<div< p="">

HOS 1941-45
</div<>

Miron Kreimir Begi / HOS - 1941. - 1945.

001
 Biblioteka

DOKUMENTI

Urednik:

dr Ivan Mui

Nakladnik: LAUS d.o.o., Split

Za nakladnika: Ante Oman

Tisak: Perungraf d.o.o., rnovnica

Naklada: 500 primjeraka

CIP-Katalogizacija u publikaciji

Sveuilina knjinica
UDK 355. 425 HOS "1941-1945"

BEGI. Miron Kreimir

HOS: 1941.-1945. / Miron Kreimir Begi.- Split : Laus. 1998. -248 str.; 27 cm

ISBN 953-190-091-4

ISBN 953-190-091-4

002

Miron Kreimir Begi

 HOS
1941.-1945.

Hrvatske Oruane Snage u borbi za obranu Nezavisne

Drave Hrvatske, slobode i obstanka hrvatskog naroda

LAUS

SPLIT

1998.

003
slika Bleiburg

Spomen-grobnica na Bleiburkom grob ju koju su preivjeli borci podigli svojim umorenima otevima, majkama, brai,
sestrama, sinovima i kerima - to su u broju od tri stotine tisua pali rtvom nehaja Zapada i krvave osvete novog
velikosrbstva, u svibnju 1945. Opomena hrvatskom narodu da nikada vie ne povjeruje u bilo iju oastnu rieo - niti da pu
oruje iz ruke...

004

NEZNANOM HRVATSKOM JUNAKU

TEBI nepoznati hrvatski sine,

to lei negdje izpod briega,

Tebi na ulazu u Arkade

Veliki spomenik podi treba!

Ne znam da li si pao kao borac

Izpod zastave hrvatske svete,

Ili su Te ubili u Koloni smrti i

Ili si sa grudi majke odtrgnut kao diete

Taj spomenik neka bude nae jedinstvo,

Ljubav meu nama i sloga hrvatska.

To e biti nae remek-djelo,

Iz kojeg e niknut N.D. Hrvatska!

I zato stari i novi borci,

Kunu se Tebi, neznani hrvatski sine,

Da e se do zadnje kapi krvi

Borit za slobodu Domovine!

uj: ve kroz hrvatske gore

Njihove pjesme uje se jeka.

Svie naa Zora! Pucaju okovi!

Ubojice Tvoje i hrvatskog puka

Zczsluna kazna eka.

Tek onda e mo narataji,

Hrvatska uzdanica, na ponos i dika,

Proi u mimoliodu izpred Tvoga lika!

Drago Herceg

005

Stare slave djedovino

U SPOMEN JUNACIMA

kao izraz dubokog tovanja i velike

domovinske ljubavi
 POSVEUJE

vama, znanim i neznanim hrvatskim

junacima, koji se po rtvi ovjenaste

bezsmrtnom slavom.

vama, muenicima, koji svojom krvlju

pokropiste najljepu zem ju. Hrvatsku

nau, i obiljeiste meae Njene, a ivote

svoje postaviste u vrste teme je sretnije

budunosti Njene.

Tebi, hrvatski narode u Domovini,

koji mukotrpno eka bojni zov za

posljednju borbu, za trajan Uzkrs

Nezavisne Drave Hrvatske.

006

slika

Na slici: Jurina satnija astnike kole Ustake vojnice odaje poast Poglavniku, na Markovom Trgu u Zagrebu, god: 194

ZAKLINJEM SE BOGOM SVEMOGUIM I SVIME, TO MI JE SVETO, DA U SE DRATT USTA

NAELA I POKORAVATI PROPISIMA, TE BEZUVJETNO IZVRAVATI SVE NALOGE POGLAVNIKA; DA U SV
POVJERENU MI TAJNU NAJSTROE UVATI I NIKADA NIKOME NITA ODATI.

ZAKLINJEM SE, DA U SE U USTAKIM REDOVIMA BORITI ZA OUVANJE NEZAVISNE DR

HRVATSKE I SLOBODE HRVATSKOGA NARODA I SVE UINITI, TO MI POGLAVNIK NALOI.

AKO SE OGRIEIM O OVU PRISEGU, IMA ME PO USTAKIM PROPISIMA STII I KAZNA SMRTI.

TAKO MI BOG POMOGAO. AMEN.

(Ustaka prisega prema toki 11. Ustakog ustava od 7. I. 1929., preinaena dne 16. IV. 1941.)

007

slika

Urhovni zapovjednik Hrvatskih oruanila snaga (HOS) Poglavnik dr Ante Paveli (1889.-1959.). Do njega ministar Hrvats
domobranstva (1941.-1942.), vojskovoa-doglavnik i krilnik Slavko vitez Kvaternik te hrvatski astnici i dunostnici.

008

Hrvatsko Domobranstvo

PRISIEM BOGU SVEMOGUEM I SVEZNAJUEM, KUNEM SE SVIM, TO MI JE NA SVIETU DRAGO I SV

DAJEM POTENU RIE, DA U NEZAVISNOJ DRAVI HRVATSKOJ I POGLAVNIKU KAO NJE
PREDSTAVNIKU UVIEK BITI VJERAN, DA U PROBITKE NARODA HRVATSKOGA UVIEK TITITI, DA U US
ZAKONE NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE UVIEK POTIVATI, DA U KAO DOMOBRAN SVOJU DUNO
ZAPOVIEDI PREDPOSTAVLJENIH ZDUNO IZVRAVATI I DA U SE U OBRANI DOMOVINE I NAR
HRVATSKOGA HRABRO BORITI. TAKO MI BOG POMOGAO!

Prisega hrvatskih domobrana, prema lanku 5. Zakonske odredbe o oruanoj sili Nezavisne Diave Hrvatske, broj LXXII-
Z-1942, koju su dne 18. oujka 1942. podpisali u Zagrebu Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske dr. Ante Paveli, minista
hrvatskog domobranstva doglavnik-vojskovocla i krilnik Slavko Kvaternik i ministar pravosua i bogotovlja dr. Mirko Pu

009

TRAVANJSKA REVOLUCIJA
Ustae su bili infiltrirani svuda

Hrvatska se oslobodila svojom vlastitom snagom

U SVOM govoru u Zagrebu dne 21. svibnja 1941. Poglavnik dr. Ante Paveli je rekao: ... I doao je as u kojeg
vjerovali... Mi smo na taj as ekali. Taj as je doao i taj as je donio nama osloboenje. Uz nau volju, uz nau sviest, u
vjeru, uz nae muenike rtve, uz nau borbu, uz nau organizaciju, uz naa velika - moemo mirne due rei - ratna
izvrena zadnjih dana ivota zlokobne Jugoslavije... U svom govoru pred 30 000 Hrvata i Hrvatica u Krievcima, hr
ministar i doglavnik dr. Mile Budak mogao je zaista uztvrditi: ... Mi smo se sami oslobodili...

Ve 5. travnja 1941. ustaki poglavnik dr. Ante Paveli pozvao je hrvatski narod na ustanak proti Kraljevini Jugo
svojom krugovalnom poviestnom porukom, u kojoj je rekao: ... Doao je as oslobodenja. Ustaj na noge, lati se oruja,
se u bojne redove, stupaj pod ustaku zastavu, na kojoj su zapisana slavna djela i pobjeda...

Jedine oruane snage, s kojimaje u taj as razpolagao hrvatski narod, bile su satnije Hrvatske seljake i graanske z
koja je bila doputena od beogradske kraljevske vlade, nakon sporazuma o stvaranju Banovine Hrvatske, kolovoza 1939
neka pomona vojnica. Bilo je vie od 140 tisua hrvatskih zatitara, pristaa Hrvatske seljake stranke, ali oni su bili nao
tek s drvenim palicama, a njihovi astnici sa samokresima. Tu i tamo uspjelo je nabaviti ili sakriti po koju puku. U It
faistika vlada uzsporavala stvaranje ustake vojnice, koje je zapoelo 6. travnja i bilo dovreno tek 10. travnja 1941. u
Pistoji, kada je oblikovan zaetak Poglavnikove tjelesne bojne (garde), s nekih 250 boraca,
010

naoruanih pukama i kojom lakom strojnicom. Nu zbog talijanskog zatezanja, ova je jedinica stupila na hrvatsko tlo te
travnja 1941.

SRETNI oni, kojima je sudeno doivjeti zoru naeg narodnog jedinstva, nae dravne samosvojnosti. Nu sretniji on
svojom samosvjesti, svojim otabenitvom, svojim portvovanjem, svojim veleumom, svojim imetkom, pripra
velianstveni taj dan.

OTAC DOMOVINE ANTE STAR

POBJEDA HRVATA

VJENA JEKA ZA NA DOM!

Kraljevina Jugoslavija imala je 31 diviziju s preko milijun vojnika - ali samo na papiru. Hrvati se nisu htjeli odaz
tu tuinsku vojsku, tako da su IV. i VII. armija, umjesto 250.000 vojnika - imale svega nekih 50 000 tisua. Oni pak Hrvat
su se odazvali ujugoslavensko vojnitvo, ekali su prvu priliku da ustanu s orujem u ruci ili da se barem s njime povuku s
kuama, odnosno da napuste tu neeljenu vojsku. Kako su sada smijeno zvuile tvrdnje amerikog pisca Johna Gunthera
jugoslavenska vojska - najbolja vojska ciele Europe!

Ve uoi rata odkazali su poslunost hrvatski pripadnici 1g6. pjeadijskog puka u Karlovcu, kada su ih htjeli ukr
vlakove prema Srbiji. Kako je napisao srbijanski glavnostoerni major Miodrag J. orevi - Pre svega u Hrvatskoj su
prvog dana neprijateljstva otpoele pobune po jedinicama. Ustae su bili infiltrirana svuda, i jedinice su poele brzo
osipaju. Potom su poela otvorena

011
neprijateljstva protivu oficira i vojnika - Srba. Ne samo da su bili zatvarani, nego i ubijani... Pobuna hrvatskih trupa iz
prvo ujedinicama IV. armije, koje su branile front Virovitica- Koprivnica. Raspadom tog fronta VII. armija u Sloveniji
potpuno otseena, a nije bilo trupa na raspoloenju da se obrazuje novi front na Savi. Zagrebje ve 9. aprila bio u rukama u
koji su 10. aprila... proglasili Nezavisnu Dravu Hrvatsku... Pored toga, dejstvo ustaa osetilo se brzo u Sinju, Splitu i Mo
Time je bila ugroena pozadina vojske... Sledea tri dana bila su samo ienja naih snaga u raspadanju, jer smo strate
ve izgubili rat... (Glas kanadskih Srba, Windsor, Kanada, 15. IX. 1962., s. 1-4).

Hrvatski travanjski ustanak je prilino dobro poznat pa emo samo filmskom brzinom iznieti najvanije nj
dogaaje. 1. travnja: Zapoele izvedbe krugovalne (radio) postaje Glavnog ustakog stana velebit. 5. travnja: Poglavnik
krugovala pozvao hrvatski narod na ustanak za obnovu

Slika

012

Nezavisne Drave Hrvatske. Kapetan Vlado Kren odletio zrakoplovom iz Zagreba u Graz, kako bi sprieio bombard
Hrvatske od njemakog zrakoplovstva. 6. travnja: Pobunili se hrvatski zrakoplovci III. Meovite vazduhoplovne brig
Petrovcu kod Skopja u Makedoniji, pod vodstvom pukovnika Zdenka Gorjupa i kapetana Mate ulinovia. 7. trav
akovcu, Meimurje, magister farmacije Teodor Koak proglasio u ime Poglavnika uzpostavu hrvatske dravne
Postrojena prva hrvatska vojna jedinica - akovaka konjanika pukovnija pod zapovjednitvom satnika Ivana aga
akovu dolo do pobune hrvatskih vojnika, pa su Srbijanci topovskim hitcem otetili katedralu 8. travnja: U Bjelov
pobunili hrvatski pripadnici 108. peadijskog puka. Dr. Julije Makanec s gradske vienice proglasio uzpostavu Nez
Drave Hrvatske, a narednik Ivan Cvek i vojnik Jovan Raji osnovali privremenu hrvatsku vladu. Glavni zapov
Seljake i graanske zatite, uka Kemfelja, poslan iz Zagreba u Bjelovar da smiri pobunjene vojnike, ali je morao bjeat
narodom i dao ostavku. Vodstvo Zatite preuzima Zvonko Kovaevi, koji odmah surauje s Poglavnikovim predstav
pukovnikom Slavkom Kvaternikom i nagovara dra Maeka da proglasi Dravu Hrvatsku. 9. travnja: Kod Vagnja na
Planini, kraj ceste Sinj-Livno, ustaki povjerenik za Dalmaciju, kapetan dr. Milan Lueti, bacio bombu na stoer Jad
divizije i zatim pao od srbskih hitaca. Odkazivanjem poslunosti Hrvata i pojavom jednog roja ustaa, divizija se razp
Zagrebu ustaka mladost, svrstana u organizaciju Uzdanica, zaposjela je nou krugovalnu postaju. Zatitari i u
sveuilitarci preuzimaju po malo vlast. Josip Broz Tito trai od srbijanskog generala Orlovia oruj e za borbu proti usta
zatitarima. 10. travnja: U 16h10' Poglavnikov predstavnik, pukovnik Slavko Kvaternik, proglasio uzpostavu Nezavisne D
Hrvatske, preko Radio Zagreba (Vlaka ul. 116). Kvaternikje preuzeo ejelokupnu vlast i zapovjednitvo hrvatske oruane
Dr. Maek objavio u svom proglasu da je proglaena

013

slika

Stjepan Barbari - epa - postrojio je zajedno s ostalim ustakim borcima Glavni ustaki stan u Mostaru, dne 11. travnja 1
Makar je naziv Glavni Ustaki Stan pripadao najvioj ustanovi Pokreta, na elu s Poglavnikom, u travnju god. 1941. osniv
u vie mjesta ustanka Glavni ustaki stanovi kako bi imali vei autoritet. Kasnije su pretvoreni u stoere. Stjepan Barbari
ustakim stoernikom u Mostaru i Sarajevu. Partizani su rlva puta izvrili atentat na njega, bez uspjeha. Umro je u Argentin
god. 1974.

slobodna i nezavisna hrvatska drava na cjelokupnom historijskom i etnografskom podruju Hrvatske te pozvao kot
obinske i druge dunostnike da se pokoravaju novim hrvatskim oblastima. Svladan krai odpor etnika u Zagrebu. Prig
ustanka u Crikvenici, u Hrvatskom Primorju, ubijen od Srbijanaca ustaki povjerenik Petar Milutin Kvaternik. Kral
Madarska, kao prva strana drava, priznala NDH. 11. travnja: U Zagrebu osnovano privremeno Dravno viee, na
generalom Slavkom Kvaternikom i zapoelo postrojavanje hrvatske kopnene vojske, ratne mornarice i zrakoplovst
Mostaru diplomirani pravnik Stjepan Barbari objavio osnutak Glavnog ustakog stana; u Brodu ustae razoruali 10. tak
puk. Split se nalai u hrvatskim rukama. Srbijanska vojska zapoela s pokoljem Hrvata u selu Iliima u Hercegovi
Hrvatskoj Mitrovici. 12. travnja: Na hrvatskom podruju zarobljena su 22 srbijanska generala i razoruano na desetke
vojnika, koji su puteni kuama. U Srbiji i Makedoniji Srbijanci strieljali i poklali 70 hrvatskih astnika. U Slunju vl. N
jedan financ razoruali 100 srbijanskih oficira i 500 vojnika. 13. travnja: Poglavnik dr.

014

Ante Paveli stigao s prvom satnijom ustaa u Domovinu. Na putu do Karlovca prireene su mu oduevljene manifestac
ibeniku se pobunila torpiljerka T.3 i izvjesila hrvatsku zastavu. U Zagrebu nadbiskup dr. Alojzije Stepinac odrao Te
zahvale uzpostave Drave Hrvatske. 15. travnja: Njemaka, Kraljevina Italija i Slovaka Republika priznale Nezavisnu D
Hrvatsku. Kralj Petar II. i njegova vlada pobjegli s 27 zrakoplova, krcatih zlatom, u Grku, a zatim u Egipat. 17. tr
Bezuvjetna kapitulacija jugoslavenske vojske. Kraljevina Jugoslavija prestala obstojati kao drava. Poglavnik dr. Ante P
imenovao prvu hrvatsku dravnu vladu, u kojoj obnaa dunosti predsjednika, ministra vojske i vanjskih poslova, dok
Osmanbeg Kulenovi podpredsjednik, a vojskovoa Slavko Kvaternik ministar hrvatskog domobranstva i prometa.
POSTROJENJE I BROJANO STANJE

HRVATSKIH ORUANIH SNAGA

VE DNE DESETOG TRAVNJA pukovnik Slavko Kvaternik je u svom proglasu uzpostave Nezavisne Drave Hr
naglasio: ...Cjelokupnu vlast i zapovjednitvo cjetokupne oruane snage preuzeo sam danas kao opunomoenik Poglav
Timeje na dan 10. travnja godine 1941. ponovno uzpostavljena i hrvatska vojska. Ve sliedeeg dana zapoinje
postrojavanje. Nekadanji pukovnik hrvatskog domobranstva unutar austro-ugarske vojske, Slavko Kvaternik, dobi
privremenog Hrvatskog dravnog viea, kojemu je na elu, in generala te mu je potvrdeno vrhovno zapovjednitvo cjelok
hrvatskih oruanih snaga. On odmah osniva svoj Glavni stan i Ui stoer. Imenuje nekadanjeg domobranskog pukovnika S
Stanzera, junaka iz Prvog svjetskog rata, zapovjednikom kopnenih snaga. Kapetana uru Jakina promie u in doadm
imenuje zapovjednikom Hrvatske ratne mornarice, a kapetana I. klase

015

biv. Jugoslovenskog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva Vladimira Krena promie u in bojnika i imenuje zapovjed
Hrvatskog zrakoplovstva - najnovije grane oruane sile.

Poglavnik dr. Ante Paveli imenuje dne 15. travnja 1941. u Karlovcu generala Slavka Kvaternika vojskov
(maralom), a dne 17. travnja prvim ministrom uzpostavljenog Hrvatskog domobranstva - redovite vojske. Uskoro je Kva
imeriovan i ustakim krilnikom (generalom). Pukovnik Vilko Begi promaknutje u in generala i imenovan dravnim taj
u Ministarstvu hrvatskog domobranstva, a glavnostoerni pukovnik Franjo Nikoli njegovim glavarom stoera. Neto k
postrojen je i Glavni stoer hrvatskog domobranstva, na elu s generalpukovnikom (domaralom) Vladimirom Laxom.

Osim hrvatskog domobranstva postojala je u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj i Ustaka vojnica (milicija), pod os
zapovjednitvom Poglavnika i glavarom stoera puk. Tomislavom Sertiem. Ve 6. travnja 1941. u emigraciji je post
Poglavnikova tjelesna bojna (PTB), koja je 13. IV. prela u Hrvatsku i uskoro brojila nekih 500 ustaa - povratnika. U
vojnicu takoer je inilo i nekoliko tisua dobrovoljaca koji se svrstavaju u prve ustake bojne. (Zagreb 1 100 ustaa
Tomica Rolf; Sarajevo 800 - porunik Beir Lokmi; Mostar - 1 200 - satnik Ivan Hereni; Gospi - 400 - zapovjednik
Frkovi). Dotadanji zatitari svrstavaju se u jednu bojnu pod zapovjednitvom Zvonka Kovaevia i odmah kreu u B
stiu do Drine.

Niemci i Talijani zaplienili su gotovo svo oruje bive jugoslavenske vojske, a Hrvati su uspjeli sakriti tek neto
oruja. S tim orujem zapoelo se postrojavati prve ustake satnije i bojne.

Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941. Kraljevina Italija je preuzela obvezu pomaganja postrojavanja hrvatske v
ali je to ona zapravo prieila od prvog asa, pogotovo
016

Slika 1

Prema prikazu dra. Vjekoslava Vrania i generalporunika Fedora Dragojlova. Proelnika Operativnog odjela Ministarstv

Slika 2

Ustaki astni znak kojega su nosili ustae - povratnici, koji su s domovinskim zatitarima i u staama inili prve jedinice
hrvatske vojske

Slika 3

Poglavnik s dunostnicima Ustakog sveuilitnog stoera. Veina njih su ubrzo postali astnicima HOS-a i mnogi pali za
Hrvatsku

017
u tzv. II. i III. zoni, gdje se nalazilo 7 talijanskih divizija II. armate, koje su s ostalim postrojbama brojile oko 70 000 vo
Kako NDH nije razpolagala s gotovo nikakovim oruanim snagama, nije se mogla ni oduprieti nametnutim ugovorima.

Djelatno postrojavanje hrvatskog domobraustva zapoelo je u lipnju 1941., nakon to je ve izbio etniki ustanak.
zagrebake, postrojene su i banjaluka; i sarajevska divizijska oblast. Zapoelo se s polaganim postrojavanjem 24 domobr
bojni (bataljuna) u Zagrebu, Varadinu, Bjelovaru, Novoj Gradiki, Poegi, Virovitici, Osieku, Vinkovcima, Karlovcu, Pe
Sisku, Banjoj Luci, Sarajevu, Tuzli, Travniku, Brodu, Hrvatskoj Mitrovici, Bihau, Bjeljini, Rumi, Zvorniku, Otocu i Go
Osim pjeakih, postrojavane su i konjanike, topnike, obkoparske (pionirske), dojavne, samovozne (motoriz
zdravstvene i druge jedinice. Osnovalo se u prvom redu Popunitbeno zapovjednitvo, koje je imalo teku zadau sastaviti
vojnih obveznika, namjesto onih, koje su unitiii Srbi. U hrvatsko domobranstvo primljeni su brojni astnici i doastnici
jugoslavenske vojske, hrvatske narodnosti, pa i neto Slovenaca, a takoer i pojedini vii astnici Hrvati iz biv. austro-ug
vojske.

Za postrojavanje hrvatskih oruanih snaga uspjelo je nabaviti iz Njemake 60 000 puaka i 48 topova (haubica) o
cm, neto strojnica i bacaa te 18 oklopnih kola. S tim tvorivom zapoelo se postrojavanjem pet domobranskih divi
ukupno 15 bojni i 30 000 momaka jedne konjanike pukovnije (1 200); 4 obkoparske bojne (2 800); 12 topnikih sklop
600) i pozadinske slube od 15 000 vojnika svega skupa nekih 50 000 domobrana.

Do prosinca 1941. postrojeno je 15 ustakih bojni s 9 000 arkara (ustakih vojnika). U Zagrebu i Sarajevu oblikov
po jedna Prometna ustaka bojna, svaka s 600 boraca.

018

U kolovozu i rujnu 1941. izvreno je prvo novaenje u NDH, koje je dalo 43 000 novaka. U listopadu poelo je pos
dolaziti i lako oruje iz Italije, u zamjenu za hranu i razno tvorivo, a iz Njemake stiglo je daljnjih 40 000 puaka.

Oblikovani su ubrzani astniki teajevi za hrvatske sveuilitarce (tzv. Trolistai). Postrojeno je i Hrvatsko oruni
6 000 orunika (prvi zapovjednik general Miesler, zatim general Tartaglia, pa general Vilko Penikar).

Pet domobranskih divizija imale su svoja sjedita u Zagrebu, Sarajevu (puk. Blakovi), Mostaru (gen. Prpi), B
Luci (gen. Brozovi) i Doboju (gen. Franjo Nikoli, kasnije ge. Gustovi). Ove divizije bile su podvrgnute zapovjedn
sbornih podruja: I. Sborno podruje u Zagrebu (gen. Rumler, kasnije gen. Brozovi), II. u Brodu na Savi (gen. Iser) i
Sarajevu (gen. Luki, zatim gen. Prohaska i gen. Markulj).

Koncem godine 1941. hrvatske oruane snage imale su ve snagu od 108 000 pripadnika, od toga 50 000 boraca.

Godine 1942. pristupa se stvaranju etiriju gorskih sdrugova (brigada), jake udarne snage i velike pokretnosti. Sva
njih imala je po etiri bojne od 1 000 momaka, po jednu stoernu, dojavnu i strojniku sat. i preselicu (komoru). Svaki
imao je po 16 lakih i 16 tekih strojnica, 4 do 6 bacaa i po dva brdska topa. Zapovjednici: l. sdrug - puk. olc, kasnij
Perii; 2. sdrug - puk. Zorn, kasnije puk. Bajd; 3. - puk. Rupi, kasnije puk. Gregori i 4. - puk. Begi, kasnije puk.
Postrojeno je 5 pokretnih orunikih bojni i 10 ustakih bojni, a u Austrijije zapoela izobrazba prve, 369. hrvatske legio
divizije.

Tiekom 1942. provedeno je drugo novaenje, s 28 000 novaka, a javilo se 8 000 ustakih dobrovoljaca, s koji
postrojeno 8 bojni. Zavreno je preustrojstvo Crne legije pod zapovjednitvom podpukovnika Jure Francetia te osn
Ustaka obrana pod zapovjednitvom bojnika Vjekoslava Luburia. Budui da Talijani na zaposjednutom podruju nisu

019

doputali postrojavanje ustakih jedinica, stvorene su dvie dobrovoljake pukovnije ustakih dobrovoljaca, al
domobranskim imenom, pod zapovjednitvom pukovnika Franje imia.

Koncem godine 1942. hrvatske oruane snage brojite, su ve oko 150 000 pripadnika, od toga oko 100 000 b
Ustaka vojnica sastojala se ve od 25 bojni i jednog obranbenog sdruga, a domebranstvo od pet divizija s ukupno 17 pjea
jednom konjanikom pukovnijom te 4 gorska sdruga.

slika

Postrojba od nekih 900 dobrovoljaca Hrvatske graanske zatite iz Zagreba, pod zapovjednitvom pukovnika Zvonka
Kovaevia: Krunoslava Batuia, Milana Pribania, Ilije Rekovia, Franje Leakovia i drugih astnika - prela, je u lipnj
1941. Unu kod Volinje i stigla u Dobrljin u Bosanskoj Krajini. Zatim je krenula suzbijati etniki ustanak u Nevesinju u
Hercegovini, sulcobila se s jednom etnikom `brigadom' i bacila je preko granice. Tada je (3. VII. 1941.) poginuo i ustak
satnik povralnik Mijo Babi kod Berkovia. Na slici je postrojba Hrvatske gradanske zaiite kako polae prisegu u Perivoj
Poglavnika dra Ante Pavelia u Sarajevu, pred odlazak u Hercegovinu.

020

Iste godine osnovane su domobranska astnika i Doastnika kola.

Godine 1943. provedeno je preustrojstvo hrvatskih oruanih snaga i tree novaenje, koje je dalo 22 000 momak
Handar diviziju javilo se 15 000 dobrovoljaca. Pozvano je 20 000 priuvnika za sve veu pozadinsku slubu.
 Od 32 ustake bojne stvoreno je 8 ustakih sdrugova s oko dvadeset tisua boraca, a od 4 ustake bojne dva pro
sdruga. Zapovjednici su im bili pukovnik Grulih i podpukovnik Voki, dok je dvie prometne bojne (za osiguranje elje
vodio pukovnik Hereni. Razstrojeno je 15 domobranskih pukovnija te je ljudstvo starijih godita poslano kuama (3000
ostalih stvoreno 4 lovaka sdruga, svaki od 2 250 boraca, koji su upueni u Bosanski Novi, Banju Luku, Doboj i Tuzlu. S
domobrana uzpostavljene su novejedinice.

slika

Priseem Bogu svemoguem i sveznajuem, kunem se svime to mi je na svietu drago i sveto... da u Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj i Poglavniku kao n jezinu predstavriiku uviek biti vjeran, da u probitke hrvatskoga naroda uviek tititi...

021

S 35 000 domobrana upodpunjeni su gorski sdrugovi i 369. Vraja divizija te postrojena druga legionarska divizija - 373.
Postrojeno je daljnjih 7 ustakih sdrugova sa 17 000 ustaa. Borbene postrojbe brojile su oko 70 000 boraca.

Tiekom godine 1944. uinjen je najvei napor da se hrvatske oruane snage podignu na najvei mogui broj. Zapo
sa sustavnim postrojavanjem divizija. Novaenje je dalo 17 000 momaka. Pozadinska sluba pojaana je na 70 000 pripa
Postrojena je jedna pomona orunika divizija od 10 000 momaka u Osieku, od kojih je polovina bilo Hrvata, a po
Niemaca iz Hrvatske. Stvoreno je osam stajaih (tj. za mjestnu obranu) sdrugova s 8000 boraca, a broj ustakih bojni pov
od 60 na 80, svrstanih u pet ustakih sdrugova, s 12000 novaka. Osnovana je Prva ustaka udarna divizija s 12 000 borac
zapovjednitvom generala Mokova, a kasnije generala Nardellija te 2. ustaka divizija s 5 000 boraca (gen. Greg
Organizirana je i 5. ustaka divizija s 8 000 momaka, pod zapovjednitvom generala Bobana. Stvorenje Ustaki sdrug od
boraca (puk.laher). Zavreno je postrojavanje tree legionarske divizije u Austriji - 392. zvane Plava's 12 000 mo
Razstrojenje 3.gorski sdrug, s ijim borcima su upodpunjene druge postrojbe, te postavljena 1. dopunska divizija u Zagre
000 vojnika.

U jesen 1944. pristupilo se postrojavanju novih divizija iz postoj eih domobranskih i ustakih sdrugova. Od tri u
divizije - 1. Udarne, 2. i 5. - stvorenje Poglavnikov tjelesni sdrug (garda) s 25 000 boraca, pod zapovjednitvom ge
Mokova. Iz 23 ustaka, 3 gorska i 4 lovaka sdruga postrojeno je 15 pjeakih divizija s ukupno 76 000 boraca. Tri hr
legionarske divizije imale su ukupno 33 000 momaka, Brzi ustaki sdrug (puk. laher) 1 600, Ustaki obranbeni sdrug (g
Luburi) 7 000, a 8 stajaih sdrugova 8 000. Dopunska divizija iznosilaje 4 000, orunitvo 11 000 i pozadinska sluba 7
Tako se pod hrvatskim zapovjednitvom nalazilo ukupno 235 000 vojnika, od toga 155 000 pripadnika borbenih jedinica.
tog zapovjednitva nalazilo se daljnjih 23 000 boraca.
022

Sudbonosna godina 1945. zatekla je 265 000 Hrvata pod orujem u obrani Nezavisne Drave Hrvatske, od kojih
preko 170 000 boraca, a 18 000 se nalazilo izvan Hrvatske. Sada su oblikovane jedinstvene Hrvatske oruane snage, nam
nekadanje podjele na domobrane i ustae, iako su ostale pojedine ustake jedinice. Poetkom godine provedeno je nov
koje je dalo 10 000 novih boraca koji su bili uvrteni u 4 ustaka dopunska sdruga te 2. dopunsku diviziju (gen. Z
Zagrebu.

Koncem oujka 1945. pristupilo se osnivanju vojnih sborova (armijskih korpusa), koji su nosili ime ustaki sb
prema tradiciji hrvatskog pukog ustanka, kojega je ve u 15.stoljeu zakonski ustanovio Hrvatski Sabor. Poetkom t
1945. postojalo je pet takovih ustakih sborova, svaki od tri do etiri divizije jaine. U njimaje bilo ukupno 16 divizija, a
njihovog sastava stajala je 1. Posadna divizija Zagreba, zajedno sa est hrvatskih legionarskih i dobrovoljakih divizija (V
Tigar, Plava, Handar, Kama i Pomona orunika) - Hrvati su dakle inili 23 divizije.

Poglavnikov tjelesni sbor, pod zapovjednitvom generala Ante Mokova, obuhvaao je podhvatno podruje Var
Koprivnica te se sastojao od: Ustake udarne divizije (gen. imi, kasnije gen. Nardelli), 2. ustake divizije (gen.Gregori
ustake divizije (gen. Boban). To je bio najelitniji hrvatski sbor.

II. Ustaki sbor, pod zapovjednitvom generala Vjekoslava Luburia, djelovao je na podruju Sunja-Sisak-Pet
sastojao se od l. divizije HOS-a (gen. Fritz), 17.divizije (puk. Dekovi) i 18. ustake udarne divizije (gen.Majer). U ovu d
bila je ukljuena i Ustaka obrana.

III. Ustaki sbor bio je, pod zapovjednitvom generala Artura Gustovia, u podhvatnom podruju Ivani Grada. in
ga 3. divizija (gen. Perii), 7. divizija (gen. Mifek), 8. divizija (gen. Domanik) i 9. divizija (puk. Pletiko)..

023

slika

Ustae polau vijenac na grob Stjepana Radia.

IV. Ustaki sbor nalazio se, pod zapovjednitvom generala Metzgera, u podruju Dvor na Uni-Dubica. Sastojao se
divizije (puk. Begi), 6. divizije (gen. Metiko) i 15. divizije (gen. udina).

V. Ustaki sbor djelovao je na podruju Karlovac-Gospi, a pod zapovjednitvom generala Ivana Herenia. Sasto
od 10. divizije (puk.Kuraja); 11. divizije (puk.Alesi) i 13. divizije (general Brozovi).

024

SVJEDOANSTVO KRVI

VEI ETNIKI I PARTIZANSKI NAPADAJI I POKOLJI

U HRVATSKOJ (1941.)

VE 25. lipnja 1941. etnici vre pohod na selo Lukavac u kotaru Nevesinje u Hercegovini. Tri dana kasnije nap
oruniku postaju u Avtovcu u kotaru Gacko i nakon toga vre pokolj puanstva i pljaku, kao i u selima Struge, e
Gabela i Domanovii u kotaru apljina. Oko 30. VI. napadaju na Gradac, Trebimlje i Kljenak u kotaru Stolac te p
ugroavati prostor Mostara. Dne 1 S. srpnja etnici vre pokolj puanstva u Ljubinju i okolici, a koncem istog mjesec
pohod na Dje, Orahovicu, Fatnicu, Prisoj, Bjelan, akotie i Planu, kotar Bilea te na selo Cernicu kod Gacka. Sliede p
na sela Begovii, Gornji i Donji Turani i Staro Slano u kotaru Trebinje. Ove pokolje hrvatskog stanovnitva i pljake vr
etnici biv. jugoslavenske vojske, koji su se u travnju povukli iz okolice Mostara, te mjestni jugosokoli ede Milia. Bil
oko est tisua, a pratilo ih je desetak tisua pljakaa. Hrvatske snage iznosile su tek 150 zatitara u Mostaru i oko 300 oru
u sedam kotara. Uskoro sejavilo 500 dobrovoljaca u Mostaru i 400 u apljini pa su postrojene dviejedinice na elu s ust
satnikom-povratnikom Mijom Babiem i nadporunikom Antom liariem. liari se probio do Buska, 24 km izto
Mostara, ali se morao povratiti pred mnogo jaim neprijateljem. Babi je odbio etnike od sela apljine i probio se od Sto
Berkovia, prema Nevesinju. Tu je naiao na jak odpor, u kojemu je dne 4. srpnja 1941. poginuo zajedno s ustakim ast
Antom Pogorelcem, a njegovajedinica se povukla u apljinu.

Za suzbijanje srbskog ustanka stiglaje u Mostarjedna domobranska pukovnija od 2 000 momaka, pod zapovjedni
generala Milana Prpia i nastupala prema Nevesinju, Gacku i Bilei. U isto vrieme ustaki satnik-povratnik Ivan He
osnovao je Mostarsku ustaku bojnu,

025

sjedanaest satnija od 120 momaka svaka. Onaje koncem srpnja krenula u borbe kod Livna, a zatim su kod Koerina, Glam
Bosanskog Grahova. etnici u Hercegovini su u prvi as pruali otpor, a zatim se povukli u udaljena sela. General P
podpukovnik Franjo imi, zapovjednik posade u Nevesinju, uspjeli su uz pomo posebnog izaslanika hrvatske vlade, ge
Vilka Begia, uzpostaviti vlast u kotarskim sreditima Nevesinju, Gackom i Bilei. etnici su i dalje ugroavali ceste M
Nevesinje - Gacko i Trebinje - Bilea - Gacko i postavljali zasjede u umi Biina te klancu Gluha Smokva. Podpuno su blo
cestu Trebinje - Ljubinje - Stolac i jako ugroavali onu Stolac - Mostar. Talijanski general Lusana ne samo to nije
poduzimao proti etnicima, ve je s njima sklopio politiki i vojniki savez. Jedini je major Rade Hamovi (kasniji parti
general), zapovjednik etnika u Fojnici kod Gackog, ponudio suradnju podpukovniku imiu.

USTANAK U KNINSKOJ KRAJINI I LICI ( 1941 .)

Dne 26. srpnja 1941. izbio je etniki ustanak u kotarevima Knin i Lapac. Dva dana kasnije etnici se preko Buk
prebacuju iz Ravnih Kotara kod Zadra u podruje Knina. Zauzimlju postave na Golubiu, Plavnom i Dinari te obkoljuju
pale selo Ervenik. Takoer prekidaju prugu izmeu Graaca i Knina i napadaju oruniku postaju Polaa. Do kraja m
ustanak se proiruje na kraj izmeu Graaca i Gospia, u kojemu sudjeluje 4000 naoruanih Vlaha. U kotarevima G
Udbina i Lapac bilo je tada svega 200 hrvatskih orunika, u Gospiu jedna ustaka bojna od 400 boraca, a u Kninu 280 u
domobrana i orunika. Iz Zagreba je poslana jedna domobranska pukovnija s dvie poljske bitnice; na elu s gene
Mihajlom Lukiem. Dok Talijani nisu prieili gospiu ustaku bojnu suzbijati etnike na svom prostoru, general Mon
zapovjednik divizije Sassari

026

sklopio je sporazum o nenapadanju s etnicima u Graacu, Kninu i Donjem Lapcu, te savjetovao hrvatskim oblastim
napuste Knin i zaprietio da e strieljati svaku graansku osobu, koja se s orujem priblii eljeznikoj pruzi. Dne 17.
strieljanje od Talijana jedan ustaa, a sliede i drugi ini proti Hrvatima. Kada su etnici koncem 1941. ugrozili Knin, u k
se osim hrvatske nalazila i talijanska posada, hrvatske oblasti na elu s velikim upanom Antom Nikoliem i posad
zapovjednitvom pukovnika Bojia morali su napustiti mjesto, jer su Talijani izjavili da se nee odupirati etnicima ukol
njih ne budu napadnuti. Talijani su sada saobili da se zabrana pribliavanja pruzi s orujem u ruci odnosi i na domobr
pukovniju generala Lukia pa je nakon neuspjelih pregovora ona morala obustaviti podhvate proti etnicima u smjeru ju
Graaca, zadravi dotadanje poloaje. Sav ovaj talijanski postupak opisanje u prosvjednoj Spomenici Hrvatske dravne
talijanskoj vladi u sienju 1943.

ETNIKI USTANAK U ZAPADNOJ I IZTONOJ BOSNI

(1941.)
 Dne 26. VII. 1941. izbili su etniki ustanci u kotarevima Bosansko Grahovo i Glamo teje poklano hrvatsko pua
u selima Sarii, panovica, piranovii, ulina i Kardumi. Sliedei dan izbija u Drvaru pobuna, koju zajedniki podiu e
partizani. Ubijeno je 350 osoba, zajedno sa upnikom Valdemarom. Dne 2. VIII. poklano je stanovnitvo sela Vrtoa, La
Krnjeua, a sliedei danje obkoljen Kulen Vakuf te ugroeni Biha i Krupa. Koreniki etrnici napali su Veliku Kladuu
10. VIII. etnici su izpekli na ranju upnika Gospodaria, a 15. obkolili i napali Priedor. Tito tvrdi da je ovih pobunjenik
oko 8 000, dok se s hrvatske strane cieni da ih je zapravo bilo tek polovica tog broja. Hrvatske

027

Godine 1941. dvojica nenaoruanih domobrana vraali su se s dopusta u jednom bosunskom selu. Zaustavila ih je jedna
obhodnja od etvorice etnika koja ih je zarobila da ih kasnije uhije. Domobrani su iznenada golim akama napali na dvo
etnika, a ostali su pobjegli bojei se da e domobrani upotrebiti otete puke. Domobrani su doveli u vojarnu dva razorua
etnika. Nevjerovatno - ali istinito!

slika

snage iznaale su tek jednu domobransku bojnu od 500 momaka u Bihau i jednu satniju od 100 momaka u Kulen Vaku
Zagreba poslana je jedna pukovnija, od pet bojni s 2500 domobranskih priuvnika, koji je trenutano odklonila opasn
Bihaa. Slabije hrvatske snage izvrile su protinapadaj i oistile dolinu Bosanskog Petrovca.

028
slika

Trubai hrvatskog domobranstva god. 1941.

ETNIKO-PARTIZANSKI USTAN AK U IZTONOJ BOSNI

Poetkorn kolovoza 1941. zapoeli su etniki ustanci u kotarevima Zvornik, Vlasenica i Srebrenica u iztonoj
Govorilo se da cdmetnika ima oko 27 000, dok su stvame oruane postrojbe iznosile osam do deset tisua etnik
zapovjednitvom andarmerijskog majora Jezdimira Dangia. Draa Mihailovi je za taj ustanak primio od jugoslav
kraljevske izbjeglike vlade, preko jugeslavenskeg poslanstva pri Svetoj Stolici, 30 000 vicarskih franaka u zlatu,
srbijanske vlade generala Nedia, koju su postavili Niemci u Beogradu, neto oruja, streljiva i boraca. (... Dangi je u
dobije oruja, municije i dobrovoljaca, nekoliko puta prelazio u okupiranu Srbiju. Njegovi ljudi u Srbiji su potajno od oku
prebacili preko Drine manje koliine municije i izvestan broj Srba, koji su s orujem u ruci sudelovali u borbama protiv u
partizana... Dangi nije bio jedini, koji je dobio izvesnu pomo od ljudi koji su farmalno bili u slubi Nedia i Peanca.
rata Vojno-istoriski institut u Beogradu objasnio je da je u martu 1942. preao na partizansku stranu jedan potpuni ba
kojeg je Milan Nedi formirao

029

uglavnom od bosanskih izbeglica, naoruao i poslao u istonu Bosnu da se bori protiv partizana - Dr. J. Avakumovi:
Mihailovi prema nemakim dokumentima, London 1967.). Hrvatska vlada mogla je ovim etnicima, koji su raspolag
neto lakih topova, suprotstaviti u poetku svega 2 500, a kasnije do 8 000 domobrana i nekoliko stotina seljakih vojn
orunika i ustaa. Izkoriujui svoju poetnu premo, etnici zauzimlju kotarsko sredite Vlasenicu. Iz Sarajeva j
Zapovjednitvo Vojne krajine uputilo jednu domobransku bojnu, pod zapovjednitvom podpukovnika Nardellija, a iz Os
bojnu 4. pjeake pukovnije, pod zapovjednitvom podpukovnika Zdenka Begia (600 domobrana). Zadatak im je oslo
Vlasenicu; Nardellijeva bojna iz smjera Mokroga, a Begieva iz smjera Zvornika, Drinjae i Milia. Dne 15. VIII. Narde
bojna oslobaa Vlasenicu, a dva dana kasnije sastaje se s drugom bojnom. Pred premonim etnikim snagama, ove
dobile su krugovalni nalog napustiti Vlasenicu dne 28. VIII. i pod zapovjednitvom pukovnika Pacaka povui se u M
preko Han Pieska. S njima se povlaio veliki broj izbjeglica; a etnici su istog dana iz osvete zaklali hrvatsko muslim
stanovnitvo sela Zaklopae. Nakon odbijanja etnikih napadaja kod Luke, Ploa, Gornjeg Zalukovika, Han Pogleda i S
obje bojne nastavljaju smjerom Han Piesak-Sokolac-Romanija-Pusto Polje-Mokro. Iztono od Naromanije, na crti kota
1259, odbijenjejai etniki napadaj i zaposjednuta Orlova Stiena ( 1507 m). Dne 4. rujna bojna Nardelli vratila se u Saraj
na njeno mjesto dole su bojna Preproti i konjanika bojna Strelec koja zajedno s bojnom Begi nastavlja borbu na Rom
Vode se borbe kod Han Dervente, Orlove, Crvene i Crne Stiene. Dne 6. i 7. rujna l. satnija l. bojne 4. pjeake pukov
vodom topova od 65 mm i dvie strojnice, protjerava etnike preko Naromanije na sjever i ovladava Crnom Stienom, a od
11. rujna odbijaju se borbama prsa o prsa i na odstojanje runih bombi napadaji etnika na Oslovu, Crnu i Crvenu S
Napadajem dvaju domobranskih bojni

030

osvojenje Bljutavac (1155) i Crni Vrh. Dne 13. rujna probijen je etniki obru oko bojne Strelec na Orlovoj i Crvenoj S
Dne 16. rujna Begieva bojna odlazi na odmor i popunu u Sarajevo, a zamienjuje je bojna Rajman. U meuvremenu et
Srbije provaljuju preko Drine kod Viegrada i Drinjae. Polovicom kolovo zapala je Srebrenica, gdje Toievi etnici i pa
Slavie Vajnera (ie Romanijskog) ubijaju nekoliko stotina Hrvata.

Dne 24. listopada pada Rogatica, a Viegradje obkoljen puna 72 dana. Svi etniki napadaji su krvavo odbijeni,
dne 9. XI. 1941 . dvie hrvatske bojne, koje su ga branile, moraju povui pred dolazkom Talijana. Ipak je uspjelo zap
srbijanski pokolj hrvatskog stanovnitva i brojnih izbjeglica. Od graninih kotareva iztone Bosne ostaju u hrvatskim ru
samo Bjeljina i dio kotara Zvonnik s gradom. Sav kraj juno od Zvornika, pa do Viegrada pada u ruke etnika i partizan
do sienja 1942. Tada su ga oslobodile hrvatske i njemake jedinice, ali su ga odmah morale napustiti zbog tajnog spora
njemakog zapovjednika Srbije, generala Badera, i etnikog zapovjednika majora Dangia, prema kojemu je istona
preputena etnicima. Ovi su izkoristili ovaj ugovor s Niemcima za pokolj nekoliko tisua Hrvata, uglavnom muslim
vjere. Predstavnik Hrvatske dravne vlade dr. Vrani uspio je, da njemako zapovjednitvo opozove tajni sporazum s etn
i nakon toga je nastupila hrvatska ofenziva u veljai i oujku 1942.

031

DRINA

OBSADA I OBRANA VIEGRADA (1941

VIEGRAD na Drini bio je vaan cilj napadaja etnika majora Jezdimira Dangia krajem jeseni i u zimi godine
Prema njemu vodi pruga iz Uica koju su etnici misiili upotrebiti za prebacivanje svoiih snaga iz Srbije i daljnje napredo
prema Sarajevu. U gradu se nalazilo nekoliko tisua izbjeglica, a branila ga je III. bojna Vojne krajine, orunic
zapoviednitvom pukovnika Jakovljevia, kasnije
karta

032

slika

Zapovjednik 11. sbornog podruja, general uro Iger, pozdravlja zapovjednika I. bojne 4. pjeake pukovnije, podpukovr:
Zdenka Begia, koja je dobila poastni naslov Bojna branitelja Viegrada.

podpukovnika Kneevia te neto mjestnih ustaa. Prva bojna 4. domobranske pjeake pukovnije (518 boraca; 8 strojni
strojopuaka), pod zapovjednitvom donukovnika Zdenka

Begia, dobila je nalog Zapovjednitva Bosanskog divizionog podruja da isti Romaniju i Jahorinu, a zatirn da poe u p
Viegradu. Nakon to je elnim juriem slomila odpor etnika na Vranjaku i Velikoj Gradini, visovima od preko tisuu m
brzim nastupom stigla je sa svoje tri satnije u Viegrad dne 27. IX. i ve istogjutra stupa u borbu. Dvie stotine etnika vr
jak napadaj na poloaj Varda, kako bi zauzelo visove to zatvara;ujuni prilaz k gradu. Nakon etiri sata ogorene borbe
su bili odbijeni, ostavivi vie od 30 mrtvih, dok su druge ponieli sobom. Dne 1. X. vre jak napadaj na poloaj Ljes
sjeverozapadu grada, pred Drinom, da odsijeku grad prema zapadu i ovladaju visovima s kojih se moe tui grad i pol
Druga satnija III. bojne djelomino poputa, ali su etnici opet odbaeni od 10. satnije 1. bojne, nakon borbe prsa o prsa k
trajala od ponoi do 10 sati ujutro, ostavivi vie od 40 mrtvih. Nakon toga poputa etniki pritisak sve do polovice listo
Dne

033

15. X. oko 600 etnika juriima nastoji zauzeti poloaje na Banjoj Glavi (526 m) na sjeveroiztoku od Drine i grada t
Otrog Vrha (817 m) na junom odsjeku kod pruge. Borba

traje od 3 do 6 sati ujutro, prsa o prsa, te su etnici uspievaju kod sela Mirilovii odbaciti milicionere, orunike i mjestne
k gradu, ali ih priuva l. bojne, na elu sa satnikom Schreiberom (izraelianskog poriekla) odbacuje prema zapadu. Protina
prisiljava etnike na povlaenje prema Suhoj Gori i Panosu, ostavivi preko 100 mrtvih, 4 strojnice i etniku zastavu.
trebao biti odsudan napadaj na Viegrad, ali je odbijen sjajnim dranjem branitelja.

Nakon ovih neuspjeha, u kojima su etnici imali najmanje 400 boraca palih ili izbaenih iz borbe, odtuuju se
odrezati Viegrad od pozadine, kako bi sprieili dovaanje pojaanja, strieljiva i hrane. Prekidaju brzoglasne ice i prug
Utiprace, koja vee Viegrad s Goradom. Veza se uzpostavlja, ali se uskoro osjea oskudica u hrani. Ipak, I. bojna pod
na Bajram viegradskoj djeci bezplatan ruak. Zatim prekidaju prugu kod ipa te dovoze pojaanja vlakom iz Dobruna. D
X. pada Rogatica. Obskrba se sada vri pojedinim zrakoplovima iz Sarajeva, ali loe vrieme esto priei njihov dolazak. D
X. vre manji napadaj kod Krevina, na sjeveroiztoku, ali su odbijeni. Napadaju i Mededu, gdje borba traje od 14 sati t
ciele noi, te ju zauzimlju i rue postaju i prugu. Istog dana pogaaju protioklopnim topom straarnicu eljeznikog mos
ipa na Drini, most rue i tako prekidaju vezu sa Sarajevom. Uz podporujednog topa i strojnica vre napadaj na zapa
odsjeku, kod Zaglavka i Orahovice te pale sela Rokci, Duboica i Orahovica. Napadaj je zaustavljen protiudarom priuv
zapovjednitvom nadporunika Haimbegovia i Amira Ploskia (Sandaka milicija). Dne l. XI. osloboeni su Meea
na Drini kod ipa, ali je ponovno prekinuta pruga kod Utiprae. Nestaje strjeljiva i hrane te je svaka veza - osim krugov
prekinuta. Postoji opasnost od pjegavog tifusa, jer su branitelji neprekidno

034

na poloajima pa nemaju mogunosti pranja. Dne 3. XI. naputen je ip najunom odsjeku, a oteen most kod
Pobunjenici neprekidno pukaraju i pucaju topovima, a 7. XI. tiekom itavog dana postupno nadiru prema Miloevi
Barima. U 5 sati ujutro, nakon vatre iz dva topa, napadaju na Ljesku i Vardu sa sjevera i juga. Juriaju na cielom bojitu D
uspiju probiti poloaj 2. satnije III. orunike bojne na Vidovoj Gori (7l 4 m), sjeverno od Drine, otimajui 3 strojnice.
satnija I. domobranske bojne (satnici Ahmed Tuti i Zvonimir Poljani) nepokolebivo dri poloaj na Ljeski edbijaju
etnike napadaje i sprieavajui obkoljavanje. Priuva na elu sa satnikom Vrkljanom zaustavlja daljnje nadiranje na V
Gori. Stupaju u borbu i jedinice s nenapadnutih poloaja i vre protinavalu na irokoj fronti od sela Crne, sjeverno od D
Viegrada, do Vidove Gore. Borba se vodi po vrlo tekom terenu, magli i snienoj vijavici. etnici su zaustavljeni na i
sjevernom bojitu te Vidova Gora ponovno zauzeta. Oko 13 sati etnici se povlae prema Semeu i Velikoj Strani, to jest
zapadu. Obranu lievog. krila na Ljeski (satnija Tuti) vrlo je uspjeno podpomogao nadporunik Amir Ploski sa s
Sandakom milicijom. On je bono udario iz smjera Pretia-Koerin na zapadnom odsjeku i natjerao etnike u bieg
poloajima je nadeno vie od 40 mrtvih etnika, a vlastiti gubitci su iznosili 5 mrtvih i 5 ranjenih kod I. bojne te sline g
kod ostalih jedinica. Za vrieme borbi pojavile su se s jugoiztoka, kod Mirilovia, talijanske alpinske jedinice, te na
glasbom ule u Viegrad. Vojno izvjee kae: Pomo talijanskih eta niti je traena niti dobivena niti su se sami nudili p
nas u borbi, koja je trajala, vodena i zavrena bez njihovog sudjelovanja. Ve iste veeri talijanski zapovjednik, puk
Barbieri, zapoeoje pregovore s etnicima radi obustave neprijateljstva. On je ipak dao braniteljima hrane te iztakao n
hrabro dranje pred neprijateljem i veliku stegu hrvatskih vojnika. etnika obsada trajala je puna 72 dana i hrabra o
uspjela je zaprieiti vei pokolj nego li u Foi. Prva bojnaje zatim 14.
035

XI. napustila Viegrad smjerom Priboj-Gorade-Foa-Kalinovik gdje je 18. XI. Odbila manji napadaj etnika. Izvjee
Talijanski zapovjednici i njihovejedinice za sve vrieme kretanja od Kalinevika prema Nevesinja nisu nam ni u emu
ususret i niim pomagale nae djelovanje. Upada u oi njihovo pasivno dranje prema nama i velika razlika izmeu je
alpinske diviziiez".

HRVATSKE BORBE

SVE do njemakog napadaja na Sovjetski Savez. Dne 22. lipnja 1941., Komunistika partija Jugoslavije (KPJ), k
tada brojila od osam do dvanaest tisua lanova, bila je mirna i nije napadala sile Osovine drei se ugovora Hitler-Sta
meusobnoj suradnji i nenapadaniu. Zbog toga ni Niemci nisu

slika

Predstavnici hrvatskih graanskih i vojnih oblasti, na elu s velikim upanom drom Stjepanom Heferom i generaloni
Igerom, doekuju na osjekom kolodvoru dne 28. XI. 1941. domobranskd Bojnu loanitelja Viegrada - nakon stotinu dana
na Romaniji i na Drini

036

na podruju bive Jugoslavije progonili komuniste ni njihovog generalnog sekretara Josipa Broza Tita - imenovan
Kominterne komesarom nad jugoslavenskom partijom god. 1937., sa zavjerenikim imenom valter. Tek kad je nap
Sovjetski Savez, jugoslavenski komunisti dobivaju zapovied Komunistike Internacionale: Palite! Ruite!. Kako navad
Tito u svom lanku Borba naroda porobljene Jugoslavije (Nova Jugoslavija br. 6 svibanj 1 944.) - najprije su se p
partizani u Srbiji. Dne 7. srpnja 1941. jedna partizanska skupina ubila je na vaaru u Beloj Crkvi dva andara u
njemakog zapovjednitva i taj dan proglaenje Danom ustanka naroda Srbije. Zatim se pojavljuju partizanski odr
okolici Valjeva, Kragujevca, Homolja. To su, kako kae Broz, grupe od 20 do 30 vojnika, koje imaju jednu ili dvije p
malo bombi. Oni su, dakako, napadali samo manje neprijateljske skupine vojnika ili vrili djela sabotae kad nije bilo
opasnosti. Njihova loznika bila je: Zapali, pripucaj pa

slika

Stoer I. bojne 4. domobranske pjeake pukovnije, studeni 1941. Usredini zapovjednik Bojne branitelja Viegrada podPuk
Zdenko Begi; oko njega satnici Poljani, Schreiber, Urkljan, Ahmed Tuti te ostali astnici bojne.

037

pobegni! U Crnoj Gori, gdje je meu kolanim ljudima i dacima bilo razmjerno puno komunista, dne 13. srpnja
podignutje ustanak proti Talijanfma i privremenoj Crnogorskoj narodnoj upravi. Na tisue Crnogoraca, na dani znak, nap
brojne talijanske posade, osim na Cetinju i u Podgorici, te zarobile ili razoruale 6 000 Talijana, kako oni navode. U kol
1941. odmetnike skupine - koje su se tada nazivale etnicima - ili u sluaju srbijanskih komunista - gerilcim
izkoriavajui pomanjkanje veih njemakih posada prolazno su zaposjele pojedine krajeve Mave i Posavine, do Obren
Trenutano su zaposjeli Lajkovac, Ub, Ljig, Krupanj, Loznicu i Stolice, a prvih dana rujna 1941. Uice, aak, Uiku Po
Gornji Milanovac u zapadnoj i iztonoj Srbiji.

Tek polovicom kolovoza 1941. pojedini vode KPJ-u, na elu s Titom, odluili su se za oruanu borbu i otili iz Beo
u Krupanj, a zatim u Uice gdje je oblikovan tzv. Glavni tab partizanskih odreda Jugoslavije.

Tito je - kako pie - ve u srpnju 1941. naloio tabu partizanskog odreda u Valjevu da stupi u vezu s etn
generalom Draom Mihailoviem, tada sakrivenim na Ravnoj Gori, i da ga predobije za zajedniku borbu. Draaje odbio
on ne posjeduje dovoljno snage, a da bi svaki napadaj na Niemce izazvao teke odmazde proti srbskom narodu. Od prvog
kako iztie Tito - suraivali su s partizanima etniki pop Vlada Zeevi i porunik Ratko Martinovi. im je stigao na
Tito se uputio na sastanak s Draom u selo Struganik, u kui vojvode Miia. Draa je opet odbio stupiti u vee borbe, al
on i Tito ipak dogovorili da se nee meusobno napadati i da e ivjeti u prijateljstvu, a da Draini etnici nee ubijati par
kao to to ine etnici vojvode Koste Peanca u slubi Niemaca. Kako navodi Tito, Mihailovi je otvoreno govorio, jer je
da je on Rus. ... Rekao je bez okolianja, da Hrvati, muslimani i svi drugi moraju biti najstroe kanjeni, i nakon o
podvrgnuti potpuno Srbijancima. Kad sam se tome usprotivio, rekao je, da je njegovo gledite vrlo pravedno, naglaujui
svi Hrvati

038

krivi zbog ustakih zloina, da su svi ustae i izdajice koji su prodali Jugoslaviju Nijemcima. U rujnu 1941. partizani i
kapetana Raia opkolili su abac u Srbiji. Nakon napada na abac, koji nije imao uspjeha, Nijemci su doveli brzo
divizije, dvije ili tri ustake pukovnije i neto pristaa Ljotia te su istog mjeseca izvrili svoju prvu ofenzivu na nas, k
trajala besprekidno do kraja studenog. Partizani i etnici su pobjegli u gore Krupnja i Sokolske Planine, vukui sobo
tisue kola ita i druge hrane. Partizani i 1 200 Drainih etnika obkolili su tada Kraljevo, nu ubrzo su Miievi etnici na
borbu, kadje postala estoka.

Zauzevi Uice, partizanima je dolo u ruke 100 teretnjaka i samovoza (automobila), tvornica oruja i strjeljiva, k
te podrunica Narodne banke s 55 milijuna dinara. Proizvedeno je 16 500 puaka i 2 i pol milijuna puanih naboja,
znatno pomoglo naoruanje partizana. Tito se

slika

Vrhovni zapovjednik HOS-a s viim hrvatskim astnicima u Koprivnici god. 1944.

039

ponovno sastao s Draom u selu Brajiima na Ravnoj Gori; ali nisu mogli doi do sporazuma o stvaranju zajedn
zapovjednitva i oblasti na slobodnoj teritoriji. Tito je ipak predao etnicima 500 novih puaka i 25 000 naboja. Dr
takoer odbio da britanski astnik za vezu u njegovom tabu - satnik Hudson - prisustvuje razgovorima. etiri dana
toga etnici su kod Uike Poege napali partizane primljenim pukama i ubili komandanta umadijskog odreda Blagoj
etinici su zatim otvorili pred Niemcima svoj odsjek kod Kraljeva i varkom oteli nekoliko zaplienjenih. Njemakih oklopn

Kada je bila zapoela ofenziva proti etniko-partizanskom podruju u Srbiji, hrvatske postrojbe imale su z
sprieiti da se oni preko Drine ne prebace na podruje NDH: Spisom br. 325 od 4. X. 1941., stoer 3. bojne III. domobr
pjeake pukovnije izvjeuje: Ministarstvo hrvatskog domobranstva - Glavni stoer - br. 2988 - Tajno, od 23. IX.
dostavio je sliedee: U prvim danima mjeseca rujna godine 1941. pobunjenici su zaposjeli izvjestne predjele oko Kov
Zvornika i na desnoj obah Drine. Njemake ete, koje su branile ova mjesta s njima svojstvenom hrabrou, dole su ipak
velike nadmonostt pobunjenika u dosta teak polozaj, tako da su morali traiti pomo postrojbi naeg domobranstva, koje
nalazile na lievoj obali Drine, oko Bjeljine i Zvormka. Dielom naseg domobranstva iz III. i IV. pukovnnije
zapovjednitvom pukovnika Gruma prele su Drinu u sjajnom naletu i u tjesnoj suradnji s ostalim odjelima p
pobunjevikih bandi brzo doprinele olakanju u trenutaom poloaju. Tito ovu nudnu obranu proti srbskom nadiranju
Drine zove paljenjm, pljakanjem i ubijanjem ovag razbojnikog drustva mirnim movanskim selima i Pocerini".

Vojskovoa doglavnik. Slavko Kvaternik izjavio je poetkom listopada 1941. listu Hrvatski domobran u Za
Odjeli hrvatskih domobrana, orunika i ustaa bili su od

040

poetka stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske u novopazarskom Sandaku. Za vrieme cielog njihovog b9ravka u Sandaku
su odjeli, pod zapovjednitvom vrstnih hrvatskih astnika, pokazali uzornu stegu, hrabrost i odvanost u borbi, ime su po
posvjedoili da u hrvatskom narodu postoje i nadalje stare vrline, koje se izpoljuju na bojnom polju. Ratniki duh hrvatsko
naroda doao je opet do izraaja u borbi s naim vjekovnim neprijateljima... Imena boraca, koji su se iztakli osobito kod
Koviljae, Bjeljine i Zvornika, u borbi s bandama, svietli su znakovi za nau budunost...

Hrvatski domobran br. 5 od 1. X. 1941. javlja: Hrabre ete hrvatskog domobranstva brane ve nekoliko t
uspjeno granicu na Drini, na odsjeku od Zvornika do Rae. Odmetnike bande iz Srbije pokuale su zadnjih deset dana i
nasilni prielaz preko Drine kod Balatuna i Ljenice, Branjeva i kod olopeka. Svuda su nae ete odbile uz n
portvovnost napadaje brojano nadmonih odmetnikih bandi. Sa svrhom olakavanja napadaja kod olopeka, pokualo
tisuu etnika obii obranu Zvornike sa zapadne strane, s namjerom da kod olopeka urede mostobran, ali protunapa
naih eta iz posade Zvornika i Tuzle, kod sela apardi, razbijeni su i protjerani preko, Drine. Ovom prilikom zaplierij
veliko mnotvo oruja, meu ostalima i nekoliko strojnica te osobito vana etnika slubena korespodencija.

ETNIKO-PARTIZANSKI USTANAK U LICI I KRAJINI

Dne 27. srpnja 1941. jedan etniko-partizanski odred ubio je iz busije jednog hrvatskog orunika i tri mjestna ustae ko
Srb u Lici - i to je prozvano Danom ustanka naroda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Slini napadaji vode se po B
Kordunu, kako bi se izazvalo hrvatske odmazde i onda lake namamilo pravoslavno vlako puanstvo u umu, pla
ustakom osvetom. Sredinom kolovoza vode se ve

041

manje borbe s etniko-partizanskim skupinama po Bosanskoj Krajini, gdje ih navodno ve ima osam tisua (promi
pretjerane brojke). Znaajnije borbe vode se oko Drvara, Otrelja, Bosanskog Petrovca, Grahova i Glamoa. (Tito: Nep
je u tim borbamu upotrebio sve vrste oruja, pa i avione). Vode se okraji oko Priedora i Jajca - (gdje uestvuju u
trupe). Najlaki nain sabotae jest razaranje slabije zatiavanih pruga, kao one Jajce-Banja Luka i Sarajevo-Brod. Tak
napadaji iz zasjede na manje hrvatske odjele. Tako Bilten Glavnog taba partizanskih odreda Jugoslavije od 26. VIII.
donosi: ... Kod Broda ubijenje vei broj ustakih vojnika... Kod Vlasenice ubijena su dva andarma, a est je zarobljeno
ustaa sem njih... Partizani su zauzeli Vlasenicu, obrazovali narodni sud i osudili sve izdajnike i neprijatelje naroda... (
izpravne Hrvate - op.p.). Kod toga mesta partizani su napali i razoruali sto hrvatskih vojnika (koje su na prevaru iz
Talijani - op.p.). Osim Vlasenice, partizani (zapravo etnici - op.p.) su zauzeli Han Piesak, ali

slika

Pitomei Ustake doastnike kole, Zagreb god. 1944.

042

su se morali povui... Isto tako na Majevici vode se estoke borbe sa raznim andarmeriskim stanicama... Koncem rujna
odrano je partizansko vojno savjetovanje u Stolicama kod Krupnja u Srbiji, kojemu je prisustvovala veina komand
tabova Srbije i Crne Gore, kao i komandanti raznih veih odreda iz Hrvatske i ak neki iz Slovenije. Tu je sam
ukazao na mnoge nedostatke u razvitku partizanskog pokreta, naroito u nekim organizacijama u Hrvatskoj i Slovenako
samo sektatvo ve se i u pogledu razvijanja oruane borbe, u prvim mesecima pokazalo izvesno kolebanje kod nekih par
organizacija u tim krajevima... U Hrvatskoj je, na primer, za vreme priprema dolo skoro do razbijanja Centralnog ko
Komunistike partije Hrvatske, jer su poeli neki ljudi sa strane da se upliu u rad CK KPH i optuuju najbolje drug
rukovodstva da su pijuni itd... Na ovom sastanku pretresena je mogunost stvaranja slobodnih teritorija i u d
krajevima izvan Srbije, da se proire tzv. narodno-oslobodilaki odbori, kojima su partizani htjeli prikazati neku
zakonitu vlast, a sa svrhom uplitanja to veeg broja stanovnitva u taj pokret, bez obzira na posljedice. Zatim je odlue
se svagdje postrojavaju partizanski bataljoni (200-300 boraca), podieljeni u ete i vodove. Takoer je rjeeno da se n
koji nain dode do sporazuma s Draom Mihailoviem za zajedniku borbu. Na podruju NDH nisu ba cvale
partizanskom pokretu, jer kako pie Vladimir Dedijer u svojim Prilozima za biografiju J.B. Tita (Zagreb 1954.) - ... u Hrv
se dogada da ne samo seljaci, ve i radnici izruuju komuniste ustaama.... Hrvatski narod je jasno uoio da se tu
uglavnom srbskom pokretu za uniten je Drave Hrvatske i uzpostavu tamnice Jugoslavije, ma koliko god partizani
operirali s obeanjima Radieve seljake republike Hrvatske, radnike hrvatske republike, sovjetske Hrvatske
imenima brae Radia i matije Gubca (ije je ime nosilo

043

dvadesetak partizanskih jedinica). Hrvatski partizani bili su uglavnom fanatisti, koji su vjerovali u meunarodnu solida
iskreno jugoslavenstvo i bezklasno drutvo u pravom socializmu i komunizmu - dok su Srbi i Srbijanci - kao i uviek u
primitivnosti - ili bez oklievanja i skrupula prema stvaranju Velike Srbije i srbijanske prevlasti nad ostalim narodima - bi
kraljevskim, bilo pod crvenim platem.

Dne 2. studenog 1941. dolo je kod Uica do borbe izmeu srbskih partizana i 800 srbskih etnika u kojoj su etni
poraeni. Zapoela je samo borba za vlast u buduoj Velikoj Srbiji podjugoslavenskim platem. Partizani su poeli n
prema Ravnoj Gori, ali su prekinuli napadaj na Mihailovievu molbu. Uskoro su Niemci izvrili jak napadaj od Kralje
Drine. etnici su kod Gornjeg Milanovca razoruali i skinuli na prevaru 500 partizana i izruili ih Niemcima u Valjevu. D
XI. partizani su iztjerani iz Uica i aka i, nakon velikih gubitaka, poeli su se povlaiti prema Sandaku, dok su
odredi pobjegli u unutranjost Srbije. Stvorile su se u to vrijeme I. i II. srpska partizanska brigada - prve vee jedin
800 -1 000 boraca. Kako su 3 500 crnogorskih partizana takoer doivjeli neuspjeh u napadaju na Plevlju u Sandaku, par
su uvidjeli da im odgovara prebaciti to vie borbu na podruje NDH. Na taj nain e se unitavati hrvatska, a ne srbska ze
puanstvo, a osim toga tamo ipak Niemci i Talijani ne mogu postupati tako bezobzirno kao u Srbiji i Crnoj Gori. Borbe
zato produile na Rogaticu i Zvornik, Vlasenicu, Han Piesak i Srebrenicu. Na Romaniji je stvorena etniko-partiz
republika u kojoj su se kraljevski dvoglavi orlovi pomieali s petokrakama. Tito veli, da su borbe s ustaama u Lic
Kordunu bile vrlo estoke, kao i na Petrovoj Gori, protiv koje je neprijatelj poduzeo iroku ofanzivu... Nakon to su se
odmorili u Sandaku, partizani izvaaju svoju namjeru prebacivanja u NDH. U Rudom stvaraju svoju Prvu srpsku prole
brigadu, tj. jedinicu, sastavljenu od samih lanova partije.

044

Tito veli da je u to vrieme dolo do tekog poloaja u iztonoj Bosni, gdje su etnici, na elu s Dangiem i Todorov
takoer ustali proti partizanima i poeli suraivati s Niemcima. Mnogi Srbi su naputali partizane i prelazili etnicima
vraali kuama. Kad je partizanska glavnina poela nadirati u Bosnu, mnogi Srbi su se opet vratili partizanima. U prosincu
se borbe kod Varea i na Romaniji. Na partizane je izvrena nova ofenziva, iz smjera Zvornika i Viegrada, uzdu
Viegrad-Sarajevo i od toga grada preko Romanije. U ovim borbama, kako kae Tito, sudjelovale su brojne ust
domobranske jedinice. Zbog velike zime borbe su bile vrlo teke. Zbog pomanjkanja strjeljiva - kako kau - partizani
prisiljeni napustiti Rogaticu, Vlasenicu i druga mjesta. Prva proleterska se podielila: jedan dio, s Titovim tabom, pre
preko Glasnica do Jahorine Planine, dok je drugi proao kraj Sarajeva i preko Igmana stigao do Foe. Manje partiz
jedinice infiltrirale su se u sredinju Bosnu. U tim pohodima, sa zimom s 25 stupnjeva izpod nitice, smrzlo se 160 - partiz
mnogima su morale biti

slika

Satnik hrvatskog dornobranstva, godine 1942. U vrdo kratkom roku oruane snage Nezavisne Drave Hrvatske izobraz
uzoran astniki stali (kadar) koji je veinom dao svoje ivote za Hrvatsku.
045

odrezane noge. Tito tvrdi da je prva kolona uspjela na Jahorini zaustaviti napredovanje ustaa. Brojne etnike jedinice s
su se pod zapovjednitvo partizana jer su ih njihovi voe napustili u biegu. Zaposjednuta su mjesta Foa, Gorade i ajni
su se partizani odmarali i novaili nove borce, uglavnom meu pravoslavnim stanovnitvom. Tiekom veljae i oujka 194
10 000 etnika prelo je partizanima, pod nazivom dobrovoljakih odreda. Borbe u Srbiji, oko Uica i drugdje, partizani
Prvom, a. borbe u iztonoj Bosni u zimi 1941.-42. - Drugom ofenzivom (Niemaca i drugihj.

Tiekom ciele zime 1941.-1942. partizansko-etniki odredi vodili su teke borbe na odsjeku Jahorina-Romanij
Rogatice, koju su obkolili, kao i Kalinovik. Takoer se vode borbe u Crnoj Gori i Sandaku. Srbijanskejedinice, koje
nalazile oko Priepolja i Nove Varoi u Sandaku, prele su u Bosnu, u ajnie, gdje je osnovana Druga srpska prole
brigada. Pma i Druga brigada dobile su nalog oistiti Vlasenicu i Srebrenicu. od etnilca Dangia i Raia, koji su se pov
Srbiju, preko Drine. Kod Borike uniten je etniki tab za rogatiki kraj. Partizani su pri debelom

slika

Hrv. doastnici Ivan Skulec, Marko Grgurevi i Dane Hodak god. 1944.

046

sniegu preli preko planine Devetke sa svoje dvie brigade, a zatim su se vratili u podruje Gorade-ajnie, pred viesti
se proti njima sprema nova, tzv. Trea ofenziva. U Crnoj Gori vodile su se meutim jake borbe izmeu partizana i etnik
Staniia i Pavla uriia tP Talijana. Jedan dio partizana tu je preao etnicima, koje su naoruavali Talijani. Crno
partizani, pritisnuti etnikim snagama, morali su bjeati iz Crne Gore u. Bosnu. Trea ofenziva proti partizanima zapo
poetkom travnja 1942. u Bosni i Crnoj Gori, a kasnije se proirila na Sloveniju i Dalmaciju te na Kozaru. Talijanska d
Pusteria i etnici djelovali su u Sandaku i Crnoj Gori, a druge talijanske snage oko Herceg Novog, Gacka, Nevesin
sarajevskoj dolini. Napadaj na partizane je usmjeren crtom Plevalja-ajnie-Foa. Iz smjera Sarajeva hrvatske i njemake
nadirale su u smjeru Rogatice i Gorade. Borbe su zapeele sredinom oujka i trajale sve do 20. lipnja 1542. Partizani
odbaeni
slika

Poglavnik s hrvatskim pukom u Bosanskoj Krajirri, godine 1942. Rekao je: Hrvati muslimani bili su uviek najvjerniji i na
sljedbenici Ante Starevia i njegove nauke. I branitelji Drave Hrvatske!

047

iz Bosne u Crnu Goru. Sredinom svibnja 1942. osloboena je Foa. Partizani su se sada povlaili i iz Sinjajevine pla
Pivsku Planinu i Hercegovinu, prelazei preko Durmitora. Na odsjeku Goranskog i Gackog odigrale su se najee borb
ofenzive. Podhvatne snage vrile su pritisak na partizane iz triju smjerova. Kako bi izbjegli obkoljavanje na Pivskoj P
partizani su se preko Volujka i Maglia (najvii vrh u NDH, 2387 m) povukli prema rieci Sutjesci u jugoiztonoj Bosni.
druga proleterska brigada urno su poslane u Gacko i u smjeru Golije, kako bi se sprieilo zaustavljanje partiza
povlaenja u smjeru Gacka i emerna i na gornjoj Sutjesci. Tito priznaje, da su pri tome ove brigade imale velike gu
pogotovo od tekog topnitva, usredotoenog oko Gackog, koje je pucalo na partizanske kolone u biegu prema Crnoj
Nakon vrlo otrih borbi na bosansko-hercegovako-crnogorskoj tromei, partizani su zajedno sa svojim ranjenicima pre
prostor Tjentita i Kalinovika. Tamo su postrojene dvie crnogorske, jedna sandaka i jedna hercegovaka - udarna brig
Na tom vanom odsjeku prestala je i tzv. Trea ofenziva. U ovim borbama partizani su imali velike gubitke, ali njihova gla
nije unitena zahvaljujui u prvom redu talijanskom i etnikom poputanju u borbi, dok Hrvati i Niemci nisu imali do
snaga da ih sami unite....

Borbe su se sada usredotocale na Kozari, u sjevernozapadnoj Bosnu, gdje su partizam bili stvorili svoju u
republiku: Te su borbe vodene neobinom estinom

slika

Hrvatski bomba "Stuka" t. hrv. strovalnikog jata, od. 1944.

048

i u njima su uglavnom sudjelovali hrvatski gorski sdrugovi i Crna legija. Tiekom skoro dva mjeseca borbi u ljetu
partizani su izgubili oko 4 000 boraca, a i hrvatski gubitci su bili znatni, na ovem vrlo tekom gorovitom i umovitom po
podesnom za gerilsko ratovanje (etovanje).

Titov tab je zatim ostavio u iztonoj Bosni VI. bosansku udarnu hrigadu, a u prostoru Tjentite-Kalinovik
crnogorsku i jednu brigadu iz Hercegovine. Tito sa svojim tabom i dvie srbske, jednam sandakom i je
crnogorskom brigadon odluili su izvriti brzi prodor prema zapadnoj Bosni (Krajini). Ove etiri brigade prolazile su
naj neprohodnijih planina koncem lipnja 1942. - Zelengore. Treskavice, Bjelanice i Igmana te preko Konjica, Prozora, D
Livna itd..., u razponu od 70 km, ruei, ubijajui i palei svc to je biio hmatshog. Iz busije je napadnuta praga M
Sarajevo, u prostoru Tarin-Rama, gdje su

slika

Hrvatska, je imala idealistiku mladost koja se neustraivo borila i ginula za slobodu svog naroda i svoju Dravu. Ona se n
borila proli nijednom narodu, ve samo branila svoje.

049

uniteni svi mostovi te pruga u duljini od 80 km, popaljene sve postaje i uniteno 40 lokomotiva i nekoliko vlakova. Zaro
je nekoliko stotina hrvatskih i drugih vojnika, od kojih su mnogi poubijani, te prolazno zaposjednuti Konjic i Ostroac.
partizanska kolona nastupala je preko Igmana pokraj Sarajeva i nakon razaranja pruge krenula prema Kreevu, Fo
Bugojnu. Druga kolona nadirala je u smjeru eljeznikih postaja Bradina i Konjic te nakon razaranja pruge i dva dana k
borbi zauzela Prozor. U meuvremenu je prva kolona ula u Gornji Vakuf i tako su se obje kolone spojile za nastavak da
napadaja i razaranja. Partizani su u Bosanskoj Krajini pak zauzeli Priedor, kako bi olakali pritisak na Kozaru koja j
obkoljena od domobransko-ustakih snaga.

Dolazak etiri srbijansko-crnogorske brigade u zapadnu Bosnu dao je novog poleta tamonjim i okolnim partiza
pa su redom zauzeta slabo branjena mjesta Livno, Tomislav-Grad (Duvno), Jajce, Donji Vakuf i druga. Padom Livna oja
partizanski pokret u Dalmaciji koji je uglavnom nastao kao odgovor na talijanski faistiki teror. Svi ovi uspjesi partiz
Bosni i Hercegovini mogu se uglavnom zahvaliti II. talijanskoj armati koja je izbjegavala borbe, a na biegu ostavljala
oruja i strjeljiva, kojega su astnici i vojnici osim toga prodavali partizanima ili mienjali za hranu. (Jedna puka za k
strojnica za ovcu, top za kravu ili pak po 12 kuna za metak). Tako su partizani mogli stvoriti nove brigade u Bosa
Krajini, Dalmaciji, Lici i Sloveniji. Sada su se partizanski odredi prozvali Narodno-oslobodilakom vojskom i partiza
odredima Jugoslavije (NOV i POJ). Kako bi s nekim uspjehom mogli proslaviti 25-godinjicu sovjetske Oktobarske revo
partizani su odluili napasti s pet brigada - vie od 5 000 partizana, grad Biha kojega je branilo pet slabih domobran
ustakih bojni (2 500). U isto vrieme su dvie brigade izvrile napadaje za skretanje pozornosti u Baniji, a krajiki od
napali su Bosanski Novi i Klju. Za iznenadni napadaj na Biha partizani

050

su razpolagali s nekoliko zaplienjenih talijanskih muara (haubica) od 75 mm, koje su poslali teretnjacima iz Bosa
Petrovca, te s dva talijanska laka oklopnjaka. Iznenadno napadnut od partizana, koji su neoekivano doli iz daljine od 2.5
Bihaje pao nakon estoke borbe od 3. do 5. studenog. Bio je to prvi vaniji grad koji je pao u partizanske ruke na pod
NDH. Partizani su sada prilino kontrolirali podruje od 50 000 etvornih kilometara, koje se prostiralo od Kupe sko
Neretve - uglavnom zahvaljujui Talijanima. Na tom prostoru, koji su oni zvali slobodna teritorija nalazila su se, osim B
mjesta Klju, Drvar, Petrovac, Jajce, Glamo i Livno. Na zapadu je sizalo do blizine Gospia, a na iztoku do Banje Luke.
tog prostora postojale su samo male partizanske skupinice u ostalim hrvatskim krajevima. Nakon pada Bihaa partiz
prodrli i u sredinju Bosnu te zaposjeli mjesta Prnjavor, Kotor Uaro, Tesli i druga. U Biha je sada preao Titov vr
tab te Centralni komitet KPJ-u.

051

CRNA LEGIJA

... barut mirie

Veseli se goro Rornanijo,

Ustaa je ranu prebolio!

U POVIESTI hrvatskog domovinskog rata 1941.-1945. legendarno mjesto zauzimlje glasovita Crna legija. Zaeta
najslavnije ustake jedinice nalazi se u dvjema sarajevskim ustakim bojnama (800 boraca) pod zapovjednitvom satnika
Lokmia. Te su bojne bile oblikovane za obranu proti velikosrbskoj etnikoj navali koja izbija ljeti 1941. Prvi etniki na
zbio se kod sela Blauja, 15 km od Sarajeva, kada je iz busije napadnut jedan teretnjak te pada ustaki dunostnik Ilija Tro
etvoricom ustaa. Zatim etnici Save Derikonje napadaju selo Sjetinu izpod Jahorine i ubijaju 60 mjetana, meu njima i
djecu. Sliede etniki napadaji u okolici Varcar Vakufa, Dervente, Zvornika itd...

Povjerenik Glavnog Ustakog Stana za Bosnu, satnik-povratnik Jure Franceti, rodom iz Otoca u Lici, tada 29 g
star, veje 3. i 17. svibnja 1941. uputio puanstvu poziv da dri mir i red te surauje u izgradnji NDH, jamei svakome, ta
i pravoslavnom puanstvu, potivanje i obstanak. Nu Kraljevska jugoslavenska vlada u izbjeglitvu neprekidno je poziv
ustanak preko krugovala, to su uz pomo srbijanske Nedieve vlade etniki kolovode i provaali. Nakon poginua B
Lokmia, Jure Franceti preuzima i zapovjednitvo sarajevskih ustakih bojni od kojih uz pomo satnika Rafaela Bobana
jaku borbenu jedinicu. Kako nije bilo drugog sukna za odore, osim crnoga, taje postrojba prema boji svoje odore pro
Crnom legijom. Proelnik Operativnog odjela Hrvatskih oruanih snaga, generalbojnik

052

vitez Fedor Dragojlov, pie u vicarskom vojnom asopisu: ... Poloaj u iztonoj Bosni bio je teak... Zadau pok
udarnih snaga preuzima u irem prostoru Sarajeva tzv. Crna legija. To je bila postrojba, to ju je ustaki bojnik (k
pukovnik) Jure Franceti sastavio od triju bojni, vrlo dobro naoruanih, pokretnih za suzbijanje etnika i partizana, to
preplavili iztonu Bosnu. U nju su se novaili dobrovoljci, muevi i mladii iztone i june Bosne, iji su domovi bili opus
ili iju su rodbinu etnici i partizani poubijali. Jaina Crne legije iznosilaje u poetku od 1 200 do 1 500 ljudi, a ime je
zbog njezine crne odore. Njezin najuspjeniji podhvat bio je, kadje u veljai 1942. napala etnike u podruju izto
Romanije, te ih iz okolice Vlasenice i Srebrenice protjerala preko Drine.

JURE FRANCETIC

Izobrazitelji iz Poglavnikove tjelesne bojne - ustae-povratnici Krune Devi, Jozo Dadi, Boo Vidov, Vod
Muneti i drugi preuzeli su izobrazbu Crne legije u vojarni na Koevu kod Sarajeva. Ubrzo zatim Legija ulazi u otru z
borbu s etnicima i goni ih kod Kasindola, Varea, Brgule, Zuleta, Doboja (evarlije), na Ugar Planini (Turbeta), kod Kori
Konjica. Koncem 1941. u dvodnevnom pohodu Legija isti obronke Paklenice i kraj od Maglaja prema Sjeveru, do Brad
Dne 11. sienja 1942. vodi pobjedonosnu borbu kod Krivaje i Vijka, a zatim kod Careve uprije, Olova, Krivajia, Vo
Zavidovia, na Podromaniji i kod Glasinca. Na najviem vrhu Romanije iztie hrvatsku ratnu zastavu, skidajui etniku
20. veljae oslobaa Senkovie, a zatim Sokolac, Vidri, liebove i Kouti. Dana 1. veljae oslobaa Han Krum, Han P
Mekote, Kusae, Crnu Rieku, Kraljevo Polje, Han Ploe, Vlasenicu, Milia Selo i Drinjaak. Dne 9. travnja progoni etnik
Bratunca i tue kod Bjelavac Sela

053
slika

Zapovjednik 1. ustake pukovnije (Crne Legije) pukovnik (posmr-tno krilnik) vitez Jure Franceti i 5. ustakog sdruga. ka
divizi je, pukovnik (poslije general HOS-a) vitez Rafael Boban. Obojica su svrili astnike odnosno doastnike tea
Prvoj emigraciji, a Franceti i u bivoj jugoslavenskoj vojsci (gdje je bio lien ina zbog svog hrvatstva). Pokazali su
vojniku nadarenost u gerilskom pa i frontalnona ratovanju, to im priznaje i neprijatelj. Pali su za slobodu svog hrva
naroda i svoju Dravu Hrvatskoga narod ih je opjevao u brojnina pjesmama

i Srebrenice. Na sam Deseti Travnja 1942. podpukovnik Jure Franceti alje Poglavniku na dar uturicu vode iz Drine - i
granice NDH. Sliedeeg dana nastavlja se podhvat prema Viogori i Bratuncu, a 18. IV. kod Kusaa. Dne 20. travnja
oslobaa Staro Brdo, Slap, Luku, Pei, Skelan i Fakovie.

Borba Crne legije nije zavrila na Drini. Ljeti 1942. ona sudjeluje u unitenju partizanske republike na Kozari. N
toga dio Crne legije vodi borbe kod Livna. U Kupresu god.1942. est stotina Crnaca - kako su ih zvali - sudjeluje u
Kupresa te zajedno s mjestnom vojnicom teko porazuje partizanske brigade u dva dana i dvie noi borbe. Veinu borb
legija vodilaje pod osobnim zapovjednitvom Jure

054

slika

Ustaki krilnik vitez Jure Franceti junak nad junacima

Francetia koji je zbog svog osobnog junatva odlikovan Velikom zlatnom kolajnom Poglavnika Ante Pavelia za hrab
naslovom viteza, a za vojno umiee eljeznim trolistom.

Dne 26. VIII. 1942. Jure Franceti promaknut je u in pukovnika i imenovan zapovjednikom stajaih sdrugova U
vojnice - tj. Postrojbi za obranu hrvatskih mjesta koje su brojile dvadesetak bojni s nekih 15 000 boraca. Zapovjedni
ustake pukovnije - kako se slubeno zvala Crna legija - preuzima pukovnik Stipkovi i ona djeluje na prostoru od Sa
preko Romanije do Sokolca, Zvornika i Rogatice. Kasnije je pukovnija pretvorena u 1. ustaki pokretni sdrug, a Bobanova
u 5. ustaki sdrug u Podravini. U tekim borbama Crna legija imala je velike gubitke po je malo od prvotnih boraca ost
ivotu.

Uz imena Jure i Bobana ostala su zapisana i ona Kruljeve i Vasiljeve bojne, Lojine satnije, zatim imena bojnika
Sudara, Obradovia i Dadia, satnika Stanarevia i junakog glavara stoera Bobanovog sdruga Gude Poganika. U izvra
svoje dunosti zapovjednika stajaih sdrugova Ustake vojnice, pukovnik vitez Jure Franceti obilazi neumorno posade
mjesta te postrojava daljnje bojne za obranu ugroenih podruja. Kako bi uzmogao to prije biti na ugroenim tokama, e
letio krhkim kolskim zrakoplovima koji su se sputali na najnepovoljnijim zemljitima. Prigodom jednog lieta u G
koncem godine

055

1942., dvokrilni kolski zrakoplov uzorka Buecker imao je kvar na stroju pa se morao prisilno spustiti kod Slunja. Franc
zajedno s pilotom branio do posljednjeg naboja od partizana - bivih etnika - te na kraju zadobio teku ranu sjekirom po
Partizansko vodstvo mislilo je zamieniti ga za svoje zarobljene prvake, ali je u meuvremenu Jure umro - 27. ili 28. pr
1942., ne navrivi ni 31. godinu ivota.

Poglavnik dr. Ante Paveli posmrtno je dne 8. travnja 1943. promaknuo viteza Juru Francetia u in krilnika - ust
generala, in kojeg je postiglo svega etvoro ustaa (Marko Doen, Slavko Kvatemik, Jure Franceti i Ante Voki). Zaslu
ak i neprijateljski pisci odaju i dan-danas priznanje junatvu ustakog krilnika viteza Jure Francetia.

JURI
BORBE ZA OSLOBAANJE PRUGE DOBOJ-MAGLAJ

(PROSINAC 1941.)

UZKOTRANA eljeznika pruga, koja poinje u Brodu na Savi te preko Sarajeva i Mostara vodi do Dubrovnik
je jedina eljeznika veza koja je spajala hrvatsko dravno podruje sjeverno od Save s morem, preko Bosne i Herceg
Dielom pruge Doboj-Maglaj, u dolini Bosne, gospodarili su s brda kraj pruge etnici i neto partizana, koji su drali u s
rukama Ozren Planinu, jugoiztono od Doboja. Sama pruga nije bila poruena, ali je promet bio zaustavljen. Pruga je mora
branjena hrvatskim oklopnim vlakom. Hrvatske snage drale su i gorje zapadno od pruge. Pod kraj studenog 1941. osv
neprijatelj i vrh Glavicu, nekih 7 km jugoiztono od Doboja, razbivi jednu novopostrojenu domobransku bojnu. Bio je ug
i sam Doboj. U Doboju se nalazilo zapovjednitvo hrvatske Pete divizije te dvie domobranske bojne s topnitvom. Od

056
njemakih snaga samo jedna manja jedinica priuvnika za uvanje pruge. Hrvatsko vojno zapovjednitvo izdalo je nalog z
podhvat da se odtereti Doboj, oisti pruga Doboj - Maglaj i protjera neprijatelja s Ozrena. Poetak podhvata bio je odreden
XII. 1941. Vodstvo zahvata dobilo je zapovjednitvo II. sbornog podmja hrvatskog domobranstva,

karta

Bitka na Ozren planini, prosinca god. 1941.

057

kojemu su stavljene na razpolaganje 3 domobranske bojne, dvie bitnice brdskih topova 5. divizije, 4 ustake bojne (
arkara) te jedna bojna Crne legije koja je dola iz Sarajeva nekoliko dana iza poetka podhvata.

Dvjema domobranskim bojnama nije uspio napadaj sa sjevera. Ona na sjeveroiztoku zapela je na padinama Glavic
ona netojunije nije mogla napried. Trea, najjunija bojna, koja se sastojala od legionara, osvojilaje nakon etiri dana
vrhove sjeveroiztono od Paklenice. Nakon toga je sredinja bojna zauzela uzvisine sjeveroiztono od Trbuka. Bojna Crne
je nakon toga u dvodnevnom pohodu oistila obronke iztono od rieke Bosne, od Maglaja prema Sjeveru, no samo d
Bradari, kad je pozvana natrag u Sarajevo. Vrh Glavica bio je jo uviek u neprijateljskim rukama. Napadaj etiriju us
bojni sa sjeveroiztoka, preko rieke Sprae, ostao je bez uspjeha te su se one morale ponovno prebaciti na drugu stranu
Konano je osmog dana nakon poetka podhvata uspjelo jednoj satniji najjunije bojne, na elu sa zapovjednikom puko
nou na juri zauzeti Glavicu. Neprijatelj te sa svih strana povukao na vrhove Ozrena gdje je i ostao.

eljezniki promet je bio ponovno uzpostavljen, a pruga oiena. Tu prugu etniko-partizanski neprijatelj vi
dobio pod svoj nadzor.

Javljeno je da je u borbama palo 300 etnika i partizana te 30 ustaa.

U BORBI ZA SLOBODU
 U ISTO vrieme dok etnici divljaju po iztonoj Bosni i Hercegovini, pojavljuju se i na podruju sredinje Bosn
udaru su sela ipovo i Gerzovo kod Jajca, a zatim Bugojno, Donji i Gornji Vakuf te udaljena sela kotara Travnik.

058

U borbu proti etnicima na ovom prostoru stupa 9. domobranska pjeaka pukovnija, sa stoerom u Travniku
zapovjednitvom pukovnika Artura Gustovia. Ova pukovnija, u jaini od svega dvie bojne s tisuu domobrana, vodi
borbe s etnicima i nanosi im znatne gubitke na crti Jajce-ipovo-Geizovo- Donji Vakuf. Te borbe vodi 9. pukovnija o
1941. do polovice 1942. Posebno teke borbe ima I. bojna u Donjem Vakufu poetkom 1942., po sniegu, kii i otroj
Odmetnici su na ovom podruju brojniji od branitelja, a cilj im je pod svaku cienu zauzeti Donji Vakuf i odrezati hr
jedinice iz smjera Jajce-Travnik-Bugojno. Padom ovog mjesta bio bi prekinut i promet na pruzi prema Travniku te J
Bugojnu. Na ovom odsjeku vrlo je teko dopremati strjeljivo i hranu 9. pukovnijijer etnici neprekidno napadaju po noi
Travnik-Donj i Vakuf, a osobito tunel i postaju Komari (kota 920 m) gdje dielovi pukovnije vode dugotrajne borbe. Prva
na elu sa satnikom Jaroslavom elom, junaki brani Donji Vakuf, u borbi koja traje par dana i noi, i razbija etnike uz
gubitke i protjeruje ih s tog podruja. etnici su istodobno poraeni kod Jajca, ipova i Gerzova od dielova 9. puko
Tiekom tih borbi zapovjednitvo 9. pukovnije preuzeoje domobranski dopukovnik Franjo imi koji, nakon etnikog p
progoni i partizane s velikim uspjehom. Osobito se je iztakao u borbi za Jajce kadaje osobno upravljao strojnicom na b
kolima i tjerao partizane iz grada. imi je takoer pokazao veliku hrabrost i sposobnost pri obrani Bugojna, Gornjeg Va
Kupresa. Kasnije je preuzeo zapovjednitvo 1. domobranske dobrovoljake pukovnije koja se uglavnom sastojala iz ust
Obrane, koji su bili obueni u domobranske odore, kako bi mogli djelovati i ujunoj Hrvatskoj, gdje Talijani nisu dop
pristup Ustakoj vojnici. Nakon velikih uspjeha u borbama, pukovnik imije ubijen iz zasjede u Mostaru krajem
Posmrtno je promaknut u in generala i dobio je naslov viteza.

059

Ne emo tedjeti ni krv, ni nae ivote

DALJNJE BORBE S ETNICIMA NA PODRUJU NDH

( 1941.-1944. )

ZBOG velikih njemakih odmazda za svaki napadaj - kadkada stotinu Srbijanaca za jednog Niemca Draa Miha
je odluio prebaciti vei dio svojih ratnih napora na podruje Nezavisne Drave Hrvatske, da se prema njegovom polit
programu sve srpske zemlje iste od muslimana i ostalih narodnih manjina. Ve u prosincu 1941. Niemci javljaju da je
po svojoj prilici pobjegao u Bosnu, dok se on i dalje krio na Ravnoj Gori u Srbiji. Na podruju NDH, gdje razne etnike
nisu sve skupa nikada prelazile 25 000 etnika, oni su se nakon neuspjeha u iztonoj Hercegovini i Bosni uglavnom pov
orujem u svoja sela i obustavili svaku borbu proti Niemcima i Talijanima s kojima su poeli i suraivati. God.
zapovjednik talijanske II. armate, general Roatta, stvorio je tzv. Antikomunistiku dobrovoljaku miliciju (MVAC) od
i dao im do kraja godine 1 500 puaka i nekoliko strojnica. Dne 22. XI. 1942. partizanski voda u Bosni Slavia Vajner (
romanijski) pie: U suradnji sa bosanskim etnicima oslobodili smo srezove rogatiki, vlaseniki, i srebreniki u ce
delove kladanjskog, zvornikog i sarajevskog, a uz vrlo malu nau

slika

Hrvatski oklopnjak uzorka Panzer l-A od 6 torva

060

slika

Hrvatska dobrovoljaka milicija iz ajnia u iztonoi Bosni. Ona se u kolovozu 1941. nalazila pod zapovjednitvom ustak
bojnika-povratnika Joze Dadia koji je ujedno zapovjedao i 4. bojnom Crne legije u borbama na Podromaniji.

suranju osvojili su etnici dio foanskog sreza na levoj obali Drine i samu Fou. (Na sam Boi 1941. etnici su u Foi z
oko 900 Hrvata, uglavnom muslimana, a u kotaru daljnjih 6 000). Stoer njihovog zapovjednika Dangia nalazio se u Vlas
gdje je bio i veliki broj ranjenih etnika i hrvatskih zarobljenika. Njemaki general Bader pie 27. I. 1942. da su
dobro izvjebani te da imadu puke, strojnice i etiri brdska topa. Niemci raunaju da je Tito tada imao oko 6 000 -
boraca, a Dangi i Boko Todorovi 20 000. Dne 15. sienja 1942. zapoela je proti etnicima i partizanima tzv. Druga ofe
u kojoj su sudjelovale etiri domobranske pukovnije i pet bojni te Crna legija Jure Francetia. etnici i partizani tu
uglavnom tukli protiv ustaa i domobrana i opet uli u Vlasenicu i Srebrenicu. Kako kau srbijanski izvori, Pave
vojskaje ustanicima nanela znate gubitke tako da je krajem sienja Dangi ostao sa 10 000 etnika,

061
a partizani s 3 000 boraca. Zaplienjeno je dosta oruja, pa ijedna etnika oklopna kola, spaljenjedan njihov logor, oslob
brojni zarobljenici i pohvatan vei broj Dangievih pristaa koji su odpremljeni u razne logore. Veina partizana potrailaj
u talijanskoj zoni gdje je od etnika preuzela Fou dne 20. I. 1942. Partizanski glaveina Vukmanovi-Tempo pie tada T
... narod, etnici pa i partizanski borci s podsmehom govore o onima, koji su se povlaili (tj. Tito i 1. proleterska brigad
pregovorima s njemakim zapovjedajuim generalom Baderom u Beogradu i Nediem, poetkom veljae 1942. major Dan
traio da Niemci odstrane ustae iz 17 srezova iztone Bosne, meu njima i sarajevskim, a da vlast preuzmu domai
Za uzvrat on e obustaviti svaku borbu proti Niemcima koji tamo mogu smjestiti i svoje posade. Bader je pristao n
priedloge, ali je to sprieio izaslanik Hrvatske dravne vlade dr. Vjekoslav Vrani hrvatskim prosvjedom. Kako kau e
izvori, to je bilo samo zavaravanje - dok gora ne prolista.

U travnju 1942. poloaj etnika u iztonoj Bosni neprekidno se pogoravao, pod pritiskom Crne legije i drugih jed
pa su oni iztjerani i iz Drinjae dne 8. IV. Baderjavlja da izgleda da je etnika skupinajako razbijena u borbama s hrva
vojskom i ustaama. Dne 20. IV. on izvjeuje svoj Glavni stan u Solunu o uspjenom napredovanju hrvatskog puko
Francetia proti glavnini Dangievih odjela. Dne 30. IV. javlja da su neuspjeni napadaji na Bratunac i Srebrenicu pokaz
ostatci Dangieve skupine sada vie nisu u stanju postii ni mjestimine uspjehe. Prema Tempu, etnici su u borbi s ust
kod liebova imali oko l00 ranjenih. On izvjeuje: Izvestan broj Dangievih boraca Nemci i oruane snage NDH zarobi
samoj Bosni ili prilikom prelaza preko Drine. Drugi su se povukli u neprohodne planine, odakle su nastavili borbu. Tr
nali rjeenje u primirju s okupatorskim vlastima. Dolazi zatim do sukoba izmeu etnika i partizana pa su etnici na Oz

062

Romaniji, kod Zenice i drugdje poubijali partizanske komesare i preli na stranu Mihailovia.

U proljee 1942. zamoreni etnici zapoeli su pregovarati s oblastima NDH radi obustave neprijateljstva. To se je z
sredinjoj Bosni, na Trebavi, Ozrenu, kod Zenice i drugdje. Golub Mitrovi sa svojim Zenikim odredom, Cvijetin To
Ozrenu, Drenovi i drugi, obustavili su borbu proti NDH i povukli se u stanovit broj sela s obe strane rieke Bosne, g
ostavljeni na miru. Nu kako kau etniki i beogradski izvori, oni su to prihvatili samo da se bolje spreme za odlune b
ustanak. Uskoro zatim, kako iznosi povjestniar Rasim Hurem (Prilozi, Sarajevo 1966.), oni su poeli zabranjivati seljaci
nose svoje proizvode u gradove te da idu u domobranstvo; poeli su napadati i ometati orunike i domobranske obho
strae, onemoguivali su rad dravnih organa NDH, pljakali i ubijali narod te uzpostavili etniku vlast. Zapovjed
hrvatskog orunitva izvjeuje 12. XII. 1942. da etnici postaju svakog dana sve drzkiji i iz svega se razabire da su spor
s etnicima bez ikakove vriednosti. Kako pie srbijanski pisac dr. Avakumovi, te borbe skupo su stajale bosanske Srbe,
1941. i 1942. godine skozo svi etnici i partizani u Bosni bili Srbi pravoslavne vere".

Dok su Nijemci predmnievali da Draa osobno vodi borbe u iztonoj Bosni, pogotovo kod Olova i Rogatice,
skrivao u umama izmeu Valjeva i aka u Srbiji - krijui se po planinskim kolibama i kod ljudi, koji su znali utjeti;
esto mienjao mjesto boravka i na taj nain izbjegao potjeri Niemaca, a, i nekih nedievaca i ljotievaca. Ljeti 1942. e
bande poele su se oporavljati od udaraca koje su primili od ustaa i partizana prvih mjeseci 1942. Peta pukovnija Hrva
orunitvajavlja 26. VIII. 1942.: Na podruju krila Sarajevo nalazi se etnika skupina Save Derikonje. Iako su se podu
koraci da se s tom skupinom doe do sporazuma, etnici su 11. kolovoza napali Ljubinju i Srednje (8-14 km
063

sjevero-iztono od Semizovca) i nakon krae borbe oba mjesta zauzeli. Poduzeta protudjelatnost naih oruanih snaga raz
i potjerala etnike iz Ljubinje i Srednjeg, nu im su se nae snage povukle u Semizovac, etnici su ponovno uli u Sre
Ubrzo zatim etnici su izbaeni s kota 1253 i 1099 uz gubitak od 21 borca te su se povukli na planinske visove. Istog mj
dolazei iz Srbije, jedan etniki odred od preko stotinu ljudi preao je Drinu kod Zvornika, i 8. kolovoza doao u su
ustaama ijedinicama 3. i 8. domobranske pjeake pukovnije s brdskim topovima. Unatojakom odporu, etnici nisu u
prodrieti u bosanske planine, ve su bili primorani vratiti se preko Drine te su u borbama 8. i 9. VIII. imali 20 mrtvih.
kasnije tiekom dvaju tjedana, ustae i domobrani su poeli veliki podhvat na Vujaku. Hrvatsko izvjee kae da je estog
podhvata tri puta jedna bojna ila na juri nakon predhodno izvrene pripreme haubicama i bacaima, ali je svaki put
samo u prostom, dok pobunjeniki odpor nije bio slomljen. Tek etvrtim juriem zauzeta je kota 290 ogorenom borbom n
etnici su pokuali na svaki nain ponovno zauzeti tu kotu, ali su svi napadaji bili odbijeni. Dne 2 i. VIII. etnici su
estoke napadaje, a 29. VIII. hrvatska vojska napala ih je nakon topnike pripreme. Prema njemakorn izvjeu, na V'u
poginulo oko 300 etnika,

slika

Dravni tajnik hrvatskog domobranstva i doglavnik, general vitez Vilko Begi govori pred spomenikom hrvatskim
ratnicima na Mirogoju u Zagrebu. Beogradske oblasti dale su u svibnju 1945. preorati ovo hrvatsko vobjno groblje.

064

dok ih je 300 bilo zarobljeno. Dvie domobranske bojne s haubicama i brdskim topovima povele su novi podhvat dne 4
1942. Dne 7. IX. na padinama Lipljaka dolazi do borbe prsa o prsa. Topnikom vatrom neprijatelj je odbijen. Sutra
hrvatska. vojska lomila oajniki odpor etnika na vrhu Lipljaka. Dan kasniju etnici dajujak i ogoreni odpor, pa vre i
ali su razbijeui tonom i jakom topnikom vatrom i djelovanjem bacaa. Jo 13. VI. etnici su pokuali zauzeti Fou, ali
odbijeni od ustaa koji su bili podpomognuti Hrvatskim zrakoplovstvom. U tom napadaju etnici su imali 30 mrvih. Slie
tjedana etnici su se sukobili nekoliko puta s ustaama i domobranima u okolici Foe gdje su poslana pojaanja. Dne 20
tamonji etniki odredi, uz pomo

slika
Dopredsjednik Hrvatske dravne vlade dr. Daferbeg Kulinovi vraa se raztuen s posjeta rtvama etnikog nas
Dravnoj bolnici u Brkom. Na suenju Drai Mihailoviu utvreno je da su njegovi etnici poubijali najmanje 23 000 Hr
Bosni, Hercegovini, Kordunu, Lici i Dalmaciji - a stvaran broj je sigurno vei. Hrvati su se morali braniti proti tolikom n
koje je zauviek pokopalo "jugoslavensku ideju"

065

slika

Doastnik Hrvatskog orunitva, s privjeskom koji ih oznaavao. Partizanski general Ivar: ib1 iznio je da su hrvatski oru
bili opasni neprijatelji, pogotovo u uporrzoj obrani, i da su bili vrlo vjeti u rukovanju lakim orujem.

etnika iz Crne Gore, prekinuli su eljezniku prugu i cestovni promet Foa-Ustikolina. U 10 sati ujutro 2 500 etni
topniku i bacaku vatru krenulo je na juri i tri sata kasnije zauzelo Fou. Stanovitom broju hrvatskih vojnika, sa 160 ran
uspjelo je probiti se do Gorade. Uslied nagomilavanja hrvatskih izbjeglica slomio se i sruio most na Drini. Mno
graanskih osoba utopilo. Hrvatska posada iz Ustikoline se povukla, a nakon toga su etnici uli u mjesto. Meutim su u
etnici morali napustiti Goradu i Fou (22. VIII. 1942.). Dne 16. XI. voene su borbe s etnicima na Igmanu i Majevici g
ustae i domobrani poveli vei podhvat ve sredinom prosinca 1942. Zarobljeno je preko stotinu etnika koji su pos
zarobljenike logore. Dr.Avakumovi pie: Na Kordunu, u Slavoniji, Sriemu ijednom dielu Like, KPJ je sticajem prilik
glavni organizator oruane borbe protiv ustaa i uspela je preko svoje mree mobilizirati veinu Srba, naroito mla
zapadnoj Bosni, s izuzetkom predela oko Grahova i planine Manjae, komunisti su dobili prevagu 1942. etnici su
mjeseci 1942. drali samo mali broj pravoslavnih sela izmeu Vrbasa i Une.

Postavljanje paklenih strojeva, ruenje pruga i mostova (kao na pr. kod Viegrada i Like pruge), napadaji na prom
pruzi Brod-Sarajevo-Viegrad i Sarajevo-Brod odnosno

066

Zenica, bili su takoer dio etnikog terora u NDH. Na pruzi Sarajevo-Dubrovnik etnici su skidali pojedine Hrvate i n
mesta ubijali 1942. i poetkom 1943. godine. Kolovoza 1943. vrili su napadaje na manje eljeznike postaje u Hercego
u rujnu 1944. major Voja Lukaevi napao je nekoliko eljeznikih postaja u junoj Hercegovini, ali nije uspio zauzeti Tre
Tito je ove etnike podhvate oznaio pred saveznicima najobinijim manevrom i jeftinim pravljenjem reklame. Kod
Briega etnici su pokuali oteati proizvodnju i prienos boksita. Hrvatska peta domoobranska pjeaka pukovnijajavilaje 2
1943. da su "etnici 26. ov. mj. palili ume na visovima od Dervente do Zenice, u obliku slova 'J' (Jugoslavija).

Kako bi se sprieili napadaji na prugu Sarajevo-Brod, 369. Vraja divizija i dvie domobranske bojne izvrile su po
na Ozren. U izvjeu od 15. IV. 1943. veli se da su etnici pobjegli prema Konjuh Planini, nakon to su imali 158 mrtvih
zarobljenih, dok su hrvatske snage imale 38 mrtvih, 64 ranjenih i 21 nestalih. Tu je poginuo etniki komandant bataljona
Bajkanovi, a ranjen jedan od etnikih voa, Todi. etvrta hrvatska orunika pukovnija javlja pak 30. IV. 1943. da su
djelatni na podruju velikih upa Vuka i u kotaru Bjeljina velike upe Posavlje. U svibnju 1943. na desnoj obali
zaplienjeno je 10 etnikih strojnica i 500 puaka. Tiekom svibnja 1943. Hrvatske oruane snage priredile su potjere i
borbe sa etnicima kod: 3. Han Piesaka i Trnova; 4. kod Drae, 5. kod Pala i epe, 9. kod Trnova, 16. kod Tocionika,
Jahorini, 21 . kod Mokrog, 24. kod Trenjevca, 26. kod Podeplja i 30. kod Sokolca i Jabukog Sedla. Sliedeeg mjeseca
su bili gonjeni kako sliedi: 3. kod Gostea, 7. kod Zenice, 11. kod Starog Brda, 12. kod Zenice i Zavidovia, 17. kod Okru
19. kod Sarajeva, 21. kod Viegrada i 25. kod Novog ehera. Dne 15. lipnja 1943. bombardirano je etniko uporite na
Gori, to je - prema srbskom priznanju - ostavilo jak dojam na zenike etnike i zastrailo ih.

067

Crnogorski etnici vojvode Pavla uriia izvrili su u veljai 1943. pokolj Hrvata muslimanske vjeroizpov
sandakom kotaru Plevlju te ajniu i Foi u iztonoj Bosni. Njihov etniki odred s glavnim stanom na Limu u San
naiao je na odpor sandakih seljakih vojnica na Trebekom Brdu, kojega je svladao nakon etiri sata borbi, a zatim je n
veljae preao Drinu. U svom izvjeu Drai Mihailoviu, urii kae: ... Sva muslimanska sela u tri gore spomenuta
spaljena su tako, da ni jedna od njihovih kua nije ostala neoteena. Sav je imetak uniten... Za vreme ovog ienja pod
su se mjere potpunog unitenja muslimanskog puanstva bez obzira na spol i dob... rtve: Meu muslimanima: 1 200 bo
oko 8 000 drugih rtava: ena djece i staraca. Na cijeli gubitak bio je 22 mrtva, od kojih su dvojica nastradala nesr
sluajem, i 32 ranjena...

Sandaka vojnica, pod zapovjednitvom pukovnika Sulejmana efendije Paariza i glavara stoera bojnika R
Sipilovia, brojila je oko 900 boraca i 11. i 12. rujna 1943. zadala u Priepolju teke gubitke etnicima majora Lukaevia
su doekali strojnikom vatrom i topovima prisilili na povlaenje s njegovim bandama. Dio etnika je uz talijansku pomo
pobjei u Srbiju.

U kolovozu 1943., nakon povlaenja hrvatskih i njemakih snaga, etnici su ponovno zaposjeli ajnie, Gorade,
Dobro Polje. Forkapini odredi izvrili su podhvate proti hrvatskim posadama na Motajici. Najei sukob odigrao se kod
i ajnia. Ovo potonje mjesto su etnici napali ponovno 20. i 27. srpnja, ali ga nisu mogli zauzeti. Poetkom kolovoza ra
je etniki obru i izvuena posada i tek su sada etnici mogli ui u gradi. Zapovjednitvo orunikog krila u Tra
izvjeuje da je poloaj od 17. sienja do 2. veljae 1943. ugroen zbag etnike i partizanske djelatnosti. Slino ja
oruniko krilo iz Jajca za razdoblje od 23. sienja do 7. veljae 1943. etnici se pojavljuju i u jugoiztonom dielu
Sarajevo. U veljai 1943. hrvatske oruane snage organizirale su podhvat proti etnicima na

068
Poglavnik s hrvatsNim domobranima, u strieljakim jarcima, ljeti 1942. na Kozari

Motajici koji je trajao nekoliko dana. U talijanskoj zoni etnici su kod Vrlike ubili est ustaa te vodili borbe kod sela
blizu Mostara. U oujku etnici se sukobljuju s ustaama, domobranima i vojnicom Hrvata muslimana kod Sokolca, Ja
Viteza itd... Istog mjeseca su etnici prisilili jednu domobransku bojnu na Vujaku da se povue. Poetkom oujka etnic
napadaj na prugu kod Zenice, a 6. III. Pucaju na vlak kod istog mjesta; 12. III. napadaju vlak kod Janjia, ali su bili odbij
oklopnog vlaka. U noi od 10. na 11. travnja rue prugu izmeu Nemile i Vranduka te prouzrokuju izkakanje jednog vl
sienom. Dne 13. IV. zapalili su postaju Donja Vraa, a 16. IV. izvrili jedan bezuspjeni napadaj na ustaku posad
Zavidovia. U noi 19. IV. ponovno prekidaju prugu kod Nemile.

Godina 1944. bila je slaba za etnike. U Lici dva zapovjednika etnikih bataljona - uro Lonar i Pero P
pogibaju u borbama s hrvatskim oruanim snagama u veljai 1944. Trei etniki zapovjednik u Lici, kapetan Rade Mandi

slika

Poglavnik s hrvatskirn domobranima, u strieljakim jarcima, ljeti 1942. na Kozari

069

skica

Nacrt bitke na Kozari, ljeti god. 1942.

strieljanje istog mjeseca u Trstu. U Baniji su ustae ubili Jocu Begovia, zapovjednikajedne etnike brigade, dok s
Bosni sukobili s etnicima kod Bratunca, Mesia, Srebrenice itd... LT sjevernoj Bosni hrvatske oblasti uhitile su 63 po
etnikih kolovoda, a u Hercegovini takoer ubili nekoliko etnikih voda, meu njima i majora Luju Kargotia u Imotsko
4. 1944.). Poetkom kolovoza 1944. ustae su napali etnike kod Sunje u Baniji, a u Bosni na Majevici (12. VII.). Dolaz
borbi izmeu hrvatske vojske i etnika kod Gorada (12. VII.), Borika (24.VIII.), Utiprae (28.VIII.) itd... Jedan nje
obavjetajni astnik biljei 22. VII. 1944. da ustae vide u etnicima svoje glavne neprijatelje. U Kotoru su etnici 2
ubili Krivokapia, tajnika Drljevievog pokreta za Crnu Goru. U Mostaru su ustae pripisale umorstvo hrvatskog ge
Franje imia etnicima i za odmazdu strieljali 30 etnika. Poetkom srpnja 1944. etnici su na Kosovu ubili albanskog p
dra Seladina Begraga.

070

Nedi je u to vrieme traio od Niemaca 50 000 puaka za etnike, a izaslanik Hitlerove vlade dr. Neubacher zago
stvaranje jedne protikomunistike fronte od Mihailovievih i uriievih etnika te Nedievih dobrovoljaca. U list
1944. Drain pobonik Keserovi je zaposjeo Kruevac i priredio sveani doek Crvenoj armiji. Prilikom veih potjera i
Mihailovieve jedinice su se mrvile - kae dr.Avakumovi. Neki od etnika su gubili vezu, drugi su bili zarobljav
ubijani, a trei nisu mogli izdrati sve tegobe gerilskog rata... Pokraj izuzetno sposobnih gerilskih voa, kao to s
Keserovi, Pileti i drugi, bilo je i zapovjednika, koji se nisu uviek mogli snai u vrlo zamrenim politikim i vojnim prili
Nestaica strunog osoblja bila je vrlo velika naroito u preanskim krajevima.

Od jeseni 1941. do lipnja 1943. Draa Mihailovi je od Britanaca zranim putem primio 23 tona oruja i strjeljiv
listopada 1943., kad je saveznika pomo etnicima prestala, oni su primili 1 866 puaka, 1 656 strojnica, strojopu
strojosamokresa te 43 bacaa. Talijani su prodavali etnicima oruje za stoku na granici Sandaka i Srbije, a za zlato i
novce takoer su im prodavali lako oruje i pojedini Niemci. Dne 17. XI. 1943. uhiena je u Beogradu skupina Niemaca i
koji su se bavili tom trgovinom. Nu kako kau srbski izvori, glavni izvori oruja i municije bili su stanoviti odredi
Peanca tokom 1942. i Srpska dravna straa (generala Nedia), naroito 1943. i 1944. Nu ravo naoruane, Mihailo
jedinice bile su vrlo esto i slabo obuene i obuvene. Mali broj Mihailovievih vojnika nosio je uniformu za vreme rata.

etnici su uivali podporu Srbske pravoslavne crkve. Momilo ui, svetenik, bio je jedan od glavnih voa u
protiv ustaa na Tromedi 1941. godine, da bi kasnije postao zapovednikom Dinarske divizije - najvee etnike jedi
zapadnim srpskim krajevima - piu srbski izvori.

071

Radojica Perii u Hercegovini i Ilija Rodi u zapadnoj Bosni, oba svetenika, bili su takoer etniki prvoborci. Pop S
Popovi iz tavilja vodio je odred od 150 etnika ve u travnju 1941. Pop Sava Boi igrao je vidnu ulogu u etn
redovima u kotarevima Brko, Doboj, Graanica i Gradaac i bio je smatran etnikim svetcem.

Kada su etnici vojvode Pavla uriia pokuali poetkom travnja 1945. nasilno priei preko podruja NDH u
povlaenju prema Zapadu, bili su uniteni u broju od 12 000 od Ustake obrane na Lieva Polju, izmeu Banje Luke i
Oko 8 000 etnika unitili su titovci na Zelengori u svibnju 1945., a 7 000 su ih izruili Englezi iz Austrije. Draa Miha
bio je izdan od svojih vlastitih ljudi i stavljen pred vojni sud u Beogradu godine 1946. Branio se da je njegov glavni zadat
sruiti NDH. Na sudenju je bio obtuen zbog etnikog ubijanja 20 000 Hrvata, uglavnom muslimanske vjeroizpo
Priznao je suradnju svojih astnika s nacistima i faistima, plakao i bio osuden na smrt. Time je bio uglavnom i likvidiran
etniki pokret koji je nastupao pod imenom Jugoslavenska vojska u Otadbini, dok je Mihailovi nosio naslov m
kraljevske jugoslovenske vojske, vazduhoplovstva i mornarice te in armijskog generala.

VELIKA HRVATSKA POBJEDA

Mi i nae pokoljenje postigli smo najvee i najvie dobro, za kojim je Hrvatski Narod tolika stoljea teio... Postig
Hrvatsku, postigli smo Nezavisnu Dravu Hrvatsku, koja je izraz svega onog, to jedan narod za svoju sreu i za
budunost i za svoju sigurnost i za svoj ivot moe samo eljeti.

POGLAVNIK DR. ANTE PAV

072

KOZARA - koja se protee izmeu Save, ilne i Vrbasa, sjeverno od ceste Banja Luka-Priedor - jest petd
kilometara dugako i 15-20 kilometara iroko poumljeno gorje, vrlo pogodno za gerilsko ratovanje sa svojim gustim um
dobrim zaklonitima. To je podruje ve od poetka borbi u Hrvatskoj sluilo kao skrivali.te i sastajalite partizana i iz nj
poduzimali svoje iznenadne napada je na manje hrvatske posade, u raznim smjerovima, palei i unitavajui svu hr
imovinu. Ve u proljee 1942. kozarski partizani zauzeli su Sanski Most i Klju. Najvaniji partizanski zahvat sliedio je 15
svibnja 1.942. kada su zauzeli Priedor i tiekom svoje strahovlade - svo do 10. tipnja iste godine - poubijali 429 nepo
Hrvata i Hrvatica.

Glavna partizariska snaga na Kozari sastojala se iz tzv. Drugog krajikog narodno-oslobodilakog partizanskog od
(II. KNOP) koji se sastojao od 3 200 boraca, veinom Vlaha. Dne 10. lipnja 1942. zapoela je hrvatska ofenziva na Ko
kojoj su sudjelovali l., 2. i 3. gorski sdrug, pod

slika

Zapovjednik lll. Sbornog podruja, general uro Iger doekuje I. bojnu domobranske pjeake pukovnije na elcr s
podpukovnikom Zdenkom Begiem u Osieku.
073

zapovjednitvom pukovnika olca, Zorna i Rupia, jedna bojna Crne legije te posadnejedinice Banje Luke - svega sku
bojne s nekih 25 000 boraca i dvadesetak brdskih i lakih topova, te par tisua vojnika njemake 704. lovake divizije.

Vrhovni tab partizana, na elu s Titom, odluio je polovicom 1942. krenuti s hrvatsko-crnogorske granice, sa
pet srbijanskih i crnogorskih proleterskih udarnih brigada, u pomo obkoljenim partizanima u zapadnoj Bosni. Od prvog
hrvatske ofenzive na Kozaru, dne 10. lipnja 1942., komandant Operativnog taba narodno-oslobodilakih partizanskih od
dobrovoljake vojske Jugoslavije za Bosansku Krajinu, Kosta Nad, upotriebio je sve razpoloive snage za pomo D
KNOP-u. U dolinama rieke Save i Une Prva krajika narodno-oslobodilaka udarna brigada i Prvi krajiki nar
oslobodilaki partizanski odred - razvili su snanu djelatnost na hrvatske jedinice u pokretu, na poloajima i na mje
razporeda. Napadnut je vei broj domobranskih i ustakih bojni, promet prekinut te su partizani privremeno zaposjeli Bos
Krupu, Dobrljin, Bronzani Majdan. Izvren je napadaj na hrvatske posade u Sanskom Mostu, Bosanskom Novom i d
veim mjestima.

Najvaniji zadatak ofenzive bio je unititi Drugi KNOP odred i njegovih vie od tri tisue boraca. U ilavim bor
koje su trajale petdesetak dana, provedeno je prema osnovi dobro pripremljeno ienje podruja Kozare. Nu
partizanskog odreda nisu se pasivno branile, ve su prele u djelatnu obranu, uz pomo snaga Prve krajike udarne brig
Prvog partizanskog odreda. Iako je podruje Kozare bilo oieno od partizanskih snaga, nije se uspjelo zahvatiti n
glavninu te ju posvema unititi. S druge strane, partizani nisu uspjeli probiti vrsti obru. Tek je jedan bataljun od nek
boraca uspio kod samog nastupa za obkoljavanje iznenadnim nonim napadajem otvoriti si put i nestati ujunom s
prema Grme Planini. Oni partizani, koji su ostali u Kozari, bili su uglavnom uniteni, ukoliko se nisu posakrivali u
pripravljenim i dubokim podzemnim

074

sklonitima i bunkerima iz kojih su izali tek nakon svretka podhvata. Sami partizanski izvori priznaju da je samo taj k
odred imao 800 poginulih i 350 ranjenih. Hrvatske snage su stiskale obru i napredovale prema hrbtu Kozare ( 1 000 m)
Tito priznaje da su borbe na Kozari bile vrlo ogorene i da su gubitci na obje strane bili veliki. Teke borbe trajale su pu
dana i 14 noi, s brojnim juriima i estim borbama bodovima prsa o prsa. U njima su se iztakli borci gorskih sdrugova
legije i 6. domobranske pjeake pukovnije. U zavrnom dielu bitke posjetioje Kozaru i okolne krajeve i sam Vr
zapovjednik hrvatskih oruanih snaga, Poglavnik dr. Ante Paveli, koji je upravljao jednim odieljenjem tekih strojnica. B
voena po vrlo tekom podruju, a esto i po kinom vremenu. Cieni se da je u itavoj akciji uniteno oko etiri tisue part
od njihove ukupne snage od kojih desetak tisua. Sline gubitke imale su i hrvatske podhvatne snage to dokazuje ogor
borbi.

Podhvat na Kozari bio je prvi vei podhvat hrvatskih oruanih snaga i ulazi svakako u sjajne stranice hrvatske
poviesti. To svjedoe slike brda zaplienjenog oruja, puaka, strojnica i bacaa. Poglavnikje nakon toga, dne 5. i 6. kol
1942., posjetio Kostajnicu, Bosanski Novi i spaljeni Dobrljin gdje je bio burno pozdravljen od stanovnitva. U selu R
pregledao je 2. gorski sdrug, pod zapovjednitvom pukovnika Zorna, te odlikovao brojne hrvatske junake. Zapovjedn
gorskog sdruga, zrakoplovnog pukovnika Dragu Rupia, osobno je odlikovao Velikom zlatnom kolajnom za hrabr
naslovom viteza. U osloboenom Priedoru narod mu je priredio manifestacije.

075

Za dom

JUNAKA OBRANA BORCA I PRVI VITEZ HOS-a ( 1942.)

SVE do polovice godine 1942. Bosna i Hercegovina su na udaru etnika. Prvi udari su na iztonu Bosnu i Herceg
zatim na zapadnu i srednju Bosnu - oko Jajca, Bugojna, Donjeg Vakufa, pa sve do Travnika.

Mnogobrojni i dobro naoruani etnici vre velike napadaje na selo Bora i njegove zaselke na gornjoj N
Branitelji ovog sela uporno brane kuu po kuu i mjesecima odolievaju divljim nasrtajima etnika. Selo Bora s okolicom
oko pet tisua stanovnika, veinom Hrvata muslimanske vjere. Sve to je bilo sposobno za borbu prihvatilo je puku. Bo
branili sami mjestni milicioneri i neto orunika. Zapovjednik obrane bio je oruniki narednik Marijan Banovac koji se i
junatvom i sposobnou. etnici su imali velike gubitke u borbama za Bora. Na kraju dovlae pojaanja i hrabra po
popustila u nejednakoj borbi. Ipak, jedan dio branitelja, na elu s narednikom Banovcem, uspio se pod borbom probiti iz o
i spasiti mnogo ena i djece. Ono to se nije povuklo, palo je rtvom etnikog noa, a Bora je ostao pustim garitem.

Oruniki narednik Marijan Banovac za viemjesenu sjajnu obranu ovog odrezanog sela, u kojoj je pokazao izvan
hrabrost, odlikovanje Velikom zlatnom kolajnom Poglavnika Ante Pavelia za hrabrost te je tako postao prvi vitez hrv
oruanih snaga.

076

SRIEM

BORBE U FRUKOJ GORI (1942.-1943.)

TIEKOM 1941. nije u Sriemu bilo znaajnijih partizanskih djelatnosti, osim bjeanja nekih zarobljenika i manjih o
obhodnja. Ravni Sriem nije pogodovao za gerilsko ratovanje, osim Fruke Gore (539 m). Pravoslavno stanovnitvo ivje
miru - sve dok nisu meu njega doli partizanski agenti u proljee 1942. i poeli zastraivati ovo stanovnitvo da e biti p
prevedeno na katoliku vjeru, mobilizirano u hrvatsku vojsku te poslano na Iztono bojite da tamo izgine. (Zapravo se
samo o djelominom novaenju u astnu radnu slubu). Sam partizanski promibenjak Dedijer kae: ... Nae rukovod
Sremu uhvatilo se za ova dva pitanja i na tim parolama mobilisalo srpske mase. Na Pavelievu mobilizaciju odgovor
parolom: `Puku pa u Fruku!'... Istovremeno se otpoelo s nizom oruanih akcija protiv ustaa i okupatora. Ipak
partizanski napadaji ograniili na manje podruje oko Fruke Gore gdje je djelovao Frukogorski odred, a izmeu N
Sada i Rume Dunavski odred.

U kolovozu 1942. hrvatske oruane snage poduzele su podhvat ienja Fruke Gore, u kojemu je sudjelovao i IV.
sdrug pod zapovjednitvom pjeakog pukovnika Zdenka Begia. Kad su madarske riene topovnjae otvorile vatru s Du
njihove granate padale su i po hrvatskim etama pa je on odmah odgovorio otrom vatrom, tako da su se povukle. Za
sudjelovanje dobio je Vojniki red eljeznog trolista III. stupnja s motivacijom. Za hrabro, uspjeno i veoma smiljeno vo
skupine 'Zapad' u kolovozu god. 1942. u Frukoj Gori.

077

Dne 7. rujna 1942. Glavni stan Poglavnika izdao je Obaviest br. 7 u kojoj donaa uniten je odmetnika na Frukoj
Ti partizani - veli se u izvjeu - koji su se bili uvukli u Fruku Goru iz susjednih zemalja, preduzeli su si zadau unititi
ubijati Hrvate. Nu prije nego li su zapoeli sa svojim podhvatima, nali su se obkoljeni od hrvatsih oruanih snaga, k
podpuno unitile ove odmetnike. Na bojnom polju ostalo je 365 mrtvih, a 1 355 ih je zarobljeno. Na hrvatskoj strani palo
boraca, a 14 ih je ranjeno.

U KUPRESU

(NARODNA)

U Kupresu grob do groba.

Trai majka sina svoga.

Majka plae, seja cvili,

odtvori se grobe mili!"

Grobak se je otvorio,

Sin je majci govorio:

"Idi, majko, domu svome,

Ne dolazi grobu mome,

Tea mi je suza Tvoja,

Neg elina kugla moja.

I pozdravi brau milu,

Neka brane Domovinu.

Ja sam, majko, junak bio,

Za Hrvatsku poginuo!

Kad sam, majko, ranjen bio,

Nisam rek'o jao meni,

ve sam rek'o: Za Dom Spremni!"

078

skica

Hrvatski lovac Fiat G. 50 bis Striela (7942.)

KUPRES je bio jedno od najvanijih hrvatskih uporita u Bosni. Partizani su bili osvojili Prozor, Gornji Vakuf,
Duvno, Livno, ali nisu mogli nikako prodrieti u Bugojno i Donji Vakuf. Zato je tzv. vrhovni tab Narodnooslobodilake v
Jugoslavije odluio da se osvoji Kupres, kako bi se skrio odpor lirvatskih utvrda na gornjem tieku rieke Vrbasa, a
Bugojno i Donji Vakuf bijae i Jajce. Prekinuvi tu crtu hrvatskog bojita, partizanske jedinice u Bosni i Dalmaciji uspjele
vre povezati. Napadaji na Kupres poinju u srpnju 1942. i traju sve do sredine kolovoza. Kupres je branilo dvie tisue u
Crne legije (600) i dobrovoljake kupreke vojne (milicije) pod vodstvom Bobana, Juria i Dujmovia. U obranu Kupres
su ukljuena i okolna sela meu kojima su bila najbolje utvrdena Zlosela. Sve je bilo puno prokopa i vrstih bunkera
partizanski napadaj poeoje naveer 11. srpnja 1942., a vrile su ga 2. i 4. proleterska brigada, dva bataljona
hercegovake brigade, jedan bataljon 3. sandake brigade i dielovi 3. krajikog odreda. Do jutra su partizani zavladal
okolnim selima, ali u Kupres nisu mogli ui. U zoru su ustae izvrili protinapadaj i odbacili partizane na poetne polo
toj borbi poginuli su ujednom talijanskom oklopnjaku poznati partizanski komesari s Krajine

079

- Simo olaja i Duan Metli. Partizani ponovno napadaju naveer, uz pomoc' jo jedne brigade - l. krajike - ali su odbij
prvom i drugom napadaju na Kupres poginulo je, prema partizanskim priznanjima, 140 partizana, a 210 ih je ranjeno. Kup
su imali 72 rnrtva i 1 I2 ranjenih. Ponovno su Kupres napale dne 28. prosinca 1942. 2. proleterska i 2. dalmatinska br
ali bez ikakova uspjeha. Tek 4. listopada 1943. uspjele su l. proleterska divizija i 9. brigada 10. divizije, uz pomo oklop
pri povratku iz Dalmacije u iznenadnom napadaju osvojiti junaki Kupres. Znatan dio branitelja uspio sP povui u Tra
ijoj je obrani takoer uspjeno sudjelovao. Za osveiu, partizani su do temelja sprlili Kupres.

HRVATSKE ZRANE SNAGE 1941.-1945.

HRVATSKE ZRANE SNAGE u Dragom svjetskom ratu imale su tri prvenstva: bile su najmlada zrana snaga u
Europi; zajedno sa slovakim zrakoplovstvom bile su najmanje prema broju svojih zrakoplova - i bile su najdjelotvorn
svih zrakoplovstava manjih drava u ratnom sukobu.

slika

Znak Hrvatskog bojnog zrakoplovstva

080

Poviest Hrvatskog bojnog zrakoplovstva poinje dne 5. travnja 1941. kadaje Vladimir Kren, ondanji kapetan I
Jugoslovenskog kraljevskog vazduhoplovstva, poletio sjednim starim dvokrilnim Potezom u Grac u Austriji. Nije on tam
donieti Niemcima planove o tajnimjugoslavenskim uzletitima, kako tvrde velikosrbi, jer su Niemci vrlo dobro znali g
ta uzletita nalaze. Onje uspio uvjeriti njemako zapovjednitvo da bezpotrebno ne bombardira hrvatske gradove i sela
spasio na tisue ivota.

Ve dne 1l. travnja 1941. osnovano je u Zagrebu Zapovjednitvo zrakoplovstva, na elo s tadanjim bojnikom (k
pukovnikom i generalom) Krenom. U Mostaru su ustae zaplienili etiri stara Bregueta i nisu ih htjeli izruiti Talijanima
drugim uzletitima u Hrvatskoj - Zagrebu, Banjoj Luci, Rajlovcu kod Sarajeva - zaplienjeni su daljnjijugoslavenski zrako
uglavnom zastarjelij er su suvremeni zrakoplovi bili uniteni u ratu, a veinom od svojih posada. Mnogi su zrakoplo
oteeni pa se iz raznih dielova sloilo zrakoplove sposobne za liet. Nu Niemci i Talijani nisu odobrili upotrebu ovih zrako
za Hrvatico zrakoplovstvo sve do druge polovice 1941. kada su zapoeli podhvati proti odmetnicima u Hercegovi
Petrovoj Gori i na Kordunu. Tada je konano postrojeno nae zrakoplovstvo sa stotinjak uglavnom zast
bivihjugoslavenskih zrakoplova, meu kojima je bilo 40 dvokrilnih Bregueta. Najprije je postrojena 1. zrana luka u Boro
kraj Zagreba, a koncem 1941. 2. zrana luka u Rajlovcu kod Sarajeva i 5. zrana luka na Ljeskovcu kod Banje
Zapovjednicima ovih zranih luka bili su dopukovnici Artur Kirasi, Adalbert Rogulja i Boris Kello. Zamjenikom zapovje
zrakoplovstva imenovanje pukovnikNikola Obuljen:

Temeljnajedinica Hrvatskog bojnog zrakoplovstva bilo je jato od po 9 zrakoplova, a etirijata oblikovala su

skupinu (u naelu 36 zrakoplova). Po dvie skupine (72 zrakoplova) inile sujednu pukovniju. Svaka skupina trebala je i
borbenajata (lovako, bombako i izvidniko) te po jedno prievozno, a svaka zrana luka pojednu pukovniju. Nu to je bilo
u teoriji jer nije bilo dovoljno zrakoplova, pogotovo prievoznih, a lovaki su bili

081

svi zastarjeli i mogli su tek sluiti za kolanje novih pilota. Osim letakih jedinica svakaje luka razpolagala s tehn
slubom (radionicama, skladitima, slubom za nabavu goriva, tvoriva i doknadnih dielova), jednom bojnom, je
samovoznom satnijom, dojavnom satnijom s meteorolokom slubom i mreom dojavnih postaja. Osnovana je i Letaka
najprije sa sjeditem u Rajlovcu, a onda u Borovu kod Vukovara. Zapovjednik kole bio je bojnik, kasnije pukovnik L
Bajdak. U Koprivnici osnovana je Padobranska kola (dopukovnik Marijan Dolanski), a u Zagrebu Izvidnika
(dopukovnik Nikola Mikec).

Ve u srpnju 1941. Hrvatsko bojno zrakoplovstvo sudjeluje u suzbijanju srbskih odmetnika u Hercegovini, a zat
Petrovoj Gori, Kordunu i iztonoj Bosni (Romanija, Viegrad). Najdjelatnije su bile I. skupina (Zagreb) i N skupina (
Luka) sa svojim dvostrojnim bombaima Dornier Do 17. Tiekom itavog domovinskog rata Hrvatsko bojno zrakoplo
podupiralo je hrvatske kopnene snage u brojnim podhvatima vrei manja bombardiranja i obasipanja strojnikom vatr
vezu i dostavu ratnog tvoriva i strjeljiva pojedinim odsjeenim posadama (Nevesinje, Viegrad, Travnik itd.). Osobitaje bi
djelatnost Hrvatskog zrakoplovstva za vrieme oslobaanja Dalmacije u iujnu 1943. (Knin, Split, Sinj i dr.). U tim borbam
je stanovitih gubitaka i rtava, uglavnom od kvarenja zastarjelih zrakoplova.

Prema Rimskim ugovorima Talijani su trebali podupirati razvoj Hrvatskog zrakoplovstva, ali oni su dostavili t
borbenih i 36 kolskih zrakoplova- koji nisu bili zadnja rie tehnike - i vjebali neto hrvatskih zrakoplovaca u Mo
Niemci su pak dostavili stotinjak borbenih i estdesetak kolskih zrakoplova jednim dielom zastarjelih zaplie
ehoslovakih i francuzkih. Prigodom kapitulacije Italije, Hrvati su pak zaplienili tridesetak talijanskih zrakoplova. Ko
1943. Hrvatsko zrakoplovstvo dolo je na vrhunac svoje snage sa 6 000 zrakoplovaca i oko 200 zrakoplova u Domovini.
tih je vrlo malo bilo suvremenih iako su svi sluili u podhvatima proti etnicima i partizanima. Svega nekoliko zrakopl
prebjeglo je k partizanima ili u Bari.
082

slika

Zrakoplovni sutnik vitez Cvitan Gali (46 zranih pobjeda) - poginuo dne 6. travnja 1944. u Banjoj Luci

God. 1943. izvreno je preustrojstvo te je zapovjednikom ejelokupnih zranih snaga imenovan general Vlado K
zapovjednikom letakih odjela general vitez Drago Rupi. Zrane snage su imale glavni stoer, Tehniku s
Gospodarsico-obskrbnu slubu, Pravosudni odjel, Zdravstveni odsjek, Kulturno-prosvjetni odsjek, Oruarni ods
Zapovjednitvo Stana. Zapovjednitvu zrakoplovstva bile su podreene sve zrane luke s letakim i zemaljskim jedini
Postojala je takoer i Dojavna sluba (puk. Pavao Ceni) koja je po cieloj dravi imala svoje dojavne postaje za meteoro
slubu i dojavu neprijateljskih zrakopiova, te Protuzrakoplovno topnitvo (puk. Eugen pl. Kurelec).

HRVATSKA ZRAKOPLOVNA LEGIJA NA

IZTONOM BOJITU

Kako bi se i luvatski zrakoplovci osposobili na suvremenim zrakoplovima i ratnim taktikama, postrojena je u

1941. Hrvatska zrakoplovna legija na Iztonom bojitu. Sainjavala ju je

083

4. zrakoplovna pukovnija sa svojom l. lovakom i V. bombakom skupinom. Nakon krae izobrazbe na suvremenim stroje
u Njemakoj, obe su skupine pole na Iztono bojite. Lovaka skupina na elu s podpukovnikom Franjom Dalom dobila
lovce Messerschmitt Bf 109E (Emil), s najveom brzinom od 555 kilometara na sat i oboruanim s dva mala topa od 20 m
dvie strojnice. Bombaka skupina, na elu s bojnikom Vladimirom Graoycem (pravoslavnim Hrvatom), primilaje dvostroj
srednje bombae Dornier Do 17Z koji su mogl i ponieti do 1 000 kg bombi i bili naoruani s po est strojnica, a imali najav
brzin od 425

slika

Poglavnik odlikuje hrahre hrvatske zakoplovce ur Dvorima na Markovom Trgu u Zagrebu, godine 1942.

084

km na sat te etiri lana posade. Iako su ovi zrakoplovi bili superiomiji veini ondanjih sovjetskih, ve
zamienjivaniboljim izvedhama. Lovaka skupina imala je tiekom itave svoje borbe na Iztonom bojitu zapravo samo
jato, s 12 do 15 lovaca, dok je Bombaka skupina imala u poetku jedno, a kasnije je dodano jo jedno polu jato. Broj hrv
zrakoplova na Iztonom bojitu iznosio je na svom vrhuncu nelcih 35 zrakoplova po je prema tome Hrvatska legija hil
panjolsku - najmanja izmeu sedam zrakoplovstava koji su se borili na iztonom bojitu. (Niemi su na poetku rata ima
3 000, a Sovjeti oko 7 000 operativnih bojnih zrakoplova).

Hrvatska lovaka skupina stupilaje u borbu kod Rostova na Azovskom Moru, u studenom 1941., kada su vladal
teke klimatske prilike tako da su uslied smrzavanja pucale gume zrakoplova, a strojevi se nisu mogli dovoljno zagrijavat
10. XI. zapovjednik hrvatske skupine, podpukovnik Dal oborio je etiri sovjetska lovca I-16 Rata - i time postao
hrvatskim zrakoplovcem koji je postigao zranu pobjedu u Drugom svjetskom ratu. Odmah iza njega postizavaju po
zapovjednik jata satnik Vladimir Ferenina i stoerni narednik Cvitan Gali. Dne 8. oujka 1942. hrvatski lovci obara
Krimom 9 protivnikih zrakoplova, a tiekom itavog mjeseca ukupno 24, bez vlastitih gubitaka. Tiekom travnja obaraju d
pet zrakoplova kod Kera i Sebastopola. U svibnju sudjeluju u borbama za tvrdavu Sebastopol na Crnom Moru kao lo
bombai bacajui bombe od po 50 i 250 kg. Unitavaju pet sovjetskih bombaa na zemlji i dva lovca u zraku. Dne 13. s
prebaeni su u Mariupol na Azovskom Moru i tamo unitavaju u zraku pet sovjetskih bombaa. U bitci za Harkov postiz
daljnjih 7 pobjeda. Dne 26. lipnja 1942. jato postizava svoju petdesetu zranu pobjedu, a do kraja mjeseca 61. Poetkom
hrvatski lovci konano dobivaju najsuvremenije lovake zrakoplove Messerchmitt BF 109G (Gustav), s brzinom od 623
sat. Dne 5. srpnja potapaju kod Rostovajednu sovjetsku torpiljerku, a drugu teko oteuju. Dne 9. i 10. VII. obaraju u zr
borbama 13 protivnikih zrakoplova izmeu Dona i Donjeca. Jato prelazi na sjeverni Kavkaz i Kuban. Oborenje u

085
jednoj borbi podpukovnik Dal, ali se uspieva spasiti prebacivi se preko fronte. Dne 31. srpnja 1942. on izvjeuje Pogla
da je skupina postigla svoju stotu zranu pobjedu. U rujnu 1942. hrvatski lovci odlaze na bojite kod Staljingrada gdje 8. i
sudjeluju u obaranju 137 protivnikih zrakoplova. Koncem mjeseca pogaaju bombama tri sovjetske lae na
Nadporunik Hellebrandt zapalio je jedan vei petrolejski brod. Kod Staljingrada padaju prvi hrvatski lovci: stoerni nar
Veco Mikovi i Stjepan Radi. Poetkom listopada posjeuje ih na bojitu Poglavnik. Dne 26. X. javljaju svoju 138. po
Ponovno prelaze na Kavkaz te kod Tuapse obaraju 11 zrakoplova. Pogiba porunik Jure Lasta. Koncem 1942. vraaju
odmor u Domovinu te su primljeni od Poglavnika na Markovom Trgu i odlikovani za hrabrost. Najuspjeniji lovac je zas
Cvitan Gali s 28 priznatih pobjeda. Koncem oujka 1943. skupina se ponovno nalazi na bojitu kod Kera na Krimu. Iz
15. IV. i 6. V. izvrilaje 350 borbenih lietova i postigla 29 pobjeda. Od toga je novi as, porunik Mato Dukovac, oborio 13
movarama Kubana oboren je porunik Gali, ali se uspieva spasiti. Porunik Poglavnik dr. Ante

slika

Paveli pregledava jedan zrakoplov Hrvatskog zrakoplovstva uzorka Avia FI. 3, na uzletitu Boron-gaj kod Zagreba, lipnja
1942.

086

Dukovac sjednim pratiocem vodi borbi sa 16 sovjetskih Airacobra i obara dvie. U listopadu 1943. Dalje imenovan pukov
i zapovjednikom itave Hrvatske zrakoplovne legije, a zapovjednitvo lovake skupine preuzima porunik Dukovac. V
starih boraca zamienjuju novi. U borbama nad Krimom od 30. X. do 2. XI. obaraju 20 zrakoplova. Dne 6. XII. javlja se
pobjedi hrvatskih lovaca. Sovjetsko zrakoplovstvo razpolae sada s 13 500 boljih zrakoplova, a Niemci i saveznici s tek
Padaju hrvatski piloti Stjepan Miheli, Dragutin Gazapi i Josip Krnjac. U veljai 1944. hrvatskojato, tada u Karanku
Krimu, spalo je na svega 4 upotrebljiva zrakoplova. U travnju 1944. hrvatski lovci povlae se zajedno s ostalima s Kr
Rumunjsku gdje se preustrojavaju u Zilisteji. Primaju najnovije uzorke Messerschmitta (G-10 i 14) koji postiu brzinu o
km na sat. Hrvatski lovci nastavlj aju borbu na Iztonom bojitu, od Ukrajine do Iztone Pruske, gdje se nalaze u stud
1944. u mjestu Eichwalde. Iztiu se novi hrvatski zrani asovi: Ivan Gerthofer, Izidor Kovari i Ivan Reznak. Konano, k
1944. hrvatskojato vraa se u Domovinu. Ono je oborilo oko 450 protivnikih zrakoplova i dalo dvadesetak zranih aso
pilota s 5 ili vie pobjeda. Najbolji su bili: satnik vitez Cvitan Gali (46); bojnik Mato Dukovac (45); satnik Ivan Gerthofe
stoerni narednik Ivan Kovari (28); satnik Ljudevid Benceti (26); stoerni narednik Ivan Reznak (26); pukovnik vitez F
Da1 (24); porunik Veco Mikovi (22); dopukovnik Mato ulinovi (18); nadporunik Dragutin Ivani (18); nadpo
Boki (16); dopukovnik Vladimir Ferenina (16); stoerni narednik Josip Jelai (16); satnik Jergovi (16); porunik E
Martinko (13); zastavnik Zdenko Avdi; satnik Tomislav Kauzlari (10); porunik Stjepan Radi (8); stoerni narednik B
(7); porunik Jure Lasta (6) i zastavnik Stjepan Martinaevi (5). Dvanaest ostalih pilota postiglo je manje pobjede.
BOMBAKA SKUPINA

Borba Bombake skupine Hrvatske zrakoplovne legije bila je manje spektakularna, nego li ona Iovaca, ali nita
teka. Oni supoetkom listopada 1941. poeli djelovati iz Vitebska, na

087

jo teem sredinjem odsjeku bojita. Njihovi zadatci sastojali su se u bombardiranju sa srednje i nizke visine neprijate
eta, oklopnjaka, eljeznica, mostova, uzletita, utvrda, topnikih postava i drugih ciljeva. esto su imali okraje sa sovje
lovcima po je tako u studenom 1941. posada nadporunika Franje Veliana oborila 2 lovca. Jato je uspjeno bombardiralo
uzletite kod Moskve. Dne 1. XII. 41. zapovjednik skupine, bojnik Vladimir Graovac, napao je s jo dva zrakoplova
kolodvor u Moskvi i pri nizkom lietu bio oboren od protizrakoplovnog topnitva izgubivi tako ivot zajedno sa s
posadom (satnik Anton Petre, stoerni narednik Erga i narednik Raji). Bomba nadporunika Franje Veliana bio je
oteen te se uspio spustiti iza svojih postava s ranjenom posadom (osim zapovj ednika, bili su ranjeni zastavnik Dom
stoerni narednik Karamati i narednik arini). Nakon sudjelovanja u tekim borbama kod Reva, hrvatska skupina odl
krai odmor u Domovinu, a onda se poetkom 1942. vraa na bojite gdje preuzima bombae njemake III. skupine 3. es
Munja i tako postrojava jo jednojato i nastupa kao VI. hrvatska skupina sa 7. i 10. jatom.

slika

Hrvatski laki bomba britanskog uzorka Bristol Bfenheim, zaplienjen od biveg Jugoslovenskog

088

Nakon gubitka est zrakoplova i posada, vraa se na odmor u Hrvatsku. U srpnju 1942. je ponovno na bojitu i to na od
Lenjingrada i Ilmenskog Jezera, pod oznakom 15. hrvatskojato 53. eskadre Legija Kondor. Zapovjednik skupine nakon o
bojnika Kella u Domovinu, postao je bojnik, kasnije dopukovnik Nikola Mikec, a zapovjednikjata nadporunik, kasnije
Ljudevid Katui. Meu zapovjednicima zrakoplova iztakli su se osobito porunik Asim efendij a Noi, zvani O
nadporunik Rok Mieti koji je za svoje smjele izvidnike lietove i bombardiranja u zimi 1941/42. odlikovan elj
trolistom IV. stupnja. U studenom 1942. hrvatska bombaka skupina vraa se sa svojim Dornierima u Hrvatsku i tamo sud
u borbi proti odmetnicima do kraja rata.

Preko 150 pripadnika Hrvatske zrakoplovne legije odlikovani su visokim hrvatskim i stranim odlikovanjima, a n
borbaje esto put bila spominjana u slubenim ratnim izvjeima i novmama.
RTVE HRVATSKOG ZRAKOPLOVSTVA

Na Iztonom bojitu poginulo je ili bilo zarobljeno etrdesetak hrvatskih zrakoplovaca, a dvadesetak ih je bilo ra
Kako je izjavio jedan zrakoplovac hrvatskom novinaru prof. Luki Fertiliju, oni nisu ili kao dobrovoljci na Iztono boj
neke mrnje prema ruskom narodu i Rusiji, ve samo vrei svoju dunost kao i drugi zrakoplovci u ratu. Napadali su
vojnike ciljeve, a prema puanstvu su se odnosili prijateljski.

Dne 6. travnja 1944. estdesetak britanskih lovakih bombaa Spitfire napalo je uzletite Ljeskovac kod Banje
Nadporunik Cvitan Gali, hrvatski as s 46 pobjeda na Iztonom bojitu, bio je tamo zapovjednik je dnog lovakog
opremljenog s ve zastarjelima fiancuzkim lovcima Morane-Saulnier koji se nisu nikako mogli mjeriti s brzim i okretnim t
naoruanim englezkim lovcima. Ipak se Gali pokuao dii sa svojim lovcem, ali je pri

089

tome bio pogoden zapaljivim bombama teje napola izgorio u svom lovcu. Poglavnik ga je posmrtno promaknuo u in sat
odlikovao zlatnom kolajnom za hrabrost s naslovom viteza.

Dne 6. V. 1945. dvanaest hmatskih lovaca Messerchmitt, pod vodstvom satnika Bencetia. dobilo je nalog da od
Klagenfurt u Korukoj i tamo se 8. V. predalo Britancima. Ve prije, dva lovca predali su se Amerikancima u Falcona
Ankone. Dvajata bombaa, pod zapovjednitvom satnika Asima Noia i Ivana Pavelia, s nekih 25 Dorniera i Capro
takoer su dobili nalog da lete u Klagenfurt, zajedno s 20 kolskih zrakoplova. Meutim, bojnik Ivan Cven2k, koji je
voditi jata, bio je izdajica u srbopartizanskoj slubi, ili im se mislio dodvoriti, po je nagovorio pilote da lete u Topuskojer
tamo ve Englezi. Tamo su se nalazili partizani koji su jo istog dana strieljali satnike Asima Noia i Ivana Pavelia, zasta
Zelenjaka, Radonjia, Rota i druge. Neletaki dio pripadnika Zranih snaga, njih oko 3 000, povlaio se cestom do Bleib
tamo bio izruen s ostalim oruanim snagama te veim dielom ubijen od srbopartizana. Dne 22. rujna 1945. Vojn
Jugoslovenske armije osudioje na smrt pukovnika viteza Franju Dala, na 20 godina tamnice zrakoplovnog pukovnika
intia, na 15 godina dopukovnika Nikolu Mikeca i na 5 godina pukovnika Eugana pl. Kurelca. Pukovnik Dal strielja
Banjici kod Beograda. Pukovnik Kello veje 1944. bio ubijen od partizana u Splitu. General vitez Vlado Kren, zapov
zranih snaga, bio je izruen od Engleza god. 1947. iz Italije i takoer strieljan. Osim u zraku, hrvatski su se zrakoplovci b
na zemlji. Drago Rupi je kao pukovnik bio zapovjednikom 3. gorskog sdruga ij aje 3. zrakoplovna bojna unitila po
partizansku Ratkovu brigadu kod Piskavice na Kozari. Padobranska kola sudjelovala je u obrani Koprivnice, a U
zrakoplovna bojna je pod zapovjednitvom satnika imeka sudjelovala u borbama kod azme, na Bilogori i drugdje.
 Nije uzalud Poglavnik dr. Ante Paveli god. 1941. hrvatskim zrakoplovcima rekao: Borite se kao lavovi.

090

U BOJ, U BOJ, MA IZ TOKA...

BIELI PODHVAT (sieanj-oujak 1943.)

BIELI PODHVAT - kojega beogradski izvori zovu etvrtom ofenzivom - bio je uz Crni podhvat (Petu ofenz
najvea vojna ofenziva tiekom domovinskog rata na podruju Nezavisne Drave Hrvatske. Trajao je od 22. sienja do po
oujka 1943. Partizanski izvori tvrde da su oni tada razpolagali s

091

slika

Pukovnik Jure Franceti na jednoj eljeznikoj raskrsnici negdje u Bosni.

slika

Topnitvo u pratnji "Crne Iegije " paljbom je istjeralo iz zaklona, koji gore, partizanske odrede. Ljudi "Crne legije" razlili
Iivadama i obroncima u juriu.
092

nekih sto tisua boraca na podruju NDH, iju su glavnu udarnu snagu predstavljale pet divizija. (Svega s 3 000 -
boraca, to znai da su zapravo imale snagu samo jedne prave pukovnije svakal. Ostale partizanske snage bile su svrstane
samostalnih brigada (svaka s 800 - 1 000 boraca) te tridesetak mjestnih odreda, nejednake snage, na raznim gorov
umovitim predielima. Partizanska glavnina, koja je bila pobjegla pred njemakom navalom u Srbiji, zaposjela je uz p
mjestnih odmetnika teko prohodne planinske krajeve u Lici, na Kordunu odnosno zapadnoj i sredinjoj Bosni - od P
Gore do Ilnotskog, ukljuujui i mjesta Biha, Sanski Most, Klju, Drvar, Jajce, Glamo i Livno - koja su lako zaposjel
talijanskog povlaenja iz tzv. III. zone (privremeno zaposjednutog podruja sredinje Hrvatske).

Bieli podhvat imao je zadau osloboditi zaposjednuto hrvatsko podruje te prisiliti partizansku glavninu, zajedno
Titovim vrhovnim tabom, na prihvaanje borbe te ju po mogunosti obkoliti i unititi. U tom podhvatu sudjelovalo je
80 000 vojnika, od toga oko 30 000 hrvatskih. Hrvatske snage bile su svrstane u 2. i 3. gorski sdrug, pod zapovjedni
pukovnika Zorna odnosno Rupia, s nekih 9 000 boraca, tridesetak lakih i tekih strojnica, tucet tekih bacaa i etiri b
iopa. Ostale jedinice inila su dva ustaka sdruga, u koje je bila ukljuena i 1. domobransko-ustaka dobrovoljaka puk
pukovnika imia te 369. hrvatska legionarska Vraja divizija, jake udarne snage, s 12 000 boraca i brdskim topnitvom te
oklopnih kola. Podhvatje podupiralo nekih 150 zrakoplova, meu njima i bojni zrakoplovi IV. hrvatske skupine iz Banje L
2. zrane luke u Sarajevu.

Podhvat je zapoeo sredinom sienja 1943. iz podruja Karlovca i Petrinje, smjerom Priedor-Banja Luka, prem
ocinosnojugoiztoku, kako bi se izbacilo partizane iz Petrove Gore te iz podruja Bihaa, Jajca, doline Glamoa i Livna i g
tieka rieke Vrbasa te pritisnulo uz Neretvu gdje su trebali biti obkoljeni. Smjerom Karlovac-Biha i gornjim tiekom
napredovala je

093

njemaka divizija Prinz Eugen, a iz smjera Petrinje, Bosanskog Novog i Bosanske Krupe te uzdu rieke Sane 369. hr
legionarska Vraja divizija, kojoj su se iz podruja Priedora prikljuila oba hrvatska gorska sdruga i jedan ustaki
napredujui uzdu iztone obale Sane. Iz podruja Banje Luke napredovali su dielovi 117. njemake lovake divi
pojedinim hrvatskim jedinicama tiekom rieke Vrbasa napredujui prema Jajcu i Bugojnu. Divizija Prinz Eugen imala je
kod Bihaa? Bosanske Krupe, dok su hrvatske snage - Vraja divizija, gorski i ustaki sdrugovi - snosili glavninu tereta
postigavi mjestimine uspjehe u borbama kod Gline, Bosanskog Novog, Bosanske Krupe i Mlinita. Nu partizanska gla
od 20 000 boraca izbjegavala je borbu preputajui ju manjim jedinicama i zalaznicama te se uurbano povlaila prema N
s namjerom biega u Sandak i Crnu Goru. Da bi se sprieio partizanski uzmak prema Sarajevu, 718. njemaka pjeaka d
zabrivilaje put
slika

Hrabri hrvatski domobranci. Neprijateljska proomiba je tvrdila i jo uviek tvrdi da se redovita hrvatska vojska nije sduno
borila za Dravu Hrvatsku. Meutim injenice govore da je hrvatsko domobranstvo, kao i sve ostale vrsti oruja, dalo elitn
hrvatske jedinice - kao to su bile pohodne bojne u Bosni i Hercegovini, domobranski gorski i lovaki sdrugovi i dobrovol
pukovnije.

094

iz Travnika i Bitovnje Planine (40 kmjugozapadno od Sarajeva). Dvie talijanske divizije trebale su drati crtu tieka Neret
Ivan Sedla premajugoiztoku, kako bi se sprieio uzmak partizana preko Neretve. Talijani su za to postavili 6 000 etn
Prenj Planini, iztono od Neretve, a svoju diviziju Murge premjestili u Prozor koji je zatvarao put prema. Neretvi. Izosta
predvideno napredovanje Talijana iz prostora zapadno od Mostara. Kad je partizanska glavnina od pet divizija
samostalnih brigada poela osjeati jainu napadaja hrvatskih i njemakih snaga sa sjevera, njezino vodstvoje cdluilo
u protinapadaj, nu ne proti nadiruirn snagama, ve u smjerujugoiztoka, proti Talijanima i etnicima. Tri njihove div
inile su udarnu skupinu: jedna je trebala osigurati neretvansku dolinu prema Mostaru; druga napasti Talijane kod Proz
tre4a zatvoriti puteve prema Sarajevu odnosno Gornjem Vakuiit. Iza trodnevne bitke kod Prozora, partizani su podpuno
glavninu talijanske divizije Murge, a zatim prodrli do zapadne obale Neretve gdje su unitili ostale jedinice talijanske div
zarobili 2 000 Talijana, zajedno sa svim njihovim orujem i streljivom ukljuujui i tee topove. Onih 6-7 samos
brigada, koje su se povlaile sa sjevcra, imale su zadau osiguravati navalnoj partizanskoj skupini potrebno vrivme za
podhvate, pruajui odpor, ali izbjegavajui odlune bitke. Hrvatsko-njemake udarne skupine naprcdovale su, unato
aporima, polagano uslied tekog umovitog i gorovitog podruja bez puteva te velikih snienih nameta. Jednoj je partiza
brigadi uspjelo priei na iztonu obalu Neretve kod razruenog mosta kraj Jablanice te stvoriti mostobran i dovui poja
etnici, koji su imali braniti iztonu obalu rieke, bili su podpuno potisnuti te su uzmakli i napustili itav odsjek omog
partizanima i na drugim mjestima priei rieltu. Put prema Hercegovini i Crnoj Gori bio je tako otvoren. Radilo se sam
dobitku na vremenu pa su partizanske zalaznice pruale odporjuno od Prozora i na Ivan Sedlu sprieivi da se dvie bojn
divizije probiju kod Bradine.

Zahvaljujui talijanskom i etnikom poputanju i bjeanju, uspjelo je partizanskoj glavnini, iako u vrlo tekom s
probiti

095

se iz 20 do 25 km uzkog kotla na Neretvi, zajedno sa svojih 4 000 ranjenika, sa zarobljenicima i ratnim plienom, prema i
Nu partizani, koji su sve do Livna vodili sobom 50 000 pravoslavaca, imali su teke gubitke ve u prvim borbama na sj
pogotovo od Vraje divizije na Grme Planini, a kod Prozora, u jednomjesenoj borbi, takoer uglavnom od Vi-aje div
najtee - 7 000 partizana. Prema vlastitom priznanju, preostalo im je nakon izvlaenja iz kotla, djelomino i zbog pje
tifusa, jo svega tri borbene divizije. U Crnu Goru i Sandak uspjelo je pobjei svega 12 000 boraca s 4 000 ranjen
Hrvatskoj je, prcma navodima Tita, ostalojo svega nekih 20 000 razrkanih partizana - to znai da su njihovi ukupni gub
ovoj ofenzivi - u mrtvima, ranjenima, bolestnima, zarobljenima i odbjeglima - iznosili oko 20 000 boraca. Tito pi
Neprijatelj je tehniki i brojano (?) nadmoan poeo pritiskivati nae jedinice. Borba se vodila - od samog Karlovea, zahv
itavu Liku, Kordun i Baniju. Odstupajui (tj. bjeei - op.p.) stalno stotine kilometara, glavnina vojske, na elu s Vrh
tabom, zaustavila se na Neretvi, oko Prozora, Konjica i Jablanice, gdje su voene borbe na ivot i smrt radi spasavanja
ranjenika (aposebno drugova iz `Vrhovnog taba' na etu s Titom - op.p.). Poslije povlaenja s Neretve, partizani su sv
kod Glavateva (30 kmjuno od Ivan Sedla) i Kaliuovika slabije odpore etnika koje su progonili u biegu prema Foi. Za
partizani takoer pobjegli preko Drine povukavi se duboko u unutranjost Crne Gore, sve do Nikia.

slika

Dopukovnik Ustakog obrambenog sdruga Frane Primorac

096

Duljina puta, koji je prevalila hrvatska Vraja divizija od Petrinje do Jablanice, iznosi preko brda i dola nekih 400 kilom
Osloboena su velika podruja Like, Banije, Korduna i Bosne, s mjestima Biha, Sanski Most, Klju, Drvar, Jajce, Gl
Livno i drugima te unitena Titova republika. Borci hrvatskih jedinica - Vraje divizije, gorskih i ustakih sdrug
domobransko-ustake dobrovoljake pukovnije - pokazali su u ovim tekim borbama, po najteem podruju i najne povol
vremenskim prilikama, izvanrednu izdrljivost i junatvo. Tito je bio toliko dojmljen njihovim nastupom da je napisao kak
tim borbama sudjelovala itava ustaka vojska - dok se zapravo radilo samo o treini borbenih snaga Nezavisne D
Hrvatske. Da nije bilo talijanskog i etnikog poputanja i bjeanja - srbo-partizanski pokret bio bi tada podpuno uni
hrvatskom dravnom podruju.

Ustaka Vojnica

USTAKA OBRANA I OBRANBENI SDRUGOVI

U SVOM izvjeu V. Kongresu KPJ Tito je rekao: ... U proljee 1942. godine narodni ustanak naroito je zauzeo
razmjere u Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji... Veliki znaaj za razvitak ustanka ne samo u Zapadnoj Bosni ve i u Hrvat
Sloveniji imao je mar proleterskih brigada koje su prole 24. juna 1942. godine preko Zelengore, Treskavice, Igmana, Ko
Prozora, Duvna, Livna itd. U tom maru proleterske brigade su prele preko 250 kilometara, istei pred sobom teren u ra
od 70 kilometara... Pod konac 1942. godine bila je stvorena vrlo velika, povezana osloboena teritorija u Bosni, Lici, Kor
Baniji, Dalmaciji... a postojale su slobodne teritorije i u Slavoniji... i u ostalim mjestima Hrvatske i drugdje koje su slui
baza za voenje oruane borbe... Nije se dakle radilo o ustakom napadaju na mirno srpsko stanovnitvo - kako uporn
velikosrbska promiba svih boja - ve upravo obratno - o napadaju srbopartizanskih snaga iz Srbije i Crne Gore
Nezavisnoj

097

slika

Ministar vitez dr. vjekoslav Urani predaje svilenu ratnu zastavu odlikovanu Poglavnikovom vitekona kolajnom za hr
vojnici Fazlagia Kule dne 4. VII. 1943. Drugi s lieva Memiaga Dubur; do njega general Mihajlo Luki, zapovjedni
sbora u Sarajevu; savjetnik Predsjednitva vlade Hasan usti; mostarski logornik Ahrned Hadi i veliki upan dr. Ante B

Dravi Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Partizansko ienje terena znailo je paljenje, unitavanje i ubijanje sve
je bilo za Nezavisnu Dravu Hrvatsku.

Ve godine 1941. Moslavina i zapadna Posavina bile su opasno ugroavane od srbopartizanskih odreda s ob
Kozare, Psunja i Moslavake Gore (Moslavaki, Psunjski i II. krajiki odred). Zbog toga je koncem ljeta iste g
ustaki bojnik-povratnik Vjekoslav Luburi dobio nalog postrojiti Ustaku obranu koja e obranbeno zaposjesti ovaj kra
otvara preko ravnica Lonjskog Polja i Turopolja put sve do Zagreba. U veljai i oujku 1942. postrojenje u Lipiku Prvi u
obranbeni sdrug s 1 200 boraca, svrstanih u poetku u dvie bojne, uglavnom dobrovoljaca iz Hercegovine, Like i Dalma
Zagore. Zadatak

098

muje bio obrana podruja Lipik-Okuani-Novska-Stara i Nova

Gradika.

U Hercegovini se meutim neprekidno pogoravao poloaj za hrvatsko puanstvo koje je bilo izloeno napadajima
etnika tako i srbijanskih partizana iz Srbije i Crne Gore. Talijanske ete, koje su trenutano zaposjedale ovo podru
kojemuje i dalje kolikoje bilo mogue djelovala hrvatska gradanska uprava, nisu pruale nikakovu zatitu hrvatskom pua
nego, to vie, unajmile etnike u svoju slubu, koji su to izkoristili za teroriziranje hrvatskih sela. Kako su se Talijani pr
boravku ustakih jedinica na ovom podruju, bojnik Luburi je predloio da se osnuje Domobranska dobrovoljaka puko
koja se uglavnom sastojala od pripadnika dvaju bojni Ustake obrane, djelomino presvuenih u domobranske odore
njegovim zapovjednitvom. Ovaje pukovnija bila postrojena u listopadu 1942. u Travniku. Zapovjednitvo I. obran
sdruga preuzeo je tadanji ustaki bojnik Frane Primorac. Domobranska dobrovoljaka pukovnija imala je zadatak o
iztonu Hercegovinu te osigurati granicu prema Crnoj Gori. Uskoro zatim zapovjednitvo pukovnije preuzeoje izvrstni
domobranski pukovnik Franjo imi.

Kako pie beogradski promibenjak Mata Rajkovi, pukovnik OZN-e u penziji, nacistima, kao i njihovim kole
(Talijanima) Luburi je uskoro pokazao - dugi nos. Kad su nacisti i faisti zapoeli suraivati s etnicima - Luburi nije
tako... nikako nije mogao razumjeti tu `viu politiku' ni te `vie' ciljeve njemakih komandanata u NDH. ini se, da s
prelila onoga dana, kad su dva njemaka podoficira, pratei neku etniku delegaciju na sastanak sjednom njemakom
komandom, imali 'smolu' da zajedno sa svojim tienicima padnu u ruke Luburievim ljudima. Tada im se izgubio svaki t
Kako je poslije rata iznio sam general Luburi, on se u puno navrata suprostavio nacistima. Tako je u lipnju 1941. u Za
izvrio raztjeravanje tzv. Hrvatske nacional-socialistike stranke rada; god. 1942. u Pakracu skinuo je strojnikom v
nacistiku

099

zastavu sa zgrade ustake vojarne; dao strieljati 22 Kozaka u njemakoj slubi koji su bili silovali jednu hrvatsku dje
protioklopnim topom dao odtjerati njemaki oklopni vlak iz Jasenovca; na brodovima dao raztjerati nacistiku posadu u D
koja je pokuala razoruatijednu ustaku obhodnju; bombama dao napasti 42 teretnjaka punih etnika u Kostajnici i Du
usried Zagreba oteo stoer ljotievaca, na elu sjednim generalom, koji su bili pod nacistikom zatitom. Takoer su
navrata bili zaplienjeni nacistiki transporti s orujem kojim su onda oruani ustae, ajednom zgodomje zaprieio odvo
hrvatskih novaka u nacistiko Pomono orunitvo. Zbog svega toga pojedini nacisti su ak zahtievali smrrnu kaz
ondanjeg dopukovnika Luburia i on se neko vrieme morao pred njihovim pritiskom povui u pozadinu.

Ustaki obranbeni sdrugovi narasli su krajem 1944. godine na 7.000 boraca koji su se, osim u slavonskoj Posavini, nalazili

slika

Skijaka postrojba Ustake vojnice nastupa pred Poglavnikom, pred Dvorima na Trgu Stjepana Radia (Markov Trg) u Zag
godine 1943.

100
kod Bjelovara, Daruvara, Slavonske Poege i akova vodei neprekidne borbe s partizanima ubaenima u hrvatsku poz
Od godine 1942. Ustaka obrana sudjelovala je u borbama na Kozari, u iztonoj Hercegovini i Bosni (kao Domobr
dobrovoljaka pukovnija); za oslobodenje Banje Luke i drugdje.

Fazlagia kula

FAZLAGIA KULA nalazi se u kotaru Gacko, jugoiztono od Nevesinja u Hercegovini, na granici prema Crnoj
Broji nekih 15 sela i zaselaka nastanjenih Hrvatima muslimanske vjeroizpoviedi, vrlo snanim, marljivim i hrabrim gorta
To je najbogatija obina u cielom kotaru.

Kad su uli za etnike pokolje, Kuljani su ve godine 1941. osnovali svoju seljaku vojnicu, miliciju, koja je u s
potrebe brojila i 800 momaka. Na elu Kule Fazlagia stajao je starina Memiaga Dubur, a zapovjednikom vojnice
priuvni zastavnik amil Krvavac. Za obskrbu se brinuo Demal Tanovi. Vojnica je bila naoruana pukama i bombam
par strojnica, a bila je podieljena u satnije i vodove. Poetkom veljae 1943. etnici su skupili nekih 3 000 svojih bor
obkoljavaju sa svih strana Fazlagia Kulu koja je bila opasana dobrim bunkerima i strojrvkim gniezdima. etnic
zapovjedao njihov pop Mastilovi. Na Kuljani se nisu bojali borbe, ve im je jedina briga bila hoe li im dotei strjeljiva.

Nou 2. veljae 1943. etnici su se potiho primakli sa sjeverne strane Saria Greda odakle su naumili izvriti
napadaj. Otvaraju najeu vatru, ali ih vojnica hrabro doekuje. Borba traje bez prekida tiekom itavog dana i svi naleti
su odbijeni. Nisu im uspjele ni ratne varke s vriskom ena i djece iz pozadine kojima su htjeli prevariti Kuljane da ih ima m
vie. Otvarali su orkansku vatru iz puaka, tekih i lakih strojnica, ali ne uspievaju izvriti proboj ni najednom m
Pretrpjevi znatne

101

gubitke, nakon neuspjeha prvih dana i noi, etvrtu no udaraju drugim smjerom i to na lievi bok, Grede, izmeu Babe Pla
posljednjih strmina Saria Stiene, poduprti strojnicama i bacaima. Nu branitelji snano odbijaju sve napadaje s ela, pa i
te se etnici moraju povui uz velike gubitke nakon to su nadirali itavu no, pa sve do pred jutro dne 10. veljae 1943. Z
da braniteljima ponestaje strjeljiva, arkaju i dalje te se pokuavaju domoi Kule varkom. Pop Mastilovi alje Memiagi,
od 60 godina i starjeini Kule, pregovaraa s bielom zastavom i pismom u kojemu ga uvjerava da su etnici ve zauzeli Z
te da je Nezavisna Drava Hrvatska nestala. Memiaga odporuuje: Sluaj to u ti kazati, pa reci popu Mastiloviu,
odgovaram: to mi poruuje pope, da je Hrvatske Drave nestalo, onda znaj, da je Ona sada ovdi u Fazlagia Kuli - i mi
je braniti dok god i jedan od nas mogne puku posluivati!. I Fazlagia Kula bila je ohranjena sve do god 1945.
slika

Ministar vitez dr Vjekoslav Prani predaje svilenu ratnu zastavu odlikovanu Poglavnikovom vitekom kolajnom za hrabr
vojnici Fazlagia Kule dne 4.VII.1943. Drugi s lieva Memiaga Duhur; do njega genera! Mihajlo Luki, zapovjednik III.
u Sarajevu; savjetnik Predsjednitva vlade Hasan usti. mostarski logornik Ahmed Nndi i veliki upan dr.Ante Bu.

102

SUTJESKA

CRNI PODHVAT ILI PETA OFENZIVA - S BITKOM NA

SUTJESCI (PROLJEE I LJETO 1943.)

NAKON to su partizani, bjeei iz Bosne i Hercegovine, uspjeli probiti talijansko-etniki obru naN
polovicom svibnja 1943., njihovih 12000 preivjelih i izmorenih boraca, s 4 000 ranjenika - uspjeli su potisnuti Tali
etnike sve do rieke Lima u Sandaku i Crnoj Gori. Nu njemako vojno zapovjednitvo odmahje u proljee 1943. pod
proti njima tzv. Crni podhvat - kojega partizani zovu Petom ofenzivom. Sada se bieg partizana odigravao po drugi put u s
Bosne i Hercegovine. Titovci tvrde, da se u ovoj ofenzivi proti njihovim 19 000 boraca skupilo 120 000 Niemaca, u
Talijana i Bugara, uz podporu dalekometnih topova, oklopnjaka i zrakoplova. Tito navodi, da se ova ofenziva prip
inteligentnije, u duboku pozadinu, s namjerom da se strategijski opkoli nae snage i da se onda taktiki stee obru oko
Crnoj Gori. Partizani navode, da su ovaj put Niemci i Talijani uinili pogrjeku to su usredotoili glavninu svojih sn
smjeru partizanskog odstupanja i na bokovima - to jest u Kolainu, Nikiu i Plevlju, dok su se kod Gackog, Foe i Kalin
nalazile samo manje njihove snage zavodei se time to su partizani preli Pivu i Drinu, a da na njihovim lievim obalam
ostavili nijednu jedinicu. Nu kadje postojala mogunost da protipartizanske snage zauzmu i lievu obalu tih rieka, to jest v
planine Magli (2387 m), Guevo i Volujak kako bi odrezali bieg partizana ovi su brzo stvorili mostobran kod Gueva i n
II. proleterska brigada uspjela je odbiti Niemce u dolinu. Partizanski vrhovni tab odluio je zatim forsirati prodor
smjeru teje doveo nove snage, da potisne napadae s postava u dolini rieke Sutjeske ujugoiztonoj Bosni. Partizani su i
ofenzivni podhvat prema Gackom i poslali svoju II. dalmatinsku brigadu ubrzanim pokretom u Gornj e Bare - plan
trokutu gornjeg tieka Sutjeske i Neretve. Protipartizanske snage su opazile svoju dotadanju pogrjenu postavu i uu
zapoele zaposjedati spomenute bosanske i

103

hercegovake planine, kako bi zaustavili partizanski bieg u Bosnu i Hercegovinu. U dolini rieke Sutjeske dolo je do ogo
borbi, u kojima su partizani oajniki nastojali probiti neprijateljski obru. Meutim navalne snage nisu uspjele ov
Magliem, Volujkom i Guevom i to je omoguilo bieg partizana u unutranjost Bosne i Hercegovine. Dok je III. partiz
divizija vodila zatitne borbe, jo uviek na avniku i na rieci Komarici, I. i II. divizija razbijale su neprijateljski ob
Sutjesci i probijale se preko Zelengore u smjeru glavne ceste Foa-Kalinovik. Oni su u tekim borbama uspjeli stvoriti
koridor kojim je polovica partizanskih snaga uspjelo pobjei u Bosnu. Tri obkoljavanja partizanskih snaga na Sutjesc
cesti Foa-Sarajevo-Viegrad, bila su ipak probijena i tako nije uspio plan da se posvema unite partizani. da je njem
borbena skupinaAnker, koja je nadirala iz Gacka i Neretve, bila na vrieme zaposjela spomenute visove, dok se partizanijo
nalazili na lievoj obali Pive i Drine partizani bi, prema vlastitom priznanju, bili veim dielom uniteni. Tito ipak priznaje
ova najea Peta ofenziva postigla djelomini uspjeh. Mi smo u borbi za vrijeme Pete ofanzive izgubili oko osam h
drugova, divnih boraca, komandira i politkomesara, veinom lanova Partije i SKOJ-a - navodi Tito.

ESTA OFENZIVA I OSLOBOENJE DALMACIJE

(jesen 1943. do sienja 1944.)

S kapitulacijom Italije - nastavlja Tito - i razoruanjem 12 italijanskih divizija omogueno namje da naoru
desetine hiljada novih boraca, da stvorimo nove divizije i korpuse. Skoro cijela Dalmacija s otocima bila je u naim ru
Nae jedinice napadale su po cijeloj Jugoslaviji neprijatelja i oslobaale sve nove i nove predjele nae zemlje... Pod konac
bio je osloboden velik dio Makedonije, June i Iztone Srbije, Sandaka, Crne Gore, pretean dio Bosne i Hercegovine,
cijela Lika, Kordun i Banija, veliki dio Slavonije i veliki dio Slovenije. On navodi da su

104

Nijemci i Pavelieve trupe - najee napadali na Hrvatsko Primorje i na Dalmaciju, da zaposjednu teritorij koji su do
kapitulacije dtali Talijani... To nije vie bila ofanziva samo ujednom pravcu, ve se ona vodila irom nae zemlje i tra
itava etiri mjeseca, to jest do koncajanuara 1944.. I sada takoer priznaje da je ova ofenziva postigla djelomini uspje
jest partizani i Talijaru su bili izbaeni iz Dalmacije i veeg diela Hrvatskog Primorja, Like i Korduna. Titovci se pak hv
su s orujem, kojega su dobili ili zaplienili od Talijana, naoruali 80 000 novih boraca, tako da su sada imali 300 000 bor
svrstanih u 8 korpusa sa 26 divizija i 108 samostalnih odreda. Oni kau da su se u njihovim redovima sada b
Talijani, esi, Slovaci, Madari i drugi. U poetku aprila 1944 godine - nastavlja Broz neprijatelji su donekle prom
taktiku, stvorivi udarne grupe koje su na raznim sektorima bojita u zemlji neprekidno napadale naa uporita, s
iznurivanja i pojedinanog unitavanja glavnih rukovodeih centara i dezorganizacije nae pozadine iznenadnim i
prodiranjem duboko u pozadinu oslobodene teritorije. U vezi s takvom taktikom, bili smo i mi prisiljeni da ne grupiemo
snage, ve da ih rasporedimo u irinu i dubinu, na pravcima mogueg napada neprijatelja. Ovaj put se on posluio tak
slinom naoj, to jest brzih prodora i dekoncentracije trupa.
Dalmacija osloboena

OSLOBOENJE DALMACIJE I ISTRE (rujan 1943.)

TALIJANI SU godine 1943. drali ujugoiztonoj Europi i na Balkanu gotovo polovicu svoje oruane snage - 29
divizija te etiri obalne brigade. Osim toga bilo je tu nekih 360 zrakoplova te preko 50 ratnih brodova - u Puli, Brindisiju, Z
Splitu, Valoni, Sasanu, Krfu, Prevesi i drugim lukama. Svega skupa nekih 3/4 milijuna vojnika i mornara. S tim go
snagama mislili su uvrstiti, zadrzati i moda ak proiriti svoj imperij na Jadranu

105

i Egejskom Moru, u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Albaniji i Grkoj. Na hrvatskom podruju Talijani dre ukupno 9
pjeakih divizija, jednu alpinsku pukovniju, dvie obalne brigade te razne faistike i karabinjerske postrojbe. Te diviz
Murge (Senj), Macerata (Gospi-Otoac), Lombardia (Karlovac), Primma Celere (Knin i Sinj), Zara (Zadar), Bergamo (
Messina (Dubrovnik), Marche (Hercegnovi) i Emilia (Boka Kotorska-Grude). Kod ibenika se nalazi XVII., a kod K
XXVII. obalna brigada; u Goradu 202. alpinska pukovnija divizije Taurinense, a u Kninu 89. faistika legija. Sto
zrakoplova nalaze se na uzletitima u Puli, Divuljama kod Splita i Zemuniku kod Zadra te u Mostaru. Daljnih 10 divizija n
se u blizini Hrvatske: dvie u Sloveniji i osam u Crnoj Gori i Albaniji. Na hrvatskom podruju nalazilo se vie od sto
talijanskih vojnika, a isto toliko u njegovoj neposrednoj blizini.

Nakon angloamerikog izkrcavanja na Siciliji, talijanska savojska kraljevska kua pobojala se za svoje kl
priestolje. Talijanski generali i admirali na elu s maralom Badogliem izvravaju pu proti faistikom diktatoru Musso
kojega

slika

Vrhovni zapovjednik HOS-a estita kapetanu bojnog broda vitezu Andriji Vrkljanu, zapovjedniku Hrvatske pomorske legij
uspjesima i hrabrom dranju hrvatskih mornara (Zagreb, srpnja 1944.)
106

slika

Talijani naputaju Dalmaciju u rujnu 1943.

odstranjuju i zarobljavaju, hinei kao da e vjerno nastaviti rat na strani Njemake i Japana. Na temelju sporazuma sa zap
Saveznicima, koji je zapravo bezuvjeW a kapitulacija, uz trenutano sauvanje vlasti savojske kue, prelaze na
Saveznika, kao suratujua stranka. Njihove snage na Balkanu dobivaju nalog da se spoje s partizanima i daju odpor. Jed
ratne mornarice uspjeva pobjei na Maltu izjadranskih i egejskih luka, a drugi je potopljen od svojih posada odnosno zapl
od Niemaca. Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske ve 9. rujna 1943., dan nakon talijanske kapitulacije, izdaje proglas, k
ponitava nametnute Rimske ugovore te Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj prikljuuje hrvatska podruja u Istri, Hrva
Primorju, Gorskom Kotaru i Dalmaciji koje su Talijani bili prisvojili god. 1919. odnosno 1941. Hrvatskim oruanim snag
kopnenoj vojsci, ratnoj mornarici i zrakoplovstvu - izdaje zapovjed da oslobode od talijanskih eta zaposjednute hr
krajeve na Baniji, u Lici, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini.

107

Na itavom podruju od Rieke pa sve do Crne Gore, za izvravanje ovog zadatka - osloboenja hrvatske obale u
od oko 700 km i brojnih otoka - stajale su na razpolaganju snage ujaini od svega dvie hrvatske ijedne njemake divizije.
bi se zavaralo talijansku obavjetajnu slubu, ove su tri divizije umjetno pretvorene u 20 divizija s lanim brojevima, u
povjerovali Talijani koje je zahvatila panika. Uzalud su traili pomoi s one strane mora; krugoval Bari samo im je preporu
snaan otpor.

Juno od crte Karlovac-Sarajevo talijanske snage nalazile su se u golemoj premoi prema hrvatskim i njem
jedinicama. Nu brzi zahvat zatekao ih je bez ikakova odredena nacrta za obranu. Neprijateljstva su zapoela ve u zoru
rujna 1943., kada su manji sastavi od po tucet strovalnikih i drugih bombaa napali na vojarne divizije Bergamo i XVII. o
brigade u Spineti kod Splita. Isto tako napadnutaje i divizija Zara u Zadru. U splitskoj luci pogoen jej edan talijanski bro
strjeljiva, ijije prasak izazvao veliku stravu. Vjerujui da je rat svren, ostale talijanske postrojbe poele su se uu
povlaiti prema obali. Talijanski karabinjeri, pod zapovjednitvom pukovnika Venerandija, prvi su sklopili ugovor s partiz
i postrojili dvie talijanske partizanske brigade - Garibaldi i Liberta. Zapovjednik divizije Bergamo, general Becuzzi, pod
zatim ugovor o suradnji s partizanima, njihov Splitski odred ulazi u glavni grad Dalmacije bratimljei se s talija
vojnicima.

Nu prodor hrvatskih i njemakih snaga bio je vrlo brz. Ve 9. rujna one vrejak pritisak na Drni, gdje im prua otp
legija talijanskih faistikih Crnih koulja. Hrvatski legionari nadiru prema Sinju, gdje se nalazi 25. talijanska pje
pukovnija (puk. Biddau). Ve sutradan Talijani naputaju Drni i Sinju, nakon to su unitili svo ratno tvorivo, koje nisu
ponieti. Ustae i hrvatski legionari zaposjedaju Sinj, na ijem se uzletitu sputa 22

108

prievoznih zrakoplova s pojaanjima. Zapovjednik Splita, general Cigala Fulgosi, prima izaslanstvo partizana koji se izja
spremnim za zajedniku borbu proti hrvatskim snagama. U Orniu Talijani putaju zatvorene partizane, naoruavaju etn
zatim se povlae s korvetom Giovannini u Split. Zapovjednik talijanskog sbora u Zadru, general Spigi, poppisuje prim
nadiruim hrvatskim i njemakim snagama, nu general Becuzzi ga ne priznaje, ve podpisuje ugovor s komandanto
Partizanske zone.

Povlae se divizije Murge i Macerata iz Hrvatske, nakon to su djelomino razoruane od hrvatskih snaga. U Ka
120 ustaa napada na vojarne divizije Lombardia. Nakon kratkog otpora, pojavljuju se biele zastave na prozorima v
Zarobljeno je preko 3 000 Talijana i dvadesetak oklopnih kola. Divizija Bergamo se zatvara u Split, a ostale jedinice po
prema Rieci, stvarajui putem partizansku brigadu Mameli. Admiral Bobbiese, zapovjednik Maridalmazia (talijanske f
Dalmaciji), bjei na otok Lastovo, a kasnije se prikljuuje Niemcima u Zadm. Talijanske postrojbe, prema vlastitom prizn
topile su se kao vosak na vatri; iz dana u dan.

Jedine vee borbe odigrale su se kod Klisa pred Splitom i oko Boke Kotorske. Ve na sam dan talijanske kapitu
spustili su se usried dinarskih brda, dvadesetak kilometara sjeverno od Splita, prievozni zrakoplovi Ju 52 s dvie b
stoeromjednog hrvatskog gorskog sdruga, zajedno sjednom bitnicom iakih brdskih topova. K njima se prikljuilo
odieljenje Ustake vojnice s jednim zaplienjenim bomim kolima. To su bile sve razpoloive snage za osloboctenje gl
grada Dalmacije. Talijanska divizija Bergamo ts partizanski Splitski odred zaposjeli su vrst obru bunkera na strmom
koji avladava pristupima Splitu, a oko samog grada postavljeni su brojni topovi, strojnice, bacai i oklopnjaci. U neprek
manjim, ali otrim okrajima, hrvatski gorski lovci i ustae uspiju se probiti kroz gudure na 12 km od

109

Splita. Borbom prsa o prsa, s bodovima i runim bombama, unitena su neprijateljska strojnika gniezda i bunkeri. Od z
podneva vri sejuri na Klis, staru tvravu, koju brani nekoliko stotina Talijana s dosta topnitva. Dio hrvatske pukovn
pravovremeno stigao do Klisa, prije nego li su ga Talijani predali partizanima. Veinom su razoruani i zarobljeni, ajed
topnika prikljuuje se navalnim snagama. Tiekom etiri dana i noi, partizani i Talijani navaljuju na Klis, uzjaku top
podporu, dok ih ne uutkuju smjeli hrvatski protinapadaji i bombe tuceta Sttuka. Prievozni zrakoplovi padobranima
strjeljivo, oruje i obskrbu nadiruim etama. Dne 24. rujna, na trinaesti dan borbe; konano. dolazi pojaanje iz Sinja. C
napreduju ustaki sklopovi sa zaplienjenim talijanskim oklopnjacima. Tri tisue talijanskih vojnika naputaju Split na pet v
nekoliko manjih brodova, ali su neprekidno napadani iz zrakoplova. Kod Bieva nasukava se teko oteeni brod Diocle
na kojemu ima 300 mrtvih i 67 ranjenih. Takoer su potopljeni brodovi Chimera i Capodistria te tri manja brodia. D
rujna kod Lastova potopljena je torpiljerka Enrico Cosenz. Hrvatski zrakoplovi bacaju proglase narodu, koji na m
mjestima razoruava Talijane. Nakon 18 dana i noi konano je osloboen Split, poslije dvie i pol godine talija
zaposjednua. Njemaki prieki vojni sud osudio je na smrt talijanske generale Cigalu Folgosija, Pelligra i Policardija, d
general Becuzzi uspio pobjei na teko mitraljiranom razarau Arethuse. Niemci su u Sinju takoer strieljali est puko
jednog bojnika, 23 satnika i 16 porunika. Hrvati se ne osveuju Talijanima i dobro postupaju sa zarobljenicima koji su up
u radne logore, a mnogi su i ostavljeni na slobodi. Pojedini talijanski astnici, koji su se izpravno ponieli, ak stupaju u pom
slube.

U Boku Kotorsku ve 9. rujna 1943. ulazi zaplienjeni brod Citta di Milano, naoruan brojnim flakovima i s
vojnika. General Butta ih u zabuni puta da se izkrcaju i timeje ugroena itava talijanska obrana Boke. Divizija M
napadnuta je kod Herceg Novoga i odmah poputa. Divizija Emilia nalazi se u slinom

110

poloaju kod Gruda. Trea alpinska pukovnija povlai se iz Nikia i pokuava zaposjesti prilaz Podorsnik prema Kotoru
Dubrovnika razvila se divizija Messina, alije odmah napadnuta od navalnih sila. Izkoriavajui talijansko mirovanje v
rujna podhvatne snage zaposjedaju kljune poloaje na Kobili. General Amico, zapovjednik divizije Marche, da je o
snanu topniku vatnu, nu 12. rujna stupaju u navalu dvajata od po 12 Stuka lomei talij anski odpor Zapovjednik 9. arm
Tirani, general Dalmazzo, nareuje povlaenje prema sjeverozapadu, samo s osobnim orujem. Ta odluka dovada do p
itavogjunog bojita s 12 talij anskih divizija - od Mostara pa do Krfa.

Jo sejedino brane preostale talijanske snage u Kotoru, uz pomo crnogorskih partizana i zatvorenika putenih iz
Mamula i Prevlaka. Nu podhvatne snage uspjele su ve prodrieti u sve kljune poloaje divizije Emilia i 5. alpinske puko
Izkoriena je prvotna zabuna i to onemoguuje svaku talijansku usredotoenu obranu. Dne 14. rujna 1943. talija
partizanske snage vre snani protinapadaj na itavom bojitu Boke Kotorske. Borba traje cieli dan te suNiemci izba
poloaja na Kobili, uz rtvovanje 9 talijanskih astnika i 359 vojnika. General Butta trai krugovalno od zapovjedn
Brindisiju da se saveznike snage izkrcaju u Boki. Nu nitko ne odgovara. Tek sliedeeg dana savjetuju mu da se dri dok
moe. Desno krilo obrane, na elu s generalom Nigrom, prvo poputa i ne izvruje zapoviedi. General Nigra sklapa prim
bjei najednom brzom amcu. Talijanska zbunjenostje sve vea. Sliedeeg dana uz pomo Stuka, sliedijak napadaj podh
snaga sa sjevero-iztoka. Na podne Talijani naputaju poloaje i 6 000 njihovih vojnika bjei na petdesetak plovnih jed
samo s osobnim orujem. Divizija Emilia izgubila je ukupno 1619 mrtvih i nestalih te 963 ranjenih. Divizije Messina i M
prisilj ene su na bezuvj etnu predaju u Dubrovniku. Niemci osuuju na smrt generala Amica zajedno sa svim njegovim
astnicima. Trea alpinska pukovnija povlai se u Crnu Goru, k partizanima. Divizije Venezia i Taurinense priklju
takoer partizanima u Crnoj Gori, pod imenom divizij a Garibaldi.

111

RAT OD 1941. - 1945.

na podruju Nezavisne Drave Hrvatske

Dananje knjige i smotre o Drugom svjetskom ratu obino preuuju na svojim zemljovidima postojanje Nezavisne D
Hrvatske i Slovake Republike prikazujui kao da su Jugoslavija, odnosno eho-Slovaka, i dalje postojale tiekom
Poviestno izpravno postupila je meutim poznata izdavalaka kua Purnell and Sons Ltd. u Londonu u svojem djelu P
Drugog Svjetskog Rata (History of the Second World War, 1966.) koje je izalo na englezkom, francuzkom, panjols
talijanskom jeziku. Ono donosi zemljovid Hrvatske s oznakom da je ona bila nezavisna drava, a ne zaposjednuto pod
poput Srbije. Budui se na zemljovidu prikazuju glavni vojni podhvati prije kapitulacije Italije, on prikazuje podruje
prije povratka krajeva koji su bili prisvojili Talijani 1918.-1943. (Istru, Rieku, Zadar, Cres, Loinj i Lastovo) te 1941.-
(Suak sa zaleem, Krk, Rab, Zadarsko otoje, oltu, Vis, Korulu, Mjet i Kotor te sjevernu Dalmaciju sa Splitom). K
faistikim nasiljem otete hrvatske krajeve oslobodile su hrvatske oruane snage u jesen 1943. i oni su prikljueni Neza
Dravi Hrvatskoj.

112

karta

113

HOS U LICI

HEROJSKE BORBE HRVATSKIH POSTROJBI PROTIV

BROJANO NADMONOG NEPRIJATELJA

TEKE borbe proti etnicima i partizanima u Lici zapoinju poetkom god. 1942. te traju do kraja rata na crti U
Liki Osik-Ogulin-Karlovac i drugdje. Prve borbe zapoinju za mjesto Udbinu, 30 km iztono od Gospia. Partizani udar
Udbinu tiekom god. 1942. i 1943., alije ne uspievaju zauzeti iako je brani samo jedan vod orunika i mjestni usta
zapovjednitvom bojnika Slavka Hajdinovia. Udbina ima vrlo dobar poloaj za obranu na uzvisini, s vrlo strmim prila
paju i manja odluna posada moe braniti. Partizani navaljuju i na Liki Novi, Bruane, Podlapac i druga mjesta k
mjesecimajunaki brane iako s malim posadama.

Nakon kapitulacije Italije partizani su doli do tekog omja i poetkom listopada 1943. skupljaju se za napa
Gospi, glavni grad krne Like. Grad obkoljuju 19. i 35. partizanska divizija te 6. Lika proleterska brigada - svega
nekih 15 000 boraca naoruanih strojnicama, bacaima, pa i topovima i s nekoliko talijanskih oklopnjaka od tri i pol, od
jedanaest tona. Do 17. listopada partizani su zatvorili sve puteve, a eljezniku prugu sa sjeverne ijune strane poruili.

Gospi brani oko 1 500 hrvatskih boraca. Tu su 4. ustaki sdrug; na elu s bojnikom Delkom Bogdaniem, lo
domobranska bojna,na elu sa satnikom Leom Grandovcem, zvanim Gumeni, vod orunika i pomona satnija grada. Razp
s nekoliko topova i dosta strojnica i bacaa. Obranom grada zapovjeda domobranski pukovnik Mirko Zgaga, glavar Opera
podruja Like. Uurbano se kopaju prokopi i grade utvrde, u emu sudjeluju i ene od kojih e mnoge uzeti i puku u ru
obranu svog grada.

114

Nou 17. listopada 1943. partizani zapoinju s napadajem na itav obranbeni pojas grada, poduprtijakom v
strojnica, bacaa i topova. Liki borcijunaki odbijaju svejurie na poloaje i bunkere. Jaka paljba obrane nanosi nepri
priline gubitke i stvara zbrku u nj egovim redovima. Dne 18. listopada neprijatelj ska vatra malaksava i on se mora
udaljiti od bunkera, ali se ve sliedeeg dana nastavlja napadaj. Partizani i partizanke nalieu na hrvatske poloaje uz zag
buku. Oni vre najtee napadaje nou, u smjeru Budake ulice, odakle nadiru i s oklopnjacima. Ovaj prostor odluno
ustaki bojnik - povratnik Ventura Baljak koji nou 21. listopada topovskim pogodkom unitavajedan partizanski oklop
sprieava prodor u grad. Borba se nastavlja danonono, uz velike gubitke za napadae. Dne 24. listopada na ulici Gospia
pogoen topovskim hitcem pukovnik Zgaga pa zapovjednitvo obrane preuzima bojnik Delko Bogdani. Dva dana kasnij
i

slika

Vicko Barbari sudjelovao je ve u travanjskom ustanku s pukom u ruci u Mostaru. Nakom odlazka u u astniku kolu,
promaknut u in zastavnika 10.lV. 1942. i odmah stupio u borbu. Bio je i dvaput ranjen, kod Bihaa i Udbine i odli
Poglavnikovom srebrenom kolajnom z a hrabrost. Na 13.VI.1942. promaknut je u in djelatnika domobranskog porun
28.IV.1943. pao je u borbi s partizanima kod Bmana u Lici u 21. godini ivata. Jedan od brojnih primjera hrabrosti i
hrvatske mladosti u NDH.
115

slika

Zvornik, most preko Drine: (slijeva ) Eugen Dido Kvaternik, Jure Franceti i dr. Mladen Lorkovi

slika

Paveli u pratnji najbliih suradnika (slijeva na desno) Ericha Lisaka, Ante Mokova i Eugena Dide Kvaternika.

116

domobranski pukovnik Prpi, zapovjednik 3. domobranskog sdruga u Kninu. U borbi se velikom hrabrou iztiu bojnik B
satnik Grandovec i ustaki porunik Mesi. Partizani pokuavaju priei minska polja upotrebljujui slamarice, ali
pretrpljuju velike gubitke. Krvava borba traje punih 26 dana i noi, sve do 10. studenog 1943., kada srbsko vodstvo ko
uvia da nije u stanju slomiti ilavi odporjunakih branitelja Gospia. Partizani polako naputaju obsadu grada u r
smjerovima. Jedna se skupina povlai u smjeru Korenice, 40 km sjevero-iztono, druga prema Udbini, a ostali prema B
Branitelji sada poinju progonom bjeeeg neprijatelja i kod sela Bunia jedinice 4. ustakog sdruga i domobranske lo
bojne dostiu partizane te im u dvodnevnoj bitci zadaju teke gubitke i zarobljavaju pet topova i drugo ratno tvorivo.

Junaki Gospi nije pao u neprijateljske ruke sve do njihove obe ofenzive godine 1945. Pokazao je to je junaka

GLASOVITE USTAKE BOJNE 9. BRINJSKA I 33. OGULINSKA

U Lici i Gorskom Kotaru proslavile su se 9. brinjska ustaka bojna - pod zapovjednitvom astnika Jole Bujanovi
Vukovia-Besia, Pere Vidakovia-Joje te vodnika Tomaa. U listopadu 1944. brinjska ustaka bojna, na elu s Vidakov
Vukoviem, unitilaje 122 partizana u Gomjem Kraju. Dne 14. I. 1945. HOS su obkolile na Javornici 3. brigadu 43. partiz
divizije. Kod sela Stania brinjska i ogulinska bojna unitile su 43 partizana s komandantom Dominikom koji su bili iznen

U Lici partizani su dolazili do oruja otimajui ga od Talijana. Dne 24. I. 1942. dvie tisue vojnika divizije Re, pod
s 9 lakih oklopnjaka i topnitvom, poveli su napadaj u smjeru Ljubova. Kod Tomia partizani su im postavili zasjedu. U bo
Talijani

117

izgubili 600 boraca, 4 oklopnjaka, 4 topa s 500 granata i vie od 20 tekih i lakih strojnica. Tri oklopnjaka su dne 26. IV.
upotriebili za osvajanje Priboja i Plitvikih Jezera.

dokumenat

Hrvatski mornari dobili su brojna priznanja od Poglavnika za svoju hrabrost, po kojoj su bili prozvani Argonauti XX. stolj

118

NAPRIED MORNARI S PLAVOG JADRANA...

HRVATSKA RATNA MORNARICA obnovljena je nakon osam stoljea, pod izkljuivim hrvatskim vrhovnitvom
11. travnja 1941. kada je tadanji general Slavko Kvaternik postrojio Zapovjednitvo ratne mornarice u okviru Minist
hrvatskog domobranstva te kapetana uru Jakina promaknuo u in kontraadmirala i imenovao zapovjednikom hrvatske
mornarice. Prigodom prisege prve Hrvatske dravne vlade, Poglavnik dr. Ante Pavelije takoer naglasio da se hrv
domobranstvo sastoji od kopnene, zrane i pomorske vojske. Nametnuti Rimski ugovori od 18. svibnja 1941. meu
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj ugrabili njenujadransku obalu od Nina do Omia, ukljuujui gradove ibenik i Split te sve
osim Paga, Hvara i Braa. Isto tako je Italija prisvojila Boku Kotorsku. Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj ostala je obala Hrva
Primorja, osim Suaka i Bakra, te ona od Omia do ukljuujui Dubrovnika. Rimskim ugovorima Nezavisna Drava Hr
morala je izjaviti da ne e drati ratne mornarice; ve samo manje jedinice za rizniarsku (financijsku) i
slika

Hrvatski lovci na podmornice 23. flotile u Rumunjskoj luci Konstanci. Na pramcima se vide hrvatski grbovi, a na palubam
teke proti-zrakoplovne strojnice i podvodne mine za unitavanje.

119

redarstvenu slubu. Faistika Italija, s 260 ratnih brodova s ukupno 580 000 tona i 1500 zrakoplova, bojala se pre
Hrvatske na Jadranu!... Meutim Nezavisna Drava Hrvatskaje ipak po malo postrojavala svoju ratnu mornaricu. U Zako
odredbi o hrvatskoj dravnoj vladi od 24. VI. 1941. i dalje se spominje pomorska vojska u sastavu hrvatskog domobra
Uzprkos prosvjedima Talijana uzpostavljena su po malo god. 1941. Obalna zapovjednitva u Selcu, Makarskoj i Dubro
Koncem 1941. zapoelo se s postrojavanjem pomorskih kola u Sisku i Brodu na Savi te pirotehnikih odjelaka (za ekspl
u Petrovaradinu i Kamenici na Dunavu. Osnovana je Riena flotila koja je koncem god. 1942. dobila dva monitora (
topovnjae), Sava i Drava, koji su u travnju 1941. bili potopljeni kod Zemuna i onda izvadeni i popravljeni.

slika

Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske dr. Ante Paveli posjetio je hrvatske borce na Iztonom bojitu poetkom listopada
Na slici ga vidimo na jednom hrvatskom brodu, u Mariupulu na Azovskom Moru, okruenog hrvatskim pomorskim astni
doastnicima koje je odlikovao zbog brojnih junakih djela. Oni nisu ili na Iztono bojite iz mrnje prema nikome niti iz
osvajakih tenji - ve samo zato da ouvaju hrvatsku pomorsku tradiciju koju je uhinbeni saveznik s onu stranu Jadrana
nepravedno unititi.

120

Kako ne bi ugasla hrvatska pomorska tradicija ratne mornarice, odlueno je da se postroji Hrvatska pomorska leg
Iztonom bojitu te daju se izkoristi za vjebanje hrvatskih mornara u suvremenom pomorskom ratu. Proti tomu Talijan
nita mogli poduzeti i dne 21. srpnja 1941. krenulaje prva skupina hrvatskih mornara iz Zagreba na Crno More (u V
Bugarska). Na elu Hrvatskog pomorskog sklopa stajao je kapetan bojnog broda Andre Vrkljan. U pet skupina stiglo je t
god. 1941./ 1942. ukupno oko 450 hrvatskih pomorskih astnika, doastnika i mornara na Iztono bojite. Nakon tem
vjebanja u Varni, polovicom rujna 1941. prva skupina hrvatskih mornara krenula je u Nikolajev na rieci Bug, u
LTkrajini.

Sovjetski Vojeno-morski flot (VMF) na Crnom Moru imao je posvemanju nadmo nad neznatnim rumun
njemakim i sada malim hrvatskim pomorskim snagama: Crnomorska flota sastojala se od jednog bojnog broda, jednog rn
nosaa zrakoplova, jednog tekog i tri laka krstaa, 6 razaraa, 50 podmornica i oko 200 raznih manjih jedinica te ok
zrakoplova. Ovi brodovi uglavnom su se nalazili u kavkazkim lukama, a neto u obkoljenoj tvravi Sebastopol na Krim
poetku se im suprotstavljala samo Rumunjska kraljevska ratna mornarica sa svoja 4 razaraa, 3 torpiljerke, je
podmornicom i 40 manjih jedinica. Madari su poslali Dunavom nekoliko rienih topovnjaa i brod Ungvar, a Niemci
proljee 1942. est podmomica i 16 brzih torpednih amaca.

Kad su poetkom 1942. Sovjeti poeli napredovati iz Kera uzdu Arabatskog Zemljouza na krimskoj obali A
hrvatski mornari u Geniesku ukopali su se za obranu. Oni su neprekidno morali i tui led oko svojih 45 brodia kako ih
bi zgnjeio. Skupina u Jalti popravilaje nekoliko strojnih amaca i vriia sve do pada Sebastopola predstraarsku slubu, k
postavljala mine i odravala luke prepreke. U oujku 1942. stigla je i trea skupina od i 00 hrvatslah motnara iz Domo
Geniesk i tako je broj boraca porastao na 320. Nakon odtapanja Azova, u proljee 1942., Sklopje dobio zadatke osigu
obalu u duini

121

od 400 km od Genieska do Taganroga, kriti i polagati mine te odravati plovne puteve i prievoz. Sve se to vrilo s dotr
strojnim ribarskim brodovima naoruanim strojnicama. U travnju 1942. poslano je daljnjih 40 mornara u Feodoziju na Kri
odravanje lukih ureaja. U svibnju 1942. flotila od est hrvatskih brodia sudjelovala je u ponovnom osvajanju izt
Krima i Kera. U lipnju 1942. stiglaje iz Domovine u Mariupol na Azovu etvrta skupina od 120 pripadnika Sklopa. Dne
poloene su pred Genieskom mine i nastavilo se s osiguravanjem Jalte. Sklop je preuzeo osiguravanje luka Krivaja
Buenovka, Mariupol, Staraja Jalta, Petrovsk; Beransk i Nogajsk pred kojima su vrene neprekidne none obh
Hrvatskejedinice, naoruane samo s po jednom lakom strojnicom od 7,62 mm, bile su sada esto napadane od sovj
zrakoplova. Uskoro je Sklop primio 9 zaplienjenih strojnih amaca za krenje mina tako da je pod znakom Hrvatske pom
legije plovilo svega 55 jedinica. Sluba sigurnostije savreno voena sve do zauzimanja azovskih obala u jesen 1942. Od
ienje mina djelovali su sve do zamrznua mora. Hrvatskejedinice su osim toga prevozile ratno tvorivo iz Mariup
Taganrog, Azov, Jejsk, Ahtari i Aujev. Jedna je skupina, zbog dizanja potopljenih brodova, poslana u Temriuk na kavk
obali. Poetkom prosinca 1942. svih 450 astnika, doastnika i mornara otilo je na odmor i preustrojstvo u Varnu.

Nakon kraeg odmora hrvatski mornari upueni su u Njemaku na razne izobrazbene i tehnike teajeve (stroj
krugovalniarske, oruarske, minerske, topnike, signalne, meteoroloke, navigacione, zdravstvene i gospodarske). N
zavrenih viih i niih teajeva, Hrvatska pomorska legija predstavljala je jedinicu izvanredne vriednosti u borb
moralnom, vojnikom i tehnikom pogledu.

Poetkom 1943. stiglaje i peta skupina od 150 hrvatskih mornara tako da je sada crnomorski Sklop brojio ok
boraca. Do sredine iste godine Hrvati su primili 12 lovaca na podmomice graenih u crnomorskim brodogradilitima. S n
postrojena 23. flotila lovaca na podmornice - Uj. (Unterseebootjaeger) Flotille 23. Hrvatski lovci na podmornice bili su ozn
brojevima Uj.

122

2301 do Uj. 2311 te Uj. 2314. Bili su to brodii uzorka KFK od po 110 tona, 24 metara duine, a bili su naoruani
protizrakoplovnih topia od 20 mm te podvodnim minama od po 150 kg. Posada im je iznaala svakome po 15 lj
razpolagali su i s prislunim spravama za podmornice uzorka Sonar: Daljinski doseg iznaao im je 1200 milja (2150 k
brzina 9 vorova na sat.

Hrvatski pomorski sklop na Crnom Moru je takoer imao nekoliko istaa mina uzorka RA (Raeumboote), meu
RA 51, od 125 tona i s posadom od 34 mornara. Hrvatska 23. flotila lovaca na podmornice djelovala je godinu da
zapadnom dielu Crnog Mora, od polovice god. 1943. do 16. svibnja 1944., kada su brodovi predani Niemcima.
osiguravala konvoje do stotinu brodova na plovitbi du bugarske, rumunjske, ukrajinske i krimske obale - sve do Bos
obratno. Danima i tjednima na moru, bez prekida i odmora, posade su stekle veliko izkustvo i ugled tako da je Hrvatska
postala pojam i kod prijatelja i kod neprijatelja. Skoro nije bilo putovanja, a da hrvatski brodii nisu bili napadnuti, bilo iz
bilo izpod mora. Potopili su najmanje 7 neprijateljskih podmornica i oborili 20-30

slika

Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske dr. Ante Paveli bio je prvoborac hrvatskog narodnog ustanka i prvi vojnik Hrv
Njegov ivot bio je u neprekidnoj opasnosti od godine 1918., a pogotovo od 1928. do 1945.. kada su brojni neprija
ubojice vrebali na njega. Nastavio je borbom i nakon godine 1945. i bio tee ranjen dne 10.

123

sovjetskih zrakoplova. Nije izgubljen nijedan hrvatski brod, a ljudski gubitci bili su neznatni unato tolikim borbam
dokazuje vrlo vjeto vodenje podhvata. Osim redovih operacija, hrvatski brodovi Uj. 2309 i 2305 te RA 51 vodili su
minska polja bugarske brodove Milka, Marcia i Bella Citta iz Konstancije u Rumunjskoj do Bospora u Turskoj, sa ido
izbjeglicama koji su se spaavali od nacista pod zastavom Rumunjskog crvenog kria.

U oujku 1943. dodieljenje Hrvatskoj pomorskoj legiji i Sklop obalnog topnitva od 400 ljudi, s dvie bitnice od 8
Tako je broj hrvatskih mornara na Crnom Moru porastao na oko 1000. Nakon sovjetske protiofenzive ujunoj Ukrajini, top

sklop povlaio se od Taganroga prema Krimu, kao zalaznica. Postigao je brojne uspjehe u potapanju brodova za izkrcav
drugih ciljeva: Studenog 1943. premjeten je u Split.
 Nakon kapitulacije Italije, ujesen god. 1943., pristupilo se oblikovanju Hrvatske ratne mornarice na Jadranu. Nje
zapovjednikom imenovanje doadmiral Edgar Angeli kojega je u jeseni 1944. zamijenio doadmiral Nikola teinfl, uje
ministar Hrvatskih oruanih snaga do kraja rata.

Postrojena su zapovjednitva Hrvatske ratne mornarice u Splitu i ibeniku, a nakon povratka Hrvatske pomorske le
Crnoga Mora, postrojene su u Trstu; koncem kolovoza 1944., i Hrvatske plovne snage na Jadranu pod zapovjedni
kapetana bojnog broda viteza Andrije Vrkljana.

U Trstu je postrojena Flotila strojnih torpiljarki koja je imala 12 brzih torpednih amaca uzorka M.S. od 63 tone (
T. 12, kasnije T. 101 - T. 112). One su imale posadu od 14 momaka, dva pnotizrakoplovna topa od 2 mm i dvie torpedne
Dodana su im dva pratea broda te parna torpiljarka TA. 48 (biv. jugoslavenska T.3) od 262 tone, 52 mornara posade, dv
od 7,6 cm i dva protizrakoplovna od 20 mm. Prema britanskom priruniku German Surface vessets od T. Lentona (Macd
London 1966), hrvatskoj mornarici pripadala je i biva jugoslavenska koiska krstarica Dalmacija (kasnije talijanska Catta
2370 tona, 300 momaka, est topova od 8,3 cm, cetiri od 4,7 i 4 od 20 mm.

124

Britanci su u Brindisiju i Bariju u Italiji imali pet flotila bizih torpednih amaca i topovnjaa uzorka Farmaile-D i V
(20., 28., 56., 57. i 60. flotila) s nekih 50 jedinica koje su imale svoje izboene baze i na Visu te vrile napadaje na ugla
njemaku plovitbu uzdu hnratske obale s prilienim uspjehom. Hrvatske plovne snage na Jadranu nisu imale veih suk
osim to su britanski brzi amci MTB 226 i 228 potopili kod otoka Silbe u noi od 22. XII. 1943. staru krstaricu Dalmaciju
s njemakom posadom. Oko 20. VI. 1944. brzi amci 56. britanske flotile napali su u Kvarneru hrvatsku strojnu torpiljark
koja je bila oteena te se nasukala, a i nakon toga bila pod neprijateljskom vatrom te je vei dio njezine posade stradao.
bio jedini pomorski sukob hrvatskih snaga na Jadranskom moxu tiekom rata. Dne 20. II. 1945. u Trstu je bombardirana hr
parna torpiljerka TA 48.

Jedan dio hrvatskih mornara u Trstu preao je u I. udarnu diviziju zadravi svoje mornarske taborske ka
sudjelujui u kopnenim borbama. U Trstu je u travnju 1945. bilo nekih 600 mornara Hrvatskih plovnih snaga na Jadranu. O
se dne 29. IV. 1945. spremali napustiti luku, ali su bili napadnuti od partizana. Tada su zaposjeli naputeni njemaki razar
43 (biv. jugoslavenski Beagrad odnosno tal. Sebenico) od 1210 tona i njegovim topovima uutkali partizane. Jedan dio hrv
mornara ostao je odsjeen ujednoj vojarni te je pruao odpor do kraja. Nakon to su kapetan Stevo Orani i jedan do
vezani bombama - plivajui ronei satima - otvorili put na lukim barikadama, mogle su izploviti hrvatskejedinice te se p
saveznicima u Ankoni. Jedna jedinica predala se na uu Tagliamenta u Jadran.

Hrvatska ratna mornarica, iako malena brojem, astno je izpunila svoju ulogu u redovima Hrvatskih oruanih snaga

125

ZA DOM!
369. HRVATSKA LEGIONARSKA PJEAKA PUKOVMJA

NEZAVISNA DRAVA HRVATSKA, priznata pravno ili stvarno od 17 drava - od toga 15 neratujuih poku
sauvati svoju neutralnost pa tako u lipnju 1941., a ni poslije, nije najavila rat Sovjetskom Savezu. Nu nije mogla posve i
obveze prema dravama koje su ga napale po je poslala na Iztono bojite manje pjeake, topnike, zrakoplo
pomorskejedinice svega nekih 5 000 boraca, kao dobrovoljaku legiju. Jo vie nego li fonnalno zadovoljavanje pol
obveza, Hrvatska je u postrojenju svoje Legije na Iztonom bojitu vidjela mogunost da donekle izigra nametnute R
ugovore koji su sprieavali razvitak Hrvatskih oruanih snaga, a zabranjivali uzpostavu Hrvatske ratne mornarice.

Prvi dobrovoljci skupljeni su u Varadinu te su od njih postrojene dvie bojne, dok je trea pristigla iz Sarajeva. N
kratke obuke u Austriji postrojena je 369. hrvatska legionarska

slika

Poglavnik pregledava 369. hrvatsku legionarsku pjeaku pukovniju iz koje se razvila glasovita vraja divizija.

126

pjeaka pukovnija, koja se sastojala od tri bojne po tri satnije svaka, sa 27 bacaa i 108 strojnica. Takoer u dodane
priuvna satnija, pojedan odjel za vezu i krugovalno odailjanje i primanje, jedan obkoparski (pinorski) odjel: K njima su d
jedan odjel konjanitva, jedna satnija s 8 tekih bacaa, jedna protioklopna satnija, topniki odjel i preselica. Dne 22. kol
1941. ova pukovnija, pod zapovjednitvom pukovnika Ivana Markulja, krenula je pjeice na Iztono bojite. Nakon t
mjesec dana prevalila 1 500 km, dodana je l. njemakoj lovakoj divizij i na Iztonom boj itu.

U poetku je 369. pukovnija upotrebljavana u borbi proti partizanima u pozadini, a uskoroje prela na frontalnu bor

Dne 11. listopada 1941. iztono od Dnjepra, kod Harkova, hrvatska pukovnija doivjela je svoje vatreno krten je k
napucana od protivnikog topnitva. Prva rtva bio je igra Graanskog Rajkovi. Sudjeluje ujuriima prigodom proboja b
kod Harkova te zauzimlje gradi Valki. Hrvatski legionari su dobro postupali sa zarobljenicima koji su im pomogli
prtljagu zadovoljni to se s njima mogu sporazumjeti. Strojopuanom vatrom oborili su Hrvati jedan bomba, a Kotu
satnija satnika Bakarca sukobila se s oklopnjacima koji su se povukli. Uz manje pukaranje i hrvatska pukovnija u
Harkov, 25. IX. 1941. Nakon etiri tjedna odmora pukovnija nastavlja smjerom Staljino-Ambrozijevka prema Rosto
Azovskom Moru.
 Topniki odjel hrvatske pukovnije iztakao se vie puta tiekom zimskih obranbenih borbi. na rieci Miju, zapad
Rostova, kojeg su Sovjeti ponovno zauzeli 29. studenog 1941. U proljee 1942. pukovnij je pobrala nove lovorike u drugo
za Harkov ( 12. do 25 svibnja) Tu su Hrvati po prvi put sudjelovali u obkoljavanju velikih razmjera tada je bilo unite
sovjetskih pjeakih i 7 konjanikih divizija te 14 aklopnih brigada, a u zarobljenitvoje palo 240 000 vojnika, od ko
Hrvati zarobili pet tisua. Izvjee njemackog vrhovnog zapovjednitva od 31. V.1942. iztaklo je sudjelovanje hr
pukovniuje.

127

Pukovnik Markulj je tada zbog bolesti predao zapovjednitvo pukovniku Stjepanu Paviiu. Nastavljajui s bor
pukovnijaje prela sve od Voronjea do Kalaa. Na prolazu rieke Dona imala je borbe prsa o prsa. U gradu Proletkulturi im
priline gubitke. Borbaje trajala 15 dana i bila je koliko krvava, toliko i slavna. Hrvati su svakodnevno zarobljavali o
stotina neprijatelja, dok je jedinica podpukovnika Murkovia zarobila jednog sovjetskog generala s njegovirn stoerom.

U rujnu 1942. sve hrvatske jedinice nastupaju prema Staljingradu na Volgi. Tamo su ih posjetili Poglavnik dr
Paveli, pukovnik vitez Jure Franceti, general vitez Ivo pl. Perevi i drugi. Dne 25. rujna iste godine, oko 19 sati
hrvatska pukovnija ulaje u Staljingrad. Osvojilaje eljezniku prugu iztono od golemog kompleksa tvornica Crveni okto

Sama bitka za Staljingrad zapoela je 2. listopada 1942. zauzeem predgrada Orlovski, a 17. listopada konano p
tvornice Crvenog oktobra u ijim se ruevinama brane i hrvatski legionari nakon poetka sovjetskog protinapadaja dn
studenog. Dne 22. studenog Sovjeti su gotovo posvema obkoljeni u Staljingradu te imaju vezu s pozadinom samojo
Volge. Dne 10. sienja 1943. zapoinje sovjetsko probijanje obrua oko Staljingrada. U najkrvavijim borbama rata, za
metar, izgiba veina hrvatske pukovnije te u ruevinama Crvenog oktobra preostaje samo jo jedna satnija. Dne 22. s
1943. dotadanji zapovjednik topnitva, pukovnik Marko Mesi, preuzima zapovjednitvo ostataka pukovnije. To je posl
viest o hrvatskoj legionarskoj postrojbi. Dne 3 l. sienja 1943. Niemci kapituliraju u sjevernom kotlu Staljingrada, a 2. v
kapitulira itava 6. njemaka armija s 90 000 vojnika.

Sovjeti su od zarobljenika postrojili Odjel dobrovoljaca za borbu proti faizmu, na elu s podpukovnikom Mesi
glavarom stoera bojnikom Marijanom Prilinom. U tom Odjelu bilo je stotinjak preivjelih hrvatskih legionara tejo i pol
emigranata u Sovjetskom Savezu - Slovenaca, Rumunja i drugih. Ujesen 1944. odjel je narastao na brigadu teje sjedin
Crvene armije stigao na Sriemsko bojite i tu je brigada podvrgnuta pod

128

jugoslavensko partizansko zapovjednitvo. Ono je poubijalo neopuzdane i razstrojilo brigadu. Pojedini Hrvati iz te b
pokuali su prebjei na hrvatsku stranu, ali su veinom stradali u tom pokuaju koeni vatrom i sjedne i s druge strane.

Veina od 3 000 pripadnika 369. hrvatske legionarske pjeake pukovnije poginulaje ili bila ranjena na Iztonom b
Oni preivjeli prije pada Staljingrada odbili su se povui njemakim zrakoplovima.

Dvie tisue legionara, koji nisu bili krenuli na Iztono bojite, upotrebljeni su za okostnicu budue 369. hr
legionarske pjeake divizije koja je dobila ime Uraja divizija - nastavljajui tradiciju 46. domobranske divizije iz
svjetskog rata. Pripadnici ove divizije bili su izkljuivo Hrvati, osim jednog diela astnika koji su bili Niemci. Ova se pos
vjebala u Dollersheimu i Stockerau u Austriji i koncem godine 1942. povratila u Hrvatsku. Imala je dvie pjeake puk
(369. i 370.) ijednu topniku pukovniju te pojedan izvidniki, protioklopni, obkoparski i dojavni odjel sa svega skupa 1
boraca. Ona je sve do svibnja 1945. uspjeno sudjelovala u brojnim bitkama poevi od Bielog podhvata i na Neretvi, po
1943., pa do irokog Briega i Zvonimirove linije poetkom 1945.

U spomen travnikim rtvama

ODBIJ ANJE PRVOG VELIKOG NAPADAJA NA TRAVNIK ( 1943.)

DEVETA domobranska pukovnija premjetena je polovicom 1943. s prostora Travnik-Jajce-Bugojno na p

Rogatica-Sarajevo gdje je takoer izpunila svoju dunost. Na prostoru Travnika zamienjuje ju glasovita 6. domobr
konjanika pukovnija na elu s pukovnikom Miroslavom laherom.

129

Grad Travnik lei na gornjem tieku rieke Lave, podno sjeveroiztonih obronaka planine Vlai, a sjugozapadne strane na
se na blage padine Vilenice. Brojioje god. 1943. oko 10000 stanovnika i bio sjedite Velike upe Lava i Pliva, kotarske o
sudbenog stola, stoera i zapovjednitva III. Sbornog podruja i ustakog stoera. U njemu su bile vane dtavne tv
duhana i igica i razne kole, meu njima glasovita isusovaka gimnazija. Nalazi se na pruzi Lava-Donji Vakuf Jajce, od
pruge Brod-Sarajevo. U taktikom smisha ima vrlo dobar poloaj za obranujer su mu bokovi lako branjivi osloncem na V
Vilenicu, a prilazi sjuga i sjevera neto osjetljiviji, ali su opet bili osigurani smiljenim sustavom obrane. Bila je to vrsta
za osiguranje dravne ceste i pruge Zenica-Sarajevo.

Ve tiekom 1942. napadali su na Travnik odmetnici, to se nastavilo i 1943. Osim obrane grada, posada titi i o
mjesta te prugu i cestu Travnik - Vitez - Busovaa - Lava te Travnik - Komar- Donji Vakuf- Jajce i Donji Vakuf- Bu
Poetkom studenog god. 1943. jake partizanske snage skupljaju se na crti
slika

Puk.Bni doekuje hrv.ministra dra Vjekoslava Vrania u Travniku rujna 1944.

130

Livno - Kupres - Bugojno - Donji Vakuf - Jajce - Travnik. Naoruane su zaplienjenim talijanskim lakim orujem, pa i top
i oklopnjacima. Hrvatske snage, malobrojnije, morale su se povui do pred Travnik. Strateki cilj partizana je odcjeps
hrvatske snage kod Sarajeva i dalje premajugu. Do 10. XI. gradje obkoljen sa svih strana. Partizani su dovukli brojno o
topove i 6 oklopnjaka te desetak tisua boraca 5. bosanskog korpusa i 6. like proleterske brigade na elu sjednim od
najboljih komandanata, Slavkom Rodiem. Iz Bugojna upuuju 3 oklopnjaka koji e napasti grad sjuga, u smjeru Ci
Tvornica ibica, a druga 3 oklopnjaka smjerom Donji Vakuf Turbe-Tvomica duhana, na sjevernom odsjeku. Grad br
domobranska konjanika pukovnija (puk. laher) s dvie manje bojne; travnika posadnabojna (puk. Mehmed Sulejmanp
Kuprekamilicija (ustaki satnik Joso Dujmovi) i neto orunika. Ukupnajaina hrvatskih snaga iznaa nekih 2 500 bor
prilinim naoruanjem, uz dobro topnitvo i dva oklopljena vagona na eljeznikoj pruzi.

Partizani za vrieme prikupljanja oko grada, od 9. do 11. studenog, uznemiruju grad puanom i strojnikom v
Zadnja tri dana i tri noi prije napadaja ne izpaljuju ni jedan hitac da bi prekrili razpored svoga oruja. Hrvatski zrako
bacaju neto strjeljiva padobranima, ali nikakova pojaanja ne stiu. Pukovnik laher veli da e grad obraniti, makar ga na
50 000 partizana. Malo smjela tvrdnja, ali ona doprinaa uzdizanju duha kod branitelja. Napadaj konano poinje dne 1
1943. u 20 sati tekom strojnikom, topnikom i bacakom vatrom. Partizani navaljuju uz veliku buku i povike i ve oko 2
dopiru sa sjeverne strane pred umicu kod Tvornice duhana, odakle misle prodrieti u grad oklopnj acima. Narednik
protioklopnog topa iz blizine od 60 metara unitava prvi oklopnjak punim pogodkom. U njemu nalaze smrt dvojica Ta
Ostala dva oklopnjaka bjee, alije i drugi oteen te ostaje na cesti. Zbog silne topnike vatre sedam bunkera na Vilenic
vie odrivi. Hrvatsko topnitvo uutkuje

131

slika

Kada je po pjeacima i planinskim lovcirna mjesto Titovog stoera bilo obkoljeno, sputeni su padobranci, koji su o
zapoeli odlunom djelatnou.

slika

Medju mnogim zaplienjenim stvarima spada i "maralova Titova odora". On sam uspio je sluajno nekoliko asaka
napadaja umaknuti.

132

oklopnjake, a borci se povlae na drugi red bunkera. Partizanski napadaji odbijeni su uz njihove velike gubitke. Pa
pokuavaju prodrieti u grad sjune strane, od Ciglane i Tvornice ibica, uz pomo dvaju oklopnjaka. Prvi nailazi na m
drugi je onesposobljen topovskim hitcem. U obrani se iztiu velikom hrabrou borci 2. konjanike pukovnije, na
bojnikom Franjom Pitnariem. Poslije tri sata hrvatska pojaanja na Vilenici vre protinapadaj. Ujuriu pada konj
nadporunik Ivan Suk. Topovi satnika Muhameda Zelia unitavaju partizansku preselicu kod Ovareva. Oklopljeni v
Docu tue partizane cielu no. Uzalud partizanke viu: Domobrani predajte se - bit emo vae! Kod Tvornice duhana
groblje partizana. Kupreaci otro tuku kod travnikog groblja. U 5 sati ujutro partizanska vatra malaksava i oni se u
povlae s Vilenice. Razvodnik Franjo R. smjelo ih tue iz svog arca (lake strojnice MG 34) iako je lake ranjen. Rauna
su partizani izpalili na grad preko 1000 granata. U 7 sati obe povlaenje partizana koji ostavljaju svega 13 zarobljenih,
rauna da su imali 3 000 mrtvih i ranjenih. Zaplienjeno 7 strojnica, 3 bacaa, 5 parabela i 20 puaka. Hrvatski gubitci: 37 m
i 120 ranjenih. Sliedeeg dana neprijatelj uznemiruje Travnik slabijom vatrom. Nou 17. XI. napadaju samo na Vileni
zatim odlaze. Za osvetu Tito trai da saveznici bombardiraju Travnik. Dne 4. I. 1944. dvadeset i etiri zrakoplova bacaj
500 bombi te pogiba 120 stanovnika, dok ih je 200 ranjeno. Tiekom 1944. - osobito 1. X. (s 3 brigade) vre daljnje napada
su odbijeni. Uz puk. lahera iztie se u borbama i dopukovnik Josip Klobuari.

133

HRVATSKI JUNACI

PAD VEZIRSKOG TRAVNIKA (studeni 1944.)

U RUJNU 1944. sovjetska Crvena armija provalila je u Rumunjsku i spremala se za navalu na Madarsku. Nje
snage povlaile su se s Balkana da ne bi ostale odsjeene. Niemci su bili zatraili da se hrvatske snage povuku iz m
udaljenih od eljeznike pruge Uvac-Sarajevo-Brod i postave na tu crtu na kojoj je trebala biti nova obranbena linija. Za
su htjeli da im Hrvati osiguravaju povlaenje. Meutim mnogi hrvatski zapovjednici su javili u Zagreb da nee svoja m
prepustiti partizanskoj osveti. Meu njima bio je i zapovjednik Domobranskog konjanikog sklopa i grada Travnika, puk
Bona Buni, potomak glasovite dubrovake plemike obitelji. Za obranu vezirskog grada imao je Konjaniki sklop od 800
i domobransku posadnu bojnu (puk. Muhamed Sulejmanpai), Kupreku bojnu (zapovjednik satnik Joso Dujmovi) i oru
vod - svega skupa nekih I 500 boraca. Bila su ti i 4 poljska i 2 protioklopna topa s dosta granata, nu osjeao se man
puanom strjeljivu. Oko grada nalazilo se 26 bunkera koji su branili grad s raznih strategijskih toaka.

Tiekom 1944., pa sve do mjeseca listopada iste godine, partizani vre napadaje na Travnik s manjim snagama,
uviek bili odbijeni. Iznemogle partizaneje privlaio gradjerje u njemu bilo dosta odjee i hrane. Koncem rujna 194
partizanske brigade, s nekih 3 000 boraca, pod vodstvom biveg podupana Suduka i dra Tatlia obkolile su Travnik. Ipa
grad probilo izaslanstvo Hrvatske dravne vlade koje su sainjavali ministar vitez dr. Vjekoslav Vrani, savezniar Hrva
radnikog saveza Vjekoslav Blakov, ravnatelj promibe Matija Kovai, sarajevski stoemik Stjepan Barbari i novinar
Ismet Varatanovi. Oni su svojim govorima trebali dignuti duh braniteljima i graanima Travnika i pokazati da ih hrvatska
nije napustila. Na veer dne 30. rujna partizani su preli u obu navalu. Oko 2 sata u noi pali su svi bunkeri na cesti od T
preko sedla Vilenica do isusovake gimnazije. Partizani su prodrli u grad na ijim se ulicama

134

vode estoke borbe. Strjeljivaje ponestajalo pa se mislilo na povlaenje preko jedinog slobodnog puta preko Vlaia jer s
prema Dolcu drali partizani.

Pukovnik Buni izvukao je dio snaga iz ostalih bunkera i izvrio protinapadaj te izbacio napadae iz 8 od 12 za
bunkera, do 7 sati ujutro dne l. listopada, kada su sejo vodile borbe za bunker kod Tvornice duhana. Domobrani i
razpolagali su svaki s tek 15 do 20 naboja. Njemaki general Leyser nije bio poslao zatraeno strjeljivo, veje poruio
posada povue u Zenicu, to je pukovnik Buni odbio. Partizani su meutim drali jo 4 bunkera izpred klanca Vilenice.
sati ujutro partizani ponovno poinju s navalom, nu ona se sukobljuje s navalom braniteljazapreotimanje zaposjednutih bu
Domobranski topovi su svojom sigurnom vatrom pomagalijurie na pojedine bunkere. Oko podneva borba je bila zav
nakon to su partizani na Vilenici imali na stotine mrtvih koje su veim dielom, prema svom obiaju, odvezli sobom i po
nedaleko Turbeta. Popodneje odrana velika narodna skuptina na kojoj su govorili izaslanici hrvatske vlade.

U meuvremenu je general Leyser ponovno pozvao pukovnika Bunia da se povue iz grada, to je ovaj ponovno
zatraivi samo strieljiva.

Tiekom listopada hrvatski zrakoplovi pokuali su baciti braniteljima neto strieljiva, ali su se parputa morali vraat
loeg vremena. Ipak je uspjelo neto strieljiva dobaviti braniteljima Travnika. Mnoge hrvatske posade na crti Kupres - Bu
Donji Vakuf - Jajce morale su se pod pritiskom velikog broja partizana - njih oko 25 000 povui prema Travniku. O
nadirali prema Banjoj Luci i Priedoru, a od 1. do 10. listopada 1944. skupili su jake snage oko Bugojna. Ve 14. listopada
k Travnikuje onemoguen, a sve su veze poruene i prekinute. Partizani su pred grad dovukli 26 topova i nekoliko talija
oklopnjaka. Branitelji broje svega 1 500 boraca. Obeana pomo u ljudstvu i strieljivu iz Sarajeva nije stigla.

135

Dne 19. studenog 1944. partizani zapoinju velikim napadajem na grad i borbe traju tri noi i tri dana bez prestanka
21. X. oko 23 sata oni uspievaju prodrieti iz smjera Vilenice sve do isusovake gimnazije i Popunitbenog zapovjednit
desnoj obali Lave. Ovaj prostor brani domobranski nadsatnik Dragan Miku koji pada u borbi, nakon toga Srbi prodiru
Lave u grad. Tiekom dva dana i dvie noi partizanske navale su odbijene, ali se tada branitelji moraju povlaiti uslied
nadmoi neprijatelja i neprekidne topnike vatre. Teke boroe vode se i na junom odsjeku kod Tvornice igica i na Tara
gdje su branitelji razbili partizane i zarobili im jedan oklopnjak. Nu kako nije bilo strieljiva za njega, odveenje u sredite g

Branitelji su prorieeni i iznemogli, a strjeljiva sve vie nestaje. Dne 21. X. dio branitelja, na elu s ustakim bojn
povratnikom i stoernikom Perom Paradikom, uspije se brobiti kroz partizanski obru sjune strane Tarabovca, u s
Katela, i povlai u Guju Goru. Partizani ve ulaze sjune strane u grad osvajajui kuu po kuu uz velike gubitke. Ujut
X. Dopiru do sredita grada, a sa sjeverne strane od Tvornice duhana uz jaki odpor isti dan na podne.

Sjajno dranje naih junaka

ONI

SAGNITE glave i podite utke,

Prignuto, tiho, tom ulicom tamnom

Nemojte smetat te nieme trenutke,

Tiho, na prstima, poite za mnom.

Ja u vas vodit kroz ugare puste,

vodit du staza, du bezkrajnih cesta,

136

Vodit kroz ume, kroz ikare guste,

Vodit do jednoga samotnog mjesta.

Tamo je grob je, jednostavno skromno,

Krievi strunuli: nema ih vie.

Samo su humci jo svrstani pomno,

Napukli, rahli od vjetra i kie.

Nikada ovdje se ne pale sviee,

Niti tu za njih kad zvone se zvona.

Priroda .sama tu postavlja cviee,

Tune im grobove lciti tek ona.

Nemojte gazit stog svjeu jo travu,

Ona iz krvi je niknula rjine.

Gledajte utke i sagnite glavu,

Odajte poast u znaku tiine.

Tu su jo brazde, tu lievci su sivi,

Ovud elik je orao zemlju.

Ovdje u vatri su stajali Divi,

Danas to izpod tih humaka driemlju.

Oni su mrtvi - al' priite blie;

Tridite traak taj bliedi i fini;

udno to svietlo, to s groba se die:

To ideali su bezsmrtni njini.

Vidjeli ste ih - te turobne humke:

Rake heroja, to mrieti su znali.

Poite sada. Al' poite utke!

Znajte, da oni i za vas su pali...

FRAN MAURANI ml.

137

BONA BUNI - VITEZ ZRINSKI OD TRAVNIKA

U travnikoj Vojarni borbe se ve vode prsa o prsa, samokresima, bombama i bodovima. Strjeljivo branitelja
podpuno na izmaku. Oko Vojarne stisnuo se sa svih strana partizanski strojniki obru. Oni dovlae i topove pred Voj
izravnim pogodcima gaaju pojedine zgrade. U Vojarni ima jo nekoliko stotina domobrana i ustaa koji su se zaklon
zidova i u zgradama te neprekidno odgovaraju na vatru. Jedan protioklopni hrvatski top nalazi se tik uz zid sredinje zg
tue po partizanima. Topom upravlja domobranski vodnik Martin ojat uven iz mnogih borbi.

Popodne 22. listopada 1944. partizani djelomino prodiru u dvorite Vojarne i do same glavne zgrade. Tu se
zapovjednik obrane, pukovnik Buni, i konjaniki dopukovnik Josip Klobuari. Branitelji tuku neprijatelja po dvoritu
god se pojavi. Borba se vodi do zadnjeg naboja, do zadnje bombe. U 16 sati ve je svaki daljnji odpor beznadan; as
vojnici skau kroz prozore zgrada, probijaju se k iztonom izlazu. Mnogi padaju pogoeni im izlete iz Vojarne, a oni pre
se u borbi prsa o prsa, udarajui zadnje bombe, nastoje probiti dalje izvan grada. Neke zgrade u dvoritu ve su u plam
poar, koji je ubrzo ugaen, hvata i kroz glavne zgrade. U Vojami ima i gradana koji se bore do zadnjega daha. Izpred V
partizanske leine kao mravi.

Jedan Travnianin donosi pismenu ponudu partizana za predaju branitelja. Nu pukovnik Buni odgovara: Hr
astnici i vojnici se ne predaju nikada; oni se bore, a kad treba, oni umiru za svoju Domovinu!

Vatra branitelja poputa. Glavna zgrada vej e skoro prazna i partizani dopiru do njenih vrata. Mnogi padaju pog
zadnjim hitcima branitelja. Dopukovnik Klobuari sa svojim vojnicima juria iz zgrade i uspieva se probiti izvan Voj
grada. Malo zatim ulazi kroz glavna vrata jedan partizanski oklopnjak.

138

Vodnik ojat cilja sa svojim protukolcem iza zida zgrade i pogaa ga prvom granatom. U oklopnjaku su poginu
partizanska podpukovnika - Srbi oa i Meava.

Sunce polako zalazi i gubi se u krvavom sutonu prema Lavi i groblju na Bojni. Odkucavaju zadnji asovi oveju
hrvatske borbe da se konano spusti mrak prema nemiloj sudbini, koja toliko puta znade biti gorka i nezahvalna
najpravednijima i najhrabrijima.

Pukovnik Bona Buni izbija sa smiekom na licu na vrata zgrade, s parabelom u ruci i bombama oko pasa, s jo d
branitelja. Onijuriaju na partizane po dvoritu. Razbijaju ih, dopiru do druge zgrade u dvoritu gdje na njih srlja pod
rulja. Buni izpaljuje zadnje naboje, odvre bombu i stavlja pod sebe da partizanima ne padne iv u ruke.

Tiekom dvaju godina partizani su imali oko Travnika oko 8 000 gubitaka. U ovoj zadnjoj borbi izbaeno ih je iz
oko 4 000. Osamsto hrabrih branitelja palo je uz svog zapovjednika pukovnika Bunia.

Pukovnik Bona Buni promaknut je od Poglavnika posmrino u in generala i odlikovan Velikom zlatnom kolajn
hrabrost, s naslovom viteza. Narod ga je prozvao - Vitez Zrinski od Travnika.

Velikosrbska osveta nije izostala. Ve 23. listopada poubijali su u bolnici 70 tekih ranjenika, nekoliko bolestnih gr
i dvie astne sestre. Sve zarobljene ustae skinuli su do gola i zatim zaklali, uz razna muenja. Oko 600 zarobljenih domo
meu njima i dosta novaka, svezali su icom po etvoricu i odveli u smjeru Donjeg Vakufa, Jajca i Bugojna. Tek se mali d
spasio. U borbama je poginulo oko 30 hrvatskih astnika, a vrlo malo ih je zarobljeno. Meu njima su se, osim

139

pukovnika Bunia, nalazili: nadsatnik Dragan Miku (koji je rekao da e samo preko njega mrtva partizani ui u grad);
Adolf Pirhan, ustaki satnik Joso Dujmovi, zapovjednik Kupreke bojne; satnici August Rei, Nikola Bareti, Ante R
Drago Jelii; nadporunici Ante Matkovi i M. Divi i porunici Josip alud i Ivan Suk. Partizani su pak poubijali sl
zarobljene astnike: domobranskog dopukovnika u miru Sreka Boia i sina mu, doastnika Berka; orunikog bojn
Milera (objeen pred kaznionicom nakon zlostavljanja); redarstvenog porunika Ivana Nevistia; nadporunika Ivana G
zastavnika Antu utia i daka Velimira Stania. Dopukovnik Klobuari je uhvaen u biegu prema Zenici, izvrgavan r
osuden na 12 godina prisilnog rada - kako bi se toboe pokazalo da partizani sve astnike ne ubijaju. U selu Vitez dva par
od 14 godina zaklala su prema nalogu komesara 40 domobrana. Sliedile su osvete nad gradanskim puanstvom po je
Babunaru ubijeno est aka, meu njima i Fahrudin Topalbegovi-Dina koji pada s poklikom: Pucajte dumani hrv
naroda! ivila Hrvatska! ivio Poglavnik! . Dne 24. X. zatvorili su 400 Hrvata u tunel Tvornice duhana, minirali ga

slika

Hrvatski lovac Ikarus IK-2, 2. Zrane luke u Rajlovcu kod Sarajeva. god. 1942. Ovaj lovaki zrakoplov izgraden je u Zemu

140

te su svi u njemu poginuli. Svi isusovci, njih 30, protjerani su iz grada, a imetak drube je zaplienjen. Otac dr. Stjepan
osuen je na 6 godina prisilnog rada.

U sienju 1945. mueniki Travnik osloboden je od Hrvatskih oruanih snaga pa su poginuli hrvatski astnici i v
iji su grobovi bili poznati, pokopani uz vojne poasti.
BITKA ZA NEBO

PRVA bombardiranja Nezavisne Drave Hrvatske izvrili su ve nakon 10. travnja 1941. pojedini preostali zrak
Jugoslavenskog kraljevskog ratnog vazduhoplovstva koji su tu i tamo bacili po koju bombu da se osvete Hrvatima. Dne 10

slika

Sovjetski lovci Polikarpov I-16 "Rata" (Stakor) bili su najei protivnici hrvatskih zrakoplovaca god. 1941-1942. na Izto
bojitu. Imali su brzinu od 460 km na sat, dva topa od 20 mm i dvie strojnice

141

1941. jedan sovjetski zrakoplov bacio je desetak bombi na zagrebako predgrae Trenjevku bez veeg uinka.

Vea bombardiranja Hrvatske zapoela su tek pod kraj godine 1943., nakon to su Saveznici postrojili svoja
zrana uporita u gradu Foggia ujunoj Italiji. Tu je amerika 15. zrana snaga imala do 2 000 tekih etverostrojnih bom
preko 1 000 lovaca koji su vrei napadaje na Austriju, sjevernu Italiju, eku, Slovaku, Madarsku, pa i Njemaku
Poljsku - uzput vrili manja bombardiranja Hrvatske, u sastavima do estdesetak bombaa. Svaki od njih mogao je ponieti
3 500 kg bombi. U lipnju 1 944. osnovana je u Bifernu, ujunoj Italiji, Balkanska zrana snaga koja se sastojala od nekih
slika

Poglavnik dr. Ante Paveli posjeuje ranjene amerike i britanske zrakoplovce u zagrebakoj vojnoj bolnici. NDH
izruivala Niemcima saveznike zrakoplovce koje su zarobile Hrvatske oruane snage i prema njihovom vlastiiom svjedoa
- s njima je liepo postupala. Oni su bili oslobodeni krajem rata, a trojica od njih odnieli su ponudu predaje HOS-a zap
Saveznicima u Italiju

142

britanskih, talijanskih, jugoslavenskih i grkih zrakoplova, za djelovanje nad Hrvatskom, Srbijom, Crnom Gorom, Alban
Grkom. Ujunoj Italiji, a kasnije na Visu i Prkosu, nalazile su se listopada, odnosno kolovoza, 1944. dva partizanska
sastavu britanskog zrakoplovstva: 351. s lovakim bombaima Hawker Hurricane IV. i 352. s lovakim bombaima Spitfi
Prvojato podupiralo je 11. partizanski korpus te napadalo ceste i eljeznice oko Sarajeva, a drugo je sudjelovalo u napad
mostarsku dolinu. Britanski izvori navode da su ova partizanskajata potopila jedan brod od 1 200 tona, unitila 2 lokom
25 vagona, 34 strojna vozila, 1 krugovalnu postaju i 1 munjaru te 2 zrakoplova. Palo je nekoliko partizanskih pilota (P
Kluz, Popov i dr.). Partizansko zrakoplovstvoje bilo zapoelo biegom trojice pilota iz Hrvatskog zrakoplovstva, R
ajeveca, Mie Jazbeca i Franje Kluza, s dva zastarjela dvokrilca uzorka Breguet, odnosno Potez, dne 23. V. 1942. Oni su
VI. sjednog proizvoljnog uzletita na Grmeu bacili par kunih bombi i neto letaka na Banju Luku, ali je tom prig
oboren zrakoplov te su ajevec i Jazbec poginuli, dok je drugi zrakoplov neto kasnije uniten od lovaca na zemlji. Franjo
je poginuo kod Stona na Peljecu 1944., a bojnik Arkadije Popov, Rus, koji je pobjegao u Bari s jednim hrvatskim Bregue
listopadu 1943., takoer je stradao kod Metkovia. Kako je Londonska krugovalna postaja BBC rekla 9. IV.
bombardiranja podruja bive Jugoslavije izvrena su na zahtjev samog Tita.

Na dan Drugog zasjedanja tzv. Antifaistikog vea narodnog oslobodenja Jugoslavije (AVNOJ), 23. IX. 19
Jajcu, na kojemuj e Tito na priedlog ilasa i Rankovia imenovan maralom, britanski zrakoplovi bombardirali su Saraj
ubili 56 osoba i sruili 35 kua. Tiekom studenog 1943. bombardirani su Travnik, Priedor, Split, ibenik, Dubrovnik,
Makarska, Metkovi, Ploe, Sarajevo i Split (dva puta). Bilo je preko 1 000 mrtvih, a oborenoj e 8 neprijateljskih zrakoplo
sienju 1944. bombardirani su Travnik, Pula i Mostar (dva puta). Tiekom veljae

143

1944. Zagreb ( 1 10 mrtvih, 200 ranjenih), ibenik, Zadar, Pula i Rieka (dva puta). U oujku iste godine stradali su
Metkovi i Rieka. U travnju Brod (dva puta), Mostar, Biha, Banja Luka i Zagreb. U svibnju 1944. bombardirani su Zem
puta), Biha i Zagreb. U lipnju Omi, Pula, Caprag, Brod, razna uzletita i eljezniki vorovi. Tiekom srpnja 1944. nap
su Brod (dva puta), Vinkovci, Zagreb i Pula. U kolovozuje ponovno dva puta bombardiran Brod te brojni mostovi. Rujna
tiekom pet dana

slika

Hrvatski izvidnik Hs 126

144

napadani su mostovi. U studenom 1944. bombardirani su Rieka, Priepolj e, Novi Pazar, Viegrad, Zenica i Brod. U pr
1944. Zagreb i Brod. U sienju 1945. Zagreb i Rieka. U oujku 1945. vre se uglavnom manji napadaji britanskih, sovje
partizanskih lakih i lovakih bombaa na Osiek, Bosanski Brod, Novu Gradiku (etiri puta), Olnzane, Gospi, Bosansk
(dva puta), Petrinju, Kostajnicu, Novsku, Sarajevo, Bosansku Krupu i Varadin. U travnj u su napadnuti manj im sna
Zagreb, Jasenovac (dva puta), Nova Gradika, Bosanski Novi, Novska, Petrinja, Slavonski Brod i Gospi.

Osim toga bombardirana su i manja mjesta i gradovi Senj, Sinj, Katel Suurac, Skradin, Raa u Istri, Konjic, T
itd... Na Sriemskom bojitu djelovale su dvie eskadrile partizanskih strovalnikih bombaa Iljuin II-2 turmovik te sov
skupina Vitruk, pogotovo kod Batajnice, Tovarnika, ida i Virovitice.

Meu zadnje napadaje partizanskog zrakoplovstva spadaju onaj izvren dne 6. svibnja 1945. kada je 20 zrako
napalo hrvatsku vojsku i izbjeglice u Oborovu kod Zagreba te napadaji za kolone u povlaenju uzdu cesta prema Zid
Mostu i Celju u Sloveniji. Dne 4. svibnja britanski srednji bombai Marauder izvrili su zadnji napadaj Balkanskih z
snaga kadje 12 zrakoplova bombardiralo kolodvor u Popovai. Dne 6. svibnja britanski lovaki bombai Spitfire izvr
zadnju akciju napadajui na luku u Puli. Partizanski turmovici su nekoliko puta napali obkoljeni Odak i okolna sela
posljednji put 25. V. 1945. Prema francuzkom zrakoplovnom piscu P. Leyvastreu, jugoslavensko zrakoplovstvoje sve do g
1946. sudjelovalo u borbi proti pojedinim skupinama ustake gerile u Bosni i Hercegovini.

Za ilustraciju saveznikih zranih napadaja na hrvatske gradove, na zahtjev Tita, iznosimo neke podatke: dne 22. v
1944. bombardiralo je Mostar 28 etverostrojnih bombaa Boenig

145

B-17, Leteih tvrava, bacivi 80 tona bombi, a 2. IV. 28 etverostrojnih bombaa Consolidated B--24, Liberator, baci
tona bombi. Istog dana 35 Liberatora bacilo je 105 tona bombi na Biha, a 29 Leteih tvrava 87 tona na Brod na Sa
prvom bombardiranju Zagreba, 22. veljae 1944. napalo je grad 15 dvostrojnih britanskih bombaa Baltimore (neki i sa s
posadama) te 28 Leteih tvrava koje su bombardirale uzletite Borongaj. Baeno je 90 tona bombi. Najvea zrana djel
nad Hrvatskom zabiljeena je 26., 28. i 29. svibnja 1944., nakom padobranskog napadaja na Titov vrhovni tab u D
Tada je 593 etverostrojnih bombaa bacilo na razne ciljeve nad podrujem bive Jugoslavije ukupno 1077 tona bombi.

Rauna se da je od zranih napadaja na Hrvatsku poginulo nekih etiri-pet tisua osoba, a desetak tisua ranjen
Njemakoj bilo je najmanje pola milijuna nutvih i 800 000 rmjenih). Od hrvatskih gradova najtee su stradali Zadar, k
skoro sav izgorio, te Brod na Savi, eljezniko vorite na pruzi Zagreb-Beograd i prema Bosni, tvornica va
proiavaonica zemnog ulja - petroleja - te sjedite vojnog zapovjednitva. U Zagrebu su uglavnom stradala samo pred
Peenica, ernomerec, Vrape, Kustoija, Sesvete i uzletite Borongaj. Beogradje teko stradao nekoliko puta, a najte
pravoslavni Uzkrs 16. i 17. IV. 1944. kadaje stradalo nekoliko bolnica i klinika, kazalite, kolodvor i ostale javne z
Churchill je na prosvjed kraljevske jugoslavenske vlade odgovorio da to bombardiranje treba posluiti Srbima kao opom
nauko (zbog suradnje Nedia i Ljotia s Niemcima).

Budui da Hrvatsko zrakoplovstvo nije razpolagalo dovoljnim brojem suvremenih lovakih zrakoplova, a N
takoer nisu drali u Hrvatskoj znatnije snage, nije dolazilo nad Hrvatskom do veih zranih borbi. Hrvatsko zrakoplo
razpolagalo je pri kraju 1943. s 12 suvremenih talijanskih lovaca Macchi C: 202 Munja, a od poetka 1945. i s 15 lovaca

146

Messerchmitt Bf 109, Gustava, koji su se vratili s Iztonog bojita. Jedina zrana borba izmeu saveznikih i hrv
zrakoplova odigrala se 26. travnja 1945. kod Zagreba kojom prigodom je bojnik Mato Dukovac, praen od jo j
Messerchmitta, oborio dva lovca amerikog uzorka P-51, Mustanga.

Niemci su na itavom Balkanu imali svega petdesetak lovaca, od kojih su desetak uputili krajem 1943. u Mostar. O
pripadali IV. skupini 27. lovake eskadre. U zranim borbama izmeu angloamerikih i njemakih lovaca dne 16., 17. i 22
1943. kod Mostara i nad Jadranom oboreno je devet njemakih lovaca te je tako unitena i ova mala snaga. Meu obor
nalazio se i satnik Kirschner (188 zranih pobjeda) kojega su partizani uhvatili i ubili nakon okrutnog muenja. Dne 25. v
1944. stotinjak njemakih lovaca napalo je kod Rieke na 301. skupinu amerikih Leteih tvrava na putu prema Austrij
oborilo 11 amerikih bombaa, uz par vlastitih gubitaka. Dne 2. IV. 1944. petdesetak njemakih te nekoliko talij
republikanskih lovaca napalo je zapadno od Zagreba nekoliko stotina amerikih bombaa, praenih od 60 lovaca, izgubi
njemaka lovca bez ikakva uspjeha. Dne 12. travnja 1944. iri odjela madarskih dvostrojnih lovaca Messerchmitt Me 210
su petdesetak Liberatora od Nagykanizse sve do Splita, ali je tek poginuo jedan madarski pilot. Dne 19. I. 1945. amerik
Mustang iz 325. skupine oborili su kod Zagreba 3 njemaka lovca i jednog prievoznika. Dne 20. oujka 1945. zapovjedni
partizanskog jata, major H. Soi, oborio je jedan izvidniki zrakoplov uzorka Henschel.

Tiekom rata, a uglavnom god. 1944-45., palo je nad hrvatskim dravnim podrujem oko etiri stotine ame
britanskih, talijanskih i neto sovjetskih i partizanskih zrakoplova. Veina od tih zrakoplova bili su ameriki etvero
bombai, Letee tvrave i Liberatori, koji su ve bili oteeni nad Austrijom, Madarskom, ekom, Slovakom ili Polj
Riede se radilo i

147

pogodcima hrvatskog protizrakoplovnog topnitva, kao npr. 12. IV. 1944. kadaje nad Zagrebom oborena jedna Letea tv
Poznato je da se drugi bomba sruio kod Karlovca, dva na Jahorini, jedan kod Velikog Grevca nedaleko Bjelovara.
Liberator, upravljan od nadporunika Robert E. Belonija spustio se krajem 1944. kod Bjelovara. Niemci su htjeli odv
zarobljenih amerikih zrakoplovaca, ali to nije dopustio general Boban, ve ih je s hrvatskom straoln odpremio u Zagre
HOS-a je u Hrvatskoj tiekom rata bilo zarobljeno oko 100 amerikih i britanskih zrakoplovaca. Neke su zarobili Nie
Hrvati nisu izruivali one koje su zarobile Hrvatske oruane snage. Na kraju rata takovih je bilo 24, na elu s amer
dopukovnikom Paul E. Flardenom koji je napisao: injenica je da sam u mojem susretaju s hrvatskim narodom i obla
doivio jihovo uzorno ponaanje, u smislu meunarodnih zakona. U granicama svojih mogunosti i sredstava, hrvatski
pruio je sdunu i mjerodavnu pomo osoblju Amerikih oruanih snaga za vrieme Drugog svjetskog rata - Newburg, N.
10. travnja 1967.

Zarobljeni ameriki i britanski zrakoplovci bili su zatoeni u vili barunice Nikoli u Zagrebu i s njima se vrlo
postupalo pa su se, uz pratnju hrvatskih astnika, ak mogli kretati Zagrebom. Ranjeni savezniki zrakoplovci bili su na lie
u najboljoj hrvatskoj vojnoj bolnici na Rebru kraj Zagreba gdje ih je posjetio i sam Poglavnik dr. Ante Paveli. e
partizani meutim se meusobno obtuuju da su poubijali stanoviti loroj saveznikih zrakoplovaca koji su doli u njihove

Poetkom svibnja 1945., na poziv generala Rupia zapovjednika Hrvatskog zrakoplovstva, javila su se 4 savez
zrakoplovca za liet s 2 laka hrvatska zrakoplova u Italiju, hreko Zadra. Oni su nosili ponudu Hrvatske dravne vlade za po
zapadnih Saveznika, ako udu u Hrvatsku, odnosno da barem prime kapitulaciju Hrvatskih oruanih snaga i dadu azil hr
vojsci i izbjeglicama na svom podruju. Ameriki porunik Edward J. Benkoski i britanski astnici Rodney Woods i Jolm
pokuali
148

su zainteresirati Vrhovno savezniko zapovjednitvo za hrvatsku stvar, ali u tome, dakako, nisu uspjelijer su u Jalti ve
stvorene kobne odluke o izruenju raznih protivnikih boraca onoj vojsci proti kojoj su se borili. Drugi ameriki zrakop
iao je s hrvatskom vojskom do Bleiburga, takoer u nastojanju da bude veza sa saveznikim postrojbama.

Niemci su u Hrvatskoj drali vrlo male zrakoplovne snage. God. 1942. djelovala je u Zagrebu hrvatsko-njem
zrakoplovna kola A/B 123 koja je kao oznaku imala fes s hrvatskim grbom. Za djelatnosti proti Talijanima i partizan
rujnu 1943. dola je jedna skupina strovalnika sa svojim Stukama. Tridesetak Stuka 30. None borbene skupine b
Brucknera djelovalo je u sienju 1944. u podporu podhvata oko Tuzle. Sedma nona borbena skupina bojnika Blaicha u B
Luci djelovala je sa svojim Heinkel He 46, Henschel Hs 126 i Fiat CR 42 proti partizanima po danu, a Sovjetima po noi.
jato (196.) pomorskih zrakoplova Arado djelovalo je ujeseni 1943. u sjevernom Jadranu. Jedno jato zastarjelih bombaa Ju
Ju 86 djelovalo je 1943.-44. proti partizanima bombardirajui i otok Vis na kojemu se nalazio Tito. Od lovakih zrakoplov
je svega 10 Messerchmitta u Mostaru podkraj 1943.

Talijani su imali svoje zrane luke u Puli, na Rieci, kod Zadra i u Mostaru, a pomorski zrakoplovi u Divuljam
Splita i Kumboru kod Boke Kotorske. U Mostaru se nalazila talijanska Letaka kola te obino pojedno izvidniko
dvostrojnim Capronijima, kao i u Zadru i Puli. Oni vre manja bombardiranja partizana i dovaaju razno tvorivo i
odsjeenim posadama pojunoj Hrvatskoj. Dvostrojni bombai Fiat BR. 20, Roda, 98. i 99. skupine djeluju proti partizan
Hrvatskoj iz Rieke i Gorice do studenog 1942., s bombama od 50 i 100 kg. esto puta su rtve talijanskih faistikih
mirna hrvatska sela po Lici, Kordunu, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. U rujnu 1941. pao je u podhvatu nad Hercegov
podpukovnik Proto, a u travnju 1943. zapovjednik Zrakoplovstva Sloda (Slovenia-Dalmazia) general Piccini. U
kapitulacije Talijani razpolau u Hrvatskoj s

149

devetdesetak izpravnih zrakoplova, od toga 30 u Puli, 27 u Zadru, 12 u Mostaru, 10 u Kumboru i 7 u Divuljama. Hr

oruane snage zaplienile su tridesetak talijanskih zrakoplova na uzletitu Zemunik kod Zadra i nisu popustile njem
traenjima da im se izrue ovi zrakoplovi. S dva zaplienjena talijanska pomorska zrakoplova uzorka Cant postrojena j
jedinica Hrvatskog pomorskog zrakoplovstva u Divuljama kod Splita.

Pri kraju rata spustili su se britanski zrakoplovi na otoku Visu, na Zemuniku kod Zadra te Prkosu, te s 3-4 jata lov
bombaa i lovaca Spitfire i Mustang djelovali u podporu partizana, uglavnom uzdu obale.

Partizani su imali u Bariju u Italiji svoju posebnu obskrbnu bazu, a odanle je djelovala u njihovu pomo i jedna sk
sovjetskih lovaca uzorka Jakovljev. Na zaposjednutom podruju, najprije na Visu, a zatim na raznim mjestima, posebn
Topuskog, uredena su uzletita na koj a su uglavnom nou savezniki zrakoplovi dovaali ratno tvorivo partizanima. U B
267., Pegasus jato prievoznih britanskih zrakoplova stajalo na razpolaganju partizanima te prevezlo preko 3 600 tona r
tvoriva na razna partizanska uzletita, meu ostalim i na ono kod Topuskog. U obratnom smjeru odvozilo je partiz
ranjenike. Talij ani su pak odredili 25 trostrojnih prievoznih zrakoplova CZ 1007, Soko, za prevoenje tvoriva
partizanskoj diviziji Garibaldi u Crnoj Gori i jugoslavenskim partizanima (za svaki zrakoplov s tvorivom za Talijane mo
ii 5-6 zrakoplova s tvorivom za titovce). Dne 14. V. 1944. dvadesetak lovaca Messerchmitt napalo je 9 talijanskih prievoz
8 lovaca oborivi pet trostrojnih zrakoplova u kojima je zaglavilo 26 zrakoplovaca. U 14 mjeseci ova skupina bacilaje
tona tvoriva padobranima, ali izgubila 13 zrakoplova.

150

slika

Poglavnilc dr. Ante Paveli govori pripadnicima svog Tjelesnog sdruga (PTS-a) nakon sprovoda junakog dopukovnika
Krune Devia, poginulog god. 1944 kod Ludbrega. Kraj Poglavnika general Ante Mokov, zapovjednik PTS-a

USTAE U BORBI ZA NEZAVISNU DRAVU

HRVATSKU

FOSLJEDNJEG DANA godine 1943. u 21 sati, sjedio je u svom tabu V. partizanskog korpusa komandant S
Rodi i s naelnikom taba upisivao u sekciju vojnog zemljovida Friedor-Banja Luka-Pakrac poloaje 4.divizije (6
11.brigade Udarnog, Podgrmekog, Sanskog i Gradiko-Lievianskog partizanskog odreda) 11. divizije (5., 12.
brigade Prnjavorskog, Teanjsko-teslikog i Banjalukog partizanskog odreda); 13. brigade 10. divizije; 1. i 2. artiljer
diviziona korpusa - kao i pridodanih pojaanja za banjaluku operaciju 3.

151
krajike proleterske brigade; 3. Like brigade 6. divizije - svejedinice sastavljene uglavnom od vlakog stanovnitv

Pred partizanskim hordama leala je u 22 sati u posljednjoj noi godine 1943. u mraku posavske ravnice Banja
oznaena kao budui glavni grad Nezavisne Drave Hrvatske. Onaje bila odskona daska za izvoenje svih podhvata Hrv
oruanih snaga u sredinjoj i zapadnoj Bosni. Ujeku tzv. este ofenzive. prema zapovjedi vrhovnog taba partiza
srbskih odmetnika, V. korpus, s pridodanim jedinicama, poduzeo je podhvat napadaja na Banju Luku koji je bio vies
znaaja. Osim psiholokog pogodaka, koji je imao prouzroiti pad budue priestolnice mizke im NDH, napadaj je bio izvr
bi se privukle hrdatske snage u obranu carskog grada - te da bi se oslabile snage u ofenzivi na Trei korpus partiz
iztonoj Bosni. Operacijaje predviala da est brigada (9 000 partizana) ijedan odred u nenadanom napadaju prod
samo sredite grada. Zbog osiguranja podhvata sa sjeverozapadne strane, iz smjera Ivanjske koji je otvoren prema
odredena je jedna brigada za uniten je 5. zrane luke Hrvatskog zrakoplovstva u Ljeskovcu. U isto vrieme

slika

Junaki ustaki puko-vnik Frane Sudar o kojemu se pjevalo:

"Sudar goni etnike i partizane - na sve strane...

152

predvieno je uniten je hrvatske posade u Bosanskoj Gradiki, ruenje pontonskog mosta na Savi, privideni napadaj na P
te vrenje vie diverzantskih akcija - za skretanje pozornosti - proti prometnih veza Banja Luka - dolina Une.

Tono u 22 sata poela je kratka topnika priprema, a zatim veliki partizanski napadaj. U sastavu prve partiz
skupine, kojom je zapovjedao tab IV. divizije, pokraj 3. like, 6. i 13. krajike brigade i Prvog artiljerijskog divi
djelovao je iz smjera Sanskog Mosta i Sanski partizanski odred.

Prvi bataljun 13. krajike brigade probio se do prvih kua izmeu potoka Crkvine i Petrievca. Zatim je brzo p
do Orunike vojarne i izvrio njezinu blokadu. S lievog krila bataljona otvorena je estoka vatra na branitelje, a zati
svih drugih strana. Hrvatski domobrani, ustae i orunici povukli su se u svoje vojarne i u banjaluku tvravu na obali Vr
prualijak odpor. Partizani su upotrebljavali bizometne englezke i talijanske topove, lake oklopnjake te bezbroj ba
strojnica. No se pretvorila u pravi pakao. Svjetlei naboj i arali su nebo, a eksplozivni praskali po zidovima zgrada i
Bjesomuno su urlale partizanske gomile, ali su se uviek morale povlaiti pred snanom i sigurnom hrvatskom vatrom
dalje svoje brojne mrtve i ranjene.
 Napadaj na Banju Luku trajao je puna tri dana i tri noi. Tiekom noi od 2. na 3. sienja 1944. i ranog prijepodn
sienja, poslije estokih borbi oko hrvatskih uporita u gradu, poelo je uurbano povlaenje srbopartizanskih jedinica. H
domobranskoj, ustakoj i orunikoj posadi dolaze u pomo ustake motorizirane i pjeake jedinice, a s njima i dielovi
njemake motorizirane brigade. Partizani su pretrpjeli gubitak od oko tri tisue mrtvih i jo vei broj ranjenih te se daju u
Danas tvrde da nisu ni imali namjere zauzeti Banju Luku: Obzirom na vanost, kojuje neprijatelj pridavao banjalu
garnizonu, nije se moglo oekivati podpuno (bolje reeno nikakvo - op.p.) osloboenje grada (Vjesnik u Srijedu, Zagr
IV. 1967.).

153

Hrvatske oruane snage su opet ostvarilejednu sjajnu pobjedu i pokazale da je Banja Luka dostojnom biti buduim gl
gradom NDH.

Konjiev skok

NAPADAJ NA TITOV VRHOVNI TAB U DRVARU

(SVIBANJ 1944.)

U PROLJEE 1944. Tito se sa svojim vrhovnim tabom nalazio u Drvaru, 60 kmjugozapadno od Banje Luke,
teko prohodnih bosanskih planina i prauma. Partizani su tu imali svoja proizvoljna uzletita za primanje britanskih zrako
sa ratnim tvorivom - kod Medenog Polja i na planini Klekovai. U Drvaru su se takoer nalazile britanska, amerika i sov
vojna misija sa svojim krugovalnim postajama. Isto tako bili su tamo Pokrajinski komitet KPJ-u za Bosnu i Hercegov
zapovjednitva VI. like divizije, I. proleterskog korpusa, V. krajikog korpusa i VIII. dalmatinskog korpusa sa s
krugovalnim postajama kojih je ukupno bilo jedanaest.

Podhvat zvan Konjiev skok brino je pripreman tiekom pola godine raznim uhadanjima i zrakoplovnim sinam
itavog kraja. Zapovjedje glasila: Iznenadnim upadom u partizanski osinjak, Drvar, unititi tzv. `Vrhovni tab Nar
oslobodilake vojske Jugoslavije', a njegovog komandanta Tita iva uhvatiti i samo u krajnjem sluaju ubiti. Nakon uni
taba 20 000 hrvatskih i njemakih vojnika trebalo je izvriti prodor u partizansko podruje. Meutim, partizani
dugotrajnim pripremama i okupljanjima te prema obaviesti zarobljenog njemakog inenjera Otta, iz radne Organizacije
saznali da se sprema podhvat, iako nisu tono znali kada e se on izvriti.
 Dne 25. svibnja 1944. partizani su se u Drvaru spremali za proslavu 52. roendana svog marala koji sije za tu p
dao

154

ivati i zlatom izvezenu odoru. U pet sati ujutro zapoelo je snano bombardiranje etrdesetak Stuka i drugih bomb
nekoliko valova, tiekom dva sata. Onda su se iza Klekovae pojavili prievozni zrakoplovi teglei jedrilice i ba
padobrance. U prvom bombardiranju bila je razorena krugovalna postaja taba. Stigli su Titov pratei bataljon
pitomaca partizanske oficirske kole koji su zapoeli borbu s 500.-tom bojnom padobranaca. Oko 10 sati treim ko
pristigla su tri bataljona VI. like divizije, podupirani s nekoliko talijanskih laganih oklopnjaka L.3, od tri i pol
Padobranci i ete izkrcane izjedrilica, od kojih su se neke razbile pri sputanju po tekom zemljitu, uglavnom su zap
mjesto u ogorenim borbama, alije od njih 600 ostalo svega nekih 130.

Tito se je za vrieme svog boravka skrivao u nekoliko pilja - obia Glavici, kod Bastaja i na desnoj obali rieke U
tako da se nikada nije tono znalo gdje se on nalazi. Napadai su izgubili dosta vremena dok su ustanovili da se Tito na
Peini kod Unca. U ipovljanima se u kritinom trenutku nalazila oficirska kola na elu s komandantom Poljancem ko
120 nedovoljno naoruanih pitomaca krenuo u obranu Peine. U meuvremenu su stigli preko planine Bobare 1. i 2. bat
VI. like brigade, koja je odmah stupila u borbu u mjestu. Malo kasnije stigao je i 3. bataljon. Padobranci su nadirali
Peini, ali su neto prije podne bili odbaeni prema groblju. Tito, Kardelj i ostali izali su u 11 sati pomou konopca iz Pe
koristei se prirodnim zaklonom, pobjegli prema Otaevcu. Probijajui se uz Gradinu i preko Podova, partizanski glave
pobjegli do Kuprekog Polja, 70 km premajugoiztoku. Tito je, premajednom prikazu, pobjegao na malom englezkom str
kotau, preruen u seljakinju. U noi od 3. na 4. lipnja 1944. spustio se na Kuprekom Poljujedan sovjetski prievozni zrak
uzorka Lisunov, kojim je upravljao pilot ornjikov, te odvezao Tita i lanove njegovog Vrhovnog taba i Nacion
komiteta u Bari, juna Italija. Iste noi daljnji britanski prievoznici Douglas prevezli su ostale partizanske rukovodio
Bari. Nakon izvjestnog vremena Tito se sa svojim tabom i komitetima prebacio na otok Vis, 50 km

155

juno od Splita, gdje je upravljao partizanskim podhvatima, sakrivenu u pilji kod Huma - sve do svog odlazka u Beogr
rujnu 1944.

Amerika smotra Newsweek je iste godine ovako opisala napadaj na Drvar: ... Rano u zoru, na dan 25. svibyja;
malog mjesta Drvar napredovale su njemake i hrvatske motorizirane snage dolinom rieke Vrbas u Dinarskim Alpama. B
Jugoslaveni bili su napadani iz zrakoplova. Padobranci su se sputal i po brdima. Iz svog stana u peini, visoko iznad D
bjeao je maral Tito, voda partizana da spasi goli ivot. Obuena tek nonom kouljom, Tita su dizali konopom na jednu v
klisuni. Tito je zatim pobjegao u Bari, Italija... Utvrena je injenica da je Tito izgubio skoro svoj itav vojniki stoer,
vladu, koju su djelomino unitili neprijatelji. Zato je bio primoran uzpostaviti novi stoer u Italiji. Najiztaknutiji save
predstavnik kod partizana, Randolph Churchill, 33-godinji sin britanskog predsjednika vlade, bio je odrezan od Tita i z
nije bio uhvaen. itava tri tjedna on je lutao po brdima, dok nije stigao do Jadrana...

U naputenom Titovom tabu u drvarskoj peini zaplienjena je njegova nova maralska odora, a takoer je zaro
jedna od njegovih sekretarki. Partizanski gubitci iznaali su preko 1 200 boraca i prilino podruje.

NASE MORE

BORBE NA HRVATSKOJ JADRANSKOJ OBALI

(1943.- 1944.)

RAZDOBLJE od rujna 1943. do sienja 1944. izpunjeno je na Jadranu borbom za obalu i otoke. Ve u prosincu 1
tzv. IV. Operativnoj zoni, u Hrvatskoj, partizani su osnovali Sekciju za ratnu mornaricu, ali su tek nakon talijanske kapitula
rujnu 1943. doli do veeg broja vre gradenih i malo veih brodova.

156

Dio tih brodova bio je preureen i naoruan te su njima oblikovane tz, ratne flotile. Prigodom talijanske kapitu
partizani su se doepali dalmatinskih otoka, ali su ih odanle ubrzo izbacile hrvatske i njemake snage, osim s Visa, Biev
Andrije. Ustaki pukovnik Ante Volci, dotadanji zapovjednik sarajevske Ustake prometne bojne, uspieva s manjim hrva
snagama izbaciti partizane s otoka Hvara.

Partizani tiekom godine 1944. vre sa svojom XXVI. divizijom niz napadaja na hrvatske otoke, posebno na Mlj
Korulu. Prigodom neuspjelog izkrcavanja na Koruli izgubili su itavu jednu brigadu od 1 000 boraca. Kako se je skra
kopneno bojite, tako su u partizanske ruke padali pojedini otoci june Dalmacije. Do rujna 1944. oni su zaposjeli Ko
Mljet, Hvar, Bra, oltu, Dugi Otok i ostale manje otoke, a u hrvatskim rukama ostali su Ugljan, Paman i ut pred Zadr
Pag, Rab, Krk, Cres, Veliki i Mali Loinj, Unije i Briuni u Kvarneru i Kvarrieriu odnosno Istri. Kod Dubrovnika preos
otoi Lokrum. Tek kad je zapoela oba partizanska ofenziva poetkom 1945. i njemako povlaenje s Balkana, mo
partizani zaposjesti ove otoke koje su branile manje jedinice 392. hrvatske pjeake legionarske divizije (Plave). Uzpored
svojim napadajima na liko-primorskom odsjelcu, partizani su zapoeli navalama u sjevernom Jadranu vrei sa svojim
XXII. Divizijama iznenadne napadaje na pojedine otoke sjevernog Jadrana. Na Pagu je izkrcano 1 850 partizana, na Rabu
na Krku 3 900, na Cresu i Loinju 1 586. Hrvatske snage brojile su: na Pagu 350, na Rabu 500, na Krku 500, na Cresu i L
1 000 boraca. Odnos snaga bio je 10 000 partizana prema 2 350 Hrvata.

Prigodom napadaja na Pag Britanci su pomogli izl.rcavanje vatrom dviju strojnih topnjaa, jednom bitni
jatonnjurinih. zralcoplova koji su bombardirali Gradac i prilaze mjestu Pagu. Izkrcavanje na Rabu izvreno je pomou

157

britanskih invazijskih brodova, koji su prebacili partizane iz Jablanca, te uz podporu vatre est topovnjaa Jugoslov
kraljevske ratne mornarice, u slubi Britanaca, sa strane Plavnikog kanala. Izkrcavanje na Cresu Englezi su podupriel
invazijcih brodova i dvie strojne topovnjae. Meutim se partizani ale da je englezka bitnica napustila poloaj na Pagu
bila ugroena neprijateljskom vatrom, a takoer da nisu zrakoplovima i topovnjaama pomogli izkrcavanje na Krku. Oni
da su zapadni saveznici namjerno usporavali partizansko napredovanje dok njihove snage ne stignu u Trst. Zbog to
partizani izvrili potajna izkrcavanja u Istri.

Za izkrcavanja na Istri i kod Rieke upotrebljena je l. istarska divizija pomorskog pjeatva, izvjebana u junoj
koja je pri tome imala velike gubitke.

U obranbenim borbama na hrvatskoj obali sudjelovao je i Topniki sklop Hrvatske ratne mornarice koji se sasto
dvie bitnice obalnih topova od 88 mm i 400 momaka, sainjavao je jezgru obrane Splita, a iztakao se i u kasnijim borb
sjevernom Jadranu.

U napadaju na hrvatsku obalu 1943.-44. sudjelovalo je talijansko Kraljevsko zrakoplovstvo, podupirui partizane.
talijanskim navodima izvrilo je 5 369 lietova, bacilo 7 312 bombi s ukupno 1 442 tone, izpucalo 483 000 metaka te u
jedan brod od 4 000 tona, 4jedrenjaka, 14 amaca za izkrcavanje, 21 manjih brodova, 335 samovoza, 10 lokomotiva, 33 v
i 5 protizrakoplovnih postava - veinom na hrvatskoj obali i otocima. Izgubili su 61 zrakoplov, dok je daljnjih 156 ote
Palo je 112, a ranjeno 26 pilota. Talijani su 1944.- 45. bombardirali Rau u Istri, Skradin, Konjic, Dubrovnik i druga m
Djelovali su s bombaima Baltimore i lovakim bombaima. Sam Tito estitao je talijanskim pilotima, koji su podupira
partizanski korpus dne 18. XII. 1944., odajui im priznanje to su izazvali velike poare.

158

Slavoniju, zemlju plemenita

U SLAVONIJI su partizani od jeseni god. 1941. imali samo manje odrede, sastavljene uglavnom od mjestnih V
Najvei je bio Papuki odred, a manji Bilogorski odred (izmeu Bjelovara i Virovitice) te oni u Moslavini, na Psunju i
Oni su uglavnom vrili sabotae i napadaje na manje postaje na pruzi Zagreb-Osiek i Zagreb-Slavonski Brod. Ni koncem
nije se znatno proirilo malo podruje pod njihovim nadzorom koje je ostalo ogranieno na vlake planinske naseobine
nakon kapitulacije Italije, kad su partizani doli do veeg naoruanja, porasla je njihova djelatnost i u Slavoniji, na po
juno od Virovitice i Naica, do rieke Save.

U ienju partizana te obrani pojedinih mjesta u Slavoniji bio je osobito djelatan II. Ustaki sdrug, koji se sasto
XV, XVI. i XVIII. bojne. Na elu XV. bojne nalazio se ondanji bojnik Franjo Stier koji je kasnije postao pukovni
zapovjednikom II. sdruga. On se nije ograniio na isto vojnilco suzbijanje partizana, veje bio jedan od prvih hrv
astnika koji je shvatio psiholoke, socialne i politike znaajke partizariske gerile - o emu je nakon rata objavio niz vr
studija i razprava.

U ljeti god. 1943. XV. bojna bila je razporedena na crti ainci-Podravska Slatina. Zadatak joj je bio tititi cestu i
od partizanskih napadaja iz Papuka i uvati tamonja hrvatska naselja. Posadi dvaju satnija u aincima, na elu sa sat
Ivom Karloviem, bila su dodieljena i dva improvizirana oklopria vlaka jer se tamo kriaju dravna i uzkotrana Gutm
eljeznica za prievoz drva tvrtlce Belie. Partizani su esto postavljali zasjede na cesti ainci-Naice koja se kod Orah
pribliuje umovitim obroncima Papuka. Skoro svi partizanski putevi obskrbe iz Podravine vodili su preko ainaca. Zbo
su i postavljene ustake satnije u selima Mikleui i Nova Bukovica. U ljeti god. 1943.

l59

slika

Maral Kvaternik obilazi front

slika

Smotra postrojbi

160

Niemci su bili poveli podhvat od Slavonskog Broda prema Krndiji koji je nesretno zavrio. Iako su partizani morali na
Krndiju i povui se dublje u Papuk, na svom su povlaenju razbili XVI. i XVIII. ustaku bojnu koja je ondje snosila glavn
borbe. Poginuo je i zapovjednik II. Sdruga dopukovnik Anton Illik. Kroz nizke podravske ume jedan odred partizana po
se sve do postaje Prandauovci te tamo uspio minirati oklopni vlak u kojem se nalazio dopukovnik koji je u borbi naao ju
smrt. Sada su partizani odluili unititi i posadu u aincima koju su obkolili. Napunili su Orahovicu svojim hordama i o
je imala posluiti kao odskona daska. Ustaka satnija u Mikleui morala se povui u Podravsku Slatinu koja je takoe
ugroena jer su partizani ve nadirali prema Dravi i zadnjoj vezi - cesti preko adavice do Donjeg Miholjca. Tako se
posada morala boriti sama za se, odrezana od glavnine snaga u Naicama i urdenovcu koje su i same bile ugroene.

Novim zapovjednikom II. sdruga imenovanje bojnik Stier koji je predao zapovjednitvo posade u Podravskoj S
satniku Robertu Boraniu, a zapovjednitvo bojne satniku Fayu u aincima - te otiao preuzeti zapovjednitvo sdr
Naicama i upozoriti na opasni poloaj. Partizani su odmah stegli obru oko ainca, i zapoeli estoke napadaje podpom
topovima i

slika

Poglavnik s hrvatskim radnicima na otvaranju mosta.

161

bacaima koje branitelji nisu imali. Prema vani titili su se partizani svojim uobiajenim zatitnim pojasom k
onemoguavao slanje pojaanja posadi. Posada Podravske Slatine zaustavljena je ve izmeu Nove Bukovice i Mikleu
Naica i urenovaca moglo se poslati samo manje skupine. Satnik Fay - populamo zvan Tata Fay - uspioje skriti po
napadaje partizana na aince i povratiti neke izgubljene postave. Nesretnim sluajem dolo je do poara u velikom bunk
hrastovine, koji je vladao cestom Orahovica-Slavonski Drenovci, te su ga branitelji morali napustiti to je partiz
omoguilo bolje usredotoenje vatre. Po danu je satnik Fay operirao oklopnim vlakovima, ali oni su bili suvie izlo
nonu borbu te su morali ostati u podruju postaje. Partizani su nou izvrilijak napadaj s podravske strane te su nakon
gubitaka uspjeli zauzeti bunker na mostu i tui du ulice prema koli u kojoj se nalazio stoer obrane. Trenut
protunapadajem bunker je bio povraen, alije opet izgubljen. Partizani sujuriali na kolu, ali kad su vidjeli da imaju pre
gubitke od sigurne vatre strojniara s prvog kata, poeli su paliti kuu za kuom i tako je vatra dopriela i do kole. U bu
pred kolom ustaka teka strojnica vodilaje dvoboj s partizanskim topom na mostu i sa strojnicama po prozorima i iza u
ulica. Vodnik Pavlovi uspio je odbiti partizane smjelim protijuriem, nu oni su uspjeli s nekoliko boca benzina zapalit
kole. Satnik Karlovi se oklopnim vlakom probio par stotina metara do kole, a onda izkoio s vojniarima iz vlaka i pro
do zgrade kojoj se ve ruio krov. Veina branitelja, nosei svoje ranjenike, uspjela se povui prema oklopnom vlaku, a
Fay i vodnik Pavlovi branili su kolu dok sva nije bila u plamenu. Jedan strojniar hrabro je poginuo branei odstupa
neprekidnoj borbi branitelji su se u dva oklopna vlaka uspjeli povui do poruenih mostova na Vojslovici, na koje su natj
uniteni vlakovi, a zatim su se preivjeli borci, s ranjenicima, u neprekidnoj borbi uspjeli povui prema Mikleui.

Par dana kasnije, sa svih strana, krenuli su borci II. sdruga, na elu s bojnikom Stierom, osloboditi aince. Na e
bojne iao je satnik Fay koji je prvi uao u mjesto iz kojeg su partizani na vrat i na nos pobjegli.

162

slika

Odmor vojnih NDH u Kulem Vakufu

slika

alobna povorka ustaa kod sprovoda u Cazinu

163

Satnik Andrija Fay nestao je kod Bleiburga. Pukovnik Franjo Stierje tiekom cielog rata branio Slavoniju i vod
uspjenih akcija, osobito kod Siraa, i preivio godinu 1945. Njegovi brojni vriedni opisi hrvatskih borbi - iz kojih smo iz
samo mali dio - pogotovo njegova razprava Taktika i Strategija komunistike gerile (Drinapress, Madrid) - vriedni su i
doprinosi za razumievanje rata u Hrvatskoj god. 1941.-1945.

U PODNE JE PROBIJEN

OBRU
 ZADNJIH jesenskih dana godine 1944. jedna hrvatska kolona uspjela je bez gubitaka ui u V'ir oviticu i donieti
hranu - tj. strjeljivo tamonjoj posadi koja je ve bila prilino odsjeena od partizana. Dne 22. IX. zapoelo je obsjedanje
slavonskog grada. Glavninu posade sainjavali su astnici i pitomci Sredinje doastnike kole, pod zapovjedni
pukovnika Zdenka Begia, i mjestni ustae, pod vodstvom logornika Josipa Kostelia te tabornika Rojca - svega skupa
800 boraca. Partizanske snage iznosile su osam brigada VI. i X. korpusa (iz 7., 12. i 40. divizije) - deset puta brojn
branitelja i oruani topovima i tekim englezkim bacaimaJohn Bull. Dne 2S. XI. poele su na grad padati prve partiz
granate. S malim vremenskim stankama partizani su neprekidno tukli topovima grad od 2S. do 29. XI. - pogotovo Pejae
dvor u sreditu grada, gdje se nalazila Doastnika kola. U noi od 28. i 29. IX. partizani su izvrilijuri na ustaku p
kolovora, ali su ih branitelji iz nekoliko bunkera uspjeli odbaciti. Dosta ih je stradalo na minskim poljima.

Od jake partizanske topovske vatre stradali su dvorac, gimnazija, kolodvor, loionica i eljezniamko nase
dotadanjim borbama partizani su imali nekoliko stotina gubitaka. Od 28. rujna do 3. listopada padala je kia, ali su pa
svejedno izvrili

164

nekoliko napadaja. Gusti oblaci i kia sprieili su dostavljanje strjeljiva braniteljima putem zrakoplova. Dne 4. X. u 4 sata
partizani su izvrili svoj glavnijuri. to se vie danilo, borbe su postajale sve ee. Kadje strjeljivo palo na kritinu r
vodstvo obrane odredilo je povlaenje iz grada. U 12 sati zapovjed za povlaenje preneena je od bunkera do bunkera,
sati domobrani i ustae izvrili sujuri probijajui se kroz neprijateljski obru. Na putu povlaenja ekale su ih dvie brig
ali se veina branitelja uspjelo probiti i povui u smjeru Donjeg Miholjca. Na tom povlaenju pali su s pukom u ruci log
Kosteli, tabornik Rojc, logornica Rezika Koak te ustake dunostnice Ivanka Balen i urica Majdani i drugi. Po
skupine branitelja, koji se nisu mogli povui, nastavili su s odporom. Partizani su uvukli svoje topove u grad i ruili po
zgrade iz kojih se pruao odpor Prema izvjeu ratnog dopisnika PTS-a Dragutina Doena, partizanima je tiekom 12
obsade Virovitice bilo izbaeno iz borbe pet tisua boraca.

Partizani su u Virovitici i okolici poubijali 350 zarobljenika i graana, a kadaje sovjetska Crvena armija pokuala o
vukovarski mostobran, prebacili su svoju 233. diviziju i u Viroviticu. Oko Boia dolo je do krvavog sukoba izmeu parti
sovjetskih vojnika pa su se partizani, prema zapovjedi Sovjeta, morali povui u smjeru Bilogore. Oko virovitikog mosto
dolo je uskoro do tekih borbi u kojimaje stradalo nekoliko tisua partizana tzv. X. zagrebakog korpusa. Jedinice 5. u
divizije, pod zapovjednitvom generala Bobana, oslobodile su Viroviticu koja se drala sve do pred kraj rata - do 25. t
1945.

165

HRVATSKE DOBROVOLJAKE VOJNICE (MILICIJE)

 Po hrvatskim gradiima i selima, izvrgnutim eim napadajima etnika i partizana, sami gradani i seljaci postro
svoje dobrovoljake vojnice (milicije) za vlastitu obranu. Zapovjednicima su esto bili orunici ili priuvni nii as
doastnici. Pripadnike ovih vojnica nije se pozivalo na obvezatno sluenje vojnog roka je su oni dan i no branili hr
mjesta s pukom u ruci. Mnoge od tih vojnica postojale su tiekom itavog rata te su uspjeno odolievale svim neprijate
napadajima. Druge se, zbog udaljenosti od veih sredita, tekih prometnih veza i pomanjkanja oruja i strjeljiva, nisu
odrati te su njihovi borci preli u Ustaku vojnicu. Meu ovim dobrovoljakim vojnicama osobito se iztie ona iz Bor
Neretvi, osnovana ve u srpnju 1941. pod vodstvom orunikog narednika Matije Banovca, prvog viteza Hrvatskih oru
snaga, koja je odbila brojne etnike napadaje sve do godine 1942. Odmah izza boranske osnovana je i glasovita vojnica
Fazlagia, takoer u Hercegovini, pod zapovjednitvom Memiage Dubura i porunika amila Krvavca, a koja je odbi
etnike i partizanske napadaje sve do pod kraj rata i postala pravom legendom hrvatskog junatva. Kupreka vojnica
zapovjednitvom Pere Juria i Josipa Dujmovia, osnovana je godine 1942. te uspjeno sudjelovala u obrani Kupresa s
godine 1943., a zatim branila i Travnik gdje je njezin zapovjednik Dujmovi hrabro poginuo god. 1944. (Jedna je zaro
partizanka rekla: Da nas maka koti, ne bi nas za Kupres dosta nakotila!). Legendarna je i Kladanjska vojnica, kojuje os
pukovnik Avdaga Hasi, a bila je jedna od najjaih te branila ne samo Kladanj, ve Graanicu i druga mjesta. N
zapovjednik, junaki Avdaga, ubio se kod Dravograda, u svibnju 1945., s poklikom: Ne trebam ni ja ivjeti, kada nema
Nezavisne Drave Hrvatske!. Isto tako slavna bila je i Sandaka milicija, pod zapovjednitvom pukovnika Sulejmana ef
Paariza, bojnika Ramiza Sipilovia i satnika Amira Ploskia, koja je zadala teke udarce etnicima i partizanima, k
Sandaku, tako i kod

166

slika

IBRAHIM VITEZ PIRI-PJANI

(Graanica 1896. - Munchen 20.7. 1977.).

Viegrada. Glasovite su i vojnica iz Bugojna (Nikola Jurii), Livna (Perajica), Tuzle (Topi), Srebrenice (Bekta
Ostroca kod Konjica (Kusturica), Rakitna (Berto Dragievi), Rame (Stipan Siaja-Gegan) te vojnice u Nevesinju, Glava
Drniu, Vrlici- Kijevu, Bjelemiu, Prozoru, Ravnom i dubrovakoj upi. Posavska milicija, pod zapovjednitvom pukov
viteza Ibrahima Piria Pjania hrabroje branila sjeveroiztonu Bosnu i pruala odpor sve do lipnja 1945. u legendarnom Od
Vojnica u Taboru, u Hercegovini, uspjeno je obranila svoje mjesto, uz pomo satnika dra Ive Korskog.
167

SUDBONOSNI TRENUTAK

CHURCHILL PODUPIRE RAZPLAMSAVANJE

PARTIZANSKOG POKRETA U HRVATSKOJ

RAZPLAMSAVANJE partizanskog gerilskog pokreta u Hrvatskoj bilo je god. 1941.-1943. pogodovano nezd
poloajem prisua II. talijanske armate koja je trajno ili privremeno zaposjedala znatan dio hrvatskog dravnog podruja u
na Kordunu, Dalmaciji, Bosni i Hercegovirll. Kada bi im se pribliavale hrvatske i njemake podhvatne snage i nastoj
obkoliti, partizani su uzmicali u talijansku zonu i tu su se nehajem ili sporazumima s talijanskim zapovjednicima mogli s
odmoriti i preustrojiti. Talijanskom kapitulacijom ujeseni 1943. doli su do veeg diela naoruanja 12 talijanskih di
ukljuujui tee topnitvo i oklopnjake.

Kad su zapadni Saveznici zaposjelijunu Italiju ujesen 1943., partizani su takoer poeli primati obilnu britansku p
u oruju, strjeljivu, raznom tvorivu i hrani - pomorskim i zranim putem. U svom pismu od 8. I. 1944. upuenom
predsjednik britanske vlade Sir Winston Churchill naziva partizane rodoljubnim herojima i izjavljuje da mu je najvru
pruiti im svu moguu pomo preko mora i zraka. On naglauje da je njegov vrhovni zadatak oistiti tlo Euro
nacistiko-faistike zaraze te da nema elje diktirati buduu vladu Jugoslavije. On iznaa da vie nee pomagati
Drae Mihailovia, ve samo partizane - u najuem dodiru sa svojim prijateljima maralom Staljinom i predsjed
Rooseveltom. Dne 5. veljae iste godine pie Titu da je elja britanske vlade, da se ujedine sve jugoslavenske rodo
snage i svi astni elementi u tojaoj i u to uspjenijoj borbi proti neprijatelju; da se ostvari jedinstvo i bratstvo jugoslave
naroda i stvore uvjeti za doista demokratsku i federativnu Jugoslaviju.

168

Kako zakljuuje poznati britanski povjestniar, general Fuller, Churchill je svojoj tenji za to skorije i tem
uniten je njemake sile podredio stoljetnu mudru britansku politiku odravanj a ravnotee snaga u Europi. Umjes
podrava snage koje bi se mogle suprostaviti sovjetskom irenju, on ini sve to je mogue da utjecaj Sovjeta i nji
sljedbenika to vie ojaa u iztonoj i sredinjoj Europi - i ta njegova politika, podupirana od Roosevelta, dovela je do dan
tekog stanja u svietu i izrastanja Sovjetskog Saveza u drugu svjetsku silu, a nestanka britanskog carstva.

Suoena s tom tvrdoglavom i kratkovidnom politikom, sudbina Hrvatske, Madarske, Rumunjske, Bugarske i Slo
bila je zapeaena i svi njihovi pokuaji da se putem pueva prebace na savezniku stranu unapried su osueni na pr
Pokuaj protinacistikog pua hrvatskog ministra oruanih snaga krilnika viteza Ante Vokia i ministra unutarnjih poslo
Mladena Lorkovia, uz pomo pojedinih predstavnika Hrvatske seljake stranke, ujesen 1944. nije doao dalje do li
britanskom vojnom misijom u Titovom Vrhovnom tabu. Makar je taj pokuaj bio nadahnut iskrenim rodoljub
nastojanjem ouvanja Nezavisne Drave Hrvatske, bio je iluzoran nakon Churchillove odluke da temeljito podupre Tita, k
rtvovao i samog kralja Petra Karadorevia koji je bio i u rodbinskim vezama s britanskom kraljevskom kuom.

AmerikipredsjednikRooseveltjejogodine 1942.jasno uvidio absurdnost Jugoslavije i nastojanja da se dva

protivna naroda kao to su Srbi i Hrvati prisiljava ivjeti pod zajednikom vladom. Nu nije nita poduzeo u tom
preputajui iniciativu na Balkanu Churchillu. Onje na konferenciji u Jalti jo i vie poputao Staljinu kada je ve i Chu
poeo sumnjati u iskrene sovjetske namjere.

Staljinova ponuda tobonjeg podravanja Nezavisne Drave Hrvatske, koja je bila uinjena Hrvatskoj dravnoj
putem sovjetskih izaslanika u vicarskoj, imala je za oiti cilj samo

169

to bre dolaenje Tita do Trsta. Kad sejedna skupina Slovaka digla proti Niemcima na temelju slinih obeanja, doiv
samo to da su Niemci unitili 60 000 Slovaka u krvavoj odmazdi i zaposjeli jaim snagama Slovaku koja je nakon Stal
pobjede opet strpana u umjetnu eho-slovaku dravu. Jedina mogunost koja se pruala Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj
pruati odpor srbopartizanskoj najezdi do kraja i nadati se spasu u moebitnom brzom sukobu izmeu zapadnih savez
Sovjeta.

Churchillova pomo srbopartizanskom pokretu bila je obilna i odluujua, kako na diplomatskom, tako i na vojn
polju. Na Teheranskoj konferenciji u studenom 1943. Tito je dobio polu-priznanje od Saveznika koje se nakon sporaz
Tito-Subai u ljeto god. 1944. pretvorilo u posvemanje priznanje. Od 15. listopada 1943. do 1. svibnja 1945. Tito je prim
Britanaca u okruglim brojkama:

355 topova, 60 oklopnjaka (tenkova), 31 000 strojnica, 20 000 strojopuaka, 920 bacaa, 58 000 puaka, 13
topovskih granata, 37 milijuna puanih naboja, 122 000 mina, 8000 protioklopnih mina, 157 000 runih bombi, 57
razornih sredstava, 283 000 upaljaa za mine, 878 000 odjevnih predmeta - osim hrane i drugog tvoriva.

Od Sovjeta Tito je primio po stotinjak oklopnjaka, zrakoplova, topova i raznog drugog ratnog tvoriva ijij
nepoznat.
 Churchill je na kraju priznao da je njegova politika bezuvjetnog podupiranja Tita bila njegova najvea ratna pogrj
samo je mogao tuno ustanoviti da se od Stettina do Trsta spustio jedan Zeljezni zastor. Ali bilo je kasno. I dananja sum
neutralnost Jugoslavije, s osloncem na Zapad, nije nikakovo jamstvo da ona nee u danom asu ponovno podpas
sovjetski utjecaj.

170

Nezavisna Drava Hrvatska ponovno je u svibnju 1945. bila nasilno i proti volji veine hrvatskog naroda uklju
novu Jugoslaviju, pod zapovjednitvom Beograda i velikosrbstva pod novom krinkom.

Nu etirigodinje obstojanje Nezavisne Drave Hrvatske, koje je bilo mogue jedino nadljudskom borbom Hrv
oruanih snaga, ostaje poviestnim dokazom da je hrvatski narod sposoban i dostojan ivjeti u svojoj vlastitoj i neovisnoj D
koju e novi narataji buduih Hrvatskih oruanih snaga jednoga skoroga dana, Bojom pomou, ponovno ostvariti.

POTOMCI ZVONIMIRA

JUNO BOJITE I OBRANA IVAN PLANINE (VELJAA--TRAVANJ 1945.)

NAKON naputanja Mostara, krajem veljae 1945., oblikuje se tzv. Juno bojite na Ivan Planini, s osloncom na T
i Sokolac, za obranu Sarajeva i Bosne. Zapovjednik sarajevskog sbornog podruja je general Markulj, a Junog bojita g
vitez Vjekoslav Luburi. Bojite posjeuje i ministar Hrvatskih oruanih snaga, doadmiral vitez Nikola Steinfl, kojega pr
uzorno postrojene i stegovne hrvatskejedinice 2. gorskog sdruga na elu s generalom Bajdom, 9. ustakog sdruga puko
Majera i 369. Vraje divizije. Partizani se prikupljaju te u poetku nije bilo veih borbenih djelatnosti osim obostrane izvid
i mjestimine topnike vatre. Dne 21. oujka hrvatske podhvatne snage oslobadaju Trnovo i neto prodiru premajugu k
poboljale poloaje. U borbama za Trnovo partizani su imali 211 poginulih, 18 zarobljenih te je zaplienjeno 3 baca
strojnica, 102 puke i drugo tvorivo. Dne 25. oujka dovlae nova pojaanja, ali ne uspievaju prodrieti. Dne 29. oujka pa
zapoinjujak napadaj

171
u podnevnim satovima, koji se produio sve do 31. oujka, ali su odbijeni, dielom u blizkoj borbi. Kod Trnova odbijenje n
na hrvatsko lievo krilo. Takoer napadaju nou na podruje Sokolac-Mokro, ali su isto tako odbijeni uz velike gubitke. Sje
od ceste Mokro-Sarajevo protjerani su uz gubitak 276 poginulih, jednog bacaa, 10 strojnica i drugog tvoriva. Oko 4. trav
Ivan Planini samo se odvijaju manje borbene djelatnosti. Nakon toga izvruju obi napadaj te uz krupne gubitke, pogoto
Rudnom Brdu; zauzimaju Ivan-Sedlo.

Zbog obeg njemakog povlaenja, naputa se Juno bojite i grad Sarajevo to ostavlja vrlo muan dojam u
Hrvatskoj. U borbama na crti Foa-Sarajevo sudjelovala je i talijanska partizanska divizija Garibaldi koja je u borbama
ukupno 1 579 mrtvih, 515 ranjenih i 7 291 nestalih. Znatno se osjea nestaica strjeljiva, koje se ne proizvodi u NDH u
koliini, a zbog obeg sloma njemake proizvodnje pod neprekidnim udarima tisua saveznikih bombaa, vie ne do
Njemake. Od tada se Hrvatske oruane snage nalaze u prinudnom povlaenju branei uporno svaku stopu zemlje kolik
sredstava

slika

Poglavnik sa seljacima iz Imotske Krajine

172

doputaju. Kako sami partizani piu, ima poloaja koje jo Nijemci i ustae vrsto dre... Ne daju ih. Nastavljaju g
obranbenog sistema na dijelu naeg teritorija, koji jo dre... Sagradili su utvrenu zonu u Srijemu, izmeu Dunava i
vrsti su i od Save do mora.

PROTUNAPAD

HRVATSKI PROTINAPADAJ U HERCEGOVlNI I OBRANA

MOSTARA (SIEANJ-VELJAA 1945.)

 U SVOJOJ knjizi Ratno doha Milovan ilas pie: ...Nemakim divizijama iz Grke preseenje put preko Srbije
pokuale da se preko Crne Gore probiju prema Mostaru i Saraj evu. To nasje nateralo da od Britanaca zatraimo artilje
podrku. uo sam od naih komandanata da je ta artiljerija (sa svojim granatama od 11 kg - op.p.) odigrala vanu, ak pre
ulogu u ometanju nemakih prodora. Britanci su traili da njihova vojska titi artiljerijske jedinice. Meutim, iskrcavan
vojnika ohrabrilaje nae domae protivnike, te su nae jedinice u Dalmaciji stavljene u pripravnost i Britancima uskraeno
iskrcavanje. Takoerje srbopartizane isdano poupirala tzv. Ballcanska zrana snaga sa svojih 500 britanskih, talija
junoafrikih i grkih zrakoplova. (LT sastavu 55. jata RAF-a bilo je i nekoliko srbskih kraljevskih posada). Dne 19. XI.
pet talijanskih dvostrojnih bombaa Baltimore iz 132. skupine napalo je Konjic. Tito je krugovalnom porukom br. 001
estitao svim talijanskim pilotima; koji su sudjelovali u akciji 21. korpusa, dne 18. XII. 1944. Veliki poari gorili su
popodne:

Hercegovako bojite branio je jedan hrvatski gorski sdrug u Konjicu (s 4 000 boraca); 9. ustaki sdrug bojnika
Majera (1 200); 369. hrvatska Vraja divizija (12 000) te 118. njemaka

l73

lovaka divizija (5 000) - svega nekih 20 000 boraca. Partizani su nadirali sa svojim 2. korpusom (3., 26., 29. i 37. diviz
talijanskom divizijom Garibaldi - s nekih 40 000 boraca, poduprtih topnitvom, zrakoplovstvom i s petdesetak sr
oklopnjaka. Kako 26. divizija, koja je prije zatiavala Tita na otoku Visu, tako i oklopni odjel, bile su njihove elitnejed
izvjebane i opremljene od Engleza u Italiji. U listopadu 1944. talijanska partizanska divizija Garibaldi sudjelovala
napadaju na Boku Kotorsku, a od 26. do 29. studenog na Nevesinje. U studenom i prosincu ponovno djeluje na prostoru G
i Nevesinja.

Unatojakom neprijateljskom pritisku i bez ikakovih veih oklopnih snaga i zrakoplovstva, hrvatske snage uspije
sienju 1945. izvriti protinapadaj te u roku od 12 sati osloboditi apljinu i Ljubuki. Kod Studenca unitavaju jednu bitn
etiri topa, a kod apljine dva oklopnjaka (navodno Sherman od 33 tone). Ovaj je smjeli protinapadaj silno podiga
hrvatskih branitelja i puanstva te se vjerovalo u obu protinavalu. Nu kako biljei izaslanik Ministarstva oruanih snaga,
Ivo Rojnica, jedan

slika

Polaganju kamena temeljca za radnike kue u Osijeku prisustvovali su visoki dunosnici (slijeva na desno) Josip Milkovi, dr. Lovro
i general Vilko Begi.
174

njemaki obavjetajni astnik rekao mu je u Mostaru u povjerenju da Njemaka gubi rat i da oni povlae vojsku kui kak
spasili od partizanskog zarobljavanja... U isto vrieme situacija se na irokom Briegu - gdje su se vodile borbe na ivot i
naglo pogorala. Partizani nadiru prema Mostam i sjune strane. Pritisak je toliki da su nae vlasti naredile da se c
puanstvo povue prema Sarajevu... apljina i Ljubulci tnorali su biti ponovno naputeni. U borbama na ulicama L
partizani gube daljnje oklopnjake od hrvatskih aklopnih aka, a dalekometni topovi Vraje divizije zadaju im teke gu
Nu nije im uspjelo odrezati povlaenjejunakih branitelja irokog Briega koji su se dne 7. veljae 1945., nakon etiri m
obrane, povukli sjevernim brdima Mostara praeni brojnim izbjeglicama. Partizani tada udaraju najunu obranbenu cri
Goranaca.

Tadanji mladi hrvatski ratni izvjestitelj Miljenko Barbari opisuje obranu Mostara: ... S druge strane naih linij
ujarcima gomile odrpanih, izgladnjelih spodoba (osim 26. parrizanske divizije - op.p.), sakupljenih i dovuenih iz m
predgraa svih balkanskih gradova, pokupljenih pod mostovima i pobjeglih iz javnih kua i kaznionica. I ve etrnaes
navaljuju te podivljale rulje uz fanatine i histerine krikove svojih enskih `boraca' na aku upornih i ilavih branitelj
komadani i desetkovani neprekidnom i bubnjarskom vatrom, u vodi do iznad stopala, mokri i prozebli, izgledaju prib
priliepljeni na ve napola poruene jarke i samo smrt im trga iz ilavih i umornih ruku hladne i mokre puke. Mostar drht
opasnou smrti i nesree, koja je ve zarila otrovne pande u srdce krne Hercegovine i na pragu naputenih, spa
stoljetnih mirnih ognjita zavritila divlji krik pijane pobjede. Vojnici, ve davno premoreni neprestanim bitkama odjadra
obala do Mostara, branili su nadljudskim snagama grad; bez odtriora i izriijene, i bilo je jasno da su dani odporu odb
Pomo nije stizala i grad, nekada sjajno branjen nizom protuzrakoplovnih bitnica, ostao je bez ijednog topa. Svakodnevn
svietlu veljaka jutra letjeli neprijateljski zrakoplovi iznad kua i gaali sve to se je micalo. (Pogotovo oni 352.jugosloven

175

slika

Uspomene sa zagrebakog zbora

slika
Hrvatski metropolit i zagrebaki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac.

176

jata u okviru RAF-a, s lovakim bombaima Spitfire s Vusa - op.p.). Ogoreni vojnici pucali su iz nemonih puaka i bra
strojopukama i kletvama. U zraku nad Mostarom visjela je smrt i svietje uurbano hvatao vlakove ili se lagano zavl
dubine kua da nita ne vidi, nita ne uje i sve zaboravi... U zoru smo zapalili pismohranu... itav dan je trajala paklena
Val za valom divljih neprijateljskihjuria uz kriku i urlike razbijao se je o poruenejarke gdje su leali dragi mladii, tihi i
dok se je samo ulo brzo mienjanje naboja, popraeno koji put s kratkim i hladnim zapovjedimajo golobrada
porunika... Neprijatelj, krvavo suzbijen unato svojih brojnih divizija i gomila, zabio je klin na sjeveru, gdje nije bilo nij
vojnika, s oitom namjerom presjei put uzmaica i obskrbe te obkoljavanjem unititi do kraja svu posadu. Zapovjed
konano izustio rie, koje smo se tako bojali: "Povlaenje!"

Za Boga i domovinu

NA IROKOM BRIEGU, 25 km zapadno od Mostara, u krnoj Hercegovini, die se od godine 1846. veliki franj
samostan sa crkvom, sjemenitem i gimnazijom. Onje tiekom stotinu godina dao mnotvo vriednih sveenika, profe
intelektualaca hrvatskom narodu. Predstavljao je kulu hrvatstva u ovoj dinoj hrvatskoj pokrajini, koja je jo od vr
Nemanjia mamila velikosrbsku gramzljivost. Hrvatski hercegovaki franjevci i njihovi aci nisu se mjeali u politiku,
uviek branili hrvatstvo i razumljivoje da su s velikim oduevljenjem doekali uzpostavu Nezavisne Drave Hrvatske. S
godine 1943. iroki Brieg ivio je srazmjerno mirno, predan Bogu i svom narodu. Godine 1943., prije kapitulacije I
Talijani su se morali povlaiti prema obali, a na njihovo mjesto dole su hrvatske postrojbe. Odlukom vojnih oblasti na ir
Briegu postavljena je velika vojna bolnica, ali samostan ipak nije pretvoren u vojno uporite. Polovicom studenog
partizani po prvi put navaljuju na iroki Brieg, ali se moraju povui zbog snanog odpora hrvatskih

177

jedinica. Tiekom prosinca 1944. navaljuju gotovo svaku no pucajui svojim topovima s Trn Polja, gdje je bila pristigla
njihova brigada, i oteuju crkvu. Nu ustaki borci ih uviek odbacuju te u tri i pol mjeseca nisu postigli nikakav uspje
vie, Hrvatske oruane snage izbacuju ih za ciglih 12 sati izjune Hercegovine unitivi kod Studencajednu bitni;,u od
topa, a kod apljine dva teka oklopnjaka Sherman od 33 tone. Nisu mogli zaokruiti irokog Briega jer im je izbija
cestuprema Mostaru prieila voda Mostarskog Blata, a s june strane obranbena crta koja je ila do Goranaca. Tito se n
zbog neuspjeha i odredio odluan napadaj s velikim pojaanjima u sienju 1945. Jedne noi partizani su napali Liticu i u
obkoliti iroki Brieg s tri strane, tako da je ostalajo samo cestovna veza s Mostarom. Borbe su se vodile dan i no i u
jedinice te seljake vojnice uspjele su partizane odbiti ponovno nanievi im velike gubitke. Partizani su tada otvarali
protioklopnim

slika

Zapovjednik Crne Legije, ondanji bojnik Jure Franceii, izdaje zadnje upute svojim astnicima prije borbe s etnicimu na
Romaniji, kod Sarajeva, u zimi godine 1941.

178

topovima iz smjera Koerina i pokuavali oklopnjacima prodrieti na iroki Brieg, ali su opet izgubili jedan oklopnjak u k
ceste prema Imotskom. Njihove napadaje poduprli su i partizanski i talijanski lovaki bombai koji su bombama i rak
pogodili krov crkve, gimnaziju i aki konvikt, zapalivi i knjinicu u kojoj je izgorjelo sto tisua knjiga. Ubaciva(i su u
svejae snage, poduprte oklopnjacima i topovima, a borci 9. ustakog sdruga, na elu s pukovnikom Vladom Majerom, oa
su se branili iz zapaljenih zgrada ovog hrvatskog Montecassina.

Partizanski srbijanski generali Peko Dapevi i Koa Popovi upravljali su juriima na iroki Brieg, ali ga u
Titovim prietnjama nisu mogli zauzeti. Konano su poetkom veljae 1945. partizani izvrili napadaj u gomilama, s ne
tisua svojih boraca. Oni su desetak oklopnjaka englezke proizvodnje s Trna obili brdo s june strane i doli pod sam kon
samostan. Hrvatske postrojbe bore se iz goruih zgrada i odstupaju stopu po stopu u neprekidnoj vatri. Mnotvo ok
naroda sliedi hrvatsku vojsku u povlaenju i sklanja se u bunkere na avarovom Brdu. U borbama u Litici partiz
oklopnjaci ponovno padaju rtvom oklopnih aka (bazooka), dok dalekometni topovi Vraje divizije nanose nji
hordama teke gubitke. Nije im uspjelo odrezati povlaenje hrvatskim snagama koje su se nakon ilavog odpora po
sjevernim brdima do Mostara.

Kad su partizani konano zaposjeli iroki Brieg, nali su tamo 15 franjevaca koji se nisu bili povlaili jer nikad
sudjelovali u bilo kakovoj politikoj djelatnosti niti se ikome iime zamjerili, ve posvetili molitvi i nauavanju poma
siromani sviet. Nu partizanski komesari gumuli su im majsere u ruke te ih onda slikali kao da toboe s orujem u ruc
odpor njihovim etama. Franjevci su cielu no proveli u molitvi u oteenoj crkvi, a ujutro su se, slutei zlo pri
Partizanski komesari su im ponovno gumuli onije muke i onda ih polili benzinom i ive zapalili. Meu spaljenim muen
nalazila su se etiri starca sveenika na elu s 80-godinjim fra Markom Barbariem iji je brat Petar
179

umro na glasu svetosti. Takoer su iva izgorjela etiri franjevca profesora, dva mlada sveenika, etiri mlada klerika i
brat laik. Svega skupa partizani su tiekom rata ubili 28 franjevaca sa irokog Briega, a u itavoj Hercegovini 68.

Tuno spaljivanje petnaestorice ivih hrvatskih hercegovakih redovnika na irokom Briegu zbilo se dne 7. v
1945. Partizani su umnoili njihove slike s orujem u ruci, kako toboe daju odpor njihovim jedinicama, te ih do
zapadnim Saveznicima i objavili na plakatima. O tome se pravom ratnom zloinu srbopartizana danas uti na Zapadu -
nade da e ti isti partizani tititi Zapad od nasrtaja sovjetskih armija s Iztoka... Kolike li iluzije!

HRVATI -JUNACI

Polovicom veljae 1945., nakon jakog odpora kod irokog Briega i Mostara, Hrvatske oruane snage oblikuju obra
Ivan Planini, a obranom zapovieda general Luburi kao zapovjednik itavog junog bojita. On odluno nastoji drati polo
HOS zadaje priline gubitke neprijatelju, ali zbog obeg njemakog povlaenja s Balkana mora se itava hrvatska fronta ta
povlaiti prema Sarajevu, a zatim postupno prema Zagrebu, uviek pruajuijak odpor. Tada su se sovjetske i bugarske e
nalazile u zaleu fronte.

U proljee 1945. zapoeli su se povlaiti iz Srbije i Crne Gore i srbijanski i crnogorski etnici te Nedieva S
dravna straa i Ljotievi Srpski dobrovoljci. Iz Crne Gore povlailo se nekih 12 000 etnika pod zapovjednitvom voj
Pavla uriia koji je god. 1943. predvodio pokolj nad 6000 Hrvata muslimanske vjeroizpoviedi u iztonoj Bosni. Onje b
faistikoj i nacistikoj slubi te je ak bio odlikovan eljeznim kriem. Suraivao je i s Draom Mihailoviem i s Nediem
su ga obojica imenovali pukovnikom. Kako bi se na prevaru lake povukao preko

180

hrvatskog podruja, on je sklopio ugovor s predsjednikom Crnogorskog dravnog vijea, Sekulom Drljeviem, koji je sura
s hrvatskom vladom u Zagrebu i borio se za nezavisnu Crnu Goru. Tim ugovorom etnici su se pretvorili u Crnogorsku na
vojsku. Nu kako su kasnije sami izjavili, nijednog trenutka nisu mislili potivati ovaj ugovor, ve ga jedino izkoristiti zapro
preko podruja NDH. Draa je tada proglasio uriia izdajicom. Jevevi nije dao ni da se njegovim etnicima podieli p
Sekule Drljevia o borbi za nezavisnu Cmu Goru te je jedino pristao da se 2 700 ranjenih etnika i tifusara smjesti u boln
u Staroj Gradiki, pod hrvatskim nadzorom. Umjesto da sa svojim jedinicama priede na lievu, slavonsku, obalu Save, k
bilo dogovoreno s Drljeviem i hrvatskim oblastima, i nastavi put prema Sloveniji, onje zapovjedio pokret desnom obalom
u smjeru Motajice i Lieva Polja s ciljem da preko Kozare, Bihaa i preko Korduna prodre do Slovenije. Putemje mislio p
kupiti etnike ostatke. S time je prekinuo sporazum s hrvatskim oblastima i Drljeviem. Drugi sbor HOS-a generala Lu
je meutim na vrieme zaposjeo prometne veze Nova Gradika-Banja Luka i sprieio daljnje povlaenje emika. Pri poku
nasilno prieu ovu criu, od 4. do 6. travnja 1945., uriievi etnici su pretrpjeli teke gubitke i na kraju bili pri
kapitulirati. Na samom poetku borbi na Lieva Poljujedan dio Crnogoraca, vjeran sporazumu, se odvojio od uriia i p
na hrvatsku stranu. Sam urii se s jednom skupinom od 300 etnika prebacio preko Vrbasa pokuavajui se probitiju
Banje Luke, ali u tome nije uspio pa se i on prikljuio ostalima. Kako kau srbijanski izvori, tu se dogodio uas. etn
bili podpuno uniteni jutiima hrvatskih snaga, a u borbije poginuo i sam urii.

O borbi na podnoju Bilogore

POETKOM godine 1945. gerila na podruju NDH pretvorila se dobrim dielom u otvoreni bojitni rat. Boji
protezalo od Jadranskoga mora sve do Drave, odnosno preko

181

itave Hercegovine, Bosne, Slavonije i Sriema, dok su partizanski odjeli nastavili s gerilom u pozadini, po Zagorju,
Dalmaciji. Kadaje Crvena armija zaposjela vei dio Madarske i utvrdila se na Dravi du hrvatske granice, srbopartiz
spojili svoju frontu s njezinom. Dobili sutada od Sovjeta obilje oruja i strjeljiva. Crvena armijaje s manjim snagama pro
na hrvatsko podruje, ali su one bile svagdje izbaene, osim kod Virovitice, gdje se je 233. sovjetska divizija utvrdila i
dulje vrieme. Iako je bila poduprta jakim topnitvom i glasovitim bacaima raketa, Staljinovim orgu jama i Kauama, k
bili smjeteni na samoj sjevernoj obali Drave, protinapadaj 5. Bobanove divizije i drugih postrojbi izbacio ju je uz
gubitke s hrvatskog podruja. Ovo zadravanje veine hrvatskih snaga u Podravini izkoristili su partizani te se njiho
zagrebaki korpus uvrstio na Bilogori i odavde ugroavao Bjelovar i okolna mjesta. Dielovi PTS-a pokuali su ih unit
nisu postigli veeg uspjeha. Tadaje Prva hrvatska udama divizija dobila nalog da uniti ovo opasno neprijateljsko sredite i
ovaj kraj od partizana.

Partizani su se bili utvrdili na visoravni Bubanj, koja se protee sa sjevera od Bilogore, od koje je dieli prirodni
premajugu do ume Kovaice. Bubanj je prirodna tvrava s koje se i manjajedinica moe uspjeno braniti. Partizan
naikali bunkerima spojenim tunelima i prozvali Tvrava Jugoslovenske armije. Poslije nekoliko dana krvave borbe usp
20. udarna pukovnij a pod vodstvom pukovnika Rude imia primai se toj tvravi i zauzeti toke na njenom jugu i jugoi
Sa zapada je Bubanj obkoljavala 22. udarna pukovnija, a s Bilogore jedinice PT-a. Zapovjednik 2. bojne 20. udarne puko
bojnik Josip Bioi, ustaa-povratnik, istio je umu Kovaicu od partizana tiekom itavog dana i noi osvajajui bun
bunkerom. Ovdje jejunaki poginuo zapovjednik 1. satnije, ustaki porunik Nikola Gavran.

Pukovnik Rude imi, u svojstvu zapovjednika itave prednje pruge, izdao je potrebne zapovjedi svim jedinic
preao u napadaj sa svojom pukovnijom. Nastojao je obii neprijatelja s iztoka i doepati se pristupa k Bubnju. Vrili su se
182

jurii s obje strane u kojima i sam imi sa strojopukom u ruci obilazi svejedinice ijuria na njihovom elu uz poklik: H
za dom! Dobio je nalog da to prije uzastupnimjuriima osvoji poloaje, prije nego li partizani dobiju pojaanja s i
Osvaja jedan vrlo vani poloaj, ali ga napada Podravska partizanska brigada 7. divizije. Nu on ni sada ne naputa os
kljuni poloaj. Kadaje trao prema desnom krilu, gdje su bile najee borbe, pogada ga strojniki rafal. Umire s rieima
dajte se brao! Neka Bioi preuz<ne pukovniju i vodi akciju. Osvetite mene i Gavrana!

Bojnik Bioije preuzeo zapovjednitvo, alije i dalje ostao kod svoje bojne. Onaje ostala bez strjeljiva, a neprijatel
tukao svojim tekim orujima ijuriima. Ipak se odrala runim bombama i skromnom topnikom podporom dok pred s
nije stiglo strjeljivo. Bojnik Bioije predloio zapovjedniku divizije da se izvrijuri na partizansku tvrdavu, ali ga j
odbijao jer da je preopasno juriati sa h o s jednom bojnom pred no. Nu konano je popustio i u 18 h45' 2. bojna je za
podhvat. Lagano se spustila s obje strane prielaza, koji spaja Kovaicu s Bubnjem, i na dani znak izvrila iznenadniju
strane koju su partizani smatrali nemoguom. Kada su zauzeti prvi bunkeri,

slika

Poglavnik sa seljacima u Hrvatskom Zagorju, god. 1941., odlikovanima za hrabrost u Prvom svjetskom ratu.

183

prebaena su teka pjeaka oruja na Bubanj i otvorena je vatra u svim smjerovima. Meu partizanimaje nastala sbrka i
postali nesposobni za obranuj er nisu znali s koje ih se strane napada. Jedna sama ustaka bojna razbila je tako X. ko
njegove 32. i 33. diviziju te izbacilaje borbe preko 2 000 partizana. Bojnik Bioi mogao je javiti zapovjedniku di
pukovniku olcu: Bubanj osvojen. Nalazim se na koti 450. II. bojna progoni ostatke potuenog neprijatelja. Zahvaljuj
povjerenju i predajem Vam zapovjednitvo ostalih jedinica. Neprijatelj je ostavio mnogo mrtvih i ranjenih. S nae strane
mrtav i sedam ranjenih. Kad se razdanilo pronaeno je 642 mrtvih i 145 ranjenih partizana. Oteto sovjetsko i englezko
dostajalo je za itavu jednu bojnu.

SRIEMSKO BOJITE - GROBNICA PARTIZANA (1944.- 1945.)

 U SVOM napredovanju prema Zapadu, dne 6. rujna 1944., III. (juna) Ukrajinska fronta (skupina armija) m
Toljbuhina, s IV. oklopnim sborom generala danova, prelaje iz smjera Rumunjske Dunav kod Negotina u Srbiji. Dne 11
one se sastaju s I. partizanskom grupom armija kod Palenke na Moravi. Tito nareuje svojoj 28. diviziji da osvoji Hrv
Mitrovicu, kako bi stvorila mostobran za prolaz sovjetskih i partizanskih snaga koje bi zaposjele podruje od Hrv. Mitrov
Dunava. Na taj nain Niemci bi ostali odrezani u Zemunu i Beogradu. Bugarska I. armija, na strani Sovjeta, zaposjeda iz
Srbiju s Niem. Niemci pruaju samo ogranieni odpor u svom obem povlaenju s Balkana. Savezniko zrakoplo
pojaava svoju podporu sovjetskim i partizanskim snagama bombardirajui brojne gradove i njemaku vojsku u povla
Titovci tvrde da su u to vrieme ve imali 40 divizija od po etiri do est tisua boraca, a neke i od 12 000 - s ukupno 35
boraca na itavom podruju bive Jugoslavije.

184

Tito je sada koncentrirao veinu svojih operativnih snaga iztono od Bosne i u Crnoj Gori (I. i XII. korpus i Oper
grupu od tri divizije) s njima preao u Srbiju. Do kraja rujna 1944. ove su snage zaposjele sredinju Srbiju. Uzpostavio
nova korpusa XIII. u podruju Nia i XIV. u iztonoj Srbiji. Za zaposjedanje zapadne Srbije, umadije i Beograda obli
je od 9 divizija I. grupu armija. Dne 28. rujna 1944. Tito je odletio u Moskvu gdje se je sastao sa Staljinom, od koj
zatraio daljnje teko naoruanje za svoje snage i sporazumio se da e sovjetska Crvena armija djelovati u Srbiji i Vojv
proti Niemcima budui da njegove snage nisu bile dovoljne da ih se izbaci iz ovih krajeva. Nakon nekoliko dana k
borbi, Sovjeti su uz pomo partizana zauzeli Beograd gdje su Niemci imali gubitke od 25 000 mrtvih i zarobljenih. Nakon
Beograda, 20. listopada 1944., Tito je sa svojim Nacionalnim komitetom oslobodenja Jugoslavije - privremenom vla
preao s Visa u Beograd gdje je, nakon sporazuma s predsjednikom Kraljevskejugoslovenske vlade u izbjeglitvu, drom Iv
ubaiem, dne 7. oujka 1945. oblikovana Privremena vlada Demokratske Federativne Jugoslavije na elu s Titom. K
god. 1944. Sovjeti, Bugari i srbopartizani zaposjeli su Srbiju i Makedoniju, a Titove snage Crnu Goru i Dalmac
Makedoniji i na Kosovu sudjelovale su u borbama i dvie albanske partizanske divizije.

Dne l. I. 1945. Tito je prozvao svoju dosadanju Narodno-oslobodilaku vojsku Jugoslavije - Jugosloven
armijom i oblikovao I., II. i III. armiju, a poetkom oujka i IV. Ona se sada sastojala od 59 pjeakih divizija
zrakoplovne divizije tejedinica Ratne mornarice i Rienih flotila. Titovci tvrde, da je ta armija imala ukupno 800 000 vo
dok glavar Operativnog stoera HOS-a, generalporunik Fedor Dragojlov, cijeni njezinu stvarnu snagu na pola milijuna b
Zajedno sa sovjetskim, bugarskim i albanskim snagama, radilo se o nekih 700 000 do 900 000 boraca, poduprtih s ok
zrakoplova i 200

185

oklopnjaka te 500 angloamerikih zrakoplova i estdesetak manjih ratnih brodova. Nasuprot njima stajalo je 20 hrv
divizija - ukljuujui i tri legionarske sa 166 000 boraca i 7 njemakih divizija i raznih drugih manjih jedinica od ko
mnoge za vrieme povlaenja preko Balkana pretrpjele priline gubitke te vie nisu predstavljale nekadanju borbenu s
Radilo se o nekih 130 000 njemakih boraca. Hrvatsko zrakoplovstvo razpolagalo je s nekih stotinjak zrakoplova, a njema
slinim brojem uglavnom drugorazredne vriednosti. Hrvatske oklopne snage iznosile su nekih 50 osrednjih i d
suvremenih oklopnjaka (Tiger), a njemake stotinjak tenkova i neto vei broj raznih oklopnih i bornih kola. Razmjer
iznosioje pet premajedan u pjeatvu, u korist Sovjeta i partizana, a daleko veije bio razmjer u ostalom oruju. ilas u
knjizi Ratno dobn kae: ... U zavrnoj fazi rata, povlaenjem Nemaca iz Jugoslavije i Grke partizani su kao

slika

Hrvatski narod je duboko pioivljavao svoju obnovljenu Dravu unato najveim opasnostima i nepovoljnim ratnim pril
On je odbijao svaki pokuaj nametanja tuinskih totalitarnih ideologija, a u svojoj obnovljenoj Dravi, unato svim r
nedostatcima, osjeao je svoju narodnu, zaista demokratsku dravu.

186

regularna vojska stavljeni prvi put na pravu vojniku probu: na Sremskom frontu i na frontu Crna Gora - Mostar.

Nakon pada Beograda njemake snage povlaile su se postupno Sriemom dok nije na crti Dunav - Tovarnik - id
- Sava stvorenajaka utvrdena fronta koja je uspjeno odolievala nadiruim snagama sa svojim hrvatskim i njem
braniteljima. Ve u studenom 1944. maral Toljbuhin pokuao je zai za lea ovom bojitu te se je sjakim snagama izkrca
Batine Skele, 30 km sjeverno od Osieka, na Dunavu. Izkoriujui zamrzavanje Dunava, jake sovjetske pjeake snage n
su i Vukovar. Kako kod Batine Skele tako i kod Vukovara pretrpjeli sujake gubitke, meu njima i 22 oklopnih kola T-34
tona. Uz pomo partizana stvorili su i mostobran kod Virovitice gdje su prebacili jednu diviziju. Jakim protinapadajim
Batine i Vukovara Sovjeti su bili prisiljeni povui se preko Dunava, a u sienju 1945. izbaeni su i iz Virovitice. Zbog va
operacija ujunoj Maarskoj nisu uznastojali u daljnjim napadajima, pruajui i daljejaku podporu Jugoslovevskoj ar
oklopnjacima, zrakoplovstvu, topnitvu i ambfibijskim amcima za izkrcavanje na Sriemskom bojitu. ilas pie:
razgovora sa komandantom Pekom Dapeviem i lanovima njegovog taba, stekao sam utisak da bez sovjetskih instruk
oruja, proboj na tome frontu (12. aprila 1945.) ne bi bio mogu. Britanski fieldmaral Alexander je prigodom svog p
Beogradu ponudio Titu britanske snage upozoravajui na opasnost borbe neizkusnih novaka proti izkuanim borcima, nu T
to dakako odbio bojei se britanskih uplitanja u njegovu vlast.

I ovaj put su partizani, uz pomo sovjetskih odjela za izkrcavanje, zali za lea braniteljima Sriemskog bojita fors
Dunav i Dravu. U noi izmeu 11. i 12. travnja 1945. Peta srbska brigada, na elu sa svojim 2. bataljonom, krenulaje u 23
navalu preko Dunava. Sovjetski amci, koji su ih vozili, nisu mogli pristati uz samu obalu, ve tridesetak metara daleko o
pa su
187

partizani morali gaziti vodu do iznad poj asa. Zatim su naili na minska polja, a onda su ih branitelji zasuli runim bomb
uzvisine. Nu uspjelojojje prodrieti preko prvihjaraka i zai izajako utvrenih podruja te stvoriti mostobran za prielaz d
eta. U isto vrieme svejedinice Tree armije, pod zapovjednitvom general-lajtnanta Koste Naa, poele su forsiranje D
Dunava. estnaesta divizija poela je sa svog odsjeka Gatski Rid-Sveta Ana, sa zadatkom zauzea sela Bistrice i Belia, 2
sjeverozapadno od Osieka. Ona je trebala osigurati desni bok armije i nakon zauzea Valpova presjei vezu Osiek-N
Trideset i esta divizija prelaje Dravu kod Narda i nastupala s glavninom prema Valpovu, a manjim snagama prema selu
da zatim nastupa smjerom Ernestinovo-Ivankovo i uzpostavi vezu s I. armijom. Zadatak 51. vojvoanske divizije bio je
svojom 7. i 12. brigadom forsira Dravu kod Josipovca i presjee veze prema Osieku. Njena 8. brigada imala je priei Duna
Dalja, izmeu Osieka i Vukovara, a tzv. Osjeka brigada Dravu kod Sarvaa. Do ponoi 11. travnja na desnu obalu
uspjeno su se prebacili prvi dielovi svih divizija III. armije. Oni su zauzeli ue mostobrane tako da je dojutra mog
prebaena glavnina III. armije. Nakon zauzimanja Narda, Bistrice, Belia i Valpova, Josipovca i Petrijevaca, uzpostavl
iri mostobran na desnoj obali Drave. Na lievoj obali ostalo je samo teko partizansko topnitvo koje je podpom
napredujue jedinice. One su do 14. travnja zauzele Osiek, Naice i Donji Miholjac da bi se kod Naica spojile
slavonskim korpusom ijedinicama I. armije. Kod Nardske skele podignutje pontonski most za prebacivanje tekog topn
U meuvremenuje Juna bosutska operativna grupa divizija urila da zaskoi branitelje sjuga i borila se za upanju i Vrba
Savi. Dok je 5. srbska brigada vezivala za sebe branitelje iz Mohova i Opatovca, pet divizija I. armije krenulo je u fro
napadaj na samom Sriemskom bojitu.

Dne 12. travnja 1945., u 4 sata i 45 minuta ujutro, poeo je topniki napadaj iz 180 topova I. armije. Sliedila s
naleta od po 50 lakih bombaa, Petljakov i turmovik, uglavnom

188

slika

Pripadnici Dravne a.stne radne slube, koja je bila sastavljena dobrim dielom od pravoslavnih Hrvata. Zapovjeda joj k
pl.Halta, kasnije krilnik Pali. Poetkom 1945. ula je u sastav 18. ustake udarne divizije, pod zapovjednitvom puko
Majera i branila podruje Sunja-Sisak u sastavn II. sbora HOS-a.

sovjetskih iz skupine Vitruk i neto partizanskih. Nakon 15 minuta krenule su najurijedinice 1. proleterske i 21. srbske di
Kroz prolaze koje su obkopari uinili tiekom noi, prodirali su oklopnjaci s pjeatvom. Sovjetski zrakoplovi su gospo
nebom, a topnitvo prenosilo vatru u dubinu. Ove nadmone snage uspjele su odbiti protinapadaj branitelja i tiekom
zauzeli su Vukovar, Negosavce, Berak i druga mjesta. Razbijena je 963. njemaka tvravska brigada Kletz od koje je
svega jedna bojna, a njemaka 41. divizija se poela naglo povlaiti na zapad k Vinkovcima. Unitena je preselica jedne
ajedan laki njemaki topniki sklop ostao je bez svih oruda. Nu srbijanski gubitci bili su vrlo visoki.

Poslije proboja Sriemskog bojita jedinice I. armije zaposjele su osim Vukovara i Tovarnik i Lipovac te prele
Spavu, a sutradan zaposjele i Vinkovce. irei se brzim prodorima s dravskog mostobrana, divizije III. armije uspj
razdvojiti

189

njemake snage i stvoriti pukotinu u njihovom razporedu. Iz pozadine boj ita podupirali su ih partizani 6. slavo
korpusa. Tiekom par sliedeih dana zaposjednuti su akovo, Pleternica, Slavonski Brod i Slavonska Poega budui da
Niemci povlaili na novu obranbenu crtu na rieci Ilovi, 80 km iztono od Zagreba. Dne 25. travnja I. srbopartizanska
izbila je u ire podruje Pakraca, a manjim snagama pred Novsku. Nu, kako kau beogradski izvori, na rieci Ilovi b
zadrana odporom neprijateljskih snaga, zajedno s III. armijom. Bila je to glasovita Zvonimirova linija.

Pri proboju Sriemskog bojita, kako kae ilas ... najvie krvi dali su Srbi. Oni su dali najvei broj novih, kao i n
broj regruta u starim jedinicama... To je bila najvea i najkrvavija bitka koju je uopte naa vojska vodila... Od Dapevi
doznao da je on do Zagreba izgubio 36 000 ljudi... Nemci, iako ne kao ranije, dobro su se tukli protiv nae neiskusne vo
ak i hrvatski domobrani... Neki protivnici tvrdili su u svojoj silnoj mrnji: da je ta nesaglediva klaonica samo zato izmilj
da se iskoreni omladina Srbije ili da se uniti `hrvatska drava'. Ali bilo je i dobronamernih kritika, koje sam uo ak
mnogih uesnika toga fronta: Sve je to bilo nepotrebno obzirom da su se Nemci svakako ve nalazili pred slomom - a dr
vlast u Beogradu ve je uvrena... Na Sremskom frontu nismo mi imali protiv sebe samo Nemce: ve i domae nepri
koji su bili spremni da po padu Nemake stave pod zatitu zapadnih sila koje su bile neprijateljski raspoloene
komunizma. Da Sremskim frontom nisu rukovodili komunisti, onda bi bilo razumno ne uriti se probojem.

Divizije Tree armije su do 20. IV. obuhvatile Papuk te je poloaj na Novom dravskom kanalu du Voinske rieke
biti naputen. Pala je Podravska Slatina, neprijatelj je izbio izpred Pakraca i Daruvara, a 25. travnja zaposjeo Viroviticu. K
se povlaile hrvatske i njemake snage da ne budu odsjeene, Druga partizanska armija, nastupajui desnom obalom Save
24. travnja zaposjela Doboj, Derventu, Bosanski Brod, Bosansku i

190

Staru Gradiku, a 25. srbska divizija obkolilaje podruje kod Bosanskog athca, Odaka i Svilaja gdje je deset tisua b
HOS-a prualo odpor.

Naprostoru Lika-Primorje djelovala je osim 11. divizije HOS-a i 392. hrvatska legionarska divizija koja je u kasno
1944. stigla u prostor Karlovca, a zatim Otoca i Gospia. Oko Uzkrsa god. 1945. zapoela je etvrta partizanska arm
svojih 14 divizija ofenzivu iz smjera Dalmacije. 392., Plava, divizija, pogotovo njezina 847. pukovnija na visovima oko L
Osika, bila je teko udarena od premonog neprijatelja. Zapoelo je obe Njemako povlaenje pa su redom naputani G
Babin Potok, Liki Osik i Otoac, a zatim primorski gradovi Senj, Novi i Crikvenica. Ostatci Plave divizije povlaili su se
rieke Like u Velebit. Iz smiera Trsta dolazilaje u pomo jedna njemaka divizija, ali nije dolo do spoja. Pao je i Og
partizani su izbili blizu Rieke gdje se bila povukla i Plava divizija te branila grad zajedno s mornarikim jedini
Organizirana je fronta od Kraljevice, na obali, do Delnica, a zatim prema Koevju i dolinom rieke Krke. Najutvreniji dio
bojita bio je od Snenika do Klane i riekom Rjeinom od Suaka. Nu partizanska 20. divizija (Bogdm Pecoti) ojaana je
brigadom, oklopnjacima T.43 i motoriziranirn topnitvom do 28. travnjaje zauzela Ilirsku Bistricu, dok se 43. divizij a p
prema planini iariji u Istri. Partizanska 9. divizija se s otoka Cresa izkrcala u Istri izbijajui u Volosko i Rukavac u poz
riekog bojita. Tri partizanske divizije (13., 19. i 26.) napadale su na bojite Rieka-Klana, a etiri (9., 18., 20. i 29.), zaje
9. slovenskim korpusom, urile prema Trstu i Ljublj ani. Poetkom svibnja partizanskejedinice bile su ve u Trstu, Tr
Soi, Gorici, Tolminu, Kobaridu, Bovcu i Tarcentu, a Kvarnerski odred u Puli. Nakon bitke kod Klane, dne 21. i 22
njemaki 97. vojni sborje odustao od daljnjih protinapadaja i, pritjenjen izmeu Rieke i Ilirske Bistrice, poeo organ
obranu. Zapovjednik Jugoiztoka, general Loehr, zapovjedio je proboj preko Ilirske Bistrice i Postojne prema Ljubljani. Dn
zapoeoje pokuaj proboja obrua u kojemu su sudjelovali ostatci

191

Plave divizije. estoke borbe trajale su sve do 6. V. kada su se obkoljenejedinice nale stegnute na prostoru od etiri e
kilometra. Dne 7. V. ujutro predalo se partizanima 16 000 njemakih vojnika, s nekoliko generala. General Kuebler podp
uvjete kapitulacije prema kojima se hrvatski faisti, ukljuujui legionare, kao i gradanske osobe, koje se nalaze kod 97. s
moraju izruiti Jugoslavenima. Tako je izrueno 10 000 Hrvata, ali ni Niemci nisu puteni kui kako im je bilo obeano,
bili zarobljeni od partizana i mnogi poubij ani. U borbama oko Rieke iztakla se i hrvatska Istarska divizija pod zapovjedni
pukovnika Rea.

Napadaj na Karlovac, kojega su branili dielovi 11. divizije HOS-a (pukovnik Aleksi), zapoeoje 4. svibnja 1945. N
tekih ulinih borbi - prema priznanju partizana - ipak je neprijatelj

slika
Hrvatski metropolit i zagrebaki nadbiskup dr. Alojzije Stepinac bio je vojni vikar Hrvatskih oruanih snaga, a njegov zam
pop Stipe pl. vueti bio je stari prava. Nadbiskup Stepinac je pokuao sve uiniti da se spasi Drava Hrvatska god. 1
zbog toga je bio od Beograda osuc~en na 16 godina prisilnog rada.

192

uspio zadrati mostobran na desnoj obali Kupe, to ga je jo inilo gospodarom sjevernog dijela grada i oteavalo pregrup
jedinica Jugoslovenske armije. Dovuena je i 23. partizanska divizija. Tek 7. V. zapovjednik V. sbora HOS-a, genera
Hereni, izdao je zapovjed za povlaenje u smjeru Zagreba. Tako je zavrena borba na podruju Skupine Lika i s
sejedinice HOS-a prikupile oko Zagreba i Varadina za povlaenje prema Austriji.

POSLJEDNJI DANI RATA

Strategijski zadatak pet hrvatskih vojnih sborova bio je pred kraj rata braniti iroki prostor oko Zagreba, poe
iztonih obronaka Bilogore, zatim du rieke Ilove do njenog utieka u Savu, Savom do Siska te tiekom rieke Kupe do Kar
Iztaknuti postavi ovog podruja bili su u Gospiu s vezom na Karlovac i Dvera na Uni, s vezom preko Kostajnice na D
Izpred. ove Zvonimirove linije bila je izpupana tzv. Predzvonimirova linija, koja se polukrunu protezala od Koprivn
Sisak i Karlovac (dok je sama Zvonimirova linija bila postavljena od Koprivnice preko Dugog Sela na Karlovac). To se b
djelilo na etiri odsjeka:

SKUPINA IZTOK: I. sbor generala Ante Mokova (2. i 5. divizija); Samostalni ustaki sdrug i Brzi sdrug. III
generala Ariura Gustovia (3., 7., 8. i 9. divizija); 369. hrvatska legionarska Vraja divizija; Kozaki konjaniki sb
njemake divizije. Ukupno 13 i po1 divizija. Nasuprot skupini Iztok stajala je III. partizanska armija (7 divizija) te iu
armija (12 divizija). Operativno podruje bilo je izmeu Save i Drave te Bilogore. SKUPINA JUGOIZTOK: IV. sbor ge
Josipa Metzgera (4., 6. i 15. divizija); II. sbor generala Vjekoslava Luburia (17. i 18. divizija s Obranom), zatim 373. hrva

193

legionarska Tigar divizija. Svega 7 divizija. Partizani su na ovom odsjeku razpolagali s II. armijom sastavljenom od 12 di
Operativno podruje bilo je od Save u luku do pola puta izmeu Siska i Karlovca.

SKUPINA JUGOZAPAD: V. sbor generala Ivana Herenia (10. i 13. divizija); jedan sloeni njemaki odjel. Sveg
i pol divizije. Partizani su ovdje raspolagali s nekoliko divizija II. i IV. armije. Podhvatno podruje bilo je iri prosto
Karlovca.

H.O.S. 1945.

Junaka obrana Zvonimirove linije

VELIKE OBRANBENE BORBE U OUJKU I TRAVNJU 1945.

KAKO sami srbopartizanski izvori priznaju - ustae su branili svaku stopu svog podruja. Teke obranbene
vode se krajem oujka i tiekom itavog travnja 1945. Dne 21. III. Jugoslovenska armija vri vie napadajajuno i zapad
Bjeljine koji su svi odbijeni. Kako bi olakali svoj teki moralni i stvarni neuspjeh u Moslavini, partizani nou od 17.
oujka napadaju pojedina hrvatska uporitajugoiztono od Bjelovara nadajui se prodrieti u sam grad. Hrvatsko ratno iz
biljei: ... Posade ovih uporita borile su se meutim lavovski i stvorile na taj nain potrebno vrieme za zahvat naih pr
koje je podhvatno zapovjednitvu pripremilo predviajui ovakav poloaj. Iznenadnom pojavom naih priuva zaprep
neprijatelj dao se u panini bieg, odvezavi umjesto pliena, kome se bio nadao, svoje mrtve na 80 kola, dok je 62 po
ostavio na bojnom polju, a 6 neprijateljaje zarobljeno. I ovom prigodom neprijatelj je dao dokaza svoje zvjerske okru
zaklavi 60 hrvatskih vojnika, koji su sejunaki borili u svom obkoljenom uporitu, izpalivi i posljedni metak.

194

slika

Elitna jedinica HOS-a na mimohodu 10. IV. 1942. u Zagrebu

Kod Bosanskog Novog napadai su imali 41 poginulog te je zaplienjen 1 baca, 2 strojnice, 2 strojopu
strojosamokres te vei broj puaka i strjeljiva. Jugozapadno od Prieboja odbijeni su svi neprijateljski napadaji prema sjev
je ubijen 51 partizan, 8 zarobljeno i zaplienjeno 9 strojnica. U podruju Plitvikih Jezera zaplienjeno je jedno vee skl
Podhvatne snage HOS-a oslobodile su Trnovo i prodrle premajugu. Partizani su imali 46 mrtvih, 4 zarobljena te su ostavil
koliinu oruja i dojavne opreme. Oborena su 3 neprijateljska zrakoplova. U Sriemu, na Dravi, na Ivan Planini te kod So
nije bilo veih borbi.

Dne 24. III. na visinskom podruju Brke, kod Brkog, partizani su protjerani uz 47 poginulih. U sjevernom
Poeke kotline pobijeno je 29 odmetnika, 5 zarobljeno te zaplienjena 1 strojopuka, 14 puaka i. 5 konja. Kod Bos
Kostajnice neprijatelj je imao 29 poginulih. Izmeu Krbavskog Polja i Une

195

nastavile su se estoke obranbene borbe. Unitena su troja oklopna kola. Kod Trnova partizani su u podhvatu i
razbijenih snaga izgubili 37 mrtvih i 4 zarobljena. Njihovi ukupni gubitci u bitci za Trnovo iznosili su: 211 poginuli
zarobljenih. Plien: 3 bacaa, 14 strojnica, 102 puke, 1 samovoz, 1 strojni kota, vea koliina topnikog i pjeakog strjel
dojavna oprema. Uspjeno se nastavlja podhvat izmeu rieke Spree i Gradaca gdje su protjerani partizanski odjeli. Obor
dva neprijateljska zrakoplova. Na donjoj Drini, na sriemskom i dravskom odsjeku te na Ivan Planini nije bilo vanijih doga

Dne 25. oujka srbopartizani su izgubili kod Graanice 152 poginula, dok je zaplienjeno 11 strojnica te drugo o
Kod Garenice protjerani su odmetnici te su imali 247 poginulih, meu njimajednog `naelnika taba', jednog `ofici
`komesara'. Svoje mrtve i ranjene odvukli su na 20 kola. Broj ranjenih cieni se na oko 300. Zarobljeno je 43 partizana, a p
iznosio 93 puke, 11 strojnica, 20 bacaa, 2 strojosamokresa, jedna krugovalna

slika

Poglavnik na bojitu u Kordunu.

196

postaja, 1 brzoglas te vea koliina ita i brana. Nastavljaju se obranbene borbe na donjem tieku rieke Une te kod Trnov
su neprijatelji dovukli pojaanja. Na donjoj Drini, u Sriemu, na Dunavu i na dravskom odsjeku dolo je samo do obo
topnike i bacake vatre. Oborena su tri neprijateljska zrakoplova.

Dne 26. III. odbijenje partizanski napadaj u podruju Jastrebarskog te u podruju Graanice gdje su odmetnici im
poginula i 4 zarobljenih. U borbama za ovo mjesto dne 22. i 23. III. zaplienjeno je 307 puaka, 3 strojopuke, 1 baca i
strjeljivo. Oboren je jedan zrakoplov. Na Sriemu i na Dravi te na Ivan Planini nije bilo znaajnih dogaaja.

Dne 27. III. javlja se o uspjenom napredovanju podhvata na Majevici. U Papuku su partizani dne 21. III. izgubi
poginulih, meu njima jednog komesara i 3 `oficira' te 24 zarobljena, pa nisu ponovili napadaje u poekoj kotlini. U zapa
dielu Bilogore razpreni su partizani koji su tamo imali 42 poginula i 8 zarobljenih. Zaplienjena je 1 strojnica, 18 pua
samokresa. Prigodom pokuaja prielaza jedne neprijateljske obhodnje preko Drave potopljen je jedan amac. Nastavlj
obranbene borbe u irem podruju Bihaa. Na Ivan Planini, donjoj Drini, kod Trnova i Sokolca nije bilo veih podhvata.

Dne 28. III. U Lici se vode borbe u gorovitom podruju izmeu Krbavskog Polja i rieke Like. Posada Bihaa odter
je podhvatom iz smjera iztok-sjeveroiztok. U podruju Trnova i Sokolca odbijeno je viejakih napadaja. Nastavlja se podh
Majevici gdje su srbopartizani imali 62 poginula. U Sriemu i na Dravi samo obostrana vatra za uznemiravanje.

U vremenu od 27. do 30. III. pretrpjeli su partizani u Moslavini gubitke od 315 mrtvih i 5 zarobljenih. Plien iz
strojopuaka, 3 bacaa, preko 50 puaka i raznu opremu te strjeljivo.

197

Dne 31. III. nastavlja se podhvat na Majevici. U podruju Bihaa neprijatelj je nakon bezuspjenih napadaja mi
Odbijeni su napadaji na pojedina uporita u dolini Une i iztono od Bihaa. U borbama kod Slunja izgubili su partizan
poginulih, 12 zarobljenih i etvora oklopna kola. U prostoru Mokro-Sarajevo protjeranje neprijatelj, izgubivi 276 poginul
baca, 10 strojnica, 4 rakete i tri puke. Kod Varea imali su partizani 130 poginulih. U Lici samo manje borbe.

Na Ivan Planini vri neprijatelj napadaje od podneva 29. III. do kasno u no 31. III. koji su odbijeni, djelomino u
borbi. Kod Trnova odbijen napadaj na zapadno krilo hrvatskih postava. Kod Sokolca poputa neprijateljski pritisak nakon
gubitaka. U manjim borbama neprijatelj je imao 54 poginulih. Kod Moanice, jugoiztono od Zenice, odbaeni su partiz
18 palih te je zaplienjeno 18 puaka. Na Dravi i u Sriemu samo pojaana neprijateljska vatra i ulog zrakoplovstva.

Dne 2. travnja u borbama na Kordunu partizani gube 42 mrtva, 9 zarobljenih, 2 strojnice ijednu strojopuku. U po
Ogulina razbijena je jedna manja neprijateljska skupina, ostavivi 14 mrtvih, jednu strojopuku ijedan baca. U vremenu
do 30. III. na irem podruju Gospia izgubili su partizani 178 poginulih i 5 zarobljenih, dok su zaplienjene 3 oklopne
strojnica, 4 bacaa, 4 strojosamokresa i 60 puaka. U Sriemu i na Dravi samo vatra za uznemiravanje.
 Dne 3. IV. u zapadnotri dielu Moslavake Gore razbijena je jedna partizanska skupina uz SO poginulih. Jedna hr
borbena skupina prodrlaje iz Babinog Potoka prema iztoku i razbila srbopartizane koji su se pripremali za napadaj zapad
Prieboja. Neprijateljski gubitci: 142 poginula, 19 zarobljenih, 9 strojnica i jedan baca. Na Ivan Planini odbijeno vie dne
nonih napadajapripremljenihjakom topnikom vatrom. Na desnom krilu bojita kod Trnova samo slabiji napadaji. Kod So
odbijeno

198

nekoliko napadaja u kojima su partizani imali 72 poginula i 5 zarobljenih. Zaplienjene su 2 strojnice i unitena 2 protiok
topa. Na donjoj Drini neznatne djelatnosti, a kod Bihaa zatije.

Dne 4. travnja 1945. u podruju Bjeljine odbijeni svi napadaji, uz 59 mrtvih partizana. U sjevernom dielu Po
kotline odbijen napadaj na jedno hrvatsko uporite. Oborena su dva neprij atelj ska zrakoplova.

Dne 5. IV. na Dravi obostrana ivahna izvidnika djelatnost. Odbijeni su slabiji pokuaji neprijateljskog prielaza
Drave kod Valpova-Narda i Legrade gdje su izkrcane snage odbaene opet na sjevernu obalu rieke. U Poekoj kotlini o
jedan napadaj prigodom kojeg je palo 30 partizana. Hrvatske oruane snage napale su neprijatelj a u podruju Kaptol-
nanievi mu 15 mrtvih i zarobivi 3 odmetnika te 5 puaka. U borbama u Moslavini pretrpjeli su neprijatelji 67 poginu
zarobljena. Zaplienjene 3 strojopuke, 2 strojosamokresa, 27 puaka, strjeljivo i razno tvorivo. Odbijena je jedna partiz
skupina koja je

slika

Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske prima mitropolitu i arhiepiskopa Hrvatske pravoslavne crkve Nj. Preosve
Germogena, lipnja 1942. u Zagrebu.

199

uporno branila prievoj iztono od Mokrog. Kod Kaknja i Varea izgubili su partizani 81 poginulog i 6 zarobljeni
sriemskom odsjeku samo obostrana topnika i pjeaka vatra.
 Sline borbe traju sve do kraja travnja 1945. kada se razplamsavaju u punom obujmu, ujeku partizanske ofenzive
24. IV. partizani zapoinju napadaj u podruju Bosanskog Novog, nakon jake bacake i topnike pripreme, ali su od
usredotoenom vatrom branitelja.

U Slavoniji jedinice HOS-a zadravaju napredovanje srbopartizanskih jedinica, a u Podravini su u tieku estoke bo
sjevernom krilu. Na Rjeini se takoer vode estoke borbe. U podruju Generalskog Stola i Sjeverno od Slunja nije bilo va
dogaaja.

Dne 25. IV. poduzetim protumjerama olakanje poloaj na Rjeini. Kod Generalskog Stola odbijen je noni napada

slika

Hrvatski narod nije u svom dravnom poglavaru vidio politiara jedne odreene struje - nego svog suverena nakon vie od
stoljea tuih vladara.

200

partizana te su hrvatske postrojbe zauzele Bosiljevo i Lee. Kod Vukove Gorice protjerana je jedna odmetnika banda
poginulih. Kod Bosanskog Novog popustioje partizanski pritisak. Uniteni sujedan neprijateljski top ijedna oklopna k
dolini Save razbijena je jedna neprijateljska skupina koja je imala 99 poginulih. Izpranjena je Nova Gradika. Na sjev
krilu u Slavoniji partizani nastavljaju sjakim napadajima, ali su pojedini prodori zabrtvljeni. Neprijatelj je na ovom odsje
sada imao 2020 poginulih te 129 zarobljenih. Unitena sujedna oklopna kola T-34, a zaplienjeno 6 protioklopnih topo
bacaa, 79 strojopuaka i strojnica te razno dnugo oruje i tvorivo. Kod Slunja i na Dravi vlada zatije.

Dne 26. IV. na Rjeini vode se i dalje snane borbe. Kod Generalskog Stola partizani su nakon jake topnike i ba
pripreme zapoeli s napadajem. Izmeu Bosanske Krupe i Bosanskog Novog odbijeno je nekoliko napadaja. Kod Grub
Polja jedna je hrvatska udarna skupina u sjajnomjuriu razbila jednu proletersku brigadu koja je u paninom biegu ostavila

slika
Bugarski poslanik u Zagrebu prednje visoko odlikovanje Poglavniku. Nikakve politike okolnosti nisu pomutile tradicio
prijateljstvo hrvatskog i bugarskog naroda i njihovo prirodno saveznitvo.

201

bojitu 227 poginulih i 13 zarobljenih, a oteto je 6 strojnica, 20 strojopuaka, 43 puke, brzoglasno tvorivo, 8 vagona h
zastava IV. proleterske brigade. Vlastiti gubitci iznose 29 mrtvih. Neto sjevernije odbijen je napadaj na jedno uporite
odmetnici imali 52 mrtva, jednog zarobljenog te izgubili 7 strojopuaka i 36 puaka. U Podravini neprijatelj i dalje n
nesmanjenom estinom. Na Dravi samo izvidnika djelatnost.

Dne 28. IV. osvojeno je kod Generalskog Stolajedno vano visinsko podruje. Uniten je stoerjednog bataljon
partizana. Vode se borbe izmeu Mrenice i Korane. Na Unskom odsjeku novi neprijateljski napadaji na podruju Bo
Novi-Dvor na Uni. Na junom krilu slavonskog bojita hrvatskim protinapadajima razbijenje neprijatelj u njegovim pripre
postavima. Neprijatelj vri pritisak na cestu Lipik-Poljane. Izmeu Garenikih i Zdenakih ribnjaka odbijeni su svi nap
Vode se borbe sjakim neprijateljskim snagama koje napadaju pojedina mjesta to su vie puta mienjala gospodara. Neprija
pretrpio teke gubitke. Kod Grubinog Polja takoer su odbijeni svi napadaji te su srbopartizani pretrpjeli gubitke o
poginulih i 7 zarobljenih. Plien je iznosio 15 strojnica, 9 strojopuaka, 2 bacaa, 2 protioklopna topa, 12 strojosamokresa t
broj puaka i razno strjeljivo. U Podravini zadrano je daljnje neprijateljsko nadiranje, a na Dravije bila samo obo
topnika vatra.

Dne 29. travnja odvijaju se estoki neprijateljski napadaji u podruju Bosanskog Novog, uz jaku topniku i ba
podporu, ali su svi odbijeni usredotoenom vatrom i hrabrim dranjem hrvatskih eta. Neprijatelj je izgubio 66 poginu
zarobljenih. Plien iznosi 3 strojnice, 2 strojopuke, 4 bacaa i 20 puaka. U tieku su teke borbe na mostobranu izto
Kostajnice gdje partizani napadajujakim snagama. U podruju Grubinog Polja i sjevernije vode se vrlo estoke
Partizanski gubitci iznose: 347 poginulih, 33 zarobljena, 6 protioklopnih topova, 35 strojnica, 13 strojosamokresa i 65 pua
Podravini su odbijenijaki noni napadaji, a izmeu Garenikih i Zdenakih ribnjaka vode se ogorene borbe. Na Rjein
Generalskog Stola i na Dravi samo manje djelatnosti.

202

slika

Poglavnik Nezavisne Drave Hrvat.ske dr. Ante Paveli otvara Hrvatski dravni sabor dne 28. veljae 1942. u Zagrebu. Hr
sabor sainjavali su 300 narodnih zastupnika svih hrvatskih stranaka i pokreta -- nekadanje Hrvatske seljake .stranke,
Hrvatske stranke prava, Muslimanske organizacije, Hrvatskog republikanskog seljakog saveza, Hrvatske zajednice, Naro
stranke, Muslimanske napredne stranke i Ustakog pokreta. Svi oni su potvrdili uzpostavu Nezavisne Drave Hrvatske i
ponitili .stvaranje umjetne velikosrbske tvorevine Jugoslavije
 Dne 30. IV. najunom krilu u Slavoniji odbijeni su mjestni partizanski napadaji ujaini bataljona. Protinapadajem
hrvatske skupine u juni bok i leda neprijatelja, koji je preao rieku Ilovu izmeu Garenikih i Zdenakih ribnj aka, u su
s elnim napadajem gorskih, ustakih i udarnih postrojbi, razbijena je 1. proleterska te 5. i 6. partizanska divizija. Neprijate
paninom biegu odbaen prema iztoku pretrpj evi velike gubitke u ljudstvu i tvorivu. Samo izpredjedne hrvatske d
naeno je 328 poginulih, a zaplienjena je velika koliina oruja i strjeljiva. Na Rjeini samo mjestne borbe. Neprijateljske
su se izkrcale u Opatiji. Sjeverozapadno od Generalskog Stola odbijeno je nekoliko napadaja. Na Unskom odsjeku odbij
novi napadaji usredotoenom vatrom branitelja te se vode borbe na prostoru Dubice. Na sjevernom krilu u Podravini pro
je jedan neprijateljski prodor i odbijen napadaj na uporite.

203

Dne 2. V. 1945. vode se estoke borbe na podruju Rieke i Rjeine. U podruju Generalskog Stola dobijeni su
partizanski napadaji. Neprijatelj je protinapadajem hrvatskih snaga izbaen iz Toplica Lee, a njegovi su gubitci znatni
Bosanskog Novog vode se neprekidne borbe. Neprijateljske snage, koje su prele Unu izmeu Umana i Divua, odbaene
teke gubitke opet na iztonu obalu. Na bojitu su ostavile 235 poginulih te 50 zarobljenih. Zaplienjena je vea koliina or
na mostobranu kod Kostajnice vode se teke borbe. Neprijatelj je ovdje izgubio 224 poginulih i vei broj ranjenih. Partiz
snage, koje su se prebacile preko Une iztono od Dubice i juno od Jasenovca, odbaene su na iztonu obalu uz velike gu
U Slavoniji neprijatelj napadau dolini Save, alije svugdje odbijen. Na iztonim proplancima Bilogore postigao je jedan p
alije ovaj odmah zabrtvljen. Na sjevernom krilu u Podravini takoer su odbijeni svi neprijateljski napadaji. Na Dravi su od
pokuaji prebacivanja neprijateljskih udarnih etova preko rieke.

Dne 2. svibnja partizani su proirili svoj prodor prema zapadu na Rjeini. Kod Generalskog Stola proien je
manji prodor Nastavljaju se borbe kod Bosanskog Novog i Kostajnice. U Slavoniji neprijatelj samo mjestimino napa
srednjem odsjeku. U ve javljenim borbama kod Garenikih i Zdenakih ribnjaka srbopartizani su pretrpjeli 1428 poginu
zarobljena, dok je zaplienjeno 6 protioklopnih topova, 117 strojnica i strojopuaka, 14 bacaa, 249 puaka; 124 strojosamo
26 protioklopnih puaka, 4 samovoza i 6 krugovalnika. Hrvatske snage povukle su se iz Grubinog Polja i Zdenaca. Na Bi
neprijatelj i dalje nadire jakim snagama. Kod Legrade odbijenje pokuaj jedne neprijateljske bojne da se prebaci preko Dra

Dne 3. V. 1945. javlja se da je neprijatelj zadnjih dana pretrpio u borbama na donjem tieku Une preko 1 000 poginu
500 ranjenih. Na mostobranu Kostajnica odbijeni su jaki neprijateljski napadaji. Izpranjenje Bosanski Novi, a posade s d
tieka rieke Une takoer su povuene na novu borbenu crtu. Na Rjeini samo manje borbe, a kod Generalskog Stola

204
neprijatelj pojaava svoj pritisak na nove hrvatske postave. Povueno je juno krilo u Slavoniji i izpranjeno podruje N
U Bilogori i Podravini partizani napadaju i dalje sjakim snagama. Na Dravi samo obostrana topnika paljba. Oboren je
neprijateljski zrakoplov.

POVLAENJE

HOS POBJEUJE I NA POVLAENJU

HRVATSKE ORUANE SNAGE - iako visokog borbenog morala - bile su poetkom svibnja 1945. stisnute na
dio hrvatskog dravnog podruja zbog sustavnog i brzog povlaenja njemakih snaga u smjeru Austrije, dok su prema Za
Rieci i Trstu pritiskivale srbopartizanske snage u jaini najmanje pola milijuna boraca, poduprtih zrakoplovstv
oklopnjacima, a u sluaju potrebe ijakim sovjetskim snagama u jugozapadnoj Maarskoj. Crvena armija bila je ve od
16. travnja 1945. zauzela Be i tako zala duboko iza ledajugoiztonom bojitu. Dne 19. travnja Amerikanci su zauzeli Le
a 21. travnja skrenje njemaki odpor u sjevernoj Italiji gdje je naputena Bologna. Dne 23. travnja 5. amerika vojska pr
rieku Pad, a 25. spojili su se amerike i ruske ete kod Torgaua na Elbi. Ve sliedeeg dana Berlin je bio obkoljen od sovj
eta. Dne 29. travnja njemako zapovjednitvo u Italiji kapitulira pred angloamerikim snagama, a 30. travnja Hitler iz
samoubojstvo u svom bunkeru u Berlinu. Istog dana Amerikanci zaposjedaju Muenchen u Bavarskoj. Dne 1. svibnja
dolaze do Trsta, a sliedei dan pada Berlin. Dne 4. svibnja njemake snage na Zapadu predaju se britanskom fieldm
Montgomeryju. Istog dana njemako zapovjednitvo Jugoiztoka odredilo je povlaenje bojitne crte pred Zagr
Varadinom i Karlovcem na prostor Maribor-Celje gdje je navodno trebalo organizirati novu borbenu liniju. Radilo se za
samo o osiguravanju odstupnice njemakoj vojsci koja je urila u Austriju da ne padne u ruke titovcima.

205

Prvotni nacrt Hrvatskih oruanih snaga bio je braniti Zagreb, a taje dunost povjerena generalu vitezu Lub
Zapoelo se utvrdivati pojedine strateke toke gradei na brzu ruku bunkere i strojnika gniezda. Bilo je predvideno okup
tekog oruja na Kazalitnom trgu i kod Tehnikog fakulteta u Klaievoj ulici. Meutim, zbog obeg pogoranja po
odluilo se odustati od obrane Zagreba ija bi posljedica bila samo razaranje hrvatskog glavnog grada i teka srbopartiz
osveta nad puanstvom. Predlagalo se da dr. Vladko Maek preuzme privremenu vladu i da stupi u vezu sa Zap
saveznicima, nu onje stavio kao uvjet da se barem 15 dana odri bojite pred Zagrebom, to s obzirom na prodor par
prema Karlovcu i Rieci nije bilo mogue. Takoer je veliku ulogu igralo i obe pomanjkanje strjeljiva, tako da je veina b
imala tek 10-15 metaka dnevno po puki. Prema nekim viestima, navodno iz Vatikana, zapadni saveznici bili su spremni p
predaju hrvatske vojske i gradanstva u Austriji. Izaslanik Hrvatske dravne vlade Saveznikom zapovjednitvu u Italiji, m
dr. Vjekoslav Vrani, bio je zadran u sjevernoj Italij i od britanskih predhodnica pa od njega nisu stizale nikakove vies
ni od trojice bivih saveznikih ratnih zarobljenika koji su s istom misijom bili odletjeli u Zadar i Italiju. Nije se u
uzpostaviti niti krugovalni dodir s Angloamerikancima. Dne 6. svibnja 1945. Hrvatska dravna vlada odluila se za povl
cjelokupnih Hrvatskih oruanih snaga i puanstva, koje se eli povlaiti, ususr et britanskim i amerikim snagama u Au
Tako je zapoelo masovno povlaenje oko 150 000 hrvatskih vojnika i 400 000 izbjeglica. Dne 7. V. poslije podne kre
Poglavnik s pratnjomjednejedinice svog Tjelesnog sbora i Glavnog Stana prema Rogakoj Slatini, blizu hrvatsko-slov
granice, gdje je ova kolona pristigla predveer. U noi od 7. na 8. svibnja, zapovjednik njemakih snaga generalpukovnik
izvjestioje brzoglasno Poglavnika da je njemako vrhovno zapovjednitvo izvrilo bezuvjetnu kapitulaciju pred zap
Saveznicima te mu je predao i zapovjednitvo nad trima hrvatskim legionarskim divizijama. Dne 8. V. ujutro Glavn
Poglavnika u Rogakoj Slatini zakljuio je da se nastavi povlaenje pretna Korukoj gdje e Hrvatske oruane

206

snage predati oruje zapadnim Saveznicima, a ni u kojem sluaju partizanima. Nu ve istog dana general Loehr zap
pregovore o predaji s partizanima koji su ve zaustavljali i ugroavali njemake postrojbe u Sloveniji. Istog dana u 2
stupilaje na snagu oba njemaka kapitulacija.

Zadnja obaviest, koju su primile hrvatskejedinice dne 8. V., bila je da general Luburi preuzima zapovjednitvo nad
snagama u povlaenju. Povlaenje se vrilo uredno te je do 9. svibnja veinajedinica napustila hrvatsko dravno podruj
jedna petina hrvatske vojske i puanstva u povlaenju razpolagalo je sa strojnim vozilima, a veina se povlaila pje
raznim kolima. Ve 7. V. Hrvatska dravna vlada nalazila se s prvim kolonama u Klagenfurtu u Korukoj gdje je sliedeeg
dola u dodir s nadiruim britanskim snagama, nu nije uspjela uzpostaviti vezu ni s jednim viim zapovjedajuim astn
Slovenski partizani tada su ve upali u Koruku, odnosno pokuavali ometati povlaenje hrvatskih i njemakih snag
povlaenje znatno su uzporavale dugake njemake kolone s tekim orujem i preselicama. Hrvatska glavnina kret
smjerom Zagreb - Zidani Most - Celje - Dravograd, u duini od 200 km, ajedan manji dio iao je sjevernije, preko Mar
prema Dravogradu i Klagenfurtu.

Njemako zapovjednitvo ponudilo je partizanima da propusti njegove snage prema Korukoj, a da za uzvrat N
nee nita dizati u zrak, pa ni mostove, pogotovo u Zagrebu. Iako nije dolo do formalnog primirja, tako je utke uinjen
Zagreba. Peta i dielovi 2. divizije, pod zapovjednitvom generala Bobana, povlaila se iz Zagreba preko Rebra i estina.
bojna 5. lovake pukovnije (bojnik Berislav Graan) imala je u noi od 8. na 9. svibnja borbu s partizanima kod groblja M
u Zagrebu te sej e zatim povukla preko estina. Jedinice 1. Gorskog sdruga imale su okraj s partizanima u Vlakoj u
Zagrebu, a zatim su se preko ernomerca povukle prema Samoboru. Zadnje zalaznice bile su manje skupine Ustake o
koje su imale manje okraje s pojedinim partizanima infiltriranima u grad ili njihovim simpatizerima. Puanstvo se u
povuklo u svoje kue. Sjuga su u noi od 7. na 8. svibnja dolazile umanjene jedinice 3. i 9.

207

hrvatske divizije pod zapovjednitvom generala Mifeka. One su nou prele Zagrebom prema Podsusedu gdje su ih pa
bez uspj eha pokuali zadrati. Partizanske snage poele su se, nakon obeg povlaenja hrvatske vojske, bojaljivo pri
Zagrebu te su oko 11 sati slabijim klinom 1. srbske divizije preli preko Savskog mosta nakon manjeg okraja s hrva
straama. Dolo je do manjih okraja s hrvatskim zaiaznicama ili odrezanim skupulama u Vlakoj ulici i u Dubrav
hrvatskom desnom krilu pruao se jo uviekjak odpor kod Dragania te na crti Sv. Jana Pljeivica - Klina Selo povla
pod veer prema Samoboru. Kod Podsusedajedno partizansko strojniko gniezdo otvrilo je vatru na vojsku i gracJans
povlaenju te je bilo oko 600 rtava meu izbjeglicama dok nije bilo uutkano juriom jedne satnije. Partizani su me
polukrunc nadirali. na Zagreb iz tri smjera drei ve juni rub grada u svojim rukama. Krugovalnu postaju u Vlako
dralo je 17 pripadnika Obrane i onaje pozivala gradanstvo da bude mirno, to je utjecalo i na partizanske simpatizere koji

slika

Dio vojne glasbe hrvatskog domohranstva god. 1941. Desno zapovjednik vojne glasbe pukovnik Lovro pl. Matai koj
nakon rata titovci osudili najprije na smrtnu kaznu, zatim na 15 godina tamnice i pustili nakon nekoliko godina zatvora.
dirigent svjetskog glasa i nikada nije zatajio svoje hrvatstvo.

208

nisu pokuali ometati povlaenje hrvatskih eta. Partazzani su blokirali Krugovalnu postaju itavim jednim bataljonom
tiekom 8. i sve do 9. V. u noi voena borba s posadom postaje. U toj borbi pao je komandir bataljona eko, a branitelji s
tek oko 23 sata kada su pokuali juriati iz obsjednute postaje. Tek 9. V. partizani su stvarno ovladali gradom. Njihov
divizija ula je oko 7 sati preko Maksimira, nakonjakih borbi kod Sesveta gdje juje pomoglo i jedno odieljenje oklopnjak
podne ula je jedna brigada preko sela Popovec i Sesveta, a istodobno i 1.brigada 6. divizije preko Remeta. Oko
posljednji crnci iz Obranbenih sdrugova bili su potisnuti pod borbom put Podsuseda. Jo su uviek pristizavale po
odsjeene hrvatske jedinice. Na putu Graane-estine obkoljeno je i zarobljeno oko pet tisua vojnika. Umanjena 3. d
vodila je borbe kod Vrapa s partizanima koji su nastojali ovladati cestom Vrape-Podsused-Zaprei i imala dosta gubit
general Mifek je zarobljen.

BORBE NA POVLAENJU

U meuvremenu se crtom Zagreb-Celje kretalo 200 000 vojnih i graanskih osoba; crtom Celje-Dravograd, u s
Klagenfurta, oko 20 000; prema Mariboru 60 000 te na zalaznici 70 000. U okolici Klagenfurta nalazilo se ve oko 50
Glavni Stan Poglavnika, zajedno s dravnim poglavarom, glavarom Glavnog stoera generalom Sertiem, Upravnog s
generalom Penikarom i Operativnog odsjeka generalom Dragojlovim, povukao se iz Rogake Slatine ujutro 8. V., a u 1
osiguran orunicima, udario smjerom Maribor - Leibnitz - Kopflach - St. Leonhardt. Dne 10. svibnja ovaje kolon
Judenburga naila na sovjetske snage te se razprila. Poglavnikje s nekoliko pratioca preko Taurskih Alpa do 18. V. stig
Leingreitha kod Salzburga. Tu se 1. VI. prijavio amerikim vojnim oblastima koje ga nisu uhitile.
209

(Kasriije se prebacio u Italiju i zatim god. 1947. u Argentinu, a 1957. u panjolsku gdje je i umro koncem god. 1959.).

Dne 6. V. povukao se iz Varadina i okolice I. sbor pod zapovjednitvom generala Mokova te do 8. V. bez veih s
stigao s brojnim izbjeglicama do Celja. Istog 6. svibnja zapoeo je povlaenje V. sbor pod zapovjednitvom generala Here
kao juni krak glavne kolone, te se iz Karlovca povlaio smjerom Jastrebarsko-Samobor-Brezice. On se uklopio u kolon
se povlaila iz Zagreba, a od Celja dalje spojio i s varadinskom kolonom. Ovoje bila najvea skupina u povlaenju,
duljina iznaala oko 40 kilometara, s nekih 200 000 vojnika i izbjeglica. Partizani su se u meuvremenu sve vie na
okupiti oko Krkog i Zidanog Mosta kao najosjetljivijoj toci tjesnaca. Hrvatskom predhodnicom i glavninom zapovie
general Hereni, a zalaznicom generali Boban i Luburi.

Brzi oklopni sklop Ustake obrane (puk. Matkovi) imao je ve 8. V. teki okraj s jednom brigadom 51. vojvod
divizije u Krkom gdje su uline borbe trajale tri sata s prilinim gubitcima na obje strane. Partizani su bili suzbijeni te
povukli. U Celju se poveana hrvatska skupina odbila predati partizanima i krenulaje pjeice put Alpi, nakon to je m
unititi svoj podvoz, jerje put bio zakren unitenim njemakim tekim orujem. Dne 9. V. dolo je do zastoja i tekih bor
Zidanog Mosta. U borbama su osobito sudjelovali ostatci IV. likog sdruga, pod zapovjednitvom satnika Lunge, i
jedinice Crnogorske narodne vojske. Tu je uglavnom zaglavila veina hrvatskog podvoza nakon to su partizani d
zrakjedan njemaki vlak sa strjeljivom, to je zaustavilo sav promet tiekom par sati. Glavnina hrvatske voj ske i graanstv
se uspjela probiti preko Zidanog Mosta i nastaviti prema Dravogradu.

Hrvatska zalaznica, na elu s generalima Bobanom i Luburiem, vodilaje borbu s partizanima u Zidanom Mostu s
kasnijih sati dne 9. svibnja. U tim borbama izticao se I.

210

Obranbeni sdrug. Tu je poginuo i zapovjednik jedne njegove bojne, bojnik Miro Matijevi.

Na putu od Zidanog Mosta do Celja hrvatske jedinice nastojale su zatititi bokove glavne kolone razporedavaj
njezinom duinom. One skupine, koje bi odmakle ili zaostale bez bone obrane, padale su lakom rtvom partizanskih z
uzdu ceste. General Luburi poslao je osiguranja na sva vanija vorita kako bi sprieio nadiranje partizanskih brigada
su se prebacivale od Trsta prema Celju s namjerom da presjeku put hrvatskom povlaenju. Najbolje bojne Ustake o
uspjele su zadrati partizane u borbi ginui do posljednjeg vojnika. Na putu Zidani Most-Smarjeta partizani su izvrili svo
pokolj ubivi 150 hrvatskih izbjeglica, meu njima ene i djece.

Kad je stupila na snagu kapitulacija njemake vojske dne 9. V., onaje odbacila svoje teko i lako oruje i obus
svaku borbu. Glavnina njemake vojske u povlaenju, meu njima i 7. SS-divizija Prinz Eugen, poloili su oruje kod
kojemu su se

slika

Samovozne bojne Hrvatskih oruanih snaga na proslavi prve godinjice uzpostave NDH dne 10. travnja u Zagrebu

211

pribliavale 16. i 17. partizanska divizija. Mjestni partizani preuzeli su od Niemaca nadzor ceste i uglavnom se po
razoruavanju njemakih jedinica, proputajui hrvatske budui da nisu imali dovoljno snage da s njima zaponu borb
tisue njemakih samovoza, teretnjaka i kola oteavale su prolaz glavne hrvatske kolone kroz Celje. Kad su partizani pozv
predaju I. Obranbeni sdrug, ovaj je na njih otvorio vatru i oni su se odmah povukli. Uspievali su tek zarobljavati i ubijati
odvojene skupine. Podveer su poeli stizati u grad partizani dviju brigada i ovladali mjestom zarobljavajui i ubijajui
hrvatske skupine i zadravajui glavninu. Uto su iz smjera Zidanog Mosta pristigle jedinice generala Bobana koji s
svojimjurinicima te vatrom topova, strojnica i bacaa prokrio put. Kad su partizani zatraili da se Boban preda, njegov
otvorili su estoku vatru iz svojih araca po je palo dosta partizana i putje bio otvoren. General Luburi je pak sje
skupinom napao partizane na vanjskom pojasu Celja, uz pomo udarne satnije Crnogorske narodne vojske
zapovjednitvom pukovnika Agrama i porunika Janjia. Partizani su odstupili i to je ohrabrilo zaelje glavne skupine k
sada poelo probijati napried. Nu pristizali su novi partizani pa su se sada mogle probijati tek odlune i dobro naor
hrvatske skupine. Ipak se veina uspjela probiti preko Celja to je ojaalo pouzdanje u konani uspjeh povlaenja
Austriji. Nu tiekom noi od 10. na 11. svibnja mnoge su manje hrvatske skupine pale u ruke partizana koji su ovdje umori
200 hrvatskih astnika i digli u zrak pet vagona s tekim ranjenicima.

Od 5. do 7. svibnja u Mariborje vlakovima stiglo oko 25 000 hrvatskih izbjeglica, uglavnom iz Bosne i Hercegov
dva vlaka s ranjenicima. Svega skupa bilo je kod Maribora oko 60 000 Hrvata koji nisu mogli dalje, jerje daljnje povla
sjevernim krakom ve bilo ugroeno od Sovjeta koji su doprli do Graza. Kadje Maribor pao u partizanske ruke dne 10. V.,
212

velik dio ovih hrvatskih izbjeglica i vojnika bio je poklan, ukljuujui i ranjenike.

One skupine koje su se uspjele izvui iz Celja urile su se prema Austriji. Ve 11. svibnja vie bojni HOS-a bilo
Dravograda gdje su nastojali zaposjesti mostove na Dravi. Nu tamo su se ve nalazile jedinice bugarske 1. armije, s oslonc
Sovjete u Austriji. Do veeri se pribliila Dravogradu i glavna hrvatska skupina u duini od 40 kilometara. Zbog go
njemakog tvoriva i brojnih vozila na cesti, glavna hrvatska kolona od 190 000 tekje do 14. svibnja prevalila put od 67 k
Celja do Dravograda. Vodene su mjestimine borbe i pregovori s partizanima. Hrvati pohvatani u Celju odvedeni su u
Bezistan iz kojeg su se ulijauci i osjetio zadah krvi. Partizanska 17. divizijapoela jejuriti za hrvatskim zbjegom,
Dravogradu, dok je 16. divizija uglavnom proputala Hrvate. Glavna kolona nalazila se pod vodstvom generala Here
Bobana i pukovnika lahera. Kod Slovengradeca dolo je do nagomilavanja pa su neke skupine tu ekale i tri dana. C
putem partizani su pripucavali na kolonu, nu do veih borbi nije dolo. Jedinijai napadaj oko podne 11. V. bio je svla
Hrvati su imali neto mrtvih i ranjenih.

Partizani su ve kod Dravograda imali svoju 6. brigadu 36. divizije, a zatim su uputili i 51. diviziju (vojvoa
pojaanu s par brigada, kako bi sprieili povlaenje Hrvata u Austriju. Kod Dravograda vodila su se manja arkanja u koja
uplele i dvie smanjene pukovnije hrvatskog orunitva. Dne 12. V. partizani su poeli napadati pojedine hrvatske skup
suenim dolinama rjeica Packe (Paka) i Mislinga. Kod Hude Luknje presjekli su put jednoj skupini i svu je pobili. M
kasnije odveeni na 25 kola. Slovensko puanstvo uz cestu dralo se neprijateljski. U Dravogradu partizani su imali id
mjesto za nadziranje svih smjerova te je Dravograd postao prava klopka za Hrvate. Borbe su veinom vodene po prilaz
kosama unutarnjeg kruga kojeg

213

Hrvati nisu htjeli prepustiti partizanima. S obadvie strane imali su neprolazne peine, s desne Bugare, a iza njih Sovje
ostalih strana bili su sa svih strana obkoljeni od partizana. U polukrugu prema sjeveru Hrvatima je zatvaralo put 11 partiza
brigada (oko 30 000 boraca), a od juga pritiskivalo je daljnjih 6 brigada, a prema zapadu kretala se 16. motorizirana diviz
000) koja je upala u Koruku.

POSLJEDNJA HRVATSKA POBJEDA - KOD DRAVOGRADA

 Kobna okolnost za hrvatsku kolonu bila je ta to ve 11. ili 12. V. nije mogla biti kod Dravograda, prije nego li
zauzmu poloaje jae partizanske snage. Nekoliko hrvatskih bojni svrstalo se u borbeni poredak i vodilo arkanja s partiza
a kadkada i s Bugarima. Zapovjednitvo se nalazilo u rukama hrvatskog stoera, na elu s generalom Hereniem, uz ge
Bobana i kasnije pristiglog generala Luburia, te zapovjednicima smanjenih divizija i jedinica; generalima i pukovn
Gustoviem, Metikoem, Nardellijem, Majetiem, Dolakim, Skoliberom, laherom, Sudarom, dr. Puiem, uz ge
Stanzera, Tomaevia te pukovnike Servatzyja, Vukovia, Dolezila i druge koji nisu zapovjedali jedinicama. Hrvatska k
nalazila se u izvanredno tekom poloaju, a poeo je prevladavati umor praen glau. Veze su se sve vie gubile, organiza
poela osipati i vodstvo gubiti pregled. Veliki broj graanskih izbjeglica oteavao je k tome manevre vojske. Partiz
vodstvo dolo je do zakljuka da se Hrvati nalaze u bezizglednom poloaju pa im je poslalo ultimatum da poloe oruje
V. u 10 sati prije podne - ili e biti uniteni. Hrvatima je preostao jedini izlaz da se borbom pokuaju prebaciti preko dra
mostova. Zaelje je trebalo zadravati partizane dok se iz Dravograda ne izvue glavnina. Borba je zapoela 12. V. oko 1
Kad su partizanima pred sumrak stigla pojaanja, ona je poprimila vee razmjere. U noi je dolo do upotrebe svih bo
sredstava s obje strane, osim zrakoplova. Borbe su se

214

vodile uzdu puta Bukovska Vas-Dravograd pokretno, pomiui se napried i natrag, na 3-4 km oko Dravograda. Vodili
dielovi bojni I. sbora, poglavito 1. Udarne divizije. Nou od 13. na 14. V. prikupile su se i druge hrvatske snage. Oblikov
bojite sa sreditem i glavninom te dvjema pobonicama ili krilima. Partizaru su po malo potiskivani i nisu se jo bili snal
je bio iztekao rok za predaju, partizani su preli u napadaj i poeli tui vatrom po graanskim skupinama s okolnih kota. K
ih hrvatske postrojbe preotele, poeli su pucati topovima i bacaima. Topnitvo PTS-a, pod zapovjednitvom dopuko
Orekovia-Gandija, i bacai jedinica uspjeno su suzbijali partizane. Pojedince skupine Bobanovih Crnaca proiav
pojedine prostore. Bugari su bili mirni. U 11 sati partizani su preli u napadaj, s osloncem na Slovengradec. Ogorene
trajale su cieli dan. Hrvatskim jedinicama se ovdje prikljuio Straarski sklop PTS-a, na elu sa satnikom Matom Vodo
koji je uskoro pao. Partizani su napali i I. brigadu Crnogorske narodne vojske i s njom vodili borbu taj dan i no. Kada su
V. rano po podne partizani uvidjeli da nije uspio njihov napadaj, a Hrvati njihov protinapadaj - poeli su pregov
nadmudrivanje i dobivanje na vremenu s obje strane. Hrvatsko vodstvo odbilo je polaganje oruja kao uvjeta za to
slobodni prolaz. Pukovnik Sudar je preporuavao odlazak u ume u manjim borbenim jedinicama. Bugari su u poetku p
da puste Hrvate mirno priei Dravu, ali su 14. V., valjda na partizanski zahtjev, napali manjom topnikom vatrom. Hrv
mnotvo se udilo to pregovori tako dugo traju, a kruile su najrazliitije viesti, meu njima da ve dolazi jedno eng
povjerenstvo koje e preuzeti hrvatsku vojsku i izbjeglice. Hrvati su tada ponovno preli u napadaj. Potiskivali su partiz
bataljone i brigade pravo na Dravu i jednim klinom sve vie napredovali prema eljeznikom mostu koji je do mr
ogorenim borbama dva puta mienjao gospodara. Borbe su se nastavile tiekom noi. Partizani kau: Izmeali bismo se,
jauk, psovke, vika.... Vidjevi da je partizana ipak previe, hrvatsko vodstvo se odluilo na pokret dolinom Mee - sm
Dravograd - Guanj - Prevalje Poljana - Bleiburg. Dok se je glavnina kretala tim smjerom; trebalo je i

215

dalje nastaviti napadaj na mostove radi zavaravanja partizana. Na jugu hrvatska zalaznica vodila je borbe sa 17. partizan
divizijom kod Slovengradeca. Dne 14. i 15. svibnja civilne izbjeglice bile su teko tuene bacakom i topovskom vatr
ranu zoru 14. V. poeo je iznenadni novi hrvatski napadaj na Dravu. Poslije par sati estokih borbi HOS je uspio potisn
partizanske brigade na lievu obalu Drave, ali mu nije uspjelo zauzeti mostove. Borbu su vodile uglavnom dvie sma
orunike pukovnije tiekom itavog dana i noi, 13. i 14. V. Jo ovog dana Bugari su topnikom vatrom oteavali izvl
hrvatskog mnotva iz dravogradskog kotla. Do Bleiburga bilo je, preko raznih zaprieka, 23 km. Partizanske tri brigade nis
dovoljno jake da zatvore put dolinom Mee. Jedinice Obranbenih sdrugova razbile su u noi od 13. na 14. V. partizane na
u dolinu i do zore napredovale prema Bleiburgu zajedno s I. crnogorskom brigadom. arkanje je bilo neprekidno, a u
popodne suzbijen je jai partizanski odpor pred granicom. U meuvremenu zaelje hrvatske kolone povlailo
Slovengradeca prema Dravogradu, pritiskivano 17. partizanskom divizijom, prema Bukovoj Vasi; korak po korak, u
Partizani su estoko nasrtali i kolone su se sporo odmicale. Do veeri hrvatski zbieg dovukao se do Bukove Vasi, 4 km ju
Dravograda. Kod Slovengradeca partizani su zarobili dosta hrvatskih vojnika i pobili u oblinjim umicama nekih 1 100 H
Opasnost ukotljavanja bila je odbijena, a hrvatski zbieg postajao je sve zbijeniji. Meutim ubrzo se dolina pred Dravog
zabrtvila uslied silnog mnotva i vozila. Partizani su otvarali neprekidnu bacaku vatru i poeo se iriti kaos. Tu
zaprenom vatrom prilaze mostovima i ulaz u dolinu Mee.

Hrvatske snage morali su ih zato tjerati s okolnih kota. Hrvati su ogranieno odgovarali na partizansku paljbu, k
bila osobito jaka u jutro, kako ne bi izazvali jae pucanje po graanskim kolonama punima ena i djece. Oko 10 sati partiz
jae pripucavali i prisilili hrvatske snage da se zbiju u borbene redove

216

kako bi protjerali partizane s oba boka. Snage, koje su prispjele iz dubine kolone, pruale su jo uviek sliku hrabrih i preka
boraca. Uzornom brzinom i redom svrstavale su se u bojne redove i strieljake lance. Bile su pomagani manjim brojem to
bacaa. Partizani su bili brzo protjerani. III. bojna Straarskog sklopa PTS-a bila je obkoljena od partizana, ali se unato t
gubitcima nije htjela predati. Partizani su tada otvorili topovsku vatru na graansku kolonu. Letjeli su u zrak ene, djeca,
konji, vozila i sve ostalo. Nu partizanski obru bio je probijen i hrvatske kolone, nosei ranjene, urile su prema Bleib
Meutim je pred dravogradskim mostom dolazilo do sve veeg kaosa. Partizani su nemilosrdno tukli strojnicam
izbjeglicama. Na sve strane vidjelo se mrtve i ranjene, lokve krvi i prevrnuta vozila.

Dalje od Dravograda preuzeoje vodstvo kolone general Stanzer, s drugim astnicima. Kad su se hrvatske jedinice
su uvale kote oko Dravograda, takoer spremale na povlaenje, kaos je postajao sve vei pa su morale ostati uvati mn
Pojedine jedinice, meu njima astnika kola Ustakih jurinika, probijale su se pod borbom preko brda prema Bleiburg
prema Bleiburgu bio je opasan jer su partizani s rubova visoravni lako ometati pokret. Vozila i teko oruje njemake 104
SS divizije Prinz Eugen zakrile su cestu. Partizani su pokuavali prekidati pokret du itavog puta do granice. Neprekid
voene arke i borbe. Oko 120 000 Hrvata se probijalo prema Bleiburgu, 30 000 je zaostalo putem, a 40 000 kod Dravo
Partizani su kod Gutanja pokuali zaustaviti glavnu kolonu, ali su par puta bili odbijeni. Na elu kolone su ili ostatci jedi
i V. sbora te dielovi PTS-a i gorskih sdrugova. Oni su potisnuli partizane pred austrijskom granicom te uz pjesmu u
austrijsko podruje. Po breuljcima oko Bleiburga, obraslima nizkom umom, zauzeli su poloaje Obrana, Bobanovi Cr
Crnogorci. Poelo je prevladavati uvjerenje da se je izmaklo iz ralja smrti. Partizani su meutim ujutro 15. V. ometali kr
kolona strojnikom i bacakom, a Bugari topovskom vatrom. Oni su uputili 12. proletersku brigadu da obkoli Hrva
Bleiburga. Hrvatima je

217

preostajalo jo samo par sati da produ dolinom Mee dok 17. partizanska divizija ne zatvori obru. Hrvatska vojska jo
borbena, ali je po malo poelo prevladavati opadanje duha. Zapoviedanje i vodenje odvijalo se jo samo na nioj razini. Je
na obruu su cielu no vodile borbe zadravajui partizane i omoguujui prolaz daljnjih skupina prema Bleiburgu.

Kolone su zastajale jer su s oblinjih uzvisina neprekidno pucali partizani. U dubokoj koloni obrana je bila nemo
Poubijano je dosta vojnika i graana, a kola i konja srueno u uvalu Mee, Bobanovi i Luburievi `Crnci' penjali su s
divokoze na kote i protjeravali partizane. Peta bojna Straarskog sdruga poslana je natrag u Dravograd da izvue mn
zbijeno oko kole, ali su je tamo obkolili i zarobili partizani i Bugari. Jednu skupinu pratilo je par protioklopnih t
porunika Slavka Truhlia. Kad su je kod Dravograda partizani zasuli bacakom vatrom, ubrzo ih je paljba hrvatskih t
uutkala. Dvie umanjene orunike pukovnije predale su oruje Bugarima uz uvjet da nee biti izrueni partizani
Sovjetima, to nije izpunjeno. Partizanska 17. divizija zatvorila je na podne obru oko 20 000 hrvatskih vojnika i isto
graana kod Dravograda. Oni su pritiskivali u smjeru sjevera odvraajui mnotvo od smjera Bleiburga. Prema viestima, k
stizavale preko krugovala, poelo se gubiti nadu u Engleze. Moral se poeo srozavati radi nejasnog poloaja,
predpostavaka i razoaranja, a i zbog umora i gladi. Partizani su od odvojene i obkoljene skupine kod Dravograda nepre
traili da odloi oruje i vodeni su kojekakovi pregovori. Iza podneva poela je kolati zapovied da se poloi oruje. Mn
astnici i vojnici prosvjedovali. Pojedine skupine su se poele probijati kroz slabiji obru partizana u umu. Drugi su
vjeati biele zastave. Tako se je od 40 000 hrvatskih vojnika i izbjeglica oblikovale prva Kolona smrti koja je masovno po
kod Maribora i Celja.

Kod Bleibur ga je meutim hrvatska glavnina ve 14. V. naveer dola u dodir s britanskim predhodnicama. Kod za

218

Hrust ve su se nalazile dvie partizanske brigade (7. i 8.) te jedan bataljon 1. brigade 14. divizije koju su Hrvati prije bili s
na Poljani. U zoru su pristigle i britanske predhodnice da zajedno s partizanima spriee ulazak Hrvata na austrijsko pod
Hrvatsko elo bilo je kod Hrusta zaustavljeno od Engleza te upueno da sie s ceste u polje. Vojska i mnotvo je izvril
poziv. Nastao je jedan veliki logor kojega su s okolnih brda, obraslih gustom umom, osiguravali hrvatski vojnici i
Cmogoraca. Hrvatskom vodstvu reeno je da je doao jedan englezki general kojemu treba ii na pregovore. Pred Bleib
stizale pojedine hrvatske skupine: astnika kola ustakih jurinika, Straarski sklop PTS-a, VIII. ustaki stajai sdrug (
vodio 70 zarobljenih partizana) itd... Jedno jato englezkih lovaca prelietalo je polje. Oko 120 000 Hrvata bilo je kod Bleibu
30 000 u dolini Mee.
IZRUENJE HRVATSKIH ORUANIH SNAGA I

GRAANSKIH OSOBA KOD BLEIBURGA

(15. V. 1945.)

Iz Ratnog dnevnika 38. (irske) pjeake brigade Britanske vojske:

Wolfsberg, Austrija, 11. V. 1945.: ... Prve ete koje su ule u ovo podruje bile su one 27. kopljanike pukovnije
su dobile nalog prodrieti na iztok i jug koliko je god mogue te prema mogunosti doi do Graca i tamo se spojiti s Rusi
podruju brigade nalazi se znatan broj njemakih, madarskih, hrvatskih, albanskih i ruskih eta - koje trebaju biti zaustav
razoruane, sabrane i poslane u daljnja odredita... Veina snaga pripadaju Skupinama vojski Iztok i Jugoiztok, koje
slubeno predale Titu ili ruskim snagama. To ih stavlja pod odgovornost snaga marala Tita ili Rusa, ali se nijedan nje
zapovjednik njima ne eli predati. Svi oni dolaze k nama za upute, to dovodi do zategnutih pregovaranja izmeu Jugosla
Nijemaca i nas. Obino su velike postrojbe predavane Jugoslavenima, ali mi prihvaamo predaju

219

manjih jedinica, a da se kasnije ne izvjesti nae vie zapovjednitvo. Druga toka, koju valja uoiti kada se razpra
poloaju, jest inflitracija Jugoslavena u Dravsku dolinu. Jugoslavenske ete postavljaju cestovne strae na klagenfurtskoj
obenito stvaraju buku ubijajui ili neobuzdano razoruavajui njemake vojnike, koji nastoje proi kroz podruja sakup
pod britanskim nadzorom. Ulazei u ovo podruje naili smo da l. bugarska armija ima ete u Lavamuendu, St. Paulu i do
zapadno od Voelkermarkta... Wolfsberg, 12. V. 1945. - 20 sati: 369. hrvatska divizija zaustavljena kod Bleiburga. Zapovj
joj je da se skupi oko Griffena. - 13. V. 1945. - 7 sati: Bataljon Titovih partizana u Lavamuendu ima nalog ii
Klagenfurtu. Upozoreni su da to ne ine. - 10,15 sati: Zapovjednik njemake jugoiztone skupine armija, general Lo
svojim stoerom i dodatnim osobljem stigao u Bleiburg. Prema divizijskim zapovjedima nisu proputeni, ve im se zapov
da se prikupe na tom podruju. - 12 sati: Zapovjednik ruske 299. divizije, pukovnik Sauenko i njegov stoer doli su u
stan ove brigade radi sporazuma o privremenom razgranienju. - 14. V. 1945. - 9 sati... nae bojne uvaju znata
neprijateljskih ratnih zarobljenika. 17. borbena pukovnija 7 000 Kozaka, 3 000 pripadnika 369. hrvatske divizije (itd.)... 2
pjeaka pukovnija 7 000 Madara divizije Laszlo... 700 Hrvata (itd.). - 18 sati: Rano ujutro primljena izvjea 17. bo
pukovnije o borbama izmeu Hrvata ijugoslavenskih Titovih eta. Kasnije je do njezinog stana doao hrvatski astnik za
Nudei predaju Britancima i odlaganje oruja nakon prolaza kroz nae predstrae. Oko 21 sati hrvatski astnik za vezu do
do naeg glavnog stana i zapovjedniku brigade podnio sliedee izvjee: Tu se nalaze dvie oruane skupine, obje od ok
000 ljudi, nastojei priei Bugare i Jugoslavene i predati se britanskim etama.

Oni ele izbjei Titovu vladavinu i nije vano u koju e zemlju konano ii. Osim dvaju oruanih skupina navodn
pola milijuna graanskih osoba (ena i djece), koje sliede ostatci dvaju njemakih divizija (jednaje SS gorska divizija
Eugen). Jedna
220

emigracija hrvatske nacije, koja smatra da je nemogue ivjeti pod ruskim utjecajem. Oni zahtievaju da se stvar riei poli
kanalima. Odgovoreno im je da jedna emigracija takovih razmjera ne dolazi u obzir u ovom trenutku, jer nema hrane ni u
europskoj zemlji, u koju bi se oni mogli izseliti, te da bi takovo izseljenje moglo biti izvreno samo nakon pomnih prip
inae bi svi pomrli od gladi. Oni su i nadalje tvrdili da je i to bolje nego li se predati. U meuvremenu jugosla
zapovjednik poslao je obaviest da on vie ne moe dugo ekati i da e morati zapoeti borba. Hrvatskom izaslanstvu je da
minuta vremena da se skupina Hrvata od 100 000 nalazi se izmeu Bleiburga i Dravograda, a druga od 100 000 ju
Dravograda. Hrvatski astnik za vezu kae da su odnosi s Bugarima dobri, ali ima ozbiljnih borbi s Titovim snagama (8
brigada). Hrvati su izgubili stanoviti broj ljudi danas, a takoer su izgubili i tri od svojih trideset oklopnjaka od protiokl
oruja (bazooka). Oko 23 sati podhvatni zapovjednik B-satnije 1. pukovnije irskih strielaca kod Lavamuendea izvjestio je
dolo do razgovora za predaju izmeu Bugara i Hrvata, ali su sejugoslavenske snage postavile izmeu bugarskih i hrv
armija te su se Bugari morali povui i ponititi svoj ugovor. Izdane su zapovjedi 1. irskoj streljakoj i 17. borbenoj pukov
mi nikako neemo prihvatiti predaju Hrvata i da treba upotrebiti silu da se spriei bilo kakvi pokuaj u tom smislu. Ova ob
dana je hrvatskom astniku za vezu, koji se odmah uputio k svom generalu. - Wolfsberg, 15. V. 1945.: - Kriza je do
vrhunca dne 15. svibnja. Zapovjednik brigade stigao je u Bleiburg oko 12h30' sati te se nakon vonje oko ovog podruja up
dvorac izvan grada. Pukaralo se lakim orujem, vjerojatno proti nikome. Protivni zapovjednici su krenuli i bili su u d
nakon pola sata. Jugoslavenski komesar, podpukovnik Milan Basta, i zapovjednik divizije, ljudi u ranim dvadesetim godi
kau da imaju zapovied zapoeti bitku za pola sata i da je za to sve spremno. Njihova namjera je pobiediti Hrvatsku vojs
bojnom polju: Oni nipoto nee dozvoliti bilo kakvo oklievanje. Ne trae nikakovu vojnu pomo i smatraju da su njihove
dovoljne za svladavanje

221

poloaja, jer se navodno ostali dielovi Jugoslavenske armije nalaze na visovima i u blizini. Naglaeno im je, da bi uni
Hrvatske Vojske bilo bre, ako bi ona poloila oruje, nego da se mora napadati snage tako velikih razmjera. Oni su potvr
su izjavili da su spremni ekati pola sata, ako zapovjednik britanske brigade uspije da se Hrvati predaju njima. Povukli s
zatim je doao na razgovor hrvatski general sa svojim stoerom. Na poetku su uztvrdili da e kako Vojska tako i gra
osobe radije umrieti gdje se nalaze, borei se do posljednjeg ovjeka, nego se predati `bilo kojim boljevicima'. Oni su na
da je ovaj pokret politika sporazumi eli li se predati kao ratni zarobljenici jugoslavenskoj snagi te im je reeno da e
pokret njihove Vojske kroz britansku crtu izazvati odpor svim orujima, bez obzira na bilo kakovu djelatnost, koju
paduzeti Jugoslaveni. Nakon kraeg krzmanja, oni su pristali na predaju. Zatim su priputeni jugoslavenski predstavnici te
saoben izhod razgovora. U prisutnosti zapovjednika britanske brigade uinjen je ugovor, da e se Hrvatska Vojska predati
e njihova predhodnicima bielim zastavama oznaiti da je tako uinjeno, u roku odjednog sata i etvrt nakon to je ko
napustio prostoriju. S Vojskom e se postupati kao s ratnim zarobljenicima, osim s ratnim zloincima, koji e biti pred
postupak odnosnim saveznikim sudovima. Graansko puanstvo e biti nahranjeno i povraeno u Hrvatsku pogran
putem. Nakon pet minuta oklievanja Hrvatska Vojska je podpisala svoju predaju i odmah je zapoela predaja svih oruja.
ugovoru, oni su bili odpremljeni preko Lavamuenda prema Mariboru. Sve mjere u vezi s predajom bile su brzo i djelo
provedene te koliko se moglo zakljuiti izpravno izvrene tiekom sliedeih 24 sati. - 16. V. 1945. - 18 sati.
222

- Tiekom dana veina osoblja, koje se predalo, odpremljeno je u svoja sabirna podruja izravno od glavnog stana 46. bri
divizije. - 18. V. 1945. - 14 sati: 800 Hrvata pod straom 2. londonske irske pukovnije izrueno je jugoslavenskim snagam
Lavamuenda. To nije ilo lako te je izvreno nakon prilinog pregovaranja i molbi.

Dne 15. V. 1945. u 11h15' sati brigadni bojnik 38. irske pjeake pukovnije Pat Spens izdao je Podhvatnu uputu
prema nalozima primljenim od svog Vrhovnog zapovjednitva u kojoj se meu ostalim kae: ... 1. Jugoslaveni: a) - tre
pruiti punu suradnju u svim oblicima; b) dati slobodu kretanja na podruju itanske brigade, s time da se o tom kretanju
rauna i izvjesti. 2. Hrvati: Nacionalna emigracija u napredovanju, s ciljem da se preda Britanskoj armiji. Radi se o milijun
osoba, koje se pribliuju Bleiburgu, ukljuujui dva vojna sbora od 100 000 svaki, borbenih, ali s nedostatkom strjeljiv
Njihova je predaja odbijena i oni ne smiju priei staru austrijsku granicu. Oni su tako izvjeeni i upozoreni, da emo upo
oruanu silu da pojaamo nau odluku.

SVIBANJ 1945.

Epitaf palom bratu

Ne plaem ni smrt tvoju ni udes moj

Jer znam, da ima jo jedan ivot,

istirn bi putem po'o

I ja, kad bih obnovio prolost,

u isto bih progonstvo do'o.

MILJENKO BARBARI
223

NJIMA

Vi, s ijih zviezda kap je krv nae djece

i suze tunih majki,

Vi, koji poruiste nae domove

i ugasiste u njima bak je slobode,

ujte:

Mi emo opet doi!

Doi emo opet u sjaju sunca,

to se ve sada raa,

Zbijeni k'o mrka teka prietnja

i s razvitim jedrima nove snage.

Na palubama naih ponosnih,

neopobjedivih - Tomislavovih laa.

I opet e smrt proi naim dolima,

I opet emo vas potjerati gudurama nae Bosne,

I opet se pohrvati na alima brze Neretve,

I ponovno zaplakati nae majke u novim bolima

I naa ognjita jo jednom biti razorena!

Ali - zarobljenu slobodu svoju mi emo vam oteti

Ali - Dravu svoju mi moramo, moramo imati!

MILJENKO BARBARI

224

ODAK

HRVATSKE TERMOPILE

ustaki Alkazar u Bosni

RATje bio svugdje u Europi zavren, nu na uu rieke Bosne u Savu, na povrini od nekoliko stotina etv
kilometara, 237 km udaljen od Zagreba, odolievao je Odak kojega su sami partizani prozvali ustakim Alkazarom -
glasovitoj panjolskoj tvrdavi koja je mjesecima uspjeno odolievala uapadajima republikanaca tiekom panjolskog grada
rata. Tu se je, kako tvrde beogradski izvori, bilo okupilo oko 10 000 ustaa i boraca HOS-a iz Bosne i Slavonije oboru
bitnicom topova, 9 tekih bacaa i 162 strojnice. Pod vodstvom Blaa Jurkia izgradeni su brojni obranbeni jarci o
bodljikavom icom i desetcima bunkera, meu njima i dvokatnih, koji su meusobno bili povezani podzemnim proko
Uanjska obrana se protezala smjerom sela Novigrad-Donji Brezik, Vlaka Mala, Mrka Ada. Njome je zapovjedao u
logomik Petar Rajkovac uz pomo astnika i doastnika Ivana auia, Perkovia, Mrkonjia, pigera i picera. etir
tisue boraca bilo je razporedeno u glavna uporita obrane: Vlaka Mala (Rajkovac); Odak (auevi); Mrka Ada
Bilii); Balegovac (pukovnici vitez Ibrahim Pjani i Avdaga Hasi), Gomja Dubica (Matija Radi); Prud (Anton Mih
Druge skupine odpora bile su u Svilaju, Deviima, Zorici, Trnjaku, Neteki, Jakeu, Peniku, Srnaci, Potoanima, Prnj
Krevinama, Dugim Njivama, Lipniku, Vrbovcu, Toku, Breziku i Rusoj Pustai-i. Dobor Kula, stara tvrava na koti o
metara, ovladavala je junim prilazima, prema rieci Bosni.

Borbe za Odak trajale su punih 36 dana, od 19. travnja do 25. svibnja 1945. - estnaest dana nakon svretka
pojedine skupine davale su odpor sve do 6. lipnja 1945. Partizani kau: Borbe vodene od 19. do 28. aprila bile su esto
stalne jurie na ustaka utvrenja. Iako su u njima uestvovalejedinice
225

navikle na same pobjede, 25. srpska i nepodpuna 27. divizija, oajniki otporustaa bio je vrlo uporan. Naih izbaenih iz
bilo je 630, meu kojima i Spaso Mii, komandant 16. brigade 27. divizije, koga je zamjenio Omer Dedi. U ovim bo
protivnikje imao 904 mrtva i 491 ranjenog. Ustae su ovoj brigadi unitile cijeli je dan bataljon. Partizanske snage
naoruanja izgubile bateriju topova, tri bacaa ijednu protivtenkovsku puku. Borilo se samo juriima i kontrajuriima,
prsa, ogoreno... Oni navode, da su osim manjih dielova 12. ustake divizije, Odak branili sve sami domai ljudi - i z
bili mnogo opasniji od Nijemaca. Pukovnici vitez Pjani i Avdaga Hasi uspjeli su se podkraj travnja probiti prema Zap
dielom Posavske i Kladanjske vojnice.

Dne 30. travnja 1945. Tito je zapovjedio tabu Treeg korpusa Jugoslovenske armije: tab Treeg korpusa snosie
odgovornost ako se teren brzo ne oisti od bandi i zavede puni mir i bezbjednost. Isto tako odgovornost snose tabovi div
brigada, ako u izvrenju zadatka pokau aljkavost. U sastavu Treeg korpusa nalazile su se sada tri divizije: 27., 38. i
njima su zapoviedali Milo Zeki, Franjo Herljevi i ura Petrojevi urin. Partizanske snage sainjavalo je ukupn
brigada (14., 16., 18., 19., 20. i 27.) te jedan odred, s oko 20 000 boraca poduprtih tekim topnitvom, oklopnjac
zrakoplovstvom. Od 3. do 25. svibnja 1945. vodi se borba na ivot i smrt; ginulo se mnogo na obe strane - kako
partizani. Dne 4. V. tri brigade pod zapovjednitvom Miloa Zekia istodobno juriaju na sva hrvatska utvrenja i uspiev
ukliniti u meuprostore obrane. Nu zbog pomanjkanja tekog topnitva nisu mogle unititi pojedine obranbene
Nemajui se kamo povui, ustae su se tukli do smrti. Istom na veer uspjelo je 14. brigadi doprieti do mosta na kanalu
se razdanilo nadirati k Vlakoj Maloj. Od Potoana je napadala 16. brigada - ali su ustae odmah uzvratile protivnap
izbacile su brigadu ak iz Potoana, tako da je ona morala da odstupi prema selu Lipi. U drugom napadaju, 2 500 par
uspjelo je potisnuti 700 branitelja

226

iz Potoana. Dne 8. V. - na dan njemake kapitulacije - 5 000 partizana uspjelo je izbaciti branitelje iz prednjeg obran
pojasa i dospjeti do utvrdene kole u Vlakoj Maloj gdje je Rajkovac vodio obranu s 2 000 ustaa. U 15 sati onje po
neobuzdani juri i izbacio partizane iz mjesta, ak preko kanala i mosta. Tiekom dana partizani su izpalili 34 000 nabo
ovim bitkama nije bilo zarobljenika; ustae su se borile do posljednjeg ovjeka - vele titovci. Komandant 14. srbske br
Stevan Kovaevi, izvjeuje svoj tab: Nalazimo se i dalje na polaznim poloajima. Posle 20 sati neprekidne borbe z
smo Svilaj, a sada se vodi estoka borba za Vlaku Malu. Zauzeli smo Novigrad i naa dva bataljona sada vode borbu za V
Malu, a ostala dva bataljona su pred Dubicom. Neprijatelj se oajniki bori, tako da ni stari borci tako neta nikad ni
videli. Svaki ustaa mora najpre da se ubije, pa tek onda moe da se osvoji neki objekt. Sliedeeg dana snanom protinap
ustae odbacuju brigadu do Vrbovca gdje se je povukao Stevan Kovaevi i poslao poruku: Hitno nam poaljite mu
Nemamo vie ni metka. A nemamo vie ni bilo kakva kola da poaljemo po nju jer su sva prevozna sredstva upotreblj
prevoz ranjenika. U praskozorje 9. V., nakon pola sata topovske vatre, zapoinje obi napadaj i na Odak, i traje sve do p
U neprekidnim juriima nai borci uspjeli su da prodru kroz meuprostore, sve do sela Dubice, ali poslije podneva neprija
ubacio u borbu nove, jake rezerve. Brigade su se morale povui - svjedoe beogradski povjestniari. Tek 16. prvi i
bataljon 20. romanijske brigade uhvatili su prvog zarobljenika. Dne 15. svibnja dovlae i 18. brigadu te brigadu na
odbrane Slavonije koja je imala zadatak sprieiti povlaenje preko Save. Municije je sada bilo dovoljno, naoruanje je
pristizalo, a borci su bili odlino hranjeni - kau partizani. Moralo se ratovati na brisanom prostoru. Iz taba 27. d
zatraena je zato pomo avijacije. Poslije niza zahtjeva, nad nebom iznad Vlake Male i Odaka pojavili su se i naij
avioni, koji su poeli mitraljirati i bombardirati neprijateljske postave. Pojava avijacije imala je snano vojniko i psiho
dejstvovanje.

227

Dne 23. svibnja zapoela je posljednja bitka. Partizanski turmovici bombardirali su redom sve hrvatske postave.
je odpoeo napadaj na Odak - ali neprijatelj nije poputao. U noi od 22. na 23. maja ustae su izvrile etiri uzas
juria, ali brigade su se odrale na osvojenim poloajima. U borbamaje bio znaajan doprinos avijacije, koja je ostvarila
broj borbenih letova, stalno bombardirajui i mitraljirajui neprijatelja. Partizanska 27. divizija vrila je jak pritisak na
odsjecima, kako branitelji ne bi mogli poslati pojaanja proti 53. diviziji. U praskozorje 23. V. Hrvati izvravaju jo
pretijuri u kojima pada gotovo polovica jurinika koji su pokopani u trideset velikih grobova. Bolnica u Prudu bila je pr
ranjenih Hrvata meu kojima se nalazio i logornik Rajkovac ranjen u toj borbi. Napadaj na Prud poeoje u 19 sati slie
dana i to s tri strane. Poslije snane bacake vatre, partizani su uspjeli zauzeti prvu prugu postava. Prud je pao u 21 sat. T
cielog dana zrakoplovstvo je bombardiralo Odak, Vlaku Malu, Dubicu i Mrku Adu. Tako je dolo do produetka dana
do nastavlj anj a estokih borbi,

skica

228

esto prsa o prsa - bombama i noevima. Dne 25. svibnja 19. biranska i 20. romanijska brigada izvruju usredotoeni na
na Odak u 23 sati. Poslije dvosatne borbe, krvave i estoke, uporite je bilo zauzeto... Razumljivoje da su se ustae oa
branile. Borbe su se vodile za svaki rov, za svaku kuu. Pola sata poslije ponoi zapoeli sujurii na posljednja upor
Vlakoj Maloj i Balegovcu. Dviesto ustaa iz Vlake Male izvrilo je neoekivani proboj kojega nije uspio zaustaviti 4. ba
14. brigade. U borbama toga dana bilo je 332 mrtvih ustaa. Zarobljenika nije bilo - piu titovci. Prije podne 25. s
vodene su posljednje borbe po osvojenim uporitima, po poljima i umarcima na uu Bosne u Savu. Vlaka Mala pala je
etiri sata borbe, a Balegovac nakonjakogjuria. Jedna manja skupina povukla se uspjeno prema Potoanima. Voda o
PetarRajkovac bio je ponovno ranjen, ovaj put iz zrakoplova. Odbio je da se preda. Kada je shvatio da e biti zarob
poubijao je svoju enu i djecu i zatim sam sebi oduzeo ivot. Tako je zavrena posljednja bitka II. svjetskog rata u Europi
slika

Ostatci kole u vlakoj Maloj kod Odaka, jednog od glavnih uporita HOS-a. Sami partizani prozvali su je ust
Alkazarom i piu: "Na ovom uporitu najtee gubitke pretrpele su brigade 25. srpske divizije. Po njivama oko njega b
mnotvo lobanja i leeva

229

Za Hrvatsku

PREKO POLA MILIJUNA HRVATA I HRVATICA PALO JE U OBRANI NDH

NAKON izruenja veeg diela HOS-a i izbjeglica kod Bleiburga, titovci su izvrili jedan od najgroznijih pokolja
rata. Oko 300 000 Hrvata i Hrvatica umoreni su na straan nain u marevima i kolonama smrti, od Bleiburga do rumu
granice, kako procjenjuje i bivi partizanski prvak dr. Ivan Supek. Nekadanji blizki Titov suradnik Milovan ilas nastoji
taj broj na 20 000 i priznaje da je Tito zapovjedio da se taj pokolj brzo obavi, a da je u kolovozu 1945. rekao, da se vie
ne boji smrti. Ivanu Metroviuje Tito priznao da nije mogao sprieiti srbsku osvetu. Pokolji su dokumentirani u br
djelima, posebno u Tragedija de Bleiburg (Estudia Croatica, B. Aires 1963.), Operation Slaughterhouse - Klaonica - (Pro
Prcela-dr. Stanko Guldescu, USA 1970.) i Bleiburka tragedija hrvatskog naroda (Hrvatska Revija, prof. Vinko N
Barcelona 1975). to se tie odgovomosti za izruenje, znade se da su Britanci i Amerikanci najprije zakljuili da se hr
vojnici prihvate kao ratni zarobljenici, ali su na tajnom sastanku u Klagenfurtu dne 13. V. 1945. britanski ministar H
Macmillan i general Charles Keightley, kojemuje bio podreden general Scott kod Bleiburga, zakljuili izruenje H
vjerojatno za uzvrat za partizansko povlaenje iz Koruke. Britanski krugoval BBC rekao je poetkom 1984.: Posto
bojazan izbijanja novog rata; postojali su golemi izbjegliki i obskrbni problemi; Alexander i Macmillan su presjekli go
vor... etrdeset godina nakon dogadaja, gotovo svi oni, koji su bili upleteni u izvravanje ove zapoviedi, nose u sebi d
osjeaj stida zbog onoga to su uinili.
God. 1950. izvrenje u Jugoslaviji popis rtava rata, ali u njega nisu ukljueni oni koji su pali na protititovskoj strani. God.
1967. dr. Ivan Klauzer izradioje u Institutu za drutvena iztraivanja zagrebakog sveuilita studiju prema kojoj se vidi da
ratne rtve

230

na podruju NDH nije uneeno 455 000 mrtvih. To bi bio priblian broj Hrvata koj i su pali u obrani NDH - ugla
pripadnika HOS-a. Pok. Bruno Bui, u svojoj studiji Demografski gubitci iz 1977., iznosi da je puanstvo Srbije god.
iznosilo 800 000 vie nego li god. 1931., dok je broj Hrvata opao za 8 700 ili za 0,2 posto. Ako se pribroji 230 000 hrv
izbjeglica, koliko ih procjenjuju beogradski izvori, te 200 000 neroene djece onda sveukupni gubitci Hrvata na strani
iznose 885 000 - dok oni u Srbiji, Vojvodini i na Kosovu iznose 575 000. Titovci tvrde, da su tiekom rata imali 304 000 m
425 000 ranjenih u borbi.

Danas nema sumnje da je veina rtava u Hrvatskoj prouzroena tenjom koliko velikosrbskih etnika, toliko i part
da srue Dravu Hrvatsku i uzpostave Jugoslaviju u kojoj e imati prevlast. Golemi velikosrbski pokolji u Hrvatskoj zapo
ve u travnju 1941. Hrvatske dravne oblasti imale su dunost braniti svoj narod i svoju Dravu. U svakoj borbi ove vr
ivot i smrt, dolazi naalost i do nevinih rtava. Nu krivnja za njih ide u prvom redu one koji su zapoeli krvavo kolo, a
bez sumnje, bili velikosrbi ijaje vlada ve 18. travnja izjavila da se rat do iztrage neprijatelja nastavlja i ije je e
vodstvo izradilo detaljni nacrt za iztrebljenje Hrvata i ostalih nepoeljnih s ciljem stvaranja Velike Srbije. Partizani, koji
takocteruglavnom nalazili pod vodstvom prikrivenih velikosrba, nastavili su to lavavo kolo s tenjom da se doepaju vlast
toliko da iztjeraju naciste i faiste koji bi i onako morali otii riakon saveznike pobjede. Zato su i izmiljali prie o vez
40 njemakih divizija, dok je sam Staljin u Jalti iznio pravi broj od osam.

Stjecajem prilika, glavni nosilac etnikog i partizanskog ustanka u Hrvatskoj bilo je stanovnitvo pravoslavne vje
puanstvo poelo se naseljavati po Bosni i Hercegovini uglavnom nakon dolazka osmanlijske vlasti, a u ostaloj Hrvatskoj
su se naseljavati u 16. stoljeu kao izbjeglice izpred Osmanlija. Oni su bili uglavnom vlakog (rumunjskog), maurovl
(sjeverno-afrikog), kucovlakog, cincarskog, iptarskog, bugarskog, grkog

231

i drugog poriekla, a tekjednim dielom pravi Srbi. Jedan dio stupio je u rimo- i grko-katoliku vjeru i stopio se s Hrvatim
utjecajem Srbske pravoslavne crkve, koju su najprije podupirali Osmanlije kao ustuk vojujuem katolianstvu, a zatim a
ugarske, odnosno kraljevske jugoslavenske oblasti, postali su uglavnom tiekom 19. stoljea umjetnim Srbima. On
Hrvatskoj ivjeli u dobrim odnosima s Hrvatima i mnogi se takovima i smatrali dok ih nije naeo velikosrbski imperija
upravljan iz Beograda. Tako su ve 1905. usried Zagreba njihovi listovi prietili Hrvatima istragom vaom ili naom i n
hrvatsku narodnost i pravo na dravu. Drugi su pak sudjelovali u pravakom pokretu. Nijedna drava ne ide za tim da iz
mira stvori ustanak na svom vlastitom podruju pa to nije bio sluaj ni s Nezavisnom Dravom Hrvatskom. etn
partizanski voe bili su vrlo vjeti u izazivanju sukoba koje uglavnom treba pripisati njima, a ne pojedinim neodgov
Hrvatima. Vlada Nezavisne Drave Hrvatske dokazala je uzpostavom Hrvatske pravoslavne crkve da ne ide za unit
pravoslavlja, nego tek trai da ono, kao i u svakoj dravi, bude nacionalno, a ne tuinsko. Mnogi pravoslavci sluil
Hrvatskim oruanim snagama, pogotovo u Dravnoj radnoj slubi, a neki su bili i visoki hrvatski astnici. Pravosla
Hrvatskoj pomalo uviaju, i morat e uvidjeti, daje jedini spas u starevianskom naelu da svi stanovnici Hrvatske, bez
na porieklo, narodnost, ime i vjeru budu iskreni graditelji Drave Hrvatske, da je barem potuju ako im ve srdce ne do
ljubiti ju. Nezavisna Drava Hrvatska je trenutano zaposjednuta i ukljuena u tuinsku dtavnu tvorevinu, ali hrvatski n
sazrio vie nego li ikada i ve i brojni nekadanji partizani hrvatske narodnosti, a pogotovo njihova djeca, uviaju da j
samo u podpuno samostalnoj Dravi Hrvatskoj koja e, prema rieima Poglavnika dra Ante Pavelia, biti dom p
nepatvorene slobode, po svim zakonima zdrave i iskrene demokracije.

232

PRILOG

233

PRAZNO
234

JURE GAZI DRINU VODU, BOREI SE ZA

SLOBODU

FRANCETIEVA CRNA LEGIJA STIE NA DRINU

Da bih zaokruio uspomene na doivljaje djeaka s Drine i njegova ratnog djetinjstva, evo u, samo i jedino za
povijesne istine, opisati i svoj susret s toliko ozloglaenim ustaama iz Crne legije kojoj je bio zapovjednik uveni hr
vitez, ratnik ijunak - ustaki pukovnik Jure Franceti.

Znam da e ove moje uspomene izazvati reakciju dijela hrvatskih povjesniara. Za srpske povjesni
onejugoslavenske orijentacije, kao i za one iz Londona i Pariza (koji su istinu saznavali od Srba), nije me uope
Njihove su pisanije meni Hrvatu s Drine, gola la i grubi falsifikat. Sve su njihove povijesti od prve do zadnje st
neistine i kleveta na sve to je hrvatsko. Bolnije mije to ovdje u Zagrebu nalazim pojedine povjesnike to se bave pov
Drugoga svjetskog rata, posebno ustaama i NDH (piu o NDH i Crnoj legiji, a da se nisu maknuli iz svojih toplih i ud
zagrebakih stanova). Nitko od njih nije bio na Drini! Nitko od njih nije bio u Goradu, Foi, Rogatici i istonoj Bosni. Ni
njih nije doao ujedno muslimansko selo pa upitao kakva starca ili staricu: Daj mi reci, nano, tko je ovdje klao, a tko nije?
iao niz Drinu, a tko nije? Da su oni doli meu narod i pitali narod to je bilo i kako je bilo, ne bi napisali nita od onoga
napisali. Oni su za vrijeme NDH sluali Radio-London, koji je bio vei laljivac od Radio-Moskve, a poslije rata znanst
informacije i podatke dobivali su od komunistikih komiteta i beogradske arije. Meu tim priama bila je i p
zloglasnoj i krvolonoj Crnoj legiji. No, evo uspomene jednog djeaka s krvave Drine koji nije bio zaraen nika
ideologijom ili politikom, koji je ak imao i mnoge lijepe uspomene o Prvoj

235

proleterskoj i koji je ostao iv zahvaljujui dobroti i potenju pojedinih Srba.

Evo, dakle, mojih uspomena na Crnu legiju i njezina zapovjednika Juru Francetia.

Poetakje svibnja 1942. Proljeeje te godine dolo nakon duge i strane zime, zime koja je bila sva u znaku klanja
Toplo proljetno sunce rastopilo je naslage leda uz obalu rijeke Drine pa iz pijeska i bunja proviruju raspadnuti le
zaudaraju. Polja i ume ve su procvjetale i cijela priroda oivjela, ali se Drini ne moe prii - tolikoje obala smradna.

Negdje poetkom svibnja Goradem proe vijest: Dolazi Jure Franceti! Dolazi Crna legija! Na tu vijest, partiz
uurbano spremaju, uzimaju sve to su mogli ponijeti i poinju se povlaiti prema Crnoj Gori. Po njihovu ponaanju s
smo da je Crna legija opasna vojska, najjaa vojska koja je dotad dola u Gorade, jer da je tko rekao kako dolaze Ni
partizani se ne bi tako brzo spremili kao to su se spremili kada se ulo da dolaze Crnci. Mi smo djeca, dakle, zakljuili
Crncijai od Nijemaca i silno smo bili znatieljni vidjeti kako izgledaju.

Kao u travnju 1941, kad smo mi djeca gledali strane eline grdosije - njemake tenkove i tenkiste u crnim od
kako dolaze u Gorade i kako ispred vojarnejedu velike okolade (tako velike nikad prije nismo ni vidjeli ni znali da post
slino je bilo i sada, kad smo ekali dolazak Jure Francetia i Crne legije. Tako smo se u svibnju 1942. prvi put su
ustaama. Partizani su ve prije dva-tri dana napustili'Gorade pa u Goradu nije bilo niije vlasti. Mi smo djeca u tome u
odmah zamijenili prave vojnike: igrali smo se vojnika i komandanata i bili neka vlast. Svaki je djeak tada imao neko
oruje, dakako neispravno, ali bi ponekad koje i opalilo, a imali smo i svu silu runih bombi (kragujevki) i njima se igrali.
bili smo oprezni pa nikad bombu nismo bacali gdje je bilo ljudi, nego negdje na osami, gdje nas

236

nitko ne moe vidjeti, i onda bismo na plijen aktivirali i uivali u eksplozijama. Drugih igraaka i nismo imali... samo
oruje i bombe...

Iako u Goradu prije nije bilo ustaa, a ni radio nije nitko smio sluati, vijesti i prie o Juri Francetiu i Crnoj legij
su se irile. Nisu to bile obine vijesti ni obine prie nego upravo legende. O Juri kao o velikom ratniku i junaku koji je
prvi i na elu svoje vojske, a o Crnoj legiji kao nepobjedivim vojnicima. Nitko njihov bunker nije mogao svladati, a
zapucaju i navale - pobjeuju.

I etnici i partizani priali su prie o Juri, a samo ga mi Hrvati nismo smjeli ni spomenuti. Ipak, ni muslimani ni k
u istonoj Bosni nisu imali drugu nadu nego Crnu legiju i Juru Francetia.

etnici su oito imali slabu obavjetajnu slubu pa nisu znali za kretanje Cme legije. Doznali bi tek kada bi
pribliila, a onda bi se dali u panian bijeg. Partizani pak imali su bolju obavjetajnu slubu: svoje agente u Sarajevu koji
ve iz Sarajevajavili da je Crna legija krenula prema Drini. Partizani su se tada poeli spremati i odlaziti - imali su nared
ne smiju ui u borbu s Crnom legijom jer ne bi nitko ostao iv, a partizani su i te kako sebe uvali. Oni su ili u borbu sam
su morali, a ako nisu morali, oni bi borbu izbiegli i povukli se.

Prie o nekoj etverogodinjoj partizanskoj nadljudskoj borbi o kojoj su naa djeca pedeset godina uila u kolama
o nekoj openarodnoj revoluciji, zaista su prie za kolsku djecu. Sveje bilo drukije.

Trebalo je od naroda u istonoj Bosni skupljati i zapisivati to se prialo o Titu, Drai Mihajloviu, a to
Francetiu i napisati knjigu. Bila bi to zanimljiva knjiga: Tita nitko nije vidio jer se skrivao, nikada nije iao meu naro
kada je iao, bilo je to pod drugim imenom. ak i njegovi partizani nisu znali tkoje on,
237

kakavje, nisu ga poznavali pa ga nisu mogli ni prepoznati. Ni Draa Mihajlovi nije nikada iao meu narod, a ni meu e
krio se sa svojim tabom, tako da ni njega nitko nije vidio. Jure Franceti iao je meu narod. Onje poznavao svakoga
vojnika i vodio brigu o svakome pojedinom. Zalazioje u srpske i muslirnanske kue i razgovarao s obinim ljudima.
normalan ovjek, duboko plemenit, uvijek nasmijan, a velik idealist.

Stara je Kraljevina Jugoslavija Juru Francetia kao zagrebakog studenta neprestano proganjala. Bio je beskunik,
bez korice kruha. Trpioje silna progonstva zbog svojih hrtvatskih ideala i zato se dobrovoljno javio Poglavniku da bi os
jednu elitnu ustaku legiju koja e oistiti istonu Bosnu od odmetnika. Jure Franceti bio je 1942. u Bosni popularniji i od
od Drae Mihajlovia. Svi su o njemu priali kao o velikom junaku iz davnih vremena, kao o nasljedniku hrvatskih vel
Zrinskoga i Frankopana, ubia i Kvaternika...

Prie o Juri bile su fantastine: da nije obian ovjek nego nadljudsko bie, da ga nitko ne moe ni ubiti ni uhvatiti
neranjiv i da ga nijedan metak ne moe pogoditi. Te legende o Juri Francetiu toliko su bile poprimile maha da je voa par
na Romaniji, Slavia Vajner ia, morao drati svojim partizanima politiku nastavu i dokazivati da je Jure Franceti o
ovjek i da ga moe pogoditi svaki metak, samo valja dobro nanianiti. U narodu nije bilo kraja mati, prialo se kako b
koja padne blizu Jure, ne eksplodira i da Jure uvijek ide na prvu liniju, na elu vojske, a onda za njim poleti njegovi Crnc
sokolovi. To unosi strah, paniku i mete meu etnike i partizane. Sve ostavljaju i bjee. Prialo se kako Jure ne
zarobljenike, ni etnike ni partizane ve s njima lijepo postupa, toliko lijepo da zarobljenici ele ratovati u Crnoj legiji.

Tako je u Crnoj legiji, koja je u ono vrijeme bila sastavljena pola od katolika a pola od muslimana, bilo i Srba: bili

238

zarobljenici, koji su, oekujui smrt, dobili od Jure Francetia ljudsku rije, au vode ili zalogaj kruha pa se, iznenadeni,
kao dobrovoljci u Crnu legiju. Tolikaje bila magina mo Jure Francetia da je i od Srba stvarao ustae.

Posebna odlika Jure Francetia bila je da nikada nije dirao u civilno stanovnitvo. Cma legija nije nijednu srpsku
zapalila, jo manje srpsko selo, nije ubila nijednu srpsku enu ili dijete... nikoga nisu ubijali, osim odmetnika s pukom u
tada su se odmetnicima smatrali i etnici i partizani jer su se dignuli protiv legalne vlasti. To je bila slubena terminolo
hrvatskoj vojsci - odmetnici. Tako je za nas Hrvate u Goradu Jure Franceti bio pojam velikog borca za hrvatsku sl
komuje jedini ideal bila samostalna i slobodna hrvatska drava.

Kakoje nastala Crna Legija?

Jure Franceti bio je 1941. u Sarajevu ustaki funkcionar. U to vrijeme krajevi istone Bosne ve su postajali pli
etnika. Mislim da tada partizana, osim nekoliko njih (ia na Romaniji), nije ni bilo. Partizani e doi s Prvom prolete
krajem 1941. Jure Franceti tadaje osnovao Crnu legiju od mladih sarajevskih ustaa, u kojoj su svi bili Hrvati, a po
muslimani i katolici. Cijele ih je jeseni uvjebavao i oni su njega silno zavoljeli. On je postao idol sarajevske ustake ml
Geslo im je bilo: Svi za jednoga, a jedan za sve!

Hrvati u povijesti nisu imali velike politiare, ali su imali zaista velike ratnike. Hrvatsko legendarno ratno junatv
primjera je u povijesti svijeta. Ne zaboravimo da se hrvatskom vojniku divio Napoleon, a u nae vrijeme i Von P
(Staljingrad). Hrvatskim vojnicima samo je potreban pravi vojskovoa da se stavi na elo vojske, a takav ratnik i voda
Jure Franceti.

Cijelo vrijeme u istonoj Bosni bio je samo jedan ratnik za koga su svi, i Srbi, i muslimani i Hrvati, bili uvjeren
ist, hrabar, pravi ratnik, a to je bio Jure Franceti. Svi ostali bili su probisvijeti, zloinci i kukavice. Samo je istona
vidjela

239

jednog biblijskog ratnika koji nije palio kue i sela, nije ubijao djecu i ene, nego samo ganjao naoruane odmetnike. Osno
Crnu legiju - a to je bila vojska kakvu Hrvatskajo nikada dotad nije imala - krenuo je ve poetkom 1942. prema Rom
sjeditu i partizanskih i etnikih gerilaca. Tako je prve okraje vodiojo po snijegu. etnici nisu mogli doi k sebi - tk
crni davoli koji ne znaju za povlaenje, za strah, ni za strah od smrti, koji znaju samo a naredbu i juri. Da, bijahu to C
Jure Francetia!

Zato su dobili ime Crnci? Kadaje Jure Franceti osnivao svoju legiju, prialo se, traioje za njih odore i nije ih
ekao ih je iz Zagreba i nije ih dobio. Onda su negdje u Sarajevu u nekom skladitu nali golemu koliinu crne tkanine,
bilo dovoljno da se svim borcima (zvali su ih arkari) saiju odore. Ujesen 1941. svi su sarajevski krojai imali pune ruke p
puno zaradili ivajui odore za Crnu legiju. Po crnim uniformama dobili su naziv Crna legija. teta to ih nitko nije n
viteka legijajer su doista bili vitezovi, vojnici mira, reda i sigurnog ivota za sve. Gdje god su osvojili teritorij, dono
mir, spokoj i red. Crna legija bila je utjelovljenje starih hrvatskih vitezova. Njih je brojano bilo kudikamo manje nego nj
protivnika:

Pogreno su mnogi mislili da je Crna legija bila sastavljena od Hercegovaca. Ne, ona je bila sastavljena od sara
mladei, i to, da iznenaenje bude vee, polovina bijahu muslimani sa Bistrika, sa irokrae, s Kovaa i istone Bosne, a
polovina katolici iz Sarajeva i ire Bosne, a podrazumijevalo se, dakako, da se meu njima naao i poneki Hercegovac.

Tako je Crna legija za etnike i partizane bila pojam nekih nadljudi, a za narod u istonoj Bosni, i to ne samo za H
(muslimane i katolike) ve i za same Srbe, bila je pojam plemenitosti, mira, reda i zakona. Nijedan Crnac iz Crne Legi
nikada uao u srpsku kuu, pogotovu nije nikada napravio zlo srpskim enama ili srpskoj djeci. Svatko je bio siguran jer je

240

bila vojska zakona, reda, ljudskosti i kulture. Kao ivi svjedok dogadanja u istonoj Bosni 1942. mogu mirno rei i pog
svakome u oi da je jedina vojska koja je u tijeku 1942. u istonoj Bosni bila vojska od koje narod nije trpio, nije strad
nije bio proganjan - bila hrvatska vojska, ajedina vojska od koje su sve ostale vojske drhtale i bjeale, bila je Crna legij
Francetia.

No, vratimo se dolasku Crne legije u Gorade.

Poto je i posljednji partizan prije dan-dva napustio Gorade, preostalo stanovnitvo u Goradu (musliman
katoliko) izlazi na ulice i gleda prema Jabuci, malom brdu iznad Gorada, kada e se pojaviti Crna legija.

Tako dode taj toliko oekivani dan (ne sjeam se tono datuma). Negdje oko podneva iz pravca Jabuke silna se p
digla. Ide vojska, ide eta za etom. Mi smo svi istrali na ulice. ekamo taj radosni trenutak kada e napokon i ustae
Gorade. Ljudi plau od sree. Plau i mnoge muslimanke koje su ostale ive i kazuju: uur Alahu, Bogu hvala, to
naa vojska - kad iz pravca Popova dola ugledae ustae. I svi oni to su bili sakriveni, a mnogi su bili sakriveni u rup
zemunicama, izadoe na doek ustaa. Gotovoje svatko za vrijeme etnike strahovlade iskopao u zemlji neko sklonite
skrije. Samo onaj koji se sakrio, ostao je iv. etnici nisu bili ba mnogo revni i inteligentni da po rupama trae sk
muslimane. I u vrijeme parlizana neki su se skrivali. Zato? Mogli su, dodue, izii iz svoj ih zemur5ica, al i veina nije iz
bojali su se da e ih partizani odmah mobilizirati, a nije im se dalo ii u partizane.

Evo, ve prve ustae dolaze u Popov dol, a zadnje se jo vide gore na Jabuci. Oito, ide eta po eta, moda vod p
a izmeu njih veliki razmak. Kad misli da ih vie nema, a ono, evo jo jedne ete, pa misli da je i ta zadnja, kad evo jo
i tako nikad kraja...

Konano, ulaze u Gorade. Doao sam blizu njih, gledam ih, rukujem se s njima, ene im ljube ruke, grle ih, gr
ljudi.

241

Oni, jadni, ne znaju to e, zbunjeni su, kao da ih je stid, kao da se ispriavaju to nisu prije doli... kao da im je ao za sv
to je stanovnitvo Gorada pretrpjelo za vrijeme etnike strahovlade. Eto, to kazuju njihovi pogledi, puni snage i do
vrstim korakom stupaju, idu prema velikoj vojarni. Tamo stanu. Jo ne ulaze u vojarnu. Zauzeli su prostore izmeu ba
srednjem logoru, tono preko puta nae kue, oito ekaju da se svi skupe.

Tako su, eto, stigle ustae u Gorade. Bili su zaista sveano doekani. Svi preivjeli muslimani izili su na u
muslimanske ene i djeca, zajedno s naim katolikim enama i djecom, bacali su na njih i pred njih proljetno cvijee. M
smo promatrali dolazak Crne legije, kad god bismo vidjeli koga tko bi nam se uinio vaniji, rekli bismo: Evo Jure Franc
a nismo znali je li bio Jure ili nije. Po svoj prilici on tada nije bio meu Crncima koji su ulazili u Gorade, barem na ta
Krenuli su u srednju vojarnu gdje su barake, a mi djeca krenuli za njima. Nisu jo ulazili u kasarne, zacijelo su ih pregle
da se ne nae koja podmetnuta bomba ili su ekali nekog zapovjednika. To ne znamo. Zatim im je zapovjednik dao sat odm
oni su taj odmor iskoristili i razili se po dvoritu. Dobili su neto suhe hrane, alije najvanija bila voda. Bile su na dv
dvije-tri esme i svi su se ili oprati, umiti, piti vodu...

Sutradan sam sa skupinom goradanskih djeaka doao do vojnih baraka da vidim to rade. Taj moj susret s t
ustaama bio je presudan to sam cio ivot imao sasvim drukije miljenje o ustaama od onoga slubenoga, iz k
knjiga, novina i ve ustaljenogajavnog miljenja. Ovoje moje svjedoanstvo to mi ga nitko ne moe ni falsificirati ni ukra
je istinito. Na prostoru oko vojnih baraka bilo je mnogo ustaa, oito su imali slobodno vrijeme. Na nae iznenaenje vidi
kako neke ustae mole iz molitvenika. Jedanje sjedio na travi, uzeo molitvenik, i to Biserje Sv.Ante - isti kao na, i m
Tamo dolje jo se jedan molio. Drugi pak pie pismo kui, trei dri

242

krunicu u ruci... Tamo dalje, dvojica iznijela ponjave i klanjaju, to su muslimani. Nitko od ustaa nije otrio noeve i ba
kao to su to etnici radili. Umjesto da otre noeve, oni se Bogu mole, piu kui pisma, dvojica-trojica lee pa se odma
Nama goradanskoj djeci bilo je udno gledati takve Crnce iz ustake Crne legije jer smo oekivali sasvim drugu sliku,
smo svakojake prie, razumije se od partizana i Srba, a najee su to bile prie da ustae ubijaju, kolju i pale. N
iznenaenju nije bilo kraja jer od svega toga nita nismo vidjeli ni doivjeli, sveje bilo sasvim suprotno.

JURE GAZI DRINU VODU, BOREI SE ZA

SLOBODU

KAKO NAS JE RAZOARAO JURE FRANCETI

Stigla u Gorade Cma legija, a preivjeli muslimani i katolici ekali kad e ustae poeti klati Srbe. Zna se da su
za vrijeme svoje strahovlade poklali barem osam tisua nedunih muslimana i katolika i sadaje bilo vano znati kada e
odmazda - kad e doi Srbi na red. Morat e, govorilo se, barem dio Srba otii niz Drinu kao to su nai otili...

Ali, dogodilo se ono to nitko ni u snu nije oekivao. Nije bilo klanja, nije bilo ubijanja, nije bilo osvete. Ni p
drugi, ni trei dan. Ni ostalih dana.

Dola grupa muslimana i nekoliko katolika (i ja se progurao meu njima) pred vojarnu i trae razgovor s
Francetiem. Iziao visok i mrav vii ustaki asnik srednjih godina. Jedan musliman, u ime prisutnih, istupi i upita a
Kada emo poeti klati Srbe - one koji su nam sve nae poklali i sve nam popalili? Eno ih po kuama, nitko ih ne dira.

243

Ustaki asnik pope se na jedan stol i okupljenima ree: Po nareenju poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske dr
Pavelia nema klanja Srba! Poglavnik je zabranio klanje. Nijednom Srbinu ne smije pasti glava, niti mu se smije ita do
Tako je Poglavnik naredio!

Na te rijei ljudi poee amoriti, rogoboriti, buniti se... jedan stari musliman vie da mu je taj i taj etnik (spomin
ime) pobio djecu; drugijaue da mu je taj i taj ubio dva sina; jedna ena krii da su joj ubili mua i troje djece... Svi n
imena koljaa.

Na sve te opravdane optube ucviljenih muslimana taj ustaa odgovori kako e uskoro stii hrvatsko redarstvo, i s
koji imaju neku pritubu protiv kojeg Srbina, neka prijave hrvatskom redarstvu a redarstvo e prijavu predati sudu i sud
suditi po zakonima Nezavisne Drave Hrvatske. Da, tako je rekao: po zakonima e im se suditi, ali nikakve pojed
odmazde ne smije biti! Taj nas je ustaki asnik sve razoarao. Ljudi se razili ogoreni, razljueni, nezadovoljni... Neki su
Poglavnika psovali. Jedan je stari beg vikao: Kakva je to hrvatska drava koja titi etnike! Mnogi su se nadali da e
klati Srbe pa e tako namiriti broj poklanih muslimana - bit e jedan naprama jedan. Meutim, ustae Crne legije zabran
ubijati Srbe. Tako su muslimani i katolici otili nezadovoljni. Govorili su: Jure nas je razoarao! Nije dao nij
Srbinaubiti, a Srbi - etnici poklali nas na tisue i tisue. I ja sam otiao razoaranjer mi se inilo pravednim da sada m
etnici idu niz Drinu.

Gorade je brujalo od pria naslijeenih od onih sto dana partizanske propagande, a bile su otprilike ovakve:
kolju Hrvate (muslimane i katolike), ustae kolju Srbe, a partizani ne kolju nikoga. etnici kolju i ne zakapaju svoje rtve
umorni od klanja, lijeni, redovito i pijani, pa svoje rtve ostavljaju svugdje - na ulici, na obali Drine, u dvoritima... O ust
su Srbi govorili kao o hrvatskim etnicima, to jest, kao onima koji kolju, pale i sve

244

ispred sebe rue. Svi smo oekivali da e Crna legija zaklati barem one srpske obitelji koje su ostale u Goradu. Me
klanja nije bilo. Razoarani muslimani i katolici kojimaje mnogo roda i poroda poubijano i gotovo sve opljakano i zapa
uzalud su vapili za osvetom. Osvete nije bilo. Klanja Srba na Drini nije bilo, osim u knjigama, izvjetajima, enciklopedi
udbenicima. Napapiru klanja Srba ima, ali ga u stvarnosti nigdje u istonoj Bosni nije bilo!

Tako smo mi Goradani 1941, 1942. i 1943. vidjeli i doivjeli jednu sasvim drugu povijest od one koja je zapisana
svega toga cijeli sam svoj ivot ivio u uvjerenju da je Crna legija Jure Francetia kreposna vojska, vojska koja nikome n
zla, vojska koja se moli i klanja, vojska koja se bori ijuria, ali nikoga ne kolje, nikoga ne siluje, nikoga ne pljaka... U
sam da hrvatski narod u cijeloj svojoj povijesti, posebno onoj vojnikoj i ratnoj, nije imao nita estitije, potenije i hrabr
Crne legije Jure Francetia!

Neka mi srpski povjesniari i hrvatski falsifikatori povijesti koji se nauno bave povijeu NDH i ustaama, n
jednu srpsku enu, majku, dijete ili mukarca Srbina koga je Crna legija ubila, ili neka navede jednu srpsku kuu koju je
legija zapalila, jedno srpsko selo koje je Crna legija sravnila sa zemljom, a to su etnici radili i prakticirali palei muslim
sela od kojih nita nije ostalo (pravilo sprene zemlje). Za klanje civila i paljenje muslimanskih sela Radio-London hval
govorio kako se to etnici, hrabri borci kralja Petra, bore protiv nacista - Nijemaca.

Tako se dogodilo udo nenapisane hrvatske povijesti Drugoga svjetskog rata, paradoksalne, neshvatljive, jed
povijesti, to nije zapisao i javio nijedan francuski, ameriki, engleski novinar, niti jedna njihova radio-stanica.
povjesniari, i ovi nai to su pisali lanu povijest, hrvatske kukavice, a ni oni njihovi ije su povijesti odvratni falsi
Dakle, dogodilo se hrvatsko civilizacijsko, vojno i politiko udo da su Srbi-etnici poklali oko osam tisua nedunih
muslimana i katolika, samo u Goradu,
245

Foi, Rogatici i Viegradu i nakon toga dolazi zloglasna Crna legija, kojuje slubena povijest pola stoljea na
krvodernim i krvolonim ustaama i takvim ih prikazali milijuriima uenika u svim kolama diljem Jugoslavije i milij
ljudi u svijetu, a te ustae ne samo to nisu za odmazdu zaklali osam tisua Srba, ne samo to nisu za odmazdu zaklali ni
stotina Srba, ne samo to nisu zaklali ni osamdeset Srba, ne samo to nisu zaklali ni osam Srba, nego nisu zaklali nije
jedinog Srbina, niti srpsku enu, a nijedno jedino srpsko dijete. Evo, to je prava istina, a sve drugo je la i falsifikat.

Bilo bi logino, bilo bi pravedno, bilo bi ak i normalno da za osam tisua zaklanih muslimaria i katolika ust
odmazdu zakolju barem osam stotina Srba, govorili su i raunali ljudi, ak i molili ustae da to naprave. Sjeam sejedne
majke kojoj su etnici zaklali svu djecu, kako je plaui jednog ustau molila: Daj sinko, moli te nana, troje su mi djece
zaklali, daj barem mi jednog od njih osveti.

Klanja, ni odmazde od ustaa nije bilo! Nije toga bilo ni 1942. ni 1943. a nije bilo ni 1944. Nije bilo do dana danan

Jo nitko od Hrvata (muslimana i katolika) Gorada, Foe, Rogatice i Viegrada nije namirio onih osam tisua neduno za
civila.

To je prava povijest, to je istinita povijest koja se za Titove Jugoslavije nije smjela uiti, a nije se smjela ni uti
veliki broj etnika u tijeku 1942., a pogotovu 1943. i 1944, preao u partizane. Tada su kao partizani nastavili ubijati Hrva
je bio glavni razlog to su etnici onaj as tako velikoduno prihvatili Tita i komunizam - Tito im je omoguio ostv
jedinog smisla njihove borbe klanje Hrvata i Turaka. Titu je bilo glavno da ostane na vlasti jer je silno volio vlast, sve a
plati pokoljem pola milijuna Hrvata. Jedino to im je Tito oduzeo - bio je no. Bivi etnici-koljai, a sada komunisti-par
nisu vie klali, ve su izmiljali nove sotonske naine ubijanja. Partizani komunisti 1945., a bivi

246

etnici, nisu ubijali glupo kao etnici 1941. - nisu zaklali rtvu i bacilije u Drinu pa rtva pliva niz Drinu da je svi vide.
partizani 1945. izmislili su nov nain likvidiranja Hrvata. Pronali su velike krakejame, duboke po nekoliko stotina me
onda su na desetine tisua mladih nedunih Hrvata ive bacali u te jame. Nesretnici su dolje umirali danima, u gr
mukama. Nije im trebao ni grob ni metak. rtvu bi ivu po noi doveli do jame, gurnulije ujamu, i rtva bi se, i to sv
stropotala u provaliju i danima bi u groznitp mukama umirala (Jazovka). Gotovo bi se mogla obraniti teza da su Srb
partizanski zloinci iz 1945. bili bnutalniji nego ti isti Srbi kao etnici iz 1941. i 1942.godine.

Don Anto Bakovi

Iz knjige Djeak s Drine

247

slika

Kolona zarobljenika

248

249

slika

Kolona zarobljenika

slika

Zarobljeniki logor u Maksimiru, Zagreb

250

slika

Za vrijeme posjeta Bleiburgu 6.X.1987.

Pater Vilim Cecelja, + 1989. u Salzbmgu (lijevo)

vojni sveenik za hrvatsku vojsku u NDH (1941.-1945.)

(U inu ustakog pukovnika) Na njegove ruke poloila je

zakletvu 1941. Hrvatska vlada i poglavnik NDH dr. Ante Paveli

Marko Djuki (desno), hrvatski ustaki borac

P. s.

On se iz protesta zbog izruenja dr. Artukovia, ministra NDH, iz USA u Jugoslaviju polio benzinom i zapalio. P
ga je spasila (cijelo mu je lice unakueno i poluslijep je).

Snimio: ir. Djaki Josip, ustaki

251

karta
Zarne borbe 2.05.1945.

252

slika

Delegaeija muslimana kod poglavnika Pavelia u rujna 1942.

slika

Talijanska smotra Storia Illustrata doniela je u lipnju 1984. prilino obiektivan prikaz pod naslovom Pokolj Hrvata 194
Antona Pitomatza. Na slici se vide brojni pripadnici HOS-a i graanske izbjeglice tri kilometra pred Bleiburgom dne 15.V.

253

slika

VLADA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE

slika

General Maks Luburi

254

Napomena:

U Hrvatskoi ne postoji ni jedna monografija o oruanim snagama Nezavisne Drave Hrvatske. O ovoj problematici obja
su samo manje studije u zemlji i u emigraciji. Begieva knjiga je prvi i do sada, jedini pokuaj sinteze svega to je na tu te
pojave njegove knjige objavljeno. S obzirom na to da je ova knjiga gotovo potpuno nepoznata u hrvatskoj javnosti, naklad
objavljuje u biti, kao pretisak koji znai doprinos hrvatskoj historiografiji. Dakako da objavljivanje ove knjige ne
slagarnje sa svim autorovim zakljucima.

Urednik biblioteke

255
dokumenat

slika

slika

Pukovnik Fischer sa zastavom regimente

NAPOMENA: nisu odstranjene sve greke kao spojene riei ili neko nepravo slovo

256