Hrvatski istoriar iznosi istinu

Ruenje sramotnog Vukovarskog mita"

Svaki narod ima jedan ili vie nacionalnih mitova. Mitovi su kohezivna sila
naroda i motivacija. Pogotovo u tekim vremenima, mitovi pomau da svaki
pripadnik odreenog naroda postane svjestan svoje pripadnosti i svog mjesta u
tom narodu, svog dionitva u jednoj velikoj porodici ija je prolost esto bila
mukotrpna, ali i slavna, a ouvali su je hrabrost, ast i spremnost pojedinca na
rtvu za zajednicu. Tako Francuzi imaju Ivanu Orelansku, Srbi Kosovski mit,
itd. Mit nije la ni izmiljotina nego stvarni dogaaj koji je kroz stoljea
poprimio mitske dimenzije u svijesti naroda i postao centralna toka u
oblikovanju nacionalnog identiteta. Hrvati kao i mnoge druge umjetno
stvorene nacije sve do 1991. godine nisu imali svoj mit. Katolika crkva i
vladajue garniture u Hrvatskoj izabrale su ba vukovarsku bitku za slubeni
hrvatski nacionalni mit. Meutim, Vukovarski mit je za razliku od drugih
nacionalnih mitova potpuno utemeljen na lai, prevari i podvalama.
Danas sva djeca u Hrvatskoj u 8. razredu odlaze u Vukovar i tamo ue kako je
Vukovar oduvijek bio hrvatski grad, kako su rat u Vukovaru zapoeli Srbi i JNA
koja je bila srpska vojska, kako se u Borovom selu dogodio masakr hrvatskih
redarstvenika, kako je Vukovar grad heroj, hrvatski Staljingrad koji je bio u
potpunom okruenju i kojeg su branili slabo naoruani branitelji, kako je
Ovara najvei zloin... U nastavku emo koristei samo hrvatske izvore pobiti
sve ove lai kojima se i dalje raspiruje mrnja i onemoguuje miran suivot Srba
i Hrvata. Kada se mediji u Hrvatskoj zgraaju nad povicima Ubi Srbina!, ak i
na utakmicama gdje Hrvatska uope ne igra sa Srbijom, kada se javno mijenje
isuava to ljudi na koncerte Thompsona nose ustaku ikonografiju i to na
svadbama svira pjesma Jasenovac i Gradika Stara koja slavi klanje srpskih
civila u 2. svjetskom ratu, kada su politiari u oku jer su pretueni pravoslavni
bogoslovi, a iriline ploe ponovno razbijene, nek se sjete da su i svi oni
odgovorni za te dogaaje barem tako to i dalje inzistiraju na besasnom
Vukovarskom mitu, pogotovo 18.11. kada itava Hrvatska uz nezamislivo
prenemaganje i patetiku slavi taj sramni dogaaj. Dogaaj koji zapravo ilustrira
itav rat u Hrvatskoj koji je prema izjavi prvog hrvatskog ministra policije i
Tumanovoj desne ruke poeo napadima hrvatskih policajaca i paravojnih
1

jedinica na Srbe i srpska sela . Vukovarska bitka za uvertiru ima pokolje srpskih
civila mjesecima prije poetka rata, blokiranje kasarne JNA i ubijanje ronika.
Ona je dobar pokazatelj kako su Hrvati izvrili agresiju na Srbe, a kasnije
pokvareno krivicu za rat pokuali pripisati Srbima. Vukovarski mit je temelj svih
ostalih hrvatskih bezobraznih lai. Ovaj tekst je skroman doprinos
demisticiranju tog odvratnog mita.
Zabluda: Vukovar je oduvijek bio hrvatski grad.
Istina: Vukovar nikad nije bio hrvatski grad. Do 18. stoljea Srbi su u Vukovaru
bili apsolutna veina, a onda Austro-Ugarska poinje doseljavati stanovnitvo iz
cijele Monarhije. Broj Srba se dodatno smanjio nakon ustakih pokolja iz 1941.,
a nastavio se smanjivati i u desetljeima poslije drugog svjetskog rata kada su
komunistike vlasti masovno doseljavale Hrvate, pogotovo iz Dalmacije i
Hrecegovine. Unato svemu, Vukovar je ostao multi-etnika sredina, gdje je
osim Srba i Hrvata ivjelo i jako puno Maara, Nijemaca, Rusina, Slovaka,
Ukrajinaca i dr. ... Na posljednjem predratnom popisu stanovnnitva (1981.)
ak se 21.2 posto stanovnika Vukovara izjasnilo kao Jugoslaveni, najvie u
cijeloj Hrvatskoj, dok je Hrvata bilo samo 37 posto. Zato ne treba uditi da je
ba Vukovar izabran od strane Tumana i HDZ-a kao poprite ratnih sukoba. Na
izborima 1990. u Vukovaru uope nije pobjedio HDZ, nego SDP. Komentirajui
rezultate tih izbora u Vukovaru hrvatski predsjednik Franjo Tuman je izjavio:
'Zapamtit e me crveni Vukovar!'. I zapamtio ga je.
Zabluda: Rat u Vukovaru su poeli Srbi.
Istina: Prije bilo kakvih sukoba, jo u rano proljee 1991., Hrvati su poeli
otimati i ubijati srpske civile, tako da su do poetka direktnog ratnog sukoba
hrvatske paravojne jedinice ubile najmanje 126 civila srpske nacionalnosti
prema hrvatskih izvorima ( ef Tumanove obavjetajne slube, SUZUP-a u
Vukovaru, Ferdinand Juki navodi tu brojku, dok JNA navodi i do 400).
Pripadnici hrvatskih paravojnih jedinica nisu bili samo iz Vukovara, ve su tamo
smiljeno poslani iz cijele Hrvatske, pa su i mnogi vukovarski Hrvati bili u
strahu. Prije bilo kakvog rata i sukoba, hrvatske vlasti u Vukovaru prestale su
Srbima isplaivati penzije i poele otputati Srbe sa posla. Prije bilo kakvog rata
i sukoba pripadnici hrvatskih paravojnih jedinica digli su u zrak srpske kafie:
2

"Krajinik" (15. 4.), "Sarajka" (3. 5.), "Tufo" (3. 5.), "Brdo" (6. 5.), "Mali raj" (28.
6.), "Popaj" (2. 7.), "Toak" (21. 7.), "okot bar" (24. 7.), "id" (30. 7). A jo
1989. dizani su u zrak kiosci srpskih novina. Poteena nije bila ni kua
poznatog nogometaa Sinie Mihajlovia ija je majka Hrvatica. Nju su hrvatske
paravojne jedinice potpuno opljakale i unitile, a ak su mu u bjesomunom
divljanju i orgijanju i obiteljske fotografije spalili. Nalogodavci zloina bili su
visoko rangirani lanovi HDZ-a, sekretar narodne obrane opine Osijeka
Branimir Glava (poznat po rijeima kojima je najavio rat: neka igre ponu),
sekretar narodne obrane opine Vukovar Tomislav Merep, potpredsjednik
hrvatskog sabora i bivi suradnik udbe Vladimir eks i Ivan Veki koji e
31.07.1991. postati ministar unutarnjih poslova Hrvatske. Od te etvorice
Glava je osuen za ratne zloine od strane hrvatskog suda, Merepu se sudi,
Veki je pod istragom USKOK-a, a eksa je za zloine optuio spomenuti Glava.
To potvruje i prvi Tumanov ministar unutarnjih poslova Hrvatske, Josip
Boljkovac u svojoj knjizi Istina mora izai van gdje opisuje dogaaj iz 4.
mjeseca 1991. kada su eks, uak, Glava i Vukojevi (sve visoko ranigirani
HDZ-ovci) pucali armbrusima po Borovu selu. To je bilo puno prije nego je bilo
koji Srbin ispalio i jedan metak u Vukovaru. U Vukovaru su, kao da je pod
nacistikom okupacijom, bile potrebne propusnice koje je izdavao Tomislav
Merep. O atmosferi koju su stvarale hrvatske paravojne jedinice na elu sa
Merepom svjedoi i povjerenik hrvatske vlade za Vukovar, Marin Vidi Bili, u
pismu koje je iz Vukovara uputio hrvatskoj vladi, ali i nekolicini oporbenih
elnika:
Imenovanjem Merep Tomislava za sekretara Opinskog sekretarijata u
Vukovaru dolo je do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u jednoj osobi i
to predsjednika HDZ-a te faktiki zapovijednja ZNG-a, policijom te civilnim
organima vlasti. Okruen ljudima sumnjivih moralnih i strunih kvaliteta, bivim
kriminalcima, preuzeli su apsolutno nadzor nad svime u Opini Vukovar, ne
prezajui od nasilnih i represivnih mjera nad graanima Opine Vukovar
(bespravnim upadajem u privatne stanove, upuivanjem usmeno i pismeno u
naputene stanove osoba koje su traile smjetaj, pljakanjem stanova,
oduzimanjem privatnih vozila, nasilnim privoenjem na sasluanje pa ak i
egzekucijama. Takvim ponaanjem stvorio je u gradu opu psihozu straha
meu hrvatskim i srpskim puanstvom to je rezultiralo masovnim bijegom iz
3

grada, totalnom blokadom rada policije, ZNG-a, organa uprave i stvorilo opu
konfuziju...
Koliko licemjerno zvue izjave pojedinih vukovarskih Hrvata koji su se u onom
krivotvorenom gebelsovskom filmu B92 Posljednji rez iuavali zato su Srbi
u proljee i rano ljeto 1991. bjeali iz Vukovara! Jedna sugovornica, Ljiljana
Alvir ak vrlo loe glumi razoaranost to im vukovarski Srbi koji su bjeali nisu
rekli kako se sprema rat. To je vrhunac bezobrazluka, jer vukovarski Srbi, kao i
ostali hrvatski Srbi, nisu bjeali iz Hrvatske zbog toga to su znali da se sprema
rat, nego jer su svakodnevno maltretirani, otputani sa posla, likvidirani. To je
vrijeme kada hrvatske novine objavlju imena, prezimena, adrese i brojeve
telefona Srba i Jugoslavena po kvartovima. I ta je ta bjednica, Ljiljana Alvir
mogla misliti kakav e odgovor JNA biti na to to su hrvatske paravojne jedinice
blokirale kasnarnu u Vukovaru i snajperima ubijale ronike? Da e JNA u
Vukovar ui sa cvijeem?! Taj film Posljednji rez itavo vrijeme na jedan vrlo
pokvaren nain manipulira sa injenicama, prikazujui dogaaje kronoloki
krivo, putajui izjave najgorih hrvatskih zloinaca kao to je Ivan Veki (koji je
prijetio hrvatskim vlastima da e ako ga uhapse radi zloina nad Srbima dignuti
neku svoju hrvatsku strau sa orujem na njih), koji za Merepa, ratnog
zloinca iz Vukovara kae da je dobroudna prialica i time se izruguju svim
rtvama koje su njegovi eskadroni smrti pobili. Interesantno da i ak i taj
Merep svojim izjavama rui vukovarski mit; jednom je ba u Vukovaru izjavio
da je Vukovar dobar primjer lopovluka, pokvarenosti i dogovorenog rata.
Zabluda: U Borovom selu se dogodio pokolj hrvatskih redarstvenika.
Istina: Borovo selo bilo je isto srpsko selo. Srbi su inili vie od 98 posto
stanovnitva. Na izborima iz 1990. u Borovom selu je, kao i u drugim opinama
sa srpskom veinom, pobjedio SDP to pokazuje da su Srbi iz Borovog sela bili
za suivot sa Hrvatima. Nekoliko mjeseci ljudi su ivjeli mirno, a onda su
hrvatske paravojne jedinice pod vodstvom Tomislava Merepa poele dizati
tenzije. HDZ je svojim lanovima u Vukovaru ve poetkom 1991. podjelio
oruje. Ubrzo su hrvatske paravojne jedinice digle u zrak prve srpske objekte, a
onda i likvidirali prve srpske civile. 15.4. minirana je srpska kavana Krajinik
na Sajmitu. 1.5. dogodilo se i svirepo ubojstvo srpskog starca Stevana Inia u
Bradinu, selu blizu Borova. U Borovom selu za praznik rada mjetani su kao i
4

svake godine do tada izvjesili jugoslavensku zastavu na mjesnu zajednicu,

zastavu drave koja je tada jo uvijek bila zajednika drava i Hrvata i Srba, a
predsjednik i premijer Jugoslavije bili su Hrvati. Ta zastava smetala je patroli
tzv. hrvatskih policajaca iz Osijeka, a u stvari se nije radilo o policajcima, nego o
pripadnicama hrvatskih paravojnih jedinica kojima se podjeljenje policijske
znake nekoliko mjeseci ranije. Kada je krajem 1990. godine tadanji hrvatski
ministar obrane pegelj snimljen kako govori da e ubijati obitelji oficira JNA na
kunom pragu i kada je otkriveno da se hrvatske paravojne jedinice ve uveliko
naoruavaju, hrvatske vlasti su svim pripadnicima paravojnih jedinica, meu
kojima je bilo puno kriminalaca i bivih ustakih terorista iz dijaspore, podjelile
iskaznice MUP-a. Mjetani su tim tzv. policajcima pruili otpor; ovi su se dali u
bijeg, a dvojicu su mjetani zarobili. Tumanu i vlasti u Zagrebu je to bila
idelana prilika za izazivanje incidenta veih razmjera koji im je bio prijeko
potreban - referendum o samostalnosti Hrvatske se bliio i trebalo je
senzibilizirati javno mjenje u Hrvatskoj. Odmah idui dan, Tumanov reim
alje u Borovo selo do zuba naoruane pripadnike paravojnih jedinica sa
znakama MUP-a, autobus i mnotvo osobnih vozila. im su uli u centar
Borovog sela i izali iz autobusa otvorili su vatru po civilima, iako je u
neposrednoj blizini bila kola puna djece. Na licu mjesta je ubijen starac
Vojislav Ili, nekoliko civila su ranili, a meu njima i jedog Hrvata koji je
kupovao pelene za djete koje samo udom nije pogoeno. Tzv. hrvatski
redarstvenici pokuali su zauzeti najvanije toke u selu, ali im je iz dvije
najposjeenije kavane u centru uzvraena vatra, a zatim su se ukljuili i drugi
mjetani Borova sela koji su u tom trenutku bili usred poljoprivrednih radova.
Redarstvenici nisu oekivali takav otpor, pa su se u kukavikom bijegu
odluili za gnusan in. Upali su u ambulantu gdje su vadili bombe pred
majkama i djecom i djecu uzeli kao taoce, ak su na prozor dok je trajala
pucnjava stavili desetogodinju ker lokalnog vlasnika diskoteke Mladena
Grbia, kao i ker zapovjednika obrane Borova sela Vukaina okoanina koji
e se navodno utopiti neto kasnije, mada ostaje sumnja da su ga ubili hrvatski
paravojnici jer je bio sklon pregovorima. Tumanu u Vukovaru nije trebao mir
nego rat. Kad se vidjeli da e mjetani obraniti selo i da im nema spasa, jer im
je pojaanje zaustavljeno i odbijeno na ulazu u selo, redarstvenici su u pomo
pozvali JNA koja je oko 15 sati ula u selo, prvo zatitila, a onda i evakuirala
hrvatske redarstvenike. Isti ti redarstvenici i hrvatske paravojne jedinice
5

samo mjesec dana kasnije, blokorat e kasarnu u Vukovaru, te iste JNA koja ih
je spasila, zatvorit e im vodu, struju i ubijati ronike iz snajpera. 19.5. odran
je referendum o Hrvatskoj samostalnosti u nedemokratskim uvijetima, a napad
hrvatskih redarstvenika bila je false flag operacija koja je trebala neodlune
uvjeriti da sa Srbima nije mogu miran suivot. 18 godina nakon tog dogaaja,
Josip Boljkovac, prvi hrvatski ministar unutranjih poslova, koji je u vrijeme
napada na Borovo selo obnaao tu funkciju i bio Tumanova desna ruka,
priznat e u svojoj knjizi Istina mora izai van koju je objavio pred smrt, da je
rat u Hrvatskoj poeo napadima hrvatske policije na Srbe i da je napad na
Borovo selo bio hrvatska provokacija. Samo je besramna hrvatska propaganda
mogla takav gnusan in prikazati kao nekakvu rtvu i pokolj hrvatskih
redarstvenika.
Zabluda: Srbi su u Beogradu bacali cvijee na tenkove koji su ili na Vukovar.
Istina: Beograd je tada imao vie od 1.5 milijuna stanovnika, a tenkove je
ispratilo nekoliko stotina ljudi to je vidljivo i na snimkama. U Zagrebu je u to
vrijeme Tuman prijetio da e Srbe svesti na 3.5 posto, hvalio se da je sretan
to mu ena nije ni Srpkinja ni idovka, a hrvatsko ludilo je ilo do te mjere da
je komentator HRT-a njegov dolazak na trg Bana Jelaia pred opijeno mnotvo
usporedio sa ulaskom Isusa u Jeruzalem.
Zabluda: JNA je napala Vukovar.
Istina: JNA je 14.9. 1991. krenula u legitimnu i legalnu deblokadu svoje kasarne
u Vukovaru. Hrvatske paravojne jedinice 20 dana drale su kasarnu JNA u
blokadi bez ikakvog razloga. Prema priznanju Tomislava Merepa, JNA je bila
vrlo korektna u Vukovaru, a ne treba zaboraviti da je ba JNA 3 mjeseca prije
nego to e joj hrvatske paravojne jedinice blokirati kasarnu u Vukovaru spasila
hrvatske redarstvenike u Borovom selu. Danima prije poetka deblokade,
Tuman je odbijao svog negdanjeg prijatelja Kadijevia koji ga je molio da
deblokira kasarnu, ukljui vodu i struju ili da bar dozvoli pokapanje leeva
mladih ronika JNA koji su bili ubijeni od hrvatskih snajpera i koje se radi tih
snajpera nije moglo pokopati. Tuman, kako je ve ranije odluio u Vukovaru
napraviti pokolj, ostao je gluh na sve Kadijevieve molbe, nagovaranja i
prijetnje. Ne treba zaboraviti da je veliki dio stanovnika Vukovara JNA
doivljavao kao svoju vojsku koja ih je oslobodila. JNA je 14.9.1991., kada je
6

krenula u deblokiranje kasarne, i dalje bila jedina legitimna i legalna vojska u

cijeloj Jugoslaviji, pa tako i u Vukovaru. Prema tome, JNA nije mogla napasti
grad u dravi gdje je ona jedina slubena vojska, gdje se nalazi njezina kasarna
pod blokadom i paljbom i gdje je veliki dio stanovnika grada smatra svojom
vojskom.
Zabluda: JNA je bila srpska vojska.
Istina: Na elu JNA bio je Veljko Kadijevi, Hrvat po majci, roen u Hrvatskoj,
oenjen Hrvaticom. Njegovi zamjenici bili su Hrvat Josip Gregori i Slovenac
Stane Brovet. Od svih hrvatskih generala u JNA, tada je na hrvatsku stranu
prelo manje od 25 posto, dok je preko 75 posto hrvatskih generala ostalo u
JNA do kraja rata u Vukovaru. U vrijeme bitke za Vukovar Glavni komandant
taba Centralne komande u Beogradu bio je Hrvat Andrija Sili, glavni
komandant Ratnog vazduhoplovstva bio je Hrvat Zvonko Jurjevi (koji je ba
tada zamjenio Hrvata Antona Tusa), glavni komandant Jugoslavenske ratne
mornarice Hrvat Boidar Grubii, glavni komandant Centra visokih vojnih kola
u Beogradu bio je Hrvat Ivan Radanovi, glavni komandant Komandno tabne
akademije Hrvat Tomislav Bjondi, glavni komandant Vojne akademije u
Beogradu Hrvat Mate Pehar, dok je neto prije rata u Vukovaru Aleksandar
Vasiljevi (porijeklom Bugarin) preuzeo KOS od Hrvata Milivoja Pavievia, koji
je i dalje ostao u JNA. Komandant Prve Armije koja je krenula u deblokadu
svoje kasarne u Vukovaru bio je Aleksandar Spirovski, Makedonac. Tokom
cijele 1991., dakle u vrijeme borbi za Vukovar, u sastavu JNA bio je veliki broj
Hrvata, Muslimana, Makedonaca, Crnogoraca i neto manje Slovenaca.
Muslimanskih oficira tada je u JNA bilo oko 500, a najpoznatiji su Atif
Dudakovi, Sefer Halilovi i Izet Nani kojeg e 1995. sa lea ubiti muslimani u
Hrvatskoj, dok je sa svojim vojnicima inio zloine nad srpskim civilima u Krajini
koji su bjeali od hrvatske vojske. I na svim ostalim funkcijama bili su Hrvati. Od
Titove smrti relano najutjecajnija osoba u Jugoslaviji bio je premijer. Svo troje
premijera nakon Titove smrti su bili Hrvati. 1991. predsjednik prjedsednitva
SFR Jugoslavije bio je Hrvat Stipe Mesi, premijer Hrvat Ante Markovi,
ministar vanjskih poslova Hrvat Budimir Lonar, naelnik Slube bezbjednosti
Hrvat Zdravko Musta...
Zabluda: JNA je bila strana, agresorska vojska.
7

Istina: Osim to je u njoj jo uvijek bio velik broj Hrvata, JNA je bila regularna
vojska tada meunarodno priznate drave, Jugoslavije. Kada je 14.9.1991. JNA
u Vukovaru pokuala deblokirati svoju kasarnu, Hrvatska je tada jo uvijek bila
u sastavu Jugoslavije, jo nije bila donijela nikakav pravni akt o izlasku iz
Jugoslavije, a i kad ga je kasnije donijela, on je postao vaei tek
meunarodnim priznanjem Hrvatske 1992., kada su borbe u Vukovaru ve
mjesecima bile okonane. Zato Hag nije sudio JNA za agresiju jer ona u
Vukovaru nije bila agresorska vojska, ve je bila napadnuta od strane hrvatskih
paravojnih jedinica, a dobar dio tih hrvatskih paravojnika nije uope ni bio iz
Vukovara.
Zabluda: Vukovar je bio vana strateka toka.
Istina: Strateki gledano Vukovar je bio potpuno nebitan. Bio je udaljen vie od
50 kilometara od auto-puta, a ak 250 kilometara od Zagreba. Nakon njega bili
su dobro utvreni Vinkovci, Osijek, Poega, Nova Gradika, Kutina, Ivani
Grad.... da je JNA htjela napasti Zagreb krenula bi preko Karlovca (48
kilometara, ni jedno vee naselje do Zagreba), Siska (47 kilometara, ni jedno
vee naselje do Zagreba), ili Novske (94 kilometra, od veih naselja Kutina i
Ivani grad), jer je tamo imala svoje poloaje, odnosno to su bila podruja sa
srpskom veinom koja su kontrolirali hrvatski Srbi. Da je JNA krenula u napad
na Zagreb preko Vukovara, imala bi na putu Vinkovce, pa Osijek, grad od
100.000 stanovnika, pa Poegu, pa Novu Gradiku, a onda bi dola u Okuane,
podruje koje su kontrolirali Srbi i od kuda je mogla odmah krenuti na Zagreb.
Zabluda: Hrvati su bili slabo naoruani.
Istina: Hrvati su prilikom predaje u Vukovaru imali pjeake municije za
mjesece borbe. Imali su najmodernije protuoklopno oruje koje su dobili od
Njemake. Bili su dobro naoruani orujem iz bivih zemalja Varavskog pakta,
najvie iz Maarske. Jo 1990. u jesen, prema izjavi tadanjeg Tumanovog
ministra obrane pegelja, hrvatske paravojne jedinice brojale su 80.000 ljudi
pod orujem i u 81 opini u Hrvatskoj bile su formirane grupe za zauzimanje
kasarni i skladita JNA. Prema izjavi Ferdinanda Jukia, efa vukovarskog
SUZUP-a (hrvatska tajna sluba), koji je tri puta pratio Tumana na
pregovorima u Karaorevu, hrvatske paravojne jedinice iz istone Slavonije su
8

se u osvit rata naoruale sa 10 kamiona oruja iz skladita JNA u Batajnici koji

su plaeni zapljenjenim srebrom i zlatom iz Osjekog suda. 15.9. dakle samo
dan nakon poetka izravnog ratnog sukoba u Vukovaru, Hrvatske paravonje
jedinice, tzv. Zbor Narodne Garde prilikom predaje Varadinske kasarne dole
su u posjed 74 T-55 tenkova, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24
100mm protutenkovskih topova, 72 minobacaa od 120mm. Svo oruje bilo je
raspoloivo i moglo se za nekoliko sati dopremiti do Vukovara da je to
Tumanu i hrvatskoj politici odgovaralo. Dva dana kasnije predale su se
kasarne u Krievcima, akovcu, Osijeku, akovu (zapljenjeno je 54 PT topa od
100mm i 48 samohodnih PZO topova), protutenkovska topnika brigada iz
Virovitice, i druge. Narednih dana predale su se jo neke kasarne. 29.9.1991.
Hrvati su iz Bjelovarske kasarne zapljenili 78 tenkova T-55 i 80 oklopnjaka.
Tuman je prema tome u Vukovar ve 30.9.1991, esnaest dana od poetka
direktnog ratnog sukoba, mogao poslati preko 300 tenkova i oklopnih vozila i
masu svog ostalog naouruanja. Sa Vukovarskog ratita, za vrijeme najeih
borbi, Tuman je povukao petnaest najsuvremenijih tenkova M-84 koji su
prebaeni u tvornicu "uro akovi" gdje su na njima uinjeni sitni popravci te
su prodani Kuvajtu za 6 miliona eura. U samom Vukovaru Hrvati su imali 26 (4
zarobio Arkan) tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa
preko 100 mm, 8 minobacaa i jedan viecijevni raketni baca.
Zabluda: Vukovar je bio u potpunom okruenju, opsada je trajala 87 dana.
Istina: Vukovar ni jedan dan nije bio u potpunom okruenju. Pred sam pad
Vukovara zapovjednik Branko Borkovi je sa skupinom svojih paravojnika
pobjegao iz njega. Pa nije ih valjda JNA pustila da ietaju?! Ni bitka za Vukovar
nije trajala 87 dana ve 66 dana, ali do zadnjeg dana Vukvar nije bio u
okruenju. Prema hrvatskom zapovjedniku u Vukovaru Branku Borkoviu prvi
napad na Vukovar poeo je 14.9., Borkovi je iz Vukovara pobjegao 16.11, a
Vukovar je pao 18.11., to znai da su hrvatske paravojne jedinice u Vukovaru
izdrale samo 66 dana.
Zabluda: Hrvati su u Vukovaru nanijeli ogromne gubitke JNA, 8.000 poginulih,
15.000 ranjenih te izmeu 400-600 unitenih tenkova i oklopnih vozila, oko 20
unitenih zrakoplova i helikoptera.

Istina: U Hrvatskoj vie nema ozbiljnog povjesniara koji bi zastupao te brojke.

Prema do sada najpreciznijim podacima, na strani JNA je 1.103 vojnika i
dobrovoljaca ubijeno, 2.500 ranjeno, 110 tenkova i transportnih vozila
uniteno i 2 aviona oborena, dok je jo jedan pao zbog kvara. Treba rei da je
JNA pucala i ak i po srpskim dobrovoljcima, kao i to da je dok hrvatske
paravojne jedinice nisu napale JNA, JNA bila tampon zona izmeu hrvatskih
paravojnih jedinica i lokalne srpske teritorijalne obrane. Hrvatski gubici bili su
1.329 poginulih, 777 ranjenih, unitenih 26 tenkova i oklopnih transportera.
Zabluda: JNA je u ratu sa Hrvatima u Vukovaru imala preko 80 000 vojnika.
Istina: Davor Marijan je desniar, hrvatski povjesniar, koji je pokuavao
obraniti hrvatske lai o Vukovaru, ali je na kraju istraivanja morao priznati za
Hrvate poraavajuu injenicu. Vukovar je osvojilo 7.000 vojnika JNA i
dobrovoljaca, a u itavoj istonoj Slavoniji JNA je imala neto vie od 15.000
vojnika. Prie o nekakvih 80.000 su sulude, a 20.000 kako procjenjuju realniji
hrvatski povjesniari je gornja granica svih vojnika koji su doli u Istonu
Slavoniju, ali treba znati da je JNA konstantno bila suoena sa masovim
dezerterstvom.
Zabluda: Vukovar je hrvatski Staljingrad.
Istina: Usporediti Vukovar sa Staljingradom je vrhunska ludost hrvatske
ratnohukake propagandne mainerije. Vukovar nikad nije bio u potpunom
okruenju jer je JNA ciljano ostavila 500 metara irok put kroz kukuruzite
prema Bogdanovcima kojim je dva dana prije pada Vukovara pobjegao hrvatski
zapovjednik Borkovi i dio pripadnika hrvatskih paravojnih jedinica. U Vukovaru
je 6.700 dobro naoruanih boraca izdralo samo skromnih 66 dana protiv neto
vie od dvostruko brojnije JNA, a u teoriji ratovanja je poznato da su za
osvajanje nekog grada potrebne bar trostruko brojnije snage.
Zabluda: Hrvatski dravni vrh bio je zabrinut za sudbinu civila u Vukovaru.
Istina: U transkriptu objavljenom u hrvatskom Dnevniku na pitanje hrvatskog
zapovjednika Dedakovia moe li evakuirati civile, Tuman to rezolutno
zabranjuje. Prema poznatoj hrvatskoj knjievnici i kolumnistici Vedrani Rudan,
Tuman je namjerno vratio nekoliko autobusa djece u Vukovar nadajui se da
10

e Srbi nad njima izvriti pokolj. Meutim, Tumanove bolesne vizije se nisu
ostvarili i Srbi su svu djecu i civile evakuirali iz Vukovara. Dok je Vukovar padao
Tuman je sa Antunom Vrdoljakom igrao tenis.
Zabluda: Ovara je najvei zloin u ratu u Hrvatskoj.
Istina: Na Ovari je streljano oko 200 ratnih zarobljenika, a mnogi od njih bili su
optueni od vukovarskih civila, i Srba i Hrvata, za najtee zloine (meu njima
su najmanje 130 ubijena srpska civila prije poetka direktnog ratnog sukoba), a
meu streljanim je bilo i stranih plaenika, poput francuskog faista JeanMichel Nicoliera, jer su sve vrijeme rata u Vukovaru, a i u Hrvatskoj, Hrvati
imali pomo brojnih faistikih i ultra-nacionalistikih organizcija iz zapadne
Europe, pa se stotine stranih plaenika i faista nalazilo u hrvatskim paravojnim
jedinicama, najvie u HOS-u, neoustakoj organizaciji iji je cilj bio Hrvatska sa
granicom na Drini koja bi ukljuivala i pola Vojvodine i Sandak. Postoje indicije
da je streljanje na Ovari izvreno na temelju dogovora Tuman - Aleksandar
Vasiljkovi (ef KOS-a i ameriki agent), a da je tih 200 pripadnika hrvatskih
paravojnih jedinica koji su bili streljani izabrali Vesna Bosanac i povjerenik
hrvatske vlade Marin Vidi Bili. Po broju ubijenih 200 streljanjih pripadnika
hrvatskih paravojnih jedinica, Ovara je najvei srpski zloin u Hrvatskoj. Za
usporedbu, u Oluji je Hrvatska vojska ubila izmeu 1.000 (po hrvatskim
izvorima) do 2.000 (po srpskim) civila, uglavnom starijih od 80 godina koji su
bili preslabi da pobjegnu. Samo u Oluji Hrvati su napravili najmanje 5 do 10
Ovara, ali ne ratnih zarobljenika, nego civila.
Zabluda: Vukovar je grad heroj.
Istina: Prije nego to su hrvatske paravojne jedinice izvrile nasilnu
mobilizaciju, u Vukovaru je bilo oko 1.600 hrvatskih boraca, od ega vie od
polovine iz drugih djelova Hrvatske i BiH. ak i oni koji su bili Vukovarci, bili su
uglavnom djeca doseljenika koje su komunisti naselili u Vukovar poslije 2.
svjetskog rata. U opini Vukovar ivjelo je oko 37.000 Hrvata, to znai da je
vojno sposobnih mukarca bilo najmanje 5.000. Prema tome, jedva neto vie
od 10 posto vukovarskih Hrvata (i po neki Maar i Srbin) se dobrovoljno
prikljuilo hrvatskim paravojnim jedinicama. O kakvom onda herojstvu
priamo? Na snimkama, odmah po ulasku JNA u Vukovar vide se hrvatski
11

vojnici koji plauim glasom govore da su ih hrvatske paravojne jedince nasilno

mobilizirale. Vidi se otac koji pria da su njegovi sinovi, pripadnici hrvatske
paravojske inili zloine nad srpskim civilima u Vukovaru. O masovnom
naputanju poloaja Hrvata i bjeanja u Vinkovce, pa ak i u Srbiju, govori se
ak i u propagandnom pamfletu hrvatske televizije Heroji Vukovara.
Dezerterstvo je bilo glavni razlog poraza hrvatskih paravojnih jedinica i pada
Vukovara.
Zabluda: Vukovar je okupiran.
Istina: U trenutku kada je ula u Vukovar, 18.11.1991. Jugoslavija je jo uvijek
bila meunarodno priznata drava, a JNA njezina slubena vojska (u kolegiju
Veljka Kadijevia od 11 lanova bila su samo 2 Srbina), a Vukovar je bio grad u
Jugoslaviji. Vie od polovice stanovnika Vukovara JNA nisu smatrali
okupatorskom vojskom, ve oslobodilakom, jer je ulaskom JNA u Vukovar
prestao teror hrvatskih paravojnih jedinica, ne samo na srpskim civilima ve i
nad Hrvatima koji ih nisu podravali.
Zakljuak: Na kraju ovog otrijenjujueg teksta trebamo se zapitati: Je li
agresija bila razbijanje Jugoslavije koje su na valovima hrvatskog klero-faizma
izvele udbako-patrijske strukture i meunarodni centri moi Washington,
London, Berlin, Vatikan... ? Je li agresija bila izbacivanje Srba iz hrvatskog
ustava, istih onih Srba koji su Hrvatsku (u avnojskim granicama) i stvorili? Je li
agresija bila otputanje Srba sa posla i tjeranje da potpisuju izjavu o lojalnosti?
Je li agresija bila ubijanje srpskih civila i ruenje njihovih objekata prije poetka
rata u Vukovaru i drugim gradovima i selima po Hrvatskoj? Je li agresija bila
upad u Borovo selo hrvatskih paravojnika sa lanim iskaznicama MUP-a,
pucnjava po mjetanima i dranje djece kao taoce? Je li agresija bila blokiranje
kasarne JNA u Vukovaru i ubijanje mladih ronika? Ili je agresija bila zakanjeli
pokuaj JNA da tome stane na kraj? Neka svako odgovori za sebe.
Hrvoje Mesi

12