Vladimir HORVAT, Igor VUKIĆ,

Stipo PILIĆ i Blanka MATKOVIĆ

Jasenovački logori - istraživanja

Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac

Zagreb, 2015.
Nakladnik:
Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac
Zagreb, Pavlenski put 7D

Nakladnika zastupa:
Stjepan Razum

Urednici:
Stjepan Razum
Igor Vukić

Jezično čitanje i ispravci:

Krunoslav Šoić

Tisak i uvez:
Grafika Markulin - Lukavec

Naklada: 1000 primjeraka

Tiskano u svibnju 2015.

ISBN 978-953-58565-0-4

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000906585.

Fotografija na naslovnici:
Iz laboratorija bolnice logora Jasenovac. Snimio Edmund Stöger, 17. srpnja
1944. godine. Fotografija se čuva i u fototeci Međunarodnog odbora Crve-
nog križa u Ženevi. Mikroskop na slici kupila je Židovska bogoštovna opći-
na iz Osijeka. Stajao je 6000 kuna.

2
 Vladimir Horvat
Igor Vukić
Stipo Pilić
Blanka Matković

Jasenovački logori
- istraživanja

Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac

Zagreb, 2015.
 Tiskanje ove knjige novčano su pomogli hrvatski domoljubi i rodoljubi.

4
 Predgovor
U jesen 1991. godine svi zaposleni u ustanovama Jugoslavenske narodne
armije u Bihaću pozvani su u Dom JNA na stručno usavršavanje. Među nji-
ma je bila i supruga hrvatskoga ratnog heroja, pilota Rudolfa Perešina.
Stručno usavršavanje sastojalo se od - prikazivanja dvosatnog filma o
Jasenovcu.
“Nemaš pojma o čemu je riječ. Sjedneš i najednom film o Jasenovcu.
Kako je film krenuo, počelo je psovanje Hrvata i ustaša. To je bilo strašno”,
prisjetila se Ljerka Perešin u razgovoru za “Jutarnji list” na 20. godišnjicu
akcije Bljesak u kojoj je poginuo njezin suprug.
Nije teško predpostaviti kako je izgledao taj film. Logor u Jasenovcu iz
vremena Drugoga svjetskog rata nebrojeno se puta koristio kao sredstvo rat-
ne i političke propagande. Komunistički partizani već su 1942. godine u rat-
nim publikacijama započeli s preuveličavanjem broja zatočenih i navodnih
žrtava. Nakon rata propagandni stroj najčešće se zaustavljao na brojci od
700.000 ubijenih. Taj je broj bio upisan u enciklopedije, školske učbenike,
novinske i televizijske reportaže.
Logor je postojao 1330 dana, što znači da bi baš svaki dan trebalo biti
ubijeno oko 520 ljudi. I to, kako su nas učili, hladnim oružjem i tupim pred-
metima. Bez obzira kako apsurdno zvučale te tvrdnje danas, ondašnji poli-
tičko-propagandni sustav učinkovito je suzbijao njihovo propitivanje. Onima
koji bi se u to upustili slijedile su optužnice, zatvori, poteškoće s poslom,
zatvaranje u mentalne ustanove.
Nakon 1990. počelo se slobodnije istraživati, no utezi nedavne prošlosti
još su preteški. Ipak, stvarno je teško povjerovati da još i sad ima odraslih,
razmjerno obrazovanih ljudi, koji i dalje u javnoj i političkoj sferi koriste
broj od 700.000 kad govore o Jasenovcu.
U hrvatskoj političkoj javnosti i glavnim medijima prevladava govor o
83.000 navodnih jasenovačkih žrtava. On se temelji na poimeničnom popisu
koji je iz jugoslavenskih arhiva pribavio jasenovački muzej.
No brojna svjedočenja bivših logoraša, arhivski izvori pa čak i knjige ob-
javljene prije 1990. godine, pokazuju da je realna slika jasenovačkog logora
daleko od one na koju je, iz raznih razloga, prihvatila hrvatska javnost.
Unatoč tome što se do informacija o događajima u logoru može dolaziti
sve lakše, što živimo u demokratskom društvu koje je potvrđeno ulaskom u
Europsku Uniju, jasenovački logor i dalje je svojevrsna tabu-tema.

5
 Stoga se skupina povjesničara, publicista, novinara, akademika i drugih
zainteresiranih pojedinaca udružila 2014. godine kako bi se što temeljitije
istražile činjenice o jasenovačkim logorima. Ne samo o onom od 1941. do
1945. godine, nego i logorima nakon 1945. godine. Svjedoci i arhivski izvori
ukazuju da su logorske lokacije nakon rata poslužile kao mjesto interniranja
pa i ubijanja zarobljenih domobranskih, ustaških i njemačkih vojnika, hr-
vatskih domoljuba i drugih osoba nepoćudnih komunističkom sustavu. Kas-
nije se u prostore logora u Jasenovcu i Staroj Gradiški zatvaraju i skupine
informbiroovaca, prije no što ih se deportira na Goli otok.
Odatle i simbolika u imenu: Društvo za istraživanje trostrukog logora
Jasenovac.
U ovoj knjizi objavljeni su radovi članova društva i njihovih suradnika
koji predstavljaju dosadašnje rezultate istraživanja jasenovačkih logora. Prvi
je napisao isusovac, dr. zn. Vladimir Horvat, umirovljeni profesor, jezikos-
lovac, povjesničar, profesor i pisac velikog iskustva. 1 Njegove knjige o Bar-
tolu Kašiću, Alojziju Stepincu i drugim povijesnim osobama i temama dale
su značajan doprinos hrvatskoj povjesnici. U suradnji s Vladimirom Mrkoci-

1
HORVAT, Vladimir. Zločini Srba u Jasenovcu 1906. godine. Nn: Istina o tri jasenovač-
ka logora (1). U: Glas Koncila, 53./2014., br. 11 (2073), od 16.III.2014., str. 21. ―
Logoraši poginuli od angloameričkog bombardiranja. Nn: Istina o tri jasenovačka
logora (2). U: GK, 53./2014., br. 12 (2074), od 23.III.2014., str. 21. ― Zabranjena
“Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture”. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (3).
U: GK, 53./2014., br. 13 (2075), od 30.III.2014., str. 25. ― Zabranjene knjige bivših
logoraša. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (4). U: GK, 53./2014., br. 14 (2076), od
6.IV.2014., str. 21. ― Izbjeglice iz El Shatta na jasenovačkom popisu. Nn: Istina o tri
jasenovačka logora (5). U: GK, 53./2014., br. 15 (2077), od 13.IV.2014., str. 21. ―
Partizanski logor za masovno istrebljenje. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (6). U:
GK, 53./2014., br. 16 (2078), Uskrs 2014. (20.IV.2014.), str. 31. ― Jasenovačka je
građa 1994. godine “kompletno opljačkana”. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (7).
U: GK, 53./2014., br. 17 (2079), od 27.IV.2014., str. 21. ― “Svi su oni bili odmah li-
kvidirani”. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (8). U: GK, 53./2014., br. 18 (2080),
od 4.V.2014., str. 21. ― Svjedoci govore o poslijeratnom logoru. Nn: Istina o tri ja-
senovačka logora (9). U: GK, 53./2014., br. 19 (2081), od 11.V.2014., str. 21. ―
“Plitko zakopana tjelesa u odorama hrvatske vojske”. Nn: Istina o tri jasenovačka
logora (10). U: GK, 53./2014., br. 20 (2082), od 18.V.2014., str. 21. ― “Odvodili su
skupine i nitko se nije vraćao!”. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (11). U: GK,
53./2014., br. 21 (2083), od 25.V.2014., str. 25. ― Gdje su dukati slavonskih snaša iz
jasenovačkih grobnica? Nn: Istina o tri jasenovačka logora (12). U: GK, 53./2014.,
br. 22 (2084), od 1.VI.2014., str. 21. ― Politički “preodgoj” informbiroovaca. Nn:
Istina o tri jasenovačka logora (13). U: GK, 53./2014., br. 23 (2085), od 8.VI.2014.,
str. 21. ― Zašto je Zapad prešutio Goli otok? Nn: Istina o tri jasenovačka logora
(14). U: GK, 53./2014., br. 24 (2086), od 15.VI.2014., str. 21.

6
jem pokušao je 2007. godine knjigom “Ogoljela laž logora Jasenovac” skre-
nuti pozornost javnosti na nelogičnosti u objavljenim knjigama koje su se
ticale logora.
Horvatov prilog u ovoj knjizi pod naslovom “Tri jasenovačka logora” na
pregledan način, na temelju objavljene građe, donosi informacije o sve tri
faze jasenovačkog logora. Riječ je o prilagođenom sadržaju nizanke “Istina
o tri jasenovačka logora”, koju je Horvat objavio u tjedniku “Glas Koncila”
u 2014. godini.
Slijedi tekst posvećen sabirnom i radnom logoru u Jasenovcu od 1941. do
1945. godine, koji je napisao novinar Igor Vukić. Temelj za tekst je također
nizanka iz “Glasa Koncila”, objavljena 2013. godine pod naslovom “Zane-
marene činjenice o jasenovačkom logoru”.2 Tekst se temelji na manje poz-

2
VUKIĆ, Igor. Gdje su pokopane jasenovačke žrtve? Nn: Zanemarene činjenice o jase-
novačkom logoru (1). U: Glas Koncila, 52./2013., br. 11 (2021), od 17.III.2013., str.
21. — Odbjegli logoraš Hahn kod nadbiskupa Stepinca. Nn: Zanemarene činjenice o
jasenovačkom logoru (2). U: GK, 52./2013., br. 12 (2022), od 24.III.2013., str. 25. —
Na prostoru jasenovačkoga logora pronađena 193 kostura. Nn: Zanemarene činjeni-
ce o jasenovačkom logoru (3). U: GK, 52./2013., br. 13 (2023), Uskrs, 31.III.2013.,
str. 31. — Postojala je vrlo precizna kartoteka. Nn: Zanemarene činjenice o jaseno-
vačkom logoru (4). U: GK, 52./2013., br. 14 (2024), od 7.IV.2013., str. 21. — Iz logo-
ra - na liječenje srpske djece. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (5).
U: GK, 52./2013., br. 15 (2025), od 14.IV.2013., str. 21. — Iz logorske blagajne Sr-
bima isplaćena odšteta. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (6). U:
GK, 52./2013., br. 16 (2026), od 21.IV.2013., str. 21. — Manipulacije poslijeratnom
Zemaljskom komisijom. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (7). U:
GK, 52./2013., br. 23 (2033), od 9.VI.2013., str. 21. — Gdje su dnevna izvješća o sla-
nju u logor? Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (8). U: GK, 52./2013.,
br. 24 (2034), od 16.VI.2013., str. 21. — Na jasenovačkom popisu i umrli u Norveš-
koj. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (9). U: GK, 52./2013., br. 25
(2035), od 23.VI.2013., str. 25. — Ustaški vojnici pomažu humanitarcima. Nn: Za-
nemarene činjenice o jasenovačkom logoru (10). U: GK, 52./2013., br. 26 (2036), od
30.VI.2013., str. 21. — U šegrtskoj školi i djeca iz okolnih sela. Nn: Zanemarene či-
njenice o jasenovačkom logoru (11). U: GK, 52./2013., br. 27 (2037), od 7.VII.2013.,
str. 21. — Poslijeratno strogo cenzuriranje svjedoka. Nn: Zanemarene činjenice o ja-
senovačkom logoru (12). U: GK, 52./2013., br. 28 (2038), od 14.VII.2013., str. 21. —
Priredbe subotom i nedjeljom u dvorani stolarije. Nn: Zanemarene činjenice o jase-
novačkom logoru (13). U: GK, 52./2013., br. 29 (2039), od 21.VII.2013., str. 21. —
Izjalovljena nada u partizansko osvajanje logora. Nn: Zanemarene činjenice o jase-
novačkom logoru (14). U: GK, 52./2013., br. 30 (2040), od 28.VII.2013., str. 21. —
“Tko je tko” - enciklopedija jasenovačkog logora. Nn: Zanemarene činjenice o jase-
novačkom logoru (15). U: GK, 52./2013., br. 43 (2053), od 27.X.2013., str. 25. —
Popisi interniraca koji su dobili paket od kuće. Nn: Zanemarene činjenice o jaseno-
vačkom logoru (16). U: GK, 52./2013., br. 44 (2054), od 3.XI.2013., str. 21. — Otvo-

7
natim arhivskim dokumentima, na razgovorima sa svjedocima, na usporedbi
novih podataka s već objavljenim izvorima. Iz stotina izjava bivših zatoče-
nika i isprava vlasti Nezavisne Države Hrvatske i partizanskih tijela nastoji
se rekonstruirati svakodnevni život i događaji u logoru. Rekonstrukcija nije
podpuna, ali slika koja se odkriva ni izdaleka ne potvrđuje navode od osam-
desetak tisuća žrtava, a pogotovo ne o 20.000 djece među njima. Ponavljanje
neprovjerenih priča o tisućama ubijene djece jedno je od najsramotnijih
elemenata službene verzije o događajima u logoru, koja se i dalje održava u
hrvatskoj javnosti i financira novcem hrvatskih poreznih obveznika.
Pred čitateljima je zatim znanstveni rad Stipe Pilića i Blanke Matković
“Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac, prema svjedočanstvima i novim
arhivskim izvorima”.3 Autorsko djelo ovo dvoje povjesničara objavljeno je u
časopisu “Radovi”, Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske akademije zna-
nosti i umjetnosti u Zadru, a ovdje ga želimo približiti novim čitateljima.
Riječ je o dosad najsadržajnijem radu o zatvaranju i likvidacijama zarob-
ljenih vojnika Nazavisne Države Hrvatske i političkih protivnika komunis-
tičkih vlasti, koji su na poratnom križnom putu došli do Jasenovca. Autori
podsjećaju da je do sada spominjanje postojanja logora nakon svibnja 1945.
bilo tek sporadično, djelomično i nesustavno. Dosadašnji izvori o tome svo-
de se ponajviše na kratka usmena svjedočenja, koja do sada nisu bila podkri-
jepljena nikakvim izvornim ispravama. U proteklih 70 godina nije bilo oz-
biljnijeg i temeljitijeg pokušaja istraživanja poratnog logora u Jasenovcu.
Temeljito pretraživanje arhiva rezultiralo je pronalaskom izvora koji potvr-
đuju da je na jasenovačkom području nakon Drugoga svjetskog rata djelo-
vao sustav zarobljeničkih logora. Među izvorima nađenima, primjerice, u

rena logorska knjižnica. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (17). U:

GK, 52./2013., br. 45 (2055), od 10.XI.2013., str. 21. — Amnestirani i katolici i pra-
voslavni i muslimani. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (18). U: GK,
52./2013., br. 46 (2056), od 17.XI.2013., str. 21. — Zatočenici - žrtve savezničkih
bombardiranja. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (19). U: GK,
52./2013., br. 47 (2057), od 24.XI.2013., str. 25. — Srbi domobrani u logističkim pos-
trojbama NDH-a. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (21[!]). U: GK,
52./2013., br. 48 (2058), od 1.XII.2013., str. 21. — Uhićenje četničkoga vojvode Ma-
ne Rokvića i njegove pratnje. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (21).
U: GK, 52./2013., br. 49 (2059), od 8.XII.2013., str. 21. — Zatočenici nisu dovođeni
da bi bili ubijani. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (22). U: GK,
52./2013., br. 50 (2060), od 15.XII.2013., str. 21.
3
PILIĆ, Stipo i MATKOVIĆ, Blanka. Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema
svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima. U: Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru. Zadar, 2014., br. 56, str. 323-408.

8
Državnom arhivu u Sisku, naročitu pažnju izaziva zapisnik koji odkriva
identitet “upravnika zatočenika u Jasenovcu”.
Društvo za istraživanje trostrukog logora u Jasenovcu podkraj travnja
2015. upisano je u Registar udruga Republike Hrvatske i prihvaćeno u krug
pravnih osoba. To omogućava prikupljanje sredstava i još snažniji rad na
promicanju ciljeva koji su odabrani. Postupak dobivanja rješenja o upisu,
nakon prvotnog odbijanja, može biti shvaćen kao poticaj da se dijalogom i
komunikacijom zaobilaze predrasude i ostvaruje suradnja i među onima koji
ne dijele uvijek posve ista mišljenja. Dijalog, otvorena rasprava, zajednička
analiza dostupnih isprava i povijesnih izvora, mogu pomoći u lakšem suoča-
vanju s osjetljivim temama iz prošlosti. Tako se najbolje čuva i uspomena na
žrtve.
Tako se, uz ostalo, može barem malo pridonijeti da i Jasenovac opet ne
bude korišten kao u domovima JNA 1991. godine.
Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac
U Zagrebu, 16. svibnja 2015.
Stjepan Razum, predsjednik
Igor Vukić, tajnik

9
 1. Tri jasenovačka logora*
Vladimir HORVAT

Jasenovac, naselje i općinsko središte u Sisačko-moslavačkoj županiji,

nalazi se na lijevoj obali Save, blizu utoka Une, 10 kilometara jugozapadno
od Novske. Autori Mića Mačković-Skula i Davor Mačković objavili su
2007. knjigu “Jasenovac na Savi”. U prvom poglavlju “Jasenovac kroz povi-
jest” spominju rimski put koji je vodio prema Sisciji - Sisku, a pronađene su
rimske nadgrobne ploče iz 3. stoljeća. Kanonska vizitacija iz 1334. prvi put
spominje župu Jasenovac. U 14. stoljeću u vrijeme turskih provala Jaseno-
vac se spominje i kao utvrđeno mjesto na čvorištu savskog vodenog puta.
Godine 1536. osvojio ga je Husrev-beg iz Bosanskog sandžaka pa je Jase-
novac postao sjedište kapetanije. Srednjovjekovna utvrda porušena je vjero-
jatno za austrijsko-turskog rata 1716.-1718. Katolička župa ponovno se
spominje 1710., a nova crkva Sv. Nikole sagrađena je 1829.
Godine 1866. Jasenovac je imao 302 kuće u kojima je živjelo 2086 sta-
novnika, i to 1186 rimokatolika s crkvom Sv. Nikole i 900 pravoslavaca sa
svojom crkvom sagrađenom 1775. Katolici i pravoslavci u to su doba bili u
miroljubivu suživotu. Rijeka Sava osposobljena je 1785. za plovidbu nared-
bom Josipa II. Jasenovac je dobio brodsku vezu Sisak - Stara Gradiška te je
sagrađeno savsko pristanište, a 1820. i veliko brodogradilište koje je veoma
pridonosilo cjelokupnom razvoju. Godine 1884. osnovana je i Savska agen-
cija sa 21 registriranom lađom za prijevoz putnika i robe, uglavnom žita.
Jasenovac je dobio željezničku prugu 1888. spajanjem linije Sisak - Novska.
Teren oko Jasenovca uglavnom je bio pogodan za poljodjelstvo, stočarstvo i
šumarstvo, a rijeke za vađenje šljunka.
Za vladanja bana Khuena Hedervarija (1883. - 1903.) uspjelo se ubaciti u
Hrvatsku srpske pravoslavne svećenike koji su iz hrvatskih miroljubivih
pravoslavaca i ovdje živućih Vlaha i Cincara, preostalih od turskog doba,
stvorili ratoborne “Srbe”. Khuenu su ti novostvoreni “Srbi” dobro došli u
borbi protiv Hrvata, a poslije su u razvoju Hrvatske imali vrlo negativnu
ulogu. U arhivima postoje zapisnici o sudskim postupcima koji su vođeni
zbog srbskih zločina nad Hrvatima u Jasenovcu i susjednim mjestima. Na
*
Hrvatskoj javnosti malo je poznato da je jasenovački logor postojao u tri povijesna
razdoblja. Temeljem spisa i svjedočenja autor opisuje ciljeve, osnutak i narav ustaško-
nacističkog logora od 1941. do 1945., partizansko-komunističkog logora od 1945. do
1948. i boljševičko-protuinformbiroovskog kaznenog logora od 1948. do 1951.

11
temelju tih izvora Frano Glavina napisao je vrlo informativan i znakovit čla-
nak “U Jasenovcu su Srbi još 1906. ubijali Hrvate!”, u kojem opširno navodi
sudske isprave o vođenim postupcima.1
U Jasenovcu se, dakle, to dogodilo već u travnju 1906. u predizbornoj
kampanji za Hrvatski sabor. Predstavnik Hrvata Stanko Dragić prigovorio je
3. travnja 1906. bogatom sumještaninu Srbinu Lazi Bačiću zbog provokativ-
nog isticanja srbske zastave, a dva dana kasnije bio je ustrijeljen kroz prozor
krčme Luke Turića. Na sudskoj raspravi pod prisegom o tome je svjedočio
jasenovački pravoslavac Krnjaić: U Jasenovcu postoji srpska banda već du-
že vremena. Ta banda radi na zločinstvima. Ako treba da tko pogine, ona to
izvrši. Tako je poginulo već 5 ljudi, i nitko ne zna tko ih je ubio… Tako je i
Dragić postao žrtvom srpske bande, a to je maslo Laze Bačića. Paroh Joco
Jovanović ne samo vani, nego i u crkvi propovijeda mržnju protiv katolika.
Srpski propagatori viču da će Hrvate protjerati i da sve mora biti srpsko.
I neki Prpić iz Jasenovca na raspravi u vezi s ubojstvom Stanka Dragića
pod prisegom je izjavio: Katolici u Jasenovcu su ogorčeni gledali ovu nevi-
nu žrtvu i znali su da su to učinili bijesni srpski propagatori, te se javno go-
vorilo da je to Bačićevo maslo, ali se lukavim i prepredenim ubojicama nije
ušlo u trag… Vraćajući se s izbora, vikali su pravoslavni: 'Živjeli Srbi, ab-
cug [= odbij!] Šokci!' Na njihovim besjedama misliš da si usred Srbije, a ne
u Hrvatskoj.
Svjedok M. Šiminić je izjavio: Kad je Stanko Dragić iz zasjede umoren,
načelnik Čokrlić je namigivao na dva pravoslavna, pa bi on morao znati tko
je umorio Dragića. Vidio sam da je tako poginuo oružnik Težak i Bartulić, a
da krivac pronađen nije. Pravoslavni govore da vole biti psi negoli Hrvati...
Nama ne dopuštaju niti nazivati se Hrvatima, a silom uvađaju ćirilicu i iza-
zovno nose srpske trobojnice… Poginulo je prije Dragića u Jasenovcu kroz
dvije godine pet katolika Hrvata, ali se ne zna tko ih je ubio. U Jasenovcu
postoji srpska banda…
Svjedok S. Mačković, također iz Jasenovca, rekao je: Otkad su se uvele
kod nas tzv. svetosavske besede, počelo je pomalo srpstvo, ali sada zadnjih
godina ostanu do jutra i kad osvane dan, onda stanu pjevati kroz Jasenovac,
noseći srpske zastave i viču: 'Ovo je srpska zemlja, živjela Srbija!'

Industrijska zona pored Jasenovca

Godine 1910. Jasenovac je imao 5899 stanovnika, Hrvata 3021 (51,2%),

a Srba 2824 (47,8%). Na prilazu Jasenovcu bilo je močvarno tlo, zapravo
područje blatne gline, pa je bogati Srbin, jasenovački veletrgovac Lazar Ba-
1
Panorama, 1. srpnja 1996., str. 60-61.

12
čić 1918. ondje otvorio veliku ciglanu. Poslije je otvarao redom elektranu,
pilanu, tvornicu lanaca i ljevaonicu zvona. Godine 1914. državne su vlasti
svim crkvama oduzimale zvona za proizvodnju oružja. Stoga je Bačiću bilo
jasno da će odmah poslije Prvoga svjetskog rata sve crkve htjeti opet imati
zvona pa je osnovao ljevaonicu zvona, koja je imala puno naručbi. Otvara-
njem spomenutih proizvodnih pogona na ulazu u Jasenovac nastala je velika
industrijska zona s brojnim radnicima. Godine 1939. Jasenovac je imao
3090 katolika. U župi je djelovao župnik, a bila je i osnovna škola s četiri
razreda. Početkom 1941. Lazar Bačić i sin mu Ozren napustili su svoju in-
dustrijsku zonu u Jasenovcu i otišli u Srbiju. Tamo su surađivali s Nedićem i
njegovom kvislinškom vladom pa ih je partizanska vlast kasnije osudila na
dugu zatvorsku kaznu. Kao nepoćudni nisu bili prisutni u medijima pa zasa-
da nisu poznati njihovi životopisni podatci, koje nema ni Spomen-područje
Jasenovac.
Nedugo nakon osnutka 10. travnja 1942., Nezavisna Država Hrvatska
nacionalizirala je Bačićevu napuštenu industrijsku zonu i u njoj 23. kolovoza
1941. formirala ustaški sabirni i radni logor Jasenovac koji je trajao do 22.
travnja 1945.
O njemu se mnogo pisalo, ali postoje mnoge objektivne činjenice i važne
pojedinosti koje dosad nisu bile uočavane ni javno razlikovane i iznošene,
pa nisu ni ulazile u opću i stvarnu prosudbu o jasenovačkoj povijesti. Tako
su npr. podpuno zanemarene činjenice da je jasenovački logorski sustav
imao više kratkotrajnih faza. Primjerice, Logor I. Bročice bio je formiran od
nekoliko baraka ograđenih bodljikavom žicom, a krajem rujna 1941. bio je
ukinut zbog poplave. Slično je Logor II. Krapje ukinut zbog poplave krajem
studenoga 1941.
Kad se govori o Jasenovcu kao trajnom logoru, misli se na Logor III.
Ciglana koji je službeno otvoren 23. kolovoza 1941. To je zapravo najprije
bio spomenuti industrijski kompleks koji se nalazio na ulazu u Jasenovac.
Prvi i glavni industrijski objekt bila je ciglana koja je proizvodila ciglu i cri-
jep s utisnutom oznakom tvrtke LB, tj. Lazar Bačić.
Ondje je bila i pilana. Iz okolnih šuma dovozilo se drvo i obrađivalo u
logorskoj pilani: “Uz izradu dasaka izrađivali su se raznovrsni drveni pred-
meti. Između ostalog, pilana je izrađivala i kundake za puške, košare za voće
i okvire za nošenje crjepova.”2
Zatim je ondje bila tzv. lančara, tj. tvornica lanaca, osobito specijalnih za
izvlačenje kamiona i tenkova. Radila je i tzv. zvonara, tj. ljevaonica zvona.

2
MATAUŠIĆ, Nataša. Jasenovac 1941.-1945. Logor smrti i radni logor. Izd. Javna usta-
nova Spomen-područje Jasenovac. Jasenovac-Zagreb, 2003., str. 46.

13
Budući da su 1914. vojne vlasti zaraćenih zemalja svim crkvama oduzele
zvona u svrhu proizvodnje naoružanja, osobito velikih topovskih patrona,
poslije završetka Prvog svjetskog rata mnoge su crkve naručivale nova zvo-
na pa je zvonara imala mnogo posla.
Radni logor dobio je najveći broj logoraša jer su svi navedeni industrijski
objekti nastavili rad. U ciglani utisnuta oznaka na cigli i crijepu nije više bila
LB, nego je nova oznaka tvrtke bila URSJ, tj. Ustaška radna služba Jaseno-
vac. Ciglana je zapošljavala oko 180 zatočenika... Vremenom je izrasla u
ogroman pogon s kapacitetom od 2 milijuna cigli. Za najteži rad u logoru,
ako se izuzme rad na izgradnji nasipa, smatrao se rad na 'bajeru', iskopu
zemlje za ciglanu, jer se cijeli dan radilo u blatu i vodi.3
U tom industrijskom kompleksu krajem 1941. otvorena su još dva indus-
trijska pogona, za proizvodnju avionskih dijelova i proizvodnju oružja. U
Jasenovcu se izrađivala prva hrvatska strojnica, koja je rađena je po modelu
Steyer-Solothurn S1-100 debljine zrna 9 mm, a dužinu čahure 19 mm. Hr-
vatska strojnica imala je također zrno debljine 9 mm, ali je čahura imala du-
ljinu 25 mm pa je u nju stalo više baruta i stoga je imala veću snagu i domet.
Proizvodnja je pokrila hrvatske vojne potrebe pa se ta strojnica navodno iz-
vozila i u Španjolsku po narudžbi generala Franca. Da se spriječi njezina
proizvodnja, vodstvo partizana zatražilo je da Angloamerikanci bombardira-
ju logor Jasenovac kako bi pogodili i tvornicu oružja. Ovi su to učinili ba-
rem dvaput, suprotno načelu da se ne bombardiraju logori jer bi u njima
stradali zatočenici. Paradoksalno je što su tom zgodom poginuli i logoraši
koji su dobili pomilovanje i uskoro imali odputovati kući.

Zabranjena enciklopedija

O tragičnoj pogibiji logoraša tijekom angloameričkih bombardiranja ja-

senovačkoga logora, koji su dobili pomilovanje i uskoro trebali otputovati
kući, govorio je bivši ministar u Vladi Nezavisne Države Hrvatske Mladen
Lorković na saslušanju 26. siječnja 1946.: Bilo je više amnestija jasenovač-
kih zatočenika. Primjerice, za Božić 1944. za 350 osoba, i za 10. travnja
1945., kad je pušteno više od 400 osoba. Kažnjenici iz prve amnestije bili su
pušteni. Od druge amnestije bio je pušten jedan dio, dok su mnogi drugi
nastradali prilikom bombardiranja radionice po zapadnim saveznicima.4 Ta
Lorkovićeva izjava dopunjava pisanje Đorđa Miliše5 o napadu ratnoga zra-

3
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 46. i bilješka 53.
4
Sudski spisi Vrhovnoga suda NRH, 6/1946., str. 162-163.
5
MILIŠA, Đorđe. U mučilištu-paklu Jasenovac. Predgovor dr. sc. Mario KEVO. Niz:
Posebna izdanja. Naklada Pavičić (P.I.P.). Zagreb, 2011.

14
koplovstva Jugoslavenske armije na logor Jasenovac. Podatke o bombardi-
ranjima logora Jasenovac donosi Igor Vukić na temelju arhivske građe: U
seriji napada u danima prije Uskrsa zrakoplovi zapadnih saveznika pogodili
su gotovo sve zgrade u logoru… Najjači napad bio je na Veliki petak, 30.
ožujka 1945. U bombardiranju je poginulo pedesetak zatočenika. Nekoliko
partizanskih zrakoplova nadlijetalo je logor 13. travnja i bacilo bombe.
Prema nekim izvorima, pogođen je i vlak u kojem su bili zatočenici koji su
odlazili kući, pušteni u amnestiji povodom 10. travnja.6
Pogon radna grupa IV. Kožara počela je raditi u siječnju 1942., a nalazi-
la se u samom mjestu Jasenovac. Bila je smještena u objektima predratne
kožarske zanatske radionice za preradu kože s odgovarajućim prostorijama
i postrojenjima, skladištima i dvjema nastambama za zatočenike. Cijeli je
prostor bio opasan s više redova bodljikave žice. U kožari su pretežno radili
Židovi, od 100 do 150 ljudi.7
Sklopu Kožare pripadala je i četkara, u kojoj su izrađivane raznovrsne
četke te “jedna mala radiona čizama i rukavica, jedna krznarska radiona za
izradu drugih kožnih predmeta. Po želji ustaša izrađivane su tašne i druge
ženske stvari”.8
U mjestu Jasenovcu u povećoj kući, koja i sada postoji i mještani je i da-
nas nazivaju prkos, jer je nekoć bila sagrađena iz prkosa, stanovala je veća
grupa logorašica koje su krpale vreće i druge stvari.

Nacionalni sastav logoraša

Mnoštvo je tekstova napisano i o nacionalnome sastavu logoraša. Obično

se kao glavne žrtve nabrajaju Srbi, Židovi i drugi, ali neke povijesne činjeni-
ce upućuju na zaključak da su to većinom bili Hrvati, no oni se tendenciozno
i posve ispolitizirano jedva spominju. Antun Miletić, pukovnik JNA i načel-
nik nekadašnjega Arhiva oružanih snaga SFRJ, koji se cijeli radni vijek po-
sebno bavi proučavanjem jasenovačkoga logora, objavio je podnaslov u svo-
joj knjizi kao pitanje: “Zašto ne postoji popis žrtava?”9 Na sljedećoj stranici
piše ovako: “Nacionalisti, šovinisti i zločinački ekstremi ne dozvoljavaju 'u

6
VUKIĆ, Igor. Zatočenici nisu dovođeni da bi bili ubijani. Nn: Zanemarene činjenice o
jasenovačkom logoru (22). U: GK, 52./2013., br. 50 (2060), od 15.XII.2013., str. 21.
7
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 46-47.
8
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 48.
9
MILETIĆ, Antun. Koncentracioni logor Jasenovac, 1941.-1945. Dokumenta. Knjiga
III. Niz: Izvori. Prvo izdanje. Izd. Narodna knjiga, Beograd; Spomen-područje Jase-
novac. Beograd, 1987., str. 716.

15
ime povijesne istine' da se kaže da je bilo više od 50.000 umorenih… uglav-
nom Hrvata.”
Isto se potvrđuje u pismenoj arhivskoj građi ženskog dijela logora Stara
Gradiška. Šefica logora točno je vodila dnevno brojno stanje prema vjerskoj
pripadnosti. Prema tim podatcima uvijek je bilo najviše katolikinja (treba
predpostaviti: Hrvatica), a tek bi zatim došao broj pravoslavnih, židovske
vjeroispovijedi i ostalih.
Isto je potvrdio i Ivan Begić koji je tijekom ljeta 1943. godine radio kao
službeni vratar u logoru. On je upisivao izlaske i ulaske u logor. Sa žalošću
je priznao svome bratu Nedjeljku, koji ga je posjetio, da u logoru ima najvi-
še zatočenih Hrvata. Nedjeljko je poslije postao isusovački brat laik, koji je
osobno autoru ovog rada to povjerio.
O tome postoji i jedno važno objavljeno svjedočanstvo: Počeli su 1942.
dovoditi sve više Hrvata u logor. Većinom su to bili ljudi iz Hrvatske, ali ih
je bilo i iz Bosne, osobito iz Sarajeva i Mostara. Iz Hrvatske je dolazilo
mnogo seljaka, osobito bivših radićevaca iz HSS-a usprkos 'Mačekovu stavu
iščekivanja': ti su ljudi bili protiv ustaša i protiv Mačeka. Radnici su i gra-
đani počeli pristizati u sve većim skupinama iz Zagreba, Bjelovara, Karlov-
ca, Siska, Broda, Osijeka, Varaždina. U lančari su radili gotovo isključivo
zagrebački radnici, isto tako i u stolariji. Na nasipu su pogibali 'teški krivci'
komunisti, lijevi HSS-ovci i hrvatski intelektualci.10

O brojkama neozbiljno i neutemeljeno

O žrtvama Jasenovca u brojkama govori se vrlo neozbiljno i neutemelje-

no. O tome jasno govori dr. Josip Jurčević u knjizi “Nastanak jasenovačkog
mita”: “Sve zajedno je na obali u Savi pronađeno po prilici 50 leševa. U sa-
mom je logoru Anketna komisija pronašla pet leševa.”11 (Ta je Anketna ko-
misija obavila očevid 18. svibnja 1945.) Suprotno tome Antun Miletić tvrdi
da je “od polovine studenog 1941. do 23. svibnja 1945. koncentracioni logor
Jasenovac bio najveći logor smrti i u njemu se dnevno nalazilo 3-4000 logo-
raša.”12 U navedenu Miletićevu tvrdnju i brojke može se ozbiljno sumnjati
jer je ustaški radni logor Jasenovac imao šest velikih industrijskih pogona

10
NIKOLIĆ, Nikola. Jasenovački logor. Izd. Nakladni zavod Hrvatske. Zagreb, 1948.,
str. 11.
11
Hrvatski studiji - Studia Croatica. Niz: Biblioteka 'Povijest', sv. 1. Zagreb, 1998., str.
40.
12
MILETIĆ, Antun. Koncentracioni logor Jasenovac, 1941.-1945. Dokumenta. Knjiga I.
Niz: Izvori. Drugo izdanje. Izd. Narodna knjiga, Beograd; Spomen-područje Jaseno-
vac. Beograd, 21986., str. 28.

16
koji su bili vrlo produktivni i komercijalni, pa su tu bili zaposleni stalni os-
posobljeni radnici, a bilo je samo šest stambenih baraka. Stoga se nameće
pitanje gdje su mogle biti dnevno smještene tolike tisuće logoraša? Ako se
hoće reći da je dnevno toliko novih bilo dopremano i likvidirano, o tome
nema traga ni u dokumentima ni u poslijeratnim ekshumacijama.
U ratno je doba u Jasenovcu župnikom bio Jure Paršić. On je 1941. mo-
rao napustiti svoju župu Poljica na otoku Hvaru jer su mu život ugrožavali
talijanski fašisti i partizani. Došao je u Zagreb i posjetio nadbiskupa Stepin-
ca, koji ga je zamolio da preuzme župu Jasenovac. Kao jasenovački župnik
svjedočio je i o stanju u logoru: Moglo je izgubiti živote od početka do kraja
(1941.-1945.) između 30 do 40 tisuća ljudi. Ispod 30 tisuća jedva, a iznad 40
tisuća ni u kojem slučaju! […] Pod logorom Jasenovac misli se i jasenovač-
ka okolica, a to su mjesta: Gradina, Uštica, Tanac i Krapje.13 Treba napo-
menuti da Paršić svoja saznanja o logoru crpi iz druge ruke, kako to i sam
govori u svojim iskazima. U logor nije ulazio, samo je nekoliko puta prošao
kroz njega cestom koja je vodila iz Jasenovca sa zapadne do sela Košutarice
s istočne strane logora. Cesta je išla nasipom uz Savu, a kroz logor je prola-
znike provodio ustaški stražar.
Školska knjiga objavila je 1980. “Enciklopediju hrvatske povijesti i kul-
ture”. Ta je enciklopedija pisana u marksističkom duhu. Ipak, za Jasenovac
piše da su kroz logor prošli “deseci tisuća ljudi”, od kojih je većina tu i nas-
tradala. Zbog tih riječi zasjedao je SUBNOR i zabranio enciklopediju jer
tobože nedopustivo smanjuje broj žrtava.
Broj se jasenovačkih žrtava penjao prema 50.000, zatim je bio povećan
najprije na 70.000 do 100.000, da bi, ne samo u Srbiji, naglo, bez ikakvog
opravdanja skočio na 700.000 do milijun žrtava. Na komemoraciji 60. oblje-
tnice proboja logoraša 2005. Ivo i Slavko Goldstein prigovorili su prenapu-
hanoj srpskoj brojci logoraša i spustili je na 70.000 do 100.000.

Zabranjene knjige bivših logoraša

Preživjeli jasenovački logoraš Cadik Danon Braco opisao je svoja sjeća-

nja u knjizi “Sasječeno stablo Danonovih”. Predgovor je napisao Aca Sin-
ger, tada predsjednik Saveza jevrejskih općina Jugoslavije. On piše: Broj
stradalih u Jasenovcu u odnosu na Auschwitz, Treblinku i Sobibor je neus-

13
PARŠIĆ, Jure. Sjećanja nekadašnjeg jasenovačkog župnika na neke događaje onoga
vremena… U: Hrvatska revija. München-Barcelona, 35./1985., br. 3 (139), rujan
1985., str. 422-439., tj. str. 428-429.

17
poredivo manji, ali nažalost, po strahotama koje su se odigrale u Jasenovcu,
ovaj logor ništa ne zaostaje za ostalim logorima smrti.14
Njegovo priznanje o znatno manjem broju stradalih u Jasenovcu samo je
po sebi razumljivo jer kaže da nije bilo “industrijskoga likvidiranja” u plin-
skim komorama najotrovnijim plinom ciklonom B. Ali njegovu tvrdnju da
su strahote bile jednake kao u drugim logorima smrti, niječu neki preživjeli
jasenovački logoraši, od kojih su trojica opisali svoje logoraško iskustvo.
Njihove je knjige komunistička vlast zabranila ili kritizirala i odbijala prih-
vatiti jer su život u logoru prikazali “odviše humanim”. Kod njih nisu svi
ustaše krvnici i kod nekih je prikazana i ljudska sućut.
To je najprije već spomenuta knjiga “U mučilištu-paklu Jasenovac” Đor-
đa Miliše, koji je kao Jure rođen u hrvatskoj obitelji u Šibeniku 1896. godi-
ne. Kad je postao orjunaš, posrbio je ime u Đorđe.15 Miliša se bavio uglav-
nom novinarstvom, a oko tri godine proveo je u logorima Jasenovac i Stara
Gradiška. Napisao je i u vlastitoj nakladi 1945. objavio svoju knjigu. Javni
tužitelj Milišinu je knjigu osudio, povukao iz prodaje i dao uništiti. Navode
se tri razloga za komunističku zabranu knjige.
Prvi je što opširno prikazuje da su partizanski zrakoplovi po navodnoj
Titovoj naredbi bombardirali Jasenovac (zapravo su to najprije učinili save-
znički avioni 25. ožujka 1945., a zatim partizanski 13. travnja 1945.) “pa je
pukovnik Jefto Šašić, načelnik III. protuobavještajnog odjela vojne OZNA-e
poduzeo mjere da se to iznimno neugodno svjedočanstvo partizanskog zlo-
čina uništi, a njegov pisac likvidira” (dr. Mario Kevo u predgovoru novog
izdanja: “Zašto je zabranjena i spaljena Milišina knjiga o Jasenovcu”, str.
9.). Na istoj stranici Kevo navodi kao drugi razlog to što je prikazano “nep-
rimjereno ponašanje komunistice logorašice Marine Gregorić”, koja je bila
“drugarica”, tj. žena prvoborca Paje Gregorića, a u logoru je prema nekim
tvrdnjama živjela u priležništvu sa zatočenim ustaškim dužnosnikom Vla-
dom Singerom. Kao treći razlog navodi se da sam Miliša protuslovi naslovu
knjige “U mučilištu-paklu”, pa daje iznimno “blagu sliku” o Jasenovcu. Go-
vori i o prosvjetnom i kulturnom djelovanju, o logoraškoj knjižnici i određe-
noj slobodi, o razonodi na utakmicama, koncertima i priredbama. Premda su
sve to usmeno iznosili i drugi svjedoci, to je bila prva objavljena knjiga koja
je to tvrdila. Stoga je osuda knjige na uništenje izvršena, ali je autora neki
komunistički moćnik spasio i donekle zaštitio. Miliša je umro u Zagrebu 19.
rujna 1973.

14
DANON, Cadik – Braco. Sasječeno stablo Danonovih. Beograd, 2000., str. 9.
15
O tome Ivan Mužić u Hrvatskom slovu, 19. veljače 2010., str. 28.

18
 Drugu kritiziranu knjigu, “Grad mrtvih - Jasenovac 1943.”, napisao je
Milko Riffer.16 Rođen je u Osijeku 1908. godine u hrvatskoj činovničkoj
obitelji njemačkoga podrijetla. Povezao se s partizanima pa ga je ustaško
redarstvo odkrilo i uhitilo te je u listopadu 1942. bio poslan u jasenovački
logor, gdje je ostao do listopada 1943.
Kao intelektualac imenovan je pisarom, a zatim dodijeljen bolnici u logo-
ru kao bolničar. Potom je i imenovan zapovjednikom bolničke barake. Do-
bio je zatvorenički broj 2376. Bio je osuđen na jednu godinu, a dobio je i
iskaznicu za slobodno kretanje u logorskom tvorničkom krugu. Kad je na-
kon godinu dana otpušten iz Jasenovca, otišao je u Beč. Kad se nakon rata
vratio u zemlju, obavljao je razne visoke dužnosti i putovao svijetom. Izne-
nada je 1972. umro od infarkta sa 64 godine.
Rukopis knjige o Jasenovcu ponudio je Nakladnom zavodu Hrvatske i
nakon četiri mjeseca dobio je primjedbe na tekst od povjesničara umjetnosti
i bivšega jasenovačkoga logoraša Grge Gamulina, koji je postao načelnik u
Odjelu za kulturu Ministarstva prosvjete. Među desetak primjedaba glavna
je bila što je razdoblje uprave zapovjednika logora Ivice Brkljačića nazvao
blažim, pa prikazuje koncerte, predstave i nogometne utakmice, “što bi mog-
lo da izazove dojam komfora, iako je sve to istina”, kako je to doslovce na-
pisao Gamulin. Riffer je uvažio sve primjedbe pa je rukopis odobren i sklop-
ljen je ugovor na 10.000, ali je knjiga tiskana u rekordnih 20.000 primjeraka.
Nakon izlaska iz tiska knjiga je dobila vrlo negativnu kritiku književnika
Ranka Marinkovića, što je bio dovoljan razlog da bude svrstana među nepo-
željne. Autorova ponuda Jadran-filmu da na temelju njegove knjige snimi
film bila je, očekivano, također odbačena.
Treći autor je Ante Ciliga (Šegotići kod Vodnjana 1898. - Zagreb 1992.),
političar i publicist, poznati hrvatski ljevičar. Iz Jugoslavije kao komunistič-
ki djelatnik protjeran je 1925. pa je otišao u Sovjetski Savez i djelovao kao
predavač. Kad je stao uz Trockoga, Staljin ga je 1929. deportirao u Sibir.
Pušten je tek 1936. nakon sporazuma Staljin-Mussolini jer je imao talijansku
putovnicu. Početkom 1942. krenuo je na put po Nezavisnoj Državi Hrvats-
koj pa je uhićen na temelju stare tjeralice. Neko vrijeme provodi u Zagrebu
u zatvoru, a u lipnju je interniran u Jasenovcu. Odatle je pušten u prosincu
1942. godine.17 U svojoj knjizi Ciliga je uvrstio zapise “Jasenovac: ljudi
pred licem smrti - uspomene iz logora”. Logorske uspomene nikad nije ob-
javio pod komunističkim jugoslavenskim režimom jer je znao da bi je zab-

16
RIFFER, Milko. Grad mrtvih. Pn: Jasenovac 1943. Predgovor dr. sc. Željko Holjevac.
Niz: Posebna izdanja. Naklada Pavičić (P.I.P.). Zagreb, 2011.
17
CILIGA, Antun. Sam kroz Europu u ratu 1939.-1945. Na pragu sutrašnjice. Rim,
1978., str. 348.

19
ranili zbog objektivnoga prikazivanja logorske situacije u kojoj su samo oni
osuđeni na tri godine bili “pred licem smrti”, tj. uglavnom predviđeni za lik-
vidaciju. Oni osuđeni na jednu godinu živjeli su i radili u raznim skupinama
i kretali se kao poluslobodnjaci. Takvu “liberalnu i blijedu” sliku ustaškoga
logora Jasenovac komunisti bi odmah zabranili kao i Milišinu, tim više što
Ciliga uz prikaz logorskoga života dublje razmišlja o raznim oblicima zla pa
filozofski analizira i sve oblike totalitarizma (fašizam, nacizam i komuni-
zam). On oštro osuđuje sve perfidne psihološko-patološke oblike gaženja
čovjeka da mu se skrši osobnost i posve uništi njegovo ljudsko dostojanstvo,
da se u takvom stanju pasivno podloži totalitarističkoj diktaturi, bila ona fa-
šistička, nacistička ili komunističko-staljinističko-titoistička.

Izbjeglice iz El Shatta na jasenovačkom popisu

Među zanimljivim svjedočenjima o jasenovačkom logoru, koja iz temelja

dovode pod upitnik mitomanski broj zatočenika, jest i izjava Vojislava Pr-
njatovića, sarajevskoga Srbina. Bio je tajnik Trgovačke komore u Sarajevu i
logoraš u Jasenovcu od 24. prosinca 1941. do 30. ožujka 1942. Nakon izlas-
ka dao je izvještaj komesarijatu za izbjeglice Nedićeve vlade u Beogradu, u
kojem daje dosta objektivnu sliku života u logoru. Izvještaj se čuva u Arhivu
Svetoga sinoda Srbske pravoslavne crkve, koji ga je u cijelosti objavio u
spomenici: “Jasenovac - mjesto natopljeno krvlju nevinih”.18
O smještaju logoraša Prnjatović donosi zanimljive pojedinosti u dva raz-
doblja, koje je razgraničio dolazak međunarodne komisije 6. veljače 1942.
Prije njezina dolaska “1100 zatočenika bilo je smješteno u tri male i vrlo
primitivne barake, koje nisu imale prozora”. Dužine su bile oko 20 m, širine
oko 6 m, a visine oko 3 m. Takva jedna baraka je određena samo za zatoče-
nike Srbe. U toj baraci je stanovalo prosječno 300 do 450 zatočenika Srba
pod strahovitim nehigijenskim uvjetima. Kad se saznalo da će doći međuna-
rodna komisija da pregleda logor i zatočenike, tada je ustaška uprava odre-
dila da zatočenici podignu šest modernih baraka njemačkog sustava za
sklapanje, zatim jednu baraku za bolnicu, jednu baraku za ambulantu, te
jednu baraku za kuhinju. Srbi zatočenici radeći danju i noću sve su to podig-
li u par dana pri temperaturi od 20 do 33 stupnja ispod ništice. Stare su ba-
rake srušene. Neposredno prije dolaska komisije svaka nova baraka mogla
je primiti oko 160 zatočenika, napravljeni su i boksovi koji imaju i prizemno
na katu po tri ležaja, pa je svaki zatvorenik dobio svoj ležaj. Nove su barake
postavljene na podvodnom terenu, pa su uskoro bile poplavljene, i zatvore-
18
Sveti arhijerejski sinod SPC-a, Beograd, 1990., str. 33-44., izvještaj objavio i MILE-
TIĆ,A. Koncentracioni logor, III. (1987.), str. 106-119.

20
nike su najprije smjestili u radionice, a zatim oko 500 poslali su privremeno
u Staru Gradišku, a oko 400 ostalo je u radionicama i nastavilo rad. Treba,
dakle, upozoriti na činjenicu da je, prema svjedočenju preživjeloga srbskoga
zatočenika, u jasenovačkom logoru od kraja prosinca 1941. do kraja ožujka
1942., i u starim i u novim barakama, bilo svega oko 1100 zatočenika.19
Franjo Tuđman u knjizi “Bespuća povijesne zbiljnosti” objavio je samo
dvije stranice toga Prnjatovićeva izvještaja,20 ali bio je strašno napadnut kao
antisemit! Zašto? Jer iz Prnjatovića citira nekoliko mjesta u kojima su istak-
nuti privilegiji Židova: Zatočenici-slobodnjaci ne stanuju u samom logoru
nego u selu Jasenovac u privatnim stanovima, a omogućeno im je da su do-
veli i svoje porodice. Dakle žive zajedno sa svojim obiteljima slobodno u
Jasenovcu. Na žalost to su samo Židovi.
Naime, u logorskoj upravi bili su ustaše, koji su imali naredbodavno-
nadzornu vlast, a “samouprava” zatočenika upravljala je životom i radom u
logoru prema nalozima ustaša.
U zatvoreničkoj (samo)upravi bili su slobodnjaci, većinom Židovi. Bilo
ih je 5 do 8 puta više od Srba, jer su “kao prvi zatočenici dopremljeni, i to u
većem broju” pa su “uspjeli da u zatočeničkoj hijerarhiji prigrabe sva važni-
ja mjesta”. U zatvoreničkoj upravi od 25 zapovjednika baraka i radnih grupa
samo trojica bili su Srbi, ostali Židovi. “Stalno i vješto intrigiraju protiv Sr-
ba” pa ovi “pored toga što stradavaju od ustaša, stradavaju i od Židova”.
“Židov ostaje Židov, pa i u logoru Jasenovac. Oni su i u logoru zadržali sve
svoje mane no s tim, da su one sada vidnije. Sebičnost, lukavstvo, nesolid-
nost, tvrdičluk, podmuklost, i konfidentstvo su njihove glavne odlike.” Na
takve tvrdnje Tuđman daje svoj komentar: Ovaj Prnjatovićev sud odiše pret-
jeranošću, mogli bismo reći antisemitskim raspoloženjem, ali slično govore i
neki drugi svjedoci.21 Dogodilo se nešto neshvatljivo. Tuđmana koji prenosi
samo dvije stranice Prnjatovićeva teksta neki žestoko optužiše zbog antise-
mitizma i tužba je otišla čak do Jeruzalema i prouzrokovala diplomatske
probleme. Nitko nije ni spomenuo, a kamoli osudio zbog antisemitizma, ni
Sveti sinod SPC-a ni Antuna Miletića, koji objaviše čitav Prnjatovićev izvje-
štaj bez ikakva komentara, kritike ili bar blage osude. A od Tuđmana se zah-
tijevalo da u novom izdanju svoje knjige izostavi Prnjatovićev citat.
Među brojnim tobožnjim znanstvenicima i istraživačko-znanstvenim us-
tanovama koji bezočno krivotvore i manipuliraju brojem jasenovačkih žrta-

19
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, III. (1987.), str. 110.
20
TUĐMAN, Franjo. Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosi-
lja. Drugo izdanje. Niz: Hrvatske povjesnice. Izd. Nakladni zavod Matice hrvatske.
Zagreb, 21989., str. 316-318.
21
TUĐMAN, F. Bespuća, (1989.), str. 318.

21
va svakako treba spomenuti i “Jasenovac Research Institute” iz New Yorka.
Na njegovu portalu “Jasenovac.org” objavljen je popis imena oko 650.000
žrtava.
Taj tobožnji “istraživački institut” zapravo ne donosi popis jasenovačkih
žrtava, nego gotovo sve žrtve Drugoga svjetskoga rata. Taj institut je srbska
organizacija kojoj je na čelu profesor Barry Lituchy (zapravo Dragoslav Mi-
lenko, unuk srbskih emigranata), a glavni je suradnik dr. Milan Bulajić, koji
je u bivšoj Jugoslaviji bio direktor Komisije za ratne zločine.22 Središte “In-
stituta” je u Beogradu a predsjednik Nadzornog odbora je Antun Miletić.
O “znanstvenoj” metodologiji instituta dovoljno govore samo dva primje-
ra: Otkrio sam da je 75 žrtava četničkog zločina u Gatima stavljeno na popis
kao da su žrtve Jasenovca, kao i 63 Čikeša iz Žeževice, poginula od njemač-
ke i četničke ruke. U Matičnom uredu Žrnovnice pronašao sam 30 mještana
koji su poginuli za vrijeme Drugoga svjetskog rata kao partizani, no i njiho-
va su imena uredno unesena na popis žrtava Jasenovca. Monstruoznost te
podvale ide dotle da su i civili koji su umirali u zbjegu El Shattu stavljeni na
jasenovački popis. Provjerio sam i neke partizanske spomenike i spomen-
ploče na kojima su imena poginulih, te sam mogao ustanoviti da se redovito
gotovo 90% osoba vodi kao poginule žrtve jasenovačkog logora.23
Novinarka Smiljana Šunde također je razotkrila podvale instituta u član-
cima “Monstruozni newyorški popis”24 i “Praksa ili teorija zavjere”.25 Ona
je s popisa Jasenovac Research Insitutea ispisala stanovnike svoje rodne žu-
pe Podgora, a zatim je u župnim i općinskim knjigama i arhivima provjerila
mjesto smrti navedenih žrtava. Od 102 navedena imena kao žrtve Jasenovca
samo je jedan čovjek stradao u Jasenovcu. Za sve je ostale pouzdano otkrila
da su stradali drugdje: bilo od četnika, bilo u ratnim djelovanjima, bilo u
zbjegovima. A neki su preminuli od bolesti. Odkrila je još jednu veliku pod-
valu. Navedeni institut koji vode srpsko-židovski “znanstvenici” iz New
Yorka bavi se nedopuštenim falsificiranjem osobnih podataka. Četrdesetori-
ci je promijenjena godina rođenja, a tridesetorici ostalih modificirana su
imena.

22
Tko se krije iza organizacije Jasenovac Research Institute. U: Hrvatski list, 12. velja-
če 2009., str. 11.
23
KLJAKOVIĆ ŠANTIĆ, Josip. Monstruozno je falsificiran popis jasenovačkih žrtava. U:
Glas Koncila, 2005., br. 25, od 19.VI.2005., str. 32.
24
Fokus, 22. srpnja 2005., str. 14-15.
25
Fokus, 29. srpnja 2005., str. 14-15.

22
 Poslijeratni partizanski logor

Broju žrtava jasenovačkoga logora, što je očito već iz naslova, posvećena

je i glomazna knjiga “Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jase-
novac 1941. - 1945.”, koju je na 1888 stranica objavilo 2007. godine Spo-
men-područje Jasenovac.
O njezinoj sadržajnoj vrijednosti govori već uvodni dio u kojem se nalazi
i ovaj znakovit ulomak: “Unatoč velikom broju različitih raspoloživih izvo-
ra, koji se međusobno nadopunjuju ili pak konfrontiraju [a to može značiti i
negiraju, op. V. H.], moramo istaknuti činjenicu da nikada ne će biti moguće
utvrditi posve točan broj i sve osobne podatke za sve osobe umorene ili umr-
le u jasenovačkim logorima” (str. 8.). No treba upozoriti da su i osobe koje
su provele kraće vrijeme u logoru ili su samo ušle i nakon ispitivanja izašle
iz njega također upisane kao žrtve, što iziskuje ozbiljnije znanstveno istraži-
vanje.
Te su godine u knjizi objavljena 72.193 imena (taj je broj u međuvreme-
nu porastao za desetak tisuća) i uz svako prezime i ime biografski podatci,
način i mjesto stradanja te izvori u kojima se žrtva spominje. Upravo su ti
izvori osnovni problem jer imena nisu uzeta iz arhivske građe, nego iz najra-
zličitijih izvora, iz literature, iz različitih knjiga i publikacija. Na kraju svake
natuknice stoji kratica izvora, a oni su protumačeni na kraju knjige. Npr.
DK-PRK znači Dušan Korać, “Prkos u plamenu” (Zagreb, 1989.) Ili ĐĐ-
SLA znači Đorđe Đurić, “Epitaf kraj zelene rijeke”, Poema, Nikad vas ne
ćemo zaboraviti (“Kostajnički list”, Kostajnica, 1981.).
Kakav je sadržaj tih dviju knjiga i kakva im je povijesna vrijednost? Iz
naslova je jasno da su to literarna ili pjesnička djela pa prema tome ne mogu
poslužiti kao izvor za ozbiljno znanstveno istraživanje. A čemu mogu poslu-
žiti? Samo neznanstvenoj, ideološkoj i političkoj propagandi.
Godine 1945., poslije tzv. “oslobođenja”, partizani su kao “antifašisti”
prisvojili svu vlast, a u vodstvu su bili uglavnom komunisti, koji su provodi-
li komunističku revoluciju i uveli diktaturu proletarijata. To je točno provo-
đenje Lenjinova naučavanja koji o tome otvoreno piše: Diktatura proletari-
jata u biti se ništa ne razlikuje ni u čemu od diktature neke druge klase jer je
proleterska država mašina koja služi za uništavanje buržoazije. Diktatura je
vlast koja se direktno oslanja na nasilje i koju ne obvezuje nikakav zakon.
Revolucionarna diktatura proletarijata je vlast koja je stečena i koja se odr-
žava nasiljem proletarijata protiv buržoazije, vlast koju ne obvezuje nikakav
zakon.26
26
LENJIN, Vladimir Ilič. Proleterska revolucija i izrod Kautsky. Kultura: Misla. Skoplje,
1974., str. 53.

23
 Oni su nastavili upotrebljavati sve dotadašnje logore, a osnivali su i nove
jer su im trebali. Tako je i logor Jasenovac nastavio djelovati kao logor za
mnoštveno istrjebljenje Hrvata i svih stvarnih ili mogućih ideoloških protiv-
nika. Nastojeći prikriti tu strašnu istinu, komunisti i njihovi sljedbenici
uporno niječu obstojnost partizanskoga logora jer, tobože, nema isprava. A
nema ih jer su najprije likvidirali mnoštveno bez ikakva pisanoga traga. Kad
su dokinuli stručno građansko sudstvo, osnovali su svoje partijske vojne,
prijeke i narodne sudove koji su donosili nametnute presude bez postupuka i
mogućnosti priziva i žalbe.
Te komunističke sudove najčešće nisu vodili nikakvi sudski stručnjaci,
nego obični partijski poslušnici. Bilo je jasno da “naša partija rukovodi kako
javnim tužilaštvom tako i OZN-om, tako i svim drugim državnim ustanova-
ma”, kako to doslovce stoji u izvješću javnoga tužitelja Srbije Miloša Mini-
ća Centralnom komitetu KPJ iz 1945.27 Partijske su nestručne presude po-
tom odnesene u Beograd, gdje se brižno kriju. Kad su nedavno tamošnji ar-
hivi proglašeni otvorenima, za građu o Jasenovcu odgovor je: “To ne možete
dobiti!”
No u Jasenovcu su ostali realni dokazi partizanskih zločina: mnoštvene
grobnice s domobranskim i ustaškim znakovljem i opremom, s civilnom
muškom i ženskom odjećom i obućom te s više kilograma zlatnoga novca i
nakita, dukata slavonskih snaša.
Dok se o ustaškome logoru stvorio mit, o partizanskoj fazi logora Jase-
novac vlada podpuni muk, totalna konspirativna šutnja. Pobjeda partizan-
sko-antifašističko-komunističkoga pokreta donijela je 1945. “smrt fašizmu”,
ali ne i slobodu narodu. Uveden je komunistički teror te su otvarani boljše-
vički logori. Dokaz staljinističkoga masakra brojni su leševi u jamama, foj-
bama, u neoznačenim mnoštvenim grobnicama ili u velikim protutenkov-
skim rovovima. Kod Tezna u Sloveniji oni su npr. duboki 5 m, široki 10 m,
dugi 5 km. Godine 1999. na 70 iskopanih metara nađeno je 1769 kostura, a
“po izjavama samih partizana, ondje je moglo biti poubijano 30.000 do
35.000 Hrvata”.28 Josip Manolić podpisanom je autoru osobno na predstav-
ljanju monografije “Hrvatski radiša” 6. travnja 2005. uz ostalo rekao: “Poz-
nato je da je Jasenovac bio logor do 1948.”.
I drugi nekadašnji ustaški logori, a ne samo jasenovački, poslužili su ko-
munističkim vlastima u njihovu naumu eliminiranja svih ideoloških neprija-
telja. Tako je i logor Danica kod Koprivnice, koji je Ministarstvo unutarnjih
poslova Nezavisne Države Hrvatske osnovalo u napuštenoj kemijskoj tvor-

27
SIMIĆ, Pero; DESPOT, Zvonimir. Tito strogo povjerljivo. Zagreb, 2010., str. 163.
28
PRCELA, John Ivan. Hrvatski holokaust, II. Zagreb, 2005., str. 390.

24
nici već 15. travnja 1941., istoga dana kad je Ante Pavelić s ustašama stigao
u Zagreb, nastavio s radom nakon 1945. O tome piše Zvonimir Despot u
knjizi “Vrijeme zločina - Novi prilozi za povijest koprivničke Podravine
1941.-1948.”, u poglavlju “Danica - postaja križnog puta”: Dugi niz godina
prešućivana je i činjenica da je završetkom rata i uspostavom komunističke
vlasti opet profunkcionirao logor na Danici. Postoji i dokumentacija o nje-
govu radu nakon svibnja 1945., ali ona je još uvijek nedostupna istraživači-
ma zbog činjenice da još ima živih ljudi koji su upravljali logorom nakon
rata ili u njemu radili na nekoj dužnosti. Svjedočanstva upućuju na zaklju-
čak da je logor na Danici komunističkoj vlasti služio kao tranzitni logor bu-
dući da je Koprivnica bila jedna od postaja Križnog puta.
Jedan od iskaza, koji je dospio u javnost, ali koji još treba provjeriti, go-
vori o strahotama koje su se na Danici događale i nakon rata. Taj je iskaz u
iseljeništvu dao bivši partizan koji je bio na Danici nakon rata i zatim s obi-
telji iselio. Kazao je: “U koncentracionom logoru Danica kod Koprivnice
poubijano je u vremenu od 1. lipnja 1945. do 1. siječnja 1946. oko 10.000
hrvatskih, njemačkih i ukrajinskih ratnih zarobljenika…”29
Okrutne likvidacije rodoljuba, vjernika i svih djelatnih ili mogućih pro-
tivnika uglavnom su trajale do 1948., kad je većina likvidirana pa su stoga
vrlo rijedki preživjeli svjedoci partizanskoga Jasenovca. Ali ta istina deset-
ljećima je bila ne samo prešućivana i brižno skrivana, nego i odlučno nije-
kana.

Namjerno uklanjanje ključnih isprava

Na namjerno uklanjanje ključnih dokumenata i podataka upozorio je i

Mate Rupić, ravnatelj Spomen-područja Jasenovac od 2000. do 2002., na-
pomenuvši da je riječ “o neviđenoj pljački dokumenata iz jasenovačkoga i
starogradiškoga muzeja”.30
Na pitanje Josipa Grbelje o količini građe on odgovara: Građa bi trebala
sadržavati 6088 inventarskih jedinica, odnosno muzejskih predmeta, arhiv-
skih dokumenata, fotografija i sjećanja logoraša, zatim pismohranu Spo-
men-područja Jasenovac od osnivanja (1968.) do početka agresije na Hr-
vatsku (1991.), kopije dokumenata iz raznih ustanova u Republici Hrvatskoj,
BiH i SRJ te mikrofilmove arhivske građe o logorima Jasenovac i Stara
Gradiška iz Jad Vašema (memorijalnoga muzeja) u Izraelu, što je sve nasta-
lo istraživanjima u prošlih tridesetak godina. Ako sve to ne bismo dobili, a

29
Hrvatski institut za povijest, Zagreb-Slavonski Brod, 2007., str. 191-192.
30
Odnijeli su i lubanje. U: Hrvatsko slovo, 19. siječnja 2001., str. 8-9.

25
obećano je da ćemo dobiti, morali bismo izgubiti mnogo desetljeća na po-
novnom istraživanju…
Ljeti 1991. sve je bilo spremljeno u kontejnere za evakuaciju jer se zara-
tilo i na tom području. Do jeseni 1991. tu je bila Hrvatska vojska. Onda su u
Spomen-područje prodrli vojnici JNA i četnici. Kontejneri su ostali. Promat-
račka misija Europske zajednice 1994. konstatirala je da je građa komplet-
no opljačkana. Tada je Televizija Beograd objavila da je građa prenesena u
Bosansku Dubicu u kuću kustosa i pomoćnika direktora Spomen-područja
Jasenovac Sime Brdara. U kovčezima što ih je odnio svojoj kući bili su
'predmeti egzekutora i osobne stvari žrtava, gomila pisama i dopisnica, po-
pisi, dijelovi lubanja ubijenih logoraša i drugo'. Zato ćemo nastojati ustano-
viti sve žrtve, čak popisati one koji su samo prošli kroz te logore, a nisu
stradali.
Zatim Rupić iznosi da su triput popisivane žrtve Drugoga svjetskoga ra-
ta: 1946. to je učinila Komisija za ratne štete, koja je evidentirala 159.129
žrtava u Hrvatskoj. Zatim, 1950. Komisija SUBNOR-a Hrvatske i Jugoslavi-
je ustanovila je 155.000 žrtava (dakle manje), a 1964. Komisija Saveznoga
izvršnoga vijeća popisala je oko 190.000 žrtava (dakle više). Hrvatskim po-
litičarima te su brojke bile poznate, “a ipak su dopuštali da se govori i piše o
700.000 ili milijun žrtava u Jasenovcu”.
Na Rupićev intervju osvrnula se Ljubica Štefan u rubrici “Jeka” u “Hr-
vatskom slovu” od 26. siječnja 2001.: Umjesto podizanja međunarodne kaz-
nene tužbe protiv Republike Srpske i Muzeja holokausta u Washingtonu,
kamo je prenijeta opljačkana hrvatska povijesna građa, ova Vlada sklapa
ugovore s o (možebitnom) njezinom povratku. Tko čeprka po građi? Što je
tamo oduzeto, a što dodano, krivotvoreno? Iako je Jasenovac bio logor od
1941. do 1947. (čini se i dulje), prvo u NDH, a onda Titov za - samo - Hrva-
te, iako je u poraću tamo ubijeno tko zna koliko puta više zatočenika nego u
ratu, cijeli kompleks predstavljao je samo spomen za žrtve ustaških (čitaj
hrvatskih) zločina. Fumić i comp., Srbi i muzej holokausta u SAD i drugdje
sada će, očito, još dopuniti tu svoju povijesnu istinu.
Profesorica i novinarka, podrijetlom Karlovčanka, u čiju je čast “Hrvats-
ko slovo” utemeljilo i posebnu nagradu “Ljubica Štefan”, podsjetila je i na
dojmljivo i uvjerljivo “Svjedočenje stradalnika Titova Jasenovca”, objavlje-
no također u “Hrvatskom slovu”, 15. kolovoza 1998.

Logorski strojevi za Srbiju i Crnu Goru

Budući da se ustalilo među žrtve jasenovačkoga logora ubrajati sve koji

su stradali i u logoru Stara Gradiška, jer je riječ o logorskom kompleksu,

26
valja se prisjetiti i katoličkih svećenika umorenih u tom “drugom razdoblju”
od 1945. do 1948. (nekoliko ih je ubijeno ili su umrli zbog neljudskih uvjeta,
i u kasnijim godinama). Navodimo podatke o njih deset po abecedi:
Fra Leonardo Bajić, osuđen na 12 godina u namještenom procesu, zbog
neljudskih uvjeta u Staroj Gradiški razbolio se i umro 17. veljače 1948. u 59
godini života, isusovac Franjo Bortas, uhićen u travnju 1946. i osuđen na 14
mjeseci zatvora, ali se teško razbolio i umro 7. lipnja 1947., tri dana prije
isteka kazne, fra Anselmo Canjuga, kapucin, glazbenik, osuđen na 16 godi-
na, umro u Staroj Gradiški 19. prosinca 1952., Stjepan Gabrić, osuđen na 15
godina, ubijen 18 dana prije izlaska iz zatvora, Karlo Gruičić, zagrebački
kanonik, uhićen 1946. i osuđen na pet godina, umro 3. ožujka 1948., Miho-
vil Kolarić, vjeroučitelj u Koprivnici, 1945. osuđen na 15 godina, umro već
7. siječnja 1948., Stjepan Kovačić, osuđen 1945. na 20 godina zatvora i um-
ro 17. rujna 1948., Vendelin Kristek, 1945. osuđen na dvije godine, teško se
razbolio u Staroj Gradiški pa su ga otpustili da umre u svećeničkom domu u
Đakovu, Ivan Perhač, osuđen 1945. na 20 godina, teško se razbolio u Staroj
Gradiški i umro 17. svibnja 1947., fra Petar Turkalj, osuđen 1945. na 20 go-
dina, ali je 1948. umro od muka.31
Zagrebački povjesničar i arhivist dr. Stjepan Razum također se osvrnuo
na javno iznesene teze, konkretno dr. Ive Goldsteina, da ne postoje dokazi
da su komunisti nakon ustaša držali logor Jasenovac, podsjećajući na pozna-
te činjenice: Što se tiče konkretno Jasenovca i njegova nijekanja poslijerat-
nog logora, treba podsjetiti na leševe koje su subnorovci otkrili u svoja tri
pokušaja iskapanja na području cijelog logora. Krajnje je vrijeme da se is-
tina o partizanskom logoru, koji je imao znatno veći broj žrtava od ustaškog,
otkrije i iznese na vidjelo. Zapravo je razlika tih dvaju logora u tome što je
ustaški sabirno-radni logor sa šest velikih pogona i sa šest stambenih bara-
ka, zamijenjen novim, partizanskim logorom koji je prestao biti radni, jer su
svi strojevi poslani u Srbiju i Crnu Goru. Time je smještajni kapacitet parti-
zanskoga logora znatno povećan. Na taj je način promijenjena i namjena
logora: ustaški sabirno-radni logor trebao je logoraše kao radnu snagu, a
kad je postao partizanski, radnici mu nisu više trebali jer je postao kažnje-
ničko-likvidacijski logor. U taj partizanski logor očito je moglo stati znatno
više logoraša, možda 2-3 tisuće o kojima neki govore, i koje nije trebalo ču-
vati kao radnu snagu. Ovamo su bili usmjeravani i brojni sudionici križnih
putova, i svi su oni bili odmah likvidirani.32

31
BAKOVIĆ, Anto. Hrvatski martirologij XX. stoljeća. 1. Svećenici-mučenici Crkve u
Hrvata. Nakl. Martyrium Croatiae d.o.o. Zagreb, 2007.
32
ČERNIVEC, Andrea. Vrijeme je da srušimo velikosrpski mit o Jasenovcu. Nema dokaza
za masovne ustaške zločine u Jasenovcu, ali ima za partizanske! Nn: Intervju. Dr.

27
 Jednako tako, i povjesničar dr. Josip Jurčević potvrđuje postojanje posli-
jeratnih komunističkih logora na mjestima nekadašnjih: Najveći broj logora
osnovan je na samom kraju rata i u poraću. Pritom je potrebno naglasiti, da
su nove vlasti za osnivanje svojih logora koristile i gotovo sve lokacije i ob-
jekte koji su tijekom rata bili logori pod nadzorom poraženih snaga. Tako je
i Jasenovac (najveći logor u NDH) nakon završetka rata bio logor kojega je
koristila jugoslavenska država.33
Uz ponovno korištenje lokaliteta bivšega ustaškoga logora Jasenovac,
postoje podatci i o zločinima u partizanskom logorskom sklopu Jasenovac,
koji je obuhvaćao pet lokaliteta: Logor I. Bročice, Logor II. Krapje, Logor
III. Ciglana, radna grupa ili Logor IV. Kožara, Logor V. Stara Gradiška.
Tako Logor I. Bročice, koji su ustaše dokinuli već u rujnu 1941. zbog
poplave, partizani obnavljaju: “Na području Bročica bio je ustaški logor
(između Bročica i šume Krndija u pravcu Jasenovca). Po završetku Drugoga
svjetskog rata na području ciglane u Bročicama ustanovljen je zatvor/logor u
kojem su bili muškarci zarobljeni u povlačenju ili po povratku s austrijske
granice (tj. na križnom putu! V. H.), a koji su danju radili na poljskim, šum-
skim i drugim radovima. Mještani pamte i taj logor i njegove zatočenike po
jadnom stanju u kojemu su se nalazili i po učestalom umiranju istih.”34
Treba spomenuti i podatak da je svojedobno Uprava Spomen-područja
Jasenovac tri puta putem Ministarstva vanjskih poslova RH uzalud molila
uvid u građu o partizanskom Jasenovcu u beogradskim arhivima i tražila
kopije isprava.

Svjedoci o poslijeratnom logoru

Logorskomu sklopu Jasenovcu, kako je spomenuto, pripadao je i Logor

II. Krapje, koji su ustaše ukinuli zbog poplave krajem studenoga 1941. Par-
tizani su ga obnovili i u njemu je prema samo jednom popisu stradalo 55
žrtava, od kojih 35 ima naznaku “Križni put”.35 O pogubljenjima zarobljeni-
ka s križnoga puta i u Logoru III. Ciglani knjiga Alojza Buljana i Franje
Horvata donosi veoma mnogo podataka od 483. do 542. stranice. Od 519. do

Stjepan Razum, povjesničar i arhivist. U: Hrvatski list. Zadar, 2012., br. 411, od
9.VIII.2012., str. 28-35.
33
Bleiburg, jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima. Izd. DIS. Zagreb, 2005., str.
347.
34
BULJAN, Alojz; HORVAT, Franjo. Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća na području
bivšeg kotara/općine Novska (Grad Novska, općine Jasenovac i Lipovljani, Grad Ku-
tina – dio i Grad Sisak – dio). Izd. Ogranak Matice hrvatske Novska. Novska, 2006.,
str. 130.
35
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 483-542.

28
529. stranice donosi popis “Jasenovac (Žrtve komunizma i antifašizma)”,
kojih je ukupno 146, a od njih 76 ima naznaku “križni put”.
U mjestu Jasenovcu bilo je kožarsko poduzeće koje je postalo ustaški
Logor IV. Kožara, koji je počeo djelovati u siječnju 1942. i u njemu je radilo
oko 120 zatočenika, uglavnom Židova. U partizanskom logorskom sklopu
Jasenovcu Kožara je također služila kao partizanski Logor IV.
Logor V. Stara Gradiška stavljen je u funkciju polovicom 1945., za vri-
jeme komunističke vlasti, a prestaje tek demokratskim promjenama 1990.
godine. Poslije rata 1945. kroz njega je prošlo nekoliko tisuća zarobljenih
hrvatskih vojnika, koji su odvedeni u Gornje Podgrađe, u Podkozarju, i tamo
poubijani na najokrutniji način.
O Kazneno-popravnom domu (KPD) Staroj Gradiški i odvođenju zatoče-
nika na pogubljenje na Kozari piše franjevac Metod Latinac, kojega su ko-
munističke poslijeratne vlasti osudile na robiju: Stanje se pogoršalo u pro-
ljeće 1946. Određeno je da 40 utamničenih uzmu lopate i pođu iskapati mrt-
ve. Povjerenstvo iz Zagreba htjelo je da to rade svećenici. Tada je došao dr.
Premeru, član Komisije iz Zagreba [profesor sudske medicine, predratni
komunist, bivši jasenovački logoraš, op. V.H.], koji je rekao da je u Staroj
Gradiški ubijeno oko 30.000 ljudi. Iskopavanje je trajalo mjesec dana. Pri
tome su našli 600 kostura ubijenih domobrana, a bilo ih je ubijeno 2000. To
su bili oni koji su bili dovedeni s Bleiburga. Drugih 18.000 odvedeno je na
Kozaru, gdje su ih mučili i ubili.36
O tome piše i hrvatski kulturni djelatnik i publicist Vjekoslav Žugaj:
“Neposredno nakon rata Staru Gradišku preuzimaju partizanske jedinice, u
čije se redove, uoči završetka sukoba uključuje i znatan broj četnika iz Bos-
ne. U tom trenutku Stara Gradiška predstavlja jednu od točaka Križnog puta,
gdje je izvršena odmazda nad zarobljenim pripadnicima vojske, ali i nad
brojnim civilima hrvatske nacionalnosti.”37
Iz svega navedenoga posve je jasno da je svih pet bivših ustaških logora
postalo partizanski logorski kompleks ili pravilnije sklop partizanskih logora
Jasenovac.
Dr. Mario Kevo u “Prilozima” na kraju referata “Jasenovac 1945.” u
zborniku “1945. - razdjelnica hrvatske povijesti”,38 donosi o tome svjedo-
čanstva troje logoraša: Boška Dragičevića, Vide Pavlović i Ivice Rivića. I

36
BEZINA, Petar. Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadar-
ske nadbiskupije, 1941.-1992. Split, 2000., str. 301.
37
ŽUGAJ,Vjekoslav. Stara Gradiška. Nakl. N.T.D. Mato Lovrak. Zagreb. 1997., str. 51.
38
KEVO, Mario. Jasenovac 1945. U: 1945. – Razdjelnica hrvatske povijesti. Zbornik
radova sa znanstvenog skupa održanog u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu 5.
i 6. svibnja 2006. Izd. Hrvatski institut za povijest. Zagreb, 2006., str. 329-336.

29
drugi su se autori argumentirano uključili u raspravu o poslijeratnom jase-
novačkom logoru. Tom se temom najviše bavila Ljubica Štefan, koja nije
ostala na golim tvrdnjama, već je nastojala sabrati dokaze. Iz njenih radova
proizlazi da se tvrdnje o postojanju poslijeratnog logora Jasenovac zasnivaju
na izjavama ukupno šestorice svjedoka: Slavka Bašića, Stjepana Ereša, Dra-
gana Ercegovića, dr. Ivana Paspe, Matije Helmana i Eduarda Mikše.
Najvažnije vlastoručno pisano svjedočanstvo o Jasenovcu kao aktivnom
partizanskom logoru daje inženjer šumarstva Matija Helman. Rođen je 1901.
u Puli, maturirao je srednju realnu gimnaziju u Grazu, diplomirao šumarstvo
u Zagrebu i dobio posao u Bjelovaru. Godine 1940. premješten u Zagreb te
radio u struci u Banovini Hrvatskoj i nastavio u Nezavisnoj Državi Hrvats-
koj. Poslije “oslobođenja” svako službeno djelovanje “pod okupacijom”
smatralo se zločinom, pa je inž. Helman bio osuđen na pet godina i bio zato-
čen u logoru Staroj Gradiški od lipnja 1945. Nakon što je izdržao kaznu tri
godine, četiri mjeseca i 23 dana, bio je pušten. Vrativši se obitelji u Zagreb,
u nekoj šumariji uspio je naći posao. Umro je 1962. u Zagrebu u 61. godini.
Njegove kćeri, sada već umirovljenice, liječnica Ljiljana i kemičarka Jasna,
znajući da podpisani autor istražuje Jasenovac, darovale su mu mali džepni
kalendar za 1946. u koji je njihov otac kao logoraš u Staroj Gradiški kratko
bilježio svoje dnevne doživljaje, pa je to svojevrstan dnevnik logoraša upi-
sanoga pod matičnim brojem 802.
U njemu je uz ostalo zapisao da je 1. lipnja 1946. bio poslan u Jasenovac:
“Subota, 1. VI.- Polazak St. Gradiška - Jasenovac, uređenje konačišta.
Nedjelja, 2. VI.- Kopanje poljskog zahoda. Zidanje privremenog štednja-
ka za kuhanje hrane - Čišćenje oko zgrade; priprema za gradnju krušne peći
i dovoz materijala i drva. - Izvid u logoru - (vanjski zidovi?).
Ponedjeljak, 3. VI.- Prikupljanje materijala za zidanje štednjaka i početo
sa zidanjem krušne peći. Izmjena uske pruge [industrijski kompleks logora
imao je uskotračnu prugu pa je logički zaključak da je mijenjanje tračnica,
tj. stavljanje novih, bilo u funkciji daljnjeg opstanka logora, op. V. H.] i sto-
jećih obodnih zidova bivšega logora, te demontaža pumpe. - Dovoz cigle.”
Na margini uz citirani tekst dodano je u pet uskih redaka:
“6 vagoneti, 5 kolica, 5 krušna peć, 2 limara, 2 kuhara” [što je zbroj od
20 naručenih radnika, što će biti jasno 6. VI., op. a.].
“Utorak, 4. VI.- Dovoz cigle i ilovače za gradnju peći i zidanje iste. - Na-
prava rešetki na prozore osuđeničke nastambe. [istaknuo V. H.] Dovoz vode
sa Save. Početo sa uređenjem bunara.
Srijeda, 5. VI.- Dovoz materijala za gradnju i zidanje peći. - Dovoz drva.
Četvrtak, 6. VI. Zidanje peći, dovoz materijala za tu gradnju iz logora.
Dovoz drva. Čišćenje i nasipavanje nastambe. Uređenje priručnog magazina.

30
Dolazak grupe od 20 ljudi. [To je 20 logoraša radnika iz Stare Gradiške, koji
su bili naručeni 3. VI. op. a.!].
Petak, 7. VI. - Zidanje peći, dovoz materijala iz logora. - Dovoz šute za
nasipanje..., Čišćenje dvorišta.”
Na margini opet dodano: “11 vagon, 4 zidar, 3 šaš, 3 šibe, 5 nasipanje, 3
limari, 8 pomoć(nih) radnika.” [Zbroj = 37, a to su opet naručeni radnici iz
Stare Gradiške, op. V. H.]
“Subota, 8. VI. - Zidanje peći, dovoz materijala iz logora i šute za stana-
re. Kopanje bunara. Sušenje i dovoz šaša i sječa vrba.
Ponedjeljak, 9. VI. - Put u St. Gradišku.”
Dnevnik je podpisani autor darovao Hrvatskom državnom arhivu na si-
gurno čuvanje i da posluži za daljnja istraživanja, a on bjelodano svjedoči da
je 1946. poslijeratni logor Jasenovac bio aktivan.

Plitko zakopana tjelesa u odorama hrvatske vojske

Umirovljeni komercijalist Ivan Javor, koji je rođen u Brinju 1911., a sta-

novao u Boškovićevoj ulici u Zagrebu, također je bio logoraš od 1945. u
Staroj Gradiški s matičnim brojem 828. Bio je u 2. odjelu s inž. Matijom
Helmanom. Dobro su se poznavali i “zajedno su traglje nosili”, kako je to
doslovce kasnije posvjedočio. Bio je osuđen na 10 godina na Vojnom sudu u
Zagrebu po sucu Vladi Ranogajcu. Bio je četiri godine u Staroj Gradiški, a
dvije u Fužinama, gdje je kopao tunel za hidrocentralu Tribalj.
Kada se inž. Helman iz Jasenovca vratio u Staru Gradišku, njegov supat-
nik Javor upitao ga je gdje je bio od 1. do 9. lipnja, no odgovora tada nije
dobio jer zatočenici međusobno nisu smjeli ni spominjati Jasenovac, koji je
bio strogo čuvana tajna, čak uz prijetnju smrti.
Da je bila uhodana praksa poslijeratnih vlasti slanje zatočenika iz Nove
Gradiške na rad u Jasenovac govori i podatak o 20 njemačkih i austrijskih
logoraša, koji su poslani u jasenovački logor.39
Budući da je jasenovački poslijeratni logor služio za likvidaciju “narod-
nih neprijatelja”, posve su bili razumljivi pokušaji bijega. Većina ih je zavr-
šila neuspješno, ali pojedini su logoraši ipak uspjeli pobjeći, kao što su 28.
kolovoza 1946. uspjeli Tomo Andrašević, Milan Hrvojević i Josip Krakić,
što je u Hrvatskom državnom arhivu u građi KPD Stara Gradiška pronašao

39
Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti.
Priredili Zdravko DIZDAR, Vladimir GEIGER, Milan POJIĆ, Mate RUPIĆ. Nakl. Hrvats-
ki institut za povijest – podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Slavonski
Brod, 2005., str. 208.

31
dr. Augustin Franić, i sam poslijeratni logoraš. U Franićevoj knjizi starogra-
diški logor je do sada najiscrpnije obrađen.40
Među onima koji su preživjeli jasenovačko poslijeratno zatočeništvo i
mogli o tome svjedočiti je i Boško Dragičević, rođen 1927. On je u “koloni
smrti” stigao do Jasenovca.
Naša je kolona krenula prema Jasenovcu, u pratnji mladih partizana -
provodnika koji su nas svakih deset kilometara zaustavljali i svlačili s nas
što god su zdravo našli. Cijelu su nas noć mučili i udarali. Unaprijed su
nam rekli da idemo prema Jasenovcu i da ćemo ondje zauvijek ostati. Sutra-
dan oko podne stižemo u Jasenovac… Jadnici su bili tako umorni, kada su
nas dotjerali u Jasenovac, da su popadali kao snoplje. Nisu stigli ni primop-
redaju napraviti. U Jasenovcu su nas, kao i obično, razvrstali na ranjene i
tifusare i na zdrave. Zdrave su odmah razvrstali na mlađa i starija godišta.
Starije su ostavili na prisilnom radu u Jasenovcu.41
Jedan od preživjelih svjedoka je i dr. Ivo Paspa. U jasenovačkom je lo-
goru bio zatočen tijekom travnja i svibnja 1946., gotovo godinu dana nakon
završetka Drugoga svjetskoga rata.
U različitim mojim 'posjetima' raznim logorima od 4. kolovoza 1945. do
4. kolovoza 1948. godine imao sam prigodu naći se i u Jasenovcu. U svibnju
1946. iz logora Sisak Viktorovac, s još oko dvadeset kolega, prebačen sam
najprije u Glinu… Potom smo vraćeni na Viktorovac i nakon nekoliko dana
vlakom upućeni za Jasenovac. Tamo smo rušili glavni zid i ciglanu. Opeke
smo čistili i tovarili u šlep, koji ih je rijekom Savom prebacivao u Staru
Gradišku. Njima je dograđivan starogradiški logor. U Jasenovcu sam pro-
veo oko mjesec i pol dana nakon čega je moja skupina prebačena u Staru
Gradišku. Nikada, međutim, nisam zaboravio grozomoran prizor iz jaseno-
vačkog logora.42
O životu u logoru dr. Paspa pripovijeda: Prvoga dana logor još nismo
vidjeli jer su nas prvo smjestili u neku školsku gimnastičku dvoranu, u kojoj
nas je sve skupa tada bilo stotinjak. Drugi dan rasporedili su nas za rušenje
zida uz obalu Save. Zid, na kojem smo našli mnogobrojne rupe od metaka,
počeli smo rušiti s južne strane. Jednoga dana došao mi je kolega i rekao
kako je naišao na meko i rahlo tlo, pa smo alatom koji smo imali pročačkali
zemlju. Naišli smo na plitko zakopana tjelesa u odorama hrvatske vojske,

40
FRANIĆ, Augustin. KPD Stara Gradiška, mučilište i gubilište hrvatskih političkih
osuđenika. Nakl. Hrvatsko društvo političkih zatvorenika – podružnica Dubrovnik.
Dubrovnik, 2009.
41
VUKOREP, Stanislav. Preživjeli svjedoče. Izd. Detecta. Zagreb, 2005., str. 96.
42
PASPA, Ivan. Još o partizanskom logoru u Jasenovcu. U: Politički zatvorenik. Izd.
Hrvatsko društvo političkih zatvorenika. Zagreb, 1997., br. 61, travanj 1997., str. 37.

32
kao i leševe u odorama na koje su bile našivene željezničarske oznake, a
najlakše smo ih prepoznavali prema gumbima. Kako je bilo toplo, a tjelesa
još neraspadnuta, smrad je bio nepodnošljiv. Nismo mogli utvrditi koliko je
jama bila duboka, ali je bila duga i do 150 metara. Prema njihovu izgledu
kasnije sam, studirajući sudsku medicinu, predpostavio da su ta tjelesa tamo
bila zakopana otprilike godinu dana prije nego što sam došao u logor, od-
nosno u vrijeme kad su ga preuzeli partizani. U našem prekapanju zatekao
nas je komesar logora, neki kapetan, počeo je urlati i zaprijetio je da o sve-
mu što smo vidjeli ne smijemo nikome govoriti, jer će u suprotnomu poubija-
ti i nas i naše obitelji.43
Polako i sve više “padaju u vodu” negiranja partizansko-komunističkih
apologeta o postojanju jasenovačkoga logora nakon 1945. jer na vidjelo iz-
lazi sve veći broj svjedočenja preživjelih logoraša.
Tako je Slavko Bašić posvjedočio da je kao četrnaestogodišnji sudionik
križnoga puta bio u skupini koja je dovedena u Jasenovac. Na svoje je oči u
logoru vidio gomilu tjelesa upravo pobijenih ljudi. Iz toga proizlazi da je
jasenovački logor i nakon svršetka rata ostao gubilištem, stratištem zaroblje-
nih hrvatskih vojnika i civila. Općenito se smatra da je logor bio u funkciji
do 1947. godine. Nepobitni pisani dokazi o tome, međutim, nisu objavljeni,
nego se vjerojatno brižno kriju ili su čak uništeni.44
Ante Prlić svjedoči da je jedna skupina zatočenika iz logora Viktorovca
kod Siska u srpnju 1946. godine odpravljena na odprilike jednomjesečni rad
u Jasenovac. “Među njima je bio i Jure Boras iz Vitine kod Ljubuškog. Dob-
ro znadem da su ti ljudi, po povratku iz jasenovačkog logora, izbjegavali
pričati o tomu što su tamo radili, jer im je to bilo zabranjeno.”45
Eduard Mikša, domobranski časnik, ratni vojni invalid, jedan od samo
156 preživjelih zarobljenika i ranjenika logora u Prečkom, kojih je 1945.
bilo ukupno 13 672, svjedoči: Javljali su mi se prijatelji iz logora u Preč-
kom, koji su pukim slučajem preživjeli Jasenovac. Oni svjedoče da su kolone
Križnoga puta, koje su se od Siska dolinom Save kretale prema istoku zem-
lje, zaustavljali vojnici 21. srpske divizije u selima Plesnom, Krapju, Dreno-
vu Boku, Novskoj i drugdje, a potom ih odvodili u Jasenovac, gdje su pobi-
jeni bez istrage i suda. Jednostavno su proglašavani ustašama i ubijani.46

43
O tome i DESPOT, Zvonimir. Partizani su '46 koristili Jasenovac za masovne likvida-
cije. U: Večernji list, 20. travnja 1998., str. 7.
44
O partizanskom logoru u Jasenovcu. U: Politički zatvorenik, 1997., br. 60, ožujak
1997., str. 35.
45
Politički zatvorenik, br. 62., svibanj 1997.
46
ŠTEFAN, Ljubica. Svjedočenja stradalnka Titova Jasenovca. U: Hrvatsko slovo, 15.
svibnja 1998., str. 5. ― Što su partizani učinili s ranjenicima u Zagrebu? U: Glas

33
 Odvodili su skupine i nitko se nije vraćao

Među svjedocima o poslijeratnom jasenovačkom logoru je i Stjepan

Ereš koji je u Jasenovcu proveo 10 dana, u prolazu. Svjedoči da je logor bio
krcat zarobljenim domobranima, ustašama i civilima. Vidio je dva zaroblje-
nika umrla od tifusa, a mnogi su “nestali u noći i magli”.
Marinko Biluš, profesionalni glazbenik, domobranski satnik, uhićen u
Zagrebu 30. svibnja 1945., bio je u logoru Jasenovac i vratio se kući na
blagdan Sv. Lucije 13. prosinca 1945. Posvjedočio je to njegov sin Ante Bi-
luš koji živi u Zagrebu.
Svjedok, koji ne želi javno obznaniti ime i prezime, svjedoči o partizan-
skim egzekucijama zarobljenika u Jasenovcu: Bila je sredina svibnja 1945. -
rat tek završen. Njega, koji nije imao još 18 godina, odveli su sa skupinom
mještana. Putem kroz druga naselja partizani su skupljali ljude i kada su
stigli u Jasenovac, bilo je tamo, po njegovoj prosudbi, oko pet tisuća. Odvo-
dili su nekuda skupinu po skupinu i nitko se nije vraćao. Došao je red i na
njega. Kada su njega i njegovu skupinu doveli na obalu Save, vidjeli su ro-
vove s ubijenima prije njih. Naređeno im je kopati jamu u koju će ih ubijene
pobacati. Nekolicini, koji su bili u vojnim odorama, naređeno je skinuti se
do donjega rublja uz ciničnu i stravičnu izjavu: 'Mrtve ćemo vas baciti u
Savu, pa ćete otploviti do Beograda da se vidi kako su ustaše ubijali Srbe'.
Tako su i učinili, pokosili su ih strojnicama. I svjedok je pao, ali je bio samo
ranjen. Pretvarao se mrtvim, a noću kada nikoga više nije bilo, izvukao se
puzeći. Uspio je stići do zaklona, grmlja, te je tako ranjen, krijući se, krenuo
prema svome domu. Usput su mu dobri ljudi pomagali. No, kad je stigao u
svoj dom, jedan se član obitelji uplašio i odveo ga u Oznu da se prijavi. Na
naredbu: 'Pričaj!' - rekao je cijelu istinu. Glavni koji ga je saslušavao bio je
do jučer četnik, viđali su ga s kokardom na čelu. I tada mu je zaprijetio:
'Ovo si rekao sada i nikada više! Nikomu ni riječi. Inače - nestat ćeš i ti i
cijela tvoja obitelj!' I šutio je…
Za Dragana Ercegovića iz sela Krila Jesenice pokraj Omiša može se reći
da je pomalo neobičan svjedok, jer nije bio ni domobran ni ustaša, nego par-
tizan, koji je pobjegao na Maltu i tamo pristupio u Kraljevsku mornaricu.
Zbog toga je izdržavao dvogodišnju robiju u logoru Sisak. Godine 1946., po
njegovu sjećanju, kad su seljaci već posijali kukuruz (točan nadnevak ne
zna) bio je s još oko 500 drugih zatvorenika poslan iz Siska u Jasenovac “ru-
šiti zidine bivšeg ustaškog logora”. Ono što je tamo vidio dugo je čuvao u
sebi jer “to nije bilo uputno govoriti”, ali je ipak posvjedočio: Bili su proko-

Koncila, 24. lipnja 1990, str. 7. ― ZVIZDIĆ, Salih. Jasenovac: partizanski logor smrti.
U: Globus, 12. lipnja 1992., str. 32-34.

34
pani na tom terenu jarci - kanali oko metar i pol dubine s metar širine. U
njima su ležala mrtva tjelesa, čovik do čovika i izgledali su da su ubijeni pri-
je mjesec dana. Bili su, govorili smo, svježe mrtvi. U raznim odorama i ci-
vilnim i vojnim. Mrtvih je tjelesa bilo na stotine. Nisu ih mogli ubiti ustaše,
jer je rat već davno završio, nego su egzekutori bili partizani.47
Dakle, opravdano je postaviti pitanje: Ako su partizani tamo ubijali svoje
protivnike, “na stotine njih”, još u ljeto 1946., što se tek događalo neposred-
no nakon završetka Drugoga svjetskoga rata, i to posebno u vremenu od kra-
ja svibnja do početka kolovoza 1945. kada su cestom uz Savu pokraj Jase-
novca prolazile kolone hrvatskih zarobljenika? Je li ubojstva u Jasenovcu
činila samo 21. srpska divizija ili je bilo još nekih jedinica? Nisu li ipak, ko-
liko god se to nijekalo, na jasenovačkim poljanama izmiješana grobišta ne-
vino stradalih od oba totalitarizma, i fašističkoga i komunističkoga? Je li
nakon obznanjenih podataka i svjedočenja, možda, jasnije zašto Tito nikada
nije htio doći u posjet Jasenovcu?
Glasoviti hrvatski zabavni umjetnik, pjevač, redatelj i glumac Viki Glo-
vacki (Rijeka 1919. - Zagreb 1976.) također je robijao u jednom od poslije-
ratnih sustava jasenovačkih logora - Staroj Gradiški. Uhićen je 18. srpnja
1945., a na sud je izveden 25. kolovoza 1945. U istrazi su mu slomili nosnu
kost i rebra, osuđen je na sedam godina prinudnoga rada uz petogodišnji gu-
bitak građanskih prava, a na robiji u Staroj Gradiški bio je od 10. listopada
1945. Unatoč nizu kaznenih mjera, kad je, recimo, pet dana odležao u samici
i 30 dana proveo na teškom radu u disciplinskoj četi, uspio se kao predvod-
nik kulturno-prosvjetne ekipe angažirati na organiziranju scenskih priredbi
za osuđenike. Među zabavljačima našla su se i poznata imena: Lovro Mata-
čić kao voditelj zbora i orkestra, kojemu su pomagali Marijan Zuber i Drago
Hržić. Tamo su zatim bili i skladatelj Kamilo Kolb, vlasnik kina “Rex” Kru-
no Simon, arheolog međunarodnoga glasa Mirko Šeper, veletrgovac Hugo
Mondekar, osobni fotograf obitelji Ante Pavelića Ljudevit Kowalsky (muž
operne primadone Marijane Radeve), novinar Milan Mačković i drugi. Glo-
vacki je pušten iz Stare Gradiške nakon 5,5 godina i o tome je svjedočio:
“Nekoliko godina živio sam kao - 'gradišćanski Hrvat'.” Navodno je to upra-
vo njegova gorka šala jer nigdje nije mogao dobiti posao zbog boravka u
poslijeratnom logoru Stara Gradiška. U lipnju 1951. dobio je posao u “Vari-
jeteu” u Ilici i ponovno se vratio estradi i nastupima.48
Lovro pl. Matačić (Sušak, 1899. - Zagreb, 1985.), glasoviti dirigent, za
Nezavisne Države Hrvatske vodio je i domobranski zbor. Stoga je bio osu-
47
BARIŠIĆ, Marko. Svjedok tvrdi da su partizani masovno ubijali. U: Vjesnik, 57./1996.,
br. 17547, od 21.VIII.1996., str. 3.
48
Pero ZLATAR u: Jutarnji list, 12. siječnja 2014., str. 42.

35
đen 17. srpnja 1945. zbog kulturne suradnje s “neprijateljem” od strane Voj-
noga suda Komande grada Zagreba “na kaznu lišenja slobode s prisilnim
radom i gubitkom građanskih prava u trajanju od pet godina”. Na zauzima-
nje mnogih uglednika 6. kolovoza 1946. Prezidijum Narodne skupštine FNR
Jugoslavije “donosi odluku o pomilovanju dirigenta Lovre pl. Matačića iz
Zagreba… da se osuđenom Matačić Lovru ostatak neizdržane izrečene kaz-
ne prinudnog rada sa lišenjem slobode… kroz 5 (pet) godina oproste”.49 Iz-
državao je kaznu u logoru Stara Gradiška od 10. listopada 1945. do 31. ko-
lovoza 1946. te nakon izlaska kao 'gradišćanski Hrvat', poput prijatelja Glo-
vackoga, nije mogao dobiti posao dirigenta u Zagrebu, nego je službeno bio
poslan u Skoplje.

Njemački vojnici u grobnici kod Stare Gradiške

Pokojni zagrebački kanonik Nikola Soldo iz Petrinje bio je politički zat-

vorenik u Staroj Gradiški punih petnaest godina, od 5. srpnja 1945. Kao
mladi svećenik određivan je na najteže radove u tom logoru, ali i izvan nje-
ga, pa je svakako vjerodostojan svjedok o poslijeratnim zbivanjima u kom-
pleksu jasenovačkoga logora, kojemu je pripadao i logor u Staroj Gradiški.
U Staroj Gradiški imao je matični broj l. On je među ostalim svjedočio: Od
svega je bilo najteže iskapanje oko 900 leševa 1946. Iskapali smo neke civile
iz Zemuna: neki su imali u džepu i legitimaciju. Bilo je dosta i Roma za koje
su pričali da su opljačkali Topolu [Bačku, op. V. H.] nakon što je iz nje iz-
bjeglo stanovništvo [Mađari, op. a.] prije nego su je partizani osvojili. Isko-
pali smo i grupu njemačkih vojnika s Urlaubscheinima [dozvole za dopust,
op. V. H.] u džepovima. Dr. Ante Premeru, profesor sudske medicine iz Zag-
reba, koji je stručno vodio cijelo iskapanje, bio je u neprilici kazati tko je i
zašto poubijao te Nijemce. Bilo je proljeće, dosta toplo, i zadah truljenja
ljudskih tijela bio je neopisiv. Leševi su bili povezani žicom, pa smo ih mora-
li odvezivati da bismo ih mogli iznijeti iz rovova.50
Spomenuti dr. Ante Premeru bivši je jasenovački logoraš (komunist,
predratni), koji je tamo radio u upravi. Već 18. svibnja 1945., tada kao major
JNA i stalni zaprisegnuti sudsko-liječnički vještak, došao je u Jasenovac kao

49
Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti.
Knjiga 3. Zagreb i središnja Hrvatska. Priredili Vladimir GEIGER, Mate RUPIĆ, Mario
KEVO, Egon KRALJEVIĆ i Zvonimir DESPOT. Nakl. Hrvatski institut za povijest – pod-
ružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Slavonski Brod; Hrvatski institut za
povijest, Zagreb. Slavonski Brod – Zagreb, 2008., str. 865.
50
ŠTEFAN, Ljubica. Mitovi i zatajena povijest. Izd. K. Krešimir: Slovo M. Zagreb,
1999., str. 183.

36
član prvoga povjerenstva Državne komisije za ratne zločine i na temelju
svjedočenja prva četiri saslušana tada preživjela logoraša istoga je dana
podpisao zapisnik da je prema iskazu Milana Duzemlića utvrđeno: usmrćeno
od strane ustaša 1.400.000 osoba. No iz zapisnika tih saslušanja vidi se da to
nije rekao Duzemlić, nego drugi svjedok - Mihajlo Marić!51
Poslijeratna istraživanja u Jasenovcu, tj. iskapanje grobnica, isto tako po-
tvrđuju postojanje logora i masovnih zločina u njemu nakon završetka Dru-
goga svjetskoga rata. Tako su šezdesetih i osamdesetih godina Savez boraca
i tko zna tko sve s njime nekoliko puta istraživali na zemljištu Jasenovca:
iskapanje grobnica, filmska snimanja, čak i snimanje iz zraka uz pomoć
JNA. Raščlambom, samo letimičnom, razgovora prof. dr. Srboljuba Živano-
vića s Medicinskoga fakulteta u Novom Sadu, objavljenoga tek u studenome
1989., nazire se djelić istine, uporno skrivane do danas - u Jasenovcu, tada
već Titovu logoru, ubijani su masovno Hrvati. Razumije se, dr. Živanović to
ne kaže, no opis nalaza pri iskapanju grobnica 1963. i 1964. pažljivu čitate-
lju to potvrđuje. Savez boraca tražio je da medicinski stručnjaci izvrše iska-
panje (po nepuna tri mjeseca ljeti). Jedan od članova toga povjerenstva sas-
tavljenoga od antropologa bio je i dr. Živanović. On priča kako su počeli
iskapanja, nalazili žrtve, no profesor ne kaže kako su znali gdje baš trebaju
kopati, niti koliko približno godina ti ostatci žrtava leže u zemlji. O svakom
iskapanju vodili su dnevni zapisnik, u kojemu je uz ostalo zabilježeno: Na-
đen je veći broj predmeta koji su pripadali žrtvama i koji su bili nabacani
preko žrtava posle njihovog bacanja u jamu.52 Zatim: Velika količina pred-
meta pokazuje da su žrtve bile dovedene direktno do mosta pogubljenja i da
prethodno nisu bile u logoru. Na to posebno ukazuje prisustvo noževa, prs-
tenja, zlatnika itd. A nađenih predmeta u iskapanim jamama bilo je mnogo:
Karakteristično je da je nađeno mnogo kišobrana, mnogo tekstila po čijem
se tkanju vidi da predstavljaju narodnu radinost, uglavnom crne boje, šalovi
pleteni od vune, dosta obuće - uglavnom dječje, od broja 33 i manje. Mnogo
flaša i opletenih balona, žlica, četkica za zube, emajliranih posuda različitih
veličina i oblika - do šest litara, mnogo dugmeta i perli. Zapažen je narodni
vez na tekstilu sa sitnim perlama različitih boja. Po nađenim predmetima
Živanović zaključuje: “Ostaci tekstila i stvari govore da se radilo o našem
seoskom življu.” Ono “naš živalj” za njega znači srbski živalj. No etnografi-
ja ne poznaje srbske narodne nošnje od crnoga tekstila, vezene raznobojnim
perlama, s mnogo dugmadi na njima.

51
ŠTEFAN, Lj. Mitovi, (1999.), str. 184.
52
Informativni glasnik. Izd. Medicinski fakultet. Novi Sad, 1989.

37
 O antropološkim zapažanjima profesor kaže: Na osnovu boje kose i obli-
ka dlake može se zaključiti da se radi o populaciji koja je nosilac svijetle
komponente, najverojatnije slavenskog porijekla. Znači u toj raci nije bilo
Židova i Cigana. Treba li biti antropolog pa znati da Srbi po boji kose nisu
baš “populacija svijetle komponente”?
Dr. Živanović kaže i ovo: “Tokom iskopavanja na jasenovačkom terenu
članovi komisije su nalazili znatne količine zlatnog nakita i novca”. Izjava
“na jasenovačkom terenu nalazili” znači na nekoliko mjesta, a ne našli na
jednom mjestu; zatim “znatne količine zlata” - ne znatnu količinu na jednom
mjestu. Profesor nastavlja: “Članovi ekipe su sve zlatne predmete skupili i
nakon završetka radova predali uz zapisnik SUBNOR-u Hrvatske”. O sud-
bini toga zlata on zna samo ovo: “Nezvanično su mi rekli da je donijeta od-
luka da se ponovo zakopa u Jasenovcu. Ako je to i urađeno, bilo bi dobro
doznati koja je to komisija zakopala i gdje.”53
Na molbu preko tiska Saveza antifašističkih boraca Hrvatske 1998. da se
očituje gdje je zapisnik, tko je podpisao prijam zlata, koliko ga je bilo i gdje
je ono, uslijedio je do danas - podpuni muk.
Izjave srbskoga patologa dr. Živanovića o postojanju poslijeratnoga jase-
novačkoga logora i pronađenom zlatu potvrđuje i Sead Prolić, koji je kao
fotograf sudske medicine pri tadašnjem Republičkom sekretarijatu unutar-
njih poslova Bosne i Hercegovine određen za fotografa istraživanja u grob-
nicama. On je u lipnju 1964. godine pri istraživanju grobnica oko Jasenovca
također vidio pronađeno zlato i nakit: “Bilo je poprilično zlata. Vadili su
zlatne zube iz lubanja, bilo je mnogo prstenja, naušnica i ostaloga nakita.
Sve je to skupljano u vrećice i predano SUBNOR-u BiH.”
Sada se postavlja pitanje odakle te dragocjenosti u grobnicama? Zar su
ustaše uz svoje žrtve ostavile i njihove dragocjenosti (ako su ih uopće ima-
li)? Jasno je da su te jasenovačke žrtve bile bogate osobe. Poznato je, naime,
da se iz bogate Slavonije, pred nadirućim partizanima iz Srbije, povlačio
velik broj ljudi koji su imali nekoga u postrojbama Nezavisne Države Hr-
vatske. Kako su se u najvećem broju povlačili uz dolinu Save, s hrvatske
strane štitile su ih postrojbe Nezavisne Države Hrvatske, a s bosanske Ni-
jemci koji su se povlačili iz središnje Bosne. No partizani su često ulijetali i
napadali, ali su i brzo napredovali, tako da su za šest dana stigli od Vinkova-
ca do Jasenovca. Ondje su bile druge partizanske divizije koje su dočekivale
suprotnu stranu pa su oni koji se nisu probili bili zarobljavani. Zarobljenike
su partizani odvodili preko jasenovačkoga mosta gdje su, tvrde svjedoci,

53
ŠTEFAN, Lj. Mitovi, (1999.), str. 185-186.

38
morali iskapati grabe i zatim su ondje ubijani. Tako se dolazi do odgovora
na pitanje kako su prispjeli zlatni dukati slavonskih snaša u Jasenovac.54

Politički 'preodgoj' informbiroovaca

Nezahvalno je upuštati se u procjenu ukupnoga broja žrtava partizansko-

ga sustava jugoslavenskoga logora Jasenovac. O tim se žrtvama nije smjelo
u javnosti govoriti. Tek je u Saboru Republike Hrvatske, na Komemorativ-
noj sjednici hrvatskim žrtvama Bleiburga i križnoga puta održanoj 15. svib-
nja 1995., dr. Nedjeljko Mihanović, kao predsjednik Sabora, rekao: “Potreb-
no je da se ta tragedija kriminalnoga masovnog likvidiranja po stratištima
Kočevskog Roga, Maribora, Celja, Macelja, Jazovke, po sabirnim logorima
smrti zagrebačkog Kanala, Maksimira i tada još uvijek aktivnog Jasenovca,
te 460 drugih evidentiranih masovnih gubilišta na temelju činjenica masov-
no obradi.”55
Već iz naslova citiranoga zbornika naslućuje se da je jasenovački logor
bio u funkciji ne samo nakon 1945. do 1948., nego i od 1948. do 1951. kada
je bio organiziran kao logor za staljiniste informbiroovce do njihova prese-
ljenja na Goli otok. Ta se tvrdnja spominje i u trosveščanoj monografiji An-
tuna Miletića “Koncentracioni logor Jasenovac”, koji spominje rušenje logo-
ra između 1948. i 1951. godine.56
Povjesničar dr. Ivo Banac također tvrdi da je logor Jasenovac od 1948. do
1951. bio popunjen kominformovcima ili ibeovcima ili pučki informbiroov-
cima.57
Dobro je samo ukratko podsjetiti o čemu je zapravo riječ. Informbiro je
zajedničko savjetodavno tijelo komunističkih partija SSSR-a, Mađarske,
Francuske, Italije, Poljske i Jugoslavije osnovano 1947. sa sjedištem u im-
pozantnoj zgradi u Beogradu, u kojoj se poslije nalazio Jugoslavenski vr-
hovni sud, s ciljem njihova jedinstvena nastupa u svijetu o aktualnim pita-
njima. No već u lipnju sljedeće godine Informbiro je na inicijativu i pod ut-
jecajem Staljina donio rezoluciju uperenu protiv KP Jugoslavije i Tita, zbog
čega je njegovo sjedište preneseno u Bukurešt. Zbog toga su svi sljedbenici i
podupiratelji sovjetskoga vođe i njegove politike u Jugoslaviji, osobito viši

54
O tome i DESPOT, Zvonimir. Gdje su danas vreće zlata iz jasenovačkih grobnica. U:
Večernji list, 21. siječnja 1999., str. 16-17.
55
Slovenija 1941.-1948.-1952. Zbornik. Izd. Društvo za ureditev zamolčanih grobov.
Ljubljana-Grosuplje, 2000., str. 685.
56
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, III. (1987.), str. 718.-719.
57
BANAC, Ivo. Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjep u jugoslavenskom ko-
munističkom pokretu. Izd. Globus. Zagreb, 1990., str. 232.

39
jugooficiri i partijski kadar školovani u Moskvi, označeni sumnjivcima i po-
zatvarani u Jasenovcu i u drugim logorima. Godine 1951. svi su uhićeni sta-
ljinisti, kominformovci, ibeovci i informbiroovci, kako su tada nazivani,
prebačeni na Goli otok, gdje su politički “preodgajani”.
Zatvoreni kominformovci morali su biti slomljeni, njihovo ponašanje
promijenjeno, a njihova odanost partiji obnovljena. Zbog toga je postupak
primjenjivan spram ibeovaca bio paternalistički, čak i onda kad je bio naj-
brutalniji. Zatvorenici su bili zatvarani u različitim posebnim logorima, koji
su naslijeđeni od bivših režima… Oficiri Jugoslavenske armije držani su u
starom ustaškom koncentracionom logoru u Jasenovcu, zatim u Petrovara-
dinskoj tvrđavi, kraj Novog Sada i, osobito, u Staroj Gradiški.58 Stari zatvor
u Lepoglavi služio je 1949. kao tranzitni centar za 200 uhićenih oficira JA.
Većina ih je zatim poslana u tajni logor u Staroj Gradiški, gdje se do veljače
1951. nalazilo oko 280 uhićenih oficira JA. Uza sve to situacija koju su iza-
zvali kominformovci tražila je nešto jedinstveno. Rješenje je nađeno na dva
grebena između otoka Raba i kopna, koji su zapravo dva nenaseljena otoka:
Goli i Sveti Grgur… Prvi kominformovci dovedeni su na taj arhipelag u
srpnju 1949.
Svjedočanstva bivših zatvorenika omogućuju da se stvori općenita pre-
dodžba o najživljem razdoblju povijesti Golog - do veljače 1951. U onih pr-
vih osamnaest mjeseci Goli je primio otprilike 8250 zatvorenika u osam
skupina. Prve dvije skupine bile su i najbrojnije: prva je imala 2000, a dru-
ga 1500 zatvorenika. Oni su tamo ostali samo dva mjeseca. Poslije razmjer-
no liberalnog postupka raspoređeni su u brigade i poslani na različite javne
radove na kopnu… Treća je skupina doživjela svoje prve psihološke šokove
čim se iskrcala na otok. Zatvorenici su dočekani prijetećim povicima. Neki
su bili gurani u plitko more. Bio je to početak takozvanog stroja, najstrašni-
jeg aspekta logorskog života poslije travnja 1950.
Čim bi brod pristao uz obalu, u ranim jutarnjim satima, svezani su zatvo-
renici mogli čuti udaljene povike: 'Ti-to! Par-ti-ja!'… Povici su se stapali u
grubu jednoglasnost. Iskrcavši se, zatvorenici s morali protrčati kroz šibe
poredanih izluđenih zatvorenika koji su bili primorani šibama tući pridošli-
ce ne bi li time pokazali da su se i sami preobrazili. Ovisno o tome kako tko
računa, stroj nije bio kraći od 500 ni dulji od 1500 metara. Na završetku
iskušenja žrtve su bile malaksale i slomljene… Jao onome tko nije htio sura-
đivati! Prema takvim je 'banditima' bio zaveden 'bojkot', što je značilo da su
morali raditi najteže i najgore poslove, bez odmora, praktično bez hrane i
bez drugih potrepština, morali su noću trčati kroz sastavljeni mini-stroj, a

58
BANAC, I. Sa Staljinom, (1990.), str. 232-233.

40
podnosili su i druge oblike torture, među kojima i krug (tj. bili su batinani u
krugu), te 'lajanje u sijalicu'…59
Uza sve to, dva su aspekta Gologa otoka bila izvor osobito bolnoga iskus-
tva. Prvo, zatvorenike su mučili beskonačnim i besciljnim sizifovskim pos-
lovima. Bili su primjerice prisiljeni nositi kamenje iz kamenoloma do vrha
obližnjega brežuljka. Ta bi se radnja ponavljala bez prestanka sve dok ne bi
pala komanda da ih se nosi natrag. Teža od kamena na užarenim leđima bila
je spoznaja o podpunoj beskorisnosti toga rada. Rad lišen bilo kakva smisla
ubijao ih je više duhovno nego tjelesno.60 Sva su mučenja izvodili sami zat-
vorenici. Zapravo, logorom je upravljala zatvorenička hijerarhija u kojoj je
glavni bio predsjednik konferencije sobnih šefova. Naravno, te je ljude ime-
novala uprava logora, kojoj su oni i odgovarali. No nadgledanje procesa
preobrazbe bilo je isključivo u njihovim rukama i oni su taj posao obavljali
sa svom strogošću obraćenika. Da bi postao član “kolektiva”, novopridošlica
je morao odbaciti svoju odanost Rezoluciji i objaviti svoju vjernost ruko-
vodstvu KPJ-a. Morao je “revidirati svoj stav” i pridružiti se redovima revi-
diraca. “Što se prije izliječiš, prije ćeš biti zdrav”, komentirao je jedan pre-
živjeli.
Nepokornici i oni koji su pomišljali na bijeg bivali su povremeno linčo-
vani. Čak ni revidirci nisu bili sigurni… Pokajanje nije značilo slobodu. Tek
poslije ponovljenih obreda stroja zatvorenici su proglašavani 'čistima'…
Najodlučniji ibeovci, ili oni kojima se najmanje vjerovalo, ostali su na Go-
lom, ali su manji grešnici uskoro bili vraćeni svojim kućama. Neki su od njih
čak dobili i niže rukovodeće položaje. Jedan je od uvjeta puštanja iz logora
bila obaveza zatvorenika da šuti o Golom kad iziđe na slobodu.61

Iz Stare Gradiške na Goli otok

O kompleksu jasenovačkoga logora za staljiniste/informbiroovce/ibe-

ovce, u koji se ubraja i starogradiški logor, danas već postoji više svjedočan-
stava. Vrijedi spomenuti još neke, među kojima svakako posebno mjesto
zauzima svjedočenje Vlade Dapčevića, staroga komunista i visokoga jugoo-
ficira, koji je kao staljinist ibeovac duge godine proveo po zatvorima i na
Golom otoku, a njegova sjećanja objavio je Slavko Ćuruvija.62

59
BANAC, I. Sa Staljinom, (1990.), str. 234-235.
60
HOFMAN, Branko. Noć do jutra. Izd. DZS. Ljubljana, 1981., str. 137.
61
BANAC, I. Sa Staljinom, (1990.), str. 236-237.
62
ĆURUVIJA, Slavko. Ibeovac: ja, Vlado Dapčević. Izd. Zavod za izdavačku djelatnost
Filipa Višnjića. Beograd, 1990.

41
 U poglavlju “Užas Golog otoka” pripovijeda kako je uhićen na jugosla-
vensko-mađarskoj granici i ispitivan u Subotici, zatim kako je proveo više
od 22 mjeseca u istražnim zatvorima u Beogradu, osuđen na dvadeset godi-
na zatvora, pa prebačen u Staru Gradišku, a zatim na Goli otok: “Presudnu
ulogu u takvim suđenjima… imali su Tito, Ranković, UDB-a, KOS. Jednos-
tavno, naređivali su na koliko godina neko treba da bude osuđen. Ono mrc-
varenje na sudu bilo je samo gola formalnost.”
U Zemun-polju su nas prebacili u jedan veliki stočni vagon i pod stražom
vozili do blizine Nove Gradiške. Vlak se zaustavio na otvorenoj pruzi… je-
dan kamion je došao… Ubaciše me unutra… uđe pet-šest ljudi sa strojnica-
ma… počeli da me tuku kundacima, nogama, šakama… do ulaska u zatvor u
Staroj Gradiški… 'A gdje je onaj nacionalni heroj Vlado Dapčević?'… Na-
valili su na mene sa svih strana. Udri, udri, udri…63
U nastavku opisuje stravične metode “preodgoja” u logoru: Ištvan Doboš
je bio sudionik Oktobarske revolucije i nosilac dva odličja 'crvene zastave'…
Tražili su od njega da kaže da je Staljin konj. Odbio je. Skakali su na njega
sa trećeg boksa dok ga nisu ubili… Ljude koji su otvoreno izjavili da ne će
da revidiraju, vezivali su za gredu glavom nadolje. Ispod glave im postavlja-
li kible s mokraćom i govnima i lagano ih spuštali u te kible. Ljudi su gutali
sve to.64
Uvjeti su u logoru bili, očekivano, krajnje neljudski:
Tu Gradišku pamtim kao tri mjeseca neopisivih muka, tortura i poniža-
vanja kakva čovječanstvo sigurno ne pamti. Poslije onakvog dočeka, proveli
su nas drugim sobama, kroz špalire osuđenika. Svi su morali da nas pljuju -
i to u lice… U Gradiški nije bilo vodovoda… Bunar se zagadio i masovno
smo bili oboljeli od krvavog proljeva.65
Logor je bio prva postaja prema konačnom odredištu Golom otoku:
Narediše mi da se obučem i počeše da dovode… još dvadesetak ljudi.
Podijeliše po jedan hljeb… uguraše nas u kamione, odvedoše na željezničku
stanicu i strpaše u vlak. Krenusmo za Goli otok… Vlak se zaustavio u Bak-
ru… i brod 'Bakar'… Kako počesmo da ulazimo u onaj brod, počeše i jau-
ci… Tukli su me, mislio sam: ubit će me.66
Sličan je logoraški put prošao i Stanislav Janović, liječnik i političar ro-
đen u Boki Kotorskoj 1931.: Nakon pravomoćnosti presude bio sam, najpri-
je, s ostalima upućen u zatvor Stara Gradiška na izdržavanje kazne strogoga
zatvora, što je uključivalo i težak prisilni rad. Poslije ću upoznati i Goli

63
ĆURUVIJA, S. Ibeovac, (1990.), str. 149-150.
64
ĆURUVIJA, S. Ibeovac, (1990.), str. 151.
65
ĆURUVIJA, S. Ibeovac, (1990.), str. 152.-153.
66
ĆURUVIJA, S. Ibeovac, (1990.), str. 156.

42
otok… Zatvor ili logor Stara Gradiška, a prema službenoj režimskoj oznaci
'kazneno-popravni dom', bio je klasičan primjer kako se kazna za političke
osuđenike odsluživala u uvjetima diktature. Šikaniranja su bila svakodnev-
na.67
Smatram da Goli otok, prvenstveno zbog određenih aspekata svoje zloči-
načke dimenzije, predstavlja usavršenu varijantu metoda progona u odnosu
na one koje su razvijene u sličnim totalitarnim sustavima. U tom se pogledu
jugoslavenski komunistički režim doista pokazao kreativnim.68
Zadnje poglavlje Janovićeve vrlo informativne knjige ima zanimljiv, go-
tovo intrigantan naslov: “Zašto je Zapad prešutio Goli otok”. U njemu autor
daje i odgovor:
Političke reakcije nekih krugova na Zapadu na moj pokušaj da iznesem
istinu o Golom otoku bile su različite. Ljevičarski krugovi bili su opterećeni
svojim dobronamjernim, ali, kako je povijest pokazala, naivnim ideološkim
shvaćanjima. Prema njima, socijalizam, bez obzira na mjestimična zastra-
njenja, ipak u cjelini donosi sreću i pravdu čovječanstvu. Polazeći od takve
predpostavke, nije ni čudo što mnogi vodeći intelektualci dugo nisu mogli, a
niti htjeli, uvidjeti pogubnost diktature proletarijata. Bezvoljno i nerado su
prihvaćali bilo kakvu negativnu činjenicu iz socijalističkih zemalja. To se
osobito odnosilo na Jugoslaviju - zemlju koja je za dobar dio razočaranih
marksista bila posljednja nada za socijalističku ideju. Priča o Golom otoku
nikako se nije uklapala u floskulu o socijalizmu s ljudskim licem i o samoup-
ravljanju. Drugim riječima, ideal je pojeo stvarnost… Onaj dio političke
klase koji je činila antikomunistička desnica zlurado je likovao nad činjeni-
com da su komunisti uništavali komuniste, i to tako uspješno i brutalno.
Prema njima: 'Tito je ipak napravio i nešto dobro'.69
Ona pak manjina humanističkih intelektualaca, bez obzira na čemu se
bazirao njihov humanizam - bilo na religiji, bilo na liberalizmu, ili nečem
trećem - nemoćno je slijegala ramenima i rezignirano konstatirala da je nji-
hov politički utjecaj ionako veoma ograničen. Što se ostatka naroda tiče,
kao i kod najvećeg broja ljudi u svim zemljama većinom se nije pokazivalo
preveliko zanimanje za političke i povijesne teme.
Uz sve, zločin koji se odigrao na području propale Jugoslavije, a koji
utjelovljuje jedan geografski pojam - Goli otok - uglavnom je i ostao prešu-
ćen i zaboravljen... Meni kao čovjeku, svjedoku i žrtvi nije preostalo ništa
drugo, nego prihvatiti činjenicu da su ljudskim bićima pravda i istina zanim-

67
JANOVIĆ, Stanislav. Tito na Golom otoku, uspomene. Naklada Pavičić. Zagreb, 2013.,
str. 128.-129.
68
JANOVIĆ, S. Tito na Golom otoku, (2013.), str. 113.
69
JANOVIĆ, S. Tito na Golom otoku, (2013.), str. 321-322.

43
ljive samo onoliko koliko se tiču njihove kože… prošlost ne možeš popravi-
ti… No, pouka se može i mora izvući.
Stoga je moguće da će ovdje opisani golootočki događaji ipak taknuti
nečiju savjest i barem mrvicu pripomoći u sprječavanju sličnih zala.70
Zaključno, ovaj tekst je prikazao tek mali dio istine o tri logora Jasenovac
u povijesnom kontekstu, premalo poznate hrvatskoj i svjetskoj javnosti. O
partizansko-komunističkom logoru Jasenovac nije se do 1990. smjelo govo-
riti jer se to smatralo kažnjivim djelom “neprijateljske propagande”. Stoga
poratne jasenovačke mučitelje i krvnike ne samo da nitko nije zvao na od-
govornost, a kamoli da bi ih procesuirao, nego o nekoj presudi ili kazni nije
moglo biti ni govora. Naprotiv, svi ti zločinci međusobno su si davali visoke
činove, odlikovanja i najviše položaje.

70
JANOVIĆ, S. Tito na Golom otoku, (2013.), str. 323-324.

44
 Svjetlopisi 1-10

Svj. 1. U logoru se gotovo cijelo vrijeme rata nešto gradilo, od nastambi

preko zgrada raznih radionica do velike električne centrale s dimnjakom od
25 metara. U građevinskoj skupini bilo je oko 500 zatočenika.

45
Svj. 2. Montaža lokomobila, parnog stroja za proizvodnju električne energi-
je. Elektrana, koju su zatočenici zvali i Pogon, radila je na drvo, a osim lo-
gora, osvjetljavala je i mjesto Jasenovac.

46
Svj. 3. Među zatvorenicima je bilo dosta stručnjaka za različite radove, po-
put ovih mjernika na slici, a često su se angažirali i majstori izvan logora.
Neki od zatočenika su nakon izdržane kazne ostajali raditi u logoru za plaću.

47
 Svj. 4. Gradnja logorskog zida počela je u srpnju 1942. godine. Zid je bio
visok oko 3 metra a okruživao je logor s tri strane. Sa zapadne je bio dug
oko 420 metara, sa sjeverne 1350 metara i s istočne 1300 metara.

48
Svj. 5. Rad u kožari, radionici koja se nalazila u mjestu Jasenovcu. Skupina
od 150 zatočenika u gotovo neizmjenjenom sastavu ondje je cijeli rat štavila
kožu, izrađivala cipele, torbice, pojaseve i druge proizvode.

49
Svj. 6. Na Zagrebačkom zboru, sajamskoj izložbi u rujnu 1942. godine, bili
su izloženi radovi zatočenika Sabirnog i radnog logora Jasenovac. Rukotvo-
rine su izložene u baraci sličnoj logorskoj, a predmete su posjetiteljima po-
kazivali sami zatočenici.

50
 Svj. 7. Kistovi i četke što su ih izrađivali zatočenici, izloženi na Zagrebačkom zboru.
Bili su izloženi i kožni i keramički proizvodi, namještaj i drugi drveni predmeti, košare,
strojnica koja se proizvodila u logorskoj oružarnici i drugo.

51
Svj. 8. Tvornica lanaca sastojala se od niza radionica za obradu metala: ko-
vačnice, limarije, alatnice… Osim strojne proizvodnje raznih tipova lanaca,
izrađivala su se kliješta, noževi, poljoprivredni alati, željezni kreveti, okovi,
rešetke i drugi metalni predmeti.

52
 Svj. 9. Logor se nalazio kod ušća rijeke Une u Savu pa se stalno moralo bri-
nuti o zaštiti od poplave. Na slici Bernard Wiener, logornik, odnosno, preds-
tavnik zatočeničke uprave, razgovora s ustašama-čuvarima u vrijeme rada na
protupoplavnom sustavu.

53
Svj. 10. Najveća poplava dogodila se u proljeće 1942. nakon otapanja obil-
nog snijega. Sava je probila nasip pa je dio zatočenika bio iseljen u Staru
Gradišku. Uz stalne dogradnje nasipa, zatočenici su montirali i električne
crpke za izbacivanje vode.

54
 2. Sabirni i radni logor Jasenovac,
1941.-1945.
Igor VUKIĆ
Na zagrebačkom kolodvoru čekao nas je poseban vagon, slobodno smo
se u nj smjestili i po njemu kretali. Prodavači novina i voća slobodno su ula-
zili i izlazili. Kao obično putovanje. Stražara je bilo tako malo da mi se čini-
lo da bi se vješt čovjek mogao i tu lako izvući. Ne će ni Jasenovac biti ono
što se o njemu priča. Dajem cedulju jednom prodvaču za moju rodbinu u
Zagrebu u kojoj im javljam da sam krenuo u logor…
Tako je svoj odlazak u Jasenovac opisao Ante Ciliga,1 komunistički duž-
nosnik prije Drugoga svjetskog rata, koji se nakon posjeta SSSR-u razočarao
u komunistički sustav. Na temelju policijskog dosjea i sumnji da ipak nije
podpuno raskrstio s komunizmom, vlasti Nezavisne Države Hrvatske uhiću-
ju ga početkom 1942. godine.
Nakon provedene istrage, u lipnju 1942. Ciliga je interniran u Jasenovac,
s presudom na tri godine boravka u logoru. Pušten je nakon šest mjeseci. U
logoru je dovršio svoju knjigu pripovjedaka “Štorice iz Proštine”, a po izlas-
ku postaje suradnik ustaških novina (najviše tjednika “Spremnost ”). Podkraj
rata radi u hrvatskom poslanstvu u Berlinu.
Ciliga je u Jasenovac došao redovnom linijom vlaka. Neki zatočenici sti-
gli su posebnim vlakovima, neki pješice, neki u kamionu. Sedamdeset godi-
na od kraja Drugog svjetskog rata još uvijek se ne zna dovoljno o tome što
se zaista događalo u tom logoru, u nešto više od 1300 dana njegova postoja-
nja.
Prvi zatočenici u Jasenovac, odnosno u prve logorske lokacije, kod sela
Bročice i Krapje u blizini Jasenovca, stižu u kolovozu 1941. godine. Bili su
to uglavnom Židovi ranije internirani u logorima u Gospiću i na Pagu. S
njima je došlo i nekoliko zatočenika srpske i hrvatske nacionalnosti. Talijan-
ska vojska reokupirala je zonu u kojoj su se nalazili logori Gospić i Pag pa
su zatočenici premješteni u unutrašnjost NDH. Prvi zatočenici su vlakom
preko Jastrebarskog stigli u Bročice, a smješteni su u dvije barake. Prema
sjećanju Jakoba Danona, bilo ih je oko 600.2 Radili su na podizanju nasipa
na rijeci Veliki Strug. U dvije barake logoraši su bili smješteni i u Krapju,

1
CILIGA, Ante. Svjedok najvećih laži dvadesetog stoljeća. Zagreb, 2001., str. 137.
2
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, III. (1987.), str. 514., ispr. 230.

55
gdje su zajedno s mještanima Jasenovca i okolnih sela radili na podizanju
nasipa za obranu od izlijevanja rijeke Save.
Zatim su preseljeni, 14. i 15. studenoga 1941., zajedno s dijelovima bara-
ka koje su nosili na ramenima, na prostor ciglane pored Jasenovca, ranije
vlasništvo obitelji Bačić. Ondje će logor Jasenovac, poznat i pod imenom
logor III Ciglana, postojati sve do 22. travnja 1945. godine.
U jesen dolaze novi zatočenici iz Zagreba, Karlovca, Sarajeva i drugih
mjesta.
Židovske bogoštovne općine iz Zagreba i Osijeka, u suradnji s vlastima
ND Hrvatske, zatočenicima dostavljaju hranu i odjeću. Na temelju dopisnica
i obrazaca na kojima zatočenici od općine traže odjevne predmete naprav-
ljen je podkraj listopada popis zatočenih Židova u Krapju, Bročicama i Cig-
lani. Riječ je o 1450 osoba.3
Prema dokumentu iz trosveščane zbirke dokumenata o jasenovačkom
logoru koju je uredio Antun Miletić,4 podkraj 1941. godine u logoru je bilo
1189 zatočenika. Na tom popisu ima ljudi koji su preživjeli cijeli rat u logo-
ru, a ima i 280 nečitkih imena, pa su u pretisku označeni samo točkicama.
Sarajlija Vojislav Prnjatović u jasenovačkom je logoru bio od 24. prosin-
ca 1941. do 30. ožujka 1942., kada je pušten i odpremljen u Beograd s još 12
srpskih zatočenika. Prema njegovoj procjeni, podkraj 1941. u logoru je bilo
1100 zatočenika.
Srpskih zatočenika u to je vrijeme razmjerno malo. Drago Hadži-
Čolaković napisao je da ih je bilo oko 450.5 No taj broj djeluje pretjeran,
uzmu li se u obzir izjave drugih zatočenika iz tog vremena (Đuro Schwartz
je u iskazu poslije rata tvrdio da je Srba u to vrijeme bilo 40 do 50).6 Preživ-
jeli se prisjećaju da je u to vrijeme bila manja hrvatska skupina zatočenika
od nekoliko desetaka ljudi. Jedan dio bili su radnici Zagrebačkog tramvaja,
osumnjičeni zbog komunizma.
U Jasenovcu je u listopadu interniran i vođa Hrvatske seljačke stranke
Vladko Maček. Prema uvriježenim tumačenjima, Maček je doveden u Jase-
novac s njegova imanja u Kupincu kako ga ne bi oteli partizani ili kako ga

3
KEVO, Mario. Počeci logora Jasenovac. U: Scrinia Slavonica. Izd. Hrvatski institut za
povijest – podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Slavonski Brod,
3./2003., br. 1, XI.2003., str. 471-499, tj. str. 494.
4
MILETIĆ, Antun. Koncentracioni logor Jasenovac, 1941.-1945. Dokumenta. Knjiga I.
Niz: Izvori. Drugo izdanje. Izd. Narodna knjiga, Beograd; Spomen-područje Jaseno-
vac. Beograd, 21986., str. 117.
5
ČOLAKOVIĆ, Drago – Hadži. Jasenovac, kronika iz pakla. Sarajevo, 1948., str. 40.
6
Hrvatski državni arhiv, Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina, Glavni uručbeni
zapisnik (dalje: HDA, ZKRZ-GUZ), kut. 10., mikrofilm 2942.

56
Nijemci ne bi koristili za svoje ciljeve. Maček u Jasenovcu nije bio u logoru,
već u zgradi izvan njega, u kojoj je bio i stan Hinka Piccilija, upravitelja lo-
gorske Radne službe. U ožujku 1942. Maček je vraćen na imanje u Kupincu.
Iz Jasenovca su povremeno u Kupinec dolazili zatočeni liječnici kad je tre-
balo pomoći članovima njegove obitelji ili poneki zatočenici-majstori radi
popravaka na imanju. U svojim memoarima Maček na daje relevantnijih in-
formacija o vremenu provedenom u Jasenovcu.

Ideje o gradnji židovskog naselja

Od većine podataka o broju zatočenika u Jasenovcu u jesen 1941. godine,

znatno odudara jedino podatak iz dopisa Židovske bogoštovne općine iz Za-
greba, upućene sredinom prosinca 1941. godine Državnom ravnateljstvu za
ponovu. U tom se dopisu traži novac za izdržavanje 4000 interniraca u Jase-
novcu.7
Taj broj možda je bio odjek najave da će u Jasenovcu biti izgrađeno veće
naselje za interniranje Židova iz cijele Nezavisne Države Hrvatske pa je
ŽBO zatražio i veći iznos za podmirenje budućih troškova.
Zagrebački odbor koji je bio primoran organizirati prikupljanje novca i
dragocjenosti od Židova (Odbor za podavanje u stvari Židova), dobio je na-
log 13. listopada 1941. da napravi elaborat o osnivanju Posebnog židovskog
naselja (rezervata).8
Odbor je na brzinu, prema usmenim uputama ustaškog redarstva, napra-
vio nacrt naselja kojem bi uprava bila u Zagrebu, pod nadzorom Ministar-
stva unutrašnjih poslova. Naselje bi imalo određenu autonomiju i slobodan
vjerski, kulturni i privredni život. “U naselju bi bilo oko 20.000 ljudi, odno-
sno, 5-6 tisuća kućanstava”, procijenio je odbor.
O ideji za osnivanje židovske samouprave u Jasenovcu i okolnim selima,
govorio je poslije rata i Hinko Mann, jedan od čelnika zagrebačke židovske
zajednice.9
Mann je kazao da su na izradi elaborata za naselje bili angažirani dr.
Dragan Rosenberg, Hinko Gottlieb i Hans Hochsinger. Nacrt elaborata bio
je gotov za dva dana, rekao je Mann.
Međutim, od proširenja naselja nije bilo ništa. Iz ustaškog redarstva stigla
je poruka da se rad na toj zamisli obustavlja.

7
HDA, Ravnateljstvo ustaškog redarstva, Židovski odsjek (dalje: HDA, RUR, ŽO), kut.
8, inv. br. 29494.
8
HDA, ZKRZ-GUZ, mikrofilm 2943, 935.
9
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 10., mikrofilm Z-2942.

57
 Ideju o gradnji većeg židovskog naselja spominje i predstavnik Svete
Stolice pri Biskupskoj konferenciji Hrvatske, opat Giuseppe Ramiro Marco-
ne. Nakon dolaska u Zagreb u srpnju 1941., Marcone je razgovarao s pog-
lavnikom Antom Pavelićem i drugim predstavnicima vlasti ND Hrvatske. U
ljeto 1942. godine Marcone se susreo s Eugenom Kvaternikom, ravnateljem
Ustaške nadzorne službe. Nakon što su njemački predstavnici zatražili da svi
Židovi s teritorija ND Hrvatske budu deportirani u njemačke logore, Kvater-
nik je Marconeu predložio da Vatikan posreduje kako se ne bi proveo taj
nalog. “Mogli biste predložiti da svi hrvatski Židovi budu sabrani na jedan
otok ili jedno područje Hrvatske, gdje bi mogli živjeti u miru”, prenio je u
svom izvještaju Marcone riječi ravnatelja Kvaternika.10 Zatočenici koji su u
jesen 1941. godine bili logoru u Jasenovcu sjećaju se da im je zapovjednik
Ustaške obrane, postrojbe koja je osiguravala logore, odnosno, povjerenik za
logore Vjekoslav Maks Luburić nekoliko puta govorio da će se logor pretvo-
riti u jedno takvo autonomno naselje u kojem će Židovi raditi i tako “biti
korisni domovini”. Zagrebački Židov Đuro Schwartz, koji je u logoru bio od
rujna 1941. do 17. travnja 1942., kada je pušten na slobodu jer mu je žena
katolikinja, ispričao je ispitivačima iz Zemaljske komisije za utvrđivanje
zločina da je 7. listopada u Krapju Vjekoslav Luburić zatočenicima održao
“stilistički dobar govor o novom logoru koji se uređuje u jasenovačkoj cig-
lani”.
“Luburić je isticao da će zatočeni Židovi tu moći dovesti obitelji, da će
dobivati novine i imati relativno miran život. Govorio je da su u prošlosti
Židovi dobro živjeli s Hrvatima, da Hrvati nisu zaboravili dva Franka 11 i da
nije volja ustaša i Zagreba da se sa Židovima loše postupa”, rekao je
Schwartz.12
U logoru su se istodobno podizale manje nastambe i barake. Skupina od
tridesetak zatočenika uz ustašku je pratnju vlakom odputovala u Krušćicu
kod Travnika, gdje se nalazio jedan logor još iz predratnog vremena. Barake
u tom logoru rastavili su na dijelove i vlakom dovezli u Jasenovac.13

10
Izvještaj R. Marconea vatikanskom državnom tajniku Maglioneu od 17. srpnja 1942.,
u: KRIŠTO, Jure. Sukob simbola. Politika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj. Niz: Plava biblioteka, 206. Izd. Nakladni zavod Globus. Zagreb, 2001., str
292.
11
Misli se vjerojatno na Josipa Franka, vođu Stranke prava, koji je u mladosti prešao sa
židovske vjere na katoličanstvo i njegova sina Ivu Franka. Borce za samostalnu hr-
vatsku državu prije 2. svj. rata često se nazivalo 'frankovcima'.
12
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 10., mikrofilm Z-2942.
13
Telegram Kotarske oblasti Travnik od 24. studenog 1941., u: HDA, RUR ŽO, kut. 7.

58
 Zatočenici koji su prvi dolazili u barake u Bročicama i Krapju, bili su
pretresani i oduzimani su im svi vredniji predmeti. Ustaški zapovjednici bi
im potom održali govor u kojem bi ih upozorili da ne smiju bježati, jer će
uhvaćeni bjegunci biti strijeljani. Ako bijeg uspije, strijeljat će se i određen
broj ljudi iz bjegunčeve radne i zavičajne skupine.
Ispočetka na radu nije bilo nasilja. Zatočenik Drago Svjetličić izjavio je u
iskazu pred beogradskim Komesarijatom za izbjeglice, 7. srpnja 1942., kako
je do kraja rujna 1941. godine režim “bio snošljiv jer su ustaše, koji su držali
stražu, bili sve stariji ljudi iz Osijeka i uglavnom dosta pristojni”.
“Nije nas se tuklo i nije došlo ni do kakve tvorne zlostave, sve do 20. ruj-
na 1941., kada je pokušao bijeg neki Abinun, tapetarski pomoćnik iz Zagre-
ba”, rekao je 1945. zatočenik Miroslav Auferber, pred ispitivačima Zemalj-
ske komisije za utvrđivanje zločina okupatora.14 Auferber opisuje kako su
od tada ustaše tjerali zatočenike trčećim korakom i odjednom je izgledalo
kao da oni naprijed pokušavaju bježati. Straža je otvorila vatru i ubila neko-
liko zatočenika. “Bilo je to prvo ubijanje u Jasenovcu”, rekao je Auferber.
Težak rad, nedovoljna prehrana, hladnije i kišovito vrijeme te ušljivost
počeli su isrcpljivati zatočenike. Prva srpska žrtva zvao se Pero Zlokas, iz
nekog sela između Siska i Petrinje, koji se razbolio i umro. Prema knjizi
Drage Hadži-Čolakovića, Zlokas je u logor dospio jer je uhićen kao ustanič-
ki kurir u okolici Petrinje.15

Zakonski temelj za interniranje u logorima

Pravni temelj za interniranje u Jasenovcu i drugim logorima dala je Za-

konska odredba o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba na prisilni bo-
ravak u sabirne i radne logore. Donesena je 25. studenog 1941., a u “Narod-
nim novinama” ND Hrvatske objavljena je 26. studenog 1941. godine.
Prema odredbi nepoćudne osobe, koje su pogibeljne za javni red i sigur-
nost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojstvo hrvatskog naroda ili tekovine
oslobodilačke borbe hrvatskog ustaškog pokreta, mogu se uputiti na prisilni
boravak u sabirne i radne logore. Trajanje boravka u logorima, ne može biti
kraće od tri mjeseca ni duže od tri godine, stoji u odredbi. Vrijeme provede-
no u istrazi uračunavalo se u vrijeme prisilnog boravka. Za osnivanje logora
ovlaštena je Ustaška nadzorna služba. Njezin zapovjednik dobio je pravo da
u svako vrijeme po slobodnoj volji ocijeni da se nekome može smanjiti tra-
janje boravka ili ublažiti “stepen opreza i pazke”. Odluka o upućivanju u
logore dodijeljena je ustaškom redarstvu kao grani UNS-a. Sve upravne i
14
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 10.
15
ČOLAKOVIĆ, D. Jasenovac, (1948.).

59
samoupravne oblasti, kao i ustanove ustaškog pokrata dužne su bile ustaš-
kom redarstvu preko župskog redarstva svoga područja, prijaviti nepoćudne
osobe.
Prije odluke, protiv sumnjive osobe trebalo je provesti upravni kazneni
postupak. No protiv odluke se nije mogla podnijeti tužba upravnom sudu,
odnosno, protiv odluke nije bilo pravnoga lijeka.
Do tada su Židovi bili upućivani u logore po Izvanrednoj zakonskoj od-
redbi i zapovijedi Poglavnika od 26. lipnja 1941. U njoj se Židovi proglaša-
vaju kolektivno odgovornim za širenje lažnih vijesti, uznemiravanje pučan-
stva te otežavanje obskrbe zbog “svojih poznatih spekulativnih načina”. Za-
to će ih se spremati u “zatočenička zbirališta pod vedrim nebom”.
Postupanje protiv Židova često se u ustaškim dokumentima naziva “op-
ćim mjerama protiv Židova”, gdje internacija slijedi samo na temelju “rasne
pripadnosti”, a ne zbog ikakva protudržavnog djela.
Zakonska odredba od 25. studenog obuhvaća širi krug mogućih zatvore-
nika. I u praksi je bila najčešće uperena protiv onih koji su djelovali protiv
ND Hrvatske, počevši od pisanja parola, dijeljenja letaka, preko skupljanja
pomoći za pobunjenike, do udruživanja u saboterske i diverzantske skupine,
itd.

Židovske bogoštovne općine nastoje pomoći zatočenicima

Dolazak većeg broja ljudi u logorske barake pogoršao je problem prehra-

ne. Velike napore da osigura dovoljno hrane činila je židovska zajednica.
U tome se isticao Odjel skrbi za logore Židovske bogoštovne općine iz
Osijeka. Njihova dvojica članova, Andrija Ripp i Vlado Grünbaum posjetili
su Jasenovac 19. listopada 1941. radi dogovora o opskrbi. Došli su s dozvo-
lom osječkog redarstva, noseći na lijevoj strani grudi židovski znak.
Na ulazu u upravu logora neki ustaša htio je Grünbaumu skinuti lijepi
kožni kaput, ali ga je stražar obranio i sproveo kod nadležnih. Prvo su raz-
govarali sa šefom Opskrbnog ureda Antom Remenarom, a zatim s povjere-
nikom za logore, Vjekoslavom Luburićem. On im je rekao: “Eto vidite, sa-
ma činjenica da ste došli ovamo do mene i što ćete otići, opovrgava glasine
da je ovo ubijalište”. I doista, “mi smo bili jedini Židovi koji su došli u logor
a da nismo bili internirani”, rekao je Grünbaum.16
Dogovoreno je da će ŽBO iz Osijeka u ime i za račun logora kupovati
hranu za zatočenike (krumpir, grah, kupus, mast, tjesteninu, luk i papriku), a
Opskrbni ured iz Jasenovca će im vratiti potrošeni novac. U dopisbi židov-
skih općina spominje se i prijedlog zapovjedništva jasenovačkog logora da
16
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 11.

60
što više zatočenih Židova bude radno angažirano i da ih se “uposli u struka-
ma u kojima su radili u građanstvu. Ima mnogo krojača u logoru pa Zapov-
jedničtvo treba mnogo šivaćih strojeva”.17
Grünbaum i Ripp su se uskoro opet vratili u Jasenovac. Tada su uz po-
šiljku hrane dopremili i 50 šivaćih strojeva za jasenovačke obrtne radionice.
“Tim smo strojevima olakšali zimu za 500 ljudi koji su na njima radili”, oci-
jenio je Grünbaum.
Židovska općina iz Zagreba poslala je 5. studenog u Jasenovac 1300 in-
dividualnih paketa s odjećom. Kupovane su bakandže s drvenim đonom
(260 kuna par) i dostavljane zatočenicima. Iz Osijeka i Slavonije stiglo je
150.000 kilograma kupusa, isto toliko krumpira, 50.000 kg luka, 30.000 kg
graha te znatne količine surogata kave.18 Odjevni predmeti za internirane u
Jasenovcu kamionom su otpremljeni iz Zagreba 13. studenog 1941. Kamio-
nom je upravljao Dragutin Jagić, a pratio ga je Robert Stein, predstavnik
Židovske bogoštovne općine iz Zagreba.19
Židovski izaslanici u okružnicama koje poslije tih posjeta šalju drugim
općinama u ND Hrvatskoj potvrđuju da su zatočenici bolje obučeni i sprem-
niji za zimu.
Odmah nakon što su prvi zatočenici stigli u Bročice i Krapje, članovi nji-
hovih obitelji počinju slati molbe za puštanje iz logora. Šalju ih putem Ži-
dovskog odsjeka Ravnateljstva ustaškog redarstva, kojem je na čelu službe-
nik Vilko Kühnel.
Molitelji traže da se članovi njihovih obitelji puste s prisilnog rada. Mol-
be se najčešće temelje na činjenici da je neki logoraš oženjen Hrvaticom,
katolikinjom (odnosno, “arijevkom”) ili zbog svog javnog djelovanja ima
velike zasluge za hrvatski narod. Mnoge apeliraju na savjest vlasti zbog bo-
lesti zatočenika. Brojne molbe podpisuju susjedi i prijatelji Hrvati ili uprav-
no osoblje poduzeća tražeći da im se vrati stručnjak bez kojeg trpi proizvod-
nja. Molba Hinka Schrengera i Geze Taborija je uvažena pa su 25. rujna
pušteni iz logora.20
Za skladatelja i glazbenog kritičara Žigu Hirschlera intervenirali su brojni
umjetnici. Pismo su podpisali Lovro Matačić, Krešimir Baranović, Boris
Papandopulo, operni pjevači Rudy Župan i Vilma Nožinić i drugi. Židovski
odsjek ipak je 25. studenog 1941. zaključio da se Hirschler ne može pusti-
ti.21

17
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 11.
18
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 11.
19
HDA, RUR ŽO, kut. 7.
20
HDA, RUR ŽO, kut. 7.
21
HDA, RUR ŽO, kut. 7.

61
 Zatočenici i sami upućuju molbe iz Bročica, Krapja i Jasenovca, preko
uprave logora. Tako je dr. Oton Spiegler pisao 18. listopada 1941. iz Jase-
novca. “Poznato je da su oni Židovi koji imaju žene arijevke već u Zagrebu
pušteni, a neki iz logora”, piše Spiegler. Pušten je na slobodu 4. studenoga.22
Zagrepčanin Ivo Reich uhićen je 24. lipnja. Preko Karlobaga prevezen je
na otok Pag. Nakon što Talijani preuzimaju upravu nad prostorom u kojem
se nalazio i Pag, i Reich je s dijelom ostalih zatočenika prebačen u Jaseno-
vac. Izlazeći na rad izvan logorske ograde dao je svoju zagrebačku adresu
jednom stanovniku Jasenovca, pri tome pravoslavcu, i zamolio ga da obavi-
jesti njegovu ženu gdje se nalazi. Na sljedećem susretu Reich je dobio nešto
novca i vijest da se žena dovija načinima da ga se pusti na slobodu. Od Jase-
novčanina je na dar dobio i bocu rakije. To je primijetio jedan od stražara i
Reicha prijavio upravi. Priveli su ga zajedno s nekoliko drugih logoraša.
Bio sam stavio bocu rakije u džep. Ne dadoše nam ništa za jelo pa smo
pili šljivovicu iz moje boce. Zahvaljujući tome nismo se prepustili očaju.
Očekivali smo da će nas osuditi na smrt, no dogodilo se sasvim suprotno.
Vratili su nas u logor, i na svoj čuđenje ugledasmo sve zatočenike na pro-
zivci u tvorničkom dvorištu.
Reich je pisao i molbu za otpust preko uprave logora. Uz njega su podpi-
sani i drugi židovski zatočenici, oženjeni katolikinjama: Emanuel Gutter,
Karlo Stern, Franjo Janović, Zvonimir Lesić, Miroslav Friedmann, Simon
Steinitz, Leo Furman, Kamhi Papo, Arman Grünfeld, Adolf i Herman Schle-
singer, Izidor Levi, Ljudevit Silberman, Samuel Pardo, Haim Levi, Dragutin
Buchvald, Stjepan Politzer, Edo Mosković, Hinko Goldberger, Zvonimir
Fürst i Fritz Neumann.
Reich svoju molbu od 16. listopada 1941., podpisuje kao radnik-
zatočenik u ciglani. I 26. listopada dobiva odpust: Primila me neka djevojka
u ustaškoj uniformi. Predao sam joj cedulju te morao ostati sjediti sve dok
mi ta djevojka nije ispunila besplatnu kartu za putovanje vlakom u trećem
razredu i potvrdu o otpustu iz logora.23
Osim Židova, u Jasenovac se interniraju i komunistički simpatizeri i ak-
tivni pomagači protudržavne pobune. Jednu skupinu mladih Petrinjaca vlast
je odlučila iz Jasenovca pustiti u listopadu 1941. Pomilovani su odlukom
poglavnika Ante Pavelića. O njihovu izlasku na slobodu izvijestila je Velika
župa Gora, sa sjedištem u Petrinji: Stigli su vlakom internirci iz Jasenovca.
Odmah su pozvani roditelji ovih interniraca pa im je veliki župan u sveča-
nom govoru naglasio milost Poglavnika kojom se prekida svaki postupak

22
HDA, RUR ŽO, kut. 7.
23
SCHREINER, Paul. Spašeni iz Zagreba. Zagreb, 2014., str. 133.

62
protiv njihove djece. Župan je izrazio nadu da će ova mladež u budućnosti
biti dobri građani i koristiti našoj državi.24
Županov govor ganuo je roditelje do suza, stoji u izvještaju, i usto su po-
čeli spontano klicati Paveliću, velikom županu i Nezavisnoj Državi Hrvats-
koj.
Roditelji su potom podpisali izjavu pod materijalnom i kaznenom odgo-
vornošću da će bolje paziti na djecu i ne će dopustiti da opet postanu žrtve
komunističke propagande.
Puštanje svog muža Eugena Štarka traži i njegova žena Anka, katolikinja.
“Mnogi Židovi čije su žene katolikinje nisu uobće internirani, a neki koji su
bili, pušteni su na slobodu”, piše Anka Štark.25

Prvi slučajevi bijega i odmazdi

Režim u logoru se pooštrava nakon nekoliko slučajeva bijega. U stude-

nom su zatočenici iz pilane išli čamcem preko Save izvidjeti mogućnost na-
bave drva. Vodio ih je Marko Spitzer iz Velike Kopanice, a u skupini su još
bili Vlado Gross, Ivan Polak, neki Čarkovski iz Našica te Mandlović iz Vu-
kovara. Bili su to uglavnom službenici Našičke d. d., velike kompanije koja
se bavila i preradom drveta. “U Spitzera su ustaše imali povjerenja pa je išao
bez straže. U zajednici s ostalima iskoristio je priliku i pobjegao na Kozaru”,
rekao je Miroslav Auferber.26 Za osvetu zbog tog bijega strijeljana je skupi-
na zatočenika iz pilanske skupine.
Uz to ni novi stražari nisu disciplinirani kao oni stari pa ima slučajeva
objesnog premlaćivanja i pucanja na zatočenike. Navodno zato što nisu do-
voljno dobro radili ili se samo sumnjalo da žele pobjeći. U jednoj takvoj pu-
cnjavi Salamon Pesah je pogođen metkom u leđa. Logorski liječnici Stjepan
Politzer i Leon Perić uspjeli su ga izliječiti i Pesah je bio živ u travnju 1945.
godine.
Ustaški stražari kod baraka su napravili kavez od bodljikave žice, tzv. sic,
u kojem su po svom nahođenju zatvarali sumnjivce i ostavljali ih tako na
hladnoći i kiši. Prema izjavi Dragutina Hadži-Čolakovića, nakon takvog tre-
tmana umro je zatočenik Oton Gavrančić, jedan od prijeratnih čelnika Jugos-
lavenskog sokola.
Za neke prijestupe tih se dana kažnjavalo i sa 25 batina. “Prije udaranja
liječnik je morao pregledati kažnjenika i utvrditi može li to podnijeti bez

24
HDA, MUP NDH, kut. 35.
25
HDA, RUR ŽO, kut. 9.
26
HDA, ZKRZ-GUZ, kut 10.

63
straha za njegov život”, ispričao je 1945. godine bivši zatočenik Zdenko
Schwartz.27
Podkraj listopada 1941. u Krapju je strijeljan veći broj zatočenika. Zašto
se to dogodilo nije lako razabrati iz dostupnih isprava. Prema jednoj verziji u
Krapju je došlo do pobune izazvane lošom hranom. Navodno je u noći neko-
liko logoraša pokušalo svladati stražu i pobjeći. U spisima ZKRZ-a može se
naći i izjava Elze Grün kojoj su rekli da je u Jasenovcu strijeljano 87 ljudi
kao odmazda za podmetanje mine u Glavnoj pošti.
Ovu egzekuciju, prema više izvora, osobno je nadzirao Vjekoslav Lubu-
rić.
Ljubo Miloš je Ozninim istražiteljima 1947. ispričao da je u tom slučaju
Luburić čak organizirao i suđenje, dovevši iz Zagreba Pokretni prijeki sud,
na čelu s predsjednikom suda Ivanom Vidnjevićem. U povijesnoj publicisti-
ci broj stijeljanih tog dana u Krapju spominje u rasponu od 87 pa čak do
800.
Dvojica srpskih zatvorenika u rujnu su uspjeli pobjeći iz logora. Branko
Mraković i Ljubo Popović pobjegli su s rada u šumi, a spavali su u logoru
Bročice. Razoružali su stražara i pobjegli. Ustašu su pri tome ozlijedili sjeki-
rom po licu. Za kaznu je strijeljano 26 Srba, koji su noć prije toga morali
provesti na otvorenom u “sicu” od bodljikave žice.28
Prema izjavama preživjelih, četrdesetak ljudi stradalo je i prilikom prese-
ljenja zatočenika iz Krapja i Bročica u središnji logor.
Do kraja prosinca u glavnom logoru broj 3, odnosno, Ciglani, strijeljano
je još 25 zatočenika (Srba i Židova), zbog napada logoraša Branka Đujića na
ustašu s kojim je kartao u selu, izvan logora. Đujić je bio zadužen za nabavu
hrane za srpsku baraku pa je često odlazio u Jasenovac i svraćao u gostioni-
cu Špicmiler u Jasenovcu i drugdje. Bio se sprijateljio s ustašama, ali je,
prema pričanju suzatvorenika, pretjerao s pićem.
Nekoliko dana kasnije zbilo se još jedno strijeljanje. No ovaj je put, po
zapovjedi Vjekoslava Luburića, strijeljano deset ustaša. Prema riječima
Drage Hadži-Čolakovića, jedan zastavnik kažnjen je zato što je ukrao revol-
ver pijanom njemačkom časniku. Vojnici-čarkari, strijeljani su pak zbog
pljačke u okolnim selima. “Na njihovoj nadgrobnoj ploči Luburić je dao na-
pisati 'ovdje počiva 10 ustaša strijeljanih jer su se ogriješili o ustaške
propise'”, rekao je Hinko Singer, zatočenik iz Karlovca.29 Na desnoj strani
spomenika stajala je prijetnja: “Ovdje će doći oni koji se ubuduće ogriješe o
propise”.
27
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 11.
28
ČOLAKOVIĆ, D. Jasenovac, (1948.), str. 47.
29
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 9.

64
 Prema iskazu Hinka Manna, jednog od čelnika židovske zajednice u Zag-
rebu, u jesen 1941. iz logora je pobjegao izvjesni Hahn. Bio je iscrpljen jer
je u logoru u kratko vrijeme smršavio 20 kilograma. Skrivao se kod prijate-
lja na Črnomercu. Hinko Mann odveo ga potajno na Kaptol kod tadašnjeg
nadbiskupa Alojzija Stepinca. Bilo je to u nedjelju, dan prije zasjedanja Bis-
kupske konferencije. (Zasjedanje konferencije bilo je od 17. do 20. studenog
1941.). Na sastanku je bio i nadbiskupov tajnik Stjepan Lacković. Hahn je
opisao što se događa u Jasenovcu, a nadbiskup je rekao da će o tome obavi-
jestiti ostale biskupe i poslati izvještaj u Rim.30 U zaključcima konferencije,
koji su dostavljeni poglavniku Anti Paveliću, izražena je zabrinutost “za sve
one koji trpe”, te zatraženo “ljudsko postupanje sa Židovima, ukoliko je to
moguće s obzirom na njemačku prisutnost”.31
Stepinac je 6. prosinca poslao pismo poglavniku Anti Paveliću u kojem
ga obavještava da bi htio organizirati dostavu božićnih darova za zatočene u
Jasenovcu. “Poglavniče, molim toplo, da se dozvoli mojoj dobrotvornoj sre-
dišnjici Karitas u Zagrebu, da dođe u vezu s tim ljudima, jer su mnogi od
njih u gorem položaju nego Židovi, koji se nisu pokrstili”, napisao je nadbi-
skup.32
Predložio je Paveliću da bi se putem Karitasa dostavili paketi za Božić, a
da se zatočenici jave svojim obiteljima, oni koji to do tada nisu bili u mogu-
ćnosti. “Božić je pred vratima, a treba prilično vremena da se pomoć kako-
tako organizira”, poručio je čelni čovjek Katoličke crkve u Nezavisnoj Dr-
žavi Hrvatskoj.

Napad na logor s desne strane Save

U jutro 28. prosinca 1941. zatočenike je probudila oštra pucnjava. Hici su

dolazili s druge strane rijeke, iz bosanskog sela Donje Gradine. U selo koje
se nalazi točno nasuprot došli su “odmetnici” i, vjerojatno s pomagačima iz
sela, otvorili vatru na logor. U međusobnom puškaranju poginuo je ustaša
Božo Bunčić, rodom iz Udbine. Prema izvještaju Glavnog stožera Ministar-
stva domobranstva ND Hrvatske od 31. prosinca, u Donjoj Gradini pojavilo
se “oko 150 četnika”. U razmjeni vatre poginula su dvojica ustaša, a trojica
su bila ranjena.33

30
HDA, ZKRZ-GUZ, kut 10.
31
Popis objavljenih isprava. U: Fontes. Izvori za hrvatsku povijest. Glavni urednik Jo-
sip KOLANOVIĆ. Zagreb, 2./1996., br. 2, str. 32.
32
Pismo je izloženo Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.
33
HDA, MINORS, kut. 1.

65
 U tom napadu, koji se vrlo rijedko spominje u knjigama dosad napisanim
o logoru, poginulo je i nekoliko zatočenika.
“Uz ustaše poginulo je i nekoliko zatočenika. Dva dana nismo ništa jeli, i
kad smo išli napokon po puru u kuhinju, tanad je zviždala oko nas”, napisao
je u svojoj knjizi logoraš Milan Gavrić.34
“Promet se te zime 20 dana odvijao preko zaleđene Save, od 20. prosinca
1941. do 10. siječnja 1942. Baš u to vrijeme zauzeli su odmetnici-partizani
selo Gradinu, te su nastale manje borbe”, zapisala je tih dana u školsku spo-
menicu (dnevnik događaja), Elizabeta Vivoda, učiteljica iz Uštice.35 To je
selo udaljeno nekoliko stotina metara od Gradine, odvojeno samo rijekom
Unom koja se tu, kod Jasenovca, ulijeva u Savu. Uštičani su zbog okršaja s
partizanima morali stražariti dan i noć, da se sukob ne prelije i na njihovo
selo.
Ustaše iz Jasenovca su ustanicima iz Gradine odgovorili vatrom iz stroj-
nica i minobacača. Na drugoj strani nije bilo poginulih. Ti su “odmetnici”
kasnije bili pripadnici 2. krajiškog partizanskog odreda.
Ustaše su zatim 15. siječnja prešli Savu i napali Donju Gradinu, no Gra-
dinjani su već imali dojavu da će se dogoditi napad. Civili su se dan ranije
sklonili u zbjeg južnije prema planini Kozari. Pred jačim napadačem (120
ustaša i 50 domobrana), partizani su se povukli za svojim obiteljima. Prema
izvještaju Ministarstva domobranstva, ustaško-domobranske snage prodrle
su do sela Draksenića, 7 kilometara južno od Jasenovca. Selo je zauzeto i
zapaljeno, navodi se u izvještaju poslanom ministarstvu. 36
Posada iz Jasenovca utvrdila je zatim obrambenu liniju nekoliko stotina
metara južno od Gradine. Izgrađeni su drveni bunkeri povezani rovovima
kao mjera opreza protiv eventualnog novog odmetničko-partizanskog napa-
da.

Međunarodna komisija pregledava logor

Godina 1942. počela je poboljšanjem uvjeta u kojima su živjeli jaseno-

vački logoraši.
Nakon Nove godine rečeno im je da će doći komisija koja će provjeriti
stanje u logoru. Ubrzo su počele pripreme. Dopremljeno je šest montažnih
baraka njemačke proizvodnje, veličine 24x6 metara, kapaciteta do 200 oso-
ba. Logoraši su ih sastavljali po vrlo niskim temperaturama. Podignuli su i

34
GAVRIĆ, Milan. Otkosi smrti. Izd. Narodna armija. Beograd, 1977.
35
BULJAN, Alojz; HORVAT, Franjo. Prešućene novljanske žrve. Izd. Ogranak Matice
hrvatske Novska. Novska, 2011., str. 806.
36
HDA, MINORS, kut. 1, dnevno izvješće br. 17.

66
baraku za blagovaonicu te jednu u kojoj je uređena bolnica s ambulantom.
Napravljena je i centralna kuhinja.
U pogon je stavljena predratna pilana, a počele su se osposobljavljati i
druge radionice u tvornici lanaca. “Za 15 dana logor je kao nekim čarobnim
štapićem dobio sasvim novu sliku koja je trebala biti prihvatljiva članovima
komisije”, ispričao je Vukašin Žegarac u Beogradu 10. travnja 1942., netom
po puštanju iz jasenovačkog logora.
Zatočenici su dobili bolju hranu kako bi barake bile na vrijeme gotove.
Međutim, 5. veljače strijeljano je 16 zatočenika, o čemu je napravljen i zapi-
snik.37 Prema zapisniku, “zatočenici-komunisti” su pripremali bijeg i napali
stražara. Strijeljanju su nazočili predstavnici kotarske vlasti i općinski liječ-
nik, a smrt kažnjenika utvrdio je logorski liječnik dr. Gustav Leimdörfer.
Zbog temperatura koje su se spuštale 30 stupnjeva ispod nule, zemlja je bila
tvrda kao kamen pa je u takvim slučajevima bilo teško iskopati rake za po-
kapanje mrtvih tijela.
Komisija je stigla 6. veljače vlakom iz Zagreba do Novske pa se zatim
odvezla saonicama s konjskom zapregom do Jasenovca. Vodio ju je šef Us-
taške nadzorne službe Eugen Dido Kvaternik. Član komisije bio je i Giusep-
pe Massucci, tajnik papinskog izaslanika Ramira Marconea, zatim Stjepan
Lacković, tajnik nadbiskupa Stepinca te predstavnici Hrvatskog crvenog kri-
ža i Srpskog crvenog križa iz Beograda (prema riječima zatočenika, riječ je
bila o ženskoj osobi, nepoznata imena). Bili su tu predstavnici njemačke
vojske i novinski dopisnici iz Italije, Njemačke, Rumunjske i Mađarske.
Često se pisalo da u Jasenovcu nije bilo dobre evidencije zatočenika, no
to nije točno. Postojala je vrlo precizna kartoteka, a uređena je prije dolaska
komisije. Članovima komisije pokazana je kao dokaz da se radi o uređenu
radnom logoru. Opisano im je kako na temelju zakonske odredbe od 25. stu-
denog 1941. godine redarstvene oblasti šalju prijedloge o upućivanju zato-
čenika u logor. Kako se o njima izdaju točne personalne liste, s fotografijom
i osobnim opisom, i kako se sve bilježi u logorsku kartoteku, iz koje se kopi-
je šalju u Zagreb.
Opis tog evidencijskog sustava može se naći u radu “Lišavanje slobode i
prisilni rad u zakonodavstvu NDH”, kojem je autor Mario Kevo.38 Tu su
objavljeni i faksimili obrazaca u koje su se upisivale odluke po kojima UNS
neku osobu šalje u radni logor i potvrde logora da je netko zaprimljen. Ob-

37
HDA, Zbirka zapisa upravnih i vojnih vlasti NDH (ZIG NDH), I-96, kut. 72.
38
Logori, zatvori i prisilni rad u Hrvatskoj/Jugoslaviji 1941.-1945., 1945.-1951. Ured-
nici Vladimir GEIGER, Martina GRAHEK-RAVANČIĆ i Marica KARAKAŠ-OBRADOV.
Izd. HIP. Zagreb, 2010., str. 9-39.

67
javljeni su i faksimili “odpustnica”, odnosno potvrda o puštanju iz logora po
izdržanoj kazni.
Logoraši su za komisiju dobili trake oko ruke s oznakom nacionalne pri-
padnosti. Židovi žute, Srbi plavo-bijele i Hrvati crveno-bijele. Velika većina
nosila je žute trake.
Kad je obilazak završio, Vjekoslav Luburić je bio vrlo zadovoljan. Usli-
jedili su povoljni novinski i obavještajni izvještaji o stanju u logoru. Odmah
sutradan u upravu logora pozvano je 13 zatočenika Srba i priopćeno im da
će ići kući. Više nisu morali raditi, dobili su novu odjeću i dvostruke porcije
hrane. U Beograd su odpremljeni vlakom 30. ožujka 1942.
Od proljeća logoraši mogu pisati dopisnice svojim obiteljima i od njih
dobivati pakete s hranom i lijekovima. Prema sjećanju Ante Miletića, zato-
čenika od veljače 1942. do sredine 1943., u proljeće 1942. za doručak je ug-
lavnom bila kukuruzna kaša, za ručak kuhana repa i kupus, a za večeru
krumpir i juha od krumpira. Za ručak je katkad bilo i konjskog mesa. Hinko
Steiner kaže da su često dobivali i govedsku juhu, od skuhanih goveđih kos-
tiju.39 Pečeni komadi mesa slali su se zatvorenicima od kuće u glinenim po-
sudama napunjenim svinjskom masti da se meso ne bi pokvarilo. Hrana se
kuhala i podgrijavala i na vatrama u logorskim radionicama, rekao je Mile-
tić. Za uzdržavanje židovskih logora od veljače do travnja 1942. godine iz
Državne riznice ND Hrvatske, odnosno, Ureda za podržavljeni imetak, is-
plaćeno je 6,5 milijuna kuna. Riječ je uglavnom o novcu koji je ranije bio
oduzet židovskoj zajednici.40

Poplava u proljeće 1942. godine

Proljeće je donijelo u Jasenovac nove prirodne nepogode. Nakon obilnih

snjegova, uslijedile su velike poplave. Sava je probila nasip i poplavila lo-
gor. Većina logoraša prevezena je na deset dana u Staru Gradišku dok voda
nije opala. Ostalo samo nekoliko desetaka ljudi, u prostorijama na katovima
do kojih nije doprla voda. “Guske, patke, kokoši i purani razbježali su se iz
ekonomije i kratko se vrijeme zadržavali na otočićima toga mora. Uspjeli
smo ipak spasiti gotovo svu stoku”, rekao je Đuro Schwartz.41
Toplina, vlaga i loši higijenski uvjeti potaknuli su razvoj epidemija. Veli-
ka župa Vrhbosna poslala je 4. ožujka 1942. dopis svojoj redarstvenoj upravi
da se u Jasenovcu pojavio tifus, “pa se iz tog razloga ne će do daljnjega pri-

39
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 11.
40
HDA, RUR ŽO, kut. 12, 29332
41
HDA, ZKRZ, mikrofilm Z-2942

68
mati zatočenici”.42 Dublje rake za mrtve sada se ne mogu kopati zbog izbi-
janja podzemnih voda.
Kotarska oblast iz Novske još je 17. studenoga 1941. pisala Ministarstvu
zdravstva da među zatočenicima vlada epidemija akutnih crijevnih bolesti,
kao i ušljivost. I to ne samo kod zatočenika nego i kod ustaša koji ih čuvaju.
Od tifusa je umrlo i sedam ili osam ustaša iz posade koja je osiguravala
logor.43 Od tifusa je u studenom 1944. umro i Zvonimir Brekalo, vojni du-
šobrižnik i logorski katolički svećenik.
Židovska općina iz Osijeka i epidemiološki odsjek Ministarstva zdravstva
dogovarali su nabavu dezinfekcijskog aparata. Osječka općina kupila je 4.
svibnja 1942. mikroskop za laboratorij jasenovačke logorske bolnice. Stajao
je 6000 kuna.44
U Jasenovcu su se zapisnički utvrđivali i slučajevi smrti u logoru. U zapi-
sniku od 1. ožujka 1942. stoji da je u bolničkoj ambulanti nađena mrtva že-
na. Tim je povodom sastavljena komisija od pet osoba (općinski načelnik
Jasenovca Nikola Vidaković, poznat i po nadimku Bradonja, zatim dva lo-
gorska liječnika i dva ustaška dužnosnika). Liječnici su ustanovili kljenut
(zatajenje) srca, odnosno, utvrđena je “naravna smrt i naređeno da se umrla
u roku od 4 sata pokopa na logorskom groblju”. Umrla bolesnica zvala se
Barbara Lugarić, Hrvatica iz Siska.
Zapisnik o njezinoj smrti izrađen je u pet primjeraka i poslan kotarskoj
oblasti u Novskoj, “Zapovjedničtvu sabirnih logora u Jasenovcu”, Ustaškoj
nadzornoj službi, Ured I u Zagrebu, Ustaškoj nadzornoj službi, Ured III u
Zagrebu te ispostavi župske redarstvene oblasti u Sisku.45
Sličan zapisnik sastavljen je i u slučaju smrti Danile Vuković (rođene
1909., kći Alojza), u prosincu 1942. godine u logoru Stara Gradiška. U zapi-
sniku stoji da je zatočenica umrla naravnom smrću, a liječnik je napisao da
je razlog bio “paralysis cordis” (zastoj rada srca). Zapisnik su podpisali izas-
lanik Kotarske oblasti Markan Mostarčić, predstavnik upravnog odjela logo-
ra Branimir Slipčević, liječnik zdravstvenog odjela logora dr. Leon Perić,
zapovjednik logora ustaški nadporučnik Nikola Gadžić i logorski liječnik dr.
Salomon Kunorti. Obavijest o smrti zatočenice poslan je također na pet ad-
resa: Kotarskoj oblasti Nova Gradiška, Zapovjedništva logora Stara Gradiš-

42
MILETIĆ, Antun. Koncentracioni logor Jasenovac, 1941.-1945. Dokumenta. Knjiga
II. Niz: Izvori. Drugo izdanje. Izd. Narodna knjiga, Beograd; Spomen-područje Jase-
novac. Beograd, 21986., str. 177.
43
BULJAN, A.; HORVAT, F. Prešućene novljanske žrve, (2011.), str. 680.
44
HDA, Ustaška nadzorna služba, kut. 6.
45
JUSP Jasenovac, faksimil objavljen na web stranici http://www.jusp-
jasenovac.hr/Default.aspx?sid=5557, pristupljeno 30. ožujka 2015.

69
ka, Uredu I UNS-a, Ravnateljstvu za javni red i sigurnost u Zagrebu, te obi-
telji Danile Vuković.46
Takvu obavijest dobila je od Ravnateljstva za javni red i sigurnost i obi-
telj Usenik. Član njihove obitelji Josip Usenik u Jasenovac je odveden 8.
kolovoza 1942. godine. Politički odsjek Redarstvene oblasti za Grad Zagreb
javio je obitelji da je Josip Usenik umro u sabirom logoru dana 25. listopada
1942.47
U popravcima nasipa i borbi s rijekom Savom koja se izlila iz korita sud-
jelovao je i Ante Miletić. Radove na nasipu ustaše su nadgledali i vozeći se
uokolo u čamcima. Jedna skupina mlađih ustaša dala je Miletiću i drugim
zatočenicima šaku hercegovačkog duhana u stanci od rada.
Nakon poplava, u travnju je proslavljen Uskrs. Zatočenici su dobili sve-
čani obrok s kuhanim jajima i komadom slanine. Kruh se pekao u velikoj
pekari, za ustaše i zatočenike. Bio je od kukuruza, okrugao, promjera oko 25
centimetara i dijelio se na šest osoba. Na internoj “burzi” četvrtina tog kruha
vrijedila je dvije cigarete.
Miletić je ubrzo iz lančare prebačen za podvornika u logorsku bolnicu u
mjestu Jasenovcu. “Tu je bilo hrane koliko god je trebalo. Prava 'Esplanada'.
Najeo sam se tih mjeseci griza na mlijeku za tri života”, izjavio je Miletić.48
Židovske općine redovito su u logor slale pakete s hranom. Prema željez-
ničkim odpremnicama koje se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu, 17.
lipnja 1942. dopremljeno je 700 kilograma hrane i odjevnih predmeta. Zatim
1. srpnja stiže pošiljka teška 920 kilograma, a 8. srpnja dostavljeno je hrane i
odjeće u ukupnoj težini od 1079 kilograma. Židovska bogoštovna općina iz
Zagreba poslala je u četiri godine oko 50.000 individualnih paketa u logore
ili oko 600 tjedno, prema izvještaju ŽBO iz 1945. godine.49
Pakete je u sabirne logore slao i Hrvatski crveni križ. Od rujna 1943. go-
dine HCK šalje pakete onim zatočenicima koji nemaju nikoga tko bi ih mo-
gao pomagati takvim pošiljkama. U 1943. godini Središnji ured HCK-a od-
premio je u sabirne logore u ND Hrvatskoj 976 paketa živežnih namirnica
ukupno teških oko 4,5 tona. U njima je bilo najviše ječmene kaše, ječmenog
brašna, graha, kukuruznog brašna, slanine i sira. U 1944. je do 30. lipnja po-
slano još 4736 paketa, ukupno teških 18.350 kg. Do 24. svibnja 1944. posla-
no je u sabirne logore i 1008 namotaka crnog i bijelog konca za krpanje od-
jeće zatočenika.50

46
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 145.
47
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 145.
48
Antun Miletić, u razgovoru s autorom, Zagreb, 12. veljače 2012.
49
HDA, ZKRZ, mikrofilm Z-2944.
50
Hrvatski crveni križ. Zagreb, travanj-svibanj 1944., str. 109.

70
 Deportiranje Židova iz logora ND Hrvatske u Njemačku

Jednu od studija o odnosu prema Židovima u Nezavisnoj Državi Hrvats-

koj sredinom 1950-ih godina sastavila je Uprava državne sigurnosti (srpski:
bezbjednosti, stoga skraćeno: UDB, kolokvijalno: Udba), odjel Državnog
sekretarijata za unutrašnje poslove Federativne Narodne Republike Jugosla-
vije.51 U studiji se, uz ostalo objašnjava: Premda NDH formalno nije bila
okupirana, već je figurirala kao samostalna satelitska država, njemački je
utjecaj u njoj od samog početka djelovao u pravcu donošenja protužidovskih
mjera. Pri tome su njemački faktori smatrali da provođenje te politike u dje-
lo nije išlo tako brzo i tako podpuno kako su oni to željeli.
Utjecaj na vlasti Nezavisne Države Hrvatske, stoji u studiji, imali su ne
samo sigurnosno-policijski organi Trećeg Reicha u Zagrebu, već i njemačko
poslanstvo. U tome je surađivao i Njemački znanstveni institut čiji je vodi-
telj profesor Walz pomagao i omogućavao izdavanje antisemitske literatu-
re.52
Nezadovoljstvo Nijemaca mjerama protiv Židova iskazano je vlastima
NDH već u početku 1942. Njemački policijski ataše u Zagrebu Hans Helm
prenio je ustaškoj vladi da se sprema preseljavanje ili iseljavanje preostalih
Židova iz ND Hrvatske u istočne dijelove Reicha.53 Kao stručnjak za tu vrs-
tu poslova u Zagreb je poslan predstavnik Glavne uprave državne sigurnosti
(RSHA) Haupsturmführer Franz Abromeit, iz Eichmannova odjela IV B.
Tada je ustaška uprava bila i pod neposrednim pritiskom da poboljša organi-
zaciju hvatanja i deportiranja Židova. 54 Transporti Židova organizirani su od
ljeta 1942., a osobito u kolovozu te godine. Prema sporazumu Abromeita i
dr. Filipa Crvenkovića, ravnatelja Glavnog ravnateljstva za javni red i sigur-
nost, podpisanog u siječnju 1943., Židovi koji se nalaze u logorima u Jase-
novcu, Staroj Gradiški i Feričancima, a nisu uključeni ni u kakvu radnu dje-
latnost, prebacit će se u Njemačku.55
Prema dogovoru, svi Židovi koji su predviđeni za iseljenje u Reich kon-
centrirat će se u logoru u Staroj Gradiški i registrirati u posebnim popisima.
Na kraju je utanačeno da će vlak za transport staviti na raspolaganje nje-
mačke državne željeznice.

51
Njemačka obavještajna služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. 2. dio. Izd. Večernji
list. Zagreb, 2011., str. 427-430.
52
Njemačka obavještajna služba, 2. (2011.), str. 428.
53
GOLDSTEIN, Ivo. Holokaust u Zagrebu. Zagreb, 2001., str. 424.
54
GOLDSTEIN, I. Holokaust u Zagrebu, (2001.), str. 426.
55
Njemačka obavještajna služba, 2. (2011.), str. 429.

71
 U kolovozu 1942. u nekoliko velikih transporta deportirani su Židovi iz
ND Hrvatske iz Osijeka (skupljeni u getu u Tenji), iz Zagreba, iz sabirnog
logora Vinkovci, iz Lobor grada… U proljeće 1943. sljedeća je skupina Ži-
dova prebačena u logore u Reichu i okupiranoj Poljskoj, utvrdili su analiti-
čari Udbe. I zaključili: Iako provedena s namjerom da se NDH očisti od Ži-
dova, Abromeitova akcija nije dala onaj rezultat koji su dale, na primjer,
odgovarajuće akcije u okupiranoj Srbiji. U Zagrebu je do kraja rata ostala
formalno židovska crkvena općina, a u logorima u NDH uspio se održati na
životu manji broj Židova koji su tamo zadržani zbog radnih potreba.56
U izvještaju Juliusa Schmidlina, poslanika Međunarodnog odbora Crve-
nog križa pri ND Hrvatskoj u Zagrebu, poslanom u St. Gallen u svibnju
1943. godine, predsjedniku Federacije židovskih općina Švicarske Konfede-
racije, opisuje se položaj Židova u Hrvatskoj. 57 Navedene su represivne mje-
re protiv židovske zajednice (od oduzimanja imovine do internacije), kao i
rad Židovske bogoštovne općine u novim uvjetima. Na slobodi je u tom tre-
nutku u ND Hrvatskoj (izvan talijanske zone) bilo oko 1600 Židova, najviše
u Zagrebu, a još nekoliko stotina ih je živjelo u manjim mjestima. Schmidlin
poručuje da se na osnovu pisama iz logora može predpostaviti da u Jasenov-
cu i Staroj Gradiški ima od 1000 do 1200 Židova. Sa židovskim organizaci-
jama u Švicarskoj i SAD-u Schmidlin dogovara dostavu humanitarne pomo-
ći za zatočene, što je uskoro i ostvareno. Kasnije je pomoć Međunarodnog
odbora Crvenog križa stizala i do siročadi hrvatskog i srpskog podrijetla
(mlijeko u prahu, brašno, konzerve mesa, vitaminski pripravci, lijekovi).
Schmidlin u izvještajima spominje i židovski starački dom koji štiti nad-
biskup Stepinac.
I izvještaju upućenom centrali MOCK-a u Ženevi 23. studenoga 1943.
godine, Julius Schmidlin iznosi da se na temelju raspoloživih podataka u
logoru u Jasenovcu nalazi oko 800 Židova, od toga 5 žena i 10 djece. U lo-
goru Stara Gradiška i njegovoj podružnici-ekonomiji Gređani salaš bilo je
oko 400 Židova, od toga 65 žena i 15 djece.58
Izvještaj u ožujku 1944. ponovo govori o istom broju zatočenika Žido-
va.59

56
Njemačka obavještajna služba, 2. (2011.), str. 429. Analitičari Udbe spominju da su
spas od deportacija i logora pronašli i “počasni arijevci” i dio Židova koji su bili u mi-
ješanim brakovima.
57
KEVO, Mario. Veze Međunarodnog odbora Crvenog križa i NDH. Zagreb, 2009., str.
43.-62: izvještaj Salyju Mayeru.
58
KEVO, M. Veze Međunarodnog odbora, (2009.), str. 147.
59
KEVO, M. Veze Međunarodnog odbora, (2009.), str. 199.

72
 Brzojav od srpnja 1944. tarkođer spomnje broj od 1200 paketa koji će se
poslati zatočenim Židovima u Jasenovcu i Staroj Gradiški.60 Iz logora u Ja-
senovcu sačuvana je i bilježnica iz tzv. paketarnice, odjela kroz koji su pro-
lazili paketi koje su članovi obitelji i drugi slali zatvorenicima. Popis se od-
nosi na 1944. godinu i ima oko 3200 imena. Oko 800 je, recimo to tako, ti-
pično židovskih imena i prezimena. Ostalo su većinom hrvatska, a dijelom
srpska i bosansko-muslimanska imena i prezimena.61
Odnos vodstva ND Hrvatske prema Židovima najčešće se opisuje nagla-
šavanjem odluke o donošenju zakona o rasnoj pripadnosti i srodnih propisa
(tzv. rasni zakoni). Zakoni o rasnoj pripadnosti i o zaštiti arijske krvi i časti
hrvatskog naroda doneseni su već 30. travnja. 1941. godine. No vrlo se ri-
jedko spominje da je “rasne zakone” ukinuo također poglavnik Ante PAVE-
LIĆ. Bilo je to 3. svibnja 1945., kad je njemački pritisak praktično nestao.
Zakonsku odredbu o izjednačenju pripadnika ND Hrvatske s obzirom na
rasnu pripadnost, kojom “prestaje svako razlikovanje prema rasnoj pripad-
nosti”, uz Pavelića je podpisao i državni prabilježnik-čuvar državnog pečata
Andrija Artuković.62

Suzbijanje epidemije tifusa

Veliku zaslugu za suzbijanje prve epidemije tifusa u logoru, koja je izbila

u proljeće 1942., ima dr. Josef Konforti, liječnik iz Travnika. U logor je,
kao Židov, doveden 17. ožujka 1942. Brzo je prepoznao što je uzrok naglom
porastu oboljenja praćenih visokim temperaturama. Upravi logora, na čelu s
Ljubom Milošem, održao je predavanje o mjerama za suzbijanje zaraze.63
Konforti im je objasnio da pjegavi tifus prenose uši, koje ne prave razliku
između zatočenika i stražara. Stoga se svi moraju šišati na nulu i redovno
brijati, češće se kupati i dezinficirati odjeću i posteljinu. Treba napraviti ka-
de za kupanje toplom vodom i sapunom i nabaviti aparate za dezinfekciju.
Miloš je prihvatio sve savjete i naredio da se provedu.
Konforti je s dozom profesionalnog ponosa u izjavi istaknuo da su mjere
za sanaciju logora bile uspješne i od sredine svibnja više nije bilo novih slu-
čajeva bolesti. No tifus se kasnije sporadično ipak pojavljivao u logoru, oso-
bito nakon što bi u njega bili dovedeni zarobljeni partizani.

60
KEVO, M. Veze Međunarodnog odbora, (2009.), str. 357.
61
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 231.
62
Odredba je objavljena u listu Hrvatski narod, broj 1352., od 5. svibnja 1945.
63
Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Ur. Dušan SINDIK. Izd. Savez jevrejskih opština
Jugoslavije. [Beograd], 1972., str. 209-239.

73
 U svibnju je Konfortija na sastanak pozvao i Vjekoslav Luburić. Rekao
mu je da organizira liječnike i bolničare koji će ići u akciju s ustaškim odre-
dom. “Bit će veselo”, rekao je Luburić. Dan prije akcije, koja se dogodila
25. svibnja, Konforti i drugi liječnici su za desetak vojnika, “deset dječaka u
ustaškim uniformama”, održali kratki tečaj previjanja i podvezivanja rana.
Luburićeva bojna od nekoliko stotina vojnika krenula je u proboj ceste
koju su zaposjeli partizani na pravcu od Draksenića prema Bosanskoj Dubi-
ci. Kao sanitetska ekipa, s njima kreću i liječnici-zatočenici Josef Konforti,
Igor Gasparini i Marin Jurčev te nekoliko drugih zatočenika kao bolničari.
Na smotri prije polaska pojavio se i ravnatelj UNS-a Eugen Dido Kvaternik
koji je Gaspariniju i Jurčevu, kao Hrvatima, poručio da imaju priliku “okaja-
ti grijehe i stupiti u redove domoljuba”.
Igor Gasparini poginuo je tog dana, pored ceste za Dubicu, pomažući ra-
njenim ustašama. Partizani su se u svom izvještaju pohvalili da su ubili “us-
taškog ljekara”. Ustaški odred uspio se probiti do Bosanske Dubice, gdje su
Konforti i Jakob Danon u pratnji ustaškog vodnika Mandila otišli na pivo i
kavu u vrtni restoran. Vodnik im je pomogao da s pošte pošalju razglednicu
rodbini. “Sestre u Splitu dobile su razglednicu i po marki su vidjele da je
poslana iz Dubice. Ali što sam tamo radio nisu imale pojma”, prisjetio se
nakon rata Josef Konforti.
Po povratku u Jasenovac, Marin Jurčev je pristupio ustašama te od zato-
čenika postao ustaški satnik i upravitelj nove bolnice koja se gradila u mjes-
tu Jasenovcu. Nastavio je surađivati sa zatočenicima i održavati veze s ko-
munistima i partizanima izvan logora, zbog čega je obješen u jesen 1944.
godine.
Nakon akcije na cesti prema Dubici Josef Konforti je poslan da od lipnja
do kolovoza u dječjem domu u dvorcu Gornja Rijeka kod Križevaca liječi
tristotinjak srpske, odnosno, pravoslavne djece, koja su tamo dovedena na-
kon bitke na Kozari.
Početkom 1943. logorska uprava šalje ga na novi službeni put i to u Ku-
pinec gdje liječi obitelj Vladka Mačeka, predsjednika HSS-a. Odande je u
listopadu 1943. pobjegao u partizane. U svom dugačkom i podrobnom me-
moarskom prilogu u “Sećanjima Jevreja…” Konforti ne spominje ni jedno
ubojstvo u logoru koje je osobno vidio.
U 1942. godini u logor su dovedena sedmorica slovenskih katoličkih sve-
ćenika, koje su Nijemci početkom rata protjerali iz Slovenije u ND Hrvats-
ku, a živjeli su u Hrvatskom zagorju. Optuženi su za veze s partizanima i
nedovoljnu lojalnost vlastima. Franjo Rihar je u Donjoj Stubici optužen da
za 10. travnja nije htio služiti svečanu Misu za domovinu. U logor je od-

74
premljen 25. svibnja 1942. Nedugo nakon dolaska u Jasenovac umro je od
tifusa.
Sudbina ostalih mnogo je nejasnija. Jakob Ratko Sem umro je, ili bio ubi-
jen, prije 20. rujna. Ostali zatvoreni svećenici (Franc Grobler, Franc Kač,
Ivan Kodrič, Anzelmo Polak i Ivan Rančigaj) radili su kao bolničari u logor-
skoj bolnici. No onda su 17. listopada, odvedeni izvan logora i više se nisu
vratili. Živ je ostao samo Anton Rantaša, koji je zbog bolesti tog dana bio na
poštedi u logorskoj ambulanti.
Tvrdi se da je ubojstvo svećenika naredio Luburić, navodno kivan na slo-
venske svećenike još od vremena Antona Korošca, katoličkog svećenika i
strogog ministra unutarnjih poslova Kraljevine SHS, za čije su uprave pro-
gonjeni hrvatski nacionalisti. Nije nemoguće da je to bila i reakcija na kri-
tički odnos tadašnjeg nadbiskupa Alojzija Stepinca prema poglavniku Pave-
liću i njegovim saveznicima iz Italije i Njemačke.
Kad je glas o smrti svećenika došao do nadbiskupa Stepinca, on je Pave-
liću napisao pismo u kojem je Jasenovac nazvao sramotnom ljagom i zloči-
nom. “Ako su svećenici protudržavno djelovali, zašto ih se onda nije dalo na
sud?”, napisao je Stepinac. Podkraj listopada izgovorio je i oštru propovijed
u kojoj je nedvosmisleno optužio rasizam i druge ideologije nespojive s krš-
ćanstvom.
U logor je podkraj rata doveden i svećenik Franjo Orešnik, također Slo-
venac, koji je nakon protjerivanja iz Slovenije službovao u Kutini i Velikoj
Ludini. Pritvoren je u prosincu 1944. zbog sumnji da pomaže partizane. Na
popisu stradalih u logoru je i bogoslov Mihajlo Lozinskij, inače Ukrajinac i
grkokatolik, iz sela Lipovljani, koga su u rujnu 1944. zarobili Nijemci i usta-
še u Lipovljanima, kao odmazdu za partizanski napad. U logor je zajedno s
njim dovedeno i oko 200 drugih stanovnika Lipovljana. Lozinskij je, prema
sjećanju preživjelih, umro od tifusa.
U Jasenovcu je bilo nekoliko slučajeva da je nad zatočenicima izvršena
kazna strijeljanjem i zbog događaja koji nisu imali izravne veze sa samim
logorom. Na to ukazuje dopis A. Skelina, predstavnika Ministarstva oruža-
nih snaga, upućen podkraj prosinca 1941. muslimanskim jedinicama pod
zapovjedništvom Huske Miljkovića.64 Miljković je u to vrijeme bio partizan-
ski saveznik, i zajedno s njima oteo je nekoliko dužnosnika ND Hrvatske
(jednog podžupana i satnika te njihove vozače). Skelin upozorava da su zau-
zvrat uhićeni članovi partizanskih obitelji. “Ako ne dobijem jasan odgovor o
sudbini naših ljudi bit će strijeljani članovi vaših obitelji te članovi komunis-
tičke partije u logoru Jasenovac”, stoji u dopisu.

64
HDA, MINORS, kut. 1

75
 Iz logora su zatočenici odvođeni u Zagreb i Osijek, da bi radi odmazde za
napade partizana bili strijeljani ili vješani. Lidija Zlatić bila je u skupini od
50 zatočenika i zatočenica koji su 1942. iz Stare Gradiške upućeni u Zagreb
na strijeljanje. No presuđeno je da će biti smaknuto njih 20, pa su ostali vra-
ćeni natrag na odsluženje kazne.
Osječki prijeki sud tražio je 23. listopada 1941. dovođenje Brace Franka
iz jasenovačkog logora u Osijek na suđenje zbog ilegalnih komunističkih
aktivnosti. Frank je osuđen na smrt.65
Ivica Brkljačić, zapovjednik logora Jasenovac od 29. ožujka 1943. do
30. travnja 1944. godine, rekao je pred istražiteljima Zemaljske komisije da
je u njegovo doba proveo pisani nalog iz Zagreba, iz Odsjeka za upravu lo-
gora, za strijeljanje šest zatočenika. Pri tome je samoinicijativno izostavio
Antu Došena, jer mu je bio “kum i komšija”. Brkljačić je pritom dodao da su
to bili i jedini zatočenici koji su u njegovih godinu dana upravljanja logorom
strijeljani ili na drugi način ubijeni. Dok sam ja bio upravitelj logora u Jase-
novcu, nije se smjelo ni tući, a kamoli ubijati. Još na početku službe kaznio
sam dvojicu ustaša što su istukli nekog inženjera. Zato imam mnogo zahval-
nih pisama kod kuće od raznih zatočenika koji su mi se kasnije javljali, izja-
vio je Brkljačić.66 I zatočenici iz tog razdoblja redovito opisuju samo to jed-
no strijeljanje.

Partizanske akcije u blizini logora

Partizani u prvoj polovini 1942. godine pojačavaju djelovanje južno od

rijeke Save, služeći se brdovitim predjelima Kozare i Prosare kao gerilskim
bazama. Ugrožavaju okolne gradove, prometnice i rudnik u Ljubiji. Partiza-
ni su s bosanske strane u svibnju 1942. izveli pravi gusarski napad čamcima
na šlep koji je plovio iz Jasenovca u Gradišku. Borci su gađali posadu koja
je opalila oko 10 metaka. Borci su sjeli u čamac i požurili prema šlepu i ba-
cili bombu u motor. Ustaški satnik pucao je iz pištolja dok nije ubijen. Pro-
nađena su dva civila u šlepu. Od neprijateljske posade jedan se spasio ska-
kanjem u Savu i plivanjem. U šlepu je zaplijenjen jedan puškomitraljez, 5
karabina, 2 pištolja, 400 metaka, 2 ustaške uniforme, 100 metara kukuruza,
30 metara sijena, kovački alat, nekoliko stotina metara žice, razni lonci i
300 litara nafte. Borci su motor izvadili i prazan šlep potopili, stoji u parti-
zanskom izvještaju o akciji.67

65
HAD, ZKRZ, kut. 10.
66
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 251.
67
Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naro-
da. Tom IV/5. Izd. Vojnoistorijskih institut JA. Beograd, 1953., str. 151.

76
 Ustaška posada iz Jasenovca do travnja 1942. nije imala sukobe s većin-
skim pravoslavnim stanovnicima susjednih sela Mlaka i Jablanac, smješte-
nima na lijevoj obali Save, između Jasenovca i Gradiške. Seljani su u me-
đuvremenu prešli na katoličanstvo. Hercegovački pripadnici jasenovačke
jedinice iz svog su kraja donosili izvrstan duhan i prodavali ga Mlačanima.
A oni su ga opet preprodavali partizanima. Tako su pripadnici zaraćenih
strana dijelili duhanske užitke.
Sve do noći između 3. i 4. travnja, kad se partizani prebacuju preko Save
iz sela Orahova, s desne obale, u Jablanac. “Ustaška ophodnja koja je čam-
cima pokušala prijeći u Jablanac nije uspjela, a suhim se putem u selo ne
može doći zbog poplave”, stoji u izvještaju Glavnog stožera Ministarstva
domobranstva.68
Partizani zatim čamcima sele preko rijeke na desnu obalu svih 350 sta-
novnika Jablanca, njihovih 200 svinja i mnogo pokretne imovine. Nakon
toga partizani i seljani spaljuju svoje selo, uključujući i pravoslavnu crkvu.69
Nekoliko katoličkih obitelji preselilo se u susjednu Mlaku.
Zatim je, 14. travnja, uslijedio partizanski napad i na ustašku posadu u
Mlaki. Poginula su tri ustaše, a 14 ih je ranjeno. U protunapadu partizani su
odbačeni, a selo zauzeto. Stanovnici Mlake su riječnim putem preseljeni u
logore Jasenovac i Staru Gradišku. Odatle žene odlaze na rad u Njemačku, a
muškarci se odpremaju prvo u logor Sajmište u Zemun, a potom na rad u
Njemačku i Norvešku. Moguće je da su se ustaše usput osvetili za poginule
u sukobu s partizanima u Mlaci. Mato Stančić, zatočenik jasenovačkog logo-
ra od 10. ožujka 1942. rekao je pred organima Zemaljske komisije da je 23.
svibnja “ubijeno 30 starijih iz Mlake, a ostali su poslani u Njemačku na rad”.
Partizani su pokušali još nekoliko napada na Jasenovac. Napad 17. trav-
nja trajao je od 4 do 6 sati ujutro. “Uz puščanu vatru pokušali su pobunjenici
prielaz na lievu obalu rijeke Save i napad na Jasenovac i logor. Pokušaj prie-
laza spriečen je bez vlastitih gubitaka. Gubitci pobunjenika nisu poznati”.70
Sljedeći zabilježeni napad je od 5. svibnja. Oko 23.30 doplovilo je čam-
cem rijekom Unom oko 20 partizana. Kod Gradine su napali ustašku stražu.
Idući dan, opet u gluho doba noći, uslijedilo je novo puškaranje. “Na us-
taške straže pucalo je i pučanstvo grkoistočne vjere, kojom prilikom je jedan
ustaša pao. Zbog tog slučaja dao je zapovjednik sabirnog logora sve grkois-
točnjake internirati u sabirni logor.”71

68
HDA, MINORS, Izvješća Glavnog stožera, kut. 1.
69
Ljepojević Stevo i Ana, razgovor 13. lipnja 1980., prema BULJAN, A.; HORVAT, F.
Prešućene novljanske žrve, (2011.), str. 604.
70
HDA, MINORS, Izvješća Glavnog stožera.
71
HDA, MINORS, Izvješća Glavnog stožera, 16. svibnja 1942.

77
 Ustaše, dakle, tada iseljavaju Srbe-pravoslavce iz Jasenovca i Uštice, one
koji dotad već nisu vlastitom odlukom otišli na rad u Njemačku ili nisu iz-
bjegli u Srbiju. Šalju ih također u logor Sajmište u Zemun. Odatle su muš-
karci sposobni za rad brodom prevezeni Dunavom do Beča i Linza i dalje za
Njemačku i Norvešku. Ostali su pušteni i otišli su u Srbiju.
Iz radova autora koji su opisivali ove slučajeve (Filip Škiljan: Mlaka i
Jablanac, nestala sela, te Buljan i Horvat: Prešućene novljanske žrtve) proi-
zlazi da su ustaše iselili srpsko stanovništvo iz tih sela stvarajući sigurnosni
pojas za zaštitu logora i njegove okolice.
Iz Jasenovca pritom nisu odvedeni oni Srbi koji su radili kao stručni rad-
nici u logorskim radionicama i nekoliko žena koje su bile udane za Hrvate.
U logoru su primjerice radili jasenovački Srbi, braća Slavko i Rajko Metlaš.
Slavko je bio nadzornik radova u električnoj centrali, a Rajko na ekonomiji.
Slavko Metlaš je preživio rat i poslije je živio u Beogradu. Rajko je nestao
na Križnom putu, a njihov treći brat Branko poginuo je kao domobran.72
Još jedan Srbin, Milan Miljenović, bio je cijelo vrijeme rata zaposlen u
logorskoj upravi, u komercijalno-računovodstvenom odjelu. Na ispitivanju
1946. pred Zemaljskom komisijom za istraživanje zločina okupatora izvla-
čio se da je “po prirodi povučen i tih radnik i da ne bi znao neke naročite
pojedinosti opisati onako kao drugi, mlađi ljudi…” Može se predpostaviti da
je istodobno bio u strahu da ga ne optuže i ne kazne za suradnju s ustašama.

Iz logorske blagajne plaćena odšteta stanovnicima Crkvenog Boka

Partizani su cijelo vrijeme rata bili u blizini logora. Antun Miletić u knjizi
spominje izvještaj partizanskog obavještajca koji se 1942. iz Podkozarja
prebacio do Jasenovca pa potom preko poznanice ušao u logor da vidi što se
tamo događa. Ova naizgled fantastična priča izgleda realnija kad se zna da je
kroz logor prolazila cesta po nasipu koji uz Savu vodi od Jasenovca do sela
Košutarica s istočne strane logora. Stanovnici Jasenovca tako su gotovo cije-
li rat prolazili na drugu stranu do svojih njiva. Prolaznici bi se skupili pred
ulaznim vratima i potom bi u skupini, uz pratnju jednog stražara, prošli kroz
logor. Taj partizanski obavještajac zvao se Dragan Lucić, a pohvalio se da je
u pregledu logora razgledao raspored straža i njihovo naoružanje pa je parti-
zanima poslao i shemu obrane logora.73
Pored Mlake i Jablanca prebacivali su se partizanski diverzanti iz Bosne
prema pruzi Zagreb-Beograd. Bivši zatočenik Srećko Kutnjak opisao je ka-

72
BULJAN, A.; HORVAT, F. Prešućene novljanske žrve, (2011.), str. 678.
73
KOMARICA, Slavko; ODIĆ, Slavko. Zašto Jasenovac nije oslobođen. Zagreb, 2008.,
str. 53. ― Usp. MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, I. (21986.), str. 88.

78
ko su zatočenici održavali i autobusnu liniju Stara Gradiška-Okučani-Stara
Gradiška. Jednog dana je autobus s vozačima-logorašima Dragom Vučkovi-
ćem i Vilimom Crnkovićem naišao na partizansku zasjedu. U pucnjavi je
ubijen jedan ustaša iz pratnje, jedan je ranjen, a teže ranjen u plećku bio je i
Vilim Crnković. Autobus se nekako probio do logora gdje je Crnković po-
tom liječen u bolnici.74
K partizanima su zatočenici bježali s vanjskih radova. Iz Gradine je pob-
jegao logoraš koji je na tamošnjim njivama vozio traktor. Traktorist je u
pratnji ustaše otišao na rad u Gradinu, ali se traktor putem pokvario ili je to
možda bilo inscenirano. Kad je ustaša skinuo pušku da vidi u čemu je stvar,
traktorista mu je ključem razbio lubanju. Potom pođe traktorom do šume pa
pješke do Prosare, ispričao je bivši zatočenik Erwin Miller.
Nakon partizanskih napada i zasjeda ustaška posada u Jasenovcu ojačava-
la je položaje i razvijala obavještajne aktivnosti. Raspolagali su i s protuzra-
koplovnim oružjem pa je zrakoplovstvo ND Hrvatske upozoreno da bez
predhodne najave ne nadlijeće područje logora, jer će sa zemlje biti otvorena
vatra bez upozorenja.
U listopadu 1942. godine dogodio se i slučaj sela Crkveni Bok, udaljenog
17 kilometara zapadno od Jasenovca u pravcu Sunje. Motivirani sumnjom
da stanovnici (Srbi-pravoslavci koji su 1941. prevedeni na katoličanstvo)
surađuju s partizanima, ustaše iz Jasenovca upadaju u selo i sve seljane sa
ženama i djecom odvode u logor. Na zauzimanje mjesnog župnika Augusti-
na Kralja i drugih dužnosnika, koje je stiglo sve do Pavelića i ministara u
Vladi ND Hrvatske (spominje je, primjerice, u svom dnevniku Mladen Lor-
ković), svi su, osim osmorice, uskoro pušteni kućama. Čak je iz logorske
blagajne seljacima Crkvenog Boka isplaćena odšteta za uništenu i ukradenu
imovinu. Od osmorice zadržanih, četvorica su uskoro uspjela pobjeći iz lo-
gora.
Ubojstva katoličkih svećenika, akcija Crkveni Bok i djelovanje u Travni-
ku gdje je poduzeo protupartizansku akciju protiv volje Nijemaca, prelili su
čašu tolerancije prema Luburićevom radu. U logor je poslana nova istražna
komisija, na čelu s visokim dužnosnikom Vlade Aleksandrom Seitzom i
Ivom Bogdanom, šefom Ureda za promičbu. Na inzistiranje njemačkih
predstavnika Luburić je suspendiran i smijenjen na neko vrijeme iz uprave
nad logorima. Iako je Pavelić pred Nijemcima branio Luburića i tvrdio da je
radio kako bi spriječio pobunu,75 povjerenik za logore je interniran u mjesto
Šumec kraj Lepoglave.

74
HDA, ZKRZ, kut. 216.
75
KRIZMAN, Bogdan. NDH između Hitlera i Mussolinija. Zagreb, 1983., str. 449.

79
 Umjesto njega povjerenik postaje Stanko Šarac iz Ministarstva unutarnjih
poslova. Iz Jasenovca odlazi i Ljubo Miloš, koji je zbog akcije u Crkvenom
Boku pritvoren u Zagrebu, i interniran kraće vrijeme u zatvoru na Savskoj
cesti. Utjecaj na logor Vjekoslav Luburić ponovo dobiva u travnju 1944., a
Ljubo Miloš će se onamo vratiti tek u travnju 1945.

Logorske radionice i razonoda nakon rada

U prvom dijelu 1942. godine zatočenici u logoru zaposleni su u mnogim

radnim skupinama. U veljači se u jasenovačkom logoru osniva automehani-
čarska skupina u kojoj ubrzo radi 45 zatočenika. Održavaju i popravljaju
vozni park od desetak osobnih automobila (dva Chevroleta, Škoda, Hansa
Loyd, Fiat, Adler, La Salle, Wanderer, nekoliko Fordova). Zatim je tu neko-
liko traktora i teretnih vozila (Renault, Opel Blitz…). Povjerenik za logore
Vjekoslav Luburić vozio se dakako u Mercedesu.
Bilo je tu i motorkotača (čak i jedan neispravni Harley), čamaca i njiho-
vih motora. Izrađivali su se dijelovi za automobile i zrakoplove. Kasnije su
se u logorskim radionicama popravljali i tenkovi, borbena oklopna vozila i
autobusi (za tvrtku Borš iz Okučana).
Početkom 1943. godine voditelji pojedinih radnih skupina napravili su
opširne izvještaje o radovima u 1942. godini.76 Električari su imali dvije
glavne obveze: održavati uređaje koji su stalno morali biti u pogonu i obav-
ljati popravke na vodovima u logoru, u mjestu i okolici. Stalno su morale
biti održavane motorne crpke na malom i velikom glinokopu, na ribnjaku,
zatim crpke za natapanje vrtova. Neprekidno se trebalo nadzirati rad genera-
tora električne centrale, kružne pile, motora savske dizalice, crpke na buna-
ru. Među zadacima su bili i radovi na motorima vršalica, očitanje električnih
brojila… I na kraju, rad na “slikokazu”, odnosno, kinu koje je bilo u mjestu
Jasenovcu!
Pokretni električarski radovi također su u toj, kako se tvrdi, najgoroj lo-
gorskoj godini, bili vrlo razgranati: od izgradnje novih telefonskih vodova,
raznih popravaka u mjestu i izrada razvodnih ploča do izvođenja električnih
vodova u nekoliko zgrada koje su nastale te godine.
Uz ostalo, električari su radili na novom mlinu i pekari te zgradi stolarije.
U Jasenovcu su uveli struju u novoj bolnici. U tom je kompleksu bila glavna
bolnička zgrada, ambulanta, zgrada za zarazne bolesti, baraka za zarazne
bolesti i još nekoliko zgrada.
Kao zanimljivost navodimo da su u bolnici bili korišteni usisavači za pra-
šinu marke Electrolux od 250 W. Ostale uređaje proizveli su AEG, austrij-
76
HDA, Zbirka izvornoga gradiva ND Hrvatske (ZIG NDH), kut. 72.

80
ska elektrotehnička kompanija Elin (uz ostalo i kinoprojektor), zatim tvrtke
Garvens, Ganz, Škoda, Michelin, itd.
U tvornici lanaca bila je i puškarska radionica, u koju su dopremljeni rab-
ljeni strojevi iz austrijske tvornice oružja Steyr pa se tu serijski počinju izra-
đivati strojnice po modelu Steyr-Solothurm S1-100 (tzv. askerica). Izrađuju
se i drugi tipovi pušaka.77
Zatočenik Savo Delibašić iz sela Bodegraja kod Novske, ispričao je kako
je radio na velikim hidrauličkim prešama kojima se oblikovao metal u voj-
ničke noževe i druge proizvode. Prema izvještaju o radu, u logorskim je ra-
dionicama 1942. izrađeno oko 2000 bajuneta te vojničkih i časničkih noževa
s kožnim koricama. Popravljeno je 759 vojničkih kreveta i izrađena još 593
nova željezna kreveta. U kovačkoj radionici iskovana su velika ulazna vrata
za logor u Staroj Gradiški.78 Na uređajima za varenje serijski su izrađivani
razni tipovi lanaca. Predstavnici Ratne mornarice ND Hrvatske posjetili su
logor radi testiranja lanaca koji su trebali biti isporučivani toj grani oružanih
snaga.
U bravarskoj i limarskoj radionici izrađeni su i brojni drugi veći ili manji
metalni proizvodi. Limari su obavljali poslove i u Jasenovcu, postavljali ra-
zne cjevovode i limom ojačavali stražarnice oko logora.
U ciglani, po kojoj je logor nosio jedno od imena, bilo je oko 300 radni-
ka. U srpnju je počela izgradnja logorskog zida, koji je visok oko tri metra.
Nataša Mataušić je izračunala da je za njegovu gradnju trebalo oko 3 miliju-
na cigli, za što se moralo iskopati 12.500 tona gline.79
U Kožari, smještenoj izvan logora, u samom mjestu Jasenovac, oko 150
zatočenika, na čelu sa Silvijem Alkalajem i zapovjednikom ustaške straže
Božom Đerekom, u neznatno izmijenjenom sastavu provode cijelo vrijeme
rata. Od veljače 1942. kožari ondje štave kožu, izrađuju vojničke i civilne
cipele, torbice, rukavice, pojaseve i ostale kožne potrebštine. Vođa skupine
Alkalaj putuje u Zagreb i Karlovac nabavljati kožu i drugi materijal za radi-
onicu.
U Hrvatskom državnom arhivu čuva se račun koji je 26. veljače 1942.
godine ispostavio Josip Lalić, kožar, s adresom radionice u Branimirovoj 43
u Zagrebu. Lalić šalje u Jasenovac, u “radnu službu Kožara”, paket od 88

77
ARALICA, Tomislav; ARALICA, Višeslav. Hrvatski ratnici kroz stoljeća. Knj. 3. Zag-
reb, 2012.
78
HDA, ZIG NDH, kut. 72.
79
MATAUŠIĆ, Nataša. Koncentracioni logor Jasenovac. Fotomonografija. [Naslov na
prednjoj korici: Jasenovac – fotomonografija]. Niz: Banalnost zla. Nakl. Spomen-
područje Jasenovac. Jasenovac, 2008., str. 150.

81
kilograma kemikalija za štavljenje kože. Račun je podmirila Židovska bogo-
štovna općina iz Zagreba.80
U 1942. započela je gradnja i drugih velikih postrojenja, poput električne
centrale na drvo, koja je uz logor osvjetljavala i cijelo mjesto Jasenovac. U
pilani se proizvodio parket, a u automatiziranoj pekari i tjestenina. Na eko-
nomiji, pod vodstvom grupnika Feldbauera, organizirana je stočna farma, s
mesnicom, ledanom, mljekarom i drugim pratećim funkcijama.
Logorski proizvodi izloženi su u rujnu te godine na velesajmu, Zagrebač-
kom zboru, u prostorima današnjeg Studentskog centra. Nije skrivano da je
riječ o logoru: izložbeni paviljoni bile su dvije barake opasane žicom a na
ulazu je bio stražar. Unutra su izrađene predmete (puške i strojnice, kožne,
keramičke, drvene proizvode, zatim med, marmeladu i slično), posjetiteljima
pokazivali pravi logoraši, uglavnom Židovi iz Zagreba. Građani glavnog
grada, posjetitelji sajamske izložbe raspitivali su se kod njih o uvjetima lo-
gorskog života.81
Logorska uprava odlučila te godine organizirati kazališne i glazbene sek-
cije, za razonodu nakon rada. U Hrvatskom povijesnom muzeju ima mnogo
manje poznatih fotografija iz jasenovačkog logora. Iz jedne serije nastale
1942. godine netko je uklonio baš nekoliko fotografija pod naslovom: “Na-
kon rada malo zabave” i “Zabavište u logoru Jasenovac”. Iz sjećanja logora-
ša doznajemo da je 1942. godine orkestar vodio Natko Devčić, komunistički
simpatizer, do uhićenja profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Taj
znameniti hrvatski skladatelj i glazbeni pedagog, koji je umro u Zagrebu
1997. godine, u iskazu poslije rata ne spominje da je u Jasenovcu vodio or-
kestar.82 No Devčića i orkestar zato opisuje Zdenko Schwartz,83 a o orkestru
su govorili i svjedoci na suđenju Dinku Šakiću u Zagrebu 1999. godine. Or-
kestar pod Devčićevim ravnanjem svirao je himnu na povremenim sveča-
nostima, a na Božić te godine izvodio je skladbe Händela, Beethovena i Fra-
nje Vilhara.84
Nakon što je 31. prosinca 1942. Natko Devčić pušten iz logora, njegovo
je mjesto zauzeo muzikolog i istraživač židovske glazbene baštine Erih
Samlaić. Prema riječima Milka Riffera, koji je u logoru proveo godinu dana,
do listopada 1943., Samlaić je dobro uvježbani orkestar iz Devčićevih dana
podignuo na još bolju razinu.

80
HDA, UNS, kut. 3.
81
CILIGA, A. Svjedok najvećih laži, (2001.), str. 202.
82
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 150.
83
HDA, ZKRZ, kut. 64.
84
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. 144.

82
 Glazbeno-kazališna sekcija postojala je i u kožari. Erwin Miller piše kako
su on i kolege iz kožare uvježbali neke glazbeno-scenske prizore i izvodili ih
pred stražom, pred mještanima Jasenovca i na kraju, pred drugim zatočeni-
cima u glavnom logoru.85 Miller piše da su izvodili dijelove operete “Grofi-
ca Marica”, dijelove Shakespearova “Sna ljetne noći”, a bariton Arnold
Basch pjevao je Ave Mariju.
Nekoliko rečenica o logoraškom orkestru nalazi se i u elaboratu o logoru,
koji je 1945. godine pripremila Zemaljska komisija za ratne zločine.86 U
elaboratu se lijepo vidi kako je netko crnom olovkom zaokružio i precrtao
pasus o orkestru. Od elaborata je nastala knjižica “Zločini u logoru Jaseno-
vac”,87 koja je sve dosad dominantno oblikovala sliku jasenovačkog logora u
hrvatskoj javnosti.

Stara Gradiška pretvara se iz kaznionice u logor

U veljači 1942. sabirnim i radnim logorom službeno se proglašava i bivša

kaznionica u Staroj Gradiški. Iz nje su prvo morali biti premješteni zatvore-
nici-kriminalci (u Mitrovicu i Lepoglavu). U to je vrijeme u tim prostorima
bilo i nekoliko stotina hrvatskih izbjeglica iz Bosne, koji su se tu sklonili
pred napadima četnika. Nekoliko predratnih stražara nastavlja svoj posao
raditi i dalje.
Kaznionica Stara Gradiška već je u studenom 1941. poslužila za interna-
ciju četrdesetak zagrebačkih intelektualaca, koje su vlasti ND Hrvatske
sumnjičili da su članovi udruženja slobodnih zidara. Neki od njih su to i bili,
no neki i nisu. Neki su smješteni u grupu kao anglofili, itd. Uglavnom su
zbog ranijeg javnog djelovanja smatrani potencijalnim ustaškim protivnici-
ma na idejnom području. Među interniranima su bili sveučilišni profesori,
bankari, suci i drugi ugledni ljudi. Primjerice, rusist Josip Badalić, pa filolog
Antun Barac, povjesničar umjetnosti Grga Novak, odvjetnik Natko Katičić
(kasnije uz Ivu Politea branitelj nadbiskupa Stepinca u poslijeratnom suds-
kom procesu), profesor na Pravnom fakultetu Marko Kostrenčić, ravnatelj
opere Narodnog kazališta Krešimir Baranović, dr. Ante Kandijaš, i drugi.
Ti “masoni” u Staroj Gradiški nisu imali osobito strog tretman. Bili su
smješteni u dvije velike sobe u logorskoj bolnici. “Uprava logora nije se za
nas niti mnogo brinula, niti nam je mnogo smetala. U one dvije sobe mi smo
mogli po volji urediti naš život”, napisao je Kostrenčić 1960. godine, u teks-

85
MILLER, Erwin. Izabran za umiranje. Zagreb, 2004.
86
HDA, ZKRZ, kut. 68.
87
Zločini u logoru Jasenovac. Izd. Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina
okupatora i njihovih pomagača. Zagreb, 1946.

83
tu “Od habsburške monarhije do socijalističke Jugoslavije”, u izdanju Jugos-
lavenske akademije znanosti i umjetnosti.
“Masoni” su u tim sobama imali podvornike koji su im čistili sobe, a to
su bili drugi logoraši. Iz Jasenovca je za njih doveden zatočenik-zubar Maks
Gelb, a do tada su “masoni” uz stražu vođeni zubaru u Novoj Gradiški.88
Nakon nekog vremena dopušteno im je dopisivanje s obiteljima, primanje
paketa s hranom i odjećom. Mogli su čitati dnevne novine. “Ponajviše su nas
ujedinjavala predavanja koja smo svake večeri redom držali, svaki iz svoje
struke ili iz kruga svojih interesa, a koja su svi gotovo bez izuzetka, posjeći-
vali i slušali, iz jedne i druge sobe. Kako na tim predavanjima ustaške kon-
trole nije bilo, moglo se i otvoreno govoriti”, napisao je Kostrenčić.
I Antun Barac je u tekstu “KZSG”, što znači Kazneni zavod Stara Gradi-
ška, objavljenom pedesetih godina u njegovoj knjizi “Bijeg od knjige”, prili-
čno vjerno opisao vrijeme koje su proveli u tom logoru (ukupno oko šest
mjeseci).89
Uz masonsku skupinu, u to su vrijeme u Gradiški zatočeni i pisac Ilija
Jakovljević, član Hrvatske seljačke stranke, zatim bivši podpredsjednik ju-
goslavenske Skupštine Dragutin Karlo Kovačević, rodom iz sela Jazavica
kod Novske. Tu su bila i trojica predratnih suradnika ustaškog vodstva: Vla-
do Singer, Emanuel-Manko Galiardi i grof Josip Bombelles. Bio je tu i Đuka
Kemfelja, ranije vođa Seljačke zaštite, naoružanih odreda HSS-a, koji su
pomagali održavati red u vrijeme osnivanja ND Hrvatske.
Kemfelja je pušten u siječnju jer je trebao biti zastupnik u novome Hr-
vatskom državnom saboru. Uskoro su kućama pušteni i gotovo svi “maso-
ni”. Jedini je navodno likvidiran Ante Mudrinić, bivši ravnatelj Okružnog
ureda za osiguranje radnika. Ustaše su kasnije ubili i Singera, Galiardija,
Bombellesa i Kovačevića.
U logor, i starogradiški i jasenovački, upućivali su se po kazni i pripadni-
ci ustaškog redarstva koji su napravili neke prekršaje u obavljanju službe.
Tako su zbog zloupotrebe položaja u veljači 1942., na tri godine boravka u
Jasenovcu zatočeni agenti Vladimir Valenta iz Višegrada, Stjepan Crnogaj
iz Zagreba, Henrik Geršić iz Višegrada, Branko Budimir iz Zagreba te
Branko Rendić iz Hreljina.90
I voditelj jasenovačke interne istražne službe, koja je katkad preslušavala
dovedene zatočenike, Branko Cividini, viši redarstveni istražitelj, također je
u logor dospio po kazni. Cividini je bio optužen da je u službi u Sarajevu

88
HDA, ZKRZ, kut. 7.
89
BARAC, Antun. Bijeg od knjige. Zagreb, 1965.
90
KOŠUTIĆ, Ivan. 49 mjeseci NDH. Zagreb, 1997., str. 253.

84
navodno spolno iskoristio jednu pritvorenicu. U istrazi se branio da ga je ona
zavela i potom prijavila nadređenima.
Zagrepčanin Stanko Radoš interniran je u sabirni logor na dvije godine
zato što je krijumčario svinjsko meso. U njegovu stanu u Hatzovoj ulici broj
13 inspekcija je zatekla svinjske polovice i kupce koji su kilogram svinjetine
kupovali po 60 kuna. U sabirni se logor moglo dospjeti i zbog drugih gospo-
darskih prekršaja.
U Staroj Gradiški se, slično kao u Jasenovcu, osnivaju brojne obrtničke
radionice. Bila je tu krojačnica, postolarska radionica, limarija, bačvarija i
stolarija, tiskara s kartonažom i knjigoveznicom, radionica za izradu užadi i
metli, remenarija i druge. Uz tkaonicu bila je i skupina zatočenica koja je
izrađivala goblene te čistila i skladištila perje.
I dok je Jasenovac prve dvije godine bio isključivo muški logor, Stara
Gradiška prima i zatočenice, u odvojenom dijelu zgrade. Jedna skupina Ži-
dovki s djecom u siječnju 1942. preseljena je u Đakovo. Ostale zatočenice,
Hrvatice i jedan broj Židovki, rade u logoru i okolnim poljoprivrednim dob-
rima (Bistrica, Gređani Salaš). Već u proljeće 1942., u travnju ili svibnju, u
Staru Gradišku dolazi njemačka komisija koja pregledava zatočenike i šalje
ih na rad u Njemačku. Dušan Ličina je iz Bosanske Dubice u Staru Gradišku
dospio u svibnju 1942. U iskazu danom 1945. pred Zemaljskom komisijom
za ratne zločine, rekao je da su svi dovedeni radnici i seljaci odmah upući-
vani u Njemačku.91
U Staroj Gradiški bila je internirana velika skupina komunističkih dužno-
snika, članova KP i njihovih simpatizera. Centralni komitet Komunističke
partije Hrvatske proveo je nakon rata, 50-ih godina, internu istragu o pona-
šanju svojih članova u tom logoru.92 Pojavile su se međusobne optužbe za
udruživanje u interne klanove koji su se brinuli za osiguravanje lagodnijih
položaja za vrijeme izdržavanja kazne. Hijerarhijski organizirane skupine
komunističkih zatočenika pribavljale su veće količine hrane i pića (uz ostalo
i vino i rakiju). Čak su od Židova koje su prolazile kroz logor oduzimani
bolji komadi odjeće. Kod ženskih zatočenica iz komunističke skupine bilo je
i slučajeva upuštanja u ljubavne odnose s pripadnicima ustaške straže.
Iz zapisnika Kontrolne komisije KP Hrvatske doznaje se i da je podkraj
1942. obavljena i jedna revizija krivnje zatočenika, odnosno, razloga zbog
kojih su internirani. Ustanovljeno je da su neki zatočenici iza rešetaka još od
prije Drugog svjetskog rata, kad ih je, kao komuniste, pritvorila vlast Kra-
ljevine Jugoslavije i Banovine Hrvatske. Budući da je ustanovljeno da protiv

91
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 242.
92
HDA, Kontrolna komisija CK KPH.

85
ND Hrvatske nisu aktivno djelovali, jer su je već dočekali u zatvoru, ti su
zatočenici pušteni na slobodu.

Interniranje, ali i izlasci iz logora

U Hrvatskom državnom arhivu nalaze se izvori koji potvrđuju da su već

u 1942. godini zatvorenici jasenovačkog i starogradiškog logora bili puštani
kućama nakon izdržane kazne ili zbog drugih razloga. Već 28. siječnja 1942.
na slobodu se pušta Andrija Pavlić. Ivan Ožegović ide kući iz Jasenovca 14.
veljače 1942. Iz Stare Gradiške u veljači kući idu Vlada Fišer, Ivan Kušanić,
Heda Mautner, Stjepan Šimunec, inž. Vladimir Žepić, dr. Branimir Iveković,
Kamila Denes Pressburger i Elza Bürgner. Iz Jasenovca su tog mjeseca puš-
teni na slobodu i Hinko Steiner, Petar Sesija Čikoš, dr. Ante Kandijaš.93 Mi-
nistarstvo zdravstva ND Hrvatske iz jasenovačkog je logora izvadilo liječni-
ke Jonasa Fischbacha, Jakoba Konfortija i Hinka Marića (i njegova sina Pet-
ra) i uputilo ih u Bosnu s ostalima u skupini židovskih liječnika na suzbija-
nje endemskog sifilisa.
U ožujku 1942. iz logora u Jasenovcu pušteni su Emanuel Glücksman,
Zlatko Blumenschein, dr. Rikard Štern, Slavko Neumann i Julije Gross.
“Pokrštena židovka” kako stoji u odluci za Hertu Bubanj, puštena je na slo-
bodu iz Stare Gradiške 30. travnja 1942.
U svibnju iz Stare Gradiške izlaze Fanika i Paula Müller te dr. Remigy
Bubanj, liječnik iz Krapine. Jasenovac napuštaju Marko Lieberman i dr. Je-
šua Salom.
U lipnju 1942. iz Jasenovca odnosno Stare Gradiške puštaju se, uz ostale,
Fran Zavrnek, Božidar Vučković, Vid Banić, Ivan Polgar, Dragan Kovačina,
Vukosava Borović, Leposava Borović i njezin sin Jovo, Mara Vidaković i
kći Nada. Iz Jasenovca je u Zagreb doveden 21 domobran. Riječ je o skupini
koja je zarobljena prilikom osvajanja Grahova. Domobrani su se nalazili
među partizanima. Po prezimenima se može zaključiti da su muslimani. U
Zagrebu su preslušani i po svemu sudeći ponovo raspoređeni u domobranske
postrojbe.
Iz Gradiške su 3. srpnja u Zagreb dopremljeni Stjepan Zouhar i dr. Mile
Kosanović. Zouhar je preživio rat. A 21. srpnja 1942. iz Stare Gradiške do-
vedeno je u Zagreb osam zatvorenika, “jer im je istekao rok”. To su bili
Stjepan Živoder, Janko Savatović, Ljubica Milašinčić, Kosana Dokmanović,

93
HDA, UNS, kut. 1.

86
Štefica Veržan, Josipa Burija, Katica Luketić i Vanda Mates.94 Vanda Ma-
tes-Novosel u logor je odvezena kamionom 20. veljače 1942., zajedno s An-
tom Miletićem, Grgom Gamulinom i Marinom Jurčevim. Muškarci su ostali
u Jasenovcu, a žene su prosljeđivane u Staru Gradišku.
U rujnu iz Stare Gradiške i Jasenovca kući idu Emil Karasek, inače glu-
mac i redatelj, član Hrvatskog državnog kazališta i Đuro Rašan, pisac na
kajkavskom narječju i novinar iz Novigrada Podravskog.
Arhivski izvori o interniranju i puštanju iz logora daju djelomičan uvid i
u kretanje broja zatočenika. Isprava iz Ureda I., UNS-a pokazuje da je 8.
ožujka 1942. u logore poslano 32 nova zatočenika i zatočenice, a 19. ožujka
još 15 zatvorenika. Zatim 25. ožujka ide njih 16. Sljedeća grupa ide 24.
travnja, od 22 člana. Zatim je 7. svibnja otišla skupina od 65 osoba, dok je
17. svibnja u logor otpremljena skupina koja se sastojala od 41 zatočenika.
Šest novih zatočenika Jasenovac dobiva 19. lipnja 1942. Među njima je i
Ante Ciliga, jedan od rijetkih koji je kasnije memoarski opisao svoj boravak
u logoru.95
U logor su 1. srpnja poslane 34 osobe, a 10. srpnja odvedeno je u logor
15 osoba. Sljedeći popis s imenima i prezimenima ukupno 27 ljudi poslanih
u logor, pronalazi se u arhivskim dokumentima od 16. srpnja. Zatim je još
10 zatvorenika otišlo 21. srpnja.
U logor je 27. srpnja upućena 51 osoba, a 28. kolovoza još 19. Osam lju-
di upućeno je u logor 4. rujna, a skupina od 18 ljudi, 5. rujna 1942.
Na rok boravka u logoru od 24. veljače do 24. listopada 1942. poslano je
35 ljudi iz Kuplenskog kod Vojnića. Prijedlog za njihov boravak u logoru
dala je Župska redarstvena oblast iz Karlovca. Zarobili su ih Talijani u voj-
noj akciji protiv partizana i predali ustaškoj policiji. U odluci u upućivanju u
logor koju potvrđuje UNS-ov Ured I., stoji da za nekolicinu od njih ne pos-
toji nikakav dokaz da su surađivali s partizanima. “Budući da je njihovo selo
pod vlašću bandita, ne može ih se pustiti da se vrate u selo i pridruže odmet-
nicima”, stoji u odluci.96
Iz dostupne arhive Ustaške nadzorne službe vidi se da je u logore 1942.
odvedeno 429 logoraša. Prosječno je u jednom transportu u logor odlazilo
po 28 ljudi.
U Zbirci zapisa upravnih i vojnih vlasti Nezavisne Države Hrvatske u
Hrvatskom državnom arhivu mogu se naći i liste zatočenika koji se upućuju

94
HDA, UNS, kut. 1. Vanda Mates nije puštena na slobodu nego je proslijeđena u bol-
nicu, odakle je odvode Nijemci. Kasnije je razmijenjena i u partizanima postaje dio
užeg kruga partizanskog vođe Josipa Broza, zhvanog Tita.
95
CILIGA, A. Svjedok najvećih laži, (2001.). ― HDA, UNS, kut. 1.
96
HDA, UNS, kut. 1.

87
u logore prema prijedlozima Zaštitnog redarstva za grad Zagreb i veliku žu-
pu Prigorje. Od 8. ožujka do 31. prosinca 1942. to je redarstvo iz najvećeg
grada ND Hrvatske u logore uputilo oko 1000 kažnjenika. Najveće skupine
koje se upućuju imaju 50 do 60 ljudi. U najvećem dijelu riječ je o Hrvatima,
katoličke vjeroispovijedi, o aktivnim pomagačima komunističkog pokreta.
Ljudima koji su davali novac, odjeću ili lijekove za partizane, dijelili letke i
pomagali na na sličan način. Treba naglasiti da mnogi dnevni izvještaji o
uhićenjima i odlukama da se nekoga pošalje u logorsku internaciju ili pusti
iz nje nedostaju u zagrebačkom arhivu. Istraživanje tog gradiva u arhivima u
Srbiji svakako bi moglo pomoći u utvrđivanju broja zatočenika koji su prošli
kroz logor.
Iako su vlasti ND Hrvatske upozoravali građane da ne odlaze u Jasenovac
i ne pokušavaju doprijeti do interniranih osoba, ipak je 10. ožujka u Jase-
novcu uhićena Anka Špiranec. Htjela je posjetiti muža i donijeti mu nešto
hrane i odjeće. Dopraćena je u Zagreb, kao i Mišo Čuho, koji je uhvaćen u
gostionici u Jasenovcu, gdje je došao radi kupnje konja na dražbi koja se
održava svakog tjedna. “Saslušati i pustiti”, stoji rukom napisana uputa na
spisu.97 A 13. svibnja logorska straža zaustavila je Riharda Dvoržaka, gra-
đevinskog poduzetnika, koji se automobilom vozio oko logora. Rekao im je
da je zalutao: “Ispitati!”.98

Logori kao sabirni centri za radnu snagu

Njemačka je od svih svojih saveznika tražila radnu snagu za svoju vojnu

industriju. U prvoj godini postojanja Nezavisne Države Hrvatske u Njemač-
ku je dobrovoljno otišlo na rad oko 70.000 radnika. Uglavnom Hrvati, ali i
nešto hrvatskih Srba, odnosno, grko-istočnjaka, prema tadašnjem službenom
nazivu za pravoslavne vjernike. U to vrijeme je i iz okupirane Srbije otišlo u
Njemačku dobrovoljno na rad više od 100.000 radnika.
Početkom 1942. u domobranstvo se pozivaju i novaci pravoslavne vjere,
no oni se često skrivaju i ne odazivaju mobilizacijskim pozivima. Na odbi-
janje poziva potiču ih lokalni partizanski i četnički aktivisti. Stoga maršal
Slavko Kvaternik dogovara s Nijemcima model po kojem bi se mobilizirani
pravoslavni mladići slali na posao u Njemačku, ako ne žele u hrvatske vojne
jedinice. Uskoro se takav model počinje primjenivati i s pravoslavnim sta-
novništvom na području zahvaćenom oružanom pobunom. “U proljeće je
maršal Kvaternik obećao dati na raspolaganje pravoslavne bjegunce iz eva-

97
HDA, ZIG NDH, kut. 95.
98
HDA, ZIG NDH, kut. 95.

88
kuiranih sela kao radnu snagu”, stoji u depeši koju je iz Zagreba 29. listopa-
da 1942. poslao njemački general Glaise von Horstenau.99
Iz sela Rađenovci kod Novske odvedeno je 20 svibnja 129 žitelja u logor
Stara Gradiška. Iako za mnoge u poslijeratnim popisima stoji da su tu nesta-
li, za dio njih piše da su zatim odvedeni u neke austrijske i njemačke grado-
ve na rad: u tvornicu gume u mjestu Wimpassing kod Linza, u Zell u pokra-
jini Mosel, u Heidelberg i drugdje.100
Kroz zagrebački kolodvor Sava (sada Zapadni kolodvor), prošao je 5.
lipnja 1942. vlak sa 400 muškaraca iz logora Stara Gradiška. Na kolodvoru
su im aktivisti Crvenog križa i volonteri podijelili nešto hrane i limene por-
cije koje će im trebati na putu.101
Stanovnici sela Kinjačka, Bestrma i Blinjski Kut, u blizini Siska, preba-
čeni su u Jasenovac i Staru Gradišku 17. lipnja 1942. godine. Odvedeno je
210 muškaraca i 560 žena i djece. Među muškarcima i 13 partizana uhvaće-
nih u tim selima, pripadnicima partizanskog odreda koji operira na nedalekoj
Šamarici. U nekim sličnim slučajevima osnivali su se i manji prihvatni logo-
ri, iz kojih su stanovnici evakuiranih sela vraćani natrag u svoje domove,
nakon što bi završila vojna akcija protiv partizana. Iz sela Breza u blizini
Bjelovara 9. listopada odvedena je 21 osoba u Staru Gradišku, a 15 u logor u
Sisku. Iz Siska su nedugo potom vraćeni kućama.102
Bjelovarčanka Marija Eker uhićena je zbog komunizma i preko zatvora u
Zagrebu dospijeva do logora u Staroj Gradiški. Nakon nekog vremena je
puštena i odvedena u bjelovarsku policiju. Ondje su joj rekli da će je pustiti,
ako se makne iz Bjelovara i ode na rad u Njemačku.103
Iako svi nisu baš svojom voljom išli u Njemačku, većini je davan na pod-
pis radni ugovor kojim su regulirana njihova prava i obaveze. “Radni ugovor
za hrvatske nepoljodjeljske radnike”, podpisao je i Josip Herceg, koprivnički
član SKOJ-a, koji je nakon uhićenja 1944., poslan iz Jasenovca u Njemačku
u veljači 1945. godine. U ugovoru stoji da će mu početna plaća biti 0,63 rei-
chmarke po satu, a da će za uzdržavanje dobivati 1,20 maraka po danu. Sta-
novat će besplatno u radničkim barakama. Na poleđini ugovora su i ostali
opći radni uvjeti, koji su utanačeni još 1941. i 1942. godine. Oni radnicima
jamče godišnji odmor od 20 dana, nakon godine dana provedene na radu. U
pogledu radnih uvjeta, radnici iz ND Hrvatske bili su u načelu izjednačeni
istovrsnim njemačkim radnicima. Za prekovremeni rad, blagdane i nedjelje

99
KRIZMAN, B. NDH između, (1983.), str. 429.
100
BULJAN, A.; HORVAT, F. Prešućene novljanske žrve, (2011.), str. 428.
101
BUDISAVLJEVIĆ, Diana. Dnevnik. Izd. HDA. Zagreb, 2004., str. 57.
102
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 243.
103
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 220.

89
ugovor je propisivao dodatke koji vrijede u Njemačkoj. Za radnike iz ND
Hrvatske dodatno je slobodan dan bio 10. travnja.104
U Njemačku su radnici upućivani ne samo preko Stare Gradiške i Jase-
novca, nego i preko logora u Sisku, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Osije-
ku. Ponekad su njemačke jedinice na svoju ruku odvodile skupine ljudi,
primjerice iz okolice Velike Gorice ili iz Hrvatskog zagorja, pa su zbog toga
vlasti ND Hrvatske prosvjedovale, jer taj postupak nije bio u duhu podpisa-
nih sporazuma.
U arhivskom gradivu i zapisnicima Zemaljske komisije ima dosta izjava
tih radnika koji govore kako se nakon isteka odmora nisu vraćali u Njemač-
ku, već su se skrivali po šumama i priključivali partizanima. Kao zanimlji-
vost može se spomenuti da neki kažu da su bili na radu u Auschwitzu, ali to
bi ipak trebalo uzeti s rezervom i dodatno provjeravati. Moguće je da su radi
jednostavnosti objašnjenja istražiteljima govorili da su bili u “Auschwitzu”
kao zbirnom pojmu za njemačke logore i industrijske pogone. No Diani Bu-
disavljević je 1944. stigla dopisnica iz logora Tannenwald-Auschwitz koju
je poslao Stojan Kotur.
U radničkim nastambama u Njemačkoj radnike iz ND Hrvatske posjeći-
vali su službenici hrvatskog poslanstva i konzulata. Obilazili su ih i katolički
svećenici te svećenici Hrvatske pravoslavne crkve. Organizirane su i kultur-
no-zabavne priredbe.
Dobrovoljni odlazak na rad donosio je poslije rata opasnost jer je radnik
mogao biti optužen za suradnju s neprijateljem. Stoga su mnogi godinama
šutjeli o tome gdje su bili za vrijeme rata.
Zatočenici i prisilno-dobrovoljni radnici iz Stare Gradiške i Jasenovca
nisu u Reich, upućivani samo najkraćim putem, vlakom prema zapadu. Slalo
ih se i zaobilazno, prema istoku, preko logora Sajmište u Zemunu. Muha-
med Pilav bio je član HSS-a, islamske vjeroispovijedi, a zbog političkog dje-
lovanja progonila ga je policija Kraljevine Jugoslavije. I to toliko da je odlu-
čio iseliti i pridružiti se Anti Paveliću i ustaškoj skupini u Italiji. S njima se
Pilav i vratio u ND Hrvatsku i otišao u rodnu Foču. Zbog sumnje da surađu-
je s partizanima i četnicima i nekih kritičkih izjava o Paveliću i ustašama,
Pilav je početkom 1942. uhićen i osuđen na 2,5 godine logora. U Jasenovac
je odvezen u ožujku, a u kamionu je bilo još 17 muških zatočenika i dvije
žene: jedna od njih bila je Nada Dimić, koja je proslijeđena u Staru Gradiš-
ku.
Za desetak dana, nakon rada na nasipu, Pilav je s još 50 zatočenika pre-
bačen iz Stare Gradiške u Jasenovac. U Staroj Gradiški je našao “čistoću,

104
HDA, MUP NDH, kut. 301.

90
uređeno dvorište, neusporedivo s Jasenovcem”. Nakon mjesec dana Pilavu
je rečeno da će ići na rad u Njemačku. “Odveli su nas u Okučane, na vlak,
kolonu od 1800 ljudi. Na stanici moramo ostaviti sve stvari. Uspio sam sa-
čuvati jednu deku. Po 70 do 80 ljudi sjeda u vagone. Odvezli su nas u Ze-
mun i predali Nijemcima.”105
Pilav je možda pretjerao u brojci ljudi u tom transportu (1800), no Stojan
Vučetić, koji je 9. ožujka 1942. bio u Staroj Gradiški, kazao je da je tada u
logoru bilo oko 200 do 300 Srba, s Banovine, iz Jasenovca i Korduna. Oni
su zajedno s ostalim zatočenicima u većim transportima u svibnju prebačeni
u Zemun. Vučetić kaže da je u transportu od 5. svibnja bilo 600 zatočenika,
a 20. svibnja bilo ih je 700. U tom je vlaku bio i Vučetić.106
Iz Zemuna su mnogi ukrcani na brodove i Dunavom upućeni u Njemač-
ku. Muhamed Pilav je tako plovio tri dana do Beča. Nijemci su od logoraša
formirali “schiffpolizei” koja je održavala red na brodu. Pilav dolazi u logor
u Helenentalu i postaje starješina sobe u kojoj je bilo 70 zatočenika, “sve
seljaci dognani iz Jasenovca”. Bio je to prolazni logor iz kojeg se išlo na rad
u druge logore pa čak i u Norvešku. Pilav nabraja imena logoraša koji su bili
s njim i koji su potom otišli u norveške logore. Ondje su mnogi umrli zbog
teških uvjeta života – smatrani su naime partizanima koji su ubijali njemač-
ke vojnike. U Norveškoj je bilo i smrti u međusobnim okršajima logoraša
različitih nacionosti (u čemu su često sudjelovali zarobljeni četnici protiv
muslimanskih zatočenika, i slično).
Muhamed Pilav uspio je pobjeći iz Helenentala. Gotovo svi zatočenici
koje spominje da su umrli u Norveškoj, nalaze se i na poimeničnom popisu
žrtava Spomen područja Jasenovac. S opaskom: ubijeni u logoru, od ustaša.

Zbrinjavanje djece nakon borbi na Kozari

Najviše Srba, odnosno, pravoslavnih stanovnika Nezavisne Države Hr-

vatske, kroz logore Jasenovac i Stara Gradiška prolazi 1942., nakon bitke na
Kozari. U različitom historiografskom gradivu često se navodi da je bilo vi-
še od 60.000 zarobljenih.
No u izvještaju što ga nakon bitke, 23. srpnja 1942., njemačkom Minis-
tarstvu vanjskih poslova iz Zagreba šalje Heribert von Troll-Obergfell, zam-
jenik poslanika Siegfrieda Kaschea, navode se niže i vjerojatno točnije broj-
ke. U izvještaju stoji da je od 5000 partizanskih boraca na Kozari poginulo
oko 3500, a 300 je nakon zarobljavanja strijeljano prema odlukama prijekih
sudova.
105
PILAV, Muhamed. U ustaškoj emigraciji s Pavelićem. Zürich, 1996., str. 78.
106
HDA, ZKRZ-GUZ, kut. 7.

91
 Zarobljeno je te u logore i sabirne centre dovedeno 9000 muškaraca i
23.000 žena i djece. Oko 2400 muškaraca poslano je u zemunski logor, a
5000 izravno na rad u Treći Reich. Oko 7-8000 smješteno je u sabirne logo-
re i dječje domove. Ostatak je raspodijeljen po selima Srijema i Slavonije za
žetvene radove, piše u izvještaju.107
U izvješćima Glavnog stožera domobranstva od 30. kolovoza 1942., na-
vedeno je da je ukupno u bitkama u zapadnoj Bosni poginulo 4723 partiza-
na, a zarobljeno je 12.207 muškaraca.108
Tu su i podaci o transportiranju tih zarobljenika u Njemačku. Primjerice,
12. srpnja iz Dubice šalje se oko 1000 ljudi u Zemun, odakle idu na rad u
Njemačku. Dva dana kasnije u Zemun iz logora i zarobljeničkih sabirališta
otpremljene su vlakom 2374 osobe u Zemun, a 1589 ide vlakom izravno na
zapad, u Njemačku. U pravcu Zemuna upućeno je 15. srpnja 1400 zaroblje-
nika i zarobljenica, itd.
Dio zarobljenih na Kozari, kako stoji u izvještaju njemačkog poslanstva,
proslijeđen je na rad u Slavoniju. Prema jednoj ispravi mjesnih vlasti ND
Hrvatske, bilo ih je tamo preseljeno više od 10.000.109
Na internetskoj stranici udruženja Jasenovac Memorial iz Beograda mo-
gu se naći video-izjave mnogih ljudi iz Podkozarja koji su odvedeni u Sla-
voniju. Riječ je uglavnom o ljudima koji su sada u kasnim sedamdesetim
godinama, a tada su bili djeca. Prisjećaju se svojih doživljaja u slavonskim
selima Tornju, Badljevini, Banovoj Jaruzi, Rajiću, Borovcu, Perencu kod
Podravske Slatine…
Dušan Aleksić iz sela Gornji Jelovac kod Prijedora ispričao je kako je
nakon zarobljavanja na Kozari i kratkog vremena provedena u Jasenovcu,
njegova obitelj stigla u selo Rajić između Novske i Okučana. Smješteni su
kod pravoslavne obitelji Ljiljak. Tu su radili i pomagali u polju. Sve je bilo
podnošljivo, jedino se najmlađi član obitelji, jednogodišnji Sretko Aleksić,
zarazio nekom bolešću i umro. Isto tako je tu u Rajiću umro i Marijan Alek-
sić, stričev trogodišnji sin.
Oba ova djeteta navedena su u pojedinačnom popisu žrtava logora Jase-
novac. U popisu je točna njihova godina smrti, 1942., uz opis: ubijeni u lo-
goru, od ustaša.
I dok su im roditelji transportirani na rad u Njemačku, mnoga djeca do 14
godina iz kozaračkog zbjega morala su ostati “na brigu hrvatskoj državi”. Ta
su djeca možda najveće žrtve ovih zbivanja. Zbog slabe hrane i umora često

107
KRIZMAN, B. NDH između, (1983.), str. 363.
108
HDA, MINORS, prilog izvješću br. 242 Glavnog stožera.
109
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, I. (21986.), str. 244.

92
su se u sabiralištima zarazila nekom od bolesti, što je izazvalo mnoge smrtne
slučajeve.
No u arhivskim izvorima i sjećanjima zatočenika, ne mogu se naći potvr-
de za podatak iz poimeničnog popisa da je u jasenovačkom logorskom kom-
pleksu ubijeno ili umrlo čak 20.000 djece stare do 14 godina.
Nasuprot tome, mogu se naći mnoge činjenice koje govore da je djecu
koja su se zatekla u logoru nastojao zbrinuti široki krug ljudi, počevši od
vlasti ND Hrvatske, preko Karitasa Zagrebačke nadbiskupije i Hrvatskoga
crvenog križa do brojnih volontera, običnih hrvatskih građana i obitelji.
Prve vijesti o brojnoj djeci u logoru Stara Gradiška u Zagreb je navodno
donijela časna sestra Monika Štampalija, redovnica družbe Kćeri Božje lju-
bavi. Arhivski izvori pokazuju da su vlasti ND Hrvatske brzo postale svjes-
ne moguće humanitarne katastrofe. U dopisu upućenom tajništvu Ministar-
stva unutarnjih poslova, službenik s terena (podpis je nečitak) javlja 13. srp-
nja 1942. da se “pitanje prihvata i evakuacije pučanstva s Kozare razvija na
našu sramotu. Na sva moja upozorenja brzoglasom, do sada u Dubicu nije
stiglo ništa osim tri mlada liječnika, bez sredstava. Potrebna je najažurnija
međuministarska organizacija. Nijemci prigovaraju i traže odgovore tko je
kriv za to.”110
Nakon poticaja koji dolazi i od Međunarodnog odbora Crvenog križa,
vlasti ND Hrvatske pokreću opsežnu akciju.
Stožerna osoba cijele akcije zbrinjavanja bio je Kamilo Brössler (ili Bre-
sler, kako se navodi u mnogim ispravama), humanitarac visokih moralnih
načela. Bio je iskusni socijalni radnik, prijeratni suradnik dr. Andrije Štam-
para. U ljeto 1942. godine bio je bio savjetnik u Odsjeku brige za obitelj i
djecu u Ministarstvu udružbe (odnosno, socijalne skrbi, ministar u to vrije-
me bio je dr. Lovro Sušić). Sa svoje dužnosti mogao je organizirati prijevoz
i smještaj djece, dostavu hrane, lijekova i ostalih potrepština. Još od prije
rata imao je iskustva u razmještanju siročadi u udomiteljske obitelji.
Za akciju pomoći u zbrinjavaju kozaračke djece Brössler je angažirao
mnoge zdravstvene radnike, predstavnike crkvenih redova, voditelje škola
za medicinske sestre i odgajatelje te volontere kao što su bili Diana Budisav-
ljević (rođena Obexer, Austrijanka udana za pravoslavca Julija Budisavlje-
vića, koji jer rat proveo kao kirurg u bolnici Rebro) i drugi. S Brösslerom i
volonterima surađivali su i mons. Pavao Jesih iz Katoličke akcije i Stjepan
Dumić ravnatelj Karitasa Zagrebačke nadbiskupije. Preko Karitasa je samo
u 1942. godini, u Zagrebačkoj nadbiskupiji i Đakovačkoj biskupiji smješte-
no (kolonizirano, kako se tada govorilo) 5124 kozaračke, pravoslavne djece.

110
HDA, MINORS, mikrofilm D-2178.

93
 Stanovnici ND Hrvatske pokazali su tom prilikom veliku solidarnost.
Mnogi su se odazvali novinskim pozivima da preuzmu djecu na skrb. Kad je
u jednom trenutku Ustaška nadzorna služba iz nekog razloga zaustavila ak-
ciju smještanja djece u obitelji, Kamilo Brössler je otišao nadbiskupu Ste-
pincu i zamolio da se svojim autoritetom založi za nastavak akcije. “Izgleda
da je to konačno pomaknulo točak s mjesta. Resorni ministar u sporazumu s
Vladom i UNS-om izdao nam je odobrenje da uz suradnju Crvenog križa i
Karitasa mogu kolonizirati djecu u katoličke porodice, a po potrebi i u pos-
tojeće dječje domove. Ovo dopuštenje bilo je za naš rad Magna carta koza-
račke djece”, napisao je Brössler poslije rata.
Suradnici su doprinosili svojim idejama. Diana Budisavljević bila je
uporna i dovitljiva u pronalaženju hrane i odjeće. Dogovorila je, recimo, da
učenice tekstilne škole u Zagrebu na praksi šivaju dječju odjeću, u koju su
zatim oblačili mališane s Kozare.
Diana Budisavljević opisala je u svojem dnevniku kako je sa suradnicima
odlazila u Staru Gradišku (prvi put 9. srpnja 1942.) te Mlaku i Jablanac gdje
su bile smještene žene s djecom. Opisuje kako je nagovarala majke da pre-
daju djecu koja će ići na skrb i liječenje u Zagreb. Do Mlake se dolazilo pu-
tem koji je vodio kroz sam jasenovački logor pa dobili i višekratnu dozvolu
za prolazak. U Mlaki je bila i liječnička ekipa iz Zagreba koja je davala cje-
pivo protiv tifusa. Mladi ustaški vojnici pomagali su aktivistima da koje di-
jete ne ostane zaboravljeno i da se stavi na kola koja će ih voziti do željez-
ničke stanice.
Diana Budisavljević i suradnici vodili su kartoteku djece u kojoj je bilo
12.000 imena. Kad bi netko od roditelja odvedenih na rad u Njemačku došao
na godišnji odmor obilazio je Crveni križ i volonterske centre, tražeći djecu
koju su morali ostaviti odlazeći iz logora.111
Spomenuli smo što se, prema arhivskim dokumentima i sjećanjima sudi-
onika, u logorima i oko njih događalo s većinom kozaračke djece. Nakon
odvajanja od roditelja koji su upućivani na rad u Njemačku ta su djeca pre-
bacivana u Zagreb i smještana u Zavod za gluhonijemu djecu (Ilica 83), u
prostore Hrvatskoga književnog društva Svetog Jeronima, u dom na Josi-
povcu i stakleniku u nadbiskupskom parku kod Stare Vlaške. Dio odlazi u
dječje prihvatilište u Sisak, a dio u domove Gornja Rijeka kod Križevaca te
u Jastrebarsko.
Kamilo Brössler, dužnosnik Ministarstva udružbe, u Jastrebarskom je
organizirao skupinu od šezdesetak članova: liječnika, medicinskih sestara i
časnih sestara milosrdnica. Na njegov prijedlog, neke časne sestre došle su

111
BUDISAVLJEVIĆ, D. Dnevnik, (2004.), str. 151.

94
tu raditi čak iz Beograda. Na čelu doma u Jastrebarskom bila je sestra Pulhe-
rija Barta, iz Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog, inače svastika
ministra Mile Budaka. Jedan od liječnika bio je i dr. Branko Dragišić, koji je
i sam bio logoraš nekoliko mjeseci početkom 1942. u Staroj Gradišci, optu-
žen da je mason. Uz njega se s djecom bavio i liječnik Karlo Weissmann,
Židov iz Osijeka, kojem su časne sestre pružile utočište. Weissmann je u
Jastrebarsko stigao u kolovozu 1942., izbjegavši da s nekoliko tisuća ljudi iz
osječkog geta/logora u Tenju bude odpremljen u Auschwitz.
U Jastrebarsko je iz jasenovačkog i starogradiškog logora došlo 3200
djece, od kojih je umrlo 452. Liječnici su kod njih ustanovili 38 različitih
zaraznih bolesti. Smrtnost je bila najveća odmah po dolasku. Od 12. srpnja
do 1. kolovoza umrlo je 153 djece. Zatim je do 1. listopada umrlo 216 djece.
U listopadu je umrlo 67, a do početka 1943. još samo šestero djece. Ubrzo
poslije liječničkih tretmana i njege medicinskih sestara i redovnica, bolje i
redovite prehrane te odvajanja teško bolesnih od zdravih, smrtnost je počela
jenjavati.
Brössler je pokazao svoju veličinu u zaštiti slabijih i 1945., kad se sup-
rotstavio optužbama za ratne zločine upućenima upraviteljici doma u Jastre-
barkom, sestri Pulheriji i sestri Gaudenciji, koja je bila glavni ekonom. Op-
tužbe protiv njih Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora izni-
jela je Tatjana Marinić, predratna članica komunističkog pokreta, voditeljica
škole za medicinske sestre iz Ruda kod Samobora, koju je Brössler zadužio
da sa svojim učenicama upravlja jednim dijelom domskog kompleksa. Ma-
rinić je optužila časne sestre, među ostalim, da su sprečavale da se djeci po-
dijeli dovoljno hrane i ostalih potrepština i tako smanji smrtnost. Tvrdila je
da redovnice nisu htjele dati konje i kola da se ode po neophodno mlijeko,
pa bi se ono na vrućini pokvarilo i nije moglo biti izvor spasa. “Hrane su i
financija za nabavu imale u izobilju, za pet obroka dnevno, ali sestre Pulhe-
rija i Gaudencija davale su samo za dva dnevna obroka”, izjavila je Komisiji
Tatjana Marinić. Bilo je tu i optužbi za druge oblike zlostavljanja, pljuskanje
nekih štićenica, pritisaka na vjersku opredijeljenost, navoda o psovanju par-
tizana i onih koji štite partizansku djecu itd.
Brössler i liječnici iz doma Branko Dragišić i Branko Davila (obojica
odprije povezani s komunističkim pokretom i partizanima) opovrgnuli su te
optužbe. Zanijekao ih je i dr. Weissmann.112
Sestra Pulherija je 1945. emigrirala u Austriju, gdje je umrla 1972. Sestra
Gaudencija nastavila je raditi u domu u Jastrebarskom do kraja 1945, zatim
odlazi u Ljubljanu, Beograd i Peć. Od 1950. do 1970. radi kao službenica u

112
PETEŠIĆ, Ćiril. Dječji dom Jastrebarsko, dokumenti. Zagreb, 1990.

95
Narodnoj banci u Ljubljani. Umrla je 1977. Protiv nje i protiv drugih časnih
sestara u domu u Jastrebarskom nikad, nasreću, nije pokrenut kazneni pos-
tupak.
To ipak nije smetalo komunističkim propagandistima i neetičnim novina-
rima da se natječu u izmišljanju zločina što su ih navodno počinile časne
sestre, njegovateljice u Jastrebarskom. Tužna stvarnost, sa stotinama smrti i
predhodnim razdvajanjima djece od majki, nije im bila dovoljna. U feljto-
nima, knjigama i novinskim napisima do 1990, a i poslije, mogu se naći
“opisi” po kojima su “opatice” ubijale djecu čekićima, krampovima, tolja-
gama, a ustaše (kojih u domu uopće nije bilo) djecu su klali ili strijeljali…
Petešić u svojoj knjizi citira barem 15 takvih napisa.
Činjenice su bile posve drukčije: sve osoblje u Jastrebarskoj - časne ses-
tre, liječnici, odgajateljice, medicinske sestre - pomagalo je bolesnoj djeci
krajnjim snagama. Neke sestre su umrle od tifusa i drugih bolesti koje su
dobili od malih bolesnika.
Partizani su to zapravo dobro znali. Jer su 26. kolovoza 1942. upali u dje-
čji dom u Jastrebarskom i sa sobom odveli 450 djece. Samo dva dana kasni-
je, 28. kolovoza, vratili su u dom 400 djece, jer su znali da će tu i dalje dobi-
ti primjerenu skrb.113
Redovnicama u javnosti do 1990. nije bila dana mogućnost obrane. No
unutar Katoličke crkve prikupljani su njihovi iskazi. Feljton “Istina o časnim
sestrama i djeci u Jastrebarskom”, objavljen 1987. u “Glasu Koncila”, bio je
jedan od rijetkih odgovora na napade onodobnih medijskih tužitelja.

Obrtnička škola u jasenovačkom logoru

Na komemoraciji u Jasenovcu 2013. najzanimljiviji govor održao je Ilija

Ivanović. Njegovo je izlaganje bilo važno već i zbog toga što se radi o čov-
jeku koji je, za razliku od drugih govornika tog dana, doista u vrijeme Dru-
goga svjetskog rata bio u logoru. Doveden je kao 14 godišnji dječak, nakon
bitke na Kozari.
Ivanović je iz prve ruke posvjedočio da je u logoru – išao u školu. Uz
poduku iz općih predmeta specijalizirao je brijački zanat. Tu školu spominju
i drugi bivši logoraši. U nju je išao i Milan Bastašić, iz okolice Grubišnog
Polja, koji je iz logora pušten kući u studenom 1942. godine. Bastašić se u
iskazu za internetsku stranicu udruge Jasenovac Memorial prisjetio i imena
učitelja: zvao se Stevo Rebrović.

113
PETEŠIĆ, Ć. Dječji dom, (1990.), str. 42: iskaz dr. Branka Davile, liječnika u domu.

96
 Drugi učitelj bio je Svetozar Jovanović iz Velikog Nabrđa, kod Đakova.
U izjavi Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje ratnih zločina u svibnju 1945.114
Jovanović iznosi kako je od kolovoza do prosinca 1942. podučavao djecu
koja su u logoru učila zanat. Bila je to obrtnička škola, rekao je Jovanović,
koji je u prosincu sa skupinom zatočenika poslan na rad u Njemačku. Zbog
bolesti je vraćen natrag u ND Hrvatsku i pušten da se liječi kod svoje tete.
Potom je otišao u partizane.
Učitelj u jasenovačkom logoru bio je i Josip Stažić. Njega je Veliki naro-
dni sud oslobodio optužbi za suradnju s partizanima, ali je svejedno poslan u
internaciju u Jasenovac. Stažić je ZKRZ-u rekao da je uz njega bilo još se-
dam učitelja.
Učenika je, prema različitim izvorima, bilo od 70 do 300. Stažić iznosi
kontradiktorne informacije o njihovoj sudbini. U jednoj rečenici, bez dodat-
nih objašnjenja kaže da su likvidirani. Zatim dodaje da je došla naredba da
se djeca pošalju u dječje domove, zatim na ispomoć seljačkim obiteljima i
drugdje na usavršavanje zanata.
U jasenovački logor dolazili su đaci na naukovanje i iz hrvatskih obitelji.
Tomica Erjavec, 12-godišnji dječak iz sela Španovica, bio je poslan u logor
da uči strojobravarski zanat. Mentor mu je bio majstor židovske narodnos-
ti.115
I iz okolnih mjesta su, sve do kraja rata, dolazili učenici na praksu u lo-
gorske radionice.
Zvonko Pajur iz Jasenovca, rođen 1927. godine, prijavio se u logorsku
obrtničku školu 1943. godine. Školovao se za električara. U električarskoj
sam skupini, koja nije bila velika, bio skupa s vršnjacima iz svojega mjesta:
Slavkom Vistom i Đukom Dragićem. Vodio ju je majstor Živko Plavšić, Sr-
bin logoraš, koji nas je podučavao i u teorijskom i u praktičnom dijelu. On
se nakon rata zaposlio u zagrebačkoj policiji i spasio me od zatvorske kazne,
a možda mi je spasio čak i život, jer je pismeno posvjedočio da sam u jase-
novačkom logoru bio njegov učenik. Naime, istražitelji su tražili od mene da
im opišem maltretiranje i ubijanje logoraša, a ja to nisam mogao ni htio, jer
doista nikada nisam vidio da su ustaše nekoga tukli a pogotovo ubili. Znam
da to danas zvuči nevjerojatno, neistinito, pristrano i sl., ali neka mi cijeli
svijet padne na glavu – ne mogu potvrditi ono što nisam vidio!, rekao je Pa-
jur.116

114
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 216.
115
ERJAVEC, Tonči. Španovica. Zagreb, 1992., str. 144.
116
VUKOVIĆ, Tomislav. “Pozivam i ostale učenike iz jasenovačkoga logora da se jave”.
Nn: Susret. Svjedočenje Zvonka Pajura iz Jasenovca. U: GK, 53./2014., br. 31 (2093),
od 3.VIII.2014., str. 14.

97
 Dodao je i da su svi mještani okolnih sela znali za logorašku školu pa ga
čudi što se o toj školi nije više čulo u hrvatskoj javnosti.
U fotomonografiji Nataše Mataušić nalazi se fotografija iz veljače 1945.
kad je logor posjetio ministar unutrašnjih poslova ND Hrvatske Mate Frko-
vić. Pred njim je dječak od 12 godina, u ustaškoj uniformi, za kojeg preds-
tavnici logora objašnjavaju da tu uči zanat, kao i mnogo drugih mališana,
izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.117
Školu s učiteljicom i 17 đaka u logoru Stara Gradiška, spominje u svom
izvještaju i Julius Schmidlin, predstavnik Međunarodnog odbora Crvenog
križa u ND Hrvatskoj, koji je u srpnju posjetio Staru Gradišku i Jaseno-
vac.118 U studenome je Schmidlin izvijestio Ženevu da se u jasenovačkom
logoru nalazi desetero djece, a u svibnju iduće godine u dopisu bilježi “odla-
zak djece iz logora još nije realiziran”.

'Trust mozgova' i nogometno prvenstvo

Navečer se pretvara upravna pisarna u kavanu. Na pećima, u kojima je

plamsalo dobro jasenovo drvo ukradeno u pilani, kuhao se čaj, kava, grah
ili grijala pura. Topli zrak bio je zasićen mirisima jela i oblacima dima iz
cigareta. Dolazili su pripadnici raznih skupina na sastanke i razgovore s
pripadnicima upravne pisarne što su spavali u podkrovlju iste zgrade. Na
stolovima su se pojavile šahovske table na kojima su se često vodile ogorče-
ne bitke. Po sredini dvorane između stolova šetali su logoraši u živom raz-
govoru, kao na Zrinjevcu. U pokrajnjoj sobi logorski skladatelj Švabo na
pijaninu je bijesno udarao šlagere.119
Zagrepčanin Milko Riffer, logoraša s brojem 2376, u jasenovačkom je
logoru bio od listopada 1942. do listopada 1943. godine. Radio je kao pisar i
sastavljao dnevno brojno stanje logora. Knjigu je napisao odmah poslije ra-
ta, a izdalo ju je 1946. poduzeće Nakladni zavod Hrvatske. Knjiga je bila
cenzurirana prije izdanja. Drugi zatočenik, Grga Gamulin, iz knjige je izba-
cio odlomak o kazališnim i glazbenim predstavama. Obrazložio je da bi
“opisivanje nogometa i kazališta moglo da izazove dojam komfora, iako je
sve to istina”.120
Rifferova knjiga je 2011. objavljena kao reprint u Nakladi Pavičić. Izda-
vač se potrudio pronaći i objaviti i taj cenzurirani odlomak. Izdanje iz 1946.
godine može se pronaći u PDF formatu na internetu.

117
MATAUŠIĆ, N. Koncentracioni logor, (2008.), str. 177.
118
KEVO, M. Veze Međunarodnog odbora, (2009.), str. 393.
119
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. 127-128.
120
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. XXI.

98
 Upravna pisarna koju opisuje Riffer bio je centar za tehničku pripremu
radova koji su se obavljali u logoru. U logoraškom žargonu zvali su je “trust
mozgova”.
Bila je to velika dvorana, duga kojih 35, široka 10 metara. Istočni manji
dio bio je zakrčen pisaćim stolovima na kojima je oko dvadeset inženjera,
svih mogućih struka, risalo megalomanske građevinske i tehničke nacrte za
Piccilija. Bilo je tu generalnih planova industrijskog kombinata Jasenovac i
bezbrojnih detaljnih nacrta zgrada, mostova, parkova, brodova koji plove
Savom, industrija, pristaništa. Ovo je odjeljenje vječito radilo, čak i noću, i
bilo je najmilije utočište Piccilijevo, piše Riffer.
Treću logorašku godinu mnogi istraživači smatraju “mirnim razdobljem”.
Neki ocjenjuju da to mirno razdoblje traje i do jeseni 1944. Riffer piše o
vremenu kad je zapovjednik logora bio Ivica Brkljačić, koji je svoj mandat
započeo 29. ožujka 1943., najavom da će s logorašima postupati bez repre-
salija i terora, ali da zahtijeva “red, rad i stegu”. Rekao je da ne će trpjeti
bijeg, jer bi kod učestalih pojava bijega, “koje bi morao smatrati kao crnu
nezahvalnost prema njemu lično”, morao iz temelja promijeniti svoje drža-
nje.
“Sutradan se desio prvi bijeg jednog logoraša u proljetnoj sezoni 1943., i
otada nije prošao skoro ni jedan dan, da se ne bi našao koji 'crni nezahvalnik'
i okrenuo Jasenovcu leđa”, napisao je Riffer.121
Dolaskom Brkljačića dodatno se razvio kulturni život logoraša. Uz kaza-
lišne predstave i koncerte smjeli su se logoraši za slobodnog vremena baviti
i sportom, nogometom i odbojkom. Odigravalo se nogometno prvenstvo lo-
gora. Svaka radna skupina imala je svoju momčad. Igračima su sašiveni dre-
sovi i nogometne cipele “kopačke”, a prije završnice bili su oslobođeni rada
da bi mogli trenirati. Sudjelovala je i momčad ustaša, u kojoj je igrao i Din-
ko Šakić. U polufinale plasirale su se momčadi ekonomije, lančare, obrtnič-
ke skupine i upravne pisarne.
Nakon prve poluzavršne utakmice između lančare i upravne pisarne, u
kojoj je lančara izašla kao pobjednik, nestala su dva najbolja igrača pobjed-
ničke momčadi, napisao je Riffer. Bila je to senzacija jer do tada nije niko-
me uspjelo pobjeći iz samog logora. Svi bjegunci prije i velika većina kasni-
je nalazili su se na vanjskim radovima. To su u prvom redu bili pripadnici
ekonomije, na radu po poljima gdje nije bilo dovoljno stražarskog osigura-
nja. Jedan od bjegunaca bio je i Židov Pavao Löw, prijeratni nogometni rep-
rezentativac. Poslije rata promijenio je ime u Pavle Levković. Od 1963. do
1964. bio je generalni sekretar nogometnog kluba Partizan iz Beograda.

121
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. 141.

99
 Nogomet je zabranjen, no samo za dva-tri tjedna, jer su ustaše rado gle-
dali i igrali utakmice. U to vrijeme je prašinu uzvitlao i bijeg obućarskog
desetara, Karlovčanina Vuje Vorkapića. On je izašao izvan logora na rad s
košaračima koji su izvan logora sjekli šibe za košare. Nožem je ubio straža-
ra, uzeo pušku i dvije bombe i pobjegao. “Ostala dvojica košarača – vjerova-
li ili ne – vratila su se natrag u logor bez straže”, opisao je Riffer. Po drugoj
verziji, Vorkapić je pobjegao kamionom. Ubio je ustašu koji je bio u pratnji
i pobjegao, a drugi zatočenik, vozač kamiona, vratio se natrag u logor.
I na suđenju Dinku Šakiću 1999. godine u Zagrebu, svjedoci poput Milo-
ša Despota potvrdili su da su se 1943. organizirale priredbe, igrao nogomet, i
da je među nogometašima bio i optuženi Šakić. Svjedok Josip Erlih sjetio se
kazališnih priredbi, kao i svjedok Tibor Lovrenčić: “Formirana je kazališna
grupa koja je davala predstave i zatočenici su tu godinu smatrali malo laga-
nijom za život u logoru.”
Lovrenčić je isprva bio zatočenik, a onda je, po isteku kazne, odlučio os-
tati u građevinskoj skupini kao voditelj radova. Za to je primao i plaću. Gra-
đevinska skupina je u mjestu Jasenovcu izgradila veliku bolnicu. Upravitelj
joj je bio Marin Jurčev, također bivši zatočenik koji je stupio u ustašku služ-
bu pa je dobio čin satnika. U bolnici su se liječili ustaše, logoraši, stanovnici
obližnjih sela i ranjenici iz vlakova koje bi bombardirali saveznici. S uputni-
cama za lijekove išlo se i do zagrebačkih ljekarni.
Marin Jurčev, liječnik Ivan Belužić i drugo medicinsko osoblje bili su
partizanski simpatizeri. Iz bolnice su im slali sanitetski materijal. U rujnu
1943. preko svojih su veza koordinirali akciju u kojoj su partizani sa šum-
skog rada odveli dvadesetak logoraša, poubijavši ustaše koji su ih pratili kao
stražari. Akciju je potaknuo zatvorenik Moric Montiljo, bivši partizan zarob-
ljen na Romaniji.
Riffer piše da je bolnica bila utočište za mnoge zanimljive logoraške li-
kove. Primjerice, za austrijskog emigranta Lea Pohorila, profesionalnog
masseura, koji nije ništa radio besplatno, nego je za svoje maserske usluge
koje je prodavao ustaškim oficirima, bolesnicima i otmjenijim logorašima,
dobivao cigarete i živežne namirnice. Zarađivao je sjajno i bio u Jasenovcu
najbolje situirani logoraš. U svojoj kožnatoj žutoj torbi nosio je i finih sapu-
na i 'alge' i francuskog eau de cologna.122
Bolnica nije bila opkoljena žicom, opisuje Riffer. Kretanje po njoj bilo je
potpuno slobodno. Ljeti je bilo dozvoljeno i kupanje u Savi. Moglo se otići i
izvan bolnice, prošetati Jasenovcem, skočiti noću u Savu, preplivati je i nes-
tati u šumi. Ipak, to nije nitko učinio, jer bi tada teške represalije zahvatile

122
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. 71.

100
čitav logor, a ustaška bi bolnica za sva vremena ostala logorašima zatvore-
na.
Zatočenik Čedomil Huber u svojoj knjizi piše da je postojala direktiva
Komunističke partije da se ne smije pojedinačno bježati, jer to izaziva repre-
salije: “Čak je rečeno da će onaj tko pobjegne pojedinačno biti strijeljan na
slobodnom teritoriju”.123
U toj 1943. godini bjegovi nisu rigorozno kažnjavani. Brkljačić bi odre-
dio da bjegunčeva skupina nema pravo neko vrijeme pisati kući ili primati
pakete. Jedino je zbog bijega “šumske skupine” i pogibije njihovih čuvara,
bojnik Marko Pavlović, zapovjednik vanjske straže, naredio da radnici koji
idu na vanjske radove moraju nositi okove oko nogu da im se oteža bijeg.
No to je bilo posve nepraktično pa se od te mjere brzo odustalo.
Kasnije, u 1944. godini, nakon pojedinih slučajeva bijega sazivali bi svi
logoraši na tzv. nastup. Tibor Lovrenčić je na suđenju Šakiću ispričao da se
iz skupine kojoj su pripadali bjegunci zatim odabiralo nekoliko žrtvi za od-
mazdu. Strijeljani su pred “nastupom”. Nekoliko takvih slučajeva bilo je i u
Staroj Gradiški.

Kazalište Ćelo

U listopadu 1943. iz jasenovačkog logora izlazi i Milko Riffer, opskrb-

ljen suvenirima: izrezbarenom kutijom za cigarete, keramičkim magarčićem
te akvarelom ukrašenim programom kazališta i orkestra, što su ga podpisali
svi članovi.
Opisi života u logoru katkad spominju da su logoraši izvodili operetu
“Mala Floramye” Ive Tijardovića. No prema knjizi zatočenika Milka Riffera
preciznije bi trebalo reći da je Erih Samlaić, dirigent i voditelj logoraškog
orkestra, na priredbama “svojim toplim tenorom” pjevao ariju “Daleko m'e
biser mora” iz Tijardovićeve operete.
Zatočenici su ipak izvodili jednu cijelu operetu. I to djelo za koje su sami
napisali libreto i glazbu. Opereta u dva čina zvala se “Raj na oceanu”. Riffer
je odlazeći u listopadu 1943. iz logora sa sobom ponio i “programski lis-
tić”124 te operete. Listić je ilustriran slikom pustog otoka s palmom, na ko-
jem muškarac i žena bijelim maramicama mašu brodu koji plovi u daljini.
Autor ilustracije je vjerojatno slikar Walter Kraus, koji se i podpisao na lis-
tić. Libreto su podpisali Ivo Wollner (harmonikaš u orkestru) i Erih Samlaić.
Glazbu je napisao Josef Kende, kojeg su zvali Švabo, jer je bio iz Beča. U

123
HUBER, Čedomil. Bio sam zatočenik logora Jasenovac. Izd. JUSP Jasenovac. Jase-
novac, 1977., str. 43.
124
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. 212-213.

101
upravnoj pisarni Švabo je na pijaninu cijele dane dane ispunjavao notni pa-
pir, instrumentirajući partiture za logorski orkestar.125
Iz Rifferove korespondencije iz logora vidljivo je kako je od skladatelja
Jakova Gotovca htio dobiti partituru “Ere s onoga svijeta”. Ali Rifferov pri-
jatelj Mladen Pozajić piše mu da Gotovac kod sebe više nema ni jednog
primjerka “Ere”.
U nedostatku notnoga gradiva, zatočenički orkestar improvizirao je i pi-
sao vlastite skladbe. U orkestru je bila violina, čelo, harmonika, pijanino,
klarinet, saksofon, dvije trube i bubanj. Vođa cjelokupnog kazališta bio je
Slavko Goldschmidt, zagrebački odvjetnik, rodom iz Kutine. Prema njego-
vom izgledu i nadimku Ćelo, prozvano je cijelo kazalište. Goldschmidt je
prije rata u Zagrebu sudjelovao u predstavama Malog kazališta kao glumac-
amater, najčešće u komičnim ulogama. U logoru je priređivao skečeve u ko-
jima se poput suvremenog stand-up komičara podrugivao svima, čak i usta-
šama-čuvarima. “Kaj ti Singer misliš da ustaše nisu gospoda? Pogledajte
samo ovoga našeg Dinka Šakića! Kad ga vidite ovako fino obrijana i namiri-
sana, ispeglana i udešena, zar bi tko mogao i smio posumnjati u njegovo go-
spodstvo? Stidi se Singer!”, govorio je Ćelo, pred publikom sastavljenom od
zatočenika i ustaša.
Šakić bi na to, prepričava Riffer, ustajao tobože naljućen i hvatao se za
pištolj.
“Što, Dinko, i ti se buniš? Makni tu kuburu, strah me. Odmah ću deman-
tirati što sam rekao. Ne, zaista ne, poštovane dame i gospodo, Dinko Šakić
nije gospodin, on to nikada nije bio, on je – frajlica.”
Salve smijeha i pljesak prekinuli su lakrdijaša Ćelu, smijali su se i pljes-
kali i ustaški časnici i dočasnici.126
Priredbe su se održavale subotom i nedjeljom, u dvorani stolarije, kat is-
pod upravne pisarne. Tako je to išlo sve do lipnja 1944. kad je orkestar pre-
trpio velike gubitke. U logor je iz Dubice dovezeno mrtvo tijelo harmonika-
ša Ive Wollnera. Rečeno je da je htio pobjeći iz Dubice kamo su ga neki us-
taše odveli da im svira. Taj put je ispunjena prijetnja da će zbog bijega biti
strijeljani bjegunčevi prijatelji. Na dan 6. lipnja, dok su se zapadni saveznici
iskrcavali u Normandiji, u Jasenovcu su zbog Wollnera strijeljani Erih Sam-
laić, njegov brat Hugo, Slavko Goldschmidt i drugi, ukupno 19 zatočenika.
Nije poznato je li nakon toga orkestar nastavio s radom. Riffer, koji u to
vrijeme više nije bio u logoru, kaže da je pijanist Josef Kende Švabo bio živ
do studenoga te godine.

125
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. 126.
126
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. 200.

102
 Unutarnja logorska uprava

Upravnom pisarnom, u kojoj je Kende svirao svoj pijanino, rukovodio je

glavni čovjek interne logorske uprave. Služba mu se zvala “logornik”.
Unutrašnja uprava ustrojena je odmah po dolasku zatočenika u Krapje,
Bročice i Jasenovac. Za prvog logornika ustaše su odabrali Brunu Dia-
mantsteina, trgovačkog putnika iz Zagreba. Njemu su bili podređeni grupni-
ci, voditelji pojedinih radnih odjela – ekonomije, električne centrale, lančare,
ciglane, itd. Grupnici su bili na čelu skupina od stotinjak zatvorenika, koji su
se dalje dijelili na desetine s desetarima.
U kuhinji je bio nadzornik koji je pratio rad šefa kuhinje i nekoliko kuha-
ra, zatim vodara i drvara zaduženih za donošenje vode i drva za podpalu.
Ljude koji su gulili krumpir i čistili drugo povrće te pripremali materijal za
kuhare zvali su “krompirašima”.
U upravnoj pisarni logornik je imao svoj radni stol s telefonom. Logorni-
ci su imali status “slobodnjaka” pa su s obiteljima stanovali u Jasenovcu,
izvan logora. Diamantstein je radi dogovora o opskrbi logora nekoliko puta
putovao u Zagreb i posjećivao Židovsku bogoštovnu općinu. Svratio bi tada
i do nekih rođaka i prijatelja u Zagrebu.127
U svakoj baraci postojao je zapovjednik barake, zatim pisar, nadredar i
redari te opskrbnik koji je vodio brigu o nabavi hrane za baraku. Redari, pi-
sari i drugi funkcioneri unutarnje uprave na odijelu su nosili pločice s natpi-
sima “pisar”, “redar”, “grupnik lančare” i slično.
Među redare su često birani kažnjeni ustaše i policijski agenti koji su
zbog prekršaja u službi bili slani u jasenovački logor. Tako su u veljači
1942. na kaznu boravka u logoru upućeni policijski agenti Dragutin Novak,
Dragutin Gradečki i Mijo Toplak. Kažnjeni su zbog nesavjesnog djelovanja
u službi.
Prema sjećanju Hinka Singera, redari u barakama svako su jutro provje-
ravali jesu li kreveti uređeni “po vojnički”: pokrivači su morali biti jednako
složeni, a tko to ne uradi, bio bi kažnjen tako da bi mu redar ili zapovjednik
barake oduzeo žeton za jedan ili dva obroka ili bi ga odredio na prekoredno
dežurstvo.128
Prvi logornik Diamantstein strijeljan je u proljeće 1942. godine u tzv.
zlatnoj aferi. Optužen je da je zajedno s nekim ustašama podkradao zlato i
druge vrednije stvari koje su oduzimane logorašima na ulazu u logor. Strije-
ljani su i njegovi suradnici Herman Spiller i Mirko Pajtaš. Među strijeljani-

127
SCHREINER, P. Spašeni, (2014.), str. 141., Diamantstein je posjetio rođaka Ivu Reicha
u ožujku 1942.
128
HDA, ZKRZ, mikrofilm Z-2943.

103
ma je bio i ustaša Ljubo Matković (zvani Dulfo), brat jednog od zapovjedni-
ka logora Ivice Matkovića.
Pisac i predratni komunistički aktivist Ante Ciliga u logoru je bio od lip-
nja do prosinca 1942. godine. U svojim sjećanjima Ciliga opisuje još jedno
strijeljanje dvojice zatočenika i dvojice ustaša. Oni su iz skladišta logora
krijumčarili i prodavali odjeću koja je šivana u logorskim krojačnicama. To
strijeljanje je jedino ubojstvo kojem je Ciliga bio očevidac, za šest mjeseci
provedenih u jasenovačkom logoru.
Nakon strijeljanja Diamantsteina, logornikom postaje njegov zamjenik
Varaždinac Bernard Wiener, čiji je sin Vladimir išao je u školu s ostalom
jasenovačkom djecom. No početkom 1944. ubijena je cijela obitelj Wiener u
njihovoj kući u Jasenovcu. Ubijeni su Bernard Wiener, žena Elizabeta i troje
djece te Bernardov brat Arnold i njihov otac. Istog dana, ili dan prije, ubijeni
su u Jasenovcu i Ivo Begović i njegova žena Gertruda. Begović je bio glavni
pisar u logoru i suradnik Wienera. Nešto ranije, na Badnjak 1943. u selu su
likvidirani i članovi slobodnjačke obitelji Stolzer (muž, žena i kći Viviana)
te Eisenstädter (Erna, Božena, Zorica i Lela). Nejasni su razlozi njihovih
ubojstava. Neki od ustaša koji su poslije rata ispitivani pred sudom, spomi-
njali su samovolju, pljačku, kaznu za planiranje pobune pa i nalog za likvi-
daciju iz Zagreba. Koliko je poznato, ubijeni su tajno, po noći, za razliku od
javnih egzekucija ostalih logornika i službenika logorske uprave, koje su
provođenje uz određenu formu (postrojavanje logoraša, čitanje presude, itd.)
Nakon Wienera za logornika je postavljen Romeo Vlah koji će tu funkci-
ju imati do kraja postojanja logora. Od 1941. pa do smrti 1944. (navodno,
prilikom pokušaja bijega), predstavnik srpskog dijela zatočenika bio je Slo-
bodan Mićić, trgovački pomoćnik iz Janje kod Bijeljine, u logor doveden
1941. kao član predratne četničke organizacije.

Najviše zatočenika zbog komunističkih veza

Među zatočenicima koje su na odsluženje kazni upućivale župske redar-

stvene oblasti ND Hrvatske, daleko najveći broj u Jasenovac je dospio zbog
neke veze s komunističkim, odnosno partizanskim pokretom. Bili su to ljudi
koji su se povezali u skupine radi atentata i diverzija ili propagande. Zatim
oni koji su htjeli otići u partizane pa nisu uspjeli u tom naumu: uhvaćeni su
na putu “za šumu” ili je njihovu namjeru odao neki agent koji se ubacio u
komunističku skupinu. Ustaška policija bila je dosta efikasna u tome. Zagreb
je u četiri ratne godine, zbog preventivnog djelovanja policije, bio prilično
siguran grad.

104
 Zatočenike zbog komunizma predstavljali su i davatelji “Crvene pomoći”
i pošiljatelji sanitetskog materijala partizanima. U nizu slučajeva su i smrtne
presude prijekih sudova, izrečene zbog suradnje s komunističkim pokretom,
bile zamijenjene pomilovanjem uz vremensku kaznu koju je trebalo provesti
u radnom logoru u Jasenovcu.
Jedan dio jasenovačkih logoraša bili su i zarobljeni partizani. U logor su
stizali s raznih bojišta – od Kozare, Romanije do Neretve i Sutjeske. I često
su pri tome u logor donosili tifus i druge bolesti. Stanko Barić iz Bjelovara,
rodom Dalmatinac iz Klisa, u partizanima je bio od srpnja 1941. Zarobljen
je na Sutjesci, a dovoden je u logor u Sisku. Odatle ga je izbavila sestra pa je
iz Bjelovara ubrzo opet otišao u partizane.129 U jesen 1943. u logor su dove-
deni i zarobljeni članovi Narodno oslobodilačkog odbora iz Livna. 130
Ima više razloga zašto su partizani dopremani tako daleko od mjesta za-
robljavanja. Nezavisna Država Hrvatska je već 1942. prihvatila Ženevske
konvencije koje se odnose na zarobljene protivničke vojnike. Primjena se
primarno odnosila na zarobljene pilote zapadnih saveznika koji su od 1943.
počeli bombardirati prometna čvorišta, mostove i željeznice i druge ciljeve u
ND Hrvatskoj. Ali proširena je i na zarobljene partizane. Njih su od 1942.
dijelom slali na rad u Njemačku, a od 1943. su ih pokušavali potaknuti da se
predaju i obećavanjem amnestije.
Komunisti i njihovi simpatizeri u jasenovačkom i starogradiškom logoru
brzo su se povezivali i međusobno si pomagali. Suradnja se očitovala u in-
formiranju, organiziranju bjegova, premještanju na bolja radna mjesta. Iz
logora su se partizanima slali izvještaji o vojnim položajima ustaša i domob-
rana oko logora, ako se partizani odluče na napad na logor. Iz starogradiškog
logora je poslana i čestitka sudionicima prvog zasjedanja AVNOJ-a, u stu-
denom 1942.
Nada Salomon zbog komunističke je djelatnosti šest mjeseci provela u
zatvoru još 1939. godine. U ND Hrvatskoj je uhićena 12. kolovoza 1941.
Dospijeva u Jasenovac na 20 dana, ali kako je to tada bio isključivo muški
logor, šalju je u Lobor-grad. Nakon godine dana premještaju je u Staru Gra-
dišku, gdje provodi šest mjeseci. U to vrijeme, a riječ je o 1943. godini, u
Jasenovac se na poljske radove šalju i žene iz Stare Gradiške. Smještene su
u dvije barake u žicom, kanalom i živicom odvojenom, istočnom dijelu lo-
gora. Milko Riffer napisao je da je logorski orkestar za žene održao koncert,
a one su s druge strane plesale. “Orkestar je svirao najbolje stvari iz svog
repertoara, a pjevači su s međusobno natjecali u interpretaciji talijanskih i

129
HDA, ZKRZ, kut. 250.
130
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. 162.

105
madžarskih romansi i tužnih međimurskih napjeva. Vokalni trio pjevao je uz
pratnju orkestra plesne šlagere”, zapisao je Riffer.131
Zatočenice pristigle iz Stare Gradiške radile su na poljima u Donjoj Gra-
dini.
Katarina Hrvojić stigla je zajedno s drugih 50 žena i išla preko Save, u
Gradinu, na skupljanje sijena. Išlo se rano na posao pa bi djevojke pozaspale
na skeli koja ih je prevozila preko Save, prisjetila se Katica Hrvojić 1999. na
glavnoj raspravi u slučaju Šakić. S posla su se vraćale u sumrak.
Zatočenice su slobodno vrijeme iskoristile i za učenje vještina koje će im
pomoći u ratu, kad izađu iz logora. Bilo ih je tog ljeta 1943. stotinjak, a sva-
kog su dana skelom preko Save prebacivane na desnu obalu gdje su radile na
poljima logorske ekonomije. Odatle im je dolazila i hrana. “Svaki član ko-
lektiva imao je zadatak da pribavi, ukrade, nađe, dobije i donese u našu za-
jednicu bilo što za hranu”, prisjetila se Nada Salamon.132
Tako smo na poljima brali kukuruz, ponekad krumpir, paradajz, bundeve,
itd. U ustaškim magazinima krao se grah, ponekad salama i slanina. Sve se
to na zajedničkom sastanku ekonoma dijelilo na jednake dijelove, koje su
ekonomi preuzimali svaki za svoju grupu, navela je N. Salamon.
Opisala je i kako su na poslu na poljima ekonomije oko Jasenovca dobi-
vale svakodnevno i “gablec”: tanke kriške kruha, s komadićem slanine, pe-
kmeza ili sličnog namaza. Radile su na okapanju kukuruza, sabiranju plodo-
va, sušenju sijena i sličnim poslovima.
Uspostavile su i vezu s muškim dijelom logora. U slobodno vrijeme po-
čele su planirati pobunu i zajednički bijeg iz logora: “Svakodnevno smo če-
kale znak za napad, a partizanke među nama, koje su poznavale vojne vješ-
tine, učile su ostale žene kako se treba ponašati u jurišu, kako se zaklanja,
puže, itd. U našem logoru vrilo je kao u košnici.”
Vezu s muškim dijelom logora održavala je Bogdana Vejnović-Jurišić.
Ondje je bio njezin muž Mirko Jurišić. Oboje su zarobljeni na Sutjesci i do-
vedeni u jasenovački logor. Navečer su se sastajali kod logorskog jezera iz
kojeg se vadila glina za cigle: “Bogdana i ja razmaknule bismo žicu, i spuš-
tale se škarpom do obale tog jezera. Tu su se ukratko, u roku od jedne do
dvije minute, saopćile najnovije vijesti, predale direktive za rad, primila ile-
galna štampa s oslobođenog teritorija, list Vjesnik i proglasi Glavnog štaba
Hrvatske.”

131
RIFFER, M. Grad mrtvih, (2011.), str. 175.
132
SALOMON, Nada. Mladost u zatvorima i logorima. U knjizi: Revolucionarni omla-
dinski pokret u Zagrebu, 1941.-1945. Zagreb, 1984., str. 343-355.

106
 Planirani proboj iz logora u toj 1944. godini ipak nije organiziran. Nada
Salamon i Bogdana Vejnović-Jurišić izašle su iz logora razmjenom u ožujku
1945. godine.
Komunistička organizacija djelovala je i u Staroj Gradiški. U partijskom
komitetu su bili Ivica Sabljak, Fabijan Rukavina, Jusuf Sabljaković, Antun
Benički i drugi. Oni su organizirali i bijeg nekoliko zatočenika. Drago Zate-
zalo poslan je da uspostavi vezu s partizanima. Stigao je na Psunj, ali veza
nije dobro funkcionirala.
Jusuf Sabljaković je na sastanke partijske organizacije u Jasenovac išao
brodom iz Stare Gradiške. Jednim od tih brodića, koje su sami gradili i pop-
ravljali u logoru, u rujnu 1944. pokušali su pobjeći Sabljaković i Emerik
Blum.
Krenuli su prema Jasenovcu, uzvodno od Stare Gradiške, a onda su naglo
pristali na desnoj strani Save. Straža ih je opazila i krenula za njima. Sablja-
ković je uhvaćen i ubijen, a Blum je uspio pobjeći, dokopavši se obale i šu-
me. Poslije rata inženjer Emerik Blum postao je gradonačelnik Sarajeva i
utemeljitelj tvornica Energoinvest i Aluminij Mostar.
U srpnju 1943. partizani su osvojili kaznionicu u Lepoglavi u kojoj je uz
ostale kažnjenike bilo i stotinjak političkih zatvorenika. Zatočenici u Jase-
novcu i Staroj Gradiški, osobito oni internirani zbog komunizma, očekivali
su da će se slično dogoditi i njima i stalno su kovali planove o bijegu. Ivica
Sabljak u pismu koje u lipnju 1944. šalje iz Stare Gradiške s dozom gorčine
konstatira da su ih njihovi drugovi pomalo zapostavili: “Eto u rujnu 1943.
smo pustili petoricu da bježe na Kozaru pa nisu ništa napravili. Za onog o
kom je pisano da je putem poginuo, doznali smo da je živ i zdrav kod Sara-
jeva. Što možeš, ljudi se domognu slobode, nađu si društvo pa uživaju…”133
Nada da su partizani krenuli u osvajanje logora pojavila se 16. srpnja
1943., kad se zapodjenuo vatreni okršaj između 17. slavonske brigade i usta-
ške posade kod sela Krapja, udaljenog pet kilometara od Jasenovca. Parti-
zanska jedinica s nekoliko stotina boraca prebacivala se preko Save u pravcu
Banije. Lokalna ustaška posada ih je primijetila, počelo je puškaranje, a u
pomoć su im pristigli ustaše iz Jasenovca.
U bitci je poginulo 19 ustaša, tri mještanina Krapja i 16 partizana, veći-
nom Čeha i Slovaka, pripadnika čehoslovačkog bataljuna Jan Žiška, koji se
tada nalazio u sastavu 17. slavonske brigade.

133
Pošta iz koncentracijskih logora Jasenovac i Stara Gradiška. Izd. JUSP Jasenovac.
Jasenovac, 2013.

107
 Pripreme za veliki bijeg iz logora

Mnogo podataka o svakodnevnom životu u jasenovačkom logoru odkriva

se u pismima koja je partizanima iz logora pisao Logorski mjesni komitet
Komunističke partije (LMK). Logorski komiteti postojali su i u starogradiš-
kom i u jasenovačkom logoru. Međusobnu komunikaciju održavali su preko
zatočenika koji su Savom, šlepovima i brodićima, prevozili sirovine i proiz-
vode logorskih radionica. Inženjer Emerik Blum redovito je iz Stare Gradiš-
ke odlazio u Jasenovac na stručna tehnička savjetovanja. Ujedno je dostav-
ljao informacije članovima partijske organizacije.
Sadržaj pismo logorskog komiteta od 17. srpnja 1944. predstavlja pravu
“Tko je tko” enciklopediju jasenovačkog logora.134 Podrobno je opisana
struktura 1. Ustaškog obrambenog zdruga, koji je osiguravao logor. Zapov-
jednik je bio dopukovnik Marko Pavlović (koji je u ustašku vojsku došao iz
domobranstva, a bio je časnik još Kraljevini Jugoslaviji). Zamjenik mu je
bio satnik Krešo Majić, pobočnik za unutarnje poslove satnik Tvrtko Krešić,
časnik za propagandu Mate Penavić. U gospodarskom odjelu su satnik Fra-
njo Petek, poručnik Drago Gađo i poručnik Zadro.
Slijede opisi pojedinih postrojbi, njihovih položaja, utvrđenja i bunkera, s
imenima zapovjednika i brojem vojnika u svakoj postrojbi i na svakom po-
ložaju. Dostavljaju se precizni podaci o njihovu naoružanju. Prema pismu,
Jasenovac bi branilo oko 1200 vojnika, kad im se pribroje i izdvojene jedini-
ce po nekim okolnim selima (Uštica, Jazavica, Puska, Mlaka, pa isturene
straže na bosanskoj strani, ispod planine Prosare, u Dubici, itd.). Logorski
komunisti ipak procjenjuju da napad ima velike šanse za uspjeh. Uz ostalo i
zato jer dio posade predstavlja tzv. novačka bojna, a kako pišu “to su djeca
od 14 do 16 godina, koja vježbaju naoružana nekim starim puškama”. Nova-
ci stanuju u Uštici, u kućama duž glavne ceste. U Jasenovcu, u samom mjes-
tu bila je i postrojba od 80-ak domobrana.
Najuža logorska satnija, koja daje vojnike za stražarska mjesta i kule oko
logora nije brojala više od 40 ljudi. Zapovjednik je poručnik Stipe Prpić,
zamjenik Stanko Markotić, a zapovjednik zatvora vodnik Dane Majetić.
Upravitelj logora tada je bio Hinko Piccili, bivši profesor Obrtne škole iz
Zagreba. Prema pismu iz logora, dodijeljen mu je čin bojnika. Njegov zam-
jenik bio je poručnik Držislav Renđeo. U logorskoj upravi bili su još i poru-
čnik Dinko Šakić, zastavnici Ivo Hrstić, Josip Kolobarić, Marko Mihaljević,
Ante Zrinušić, i drugi.

134
HDA, mikrofilm D-2377, dok. 30.

108
 Logoraši otkrivaju da su s predstavnicima uprave i stražarima razgovarali
o stanju u logoru te ishodu rata: “Mnogi se brane da nisu ubijali, a mi im to
povlađujemo”.
Iz pisma se doznaje da je u logoru u tom trenutku oko 2000 zatvorenika.
U ustaškoj bolnici u Jasenovcu ih je 50, u kožari, također u mjestu, oko 120.
Prehrambeno stanje u bolnici je dobro. Nejasna je rečenica: “Ovih 50 lju-
di u Jasenovcu hrane se zajedno s glumačkom sekcijom (ustaškom) i s glaz-
benim vodom te onima koji rade u zdrugu”. Nije, naime, jasno je li i ustaška
posada imala svoju glumačku i glazbenu sekciju, ili logorski komunisti u
“ustašku” svrstavaju i glazbenike-logoraše, koji su imali nastupe i izvan lo-
gora, u mjestu Jasenovcu. To je moguće, jer kako će se vidjeti, komunistička
skupina nema dobro mišljenje o zatočenicima koji surađuju s ustašama.
Logoraši izvještavaju da se u ustaškoj posadi osjeti nervoza zbog pribli-
žavanja partizanskog djelovanja pa mijenjaju radne planove: “Sve što je bilo
u projektima gradnje sada otpada, a prelazi se na gradnju zidanih bunkera”.
Partizane se za napad motivira opisom represalija nakon pojedinih sluča-
jeva bijega: “Bjegstva koja su počela dat će likvidatorima razlog da uklone
putem odmazde sve one najbolje elemente koje do sada nisu dospjeli ukloni-
ti”.
U tom smislu spominje se strijeljanje 19 židovskih zatočenika iz lipnja
1944., koje smo opisali ranije. Riječ je o odmazdi nakon neuspjelog bijega
harmonikaša Ive Wollnera, nakon kojeg je stradao i dio članova logorskog
orkestra i kazališta.
U želji da potakne partizane na akciju, LMK spominje i slučaj, po njima
također iz lipnja, “kad je palo 80 žena i djece”. Nitko drugi, međutim, od
brojnih preživjelih zatočenika iz tog vremena ne spominje i ne opisuje taj
događaj. Jedini trag je iskaz Nade Salomon, koja je od 1943. do 1945. bila u
Jasenovcu u ženskom logoru. Ona je spomenula skupinu Židovki s djecom
koja je u logor dospjela iz Splita, vjerojatno podkraj 1943. Skupina je uhva-
ćena nakon što su taj grad poslije kapitulacije Italije zauzele njemačke pos-
trojbe i vojne snage ND Hrvatske. Moguće je da je uprava jasenovačkog lo-
gora bila obvezna prema Nijemcima transportirati tu skupinu dalje u neki od
njemačkih logora za Židove. Transporti za njemačke logore iz Jasenovca – u
kojima su otpremane razne skupine zatočenika – bili su i u toj 1944. godini
redovita pojava. Nada Salomon na jednom mjestu kaže kako su savjetovali
Židovkama da se ne jave za takav transport, da ih je od odlaska odgovarao i
liječnik Marin Jurčev, no one u tom pogledu nisu imale izbor.
U prvoj polovini 1944. dogodio se i jedan zajednički bijeg židovskog lo-
goraša i ustaše-stražara. Pobjegli su motorkotačem, k partizanima na Papuk.

109
Ustaša se zvao Viktor Štefančić, imao je 18 godina, a bio je iz sela Španovi-
ca nedaleko Pakraca.
Partizani su ga po kratkom postupku strijeljali, proglasivši ga ustaškim
špijunom. Nije mu pomoglo što se pobjegli logoraš Židov založio za njega.
U logoru je nakon toga za kaznu strijeljan Viktorov 21-godišnji brat Fra-
njo, također pripadnik ustaške straže.135 Ustaša Franjo Štefančić, prema za-
pisu u knjizi umrlih, strijeljan je 13. travnja 1944.136
U pismu Logorskog mjesnog komiteta iz srpnja 1944. stoji također da u
logoru “sada nema masovnih ubojstava, jer je potrebna radna snaga, a novi
se zatočenici gotovo i ne dovoze”.
O povećanoj potrebi za radnom snagom tih mjeseci pisao je i bivši zato-
čenik Čedomil Huber: Bila je izgrađena nova električna centrala koja je gu-
tala veće količine drveta, ali koja je sigurnije davala struju za pojedine po-
gone. A produktivnost je bila vrlo niska. U tom pogledu logorska organiza-
cija je činila što je više mogla da se kapaciteti ne povećavaju, da se proizvo-
di što manje i da norme radnog učinka budu smanjene.137
Uz usporavanje rada, logorski komitet čeka znak za napad. U tom sluča-
ju, 200 drugova i drugarica spremno je da svakog časa, na dani znak, izvrše
povjereni im zadatak. Ova brigada kadra je sutra makar i golih ruku zapo-
četi borbu na život i smrt. Svakog časa mi smo u stanju da skačemo i na žicu
i bunkere i započemo borbu sa zločincima, makar i bez nade u uspjeh…
Logorski komunisti priznaju ipak da njihov entuzijazam ne dijele svi za-
točenici. “Nasuprot borcima stoji jedan dio zatočenika koji bi vjerojatno os-
tao pasivan, ali ne bi škodio, jer ne bi bio u stanju. To je izvjestan broj Žido-
va-satelista, nešto četnika pravoslavaca i izvjestan broj katolika kriminala-
ca”, ocjenjuje se u pismu.
Logoraši predlažu da unutarnji ustanak počne zajedno s partizanskim zra-
čnim napadom, da se bombardiranjem sruši dio logorskog zida, a logorašima
baci nešto oružja. Pišu da bi najbolji trenutak napad bio nedjelja ili praznik
prije podne u 10 sati, “jer je tada vojska u crkvi”. Drugo dobro vrijeme je 19
sati uvečer, kad su svi zatočenici u logoru nakon povratka s vanjskih radova.
Partizani su procijenili da se ne isplati napasti relativno dobro čuvani ja-
senovački logor. Od puštenih i zamijenjenih logoraša imali su istodobno i
dobre informacije o realnom stanju u logoru.

135
ERJAVEC, T. Španovica, (1992.), str. 145.
136
BULJAN, A.; HORVAT, F. Prešućene novljanske žrve, (2011.), str. 684.
137
HUBER, Č. Bio sam zatočenik, (1977.), str. 62.

110
 Posjet predstavnika Međunarodnog odbora Crvenog križa

O stanju u logoru izvještavali su 1944. godine i partizanski obavještajci iz

okolnih mjesta. Obavještajac iz Novske 30. srpnja 1944. godine šalje podat-
ke o uništenim lokomotivama u zračnom bombardiranju. Dojavljuje i da u
selu Mlaki 80 ustaša čuva zatočenike na žetvenim i drugim poljskim rado-
vima. Izvještaj navodi da je riječ o 40 muškaraca i 100 žena, a taj se broj
ponavlja u seriji takvih izvještaja i može se pratiti sve do 14. kolovoza. 138
U Jablancu, selu u blizini Mlake, također se u to vrijeme nalaze logoraši
na poljskim radovima. Posjetio ih je 15. srpnja 1944. i Julius Schmidlin,
predstavnik Međunarodnog odbora Crvenog križa. U pratnji su bili Milutin
Jurčić, šef Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost i bojnik Jakov Džal,
pročelnik Odjela za radne logore u Ministarstvu unutarnjih poslova. Schmid-
lin i pratnja inspekciju logora počeli su 13. srpnja u Jasenovcu, potom su se
uputili u Staru Gradišku i opet se 17. srpnja vratili u Jasenovac.
Do Jablanca, Mlake i Gređana, mjesta na lijevoj strani Save između Jase-
novca i Stare Gradiške, stigli su brodom iz Jasenovca. Brod je imao vreće s
pijeskom i druga ojačanja zbog eventualnog partizanskog napada s desne
bosanske strane.
Ove logorske podružnice sastoje se od malih, priprostih, prizemnih zda-
nja od cigle. Internirani upravo rade na kosidbi. Pod stalnom su stražom.
Žene rade odvojeno od muškaraca. Mogao sam nabrojiti svojih 140 osoba.
Ljudi izgledaju dobro, smeđe boje i snažni. Neki su nježnih crta lica. Potvr-
dili su mi kasnije da su to intelektualci koji vole raditi na otvorenome, zapi-
sao je Schmidlin u izvještaju središnjici MOCK-a u Ženevi. Odjeća je kod
doduše kod mnogih više nego oskudna, samo dronjci (krpe). Obuća su im
drvene sandale stegnute kožnom uzicom koju su dobili od logorske uprave.
Za ručak su se kuhali kukuruzni žganci. Na nastambi je bio popis osmorice
interniraca koji su taj dan dobili paket od kuće sa živežnim namirnicama.
Schmidlin kaže da u spavaonicama, unatoč relativno skromnim uvjetima,
vlada red i čistoća. Inspekcija je na putu oko 17 sati, vidjela veće skupine
žena kako se vraćaju u logor. U logoru Stara Gradiška Schmidlin je bio na-
zočan i na jutarnjoj misi u katoličkoj crkvi: “Crkva je bila puna zatočenika i
zatočenica. Službu Božnju je održao jedan katolički ustaški vojni propovje-
dnik.”139
Pogledao je i kazališnu predstavu, Nušićevu Gospođu ministarku. Sa so-
bom je ponio i plakat za predstavu. Glumci su isključivo internirani muškar-
ci. U stankama je svirao veliki zatočenički orkestar. Glazbenici su bili veli-
138
HDA, mikrofilm D-1162.
139
KEVO, M. Veze Međunarodnog odbora, (2009.), str. 393.

111
kim dijelom Židovi. Napomenuto mi je da se kazališne predstave i koncerti
održavaju redovito. Garderoba kao i instrumenti se daju na raspolaganje.
Publika se sastoji od zatočenika i ustaša, razdvojenih po redovima, napisao
je Schmidlin. Zatim je odigrana i nogometna utakmica “koja se dopušta kao
nedjeljna zabava zatočenika”.
Schmidlin je detaljno opisao logorske radionice, spavaonice, kuhinju,
nusprostorije i ostalo. Ocijenio je da su čistoća i red na primjerenoj razini.
Posjetio je i dvije bolnice u Jasenovcu: jednu u mjestu, koji vodi bivši zato-
čenik Marin Jurčev i drugu u samom logoru kojom upravlja dr. Milo Boško-
vić. U logoru je u tom trenutku na liječenju bilo 95 pacijenata: “Glavna obo-
ljenja su uvjetovana okolnim krajem, to jest malarija, tuberkuloza i reumats-
ka oboljenja. Lazaret se opskrbljuje lijekovima iz glavne ljekarne u ustaškoj
bolnici.”140
Obišao je i kožaru u mjestu, u kojoj je tada bilo oko 120 muških zatoče-
nika. Radno vrijeme u kožari, kao i u logorima Jasenovac i Stara Gradiška
bilo je od 7 do 12 i od 14 do 19 sati.
Hrana je možda oskudna, tako da su zatočenici jako upućeni na pošiljke
namirnica izvana. Takvo stanje obilježava i logor u Staroj Gradiški. Ljudi
mi pričaju da ponekad dnevno dolazi i do 600 paketa. Usprkos tome i dalje
postoji oskudica, ističe Schmidlin.141 I MOCK je potom organizirao dostavu
paketa u logor.
Izaslanik MOCK-a primijetio je i da se dosta hrane za logore proizvodi
na okolnim poljima. Logor Stara Gradiške upravljao je ekonomijama u Jab-
lancu i Gređanima (Gređani salaš) te s ekonomijama s desne, bosanske stra-
ne: Bistricom i Dubravama. Ondje su radile uglavnom samo zatočenice na
uzgoju voća i povrća, primjerice, krumpira i kupusa. Rad su nadzirale ustaš-
kinje iz logorske posade a osiguravali su ih mjesni oružnici i dva ustaška
voda.
Iz Jasenovca se upravljalo ekonomijom koja se prostirala oko sela Mlaka.
Polja i voćnjaci obrađivali su se i s bosanske strane u Gradini, Međeđi, Pod-
gradcima. U Bosanskoj Dubici bio je centar za proizvodnju vapna (kreča).
U ljeto 1942. zatočenici su iz Stare Gradiške slani rad čak u Feričance i
Obradovce, imanja u blizini Našica. I odande su zatvorenici bježali, a život-
ni uvjeti nisu bili teški. Nakon pojave partizanskih skupina oko tih imanja,
zatočenici su vraćeni natrag u Staru Gradišku i Jasenovac. Na vanjske rado-
ve iz jasenovačkog logora u ljeto 1944. izlazilo je dnevno od 300 do 700

140
KEVO, M. Veze Međunarodnog odbora, (2009.), str. 397.
141
KEVO, M. Veze Međunarodnog odbora, (2009.), str. 399.

112
ljudi. U Hrvatskom državnom arhivu mogu se razgledati originalni devnici
radova, za razdoblje od srpnja do listopada 1944. godine.142
Svaki dan je bilježeno vrijeme odlaska i povratka pojedine skupine, broj
stražara koji ih prate i ime njihova zapovjednika. Tako je 20. srpnja, skupina
od 38 kravara išla u Gradinu. U Košutaricu je upućeno 50 ljudi na sječu šu-
me. Oko 110 ide na žetvu pšenice na polja oko Jasenovca, a 42 žene odlaze
na skupljanje sijena.
Na rad u vojarne odlazi 50 zatočenika, na istovar vagoneta šalje se 15, a u
vanjski glinokop 14 zatočenika. Za istovar zobi na kolodvoru određeno je 10
zatočenika. Isto toliko odlazi u grupi pod imenom “automehanika”. U Gra-
dinu ide i 5 “traktoraša”, dvojica za “popravak i podmazivanje kola”, zatim
po jedan agronom i mjernik te dva veterinara za stočnu bolnicu.
Odlazak na vanjske radove stvarao je i prilike za bijeg. Sedam zatočenika
pobjeglo je 9. listopada 1942. Išli su u pratnji samo jednog ustaše po voće
kod sela Međeđa. Bili su to Marko Popović, Gabrijel Vinter, Josip
Hirschberger, Dušan Ćulum, Mirko Unterberger, Anton Deutsch i Mirko
Rodić. “Oduzeli smo ustaši karabin, svezali ga i onda pustili jer je bio dobar
čovjek”, rekao je Marko Popović partizanima 5. kozaračke brigade.143
Na gradinskim poljima uz pšenicu uzgajao se zob, ječam, kukuruz, grah,
konoplja… Urod se pojačavao prirodnim gnojivom iz štala i proizvedenom
modrom galicom.
Među logorašima koji su išli na vanjski rad bili su svinjari, pčelari, volari,
mljekari, bačvari, osoblje ribarice (ribarskog broda), građevinari koji prave
bunkere. Neki se upućuju u Dubicu, Krapje, Prkos, Mlaku i često uz njihove
skupine stoji opaska da idu na stalni rad. Ostali se u istom brojnom stanju
uvečer vraćaju u logor.
Na popisu onih koji izlaze iz logora mogu se naći i zapisi poput 4 – grob-
lje (11. srpnja) ili 1 – prijevoz lijesa, Gradina (7. kolovoza).
Sačuvane su i neke evidencijske kartice koje su na ulazu u logor predava-
li stražari što su pratili zatočenike. Tako na cedulji koja nosi datum 29. ko-
lovoza stoji da je Teslić Darinka dopraćena iz Mlake pa je tamo 71 zatočeni-
ca i 69 zatočenika. Zatim na papiru iz 1. rujna stoji da se iz Mlake vratila
Hrušć Katica, jer je bolesna pa je tamo sada 70 zatočenica i 69 zatočenika.
Radovi su se precizno planirali dan unaprijed. Na listu pod naslovom
“Predviđeni vanjski radovi za 4. rujna 1944.” najavljuje se da će u Gradinu
ići nekoliko stotina ljudi. Svaku grupu prati upola manja grupa stražara: uz

142
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 231.
143
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, III. (1987.), str. 222-227.

113
šest zidara koji grade novu staju idu tri ustaše. U 42 skupljača graha raspo-
redit će se 21 ustaša, itd.144
Tog dana sve poljoprivredne radnike pratio je i poseban odred od 35 us-
taša pod naznakom “zasjeda”. Uprava logora strahovala je od partizanskih
prepada iz obližnjih šuma i planinskih obronaka u blizini logorskih ekono-
mija. Partizani su jednu takvu akciju napravili po noći, u kolovozu 1943.
godine. “Dubička omladinska poljoprivredna brigada u toku jedne noći pož-
njela je žito sa 350 duluma (35 hektara) kraj samog logora Jasenovac. Ovo
žito bilo je na zemlji protjeranog srpskog življa koju su ustaše uzorali trakto-
rima”, stoji u zapisima o partizanskim akcijama u Podkozarju. Kod Dubice
je dio “ustaškog žita” požnjeven, dok je ostatak polja zapaljen, i slično.
Građevinski radovi stalno su se obavljali i u samom logoru. Zagrepčanin
Adolf Friedrich je iz Stare Gradiške u kolovozu 1943. prebačen u Jasenovac,
u kojem je već bio 1941. Opisao je kako su se industrijski pogoni jako razvi-
li, kako su sagrađene ili se grade nove zidane zgrade. Razdoblje od siječnja
od siječnja do rujna 1944. ocjenjuje mirnim, a osim likvidacije skupine har-
monikaša Ive Wollnera u lipnju, nije bilo mnoštvenih ubijanja i javnih nas-
tupa, ustvrdio je Friedrich.
Ispričao je i slučaj iz svibnja kad su zatočenici morali zakopati 10 zvona
skinutih s pravoslavnih crkava i dijelove spomenika kralju Petru. U posjet
logoru dolazila je jedna od inspekcija u kojoj su bili i Nijemci pa se uprava
logora pobojala da bi mogli zatražiti da se ti metalni dijelovi kao važne siro-
vine otpreme u Njemačku. Nakon odlaska gostiju, zvona iz nekog razloga
nisu iskopana iz zemlje. “Znam točno u metar gdje su zakopana”, izjavio je
Friedrich.145
Rutinski rad i gotovo monotone dane u logorskim radionicama i ekono-
mijama u 1944. godini opisuju mnogi zatočenici.

Presuda skupini Mile Boškovića

Logorska uprava saznala je u rujnu 1944. preko svojih doušnika da posto-

je skupine logoraša koji održavaju veze s partizanima i planiraju pobunu i
bijeg. Oblikovan je prijeki sud, koji je vodio Mihovil Prpić, pravnik u 1. Us-
taškom obrambenom zdrugu. Nakon istrage, u kojoj su osumnjičeni zatoče-
nici strpani u interni pritvor i zlostavljani, na smrt vješanjem osuđeno je
dvadesetak zatočenika te ustaški časnici Marin Jurčev i Ivan Belužić, liječ-
nici iz jasenovačke bolnice. Ovaj slučaj prepričavali su mnogi preživjeli ja-
senovački logoraši.
144
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 231.
145
Sećanja Jevreja na logor Jasenovac, (1972.), str. 48.

114
 Vjekoslav Luburić odobrio je da se logorski liječnik Milo Bošković stri-
jelja, umjesto da bude obješen. Bošković je to zatražio “kao Crnogorac, za
kojeg bi vješanje bilo poniženje”.
Luburić i Bošković razvili su do tada određeni prijateljski odnos. Često
su razgovarali o politici, ratu i stanju na frontovima. Bošković nije imao
dlake na jeziku i otvoreno je Luburiću govorio da će uskoro doći Rusi i da je
onda Luburić gotov, a ovaj se tome smijao i Boškovića zbog oblika brkova i
frizure zvao “Staljin”. Čak je naredio da se u krojačnici izrade dvije košulje
po uzoru na ruske rubaške. Darovao ih je Boškoviću da još više liči na rus-
kog vođu.
U to je vrijeme upravitelj logora bio Dinko Šakić, koji je 1998. na sudu u
Zagrebu optužen da je osobno ubio Boškovića. U svojoj obrani i memoar-
skim zapisima koji su nastali dok je izdržavao kaznu, Šakić je tvrdio da je
izvršenjem presude prijekog suda zapovijedao bojnik Mile Prpić, zapovjed-
nik vanjskog osiguranja. Tako je odredio glavni zapovjednik, pukovnik
Marko Pavlović. Boškovića je prema zapovijedi, hicem u potiljak, ustrijelio
vodnik Mile Sudar. Smrt osuđenih, kao i u nekim drugim slučajevima, utvr-
dio je i liječnik, izaslanik kotarskog poglavarstva iz Novske, uz supodpis
logorskih liječnika.
Šakić je na suđenju i u memoarima ponudio drukčiju verziju krivnje ove
skupine. Tvrdi da je bila riječ o pronevjeri sadržaja paketa koji su stizali u
logor od humanitarnih organizacija (Međunarodni odbor Crvenog križa),
prijatelja i rodbine zatočenika. Bošković je doista bio povjerenik za raspod-
jelu paketa MOCK-a i svojim je podpisima potvrđivao urednost pristiglih
pošiljki.
Prema Šakiću, nadležnost nad raspodjelom sadržaja paketa imala je unu-
tarnja uprava u kojoj su u to vrijeme većinu osvojili zatočeni članovi Komu-
nističke partije i njihovi simpatizeri. Tvrdi da je pretresom kod njih u bara-
kama pronađeno dosta skrivene hrane i drugih potrepština. Navodno je i pri-
java stigla od drugih zatvoreniha, nezadovoljnih raspodjelom. Daljnja istra-
živanja možda će jednom razriješiti ovu kontroverzu.
Istragom su bile obuhvaćene i zatočenice iz ženskog dijela logora, Nada
Salomon i Štefica Belak. Nakon par dana provedenih u pritvorskoj ćeliji,
vrata su se otvorila, a na njima je bio Šakić s pratnjom: “No, što ćemo s va-
ma?” “Pustit ćete nas u logor, jer znate da mi nismo ništa krive”, glasio je
odgovor, prema sjećanju Nade Salomon.146 Šakić je potvrdio da će ih pustiti,
“iako su krive”. I dodao: “Nikad ne ćete saznati zašto smo vas pustili”.

146
SALOMON, N. Mladost u zatvorima, (1984.), str. 352.

115
 Prema sjećanju zatočenika Jakoba Danona, kazna nad Boškovićevom
skupinom izvršena je 21. rujna 1944. Bošković je ubijen metkom, a obješeni
su Milan Grbić, Branko Konić, Petar Krajnović, Vlatko Hadžistević, Ladis-
lava Mathe, Tomislav Marić, Milan Milanović, Heinrich Musafija, Nikola
Pejnović, Remzija Rebac, Jovan Poljić, Stevan Živković.
Upravitelj ustaške bolnice u Jasnovcu, satnik Marin Jurčev i liječnik Ivan
Belužić, po činu nadporučnik, obješeni su 20. rujna 1944. u samom mjestu
Jasenovcu. Vješanje je najavljivao mjesni bubnjar, pozivajući stanovnike da
vide “pravično kažnjavanje neprijatelja NDH”. S Jurčevim je, prema nekim
izvorima, obješena i njegova žena Marija Jurčev Darbinović. Uz njih su ob-
ješena još četiri muškarca. Prema iskazu zatočenika Morica Montilja, Marin
Jurčev je iz bolnice održavao vezu s partizanima. Dostavio im po neki put i
nešto lijekova i drugog sanitetskog materijala.
Nakon smrti Mila Boškovića, voditelja logorske ambulante, njegovu ulo-
gu povjerenika za raspodjelu paketa iz humanitarne pomoći Međunarodnog
odbora Crvenog križa, preuzima liječnik dr. Sadik Kunorti.

Brojno stanje zatočenica u Staroj Gradiški i zubarski pregledi

U 1944. godini s radom praktično prestaje logor u Staroj Gradiški. Parti-

zani su se već 1943. približili logoru s bosanske strane. Na Novu 1944. go-
dinu pokušali su osvojiti Bosansku Gradišku, ali napad je odbijen. Nedugo
potom iz logora je poslano 50 obrtnika da poprave kaznionicu u Lepoglavi
koju su 1943. zauzeli partizani i oštetili.
Nakon što je lepoglavska kaznionica obnovljena, iz Stare Gradiške dolazi
nekoliko stotina zatočenika i zatočenica. Ostalih nekoliko stotina zatvoreni-
ka (samo muškarci) u listopadu 1944. preseljava se u Jasenovac. Išli su pje-
šice, putem i stazama uz Savu. U Staroj Gradiški ostaje samo mala skupina
zatočenih na održavanju zgrada, koje povremeno služe za smještaj prolaze-
ćih vojnih postrojbi.
Među dostupnim izvorima iz tog razdoblja nalaze se kartice s dnevnim
izvještajima o brojnom stanju u ženskom dijelu logora u Staroj Gradiški od
svibnja do prosinca 1944. Uz ostalo, objavljeni su u Miletićevoj knjizi
“Koncentracioni logor Jasenovac” iz 1986. godine.
Iz kartica se vidi da je 28. svibnja u logoru Stara Gradiška bilo 714 zato-
čenica. Od toga 347 žena rimokatoličke vjere, 303 “grkoistočne”, 42 židov-
ske, 6 evangeličke i 6 starokatoličke. Dan prije na radove u Jasenovac upu-
ćeno je 99 zatočenica.
Broj zatočenica se bitno ne mijenja do listopada. Stalno je u logoru izme-
đu 717 i 820 zatočenica.

116
 Još više takvih kartica s dnevnim brojnim stanjem objavio je Mario Kevo
u časopisu “Scrinia Slavonica” br. 9 (2009.) i br. 10 (2010.). Tu su i imena
zatočenica koje se upućuju u Jasenovac i iz njega vraćaju. Zatim, novih za-
točenica koje dolaze u logor i koje su iz njega puštene. Tu su i imena umrlih
i nekoliko novorođenih.
Prema tim evidencijskim karticama, od 27. svibnja do 31. kolovoza u
Staroj Gradiški umrla je 21 zatočenica. Umrlo je i sedmero djece: Mara Uze-
lac, Boško Jovanović, Mladen Lipković, Božo Bosiočić, Željko Katić, Zoran
Filipović i Jasna Suknaić. U istom je razdoblju u logoru rođeno troje djece.
Jedno od njih, dječak Željko Bota, od oca Boška, rođen je 6. lipnja 1944., a
iz logora je, prema karticama, izašao 11. listopada. Uz njega iz logora tog
dana izlazi još četvero djece rođene 1944. godine.
Od 27. svibnja do 31. kolovoza u logor je došlo 227 novih zatočenica. Iz
logora je u tom razdoblju puštena 41 zatočenica.
Prema karticama iz Miletićeve knjige, 10. listopada 302 žene iz Stare
Gradiške upućene su u Jasenovac. Potom je 9. studenog u Lepoglavu prem-
ješteno 135 zatočenica, uz opasku “po nalogu dopukovnika Džala”. Na dan
4. prosinca 1944. u Staroj Gradiški ostalo je samo 35 zatočenica: 32 katoli-
kinje, 2 židovke i 1 muslimanka.
Antun Miletić je objavio i podatke iz knjige evidencije zubne ambulante
u Staroj Gradišci, u kojoj su se liječili i zatočenici i pripadnici ustaške posa-
de. Od 22. lipnja do 22. srpnja obavljeno je oko tisuću operacija: pregleda,
brušenja, čišćenja, plombiranja, liječenja i vađenja zubi. Među pacijentima
su i neki zatočenici koji su 55 godina kasnije svjedočili na suđenju Dinku
Šakiću.
U Miletićevoj knjizi je i dopisnica koju iz Stare Gradiške šalje studentica
Ruža Filajdić. Ona u srpnju 1943. obavještava da se u logoru otvara knjižni-
ca pa je zatočenicima dozvoljeno da traže knjige od kuće. Stoga moli člano-
ve obitelji u Slavonskom Brodu da joj pošalju knjige “Crkveno pravo” i “Fi-
ziku”, koje se nalaze među njezinim drugim školskim knjigama.147

Skupna pomilovanja o važnijim nadnevcima

Iz jasenovačkog i starogradiškog logora te iz Lepoglave u 1944. godini u

nekoliko je navrata pušteno po više stotina zatvorenika. Bila je riječ o amne-
stijama koje je proglašavala Vlada Nezavisne Države Hrvatske prigodom
državnih blagdana, obljetnica i drugih prigodnih datuma.
Prva amnestija proglašena je o Božiću 1943., kada je iz zatvora pušteno
oko 350 zatočenih osoba.
147
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, III. (1987.), str. 275.

117
 Sačuvane su originalne liste s imenima puštenih zatočenika. Odlukom
Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost Ministarstva unutarnjih poslo-
va, 10. travnja 1944., povodom trogodišnjice uspostave ND Hrvatske, iz
“sabirnih i radnih logora” pušteno je 289 osoba. Popis koji se čuva u Hr-
vatskom povijesnom muzeju nije pisan abecednim redom, nego počinje
imenom Marije Mikac (kći Marija i Ruže r. Brljavac, r. 9. IX 1919, u Brestu,
rkt.), a završava s Ivanom Sestrićem (sin Stjepana i Agate r. Stanošić, r.
5.VII 1906. u Mošćenici, rkt.).
Pored svakog imena su podaci o roditeljima, datumu i mjestu rođenja te
vjeroispovijedi. Pušteni su većinom katolici, a ima i pravoslavnih i musli-
mana.
Zatim su 14. srpnja 1944., na rođendan poglavnika ND Hrvatske Ante
Pavelića puštena 172 zatočenika. Taj popis je objavljuje i Miletić.148 Sastav-
ljen je abecednim redom pa počinje Dušanom Adamovićem iz Beočina, a
završava s Antom Zofkićem iz Vukovara. Uz generalije zatočenika kod
mnogih je dodano i njihovo zanimanje. Tako saznajemo da je Adamović
prije uhićenja bio tvornički radnik, a Zofkić - gostioničar.
Na kraju tog popisa, koji je podpisao tadašnji ravnatelj GLAVSIGUR-a
dr. Milutin Jurčić, stoji i naznaka da se Ivan Čačil, Ivan Deržić, Huso Sarač i
Mato Ursić imaju uputiti na odsluženje vojnog roka, odnosno na vježbu u
domobranske jedinice.
Slično se dogodilo i Zagrepčaninu Anti Miletiću (slučajno istog imena i
prezimena kao i autor knjige o Jasenovcu). On je 1943. nakon puštanja iz
logora mobiliziran u domobransku auto-jedinicu u Ilici. U domobranima je
dočekao kraj rata i povlačenje prema Austriji. Kako je ispričao autoru, kod
Bleiburga ga je od teže sudbine spasio poznanik, partizan iz Virovitice, čijoj
je sestri Juliški slao dopisnice iz jasenovačkog logora.
Sljedeći popis puštenih zatočenika ima 373 imena, a nastao je 24. prosin-
ca 1944. Zatočenici se puštaju povodom “četvrtog Božića Nezavisne Države
Hrvatske”. Odluku opet donosi GLAVSIGUR, a podpisuje je glavni ravna-
telj Erich Lisak. Popis koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu počinje
imenom Ivana Antolčića, a završava s Matijom Žufićem.149
Erich Lisak podpisao je i odluku od puštanju 456 zatočenika povodom
10. travnja 1945., četvrte obljetnice ND Hrvatske. To puštanje obilježeno je
komentarom u listu “Hrvatski narod” od 10. travnja, na stranici br. 6: “Ne-
koliko stotina političkih zatvorenika pušteno je iz radnih i sabirnih logora.
Neki su već prošlih dana stigli svojim kućama. Progovorio je duh praštanja.

148
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, I. (21986.), str. 383.
149
HDA, fond MUP NDH, kut. 301.

118
Ponovo su pomilovani oni koje sve države zbog svog opstanka nemilosrdno
progone. U sadašnjoj su borbi osjećaji napeti i gleda se s najdubljim ogorče-
njem na svakoga tko otežava ovu borbu i pokušava osujetiti njezin uspjeh.”
Prema ispravama, ostvarenim pomilovanjima u posljednih 15 ratnih mje-
seci pušteno je kući 1640 logoraša. Poslije rata nije objavljeno gotovo ni je-
dno svjedočenje zatočenika iz tih, puštenih skupina.
Osim amnestijama i istekom kazne, iz logora se izlazilo i razmjenama za
zarobljene njemačke časnike i vojnike i pripadnike oružanih snaga ND Hr-
vatske. Već u 1942. godini dolazi do prvih razmjena. Dvadesetak zatočenika
izlazi zajedno s komunističkim prvakom Andrijom Hebrangom. Iz Stare
Gradiške je 16. prosinca 1943. razmijenjeno 54 logoraša za zarobljene nje-
mačke oficire. Nataša Mataušić navodi da je, prema njemačkim podatcima,
od rujna 1942. do travnja 1945. za ustaške i njemačke vojnike koje su zaro-
bili partizani, razmijenjeno, iz svih ustaških logora i zatvora, oko 2000 zato-
čenika.
U 1944. godini razmjene su se redovito obavljale u demilitariziranoj zoni
oko Pisarovine. Razmjene je s partizanske strane vodio Josip Brnčić, koji je,
prema nekim izvorima, također bio zatočenik Stare Gradiške u 1942. godini.
U pismu CK KPH od 15. ožujka 1944. Brnčić najavljuje da će za nekoliko
dana “iz Jasenovca odnosno Gradiške biti predani sljedeći drugovi i drugari-
ce: Lipak Nikola, Milić Danica, Aleksić Steva, Marica Bogdan, Petričić Ber-
ta, Zupan Mato, Vlahović Stjepan i Trstenjak Vlado”.
Brnčić izvještava da vlasti u zadnje vrijeme drže partizanske zarobljenike
u lošim uvjetima ne bi li ih potaknuli da idu na rad u Njemačku. “Čim se
netko javi za rad odmah se postupak prema njemu mijenja. Transporte zaro-
bljenika šalju u Njemačku vrlo često. Mnogi drugovi pa čak i oficiri i ko-
mandati javljaju se na rad u Njemačku da se izbave loših uslova”, navodi
Brnčić. Kaže da je osobno išao u zagrebački zatvor na Savskoj cesti i nago-
varao skupinu partizana na razmjenu. Od 15 jedva ih se javilo četiri, “iako
su sigurno znali da sam partizan”.150
I Terka Gojmerac, još jedna zatočenica Stare Gradiške iz 1942., dolazi u
to vrijeme iz partizana u Zagreb nagovarati zarobljene partizane i uhićene
simpatizere da idu u razmjenu. U Hrvatskom povijesnom muzeju postoji i
nekoliko fotografija iz dvorišta zagrebačkog zatvora na Savskoj cesti, na
kojima je Terka Gojmerac snimljena kako objašnjava zarobljenicima da bez
straha mogu poći s njom u partizane.
Katkad su se partizani izravno obraćali upravi logora u Jasenovcu predla-
žući razmjenu. Tako je iz štaba 6. korpusa 27. srpnja 1944. upućeno pismo

150
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, I. (21986.), str. 727.

119
Zapovjedništvu sabirnog logora u Jasenovcu (tako piše u originalu na tom
listu), s naznakom da se preda na ruke dopukovniku Marku Pavloviću: “Pav-
loviću! Imamo Ivana Šipuša, tabornika Lonje, kojeg smo zarobili 18. lipnja.
Biste li dali za njega izvjestan broj naših drugova? Odgovor pošaljite po Ši-
puševoj kćeri.”151
Partizanski major Mihajlo Miščević predložio je da se na listu za razmje-
nu stavi njegov brat Nebojša, zarobljen 28. svibnja 1944. “Bjegunci iz Stare
Gradiške vele da je još živ”, piše Miščević svom štabu.152
Rodbina i prijatelji zatočenih pisali su često molbe za puštanje vlastima
NDH. Bilo je dosta slučajeva podkupljivanja dužnosnika koji su mogli pri-
donijeti nečijem izlasku iz logora. U dokumentaciji Zemaljske komisije za
utvrđivanje ratnih zločina opisano je mnogo slučajeva u kojima su prodava-
ne krave, drva, usjevi, komad zemlje, čak i automobil, kako bi se skupio no-
vac za podmićivanje.
Zatočenik jasenovačkog logora bio je i Juraj Alabanda, mlađi brat ustaš-
kog pukovnika i domobranskog generala Hinka Alabande. Juraj je 14. listo-
pada 1944. pisao bratu da mu pošalje hrane i urgira oko molbe. Sljedeća do-
pisnica je od 6. prosinca, u kojoj se Juraj žali obitelji da mu Hinko ne odgo-
vara.153 Sudbina Jurja Alabande nije poznata. Na poimeničnom popisu Spo-
men područja nema nikoga s prezimenom Alabanda.
No zato je sigurno da je logor u Jasenovcu prije isteka kazne napustio
Julius Vlašić iz Zagreba. U logor je upućen 6. lipnja 1942., a na slobodi je
bio već 13. srpnja. Čak su ga neki poznanici prijavili Zemaljskoj komisiji
zato što je tako brzo izašao. Stoga je on u lipnju 1945. došao opisati što se
točno dogodilo:
Osuđen sam zbog davanja 'crvene pomoći'. A dok sam bio u Jasenovcu,
moja kći osnovnoškolka išla je na izlet sa svojim razredom u Gračane. Tu je
poglavnik Ante Pavelić imao svoje imanje i šetao se sa svitom, a učenici su
ga gledali. Imao je jednog psa koji je taj dan skočio i ugrizao moju kćer.
Poglavnik je uplakano dijete pitao što da učini da prestane plakati, ima li
neku želju... Moja kći je rekla: pustite mi tatu iz logora…
Pavelić je odmah pozvao pobočnike i dao odgovarajuće naređenje.
“Valjda je htio pokazati neku velikodušnost”, zaključio je Julius Vlašić, pred
sumnjičavim ispitivačima partizanske komisije.154

151
HDA, mikrofilm D-1164.
152
HDA, mikrofilm D-1164.
153
PERVAN, Berislav. General NDH Hinko Alabanda. U: Vojna povijest. Zagreb, 2012.,
br. 16, str. 22.
154
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 251.

120
 Zračni napadi na logor u jesen 1944. godine

Logor u Jasenovcu prvi je put bombardiran iz zraka u studenom 1944.

godine. U to je vrijeme trajala zračna kampanja američkih i britanskih zrač-
nih snaga po vojnim ciljevima na jugoistoku Europe, u zemljama savezni-
cama Njemačke i okupiranim teritorijima.
U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj intenzivno su, uz ostalo, bombardirane
željezničke pruge i mostovi. Kao kolateralne žrtve od djelovanja zapadnih
saveznika ginuli su i civili, a u ovom slučaju i zatočenici jasenovačkog logo-
ra. No u studenom 1944. godine logor još nije bio izravni cilj, kao što je to
bio u ožujku 1945. O tom višekratnom bombardiranju u vrijeme Uskrsa
1945., bit će više riječi kasnije.
Intenzivni zračni napadi na željezničku prugu i druge komunikacijske
objekte oko Jasenovca zabilježeni su već i u rujnu 1944. U “Zborniku do-
kumenata i podataka o Narodno-oslobodilačkom ratu” (riječ je uglavnom o
dokumentima iz beogradskog Vojno-istorijskog arhiva), objavljen je i niz
dokumenata raznih ustanova Nezavisne Države Hrvatske. Tako se u doku-
mentu s datumom od 1. rujna 1944. spominje “prelijetanje 6 neprijateljskih
zrakoplova kod Jasenovca. Čule su se jake eksplozije. Drži se da su napad-
nuti mostovi kod Jasenovca”. Izvještaj je podpisao glavnostožerni pukovnik
Helbich.155
Zrakoplovstvo ND Hrvatske uzvratilo je 8. rujna, bombardiranjem parti-
zanskih položaja u selima Vojskova, Pucari i Koturovo, udaljenih oko 10
kilometara jugozapadno od Jasenovca.
Partizani i jasenovački ustaše sukobili su se i 30. rujna u selu Živaja, koje
se nalazi jugoistočno od Sunje, na pruzi Sunja-Dubica. Posadu u Živaji čini-
lo je 80 ustaša i domobrana iz jasenovačkog Ustaškog obrambenog zdruga.
Partizani su zauzeli Živaju, ubivši 10, a zarobivši 5 vojnika iz posade. Zatim
su nastavili napredovanje prema Dubici.
U blizini Jasenovca pod osobitim udarom bio je željeznički kolodvor u
Novskoj. U 8.50 sati 5. studenoga lovci-bombarderi napali su ga bombama i
strojničkom vatrom. Bile su pogođene zgrade, a oštećeni su i kolosijeci, dvi-
je lokomotive i 10 vagona. Poginulo je 10 osoba, a sedam ih je bilo ranjeno.
Teži ranjenici su u takvim slučajevima prebacivani u bolnicu u Jaseno-
vac, gdje ih je liječilo osoblje iz zatočeničke bolnice. “U bolnici je tada bilo
oko 200 bolesnika i ranjenika. Bili su to domobrani, ustaše, Nijemci i civili.

155
Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih na-
roda. Tom V., ispr. 117.

121
Radili smo naporno, a liječnici su usto išli u vizite i kućne posjete po Jase-
novcu u pratnji stražara”, ispričao je liječnik dr. Arnold Schön.156
Novi zračni napad uslijedio je 6. studenog. Kod željezničke postaje Jase-
novac prije podne oštećene su dvije lokomotive. Poslije podne, oko 16 sati,
napadnut je most sa 14 bombi, od kojih su dvije pogodile cilj i onesposobile
promet. Zrakoplovi su zatim 17. studenog napali i most na rijeci Strug, u
neposrednoj blizini logora, s njegove sjeverne strane.
I onda, 22. studenog, oko 23 sata, “neprijateljski zrakoplovi bacili su 4
bombe na zatočenički logor u Jasenovcu. Ima mrtvih i ranjenih zatočeni-
ka”.157
Tog dana bombe su pale i na željezničke postaje u Kutini i Jasenovcu.
Poginule su dvije osobe, a četiri su ranjene.
Jedan od poginulih u bombardiranju logora u Jasenovcu bio je Novljanin
Željko Pećnik, rođen 1928. godine. On je bio limarski šegrt koji je odlazio
na praksu u logorske radionice.158
Zatočenici koji su u to vrijeme bili logoru nisu kasnije govorili opširnije
o zračnim napadima u jesen i zimu 1944. godine. Možda zbog neugodnog
podatka da su žrtve saveznika bili i zatočenici. Čedomil Huber u svojoj me-
moarskoj knjizi spominje u jednoj rečenici da je “u toku te zime logor neko-
liko puta bombardiran”.159

Vjerski život zatočenika

U jesensko-zimsko doba 1944. godine pjegavim tifusom zarazio se i lo-

gorski svećenik Zvonimir Brekalo. Po svemu sudeći, zarazio se u bolnici od
umirućih zatočenika koje je ispovijedao i davao im bolesničko pomazanje.
Prema riječima dr. Arnolda Schöna, logorski liječnici učinili su sve što je
bilo u njihovoj moći da mu pomognu. No Brekalo je umro 23. studenog
1944. Imao je 28 godina. Rođen je u Bosanskoj Gradiški, gimnaziju polazi u
Travniku, a studirao je i u Francuskoj. Mladu misu proslavio je 1939. godi-
ne. Zatim je postao odgojitelj u Napretkovu konviktu u Banjoj Luci i vjerou-
čitelj u Državnoj ženskoj gimnaziji. Nakon uspostave ND Hrvatske postaje
vojni svećenik, a u jasenovački logor dolazi podkraj 1942. godine. Na Du-
hove 1944. Brekalo je služio misu i u selu Stara Subocka, nedaleko Jasenov-

156
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 251.
157
Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih na-
roda. Tom V., str. 746, ispr. 147.
158
BULJAN, A.; HORVAT, F. Prešućene novljanske žrve, (2011.), str. 290.
159
HUBER, Č. Bio sam zatočenik, (1977.), str. 68.

122
ca. Zvonimira Brekala u logoru nasljeđuje franjevac Zvonimir Lipovac, koji
je prije toga bio dušobrižnik u logoru Stara Gradiška.
Dolazak svećenika u logor bila je također zasluga tadašnjeg nadbiskupa
Alojzija Stepinca. On je 2. studenog 1942. godine uputio pismo Paveliću
tražeći da se umirućima u logorima dopusti dolazak svećenika radi ispovije-
di. “Ako to nije dozvoljeno, mnogi se pitaju koja je razlika između jednog
boljševičkog i našeg logora”, napisao je Stepinac.
Osim katoličkih svećenika, u jasenovačkom logoru djelovao je i musli-
manski imam Tahir Vojniković, rodom iz bosanskog mjesta Kozarca. Mus-
limanski vjerski obredi održavali su se u logoru svakog drugog petka. Tahir
Vojniković bio je jedan od imama i muallima (vjeroučitelja) u Bosanskoj
Dubici u vrijeme Drugoga svjetskog rata.
“Vojniković je bio dobričina. Svojima je bio dobar, a nama nije odmaga-
o”, rekao je za njega poslije rata bivši logoraš Jakob Danon.
U nekim presudama, donesenim nakon poslijeratnih montiranih procesa
protiv svećenika Hrvatske pravoslavne crkve, tvrdilo se da su i svećenici
HPC-a dolazili u jasenovački logor i ispovijedali pravoslavne zatočenike.
Potvrdu za te navode iz presuda, autor ovog rada za sada još nije pronašao.
Vojnici i časnici iz jasenovačke posade na mise su odlazili u jasenovačku
crkvu, gdje je župnik od studenog 1942. bio Jure Paršić, rodom s otoka Hva-
ra. Paršić je bio zarobljen 1945. i ispitan pred Zemaljskom komisijom za
ratne zločine. Rekao je, uz ostalo, da nikad nije bio u logoru, jedino je do
1944. išao u selo Košutaricu cestom koja je prolazila kroz logor. Njegove
informacije o životu u logoru bile su zapravo iz druge ruke.
Paršić je rekao da je iz Vatikana, putem Katoličke akcije, stigao upit o
sudbini nekih zatočenika, uglavnom Židova. Dao je popis imena jednom od
ustaša s kojim se susretao, a ovaj ga je vratio iz uprave logora s oznakom
križa za one zatočenike koji su umrli, a s minusom za one koji više nisu bili
u logoru. Izvještaje o informacijama koje je doznao u logoru, Paršić je, kaže,
podnosio i nadbiskupu Stepincu. U siječnju 1945. župnik Paršić otišao je u
Zagreb i više se nije vraćao. Preživio je i kraj rata, a poslije je službovao u
Senjsko-modruškoj biskupiji te Austriji i Njemačkoj. Umro je 1991. godine.

Gradnja nove električne centrale

Metoda Pavlića u Jasenovac je također doveo njegov posao. Bio je radnik

u tvornici akumulatora u Zagrebu, u dvorištu u Draškovićevoj ulici 58. Slu-
čaj je htio da se u uličnoj zgradi nalazilo sjedište 1. Ustaškog obrambenog
zdruga, odnosno Ustaške obrane, postrojbe zadužene za osiguranje jaseno-
vačkog logora. Zapovjednik 1. UOZ-a, Vjekoslav Luburić, odlučio je preu-

123
zeti tvornicu, jer su akumulatori bili potrebni automehaničkoj logorskoj ra-
dionici. Zaposlenima je ponuđeno da dođu raditi u Jasenovac, uz plaću od
18.000 kuna te besplatan stan i hranu. Tu se vidi kako je u ND Hrvatskoj
rasla inflacija prema kraju rata. Naime, tko je od zatočenika 1942. godine
postao zaposlenik ustaške posade, dobio bi plaću od oko 4000 kuna.
Metod Pavlić, Karlo Javornik i Stjepan Perestegi prihvatili su ponudu i
otišli raditi u logor. U automehaničkoj radionici i garaži susretali su se sa
zatočenicima Josipom Špicerom, Franjom Bogdanićem, Ivanom Rilovim…
Metod Pavlić je s automehaničkim odjelom u travnju 1945. prevezen iz Ja-
senovca prvo u Sisak pa u Zagreb. I tu je otišao kući.160
Kad je bivši zatočenik Čedomil Huber u listopadu 1944. prebačen iz Sta-
re Gradiške u Jasenovac, u jasenovačkom je logoru već bila sagrađena nova
električna centrala. “Ona je gutala velike količine drveta, ali je sigurnije
opskrbljavala ostale proizvodne pogone strujom”, kaže Huber.161
U predratnoj Bačićevoj ciglani i tvornici lanaca postojala je elektrana
manjeg kapaciteta. Zbog proširenja radnih kapaciteta (tvornica oružja, au-
tomehaničarska radionica, limarska i kovačka radionica, ulična rasvjeta, itd.)
trebao je i jači izvor električne energije.
Gradnja nove centrale bila je značajan inženjersko-građevinski pothvat.
Kod Jasenovca je tlo močvarno pa je trebalo posebno dobro učvrstiti dim-
njak koji je bio visok 25 metara. Stoga su iskopani temelji duboki čak sedam
metara. Projekt elektrane izradio je inž. Miško Rosenberg, a sam dimnjak
projektirao je inž. Spindel.162
U logorskim elektranama radio je i Ludwig Schöntag, glavni inženjer
koprivničke električne centrale. On je 1941. uhićen u Koprivnici kao Židov i
otpremljen u Jasenovac. U logoru je bio do 1944. godine, kada njegovi kole-
ge Hrvati traže da ga se vrati. Objasnili su vlastima da im je Schöntag potre-
ban za održavanje rada elektrane u Koprivnici. Molba je odobrena, Schöntag
se vratio kući i preživio rat. Umro je 1987. u Izraelu.
Poslijeratne znanstvene i inženjerske karijere izgradili su i neki drugi
stručnjaci što su sudjelovali u održavanju jasenovačke elektrane. Primjerice,
Emerik Blum i Jaroslav Černi. Blum je, kako smo već naveli, pobjegao iz
starogradiškog logora brodićem koji je s kolegama projektirao i sagradio.
Kasnije je bio gradonačelnik Sarajeva te osnivač poduzeća Energoinvest i
Aluminij Mostar. Po Jaroslavu Černiju, Čehu koji je pušten iz logora po iz-

160
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 261.
161
HUBER, Č. Bio sam zatočenik, (1977.), str. 62.
162
Fotografije elektrane izvana i iznutra u: MATAUŠIĆ, N. Koncentracioni logor,
(2008.), str. 51.

124
držanom roku kazne, zovu se mnoge škole i Institut za vodoprivredu u Beo-
gradu.
Bivši zatočenik Salamon Altarac opisao je kako je Černi nadzirao grad-
nju velike moderne garaže koja je za logorski odjel Brzi sklop sagrađena u
Jasenovcu, na mjestu srušene pravoslavne crkve. Projekt su izradili inženjeri
Rajs i Kopelman. Altarac se sjeća da je Vjekoslav Luburić bio veoma zado-
voljan izgledom garaže. Černija je zbog toga prolasio slobodnjakom a dodi-
jelio mu je i novčanu nagradu od 100.000 kuna. Ostali radnici su prošli sla-
bije, tvrdi Altarac: svaki je dobio samo po kutiju cigareta i komad suhog
mesa.163
Brzi sklop bio je motorizirani odred jasenovačke ustaške vojne posade.
Pomoćne mehaničke radove na voznom parku, tenkovima i drugim borbe-
nim vozilima obavljali su zatočenici. Brzim sklopom zapovjedao je Josip
Mataja-Hadžija. Altarac i ustaša Mataja poznavali su se prije rata u Saraje-
vu, gdje su obojica bili taksisti. Altarac ga je jednom besplatno vozio u pos-
jet bolesnom ocu. Kad je Mataja u logoru ugledao Altarca, dao mu je potvr-
du da se može hraniti u ustaškoj kuhinji. Zatim ga je prebacio u mehaničku
radionicu i na kraju imenovao grupnikom (predstavnikom zatočenika) u ga-
raži i Brzom sklopu.
U voznom parku koji je održavan u Brzom sklopu postojao je i kamion
koji je bio pokretna mehanička radionica. Kad se negdje pokvarilo koje bor-
beno vozilo, kamionom bi dojurili tehničari i obavili popravak.
U radionici Brzog sklopa popravljani su i njemački tenkovi. Zatočenik
Adolf Friedrich ispričao je anegdotu prema kojoj su u proljeće 1945. ustaše
ukrali pet tenkova iz vlaka kojim su se njemački vojnici povlačili iz Grčke.
Ustaše su otkopčali teretni vagon na stanici u Novskoj, tenkove dovezli u
Brzi sklop i dali da se prebojaju u oznake ustaške vojske. No Nijemci su
ubrzo otkrili krađu pa su došli po tenkove. Hrvatske oznake na tenkovima
tek su se osušile, a tehničari su ih morali opet prebojati u njemačke oznake,
rekao je Friedrich.164
No u knjizi Ilije Barbarića “Nezavisna Država Hrvatska, bilo je pravo
ime” iz 2010., slučaj je opisan na malo drukčiji način. U knjizi je pismo
Dinka Šakića upućeno Barbariću, s objašnjenjem da su tenkovi tipa Tigar
došli na popravak u logorsku radionicu. Nakon što su njemački vojnici po-
kazali ustašama kako se upravlja tenkovima, ustaše su odlučili da će ih zadr-
žati, a njemački vojnici odvezeni su na vlak u Novsku. Nakon daljnjih pre-
govora, za taj su postupak ustaše na kraju su dobili dopuštenje od njemačkog

163
Sećanja Jevreja na logor Jasenovac, (1972.), str. 155.
164
Sećanja Jevreja na logor Jasenovac, (1972.), str. 48

125
generala u Zagrebu. Njemu su u znak zahvalnosti, piše Šakić, poslali nekoli-
ko pršuta i boca rakije. Tenkove su vozili na povlačenju u Austriju i na kraju
ih onesposobljene ostavili kod Dravograda.165
Jasenovački ustaše sudjelovali su i u suzbijanju puča Vokić-Lorković u
rujnu 1944. godine. Vjekoslav Luburić bio je u to vrijeme neupitno odan
Anti Paveliću. Sudjelovanje u uhićenjima sudionika tog, zapravo, tek plani-
ranog puča potvrdio je kasnije i Dinko Šakić.
Od 1. listopada Šakić i službeno prestaje biti upraviteljem logora (duž-
nost je obnašao od proljeća 1944. i odlaska predhodnika Ivice Brkljačića).
Šakića nasljeđuje Hinko Piccili koji upravlja logorom do kraja u travnju
1945. Piccili je prije rata bio profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu, stručnjak
za keramiku. U logoru je organizirao centar za tehničku pripremu radova
koji su se obavljali u logoru, ali i izvan njega. Prema magistarskom radu
Dragomira Džoića, napisanom na Pravnom fakultetu 1980. godine, upravni i
tehnički odjel jasenovačkog logora vodio je korespondenciju s poslovnim
partnerima u Beču i Grazu te s raznim nadleštvima i ustanovama na područ-
ju ND Hrvatske, koji su tražili izradu pojedinih predmeta u logorskim radio-
nicama.
Osim toga vođena je prepiska s mnogim tehničkim odjelima raznih nad-
leštava u Zagrebu, koji su od radne službe naručivali tehničke crteže, plano-
ve, itd. Za ovu djelatnost vodio se lužbeni urudžbeni zapisnik, knjiga primi-
taka i otpreme te poštanska knjiga, napisao je Džoić.166
Informacije o jasenovačkim inženjerima koji izrađuju nacrte za nove
zgrade na crtaćim daskama i pripremaju urbanističke planove Banje Luke i
drugih gradova, donijeli su u Zagreb i članovi prve međunarodne komisije
koja je u veljači 1942. godine posjetila logor.
Jedna postrojba 1. Ustaškog obrambenog zdruge, pod vodstvom Ljube
Miloša, upala je u rujnu u psihijatrijsku bolnicu u Vrapču. Ondje su pokupili
skupinu od stotinjak pacijenata, većinom Židova. Neki su u bolnici bili još
otprije rata, drugi su se tu sklonili, u dogovoru s liječnicima, kako bi izbjegli
deportacije Židova provedene u kolovozu 1942. i svibnju 1943. Po svemu
sudeći, ustaše su tu skupinu predali u sabirni logor u zagrebačkoj četvrti
Jankomir, kojim je upravljao Gestapo. I ti su nesretni ljudi odvedeni potom
u Njemačku.
U Jasenovac je tih dana otpremljeno i nekoliko desetaka domobrana iz 2.
radne bojne smještene u vojarni Prečko. Bila je riječ o domobranima Srbi-

165
BARBARIĆ, Ilija. NDH bilo je pravo ime. Zagreb, 2010.
166
Prema JURČEVIĆ, Josip. Nastanak jasenovačkog mita. Problemi proučavanja žrtava
Drugog svjetskog rata na području Hrvatske. II. izdanje. Niz: Povijest, sv. 1. Izd. Hr-
vatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 22005., str. 131-133.

126
ma, odnosno, pravoslavcima koji su u služili vojsku u logističkim postroj-
bama NDH. Prema iskazu članova obitelji, ta se postrojba na čelu sa zapov-
jednicima krenula kamionima prebaciti partizanima, ali su zaustavljeni kod
Podsuseda i uhićeni.
Podkraj 1944. godine dio zatočenika iz Jasenovca preseljen je u kaznio-
nicu/logor u Lepoglavi. Ivan Pavlaković iz Cvetković Sela uhićen je u kolo-
vozu 1944., a iz logora u Jasenovcu prebacuju ga 21. prosinca 1944. u Le-
poglavu. Zatim je 25. siječnja 1945. pušten na slobodu. Stanko Matas je 2.
siječnja 1945. pušten kući iz Jasenovca. Stjepan Turk je 18. siječnja s gru-
pom logoraša prebačen iz Jasenovca u Lepoglavu, gdje je obolio od tifusa.
Kad je ozdravio, 17. travnja je poslan iz Lepoglave u Zagreb, i pušten ku-
ći.167 Ivan Dominec je iz jasenovačkog logora odvezen 9. prosinca 1944. u
Zagreb, u zatvor na Savskoj cesti. Pred sam kraj rata, ispričao je Dominec,
upravitelj zatvora predložio je zatvorenicima da se priključe ustaškoj vojsci i
brane ND Hrvatsku. Oni su to odbili i – svejedno potom bili pušteni na slo-
bodu.

Pritvoreni zbog veza s partizanima

U jasenovački logor dovedene su skupine stanovnika iz okolnih sela u

jesen 1944. godine. Zarobljenici su različitih nacionalnosti (Hrvati, Slovaci,
Česi, Srbi, Ukrajinci…), a u logoru ih vode pod imenom “pritvorenici”. Raz-
log privođenja je redovito neki oblik veze s partizanskim snagama, odnosno,
pružanje odpora snagama ND Hrvatske. Mali broj odvedenih je ubrzo pušten
i vraća se kućama. Mnogi nestaju: za neke se zna ili postoje informacije da
su pogubljeni u logoru, za druge se samo kaže da su nestali u logoru...
Iz Lipovljana, sela udaljenog 13 kilometara od Jasenovca, 20. rujna 1944.
godine u logor je odvedeno 177 stanovnika. Oko stotinu njih bili su Česi i
Slovaci, ostali su bili Ukrajinici i Hrvati. U logor su odvedeni pod osnova-
nom sumnjom da su pomagali partizanima u prijevozu pšenice i drugog žita
iz Slavonije na Banovinu. U takvim akcijama na “putu žita” od Našica i Đa-
kova preko Papuka pa pored Lipovljana i Lonje trebalo je angažirati stotine i
stotine seljačkih kola, postaviti stražare, itd. U ljeto 1944. na taj je način na
teritorij pod kontrolom partizana prebačeno više od 150 tona pšenice, uz
značajno sudjelovanje stanovnika Lipovljana.
Takva velika akcija nije mogla proći nezapaženo. Doušnici su dojavili
imena sumnjivaca i oni su dovedeni u pritvorski prostor logora. U Lipovlja-
ne se odmah vratilo devet odvedenih. O sudbini ostalih nema previše pouz-
danih podataka, osim da se nisu vratili iz logora.
167
HDA, ZKRZ, kut. 220.

127
 Rođaci nekolicine odvedenih svjedočili su ZKRZ-u da su se pritvorenici
javljali neko vrijeme. Anastazija Cvik svom je sinu Mihajlu slala pakete do
studenog, a onda je doznala da je sin nestao iz logora. Majka Ivana Kolejaka
čula je da njezin sin Ivan umro 28. studenog. Marija Mokry slala je pakete
svom mužu Stjepanu do studenog, pa je i ona čula da on više nije u logoru...
Branko Balija, Zagrepčanin koji je u logoru bio do Duhova 1944. godine,
kaže da su zatočenici stalno ispitivani hoće li ići na rad u Njemačku. Miško
Magdić koji je uhićen 13. rujna 1944. u Novskoj, rekao je da su od 10. do
20. studenog u logoru bile stalne poimenične prozivke za rad u Njemačkoj.
Ivan Podnar i Ivan Cvetko su 1. listopada iz Jasenovca odputovali na rad u
Njemačku. Mirko Stojak je u lipnju 1944. doveden u Jasenovac, a također je
uskoro upućen u Njemačku.
Zatočenici jasenovačkog logora u kasnijim izjavama ne spominju masov-
ne likvidacije u to vrijeme. Ali mnogi opisuju vješanja trojice zatočenika iz
električarske grupe u listopadu 1944. Bili su to Franjo (ili Franc) Orač, Slo-
venac iz Rogaške Slatine i dvojica Židova Albert Izrael i Josip Altarac. Pre-
ma jednim izvorima, kažnjeni su zbog pokušaja bijega, prema drugima, zbog
“širenja lažnih i alarmantnih vijesti”.
U jasenovačkom je logoru, nakon ispitivanja u novljanskom zatvoru, zav-
ršila i Rozalija Gajoha, s kćerima Anom i Marijom. Živjele su u Novoj Su-
bockoj, a uhićene su zbog dva člana obitelji, oca i sina, koji su otišli u parti-
zane. Kasnije je Stjepan Gajoha prešao iz partizana u domobrane i bezuspje-
šno pokušao spasiti majku i sestre.168
Mato Zrinski, predsjednik Narodnooslobodilačkog odbora Stare Subocke,
prijavio se podkraj 1944. na rad u puškarnici jasenovačkog logora. Stupio je
u ustaške redove i u dogovoru s ustašom Stjepanom Bošnjakovićem izvukao
iz logora desetak logoraša. Kad su odkriveni, stavljeni su pod istragu u kojoj
je Zrinski odao ostale članove NOO-a u Staroj Subockoj. Ustaše su zatim
uhitili 13 osoba, od kojih je troje uskoro pušteno.169
U radionici koja je izrađivala oružje u jasenovačkom logoru radio je i
Ilija Števinović iz Košutarice. Prema izjavama njegovih susjeda, Števinović
je krijumčario puške iz logora i slao iz preko sela Plesma partizanima. Od-
kriven je i strijeljan, zajedno s ocem Ivanom i bratom, Ivanom mlađim, ro-
đenim 1928., koji je nedugo prije toga unovačen u ustaše.
Luka Jakovljević, također iz Košutarice, sela koje se nalazi odmah do
logora s istočne strane, slušao je radio i po selu pričao da je Beograd oslobo-
đen. Odveden je u Jasenovac i ustrijeljen pred taborom.170
168
GRAČAKOVIĆ, Ivan. Stara i Nova Subocka. Kutina, 2009., str. 228.
169
GRAČAKOVIĆ, I. Stara i Nova Subocka, (2009.), str. 233.
170
BULJAN, A.; HORVAT, F. Prešućene novljanske žrve, (2011.), str. 705.

128
 Iz istog sela bio je i Ivan Jakovljević, koji je išao na “rabotu” (obvezu
mještana da rade na javnim objektima). Jakovljević je radio na učvršćivanju
nasipa, zajedno s logorašima. Navodno je jednom logorašu rodom iz Lipov-
ljana donosio pisma od žene i davao mu hranu. Netko ga je prijavio i ustaše
su ga odveli. Za nekoliko dana njegovo je tijelo pronađeno bačeno u Savu,
tik pred njegovom njivom. Ilija Marenić odveden je u logor iz Košutarice jer
je pijan u gostionici vrijeđao poglavnika Antu Pavelića.171
U izletima u okolna sela ustaše iz jasenovačke posade oduzimali seljaci-
ma i stoku. Iz Nove Subocke otjerali su tridesetak krava i konja. “Nama i
susjedima Kostko i Čeina ustaše su oduzeli krave. Netko nas je savjetovao
da u upravi logora Jasenovac tražimo i da će nam ih vratiti. Susjed Antun
Čeina je upregao konje pa smo Milka Kostko i ja krenule s njim kolima u
Jasenovac. Stražar pred upravom logora otišao je pitati za naše krave. Brzo
se vratio i savjetovao nam je da što prije bježimo. Susjed Čeina do Brestače
nije prestao tjerati konje kasom. Tek kasnije smo shvatili u što smo se upus-
tili”, sjeća se Teklja Javiljak r. Konstantkevič svoje mladosti u Drugom
svjetskom ratu.172
U drugom slučaju uprava logora bila je mnogo pažljivija. U svibnju 1944.
Ministarstvu unutarnjih poslova ND Hrvatske poslana je molba kojom logor
traži dozvolu da može rekvirirati četiri traktora za potrebe obrade svog zem-
ljišta.
“Kako je dobava ovih traktora vrlo žurna, umoljavate se za žuran odgo-
vor kako bismo mogli u sporazumu s Ministarstvom seljačkog gospodarstva
požuriti dobavu traktora”, stoji u dopisu koji je poslao bojnik Milivoj Vlaho,
nadstojnik gospodarskog odjeka. U odgovoru MUP-a logorska se uprava
savjetuje da bi bilo bolje da je svoj zahtjev temeljila na uredbi o upotrebi
gospodarskih strojeva za obradu neobrađene zemlje, donesenoj u travnju
1942.173
U jesen 1944. uhićen je u Bihaću četnički vojvoda Mane Rokvić i s prat-
njom interniran u Jasenovac. Rokvić je u lipnju 1942. bio među podpisnici-
ma sporazum s vlastima ND Hrvatske o suradnji u borbi protiv partizana.
Ispočetka je surađivao s četničkim vojvodom Momčilom Đujićem, a kasnije
je došao s njim u veliki sukob. Taj sukob je navodno i doprinio Rokvićevu
uhićenju. U Političkom pregledu Glavnog ravnateljstva za javni red i sigur-
nost MUP-a ND Hrvatske, od 28. prosinca 1944. stoji bilješka da je Mane

171
BULJAN, A.; HORVAT, F. Prešućene novljanske žrve, (2011.), str. 705.
172
GRAČAKOVIĆ, I. Stara i Nova Subocka, (2009.), str. 227.
173
HDA, MUP NDH, kut. 249.

129
Rokvić umro koncem listopada od angine u Jasenovcu. U istoj bilješci opi-
suje ga se kao jednog od sudionika ustanka 27. srpnja 1941. u Drvaru.174
Ustaške postrojbe iz Jasenovca sudjelovale su u rujnu 1944. i u razoruža-
vanju “Prve samozaštitne brigade Banije”. Prema podacima MUP-a brigadu
su osnovali dezerteri iz partizana Joco Bogović i Dušan Nemčević, a pridru-
žio im se i četnički odred iz Dvora na Uni pod vodstvom Marka Crljenice.
Jedan od vođa samozaštitne brigade bio je i gimnazijski profesor iz Siska
Stanko Dragosavljević. U MUP-u ND Hrvatske navode da su se pod zašti-
tom Nijemaca “samozaštitari” osilili i počeli pozivati i druge civile u svoje
redove. Htjeli su uspostaviti i vezu s domobranima. Na tom području došlo
je i do unutarpartizanskog sukoba između partizana Srba, koji su za kralja
Petra i partizana Hrvata. Oko 150 četnika kretalo se oko željezničke stanice
Sunja, a ulazili su i u samo mjesto. Ali ni dolazak jasenovačkih ustaša u ne-
koliko kamiona nije ih omeo. “Razoružanje nije uspjelo”, stoji u dokumentu
MUP-a.175

Odlazak većeg broja zatočenika u Njemačku i najjači zračni napad

Posljednja inspekcija jasenovačkog logora obavljena je u veljači 1945.

godine. Izaslanstvo je vodio ministar unutarnjih poslova Mate Frković. U
pratnji su bili filmski i foto snimatelji, zabilježivši obilazak električne cen-
trale i drugih logorskih pogona i radionica. Ministrov posjet bio je po svemu
sudeći dio pripreme za odlazak velikog broja zatočenika na rad u Njemačku.
Odlazili su nekoliko dana zaredom, od 16. do 20. veljače. Šime Orlić odpu-
tovao je 17. veljače, a Jakob Presečan i Dragutin Šikić 18. veljače. Šikić ka-
že da je u transportu bilo nekoliko stotina ljudi a odvezeni su u logor Strass-
hof u blizini Linza. Tu je kasnije stigla američka vojska i pustila ih iz logo-
ra.176 Mato Duvnjak tvrdi da je 20. veljače u Njemačku iz Jasenovca od-
premljen sa još 650 zatočenika. Prema izjavi zatočenika Jakice Fincija, svi
logoraši koji su u veljači upućivani u Njemačku još su jednom popisani i
fotografirani.177
Nije lako procijeniti koliko je tada zatočenika ukupno odvezeno iz Jase-
novca. Procjene samih logoraša kreću se od nekoliko stotina pa sve do 2000.
Mnogi od njih preživjeli su rat jer su ih u Austriji, odnosno, Njemačkoj, os-
lobodili vojnici SAD-a i ruske Crvene armije. Njihove izjave mogu se pro-
naći u arhivu Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora, ali nisu

174
HDA, MUP NDH, kut. 301.
175
HDA, MUP NDH, kut. 301.
176
HDA, ZKRZ-Zh, kut. 211.
177
MATAUŠIĆ, N. Koncentracioni logor, (2008.), str. 51.

130
bili objavljivane proteklih desetljeća. Jedan od rijedkih zatočenika iz te gru-
pacije koji je javno istupao bio je Dragutin Roller, koji se pojavio kao svje-
dok na suđenju Dinku Šakiću.
Nakon što je logor znatno ispražnjen, uslijedilo je snažno zračno bom-
bardiranje. U seriji zračnih napada u danima prije i poslije Uskrsa, zrakoplo-
vi zapadnih saveznika i manji partizanski zrakoplovi, pogodili su gotovo sve
zgrade u logoru. Pogođene su i mnoge kuće u Jasenovcu. Najjači napad bio
je na Veliki petak, 30. ožujka 1945. Pogođena je zgrada zapovjedništva, za-
tim električna centrala, paketarnica, lančara, stolarija, dakle gotovo svi tvor-
nički objekti u krugu logora. U bombardiranju je poginulo pedesetak zatoče-
nika.
Nekoliko partizanskih zrakoplova nadletjelo je logor 13. travnja u niskom
letu i također bacilo bombe. Prema nekim izvorima, pogođen je i vlak sa
zatočenicima koji su odlazili kući, puštenima u amnestiji povodom 10. trav-
nja.
O snazi bombardiranja svjedoče i fotografije snimljene netom po završet-
ku rata, podkraj svibnja 1945. Pogođene zgrade razbijenih su krovova, dok
su sačuvani samo vanjski zidovi. Poslije se govorilo da su ustaše minirali
logor pri povlačenju, no u tom bi slučaju oštećena na zgradama bila drukči-
ja: ruševine zgrada koje se miniraju odozdo suprotnog su oblika od onih
prouzročenih zračnim bombardiranjem. A i zgrade koje nisu pogođene iz
zraka, ostale su čitave, kao što se vidi na snimcima snimljenima u svibnju i
lipnju.178
Čedomil Huber kaže da je nakon tog snažnog bombardiranja gotovo pres-
tala svaka radna logorska aktivnost. “Ustaše su rijetko dolazili u logor. Osje-
ćalo se da ustaše brinu drugu brigu, a da logor već više i ne računaju kao
brigu. Ovo malo zatočenika što je preostalo, moglo se pobiti tako reći za-
čas”, napisao je Huber.179
Preostali zatočenici 21. travnja skupljeni su u zidanoj, dvokatnoj zgradi u
istočnom dijelu logora, u kojoj su se nalazile krojačka i cipelarska radionica.
Prema službenoj verziji u zgradi je bilo oko 1000 logoraša, no kao i sve os-
talo iz službenih verzija taj podatak treba uzeti s velikim oprezom. Pitanje je
koliko ljudi bi moglo stati u prostoru jedne zgrade. Te su večeri zatočenici
dogovarali da će pokušati svladati stražare i probiti se izvan logora. “Orga-
nizirali smo taj prepad da pobjegnemo iz logora i da se pridružimo oslobodi-
lačkoj vojsci koja se nalazila kod Nove Gradiške”, rekao je Ivan Kulaš istra-
žiteljima ZKRZ-a.

178
MATAUŠIĆ, N. Koncentracioni logor, (2008.), str. 210.-224.
179
HUBER, Č. Bio sam zatočenik, (1977.), str. 69.

131
 U bolnici u Jasenovcu od posljedica ranjavanja oporavljao se ustaški po-
ručnik Bože Jelić iz Trna kod Širokog Brijega. Prema njegovu svjedočenju,
zatočenici su probili ustašku stražu na istočnoj strani logora i otvorili izlazna
vrata. Ustaše su brzo krenuli u potjeru. “Većina logoraša nije uspjela umak-
nuti. Nekoliko desetaka koji su uspjeli pobjeći pridružila se srpskim partiza-
nima. Neki logoraši su počinili samoubojstvo. Preostalim logorašima, koji
nisu bježali iz Jasenovca, ustaše nisu pravili probleme i ništa im se nije do-
godilo”, ustvrdio je Jelić.180
Već prije bijega pronosile su se vijesti da će logor biti preseljen u Lonju
ili Sunju pa u Sisak. Mato Idžojtić je u travnju bio doveden u logorski prit-
vor (u ćelije koje su se nalazile u mjestu Jasenovcu). Ranjen je u zračnom
bombardiranju. Sa skupinom ostalih pritvorenika odveden je u Sunju pa u
Sisak (logor “staklana”) odakle su pušteni na slobodu. Ivan Cvek je ZKRZ-u
rekao da je sa skupinom zatočenika iz Jasenovca prebačen u Novu Gradišku
24. travnja 1945., dakle nakon bijega. Iz Nove Gradiške su preko Kutine
odvedeni u Sisak i pušteni. Skupina zatočenika s ustaškom posadom stigla je
do Maribora. Bili su to liječnici iz logorske bolnice. S ustašama su otišli i
zatočenici zaposleni u motoriziranom Brzom sklopu.

Kažnjenički logor, a ne logor smrti

Zadnje dane logora trebalo bi kritički preispitati, kao i cijelo razdoblje

postojanja logora. Neki radovi i knjige već su načeli ovu temu (uz ostalo i
Mladen Ivezić u “Jasenovac-brojke” iz 2003.), ali za istraživače tu ima još i
te kako puno posla.
Ovaj rad prilog je tezi da je jasenovački logor bio kažnjenički, radni lo-
gor. Uz preventivnu funkciju (sprečavanje protivnika, uglavnom po narod-
nosti Hrvata, u poduzimanju akcija protiv države i poretka), ujedno je bio i
logor za prikupljanje radne snage za industriju i poljoprivredu Trećeg Reic-
ha. No zatočenici u logor nisu dovođeni da bi bili ubijani. Uzroci smrti bili
su bolest, odmazde i kazne na pojedine prijestupe (bijeg, krađe, napadi na
stražare, odmazde za partizanske napade) te partizanski i saveznički napadi
(bombardiranja iz zraka). Koliko je ukupno života na taj način izgubljeno
mogla bi pokazati buduća ozbiljna istraživanja. Poslijeratne opširno provo-
đene ekshumacije nisu uspjele pronaći više od 500 posmrtnih ostataka.
Zbog svoje nacionalne pripadnosti u logor su dovođeni Židovi i Romi.
Pažljiviji čitatelji primijetit će da do sada Rome nismo spominjali: bivši lo-
goraši govore o manjoj živopisnoj skupini od nekoliko stotina Roma koji su
180
KARAMATIĆ, Ivica. Svjedočenje iz radnog logora Jasenovac. U: Politički zatvorenik,
2011., br. 235.

132
se u logoru našli u rano ljeto 1942. godine. Među njima su bili i cirkuski ar-
tisti koji su s dresiranim medvjedima i majmunima izvodili predstave za za-
točenike i stražare. Rome se ubrzo preseljava u selo Ušticu. Bivši logoraši ni
prije ni kasnije od tog razdoblja ne govore o većim skupinama Roma u logo-
ru.
Članovi židovske zatočeničke skupine mogu se u pojedinim popisima i
dostupnim dokumentima pratiti sve do 1944., pa i 1945. godine. Ti su Žido-
vi bili izuzeti od deportacija u Treći Reich kamo je odvedena većina pripad-
nika židovske zajednice u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. No ukupni odnos
ND Hrvatske prema Židovima treba i te kako dodatno istraživati. Knjiga
Esther Gitman, američke povjesničarke židovskog podrijetla, rođene u Sara-
jevu, o pomoći koju su Židovima pružali i članovi ustaškog upravnog apara-
ta, dobar je prilog tome.181
Srbi su u logor dospijevali isključivo iz ideoloških razloga. Nitko u logor
nije dospio, niti bio ubijen, samo zato što je Srbin ili pravoslavac. U prvo
vrijeme u logor su dovođeni Srbi koji su imali veze s četničkim pokretom, a
zatim s partizanskim. U logor su za kaznu internirani i članovi obitelji parti-
zanskih prvaka, primjerice, Čede Grbića. Iz logora se nisu vratili kućama.
Ustaški zločini nad Srbima događali su se 1941. i 1942. po selima u naci-
onalno miješanim krajevima. Redovito su imali uzročno posljedičnu vezu s
četničkim ili partizanskim akcijama. U prvoj polovini 1942. znatno se mije-
nja opći odnos ND Hrvatske prema srpsko-pravoslavnom stanovništvu.
Prestaje kampanja prevođenja na katoličanstvo, a osniva se Hrvatska pravos-
lavna crkva. S četničkim odredima u zapadnoj i sjevernoj Bosni te Lici skla-
paju se sporazumi o nenapadanju i priznavanju suvereniteta ND Hrvatske. U
Hrvatski državni sabor a potom i u Vladu imenuju se predstavnici pravos-
lavnih stanovnika (Savo Besarović). Novačenjem pravoslavnih mladića u
radne postrojbe domobranstva priznaje se njihov “prigovor savjesti” da ne
žele ratovati protiv partizanskih jedinica koje su u znatnom broju popunjene
upravo Srbima. Besarović i drugi dužnosnici zalagali su se za puštanje iz
logora zatečenih srpskih zatočenika i u tome često uspijevali.
Spomenuli smo u ovom radu i odnos vlasti ND Hrvatske prema zaroblje-
nim partizanima i usvajanje Ženevskih konvencija. Podkraj 1942. Pavelić je
izdao oštru naredbu u kojom je zaprijetio svim snagama ND Hrvatske koje
bi vojnim akcijama ubijali civile. Tražio je istrage i odgovornost zapovjed-
nika u takvim slučajevima. Više ustaških vojnika kažnjeno je smrtnim kaz-
nama zbog takvih postupaka.

181
GITMAN, Esther. Kad hrabrost prevlada. Zagreb, 2012.

133
 Desetljeća u kojima se o Jasenovcu nije moglo normalno istraživati i raz-
govarati stvorile su od tog logora propagandni mit protiv kojeg se teško bo-
riti. U Jugoslaviji je priča o jasenovačkom logoru poslužila na srpskoj strani
i kao pogonsko gorivo za pripremu rata 1991. godine.
Kardinal Stepinac pisao je 1943. godine Anti Paveliću da je Jasenovac
“sramotna ljaga”. No zbog političko-propagandnog mita u koji se logor kas-
nije pretvorio (o čemu se može svjedočiti čak i danas), može ga se mirne
duše proglasiti većom ljagom na Titovoj Jugoslaviji, nego na Pavelićevoj
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

134
 Svjetlopisi 11-20

Svj. 11. Vodeni viškovi usmjeravali su se i ovakvim odvodnim kanalima,

odnosno cjevovodima od opeke. Materijala nije nedostajalo jer je logor nap-
ravljen na prostoru predratne ciglane, gdje se iskopavala i sva potrebna ilo-
vača.

135
Svj. 12. Na logorskim ekonomijama uzgajala se pšenica, zob, kukuruz, grah,
konoplja. U jeku poljskih radova na poslove izvan logora dnevno je izlazilo i
po 700 zatočenika u pratnji stražara. Na nekim poljima zatočenici su boravili
i po više dana.

136
Svj. 13. U logorskim štalama zatočenici su uzgajali konje, krave, svinje, pe-
rad. Uz štale se nalazila mesnica s ledanom, mljekara s proizvodnjom sira te
prostorije za druge prateće djelatnosti.

137
 Svj. 14. Svaka baraka imala je dežurne zatočenike koji su imali obvezu do-
nositi namirnice (krumpir, kukuruzno i pšenično brašno, grah, itd.) i vodu za
pripremu obroka. Hrana se kuhala u velikim kotlovima u kuhinji, gotovo po
cijele dane.

138
Svj. 15. Kruh se pekao u velikoj pekari, a bio je uglavnom od kukuruza. Uz
kruh proizvodila se i tjestenina i rezanci za juhu. Brašno je stizalo iz susjed-
nog mlina: na jednoj strani zgrade ulazile su vreće s kukuruzom, na drugoj -
pečeni kruh.

139
 Svj. 16. U srpnju 1944. logore Staru Gradišku i Jasenovac posjetio je Julius
Schmidlin, predstavnik Međunarodnog odbora Crvenog križa pri Nezavin-
skoj Državi Hrvatskoj. Nakon posjeta izvijestio je nadređene da je o stanju u
logorima stekao “vrlo dobar dojam”.

140
Svj. 17. Julius Schmidlin je razgovarao i s Milom Boškovićem (na slici u
bijeloj kuti), ravnateljem zatočeničke bolnice. Bošković je bio zadužen za
raspodjelu paketa koje je Međunarodni odbor Crvenog križa slao u logor.

141
Svj. 18. U veljači 1945. logor je posjetio Mate Frković, ministar unutarnjih
poslova Nezavisne Države Hrvatske. Bio je to dio priprema za selidbu veli-
kog broja zatočenika u njemačke logore, koja je uskoro ostvarena. Na slici
se vidi zapadni ulaz u logor s kulom-promatračnicom.

142
Svj. 19. Električna centrala nakon zračnog bombardiranja. U ožujku i trav-
nju 1945. godine u intenzivnim zračnim udarima angloameričkih i partizan-
skih zrakoplova srušeni su gotovo svi tvornički objekti u logoru.

143
Svj. 20. Ostatci tvornice lanaca koje su raščišćavali zatočenici poratnog ja-
senovačkog logora. Uz ustaše i domobrane bili su tu i zarobljeni njemački
vojnici. Dio sačuvanih strojeva prebačen je u Staru Gradišku, a dio čak u
Srbiju, u Kragujevac.

144
3. Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac
prema svjedočanstvima i novim arhivskim iz-
vorima*
Stipo PILIĆ i Blanka MATKOVIĆ

Uvod

Naselje Jasenovac smješteno je na lijevoj obali rijeke Save oko 100 km

jugoistočno od Zagreba. Na desnoj obali, nasuprot Jasenovcu, u Savu se uli-
jeva rijeka Una, a sjeverno od mjesta nalazi se rijeka Strug. Prema registru
župa iz 1501. župa u Jasenovcu jedina je, uz onu u Dubici, od sedamnaest
župa iz 1334., preostala poslije turskih osvajanja u drugoj polovici XV. st.1
Borbe s Turcima se nastavljaju kroz cijelu prvu polovicu XVI. st. kada se
naselje Jasenovac prvi puta spominje 1536. na lokaciji na kojoj se danas na-
lazi Gradina. Na istoj lokaciji ban Petar Keglević 1539. gradi utvrdu za ob-
ranu od Turaka na utoku rijeke Une u Savu.2 Turci konačno zauzimaju Jase-
novac 1556. nakon čega ondje grade vlastitu utvrdu s vojnom posadom koja
se upravno nalazila u Požeškom sandžaku.3 Godine 1699. Jasenovac osvaja-
ju Habsburgovci te naselje tada postaje dijelom Vojne Krajine i jedna od
utvrda sa satnijom.4 Rimokatolička župa i crkva Sv. Nikole te kapela Sv.
Erazma prvi put se spominju 1736. Godine 1775. bilježi se i prvi spomen

*
Rad je prvotno objavljen 2014. u Zadru: PILIĆ, Stipo i MATKOVIĆ, Blanka. Poslijerat-
ni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima.
U: Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Zadar, 2014., br. 56, str.
323-408.
1
Krčelić, Baltazar Adam. Povijest stolne crkve Zagrebačke, Institut za suvremenu povi-
jest, Zagreb, 1994., str. 25, 30. ― MAČKOVIĆ, Mića - Skula; MAČKOVIĆ, Davor. Ja-
senovac na Savi. Izd. Davor Mačković. Jasenovac, 2007., str. 14.
2
ŠEPOVIĆ, Branko. Jasenovac. Izd. Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski
odsjek. Zagreb, 2001., str. 4, svj. 1. ― TRIVUNČIĆ, Radovan. Jasenovačka drama.
Izd. Školske novine. Zagreb, 1985., str. 11. ― MAČKOVIĆ, M. i D. Jasenovac,
(2007.), str. 18.
3
ČELEBIJA, Evlija. Putopisi. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Izd. IRO Veselin
Masleša. Sarajevo, 1979., str. 219, 231-232, 271. ― MAČKOVIĆ, M. i D. Jasenovac,
(2007.), str. 22, 24-25.
4
MAČKOVIĆ, M. i D. Jasenovac, (2007.), str. 27-30.

145
pravoslavne crkve Rođenja Sv. Ivana (Jovana) Krstitelja.5 Polovicom XVIII.
st. otvara se prvo rimokatolička, a potom i pravoslavna pučka škola.6 Jase-
novac tada predstavlja jednu od postaja na važnom prometnom putu između
Jadranskog mora i Podunavlja7 što mu omogućuje ubrzan i pojačan razvoj.
U naselju se već početkom XIX. st. formira cehovsko udruženje, a uskoro
poslije toga obrtnička zadruga i brodogradilište. 15. siječnja 1888. ustanov-
ljena je željeznička veza sa Siskom i Novskom. Osim toga u Jasenovcu se
nalazila skela koja ga je povezivala s Donjom Gradinom na desnoj obali Sa-
ve, pa je prometno bio još značajniji. Dolaskom Karađorđevića na vlast i
promjenom politike Kraljevine Srbije prema Austro-Ugarskoj, Jasenovac
postaje jedno od središta tajne velikosrpske aktivnosti prema Hrvatskoj kao
dijelu Austro-Ugarske monarhije, osobito između 1906. i 1908.8 Tih se go-
dina u Jasenovcu osnivaju brojna srpska društva sa zadaćom širenja srpskog
duha, jezika i srpskog pisma ćirilice. Nedugo potom uslijedio je Prvi svjetski
rat, a potom i raspad Austro-Ugarske monarhije.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata Jasenovac ulazi u sastav Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), koja 1929. mijenja ime u Kraljevinu Jugos-
laviju. Na izborima 1923. Jasenovac se sastojao od dvije izborne jedinice:
Jasenovac I. i Jasenovac II. U I. izbornoj jednici pravo glasa imalo je 528
glasača, a na izbore izišlo ih je 472, odnosno gotovo 90 %. Najviše je glaso-
va dobila Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS) 253, potom Ra-
dikalna stranka 109, Demokratska stranka 87, a ostale stranke su dobile ma-
nje od deset glasova. U II. izbornoj jedinici pravo glasa je imalo 723 glasa-
ča, a glasovalo je 529 ili oko 70%, što je manji odziv nego u I. izbornoj jedi-
nici. I ovdje je HRSS dobio najveći broj glasova - 243, zatim Demokratska
stranka 160 i Radikali sa 115 glasova, te ostali s manje od deset glasova.9 Na
izborima 1927. i 1928. pobijedio je HSS s 8 poslaničkih mjesta, iza njih su

5
BULJAN, Alojz; HORVAT, Franjo. Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća na području
bivšeg kotara/općine Novska (Grad Novska, općine Jasenovac i Lipovljani, Grad Ku-
tina – dio i Grad Sisak – dio). Izd. Ogranak Matice hrvatske Novska. Novska, 2006.,
str. 577.
6
MAČKOVIĆ, M. i D. Jasenovac, (2007.), str. 40-43.
7
ROGIĆ, Veljko. Regionalna geografija Jugoslavije. Knj.1. Izd. Školska knjiga. Zagreb,
1982., str. 146-148.
8
PAVLIĆEVIĆ, Dragutin. Progoni i likvidacije Hrvata na području Hrvatske od 1903.-
1941. U: Međunarodni znanstveni skup. “Jugoistočna Europa 1918.-1995.”, Zadar,
28.-30. IX. 1995. Ur. Aleksandar RAVLIĆ. Izd. Hrvatska matica iseljenika i Hrvatski
informativni centar. Zagreb, 1996., str. 41-42. ― GLAVINA, Frano. U Jasenovcu su
Srbi još 1906. ubijali Hrvate. U: Panorama, 1. srpnja 1996., str. 60 i 61.
9
Hrvatski državni arhiv (dalje HDA), f. 1364, Skupina XXIII., Izbori u Jugoslaviji,
kut.8, br.1771,/23., Iskaz o rezultatu izbora kotara Novska, Novska 19. ožujka 1923.

146
bili Radikali sa sedam mjesta, dok je najmanje glasova ostvario SDS s tri
mjesta,10 pa je vlast preuzela Seljačko-demokratska koalicija (SDK), koju od
1927. tvore HSS i SDS.
U vrijeme šestosiječanjske diktature najveće značenje i ulogu imaju or-
ganizacije pod jugoslavenskim nazivom - Mlada Jugoslavija i Sokol Jugos-
lavije.11 U to vrijeme zabranjeno je bilo kakvo spominjanje i isticanje tzv.
plemenskih (odnosno nacionalnih) simbola i elemenata. Ipak, odnos prema
svima nije isti. Dok se prema hrvatskim simbolima i pojmovima udara svim
oblicima represije, prema onima srpskog karaktera nema nikakve prisile ili
zlostavljanja te se protiv njih nastupa samo formalnosti radi.12 Kralj i vlada-
jući dvorski krugovi izbacuju u prvi plan simbole jugoslavenske nacije i dr-
žave o čemu nam govori legalno održani zbor Jugoslavenske akcije održan
20. svibnja 1934.13 Političku situaciju najbolje opisuje političko izvješće o
partijama i pokretima u Novskoj kotarskog načelnika Novske Šipuša od 28.
siječnja 1935.14 Iz izvješća se lako da zaključiti da pored svih uloženih dr-
žavnih napora u cilju jačanja političkih stranaka i organizacija kojima su cilj
one s unitarističko – jugoslavenskim imenom i nazivima u narodu i dalje
najveći utjecaj imaju stare stranke i to ponajprije Hrvatska seljačka stranka
(HSS) i Samostalna demokratska stranka (SDS). Osnivaju se kulturno-
prosvjetne organizacije s ciljem propagiranja jedinstvene (unitarne) države.
Među njima jedno od značajnijih na jasenovačkom području je Kulturno

10
HDA, f. 1364, Skupina XXIII., Izbori u Jugoslaviji, kut.21, UOZV inv. br. 56141/27.
i 18684/28.
11
HDA, f. 144, Savska banovina Upravni odjel, kut.111, Pov. br. 7551./1931.;
7600./1931.; 10610./1931.; 7610./1931.; 7735./1931.; 10463./1931.
12
HDA, f. 144, Savska banovina Upravni odjel II., Pov. O. Z. Br. 2926/33. U ispravi je
navedeno da je isticanje srpske “plemenske” zastave na pravoslavnoj crkvi u Jasenov-
cu kažnjeno samo ispitivanjem i utvrđivanjem tko je i kako istu postavio. Više od toga
ništa nije poduzeto.
13
HDA, f. 1353, Skupina VI., Građanske stranke i društva, inv. br. 3970. Iako se u izvo-
ru ne navodi jasno koja organizacija stoji iza zbora, prema navedenom policijskom
izvješću, simbolima, sastavu i govornicima na zboru, može se zaključiti da je zbor or-
ganizirao Dimitrije Ljotić, koji u to vrijeme stvara i organizira jugoslavenski pokret
pod nazivom “Jugoslavenski zbor”, koji je poznat pod jedinstvenim nazivom
“ZBOR”.
14
HDA, f. 1363, Skupina XXI, Politička situacija, inv. br. 4229., kut.55. Nova stranka
koja je jedina legalna te predstavlja državu i krerira politiku zove se Jugoslavenska
nacionalna stranka. Stranka je navodno uživala podporu svega jedne četvrtine pučan-
stva na srezu Novska, uz napomenu da je čak i kotarski načelnik izrazio sumnju u to-
liku podporu u mogućim slobodnim izborima, ukoliko bi do njih došlo.

147
prosvjetni dom Kraljevića Tomislava u Jazavici.15 1936. iz uprave Savske
banovine u sva naselja pristižu okružnice kojima se zabranjuje daljnja djela-
tnost naoružanih četničkih udruženja.16 Prema tim okružnicama čini se kao
da četnici u Jasenovcu tada nisu imali ni odbor ni pododbor, jer se to mjesto
ne spominje ni u jednom tom dokumentu. Iz izvješća kotarskog načelnika
Novske Šipuša saznajemo kako su u istom kotaru četničke organizacije pos-
tojale u Jazavici i Jasenovcu, a ova posljednja je bila vrlo aktivna i brojčano
jaka.17 Kao jedan od dokaza djelovanja i funkcioniranja četničke organizaci-
je jeste i ubojstvo redara Ivana Šepovića i ranjavanje jednog lugara, a u či-
jem su ubojstvu sudjelovali članovi mjesne četničke organizacije.18
Donošenjem Oktroiranog ustava 1931. vlada pokušava održati privid de-
mokracije i zato dvije godine kasnije organizira izbore. Iz dokumenata saz-
najemo da su kandidati u Jasenovcu bili Ivan Đilas i Đuro Borojević.19 Na
izbore održane 1935. od 1539 birača u Jasenovcu je izišlo 1127. Uvjerljivo
najveći broj glasova polučio je HSS - 668, potom lista Jugoslovenske radi-
kalne zajednice kombinirana s Ozrenom Bačićem s 459 glasova, dok su Đu-
ro Dragić i lista Ozrena Bačića ostvarili zanemarive rezultate.20 Tih se godi-
na u Jasenovcu, uz HSS i SDS ističe djelovanje, već navedene, novoosnova-
ne Jugoslavenske radikalne zajednice i “Zbora” Dimitrija Ljotića, čiji je no-
sitelj u Jasenovcu Ozren Bačić, jedan od vlasnika industrijskog kompleksa
koji se razvija na Savi kod Jasenovca. I rezultati parlamentarnih izbora 1935.
na novskom kotaru bili su uspješni za oporbenu listu Udružene opozicije dr.
V. Mačeka (HSS-3.323 i SDS-318 glasova) koja je na njima minimalno s
3.641 glasom (50,83%) pobijedila vladinu listu B. Jeftića (tj. JNS) s 3.096
glasova (43,22%). Lista B. Maksimovića (Radikalna stranka) dobila 242
glasa ili 3,38%, a lista Dimitrija Ljotića (“Zbor”), koje je nositelj bio Ozren

15
HDA, f. 144, Savska banovina Upravni odjel, kut.277, 521/II Pov. 1936. Osnivačka
skupština je održana 3. listopada 1935. Dom su osnovale 9. siječnja 1936. tri udruge:
Dobrovoljna vatrogasna četa Jazavica – Roždanik, Sokolska četa Jazavica i Katoličko
pogrebno društvo Gornji Rajić. Pravila društva su odobrena po odobrenju Kraljevske
Banske uprave Savske banovina od 1. veljače 1936.
16
HDA, f. 144, Savska banovina Upravni odjel, kut. 277, 1022/1936.; 943./1936.;
531./1936.
17
HDA, f. 144, Savska banovina Upravni odjel, kut.285, inv. br. 2354./1936. U izvješću
se ističe kako niti jedna od te dvije organizacije nije predala popis članova Upravnog
odbora, pa one prema tome više i ne postoje, tim više jer su četničke organizacije
“među Hrvatima omražene i provokatorski djeluju”.
18
HDA, f. 1363, Skupina XXI., Politička situacija, kut. 55, inv. br. 4369.
19
HDA, f. 1364, Skupina XXIII., Izbori u Jugoslaviji, kut. 21, SBUO II. Pregled birač-
kih kandidata.
20
HDA, f. 1364, Skupina XXIII., Izbori u Jugoslaviji, kut.21, SBUO POV. II., 4854/36.

148
Bačić, osvojila je svega 184 glasa odnosno 2,57%. Na parlamentranim izbo-
rima 1938. na kotaru Novska za listu dr. V. Mačeka glasovalo je 4906 ili
85,52 % glasača (HSS - 4870 i JNS – 35 glasova). Za vladinu listu dr. M.
Stojadinovića (JRZ) izjasnio se svega 831 glasač ili 14,48%, a za listu D.
Ljotića 225 glasova. Izborni rezultati ukazali su na znatno jačanje HSS-a
koja je pobijedila u sve tri tadašnje novske općine: Jasenovac, Novska i
Novska vanjska. U Jasenovcu je od 846 birača glasovalo njih 649 odnosno
75%, a pobijedila je lista SDK koju je predvodio Mijo Dragić s 472 osvoje-
na glasa, ispred vladine liste JRZ-e koju je predvodio Ivan Jurić s 177 osvo-
jenih glasova.21 Demokratizacija u zemlji dovela je do novih odnosa u koji-
ma se ponovo iskazala snaga HSS-a i zajedništva hrvatskog naroda. To je
izazvalo srpske snage koje osnivaju društvo “Krajina”, organiziraju skupove
te izdaju knjige kojima dokazuju srpstvo hrvatskih prostora.22
Sljedeće godine, uoči početka Drugoga svjetskog rata, sporazumom
Cvetković – Maček formira se Banovina Hrvatska, kao posebna upravna
jedinica Kraljevine Jugoslavije koju čine Primorska i Savska banovina te
dijelovi Drinske banovine.

Nacionalni sastav stanovnika Jasenovca i okolnih mjesta

Do Drugoga svjetskog rata općina Jasenovac sastavni je dio kotara Nov-

ska. Prema prvom poznatom popisu u Šematizmu Zagrebačke biskupije iz
1830. Jasenovac je imao 2014 stanovnika, od kojih je rimokatolika bilo
1096, a pravoslavnih (grkoistočnih) 918. U Krapju je živjelo 1155 stanovni-
ka i to rimokatolika.23 1841. Jasenovac je nastanjivalo 1065 rimokatolika i
1033 pravoslavnih, a Krapje 1234 rimokatolika i 6 pravoslavnih.24 Trend
izjednačavanja stanovništva nastavio se do 1852. kada je u Jasenovcu živjelo

21
HDA, f. 1364, Skupina XXIII., Izbori u Jugoslaviji, kut. 8, spis br. 234., Uspjeh kan-
didatskih lista. JANČIKOVIĆ, Tomo. Hrvati u izborima 11. prosinca 1938., Zagreb, si-
ječanj 1939. U: Politika. Beograd, 14. XII. 1938., str. 5.
22
Krajina. Srbi u našim sjevero-zapadnim krajevima. Izd. Zadružna štamparija. Zagreb,
1938. ― Srpsko – hrvatski spor. 3. dio. Štamparija Drag. Gregorić. Beograd, 1939. ―
MILOSAVLJEVIĆ, J. Ž. Srpsko-hrvatski spor i neimari Jugoslavije. Izd. Štamparija Ma-
rinković. Beograd, 2003.
23
Nadbiskupijski arhiv Zagreb (dalje NAZ), Schematismus cleri diocesis Zagrabiensis
pro anno MDCCCXXX. (1831.), str. 71. i 72. U podružnicama Jasenovca, tj. u Košu-
tarici bilo je 356 rimokatolika, a u Uštici 320 rimokatolika i 407 pravoslavaca. U pod-
ružnicama Krapja živjelo je u Drenovu Boku 642 rimokatolika, Puski 684 i Plesmu
425.
24
NAZ, Schematismus cleri diocesis Zagrabiensis pro anno MDCCCXLI. (1841.), str.
62. i 63.

149
1129 rimokatolika i 1063 pravoslavnih, odnosno ukupno 2192 žitelja, a u
Krapju 1271 rimokatolik, 1 grkokatolik i 36 ostalih, što je ukupno 1307 žite-
lja.25 Iako je Jasenovac 1855. poharala kuga,26 broj stanovnika nije opao, pa
tako prema popisu iz 1856. u mjestu živi 1160 rimokatolika, 1020 pravos-
lavca, što je ukupno 2280 stanovnika. Iste je godine u Krapju živjelo 1350
rimokatolika i 76 ostalih.27 Ipak, prema prvom službenom popisu stanovniš-
tva iz 1857. Jasenovac ima 2086 stanovnika, a najveći broj stanovnika bilje-
ži 1880. kada je ondje živjelo 2468 stanovnika, od kojih 1441 Hrvat (rimo-
katolik), 979 Srba (pravoslavnih), 43 Židova i 5 ostalih. Prema popisu sta-
novništva iz 1910. u Jasenovcu je živjelo 2.365 stanovnika od kojih 1334
Hrvata, 975 Srba, 33 Nijemca, po 8 Čeha i Mađara, 2 Rusina ili Ukrajinca, 1
Slovenac 4 Židova te 4 ostalih i nepoznatih.28 Popisi rađeni između dva
svjetska rata nisu objavljeni po naseljima, nego samo po općinama, srezo-
vima, oblastima i banovinama. Osim toga, stanovništvo nije popisano po
nacionalnom sastavu, već samo vjerskom, a jezik je bio samo srpskohrvats-
ki. Tako je u općini Jasenovac prema popisu 1921. živjelo 5276 stanovnika,
od kojih 2424 pravoslavnih, 2851 rimokatolik i jedan grkokatolik, a samo
mjesto Jasenovac je te godine imao 2176 žitelja.29 Popisom 1931. utvrđeno
je u općini Jasenovac 5545 stanovnika, od kojih 2591 pravoslavaca (Srba) i
2943 rimokatolika (Hrvata), 2 grkokatolika, 7 pripadnika islamske vjere i 2
ostalih, a samo mjesto Jasenovac imalo je te godine 2278 stanovnika.30
Uoči početka Drugoga svjetskog rata na području Kraljevine Jugoslavije
u Jasenovcu je živjelo 2860 stanovnika, od čega 1540 Hrvata, 1311 Srba i 10

25
NAZ, Schematismus cleri diocesis Zagrabiensis pro anno MDCCCLII. (1852.), str.
156. i 157.
26
MAČKOVIĆ, M. i D. Jasenovac, (2007.), str. 35.
27
NAZ, Schematismus cleri diocesis Zagrabiensis pro anno MDCCCLVI. (1856.), str.
80. i 81.
28
Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880.-1991. po naseljima. Knjiga
3. Izd. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. Zagreb, 1998., str. 1942.
29
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. Izd. Državna štampari-
ja. Sarajevo, 1932., str. 278. ― ŠEPOVIĆ, B. Jasenovac, (2001.), str. 12, tablica 1. ―
STANOJEVIĆ, Stanoje. Narodna enciklopedija srpsko – hrvatsko – slovenačka. Knjiga
II. Zagreb, 1927., str. 133. Popis je rađen prema teritorijalnoj organizaciji Austro-
Ugarske 1910. pa se Jasenovac tada nalazio u kotaru Novska i Požeškoj županiji.
Prema Stanojeviću Jasenovac je tada imao 2111 stanovnika. Iz navoda nije jasno od-
nosi li se ta brojka na 1921. ili 1925. jer se ti podatci ne slažu sa službenim rezultati-
ma popisa stanovništva 1921. koji su objavljeni tek 1932.
30
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. marta 1931. g. Knj. 2. Izd. Državna
štamparija. Beograd, 1938., str. 90. ― ŠEPOVIĆ, B. Jasenovac, (2001.), str. 12, tablica
1.

150
ostalih.31 Prema šematizmu Katoličke crkve objavljenom 1939. župa u Jase-
novcu brojala je 3090 duša.32 Bio je to gradić u kojem se pored razvijene
poljoprivrede u okolici, razvijala raznovrsna industrija čiji je vlasnik uglav-
nom bio Ozren Bačić. U naselju je djelovalo više kulturno – umjetničkih i
prosvjetnih društava, uglavnom nacionalno organiziranih.33 Gospodarski je
razvoj uvjetovao nastanak i razvoj političkih stranaka, a u osvit Drugoga
svjetskog rata bilježi se i djelovanje pripadnika Ustaškog pokreta, dio kojih
je do tada djelovao preko HSS-a. Drugi svjetski rat je nanio znatne štete Ja-
senovcu od kojih se naselje do danas nije oporavilo, bilježeći pritom kon-
stantan pad stanovništva. Prema popisu stanovništva iz 1948. u Jasenovcu su
živjele 2086 osobe, od čega 1670 Hrvata i 414 Srba,34 što govori o znatnom
ukupnom padu stanovništva, a koji se najviše odrazio na stradalo srpsko sta-
novništvo koje se svelo na trećinu prijeratnog. 1953. u Jasenovcu je zabilje-
ženo svega 1486 stanovnika. Prema tom popisu najveći pad stanovništva
zabilježen je kod Hrvata kojih je preostalo svega 981, a Srbi su u odnosu na
1948. ostvarili porast na 496 stanovnika uz 3 Čeha.35

31
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 577-578.
32
DRAGANOVIĆ, Krunoslav. Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji. Prema
mandatu preč. Episkopata Jugoslavije izradio dr. Krunoslav DRAGANOVIĆ. Izd.
Akademije “Regina apostolorum”. Sarajevo, 1939., str. 53-54. Župi su vjerojatno pri-
padala još neka sela oko Jasenovca, pa u tom smislu treba promatrati ovaj broj žitelja.
Od 1997. godine župa Sv. Nikole u Jasenovcu pripada Požeškoj biskupiji.
33
Srpski sokol i Srpska čitaonica osnovani su 1907., a Hrvatsko seljačko pjevačko druš-
tvo Svačić 1909. ― MAČKOVIĆ, M. i D. Jasenovac, (2007.), str. 56, 57 i 67.
34
Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948., knj. 9., Stanovništvo po
narodnosti. Izd. Savezni zavod za statistiku. Beograd, 1954., str. 369. ― Narodnosni i
vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880.-1991. po naseljima. Knjiga 3. Izd. Državni
zavod za statistiku Republike Hrvatske. Zagreb, 1998., str. 1942. ― Administrativno-
teritorijalna podjela i imenik naseljenih mjesta Narodne Republike Hrvatske, stanje 1.
V. 1951. Tisak štamparije novina. Zagreb, 1951., str. 104. ― Jasenovac je bio organi-
ziran kao mjesni narodni odbor (MNO) u kotaru Novska i oblasti Zagreb. Površina
kotara Novska bila je 619 km2, gdje je u 7261 domaćinstvu živjelo 25.872 stanovnika.
Tada na području Mjesnog narodnog odbora Jasenovac u 615 domaćinstava živjelo je
1360 stanovnika. Na području Mjesnog narodnog odbora nalazili su se i selo Košuta-
rice, gdje su u 178 domaćinstava živjela 692 stanovnika te zaselak Lončarice gdje su
u 10 domaćinstava živjela 34 stanovnika. Šepović navodi da je u mjestu Jasenovac,
prema Uredu za statistiku Sisak – ispostava Novska živjelo 1394 stanovnika iz čega
se može zaključiti da se gornji podatci odnose na općinu Jasenovac. Vidi: ŠEPOVIĆ, B.
Jasenovac, (2001.), str. 12, tablica 1.
35
Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 3. (1998.), str. 1942.

151
 Osnivanje sabirnog logora u kolovozu 1941.

Sabirni logor Jasenovac osnovan je u kolovozu 1941. u blizini naselja

Jasenovac, a sastojao se od pet logora. Logori I. i II., odnosno Krapje i Bro-
čice, rasformirani su već u studenom iste godine. S osnivanjem Logora III.,
poznatog kao Ciglana, započeto je u rujnu 1941. kada je Zapovjedništvo Us-
taške obrambene službe preuzelo objekte nekada u vlasništvu Ozrena Bači-
ća. Područje novog logora bilo je dobro povezano željeznicom, a uključivalo
je, između ostalog, industrijske objekte poput mlina, lančare, pilane i cigla-
ne. U samom naselju Jasenovac oblikovan je Logor IV. – Kožara, a podkraj
1941. osnovan je i Logor V. u Staroj Gradiški.
Logor III. C – Ciglana dio je industrije koju je Bačić razvijao između dva
svjetska rata u Jasenovcu, a sastojao se od ciglane, pilane, lančare, mlina,
tvornice kliješta i električne centrale te 56 prijavljenih obrta.36 Godine 1940.
te objekte navodno preuzima zapovjedništvo Vrbaske divizije.37 Bačići se
kao poduzetnici-trgovci pojavljuju 26. 11. 1919. kada poduzeće “Bačić i
drugovi” iz Jasenovca traži dozvolu za izvoz svoje robe u Austriju.38 Za ovaj
podhvat obitelj Bačić je imala političku podlogu u denuncijaciji Lazara Ba-
čića 1915. po caru Austro-Ugarske Monarhije.39 Poslove su razvijali obitelj-
ski, između Zagreba i Jasenovca. Ozren Bačić, koji je tridesetih godina po-
magao JRZ-e i Ljotićev Zbor, od “narodnih vlasti” je žigosan i osuđen kao
fašist.40 Čini se da je već uspostavom Banovine Hrvatske otišao u Beograd i
za vrijeme Drugoga svjetskoga rata nastavio svoje poslove u suradnji s vlas-
tima Nedićeve Srbije, zbog čega je poslije rata završio u zatvoru i osuđen na
desetogodišnju robiju. Prema uručbenom zapisniku za 1946., 11. studenog
1946. Gradski NOO Zemun zatražio je Bačićeve podatke od MNO Jaseno-
vac.41 Iz molbe koju je 19. ožujka 1951. Kazneno – popravnom domu u Nišu
uputila njegova kćer Ljubica Šesto, rođena Bačić, doznajemo zbog čega su ti
podatci traženi. Ona ističe kako je još 1950. poslala molbu za puštanje na
slobodu svoga oca, budući je odslužio polovicu kazne, ili premještaj iz
Sremske Mitrovice u Lepoglavu ili Staru Gradišku u Hrvatskoj gdje je veći-
na obitelji živjela. Umjesto toga Bačić je dobio premještaj u KPD Niš zbog

36
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 578.
37
Prema nepotvrđenim podatcima iz privatnih izvora.
38
HDA, f. 417, Odvjetnička pisarnica Walter Radivoj, kut.5, oznaka c 1562.
39
HDA, f. 417, Odvjetnička pisarnica Walter Radivoj, kut.135, oznaka K 248.
40
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 578-579.
41
Državni arhiv Sisak (dalje DASK), f. 321, Mjesni narodni odbor Jasenovac (MNO),
uručbeni zapisnik za 1946. g., br. 1510.

152
čega njegova kći iznova piše molbu,42 no rezultat nam nije poznat. Čini se
da je obiteljska imovina u Jasenovcu, Novskoj i Zagrebu oduzeta nacionali-
zacijom i konfiskacijom poslije Drugoga svjetskog rata, pa tako i industrijski
kompleks u Jasenovcu.43

Suvremeni povjesničari izbjegavaju i ratni i poratni

jasenovački logor

Historiografija na prostoru bivše Jugoslavije dosada se uglavnom fokusi-

rala upravo na “Ciglanu” kao najozloglašeniji među jasenovačkim logorima
iz kojeg je 22. travnja 1945. izvršen proboj logoraša. Dana 2. svibnja 1945.
postrojbe Jugoslavenske armije zauzele su to područje. Ipak, spominjanje
logora poslije toga nadnevka je sporadično, djelomično i nesustavno. Dosa-
dašnji izvori o tome svode se ponajviše na kratka usmena svjedočanstva koja
do sada nisu bila podkrijepljena nikakvim izvornim ispravama. Razlozi su
nedostupno izvorno gradivo koje se uglavnom nalazi u Vojnom arhivu u
Beogradu, ali i komoditet povjesničara i istraživača.44 Onom dijelu povjes-
ničara koji nastavlja “borbenu tradiciju” jugoslavenske historiografije takvo
stanje odgovara jer na taj način suvereno vlada temom, sadržajem, vreme-
nom i prostorom. Kroz proteklih gotovo sedamdeset godina nije bilo ozbilj-
nijeg i temeljitijeg pokušaja istraživanja poratnog logora u Jasenovcu, a da
ne govorimo o možebitnom traženju izvornih arhivskih isprava u arhivima
Republike Hrvatske. Dok je do 1990. za to bilo i opravdanja, poslije te godi-
ne u Republici Hrvatskoj su izvori, barem službeno, dostupni povjesničari-
ma i istraživačima bez straha za sigurnost ili život. Povremeni pokušaji da se
istraži moguće djelovanje poslijeratnog logora Jasenovac bilo je prigodni-
čarsko i uglavnom na amaterskoj razini, a poticaj je najmanje dolazio od
samih povjesničara. Hrvatska politička emigracija čini se nije imala dovolj-
no gradiva za tu temu, pa se njome nije ni bavila.
Potrebno je istaknuti i to da, unatoč dosada objavljenim svjedočanstvima
o djelovanju poslijeratnog logora Jasenovac, Zastupnički dom Hrvatskog
sabora nije izglasao izmjene i dopune Zakona o Spomen-području Jaseno-
42
HDA, f. 417, Odvjetnička pisarnica Walter Radivoj, kut. 135, oznaka K 3927 i 3864.
43
HDA, f. 417, Odvjetnička pisarnica Walter Radivoj, kut.135. Na web stranici Spo-
men-područja Jasenovac ističe se da je Bačićeva imovina konficirana od strane vlasti
ND Hrvatske, no ne navode se dostupni podatci o sudbini Ozrena Bačića i obiteljske
imovine nakon završetka Drugoga svjetskog rata. URL: http://www.jusp-
jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7338 (pregledano 15.IV.2013.)
44
Do 2006. Vojni arhiv se nalazio u okviru Vojnoistorijskog instituta. URL:
http://www.isi.mod.gov.rs/vojni_arhiv02/istorijat.php?lang=sr-lat (pregledano
4.XI.2013.)

153
vac. Ta ustanova još uvijek djeluje u skladu sa Zakonom o izmjenama i do-
punama Zakona o Spomen-području Jasenovac izglasanom 2001. godine u
kojemu nema spomena o poslijeratnim žrtavama tog logora, a u Savjet Spo-
men-područja imenuje se između ostalih i predstavnik Saveza antifašističkih
boraca Hrvatske, odnosno osoba koja je moguće bila pripadnik Jugoslaven-
ske armije u trenutcima djelovanja poslijeratnog logora Jasenovac zbog čega
je očito u sukobu interesa.45 U ovom trenutku SAB predstavlja članica SDP-
a Katica Sedmak koja je na komemoraciji u Jasenovcu 2012. izjavila da
“JUSP Jasenovac ne skrbi samo o ovom lokalitetu u Jasenovcu, nego i o
skoro svim lokalitetima koji su pripadali logoru u periodu od 1941.-1945.”46
Osim toga, u skladu sa zadaćama definiranim u Zakonu, na web stranici
Spomen-područja Jasenovac ističe se da je “koncentracioni logor Jasenovac
bio mjesto zatočenja, prisilnog rada i likvidacija, u prvom redu srpskog pra-
voslavnog stanovništva koje je, u cilju stvaranja čistog etničkog teritorija,
trebalo podpuno iskorijeniti s područja Nezavisne Države Hrvatske, kao i
Židove i Rome, rasnim zakonima diskriminirano stanovništvo” te da je “u
logoru stradao i znatan broj Hrvata - komunista i antifašista, pripadnika Na-
rodno – oslobodilačke vojske Hrvatske, kao i članova njihovih obitelji i dru-
gih protivnika ustaškog režima”.47
Svrha ovog rada je osvrnuti se na dosadašnja istraživanja, svjedočanstva i
dokumente koji govore o poslijeratnom logoru u Jasenovcu te ih upodpuniti
dosada pronađenim arhivskim izvorima koji potvrđuju da je na jasenovač-
kom području nakon Drugoga svjetskog rata djelovao sustav zarobljeničkih
logora.

Dosadašnja istraživanja i svjedočanstva o poslijeratnom

logoru u Jasenovcu

Problematikom postojanja poslijeratnog logora Jasenovac prvi se počeo

baviti svećenik, franjevac i povjesničar Oton Knezović koji je u svome radu
pod nazivom “Pokolj hrvatske vojske 1945.” iznio prva svjedočanstva o Ble-
iburgu, Križnom putu i stradanju hrvatske vojske poslije II. svjetskog rata.48
45
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o spomen-području Jasenovac. U: Narodne
novine, br. 22, od 21.III.2001.
46
Govor potpredsjednice SABA Katice Sedmak u Jasenovcu, URL:
http://www.sabh.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=392:govor-
potpredsjednice-saba-katice-sedmak-u-jasenovcu&catid=4:govori&Itemid=16, (preg-
ledano 20.IV.2013.)
47
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=5019 (pregledano 15.IV.2013.)
48
KNEZOVIĆ, Oton. Pokolj hrvatske vojske 1945. Dokumenti o zvjerstvima Srba nad
Hrvatima. Chicago, 1960.

154
Prema svjedočanstvu koje mu je iznio jedan svećenik zatočen 1945. u zatvo-
ru (logoru) u Staroj Gradiški, ondje su bili smješteni brojni svećenici Kato-
ličke crkve. S obzirom da je broj zatočenika bio prevelik, dio ih je bio
smješten u tvornici opeka nekoliko kilometara dalje,49 no izvori ne odkrivaju
o kojoj se točno lokaciji radi.
Godinu dana nakon Knezovića objavljuje svoju knjigu Josip Hećimović,
ali sa sadržajem koji općenito navodi stradanja poslije 1945. bez ikakvog
spominjanja poslijeratnog logora u Jasenovcu.50 U Francuskoj Bernard Ge-
orge piše knjigu sličnog sadržaja o događajima u Jugoslaviji tijekom Drugo-
ga svjetskog rata, ali ni u njoj nema nikakvog spomena o djelovanju logora u
Jasenovcu nakon rata.51 Dvije godine kasnije Ivan (John) Prcela izdaje u
Sjedinjenim Američkim Državama najznačajnije djelo dokumentarnog gra-
diva o stradanjima Hrvata poslije Drugoga svjetskog rata, no ponovno bez
spomena o logoru u Jasenovcu, iako se spominje značajan broj logora na
drugim mjestima u okolici Jasenovca.52 Vinko Nikolić je 1976. u Münchenu
i Barceloni tiskao novo izdanje knjige objavljene prvi put 1963. u Buenos
Airesu,53 ali ni on nigdje izravno ne spominje poratni logor u Jasenovcu,
iako iznosi svjedočenje dr. Ivana Paspe koji će kasnije na drugom mjestu
dati svoj iskaz i o tom logoru. U zborniku Bleiburg: uzroci i posljedice,
Vinko Nikolić objavljuje prilog A. Mećave, pod naslovom “I partizani su

49
KNEZOVIĆ, O. Pokolj, (1960.), str. 67. ― Bašić i Kevo navode stranicu 61 što je neto-
čno. Vidi: BAŠIĆ, Petar; KEVO, Mario. O problemu postojanja jasenovačkog logora
nakon 1945. U: Radovi. Izd. Zavod za hrvatsku povijest. Zagreb, 1997., sv. 30., str.
304. Budući se na ovom prostoru nalazilo više tvornica opeke, nemoguće je sa sigur-
nošću zaključiti o kojoj tvornici je riječ u navedenom izvoru.
50
HEĆIMOVIĆ, Joseph. In Tito's death Marches. Testimony on the Massacres of the
Croatians War Prisoners and Civilians after Word II. Izd. Croatian Franciscan Press.
Chicago, 1961.
51
GEORGE, Bernard. L'Occident joue et perd. La Yugoslavie dans la guerre. Niz: Col-
lection l'Histoire contemporaine revue et corrigée Izd. La Table ronde. Paris, 1968.
52
PRCELA, John; GULDESCU, Stanko. Operation Slaugerthouse. Eyewitnes Account of
Postwar Massacres in Yugoslavia. Izd. Dorrance and Company. Philadelphia, 1970.
Isto je izdanje tiskano 1995. kod istog izdavača i u istom mjestu. Isprave objavljene u
ovoj knjizi prikupio je svećenik Krunoslav Draganović. ― PRCELA, John Ivan; ŽIVIĆ,
Dražen. Hrvatski holokaust. Dokumenti i svjedočanstva o poratnim pokoljima u Jugo-
slaviji. Izd. Hrvatsko društvo političkih zatvorenika. Zagreb, 2001. Knjigu je ponovo
tiskalo Hrvatsko žrtvoslovno društvo u Zagrebu 2005. i 2007.
53
NIKOLIĆ, Vinko. Bleiburška tragedija hrvatskog naroda. Niz: Knjižnica Hrvatske
revije. München – Barcelona, 1976. Knjiga je po istom izdavaču, s istim nazivom i na
istom mjestu objavljena godinu poslije, a u Hrvatskoj (Zagreb) je prvi put objavljena
1993. te potom 1998. i 2005. U Buenos Airesu je objavljena pod naslovom La trage-
dia de la Bleiburg.

155
ubijali u Jasenovcu” u kojem iznosi iskaz jednog mladića Srbina s Korduna
koji je s njime bio u logoru Stara Gradiška i dao mu iskaz o svome Križnom
putu 1945. Tijekom rata, kao dječak sprijateljio se s domobranima koji su
bili smješteni na njegovom području. S njima se povlačio prema Sloveniji i
Austriji. Poslije predaje Englezima, koji ih izručuju partizanima, uslijedio je
povratak u zemlju na Križnom putu. U skupini od nekoliko tisuća ustaša i
domobrana doveden je u Jasenovac, tada u partizanskim rukama. Ondje su
bili podijeljeni u skupine koje su tijekom vremena jednostavno “nestajale”.
Sam se spasio, s još jednim zatočenikom, tako što je izjavio da je pravosla-
vac, te su pušteni na slobodu. Međutim, po povratku u rodno selo, prijavljen
je, uhićen i kao “neprijatelj naroda” osuđen na smrt. Poslije žalbe kazna mu
je preinačena na dvadeset godina robije koje je služio u Staroj Gradiški.54

Partizani prvi spominju poslijeratni logor

Nakon tog razdoblja u iseljeništvu je objavljen niz knjiga sa svjedočan-

stvima i iskazima o poratnim logorima, stratištima, grobištima i žrtvama, no
nigdje nije spomenut poslijeratni logor Jasenovac. Učiniti će to prvi sami
suvremenici ratnih i poratnih zbivanja u Jugoslaviji: književnik i partizan
Vjekoslav Kaleb,55 zatim Milan Bulajić, te povjesničari Vladimir Dedijer u
djelu “Vatikan i Jasenovac”56 i Antun Miletić u knjizi “Koncentracioni logor
Jasenovac” (knjiga III).57 Kaleb je već tada shvatio o čemu se radi kada se
govori o Jasenovcu i stoga napisao da zna “da oni koji udeseterostručuju
broj ubijenih recimo u Jasenovcu, jednostrano, znadu dobro da je u tom lo-
goru ubijeno daleko najviše Hrvata, ali oni hoće da unovče tuđu krv i potežu
je za svoje nečiste svrhe”.58 Rečenica je ostala aktualna do danas, no autor u
daljnjem dijelu ne govori u kojem su to razdoblju ponajviše ubijani Hrvati.
Službeni biograf Josipa Broza Tita i jedan od njegovih najbližih suradni-
ka Vladimir Dedijer čudi se zašto logor u Jasenovcu nije konzerviran, a za to
krivce pronalazi u Andriji Hebrangu, Ivanu Stevi Krajačiću i pojedinim čla-
novima Politbiroa CK KPH-a. Krajačić je navodno čak izgubio saborsku
predsjedničku funkciju jer je teško uvrijedio jasenovačke žrtve.59 Zanimljiva
54
NIKOLIĆ, Vinko. Bleiburg: uzroci i posljedice. Niz: Knjižnica Hrvatske revije.
München – Barcelona, 1988., str. 244-245.
55
KALEB, Vjekoslav. Govorim o toleranciji. U: Hrvatski tjednik. Izd. Matica hrvatska.
Zagreb, 1./1971., br. 31.
56
DEDIJER, Vladimir. Vatikan i Jasenovac. Dokumenti. Niz: Svedočanstva. Izd. Izda-
vačka radna organizacija “Rad”. Beograd, 1987.
57
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, III. (1987.).
58
KALEB, V. Govorim o toleranciji, (1971.).
59
DEDIJER, V. Vatikan i Jasenovac, (1987.), str. 689.

156
je Dedijerova rečenica kako su “pojedine mučionice” u Jasenovcu rušene i
kasnije, 1948. i 1951., a pojedinci su odnosili materijal srušenih zgrada.60
Autor ne navodi izvore svojih spoznaja niti što je i kada rušeno te kome je
dodijeljen materijal srušenih zgrada. Nije bezazleno ni to čije su mučionice
u Jasenovcu, a pravo je pitanje tko je te zgrade 1948. i 1951. rušio. Nadalje,
opisujući fizički izgled logora na nekoliko mjesta Dedijer tvrdi da su još
1950. bile sačuvane ¾ logorskog zida, stražarnice, dio ciglane, žičana ogra-
da i poljski bunkeri.61 Ne može se pouzdano reći piše li ovo Dedijer na os-
novi dokumenata ili vlastitih izvida i sjećanja s obilaska terena logora u Ja-
senovcu tih godina.
Antun Miletić zapitao se u trećoj knjizi o Jasenovcu “Zašto nije sačuvan
skoro ni jedan od logorskih objekata”. Ipak, razlog pronalazi u rušenju i pa-
ljenju logora u Jasenovcu od strane ustaša na čelu s Vjekoslavom Maksom
Luburićem. Miletić nadalje ističe da je raščišćavanje logora “trajalo sve do
1951.”. Logorski zid je u 70%-80% bio očuvan, a stražarnice su samo dje-
lomično bile oštećene. Dio ciglane bio je dostupan i prohodan do 1950., a za
konzerviranje su bile spremne i zidine električne centrale, pilane i stolarije. I
konstrukcija, zvana Granik iznad Save, koja je služila za utovar i istovar te-
reta iz savskih brodova (a navodno i za ubijanje i bacanje logoraša u Savu),
srušena je tek 1948. U podpunosti su bili sačuvana žičana ograda, poljski
bunkeri i Sokolski dom u kojem su stanovali “oslobodioci”..62
Dvije godine poslije još jedan sudionik Narodnooslobodilačkog rata
(NOR-a), te Dedijerov i Miletićev suborac, dr. Franjo Tuđman, komentiraju-
ći logor Jasenovac, jasno navodi da je “taj prostor (Jasenovac – Gradiška)
poslužio za logor novim vlastima, najprije jedinicama Jugoslavenske armije,
a zatim i civilnim vlastima N.R. Hrvatske”.63
Budući su sva tri navedena autora imali prilike i vidjeti taj logor, a uz to
su mogli koristiti dokumentaciju i izvore, nema razloga sumnjati u njihove
tvrdnje.
Milan Bulajić u svojoj knjizi Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji
Artukoviću, knj. IV., objavljuje tri zanimljive fotografije logora Jasenovac
1945. Na prvoj, snimljenoj navodno u svibnju 1945., navodno su leševi iz
svibnja 1945. u Jasenovcu, na drugoj su majke i žene ubijenih, s članovima
istražne komisije ispred ostataka pogona električne centrale u logoru Jase-

60
DEDIJER, V. Vatikan i Jasenovac, (1987.), str. 688.
61
DEDIJER, V. Vatikan i Jasenovac, (1987.), str. 689.
62
MILETIĆ, A. Koncentracioni logor, III. (1987.), str. 718.
63
TUĐMAN, Franjo. Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosi-
lja. Drugo izdanje. Niz: Hrvatske povjesnice. Izd. Nakladni zavod Matice hrvatske.
Zagreb, 21989., str. 126.

157
novac.64 Treća fotografija, nazvana Njemački zarobljenici raščišćavaju ru-
ševine električne centrale na prostoru bivšeg logora Jasenovac posle rata,
neodređenog je nadnevka. Fotografije nam prikazuju najrealnije stanje stva-
ri, posebno ako su vremenski jasno određene.65
Godinu dana nakon Tuđmana dr. Ivo Banac donosi zanimljivu priču o
“starom ustaškom logoru u Jasenovcu” kao logoru za oficire Jugoslavenske
armije koji su se našli na strani Kominformbiroa.66 Iste godine u političko –
znanstvenoj polemici, poslijeratnog logora u Jasenovcu se ukratko dotiče i
akademik dr. Ljubo Boban.67 Dvije godine kasnije dr. Stjepan Kožul navodi
da je “logor aktivan nakon rata do 1947.”, a spominju se i aktivni logor u
Staroj Gradiški te umorstvo župnika.68 Isto ponavlja i u knjizi objavljenoj
šest godina poslije pod drugim nazivom.69 Ipak, ni u jednoj od knjiga ne na-
vodi podrijetlo izvora za iznošenje takvih navoda. Godine 1993. objavljeni
su Hrvatski povijesni zemljovidi u kojima je na zemljovidu o Križnom putu
1945. Jasenovac označen kao masovno gubilište.70 U svibnju iste godine u
Zagrebu je održan međunarodni znanstveni skup o Bleiburgu 1945. Zbornik
radova toga skupa objavljen je tek 1995. povodom 50-te godišnjice Bleibur-
ga. U njemu Anđelko Mijatović navodi da su se sudionici Križnog puta kre-
tali od Zagreba prema Sisku, Kutini i Jasenovcu. Preživjeli su iz Jasenovca
nastavljali put prema Novskoj, Novoj Gradiški i Požegi ili Bosanskoj Dubi-
ci, Kozari, Prijedoru i Banjoj Luci.71 Iste godine Braća Hrvatskog zmaja,
Hrvatska katolička misija iz Klagenfurta i Počasni bleiburški vod u suradnji
s Hrvatskim institutom za povijest objavljuju Spomenicu o 50-toj obljetnici
Bleiburga, gdje se Jasenovac spominje ne samo kao logor, već i kao veliko
64
BULAJIĆ, Milan. Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine.
Knjiga III. Izd. IRO “Rad”. Beograd, 1989., prije 747. stranice.
65
BULAJIĆ, M. Ustaški zločini, (1989.), prije 1009. stranice. Svjetlopis je posebno za-
nimljiv kao izvor, ukoliko se može vremenski točno odrediti i uskladiti s ostalim iz-
vornim gradivom.
66
BANAC, I. Sa Staljinom, (1990.), str. 232.
67
BOBAN, Ljubo. Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 3. Niz: Povijesna istraživanja.
Izd. Školska knjiga; Stvarnost. Zagreb, 1990.
68
KOŽUL, Stjepan. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije. U prigodi
proslave 900. obljetnice postojanja Zagrebačke nad/biskupije. Izd. NDS u suradnji s
Koncilom d.o.o. Zagreb, 1992., str. 763. i 765.
69
KOŽUL, Stjepan. Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi
Zagrebačke nadbiskupije. 2. izdanje. Izd. Prometej i Zagrebačka nadbiskupija.
Zagreb, 1998., str. 757. i 760.
70
Hrvatski povijesni zemljovidi. Izd. Kartografija, Školska knjiga. Zagreb, 1993., str.
47.
71
Međunarodni znanstveni skup. “Bleiburg 1945.-1995.”, Zagreb, 12.-13. V. 1993. Izd.
Hrvatska matica iseljenika i Hrvatski informativni centar. Zagreb, 1994., str. 49.

158
stratište i gubilište.72 Leksikografski zavod objavljuje 2003. godine Hrvatski
povijesni atlas, u kojem će na jednom od zemljovida Jasenovac također biti
označen kao jedno od poslijeratnih mnoštvenih stratišta.73 Posebno zanimljiv
i kvalitetan prilog teoretsko – metodološkog karaktera dao je svojim prika-
zom povjesničar dr. Mihael Sobolevski.74 Iako ni on ne spominje poslijeratni
logor u Jasenovcu, donosi neke nove činjenice i odkrića općeg značenja.

Novinski članci o poslijeratnom logoru

Prvi novinarski članak koji se bavi poslijeratnim logorom Jasenovac tis-

kan je u “Globusu” 1992., a uz njega je objavljeno i prvo svjedočanstvo o
logoru u Jasenovcu kao poslijeratnom stratištu i grobištu. Svjedok navodi da
su mu se poslije Drugoga svjetskog rata javljali prijatelji i suborci iz logora
u Prečkom i svjedočili o brojnim kolonama Križnoga puta koje su išle iz
Siska dolinom rijeke Save prema istoku, preko Plesma, Krapja, Drenova
Boka i Novske, a završavali su u Jasenovcu gdje su “bivali pobijeni bez ika-
kve istrage i suda”.75 Mnogi zarobljenici uspjeli su pobjeći pri kretanju ko-
lona, posebice kroz maglu, drugi su uspjeli pobjeći iz samog logora u Jase-
novcu, a neki su bili ranjeni, pa su tako nastavili svoj put. Veliki dio sudio-
nika tom je prilikom likvidiran, a broj ubijenih navodno se kretao između
sedam i osam tisuća.76
Poslije ovoga članka trebalo je čekati 1996. godinu da bi se pojavilo više
povezanih članaka u tiskovinama. Najprije će Ivica Đikić, novinar “Slobod-
ne Dalmacije”, poslati izvješće o tadašnjoj komemoraciji žrtvama u Jase-
novcu kojoj je nazočio i tadašnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo
Tuđman. Tom prilikom on je istaknuo kako polaže “vijenac svim žrtvama
fašističkog i komunističkog terora u jasenovačkom logoru. Jer ne treba zabo-
raviti da je Jasenovac od 1945. do 1948. bio komunistički logor u kojemu su
skončali mnogi Hrvati, pripadnici ustaških i domobranskih postrojba, zarob-
ljeni na križnom putu”.77 U daljnjem dijelu je napomenuo da je upravo to

72
Bleiburg 1945.-1995. Spomenica povodom 50-te obljetnice Bleiburga i Križnog puta
1945- 1995. Ur. Mirko VALENTIĆ. Zagreb, 1995., str. 144, 167, 171.
73
Hrvatski povijesni atlas. Izd. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb, 2003.,
str. 292, zemljovid 216.
74
SOBOLEVSKI, Mihael. Između Jasenovca i Bleiburga. U: Erazmus. Izd. Zaklada Otvo-
reno društvo. Zagreb, 1993., br. 4, studeni 1993., str. 42-47.
75
IVANKOVIĆ, Zvonko – Vonta. Jasenovac: partizanski logor smrti. U: Globus. Zagreb,
1992., br. 79, 12.VI.1992., str. 16.
76
IVANKOVIĆ, Z. Jasenovac, (1992.), str. 34.
77
ĐIKIĆ, Ivica. Vijenac svim žrtvama Jasenovca. U: Slobodna Dalmacija. Split, 16. VI.
1996., str. 3.

159
razlog zbog kojeg Tito nikada nije posjetio Jasenovac, a izradu spomenika
zapovjedio je Aleksandar Ranković. Na tiskovnoj konferenciji nakon ko-
memoracije Tuđman je izjavio da “Jasenovac mora biti spomen – područje
koje će hrvatski narod podsjećati na sve patnje i stradanja kroz povijest, a ja
vam obećavam da ćemo problem Jasenovca, kao i sve druge probleme, us-
koro uspješno riješiti”.78
Potom u dva nastavka o poslijeratnom Titovom logoru u Jasenovcu piše i
Marko Barišić u dnevniku “Vjesnik”.79 U prvom se tekstu izvještava o prije-
dlogu predsjednika saborske Komisije za ratne žrtve Vrhovnom državnom
vijeću80 da se svi odkriveni zemni ostaci žrtava Drugoga svjetskog rata po-
kopaju na jednom mjestu i to upravo u Jasenovcu, kao još jedan znak po-
mirbe. Uzor je bila Dolina mira u Španjolskoj gdje je fašistički diktator
Francisco Franco s nakanom pomirenja pokopao kosti svih poginulih u špa-
njolskom građanskom ratu. Vrhovno državno vijeće se s tom idejom složilo,
ali je ona naišla na odpor i velike kritike antifašističkih organizacija. Izvori
tih suprotstavljanja i kritika nalaze se u dva poslijeratna mita: a) srbskom
mitu o Jasenovcu kao stratištu i grobištu u kojem je stradalo oko 700.000
žrtava, uglavnom Srba i b) genocidnosti hrvatskog naroda. Barišić se poziva
na istraživanje tima antropologa 1964. i postavlja pitanje nisu li odkrića us-
taških i domobranskih uniformi bili jedan od razloga prekida istraživanja
grobišta u Jasenovcu. Autor zaključuje da se na jasenovački mit s druge
strane odgovorilo bleiburškim mitom zbog čega je otežano odkrivanje prave
istine.81
U drugom nastavku iznosi se svjedočenje Dragana Ercegovića iz Krila
Jesenice kod Omiša. Ercegović navodi da je iz logora u Sisku, gdje je bio na
izdržavanju dvogodišnje kazne zbog bijega u Kraljevu mornaricu, upućen
sredinom 1946. zajedno s još oko 500 zarobljenika rušiti zidine bivšeg logo-
ra u Jasenovcu.82 Također ističe da su mještani već bili zasijali kukuruz u
logoru i oko njega, ali i to da je ondje vidio jarke i kanale oko metar i pol
dubine o čemu se ranije bojao govoriti. U tim su se kanalima nalazili pobije-
ni mrtvaci, jedan do drugoga, u civilnom i vojnom odijelu. Broj ubijenih
procjenjuje “na stotine”, a budući su leševi bili posve svježi može se zaklju-
čiti da su izvršitelji tih zločina bili pripadnici Jugoslavenske armije. Zadatak

78
ĐIKIĆ, I. Vijenac svim žrtvama, (1996.), str. 3.
79
BARIŠIĆ, Marko. Jasenovac: Antifašistički mit protiv prave istine. U: Vjesnik. Zagreb,
57./1996., br. 17546, od 20.VIII.1996.; br. 17547, od 21.VIII.1996.; br. 17556, od
30.VIII. 1996.
80
Vrhovno državno vijeće je ukinuto 1992.
81
BARIŠIĆ, M. Jasenovac, (1996.), str. 3.
82
BARIŠIĆ, M. Jasenovac, (1996.), str. 3.

160
njegove zatočeničke skupine bio je srušiti ostatke logora i ukloniti bodljika-
vu žicu koja se nalazila oko njega. Ercegović dalje navodi da se u logoru
nalazilo najviše bivših bogatih i uglednih ljudi: odvjetnika, sudaca, tvorniča-
ra, svećenika, ali je vojnika bilo malo. Nadalje iznosi i zanimljiv slučaj kada
ih je zapovjednik logora poslao po bodljikavu žicu s jednog kraja logora pod
stražarskom pratnjom, no žica se nalazila u minskom polju zbog čega su po
njegovoj zapovijedi prvo uništili mine, a tek potom premjestili žicu. Barišić
zaključuje da su se na “jasenovačkim poljanama izmiješala grobišta nevino
stradalih od oba totalitarizma: dakle, i fašističkog i komunističkog”.83
Desetak dana poslije Ivo Horvat iz Zagreba suprotstavlja se ovako pos-
tavljenim Barišićevim tezama ističući kako “i Bleiburg i Jazovka i Križni
put ne mogu zasjeniti ustaške zločine” u brojnim logorima tijekom Drugoga
svjetskog rata.84
Iste godine Stjepan Herceg objavljuje knjigu o Samoboru kao malom
Bleiburgu i iznosi svjedočenje Milana Marušića, sudionika Križnog puta,
koji opisuje put od Karlovca prema Sisku u tamošnji logor Viktorovac, oda-
kle su zarobljenici išli dalje prema Hrvatskoj Kostajnici, Dubici i Jasenovcu.
Marušić ističe da je logor u Jasenovcu bio pun, a smaknuća su se činila “no-
ćima i noćima”. Mnogi su ubijeni uz obalu rijeke Save, na starim stratištima
ustaškog logora, kao i u rijeci Savi kojom je plutalo bezbroj leševa.85
Nekoliko uzastopnih svjedočenja te prijedlog predsjednika Tuđmana o
zajedničkom spomeniku svim žrtvama u Jasenovcu potaknulo je reakciju
Slavka Goldsteina koji se pozvao na događanja povodom prikazivanja Bre-
šanova filma Kako je počeo rat na mome otoku u Washingtonu. Tom prili-
kom su hrvatsko veleposlanstvo i “Holocaust Memorial Museum” izdali za-
jedničko priopćenje u kojem je tadašnji veleposlanik Miomir Žužul izjavio
da “…hrvatska država i narod, uvažavajući ono što Jasenovac predstavlja,
nemaju nikakvih planova izmijeniti fizičko mjesto spomenika ili izmijeniti
koncept povijesne ili emocionalne simbolike Jasenovca, kao mjesta holoka-
usta počinjenog u razdoblju 1941. do 1945.” Nadalje je istaknuo da su “za
razliku od drugih logora u Europi, koji su zatvoreni nakon što su ih oslobo-
dili saveznici, komunističke vlasti koristile Jasenovac za kaznene svrhe ne-

83
BARIŠIĆ, M. Jasenovac, (1996.), str. 3.
84
HORVAT, Ivo. Konclogor Jasenovac je surova istina, a ne antifašistički mit. U: Vjes-
nik. Zagreb, 57./1996., br. 17556., od 30.VIII.1996., str. 13.
85
HERCEG, Stjepan. Samobor - mali Bleiburg 1945. Izd. Društvo ratnih veterana “Hr-
vatski domobran” – Ogranak Samobor, te Gradski odbor Hrvatske demokratske zaje-
dnice. Samobor, 1996., str. 172.

161
koliko godina nakon Drugoga svjetskoga rata”.86 Goldstein je navodno po-
kušao utvrditi istinu na licu mjesta, odnosno u samome Jasenovcu, ali mu
nitko iz naselja nije potvrdio postojanje konclogora poslije Drugoga svjets-
kog rata. U samome mjestu uhićeno je oko 260 ljudi koje se smatralo surad-
nicima okupatora, dio kojih se nije nikada vratio, a dio se vratio odsluživši
kazne na drugim lokacijama. Iznoseći neke povijesne činjenice o logoru od
1941. do 1945. Goldstein nastavlja: “Jasenovac je već pola stoljeća trau-
matska točka javnog života, politike i povijesti u Hrvatskoj jer se njime nep-
rekidno manipulira: ili se huškački preuveličava ili se uvredljivo minimalizi-
ra i prikriva. Uporno se izbjegava istina”. Budući ne spominje na koga se to
odnosi, vjerojatno misli na one kojih se u članku dotiče - Miomira Žužula i
dr. Franju Tuđmana. Goldstein dalje navodi da “u javnom životu država i
naroda suočenja s istinom mogu izazvati kratkotrajne šokove, ali nikad du-
gotrajne traume. Naprotiv, istina je jedini trajni osloboditelj takvih trauma”,
nastavlja Goldstein, te citira filozofa Baruha Spinozu koji kaže da istina
omogućuje, a laž onemogućuje komunikaciju među ljudima. Kada se to
primjeni na povijest, traženje istine je predpostavka svake povijesti i njezina
bit. Krivotvorenje istine ili njeno prikrivanje, pouzdano odkriva slabosti
onog koji to čini. Zato će “manipulacija istinom biti na štetu mnogima, ali će
u konačnom ishodu završiti najvećom štetom za manipulatora.”87

Selektivno korištenje literature i drugih povijesnih izvora

Ovo pojačano bavljenje Jasenovcem kao poratnim logorom otvorilo je

prostor povjesničarima da se uhvate u koštac s ovom problematikom. Tog su
se posla primili Petar Bašić i Mario Kevo koji su 1997. objavili članak pod
naslovom “O problemu postojanja jasenovačkog logora poslije 1945.”.88 Ni
ovaj rad nije mogao mimoići brojeve stradalih i osvrt na ranija istraživanja o
ustaškom logoru u Jasenovcu. Autori se osvrću na dotadašnju literaturu koja
se bavi ovom problematikom, no upotrijebili su je selektivno i nepodpuno.
Osim toga nisu priložili ni jedan izvor kojim bi pozitivno ili negativno od-
govorili na pitanje o postojanju poslijeratnog logora u Jasenovcu. Stoga i ne
donose konačan zaključak o postojanju Titovog poslijeratnog logora u Jase-

86
GOLDSTEIN, Slavko. Odstrel istine. U: Feral Tribune. Split, 13./1996. U broj! U broj!
585., od 2.XII.1996.
87
GOLDSTEIN, S. Odstrel istine, (1996.).
88
BAŠIĆ, Petar; KEVO, Mario. O problemu postojanja, (1997.), str. 300-307.

162
novcu, osim ako se u kompleks ubraja i zatvor/logor u Staroj Gradiški.89
Njihov pristup čini se previše površnim, naročito uzevši u obzir zahtjevnost i
značaj ove teme.
Godinu dana poslije uslijedila je nova serija o poslijeratnom Titovom
komunističkom logoru. Autorica tih članaka će biti Ljubica Štefan, koja se
do tada istakla s nekoliko knjiga i članaka o ulozi Pravoslavne i Katoličke
crkve u Drugom svjetskom ratu, nadbiskupu Alojziju Stepincu i stradanju
Židova u Drugom svjetskom ratu za spašavanje kojih je dobila i odličje
“Pravednik među narodima”. Slabost njezinih dotadašnjih radova bila je u
tome što nije koristila znanstveni aparat, pa je istraživačima vrijednost nje-
zinih podataka teško provjeriti. U svojim radovima Štefan je prikupila sva
dotadašnja svjedočenja o poslijeratnom Titovom logoru u Jasenovcu i prvo
ih objavila u “Hrvatskom slovu”.90 Članci s istim naslovima objavljeni su na
kongresu (a kasnije i u zborniku) Prvog hrvatskog žrtvoslovnog društva odr-
žanom od 19. do 21. lipnja 1998. u Zagrebu,91 te potom u knjigama “Istinom
i činjenicama za Hrvatsku”92 i “Mitovi i zatajena povijest”,93 u kojima je
dala podpuni pregled svih njoj do tada poznatih svjedočenja, izvora i litera-
ture o poslijeratnom logoru u Jasenovcu. U prvom članku, objavljenom u
Hrvatskom slovu pod naslovom “SUBNOR Hrvatske oteo domobransko
zlato”, najviše se bavila zlatom koje je pronađeno prilikom ekshumacije i
antropoloških istraživanja 1964. u Jasenovcu, a koje je kasnije nestalo i za
koje nije utvrđeno gdje se nalazi. O zlatu koje su nosili prognanici iz Srije-
ma i Slavonije govori i I. Ruševljanin u svome svjedočenju u “Vjesniku”
1997., a čije svjedočenje ona iznosi s mišljenjem da je dio zlata i zlatnika tih
prognanika završio s njihovim životima u grobištima Jasenovca, te da su
ostaci iskopani u istraživanju 1964. zapravo žrtve poslijeratnog komunistič-

89
BAŠIĆ, Petar; KEVO, Mario. O problemu postojanja, (1997.), str. 307. Zanimljivo da
se logor u Staroj Gradiški redovito navodio kao dio kompleksa ratnih jasenovačkih
logora, ali ne i poratnog Titovog.
90
ŠTEFAN, Ljubica. SUBNOR Hrvatske oteo domobransko zlato. U: Hrvatsko slovo.
Izd. Društvo hrvatskih književnika-HKZ – Hrvatski informativni centar. Zagreb,
20.III.1998. ― ŠTEFAN, Ljubica. Svjedočenje stradalnika Titova Jasenovca. U: Hr-
vatsko slovo. Izd. Društvo hrvatskih književnika-HKZ – Hrvatski informativni centar.
Zagreb, 15.V.1998., str. 5.
91
ŠTEFAN, Ljubica. Poslijeratni Titov logor Jasenovac, 1945.-1947./48. U: Zbornik
radova Prvog hrvatskog žrtvoslovnog društva. Izd. Hrvatsko žrtvoslovno društvo i
Narodne novine. Zagreb, 1998., str. 209-214.
92
ŠTEFAN, Ljubica. Istinom i činjenicama za Hrvatsku. Niz: Knjižnica HS, knj. VII. Izd.
Hrvatska kulturna zaklada, HKZ – Hrvatsko slovo. Zagreb, 1999., str. 153-165.
93
ŠTEFAN, Ljubica. Mitovi i zatajena povijest. Izd. K. Krešimir: Slovo M. Zagreb,
1999., str. 180-191.

163
kog logora, a ne logora ND Hrvatske. Štefan nadalje iznosi zaključke istra-
živanja antropologa poslije iskapanja grobišta u Jasenovcu na osnovi kojih
dolazi do zaključka da pronađeni posmrtni ostaci pripadaju nekim drugim
narodima, vjerojatno Hrvatima, a ne Židovima, Romima ili Srbima. Na kraju
o nestalom zlatu traži očitovanje Saveza antifašističkih boraca (SAB-a) Hr-
vatske,94 no do danas odgovora nema.
U drugom članku Štefan iznosi iskaze svjedoka o poslijeratnom logoru u
Jasenovcu. Pored već spomenutih Eduarda Mikše i Dragana Ercegovića na-
vedena su i svjedočenja Slavka Bašića, Stjepana Ereša, Dr. Ivana Paspe i
N.N. Slavko Bašić s Bleiburga se vraćao kao 14-godišnjak. Sjeća se prolas-
ka kroz brojna sela, a posebno mu je ostalo u pamćenju mjesto u kojem je na
kapiji pisalo: Logor Jasenovac. Tu je vidio strašan prizor gomile leševa na
jednoj čistini, a između ostalih prepoznao je učitelja koji je noć ranije s nji-
me prenoćio u štaglju. Također se sjeća fotografa koji su ih snimali pri pro-
lasku kroz selo Rajić, gdje su im za tu priliku dijelili mlijeko kako bi moglo
ostati zabilježeno kako narodna vlast hrani neprijatelje i zločince. Bašić
predpostavlja da je jedan od snimatelja bio britanski časnik Fitzroy MacLe-
an.95
Stjepan Ereš proveo je u poratnom logoru u Jasenovcu deset dana, a ma-
sovnih ubojstava u tom vremenu nije vidio, iako je sreo brojne ustaše, do-
mobrane i civile. Također je vidio i dva zarobljenika koji su umrli od tifusa,
no vjeruje da su mnogi nestali u “noći i magli”.96 Branko MADUNIĆ u “Ned-
jeljnom Vjesniku” od 20. listopada 1996. objavljuje detaljnije Ereševo svje-
dočanstvo o njegovom Križnom putu u razdoblju od 26. lipnja do 6. srpnja
1945. Ereš je zarobljen kao ranjenik kod Dravograda, odakle je vraćen u Za-
greb i smješten u logor u Prečkom. Poslije nekoliko dana ukrcan je sa šest
ranjenika u bolnički automobil i odvezen u logor u Jasenovcu, gdje je smješ-
ten u baraku u kojoj je već bilo nekoliko stotina ljudi. Primjetio je ukupno
sedam ili osam baraka prepunih zarobljenika. Ljudi iz barake su nestajali, a
na njegovo pitanje gdje su, umjesto odgovora dobio je udarce cipelom u reb-
ra i prijetnju da bi se i njemu moglo dogoditi isto što i nestalima, pa je od
tada šutio. Zarobljenici su radili u gotovo svim pogonima koji su radili u
vrijeme ND Hrvatske: puškarnici, lančari, ciglani. Nakon ispitivanja kod

94
ŠTEFAN, Lj. SUBNOR Hrvatske, (1998.). ― ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama,
(1999.), str. 153-159.
95
ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama, (1999.), str. 160-161. ― ŠTEFAN, Lj. Svjedočenje
stradalnika, (1998.). ― MADUNIĆ, Branko. Vidio sam masovni partizanski zločin u
Jasenovcu. U: Nedjeljni Vjesnik. Zagreb, 5. i 6.I.1997., str. 5.
96
ŠTEFAN, Lj. Svjedočenje stradalnika, (1998.). ― ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama,
(1999.), str. 161.

164
istražitelja logora isti ga je pustio na slobodu. Ponovo ga je uhvatio strah
kada je u prostoriji iza istražiteljeve sobe zapazio dvojicu muškaraca u krat-
kim hlačama. Jedan je u ruci držao veliki čekić, a drugi krvavi nož. Nared-
nog dana vratio se u Prečko, dobio odpusnicu i otišao kući.97
Dr. Ivan Paspa proveo je vrijeme od 4. kolovoza 1945. do 4. kolovoza
1948. u raznim logorima. U svibnju 1946. prebačen je iz logora Viktorovac
u Sisku na rad u Glinu, potom nakon mjesec dana vraćen u Sisak, a zatim sa
skupinom kolega odpremljen vlakom u Jasenovac gdje su rušili glavni zid i
ciglanu. Rušeći južni zid naišli su na rahlo tlo, a nakon malo prokopavanja
alatom i na plitko pokopana neraspadnuta tijela oko kojih se širio nesnosan
smrad. Širina tog sloja zemlje bila je 5-6 metara, a duljinu nije mogao odre-
diti jer ih je progonitelj otjerao i zaprijetio im da će ih sve pobiti ako kažu
ikome bilo što o tome. Nakon mjesec i pol dana boravka u Jasenovcu čitava
skupina prebačena je u logor u Staroj Gradiški.98 Svjedok, koji nije želio
odkriti svoj identitet, a koji je podrijetlom negdje iz okolice Jasenovca, svje-
doči o prikupljanju brojnih zatočenika u Jasenovcu sredinom svibnja 1945.
Zateklo ih se tamo prema njegovoj prosudbi oko 5000. Skupinu po skupinu
su odvodili i nitko se nije vraćao. Došao je red i na njegovu skupinu koja je
odvedena na obalu Save na rovove u kojima su bili već ubijeni. Dijelu zato-
čenika koji su bili u vojnim odorama zapovjeđeno je da se skinu do donjeg
rublja uz izjavu da će ih mrtve sve baciti u Savu te da će odploviti do Beog-
rada da se vidi kako su ustaše ubijali Srbe. Izvršili su strijeljanje i svi su bili
pokošeni, kao i svjedok, ali, budući je bio samo ranjen, pravio se mrtav dok
nije pala noć kada se izvukao puzeći. Sakrio se u grmlje i tako ranjen, krijući
se, krenuo prema kući. Po povratku kući jedan se član obitelji uplašio, odveo
ga i prijavio OZN-i. Kada je došao načelniku OZN-e ovaj mu je rekao da
govori, a kada je sve ispričao, zaprijetio mu je da o tome nikada više nikome
ne govori. Prema Lj. Štefan riječ je o jednom od najviših dužnosnika OZN-e
i UDB-e, Jefti Šašiću.99 U daljnjem dijelu Štefan iznosi svjedočenje i istraži-
vanje Antuna Miletića, jednog od tvoraca mita o Jasenovcu kao najvećem

97
MADUNIĆ, Branko. Mnoge nismo nikad više vidjeli. U: Nedjeljni Vjesnik. Zagreb,
20.X.1996., str. 12.
98
ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama, (1999.), str. 161-162. ― Svjedočenje Ivana Paspe
prvo je objavljeno u Političkom zatvoreniku, br. 61., travanj 1997., str. 37, a potom u
Večernjem listu, 20. IV. 1998., str. 7. ― Što se tiče istražitelja čini se da bi mogla biti
riječ o Petru Šestanoviću, prvom povjereniku OZN-e za Jasenovac. Vidi: DASK, f.
412, Mjesni narodni odbor (MNO) Jasenovac, redni br. 417.
99
ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama, (1999.), str. 161-163.

165
stratištu srpskog naroda, koji ističe da je ustaški logor “raščišćavan” od
1945. do 1951.100
U lipnju 1998. u Zagrebu je pod pokroviteljstvom dr. Franje Tuđmana
održan Prvi hrvatski žrtvoslovni kongres na kojem je Ljubica Štefan preds-
tavila rad, odnosno sintezu svih dotadašnjih svjedočanstava i istraživanja o
Titovom poslijeratnom logoru u Jasenovcu. Ovdje iznosimo svjedočanstvo
pokojnog monsinjora Nikole Solde koje je na ovom Kongresu prvi put ob-
javljeno. On je 15 godina proveo kao politički zatočenik u Staroj Gradiški s
matičnim brojem 1. Soldo navodi iskapanje oko 900 leševa u Staroj Gradiš-
ki, kao jedan od najtežih poslova. Među stradalnicima je najviše bilo Roma
iz Vojvodine koji su likvidirani poslije svibnja 1945., a u jednom su dijelu
iskopana i tijela njemačkih vojnika.101 Pored sinteze ovaj rad dobio je na
težini i zbog izvornog priloga dnevnika šumarskoga inženjera Matije Hel-
mana, pisanog na malom džepnom kalendaru, zatočenika logora u Staroj
Gradiški, koji je u lipnju 1946. s grupom logoraša prebačen u bivši ustaški
logor u Jasenovcu.102
Iste godine Josip Pečarić u knjizi “Srpski mit o Jasenovcu”103 iznosi preg-
led svih istraživanja koja je napravila Ljubica Štefan, no ne navodi nove po-
datke.
Komisija za utvrđivanje žrtava Drugoga svjetskog rata (1992.-1999.) pri-
premila je podkraj 1999. izvješće o dotadašnjem radu104 s popisom grobišta,
ali se u njemu ne navodi Jasenovac kao logor ili grobište.
Godine 2000. u izdanju Hrvatskoga državnog sabora objavljena je knjiga
Milivoja Kujundžića i Zdravka Dizdara Hrvatska borba za opstojnost 1918.-
1998. u kojoj je navedeno da se novoustrojeni logor Jasenovac 1945. sasto-
jao od tri logora i to u Bročicama (zarobljeni domobrani, uglavnom islamske
vjeroispovijedi) od svibnja do studenoga 1945., Krapju (zarobljeni Nijemci i
nešto Hrvata legionara), također od svibnja do studenog 1945. te u Jasenov-
cu od svibnja 1945. do prosinca 1947. Prema navodima autora, u tom su lo-
goru uz ratne zarobljenike bili zatočeni i pojedini ustaški dužnosnici te

100
ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama, (1999.), str. 163.
101
ŠTEFAN, Lj. Poslijeratni Titov, (1998.), str. 210-211. ― ŠTEFAN, Mitovi i zatajena
povijest, (1999.), str. 183.
102
ŠTEFAN, Lj. Poslijeratni Titov, (1998.), str. 210. ― ŠTEFAN, Mitovi i zatajena povi-
jest, (1999.), str. 189.
103
PEČARIĆ, Josip. Srpski mit o Jasenovcu. Skrivanje istine o beogradskim konc-
logorima. Izd. Dom i svijet; Hrvatski informativni centar; Hrvatski institut za povi-
jest. Zagreb, 1998., str. 95-101.
104
Izvjeće Komisije za utvrđivanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća. Zagreb,
1999.

166
predstavnici civilnih vlasti ND Hrvatske, a isti je korišten kao jedna od pos-
taja Križnog puta ratnih zarobljenika i mjesto likvidacija zatočenika.105
Mate Šimundić spominje Jasenovac u svojoj knjizi kao jednu od postaja
hrvatskog smrtnog puta s naslovom “Oživjeli Jasenovac”,106 no u tom tekstu
autor samo ponavlja već spomenuto svjedočenje Milana Marušića, bez na-
vođenja novih činjenica.
Povodom tih brojnih iskaza i svjedočenja o poslijeratnom logoru ponovo
se oglasio Slavko Goldstein i novinaru Novoga lista Radi Dragojeviću iznio
svoje razmišljenje o ovoj problematici. Na pitanje kako će “odgovoriti na
glasine o postojanju logora nakon 1945. godine”, Goldstein odgovara da će
Savjet Spomen Područja (SP) Jasenovac sve pomno i stručno ispitati, istak-
nuvši kako je viši kustos Jelka Smreka već ranije počela istraživanja koja su
intenzivirana i proširena. Nadalje objašnjava kako je ustaški logor bio u
podpunosti srušen i kako je od ljeta 1945. na raščišćavanju i sanaciji toga
područja radilo nekoliko grupa njemačkih i hrvatskih zatočenika. Goldstein
po prvi puta istupa sa svojom tezom o tome kako su u Jasenovac dolazile
radne grupe iz drugih kaznenih zavoda i ondje radile. Posebno izdvaja jednu
od tih grupa koja se u Jasenovcu zadržala gotovo dvije godine i službeno se
navodno zvala “Zavod za prisilni rad Sisak – radna grupa Jasenovac”. Svoje
tvrdnje temelji na izjavama desetak bivših zatočenika, tadašnjih mještana
Jasenovca i pripadnika tadašnjih vlasti, a njihove se izjave navodno slažu i
dopunjuju. Istovremeno se nastavlja istraživanje u arhivima i prikupljanje
izjava i svjedočanstava. Na pitanje je li poslije rata u Jasenovcu bilo kakvih
likvidacija ili masovnih smaknuća Goldstein odgovara niječno, osim u slu-
čaju jedne grupe zatočenika u proljeće 1945. pogubljene 20-tak km dalje od
Jasenovca, uzvodno od Save. U odnosu na 1996. godinu kada je negirao
postojanje ikakvih izvora, preživjelih logoraša i zatočenika, Goldstein nam
sada nudi čak desetak takvih izjava iako se doista radi o četiri. Također je
najavio prezentiranje prvih rezultata istraživanja, a na jesen 2002. i okrugli
stol o ovoj temi. Na njega je obećao pozvati istraživače koji o zadanoj temi
imaju dokumentirane podatke kako bi provjerili i upodpunili dosadašnja is-
traživanja. Goldstein je uvjeren da je neumjesno ustaški logor u Jasenovcu
uspoređivati s mogućim poslijeratnim logorom i ističe on ne može ni najma-
nje “relativizirati simboliku jasenovačkih žrtava” kojima je posvećena djela-

105
KUJUNDŽIĆ, Milivoj; DIZDAR, Zdravko. Hrvatska borba za opstojnost 1918.-1998.
Izd. Hrvatski državni sabor. Zagreb, 2000., str. 44.
106
ŠIMUNDIĆ, Mate. Hrvatski smrtni put. Izd. Matica hrvatska. Split, 2006., str. 270-
271.

167
tnost Javne ustanove Spomen područja Jasenovac.107 Tako nam je jasno dao
do znanja da se mogućim poslijeratnom logoru i njegovim žrtvama ta usta-
nova ne će baviti.
U Zagrebu je 2003. objavljena knjiga Nataše Mataušić o logoru u Jase-
novcu od 1941.-1945.108 Knjiga je zanimljiva jer prikazuje bombardiranja,
uništavanje i likvidaciju logora u Jasenovcu krajem Drugoga svjetskog rata.
U dijelu u kojem govori o sudbini logora u Jasenovcu poslije “oslobođenja”
autorica ističe da se poslije Drugoga svjetskog rata počelo s raščišćavanjem
logora, a prema arhivi SP Jasenovca ostatke građevinskog materijala narod
je “spontano” raznio za obnovu svojih razrušenih domova.109 Na kraju knji-
ge objavljen je i tekst Slavka Goldsteina pod naslovom “Radna grupa Jase-
novac 1945.-1947.”.110 Autor je samim naslovom odredio rezultat rada, sma-
trajući kako je od 1945. do 1947. u Jasenovcu postojala radna grupa koja je
poslana iz logora Viktorovac u Sisku i u Jasenovcu radila kao dio tog logora,
no nije bila novi logor u Jasenovcu. Vrijednost rada je što prvi put na jed-
nom mjestu iznosi veći dio istraživanja i napisa o poslijeratnom logoru u
Jasenovcu, ali i nove, do tada nepoznate izvore koji govore o tom logoru.
Ipak, potrebno je istaknuti da autor izostavlja Dedijera, Miletića i Tuđmana,
ali i pojedina svjedočanstva koja on ne smatra dovoljno vjerodostojnim.
Goldstein posebno izdvaja istraživanja Jelke Smreke, dugogodišnje kustosi-
ce Javne ustanove Spomen područja Jasenovac, koja je ona vršila 1990. i
2002. Smreka je prikupila oko 20 audiozapisa svjedočanstava i pisanih iska-
za “koji će u dogledno vrijeme biti detaljnije obrađena, dopunjena i najbitni-
je će biti i publicirano”.111 Prema navodima Slavka Goldsteina, ista je usta-
nova 2002. poslala kustose Maria Kevu i Maricu Karakaš u Hrvatski državni
arhiv u Zagrebu da pokušaju naći dokaze o postojanju poslijeratnog logora u
Jasenovcu, no nisu pronašli ništa.112 Goldstein nadalje opisuje zauzimanje
logora u Jasenovcu po Jugoslavenskoj armiji, te dolazak i djelovanje Ze-

107
DRAGOJEVIĆ, Rade. U Jasenovcu je 1945. bilo 600 zarobljenika na prisilnom radu.
U: Novi list. Rijeka, 29.V.2002., str. 7.
108
MATAUŠIĆ, Nataša. Jasenovac 1941.-1945. Logor smrti i radni logor. Izd. Javna
ustanova Spomen-područje Jasenovac. Jasenovac-Zagreb, 2003.
109
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 145, bilj. 236. ― Da to nije tako govore nam i
zabilježbe uručbenog zapisnika. Vidi: Državni arhiv Sisak (DASK), f. 412, Mjesni na-
rodni odbor (MNO) Jasenovac, redni br. 516.
110
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 175-184. Uz tekst je naveden popis literature i
izvora, str. 185-191.
111
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 177. No, prema usmenoj izjavi kustosa Javne
ustanove Spomen-područja Jasenovac Ive Pejakovića od 3. svibnja 2013., ta doku-
mentacija do danas nigdje nije objavljena.
112
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 176.

168
maljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina. S obzirom da su okolna nase-
lja bila razrušena, velika potreba za obilnim materijalom na ruševinama lo-
gora utjecala je na to da je narod taj materijal nosio za obnovu svojih domo-
va. Narodne su vlasti tobože u početku “to tolerirale”, a kasnije i “organizi-
rano” pomagale.113 Navodno ne postoje spisi koji bi svjedočili o tome da se
bilo tko suprotstavljao rušenju logora i raznošenju materijala. Kao vjerodos-
tojan izvor navodi se i mišljenje koje je o tim zbivanjima 1960-ih iznio autor
jasenovačkog spomenika Bogdan Bogdanović.114 Slijedi zanimljiv opis de-
montiranja postrojenja preostalog logora u Jasenovcu. Goldstein navodi da
su prve radove na demontaži postrojenja Logora III. obavljali njemački za-
robljenici tijekom svibnja i lipnja 1945. U početku ih je navodno bilo izme-
đu 20 i 40, a među njima i nekoliko kvalificiranih. Goldstein ističe da su
demontirali električnu centralu i uređaje u radnim pogonima logora koji su
kasnije odvezeni u Staru Gradišku i Kragujevac. Što i koliko je točno odne-
seno, autor ne navodi. Njemačkih zarobljenika poslije je bilo još više jer su
do 1947. radili na obnovi željezničkog mosta na Savi kod Jasenovca. Ondje
su zarobljenike nadgledali pripadnici Korpusa narodne obrane Jugoslavije
(KNOJ-a), a stanovali su u zgradama bivše šumarije. Od svibnja do kolovo-
za 1945. u Bročicama115 se nalazio logor za zarobljene pripadnike Hrvatskih

113
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 177.
114
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 178.
115
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 153-154., 975. ―
Narodnosni i vjerski sastav, 3. (1998.), str. 1941. Naselje Bročice se pojavljuje u zad-
njem desetljeću XIX. st. na zemljištu obiteljskih zadruga Hrvata iz Košutarice (zadru-
ge Koljević i Filipović) i Jasenovca (Mačković i Katušić) koji grade kuće uz cestu Ja-
senovac – Novska oko 4 km od Jasenovca. Poticaj izgradnji bila je gradnja željeznič-
ke pruge Sisak – Jasenovac – Novska, a u popisima stanovništva prvi se put javlja
1900. kada ima 74 stanovnika i to 53 Hrvata, 19 Srba te 2 ostala. Od tada broj stanov-
nika stalno raste i jedno je od rijetkih naselja na tom području koje ima stalni porast
stanovništva. 1910. u njemu je već 179 stanovnika od kojih 125 Hrvata 50 Srba i 4 os-
tala. 1948. ondje živi 501 osoba, od kojih je 466 Hrvata, 27 Srba, 3 Talijana i 3 ostala.
Prema popisu 2001. mjesto ima 1061 žitelja od kojih je 900 Hrvata. U mjestu je iz-
građena ciglana kao dio ciglane u Novskoj u vlasništvu mađarskih Židova Mullera i
Weinbergera u kojoj se još od 1904. mehanizirano proizvodi tzv. biber-crijep. Ciglana
je značajna stoga jer je u njoj poslije Drugoga svjetskoga rata bio smješten logor. Bu-
ljan i Horvat navode kako je odmah po završetku Drugoga svjetskog rata ondje obli-
kovan žicom ograđeni logor i napučen uglavnom Hrvatima uhićenim na Bleiburgu i
uhićenicima iz okolnih mjesta. Južno od mjesta uz rijeku Veliki Strug, između sela
Bročice i šume Krndija nalazio se ustaški logor, tzv. Logor I. – Bročice od lipnja do
listopada 1941. kada je likvidiran zbog izlijevanja vode iz Velikog Struga. Prema R.
Trivunčiću logor se zvao i “Versajev”, a po njemu je likvidiran već u lipnju 1941. ka-
da se dio logoraša izmjestio u Logor II. – Krapje, a dio u Logor III. – Ciglana. Vidi:

169
oružanih snaga (HOS), što podkrepljuje dokumentom116 kao i iskazom Fra-
nje Cvrtile koji je ondje bio stražar.117 Logoraši su također odvođeni u Logor
III. gdje su radili na rušenju objekata i raščišćavanju materijala. U nekoliko
navrata pripadnici OZN-e su “počinili grešku” i dvaput “postreljali neke lju-
de u gradu bez suđenja”.118 U daljnjem tekstu autor govori o logoru u Staroj
Gradiški koji je nastavio funkcionirati jer je bio znatno manje oštećen te na-
vodi svjedočenje i Helmanov dnevnik.119 Ističući dokument koji govori o
ubijanjima na području Gradiške,120 Goldstein želi reći kako je ubijanja bilo
tamo, ali ne i u Jasenovcu. Goldstein dalje tvrdi da je u ljeto 1945. u Sisku
osnovan zarobljenički logor Viktorovac koji je iste godine preimenovan u
kažnjenički logor pod nazivom “Zavod za prisilni rad Sisak” i u kojem je
bilo između 3500 i 4000 zatočenika. Navodno je iz njega u jesen 1945. oko
600 zatočenika upućeno u Jasenovac kao skupina poznata pod nazivom
“Zavod za prisilni rad Sisak – Radna grupa Jasenovac”. Upravnik te grupe
od travnja 1946. do svibnja 1947. bio je podporučnik OZN-e Mirko Šimu-
njak čije je svjedočanstvo zabilježeno 2000. i 2002.121 Skupinu su sačinjava-
li osuđeni pripadnici Hrvatskih oružanih snaga smješteni u zgradama bivše
šumarije koja je bila okružena bodljikavom žicom, a koje su čuvali stražari
KNOJ-a.122 Oni su navodno raščišćavali zid bivšeg logora, vadili ciglu, ob-
navljali popaljene i srušene kuće, popravljali i gradili nove ceste te radili na
šumskim poslovima. Radilo se šest dana u tjednu od 7 do 19 sati s jednosat-
nom ili dvosatnom pauzom za ručak. Dobivali su tri obroka dnevno, i to do-
ručak i večeru u smještajnom prostoru, a ručak na radilištu. Prema Šimunja-
kovim navodima ova je skupina bila doista radna i zatočenici nisu ubijani,
iako je odkriveno i nekoliko pripadnika Ustaške obrane, koji su djelovali za
rata i u logoru Jasenovac. Oni su navodno predani nadležnim vlastima i su-
dovima. Podporučnika Mirka sjeća se kao pristojnoga upravnika u svome

TRIVUNČIĆ, Radovan. Jasenovac i jasenovački logori. Spomen-područje Jasenovac.

Niz: Biblioteka Poruke, knj. 5. Jasenovac, 1974., str. 16.
116
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 178.
117
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 179. Logor Bročice
je čini se u svijesti stanovnika Jasenovca ostao upamćen kao logor “Jasenovac II.” te
su tako nazivali i ovaj poratni logor.
118
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 179. Isprava se odno-
si na likvidacije u Novoj Gradiški, ali Goldsteinu služi kao dokaz da likvidacija nije
bilo u Jasenovcu.
119
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 179.
120
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 180.
121
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 180. Mirko Šimunjak
je pisani iskaz dao 7. IV. 2000., a čujni 6. VI. 2002.
122
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 180.

170
svjedočenju i dr. Ivan Paspa, čime nam on potvrđuje Šimunjakov iskaz. Za
razliku od Šimunjaka, predhodni upravnik logora, poručnik OZN-e Savo
Šakan isticao se svojim “nečovječnim odnosom” prema zatočenicima. I biv-
ši lugar Matija Mačković, povojničeni ustaša za vrijeme rata, često je prola-
zio pored logora u Jasenovcu između studenog 1945. i travnja 1946., no nije
zapazio ubijanja u logoru.123 Goldstein zaključuje da se Šimunjakov iskaz
slaže s gornjim iskazom, ali i iskazima nekih mještana Jasenovca. Skupina je
navodno prestala postojati 1947. kada je prestala potreba za radovima na
području logora u Jasenovcu. Autor također ističe da se “ni u jednom iskazu
jasenovačkih mještana ne spominje ubijanje zarobljenika, čak ni u prvim
poslijeratnim tjednima” te da se “nikakva veća kolona zarobljenika s Križ-
nog puta nije zadržavala u Jasenovcu niti se u iskazima mještana spominje
da je prolazila kroz mjesto, ali se u većini svjedočenja spominje likvidacija
jedne kolone s Križnog puta podkraj svibnja ili početkom lipnja 1945. pok-
raj sela Trebež, pored ušća istoimene rijeke u Savu, petnaestak kilometara
uzvodno od Jasenovca”.124 Goldstein također navodi rezultate istraživanja
Bašića i Keve koji su zaključili da je u poslijeratnim godinama na prostoru
Sisak – Jasenovac – Nova Gradiška – Požega – Kutina nestalo između 5000
i 8000 ljudi, od kojih je tek jedan, navodno manji, dio pogubljen u Jasenov-
cu.125 Naposlijetku zaključuje da je “Radna grupa Jasenovac 1945.-1947.”
bio logor ratnih zarobljenika, a ne logor za njihovo masovno ubijanje zbog
vjerske, rasne, nacionalne ili političke pripadnosti.126 Autor smatra da je 45
godina šutnje utjecalo na političko zloupotrebljavanje tih događaja, citirajući
Zolu koji je istaknuo kako istina koja se “pokopa” kasnije na površinu izbija
“osvetnički eksplozivnom snagom”.127 Goldstein zaključuje da će Javna us-
tanova SP Jasenovac nastaviti uređivati i održavati to područje kao spomen
područje na ratna stradanja, “ali da ne će kriti istinu ni o poslijeratnim žrt-
vama o čemu će dati gradivo dostupnim, a sve važno za žrtve objaviti”.128
Budući je isti tekst objavljen u zajedničkoj knjizi Slavka Goldsteina i dr. Ive
Goldsteina,129 na nju se ne ćemo posebno osvrtati.

123
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 181.
124
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 182.
125
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 183. ― BAŠIĆ, Petar;
KEVO, Mario. O problemu postojanja, (1997.), str. 307.
126
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 183.
127
GOLDSTEIN, Slavko; GOLDSTEIN, Ivo. Jasenovac i Bleiburg nisu isto. Izd. Novi Li-
ber. Zagreb, 2011., str. 114-115.
128
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 184.
129
GOLDSTEIN, S.; GOLDSTEIN, I. Jasenovac i Bleiburg, (2011.), str. 107-116.

171
 Žrtvoslovi i zbornici o poslijeratnom logoru

Godine 2005. hrvatski tjednik “Fokus” u nekoliko nastavaka iznosi raz-

mišljanja dr. Vladimira Horvata predstavljena u emisiji Radija Marije. O
partizanskom logoru u Jasenovcu govorilo se u drugom nastavku.130 Horvat
je ustvrdio da je Jasenovac od 1941. do 1945. bio sabirni i radni logor, a od
1945. koncentracijski i likvidacijski logor daleko većeg kapaciteta.131 U nas-
tavku Horvat ističe razgovore koje je vodio s Milanom Bulajićem, koji mu je
izjavio da nije znao za postojanje tog logora, te Josipom Manolićem, koji
mu je jasno naveo kako je Jasenovac postojao od 1945. do 1948., odnosno
do otvaranja logora na Golom otoku. Manolić je bio uvjeren da je Bulajić
zasigurno bio upoznat s tom činjenicom, ali nije želio o tome govoriti.132 Tri
godine poslije, ovaj razgovor i nova istraživanja Horvat objavljuje kao svoj
prilog knjizi “Ogoljela laž Jasenovca” Vladimira Mrkocija.133 U ovom radu
on iznosi dopunjenu tvrdnju onoj iz “Fokusa” kojom tvrdi kako je postojao
ustaški logor 1941.-1945., partizanski logor 1945.-1948. i logor u Jasenovcu
za informbirovce 1948.-1951.134 U daljnjem se dijelu bavi problemom istra-
živanja grobišta u Jasenovcu poslije Drugoga svjetskoga rata, te na osnovi
nalaza i antropološke analize dolazi do zaključka kako su odkriveni grobovi
ustvari grobovi poratnih žrtava, a ne ratnih.135
Jedan od prvih žrtvoslova koji su obradili sve žrtve Drugoga svjetskog
rata i poraća odnosi se upravo na ovaj prostor, a objavljen je 2006.136 Iako
veliko i opsežno djelo sa željom da što detaljnije obradi ovu temu, samim
logorom u Jasenovcu, uključujući i onim ratnim, autori se bave tek usputno.
Tek se na jednom mjestu spominju poslijeratni logori ili zatvori u Bročica-

130
HORVAT, Vladimir. Cvjetovi boli žrtava totalitarizama. U: Fokus. Hrvatski tjednik.
Zagreb, 2005., br. 270., od 15.VII.2005., str. 12-13. ― HORVAT, Vladimir. Partizan-
ski logor Jasenovac. U: Fokus. Hrvatski tjednik. Zagreb, 2005., br. 271, od
22.VII.2005., str. 12-13.
131
Isto, 12.
132
Isto, 13. Manolićev iskaz je vrijedan jer je on od 1946. obnašao dužnost načelnika
Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u tadašnjem Sekretarijatu za unutrašnje poslo-
ve, pa je stoga morao znati i za postojanje logora u Jasenovcu.
133
MRKOCI, Vladimir i HORVAT, Vladimir. Ogoljela laž logora Jasenovac. Niz: Otkri-
vena istina. Naklada E. Čić. Zagreb, 2008., str. 77-127.
134
MRKOCI, V. i HORVAT, V. Ogoljela laž, (2008.), str. 93-95. Horvatova teza o posto-
janju jasenovačkog logora za informbirovce vjerojatno se zasniva na već ranije spo-
menutoj tezi dr. Ive Banca.
135
MRKOCI, V. i HORVAT, V. Ogoljela laž, (2008.), str. 96-98.
136
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.).

172
ma, Jasenovcu i Staroj Gradišci.137 Prema istom izvoru, svi mještani Jase-
novca za koje je poznato gdje su stradali poslije Drugog svjetskog rata, stra-
dali su uglavnom izvan Jasenovca. Iako autori daju čitavo poglavlje o ma-
sovnim stratištima i grobištima, dojam je da su istraživanju ove teme mogli i
trebali dati više.
Jasenovac kao jednu od posljednjih točki Križnog puta na pravcu: Zagreb
– Sisak – Kutina - Jasenovac spominje i Anđelko Mijatović.138
Jedna od zanimljivijih knjiga u kojoj se nalazi više iskaza i svjedočansta-
va o poslijeratnom logoru u Jasenovcu svakako je knjiga Stanislava Vukore-
pe “Preživjeli svjedoče”.139 Među prvim svjedočanstvima je ono Boška Dra-
gićevića iz sela Gorice kod Čapljine.140 Dragićević kazuje o povlačenju Hr-
vatskih oružanih snaga, njihovoj predaji na Bleiburgu, povratku u Jugoslavi-
ju kao zarobljenika, svome Križnom putu do planine Ozren u Bosni, odakle
je dio zarobljenika vraćen prema zapadu i doveden u logor Jasenovac. Tamo
su zarobljenici razvrstani na ranjene i bolesne te zdrave koji su potom podi-
jeljeni na starije i mlađe. U Jasenovcu su zadržani stariji, a Dragićević je kao
ranjenik i bolesnik upućen u bolnicu u Daruvaru.141 Iskaz Ilije Krešića iz
Borojevića142 je zanimljiv jer govori o odlasku vlakom iz logora u Sisku u
logor u Bjelovaru.143 Na žalost svjedok ne navodi jesu li išli vlakom preko
Sunje i Jasenovca ili su se vratili preko Zagreba, pa u Bjelovar. S obzirom
da postoji još nekoliko iskaza o odlascima vlakom iz Siska u Bjelovar, pre-
cizniji podaci o kretanju bili bi od iznimnog značaja zbog željezničkog mos-
ta na Savi kod Jasenovca koji je u to vrijeme navodno već bio srušen. Je li
taj most doista bio srušen i jesu li ti vlakovi išli preko Zagreba u Bjelovar?
Ili su se ipak kretali preko Jasenovca? Ukoliko su išli preko Jasenovca, tko i
kada je onda srušio željeznički most na Savi kod Jasenovca, za kojeg pouz-
dano znamo da je kasnije obnavljan? Jesu li na neki drugi način, osim želje-
znicom prelazili preko Save u Jasenovcu? Vide Pavlović iz Pješivca – Kule

137
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 584, 965-995.
138
MIJATOVIĆ, Anđelko. Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskoga naroda godine
1945. Izd. Hrvatski svjetski kongres. New York – Zagreb, 2007., str. 44.
139
VUKOREP, Stanislav. Preživjeli svjedoče. Izd. Detecta. Zagreb, 2005.
140
VUKOREP, S. Preživjeli svjedoče, (2005.), str. 59-110.
141
VUKOREP, S. Preživjeli svjedoče, (2005.), str. 96. ― KEVO, Mario. Jasenovac 1945.
U: 1945. - Razdjelnica hrvatske povijesti. Izd. Hrvatski institut za povijest. Zagreb,
2006., str. 329-330.
142
VUKOREP, S. Preživjeli svjedoče, (2005.), str. 145-150. Rođen je 1921. g. u Boroje-
vićima, živio u Stanojevićima do Domovinskoga rata, a sada živi na Borojevićima.
Otac Vide i majka Stana, rođ. Perutina.
143
VUKOREP, S. Preživjeli svjedoče, (2005.), str. 146.

173
kod Stolca144 osuđen je 26. siječnja 1946. po Vojnom divizijskom sudu u
Zagrebu na kaznu smrti strijeljanjem. Na sud je ponovo izveden mjesec dana
poslije 22. veljače 1946. te je tada pomilovan i ponovo osuđen na 10 godina
zatvora i 5 godina gubitka političkih prava. “Poslije presude otjerali su me
ponovno u Jasenovac i tu sam našao još 40 hrvatskih časnika. Vidio sam
tada u Jasenovcu da su ih gonili na Gradinu, da tamo sebi kopaju rupu. Po
noći su ih ubijali i bacali u te rupe, hrvatske zatvorenike. Jedan je pobjegao
u Ušticu, vratio se k nama, ostao s nama i preživio, a tu je dotjeran da bude
ubijen. Iz Jasenovca su me prebacili u Staru Gradišku”, ističe Pavlović.145
Vinko Palameta146 na svom Križnom putu od Velike Gorice ide preko Siska
u Kutinu.147 U iskazu se ne spominje kojim su se putem kretali između Siska
i Kutine i jesu li svraćali i do Jasenovca.
Godine 2006. u zborniku 1945. - Razdjelnica hrvatske povijesti Mario
Kevo objavljuje prilog pod naslovom “Jasenovac 1945.” u kojem uz poznate
podatke o logoru, uključujući one od Ljubice Štefan i Slavka Goldsteina,
donosi i neke nove dokumente. Riječ je o Zapisniku u vezi održavanja Mise
u znak godišnjice Nezavisne Države Hrvatske od 17. V 1946. u kojem šef
Odjela unutarnjih poslova kotara Novska i šef Odsjeka opće uprave preslu-
šavaju Ivana Fridla, rkt. župnika i bilježe njegovu izjavu u svezi Mise odr-
žane 10. 04 1946. u crkvi u Krapju za njemačke zarobljenike koji su onamo
poslani na rad iz logora Sisak u pratnji vojnika JA, pa i na misu koju je slu-
žio rkt. njemački svećenik. Kevo objavljuje i svjedočanstvo Ivice Rivića,
sačuvano u osobnom fondu Krunoslava Draganovića, o ubojstvima zarob-
ljenika u Jasenovcu i bacanju leševa u Savu, te putu preko Kozare za Prije-
dor.148
Jasenovac kao grobište u Sisačko – moslavačkoj županiji navodi Josip
Jurčević, ali osim što ga navodi kao grobište u općini Novska, sve ostalo mu
je nepoznato.149 Zanimljiv je i pristup logoru Jasenovac u učbenicima povi-

144
VUKOREP, S. Preživjeli svjedoče, (2005.), str. 321, bilj.1. Rođen je 1925. g. od oca
Bože i majke Božice, rođ. Marković.
145
VUKOREP, S. Preživjeli svjedoče, (2005.), str. 326. Svjedok ističe da je sudac Vojnog
suda presude samo govorio kroz otvorena vrata i da nitko nije dobio presudu.
146
VUKOREP, S. Preživjeli svjedoče, (2005.), str. 331., bilj.1. Rođen je 1925. g. u Boro-
jevićima, općina Stolac, od oca Đure i majke Mare, rođ. Čoko.
147
VUKOREP, S. Preživjeli svjedoče, (2005.), str. 332.
148
KEVO, M. Jasenovac 1945., (2006.), str. 323-337. ― HDA, f. 1805, Zbirka preslika
Krunoslava Draganovića o žrtvama II. svjetskog rata i poraća, oznaka 12.41. Isprava
na ukupno 10 stranica opisuje događaje od 16. svibnja 1945. pod naslovom “Križni
put poručnika Ivice Rivića”.
149
JURČEVIĆ, Josip. Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zloči-
na. Izd. Dokumentacijsko informacijsko središte – DIS. Zagreb, 2012., str. 114-115.

174
jesti za osmi razred osnovne škole i četvrti razred gimnazije. U svima se na-
vode Bleiburg i Križni put, ali gotovo nigdje poslijeratni logori i stradanja u
njima.150 U povijesnim atlasima, priređenim kao pomagala tim učbenicima,
navode se pojedini poslijeratni logori, ali ne i poslijeratni logor u Jasenov-
cu.151
Poratna žrtva i politički zatvorenik Ivan Vukić objavio je svjedočenje
zatvorskog čuvara Ćuruvije u zatvoru Stara Gradiška, koji, u nastojanju da
pojasni koliko je povoljan položaj zatvorenika u Staroj Gradišci, govori o
patnji, stradanju, ubijanju i umiranju na melioracijskim radovima na isušiva-
nju Lonjskog polja i u Jasenovcu poslije Drugoga svjetskog rata.152
Značajne priloge o Jasenovcu objavio je Igor Vukić, u feljtonu u “Glasu
Koncila”, u 22 nastavka, 2013. godine. Vukić se, međutim, više bavi prob-
lemom preuveličavanja žrtava logora Jasenovac tijekom Drugoga svjetskog
rata te tadašnjim funkcioniranjem i životom u logoru, a manje poratnim lo-
gorom u Jasenovcu.
Važno je istaknuti da, unatoč značaju teze o postojanju poslijeratnog lo-
gora Jasenovac, u posljednjih dvadesetak godina, istraživači, uključujući i
Jelku Smreku, čiji rezultati rada nikada nisu javno objavljeni, nisu se uspjeli
odmaknuti od svjedočanstava koja omogućavaju dovoljno prostora manipu-

150
BEKAVAC, Stjepan; JAREB, Mario. Povijest. Udžbenik za osmi razred osnovne škole.
Izd. Alfa. Zagreb, 2013., str. 129-131. Na 131 stranici objavljen je zemljovid s prika-
zom Križnog puta na kojem je Jasenovac prikazan kao “utvrđeno mjesto poslijeratnih
likvidacija”, ali ne i kao logor. ― AKMADŽA, Miroslav; JAREB, Mario; RADELIĆ,
Zdenko. Povijest 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije. 1. izdanje. Izd. Alfa. Zagreb,
2009., str. 146-147. ― ĐURIĆ, Vesna. Povijest 8. Udžbenik povijesti za osmi razred
osnovne škole. Izd. Profil. Zagreb, 2013., str. 112-113. ― KOREN, Snježana. Povijest
8. Udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole. Izd. Profil. Zagreb, 2013., str.
152-154. ― MILJAN, Goran; MIŠKULIN, Ivica. Povijest 4. Udžbenik povijesti za četvr-
ti razred gimnazije. Izd. Profil. Zagreb, 2009., str. 163. ― ERDELJA, Krešimir; STO-
JAKOVIĆ, Igor. Tragom prošlosti 8. Udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole.
Izd. Školska knjiga. Zagreb, 2013., str. 154-155. ― ERDELJA, Krešimir; STOJAKOVIĆ,
Igor. Koraci kroz vrijeme IV. Udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije. Izd.
Školska knjiga. Zagreb, 2013., str. 218-219. ― Ni u radnim učbenicima priređenim za
2014. nema promjena s obzirom na poslijeratni Jasenovac.
151
IVANKOVIĆ, Zvonko; JAREB, Mario. Povijesni atlas za 8. razred osnovne škole. Izd.
Alfa. Zagreb, 2008., str. 41. ― Povijesni atlas za osnovnu školu. Izd. Hrvatska škol-
ska kartografija. Zagreb, 2007. ― RENDULIĆ, Ivica; NAJBAR-AGIČIĆ, Magdalena. Po-
vijesni atlas za osmi razred. Izd. Profil. Zagreb, 2009. ― Povijesni atlas za srednje
škole. Izd. Školska knjiga. Zagreb, 2008., str. 143. ― Povijest u kartama i slikama.
Povijesni atlas za 8. razred osnovne škole. Izd. Školska knjiga. Zagreb, 2008., str. 33.
152
VUKIĆ, Ivan. Lika i Podgorje na braniku doma i naroda. Izd. HOR – Hrvatski ob-
rambeni red. Zagreb, 2012., str. 314-315.

175
lacijama. Štoviše, do sada nitko nije uspio bez ikakve dvojbe potvrditi posto-
janje ovog logora na temelju arhivskih dokumenata.
Povodom pete godišnjice smrti Ljubice Štefan, Damir Borovčak objavio
je u ožujku 2007. u “Glasu Koncila” tekst u kojemu navodi da se “ovih dana
povodom posjeta biskupa Škvorčevića Jasenovcu, ponovno javlja glas o pot-
rebi spoznaje pune istine o tom logoru”. Borovčak također citira Josipa Jur-
čevića koji je izjavio da je “jasenovački logor nakon 1945. bio logor za po-
ražene u ratu” te da se “o tome još uvijek šuti i ne pokreće znanstveno istra-
živanje stvarnog stanja”.153 No, Borovčak propušta zapitati se čemu to okli-
jevanje od strane hrvatskih povjesničara, uključujući i Josipa Jurčevića, da
progovore i pokrenu toliko potrebno istraživanje. Dvoje povjesničara, Mario
Kevo i Marica Karakaš, čiji je zadatak prema navodima Slavka Goldsteina
bila upravo potvrda nagađanja da je taj logor zaista postojao, ograničili su
svoje istraživanje na rad u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu iako je
područje Jasenovca u nadležnosti Državnog arhiva u Sisku, gdje su prona-
đeni ključni dokumenti koje navodimo u ovom radu i koji su dostupni svim
građanima.

Radna grupa ili logor Jasenovac?

Logor III. najveći je i najpoznatiji logorski kompleks koji se veže uz Ja-

senovac. Bombardiran je 1944. i 1945. u nekoliko navrata, iako su istovre-
meno zapadni saveznici oklijevali s bombardiranjem Auschwitza.154 Inicija-
tivu za bombardiranje Jasenovca mogao je dati vrhovni zapovjednik Narod-
nooslobodilačke vojske Josip Broz Tito. Naime, sačuvani su dokumenti o
komunikaciji između tzv. logorskog komiteta članova KPH-a i CK KPH. Iz
nje je vidljivo da su, vjerojatno po nalogu CK KPH-a, posebni povjerenici
KPH-a u logoru Jasenovac slali pisma iz logorske bolnice u kojima su oda-
vali informacije o vojnim snagama ND Hrvatske, njihovom položaju, stanju
i položaju zatočenika i nacrte samog logora s opisom.155

153
Damir Borovčak, Zašto ne istražiti istinu o Jasenovcu? URL:
http://www.hkv.hr/borovak-damir/617-zato-ne-istraiti-istinu-o-jasenovcu.html (preg-
ledano 20.IV.2013.).
154
URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Auschwitz_bombing_debate (pregledano
25.IV.2013.)
155
HDA, f. 1491, Odjeljenje zaštite naroda (OZN-a), oznaka 2.32. ― KARAKAŠ-
OBRADOV, Marica. Angloamerička bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ra-
tu. Saveznički zračni napadi na Nezavisnu Državu Hrvatsku 1943.-1945. Izd. Hrvatski
institut za povijest. Zagreb, 2008., str. 232-234. ― Isprava je pisana još u lipnju 1944.
Čini se da je u CK KPH-a stigala 17. srpnja 1944., a u OZN-u 10.VIII.1944. Između

176
 Prema najnovijim istraživanjima prvo bombardiranje Jasenovca od strane
savezničkih zrakoplova zbilo se u travnju 1944. i tom je prilikom bilo žrtava
i štete.156 Prema Dnevnim izvješćima Operativnog odjela Ministrastva oru-
žanih snaga NDH-a zračna bombardiranja područja oko Jasenovca sustavno
su počela 6. studenoga 1944. kojom je prilikom prvo napadnuta željeznička
postaja, a potom željeznički most preko Save u Jasenovcu. Tom je prilikom
na most bačeno 14 bombi od kojih su dvije pogodile svoj cilj.157 Pet dana
poslije, 12. studenoga 1944. ponovo je napadnuta željeznička postaja u Jase-
novcu, ali bez štete i žrtava.158 Nakon pet dana, 17. studenoga 1944., uslije-
dio je novi napad na most na rijeci Strug kod Jasenovca i ponovo na željez-
nički most preko rijeke Save u Jasenovcu.159 Novo bombardiranje uslijedilo
je 22. studenoga 1944. u 23 sata, kada je bombardirana željeznička postaja u
Jasenovcu i sam logor. Tom je prilikom bilo mrtvih i ranjenih i među logo-
rašima.160 U svojim sjećanjima Salamon Altarac zabilježio je da se s pripre-
mama za evakuaciju “brzog sklopa”, garaže i dr. započelo u studenome
1944. čim je prva bomba pala na elektranu, zbog čega je nastala panika i u
garaži.161 Evakuacija je vjerojatno bila uvjetovana i savezničkim bombardi-
ranjima, a ne samo situacijom na bojištima i do nje je došlo tek u veljači
1945.162 Jasenovac je ponovo bombardiran 5. veljače 1945. i tom je prilikom
ponovo napadnut željeznički most na Savi, no većih šteta nije bilo.163 U ela-
boratima o obnovi mosta iz 1946. navodi se da su lijevi i desni stup minirani
1945., ali bez podataka o tome tko ih je minirao.164 Najveća i najčešća bom-
bardiranja Jasenovca s najtežim posljedicama će biti izvršena krajem ožujka
iste godine. Prugu između Novske i Jasenovca bombardirali su saveznički

ostaloga u pismu je i popis po autoru najznačajnijih zločinaca logora, koji je ujedno

predstavljao i popis za likvidaciju u slučaju njihova zarobljavanja.
156
KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 232, bilj.1098.
157
HDA, f. 487, Ministarstvo oružanih snaga (MINORS) NDH-a, kut.6, Dnevno izvješ-
će 312/44. od 7.XI.1944. ― KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.),
str. 234.
158
HDA, f. 487, MINORS NDH-a, kut.6, Dnevno izvješće 322/44. od 17.XI.1944. ―
KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 234.
159
HDA, f. 487, MINORS NDH-a, kut.6, Dnevno izvješće 323/44. od 18.XI.1944. ―
KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 234.
160
HDA, f. 487, MINORS NDH-a, kut.6, Dnevno izvješće 331/44. od 26.XI.1944.
161
KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 234., bilj. 1105.
162
KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 234.
163
HDA, f. 487, MINORS NDH-a, kut.6, Dnevno izvješće Ia broj 37/45. od 6.II.1945.
― KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 234.
164
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 15, spis 51 934. Budući je prešuće-
no tko je minirao most, nije isključeno da su to učinili pripadnici J.A.

177
zrakoplovi 24. ožujka. Tom prilikom su poginula četiri, a ranjeno je sedam
pripadnika HOS-a, dok je jedan saveznički zrakoplov oboren.165 I u nared-
nim danima Jasenovac i bliža okolica su bombardirani, a najteži napad je
izveden 30. ožujka 1945. kada je izravno napadnut logor u Jasenovcu pri
čemu je “skoro sav porušen i popaljen, broj žrtava je velik, a koncentracijski
logor je gotovo u podpunosti porušen i spaljen”.166 O bombardiranju Jase-
novca govore i preživjeli logoraši koji zrakoplove nazivaju partizanskima.167
No, znakovlje u obliku zvijezde petokrake ne može se sa sigurnošću uzeti
kao dokaz pripadnosti određenoj vojsci jer su takvo obilježje imali i američ-
ki saveznički zrakoplovi. Zahvaljujući tom bombardiranju i metežu koji je
pri tom nastao, jedan je zatočenik uspio i pobjeći.168 Upravo u to vrijeme,
odnosno 11. travnja 1945., glavni ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni
red i sigurnost (GRAVSIGUR-a) Ministarstva NDH-a Erich Lisak šalje ok-
ružnicu župskim redarstvenim oblastima u kojoj im zapovijeda da se u logo-
re više ne odpremaju osobe s kaznom manjom od dvije godine jer je sabirni
logor u Jasenovcu teško bombardiran i tamo u “dogledno vrijeme ne će biti
moguće nikoga odpremiti”.169 Prema sjećanjima logoraša Josipa Erliha logor
je bombardiran i 13. travnja 1945. pri čemu su srušeni logorski zid, žica,
električna centrala, ciglana i lančara, a bombardiranja su nastavljena i nare-
dnih dana kada su porušeni ostali industrijski objekti i zgrada glavnog za-
povjedništva.170 U tim travanjskim bombardiranjima poginuo je i bivši ko-
tarski predstojnik Novske Vjekoslav Peraković.171
Rušenje logora je važno jer dosadašnjim tezama o nepostojanju logora
Jasenovac ono služi kao dokaz kako poslije Drugoga svjetskog rata ondje
nije bilo logoraša jer nije bilo nastambi, pa ni uvjeta za život. Mario Kevo
ističe da je “objektivnu sliku o izgledu jasenovačkog logora i logorskih ob-
jekata dosta teško i precizno uspostaviti budući da danas od spomenutih gra-
đevina ništa nije očuvano”, te da je “logorsko područje nakon pretrpljenih

165
HDA, f. 487, MINORS NDH-a, kut.6, Dnevno izvješće Ia broj 85/45. od 26.III.1945.
― KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 234.
166
HDA, f. 487, MINORS NDH-a, kut.6, Dnevno izvješće Ia broj 91/45.
167
BERGER, Egon. 44 mjeseca u Jasenovcu. Izd. Spomen-područje Jasenovac. Jaseno-
vac, 1978., str. 86-87.
168
KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 235, bilj.1110.
169
HDA, f. 1549, Zbirka upravnih i vojnih vlasti NDH-a i Narodnooslobodilačkog pok-
reta (NOP-a), kut.73., oznaka I. – 98, 357.
170
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 228. ― KARAKAŠ-
OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 235.
171
KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička, (2008.), str. 235. ― MATKOVIĆ, Hr-
voje. Povijest Nezavisne Države Hrvatske. Naklada P.I.P. Pavičić. Zagreb, 2002., str.
87-88.

178
savezničkih bombardiranja početkom 1945. i uništavanja od strane ustaša
pred sam završetak II. svjetskog rata, od 1947. pa sve do 1951. bilo podvrg-
nuto sustavnom raščišćavanju terena, a građevinski materijal se koristio i za
poslijeratnu obnovu prekosavskih naselja”.172
Prema tvrdnjama Spomen-područja Jasenovac “u nekadašnjem logoru u
cijelosti su bili sačuvani samo istočni i jugoistočni logorski zid, sačuvani su
temelji ciglane i donji postroj lančare, dok su svi ostali logorski objekti bili
zatečeni u različitim stanjima urušenosti uslijed miniranja ili spaljivanja”.173
Na drugom mjestu na istoj web stranici ističe se da se “u izvješću Konzerva-
torskog zavoda Narodne Republike Hrvatske (NRH) od 15. travnja 1956.
navodi da još postoje tragovi baraka i građevina (temelji i dio zidova), a ve-
likim dijelom je bila sačuvana ciglana, dijelovi logorske pruge i temelji lo-
gorskog zida. Predložene su mjere za zaštitu ostataka zgrada i uređenje ma-
sovnih grobnica”.174 Postavlja se pitanje koliki je dio ciglane bio sačuvan:
“temelji”, kako tvrdi SP Jasenovac, ili “velikim dijelom”, kako je prije goto-
vo 60 godina ustanovio Konzervatorski zavod NRH. Ostaje pak nejasno
zbog čega su, ukoliko je izvješće Konzervatorskog zavoda bilo točno, “kada
je prof. Bogdan Bogdanović dobio zadatak da projektira uređenje Spomen
područja Jasenovac, od logorskih građevina bili sačuvani samo tragovi”, ako
su pojedini dijelovi logora “velikim dijelom” bili sačuvani nekoliko godina
ranije.175 Tko je sve to u međuvremenu porušio i zašto?
Ostaje činjenica da su “stari” logoraši, ali i pripadnici HOS-a, nastavili
boraviti u preostalim nastambama sve do proboja i konačne likvidacije logo-
ra unatoč znatnim oštećenjima do kojih je došlo tijekom predhodnih bom-
bardiranja. Stoga, razrušenost zgrada ne može poslužiti kao dokaz za nepos-
tojanje logora. S obzirom da svi objekti nisu bili srušeni i podjednako ošte-
ćeni, u dijelovima tih zgrada zasigurno je mogao boraviti dio zarobljenika.
Tezu o postojanju tzv. Radne grupe Jasenovac uveo je u hrvatsku histori-
ografiju Slavko Goldstein. Iako se svim silama trudi dokazati nepostojanje
poslijeratnog logora u Jasenovcu, Goldstein nas upućuje na dokumente koji
govore o postojanju i funkcioniranju upravo poslijeratnog logora u Jasenov-
cu i to ne samo jednoga, nego i više njih, pa i onih koje su vlasti ND Hrvats-
ke koristile vrlo kratko vrijeme.

172
KEVO, Mario. Počeci logora, (2003.) st., 490.
173
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7338 (pregledano
20.IV.2013).
174
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=5023 (pregledano
20.IV.2013).
175
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7338 (pregledano
20.IV.2013).

179
 Ponajprije je riječ o Izvješću Okružnog komiteta KPH-a Nova Gradiška
Oblasnom komitetu KPH-a Osijek od 24. lipnja 1945. godine.176 Ovo izvješ-
će govori o domobranima, posebno onima u logorima, te odnosu narodne
vlasti i naroda prema istima, naročito onog dijela koji logoraše nastoji zaštiti
i koji je stoga dio “reakcije koji djeluje preko klera”. U nastavku ističe da se
“namera da hoće da privuku široke narodne mase vidi iz primjera u Novskoj
selo Bročice, gdje se predsjednik Mjesnog narodnog odbora (MNO-a) pove-
zao s domobranskim logorom i sakupio 2.800.000 Kuna bez znanja koman-
de logora, od zarobljenika i došao u Kotarski JNOF da prijavi da je to pok-
lon domobrana za Crkvu i da je pop preporučio da se uzme za taj novac hra-
na domobranima. Špekulativnim putem htjeli su prikazati narodu kako se
crkva više stara o narodu nego naše vlasti. Isti je predsjednik uhapšen jer se
uvidjela zlonamjernost popova i njihova zlonamjerna mreža, pošto taj logor
imao je 70% muslimana koji ne znaju za crkvu Sv. Antuna u Krapju kojoj
crkvi je bio namijenjen novac.”177 Ovaj nam dio izvješća govori o djelovanju
predstavnika narodne vlasti, odnosno predsjednika Mjesnog NOO-a, u na-

176
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 179, bilj. 302. ― GOLDSTEIN, S.; GOLDSTEIN,
I. Jasenovac i Bleiburg, (2011.), str. 110, bilj.7. ― HDA, f. 1809, Oblasni komitet
Komunističke partije Hrvatske Slavonije, kut.12. Dokument je pisan strojopisom na 8
stranica od kojih prve 4 stranice nisu numerirane. Slavko Goldstein navodi da je do-
kument iz kutije 1 istoga fonda, ali zbog reorganizacije fonda dokumenti se sada nala-
ze u kutiji 12. Dokument je djelomično objavljen u zbirkama dokumenata Partizanska
i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Priredili
Zdravko DIZDAR, Vladimir GEIGER, Milan POJIĆ, Mate RUPIĆ. Nakl. Hrvatski institut
za povijest – podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Slavonski Brod,
2005., str. 149-151. ― Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj
1944.-1946. Dokumenti. Knjiga 2. Slavonija, Srijem i Baranja. Priredio Vladimir GE-
IGER. Suradnici Mate RUPIĆ, Zdravko DIZDAR i Šimun PENAVA. Nakl. Hrvatski insti-
tut za povijest – podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. Slavonski Brod,
2006., str. 219-222. ― Iako je Goldstein prvi progovorio o tom dokumentu, u knjizi
“Jasenovac i Bleiburg nisu isto”, koja je objavljena 2011., ne navodi da je dokument
objavljen, iako bi bilo barem korektno prema svim povjesničarima da je to učinio.
177
HDA, f. 1809, Oblasni komitet Komunističke partije Hrvatske Slavonije, kut.12. ―
Partizanska i komunistička represija, (2005.), str. 151. ― Partizanska i komunistička
represija, 2. (2006.), str. 222. ― Dopis župnog ureda od 2. ožujka 1951. u Krapju po
župniku Ivanu Fridlu govori o šteti na crkvi i obnovi zvona, orgulja i stakla crkve. Za
popravak zvona plaćeno je 17.000 dinara, orgulja 15.000, zidarske i maljarske radove
60.000 i limarske radove 12.000 dinara. Crkva je stradala u sukobima 16. srpnja 1943.
prilikom sukoba, ali sam objekat crkve nije bio srušen (osim oštećenja prozora), pa je
obnova dotične crkva vjerojatno izmišljena da se nju i njezinog župnika uvuče u pro-
tuzakonito djelovanje. Vidi: KOŽUL, Stjepan. Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji za
vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća. Niz: Radovi, knjiga 4. Izd. Društvo za
povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2004., str. 112-113, 319.

180
vedenom logoru. Logoraši su, čini se imali dosta novaca i predali su ih doti-
čnom predstavniku vlasti. Vjerojatno su imali veliko povjerenje u njega, a
iako nam ničim ne ukazuje o pravoj vrijednosti skupljene sume, ona je vje-
rojatno bila dosta velika. Ključni podatak je onaj o postojanju logora u Bro-
čicama u vrijeme kada su onuda prolazile kolone Križnoga puta. Logor Bro-
čice poznat je još iz 1941. kao Logor II.178 Postavlja se opravdano pitanje:
zašto ponovo logor u Bročicama, ako ne postoji više od 3 godine? I umjesto
da se osloni na dokument, Goldstein nas vodi u svijet vlastitih konstrukcija,
koristeći pri tome nigdje precizno citirane iskaze179 stražara istoga logora u
lipnju 1945. Franje Cvrtile koji govori o odlasku manjih grupa zatočenika na
rad u Logor III. – Ciglana, gdje su navodno rušili veliki logorski zid, raščiš-
ćavali teren, dijelili ciglu iz logora okolnom stanovništvu za obnovu kuća. Je
li Cvrtila, kao stražar u logoru u Bročicama mogao znati što su zarobljenici
logora u Bročicama radili, ako su doista radili, u Logoru III. – Ciglana? Ono
što je naročito važno jeste da u prvoj rečenici Goldstein navodi kako je “u
nedalekom selu Bročice od svibnja do kolovoza 1945. postojao privremeni
logor za zarobljene pripadnike oružanih snaga NDH-a”,180 iako se u doku-
mentu nigdje ne navodi točno vrijeme postojanja taj logor, niti se navodi
bilo koji drugi izvor koji bi potvrdio vrijeme postojanja toga logora.
Goldstein također ističe da je riječ o “privremenom” logoru, a ne logoru
Križnoga puta, iako mu je dobro poznato da je i ovaj logor tek jedan od
brojnih logora Križnoga puta od kojih je većina doista “privremena”. Autor
ovaj dokument koristi samo toliko koliko mu služi za njegovu konstrukciju
“radne grupe” u Jasenovcu.
Budući je Franjo Cvrtila važan S. Goldsteinu, te s obzirom da do danas
nije objavio njegov iskaz dan 2002., nužno je bilo poslušati što o svemu ka-
že sam svjedok. Cvrtila navodi da je u Jasenovac došao u lipnju 1945. i to iz
16. omladinske brigade Joža Vlahović iz Bjelovara. Postrojba kojoj je pripa-
dao zvala se 120. bataljon, a od svojih suboraca sjeća se nekog Salopeka i
Trbojevića iz Like. Zapovjedništvo bataljuna bilo je u Beogradu. Zarobljeni-
ci su radili u 3 grupe: na cesti i u šumariji. Bilo ih je oko 700 raznih struka i
činova, ali su svi bili Nijemci, osim jednog Poljaka koji je bio prevoditelj.
Vojnici – stražari, među kojima i Cvrtila, bili su smješteni u dvije barake
kod šumarije, a logoraši u Novskoj, Bročicama, šumariji u Jasenovcu, biv-

178
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 30-33. ― GOLDSTEIN, S.; GOLDSTEIN, I. Ja-
senovac i Bleiburg, (2011.), str. 30.
179
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 178-179. ― GOLDSTEIN, S.; GOLDSTEIN, I.
Jasenovac i Bleiburg, (2011.), str. 110.
180
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 178. ― GOLDSTEIN, S.; GOLDSTEIN, I. Jase-
novac i Bleiburg, (2011.), str. 110.

181
šem Logoru III., te dijelom navodno i u dvije barake pokraj škole. Zatočeni-
ci su dobivali istu hranu, uglavnom od UNRE, kao i stražari koji su ih čuva-
li. Za teže fizičke poslove dobivali su pojačanu hranu koju su nazivali “jam-
skom”. Nedjeljom se nije radilo. Jasenovac je bio opustošen i još se osjećao
barut. U logoru su se nalazili tvornica oružja te ciglana s navodnom peći za
spaljivanje koja je napola bila srušena. Ondje je na zgarištu našao je jedan
zlatni prsten. Zgrade u logoru navodno nisu bile za stanovanje, a zarobljenici
su razminirali prostor i transportirali željezo za Sisak. Na pitanje je li u logo-
ru i oko njega bilo leševa, Cvrtila odgovara da ih je bilo. Mještani su razno-
sili ciglu sa zidova. Nijemci je nisu čistili već su samo radili sa željezom.
Koliko je logoraša – radnika bilo dnevno na radilištu logora nije mu poznato
jer je u opisu njegovog posla bilo samo odvođenje logoraša na rad te njihov
nadzor. Logoraši koji su radili u logoru imali su svoje zapovjednike. Oni
koji su stanovali bliže dolazili su pješke, a kada se radilo dalje išlo se kami-
onima. Straža je navodno bila korektna prema logorašima, pa pokušaja bije-
ga navodno nije bilo. Povrede su se pri radu događale, no sanirale su se unu-
tar logora gdje su zatočenici imali svoga kirurga. Na Gradinu nije išao osim
na groblje. O likvidacijama s Križnog puta ne zna ništa, niti je išta čuo, a
negira i prisustvo zarobljenika s Bleiburga u jasenovačkom logoru. Nijemci
– zarobljenici mogli su se slobodno kretati mjestom ukoliko su htjeli, ali uz
dozvolu i u logor su se morali vratiti najkasnije do 8 sati navečer. Domaćem
stanovništvu pomagali su popravljati razne strojeve i aparate. Navodno se
radilo o slobodnjacima koji su navodno bili organizirani kao antifašisti, a oni
koji su bili “dobri” pušteni su i kućama. Nakon 3 mjeseca Cvrtila je s pola je
grupe otišao u Makedoniju, a polovica je ostala u Jasenovcu.181
Što nam govori Cvrtilin iskaz i koji su njegovi novi doprinosi poznavanju
opće slike života u Jasenovcu? On je jedan od stražara - pripadnika 120. ba-
taljuna. Znači li to da je čitav taj bataljun u Jasenovcu ili samo jedan njegov
dio? U intervjuu njemu to pitanje nije ni postavljeno, a on sam to nigdje ne
govori pa nam stoga ostaje nepoznato. Cvrtila naročito ističe da je zapovjed-
ništvo bataljuna u Beogradu, što nam govori kako su zadaci podređeni višim
vojnim strukturama. Nadalje navodi kako su zatočenici dovedeni u tri grupe
koje su sve zajedno iznosile oko 700 ljudi, što približno odgovara brojkama
koje spominje Šimunjak. Svi su njegovi zatočenici bili Nijemci i svi su go-
vorili njemački jezik, osim jednog Poljaka koji je malo razumio i hrvatski.
Čitav je Jasenovac bio srušen i zapaljen, a u ruševinama “peći za spaljiva-
nje” ciglane on je pronašao zlatni prsten. Zadatak njegove grupe je bio raz-

181
Javna ustanova Spomen područje Jasenovac (dalje JUSP), oznaka SPJ – DMZ
227/12, Izjava Franje Cvrtile od 7. VII. 2002.

182
miniranje i transportiranje željeza. Zarobljenici su bili gotovo slobodni, mo-
gli su se kretati gotovo kako hoće i bili su u dobrim odnosima s domaćim
stanovništvom, toliko dobrim da su im servisirali razne strojeve. U Logoru
III. nalazila se tvornica za automate, ali sve su zgrade bile porušene, pa u
njemu nije bilo nikakvih uvjeta za stanovanje i življenje. Ciglom i građevin-
skim materijalom su se bavili samo mještani Jasenovca, a ne i Nijemci koje
je on čuvao jer su oni radili samo sa željezom. O likvidacijama i ljudima s
Križnog puta i iz Bleiburga on ne zna ništa te smatra da ih nije ni bilo.
Ako je logoraše čuvao Cvrtilin bataljun koji je mogao brojati između 400
i 600 vojnika, a njegova grupa zatočenika koju je čuvao imala navodno 700
ljudi, proizlazi da je jednog do najviše dva navodno gotovo slobodna zato-
čenika čuvao jedan vojnik. Teško je vjerovati da zatočenika nije bilo više,
naročito uzme li se u obzir podatak objavljen na web stranici Spomen-
područja Jasenovac da je ratni logor Jasenovac i na tisuće zatočenika koji su
ondje boravili navodno čuvalo oko 1500 pripadnika Ustaške obrane.182 Ali
po svoj prilici dogovorena brojka 700 i ovdje prolazi. Da bi čitav 120. bata-
ljun mogao biti tada u Jasenovcu govori nam i dio u kojem Cvrtila kaže da
se poslije tri mjeseca podijelio i da je njegova polovica otišla u Makedoniju.
Do podjele je moglo doći zbog smanjenja radova i broja zatočenika koji su
radili u Jasenovcu jer se približavala jesen s kišama i poplavama koje su pri-
rodni dio života u i oko Jasenovca i onemogućuju radove. Spominjanje
smještaja logoraša u dvije barake kod škole, pa potom jedne grupe u šumari-
ji, a jedne u Bročicama upućuje nas da je Cvrtila možda čuvao nekoliko
grupa i u nekoliko navrata na nekoliko različitih lokacija. Nemoguće je pou-
zdati se u Cvrtilinu tvrdnju o slobodnom kretanje zatočenika o čemu nema
potvrde u dokumentima i iskazima mještana. O kontaktima mještana s logo-
rašima, uključujući i onima u ratnom logoru Jasenovac, veoma je malo iska-
za pa je moguće da Cvrtila govori o događajima na drugoj lokaciji i u dru-
gom vrijeme. Duljina vremenskog odmaka slabi snagu njegova iskaza. Vri-
jednost Šimunjakova iskaza je u iznošenju pojedinih točnih podataka te u,
možda i nesvjesnom odkrivanju prostora za zatočenike koje navodi kao lo-
gore u Bročicama, Novskoj i Logoru III. Osim toga on govori i o drugim
zatočenicima i logorima, pa se može zaključiti da postoji vjerojatnost da je
Cvrtila posao stražara obavljao više godina, na više različitih lokacija i s raz-
ličitim zarobljenicima, pa je moguće da je i zaboravio što je sve radio, kada i
s kime je bio. Potvrđuje postojanje logora u Bročicama, ali postavlja se pita-

182
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7338 (pregledano
20.IV.2013).

183
nje vremena njegovog rada u tom logoru. O logoru u Bročicama nemamo
izvora u drugim dokumentima, pa nam ova dva ostaju za sada jedini.

Uručbeni zapisnici NOO Jasenovac upućuju na ključne isprave

Sačuvane su isprave koje nam govore o stanju i poteškoćama u Jasenovcu

u ovom razdoblju. Ovdje ćemo navesti one koje nam govore o zarobljenici-
ma, Logoru III., vojsci, redarstvu i sličnome. Poslužiti ćemo se i jednim od
ključnih izvora - Uručbenim zapisnicima Mjesnog narodnog odbora Jaseno-
vac.183
Već 18. lipnja 1945. Upravni odjel Kotarskog narodnog odbora (KNOO)
Novska spominje neposlano zaduživanje neprijateljskih vojnika. Pismo je
upućeno svim seoskim odborima184 što znači da se mjesnim vlastima daje na
znanje. O kakvom neposlanom zaduživanju se radi i kojim neprijateljskim
vojnicima, ne može se zaključiti samo na osnovi ovih bilješki, budući da
spisa nema. Dana 20. lipnja obavještajcem pri istom kotaru imenuje se Petar
Šestanović.185 Tako se formira važna sigurnosna poluga vlasti na čitavom
području. Šumska uprava “Putika” iz Novske 25. lipnja skida žicu s bivšeg
logora u Jasenovcu i za to određuje deset radnika. Jesu li ti radnici slobodni
ljudi ili logoraši ne možemo iz navedenog zaključiti. Iz Cvrtilinog svjedoče-
nja se može zaključiti da je u logoru bilo dosta raznovrsnih djelatnika, orga-
niziranih u grupe, koji su radili različite poslove. Budući je logor u Broči-
cama u ovo vrijeme radio, a logoraše u njemu štitio stražar Cvrtila, moguće
je da je te poslove obavljao i netko od njegovih štićenika. No, nije nemoguće
da su te poslove obavljali i logoraši smješteni u Logoru III. Da je u tom lo-
goru živo i da se radi govore i slijedeće bilješke: iz njega se prevoze klade, a
građa s bunkera se daje na raspolaganje šumariji.186 Da vlasti nisu dopuštale
rušenje i oštećenje logora govori naputak od 29. lipnja kojim to zahtjeva Te-
hnički odjel KNOO-a Novska.187 Dva dana kasnije V. sektor nadzornika že-
ljezničke pruge Jasenovac traži 25 kola za prijevoz željezničkih pragova na
željezničkoj postaji Jasenovac.188 Rat je završio, pruge su oštećene i pragovi
su potrebni, a ovo područje ima velike zalihe hrastovine potrebne za njihovo
obnavljanje. Postavlja se pitanje kako su navedeni pragovi transportirani,
budući su svi mostovi oko Jasenovca navodno bili porušeni. Jesu li pragovi

183
DASK, f. 321, MNO, uručbeni zapisnici.
184
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1945., br. 400.
185
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1945., br. 476.
186
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1945., br. 478, 481.
187
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1945., br. 516.
188
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1945., br. 558.

184
korišteni za obnovu pruge između mostova na Savi i Strugu ili su na neki
drugi način prevezli tih dvadeset pet vagona pragova do potrebnog odrediš-
ta? O obujmu radova, ali i potrebi zaštite radnika i od strane Narodne milici-
je govori nam i zabilješka od 10. VI. 1945.189

Zarobljeničke kolone domobrana kod Jasenovca

Vrhovni zapovjednik, ministar narodne obrane i maršal Jugoslavije Josip

Broz Tito 30. lipnja 1945. naređuje da se pri armijama osnuje “otsek za ratne
zarobljenike”.190 Isti se ima osnovati u sastavu Komande pozadine šest armi-
ja koje tada postoje. Osim odsjeka za ratne zarobljenike pri armijama191
formiraju se i sekcije za ratne zarobljenike pri Komandama vojnih područja i
gradova.192 Prema podatcima s kraja 1945. u Jugoslaviji je bilo 355 785 rat-
nih zarobljenika,193 pa nije za očekivati da ih je sredinom te godine bilo ma-
nje. Prema istom izvoru svi ratni zarobljenici imaju formirati zarobljeničke
bataljone.194
Slijedeći spis koji se odnosi na jasenovačko područje datiran je 11. srpnja
1945., a govori nam o poslijeratnim prilikama, kretanju ratnih (a možda i
civilnih) zarobljenika iz Siska prema Jasenovcu. Riječ je o Izvješću javnog
tužitelja II. Jugoslavenske armije (J.A.) Ministarstvu unutrašnjih poslova
Federalne Države Hrvatske (FDH-a) u kojemu se ističu nepravilni postupci

189
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1945., br. 721.
190
MILETIĆ, A. Prilog pručavanju istorije Jugoslovenske narodne armije kroz izabrana
dokumenta maršala Jugoslavije Tita, Ministra narodne odbrane i Vrhovnog koman-
danta JNA u periodu 1945.-1956. godine. U: Vojnoistorijski glasnik. Izd. Vojnoisto-
rijski institut. Beograd, 38./1987., br. 1., str. 326-328.
191
Formacijski se odsjek za ratne zarobljenike pri armijama sastojao od šefa odsjeka,
pomoćnika šefa odsjeka, djelovođe, pisara i daktilografa. Prva trojica su časnici, a po-
sljednja dvojica dočasnici. MILETIĆ, A. Prilog pručavanju, (1987.), str. 327.
192
Odsjek pri sekciji se sastojao od: šefa sekcije, pomoćnika sekcije i pisara. Prva dvo-
jica bili su časnici, a pisar je bio dočasnik. MILETIĆ, A. Prilog pručavanju, (1987.),
str. 327.
193
Među njima je bilo i 114.000 “Jugoslovena”. MILETIĆ, A. Prilog pručavanju,
(1987.), str. 327, bilj.1.
194
MILETIĆ, A. Prilog pručavanju, (1987.), str. 328. Zarobljenički bataljon se sastojao
od Štaba bataljona i četiri čete sa po 250 zarobljenika, a svaka četa od pet vodova sa
po 50 zarobljenika. Svaki vod se sastojao od pet desetina s 10 vojnika. Štab zaroblje-
ničkog bataljona se sastojao od komandanta, političkog komesara, ađutanta, intendan-
ta, liječnika, a u nedostatku medicinara ili liječničkog pomoćnika, higijeničara, bolni-
čara i 4 disciplinska dočasnika.

185
pripadnika J.A. prema ratnim zarobljenicima i narodu.195 Na putu se događa-
ju masovna i okrutna ubojstva, ali nitko i nigdje ne spominje bilo čiju odgo-
vornost i mjere kojima bi se ubijanja spriječila ili netko za njih kaznio.
U spisu se navodi da je “od Siska preko Jasenovca do Novske praćena od
straže Komande mjesta Sisak 900 zarobljenih domobrana i da je kod jarka
Muratovica u blizini Jasenovca nađeno 5 ubijenih od kojih je jedan bio zak-
lan drugom razbijena lubanja. Isto po ovoj točci nije ništa pozitivno utvrđe-
no do sada. Izvid će se ponovo vršiti”.196
Dakle, skupina je praćena stražom Komande mjesta Sisak, što ukazuje na
vojno zapovjedništvo, tj. da su zarobljenici bili nadzirani, a prema tome i
štićeni od vojske. Poznate su polazna (Sisak) i završna postaja (Novska), s
prolazom kroz Jasenovac, a upravo prolaske kolona s Križnog puta Goldste-
in isključuje u svome radu pozivajući se pritom na navodne iskaze mještana,
a ne dostupne mu dokumente, pa čak i one koje sam koristi.197
Naredni spis, također iz srpnja 1945., iznova govori o logorima, posebno
navodeći i logor u Jasenovcu. S. Goldstein na osnovi njega nastavlja svoju
priču o rušenju Logora III. Štoviše, uvjeren je da su rušenje i demontaža za-
počeli odmah u svibnju ili lipnju 1945., a poslove su obavljali njemački za-
robljenici, koji su ondje navodno ostali do završetka svih radova krajem
1947. kada su završili obnovu željezničkog mosta na Savi. Goldstein ističe
kako ih je u početku bilo 20, a potom 40 te kako su demontirali električnu
centralu i radne pogone logore, što su potom odpremili u Staru Gradišku i
Kragujevac. Postavlja se pitanje na temelju čega Goldstein izvodi zaključak
o demontiranju električne centrale ako je ista stavljena u pogon početkom
listopada 1945. o čemu svjedoči zabilješka urudžbenog zapisnika od 1. 10.
iste godine.198 Goldstein također napominje da su pri obnovi savskog mosta
zarobljenike čuvali pripadnici Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ-

195
HDA, f. 421, Javno tužiteljstvo Narodne/Socijalističke Republike Hrvatske, kut. 92,
Izvještaj o stanju u logorima i zatvorima 1945/49. ― Partizanska i komunistička rep-
resija, 2. (2006.), str. 270-272. Dokument se nalazi u kut. 92, omot “Izvještaj o stanju
u logorima i zatvorima 1945/49.”, a ne 97 b.b. kako navode priređivači navedenih
zbornika dokumenata. I ovaj dokument je primjer kako S. Goldstein ne prati publici-
ranje izvornih dokumenata u svojim radovima ili ih izbjegava i ne želi koristiti, mada
je i ovaj dokument objavljen znatno prije posljednje Goldsteinove knjige.
196
HDA, f. 421, Javno tužiteljstvo Narodne/Socijalističke Republike Hrvatske, kut.92.
― Partizanska i komunistička represija, (2005.), str. 194 i 271.
197
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 178-180. ― GOLDSTEIN, S.; GOLDSTEIN, I.
Jasenovac i Bleiburg, (2011.), str. 109-111.
198
DASK, f. 321, MNO, u. z. za 1945., 511.

186
a).199 No, ne može se pouzdano reći da je obnova mosta započela već 1945.
s obzirom da nam projektna dokumentacija ukazuje da je tek krajem 1945. i
početkom 1946. donesena odluka o obnovi mostova,200 te je obnova istog
doista završena tek 15. veljače 1948.201 Zaključak o njemačkim zarobljeni-
cima od svibnja 1945. do kraja 1947. Goldstein izvodi iz nepoznavanja i ne-
provjeravanja izvora, a očito na osnovi objavljenih dokumenata. Naime, je-
dini izvor na koji se S. Goldstein poziva, a koji govori o logorima za Austri-
jance i Nijemce, objavljen je u zbornicima dokumenata “Partizanska i ko-
munistička represija”.202 No, da je Goldstein pogledao izvorne dokumente
uvidio bi da se ni u jednom od njih u naslovu ne spominju samo Nijemci i
Austrijanci, već se oni navode samo u Pregledu stanja ratnih zarobljenika N.
O. Slavonije dana 17. VII. 1945. po nacionalnosti i činovima.203 Prije tog
pregleda spis sadrži prijepis Općeg pregleda zarobljeničkih logora na voj-
nom području VI. oblasti.204 Dok prvi dokument koristi vojnu terminologiju
(vojna oblast), drugi dokument se služi terminologijom i organizacijom ci-
vilne vlasti (NOO). U strojem pisanim dokumentima nema vremenske data-
cije, dok je ona u drugom, rukom pisanom dokumentu, navedena u naslovu.
No, uspoređivanje podataka iz oba dokumenta navodi na zaključak da su
dokumenti nastali istodobno ili u približno istom vremenu. Razlike između
vojnih i civilnih organizacija i ustanova nisu bile značajne, jer se nastojalo
da se one slažu iz praktičnih razloga organizacije vlasti. Poslije pregleda lo-
gora i radova – radilišta u logorima u Tenji kod Osijeka, Našicama, Slavon-
skom Brodu i Vinkovcima, naveden je i logor Nova Gradiška unutar kojeg

199
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 178. ― GOLDSTEIN, S.; GOLDSTEIN, I. Jase-
novac i Bleiburg, (2011.), str. 110.
200
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, spis br. 7036, 11630, 17953, 19816,
23563, 27625, 47450, 58077, 51934.
201
KOZJAK, Josip. O razvitku pruga u Hrvatskoj. U: Zbornik Sto godina železnice. Izd.
Štamparsko preduzeće Jugoslovenskih železnica. Beograd, 1951., str. 116. ― LAJ-
NERT, Siniša. Ustroj željeznica u Hrvatskoj. Izd. Hrvatski državni arhiv. Zagreb,
2003., str. 152.
202
Partizanska i komunistička represija, (2005.), str. 207-210., ― Partizanska i komu-
nistička represija, 2. (2006.), str. 289-293.
203
HDA, f. 1194, Zbirka Narodnooslobodilačke vojske i Pokreta oslobođenja Jugoslavi-
je (Zbirka NOV i POJ), kut.11, sign. NOV-13/1547. Čitav dokument se sastoji od dvi-
je stranice strojopisa i jedne stranice s tablicom u koju su podaci uneseni rukom. Prve
dvije strojem pisane stranice sadrže detaljne popise logora po okruzima Slavonije i po
svoj prilici su prijepis originala koji do sada nije pronađen. U tablici pisanoj rukom
navode se logori po okruzima s podacima o nacionalnosti i činovima zatočenika.
204
HDA, f. 1194, Zbirka Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije
(NOV i POJ), kut.11, oznaka NOV-13/1547.

187
se spominje i 20 zarobljenika na radu u Jasenovcu. Dio dokumenta koji o
tome govori izgleda ovako:

Logor Nova gradiška205

Brojno stanje: 359.
Na radu:
Uprava rudnika N. Gradiška ................. 108
4. baza II. J. armije ................................. 19
Tvornica pokućstva ................................ 36
Tvornica vagona Okučani ...................... 60
Ciglana Mašić ......................................... 13
Ciglana Filipovac ................................... 12
Ciglana Rešetari ..................................... 15
U Jasenovcu............................................ 20
Pilana Okučani ....................................... 12
Tvornica poljoprivred. alata N G ........... 30
Mehanička radiona ................................... 1
U ambulanti i poštede ............................... 3
Svega: ................................................... 359

Dakle u dokumentu se nigdje ne spominje gdje se točno nalaze zatočenici

u Jasenovcu, dok se za većinu drugih lokacija to čini. Pogotovo se ne navodi
gdje, što i kako rade, a jedino što znamo je da nešto rade. Mišljenja smo ka-
ko je ovaj dokument nastao iz administrativno – upravnih razloga, vjerojatno
po nekoj okružnici, direktivi ili zapovjedi.206 U njemu nema govora ni o ka-
kvim poslovima, pa onda nije potrebno izmišljati ih kako to čini S. Goldste-
in. Slično vrijedi i za podatke o broju zarobljenika, jer oni nigdje nisu osobi-
to i precizno navođeni. No, ovaj dokument je još jedan dokaz o postojanju
prostora za zarobljenike/zatočenike poslije završetka Drugoga svjetskog rata
u Jasenovcu. Ovdje navedeni broj zatočenika samo je jedan od mogućih,
205
HDA, f. 1194, Zbirka NOV i POJ, kut.11, NOV-13/1547. ― Partizanska i komunis-
tička represija, (2005.), str. 208. ― Partizanska i komunistička represija, 2. (2006.),
str. 291.
206
Da je to tako govori nam i Izvješće Dimitrija Georgijevića, opunomoćenika OZN-e
za Jugoslaviju, Aleksandru Rankoviću, načelniku OZN-e Ministarstva narodne obrane
DFJ-e od 12. srpnja 1945. u kojem se također spominje i logor u Novoj Gradiški s
354 zarobljenika (moguća je pogreška u prepisivanju). Dakle, viša vlast je raspolagala
izvješćem ranije, nego niže strukture vlasti. U ovom su izvješću svi zarobljenici u tom
logoru navedeni kao Nijemci, što govori da pisarima i nije bilo previše važno tko je
tko ukoliko je forma bila zadovoljena. Vidi: Partizanska i komunistička represija,
(2005.), str. 199. ― Partizanska i komunistička represija, 2. (2006.), str. 276.

188
odnosno riječ je o jednoj od mogućih skupina. Naime do sada objavljeni i
poznati izvori govore nam o postojanju tri vrste logora za ratne zarobljenike
u Slavoniji početkom 1945.: zarobljenički logori pri komandi područja, kaž-
njenički logori i logori za internaciju.207 Logori navedeni u gornjem doku-
mentu pripadali bi zarobljeničkim logorima pri komandi područja. Nema
sumnje da je u Jasenovcu, a i drugdje bilo i drugih vrsta logora, posebno po-
slije predaje brojnih i raznih vojski na kraju Drugog svjetskog rata, navlasti-
to nakon Bleiburga. U drugom dijelu dokumenta govori se o stanju u logo-
rima i naravno da se ono iznosi kao “prilično”.208 Opis se odnosi na sve lo-
gore, pa se na njemu ne ćemo zadržavati.

Leševi plutaju Savom i drugim rijekama - poslije rata

U lipnju, a negdje već i u svibnju su se pojavili u rijekama Hrvatske broj-

ni leševi. Brojem su se isticali oni u rijeci Savi. Budući je to predstavljalo
higijenski i zdravstveni problem, trebalo je leševe koji plove i plutaju rije-
kama odstraniti i pokopati kako ne bi došlo do širenja zaraznih bolesti. Te je
probleme najranije uvidjelo Ministarstvo narodnog zdravlja koje je dalje dje-
lovalo prema Ministarstvu unutrašnjih poslova F.D. Hrvatske, a koje je pos-
lalo okružnice nižim organima vlasti. U ovom slučaju radilo se o Oblasnom
NOO za Slavoniju, koji je okružnicu proslijedio nižim organima narodne
vlasti te kotarskim i gradskim NOO-ima. U okružnici Oblasnog NOO ističe
se da “u poslednje vreme plove našim vodama, naročito Savom, brojni lje-
ševi žrtava fašističkog zvjerstva. Osim higijenskih razloga, traže i razlozi
moralne naravi, da se ploveći lješevi kao i oni koje voda izbacuje, prikuplja-
ju i odstrane. Za tu svrhu potrebno je, da kotarski NOO-i organiziraju priku-
pljanje i sahranjivanje takvih lješeva.”209 Predmet je od Ministarstva unutra-
šnjih poslova stigao 11. lipnja, a Oblasni NOO Slavonije ga je poslao svojim
podređenim tek 27. lipnja 1945. Žurbe nije bilo, unatoč činjenici da se navo-
dno radilo o “žrtvama fašističkog zvjerstva”.
Ipak, s obzirom na proteklo vrijeme - gotovo 2 mjeseca nakon završetka
rata – potrebno je zapitati se od kuda odjednom leševi “žrtava fašističkog
zvjerstva”. Koji fašisti ubijaju i gdje? Kako to da u ranijem razdoblju, od
studenoga 1944. do svibnja 1945., kada su “fašisti” vladali gornjim tokom

207
Partizanska i komunistička represija, (2005.), str. 54. ― Partizanska i komunistička
represija, 2. (2006.), str. 103.
208
HDA, f. 1194, Zbirka NOV i POJ, kut.11, oznaka NOV-13/1547. ― Partizanska i
komunistička represija, 2. (2006.), str. 293.
209
HDA, f. 1809, Oblasni komitet Komunističke partije Hrvatske Slavonije, kut.12.
Dokument sličnog sadržaja do sada nije objavljen.

189
rijeke Save, a narodna vlast donjim, nije bilo u rijeci leševa? A i tada su “fa-
šisti” navodno mučili, vršili zvjerstva, ubijali i bacali leševe u Savu. Stoga je
sumnja u “podrijetlo” spomenutih leševa opravdana. Da je to tako govore i
napuci u daljnjem dijelu teksta od toga kako te leševe vaditi iz rijeke, kako
ih identificirati i kako potom pokopati. Između ostalog navodi se da vađenju
leševa moraju nazočiti predstavnici vlasti i barem jedan liječnik, a najbolje
je da leševe vade omladinci. U čitavom postupku od trenutka pojave do tre-
nutka pokapanja leševa moraju sudjelovati predstavnici kotarskih NOO-a.
Kada se i gdje se radilo o žrtvama fašizma za koje su pouzdano znali, vlasti
su nastupale s više emocija, ljubavi i žara. U ovom slučaju stječe se dojam
da je riječ o čisto tehničkom pitanju i pitanju prevencije zdravlja. Jasenovac
se nalazi na lijevoj obali rijeke Save, ali nije jedino mjesto u kojem se u to
vrijeme moglo naći i nalazilo leševa. No, leševi su mogli svoje “putovanje”
započeti i u Jasenovcu. U ovo vrijeme je međutim teže govoriti o žrtvama
fašizma, no sa sigurnošću se može govoriti o žrtvama komunizma. Je li i ako
jeste koliki udio Jasenovca u tome za sada ostaje nepoznato, no pojedina
svjedočanstva daju naslutiti da je to doista bio slučaj. Među njima je i ono
Ivice Rivića, poručnika vjerojatno 384. regimente (pukovnije) 373. divizi-
je.210 Rivić kaže da je iz Novske u Jasenovac stiglo oko tri stotine zaroblje-
nika, te su ondje predani kapetanu koji je bio Šošin211 zamjenik tijekom rata.
On im je potom vezao ruke i noge te oko vrata objesio tikve i bacio u Savu.
Prema navodima svjedoka, na je taj način ubijeno oko sto ljudi. Nakon lik-
vidacije ostali su prešli Savu i nastavili put u Bosni.212

210
HDA, f. 1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića, oznaka 2.32. ― KEVO, M.
Jasenovac 1945., (2006.), str. 327. ― U izvornom dokumentu je navedeno da je Ivica
Rivić poručnik 373. regimente (pukovnije) 384. divizije što s pravom ispravlja Kevo.
211
Josip Šoša Mažar rođen je 18. rujna 1912. u Derventi. U Bakru je 1935. završio trgo-
vačku pomorsku Akademiju, ali je brzo izbačen iz mornarice zbog komunističkih ide-
ja koje je ondje propagirao. Radi toga je prije Drugog svjetskog rata često hapšen i za-
tvaran. Od seljaka i rudara iz Lješana osniva prvi partizanski odred na Kozari, a već u
rujnu 1941. postaje zamjenik komandanta Prvog krajiškog partizanskog odreda. Od
10. lipnja do 18. srpnja 1942. kao komandant operativnog štaba rukovodi borbama s
njemačko – hrvatskim snagama na Kozari. Potom preuzima dužnost komandanta V.
krajiške brigade te IV. divizije. Od lipnja 1943. zapovijeda IX. divizijom, a u napadu
na Banja Luku XI. divizijom. U prvoj polovici 1944. imenovan za načelnika operativ-
nog stožera V. krajiškog korpusa. Poginuo u borbama za Travnik 20. listopada 1944.
narodnim herojem je proglašen 26. srpnja 1949. Vidi: Enciklopedija Jugoslavije. Sv.
6. Izd. Jugoslavenski leksikografski zavod. Zagreb, 1965., str. 55.
212
HDA, f. 1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića, oznaka 2.32. ― KEVO, M.
Jasenovac 1945., (2006.), str. 336.

190
 Inače leševi mogu ploviti i do 2 mjeseca, a ne biti izbačeni iz rijeke.213 I
ovom se problemu u hrvatskoj i jugoslavenskoj historiografiji do sada pris-
tupalo ideološki, bez stručnog medicinskog pristupa, ali i zdrave logike i
razuma, zbog čega mnogi tekstovi pate od najblaže rečeno smiješnih kon-
strukcija.
O ovoj problematici svjedoči i Matija Mačković Jakovljev iz Jasenovca
koji je radio kao lugar u šumariji od 1934. do 7. srpnja 1945. Između brojnih
razloga zbog kojih je mogao biti uhićen (i kasnije osuđen) navodi i taj kako
je jednom prilikom vozeći se čamcem na Savi zapazio kako leševi plove Sa-
vom. Sve je odmah prijavio kotarskim vlastima u Novskoj. Tri dana kasnije
je uhićen, a potom i osuđen na osam godina robije.214 Dio kazne služio je i u
Jasenovcu gdje je bio smješten u šumariji, ali ni on ne spominje logor u biv-
šem Logoru III. kao ni likvidacije.
O leševima i njihovu uklanjanju govori nam i zabilješka Uručbenog zapi-
snika krajem listopada 1945. o zahtjevu za uklanjanjem leševa215 koji su se
vjerojatno u međuvremenu negdje odkrili. Nije točno naveden prostor, ali je
za predpostaviti da su se likvidacije narodnoj vlasti nepoćudnih elemenata,
suparnika i protivnika nastavile.
Nove vlasti 3. kolovoza 1945. godine Ukazom Predsjedništva AVNOJ-a
o općoj amnestiji i pomilovanju daju amnestiju svim četničkim i nedićev-
skim jedinicama, slovenskim i hrvatskim domobranima, muslimanskoj mili-
ciji, šiptarskim i ostalim oružanim formacijama u službi okupatora, svim
dezerterima J.A., suradnicima okupatora na kulturnom i umjetničkom polju i
svima onima koji su klevetali narodne vlasti i J.A. No, slijedi i širok popis
onih na koje se ne odnosi amnestija i razlozi zbog kojih se ona ne odnosi na
njih.216 Prilična neodređenost onih koji bi aktom amnestije mogli biti amnes-
tirani, kao i onih koji ne podpadaju amnestiji omogućila je raznolik i širok
pristup ovom pitanju.
Ovim dokumentom završavaju do sada poznati izvori u kojima se nalaze
izvorni podaci o Jasenovcu i bilo čemu što se na njega odnosi 1945. godine.
Iz ovdje vidljivog jasno je da su njihovi tvorci više upravne, sudske i vojne
ustanove nove narodne vlasti. Većina dokumenata datirana je u lipnju i srp-
nju, a iz preostalog dijela godine nema za sad ni jednoga. S druge strane je-
dini izvor s terena - uručbeni zapisnici za 1945. – fragmentaran je, bez spisa
i nedovoljnog sadržaja da bismo mogli donositi više zaključaka o logoru u
Jasenovcu. Dodamo li svemu ovome i iskaz Franje Cvrtile te brojne, ranije

213
Ovu informaciju zahvaljujem mr. sc. dr. Josipu Buljanu.
214
JUSP, oznaka FON – 35/07, Izjava Matije Mačkovića.
215
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1945., br. 665.
216
Partizanska i komunistička represija, (2005.), str. 237-239.

191
dane iskaze zatočenika JA i sudionika Križnoga puta, možemo zaključiti da
je logor u Jasenovcu nastavio postojati i poslije završetka Drugoga svjetskog
rata, a 1945. bi bila godina kada logor funkcionira kao jedan od logora na
Križnom putu.
Slučaj Tunje Ive Šimčića, željezničara iz Višnjice, optuženog 9. prosinca
1945. od Komisije za utvrđivanje ratnih zločina okruga Novska za progon
srpskog življa, dokazuje da sa sigurnošću možemo potvrditi boravak Jugos-
lavenske armije u Jasenovcu podkraj 1945. (a vjerojatno i do tada) i počet-
kom 1946. godine. Šimičić je navodno bio strah i trepet srpskom življu, a
neke žene je i silovao. U dokumentu se navodi da je isti “danas ustaški nas-
trojen i opasan” te “o njemu povesti posebnu brigu”. U podpisu optužnice,
napisane u Uštici, navedeni su svi svjedoci iz Dubice.217 Dokumenti ne od-
krivaju njegovu daljnju sudbinu. Izjava je značajna zbog činjenice da ju je
proslijedio Štab inženjerskog bataljona III. divizije J.A. koji se od prosinca
1945. do veljače 1946. nalazio u Jasenovcu. Na temelju pronađenih doku-
menata nemoguće je reći nešto više o djelovanje ove postrojbe u tom razdo-
blju.
Teško je očekivati iz toga vremena neke nove dokumente sve dotle dok
ne budu dostupni prije svega oni vojni, ali i ostali koji se vjerojatno čuvaju
na posebnim mjestima. Do tada i do nekih novih slučajnih odkrića sve ostaje
na gore navedenim dokumentima.

Logorom Jasenovac upravljao je 1946. Anatolij Avramov

O djelovanju logora Jasenovac tijekom 1946. sačuvao se dovoljan broj

dokumenata koji potvrđuju postojanje tog logora, te nam odkrivaju pojedine
detalje o tamošnjim zatočenicima i identitet njegovog upravitelja.
Da mjesnim vlastima nije bilo svejedno što se događa u logoru govori
nam zabilješka od 26. veljače u urudžbenom zapisniku prema kojoj je izno-
šenje materijala iz logora zabranjeno.218 Budući da nismo pronašli spise koji
o tome govore ne možemo zaključivati zbog čega je ona napisana, ali pred-
postavljamo da je to ili zbog zapovijedi odozgo ili zato što su se lokalne
vlasti suočavale s takvim problemima i pokušavale spriječiti iznošenje preo-
stalog materijala.
Vrhovni komandant Jugoslavenske armije, maršal Josip Broz Tito, prog-
lasio je 2. ožujka 1946. još jednu u nizu amnestija, kojom daje “mogućnost
pripadnicima raznih neprijateljskih formacija, koji su bili zarobljeni u toku
borbe protiv Jugoslovenske Armije ili za vrijeme kapitulacije, a nalaze se
217
DASK, f. 765, Sudski predmeti političkih procesa Sisak, Petrinja, kut.7, Stup 162-46.
218
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1946., br. 347.

192
bilo u logorima ili na raznim radovima, da dadu dokaze o svojoj privrženosti
FNRJ i da radom na obnovi zemlje isprave učinjene greške i štete nanesene
našim narodima” te naređuje “da se otpuste iz logora lica jugoslovenske na-
rodnosti – pripadnici neprijateljskih vojnih formacija, osim onih protiv kojih
je poveden krivični postupak. Komande logora dužne su da ovu naredbu
izvrše u najkraćem roku”.219 Izvori koji slijede govore nam da je broj preos-
talih zarobljenika još prilično velik i da je malo onih koji su zadovoljili gore
zadane kriterije.
Nekoliko tjedana ranije, odnosno 25. siječnja 1946., Todor Žikić, načel-
nik građevinskog odjela Ministarstva saobraćaja FNRJ je zatražio spisak
mostova kod kojih je moguće reducirati otvore.220 Građevinsko odjeljenje
Jugoslavenskih državnih željeznica zaprimilo je spis 29. siječnja i akt prosli-
jedilo nižim instancama. Radi provedbe ovog posla sastavljena je Komisija
koja je obišla Hrvatsku između 1. i 7. ožujka. Na terenu samog Jasenovca
boravila je 2. i 3. ožujka te donijela odluku o tome da se mogu skraćivati
inundacioni dijelovi mosta kod Uštice i na rijeci Strug, ali ne i dijelovi mos-
ta na Savi kod Jasenovca.221 Krajem ožujka Komisija je odlučila što i kako
od mostova se može i smije skraćivati. Tada je odlučeno da se na Uštici za-
trpaju dva otvora od po 36 m, a da se ostave tri iste duljine, a da se na Strugu
zatrpa svih šest inundacionih otvora i ostave samo tri riječna otvora duljine
34 m.222 Upravo u to vrijeme, 25. ožujka, stiže odjeća, obuća i hrana za ratne
zarobljenike,223 a 6. travnja se vrši i prijevoz osuđenika.224 Posao je težak i
opsežan, a kako bi ga zatočenici mogli obaviti, treba im omogućiti što bolje
uvjete za rad. Radi se na tri mjesta: u Uštici se zatrpavaju dva otvora, na
Strugu svih šest inundacionih, dok se na željezničkom mostu na Savi vrši
čišćenje i raščišćavanje miniranih stupova mosta. Ondje gdje su poslovi tu
su i zatočenici, a gdje su zatočenici tu su i logori. Prema tome, na osnovi
gornjih dokumenata zatočenici koji su dopremljeni 6. travnja 1946. smješta-
ju se u logore: Bročice, Uštica i u Jasenovcu kod željezničkog mosta na Sa-
vi. U šumi Uklenac225 kod Jablanca, koji pripada Jasenovcu, izrađuju se od
12. ožujka pragovi za željezničke pruge.226 Možemo samo nagađati jesu li i
219
MILETIĆ, A. Prilog pručavanju, (1987.), str. 357-358.
220
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 15, spis 7037, dok. br. 6737.,
25.I.1946.
221
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, zapisnik.
222
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.15, spis 23563.
223
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.15, spisi 21973, 21975.
224
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.15, spis 24744.
225
Moguće je da se radi o šumi Vukljenac, istočno od Jablanca kod Jasenovca. Vidi:
Veliki atlas Hrvatske. Izd. Mozaik knjiga. Zagreb, 2002., zemljovid 95, AB1.
226
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.16, 18811.

193
te radove obavljali zatočenici. Sredinom travnja odpremaju se iz Jasenovca
električni uređaji u Elektroradionicu Zagreb – Zapadni kolodvor,227 no ne
možemo točno ustvrditi o kakvim se uređajima radi.
Na godišnjicu osnivanja ND Hrvatske 10. travnja 1946. u Krapju je odr-
žana Misa za njemačke zarobljenike iz logora u Sisku, a koji su bili na uto-
varu drva u Krapju. Saznajemo to iz Zapisnika izjave župnika župe Sv. An-
tuna Padovanskog u Krapju sastavljenog 17. svibnja 1946. u kojoj župnik
Fridl iznosi sve okolnosti vezane uz taj događaj. Izjava je dana Odjelu unut-
rašnjih poslova u Novskoj u nazočnosti načelnika odjela Milana Šeste i Josi-
pa Jakupca, šefa odsjeka opće uprave. Predstavnici Odjela unutrašnjih pos-
lova navode da su obaviješteni kako je u katoličkoj crkvi u Krapju 10. trav-
nja služena sveta Misa povodom godišnjice ND Hrvatske. Župnik priznaje
da je misa služena u 7 sati navečer njegovom dozvolom. Misu je na njemač-
kom jeziku služio njemački svećenik iz zarobljeničkog logora u Sisku, a na-
zočilo joj je 80 do 90 njemačkih zarobljenika koji su radili u Krapju na uto-
varu drva i dovedeni su u pratnji četiri vojnika JA. Kako je znak za početak
mise označen zvonima misi je nazočilo i 20 mještana. Zašto je Misa služena
10. travnja, kao i to da je tada bio 10. travnja župniku nije bilo poznato, niti
se toga ranije sjetio.228 Dokument dokazuje da se u proljeće 1946. u Krapju
nalazila skupina njemačkih zarobljenika, no ostaje nepoznatim gdje su točno
bili smješteni.
Istovremeno u Jasenovac dolazi i jedan od Goldsteinovih ključnih svje-
doka - Mirko Šimunjak, do 1945. partizanski borac, sada poručnik OZN-e i
zamjenik komandanta straže u logoru Viktorovac u Sisku do travnja 1946. O
svom boravku u Jasenovcu Šimunjak je dao dva iskaza. Prvi je pisano svje-
dočanstvo dano kustosici Spomen-područja Jasenovac Jelki Smreke “putem
SAB-a RH”,229 a drugo audio razgovor.230
U pisanom iskazu Šimunjak navodi da je u Jasenovcu boravio “od četvr-
tog mjeseca 1946. do Maja 1947.g. u kom sam vremenu kao poručnik OZN-
e Vlade republike Hrvatske, obavljao dužnost UPRAVNIKA RADNE
GRUPE u bivšem logoru Jasenovac. Dužnost sam preuzeo od poručnika
OZN-e Šakan Save, koji je otišao na novu dužnost u Zavod za prisilni rad

227
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1946., 27160.
228
KEVO, M. Jasenovac 1945., (2006.), str. 327, 331-333. U bilj.23 Kevo navodi da je
izvor iz HDA AISP, iz fonda CK KPH-a, neraspoređena građa. Unatoč trudu djelatni-
ka arhiva do sada nismo uspjeli ustanoviti gdje se trenutno nalazi taj dokument, pa
možemo reći da je dokument došao do istoga privatnim putom.
229
JUSP. Izjava Mirka Šimunjaka dana kustosici Jelki Smreki 7.IV.2000. u Puski, Luka,
Zaprešić, s vlastoručnim potpisom.
230
JUSP, oznaka SPJ – DMZ 266/12 i 266a/12.

194
Sisak”.231 Slijede opći identifikacijski podaci te izjava u kojoj navodi da je
završetak Drugoga svjetskog rata dočekao u činu poručnika partizanske voj-
ske. Potom je završio kratki kurs pri OZN-i za Hrvatsku, poslije kojega je
poslan na rad u “PREDSJEDNIŠTVO VLADE REPUBLIKE HRVATSKE”
Posjeduje i oficirsku legitimaciju Narodne vlade Hrvatske s naznakom duž-
nosti zamjenika komandanta straže pri “ZAVODU ZA PRISILNI RAD SI-
SAK”. Logor u Sisku je bio smješten na Viktorovcu, a upravnik logora je
bio kapetan Dragan Majstorović. Koncem travnja 1946. kapetan Majstorović
u prisutnosti podpukovnika Drage Sotlera prenio mu je zadatke i odlazak na
novu dužnost upravnika radne grupe Jasenovac,232 gdje je smijenio poručni-
ka Savu Šakana. Primopredaji dužnosti je prisustvovao podpukovnik Sotler.
U “Jasenovcu nije bio nikakav logor več je tu bila smještena tkzv. RADNA
GRUPA zavoda za prisilni rad Sisak ili Ti logora Viktorovac”.233 Zadatak
logoraša iz Siska bio je raščišćavanje ostataka zgrada i bivših logorskih ob-
jekata. Sve se to zbivalo nakon odlaska komisije za utvrđivanje ratnih zloči-
na u Jasenovcu. Pojedini članovi komisije za utvrđivanje ratnih zločina,
povremeno su dolazili u bivši logor Jasenovac, zbog nadopune svojih izvješ-
taja ili identifikacije osudjenika koji su sada tu boravili. Gradjani iz pojedi-
nih mjesta posebno iz tadašnje Republike Bosne i Hercegovine, dolazili su
na prepoznavanje i vršili identifikaciju osudjenih ustaša, koji su bili osudjeni
čak pod izmišljenim prezimenima. Takovi su ponovno išli pred vojne sudove
s novim dokazima o učinjenim zločinima, njih samih ili njihovih ustaških
jedinica. U toj radnoj grupi bilo je smješteno većinom do 600. osudjenika,
ali taj broj je znao i varirati, jer se upodpunjavao, bilo zbog bolesti osudje-
nika ili odlaska nakon izvršene identifikacije. Najprije bi se vračali u matič-
ni logor Viktorovac.234 Osiguranje logora obavljao je jedan bataljun KNOJ-
a, koji je vršio vanjsko osiguranje, te dvije čete milicije zadužene za unutra-
šnje osiguranje.235 Za prijevoz ljudi i građevinskog materijala su korišteni
kamioni. Za vrijeme Šimunjakovog boravka samo je jedna grupa osudjenih
ustaša uspjela razoružati jedan vod KNOJ-a, svezati ih i pobjeći preko Save
u Bosnu. Poslije tri dana svi su uz pomoć naroda Podkozarja uhićeni, a jedan
je tom prilikom ubijen. U daljnjem tekstu još jednom ističe kako je to bila
radna grupa zavoda za prisilni rad Sisak sa zadatkom čišćenja bivšeg logora
Jasenovac. “I onda i sada se pitam zašto se ta zloglasna institucija bivše

231
JUSP, Izjava Mirka Šimunjaka.
232
Dalje u tekstu “radna grupa” je svuda istaknuta velikim slovima.
233
JUSP, Izjava Mirka Šimunjaka.
234
JUSP, Izjava Mirka Šimunjaka.
235
Prema navodima SP Jasenovac, unutrašnje osiguranje vršili su pripadnici OZN-e.
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7338 (čitano 20.IV.2013.)

195
NDH-a, taj nazovi USTAŠKI RADNI LOGOR JASENOVAC, nije ostavio
identičan kao spomen na žrtve koje je ustaški režim ovdje sistematski uniš-
tavao, Ostalo ne smatram važnim za spomenuti”, zaključuje Šimunjak.236
Audio iskaz Mirka Šimunjaka sačuvan je na dva CD-a i u osnovi je sličan
njegovom pisanom iskazu. Ovdje iznosimo prvi audio iskaz s naglaskom na
one dijelove kojih nema u pisanom. Budući da iskaz odkriva mnogo podata-
ka o logoru Viktorovac kod Siska koji nije predmet ovog rada, tim ćemo se
podacima baviti samo onoliko koliko je neophodno.
U audio iskazu posebno je zanimljiv dio u kojem svjedok govori o de-
montaži električne centrale i postrojenja, te kako je taj posao izvodila skupi-
na njemačkih ratnih zarobljenika s grupom radnika željezničke radionice
koju je predvodio bivši zatočenik ustaškog logora Ivica Skomrak. On je tom
prilikom navodno prepoznao devet skrivenih “ustaša – zločinaca” koji su
proslijeđeni na dalje istrage i postupke. Jednako su postupili pisac Mato Ku-
dumija i Marica Bogdan, koja se kasnije udala za nekog časnika Brnjicu.
Dio prepoznavanja vršili su i ljudi iz Podkozarja, pa je tako jedna djevoj-
čica stara 9 godina prepoznala ustašu koji joj je navodno ubio majku kunda-
kom u logoru u Jasenovcu. Šimunjak ponavlja navod o radnoj grupi s dodat-
kom da je grupa bila smještena u šumariji u dugačkoj zgradi s dvorištem ok-
renutim prema Savi u centru sela. Dio oko zgrade ogradili su žicom na lesu.
Žice je bilo u starom logoru na hrpe. Podpukovnik Sotler je odredio da zato-
čenici rade u grupama: nose kamen, ciglu, žicu, željezo, bilo što. Grupe su
bile smještene na 3 lokacije, no druge dvije lokacije ne navodi u iskazu.
Svjedok ponavlja da su zatočenike čuvali KNOJ i milicija kojom je zapovi-
jedao Petar Podunavac. Najmanje grupe sačinjavali su bravari i električari.
U tim grupama ih je bilo 300 do 400, a sveukupna broj zatočenika iznosio je
najviše 700-800. Stalno su razmišljali kako pobjeći. Struja se navodno poja-
vila iznenada i to zahvaljujući dvama agregatima poslanima iz Novske i Za-
greba. Jedan agregat stavljen je na raspolaganje logoru.
Radna grupa je navodno raspuštena u svibnju 1947. kada su zatočenici
otišli u Lepoglavu, Staru Gradišku i Osijek. Između lipnja i listopada u Jase-
novcu je boravio i zapovjednik Viktorovca, kapetan Dragan Majstorović.
Šimunjak spominje i kako su zatočenici tučeni pri radovima na istočnom
zidu, ali ne govori nešto više o tome. Priznaje da su na prostoru logora neki
objekti ipak još bili čitavi. Logoraši su radili od 7 sati ujutro do 6 ili 7 sati
navečer. Doručak i večeru su dobivali u nastambama gdje su živjeli, a ručak
na radilištu gdje su radili. Posjete su bile moguće nedjeljom. Odijela su bila
uglavnom njemačka. Najviše zarobljenika su činili Nijemci, ali bilo je dosta

236
JUSP, Izjava Mirka Šimunjaka.

196
i četnika i ustaša. Među njima je bio i jedan partizanski kapetan iz Rijeke,
koji je bio osuđen “za crnu burzu”, a čijeg se imena ne sjeća. Odnos prema
svim zatočenicima bio je jednak. Dopušteno im je bilo čitati novine, a sami
su nosili poštu. Svi - i stražari i zatočenici - dobivali su hranu iz Siska, a za-
točenicima je bilo dozvoljeno primati pakete. Navodi kako su most obnav-
ljali Nijemci koji su stanovali u Uštici, a radili na mostu u Jasenovcu. Poslije
su živjeli u barakama kod mosta gdje su radili. Pri radu jedan je Nijemac pao
i poginuo, te je pokopan na groblju u Jasenovcu gdje mu je izgrađen i spo-
menik. Kod mosta su održavali Mise, a jednu su čak održali i u crkvi u Jase-
novcu.237
Drugi audio iskaz je kraći i nastavak je predhodnog. Šimunjak tvrdi da je
Jasenovac bio srušen, a Uštica je ostala čitava. Na pitanje zna li što o rado-
vima logoraša u Mlaki Šimunjak odgovara kako mu to nije poznato i kako
njegova skupina ondje nije radila. Dalje iznosi pojedinosti o svom boravku u
školi Dzeržinskog238 i navodi da im ondje nije bilo dopušteno korištenje
olovke (“njet karandaš”) te kako bi dobili telefonski imenik Petrograda i on-
da ga trebali naučiti napamet.
Na pitanje sjeća li se kolona Križnog puta,239 odgovara da se sjeća samo
jedne koja je išla iz Siska. Vodila ju je neka Krajiška brigada, a tijekom noći
padala je kiša. Svi zatočenici su pokisli te su mokri nastavili pješice put
prema Novskoj, osim zapovjednika koji je jahao na konju.
Na pitanje je li se negdje ili iza zidova vidjelo kakvih leševa kaže kako je
bilo nešto leševa koje su oni, kada su ih odkrili “lagano zakopali”, a neke su
predavali višim vlastima na terenu. Na pitanje jesu li zatočenici bolovali od
kakvih bolesti, posebno od tifusa, odgovara kako nisu bolovali ni od čega
osim od kapavca. Imali su jednog starog liječnika u Novskoj koji je bio jako
dobar i liječio sve. Napominje da su se pojavile i uši, pa su oni dobili dvije
cure koje su im prale i šurile veš. Njemu je na raspolaganju stajao jedan pri-
padnik KNOJ-a koji se brinuo o njemu i njegovoj odjeći. Navodi da je tada
bio mladić i kicoš te bilo mu je važno kako izgleda.240
Ovaj složen i dugačak Šimunjakov iskaz, čiji bi prijepis bio znatno duži,
zahtijeva poseban osvrt s obzirom da se na njemu temelji Goldsteinova teza

237
JUSP, oznaka SPJ – DMZ 266/12.
238
Vjerojatno se radi o obavještajnoj školi nazvanoj po Feliksu Dzeržinskom, istaknu-
tom poljskom komunistu i osnivaču sovjetske tajne policije Čeka. Šimunjakov navod-
ni boravak na spomenutoj lokaciji kao i preciznije podatke o navodnom djelovanju
spomenute škole zasad nismo mogli potvrditi.
239
Pitanje je previše sugestivno i Šimunjak se Križnog puta kao takvog ne može sjećati,
jer je to pojam koji je stvorila historiografija.
240
JUSP, oznaka SPJ – DMZ 266a/12.

197
o radnoj grupi Jasenovac. Štoviše, na web stranici Spomen-područja Jaseno-
vac ističe se da je “u SPJ pohranjeno dvadesetak opširnih audio zapisa i pi-
sanih iskaza mještana Jasenovca i sudionika poslijeratnih događanja na tom
području” te da “preciznost tih svjedočenja i njihova velika međusobna po-
dudarnost omogućuju utvrđivanje prilično precizne kronologije događanja i
opće slike stanja na području bivšeg ustaškog logora III. Ciglana u Jasenov-
cu poslije 2. svibnja 1945.”241 Stoga je “preciznost” dvaju nepodudarajućih
iskaza krunskog svjedoka od iznimnog značaja. Važno je imati u vidu da je
ovaj iskaz dan poslije već spomenutih brojnih svjedočanstava koja su govo-
rila u prilog tezi o postojanju poslijeratnog logora Jasenovac. Stoga Šimu-
njakove iskaze moramo promatrati kritički imajući u vidu da su dani s ciljem
osporavanja svjedočanstava o poslijeratnom logoru u Jasenovcu. Šimunjak
iskaz daje Spomen području Jasenovac i to istraživačici i kustosici Jelki
Smreki “putem SAB-a”, odnosno Saveza antifašističkih boraca Hrvatske čiji
su članovi i Goldstein i Šimunjak. O preciznosti Šimunjakove memorije do-
bro nam govori njegova tvrdnja da je bio poručnik OZN-e “Vlade republike
Hrvatske”. Ovom prilikom treba navesti kako i kasniji naziv Predsjedništva
vlade Narodne Republike Hrvatske ne piše podpuno i točno, što govori da je
zaboravio strukture koje su bile više i značajnije od onih u Jasenovcu. Već
na početku pisanog iskaza ističe velikim slovima dužnost na koju je poslan u
travnju 1946. To isticanje funkcije velikim slovima na ovaj način nastoji
nametnuti svima te uspijeva u slučaju Slavka Goldsteina, kojemu taj njegov
naziv i najviše odgovara. Tako Goldstein, ovim svjedočanstvima te uz neko-
liko dokumenata koje nam nudi selektivno i u vlastitoj interpretaciji, rješava
pitanje poslijeratnog logora Jasenovac nastojeći ga svesti na radnu grupu o
kojoj govori Šimunjak. Pri tome daje prednost svjedočenjima nad dokumen-
tima koje ima i koristi. Slijedi dio priče koja nam govori o Šimunjakovu ra-
du i djelovanju u logoru Viktorovac, gdje je bio poslan prvo kao zamjenik
komandira straže, da bi nekoliko redaka i jednu-dvije rečenice poslije izjavio
kako je ondje obavljao dužnost oficira OZN-e. Ovaj dio iskaza odkriva nam
da Šimunjak nije pouzdan te da negira samog sebe. U to vrijeme straže i sli-
čni “izvršni organi” podpadali su u nadležnost KNOJ-a, podređenog OZN-i.
OZN-a je pak bila viši organ vlasti, izravno odgovorna ministru obrane i vr-
hovnom zapovjedniku. Nigdje u tekstu, osim na početku gdje navodi kako je
prošao kurs pri OZN-i za Hrvatsku, ne saznajemo kako je od zamjenika ko-
mandira straže došao do funkcije oficira OZN-e, iako je to važna, ali ne i
nemoguća, formacijska promjena. I o Šimunjakovom školovanju imamo dva

241
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7338 (pregledano
20.IV.2013.)

198
različita iskaza. Dok u pisanom i prvom audio iskazu kaže da je završio kurs
OZN-e pri Hrvatskoj, u drugom audio iskazu navodi da je boravio u visokoj
obavještajnoj školi Dzeržinski u Petrogradu. Moguće je Šimunjak prošao
obuku u obje škole, ali nam to nigdje ne navodi niti nam iznosi nekakvu
kronologiju. Upravo ovakav pristup kronologiji omogućuje mu da njegov
iskaz na prvi pogled izgleda logičan i uredan, moguće s ciljem zavaravanja
budućih istraživača. U dijelu izjave u kojoj govori o radu u logoru Jasenovac
nelogično zvuči izjava da je došao kada je otišla Zemaljska komisija za ratne
zločine. Ako je to tako, onda se njegov dolazak može i mora stavljati u
1945. s obzirom da je Komisija završila većinu svojih istraživanja u svibnju
i lipnju te godine. Iako i sam nastoji istaknuti grupu kojom rukovodi kao
“radnu grupu”, ipak u pismenom iskazu navodi logor te njegovo vanjsko
(KNOJ) i unutrašnje (milicija) osiguranje. Ovo je važno, jer u dvije godine
kasnijem audio iskazu Šimunjak spominje kako su logoraši bili smješteni u
dugačkoj zgradi šumarije, čega u prvom iskazu uopće nema. I ne samo to, u
tom iskazu odbija ikakvo postojanje smještaja zatočenika u bivšem ustaš-
kom logoru u Jasenovcu. No, ni u ovom slučaju Šimunjak nije dosljedan.
Pored smještaja u šumariji on govori o još dva mjesta u Jasenovcu gdje su
bili smješteni zatočenici, ali ne odkriva o kojim je lokacijama riječ. Radi li
se doista o slaboj memoriji uspješnog polaznika visoke obavještajne škole
Dzeržinski u kojoj nisu smjeli imati ni olovku, a morali su zapamtiti telefon-
ski imenik Petrograda? Ne slažu se ni dijelovi u kojima se govori o odlasci-
ma logoraša iz “radne grupe”. Dok oni u pisanom iskazu odlaze postupno
prema presudama u matični logor Viktorovac, u audio iskazu odlaze u Staru
Gradišku, Lepoglavu i Osijek. Iz prvog audio iskaza također je važno izdvo-
jiti dio u kojem navodi kako je u logoru bilo puno žice te da su oni iskoristili
jedan dio žice za ograđivanje “svoga logora” u šumariji. Žicu spominje i Er-
cegović kao jedan od osuđenika, koji sa svojim supatnicima tražeći žicu nai-
lazi na minsko polje, ali i grobište, o kojem govori na svoj način i Šimunjak.
U još nekim dijelovima Šimunjak se suprotstavlja samome sebi. Naime go-
voreći o “radnim grupama”, navodi kako su postojale grupe građevinaca,
bravara, električara i dr. Po njemu su najmanje grupe bile grupe bravara i
električara koje su imale “samo” po 300-400 ljudi, no zatim naglašava kako
je cjelokupna grupa imala samo 700 - 800 ljudi. U pisanom iskazu riječ je o
svega 600 osuđenika. Matematika mu ne ide najbolje, pa čak ni najosnovniji
račun, iako je svjedok prošao obavještajnu školu Dzeržinski. Struju su po
njemu dobivali iz dva agregata, a pisani izvori nam jasno govore da je posto-
jeća električna centrala u Logoru III. stavljena u pogon već krajem rujna

199
1945.242 Je li to Šimunjak znao, pa zaboravio, možemo samo nagađati. Nije
nevažan ni podatak da mu podršku u Jasenovcu pruža njegov vjerojatni
mentor i nadređeni Sotler, a u Jasenovcu je s njim boravio od kolovoza do
studenog 1946. i bivši zapovjednik Viktorovca, kapetan Dragan Majstoro-
vić. Prema Šimunjakovom iskazu, samo je jedna skupina zatočenika pobjeg-
la i to preko Save. Bjegunce su uspjeli uhvatiti, a jednoga od njih likvidirati
uz pomoć naroda Podkozarja. I u ovom ga slučaju demantiraju pronađeni
dokumenti. Nadalje, neobičan je Šimunjakov navod da je hrana dopremana
iz Siska, s obzirom da su Novska i hranom bogata Slavonija znatno bliže. O
tvrdnjama da su logoraši čitali novine, primali posjete, dobivali pakete i išli
preuzeti poštu u pisanim izvorima nigdje ni riječi. Slijedi Šimunjakova priča
o obnovi željezničkog mosta na Savi kod Jasenovca, koju Goldstein prihva-
ća i još bolje uklapa u svoj rad o “radnoj grupi”. O koliko “radnih grupa” i s
koliko ljudi je ustvari riječ? U svom se iskazu Šimunjak sjeća samo jedne
grupe s Križnog puta koja je po njemu prenoćila u Jasenovcu, a vodila ju je
neka krajiška postrojba. Moramo se ponovo pitati kada je to Šimunjak bio u
logoru u Jasenovcu: 1945. ili 1946. ili 1947.? Ili su se kolone Križnog puta
kretale po Hrvatskoj godinama nakon završetka rata? No, i ova Šimunjakova
tvrdnja govori o selekciji podataka kojom se pri pisanju svoga rada koristio
S. Goldstein koji poslije svega zaključuje: “Nikakva veća kolona zarobljeni-
ka s Križnog nije se zadržavala u Jasenovcu niti se u iskazima mještana
spominje da je prolazila kroz mjesto…”.243 Njegov krunski svjedok svjedoči
mu upravo o jednoj takvoj. Istina, on govori o mještanima kao svjedocima,
ali i Šimunjak je svjedok i to onaj koji je doslovno stvorio Goldsteinovu tezu
o radnoj grupi. Goldsteinovom neobičnom logikom vodi se i SP Jasenovac
koje na temelju jednog svjedočanstva očito nepouzdanog svjedoka donosi
općeniti zaključak navodeći da se “u izjavama suvremenika onog vremena
spominje boravak u Jasenovcu samo jedne skupine ratnih zarobljenika s
Križnog puta, u ljeto 1946.”, no već na istoj stranici ustanovljava da “zbog
porušenih mostova, kolone ratnih zarobljenika s Križnog puta nisu prolazile
niti se zadržavale u Jasenovcu”.244 Ukoliko je porušenost mostova predstav-
ljala problem, potrebno bi bilo razjasniti odkuda se u Jasenovcu stvorila ko-

242
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1945.g., br. 511, 1.X.1945.
243
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 182. ― GOLDSTEIN, S.; GOLDSTEIN, I. Jase-
novac i Bleiburg, (2011.), str. 113.
244
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7338 (pegledano 20.IV.2013.)

200
lona koju je Šimunjak navodno vidio 1946., ali i ona koja je prema dostup-
nim dokumentima prošla kroz to mjesto najvjerojatnije u lipnju 1945.245
Ipak, u pisanom Šimunjakovom iskazu najviše se doima posljedni dio u
kojem Šimunjak ističe da “ostalo smatra nevažnim”. Dojam ostaje da dosta
toga važnog nije izrečeno. Na kraju recimo nešto i o samom istraživanju. Ne
možemo se oteti dojmu da je gotovo naručeno jer u njemu posreduje udruga
od koje se, kada je ova problematika u pitanju, teško može očekivati objek-
tivnost. Besmisleno je ovdje govoriti o sukobu interesa jer se očito radi o
održavanju mita uz pomoć konstruirane istine.

Uređivanje zatočeničkih nastambi

Nedugo poslije, a možda i s Mirkom Šimunjakom u logor u Jasenovac

došao je Đuro Lavrnja iz Galdova, osuđen na 2 mjeseca i 4 dana kazne pri-
sinog rada od Okružnog suda u Sisku. U prijavi OZN-i za Baniju u Petrinji
broj 770/46 od 6. travnja 1946. navodi se kako je još 1940. položio ustašku
zakletvu i od tada aktivno djelovao kao član Ustaškog pokreta. Kao ranije
zakleti ustaša poslije sloma Jugoslavije stupio je u ustaški vod kod poznatog
ustaškog “zločinca” Ive Draženovića i kao takav sudjelovao u uhićenjima
pravoslavaca u svibnju 1941. Navodno je sudjelovao i u mučenjima u logoru
Caprag, te bio stražar nad “popovima” tijekom ljetnih radova. U službi ND
Hrvatske je ostao sve do njezina sloma a u Zagrebu se krio do 3. siječnja
1946. Sva svoja djela je priznao. U svom iskazu Lavrnja se izjašnjava kao
rimokatolik i Hrvat, sin Srbina Milana. Nadalje potvrđuje navode iz prijave
no ističe da je nakon 1941. radio kao puškar u puškarnici u Zagrebu. Kraj
rata je dočekao u Brežicama, gdje je zarobljen od JA, te je tada priključen V.
Kozarskoj brigadi tri mjeseca. Iz logora je pušten 21. kolovoza nakon što je
izjavio da je bio domobran. Lavrnja ističe da je u ustaše otišao kako bi zašti-
tio oca koji je bio solunski dobrovoljac i pravoslavac. U daljnjem iskazu na-
vodi pravoslavce koje je štitio i spasio u logoru. Osuđen je na kaznu od se-
dam mjeseci prinudnog rada bez lišenja slobode. Dopisom od 31. svibnja
traži isti sud od Odjela unutrašnjih poslova pri Kotarskom N.O-u Sisak
izvješće je li navedeni izdržao kaznu i ako jeste gdje. Otsjek unutrašnjih pos-
lova Kotarskog narodnog odbora u Sisku javlja 25. srpnja 1946. Kotarskom
sudu u Sisku da je Đuro Lavrnja “nastupio na kaznu 24. lipnja 1946. i upu-
ćen je prema naređenju odjela unutrašnjih poslova pro Okružnom N.O.-u

245
HDA, f. 421, Javno tužiteljstvo Narodne/Socijalističke Republike Hrvatske, kut. 92.
― Partizanska i komunistička represija, (2005.), str. 194. ― Partizanska i komunis-
tička represija, 2. (2006.), str. 271.

201
Banija u Kazneni zavod Jasenovac na izdržavanje kazne”.246 Dokument je
iznimno važan jer je riječ o dopisbi između dviju visokih i važnih ustanova
svake vlasti - sudstva i unutrašnjih poslova pod čijom se vlašću nalaze usta-
nove za zatočenike – te se u njemu jasno navodi “Kazneni zavod Jaseno-
vac”.
Ali u logor u Jasenovcu ne dolaze samo osuđenici i zatočenici iz Vikto-
rovca i Siska, već i i oni iz Stare Gradiške. Među njima je i šumarski inže-
njer Matija Helman koji je početkom lipnja došao u Jasenovac, dakle upra-
vo u vrijeme kada su u njemu bili Šimunjak, Lavrnja i mnogi drugi. Helman
je vodio dnevnik u malom džepnom kalendaru za 1946. godinu u koji je
unosio ono što je smatrao najbitnijim, ali i ono što je autocenzurom mislio
da može proći u mogućim pretresima. Budući je u Jasenovcu boravio svega
deset dana, ovdje taj dio dnevnika donosimo u cijelosti:247
“1. lipnja 1946 - Ušli u Jasenovac na uređenje konačišta.
2. lipnja - Kopanje poljskog zahoda. Uređenje privremenog štednjaka za
kuhanje hrane. Čišćenje, priprema za gradnju krušne peći i donos materijala.
Izvid u logoru - vanjski zidovi.
3. lipnja - Zidanje krušne peći i štednjaka. Izmjena uske pruge i obodnih
zidova bivšega logora.
4. lipnja - Dovoz cigle i ilovače za gradnju peći i zidanje iste. Popravak
rešetki na prozorima osuđeničke nastambe. Počelo sa sređenjem bunara.
5. lipnja - Dovoz materijala i zidanje peći.
6. lipnja - Zidanje peći, dovoz materijala i drva. Čišćenje i nasipavanje
nastambe.
Uređenje priručnog magazina i dolazak ljudi
7. lipnja - Zidanje, dovoz materijala šute, uređenje dvorište.
8. lipnja - Zidanje peći dovoz materijala za nasipavanje stanova, kopanje
bunara. Sušenje i dovoz saša i sječa vrba.
9. lipnja - odlazak – Gradiška.”

Iz gore navedenog dnevnika vidljivo je da je skupina u Jasenovac došla s

ciljem da obnovi i uredi dio nastambi u logoru za boravak i život, odnosno
da uredi konačište (prenoćište). Jesu li znali da to ne rade za sebe, nego neke
druge, dnevnik o tome ne govori. Uređuju se poljski zahodi, privremeni šte-
246
DASK, f. 765, Sudski predmeti političkih procesa Sisak, Petrinja, kut. 5, Stup 48 –
46.
247
HDA, f. 1801, Razne osobe XIX. i XX. stoljeća, kut.54, Kalendar (1946.) – dnevnik
inženjera Matije Helmana. Kalendar-Dnevnik je prva u cijelosti objavila Ljubica Šte-
fan, a kasnije u dijelovima Vladimir Horvat. ŠTEFAN, Lj. Poslijeratni Titov, (1998.),
str. 182-183. ― MRKOCI, V. i HORVAT, V. Ogoljela laž, (2008.), str. 83.

202
dnjak za kuhanje hrane, čisti prostor za gradnju krušne peći i donosi materi-
jal. Vrši se i izvid vanjskih zidova logora. Koji je smisao toga izvida ne mo-
žemo znati. Mijenja se uska pruga, no znači li to da se postavlja pruga nor-
malnog kolosijeka? Obnavljaju se zidovi logora. Popravljaju se rešetke na
prozorima osuđeničke nastambe, dakle postoji zasebna nastamba u kojoj su
osuđenici. Nastamba se čisti, a potom nasipa, vjerojatno zemljom ilovačom
kakvom je bio pokriven pod u većini slavonskih kuća u to vrijeme. Uređuje
se čak i priručno skladište, a 6. lipnja 1946. dolaze vjerojatno novi ljudi. Na-
stavljaju se radovi kojima se uređuje čitavi prostor s ciljem duljeg boravka
većeg broja ljudi. Sijeku se vrbe i šaš i suše, najvjerojatnije kao pokrov za
većinu srušenih krovova u logoru. Obnavlja se i uređuje prostor za boravak
ljudi, vjerojatno ratnih zatočenika i osuđenika, znači logor u Logoru III. Da-
kle, nije li jasno gdje su smješteni osuđenici i zatočenici? U selu, u šumariji?
Ovaj primarni izvor Goldstein spominje, no naravno ne daje mu nikakvu
pažnju. Zašto? Zato što izravno ruši Šimunjakovu i njegovu tezu o “radnoj
grupi” i naknadno Šimunjakovo sjećanje da su logoraši bili smješteni u
zgradi šumarije. S druge strane, ovaj dokument izravno potvrđuje postojanje
poslijeratnog logora u Logoru III. u Jasenovcu.

Sustavno odnošenje cigle iz bivšeg logora

Tijekom ljeta 1946. raščišćavaju se i obnavljaju stupovi željezničkog

mosta na Savi kod Jasenovca.248 Naravno u tome sudjeluju ratni zarobljenici
o kojima nam govori i S. Goldstein. Ali Goldstein govori samo o radovima
na željezničkom mostu preko Save kod Jasenovca te izostavlja ostatak pru-
ge, most kod Uštice, južno od željezničkog mosta na Savi kod Jasenovca i
most preko rijeke Strug, sjeverno od Jasenovca, zbog čije je obnove vjeroja-
tno i uspostavljen poratni logor Bročice koji će potrajati dulje vrijeme.
Da se u Jasenovcu u ljeto 1946. g. dosta radilo govore nam i dokumenti
Narodnog odbora kotara Novska. Naime, 29. srpnja 1946. u Novskoj se sas-
tao građevinski aktiv kotara Novska da raspravi “probleme izgradnje” odno-
sno obnove naselja kotara Novska. Odluku o sazivu ove sjednice je donijelo
Tajništvo Kotarskog narodnog odbora 2. srpnja, a proslijedilo ju je 10. srp-
nja iste godine.249 Na tom sastanku najveći dio rasprave je posvećen organi-
zaciji podjele prijevoza cigle iz logora u Jasenovcu i crijepa iz Novske. Me-
đu prisutnima u građevinskom aktivu kotara nalazili su se predstavnici ko-
tarskog odbora Jedinstvenog narodnog fronta (JNF-a), kotarske zadruge,

248
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 15, 57513, 58077, 58735, 45357,
47450.
249
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1946., 777.

203
stanice SPOMA, građevinskog državnog poduzeća i građevinskog kotarskog
aktiva, među kojima se ističe ime Anatolija Avramova, osobe koja imenom
ne pripada stanovništvu ovoga kraja. U dokumentu se ističe da će se “cigla
koja se nalazi u Jasenovcu dati oko 200.000 Paklenici i Uštici, za Bajir i
Novi Grabovac cigla koja se dobije od Holbergera, i cigla od zgrada u Jase-
novcu dati Jasenovcu, i to jednu zgradu koju mogu sami mještani očistiti i
raspodjeliti prema popisu”.250 Ovaj nam dokument potvrđuje autentičnost
dijela Cvrtilinog svjedočenja da su ciglu i građevinski materijal čistili i uto-
varali mještani Jasenovca, a ne logoraši. Iz dokumenta također saznajemo da
je planirano da najveći broj cigle dobiju stanovnici Paklenice i Uštice (iako
je Uštica, navodno najmanje popaljena), dok su mještani Bajira i Novog
Grabovca dobili ciglu od Holbergera (nema mjesta). Jasenovčani su dobili
ciglu od samo jedne zgrade sa zadatkom da je sami izvade i počiste. Koja je
to i kolika zgrada bila te koliko je cigle u njoj bilo ovdje nam ostaje nepoz-
nato. Također saznajemo i da je riječ o obnovi 190 kuća,251 ali ne i to radi li
se o broju kuća u jednom od ovih naselja ili u svim naseljima, što je vjeroja-
tnije. Nadalje se navodi da se za navedenih 190 kuća treba izdati 185 900
komada crijepa, a ono što i koliko bude falilo neka se kupi.252 Potrebno je
350 m3 građe koja će se rezati na pilanama i to po 10 m3 dnevno, a pri reza-
nju će pomagati izgladnjeli sela na dobrovoljnoj bazi. Zamjetno je da, iako
je najviše porušeno naselje, Jasenovac dobiva manje od nekih drugih nase-
lja, te da se samo jasenovačko stanovništvo zadužuje za pripremu i dobavu
materijala, koje oni sami čiste i sebi dobavljaju. Dakle, nije istina da mješta-
ni Jasenovca nisu znali za poslijeratni logor u Jasenovcu. Prema dokumentu,
prijevoz materijala za obnovu tri kuće u Jablancu potrebno je izvršiti šle-
pom,253 iako se u iskazima svjedoka prijevoz šlepom, odnosno brodovima
isključuje radi nemogućnosti prolaza brodova zbog srušenih mostova. S ob-
zirom da se to u dokumentu izričito navodi, može se zaključiti da su brodovi
i/ili šlepovi na dijelovima Save ipak prometovali. Na kraju se ističe da sav
posao pripreme i prijevoza materijala treba biti izvršen u roku od tri dana.254
Dva dana kasnije, 1. kolovoza 1946., sastavljen je “Zapisnik prilikom
prebrojavanja i raspodjele cigle”, a nazočili su tajnik kotarskog NO-a Ferdo
Košćuk, pročelnik Socijalnog zdravstvenog odsjeka Tome Zelačić, pročelnik
Financijskog otsjeka Lončar Nikola i stručni građevinski referent Avramov

250
DASK, f. 019, Narodni odbor kotara Novska (NOK), kut.3, Kotarski građevinski
aktiv, zapisnici – Zapisnik od 29.VII.1946.
251
Izvor naveden u bilj. 250.
252
Izvor naveden u bilj. 250.
253
Izvor naveden u bilj. 250.
254
Izvor naveden u bilj. 250.

204
Anatolij, poručnik upravnik zatočenika u Jasenovcu, jedan član Mjesnog
NO-a Jasenovac Stevo Katušić, jedan član Mjesnog NO-a Uštica i član Ko-
tarskog JNF-a Ante Šipuš.255 Prebrojavanjem cigle u logoru izbrojano je 793
950 komada, “bez komada i polovica”, od koje se za Staru Gradišku izdvaja
500 000 komada, pa za raspodjelu ostaje 293 950 komada cigle od zida lo-
gora. Predlaže se da se izdvoje i počiste komadi i polovice cigle te da se dio
također dodijeli logoru Stara Gradiška. Također ostaje i cigla iz fundamenta
koja se još treba izvaditi. Od preostale cigle - 291 000 komada - iza odpreme
logoru Stara Gradiška ima se 250 000 komada i polovica podijeliti selu Pak-
lenica te još 50 000 u komadima, odnosno ukupno 300 000 komada za Pak-
lenicu, te zatim selu Bajiru 100 000 komada. Tako bi za posavska sela ostalo
195 000 komada, te još razbacane cigle i komada. Također bi ostalo od peći
za pečenje cigle Ringlow još do 100 000. Tako bi podjela po posavskim se-
lima izgledala ovako: Uštici 100 000 komada, Jasenovcu 80 000 komada,
Jablancu 25 000 – 30 000 komada, a ostatak će se raspodijeliti prema gor-
njim kvotama. Kako je kotaru Novska potrebno 1 200 000 komada cigle,
nedostajalo je oko 390 000 komada. Nadalje se ističe da će “raspodjela po-
lovice od gornje podjele cigle biti u polovicama”. U logoru je ostalo još 20
000 komada sirove cigle i to će se podijeliti onima koji je budu željeli i koji
s njom budu mogli zidati tamo gdje je s takvom ciglom moguće zidati, ug-
lavnom ispod krova.256
Ova dva dokumenta nam govore o akciji podjele, utovara, prijevoza i is-
tovara cigle iz logora u Jasenovcu pri obnovi porušenih kuća u okolici Jase-
novca. Iz njih je vidljivo da mjesni nositelji vlasti nisu znali koliko ima cigle
u logoru na raspolaganju, kao i to da su pri obnovi prednost dobila srušena
naselja sa srpskim stanovništvom. Iznenađeni količinom cigle, poslije preb-
rojavanja, više od polovice cigle daju logoru u Staroj Gradiški, čime je jasno
da je negdje na višim razinama odlučeno obnoviti i povećati kapacitete u
Staroj Gradiški tako što će se sve zgrade u Jasenovcu srušiti, a od srušenog
materijala iz Jasenovca će se obnoviti i povećati logor u Staroj Gradiški.
Dakle ruši se jedan logor, ali povećava i gradi drugi. Ovi dokumenti, te zabi-
lješke iz urudžbenog zapisnika govore nam da nije bilo nikakve stihije ili
spontanosti o kojoj nam govori Goldstein, već je bila riječ o precizno orga-
niziranom poslu mjesnih i viših teritorijalnih vlasti. U izvorima nema nigdje

255
DASK, f. 019, NOK Novska, kut.3, Kotarski građevinski aktiv, zapisnici – Zapisnik
od 1.VIII.1946.
256
Izvor naveden u bilj. 255.

205
ni riječi o “spontanoj reakciji naroda koji je ovo omrznuto mesto i sam po-
čeo da zatire”, kako Goldstein prenosi Bogdanovićevo mišljenje.257
O tome kako su mjesne vlasti vodile brigu o cigli u Logoru III. u Jase-
novcu govori nam i zabilješka u uručbenom zapisniku koja zabranjuje izda-
vanje cigle iz bivšeg logora.258 Jasno je da je vlastima bilo iznimno važno da
pri raspodjeli vlada red. Mjesne vlasti upućuju 13. svibnja 1946. upit istom
ministarstvu može li se izvršiti razdioba cigle iz bivšeg logora. Na taj upit
dobivaju odgovor 29., a proknjižuju ga 31. svibnja 1946. Isti dan, a vjerojat-
no po dogovorenim uputama od 15. svibnja 1946. daju se upute za izvoz ma-
terijala iz logora. Ove zabilješke i gornji dokumenti Narodnog odbora kotara
Novska dovoljno govore o jasnoj organizaciji iznošenja i podjele materijala i
cigle iz Logora III.
Možemo zaključiti kako su revolucionarne narodne vlasti, od najnižih do
najviših, radile na tome da unište i uklone sve klasne, vojne i ideološke nep-
rijatelje, odnosno sve što može ukazivati na “buržoasku”, “nacističku” i “fa-
šističku” prošlost i stvaralaštvo, posebno ukoliko su nositelji te prošlosti bili
bogati građani, bez obzira na koga se to odnosilo. Dokaze o gospodarskom
razvoju do Drugoga svjetskog rata pod kapom “buržuja” Ozrena Bačića, te
onoga što je u međuvremenu stvorila “zločinačka” ND Hrvatska, trebalo je
uništiti.
Čišćenje i raščišćavanje stupova mosta na Savi kod Jasenovca je završe-
no,259 ali je utrvđeno da su temelji neuporabljivi, iako je Komisija u svom
elaboratu predvidjela njihovo korištenje. Zato je treća sekcija Z.O.P. Sisak
izradila elaborat i troškovnik za betoniranje temelja i stupova, te predložila
što brže i hitnije obavljanje tih radova zbog povoljnog vremena i vodostaja,
te nesigurnosti istih elemenata u narednoj godini. Jesu li sve planirane pos-
love izvršili nije nam poznato iz dostupnih dokumenata, no veliki posao ob-
nove mosta se nastavio 1947. o čemu nam govore dokumenti koje ćemo na-
vesti u daljnjem dijelu rada.
U ovakvim revolucionarnim vremenima zabrane su česte, a jedna od tak-
vih je od 5. kolovoza 1946. kada je zabranjeno hodanja prugom.260 Bilješke
ovog tipa česte su u uručbenim zapisnicima Mjesnog narodnog odbora Jase-
novac, ali nedostatak spisa daje nam samo mogućnost za špekulacije i pred-
postavke koje mogu biti raznovrsne.

257
MATAUŠIĆ, N. Jasenovac, (2003.), str. 178. ― GOLDSTEIN, S.; GOLDSTEIN, I. Jase-
novac i Bleiburg, (2011.), str. 109.
258
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1946., br. 409.
259
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 15, spis 51934., 58077.
260
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1946., br. 1142.

206
 Bijeg skupine zatočenika iz Jasenovca u kolovozu 1946.

Podkraj kolovoza 1946. pobjegla je iz logora jedna skupina logoraša o

čemu saznajemo iz spisa kasnijeg nastanka. Naime, Odjeljenje Uprave dr-
žavne bezbednosti (UDB-a) za okrug Baniju, Ministarstva unutrašnjih pos-
lova u Sisku, prijavljuje Javnom tužilaštvu Ivana Križanovića iz Đakovačke
Breznice, koji je u Istražnom zatvoru u Sisku od 18. 11. 1946. jer je s gru-
pom od devet kažnjenika, kao kažnjenik po Vojnom sudu u Osijeku na 5
godina prisilnog rada, pobjegao iz zatvora, razoružavši pri tome jednog stra-
žara i otevši mu pušku.
Kako i gdje je to bilo govori nam sam akter, Ivan Križanović na sasluša-
nju kod Odjeljenja UDB-e za okrug Baniju. Na pitanje tko je i kako organi-
zirao bijeg iz “logora Jasenovac”, on navodi Tomu Andraševića, Josipa
Krakića, Adama Strškovića i Ivana Vukušića. Akciji su se priključili i Milan
Hrvojević, Čedo, kojem se ne sjeća prezimena, Luka Šalamun, Pero Marko-
vić i on, Ivan Križanović.
Nakon što su razoružali stražu i stražare, dali su stražarima mogućnost da
idu s njima ili da se vrate u logor, što su oni i prihvatili, te se vratili u logor.
Pobunjeni zatočenici pobjegli su u smjeru Novske. Nastavili su put u šumu
kod Jazavice, kamo su došli 30. kolovoza. Čini se da je organizator bijega
bio Tomo Andrašević koji ih je uvjeravao kako ih u šumi čeka veza s križa-
rima i kako će se njima priključiti. Andrašević i Stršković su potom otišli u
selo Jazavicu i donijeli im dva kruha i oko dva kilograma slanine. Potom su
oko osam dana čekali vezu za križare kada im se javio neki Vala koji im je
rekao da su razbijeni i da se svako snalazi kako zna i umije. Tako su on, Lu-
ka Šalamun i Petar Marković krenuli kućama u Slavoniji. Kod “Piramide”261
su bili napadnuti, pa su se razbježali, s tim da su Šalamun i on ostali zajed-
no, a što se zbilo s ranjenim Perom Markovićem nije mu poznato. Kada su
došli blizu njegove kuće, njegova žena je nahranila njega i Šalamuna koji je
nastavio put prema svojoj kući, a on je ostao krijući se po selu do 12. stude-
noga 1946. kada je uhićen u svome selu kod susjeda. Za to vrijeme najviše
se krio na tavanu svoje kuće. Slijede optužnica, glavna rasprava, presuda i
zatim upućenje u Kazneno – popravni dom u Lepoglavi. Na javnoj raspravi
koja je trajala punih 45 minuta i na osnovi koje je Ivan Križanović osuđen
na lišenje slobode u trajanju od 15 godina i gubitak svih građanskih i poli-
tičkih prava u trajanju od 4 godine, navodi se kako mu se u kaznu uračunava

261
Neslužbeni naziv korišten u narodu za vrh Požeške gore, zbog njegova izgleda. Služ-
beni je naziv vrha Maksimov hrast i visok je 616 m iznad mora. Vidi: POLJAK, Željko.
Hrvatsk planine, planinarsko-turistički vodič. Izd. Planinarski savez Hrvatske, Zag-
reb, 1996., str.73-74., zemljovid 2.

207
izdržani zatvor i kazna u zavodu Lepoglava, no potom je u zagradi nadopi-
sano rukom Jasenovac. U presudi koja je donesena se navodi da se “u izre-
čenu kaznu optuženom uračunava istražni zatvor od 18. 11. 1946. i izdržana
kazna u zavodu za prisilni rad Jasenovac od dana nastupa do dana bjek-
stva”.262 Prema tome, istražitelj UDB-e postavlja pitanje u kojem izričito
navodi “logor Jasenovac” iz kojega su pobjegli Križanović i ostali, a potom i
sudac u presudi izričito navodi zavod za prisilni rad Jasenovac, a ne nekakvu
radnu grupu ili Zavod za prisilni rad Sisak. Točno je da su u Jasenovac dola-
zili osuđenici i iz Siska, ali u Jasenovac su dolazili i osuđenici iz Zagreba,
Bjelovara, na koncu i iz Osijeka, odakle dolazi i Križanović. I Đuro Lavrnja
je od Okružnog suda u Sisku upućen u Kazneni zavod Jasenovac.
Čini se da poslije 27. listopada 1946. u Jasenovcu dolazi do premještaja
narodne milicije “u zgrade NNO”,263 no gdje su te zgrade i koje su nismo
mogli odrediti. Deset dana ranije, 17. listopada, traži se ispražnjenje zgrada
za narodnu miliciju.264 Iako je drugo predhodilo prvome, u uručbenom zapi-
sniku je to napisano obrnuto, što govori da su podaci naknadno upisivani u
uručbeni zapisnik.
Možda bi Slavko Goldstein i priznao postojanje logora, ali ne će nikako
priznati ubijanje u logoru. Zašto? Ponovo je po njemu razlog nepostojanje
dokumenata. Svjedoci koji govore o tome po njemu nisu vjerodostojni, pa
makar o tome govorili i oni koje je naručio sam Goldstein. Ipak, pojedini
dokumenti su sačuvani. U fondu Zemaljske komisije za ratne zločine zabi-
lježena su dva policijska agenta Josip J. Batarelo265 i Marko Radić Ivanov266

262
DASK, f. 765, Sudski predmeti političkih procesa Sisak, Petrinja, kut.9, Stup 251 -
46.
263
DASK, f. 321, MNO, uruč. zapisnik za 1946., br.1409. Nejasno je što znači kratica
NNO.
264
Izvor naveden u bilj. 263., br. 1417.
265
HDA, f. 306, Zemaljska komisija za ratne zločine, (dalje ZKRZ) kut. 379, serija Zh
28326. ― HDA, f. 890, Personalni spisi državnih službenika zemaljske vlade pokra-
jinske uprave i oblasnih uprava Savske banovine, Banovine Hrvatske i ministarstava
NDH-a, dossier 22702. ― HDA, f. 223, Ministarstvo unutarnjih poslova NDH-a, dos-
sier br. 13824. Prema Personalnim spisima Batarelo je 1. prosinca 1934. unaprijeđen
od policijskog stražara III. klase u policijskog stražara II. klase. Uspostavom Banovi-
ne Hrvatske postavljen je 30. rujna 1940. za redarstvenog agenta. U Ministarstvu unu-
tarnjih poslova NDH- a vodi se pod brojem 13824. kao redarstveni detektiv I. skupi-
ne, zvaničnik prve skupine, što znači da je u najmanju ruku zadržao svoj položaj iz
Banovine Hrvatske. Zbog sporazuma između Italije i NDH-a on se prvo povukao na
posao u Omiš, a potom je iz Omiša premješten u Sisak 11. listopada 1941. U Sisku je
na dužnost stupio 4. ili 5. studenoga 1941.
266
HDA, f. 306, Zemaljska komisija za ratne zločine, kut. 379 serija Zh 28327. ―
HDA, f. 890, Personalni spisi državnih službenika zemaljske vladepokrajinske upra-

208
iz Siska za koje se navodi da su strijeljani u Jasenovcu. U dokumentu se ne
precizira točno vrijeme likvidacije, ali je svakako riječ o razdoblju između 6.
svibnja 1945. i 31. svibnja 1946.
Pored gore navedenih bivših policajaca i policijskih agenata Kraljevine
SHS i Jugoslavije i ND Hrvatske zabilježen je slučaj i jednoga domaćeg ja-
senovačkog Srbina, Vladimira Trivunčića, ubijenog pred ulazom u logor u
Jasenovcu od “pijanog vojnika” Jugoslavenske armije. Trivunčić je ubijen
navečer 21. studenoga 1946. dok se vraćao iz šume sa svojim krmačama od
kojih je preživljavao.267 Što rade vojnici ispred srušenog logora u kojem ne-
ma nikoga? Čekaju jasenovačke svinjare da ih likvidiraju? Navodno su pred
neporušenim ulaznim vratima na straži bila dva stražara JA i čuvala “zatvo-
rena vrata”. Obrazloženje o likvidaciji je u najmanju ruku tragikomično, tim
više jer se ne spominje ime ni jednog stražara. Okolnosti o navedenom os-
tavljamo na prosudbu i daljnja istraživanja povjesničarima.268

ve, oblasnih uprava, Savske banovine, Banovine Hrvatske i ministarstava NDH-a,

dossier 14734. ― HDA, f. 223, Ministarstvo unutarnjih poslova NDH-a, dossier br.
14831. Marko Radić rođen je 13. travnja 1903. u Kotezima kod Vrgorca. Sin je Ivana
i Ive. Šesti razred pučke škole je završio 1914./15. u Vrgorcu vrlo dobrim uspjehom.
Oženio se 25. travnja 1936. u župi Sv. Križa u Splitu Anom Tecilazić. U žandarmeriji
je radio od 1. lipnja 1926. do 31. lipnja 1936. kada je dobio otkaz, jer zbog bolesti i
potrebe liječenja u bolnici nije mogao ići u premještaj na bugarsku granicu. Premješ-
taj je dobio zato što je njegov brat izvjesio hrvatsku zastavu u svojoj trgovini, a on se
nije tome suprotstavio, spriječio to ili prijavio. Ispostavi Banske vlasti Banovine Hr-
vatske šalje 3. listopada 1939. zamolbu za prijem za policijskog agenta, što mu biva i
ispunjeno slijedeće godine. Kao takav je uključen u Ministarstvo unutarnjih poslova
ND Hrvatske. Prvo je službovao u Splitu, potom u Omišu, a od listopada 1941. prem-
ješten je u Sisak. Petar Bezina kao datum Radićeve smrti navodi 20. lipnja 1945., no
nigdje ne navodi izvor. Vidi: BEZINA, Petar. Župljani župa povjerenih Franjevačkoj
provinciji Presvetog Otkupitelja, žrtve rata 1941.-1945., 1990.-1995. Izd. Provincija-
lat franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja – Split. Split, 2003., str. 1093.
267
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 616, bilj. 1.
268
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 616, bilj.1. Prema
navodima autora Trivunčić je imao velike i zasukane brkove i kao takav dotičnog je
stražara asocirao na četnika, zbog čega je na njega nasrnuo i kundakom ga isprebijao
do smrti. Vlasti su pak njegov postupak objašnjavale time što je isti bio jasenovački
ustaša kojemu se povratio poriv za ubijanjem. Zato je “kasnije” strijeljan, a drugi je
stražar osuđen na robiju. Ne spominje se ni jedno ime, nikakav sud ni ustanova, na-
ravno ni mjesto, ni vrijeme stradanja. Možda ovome primjeru imamo zahvaliti da o
poslijeratnom logoru u Jasenovcu nema nikakvih svjedočanstava mještana Jasenovca.

209
 Odpuštanje dijela jasenovačkih zarobljenika tijekom 1947. godine

Za 1947. godinu ne raspolažemo tolikim brojem izvora kao za predhod-

nu, no ipak je moguće rekonstruirati pojedina zbivanja na jasenovačkom po-
dručju.
Dana 20. siječnja 1947. GURS269 je zatražio isplatu za radove vađenja
mosne konstrukcije kod Jasenovca zato što računi nisu dostavljeni na vrije-
me.270 Iz drugog dokumenta, koji se nalazi u omotu istog spisa, saznajemo
da se radilo o ekipi koja je čistila plovni put na Savi kod Jasenovca, s kojom
je bilo dogovoreno da će sudjelovati kod vađenja cjelokupne konstrukcije
mosta. Ekipa je posao odradila u travnju i svibnju 1946.271 Slijedi i račun s
popisom svih sudionika posla i njihovog zanimanja. Načelnik Željezničke
uprave u Zagrebu ing. Bogner u obrazloženju obračuna izvršenih poslova iz
1946. zabilježio je kronologiju obavljanja poslova: 2. – 11. i 15. – 30. trav-
nja, te 1. – 12. svibnja.272 Posao izgradnje mosne konstrukcije mosta kod
Uštice i na Savi kod Jasenovca preuzela je Tvornica mostova, vagona i stro-
jeva Brod na Savi. Ova tvornica je 30. ožujka 1946. dobila nacrte profila
korita rijeke Save kod Uštice i Jasenovca na Savi, ali ih je morala predati
Ministarstvu saobraćaja u Beogradu, zbog čega je zatražena još jedna kopija
kako bi završili posao.273 Posao na mostu na Savi kod Jasenovca je složen i
velik pa se u njega u svibnju 1947. uključuje i Splošna stavbena družba Ma-
ribor, ali budući je sav spis vraćen istom poduzeću274 ne možemo znati koji
dio poslova je to poduzeće obavljalo. Na drugom mjestu saznajemo da je to
poduzeće izradilo glavni projekt mosta.275 Početkom svibnja 1947. Tvornica
mostova, vagona i strojeva iz Broda na Savi zahtjeva da Ministarstvo saob-
raćaja hitno zatraži od Glavne uprave za crnu metalurgiju u Beogradu točno
određene vrste lijevanog i kovanog čelika za izradu ležišta željezničkog
mosta u Jasenovcu.276 Dopisba se vodi od sredine lipnja, kada su vjerojatno
riješeni spomenuti problemi. Čini se da je GURS 1946. uklonio samo dio
starog željezničkog mosta u Jasenovcu jer Kapetanija iz Siska prvo 15. svib-
nja, a potom od 18. lipnja traži da se ukloni stara konstrukcija mosta na Savi

269
Glavna uprava rečnog saobraćaja pri Ministarstvu saobraćaja.
270
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.19, spis 3298.
271
Izvor naveden u bilj. 270, Zapisnik Željezničkoj upravi u Zagrebu, rukopis.
272
Izvor naveden u bilj. 270, knj.19, spis 81882.
273
Izvor naveden u bilj. 270, knj.19, spis 4644.
274
Izvor naveden u bilj. 270, knj.19, spis 14131.
275
Izvor naveden u bilj. 270, knj.19, spis 30226.
276
Izvor naveden u bilj. 270, knj.19, spis 15987.

210
kod Jasenovca kako bi brodovi konačno mogli slobodno ploviti. Za posao
vađenja preostalog dijela stare konstrukcije zadužuje se Sekcija Bogojevo.277
Od ljeta 1947. poslovi se smanjuju, što se može zaključiti i na osnovi od-
luke Okružnog narodnog suda u Brodu od 24. lipnja te godine kojom se lik-
vidira prometnu zadrugu iz Jasenovca.278 Krajem lipnja 1947. uspostavljena
je telefonska veza između Novske i Struga, vjerojatno radi boljeg i uspješni-
jeg obavljanja poslova obnove i rekonstrukcije željezničke pruge Novska –
Jasenovac i mosta na Strugu.279 Je li te godine uspostavljen i brodski promet
Savom280 i obnovljeno pristanište u Jasenovcu ne možemo sa sigurnošću reći
jer do tog trenutka još nije obnovljen željeznički most na Savi. No, čini se da
se polako uspostavlja riječni promet na Savi te obnavljaju kapetanija i pris-
taništa. Kod Uštice se 31. lipnja 1947. zatvara željeznički inundacijski
most,281 čime završava njegova obnova, a 4. kolovoza se potražuje rebrasti
lim za mostove preko Struga i Save kod Jasenovca.282 Rebrasti lim je iznova
tražen od rujna – studenoga 1947., no potom se podigao i vodostaj na Savi i
radovi su odgođeni. Upravljanje električnom centralom predano je Industrij-
skoj zadruzi u Jasenovcu.283 Na osnovi onoga što se kasnije zbivalo, može-
mo zaključiti da su to bili posljednji uzdasi industrije u Jasenovcu. U jesen
iste godine popravljen je obrambeni nasip na Savi kod Jasenovca i Drenova
Boka.284 Jesu li i te radove obavljali zatočenici logora u Jasenovcu?
Dana 25. rujna 1947., u Jasenovac dolazi Sekcija za gradnju mosta iz Bo-
gojeva koja traži prostorije za radnike koji će sudjelovati na gradnji željez-
ničkog mosta na Savi.285 Istog dana iz zabilješke uručbenog zapisnika sazna-
jemo da je korištenje željezničkog mosta na Savi kod Jasenovca predviđeno
i za cestovni promet.286 Mjesec dana poslije, 26. listopada 1947. u gradnju
mosta se uključuje Građevinsko željezničko preduzeće Mostogradnja iz Ti-

277
Izvor naveden u bilj. 270, knj.19, spis, 17160.
278
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1947., 659.
279
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.20, 17444., 19841.
280
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1947., 684.
281
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.19, spis 19468. Bogojevo je mjesto
na lijevoj obali Dunava, nasuprot Erdutu u Hrvatskoj. Između ta dva naselja nalazio
se most željezničke pruge Osijek (Vinkovci) - Subotica.
282
Izvor naveden u bilj. 281, spis 19507, 24783, 21788.
283
DASK, f. 321, MNO, u. z. za 1947., 700. U zabilješci uručbenog zapisnika nema
datuma ponovne uspostave električne centrale. No može bit da je električna centrala
tada dana na upravu Industrijskoj zadruzi u Jasenovcu i da svoj rad uopće nije preki-
dala.
284
Izvor naveden u bilj. 283, 1050.
285
Izvor naveden u bilj. 283, 1094.
286
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.19, spis, 23518.

211
tela.287 U zabilježbi istog spisa navodi se oslobođenje ratnog zarobljenika
Bitefir Hermana i molba za izdavanje njegove legitimacije u Novskoj.288 Ista
se isprava izdaje i Rudolfu Kepleru. Pri Odjelu Uprave Kotarskog narodnog
odbora vodi se registracija oslobođenih ratnih zarobljenika,289 što nam govo-
ri da je sredinom te godine jedan dio ratnih zarobljenika, iz za sada nepozna-
tih razloga, oslobođen, te da su postali državljani FNRJ ili su se vratili u ma-
tične zemlje. Zadatak za otvaranje obnovljene pruge Zagreb – Novska preko
Siska dobiva 27. studenog te godine Združena stanica Novska.290 Početkom
prosinca 1947. u prostorije Mjesnog narodnog odbora i radničke nastambe
uvodi se električna energija.291 Most nije otvoren jer je bilo potrebno još če-
lika, a potom se u prosincu podigao i vodostaj Save što planirani završetak
radova odgodilo do daljnjega.292
Puštanjem u promet željezničkog vlaka između Novske i Jasenovca 2.
siječnja293 počinje 1948. godina. Dana 15. veljače pušten je u promet i želje-
znički most preko Save kod Jasenovca.294 Željeznička postaja u Jasenovcu
25. ožujka dostavlja zahtjev za osobljem,295 a u travnju se postaja uređuje i
gradi krnji kolosijek.296
Promet će krenuti, ali propadanje Jasenovca ne će prestati. Iz kratke zabi-
lješke Građevinskog željezničkog preduzeća Mostogradnja doznajemo da će
brigu oko opskrbe hranom ratnih zarobljenika Nijemaca, koji rade na izgra-
dnji mosta u Jasenovcu, preuzeti to poduzeće.297 Iz jedne druge zabilješke
saznajemo da je jedan dio mještana Jasenovca, ostao bez građe koju je prip-
remio za obnovu kuća, jer ju je odnijela poplava.298 Istovremeno, Župni ured
moli zaštitu radi prisvajanja crkvenih zgrada.299 Građevinskom željezničkom
poduzeću Mostogradnja se vraća građa korištena za izgradnju mosta kod
Jasenovca.300 Ipak u Savi je bilo još ostataka starog mosta koji se nastavljaju

287
Mjesto u Banatu na lijevoj obali ušća rijeke Tise u Dunav.
288
DASK, f. 321, MNO, uruč. zapisnik za 1947., br. 1247.
289
DASK, f. 321, MNO, uruč. zapisnik za 1947., br. 1399.
290
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.20, 30992.
291
DASK, f. 321, MNO, uruč. zapisnik za 1947., 1433.
292
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.19, spis 30226.
293
DASK, f. 321, MNO, uruč. zapisnik za 1948., br. 12.
294
KOZJAK, J. O razvitku, (1951.), str. 116
295
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 29, 7835.
296
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj.26, 95.
297
DASK, f. 321, MNO, uruč. zapisnik za 1948., 83.
298
DASK, f. 321, MNO, uruč. zapisnik za 1948., 90.
299
DASK, f. 321, MNO, uruč. zapisnik za 1948., 192.
300
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 29, 10028.

212
vaditi od druge polovice travnja.301 U drugoj polovici svibnja podpisuje se
ugovor sa Željezničkim građevinskim preduzećem za gradnju upornjaka na
savskom mostu kod Jasenovca.302 Tko je, kada i koliko dugo gradio te upor-
njake ne znamo jer nismo naišli na dokumente ili bilješke koje bi nam odkri-
le nešto više o tome. U lipnju 1948. za uspješno obavljene poslove na mostu
preko Save i Struga poduzeće Mostogradnja je dobilo premije.303 U međuv-
remenu započinje gradnja autoputa Bratstvo-jedinstvo između Zagreba i Be-
ograda koja je zahtijevala velike količine šljunka i pijeska. Jasenovac kao
mjesto nasuprot ušću Une u Savu ima obilje toga materijala što nam potvr-
đuje i zabilješka koja govori o pristojbi za kola šljunkare za auto put.304 Go-
tovo istovremeno, podkraj 1948., navode se neke nepravilnosti na kolosijeku
Savska obala.305 Moguće je da se radilo o kolosijeku za Logor III., ali bez
dokumenata ne možemo to sa sigurnošću tvrditi.

Poslijeratna stratišta i grobišta na jasenovačkom području

Dok se o logorima i nekakvim sličnim oblicima boravka u poratnom raz-

doblju u Jasenovcu ponešto pisalo i svjedočilo, o likvidacijama, stratištima i
grobištima u Jasenovcu i oko njega zabilježeno je veoma malo. Zato je jed-
nostavno i lako Goldsteinu ustvrditi kako nikakvih masovnih likvidacija u
poratno vrijeme u Jasenovcu nije bilo. No je li to baš tako pokušati ćemo
odgovoriti u ovom poglavlju. Prvo ćemo se poslužiti svjedocima i njihovim
iskazima, a potom ćemo vidjeti što nam o tome govori arhivsko gradivo.
Prvo spominjanje poratnih likvidacija u Jasenovcu zabilježio je Zvonko
Ivanković – Vonta u tjedniku “Globusu” gdje ističe da su brojne kolone Kri-
žnog puta prolazile kroz Jasenovac gdje su ubijani “bez ikakve istrage i su-
da, a broj ubijenih se kretao između sedam i osam tisuća”.306 Potom je Dra-
go Ercegović u “Vjesniku” iznio svoje potresno svjedočanstvo o jarcima i
kanalima dubokim oko 1,5 m u kojima su bili pobijeni mrtvaci jedan do
drugoga u civilnom i vojnom odijelu, koji su bili posve svježi i čiji su vjero-
jatni egzekutori bili partizani, odnosno J.A. Nedugo poslije njega Ljubica
Štefan iznosi svoj zaključak kako su iskopani ostaci iz 1964. zapravo ostaci

301
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 29, 11631.
302
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 29, 12984.
303
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 29, 14482.
304
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 32, 18852.
305
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica, knj. 32, 19993.
306
IVANKOVIĆ, Z.. Jasenovac, (1992.), str. 16.

213
žrtava poslijeratnog komunističkog logora,307 a ne onog iz 1941.-1945. Na
drugom mjestu ona iznosi svjedočenje Slavka Bašića, četrnaestogodišnjeg
sudionika Bleiburga koji se sjeća strašnog prizora gomile leševa na livadi u
Logoru III. u Jasenovcu, među kojima je prepoznao učitelja s kojim je noć
ranije spavao u jednom štaglju.308 Drugi svjedok Dr. Ivan Paspa je rušeći
izvana južni zid logora naišao na rahlo tlo koje se ispostavilo kao plitko gro-
bište širine 5 – 6 m nepoznate duljine.309 N.N. svjedok je preživio strijeljanje
na rovovima iskopanim za tu namjenu na obali Save.310 Vide Pavlović iznosi
zanimljivo svjedočenje o tome kako je 40 hrvatskih časnika kopalo rupe za
sebe na Gradini. Noću su tamo odvodili hrvatske zatočenike i ubijali ih.
Spasio se samo jedan koji se vratio u logor i preživio.311 Na ovu se priču na-
dovezuje iskaz Franje Cvrtile koji kaže da je u Gradini bio samo jednom i to
na groblju.312 Što je on tražio i radio na groblju koje vjerojatno s njim i nje-
govim precima nema ništa i o kakvom i kojem se groblju radi?
U opsežnoj knjizi Buljana i Horvata u kojoj se bave svim žrtvama Dru-
goga svjetskog rata i poraća objavljeno je i zasebno poglavlje o stratištima i
grobištima Novljana na Novljanskom i susjednim područjima.313 Ipak, kada
je u pitanju Jasenovac, autori se pozivaju na Slavka Goldsteina i objavljuju u
prijepisu njegov tekst. Popisi grobišta se nalaze uz imena žrtava i okolnosti
stradanja, pa je neobično da stratišta i grobišta koja se tu nalaze ne obrađuju
i ne uzimaju u obzir. Stratište i grobište koje su detaljno obradili je ono na
obali rijeke Lonje, u selu Ilovi, na području kutinske općine, gdje su 8./9.
svibnja 1945. strijeljane 42 osobe iz tog dijela Posavine: iz Drenova Boka:
7, iz Jasenovca: 3, Košutarice: 2, Krapja: 6, Plesma: 9, Puske: 6, Sigetca: 2 i
iz Lonje: 7.314 Dan ranije partizanske narodne vlasti su ih pozvale da s hra-

307
ŠTEFAN, Lj. SUBNOR Hrvatske, (1998.). ― ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama,
(1999.), str. 153-159.
308
ŠTEFAN, Lj. Svjedočenje stradalnika, (1998.). ― ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama,
(1999.), str. 160-161.
309
ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama, (1999.), str. 161-162.
310
ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama, (1999.), str. 161-163.
311
VUKOREP, S. Preživjeli svjedoče, (2005.), str. 326.
312
JUSP, Sign. SPJ – DMZ 227/12, Izjava Franje Cvrtile od 7. VII. 2002.
313
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 965-995.
314
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 981-982, 984 i 985. Na
ovim je stranicama objavljen i popis likvidiranih po selima. Ubijeni su ležali mrtvi na
pješčanoj obali Lonje punih osam dana. Kako je bilo toplo naredili su dvojici ljudi da ih
zakopaju, što su oni i učinili. Gore navedena skupina ljudi provela je četiri dana u dvo-
rištu kina u Kutini, a zatim su izvedeni u pratnji dvadesetorice vojnika, na čelu kojih je
bio neki 17-godišnji Svilar iz Vojvodine. Kada su došli na obalu Lonje kod Ilove rečeno
im je da se odmore na livadi koja je bila ograđena bodljikavom žicom. Poslije odmora

214
nom i alatom pođu popravljati mostove na rijeci Trebež. Samo je šest strada-
lih Lonjana sahranjeno u mjesnom groblju, dok su ostali stradalnici ostavlje-
ni na stratištu. Kasnije je to priznao i najviši djelatnik ondašnje OZN-e, a
potom i UDB-e Jefto Šašić.315 Kao moguća stratišta grobišta spominju se i
jame – krateri od avionskih bombi u Rasadniku u Osječkoj ulici u Novskoj,
prema željezničkoj pruzi kod ložionice i ciglana Bročice.316 Budući se u cig-
lani u Bročicama nalazio i logor, za predpostaviti je da bi i ondje moglo biti
stratište i grobište. Najveće mjesto stradanja i poratno grobište Jasenovčana
po popisima žrtava je šuma Trstika kod Jasenovca,317 gdje je stradalo oko 15
žitelja Jasenovca. Nije jasno je li Pepelana kod Trstika dio istog prostora i
grobišta, ali se navodi u jednom slučaju ubojstva.318 Drugo po veličini grobi-
šte je šuma uz rijeku Ilovu u kojoj se navodi 6 stradalih Jasenovčana.319 Kao
pojedinačno stratište i grobište navodi se i Donje Polje kod Jasenovca.320
Goldsteinovoj tezi zločina osvetništva najbolje odgovara slučaj ubojstva
svinjara Dragutina Karla Mačkovića Ekeje, kojega je u šumi Trstika uhitio
četnik, potom nedićevac, a od 1944. partizan, Milan Trivunčić Cukelj te ga
potom odveo u dvorište Milana Balaća u Mlaci, podigao i objesio na visoku
gredu, pekao i potom bacio u rijeku Savu.321 Iako su im bila poznata dotada-

vezani su žicom. Dvojica vojnika su ih tukla jasenovom batinom, a zapovjednik je pu-

cao po njima strojnicom. U tome su mu se pridružili. Preživjeli su Ivan Šubić i Đuro
Kos koji su pobjegli na putu od Kutine do stratišta. Posebno strašan je slučaj Ivana Ko-
sa Kolara i Nikole Milašinovića. Kos je pri strijeljanju ranjen u bedro. Pored velikih bo-
lova, stisnuo je zube, pritajio se i kada je pao mrak, oslobodio se trojice mrtvih prijate-
lja s kojima je bio vezan i puzeći prešao na drugu obalu rijeke. S njim je, također ranjen
u usta, ruku i zatiljak, ostao živ Nikola Milašinović iz Košutarice. Obojica su uspjela
doći kući i sakriti se. Kosa je nakon dva tjedna prijavio susjed, pa ga je odvela policija
(narodna milicija) i ubila. Milašinović se otišao prijaviti u Novsku zajedno s nećacima
koji su bili u partizanima, Mijom i Stjepanom Marenićem. Ni Milašinović, ni Marenići
se više nisu vratili kući.
315
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 981
316
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 995.
317
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 617-620, 624, 626,
628.
318
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 622.
319
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 620, 621, 627.
320
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 627.
321
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 632. Cukelj je zajed-
no s Milutinom Samardžijom pokušao prodati svinje, ali nije uspio. Zločin je ubrzo
otkriven nakon čega su obojica uhićeni i osuđeni na smrt po Okružnom sudu u Daru-
varu. Dragutin je imao tri sina od kojih su dva stradala u logoru Jasenovac, a jedan
poslije Bleiburga. Vidi: Isto, str. 633.

215
šnja istraživanja o logorima, stratištima i grobištima Jasenovca poslije Dru-
gog svjetskog rata Buljan i Horvat ne navode ništa od tih istraživanja.
Što se tiče počinitelja o njima autori navode jako malo podataka. Među
njima se ističe predratni jasenovački komunist, poratni oficir OZN-e u Nov-
skoj Nikola Đilas Đika, a pomagali su mu: Kotur Milan Mijo, zvani Murat,
Borović Milan, zvani Buljac, Trivunčić Milan Mijo,322 zvani Cukelj, Kukić
Mitar, Kukić Nikola, Bačić Momčilo, zvani Parać, Vidaković Đurica, Ćuka-
lac Rajko, Šestanović Milan,323 zvani Grklja, svi iz Jasenovca te Balać Mi-
lenko iz Mlake.324 O počiniteljima nam svjedoči i pismo Petra Čevizovića
Komisiji za utvrđivanje žrtava rata i poraća koje su u cijelosti objavili Bu-
ljan i Horvat. On kao glavne počinitelje zločina nad oko pedeset ljudi iz Po-
savine navodi slijedeće: lovac Ivan Crnojević, sin Ivana Maćana iz Nove
Subocke, udbaš i lovac Ambroš Viktor iz Kutine, Ivanov šogor Ivan Prša šef
OZN-e u Novskoj te neki Vlado Švanko.325 Emil Sattolo tvrdio je da su po-
pise osoba za likvidaciju u Krapju pripremali Milan Vaistina, star 60 godina,
umirovljeni lugar i službenik stare Jugoslavije, te simpatizer partizana, To-
mo Gmazel, izučeni kolar i domobranski vodnik, mačekovac Đuro Bogda-
nović, star 50 godina, ribar u doba ND Hrvatske u selskoj policiji, Ivan
Gmazel Švajcer, star 50 godina, seljak i simpatizer partizana, Luka Bunje-
vac, star 40 godina, seljak, mačekovac i pripadnik selske milicije i Luka Vi-
daković, seljak, član selske milicije u doba ND Hrvatske i simpatizer parti-
zana.326 Ipak, potrebno je naglasiti da se ovaj dio o počiniteljima odnosi na
lokalne vlasti. Jasenovac i sustav poslijeratnih zarobljeničkih logora u Jase-
novcu bio je pod zapovjedništvom viših jugoslavenskih vlasti, no za sada
322
U dopisu sreskog načelstva Novske Kraljevskoj banskoj vlasti Savske banovina br.
504./1936. za njega se navodi da je jedini član četničke organizacije „poznat kao iza-
zivač i opasan za političke protivnike“. Vidi: HDA, f. 144, Savska banovina, upravni
odjel (SBUO), Pov.II., 2354./1936. kut. 285., pododbori “Udruženja četnika” na teri-
toriji Savske banovine, listovi 1-252.
323
Izvor naveden u bilj. 322. Nije poznato je li isti bio u kakvom srodstvu s poslijerat-
nim opunomoćenikom OZN-e Petrom Šestanovićem, te je li imao kakve kontakte s
četnicima prije ili tijekom rata.
324
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 629.
325
HDA, f. 1944, Komisija za utvrđivanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća,
kut.533 ― BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 982-983.
Prilikom lova Ivan Crnojević se hvalio svojim poratnim podvizima i skupnim uboj-
stvima preko 300 ustaša iz posavskih sela. Tako je govorio o tome kako su nabijali
ljude na kolac i pribijali ih na raspelo na groblju te tvrdi da su šume oko Novske pune
grobišta osoba likvidiranih nakon završetka Drugog svjetskog rata. Viktor Ambroš
hvalio se poslijeratnim ubojstvima bogataša i ustaša u Orahovici, Duzluku, Daruvaru,
Čazmi i drugdje.
326
BULJAN, A.; HORVAT, F. Žrtve Drugoga svjetskog, (2006.), str. 983-984.

216
nema izvora na osnovi kojih bismo konkretnije mogli govoriti o počinitelji-
ma zločina.
Sva dosadašnja istraživanja o grobištima zasnivana su na svjedočanstvi-
ma. Malo se ili nimalo tražilo arhivske izvore iako se prva svjedočanstva o
poratnim stratištima i grobištima nalaze upravo u njima. Tako početkom
studenog 1945. Zdravstveni odjel Kotarskog NO Novska upućuje svoju ok-
ružnicu o uklanjanju leševa.327 Iako je okružnica vjerojatno opća, ona ima u
vidu situaciju u okolici i broj leševa koji bi se mogli pojaviti s kišama i po-
dizanjem podzemnih voda te utjecati na kvalitetu vode za piće. Što se kon-
kretno poduzelo, ne možemo zaključiti zbog izostanka spisa. Druga konkre-
tnija zabilješka iz koje možemo više saznati o mogućim poratnim grobištima
u Jasenovcu upućena je iz odjela upravnih poslova (OUP) u Novskoj 30.
svibnja 1946. i kojom se praktički zapovijeda uklanjanje kostura uz Savu.
Dopis je knjižen sa 6. lipnjem328 1946. te je ponovo vezan uz vlažno i kišno
godišnje doba. Za razliku od predhodnog dokumenta koji je preopćenit i
može se odnositi na područje cijelog kotara Novska, drugi dokument se jas-
no odnosi na lijevu obalu rijeke Save i to na jasenovačkom području, odnos-
no najvjerojatnije u Jasenovcu čijem je Mjesnom narodnom odboru upućen.
Po svoj prilici proljetne kiše i padaline su podigle razinu podzemnih voda, a
s njima na površinu zemlje izbacili i zakopana tijela na poplavljenom podru-
čju uz rijeku Savu o čemu smo naprijed naveli iskaze nekoliko svjedoka.
Odnos prema tim kosturima i nenaglašavanje da je riječ o “žrtvama fašistič-
kog terora” ili “palim borcima”, što se u drugim slučajevima izrazito istica-
lo, ukazuje da se najvjerojatnije radi o poratnim, a ne ratnim žrtvama.

Poslijeratna istraživanja ratnih žrtava Jasenovca

Prve ekshumacije i uopće istraživanja grobišta u Jasenovcu vršena su već

1946. na području Stare Gradiške koja nije predmet ovog rada.329
Pitanjem Jasenovca, žrtava, stratišta i grobišta u njemu prvi se sustavno
počeo baviti Inicijativni odbor za gradnju spomenika žrtvama fašizma u Ja-

327
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1945., br. 685.
328
DASK, f. 321, MNO, uruč. zap. za 1946., br. 825.
329
HDA, f. 306, ZKRZ, kut.689, saopćenje 39. sadrži izvješće o ekshumacijama napisa-
no na šest stranica, među kojima su i dvije stranice s poimeničnim popisom 107 žrta-
va od ukupno 967 pronađenih žrtava. ― Bulajić ga navodi kao saopćenje 38. BULA-
JIĆ, M. Ustaški zločini, (1989.), str. 1150-1154. Ne podudaraju se ni ostali podatci.
Tako je kod Bulajića broj ekshumiranih žrtava 528, a identificiranih je 114. Vidi:
HDA, f. 306, ZKRZ GUZ br. 2018/45.

217
senovcu, koji prema spisu od 26. lipnja 1952.,330 a radi se o pismu koje je
upućeno Zemaljskom odboru Saveza boraca NOR-a Hrvatske. Vrijeme je to
koje se veže uz popise žrtava Drugoga svjetskog rata koji je izvršila upravo
ta organizacija 1950. Pismo je pisano s ciljem izgradnje spomenika palim
žrtvama u logoru u Jasenovcu, a podpisao ga je predsjednik inicijativnog
odbora Nikola Đilas. Iako to nigdje ne piše, nema sumnje da se sve ranije
dogovorilo na višim forumima SUBNOR-a, a moguće i republičkim i partij-
skim vlastima te je provedba potom prepuštena mjesnim vlastima i organi-
zacijama. Odbor zahtjeva da se ovo pitanje stavi na dnevni red SUBNOR-a
Jugoslavije, jer je “Jasenovac pitanje svih, a ne samo Hrvatske”.331 Slično
pismo iz Jasenovca šalje i partijska organizacija Jasenovca istom Zemalj-
skom odboru NOR-a Hrvatske. Podpisuje ga isti čovjek,332 pa je jasno koli-
ko su aktivni ostali Jasenovčani. Više od godinu dana poslije, 30. prosinca
1953., slično pismo šalje Kotarski odbor Socijalističkog saveza radnog na-
roda Novska Centralnom odboru SUBNOR-a. No, iz ovoga se pisma saznaje
kako pravoslavni kler već dvije godine prikuplja sredstva za izgradnju crkve
u spomen palih žrtava. Katolički kler je preimenovao crkvu Sv. Nikole u
crkvu “Velike Gospe”, a dopremili su i kip. Slavlju je trebao prisustvovati i
“zloglasni” biskup Salis Seewis i tako od Jasenovca napraviti novo i veće
svetište od Marije Bistrice, ali je “narod” to spriječio. U međuvremenu, SU-
BNOR ističe potrebu izgradnje spomenika, jer ih za to pita sve više posjeti-
telja koji ovamo dolaze. Uz dokument se navode dojmovi studenata Akade-
mije likovnih umjetnosti iz Zagreba.333 Nastupa zatišje do 1956. kada su 18.
ožujka zaposlenici Konzervatorskog zavoda Narodne Republike Hrvatske
obišli i izvršili pregled terena prema narudžbi Glavnog odbora Saveznog
udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR-a) FNRJ, a 16.
travnja te godine dostavili elaborat s mišljenjem. Iako je napisan na svega
dvije stranice, elaborat je zanimljiv zato jer nam pruža uvid u stanje i izgled
logora iste godine.334 Slijedi viđenje Jasenovca u očima arhitekata Zdenka
Kolacija, Pave Ungara i Grozdana Kneževića izrađeno 16. lipnja 1960. na
osam stranica.335 Komisija za bivše političke zatvorenike internirce i depor-
tirce pri udruženju boraca BiH također iznosi informacije o tadašnjem stanju

330
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut. 174.
331
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut. 174.
332
Izvor naveden u bilj. 331.
333
Izvor naveden u bilj. 331.
334
Izvor naveden u bilj. 331.
335
Izvor naveden u bilj. 331.

218
logora u Jasenovcu na šest stranica, ali nema preciznog navođenja vremena
nastanka tog dokumenta.336 Predsjedništvo SUBNOR-a BiH u Sarajevu pod
brojem 1677/64 od 18. rujna 1964. šalje dopis Predsjedništvu SUBNOR-a
Hrvatske, Komisiji za njegovanje revolucionarnih tradicija NOR-a, na ruke
Jakše Singera, u kojem ih obavještava o slanju ekipe antropologa za istraži-
vanja u Jasenovcu i Krapju.337
Prva iskapanja na Gradini izvršila je Komisija Općinskog odbora Saveza
boraca Bosanska Dubica 11. 11 1961. koja je s obzirom na odkrivene podat-
ke iz tri grobnice od 120 obilježenih grobnica konstatirala da bi na toj loka-
ciji moglo biti 550.800 žrtava, napomenuvši da se u okolici nalazi još oko 70
grobnica.338 Ipak, jedino pouzdano temeljito istraživanje grobišta u Donjoj
Gradini, izvršeno je u lipnju 1964.339 Prvo je obavljeno bušenje zemljišta na
kojem se predpostavljalo postojanje grobnica od 9. do 17. lipnja 1964. Izvje-
šće na 14 stranica podpisao je dr. Alojz Šercelj.340 Istraživanje je zahvatilo
površinski dio prostora u Gradini od 0.90 m do 3.0 m dubine. Zbog tvrdoće
zemlje nije se moglo bušiti Dachnovsky – sondom, nego se morala upotrije-
biti spiralna bušilica. Bušilo se samo na grobnicama koje su predhodno obi-
lježene i za koje se “nesumnjivo znalo” da su grobnice. Na 100 lokacija je
izvršeno 130 bušenja. Bušilo se na kompleksima grobnica i svaki je kom-
pleks opisan kao cjelina, a bušotine su označene kolcima s brojem i dubi-
nom. Dubine grobnica su računate od nivoa slegnute površine, a ne od nivoa
okoline. U pojedinim grobnicama naišlo se na sloj crne ili sive materije, za
kojeg je tek trebalo posebnim metodama ustanoviti od čega se sastojao i ka-
ko je nastao. Prilikom bušenje utvrđena su tri tipa grobnica:
1. one u koje su bili dovedeni živi ljudi i ondje ubijeni;
2. grobnice u koje su bili dovezeni leševi;
3. grobnice s kuhanim i paljenim kostima.

Slijedi analiza bušotina koju ovdje iznosimo u skraćenom obliku.

Prvi kompleks je zemljište Mirka Vukića tzv. “Čalinka” s ukupno 12
grobnica na kojima je izvršeno 19 bušenja. Na prvoj grobnici bušeno je do

336
Izvor naveden u bilj. 331.
337
Izvor naveden u bilj. 331.
338
BOBAN, Ljubo. Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2. Izd. Globus. Zagreb, 1989.,
str. 368. ― JURČEVIĆ, Nastanak, (2005.), str. 61. ― Tijekom 1988. dr. Ljubo Boban
vodi oštre i žestoke polemike s povjesničarima iz Beograda u novinama Mladost,
Komunist, NIN i Danas.
339
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut. 174.
340
Izvor naveden u bilj. 339, Izvještaj bušenja na Gradini.

219
dubine od 3.0 m, ali osim pijeska ispod 1.70 m nije ništa pronađeno. Istraži-
vači zaključuju da se pri bušenju nije pronašlo ništa “osim nekih ostataka
kostiju, kreča, ugljena i paljevina”.
Drugi kompleks je zemljište Steve Vukića tzv. “Čalinka” sa 17 grobnica i
29 bušotina, među kojima je prva ujedno bila i najmanja. Ni na toj lokaciji
nije pronađeno nešto bitnije osim komadića kosti, raznih paljevina, kreča i
pijeska. Na kompleksu “Bijeljevina”, zemljištu Ane Bogić, istraživano je 11
grobnica na kojima je izvršeno 13 bušenja. Najzanimljivija je grobnica br. 9
i bušotina br. 59, gdje je na dubini od 1.90 m pronađen tekstil, kosti, 3 luba-
nje s osušenim mozgom, 3 para cipela, 2 zdjele, 1 žlica. Navodno je sve pre-
dano muzeju u Jasenovcu. Slijedeći je kompleks “Bjeljevina”, zemljište Mi-
lana Pijevića, sa 19 grobnica i 25 bušotina. Ni ovdje, osim nešto pronađenih
kostiju te paljevine, kreča, pijeska i tekstila nema bitnijih artefakata. Slijede-
ći je kompleks “Bjeljevine” zemljište Milana Pijevića na kojem se nalazi 12
grobnica sa 13 bušotina. Ondje je pronađeno nešto više kostiju, često u fazi
saponifikacije, a kosti su na mnogim mjestima bile krvave. Na kompleksu
“Kujnovača” (zemljište Rokića) nalazile su se samo 4 grobnice i 6 bušotina
u kojima je pronađeno ostataka mesa, tekstila i crnih kosti. Posljednji kom-
pleks je “Čalinka” (zemljište Vukić) uz nasip koji je najbrojniji i grobnicama
(25) i bušotinama (27). U ovom dijelu pronađeno je najviše ostataka, od lu-
banja, do kostiju, uključujući i onih s mesom, tekstila, kose, cigli, pijeska,
paljevine i drugog. Pažnju izaziva crni tekstil koji se pojavljuje na više loka-
cija. Nažalost, nije naveden materijal od kojega je ovaj tekstil bio naprav-
ljen.
Slijedi najveći i najzanimljiviji dio - Izvješće antropologa.341 Spis je pod-
pisan s 27. lipnja 1964., a podpisali su ga Vida Brodar, stručni suradnik In-
stituta za biologiju Univerze u Ljubljani, Anton Pogačnik, asistent Antropo-
loškog odseka Biotehničke fakultete Ljubljana i Dr. Srboljub Živanović, asi-
stent Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Izvješće je
napisano na 35 stranica. Istraživanje je vršeno 22., 24., 25., 26. i 27. lipnja.
Zadatak ekipe bio je rukovoditi odkopavanjem određenog broja sondi koje
bi mogle dati približnu sliku i uvid u sadržaj masovnih grobnica u Gradini.
Potom je trebalo izvršiti “inspekciju” osteoloških nalaza i prikupiti “osnovne
podatke o broju žrtava na određenu kubaturu”, njihovom spolu, starosti i
eventulnom uzroku smrti. Kao osnova za rad poslužio je Izvještaj o buše-
njima na Gradini dr. A. Šercelja, a u obzir su uzete one grobnice, odnosno
bušotine koje su sadržavale najviše kostiju. Na žalost, brojevi grobnica i bu-

341
Izvor naveden u bilj. 339, Izvještaj antropologa. Hrvatski povijesni muzej, Doku-
mentarna zbirka 2., inv. br. 2333.

220
šotina se ne slažu s onima u izvješću Dr. Šercelja što otežava bolje i jasnije
razumijevanje Šerceljovih bušenja i antropoloških analiza. Zemljane radove
na grobištima su izvodili domaći mještani – seljaci iz okoline Gradine, sve
do nivoa u kojem se nalazio materijal, a sve faze iskapanja je snimala
filmska ekipa. Sav pronađeni materijal pored kostura u grobnici izdvojen je i
deponiran u mjesni muzej, no na žalost ne navodi se koji: onaj u Novskoj,
Bosanskoj Dubici, Sisku ili Jasenovcu. Isto je učinjeno i s dobro očuvanim i
karakterističnim kosturima, a ostale su kosti poslije pregleda zakopavane na
mjestima nalaza. Nalazi mekih tkiva i mozgova, tekstila i nekih kostiju pre-
dani su na analizu stručnjacima sudske medicine i na kemijsku analizu. Pri-
kaz nalaza napravljen je uglavnom, ali ne podpuno, kronološki.
Istraživanje je započelo 22. lipnja na kompleksu “Čalinka” – zemljište
Vukić, uz nasip na grobnoj jami br. 112 B gdje je radilo pet radnika. Nakon
dijela pokrivenog krečom na dubini nižoj od 90 cm broj predmeta se pove-
ćavao, a činili su ga češljevi, kišobrani, dugmad, razne zdjele, puno tekstila
crne boje koji predstavlja narodnu radinost, dječje cipele, žlice, četkice za
zube, šalovi, boce i dr. Istraživanje je prekinuto zbog kiše.
Slijedećeg radnog dana, 25. lipnja, nastavilo se s istraživanjem započete
sonde grobne jame 112 B, s tim da je u istom kopleksu otvorena grobna ja-
ma 126 B te bušotina 59 na zemljištu Ane Bogić, ali na ovim novokopanim
grobištima nije pronađeno ništa. U prvoj sondi 112 B najviše je predmeta
pronađeno između 1.20 i 1.50 m dubine, a među njima se izdvaja: 75 dug-
madi, 53 žlice, 11 emajliranih posuda, 6 češljeva, 5 ogledala, 4 kišobrana, 3
ključa, 3 porculanske šalice, 5 boca i 5 pletenih košara. Pronađeni su ostaci
čitave odjeće, pokrivači, klupčad vune, ostaci džempera, vunenih čarapa,
remenja, 2 komada muških cipela, 3 gumene čizme, 25 para, 1 dinar SHS, 1
zlatnik Franje Josipa, 4 noža i razne druge uporabne stvari. Prvi ljudski osta-
ci bili su na 1.05 m i dalje su se prema dubini povećavali. Svi su kosturi bili
čitavi, u različitim položajima, nabacani bez ikakvog reda, s licem prema
dolje, na boku, na leđima, u različitim nivoima i isprepleteni. Slijedi analiza
svakog kostura posebno. Tog je dana izvađeno i analizirano 38 kostura u toj
grobnici.
Dana 26. lipnja342 nastavljen je rad na grobnici 112 B. Taj su dan otvore-
ne sonda br. 4., ili grob br. 8., bušotina br. 15 na “Čalinki” – zemljište Mirka
Vukića i sonda br. 5., grob br. 5., bušotina 91., na “Bjeljevini” – zemljište

342
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut. 174. Izvještaj antropologa na str. 7 navodi 24. lipnja kao datum, ali
budući je navedeno da izvješće daje kronološki pregled, predpostavljamo da je došlo
do pogreške u pisanju pa navodimo 26. lipnja kao datum koji je točan.

221
Milana Pijevića.343 Tog dana istraženo je najviše kostura, njih 159,344 a svi
su pronađeni u grobnici 112 B koja je ujedno i najveće pronađeno nalazište i
grobište prilikom ovih istraživanja. U analizi kostura posebno je zapaziti
veliki broj razbijenih lubanja, među kojima se ističu dječje. U grobnici veli-
čine 6 x 2,5 m prvi su se kosturi nalazili na 1,05 m., a najviše ih je bilo iz-
među 1,40 i 1,80 m dubine, gdje su pronađeni gotovo svi. Na 15 m2 grobni-
ce nalazilo se 197 kostura. Budući je sam sloj u kojem su se nalazili gotovo
svi kosturi visok 40 cm, riječ je o 22 kostura na 1 m3. Po svemu sudeći će
ovaj izračun poslužiti za sve kasnije izračune mogućih žrtava u Gradini, ali i
u Jasenovcu, koje će se stalno povećavati usprkos činjenici da u ostalim
sondama i grobnicama nije pronađeno ništa. Slijedi analiza pronađenih žrta-
va u grobnici 112 B prema spolu i dobi. Pronađeni su ostaci 51 djeteta do 14
godina i njima se nije mogao odrediti spol. Sedam stradalih osoba bilo je
staro između 14 i 20 godina, a među njima jedna muška osoba i šest ženskih.
33 osobe bile su stare između 20 i 25 godina345 (jedan muškarac i 32 žene);
56 osoba između 25 i 35 godina (petorica muškaraca i 51 žena); te 28 osoba
između 35 i 50 godina (trojica muškaraca, 25 žena te deset osoba čiji se spol
nije mogao odrediti). Pronađeni su i ostaci šest žena u dobi iznad 50 godina,
te ostaci trojice muškaraca i triju žena neodređene starosti. Dakle, radi se o
grupi u kojoj su prevladavle žene i djeca. Među stradalnicima su 123 žene,
51 dijete, 13 muškaraca i 10 osoba u dobi između 35 i 50 godina kojima se
nije mogao odrediti spol. Po dobi najviše stradalih je između 20 i 50 godina:
117 osoba. Prema zaključku antropologa “na osnovi boje kose može se zak-
ljučiti da se radi o stanovništvu koje je nosilac svetle komponente, najvero-
vatnije slovenskog (slavenskog) porekla. Znači tu nije bilo Jevreja ni Ciga-
na”. Za predpostaviti je da nije bila riječ ni o Srbima,346 pa bi se vjerojatnije
moglo raditi o Hrvatima (katolicima i muslimanima) i eventualno o Nijem-
cima. Ovdje moramo podsjetiti na istraživanje Ljubice Štefan, koja je dije-
love ovih istraživanja gotovo do riječi citirala u svojim radovima,347 a koji
nisu imali „znanstvenost“ zbog nedostatka bilješki i tzv. znanstvenog apara-
ta. S obzirom na materijal, predmete, tekstil i njegovu boju, obuću, možemo
zaključiti da se radilo o ljudima koji su se nekamo zaputili na dulje vrijeme,
odnosno izbjeglicama. Za predpostaviti je da bi dotična grobnica mogla biti

343
U spisu se na ovom mjestu navodi prezime Piljević, ali na ostalim mjestima Pijević,
pa smo prihvatili ovo prezime.
344
Izvor naveden u bilj. 342. Analiza tih kostura nalazi se na stranicama 7-21.
345
U izvješću se pogrešno navodi 35 kao ukupan broj.
346
ŠTEFAN, Mitovi i zatajena povijest, (1999.), str. 185.
347
LJ. Štefan, SUBNOR Hrvatske, (1998.). ― ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama,
(1999.), str. 155-157.

222
poratna grobnica hrvatskih izbjeglica koji su se vraćali s Bleiburga i koji su
skrenuti s nekih od Križnih puteva. Po svoj prilici likvidirani su u blisko vri-
jeme, ubijani su najviše tupim predmetima i u serijama.
Istog dana su u sondi br. 2. na dubini od 1.60 m također odkriveni kostu-
ri, ali se tijekom toga dana nije dalje radilo na toj lokaciji. Nastavljeno je
iskopavanje i na bušotini br. 59 gdje su prije 12 dana odkrivena 2 kostura: 1
muški i 1 ženski, oba mlađe dobi. Ispod njih pronađeni su razni predmeti.
Možemo reći da se ovdje vjerojatno radi o mladom bračnom paru koji je iz
nepoznatih razloga završio u zasebnoj grobnici.
U sondi br.4., grobnici br. 8., bušotini br. 15 na kompleksu “Čalinka”,
zemljištu Mirka Vukića, pronađeno je osam stradalnika, od kojih šestoro
djece, jedna žena stara oko 30 godina i jedna osoba neodređenog spola, sta-
rosti od 16 godina. Istraživači smatraju da je ova grupa usmrćena neovisno
od grupe iz grobne jame 112 B. Unatoč kiši koja je padala tog poslijepodne-
va grupa je otvorila sondu br. 5. na kompleksu „Bjeljevina“, zemljištu Mila-
na Pijevića, i to grob br.6. bušotinu 91., ali osim nekih predmeta nije ništa
pronađeno. Budući su većina ovdje pronađenih osoba djeca s jednom odras-
lom ženom za predpostaviti je da je riječ o obitelji bez oca.
Dana 25. lipnja je istraživana sonda br. 2. u kojoj su svi kosturi, osim če-
tiri koja su bila na dubini od 1.30 m, nađeni na dubini od 1.60 m. Ukupno je
pronađeno 48 kostura i svi su bili muški, osim dva čiji spol nije određen. U
sondi nije nađen niti jedan ostatak tekstila, pa antropolozi zaključuju “da su
žrtve dovedene iz logora i pogubljene bez gornjeg odela”. Od materijala je
pronađena svega jedna žlica. Udio prema dobi je slijedeći: 14 – 20 godina -
1; 20 – 25 godina - 1; 25 – 35 godina - 20; 35 – 50 godina - 15; preko 50
godina348 - 9 i neodređene starosti - 2. Svi su kosturi ležali potrbuške ili boč-
no, a samo jedan na leđima. Povrede su uglavnom nanošene tupim predme-
tima (najverovatnije kundakom i maljem). Karakteristični slučajevi su snim-
ljeni. “Lobanje sa zlatnim zubima predali smo muzejskoj zbirci. Antropolo-
ški izgled kostura govori da se radi o krupnim ljudima, koščatim, a najviše
smeđe kose, a kosa je bila vrlo kratka i slabije vidna što govori da su žrtve
verovatno bile šišane”, navodi se u izvješću.349 O ovakvom načinu likvidaci-
ja i u Jasenovcu i u Gradini govore nam i svi svjedoci. Ovdje se moramo
osvrnuti na “lobanje sa zlatnim zubima koje su predane muzejskoj zbirci”.
Nepoznato je o kojoj se muzejskoj zbirci radi, a sumnju u ovaj navod izazi-
vaju i sami sudionici NOR-a u stenografskom zapisniku od 12. veljače 1965.

348
U izvorniku na str. 29 izvješća navodi se 30 god. što je vjerojatno još jedna pogreška
u pisanju.
349
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut. 174, Izvještaj antropologa, 29.

223
u kojemu nakon dobijenog izvješća o grobištima poslanog 6. listopada 1964.
ističu da je sa druge strane kod ovog iskopavanja pronađeno 250 grama zla-
ta u zubima. Drugovi su to preuzeli komisijski i to se nalazi u Narodnoj ban-
ci u Novskoj. Postavlja se pitanje: što sa tim sada učiniti? Drugovi iz Jase-
novca i Novske smatraju da bi se zlato trebalo dati zakopati natrag u grobo-
ve. Kada smo to iznijeli na sjednici Sekretarijata, rekli smo da bi se to zlato
iskoristilo za uređenje ovog muzeja zbog toga što će prilikom nastavka ra-
dova - antropoloških radova doći do sličnih otkrića. To zbog daljnjeg rada
kako bi drugovi iz Novske znali što treba raditi.350 Što je bilo sa zlatom i
gdje je ono pohranjeno do danas ostaje nepoznanicom, a pitanja vezana uz
sudbinu tog zlata je 1999. postavila i Lj. Štefan zatraživši odgovor od SAB-
a.351 Na njezin zahtjev nikada nije odgovoreno. Štoviše, ne radi se samo o
zlatu u zubima već i o zlatniku (ili zlatnicima!) pronađenim u prvoj i najve-
ćoj grobnici. Posebno je zanimljiv završetak rečenice u kojemu se navodi da
“će prilikom nastavka radova - antropoloških radova doći do sličnih otkri-
ća”. Na temelju čega su sudionici NOR-a mogli to pouzdano znati? Da ovo
zlato ne potječe iz razdoblja ND Hrvatske govori i činjenica da su, prema
svjedočanstvima, ustaše sve zlato vadile iz zubi te sve vrijedne stvari odu-
zimale i pohranjivale u Državnu riznicu. Petnaest godina nakon upita Lj.
Štefan SAB-u, hrvatska javnost još uvijek čeka odgovor.
U sondi br. 6. kosturi su nađeni nakon 1.25 m dubine, ali ih je najviše
bilo poslije dubine od 1.50 m. Ukupno je pronađeno 26 kostura koji su bili
položeni potrbuške i bočno, a samo jedan na leđima. I ovo je bila muška
grobnica u kojoj je dobna struktura bila slijedeća: 20 – 25 godina - 2; 25 –
35 godina - 11; 35 – 50 godina - 7; iznad 50 godina - 5 i neodređene dobi -
1. U izvješću se navodi da su svi skeleti imali kratku kosu pretežno smeđe
boje, što govori da se radilo o našem življu. Verovatno to nisu bili seljaci,
već gradsko stanovništvo, s obzirom na nalaz čizama i ostatke odeće. Isto
tako u prilog ovome govori i priličan broj žrtava sa popravljenim zubima,
zlatnim krunicama od paladora. Karakteristike svih povreda govore da su
nanesene tvrdim tupim predmetom. Lobanje sa zlatnim zubima i sve karakte-
ristične povrede smo fotografisali radi dokumentacije i predali na čuvanje

350
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut. 174, stenografski zapisnik predsjedništva SUBNOR-a SR Hrvatske
od 12. veljače 1965., 33.
351
LJ. Štefan, SUBNOR Hrvatske, (1998.). ― ŠTEFAN, Lj. Istinom i činjenicama,
(1999.), str. 157-158.

224
muzejskoj zbrci u Jasenovcu.352 Iskaz stručnog tima sličan je predhodnom.
Dodatak su kratko ošišani ljudi, odnosno uredni vojnici, najvjerojatnije pri-
padnici Hrvatskih oružanih snaga ili Wermachta. Da je riječ o vojnicima
svjedoče i pronađene čizme. Vrsta odjeće se, pak, ne spominje, pa se može
zaključiti da su ubijani neodjeveni. Također se ponovo navode zlatni zubi,
pa čak i predaja lubanje sa zlatnim zubima muzejskoj zbirci u Jasenovcu.
Nalaze li se takve lubanje ondje?
Sonda br. 7. je odkopavana i istraživana 26. lipnja. U njoj su pronađena
tri kostura kojima se nije moglo odrediti dob i spol jer su prilikom predhod-
nog bušenja oštećene kosti i lubanje. Slijedećeg 27. lipnja zatrpavane su od-
kopane i istražene grobnice.
Ukupno je prilikom ovog istraživanja odkriveno 284 ljudskih žrtava u
šest grobnica. Dvije su grobnice manje jedna s dvije, a druga s tri žrtve. U
jednoj grobnici nalazilo se osam žrtava, u drugoj je grobnici 26, trećoj 48 i
najvećoj 197 žrtava.
Dakle istraživanje grobišta u Donjoj Gradini u lipnju i početkom srpnja
1964. koje je trebalo dokazati zločine počinjene od strane vlasti NDH-a vje-
rojatno je iznenadilo i same istraživače s obzirom da su rezultati bili suprotni
njihovim očekivanjima. U većem dijelu svoga istraživanja oni donose točne
i istinite zaključke, što je pohvalno. Međutim, konačni izrijek o mogućim
počiniteljima nigdje ne navode, što samo po sebi dovoljno govori tko bi oni
mogli biti.
U zaključku istraživači navode da je s ovim završeno sadašnje ispitivanje
i da to predstavlja tek početak proučavanja masovnih grobnica u Jasenovcu,
kojih ima još preko 200. “Bušotine su pokazale da je način sahranjivanja bio
različit i da ima grobova sa spaljivanjem, kuvanjem itd.”,353 ističe se u izvje-
šću ustvrdivši da mi ni u jednom slučaju nismo našli grobnice u kojima su
sahranjivani leševi koji su dovoženi ili pak grobove sa sagorelim leševima.
Svi znaci govore da su žrtve čije smo skelete proučavali bile ubijane tu na
licu mesta i da su odmah padale u grobnicu. Dobro bi bilo da se ispita pe-
peo i zemlja hemijskim putem na bušotinama, koje su imale takav sadržaj.354
Tri dana poslije, 1. srpnja 1964., prof. dr. Miodrag A. Bućić podnio je
izvješće na sedam stranica.355 Budući ono nije toliko temeljito kao predhod-

352
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut.174, stenografski zapisnik predsjedništva SUBNOR-a SR Hrvatske
od 12. veljače 1965., str. 32.
353
Izvor naveden u bilj. 352, str. 34.
354
Izvor naveden u bilj. 352, str. 35.
355
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut. 174, Izvještaj o ekspertizi u Jasenovcu – Gradini.

225
no te se bavi samo analizama pojedninih mjesta i ostataka na njega se ne
treba posebno osvrtati.
Na isto toliko stranica napisano je izvješće i dr. Halila Prohića, kojem se
priključuje i Dr. Miodrag Bućić u kojem se gore odkrivenim grobnicama i
odkrivenim ljudskim ostacima oni bave sa sudsko-medicinskog stajališta.356
Nama je ovdje naročito važno izdvojiti dio u kojem se kaže da su pojedini
leševi bili saponificirani. U sudskoj medicini poznata je lješna promjena u
vidu takozvane saponifikacije, to jest da lješevi u suvišnoj vlazi, a pri nedo-
voljnom ili podpunom odsustvu kiseonika, odnosno da se meka tkiva preob-
raćaju u bjeličaste ili sivo bjeličaste razmazljive sapunaste mase, koje potom
mogu da očvrsnu i da postanu lomljive, navode autori.357 Najveći prijelomi u
najbrojnijoj grobnici nalazili su se u potiljku lubanje, pa autori zaključuju da
je i ovdje najveći dio ubojstava izvršen tupim predmetima. Iako u gornjem
dijelu govore o procesu saponifikacije u posebnim uvjetima, na kraju zapis-
nika dodano je i mišljenje na temelju nalaza u grobnici u “Bjeljevinama”,
zemljištu Milana Pijevića: Obzirom da nisu nađeni dijelovi kostura, može se
zaključiti da su prethodno ubijene osobe lišavane koštanih dijelova kuha-
njem i sl. a potom da su meki dijelovi lješeva sahranjivani u grobnice a po-
tom ti isti dijelovi u vlažnoj sredini i procesom saponifikacije preobračeni
nakon izvjesnog vremena u vlažnoj sredini u sapune.358 U obzir očito nije
uzeta mogućnost da su leševi mogli biti plitko ukopani, te da su ih divlje i
domaće životinje mogle rastrgati i raznijeti uokolo, što je bio čest slučaj u
poratnom razdoblju i na takvim mjestima.
Poslije ovih istraživanja prestaje sustavno istraživanje grobišta u sustavu
jasenovačkih logora. Sudionici savezne omladinske radne akcije “Jasenovac
1973.” slučajno su pronašli najvjerojatnije ostatke četiri žrtve oko 700 m od
spomenika Kameni cvijet, na prostoru bivšeg Logora III. – Ciglana Navodno
je bila riječ o žrtvama “ustaškog terora” iz posljednjih dana NDH-a. Odlu-
čeno je utvrditi rasprostranjenost i dimenzije grobišta, a antropolozi i struč-
njaci sudske medicine naknadno su trebali obaviti svoj dio istraživanja.
Izvješće je podpisano inicijalima R. T., a priložena je i fotografija pronađe-
nog grobišta.359

356
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut.174, Izvještaj sudske medicine.
357
Izvor naveden u bilj. 356, str. 2.
358
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog
rata Hrvatske, kut. 174, str. 6-7.
359
ĆOSIĆ, S. Najnovija istraživanja masovnih grobnica u Donjoj Gradini. U: Poruke.
Izd. Spomen područje Jasenovac. Jasenovac, 4./1988., br. 2 (7), od 15.IX.1973., str. 3.
Zapis je dao vjerojatno Radovan Trivunčić, tadašnji direktor Spomen područja Jase-

226
 Čini se da je tek 1986. došlo do ponovnog ozbiljnijeg istraživanja grobiš-
ta i to u Donjoj Gradini. Izvješće o istraživanju prvi je put objavljeno 15. i
16. studenoga 1986., a iz njega saznajemo da je izvršen detaljan pregled kos-
tiju izvađenih u kolovozu 1986. U grobnici su pronađeni ostaci 152 žrtve, od
kojih 37 muških, 51 žena i 11-oro djece, a za 53 žrtve se nije mogao utvrditi
spol i dob. 86 osoba bilo je mlađe, 15 srednje, a 12 starije životne dobi. Za
28 osoba se nije mogla utvrditi dob. Kod jedne trećine lubanja pronađeni su
različiti lomovi, a posebno je zanimljiva ona u kojoj je podpuno očuvan mo-
zak, čini se zbog prirodnog procesa saponifikacije. Ustanovljeno je da je žrt-
va umrla dva do pet sati poslije ostalih, najvjerojatnije zbog krvarenja.360
Tek dvije godine poslije istraživanja izvješće je objavljeno i u glasilu Spo-
men područja Jasenovac.361 Iz tog prikaza saznajemo da su iskapanja trajala
od 16. srpnja do 25. kolovoza 1986., a radove su izvodili kustosi Spomen
područja Jasenovac s brigadirima Savezne omladinske radne akcije (SO-
RA).362
Dakle u najtemeljitijem i do sada najpouzdanijem ekshumiranju žrtava
Jasenovca, izvršenom na području Donje Gradine utvrđene su 284 stradale
žrtve. Kada se njima dodaju četiri odkrivene 1973. kod spomenika Kamenog
cvijeta i 152 žrtve ekshumirane 1986. o kojima osim sumarnog izvješća i
općih obilježja nema više podataka, ukupno su do sada na području Jase-
novca neprijeporno i sigurno stradalo 440 osobe. Za potvrdu ostalih nagađa-
nja potrebno je uložiti više temeljitijih i detaljnijih istraživanja.

novac. Međutim iz istoga glasila poslije ovoga odkrića nije poznato da je bilo bilo ka-
kvih istraživanja ili izvješća o navedenom grobištu. Na pitanje postavljeno 26. rujna
2013. kustosu JUSP Jasenovac Ivi Pejakoviću je li u to vrijeme bilo kakvih istraživa-
nja, isti mi je takvo nešto negirao.
360
ZEČEVIĆ, Dušan. Pregled posmrtnih ostataka iz grobnice Donja Gradina. U: Okrugli
stol “Jasenovac 1986.”, 14. i 15. XI. 1986. Izd. SP Jasenovac. Jasenovac, 1986., str.
133-135. Okrugli stol je objavljen kao knjiga 33. Spomen područja Jasenovac u knji-
žnici “Poruke”. Organizacijski odbor Okruglog stola su činili: Štefa Špiljak, dr. Dušan
Čalić, ing. Ante Milković, prof. Ana Požar, dr. Milan Konjević, dr. Anđelko Barbić, a
knjigu je uredila Jelka Smreka. Istraživanje i nalaz su dali djelatnici Zavoda za sudsku
medicinu i kriminalistiku u Zagrebu: dr. Josip Škavić, dr. Davor Strinović, dr. Stjepan
Gusić, dr. Milovan Kubat, Vlasta Hmelina, Helena Mitrov, Darinka Mudrovčić i Ante
Gaćina, a izvješće je dao dr. Dušan Zečević.
361
Poruke, 16./1988., br.1 (22.), od 4.VII.1988., str. 7.
362
Poruke, 16./1988., br.1 (22.), od 4.VII.1988., str. 7.

227
 Zaključak

Pronađeni spisi dovode u sumnju mnoge navode dvaju ključnih svjedoka

na kojima se temelji “službena” teza o tzv. “Radnoj grupi Jasenovac”. S ob-
zirom na to da nas Goldstein navodi na zaključak o njezinom neupitnom po-
stojanju i to na temelju izjave jedne jedine osobe Mirka Šimunjaka, navod-
nog upravitelja te skupine, postavlja se pitanje tko je poručnik Anatolij Av-
ramov koji se u spisima, sačuvanima u Državnom arhivu u Sisku, spominje
kao “upravnik zatočenika u Jasenovcu” i to upravo u ljeto 1946. kada je,
prema Goldsteinu, navodnom Radnom grupom Jasenovac upravljao Šimu-
njak. Štoviše, prema navodima SP Jasenovac, u Jasenovcu su nakon Drugog
svjetskog rata djelovale dvije “radne grupe”: “Radna grupa Jasenovac I.”
pod zapovjedništvom Save Šakana od jeseni 1945. do travnja 1946. te “Rad-
na grupa Jasenovac II.” pod zapovjedništvom Mirka Šimunjaka od travnja
1946. do jeseni 1947.363 S obzirom da su, prema navodima iste ustanove,
“prvi ratni zarobljenici koji su već u svibnju 1945. radili na deminiranju lo-
gorskog zida i mjesta Jasenovac bili smješteni u šupama nekadašnjeg ustaš-
kog magazina hrane nasuprot škole u mjestu Jasenovac”,364 također se pos-
tavlja pitanje tko je zapovijedao “Radnom grupom Jasenovac 0” (od svibnja
do jeseni 1945.). Također se treba upitati je li Anatolij Avramov, upravnik
logora Jasenovac, ustvari zapovijedao “Radnom grupom Jasenovac IIb” u
isto vrijeme kad je “Jasenovcem IIa” zapovijedao krunski svjedok Šimunjak
koji o suborcu Avramovu nije rekao ni riječi, no još bi značajnije bilo objas-
niti zbog čega spomenuti nazivi poznati Slavku Goldsteinu i SP Jasenovac
nisu bili poznati tadašnjim jugoslavenskim vlastima. Neshvatljivo je da
Goldstein i SP Jasenovac uporno brane tezu o tzv. Radnoj skupini Jasenovac
iako se takva skupina u dokumentima uopće ne spominje. Štoviše, u slučaju
Đure Lavrnje, ističe se da je isti upućen 24. VI. 1946. “prema naređenju od-
jela unutrašnjih poslova pri Okružnom N.O.-u Banija u Kazneni zavod Jase-
novac na izdržavanje kazne” te da je “kaznu izdržavao od 24. VI. 1946. do
28. VIII. 1946. kao radnik u Zavodu za prisilni rad Jasenovac”. U Zapisniku
o saslušanju Ivana Križanovića od 19. studenog 1946. koji je “pobjegao iz
Zavoda za prisilni rad u Sisku” izričito se spominje “logor Jasenovac”. Una-
toč Goldsteinovim navodima da “tvrdnja da za razliku od drugih logora smr-
ti logor Jasenovac 1945. nije bio zatvoren i da su ga nekoliko godina nakon
Drugoga svjetskog rata komunističke vlasti koristile u kaznene svrhe, nap-

363
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7338 (pregledano
20.IV.2013.)
364
URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7338 (pregledano
20.IV.2013.)

228
rosto nije istina” te da je “poslijeratni logor Jasenovac izmišljen tek nedav-
no, premda o tome nema traga u spisima ni u svjedočenjima preživjelih lo-
goraša”,365 njegove tvrdnje nedvojbeno demantiraju spisi Okružnog suda u
Sisku i UDB-e za okrug Baniju.
S obzirom na kompleksnost ove problematike te nepodudarnosti izjava
svjedoka i dokumenata, neophodno je dostupne podatke sažeti u preglednu
tablicu ne bi li se tako olakšalo njihovo razumijevanje.

Tablica 1.: Pregled stanja zgrada logora, radova i zarobljenika prema dos-
tupnim izvorima

Vladi- Antun Dragan Ivan Mirko Franjo Slavko SP JASE- KON ARHIV-
mir MILE ERCE- PAS- ŠIMU- CVRTILA GOLDST NOVAC ZER SKO
DEDI- LE- GOVIĆ PA NJAK EIN VA- GRADI-
JER TIĆ TOR VO
SKI
ZA-
VOD
NRH
LO-
GOR:
Lo- ¾ zida 70-80 Sredina Sredina 1946.- Nakon rata 1956
gorski saču- % 1946. s 1946. 1947. sačuvani .
zid vano saču- grupom samo istočni te-
do vano od 500 i jugoistočni melji
1950. do zaroblje- zid. 1945.- saču-
1951. nika 1946. rušili ču-
ga zaroblje- vani
nici iz
Bročica i
Stare Gradi-
ške
Žičana do saču- Uklanja- 1946. veće Žicu su Šumska
ograda 1950. vana nje žice količine skupljali i uprava
do sredinom žice nađene prevozili u “Putika”
1950./ 1946. u logoru i dvorište iz Novske
51. iskorištene šumarije uklanja
za ograđi- 1945.-1946. žicu u
vanje zarobljenici lipnju
šumarije sa iz Bročica i 1945.
zarobljeni- Stare Gradi-
cima ške
Stra- do 1951.
žarni- 1950. samo
ce dje-
lomi-
čno
ošte-
ćene
Tvor- 1945.-1946.
nica demontirali
oružja zarobljenici
iz Bročica i
Stare Gradi-
ške
Cigla- dio dio Ruše- Ciglana 1945. 1956
na saču- saču- nje čitava, sačuvani .
van do van do sredi- srušeno samo temelji saču-
1950. 1950. nom pola peći ču-
1946. vana

365
URL: http://www.hkv.hr/borovak-damir/617-zato-ne-istraiti-istinu-o-jasenovcu.html
(pregledano 20.IV.2013.)

229
 “ve-
likim
dije-
lom”
Bun- Građa s
keri bunkera
daje se
šumariji u
lipnju
1945.
Polj- do saču-
ski 1950. vani
bun- do
keri 1950./
51.
Elek- sprem 1946.- Demonti- 1945.-1946. Stavljena
trična na za 1947., rali je demontirali u pogon u
cen- kon- demontrira- 1945. zarobljenici jesen
trala zervi- li je njemački iz Bročica i 1945.
ranje njemački zaroblje- Stare Gradi-
1950. zarobljenici nici ške
sa skupi-
nom
radnika
željezničke
radionice /
korišteni
agregati
Pilana sprem
na za
kon-
zervi-
ranje
1950.
Lan- Sačuvan
čara donji postroj
Stola- sprem
rija na za
kon-
zervi-
ranje
1950.
Min- Razmini-
sko ranje
polje sredinom
1946.
Sokol- saču-
ski van do
dom 1950./
51.
Tra- 1956
govi .
baraka
Teme- 1946. neki 1956
lji i objekti još .
dio bili čitavi
zidova
građe-
vina
Lo- 1956
gorska .
pruga djelo
lo-
mič-
no
saču-
ču-
vana
Rašči- 1946.- Svibanj- 1945.-1946.
šćava- 1947. lipanj zarobljenici
nje 1945., iz Bročica i
logora njemački Stare Gradi-
zaroblje- ške. Raščiš-
nici, ćavanje
kasnije završeno u
hrvatski jesen 1947.
zaroblje-

230
 nici iz
Bročica
Raz- Ljeto 1945. Prvi ratni
mini- zarobljenici
ranje u svibnju
logora 1945.
Raz- Mještani Spontano Stanovništvo Rušenje i
noše- raznosili od strane Jasenovca i oštećiva-
nje ciglu u mještana, okolnih nje
mate- ljeto 1945. vlasti mjesta zabranjeno
rijala tolerirale i koristilo je, u lipnju
kasnije uz dozvolu i 1945. od
pomagale pomoć strane
vlasti, KNOO
građevinski Novska /
materijal iz Ista
srušenih zabrana
logorskih ponovlje-
zgrada za na u
obnovu veljači
svojih kuća. 1946. U
ožujku
1946.
zabranjeno
izdavanje
cigle iz
bivšeg
logora.
Na- Iz dnevnika Matije Helmana koji se odnosi na razdoblje od 1. do 9. lipnja 1946. proizlazi da je skupina zatočenika iz Stare Gradiške u
pome- Jasenovcu obavljala sljedeće radove: kopanje poljskog zahoda, gradnja štednjaka i krušne peći, izvid vanjskih zidova logora, izmjena
na: uske pruge i obodnih zidova logora, dovoz cigle, drva, saša, šute i ilovače, popravak rešetki na prozorima osuđeničke nastambe, sređi-
vanje bunara, čišćenje i nasipavanje nastambe, uređenje priručnog magazina te uređenje dvorišta, a autor spominje i “dolazak ljudi” 6.
lipnja.
RA-
DO-
VI:
Vađe- 1945.-1946.
nje zarobljenici
po- iz Bročica i
smrt- Stare Gradi-
nih ške
osta-
taka i
poka-
panje
u
ma-
sovne
grob-
nice
Prije- Lipanj i
voz kolovoz
klada 1945.
Vađe- Hrvatski 1945.-1946. Organizi-
nje i zatočenici, zarobljenici rano u
čišće- 1946.- iz Bročica i srpnju
nje 1947. Stare Gradi- 1946., a za
cigle ške vađenje i
čišćenje
cigle
zaduženi
mještani.
Najveća
količina
cigle
dostavlja
se logoru
Stara
Gradiška.
Obno- Hrvatski
va zatočenici,
kuća 1946.-
1947.
Obno- Hrvatski
va zatočenici,
cesta 1946.-
1947.

231
Šum- Hrvatski Izrada
ski zatočenici, pragova u
poslo- 1946.- šumi
vi 1947. Uklenac
kod
Jablanca
početkom
ožujka
1946.
U travnju
1946.
održava se
misa za
njemačke
zaroblje-
nike koji
su radili u
Krapju.
U lipnju
1946.
sječa vrba
i šaša za
logor u
Jasenovcu.
Se- 1945.-1946.
zonski zarobljenici
poljo- iz Bročica i
priv- Stare Gradi-
redni ške
poslo-
vi
Obno- 1945.-1946. 2. siječnja
va zarobljenici 1948.
pruge iz Bročica i puštena u
Jase- Stare Gradi- promet
novac ške pruga
- Novska –
Nov- Jasenovac.
ska 15. veljače
1948.
puštena u
promet
pruga
Sisak –
Jasenovac
– Novska.
Obnav Njemački Njemački U siječnju
nav- zarobljenici zaroblje- 1946.
ljanje 1946. koji nici od odluka o
mos- su živjeli u 1945. do reducira-
tova Uštici, pa u 1947. nju i
na barakama obnovi
Savi, kod mosta mostova.
kod Prijevoz
Uštice zaroblje-
i na nika,
Strugu raščišća-
vanje i
razminira-
nje starog
mosta
započeto u
travnju
1946.
Stara
konstruk-
cija u
podpunos-
ti uklonje-
na tek
poslije
travnja
1948.
Most
završen
15. veljače
1948.

232
Rad sa Njemački 1945.-1946.
želje- zarobljenici zarobljenici
zom 1945. iz Bročica i
Stare Gradi-
ške
LO-
GO-
RAŠI:
Leševi 1946. u Ljeto 1945. Ljeto 1945. Svibanj-
logoru – u i oko prema lipanj
lagano logora navodima 1945. u
zakopani Jasenovac Matije Savi /
Mačkovića Ivica
Rivić
svjedoči o
likvidaci-
jama kod
Save.
Listopad
1945. –
lokacija
nepoznata
/
Studeni
1945. –
uklanjanje
– nepoz-
nato /
30. 5.
1946.
kostura uz
Savu
uklanjanje
Jarci i Sredina
kanal 1946.
sa
svje-
žim
leše-
vima
Nera- Sredina
spad- 1946.
nuti
leševi
kraj
južnog
zida
Zato- odvjetnici, Uglavnom Njemački „neprija-
čenici suci, Nijemci te zaroblje- teljski
u tvorničari, četnici i nici vojnici“,
Jase- svećenici, hrvatski 1945.- KNOO
novcu malo vojnici 1947., Novska,
vojnika stanovali lipanj
u bivšoj 1945. / 20
šumariji zaroblje-
pod nika iz
nadzorom logora
KNOJ-a Nova
Grdiška u
srpnju
1945.

Tablica 2.: Križni put, logor i poslijeratni sustav jasenovačkih logora

prema dostupnim izvorima

FRANJO MIRKO MIRKO SLAVKO SP JASENOVAC ARHIVSKO GRA-

CVRTILA ŠIMUNJAK ŠIMUNJAK GOLDSTEIN DIVO
(pisani (audio iskaz)
iskaz)
Kolone Ne 1946. jedna Ne, jedna Jedna kolona u ljeto 1946. Da, 900 zarobljenika,
Križnog kolona iz Siska kolona kraj uz zaključak da “zbog najvjerojatnije u
puta prema Novskoj sela Trebež porušenih mostova, kolone lipnju 1945., petorica
ratnih zarobljenika s likvidirani

233
 Križnog puta nisu prolazile
niti se zadržavale u Jase-
novcu”.

1. Nepozna- Svibanj 1945.

ta skupina
Smještaj Smješteni u šupama
zatočenika nekadašnjeg ustaškog
magazina hrane nasuprot
škole u mjestu Jasenovac

2. Logor u Njemački Hrvatski

Bročicama zarobljenici i zarobljenici
jedan Poljak, od svibnja do
“slobodnjaci” kolovoza
1945.
Broj zato- Oko 700,
čenika radili u tri
grupe
Smještaj Novska,
zatočenika Bročice,
Jasenovac
(šumarija ili
ciglana???),
dvije barake
do škole

3. Logor u Od svibnja do
Krapju listopada 1945. u
logoru su se nalazili
zarobljeni Nijemci i
hrvatski legionari.
Od travnja do nepoz-
natoga vremena
1946. ondje su
smješteni njemački
ratni zarobljenici iz
logora u Sisku koji u
Krapju obavljaju
šumske radove

4. Radna Od jeseni Od jeseni Od jeseni 1945. do travnja

grupa 1945. do 1945. do 1946.
Jasenovac I travnja travnja 1946.
1946.
Zapovjednik Savo Šakan Savo Šakan Savo Šakan
Broj zato- 600 600 600, uglavnom pripadnika
čenika HOS-a te manji broj
četnika i pripadnika
slovenske “Bijele garde”
Zatočeničke Smješteni u šupama
nastambe nekadašnjeg ustaškog
magazina hrane nasuprot
škole u mjestu Jasenovac

5. Radna Od travnja Od travnja Od travnja 1946. do

grupa 1946. do 1946. do svibnja 1947.
Jasenovac II svibnja svibnja 1947.
1947.
Zapovjednik Mirko Mirko
Šimunjak Šimunjak
Broj zato- Do 600 Do 700-800
čenika
Zatočeničke Šumarija te još Bivša šumari- Zatočenici iz Radne grupe
nastambe dvije neidenti- ja, pod Jasenovac bili su smješteni
ficirane nadzorom na tri lokacije u mjestu
lokacije KNOJ-a Jasenovac: u barakama
šumarije, u šupama neka-
dašnjeg ustaškog magazina
hrane nasuprot školi i u
samoj zgradi škole.
Unutrašnji Dvije čete OZN-a
nadzor Narodne
Radne milicije
grupe J. II
Vanjski Jedan KNOJ

234
 nadzor bataljun
Radne KNOJ
grupe J. II
Odlazak U Viktoro- U Lepoglavu,
zatočenika vac /Sisak Staru Gradišku
iz logora i Osijek

6. Logor “Upravnik” Anatolij

Jasenovac Avramov (1946.)

7. Nepozna- U jesen 1947. u Jasenovcu

ta skupina je ostalo oko 170-180
zatočenika koji su zajedno
s novopridošlim zatočeni-
cima, zarobljenim njemač-
kim vojnicima i pripadni-
cima “Plavog bataljona”,
radili na obnovi željeznič-
kog mosta preko rijeke
Save i pruge.

Pokušaji Ne (ljeto Jedna grupa Da, kolovoz 1946. u

bijega 1945.) pobjegla smjeru Novske
1946. preko
Save i
uhvaćena
Boravak 120. bataljun Nepoznata Inženjerski bataljun
postrojbi JA sa zapovjed- krajiška III. divizije JA
u Jasenovcu ni-štvom u brigada (prosinac 1945.-
Beogradu veljača 1946.)

Na temelju dostupnih spisa moguće je sa sigurnošću utvrditi da je na ja-

senovačkom području nakon završetka Drugoga svjetskog rata postojao sus-
tav zarobljeničkih logora, a kasnije i Kazneni zavod / Zavod za prisilni rad,
te su opravdane sumnje da su ondje uistinu počinjene i likvidacije. O broju
žrtava i ostalim detaljima nemoguće je govoriti bez daljnjih istraživanja, a
ona su svakako dobrodošla i štoviše neophodna. Završimo razmišljanjem
Slavka Goldsteina: Kad se jednom s Jasenovcem prestane manipulirati i kad
se bude poštivala samo istina, to će postati povijest, koja više ne će optere-
ćivati ni javni život ni politiku. Najmanje će opterećivati Drugu Hrvatsku,
koja je na raznim područjima već potvrdila da manipulacije smatra svojim
neprijateljem, a istinu saveznikom.366

366
GOLDSTEIN, S. Odstrel istine, (1996.).

235
 4. Izvori i literatura
A. Izvori

Hrvatski Državni Arhiv

HDA, f. 79, Zemaljska vlada Upravni odjel (ZVUO)
HDA, f. 144, Savska banovina Upravni odjel (SBUO)
HDA, f. 223, Ministarstvo unutarnjih poslova ND Hrvatske (MUP NDH)
HDA, f. 306, Zemaljska komisija za ratne zločine (ZKRZ)
HDA, f. 417, Odvjetnička pisarnica Walter Radivoj
HDA, f. 421, Javno tužiteljstvo Narodne/Socijalističke Republike Hrvatske
HDA, f. 487, Ministarstvo oružanih snaga (MINORS) ND Hrvatske
HDA, f. 890, Personalni spisi državnih službenika zemaljske vlade, pokra-
jinske uprave i oblasnih uprava Savske banovine, Banovine Hrvatske i
ministarstava ND Hrvatske
HDA, f. 1194, Zbirka Narodnooslobodilačke vojske i Pokreta oslobođenja
Jugoslavije (Zbirka NOV i POJ)
HDA, f. 1241, Republički odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodi-
lačkog rata Hrvatske
HDA, f. 1353, Grupa VI., Građanske stranke i društva
HDA, f. 1363, Grupa XXI, Politička situacija
HDA, f. 1364, Grupa XXIII., Izbori u Jugoslaviji
HDA, f. 1491, Odjeljenje zaštite naroda (OZN-a)
HDA, f. 1549, Zbirka upravnih i vojnih vlasti NDH-a i NOP-a
HDA, f. 1576, Direkcija državnih željeznica
HDA, f. 1801, Razne osobe XIX. i XX. stoljeća
HDA, f. 1805, Zbirka preslika Krunoslava Draganovića o žrtvama II. svjets-
kog rata i poraća
HDA, f. 1809, Oblasni komitet Komunističke partije Hrvatske Slavonije
HDA, f. 1944, Komisija za utvrđivanje žrtava Drugoga svjetskog rata i po-
raća
HDA, Ravnateljstvo ustaškog redarstva, Židovski odsjek (RUR, ŽO)
HDA, Ustaška nadzorna služba (UNS)
HDA, Kontrolna komisija CK KPH
HDA, Zbirka izvornoga gradiva N. D. Hrvatske (ZIG NDH)

Nadbiskupijski arhiv u Zagrebu

NAZ, Schematismus cleri diocesis Zagrabiensis

237
 Državni arhiv u Sisku
DASK, f. 019, Narodni odbor kotara Novska
DASK, f. 321, Mjesni narodni odbor Jasenovac
DASK, f. 765, Sudski predmeti političkih procesa Sisak, Petrinja

Hrvatski povijesni muzej

Dokumentarna zbirka 2.

Javna ustanova Spomen područje Jasenovac

Zbirka fonoteke
Zbirka CD-a
Pisano sjećanje – Mirko Šimunjak

B. Objavljeni izvori

Administrativno-teritorijalna podjela i imenik naseljenih mjesta Narodne

Republike Hrvatske, stanje 1. V. 1951. Tisak štamparije novina. Zagreb,
1951.
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. Izd. Državna
štamparija. Sarajevo, 1932.
Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. marta 1931. g. Knj. 2. Izd.
Državna štamparija. Beograd, 1938.
Izvješće Komisije za utvrđivanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća,
Zagreb, 1999.
Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948., knj. 9., Stanovniš-
tvo po narodnosti. Izd. Savezni zavod za statistiku. Beograd, 1954.
Narodne novine, 1945. i 1946.
Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880.-1991. po naseljima.
Knjiga 3. Izd. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. Zagreb,
1998.
Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Do-
kumenti. Priredili Zdravko DIZDAR, Vladimir GEIGER, Milan POJIĆ, Mate
RUPIĆ. Nakl. Hrvatski institut za povijest – podružnica za povijest Slavo-
nije, Srijema i Baranje. Slavonski Brod, 2005.
Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Do-
kumenti. Knjiga 2. Slavonija, Srijem i Baranja. Priredio Vladimir GEI-
GER. Suradnici Mate RUPIĆ, Zdravko DIZDAR i Šimun PENAVA. Nakl.

238
 Hrvatski institut za povijest – podružnica za povijest Slavonije, Srijema i
Baranje. Slavonski Brod, 2006.
Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Do-
kumenti. Knjiga 3. Zagreb i središnja Hrvatska. Priredili Vladimir GEI-
GER, Mate RUPIĆ, Mario KEVO, Egon KRALJEVIĆ i Zvonimir DESPOT.
Nakl. Hrvatski institut za povijest – podružnica za povijest Slavonije, Sri-
jema i Baranje. Slavonski Brod; Hrvatski institut za povijest, Zagreb.
Slavonski Brod – Zagreb, 2008.
Službeni list FNRJ, 1945. i 1946.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o spomen-području Jasenovac. U:
Narodne novine, br. 22, od 21.III.2001.
Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugosloven-
skih naroda. Tom IV./5. Izd. Vojnoistorijskih institut JA. Beograd, 1953.

C. Literatura

1945. – Razdjelnica hrvatske povijesti. Zbornik radova sa znanstvenog sku-

pa održanog u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu 5. i 6. svibnja
2006. Izd. Hrvatski institut za povijest. Zagreb, 2006.
AKMADŽA, Miroslav, JAREB, Mario; RADELIĆ, Zdenko. Povijest 4. Udžbenik
za 4. razred gimnazije. 1. izdanje. Izd. Alfa. Zagreb, 2009.
ARALICA, Tomislav; ARALICA, Višeslav. Hrvatski ratnici kroz stoljeća. Knj.
3. Zagreb, 2012.
BAKOVIĆ, Anto. Hrvatski martirologij XX. stoljeća. 1. Svećenici-mučenici
Crkve u Hrvata. Nakl. Martyrium Croatiae d.o.o. Zagreb, 2007.
BANAC, Ivo. Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjep u jugoslaven-
skom komunističkom pokretu. Izd. Globus. Zagreb, 1990.
BARAC, Antun. Bijeg od knjige. Zagreb, 1965.
BARBARIĆ, Ilija. NDH bilo je pravo ime. Zagreb, 2010.
BARIŠIĆ, Marko. Jasenovac: Antifašistički mit protiv prave istine. U: Vjes-
nik. Zagreb, 57./1996., br. 17546, od 20.VIII.1996.; br. 17547, od
21.VIII.1996.; br. 17556, od 30.VIII. 1996.
BARIŠIĆ, Marko. Svjedok tvrdi da su partizani masovno ubijali. U: Vjesnik,
57./1996., br. 17547, od 21.VIII.1996., str. 3.
BAŠIĆ, Petar; KEVO, Mario. O problemu postojanja jasenovačkog logora
nakon 1945. U: Radovi. Izd. Zavod za hrvatsku povijest. Zagreb, 1997.,
sv. 30.
BEKAVAC, Stjepan; JAREB, Mario. Povijest. Udžbenik za osmi razred osnov-
ne škole. Izd. Alfa. Zagreb, 2013.

239
BERGER, Egon. 44 mjeseca u Jasenovcu. Izd. Spomen-područje Jasenovac.
Jasenovac, 1978.
BEZINA, Petar. Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i
Zadarske nadbiskupije, 1941.-1992. Split, 2000.
BEZINA, Petar. Župljani župa povjerenih Franjevačkoj provinciji Presvetog
Otkupitelja, žrtve rata 1941.-1945., 1990.-1995. Izd. Provincijalat franje-
vačke provincije Presvetog Otkupitelja – Split. Split, 2003.
Bleiburg 1945.-1995. Spomenica povodom 50-te obljetnice Bleiburga i Kri-
žnog puta 1945- 1995. Ur. Mirko VALENTIĆ. Zagreb, 1995.
Bleiburg, jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima. Izd. DIS. Zagreb,
2005.
BOBAN, Ljubo. Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 2. Izd. Globus. Zagreb,
1989.
BOBAN, Ljubo. Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, 3. Niz: Povijesna istra-
živanja. Izd. Školska knjiga; Stvarnost. Zagreb, 1990.
BOBAN, Ljubo. Kontroverze iz povijesti Jugoslavije. Izd. Školska knjiga;
Stvarnost. Zagreb, 1989.
BUDISAVLJEVIĆ, Diana. Dnevnik. Izd. HDA. Zagreb, 2004.
BULAJIĆ, Milan. Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986.
godine. Knjiga III. Izd. IRO “Rad”. Beograd, 1989.
BULJAN, Alojz; HORVAT, Franjo. Prešućene novljanske žrve. Izd. Ogranak
Matice hrvatske Novska. Novska, 2011.
BULJAN, Alojz; HORVAT, Franjo. Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća na
području bivšeg kotara/općine Novska (Grad Novska, općine Jasenovac i
Lipovljani, Grad Kutina – dio i Grad Sisak – dio). Izd. Ogranak Matice
hrvatske Novska. Novska, 2006.
CILIGA, Antun. Sam kroz Europu u ratu 1939.-1945. Na pragu sutrašnjice.
Rim, 1978.
CILIGA, Ante. Svjedok najvećih laži dvadesetog stoljeća. Zagreb, 2001.
ČELEBIJA, Evlija. Putopisi. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Izd. IRO
Veselin Masleša. Sarajevo, 1979.
ČERNIVEC, Andrea. Vrijeme je da srušimo velikosrpski mit o Jasenovcu.
Nema dokaza za masovne ustaške zločine u Jasenovcu, ali ima za parti-
zanske! Nn: Intervju. Dr. Stjepan Razum, povjesničar i arhivist. U: Hr-
vatski list. Zadar, 2012., br. 411, od 9.VIII.2012., str. 28-35.
ČOLAKOVIĆ, Drago – Hadži. Jasenovac, kronika iz pakla. Sarajevo, 1948.
ĆOSIĆ, Stanko. Najnovija istraživanja masovnih grobnica u Donjoj Gradini.
U: Poruke. Izd. Spomen područje Jasenovac. Jasenovac, 4./1988., br. 2
(7), od 15.IX.1973., str. 3.

240
ĆURUVIJA, Slavko. Ibeovac: ja, Vlado Dapčević. Izd. Zavod za izdavačku
djelatnost Filipa Višnjića. Beograd, 1990.
DANON, Cadik – Braco. Sasječeno stablo Danonovih. Beograd, 2000.
DEDIJER, Vladimir. Vatikan i Jasenovac. Dokumenti. Niz: Svedočanstva.
Izd. Izdavačka radna organizacija “Rad”. Beograd, 1987.
DESPOT, Zvonimir. Gdje su danas vreće zlata iz jasenovačkih grobnica. U:
Večernji list, 21. siječnja 1999., str. 16-17.
DESPOT, Zvonimir. Partizani su '46 koristili Jasenovac za masovne likvida-
cije. U: Večernji list, 20. travnja 1998., str. 7.
DRAGANOVIĆ, Krunoslav. Opći šematizam Katoličke crkve u Jugoslaviji.
Prema mandatu preč. Episkopata Jugoslavije izradio dr. Krunoslav
DRAGANOVIĆ. Izd. Akademije “Regina apostolorum”. Sarajevo, 1939.
DRAGOJEVIĆ, Rade. U Jasenovcu je 1945. bilo 600 zarobljenika na prisil-
nom radu. U: Novi list. Rijeka, 29.V.2002., str. 7.
ĐIKIĆ, Ivica. Vijenac svim žrtvama Jasenovca. U: Slobodna Dalmacija.
Split, 16.VI.1996., str. 3.
ĐURIĆ, Vesna. Povijest 8. Udžbenik povijesti za osmi razred osnovne škole.
Izd. Profil. Zagreb, 2013.
Enciklopedija hrvatskih prezimena. Izd. Nacionalni rodoslovni centar. Zag-
reb, 2008.
Enciklopedija Jugoslavije. Izd. Jugoslavenski leksikografski zavod. Zagreb,
1965.
ERDELJA, Krešimir; STOJAKOVIĆ, Igor. Koraci kroz vrijeme IV. Udžbenik
povijesti za četvrti razred gimnazije. Izd. Školska knjiga. Zagreb, 2013.
ERDELJA, Krešimir; STOJAKOVIĆ, Igor. Tragom prošlosti 8. Udžbenik povi-
jesti za osmi razred osnovne škole. Izd. Školska knjiga. Zagreb, 2013.
ERJAVEC, Tonči. Španovica. Zagreb, 1992.
FRANIĆ, Augustin. KPD Stara Gradiška, mučilište i gubilište hrvatskih poli-
tičkih osuđenika. Nakl. Hrvatsko društvo političkih zatvorenika – podru-
žnica Dubrovnik. Dubrovnik, 2009.
GAVRIĆ, Milan. Otkosi smrti. Izd. Narodna armija. Beograd, 1977.
GEORGE, Bernard. L'Occident joue et perd. La Yugoslavie dans la guerre.
Niz: Collection l'Histoire contemporaine revue et corrigée Izd. La Table
ronde. Paris, 1968.
GITMAN, Esther. Kad hrabrost prevlada. Zagreb, 2012.
GLAVINA, Frano. U Jasenovcu su Srbi još 1906. ubijali Hrvate. U: Panora-
ma, 1. srpnja 1996., str. 60-61.
GOLDSTEIN, Ivo. Holokaust u Zagrebu. Zagreb, 2001.
GOLDSTEIN, Slavko. Odstrel istine. U: Feral Tribune. Split, 13./1996. U
broj! U broj! 585., od 2.XII.1996.

241
GOLDSTEIN, Slavko; GOLDSTEIN, Ivo. Jasenovac i Bleiburg nisu isto. Izd.
Novi Liber. Zagreb, 2011.
GRAČAKOVIĆ, Ivan. Stara i Nova Subocka. Kutina, 2009.
GREGL, Zoran; MIGOTTI, Branka. Nadgrobna stela iz Siska. U: Vjesnik arhe-
ološkog muzeja Zagreb. Zagreb, 22.-23./1999.-2000.
HEĆIMOVIĆ, Joseph. In Tito's death Marches. Testimony on the Massacres of
the Croatians War Prisoners and Civilians after Word II. Izd. Croatian
Franciscan Press. Chicago, 1961.
HERCEG, Stjepan. Samobor - mali Bleiburg 1945. Izd. Društvo ratnih vetera-
na “Hrvatski domobran” – Ogranak Samobor, te Gradski odbor Hrvatske
demokratske zajednice. Samobor, 1996.
HOFMAN, Branko. Noć do jutra. Izd. DZS. Ljubljana, 1981.
HORVAT, Ivo. Konclogor Jasenovac je surova istina, a ne antifašistički mit.
U: Vjesnik. Zagreb, 57./1996., br. 17556., od 30.VIII.1996., str. 13.
HORVAT, Vladimir. Cvjetovi boli žrtava totalitarizama. U: Fokus. Hrvatski
tjednik. Zagreb, 2005., br. 270., od 15.VII.2005., str. 12-13.
HORVAT, Vladimir. Partizanski logor Jasenovac. U: Fokus. Hrvatski tjednik.
Zagreb, 2005., br. 271, od 22.VII.2005., str. 12-13.
HORVAT, Vladimir. Zločini Srba u Jasenovcu 1906. godine. Nn: Istina o tri
jasenovačka logora (1). U: Glas Koncila, 53./2014., br. 11 (2073), od
16.III.2014., str. 21. ― HORVAT, Vladimir. Logoraši poginuli od anglo-
američkog bombardiranja. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (2). U:
GK, 53./2014., br. 12 (2074), od 23.III.2014., str. 21. ― HORVAT, Vla-
dimir. Zabranjena “Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture”. Nn: Isti-
na o tri jasenovačka logora (3). U: GK, 53./2014., br. 13 (2075), od
30.III.2014., str. 25. ― HORVAT, Vladimir. Zabranjene knjige bivših lo-
goraša. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (4). U: GK, 53./2014., br. 14
(2076), od 6.IV.2014., str. 21. ― HORVAT, Vladimir. Izbjeglice iz El
Shatta na jasenovačkom popisu. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (5).
U: GK, 53./2014., br. 15 (2077), od 13.IV.2014., str. 21. ― HORVAT,
Vladimir. Partizanski logor za masovno istrebljenje. Nn: Istina o tri ja-
senovačka logora (6). U: GK, 53./2014., br. 16 (2078), Uskrs 2014.
(20.IV.2014.), str. 31. ― HORVAT, Vladimir. Jasenovačka je građa 1994.
godine “kompletno opljačkana”. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (7).
U: GK, 53./2014., br. 17 (2079), od 27.IV.2014., str. 21. ― HORVAT,
Vladimir. “Svi su oni bili odmah likvidirani”. Nn: Istina o tri jasenovač-
ka logora (8). U: GK, 53./2014., br. 18 (2080), od 4.V.2014., str. 21. ―
HORVAT, Vladimir. Svjedoci govore o poslijeratnom logoru. Nn: Istina o
tri jasenovačka logora (9). U: GK, 53./2014., br. 19 (2081), od
11.V.2014., str. 21. ― HORVAT, Vladimir. “Plitko zakopana tjelesa u

242
 odorama hrvatske vojske”. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (10). U:
GK, 53./2014., br. 20 (2082), od 18.V.2014., str. 21. ― HORVAT, Vladi-
mir. “Odvodili su skupine i nitko se nije vraćao!”. Nn: Istina o tri jase-
novačka logora (11). U: GK, 53./2014., br. 21 (2083), od 25.V.2014., str.
25. ― HORVAT, Vladimir. Gdje su dukati slavonskih snaša iz jasenovač-
kih grobnica? Nn: Istina o tri jasenovačka logora (12). U: GK, 53./2014.,
br. 22 (2084), od 1.VI.2014., str. 21. ― HORVAT, Vladimir. Politički
“preodgoj” informbiroovaca. Nn: Istina o tri jasenovačka logora (13).
U: GK, 53./2014., br. 23 (2085), od 8.VI.2014., str. 21. ― HORVAT, Vla-
dimir. Zašto je Zapad prešutio Goli otok? Nn: Istina o tri jasenovačka
logora (14). U: GK, 53./2014., br. 24 (2086), od 15.VI.2014., str. 21.
Hrvatski crveni križ. Zagreb, travanj-svibanj 1944.
Hrvatski povijesni atlas. Izd. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb,
2003.
Hrvatski povijesni zemljovidi. Izd. Kartografija, Školska knjiga. Zagreb,
1993.
Hrvatski studiji - Studia Croatica. Niz: Biblioteka 'Povijest', sv. 1. Zagreb,
1998.
HUBER, Čedomil. Bio sam zatočenik logora Jasenovac. Izd. JUSP Jaseno-
vac. Jasenovac, 1977.
IVANKOVIĆ, Zvonko; JAREB, Mario. Povijesni atlas za 8. razred osnovne
škole. Izd. Alfa. Zagreb, 2008.
IVANKOVIĆ, Zvonko – Vonta. Jasenovac: partizanski logor smrti. U: Glo-
bus. Zagreb, 1992., br. 79, 12.VI.1992., str. 16.
IVEZIĆ, Mladen. Sabirni i radni logor Jasenovac. Svezak 1.: Jasenovac –
brojke. [Naslov na prednjem ovitku: Jasenovac – brojke]. Samizdat.
Zagreb, 2003.
IVEZIĆ, Mladen. Titov Jasenovac. Samizdat. Zagreb 2014.
Izvjeće Komisije za utvrđivanje žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća. Za-
greb, 1999.
JANČIKOVIĆ, Tomo. Hrvati u izborima 11. prosinca 1938., Zagreb, siječanj
1939. U: Politika. Beograd, 14. XII. 1938., str. 5.
JANOVIĆ, Stanislav. Tito na Golom otoku, uspomene. Naklada Pavičić. Zag-
reb, 2013.
JURČEVIĆ, Josip. Nastanak jasenovačkog mita. Problemi proučavanja žrtava
Drugog svjetskog rata na području Hrvatske. Niz: Povijest, sv. 1. Izd.
Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1998. ― Drugo izdanje
objavljeno je 2005.

243
JURČEVIĆ, Josip. Nastanak jasenovačkog mita. Problemi proučavanja žrtava
Drugog svjetskog rata na području Hrvatske. II. izdanje. Niz: Povijest,
sv. 1. Izd. Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 22005.
JURČEVIĆ, Josip. Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih
zločina. Izd. Dokumentacijsko informacijsko središte – DIS. Zagreb,
2012.
KALEB, Vjekoslav. Govorim o toleranciji. U: Hrvatski tjednik. Izd. Matica
hrvatska. Zagreb, 1./1971., br. 31.
KARAKAŠ-OBRADOV, Marica. Angloamerička bombardiranja Hrvatske u
Drugom svjetskom ratu. Saveznički zračni napadi na Nezavisnu Državu
Hrvatsku 1943.-1945. Izd. Hrvatski institut za povijest. Zagreb, 2008.
KARAMATIĆ, Ivica. Svjedočenje iz radnog logora Jasenovac. U: Politički
zatvorenik, 2011., br. 235.
KEVO, Mario. Jasenovac 1945. U: 1945. – Razdjelnica hrvatske povijesti.
Zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Hrvatskom institutu za
povijest u Zagrebu 5. i 6. svibnja 2006. Izd. Hrvatski institut za povijest.
Zagreb, 2006.
KEVO, Mario. Počeci logora Jasenovac. U: Scrinia Slavonica. Izd. Hrvatski
institut za povijest – podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje.
Slavonski Brod, 3./2003., br. 1, XI.2003., str. 471-499.
KEVO, Mario. Veze Međunarodnog odbora Crvenog križa i NDH. Zagreb,
2009.
KLJAKOVIĆ ŠANTIĆ, Josip. Monstruozno je falsificiran popis jasenovačkih
žrtava. U: Glas Koncila, 2005., br. 25, od 19.VI.2005., str. 32.
KNEZOVIĆ, Oton. Pokolj hrvatske vojske 1945. Dokumenti o zvjerstvima Sr-
ba nad Hrvatima. Chicago, 1960.
KOMARICA, Slavko; ODIĆ, Slavko. Zašto Jasenovac nije oslobođen. Zagreb,
2008.
KOREN, Snježana. Povijest 8. Udžbenik povijesti za osmi razred osnovne
škole. Izd. Profil. Zagreb, 2013.
KOŠUTIĆ, Ivan. 49 mjeseci NDH. Zagreb, 1997.
KOZJAK, Josip. O razvitku pruga u Hrvatskoj. U: Zbornik Sto godina želez-
nice. Izd. Štamparsko preduzeće Jugoslovenskih železnica. Beograd,
1951.
KOŽUL, Stjepan. Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi
Zagrebačke nadbiskupije. 2. izdanje. Izd. Prometej i Zagrebačka
nadbiskupija. Zagreb, 1998.
KOŽUL, Stjepan. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije. U
prigodi proslave 900. obljetnice postojanja Zagrebačke nad/biskupije.
Izd. NDS u suradnji s Koncilom d.o.o. Zagreb, 1992.

244
KOŽUL, Stjepan. Stradanja u Zagrebačkoj nadbiskupiji za vrijeme Drugoga
svjetskoga rata i poraća. Niz: Radovi, knjiga 4. Izd. Društvo za
povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”. Zagreb, 2004.
Krajina. Srbi u našim sjevero-zapadnim krajevima. Izd. Zadružna štampari-
ja. Zagreb, 1938.
KRČELIĆ, Baltazar Adam. Povijest stolne crkve zagrebačke. Izd. Institut za
suvremenu povijest. Zagreb, 1994.
KRIZMAN, Bogdan. NDH između Hitlera i Mussolinija. Zagreb, 1983.
KRIŠTO, Jure. Sukob simbola. Politika, vjere i ideologije u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj. Niz: Plava biblioteka, 206. Izd. Nakladni zavod Globus.
Zagreb, 2001.
KUJUNDŽIĆ, Milivoj; DIZDAR, Zdravko. Hrvatska borba za opstojnost 1918.-
1998. Izd. Hrvatski državni sabor. Zagreb, 2000.
LAJNERT, Siniša. Ustroj željeznica u Hrvatskoj. Izd. Hrvatski državni arhiv.
Zagreb, 2003.
Leksikon naselja Hrvatske. Izd. Mozaik knjiga. Zagreb, 2004.
LENJIN, Vladimir Ilič. Proleterska revolucija i izrod Kautsky. Kultura: Misla.
Skoplje, 1974., str. 53.
Logori, zatvori i prisilni rad u Hrvatskoj/Jugoslaviji 1941.-1945., 1945.-
1951. Urednici Vladimir GEIGER, Martina GRAHEK-RAVANČIĆ i Marica
KARAKAŠ-OBRADOV. Izd. HIP. Zagreb, 2010.
MAČKOVIĆ, Mića - Skula; MAČKOVIĆ, Davor. Jasenovac na Savi. Izd. Davor
Mačković. Jasenovac, 2007.
MADUNIĆ, Branko. Mnoge nismo nikad više vidjeli. U: Nedjeljni Vjesnik.
Zagreb, 20.X.1996., str. 12.
MADUNIĆ, Branko. Vidio sam masovni partizanski zločin u Jasenovcu. U:
Nedjeljni Vjesnik. Zagreb, 5. i 6.I.1997., str. 5.
MATAUŠIĆ, Nataša. Jasenovac 1941.-1945. Logor smrti i radni logor. Izd.
Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac. Jasenovac-Zagreb, 2003.
MATAUŠIĆ, Nataša. Koncentracioni logor Jasenovac. Fotomonografija. [Na-
slov na prednjoj korici: Jasenovac – fotomonografija]. Niz: Banalnost
zla. Nakl. Spomen-područje Jasenovac. Jasenovac, 2008.
MATKOVIĆ, Hrvoje. Povijest Nezavisne Države Hrvatske. Naklada P.I.P. Pa-
vičić. Zagreb, 2002.
Međunarodni znanstveni skup. “Bleiburg 1945.-1995.”, Zagreb, 12.-13. V.
1993. Izd. Hrvatska matica iseljenika i Hrvatski informativni centar. Zag-
reb, 1994.
Međunarodni znanstveni skup. “Jugoistočna Europa 1918.-1995.”, Zadar,
28.-30. IX. 1995. Ur. Aleksandar RAVLIĆ. Izd. Hrvatska matica iseljenika
i Hrvatski informativni centar. Zagreb, 1996.

245
MIJATOVIĆ, Anđelko. Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskoga naroda
godine 1945. Izd. Hrvatski svjetski kongres. New York – Zagreb, 2007.
MILETIĆ, Antun. Koncentracioni logor Jasenovac, 1941.-1945. Dokumenta.
Knjiga I. Niz: Izvori. Drugo izdanje. Izd. Narodna knjiga, Beograd; Spo-
men-područje Jasenovac. Beograd, 21986.
MILETIĆ, Antun. Koncentracioni logor Jasenovac, 1941.-1945. Dokumenta.
Knjiga II. Niz: Izvori. Drugo izdanje. Izd. Narodna knjiga, Beograd;
Spomen-područje Jasenovac. Beograd, 21986.
MILETIĆ, Antun. Koncentracioni logor Jasenovac, 1941.-1945. Dokumenta.
Knjiga III. Niz: Izvori. Prvo izdanje. Izd. Narodna knjiga, Beograd; Spo-
men-područje Jasenovac. Beograd, 1987.
MILETIĆ, Antun. Koncentracioni logor Jasenovac. Knjiga IV. Prvo izdanje.
Izd. Gambit. Jagodina, 2007.
MILETIĆ, Antun. Prilog pručavanju istorije Jugoslovenske narodne armije
kroz izabrana dokumenta maršala Jugoslavije Tita, Ministra narodne
odbrane i Vrhovnog komandanta JNA u periodu 1945.-1956. godine. U:
Vojnoistorijski glasnik. Izd. Vojnoistorijski institut. Beograd, 38./1987.,
br. 1.
MILIŠA, Đorđe. U mučilištu-paklu Jasenovac. Predgovor dr. sc. Mario KE-
VO. Niz: Posebna izdanja. Naklada Pavičić (P.I.P.). Zagreb, 2011.
MILLER, Erwin. Izabran za umiranje. Zagreb, 2004.
MILOSAVLJEVIĆ, J. Ž. Srpsko-hrvatski spor i neimari Jugoslavije. Izd. Štam-
parija Marinković. Beograd, 2003.
MILJAN, Goran; MIŠKULIN, Ivica. Povijest 4. Udžbenik povijesti za četvrti
razred gimnazije. Izd. Profil. Zagreb, 2009.
MRKOCI, Vladimir i HORVAT, Vladimir. Ogoljela laž logora Jasenovac. Niz:
Otkrivena istina. Naklada E. Čić. Zagreb, 2008.
NIKOLIĆ, Nikola. Jasenovački logor. Izd. Nakladni zavod Hrvatske. Zagreb,
1948. ― Slovensko izdanje: Taborišče smrti Jasenovac. Ljubljana, 1969.
NIKOLIĆ, Vinko. Bleiburg: uzroci i posljedice. Niz: Knjižnica Hrvatske revi-
je. München – Barcelona, 1988.
NIKOLIĆ, Vinko. Bleiburška tragedija hrvatskog naroda. Niz: Knjižnica Hr-
vatske revije. München – Barcelona, 1976.
Njemačka obavještajna služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. 2. dio. Izd.
Večernji list. Zagreb, 2011.
O partizanskom logoru u Jasenovcu. U: Politički zatvorenik, 1997., br. 60,
ožujak 1997., str. 35.
Od Bleiburga do naših dana. Zbornik radova o Bleiburgu i Križnom putu s
Drugog međunarodnog znanstvenog simpozija u Zagrebu 14. i 15. svib-
nja 1994. Izd. Marabu. Zagreb, 1994.

246
Odnijeli su i lubanje. U: Hrvatsko slovo, 19. siječnja 2001., str. 8-9.
Okrugli stol “Jasenovac 1986.”, 14. i 15. XI. 1986. Izd. SP Jasenovac. Jase-
novac, 1986.
PARŠIĆ, Jure. Sjećanja nekadašnjeg jasenovačkog župnika na neke događaje
onoga vremena… U: Hrvatska revija. München-Barcelona, 35./1985., br.
3 (139), rujan 1985., str. 422-439.
PASPA, Ivan. Još o partizanskom logoru u Jasenovcu. U: Politički zatvore-
nik. Izd. Hrvatsko društvo političkih zatvorenika. Zagreb, 1997., br. 61,
travanj 1997., str. 37.
PAVLIĆEVIĆ, Dragutin. Progoni i likvidacije Hrvata na području Hrvatske
od 1903.-1941. U: Međunarodni znanstveni skup. “Jugoistočna Europa
1918.-1995.”, Zadar, 28.-30. IX. 1995. Ur. Aleksandar RAVLIĆ. Izd. Hr-
vatska matica iseljenika i Hrvatski informativni centar. Zagreb, 1996., str.
34.
PEČARIĆ, Josip. Srpski mit o Jasenovcu. Skrivanje istine o beogradskim
konc-logorima. Izd. Dom i svijet; Hrvatski informativni centar; Hrvatski
institut za povijest. Zagreb, 1998. ― Drugo je izdanje objavljeno 2000.
PEČARIĆ, Josip. Srpski mit o Jasenovcu. I. Skrivanje istine o beogradskim
konc-logor[i]ma. Nakl. Element. Zagreb, 22000.
PEČARIĆ, Josip. Srpski mit o Jasenovcu. II. O Bulajićevoj ideologiji genoci-
da hrvatskih autora. Nakl. Element. Zagreb, 2000.
PEČARIĆ, Josip. Serbian myth about Jasenovac. Prijevod Ivana PEČARIĆ.
Nakl. Stih. Zagreb, 2001.
PERVAN, Berislav. General NDH Hinko Alabanda. U: Vojna povijest. Zag-
reb, 2012., br. 16, str. 22.
PETEŠIĆ, Ćiril. Dječji dom Jastrebarsko, dokumenti. Zagreb, 1990.
PILAV, Muhamed. U ustaškoj emigraciji s Pavelićem. Zürich, 1996.
PILIĆ, Stipo; MATKOVIĆ, Blanka. Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac
prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima. U: Radovi Zavoda za
povijesne znanosti HAZU u Zadru. Zadar, 2014., br. 56, str. 323-408.
POLJAK, Željko. Hrvatsk planine, planinarsko-turistički vodič. Izd. Planinar-
ski savez Hrvatske, Zagreb, 1996.
Popis objavljenih isprava. U: Fontes. Izvori za hrvatsku povijest. Glavni
urednik Josip KOLANOVIĆ. Zagreb, 2./1996., br. 2, str. 9-42.
Pošta iz koncentracijskih logora Jasenovac i Stara Gradiška. Izd. JUSP Ja-
senovac. Jasenovac, 2013.
Povijesni atlas za osnovnu školu. Izd. Hrvatska školska kartografija. Zagreb,
2007.
Povijesni atlas za srednje škole. Izd. Školska knjiga. Zagreb, 2008.

247
Povijest u kartama i slikama. Povijesni atlas za 8. razred osnovne škole. Izd.
Školska knjiga. Zagreb, 2008.
PRCELA, John Ivan; ŽIVIĆ, Dražen. Hrvatski holokaust. Dokumenti i svjedo-
čanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji. Izd. Hrvatsko društvo poli-
tičkih zatvorenika. Zagreb, 2001.
PRCELA, John Ivan. Hrvatski holokaust, II. Zagreb, 2005.
PRCELA, John; GULDESCU, Stanko. Operation Slaugerthouse. Eyewitnes Ac-
count of Postwar Massacres in Yugoslavia. Izd. Dorrance and Company.
Philadelphia, 1970.
RENDULIĆ, Ivica; NAJBAR-AGIČIĆ, Magdalena. Povijesni atlas za osmi raz-
red. Izd. Profil. Zagreb, 2009.
Revolucionarni omladinski pokret u Zagrebu, 1941.-1945. Zagreb, 1984.
RIFFER, Milko. Grad mrtvih. Pn: Jasenovac 1943. Predgovor dr. sc. Željko
Holjevac. Niz: Posebna izdanja. Naklada Pavičić (P.I.P.). Zagreb, 2011.
ROGIĆ, Veljko. Regionalna geografija Jugoslavije. Knj. 1. Izd. Školska
knjiga. Zagreb, 1982.
SALOMON, Nada. Mladost u zatvorima i logorima. U knjizi: Revolucionarni
omladinski pokret u Zagrebu, 1941.-1945. Zagreb, 1984., str. 343-355.
Sećanja Jevreja na logor Jasenovac. Ur. Dušan SINDIK. Izd. Savez jevrej-
skih opština Jugoslavije. [Beograd], 1972.
SIMIĆ, Pero; DESPOT, Zvonimir. Tito strogo povjerljivo. Zagreb, 2010.
Slovenija 1941.-1948.-1952. Zbornik. Izd. Društvo za ureditev zamolčanih
grobov. Ljubljana-Grosuplje, 2000.
SCHREINER, Paul. Spašeni iz Zagreba. Zagreb, 2014.
SOBOLEVSKI, Mihael. Između Jasenovca i Bleiburga. U: Erazmus. Izd. Zak-
lada Otvoreno društvo. Zagreb, 1993., br. 4, studeni 1993., str. 42-47.
Spomenica povodom 50-te obljetnice Bleiburga i Križnog puta 1945.-1995.
Ur. Mirko VALENTIĆ. Izd. Quo vadis. Zagreb, 1995.
Srpsko – hrvatski spor. 3. dio. Štamparija Drag. Gregorić. Beograd, 1939.
STANOJEVIĆ, Stanoje. Narodna enciklopedija srpsko – hrvatsko – slovenač-
ka. Knjiga II. Izd. Bibliografski zavod, d. d. Zagreb, 1927.
ŠEPOVIĆ, Branko. Jasenovac. Izd. Prirodoslovno-matematički fakultet, Geo-
grafski odsjek. Zagreb, 2001.
ŠIMUNDIĆ, Mate. Hrvatski smrtni put. Izd. Matica hrvatska. Split, 2006.
ŠTEFAN, Ljubica. Istinom i činjenicama za Hrvatsku. Niz: Knjižnica HS, knj.
VII. Izd. Hrvatska kulturna zaklada, HKZ – Hrvatsko slovo. Zagreb,
1999.
ŠTEFAN, Ljubica. Mitovi i zatajena povijest. Izd. K. Krešimir: Slovo M. Zag-
reb, 1999.

248
ŠTEFAN, Ljubica. Poslijeratni Titov logor Jasenovac, 1945.-1947./48. U:
Zbornik radova Prvog hrvatskog žrtvoslovnog društva. Izd. Hrvatsko žrt-
voslovno društvo i Narodne novine. Zagreb, 1998., str. 209-214.
ŠTEFAN, Ljubica. SUBNOR Hrvatske oteo domobransko zlato. U: Hrvatsko
slovo. Izd. Društvo hrvatskih književnika-HKZ – Hrvatski informativni
centar. Zagreb, 20.III.1998.
ŠTEFAN, Ljubica. Svjedočenje stradalnika Titova Jasenovca. U: Hrvatsko
slovo. Izd. Društvo hrvatskih književnika-HKZ – Hrvatski informativ-
ni centar. Zagreb, 15.V.1998., str. 5.
Što su partizani učinili s ranjenicima u Zagrebu? U: Glas Koncila, 24. lipnja
1990, str. 7.
Tko se krije iza organizacije Jasenovac Research Institute. U: Hrvatski list,
12. veljače 2009., str. 11.
TOMIČIĆ, Željko. Romanički mač iz rijeke Save kraj Jasenovca. Prilog poz-
navanju romaničkog oružja u Slavoniji. U: Prilozi Instituta arheologije.
Zagreb, 2002., br. 19.
TRIVUNČIĆ, Radovan. Jasenovac i jasenovački logori. Spomen-područje Ja-
senovac. Niz: Biblioteka Poruke, knj. 5. Jasenovac, 1974.
TRIVUNČIĆ, Radovan. Jasenovačka drama. Izd. Školske novine. Zagreb,
1985.
TUĐMAN, Franjo. Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozo-
fiji zlosilja. Drugo izdanje. Niz: Hrvatske povjesnice. Izd. Nakladni zavod
Matice hrvatske. Zagreb, 21989.
Veliki atlas Hrvatske. Izd. Mozaik knjiga. Zagreb, 2002.
VUKIĆ, Igor. Gdje su pokopane jasenovačke žrtve? Nn: Zanemarene činjeni-
ce o jasenovačkom logoru (1). U: Glas Koncila, 52./2013., br. 11 (2021),
od 17.III.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. Odbjegli logoraš Hahn kod nad-
biskupa Stepinca. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (2).
U: GK, 52./2013., br. 12 (2022), od 24.III.2013., str. 25. — VUKIĆ, Igor.
Na prostoru jasenovačkoga logora pronađena 193 kostura. Nn: Zanema-
rene činjenice o jasenovačkom logoru (3). U: GK, 52./2013., br. 13
(2023), Uskrs, 31.III.2013., str. 31. — VUKIĆ, Igor. Postojala je vrlo pre-
cizna kartoteka. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (4).
U: GK, 52./2013., br. 14 (2024), od 7.IV.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. Iz
logora - na liječenje srpske djece. Nn: Zanemarene činjenice o jaseno-
vačkom logoru (5). U: GK, 52./2013., br. 15 (2025), od 14.IV.2013., str.
21. — VUKIĆ, Igor. Iz logorske blagajne Srbima isplaćena odšteta. Nn:
Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (6). U: GK, 52./2013., br.
16 (2026), od 21.IV.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. Manipulacije poslije-
ratnom Zemaljskom komisijom. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovač-

249
 kom logoru (7). U: GK, 52./2013., br. 23 (2033), od 9.VI.2013., str. 21.
— VUKIĆ, Igor. Gdje su dnevna izvješća o slanju u logor? Nn: Zanema-
rene činjenice o jasenovačkom logoru (8). U: GK, 52./2013., br. 24
(2034), od 16.VI.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. Na jasenovačkom popisu
i umrli u Norveškoj. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru
(9). U: GK, 52./2013., br. 25 (2035), od 23.VI.2013., str. 25. — VUKIĆ,
Igor. Ustaški vojnici pomažu humanitarcima. Nn: Zanemarene činjenice
o jasenovačkom logoru (10). U: GK, 52./2013., br. 26 (2036), od
30.VI.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. U šegrtskoj školi i djeca iz okolnih
sela. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (11). U: GK,
52./2013., br. 27 (2037), od 7.VII.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. Poslije-
ratno strogo cenzuriranje svjedoka. Nn: Zanemarene činjenice o jaseno-
vačkom logoru (12). U: GK, 52./2013., br. 28 (2038), od 14.VII.2013.,
str. 21. — VUKIĆ, Igor. Priredbe subotom i nedjeljom u dvorani stolarije.
Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (13). U: GK,
52./2013., br. 29 (2039), od 21.VII.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. Izjalov-
ljena nada u partizansko osvajanje logora. Nn: Zanemarene činjenice o
jasenovačkom logoru (14). U: GK, 52./2013., br. 30 (2040), od
28.VII.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. “Tko je tko” - enciklopedija jase-
novačkog logora. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru
(15). U: GK, 52./2013., br. 43 (2053), od 27.X.2013., str. 25. — VUKIĆ,
Igor. Popisi interniraca koji su dobili paket od kuće. Nn: Zanemarene či-
njenice o jasenovačkom logoru (16). U: GK, 52./2013., br. 44 (2054), od
3.XI.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. Otvorena logorska knjižnica. Nn: Za-
nemarene činjenice o jasenovačkom logoru (17). U: GK, 52./2013., br.
45 (2055), od 10.XI.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. Amnestirani i katolici
i pravoslavni i muslimani. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom lo-
goru (18). U: GK, 52./2013., br. 46 (2056), od 17.XI.2013., str. 21. —
VUKIĆ, Igor. Zatočenici - žrtve savezničkih bombardiranja. Nn: Zanema-
rene činjenice o jasenovačkom logoru (19). U: GK, 52./2013., br. 47
(2057), od 24.XI.2013., str. 25. — VUKIĆ, Igor. Srbi domobrani u logis-
tičkim postrojbama NDH-a. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom
logoru (21[!]). U: GK, 52./2013., br. 48 (2058), od 1.XII.2013., str. 21.
— VUKIĆ, Igor. Uhićenje četničkoga vojvode Mane Rokvića i njegove
pratnje. Nn: Zanemarene činjenice o jasenovačkom logoru (21). U: GK,
52./2013., br. 49 (2059), od 8.XII.2013., str. 21. — VUKIĆ, Igor. Zatoče-
nici nisu dovođeni da bi bili ubijani. Nn: Zanemarene činjenice o jaseno-
vačkom logoru (22). U: GK, 52./2013., br. 50 (2060), od 15.XII.2013.,
str. 21.

250
VUKIĆ, Ivan. Lika i Podgorje na braniku doma i naroda. Izd. HOR – Hr-
vatski obrambeni red. Zagreb, 2012.
VUKOREP, Stanislav. Preživjeli svjedoče. Izd. Detecta. Zagreb, 2005.
VUKOVIĆ, Tomislav. Ustaško vodstvo protiv “divljih ustaša”. Nn: Nezavis-
na Država Hrvatska između zakona i zločina (1). U: Glas Koncila,
53./2014., br. 29 (2091), od 20.VII.2014., str. 21. ― VUKOVIĆ, Tomislav.
Smrtne i vremenske kazne, izbacivanje iz ustaških redova. Nn: Nezavisna
Država Hrvatska između zakona i zločina (2). U: GK, 53./2014., br. 30
(2092), od 27.VII.2014., str. 21. ― VUKOVIĆ, Tomislav. Oduzimanje i
smanjenje činova. Nn: Nezavisna Država Hrvatska između zakona i zlo-
čina (3). U: GK, 53./2014., br. 31 (2093), od 3.VIII.2014., str. 21.
VUKOVIĆ, Tomislav. Ideološka i dnevnopolitička uloga jasenovačkoga mita.
Nn: Intervju. Mr. Mladen Ivezić, autor knjige “Titov Jasenovac”. U: GK,
53./2014., br. 30 (2092), od 27.VII.2014., str. 6-7.
VUKOVIĆ, Tomislav. “Pozivam i ostale učenike iz jasenovačkoga logora da
se jave”. Nn: Susret. Svjedočenje Zvonka Pajura iz Jasenovca. U: GK,
53./2014., br. 31 (2093), od 3.VIII.2014., str. 14.
ZEČEVIĆ, Dušan. Pregled posmrtnih ostataka iz grobnice Donja Gradina. U:
Okrugli stol “Jasenovac 1986.”, 14. i 15. XI. 1986. Izd. SP Jasenovac.
Jasenovac, 1986.
Zločini u logoru Jasenovac. Izd. Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđiva-
nje zločina okupatora i njihovih pomagača. Zagreb, 1946.
ZVIZDIĆ, Salih. Jasenovac: partizanski logor smrti. U: Globus, 12. lipnja
1992., str. 32-34.
ŽUGAJ, Vjekoslav. Stara Gradiška. Nakl. N.T.D. Mato Lovrak. Zagreb,
1997.

251
 Popis svjetlopisa
Svj. 0. Iz laboratorija bolnice logora Jasenovac. Snimio Edmund
Stöger, 17. srpnja 1944. godine. Fotografija se čuva i u foto-
teci Međunarodnog odbora Crvenog križa u Ženevi. Mikros-
kop na slici kupila je Židovska bogoštovna općina iz Osijeka.
Stajao je 6000 kuna ......................................................... prednja korica
Svj. 1. U logoru se gotovo cijelo vrijeme rata nešto gradilo, od nas-
tambi preko zgrada raznih radionica do velike električne cen-
trale s dimnjakom od 25 metara. U građevinskoj skupini bilo
je oko 500 zatočenika ......................................................................... 45
Svj. 2. Montaža lokomobila, parnog stroja za proizvodnju električ-
ne energije. Elektrana, koju su zatočenici zvali i Pogon, radi-
la je na drvo, a osim logora, osvjetljavala je i mjesto Jaseno-
vac ...................................................................................................... 46
Svj. 3. Među zatvorenicima je bilo dosta stručnjaka za različite ra-
dove, poput ovih mjernika na slici, a često su se angažirali i
majstori izvan logora. Neki od zatočenika su nakon izdržane
kazne ostajali raditi u logoru za plaću ................................................ 47
Svj. 4. Gradnja logorskog zida počela je u srpnju 1942. godine. Zid
je bio visok oko 3 metra a okruživao je logor s tri strane. Sa
zapadne je bio dug oko 420 metara, sa sjeverne 1350 metara
i s istočne 1300 metara ....................................................................... 48
Svj. 5. Rad u kožari, radionici koja se nalazila u mjestu Jasenovcu.
Skupina od 150 zatočenika u gotovo neizmjenjenom sastavu
ondje je cijeli rat štavila kožu, izrađivala cipele, torbice, po-
jaseve i druge proizvode ..................................................................... 49
Svj. 6. Na Zagrebačkom zboru, sajamskoj izložbi u rujnu 1942.
godine, bili su izloženi radovi zatočenika Sabirnog i radnog
logora Jasenovac. Rukotvorine su izložene u baraci sličnoj
logorskoj, a predmete su posjetiteljima pokazivali sami zato-
čenici .................................................................................................. 50
Svj. 7. Kistovi i četke što su ih izrađivali zatočenici, izloženi na
Zagrebačkom zboru. Bili su izloženi i kožni i keramički pro-
izvodi, namještaj i drugi drveni predmeti, košare, strojnica
koja se proizvodila u logorskoj oružarnici i drugo ............................. 51
Svj. 8. Tvornica lanaca sastojala se od niza radionica za obradu
metala: kovačnice, limarije, alatnice… Osim strojne proiz-
vodnje raznih tipova lanaca, izrađivala su se kliješta, noževi,

252
 poljoprivredni alati, željezni kreveti, okovi, rešetke i drugi
metalni predmeti ................................................................................. 52
Svj. 9. Logor se nalazio kod ušća rijeke Une u Savu pa se stalno
moralo brinuti o zaštiti od poplave. Na slici Bernard Wiener,
logornik, odnosno, predstavnik zatočeničke uprave, razgovo-
ra s ustašama-čuvarima u vrijeme rada na protupoplavnom
sustavu ................................................................................................ 53
Svj. 10. Najveća poplava dogodila se u proljeće 1942. nakon ota-
panja obilnog snijega. Sava je probila nasip pa je dio zatoče-
nika bio iseljen u Staru Gradišku. Uz stalne dogradnje nasi-
pa, zatočenici su montirali i električne crpke za izbacivanje
vode .................................................................................................... 54
Svj. 11. Vodeni viškovi usmjeravali su se i ovakvim odvodnim ka-
nalima, odnosno cjevovodima od opeke. Materijala nije ne-
dostajalo jer je logor napravljen na prostoru predratne cigla-
ne, gdje se iskopavala i sva potrebna ilovača ................................... 135
Svj. 12. Na logorskim ekonomijama uzgajala se pšenica, zob, ku-
kuruz, grah, konoplja. U jeku poljskih radova na poslove iz-
van logora dnevno je izlazilo i po 700 zatočenika u pratnji
stražara. Na nekim poljima zatočenici su boravili i po više
dana .................................................................................................. 136
Svj. 13. U logorskim štalama zatočenici su uzgajali konje, krave,
svinje, perad. Uz štale se nalazila mesnica s ledanom, mlje-
kara s proizvodnjom sira te prostorije za druge prateće djela-
tnosti ................................................................................................. 137
Svj. 14. Svaka baraka imala je dežurne zatočenike koji su imali
obvezu donositi namirnice (krumpir, kukuruzno i pšenično
brašno, grah, itd.) i vodu za pripremu obroka. Hrana se kuha-
la u velikim kotlovima u kuhinji, gotovo po cijele dane .................. 138
Svj. 15. Kruh se pekao u velikoj pekari, a bio je uglavnom od ku-
kuruza. Uz kruh proizvodila se i tjestenina i rezanci za juhu.
Brašno je stizalo iz susjednog mlina: na jednoj strani zgrade
ulazile su vreće s kukuruzom, na drugoj - pečeni kruh .................... 139
Svj. 16. U srpnju 1944. logore Staru Gradišku i Jasenovac posjetio
je Julius Schmidlin, predstavnik Međunarodnog odbora Cr-
venog križa pri Nezavinskoj Državi Hrvatskoj. Nakon posje-
ta izvijestio je nadređene da je o stanju u logorima stekao
“vrlo dobar dojam” ........................................................................... 140
Svj. 17. Julius Schmidlin je razgovarao i s Milom Boškovićem (na
slici u bijeloj kuti), ravnateljem zatočeničke bolnice. Boško-

253
 vić je bio zadužen za raspodjelu paketa koje je Međunarodni
odbor Crvenog križa slao u logor ..................................................... 141
Svj. 18. U veljači 1945. logor je posjetio Mate Frković, ministar
unutarnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske. Bio je to dio
priprema za selidbu velikog broja zatočenika u njemačke lo-
gore, koja je uskoro ostvarena. Na slici se vidi zapadni ulaz u
logor s kulom-promatračnicom ........................................................ 142
Svj. 19. Električna centrala nakon zračnog bombardiranja. U ožuj-
ku i travnju 1945. godine u intenzivnim zračnim udarima an-
gloameričkih i partizanskih zrakoplova srušeni su gotovo svi
tvornički objekti u logoru ................................................................. 143
Svj. 20. Ostatci tvornice lanaca koje su raščišćavali zatočenici po-
ratnog jasenovačkog logora. Uz ustaše i domobrane bili su tu
i zarobljeni njemački vojnici. Dio sačuvanih strojeva preba-
čen je u Staru Gradišku, a dio čak u Srbiju, u Kragujevac ............... 144

254
 Kazalo osoba
BARTA, Pulherija, 95
BARTULIĆ, oružnik, 12
―A― BASCH, Arnold, 83
ABINUN, 59 BASTAŠIĆ, Milan, 96
ABROMEIT, Franz, 71, 72 BAŠIĆ, Petar, 155, 162-164, 171, 239
ADAMOVIĆ, Dušan, 118 BAŠIĆ, Slavko, 30, 33, 164, 214
AKMADŽA, Miroslav, 175, 239 BATARELO, Josip, 208
ALABANDA, Hinko, 120 BEETHOVEN, Ludwig (Ljudevit), 82
ALABANDA, Juraj, 120 BEGIĆ, Ivan, 16
ALEKSIĆ, Dušan, 92 BEGIĆ, Nedjeljko, 16
ALEKSIĆ, Marijan, 92 BEGOVIĆ, Gertruda, 104
ALEKSIĆ, Sretko, 92 Begović, Ivo, 104
ALEKSIĆ, Steva, 119 BEKAVAC, Stjepan, 175, 239
ALKALAJ, Silvije, 81 BELAK, Štefica, 115
ALTARAC, Josip, 128 BELUŽIĆ, Ivan, 100, 114, 116
ALTARAC, Salamon, 125, 177 BENIČKI, Antun, 107
AMBROŠ, Viktor, 216 BERGER, Egon, 178, 240
ANDRAŠEVIĆ, Tomo, 31, 207 BESAROVIĆ, Savo, 133
ANTOLČIĆ, Ivan, 118 BEZINA, Petar, 29, 209, 240
ARALICA, Tomislav, 81, 239 BILUŠ, Ante, 34
ARALICA, Višeslav, 81, 239 BILUŠ, Marinko, 34
ARTUKOVIĆ, Andrija, 73, 157, 158, 240 BITEFIR, Herman, 212
AUFERBER, Miroslav, 59, 63 BLUM, Emerik, 107, 108, 124
AVRAMOV, Anatolij, 192, 204, 228, 235 BLUMENSCHEIN, Zlatko, 86
BOBAN, Ljubo, 158, 219, 240
BOGDAN, Ivo, 79
―B― BOGDAN, Marica, 119, 196
BAČIĆ, Lazar, 12, 13, 124, 152 BOGDANIĆ, Franjo, 124
BAČIĆ, Ljubica, udana ŠESTO, 152 BOGDANOVIĆ, Bogdan, 169, 179, 206
BAČIĆ, Momčilo, 216 BOGDANOVIĆ, Đuro, 216
BAČIĆ, obitelj, 56, 152 BOGIĆ, Ana, 220, 221
BAČIĆ, Ozren, 13, 148, 149, 151, 152, 153, BOGNER, inž., 210
206 BOGOVIĆ, Joco, 130
BADALIĆ, Josip, 83 BOMBELLES, Josip, 84
BAJIĆ, Leonardo, 27 BORAS, Jure, 33
BAKOVIĆ, Anto, 27, 239 BOROJEVIĆ, Đuro, 148
BALAĆ, Milan, 215 BOROVČAK, Damir, 176, 229
BALAĆ, Milenko, 216 BOROVIĆ, Jovo, 86
BALIJA, Branko, 128 BOROVIĆ, Leposava, 86
BANAC, Ivo, 39, 40, 41, 158, 172, 239 BOROVIĆ, Milan, 216
BANIĆ, Vid, 86 BOROVIĆ, Vukosava, 86
BARAC, Antun, 83, 84, 239 BORTAS, Franjo, 27
BARANOVIĆ, Krešimir, 61, 83 BOSIOČIĆ, Božo, 117
BARBARIĆ, Ilija, 125, 126, 239 BOŠKOVIĆ, Milo, 112, 114, 115, 116, 141,
BARBIĆ, Anđelko, 227 253, 254
Barić, Stanko, 105 BOŠKOVIĆ, Ruđer, 31
BARIŠIĆ, Marko, 35, 160, 161, 239 BOŠNJAKOVIĆ, Stjepan, 128

255
BOTA, Boško, 117 ―Č―
BOTA, Željko, 117
BRDAR, Simo, 26 ČAČIL, Ivan, 118
BREKALO, Zvonimir, 69, 122, 123 ČALIĆ, Dušan, 227
BREŠAN, Vinko, 161 ČARKOVSKI, iz Našica, 63
BRKLJAČIĆ, Ivica, 19, 76, 99, 101, 126 ČEINA, Antun, 129
BRLJAVAC, Ruža, udana Mikac, 118 ČELEBIJA, Evlija, 145, 240
BRNČIĆ, Josip, 119 ČERNI, Jaroslav, 124, 125
BRNJICA, časnik, 196 ČERNIVEC, Andrea, 27, 240
BRODAR, Vida, 220 ČEVIZOVIĆ, Petar, 216
BRÖSSLER, Kamilo, 93, 94, 95 ČIĆ, Emil, 172, 246
BROZ, Josip, 87, 156, 176, 185, 192 ČIKOŠ SESIJA, Petar, 86
BUBANJ, Herta, 86 ČOKO, Mara, udana Palameta, 174
BUBANJ, Remigy, 86 ČOKRLIĆ, načelnik, 12
BUCHVALD, Dragutin, 62 ČOLAKOVIĆ, Drago - Hadži, 56, 59, 63, 64,
BUĆIĆ, Miodrag, 225-226 240
BUDAK, Mile, 95 ČUHO, Mišo, 88
BUDIMIR, Branko, 84
BUDISAVLJEVIĆ, Diana, 89, 90, 93, 94, 240
BUDISAVLJEVIĆ, Julije, 93 ―Ć―
BULAJIĆ, Milan, 22, 156, 157, 158, 172, Ćelo, vidi GOLDSCHMIDT, Slavko, 101, 102
217, 240 ĆOSIĆ, Stanko, 226, 240
BULJAN, Alojz, 28, 66, 69, 77, 78, 89, 110, ĆUKALAC, Rajko, 216
122, 129, 146, 151, 152, 169, 170, 171, ĆULUM, Dušan, 113
172, 173, 178, 209, 214, 215, 216, 240 ĆURUVIJA, Slavko, 41, 42, 175, 241
BULJAN, Josip, 191
BUNČIĆ, Božo, 65
BUNJEVAC, Luka, 216 ―D―
BÜRGNER, Elza, 86 DANON, Cadik – Braco, 17, 18, 241
BURIJA, Josipa, 87 DANON, Jakob, 55, 74, 116, 123
DAPČEVIĆ, Vlado, 41, 42, 241
―C― DAVILA, Branko, 95, 96
DEDIJER, Vladimir, 156, 157, 168, 229, 241
CANJUGA, Anselmo, 27 DELIBAŠIĆ, Savo, 81
CILIGA, Ante, 19, 20, 55, 82, 87, 104, 240 DERŽIĆ, Ivan, 118
CIVIDINI, Branko, 84 DESPOT, Miloš, 100
CRLJENICA, Marko, 130 DESPOT, Zvonimir, 24, 25, 33, 36, 39, 239,
CRNKOVIĆ, Vilim, 79 241, 248
CRNOGAJ, Stjepan, 84 DEUTSCH, Anton, 113
CRNOJEVIĆ, Ivan, 216 DEVČIĆ, Natko, 82
CRVENKOVIĆ, Filip, 71 DIAMANTSTEIN, Bruno, 103, 104
CVEK, Ivan, 132 DIMIĆ, Nada, 90
CVETKO, Ivan, 128 DIZDAR, Zdravko, 31, 166, 167, 180, 238,
CVETKOVIĆ, Dragiša, 149 245
CVIK, Anastazija, 128 DOBOŠ, Ištvan, 42
CVIK, Mihajlo, 128 DOKMANOVIĆ, Kosana, 86
CVRTILA, Franjo, 170, 181, 182, 183, 184, DOMINEC, Ivan, 127
191, 204, 214, 229, 233 DOŠEN, Ante, 76
DRAGANOVIĆ, Krunoslav, 151, 174, 190,
237, 241
DRAGIČEVIĆ, Boško, 29, 32

256
DRAGIĆ, Đuro, 97, 148 FINCI, Jakica, 130
DRAGIĆ, Mijo, 149 FISCHBACH, Jonas, 86
DRAGIĆ, Stanko, 12 FIŠER, Vlada, 86
DRAGIĆEVIĆ, Boško, 173 FRANCO, Francisco, 14, 160
DRAGIŠIĆ, Branko, 95 FRANIĆ, Augustin, 32, 241
DRAGOJEVIĆ, Rade, 167, 168, 241 FRANK, Braco, 76
DRAGOSAVLJEVIĆ, Stanko, 130 FRANK, Ivo, 58
DRAŽENOVIĆ, Ivo, 201 FRANK, Josip, 58
DUMIĆ, Stjepan, 93 FRIDL, Ivan, 174, 194
DUVNJAK, Mato, 130 FRIEDMANN, Miroslav, 62
DUZEMLIĆ, Milan-Emil, 37 FRIEDRICH, Adolf, 114, 125
DVORŽAK, Rihard, 88 FRKOVIĆ, Mate, 98, 130, 142, 254
DZERŽINSKI, Feliks, 197, 199 FUMIĆ, Ivan, 26
FURMAN, Leo, 62
FÜRST, Zvonimir, 62
―Dž―
DŽAL, Jakov, 111 ―G―
DŽOIĆ, Dragomir, 126
GABRIĆ, Stjepan, 27
GAĆINA, Ante, 227
―Đ― GADŽIĆ, Nikola, 69
ĐEREK, Božo, 81 GAĐO, Drago, 108
ĐIKIĆ, Ivica, 159, 160, 241 GAJOHA, Ana, 128
ĐILAS, Ivan, 148 GAJOHA, Marija, 128
ĐILAS, Nikola, 216, 218 GAJOHA, Rozalija, 128
ĐUJIĆ, Branko, 64 GAJOHA, Stjepan, 128
ĐUJIĆ, Momčilo, 129 GALIARDI, Emanuel-Manko, 84
ĐURIĆ, Đorđe, 23 GAMULIN, Grga, 19, 87, 98
ĐURIĆ, Vesna, 175, 241 GASPARINI, Igor, 74
Gaudencija, č. s. u Jastrebarskom, 95
GAVRANČIĆ, Oton, 63
―E― GAVRIĆ, Milan, 66, 241
EICHMANN, Adolf, 71 GEIGER, Vladimir, 31, 36, 67, 180, 238,
EISENSTÄDTER, Božena, 104 239, 245
EISENSTÄDTER, Erna, 104 GELB, Maks, 84
EISENSTÄDTER, Lela, 104 GEORGE, Bernard, 155, 241
EISENSTÄDTER, Zorica, 104 GEORGIJEVIĆ, Dimitrije, 188
EKER, Marija, 89 GERŠIĆ, Henrik, 84
ERCEGOVIĆ, Dragan, 30, 34, 160, 161, 164, GITMAN, Esther, 133, 241
199, 213, 229 GLAISE von HORSTENAU, Edmund, 89
ERDELJA, Krešimir, 175, 241 GLAVINA, Frano, 12, 146, 241
EREŠ, Stjepan, 30, 34, 164 GLOVACKI, Viki, 35, 36
ERJAVEC, Tomica, 97 GLÜCKSMAN, Emanuel, 86
ERJAVEC, Tonči, 97, 110, 241 GMAZEL, Ivan, 216
ERLIH, Josip, 100, 178 GMAZEL, Tomo, 216
GOJMERAC, Terka, 119
GOLDBERGER, Hinko, 62
―F― GOLDSCHMIDT, Slavko, 102
GOLDSTEIN, Ivo, 17, 27, 71, 170, 171, 180,
FELDBAUER, Alfred, 82
181, 186, 187, 200, 206, 241, 242
FILAJDIĆ, Ruža, 117
FILIPOVIĆ, Zoran, 117

257
GOLDSTEIN, Slavko, 17, 161, 162, 167, 168, HOLBERGER, 204
169, 170, 171, 174, 176, 179, 180, 181, HOLJEVAC, Željko, 19, 248
186, 187, 188, 194, 197, 198, 200, 203, HORVAT, Franjo, 28, 66, 69, 77, 78, 89,
205, 206, 208, 213, 214, 215, 228, 229, 110, 122, 129, 146, 151, 152, 169, 170,
233, 235, 241, 242 171, 172, 173, 178, 209, 214, 215, 216,
GOTOVAC, Jakov, 102 240
GOTTLIEB, Hinko, 57 HORVAT, Ivo, 161, 242
GRAČAKOVIĆ, Ivan, 128, 129, 242 HORVAT, Vladimir, 1, 3, 6, 7, 11, 23, 28,
GRADEČKI, Dragutin, 103 29, 30, 31, 36, 172, 202, 242, 243, 246
GRAHEK-RAVANČIĆ, Martina, 67, 245 HRSTIĆ, Ivo, 108
GRBELJA, Josip, 25 HRUŠĆ, Katica, 113
GRBIĆ, Čedo, 133 HRVOJEVIĆ, Milan, 31, 207
GRBIĆ, Milan, 116 HRVOJIĆ, Katarina, 106
GREGL, Zoran, 242 HRŽIĆ, Drago, 35
GREGORIĆ, Dragan, 149, 248 HUBER, Čedomil, 101, 110, 122, 124, 131,
GREGORIĆ, Marina, 18 243
GREGORIĆ, Pavao, 18 HUSREV-beg, 11
GROBLER, Franc, 75
GROSS, Julije, 86
GROSS, Vlado, 63
―I―
GRUIČIĆ, Karlo, 27 IDŽOJTIĆ, Mato, 132
GRÜN, Elza, 64 IVANKOVIĆ, Zvonko, 175, 243
GRÜNBAUM, Vlado, 60, 61 IVANKOVIĆ, Zvonko – Vonta, 159, 213, 243
GRÜNFELD, Arman, 62 IVANOVIĆ, Ilija, 96
GULDESCU, Stanko, 155, 248 IVEKOVIĆ, Branimir, 86
GUSIĆ, Stjepan, 227 IVEZIĆ, Mladen, 132, 243, 251
GUTTER, Emanuel, 62 IZRAEL, Albert, 128

―H― ―J―
HABSBURGOVCI, 145 JAGIĆ, Dragutin, 61
HABSBURŠKO-LOTARINŠKI, Josip II., 11 JAKOVLJEVIĆ, Ilija, 84
HADŽISTEVIĆ, Vlatko, 116 JAKOVLJEVIĆ, Ivan, 129
HAHN, logoraš, 7, 65, 249 JAKOVLJEVIĆ, Luka, 129
HÄNDEL, Juraj Miroslav, 82 JAKUPEC, Josip, 194
HATZ, Pavao, 85 JANČIKOVIĆ, Tomo, 149, 243
HEBRANG, Andrija, 119, 156 JANOVIĆ, Franjo, 62
HEĆIMOVIĆ, Josip, 155, 242 JANOVIĆ, Stanislav, 42, 43, 44, 243
HEDERVARI, Khuen, 11 JAREB, Mario, 175, 239, 243
HELBICH, pukovnik, 121 JAVILJAK, Teklja, rođ. KONSTANTKEVIČ,
HELM, Hans, 71 129
HELMAN, Jasna, 30 JAVOR, Ivan, 31
HELMAN, Ljiljana, 30 JAVORNIK, Karlo, 124
HELMAN, Matija, 30, 31, 166, 170, 202, 231 JEFTIĆ, Bogoljub, 148
HERCEG, Josip, 89 JELIĆ, Božo, 132
HERCEG, Stjepan, 161, 242 JESIH, Pavao, 93
HIRSCHBERGER, Josip, 113 JOVANOVIĆ, Boško, 117
HIRSCHLER, Žiga, 61 JOVANOVIĆ, Joco, 12
HMELINA, Vlasta, 227 JOVANOVIĆ, Svetozar, 97
HOCHSINGER, Hans, 57 JURČEV, Marin, 74, 87, 100, 109, 112, 114,
HOFMAN, Branko, 41, 242 116

258
JURČEV-DARBINOVIĆ, Marija, 116 KOS, Đuro, 215
JURČEVIĆ, Josip, 16, 28, 126, 174, 176, 219, KOS KOLAR, Ivan, 215
243, 244 KOSANOVIĆ, Mile, 86
JURČIĆ, Milutin, 111, 118 KOSTKO, Milka, 129
JURIĆ, Ivan, 149 KOSTRENČIĆ, Marko, 83, 84
JURIŠIĆ, Mirko, 106 KOŠĆUK, Ferdo, 204
KOŠUTIĆ, Ivan, 84, 244
KOTUR, Milan, 216
―K― KOTUR, Stojan, 90
KAČ, Franc, 75 KOVAČEVIĆ, Dragutin Karlo, 84
KALEB, Vjekoslav, 156, 244 KOVAČIĆ, Stjepan, 27
KANDIJAŠ, Ante, 83, 86 KOVAČINA, Dragan, 86
KARAĐORĐEVIĆ, Tomislav, 148 KOWALSKY, Ljudevit, 35
KARAKAŠ-OBRADOV, Marica, 67, 168, 176, KOZJAK, Josip, 187, 212, 244
177, 178, 244, 245 KOŽUL, Stjepan, 158, 180, 244, 245
KARAMATIĆ, Ivica, 132, 244 KRAJAČIĆ, Ivan - Stevo, 156
KARASEK, Emil, 87 KRAJNOVIĆ, Petar, 116
KASCHE, Siegfried, 91 KRAKIĆ, Josip, 31, 207
KAŠIĆ, Bartol, 6 KRALJ, Augustin, 79
KATIČIĆ, Natko, 83 KRALJEVIĆ, Egon, 36, 239
KATIĆ, Željko, 117 KRAUS, Walter, 101
KATUŠIĆ, Stevo, 205 KRČELIĆ, Baltazar Adam, 145, 245
KEGLEVIĆ, Petar, 145 KREŠIĆ, Ilija, 173
KEMFELJA, Đuka, 84 KREŠIĆ, Stana, rođ. Perutina, 173
KENDE, Josef, 101, 102, 103 KREŠIĆ, Tvrtko, 108
KEPLER, Rudolf, 212 KREŠIĆ, Vido, 173
KEVO, Mario, 14, 18, 29, 36, 56, 67, 72, 73, KRISTEK, Vendelin, 27
98, 111, 112, 117, 155, 162, 163, 168, KRIŠTO, Jure, 58, 245
171, 173, 174, 176, 178, 179, 190, 194, KRIZMAN, Bogdan, 79, 89, 92, 245
239, 244, 246 KRIŽANOVIĆ, Ivan, 207, 208, 228
KLJAKOVIĆ ŠANTIĆ, Josip, 22, 244 KRLEŽA, Miroslav, 159, 243
KNEZOVIĆ, Oton, 154, 155, 244 KRNJAIĆ, 12
KNEŽEVIĆ, Grozdan, 218 KUBAT, Milovan, 227
KODRIČ, Ivan, 75 KUDUMIJA, Mato, 196
KOLACIO, Zdenko, 218 KÜHNEL, Vilko, 61
KOLANOVIĆ, Josip, 65, 247 KUJUNDŽIĆ, Milivoj, 166, 167, 245
KOLARIĆ, Mihovil, 27 KUKIĆ, Mitar, 216
KOLB, Kamilo, 35 KUKIĆ, Nikola, 216
KOLEJAK, Ivan, 128 KULAŠ, Ivan, 132
KOLOBARIĆ, Josip, 108 KUNORTI, Salomon-Sadik, 69, 116
KOMARICA, Slavko, 78, 244 KUŠANIĆ, Ivan, 86
KONFORTI, Jakob, 86 KUTNJAK, Srećko, 78
KONFORTI, Josef, 73, 74 KVATERNIK, Eugen-Dido, 58, 67, 74
KONIĆ, Branko, 116 KVATERNIK, Slavko, 88
KONSTANTKEVIČ, Teklja, udana JAVILJAK,
129 ―L―
KONJEVIĆ, Milan, 227
KOPELMAN, inženjer, 125 LACKOVIĆ, Stjepan, 65, 67
KORAĆ, Dušan, 23 LAJNERT, Siniša, 187, 245
KOREN, Snježana, 175, 244 LALIĆ, Josip, 81
KOROŠEC, Anton, 75 LATINAC, Metod, 29

259
LAVRNJA, Đuro, 201, 202, 208, 228 MAJIĆ, Krešo, 108
LAVRNJA, Milan, 201 MAJSTOROVIĆ, Dragan, 195, 196, 200
LEIMDÖRFER, Gustav, 67 MAKSIMOVIĆ, Boža, 148
LENJIN, vidi ULJANOV, Vladimir Iljič, 23, MANDIL, vodnik, 74
245 MANDLOVIĆ, iz Vukovara, 63
LESIĆ, Zvonimir, 62 MANN, Hinko, 57, 65
LEVI, Haim, 62 MANOLIĆ, Josip, 24, 172
LEVI, Izidor, 62 MARCONE, Giuseppe Ramiro, 58, 67
LEVKOVIĆ, Pavao, 99 MARENIĆ, Ilija, 129
LIČINA, Dušan, 85 MARENIĆ, Mijo, 215
LIEBERMAN, Marko, 86 MARENIĆ, Stjepan, 215
LIPAK, Nikola, 119 MARIĆ, Hinko, 86
LIPKOVIĆ, Mladen, 117 MARIĆ, Mihajlo, 37
LIPOVAC, Zvonimir, 123 MARIĆ, Petar, 86
LISAK, Erich, 118, 178 MARIĆ, Tomislav, 116
LITUCHY, Barry alias Dragoslav Milenko, MARINIĆ, Tatjana, 95
22 MARINKOVIĆ, Ranko, 19
LONČAR, Nikola, 204 MARINKOVIĆ, tiskar, 149, 246
LORKOVIĆ, Mladen, 14, 79, 126 MARKOTIĆ, Stanko, 108
LOVRAK, Mato, 29, 251 MARKOVIĆ, Božica, udana Pavlović, 174
LOVRENČIĆ, Tibor, 100, 101 MARKOVIĆ, Petar, 207
LÖW, Pavao (Pavle LEVKOVIĆ), 99 MARKULIN, Vinko, 2
LOZINSKIJ, Mihajlo, 75 MARUŠIĆ, Milan, 167
LUBURIĆ, Vjekoslav, 58, 60, 64, 68, 74, 75, MARUŠIĆA, Milan, 161
79, 80, 115, 124, 125, 126, 157 MASLEŠA, Veselin, IRO, 145, 240
LUCIĆ, Dragan, 78 MASSUCCI, Giuseppe, 67
LUGARIĆ, Barbara, 69 MATAČIĆ, Lovro, 35, 36, 61
LUKETIĆ, Katica, 87 MATAJA, Josip-Hadžija, 125
MATAS, Stanko, 127
MATAUŠIĆ, Nataša, 13, 14, 15, 81, 98, 119,
―Lj― 124, 130, 131, 168, 169, 171, 180, 181,
LJEPOJEVIĆ, Ana, 77 186, 187, 200, 206, 245
LJEPOJEVIĆ, Stevo, 77 MATES, Vanda, 87
LJILJAK, obitelj, 92 MATHE, Ladislav, 116
LJOTIĆ, Dimitrije, 147, 148, 149, 152 MATKOVIĆ, Blanka, 1, 3, 8, 145, 247
MATKOVIĆ, Hrvoje, 178, 245
MATKOVIĆ, Ivica, 104
―M― MATKOVIĆ, Ljubo-Dulfo, 104
MACLEAN, Fitzroy, 164 MAUTNER, Heda, 86
MAČEK, Vladko, 16, 56, 57, 74, 148, 149 MAŽAR, Josip-Šoša, 190
MAČKOVIĆ, Davor, 11, 145, 146, 150, 151, MEĆAVA, A., 155
245 METLAŠ, Branko, 78
MAČKOVIĆ, Dragutin-Karlo, 215 METLAŠ, Rajko, 78
MAČKOVIĆ, Matija, 171, 191, 232 METLAŠ, Slavko, 78
MAČKOVIĆ, Mića - Skula, 11, 145, 146, MIĆIĆ, Slobodan, 104
150, 151, 245 MIGOTTI, Branka, 242
MAČKOVIĆ, Milan, 35 MIHALJEVIĆ, Marko, 108
MAČKOVIĆ, S., 12 MIHANOVIĆ, Nedjeljko, 39
MADUNIĆ, Branko, 164, 165, 245 MIJATOVIĆ, Anđelko, 158, 173, 246
MAGDIĆ, Miško, 128 MIKAC, Marija, 118
MAJETIĆ, Dane, 108 MIKAC, Marijo, 118
MIKAC, Ruža, rođ. BRLJAVAC, 118

260
MIKŠA, Eduard, 30, 33, 164
MILANOVIĆ, Milan, 116
―O―
MILAŠINČIĆ, Ljubica, 86 OBEXER, Diana, udana BUDISAVLJEVIĆ, 93
MILAŠINOVIĆ, Nikola, 215 ODIĆ, Slavko, 78, 244
MILETIĆ, Ante, 68, 70, 87, 118 ORAČ, Franc, 128
MILETIĆ, Antun, 15, 16, 20-22, 39, 55, 56, OREŠNIK, Franjo, 75
69, 70, 78, 92, 113, 116, 117, 118, 119, ORLIĆ, Šime, 130
156, 157, 165, 168, 185, 193, 229, 246 OŽEGOVIĆ, Ivan, 86
MILIĆ, Danica, 119
MILIŠA, Đorđe, 14, 18, 20, 246
MILKOVIĆ, Ante, 227 ―P―
MILLER, Erwin, 79, 83, 246 PAJTAŠ, Mirko, 103
MILOSAVLJEVIĆ, J. Ž., 149, 246 PAJUR, Zvonko, 97, 251
MILOŠ, Ljubo, 64, 73, 80, 126 PALAMETA, Đuro, 174
MILJAN, Goran, 175, 246 PALAMETA, Mara, rođ. Čoko, 174
MILJENOVIĆ, Milan, 78 PALAMETA, Vinko, 174
MILJKOVIĆ, Huska, 75 PAPANDOPULO, Boris, 61
MINIĆ, Miloš, 24 PAPO, Kamhi, 62
MIŠČEVIĆ, Mihajlo, 120 PARDO, Samuel, 62
MIŠČEVIĆ, Nebojša, 120 PARŠIĆ, Jure, 17, 123, 247
MIŠKULIN, Ivica, 175, 246 PASPA, Ivan, 30, 32, 155, 164, 165, 171,
MITROV, Helena, 227 214, 229, 247
MOKRY, Marija, 128 PAVELIĆ, Ante, 25, 35, 58, 62, 63, 65, 73,
MOKRY, Stjepan, 128 75, 79, 90, 118, 120, 121, 123, 126, 129,
MONDEKAR, Hugo, 35 133, 134
MONTILJO, Moric, 100, 116 PAVIČIĆ, Josip, 14, 19, 43, 98, 178, 243,
MOSKOVIĆ, Edo, 62 245, 246, 248
MOSTARČIĆ, Markan, 69 PAVLAKOVIĆ, Ivan, 127
MRAKOVIĆ, Branko, 64 PAVLIČEVIĆ, Dragutin, 146, 247
MRKOCI, Vladimir, 172, 202, 246 PAVLIĆ, Andrija, 86
MUDRINIĆ, Ante, 84 PAVLIĆ, Metod, 123, 124
MUDROVČIĆ, Darinka, 227 PAVLOVIĆ, Božica, rođ. Marković, 174
MÜLLER, Fanika, 86 PAVLOVIĆ, Božo, 174
MÜLLER, Paula, 86 PAVLOVIĆ, Marko, 101, 108, 115, 120
MUSAFIJA, Heinrich, 116 PAVLOVIĆ, Vido, 29, 173, 174, 214
MUSSOLINI, Benito, 19 PEČARIĆ, Ivana, 247
MUŽIĆ, Ivan, 18 PEČARIĆ, Josip, 166, 247
PEĆNIK, Željko, 122
―N― PEJAKOVIĆ, Ivo, 168, 227
PEJNOVIĆ, Nikola, 116
NAJBAR-AGIČIĆ, Magdalena, 175, 248 PENAVA, Šimun, 180, 238
NEDIĆ, Milan, 13, 20, 152 PENAVIĆ, Mate, 108
NEMČEVIĆ, Dušan, 130 PERAKOVIĆ, Vjekoslav, 178
NEUMANN, Fritz, 62 PERESTEGI, Stjepan, 124
NEUMANN, Slavko, 86 PEREŠIN, Ljerka, 5
NIKOLIĆ, Nikola, 16, 246 PEREŠIN, Rudolf, 5
NIKOLIĆ, Vinko, 155, 156, 246 PERHAČ, Ivan, 27
NOVAK, Dragutin, 103 PERIĆ, Leon, 63, 69
NOVAK, Grga, 83 PERUTINA, Stana, udana Krešić, 173
NOŽINIĆ, Vilma, 61 PERVAN, Berislav, 120, 247
NUŠIĆ, Branislav, 111 PESAH, Salomon, 63

261
PETEK, Franjo, 108
PETEŠIĆ, Ćiril, 95, 96, 247
PETRIČIĆ, Berta, 119
PICCILI, Hinko, 57, 99, 108, 126
PIJEVIĆ, Milan, 220, 222, 223, 226
PILAV, Muhamed, 90, 91, 247
PILIĆ, Stipo, 1, 3, 8, 145, 247
PLAVŠIĆ, Živko, 97
PODNAR, Ivan, 128
PODUNAVAC, Petar, 196
POGAČNIK, Anton, 220
POHORILO, Leo, 100
POJIĆ, Milan, 31, 180, 238
POLAK, Anzelmo, 75
POLAK, Ivan, 63
POLGAR, Ivan, 86
POLITEO, Ivo, 83
POLITZER, Stjepan, 62, 63
POLJAK, Željko, 207, 233, 247
POLJIĆ, Jovan, 116
POPOVIĆ, Ljubo, 64
POPOVIĆ, Marko, 113
POZAJIĆ, Mladen, 102
POŽAR, Ana, 227
PRCELA, John Ivan, 24, 155, 248
PREMERU, Ante, 29, 36
PRESEČAN, Jakob, 130
PRESSBURGER-DENES, Kamila, 86
PRLIĆ, Ante, 33
PRNJATOVIĆ, Vojislav, 20, 21, 56
PROHIĆ, Halil, 226
PROLIĆ, Sead, 38
PRPIĆ, 12
PRPIĆ, Mihovil, 114
PRPIĆ, Mile, 115
PRPIĆ, Stipe, 108
PRŠA, Ivan, 216
―R―
RADELIĆ, Zdenko, 175, 239
RADEVA, Marijana, 35
RADIĆ, Ana, rođ. Tecilazić, 209
RADIĆ, Ivan i Iva, 209
RADIĆ, Marko, 208, 209
RADOŠ, Stanko, 85
RAJS, inženjer, 125
RANČIGAJ, Ivan, 75
RANKOVIĆ, Aleksandar, 42, 160, 188
RANOGAJEC, Vlado, 31
RANTAŠA, Anton, 75
262
RAŠAN, Đuro, 87
RAVLIĆ, Aleksandar, 146, 245, 247
RAZUM, Stjepan, 2, 9, 27, 28, 240
REBAC, Remzija, 116
REBROVIĆ, Stevo, 96
REICH, Ivo, 62, 103
REMENAR, Ante, 60
RENDIĆ, Branko, 84
RENDULIĆ, Ivica, 175, 248
RENĐEO, Držislav, 108
RIFFER, Milko, 19, 82, 98-102, 105, 106,
248
RIHAR, Franjo, 74
RILOV, Ivan, 124
RIPP, Andrija, 60, 61
RIVIĆ, Ivica, 29, 174, 190
RODIĆ, Mirko, 113
ROGIĆ, Veljko, 146, 248
ROKVIĆ, Mane, 8, 129, 130, 250
ROLLER, Dragutin, 131
ROSENBERG, Dragan, 57
ROSENBERG, Miško, 124
RUKAVINA, Fabijan, 107
RUPIĆ, Mate, 25, 26, 31, 36, 180, 238, 239
RUŠEVLJANIN, I., 163
―S―
SABLJAK, Ivica, 107
SABLJAKOVIĆ, Jusuf, 107
SALAMON, Nada, 106, 107
SALIS, Franjo, 218
SALOM, Ješua, 86
SALOMON, Nada, 105, 106, 109, 115, 248
SALOPEK, iz Trbojevića, 181
SAMARDŽIJA, Milan, 215
SAMLAIĆ, Erih, 82, 101, 102
SAMLAIĆ, Hugo, 102
SARAČ, Huso, 118
SATTOLO, Emil, 216
SAVATOVIĆ, Janko, 86
SCHLESINGER, Adolf, 62
SCHLESINGER, Herman, 62
SCHMIDLIN, Julius, 72, 98, 111, 112
SCHÖN, Arnold, 122
SCHÖNTAG, Ludwig, 124
SCHREINER, Paul, 62, 103, 248
SCHRENGER, Hinko, 61
SCHWARTZ, Đuro, 56, 58, 68
SCHWARTZ, Zdenko, 64, 82
SEDMAK, Katica, 154
SEITZ, Aleksandar, 79 SVJETLIČIĆ, Drago, 59
SEM, Jakob Ratko, 75
SESTRIĆ, Agata, rođ. Stanošić, 118
SESTRIĆ, Ivan, 118
―Š―
SESTRIĆ, Stjepan, 118 ŠAKAN, Savo, 171, 194, 195, 228, 234
SHAKESPEAR, Vilim, 83 ŠAKIĆ, Dinko, 82, 99, 100, 101, 102, 106,
SILBERMAN, Ljudevit, 62 108, 115, 117, 125, 126, 131
SIMIĆ, Pero, 24, 248 ŠALAMUN, Luka, 207
SIMON, Kruno, 35 ŠARAC, Stanko, 80
SINGER, Aco, 17 ŠAŠIĆ, Jefto, 18, 165, 215
SINGER, Hinko, 64, 103 ŠEPER, Mirko, 35
SINGER, Jakša, 219 ŠEPOVIĆ, Branko, 145, 150, 151, 248
SINGER, Vlado, 18, 84, 102 ŠEPOVIĆ, Ivan, redar, 148
SKELIN, A., 75 ŠERCELJ, Alojz, 219-221
SKOMRAK, Ivica, 196 ŠESTANOVIĆ, Milan, 216
SLIPČEVIĆ, Branimir, 69 ŠESTANOVIĆ, Petar, 165, 184, 216
SMREKA, Jelka, 167, 168, 175, 194, 198, ŠESTO, Ljubica, rođ. BAČIĆ, 152
227 ŠESTO, Milan, 194
SOBOLEVSKI, Mihael, 159, 248 ŠIKIĆ, Dragutin, 130
SOLDO, Nikola, 36, 166 ŠIMČIĆA, Tunja, 192
SOTLER, Drago, 195, 196, 200 ŠIMINIĆ, M., 12
SPIEGLER, Oton, 62 ŠIMUNDIĆ, Mate, 167, 248
SPILLER, Herman, 103 ŠIMUNEC, Stjepan, 86
SPINDEL, inž., 124 ŠIMUNJAK, Mirko, 170, 171, 182, 183, 194,
SPINOZA, Baruh, 162 195, 196, 197, 198, 199, 200, 201, 202,
SPITZER, Marko, 63 203, 228, 229, 233, 234, 238
STALJIN, Josif, 19, 39, 42, 115 ŠIPUŠ, Ante, 205
STANČIĆ, Mato, 77 ŠIPUŠ, Ivan, 120
STANOJEVIĆ, Stanoje, 150, 248 ŠIPUŠ, načelnik, 147, 148
STANOŠIĆ, Agata, udana SESTRIĆ, 118 ŠKAVIĆ, Josip, 227
STAŽIĆ, Josip, 97 ŠKILJAN, Filip, 78
STEIN, Robert, 61 ŠKVORČEVIĆ, Antun, 176
STEINER, Hinko, 68, 86 ŠOIĆ, Krunoslav, 2
STEINITZ, Simon, 62 ŠPICER, Josip, 124
STEPINAC, Alojzije, 6, 7, 17, 65, 67, 72, 75, ŠPICMILER, gostioničar, 64
83, 94, 123, 134, 163, 249 ŠPILJAK, Štefa, 227
STERN, Karlo, 62 ŠPIRANEC, Anka, 88
STÖGER, Edmund, 2, 252 ŠTAMPALIJA, Monika, 93
STOJADINOVIĆ, Milan, 149 ŠTAMPAR, Andrija, 93
STOJAK, Mirko, 128 ŠTARK, Anka, 63
STOJAKOVIĆ, Igor, 175, 241 ŠTARK, Eugen, 63
STOLZER, Viviana, 104 ŠTEFAN, Ljubica, 26, 30, 33, 36, 37, 38,
STRINOVIĆ, Davor, 227 163, 164, 165, 166, 174, 176, 202, 213,
STRŠKOVIĆ, Adam, 207 214, 222, 224, 248, 249
SUDAR, Mile, 115 ŠTEFANČIĆ, Franjo, 110
SUKNAIĆ, Jasna, 117 ŠTEFANČIĆ, Viktor, 110
SUŠIĆ, Lovro, 93 ŠTERN, Rikard, 86
Sv. Antun, 180, 194 ŠTEVINOVIĆ, Ilija, 128
Sv. Erazmo, 145 ŠTEVINOVIĆ, Ivan ml., 128
Sv. Ivan Krstitelj, 146 ŠTEVINOVIĆ, Ivan st., 128
Sv. Nikola, 11, 145, 151, 218 ŠUBIĆ, Ivan, 215
SVILAR, vojnik, 215

263
ŠUNDE, Smiljana, 22 VIDNJEVIĆ, Ivan, 64
Švabo, vidi KENDE, Josef, 98, 101, 102 VILHAR, Franjo, 82
ŠVANKO, Vlado, 216 VINTER, Gabrijel, 113
VIST, Slavko, 97
VIVODA, Elizabeta, 66
―T― VLAH, Romeo, 104
TABORI, Geza, 61 VLAHO, Milivoj, 129
TECILAZIĆ, Ana, udana Radić, 209 VLAHOVIĆ, Joža, 181
TESLIĆ, Darinka, 113 VLAHOVIĆ, Stjepan, 119
TEŽAK, oružnik, 12 VLAŠIĆ, Julius, 120, 121
TIJARDOVIĆ, Ivo, 101 VOJNIKOVIĆ, Tahir, 123
Tito, vidi BROZ, Josip, 18, 24, 26, 35, 37, VOKIĆ, Ante, 126
39, 42, 43, 44, 87, 134, 155, 156, 160, VORKAPIĆ, Vujo, 100
162, 163, 166, 176, 185, 192, 202, 239, VUČETIĆ, Stojan, 91
242, 243, 246, 248, 249 VUČKOVIĆ, Božidar, 86
TOMIČIĆ, Željko, 249 VUČKOVIĆ, Drago, 79
TOPLAK, Mijo, 103 VUKIĆ, Igor, 1, 2, 3, 7, 9, 15, 55, 175, 249,
TRIVUNČIĆ, Milan, 215, 216 250
TRIVUNČIĆ, Radovan, 145, 169, 170, 226, VUKIĆ, Ivan, 175, 251
249 VUKIĆ, Mirko, 219, 220, 221, 223
TRIVUNČIĆ, Vladimir, 209 VUKIĆ, Stevo, 220
TROCKI, Lav, 19 VUKOREP, Stanislav, 32, 173, 174, 214, 251
TROLL-OBERGFELL, Heribert, 91 VUKOVIĆ, Alojz, 69
TRSTENJAK, Vlado, 119 VUKOVIĆ, Danila, 69, 70
TUĐMAN, Franjo, 21, 157, 158, 159, 160, VUKOVIĆ, Tomislav, 97, 251
161, 162, 166, 168, 249 VUKUŠIĆ, Ivan, 207
TURIĆ, Luka, 12
TURK, Stjepan, 127 ―W―
TURKALJ, Petar, 27
WALTER, Radivoj, 152, 153, 237
WALZ, prof., 71
―U― WEISSMANN, Karlo, 95
UNGAR, Pavo, 218 WIENER, Arnold, 104
UNTERBERGER,Mirko, 113 WIENER, Bernard, 104
URSIĆ, Mato, 118 WIENER, Elizabeta, 104
USENIK, Josip, 70 WIENER, Vladimir, 104
USENIK, obitelj, 70 WOLLNER, Ivo, 101, 102, 109, 114
UZELAC, Mara, 117
―Z―
―V― ZADRO, poručnik, 108
VAISTINA, Milan, 216 ZATEZALO, Drago, 107
VALENTA, Vladimir, 84 ZAVRNEK, Fran, 86
VALENTIĆ, Mirko, 159, 240, 248 ZEČEVIĆ, Dušan, 227, 251
VEJNOVIĆ-JURIŠIĆ, Bogdana, 106, 107 ZELAČIĆ, Tome, 204
VERŽAN, Štefica, 87 ZLATAR, Pero, 35
VIDAKOVIĆ, Đurica, 216 ZLATIĆ, Lidija, 76
VIDAKOVIĆ, Luka, 216 ZLOKAS, Pero, 59
VIDAKOVIĆ, Mara, 86 ZOFKIĆ, Adam, 118
VIDAKOVIĆ, Nada, 86 ZOUHAR, Stjepan, 86
VIDAKOVIĆ, Nikola, 69 ZRINSKI, Mato, 128

264
ZRINUŠIĆ, Ante, 108 ŽIŠKA, Jan, 107
ZUBER, Marijan, 35 ŽIVANOVIĆ, Srboljub, 37, 38, 220
ZUPAN, Mato, 119 ŽIVIĆ, Dražen, 155, 248
ZVIZDIĆ, Salih, 34, 251 ŽIVKOVIĆ, Stevan, 116
ŽIVODER, Stjepan, 86
ŽUFIĆ, Matija, 118
―Ž― ŽUGAJ, Vjekoslav, 29, 251
ŽEGARAC, Vukašin, 67 ŽUPAN, Rudi, 61
ŽEPIĆ, Vladimir, 86 ŽUŽUL, Miomir, 161, 162
ŽIKIĆ, Todor, 193

265
 Pregled sadržaja

Predgovor .................................................................................................... 5-9

1. Tri jasenovačka logora – Vladimir HORVAT ...................... 11-44
Industrijska zona pored Jasenovca ..................................................... 12-14
Zabranjena enciklopedija ................................................................... 14-15
Nacionalni sastav logoraša ................................................................. 15-16
O brojkama neozbiljno i neutemeljeno............................................... 16-17
Zabranjene knjige bivših logoraša ...................................................... 17-20
Izbjeglice iz El Shatta na jasenovačkom popisu................................. 20-22
Poslijeratni partizanski logor .............................................................. 23-25
Namjerno uklanjanje ključnih isprava ................................................ 25-26
Logorski strojevi za Srbiju i Crnu Goru ............................................. 26-28
Svjedoci o poslijeratnom logoru ......................................................... 28-31
Plitko zakopana tjelesa u odorama hrvatske vojske ........................... 31-33
Odvodili su skupine i nitko se nije vraćao ......................................... 34-36
Njemački vojnici u grobnici kod Stare Gradiške ............................... 36-39
Politički 'preodgoj' informbiroovaca .................................................. 39-41
Iz Stare Gradiške na Goli otok ........................................................... 41-44
Svjetlopisi 1-10................................................................................... 45-54
2. Sabirni i radni logor Jasenovac, 1941.-1945. –
Igor VUKIĆ ...................................................................... 55-134
Ideje o gradnji židovskog naselja ....................................................... 57-59
Zakonski temelj za interniranje u logorima ........................................ 59-60
Židovske bogoštovne općine nastoje pomoći zatočenicima ............... 60-63
Prvi slučajevi bijega i odmazdi .......................................................... 63-65
Napad na logor s desne strane Save ................................................... 65-66
Međunarodna komisija pregledava logor ........................................... 66-68
Poplava u proljeće 1942. godine ........................................................ 68-70
Deportiranje Židova iz logora ND Hrvatske u Njemačku .................. 71-73
Suzbijanje epidemije tifusa ................................................................ 73-76
Partizanske akcije u blizini logora ...................................................... 76-78
Iz logorske blagajne plaćena odšteta stanovnicima Crkvenog
Boka.......................................................................................... 78-80
Logorske radionice i razonoda nakon rada ......................................... 80-83
Stara Gradiška pretvara se iz kaznionice u logor ............................... 83-86

266
 Interniranje, ali i izlasci iz logora ....................................................... 86-88
Logori kao sabirni centri za radnu snagu ........................................... 88-91
Zbrinjavanje djece nakon borbi na Kozari ......................................... 91-96
Obrtnička škola u jasenovačkom logoru ............................................ 96-98
'Trust mozgova' i nogometno prvenstvo ........................................... 98-101
Kazalište Ćelo................................................................................. 101-102
Unutarnja logorska uprava ............................................................. 103-104
Najviše zatočenika zbog komunističkih veza ................................. 104-107
Pripreme za veliki bijeg iz logora ................................................... 108-110
Posjet predstavnika Međunarodnog odbora Crvenog križa............ 111-114
Presuda skupini Mile Boškovića .................................................... 114-116
Brojno stanje zatočenica u Staroj Gradiški i zubarski pregledi ...... 116-117
Skupna pomilovanja o važnijim nadnevcima ................................. 117-121
Zračni napadi na logor u jesen 1944. godine.................................. 121-122
Vjerski život zatočenika ................................................................. 122-123
Gradnja nove električne centrale .................................................... 123-127
Pritvoreni zbog veza s partizanima ................................................ 127-130
Odlazak većeg broja zatočenika u Njemačku i najjači zračni
napad..................................................................................... 130-132
Kažnjenički logor, a ne logor smrti ................................................ 132-134
Svjetlopisi 11-20............................................................................. 135-144
3. Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema
svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima –
Stipo PILIĆ i Blanka MATKOVIĆ ................................... 145-235
Uvod ............................................................................................... 145-149
Nacionalni sastav stanovnika Jasenovca i okolnih mjesta ............. 149-151
Osnivanje sabirnog logora u kolovozu 1941. ................................. 152-153
Suvremeni povjesničari izbjegavaju i ratni i poratni jaseno-
vački logor ............................................................................ 153-154
Dosadašnja istraživanja i svjedočanstva o poslijeratnom lo-
goru u Jasenovcu .................................................................. 154-156
Partizani prvi spominju poslijeratni logor ...................................... 156-159
Novinski članci o poslijeratnom logoru ......................................... 159-162
Selektivno korištenje literature i drugih povijesnih izvora ............. 162-171
Žrtvoslovi i zbornici o poslijeratnom logoru .................................. 172-176
Radna grupa ili logor Jasenovac? ................................................... 176-184
Uručbeni zapisnici NOO Jasenovac upućuju na ključne is-
prave ..................................................................................... 184-185
Zarobljeničke kolone domobrana kod Jasenovca ........................... 185-189

267
 Leševi plutaju Savom i drugim rijekama - poslije rata................... 189-192
Logorom Jasenovac upravljao je 1946. Anatolij Avramov ............ 192-201
Uređivanje zatočeničkih nastambi .................................................. 201-203
Sustavno odnošenje cigle iz bivšeg logora ..................................... 203-206
Bijeg skupine zatočenika iz Jasenovca u kolovozu 1946. .............. 207-209
Odpuštanje dijela jasenovačkih zarobljenika tijekom 1947.
godine ................................................................................... 210-213
Poslijeratna stratišta i grobišta na jasenovačkom području ............ 213-217
Poslijeratna istraživanja ratnih žrtava Jasenovca ........................... 217-227
Zaključak ........................................................................................ 228-235
Tablica 1.: Pregled stanja zgrada logora, radova i zarobljeni-
ka prema dostupnim izvorima .............................................. 229-233
Tablica 2.: Križni put, logor i poslijeratni sustav jasenovač-
kih logora prema dostupnim izvorima .................................. 233-235
4. Izvori i literatura ............................................................. 237-251
A. Izvori.......................................................................................... 237-238
B. Objavljeni izvori ........................................................................ 238-239
C. Literatura.................................................................................... 239-251
Popis svjetlopisa .................................................................................. 252-254
Kazalo osoba ....................................................................................... 255-265
Pregled sadržaja................................................................................... 266-268

A. M. D. G.

268