Professional Documents
Culture Documents
KNJIGA PRVA
ELEANOR
Slater nije bio moj tip policajca. Čak i nekoć, dok smo obojica radili s
prave strane zakona, na gospodina Slatera se nikad nisam
mnogo obazirao. Igrao je tako malu ulogu u mojem ţivotu da na
trenutak nisam ni znao tko je. Radio sam u uredu, maloj prostoriji u
straţnjem dijelu svoje trgovine rabljenim i rijetkim knjigama u
Denveru. Popisivao sam knjige za svoj prvi katalog kada me Millie
pozvala preko interfona iz dućana. "Neki gospodin Slater vas ţeli
vidjeti", rekla je, a zadnja osoba na koju bih - i na koju sam doista i
pomislio - bio je Clydell. Bio sam ljut. Sporo sam napredovao s
radom: u bibliografiji sam bio apsolutni početnik, a čak sam i kod
suvremenih knjiga posvuda nailazio na zamke. Preda mnom na stolu
nalazio se otvoren primjerak Brda novčića Johna Gardnera, čist i
uščuvan kao na dan svog nastanka 1973. Gardner je knjigu potpisao
na unutarnjem naslovu, a budući da nikad više neće potpisivati, bio je
to zgodan mali dodatak koji joj je gotovo udvostručio vrijednost. No
još uvijek to nije skupa knjiga - kvalitetno prvo izdanje, nepotpisano,
stoji oko 25-40 dolara - knjiga kakvu moţeš opisati i procijeniti u
tren oka. Izdavač je Alfred A. Knopf koji, osim što izdaje kvalitetne
knjige, daje i ispravne bibliografske podatke. On nije poput
Lippincotta, koji većinu knjiga proglasi prvim izdanjem, ili
McGraw-Hilla, koji to napiše kad god se šegrtu u tiskari prohtije: ako
Knopf kaţe da je prvo izdanje, moţete se u to pouzdati... iako se
prisjećam jednog ili dva naslova Wille Cather koji moţda i ne poštuju
tu tradiciju.
Valja priznati da kod sve tri izdavačke kuće zamke vrebaju na vas
poput nagaznih mina. William Morrow je bio uzor dosljednosti, no
KIKA
Mogao sam. Svaki časopis koji smisli nešto tako imbecilno zasluţuje
Slatera i preokrenut će pola svijeta da ga naĎe. Nadao sam se
da će ga uslikati ujutro, prije nego što najseksepilniji čovjek u gradu
skine kosu s vješalice i izvadi zube iz čaše.
Slater reče, "Na radiju razmišljaju da me zaposle kao onog pimpeka
što govori."
"Sasvim prikladno."
"Mogu govoriti o bilo čemu. Politika?... Pa ja sam hodajuća statistika.
Pitaj me nešto. Hajde, postavi mi pitanje... o bilo čemu, nije vaţno."
"Oh, kvragu", rekoh umorno.
"Ja imam odgovor na sve, a ti čak ne moţeš smisliti ni jebeno
pitanje."
Tupo sam ga pogledao.
KIKA
"Evo nešto što nisi znao. Mikrofone namještaju kako meni odgovara.
Ako netko nazove i počne pričati sranja, moram se samo nagnuti bliţe
mikrofonu i podići glas i on se jednostavno izgubi." Nacerio se i
pokazao mi dlanove poput maĎioničara koj je upravo učinio
da zec nestane. "Kaţem ti, Cliff, sad sam ja glavna faca. Ja vodim
igru. Čak se priča da će snimiti televizijski film prema jednom od
mojih slučajeva za serijal Neriješene misterije."
"Ako si tako strašan frajer, kako to da ga nisi riješio?"
r "Riješio sam vraţju stvar, zato i ţele snimiti film, kretenu. To bi
bio nastavak priče koju su prošle godine snimili o budalama koje
nisu riješile slučaj. Da se razumijemo, Janeway - nema slučaja koji
ja ne mogu riješiti. Zato sam i bacio Denver pod noge. Kod mene je
sve zajamčeno. Ako ne dobijem rezultate, ne mogu unovčiti ček.
Traţiš nestalu osobu?... Naći ću kujinog sina. Ako ti duguje novac,
dovući ću mu guzicu ovamo i prije nego što završimo s njim, poţeljet
će da nikad nije ugledao tebe, ovaj grad, a ponajviše mene. Mogu
naći bilo koga za dan ili dva - treba samo poznavati prave ljude i
mućnuti malo glavom. Imamo računalnu bazu podataka i pristup do
sedamdeset milijuna imena u svakoj saveznoj drţavi. Ako gad ima
Master karticu i zaposlenje ili ako se ikad pretplatio na neki časopis,
imam ga u računalu. Mogu ti reći njegovu kućnu adresu, broj telefo-
na, kolika su mu muda i koliko je porno filmova odgledao prošli tje-
dan. Mogu ti reći o tebi ono što čak ni ti ne znaš."
"Clydell..."
"O.K. Stvar je u tome da ne stignem sve obaviti. Plaćam tri potr-
čka i tri tragača puno radno vrijeme i još ne stignem obaviti sve pos-
love. Mogao bih ovaj čas zaposliti još troje ljudi i još bismo kasnili
mjesec dana s naplatom potraţivanja. Trenutno više poslova odbi-
jem, nego što prihvatim: preuzmem li još koji, neću moći sam obav-
ljati one seksi. Bit ću samo piskaralo zatrpano sranjima koje drugi-
ma dodjeljuje zadatke. Nije to ţivot za tvog frenda, ako razumiješ
što hoću reći. Ovdje upadaš ti."
"Uh-uh", rekoh klimajući glavom.
"Bio bi moj zamjenik i imao bi slobodne ruke. Jamčim ti da bi već
prve godine zaradio najmanje pedeset tisuća. Mogao bi si sam prob-
rati zanimljivije slučajeve, bio bi posrednik izmeĎu mene i osoblja.
Dobio bi sluţbeni automobil i sve troškove plaćene. Kaţem ti, stari,
moji ljudi u svemu dobivaju prvu klasu. Moj ormarić s pićem otvara
KIKA
odande, ondje joj je obitelj, kamo bi onda otišla? Nazvao sam tipa
kojeg poznajem i dao mu njezin slučaj. On je samo čekao i promat-
rao, znaš već kako to ide. I jučer oko četiri sata eto nje, pun pogo-
dak, imamo je. Pratio ju je izdaleka i nakon nekog vremena odvela
ga je do svratišta kršćanske mladeţi gdje je odsjela."
"Gdje je sad tvoj tip?"
"Još joj je za petama. Nazvao me iz telefonske govornice prije sat
vremena dok je ona doručkovala u zalogajnici na autobusnoj stanici."
"Zašto je on ne pokupi? Čini mi se da bi to bilo najlakše."
"Zato što ne pokušavam impresionirati njega, glupane. Bit ću is-
kren, Janeway: boli me Ďon za ovaj slučaj, to je samo način na koji bi
brzo i lako mogao zaraditi lovu i vidjeti kako je zabavno raditi za tvo-
jeg starog frenda. Tako mi Boga, kad sam te se sinoć sjetio, kao da
mi je uslišana molitva. Već barem godinu dana treba mi netko kao ti
da u uredu raščisti stvari, ali nitko od onih s kojima sam razgovarao
nije se činio pravom osobom za taj posao. Onda je iskočila ta stvar s
Eleanor Rigby i odjednom mi je sinulo. Cliff Janeway! Kao stvoren
je za to."
"Kakva stvar s Eleanor Rigby?"
"Tako se zove bjegunica."
Trepnuo sam. "Eleanor Rigby?"
"Baš kao u pjesmi1", rekao je Slater istim ravnodušnim tonom.
No oči su mu se odjednom suzile i osjetio sam kako me pozorno pro-
matra kao da mi moţda Eleanor Rigby predstavlja nešto više od
pjesme moje mladosti.
"Eleanor Rigby", rekao sam gledajući u njega.
"Da, ali ova mačka nije na putu da prerano ostari od teškog ţivota."
Opet sam trepnuo, ovaj put gledajući fotografiju koju mi je po-
kazao.
"Nije loša, a? Zaradiš pet tisuća zelembaća i još putuješ kući pri-
vezan lisicama za ovo. Napravio bih to sam, frendu, da nije onog
posla na radiju i časopisa Denver."
Tada sam i protiv svojeg zdravog razuma rekao: "Ispričaj mi sve."
2
KIKA
njih, čini mi se, bila ţena. Bar se ugnijezdio u podnoţju visokog nad-
voţnjaka na dvije razine i nalikovao je jednoj od nastambi u stijeni u
Mesa Verdeu. Imao je oblik trokuta, odsječen s one strane kojom je
ulica prolazila dijagonalno. Kiša je sada pljuštala. Sjedio sam čeka-
jući da posustane, ali kiša u Seattleu nije kao kiša u Denveru: ovdje
vam moţe narasti duga sijeda brada dok čekate da oslabi. U 5 i 45 po
digitalnom satu u mojem autu odlučio sam krenuti. Upalio sam par-
kirna svjetla, privukao njegovu paţnju, iskočio i potrčao do njegova
auta. Vrata su bila zaključana. Pruitt i njegova prijateljica sjedili su i
pušili, čavrljajući kao da me nema. Pokucao sam na straţnji prozor,
a Pruitt se ljutito osvrnuo i prstom upro na svoje skupe presvlake.
Stajao sam dok mi se voda slijevala niz nos i gledao ih kroz staklo re-
kavši: "Kujin sine", nadajući se da mi mogu čitati s usana. Konačno
je shvatio poruku: nagnuo se preko sjedala, našao nekakvu staru de-
ku i raširio je preko presvlaka. Kad je odlučio otvoriti vrata, bio sam
mokar do kosti.
A bio sam i ljut. Grubo sam odgurnuo deku i svalio se na straţnje
sjedalo.
"Hej, kauboju", reče Pruitt, "ti to mene pokušavaš razbjesniti?"
Ţena se zahihotala i svi smo se pogledali. Pruitt je bio ruţan čovjek
rošava lica. Lice mu je bilo gadno izbrazdano davno prije, onako ka-
ko ste to nekoć viĎali kod oboljelih od velikih boginja, i davalo mu je
izgled odvratnog raspadanja. Mirisao je na pepermint i losion posli-
je brijanja s notom cedrovine što je na njemu izazivalo uţasan uči-
nak. Imao je četrdesetak godina: njegova je prijateljica bila mlaĎa,
izazovna plavuša. No Pruitt je bio taj koji je dominirao. Kaput mu je
bio raskopčan tako da sam mogao vidjeti pištolj koji je nosio. On je
bio zastrašivač; dobro sam poznavao taj tip ljudi, dovoljno često sam
ih susretao dok sam bio policajac u Denveru. Popustite li mu imalo,
pregazit će vas. Maltretirat će vas, gnjaviti i zagorčati vam ţivot.
Takvim tipovima nikad ne popuštam, čak ni kad vidim, kao sada, oči
ubojice.
"Odakle te je Slater samo iskopao?" rekao je.
"Izlazio je s mojom majkom. Čujem da je i tebe našao na isti način."
Plavuša je gotovo nečujno uzdahnula: trebao sam znati da se s
njim ne razgovara tim tonom glasa. Pruittove su oči progorjevale
dvije rupe u mojoj glavi. "Dobili smo pravog mudrijaša, Olga. Od
deset tisuća tipova u Denveru, Slater mi pošalje mudrijaša."
KIKA
ciju CS iz Denvera, ali nije bilo moje fotografije i nije mi davala ni-
malo veće ovlasti od onih koje je imao Slater ili bilo tko drugi. Ono
što bi mi dobro došlo bila je drţavna dozvola s mojom njuškom prili-
jepljenom na njoj. No drţava Colorado ne zahtijeva od svojih privat-
nih istraţitelja i psihoterapeuta posebne dozvole: sve što tupanu tre-
ba jest ured od deset kvadratnih metara, okretan jezik i sposobnost
pozitivnog razmišljanja. Ja sam se spremao uhititi graĎanina, a za-
kon je bio na mojoj strani zato što je ona pobjegla pod jamčevinom i
sada je bila bjegunica. No morate li to objašnjavati svjetini u baru,
već ste u nevolji.
Pijuckao sam pivo i čekao. Sjedila je s druge strane pojilišta, ga-
zela koja ne sluti da joj se lav pribliţava. Oslobodilo se mjesto od-
mah lijevo do nje. Došao sam u iskušenje, ali već se neki grabeţljivac
uvalio na njega. Priča mojeg vraţjeg ţivota: frajeri djeluju, a ja mir-
no sjedim i razmišljam o svijetu. Onda se vratim kući u hladan kre-
vet u kojem me nitko ne čeka. Sjetio sam se Rite McKinley i pomis-
lio gdje je i što radi. Na neki načinje to bilo teško objasniti, Eleanor
Rigby sličila je pomalo Riti u mlaĎim danima. Zapravo, uopće nije
sličila Riti. Frajer slijeva već joj se upucavao. U nekim sretnijim
vremenima to bi je moţda oduševilo, no sada je samo izgledala
umorno i kao da se dosaĎuje. Pipničar je došetao i upitao ţelim li još
jedno pivo. Rekao sam da ne treba i da ću ga dozvati kad osjetim ja-
ku potrebu. Za stolom sprijeda još se vodila bitka oko Seahawksa,
prava reklama uţivo za svijetlo pivo Miller. Preko puta je Mister
Amerike nešto rekao i pokazao na njezino piće. Odmahnula je gla-
vom i pokušala nastaviti sa ţivotom, no on ju je uporno gnjavio. Sisa-
la je led i pijuckala razvodnjeni ostatak pića dok je njezin junak
prepričavao prvih dvanaest poglavlja svoje ţivotne priče. Bio je je-
dan od onih glasnih prdeţa kakve ne moţete uvrijediti: vjerojatno ga
niste mogli ni ubiti osim srebrnim metkom. Bio je na pola puta da
zaradi svoj prvi milijun, a nije ga imao s kime podijeliti. Bilo mi je
nezamislivo da bi ijedna zanimljiva ţena mogla zagristi na tu izjavu,
no zanimljivost vjerojatno nije bila ono što je on traţio. Tip je bio
kreten. Ako to nije tako, onda sam kreten bio ja. Nisam imao vreme-
na razmišljati o tome jer je upravo tada Eleanor Rigby ustala i osta-
vila ga bez riječi na pola puta izmeĎu velike stvari koju je upravo iz-
veo i onih koje su ga tek čekale.
Svidjela mi se zbog toga. Na izvjestan je način bila šteta što ću je
morati uhititi. Ostavio sam dvije novčanice na šanku i slijedio je
KIKA
Sjedila je u autu dok sam joj ja mijenjao gumu. Prodrmao sam je,
odvio vijke i otpjevušio nekoliko taktova naslovne pjesme iz fil-
ma Ples na kiši. Rezervna joj je guma bila poput ostalih: izrabljena u
KIKA
barem tri rata, a ono što su trebali biti njezini narezi uglavnom se gu-
bilo u zamršenom, istrošenom spletu tankih čeličnih niti podloge.
Izvukao sam je iz prtljaţnika i njeţno poloţio na pločnik. Na ulici ni-
je bilo ţive duše, kao u sceni nekog apokaliptičnog filma iz sredine
pedesetih, ali to me nije zavaralo. Pruitt je, pomislio sam, još bio ta-
mo negdje samo što ga nisam mogao vidjeti. Da je ovo Ples na kiši,
došetao bi ulicom pa bismo nabacili nekoliko plesnih koraka. Ja bih
bio Gene Kelly, a Eleanor Rigby bismo izvukli iz auta da bude Deb-
bie Reynolds. Pruitt bi bio Donald O'Connor i stepao bi uzduţ jed-
ne strane nadvoţnjaka sve do autoceste gdje bi ga zgnječio tegljač.
Iznenada sam spoznao, a nisam ni sam znao kako, da je u špilu pos-
tojao joker. Slater me ipak nije unajmio na lijepe oči. Mnogo se veći
razlog skrivao ispod površine; ono što je bilo predstavljeno kao za-
nimljiv prilog bilo je u stvari glavno jelo, a najvaţnije je pitanje bilo
čemu prikrivanje? Rečeno mi je da igram glavnu ulogu u Plesu na ki-
ši, a sada sam, nakon što je uvodna točka prilično odmakla, saznao
da zapravo glumimo u Priči sa zapadne strane. Za tren će stići Pruitt
i otplesat ćemo jednu od onih ludih točaka gdje dobri momci pjeva-
ju i plešu zajedno s kriminalcima prije no što svi potegnu oruţje i po-
šalju jedni druge u raj za loše momke. Još sam jedanput pogledom
prešao po ulici traţeći neki znak ţivota, no čak je i Poe bio nestao u
mračnim sjenama iz kojih je došao.
Ubacio sam probušenu gumu u prtljaţnik i gledao rezervnu.
Odolio sam napasti da se nasmijem, ali na jedvite jade; morala je
pretraţiti cijeli svijet da naĎe pet tako loših guma. Uzet ču četiri vaše
najgore gume, a najbolju od svojih starih sačuvati kao rezervnu.
Sigurno se šalite, gospoĎice, nema najbolje. Oh. Onda bacite tri
najgore i dajte mi onu koja ostane. Znate već kako to ide, Jack
Nicholson je to izveo u restoranu u Pet lakih komada: četiri dobro
pripremljene, skuhane do raspadanja i bez površine. Pruittu nije trebao
noţ, bila bi dovoljna i ukosnica. Pjevušio sam / Feel Pretty groteskno
visokim glasom, no to nije popravilo atmosferu. Pribliţavao se
presudni čas, a ja još nisam znao što ću učiniti. Bio je kriv taj prokleti
Poe, podmukli mali gad: udruţio se sa Slaterom i prilično me ljutio.
Ona jedna rečenica o Baudelaireu u Hugginsovoj bibliografiji bila je
udica, a ja sam bio previše knjiţar da bih je se mogao otresti.
Je li bilo moguće da je Darryl Grayson u trenutku svoje smrti ra-
dio na kompletu od dvije knjige, Poe i Baudelaire, na engleskom i na
francuskom, i da je jedan primjerak Poea bio dovršen i sačuvan? Pri-
KIKA
vašem mjestu. Mogu vam samo reći da ste sa mnom sigurni kao u
policijskoj postaji."
Nadao sam se da aluzija nije bila prenapadna, no činilo se da joj
nije smetala. "Zovem se Janeway."
Njezina topla i suha ruka nestala je u mojoj.
"Eleanor Rigby."
Začudilo me da je rekla pravo ime: vjerojatno se još nije imala
vremena naviknuti na to da je bjegunica.
"Eleanor Rigby", ponovio sam. "Mislite kao..." otpjevušio sam
staccato kontrapunkt.
Začuvši melodiju postala je vidljivo napeta. Na trenutak sam bio
siguran da će izaći i otići u kišu. "To ste vjerojatno čuli milijun puta",
rekoh pokušavajući sve prikazati u vedrom svjetlu. "Sigurno vam je
već zlo od toga." Još je šutjela: činilo se da me ponovno prosuĎuje.
"Slušajte, nisam ništa mislio time. Odrastao sam na Beatlesima, sas-
vim prirodno sam to povezao. Nisam vas usporeĎivao sa ţenom iz
pjesme."
Nije skidala oči s mojeg lica. Opet sam bio siguran da ću je izgu-
biti, toliko je izgledala spremna da se otrgne i pobjegne. "Moţemo
početi ispočetka ako ţelite. Zovem se Janeway i još sam spreman
posuditi vam trideset dolara ako vam se ta ideja više sviĎa."
Duboko je uzdahnula i rekla: "Ne, sve je u redu."
"I zovete se Eleanor Rigby, razumijem. To je sjajno ime. Doista.
Kako ste ga dobili?"
"Vjerojatno kao i vi vaše. Dolazim iz obitelji Rigby, a mojem se
ocu sviĎalo ime Eleanor."
"I to je dobar način."
Sad je odvratila pogled i zagledala se u kišovitu noć. "Ovo će vam
biti velika gnjavaţa."
"Gnjavaţa mi je drugo ime. Kamo ţelite ići?"
"Vozite autocestom na jug. Ostanite u lijevom traku. Kad vidite
odvojak prema istoku 1-90, krenite njime."
Skrenuo sam iza ugla i ugledao meĎudrţavnu cestu broj 5 i auto-
mobile koji su promicali u izmaglici. Ubacio sam se na autocestu ba-
civši pogled na retrovizor. Nije bilo nikoga... samo Poe ukopan na
straţnjem sjedalu.
"Boţe, tako ste mokri", rekla je. "Bilo bi dobro da uključite gri-
janje."
"Hoću, čim se auto ugrije."
KIKA
"Tako ja ţivim. Cijeli je moj ţivot bez ikakva plana. Idem kamo
me vjetar odnese. Ako su ljudi tamo ljubazni, ostanem neko vrijeme
i grijem se na suncu. Kamo vas vjetar nosi?"
"U Phoenix", rekao sam; prvo mjesto koje mi je palo na pamet.
"Oh, sjajno. Ondje ima mnogo sunca - ali ne baš mnogo knjiga,
koliko čujem. Vjerojatno bih morala raditi da preţivim, što me baš
ne privlači, ali ništa nije savršeno. Biste li voljeli imati društvo?"
"Odlučila si ići u Phoenix?"
"Zašto ne, nikad nisam bila tamo. Zašto ne bih mogla otići ako
poţelim?"
Gledala mi je ravno niz grlo. Doista je poput Rite, pomislio sam:
jednako čvrsta, zbog čega je bilo teško lagati joj.
"Što mislite, što bi se dogodilo", rekla je, "da se jednostavno ok-
renemo i odemo prema jugu. Stranci u noći, nikad se nismo vidjeli
do prije sat vremena. Jednostavno krenemo, bacimo kocku i vidimo
koliko dugo ćemo ostati zajedno."
"Učinila bi to?"
"Mogla bih." Odmahnula je glavom. "Ali ne mogu."
"Ah."
"Činila sam ja i luĎe stvari. Ali sada moram učiniti nešto drugo."
"Što to?"
"Ne mogu razgovarati o tome. Osim toga, to je preduga priča. Ci-
jeli moj ţivot umiješan je u nju, a mislim da za to nemate vremena."
"Vremena imam napretek."
"Ni vi ni ja nemamo toliko vremena."
Sad se osjećala bolje, mogao sam joj vidjeti na licu. Hrana, jedna
od najintimnijih stvari nakon one najintimnije, opet je izvela svoju
čaroliju. "Oh, to mi je bilo potrebno", rekla je. "Da, baš sam bila
gladna."
"Drago mi je što si odlučila ostati."
"Ţao mi je zbog onog. Samo loše reagiram na tu pjesmu."
"Mislim da je to sjajna pjesma."
"Sigurna sam. Ali od nje me hvata jeza."
"Zašto?"
"Tko zna? Neke stvari ne moţeš objasniti."
Onda je, kao da ne sluša što govori, rekla: "Netko me progoni."
Odmahnula je glavom. "Zaboravite što sam rekla. Umorna
sam... na kraju snaga. Katkad kaţem stvari koje..."
Gledao sam je s iščekivanjem.
KIKA
46
North Bend baš nije bio bogzna što, naročito u mračnoj i kišnoj
noći. Sišao sam s autoceste na izlazu 31, a Eleanor mi je poka-
zivala put kroz grad koji je već odavno otišao na spavanje. Takozva-
na poslovna četvrt sastojala se od jednog bloka zgrada, a kafić, bar i
benzinska crpka jedini su još bili otvoreni. No izgled je varao: izvan
grada nalazile su se uske ceste uz koje su ţivjeli ljudi, gdje su nekoć
ţivjeli Graysoni i gdje je Eleanor Rigby prerasla iz djevojčice u dje-
vojku. Izbili smo na cestu po imenu Ballarat i uskoro ugledali ulice i
avenije označene brojevima od kojih je većina daleko prelazila broj
sto. Mjesto je po svojoj prirodi bilo seosko, ali činilo se kao da su bro-
jevi ulica povezani sa Seattleom, kao da je neki davnašnji urbanist za-
mislio neizbjeţna pripajanja daleko u sljedećem stoljeću. Došli smo
do raskriţja 106. jugoistočne ulice i 428. jugoistočne avenije: još uvi-
jek nisam vidio mnogo, ali znao sam da smo izvan grada. Bilo je og-
raĎenih pašnjaka, a povremeno bih ugledao svjetla kuća daleko od
ceste. "Evo nas", iznenada reče Eleanor. "Skrenite ovdje i stanite."
Stao sam sa strane ceste preko puta otvorenih dvorišnih vrata. Pred-
nja svjetla auta padala su na poštanski sandučić na kojem je velikim
slovima pisalo ime RIGBY, a ispod toga manjim slovima - The North
KIKA
Bend Press. Sjedili smo ne radeći ništa. Mogao sam čuti njezino dubo-
ko disanje u mraku pokraj mene. U zraku se osjećala napetost.
"Što se zbiva?" upitao sam je.
"Kako to misliš?"
"Postoji li neki problem?"
"Ne onakav na kakav bi pomislio. Samo mi je grozno suočiti se s
njima."
"Zašto?"
"Jako sam ih razočarala. Učinila sam neke stvari... stvari o kojima
ne mogu govoriti... iznevjerila sam ih i odjednom mi se čini gotovo
nemogućim ući i suočiti se s njima. Ne mogu objasniti. Unutra je dvo-
l je ljudi koje volim najviše na svijetu, a ja ne znam što bih im
rekla."
"Što kaţeš na 'zdravo'?"
Tuţno se nasmijala.
"Ozbiljno. Kad se ljudi vole, riječi nisu vaţne."
"Mudar si ti, Janeway. I imaš pravo. Znam da me neće osuĎivati.
Samo će mi ponuditi utjehu, zaštitu i ljubav."
"I pomisao na to te plaši."
"Itekako."
Sjedili smo još trenutak. Pustio sam auto da radi i ostavio uklju-
čeno grijanje. Nisam je nagovarao ni na što. Konačno je rekla: "Sad
ćemo vidjeti je li Thomas Wolfe bio u pravu kad je rekao da nema
ponovnog povratka kući."
Dovezao sam se na prilaz. Bila je to duga zemljana staza što je vi-
jugala izmeĎu drveća. Kiša je svejednako pljuštala bubnjajući nes-
miljeno. Auto se njihao lijevo i desno i ubrzo su se meĎu drvećem
pojavila svjetla. Iz magle je izronila stara kuća drvena kostura sa ši-
rokim trijemom sprijeda. Izgledala je domaćinski i toplo, onako ka-
ko dom i treba izgledati umornom i utučenom putniku. No Eleanor
je počela drhturiti dok smo se pribliţavali. "On-ondje", rekla je cvo-
koćući zubima. "ZaobiĎi kuću i parkiraj sprijeda." Ali baš kad sam
to učinio, zgrabila me za ruku: svjetla su obasjala neki auto. "Netko
je tu! Okreni se, nemoj stati, zaboga produţi dalje!" Tada smo ugle-
dali natpis na vratima auta - Tiskarska tvrtka Vista - i gotovo sam
mogao osjetiti kako je preplavljuje olakšanje. "U redu je, to je samo
ujak Archie", reče bez daha. "On je mamin ujak", nastavila je, kao
da sam ja bio taj koji se zabrinuo. Ukazala se svjetlost i obasjala tri-
jem, bacajući jednu zraku niz stube u dvorište: netko je u kući čuo
KIKA
naš dolazak. Parkirao sam ispred drugog auta u podnoţju stuba što
su vodile na trijem. Na vratima je, zaklonjeno rukama, provirivalo li-
ce. "Mama," reče Eleanor, "o, Boţe, mama." Silovito je otvorila vra-
ta i iskočila na kišu. Ţena na trijemu dočekala ju je s vriskom i obje
su pale jedna drugoj u naručje, grleći se kao da se nisu vidjele cijeli
ţivot i više i neće nakon te večeri. Čuo sam kako ţena viče "Gaston!
... DoĎi ovamo!" Tada se pojavio muškarac i obuhvatio ih obje svo-
jim rukama nalik na medvjeĎe šape. Obuzeo me osjećaj potištenos-
ti dok sam ih gledao, koji je moţda obuzeo i Bruta prije nego što je
probo Cezara.
Eleanor mi je mahala. Izašao sam, prošao kroz kišu i uspeo se
stubama na trijem. "Ovo je čovjek koji mi je spasio ţivot", reče Elea-
nor dramatično, a ţena me nato dohvati i povuče meĎu njih. Muška-
rac mi je stisnuo ruku, a ţena nas je sve ugurala u kuću. "Ovdje je
grozan nered", rekla je i pokupila časopis, tjerajući nas da proĎemo.
U hipu sam iz hodnika dospio do dobro osvijetljene kuhinje gdje je
za stolom sjedio visok mršav muškarac. Ustao je kad smo ušli i prvi
put smo dobro pogledali jedni druge. Ţena je bila mlada: lako je
mogla proći kao Eleanorina starija sestra, iako sam znao da je bila
barem mojih godina! No nije imala nijedne bore na licu ili sijede vla-
si: njezin jedini ustupak godinama bile su starinske naočale malih
okvira. Muškarac je bio krupan: moje visine, ali teţi, otprilike ob-
rambeni igrač nogometa u profi ligi. Kosa mu je bila kovrčava, boje
jantara, a imao je i istu takvu bradu. Čovjek za stolom bio je šezdese-
tih godina, sijede kose poput škriljevca i ogrubjele koţe. Eleanor ih
je predstavila. "Ovo je moj otac, Gaston Rigby... moja majka,
Crystal... moj ujak, Archie Moon. Narode, ovo je gospodin Ja-
neway." Rukovali smo se. Rigbyjeva se ruka malo kolebala, ali mu je
pogled bio čvrst. Archie Moon čvrsto mi je stegnuo ruku i rekao ka-
ko mu je drago što me upoznao. Crystal je rekla da su moji duţnici,
što god da sam učinio za njihovu kćer - a još i više zato što sam je do-
veo kući k njima.
Bilo je još malo smotanosti u onim prvim nezgrapnim trenucima
meĎu strancima. Rigby se činio stidljiv i povučen: drţao se po strani
i promatrao dok su Crystal i Eleanor govorile. Valjalo je iskazati
gostoljubivost: Crystal je htjela da jedemo, ali Eleanor joj je rekla da
smo jeli usput. "K vragu, trebalo bi vam isprašiti tur", reče Crystal.
Upitala je bismo li barem popili kavu: rekao sam da to zvuči divno.
Eleanor je rekla: "Mislim da bi gospodin Janeway sada više od svega
KIKA
pravo vrijeme i na tome sam vam zahvalna. Vrlo nam je drago što ste
ovdje s nama."
"To sam i ja htio dodati", reče Moon, "više-manje tim riječima."
"Gdje ste odsjeli, gospodine Janeway?" upitala je Crystal.
"On ide kamo ga vjetar nanese, mama", rekla je Eleanor, kao da
to sve objašnjava.
"Večeras se vjetar zaustavlja ovdje", reče Crystal. "I bez raspra-
ve, imamo lijepu sobu u potkrovlju iznad radionice. Toplo je i suho,
a krevet je dobar i čvrst. I što je najbolje, nitko vam neće smetati."
"Svidjet će ti se", reče Eleanor.
"Zapravo," rekla je Crystal dok je Rigby unosio odjeću, "zašto to
ne bismo učinili odmah? Odjenut ćemo vas u suhe krpe i odvesti do
sobe. Smjestit ćemo gospodina Janewaya u potkrovlje", reče Rig-
byju koji potvrdno klimne. Zatim se obratila meni: "Moram vas sa-
mo zamoliti da tamo ne pušite. Gaston ne dopušta pušenje u radio-
nici. Nadam se da to nije problem."
"Meni nije."
"Dobro. Zamijesit ću nam pecivo s cimetom uz kavu. Vi se ugrij-
te i doĎite za pola sata pa ćemo se pobliţe upoznati."
"Ja moram ići", reče Moon.
"Ti mrzovoljni stari stvoru," rekla je Crystal. "Neka me vrag od-
nese ako ti nisi najnedruštveniji čovjek kojeg poznajem."
"Odvest ću gospodina Janewaya do potkrovlja kad već idem", re-
če Moon Rigbyju. "Nema smisla da se i ti smočiš."
Slijedio sam ga kroz kuću. Otvorili smo dva kišobrana i sišli na dvo-
rište. Moon je osvijetlio put baterijom i prvi krenuo prema pokrajnjoj
zgradi dvadesetak metara iza kuće. Prvo što sam zamijetio, čak i prije
nego što je upalio svjetlo, bio je miris... teţak vonj crnila pomiješanog
s još nečim. Svjetlo je razotkrilo dugačku prostoriju prekrcanu stroje-
vima i čeličnim uredskim ormarima. Dva velika starinska tiskarska
stroja stajala su uza zid u dnu, manji stroj za ručno tiskanje nalazio se
na stolu pokraj vrata, a još bliţe vratima bio je glomazan, zakučast
stroj iz prošlog stoljeća za koji sam pomislio da je najvjerojatnije lino-
tip. Bio je. "Neka vas miris ne smeta", rekao je Moon. "To je samo
mi-
ris vrućih, tek otisnutih slova. Gaston je sigurno prestao s radom neš-
to prije vašeg dolaska. Gore ga nećete ni osjetiti."
Upalio je svjetla. Oči su nam se srele kraće od sekunde, a onda je
on skrenuo pogled. "Ostavit ću vam kabanicu ovdje pokraj vrata, a i
KIKA
bateriju i kišobran. Ako vam još što ustreba, gore je telefon pa moţete
nazvati kuću."
Prvo što sam ugledao bio je natpis Zabranjeno pušenje. Moon me
poveo pokraj njega do stuba stepenica u kutu nasuprot tiskarskim
strojevima, a zatim u potkrovlje, prostranu sobu sa zabatima, krov-
nim prozorčićem i još jednim prozorom koji je gledao prema kući.
Na sredini sobe stajala je trbušasta peć koja se činila barem sto godi-
na starom. Moon ju je potpalio i uskoro je u njoj plamtjela vatra:
"Ova stara kanta će vam zaista dobro osušiti krpe. A i sigurna je,
Gaston je svako malo da pregledati. Otjerat će vas odavde ako joj
dopustite da se previše razgori." Prošetao je po sobi zagledajući u
kutove. Otvorio je vrata i zavirio u susjednu prostoriju. "Kupaonica.
Nema kadu, ali ima tuš ako ga trebate."
Načinio je puni krug i stao ispred mene. Isijavao je snagom, iako
je bio ţilavije i tanje graĎe od Rigbyja. Njegov glas bio je osnovni
sastojak u slici grube muške snage koju je pokazivao svijetu. Bio je
to dubok, zvonak bariton iz kojeg je izbijala juţnjačka mudrost. Sjaj-
no bi vodio razgovore na radiju, pomislio sam, i bio sam jednako si-
guran da se on nikad ne bi time bavio. "Telefon je ovdje pokraj kre-
veta", rekao je. "Linija je odvojena pa kuću zovete kao i bilo koji
drugi broj." Nagnuo se nad stolić i napisao broj na komadiću papira.
Zatim se uspravio i pogledao me. "Ništa mi više ne pada na pamet."
"Sve je sjajno."
Okrenuo se da ode i zastao na vratima. "Crystal se često šali, ali
ja doista moram ići. Ima jedna konobarica u Issaquahu koja zaokup-
lja moje vrijeme. Izgledate kao čovjek koji to razumije."
"Da, blijedo se sjećam takve situacije."
Kratko se nasmijao i upitao hoću li i sutra biti tu. "Ako budete,
doĎite do mene. Izdajem novine, radionica mi je u Snoqualmieju,
samo nekoliko minuta odavde. U oba vam gradića svatko moţe reći
gdje sam. Ako se sutra pojavi sunce, pokazat ću vam neke od naj-
ljepših krajolika na svijetu. Imam kolibu u brdima, sat vremena voţ-
nje odavde. Sagradio sam je prije četrdeset godina i sasvim je okru-
ţena drţavnim šumama, oko četiristo tisuća hektara. To će drţati
podalje gadove iz Holiday Inna barem do kraja mog ţivota. Vaša je,
ako se ţelite nekoliko dana opustiti u samoći."
Zatim je opet zastao. "Ne mogu baš objasniti zašto, Janeway.
Imam osjećaj da ti dugujemo i više nego što mislimo. Ima li to ikakva
smisla?"
KIKA
"Ne znam."
"Ne znam ni ja, ali jednostavno to osjećam. Kao da si moţda naišao u
posljednjem trenutku i to ne samo da spasiš našu djevojčicu od
kiše."
"Ako i jesam, onda to i ne znam. Ali drago mije da sam joj mogao
pomoći."
Prodorno me pogledao. "Mala nam više ne govori mnogo. Sad je
odrasla, ima svoj ţivot. Nikad nije imala ni truna razboritosti kad se
radi o strancima. Došla je kući autostopom iz Los Angelesa kad je
imala osamnaest godina, mama joj je gotovo izludjela kad nam je to
ispričala tu večer za objedom. Danas joj se posrećilo i našla je tebe.
Ne pitaj me kako ni zašto, ali znam da smo tvoji duţnici."
Nehajno sam odmahnuo rukom.
"Svi mi. I ja. K vragu, poznajem to dijete otkad se rodilo, znala je
satima visjeti u mojoj tiskari nakon škole, zapitkivati, gnjaviti. "Čemu
sluţi ovo, čemu sluţi ono?" Tako je draga, ne bih je mogao više volje-
ti ni da je moja vlastita kći. A znam da svatko tko joj pomogne u ne-
volji moţe doći ovamo i Rigbyji će mu dati gotovo sve što imaju. Za-
to moţeš biti miran, mislim da je to ono što sam ti ţelio reći. Moţeš
biti miran. Ovi se ljudi ne šale kad ti kaţu da im je drago što te vide."
Nakon toga je otišao silazeći teškim korakom niz stube, ostavlja-
jući me s jednim od najčudnijih osjećaja u ţivotu.
Sjedio sam do peći u odjeći Gastona Rigbyja i ljenčario.
A što ću, kvragu, sad? pomislio sam.
9
KIKA
godina. Ako to učine, ubit ću se, kunem se. Ne bih mogla ţivjeti u
kavezu."
"Nitko od nas ne bi mogao. To i nije ţivot."
"Ali neki ljudi preţive. Ja čak ne bih mogla ni to, ne ako se radi o
godinama." Odmahnula je glavom: osjetio sam pokret. "Nikako."
Njeţno sam je potaknuo. "Što si učinila?"
Trebalo joj je dugo da odgovori, a isprva to nije ni bio odgovor.
"Ne mogu ni tebi reći."
"Neću te osuĎivati."
"Ne radi se o tome. Neki dijelovi priče nedostaju. A bez njih je-
dnostavno ispadam budala."
"Svejedno. Moţda ti mogu pomoći da naĎeš dijelove koji nedo-
staju."
"To nitko ne moţe. Ništa nema smisla. Ja sam kao onaj tip u
Čovjeku bez zemlje, nemam korijene, ništa čvrsto za što bih se uhva-
tila. Volim roditelje, ali mi je grozno razgovarati s njima."
"Svakome je tako. To znači da si sto posto normalna."
Tiho je zahihotala tuţnim glasom. "A ja sam sve vrijeme mislila
da sam luda. Zaista mi je strašno pokušavati razgovarati s njima. A
znam da moram, ne smijem više čekati ni jedan dan. Ali kako da to
učinim?"
"Probaj prvo sa mnom."
Nije ništa rekla. Pustio sam je nekoliko minuta, a onda joj blago
gurnuo ruku. "Što ti se dogodilo?"
"Bila sam u New Mexicu", rekla je odjednom, kao da je čekala da
je još jednom upitam. "Upala sam u nevolje... O tome ti ne mogu go-
voriti. Ali nosim to u sebi već tjednima. Ako se nekome ne povje-
rim..."
Stisnuo sam joj ruku: bez seksualnih primisli, tek kao prijateljsko
ohrabrenje.
"Tamo me počeo proganjati taj čovjek, u Taosu." Opet je poku-
šala šutjeti, no onda je rekla: "Imala sam iznajmljenu sobu. Vratila
bih se i našla stvari pomaknute."
"Isprevrtane?"
"Ne... Da, moţda. Imala sam osjećaj da je on to napravio, da je
pretraţio moje stvari i onda ih opet sloţio, tek tako. Ali uvijek bi os-
tavio neku stvarčicu na krivom mjestu, negdje na vidljivom mjestu
kao da ţeli da primijetim. Jednom je ostavio upaljenu cigaretu u
plastičnoj čaši. Htio je da znam da je upravo otišao. Zatim je počeo
KIKA
s telefonom. Zvonio bi kasno u noći i čula bih ga kako diše... ili pje-
vuši onu pjesmu."
"Već si mi rekla da znaš što ţeli."
"Rekao mi je. Ali ne mogu to sada objašnjavati pa me ne pitaj."
"Objasni ono što moţeš."
"Osjećala sam se kao da je nešto zlo ušlo u moj ţivot. Skrenula
bih iza ugla i on bi bio tamo, točno ispred mene. Izgledao je kao mr-
tvac, imao je upale oči i rupe na licu, duboke oţiljke preko oba obra-
za. Nasmrt me prestrašio. Ne mogu ti opisati kako mi je bilo. Došla
bih do telefonske govornice i nazvala kući, a on bi mi prišao iza leĎa,
razvalio vrata i buljio u mene. Rekao mi je da me moţe ubiti, baš ta-
mo u toj govornici - ubiti me, a onda otići u North Bend i ubiti moju
majku. Boţe, bila sam izvan sebe. A onda je jedne noći ušao u moju
sobu dok sam spavala. Kad sam se sljedeće jutro probudila, našla
sam mrtvog... štakora... pokraj sebe na krevetu. To me je do kraja iz-
ludjelo."
Slušao sam njezine riječi pitajući se kako i kada se sve to dogodi-
lo. Zasigurno negdje nakon prve provale k Jeffordsovima, ali prije
druge. Što god da je njezin progonitelj učinio, gurnuo ju je na tu slje-
deću stepenicu očaja. Nije se dokopala onoga po što je išla u kuću
Jeffordsovih - a što je i progonitelj ţelio - i vratila se da pokuša po-
novno. A što je onda bilo?
Onda se dala u bijeg: pogazila je jamčevinu i uputila se kući. "Ka-
ko si se vratila ovamo?" upitao sam. Autom, rekla je onim jednolič-
nim tonom kojim ljudi obično govore kad im postavite glupo pitanje.
No ja sam ciljao na nešto drugo, nešto što ona još nije mogla znati.
"Kojim si cestama putovala?" upitao sam, a ona se nasmijala i zapita-
la kakve to veze ima. "Išla sam preko Sangri3, po miliondolarskoj
autocesti4 do velikog raskršća, a onda autocestom do kuće."
Slater je lagao da je išla kroz Denver. Vjerojatno je lagao i za sve
ostalo. Čovjek rošava lica doimao se kao netko koga sam nedavno
sreo i odjednom mi se moja uloga u svemu učinila prljavom.
Više mi ništa nije ţeljela reći. "Već sam rekla previše", reče.
"Nastavim li, osjećat ću se gore no ikad. Moţda bih se jednostavno
trebala otrovati i svima nam prekratiti muke."
"To bi, naravno, bilo najgore što bi mogla napraviti." Promislio
sam o sljedećoj rečenici i svejedno je izrekao. "Nadam se da nisi jed-
na od onih koji će se ubiti meni naočigled."
"Jesi li poznavao takve ljude?"
KIKA
ma. Onda sam ih vidjela kako izlaze i odvoze se - u grad, mislila sam,
po tjednu zalihu namirnica. Došla sam do kuće i sjela na trijem. Htje-
la sam umrijeti, ali nisam znala kako. Učinila bih to da sam samo
mogla leći, sklopiti oči i više se ne probuditi. Ali to nije tako lako.
Zapravo je nemoguće; zaboga, pa ja ne ţelim umrijeti, nikad nisam
ţeljela umrijeti. Mislila sam da ću moţda pronaći neki mir u tiskari.
To sam činila kao dijete. Kad bih bila tuţna, otišla bih u radionicu,
prislonila obraz uz hladni stroj i osjetila toplinu kako me preplavlju-
je, naročito ako je bilo knjiga i ako su to bile knjige koje sam voljela.
Uzela bih knjigu, pritisla je na srce i svijet je nekako bio manje ne-
prijateljski, manje osamljen."
"Je li to pomagalo?"
"Uvijek pomaţe za neko vrijeme. Ali i to je poput svega drugog
što izvire iz mašte. Na koncu se morate spustiti na zemlju. Sad mi
vrijeme istječe. Nešto će se dogoditi, danas, sutra... nešto će se dogo-
diti i mene više neće biti."
Uspela se na krevet. Čuo sam kako joj cipele padaju na pod.
"Bi li učinio nešto za mene, gospodine Janeway?"
"Ako mogu."
"Zagrli me."
"Mislim da to neće biti teško."
"To je sve što ţelim... samo... samo..."
"Svakako", rekao sam obgrlivši je rukom.
Drhturila je. Navukao sam prekrivač do brade i toplina tijela raši-
rila se oko nas. Kosa joj je slatkasto mirisala, kao da ju je upravo op-
rala. Znao sam da ne bih smio mirisati njezinu kosu. Čvrsto se privila
uz mene, a ni na to nisam imao pravo. Moţda će sada zaspati. Moţda
bih mogao zaboraviti da je tu baš kao što su ljudi kod Lakehursta za-
boravili dirižabl Hindenburg koji je eksplodirao pred njima. Negdje u
noći Helen Reddy je pjevala Ja sam žena, a ja sam mislio jesi, i te
kako uz istu sugestivnu melodiju. Dugo sam već bio bez ţene, a ova
mi je bila zabranjena iz više razloga no što sam mogao pobrojati.
Leţali smo nepomično na krevetu, a mrak je polako ustupao
mjesto blijedom i sablasnom sivilu. Spašeni svitanjem. Bilo je pola
šest; Rigbyji će uskoro ustati i početi novi dan. Potapšao sam je po
ramenu i izvukao se iz kreveta otišavši do prozora da bacim pogled
na kuću. Sve je bilo mirno i uobičajeno u kišnom jutru, ni traga poto-
pu u koji sam bio zalutao prethodne noći. Okrenuo sam se i pogle-
dao Eleanor. Lice joj je bilo bijela mrlja u polumraku: mislim da su
KIKA
joj oči bile otvorene. Ništa nismo rekli. Otišao sam na zahod, a kad
sam se vratio, još je leţala u istom poloţaju. Pogledao sam kroz
prozor. Netko je u kući upalio svjetlo, isto ono koje sam vidio ranije.
Tada sam znao što ću učiniti.
"Slušaj", rekao sam, još gledajući kroz prozor. "Nešto ti moram
reći." Ali nisam stigao izreći. Iz drveća u magli izronio je auto i kre-
nuo prema kući. Srce mi je klonulo dok sam ga gledao. Tek kad se
dovezao iza mojeg iznajmljenog auta i stao, policajac za upravlja-
čem upalio je signalna svjetla.
Ispunila su sobu i obojila nas treperavo crveno i plavo. Eleanor je
leţala nepomično kao mrtva. Dolje u dvorištu dva su policajca iz ok-
ruga izašla na kišu. Jedan je krenuo stubama u susret Rigbyjima ko-
ji su izašli na trijem. Drugi je krenuo stazom prema tiskari.
"Sudnji dan", reče Eleanor. "Predosjećala sam da će biti danas."
10
Sljedeći slučaj."
"Slučaj Eleanor Jane Rigby, časni sude. Broj spisa 137596."
"Je li ovo zatvorenica?... Vi ste Eleanor Jane Rigby?"
"Da, gospoĎo."
"Razumijete li bit ovog postupka?"
"Mislim da razumijem."
"Budimo sigurni. Ovo je saslušanje o uručenju da bismo odredili
hoćete li biti vraćeni u saveznu drţavu New Mexico kako bi vam on-
dje sudili za krivična djela za koja je podignuta optuţnica. Jeste li ra-
zumjeli?"
"Jesam."
"Moţete povesti spor protiv izručenji ili se odreći tog prava.
Imate li odvjetnika?"
"Javnog branitelja u Taosu."
"A ovdje u Seattleu?"
"Nemam."
"Ţelite li se savjetovati s nekim odvjetnikom ovdje?"
"Ne vidim nikakve svrhe u tome."
KIKA
11
ima nešto ušteĎena novca, dovoljno da ode u Taos ako budem smatrao
da moţe biti od pomoći. Rekao sam mu neka bude pripravan, a
ja ću mu javiti.
Više ništa nisu mogli učiniti osim krenuti na dug put kući, domu
koji se nikad više neće činiti tako praznim, i čekati dane, tjedne i
mjesece da pravni sistem učini svoje.
Za mene je slučaj nekako krenuo neizbjeţnim tokom. Sve se u
njemu činilo unaprijed pripremljeno, kao da je moja uloga bila pre-
dodreĎena. Ţena po imenu Joy Bender ubila se u zatvoru u Seattleu, a
ja sam od toga imao najveće koristi. Slučaj Bender je bio ga-
dan, prepun posmrtnih optuţbi za silovanje i zlostavljanje. Njezinoj
je majci ostalo pismo, a ona ga je dala novinama otvorivši bijesnu
paljbu na sistem. S vremenom je pismo osporeno kao plod bolesna i
bijesna uma. Majka ga je sama napisala, ali novinski su naslovi još
mjesec dana bili najgora mora svakog policajca. Još je i sad u javnos-
ti rašireno vjerovanje da je istina zataškana, a majci namješteno da
skine ljagu s pravih krivaca, zatvorskih čuvara i policajaca. Takve se
stvari dogaĎaju, dovoljno često da ljudi s nepovjerenjem gledaju na
slučajeve u kojima optuţbe protiv policajaca padaju kao kule od ka-
rata. Zato je okruţni tuţilac bio i više nego spreman kad sam došao i
rekao nešto što se činilo prilično opravdanim. Kad sam nehajno spo-
menuo kako brinem da bi si Rigby mogla nauditi, sav se pretvorio u
uho. A kad sam mu rekao da je to već jedanput pokušala, taj otvr-
dnuli čovjek koji je već sve vidio zadrhtao je i zauzdao svoj napad.
Prezaposleni i izmučeni sistem u Seattleu zaobišao je pravilo ili dva
i poslao New Mexicu njegov problem putem najbrţeg pouzdanog
dostavljača - mene.
Još sam sjedio za stolom u kantini kad mi je sjena pala preko lije-
vog ramena, preblizu da bi prošla. Digao sam pogled i ugledao lice
mlade plavuše koju sam ranije vidio u sudnici kako pravi bilješke.
"Gospodine Janeway."
"Taj sam."
"Trish Aandahl, Seattle Times."
Uputio sam joj dug, umoran pogled. "Danas je sigurno dan bez vi-
jesti. Nisam mislio da velike gradske dnevnike zanima obično
saslušanje o izručenju."
"Ništa u ovom slučaju nije obično i zanima me sve o njemu. Mogu li
sjesti?"
KIKA
12
KIKA
"U redu, vjerujem ti. Jesi li dohvatila oruţje kad si već bila u kući,
moţda s vlasnikova stalka? Jesi li ti pucala?"
"Nikad ni u koga nisam pucala. Ja sam bila ta na koju su pucali.
Sretna sam što sam uopće ţiva."
"Ako to uspijemo dokazati, imaš šanse za obranu. No svejedno
nisi smjela biti ondje. Provalila si, imali su puno pravo da pucaju na
tebe. Ali gotovo svaki sudac bi se pitao zašto bi lagali o tome."
"Valjda ţele da završim u zatvoru."
"Očito na dulje vrijeme." Nagnuo sam se bliţe staklu. "Još me za-
nima zašto si provalila, što si traţila."
"Moţda ti jednom kaţem. Ali ne danas; mislim da te ne pozna-
jem dovoljno da bih ušla s tobom u vreli pakao svog ţivota. Kad kre-
ćemo?"
"Večeras kasno. Doći ću po tebe oko pola osam."
"Morat ćeš ubiti mnogo slobodnog vremena. Što ćeš raditi, obići
knjiţare?"
"Moţda."
"To je jedini dio svega ovoga koji me doista iznenaĎuje. Nikad ni-
sam ni naslutila da bi mogao biti trgovac knjigama. Tu si kartu jako
dobro odigrao."
Pokušao sam joj se nasmiješiti. "Bolje da krenem." No nešto
snaţno me zadrţavalo. A onda sam, tako brzo da nisam ni znao ka-
ko se dogodilo, prvi put tog dana skrenuo s ispravnog puta. Sasvim
sam skrenuo i rekao nešto što više nisam mogao povući.
"Bi li voljela izaći odavde?... Poći sa mnom?... Biti moj vodič kroz
knjišku prašumu Seattlea?"
Izgledala je poput napola mrtva utopljenika kojeg su iznenada
vratili u ţivot. "Moţeš li to izvesti?"
"Vjerojatno ne. Čuvar će pogledati moje avionske karte i upitati
kojeg te vraga odvodim deset sati prerano. Sudac će odrediti novo
saslušanje, mene će povući i raščetvoriti, a ti ćeš završiti na putu za
Taos vezana lisicama za šerifova zamjenika."
Slegnuo sam ramenima. "Moţemo pokušati."
Pruţila je ruku kao da će mi dotaknuti lice. Jagodice prstiju
spljoštile su joj se uz staklo.
"Moraš mi obećati da ćeš biti dobra." Iznenada me obuzeo očaj,
imao sam osjećaj da sam zakoračio u pakao. "Mnogo riskiram, Elea-
nor. Sad je to moja odgovornost. Prihvatit ću rizik zato što mi se
sviĎaš.
KIKA
13
Dan je bio čaroban. Nas dvoje smo bili začarani: Seattle je bio
naša školjka i svugdje gdje smo zastali pojavljivao se biser. Od-
vela me na mjesto po imenu GregorBooks na jugozapadnoj Aveniji
California. Knjige su bile uščuvane i lijepe i bilo je mnogo skupih
primjeraka. Iz takve se trgovine knjige ne kradu - vlasnik je previše
pametan da bi se dao uhvatiti na spavanju, no riječi Rite McKinley
odjekivale su mi u uhu. Možeš bilo čemu udvostručiti cijenu ako je
dovoljno lijepo. Gregor je imao najljepši primjerak Smokyja koji sam
ikada vidio. Potpisani radovi Willa Jamesa postaju prilično rijetki, a
James nije samo potpisao knjigu, već je i nacrtao originalan crteţ na
unutarnjem naslovu. Gregor je traţio 600 dolara, 480 uz popust koji
sam imao kao trgovac. Uzeo sam je, smatrajući da bih mogao za nju
traţiti 800 dolara ili više zbog crteţa i tvrdnje da je to najbolji prim-
jerak na svijetu. Računao sam da je James traţeniji na pravom Za-
padu u Coloradu, nego ovdje u Seattleu i da bih, kada doĎe dan da
odem pod zemlju, mogao mirno počivati da ubace ovu knjigu
zajedno sa mnom u raku. Kad smo već kod umiranja, Gregor je
imao zgodan primjerak knjige Ako poginem u ratnoj zoni, roman o
Vijetnamskom ratu Tima O'Briena iz 1973. Stavio je na nju cijenu
od 450 dolara, ali ja sam mu uljepšao dan pa mi je povećao popust
na 25 posto za obje knjige. Kupio sam je; O'Brien je tako prokleto
rijedak da je već odavno bilo vrijeme da mu cijena skoči pa sam iz tr-
govine otišao siromašniji, ali sretniji. Eleanor me povela prema
središtu grada. Zastali smo u Seattle Book Centeru, ljupkoj trgovini
na Drugoj aveniji sa šest prostorija na dva kata. Kupio sam
Pobješnjelo krdo Zanea Graya u besprijekornom ovitku iz 1919.
KIKA
godine za 160 dolara. Sad sam već bio u punom zaletu. Knjige su bile
kamo god bismo pogledali pa čak i ako ih momci u Seattleu nisu
davali u bescjenje, vidio sam pristojnu zaradu u gotovo svemu što sam
dotaknuo. "Ovo je jedan od onih dana, zar ne?" reče Eleanor. "Da
odeš
na zahod i pustiš vodu, kladim se da bi potekle knjige." Otišli smo do
Spade andArchera koji su se specijalizirali za kriminalističke roma-
ne. Nalazili su se u zgradi jedne banke u središtu grada, u uredu na
petom katu u kojem je i sam Sam Spade moţda bio tridesetih godi-
na. Vlasnica je bila mlada plavuša čiji je kredo, čini se, bio "neka
samo kolaju". Imala je dva od tri kriminalistička romana Edgara Boxa
po cijeni od sto dolara svaki pa sam ih kupio računajući da će biti
lijepi primjerci po 200 dolara u katalogu koji sam planirao. Kao
kriminalistički romani bili su zadovoljavajući, ali napisao ih je Gore
Vidal, krijući se iza imena Edgar Box kad je počinjao ranih pedesetih,
a uvijek se naĎe neki ljubitelj takve zanimljivosti.
U drugoj mi je trgovini pod ruku došao elegantan primjerak Bije-
log očnjaka i začudio sam se da je cijena bila samo 75 dolara. Eleanor
me pogledom odvratila od kupnje. U autu je rekla: "To je bio
drugi dotisak, zato je bila tako jeftina." Osjetio sam se poput pjeva-
ča amatera prije no što ga publika ismije, no svejedno sam je upitao
gdje je tu feler, a ta mala, to dijete očitalo mi je još jednu lekciju u
neplaniranom lovu na knjige.
"Na naslovnoj je stranici bila greška. Macmillan ju je jednostavno
izrezao i ulijepio novu na batrljak uveza... Izgledaš zbunjen, gospo-
dine Janeway, kao netko tko nikad nije čuo taj izraz. Ne znaš što je
batrljak uveza?... Koliko si dugo u ovom poslu?"
"Dovoljno dugo da znam mnogo o nekoliko stvari i prokleto malo o
većini ostalog."
"Pa, nekada se to često dogaĎalo. Izdavač bi pogriješio u retku ili
riječi, no kad bi grešku zamijetili, već bi deset tisuća primjeraka bilo
tiskano i moţda pet tisuća odaslano. Ako se radilo o vaţnom piscu
kao što je Jack London, nisu više ţeljeli tiskati ni jedan primjerak s
pogreškom, ali isto tako ni prepravljati one već tiskane. Zato je
Macmillan u slučaju Bijelog očnjaka tiskao novu naslovnu stranicu, a
zatim su izrezali stare na svim onim primjercima s greškom i
jednostavno ulijepili nove na sam batrljak."
"Samo su je umetnuli."
KIKA
zagrijan, a kad vam se sreća smiješi, onda vas bogato zasipa svim
zakonima vjerojatnosti i slučajnosti. Našao sam dvije knjige iz serije
Hopalong Cassidy iz ranih pedesetih. Napisao ih je tip za kojeg
Eleanor nikad nije čula, neki kauboj po imenu Tex Burns. Uţivao sam
u zadovoljstvu što joj mogu reći da je Tex Burns isto što i Edgar Box,
pseudonim... U drugom je ţivotu to bio mladić po imenu Louis
L'Amour. Bilo je pravo čudo naći dvije takve knjige u jednom danu,
ali kad sreća naiĎe, ja je zgrabim. Svaka od te dvije knjige stajala me
četiri dolara, a vrijedile su oko 250. Zadirkivao sam Eleanor što to nije
znala. Krenuli smo prema sjeveru i rekao sam barem peti put: "Mislio
sam da svi znaju za Texa Burnsa." Gledajući u vrh nosa uputila mi je
pogled u kriţ, namjestivši savršen izraz potpune glupavosti.
Bio je to nevjerojatan dan, pun tuge i radosti i protkan slatkim nitima
napetosti. Trepnut ću i ona će nestati, pomislio sam barem desetak
puta: na tren ću okrenuti glavu i kad opet pogledam, bit će već
dva bloka dalje i bjeţati kao da je sam vrag goni. No ja sam već bio
odlučio što ću, dan je bio na izmaku, a meĎu nama je još postojalo
samo vrlo veselo prijateljstvo. Tijekom popodneva je kao iz vedra
neba rekla: "Mislim da je dobro što si ispao gad baš tada kad jesi:
moţda sam bila na rubu da se zaljubim u tebe, a što bismo onda?"
Njezina me iznenadna izjava spustila na zemlju, a i dovela do kritične
točke problem o kojem nisam razmišljao - toliko mi se piškilo da
više nisam mogao izdrţati. Rekao sam joj neka se ne miče, otišao u
zahod i našao je na istome mjestu kako prekapa po policama kad
sam se vratio koji trenutak kasnije. Nakon toga se više nisam mnogo
brinuti zbog nje.
Odvela me do trgovine u blizini sveučilišta koja se zvala Half Price
Books. Skromno se ugnijezdila u ulici po imenu Rooseveltov put,
prava obećana knjiţarska zemlja na dva kata. Nije bilo istinski
vrijednih stvari, ali na tom sam mjestu lako mogao potrošiti dvjesto
dolara kupujući za svoj lager. Kupio sam samo ono što nisam mogao
ostaviti i sve to platio manje od osamdeset dolara. Bili smo već na
izlazu kad je Eleanor spazila primjerak knjige Trish Aandahl o
Graysonima. "Ovo bi trebao kupiti", rekla je. "Strašno je dobra."
Zanimalo ju je kako sam je tako brzo kupio. Nisam joj spominjao
svoje zanimanje za Graysone i vjerojatno ni neću dok ne budemo u
avionu i daleko odavde. "Ti vozi", rekao sam dobacujući joj ključeve.
"Ţelim se malo pozabaviti onime što sam kupio." No dok se ona
probijala zakrčenim, uskim ulicama, ja sam pregledavao samo
KIKA
činilo izvana. Na tren nisam uopće mogao vidjeti Eleanor. Onda sam
začuo njezin glas: "Gospodine Murdock... Gospodine Murdock...
hej, Otto, imaš mušterije." Otvorila je jedna vrata i mutna zraka
svjetla ukazala se iz straţnje prostorije. "Gospodine Murdock?"
rekla je tiho.
Vidio sam njezinu siluetu kako se kreće prema meni. "Čudno",
rekla je. "Kao da je otišao i ostavio širom otvoren dućan."
Traţio sam rukom po zidu i napipao prekidač. Slabo se vidjelo
čak i s upaljenim svjetlom. Prvi sam put dobro pogledao kako moćni
mogu pasti. A Murdock se stropoštao do kraja, do samog dna mišje
rupe pune jeftinih, otrcanih i pohabanih knjiga. Police su mu već
odavno bile pretrpane, a na podu se nalazilo sve i svašta. Posvuda su
bile hrpe knjiga. Rasle bi sve dok se ne bi srušile, a knjige su ostajale
razbacane ondje gdje bi pale pa bi na njima nicale nove hrpe kao šu-
ma nakon poţara. Hodao sam uzduţ straţnjeg zida traţeći ima li što
vrijedno. Bio je to teţak posao - odjeljak beletristike gotovo se sav
sastojao od izdanja knjiţnih klubova pisaca koje ionako nitko ne
skuplja: Sidneya Sheldona, Roberta Wildera i Arthura Haileyja. Na
zidu je stajao prilijepljen natpis Knjige za dolar. A vrijede upola ma-
nje, pomislio sam.
"Vidiš li išta?" upitala je Eleanor iz daljeg kuta.
"Četiri knjige o računalima, dva primjerka Radosti seksa i pet mi-
lijuna oponašatelja Stephena Kinga."
Uzdahnula je. "Stavi sve to zajedno i što dobiješ?"
"Kompjutersko općenje s vampirima."
Začuo sam njezin rezak smijeh s tračkom tuge. "Ovo je mjesto
sve gore svaki put kad doĎem. Bojim se da tratim tvoje vrijeme; čini
se da Otto već barem godinu dana nije dobio dobru knjigu."
Ipak, nikad se ne zna. Kod knjiga je bilo sjajno to što se u svakoj
hrpi dreka moţe kriti ruţa pa nas je i dalje nešto gonilo da prekapamo
po smeću u potrazi za jedinom dobrom stvari. Pregledao sam sve
uzduţ zidova prednje prostorije i došao do vrata koja su vodila u
straţnju kad je Eleanor rekla: "Zaboga, pogledaj ovo." Bila je kleknula
na pod pa je nisam mogao vidjeti s mjesta na kojem sam stajao.
Upitao sam je što ima, a ona je odgovorila: "Moraš doći i vidjeti jer
nećeš vjerovati." Našao sam je blizu vrata, a u rukama je drţala
gotovo besprijekoran primjerak The Fountainheada.
"Ima ih puna vreća", rekla je. "Sve su djela Ayn Rand i sva su u
ovakvu stanju."
KIKA
14
15
Ništa nije rekla, ali vidio sam da nije nasjela. Sjela je kamo sam
joj rekao i poslušno sklopila ruke u krilu, s. iznenadnim izrazom
napetosti na licu.
Otvorio sam vrata i oprezno izišao na hodnik. Palac sam zadjenuo za
pojas, pet centimetara od pištolja. Slater je bio na drugom
kraju hodnika i gledao u zid. Okrenuo se kad sam zatvorio vrata.
Mislim da sam bio spreman na bilo što osim na ono što sam ugledao.
Lice mu je udarcima bilo pretvoreno u krvavu masu. Lijevo oko mu
je bilo zatvoreno, a nos spljošten uz lice. Desno je oko bilo širom
otvoreno što je djelovalo groteskno, kao iz nekog starog filma Lona
Chaneya.
"Što se tebi dogodilo?"
Priljubio sam se uza zid pa sam mogao promatrati obje strane.
Slater je pošao prema meni bolno posrćući. Noga mu je bila ukočena,
a ruku je drţao u skamenjenom svinutom poloţaju, kao da je
pridrţava nevidljiv povez.
"Pruitt", prošištao je, sav pomodrio u licu. "Jebeni gad Pruitt."
Samo sam ga gledao i nisam mogao zamisliti što se to moglo dogoditi
meĎu njima. Prišao je bliţe i vidio sam zbog čega mu je glas
bio pištav. Više nije imao zubalo - vjerojatno je bilo smrskano kao i
ostatak njega - i govorio je kao bezubi starac.
"Kvragu, iščupat ću tom kopiletu utrobu."
"Što se dogodilo?" ponovno sam upitao.
"Kujin sin me odalamio, zamalo mi je otkinuo glavu. Pao sam, a
ostalo je učinio nogama."
I to pošteno, pomislio sam.
"Ali platit će mi. Platit će mi na način koji još nisam ni smislio.
Čak i ako neće znati da sam to ja, ja ću znati i to će biti dovoljno."
Malo je zakoračio u stranu i primio se za zid. "I počet će danas. Nešto
ću ti reći, Janeway, i to nešto dragocjeno. Pruitt će te ubiti ako mora."
"Neka igra loto, ima bolje izglede."
"Ne podcjenjuj gada, kaţem ti."
"Čuo sam te. A sad mi reci što ţeli."
"Knjigu, glupane, zar još nisi shvatio? Traţi je već godinama."
"Reci mi nešto stvarno. Grayson ne bi mogao napraviti knjigu
vrijednu tolikog truda ni da je koristio novčanice od tisuću dolara
kao korice."
KIKA
"Onda se jebi. Ţeliš li ti čuti ovo ili ne?... Ne mogu vječno stajati
na ovom hodniku. Jedno je sigurno, mene je svakako uvjerio. One
sam noći na papir koji si pročitao napisao ono što mi je rekao, ali od
toga ništa nije bilo... sve do prošlog mjeseca. Tada me Pruitt nazvao
iz Seattlea. Sve se zakuhalo oko te knjige koju traţi. Neka je ţena po
imenu Rigby u zatvoru u Taosu i Pruitt misli da je knjiga kod nje."
"Zašto nije sam otišao po nju?"
"Poslije jest: prvo je morao srediti neke stvari u Seattleu. Mislio
je da bi djevojčini roditelji mogli znati za knjigu, moţda čak i gdje ju
je sakrila; moţda im je čak poslala knjigu poštom. Zato je mene
poslao u Taos da pronjuškam i vidim kako stvari stoje. Tek sam stigao
kad je izašla uz jamčevinu. Pruitt je došao sljedeći dan."
"I što je učinio?"
"Natjerao ju je da poţeli da se nikad nije ni rodila. A to je bio tek
početak onog što joj je spremio. Ta knjiga ga je progonila kao vrag
grešnu dušu i vidio sam da ga svaki dan gura bliţe rubu. Pomislio
sam da bi je čak mogao ubiti zbog nje. Ali ona je nije htjela dati."
"Vjerojatno zato što je nije imala."
"Ali vratila se po nju, zar ne?"
"Vratila se po nešto. Zar je niste stalno pratili?"
"Nećeš vjerovati, Janeway. Izmakla nam je."
Zurio sam u njega.
"Lukava je, nema što, malo prelukava na svoju štetu. Dok si rekao
keks, zbrisala je iz drţave. Pruitt je eksplodirao."
"Vjerojatno vam je tu pala na pamet mudra ideja da mene uvučete u
sve to."
"Vrijeme nam je izmicalo. Policija ju je mogla pokupiti bilo gdje i
onda smo se mogli pozdraviti sa svim. Pruitt je mislio da će krenuti
prema Seattleu; našao je neke znance da paze na mjesta gdje bi se
mogla pojaviti. I nije trebalo dugo da je spaze: poslije nekoliko dana
pojavila se u North Bendu. Nisam znao što da učinim. Svakako nisam
htio odustati. Pruitt mi je bio obećao dio plijena ako mu pomognem da
ga ulovi. Radi se o više novca nego što moţeš povjerovati, zato nemoj
ni pitati."
"Mislio sam da ti novac nije vaţan, Clydell. Što je s poslom na radiju?
Što je s časopisom Denver?"
"Sve je to sranje. Dugujem drţavi više poreza na dohodak nego
što imam prihoda. Vikendom radim na radiju, a to nije dovoljno ni
za račun za vodu. Člankom iz časopisa oblagat će krletke prije nego
KIKA
što se tinta osuši. Posao mi ide uţasno; na rubu sam bankrota. Što
još ţeliš znati? Uza sve to, zaista sam se bojao što bi mogao učiniti
toj maloj."
Udahnuo je duboko i bolno. "Zato ako u svemu ovome traţiš
pozitivca, onda sam to vjerojatno ja. Iste one noći rekao sam Pruittu za
tebe. Mislio sam da te mogu namamiti novcem od jamčevine, bilo je
lako dobiti dokumente od kupca jamčevine; baš njega briga tko je
dovede. Ali jamčevina je bila samo mamac. Znao sam da nikad ne bi
uhitio Rigby za taj novac, ne ako budeš mislio na knjigu."
Dotaknuo je lice. "Doista sam mislio da bi mogao od nje izvući
knjigu. I mogao si da je policija nije uhitila i sve zabrljala. Rekao sam
Pruittu da si lovac na knjige. Nije mu se svidjelo, ali bio sam uporan
i kasno te noći odlučio je pokušati."
"I zbog toga je na koncu izubijano tvoje lice. Pruittu se nije svidjelo
kako je cijela stvar ispala."
"Nešto sam morao pokušati. Obojicu nas prepoznaje, a Pruitt joj
je najgora noćna mora. Ima pravo što ga se boji: sad je prešao rub.
On je tvoj problem, tvoj i one jadne male unutra. Ja odustajem, dosta
mi je. Vraćam se u Denver."
Progurao se pokraj mene. Zastao je na vratima svoje sobe; okrenuo se
i pogledao me. "Dat ću ti dva besplatna savjeta. Pruitta nisu
prozvali nevidljivim čovjekom bez razloga. Moţe se izgubiti u gomili
i nećeš ga vidjeti čak i ako znaš da je ondje. Sjajno se sluţi šminkom,
vlasuljama, bradama, naočalama - moţe se prerušiti u trenu
dok se ti još češkaš i pitaš kamo je nestao. I uvijek je okruţen ljudima,
ološem koji mu duguje usluge. Jedan od njih je debeljko, ali
moţda ima i drugih. Ne vjeruj nikome. Ne daj da ti se pribliţe i
izudaraju te."
Otvorio je vrata. "Ništa od ovoga nisi čuo od mene, u redu? Sam
ću pronaći način kako da se osvetim Pruittu i ne ţelim da mi zabije
noţ u guzicu prije nego što sve smislim. Evo ti zato druga vruća
informacija. Pruitt ti je sjebao auto. Ako si računao da ćeš se njime
odvesti na aerodrom, promisli još jedanput."
i Pogledao je na sat. "U priličnoj si stisci, stari. Imaš jedan sat da je
odvedeš onamo. Čuvaj se starica i debelih ljudi, Janeway. Ako se
ikad vratiš u Denver, nazovi me, otići ćemo na ručak. Moţda ću imati
kakav posao za tebe."
KIKA
16
17
Ono što se dogodilo nije baš bilo to na što sam mislio. Neki auto je
skrenuo u ulicu i znao sam da je Pruitt već pola bloka dalje; boja i
oblik tog Pontiaca bili su mi zauvijek urezani u srce. Zakoračio sam u
sjenu i gledao ga kako prolazi pokraj mene. Činilo se da me nije vidio:
polako je klizio; stajao sam mirno i gledao ga kako prolazi cijelim
blokom. Lovio je, baš kao i ja: pomalo bi vozio, polako, povremeno
zastao i pogledao nešto. Izgleda da nas je obojicu debelo prešla.
Pruitt se zaustavio na uglu i okrenuo. Potrčao sam svom snagom i
došao do ulice preko puta mnogo prije nego što je skrenuo iz sljedećeg
bloka. Nije ţurio, trudio se da mu ništa ne promakne dok je
pregledavao jedan blok i prelazio na drugi. Blok je bio mračan: nije
bilo uličnog svjetla i pomislio sam da bih mogao trčati duţ ruba
zgrada a da me ne vidi. Nešto se još moglo spasiti od ove trule noći
kad bih se samo mogao dovoljno pribliţiti da otvorim ta vrata i
izvučem Pruittovu guzicu iz auta.
Par svjetala okrenulo se prema meni dva bloka dalje. Priljubio
sam se uz udubljenje nekih vrata dok su dva auta palila i gasila svoje
farove. Bio je to debeljkov auto - mogao sam vidjeti slomljeni branik
na mjestu gdje je udario u zaštitnu ogradu. Potapšao sam se po
dţepu i znao da sam im ostavio ključeve, što je bila glupa pogreška,
a ostavio sam im i pištolje na sjedalu. Automobili su stali jedan do
drugog da popričaju. Onda je Pruitt skrenuo desno i nastavio voziti
oko bloka, a debeli je išao u mom smjeru. Prošao je i vidio sam
dvojicu unutra - malac je, u stanju pripravnosti, bio izvaljen u sjedalu
kao da još nije došao k sebi. Da nema Pruitta, s uţitkom bih se opet
pozabavio ovom dvojicom. Htio sam nekoga smjestiti u bolnicu i bilo
tko od njih trojice mi je odgovarao.
Pustio sam debeljka da uĎe u sljedeći blok. Opet sam izašao na
kišu i potrčao za Pruittom. On je još bio premija u cijelom ovom
cirkusu, ali kad sam stigao do sljedećeg ugla, već ga nije bilo. Opet
sam mogao krenuti u bilo kojem smjeru i pogoditi ili pogriješiti, ili
čekati u mjestu dok kotač ne napravi krug. Kad se ništa nije dogodilo,
prešao sam na tamnu stranu ulice i polako hodao, nadajući se da će
me svi sustići. Neko se vrijeme činilo da je sva radnja premještena na
neku drugu pozornicu. Nitko nije ni dolazio ni odlazio. To me
zabrinulo i tri bloka poslije još sam bio zabrinut kad je Eleanor
skrenula iza ugla daleko ispred mene i ţustro krenula uz ulicu prema
meni.
KIKA
Bila je dva bloka daleko, ali još uvijek je dolazila. Stajao sam
spljošten u uskom udubljenju vrata i u mislima je poţurivao. Provirio
sam i još je bila ondje. Prošla je pokraj svjetla u sljedećem bloku
i sad sam je mogao jasno vidjeti. Nije izgledala ništa lošije zbog
tumbanja niz padinu. Kosa joj se raspustila, ali to je bilo dobro: mogao
sam je zgrabiti i drţati je tako ako ustreba. Sad je bila dovoljno blizu
da je uhvatim, ali pustio sam je da prilazi, svaki je korak povećavao
sigurnost. Kad bi tako nastavila, prošla bi tako blizu da bih je mogao
uhvatiti bez potjere. Uvukao sam se u udubinu najviše što sam mogao:
nisam se usuĎivao ni proviriti dok se pribliţavala. Već sam bio
siguran da ću je imati, a onda se činilo da je sve stalo. Izgubio sam
osjećaj da je tu, morao sam pogledati. Još je bila jedan blok daleko,
stala je kao da ju je intuicija opomenula. I dalje sam čekao. S velikom
prednošću u startu i stravom u srcu, još je mogla oteţati stvar.
Prešla je na drugu stranu ulice. Smetalo joj je nešto u okolini: u
glavi joj je zazvonilo na uzbunu i bila je poput prepelice koju tek što
nisu istjerali iz skrovišta. Zaklonio sam lice u pukotinu i bio miran
kao smrt. Ali kad sam opet pogledao, hodala je u suprotnom smjeru,
opet uz ulicu odakle je i došla.
Iskočio sam iz udubljenja i potrčao na vrhovima stopala. Protegnuo
sam se i progutao blok pokušavajući nadoknaditi izgubljeni teren prije
nego što se okrene i spazi me. Zamakla je u pokrajnju uličicu.
Doklopotao sam i pogledao niz mračan i uzak prolaz. Nešto se
pomaknulo jedan blok dalje, treperava mrlja na kiši. Sad je bila
uplašena i trčala je iz sve snage: odustao sam od prikradanja i potrčao
za njom kroz tamu. Udario sam u red kanti za smeće, pao uz strašan
zveket, odmah se okrenuo i ustajući potrčao dalje. Ali više je nisam
vidio, nisam vidio ništa u tami pred sobom.
Izbio sam na ulicu osvijetljenu jedino udaljenom svjetiljkom. Bilo je
točno podne na Plutonu, svijetu punom zla. Vrisnula je i krik je
bio ispunjen takvom demonskom stravom da sam ustuknuo, a kiša
je umalo prestala padati. Daleko na kraju bloka vidio sam Pruittova
tipa kako je gura u auto. Debeli je stajao kod vozačevih vrata i pušio
cigaretu sve do članaka na prstima. Nije bilo šanse da ih uhvatim.
Debeli mi je uputio dug pogled dok sam dotrčavao uz blok. Odbacio
je cigaretu, odbacio je i mene, ušao je u auto i odvezao se u vrtlogu
pare.
18
KIKA
"Cliff Janeway."
"Cliff... Isuse, koliko je sati?"
Pogledao sam na sat. Bilo je točno 11:18. Moj avion za Albuquerque
polijetao je baš ovaj čas.
"Kod tebe je prošla ponoć. Slušaj, ţao mi je, znam da čvrsto spavaš.
Ali izgubljen sam u Seattleu i trebam veliku uslugu od starog
prijatelja."
Čuo sam ga kako se meškolji u krevetu dvije tisuće kilometara
daleko. Ţena ga je upitala tko je to i on joj je rekao. Patnički je
uzdahnula pa sam mu rekao neka joj kaţe da mi je ţao.
"Čekaj da prijeĎem na drugi telefon", rekao je.
Čekao sam i nadao se da je odanost meĎu starim partnerima još
ţiva i zdrava u Denveru.
"Da, Cliff?... Koji se vrag dogaĎa?"
"Trebam veliku uslugu, Neal." Skliznuo sam u laţ uz mali ubod
savjesti. Hennessey je bio prekrut da bi čuo istinu, a ja ću se pobrinuti
da ga ništa od toga poslije ne grize. "Trebam se naći s jednim tipom i
mimoišli smo se u noći. Imam samo njegov broj pločica, a treba mi
adresa."
Na vezi je bila tišina.
"Ovo je vaţno, Neal... Ne mogu ti reći kako mi je očajnički to
potrebno. Mislio sam da moţda ima nešto u Nacionalnom registru
počinitelja kaznenih djela... Moţeš doći do toga za dvadeset sekundi."
"Imaš li razloga sumnjati da je auto ukraden?"
"Ne, ali ta prokleta računala ti sve kaţu. Čak i ako je tip kasnio s
plaćanjem prometnih kazni..."
"Cliff," reče Hennessey onim odmjerenim tonom koji sam tako
dobio poznavao, "nekad je teško biti tvoj prijatelj."
"Hvalit ću te i na samrti."
"Kvragu, ovi podaci nisu za takvu namjenu."
Obojica smo to znali. Kao i uvijek, pričekao sam ga.
"Nazvat ću, ali ništa ne obećavam. Nazovi me opet za pola sata,
Četrdeset minuta."
Znao sam da neće tako dugo trajati: Hennessey će informaciju
Imati gotovo istog trena, tolika je bila moć policajca u eri kompjutera.
Povjerljiv će podatak dobiti preko dispečera u denverskoj policijskoj
upravi koji će ući u drţavni sistem, a onda će pola sata razmišljati
prije nego što mi je odluči dati.
U meĎuvremenu sam imao nešto slobodnog vremena.
KIKA
Opet sam hodao, kroz kišu u noći. Trebao sam nekakav prijevoz
pa sam otišao na benzinsku crpku na koju je Rigby dao odvući
Eleanorin auto. Još je bio ondje, u ograĎenom dvorištu iza zahoda.
Rekao sam radniku da sam joj brat i da su me poslali da ga dovezem
umjesto nje. Nije se mnogo brinuo: nije se radilo o otmjenom autu i
jedva je čekao da ga makne iz svog dvorišta. "Pronašao sam četiri
dosta dobre rabljene gume koje mogu prijeći još trinaest, šesnaest
tisuća. Račun iznosi osamdeset šest dolara i deset centa. Ţelite li
platiti odmah?"
Naravno, rekao sam. Već sam odavno prestao razmišljati o novcu
pa sam mu dodao svoju svinutu Master karticu. "Vaš je", rekao je,
provlačeći karticu kroz aparat. "Ključevi su iznad štitnika za sunce."
Vratio sam se u dvorište i otvorio vrata auta. Zaškripala su na hrĎavim
šarkama. Sjedala su bila posve izlizana, vjetrobran je bio napuknuo i
hladan zrak puhao je odozdo. Mjerač prijeĎenih kilometara
bio je ţiva komedija - pokazivao je 55 219, što se moglo ozbiljno
shvatiti samo ako se već treći put okretao iznova. Otvorio sam
pretinac. Upalilo se malo svjetlo, ugodno iznenaĎenje. Vidio sam neke
papire - prometnu dozvolu, policu osiguranja i korice s bilješkama
koje su, čini se, bile tablice trenutnih vrijednosti knjiga, rukom
ispisane tintom na knjigovodstvenom papiru. Sve su to bile knjige
Grayson Pressa.
Za svaki naslov postojale su posebne stranice. Naslovi su bili potpuno
opisani, a mnoge varijante pribiljeţene, s cijenama i imenima
trgovaca koji su ih prodali. To je bilo uzeto iz Knjižarskog indeksa
cijena, s brojevima knjiga ispisanim po rubovima. Materijal je
prosijala profesionalno kao bilo koji trgovac knjigama, zapisavši
godinu
prodaje i stanje, zajedno s vlastitim dojmom o tome jesu li trgovci
knjige precijenili ili podcijenili. Bio je to dostupan skup podataka o
cjelokupnom Graysonovu djelu. Zadnja je stranica bila označena s
Poe/Gavran, izdanje 1949. Za proteklih deset godina bila su
pobrojana samo tri primjerka. Običnom olovkom je zapisala da je
Russ
Todd u Arizoni prodao primjerak kojeg nije bilo u katalogu za 600
dolara. Russa sam poznavao dovoljno dobro da sam ga mogao nazvati
i pitati ako zatrebam. Najzanimljivija, pomislio sam, bila je riječ
izdanje, koja se pojavila samo kod ove knjige. Činilo se da ukazuje
KIKA
na ono što sam već znao - da neki ljudi vjeruju u postojanje još jednog
izdanja i da je Eleanor moţda jedna od njih.
Sve sam vratio kako je i bilo. U kartonskom ovitku sa strane u
pretincu pronašao sam njezin adresar. Sam se otvorio na slovu G,
toliko je često ta stranica bila korištena. Napisala je neka imena pod
općim naslovom Grayson. Bili su to trgovci knjigama iz cijele zemlje,
neki od njih su mi bili poznati kao stručnjaci za visokokvalitetne
knjige. Bio je tu i lokalni broj Allana Hugginsa, Graysonova
bibliografa, a na dnu stranice nalazila su se tri imena napisana
svjeţom
tintom i štampanim slovima.
Jonelle Jeffords prepoznao sam kao ime ţene u Taosu u čiju kuću
je Eleanor provalila. Bio je tu broj telefona koji je počinjao pozivnim
brojem 505. Broj Rodneyja Scofielda počinjao je s 213, što sam
prepoznao kao Los Angeles. Pokraj Nole Jean Ryder nije pisalo ništa.
Sjeo sam za upravljač, sam sebi drţao fige i okrenuo ključ.
Da, zbilja, upalio je.
Opet sam bio u igri. Imao sam auto.
Stao sam u Hiltonu i nazvao Hennesseyja. Znao sam po opreznom
tonu njegova glasa da ima ono što ţelim.
"Imam loš predosjećaj s ovim."
"Neal, tebi je u prirodi da imaš loš predosjećaj. Počni se zaista
brinuti onda kad ne budeš imao loš predosjećaj,"
"Jako smiješno. Jednog dana ću zbog tebe dobiti otkaz, u to uopće ne
sumnjam. Ne, molim te, nemoj mi govoriti ništa o tome... Nećeš
valjda i ovoga ubiti?"
"Odakle ti samo takvo pitanje?"
"Ne znam. Samo sam imao viziju tamošnjih plaţa posijanih leševima,
a svi se zovu Pruitt. To mi baš ne sjeda dobro u jedan nakon ponoći."
"Samo ću mu otići u mali prijateljski posjet."
"Kao kum, ha? Imaš takav prizvuk u glasu."
Više se nije imalo što reći: ili će mi dati ili neće.
"Tvoje su pločice registrirane na Kelvina Ruela Pruitta. Ima šest
starih neriješenih problema sa zakonom i to sve u Illinoisu. Neoprezna
KIKA
19
Laktom sam ugasio svjetlo i ostavio sobu kako sam je i našao. Jedno
sam vrijeme stajao u hodniku i osluškivao. Ali ploča mi je umrtvila
osjetila i sad sam se morao koncentrirati da bih uopće mogao čuti
pjesmu.
Krenuo sam hodnikom prema stubama. Pogledao dolje u radnu
sobu.
Nešto je bilo drukčije. Čekao sam i slušao i još čekao, ali ništa nisam
ni vidio ni čuo.
Glupane, glupane...
Ostavio sam ploču da svira: daj policajcima bar toliko, dugovao
sam to Eleanor makar morao platiti cijenu.
U jednom sam imao sreće - zbog gustoga grmlja bilo je malo
vjerojatno da bi me susjedi vidjeli kako dolazim ili odlazim. Gotovo
prekasno, sjetio sam se da sam prekapao po lisnici Debelog Willieja:
vratio sam se do njegova auta i obrisao je maramicom. Obišao sam
oko bloka kuća i sjeo u Eleanorin auto dok su mi se noge klatarile na
kiši. Izuo sam cipele, znajući da se ljudska krv moţe zadrţati u
pukotinama duţe no što ijedan ubojica moţe zamisliti, i stavio ih na
pod s Ďonovima okrenutim prema gore.
Krenuo sam prema centru grada, a oteţala me savjest mučila.
Odmakao sam barem osam kilometara kad sam ih nazvao. Stajao
sam u telefonskoj govornici bez vrata pokraj benzinske crpke koja je
radila cijelu noć i razgovarao s telefonisticom preko rupčića. Rekao
sam joj da ima dvoje mrtvih i dao joj adresu.
Znao sam da me prisluškuju, da se u današnje doba gotovo isti
tren moţe otkriti odakle stiţe poziv policiji. Kad me upitala za ime,
poklopio sam slušalicu.
Stao sam kod Denny'sa, obuo cipele i ušao na šalicu kave. Bilo je
3:05 ujutro. Sjedio sam za pultom i popio još jednu šalicu. Mislio
sam na Eleanor i ono treštanje ploče, na Slatera i Pruitta, na Crystal
i Rigbyja i braću Grayson. Zaţelio sam dvije stvari - gutljaj viskija i
mudrost da sam sve učinio drukčije. No za prvo sam bio na krivom
mjestu, a za drugo je bilo prekasno.
KNJIGA DRUGA
TRISH
20
KIKA
21
Ispričao sam joj, razjasnivši samo taj detalj. Krenuo sam od Slaterova
dolaska u moju knjiţaru pa do uţurbana odlaska iz Pruittove
kuće prije tri sata. Nije postavljala pitanja i nije donosila presude
dok nije bilo gotovo. Oči su joj se micale amo-tamo kao da u glavi
ponovno preslušava dijelove priče.
"Boţe, sad imam više pitanja nego na početku. Znam tko je Slater, ali
tko je Pruitt? Radi li se doista o Graysonovoj knjizi ili iza svega stoji
nešto drugo? Što se dogodilo s momkom koji je išao s debeljkom? A
ti... o, Janeway, koji ti je vrag bio i o čemu sad razmišljaš?
Misliš da je Pruitt izgubio razum, pobio prijatelje i odmaglio s Rigby?
Vidiš li ti smisla u tome?"
"Sa sigurnošću znam samo da je bilo petero ljudi, uključujući i
Eleanor. Samo za dvoje znamo što je s njima, a oni su mrtvi."
"A što je s pločom? Kako to objašnjavaš?"
"Proganjali su je i maltretirali telefonom. Sada je očito da je to
bio Pruitt. On je bio njezin crni čovjek, najgora noćna mora."
"Ali zašto bi ostavio ploču da svira, u svojoj kući, s mrtvacem
unutra?"
Stigao je račun. Posegnuo sam za njim, ali bila je brţa. Pretraţila
je torbicu i izvukla dvadeset dolara.
"Idem na mjesto zločina", rekla je. "Tako ćemo barem znati koji
su policajci na slučaju. Moţda ih mogu nagovoriti da mi nesluţbeno
nešto kaţu."
Izašli smo na kišu. Stajao sam pokraj njezina auta postajući opet
mokar i razgovarao s njom kroz uski prorez pri vrhu prozora.
"Bit ću skriven u svojoj sobi u Hiltonu. Nazovi me."
"Čim uzmognem."
"Još i prije. Upamti, nisam smiren, ne podnosim ovo lako. Vrlo
sam nervozan."
KIKA
"Čujem te."
"Nazovi me, Trish. Čim onjušiš stvar i zbrišeš, zovi."
"Nazvat ću, ali ne nadaj se previše. Mislim da ćeš se morati predati da
dobiješ ono što ţeliš. A murjaci te neće proglasiti graĎaninom
godine."
22
Stao sam pod vrući tuš, odjenuo suhu odjeću, legao na krevet uz
stišani televizor i nemirno čekao.
Nazvala je tek nešto prije osam.
"Policajci na slučaju, Quintana i Mallory... Znam ih obojicu, ne
dobro, ali moţda dovoljno da ti dam svoje mišljenje. Vijesti nisu
dobre."
"Naravno da nisu", rekao sam i sjeo na krevetu.
"Moţda bi mogao razgovarati s Malloryjem kad bi ga uspio dobiti
nasamo. Ali od toga ne bi bilo prevelike koristi jer bi ionako sve
ispričao Quintani."
"Prilično je teško svojem partneru nešto prešutjeti."
"Onda bi Quintana preuzeo stvar i tvoje bi nevolje tek započele.
Mallory je slabija polovica u ovom dvojcu: ne moţeš ga pitati ni
kakvo je vrijeme ako je Quintana u istoj prostoriji - postavi mu pitanje
i Quintana će ti odgovoriti. Quintana je bahata pojava, djeluje izuzetno
sputavajuće na druge. Grub je, inteligentan gotovo do prepredenosti, s
vraškim prijezirom gleda na ţene i ostale male ţivotinje. Ne
vjerujem da bi s mnogo simpatija gledao na bivšeg policajca. Ljudi ga
zovu supermurjakom, ali ne misle svi to onako kako bi on to volio."
Takav postoji u svakoj upravi, pomislio sam. I sam sam imao jednog
za partnera prije Hennesseyja. Nije dugo potrajalo. Steed nas je
morao razdvojiti da se ne bismo meĎusobno poubijali.
Prognoza je bila očita. Smrknuto sam prešao na sljedeću rundu
pitanja. Jesu li murjaci uspjeli povezati slučaj s Rigbyjevom prema
pjesmi na ploči?
"Nisam mogla s njima ulaziti u to. Nerado govore takve stvari, a
svi se ionako pitaju što ja uopće radim tu. Rekla sam ti da ne radim
KIKA
priče koje se još razvijaju. Imamo druge ljude koji o tome pišu i
nalijećem na njih svaki put kad se okrenem."
"Što ti misliš?"
"O ploči?... Mislim da nisu povezali."
Izgubio sam kontrolu nad sobom, vjerojatno zato što sam i ja
smatrao da nisu povezali. "Kvragu, koga Seattle stavlja na slučajeve
umorstva, Petera Sellersa? Što je tim jebenim murjacima, koliko
treba da im se privuče paţnja?"
"Pitao si me što mislim i ja sam ti rekla. Moţda griješim. Ali mislim
da će ploču shvatiti kao buku koja je prikrivala ono što se dogaĎalo u
kući. Glazba će im promaći. Milijun ljudi u ovom gradu voli
Beatlese - na gramofonu su isto tako mogli biti Judds ili Boston Pops.
Zašto bi se policija zamislila nad Eleanor Rigby?
"Zato što je ţena s tim imenom upravo prošla kroz njihov glupavi
debilni sudski sistem!"
"Ti pretpostavljaš da desnica zna što radi ljevica. U ovako velikom
sistemu moraš biti mudriji. Sve je moguće: mislim samo da je
potreban jedan briljantan policajac ili iznenadna sreća da se to
dogodi."
Čuo sam kako negdje iza nje prolaze kola Hitne pomoći, a zvuk
sirene je nestajao dok su odlazila nekim drugim putem.
"Uskoro će završiti", rekla je. "Hoćeš li se predati?"
Pomislio sam na supermurjaka. To je bilo više nego što sam mogao
podnijeti.
"Janeway..."
"Čujem te. Samo imam dosta problema s tim."
"Postupio bi ispravno."
"A što ako se ne predam?"
"Mislim da bi to bila pogreška."
"Što mogu izgubiti u ovom trenutku, supermurjak će me ionako
pojesti za doručak. Ja im ne trebam, imaju tebe."
"Mislim da još radim nesluţbeno. Jesmo li uopće to utvrdili?"
"Ako i jesmo, smatraj da više ne vrijedi."
"Što ţeliš da im kaţem?"
"Sve. Sve što će im pomoći da naĎu Rigby. Reci im da su hrpa
gubitnika ako ljude koje imaju budu tratili na to da mene traţe."
"Što ćeš učiniti?"
"Početi od nule i neću stati dok ne krepam."
KIKA
23
se da tip iza pulta nije primijetio ništa osim moje puke prisutnosti,
siguran znak da je nasjeo na ono što je vidio. U toj sobi je samo neki
starac koji jedva hoda, rekao bi bilo kome tko bi se raspitivao. To ne
bi zavaralo supermurjaka ako bi dospio ovako daleko, ali ako
provjeravaju telefonom, moglo bi ih obeshrabriti da doĎu i provjere
osobno.
No bilo je tek prijepodne: noćenje se ne moţe prijaviti još četiri ili
pet sati, ali čovjek me pustio kad sam mu rekao da sam umoran.
Jedino što ga je načas zbunilo je, čini se, bila gotovina. U eri kreditnih
kartica, čovjek s gotovinom je gotovo jednako sumnjiv kao i čovjek s
pištoljem.
Da mi savjest bude mirna, morao sam se riješiti knjiga Otta
Murdocka, no bila je subota i postaje radila kao i banka. U sobi sam
knjige omotao ovojem sa zračnim jastučićima i čvrsto ih spakirao,
poslagavši oko njih ostale knjige koje sam kupio. Zalijepio sam kutije
i adresirao ih na sebe u Denver. Nazvao sam recepcionara da me
uputi, a on me poslao u glavnu poštu na kriţanju Treće i ulice
Union. Osigurao sam knjige na najviši mogući iznos - ni pribliţno
dovoljno - i osjetio se petsto kila lakši kad su nestale u poštanskom
sustavu.
Knjiţnica je bila tek nekoliko blokova dalje pa sam otišao pogledati
primjerak Gavrana. Najdostupnije je bilo izdanje Modern Library, na
otvorenom pristupu u odjeljku za lijepu knjiţevnost. Sjeo
sam za stol i ovlaš ga pročitao, traţeći riječi znak i jed, tiskane
dijagonalno jedna iznad druge. Našao sam ih u petoj strofi, bile su
dijelovi riječi, ali nepobitne poput otiska prsta.
U svojoj sobi sam obojio kosu, gledajući ponešto u čudu kako crno
postaje bijelo, a zatim sijedo i kako postupno počinjem izgledati kao
moj otac. Prestao sam kad se činilo dobrim. Kad se osušila, prešao
sam po njoj masnom olovkom dajući si tako blago prošaran izgled.
Ponovno sam sredio lice, ovaj put bolje.
U mojim je pokretima bila neka vrsta fatalističkog ritma. Činio
sam ono što sam morao i vrijeme više nije bilo vaţno. Eleanor je bila
ili mrtva ili ţiva: ako je još ţivjela, njezini izgledi za neposrednu
budućnost prilično su mi se sviĎali. Neće je ubiti, ne poslije tolike
muke, dok ne dobije ono što ţeli. Pepeo nema veze: izgled moţe
varati pa sam i dalje imao osjećaj da je ono što ţelim još tamo negdje,
ţivo i zdravo. Kad bih ga mogao naći prvi, imao bih dobar ulog za
cjenkanje, a bilo je i velikih izgleda da se susretnemo u lovu. Nisam
poznavao Seattle, nisam imao pojma kamo bi Pruitt ili debeljkov
mali mogli zalaziti, ali u knjige sam se razumio. Pustio sam da se
policija bavi istragom - na taj sam ih posao naveo uz velik osobni
rizik, za rad su imali na raspolaganju i ljude i znanje - a ja ću krenuti
za knjigom.
Bilo je prošlo pola jedanaest. Supermurjak je završio s Trish,
barem za sada, i zove Denver da mu dostave moju sliku i podatke.
Gotovo sam se nasmijao, zamišljajući izraze na Hennesseyjevu i
Steedovu licu. Steedu neće biti po volji, ali morat će udovoljiti
supermurjakovom zahtjevu pitajući se pritom nisam li napokon sasvim
prolupao. Što se tiče Hennesseyja, morat ću se dobro potruditi da
popravim stvar, ali što tu ima nova?
Znao sam da sam umoran - zadnji put sam se dobro naspavao u
Rigbyjevu potkrovlju, a to je bilo prije više od četrdeset i osam sati -
no nisam htio stati. Sjeo sam na krevet i počeo telefonirati. Otvorio
sam Eleanorin mali adresar na stranici o Graysonima i odlučio krenuti
od Allana Hugginsa, čovjeka koji je o Graysonima znao više od
njih samih. Birao sam broj, ali nitko se nije javljao.
Išao sam dalje. Nazvao sam Jonelle Jeffords u Taosu. Javila se
automatska sekretarica. "Zdravo, ovdje ţive Charlie i Jo. Imate li
reći nešto što bih ţelio čuti, ostavite broj, moţda vas nazovem."
Nema zajebancije: stari Charlie je udarao ravno u glavu. Poklopio sam
slušalicu na zvuk signala.
Neko sam vrijeme sjedio i gledao ime Rodneyja Scofielda. Činilo
mi se blijedo poznatim, poput nečeg što sam jednom čuo i trebao
KIKA
No kad sam razmaknuo zavjese, vidio sam samo neku obitelj koja je
stigla u motel. Kiša nije padala taj čas, ali teški pokrov od oblaka
nadvio se nad grad, a ulice su bile mokre od nedavna pljuska.
Otuširao sam se toplom vodom i odjenuo, razmišljajući o sljedećim
koracima koje moram poduzeti.
Prvi je bio da se riješim Eleanorina auta. Otišao sam do predvorja
pruţajući recepcionaru priliku da me dobro promotri u mojoj ulozi
starca. Dobro sam se sluţio štapom i bio sam zadovoljan kad mi se
samo nasmiješio i tek me ovlaš pogledao.
Kupio sam Seattle Times na automatu i zatim sjedio u sobi
pregledavajući oglase. Za manje od minute pronašao sam auto kakav
sam ţelio, no kad sam nazvao, već je bio prodan. Pokušao sam
ponovno: bilo je još mnogo takvih. Htio sam samo nešto jeftino što će
voziti tjedan dana.
Onaj koji sam pronašao bio je dvadeset minuta od mene, u ruševnoj
garaţi iza stambene zgrade. Bio je to Nash iz pedesetih, najstariji auto
koji ću ikada imati. Karoserija je sva bila izjedena hrĎom, ali
je motor imao pristojan zvuk, bio je generalno ureĎen, rekao je mladić
koji ga je prodavao, prije tri ili četiri godine. Traţio je četiri stotine:
auto je klasika, reče nagovarajući me na kupnju. Rekao sam
mu da je danas sve klasika i ponudio mu tri stotine. "Ovaj auto je
sjajan za ševu", reče mi. "Sjedala se rasklapaju u krevet s pet različitih
poloţaja." Uputio sam mu dug sijed pogled i upitao izgledam li kao
netko kome treba pet različitih poloţaja. Nacerio se i rekao: "Trebate
samo nešto čime biste se prevezli do mirovinskog, ha, djedice?"
Našli smo se na tristo pedeset bez daljnjih komentara.
Cijela je stvar trajala manje od pola sata. Donio je papire, prepisao ih
na moj alias Raymond Hodges i u zadnji se tren zapitao što s
registarskim pločicama. "Mislim da ih morate skinuti, otići na odjel
za motorna vozila i izvaditi probne pločice." Rekao sam mu da ću se
pobrinuti za to, što je s veseljem prihvatio. Ostavio sam Eleanorin
auto na ulici jedan blok zgrada dalje i zapisao adresu kako bih mogao
javiti Rigbyjima da doĎu po njega. Bila je to mirna stambena
četvrt i mislio sam da će auto tu biti siguran nekoliko dana prije nego
što ga netko prijavi gradskim vlastima kao napuštenog.
24
"Ne ţelim biti grub", rekao je blaţim tonom. "Lako je voljeti Trish;
bistra je i brza i sam Bog zna da je dobra s riječima. Siguran sam da
moţe biti divna kad nije negdje na Veneri ili opsjednuta braćom
Grayson. Navedite je na tu temu i ona poludi. Ne znam kako bih
drukčije to rekao."
Gutao je kavu još vruću. "Reći ću vam koliko je Trish Aandahl
luda. Misli da su Darryl i Richard Grayson ubijeni."
Buljio sam u njega kao da te iste riječi nisam već čuo od same
Trish. "Misli li ozbiljno?"
"Još i kako. Kad ona u nešto zagrize, više to ne pušta. Kao buldog je."
"Mislim da sam tu u nepovoljnom poloţaju. Tek sam nabavio
njezinu knjigu i jedva sam je imao vremena pogledati."
"Ništa od ovoga nećete u njoj naći. Izdavač ju je natjerao da to izbaci."
"Zašto?"
"Iz očita razloga - ništa od toga nije mogla dokazati. Sve je bila
izmišljotina. Mislili biste da bi kao novinarka trebala biti mudrija.
Ali čujem da se sa svojim urednikom borila zubima i noktima, da se
dovela do bezizlazna poloţaja. Gotovo je ugrozila izdavanje knjige.
Da nije poslušala savjet svog agenta, cijeli bi posao moţda propao."
"Kakav savjet?"
"Da uzme što joj se taj tren nudi - objavljivanje biografije bez sve
te izmišljene tajnovitosti. Da nastavi raditi na tom dijelu priče ako
već toliko jako vjeruje u to. A ako ikad uspije dokazati, to moţe biti
zasebna knjiga. Ovako bi to samo potkopalo vjerodostojnost knjige
koju je napisala."
"Zvuči razumno."
"Naravno da je razumno. No razumna osoba takoĎer zna kada
treba prestati. Koliko je prošlo, tri ili četiri godine otkad je njezina
knjiga objavljena? Četiri godine, a mislim da danas ne zna ništa više
nego što je onda znala. Ali ona i dalje kopa. Tako bar čujem."
"Vidim da niste baš bliski prijatelji."
Nasmiješio se, trudeći se da bude blaţi. "Nipošto nismo neprijatelji.
Samo mi se ne sviĎa njezina knjiga, ne sviĎa mi se čak i bez epiloga
ili kako je već nazvala poglavlje o umorstvu. Koga briga koliko je
prostitutki Richard Grayson poznavao u Seattleu ili što čak ni jadni
Darryl nije nikad mogao svoje hlače drţati zakopčanima? Takve mi
se stvari jednostavno ne sviĎaju. Nisam čistunac, samo sam sumnji.
Trish će vam reći da je za knjigu obavila više od tristo intervjua. A
KIKA
"Ali ja nisam pisac, a Trish jest. Protiv toga vam neću ništa reći.
Ţena je jednostavno čarobnica kad se radi o riječima. Njezin način
pisanja ima nešto zavodljivo u sebi što vas zgrabi za vrat i vuče dalje.
Čekajte kad počnete čitati njezinu knjigu - nećete je moći ispustiti iz
ruku. Budit ćete se noću razmišljajući o Darrylu i Richardu Graysonu,
njihovu vremenu i ţivotu koji su vodili. Trish je briljantna kad
treba osjećaje prenijeti riječima. Mogla je biti sjajna knjiţevnica,
učinila bi svijetu uslugu i Graysone ostavila na miru."
"A vi? Je li i vas Aandahlica intervjuirala?"
"Nekoliko puta. Da to učinim, morao sam svladati velik otpor koji
sam osjećao. Na kraju, ni ja nisam ništa bolji od bilo koga drugog, što
je samo dokaz više u prilog mojem mišljenju. Ja sam amater,
gospodine Hodges. Bio sam zadivljen njezinom temom, stvarima
koje je otkrivala, a i laskalo mi je što me smatrala prijeko potrebnim
izvorom. Valja priznati, doista sam ţelio znati što radi."
"Je li vas točno citirala?"
"Nisam joj pruţio mnogo izbora. Inzistirao sam da pregledam
materijal - barem one dijelove u kojima me spomenula."
"Jeste li našli pogrešaka kad ste čitali knjigu?"
"Ne."
Podigao sam obrvu i lagano nakrenuo glavu.
"Imala je magnetofon, kako moţete nekoga krivo citirati kad snimate
svaki slog i uzdah? Gledajte, ne kaţem da nije dobra reporterka -
moţda je najbolja novinarka nakon Nellie Bly6.1 ako nastavi ko-
pati, tko zna što će otkriti? Moţda otkrije da se Richard Grayson
udruţio s Leejem Harveyjem Oswaldom pa njezin rad uĎe u povijest.
U meĎuvremenu mi oprostite što sumnjam u sve to. Vrtimo se u krugu
- ja imam svoje mišljenje, Trish ima svoje, a siguran sam da i vi ima-
te svoje. Gdje ţelite početi?"
Nisam znao. "To je pomalo nalik skakanju u more. Sve što sam
dosad saznao o Graysonima saznao sam iz one minijaturne biografije
u vašoj knjizi."
Vrpoljio se. "Nisam htio napisati ni toliko. No knjiga je zahtijevala...
izdavač je to traţio, mislilo se da čitatelji ţele znati makar osnovno o
njihovu ţivotu. Zato sam to napisao, ali vrlo kratko - samo ono
što se u potpunosti dalo provjeriti. To je još uvijek dio knjige kojim
se najmanje ponosim."
"To ne znači da niste znali mračne detalje."
KIKA
6
Pravim imenom Elizabeth Cochrane Seaman (1916.-1987.), čuvena
američka novinarka s
kraja 19. stoljeća. U svojim se člancima gorljivo zauzimala za žene, a
progovarala je i o razvodu,
uvjetima života u siromašnim četvrtima i ustanovama za mentalno
oboljele. Pustolovna duha,
obišla je svijet za 72 dana potukavši tako rekord Phileasa Fogga.
"Znam sve mračne detalje. Pročitao sam sve što je ikad objavljeno o
Graysonima. Mogu opipati papir na kojem je tiskana neka
Graysonova knjiga i reći radi li se o regularnom tiskanju ili nekom
od njegovih unikata. Na neki je način svaka knjiga koju je načinio bila
unikat. Jeste li znali to?"
Odmahnuo sam glavom: ne.
"To mu je bio jedan od zaštitnih znakova, jedna od njegovih
ekscentričnosti. To je ono što tog čovjeka čini beskrajno zanimljivim.
Pokušajte ga shvatiti gledajući njegovo djelo - završit ćete u sobi
obloţenoj gumom i razgovarati s ljudima u bijelim ogrtačima. Mogu
provesti dane s njegovim knjigama, a govorim o različitim primjer-
cima istog naslova, i naći ću neku sitnu varijaciju u svakoj od njih.
Svaki put kad pogledam! Ja koji bih trebao biti stručnjak za Graysone,
znati sve što o tome treba znati, a još mogu sjesti s pet primjeraka
njegove Božične priče i u svakom od njih pronaći nešto novo. Katkad
su to fine razlike u tiskarskoj boji ili razmaku meĎu riječima.
Moţete li zamisliti tako nešto u ovo doba masovne proizvodnje? -
Grayson je svaki primjerak učinio na neki način jedinstvenim. Bio je
to zaštitni znak, kao što se Alfred Hitchcock uvijek negdje pojavio u
svim svojim filmovima. Samo što je ono što je Grayson činio bilo
daleko teţe od bilo čega o čemu bi Hitchcock mogao i sanjati.
Probajte to zamisliti - mukotrpno stvaranje iznimne knjige u pet
stotina primjeraka, svaki različit od drugih a da ništa nije poremećeno.
To bi i normalnog čovjeka izludjelo. Sigurno je radio po cijele dane i
noći kad je tiskao neku knjigu. Samo bi uvezivanje nekome drugome
oduzelo šest mjeseci do godinu dana, bez prestanka. Grayson je to
učinio u jednom dahu."
"Rigby mu je pomagao."
"Ali ne prije 1963."
"Prije toga je imao Richarda."
KIKA
nekog drugog. Taj bi netko moţda bio sasvim nepoznat, ali bio bi
dobar, u to se moţete kladiti, a knjiga bi još bila Grayson. No nevolja
s Gavranom leţala je u samom Graysonu. Jednostavno je bio
premlad, nije još imao dovoljno znanja. Slova su bila kriva:
pokušavao je proizvesti učinak koji još nije mogao postići
kombinaciju modernog i gotičkog pisma na način na koji to još nikad
nije učinjeno i koji bi Poea istaknuo u kontekstu njegova vremena, a
da još uvijek bude zanimljiv suvremenom čitatelju. To je bilo
preambiciozno za mladića koji je imao tek dvadesetak godina, makar
on bio i genij.
Osobito su mu samoglasnici bili premoderni u odnosu na ostatak -
slova A i O, pa čak i obli dijelovi slova D i B doimaju se
preuglaĎenima a da bi proizvela učinak koji su davala ostala slova."
"Kvragu, zvuči komplicirano."
"Ne moţete ni zamisliti. Na Graysonovoj razini se to čak i ne moţe
laiku objasniti kako treba. Ali svejedno pokušajmo. Imate dvadeset i
šest slova. Cilj vam je da se savršeno isprepliću, svako sa svima
ostalima u bilo kojem mogućem slijedu i u potpunom skladu. Zato
malo mijenjate slovo E. Napokon se čini savršeno, sjajno izgleda sve
dok ne otkrijete - nakon što je prokleta knjiga uvezana i razaslana -
da stavljeno izmeĎu velikog L i malog n , kao u imenu Lenora, izgleda
usrano. To ne moţete proračunati matematički ni uz pomoć računala:
morate se jednostavno uhvatiti s time u koštac i nadati se da
niste previdjeli neku glupost zbog koje će vaš rad svim ostalim
tiskarima na svijetu izgledati kao da ga je napravilo dijete u vrtiću.
Naravno, prosječan čovjek neće uočiti razliku - čak i kolekcionar ili
knjiţar poput vas neće znati. Bilo tko od vas pogledao bi Graysonove
probne primjerke i mislio da su savršeni. Ali tiskar poput Frederica
Goudyja odmah bi to uočio, zato što je i sam bio vrhunski dizajner.
Goudy je tada već bio mrtav, ali Brucea Rogersa su pitali za
Graysona i rekao je ono što bi vjerojatno i Goudy rekao: "Ovo je vrlo
dobro, ali to je napravio mladić koji će sigurno postati još bolji."
Opaska je tiskana i Grayson ju je pročitao. Rogers je to mislio kao
kompliment, ali njega je povrijedilo i ta ga je knjiga stalno progonila.
Nije htio razgovarati o njoj, a prošao je i kroz period kada je
razmišljao da zaniječe da ju je ikada napravio. Prevagnuo je zdrav
razum i ta ga je ludost brzo prošla. Na kraju, Grayson je bio poput
većine velikih umjetnika, nikad nije mogao dosegnuti svoj pojam
savršenosti i uvijek je bio prestrog prema sebi. Nije shvaćao da šarm
KIKA
Slegnuo je ramenima.
"Rodney Scofield."
Uspravio se poskočivši na stolici. "Što sa Scofieldom?"
"To sam ja vas htio pitati."
"Je li vas Scofield poslao ovamo?"
"I ne poznajem ga."
Izgledao je sumnjičav.
"Stvarno."
"Odakle vam onda njegovo ime?"
"To je jednostavno nešto što sam usput pokupio."
"Naravno." Ton mu je iznenada postao podrugljiv, gotovo
neprijateljski. "Zaista, gospodine, mislim da me izrabljujete."
"Ne vidim na koji način."
"Doista ne vidite? Mislite da sam potpuni idiot? DoĎete ovamo i
moţete biti doista bilo tko. Odakle da znam tko ste ili što stvarno
ţelite? Sada morate otići. Umoran sam."
Tolikom sam brzinom bio izguran do vrata.
Riskirao sam i rekao mu da me nazove u Ramadu ako se predomisli,
no vjerojatno ću biti ondje još samo noćas. Sjedio sam u autu i
gledao njegovu kuću. Pitanja su tek počela. Još nisam znao zašto je
Trish Aandahl mislila da su Graysoni ubijeni, a Hugginsove knjige
nisam dospio vidjeti.
25
"Ne... ne." Čuo sam ga kako diše... udah, izdah... udah, izdah.
"Ne, siguran sam da je to fotokopija. Pitanje koje mi ne izlazi iz glave
je, čega je to fotokopija?... I gdje je original?... I kako i kada je
napravljen?"
"Zanimljiva pitanja."
"Mogu li ga opet vidjeti. Znam da baš nisam bio ljubazan kad ste
prvi put došli. Ispričavam se zbog toga."
"Nema problema."
"Bih li traţio previše... Mogu li moţda napraviti svoju fotokopiju
vašeg primjerka? Rado bih ga pomnije proučio."
"Mislim da to ne bih ţelio učiniti u ovom trenutku. No, moţete ga
ponovno vidjeti, ako ţelite."
"Ţelim, da... i te kako. Uznemiruju me slova.. Što više razmišljam
o tome... Još nisam vidio baš takav tip, a ipak..."
Nije morao pojašnjavati: znao sam što mu prolazi kroz glavu.
"Moţda sutra", predloţio je s nadom.
"Nazvat ću vas ako budem mogao."
"Molim vas, nazovite... Molim vas."
"I vi biste mogli učiniti nešto za mene kad smo već kod toga. Na-
zovite to razmjenom."
"Svakako", rekao je, ali glas mu je bio oprezan.
"Recite mi zašto vas je ime Rodney Scofield razjarilo poput vatre."
"Zar doista ne znate?"
"Ne", rekoh kratko se nasmijavši. "Stalno vam govorim, nikad nisam
čuo za njega."
ZagunĎao je s kolebljivim prihvaćanjem. "Sutra, dakle. Tada ćemo
razgovarati o tome."
Poklopio je slušalicu. Opet sam obavio svoje telefonske provjere,
ali uzalud. Vani je kiša padala jače, obarajući sa sobom i moje
raspoloţenje.
U takvom stanju otuţnog pesimizma, iscrpivši za neko vrijeme
svoje zadnje telefonske nade, legao sam na krevet i počeo čitati knjigu
Trish Aandahl o Darrylu i Richardu Graysonu.
26
KIKA
dana, Grayson joj je rekao, stvorit će nešto što se neće moći otplaviti
pa zašto onda sada plakati zbog nevaţnih stvari poput ove? Bože, kako
sam ga voljela... i još ga volim na neki način. Ne mogu vjerovati
koliko me pogodilo kad sam pročitala o njegovoj smrti, a nisam ga
bila vidjela više od dvadeset i pet godina. Svijet je postao siromašnije
mjesto kad je on umro. Nije mario za novac i uloge ili stvari koje su
pokretale druge.
Naučio je svoju umjetnost na jedini način na koji je umjetnik uči,
ispitujući tajne prostranstva vlastita srca. Uvijek je išao manje
utabanim stazama, uvijek: uzdignuo bi se na stranici i gazio njome, s
nepresušnom snagom čak i u smrti. Evo dolazi, hoda Hilton Headom
sam. Rezbari pijesak svojom lopaticom, ispisuje abecedu koju je
sam osmislio, stvorio tu na licu mjesta. Plima već liţe slovo A dok on
dovršava malo z, a on stoji do gleţnja u pjeni i udiše čisti zrak
Caroline s okusom nadolazećih pobjeda. Društvo mu pravi samo duh
Trish Aandahl, te još neroĎene ţene, srodni dašak što lebdi na vjetru.
Negdje u svemiru se sastaju, inspirirajući je da napiše bolju prozu no
što će, moţda, ikad napisati. I dok piše o Graysonu, polako se
pojavljuje mutna slika nje same. Ona je pored njega, njeţno mu se
ulaguje duţ pješčane obale. Govori mi stvari o Graysonu koje bi
zbunile fotografa. Fotoaparatu bi sve to promaklo. Veličanstvena
fotografija nikad nije vrijedna tisuće savršenih riječi. Ansel Adams
moţe biti velik umjetnik, ali nikad ne moţe biti Shakespeare. Sredstva
su mu predoslovna.
27
Čuo sam ga kako hvata dah, kao što su to moţda učinili Lewis i
Clark7 kad su prvi put vidjeli Tihi ocean. Odmah sam znao jedno:
podijelio sam si jake karte čak iako ih nisam mogao vidjeti sve.
Pustio sam da njegova stanka postane moja. Tada sam rekao,
"Zanima li vas da porazgovarate o tome?"
"O, da." Glas mu je zadrhtao od očekivanja. "Još i kako", reče,
naglašavajući riječ kako.
Njegova je nestrpljivost bila tako opipljiva da sam znao da mogu
voditi igru. "Pričajte mi o Rodneyju Scofieldu."
"Što ţelite znati?"
"Gledajte, ja sam samo tip koji je nabasao na nešto. Na vas me je
uputio netko tko moţda zna mnogo više od mene. Ali u ovom času o
vama ne znam baš ništa."
"Gospodine Scofield je poslovni čovjek..."
"I... ?"
7
Lewis, Meriwether (1774.-1809.) i Clark, William (1770.-1838.),
američki istraživači, voĎe
ekspedicije od 1803.-1806. čiji je cilj bilo pronalaženje kopnenog puta
kroz Sjedinjene Države do
Tihog oceana. Njihova je dobro dokumentirana ekspedicija razotkrila
mnoga dotad neistražena
područja u Sjedinjenim Državama.
"Skuplja knjige."
"Graysonove knjige."
"Da."
"I mora se reći da je gospodin Scofield prilično imućan čovjek."
"Moţete ga provjeriti. Naći ćete ga u većini financijskih izvješća
koja su vam dostupna u knjiţnicama."
"A tko ste vi?"
"Pa", rekao je kao da to treba biti očito, "Ja radim za gospodina
Scofielda."
"Što radite osim što primate upite o Graysonu?"
"Moj se posao sastoji samo u tome."
Neko sam vrijeme razmišljao u tišini. "Mogli bismo reći da bi
Scofield platio malo bogatstvo kad bi mu Gavran došao u ruke?"
KIKA
28
29
30
31
ma, rekao je Kenney, ali po tonu je bilo jasno da njega smatraju tek
suradnikom. Što se budućih naraštaja tiče, postojao je samo jedan
Grayson.
Nisam ţelio parkirati u Hiltonovoj garaţi: moja hrĎava kanta bila je
preuočljiva za tako luksuzan hotel. Odjenuo sam kišni ogrtač i
uzeo torbu, ostavljajući auto parkiran na ulici.
Dizalom sam se odvezao do predvorja na devetom katu. Platio
sam gotovinom za dva noćenja i rekao im da bih mogao ostati i duţe.
Zatraţio sam tihu sobu na visokom katu odakle bih mogao vidjeti
grad.
Recepcionar je imao sobe na petnaestom, sedamnaestom i dvadesetom
katu.
Sedamnaesti je u redu, rekao sam. Dao mi je ključ sobe 1715.
Popeo sam se dizalom i krenuo duţ hodnika. Vrata moje stare sobe
bila su otvorena. Prošao sam i pogledao unutra.
Dva čovjeka su bila ondje i pregledavala koš za smeće. Onaj veliki s
blijedo maslinastom koţom uspravio se i okrenuo dok sam prolazio.
Ja sam se okrenuo kad i on, dajući mu da vidi zatiljak moje
umorne sijede glave.
Otvorio sam vrata i ušao u svoju novu sobu. Nisam se mogao
suzdrţati od malo likovanja dok su se vrata zatvarala.
Jedan-nula za starog taticu u nogometu hrabrosti.
Jebi se, supermurjaku.
32
nuti se da sredi sve oko zakonitosti kada stvar doĎe na sud. Njemu je
ovo bio unaprijed stvoren zaključak. Razgovarali smo o velikom iz-
nosu novca, a ljudi su skloni prepiranju kad se pojavi pitanje novca.
U isto vrijeme Kenney nije sumnjao gdje će Gavran završiti, gdje
mora završiti. Bio je spreman nadmašiti svaku ponudu, i to višestru-
ko. Bio je spreman tog trena doletjeti u Seattle ili dovesti mene u
Los Angeles Scofieldovim privatnim mlaţnjakom. Bio je spreman
praktički na sve.
"Recimo to ovako", reče. "Ako imate nešto za što samo mislite da
bi moglo biti originalna stvar, ţelimo to vidjeti i platit ćemo vam za tu
povlasticu bez obzira na ishod. To djelo traţimo već mnogo godina."
"Zvuči prilično dobro za knjigu za koju se bibliograf kune da ni-
kad nije stvorena."
"Mi znamo da je napravljena. Gospodin Scofield ju je vidio. Drţao ju
je u rukama. Moţda Allan Huggins ne bi bio tako samodopadan da je
on to učinio."
Prije nego što sam mogao pitati, rekao je: "Bilo je davno i to je
sve što ţelim reći o tome, dok ne saznam više o vama. Morate uzeti u
obzir moj poloţaj, gospodine. Ne znam vam ni ime. Gospodin
Scofield je moţda jedini ţivi čovjek koji je doista dotaknuo tu knjigu i
ne ţelimo biti stavljeni u poloţaj da odamo ono što znamo o njoj."
To je bilo pošteno. Nije mi se sviĎalo, ali morao se pomiriti s tim.
"Upamtite jedno", rekao je Kenney. "Ako je doista pokaţete,
ljudi poput Hugginsa će navaliti na vas. Ne sklapajte nikakve poslove,
a da nam prije toga ne pruţite priliku da nadmašimo njihovu ponudu.
A zaista ćemo ih nadmašiti, šokirat ćete se koliko. Učinit ćete
sebi ili svojem klijentu groznu medvjeĎu uslugu ako je prodate negdje
drugdje."
Napokon smo došli do glavne stvari. Do velikog pitanja.
"O koliko novca zapravo govorimo ovdje, gospodine Kenney?"
"Koliko god ţelite."
33
KIKA
34
Čuo sam zvuk lijevanja vode i zveckanja Ţličice koja miješa zrnca
kave. Vratila se s dvije šalice koje su se pušile zahtijevajući da
ostanem na stolici. Ona je sjela na pod uza zid i pogledala me kroz
paru koja se dizala iz njezine šalice.
"Nemam pojma", rekla je još jedanput.
"Kad ste se zadnji put vidjele ili čule?"
"Nisam je vidjela... sigurno više od mjesec dana."
"Ikakva pošta od nje... razglednice, pisma... bilo što?"
KIKA
"Ne, ništa."
"Taţim jedno odreĎeno pismo. Nisam siguran je li imalo vremna stići.
Moţda ga je poslala u petak navečer."
"Mislite meni?"
"Ne znamo. Crystal misli da je moguće."
"Onda će vjerojatno stići sutra."
"Ako doĎe, biste li mi dali da ga vidim?"
"Da, svakako, ako vam pomogne; učinit ću sve što mogu."
Pijuckali smo kavu: vidio sam kako sve premeće po glavi.
"Ako mi je nešto poslala, vjerojatno neće stići ovamo. Nisam je
vidjela otkad sam se preselila u grad. Poslala bi ga na adresu moje
mame u Snoqualmieju."
"Moţemo li se odvesti onamo i provjeriti?"
"Da, naravno. Morat ću otići s posla... šef je malo osjetljiv na to...
Jednostavno ću mu reći da odlazim. Ako me otpusti, otpusti."
"Ne ţelim da dobijete otkaz. Moţda bih ja mogao otići i provjeri-
ti poštu umjesto vas."
Odmahnula je glavom. "Ne, i ja ţelim ići. Zabrinuli ste me. Isuse,
nadam se da si nije opet nešto učinila."
"Crystal je rekla da ste posebne prijateljice."
Vidio sam kako su je proţeli osjećaji. "O, da. Ona je moj duševni
par. Ne mislim..."
Znao sam na što ne misli. Rekla je: "Sjajno smo se slagale, kroz
cijelu osnovnu i srednju školu. Bile smo nerazdvojne. Ako ja nisam
spavala kod nje, ona je bila kod moje mame i mene. Sjedile bismo u
sobi i razgovarale o dečkima i teškom ţivotu na planini Uspjeh."
Tuţno se nasmijala. "Tako smo zvali srednju Mt. Si - planina Uspjeh -
zato što se činilo da tako mnogo ljudi koji su išli onamo poslije nije
nikamo otišlo. Ostajali su u tom gradiću zauvijek. Nikad to nisam
razumjela, ali sada razumijem. Evo me u velikom gradu, a sve
što ţelim je vratiti se kući."
"Zašto se ne vratite? To je samo četrdeset kilometara."
"Mnogo je dalje od toga." Slegnula je ramenima. "Morala sam
otići odande. Moj bivši ţivi tamo, a to je loša stvar. Da se vratim,
samo bi me maltretirao."
"Crystal je rekla da ste se vi i Eleanor razdvojile, a onda opet sastale."
"Razdvajanje je bilo moja pogreška. Udala sam se za tipa koji je
bio kreten. Hoćete još kave?"
"Moţe."
KIKA
Ustala je, natočila, vratila se, sjela. "Ovo je prvi put da sam to
rekla. Moj muţ je bio kreten. Eto, moţda se sada mogu toga riješiti.
Bio je gad prve klase." Nasmijala se. "Sve se bolje osjećam. Ako ga
nazovem onim što je stvarno bio, moţda ću biti kao nova. Iako baš
ne bi bilo damski."
Pustio sam je da govori.
"Ellie mi je pokušavala reći kakav je, zato smo gotovo prekinule.
Ja to nisam htjela čuti. Ali cijelo vrijeme dok sam bila udana za tog
tipa i nosila njegovu djecu, on je pokušavao povaliti moju najbolju
prijateljicu. Što radite s takvim tipom?"
"Ostavite ga."
"Da. I evo me, odgajam djecu u ovoj palači. Radim u baru i većinu
novca dajem za čuvanje djece. Divno, ha? Ali izdrţat ću ja to."
Nagnuo sam se naprijed drţeći šalicu meĎu rukama da ih zagrijem.
"Amy, u to uopće ne sumnjam."
Nasmiješila se onim slatkim osmijehom. Pomislio sam na Rosie
Driffield, veselu junakinju Kolača i piva. Maugham bi je oboţavao.
"No sjajna stvar kod Ellie", rekla je, "jest to što nikad nije dala da
je to smeta. Sva je ljutnja bila s moje strane."
"Ali vi ste to prevladali."
"Da, hvala Bogu. Čak i neznalica vidi svjetlo ako joj blješti ravno
u lice."
"A Crystal je rekla da ste se opet našle i izgladile stvar."
"Moja mama je umrla. Ellie je došla na pogreb pa smo plakale i
grlile se i sve je prošlo, eto tek tako. Onda sam našla one njezine
stvari..."
Pogledala je u stranu kao da smo dotakli nešto o čemu ne bi trebala
govoriti.
"Kakve stvari?"
"Samo neke stvari koje je mama imala."
"Stvari... Eleanorine?"
"Ne baš. Jednostavno... stvari. Papiri meĎu maminim stvarima...
zapravo nije to ništa."
Osjetio sam ţmarce uz kraljeţnicu. "Pričaj mi o tome."
"Ne mogu. Obećala sam."
Pogledao sam je ravno u oči. "Amy, što god mi rekla, trudit ću se
da zadrţim za sebe. To je sve što ti mogu obećati, ali ovo moţe biti
vaţno."
KIKA
Oči su joj bile zelene: lice je zračilo nadom, oči su traţile povjerenje.
No ona je takoĎer bila dijete s ovog planeta koje je počinjalo
učiti da ne moţeš svakome vjerovati.
"Ni ne poznajem vas."
"Naravno da poznaješ."
Nasmijala se na to, a ja sam se nasmijao s njom.
"Ti i ne znaš, zar ne", rekao sam, "u kakve je nevolje upala dolje
u New Mexicu."
Oči su joj se širom otvorile. Ne, nije znala.
Ispričao sam joj.
Suze su joj curile niz obraze. "Znala sam, znala sam, jednostavno
sam znala da će iz toga nastati nešto loše. To je moja krivnja, trebala
sam ih spaliti, nikad joj ih nisam smjela pokazati."
"Pokazati joj što?"
"Kad je mama umrla, ostavila mi je neke stvari. Boţe, nikad niste
vidjeli toliko stvari. Moja je mama bila kao hrčak, ona njezina kuća
prepuna je svega, natrpana do krova. Nećete vjerovati kad odemo
onamo. Znam da ću morati sve to pregledati, to se mora učiniti, ali
još se ne mogu suočiti s time. Iako uskoro moram... tu kuću
jednostavno treba raščistiti."
Činilo se da je izgubila nit u labirintu problema koje je morala riješiti.
Ponovno ju je našla, pogledala me i rekla: "Bilo je nekih papira meĎu
maminim stvarima... nešto što sam mislila da Ellie mora vidjeti."
Kimnuo sam, potičući je govorom tijela.
Ustala je i pošla do malog noćnog ormarića poluzakrivenog kaučem.
Čuo sam kako pri otvaranju škripi ladica i vidio je kako lista nekakve
papire. Izvukla je omotnicu od čvrstog smeĎeg papira, vratila
se i kleknula na jedno koljeno pokraj moje stolice. Otvorila je
omotnicu i pruţila mi fotografiju.
Bila je to crno-bijela fotografija dimenzija osam sa deset. Na njoj
je bila Eleanor u trapericama i bluzi bez rukava, snimljena ljeti pri
dobrom svjetlu. Naslanjala se na vrata neke stare orebrene kuće, pušila
cigaretu i smiješila se na vragolast, seksi način. "Lijepa slika",
rekoh.
No pogledao sam još jednom i zapravo to nije bila lijepa slika.
Zbog očiju, pomislio sam, i tog ubojitog osmijeha. Izgledala je gotovo
kao grabeţljivica.
"To nije ona", rekla je Amy.
KIKA
35
36
noćno svjetlo da gori kao i dva svjetla u kući. Izašao sam i prišao kao
da je kuća moja.
Ključ je bio u lončanici, baš kao što je i rekla.
Ušao sam u mračan hodnik. Kratko sjećanje na Pruittovu kuću
bljesnulo mi je kroz glavu prije nego što je mjesto oţivjelo - dva
zlatna retrivera nahrupila su odostraga u veseloj dobrodošlici. Spustio
sam se k njima i malo ih grublje pomilovao, onako kako izgleda veliki
psi vole. Mitzi i Pal, pisalo je na markicama na njihovim ogrlicama.
Mitzi je bila posebno umiljata i osjetio sam se dobrodošao, manje
strancem nego što sam se osjećao otkad sam došao u ovaj grad
beskrajne kiše.
Hodnik je vodio u veliku dnevnu sobu. Ondje je bio TV, video i
CD player, sve udobnosti. Odmah pokraj te velike sobe bila je
blagovaonica sa stolom od mahagonija za osam osoba, a još dalje bila
je kuhinja.
Nasred stola stajao je kasetofon s otvorenim vratašcima.
Pokraj njega stajala je poruka koja je njezinoj prijateljici Judy
Maples govorila koliko hrane treba davati psima i gdje se što nalazi.
Psi su dolazili i odlazili, vidio sam, kroz vrata za pse koja su iz
kuhinje vodila na trijem, a odatle u straţnje dvorište.
Otvorio sam hladnjak koji je bio dobro opskrbljen pivom; uzeo
sam jedno i sjeo za šank srčući pjenu. Izvadio sam kasetu iz omotnice
i ubacio je u kasetofon.
"Zdravo", rekla je. "Nije li udobno?"
Zastala je kao da smo zajedno pa je moj red da govorim. Rekao
sam: "Da, gospo, i velika vam hvala."
"Naći ćeš piva u hladnjaku," rekla je, "ali poznavajući tebe, već si
ga našao. Ozbiljno, osjećaj se kao kod svoje kuće. Psi će htjeti spavati
s tobom, ali neće te gnjaviti: ako zatvoriš vrata, zavijat će kojih pet
minuta, a onda će zašutjeti i otići svojim poslom. Dobro su odgojeni;
sigurna sam da ćete se sjajno slagati.
Hrane ima u izobilju. Zamrzivač je dobro napunjen, a ako ne vidiš
ništa što bi htio, u garaţi je velika škrinja. Moţeš odmrznuti gotovo
sve u mikrovalnoj. Opet predviĎam tvoje male posebnosti u
razmišljanju i nestrpljivost pa pretpostavljam da u ţivotu nisi pročitao
neku knjiţicu s uputama. Učini si uslugu i pročitaj dva odlomka ko-
je sam ostavila otvorene i označene na stolu. Nemoguće je odmrznuti
hranu ako ne znaš postupak. Moţeš provesti godine pokušavajući to
otkriti sam. No mislim da ćeš svejedno pokušati.
KIKA
37
Kad sam pokupio Amy i kad smo njezinu djecu ostavili u vrtiću,
bilo je prošlo osam sati. Uhvatila je moje dobro raspoloţenje pa smo
otpuzali natrag po autocesti srca punih nade. Bila je očarana svojom
noći u hotelu: kad ste mladi i siromašni, a najbolje u čemu ste ikad
spavali je soba za 20 dolara pokraj pruge, Hilton se sigurno čini poput
buckinghamske palače. Brbljali smo cijelim putem do Issaquaha,
doručkovali u istom Denny'su gdje smo Eleanor i ja jeli cijelu
vječnost ranije i zatim napokon krenuli u North Bend tek nekoliko
minuta prije devet sati.
Bilo je to prvi put da sam dobro pogledao gradić: bio sam tu noću, u
kišnoj izmaglici i na brzinu. Sada sam vidio ono što je Grayson
ugledao kad je prvi put sišao ovdje 1947.; zemlju uskovitlanih
maglica, predivne krajolike, a iznad svega toga tu nevjerojatnu
planinu što se nadvila poput uspavana diva. Planine me u pravilu baš i
ne zadivljuju: odrastao sam u Coloradu i vidio sam mnogobrojne više
vrhunce, dublje kotline i masivnije gromade u svakom pogledu. No
nikad nisam vidio ni jednu koja je tako dominirala svojim krajolikom,
koja se nadnosila nad sve, a da pri tom nije bila veličanstvena.
Privlačila vas je poput velikog crnog vrtloga: stajala je sama nad
gradom i odreĎivala ga. "Impresivno, zar ne?" rekla je Amy. "Mama
je došla ovamo kao dijete 1942. i nikad nije ţeljela otići bilo gdje
drugdje.
Jednom mi je rekla da je stigla ovamo kad su raskapali ulice zbog
nove autoceste i grad je sav bio blatnjav. No od početka je htjela ovdje
proţivjeti svoj ţivot."
"To je zbog planine. Ona te opčini."
"Ljudi kaţu da je na planini Indijanac. Ako gledaš po vedrom danu,
kao danas, trebao bi mu vidjeti lice. Koljeno je negdje na pola
puta prema dolje. Ipak, nikad to nisam mogla. Ne vidim crnog vraga,
baš ništa."
Sestrinski gradići, North Bend i Snoqualmie, bili su povezani uskim
sporednim cestama. Ušli smo u Snoqualmie pokraj srednje škole,
planine Uspjeha, koju je Amy pratila očima dok smo obilazili
okolo.
"Cijela moja povijest leţi u toj glupoj zgradi", rekla je tuţno.
"Amy, nisi još dovoljno dugo ţivjela da izjaviš tako nešto. Tvoja
se povijest krije ondje negdje, u sljedećem stoljeću."
Nasmiješila se. "Dobar ste vi tip, zar ne, gospodine Janeway?"
KIKA
krov. Sve otada je plaćala kamate na zajam, ali glavnicu nije ni načela.
Tako je ovo što imamo ovdje, dame i gospodo, stolnjak od deset
dolara za stol od dva dolara. UĎimo."
Nastavili smo putem do trijema gdje je pronašla dvije poruke
prilijepljene na vrata. Na jednoj je bila načrčkana riječ KUJO; na
drugoj, koja je ondje bila duţe, Amy, kurvo, bolje ti je da prestaneš s
tim sranjem. Strgnula je obje i zguţvala ih u šaci. "Dakle, vidim da je
moj bivši bio ovdje. Sad mi je dan potpun."
Sunčane su zrake sjale niz stube poput svjetionika. Zrak je bio teţak i
ispunjen lebdećom prašinom. Prošao sam drugi kat popevši se
uz uţe stube do vrha. Svjetlost s istoka preplavjela je prostoriju i
davala vam osjećaj da ste uzorak na stakalcu ispod mikroskopa. Nije
to bio neugodan osjećaj - nakon kišnih dana bili ste spremni biti i
kukac ako bi vam to donijelo malo sunca - pa sam stajao ondje jedan
čas provirivši glavom na tavan prije nego što sam prešao posljednjih
nekoliko stuba. Tavan je davao dojam natrpanosti, kao i ostatak kuće,
ali prostorija je bila mala i ovdje je odmah bila očita jasna razlika.
Postojao je red... postojala je svrha... postojala je briga. Kutije su sve
bile iste veličine, sloţene u jedan veliki blok. Bile su uredno poslaga-
ne na paletama u sredini prostorije, daleko od zidova. Svaka je bila
umotana u polietilen i zalijepljena prozirnom ljepljivom vrpcom;
zatim je cijela hrpa bila prekrivena istim plastičnim pokrivačem, što ju
je činilo vodootpornom koliko je to bilo moguće.
Bio je to jedan od onih trenutaka koje samo knjiţar zna cijeniti,
onaj tren otkrića kada znate i bez otvaranja one prve kutije da ste
naišli na nešto divno. Usta vam se osuše, a srce vam brţe tuče i
činjenica da ništa od toga nije vaše niti će ikada biti, čini se čudno
nevaţnom. Hodao sam oko kutija premjeravajući ih. Bila je to
savršena kocka - četiri kutije visoka, četiri duga i četiri široka:
šezdeset i četiri kartonske kutije Graysonove ostavštine.
Maknuo sam plastični pokrivač i prignuo se da bolje vidim. Mogao
sam pročitati riječi koje je ispisala na kartonu debelim crnim
flomasterom.
Richard / Pisma, Pjesme, Razno
Crteži za Božičnu priču / Prepiska s Bentonom
Vrpce sa snimkama / Darryl Grayson i Selena Harper
KIKA
38
KIKA
Sto ide uz njega. Prekoračio sam malog Jimmyja kad se bivši ukazao
na trijemu.
"Tko si sad pak ti?" zareţao je.
"Rush Limbaugh8. Tko si, kvragu, ti?"
"Ne poznajem te."
"Provodim anketu da vidim tko sluša Radio Šupak. Moţda ti je
bolje da mi se skloniš s puta."
"Moţda ću ja sići i naprašiti ti guzicu."
"A moţda ćeš se posrati, ako budeš dovoljno jeo."
Htio se zaletjeti s trijema. Ustuknuo je, umalo se poskliznuo i
stao teturajući na rubu.
Onda je krenuo, preslabo i prekasno. Kompić mu je povikao:
"Pazi, Colemane, ima pištolj!" i opet je ustuknuo, promašio stubu i
pljusnuo licem u blato.
KIKA
Obišao sam oko njega u širokom krugu. "Za sada ste, momci,
strašni ko sam vrag", rekao sam. S mukom se pridignuo na jedno
koljeno. Upitao sam ga zna li pjevati Travanjske kiše. Mrzim potratiti
takvu rečenicu, ali znam da je nije shvatio. Prošao sam pokraj njega,
dovoljno blizu da me zgrabi za nogu, ali nije. Znao sam da neće. Kad
sam dozvao Amy da otvori vrata, već su bili otišli.
Amy je stajala do prozora i gledala kako odlaze. Bio je to zadnji
ostatak njezina djetinjstva, početak dugog i predivnog zastrašujućeg
putovanja.
"C'est la vie", rekla je danu koji nestaje.
Pomislio sam na ţenu u sjajnoj priči Irwina Shawa o trku od
osamdeset metara. Rekao sam Amy da je jednom pročita i da ne
klone duhom.
Nikad nije čula za Shawa. Osjetio sam ţalac tuge, ne samo zbog
prolazne prirode slave, već i samog ţivota. Rekao sam joj kako je
utjecajan bio Shaw kad je bio mlad i kako su ga kritičari zamrzili i
učinili od njega najpodcjenjenijeg pisca tog vremena. Nije razumjela
8
Voditelj radioemisije, poznat po svom desničarskom konzervatizmu i
izuzetno krupnoj pojavi.
39
Noć je bila puna iznenaĎenja. Prvo je stiglo kad sam nazvao Leitha
Kenneyja iz Amyne sobe u Hiltonu. Sjedila je iza mene i diskretno
dojila dijete dok sam telefonirao.
Tri puta je zazvonilo u L.A.-u i javila se neka ţena.
"Gospodina Kenneyja, molim."
"Ţao mi je, nije ovdje."
"Znate li kad će se vratiti?"
"Doista ne mogu reći." Uslijedila je nezgodna stanka. "Večeras
je otišao na sastanak koji će vjerojatno trajati do kasna. Onda odlazi
iz grada."
Trepnuo sam gledajući u telefon, ali brzo sam se pribrao. "Zovem iz
Seattlea."
"Onamo odlazi. Je li to gospodin Pruitt?"
Osjetio sam kako mi je srce preskočilo. Pogledao sam Amy u
ogledalu, ali ona je bila zaokupljena premještanjem djeteta na drugu
dojku i ništa nije zamijetila.
"Da", rekao sam brzo razmišljajući. "Da, ja sam."
"Je li došlo do promjene plana? Ovdje gospoĎa Kenney. Lee će
me nazvati kad stigne tamo. Mogla bih mu prenijeti poruku."
"Ne znam... moţda ću morati promijeniti neke stvari."
Slijedila je kratka tišina. Zaista bi pomoglo, mislio sam, kad bih
imao i najmanjeg pojma o kojem vragu govorim.
"Pa," rekla je, "ţelite li meni ostaviti poruku?"
"Uhvatit ću ga ovdje. Hoće li odsjesti u istom hotelu?"
"Da, Four Seasons. Trebali bi stići sutra rano ujutro."
"Dolazi li i Scofield s njim?"
"Mislim da ga ne biste mogli zadrţati, gospodin Pruitt."
"Onda ću se vidjeti s njima. Hvala."
Poklopio sam slušalicu i zurio u pod, a Pruitt je zurio u mene.
KIKA
40
Nisam joj rekao što sam još znao. Krenuo sam autocestom na
sjever i nadao se da ću se sjetiti gdje je bio Murdock. Našao
sam ga nakon dvadeset minuta pokušaja i pogrešaka. Stigao sam s
osjećajem deja vua. Sve je izgledalo točno onako kako sam posljednji
put vidio - isto mutno svjetlo sjalo je odnekud duboko u zgradi,
isti znak OTVORENO bio je istaknut u izlogu i nagnut pod istim
malim kutom - čak je i kiša bila ista, kao da se svijet okrenuo natrag
oko osi i izbrisao zadnja 72 sata. Otvorio sam vrata i zazvao njegovo
ime. Nije bilo nikakva zvuka. Ako su ikakvi kupci ušli od prošlog
petka uvečer, nisu ostavili nikakva traga svoje prisutnosti. Došli su,
pogledali i otišli kao i mi, moţda s laganim osjećajem nelagode. Oni
koji su znali Murdocka smatrali bi to još jednim opijanjem
demonskim rumom: drugi bi gledali svoja posla.
Prošao sam kroz dućan i pogledao u straţnju sobu. Sve je bilo isto...
mutno svjetlo u kutu... pisaći stol s hrpom časopisa i papira...
platnena torba gurnuta na jednu stranu s mojom porukom još
KIKA
SVRAKA
Tragična priča o padu jednog boga
koju u stihovima pripovijeda Richard Grayson,
svjedok
41
KIKA
42
"Zaista?"
"Zanima li vas to?"
"I te kako."
"Šteta što nisu istraţivali dalje od toga."
"Nisu je pitali koja je to knjiga i tko ju je tiskao?"
"Izgleda da se to jednostavno usput pojavilo."
"Ili kakva je mogla biti pogreška?"
"Samo da se naljutio. Radovao se toj knjizi... nešto posebno,
pretpostavljam. Nitko nije mislio da bi to mogao biti neki motiv za
ubojstvo. Ţena je rekla da je bio mnogo ljući nego što je pokazao u
svojem pismu. Pismo koje je napisao bilo je prilično blago i to ju je
iznenadilo. Gotovo kao da se Hockman ispričavao što kaţe tipu da
je zabrljao."
"Još nešto?"
"Samo to. Razlog Hockmanove ljutnje bio je taj što je to bila ista
pogreška koju je tip već bio učinio ranije."
"To je rekla?... Ista pogreška..."
"Tako ovdje piše."
"Ima li adresa ili broj telefona te ţene - kako se zove?"
"Carolyn Bondy." Detektiv je pročitao adresu i broj telefona.
"Sumnjam da još ţivi ondje. Prošlo je dvadeset godina."
Pregledala je druge dokaze. Uzela je prozirnu plastičnu vrećicu
punu pepela.
"Moram vas zamoliti da to ne otvarate", reče detektiv. "Mislim,
doista ţelimo suraĎivati, ali, uh..."
"Hej, cijenim sve što moţete učiniti. Mogu li je samo malo okretati?"
"Mislim da to neće naštetiti."
Uzela je vrećicu objema rukama i učinila kruţni pokret poput kopača
koji ispire zlato. Polako se kroz pougljenjenu masu na vrhu
ukazao komadić bijela papira.
Zagledala se kroz mutnu plastiku i vidjela dva slova.
"Pogledajte ovo... izgleda kao veliko S... i malo p... dio iste riječi."
Detektiv joj se nagnuo preko ramena.
Pogledala ga je u lice. "Jeste li raspoloţeni da mi učinite golemu
uslugu?"
"Neću vas ubiti ako zatraţite."
"Je li ono ondje stroj za kopiranje?..."
Nazvala je Wilbura Simona, pomoćnika glavnog urednika u St.
Louis Post-Dispatchu. Kao mlada reporterka iz Miamija, bila je
KIKA
paučine.
Stolica za klupom bila je obrubljena paukovim mreţama.
Sad je bila nervozna, ali ušla je do kraja, ţeleći sve vidjeti na brzinu.
Opet je zamijetila alate knjigoveţe: malj od sirove koţe leţao je
na podu gdje ga je davno ispustio, prekriven prašinom; čelični malj
pri rubu klupe, nekoliko desetaka centimetara od preše za knjige;
klupko voštana konca; igle; papir. Bilo je mnogo vrsta papira, fini sa
mramornim šarama za predlist i zalist, standardni za knjiţni blok,
obojeni papiri, bijeli listovi i listovi s laganom kremastom bojom
breskve. Uza zid je stajao stalak za papir. A bile su tu i koţe, vrlo fine
ispod prašine, i alatke za pravljenje rubova koje su izgledale
poput rezača za kolačiće i koristile su se, znala je, za nanošenje
pozlate na koţnim knjigama sa zlatnim rubom. Tu se nalazila i ţarna
ploča za grijanje rezača, a iza nje je bio niz gadnih limenki s ljepilom.
Otvorila je jednu i namirisala, knjigovezačko ljepilo. Otvorene novi-
ne na stolu bile su stare godinu dana.
"Hej, ljudi", zazvala je. "Prešla sam dug put da razgovaram s vama.
Zašto ne bismo saslušali jedni druge?"
Ništa.
Nije se čuo ni šum, ali prisutnost iza vrata bila je jednako opipljiva
kao i torbica ovješena preko njezina ramena. Imala je viziju nečeg
bespolnog i bezličnog što zadrţava dah i čeka da ona ode.
"Radi se o djevojci Rigby i provali koju ste ovdje imali."
Mogla je osjetiti kako joj glas prolazi kroz staro drvo oko prozor-
skog okvira. Nema šanse da je ne čuju.
"Radi se o Darrylu i Richardu Graysonu i knjizi na kojoj je
Grayson radio kad je umro."
Činilo se da je čak i kuća uzdahnula. No jedan je trenutak prošao
i ništa se nije dogodilo pa se nakon nekog vremena zapitala nije li taj
šum bio u njezinoj glavi.
"Radi se o Graysonima i njihovim prijateljima... Vama i Rigbyjima."
Duboko je udahnula i dodala: "I Noli Jean Ryder."
nije oduševila, ali činila je i gore stvari za manju nagradu nego što je
ova obećana priča.
Tada mu je pogledala u lice i vidjela u čemu je njegov problem.
ViĎala je to već i ranije, a jedina joj je zagonetka bila zašto joj je
trebalo tako dugo da shvati.
Snimka na telefonu bila je stara - godinu, moţda dvije godine ili
više.
Charlie Jeffords imao je Alzheimerovu bolest.
Od sljedeće se misli sledila dok je samo i pomislila na to.
Razmišljala je o vatrenom obračunu u noći provale i onome što je
Eleanor rekla. U ţivotu nisam pucala iz pištolja...
Pomislila je na gospoĎu Jeffords i temperatura u sobi pala je za
još deset stupnjeva. Ţmarci su joj prošli rukama pa se obgrlila i
nagnula naprijed na stolici.
"Mislim da neću moći čekati vašu ţenu."
"Zar nećete dovesti Nolu Jean natrag?"
"Voljela bih. Ţelite li mi pomoći?"
Ništa nije rekao. Pošla je na velik rizik i uzela ga za ruku.
Pogledao ju je u oči, a usne su mu drhtale.
"Nola", rekao je.
Stisnula mu je ruku, a on je briznuo u plač.
Jednu je minutu nekontrolirano jecao. Pokušala ga je utješiti
onoliko koliko stranac moţe. Drţala ga je za ruku, njeţno tapkala po
ramenu i očajnički ţeljela biti negdje drugdje. To je bilo prokletstvo
Alzheimerove bolesti: i kad vam izjeda mozak, imate trenutke
strašne bistrine. Charlie Jeffords točno je znao što mu se dogaĎa.
"Gospodine Jeffords", rekla je.
Šmrcnuo je, sjeo i pustio njezinu ruku.
"Noć kad se dogodila nezgoda. Moţete li mi reći nešto o tome?"
Ništa nije rekao. Ona je navaljivala dalje. "Ona djevojka koja je
provalila. Sjećate li se što je htjela?"
"Svoju knjigu."
"Koju knjigu?"
"Došla je po svoju knjigu."
"Koju knjigu?"
"Htjela je natrag svoju knjigu."
"Koja je to knjiga bila?"
"Ja sam joj je čuvao."
KIKA
43
KIKA
Naše smo fizičke dokaze raširili na stolu izmeĎu sebe. Imali smo
Richardovu pjesmu koju je Trish tek trebala pročitati. Imali smo
papirić iz Pruittove kuće i list koji je ona donijela iz St. Louisa s dva
mutna slova koja se ističu meĎu čaĎom. A ja sam iz auta donio
omotnicu s fotografijama koje sam našao na tavanu Amy Harper.
Trish je otvorila omotnicu i pogledala prvu sliku - ţena slična
Eleanor, snimljena pokraj Graysonove tiskare u svibnju 1969.
"Zamisli kako se mala osjećala kad je ovo našla", rekla je. "Od-
rasteš misleći da znaš odakle dolaziš. Dom i obitelj su ti istinske
konstante u ţivotu. Tada u jednoj sekundi shvatiš da ništa nije ono što
si mislio da jest."
Odloţila je sliku i pogledala onu ispod nje. Troje ljudi hoda šumom:
ţena slična Eleanor, još jedna ţena i muškarac.
Čuo sam je kako uvlači dah: više od uzdaha, ne sasvim hroptaj.
"Pogledaj ovo", rekla je. "Evo Charlieja Jeffordsa."
"Zbilja?" Uzeo sam joj sliku iz ruke. Tip je stajao na maloj čistini
i cerio se aparatu. Ţena slična Eleanor pozirala je s njim u istoj bluzi
bez rukava, prebacivši ruku preko njegova ramena. Druga je ţena
stajala nekoliko metara dalje, očito nesretna.
"Ovo je Jeffords?" rekao sam. "Sigurna si u to?"
"Naravno da sam sigurna. Ovdje ima tamnu kosu i tog njegovog
pohotnog pogleda više nikad neće biti ondje, ali da. Isti čovjek s kojim
sam razgovarala u Taosu."
"Pitam se tko je druga ţena."
Odmahnula je glavom. "To me doista muči. Sad je već prilično
očito da je Jeffords igrao neku ulogu u Graysonovu ţivotu, a meni je
to promaklo. Kvragu."
Htio sam da se ostavi toga, svojih vlastitih nedostataka. Primio
sam drţak svoje ţličice i promijenio temu, gurajući komadićak papira
sve dok moje riječi znak i ječi nisu stale uz njezino Sp.
"Nisam stručnjak", rekoh. "No ova mi tipografija izgleda jednako."
"Čini se da je veličina ista, ali slova su različita pa je teško biti
siguran."
Razmotao sam kopiju originalnog Gavrana koju sam načinio u
knjiţnici i pokazao joj riječi znak i jed ondje gdje sam ih zaokruţio u
petoj strofi. "Evo odakle dolazi tvoje Sp. Četvrti stih, druga strofa,
prva riječ. 'Spas od boli što me muče - jer me od Nje rastaviše'."
KIKA
"Ne vjerujem ovome", rekla je. "Ne poklapa se s onim što znam o
Richardu ili Rigbyju."
"Ne moţeš to shvatiti doslovno, na kraju ćeš sumnjati u sve.
Priznajem da ispočetka zvuči laţno. Znamo da Rigby ne bi istrpio ono
što dolazi poslije, ali to ne znači da ostali dijelovi nisu istiniti."
Pročitala je dvije strofe o prošlosti koje govore o skromnom podrijetlu
bogova.
"Imala sam pravo", rekla je. "Ako išta, onda sam to preslabo
naglasila."
Otac je bio zla pijanica i većinu vremena je bio pijan. Majka je bila
mrtva i nije joj bilo oprošteno. Ako je htjela razumijevanje, morat
će ga naći na onom svijetu jer joj ga sin kojega je ostavila na ovom
nije mogao dati.
Stihovi u sredini treće strofe ukratko govore o njih dvoje i jadnom
ţivotu koji su pruţili svojim sinovima.
Tri je strofe bog hodao po vodi, bio je nepogrešiv. Sve što bi dotaknuo
bilo je blagoslovljeno: bio je na postojano uzlaznoj putanji.
Tada je došao Gavran.
"Krivo napisana riječ", rekla je. "Ali sve to ide krivim redoslijedom.
Pripisuje bratu sav taj uspjeh prije Gavrana, a on je u stvarnosti
došao tek pet ili šest godina poslije."
KNJIGA TREĆA
GAVRAN
44
Krenuli samo na jug, što je bilo iznenaĎenje. Bio sam sretan što
sam za promjenu nešto napravio kako treba i pokupio Scofielda na
aerodromu. Cadillac je iznenada skrenuo na 1-5 i krenuo prema
Tacomi kao golub listonoša. Bowman ga je slijedio bez pogovora:
Trish će mu dugovati golemu uslugu kad sve završi. Caddillac je
vozio gornjom dopuštenom brzinom, a Bowman je drţao naš kamion
dvije ili tri duţine auta iza njega. Nismo razgovarali: samo smo sjedili
ukočeni i napeti na sjedalu. Nakon dvanaest ili šesnaest kilometara
Cadillac je skrenuo s autoceste i prešao na cestu s dva traka brojem
označenu kao drţavnu. Bowman je posustao, ali ga je i dalje drţao na
oku, vozeći šezdeset.
Kiša je prestala i nebo se razdvajalo u duge trake plavog. Oštar
vjetar puhao je s Rainiera i udarao u kamion dok smo se njišući vozili
dalje. Pomislio sam da smo sada sigurno istočno od Tacome. Išli
smo uz rub grada po autocesti 161. Bila su to mala predgraĎa
ispresijecana komadima netaknute zemlje. Snijeg je prsio s planine u
daljini, vrtlog oluje pokretan istim vjetrom koji se spuštao u dolinu.
Došli smo do rijeke, prešli je i stigli u gradić Puyallup.
Cadillac je stao. Skrenuo je s ceste.
KIKA
prestati. Skliznuo sam preko ruba i postao svaki loš policajac koji je
ikada u ljutnji dohvatio gumenu cijev ili zamahnuo pendrekom.
Trish me zgrabila oko vrata. Otresao sam je i opet navalio na
Pruitta.
I tada sam stao. Još jedanput sam u refleksu zamahnuo prema
njemu, no povukao sam se i ta zadnja šaka nije pala. Pogledao sam ga
krvava i hladna i znao sam da neko vrijeme neće nikome ništa reći.
Ustao sam i ogledao se oko sebe. Trish je sjedila u blatu dva met-
ra dalje. Bowman je stajao na priličnoj udaljenosti i gledao kao da
ne moţe sasvim povjerovati u ono što se upravo dogodilo. Još dalje
ljudi su istrčavali iz zalogajnice jer se proširio glas da s neba padaju
novčanice od sto dolara.
U ţamoru gomile čuo sam riječ policija. Imao sam najviše nekoliko
minuta da učinim ono što sam morao i nestanem odatle.
Ništa nije rekao. Vidio sam da prati moje misli, ali pokušavao se
otresti toga. Ovo je bilo sporno pitanje: imali su ono po što su došli.
"Prije nego što odletite natrag u grad laţnih kulisa", rekoh, "mo-
ram vam reći da ima još mnogo toga ondje odakle je to stiglo."
"Još mnogo čega?"
"Nemam vam vremena crtati. Govorim o šezdeset kutija Graysonovih
svaštica. Govorim o bilješkama, dnevnicima, pismima, crteţima,
fotografijama. Imam sve što vam padne na pamet."
Kenney je primio vijest kao svjetski pokeraš. No Scofield se počeo
tresti.
"Ah, da", rekoh kao da mi je naknadno sinulo. "Usput sam slučajno
pokupio i Graysonov originalni popis pretplatnika... ako vas
nešto takvo uopće zanima."
46
47
"Ovo nije ona koju sam vidio", reče Scofield. "Ne znam što je
ovo. Mogla bi biti neko ranije izdanje ili varijanta, moţda nekakav
eksperiment koji je Grayson namjeravao uništiti, a nikad nije."
Kenney je pijuckao svoje piće. "Pomalo nas uznemiruje, zato što
znamo da Grayson nije knjige označavao slovima."
"I tako se lov nastavlja", rekoh sa zlobnim cerenjem.
Scofieldove se oči zaţariše. To ga je odrţavalo na ţivotu u njego-
vu sedmom desetljeću. Lov, potraga, ista ona gorljiva pohlepa koja
je Corteza nagnala da se probija kroz vruće i vlaţne prašume kako bi
opljačkao Azteke.
"Ţelim znati sve što se zbilo kad ste vidjeli tog drugog Gavrana i
drţali ga u rukama. Ţelim znati kada se to dogodilo, kako, gdje, tko
je bio upleten i što se poslije dogodilo. I ţelim znati nešto o Pruittu i
odakle se on stvorio."
"Ne razumijem kakve veze išta od toga ima s vama."
"I ja sam u lovu, gospodine Scofield. Lovim ubojicu i nešto mi govori
da vi, dečki, krijete odgovore koje traţim."
48
tjedna. Tada sam se razbolio - što god sam uhvatio u Seattleu opasno
se pogoršalo pa su me drugog dana kod kuće iz opreza smjestili u
bolnicu. Te je noći provaljeno u moju kuću. Odnesena su moja
ponajbolja Graysonova djela."
"Uključujući i Gavrana, siguran sam", rekoh. "Koliko vam je tre-
balo da shvatite kako Pruitt stoji iza toga?"
"Policija je bila iznenaĎujuće djelotvorna. Pruitt je te noći kartao:
četiri druga čovjeka zaklet će se da je kartanje trajalo do zore i
da je iz prostorije izašao samo jedanput ili dvaput na zahod. No od
početka je jedan od detektiva znao da je provalio netko iznutra. Ka-
ko bi i moglo biti drukčije? ... Tko bi drugi znao kako svladati sistem
i tako lako ući? Velik problem bilo je dokazati to... Morali su uhva-
titi počinitelja i natjerati ga da prizna. U četrdeset osam sati ispitali
su sve koji su imali ma i najmanje veze s postavljanjem sigurnosnog
sistema, uključujući i sve Pruittove lokalne kompanjone. Rano trećeg
dana uhitili su sitnog kriminalca po imenu Larson, koji je Pruitta
poznavao godinama. Kad su ga pokupili, još je imao kod sebe jedno
od oruĎa za provalu."
Suho sam se nasmijao. Čak i nakon moje duge policijske karijere
glupost nekih kriminalaca me zapanjuje. Zato su zatvori puni.
"Bio je to odvijač", reče Scofield. "Jedan od onih dodataka na vi-
šenamjenskom noţu, znate, šest pomagala u jednom. Njime je obio
bravice na policama. To je bilo lako: kad je jednom ušao u kuću, a
zatim u knjiţnicu, razvaliti same ormare bilo je relativno jednostavno
- jednostavno je ugurao odvijač u metalnu bravicu i razvalio je.
No odvijač je ostavio zarezotinu identičnu uzorku koji je policija
poslije načinila istim alatom. TakoĎer je ostavio djelomičan otisak
pete u vrtu izvan kuće. Njegova je peta savršeno pristajala. Tek smo
bili pognojili cvjetnu gredicu i ostatak kemikalije naĎen je u rupicama
za čavle na njegovim petama. Gnojivo sam nabavljao iz Njemačke, još
nije bio široko dostupno u Sjedinjenim Drţavama pa je šansa
da se upravo ta smjesa sastojaka naĎe u nekom drugom vrtu bila
prilično mala. Još nismo bili dobili nalaze iz kriminalističkog
laboratorija, no gospodin Larson - i što je još vaţnije, gospodin Pruitt -
sigurno su znali što će pokazati. Larson je bio dvostruki osuĎenik, pa
ga je čekala poduţa kazna. Njegova ţelja za nagodbom svakog je sata
bivala sve veća."
"Da im preda Pruittovu glavu na pladnju."
"Moglo bi se i tako reći."
KIKA
novac koji sam joj bio dao. Nagovorio sam je da ga zadrţi. Mislio sam
da ću tako moţda imati više prava na knjigu ako se ikad
opet predomisli."
Pogledao je okolo od lica do lica. "Zatim je izašla. Nikad nam se
više nije javila."
Dugo nitko ništa nije rekao.
"Baš kao Dillinger", rekao sam.
Činilo se da nitko od njih ne zna o čemu govorim.
"Vi i John Dillinger", rekoh. "Obojicu je sredila ţena u crvenom."
49
50
51
Čekao sam, ali nije došao. Na kraju sam krenuo prema North
Bendu. Bilo je skoro šest sati, gotovo mrak i samo što nije kišilo
kad sam se dovezao do imanja Rigbyjevih i našao dvorišna vrata
otvorena. Sunce je nestalo, a noć se spustila s Kaskadskog gorja,
istiskujući zadnje tračke svjetla prema Pacifiku. Kuća je izgledala
manjom nego što sam je pamtio. Crystal je ostavila svjetlo na trijemu
koje je dvorište obasjavalo nekako prigušenim, gotovo tajnovitim
sjajem. Imali ste osjećaj da će se ronioci spustiti s brda, zaplivati oko
prozora i streha i pitati se kakva to čudna stvorenja tu ţive.
KIKA
U tiskari iza kuće bio je mrak. Iza nje se prostirala livada sve do
šume. Jedno kratko vrijeme, moţda ne više od tih nekoliko trenutaka
samo ove noći, polje je uhvatilo zadnje danje svjetlo na taj poseban
način i raširilo srebrno-plavi pokrov u podnoţju drveća.
Crystal je čula da dolazim i stajala je na vratima. Zaklepetao sam
po stubama, a ona je otvorila vrata.
"Dakle, Janeway, nisam vas očekivala ovdje. Izgledate kao starac."
"Ja jesam starac i svaku minutu sve više starim. Jesu li se policajci
vraćali?"
"Samo jedanput, istu onu noć. Odlučili su da neće prisluškivati
telefon. Izgleda da nisu bili tako zabrinuti zbog vas, kao što se u prvi
mah činilo."
"To je dobro znati. Moţemo razgovarati?"
"Naravno. UĎite."
Kuća je bila mračna, kao i prvu večer kad sam je vidio, osim jedinog
svjetla koje je iz kuhinje dopiralo na hodnik. Ušao sam kao da
sam član obitelji. Ona je ušla iza mene i pokazala na stol, a ja sam
izvukao istu stolicu na kojoj sam sjedio prije.
"Gdje vam je muţ?"
"Radi u radionici."
"Vani nisam vidio nikakvo svjetlo, zato pitam."
"Ne moţete vidjeti svjetlo kad je u straţnjoj sobi."
Natočila je kavu iz lonca na radnoj plohi i ponudila jučerašnje pecivo.
U mikrovalnoj je odmah gotovo, rekla je, i jednako je dobro dan
poslije. Odmahnuo sam glavom da neću, a ona je sjela nasuprot meni,
lica izbrazdana tugom godina. Otpila je mali gutljaj kave, pogledala
me kroz naočale i rekla: "Što vam se vrti po glavi?"
"Nola Jean Ryder. Mogli bismo početi s tim pa odatle krenuti dalje."
Lice joj se nije promijenilo, ali mogao sam osjetiti kako joj srce
počinje tući brzinom sličnoj onoj hidrauličnog čekića.
"Dvadeset godina nisam čula to ime."
"Zaista?"
"Ona ţena koja je napisala knjigu o Darrylu i Richardu htjela me
pitati o njoj. Nisam joj mogla mnogo pomoći. To je nešto o čemu
Gaston, Archie i ja nikad ne razgovaramo."
"Zašto?"
"Nije to bilo nešto što biste nazvali ugodnim druţenjem. To je
nešto što bismo svi radije zaboravili."
KIKA
52
"Samo sam ušetao. Vidio sam svjetlo, ušao, čuo vas kako
telefonirate... Mislio sam sjesti na stol i pričekati da završite."
"Poluslijep sam, a sad više i ne čujem. Što ste naumili?"
"Razmišljao sam o onoj vašoj kolibi."
"Valjda sam rekao da ću vam pokazati tu krasotu, zar ne? Ipak,
nisam vas večeras očekivao."
"Samo sam htio svratiti i vidjeti je 1' ponuda još vrijedi."
"Naravno, zašto ne? Ako budete još nekoliko dana tu..."
"Često odlazite onamo?"
"Više ne, ne kao prije. Danas je preteško zaraĎivati za ţivot; moram
raditi subotom i katkad nedjeljom, a postajem prestar i prespor.
Dvaput ili triput na godinu, to je sve."
Prinio je ruku očima. "PoĎimo u radionicu. Ovo jako svjetlo me
ubija."
Pošao sam za njim i naslonio se na dovratak, drţeći ruke u dţepovima
i očima provjeravajući prostoriju. Bila je to radionica vrlo zaposlena
tiskara, zakrčena poludovršenim radovima i ostacima novina od
prošlog tjedna. Dugi komadi novinskog papira bili su istrgnuti i bačeni
na pod. Papir je stajao u kutu naslagan u rolama i u stupovima na
ručnim i transportnim kolicima. Noćna mora nekog vatrogasca,
pomislili biste. Imao je Chandler i Price poput Rigbyjevih, linotip i
stroj za offset koji je bez prekidanja uvlačio novinski papir s
role dugačke pola metra.
Stajao je u sjeni nekoliko metara dalje. "Crystal je rekla da još
pokušavate naći Ellie. Imate li sreće?"
"Zapravo, izmučim se dok natjeram ljude da razgovaraju sa
mnom."
"Moţda pitate krive ljude."
"Ne znam, Archie, pomislili biste da će ljudi koji bi je trebali voljeti
nagrnuti da mi pomognu. Ali čini se da sve njih više zanima da
podilaze taštini mrtvog čovjeka nego da naĎu tu djevojku."
Ovo ga je dobro podbrusilo. Tako sam i mislio.
"Tko to svi? O kome to, do vraga, govorite?"
"Crystal... i Rigby."
"K vragu, pa to je lako razumjeti."
"Onda mi pojasnite."
"Zašto ovdje osjećam nabusitost? Očito je gdje se nalazi njihov
problem ako ste nastupili prema njima kao sada prema meni."
"Mislite, Rigbyjev odnos s Graysonom."
KIKA
"Ali pravi ljudi to prebole. Ili barem prerastu onu svjeţu bol i
nastave sa ţivotom. Ne kaţem da zaboravite čovjeka: moţda ga volite
do smrti. Ali ne iskazujete tu svjeţu bol dvadeset godina."
Nagnuo se natrag, s licem u mraku.
"Dakle, koja je prava priča ovdje? Zašto se Rigby trese svaki put
kad se spomene Graysonovo ime? Zašto se Crystal ponaša zaštitnički
i šuti kao da je sluša Veliki brat? Mislio bi da je čovjek jučer umro."
"Gaston..."
Čekao sam.
"Gaston je mislio da Darryl hoda po vodi. Gotovo doslovno. Zar
nikad niste imali nekog takvog u ţivotu, Janeway?"
Odmahnuo sam glavom. "Imam dovoljno problema s konceptom
pravog boga. Ne traţite da se još bakćem s ljudima bogovima."
"Kako onda očekujete da moţe shvatiti?"
Posegnuo sam u sako gdje sam gurnuo omotnicu pod ruku. Izvukao
sam sjajnu fotografiju i drţao je na svjetlu tako da je moţe vidjeti.
"Moţete li prepoznati ljude na ovoj slici?"
Napravio je cijelu predstavu. Uzeo je sliku i zagunĎao. Nagnuo
se prilično unatrag na svojoj čeličnoj stolici. Stavio je naočale,
zaškiljio i napokon rekao: "Pa, ovo naprijed je Nola Jean Ryder s
rukom oko tog momka."
"Ţelite mi reći da ostale ne poznajete?"
"Ne sjećam ih se."
"Čudno, Archie, zaista čudno. Jer evo još jedne slike na kojoj ste
svi zajedno. Mislim da je ovo vaše lice u kutu i da razgovarate s tim
tipom kojeg se, kaţete, ne moţete sjetiti."
"Ne mogu upamtiti svakog s kim sam ikad razgovarao. Ovo je bilo
davno."
"Probajte s imenom Charlie Jeffords. Sjećate li se sada?"
"To je onaj tip u New Mexicu..."
"U čiju je kuću Eleanor provalila. Sad se sjećate. Moţda uviĎate
zašto me toliko muči činjenica da ste svi vi od početka točno znali
tko je Jeffords. Čim su je uhitili i pojavilo se ime Jeffords, znali ste
zašto je otišla onamo i što je pokušavala saznati. Mogli ste podijeliti
tu informaciju sa mnom kad je mogla nešto značiti, prošli tjedan na
sudu. Ali zbog svojih razloga, svi ste mirno sjedili i pustili da mala
nastrada."
KIKA
"Ni ona nije znala. Tako je rekla ljudima koji su istraţivali poţar.
Mene se ţivo fućkalo za to. Sretan joj put, svi smo mislili. Onda se i
Jonelle odselila."
"Ona i Jeffords zatekli su se u Taosu."
"Očito."
"I završili zajedno."
"To valjda nešto dokazuje. Bajke se ostvaruju ili tako nešto. Jonelle je
uvijek ludo ţudjela za Charliejem Jeffordsom, ali Nola Jean
joj je uvijek otimala muškarce. To joj je bilo prirodno poput disanja.
Mučila je Charlieja Jeffordsa i jadnika sasvim izludjela. Poigravala
se i draţila ga, a nikad mu nije dala ni da je dolje dobro pogleda."
Telefon je zazvonio. Činilo se da se ne ţeli javiti. No obojica smo
znali tko je pa je podigao slušalicu baš kad se uključivala snimka.
"Da", rekao je. "Da, sada je ovdje."
Onda mu je Crystal rekla nešto zbog čega je zinuo.
Drţao je telefon dalje od sebe, pogledao me i rekao: "Moram ovo
preuzeti."
"Naravno."
"Zatvorite vrata, ali nemojte otići. Još nismo završili."
Zakoračio sam u prednju prostoriju i zatvorio vrata. Ništa nisam
mogao čuti. Izgleda da je samo Crystal govorila.
Pogledao sam stol i Eleanorino pismo. Uzeo sam ga i stavio u
dţep.
Što je mali savezni zločin na ovom stupnju igre? pomislio sam i
izašao.
Prešao sam ulicu i stao na mračno mjesto izmeĎu zgrada. Gledao
sam pročelje njegove radionice i čekao. Činilo se da se dugo zadrţao
ondje straga. Kad je napokon izašao, učinio je to polako. Došao je
do ulaznih vrata i zatim van na pločnik.
"Janeway", zazvao je na praznoj ulici.
Nisam se pomaknuo.
"Janeway!"
Uskočio je u kamion i odvezao se, ostavivši vrata širom otvorena.
Pustio sam ga da dobro odmakne. Nisam se brinuo. Znao sam kamo
ide.
KIKA
53
Archie, pisala je. Opet sam to učinila. Uzela sam jednu od knjiga
misleći da ću je za koji dan vratiti. Onda su me uhitili, a knjiga je
još u mom autu, umotana u ručnik ispod prednjeg sjedala. Znam,
upzorio si me na to, ali čini se da on nikad ne primijeti da ih nema, a
meni je život vedriji kad imam jednu uz sebe. Toliko ih volim. Kad bih
barem mogla ljude tako voljeti, ali ne mogu. Te me knjige nikad ne
razočaraju.
Vječno su lijepe i istinite, u središtu su mog života otkad znam za sebe.
Čak i kad sam daleko, samo saznanje da su tamo diže me s dna i čini
da opet poletim. Sama mogućnost da bi ih mogao uništiti ispunjava
me očajem. Mislim da bih umrla kad bi se to dogodilo, osobito ako bi
uzrok bila neka moja glupost. Zato te molim da uzmeš knjigu i vratiš
je natrag u sobu tako da ne primijeti da je nema. Evo mojih ključeva
da možeš ući. Misli sretne misli i smiješi se za mene.
Volim te.
Ellie.
Stotine...
Stotine!
I sve su bile Gavran.
Disneyland Gavrana, red za redom, elegantno uvezanih i savršena
izgleda, svi isti, svi drukčiji. Neki tako različiti da su se naoko rugali
drugima zbog njihove istovrsnosti.
Smiješne misli prolete vam kroz glavu.
Eureka!
Dr. Livingstone, pretpostavljam...
I Stewart Granger, ţiv zakopan u onoj afričkoj planini puţe do
odaje s blagom s bakljom iznad glave i čudesnošću otkrića na usnama.
Rudnici kralja Solomona!
Tako sam se osjećao.
Uzeo sam jednu knjigu i otvorio je na naslovnoj stranici.
1969.
Pogledao sam još jednu.
1969.
Još jednu... i još jednu... i još jednu...
1969...
...1969...
...1969...
Godina zauvijek zamrznuta, bez krivo napisanih riječi.
U ovom poslu se trudim da ne nagaĎam previše. Tako se pogriješi.
No vjerojatno se sa sigurnošću moglo reći da sam pronašao
Graysonova Gavrana.
54
Nisam se mogao otresti ushita niti otjerati čovjeka bez lica koji je
to stvorio. Stajao sam na mračnim ulaznim vratima i gledao ku-
ću, ne znajući što da učinim. Zatim me stresao drugi dojam i morao
sam se vratiti da još jedanput pogledam. Soba je sada bila drukčija,
promijenjena u nekoj vrsti treperave mistične mješavine. Bila je ţiva
i rasla je, još ni blizu onoga što je ţeljela postati. Prije dvadeset godina
bila je prazna. Tada je stigla prva knjiga i ţivot je započeo.
KIKA
55
i svi su to znali. A nitko bolje od njega samog. Nitko nije mogao reći
da je taj čovjek imao ma i jedan sretan dan u cijelom svom bijednom
ţivotu. Mrzio je brata, ali ga je i volio. Zbog onog što mu je učinio
čas je skakao od radosti, a čas prezirao sam sebe. No bilo je učinjeno,
a takvo nešto ne moţeš popraviti. Nije to mogao isprati sa savjesti -
nikad neće smoći hrabrosti da prizna. Srušio je bratov san, uništio
njegovu viziju i razorio njegovo remek-djelo. Godinama je to
planirao, vjerojatno otkad je Grayson odlučio stvoriti još jednog
Gavrana. Znamo da je razmišljao o tome barem dvije godine prije
samog čina: njegove bilješke o Svraki potječu iz 1967., a tada piše o
tome kao da je već učinjeno. Sada je to učinio i bilo mu je drago, ali
na kraju si nije mogao oprostiti. Dobio je što je htio, no još je imao
dovoljno bijesa da povuče Graysonovu tiskaru sa sobom."
Neki se gradić pojavio na mokroj cesti. Vidio sam znak za U.S. 2,
a ona je skrenula desno prema istoku.
"Tu je priča trebala završiti", rekoh, "ali njezini mračni dijelovi
tek počinju. Knjiga Laure Warner vratila se u North Bend. DogaĎaji
su brzo slijedili jedan za drugim - knjiga je mogla stići dan ili dva
prije ili poslije poţara, ili moţda baš taj dan. U svakom slučaju, kod
Graysona je vladao kaos, a sve se vrtjelo oko te jedne knjige. Knjiga
je stigla, podigla ju je Nola Jean Ryder i dala sestri na čuvanje.
NagaĎam da je Nola uzela knjigu prije nego što je itko znao da je
ondje.
Tada se dogodilo nešto, ne znam što, zbog čega je nestala s lica
zemlje. Razmisli trenutak o tome. Nešto se dogodilo, ne znamo što. I
to je nagnalo našeg ubojicu na lančanu reakciju koja još traje."
"Ubio ju je."
"To i ja mislim. Ona je bila prva ţrtva. To ga je pokrenulo i otada
se pozdravio s pameću."
"Ubio ju je", ponovila je Trish. Glas joj je bio čudna mješavina
sigurnosti i sumnje. "Imaš li kakvih dokaza?"
"Ne mnogo, još ne. Ništa što bi se bez tijela moglo podastrijeti sudu.
No tvrdnja i dalje nosi priličnu teţinu. Postavimo pitanje drukčije.
Kakve dokaze imamo da je ţiva? Nikakve. Nema je dvadeset godina,
tri puta dulje nego što zakon zahtijeva za pretpostavku smrti.
Tih sedam godina čekanja nije se ustalilo u zakonu tek tako. Kad
ljudi nestanu tako dugo bez ikakva traga ili razloga, gotovo su uvijek
mrtvi. Vraški malo njih se opet pojavi ţivo. Dodajmo tome činjenicu
da je Nola bila sebična i pohlepna - znaš da bi se vratila po tu knjigu
KIKA
56
tim parkirnim svjetlima neću vidjeti ni prst pred nosom", rekla je.
No nismo se usudili naše konačno prilaţenje učiniti svjetlijim.
"Da vidimo u kakvu je stanju radio", rekla je.
Podigla je mali prijenosnik s kukice, pritisnula gumb i rekla, "Auto
šest zove ured, auto šest zove ured."
Statika je preplavjela auto.
Uzdahnula je i pokušala ponovno.
Ništa.
"Bez uvrede, dušo", rekla je, "ali ne sjećam se da sam se ikad osjećala
ovako sama."
"Krenimo dalje."
Lagano je prešla autom preko izbočine. Cesta je naglo ponirala
na desno pa sam se upro nogom u vrata i naslonio na nju da je zadrţim
u istom poloţaju za upravljačem. Ispravili smo se i zatim opet
nagnuli. Donji trap je grebao po kamenju dok smo prelazili preko
dna dubokih rupa. Opet smo se uspinjali, Trish je bila zgrbljena nad
upravljačem, boreći se sa sjenama i utvarama kojih prije nije bilo tu.
Parkirna svjetla nisu bila mnogo bolja od ničega. "Boţe, sad više ne
vidim ni cestu", rekla je. "Ne znam koliko ću još moći ovako."
"Stani malo."
Stala je, a ja sam joj rekao da ću izaći i voditi je pješice. To joj se
nije svidjelo, ali ni ovo joj se nije sviĎalo. Uzeo sam bateriju, otvorio
vrata i zakoračio na kameniti obronak. Nisko raslinje gusto je raslo
na kosini ispod mene: mogao sam vidjeti njegov gotovo neprobojni
pokrov u blijedom odsjaju parkirnih svjetala. Kiša je bila postojana,
ali slaba: uopće mi nije smetala. Upalio sam bateriju i pokazao joj
kamo da ide, hodajući polako metar ispred nje. Tlo se opet uzdizalo
pa smo nastavili polako i postupno napredovali prema vrhu.
Nešto je bljesnulo meĎu drvećem. Ugasila je svjetla, a ja sam pi-
pajući došao natrag do auta.
Sjedili smo u mraku i slušali kako kiša lagano bubnja po krovu.
"Izgleda da je netko kod kuće."
57
I sad je bio ovdje. Osjetio sam kako mi ruka lagano podrhtava, nimalo
svojstveno meni. Pripišite to mraku: još ga nisam mogao vidjeti i
naprezao sam se protiv noći, trudeći se da ne počinim onu veliku
fatalnu pogrešku. Bili smo nekoliko metara jedan od drugog,
mikroorganizmi, smrtni neprijatelji koji bi se poubijali kad bi slučajno
naletjeli jedan na drugog dok plutamo kroz jušast eter koji čini naš
svijet.
Ništa se nije čulo. Drečava truba prestala je postojati. Zna se to
dogoditi kada stalno trubi, bez obzira koliko glasna bila.
Polagao sam svoj ţivot na jedan pucanj u tami.
Budi Bog s tobom, pomislio sam i otvorio vatru.
Pola sekunde prije nego što je pištolj opalio proţela me kobna
sumnja. Prekasno, poţelio sam opozvati pucanj. Umjesto toga sam
ispucao još jedan, pretrpio njegovu uzvratnu vatru i padina je buknula
u uţasnoj bici u mraku. Svalio sam se dolje - nisam se sjećao pada,
nisam znao jesam li pogoĎen ili sam se poskliznuo na mokrom
obronku. Nešto tvrdo me udarilo po glavi. Prevrnuo sam se na leĎa i
tada shvatio da mog pištolja nema, a on još stoji. Sada se pojavilo
svjetlo i poskakivalo iznad mene. Vidio sam mu cipele, čuo sam
škljocaj pištolja kad je udarna igla pala na prazan okvir za metke,
vidio sam kako čvrsto u drugoj ruci drţi kladu kojom me udario.
Ispustio je pištolj i potegnuo noţ. Pokušao sam se uspraviti na noge,
ali nisam sasvim uspio. Podignuo sam se na jedno koljeno i pao poput
ošamućena boksača kojeg su nokautirali. Nadvio se nad mene, a
onda je nešto došlo iz mraka i udarilo ga.
Trish.
Nije tu bilo neke borbe. Svjetlo je palo u travu, a oni su se borili
iznad njega. Snaţno joj je zario noţ u trbuh. Uhvatila se rukama,
okrenula na drugu stranu i, nevjerojatno, opet se okrenula i napala ga.
Ubo ju je u bok i ovaj put je pala.
Kupila mi je mnogo vremena, petnaest sekundi.
Pridigao sam se na jedno koljeno s pištoljem u ruci i raznio mu
srce.
KIKA
58
59
Sjedio sam u postaji s one strane stola s koje sjede počinitelji kad
sam napokon upoznao Quintanu. Ušao je u prostoriju sa šalicom koja
KIKA
"Dobar si."
Već je imao prednost u toj igri.
Upitao sam ga kako mu je ime.
"Shane", rekao je, izazivajući me da mi se ne svidi.
No nisam mogao ostati ozbiljan. "Shane Quintana!"
"Vidim da si odrastao u bjelačkom dijelu grada gdje se sva smeĎa
djeca moraju zvati Jose."
"Shane Quintana."
"Dali su mi ime po Alanu Laddu. Klinci danas i ne znaju tko je
bio Alan Ladd." Pojačao je ehicano naglasak u glasu i rekao: "Ej,
čovječe, Shane je bio strašan hombre, ha? Nabio je Jacku Palanceu
muda u blato i naprašio ga po gringo guzici."
"Mislim da je bilo obrnuto. A Shane je takoĎer bio gringo."
"Ne zajebavaj se sa Shaneom, Janeway. Još te mogu strpati u zatvor."
"To je tvoj veliki izazov u svijetu knjiga, Quintana. Shane. NaĎi
taj biser i zaradit ćeš gotovo dvije tisuće."
Otišli smo na jedno mjesto koje je znao i igrali bilijar. Nijedan od
nas ne bi nikad izmamio grašku znoja Minnesota Fatsu10, ali dobro
smo izmučili jedan drugog. Imao je biper za pojasom, no nitko ga nije
zvao. Mogao sam pretpostavljati da je Trish ţiva i drţi se.
Kasno te noći opet smo završili u postaji u središtu. Mallory je još
bio tamo, tipkajući s dva prsta papirologiju na starom pisaćem stroju.
Sjedili smo i razgovarali. Na koncu je Mallory postavio presudno
pitanje.
"Što ćeš poduzeti?"
Mislio je u vezi sa mnom.
Quintana je slegnuo ramenima. "Razgovarat ću sa šefom. Ne
znam, Stan, ne vidim da imamo previše dokaza da pokrenemo slučaj
protiv ovog čovjeka."
Mallory mu je uputio sigurno-se-šališ pogled.
"Vidjet ćemo što će šef reći sutra", rekao je Quintana.
Uskoro je Mallory otišao. Quintana reče: "Bit će čudo ako te izvučem
iz ovog sranja. Ni čarobnjak Merlin ne bi uspio."
Slijedio sam ga u susjednu prostoriju. Sjeo je za stol s video opremom.
"Danas sam razgovarao s gĎom Rigby. Zanima te?"
"Naravno."
Ubacio je kasetu u napravu i Crystalino izmučeno lice pojavilo se
na ekranu. "Većina ovoga je rutinska. Stvari koje već znaš. Pravo
iznenaĎenje nalazi se na kraju."
KIKA
KRAJ
KIKA
19.09.2010.