Gnali

blago potonulog broda

iz 16. stoljea
Izbor iz zbirke
Teret potopljenog broda iz 16. stoljea
Zaviajnog muzeja Biograd na Moru

HRVATSKI POVIJESNI MUZEJ

Zagreb, 2013.

ZAHVALA

Zahvaljujemo Ireni Radi Rossi, jednoj od voditelja projekta Brodolom kod Gnalia ogledalo renesansne Europe
koja se odazvala pozivu na suradnju od samog poetka rada na izlobi te nam je zajedno sa svojim suradnicima Maurom Bondiolijem, Zdenkom Brusiem, Filipeom Vieira de Castrom, Lovorkom orali i Mariangelom Nicolardi
ustupila najnovija saznanja temeljena na recentnim arhivskim istraivanjima.
Zahvaljujemo Sofiji Petricioli na informacijama te susretljivosti koju nam je iskazala za vrijeme pripreme izlobe.
Zahvaljujemo ravnateljici eljki Bosnar Salihagi i MoraniVouk iz Tiflolokog muzeja u Zagrebu te Sanji Frajtag,
ravnateljici Knjinice Hrvatskog saveza slijepih, na velikodunoj suradnji u pripremi dijela izlobe koji je prilagoen slijepim i slabovidnim osobama.
Zahvaljujemo Mariu Braunu, ravnatelju Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu te djelatnicima Hrvatskog
restauratorskog zavoda u Zagrebu Marijani Galovi, Sandri Luci Vujii i Antoniu erbetiu na izvrenom pregledu predmeta od drva, metala i tekstila iz zbirke Teret potopljenog broda iz 16. stoljea u Zaviajnom muzeju
Biograd na Moru i uputama za njihov siguran transport te pripremu za izlaganje u Hrvatskom povijesnom muzeju.
Zahvaljujemo Zrinki Znidari iz Arheolokog muzeja u Zagrebu na izvrenom pregledu predmeta od stakla i
pripremi za njihovo izlaganje u Hrvatskom povijesnom muzeju.
Zahvaljujemo Damiri Toli iz Konzervatorskog odjela u Zadru pri Ministarstvu kulture RH na ustupljenoj dokumentaciji i fotografijama iz podvodnih arheolokih istraivanja lokaliteta Gnali 1967. 1973. godine, te na dokumentaciji i fotografijama predmeta otuenih s nalazita 60-ih godina 20. stoljea.
Zahvaljujemo Neveni toki iz Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar na ustupljenim fotografijama iz podvodnih arheolokih istraivanja lokaliteta Gnali iz 1967., 1968. i 1973. godine.
Zahvaljujemo ravnatelju Arheolokog muzeja Zadar Smiljanu Glueviu na ustupljenoj dokumentaciji o izlobama, predmetima i nalazitu koju je sakupila Sofija Petricioli.
Zahvaljujemo ravnateljici Pavici Vila i ivu Baiu iz Dubrovakih muzeja na ustupljenim fotografijama dubrovakog galijuna iz 16. stoljea.
Zahvaljujemo Ireni Lazar iz Primorskog sveuilita u Kopru (Slovenija) na dozvoli za koritenje crtea iz publikacije The Glass from the Gnali Wreck iz 2006. godine.
Zahvaljujemo Etnografskom muzeju u Zagrebu na posuenom popratnom materijalu za izlobu.
Zahvaljujemo Gojku Lambai, ravnatelju Muzeja grada ibenika, na pomoi u pripremi izlobe.
Zahvaljujemo privatnim posuditeljima iz Pakotana i Biograda na Moru.
Zahvaljujemo Vladimiru Brnardiu i Ljerki Vinar iz Redakcije informativno-dokumentarnog programa HTV-a
koji su nam omoguili uvid u TV prilog o Gnaliu iz 1976. godine.
Zahvaljujemo Davidu Ruffeu sa Sveuilita Texas A&M, na lekturi dijela engleskog teksta i korisnim sugestijama.
Zahvaljujemo Iliji Ceroviu i Miodragu Zupancu, urednicima Radiotelevizije Srbije, na dokumentarnom filmu Galija Gnali iz arhive Srpske radiotelevizije, te Sveuilitu u Zadru na doputenju koritenja kadrova filma u katalogu.
Zahvaljujemo takoer Gordani Karovi iz Muzeja nauke i tehnike u Beogradu, koja je pomogla pri ostvarivanju
prvih kontakata na tu temu.
Zahvaljujemo svim suradnicima.

HRVATSKI POVIJESNI MUZEJ

KATALOG IZLOBE

Gnali
blago potonULog broda
iz 16. stoljea
Izbor iz zbirke
Teret potopljenog broda iz 16. stoljea
Zaviajnog muzeja Biograd na Moru
Izloba je ostvarena u suradnji sa Zaviajnim muzejom Biograd na Moru.
Hrvatski povijesni muzej, 20. lipnja 2013. - 18. svibnja 2014.

CROATIAN HISTORY MUSEUM

EXHIBITION CATALOgUE

Gnali
Treasure of a 16th Century Sunken Ship
Selection from the Cargo of a 16th Century Sunken Ship collection
OF THE Biograd na Moru Heritage Museum

The exhibition is realized in cooperation with the Biograd na Moru Heritage Museum.
Croatian History Museum, June 20th 2013 - May 18th 2014

KATALOG I IZLOBA FINANCIRANI SU SREDSTVIMA

MINISTARSTVA KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE I
GRADSKOGA UREDA ZA OBRAZOVANJE, KULTURU I PORT
GRADA ZAGREBA

NAKLADNIK / PUBLISHER
Hrvatski povijesni muzej
ZA NAKLADNIKA / FOR THE PUBLISHER
Ankica Pandi
UREDNITVO / EDITORIAL BOARD
Ana Filep
Ela Jurdana
Ankica Pandi
UVODNI TEKSTOVI / INTRODUCTORY ARTICLES
Mauro Bondioli
Gorka Bouli
Zdenko Brusi
Filipe Vieira de Castro
Lovorka orali
Ana Filep
Ela Jurdana
Mariangela Nicolardi
Irena Radi Rossi
KATALOKE JEDINICE / CATALOGUE ENTRIES
Ana Filep
Ela Jurdana
KONZULTANTICA / CONSULTANT
Irena Radi Rossi
FOTOGRAFIJE / PHOTOGRAPHS
Ivana Asi
Ante Brkan
Marino Brzac
Pierre Drap
Jerko Domani
Boidar Gjuki
Sebastian Govorin
Robert Moskovi
Mariangela Nicolardi
Archivio di Stato di Venezia
Dubrovaki muzeji Dubrovnik
Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar
Ministarstvo kulture RH, Konzervatorski odjel u Zadru
University of Minnesota Library
Zaviajni muzej Biograd na Moru

AUTORICE IZLOBE /
AUTHORS OF EXHIBITION
Ana Filep
Ela Jurdana
SURADNICI NA IZLOBI /
EXTERNAL COLLABORATORS
Gorka Bouli
Draenko Samardi
LIKOVNI POSTAV / EXHIBITION DESIGN
Nikolina Jelavi Mitrovi
TAKTILNI MODELI / TACTILE MODELS
Mirana Jui
VIDEO I MULTIMEDIJA /
VIDEO AND MULTIMEDIA
Marino Brzac
Sebastian Govorin
Zdenka inki
DIZAJN ZVUKA / AUDIO DESIGN
Vjeran alamon
AUDIO ZAPIS / AUDIO RECORDING
eljka Bosnar Salihagi
KORESPONDENCIJA S INOZEMSTVOM /
INTERNATIONAL CORRESPONDENCE
Maja Mladinov
VODITELJ TEHNIKIH POSLOVA /
HEAD OF THE TECHNICAL SET-UP
Ozren Soli
RASVJETA / LIGHTING
Ivica Tarle
TEHNIKI POSTAV / TECHNICAL SET-UP
Hrvatski povijesni muzej

DIZAJN OVITKA / COVER DESIGN

Nikolina Jelavi Mitrovi
DIZAJN KATALOGA / CATALOGUE DESIGN
Ana Filep
KAZALO / INDEX
Matea Brstilo Reetar
Ana Filep
LEKTURA / PROOFREADING
Silvija Brki Midi
KOREKTURA / CORRECTIONS
Matea Brstilo Reetar
PRIJEVOD / TRANSLATION
Apostrof d.o.o.
TISAK / PRINTING
Denona d.o.o.
NAKLADA / PRINT RUN
500

Copyright Hrvatski povijesni muzej 2013.

Sva prava pridrana.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i
sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 845185
ISBN 978-953-6046-48-5

SADRAJ

Uvodna rije
FOREWORD
Ankica Pandi

10

Uvodna rije
FOREWORD
Draenko Samardi

12

Izloba Gnali blago potonulog broda iz 16. stoljea

u Hrvatskom povijesnom muzeju
THE EXHIBITION GNALI TREASURE OF A 16th CENTURY SUNKEN SHIP
IN THE CROATIAN HISTORY MUSEUM
Ela Jurdana

15

ZBIRKA TERET potopljenog broda iz 16. stoljea

ZAVIAJNOG MUZEJA BIOGRAD NA MORU
THE CARGO OF A 16th CENTURY SUNKEN SHIP
COLLECTION OF THE BIOGRAD NA MORU HERITAGE MUSEUM
Gorka Bouli

37

PRILOG DOKUMENTIRANJU ZBIRKE TERET potopljenog broda iz 16. stoljea

ZAVIAJNOG MUZEJA BIOGRAD NA MORU
A CONTRIBUTION TO THE DOCUMENTATION OF THE COLLECTION CARGO OF A 16th
CENTURY SUNKEN SHIP IN THE BIOGRAD NA MORU HERITAGE MUSEUM
Ana Filep

51

Brodolom kod Gnalia ogledalo renesansne Europe

THE SHIPWRECK OF GNALI MIRROR OF RENAISSANCE EUROPE
Irena Radi Rossi, Mauro Bondioli, Mariangela Nicolardi,
Zdenko Brusi, Lovorka orali, Filipe Vieira de Castro

65

Katalog
Brodska oprema
Sirovine, poluproizvodi i ambalaa
Mjedeni svijenjaci
upotrebni I Ukrasni predmeti
Predmeti od stakla
Okovana krinja i njen sadraj
bibliografija, Literatura I DOKUMENTACIJA
odabrani dokumenti
Popis ilustracija u uvodnim tekstovima
LIST OF ILLUSTRATIONS IN INTRODUCTORY ARTICLES
Popratni materijal na izlobi
Kazalo

99
109
115
125
133
157
163
167
169
172
173

UVODNA RIJE
FOREWORD

Hrvatski povijesni muzej je u proteklih pedeset i vie

godina, u razdoblju javnog djelovanja muzeja u baroknoj palai Gornjega grada u Zagrebu, priredio
niz uspjenih izlobenih projekata. Predstavljene
su velike povijesne teme kao i ope kulturoloke
koje su, gotovo redovito, prezentirale povijest hrvatskih zemalja. Druge kulture i povijest drugih naroda
predstavljali smo naim posjetiteljima brojnim gostujuim izlobama u programu redovne meumuzejske
suradnje.
Izloba Gnali blago potonulog broda iz 16. stoljea
koju otvaramo 20. lipnja 2013. godine, samo nekoliko dana prije negoli Hrvatska postane 28. lanica
Europske unije, nastala je u suradnji sa Zaviajnim
muzejom Biograd na Moru. Prezentiramo podmorski nalaz u kojemu su sauvani raznovrsni umjetniki
i obrtniki proizvodi izraeni potkraj 16. stoljea u
radionicama vie europskih zemalja, od Sredozemlja
do sjevera Europe. Izloba svjedoi gospodarsku povezanost europskih drava u podruju proizvodnje,
trgovine i pomorstva te daje uvid u svakodnevni ivot
kasnorenesansnog vremena.
Dragocjena graa izronjena iz podmorja u nekoliko
istraivakih kampanja poevi od 1967. godine, prvotno je zbrinuta u Narodnom muzeju u Zadru. Od
osnivanja samostalne muzejske ustanove u Biogradu
na Moru oprema i teret potonulog broda iz 16. stoljea muzejska su graa Zaviajnog muzeja Biograd
na Moru, koja je dijelom prezentirana na stalnoj
izlobi. Poetkom 1971. godine dio grae predstavljen je zagrebakoj publici, u Muzeju za umjetnost i
obrt na izlobi pod naslovom Blago s morskog dna
izloba predmeta s potopljenog broda iz kraja 16.
stoljea.
Predmeti od stakla, kao najbrojnija skupina u podmorskom nalazu, prezentirani su posljednjih godina
u nekoliko izlobenih projekata. Unato tomu, te injenici da se radi o jednom od najznaajnijih podmorskih nalaza u Jadranskom moru, a po pojedinim
predmetima jedinstvenom u svijetu, naoj iroj javnosti kao i dijelu strunih krugova ova je iznimna
zbirka gotovo nepoznata.

10

The Croatian History Museum has organized a series of

successful exhibition projects over the past half-century
since it has been engaged in public museum activity in a
Baroque palace in Zagrebs historic Upper Town. Both
major historical and general cultural themes have been
presented which regularly highlighted the history of the
Croatian lands. We showed visitors other cultures and the
history of other nations in numerous guest exhibitions held
under a program of regular inter-museum cooperation.
The exhibition Gnali Treasure of a 16th Century Sunken Ship, which we are opening on 20 June 2013, just a few
days before Croatia becomes the twenty-eighth member
of the European Union, emerged as result of cooperation
with the Biograd na Moru Heritage Museum. It presents
the undersea site at which a diversity of objects had been
preserved: arts and crafts products made near the end
of the 16th century in the workshops of many European
countries, from the Mediterranean to northern Europe.
The exhibition testifies to the economic ties between European countries in the areas of manufacturing, trade and
seafaring, and provides insight into everyday life in the
late Renaissance.
The invaluable materials removed from the seabed in several research campaigns, beginning in 1967, were initially
held in the National Museum in Zadar. After the establishment of an independent museum institution in the
town of Biograd na Moru, the equipment and cargo of the
16th century sunken ship became the museum inventory
of the towns Heritage Museum, which is partly presented
in a permanent display. In early 1971, a portion of these
materials were shown to the public in Zagreb, in the Museum of Arts and Crafts, in an exhibition entitled Treasure from the Sea Bottom An Exhibition of Objects from
a Late 16th Century Sunken Ship.
The glassware, as the largest group of underwater finds,
has been presented in several exhibition projects in recent
years. Even so, and despite the fact that Gnali is one of
the most important underwater sites in the Adriatic Sea
and even unique in the world in terms of certain objects
this exceptional collection remains virtually unknown
to the wider public and even in certain scholarly circles.
Why is the shipwreck at Gnali so important? The 16th

Zato je brodolom kod Gnalia vaan? U 16. stoljeu

dolazi do poleta pomorstva i brodogradnje o kojoj se
vrlo malo zna. Sustavno istraivanje nalaza pruit e
potpuno nova saznanja o tome.
Suoeni s injenicom da o zbirci od 20.000 predmeta, izvaenih iz podmorja gotovo etiri stoljea nakon potonua broda, skrbe samo ravnatelj i kustosica
Zaviajnog muzeja Biograd na Moru, odluili smo u
suradnji s njima prezentirati ovu udesnu zbirku u
Hrvatskom povijesnom muzeju. Izloba e javnosti
podastrijeti originalne predmete iz 16. stoljea i dati
presjek kroz sadrinu jednog obinog svakodnevnog trenutka i mjesta historije, kako je to nadahnuto
napisala konzervatorica Ksenija Raduli u asopisu
Vrulje 1970. godine.
Pria je to o nakrcanom trgovakom brodu koji je
zaplovio iz Venecije u jesen 1583. godine prema Carigradu i doivio havariju u biogradskom akvatoriju,
gdje je njegova plovidba bila i okonana. Pod morem,
na dubini od tridesetak metara ostala je, u znatnom
dijelu zauujue sauvana, roba predmeti svakodnevne upotrebe igle, naprnjaci, britve, kare, naoale, ogledala, a uz njih i mjedeni lusteri, bala finog
svilenog damasta, prozorska stakla za harem sultana
Murata III. te velika koliina staklenih posuda, od
jednostavnih aa svakodnevne upotrebe do elegantnih vreva muranskih majstora staklara. Uz gotove
proizvode brod je prevozio i dragocjene sirovine te
poluproizvode za daljnju preradu.
U realizaciji izlobe sudjelovali su brojni suradnici te svima u ime Hrvatskog povijesnog muzeja
iskreno zahvaljujemo. Ovdje bismo ipak posebice
zahvalili gospoi Sofiji Petricioli koja nam je dala
vrijedne podatke o prvim istraivanjima brodoloma
kod Gnalia, prof. dr. Zdenku Brusiu i docentici dr.
Ireni Radi Rossi te timu njihovih suradnika istraivaa, koji u katalogu nae izlobe prvi put objavljuju nova saznanja temeljena na recentnim arhivskim
istraivanjima.

century saw a boom in seafaring and shipbuilding about

which very little is known. Systematic research into the finds
will provide entirely new insights into these aspects.
Confronted with the fact that a collection of 20,000 objects, removed from the seafloor almost four centuries
after the ship sank, is being cared for by just two people,
the director and curator of the Biograd na Moru Heritage Museum, we decided to establish cooperation with
them in order to present this amazing collection in the
Croatian History Museum. The exhibition will show visitors original objects from the 16th century and a crosssection through the content of an ordinary, everyday moment and place in history, as conservation expert Ksenija
Raduli wrote with such great inspiration in the journal
Vrulje in 1970.
This is the story of a heavily-laden merchant ship which set
sail from Venice in the autumn of 1583 en route to Constantinople, and then experienced a shipwreck in the waters off of Biograd, where its voyage ended. Under the sea,
at a depth of roughly thirty meters, the goods remained,
in large part almost miraculously preserved: items of
everyday use, such as needles and pins, thimbles, razors,
scissors and mirrors, but also brass lighting elements, a bale
of fine silk damask, window panes for the harem of Sultan Murad III, and a large quantity of glass vessels, from
simple cups for everyday use to elegant tankards made by
the master glassmakers of Murano. In addition to finished
products, the ship was also carrying valuable raw materials
and semi-products for further processing.
A number of associates participated in the preparation
of the exhibition, and on behalf of the Croatian History
Museum we would like to convey our sincerest gratitude
to all of them. Here, however, we would like to extend
particular thanks to Sofija Petricioli, who gave us valuable
data on the first research into the shipwreck at Gnali,
Prof. Zdenko Brusi, Ph.D., and Irena Radi Rossi, Ph.D.,
and their team of associate researchers, who shared some
new insights gained from recent archival research, which
is now being published for the first time in our catalogue.

Ankica Pandi,
ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja

Ankica Pandi,
director of the Croatian History Museum

11

UVODNA RIJE
FOREWORD

Kada se u drugoj polovini 20. stoljea pronijela vijest

kako je u Pamanskom kanalu kod Biograda na Moru
pronaen potonuli brod, bila je to prava senzacija. Novinske stranice bile su prepune naslova poput ovih: Otkriveno neprocjenjivo kulturno-historijsko blago; Sutra
vaenje mletake galije s dna Jadrana; Na galiji zlato;
Galija (konano) u pravim rukama; Potonula galija ratni brod; Galija nije galija? Uistinu, bijae to udarna
vijest danima i mjesecima.
urno se pristupilo radu i provedeno je vie podvodnih arheolokih istraivanja. Na kraju, ova pria oko
Gnalia pokrenula je i novu znanstvenu disciplinu
(podvodna arheologija) na ovim naim podrujima.
Nekoliko tisua predmeta izvaeno je iz mora i oni se
uvaju u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru. Jedan
manji dio je izloen i prezentiran javnosti u muzejskoj
zbirci koja je jednostavno nazvana Teret potopljenog
broda iz 16. stoljea.
Teko bi bilo nabrojiti sve aktivnosti koje su poduzimane s ciljem popularizacije tako vanoga otkria i
podmorskoga nalazita. Gnali je privukao i privlai
brojne istraivae, pojedince i skupine. Predmeti iz
Gnalia proputovali su vei dio Europe i gostovali u
Zagrebu, Ljubljani, Beogradu, Veneciji, Trentu, Austriji i svugdje su izazvali oduevljenje svojom ljepotom
jer su tako vjerno sauvali svoju mladost i svjeinu
iako su stari nekoliko stotina godina.
Pria oko potonuloga broda kod Gnalia ve odavno
je nadila sebe, tako da je stara postojbina u postojeoj zgradi ve poodavno postala pretijesnom da bi
primila u svoja njedra sve ono to je prevozio brod
koji je plovio Pamanskim kanalom. Zbog skuenosti
prostora nemogue je pokazati svu ljepotu izvaenoga

12

In the latter half of the twentieth century, the news that a

sunken ship was found in the Paman Channel near the
mainland town of Biograd na Moru caused a genuine
sensation. The newspaper headlines reflected the excitement: Invaluable cultural/historical treasure discovered;
Venetian galley to be raised from Adriatic seafloor tomorrow; Gold on the galley; The galley (finally) in the
right hands; Sunken galley war ship; The galley isnt
a galley? It was truly top news for days and even months.
The response was rapid, and underwater archaeology research was conducted on several occasions. Ultimately,
this story surrounding Gnali initiated a new scholarly
discipline (underwater archaeology) in this region.
Several thousand artefacts were extracted, and they are
now held in the Biograd na Moru Heritage Museum. A
smaller portion of these has been placed on exhibit and
presented to the public in the museum collection simply
called Cargo of a 16th Century Sunken Ship.
It would be difficult to count all of the attempts and activities undertaken with the objective of popularizing such
a significant discovery and undersea site. Gnali attracted
and still attracts numerous researchers, both individuals
and groups. Gnali (excavated artefacts) has travelled the
length and breadth of Europe and made guest appearances
in Zagreb, Ljubljana, Belgrade, Venice, Trento, and Austria,
and everywhere it has aroused delight with the beauty of
its exhibits, which have so faithfully preserved their youth
and vitality despite being several hundred years old.
Gnali and the story surrounding the sunken ship have
long since outgrown themselves, so that its old home in
the existing building has long been too constricted to
accommodate everything conveyed by the ship which
once sailed the Paman Channel. In the narrow confines

ZAVIAJNI MUZEJ BIOGRAD

NA MORU

materijala (stakla, mjedi, kositra, dijelova lustera i

svijenjaka, naoala, kara, a tek damasta i prie oko
eljezne krinje u kojoj je skoro etiri stotine godina
bio zatvoren i ostao sauvan te i danas plijeni svojim
vezovima i svojim istkanim nitima, a od kojega su
dame i gospoe novoga vijeka izraivale svoje skupocjene haljine i u njima se epirile po dvorovima i
po haremima.
Posljednjih godina Gnali je opet postao hit. Ponovno
putuje i predstavlja hrvatsko kulturno naslijee po svijetu. Pokrenuta su podvodna arheoloka istraivanja.
Osmiljen je i prezentiran cijeli projekt nazvan Brodolom kod Gnalia - ogledalo renesansne Europe s jasnim
ciljevima: nastavak i dovrenje istraivanja brodoloma,
obrada materijala, cjelovita kulturno-povijesna interpretacija, analiza povijesnih i pisanih izvora te oblikovanje novoga muzejskog postava (novoga muzeja)
zasnovanog na prezentaciji cjelovitosti broda i njegova
znaaja u okviru mediteranskog pomorstva koje se od
pamtivijeka odvijalo i na naem moru po kojemu se
plovilo, potapalo i prevozio teret.
Nadamo se kako e i ova izloba iz Zaviajnog muzeja
Biograd na Moru, a koja u cijelosti predstavlja jedinstvenu zbirku predmeta izvaenih s potonuloga broda,
ponovno pokrenuti neke povoljnije vjetrove te tako
pomoi da ovaj za sada potonuli brod doplovi u svoju
matinu luku, u novu zgradu muzeja u gradu Biogradu
na Moru gdje e se uza sva najsuvremenija znanstveno-tehnika dostignua prezentirati njegova cjelovitost i njegova jedinstvenost.

of this facility, it simply cannot spread its wings and display the full beauty of the excavated materials: glass, brass,
tin, parts of chandeliers and candelabras, eyeglasses and
scissors, to say nothing of the damask and the iron chest
in which it was enclosed and preserved, which even today
delights with its needlework and prominent threads, used
by the refined ladies and matrons of the early modern era
to sew the priceless gowns in which they strolled through
the stately courts and harems of their time.
In recent years, Gnali has once more become a hit. It is on the
road again, presenting Croatias cultural heritage to the world.
New underwater archaeological research has been launched.
An entire project has been conceived and presented, called
The Shipwreck of Gnali Mirror of Renaissance Europe,
with clear objectives: to continue and complete examination
of the shipwreck, analysis of its materials, comprehensive cultural and historical interpretation, analysis of historical and
written sources, and formation of a new museum display (a
new museum) rooted in presentation of the ship in its entirety
and its significance within the framework of Mediterranean
seafaring, which has proceeded since time immemorial in our
sea, on which vessels sailed, sank and carried cargo.
We hope that this exhibition from the Biograd na Moru
Heritage Museum, which presents the integral collection
of items taken from the shipwreck, will once more bring
more favourable winds that will help this now sunken ship
to sail into its home port in the new museum building in
Biograd na Moru, where with the help of cutting edge science and technology it will be presented in its entirety and
full uniqueness.

Draenko Samardi,
ravnatelj Zaviajnog muzeja Biograd na Moru

Draenko Samardi,
director of the Biograd na Moru Heritage Museum

13

14

Izloba Gnali blago

potonULog broda iz 16. stoljea
u Hrvatskom povijesnom muzeju
THE EXHIBITION GNALI TREASURE
OF A 16 th CENTURY SUNKEN SHIP
IN THE CROATIAN HISTORY MUSEUM

Ela Jurdana

15

Nakon nekoliko mjeseci priprema, uz veliku pomo kolega iz Zaviajnog muzeja Biograd na Moru i dr. Irene
Radi Rossi, ostvarena je izloba pod naslovom: Gnali blago potonulog broda iz 16. stoljea. Bilo je inspirativno raditi s dragocjenim predmetima, otkrivati
vjetine starih majstora i pokuati proniknuti u ivot
odvanih moreplovaca. Izloba je prvenstveno zanimljiva zahvaljujui velikom broju originalnih predmeta
iz vremena kasne renesanse koji su bili pod morem gotovo etiristo godina. S nae strane eljeli smo posjetiteljima pruiti uvid u proizvodnju i trgovinu Europe 16.
stoljea, u vrijeme kada traena trgovaka roba postaje
proizvod koji nije namijenjen za svakodnevno preivljavanje, ve ima ukrasnu funkciju i slui za isticanje drutvene razliitosti.
Pitanje koje nas je pratilo od poetka rada na izlobi bilo
je: kako je mogue da su se svileni damast i drugi tekstilni predmeti sauvali nakon nekoliko stoljea to su
bili pod morem? Fascinaciju predmetima pratio je zahtjevan pristup. elji za prezentacijom predmeta morali
smo pretpostaviti njihovu zatitu. Osjetljivost tekstilnih
predmeta odredila je da budu postavljeni u prostoriji
najmanje izloenoj svjetlu i temperaturnim razlikama s
odgovarajuom zatitom.
U prvoj fazi rada u Zaviajnom muzeju Biograd pristupilo se fotografiranju odabranih predmeta iz Zbirke.
Snimljeni su oni koji e biti izloeni i oni koji e se prezentirati iskljuivo putem fotografija, bilo da se radi o
pojedinanim predmetima, skupinama ili detaljima. Sve
je to valjalo dobro dokumentirati da bi se moglo raspolagati s provjerenim podacima za nastavak rada. (v. A.
Filep, str. 53, 54)
Tijekom pripreme izlobe pokuali smo utvrditi podrijetlo imena Gnali. Otoi Gnali se spominje i pod
imenom Kameni Grnji. Umanjenica Gnali vjerojatno je izvedena od imena Gn/Gnl. Ovim se imenom
naziva polje, manje brdo i poluotok (Pnta Gnla) na
jugoistoku otoka Pamana. Otoi se spominje pod
nazivom Sco(glio) Kamicich u kartografskom izvoru iz
1824. (Toponimija, 2006.). Znaenje imena nismo utvrdili. Povrina otoia iznosi otprilike 4700 m.
Za podmorsko nalazite kod otoia Gnalia mnogo
puta je istaknuto da je jedno od najzanimljivijih i najvanijih podvodnih nalazita 16. st., zbog koliine pronaenih predmeta i stanja njihove ouvanosti. Netom nakon
otkria ono je usporeeno s nalazima odjednom zatrpanih gradova kao to su Pompeji jer omoguuje da
se dobije presjek kroz sadrinu jednog obinog, svakodnevnog trenutka i mjesta historije (Raduli, 1970.: 6).
Prigodom izlobe u Trentu 2010., direktor Castella del
Buonconsiglio, gospodin Franco Marzatico brodski je
teret naen kod Gnalia usporedio sa svjetski poznatim

16

The exhibition Gnali Treasure of a 16th Century Sunken Ship has come to fruition after several months of
preparation, and with great assistance from our colleagues in the Biograd na Moru Heritage Museum and
Irene Radi Rossi, Ph.D. It was inspiring to work with
these priceless objects, uncovering the skills of master
craftsmen of the past and attempting to evoke the experiences of the dauntless seafarers of yore. The exhibition
is interesting first and foremost thanks to the high number of original objects dating to the late Renaissance,
which were under the sea for almost four centuries. For
our part, we wanted to offer visitors some insight into
manufacturing and trade in sixteenth-century Europe,
at a time when the most sought-after market goods were
not those essential to everyday life but rather those with
a decorative function which served to underscore social
differentiation.
A question which imposed itself since the beginning of
our work on the exhibition was: how is it possible that
silk damask and other textiles were preserved after several centuries under the sea? This fascination with the
objects accompanied the otherwise exacting treatment.
The desire for their presentation meant that at the same
time they had to be conserved. The sensitivity of the
textiles dictated that they be placed in a room with the
least light and temperature differentials and with the
appropriate protection.
During the first phase of work in the Biograd Heritage
Museum, select objects from the Collection were photographed. Photographs were taken of both those objects
to be exhibited and those which would only be presented in photographs, regardless of whether they were individual objects, or sets or details thereof. All of this had
to be documented in order to have reliable data at our
disposal for further work. (see A. Filep, p. 53, 54)
During preparation of the exhibition, we attempted to
ascertain the origin of the name Gnali. The islet of
Gnali was also mentioned under the name Kameni Grnji. The diminutive Gnali was probably derived from the name Gn/Gnl. This is the name of a
field, hillock and peninsula (Pnta Gnla) on the island
of Paman. The islet is mentioned under the name
Sco(glio) Kamicich on a map from 1824 (Toponimija,
2006). We have not been able to ascertain the meaning
of the name. The surface of the islet is roughly 4,700 m.
The undersea site at the islet of Gnali has been called
one of the most interesting and important underwater
sites of the sixteenth century on many occasions due to
the quantity of objects found and their state of preservation. Immediately after its discovery, it was compared
to the sites of rapidly buried cities such as Pompeii,
because it enables the discernment of a cross-section

1. Otoi Gnali 1968. (foto: Ante Brkan) Galerija umjetnina

Narodnog muzeja u Zadru

1. The islet of Gnali 1968 (photograph by: Ante Brkan) Art Gallery of the National Museum in Zadar

brodolomom koji se dogodio kod rta Uluburun (Turska) oko 1400. pr. Kr. Teret sirovina i gotovih proizvoda
ovog brodoloma bio je namijenjen razmjeni kraljevskih
darova izmeu Bliskog istoka i kontinentalne Grke.
Nalaz je prezentiran u Muzeju podvodne arheologije u
Bodrumu u Turskoj (Radi Rossi 2012.: 16).

through the content of an ordinary, everyday moment

and place in history (Raduli, 1970: 6). During the
exhibition in Trento in 2010, the director of the Castello
del Buonconsiglio, Mr. Franco Marzatico, compared the
ships cargo found at Gnali with the world renowned
Uluburun Shipwreck (Turkey), dated to approximately
1400 BC. The raw materials and finished products from
this shipwreck were intended for the exchange of royal
gifts between the Near East and continental Greece. The
finds are housed in the Bodrum Museum of Underwater Archaeology in Turkey (Radi Rossi 2012: 16).

Prvotni izbor predmeta za predstavljanje kulturnopovijesne zbirke Teret potopljenog broda iz 16. stoljea u Hrvatskom povijesnom muzeju bila je graa
posuena za spomenutu izlobu u Trentu pod naslovom: L avventura del vetro dal Rinascimento al Novecento tra Venezia e mondi lontani u Trentu (Castello
del Buonconsiglio) i Vigo di Ton (Castel Thun) 2010.
godine. Izloba se prvenstveno bavila temom stakla,
uvaavajui mnoge kulturoloke i drutvene aspekte,
prezentirajui tehnoloke inovacije i stilska obiljeja
s naglaskom na muransko staklo od renesanse do 20.
stoljea. Kako doznajemo iz kataloga izlobe, u okviru prezentacije tematske cjeline o mjestima i pravcima
kretanja staklenih proizvoda u Castello del Buonconsiglio, predstavljena su dva podvodna nalazita s hrvatske obale, brodolomi kod Gnalia (16. st.) i Koloepa
(17. st.). Tom su prilikom osim staklenih predmeta
izlagani dijelovi brodske opreme i drugi (nestakleni)
teret s olupina.

The initial selection of objects for presentation of the

cultural-historical collection designated Cargo of a 16th
Century Sunken Ship in the Croatian History Museum
was the material loaned for the aforementioned exhibition in Trento under the title: L avventura del vetro dal
Rinascimento al Novecento tra Venezia e mondi lontani (Castello del Buonconsiglio) and Vigo di Ton (Castel Thun) in 2010. The exhibition primarily dealt with
the theme of glass, taking into account many cultural
and social aspects, and in highlighting the technological innovations and stylistic features with emphasis on
Murano glass from the Renaissance to the twentieth
century. As we learn from the exhibitions catalogue,
within the framework of presentation of thematic units

17

O koncepciji izlobe

Za izlobu u Hrvatskom povijesnom muzeju izbor grae je proiren. Povean je broj istovrsnih predmeta s
namjerom da se to cjelovitije predstavi presjek tereta,
da posjetitelju omoguimo uvid u vrste i koliine predmeta. Primjerice, umjesto nekoliko reprezentativnih
staklenih posuda ovom prilikom se prezentira gotovo
cjelovita tipologija staklene robe pronaene do danas.
Valja napomenuti da se tijekom rada dolo do novih saznanja u interpretaciji aa s motivom lavljih protoma
(v. A. Filep, str. 58-60). Prilikom izbora grae slino se
postupilo s predmetima od keramike, mjedi, sitnih upotrebnih i ukrasnih predmeta te opreme broda. U izbor je
takoer uvrten dio dragocjenog tekstila koji se zajedno
s okovanom krinjom, drvenom kutijom, vagom i utezima izlae onako kako je naen, kao cjelina. Sve u svemu
izabrali smo oko 650 predmeta (ima ih vie, neke nije
bilo mogue pojedinano pobrojati) koji su obraeni u
okviru 140 katalokih jedinica.
Izloba je koncipirana na takav nain da uvaava podjelu na brodsku opremu i teret koji se dalje dijeli po
vrstama, kako su to uinili nai cijenjeni strunjaci u
prvom broju asopisa Vrulje 1970. godine. Rije je o
publikaciji Narodnog muzeja u Zadru u kojoj su nakon
prvih podvodnih arheolokih kampanja objelodanjeni
rezultati interdisciplinarnih istraivanja. Autorski tekstovi Ksenije Raduli, Sofije Petricioli, Ive Petriciolija,
Ive Keleza i Boidara Vilhara uvelike su nam pomogli
upoznati nalazite, opremu broda, vrste, materijale,
tehnike i koliine do tada izvaenog tereta. Spomenuti
su autori precizno opisali predmete, dali stilska obiljeja, naveli zapaanja o trgovakim oznakama i ponudili
prijedloge o moguim mjestima proizvodnje. Kritiki
se pristupilo pitanju pripadnosti potonulog trgovakog
broda. Ono je ostalo otvoreno, do daljnjega, za budua
arhivska istraivanja (Raduli, 1970.: 8-9).
Koncepcijski izloba pratiti konstataciju da gnaliki
predmeti izvrsno dokumentiraju materijalnu kulturu
jedne relativno novije epohe o kojoj crpimo saznanja
uglavnom na osnovu pisanih izvora i likovnih predstava (Raduli, 1970.: 4). U skladu s tim izabrali smo nekoliko klasinih djela starih majstora na kojima se nalaze
predmeti predstavljeni na izlobi. To su: Lorenzo Lotto,
Arhitekt (kapa beretka) i Toma Nigris (naoale); Domenico Ghirlandaio, freska Posljednja veera (staklene
boice) i slika Johannesa Vermeera, Alegorija slikarstva
(stropni svijenjak). Na izlobi koristimo reprodukcije
spomenutih djela uz primjenu dvosmjerne komunikacije (interakcije). Posjetitelju je ponueno da odreenim
postupkom odnosno radnjom otkrije slikovni sadraj
i tekstualnu informaciju.
Iz knjiga: Eygentliche Beschreibung Aller Stnde auff
Erden (Frankfurt a/M, 1568.) i De re metallica libri

18

on the places and routes of the movement of the glass

products in Castello del Buonconsiglio, two underwater
sites from the Croatian coast were presented, the shipwrecks at Gnali (16th cent.) and Koloep (17th cent.).
On this occasion, besides glassware, components of the
ships gear and other (non-glass) cargo from the wrecks
were exhibited.

On the exhibitions
underlying concept

The selection of materials was expanded for the exhibition in the Croatian History Museum. The number of
identical items was increased with the intention of more
comprehensively presenting the cargo, so that visitors are
given an insight into their types and quantities. For example, instead of several typical glass vessels, on this occasion
we are presenting a virtually complete typology of the glass goods thus far found. It is noteworthy that during this
work new insight was gained in the interpretation of cups
bearing lion-mask motifs (see A. Filep, p. 58-60). A similar
approach was adopted in the selection of objects made of
ceramic and brass, as well as small objects of practical use
and decorative articles, as well as ships gear. Also included
in the selection are the precious textiles which are exhibited as found, as a whole, together with an ironclad chest,
a wooden box, scales and weights. All in all, we selected
approximately 650 objects (there are more, some were impossible to count individually) that were processed within
the framework of 140 catalogue units.
The exhibition was conceived so as to underscore the
division into ships equipment/inventory and cargo,
which is further broken down into types, as done by
our esteemed experts in the first issue of the journal
Vrulje in 1970. This was a publication of the National
Museum in Zadar in which the results of interdisciplinary research were published after the first underwater
archaeological research campaigns. The texts by Ksenija Raduli, Sofija Petricioli, Ivo Petricioli, Ivo Kelez and
Boidar Vilhar greatly helped us become familiar with
the ships equipment and inventory and the types, materials, techniques and quantities of the cargo extracted
up to that point. These authors precisely described the
objects, noted the stylistic features, shared their observations on trade designations and put forth proposals
on possible production sites. They critically approached
the question of the sunken merchant ships provenance,
which they left open for the time being for future archival research (Raduli, 1970: 8-9).
Conceptually, the exhibition adheres to the assertion
that the Gnali objects superbly document the physical
culture of a relatively more recent epoch about which
we have knowledge mostly on the basis of written sources and artistic portrayals (Raduli, 1970: 4). In this

XII (Basel, 1556.) odabrali smo ukupno osam drvoreza

na kojima su predstavljeni zanati putem raznih prizora u
majstorskim radionicama. Prva knjiga sadri brojne ilustracije Ammana Josta inspirirane stihovima Hansa Sachsa, jednog od uvenih majstora pjevaa iz Nrnberga. Iz
nje smo izabrali: bavara (Der Btner), kovinotokara (Der
Rotschmidt), izraivaa naprstaka (Der Fingerhter), iglara
(Der Nadler), izraivaa praporaca (Der Schellenmacher),
staklara (Der Glasser) i trgovca (Der Kauffmann). Iz djela
Georgiusa Agricole koje je posveeno rudarstvu i metalurgiji koristimo prizor proizvodnje stakla.

vein, we selected several classic works by the old masters which contain depictions of the items presented
in the exhibition. These are: Lorenzo Lotto, Architect
(beret) and Portrait of Toma Nigris (eyeglasses); Domenico Ghirlandaio, fresco of The Last Supper (small glass
vessels) and a painting by Johannes Vermeer, The Allegory of Painting (chandelier). In the exhibition, we use
reproductions of these artworks for the purpose of dual
communication (interaction). Through this procedure,
or activity, visitors are given the opportunity to discover pictorial content and written information.

U pripremi izlobe pilot i predmetnim legendama posvetili smo posebnu panju, svjesni injenice da je u muzejima povijesnog tipa upotreba teksta gotovo uvijek kamen spoticanja, jer dok s jedne strane gomilanje teksta
udaljava posjetitelja od izlobe, s druge pak strane bez
tekstualnog objanjenja se ne moe, pogotovo u muzeju
povijesnog tipa. Izlobene legende nisu optereene podacima o broju i koliinama naenog tereta; te se informacije nalaze na posebnim robnim etiketama. Nadamo se
da smo time uspjeli osloboditi legende obimnog teksta i
potaknuti posjetitelja da aktivno, ako je zainteresiran, sazna neto vie o teretu s potonulog broda.

From the books Eygentliche Beschreibung Aller Stnde auff

Erden (Frankfurt a/M, 1568) and De re metallica libri XII
(Basel, 1556), we selected a total of eight woodcuts which
depict the artistic crafts in scenes from masters workshops. The first book contains numerous illustrations by
Amman Jost, inspired by the verse of Hans Sachs, one
of the renowned Meistersingers (master singers) from
Nuremberg. Among them, we selected: the cooper (Der
Btner), the metalsmith (Der Rotschmidt), the thimblemaker (Der Fingerhter), the needler (Der Nadler), the
bell-maker (Der Schellenmacher), the glazier (Der Glasser) and the merchant (Der Kauffmann). A glass production scene was taken from the work of Georgius Agricola
otherwise dedicated to mining and metallurgy.

Izloba je namijenjena svim kategorijama posjetitelja,

posebno kolskom uzrastu. Muzejske e se edukativne
radionice baviti obrtnikim i umjetnikim dosezima
kasno-renesansne Europe, pomorstvom Jadrana, trgovakih tokovima prije i nakon Ciparskog rata (1570.1573.) te drugim temama. U svakoj izlobenoj prostoriji
oznaeno je mjesto prilagoeno slijepim i slabovidnim
osobama. Osim audio zapisa, prireeni su taktilni modeli predmeta s tekstom na brajici.
Izlobom elimo informirati o znaenju nalaza kod
Gnalia u hrvatskom i europskom kontekstu. Isto tako
elimo upozoriti javnost da je krajnje vrijeme da se utvrdi stanje predmeta i da se zapone s njihovom sustavnom zatitom i dokumentiranjem. U Biogradu na Moru
planira se realizacija suvremeno opremljenog edukacijsko-prezentacijsko-istraivakog centra kojemu je
sredinji sadraj stalna izloba nalaza s brodoloma kod
Gnalia i njihovog europskog i mediteranskog kulturno-povijesnog i geografskog konteksta. Budua muzejska prezentacija podrazumijeva suvremeno opremljen
prostor, stalnu strunu brigu i zatitu preko 20.000 predmeta ovog najbogatijeg podmorskog nalaza na Jadranu
i po mnogoemu jedinstvenog na cijelom Sredozemlju.
Ovom izlobom Hrvatski povijesni muzej svesrdno podrava ostvarenje biogradskog projekta.

Povijesni kontekst

U osnovnim crtama pokuat emo dati pregled nekih

povijesnih zbivanja na Sredozemlju onoga vremena,

In preparing the exhibition, we accorded particular

attention to the chapter panels and object captions, aware that in museums with an historical character, the use
of text is almost always a point of contention, for on
the one hand excessive textual content pushes visitors
away from the exhibition, while on the other hand, an
absence of written explanations is impossible, particularly in historical museums. The exhibit panels are not
bogged down by data on the number and quantity of
cargo items found, as this information can be found on
separate goods labels. We hope that we have succeeded in freeing the panels from an excess of text, thereby
encouraging visitors to actively insofar as they are interested learn something more about the cargo from
the sunken ship.
The exhibition is aimed at visitors of all types, particularly school-age children. The Museums educational
workshops will deal with the achievements of the arts
and crafts in late Renaissance Europe, Adriatic seafaring, trade flows before and after the Ottoman-Venetian War (1570-1573) and other themes. Each exhibition
room includes a designated place adapted to the blind
and visually impaired. Besides audio-recordings, tactile
models of items have been prepared, accompanied by
text in Braille.
Our aim with this exhibition is to highlight the importance of the find at Gnali in the Croatian and European

19

odnose izmeu europskih zemalja i Osmanskog Carstva te gospodarska kretanja koja su obiljeila drugu
polovinu 16. stoljea. Izbjegavali smo jednoznane zakljuke i tvrdnje i pokuali se donekle pribliiti drutvenim pojavama i procesima ranog novog vijeka. Rije je o nezahvalnom postupku koji neminovno dovodi
do pojednostavljenja.
Osmansko teritorijalno irenje prisililo je Europu da
promijeni odnos prema ovoj sasvim drugaijoj civilizaciji, pri emu je uspostavljanje diplomatskih i trgovakih veza odigralo veliku ulogu. Najbolji primjer
za to je politika neutralnosti i balansiranja koju je
prakticirala Venecija, uvjerena da samo diplomatsko
i politiko djelovanje mogu sauvati njenu trgovinu
s Levantom. Prvi zapadni predstavnik u Carigradu
(Istanbulu) bio je francuski ambasador s rezidencijom u Peri, gradu smjetenom nasuprot Carigradu,
na drugoj strani Zlatnog roga. Uz obalu se nalazila
luka Galata u koju su dolazili iskljuivo brodovi sa
Zapada. U njenom zaleu bila je Pera s vinogradima,
grad sagraen po franaki i napuen trgovcima, Latinima i Grcima (Braudel, 1997.: 373-374).
Nakon rata panjolskih i osmanskih snaga (1550.1580.) dolazi do velikog obrata sredozemne politike. panjolska se okree Zapadu, Osmansko Carstvo Istoku. Ciparski rat (1570.-1573.), osim to je
bio teko iskustvo za Veneciju, oznaio je poetak
pomorskog zalaza Osmanskog Carstva koji e se
ubrzati nakon 1580. godine. Glavni uzrok slabljenja
osmanske flote lei u njenoj neaktivnosti u vrijeme
sredozemnog mira kada se flota vie nije obnavljala
i odravala. Ono to Lepant nije u potpunosti uspio,
to je dovrio mir u nekoliko godina (Braudel, 1998.:
506-508).
Vie nego ljudi mijenjala su se vremena, nameui
Osmanskom Carstvu nove ivotne uvjete. Sultana
Selima II. nasljeuje sin Murat III. (1574.-1595.), dravom nastavlja upravljati veliki vezir Mehmed paa
Sokolovi do svoje smrti (1579.). Pregovori o miru
sa panjolskom su se oduili, sporazum su nametale okolnosti i nunost ratova u Perziji i Portugalu te
strana glad koja je harala Istokom (Braudel, 1998.:
525, 533).
Krajem 16. st. velike probleme plovidbi Jadranskim
morem stvarali su senjski uskoci, opravdavajui
se protuosmanskim djelovanjem. Podravali su ih
Habsburzi kojima je pak u interesu bilo to vie zaotriti mletako-osmanske odnose, oslabiti Veneciju i
time ojaati vlastiti poloaj na Jadranu. Serenissima je
vjeto i okrutno odravala red na Jadranskom moru
koje je nazivala svojim zaljevom (tal. Golfo di Venezia), a kada u tome nije uspijevala, Osmanlije su joj

20

context. By the same token, we also want to stress that

it is high time to ascertain the condition of the objects
and initiate their systematic conservation and documentation. In Biograd na Moru there are plans to set up
a modernly-equipped education/presentation/research
centre in which the principal content will be the permanent display of finds from the shipwreck at Gnali
and their European and Mediterranean cultural-historical and geographic context. This exhibition signifies the
Croatian History Museums whole-hearted support for
the completion of the Biograd project.

Historical context

We shall endeavour to provide a basic outline of certain

historical events in the Mediterranean in that period, the
relations between European countries and the Ottoman
Empire and the economic trends which marked the latter
half of the sixteenth century. We have avoided unequivocal conclusions and assertions, and attempted to at least
partially bring to light the social phenomena and processes of the Early Modern era. This is a thankless task which
inevitably leads to some simplification.
Ottoman territorial expansion compelled Europe to alter
its stance toward this entirely different civilization, wherein the establishment of diplomatic and trade relations
played a major role. The best example of this is the policy
of neutrality and balance practiced by Venice, convinced
that only diplomacy and politics could preserve its trade
with the Levant. The first Western representative in Constantinople was the French ambassador with residence in
Pera, a city located opposite Constantinople on the other
side of the Golden Horn. The port of Galata was situated
along the seashore, into which only ships from the West
berthed. Behind it was Pera with its vineyards a city built
in the Frankish tradition and populated by merchants,
Latins and Greeks (Braudel, 1997: 373-374).
A major turnabout in Mediterranean politics occurred
after the war between Spanish and Ottoman forces (15501580). Spain turned West, and the Ottoman Empire turned east. The Ottoman-Venetian War (1570-1573), besides being an arduous experience for Venice, signified the
beginning of the maritime decline of the Ottoman Empire, which would accelerate after 1580. The primary cause
of the Ottoman navys deterioration lay in its inactivity during the Mediterranean peace when the fleet was no longer upgraded nor maintained. What the Battle of Lepanto
failed to do was accomplished by the peace in several years
(Braudel, 1998: 506-508).
More than people, the times were changing, imposing new
living conditions upon the Ottoman Empire. Sultan Selim
II was succeeded by his son, Murad III (1574-1595), but
the state continued to be administered by Grand Vizier

prijetile slanjem ratne flote. Na kopnenim granicama

od Jadranskog do Crnog mora rat nije prestajao unato primirju Habsburga s Osmanlijama (1568.). Obnova primirja, plaanje uobiajenog poreza sultanu i
izvanredni darovi nisu zaustavili lokalne borbe koje su
se znale rasplamsati do pravih bitaka. Uslijed pljaki,
u pograninim podrujima nastaje pusto. Prethodilo
je to Sisakoj bitci (1593.) i potpunom porazu Osmanlija na obalama Kupe (Braudel, 1998.: 570-572).
U poletu esnaeststoljetne Europe sudjeluje i Sredozemlje. Venecija je ostala uporina toka za trgovinu
izmeu Sredozemlja i Europe. Njezini su se trgovci rasprili na velike udaljenosti, od Nrnberga do Hormuza. Slabiju prisutnost na prekoatlantskim rutama Serenissima je nadoknaivala vlastitom industrijom svile,
visokokvalitetnog vunenog sukna, stakla i tiskarskih
strojeva (Braudel, 1997.: 424).
Izraun i usporedba sredozemne s atlantskom flotom
zasniva se na preciznim podacima o dubrovakom
brodovlju. Dubrovaka flota je oko 1570. godine imala
nosivost od 55.000 tona u vrijednosti od 700.000 dukata, a oko 1600. godine imala je 32.000 tona nosivosti
u vrijednosti od 650.000 dukata. U spomenutom se
razdoblju njen godinji prihod kretao od 180 do 270
tisua dukata, dok je posade dubrovakih brodova inilo od 3.000 do 5.000 ljudi. Tonaa svih sredozemnih
flota iznosila je priblino 300 ili 350 tisua tona dok je
nosivost atlantskih flota iznosila dvostruko vie, kretala se izmeu 600 i 700 tisua tona. Ukupna vrijednost
sredozemnih plovila bila je otprilike oko 6 milijuna
dukata, s prihodom od 2 milijuna dukata, dok su posade brojile do 30.000 ljudi. Godinji prohod po svakom
pomorcu iznosio je u prosjeku oko 30 dukata (Braudel,
1997.: 468-469).
Drugu polovinu 16. st. obiljeava porast kopnenog
prometa, meutim ne opada ni promet morem, odnosno odrava se stanovita ravnotea u prilog sveopeg rasta. Nakon 1573. gradnja velike nave u Veneciji
postaje gotovo nemogua bez subvencije vlasti, cijene
su toliko narasle da se gotovo nitko nije uputao u njihovu gradnju (Braudel, 1997.: 334). Moda se u slabljenju mletake flote moe naslutiti jedan od razloga
za gradnju splitske trgovake skele (autor je naziva
splitska avantura), pri emu treba naglasiti da istovremeno ne slabi promet venecijanske luke (Braudel,
1997.: 314-315).
Nakon Lepantske bitke (1571.) i epidemije kuge (1576.)
koja je desetkovala stanovnitvo, do tada uobiajene venecijanske trgovake mude (konvoji trgovakih
brodova pod zatitom vojnih galija) na rutama prema
istonom Sredozemlju zamjenjuju brodovi oblog trupa
(Beltrame, 2006.: 93).

Sokollu Mehmed Pasha (Mehmed-paa Sokolovi) until

his death in 1579. The peace negotiations with Spain dragged on, the treaty was imposed by circumstances and the
needs of the wars in Persia and Portugal and the horrible
starvation besetting the Orient (Braudel, 1998: 525, 533).
Toward the end of the sixteenth century, the Croatian raiders and pirates known as the Uskoks (based in the coastal
town of Senj) harried navigation on the Adriatic, justifying
their actions as part of their anti-Ottoman campaign. They
were supported by the Habsburgs, in whose interest it was
to increase tensions in Venetian-Ottoman relations, weaken Venice and thereby enhance their own position on the
Adriatic. La Serenissima deftly and ruthlessly maintained
order on the Adriatic Sea, which it called its own bay (Golfo di Venezia), and when it failed in this, the Ottomans would threaten it by deploying their fleet. Along the overland
borders from the Adriatic to Black Seas, armed conflict did
not abate despite the truce between the Habsbugs and the
Ottomans (1568). The renewal of the truce, the payment
of the usual tithe to the sultan and special gifts did not
halt local struggles, which often conflagrated into genuine
battles. Border zones were deserted as a result of repeated
pillaging. This was preceded by the Battle of Sisak (1593)
and the utter defeat of the Ottomans on the banks of the
Kupa River (Braudel, 1998: 570-572).
The Mediterranean also participated in the bloom of
sixteenth century Europe. Venice remained the focal point for trade between the Mediterranean and Europe. Its
merchants were posted far and wide, from Nuremberg
to Hormuz. La Serenissima compensated its weaker presence along trans-Atlantic routes by means of its own silk
industry, high-quality woollen fabrics, glass-blowing and
printing presses (Braudel, 1997: 424).
The computation and comparison of the Mediterranean and Atlantic fleets are based on the precise data of
Dubrovniks shipping sector. Dubrovniks fleet in 1570 had
a carrying capacity of 55,000 tons and a value of 700,000
ducats, while at roughly 1600 it had a carrying capacity of
32,000 tons at a value of 650,000 ducats. In the aforementioned period, its annual revenues ranged from 180,000 to
270,000 ducats, while the crew complement of Dubrovniks
ships ranged from 3,000 to 5,000 persons. The tonnage of
all Mediterranean fleets was roughly 300,000 or 350,000
tons, while the carrying capacity of the Atlantic fleet was
double that, between 600,000 and 700,000 tons. The total
value of Mediterranean vessels was roughly 6 million ducats, with revenues of 2 million ducats, while their crews
numbered 30,000. The annual revenue per mariner was
roughly 30 ducats on average (Braudel, 1997: 468-469).
The latter half of the sixteenth century was characterized
by the growth of overland traffic, although maritime traffic
did not decline, rather a certain balance was retained to

21

Izlobene cjeline

Izlobene cjeline rasporeene su na prvom katu junog

krila barokne palae Vojkovi-Ori na Gornjem gradu
u Zagrebu. Organiziranim i sustavnim izlaganjem oblikovane su sljedee tematske cjeline:
Potonuli brod i njegova oprema,
Sirovine, poluproizvodi i ambalaa,
Mjedeni svijenjaci,
Upotrebni i ukrasni predmeti,
Predmeti od stakla,
Okovana krinja i njen sadraj.
Potonuli brod i NJEGOVA oprema
Oduvijek je plovidba istonojadranskom obalom pretpostavljala dobro poznavanje sustava vjetrova i morskih
struja sa sezonskim obiljejima. Obala je brodovima
pruala luku zatitu i sigurne orijentire na kopnu (brda
i brojne otoke), no plovidbu su pratile mnoge opasnosti.
Osim napada gusara esti su bili brodolomi (Florence
Fabijanec, 2012.: 43). U nastavku pilot legende posjetitelja se informira o mjestu udesa, brodu i njegovoj opremi.
U uvodnom dijelu izlobe koristimo pomorsku kartu
zadarskog arhipelaga i fotografije otoia Gnalia. Slijedi fotodokumentacija o istraivakim kampanjama
koje su se odvijale u est navrata, od 1967. do 1973. i
nakon dulje stanke 1996. (voditelj dr. Z. Brusi)1. Snimke uinjene podvodnom kamerom 2012. daju uvid u
suvremeni nain rada podvodnih arheologa. Snimljeni
materijal je nastao u sklopu meunarodnog projekta
Brodolom kod Gnalia ogledalo renesansne Europe
iji su voditelji dr. Irena Radi Rossi i dr. Filipe Vieira de
Castro. Situacija na nalazitu prezentira se planovima i
crteima (npr. razmjetaj naenog tereta na brodu).
Ne bavimo se sloenim i, ini se, nerjeivim problemom
tko je prvi i kada otkrio potonuli brod ranih 60-ih godina 20. stoljea. Da je nalazite pljakano i devastirano
podsjeamo novinskim lancima iz 60-ih i 70-ih godina
20. st. te fotografijama predmeta ilegalno odnesenih u
Belgiju. Upoznat emo posjetitelje s podacima da su od
brodske opreme odneseni: top (par najmanjem topu),
sidro (?), zvono i brodsko vitlo. Nadalje, da su otueni
brojni dijelovi svijenjaka (4 lustera), da neki dijelovi za
stropni svijenjak, primjerice lik tzv. divljeg ovjeka i
unikatni krak zidnog svijenjaka nisu zastupljeni u Zbirci. ak je odnesena i brodska greda koja je ugraena na

2. Detalj s nautike karte zadarskog arhipelaga (HPM 98350)

2. Detail from a nautical map of the Zadar archipelago (HPM 98350)

the benefit of overall growth. After 1573, the construction

of a large sailing vessel in Venice became virtually impossible without government subsidies; prices increased so
much that almost nobody wanted to risk such an investment (Braudel, 1997: 334). Perhaps this weakening of the
Venetian fleet may be discerned as one of the reasons for
the construction of the all-purpose mercantile terminal
in Split (one writer called this the Split venture), although it should be noted that the traffic at Venetian ports
did not simultaneously decline (Braudel,1997: 314-315).
After the Battle of Lepanto (1571) and an outbreak of the
plague (1576) which decimated the population, the until-then customary Venetian mude (convoys of merchant
ships under the protection of military galleys) on routes
toward the eastern Mediterranean were replaced by ships
with rounded hulls (Beltrame, 2006: 93).

Exhibition units

1 Za prezentaciju istraivanja 1996. koristimo snimke iz izvjetaja dr. Z.

Brusia, Pomorska arheoloka istraivanja kod otoia Gnalia na ulazu
u Pamanski kanal (nastavak istraivanja 1996. g.); primjerak rukopisa s
fotodokumentacijom nalazi se u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru.

22

The exhibition units are arranged on the first floor of the

southern wing in the Baroque-era Vojkovi-Ori Palace in Zagrebs historic Upper Town. Through organized
and systematic displays, the following thematic units have

3. Dijelovi stropnog svijenjaka, lavlja glava i lik divljeg ovjeka

odneseni u Belgiju 60-ih godina 20. stoljea (Fotodokumentacija
Konzervatorskog odjela u Zadru)

3. Parts of a chandelier, lion-mask and savage man image taken

to Belgium in the 1960s (Photo-documentation of the Conservation
Department in Zadar)

strop jednog stana u Belgiji!2 Namjera nam je posjetitelja

informirati da se devastacije podvodnih arheolokih nalazita stalno dogaaju, da je neophodna edukacija lokalnog stanovnitva, da se vrijednost nalaza ne mjeri samo
u materijalnom smislu (stvaranjem kunih i osobnih kolekcija) ve kao potencijal za razvoj kulturnog turizma. U
vezi s tim na kraju izlobe provodi se anonimna anketa.

been formed:
The sunken ship and its equipment,
Raw materials, semi-products and packaging,
Brass lighting elements,
Practical and decorative objects,
Glassware,
The iron-bound chest and its contents

Brod je bio naoruan topovima za borbu s gusarima

kao veina trgovakih brodova onoga vremena. Kada
je rije o oruju s broda, posjetitelju skreemo panju
na vaan detalj, a taj je da ni na jednom od osam topova nema prikaza simbola Mletake Republike, to
uz poetne analize brodske konstrukcije navodi na zakljuak da se ne radi o mletakoj trgovakoj galiji, ve
o trgovakom brodu zaobljena trupa, tal. nave tonda
(Radi Rossi, 2012.: 44).

2 Podaci preuzeti iz rukopisa Sofije Petricioli, Predmeti s Gnalia u rukama Belgijanaca, koji nam je ustupila dr. Irena Radi Rossi. Dio fotografija s
ukradenim predmetima nalazi se u Konzervatorskom odjelu u Zadru. Na
uvid smo ih dobili zahvaljujui ljubaznosti kolegice Damire Toli.

The sunken ship and ITS EQUIPMENT

Since time immemorial, navigation along the eastern
Adriatic coast has depended upon sound knowledge of
the system of prevailing winds and sea currents with seasonal features. The coast has provided safe harbours and
secure orientation points on the mainland (mountains
and numerous islands) for ships, but navigation was still
fraught with peril. Besides attacks by pirates, shipwrecks
were common (Florence Fabijanec, 2012: 43). The remaining chapter panels give visitors information on the site of
the wreck, the ship and its rigging and other gear.
In the introductory section of the exhibition, we made
use of the maritime map of the Zadar archipelago and
photographs of the islet of Gnali. This is followed

23

4. Dva brodska sidra (ZMB - G 306, 307) naena u podvodnom

arheolokom istraivanju 1967. godine (foto: Ante Brkan) Galerija
umjetnina Narodnog muzeja u Zadru

4. Two ship anchors (ZMB - G 306, 307) found in underwater archaeological research in 1967 (photograph by: Ante Brkan) Art
Gallery of the National Museum in Zadar

Brodska sidra i veina topova nisu izloeni iz vie razloga. Sidra su na restauriranju, meutim teko da bi
ijedno od njih moglo biti izloeno na zadovoljavajui nain. Ipak e posjetitelji biti upoznati s njihovim
izgledom i veliinom. Veliko sidro je dugo 4,85 m, a
iroko 2,65 m, dok je duina manjega 3,75 m, a irina
2 m (Petricioli I., 1970.: 9). Donedavno vee je sidro
bilo izloeno na ulazu u Zaviajni muzej Biograd.
Koso naslonjeno i privreno na fasadu muzejske
zgrade, dosezalo je do nadprozornika prvoga kata.
Kada je rije o sidrima, valja spomenuti da su uoene
slinosti s drugim primjercima, npr. sa sidrima admiralskog broda Henrika VIII. Mary Rose. (Beltrame,
2006.: 94).

by photo-documentation on the research campaigns

which were conducted six times from 1967 to 1973
and, after an extended pause, in 1996 (led by Z. Brusi,
Ph.D.)1. Photographs taken by underwater camera in
2012 give some insight into contemporary underwater archaeology methods. This material was produced
as part of the international project The Shipwreck of
Gnali Mirror of Renaissance Europe led by Irena
Radi Rossi, Ph.D. and Filipe Vieira de Castro, Ph.D.
The situation at the site is presented in layout maps and
sketches (e.g. the arrangement of the cargo discovered
on the ship).

to se tie topova, najzanimljivija su za izlaganje dva

sakra s inicijalima ljevaa: Z A (Zuan/Giovanni Alberghetti) i godinom izrade: MDLXXXII. Kada se
venecijanske libre preraunaju u kilograme, svaki top
ima teinu od preko 700 kg (Morin, 2006.: 95). Teina
topova je presudila da ih nismo izloili. S obzirom na
to da su izuzetno vani, posegnuli smo za nadomjescima, crteima i fotografijama na kojima su detalji renesansnih ukrasa, grbova, inicijala i brojanih oznaka.

24

We do not deal with the complex and apparently insoluble

problem of who first discovered the sunken ship and when
in the early 1960s. We recall that the site was plundered and
devastated by showing newspaper articles from the 1960s

1 To present the research from 1996, we used the photographs from the
report of Z. Brusi, Ph.D., Pomorska arheoloka istraivanja kod otoia
Gnalia na ulazu u Pamanski kanal (nastavak istraivanja 1996. g.); a
copy of the manuscript with photo-documentation is held in the Biograd
na Moru Heritage Museum.

5. Keramiki predmeti u podvodnim arheolokim istraivanjima 1967.

i 1972. godine (Fotodokumentacija Hrvatskog povijesnog muzeja)

5. Ceramic objects found in underwater archaeological research in 1967

and 1972 (Photo-documentation of the Croatian History Museum)

Ostale predmete koji se veu uz brodsku artiljeriju kao

to su mjerilo za kalibar topova, ep, fitilj i barut ovom
prilikom ne izlaemo zbog oteenja i osjetljivosti materijala. Izlau se najmanji top i nekoliko topovskih
kugli.

and 1970s and photographs of artefacts illegally taken to

Belgium. We inform visitors that the following components of the ships equipment were taken: a cannon (part
of a pair with the smallest cannon), an anchor (?), a bell
and the ships windlass. Furthermore, it will be shown that
numerous components of the ships lighting (4 chandeliers)
were taken, as well as parts of a chandelier, for example the
image of the so-called wild man and a unique arm of a
wall sconce are not present in the Collection. Even one of
the ships beams was taken, and built into the ceiling of a
flat in Belgium!2 Our intention is to inform visitors that
underwater archaeological sites are constantly devastated,
that the education of local populations is absolutely essential, and that the value of finds cannot be measured solely
in the material sense (as in the creation of household and
private collections) but rather as a potential resource to develop cultural tourism. In this regard, an anonymous survey is conducted at the end of the exhibition.

Od brodske opreme izlau se: dio sidrenog lanca,

bronani provodnici za drvene koloture, bakreni kotao
za smolu (nije dio Zbirke), mali kameni disk i pomorski estar. Dio opreme koja nije izloena prezentira se
putem fotografija.
Od kuhinjskog inventara izlau se: bakrene i keramike posude za pripremanje hrane, za uvanje namirnica i tekuina te dvije bronane lice. Posebno se istie
pokretno orijentalno kuhalo/pe mangal s urezanim
turskim natpisom (tugrom). Oblikom i namjenom razlikuje se od svih ostalih bakrenih posuda.
Pronaeno je relativno malo keramikih predmeta. Osim
jednostavne keramike koja se koristila na brodu izloeni su primjerci luksuznije keramike izvedene sloenijim
tehnikama. Radi se o engobiranoj graviranoj keramici i
oslikanoj majolici. Ne zna se je li ova keramika bila namijenjena za svakodnevnu upotrebu na brodu ili moda za
prodaju te je stoga izloena kao posebna cjelina.
U nakani da predstavimo priblino izgled broda odluili smo se za prikaz dubrovakog galijuna iz 16. stoljea, s oltarne slike Poklonstvo triju kraljeva u crkvi
sv. Jeronima franjevakog samostana u Slanom. Slika
predstavlja cjelovit ansambl s arhitekturom oltara; na
njenoj oslikanoj predeli nalaze se prikazi dubrovakog
galijuna. Brod je prezentiran na interaktivan nain uz
jasnu napomenu posjetitelju da se radi iskljuivo o

The ship was armed with cannons to fight pirates, like

most merchant ships of the time. When speaking of the
ships armaments, we turn the attention of visitors to a vital detail, and this is that not one of the eight cannons bears the insignia of the Venetian Republic, which, together
with an initial analysis of the ships structure, leads to the
conclusion that this was not a Venetian merchant galley,
but rather a merchant ship with a rounded hull, Ital. nave
tonda (Radi Rossi, 2012: 44).

2 These data were taken from the manuscript of S. Petricioli, Predmeti

s Gnalia u rukama Belgijanaca which was given to us by I. Radi Rossi.
Some of the photographs with stolen items are held in the Conservation
Department in Zadar. We were allowed to examine them thanks to the
kindness of our colleague Damira Toli.

25

The ships anchors and the size of the cannons were not
put on exhibit for several reasons. The anchors are being
restored; however, it is highly unlikely either of them could be adequately displayed. Nonetheless, their appearance and size will be presented to visitors. The large anchor
is 4.85 m long, and 2.65 m wide, while the length of the
smaller anchor is 3.75 m, and its width is 2 m (Petricioli
I., 1970: 9). Until recently the larger anchor was on display at the entrance to the Biograd Heritage Museum.
Set at an angle and fastened to the faade of the museum
building, it reached the window panes on the first floor.
Noteworthy on the topic of anchors is that similarities
were noted with other examples, such as, for example, the
anchors from Henry VIIIs warship the Mary Rose (Beltrame, 2006: 94).

6. Dubrovaki galijun iz 16. stoljea s oltarne slike Poklonstvo triju

kraljeva u crkvi sv. Jeronima franjevakog samostana u Slanom (foto:
Boidar Gjuki) Dubrovaki muzeji Dubrovnik
6. A 16th century Dubrovnik galleon from the altar painting Adoration of the Magi in the Church of St. Jerome at the Franciscan
monastery in Slano (photograph by: Boidar Gjuki) Dubrovnik
Museums, Dubrovnik

pretpostavljenoj slinosti. Ovom prilikom posegnuli

smo za domaim prikazom broda, a mogli smo predstaviti neki drugi slian brod, primjerice onaj prikazan na
oltaru Ivana iz Vrane u crkvi S. Giuseppe u mletakom
predjelu Castello (orali, Prijatelj Pavii, 2005.: 146).
Na izlobi koristimo opis dubrovakog trgovakog broda
usidrenog uz obalu Abruzza u rujnu 1577. godine. Autor
ovog dragocjenog zapisa je dominikanac Serafino Razzi.
On je brod posjetio, kako je zapisao, 18. rujna navedene
godine. Bio je zadivljen veliinom i ljepotom broda, dojmili su ga se izrezbaren, oslikan i pozlaen strop glavne
dvorane i veliki salon sa stropom na ruu. U opisu hvali
gostoprimstvo domaina, uvjebanu i discipliniranu posadu. Fra Serafino je brod opisao na sljedei nain:
Dana 11. rujna stie ovamo pred obalu Vasta jedan dubrovaki brod, najvei kako priaju to
valove sijee i morem plovi, nosei tisuu i dvjesta
kola ita [oko 380 tona] i ima posadu od 140 ljudi.
Zaustavivi se na oko etiri milje daleko, pozdravi
topovima kopno. ()
Na jednom osamljenom mjestu pod nekim daskama
vidjesmo krdo praia i ovei broj kunaca [domai
zeevi, op. E. J.], vrlo mnogo kokoiju po brodu i po
stivama [potpalublje, op. E. J.], a isto tako i prekrasnih
maaka. Bilo je tu kovaa s njihovom kovanicom i
tesara s njihovom radionicom. A po prilici u sredini broda, pod glavnim jarbolom, vidjesmo zdenac sa
slatkom vodom, s vitlom i posudama. ()
A prije nego sjedosmo za stol, ugledasmo pod palubom u drugom odjelu dvadesetak djeaka, koje

26

As to the cannons, the most interesting for exhibition purposes are the two sacros bearing the initials of the founder:
Z A (Zuan/Giovanni Alberghetti) and the manufacture
year: MDLXXXII. When Venetian libras are converted
into kilograms, each cannon has a weight of over 700 kg
(Morin, 2006: 95). The weight of the cannons was the crucial factor in our decision not to exhibit them. Since they
are exceptionally important, we resorted to substitutes:
sketches and photographs featuring details of the Renaissance ornaments, coats of arms, initials and numerical
designations. The remaining items associated with the
ships artillery, such as the gauge for the cannons calibre,
the lid, fuse and gunpowder, are not being exhibited on
this occasion due to damage and the sensitivity of the materials. The smallest cannon and several cannonballs are
on display.
Of the ships equipment, the following are on exhibit:
part of an anchor chain, bronze leads for the wooden
pulleys, a copper pitch barrel (not part of the Collection), a small stone disk and maritime compasses. That
portion of the equipment not on exhibit is being presented in photographs.
Of the inventory from the ships galley, the following are
on exhibit: copper and ceramic vessels for food preparation, storing foodstuffs and liquids, and two bronze
spoons. Particularly notable is the movable Oriental
brazier, a mangal, with a Turkish inscription (tughra)
engraved on it. Its form and use distinguish it from all
other copper vessels.
A relatively small number of ceramic items were found.
Besides simple ceramics used on the ship, more luxurious
ceramics rendered in more complex techniques are also
on exhibit. These are etched ceramics with engobe slip
and painted majolica. Whether or not this ceramic was
intended for everyday use on the ship or perhaps for the
market remains unknown, so this is why it is being exhibited as a special unit.

zovu mozzi [mali od broda] kako jedu. Uivali

smo sluajui ih kako prije glasno i na koljenima
izmolie cijeli Oena, Zdravo, Marijo i Zdravo,
Kraljice. Zatim sjedei na podu za niskim stolom
jeahu u tiini dvopek s bobom i mahunama iz vie
velikih tanjura koji su bili razmjeteni po stolu. Primijetih da ih je veina imala drvene lice kako bi
mogli lake grabiti bob. Dali su im da piju razvodnjena vina koliko su htjeli. Na drugoj je strani bila
blagovaonica za odrasle s dugim i uskim stolom,
sa stolnjakom i klupama za sjedenje. A topnici s
ostalim asnicima imali su svoju posebnu blagovaonicu. ()
Poslije objeda malo se porazgovarasmo i divismo se
kako je velianstveno napravljen ovaj brod na kojem
se ujutro i naveer uz bubanj smjenjuju strae. Ima tri
jarbola s koevima na vrhu i s ljestvama od uadi za
penjanje, a isto tako i mali vrt uza zdenac. ()
Govore da je poslastica dvopek umoen u ocat i
ulje, jer je to vrlo ukusna i dobra hrana za sve koji
plove morem. ()
Ovako veliki brodovi, kako priahu, zadaju mnogo brige i opasnosti, ali ako uspjeno obave jedno
ili dva putovanja, isplate sve to je potroeno za njihovu gradnju. () (Razzi, 2011.: 284-286)
U drugom pisanom izvoru govori se o velikoj genovskoj lai koja je bila zarobljena i usidrena u Marseilleu
1597. godine. Iz opisa doznajemo da je izgledala poput
goleme kue s pet katova, da je imala osam ili deset
jedara vezanih za dva debela vrlo visoka jarbola i da je
bila nosivosti dananjih 800 tona. Ovakvi su brodovi
bili rijetkost, iako se spominju i lae dvostruko vee
tonae (Braudel, 1997.: 321).
***
Prvu vijest o moguem imenu broda koji je stradao
kod Gnalia objelodanio je A. Gasparetto 1973. On
je naao dokumente u kojima se spominje nastradali
brod pod imenom Gagiana i Gagliana. Spomenuo
je osobu s imenom Domenico da Gagliano, ali je odbacio mogunost da bi on mogao biti vlasnik broda
(Gasparetto, 1977.: 385). Najnovija arhivska istraivanja navode da je brodovlasnik njegov brat Odoardo.
Ova istraivanja donose odgovore na mnoga pitanja,
ne samo o vlasniku, ve o veliini broda, trgovcima,
naruiteljima, posadi i drugom. Na naoj izlobi tih se
pitanja nismo mogli doticati, jer jo nita nije objavljeno, tek usmena priopenja koja se prenose putem internetskih stranica i razbuktavaju matu senzacionalnom priom. Stoga smo zamolili dr. Irenu Radi Rossi
i suradnike na meunarodnom projektu Brodolom
kod Gnalia ogledalo renesansne Europe da za katalog izlobe pripreme tekst s najnovijim saznanjima o
brodu Gagliana grossa to su oni na nae veliko zadovoljstvo i uinili. (v. tekst grupe autora, str. 65-95).

In an attempt to show the approximate appearance of the

ship, we chose a portrayal of a sixteenth-century Dubrovnik galleon from the altar painting Adoration of the Magi
in the Church of St. Jerome at the Franciscan monastery
in Slano. The painting constitutes a complete ensemble
with the altars architecture, and its painted section features images of a Dubrovnik galleon. The ship is presented
interactively with a clear note to visitors that the similarity
is only assumed. On this occasion we opted for a Croatian image of a ship, and we could have shown some other
similar ship, such as the one shown on the altar of Ivan of
Vrana in the S. Giuseppe Church in the Castello district of
Venice (orali, Prijatelj Pavii, 2005: 146).
In the exhibition, we made use of the description of the
Dubrovnik merchant ship anchored off the shore of Abruzzo in September 1577. The author of this invaluable record was the Dominican Serafino Razzi. He visited the
ship, as he wrote, on 18 September of that year. He was delighted with the vessels size and beauty, and impressed by
the carved, painted and gilded ceiling of the main hall and
the large salon with its rose ceiling. In his description,
he praised the hospitality of the hosts, a well-trained and
disciplined crew. Fr. Serafino described the ship thusly:
On 11 September a ship from Dubrovnik arrived
here before the shore of Vasta, the largest as they
say to slice the waves and sail the sea, carrying a
thousand and two hundred carts of grain [approximately 380 tons] and having a crew of 140 men.
Having stopped about four miles off, it greeted the
mainland with cannon salvos. ()
At one forlorn place under some boards we saw a
herd of piglets and a many rabbits, very many chickens all about the ship and among the lower decks,
and also lovely cats. There were smiths in their forge
and carpenters in their workshop. And at roughly the
middle of the ship, under the main mast, we saw a
well with fresh water, with a winch and buckets. ()
And before we sat at the table, we saw under the
deck in another section about twenty boys, who
were called mozzi [cabin boys], eating. We enjoyed
listening to them as before their meal they loudly,
on their knees, prayed the entire Our Father, Hail
Mary, and Hail Holy Queen. Then sitting on the floor around a low table, in silence they ate dried biscuits with broad-beans and green beans from several
large plates set on the table. I noticed that most had
wooden spoons to more easily scoop the broad-beans. They gave them as much watered-down wine
they wanted to drink. On the other side was a dining
room for adults with a long and narrow table, covered by a cloth and with benches to sit on. And the
gunners with the remaining officers had their own
separate dining room. ()
After the meal, we talked a little and marvelled at
how magnificently the ship was made, on which the

27

U literaturi se obitelj da Gagliano navodi kao primjer

nejasnog identiteta, s heterogenom i ambivalentnom
maskom mletake trgovake nacije.
Braa da Gagliano razgranala su trgovinu po cijelom
istonom Sredozemlju, iz dva glavna uporita, Venecije
i Carigrada. Sredite venecijanske zajednice u Carigradu
(Peri) bila je ambasada (mlet. bailato). Mnogi lanovi zajednice dolazili su iz Venecije, meutim veina ih je bila
naturalizirana, neki nisu pripadali ni venecijanskoj ni talijanskoj kulturi, dok su neki bili osmanski podanici. Arhetipski mletaki trgovac nije bio Venecijanac po roenju,
ve po adaptivnosti; za njegov trgovaki identitet karakteristino je bilo umijee prilagoavanja. Braa Odoardo
i Domenico da Gagliano pripadaju meu najaktivnije i
najuspjenije trgovce kasnog 16. st., zahvaljujui trgovini
koju su razvili izmeu Venecije, Dubrovnika i Carigrada
te dalje sve do Poljske i Litve. Domenico je ivio u Veneciji, dok se Odoardo smjestio u Carigradu. Njihova trgovaka mrea ukljuivala je venecijanske patricije, trgovce
i ambasadore europskih drava, brojne osmanske trgovce
(krane, idove i muslimane) i najvie dunosnike Porte.
Posjedovali su vei broj brodova, od kojih su barem dva
bila izgraena izvan Venecije. Na izriit zahtjev brae Senat ih je proglasio venecijanskim brodovima. Braa su se
predstavljala kao uzorni mletaki trgovci, osim kada im
to nije odgovaralo, primjerice u imovinskim sporovima;
tada su radije bili Latini i podanici osmanskog sultana.
Podrijetlo im je nejasno, moda potjeu iz Dubrovnika3
iz lokalne bankarske obitelji (Dursteler, 2006.: 131, 133).
Sirovine, POLUPROIZVODI i ambalaa
U drugom dijelu izlobe prezentiran je brodski teret koji
je podijeljen po vrstama. Od tereta su prvo izloene sirovine i ambalaa u kojoj su se one transportirale. U pilot legendi govori se o novoj etapi u tehnologiji prerade
sirovina koja nastupa sredinom 16. st., o brzom irenju
znanja putem tiskanih knjiga, potom o vrstama naenih
sirovina, svojstvima i njihovoj primjeni (Kelez, 1970.:
40-44). Posjetitelja se informira o tetnim uincima tekih metala i kemijskih supstanci na podmorje Gnalia.
Od sirovina se izlau:
valjani mjedeni lim u stlaenim smotcima i svicima,
mjedena ica u kolutima razliitog promjera,
mjedene ipke,
pokositreni elini lim (moe se uoiti da je jo uvijek
srebrnast, odnosno otporan na koroziju),
kositar u ipkama (tradicionalno je dolazio iz Britanije, u ovo je vrijeme stizao u Veneciju i iz Saksonije
te eke),
ivin sulfid (cinober) u obliku velikog zvonolikog

3 Autor koristi naziv Ragusa; osim Dubrovnika isto ime nose grad i
regija na Siciliji.

28

guards change in the morning and evening to the

beat of a drum. There are three masts with nests at
their tops and with rope ladders to climb up them,
and also a small garden next to the well. ()
They say a treat is a dried biscuit dipped in vinegar
and oil, because this is very savoury and good food
for all who sail the sea. ()
Such large ships, as they say, involve great concerns
and perils, but if they successfully complete one or
two voyages, they pay for everything spent on their
construction. ()
(Razzi, 2011: 284-286)
Another written source mentions a large Genoese vessel
which was captured and anchored in Marseilles in 1597.
From the description, we learn that it resembled a large
house with five floors, that it had eight or nine sails tied to
the trunks of two very high masts and that its carrying capacity was 800 tons in contemporary measures. Such ships
were a rarity, even though ships with double this tonnage
were mentioned (Braudel, 1997: 321).
***
The first information of the possible name of the ship
which sank at Gnali was released by A. Gasparetto in
1973. He found documents which mention a sunken
ship named Gagiana and Gagliana. He mentioned an
individual named Domenico da Gagliano, but rejected
the possibility that he could have been the ships owner
(Gasparetto, 1977: 385). The most recent archival research
indicates that the ship-owner was his brother, Odoardo.
This research yielded answers to many questions, not just
about the owner, but also the size of the ship, the merchants, customers, crew and so forth. We could not broach
these questions in our exhibition, because nothing has yet
been published aside from some verbal accounts which
have been posted on certain web pages, sparking the imagination with a sensational story. We therefore asked I.
Radi Rossi, Ph.D. and her associates in the international
project The Shipwreck of Gnali Mirror of Renaissance
Europe to prepare a text containing the latest knowledge
on the ship Gagliana grossa for the exhibition catalogue,
which they did to our great delight. (See the text by a group of authors, p. 65-95).
In the relevant literature, the da Gagliano family is cited as
an example of obscure identity, wearing the and ambivalent guise of the Venetian merchant nation.
The da Gagliano brothers were involved in trade throughout the eastern Mediterranean from two principal hubs,
Venice and Constantinople. The Venetian community in
Constantinople (Pera) centred around the embassy (bailato). Many members of the community came from Venice, although most of them were naturalized, and some did
not even belong to the Venetian nor Italian culture, while
some were Ottoman subjects. The archetypical Venetian

merchant was not a Venetian by birth but rather by adaptation, as the art of adaptability was typical of his mercantile
identity. The brothers Odoardo and Domenico da Gagliano were among the most active and successful merchants of
the last sixteenth century, thanks to the trade which developed between Venice, Dubrovnik and Constantinople and
beyond, all the way to Poland and Lithuania. Domenico lived in Venice, while Odoardo resided in Constantinople.
Their trade network encompassed the Venetian patricians,
merchants and ambassadors of European states, numerous
Ottoman merchants (Christians, Jews and Muslims) and
the highest officials of the Porte. They owned many ships,
of which at least two were built outside of Venice. At the
express request of the brothers, the Senate declared them
Venetian ships. The brothers presented themselves as
exemplary Venetian merchants, except when this did not
suit them. For example, in property disputes they preferred
to be Latins and subjects of the Ottoman sultan. Their origin is unclear; they may have been from Dubrovnik,3 from
a local banking family (Dursteler, 2006: 131, 133).

7. Kovinotokar iz knjige Eygentliche Beschreibung Aller Stnde auff

Erden 1568., ilustrirao Jost Amman
7. A metalsmith from the book Eygentliche Beschreibung Aller Stnde
auff Erden (1568), illustrated by Amman Jost

predmeta (izloena je i jedna polovina da se vidi unutranji izgled),

olovni karbonat (ceruzit) u obliku unjia.
Od drvene ambalae izlau se: sanduk za kositar, bava
za olovni karbonat, dno bave i poklopac s oznakom trgovca.
Na olupini su naeni iva, minij i sumpor, meutim oni
nisu izloeni.
Oznake proizvoaa i trgovaca prikazane su putem crtea, a na fotografijama se mogu vidjeti sirovine i ambalaa
iz postava stalne izlobe u Zaviajnom muzeju Biograd.
Koristi se reprodukcija drvoreza s prizorom izrade baava. Moe se vidjeti da u procesu proizvodnje sudjeluje
majstor s pomonicima i da meu njima postoji podjela
rada.
Mjedeni svijenjaci
U zasebnoj cjelini prezentirani su gotovi proizvodi od mjedi svijenjaci za koje se pretpostavlja da su izraeni na sjeveru Europe. Pilot legenda prua informacije o podrijetlu
i tipovima naenih svijenjaka, o njihovim dekorativnim,

Raw materials, semi-products

and packaging
The second part of the exhibition presents the ships cargo, which is divided into types. The first component of the
cargo shown is the raw materials and packaging in which
they were transported. The chapter panels indicate a new
phase in the technology of processing raw materials which
emerged in the mid-sixteenth century, given the dissemination of knowledge through printed books, and then the
types of materials found, and their properties and use (Kelez, 1970: 40-44). Visitors are additionally informed of the
harmful effects of heavy metals and chemical substances
on the undersea environment at Gnali.
Of the raw materials, the following are exhibited:
sheet brass in pressed folded stacks and rolls,
brass wire in coils of differing diameter,
brass rods,
tin-plated sheet iron (the silvery colour can still be
seen, i.e., its resistance to corrosion),
tin rods (traditionally these came from Britain; at this
time it came to Venice from Saxony and Bohemia),
mercury sulphide (cinnabar) in the form of a large
bell-shaped object (a half is also shown, in which the
internal appearance can be seen)
lead carbonate (cerussite) in the form of a small cone
Among the objects made of wooden, on exhibit are: a
chest for tin, a cask for the lead carbonate, a barrel bottom
and a lid bearing a merchants designation.

3 The author used the term Ragusa; besides Dubrovnik, a city and
region on Sicily also bore this name.

29

8. Iglar iz knjige Eygentliche Beschreibung Aller Stnde auff Erden

1568., ilustrirao Jost Amman
8. A needler from the book Eygentliche Beschreibung Aller Stnde
auff Erden (1568), illustrated by Amman Jost

9. Izraiva praporaca iz knjige Eygentliche Beschreibung Aller Stnde

auff Erden 1568., ilustrirao Jost Amman

stilskim i konstrukcijskim znaajkama, nainu transporta

u dijelovima i drugom (Petricioli S., 1970. (4): 33-37).

Mercury, red lead and sulphur were found on the hull, but
they are not on exhibit.

Izloen je stropni svijenjak koji je naknadno sloen.

Posjetitelju valja objasniti da su na njemu neki dijelovi
nedostajali i da su izraene kopije. Izlau se i dva tipa
zidnih svijenjaka. Prilikom izbora pojedinanih dijelova vodili smo brigu da bude zastupljeno vie varijanti
jer se svijenjaci meusobno razlikuju po konstrukciji,
dimenzijama, oblicima i ukrasima.

The designations of the manufacturers and merchants are

provided in sketches, while photographs show the raw
materials and packaging from the permanent display in
the Biograd Heritage Museum.

Svijenjaci su primjer proizvoda kojima se trgovalo na

velike udaljenosti. U Veneciju su mogli stii kopnenim ili
morskim putem, preko sjevernih europskih luka. Osim
cijenjene robe iz talijanskih gradova, u Veneciju su se slijevali i traeni proizvodi srednje i sjeverne Europe da bi se
dalje, zajedno s venecijanskim, prevozili prema odreditima istonog Sredozemlja. Na uspjeno poslovanje s njemakim trgovcima koji su u grad na lagunama dolazili u
velikom broju i imali svoja skladita robe podsjea palaa
Fondaco dei Tedeschi (Petricioli S., 1970. (4): 37).
Na fotografijama su snimke detalja ukrasnih motiva koji
se javljaju na dijelovima svijenjaka, a putem crtea prezentirani su razni oblici aki. Predmeti koji nisu izloeni prezentiraju se putem fotografija.

30

9. A bell-maker from the book Eygentliche Beschreibung Aller Stnde

auff Erden (1568), illustrated by Amman Jost

A reproduction of a woodcut depicting a barrel-making

scene is used. It shows that the production process involved a master craftsman with assistants, and that there was
a clear division of labour.
Brass lighting elements
Finished brass products are presented in a special unit:
candle lighting element which are assumed to have been
produced in northern Europe. The chapter panel provides
information on the origin and types found, their decorative, stylistic and structural features, transport methods in
pieces and other aspects (Petricioli S., 1970 (4): 33-37).
A chandelier that was assembled subsequently is on
exhibit. It should be explained to visitors that some of
its parts were missing and that copies were made. Two
types of wall sconces are also presented. When selecting

Koristi se reprodukcija drvoreza s prizorom majstorske

radionice u kojoj se izrauju predmeti od metala: majstor dotjeruje mjedeni dio, okruen je gotovim proizvodima, vide se svijenjaci i alati.
Upotrebni i ukrasni predmeti
Upotrebni predmeti imaju posebnu dra. Slini su dananjima te ih posjetitelji mogu lako prepoznati. Za
neke e moda biti u nedoumici jer vie nisu u upotrebi. Pilot legenda prua informacije o njihovoj funkciji.
Osim pojedinano, predmeti su izloeni i u kutijama,
smotuljcima od tkanine te na daicama, dijelom neoieni, pa se moe vidjeti na koji su nain pakirani.
Meu mnotvom materijala naeno je svega nekoliko
prstenova, pretpostavlja se da su pripadali putnicima ili
posadi. Drugi ukrasni predmeti bili su namijenjeni tritu. Primjerice, staklene perlice razliitih veliina, boja i
oblika koje su naene rasute po cijelom nalazitu. Jesu
li bile nanizane u ogrlice ili su prenoene kao teret (u
bavama ?) nije poznato. Venecija je bila glavni proizvoa staklenih perli koje su bile vrlo traena roba. Pretpostavlja se da su izraene u Muranu, a osim za ukras
sluile su i za izradu krunica (tal. paternostri). Mjedeni
su se praporci koristili kao zveke (instrumenti, konjska
oprema, oprema za sokola, igrake).
Od upotrebnih predmeta izloene su naoale, britve, kare za rezanje stijenja svijea, naprsci, igle i pribadae; od
ukrasnih, izloene su staklene perle, praporci i dva prstena. Izloena su takoer dva predmeta za koje se smatra da
su imali funkciju utega; jedan od njih ne pripada Zbirci.
Na fotografijama su snimke detalja s predmeta i okamine neoienih predmeta.
Koriste se reprodukcije drvoreza s prizorima triju majstorskih radionica, za izradu naprstaka, igala i praporaca. Osim podjele rada, na njima se moe uoiti da nekim
majstorima pomau ene (obiteljski posao) i da radionica moe sluiti i kao prodajno mjesto. Posjetitelj e moi
zamijetiti da se proizvodi pakiraju u iste ovalne kutije
kakve su na izlobi. Zanimljiv je i prizor pred radionicom praporaca, dijete u igri s konjiem na kojemu se
vide nanizani praporci.
Predmeti od stakla
Staklene predmete predstavljamo kao vrlo vaan dio brodskog tereta. U pilot legendi navodimo da osim to omoguava istraivanje tipologije i kronologije renesansnog
stakla, stakleni teret prua saznanja o proizvodnji i trgovini
staklom u precizno odreenom isjeku vremena. Njegova
proizvodnja povezuje se s radionicama na otoku Murano,
ali i drugim manufakturama na irem podruju Venecije.

individual parts, we took care to represent several variants, because brass lighting elements differed from each
other in terms of structure, dimensions, forms and ornamentation.
Brass lighting elements are an example of products
traded over great distances. They could have arrived
in Venice both by land or by sea, through the ports
of northern Europe. Besides high-value goods from
Italian cities, sought-after products from central and
northern Europe also poured into Venice, to be carried
farther afield together with Venetian goods, to destinations in the eastern Mediterranean. The Fondaco dei
Tedeschi Palace stands as evidence of the successful
operations with German merchants, who came to the
city in the lagoon in high numbers and held goods in
their own warehouses (Petricioli S., 1970 (4): 37).
The photographs show details from decorative motifs
which appear on parts of bass lighting elements, while different forms of cups are presented in sketches. The
items not on exhibit are presented in photographs.
A reproduction of a woodcut is used which depicts a scene from a craftsmans workshop in which metal items are
made; the master is finishing a brass component, surrounded by finished products, and candelabras and tools can
be seen.
Practical and decorative items
Items of practical use have a particular charm. They are
similar to those of today, and visitors can easily recognize them. Some may arouse puzzlement as they are
no longer in use. The chapter panel provides information on their function. Besides individually, the items are
also exhibited in boxes, in bales of fabric and on small
panels, partially uncleaned, so that their manner of packing may be seen.
Among a multitude of materials, only a few rings were
found; it is assumed that they belonged to the passengers
or crew. Other decorative items were intended for the
market, such as, for example, the glass beads of different
sizes, colours and shapes found scattered all over the site.
Whether they were on necklaces or conveyed as cargo (in
casks ?) is not known. Venice was the primary producer
of glass beads, which were a highly sought-after product.
It is assumed that they were manufactured in Murano.
Besides their decorative function, they were also used to
make rosaries (Ital. paternostri). Brass bells were used as
rattles (for musical instruments, equestrian gear, falconry
gear, and toys).
The practical use items on exhibit are: eyeglasses, scissors
to trim candle-wicks, thimbles, needles and pins; the

31

decorative items are: glass beads, bells and two rings. Also
on exhibit are two items which are believed to have functioned as weights, one of which does not belong to the
Collection.
Photographs show details of the objects and calcification
from uncleaned objects.
Woodcut reproductions are used which depict scenes
from three workshops for the manufacture of thimbles,
needles and bells. Besides the division of labour, one may
also observe in them that some of the craftsmen are assisted by women (family business) and that the workshops
may have also served as sales outlets. Visitors will note
that the products are packed in the same oval boxes as in
the exhibition. Also interesting is the scene in front of the
bell workshop, in which a child plays with a horse on
which a string of bells can be seen.

10. Proizvodnja stakla iz djela Georgiusa Agricole De re metallica

libri XII, 1556.
10 Glass production from the work by Georgius Agricola, De re metallica libri XII, 1556

Utvreno je 29 razliitih tipova staklenih predmeta (Lazar, Willmott, 2006.). Osim na brodskoj olupini naeno je
mnogo jednostavnih aa (polje rasutog stakla) stotinjak
metara podalje od nje, u smjeru juga i jugozapada (Brusi,
1996.). Kako su bile transportirane u koarama od prua,
mogue je da su koare namjerno baene s broda ili su padale s palube u vrijeme havarije te su noene vjetrom potonule podalje od broda (Lazar, Willmott, 2006.: 21).
Stakleno posue u najveem je broju sauvano u krhotinama, stoga je bilo neophodno na izlobi prezentirati
izgled cjelovitih predmeta. U tome su nam pomogli crtei J. Kobe i A. Izlakar, na kojima su idejne rekonstrukcije staklenih posuda (Lazar, Willmott, 2006.: 109-144).
Tehnike koje su primijenjene u izradi luksuznijih posuda bile su umetanje bijelih staklenih niti i graviranje
dijamantnom iglom. Na izlobi je posebno istaknut
primjerak potpuno ouvane zdjele u obliku polulopte s
malom tankom noicom (kat. br. 99). Zdjela je ukraena
graviranjem, njeni crte rasporeen je u tri vodoravna pojasa kojima dominira sredinji. Vjetina majstora
ogleda se u injenici da je radio brzo i precizno, da je

32

Glassware
We present glassware as a vital portion of the ships
cargo. In the chapter panel, we note that besides facilitating research into the typology and chronology
of Renaissance glass, the glass cargo offers an insight
into glass production and trade at a precisely specified cross-section of time. Its production is tied to the
workshops on the island of Murano, but also in other
manufactories in the wider area around Venice. A total
of 29 different types of glassware has been established
(Lazar, Willmott, 2006). Besides the inside of the ships
hull, many simple cups were found (a field of scattered
glass) as far as about 100 meters from it, in the south
and south-west direction (Brusi 1996). Since they
were transported in reed baskets, it is possible that the
baskets were intentionally jettisoned from the ship or
they perhaps fell from the deck during the wreck incident and, carried by the wind, sank farther from the
ship (Lazar, Willmott, 2006: 21).
The glass vessels are mostly preserved in pieces, so it was
necessary to present the appearance of whole objects in
the exhibition. Sketches by J. Kobe and A. Izlakar helped
us in this, as they depict reconstruction proposal of the
glass vessels.
The techniques used to make more luxurious vessels were:
insertion of white threads and diamond-needle etching.
Particularly notable in the exhibition is an example of an
entirely preserved semi-spherical bowl with a small, thin
foot (cat. no. 99). The bowl is decorated with engraving, its
drawing arranged into three horizontal belts in which the
middle one dominates. The craftsmans skill is reflected in
the fact that he worked quickly and precisely, decorating
the entire surface while the item was still soft (Petricioli S.,
1970 (7): 24, 26).

11. Polje rasutog stakla na morskom dnu (Fotografija iz Izvjetaja

podvodnog arheolokog istraivanja dr. Z. Brusia 1996. godine)

11. The field of scattered glass on the seafloor (Photograph from the Report on the Underwater Archaeological Research by Z. Brusi, Ph.D., 1996)

ukrasio cijelu povrinu dok je predmet jo bio mekan

(Petricioli S., 1970. (7): 24, 26).

It has been ascertained that the glass cargo consisted of

high quantities of ordinary goblets for everyday use and
a small number of luxuriously rendered and high quality
vessels. For the exhibition we made a selection based on
their number; the most common types are simple cups.

Utvreno je da se stakleni teret sastojao od velike koliine obinih aa na stalku za svakodnevnu upotrebu i
manjeg broja posuda luksuzne izrade i visoke kvalitete.
Za izlobu smo napravili izbor po njihovoj brojnosti;
najzastupljeniji su tipovi jednostavnih aa.
Izloene su i posude od obojenog stakla koje su naene u
malom broju. One nisu identificirane kao proizvodi zapadnoeuropskog podrijetla (Lazar, Willmott, 2006.: 60).
Posjetitelj e vidjeti da je ravno staklo (pravokutno i okruglo) izraeno paljivo i visokokvalitetno. Okruglo staklo
za prozore izraivalo se puhanjem i otvaranjem staklenog mjehura; uslijed rotacije i djelovanja centrifugalne
sile predmet bi se spljotio. Okrugla stakla za prozorska
okna naena su u standardnim veliinama i u velikom
broju to dovodi do pretpostavke da su bila naruena za
naroito vaan graevinski pothvat. Ogledala su takoer
majstorski izvedena, meutim zbog dugotrajnog stajanja
u moru na njima su nastala velika oteenja. Moda e

The few vessels made of coloured glass are also on exhibit.

They were not identified as products of West European
origin (Lazar, Willmott, 2006: 60).
Visitors will see that the flat glass (rectangular and
round) was made very carefully and of a high quality. The round window pane was made by blowing
and opening a glass bubble, which flattened as a result of rotation and centrifugal force. Round glass for
window panes was found in standard sizes and in a
high number, which supports the hypothesis that it
was ordered for a particularly important construction
project. The mirrors were also masterfully rendered,
although their long submersion in the sea led to considerable damage. Visitors may be disappointed with
their current appearance. However, these were also
made in a precision procedure that involved pouring

33

posjetitelj ostati razoaran njihovim dananjim izgledom.

Meutim, i ona su se izraivala preciznim postupkom lijevanja i glaanja da bi se dobila savreno glatka povrina
i time izbjeglo iskrivljenje u odrazu. Pripremljeno staklo
premazivalo se smjesom kositra i ive, isto tako sloenim
postupkom (Lazar, 2010.: 107-108).
Od staklenih predmeta izlau se raznovrsne ae, boce,
vrevi, vaze, zdjele, pladnjevi, poklopci, prozorska stakla
i ogledala.
Fotografijama se prezentiraju skupine staklenih posuda, detalji na njima i polje rasutog stakla na morskom
dnu. Koristi se crte situacijskog plana poloaja broda i
stakla te donosi fotografija male elegantne boice ukradene prilikom prvog postavljanja Zbirke u Biogradu na
Moru (Petricioli S., 1970. (7): 26).
Koriste se reprodukcije drvoreza s prizorima. Na jednom se vidi dinamina scena sa skupinom majstora
staklara uz pe koji izrauju staklene predmete, dok su
na tlu odloeni kalupi, puhaljke, klijeta i sanduci s gotovim proizvodima. Drugi prizor prikazuje staklara koji
sam obavlja posao u radionici.

and polishing to obtain a perfectly smooth surface

and thus avoid warped reflections. The prepared glass
was coated with a mixture of tin and mercury, also a
complex procedure (Lazar, 2010: 107-108).
The glass objects on display are diverse: goblets, bottles,
tankards, vases, bowls, platters, lids, window panes and
mirrors.
Photographs are used to present the groups of glass vessels, the details on them and the field of scattered glass
on the seafloor. A sketch of the layout map of the position
of the ship and glass is used, as well as photographs of
a small elegant vial stolen during the first exhibit of the
Collection in the Biograd na Moru Heritage Museum
(Petricioli S., 1970 (7): 26).
Woodcuts bearing scenes are used. One shows a dynamic scene with a group of master glassblowers next to a
kiln, making glass products, while casts, blowers, pliers
and boxes containing finished products lie on the floor.
Another scene depicts a glassblower working alone in a
workshop.

Okovana krinja i njen sadraj

U posljednjoj izlobenoj prostoriji prezentirani su
okovana krinja i dio predmeta naenih u njoj. krinju
predstavljamo kao najzagonetniji predmet s potonulog
broda, s obzirom na to da su se svojedobno irile glasine i objavljivale senzacionalne vijesti o blagu u njoj.
Nakon otvaranja krinje u Narodnom muzeju u Zadru
(1967.) mnogi su ostali razoarani. U njoj nije bilo ni
zlata ni dragog kamenja, meutim naene su takve rijetkosti koje gnalikom nalazu vrijednost podiu na
svjetsku razinu. Pilot legenda donosi odgovor zato je
nalaz tekstila vrijedan, posebno bala svilenog damasta
koja je, koliko je poznato, jedini stari neiskrojen tekstil
do sada sauvan. Nadalje, u legendi se navode mogua
mjesta proizvodnje damasta, opisuje zateeno stanje
i postupak ienja tekstila. Posjetitelja se informira
o rezultatima dugotrajne i skupe restauracije svilenog damasta, koulja i kapa u uvenoj Abegg zakladi
u Riggisbergu kod Berna u vicarskoj (Petricioli S.,
1990.: 183-184).

The iron-bound chest and its contents

The last exhibition room contains a presentation of the
ironclad chest and some of the items found in it. We
present the chest as the most enigmatic item from the
sunken ship, since at one point rumours circulated and
sensationalist news stories were published about the
treasure inside. After the chest was opened in the National Museum in Zadar (1967), many were disappointed. It contained neither gold nor jewels, but the rarities found in it raised the Gnali site to the world class.
The chapter panel tells why the discovery of textiles
was so valuable, particularly the bale of silk damask
which is the sole thus far known old untailored fabric
preserved to this day. Furthermore, the panel also cites
the possible damask production sites, and describes
the condition in which it was found and the procedure
to clean the textile. Visitors are informed of the results
of the long-lasting and expensive restoration of the silk
damask, shirts and a hat in the renowned Abegg Foundation in Riggisberg near Bern in Switzerland (Petricioli S., 1990: 183-184).

Osim krinje, od naenih predmeta u njoj izlau se dio

svilenog damasta, muka koulja, kapa, kutija s vagom
i utezima.

Besides the chest itself, the items found in it included: a

part of silk damask, a mens shirt, a hat, and a box containing a scale and weights.

Na fotografijama su snimke olovnih peata naenih s

balom svilenog damasta. Pomou crtea istaknuti su
detalji ukrasne are na damastu. Fotografijom je predstavljena stalna izloba, dio s tekstilom u Zaviajnom
muzeju Biograd na Moru.

The photographs feature lead stamps found with the

silk damask. Sketches help highlight the details of the
decorative markings on the damask. A photograph
shows the part of the permanent display featuring the
textiles in the Biograd na Moru Heritage Museum.

34

12. Okovana krinja (kat. br. 133) otvorena u Narodnom muzeju u

Zadaru 1967. godine (Fotodokumentacija Zaviajnog muzeja Biograd na Moru)

12. The iron-bound chest (cat. no. 133) opened in the National Museum in Zadar in 1967 (Photo-documentation of the Biograd na Moru
Heritage Museum)

Koristi se televizijski dokumentarni film Srednjovjekovni nalaz u Biogradu iz 1976. s kadrovima snimljenim u Zaviajnom muzeju Biograd.

The television documentary The Medieval Find in Biograd from 1976, with scenes shot in the Biograd Heritage Museum.

Provodi se anonimna anketa s pitanjem: Da nekim

sluajem naete blago, to biste uinili? 1. prijavili otkrie nadlenima; 2. zadrali blago za sebe (zaokruite
redni broj ispred odabranog odgovora). Rezultati se
svakodnevno objavljuju na izlobi.

An anonymous survey is conducted, asking the question: If by some chance you discovered a treasure,
would you do? 1) report it; 2) keep it for yourself?.
The results with responses are posted everyday at the
exhibition.

***
Zavrni dio izlobe usmjeren je prema budunosti,
predstavljanju meunarodnog projekta Brodolom
kod Gnalia ogledalo renesansne Europe.

***
The final part of the exhibition looks to the future and
the presentation of the international project The Shipwreck of Gnali Mirror of Renaissance on Europe.

35

36

ZBIRKA TERET
potopljenog broda iz 16. stoljea
ZAVIAJNOG MUZEJA BIOGRAD NA MORU
THE CARGO OF A 16 th CENTURY
SUNKEN SHIP COLLECTION OF
THE BIOGRAD NA MORU HERITAGE MUSEUM

Gorka Bouli

37

Ova jedinstvena izloba prezentira samo manji broj

predmeta koji su izvaeni iz morskih dubina kod otoia Gnalia. Otoi je smjeten u junom djelu Pamanskog kanala i udaljen je nekoliko milja od Biograda. Prema koliinama i vrstama izvaenih predmeta
ovo podvodno nalazite spada meu najbogatija na
Jadranu, a moda ak i na Mediteranu, s obzirom na to
da je jo velik dio nalaza u moru.
Radi se o trgovakom brodu koji se potopio krajem 16.
stoljea na ruti od Venecije do Carigrada (Istanbula).
Otkriven je 1967. godine na dubini od 26 do 30 m. Razlozi potonua ili udesa jo uvijek nam nisu poznati.
Cijeli teret koji je prevozio inili su predmeti namijenjeni trgovini pa je praktiki to bila jedna velika plovea robna kua u kojoj se nalo svega, od igle do topa.

Kako je dolo do otkria

potoNULoga broda?

Na otkrie broda podsjea anegdota, jer se potonulo

blago koje je lealo na dnu mora gotovo etiri stoljea
otkrilo kvrcanjem prsta jednog milicionara po glavi
belgijskog ronioca kada se pokuao sakriti u pliaku.
Tajnu o brodu na dnu mora slubeno su otkrili ribari
- spuvari Murterini 1967. godine. ini se da su je otkrili jo prije njih turisti Belgijanci koji su ve vadili
pojedine predmete. Prema fotografijama predmeta koje
je Sofiji Petricioli donio tajanstveni Belgijanac, u inozemstvo je odneseno mnogo dijelova za stropne i zidne
svijenjake, jedan top, sidro, zvono, staklene i keramike
posude. U Konzervatorskom odjelu u Zadru postoji popis otuenih predmeta. U Belgiju je prema navedenom
izvoru odneseno 245 predmeta s potonuloga broda, ali
pitanje je da li je to sve. Imamo primjer iz 1983. godine kada je Zaviajnom muzeju Biograd na Moru jedan
lijenik iz Lyona (naeg podrijetla) poslao 13 dijelova
svijenjaka, a koje je dobio na dar od svojeg pacijenta.
Prema korespondenciji koja se uva kod nas u Zaviajnom muzeju Biograd i u Konzervatorskom odjelu u
Zadru moe se donekle utvrditi kronologija dogaanja.
Prema jednom dopisu Okrunog javnog tuilatva koji
potpisuje sutkinja Alice Glavii, proizlazi da su pred
Okrunim sudom u Zadru tuitelji Konstantin iki i
Ivo imat, oba ribara iz Murtera, ustali tubom 1968.
godine protiv opine Biograd i Narodnog muzeja u Zadru radi isplate od 59.550 novih dinara. U tubi navode
da su oni (ribari), poetkom mjeseca rujna 1967. u Pamanskom kanalu pronali potonuli brod (galiju) koja
potjee iz 16./17. st., odnosno da su utvrdili njen poloaj
u moru i poloaj tereta na brodu i oko njega. Dalje navode da je izvreno vaenje tereta s broda i nabrajaju
to je sve izvaeno (kositar, devet topova i dr.). Shodno
procjeni smatraju da im pripada nagrada od 15% vrijednosti, naravno sve po slovu Zakona o zatiti spomenika
kulture, a koju trae od opine Biograd i Narodnog muzeja Zadar gdje je izvaeni dio tereta pohranjen.

38

This unique exhibition presents only a smaller number of

the items removed from the marine depths at the islet of
Gnali. The islet is situated in the southern part of the Paman Channel several miles from Biograd. Based on the
quantities types of excavated items, this underwater site is
one of the richest in the Adriatic, and perhaps even in the
Mediterranean, given that there is still a considerable quantity of finds in the sea.
This was a merchant ship which sank at the end of the
sixteenth century en route from Venice to Constantinople. It was discovered in 1967 at depths of 26 to 30
m. The reasons for the sinking or accident are still unknown. The entire cargo being transported consisted of
goods for the market, so it was practically a large floating department store carrying products ranging from
needles to cannons.

How was the sunken ship

discovered?

An anecdote recalls the discovery of the ship, because the

sunken treasure which lay on the seafloor almost four
centuries was found by the tapping of a police officers
fingers on the head of a Belgian diver who was trying to
hide in the shoals.
The secret of the ship at the seabed was officially uncovered by fishers, actually sponge-gatherers, natives of the
island of Murter (Murterini) in 1967. It would appear that
even before them there were Belgian tourists who had
already removed individual objects. Based on the photographs brought to S. Petricioli by a mysterious Belgian, many parts for bass lighting elements, a cannon, an
anchor, a bell, and glass and ceramic vessels were taken
abroad. There is a list of illicitly taken items in the Conservation Department in Zadar. Based on this source, 245
items from the sunken ship were taken to Belgium, but
there is some question as to whether that accounts for
everything. There is an example from 1983, when a physician of Croat origin from Lyon sent 13 brass chandelier
parts which he received as a gift from a patient.
According to the correspondence held here in the Biograd
Heritage Museum and the Conservation Department in
Zadar, the chronology of events may be ascertained to
some degree. According to a letter from the District Public Prosecutors Office signed by Judge Alica Glavii, it
follows that plaintiffs Konstantin iki and Ivo imat, both
fishers from Murter, filed suit before the District Court in
Zadar in 1968 against the Biograd Municipality and the
National Museum in Zadar, seeking payment of 59,550
new dinars. In their suit, it states that they (the fishers) found a sunken ship (galley) dating to the sixteenth/seventeenth century in the Paman Channel in September 1967,
i.e., that they had ascertained its position in the sea and the
position of the cargo on and around the ship. They further
alleged that the cargo was removed from the ship and they
recounted what had been removed (tin, nine cannons,

1. Zaviajni muzej Biograd na Moru

1. Biograd na Moru Heritage Museum

Prema drugom dopisu koji upuuje Zavod za zatitu spomenika kulture Zadar, od 25. rujna 1967., Fondu i Sekretarijatu za prosvjetu, kulturu i fiziku kulturi u Zagreb,
tadanji direktor Grga Otri traei sredstva navodi da
su 12. rujna 1967. saznali za postojanje jednog potonulog broda u Pamanskom kanalu, na dubini od 32 metra.
Meutim, ravnatelj navodi i to da imaju informaciju kako
su jo prologa ljeta, dakle 1966., neki belgijski graani
(koje se trai), izvlaili razne predmete, a meu njima i
svijenjake. Nakon toga poduzeta su pokusna istraivanja - vaenje predmeta i na temelju onoga to su izvadili
Belgijanci zakljueno je da se radi o vrijednom nalazitu,
odnosno o predmetima iz 16. ili poetka 17. stoljea.
Meutim, ve tada se javno govorilo u kuloarima da su
dva mlada spuvara iz Murtera (iki i imat, op. a.)
jo 1962. godine otkrili potonuli brod i uz pomo belgijskih turista vadili pojedine vrijedne predmete. Tek
1967. svoje otkrie javili su kapetanu malog turistikog
broda Borik Miljenku Bariu koji je vijest proslijedio
tadanjoj direktorici Turist-hotela Zadar, Miri Ivankovi. Ona je uputila informaciju na pravu adresu, u
zadarske nadlene institucije.
Profesor Ivo Petricioli navodi kako je to otkrie oamutilo cijelu strunu ekipu Zavoda za zatitu spomenika kulture Zadar koji je poduzeo prve korake na
vaenju - direktora Grgu Otria i konzervatoricu
Kseniju Raduli te arheologe i druge strunjake iz
Narodnog muzeja Zadar, Arheolokog muzeja u Zadru i Muzeja grada ibenika.

Tko su bili lanovi prve ekipe?

U prvoj ekipi koja je istraivala potonuli brod bili su

ve spomenuti ronioci - nalaznici Konstantin iki i

etc.). In line with an estimate, they believed that they were

entitled to a reward of 15% of the value, naturally in compliance with the letter of the Cultural Monument Protection Act, which they sought from the Biograd Municipality
and the National Museum in Zadar where the removed
portion of the cargo was stored.
In another letter to request funds sent by the Cultural
Monument Protection Department in Zadar to the Fund
and Education, Culture and Physical Culture Secretariat
in Zagreb on 25 September 1967, the Departments director at the time, Grga Otri, stated that on 12 September
1967 they learned of the existence of a sunken ship in the
Paman Channel, at a depth of 32 m. However, the director also alleged that they had information according
which certain Belgian citizens (still being sought) had removed various items, including brass lighting elements,
the previous summer, thus in 1966. After this test research/excavation of items was conducted, and based on what
the Belgians had removed, it was concluded that this was
a valuable site, i.e., it featured items from the sixteenth or
seventeenth century.
However, already at that time, rumours were circulating
that the two young sponge-gatherers from Murter (iki
and imat) had already discovered the sunken ship in
1962 and with the help of Belgian tourists they removed
individual valuable objects. It was only in 1967 that they
told Miljenko Bari, the skipper of a small tourist boat,
the Borik, of their discovery, and he then conveyed this
to Mira Ivankovi, then the general manager of the Turist
Hotel in Zadar. She in turn reported this information to
the proper institutions in Zadar.
Professor Ivo Petricioli stated that the discovery astonished the entire team of experts in the Cultural Monument
Protection Department in Zadar (which took the first
steps at extraction), its director Grga Otri and conservation expert Ksenija Raduli, and archaeologists and other
experts from the National Museum in Zadar, the Archaeological Museum in Zadar and the ibenik City Museum.

Who were the members of

the first team?

The first team that investigated the sunken ship included

the already mentioned divers, finders Konstantin iki
and Ivo imat, as well as Zlatko Gunjaa and Zdenko
Brusi, curator archaeologists from ibenik, as well as
Dalibor Martinovi, conservation expert and diving instructor, and Miljenko Bari, the skipper of the Turist
Hotels boat from Zadar.
Since these were the very beginnings of underwater archaeology in Croatia, the work was bogged down by considerable difficulties, and equipment was also lacking. The
Cultural Monument Protection Department from Zadar,
as the projects lead institution, lacked almost any means
to raise the cargo, and not even a camera to take underwater photographs. This is why the organizers engaged more

39

Ivo imat, zatim Zlatko Gunjaa i Zdenko Brusi, kustosi arheolozi iz ibenika, nadalje Dalibor Martinovi,
konzervator i instruktor ronjenja te Miljenko Bari,
kapetan broda Turist-hotela iz Zadra.
Kako su to bili poeci podvodne arheologije u nas, bilo
je dosta potekoa u radu, a osim toga nedostajala je i
oprema. Zavod za zatitu spomenika kulture iz Zadra
kao nosilac akcije nije imao gotovo nikakva sredstva za
vaenje tereta, ak ni fotografsku kameru za podvodna
snimanja. Iz tog razloga poduzeta je jaa organizacija
pa je za vaenje tereta angairano vie sudionika, u prvom redu Komanda mornarice u Splitu (koja je prvih
dana listopada 1967. stavila na raspolaganje bez ikakve
naknade nekoliko svojih brodova i opremu, ronioce,
filmskog snimatelja i drugo), Skuptina opine Biograd na Moru (osobito njen predsjednik Ivo tampalija zasluan za uspjene kontakte s Mornaricom), Narodni muzej Zadar, Klub sportskih ronilaca Kornati
iz ibenika, vrsni ronioci Jerko Domani i Dubravko
Balenovi te ibenski arheolozi. Akciju je financirao
Republiki fond za unapreivanje kulturnih djelatnosti iz Zagreba.
Struna ekipa imenovana od Zavoda za zatitu spomenika kulture u Zadru 1967. za poslove na strunoj
obradi predmeta (sortiranju materijala, fotografiranju,
inventarizaciji, voenju dnevnika i drugih poslova)
djelovala je u sastavu:
Ksenija Raduli, konzervatorica u Zavodu za zatitu
spomenika kulture u Zadru,
prof. Ivo Petricioli, ef Katedre za povijest umjetnosti
na Filozofskom fakultetu Zadar,
Sofija Petricioli, kustosica u Narodnom muzeju
Zadar,
Zdenko Brusi, kustos u Arheolokom muzeju
Zadar,
Boidar Vilhar, preparator u Arheolokom muzeju
Zadar,
Davor Aras, tajnik Instituta za povijesne i ekonomske
nauke JAZU u Zadru.
Kasnije su u daljnjim akcijama istraivanja ukljueni
mlai strunjaci iz Zadra, Miljenko Domijan, Smiljan
Gluevi i drugi.
Na temelju prvih istraivanja utvreno je da teret broda predstavlja trgovaki kargo namijenjen irokoj
potronji. Provedena su dva istraivanja - 1967. u jesen, zatim 1968., 1972., 1973. i 1996. godine. Istraivanje jo uvijek nije zavreno i u moru se nalazi velik broj
predmeta i ostaci broda.
Prema Popisu predmeta koji je prilog Rjeenju Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture u Splitu,
Teret potopljenog broda iz 16. stoljea (1982.) zatieno je kulturno dobro i u Registru je pokretnih spomenika kulture. Predmeti izvaeni u prvim akcijama 60-ih
i 70-ih godina prologa stoljea popisani su po vrstama
i koliinama. U tim akcijama evidentirano je ukupno
8.767 predmeta. Sve restauratorsko-konzervatorske

40

2. Izvlaenje topa (ZMB G 296) u podvodnom arheolokom

istraivanju 1967. godine
2. Extraction of cannons (ZMB G 296) during underwater archaeological research in 1967

participants to remove the cargo, primarily the Naval

Command in Split (which placed several of their ships and
equipment, divers, a motion picture camera operator, etc.
at the projects disposal in early October 1967, without seeking any compensation), the Biograd na Moru Municipal
Assembly (its chairman, Ivo tampalija, deserves particular credit for successfully involving the navy), the National
Museum in Zadar, the Kornati Sport Diving Association
from ibenik, archaeologists from ibenik and the topnotch divers Jerko Domani and Dubravko Balenovi.
The campaign was financed by the Republic Cultural Activity Advancement Fund from Zagreb.
The expert team appointed by the Cultural Monument
Protection Department in Zadar in 1967 to handle the
expert analysis of the items (sorting the materials, photography, inventory recording, maintaining logs and other
tasks) consisted of:
Ksenija Raduli, conservation expert in the Cultural
Monument Protection Department in Zadar
Prof. Ivo Petricioli, head of the Art History Department at the Faculty of Philosophy in Zadar,
Sofija Petricioli, a curator in the National Museum
in Zadar,
Zdenko Brusi, the curator of the Archaeological

3. Fragmenti aa u obliku polukugle na visokom upljem podnoju

(Fotografija iz Izvjetaja podvodnog arheolokog istraivanja dr. Z.
Brusia 1996. godine)

3. Fragments of hemispherical goblets on high hollow stems (Photograph from the Report on the Underwater Archaeological Research
by Z. Brusi, Ph.D., 1996)

poslove uz pomo institucija iz vedske i vicarske (osim

na tekstilu) obavio je Boidar Vilhar, a inventarizirala ih je
i struno obradila kustosica Sofija Petricioli. Veliku ulogu
odigrao je i akademik prof. Ivo Petricioli pruajui pomo u strunoj obradi te identifikaciji i kontaktima.
Gotovo svi predmeti izvaeni iz mora do 1973. bili su
pohranjeni u Narodnom muzeju Zadar. Po osamostaljenju Muzeja 1973., sve je preneseno u Biograd, u
Zaviajni muzej, nadopunjen je stalni postav, a ostali
predmeti smjeteni su u muzejske uvaonice.
Akcija istraivanja provedena je u ljeto 1996. pod vodstvom dr. Zdenka Brusia. Izvaeno je uglavnom staklo, oko 5.000 predmeta. Svi su desalinizirani, sloeni
po tipovima i pohranjeni u spremite muzeja.

Museum in Zadar,
Boidar Vilhar, a preservation technician from the
Archaeological Museum in Zadar,
Davor Aras, secretary of the Historical and Economic Sciences Institute of the Yugoslav Academy of
Arts and Science in Zadar.
Later, in the course of further research, the aid of two young experts from Zadar, Miljenko Domijan and Smiljan
Gluevi, as well as other experts, was also enlisted.
Based on the initial research work, it was ascertained that
the ships cargo constituted a merchant load intended for
broad consumption. Two research campaigns were conducted in 1967, in the autumn, and then in 1968, 1972,
1973 and 1996. Research has still not been completed, and
a high number of items and remains of the ship are still on
the seafloor.
According to the List of Items which is attached to the
Ruling of the Regional Cultural Monument Protection
Department in Split, the Cargo of a 16th century sunken
ship (1982) is a protected cultural resource and listed on
the Register of Movable Cultural Monuments. The items
removed in the first campaigns in the 1960s and 1970s
are recorded by types and quantities. A total of 8,767
items were recorded in these campaigns. All restoration/

Kada je Teret potopljenog

broda iz 16. stoljea prezentiran
javnosti?

Godine 1970. u Biogradu na Moru javnosti je bio

predstavljen dio kulturno-povijesne zbirke Teret potopljenog broda iz 16. stoljea. Godinu dana ranije
odrana je izloba u Zadru u organizaciji Kulturnohistorijskog odjela Narodnog muzeja Zadar. Biogradska

41

izloba bila je zamiljena kao stalna izloba tada podrunog odjela Narodnog muzeja Zadar. U dvjema
prostorijama prvoga kata zgrade biveg suda, u kojoj
je i danas smjeten Zaviajni muzej Biograd na Moru,
prezentiran je dio oienih i konzerviranih predmeta. Autorica prvog postava stalne izlobe bila je Sofija
Petricioli, uz sugestije i strunu pomo Ive Petriciolija. Godine 1976. postav je proiren na cijeli 1. kat tada
ve tri godine samostalne muzejske ustanove slubenog imena: Zaviajni muzej Biograd na Moru. Tom
prilikom izloeni su tekstilni predmeti restaurirani
u Abegg zakladi u Riggisbergu kod Berna (vicarska). Likovni postav osmislio je Mladen Pejakovi uz
strunu pomo kolegice i tadanje direktorice Muzeja
Branke Jurage.
Boljem upoznavanju javnosti sa zbirkom potonulog
broda pridonijele su izlobe organizirane u Narodnom
muzeju u Ljubljani (1970.), Muzeju za umjetnost i obrt
u Zagrebu (1971.) i u Muzeju primenjene umetnosti
u Beogradu (1972.). U Muzeju za umjetnost i obrt u
Zagrebu izloba je gostovala pod imenom Blago s
morskog dna izloba predmeta s potopljenog broda
s kraja 16. stoljea od 15. sijenja do 28. veljae 1971.
godine. Opremu deplijana i likovno rjeenje plakata
potpisao je Ivan Picelj.
Svjetskoj javnosti Zbirka je predstavljena na izlobama u Veneciji 1971. i 1983. godine. Nakon dulje stanke predmeti iz Zbirke prezentirani su na izlobama u
Barceloni (panjolska) 2007., Trentu (Italija) 2010. i
Brnbachu (Austrija) 2012. godine.
Godine 2011. zbirka je predstavljena ponovno u Zadru, u Narodnom muzeju i u Muzeju antikog stakla.

Brod

Otkrie broda bila je velika senzacija za javnost, a isto

tako i nepoznanica za podvodnu arheologiju koja je u
to vrijeme bila na samom startu. Do sada je izvaeno preko dvadeset tisua predmeta od kojih po broju
prednjae predmeti od stakla.
Prema koliini i raznolikosti predmeta, nalazite kod
Gnalia je vrlo veliko i spada jo uvijek meu najbogatija i najznaajnija nalazita na Jadranu. Zauzima povrinu od oko 400 m i nije iscrpljeno do kraja.
Donedavno, pretpostavljalo se da je brod pripadao jednoj od mediteranskih drava Europe (najvjerojatnije
Veneciji) koje su u to vrijeme bile poznate po svojoj
trgovakoj floti, na pomorskoj ruti izmeu Europe i
istonog Sredozemlja.
Pojedina saznanja o brodu i teretu temelje se na istraivanju arhivskih spisa u Veneciji te grbovima, natpisima
i drugim detaljima koji se nalaze na nekim predmetima (topovima, trgovakoj robi i ambalai).
Arhivska istraivanja radi identifikacije potonuloga
broda zapoeo je jo sedamdesetih godina prolog
stoljea talijanski povjesniar Astone Gasparetto.

42

conservation works (except on the textiles) were conducted by Boidar Vilhar with the help of institutions from
Sweden and Switzerland, while the inventory and expert
analysis were conducted by curator S. Petricioli. Ivo Petricioli, Fellow of the Academy played a major role in assisting the expert analysis and identification, and he also
established helpful contacts.
Almost all of the items removed from the sea up to 1973 were
stored in the National Museum in Zadar. Once the Museum
became independent in 1973, everything was transferred
to Biograd, in the Heritage Museum, and the permanent
display was supplemented, while the remaining items were
accommodated in the museums storage depots.
The research campaign was conducted in summer 1996
under the leadership of Zdenko Brusi, Ph.D. Mostly
glass was extracted, approximately 5,000 pieces. All have
been desalinized, classified by type and stored in the
museums depot.

When was the Cargo of A 16th

Century Sunken Ship presented to
the public?

In 1970, a part of the cultural-historical collection called

Cargo of a 16th Century Sunken Ship was presented to
the public in Biograd na Moru. A year later, an exhibition was held in Zadar, organized by the Culture and
History Department of the National Museum in Zadar.
The Biograd exhibition was conceived as a permanent
exhibition of the then branch section of the National
Museum in Zadar. A part of the cleaned and conserved
items were presented in two rooms on the first floor of
the former courthouse, in which the Biograd na Moru
Heritage Museum is today accommodated. The first
permanent display was arranged by S. Petricioli, with
suggestions and technical assistance provided by Ivo Petricioli. In 1976, the display was expanded to the entire
first floor of the museum institution which had had at
that point been independent for three years under the
official name Biograd na Moru Heritage Museum. On
that occasion, the textiles restored in the Abegg Endowment in Riggisberg, near Bern in Switzerland, were also
exhibited. The artistic display was conceived by Mladen
Pejakovi with expert assistance from his colleague
and the Museum director at the time Branka Juraga.
The public became more familiar with the collection from
the sunken ship thanks to exhibitions organized in the National Museum in Ljubljana (1970), the Museum of Arts
and Crafts in Zagreb (1971) and the Museum of Applied
Arts in Belgrade (1972). In Zagrebs Museum of Arts and
Crafts, the exhibition appeared under the title Treasure
from the Sea Bottom An Exhibition of Objects from a
Late 16th Century Sunken Ship. It ran from 15 January
to 28 February 1971. The pamphlet and posters were designed by Ivan Picelj.
The Collection was presented to the international public in

4. Ambalaa i sirovine - stalna izloba Teret potopljenog broda iz 16.

stoljea u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru

4. Packaging and raw materials permanent display of the Cargo of a

16th Century Sunken Ship in the Biograd na Moru Heritage Museum

Koristei njegova istraivanja saznajemo da je trgovaki brod imenom Gagiana, kojim je upravljao
kapetan Alvise Finardi, isplovio iz Venecije u pravcu Carigrada. U dokumentima se spominju trgovci:
Battista della Bella pk. Zuane, Tranquillo Coletti pk.
Ottaviana i Zorzi Loppes Vas, ali se nigdje ne definira o kakvoj se robi radi (dakle, nema popisa robe).
Zna se da su vlasnici svoju robu osigurali kod triju
venecijanskih osiguravajuih drutava, da se radi o
jaim osiguravajuim kompanijama te se zakljuuje
da je osigurani kapital bio vrlo velik, odnosno da je
brodski teret bio vrlo vrijedan. Astone Gasparetto
navodi da se brodolom mogao dogoditi izmeu 24.
listopada 1583. (datum najkasnije izdane police osiguranja) i 10. studenoga 1583. (datum prve cesione
isprave). Podaci iz drugih dokumenata govore u prilog

exhibitions in Venice in 1971 and 1983. After a considerable

pause, the Collection was presented at exhibitions in Barcelona (Spain) in 2007, Trento (Italy) in 2010 and Brnbach
(Austria) in 2012.
In 2011, the exhibition was once more set up in Zadar, in
the National Museum and the Museum of Antique Glass.

The ship

The discovery of the ship stirred up a considerable public sensation, but it was simultaneously an enigma for
underwater archaeology, which was at its very beginnings at the time. Thus far, over twenty thousand items
have been extracted, of which glassware accounts for the
highest number.
Based on the quantity and diversity of the items found, the
site at Gnali is very large and is still deemed one of the

43

5. Top (ZMB G 296)

6. Detalji s topova (ZMB G 296, 298)

6. Details from a cannons (ZMB G 296, 298)

pretpostavci da se Gagiana potopila kod Gnalia.

Naime, u sijenju 1584., otprilike dva mjeseca nakon
to je vijest o brodolomu dola u Veneciju, vlasnici i
osiguravatelji uputili su dudu peticiju. U njoj su naveli da se s broda Gagliana koji je plovio u Carigrad
i koji je doivio brodolom u vodama Biograda (Zara
Vecchia) vadi teret, da je izvaena kutija s vrlo vrijednim draguljima i da se boje da e spaena roba kao i
ona koja se planira izvaditi postati plijenom uskoka.
Mole duda da poalje jednu galiju da zatiti njihova
dobra. Oko tri mjeseca kasnije, u travnju 1584. Senat
je zatraio od zadarskog rektora, koji je vodio operaciju spaavanja dijela tereta, da teret preda zastupniku
vlasnika koji e ih ponijeti natrag u Veneciju.
Najnoviji podaci izneseni na tiskovnoj konferenciji o
nastavku radova na istraivanju potonulog broda kod
Gnalia, odranoj u srpnju 2012. godine u Biogradu na
Moru, govore da se radi o trgovakom brodu Gagliana
grossa koji je pripadao obitelji da Gagliano. Tada je

44

5. Cannon (ZMB G 296)

richest and most significant in the Adriatic. It covers of

surface of roughly 400 m and it has still not been entirely
exhausted.
Until recently, it was assumed that the ship belonged to
one of Europes Mediterranean states (most likely Venice)
which were known at the time for their merchant fleets,
and that it was travelling along a maritime route from Europe to the Eastern Mediterranean.
Individual knowledge on the ship and its cargo are based
on research into archival documents in Venice, and on the
coats of arms, inscriptions and other details on various objects (cannons, market goods and packaging).
Archival research conducted to identify the sunken
ship was already initiated in the 1970s by Italian historian Astone Gasparetto. Making use of his research,
we have learned that a merchant ship named Gagiana,
commanded by Captain Alvise Finardi, set off from
Venice en route to Constantinople. The relevant documents mention these merchants: Battista della Bella
del f Zuane, Tranquillo Coletti del f Ottaviana and
Zorzi Loppes Vas, but nowhere is there any indication
of the type of goods involved (there is thus no inventory of goods). It is known that the owners insured
their goods with three Venetian insurance companies,
that these were notable insurance companies and it
has therefore been concluded that the insured capital
was high, i.e., that the ships cargo was very valuable.
A. Gasparetto stated that the shipwreck may have occurred between 24 October (the date of the last insurance policy issued) and 10 November 1583(the date
of the first cession document). The data from other
documents point to the conclusion that the Gagiana
sank at Gnali. For in January 1584, about two months
after news of the shipwreck reached Venice, the owners
and insurers filed a petition with the doge. In it, they
stated that cargo was being removed from the Gagliana, a ship which had sailed for Constantinople and
experienced a shipwreck in the waters off of Biograd
(Zara Vecchia), that a box containing very valuable
gems had been raised, and that they feared that the salvaged goods as well as those for which there were plans
for extraction might be plundered by the Uskoks. They
asked the doge to send a galley to protect their assets.
Approximately three months later, in April 1584, the

reeno da neki autori smatraju da je spomenuta obitelj

bila dubrovakog podrijetla iji su se pripadnici nastanili u Veneciji i Carigradu (Peri) te razvili intenzivnu
trgovaku djelatnost. Brod je uz ostali teret prevozio
okrugla prozorska stakla koja je u Veneciji naruio sultan Murat III. za obnovu harema nastradalog u velikom poaru.

Inventar broda

Na prvom mjestu su bronani topovi. Treba podsjetiti

na injenicu da je tada plovidba po moru bila vrlo nesigurna i da su se trgovaki brodovi dobro naoruavali.
Osim Belgijanaca koji su odnijeli jedan top, par najmanjem topu, u akcijama vaenja izvueno je iz mora jo
osam topova razliitih veliina i oblika.
etiri topa (dva para) su veih dimenzija i predstavljaju stariji tip. Punili su se kroz cijev na prednjoj strani,
a na brodu su imali posebna drvena leita s kotaima.
Prva dva koja su ujedno i najvea (dulj. 3,5 m) pomogla su za priblino datiranje brodoloma. Na njima je
rimskim brojevima reljefno izvedena godina izrade:
MDLXXXII (1582.). Na isti su nain izvedeni inicijali Z A (ime ljevaa: Zuan Alberghetti). Kalibar njihovih cijevi je 9,1 cm. Ovi su topovi pomno ukraeni
reljefno izvedenim girlandama, listovima akanta i bogatim okvirom za grb u renesansnom stilu.
Druga dva topa su po svom osnovnom obliku jednaka.
Neznatno se razlikuju u dimenzijama (dulj. 2,61 m i 2,58
m) i ornamentici. Kalibar njihovih cijevi je takoer 9,1 cm.
Cijevi su im oktogonalne, s ornamentikom koja im daje
izvjesnu notu klasine elegancije. Jedan top na sebi ima
trodijelni grb, a drugi u reljefnom okviru inicijal G P koji
se podudara s inicijalom na jednoj bavi. Grb nije identificiran, a s obzirom na pojavu motiva ljiljana pretpostavlja se
da bi ovi topovi mogli biti francuskog podrijetla.
Za razliku od velikih, preostala etiri topa pune se sa
stranje strane, a usaivali su se u ogradu broda sa eljeznim viljukama koje su omoguavale okretanje cijevi vodoravno i okomito. Dvije petriere su potpuno
iste i tvore par. Cijevi su im duge 1,12 m. Dio za punjenje topa (leite za mukul) kao i viljuka bili su od
eljeza te su korodirali i propali. Oba topa imaju jednake grbove ovalnog oblika s praznim poljem. Trea petriera ima cijev dulj. 1,07 m na kojoj se nalazi reljefni
maskeron (bradato muko lice), a pod njim slovo C.
Kalibar njihovih cijevi je takoer 9,1 cm.
Najmanji top ima cijev duine 87 cm s promjerom kalibra 4,5 cm. Na njemu je neidentificirani ovalni trodijelni grb s prikazom okrunjenog dvoglavog orla, monogramom sa slovima P N M, ljiljanom, golim djeakom i palmom. Naene su i kamene topovske kugle,
barut, fitilj i stijenj za potpaljivanje eksploziva.
Brodu pripadaju dva velika sidra, od kojih je jedno
- manje (dulj. 3,75 m, ir. 2 m) postavljeno na plato
ispred Narodnog muzeja u Zadru, a drugo, znatno

Senate asked the rector of Zadar, who was leading the

salvage operation for a part of the cargo, to turn over
the cargo to a representative of the owners, who would
then return it to Venice.
The latest information presented at a press conference
on the continuation of research into the sunken ship at
Gnali, held in Biograd na Moru in July 2012, indicate
that this was the merchant ship Gagliana grossa, which
belonged to the da Gagliano family. Some of the authors
stated that this family was originally from Dubrovnik, and
that its members settled in Venice and Pera (Constantinople) and established intensive merchant activities. The ship
with the remaining cargo was transporting round window
panes which had been ordered from Venice by Sultan
Murad III for the reconstruction of his harem, which had
been destroyed by a great fire.

Ships inventory

The bronze cannons belong in first place. It is worthwhile

recalling that seafaring was very unsafe then, and that merchant ships were very well armed. Besides the Belgians,
who took one cannon that is identical to the smallest cannon, during excavation campaigns eight more cannons of
different sizes and shapes were raised from the sea.
Four cannons (two pairs) have larger dimensions and
represent an older type. They were muzzle-loaded, and
they had special wooden, wheeled platforms on the ship.
The first two, also the largest (length: 3.5 m), helped to
roughly date the shipwreck. Their year of manufacture
are rendered in relief in Roman numerals: MDLXXXII
(1582). The initials Z A (the name of the foundry owner
Zuan Alberghetti) were rendered identically. The calibre
of their barrels is 9.1 cm. These cannons were carefully
decorated with relief garlands, acanthus leaves and a rich
frame for the coat-of-arms in Renaissance style.
The other two cannons are identical in their basic form.
Their dimensions (length: 2.61 m and 2.58 m) and ornamentation differ negligibly. The calibre of their barrels is
also 9.1 cm. Their barrels are octagonal with ornamentation that has a certain note of classical elegance. One cannon has a three-part coat-of-arms on its, while the other
bears the initials G P in a relief frame, which corresponds
to the initial on one of the casks. The coat-of-arms has not
been identified, but given that lilies (fleurs-de-lis) appear
on it, it has been assumed that these cannons may have
been French in origin.
As opposed to the large examples, the remaining four cannons were breech-loaded, and they were mounted onto
the ships railing with iron swivel stands that allowed the
barrel to be turned horizontally and vertically. The two
petrieras are entirely the same and constitute a pair.
Their barrels are 1.12 m long. The component for loading
the cannon (the breech block) as well as the swivel stands
were made of iron, so that they corroded and fell into decay. Both cannons bear identical coats of arms that are oval

45

7. Svileni damast (ZMB G 277)

8. Plombe s bale svilenog damasta (ZMB G 278)

8. Lead seals from a bale of silk damask (ZMB G 278)

vee (du. 4,85 m, ir. 2,65 m) u Biogradu ispred zgrade Muzeja. Sidra su krajem 2012. predana na restauraciju Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zadru.
Od ostalog brodskog inventara naeni su navigacijski
estar te desetak bakrenih posuda iz brodske kuhinje,
uglavnom tave i kotlovi. Pronaena je i jedna posuda
za grijanje prostorije u koju se stavljala eravica. Orijentalnog je podrijetla i s urezanim turskim natpisom.

Predmeti za trgovinu

Tisue predmeta izvaenih iz broda bili su namijenjeni za

prodaju u Carigradu. Neki od njih bili su vrlo skupocjeni, namijenjeni imunim drutvenim slojevima. Svakako
na prvo mjesto ovdje stavljamo svileni damast. Radi se o

46

7. Silk damask (ZMB G 277)

in shape with an empty field. The petriera has a 1.07 m

long barrel, on which there is a mascaron (a bearded mans
face) in relief, and under him the letter C. The calibre of
their barrels is also 9.1 cm.
The smallest cannon is has a 4.5 cm calibre, 87 cm long
barrel. It bears an unidentified oval three-part coat-ofarms with an image of a two-headed eagle, a monogram
with the letters P N M, a lily, a naked boy and a palm
frond. Stone cannon balls, gun powder, fuse and wick for
igniting explosives were also found.
Two large anchors also belong to the ship; of them, the
smaller one (length: 3.75 m, width: 2 m) was set up on the
plaza in front of the National Museum in Zadar, while the
other one, considerably larger (length: 4.85 m, width: 2.65
m) is in Biograd in front of the Museum. At the end of
2012, the anchors were turned over to the Croatian Conservation Institute in Zadar for restoration.
Among the other ships inventory, the following were
found: navigational compasses and a dozen copper vessels
from the ships mess, mostly pans and pots. Also found was
a vessel for heating rooms into which hot coals were placed.
The vessel is of Oriental origin and it has a Turkish inscription.

Goods for market

Thousands of objects removed from the ship were meant

for sale in Constantinople. Some of them were quite expensive, intended for the wealthier social classes. Certainly
the silk damask should be mentioned first and foremost.
This was a bale of 54 m of silk damask in a single piece,
rolled and fastened with five lead seals bearing stamps.
Only the coat-of-arms of Pisa and perhaps that of the
Cer family from the city of Lucca in Italy have been identified. The fabric is decorated with designs and motifs:
kantharoi, volutes, palmettes, rosehips, leaves, stars and
checkerboards. It is assumed that the original colour was
purple. The damask was preserved because it was held

jednoj bali - pei od 54 m svilenog damasta, u jednom komadu, zamotanog i zapeaenog s pet plombi koje nose
igove. Identificiran je samo grb Pise i moda grb obitelji
Cer iz Luke (grad Lucca u Italiji). Tkanina je ukraena
ornamentima s motivima kantarosa, voluta, palmeta, ipkova ploda, lia, zvijezda i ahovskih polja. Pretpostavlja
se da je izvorno bila purpurne boje. Damast je sauvan
zahvaljujui okolnosti da je bio u okovanoj drvenoj krinji. U laboratoriju za konzervaciju tekstila u vicarskoj
oien je i konzerviran prije nekoliko desetljea. Svilene
tkanine iz 16. st. nisu rijetkost, ali one su uglavnom sauvane iskrojene u crkvene ili profane odjevne predmete.
Na damast je raritet jer je naen u originalnom obliku
kako je izaao iz radionice, sloen u listove i stavljen u
vreu od grubog platna (tal. torcello), zapeaen plombama koje su mu garantirale podrijetlo, kvalitetu i koliinu.
Proizveden je u Italiji, moda u Firenci, Luki ili Veneciji. Navodno je prema najnovijim istraivanjima (podaci
izneseni na tiskovnoj konferenciji odranoj u srpnju 2012.
godine u Biogradu na Moru) bio namijenjen majci sultana Murata III., a moda i nekoj ljepotici u haremu. Pored
damasta naene su tri bijele platnene koulje i osam crnih
pletenih kapa. Kape i koulje svojim oblikom odgovaraju
mukoj modi s kraja 16. i poetka 17. stoljea.
Po vrijednosti, a i koliini, najbrojniji su predmeti od stakla. Njih imamo preko 10.000. To su uglavnom ae, aice, boce, boice, vrevi, zdjelice, okrugla i rezana prozorska stakla u raznim veliinama te zrcala u dva oblika razliitih dimenzija. Prema kvaliteti, obliku i tehnikoj obradi,
smatra se da su izraeni u Muranu, tada najpoznatijem
sreditu proizvodnje stakla u Europi. Staklene posude su
izraene od jednobojnog prozirnog stakla, ukraene su
bijelim nitima ili njenim graviranim crteima. Posebnu
skupinu predstavljaju predmeti od kobaltnog plavog stakla i tamne smee paste. Veliki broj staklenih predmeta
je polomljen (gotovo sve osim jedne vee zdjele ukraavane dijamantnom iglom, dvije manje zdjelice s plavim
rubom, plave zdjelice i jedne boice), to se ne moe rei i
za prozorsko staklo. Ipak, i u sauvanim krhotinama osjea se ljepota u jednostavnosti, u finoi izrade i diskretnom
ukrasu. Izvaeno je bezbroj prekrasnih staklenih zrna za
izradu ogrlica, perli razliitih oblika, dimenzija i boja. Staklenih perli iz vaenja 1996. ima oko 5 kilograma; nisu
sve oiene, samo su desalinizirane, a vjerujemo da ih
ima jo vrlo mnogo u moru.
Drugi po brojnosti su mjedeni stropni i zidni svijenjaci. Stropni svijenjaci imaju 12 krakova koji se u dva
reda montiraju na tokarenu osovinu. Na vrhu su ukraeni orlom, a na kraju lavljom glavom. Zidni su jednostavniji i samo se jedan krak utie u stiliziranu ljudsku
aku koja je privrena za zidni disk. Svijenjaci su
se transportirali rastavljeni i sortirani po dijelovima.
Izraeni su na sjeveru Europe, najvjerojatnije u Lbecku. Bili su transportirani u drvenim sanducima. Komadno su naena 602 dijela svijenjaka od kojih bi se
moglo sastaviti osam lustera i 60 zidnih svijenjaka.

in an iron-bound chest. It was cleaned and conserved in

a textiles conservation laboratory in Switzerland several
decades ago. Silk fabrics from the sixteenth century are
not rare, but they have generally been preserved sewn into
clerical or profane apparel items. This damask is a rarity
because it was found in its original form as it came out of
the workshop, folded in sheets and placed in a coarse linen
bag (Ital. torcello), with lead seals that guaranteed its origin,
quality and quantity. It was manufactured in Italy, perhaps
in Florence, Lucca or Venice. Apparently, according to the
latest research (data presented at the press conference held
in Biograd na Moru in July 2012), it was intended for the
mother of Sultan Murad III, and perhaps also for one of
the beauties in his harem. Besides the damask, three white
linen shirts and eight black knit caps were found. The caps
and the shirts corresponded to mens fashion at the end of
the sixteenth and early seventeenth centuries.
In terms of value and also quantity, the most numerous
objects are those made of glass. There are over ten thousand, consisting mainly of drinking glasses, small goblets,
bottles, vials, tankards, bowls, round and cut window
panes in various sizes and mirrors in two shapes and various dimensions. Based on their quality, form and technical rendering, it is believed that these were made in Murano, then the best known glass producer in Europe. The
glass vessels were made of monochrome transparent glass
and decorated with white threads or gently etched lines.
A special group consists of items made of cobalt blue glass
and dark brown paste. Much of the glassware is shattered
(virtually all of it except for a large glass bowl decorated
by diamond-needle etching, two smaller bowls with blue
edges, the blue bowls and single small bottle), which cannot be said of the window panes. Nonetheless, even the
preserved shards reflect the beauty in simplicity of the
fine rendering and discrete ornamentation. Countless
exquisite glass beads of varying shape, dimensions and
colour for making necklaces were excavated. The glass
beads from the extraction in 1996 weigh approximately 5
kg; not all have been cleaned, rather they are only desalinized. We believe there are many more like them in still in
the sea.
The second most numerous items are chandeliers and wall
sconces. The chandeliers have 12 arms mounted in two
rows onto a lathe-turned central axis. They are decorated
with eagles at their tops, and lions heads at their ends. The
sconces are simpler and only one arm flows into a human
fist which was fastened to a wall disk. These brass lighting elements were transported in dismantled and sorted
by parts. They were made in northern Europe, most likely
in Lbeck. They were transported in wooden crates. 602
parts of lighting elements were found, out of which eight
chandeliers and 60 sconces chandeliers can be assembled.
Ceramic pottery was found in a considerably lower
number than the glassware. These generally consisted
of three types: simple kitchenware, painted maiolica
and engraved ceramics. These items were most likely

47

9. Predmeti od stakla stalna izloba Teret potopljenog broda iz 16.

stoljea u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru

9. Glassware - permanent display of the Cargo of a 16th Century

Sunken Ship in the Biograd na Moru Heritage Museum

Keramikih predmeta je naeno znatno manje nego staklenih. To su uglavnom tri vrste predmeta: jednostavno
kuhinjsko posue, oslikana majolika i gravirana keramika. Ovi su predmeti najvjerojatnije izraeni u Veneciji koja je bila znaajno sredite proizvodnje oslikane i
gravirane keramike. Veina ovih predmeta stradala je u
moru, oteena im je glazura i unitene su vrlo ive boje.
Posebna dra, a i vrijednost ovoga nalaza je u tome to
je naeno mnogo vrlo sitnih predmeta za svakodnevnu upotrebu u kuanstvu, a koji su se malo gdje sauvali. To su naprnjaci, igle za ivanje, pribadae, britve
za brijanje, naoale, kare za rezanje dogorjelog fitilja
na svijeama, raznovrsni praporci, kutija s preciznom
vagom i dvije vrste utega. Praporci su naeni u velikom
broju, svi su dosta oteeni, ali se od svake vrste uspio
oistiti i konzervirati manji broj.
U posebnu skupinu predmeta svrstali smo one koji dominiraju po teini, a skoro i po broju. Neobino su vani, do ovog nalaza nisu se pronali - sauvali. To su razliiti polufabrikati, a transportirali su se kao sirovina
za daljnju obradu i razne obrte. Oni su upravo dokaz
da je brod imao za konani cilj neki od jaih proizvodnih centara na istoku Sredozemlja, gdje su se ove sirovine trebale dalje obraivati. Dominiraju preraevine
od mjedi: lim u dva oblika - u svitcima i smotcima,
ica u kolutima, tanja i deblja, zatim lijevane ipke koje
imaju utisnute znakove proizvoaa (vjerojatno negdje
u srednjoj Europi). Po teini meu sirovinama nita ne
zaostaju ipke kositra (vie od 1000 kg). Duge su 70 cm
i na svakoj je utisnut znak Mletake Republike. Kako se
u Veneciji kositar nije dobivao, mogao se ovdje samo
pretapati, a oznaka je vjerojatno garantirala kvalitetu.
Pribline teine je i pronaeni cinober - 10 kugli. U 16. st.

manufactured in Venice, which was otherwise a major

producer of painted and engraved ceramics. Most of
these items were harmed in the sea, their glaze damaged
and their lively colours destroyed.
A particularly charming, but also valuable, aspect of this
discovery is that numerous tiny items of everyday household use were found, the type very rarely preserved elsewhere. These include thimbles, sewing needles, safety
pins, shaving razors, eyeglasses, scissors to cut spent candle wicks, various bells, a box containing a precision scale
and two types of weights. The bells are quite numerous,
all are very damaged, but some of each type were successfully cleaned and conserved in a small number.
We placed objects which dominate in terms of weight and
almost by number in a special group. They are unusually
important, and until this discovery they had not been
found in preserved form. These are various semi-products, transported as raw materials for further processing
and various artistic trades. They actually serve as evidence that the ship had as its final destination some of the
stronger production centres in the eastern Mediterranean, where these materials had to undergo further processing. Semi-products made of brass dominate: sheets in two
forms in folded stack and rolls, thinner and thicker, followed by forged rods with the producers insignia pressed
into them (probably somewhere in central Europe). In
terms of weight, tin rods (over 1,000 kg) do not lag behind. They are 70 cm long and the symbol of the Venetian
Republic is stamped onto each one. Since Venice had no
tin of its own, it could only have been reforged here, and
the symbols were probably a guarantee of quality.
Cinnabar was found in approximate weights 10 balls. In
the sixteenth century this material was used for various

48

10. Dijelovi mjedenih svijenjaka, keramika, sirovine i dio brodske

konstrukcije stalna izloba Teret potopljenog broda iz 16. stoljea u
Zaviajnom muzeju Biograd na Moru

10. Components of brass chandeliers, ceramics, raw materials and

part of the ships hull - permanent display of the Cargo of a 16th Century Sunken Ship in the Biograd na Moru Heritage Museum

ova se sirovina upotrebljavala u razne svrhe, ali imajui na

umu tako velike koliine, pretpostavljamo da je bio namijenjen za izradu boje. Proizvodio se u blizini rudnika ive
i to u Almadenu u panjolskoj i u Idriji u Sloveniji.
Olovno bjelilo u obliku malih unjia pronaeno je takoer u vrlo velikim koliinama, a transportiralo se u
drvenim bavicama. Vjerojatno je proizvedeno u Nizozemskoj ili Veneciji.
Godine 1972. po prvi put je pronaen bijeli lim u obliku pravokutnih tankih ploa. To je ustvari pokositreni elini lim, vrlo otporan na koroziju. Proizvodio se
u ekoj i Saksoniji. Ovakav lim se upotrebljavao i u
proizvodnji ogledala.
Svojevrsni raritet predstavlja ambalaa koja se sastoji
od grubo tesanih drvenih sanduka spajanih drvenim
utorima i eljeznim avlima, od raznih baava i bavica s utisnutim oznakama trgovaca, od kutija izraenih
od savitljivog drva, od iblja i slame.
Znaaj ovog jedinstvenog nalazita kod otoia Gnalia je u tome to nam je pruio obilje novih podataka o
materijalnoj kulturi Europe s kraja 16. stoljea, s druge
strane, nalazite je potaklo razvoj hrvatske podvodne
arheologije kao zasebne znanstvene discipline.

purposes, but keeping in mind this high quantity, we assume they were intended to make paint. It was normally
produced near mercury mines, as in Almaden in Spain
and Idrija in Slovenia.
White lead in the form of small cones was also found in
a very high quantity, and it was transported in wooden
casks. It was probably made in the Netherlands or Venice.
In 1972, white sheet metal shaped like thin rectangular
plates was found for the first time. This was actually tinplated sheet iron, very resistant to rust. It was made in Bohemia and Saxony. This type of sheeting was used to make
mirrors.
Something of a rarity is the packaging that consists of
coarsely cut wooden crates connected by wooden slots
and iron nails, various casks and small barrels with the
symbols of merchants stamped on them, boxes made of
flexible wood and baskets and straw.
The significance of this site near the islet of Gnali lies in
the fact that it provides a wealth of new data on the material culture of Europe at the end of the sixteenth century,
and, on the other hand, the site also prompted the development of Croatian underwater archaeology as a separate
scholarly discipline.

49

50

PRILOG DOKUMENTIRANJU ZBIRKE

TERET potopljenog broda iz 16. stoljea
ZAVIAJNOG MUZEJA BIOGRAD NA MORU
A CONTRIBUTION TO THE DOCUMENTATION
OF THE COLLECTION CARGO OF
A 16 th CENTURY SUNKEN SHIP IN
THE BIOGRAD NA MORU HERITAGE MUSEUM

Ana Filep

51

Povodom odravanja izlobe Gnali blago potonulog broda iz 16. stoljea u Hrvatskom povijesnom muzeju 2013. godine, koja je prijavljena kao jednogodinji
program / projekt Ministarstvu kulture RH, djelatnike
obaju muzeja, Hrvatskog povijesnog muzeja i Zaviajnog muzeja Biograd na Moru ekao je opsean posao.
Nakon izbora muzejskih predmeta iz zbirke Teret potopljenog broda iz 16. stoljea Zaviajnog muzeja Biograd na Moru, kao i predmeta u privatnom vlasnitvu,1
trebalo je obaviti strunu obradu, tj. pripremiti iscrpnu
vienamjensku dokumentaciju.

Muzejska dokumentacija
standardi i smjernice

Za muzejsku zajednicu jedan od najvanijih entiteta

je muzejski predmet, odnosno predmet batine, ija je
obrada vrlo sloena zadaa u kojoj nam u prvom redu
pomau muzejski standardi i smjernice (Zlodi, 1999.):
Zakon o muzejima,
Pravilnik o sadraju i nainu voenja muzejske dokumentacije o muzejskoj grai,
Pravilnik o strunim i tehnikim standardima za
odreivanje vrste muzeja, za njihov rad, te za smjetaj muzejske grae i muzejske dokumentacije,
Uvod u muzeologiju (Maroevi, 1993.).
Za obradu predmeta u privatnom vlasnitvu vlasnici
su ponekad jedini izvor informacija potrebnih za njihovu potpunu interpretaciju.
Prema Ivi Maroeviu, muzejsku dokumentaciju treba
promatrati kao sustav koji ukljuuje njeno stvaranje,
upotrebu i arhiviranje, a moemo ju podijeliti, gledano
prema sadraju i funkciji, na primarnu, sekundarnu i
tercijarnu dokumentaciju. U procesu stvaranja dokumentacije treba potivati odreene principe kako bi
dokumentacija bila upotrebljiva i itav proces uinkovito odraen, a to su: potivanje vrijednosti predmeta
batine, svrhovitost dokumentacije, preciznost, pravodobnost (u sluaju oteivanja muzejskog predmeta,
ako informacija o njemunije dokumentirana na vrijeme, zauvijek je izgubljena), sveobuhvatnost (predmet
se mora dokumentirati sa svih moguih aspekata),
postupnost, selektivnost (sprjeavanje rasta dokumentacije preko optimalne mjere, tj. eliminiranje suvinog)
i kontinuiranost. Upotreba dokumentacije jedan je
od ciljeva dokumentiranja. Dokumentacija koja se ne
upotrebljava ili sene moe upotrijebiti postaje neuinkovita, a samim time i nepotrebna. Temeljni princip
upotrebe dokumentacije jest da se upotreba muzejskog
predmeta svede na minimum kako bi se to manje

1 Na izlobi su prezentirana dva predmeta iz privatnog vlasnitva (kat.

br. 6 i 72).

52

The exhibition Gnali Treasure of a 16th Century

Sunken Ship in the Croatian History Museum in 2013,
which was announced as a one-year programme/project
to the Croatian Ministry of Culture, confronted the staffs
of both museums the Croatian History Museum and
the Biograd na Moru Heritage Museum with a great
deal of work. After the selection of the museum objects
from the Cargo of a 16th Century Sunken Ship Collection in the Biograd na Moru Heritage Museum, as well
as privately-owned objects,1 they had to undergo expert
processing, i.e., exhaustive multi-purpose documentation had to be prepared.

Museum documentation
standards and guidelines

To the museum community, one of the most important

entities is the museum object, that is, a heritage item, the
processing of which is a very complex task wherein museum standards and guidelines provide the best assistance (Zlodi, 1999):
Museums Act,
Rules on the Content and Method for Maintaining Museum Documentation on Museum Materials,
Rules on Professional and Technical Standards to Determine the Type of Museums, Their Operation and the
Holding of Museum Materials and Museum Documentation,
Introduction to Museology (Maroevi, 1993).
In case of privately-owned objects, the owners are sometimes the sole source of information needed for their
complete interpretation.
According to Ivo Maroevi, museum documentation
should be observed as a system which encompasses its
creation, use and archiving, and from the standpoint of
content and function it can be divided into primary, secondary and tertiary documentation. In the process of
creating documentation, certain principles must be observed in order for it to be useful and the entire process
effectively completed, and these are: respect for the value
of heritage items, the purposiveness of documentation,
precision, timeliness (in case of damaging a museum
object if the information on them was not documented on time, it is always lost), comprehensiveness (the
object must be documented from all possible aspects),
gradualism, selectiveness (prevention of the growth of
documentation beyond the optimum degree, i.e., elimination of the superficial) and continuity. The use of
documentation is one of the objectives of documenting.
Documentation which is not used or cannot be used

1 Two privately-owned items are presented in the exhibition (cat. no. 6

and 72).

izlagao moguim oteenjima, to nas dovodi do arhiviranja dokumentacije, tj. njenog preciznog oznaavanja i odlaganja, s osiguranim uvjetima za njeno brzo i
djelotvorno pronalaenje (Maroevi, 1993.: 191-198).
Prema Pravilniku o sadraju i nainu voenja muzejske
dokumentacije o muzejskoj grai muzejska dokumentacija je sustavno izraen, prikupljen, organiziran i pohranjen skup podataka, koji je nastao u tijeku procesa
strune obrade, zatite i prezentacije muzejske grae,
te se temelji na dogovorenom i utvrenom broju i kvaliteti podataka o predmetu, grupi predmeta ili cjelokupnom fondu. Pravilnik ostaje pri podjeli dokumentacije na primarnu, sekundarnu i tercijarnu. Primarna
muzejska dokumentacija obuhvaa prvu i najveu
skupinu podataka o muzejskoj grai, a njen sastavni
dio je katalog muzejskih predmeta. Katalogiziranje
je trajni postupak vrednovanja muzejskog predmeta,
njegove obrade i biljeenja najpotpunijih podataka o
muzejskom predmetu, a nadovezuje se na inventarizaciju i dopunjava podatke dobivene tijekom inventarne
obrade muzejskog predmeta (Pravilnik, 2002.).
Moe se zakljuiti da se obrada muzejske grae sastoji se od organiziranog procesa koji ukljuuje: identifikaciju, determinaciju, klasifikaciju, kategorizaciju,
analizu i opis, vrednovanje i interpretaciju, struno
istraivanje i dokumentiranje (Pravilnik, 2006.) te se
danas u veini muzeja odvija pomou raunalne obrade muzejske grae u Integriranom muzejskom informacijskom sustavu M++.2

Priprema dokumentacije za
izlobu Gnali blago potoNULog
broda iz 16. stoljea

Imajui u vidu gore navedene standarde i smjernice za

obradu muzejskog predmeta, proces dokumentiranja
grae iz zbirke Teret potopljenog broda iz 16. stoljea
Zaviajnog muzeja Biograd na Moru, kao i predmeta u
privatnom vlasnitvu, sastojao se od dviju usporednih
faza, terenskog rada i strune obrade:
Terenski rad
Terenski rad odvijao se u nekoliko navrata: u listopadu i prosincu 2012. te u oujku, travnju i svibnju 2013.
godine.
U listopadu 2012. godine u Zaviajnom muzeju
Biograd na Moru odran je radni sastanak djelatnika Hrvatskog povijesnog muzeja3 i djelatnika

becomes ineffective, and thereby unusable. The fundamental principle underlying the use of documentation is
that the use of museum objects is kept to a minimum in
order to expose it to the least possible damage, which leads us to the archiving of documentation, i.e., its precise
designation and storage, under secure conditions for its
rapid and efficient location (Maroevi, 1993: 191-198).
According to the Rules on the Content and Method for
Maintaining Museum Documentation on Museum Materials, museum documentation is a systematically drafted,
gathered, organized and stored set of data, which emerges in the course of the process of scholarly analysis, conservation and presentation of museum materials, and is
based on the agreed and established number and quality
of data on an object, group of objects or an entire inventory. The Rules retain the division of documentation
into primary, secondary and tertiary. Primary museum
documentation encompasses the first and largest set of
data on museum materials, and a component thereof is
the catalogue of museum objects. Cataloguing is a continual procedure for the evaluation of museum items,
their analysis and recording of the most complete data
on a museum object, and it builds upon the inventory
procedure and supplements data obtained during the inventory processing of museum objects (Pravilnik, 2002.).
It may be concluded that the treatment of museum materials consists of an organized process encompassing:
identification, determination, categorization, analysis
and description, evaluation and interpretation, expertise-based research and documentation (Pravilnik, 2006),
and in most museums today this proceeds with the help
of IT processing of museum materials into the M++ Integrated Museum Information System.2

Preparation of documentation for

the exhibition Gnali Treasure
of a 16TH Century
Sunken Ship

Keeping in mind the aforementioned standards and guidelines for the treatment of museum items, the process
for documentation of materials from the Cargo of a 16th
Century Sunken Ship Collection of the Biograd na Moru
Heritage Museum, as well as privately-owned items, consisted of two parallel phases, field work and expert analysis:
Field work
Field work proceeded at several points: in October and
December 2012 and in March, April and May 2013.

2 Integrirani muzejski informacijski sustav M++ nastao je 1998. godine

i danas se koristi u veini muzeja na podruju Hrvatske.
3 Ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja Ankica Pandi i kustosica
Ela Jurdana.

2 The M++ Integrated Museum Information System emerged in 1998

and is today used in most museums in Croatia.

53

1. Rad s predmetima unutar stalne izlobe Teret potopljenog broda iz 16.

stoljea u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru, prosinac 2012. godine
1. Work with the objects in the permanent display entitled Cargo of a
16th Century Sunken Ship in the Biograd na Moru Heritage Museum,
December 2012

Zaviajnog muzeja Biograd na Moru4 te pregled

stalne izlobe. Dogovorene su pojedinosti o odravanju izlobe Gnali blago potonulog broda iz
16. stoljea u Hrvatskom povijesnom muzeju 2013.
godine, kojom e se po drugi put, nakon vie od
40 godina,5 u Zagrebu predstaviti vrijedna graa iz
zbirke Teret potopljenog broda iz 16. stoljea.
Na osnovi dogovora iz listopada, u prosincu 2012.
godine djelatnici Hrvatskog povijesnog muzeja6
obavili su u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru,
uz pomo ravnatelja muzeja Draenka Samardia i kustosice Gorke Bouli, uvid u zbirku Teret

4 Ravnatelj Zaviajnog muzeja Biograd na Moru Draenko Samardi i

kustosica Gorka Bouli.
5 Od 15. sijenja do 28. veljae 1971. godine u Muzeju za umjetnost i
obrt u Zagrebu odrana je izloba Blago s morskog dna: izloba predmeta s potopljenog broda iz kraja 16. stoljea.
6 Kustosice Ela Jurdana i Ana Filep, fotografkinja Ivana Asi i preparator
Ozren Soli.

54

In October 2012, an operational meeting was held in

the Biograd na Moru Heritage Museum attended by
the staff members of the Croatian History Museum3
and the Biograd na Moru Heritage Museum,4 which
also entailed an inspection of the permanent display.
Details were arranged for the exhibition of Gnali
Treasure of a 16th Century Sunken Ship in the Croatian History Museum in 2013, which for the second
time after over 40 years5 will present these valuable
materials from the Cargo of a 16th Century Sunken
Ship Collection in Zagreb.
Based on the agreement from October, in December
2012, the staff of the Croatian History Museum,6 with
the help of museum director D. Samardi and curator G. Bouli, conducted an inspection of the Cargo of a 16th Century Sunken Ship Collection in the
Biograd na Moru Heritage Museum7 and the object
owned by a private lender from Pakotane (cat. no.
6), after which a selection of objects for the exhibition was made8 and they underwent basic processing,
which consisted of gathering identification data, i.e.,
photographs and measurements of dimensions of the
selected museum and privately-owned objects. This
was followed by digitization of the inventory books
of the museum objects in the Cargo of a 16th Century Sunken Ship Collection9 and the accompanying
documentation on the collection from the museums
photo-documentation and newspaper archive.
In March 2013, staff members from the Croatian History Museum10 gathered additional data necessary
for the final tasks related to the exhibition and catalogue in the Biograd na Moru Heritage Museum in

3 Croatian History Museum director Ankica Pandi and curator Ela

Jurdana.
4 Biograd na Moru Heritage Museum director Draenko Samardi and
curator Gorka Bouli.
5 The exhibition Treasure from the Marine Depths An Exhibition of Items from the Late Sixteenth-Century Sunken Ship was held
in the Museum of Arts and Crafts in Zagreb from 15 January to 28
February 1971.
6 Curator Ela Jurdana and Ana Filep, photographer Ivana Asi and preservation technician Ozren Soli.
7 An inspection of the permanent display and partial inspection of the
museum materials stored in depots.
8 The selection of items was conducted with the desire to present the
diversity of the sunken ships cargo, and to ensure that the number of selected identical items corresponds to their ratio within the collection.
9 The digitized inventory book contains the materials gathered in the
underwater archaeological research in 1967-1973 and the objects subsequently donated to the Museum in 1988. 376 inventory designations
(approximately 10,000 museum items) are entered. The obvious difference between the number of inventory designations and pieces of museum
objects were the result of the previous practice in inventories: one inventory designation was assigned to a group of identical objects, which is not
acceptable today, because according to the Rules on the Content and Method for Maintaining Museum Documentation on Museum Materials, each
museum object must have a unique inventory designation.
10 Curators E. Jurdana and A. Filep.

2. Ambalaa za transport predmeta od stakla iz Zaviajnog muzeja

Biograd na Moru u Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu

2. Packing materials to transport glassware from the Biograd na Moru

Heritage Museum to the Croatian History Museum in Zagreb

potopljenog broda iz 16. stoljea7 i predmet u vlasnitvu privatnog posuditelja iz Pakotana (kat. br.
6), nakon ega je izvren izbor predmeta za izlobu8 i njihova osnovna obrada, koja se sastojala se
od prikupljanja identifikacijskih podataka, tj. fotografiranja i mjerenja dimenzija izabranih muzejskih
i predmeta u privatnom vlasnitvu. Slijedila je digitalizacija inventarne knjige muzejskih predmeta
Teret potopljenog broda iz 16. stoljea9 i popratne
dokumentacije o zbirci iz muzejske fotodokumentacije i hemeroteke.
U oujku 2013. godine djelatnice Hrvatskog povijesnog muzeja10 u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru u suradnji s ravnateljem muzeja D.

cooperation with museum director D. Samardi

and curator G. Bouli and also arranged for the
borrowing of an object for the exhibition from a private lender in Biograd na Moru (cat. no. 72). In Zadar,
in the Archaeological Museum, they digitized Sofija
Petriciolis newspaper archive,11 while in the Conservation Department in Zadar they conducted an inspection
of the documentation tied to the Gnali site, selecting
the relevant components and digitizing them.12
In April 2013, a joint working team13 conducted an
inspection of the materials from the Cargo of a 16th
Century Sunken Ship Collection in the Biograd na
Moru Heritage Museum for the purpose of ascertaining

7 Obavljen je uvid u stalnu izlobu i djelomian uvid u muzejsku grau

pohranjenu u uvaonicama.
8 Izbor predmeta izvren je sa eljom da se kroz prezentiranu grau
predstavi raznovrsnost tereta potonulog broda, kao i da broj odabranih
istovrsnih predmeta odgovara njihovom omjeru unutar zbirke.
9 Digitalizirana inventarna knjiga sadrava grau prikupljenu u podvodnim arheolokim istraivanjima 1967. - 1973. godine te predmete
naknadno darovane Muzeju 1988. godine. Upisano je 376 inventarnih
oznaka (oko 10.000 muzejskih predmeta). Oigledna razlika izmeu broja inventarnih oznaka i komada muzejskih predmeta rezultat je tadanje
prakse pri inventariziranju - jedna inventarna oznaka dodjeljivala se grupi
istovrsnih predmeta, to danas nije prihvatljivo, jer prema Pravilniku o sadraju i nainu voenja muzejske dokumentacije o muzejskoj grai svaki
muzejski predmet mora imati jedinstvenu inventarnu oznaku.
10 Kustosice E. Jurdana i A. Filep.

11 Petricioli, a curator in the National Museum in Zadar, actively linked

the discovery of the marine site in 1967 near the islet of Gnali, in the
vicinity of Biograd na Moru, to the materials found in the wreckage. She
worked on the restoration, classification and presentation of the Gnali
materials to the public in exhibitions. She devised the project for adaptation of facilities and the permanent display of the exhibition in the Heritage
Museum in Biograd (Personal Archive of Notable Museum Workers
Museum Documentation Centre).
12 We would like to thank Smiljan Gluevi, the director of the Archaeological Museum in Zadar, and Damira Toli, a senior advisor/
conservation expert in the Croatian Ministry of Culture, Zadar Conservation Department, for providing this documentation.
13 Restoration experts from the Croatian Conservation Institute in Zagreb: restoration master Antonio erbeti, senior conservation/restoration expert Marijana Galovi and conservation/restoration advisor Sandra
Luci Vujii and preservation technician O. Soli from the Croatian History Museum.

55

Samardiem i kustosicom G. Bouli prikupljaju

dodatne podatke potrebne za zavrne radove na
izlobi i katalogu; takoer, dogovaraju posudbu
predmeta za izlobu s privatnim posuditeljem iz
Biograda na Moru (kat. br. 72). U Zadru u Arheolokom muzeju digitaliziraju hemeroteku kustosice
Sofije Petricioli11, a u Konzervatorskom odjelu u Zadru obavljaju uvid u dokumentaciju vezanu uz lokalitet Gnali, zatim izbor i digitalizaciju odabrane
dokumentacije.12
U travnju 2013. godine zajedniki radni tim13 u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru obavlja uvid
u grau iz zbirke Teret potopljenog broda iz 16.
stoljea u svrhu utvrivanja stanja i naina manipulacije muzejskim predmetima14 te potrebnim restauratorskim zahvatima. Savjeti restauratora uvelike su pomogli pri procesu pakiranja i transporta
muzejskih predmeta iz Biograda na Moru u Zagreb
krajem svibnja 2013. godine, kao i pri njihovom postavljanju u izlobeni prostor.
Struna obrada
Nakon terenskog rada u prosincu 2012. godine, do lipnja 2013. godine slijedila je struna obrada muzejskih
i predmeta u privatnom vlasnitvu na osnovi podatka
koji su prikupljeni iz:
neposrednog dodira s predmetom (fotografiranje i
mjerenje dimenzija izabranih predmeta)
inventarnih knjiga muzejskih predmeta (Digitalizirana inventarna knjiga sadrava podatke o grai
prikupljenoj u podvodnim arheolokim istraivanjima 1967. 1973. godine koju je inventarizirala
S. Petricioli, kustosica Narodnog muzeja Zadar, te
o predmetima darovanima Muzeju 1983. godine
koje je inventarizirala kustosica G. Bouli 1988.
godine. Grau iz podvodnih arheolokih istraivanja obavljenih 1996. godine pod vodstvom dr. Z.
Brusia popisala je tijekom 2005. i 2006. godine u
Zaviajnom muzeju Biograd na Moru pripravnica

11 Otkrie pomorskog lokaliteta 1967. godine kod otoia Gnali blizu Biograda
na Moru kustosicu u Narodnom muzeju u Zadru, Sofiju Petricioli aktivno vee za
grau pronaenu u olupini. Radila je na restauraciji, klasifikaciji i predstavljanju
grae Gnalia javnosti putem izlobi.Izradila je projekt adaptacije prostora i postava stalne izlobe u Zaviajnom muzeju u Biogradu (Personalni arhiv zaslunih
muzealaca Muzejski dokumentacijski centar).
12 Na ustupljenoj dokumentaciji zahvaljujemo dr. Smiljanu Glueviu, ravnatelju Arheolokog muzeja Zadar i Damiri Toli, vioj savjetnici
- konzervatorici u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Konzervatorski odjel Zadar.
13 Restauratori iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu: restaurator majstor Antonio erbeti, vii konzervator-restaurator Marijana Galovi, konzervator-restaurator savjetnik Sandra Luci Vujii i preparator
Hrvatskog povijesnog muzeja Ozren Soli.
14 Predmeti od tekstila, drva i metala.

56

the status and methods for handling museum items14

and the need for restoration work. The advice given
by restoration experts were of great help in the process
of packing and transporting the museum items from
Biograd na Moru to Zagreb at the end of May 2013,
and their installation in the exhibition hall.
Expert analysis
After field work, expert analysis of objects held in the
museum and under private ownership was conducted
from December 2012 to June 2013, based on data gathered from:
direct contact with objects (photographing and measuring dimensions of select items)
inventory books of museum objects (the digitized inventory log contains materials gathered in the underwater archaeological research in 1967-1973, and
the inventory was conducted by S. Petricioli, the curator of the National Museum in Zadar, and objects
subsequently donated to the Museum in 1983 and
inventoried by curator G. Bouli in 1988. The materials from the underwater archaeological research
conducted in 1996 under the leadership of Z. Brusi,
Ph.D. was registered in 2005 and 2006 in the Biograd
na Moru Heritage Museum by intern Irena Zalovi)15
report by Z. Brusi, Ph.D. from 1996 (course and results of underwater archaeological research, participants in research and photo-documentation),
photo-documentation and newspaper archive of the
Biograd na Moru Heritage Museum (documentation
of underwater archaeological research from 1967 to
1973 and in 1996),
newspaper archive of the Archaeological Museum in
Zadar (belonging to S. Petricioli),
documentation of the Conservation Department in Zadar (visual and textual material on underwater archaeological research from 1967 to 1973 and photographs and
lists of objects illicitly taken to Belgium in the 1960s),
documentation of Irena Radi Rossi16 (visual17 and
textual material tied to the expert inspections of the

14 Textiles and items made of wood and metal.

15 The museum materials were registered within two printed forms and
four notebooks (A4 format). The objects were entered under 3,777 numbers. During registration, a similar situation arose as during the inventory
of the materials found in the underwater research in 1967-1973: a single
number was assigned to a group of identical objects, so that the number
of registered objects is roughly 5,000.
16 Irena Radi Rossi, Ph.D. (University of Zadar, Archaeology Department), together with Filipe Vieira de Castro, Ph.D. (Centre for
Maritime Archaeology and Conservation (CMAC) at Texas A&M
University), head of the The Shipwreck of Gnali Mirror of Renaissance Europe Project.
17 We thank Radi Rossi for the photo/documentation and the valuable
video materials from the trial marine research in 2012 which she made
available to us for the needs of the exhibition and catalogue.

3. Inventarna knjiga zbirke Teret potopljenog broda iz 16. stoljea

Zaviajnog muzeja Biograd na Moru, 1967. 1988.

3. Inventory book for the collection Cargo of a 16th Century Sunken

Ship, Biograd na Moru Heritage Museum, 1967-1988

Irena Zalovi.15)
Izvjetaja dr. Z. Brusia iz 1996. godine (tijek i rezultati podvodnog arheolokog istraivanja, sudionici
istraivanja i fotodokumentacija),
fotodokumentacije i hemeroteke Zaviajnog muzeja
Biograd na Moru (dokumentacija podvodnih arheolokih istraivanja od 1967. do 1973. te 1996. godine),
hemeroteke Arheolokog muzeja u Zadru (pripadala
je S. Petricioli),
dokumentacije Konzervatorskog odjela u Zadru (vizualni i tekstualni materijal podvodnih arheolokih
istraivanja od 1967. do 1973. godine i fotografije te
popisi otuenih predmeta odnesenih u Belgiju 60ih godina 20. stoljea),

site in 2005 and 2011 and trial underwater research

in 2012),
and the relevant published literature.18

15 Muzejska graa je popisana unutar dvaju tiskanih obrazaca i etiriju

biljenica (formata A4). Predmeti su upisani pod 3777 rednih brojeva. Pri
popisivanju dolazi do sline situacije koja se dogodila kod inventariziranja
grae naene u podvodnim istraivanjima 1967. 1973. godine - jedan
redni broj dodjeljivan je grupi istovrsnih predmeta, tako da ukupan broj
popisanih predmeta iznosi oko 5.000.

Database
purpose and organization
A database was developed using Microsoft Office Excel
software, from which data can be filtered depending on
their further purpose:
exhibition (preparation of visual and textual materials
for the art and design staff),
exhibition catalogue (cataloguing),
documentation of the Cargo of a 16th Century Sunken
Ship Collection of the Biograd na Moru Heritage Museum (the processed data on the museum materials
may be transferred from Microsoft Office Excel to the
M++ Integrated Museum Information System),
and preparatory works (preparation of data necessary
for making the packaging to convey museum items).

18 See the Reference List, p. 163-166

57

4. Fragmenti aa na stalku s motivom lavljih glava (kat. br. 90-93)

naeni u podvodnom arheolokom istraivanju 1967., 1972. i 1996.
godine (Fotodokumentacija Hrvatskog povijesnog muzeja)

4. Fragments of goblets with lion-mask motif (cat. no. 90-93)

found in underwater archaeological research in 1967, 1972 and 1996
(Photo-documentation of the Croatian History Museum)

dokumentacije dr. Irene Radi Rossi16 (vizualni17 i

tekstualni materijal vezan uz struni oevid nalazita 2005. i 2011. godine te probno pomorsko istraivanje 2012. godine),
objavljene literature.18

The categories through which the database was organized, i.e., through which the museum-held and privately-owned objects and accompanying materials at the
exhibition were processed, emerged on the basis of the
Rules on the Content and Method for Maintaining Museum Documentation on Museum Materials:
ownership data (institution/Biograd na Moru Heritage Museum or private property),
housing of objects (depot or permanent display of the
Biograd na Moru Heritage Museum, private property),
identification data (inventory designation only for
museum object, type/name of object, title of object,
total number of identical objects found, number of
identical objects exhibited)19,
data on origin (creator/producer, place of origin, discovery site, time of origin, discovery time, discovery
circumstances, technique, material, data on size dimensions and mass, signatures/designations/other
captions),
description of object and contextualization,
sources, literature and bibliography,
condition of object,
data on conservation/restoration procedures,
identification of photographs (photographs of whole
objects, arrangement and details with links to a higher

Baza podataka namjena i organizacija

U raunalnom programu Microsoft Office Excel izraena je baza podataka iz koje su se mogli filtrirati podaci ovisno o njihovoj daljnjoj namjeni:
izloba (priprema vizualnog i tekstualnog materijala za likovnog postavljaa),
katalog izlobe (katalogiziranje),
dokumentiranje zbirke Teret potopljenog broda iz
16. st. Zaviajnog muzeja Biograd na Moru (obraeni podaci o muzejskoj grai mogu se iz raunalnog programa Microsoft Office Excel prenijeti u integrirani muzejski informacijski sustav M++),
preparatorski radovi (priprema podataka potrebnih
u izradi ambalae za prijenos muzejskih predmeta).

16 Dr. I. Radi Rossi (Sveuilite u Zadru, Odjel za arheologiju) je, uz dr.

Filipea Vieira de Castra (Centre for Maritime Archaeology and Conservation (CMAC) at Texas A&M University), voditeljica Projekta Brodolom
kod Gnalia ogledalo renesansne Europe.
17 Dr. I. Radi Rossi zahvaljujemo na fotodokumentaciji i vrijednom video materijalu iz probnog pomorskog istraivanja 2012. godine koje nam
je ustupila za potrebe izlobe i kataloga.
18 Vidi: Popis literature, str. 163-166

58

19 Out of over 20,000, a selection of 643 museum objects and 53 dkg of

glass beads was made for the exhibition.

Kategorije kroz koje je izvrena organizacija baze podataka, tj. kroz koje su obraeni izabrani muzejski i
predmeti iz privatnog vlasnitva te popratni materijal
na izlobi, nastale su na osnovi Pravilnika o sadraju
i nainu voenja muzejske dokumentacije o muzejskoj
grai:
podaci o vlasnitvu (ustanova / Zaviajni muzej Biograd na Moru ili privatno vlasnitvo),
smjetaj predmeta (depo ili stalni postav Zaviajnog
muzeja Biograd na Moru, privatno vlasnitvo),
podaci o identifikaciji (inventarna oznaka - samo za
muzejski predmet, vrsta / naziv predmeta, naslov
predmeta, ukupni broj naenih istovrsnih predmeta, broj izloenih istovrsnih predmeta19),
podaci o nastanku (autor / proizvoa, mjesto nastanka, mjesto nalaza, vrijeme nastanka, vrijeme
nalaza, okolnosti nalaska, tehnika, materijal, podaci
o veliini - dimenzije i masa, signature / oznake /
drugi natpisi),
opis predmeta i kontekstualizacija,
izvori, literatura i bibliografija,
stanje predmeta,
podaci o konzervatorsko-restauratorskim postupcima,
identifikacijska fotografija (fotografije cjelovitih
predmeta, aranmana i detalja s poveznicom na
kvalitetniju fotografiju),
napomena (objanjenja strukturiranja podataka
unutar pojedinih kategorija koja su proizala iz zateenog stanja),20
nain prezentacije / izlaganja (originalni predmet,
fotografija, crtei),
izlobena cjelina (Potonuli brod i njegova oprema,
Sirovine, poluproizvodi i ambalaa, Mjedeni svijenjaci, Upotrebni i ukrasni predmeti, Predmeti od
stakla, Okovana krinja i njen sadraj),
izlobena prostorija (pet izlobenih prostorija).
Nove spoznaje u interpretaciji
predmeta od stakla
Pri strunoj obradi izabrane grae iz zbirke Teret
potopljenog broda iz 16. stoljea Zaviajnog muzeja
Biograd na Moru doli smo do novih spoznaja u interpretaciji pojedinih predmeta od stakla:
Primjere aa na stalku s motivom lavljih glava (kat. br. 90-93), koji su krajem 16. i tijekom
17. stoljea imitirani u mnogim radionicama diljem Europe, moglo bi se povezati s primjerima

19 Od preko 20.000, za izlobu je napravljen izbor od 643 muzejskih

predmeta i 53 dkg staklenih perli.
20 U rubriku napomena unutar pojedinih katalokih jedinica osim gore
navedenog upisano je stanje predmeta i podaci o konzervatorsko-restauratorskim postupcima.

quality photograph),
note (explanation of the structure of the data inside
individual categories which ensue from the condition
found),20
presentation/exhibition method (original object, photographs, sketches),
exhibition unit (The sunken ship and its equipment,
Raw materials, semi-products and packaging, Brass
lighting elements, Practical and decorative objects,
Glassware, Iron-bound chest and its contents),
exhibition rooms (five exhibition rooms).
New insights in the interpretation
of glassware
Upon analysis of select materials from the Cargo of a
16th Century Sunken Ship Collection of the Biograd na
Moru Heritage Museum, we arrived at new interpretations of the glassware:
The examples of cups on stems (goblets) with lionmask motifs (cat. no. 90-93) which were imitated in
many workshops through Europe in the late sixteenth
and in the seventeenth centuries, may be linked to
the examples of the dome-shaped decorated cover with
handle (cat. no. 106) which is discernable in the whole
examples on the web pages of the Corning Museum
of Glass in New York (covered goblet Vasenpokal,
2013). The distribution of the goblets with lion-mask
motifs (cat. no. 90-93) throughout Europe is apparent
also on the example made in 1583 in England by glass-maker Giacomo Verzeli (Goblet, 2013), and whole
examples of goblets with large lion-masks and spiral
knops (Drinking tazza, 2013) can also be seen.
Additionally, the web pages of the Corning Museum of Glass in New York also feature an exemplary
method for the classification and inventorizing on
the examples of glass beads (Venetian striped bead,
2013). Since the Gnali glass beads (cat. no. 78) have
not been categorized, and a portion of them are not
cleaned, it would be good to assume this classification
and inventorizing method.
Based on the data from the inventory books of 19671988 and the photo-documentation of the Biograd na
Moru Heritage Museum, we concluded that the glassware in the publication The Glass from the Gnalic
Wreck in 2006 defined as cups of type S5e are actually
fragments of small engraved vases (cat. no. 104).
Problems ensuing from the current
situation
Besides these new insights, upon examining the Cargo

20 In the note section, inside each catalogue unit the condition of the item
and data on conservation/restoration procedures was also entered besides
the information specified above.

59

5. Gravirana vaza (ZMB G 51) ukradena 1970. godine i fragmenti

malih vaza istog tipa (kat. br. 104) naeni u podvodnom arheolokom
istraivanju 1967. godine (Fotodokumentacija Zaviajnog muzeja Biograd na Moru)

5. Engraved vase (ZMB G 51), stolen in 1970, and fragments of small

vases of the same type (cat. no. 104) found in underwater archaeological research in 1967 (Photo-documentation of the Biograd na
Moru Heritage Museum)

kupolastih dekoriranih poklopaca s drkom (kat.

br. 106), to je vidljivo na cjelovitom primjeru na
mrenim stranicama Corning Museum of Glass u
New Yorku (Covered Goblet - Vasenpokal, 2013.).
Rasprostranjenost aa na stalku s motivom lavljih
glava (kat. br. 90-93) diljem Europe vidljiva je i na
primjeru nastalom 1583. godine u Engleskoj, djelu staklara Giacoma Verzelinija (Goblet, 2013.), a
mogu se vidjeti i cjeloviti primjeri aa na stalku s
motivom velikih lavljih glava i tordiranim nodusom
(Drinking Tazza, 2013.).
Takoer, na mrenim stranicama Corning Museum
of Glass u New Yorku vidi se i odlian nain klasificiranja i inventarizacije na primjerima staklenih
perli (Venetian Striped Bead, 2013.). Budui da
gnalike staklene perle (kat. br. 78) nisu razvrstane, a
dio nije ni oien, bilo bi dobro preuzeti ovaj nain
klasificiranja i inventarizacije.
Na osnovi podataka iz inventarne knjige 1967.
1988. godine i fotodokumentacije Zaviajnog muzeja Biograd na Moru zakljuili smo da su predmeti
od stakla koji su u publikaciji The Glass from the
Gnalic Wreck iz 2006. godine definirani kao ae

of a 16th Century Sunken Ship Collection of the Biograd na Moru Heritage Museum and during the expert
analysis of the selected materials, we also came across
some problems that emerged due to the current situation:
the loss of a link between inventory designation and the
museum object, i.e., the impossibility of ascertaining the
inventory designation for individual objects due to inadequate documentation (e.g. the wall sconce [cat. no.
56], the glassware found in the underwater archaeological research in 1996 [cat. no. 83, 95, 118, 119]),
the impossibility of ascertaining the total number of
identical objects found due to the non-existence of documentation, contradictory data and different methods of
grouping objects in the inventory logs and published literature (e.g. arms with floral motifs for the chandelier
[cat. no. 45], glassware [cat. no. 105, 108, 110]),
the impossibility of ascertaining the year of discovery of
individual museum objects due to a lack of data and
assignment of a single inventory designation to a group
of identical objects (e.g. tin rods [cat. no. 29], lead carbonate [cat. no. 31]),
establishment of changes in the condition of a museum

60

6. Komplet utega (kat. br. 139) naeni u podvodnom arheolokom

istraivanju 1973. godine (Fotodokumentacija Konzervatorskog
odjela u Zadru)

7. Drveni kolotur s mjedenim provodnicima (ZMB G 345) naen

u podvodnom arheolokom istraivanju 1973. godine (Fotodokumentacija Konzervatorskog odjela u Zadru)

6. Set of weights (cat. no. 139) found in underwater archaeological

research in 1973 (Photo-documentation of the Conservation Department in Zadar)

7. Wooden pulley with brass leads (ZMB G 345) found in underwater archaeological research in 1973 (Photo-documentation of the
Conservation Department in Zadar)

tipa S5e zapravo fragmenti malih graviranih vaza

(kat. br. 104).

object damages (e.g. glassware [cat. no. 107], chest

[cat. no. 133]),
establishment of non-existence of museum items (the
smallest weight from a set [cat. no. 139], seal stamp of
an unidentified merchant [G 268 more under cat.
no. 1], wooden pulleys with belts [G 344-346 more
under cat. no. 3]).21
These problems were explained in the database and within individual catalogue units as a part of the note category.

Problemi proizali iz zateenog

stanja
Uz ove nove spoznaje, pri uvidu u zbirku Teret potopljenog broda iz 16. stoljea Zaviajnog muzeja Biograd na Moru i strunoj obradi izabrane grae naili
smo i na probleme proizale iz zateenog stanja:
gubitak veze izmeu inventarne oznake i muzejskog
predmeta, tj. nemogunost utvrivanja inventarne
oznake za pojedine predmete zbog manjkavosti dokumentacije (npr. dra zidnog svijenjaka [kat. br.
56], predmeti od stakla naeni u podvodnom arheolokom istraivanju 1996. godine [kat. br. 83, 95,
118, 119]),
nemogunost utvrivanja ukupnog broja naenih
istovrsnih predmeta zbog nepostojanja dokumentacije, kontradiktornih podatka i razliitog naina grupiranja predmeta u inventarnim knjigama i objavljenoj
literaturi (npr. krakovi s motivom cvijeta za stropni
svijenjak [kat. br. 45], predmeti od stakla [kat. br.
105, 108, 110]),
nemogunost utvrivanja godine nalaska pojedinih muzejskih predmeta zbog nepostojanja podataka i dodjeljivanja jedne inventarne oznake grupi

Problem-solving proposal
The resolution of these problems and with it the improvement of the documentation of the Cargo of a
16th Century Sunken Ship Collection of the Biograd
na Moru Heritage Museum is an extensive task22 which
should consist of:

21 The reasons for the non-existence of these museum objects vary,

from their illicit removal to deterioration caused by their storage conditions.
22 The only employees in the Biograd na Moru Heritage Museum are
the director and one curator, so the biggest problem encountered by the
Museum is a lack of professional and auxiliary staff, primarily curators
and preservation technicians.

61

istovrsnih predmeta (npr. kositar u ipkama [kat. br.

29], olovni karbonat [kat. br. 31]),
utvrivanje promjene stanja muzejskog predmeta
- oteenja (npr. predmeti od stakla [kat. br. 107],
krinja [kat. br. 133]),
utvrivanje nepostojanja muzejskih predmeta (najmanji uteg iz kompleta [kat. br. 139], peatnjak nepoznatog trgovca [G 268 opirnije pod kat. br. 1],
drvene koloture s provodnicima [G 344-346 - opirnije pod kat. br. 3]).21
Zateeni problemi objanjeni su u bazi podataka i unutar pojedinih katalokih jedinica u sklopu kategorije
napomena.
Prijedlog rjeavanja problema
Rjeavanje ovih problema i samim tim unaprjeivanje dokumentacije muzejske zbirke Teret potopljenog broda iz 16. st. Zaviajnog muzeja Biograd na
Moru sastoji se od opsenog posla22 koji bi trebao
sadravati:
reviziju muzejske grae (Pravilnik, 2002.) - detaljan
uvid u cjelokupnu grau zbirke u svrhu utvrivanja stvarnog stanja, to podrazumijeva sravnjivanje
muzejskih predmeta i podataka u inventarnim knjigama;
zapisnik o reviziji muzejske grae (utvreno stanje
treba dokumentirati);
zatim predmetima treba pridruiti utvrenu inventarnu oznaku te ih klasificirati (Bokovi, Filep,
2012.);
ako ni nakon obavljene iscrpne analize23 nije mogue utvrditi inventarnu oznaku pojedinih predmeta,
treba im dodijeliti novu inventarnu oznaku i novonastalu promjenu dokumentirati;
na kraju je dobivenu dokumentaciju potrebno raunalno obraditi, ispisati i sigurno pohraniti.

Zakljuak

Na poetku je reeno da je svrha dokumentiranja izabrane muzejske grae iz zbirke Teret potopljenog broda iz 16. st. Zaviajnog muzeja Biograd na Moru za
izlobu Gnali blago potonulog broda iz 16. stoljea
u Hrvatskom povijesnom muzeju bila vienamjenska.
Ovako pripremljena dokumentacija trebala je pruiti

21 Razlozi nepostojanja spomenutih muzejskih predmeta su razliiti, od

otuenja do propadanja uzrokovanih uvjetima uvanja.
22 Jedini zaposlenici u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru su ravnatelj i
jedna kustosica, tako da je najvei problem koji Muzej ima nedostatak strunog i pomonog strunog kadra, prvenstveno kustosa i preparatora.
23 Uz inventarne knjige, radi preciznijih rezultata, potrebno je pri utvrivanju inventarnih oznaka koristiti i kompletnu muzejsku dokumentaciju
te objavljenu literaturu.

62

8. Peatnjak nepoznatog trgovca (ZMB G 268) - naen u podvodnom arheolokom istraivanju 1973. godine (Hemeroteka
Arheolokog muzeja u Zadru pripadala Sofiji Petricioli)
8. Seal stamp of unidentified merchant (ZMB G 268) found in
underwater archaeological research in 1973 (Newspaper Archive of
the Archaeological Museum in Zadar belonged to S. Petricioli)

an audit of the museum materials (Pravilnik, 2002)

detailed insight into the entire documentation of the
collection for the purpose ascertaining the actual state
of affairs, which implies comparison between museum objects and the data in the inventory books;
minutes to the audit of museum materials (the ascertained status should be documented);
assignment of an established inventory designation
for objects thereafter, and their classification (Bokovi, Filep, 2012);
assignment of a new inventory designation and documentation of these changes if even after a completed
exhaustive analysis23 it is not possible to ascertain the
inventory designation of individual objects;
finally, computer processing, printing and safe storage
of the documentation so obtained.

Conclusion

In the beginning, it was stated that the purpose of documentation of selected museum materials from the Cargo
of a 16th Century Sunken Ship Collection of the Biograd
na Moru Heritage Museum for the exhibition Gnali
Treasure of a 16th Century Sunken Ship in the Croatian
History Museum was multi-purpose. The documentation
prepared in this fashion should offer all of the requisite

23 For the sake of more precise results, besides the inventory books,
it will be necessary to also use the complete museum documentation
and the published literature in the verification of inventory designations.

sve potrebne informacije vezane uz pripremu i prezentaciju muzejske grae u sklopu izlobe, kao i podatke
za muzejsku publikaciju / katalog izlobe. U konanici,
trebala je pridonijeti to kvalitetnijem dokumentiranju
cjelokupne muzejske grae unutar ove vrijedne zbirke,
to je prvi korak u opsenom poslu koji bi trebao rezultirati upisom zbirke u listu zatienih kulturnih dobara
Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske (2007.).

information tied to the preparation and presentation of the

museum materials as part of the exhibition, as well as data
for the museum publication/exhibition catalogue. Ultimately, it should contribute to the highest-quality documentation possible within this valuable collection, which is the
first step in an extensive task which should result in entry
of the collection in the Register of Cultural Resources of the
Republic of Croatia (2007).

Svaki predmet batine pria priu, pa tako i teret potonulog broda koji je pod morem proveo gotovo 400
godina, a kvalitetno pripremljena dokumentacija o
njemu vana je u kompletiranju dijela jedne povijesne
slike.24

Each heritage item tells a story, and this is also the case
with the cargo of the sunken ship which spent almost
400 years under the sea, and documentation on it prepared in high-quality fashion is important to completing a
part of the historical picture.24

24 Pavii Domijan, 2011.: 5.

24 Pavii Domijan, 2011: 5.

63

64

Brodolom kod Gnalia ogledalo

renesansne Europe
THE SHIPWRECK OF GNALI MIRROR
OF RENAISSANCE EUROPE

Irena Radi Rossi

Mauro Bondioli
Mariangela Nicolardi
Zdenko Brusi
Lovorka orali
Filipe Vieira de Castro

65

The shipwreck near the islet of Gnali, not far from the
coastal town of Biograd na Moru, is one of the most significant post-medieval sites in the Mediterranean. Its
official discovery in the latter half of the 1960s excited
the domestic and international public, while experts were
compelled to deal head-on with an undertaking for which
they were scarcely qualified. Thanks to their enthusiasm
and hard work, items were raised from the sea which are
even today considered breathtaking. However, the initial
excitement flagged, financing subsided, and an erroneous
impression of the extent of research into the site predominated even in scholarly circles. Individuals investing
great personal energy in stark contrast to the absence of
experts and incomplete awareness by relevant institutions
managed to safeguard and preserve the integrity of the
site to some degree and create the conditions in Biograd
for the establishment of a museum.
Several subsequent attempts to resume research, although
unsuccessful, showed that the exploration of the site itself and the conservation and interpretation of the objects
already raised were nowhere near complete. Forty years
had to pass in order to create the conditions for systematic research work, and to spark the local communitys serious interest in the possibilities offered by the attractive
presentation of the shipwreck and its tremendously fascinating cultural-historical and natural context.

Discovery and research

1. Novinski lanak o pronalasku brodoloma, objavljen u Vjesniku

17. rujna 1967.
1. Newspaper article on the discovery of the shipwreck, published in
Vjesnik on 17 September 1967

Brodolom kod otoia Gnalia, nedaleko od Biograda na

Moru, jedno je od najznaajnijih post-srednjovjekovnih
nalazita u Mediteranu. Njegovo je slubeno otkrie u
drugoj polovici ezdesetih godina prologa stoljea uzbudilo domau i inozemnu javnost, a strunjake prisililo na
hvatanje u kotac s poduhvatom za kakav nisu bili nimalo
spremni. Zahvaljujui njihovom entuzijazmu i trudu iz
mora su izvaeni predmeti od kojih i danas zastaje dah.
No, poetno je uzbuenje splasnulo, financijske je potpore
ponestalo, a pogrean dojam o istraenosti nalazita prevladao ak i u strunim krugovima. Velika energija pojedinaca, u izravnoj oprenosti s nepostojanjem uigranih
strunih timova, a vjerojatno i nedovoljnim razumijevanjem od strane nadlenih institucija, uspjela je donekle
zatititi nalazite i u gradu Biogradu stvoriti preduvjete
za osnivanje muzejske ustanove zahvaljujui kojoj se,

66

On 17 September 1967, the daily press carried the first

news on the discovery of a shipwreck near the islet of
Gnali. The brief article under the headline Sixteenthcentury galley; A merchant ship or pirate schooner? was
signed by ibenik-based reporter Mirko Uroevi, and
appeared on the same page as a piece announcing the
participation of Orson Welles in the motion picture Battle of Neretva.
News of the site was also conveyed in early September
of that same year thanks to Captain Miljenko Bari, who
sailed between Crvena luka, Biograd and the Kornati island in the tourist boat Borik. On 11 September, Captain
Bari arrived in Zadar and showed a small group of experts interesting finds removed from the sea by spongegatherers from the island of Murter. The next day, Ivo Petricioli, a professor at the Faculty of Philosophy in Zadar,
and Valentin Uranija, the director of the National Museum in Zadar, contacted the finders, and on 13 September
they went with them to the site from Crvena Luka. The
Murter sponge-gatherers dove and brought up various
items in a bag. After considerable painstaking effort, a
small bronze cannon surfaced together with them.
At the initiative of Zlatko Gunjaa, an archaeologist from
ibenik responsible for initiating underwater archaeology in the ibenik area, an expert inspection was organized on 15 September, which confirmed rumours of the
shipwreck on the ibenik side as well. On his first dive,

sreom, ouvao integritet nalaza.

Nekoliko kasnijih pokuaja ponovnog pokretanja istraivanja, iako bezuspjenih, pokazalo je kako ni prouavanje
nalazita, a ni zatita i interpretacija ve izvaenih predmeta nipoto nisu privedeni kraju. Usprkos tome, trebalo
je protei punih etrdeset godina kako bi se stvorili uvjeti
za sustavan istraivaki rad, a lokalna zajednica ozbiljno
zainteresirala za mogunosti koje u sebi krije atraktivna
prezentacija brodoloma i njegovog krajnje zanimljivog
kulturno-povijesnog i prirodnog konteksta.

Otkrie i istraivanje

Dana 17. rujna 1967. godine prvi se put u dnevnom tisku

pojavila vijest o otkriu brodoloma kod otoia Gnalia.
Kratak lanak pod naslovom Galija iz XVI stoljea; Trgovaki brod ili gusarska laa? potpisao je ibenski novinar
Mirko Uroevi, a objavljen je na istoj stranici na kojoj se
najavljivalo sudjelovanje Orsona Wellesa u snimanju filma
Bitka na Neretvi.
Glas o nalazitu pronio se poetkom rujna iste godine
zahvaljujui kapetanu Miljenku Bariu koji je turistikim
brodom Borik prometovao izmeu Crvene luke, Biograda
i Kornata. Dana 11. rujna kapetan Bari stigao je u Zadar
i maloj skupini strunjaka pokazao zanimljive nalaze koje
su izvadili murterski spuvari. Sljedeeg dana Ivo Petricioli, profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru, i Valentin
Uranija, ravnatelj Narodnog muzeja u Zadru kontaktirali
su nalaznike, a dana 13. rujna s njima se iz Crvene luke
odvezli na nalazite. Murterski su spuvari zaronili i u torbi izvukli razne predmete. Nakon dosta muke za njima je
izronio i jedan manji bronani top.
Na inicijativu Zlatka Gunjae, ibenskog arheologa zaslunog za pokretanje podmorskih arheolokih istraivanja na
ibenskom prostoru, dana 15. rujna organiziran je struni
oevid kojim su i sa ibenske strane potvrene glasine o
brodolomu. Ve prilikom prvog urona Dalibor Martinovi, tada ronilac ibenskog Kluba za podvodne aktivnosti
Kornati - ibenik, a danas vii konzervator-restaurator u
Muzeju grada ibenika, primijetio je kako su na sve strane leali topovi, sidra, nevjerojatne koliine okruglih staklenih predmeta i sjajne mjedene ploe koje su odavale
dojam zlata. Posred nalazita leala je i okovana krinja,
razbacani sanduci s dijelovima svijenjaka, te mnogi drugi
predmeti od razliitih materijala.
Meu lokalnim stanovnitvom Murtera brodolom je ve
neko vrijeme bio dobro poznat. Pria se kako je poetkom ezdesetih godina za njega znao ribar ele, Celestin
Plesli, a potom mu ula u trag i skupina murterskih ronilaca. Pitanje kome treba pripisati otkrie u gotovo svim
sluajevima ostaje neodgovoreno, jer se u pravilu pojavljuju oni koji su za njega ve ranije znali. Iz perspektive
znanstvenika, meutim, potpuno je nebitno tko ga je prvi
otkrio i svoje otkrie tajio, ve tko je o njegovom postojanju na vrijeme izvijestio nadlene institucije. Pitanje je takoer i je li prijava stigla nakon ve obavljene djelomine

2. Stanje nalazita 1967. (foto: J. Domani)

2. State of the site, 1967 (photograph by J. Domani)

Dalibor Martinovi at the time a diver for the Kornati

Recreational Diving Club of ibenik and today a senior
conservation and restoration expert in the ibenik City
Museum observed lying on the seafloor cannons, anchors, unbelievable quantities of round glassware, and
shiny brass plates which resembled gold. Lying in the
middle of the site were an ironclad chest, scattered boxes,

67

3. Istraivaka ekipa 1967.; slijeva nadesno stoje: Tomislav Ivanovi,

Ksenija Raduli, Vinko ari Zele, Edi Macuka, Zlatko Gunjaa, Ive Vuji,
Tomislav orevi, Dalibor Martinovi, Boris Santini, Joko Bogdan i
Zdenko Brusi; donji red: Ivo Petricioli, Boidar Vilhar i Jerko Domani

3. Research team, 1967; standing, left to right: Tomislav Ivanovi, Ksenija

Raduli, Vinko ari Zele, Edi Macuka, Zlatko Gunjaa, Ive Vuji, Tomislav orevi, Dalibor Martinovi, Boris Santini, Joko Bogdan and Zdenko Brusi; lower row: Ivo Petricioli, Boidar Vilhar and Jerko Domani

devastacije; je li se na nju pomislilo tek u trenutku kad nije

bilo drugog izbora; je li ona tek posljedica neke interne
svae unutar ronilake skupine ili je uzrokovana drugim
razlozima upitne dobronamjernosti. Stoga je donositi
zakljuke o prvim, potenim ili nepotenim nalaznicima
doista osjetljiv problem koji esto nije mogue (a niti potrebno) objektivno razrijeiti.
Polovicom ezdesetih godina neki je Nijemac, polazei iz
Pakotana, organizirao neovlateno vaenje nalaza, a trag
njegove akcije ouvao se u velikom metalnom kotlu za topljenje smole, koji nije uspio ponijeti sa sobom ve ga je
bio primoran ostaviti u kui u kojoj je boravio. Vjerojatno
je rije o istom ovjeku koji je pokuao svoje prve pljakake akcije bezuspjeno organizirati iz Murtera. Vijest o
nalazitu stigla je i do belgijskih ronilaca, koji su ve 1965.
godine bili uhvaeni u krai amfora, a usprkos tome dvije
godine kasnije nisu se ustruavali vaditi predmete s brodoloma kod Gnalia.
Nakon to je 13. rujna slubeno utvren toan poloaj nalazita, zadarske su i ibenske snage zdruenom akcijom
obavile ekspresno vaenje nalaza iz povrinskog sloja. Akcija u trajanju od 7. do 10. listopada 1967. godine obavljena je pod vodstvom Ksenije Raduli, konzervatorice u
Zavodu za zatitu spomenika kulture u Zadru i zamjenice tadanjeg direktora Grge Otria, te Ive Petriciolija,

parts of candelabras, and many other items made of various materials.

The shipwreck had actually been well known among
the local population on Murter. Stories were circulating that in the early 1960s a fisher called ele (Celestin
Plesli) knew about it, and then a group of divers from
Murter went out to search for it. The question of whom
to credit with its discovery remains unanswered. From
the scientific perspective, however, who discovered it
and then kept this secret is entirely irrelevant compared
to who reported its existence to the relevant institution.
Complicating the situation is the fact that the site was apparently scavenged by earlier discoverers; thus there is a
question as to whether it was reported only after the site
was partially devastated, whether it was only reported
when it was seen that there was no other choice, whether
this reporting resulted as a consequence of some internal
dispute among diving groups, or whether it was due to
some other reasons. Thus, making any conclusions on the
first, honest or dishonest finders is a genuinely sensitive
problem which cannot be objectively resolved (nor is it
necessary).
In the mid-1960s, a German setting off from Pakotane
organized the unauthorized removal of finds, and evidence of his activity was preserved in a large metal drum

68

profesora povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu

u Zadru. U njoj su sudjelovali arheolog Zdenko Brusi i
konzervator Boidar Vilhar iz Arheolokog muzeja u Zadru, povjesniarka umjetnosti Sofija Petricioli iz Narodnog muzeja u Zadru, arheolog Zlatko Gunjaa iz Muzeja
grada ibenika, ronioci Kluba sportskih ronilaca Kornati,
meu kojima i ve spomenuti Dalibor Martinovi, ronioci
Jerko Domani i Dubravko Balenovi, te pripadnici ratne mornarice Komande Splitske vojnopomorske oblasti,
stacionirani u ibeniku. Tri ratna broda koja je Komanda
stavila na raspolaganje pomogla su da se obavi zamiljeni
zadatak, ali je pri tome nalazite uvelike stradalo. Nemajui nikakvog predznanja niti osjeaja za osjetljivost kulturne batine s kojom su se susretali, pripadnici Jugoslavenske ratne mornarice rukovali su nalazima bez ikakvog
opreza, to je rezultiralo mnogim oteenjima osjetljivijih
predmeta i drvenih ostataka samoga broda.
Mediji su tada pozorno pratili vaenje brodske opreme i
tereta, a strunjaci se trudili na im primjereniji nain izai na kraj s nedovoljno iskusnim roniocima, zahtjevnom
opremom za podmorska istraivanja i organizacijom podmorskog rada. Valjalo se, osim toga, nositi s problemom
otuivanja predmeta o kojemu doznajemo kako iz objavljenih tekstova tako i iz ouvane dokumentacije.
U nevjerojatna etiri dana, gotovo bez ikakve podmorske
dokumentacije, na povrinu je izvaeno osam topova, dva
eljezna sidra, spomenuta okovana krinja, velika koliina
stakla, dijelovi mjedenih svijenjaka i manja koliina metalnih sirovina. Pozornost je, naravno, privukla prije svega
okovana krinja koja je odavala dojam brodske blagajne.
Iz dopisa upuenog Sveuilinoj knjinici u Zagrebu saznajemo kako je njezino otvaranje bilo predvieno za 14.
listopada 1967. u 16:00 sati. Znatieljno mnotvo koje je
u Narodnom muzeju u Zadru budnim okom pratilo taj
in uglavnom je ostalo razoarano crnim muljem iz kojeg
je rukama Ksenije Raduli izala skupina naizgled nezanimljivih predmeta.
Onima koji su oekivali zlatnike ili dragulje sigurno se
izvaeni predmeti nisu uinili nimalo privlanima, no pomnim pregledom pokazalo se kako upravo oni predstavljaju pravo kulturno-povijesno blago. Iz krinje su, naime,
izvuene tri lanene koulje, osam vunenih kapa, drvena
kutijica s utezima i preciznom vagom i ak 54 m luksuznog damasta. Rije je o svilenom damastu ukraenom
cvjetnim uzorkom i obojenom purpurnom bojom.
Istoga dana kada je otvorena krinja Grga Otri uputio
je dopis Klubu sportskih ronilaca Kornati, kojim se njegovim lanovima obratio sljedeim rijeima: Nakon svretka prve faze radova na vaenju tereta iz broda XVI st.
potonulog u Pamanskom kanalu elimo vam zahvaliti na
vrlo uspjenoj suradnji. Posebno cijenimo injenicu to
ste pristali na nju i bez honorara i time zapravo omoguili
itavu akciju. Izvreni posao je i za nas i za vas prvi takve
vrsti i razumljivo je to ni mi ni vi nismo bili sasvim pripremni. Odjek koji je akcija imala u javnosti ima izgleda
da urodi dobrim plodom, podmorska arheologija prestaje

for melting pitch which he could not take with him, and
was forced to leave behind in the house in which he was
staying. This was probably the same man who attempted
to unsuccessfully organize his first plundering campaign
from Murter. News of the site also made its way to some
Belgian divers, who were already caught stealing amphorae in 1965, and despite this they did not hesitate to extract items from the shipwreck at Gnali two years later.
After the sites exact position was pinpointed on 13 September, teams from Zadar and ibenik joined forces to
rapidly extract the finds from the surface layer. The work
lasted from 7 to 10 October 1967 under the supervision
of Ksenija Raduli, a conservation expert in the Cultural
Monument Protection Department in Zadar and the deputy to the then director Grga Otri, and Ivo Petricioli, an
art history professor at the Faculty of Philosophy in Zadar.
Also participating in the work were archaeologist Zdenko
Brusi and conservation expert Boidar Vilhar from the
Archaeological Museum in Zadar, art historian Sofija
Petricioli from the National Museum in Zadar, archaeologist Zlatko Gunjaa from the ibenik City Museum,
and divers from the Kornati Recreational Diving Club,
among them the already mentioned Dalibor Martinovi,
and divers Jerko Domani and Dubravko Balenovi, and
members of the Split Naval District Command stationed
in ibenik. The three military vessels that the Command
placed at their disposal helped in the completion of the
assignment as conceived, although the site suffered considerably in the process. Having no foreknowledge nor
awareness of the sensitivity of the cultural heritage before
them, the members of the Yugoslav Navy handled the
finds with no caution whatsoever, which unfortunately
resulted in considerable damage done to fragile objects
and the wooden remains of the ship itself.
At the time, the media closely followed the removal of
the ships gear and cargo, while experts tried to find the
most appropriate way possible to come to terms with the
insufficiently experienced divers, the demanding equipment required for undersea research and the organization
of undersea work. It was also necessary to deal with the
problem of illicit removal of artefacts, which was recorded in published texts and the preserved documentation.
In an unbelievable four days, almost without any underwater documentation, eight cannons, two iron anchors,
the aforementioned iron-bound chest, an enormous
quantity of glass, parts of brass candelabras and a small
quantity of metal materials were raised to the surface. The
iron-bound chest naturally drew the most attention, as it
gave the impression of being the ships treasury. From a
letter sent to the University Library in Zagreb, we learned
that its opening was scheduled for 14 October 1967 at
4 p.m. The curious crowd which attentively watched on
in the National Museum in Zadar was generally disappointed with the black mud from which Ksenija Raduli
removed some apparently unimpressive items.
To those who expected gold coins or jewels, the objects

69

4. Vaenje eljeznog sidra 1967.

4. Extraction of the iron anchor, 1967

biti samo matanje i poinje se konkretizirati..

Listopad 1967. godine bio je izrazito naporan ali i uzbudljiv mjesec, jer se istraivanje nastavilo u trajanju od devet
radnih dana (23. 31. listopada). Pomo mornarice bila je
uvjetovana im manjim brojem civila, ali su ovoga puta civilni ronioci vodili brigu o dokumentiranju nalazita, dok
su vojni ronioci nastavili vaditi nalaze. Prve fotografije i
nacrt nalazita izradili su ve spomenuti iskusni sportski
ronioci Jerko Domani i Dubravko Balenovi. Meu
mnotvom izvaenih predmeta posebno se isticala potpuno ouvana ukraena staklena zdjela. U korespondenciji
koja je prethodila terenskim aktivnostima Ksenija Raduli
jasno je izrazila krajnji cilj istraivanja: Zadatak akcije je
dvojak: izvaditi iz mora sve predmete od naunog interesa;
izvaditi ostatke brodskog korita..
Sljedea akcija u trajanju od petnaest dana organizirana
je u vremenu od 14. do 29. rujna 1968. Iako po opremi
daleko skromnija, zbog izostavljenih snaga Jugoslavenske
ratne mornarice, ona je s metodolokog stanovita bila
na znatno vioj razini. Na nalazite je uz pomo konopa
postavljen koordinatni sustav, a postojee stanje sustavno je nacrtno i fotografski dokumentirano. Tom je prilikom, uz ve uobiajene nalaze, izvaena raznolika drvena
ambalaa i okrugli mlinski kamen, a potom je uslijedila
etverogodinja stanka. Nastavilo se raditi tek na konzerviranju i obradi nalaza, to je rezultiralo publikacijom
Brodolom kod Gnalia; nae najbogatije hidroarheoloko
nalazite, u ijoj su pripremi sudjelovali Ivo Kelez, Ivo Petricioli, Sofija Petricioli, Ksenija Raduli, Boidar Vilhar i
Valentin Uranija. Publikacija je tiskana kao prvi broj asopisa Vrulje (Zadar, 1970.), glasila Narodnog muzeja u
Zadru. Belgijski su ronioci, naalost, i dalje ostali aktivni.
Tek 1970. godine ponovo su uhvaeni na djelu i kanjeni
oduzimanjem opreme i nalaza.

70

removed were certainly not in the least bit attractive, but

a closer examination revealed that they were a genuine
cultural-historical treasure. For the chest contained three
linen shirts, eight woollen caps, a small wooden box containing weights and a precision scale, and an amazing 54
m of luxurious silk damask decorated with a floral pattern
and dyed purple.
On the same day as the opening of the chest, Grga Otri
sent a letter to the Kornati Recreational Diving Club in
which he addressed its members with these words: After
the completion of the final phase of work on extracting
the cargo from the sunken sixteenth-century ship in the
Paman Channel, we would like to express our gratitude for the very successful cooperation. We particularly
appreciate the fact that you agreed to this without remuneration, thereby making the entire project possible.
The completed work was the first of its kind for both you
and us, and it is understandable that neither you nor we
were entirely prepared. The reverberations which this
campaign had in the public may bear bountiful fruit, as
underwater archaeology is no longer simply wishful thinking, as it is assuming a concrete form.
October 1967 was an exceptionally trying but also exciting month, as the research continued over nine working
days (23-31 October). The navys assistance was contingent upon the smallest possible number of civilians, but
this time divers took care of documentation of the site,
while military divers continued to extract the finds. The
first photographs were taken and the site was sketched
by the already experienced recreational divers Jerko Domani and Dubravko Balenovi. Among the multitude
of extracted objects, an entirely preserved decorated glass
bowl stood out. In the correspondence which preceded
the field activities, Ksenija Raduli clearly expressed the
ultimate aim of the research: the objective of the campaign is dual: to remove all objects of scholarly interest from
the sea; to remove the remains of the ships hull.
The next campaign lasting fifteen days was organized
from 14 to 29 September 1968. Although much more
modestly equipped due to the absence of the Yugoslav
Navy, it was at a significantly higher level from the methodological standpoint. A system of coordinates was set
up at the site with the help of strings, while the current
status was systematically documented with sketches and
photographs. On this occasion, besides the standard
finds, various wooden packing materials and a round
millstone were removed. This campaign was followed
by a four-year pause. Work continued only on the conservation and processing of the finds, which resulted in
publication of Brodolom kod Gnalia; nae najbogatije hidroarheoloko nalazite [The Ship at Gnali; Our
Richest Hydroarchaeological Site], prepared by Ivo Kelez,
Ivo Petricioli, Sofija Petricioli, Ksenija Raduli, Boidar
Vilhar and Valentin Uranija. This article was published
in the first issue of the journal Vrulje (Zadar, 1970), the
bulletin of the National Museum in Zadar. The Belgian

5. Dopis br. 188/36 upuen od strane Zavoda za zatitu

spomenika kulture u Zadru Komandi Splitske armijske oblasti,
20. listopada 1967.

5. Letter no. 188/36 sent from the Cultural Monument Protection

Department in Zadar to the Command of the Split Army District,
20 October 1967

71

6. Ksenija Raduli u kadrovima iz dokumentarnog filma Galija

Gnali, snimljenog 1972.
6. Ksenija Raduli in scenes from the documentary The Gnali Galley, shot in 1972

Godine 1969. tadanji je Republiki zavod za zatitu spomenika kulture u Zagrebu, uz podrku Republikog fonda
za unapreivanje kulturnih djelatnosti, preuzeo koordinaciju podvodnih arheolokih djelatnosti, koncentrirajui se
poglavito na podmorje. Time su zapoele organizirane akcije na podruju svih veih urbanih sredita na hrvatskoj
obali. Zasluge za to valja prije svega pripisati tadanjem direktoru Republikog zavoda Vladi Maariu i arheologu
Dasenu Vrsaloviu, koji se odazvao na njegov poziv te u
kratkom roku osmislio sustav istraivanja, zatite i ouvanja hrvatske podmorske batine.
Osim na koordiniranju podmorske arheoloke djelatnosti, inzistiralo se na suradnji svih zainteresiranih ustanova,
razradi programa, ujednaavanju dokumentacije, osposobljavanju kadrova, nabavi opreme i ostalim elementima
vanim za pravilno funkcioniranje sustava. Time su postupno stvoreni i uvjeti za ponovno pokretanje istraivanja na
Gnaliu. U meuvremenu, 1971. godine, zalaganjem Ksenije Raduli Skuptina opine Biograd na Moru na tradiciji
je dotadanje podrune zbirke osnovala Zaviajni muzej
Biograd na Moru kako bi se u njega smjestili nalazi s Gnalia. Koncepciju prvog postava izradila je Sofija Petricioli.
etvrta istraivaka kampanja uslijedila je u rujnu 1972.,

72

divers, unfortunately, remained active. It was only in 1970

that they were once more caught in the act and punished
by the seizure of their gear and finds.
In 1969, the Republic Cultural Monument Protection Department of the time in Zagreb, with the support of the
Republic Cultural Activity Advancement Fund, assumed
the coordination of underwater archaeological activities,
concentrating mainly on the seafloor. Henceforth, organized campaigns commenced in the area of all larger urban settlements on the Croatian coast. The person most
responsible for this was the Republic Departments director at the time, Vlado Maari, and archaeologist Dasen
Vrsalovi, who responded to his summons and very quickly devised a system to research, safeguard and preserve
the Croatian undersea heritage.
Besides coordinating undersea archaeological activity,
increased emphasis was placed on cooperation between
all interested institutions, including the development of
programs, uniform documentation, personnel training,
procurement of equipment and other elements vital to
the systems proper functioning. This gradually created
the conditions for the relaunch of research at Gnali. In
the meantime, in 1971, through Ksenija Radulis advocacy, the Municipal Council of Biograd na Moru established the Biograd na Moru Heritage Museum, following
the tradition of the previous regional museum collection,
in which the finds from Gnali could be stored. The concept for the first display was devised by Sofija Petricioli.
The fourth research campaign followed in September
1972, and the fifth in September 1973. This renewed
research continued to be organized by the Cultural Monument Protection Department in Zadar under Ksenija
Radulis supervision. Archaeologist Marijan Orli, appointed by the Republic Cultural Monument Protection
Department, was in charge of the technical aspect of the
undersea tasks. In both campaigns, the organized documentation and extraction of finds continued, while test
trenches confirmed on multiple occasions that the research was nowhere near its end. On 16 and 17 October,
the members of the research teams actively participated
in the shooting of a 27-minute documentary for the series Secrets of the Adriatic, entitled The Gnali Galley,
produced by Belgrade Television, and aired on 26 March
1973.
Judging by the existing documentation, research at the
Gnali site was declared a priority in 1973, with the
allocation of a sum of 70,000.00 Yugoslav dinars. Republic Cultural Activity Advancement Fund, Milan Prelog
in particular advocated the financing of research. The
results confirmed that the objectives set at the very beginning by Ksenija Raduli were more than justified.
In the final report for 1973, she stated the opinion that
the value and quantity of data for the history of material
culture in the sixteenth and early seventeenth centuries
make this site valuable at the global level, and she once
more confirmed that integral research into the ship and

a peta u rujnu 1973. godine. Obnovljeno istraivanje i dalje se odvijalo u organizaciji Zavoda za zatitu spomenika
kulture u Zadru, pod vodstvom Ksenije Raduli. Arheolog
Marijan Orli, imenovan od strane Republikog zavoda za
zatitu spomenika kulture, bio je zaduen za nadzor nad
strunim dijelom podmorskog posla. U oba navrata nastavilo se organizirano dokumentiranje i vaenje nalaza, a
probnim sondiranjem viestruko je potvreno da se istraivanje nipoto ne blii kraju. Dana 16. i 17. listopada lanovi ekipe aktivno su sudjelovali u snimanju dokumentarnog filma u seriji Tajne Jadrana, koji je pod imenom Galija
Gnali, u produkciji Dokumentarnog programa TV Beograd, emitiran 26. oujka 1973. u trajanju od 27 minuta.
Sudei prema postojeoj dokumentaciji, istraivanje nalazita kod Gnalia 1973. godine bilo je proglaeno prioritetnim, uz dodijeljeni iznos od 70.000,00 tadanjih dinara.
U Republikom fondu za unapreivanje kulturnih djelatnosti za financiranje istraivanja posebno se zaloio Milan
Prelog. Rezultati su potvrdili kako su ciljevi koje je u samom poetku postavila Ksenija Raduli itekako opravdani. U posljednjem izvijeu 1973. godine ona je stoga izrekla miljenje da vrijednost i koliina podataka za povijest
materijalne kulture XVI. i po. XVII. st. ine nalazite vrijednim u svjetskim razmjerima, te jo jednom potvrdila
da treba prii integralnom istraivanju broda i spaavanju
svega to je tamo preostalo, ak i ostataka broda. Naalost,
nakon viegodinje mukotrpne bitke za spas nalazita, bila
je prisiljena zakljuiti: Izraditi trokovnik takvog zahvata
mogla bi samo jedna ekipa strunjaka, i to radei najmanje
mjesec dana. Zasad nismo u stanju niti da sastavimo takvu
ekipu, niti da je platimo.
U vremenu koje je uslijedilo preostala je tek briga o nalazima, a njihovo spaavanje moemo prije svega zahvaliti dugogodinjem trudu Sofije Petricioli, kustosice i ravnateljice
Narodnog muzeja u Zadru, Boidara Vilhara, konzervatora-restauratora Arheolokog muzeja u Zadru i njegovog
tadanjeg mladog suradnika Ive Donellija. Gotovo iskljuivo zahvaljujui njihovoj brizi mnogi su osjetljivi nalazi
dovedeni u prikladno stanje za izlaganje u Zaviajnom
muzeju u Biogradu, a ostali sigurno pohranjeni u pomonim muzejskim prostorima. Sofija Petricioli organizirala
je zahtjevno konzerviranje tekstila u Zakladi Abegg nedaleko Berna u vicarskoj i stupila u kontakt s mnogim
strunjacima u zemlji i inozemstvu po pitanju analize i zatite nalaza. Osim toga, u vie je navrata organizirala izlobe koje su irokoj javnosti doaravale vrijednost nalazita.
Potaknut jednom od njih, nepoznati je posjetitelj iz Belgije
poslao fotografije nalaza otuenih s brodoloma i izloenih
u jednom belgijskom ronilakom centru. Iz njih je postalo jasno kako se u Belgiji nalazi najmanje osam itavih
stropnih svijenjaka, jedan top, eljezno sidro i mnotvo
drugih predmeta koji su od ronilakog centra uinili pravi
mali muzej. Naalost, ini se da se tada nita nije dalo uiniti kako bi se predmeti vratili u Hrvatsku.
Iste godine kad je provedena posljednja istraivaka
kampanja pod vodstvom Ksenije Raduli talijanski je

7. Sofija Petricioli u kadrovima iz dokumentarnog filma Galija

Gnali, snimljenog 1972.
7. Sofija Petricioli in scenes from the documentary The Gnali Galley, shot in 1972

the salvaging of everything remaining there, including

the ships remains, must be launched. Unfortunately, after many years of arduous struggles to save the site, she
was forced to conclude: Drafting a cost estimate for such
an undertaking could only be done by a team of experts,
working at least one month. For now, we are not even able
to put together such a team, nor pay them.
All that was left in the time that followed was care for the
finds, and they were saved mostly due to the efforts of
Sofija Petricioli, the curator and director of the National
Museum in Zadar, Boidar Vilhar, a conservation/restoration expert with the Archaeological Museum in Zadar,
and his young collaborator Ivo Donelli. Almost exclusively thanks to their care, many sensitive finds were put in
suitable condition for display in the Heritage Museum in
Biograd, while the rest were safely stored in the museums
auxiliary facilities. Sofija Petricioli organized the exacting
conservation of the textiles in the Abegg Foundation,
near Bern in Switzerland, and contacted many experts at
home and abroad concerning the analysis and protection
of the finds. Moreover, on numerous occasions she organized exhibitions which gave the wider public an idea of
the sites value. Prompted by one of these, an unidentified

73

povjesniar Astone Gasparetto pokuao u mletakom

arhivu identificirati brodolom. U dokumentima koje je
izdao mletaki biljenik Giovan Andrea Catti uoio je
brodolom broda Gagiana (u izvorima jo i Gagliana ili
Gaiana) kojim je zapovijedao Alvise Finardi, a koji se dogodio izmeu Biograda i Murtera 1583. godine. Uzimajui u obzir posljednju osiguravajuu policu i prvu cesijsku ispravu koja svjedoi o gubitku tereta, Gasparetto je
zakljuio kako se brodolom zbio u vremenu od 24. listopada do 10. studenoga 1583. Na osnovi dokumenta od 7.
sijenja 1584. godine o slanju galije u svrhu zatite robe
spaene s broda potonulog u vodama Biograda doao je
do zakljuka o pokretanju akcije vaenja brodskog tereta.
Gasparetto se, meutim, zaustavio na nekoliko osnovnih
podataka prema kojima se tijekom kasnijih desetljea u
strunoj literaturi odnosilo s prilinom dozom opreza.
Njegov interes bio je usmjeren poglavito na staklene nalaze, pa su mu arhivski podatci posluili tek kao neophodan
povijesni okvir.
Nakon vie od trideset godina, u ljeto 1996., Zdenko Brusi, prvi arheolog koji je zaronio na nalazite, pokuao je
obnoviti istraivanje. U dogovoru s privatnim inozemnim
investitorom Arheoloki muzej u Zadru pokrenuo je inicijativu za osnivanje istraivakog centra za podmorsku
arheologiju, a brodolom kod Gnalia trebao je postati jednim od vodeih projekata. ini se da za tako neto jo nisu
bili sazreli uvjeti jer je, iz nedovoljno poznatih razloga,
inicijativa zaustavljena od strane tadanje Dravne uprave
za zatitu kulturne i prirodne batine. Ipak, tijekom istraivake akcije koja je te godine poduzeta nastavilo se vaenje zanimljivih predmeta, a javnost podsjetila na iznimno
vrijedno ali gotovo potpuno zaboravljeno nalazite.
Nakon sljedeeg razdoblja zaborava, godine 2003., Mitja
Gutin (Slovenija), Sauro Gelichi (Italija) i Konrad Spindler
(Austrija) pokrenuli su meunarodni projekt pod imenom
Batina Serenissime (The Heritage of the Serenissima) i u
njega ukljuili brodolom kod Gnalia. Projekt je rezultirao
atraktivnom publikacijom The Venetian Shipwreck at Gnali. Annales Mediterranea (Koper, 2004.) na engleskom, a
potom i na hrvatskom jeziku (2006.), koja je imala za cilj
na suvremen nain privui pozornost javnosti. Osim toga,
Irena Lazar, Hugh Willmott i Caroline Jackson sustavno su
obradili staklene nalaze pohranjene u Zaviajnom muzeju u Biogradu i rezultate svoga rada objavili u knjizi The
Glass from the Gnalic Wreck (Koper, 2006.). Skupina meunarodnih strunjaka rezultate je svojih promiljanja o pojedinim vrstama nalaza s brodoloma objavila u zborniku
radova The Heritage of Serenissima (Koper, 2006.). Sve je to
jasno ukazivalo na nedovoljnu dotadanju brigu o predmetima s brodoloma i jo mnogo posla koji je u Muzeju i na
lokalitetu oekivao strunjake razliitih profila.
Usprkos dobroj ideji i odlinim rezultatima, projekt je
imao i svoje slabije strane. Polazei od pretpostavke kako
je rije o mletakom brodu i injenice da je brod isplovio iz Venecije, nalazite kod Gnalia svrstano je na listu
mletake batine (The Heritage of Serenissima), a hrvatski

74

visitor from Belgium sent photographs of finds seized

from the shipwreck and exhibited in a Belgian diving
centre. These photographs indicated in Belgium that
there are a minimum of eight whole brass chandeliers,
a cannon, an iron anchor and many other items which
made this diving centre a veritable small museum. Unfortunately, it appeared at the time that nothing could be
done to return these items to Croatia.
In 1973, the same year that the final research campaign
led by Ksenija Raduli was conducted, Italian historian
Astone Gasparetto attempted to identify the shipwreck in
the Venetian archives. In documents issued by the Venetian notary Giovan Andrea Catti, he noted the wreck of
the ship Gagiana (also Gagliana or Gaiana in the sources)
commanded by Alvise Finardi, which occurred between
Biograd and Murter in 1583. Taking into account the last
insurance policy and the first cession document which
testified to the loss of cargo, Gasparetto concluded that
the shipwreck occurred between 24 October and 10 November 1583. Based on a document dated 7 January 1584
on the dispatch of a galley for the purpose of safeguarding
the goods salvaged from the ship that sank in the waters
off of Biograd, he concluded that a salvage operation was
initiated to raise the ships cargo. However, Gasparetto
drew no additional conclusions, viewing with considerable caution data in the scholarly literature in subsequent
decades. His interest was primarily focused on the glass
finds, so the archival data only served as an essential historical framework.
After over thirty years, in the summer of 1996, Zdenko
Brusi, the first archaeologist who dove down to the site,
attempted to resume the research. In an arrangement with
a private foreign investor, the Archaeological Museum in
Zadar launched an initiative to establish an underwater
archaeology research centre, and the shipwreck at Gnali was supposed to become one of the leading projects.
The conditions for something like this had not yet arisen,
because the State Cultural and Natural Heritage Protection Administration of the time halted the initiative for
reasons that are still not entirely clear. Nonetheless, during the research campaign which was undertaken that
year, the extraction of interesting items continued, and
the public was reminded of an exceptionally valuable and
almost entirely forgotten site.
After the next period of oblivion, in 2003, Mitja Gutin (Slovenia), Sauro Gelichi (Italy) and Konrad Spindler (Austria) launched an international project called
The Heritage of the Serenissima and incorporated the
shipwreck at Gnali into it. The project resulted in an
attractive English-language publication entitled The Venetian Shipwreck at Gnali. Annales Mediterranea (Koper,
2004), followed by an edition in Croatian (2006), which
was aimed at attracting public attention in a contemporary manner. Additionally, Irena Lazar, Hugh Willmott
and Caroline Jackson systematically analyzed the glass finds stored in the Heritage Museum in Biograd and

published the results of their work in the book The Glass

from the Gnalic Wreck (Koper, 2006). A group of international experts published the results of their consideration of individual types of finds from the shipwreck in the
anthology The Heritage of Serenissima (Koper, 2006). All
of this clearly demonstrated the insufficient care for the
items from the shipwreck up to that time, as well as the
considerable work expected in the Museum and at the
site by experts from various fields.

8. Boidar Vilhar u kadrovima iz dokumentarnog filma Galija

Gnali, snimljenog 1972.
8. Boidar Vilhar in scenes from the documentary The Gnali Galley, shot in 1972

strunjaci izostavljeni su iz skupine koja je zapoela detaljnu obradu nalaza. ak i u sluaju da je Presvijetla Mletaka Republika tj. Serenissima Repubblica di Venezia doista
bila vlasnik broda ili da je brod plovio pod mletakom
zastavom, iz sastava nalaza bilo je jasno kako je rije o batini daleko kompleksnije prirode. Kasnija arhivska istraivanja pokazala su da brod, iako izgraen u Veneciji, u
vrijeme potonua nije bio zapisan u mletakim registrima,
a njegova uzbudljiva povijesna pria ini ga i hrvatskom i
mletakom i turskom, te sredozemnom i europskom batinom, kako se i prilii vremenu kasne renesanse.

to se to u jesen 1583. godine

dogodilo kod otoia Gnalia u
vodama Biograda?

Dana 23. svibnja 1583. godine veleposlanik Mletake Republike u Carigradu, bailo Giovanni Francesco Moresini,
obavijestio je mletaki Senat o poaru koji je nesretnim
sluajem zahvatio i unitio dio harema sultana Murata III.
Zbog velike odgovornosti, osjetljivosti problematike pregovaranja s Osmanlijama i duge tradicije postojanja, titula
bailo veneto a Constantinopoli oznaavala je najprestiniji

Despite the good idea and outstanding results, the project

also had its weaker aspects. Based on the assumption that
this was a Venetian ship and the fact that the ship set sail
from Venice, the site at Gnali was placed on the list of
the Venetian heritage (The Heritage of Serenissima), while Croatian experts were left out of the group which initiated the detailed analysis of the finds. Even if the Most
Serene Republic of Venice i.e., Serenissima Repubblica di
Venezia, was truly the owner of the ship or the ship sailed
under the Venetian flag, the composition of the finds clearly show that this is a matter of heritage of a much more
complex nature. Subsequent archival research showed
that the ship, although constructed in Venice, was not recorded in the Venetian registers at the time of its sinking,
while its exciting historical story makes it a component
of the Croatian, Venetian and Ottoman, as well as Mediterranean and European heritage, as appropriate to the
time of the late Renaissance.

What happened near the islet of

Gnali in the waters of Biograd in
the autumn of 1583?

On 23 May 1583, the ambassador of the Venetian Republic in Constantinople, bailo Giovanni Francesco Moresini, notified the Venetian Senate of a fire which accidentally broke out and destroyed the harem of Sultan Murad III. The title bailo veneto a Constantinopoli was the
most prestigious post in any Venetian diplomatic career
due to the great responsibility involved, the sensitivity of
negotiations with the Ottomans and its long tradition of
existence. Among his many important duties, the bailo
played the leading role in the Venetian intelligence service, so he received confidential instructions from the authorities and sent vital and secret information in encoded
reports. Thus, even the aforementioned message from
bailo Moresini arrived in Venice in code.
Several decades earlier, Sultan Suleiman I (1520-1566),
called the Magnificent and the Lawgiver, brought the
Ottoman Empire to the peak of its power and extent
which, despite his insufficiently capable successors, endured for some time due to pure inertia. Suleimans son
Selim II (1566-1574) and Selims son Murad III (15741595) reputedly dedicated too much attention to their
harems and their private lives at the expense of important
affairs of state. Thus it came as no surprise that after this

75

9. ifrirana poruka baila Moresinija s narudbom 5000 prozorskih stakala

za rekonstrukciju harema sultana Murata III. (A.S.Ve, Senato, Dispacci
degli ambasciatori e residenti, Costantinopoli, f. 17, cc. 277v-278r)

9. Encoded message from Bailo Moresini regarding the order of 5000 window
panes for the reconstruction of the harem of Sultan Murad III (A.S.Ve, Senato,
Dispacci degli ambasciatori e residenti, Costantinopoli, f. 17, cc. 277v-278r)

poloaj u mletakoj diplomatskoj karijeri. Uz mnoge odgovorne dunosti bailo je imao vodeu ulogu u mletakoj
obavjetajnoj slubi, pa je od vladajuih tijela dobivao
tajne upute i putem ifriranih izvijea slao vane i tajne
informacije. Stoga je i spomenuta poruka baila Moresinija
stigla u Veneciju u ifriranom obliku.
Nekoliko desetljea ranije sultan Sulejman I. (1520.
1566.), zvan Sulejman Velianstveni i Sulejman Zakonodavac, doveo je Osmansko Carstvo do vrhunca moi i
stanja koje je, usprkos njegovim nedovoljno sposobnim
nasljednicima, po inerciji potrajalo jo neko vrijeme. Sulejmanovog sina Selima II. (1566. 1574.) i njegovog sina
Murata III. (1574. 1595.), bio je glas kako vie vremena posveuju haremu i privatnom ivotu nego li vanim
dravnikim poslovima. Ne udi stoga to je netom po
nesretnom dogaaju sultan uposlio sve raspoloive obrtnike snage Carigrada i slubenike svoga dvora kako bi
obnovio harem i vratio mu nekadanji sjaj.
Tri tjedna kasnije, dana 14. lipnja, bailo Moresini izvijestio je Senat o narudbi 5000 okruglih prozorskih stakala
(mlet. rui), namijenjenih obnovi carigradskog harema,
koju je zaprimio od velikog vezira Sijavu-pae Hrvata
(tur. Siyavu Paa). Kao to mu ime kae, veliki je vezir,
poput mnogih ostalih visokih dunosnika na osmanskom
dvoru, bio rodom iz hrvatskih krajeva pod osmanskom
vlau, a dunost velikog vezira u svojoj je politikoj

unfortunate incident the sultan engaged all available

craftsmen in Constantinople and the officials of his court
to rebuild the harem and restore its former glory.
Three weeks later, on 14 June, bailo Moresini notified the
Senate of an order of 5,000 round window panes (Ven.
rui), meant for the renovation of the Constantinople harem, which he received from the Grand Vizier Siyavush
Pasha the Croat (Tur. Siyavu Paa). As his name indicates, the grand vizier, like many other high officials in the
Ottoman court, was originally from the Croatian regions
under Ottoman rule, and he held the post of grand vizier
three times in his political career.
The Senates approval only came three months later. The
ship Gagliana grossa was selected to transport the ordered window panes, of which the bailo was notified on
24 September 1583, and already at the end of August
the loading of various goods intended for the Constantinople market began. Judging by the insurance policies,
in August the Portuguese Jew Zorzi Lopes Vas and the
Greeks Nicol Studognoti and Dimitri Colauro began
loading their goods, while in September the leather
merchants Giovanni di Battista and Giovanni and Stefano di Silvestri followed suit.
The Venetian patricians decided to use the same ship to
send three bales of the finest silk as a gift to the sultans
mother (Tur. Wlide Sultn) Nr Bn, the equal co-ruler

76

10. Sultan Murat III. (http://en.academic.ru/dic.nsf/enwiki/12103)

10. Sultan Murad III (http://en.academic.ru/dic.nsf/enwiki/12103)

karijeri obnaao u tri navrata.

Odobrenje Senata stiglo je tek tri mjeseca kasnije, a za ukrcaj naruenih prozorskih stakala, o kojem je bailo izvijeten dana 24. rujna 1583., odabran je brod Gagliana grossa
koji je ve krajem kolovoza zapoeo s ukrcajem raznovrsne robe namijenjene carigradskom tritu. Sudei po osiguravajuim policama, u kolovozu su svoju robu ukrcali
portugalski idov Zorzi Lopes Vas i Grci Nicol Studognoti i Dimitri Colauro, a u rujnu trgovci koom Giovanni
di Battista, Giovanni i Stefano di Silvestri.
Mletako je gospodstvo odluilo istim brodom odaslati i tri bale najfinije svile za poklon sultanovoj majci
(tur. Wlide Sultn) Nr Bn, ravnopravnoj suvladarici
Osmanskog Carstva tijekom posljednjih devet godina ivota (1574-1583). Prialo se kako ju je u dobi od dvanaest
godina oteo i priveo na osmanski dvor slavni turski admiral Khair ad-Dn zvan Barbarossa, pri emu joj se zagubio
pravi identitet. ini se da mletaki senatori svojevoljno
pristali na stvaranje njezinog novog identiteta u liku Cecilie Venier-Baffo, iji je otac, navodno, bio mletaki plemi
Nicol Venier. Drugi izvori identificiraju Nr Bn s Kartnou Kal, kerkom Grka Nicholasa Krtanosa, otetom
1537. na Krfu. Obavijen i danas velom tajne, dvostruki
identitet slavne sultanije, prve u nizu ena koje su tijekom
narednog stoljea vodile ustvari politiku Carstva, imao je
zasigurno svoje politike, a vjerojatno i privatne razloge.

11. Okrugla prozorska stakla u povrinskom sloju nalazita (mlet.

rui) (foto: R. Moskovi)
11. Round window pane at the surface layer of the site (Venet. rui),
(photograph by R. Moskovi)

of the Ottoman Empire during the last nine years of her

life (1574-1583). According to one story, at the age of twelve she was abducted and taken to the Ottoman court by
the famed Ottoman admiral Hayreddin Barbarossa, during which time her true identity was lost. It would appear
that the Venetian senators arbitrarily decided to create a
new identity for her as Cecilie Venier-Baffo, whose father
was allegedly the Venetian noble Nicol Venier. Other
sources identify Nr Bn with Kale Kartanou, the daughter of the Greek Nicholas Krtanos, abducted on Corfu
in 1537. Shrouded in a veil of mystery to this day, the dual
identity of the famed sultana, the first in a long line of women who actually administered the Empires affairs over
the next century, certainly had its political and probably
also private reasons. Regardless of her actual origin, the
fact was that the sultans mother demonstrated a great affinity for the Venetian Republic in her policies, establishing
firm ties with it.
Why the Senate selected the Gagliana grossa to carry the
window panes is a matter of conjecture, but it is likely
that the loading was completed by the end of September,
and the ship was prepared to depart for Constantinople.
Additionally, the Venetian doge Niccol da Ponte had received two brocade suits, sent to Venice by Sultana Nr
Bn on the same ship two months earlier.
We do not know why the ships departure was delayed

77

Neovisno o njezinom istinskom podrijetlu, injenica je da

je sultanova majka svojom politikom iskazivala veliku naklonost prema Mletakoj Republici i s njom uspostavila
vrstu vezu.
Zbog ega je Senat za ukrcaj prozorskih stakala odabrao
brod Gagliana grossa moemo za sada samo nagaati, no
vjerojatno se krajem rujna inilo kako je utovar pri kraju, a
brod spreman za polazak u Carigrad. Osim toga, mletaki
je dud Niccol da Ponte nekoliko mjeseci ranije primio
na dar dva brokatna odijela koja mu je istim brodom iz
Carigrada poslala sultanija Nr Bn.
Nije nam poznato to je vie puta odgaalo isplovljavanje
broda te ga odvelo u dalmatinske vode neposredno pred
poetak zimske zabrane plovidbe koja je odlukom Senata
zapoinjala 15. studenoga i zavravala 20. sijenja. Moda
koliina ukrcane robe nije zadovoljavala brodovlasnike ili
su vremenske prilike u jesen 1583. bile izrazito nepovoljne
za polazak na dui put. U svakom sluaju, jo u listopadu
svoju su robu krcali Tranquillo Coletti i Battista della Bella,
a Grk iz Atene, Antonio Platipodi, ukrcao je tri bale platna razliitih boja i zaveljaj tkanina od zeleno-grimizne
damascirane svile. Iz dokumenata saznajemo i kako je
Platipodijeva roba bila zapeaena i oznaena njegovim
trgovakim igom.
Brod je isplovio tek neto prije 29. listopada 1583., a
flamanski trgovac idovskoga podrijetla Guglielmo
(Wilhelm) Helman u zadnji je as na njega ukrcao dvije
neobino vrijedne poiljke eljezni kovei i krinjicu u
zapeaenom platnenom svenju te o svome inu izvijestio trgovca Antonia Parutu koji ih je oekivao u Carigradu. Upravo zahvaljujui njegovom pismu poznato nam je
otprilike vrijeme kad je Gagliana grossa krenula na svoje
posljednje putovanje.
Pridjev grossa u njezinom imenu oznaavao je kako je rije
o brodu nosivosti od 600 do 1000 baava (mlet. botti), to
bi prevedeno u dananju tonau iznosilo oko 377 629 t i
pretpostavljalo duinu broda od oko 30 40 m. Kako nosivost brodova zvanih galijuni (mlet. galeone) najee nije
prelazila 400 baava, Gagliana grossa nikada u dokumentima nije pripisana tom tipu plovila. U Zadarskom statutu,
tiskanom u Veneciji 1564. godine, meu brodovima velike
tonae izrijekom se spominje samo nava (lat. navis), iako
se naelno spominju i druga plovila koja su se ubrajala u
tu skupinu (Knjiga IV., Glava 10.).
Ime Gagliana bilo je pridijeljeno svim brodovima u vlasnitvu obitelji da Gagliano. U arhivskim dokumentima
od 1568. nadalje zabiljeeno je vie brodova koji su nosili
ime Gagliana. U dokumentu izdanom 17. kolovoza 1575.
godine spominje se brod toga imena kojim je zapovijedao
Constantin Coluri. Moda je rije o istom brodu koji je
12. rujna 1578. godine potonuo kod otoka Unija. Svaki je
brod, uz ime koje je upuivalo na njegovog vlasnika, imao
i svoje osobno, najee svetako ime. Ono se u slubenim
spisima rjee koristilo, pa nam u sluaju broda Gagliana
grossa, potonulog 1583. godine, jo uvijek nije poznato.
Zahvaljujui nedavno otkrivenom dokumentu saznalo

78

several times, and what led it to Dalmatian waters just

before the beginning of the winter ban on sailing, which
according to the Senates decree began on 15 November
and ended on 20 January. Perhaps the quantity of loaded
goods did not satisfy the ship-owners, or climatic conditions in the autumn of 1583 were unsuitable for a long
voyage. In any case, as late as October Tranquillo Coletti and Battista della Bella loaded their goods, while a
Greek from Athens, Antonio Platipodi, loaded three bales
of linen of various colours and a bolt of green-crimson
damask fabric. According to the documents, Platipodis
goods were sealed and designated with his trade stamp.
The ship set off shortly before 29 October 1583, and
the Flemish merchant of Jewish descent, Guglielmo
(Wilhelm) Helman, loaded two unusually valuable packages on it at the last possible moment: a small iron chest
and trunk in a sealed linen roll and notified merchant
Antonio Paruta who was expecting them in Constantinople. It is precisely thanks to his letter that we know roughly when the Gagliana grossa set off on its last voyage.
The adjective grossa in its name indicated that this was
a ship with a carrying capacity of 600 to 1,000 botti (the
Venetian word for barrel; also a unit of measure), which
translated into modern-day tonnage is roughly 377-629 t,
and assumes a vessel length of approximately 30-40 m.
Since the carrying capacity of ships called galleons (Venet. galeone) usually did not exceed 400 botti, the Gagliana grossa was never described as such a ship in the documents. In the Zadar Statute, printed in Venice in 1564,
among the high-tonnage ships, only the nave (Lat. navis)
is explicitly mentioned, even though other vessels are
generally mentioned, which were included in this category (Book IV, Chapter 10).
The name Gagliana was assigned to all ships owned by
the da Gagliano family. The archival documents from
1568 further recorded several ships bearing the name Gagliana. A document issued on 17 August 1575 mentions a
ship of this name commanded by Constantin Coluri. Perhaps this was the same ship which sank near the island of
Unije on 12 September 1578. Each ship, besides the name
which indicated its owner, also bore its personal name,
most often that of a saint. This was more rarely used in
the official records, so in the case of the Gagliana grossa,
which sank in 1583, this name remains unknown.
A recently discovered document revealed that the ship
(carrying capacity 1,000 botti) was constructed in the Venetian shipyard for trade with the eastern Mediterranean, and was launched in September 1569. The ships first
owners were Benedetto da Lezze, Piero Basadonna and
Lazzaro Mocenigo. In 1570, the ship transported troops
to Cyprus for the needs of the Venetian Republic, and it
fell into Ottoman hands already in the following year. In
1581 it was sold in Constantinople to Odoardo da Gagliano. The ship was certainly in poor condition and left without its original armaments, so the new owner repaired it
and equipped it with new cannons, which he managed to

se da je brod (nosivosti 1000 baava) bio izgraen u mletakom brodogradilitu za potrebe trgovine s istonim
Mediteranom, a u more je porinut u rujnu 1569. godine.
Njegovi prvi vlasnici bili su Benedetto da Lezze, Piero Basadonna i Lazzaro Mocenigo. Godine 1570. za potrebe
Mletake Republike preveo je trupe na Cipar. Ve sljedee godine pao je u osmanlijske ruke, a 1581. otkupio ga
je u Carigradu Odoardo da Gagliano. Brod je zasigurno
bio u loem stanju i lien originalnog naoruanja, pa ga
je novi vlasnik popravio i opremio topovima koje je uspio
pribaviti na licu mjesta. Upravo ta injenica najbolje nam
objanjava raznoliko podrijetlo brodskog naoruanja.
Osim toga, vjerojatno je Odoardov brat Domenico dobio
zadatak naruiti dva nova topa u ljevaonici slavne mletake ljevake obitelji Alberghetti, koja su na brod ukrcana po
njegovom prispijeu u Veneciju 1582. godine.
Neki su autori pretpostavili dubrovako podrijetlo obitelji da Gagliano koja se, navodno, poetkom 16. st. bavila
bankarstvom. Antonio da Gagliano nastanio se u Peri, europskom trgovakom dijelu Carigrada. Sin mu Benedetto
ostao je u Carigradu, a drugi sin Domenico odselio je u
Veneciju. Benedettov sin Odoardo ostao je u Peri, a brat
mu Domenico pridruio se istoimenom stricu. Zahvaljujui strateki rasporeenim lanovima obitelji, brodovi
imenom Gagliana igrali su dvostruke igre, figurirajui povremeno kao mletaki iako za to nisu imali pravih osnova. Moda danas o tome ne bismo nita znali da se 1581.
godine nije dogodio incident u kojem su toskanski gusari
zarobili brod imenom Gagliana Turiglia. Nemajui pravo
napadati mletake brodove, toskanske su vlasti umoljene
vratiti zaplijenjenu imovinu. Na zahtjev velikog toskanskog vojvode provedena je temeljita istraga, pa se s vremenom pokazalo da brodovlasnik nije Domenico iz Venecije
kako se u poetku inilo, ve njegov neak Odoardo iz
Carigrada, i da se mletako podrijetlo broda stoga nema
ime potvrditi. Poueni iskustvom s toskanskim gusarima,
lanovi obitelji da Gagliano bili su itekako svjesni potrebe
za kvalitetnim brodskim naoruanjem, to je moglo uvjetovati i odluku o nabavci dvaju novih topova, oznaenih
godinom 1582.
Bilo kako bilo, brod Gagliana grossa zaplovio je krajem
listopada prema istonoj jadranskoj obali. Vjerojatno je s
njime na put krenuo i jedan predstavnik tzv. istarskih peljara (mlet. pedoti dIstria) iji je jedini zadatak bio prevesti brod u istarske vode, a potom ga napustiti i prepustiti
daljnjoj samostalnoj plovidbi preko Kvarnera i du dalmatinske obale. Brodom je upravljao kapetan Alvise Finardi,
iskusan pomorac u dobi od 65 godina, koji je ve dva puta
u svojoj pomorskoj karijeri doivio brodolom, a tih je godina zbog lukavstva kojim je nastojao izbjei naredbu izdanu u osvit Ciparskog rata (1570. 1573.) doao u sukob
i s mletakom vlau, pa ak bio i osuen na smrt. Kazna
je, na njegovu sreu, na vrijeme povuena. Prvi brodolom
Finardi je preivio u panjolskim vodama u blizini Gibraltara, a drugi kod otoka Brusnika zapadno od Visa.
Tko zna je li iskusni kapetan slutio to ga eka na pragu

procure on the spot. It is precisely this fact which explains the different origin of the ships armaments. Additionally, Odoardos brother Domenico was given the task of
ordering two new cannons in the foundry of the famed
Venetian metal-casting family Alberghetti, which were
installed on the ship when it arrived in Venice in 1582.
It is believed that the da Gagliano family was originally
from Ragusa, and was initially involved in banking in that
city in the early sixteenth century. Antonio da Gagliano
settled in Pera, the European merchant section of Constantinople. His son Benedetto remained there, while his
other son Domenico moved to Venice. Benedettos son
Odoardo remained in Pera, while his brother Domenico
joined his uncle of the same name. Thanks to the strategically located family members, ships named Gagliana played a dual game, occasionally appearing Venetian
even though there were no legal grounds for this. Perhaps
today we would know nothing of this if an incident had
not occurred in 1581, when Tuscan corsairs captured a
ship named Gagliana Turiglia. Having no right to attack
Venetian ships, the Tuscan authorities were asked to return the seized property. A thorough investigation was
conducted at the request of the grand duke of Tuscany,
so with time it came to light that the ship-owner was not
Domenico from Venice as initially thought, but rather
his nephew Odoardo from Constantinople, and that there were thus no grounds to confirm the ships Venetian
origin. Learning from their experience with the Tuscan
corsairs, the members of the da Gagliano family were quite aware of the need for high-quality weaponry on ships,
which may have influenced the decision to purchase two
new cannons, designated with the year 1582.
Whatever the case may have been, the ship Gagliana grossa set off at the end of October toward the eastern Adriatic coast. It is likely that a representative of the so-called
Istrian pilots (Venet. pedoti dIstria) went with it; his sole
task would have been to guide the ship into Istrian waters,
and then disembark and leave it to further independent
sailing across Kvarner and the Dalmatian coastline. The
ship was commanded by Captain Alvise Finardi, an experienced sailor aged 65 at the time, who had already experienced shipwrecks twice in his seafaring career, and during these years had come into conflict with the Venetian
authorities for attempting to avoid an order issued in the
midst of the Ottoman-Venetian War (1570-1573). He was
even sentenced to death. The sentence much to his good
fortune was overturned in time. Finardi experienced his
first shipwreck in Spanish waters near Gibraltar, and the
second one at the island of Brusnik, west of Vis.
Who knows whether the experienced captain foresaw
what awaited him on the very eve of the winter season
sailing moratorium in Dalmatian waters. We similarly
do not know what threatened the heavily laden ship on
its oversea voyage, but it is certain that already on 9 November the heralds of the Venetian Republic declared
from the Piazza di Rialto, in the vicinity of the famed

79

zabranjene zimske sezone u dalmatinskim vodama. Ne

znamo takoer ni to je zaprijetilo teko natovarenom
brodu na njegovom prekomorskom putovanju, no sigurno je da su ve 9. studenoga glasnici Mletake Republike
s Trga Rialto, u neposrednoj blizini uvenog istoimenog
mosta, izvikivali stranu vijest o njegovom potonuu u blizini dalmatinskog grada Biograda (Biograd na moru; tal.
Zara Vecchia = Stari Zadar).
Biograd je najvei uspon doivio u 11. stoljeu, a svoje talijansko ime duguje Zadranima koji su se u njega sklonili
tijekom opsade Zadra poetkom etvrte kriarske vojne
1202. godine. Drali su ga tada novim Zadrom, no po
povratku u osloboeni grad novi su Zadar nazvali starim.
Ime Zara Vecchia redovito se nakon toga koristilo u ispravama i na geografskim kartama sve do zavretka II. svjetskog rata, a u talijanskom se jeziku zadralo do naih dana.
U literaturi se najee spominje ruenje koje je grad doivio od strane Mleana 1125. Takvih je epizoda u njegovoj prolosti moralo biti i vie. Godine 1486. njemaki
je hodoasnik u Svetu zemlju, Konrad von Grnenberg,
prikazao Biograd kao skup ruevina, a donedavno se nije
znalo kad je ponovo obnovljen. Sluaj je htio da se prilikom potrage za dokumentima o brodolomu kod Gnalia pronae i onaj iz kojeg saznajemo kako je generalni
providur Dalmacije i Albanije, Alvise Grimani, dana 25.
rujna 1574. godine zaduio kapetana Jurja Matkovia za
obnovu biogradskih zidina i kua, te ponovno naseljavanje grada. Uz pomo rodbine i prijatelja Matkovi je
uspjeno obavio zadatak i u obnovljeni grad naselio 700
stanovnika, a dana 27. svibnja 1589. imenovan je njegovim guvernadurom. Obnova Biograda dogodila se, dakle,
tek desetak godina prije nego li je Gagliana grossa potonula kod otoia Gnalia.
Krajem 16. st. ivot na zadarskom prostoru nije bio nimalo lak. Vei dio Dalmacije doao je u mletake ruke jo u
prvim desetljeima 15. stoljea, a prirodne, ekonomske i
strateke prednosti Zadra nisu se mogle razviti radi brojnih ogranienja i suavanja gradske autonomije od strane
mletakih vlasti. U iduim su desetljeima osmanski pritisci na zadarsko zalee bivali sve jai, a krajem stoljea
imali su ve i ozbiljnije posljedice. Opasnost se nastavila
tijekom narednog stoljea, a granica s Osmanskim Carstvom opasno se primaknula gradu. Pod osmanskom su
se vlau tijekom vremena nali Nadin, Zemunik i Vrana,
to je znailo da je Zadar ostao bez svoga plodnog zalea, a
da je granica bila udaljena svega deset do petnaest kilometara. Uski obalni pojas pod mletakom vlau na sjeveru je
graniio s Habsburkom Monarhijom na Novigradskom i
Karinskom moru, a na jugu s Osmanskim Carstvom na
rtu Ploi juno od Rogoznice.
Od druge polovice 16. i tijekom narednog stoljea Mletaka Republika vie nije bila vodea sredozemna sila uslijed
snanog francuskog i nizozemskog suparnitva koje je
ugroavalo ak i njezino neprikosnoveno prvenstvo na
Jadranu. U to vrijeme zaprijetila joj je i sve monija panjolska, a poloaj izmeu habsburkog i osmanlijskog

80

homonymous bridge, the horrible news of its sinking

near the Dalmatian town of Biograd (Biograd na moru;
Ital. Zara Vecchia = Old Zadar).
Biograd experienced its zenith in the eleventh century,
and it owes its Italian name to the Zadar natives who sought refuge in it when Zadar was besieged at the beginning
of the Fourth Crusade in 1202. At the time they referred
to it as a new Zadar, although upon their return to their
liberated city, they called the new Zadar old. The name
Zara Vecchia was regularly used thereafter in documents
and on maps until the end of the Second World War, while in the Italian language this name has been retained to
this day.
The relevant literature mentions the destruction which the
town experienced at Venetian hands in 1125. There may
have been other such episodes in its past. In 1486, a German pilgrim to the Holy Land, Konrad von Grnenberg,
depicted Biograd as a set of ruins, and until recently it was
not known when it was rebuilt again. As chance would
have it, during a search for documents on the shipwreck
at Gnali, a document was also found mentioning that on
25 September 1574, the governor general of Dalmatia and
Albania, Alvise Grimani, charged Captain Juraj Matkovi
with the reconstruction of Biograds defensive walls and
houses, and the resettlement of the city. With the help of
his relatives and friends, Matkovi managed to complete
this task and settle 700 people in the town, and on 27 May
1589 he was appointed its guvernadur. The reconstruction of Biograd therefore occurred within ten years of the
Gagliana grossa sinking at the islet of Gnali.
Near the end of the sixteenth century, life in the Zadar
area was not easy. Dalmatia had fallen into Venetian hands already in the first decades of the fifteenth century, and
the natural, economic and strategic advantages of Zadar
were hampered by numerous restrictions and the curtailment of the citys autonomy by the Venetian authorities.
In the subsequent decades, Ottoman pressure on the Zadar hinterland intensified, which had its own consequences by the end of the century. The threat continued over
the following century, and the border with the Ottoman
Empire came dangerously close to the city. Over time,
Nadin, Zemunik and Vrana fell under Ottoman rule,
which meant that Zadar had been left without its fertile hinterland, and that the border was only ten to fifteen
kilometres away. The narrow coastal belt under Venetian
authority bordered the Habsburg Monarchy on the Novigrad and Karin Bays in the north, and the Ottoman Empire on Cape Ploa south of Rogoznica.
From the mid-sixteenth century and into the following
century, the Venetian Republic was no longer the leading
Mediterranean power due to the powerful French and
Dutch rivalry, which threatened Venetian primacy on the
Adriatic. During this time Venice was also threatened by
Spains growing strength, while its position between its
Habsburg and Ottoman neighbours brought it into a sensitive and in terms of economic development far from

susjedstva doveo ju je u osjetljivu i za gospodarski razvoj

nimalo povoljnu situaciju. Ne treba zanemariti niti opasnosti od gusara, meu kojima sve ee onih engleskoga
podrijetla.
Iako je, nemajui mnogo izbora, nastojala odrati dobre
odnose s Osmanskim Carstvom, niz osmanskih poteza,
meu kojima i snaan prodor na zadarski i ninski teritorij
poetkom 1570. godine, doveli su do izbijanja Ciparskog
rata koji se uglavnom odvijao u korist Osmanlija. Velika
pobjeda Svete Lige (Papinska drava, panjolska, Mletaka
Republika, Napulj, Sicilija, Genova, veliko vojvodstvo Toskane, vojvodstva Savoja, Parma i Urbino i Malteki vitezovi) nad osmanskom flotom u Lepantskom boju koji se
odigrao 7. listopada 1571. godine kod grada Lepanta (gr.
Nafpaktos), smjetenog u tjesnacu izmeu Patraskog i Korintskog zaljeva, nije bitno utjecala na razvoj dogaaja. Posljedice pobjede ostale su neiskoritene, ne olakavajui poloaj Mletake Republike, koja je 1573. godine bila prisiljena potpisati mirovni ugovor odrekavi se Cipra i osvojenog
dijela Dalmacije, plativi uz to odtetu od 300.000 dukata.
Nakon Ciparskog rata stanovnici Zadra, svedenog na krajnje prostorno ogranienu komunu na osmanskoj granici,
ivjeli su u stalnom strahu od novih upada; plodna su
polja zadarskog zalea naputena, a neprestani nemiri izmicali su kontroli i mletake i osmanske vlasti. Stanovnitvo je bjealo u Zadar i na okolne otoke, ime je porastao
broj hrvatskog ivlja u gradu, ali su istovremeno opustjela
okolna sela. Takvo se stanje nastavilo i u narednom stoljeu. Posljedicama Ciparskoga rata i uvjetima mirovnog
razgranienja Biograd je postao najisturenija i jedna od
najvanijih mletakih obrambenih utvrda pa je tijekom
narednog stoljea ivot na tom prostoru bio podreen
vojno-obrambenim interesima i zahtjevima mletakog
vojnog zapovjednitva sjevernodalmatinskoga podruja.
Usporedo s popravkom i uvrivanjem obrambenog sustava, mletako vojno zapovjednitvo radilo je i na ustroju
tamonjih vojnih postrojbi. U obnovljenom katelu sjedite je tada imao zapovjednik domaih, hrvatskih eta (governatore dei Croati di Zara Vecchia).
S druge strane granice, godine 1580. osnovan je Krko-liki sandakat sa sjeditem u Kninu. Sandakatom je upravljao sandakbeg koji je najee boravio u Vrani. Pogranini sukobi i arkanja na biogradskoj granici nisu prestajali,
a u razdoblju od 1580. do 1582. na biogradski su teritorij
provaljivali osmanski podanici nastanjeni u Vrani, otimajui ljude i stoku.
S morske strane prijetila je opasnost od senjskih uskoka,
postrojbi sastavljenih od prebjega sa ireg podruja sredinje Dalmacije, posebice iz utvrde Klis nad Splitom, koju
su Osmanlije osvojili 1537. godine. Uskoci su djelovali u
Senju, na podruju Senjske kapetanije te na posjedima
hrvatskih magnata Zrinskih i Frankapana (od Rjeine do
Zrmanje i u unutranjosti do Brinja i Otoca). Potpadali
su pod zapovjednitvo senjskoga kapetana; od 1537. bili su
pod upravom bekog Dvorskog ratnog vijea, a od 1578.
pod Unutranjoaustrijskim ratnim vijeem u Grazu. Vojno

auspicious situation. The threat of pirates should also not

be overlooked, among whom there were even those of
English origin.
Despite Venetian attempts to maintain good relations
with the Ottoman Empire, a series of Ottoman moves,
among them the bold incursion into the territory of
Zadar and Nin in early 1570, led to the outbreak of the
Ottoman-Venetian War, which largely benefited the
Ottomans. The great victory of the Holy League (the Papal states, Spain, Venice, Naples, Sicily, Genoa, the Grand
Duchy of Tuscany, the Duchy of Savoy, Parma, Urbino
and the Maltese Knights) over the Ottoman fleet in the
Battle of Lepanto, which took place on 7 October 1571 at
the city of Lepanto (Gr. Nafpaktos), located in the strait
between the Gulf of Patras and the Corinthian Gulf, did
not greatly influence the course of events. The victory was
unexploited, and the Venetian Republic was compelled to
sue for peace in 1573, forsaking Cyprus and the conquered portion of Dalmatia, and also paying an indemnity of
300,000 ducats.
After the Ottoman-Venetian War, the residents of Zadar, reduced to a minimum area of the commune on the
Ottoman border, lived in constant fear of new attacks;
the fertile fields of the Zadar hinterland were deserted,
and the constant unrest spun out of the control of both
the Venetian and Ottoman authorities. The population fled into Zadar and the surrounding islands, which
increased the Croatian population of the city, but at the
same time emptied the surrounding villages. This trend
continued into the following century. As a result of the
Ottoman-Venetian War and the conditions of the peace
demarcation, Biograd became the most forward and one
of the most important Venetian defence fortifications, so
during the following century life in this area was subjugated to military-defensive interests and the demands of
the Venetian military command in charge of northern
Dalmatia. Parallel to the repair and reinforcement of the
defensive system, the Venetian military command also
worked toward the organization of local military units.
The commander of the domestic, Croatian companies
(governatore dei Croati di Zara Vecchia) had his seat at the
time in the restored castle.
On the other side of the border, the Ottoman Krka-Lika
Sanjak, with its seat in Knin, was established in 1580. The
sanjak was administered by a sanjak-bey, who most often
resided in Vrana. Border conflicts and skirmishes at the
Biograd border did not stop, and in the period from 1580
to 1582, Ottoman subjects residing in Vrana made forays
across the border, seizing people and livestock.
From the sea there was the threat of the Uskoks of Senj,
units composed of fugitives from the broader territory
of central Dalmatia, particularly from the fortress of Klis
above Split, which the Ottomans seized in 1537. The
Uskoks operated out of the northern coastal town of Senj,
in the territory of the Senj Captaincy, and on the estates
of the Croatian Zrinski and Frankapan magnates (from

81

djelovanje uskoka bilo je kombinirano na kopnu i moru.

Isprva su njihove akcije bile usmjerene iskljuivo protiv
Osmanlija, a kasnije sve vie i protiv Mleana kojima su
uskoci zasmetali zbog naruavanja mletako-osmanskih
odnosa. Na svojim malenim i brzim brodicama, pogodnim i za plovidbu u pliaku, ali i podesnima za prenoenje
kopnom, uskoci su u nepovoljnim vremenskim prilikama
i nou poduzimali uspjene vojne akcije.
Mletaka Republika, koja je isprva sa simpatijama gledala na njihove vojne pothvate, ve je sredinom 16. stoljea zapoela s nizom mjera kako bi osigurala neometanu
plovidbu svoje trgovake flote. Godina 1583. u uskokoj je
povijesti ostala zapisana po pokuaju povratka Klisa u kranske ruke. Ucijenjeni je uskoki vojvoda uro Danii
u mjesecu sijenju poslao ljudstvo kopnom, a sam poveo
tri dobro naoruana broda u smjeru Trogira. Nepovoljne
vremenske prilike i izdajniko djelovanje uskokih dounika osujetili su njihove namjere, ali su nastradali uskoci
osveeni upadom na osmanske posjede u trogirskom zaleu u travnju iste godine. Iako su u mletakoj historiografiji
ciljano prikazani krajnje negativno, senjski su uskoci nali
zapaeno mjesto u hrvatskoj narodnoj epici.
Usprkos nevoljama i opasnostima, ljudski duh nije klonuo,
pa je esnaesto stoljee poznato i kao doba kad se u Zadru
biljei sjajan uspon hrvatske knjievnosti. Ne ulazei u detaljnija razmatranja na tu temu, spomenimo samo kako je
1569. godine u Veneciji tiskano prvo izdanje uvenog djela
Petra Zorania Planine, a 1584. godine i Vazetje Sigeta grada Brne Karnarutia. Obitelj Karnaruti posjedovala je zemlje u Biogradu, a etiri godine prije Matkovieve obnove
Brne Karnaruti naselio je na njih desetak obitelji.
Za razliku od opisane mune situacije u sjevernoj Dalmaciji, esnaesto se stoljee dri zlatnim dobom Dubrovake
Republike, tijekom kojeg je Dubrovnik u brodogradnji
i pomorstvu bio jedna od vodeih sila u Sredozemlju, a
po pitanju prekooceanske plovidbe zaostajao tek za panjolskom i Nizozemskom. U razdoblju od 1570. do 1585.
Dubrovaka je Republika raspolagala trgovakom flotom
sastavljenom od 182 broda i 5.500 pomoraca, te irom Sredozemlja pa ak i izvan njega imala preko 50 konzulata.
Godine 1583., na povratku s hodoaa u Svetu Zemlju,
trgovaku vjetinu Dubrovana i veliinu njihove flote zabiljeio je i francuski plemi Jean Palerne.
Umjesto porasta brodova kojim se tada diila Dubrovaka
Republika, u Veneciji se biljeio osjetan pad. Sveukupna
nosivost njezine trgovake flote, koja je prije Ciparskog
rata iznosila 44.200 baava, po njegovom je zavretku
opala na 14.800, a od 42 velika broda nosivosti od 700 do
1200 baava preostalo je 1576. godine njih samo sedam.
Do prosinca 1583. godine broj se veih i velikih brodova,
nosivosti od 500 baava i vie, uspeo na 27, a njihova sveukupna nosivost iznosila je 21.900 baava. Iako su stvari
krenule na bolje, ipak se nije povratio nekadanji kapacitet
mletake trgovake flote.
U to vrijeme na otoku Lopudu i u Dubrovniku ivio je i
djelovao Miho Pracat (1522. - 1607.), ugledni pomorac,

82

the Rjeina to Zrmanja Rivers and to Brinje and Otoac

in the interior). They came under the command of the
Senj captain; as of 1537 they were under the authority of
the Court War Council in Vienna, while after 1578 they
came under the Inner-Austrian War Council in Graz.
Militarily, the Uskoks engaged in combined land and sea
operations. Initially their activities were directed exclusively against the Ottomans, but later they also increasingly
turned against the Venetians, to whom the Uskoks were a
nuisance because they put a strain on Venetian-Ottoman
relations. In their small and rapid boats, suitable for navigation even in shallow waters (and also possible to carry
overland), the Uskoks staged successful military campaigns during inclement weather and at night.
The Republic of Venice, which initially viewed Uskok military undertakings with sympathy, launched a series of
measures in the mid-sixteenth century to ensure unimpeded navigation of the Venetian merchant fleet. In 1583,
the attempt to return Klis to Christian hands became a
major episode in Uskok history. The esteemed Uskok
military leader uro Danii deployed men by land in
January, while he commanded three armed vessels which
sailed toward Trogir. Unsuitable weather and the traitorous conduct of Uskok informants frustrated their intentions, but the slain Uskoks were avenged by an incursion
into the Ottoman estates in the Trogir hinterland in April
of that year. Even though they were purposely portrayed
in an extremely negative light in Venetian historiography,
the Uskoks of Senj assumed a notable place in Croatian
folk epics.
Despite misfortune and danger, the human spirit did not
succumb, so the sixteenth century is also known as an era
when Croatian literature flourished in Zadar. Without
delving into a thorough consideration of this theme, we
should nevertheless mention that in 1569, the first edition
of the famed work by Petar Zorani, Planine (Mountains)
was printed in Venice, followed in 1584 by Vazetje Sigeta
grada (The Siege of Szigetvar) by Brne Karnaruti. The
Karnaruti family owned land in Biograd, and four years
before Metkovis reconstruction, Brne Karnaruti settled
roughly a dozen families there.
By contrast to the above-described trying times in
northern Dalmatia, the sixteenth century was deemed
a golden age for the Dubrovnik Republic, during which
Dubrovnik was one of the leading powers in the Mediterranean in terms of shipbuilding and seafaring, while
only Spain and the Netherlands outperformed it in transoceanic navigation. From 1570 to 1585, the Dubrovnik
Republic had at its disposal a merchant fleet consisting of
182 ships and 5,500 sailors, and it had over 50 consulates
throughout the Mediterranean and beyond. In 1583, the
French nobleman Jean Palerne, returning from a pilgrimage to the Holy Land, noted the commercial acumen of
Dubrovniks natives and the size of their fleet.
As opposed to growth in the number of ships of which
the Dubrovnik Republic boasted, a notable decline was

brodograditelj i bankar koji je plovei stekao veliko bogatstvo. Dubrovnik njegovoga doba moe se podiiti i pomorskim zakonom o osiguranju Ordo super assecuratoribus, izdanim 5. oujka 1568. godine, najstarijim poznatim
zakonom o pomorskom osiguranju u svijetu.
Na otoku ipanu rodio se oko 1538. godine Nikola Sagroevi (1538?-1571.), u svijetu poznat pod talijanskim
imenom Nicol Sagri, vrstan poznavalac matematike i
astronomije, te jedan od najiskusnijih aktivnih pomoraca Dubrovake Republike u drugoj polovici 16. stoljea.
Autor nekoliko iznimno vrijednih dijela poput Ragionamenti sopra le variet dei flussi et riflussi del mare Oceano
occidentale (Promiljanja o promjenama morskih mijena u
Zapadnom oceanskom moru), objavljenog u Veneciji 1574.
i Discorso dei flussi e riflussi del faro di Messina (Izlaganje
o morskim mijenama kod svjetionika u Mesini), objavljenog takoer u Veneciji est godina kasnije, svoje je veliko
pomorsko iskustvo zabiljeio u rukopisu Il Carteggiatore
(Navigator), koji se donedavno drao izgubljenim. Otkrie
rukopisa na Sveuilitu u Minnesoti od posebnog je znaenja ne samo za prouavanje povijesti pomorstva i razvoja egzaktnih znanosti na hrvatskim prostorima, ve i za
detaljno izuavanje ostataka broda potonuloga kod Gnalia u svjetlu pisane grae koja pripada istom kronolokom
i geografskom kontekstu.
Usprkos svim nevoljama koje su, uzrokovane poglavito
mletako-osmanskim odnosima, muile mletaku Dalmaciju, pomorska trgovina i dalje se odvijala neovisno o
svim rizicima. Osamdesetih godina esnaestog stoljea, u
vrijeme kad je znatno porasla trgovako-pomorska vanost splitske luke i kad se dogodio brodolom kod Gnalia,
bila je uspostavljena stalna trgovaka veza na relaciji Venecija Split Metkovi, u kojoj su vodeu ulogu igrale
trgovake galije (mlet. galea da mercato). Teoretski gledano, kod Gnalia se mogla potopiti i jedna od njih, ime se
moe opravdati esto navoena pretpostavka kako je rije
o trgovakoj galiji. Sve su galije, meutim, kako trgovake
tako i ratne, nastajale iskljuivo u mletakom Arsenalu i
u pravilu nosile slubeno topovsko naoruanje oznaeno
rimskim brojem X, simbolom Vijea desetorice. Kako danas znamo da Gagliana grossa nije bila upisana u mletake
registre, a da od pronaenih osam topova niti jedan ne
nosi spomenutu oznaku, pretpostavka kako je rije o galiji
vie se ne moe odrati.
Za razliku od dugih i uskih galija pokretanih poglavito na
vesla, trgovaki su brodovi bili znatno ireg, zaobljenog
trupa (tal. nave tonda), a kao glavno pogonsko sredstvo
koristili su jedra. Osim navedenih argumenta koji govore
u prilog injenici kako nije rije o galiji, do sada prikupljeni arhivski podatci i fotografski zabiljeeni elementi brodske kontrukcije takoer upuuju na zakljuak kako je rije
o zaobljenom trgovakom brodu pokretanom poglavito
snagom vjetra.
Glavni uzroci brodoloma, protiv kojih se Venecija nastojala boriti zakonima i propisima, bila je pretovarenost
brodova robom i nepovoljne vremenske prilike, naroito

12. Naslovna stranica rukopisa Nikole Sagroevia, Il Carteggiatore,

1570., University of Minnesota Library
12. Title page of Nikola Sagroevis manuscript, Il Carteggiatore,
1570, University of Minnesota Library

recorded in Venice. The overall carrying capacity of its

merchant fleet, which was 44,200 botti prior to the Ottoman-Venetian War, fell to 14,800 by its end, and of the
42 large ships with carrying capacity ranging from 700 to
1,200 botti, only 7 were left in 1576. By December 1583,
the number of large ships with carrying capacity of 500
botti or more climbed to 27, and their overall carrying
capacity was 21,900 botti. Even though the situation had
begun to improve, the Venetian merchant fleet never restored its former capacity.
At that time, Miho Pracat (1522-1607), a respected sailor, shipbuilder and banker who acquired a great fortune
on the seas, lived on the island of Lopud off the coast of
Dubrovnik. The Dubrovnik of his time could also boast
of a maritime insurance code, Ordo super assecuratoribus,
issued on 5 March 1568, the oldest known in the world.
Nikola Sagroevi (1538?-1571) was born on the island of
ipan at around 1538. Better known to the wider world
under the name Nicol Sagri, he had a wide knowledge
of mathematics and astronomy, and he was one of the
most experienced and active sailors of the Dubrovnik Republic in the latter half of the sixteenth century. He was
the author of several exceptional works, such as Ragionamenti sopra le variet dei flussi et riflussi del mare Oceano

83

13. Reljefni prikaz trgovakog broda na monumentalnoj grobnici

Ivana iz Vrane u crkvi sv. Josipa (San Iseppo) u Veneciji (foto: M.
Nicolardi)

13. Relief portrayal of a merchant ship on the monumental tomb

of Ivan of Vrana in the Church of St. Joseph (San Iseppo) in Venice
(photograph by M. Nicolardi)

izvan plovidbene sezone. Brodolomi su, izmeu ostaloga,

bili uzrokovani i loom kvalitetom brodova graenih u
inozemstvu. Slabostima takvih brodskih konstrukcija koje
su na okupu drali samo drveni avli nastojalo se doskoiti postupkom dodavanja eljeznih avala (mlet. reficare),
koji je s vremenom dobio i zakonski okvir.
U jesen 1583. godine oigledno je u Veneciji vladala teka
kriza, pa je bilo neophodno priskoiti politikom pragmatizmu umjesto inzistirati na formalnim administrativnim i
pravnim zahtjevima. Upravo iz tog je razloga s vremenom
postala normalnom i neprirodna situacija u kojoj je roba
stranih trgovaca, s boravitem u Veneciji ili u inozemstvu, kod mletakih osiguravatelja bivala osigurana protiv svakog rizika i na bilo kojoj ruti. Nepisano se pravilo
postupno protegnulo i na brodove inozemnog podrijetla.
Svemu se tome pokualo stati na kraj tek 1586. godine, a
u meuvremenu su osiguravatelji osiguravali brodove koji
bi tonuli pri prvom naletu vjetra ili robu ija je vrijednost
bila uvelike precijenjena.
Nekoliko dana nakon brodoloma broda Gagliana grossa
potonuo je kod Galipoljskog poluotoka u Turskoj brod
imenom Bonaventura, na kojem se nalazila roba obitelji
da Gagliano. Ubrzo potom u luci Sv. Nikole na otoku Kiteri potonulo je i brod Santa Trinit na putu za Akon, a
kod jonskog otoka Zakinta iste su zime na morskom dnu
zavrili trgovaki brod Ema i galijun Garzaruolo di Candia. Na popisu havarija s traginim zavretkom nala se i
marcilijana kapetana Domenica Tobiola koja je na putu za

occidentale (Considerations of Changes in Ebb and Flow

in the Western Ocean), published in Venice in 1574, and
Discorso dei flussi e riflussi del faro di Messina (A Discourse on Ebb and Flow at the Lighthouse in Messina), also
published in Venice six years later. He recorded his vast
maritime experience in the manuscript Il Carteggiatore
(Navigator), which was considered lost until recently. The
discovery of the manuscript at the University of Minnesota was not only particularly significant to the study of
maritime history and the development of maritime sciences in the Croatian lands, but also to the detailed examination of the remains of the sunken ship at Gnali in
the light of the written sources which belong in the same
chronological and geographic context.
Despite all of the misfortunes which due mostly to Venetian-Ottoman relations beset Venetian Dalmatia,
maritime trade continued to proceed regardless of the inherent risks. During the 1580s, when the mercantile-maritime significance of the port in Split grew considerably,
and when the shipwreck at Gnali occurred, a permanent trade route between Venice, Split and Metkovi was
established, in which merchant galleys (Venet. galea da
mercato) played a leading role. Theoretically, one of these
may have sank at Gnali, which may be justified by the
frequently cited hypothesis that it was a merchant galley.
All galleys, however, both merchant and military, were
made exclusively in the Venetian Arsenal and generally
bore the official artillery weapons designated with the

84

14. Nadgrobna ploa kapetana broda Gagliana grossa, Alvisea Finardija u crkvi sv. Josipa (San Iseppo) u Veneciji (foto: M. Nicolardi)
14. Gravestone of Alvise Finardi, the captain of the Gagliana grossa, in the
Church of St. Joseph (San Iseppo) in Venice (photograph by M. Nicolardi)

Apuliju potonula u zadarskim vodama, te brod Santa Caterina koji je nastradao kraj mjesta Chiefallo (vjerojatno
Cefal na sjeveru Sicilije). Ve spomenuti bailo Moresini
komentirao je kako bi neodgovorni trgovci napokon mogli na svoj troak nauiti kloniti se plovidbe u srcu zime.
Nedugo nakon njegove izjave, dana 13. prosinca u vodama Zakinta potonuo je na putu za Aleksandriju i mletaki
brod Moresina.
Oigledno je kraj 1583. godine bio izrazito pogibeljan, a
upravo u tom vremenu dogodio se i brodolom kod otoia Gnalia. Za sada jo nije mogue rei to je uzrokovalo
brodsku havariju, ali se ini kako nije u pitanju sjeveroistoni (bura), ve juni (otro) ili jugoistoni vjetar (jugo).
Moda je brod zahvatilo nevrijeme (nevera) ili je njegovo
potonue uzrokovao poar. U svakom sluaju netko je u
brodolomu nastradao, o emu svjedoe dvije ljudske kosti
pronaene tijekom istraivake kamapanje 1973. godine.
Iz ouvanih dokumenata proizlazi, meutim, kako je dio
ljudstva uspio izbjei pogibelji, jer postoji vie podataka o
kasnijim dogaajima u koje su ukljuene osobe iz brodske
posade. Kapetan Alvise Finardi otputen je iz slube obitelji da Gagliano, a 29. veljae 1584. godine s petoricom je
poduzetnika uao u zajedniki posao, osnovao pomorsko
trgovako drutvo i ponovo postao zapovjednikom jednog trgovakog broda.
Spomenimo, takoer, i sluaj imuna Fazania (tal.

Roman numeral X, the symbol of the Council of Ten. Since

we know today that the Gagliana grossa was not entered in
the Venetian registers, and that of the eight cannons found
none of them bore this designation, the hypothesis that this
was a galley can no longer be deemed tenable.
As opposed to the long and narrow galleys propelled
mainly by oars, merchant ships were considerably wider, with rounded hulls (Ital. nave tonda), and they used
sails as their primary means of propulsion. The archival
data thus far gathered, as well as those elements of the
ships structure recorded in photographs, all point to the
conclusion that this was a round merchant ship propelled
mainly by the wind.
The main causes of shipwrecks, which Venice attempted
to alleviate with laws and regulations, were the overloading of ships with goods, and bad weather, particularly
outside of the sailing season. Shipwrecks were sometimes also blamed on the poor quality of the ships built
abroad. An attempt to eliminate the perceivedshortcomings of such ship hulls, which were held together solely by wooden nails, was reflected in the procedure to
add iron nails (Venet. reficare), which with time was
even formalized by law.
In the autumn of 1583 Venice was obviously undergoing
a severe crisis, so it was essential to resort to political pragmatism instead of enforcing all administrative and legal
requirements. It had become common policy for Venetian insurers to cover the goods of foreign merchants, residing either in Venice or abroad, against all risks on any
route. This practice gradually extended to ships of foreign
origin. It was only in 1586 that an attempt was made to
put a stop to this, but in the meantime insurers insured
ships that would sink at the first forceful gale, often insuring goods at overestimated values.
Several days after the shipwreck of the Gagliana grossa, a
ship named Bonaventura, carrying goods of the da Gagliano family, sank near Gallipoli in Turkey. Soon afterward,
the Santa Trinit sank in the harbour of St. Nicholas on
the island of Cythera en route to Acre, while near the Ionian island of Zakynthos the merchant ship Ema and the
galleon Garzaruolo di Candia sank that same winter. The
list of shipwrecks with a tragic end included the marciliana ship of Captain Domenico Tobiolo, which sank in
the waters off of Zadar en route to Apulia, and the Santa
Caterina, which sank next to Chiefallo (probably Cefal
on northern Sicily). The already mentioned bailo Moresini commented that irresponsible merchants may finally
learn at their own expense to refrain from sailing in the
heart of winter. Not long after this statement, on 13 December the Venetian ship Moresina en route to Alexandria sank in the waters off of Zakynthos.
It is obvious that the end of 1583 was particularly dangerous, and it was precisely during this time when the
shipwreck at Gnali occurred. Thus far it is still impossible to ascertain the cause of the shipwreck, but it would
appear that it was not due to north-eastern (bora), but

85

Simone Fasaneo), podrijetlom iz poznate hvarske plemike obitelji, koji je svojevremeno u rodnom gradu obnaao
neku vrlo visoku funkciju, moda ak lukoga admirala.
Bio je sin Petra Fazania, uspjenog trgovca i poduzetnika
u Veneciji sredinom i poetkom druge polovice 16. stoljea. Mali trg (corte) u Veneciji, danas u funkciji manje ulice,
upravo je po njemu dobio ime (Corte Pietro da Liesina),
a smjeten je na rubnom dijelu predjela Castello u kojem
je tijekom prolosti ivjelo najvie hrvatskih iseljenika. Na
osnovi podataka iz Petrove oporuke, napisane nedugo prije smrti 1566. godine, saznajemo o Petrovom sinu imunu i njegovom sudjelovanju u trgovakom putovanju na
Siciliju.
Nasuprot trga posveenog Petru Fazaniu nalazi se crkva
S. Iseppo (S. Giuseppe) u kojoj je pokopan Ivan iz Vrane koji je u Lepantskom boju bio admiral na ratnoj galiji
vrhovnog zapovjednika mletake mornarice Sebastiana
Veniera. Alvise Finardi, kapetan Gagliane, bio je dobar
Ivanov prijatelj. Nakon Lepantskog boja zamijenio ga je
na dunosti admirala, a ak su i pokopani u istoj crkvi.
Jo nedovoljno razjanjene okolnosti uzrokovale su
imunu Fazaniu probleme s mletakom vlau. Ve
prije razrjeenja s dunosti u Hvaru spominje se u dokumentima kao brodski pisar (tal. scrivano) u posadi
Gagliane. Godine 1584. Senat ga je razrijeio krivnje, to
najbolje svjedoi o injenici da je i Fazani preivio brodolom. Uloga brodskog pisara bila je itekako znaajna
jer je u doba ope nepismenosti on bio jedna od rijetkih, a ponekad i jedina pismena osoba na brodu. Njegov osnovni zadatak bio je upis robe u brodsku knjigu,
a poput biljenika/notara na kopnu bio je osoba javne
vjere (lat. persona credibilis). Peraki pomorski teoretiar Josip Balovi spominje staru mornarsku izreku ,,Na
brodu je zapovjednik Bog, a pisar je njegov prorok., koja
doarava velik ugled osobe na tome poloaju.
U prethodnom tekstu spomenuto je kako je flamanski
trgovac Guglielmo Helman pred samo isplovljavanje donio na brod dva vrijedna paketa. Kovei u kojem su se
nalazili dragulji pisar Fazani upisao je u brodsku knjigu,
a tajanstveni zapeaeni zaveljaj bez upisa pohranio u
svoju krinju. Iako ne znamo pravi uzrok takvog njegovog
postupka, mogli bismo pretpostaviti kako je rije o nastojanju da se izbjegne plaanje osiguranja ili o namjernom
zatajivanju vrijednoga tereta u sluaju gusarskog napada.
Mogue je, meutim, da je pravi razlog bio drugaije prirode ili da je razloga bilo i vie.
Iako bi se moglo zakljuiti da je potonuem broda zavrila
i njegova pria, to se nije dogodilo. Ona se, naime, nastavila ubrzano odvijati s ciljem hitnog spaavanja potonule robe i brodske opreme. Mletaki su biljenici ve dan
nakon potonua poeli izdavati akte o cesiji tj. prijenosu
potraivanja s vlasnika robe na osiguravatelja, s ciljem naplate osiguranja. Svi oni koji su se zatekli u Veneciji nali su
se kod biljenika u najkraem moguem roku, a oni koji
su stizali iz daleka cesiju su potpisivali jo mjesecima nakon brodoloma.

86

rather southern (ostro) or south-eastern (sirocco) winds. Perhaps the ship was caught in a storm, or its sinking
was due to a fire. In any case, the wreck did result in
casualties, to which two human bones found during the
research campaign in 1973 testify.
The preserved documents, however, indicate that a portion of the crew managed to escape, because there are
numerous data on later events involving individuals
from the ships crew. Captain Alvise Finardi was dismissed from the da Gagliano familys service, and on 29
February 1584 he entered a joint venture with five entrepreneurs, establishing a maritime trade company and
once more becoming commander of a merchant ship.
We should also mention the case of imun Fazani (Ital.
Simone Fasaneo), originally from a well-known noble
family on the island of Hvar, who at one time held a
very high post in his home town, perhaps even harbour
admiral. He was the son of Petar Fazani, a successful
merchant and businessman in Venice in the mid- and
early latter half of the sixteenth century. The small square (corte) in Venice, today a small street, was actually
named after him (Corte Pietro da Liesina); it is situated
at the periphery of the Castello section, in which many
Croatian migrs lived in the past. From Petars will,
written not long before his death in 1566, we learn about
Petars son imun and his participation in a trade voyage
to Sicily.
Opposite the square named in honour of Petar Fazani
is the S. Iseppo (S. Giuseppe) Church, in which Ivan
from Vrana is buried; he was an admiral in the Battle
of Lepanto on the war galley of the Venetian navys supreme commander, Sebastian Venier. Alvise Finardi, the
captain of the Gagliana, was a good friend of Ivans. After
the Battle of Lepanto, he replaced him at the post of admiral, and they were even interred in the same church.
imun Fazani encountered problems with the Venetian
authorities under circumstances that are still not entirely clear. Already prior to his dismissal from his post in
Hvar, he was mentioned in the documents as a ships notary (Ital. scrivano) in the Gaglianas crew. In 1584, the
Senate acquitted him of any culpability, which is the best
evidence that Fazani also survived the wreck. The role
of a ships notary was certainly important, for in that era
of general illiteracy, he was sometimes the sole literate
person aboard. His basic task was to record the goods
in the ships register, and like a notary on land, he was
a person with public trust (Lat. persona credibilis). The
maritime theorist Josip Balovi of Perast mentioned an
old sailors saying, On a ship the commander is God,
and the notary is his prophet, which indicates the high
reputation of a person performing that duty.
It was noted above that the Flemish merchant Guglielmo Helman brought two valuable packages aboard just
prior to launch. Fazani recorded a small chest containing gems in the ships register, while the mysterious
sealed roll without registration was stored in his trunk.

Procedura spaavanja i namirivanja potraivanja zapoinjala je preliminarnim dogovorima i skuptinom svih koji
su se na bilo koji nain nali pogoeni ili su na neki nain
mogli doprinijeti rjeavanju situacije. Na takvoj skuptini,
odranoj vjerojatno 11. ili 12. studenoga, odabrana su tri
predstavnika, Lorenzo Barbarigo, Lorenzo Girardi i Girolamo Pianella, ovlatena za zastupanje svih zainteresiranih
strana. Pietro della Moneta dobio je od njih zadatak da
se pobrine o organizaciji akcije spaavanja. S obzirom na
osjetljivost dijela brodskog tereta, vremena za ekanje nije
bilo, pa se della Moneta ubrzo naao u Zadru, u kancelariji zadarskog kneza (mlet. conte) Giacoma Pesara, gdje je
upozoren da e za spaenu robu morati platiti odreeni
porez.
Akciju spaavanja preuzeo je na sebe Manoli zvan Fregata,
rodom s Krete. Sline su se akcije provodile ve stoljeima
ranije, a Stjepan Vekari uao im je u trag i u Dravnom
arhivu u Dubrovniku. Grkog spuvara i koraljara oigledno nije pokolebalo hladno i nemirno more, a najbolja
motivacija bila mu je obeana treina vrijednosti spaene
robe i pria o vrijednom teretu pohranjenom u Fazanievoj krinji. Stoga je Manoli tijekom itavog prosinca marljivo spaavao potonuli teret, te do poetka sijenja 1584.
uao u trag koveiu s draguljima i neprijavljenom zaveljaju slinoga sadraja. Operacija spaavanja potrajala
je jo nekoliko tjedana, a 26. sijenja Manoli je u Zadru
zatraio naplatu svojih usluga. Oigledno je kako njegova
namjera nije bila spasiti itav teret i brodsko naoruanje,
ve obaviti onoliko posla koliko je bilo dovoljno za dobru
zaradu.
Spaenoj robi koja se vjerojatno tijekom akcije pohranjivala na poloene stijene otoia prijetila je opasnost od
senjskih uskoka. Stoga je na zamolbu triju spomenutih
predstavnika svih zainteresiranih strana 7. sijenja Senat
odobrio da se na mjesto brodoloma poalje galija ili fusta
koja e braniti poziciju i jamiti sigurnost izvaenih predmeta.
Kad su dragulji pronaeni i izvaeni, oigledno pod strogim nadzorom, kovei i zaveljaj prebaeni su u Zadar.
Tek nakon vietjednih pregovora sa zadarskim vlastima
preneseni su u Veneciju i privremeno pohranjeni u Kovnici sv. Marka. Otvaranje obje poiljke uslijedilo je 23. veljae
1584. godine pred biljenikom Pietrom Parteniom. Tom
su inu prisustvovali predstavnici dviju skupina vlasnika
robe, Antonio di Giovanni i Carlo Zanfort. Iz koveia
i krinjice u zaveljaju izvaeni su biseri, dijamanti i smaragdi, dijelom neobraeni, a dijelom umetnuti u privjeske
i prstenje. etiri dana kasnije dovrena je procjena njihove
vrijednosti, a konaan iznos od 7243 dukata dvostruko je
nadmaivao iznos od 3600 dukata na koji su dragulji bili
osigurani.
Preostala spaena roba, meu kojom i dosta tkanina, do
travnja je u Zadru ekala na povratak u Veneciju. Stanje
robe nakon toliko mjeseci leanja u skladitima moralo
je biti prilino loe. Problem vjerojatno nije bio u porezu
koji je trebalo platiti, ve u procjeni vrijednosti izvaenih

Although we do not know why he did this, it may be

assumed that this was an attempt to avoid payment of
insurance or to intentionally conceal valuable cargo in
case of a pirate attack. It is possible, however, that the
real reason was different, or there may have been several
reasons.
Even though one may say that the ships story ended
with its sinking, this was not in fact the case. The story
continued to rapidly unfold with the objective of urgently salvaging the sunken goods and ships rigging and
gear. Only one day after its sinking, Venetian notaries
had issued documents on cession, i.e., transfer of claims
from the owners of the goods to the insurers, with the
aim of insurance collection. All of those who happened
to be in Venice at the time went to a notary as soon as
possible, and those who arrived from farther distances
signed their cession even months after the shipwreck.
The procedure to salvage and settle claims began with
preliminary negotiations and an assembly of all of those
who were in any way impacted or could in some way
contribute to resolution of the situation. At such an
assembly, probably held on 11 or 12 November, three representatives were selected, Lorenzo Barbarigo, Lorenzo
Girardi and Girolamo Pianella, who were authorized to
represent all interested parties. Pietro della Moneta was
charged by them to see to the organization of the salvage
campaign. Given the sensitivity of the ships cargo, there
was no time to wait, so della Moneta quickly traveled
to Zadar, visiting the office of the Zadar prefect (Venet.
conte) Giacomo Pesaro, where he was warned that he
would have to pay a certain tax on the salvaged goods.
A certain Manoli, known as Fregata, originally from
Crete, took on the salvage operation. Similar operations
had been conducted for centuries before, and Stjepan
Vekari traced them in the State Archives in Dubrovnik. This Greek sponge-harvester and coral-hunter was
not daunted by the cold and restless sea, and his prime motivation was the pledged one third of the value
of the salvaged goods and the rumours of something
valuable stored in Fazanis chest. So Manoli diligently
salvaged the sunken cargo throughout December, and
by the beginning of January 1584, he tracked down the
small chest containing gems and the unregistered scroll
with similar content. The salvage operation continued
for several more weeks, and on 26 January Manoli sought payment for his services in Zadar. Obviously his
intention was not to salvage the entire cargo and ships
armaments, but rather to do just enough work to earn
himself a decent profit.
The salvaged goods, probably held on the rocks of
the islet during the operation, were threatened by the
Uskoks of Senj. This is why, at the request of the three
representatives of all interested parties, on 7 January
the Senate approved the deployment of a galley or fusta
to defend the position and guarantee the safety of the
extracted items.

87

15. Konferencija za tisak odrana u Biogradu u srpnju 2012.; slijeva

na desno: Zlatko Uzelac, Sofija Petricioli, Irena Radi Rossi i Zdenko
Brusi (foto: P. Drap)

15. Press conference held in Biograd in July 2012; left to right: Zlatko
Uzelac, Sofija Petricioli, Irena Radi Rossi and Zdenko Brusi (photograph by P. Drap)

predmeta na osnovu koje je valjalo izraunati njegov

iznos. Nakon toga zbivanja su se nastavila svojim tokom,
Senat bailu obeao novu poiljku stakala, a dio dragulja
sigurno stigao u Carigrad nekoliko mjeseci kasnije. Brodolom je s vremenom pao u zaborav, a s njime i nada da e
ostatak tereta i broda ikada biti spaen.

When the jewels were found and removed, obviously

under strict supervision, the chest and roll were transferred to Zadar. Only after several weeks of negotiations with the Zadar authorities were they transferred to
Venice and temporarily stored in the Zecca (Mint) of
St. Mark. The opening of both packages followed on 23
February 1584 before the notary Pietro Partenio. This
event was attended by representatives of the two groups of goods owners, Antonio di Giovanni and Carlo
Zanfort. Pearls, diamonds and emeralds, some uncut
and some inserted in pendants and rings were removed
from the small trunk and chest in the roll. Four days later, their appraisal was complete, and the final amount
of 7,243 ducats surpassed the amount of 3,600 ducats for
which the gems were insured.
The remaining salvaged goods, among them a considerable quantity of fabrics, waited in Zadar until April
for their return to Venice. The condition of the goods
after so many months of lying in warehouses must
have been rather poor. The problem was not in the tax
which had to be paid, but rather in the appraisal of the
extracted goods on which basis their amount could be
calculated. After these events ran their course, the Senate promised the bailo a new shipment of glass, and a
portion of the jewels arrived in Constantinople several
months later. The shipwreck was forgotten with time,
and with it the hope that the remaining cargo would
ever be salvaged.

Projekt Brodolom kod Gnalia

ogledalo renesansne Europe

Tijekom posljednjih godina oko Gnalia se polako stvaralo pozitivno ozraje. Dana 5. srpnja 2011., u organizaciji
Sveuilita u Zadru, Grada Biograda na Moru, Sveuilita
Texas A&M i Sveuilita u Zagrebu (FER), u Biogradu je
odran okrugli stol na temu Brodolom kod Gnalia; Povijest istraivanja, problematika konzerviranja arheolokih
nalaza, planovi za budunost i primjena podvodne informacijsko-komunikacijske tehnologije. U radu okruglog stola
aktivno su sudjelovali pioniri gnalikih istraivanja Sofija
Petricioli, Zdenko Brusi i Dalibor Martinovi, te predstavnici mnogih institucija zainteresiranih za sudjelovanje u
projektu istraivanja, zatite i prezentacije brodoloma. Veliku podrku i pomo pri ponovnom pokretanju projekta
pruio je tom prilikom, kao i tijekom narednih inicijativa,
uvaeni povijesniar umjetnosti Joko Belamari.
Uslijedila je terenska radionica tijekom koje je uz pomo
suvremenih tehnikih pomagala dokumentirano postojee stanje nalazita. U nekoliko navrata ono je uvrteno i

88

16. Pregled stanja na nalazitu uz pomo daljinski upravljane ronilice (ROV), 2011. (foto: M. Brzac)

16. View of the condition at the site with the help of a remote operated underwater vehicle (ROV), 2011 (photograph by M. Brzac)

u terenski dio programa meunarodne interdisciplinarne

radionice Breaking the Surface, usmjerene na primjenu
podvodne robotike u biologiji mora, podmorskoj arheologiji i pomorskoj sigurnosti, pa se o njemu ponovo poelo
intenzivnije razgovarati.
Serijom strunih oevida utvreno je da je na velikoj povrini s koje su u prolosti intenzivno vaeni arheoloki
nalazi drvena graa brodskog trupa potpuno nezatiena
i izloena destruktivnom djelovanju mora i morskih organizama; da se po povrini nalazita jo uvijek pronalaze
brojni ulomci, ali i cjeloviti predmeti iz brodskog tereta i
da odredbe iz Rjeenja o upisu nalazita u Registar kulturne batine RH nisu dostatna zatita od povremenih devastacija do kojih dolazi tijekom nedoputenih ronilakih
aktivnosti.
Dana 6. i 7. listopada 2011. godine odran je i seminar u
Dubrovniku, kojeg je tema Budunost batine drvene brodogradnje srednjega i novoga vijeka jo jednom okupila
meunarodnu skupinu strunjaka, izrazito sklonu ideji o
nastavku istraivanja brodoloma kod Gnalia.
Nakon viestrukih pokuaja Sveuilita u Zadru i Zaviajnog muzeja Biograd na Moru da se zajednikim snagama
osiguraju inicijalna sredstva za nastavak istraivanja i adekvatnu zatitu nalazita, Ministarstvo kulture tek je 2012.
godine, zahvaljujui razumijevanju tadanjeg pomonika
ministrice kulture Zlatka Uzelca, odobrilo inicijalnu financijsku potporu projektu. Dio sredstava izdvojili su i
Grad Biograda na Moru, Centar za pomorsku arheologiju i

The project: The Shipwreck of

Gnali Mirror of Renaissance
Europe

Over the course of recent years, a positive attitude has

emerged around Gnali. On 5 July 2011, a round table
was held in Biograd, jointly organized by the University
of Zadar, the Town of Biograd na Moru, Texas A&M University and the University of Zagreb (Faculty of Electrical Engineering and Computer Science), on the topic of
The Shipwreck at Gnali: Research History, the Problems of Conserving Archaeological Finds, Plans for the
Future and Application of Underwater Information and
Communication Technologies. The pioneers of Gnali
research, Sofija Petricioli, Zdenko Brusi and Dalibor
Martinovi, actively participated in the round table, as
did distinguished art historian Joko Belamari, and representatives of many institutions interested in researching and conserving the shipwreck.
The round table was followed by a field workshop, during
which the sites existing status was documented with the
help of cutting-edge technical aids. On several occasions
Gnali research was incorporated into the field portion
of the programme of the international interdisciplinary
workshop called Breaking the Surface, aimed at the
application of underwater robotics in marine biology, underwater archaeology and marine safety, which stimulated the resumption of intensive discussions.
A series of professional inspections determined that

89

17. Arheoloka ekipa na nalazitu 2012.; slijeva nadesno stoje: Matko

vrljak, Nikolina Stepan, Kotaro Yamafune, Mirko epo, Filipe Castro,
Mirko Beloevi, Anamaria Paoleti, Matko Barii, Irena Radi Rossi,
Mario Radaljac, Suzana ule, Vedran Dorui, Dave Ruff, Sebastian
Govorin; sjede: Katarina Batur, Fausto Ferrera, Claudia Kruschel,
Nikolina Uroda, Peter Fix, Katarina Jeli (foto: M. Brzac)

17. Archaeological team at the site in 2012; standing left to right: Matko
vrljak, Nikolina Stepan, Kotaro Yamafune, Mirko epo, Filipe Castro,
Mirko Beloevi, Anamaria Paoleti, Matko Barii, Irena Radi Rossi,
Mario Radaljac, Suzana ule, Vedran Dorui, Dave Ruff, Sebastian
Govorin; seated: Katarina Batur, Fausto Ferrera, Claudia Kruschel,
Nikolina Uroda, Peter Fix, Katarina Jeli (photograph by M. Brzac)

konzervaciju (Center for Maritime Archaeology and Conservation CMAC) Sveuilita Texas A&M i ameriki Institut za arheologiju broda (Institute of Nautical Archaeology INA), to je omoguilo poetak ozbiljnijeg rada.
U lipnju 2012. zapoelo je sustavno dokumentiranje stanja
nalaza u Zaviajnom muzeju u Biogradu, a u vremenu od
25. lipnja do 5. srpnja provedeno je i probno podmorsko
istraivanje kojim je zahvaena povrina od 16 m2. Arheolokim iskopom u sredinjem sektoru nalazita eljelo se
provjeriti koliinu nalaza i stanje drvene grae na mjestima zahvaenim ranijim intervencijama. Utvreno je kako
su dijelovi broda dobro ouvani, iako ih je u povrinskom
sloju napao crvotoac ili brodski crv. Rije je ustvari o poznatom crvolikom koljkau koji se hrani mokrim drvetom, unitavajui drvenu grau. Meu elementima brodske konstrukcije i dalje se pronalaze predmeti iz brodskog
tereta, a prema uzdunoj osi olupine na svom se originalnome mjestu nalaze drvene bavice ispunjene unjiima
olovnog karbonata ili ceruzita (PbCO3), koritenog za
proizvodnju najkvalitetnije bijele boje, olovnog bjelila.
U usporedbi s nekadanjim nedostatkom uvjebanog ronilakog kadra, primjerene opreme, metodolokog znanja
i istraivakog iskustva, dananja se situacija bitno razlikuje pa se iskop provodi pod neprekidnim nadzorom strunjaka, a krajnje precizna dokumentacija postie se zahvaljujui suvremenim tehnikim pomagalima. Prednosti

broad portions of the ships hull were entirely unprotected

and exposed to the seas destructive impact and marine
organisms; additionally numerous wooden fragments as
well as whole objects from the ships cargo were strewn
about the site. It was also ascertained that the provisions
of the Ruling on Entry of Finds in the Cultural Heritage
Register of the Republic of Croatia were not providing
sufficient protection against occasional devastation caused during unregulated dives.
On 6 and 7 October 2011 a seminar was held in Dubrovnik on the topic of The Future of the Heritage of the
Wood Shipbuilding of the Middle Ages and Early Modern Era, once more gathering an international assembly
of experts extremely interested in continuing exploration
of the shipwreck at Gnali.
Efforts to secure project funding by the University of
Zadar and the Biograd na Moru Heritage Museum bore
fruit just in 2012 when Zlatko Uzelac, deputy minister of
cultural heritage, supported initial underwriting of the
project through the Ministry of Culture. A part of the
funds were allocated by the Town of Biograd na Moru,
the Centre for Maritime Archaeology and Conservation
(CMAC) at Texas A&M University and the American Institute of Nautical Archaeology (INA), which facilitated
the commencement of more serious work.
In June 2012, the systematic documentation of the status

90

18. Arheoloko iskopavanje 2012. (foto: M. Brzac)

18. Archaeological excavations in 2012 (photograph by M. Brzac)

novoga doba ne umanjuju, meutim, vrijednost nekada

obavljenoga posla. Uzimajui u obzir opasnost od potpune devastacije, prvi su istraivai uinili junaki pothvat.
teta je samo to se njihovim stopama nije krenulo i znatno ranije, barem po pitanju zatite nalazita, jer bi degradacija do koje je dolo tijekom protekla etiri desetljea
zasigurno bila znatno manja.
Polazei od Gasparettove pretpostavke o identifikaciji
broda, Mauro Bondioli i Mariangela Nicolardi zapoeli
su sustavan radu u mletakom arhivu s ciljem pregleda
svih ouvanih dokumenata iz ureda ezdesetak javnih biljenika koji su aktivno djelovali u Veneciji 1583. i 1584.
godine. Konana potvrda kako u podmorju Gnalia doista lei brod Gagliana grossa stigla je krajem lipnja 2012.
godine, u vrijeme kad je probno istraivanje bilo u punom
jeku. Podatak o ukrcaju 5.000 okruglih prozorskih stakala
za sultana Murata III. u potpunosti je odgovarao situaciji
zateenoj 1967. godine i nevjerojatnoj koliini okruglih
staklenih predmeta koji su tada zapaeni irom nalazita.
S vremenom je pria dobila svoja nova poglavlja, ulo se
u trag vlasnicima broda, trgovcima i lanovima posade,
izala je na svjetlost dana detaljna biografija kapetana i
jo mnogo toga. Povijesni su podatci sjajno nadopunili i
jo uvijek dopunjuju postojee arheoloke spoznaje, a od
buduih arheolokih istraivanja oekuju se odgovori na
neka od pitanja o kojima povijesni izvori ute.

of the finds in the Heritage Museum in Biograd commenced, while trial underwater archaeological research encompassing a surface of 16 m2 was conducted from 25
June to 5 July.
An archaeological dig in the central sector of the site was
intended to verify the quantity of finds and the condition
of the wrecks wooden hull at the points encompassed by
earlier interventions. It established that parts of the ship
were well preserved, although in the surface layer it was
infested by shipworms. This is actually a well-known
worm-like mollusc that feeds on wet lumber, thereby
destroying it. Among the elements of the ships structure, items from the ships cargo can still be found, while
toward the hulls lengthwise axis wooden casks are still in
the original position; they contain cones of lead carbonate, or cerussite (PbCO3), used to produced the highestquality white paint, white lead.
In contrast to the previous lack of trained divers, suitable equipment, methodological knowledge and research
experience, todays excavations are conducted under constant expert supervision, while extremely precise documentation is achieved with the help of contemporary
technical aids. These modern advantages do not, however, diminish the value of the work done before. Taking
into consideration the threat of complete devastation, the
first researchers carried out a heroic feat. With respect to

91

19. Priprema za fotogrametrijsko snimanje nalazita 2012. (foto: S.

Govorin)

20. Fotogrametrijsko snimanje nalazita 2012. (foto: M. Brzac)

20. Photogrammetric survey of the site in 2012 (photograph by M. Brzac)

92

19. Preparation for a photogrammetric survey of the site in 2012

(photograph by S. Govorin)

the current state of preservation of the site, it is unfortunate that almost 50 years have passed between the initial
discovery and todays interventions, because the degradation that has occurred over the past four decades would
certainly have been much less.
Setting forth from Gasparettos assumption on the identification of the ship, Mauro Bondioli and Mariangela Nicolardi initiated systematic work in the Venetian archives
with the objective of examining all the preserved documents from the offices of more then sixty notaries public,
active in Venice in 1583 and 1584. The final confirmation
that the Gagliana grossa is truly lying on the seafloor at
Gnali came at the end of June 2012, at a time when the
trial research was in full swing. The data on the loading of
5,000 round window panes for Sultan Murad III completely corresponded to the situation encountered in 1967 and
the unbelievable quantity of round glass items that were
then observed throughout the site. With time, new chapters were added to the story, the ships owners, merchants
and crew members were found, a detailed biography of the
captain came to light, and much more. The historical data
have supplemented and are still supplementing the existing
archaeological insights, and future archaeological research is expected to provide responses to some questions on
which the historical sources are silent.
The study of the environmental impact of the heavy metals that are even today present in the sites surface layer has
proven to be particularly interesting. Thus far it is known

21. Rezultat fotogrametrijskog snimanja ostataka brodskog trupa

(P. Drap)

21. Results of a photogrammetric survey of the remains of the ships

hull (P. Drap)

Posebno zanimljivim pokazalo se prouavanje ekolokog

uinka tekih metala koji su u velikim koliinama i danas
prisutni u povrinskom sloju nalazita. Koliko je za sada
poznatom, u brodskom su teretu bili zastupljeni mjedeni
lim i ica, pokositreni elini lim, iva, kositar, ivin sulfid
(cinober), olovni karbonat (ceruzit), olovni oksid (minij)
i sumpor u prahu. Oni su svojevremeno uzrokovali lokalnu ekoloku katastrofu, a i danas utjeu na ivi svijet
gnalikog podmorja. Planirane analize omoguit e uopene zakljuke o potencijalnom utjecaju slinih nalazita
na morski okoli tijekom viestoljetnog razdoblja.
Zatita mokrog drveta takoer je zanimljiva tema kojom
se trenutno bavi nekoliko velikih europskih projekata.
Brodolom kod Gnalia prua jedinstvenu priliku za uzorkovanje mokrog drveta u razliitom stanju ouvanosti, te
eksperimentiranje tijekom dueg vremenskog razdoblja.
Pretpostavka je da e takav pristup unaprijediti spoznaje
o zatiti drvene grae na mediteranskim podmorskim nalazitima, te o mogunostima njezinog dugoronog ouvanja.
Dosadanji arheoloki nalazi i povijesni podatci svojom
raznolikou i iscrpnou nude jedinstvenu priliku za
rekonstrukciju bogate europske i mediteranske kulturne,
gospodarske, trgovake, politike i pomorske prolosti u
doba kasne renesanse. Proizvodi i trgovci koji njima trguju, lanovi posade i ostali sudionici dogaaja o kojem
je rije podrijetlom su iz Hrvatske, Italije, Francuske,
panjolske, Portugala, Engleske, Nizozemske, Njemake,
eke, Slovenije, Grke, Malte i europskog dijela Turske,
a moda i iz drugih europskih zemalja. Stoga brodolom
kod Gnalia odraava u sebi saetu sliku intenzivne

that the ships cargo included brass sheets and wire, tinplated sheet iron, mercury, tin, mercury sulphide (cinnabar), lead carbonate (cerussite), lead oxide (minium) and
powdered sulphur. At one time they caused a localized
environmental disaster, and even today they exert an
impact on the sea life at Gnali. The planned analysis will
facilitate generalized conclusions on the potential impact
of similar sites on the undersea environment over periods
spanning several centuries.
Conservation of the ships timbers is also a fascinating
topic which is currently the subject of several major European projects. The shipwreck at Gnali affords a unique
opportunity to sample wet lumber in different states of
preservation, and to experiment over longer periods.
Such an approach will further knowledge on the conservation of wood materials at Mediterranean undersea
sites, and expand the possibilities for its long-term preservation.
The diversity of all preceding archaeological finds and
the exhaustively-researched historical data offer a unique
picture for the reconstruction of the rich European and
Mediterranean cultural, economic, mercantile, political
and maritime past during the late Renaissance. The goods and the merchants trading them, the crew members
and other participants in the events in question hailed
from Croatia, Italy, France, Spain, Portugal, England, the
Netherlands, Germany, Bohemia, Slovenia, Greece, Malta and the European part of Turkey, and perhaps other
European countries. The shipwreck at Gnali is a microcosm of the intense mutual ties between the states and
nations of Renaissance Europe.

93

2
6

4
5

22. Mrea prezentacijskih centara obuhvaenih projektom Brodolom

kod Gnalia ogledalo renesansne Europe (1. Crvena luka, 2. Biograd
na Moru, 3. Vrana, 4. Murter/Betina, 5. Kornati i 6. Tkon)

22. The network of presentation centres encompassed by the project

The Shipwreck of Gnali Mirror of Renaissance Europe (1. Crvena luka,
2. Biograd na Moru, 3. Vrana, 4. Murter/Betina, 5. Kornati and 6. Tkon)

meusobne povezanosti drava i naroda renesansne

Europe.
Zahvaljujui impresivnim rezultatima dosadanjih istraivanja, podrci lokalne samouprave i angairanju mnogih domaih i inozemnih institucija, prole je godine
pokrenut projekt Brodolom kod Gnalia ogledalo renesansne Europe, koji se sastoji od nekoliko segmenata.
Prvi je od njih nastavak istraivanja samog brodoloma i
njegovog prirodnog, kulturnog i povijesnog konteksta.
Usporedo s nastavkom istraivanja predvia se sanacija
stanja pokretnih nalaza izvaenih tijekom ranijih istraivanja i njihova struna obrada u skladu sa suvremenim
znanstvenim spoznajama. Trei segment usmjeren je
na formiranje edukacijsko-prezentacijsko-istraivakog
centra kojim bi se putem nalaza s brodoloma prikazala
kulturno-povijesna i gospodarsko-politika situacija u
kasnorenesansnoj Europi i Mediteranu, te pokrenuo sustavan rad na istraivanju, zatiti i ouvanju hrvatske maritimne batine.
Formiranje spomenutog centra predvia se nedaleko Biograda, u neposrednoj blizini Crvene luke. Blizina otoka
Murtera i Kornatskog arhipelaga kao prekomorskog posjeda njegovih stanovnika, na kojima se do danas ouvala
batina drvene brodogradnje, jedrenja latinskim jedrom,
pomorske terminologije i mnogih znanja, umijea i

Thanks to the impressive results of previous research, the

support of the local government and the involvement of
many Croatian and foreign institutions, last year the project
entitled The Shipwreck of Gnali Mirror of Renaissance Europe was launched, consisting of several segments.
First was the continuation of research into the shipwreck
itself and its natural, cultural and historical context. Parallel to the continuation of research is the improvement
of the condition of finds removed during earlier research,
and their expert analysis in compliance with contemporary
scientific knowledge. The third segment focuses on the
formation of an education/presentation/research centre
which would use the finds from the shipwreck to show the
cultural-historical and political-economic situation in late
Renaissance Europe and the Mediterranean, and launch
systematic work into the research, protection and preservation of the Croatian maritime heritage.
According to plans, this centre will be located not far from
Biograd, in the immediate vicinity of Crvena luka. The
proximity of the islands of Murter and the Kornati Archipelago, on which the tradition of wooden shipbuilding,
sailing with Latin sails, and much knowledge, expertise
and skill tied to the sea and seafaring have been preserved
to this day, offers the possibility of showcasing activities at the locations where they have been performed for

94

23. Europske drave i gradovi zastupljeni na brodolomu kod otoia

Gnalia putem podrijetla tereta, trgovaca ili brodske posade (I.
Radi Rossi, M. Nicolardi, M. Bondioli)

23. European states and cities represented at the shipwreck at the

islet of Gnali in terms of the origin of the cargo, merchants or the
ships crew (I. Radi Rossi, M. Nicolardi, M. Bondioli)

vjetina vezanih uz more i pomorstvo, nudi mogunost realizacije dijela predvienih aktivnosti na mjestima na kojima su se one stoljeima odvijale. Biograd, Tkon i Vrana
s jedne, a Murter i Kornati s druge strane ini li bi mreu
manjih centara putem koje bi valjalo ostvariti ideju cjelovite i slikovite prezentacije kulturno-povijesnog i geografskog konteksta kojemu je pripadala Gagliana grossa.
Iskustvo podvodnog istraivanja navelo je svojevremeno
Kseniju Raduli da istakne znaenje dobrog planiranja
istraivakoga rada, upozori na vanost konzerviranja nalaza i posebno naglasi znaenje njihove prezentacije radi
komunikacije s javnou i s buduim generacijama. O svemu se tome povela briga u projektu Brodolom kod Gnalia
ogledalo renesansne Europe, koji nastavlja davno zapoet
posao i uva uspomenu na prve istraivae
Odraavajui formalnu realnost vidljivog svijeta, ogledalo odrazom dokazuje stvarno postojanje osoba i predmeta. Ono je simbol svijesti, mudrosti i stvaralake mate, a u narodnom vjerovanju upija primljene slike koje
se uz njegovu pomo vraaju iz duboke prolosti ili iz
velike daljine. Upravo se to oekuje od brodoloma kod
Gnalia, koji je svoju mo odraavanja europske prolosti ve viestruko potvrdio, a ponovnu je pozornost
privukao upravo u trenutku kad se Hrvatska prikljuuje
ujedinjenoj Europi.

centuries. Biograd, Tkon and Vrana on one side, and Murter and the Kornati on the other would form a network of
smaller centres through which it would be worthwhile to
create the idea of a comprehensive and picturesque presentation of the cultural-historical and geographic context to which the Gagliana grossa belonged.
At one time, the experience of underwater research
prompted Ksenija Raduli to underscore the importance
of well-planned research work, stressing the importance
of conserving finds and emphasizing in particular the significance of their presentation in order to communicate
with the public and future generations. All of these are
subjects of concern in the The Shipwreck of Gnali
Mirror of Renaissance Europe project, which continues
the work begun so long before and nurtures the memory
of the first researchers.
By reflecting the formal reality of the visible world, a mirror
facilitates introspection. It is a symbol of awareness, wisdom and creative imagination, and in folk belief it absorbs
the received image which, with its help, returns from the
deep past or from great distances. This is precisely what
is expected of the shipwreck at Gnali, which has already
demonstrated its power to reflect the European past on numerous occasions, and has once more attracted attention at
the moment when Croatia is joining a united Europe.

95

96

KATALOG

97

Struktura
kataloke
jedinice*
kataloki broj / naslov
vrijeme nastanka / mjesto nastanka
vrijeme nalaska
materijal / tehnika
dimenzije
natpisi i oznake
inventarni broj / vlasnitvo
broj izloenih predmeta
ukupni broj naenih istovrsnih predmeta
opis / kontekstualizacija
napomena
* Mogua odstupanja zbog raznolikosti grae.

98

BRODSKA
OPREMA

99

1 (detalj s grbom)

1. Top

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
bronca; lijevanje, graviranje
duljina cijevi 87 cm, promjer cijevi 7,5 - 10 cm, promjer kalibra 4,5
cm, visina grba 9 cm, teina 40 kg
grb; oznaka za teinu 87
ZMB - G 300
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 8
Mali top na stranje punjenje (tal.
muschetto da braga). Usaivao se u
ogradu broda pomou eljezne vilice koja je omoguavala kretanje cijevi vodoravno i okomito. Ouvana
je samo cijev, a stranji eljezni dio,
sasvim amorfan, odvojio se kratko
vrijeme nakon vaenja iz mora. Na
zadebljanju cijevi gdje je bilo prikovano leite makule (muara)
urezana je oznaka za teinu 87.
Na prednjem dijelu cijevi nalazi
se grb s ovalnim titom (franc. cu
des dames) trostruko podijeljenim
1:2 (franc. blason tierc). U gornjem polju grba prikaz je dvogla-

100

vog okrunjenog orla s manjim grbom na prsima (cik-cak linija). U

lijevom donjem polju (heraldiki
desnom) nalazi se monogram sastavljen od slova : P, N (manje i
uzdignuto) i M te stilizirani mali
ljiljan (!) na vrhu. U desnom donjem polju (heraldiki lijevom) prikazana je palma, lijevo od nje veliki
ljiljan (franc. fleur de lys), a desno
lik golog djeaka koji die desnu
ruku prema kronji palme (Morin,
2006.: 93). Grb nije identificiran;
upuuje na francusko, mogue i na
njemako podrijetlo.
S topom je povezan drveni ep (G
365) kojim je bila zatvorena cijev s
prednje strane.
Vjerojatno se umjesto stiliziranog malog ljiljana u monogramu
radi o kriu. Trgovake oznake na
ambalai imaju inicijale povezane vodoravnom crtom iznad koje
je kri (kat. br. 35). U inventarnoj
knjizi upisan je peatnjak (G 268)
s inicijalima P M povezan vodoravnom crtom iznad koje je kri,
meutim za razliku od inicijala na
topu na njemu se ne pojavljuje ma-

nje slovo N.
Drugi top, za koji se smatra da je
bio par ovome, otuen je s nalazita
i odnesen u Belgiju. Ima istovjetan
grb, a neznatno se razlikuje u teini
(oznaka teine 90).
Napomena: mehaniki oien.

2. Topovske kugle

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
kamen; klesanje
promjer 8 8,5 cm
ZMB - G 301
broj izloenih predmeta: 5
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 8
Okrugle topovske kugle hrapave povrine. Pretpostavlja se da su koritene s topovima pronaenim na brodu.
Odgovaraju kalibru 9,1 cm po skali
na mjerilu za kalibre (lat. scala librarum) koje je upisano pod inventarnim brojem G 302.
Neki od autora razliito navode
podatke o broju naenih topovskih
kugli, primjerice da je naeno nekoliko kamenih topovskih kugli i

ostaci jedne eljezne (Petricioli I.,

1970.: 15), ili da su naene samo
dvije kamene i jedna eljezna (Morin, 2006.: 97).
Napomena: oteene; neoiene.

3. Provodnici za koloture

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1972. i 1973. godine
bronca; lijevanje
ZMB - G 304
broj izloenih predmeta: 5
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 10
Jednostavni perforirani kubusi razliitih dimenzija. Imali su funkciju
provodnika u sredini drvenih kolotura (tal. bozzelo) preko kojih su se
natezali konopi razliitih veliina.
Pod inventarnim brojevima G 344347 upisane su koloture s etvrtastim provodnicima od bronce u
sredini; naalost, nisu sve sauvane.
Napomena: dobro sauvani; oieni i impregnirani.

3.1. Provodnik za kolotur

duljina 8 cm, visina 3,7 cm, irina

8 cm, promjer perforacije 4 cm

ZMB - G 304

3.2. Provodnik za kolotur

duljina 7,3 cm, visina 3,5 cm, irina 7 cm, promjer perforacije 3 cm
ZMB - G 304

3.3. Provodnik za kolotur

duljina 6,6 cm, visina 3 cm, irina

6,2 cm, promjer perforacije 3 cm
ZMB - G 304

3.4. Provodnik za kolotur

duljina 4,5 cm, visina 2,5 cm, irina 4,5 cm, promjer perforacije
3,5 cm
ZMB - G 304

3.5. Provodnik za kolotur

duljina 4 cm, visina 1 cm, irina 4

cm, promjer perforacije 2 cm
ZMB - G 304

4. Dio sidrenog lanca

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. 1973. godine
okamina; eljezo; lijevanje

duljina 38,5 cm
ZMB - G 305
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Dijelovi eljeznog sidrenog lanca
naeni su potpuno korodirani i
obloeni kalcifikatom.
Iz inventarne knjige vidi se da je napravljena kopija koja je postignuta
na takav nain da su upljine u kalcifikatu ispunjene aralditom, nadalje
navodi se da su na jednom primjerku
sauvane dvije polovine karika, a na
drugome jedna nepotpuna karika.
Napomena: rekonstrukcija; fragmentirano.

5. Pomorski estar

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1972. godine
mjed; lijevanje
duljina 16,5 cm, duljina krakova
13 cm, promjer krugova 3,5 cm
ZMB - G 303
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1

101

Sastoji se od dva kraka koji u gornjem dijelu prelaze u krug. Krakovi su ukraeni dijagonalnim
crtama.
Utvreni su slini primjerci, jedan
se uva u Museo Correr di Venezia,
a drugi je naen na admiralskom
brodu Henrika VIII. Mary Rose
(Beltrame, 2006.: 94).
Napomena: oien; krakovi iskrivljeni; jedan krak prelomljen, to
je vidljivo i na fotodokumentaciji
(Konzervatorski odjel u Zadru) iz
1967. godine.

vicama. Zvonolikog je oblika, s

dvjema rukama uz gornji rub
koje su, takoer, privrene zakovicama.
Prema svjedoanstvu vlasnika
naena je sa smolom, ostavili su
je njemaki ronioci koji je nisu
mogli ponijeti sa sobom. Pretpostavlja se da je sluila za dranje
smole kojom su se vrili popravci
na brodu.
Napomena: gornji rub otvora oteen; neoieno.

6. Kotao za smolu

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. 1973. godine
kamen; klesanje
visina 7 cm, promjer 44,5 cm,
promjer perforacije 3 cm
ZMB - G 293 ?
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Naen je i vei kameni disk koji
je sauvan u izvrsnom stanju (G
292 ?).
Napomena: neoieno.

kasno 16. stoljee

sluajni nalaz oko 1965. godine
bakar; iskucavanje, lemljenje, kovanje
visina 71,5 cm, promjer donjeg
dijela 49 cm, promjer otvora 99,2
cm, teina 61 kg
Pakotane; privatno vlasnitvo
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Velika posuda izraena je od
dvaju dijelova spojenih zako-

102

7. Brusni kamen ili rvanj (?)

8. Tava s jednom rukom

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
bakreni lim; iskucavanje
visina 6,5 cm, promjer 34 cm, duljina ruke 12 cm
ZMB - G 310
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Okrugla tava s niskim rubom. Ima
uplju drku u koju je bio utaknut
drveni tap. Tragovi popravka iz 16.
stoljea koji se vide uz rub govore
u prilog pretpostavci da ovaj i predmeti slini njemu pripadaju brodskom inventaru - opremi.
Napomena: naena je obloena
kalcifikatom, korodirana i oteena; konzervirana je, rekonstruirana
i impregnirana 1969. godine.

9. Tava s dvjema rukama

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
bakreni lim; iskucavanje
visina 4,7 cm, promjer 36 cm,

10

11

12

duljina ruki 5 cm
ZMB - G 311
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Okrugla tava s niskim rubom. Na
suprotnim stranama ima male ruke kojima nedostaje sredinji drveni dio.
Napomena: naena je obloena
kalcifikatom, korodirana i oteena; konzervirana je, rekonstruirana
i impregnirana 1969. godine.

10. Poklopac

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
bakreni lim; iskucavanje
visina 5,4 cm, promjer 29,8 cm,
visina ruke 3,6 cm
ZMB - G 312
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Okrugli poklopac s masivnom rukom smjetenom gore na sredini.
Napomena:naen je obloen kalcifikatom, korodiran i oteen; kon-

zerviran je, rekonstruiran i impregniran 1969. godine.

11. Kotao s rukom

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
bakreni lim; iskucavanje
visina kotla s rukom 36 cm, visina kotla 18 cm, promjer otvora
33 cm
ZMB - G 313
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 5
Okrugli kotao koji se iri prema
gornjem dijelu s masivnom polukrunom poprenom rukom.
Napomena: izloeni predmet dobro
sauvan; naen obloen kalcifikatom.

12. Mangal / Orijentalno

kuhalo / pe

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
bakreni lim; iskucavanje, urezivanje

visina posude 12,5 cm, visina

podnoja 7,5 cm, promjer otvora
33,8 cm, promjer podnoja 17 cm
ZMB - G 314
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Duboka okrugla zdjela s visokim
stoastim podnojem. Uz gornji
rub ima dvije ruke i tri kuke. U
gornjem dijelu s vanjske strane ima
urezan turski natpis (tugru), a oba
dijela ukraena su jednostavnim
krunim dekorativnim profilima.
Napomena: naena u loem stanju;
nakon restauratorsko-konzervatorskog zahvata poprimila prvobitni
oblik.

13. Peka

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
bakreni lim; iskucavanje
visina 22 cm, promjer 48 cm
ZMB - G 315
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1

103

13

14

15

Kupolasti poklopac s drkom od

due limene trake.
Napomena: neoiena; prekrivena
kalcifikatom.

14. Kutlaa

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
bakreni lim; iskucavanje
duljina 28,6 cm, visina 7,8 cm, promjer 18,6 cm, duljina ruke 10 cm
ZMB - G 309
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Velika lica s polukuglastim dijelom za zahvaanje iz lonca i rasporeivanje tekue i itke hrane. Ima
uplju drku u koju je bio utaknut

104

16

drveni tap.
Napomena: naena je obloena
kalcifikatom, korodirana i oteena; konzervirana je, rekonstruirana i impregnirana 1969.
godine.

na objema licama u presjeku su

trokutastog oblika, a na lici s posudicom ovalnog oblika ruica zavrava malim zadebljanjem.
Napomena: oteeno.

15. lice

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1972. godine
keramika; modeliranje
visina 81,5 cm, obujam 167 cm,
promjer otvora 24 cm, promjer
baze 30 cm, visina ruke 20 cm,
irina ruke 9 cm
ZMB - G 133
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Visoka posuda izduenog oblika,

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1996. godine
bronca; lijevanje
duljina 16 cm, promjer 5 cm
ZMB 2835, 2836
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Sastoje se od ruice i plitke posudice. Na jednoj je posudica ovalna, a
na drugoj u obliku kapljice. Ruice

16. Pitos

17

18

19

18

na vrhu suenog otvora. Uz otvor

od originalno etiri ruke sauvane
su dvije. Na posudi je jednostavna
kruna i valovita dekorativna profilacija. Dio je opreme broda i sluila
je za uvanje tekuina.
Prema usmenoj izjavi prije izlaganja u Zaviajnom muzeju nalazila
se u prostoru Turistikog drutva u
Biogradu na Moru.
Napomena: djelomino obloena
kalcifikatom.

ZMB - G 126
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Trbuasti vr s niskom bazom i
rukom, dekoriran urezivanjem
triju krunih lijebova. Ostaci ute
boje.
Napomena: glazura je velikim dijelom otpala; nedostaje gornji dio
grla.

17. Vr

kasno 16. stoljee; Venecija (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
keramika (crvena i bijela glina),
boja (zelena i uta); engobiranje, oslikavanje, graviranje, glaziranje

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
keramika, boja (uta); bojenje,
glaziranje
visina 24,3 cm

18. Zdjelica s motivom zeca

visina 5,5 cm, promjer otvora

12,2 cm, promjer baze 5,2 cm
ZMB - G 108
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Polukruna zdjelica s podnojem.
Izvana i iznutra ukraena graviranim i oslikanim ornamentom. Na
dnu motiv zeca u travi, a uz rub
vanjske i unutarnje strane stilizirane vitice.
Napomena:oteeno; glazura izgriena od soli.

19. Plitka zdjela s geometrijskim i vegetabilnim motivima

kasno 16. stoljee; Venecija (?)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine

105

20

keramika, boja (zelena); a fondo

ribassato, engobiranje, oslikavanje, graviranje, glaziranje
visina 5 cm, promjer otvora 23,3
cm, promjer baze 11,7 cm
ZMB - G 107
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Okrugla plitka zdjela s malim, prema van izvinutim rubom i niskom
bazom, ukraena stiliziranom vegetabilnom i geometrijskom dekoracijom. Zahvaljujui tehnici a
fondo ribassato samo je crte sauvao bijeli engob, dok je s pozadine
potpuno uklonjen. Tako je stvoren
dojam da je predmet ukraen plitkim reljefom, a zelena glazura na
taj nain dobiva dva tona, svjetliji
na engobu, a tamniji na oienoj

106

pozadini.
Napomena: dobro sauvana; minimalno oteena glazura na rubu.

ukusom (Petricioli S., 1970. (3): 31).

20. Posude sa stiliziranim

motivom pejzaa i arhitekturom

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine

visina 4 cm, promjer 24,5 cm
ZMB - G 87
Napomena: nedostaje dio oboda;
glazura mjestimino otpala.

kasno 16. stoljee; Venecija (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
keramika, boja (plava i bijela); majolica berettina, oslikavanje, glaziranje
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 5
Posude pripadaju skupini plavo-sive
osnove s oslikanim stiliziranim motivom pejzaa s okruglom kulom u
lijevoj polovini prikaza. S. Petricioli
ovakve posude svrstava pod keramiku visoke kvalitete na kojoj je crte
izveden vrlo vjeto i s profinjenim

20.1. Duboki tanjur sa stiliziranim

motivom pejzaa i arhitekturom

20.2. Plitki tanjur sa stiliziranim

motivom pejzaa i arhitekturom

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine

visina 3 cm, promjer 19,8 cm
ZMB - G 88
Napomena: sastavljen od triju dijelova; bio je siv i bez sjaja, pa je ponovno ispeen u keramikoj pei
(!); zahvat izvren 1972. godine.

21

20.3. Duboki tanjur sa stiliziranim

motivom pejzaa i arhitekturom

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine

visina 3 cm, promjer otvora 12,5
cm
ZMB - G 92
S vanjske strane sauvana je glazura, tj. vidljivi su potezi u obliku vijenca nalik iljatim listovima.
Napomena: obod u potpunosti nedostaje; sauvano je dno i dio oslikanog motiva.

21. Posude s motivom

isprepletenog hrastovog lia

kasno 16. stoljee; Venecija (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
keramika, boja (plava i bijela);
majolica berettina, oslikavanje,

glaziranje
broj izloenih predmeta: 4
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 8
Posude pripadaju skupini plavo-sive
osnove s oslikanim motivom isprepletenog hrastovog lia. S. Petricioli
ovakve posude svrstava pod keramiku visoke kvalitete na kojoj je crte
izveden vrlo vjeto i s profinjenim
ukusom (Petricioli S., 1970. (3): 31).

21.1. Plitki tanjur s motivom

isprepletenog hrastovog lia

visina 2 cm, promjer otvora 20 cm

ZMB - G 91
S vanjske strane sauvana je glazura, tj. vidljivi su potezi u obliku vijenca nalik iljatim listovima.
Napomena: oteen; na obodu velikim dijelom nedostaje glazura.

21.2. Duboki tanjur s motivom

isprepletenog hrastovog lia

visina 3,5 cm, promjer otvora 20 cm

ZMB - G 93
Napomena: oteen; nedostaje dio
oboda; glazura bez sjaja.

21.3. Zdjela s motivom isprepletenog hrastovog lia

visina 4 cm, promjer otvora 11,5 cm

ZMB - G 96
S vanjske strane sauvana je glazura, tj. vidljivi su potezi u obliku vijenca nalik iljatim listovima.
Napomena: kompletan rub je oteen; veina glazure na poleini otpala.

21.4. Duboki tanjur s motivom

isprepletenog hrastovog lia

visina 3,5 cm, promjer otvora 20 cm

107

22

ZMB - G 90
S vanjske strane sauvana je glazura, tj. vidljivi su potezi u obliku vijenca nalik iljatim listovima.
Napomena: sastavljen iz dva dijela;
obod oteen; glazura veinom sauvana.

22. Posude s motivom limuna

kasno 16. stoljee; Venecija (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
keramika, boja (uta, zelena, naranasta i plava); majolica berettina, oslikavanje, glaziranje
broj izloenih predmeta: 3

108

ukupni broj naenih istovrsnih

predmeta: 4
Posude pripadaju skupini plavo-sive
osnove s oslikanim motivima limuna, listia, bobica, cvijea i krastavca.
S. Petricioli ovakve posude svrstava
pod keramiku visoke kvalitete na
kojoj je crte izveden vrlo vjeto i s
profinjenim ukusom (Petricioli S.,
1970. (3): 31).

22.1. Duboki tanjur s motivom

limuna i plavim cvjetovima

visina 3 cm, promjer otvora 24,5 cm

ZMB - G 99
Napomena: sastavljen iz dva dijela;

obod kompletno oteen.

22.2. Duboki tanjur s motivom

limuna i ivanica

visina 2,5 cm, promjer otvora 20 cm

ZMB - G 100
Napomena: sastavljen od nekoliko
dijelova; obod dijelom oteen.

22.3. Zdjela s motivom limuna

i krastavca

visina 5 cm, promjer otvora 26 cm

ZMB - G 101
Napomena: sastavljena od dvaju
dijelova; obod kompletno oteen;
glazura veinom otpala.

SIROVINE, POLUPROIZVODI
I AMBALAA

109

23

24

23. Smotci mjedenog lima

kasno 16. stoljee; Njemaka

(Saksonija?)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; valjanje, stlaivanje
ukupna duljina oko 160 cm, duljina smotka 75 cm, visina smotka
5,5 cm, irina smotka 18 cm, debljina 0,8-1 mm
oznaka proizvoaa
ZMB - G 282
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 14
Veliki smotci mjedi (njem. Bugmessing) - legure bakra i cinka s velikim
postotkom olova, koji se sastoje od
etiriju listova po odreenom sustavu sloenih u veliki smotak. Na etiri
smotka naen je utisnut znak proi-

110

25

zvoaa, a istie se glavni znak koji

podsjea na sidro / riblju kost.
Napomena: sloenim postupkom
oieno je 6, a neoieno je ostalo
8 smotaka.

24. Svitci mjedenog lima

kasno 16. stoljee; Njemaka

(Saksonija?)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; valjanje, stlaivanje
ukupna duljina oko 140 cm, irina
10-11,5 cm, debljina 0,3-0,4 mm
oznaka proizvoaa
ZMB - G 283
broj izloenih predmeta: 5
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: preko 70
Mali svitci mjedi (njem. Rollmessing) - legure bakra i cinka s veli-

kim postotkom olova, koji se sastoje od vrsto zamotane trake. Na

njima je naena utisnuta oznaka
proizvoaa, a istie se glavni znak
koji podsjea na sidro / riblju kost.
Napomena: sloenim postupkom
oien je 31 smotak.

25. Veliki koluti mjedene ice

kasno 16. stoljee; Njemaka

(Saksonija?)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; istezanje
vanjski promjer koluta 44-45 cm,
promjer ice do 1,2 mm
ZMB - G 285
broj izloenih predmeta: 4
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 12
Veliki koluti gusto namotane deblje

26

26

27

mjedene ice (legura bakra i cinka

s velikim postotkom olova). Naeni
su sloeni jedan povrh drugog u visinu oko 70 cm. U sredinju prazninu bili su umetnuti mali koluti tanke mjedene ice (kat. br. 26) unutar
kojih su bili umetnuti smotuljci s
iglama (kat. br. 67).
Napomena: 9 oienih i 3 neoiena koluta.

26. Mali koluti mjedene ice

kasno 16. stoljee; Njemaka

(Saksonija?)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. - 1973. godine
mjed; istezanje
visina koluta 2 cm, vanjski promjer koluta 13-14 cm, promjer
ice do 1,2 mm, duljina kalcifikata
37 cm

ZMB - G 286-287
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: oko 9 (pojedinano i u
skupinama oko 50)
Mali koluti tanke mjedene ice (legura bakra i cinka s velikim postotkom olova), naeni su smjeteni
unutar sredinje praznine veih koluta deblje mjedene ice (kat. br. 25).
Napomena: 1 primjerak je oien
i impregniran (G 286); 2 su samo
oiena (G 287), a ostali su prekriveni kalcifikatom (G 287).

27. Mjed u ipkama

kasno 16. stoljee; Njemaka

(Saksonija?)
podvodno arheoloko istraivanje 1972. godine
mjed; lijevanje

duljina 59-60 cm, irina 1-1,2 cm,

teina 0,48 kg
ZMB - G 284
broj izloenih predmeta: 20
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 160 (oko 80 kg)
Jednostavne duge ipke trokutastog presjeka, izraene lijevanjem u
duge kalupe.
Napomena: dobro sauvane; oiene i impregnirane.

28. Pokositreni elini lim

(bijeli lim)

kasno 16. stoljee; srednja Europa

podvodno arheoloko istraivanje 1973. godine
kositar, elik; pokositravanje, valjanje, stlaivanje
duljina 33,5 cm, irina 25 cm, debljina 0,5-0,6 mm, presvlaka od

111

28

30

29, 33

kositra debljine 0,1 mm

ZMB - G 289
broj izloenih predmeta: 15
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 206
Tanke ploe glatke povrine presvuene su tankim slojem kositra.
Naene su djelomino korodirane,
ali jo uvijek srebrnaste. Kositrena
prevlaka je djelomino amalgamirala od djelovanja rasute ive.
Napomena: dobro sauvane; isprane i impregnirane.

29. Kositar u ipkama

kasno 16. stoljee; Venecija (?)

podvodno arheoloko istraivanje

112

1967. - 1973. godine

kositar; lijevanje
duljina oko 63 cm, teina 0,56 kg
oznaka kvalitete
ZMB - G 288
broj izloenih predmeta: 50
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: oko 1773 (oko 1000 kg)
Duge uske ipke s utisnutim igom s
krunim natpisom CETO DE STAGNI, a u sredini je motiv mletakog lava i ispod njega inicijali MC
(?). U Veneciji se kositar nije dobivao, mogao se samo pretapati; ig
je sluio za potvrdu kvalitete robe.
istoa kositra odgovara tadanjim
najviim standardima kvalitete. ip-

ke kositra prenoene su u drvenim

sanducima (kat. br. 33).
Napomena: dobro sauvan; oiena 23 primjerka.

30. ivin sulfid (cinober)

kasno 16. stoljee; Idrija (?) (Slovenija)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
ivin sulfid; lijevanje
visina 27 cm, promjer 27 cm, teina 100 kg
ZMB - G 290
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 14 (oko 1000 kg)

31, 34

Cinober (crveni pigment) zvonolikog oblika, na jednom kraju ravno

rezan, a na drugom zavrava manjim okruglastim oblikom. Zvona
cinobera su teka i krhka. Na presjeku se vide slojevi kristaliziranja i
ljevkasto udubljenje. S vanjske strane naziru se valovite pruge.
Cinober se dobivao mijeanjem
odreenih koliina ive i sumpora
u grijanim rotirajuim zvonima.
Utvreno je da sadri znatnu koliinu ive (85 %) koja se mogla lako
izdvojiti destilacijom. Zbog dobrog
svojstva prekrivanja pigment crvene boje bio je veoma cijenjen i skup.
Napomena: 7 cjelovitih; 5 razbije-

nih i 3 polovine (!)

31. Olovni karbonat (ceruzit)

kasno 16. stoljee; Venecija ili Nizozemska (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. - 1973. godine
olovni karbonat; lijevanje
visina do 5 cm, promjer do 6,4
cm, teina 0,25 kg
ZMB - G 291
broj izloenih predmeta: 100
ukupni broj izvaenih istovrsnih
predmeta: oko 1800 (oko 450 kg)
unjii nejednakog oblika, izvana
su crne boje, a iznutra bijeli. Naeni
su u ogromnim koliinama i nisu

svi izvaeni. Prenoeni su u malim

bavama koje su se raspale. Samo je
jedna bava (kat. br. 34) izvaena
cjelovita, u njoj se nalazilo 33 kg unjia s travom (G 335). Olovni karbonat (olovno bjelilo) ima izvrsnu
pokrivnu mo.
Napomena: dio oien.

32. Dio drvene bave

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1972. godine
drvo; tesanje
duljina dna 26 cm, irina dna 31
cm, visina 23 cm
ZMB - G 339

113

32

broj izloenih predmeta: 1

ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Dio izduene bavice poligonalnog
dna. Vezana je trima obruima od
prua. Na uoj strani nalazi se drvena lopatica za pojaavanje, to govori u prilog tome da je sadravala
teki teret. Za dva obrua privezan
je dio platnene ruke, a na dnu se
nalaze nejasni znakovi ugljenom.
Sauvano je dno i neto manje od
pola bave. Uvidom u fotodokumentaciju Konzervatorskog odjela
u Zadru utvreno je da se u njoj
transportirao sumpor.
Napomena: oiena i impregnirana 1973. godine.

33. Drveni sanduk za kositar

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
drvo, eljezo; tesanje
duljina 75 cm, irina 30 cm, visina
30 cm, debljina daske oko 2 cm
ZMB - G 324

114

35

broj izloenih predmeta: 1

ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Dugi uski sanduk s poklopcem
izraen je od grubo tesanih dasaka,
koje su na rubovima spojene pravokutnim utorima i privrene eljeznim avlima. ipke kositra (kat. br.
29) prenoene su u ovakvim drvenim sanducima.
Napomena: oba konzervirana 1971.
godine.

34. Drvena bava za olovni

karbonat

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. 1973. godine
drvo; tesanje
visina 43 cm, promjer otvora 34 cm
ZMB - G 334
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Jednostavna bava izvaena iz
mora kompletno, sa sadrajem
olovnog karbonata u obliku unji-

a (kat. br. 31).

Napomena: dobro sauvana; u tijeku obrade bila je rastavljena.

35. Poklopac ili dno drvene

bave s motivom kria i inicijalima

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1973. godine
drvo; tesanje, utiskivanje
visina 28 cm, irina 25 cm, debljina 5 cm
oznaka trgovca (?)
ZMB - G 331
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 28
Poklopac (ili dno) je signiran uarenim eljezom, na njemu se nalaze
utisnuti inicijali S i Z povezani
vodoravnom crtom iznad koje je kri.
Napomena: izloeni predmet konzerviran 1978. godine; u izvjetaju
dr. Z. Brusia iz istraivanja 1996.
godine nalazi se fotografija fragmenta bave s istovjetnom oznakom.

MJEDENI
SVIJENJACI

115

36

116

36. Stropni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; lijevanje, tokarenje, graviranje
visina 100 cm, irina 98 cm
ZMB - G 152
broj izloenih predmeta: 1 (49
komponenti od kojih je 46 originalnih: osovina, gornja ruka,
tijelo orla, 2 krila, 6 velikih krakova, 6 malih krakova, 12 tanjuria,
12 aki, 4 S elementa i donja
ruka)
Stropni svijenjak s krakovima sastoji se od tokarene osovine na kojoj
se izmjenjuju elementi u obliku kugle i diska, s jednom veom kuglom
na dnu. Krakove ima rasporeene u
dva reda po est komada, vei dolje,
a manji gore. Svaki krak ima aku i
tanjuri. Iznad krakova na osovinu
su privreni dekorativni S elementi. Na vrhu je element u obliku
okrunjenog dvoglavog orla rairenih krila, iznad kojeg je ruka za
vjeanje o strop. Dolje je privren
element u obliku lavlje glave koji
u ustima dri ruku u obliku dviju
izvijenih riba. Svi su dijelovi stropnog svijenjaka numerirani zbog
lakeg sastavljanja. Krakovi su isti
kao oni s inventarnim oznakama G
148 - kat. br. 45.2 (gornji) i G 151 kat. br. 45.1 (donji).
Ovaj tip stropnog svijenjaka s krakovima u njemakoj literaturi se
zove Winkelarmkrone, zbog dijela
kraka koji nosi svijeu i die se ravno prema gore. Poznat je i pod imenom Lbecker Krone (libeka
kruna), meutim osim u Lbecku
proizvodio se u Aachenu i Nrnbergu te u drugim njemakim gradovima. Smatra se da je lik okrunjenog
dvoglavog orla preuzet iz grba kue
Habsburg, prihvaanju ovog heraldikog simbola pridonijela je popularnost cara Karla V. (1519. 1556.).
Slian stropni svijenjak nalazi se u
crkvi sv. Kuzme i Damjana u Lastovu; za razliku od gnalikog primjera
ovaj je bio u upotrebi, ima vei broj
krakova rasporeenih u tri reda,

ake su cilindrine s etiri karakteristine rupe (kat. br. 58). Pretpostavlja se da je lastovski svijenjak
nekoliko godina stariji (Petricioli S.,
1970. (5): 111).
Uvidom u fotodokumentaciju u
Konzervatorskom odjelu u Zadru
ustanovljeno je da su u Belgiju odneseni dijelovi svijenjaka meu kojima je i originalna lavlja glava (str.
22, 23).
Napomena: lavlja glava i dva S
elementa su rekonstrukcije (lavlja
glava je nainjena od gipsa, a za
dva S elementa koja su ukradena
1973. godine izraene su kopije);
ostali elementi su originalni i dobro
sauvani - oieni i impregnirani.

37. Dekorativni element za

stropni svijenjak u obliku
dvoglavog orla

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; lijevanje, graviranje
visina 16 - 20 cm
ZMB - G 135
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 4
Element je bio namijenjen za vrh
stropnog svijenjaka. Sastoji se od
plonog tijela s dvjema okrunjenim
glavama i uspravnim repom izmeu razmaknutih nogu koje su pandama spojene s donjim dijelom
repa. Tijelo je prekriveno urezanim
ornamentom u obliku rombova, a
na nogama su uspravni urezi. Rombovi i urezi oponaaju perje.
Naeni su i dekorativni elementi u
obliku krune (G 211) koji su se naknadno privrivali na glave orla (G
221).
Uvidom u fotodokumentaciju u
Konzervatorskom odjelu u Zadru,
u Belgiju su odneseni dijelovi svijenjaka meu kojima je i element
za stropni svijenjak u obliku divljeg ovjeka (str. 22, 23).
Napomena: dobro sauvano; ieno elektrolizom i impregnirano; 3
elementa naena su 1967. i 1973., a
1 1996. godine.

38. Dekorativni element u

obliku krila orla za stropni
svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
mjed; lijevanje, graviranje
visina 11 cm, irina 12 cm
ZMB - G 138
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 6
Dekorativni element izraen od
tanke ploe na kojoj su urezani polukruni oblici koji oponaaju pera.
Privrivao se na dvoglavog orla.
Napomena: dobro sauvano; 3 elementa naena su 1967. - 1973., a 3
1996. godine (2970 - 2972).

39. Dekorativni element u obliku

krila orla za stropni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; lijevanje, graviranje
visina 11 cm, irina 12 cm
ZMB - G 208
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 5
Dekorativni element izraen je od
tanke ploe na kojoj su urezani polukruni oblici koji oponaaju pera, a
uz gornji rub urezane su dvije valovite
crte. Privrivao se na dvoglavog orla.
Napomena: dobro sauvano.

40. Gornja ruka za stropni

svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
mjed; lijevanje, graviranje
visina 12 cm, irina 7,5 cm
ZMB - G 139 ?
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 7
Ruka se sastoji od gornjeg dijela u
obliku prstena na koji se nastavlja
kraa cijev. Izmeu prstena i cijevi nalazi se dekorativni motiv koji

117

37 - 44, 45.1, 45.2, 46, 47, 57

podsjea na ukrasnu vrpcu. Prstenasti dio je dekoriran urezima u obliku

crta i malim krunim udubljenima.
Napomena: dobro sauvano.

41. Donja ruka za stropni

svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
mjed; lijevanje, graviranje
visina 8,8 cm, irina 8 cm
ZMB - G 141
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 12
Ruka je potkovastog oblika, s dvjema
uicama na gornjim krajevima. Njen
oblik oponaaju stilizirana izvijena tijela dviju riba koje se spajaju drei u
ustima dekorativni okrugli oblik.
Napomena: dobro sauvano, osim
jedne kojoj nedostaje jedna uica; 11
primjeraka naeno je 1967. 1973.,
a 1 primjerak naen je 1996. godine.

118

42. Dekorativni S element

za stropni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1973. godine
mjed; lijevanje, graviranje
visina 11,5 cm, irina 6,3 cm
ZMB - G 222
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Dekorativni element u obliku slova
S koji u donjem dijelu zavrava
motivom enske glave u profilu,
tako da podsjea na morsku sirenu
izvijenog tijela ukraenog urezanim
motivima peraja, a u gornjem dijelu
zavrava uvijeno i podsjea na rep.
Napomena: dobro sauvano.

43. Dekorativni S element

za stropni svijenjak
kasno 16. stoljee; Lbeck (?)
podvodno arheoloko istraivanje 1973. godine

mjed; lijevanje, graviranje

visina 14,2 cm, irina 6,9 cm
ZMB - G 224
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Dekorativni element u obliku slova
S koji na gornjem i donjem kraju
ima malu perforaciju. Cijeli je prekriven urezanom dekoracijom polukrunog oblika i na sredini motivom lia.
Napomena: dobro sauvano; slini
S elementi su na stropnom svijenjaku (kat. br. 36), a 1 takav primjerak naen je 1996. godine.

44. Dekorativni S element

za stropni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1973. godine
mjed; lijevanje, graviranje
visina 8,5 cm, irina 6 cm
ZMB - G 223
broj izloenih predmeta: 1

45.3

ukupni broj naenih istovrsnih

predmeta: 3
Dekorativni element u obliku slova
S koji u donjem dijelu zavrava
motivom enske glave u profilu,
tako da podsjea na morsku sirenu
izvijenog tijela, a u gornjem dijelu
zavrava uvijeno i podsjea na rep.
Napomena: dobro sauvano.

45. Krakovi s motivom cvijeta za stropni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. - 1973. godine
mjed; lijevanje, graviranje, tokarenje
broj izloenih predmeta: 5
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 50 (?)
Krakovi su u obliku slova S i zavravju uvijenim dijelom s motivom cvijeta. Od zidnih krakova se razlikuju u
dijelu trapeznog oblika pomou kojeg se usauju u osovinu svijenjaka

i koji na sebi imaju numeraciju. Numeracija povezuje krak s mjestom na

osovini u koje se umee.
Pod inventarnim brojevima G 143 i
G 144 upisani su krakovi za stropne
svijenjake koji su umjesto motivom
cvijeta na krajevima dekorirani motivom kuglice, a pod inventarnim
brojem G 142 nalaze se krakovi za
stropne svijenjake koji su na sredini
kraka dekorirani motivom dugmeta.
Napomena: u popisima iz 2005. i
2006. godine gdje je inventarizirana
graa iz istraivanja 1996. godine
opisani su predmeti koji su openito nazvani dijelovi svijenjaka
to nam, uz fotodokumentaciju iz
izvjetaja dr. Z. Brusia, potvruje da su naeni i krakovi stropnog
svijenjaka, samo je bilo nemogue
utvrditi njihov toan broj.

duljina 33,5 cm
ZMB - G 150
S. Petricioli razlikuje deset tipova
krakova za stropne svijenjake, po
njenoj podjeli ovaj primjerak pripada tipu IX.
Napomena: dobro sauvano.

45.1. Veliki krak s motivom

cvijeta za stropni svijenjak

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1973. godine

duljina 19,5 cm
ZMB - G 146/9, 146/11, 146/12

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine

45.2. Srednji krak s motivom

cvijeta za stropni svijenjak

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine

duljina 29,5 cm
ZMB - G 149
S. Petricioli razlikuje deset tipova
krakova za stropne svijenjake, po
njenoj podjeli ovaj primjerak pripada tipu VIII.
Napomena: dobro sauvano.

45.3. Mali krakovi s motivom

cvijeta za stropni svijenjak

119

48

S. Petricioli razlikuje deset tipova krakova za stropne svijenjake; po njenoj

podjeli ovaj primjerak pripada tipu V.
Napomena: dobro sauvano; oien i impregniran.

46. aka za stropni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; lijevanje
visina 8 cm
ZMB - G 162
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 31 (?)
aka nalik urni s numeracijom, po
emu moemo zakljuiti da pripada
stropnim svijenjacima. S. Petricioli razlikuje desetak tipova aki; po
njenoj podjeli ovaj primjerak pripada tipu VIII.
Napomena: 10-ak primjeraka dobro sauvano, ostali s manjim oteenjima; u inventarnoj knjizi pod G
207 upisana su 63 primjerka razliitih tipova aki svijenjaka naena
1967.-1973. godine, a 30 primjeraka razliitih tipova aki svijenjaka
naeno je 1996. godine.

120

47. aka za stropni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
mjed; lijevanje
visina do 8,7 cm
ZMB - G 160 (?)
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 38 (?)
aka nalik urni s numeracijom, po
emu moemo zakljuiti da pripada stropnim svijenjacima. Slina je
aki pod kat. br. 46, samo je manja.
S. Petricioli razlikuje desetak tipova
aki; po njenoj podjeli ovaj primjerak pripada tipu VI.
Napomena: 20-ak primjeraka dobro sauvano, ostali s manjim oteenjima; u inventarnoj knjizi pod G
207 upisana su 63 primjerka razliitih tipova aki svijenjaka naena
1967.-1973. godine, a 30 primjeraka razliitih tipova aki svijenjaka
naeno je 1996. godine.

48. Zidni svijenjak s motivom lia akanta i ribljeg repa

na kraku

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; lijevanje, tokarenje, graviranje
duljina 44 cm, irina 22 cm; dra
zidnog svijenjaka: promjer 16,5
cm; tanjuri za aku: promjer 15
cm; dra za krak u obliku ruke:
duljina 5 cm; rozeta draa za krak
u obliku ruke: duljina 3,8 cm; krak:
duljina 30,5 cm; aka: visina 8,3 cm
ZMB - G 167 (krak); G 178 (ruka);
G 161 (aka); G 176 ?, 177 ?, 197
?, 198 ? (dra zidnog svijenjaka);
G 187 (tanjuri za aku)
broj izloenih predmeta: 1 (5
komponenti)
Krak zidnog svijenjaka usauje
se klinom u poluloptasti element
slian tanjuru koji na sredini ima
malu ljudsku aku s udubljenjem.
Na drugom kraju kraka privruje
se aka za svijeu s tanjuriem.
Zidni svijenjaci razlikuju se od
stropnih po konstrukciji i dekoraciji. Nisu izraeni serijski, pa je njihova raznolikost vrlo velika.
Napomena: svi su dijelovi dobro sauvani - oieni i impregnirani; zbog
manjkavosti dokumentacije, tj. nepostojanja upisanih dimenzija u inven-

49

tarnoj knjizi i gubitka veze izmeu

inventarne oznake i predmeta u nemogunosti smo utvrditi inventarnu
oznaku draa zidnog svijenjaka.

49. Zidni svijenjak s motivom glave dupina na zavoju

kraka

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; lijevanje, tokarenje, graviranje
duljina 33 cm, irina 13,7 cm; dra zidnog svijenjaka: promjer
13,7 cm; tanjuri za aku: promjer 11 cm; dra za krak u obliku ruke: duljina 4 cm; krak: duljina 22,6 cm; aka: visina 5 cm
ZMB - G 173 (krak); G 178 (ruka);
G 157 (aka); G 176 ?, 177 ?, 197 ?,
198 ? (dra zidnog svijenjaka); G
188 (tanjuri za aku)
broj izloenih predmeta: 1 (5
komponenti)
Krak zidnog svijenjaka usauje
se klinom u poluloptasti element
slian tanjuru koji na sredini ima
malu ljudsku aku s udubljenjem.
Na drugom kraju kraka privruje
se aka za svijeu s tanjuriem.

Zidni svijenjaci razlikuju se od

stropnih po konstrukciji i dekoraciji.
Nisu izraeni serijski, pa je njihova
raznolikost vrlo velika, npr. postoje tanjurii za aku tipoloki slini
ovom primjeru, samo manji (G 216).
Napomena: svi dijelovi su dobro sauvani - oieni i impregnirani; zbog
manjkavosti dokumentacije, tj. nepostojanja upisanih dimenzija u inventarnoj knjizi i gubitka veze izmeu
inventarne oznake i predmeta u nemogunosti smo utvrditi inventarnu
oznaku draa zidnog svijenjaka.

50. aka za zidni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1973. godine
mjed; lijevanje
visina 8,3 cm
ZMB - G 161/5
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 7 (?)
aka nalik urni razvijenog je oblika,
tj. ima neto vie izvijene forme. Ovaj
tip aki nema numeraciju, pa moemo zakljuiti da pripada zidnim svijenjacima. S. Petricioli razlikuje de-

setak tipova aki; po njenoj podjeli

ovaj primjerak pripada tipu VII.
Napomena: 3 primjerka su dobro
sauvana, a 4 imaju manja oteenja; u inventarnoj knjizi pod G 207
upisana su 63 primjerka razliitih
tipova aki svijenjaka naena
1967.-1973. godine, a 30 primjeraka razliitih tipova aki svijenjaka
naeno je 1996. godine.

51. aka za zidni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
mjed; lijevanje
visina 5,3 cm
ZMB - G 157/7
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 7 (?)
aka za svijeu u obliku urne bez
numeracije, to znai da pripada
zidnom svijenjaku. S. Petricioli razlikuje desetak razliitih tipova aki, po njenoj podjeli ovaj primjerak
pripada tipu III.
Napomena: 4 primjerka su dobro
sauvana, ostali imaju manja oteenja; 2 primjerka su naena 1967.,

121

50 - 57

a 5 1972. godine; u inventarnoj

knjizi pod G 207 upisana su 63 primjerka razliitih tipova aki svijenjaka naena 1967.-1973. godine, a
30 primjeraka razliitih tipova aki
svijenjaka naeno je 1996. godine.

ava motivom ribljeg repa. S. Petricioli razlikuje 17 tipova krakova za

zidne svijenjake; po njenoj podjeli
ovaj primjerak pripada tipu III.
Napomena: dobro sauvani; 2 primjerka su naena 1967., a 2 1973. godine.

52. Krak za zidni svijenjak s motivom lia akanta i ribljeg repa

53. Krak za zidni svijenjak s

motivom lia akanta i trolista

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1973. godine
mjed; lijevanje, graviranje
duljina 30,5 cm
ZMB - G 167/4
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 4
Krak u obliku slova S na sredini
je ukraen dekorativnim prstenom
koji stee snop od etiri lista. U
produetku ovih listova sprijeda je
ugraviran jedan list, a straga dva
manja. Gornji kraj kraka ima rupu
za privrivanje ake za svijeu s
tanjuriem, a donji se zavre i zavr-

122

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1973. godine
mjed; lijevanje, graviranje
duljina 26,5 cm
ZMB - G 165
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 14
Krak u obliku slova S bogato je
ukraen listovima akanta koji su na
sredini kraka stisnuti dekorativnim
prstenom. Gornji kraj kraka ima
rupu za privrivanje ake za svijeu s tanjuriem, a donji se zavre i
zavrava motivom trolista. S. Petricioli razlikuje 17 tipova krakova za

zidne svijenjake; po njenoj podjeli

ovaj primjerak pripada tipu IX.
Napomena: od 5 naenih krakova 2 su
dobro sauvana; 1 primjerak je naen
1967., 4 1973., a jo 9 1996. godine.

54. Krak za zidni svijenjak s

motivom glave dupina

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
mjed; lijevanje, graviranje
duljina 22 cm
ZMB - G 173/5
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 13
Krak se dosta razlikuje od ostalih
krakova za zidne svijenjake, izgleda kao da je sastavljen iz dva dijela u obliku slova C, nije ploan,
a gravirani ukras mu se nalazi na
bonim stranama. Na sredini gdje
se spajaju dva dijela krajevi se zavru u volute. Gornji kraj s rupom
za privrivanje ake za svijeu s

58

tanjuriem takoer zavrava volutom, a donji kraj zavrava stiliziranom glavom dupina. S. Petricioli
razlikuje 17 tipova krakova za zidne
svijenjake; po njenoj podjeli ovaj
primjerak pripada tipu X.
Napomena: osim jednoga, svi su
dobro sauvani.

55. Drai u obliku ruke za

krakove zidnih svijenjaka

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
mjed; lijevanje, graviranje
visina 3,5 cm, 4 cm i 4,3 cm
ZMB - G 178
broj izloenih predmeta: 4
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 26
Drai za krakove zidnih svijenjaka
izraeni su u obliku stisnute ake s
udubljenjem za krak. Razlikuju se po
dimenzijama i po nastavku na aku
koji je kod nekih primjeraka jednostavan, a kod nekih u obliku rozete.

Napomena: fragmenti cjeline; 6 primjeraka je naeno 1967., 9 1972. i

1973. godine, a 11 1996. godine
(ZMB - 2943/2005-2006).

56. Dra zidnog svijenjaka

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. 1973. godine
mjed; lijevanje, tokarenje, graviranje
visina 7 cm, promjer 15 cm
ZMB - G 176 ?, 177 ?, 197 ?, 198 ?
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 5 (?)
Element za fiksiranje svijenjaka na
zid, odnosno disk i dra za krak u
obliku stisnute ake.
Napomena: 4 primjerka su naena
od 1967. do 1973., a 1 1996. godine;
zbog manjkavosti dokumentacije,
tj. nepostojanja upisanih dimenzija
u inventarnoj knjizi i gubitka veze
izmeu inventarne oznake i predmeta u nemogunosti smo utvrditi
inventarnu oznaku, a samim time i

ukupni broj istovrsnih predmeta.

57. Tanjurii za aku svijenjaka

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. 1973. godine
mjed; lijevanje, tokarenje
visina 2 cm, promjer 15,2 cm
ZMB - G 184
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: oko 45
Jednostavan plitki tanjur s ravnim
obodom. Na sredini ima rupu u
koju se utie aka, a s donje strane
oko rupe ima niski istaknuti kruni
oblik. S. Petricioli razlikuje 15 tipova
tanjuria za aku; po njenoj podjeli
ovaj primjerak pripada tipu VI.
Napomena: 20-ak primjeraka naeno je 1967. 1973. godine, a 24
su naena 1996. godine.

58. ake cilindrinog oblika

za svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

123

59

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. - 1973. godine
mjed; lijevanje
visina 5 cm, 6 cm, 6,5 cm
ZMB - G 159/19, 159/14, 159/5
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 19
aka cilindrinog oblika s etiri perforacije, dvije krune i dvije
izduene. Od naenih primjeraka
moe se zakljuiti da veim dijelom
pripadaju zidnim svijenjacima, jer
samo dvije imaju numeraciju. S. Petricioli razlikuje desetak tipova aki; po njenoj podjeli ovaj primjerak
pripada tipu V.

59. Krakovi stropnog svijenjaka tipa Flmische Krone

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje

124

60

1967. godine
mjed s veim postotkom bakra ili
bronca; lijevanje
duljina 30 cm
ZMB - G 153
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 3
Tip kraka jednostavnog S oblika,
u presjeku okrugao, bez ukrasa.
Ima numeraciju za usaivanje na
osovinu i uvrtanje ake. Ovi krakovi potpuno se razlikuju od svih
naenih, imaju oblik kakav nalazimo na kasnijim stropnim svijenjacima tipa Flmische Krone
(flamanska kruna), kod kojih
se svijea nalazi nie od ishodita
kraka.
Napomena: dobro sauvani - oieni i impregnirani; ostali naeni
krakovi imaju utu boju mjedi, dok
ovi imaju boju bronce, no vjerojatno su takoer mjedeni, samo s ve-

im postotkom bakra (Petricioli S.,

1970. (4): 37).

60. Stalak za stolni svijenjak

kasno 16. stoljee; Lbeck (?)

(Njemaka)
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1973. godine
mjed; lijevanje, tokarenje
visina 14,6 cm, promjer 11,3 cm
ZMB - G 195/9
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 11
Stalak se sastoji od dva dijela. Gornji dio je u obliku plitkog tanjura
s rupom i ispupenjem u sredini,
vezan je za podnoje u obliku izvrnutog dubljeg veeg tanjura.
Napomena: 3 primjerka su dopunjena aralditom i patinirana, a kod
4 su sauvani samo gornji dijelovi;
2 primjerka su naena 1967., a 9
1973. godine.

UPOTREBNI
I UKRASNI PREDMETI

125

61 - 63

61. Vea kutija s naoalama

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje1967. godine
drvo (jelovina), staklo, koa; tesanje
duljina 10,5 cm, visina 6,3 cm, irina 8,4 cm
ZMB - G 252-253
broj izloenih predmeta: 1
ukupan ukupni broj naenih
istovrsnih predmeta: 14 kutija s
oko 336 naoala
Pravokutna kutija izraena je od
tankog mekog drva. Sastoji se od
dna i poklopca te od due daice
svijene na odreenim mjestima u
etiri stranice kutije. Vjerojatno nije
bila lijepljena, ve se vezala konopcem. U kutiji su bile sloene brojne
naoale na kojima se sada prepo-

126

znaju osueni koni dijelovi s potamnjelim staklima s kalcifikatom.

Pretpostavlja se da je u svakoj kutiji
bilo sloeno oko 24 komada naoala. Jedna kutija je oiena od svog
sadraja i rastavljena tako da se
moe prouiti njena konstrukcija.
Kutije s naoalama bile su smjetene unutar vee drvene kutije (G
251).
Napomena: konzervirane 1972. godine; 1 kutijica je dobro isprana od
soli i impregnirana 1972. godine.

62. Manja kutija s naoalama

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
drvo (jelovina), staklo, koa; tesanje
duljina 10,2 cm, visina 6,3 cm,

irina 5,5 cm
ZMB - G 254
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 8 kutija s oko 96 naoala
Pravokutna kutijica izraena je od
tankog mekog drva. Sastoji se od
dna i poklopca te od due daice
svijene na odreenim mjestima u
etiri stranice kutije. Vjerojatno nije
bila lijepljena, ve se vezala konopcem. U kutiji su bile sloene brojne
naoale na kojima se sada prepoznaju osueni koni dijelovi s potamnjelim staklima s kalcifikatom.
Pretpostavlja se da je u svakoj kutijici
bilo sloeno oko 12 komada naoala.
Kutijice s naoalama bile su smjetene unutar vee drvene kutije (G 251).
Napomena: konzervirane 1972. godine.

64,65

64, 65

63. Naoale

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo, koa
duljina 7,2-8,2 cm, promjer stakla
3,4-3,7 cm
ZMB - G 255
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj restauriranih istovrsnih predmeta: 3
Iz jedne od kutija s naoalama (kat.
br. 61, 62) izvaeno je i rekonstruirano nekoliko naoala. Pripadaju tipu
Lederbrille jer im je okvir od tanke
koe. Sastoje se od dvostrukog konog
okvira koji ide oko stakala i preko dijela za nos. Koa je ukraena utisnutim
prugama. Do sada sastav stakla naoala nije bio posebno prouavan.
Napomena: stakla su zamuena, a koa

suha i iskrivljena; 1972. godine naoale

su rekonstruirane i impregnirane.

64. kare za rezanje dogorjelog fitilja na svijeama

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
eljezo, mjed; lijevanje
duljina 17,8 cm; duljina srcolike i
deltoidne kutijice 6 cm, irina srcolike i deltoidne kutijice 4 cm; duljina
pravokutne kutijice 3,8 cm, irina
pravokutne kutijice 3 cm
ZMB - G 260
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 10
kare su sluile za rezanje i skupljanje
dogorjelog fitilja sa svijea. Imale su
kutijice razliitih oblika srcolike,

deltoidne i uske etvrtaste, koje su

sluile za skupljanje fitilja. Cijele kare
su izraene od eljeza, a od mjedenog
lima izraene su samo donja ploica
kutijica srcolikog i deltoidnog oblika
te cijele etvrtaste kutijice. kare su
potpuno propale, pa su rekonstruirane na takav nain da su upljine
ispunjavane tekuim aralditom. Na
povrini araldita ostao je tanki sloj
originalne povrine kara tako da nije
dolo do naknadnog potamnjivanja.
Napomena: rekonstrukcija.

65. Dijelovi kara za rezanje

dogorjelog fitilja na svijeama

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; lijevanje
duljina pravokutne kutijice 3,8 cm,

127

66

67, 68

irina pravokutne kutijice 3 cm;

duljina srcolike ploice 6 cm, irina srcolike ploice 4 cm
ZMB - G 261
broj izloenih predmeta: 5
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 10
Donje ploice kutijica srcolikog
oblika i cijele etvrtaste kutijice naene su prilikom vaenja nekoliko
kara iz kalcificirane mase za rekonstrukciju. Izvaeno je est srcolikih
ploica i etiri u obliku kutijica.
Napomena: impregnirani 1972. godine.

66. Naprsci

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1968., 1972. godine
mjed; kovanje, iskucavanje
visina 2 cm, promjer 1,8 cm
ZMB - G 362

128

69

broj izloenih predmeta: 30

ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta:oko 80
Male navlake za prst koje slue za
potiskivanje igala pri ivanju. Na
njima su iskucana sitna udubljenja
po cijeloj povrini. Ni po emu se
ne razlikuju od naprstaka koji se
proizvode i danas. Naene su rasute, spremljene jedna u drugu i prilijepljene uz ostale predmete.
Napomena: ima ih od potpuno cijelih do vrlo oteenih; dio oien
i impregniran; 30-ak primjeraka je
naeno 1968. i 1972. godine, a 50-ak
1996. godine.

67. Smotuljci od grubog platna s iglama za ivanje

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. - 1972. godine

tkanina; eljezo; valjanje; kovanje

duljina 8 cm, visina 4 cm, irina 5 cm
ZMB - G 256-257
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 17
Smotuljci od grubljeg i tanjeg platna
u kojima su zamotane igle za ivanje.
Igle su bile duge, s malom uicom, a
danas izgledaju kao uplje cjevice i
teko je razabrati koliko ih je unutar
pojedinog smotuljka. Smotuljci s
iglama naeni su u malim kolutovima mjedene ice (kat. br. 26) koji
su se nalazili unutar velikih kolutova
deblje mjedene ice (kat. br. 25).
Napomena: impregnirani 1972. godine.

68. Igle za ivanje

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje

70

1967. - 1972. godine

eljezo; valjanje, kovanje
duljina 7 i 8 cm
ZMB - G 256-257
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Dvije igle su izvaene iz zamotuljaka (kat. br. 67).
Napomena: impregnirane i rekonstruirane 1972. godine.

69. Pribadae

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; valjanje, kovanje, urezivanje
duljina 6 cm, promjer 0,3 cm
ZMB - G 266
broj izloenih predmeta: 50
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 85

Igle s glavicom nainjenom od zavrnute mjedene ice i ukraenom

krunim urezima. Vrh pribadaa je
zailjen.
Napomena: dio izdvojen iz kalcifikata i impregniran, zahvat obavljen
1968. godine.

70. Britve

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
drvo, mjed, elik; lijevanje, tesanje
komplet: duljina 20 cm, irina 7
cm; britva: duljina 19 cm, irina
1,5 cm, duljina drvene drke 16
cm, duljina otrice 8,5 cm, duljina
mjedenog dijela 7 cm
ZMB - G 363
broj izloenih predmeta: 11
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 21

Iz velikog pravokutnog drvenog sanduka izvaeno je dvadeset komada

britvi. Po deset britvi bilo je sloeno
oko drvene daice s postoljem, pet
sa svake strane, vezane su konopiem, izgledom iste kao dananje.
Napomena: otrice britvi su propale, pa su dvije rekonstruirane na osnovi otiska koji su ostavile u drci.

71. Klju

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje1996. godine
bronca; lijevanje
duljina 9 cm
ZMB 2962
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Klju je sastavljen od dvaju dijelova. Manji se dio mogao odviti i

129

72

71

zamijeniti drugim; na taj bi se nain dobio novi klju (The Venetian

Shipwreck at Gnali, 2004.: 68).
Napomena: dobro sauvano.

72. Uteg kantara

16. stoljee
sluajni nalaz 1989. godine
bronca, olovo; lijevanje
visina 13 cm, promjer baze 5 cm,
opseg u najirem dijelu 23 cm, teina 2,941 kg
Biograd na Moru, privatno vlasnitvo
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Uteg zvonolikog oblika s uicom

130

73

na gornjem dijelu ispod koje se uoavaju vodoravne crtice. Oblikom

slian uteg naen je u podvodnom
arheolokom istraivanju 1996. godine (Brusi, 1996.: 9 T. XXVI).

73. Uteg (?)

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
bronca, olovo; lijevanje
visina 7 cm, opseg u najirem dijelu 18 cm, opseg gornjeg dijela 8
cm, teina 90 dkg
ZMB - G 267
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2

Predmet (uteg ?) je okruglog oblika

s produetkom na gornjoj strani.
Ukraen je s dva reda rupica. Oteen je u gornjem dijelu, ali se u olovu
vidi pravokutno udubljenje u koje je
bio ugraen dio na kojemu je visio.
Napomena: izloeni primjerak oien i impregniran 1972. godine.

74. Kope

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1996. godine
olovo (?); lijevanje
vea kopa: visina 2 cm, irina 1,7
cm; manja kopa: visina 1,6 cm,
irina 1,1 cm
ZMB - 2894

74

75, 76

broj izloenih predmeta: 9

ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 11 (?)
Kope pravokutnog oblika s krunim dodatkom u dvije veliine, pet
veih i etiri manje. Naene su uz
prozirne staklene perlice s bijelim
nitima.
Identina manja kopa (G 270) naena je 1972. godine.
Napomena: dobro sauvane.

75. Drvena kutija s praporcima

kasno 16. stoljee
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
drvo, mjed; tesanje, lijevanje
visina 20 cm, irina 40 cm

ZMB - G 262
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 6
Ovalne kutije izraene su od tankog mekog drva. Sastoje se od dna i
poklopca te od due daice svijene
na odreenim mjestima u ovalni
oblik. Ispunjene su praporcima razliitih veliina.
Napomena: djelomino sauvane;
impregnirane; 3 fragmenta kutije
naena su 1967., a 3 1996. godine.

76. Praporci

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. - 1973. godine

mjed; kovanje
promjer 2 cm, 1,7 cm, 1,5 cm
ZMB - G 263-265
broj izloenih predmeta: 29
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: oko 210
Praporci pripadaju grupi instrumenata koji se koriste kao raznovrsne
zveke. Razliitih su veliina, okruglog su oblika, s krunom uicom,
imaju izdueni otvor koji zavrava s
dva kruga. Ukraeni su s nekoliko
urezanih koncentrinih krugova. S
unutranje strane praporaca naeni su tragovi korozije, to govori u
prilog pretpostavci da su zrna bila
od eljeza i da su propala. Najee
su upotrebljavani kao sastavni dio

131

77

78

78

konjske opreme i za izradu djejih

igraaka. Novije istraivanje svrstava naene praporce u dva tipa i po
tome manji pripadaju tipu 1, a vei i
praporci srednje veliine pripadaju
tipu 2 (Schick, 2006.: 110-111).
Napomena: dio je oien i impregniran izmeu 1968. i 1971. godine;
50-ak primjeraka naeno je 1967.1973., a oko 160 1996. godine.

ovalnim oblikom s dijagonalnim

urezima i sa strana s izraenim zadebljanjima, a drugi kamenom koji
nedostaje. Naen je i jedan prsten
od mjedi i srebra (Juraga, 1981.: 70).
Napomena: dobro sauvano; u inventarnoj knjizi pod G 368 upisana
su jo dva muka prstena (manjkava dokumentacija).

77. Prsteni

16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje
1967., 1972., 1973. i 1996. godine
staklo, boja; izvlaenje
duljina od 0,4 do 1,2 cm
ZMB - G 250
koliina izloenih predmeta: 53 dkg
ukupna koliina naenih istovrsnih predmeta: oko 9 kg
Raznobojne staklene perle naene su
razasute po velikoj povrini. Nalo ih

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1996. godine
bronca; lijevanje, graviranje
promjer oko 2 cm
ZMB 2963, 2964
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 4 (?)
Jedan bronani prsten ukraen je

132

78. Staklene raznobojne perle

se u pijesku koji se zadrao u topovskim cijevima, u mulju na dnu bakrenih posuda te su ih ronioci skupili
po samom dnu. Radi se o okruglim,
cilindrinim, ovalnim i izduenim
perlama nainjenima od arenoga
stakla (crvenoga, zelenoga, plavoga i
utoga) i od bezbojnoga stakla ukraenog nitima kontrastnih boja, te o
tzv. ogrozd perlama poznatim pod
engleskim imenom gooseberry.
Venecijanske perle naene su na raznim lokalitetima u zapadnoj Africi,
datiraju se u kraj 15. i u 16. stoljee
(Panini, 2010.: 77).
Do 1973. godine izvaeno je 4 kg
staklenih perli (Juraga, 1981.: 70), a
oko 5 kg neoienih 1996. godine.
Napomena: u inventarnoj knjizi navedeno je da ih je naeno bezbroj
te da su isprane od soli, a dio da je
impregniran.

PREDMETI
OD STAKLA

133

79

79

80

79. Jednostavne zvonolike ae

na niskom upljem podnoju

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
staklo, boja (zelena, siva, ljubiasta); puhanje
visina 7,1 - 9,95 cm, promjer otvora 7,4 cm, promjer baze 5 - 7 cm
ZMB - G 1, G 46
broj izloenih predmeta: 50
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2552

134

Ovi primjeri aa razlikuju se po

boji i kvaliteti stakla. Pripadaju tipu
S2a (Lazar; Willmott, 2006.: 27, 79,
109).
Napomena: cjelovita je samo jedna
aa (G 1/603); svi ostali primjerci
oteeni su u gornjem dijelu; 683
primjerka naeno je 1967. 1973.,
a 1869 primjeraka naeno je 1996.
godine.

80. ae u obliku iarke na

niskom upljem podnoju
kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine

staklo, boja (zelena, siva, ljubiasta); puhanje u kalup
visina 7,5 - 11 cm, promjer baze
5,2 cm - 5,7 cm
ZMB - G 8
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 34
Ovi primjeri aa razlikuju se po boji
i kvaliteti stakla. Pripadaju tipu S2b
(Lazar; Willmott, 2006.: 27, 79, 109).
Napomena: nijedna aa nema

81

82

sauvan cijeli gornji dio; 26 primjeraka naeno je 1967. 1973.,

a 8 primjeraka naeno je 1996.
godine.

81. ae u obliku polukugle

na visokom upljem podnoju

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
staklo, boja (zelena, siva, ljubiasta); puhanje
visina 8,5 - 10,5 cm, promjer otvo-

ra 10 cm, promjer baze 6,2 cm

ZMB - G 2, G 47
broj izloenih predmeta: 10
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 933
Ovi primjerci aa izraeni su od
stakla srednje kvalitete i razlikuju se
po boji. Pripadaju tipu S3a (Lazar;
Willmott, 2006.: 30, 79-80, 110).
Napomena: nijedna nije cijela; stupanj
sauvanosti varira od skoro cjelovitih
do samo sauvane stope; 296 primjeraka naeno je 1967. 1973., a 637
primjeraka naeno je 1996. godine.

82. Dekorirana aa u obliku polukugle na visokom upljem podnoju

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija
podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
staklo, boja (zelena, siva); puhanje u kalup
visina 6,4 cm, promjer otvora 9,4 cm
ZMB - G 3
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 21

135

83

84

85

86

Ovi primjerci aa imaju aku dekoriranu motivom saa, izraeni

su od stakla srednje kvalitete i razlikuju se po boji. Pripadaju tipu
S3b (Lazar; Willmott, 2006.: 30, 80,
110).
Napomena: veinom su sauvane
stope s malo ake; a od jedne (G
3/8) sauvano je vie od pola ake; 9 primjeraka naeno je 1967.
1973., a 12 primjeraka naeno je
1996. godine.

136

83. Jednostavna aa na punom stalku u obliku obrnutog

balustra

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1996. godine
staklo, boja (ljubiasta); puhanje
u kalup
visina 7,5 cm, promjer baze 6,1 cm
ZMB - neutvren inventarni broj
broj izloenih predmeta: 1

ukupni broj naenih istovrsnih

predmeta: 4
Ovi primjerci aa izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete. Pripadaju tipu S4a (Lazar; Willmott, 2006.:
31, 80, 110).

84. aa na punom stalku u

obliku obrnutog balustra, dekorirana

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

87

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine

staklo, boja (ljubiasta); puhanje
u kalup
visina 7,8 cm, promjer otvora 5,1
cm, promjer baze 6,5 cm
ZMB - G 4
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 5
Ovi primjerci aa imaju aku dekoriranu motivom saa, izraeni su
od stakla vrlo dobre kvalitete. Pripadaju tipu S4b (Lazar; Willmott,
2006.: 31, 80, 110).
Napomena: sauvane su samo stope i fragmenti ake; 4 primjerka
naena su 1967., a 1 primjerak naen je 1996. godine.

85. Mala aa na stalku u obliku

obrnutog rebrastog balustra

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
staklo; puhanje u kalup
visina 5,64 cm, promjer baze 5,7 cm
ZMB - G 5
broj izloenih predmeta: 1

88

ukupni broj naenih istovrsnih

predmeta: 11
Ovi primjerci aa izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete. Pripadaju tipu S4c (Lazar; Willmott, 2006.:
31, 80, 111).
Napomena: sauvane su samo
stope i fragmenti ake; 6 primjeraka naeno je 1967. 1973., a 5
primjeraka naeno je 1996. godine.

86. Velika aa na stalku u obliku obrnutog rebrastog balustra

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo; puhanje u kalup
visina 8,3 cm, promjer baze 7,5 cm
ZMB - G 37
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Ovi primjerci aa izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete. Pripadaju tipu S4d (Lazar; Willmott, 2006.:
31, 80, 111).
Napomena: sauvane su samo stope i fragmenti ake.

87. aa na stalku s rebrastim

spljotenim nodusom, dekorirana

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo; puhanje u kalup, graviranje dijamantnom iglom
visina 5,6 cm, promjer baze 7,7 cm
ZMB - G 36 ?
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Ovi primjeri aa imaju bazu s graviranom dekoracijom i izraeni su
od stakla vrlo dobre kvalitete. Pripadaju tipu S5c (Lazar; Willmott,
2006.: 34, 80, 111).
Napomena: sauvane su samo stope i fragmenti ake.

88. aa na stalku s trostrukim rebrastim nodusom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija
podvodno arheoloko istraivanje 1967. - 1972. godine
staklo; puhanje u kalup
visina 12 cm, promjer otvora 7,4 cm
ZMB - G 30

137

89

broj izloenih predmeta: 1

ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Ovi primjerci aa izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete. Pripadaju tipu S5f (Lazar; Willmott, 2006.:
35, 80, 112).
Napomena: nisu sauvane baze i
gornji rub.

89. ae na stalku s motivom

ljestava

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo, boja (zelena, siva); puhanje u kalup
visina 9,7 i 12,3 cm, promjer baze
6,7 cm
ZMB - G 6
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 4
Ovi primjerci aa izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete i razlikuju se po boji. Pripadaju tipu S6a
(Lazar; Willmott, 2006.: 35, 80,
112).
Napomena: sauvane su stope s bazama.

138

90. aa na stalku s motivom

malih lavljih glava, dekorirana

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
staklo; puhanje u kalup, graviranje dijamantnom iglom
visina 10,8 cm, promjer baze 6,3 cm
ZMB - G 54
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (6) 4
Ovi primjerci aa imaju aku i
bazu s graviranom dekoracijom i
izraeni su od stakla vrlo dobre kvalitete. Najvjerojatnije su stalci ovih
aa nastali iz istog kalupa kao i oni
pod kat. br. 91. Pripadaju tipu S7a
(Lazar; Willmott, 2006.: 38, 81, 112).
Stalci ukraeni lavljim glavama
karakteristini su za venecijansku
produkciju krajem 16. stoljea. Tijekom slijedeih godina imitirani su u
mnogim radionicama diljem Europe (Radi Rossi, 2012.: 47). Nekoliko dijelova aa s motivom lavljih
glavica pronaeno je na podvodnim
lokalitetima Koloep i Drevine iz 17.
stoljea (Radi Rossi, 2010.: 114).
Napomena: djelomino sauvani;

u inventarnoj knjizi ukupno 6 primjeraka, a I. Lazar i H. Willmott

navode 4 primjerka. Zbog manjkavosti dokumentacije nemogue je
utvrditi njihov ukupan broj.

91. ae na stalku s motivom

malih lavljih glava

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
staklo; puhanje u kalup
visina 9,7 cm, promjer baze 6,5 cm
ZMB - G 7
broj izloenih predmeta: 10
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (83) 82
Ovi primjerci aa izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete. Najvjerojatnije su stalci ovih aa nastali
iz istog kalupa kao i oni pod kat. br.
90. Pripadaju tipu S7b (Lazar; Willmott, 2006.: 38, 81, 113).
Napomena: stupanj sauvanosti razliit; nijedna nema sauvanu cjelovitu
aku; tip S7b i S7c su inventarizirani
pod brojem G 7 1967. i 1972. godine i
ima ih 83 primjerka; I. Lazar i H. Willmott navode 82 primjerka tipa S7b i 11
primjeraka S7c, a 10 primjeraka naeno je 1996. godine. Zbog manjkavosti

90

91

92

93

dokumentacije nemogue je utvrditi

njihov ukupan broj.

92. aa na stalku s motivom

lavljih glava srednje veliine,
dekorirana

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
staklo; puhanje u kalup, dekoriranje horizontalnim nitima
visina 11,4 cm, visina stalka 6,8
cm; promjer otvora 7,35 cm; promjer baze 6,6 cm

ZMB - G 41
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 11
Ovi primjeri aa izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete. Pripadaju tipu S7c (Lazar; Willmott, 2006.:
38, 81, 113). S. Petricioli u inventarnoj knjizi pretpostavlja da je ovaj
primjerak mogao biti boca.
Napomena: stupanj sauvanosti razliit; nijedna nema sauvanu cjelovitu
aku; tip S7b i S7c su inventarizirani
pod brojem G 7 1967. i 1972. godine i

ima ih 83 primjerka, takoer su 2 primjerka tipa S7c inventarizirana pod

inventarnim brojem G 41 pod kojim
je inventariziran tip S7d; I. Lazar i H.
Willmott navode 82 primjerka tipa
S7b i 11 primjeraka S7c, a 10 primjeraka naeno je 1996. godine.

93. aa na stalku s motivom

velikih lavljih glava i tordiranim nodusom
kasno 16. stoljee; Murano, Venecija
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine

139

94

staklo; puhanje u kalup

visina 12,8 cm, promjer baze 7,6 cm
ZMB - G 41
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 9
Ovi primjerci aa izraeni su od stakla
vrlo dobre kvalitete. Pripadaju tipu S7d
(Lazar; Willmott, 2006.: 38, 81, 113).
Napomena: stupanj sauvanosti
razliit; nijedna nema sauvanu
cjelovitu aku; 2 primjerka naena
su 1967. i 1972., a 7 primjeraka naeno je 1996. godine.

94. Grlo i poklopac staklenog

vra

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo; puhanje
visina grla 7,9 cm, ukupna irina
grla s rukom 11,7 cm, promjer
otvora grla 6,9 cm, visina poklopca 7,6 cm, promjer poklopca 8 cm
ZMB - G 26 (grlo); G 28 (poklopac)
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (8) 3
Ovi primjerci vreva izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete. Na temelju velikih dimenzija zakljuuje
se da su koriteni za konzumaciju
piva, iako se ne iskljuuju i druge
funkcije. Pripadaju tipu S8a (Lazar,

140

95

Willmott, 2006.: 40, 81, 114).

Napomena: fragmenti grla; poklopac
cjelovit; u inventarnoj knjizi upisano
je ukupno 8 primjeraka, a I. Lazar i H.
Willmott navode 3 primjerka. Zbog
manjkavosti dokumentacije nemogue je utvrditi njihov ukupan broj.

95. Grlo, poklopac i baza staklenog vra, dekorirano

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1996. godine
staklo; puhanje, dekoriranje neprozirnim bijelim nitima
visina grla 8,23 cm, ukupna irina
grla s rukom 11,4 cm, promjer
otvora grla 6,5 cm, visina poklopca
5,8 cm, promjer poklopca 6,65 cm
ZMB - G 27 (baza i grlo), neutvren
inventarni broj (poklopac)
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (19) 13
Ovi primjerci vreva izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete i u potpunosti su dekorirani vertikalnim
neprozirnim bijelim nitima. Na temelju velikih dimenzija zakljuuje
se da su koriteni za konzumaciju
piva, iako se ne iskljuuju ni druge
funkcije. Pripadaju tipu S8b (Lazar;
Willmott, 2006.: 40, 81, 114).
Na osnovi fotodokumentacije u izvjetaju dr. Z. Brusia utvreno je da je

izloeni poklopac naen u istraivanju

1996. godine (Brusi, 1996.: T. XIII).
Napomena: fragmenti; u inventarnoj knjizi upisano je ukupno 19
primjeraka, a I. Lazar i H. Willmott
navode 13 primjeraka. Zbog manjkavosti dokumentacije nemogue
je utvrditi njihov ukupan broj.

96. Grlo i poklopac staklenog

vra, dekorirano

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo; puhanje, vetro a fili, vetro
a retorti
visina grla 6,9 cm, promjer otvora
grla 5,3 cm, visina poklopca 4,4
cm, promjer poklopca 6,5 cm
ZMB - G 57
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Ovi primjerci vreva izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete; grlo je
dekorirano tehnikama vetro a fili i
vetro a retorti, poklopac vetro a fili.
Pripadaju tipu S8c (Lazar; Willmott, 2006.: 41, 81, 115).
Napomena: fragmenti.

97. Grlo i poklopac staklenog

vra, dekorirano

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje

96

97

98

1967. godine
staklo; puhanje; graviranje dijamantnom iglom
visina grla 6 cm, promjer otvora
grla 6,6 cm, visina poklopca 8,2
cm, promjer poklopca 8,5 cm
ZMB - G 59
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 5
Ovi primjerci vreva izraeni su od

stakla vrlo dobre kvalitete i u potpunosti su dekorirani graviranjem

(vegetabilni i geometrijski motivi).
Na temelju velikih dimenzija zakljuuje se da su koriteni za konzumaciju piva, iako se ne iskljuuju
ni druge funkcije. Pripadaju tipu
S8d (Lazar; Willmott, 2006.: 41, 81,
115).
Napomena: fragmenti raznih dijelova - grlo, dno, poklopac.

98. Polukruna zdjelica s dekoriranim rubom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija
podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
staklo; puhanje, vetro a retorti
visina 4,6 cm, promjer otvora
12,5 cm, promjer baze 6,6 cm
ZMB - G 33
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih

141

99

100

predmeta: 7
Ovi primjeri zdjela imaju rub dekoriran plavim i bijelim neprozirnim nitima i izraeni su od stakla dobre kvalitete. Jednostavnost oblika dozvoljavala je transport veeg broja posuda
odjednom. Pripadaju tipu S9a (Lazar;
Willmott, 2006.: 44, 81, 116).
Napomena: sauvane su dvije cjelovite zdjelice; 3 primjerka naena su
1967. i 1972., a 4 primjerka naena
su 1996. godine.

142

101

99. Polukruna gravirana

zdjela s podnojem

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo; puhanje, graviranje dijamantnom iglom
visina 8,5 cm, promjer otvora
15,3 cm, promjer baze 7,4 cm
ZMB - G 60
broj izloenih predmeta: 1

ukupni broj naenih istovrsnih

predmeta: 2
Ovi primjerci zdjela izraeni su od
stakla dobre kvalitete i u potpunosti
su dekorirani graviranjem (vegetabilni i geometrijski motivi). Pripadaju tipu S10b (Lazar; Willmott,
2006.: 45, 82, 117).
Napomena: cjelovita zdjela naena je 1967., a drugi fragmentirani primjerak naen je 1996.
godine.

102

100. Ravni poklopac s drkom, dekoriran

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
staklo; puhanje u kalup
visina 6,4 cm, visina ruke 5 cm,
promjer 13,6 cm
ZMB - G 29 ?
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (4) 1
Ovi primjeri poklopaca izraeni su
od stakla dobre kvalitete i dekorirani su motivom rozete. Pripadaju
tipu S11b (Lazar; Willmott, 2006.:
45-46, 82, 117).
Napomena: fragmenti; u inventarnoj knjizi upisano je ukupno 4
primjerka, a I. Lazar i H. Willmott
navode 1 primjerak. Zbog manjkavosti dokumentacije nemogue je
utvrditi njihov ukupan broj.

101. Ravni gravirani poklopac s drkom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo; puhanje, graviranje dijamantnom iglom
visina ruke 3 cm, promjer 13 cm
ZMB - G 69/1
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih

103

predmeta: 4
Ovi primjerci poklopaca izraeni
su od stakla dobre kvalitete i u potpunosti su dekorirani graviranjem
(vegetabilni motivi). Pripadaju tipu
S11c (Lazar; Willmott, 2006.: 46,
82, 117).
Napomena: fragmenti; 3 primjerka
naena su 1967., a 1 primjerak naen je 1996. godine.

102. Jednostavni kupolasti

poklopac s drkom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1972. godine
staklo; puhanje
visina 13,6 cm, promjer 13,3 cm
ZMB - G 237
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Ovi primjerci poklopaca izraeni
su od stakla dobre kvalitete. Pripadaju tipu S12a (Lazar; Willmott,
2006.: 46, 82, 118).
Napomena: fragmenti; 1 primjerak
naen je 1967., a drugi primjerak
naen je 1996. godine.

103. Pladanj s graviranom vegetabilnom dekoracijom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine

staklo; puhanje, graviranje dijamantnom iglom

visina 2,5 cm, promjer 23 cm
ZMB - G 61
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Ovaj primjerak pladnja izraen je
od stakla dobre kvalitete i u potpunosti je dekoriran graviranjem
(vegetabilni motivi). Pripada tipu
S13b/1 (Lazar; Willmott, 2006.: 47,
82, 120).
Napomena: sastavljen od vie dijelova; nedostaju boni dijelovi.

104. Mala gravirana vaza s

podnojem

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo; puhanje, graviranje dijamantnom iglom
visina boice 13,1 cm, irina plata boice 8,3 cm, promjer otvora
boice 3 cm, visina podnoja 9,5
cm, irina plata podnoja 6 cm
ZMB - G 52
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 12
Ovi primjerci vaza izraeni su od
stakla dobre kvalitete i u potpunosti su dekorirani graviranjem (vegetabilni i geometrijski motivi), a
razlikuju se po veliini. Pripadaju
tipu S15a (Lazar; Willmott, 2006.:

143

104

50, 82, 122).

Vaza ovog tipa, sauvana gotovo
cjelovita, upisana pod inventarnim
brojem G 51, otuena je 11. lipnja
1970. iz prizemlja muzejske zgrade
u vrijeme pripreme izlobe.
Napomena: fragmenti; 7 primjeraka naeno je 1967., a 5 primjeraka
naeno je 1996. godine.

105. Velika dekorirana vaza s

tri ruke i lijevkom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
staklo; puhanje, graviranje dijamantnom iglom
visina grla 8 cm, promjer otvora grla
3,4 cm, promjer baze 7,6 cm, visina
ruke 12 cm, visina lijevka 9,5 cm
ZMB - G 50
broj izloenih predmeta: 5
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (42) 10
Ovi primjerci vaza izraeni su od
stakla dobre kvalitete, dekorirani
su graviranjem i malim apliciranim
oblicima nalik plodu maline. Pripadaju tipu S15c (Lazar; Willmott,
2006.: 51, 83, 123).
S ovom vazom povezuje se kupolasti poklopac (kat. br. 106) s gravira-

144

104

nom dekoracijom (Lazar; Willmott

2006.: 51, 83) i dio plata (G 247).
Napomena: sauvani su dijelovi
plata, grla, ruke i lijevci; u inventarnoj knjizi upisano je ukupno 42
primjerka, I. Lazar i H. Willmott
navode 10 primjeraka; u izvjetaju
dr. Z. Brusia iz istraivanja 1996.
godine nalazi se fotografija primjeraka (lijevaka) istog tipa kao izloeni primjerak. Zbog manjkavosti dokumentacije nemogue je utvrditi
njihov ukupan broj.

106. Kupolasti dekorirani poklopac s drkom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
staklo; puhanje, graviranje dijamantnom iglom
visina 8,3 cm, promjer 6,2 cm
ZMB - G 53
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 4
Ovi primjerci poklopaca izraeni
su od stakla dobre kvalitete, dekorirani su graviranjem (motiv lia)
i trima malim apliciranim oblicima
nalik plodu maline.
Vaza (kat br. 105) se povezuje s

ovim poklopcem (Lazar; Willmott

2006.: 51, 83, 123).
Napomena: fragmenti.

107. Grlo i dijelovi plata

vaze, dekorirano

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. - 1973. godine
staklo; puhanje u kalup
visina fragmenta plata 6,8 i 7,5
cm, visina grla 3,5 cm, promjer
grla 7 cm
ZMB - G 239 (fragmenti plata),
G 241 (grlo)
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 3
Ovi primjerci vaza izraeni su od
stakla dobre kvalitete, grlo je dekorirano valovitom trakom, dijelovi
plata motivom ljudskih lica. Pripadaju tipu S16/2 (Lazar; Willmott,
2006.: 51, 83, 124).
Napomena: iz inventarne knjige
vidljivo je da je fragment plata vaze
(G 239) koji je bio u jednom dijelu
sada u tri dijela. Razdvojen je vjerojatno nakon 2006. godine, jer je u
katalogu The Glass from the Gnali Wreck prezentiran jo uvijek u
jednom komadu.

105

106

107

107

108. Jednostavne boice / rasprivai

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija
podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1968. i 1972. godine
staklo; puhanje
visina 12,1 cm, irina 7,7 cm, promjer baze 5,5 cm, duljina grla 9,4 cm

ZMB - G 10
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (24) 16
Ovi primjerci boica izraeni su od
stakla dobre kvalitete, u njima su
se vjerojatno drali parfemi i ostale dragocjene tekuine. Podrijetlo
ovakvih boica jo nije utvreno.

Pripadaju tipu S17a (Lazar; Willmott, 2006.: 54, 83, 124).

Napomena: fragmenti; u inventarnoj knjizi upisano je ukupno 24 primjerka, I. Lazar i H. Willmott navode 16 primjeraka; u izvjetaju dr.
Z. Brusia iz istraivanja 1996. godine nalazi se fotografija primjeraka istog tipa kao izloeni primjerci.

145

108

110

109

Zbog manjkavosti dokumentacije

nemogue je utvrditi njihov ukupan broj.

109. Boice / rasprivai s rebrastom dekoracijom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje

146

1967., 1968. i 1972. godine

staklo; puhanje u kalup
visina 13,6 cm, irina 8,3 cm,
promjer baze 5,5 cm, duljina grla
13,7 cm
ZMB - G 12
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 10

Ovi primjerci boica izraeni su od

stakla dobre kvalitete, u njima su se
drali parfemi i ostale dragocjene tekuine. Podrijetlo ovakvih boica jo
nije utvreno. Pripadaju tipu S17b
(Lazar; Willmott, 2006.: 54, 83, 125).
Napomena: fragmenti; 7 primjeraka naeno je 1967.-1972., a 3 primjerka naena su 1996. godine.

111

111

110. Boica / raspriva, dekoriran

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1968. i 1972. godine
staklo; puhanje, dekoriranje neprozirnim bijelim nitima
duljina 16 cm
ZMB - G 13
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (21) 18
Ovi primjerci boica izraeni su od
stakla dobre kvalitete i u potpunosti
su dekorirani vertikalnim neprozirnim bijelim nitima, a u njima su se
drali parfemi i ostale dragocjene tekuine. Podrijetlo ovakvih boica jo
nije utvreno. Pripadaju tipu S17c
(Lazar; Willmott, 2006.: 55, 83, 125).

Primjerci istog tipa upisani su pod

inventarnim brojem G 11.
Napomena: fragmenti; u inventarnoj knjizi upisan je ukupno 21 primjerak, I. Lazar i H. Willmott navode 18 primjeraka; u izvjetaju dr. Z.
Brusia iz istraivanja 1996. godine
nalazi se fotografija primjeraka istog
tipa kao izloeni primjerci. Zbog
manjkavosti dokumentacije nemogue je utvrditi njihov ukupan broj.

111. Grla i baza boica s drkom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1968. i 1972. godine
staklo, boja (zelena, siva, ljubiasta); puhanje
visina grla 6,9 - 7,9 cm, promjer baze
4,9 cm, promjer otvora grla 2,4 cm

ZMB - G 14
broj izloenih predmeta: 6
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 35
Ovi primjerci boica izraeni su od
stakla dobre kvalitete i razlikuju se
u boji. Predstavljaju uobiajen oblik
staklenih stolnih posuda od 15. stoljea, a koristile su se za ulje, ocat,
vino i vodu. Pripadaju tipu S18a
(Lazar; Willmott, 2006.: 55, 83, 126).
Napomena: sauvana su grla i dna;
31 primjerak naen je 1967.-1972., a
4 primjerka naena su 1996. godine.

112. Krukolike boice

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1968. godine
staklo; puhanje

147

112

visina cijele boice 8,8 cm, najvei promjer plata 6,9 cm, promjer
otvora 1,7 cm, promjer baze 4,8
cm; visina fragmenata 4,5 - 5,6 cm
ZMB - G 9
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 17
Ovi primjerci boica izraeni su
od stakla dobre kvalitete. Pripadaju
tipu S19a/2 (Lazar; Willmott, 2006.:
55, 58, 83-84, 126).
Najvjerojatnije su se koristili kao
jednostavni spremnici za tekuinu,
meutim postoji mogunost da su
se od njih izraivali pjeani satovi
koji su se prvi put pojavili u ranom
13. stoljeu u Italiji i koristili se sve
do 18. stoljea.
Napomena: stupanj sauvanosti
razliit; 10 primjeraka naeno je
1967., a 7 primjeraka naeno je
1996. godine.

113. Grla boca, dekorirana

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

148

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1968. godine

staklo; puhanje, dekoriranje neprozirnim bijelim nitima
visina grla do 28 cm, promjer
otvora do 4,2 cm
ZMB - G 15
broj izloenih predmeta: 3
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (35) 30
Ovi primjerci grla boca izraeni su
od stakla dobre kvalitete i dekorirani
su neprozirnim vertikalnim bijelim
nitima, a nekima su grla ukraena i
valovitom trakom. Trbuaste boce s
visokim grlom koristile su se za vino
u kombinaciji s jednostavnim aama,
to se vidi na Ghirlandaiovoj Posljednjoj veeri u refektoriju samostana
Svi sveti u Firenci. Poznate su u Italiji
od 11. stoljea pod imenom inghistera.
Pripadaju tipu S20c (Lazar; Willmott,
2006.: 58-59, 84, 127).
Napomena: fragmenti; u inventarnoj
knjizi upisano je ukupno 35 primjeraka, I. Lazar i H. Willmott navode 30

primjeraka; u izvjetaju dr. Z. Brusia

iz istraivanja 1996. godine nalazi se
fotografija primjeraka istog tipa kao
izloeni primjerci. Zbog manjkavosti
dokumentacije nemogue je utvrditi
njihov ukupan broj.

114. Cilindrine tegle

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo; puhanje
1. veliina: visina 6,8 cm, promjer
otvora 9,5 cm; 2. veliina: visina 3
cm, promjer otvora 13,5 cm
ZMB - G 45
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (64) 13
Ovi primjerci tegli izraeni su od
stakla srednje kvalitete. Pripadaju
tipu S21a/1 i S21a/2 (Lazar; Willmott, 2006.: 59, 84, 128).
Napomena: fragmenti grla; tip
S21a/1, S21a/2 i S21b inventarizirani su pod brojem G 45 i ima ih 64

113

114, 115

primjerka, a I. Lazar i H. Willmott

navode 13 primjeraka tipa S21a/1 i
S21a/2 i 16 primjeraka tipa S21b, to
je ukupno 29 primjeraka; u izvjetaju dr. Z. Brusia iz istraivanja 1996.
godine nalazi se fotografija primjeraka istog tipa kao izloeni primjerci, ali je zbog manjkavosti dokumentacije nemogue utvrditi njihov broj.

115. Tegla s konveksnim ramenom

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija
podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine

staklo; puhanje
visina 13,8 cm, promjer otvora
13,9 cm
ZMB - G 45
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (64) 16
Ovi primjerci tegli izraeni su od
stakla vrlo dobre kvalitete. Pripadaju tipu S21b (Lazar; Willmott,
2006.: 59, 84, 129).
Napomena: fragmenti grla; tip
S21a/1, S21a/2 i S21b su inventarizirani pod brojem G 45 i ima ih 64
primjerka, a I. Lazar i H. Willmott
navode 13 primjeraka tipa S21a/1 i

S21a/2 i 16 primjeraka tipa S21b, to

je ukupno 29 primjeraka; u izvjetaju
dr. Z. Brusia iz istraivanja 1996. godine nalazi se fotografija primjeraka
istog tipa kao izloeni primjerci, ali
je zbog manjkavosti dokumentacije
nemogue utvrditi njihov broj.

116. Jednostavna plava zdjelica

kasno 16. stoljee; istono podrijetlo (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
staklo, boja (plava); puhanje
visina 2,6 cm, promjer otvora 7,3
cm, promjer baze 4 cm

149

116

117

118

119, 120

ZMB - G 71/1
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 2
Ovi primjerci izraeni su od obojenog stakla dobre kvalitete. Mogue
je da su proizvedeni na Istoku ili
da su nastali u zapadnoj Europi za
istono trite. Pripadaju tipu S22a
(Lazar; Willmott, 2006.: 60, 84, 130).
Napomena: cjelovita.

117. Plava zdjelica s intarziranom dekoracijom

kasno 16. stoljee; istono podrijetlo (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1972. godine
staklo, boja (plava, crvena i bijela); puhanje, prskanje / intarzija
visina 3,2 cm, promjer otvora 7,8
cm, promjer baze 4,5 cm
ZMB - G 71

150

broj izloenih predmeta: 1

ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 5
Ovi primjerci izraeni su od obojenog neprozirnog stakla dobre kvalitete. Mogue je da su proizvedeni
na Istoku ili da su nastali u zapadnoj Europi za istono trite. Pripadaju tipu S22b (Lazar; Willmott,
2006.: 60-61, 84, 130).
Predmeti od obojenog neprozirnog
stakla s istovjetnom dekoracijom
naeni su na trgovakom brodu
potonulom kod otoka Koloepa
poetkom 17. stoljea. Slina zdjela naena je u beogradskoj utvrdi,
a potjee s kraja 16. stoljea (Medici,
2010.: 118).
Napomena: fragmentirane.

118. Crvena zdjelica s intarziranom dekoracijom

kasno 16. stoljee; istono po-

drijetlo (?)
podvodno arheoloko istraivanje 1996. godine
staklo, boja (plava, crvena i bijela); puhanje, prskanje / intarzija
visina 2,5 cm, promjer baze 3,5 cm
ZMB - neutvren inventarni broj
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Ovaj primjerak sa esterokutnim
podnojem izraen je od obojenog
neprozirnog stakla dobre kvalitete.
Mogue je da je proizveden na Istoku ili da je nastao u zapadnoj Europi
za istono trite. Pripada tipu S22d
(Lazar; Willmott, 2006.: 61, 84, 130).
Napomena: fragment.

119. Ovalna crvena boica s

izvijenim otvorom

kasno 16. stoljee; istono podrijetlo (?)

121

podvodno arheoloko istraivanje 1996. godine

staklo, boja (crvena); puhanje
visina 5,4 cm, promjer otvora 2 cm
ZMB - neutvren inventarni broj
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 5
Ovi primjerci izraeni su od obojenog neprozirnog stakla dobre kvalitete. Mogue je da su proizvedeni
na Istoku ili da su nastali u zapadnoj Europi za istono trite. Pripadaju tipu S24a/1 (Lazar; Willmott,
2006.: 62, 85, 130).
Napomena: fragment grla.

120. Ovalna boica sa stoastom uvuenom bazom

kasno 16. stoljee; istono podrijetlo (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1972. godine

staklo, boja (crvena i smea); puhanje u kalup

visina do 10 cm, promjer baze 3,5 cm
ZMB - G 245
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 5
Ovi primjerci izraeni su od obojenog neprozirnog stakla dobre kvalitete. Mogue je da su proizvedeni
na Istoku ili da su nastali u zapadnoj Europi za istono trite. Pripadaju tipu S24a/2 (Lazar; Willmott,
2006.: 62, 85, 131).
Napomena: 1 primjerak naen je
1972., a 4 primjerka naena su 1996.
godine; iz inventarne knjige vidljivo
je da je fragment baze boice (G 245)
koji je bio dio cjeline sada odvojen.
Razdvojio se vjerojatno nakon 2006.
godine jer je u katalogu The Glass
from the Gnali Wreck predstavljen
jo uvijek u jednom komadu.

121. Ovalna boica s intarziranom dekoracijom

kasno 16. stoljee; istono podrijetlo (?)
podvodno arheoloko istraivanje 1973. godine
staklo, boja (plava, crvena i bijela); puhanje, prskanje / intarzija
visina 8 cm, promjer otvora 2,6
cm, promjer baze 3,5 x 3 cm
ZMB - G 243
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Ovaj primjerak boice sa spljotenim otvorom i krunim udubljenjem na platu izraen je od obojenog neprozirnog stakla dobre kvalitete. Mogue je da je proizveden na
Istoku ili da je nastao u zapadnoj Europi za istono trite. Pripada tipu
S24b (Lazar; Willmott, 2006.: 62, 64,
85, 131).

151

122

Napomena: malo oteenje na gornjem rubu boice.

122. Grla i baza ovalnih plavih boca

kasno 16. stoljee; istono podrijetlo (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1968. i 1972. godine
staklo, boja (tamnoplava); puhanje
visina grla 5,3 - 14,5 cm, promjer
otvora 3,2 cm, promjer baze 6,1 cm
ZMB - G 72
broj izloenih predmeta: 4
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (43) 42
Ovi primjerci boca s izraenim spljotenim otvorom izraeni su od obojenog stakla dobre kvalitete. Mogue
je da su proizvedeni na Istoku ili da
su nastali u zapadnoj Europi za istono trite. Pripadaju tipu S24c (Lazar;
Willmott, 2006.: 62, 65, 85, 131).
Napomena: fragmenti grla i dna; u
inventarnoj knjizi upisano je ukupno

152

43 primjerka, I. Lazar i H. Willmott

navode 42 primjerka; u izvjetaju dr.
Z. Brusia iz istraivanja 1996. godine
nalazi se fotografija primjeraka istog
tipa kao izloeni primjerci. Zbog
manjkavosti dokumentacije nemogue je utvrditi njihov ukupan broj.

123. Velika zelena ovalna boca

kasno 16. stoljee; istono podrijetlo (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. i 1996. godine
staklo, boja (zelena); puhanje
visina 34 cm, irina plata 22,9
cm, promjer otvora 4,2 cm, promjer baze 10 cm
ZMB - G 74
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Ovaj primjerak boce izraen je od
obojenog stakla dobre kvalitete, a
za njegovu izradu koriteno je tri
puta vie stakla nego to je uobia-

jeno. Mogue je da je proizveden na

Istoku ili da je nastao u zapadnoj
Europi za istono trite. Pripada
tipu S24d (Lazar; Willmott, 2006.:
64-65, 85, 132).
Sline zelene boce s izraenim dugim grlom nose majstori staklari
na minijaturi u Knjizi carskih sveanosti organiziranih prigodom
obrezivanja sina sultana Murata
III. 1588. godine (Lazar; Willmott,
2006.: 77).
Napomena: sastavljena od dva dijela.

124. etvrtasta boica s izvijenim otvorom

kasno 16. stoljee; istono podrijetlo (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1972. godine
staklo, boja (crvena i smea), puhanje
visina 4,5 cm; irina 5 cm; promjer
otvora 1,6 cm; promjer baze 3,2 cm
ZMB - G 244

124

123

broj izloenih predmeta: 1

ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Ovaj primjerak izraen je od obojenog neprozirnog stakla dobre kvalitete. Mogue je da je proizveden
na Istoku ili da je nastao u zapadnoj
Europi za istono trite. Pripada
tipu S25a (Lazar; Willmott, 2006.:
64-65, 85, 131).
Napomena: sastavljena od dva dijela; nedostaju 3/4 otvora.

125. Posudica s cilindrinim

grlom i drkom

kasno 16. stoljee; istono podrijetlo (?)

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
staklo, boja (crvena i smea);

125

puhanje
visina 6,6 cm, promjer otvora 2,9
cm, promjer plata 5,7 cm
ZMB - G 63 68 ?; G 376 ?
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1 (?)
Ovaj primjerak izraen je od obojenog neprozirnog stakla dobre kvalitete. Mogue je da je proizveden
na Istoku ili da je nastao u zapadnoj
Europi za istono trite. Pripada
tipu S25b (Lazar; Willmott, 2006.:
64-65, 85, 131).
Napomena: fragment; zbog manjkavosti dokumentacije, tj. nepostojanja upisanih dimenzija u
inventarnoj knjizi i gubitka veze
izmeu inventarne oznake i predmeta u nemogunosti smo utvrditi

inventarnu oznaku, a samim time

i ukupni broj istovrsnih predmeta.

126. Manji lijevani list stakla

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
staklo; lijevanje
duljina 26,5-27 cm, irina 22,424 cm
ZMB - G 44
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (106) 48
Ovi nedovreni primjerci izraeni
su od stakla vrlo dobre kvalitete i
koristili su se za izradu ogledala.
Takva napola dovrena ogledala
transportirala su se diljem Europe

153

126, 127

gdje su na njima obavljani zavrni radovi. Pripadaju tipu S27a/1 i

S27a/2 (Lazar; Willmott, 2006.: 6970, 85, 134).
Napomena: cjeloviti i fragmenti;
tip S27a/1, S27a/2 i S27b su inventarizirani pod brojem G 44 1967.
1973. godine i ima ih 106 primjeraka; a I. Lazar i H. Willmott
navode 48 primjeraka tipa S27a/1 i
S27a/2 i 9 primjeraka tipa S27b, to
je ukupno 57 primjeraka; u izvjetaju dr. Z. Brusia iz istraivanja
1996. godine nalazi se fotografija
primjeraka istog tipa kao izloeni
primjerci, ali je zbog manjkavosti
dokumentacije nemogue utvrditi
njihov broj.

127. Vei lijevani list stakla

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine

154

staklo; lijevanje
duljina 39 cm, irina 31 cm
ZMB - G 44
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (106) 9
Ovi nedovreni primjerci izraeni
su od stakla vrlo dobre kvalitete i
koristili su se za izradu ogledala.
Takva napola dovrena ogledala
transportirala su se diljem Europe
gdje su na njima obavljani zavrni
radovi. Pripadaju tipu S27b (Lazar; Willmott, 2006.: 69-70, 85,
135).
Napomena: cjeloviti i fragmenti; tip
S27a/1, S27a/2 i S27b su inventarizirani pod brojem G 44 1967. 1973.
godine i ima ih 106 primjeraka; I.
Lazar i H. Willmott navode 48 primjeraka tipa S27a/1 i S27a/2 i 9 primjeraka tipa S27b, to je ukupno 57
primjeraka; u izvjetaju dr. Z. Brusia
iz istraivanja 1996. godine nalazi se

fotografija primjeraka istog tipa kao

izloeni primjerci, ali je zbog manjkavosti dokumentacije nemogue utvrditi njihov broj.

128. Mala pravokutna ogledala

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
staklo, iva; lijevanje, glaanje,
rezanje
1. veliina: duljina 11,7 cm, irina
9 cm; 2. veliina: duljina 12,8 cm,
irina 9,5 cm
ZMB - G 86
broj izloenih predmeta: 4
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (303) 210
Sva ogledala naena na gnalikom nalazitu nisu uokvirena, na
njima su naeni tragovi ive koja
se u tankom sloju paljivo nanosila izmeu dva rezana pravokutna

128, 129

stakla. Pripadaju tipu S28a/1 i

S28a/2 (Lazar; Willmott, 2006.: 70,
85, 136).
Napomena: cjelovita i fragmenti;
tip S28a/1, S28a/2, S28b, S28c/1 i
S28c/2 su inventarizirani pod brojem G 86 1967. 1973. godine i
ima ih 303 primjerka; a I. Lazar i H.
Willmott navode 210 primjeraka
tipa S28a/1 i S28a/2 i 16 primjeraka
tipa S28b te 291 primjerak S28c/1 i
S28c/2, to je ukupno 517 primjeraka; u izvjetaju dr. Z. Brusia iz
istraivanja 1996. godine nalazi se
fotografija primjeraka istog tipa kao
izloeni primjerci, ali je zbog manjkavosti dokumentacije nemogue
utvrditi njihov broj.

129. Veliko pravokutno ogledalo

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
staklo, iva; lijevanje, glaanje,
rezanje
duljina 23,6 cm, irina 19 cm
ZMB - G 86

broj izloenih predmeta: 1

ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (303) 16
Sva ogledala naena na gnalikom
nalazitu nisu uokvirena, na njima
su naeni tragovi ive koja se u tankom sloju paljivo nanosila izmeu
dva rezana pravokutna stakla. Pripadaju tipu S28b (Lazar; Willmott,
2006.: 70, 85, 136).
Napomena: cjelovita i fragmenti;
tip S28a/1, S28a/2, S28b, S28c/1 i
S28c/2 su inventarizirani pod brojem G 86 1967. 1973. godine i
ima ih 303 primjerka; I. Lazar i H.
Willmott navode 210 primjeraka
tipa S28a/1 i S28a/2 i 16 primjeraka
tipa S28b te 291 primjerak S28c/1 i
S28c/2, to je ukupno 517 primjeraka; u izvjetaju dr. Z. Brusia iz
istraivanja 1996. godine nalazi se
fotografija primjeraka istog tipa kao
izloeni primjerci, ali je zbog manjkavosti dokumentacije nemogue
utvrditi njihov broj.

130. Okrugla ogledala

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje

1967., 1972. i 1973. te 1996. godine
staklo, iva; lijevanje, glaanje,
rezanje
1. veliina: promjer 10,6 cm; 2.
veliina: promjer 8,6 cm
ZMB - G 86
broj izloenih predmeta: 8
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: (303) 291
Sva ogledala naena na gnalikom
nalazitu nisu uokvirena, na njima
su naeni tragovi ive koja se u tankom sloju paljivo nanosila izmeu
dva rezana okrugla stakla. Pripadaju tipu S28c/1, 2 (Lazar; Willmott,
2006.: 70, 86, 136).
Napomena: cjelovita i fragmenti;
tip S28a/1, S28a/2, S28b, S28c/1 i
S28c/2 su inventarizirani pod brojem G 86 1967. 1973. godine i
ima ih 303 primjerka; I. Lazar i H.
Willmott navode 210 primjeraka
tipa S28a/1 i S28a/2 i 16 primjeraka tipa S28b te 291 primjerak
S28c/1 i S28c/2, to je ukupno
517 primjeraka; u izvjetaju dr. Z.
Brusia iz istraivanja 1996. godine

155

130

131

nalazi se fotografija primjeraka

istog tipa kao izloeni primjerci, ali
je zbog manjkavosti dokumentacije nemogue utvrditi njihov broj.

131. Jednostavna okrugla prozorska stakla

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija

podvodno arheoloko istraivanje 1967., 1972. i 1973. godine
staklo; puhanje
1. veliina: promjer 13 cm; 2. veliina: promjer 17,1 cm; 3. veliina:
promjer 21,2 cm
ZMB - G 42
broj izloenih predmeta: 30
ukupni broj naenih istovrsnih

156

132

predmeta: 743
Ovi primjerci izraeni su od stakla
dobre kvalitete u tri veliine. Smatra
se da su bili namijenjeni za odreeni
projekt, to su novija arhivska istraivanja i potvrdila. Pripadaju tipu
S29a/1, 2, 3 (Lazar; Willmott, 2006.:
72, 86, 137).
Napomena: cjelovita i fragmenti; 691 primjerak naen je 1967. i
1972., a 52 primjerka naena su
1996. godine.

132. Okrugla prozorska stakla, dekorirana

kasno 16. stoljee; Murano, Venecija
podvodno arheoloko istraivanje

1967. i 1996. godine

staklo; puhanje u kalup
1. veliina: promjer 21 cm; 2. veliina: promjer 11 cm
ZMB - G 43
broj izloenih predmeta: 2
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 14
Ovi primjerci izraeni su od stakla
dobre kvalitete; dekorirani su motivom rozete. Smatra se da su bili namijenjeni za odreeni projekt, to
su novija arhivska istraivanja i potvrdila. Pripadaju tipu S29b/2 (Lazar; Willmott, 2006.: 72, 86, 138).
Napomena: cjelovita i fragmenti; 9
primjeraka naeno je 1967., a 5 primjeraka naeno je 1996. godine.

OKOVANA KRINJA
I NJEN SADRAJ

157

133

133. krinja

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
drvo, eljezo (lim i avli), koa;
tesanje, lijevanje, kovanje
visina 65 cm, duljina 97 cm, irina 59 cm, duljina poklopca 105
cm, irina poklopca 64 cm
ZMB - G 276
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Pravokutna krinja s masivnim poklopcem, kakve su se upotrebljavale
kao brodske blagajne. eljezni lim
na unutranjim i vanjskim plohama,
vrpasti okovi prikovani velikim avlima sa irokim glavama i sloeni
sistem brave jamili su sigurnost.
Mnogi nai muzeji uvaju takve blagajne, naroito pomorski. krinja je

158

bila puna hre uslijed oksidiranja eljeznih okova, u njoj je naena bala
damasta (kat. br. 134), koulje (kat.
br. 279 i G 280), kape (kat. br. 135)
i drvena kutija s preciznom vagom
i utezima (kat. br. 137-140). Pretpostavlja se da su krinja i njen sadraj
pripadali istom trgovcu.
krinja se izlae bez brave.
Napomena: eljezo je potpuno korodiralo; sadraj je izvaen otvaranjem
dna; restaurirana je i rekonstruirana
70-ih godina 20. stoljea; desno na
stranjoj strani poklopca vidljivo je
oteenje (nedostaje dio).

134. Svileni damast, dio bale

kasno 16. stoljee; sjeverna Italija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
svileni damast; tkanje
duljina 136,7 cm, irina 61,5 cm

ZMB - G 277
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Damast je naen u krinji (kat. br.
133) zajedno s ostalim predmetima,
prekriven muljem i zaprljanom slamom. Mulj u kojem se nalazio bio je
tako gust da se u prvi mah nije moglo raspoznati o emu se radi. Nakon
prvog ispiranja destiliranom vodom
pokazalo se grubo tkano platno i
platno svilenkastog odsjaja, a vie
od svega vidjele su se inkrustacije
crno-smee boje po cijeloj povrini.
Nakon dugotrajnog ispiranja doznala
se prava priroda predmeta originalno pakirana bala damasta duga
54 m i iroka oko 62 cm, sloena u
pregibe, zapeaena plombama sa
igom (G 278) i umotana u grubo
platno. Vanjsko zatitno platno bilo

134

je gotovo potpuno izjedeno hrom,

mjestimino se razaznavala njegova
struktura poput debljeg lanenog platna. Hra je zahvatila i svileni damast,
a izmeu opeg crnila pojavljivali su
se ljubiasti odsjaji iz ega je zakljueno da je tkanina bila purpurne boje.
Nakon konanog ispiranja nestalo
je crnilo, meutim tkanina je ostala
veinom smea i samo mjestimino
ljubiasta. Ovaj damast pripada pravom damastu, tj. osnova i potka su od
svilenih niti jednake boje, a ukras je
postignut suprotstavljanjem sjajnih i
matiranih ploha, pri emu sjajni dijelovi nose ukrasne motive, a matirani
imaju ulogu pozadine. Ukrasna ara
se razvija na duini od 150 cm, nakon
ega se ponavlja i tipino je kasnorenesansna. Sastoji se od kantarosa
s balustradom i volutama, ipkovog
ploda i listova, zvijezda te palmeta
(Raduli, 1970. (2): 16-17).
U Veneciji su se izraivale tkanine da
paragon i da navegar. Tkanine da navegar izvozile su se na Istok i standard
za njihovu izradu bio je manje strog
i ekonominiji. Gnaliki damast vjerojatno pripada ovom tipu (Davanzo
Poli, 2006.: 98). Nepostojanje mletakog grba meu plombama koje su
zatvarale balu damasta iskljuuje mogunost da je damast tkan u Veneciji,

naroito kad se iz arhivskih podataka

zna da je mletaka vlada 1507. godine
propisala da sav tekstil koji se izvozi morem mora biti igosan grbom
sv. Marka. Grbova slinih onima na
ovom damastu ima u Luki (obitelj
Cer iz Luke [Lucca] ima grb sa suncem u gornjem i stablom u donjem
polju), dok je kri okruen kuglicama
grb Pise, koja je vjerojatno bila trgovaki posrednik, meutim time nije
rijeeno pitanje mjesta proizvodnje
(Raduli, 1970. (2): 18-20). Svileni
damast se proizvodio i u drugim talijanskim gradovima (Firenci, Bologni, Milanu, Veroni i Veneciji) te u
panjolskim i francuskim sreditima
(The Venetian Shipwreck at Gnali,
2004.: 18).
Preventivnu konzervaciju nad izloenim dijelom svilenog damasta
izvrila je Sandra Luci Vujii (Hrvatski restauratorski zavod Zagreb)
u studenom 2009. godine.
Napomena: sloeni konzervatorski
zahvat bale damasta izvrila je restauratorica Mechthild Flury-Lemberg
(Abegg zaklada u Riggisbergu kod
Berna) 1970. - 1976. godine, u kojem
je s tekstila skinuta sva hra i priiven
je cijelom duinom na tanku gazu,
dio (oko 200 cm) i 4 manja probna
komada ostala su u vicarskoj kao

naknada za obavljen posao restauriranja; dio (oko 110 cm) ostao je neoien; dio (136 cm) oistio je ing.
Zvonko Horvat iz Zagreba.

135. Muka kapa

kasno 16. stoljee; Italija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
vuna; pletenje
irina oboda 3,5 cm, promjer 30
cm, promjer otvora 17,5 cm
ZMB - G 281
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 8
Od osam mukih crnih kapa naenih u krinji (kat. br. 133) samo
su dvije dobro sauvane. U krinji
su bile poredane jedna povrh druge i razdvojene sivim materijalom
(moda papirom). Ispletene su od
crne vune, imaju okrugli ravni dio
i obod koji ide oko cijelog otvora za
glavu. Takve kape poznate su nam
sa slika i portreta onoga vremena.
Nosili su ih pripadnici svih drutvenih slojeva, a esto su ih ukraavali
medaljonom ili perom.
Napomena: sloeni konzervatorski
zahvat na dvjema najbolje sauvanim kapama izvrila je restauratorica Mechthild Flury-Lemberg

159

135

(Abegg zaklada u Riggisbergu kod

Berna) 1970. - 1976. godine, u kojem je skinuta hra, a oteena mjesta fiksirana su svilenim koncem.

136. Muka koulja

kasno 16. stoljee; Italija

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
laneno platno; ivanje
duljina 114 cm, irina od 66 do
69 cm, duljina raspora 38 cm, duljina prsnog izreza 20 cm, duljina
rukava 65 cm, visina ovratnika
9,5 cm
ZMB - G 279
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 3
Muke koulje naene u krinji
(kat. br. 133) izraene su od bijelog lanenog platna, bile su paljivo
sloene u male zamotaje veliine 21
x 25 cm. Zanimljivo je da je ovratnik izraen od mnogo kvalitetnijeg
platna, to govori u prilog injenici
da se, zbog tadanje mode, od koulje najee vidio samo ovratnik.
Napomena: sloeni konzervatorski zahvat na dvjema kouljama

160

136

izvrila je restauratorica Mechthild

Flury-Lemberg (Abegg zaklada u
Riggisbergu kod Berna) 1970. 1976. godine, u kojem je s koulja
skinuta sva hra i priivene su na
batist.

137. Drvena kutija (za vagu i

utege)

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
tikovo drvo, eljezo, platno; tesanje, lijevanje
duljina 31 cm, visina 9 cm, irina
9 cm
ZMB - G 359
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
U krinji (kat. br. 133) meu predmetima od tekstila nala se i drvena
kutija srednje veliine. U trenutku
nalaska raspala se, a njen sadraj se
istresao. U njoj je bila mala precizna
vaga i dvije vrste utega. Nakon konzervatorskog zahvata kutiji je vraen originalni izgled, jer se tikovo
drvo od kojeg je nainjena odlino
sauvalo. Osim jednostavnih profi-

la koji teku uz rub dna i poklopca

ukraena je i intarziranim kvadratiima od druge vrste drva, moda
bambusa (?). Njena unutranjost
podijeljena je jednom uzdunom i
dvjema poprenim pregradama na
etiri pretinca razliitih veliina. U
najveem, sredinjem pretincu leale su zdjelice vage sloene jedna
u drugu. Igla i horizontalna poluga
bile su sloene u uski uzduni pretinac, a dva bona pretinca sluila
su za smjetaj utega. Da bi poklopac
ostao uzdignut nakon otvaranja kutije, pomaknula bi se u kosi poloaj
pokretna drvena papuica smjetena uz desni rub poklopca. Kutija se
zatvarala malom eljeznom kukicom.
Unutranja strana poklopca bila je tapecirana grubim platnom na kojemu
se nalo neto pamuka, a sluilo je za
zatitu vage prilikom transporta (Petricioli S., 1970. (8): 38).
Napomena: cjelovita.

138. Precizna vaga

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed, konop, eljezo; lijevanje

137 - 140

duljina horizontalne poluge 16

cm, duljina jezica 5,5 cm, promjer plitice 10 cm
ZMB - G 358
broj izloenih predmeta: 1
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 1
Vaga, naena u drvenoj kutiji (kat. br.
137) koja se nalazila u krinji (kat. br.
133), sastoji se od dviju poluloptastih
mjedenih zdjelica, koje pomou tri konopia vise na uglovima horizontalne poluge. Horizontalna poluga je bila
od eljeza (sada je rekonstruirana). U
sredini je prema dolje visila igla i tanki eljezni okvir s kojim se ona trebala
izjednaiti za vrijeme vaganja.
Napomena: oiena i u gornjem
dijelu rekonstruirana.

139. Komplet utega

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; lijevanje
visina 3,5 cm, 2,5 cm, 1,7 cm, 1,4

cm, 1 cm, 8 mm, 5 mm, 3 mm;

promjer 5 cm, 4,5 cm, 3,5 cm, 2,5
cm, 2 cm, 1,5 cm, 1,3 cm, 1 cm;
teina: 232,26 g, 118,08 g, 59,24 g,
29,58 g, 14,77 g, 7,36 g, 3,68 g, 1,83 g
oznaka na najveem utegu: kruna
ZMB - G 360
broj izloenih predmeta: 8
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 9
Utezi su naeni u drvenoj kutiji (kat.
br. 137) koja se nalazila u krinji (kat.
br. 133). Postoje dvije vrste utega,
od kojih ovi predstavljaju poseban
komplet i sastojao se od devet komada koji su se ulagali jedan u drugi, a
imaju oblik malih zdjelica. Najvei
uteg je dopunjen poklopcem koji se
moe zatvoriti i ruicom radi lakeg
prenoenja, a na poklopcu mu je utisnuta mala kruna.
Nakon povratka s izlobe u Muzeju
primenjene umetnosti u Beogradu
koja je odrana 1972. godine, utvreno da nedostaje najmanji uteg iz
kompleta.

Napomena: oieni i impregnirani.

140. Utezi u obliku krnje piramide

kasno 16. stoljee

podvodno arheoloko istraivanje 1967. godine
mjed; lijevanje
visina 2,3 cm, 1,5 cm i 3mm; teina 334,55 g, 160,95 g, 2,60 g
mletaki grb i oznake za teinu
ZMB - G 361
broj izloenih predmeta: 6
ukupni broj naenih istovrsnih
predmeta: 6
Utezi su naeni u drvenoj kutiji (kat. br. 137) koja se nalazila u
krinji (kat. br. 133). Postoje dvije
vrste utega, od kojih ovi predstavljaju pojedinane utege istovjetnog
oblika krnje piramide sa zakoenim uglovima. Ima ih est, dva
vea i etiri manja. Na njima su
oznake za teinu (100, 50, V, 2, 1) i
jo na svakome mletaki grb.
Napomena: oieni i impregnirani.

161

162

BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA
I DOKUMENTACIJA

Agricola, Georgius. De re metallica libri XII. Basel, 1556.

Alberi, Eugenio. Le relazioni degli ambasciatori veneti
al Senato durante il secolo decimosesto, IX. Firenca, 1855.
Anzulovi, Ivana. O opstojnosti hrvatskog puanstva Sjeverne Dalmacije iz predturskog vremena. // Zadarska smotra, 4-6. Zadar :Matica hrvatska, Ogranak
u Zadru, 1998., 269-313.
Arbel, Benjamin. Nr Bn (c. 1530-1583) : a Venetian
Sultana? // Turcica, 24(1992), 241-259.
Balovi, Julije. Pratichae schrivaneschae : Venezia 1693.
Split : Dravni arhiv u Splitu, 2004.
Baagi, Safvet. Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci
u turskoj carevini. Zagreb :Izvanredno izd. Matice
Hrvatske, 1931.
Bai, ivo. Pomorstvo Dubrovnika od XII. do poetka
XX. stoljea. // Pomorski zbornik 44. Rijeka :Drutvo za prouavanje i unapreenje pomorstva Republike Hrvatske,2006., 139-177.
Beltrame, Carlo. Osservazioni preliminari sullo scafo e
lequipaggiamento della nave di Gnali. // The Heritage of Serenissima, Annales Mediterranea. Koper
: Zaloba Annales, 2006., 93-95.
Bonai, Toni. Podmorje na udaru suvremenih gusara
(3): Provercani top?!. // Nedjeljna Dalmacija, 27.
rujna 1981., 27.
Bokovi, Dora ; Ana Filep. Klasifikacijski sustavi u Hrvatskoj. // Zbornik radova, 15. AKM. Zagreb : Hrvatsko knjiniarsko drutvo, 2012.
Bouli, Gorka. Razvoj Zaviajnog muzeja u Biogradu
i njegova uloga u zatiti i ouvanju kulturno-povijesne batine u razdoblju od godine 1973. do 1988.
// Biogradski zbornik 1 : Biograd i njegova okolica
u prolosti : zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog u Biogradu od 11. do 13. studenoga
1988. godine. Zadar : Zavod za povijesne znanosti
Filozofskog fakulteta ; Biograd: SIZ kulture opine,
1990., 622, 625.
Bouli, Gorka. Teret potopljenog broda iz XVI. stoljea.
// Vila Velebita asopis Hrvatske pomorske strae
4-5. Split :Hrvatska pomorska straa, 2003., 61-66.

Bouli, Gorka. Teret potopljenog broda iz 16. stoljea. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske
1-4(2004), 15-20.
Bouli, Gorka ; Mitja Gutin. La nave veneziana affondata al largo della Dalmata presso l` isola di Gnali
( Biograd). // L`avventura del vetro dal Rinascimento al Novecento tra Venezia e mondi lontani.
Katalog izlobe. Trento : Museo Castello dei Buonconsiglio, 2010.
Braudel, Fernand. Sredozemlje i sredozemni svijet u
doba Filipa II. Sv. I., II. Zagreb :Izdanja Antibarbarus,1997.-1998.
Brodolom kod Gnalia. Biograd na Moru, 2006.
Brulez, Wilfrid. Marchands Flamands Venise (15681605) I. Bruxelles ; Rim, 1986.
Brusi, Zdenko. Pomorska arheoloka istraivanja kod
otoia Gnalia. 1996.
Brusi, Zdenko. Blago ibenskog podmorja. // Brusi,
Zdenko ; Marijo Jurii ; eljko Krnevi. Blago ibenskog podmorja. Katalog izlobe. ibenik :upanijski muzej,2001., 17-46.
Codice per la Veneta mercantile marina. Venecija,1786.
Consolato del Mare (Il) colla spiegazione di Giuseppe Maria Casaregi. Lucca, 1720.
Corrispondenze diplomatiche veneziane da Napoli, Dispacci, III. (27 maggio 1597-2 novembre 1604). [ur.
Barzazi, A.] Rim : Istituto poligrafico e zecca dello
Stato ; Libreria dello Stato, 1991.
Covered Goblet Vasenpokal. Corning Museum of Glass. New York. http://www.cmog.org/artwork/covered-goblet-vasenpokal (2013-03-17)
orali, Lovorka. Hrvatski prinosi mletakoj kulturi :
odabrane teme. Zagreb :Dom i svijet,2003.
orali, Lovorka. Venecija - kraljica mora s lagunarnih sprudova : povijest Mletake Republike. Zagreb,2004.
orali, Lovorka. Osmanlijski prodori i obrana Dalmacije
u 16. stoljeu. // Povijest Hrvata. Druga knjiga : Od
kraja 15. stoljea do kraja Prvoga svjetskog rata. [ur.
Valenti, Mirko; Lovorka orali]. Zagreb : kolska
knjiga, 2005., 42-44.

163

orali, Lovorka ; Ivana Prijatelj Pavii. Ivan iz Vrane

- mletaki admiral u Lepantskom boju (1571.). //
Povijesni prilozi, 29. Zagreb : Hrvatski institut za
povijest, 2005., 127-149.
Davanzo Polli, D. I reperti tessili di Gnali. // The Heritage of Serenissima, Annales Mediterranea. Koper :
Zaloba Annales, 2006., 98-99.
DellOsa, Dario. Il carteggiatore di Nicol Sagri, [Collana
del Dipartimento di Economia e Storia del Teritorio, Universit G. DAnnunzio di Chieti-Pescara].
Milano, 2010.
Dokumentacija dr. Irene Radi Rossi (vizualni i tekstualni materijal vezan uz struni oevid nalazita
2005. i 2011. godine te probno pomorsko istraivanje 2012. godine)
Dokumentacija Konzervatorskog odjela u Zadru (vizualni i tekstualni materijal podvodnih arheolokih
istraivanja od 1967. do 1973. godine i fotografije
te popisi otuenih predmeta odnesenih u Belgiju
60-ih godina 20. stoljea)
Dokumentacija zbirke Teret potopljenoga broda iz 16.
stoljea. Zaviajni muzej Biograd na Moru, 1967.
- 2008.
Drinking Tazza. Corning Museum of Glass. New York.
http://www.cmog.org/artwork/drinking-tazza
(2013-03-17)
Dursteler, Eric R. Venetians in Constantinople: Nation,
Identity, and Coexistence in the Early Modern Mediterranean. Baltimore : The John Hopkins University Press, 2006.
Florence Fabijanec, Sabine. Pomorstvo na istonom Jadranu : trgovaki promet i pomorske opasnosti krajem srednjega vijeka i poetkom modernoga doba. //
Historijski zbornik (0351-2193)64(2012), 1. Zagreb : Drutvo za hrvatsku povjesnicu, 2012., 41-64
Fotodokumentacija i hemeroteka Zaviajnog muzeja Biograd na Moru
Gasparetto, Astone. The Gnali wreck: Identification of
the ship. // Journal of Glass Studies 15. New York :
Rakow Research Library ; The Corning Museum of
Glass, 1973., 79-84.
Gasparetto, Astone. Identifikacija potopljenog broda kod
Gnalia. // Zadarska revija 3-4. Zadar :Matica hrvatska, Ogranak Zadar,1977., 381-386.
Ghinea, N. Un contributo Romeno al restauro di un monumento medievale Veneziano. // Studi Veneziani,
n. s. XVIII. 1990., 299-311.
Goblet. Corning Museum of Glass. New York. http://
www.cmog.org/audio/goblet-technique (201303-17)
Gutin, Mitja ; Sauro Gelichi. The shipwreck at Gnali.
Project The Heritage of Serenissima. // The Heritage
of Serenissima, Annales Mediterranea. Koper : Zaloba Annales, 2006., 77-80.
Hemeroteka Arheolokog muzeja u Zadru (pripadala je
kustosici Sofiji Petricioli)

164

Hocquet, Jean-Claude. Gens de mer Venise. Diversit

des statuts de vie et de travail sur les navires (XIIIeXVIIIe sicle). // Le genti del mare Mediterraneo I.
[ur. Ragosta, R.]. Napoli, 1981., 103-201.
Hocquet, Jean-Claude. La gente di mare. // Storia di Venezia XII. [ur. Tenenti A. ; U. Tucci]. Rim, 1991.,
481-526.
Hrabak, Bogumil. Turske provale i osvajanja na podruju
dananje severne Dalmacije do sredine XVI stolea.
// Radovi Instituta za hrvatsku povijest 19. Zagreb,
1986., 69-100.
I mestieri della moda a Venezia dal XIII al XVIII secolo. Catalogo della Mostra Ala napoleonica e Museo Correr.
Venecija, 1988.
Inventarna knjiga Teret potopljenog broda iz 16. stoljea. Zaviajni muzej Biograd na Moru, 1967. - 1988.
Jost, Amman ; Hans Sachs. Eygentliche Beschreibung
Aller Stnde auff Erden. Frankfurt a/M, 1568.
Juraga, Branka. Nakit s galije kod otoia Gnalia s konca
16. st. // Nakit na tlu Sjeverne Dalmacije od prapovijesti do danas. Katalog izlobe. Zadar : Narodni
muzej Zadar, 1981., 69-71.
Kelez, Ivo. O sirovinama. // Vrulje : glasilo Narodnog
muzeja u Zadru. Zadar :Narodni muzej, 1970., 4045.
Kolanovi, Josip ; Mate Kriman. Zadarski statut sa svim
reformacijama odnosno novim uredbama donesenima do godine 1563. Zadar :Matica hrvatska, Ogranak :Hrvatski dravni arhiv,1997.
L`avventura del vetro dal Rinascimento al Novecento tra
Venezia e mondi lontani. Katalog izlobe. Milano:
Skira ; Trento : Museo Castello dei Buonconsiglio,
2010.
Lane, F. C. I marinai veneziani e la rivoluzione nautica
del Medioevo. // Le navi di Venezia. Torino, 1983.,
150-169.
Lane, F. C. Navires et constructeurs Venise pendant la
Renaissance. Paris, 1965.
Lazar, Irena ; Hugh Willmott. The Glass from the Gnalic Wreck. Annales Mediterranea. Koper : Zaloba
Annales, 2006.
Lazar, Irena. I vetri del relitto di Gnali. // L avventura
del vetro dal Rinascimento al Novecento tra Venezia e mondi lontani, catalogo della mostra. Katalog
izlobe. Trento : Museo Castello dei Buonconsiglio,
2010.
Lonar, Ivan. Blago sa dna Jadrana : Gusari ili brodolom?. // Politikin zabavnik, br. 1490. Beograd ;Ljubljana :Politika :[Delo], 18. 07. 1980.
Lueti, Josip. 1000 godina dubrovakog brodarstva. Zagreb :Zora,1963.
Marjanovi, Branko. Potonuli brod pun nesporazuma. //
Narodni list, Zadar, 1967.
Maroevi, Ivo. Uvod u muzelogiju. Zagreb : Filozofski
fakultet Sveuilita, Zavod za informacijske studije
Odsjeka za informacijske znanosti,1993.

Medici, Teresa. I vetri del relitto di Koloep. // L avventura del vetro dal Rinascimento al Novecento tra
Venezia e mondi lontani, catalogo della mostra.
Katalog izlobe. Trento : Museo Castello dei Buonconsiglio, 2010., 117-119.
Mileusni, Zrinka. Il carico della nave affondata presso Gnali. // L avventura del vetro dal Rinascimento al Novecento tra Venezia e mondi lontani, catalogo della
mostra. Katalog izlobe. Trento : Museo Castello dei
Buonconsiglio, 2010., 99-101.
Mileusni, Zrinka. The pottery from Gnali wreck. // The
Heritage of Serenissima, Annales Mediterranea.
Koper : Zaloba Annales, 2006., 104-107.
Morin, Marco. Le artiglierie del relitto di Gnali. // The
Heritage of Serenissima, Annales Mediterranea.
Koper : Zaloba Annales, 2006., 95-97.
Munk, Zdenka ; Ksenija Raduli. Blago s morskog dna
: izloba predmeta s potopljenog broda iz kraja 16.
stoljea. Katalog izlobe. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 15.1. - 28.2. 1971.
Mutinelli, Fabio. Lessico veneto.Venecija, 1851.
Panini, Augusto. Perle dAfrica. // L avventura del vetro dal
Rinascimento al Novecento tra Venezia e mondi lontani, catalogo della mostra. Katalog izlobe. Trento :
Museo Castello dei Buonconsiglio, 2010., 75-81.
Pavii Domijan, Lukrecija. Osobna karta tekstilnoga
kulturnog dobra : kako i zato dokumentirati. //
Struno-znanstveni skup s meunarodnim sudjelovanjem. Zagreb : Muzej Mimara, 14. 15. 6.
2011. 5. http://www.h-r-z.hr/images/stories/strucni_skupovi /tekstil2011/01-Pavicic-Domijan.pdf
(2013-03-17)
Pedani Fabris, Maria Pia. Inventory of the Lettere e
Scritture Turchesche in the Venetian State Archives.
Leiden, 2010.
Petricioli, Ivo. Sidra i topovi. // Vrulje :glasilo Narodnog
muzeja u Zadru. Zadar :Narodni muzej, 1970., 9-15.
Petricioli, Sofija. (1) Bakreno posue. // Vrulje :glasilo
Narodnog muzeja u Zadru. Zadar :Narodni muzej, 1970., 45-46.
Petricioli, Sofija. (2) Kape i koulje. // Vrulje :glasilo Narodnog muzeja u Zadru. Zadar :Narodni muzej,
1970., 20-22.
Petricioli, Sofija. (3) Keramika. // Vrulje : glasilo Narodnog muzeja u Zadru. Zadar :Narodni muzej,
1970., 30-32.
Petricioli, Sofija. (4) Mjedeni svijenjaci. // Vrulje :glasilo
Narodnog muzeja u Zadru. Zadar :Narodni muzej,
1970., 33-37.
Petricioli, Sofija. (5) Njemaki renesansni svijenjaci na
Jadranu. // Peristil 12-13 : Zbornik radova za povijest umjetnosti. Zagreb : Drutvo historiara umjetnosti SR Hrvatske, 1970., 107-112.
Petricioli, Sofija. (6) Sitni predmeti. // Vrulje :glasilo Narodnog muzeja u Zadru. Zadar :Narodni muzej,
1970., 64-69.

Petricioli, Sofija. (7) Staklo. // Vrulje :glasilo Narodnog muzeja u Zadru. Zadar :Narodni muzej, 1970., 23-29.
Petricioli, Sofija. (8) Vaga i utezi. // Vrulje :glasilo Narodnog muzeja u Zadru. Zadar : Narodni muzej,
1970., 37-39.
Petricioli, Sofija. Kulturno-historijsko znaenje hidroarheolokog nalaza kod Gnalia. // Zadarsko otoje
: zbornik. Zadar :Narodni muzej u Zadru,1974.,
71-78.
Petricioli, Sofija. (1) Deset godina rada na hidroarheolokom nalazu kod Gnalia. // Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 6/7. Zagreb :Republiki
zavod za zatitu spomenika kulture, 1981., 37-45.
Petricioli, Sofija. (2) Krae ispred nosa. // Slobodna Dalmacija, Split, 1981.
Petricioli, Sofija. O Zakladi Abegg u Riggisbergu kod Berna i
o knjizi Mechthild Flury Lemberg Textil-Konservierung. // Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 16. Zagreb :Republiki zavod za zatitu spomenika kulture, 1990., 171-185.
Petricioli, Sofija. Predmeti s Gnalia u rukama Belgijanaca. [nedatirano i neobjavljeno]
Podrug, Emil. ibenani, pioniri hrvatske hidroarheologije. // ibenik TIM, oujak/travanj 2012. ibenik,
2012., 28-35.
Popisi muzejske grae iz arheolokog podvodnog istraivanja 1996. godine. Zaviajni muzej Biograd na
Moru, 2005. - 2006.
Poumarde, Graud. Pour en finir avec la Croisade. Mythes et
ralits de la lutte contre les Turcs aux XVIe et XVIIe sicles.
Paris, 2004.
Pravilnik o sadraju i nainu voenja muzejske dokumentacije o muzejskoj grai (Narodne novine,
broj 108/02)
Pravilnik o strunim i tehnikim standardima za odreivanje vrste muzeja, za njihov rad, te za smjetaj
muzejske grae i muzejske dokumentacije (Narodne novine, broj 30/06)
Radi Rossi, Irena ; Filipe Castro. Gnalic Project. http://
nauticalarch.org/blogs/gnalic-project/2012/06/
(2013-03-26)
Radi Rossi, Irena. Brodolom kod otoia Gnalia. // Staklena Odiseja : Staklo u opremi i teretu broda. Katalog izlobe. Zadar: Muzej antikog stakla, 2012.
Radi Rossi, Irena. Il relitto di Koloep, Croazia. // L
avventura del vetro dal Rinascimento al Novecento
tra Venezia e mondi lontani, catalogo della mostra.
Katalog izlobe. Trento : Museo Castello dei Buonconsiglio, 2010., 111-115.
Raduli, Ksenija. (1) Brod kod Gnalia : nae najbogatije hidroarheoloko nalazite. // Vrulje :glasilo Narodnog muzeja u Zadru. Zadar : Narodni muzej,
1970., 4-9.
Raduli, Ksenija. (2) Damast. // Vrulje : glasilo Narodnog muzeja u Zadru. Zadar : Narodni muzej,
1970., 16-20.

165

Razzi, Serafino. Povijest Dubrovnika. [s talijanskog preveli Iva Grgi i Stjepan Krasi, tekst na marginama
prevela Anamarija Paljetak]. Dubrovnik : Matica
hrvatska ; Ogranak Dubrovnik,2011.
Relazioni degli Ambasciatori veneti al Senato, vol. 3, parte II. [ur. Segarizzi, A.]. Bari, 1916. 1-29.
Roman-Kandido, Marija. Francuski putopisi kroz Dalmaciju od prvog kriarskog pohoda do kraja XVIII
stoljea. // Mogunosti XXXVII/12. Split : Knjievni krug, 1990., 1144-1178.
Schick, Michael. The seigh bell finds from Gnali wreck.
// The Heritage of Serenissima, Annales Mediterranea. Koper : Zaloba Annales, 2006., 110-112.
Simon, B. I rappresentanti diplomatici veneziani a
Costantinopoli. // Venezia e i Turchi. Milano. 1985.
Stadler, Hermann. The brass candlesticks, sconces and
chandeliers from Gnali wreck. // The Heritage of
Serenissima, Annales Mediterranea. Koper : Zaloba Annales, 2006., 107-112.
Staklo iz morskih dubina :brodolom kod Gnalia. Katalog izlobe. Zadar :Muzej antikog stakla,2011.
Tadi, Jorjo. O pomorstvu Dubrovnika u XVI i XVII
veku. // Dubrovako pomorstvo, Zbornik. Dubrovnik :Odbor za proslavu sto godina Nautike
kole,1952., 165-188.
Tenenti, Alberto. Naufrages, corsaires et assurances maritimes Venise: 1592-1609. Paris, 1959.
Tenenti, B. I tassi assicurativi sulla piazza di Venezia: secc.
XVI-XVII. // Studi Veneziani, n. s. X. 1985., 15-55.
The Heritage of Serenissima. [ur. Gutin, Mitja ; Sauro Gelichi
; Konrad Spindler]. Koper : Zaloba Annales Mediterranea, 2006.
The Venetian Shipwreck at Gnali. Annales Mediterranea.
[ur. Mileusni, Zrinka]. Kopar : University of Primorska, 2004.
Toponimija otoka Pamana. [gl. ur. Skrai, Vladimir].
Biblioteka Onomastica Adriatica. Knjiga 1. Zadar
: Sveuilite u Zadru ; Centar za jadranska onomastika istraivanja, 2006.

166

Tucci, Ugo. Lettres dun marchand vnitien : Andrea Berengo (1553-1556). Paris, 1957.
Tucci, Ugo. Un problema di metrologia navale : la botte
veneziana. // Studi veneziani, n. s. IX. 1967., 201246.
Tucci, Ugo. Gli investimenti assicurativi a Venezia nella seconda met del Cinquecento. // Mlanges en
lhonneur de Fernand Braudel, v. 1. Histoire conomique du monde mditerranen (1450-1650).
Tolouse, 1972., 633-643.
Tucci, Ugo. Marinai e galeotti nel Cinquecento veneziano.
// Le genti del mare Mediterraneo, II. [ur. Ragosta,
R.]. Napoli, 1981., 677-692.
Venetian Striped Bead. Corning Museum of Glass.
New York. http://www.cmog. org/artwork/venetian-striped-bead (2013-03-17)
Vilhar, Boidar. Izvjetaj preparatora. // Vrulje : glasilo
Narodnog muzeja u Zadru. Zadar :Narodni muzej,
1970., 50-55.
Vrsalovi, Dasen. Istraivanje i zatita podmorskih arheolokih spomenika u SR Hrvatskoj. Zagreb : Republiki zavod za zatitu spomenika kulture, 1974.
Vrulje : glasilo Narodnog muzeja u Zadru. Brod kod
Gnalia - nae najbogatije hidroarheoloko nalazite. [ur. Petricioli, Sofija ; Valentin Uranija]. Zadar
:Narodni muzej, 1970.
Zadar pod mletakom upravom 1409 1797. [ur. Raukar,
T. ; I. Petricioli ; F. velec ; . Perii]. Zadar, 1987.
Zlodi, Goran. Cidoc-ove meunarodne smjernice za
podatke o muzejskom predmetu i Dublin core
problemi i perspektive. Vijesti muzealaca i konzervatora, 1999. http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/
Zlodi%20-%20CIDOC-ove%20smjernice.htm
(2013-03-17)
Zlodi, Goran. Muzejska vizualna dokumentacija u digitalnom obliku. // Muzeologija 40. Zagreb : Muzejski dokumentacijski centar, 2003. http://www.mdc.
hr/UserFiles/File/Muzeologija /muzeologija_40.
pdf (2013-03-17)

ODABRANI DOKUMENTI*

Kratice
A.S.Ve. Archivio di stato di Venezia
BMCVe Biblioteca Marciana, Venezia
c.n.s.
neoznaena stranica (tal. carta non segnata)
cc.n.s. neoznaene stranice (tal. carte non segnate)
* Dokumenti koriteni u tekstu grupe autora (str. 65 - 95)

1. Brodovi imenom Gagliana i njihovi

zapovjednici

A.S.Ve., Bailo a Costantinopoli, b. 263, cc. 87v-88r

A.S.Ve., Bailo a Costantinopoli, b. 266, c. 152r
A.S.Ve., Cinque savi alla mercanzia, prima serie, b. 141, cc. 40v-41r
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 8255, c. 16r (biljenik Giovanni
Battista Monte)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 8296, cc. 365v-366r (biljenik Pietro
Giovanni Mamoli)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 8375, cc.n.s. (biljenik Giuseppe Manzoni)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10671, cc. 416v-417v (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Mar, f. 87, cc.n.s.
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Mar, f. 9, c.n.s.; ibid., f. 72, c.n.s.
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Mar, f. 108, cc.n.s.
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti,
Costantinopoli, f. 52, cc. 391r-393r
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 4902, cc. 154v-155v
BMCVe, ms. Don dalle Rose 217, c. 46v

2. Polazak broda Gagliana grossa iz

Venecije

A.S.Ve., Bailo a Costantinopoli, b. 264, c. 58v

A.S.Ve., Miscellanea Gregolin, b. 12 ter-I, c.n.s.
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti,
Costantinopoli, f. 17, c. 6r
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli Ambasciatori e Residenti,
Costantinopoli, f. 17, c. 9r
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti, Costantinopoli, f. 17, cc. 235r-238r, deifrirani tekst u: ibid., c. 233r
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti,
Costantinopoli, f. 17, c. 277v, deifrirani tekst u: ibid., c. 275r
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli Ambasciatori e Residenti,
Costantinopoli, f. 19, cc. 214r-215r
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Costantinopoli, f. 5, c.n.s.

A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Costantinopoli, reg. 6, c. 123v

A.S.Ve., Senato, Deliberazioni Costantinopoli, reg. 6, c. 124v
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni Costantinopoli, reg. 6, c. 134v
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Costantinopoli, reg. 6, cc. 138r-139r
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni Costantinopoli, reg. 6, c. 142r
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Costantinopoli, reg. 6, cc.
142r e segg.
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni Costantinopoli, reg. 6, c. 143v
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni Costantinopoli, reg. 6, cc. 158r-159v
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni Costantinopoli, reg. 6, c. 164r
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti,
Costantinopoli, f. 19, c. 191r
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli Ambasciatori e Residenti,
Costantinopoli, f. 19, cc. 216r-216v

3. Brodolom i spaavanje tereta

A.S.Ve., Archivio Notarile, Atti, b. 3354, cc. 215v-216r (biljenik Giovanni Andrea Catti)
A.S.Ve., Archivio Notarile, Atti, b. 10669, c. 510r-510v (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Archivio Notarile, Atti, b. 10669, cc. 528r-528v (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Collegio, Notatorio, reg. 43, c. 54v
A.S.Ve., Collegio, Notatorio, reg. 45, c. 192v
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 3354, cc. 216v-217r (biljenik Giovanni Andrea Catti)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 3354, cc. 219r-219v (biljenik Giovanni Andrea Catti)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10669, cc. 519v (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10669, cc. 519v-520r (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10669, cc. 521r-521v (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10669, cc. 521v-522r (biljenik Pietro Partenio)

167

A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10669, cc. 522r-523r (biljenik Pietro Partenio)

A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Costantinopoli, reg. 6, c. 134v
A.S.Ve., Senato, Dispacci dagli ambasciatori e residenti, Costantinopoli, f. 18, c. 199r, deifrirani tekst u: ibid., cc. 190r-190v
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10669, cc. 528v-529r (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10669, 529r (biljenik Pietro Partenio).
A.S.Ve., Miscellanea Gregolin, b. 12 ter-I, c.n.s.
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, c. 116r (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, cc. 17r-18r (biljenik Pietro
Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, cc. 90r-91v (biljenik Pietro
Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, cc. 97r-98r (biljenik Pietro
Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, cc. 115v-117r (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, cc. 122r-123r (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, cc. 124r-124v (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, cc. 124v-125r (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, cc. 125r-126r (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10670, cc.127v-128r (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10671, cc. 355r-355v (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10671, cc. 365r-365v (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10671, cc. 394r-395r (biljenik Pietro Partenio)
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni Mar, reg. 46, c. 139r
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni Mar, reg. 46, cc. 100v-101r
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Mar, f. 85, c.n.s., privitak uz
dekret od 7. sijenja 1584.

4. Zapovjednik broda Gagliana grossa

Alvise Finardi

A.S.Ve., Bailo a Costantinopoli, reg. 263, c. 159r

A.S.Ve., Bailo a Costantinopoli, reg. 263, cc. 165v-166r
A.S.Ve., Cassiere della bolla ducale, Grazie in Maggior Consiglio, f. 16, c.n.s.
A.S.Ve., Collegio, Relazioni di ambasciatori, rettori e altre
cariche, b. 75, c. 12v
A.S.Ve., Consiglio di dieci, Deliberazioni, Criminal, reg. 11, c. 77r
A.S.Ve., Consiglio di dieci, Deliberazioni, Criminal, reg. 11,
cc. 79v-80r
A.S.Ve., Consiglio di dieci, Deliberazioni, Criminal, reg. 11,
cc. 84v-85r
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 11, cc. 52v-53r (biljenik Giovanni
Pietro Angelieri)
A.S.Ve., Notarile, Testamenti, b. 75, cc.n.s., testament br. 64
tekst na poleini br. 85 (biljenik Francesco de Bonis)

168

A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 3355, cc. 248r-248v (biljenik Giovanni Andrea Catti)
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti,
Costantinopoli, f. 17, c. 9r

5. Brodski pisar imun Fazani

A.S.Ve., Avogaria di Comun, reg. 3685, c. 75v-76r

A.S.Ve., Avogaria di Comun, reg. 684, c.n.s.
A.S.Ve., Avogaria di Comun, reg. 3685, c. 75v-76r
A.S.Ve., Bailo a Costantinopoli, b. 264, c. 24v
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 10, c. 356r (biljenik Giovanni Pietro Angelieri)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 3355, cc. 234v-235r (biljenik Giovanni Andrea Catti)
A.S.Ve., Notarile, Atti, b. 5809, cc. 189r-189v (biljenik Marcantonio Figolin)

6. Identitet brodova imenom Gagliana

A.S.Ve., Collegio, Deliberazioni Secreti, reg. 83, cc. 47r-47v

A.S.Ve., Collegio, Deliberazioni Secreti, reg. 83, c. 74v
A.S.Ve, Senato, Dispacci degli Ambasciatori e Residenti,
Roma, f. 14, cc. 523r-525v
A.S.Ve, Senato, Dispacci degli Ambasciatori e Residenti,
Roma, f. 14, c. 542r
A.S.Ve, Senato, Dispacci degli Ambasciatori e Residenti,
Costantinopoli, f. 15, cc. 201v-202r
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Secreti, reg. 83, cc. 78r-80r
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti, Firenze, f. 3, cc. 40r-47v
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti, Firenze, f. 3, cc. 54r-56r, deifrirani tekst u: ibid., cc. 57r-59r
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti, Firenze, f. 3, cc. 75r-77v
A.S.Ve., Senato, Dispacci degli ambasciatori e residenti, Firenze, f. 3, cc. 80r-82v

7. Juraj Matkovi i obnova Biograda

A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Mar, f. 103, c.n.s.

A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Mar, f. 103, cc.n.s.
A.S.Ve., Senato, Deliberazioni, Mar, reg. 50, cc. 36r-36v

8. Istraivanje brodoloma kod Gnalia

Ministarstvo kulture RH, Rjeenje o upisu u Registar kulturnih

dobara RH, Klasa: UP 612-08/02-01/188, 17. travnja 2002.
Republiki zavod za zatitu spomenika kulture i Zavod za zatitu
spomenka kulture Zadar, Ugovor br. 02-32/21-1973, izmeu, 20.
lipnja 1973., arhiva Zaviajnog muzeja Biograd na moru.
Zavod za zatitu spomenika kulture u Zadru, Dopis br.
188/31 Sveuilinoj knjinici u Zagrebu, 13. listopada 1967.,
arhiva Zaviajnog muzeja Biograd na moru.
Zavod za zatitu spomenika kulture u Zadru, Dopis br. 188/29
Klubu sportskih ronilaca Kornati u ibeniku, 14. listopada
1967., arhiva Zaviajnog muzeja Biograd na moru.
Zavod za zatitu spomenika kulture u Zadru, Dopis br. 188/3
Komandi Splitske armijske oblasti, 20. listopada 1967., arhiva Zaviajnog muzeja Biograd na moru.

POPIS ILUSTRACIJA U UVODNIM TEKSTOVIMA

LIST OF ILLUSTRATIONS IN INTRODUCTORY
ARTICLES
Izloba Gnali blago potonulog
broda iz 16. stoljea u Hrvatskom
povijesnom muzeju
Ela Jurdana

THE EXHIBITION GNALI TREASURE

OF A 16th CENTURY SUNKEN SHIP IN THE
CROATIAN HISTORY MUSEUM
Ela Jurdana

1. Otoi Gnali (foto: Ante Brkan) Galerija umjetnina Narodnog muzeja u Zadru
2. Detalj s nautike karte zadarskog arhipelaga (HPM 98350)
3. Dijelovi stropnog svijenjaka, lavlja glava i lik divljeg ovjeka odneseni u Belgiju 60-ih godina 20. stoljea (Fotodokumentacija Konzervatorskog odjela u Zadru)
4. Dva brodska sidra (ZMB - G 306, 307) naena u podvodnom arheolokom istraivanju 1967. godine (foto: Ante
Brkan) Galerija umjetnina Narodnog muzeja u Zadru
5. Keramiki predmeti u podvodnim arheolokim istraivanjima 1967. i 1972. godine (Fotodokumentacija Hrvatskog
povijesnog muzeja)
6. Dubrovaki galijun iz 16. stoljea s oltarne slike Poklonstvo
triju kraljeva u crkvi sv. Jeronima franjevakog samostana u Slanom (foto: Boidar Gjuki) Dubrovaki muzeji
Dubrovnik
7. Kovinotokar iz knjige Eygentliche Beschreibung Aller Stnde auff Erden 1568., ilustrirao Jost Amman
8. Iglar iz knjige Eygentliche Beschreibung Aller Stnde auff
Erden 1568., ilustrirao Jost Amman
9. Izraiva praporaca iz knjige Eygentliche Beschreibung
Aller Stnde auff Erden 1568., ilustrirao Jost Amman
10. Proizvodnja stakla iz djela Georgiusa Agricole De re metallica libri XII, 1556.
11. Polje rasutog stakla na morskom dnu (Fotografija iz Izvjetaja podvodnog arheolokog istraivanja dr. Z. Brusia
1996. godine)
12. Okovana krinja (kat. br. 133) otvorena u Narodnom muzeju u Zadaru 1967. godine (Fotodokumentacija Zaviajnog muzeja Biograd na Moru)

1. The islet of Gnali (photograph by: Ante Brkan) Art

Gallery of the National Museum in Zadar
2. Detail from a nautical map of the Zadar archipelago (HPM 98350)
3. Parts of a chandelier, lion-mask and savage man image
taken to Belgium in the 1960s (Photo-documentation of
the Conservation Department in Zadar)
4. Two ship anchors (ZMB - G 306, 307) found in underwater
archaeological research in 1967 (photograph by: Ante Brkan)
Art Gallery of the National Museum in Zadar
5. Ceramic objects found in underwater archaeological research in 1967 and 1972 (Photo-documentation of the Croatian History Museum)
6. A sixteenth-century Dubrovnik galleon from the altar painting Adoration of the Magi in the Church of St. Jerome at
the Franciscan monastery in Slano (photograph by: Boidar Gjuki) Dubrovnik Museums, Dubrovnik
7. A metalsmith from the book Eygentliche Beschreibung
Aller Stnde auff Erden (1568), illustrated by Amman Jost
8. A needler from the book Eygentliche Beschreibung Aller
Stnde auff Erden (1568), illustrated by Amman Jost
9. A bell-maker from the book Eygentliche Beschreibung Aller
Stnde auff Erden (1568), illustrated by Amman Jost
10. Glass production from the work by Georgius Agricola, De
re metallica libri XII, 1556
11. The field of scattered glass on the seafloor (Photograph
from the Report on the Underwater Archaeological Research by Z. Brusi, Ph.D., 1996)
12. The iron-bound chest (cat. no. 133) opened in the National Museum in Zadar in 1967 (Photo-documentation of
the Biograd na Moru Heritage Museum)

ZBIRKA TERET potopljenog broda iz

16. stoljea ZAVIAJNOG MUZEJA
BIOGRAD NA MORU
Gorka Bouli

THE CARGO OF A 16th CENTURY SUNKEN

SHIP COLLECTION OF THE BIOGRAD NA
MORU HERITAGE MUSEUM
Gorka Bouli

1. Zaviajni muzej Biograd na Moru

2. Izvlaenje topa (ZMB G 296) u podvodnom arheolokom

1. Biograd na Moru Heritage Museum

2. Extraction of cannons (ZMB G 296) during underwater

169

istraivanju 1967. godine

3. Fragmenti aa u obliku polukugle na visokom upljem
podnoju (Fotografija iz Izvjetaja podvodnog arheolokog istraivanja dr. Z. Brusia 1996. godine)
4. Ambalaa i sirovine - stalna izloba Teret potopljenog broda iz 16. stoljea u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru
5. Top (ZMB G 296)
6. Detalji s topova (ZMB G 296, 298)
7. Svileni damast (ZMB G 277)
8. Plombe s bale svilenog damasta (ZMB G 278)
9. Predmeti od stakla stalna izloba Teret potopljenog broda iz 16. stoljea u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru
10. Dijelovi mjedenih svijenjaka, keramika, sirovine i dio
brodske konstrukcije stalna izloba Teret potopljenog broda iz 16. stoljea u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru

PRILOG DOKUMENTIRANJU ZBIRKE TERET

potopljenog broda iz 16. stoljea
ZAVIAJNOG MUZEJA BIOGRAD NA MORU
Ana Filep
1. Rad s predmetima unutar stalne izlobe Teret potopljenog
broda iz 16. stoljea u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru,
prosinac 2012. godine
2. Ambalaa za transport predmeta od stakla iz Zaviajnog muzeja Biograd na Moru u Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu
3. Inventarna knjiga zbirke Teret potopljenog broda iz 16. stoljea Zaviajnog muzeja Biograd na Moru, 1967. 1988.
4. Fragmenti aa na stalku s motivom lavljih glava (kat. br.
90-93) naeni u podvodnom arheolokom istraivanju
1967., 1972. i 1996. godine (Fotodokumentacija Hrvatskog povijesnog muzeja)
5. Gravirana vaza (G 51) ukradena 1970. godine i fragmenti
malih vaza istog tipa (kat. br. 104) naeni u podvodnom
arheolokom istraivanju 1967. godine (Fotodokumentacija
Zaviajnog muzeja Biograd na Moru)
6. Komplet utega (kat. br. 139) naeni u podvodnom arheolokom istraivanju 1973. godine (Fotodokumentacija Konzervatorskog odjela u Zadru)
7. Drveni kolotur s mjedenim provodnicima (ZMB G 345)
naen u podvodnom arheolokom istraivanju 1973. godine
(Fotodokumentacija Konzervatorskog odjela u Zadru)
8. Peatnjak nepoznatog trgovca (ZMB G 268) - naen u podvodnom arheolokom istraivanju 1973. godine (Hemeroteka Arheolokog muzeja u Zadru pripadala Sofiji Petricioli)

Brodolom kod Gnalia ogledalo

renesansne Europe
Irena Radi Rossi, Mauro Bondioli, Mariangela Nicolardi,
Zdenko Brusi, Lovorka orali, Filipe Vieira de Castro
1. Novinski lanak o pronalasku brodoloma, objavljen u
Vjesniku 17. rujna 1967.
2. Stanje nalazita 1967. (foto: J. Domani)
3. Istraivaka ekipa 1967.; slijeva nadesno stoje: Tomislav
Ivanovi, Ksenija Raduli, Vinko ari Zele, Edi Macuka,

170

archaeological research in 1967

3. Fragments of hemispherical goblets on high hollow stems
(Photograph from the Report on the Underwater Archaeological Research by Z. Brusi, Ph.D., 1996)
4. Packaging and raw materials permanent display of the
Cargo of a 16th Century Sunken Ship in the Biograd na
Moru Heritage Museum
5. Cannon (ZMB G 296)
6. Details from a cannons (ZMB G 296, 298)
7. Silk damask (ZMB G 277)
8. Lead seals from a bale of silk damask (ZMB G 278)
9. Glassware - permanent display of the Cargo of a 16th Century
Sunken Ship in the Biograd na Moru Heritage Museum
10. Components of brass chandeliers, ceramics, raw materials
and part of the ships hull - permanent display of the Cargo
of a 16th Century Sunken Ship in the Biograd na Moru
Heritage Museum

A CONTRIBUTION TO THE DOCUMENTATION

OF THE COLLECTION CARGO OF A 16th
CENTURY SUNKEN SHIP IN THE BIOGRAD
NA MORU HERITAGE MUSEUM
Ana Filep
1. Work with the objects in the permanent display entitled
Cargo of a 16th Century Sunken Ship in the Biograd na
Moru Heritage Museum, December 2012
2. Packing materials to transport glassware from the Biograd na Moru
Heritage Museum to the Croatian History Museum in Zagreb
3. Inventory book for the collection Cargo of a 16th Century Sunken Ship, Biograd na Moru Heritage Museum, 1967-1988
4. Fragments of goblets with lion-mask motif (cat. no. 90-93) found in underwater archaeological research in 1967, 1972 and
1996 (Photo-documentation of the Croatian History Museum)
5. Engraved vase (G 51), stolen in 1970, and fragments of
small vases of the same type (cat. no. 104) found in underwater archaeological research in 1967 (Photo-documentation of the Biograd na Moru Heritage Museum)
6. Set of weights (cat. no. 139) found in underwater archaeological research in 1973 (Photo-documentation of the
Conservation Department in Zadar)
7. Wooden pulley with brass leads (ZMB G 345) found in
underwater archaeological research in 1973 (Photo-documentation of the Conservation Department in Zadar)
8. Seal stamp of unidentified merchant (ZMB G 268) found in
underwater archaeological research in 1973 (Newspaper Archive
of the Archaeological Museum in Zadar belonged to S. Petricioli)

THE SHIPWRECK OF GNALI MIRROR OF

RENAISSANCE EUROPE
Irena Radi Rossi, Mauro Bondioli, Mariangela Nicolardi,
Zdenko Brusi, Lovorka orali, Filipe Vieira de Castro
1. Newspaper article on the discovery of the shipwreck, published in Vjesnik on 17 September 1967
2. State of the site, 1967 (photograph by J. Domani)

Zlatko Gunjaa, Ive Vuji, Tomislav orevi, Dalibor

Martinovi, Boris Santini, Joko Bogdan i Zdenko Brusi;
donji red: Ivo Petricioli, Boidar Vilhar i Jerko Domani
4. Vaenje eljeznog sidra 1967.
5. Dopis br. 188/36 upuen od strane Zavoda za zatitu
spomenika kulture u Zadru Komandi Splitske armijske
oblasti, 20. listopada 1967.
6. Ksenija Raduli u kadrovima iz dokumentarnog filma
Galija Gnali, snimljenog 1972.
7. Sofija Petricioli u kadrovima iz dokumentarnog filma
Galija Gnali, snimljenog 1972.
8. Boidar Vilhar u kadrovima iz dokumentarnog filma Galija Gnali, snimljenog 1972.
9. ifrirana poruka baila Moresinija s narudbom 5000
prozorskih stakala za rekonstrukciju harema sultana
Murata III. (A.S.Ve, Senato, Dispacci degli ambasciatori
e residenti, Costantinopoli, f. 17, cc. 277v-278r)
10. Sultan Murat III. (http://en.academic.ru/dic.nsf/enwiki/12103)
11. Okrugla prozorska stakla u povrinskom sloju nalazita
(mlet. rui) (foto: R. Moskovi)
12. Naslovna stranica rukopisa Nikole Sagroevia, Il Cartiggiatore, 1570., University of Minnesota Library
13. Reljefni prikaz trgovakog broda na monumentalnoj
grobnici Ivana iz Vrane u crkvi sv. Josipa (San Iseppo) u
Veneciji (foto: M. Nicolardi)
14. Nadgrobna ploa kapetana broda Gagliana grossa, Alvisea Finardija u crkvi sv. Josipa (San Iseppo) u Veneciji
(foto: M. Nicolardi)
15. Konferencija za tisak odrana u Biogradu u srpnju 2012.;
slijeva na desno: Zlatko Uzelac, Sofija Petricioli, Irena
Radi Rossi i Zdenko Brusi (foto: P. Drap)
16. Pregled stanja na nalazitu uz pomo daljinski upravljane ronilice (ROV), 2011. (foto: M. Brzac)
17. Arheoloka ekipa na nalazitu 2012.; slijeva nadesno stoje: Matko vrljak, Nikolina Stepan, Kotaro Yamafune,
Mirko epo, Filipe Castro, Mirko Beloevi, Anamaria
Paoleti, Matko Barii, Irena Radi Rossi, Mario Radaljac, Suzana ule, Vedran Dorui, Dave Ruff, Sebastian
Govorin; sjede: Katarina Batur, Fausto Ferrera, Claudia
Kruschel, Nikolina Uroda, Peter Fix, Katarina Jeli (foto:
M. Brzac)
18. Arheoloko iskopavanje 2012. (foto: M. Brzac)
19. Priprema za fotogrametrijsko snimanje nalazita 2012.
(foto: S. Govorin)
20. Fotogrametrijsko snimanje nalazita 2012. (foto: M.
Brzac)
21. Rezultat fotogrametrijskog snimanja ostataka brodskog
trupa (P. Drap)
22. Mrea prezentacijskih centara obuhvaenih projektom
Brodolom kod Gnalia ogledalo renesansne Europe (1.
Crvena luka, 2. Biograd na Moru, 3. Vrana, 4. Murter/
Betina, 5. Kornati i 6. Tkon)
23. Europske drave i gradovi zastupljeni na brodolomu kod
otoia Gnalia putem podrijetla tereta, trgovaca ili brodske posade (I. Radi Rossi, M. Nicolardi, M. Bondioli)

3. Research team, 1967; standing, left to right: Tomislav Ivanovi, Ksenija Raduli, Vinko ari Zele, Edi Macuka, Zlatko
Gunjaa, Ive Vuji, Tomislav orevi, Dalibor Martinovi,
Boris Santini, Joko Bogdan and Zdenko Brusi; lower row:
Ivo Petricioli, Boidar Vilhar and Jerko Domani
4. Extraction of the iron anchor, 1967
5. Letter no. 188/36 sent from the Cultural Monument Protection Department in Zadar to the Command of the Split
Army District, 20 October 1967
6. Ksenija Raduli in scenes from the documentary The
Gnali Galley, shot in 1972
7. Sofija Petricioli in scenes from the documentary The
Gnali Galley, shot in 1972
8. Boidar Vilhar in scenes from the documentary The
Gnali Galley, shot in 1972
9. Encoded message from Bailo Moresini regarding the order
of 5000 window panes for the reconstruction of the harem of
Sultan Murad III (A.S.Ve, Senato, Dispacci degli ambasciatori e
residenti, Costantinopoli, f. 17, cc. 277v-278r)
10. Sultan Murad III (http://en.academic.ru/dic.nsf/enwiki/12103)
11. Round window pane at the surface layer of the site (Venet.
rui), (photograph by R. Moskovi)
12. Title page of Nikola Sagroevis manuscript, Il Cartiggiatore, 1570, University of Minnesota Library
13. Relief portrayal of a merchant ship on the monumental
tomb of Ivan of Vrana in the Church of St. Joseph (San
Iseppo) in Venice (photograph by M. Nicolardi)
14. Gravestone of Alvise Finardi, the captain of the Gagliana
grossa, in the Church of St. Joseph (San Iseppo) in Venice
(photograph by M. Nicolardi)
15. Press conference held in Biograd in July 2012; left to right:
Zlatko Uzelac, Sofija Petricioli, Irena Radi Rossi and
Zdenko Brusi (photograph by P. Drap)
16. View of the condition at the site with the help of a remote operated underwater vehicle (ROV), 2011 (photograph by M. Brzac)
17. Archaeological team at the site in 2012; standing left to right:
Matko vrljak, Nikolina Stepan, Kotaro Yamafune, Mirko
epo, Filipe Castro, Mirko Beloevi, Anamaria Paoleti,
Matko Barii, Irena Radi Rossi, Mario Radaljac, Suzana
ule, Vedran Dorui, Dave Ruff, Sebastian Govorin; seated: Katarina Batur, Fausto Ferrera, Claudia Kruschel, Nikolina Uroda, Peter Fix, Katarina Jeli (photograph by M. Brzac)
18. Archaeological excavations in 2012 (photograph by M. Brzac)
19. Preparation for a photogrammetric survey of the site in
2012 (photograph by S. Govorin)
20. Photogrammetric survey of the site in 2012 (photograph
by M. Brzac)
21. Results of a photogrammetric survey of the remains of the
ships hull (P. Drap)
22. The network of presentation centres encompassed by the
project The Shipwreck of Gnali Mirror of Renaissance
Europe (1. Crvena luka, 2. Biograd na Moru, 3. Vrana, 4.
Murter/Betina, 5. Kornati and 6. Tkon)
23. European states and cities represented at the shipwreck at the
islet of Gnali in terms of the origin of the cargo, merchants
or the ships crew (I. Radi Rossi, M. Nicolardi, M. Bondioli)

171

POPRATNI MATERIJAL NA IZLOBI

Projekcija fotografija otoia Gnalia (fotodokumentacija Zaviajnog muzeja Biograd na Moru, Galerije umjetnina Narodnog
muzeja u Zadru i Irene Radi Rossi)
Podvodna arheoloka istraivanja 1967. 1973. i 1996. (fotodokumentacija Zaviajnog muzeja Biograd na Moru, Konzervatorskog odjela u Zadru, Galerije umjetnina Narodnog muzeja u Zadru)
Plan razmjetaja predmeta na nalazitu iz 1967. stalna izloba Teret potopljenog broda iz 16. stoljea u Zaviajnom muzeju
Biograd na Moru (fotodokumentacija Hrvatskog povijesnog muzeja, iz prosinca 2012.)
Planovi nalazita iz izvjetaja Zdenka Brusia iz 1996. (dokumentacija Zaviajnog muzeja Biograd na Moru)
Izbor novinskih lanaka o nalazitu, 1967. 1973. (hemeroteka Zaviajnog muzeja Biograd na Moru)
Izbor novinskih lanaka o otuivanju predmeta s nalazita 60-ih godina 20. stoljea (hemeroteka Zaviajnog muzeja Biograd na Moru)
Fotografije dijela predmeta odnesenih u Belgiju 60-ih godina 20. stoljea (fotodokumentacija Konzervatorskog odjela u Zadru)
Dokumentacija o izlobama, predmetima i nalazitu koju je sakupila Sofija Petricioli (Arheoloki muzej Zadar)
Struni oevid nalazita 2005. i 2011. (fotodokumentacija Irene Radi Rossi)
Probno podmorsko istraivanje 2012. (fotodokumentacija Irene Radi Rossi)
Prezentacija projekta Brodolom kod Gnalia ogledalo renesansne Europe (dokumentacija Irene Radi Rossi)
Predmeti sa stalne izlobe Teret potopljenog broda iz 16. stoljea u Zaviajnom muzeju Biograd na Moru mangal (turski natpis tugra), keramike posude, vei i manji kolutovi mjedene ice, kalcifikat britvi, predmeti od stakla, plombe s bale svilenog
damasta, koulje i kape (fotodokumentacija Hrvatskog povijesnog muzeja, iz prosinca 2012.)
Veliko sidro, etiri topa, oznake na teretu i motiv ukrasne are sa svilenog damasta (crtei preuzeti iz asopisa Vrulje 1 Narodnog muzeja u Zadru iz 1970.)
Idejne rekonstrukcije predmeta od stakla (crtei preuzeti iz knjige Irene Lazar i Hugha Willmotta The Glass from the Gnali
Wreck, 2006.; ilustracije: Jerneja Kobe i Andreja Izlakar)
Razni tipovi aki za svijenjake (preuzeto iz asopisa Peristil 12-13 Drutva historiara umjetnosti SR Hrvatske iz 1970.)
Bave, sanduci, krinja, paketi i koare (dijelom rekonstrukcije i posudba iz Etnografskog muzeja u Zagrebu)
Reprodukcije likovnih djela:
Dubrovaki galijun iz 16. stoljea s oltarne slike Poklonstvo triju kraljeva (crkva sv. Jeronima franjevakog samostana u Slanom)
Alegorija slikarstva, Johannes Vermeer van Delft, 17. stoljee (Kunsthistorisches Museum, Be)
Toma Nigris, Lorenzo Lotto, 1527. (Franjevaki samostan na Poljudu, Split)
Posljednja veera, Domenico Ghirlandaio, 1480. (refektorij samostana Svi sveti, Firenca)
Arhitekt, Lorenzo Lotto, oko 1535. (Gemldegalerie Berlinski dravni muzeji)
Ilustriracije Josta Ammana iz knjige Eygentliche Beschreibung Aller Stnde auff Erden, Frankfurt a/M, 1568. (bavar, kovinotokar, izraiva naprstaka, iglar, izraiva praporaca, staklar i trgovac)
Ilustracija iz djela Georgiusa Agricole De re metallica libri XII, Basel, 1556. (proizvodnja stakla)
Taktilni modeli:
Dubrovaki galijun iz 16. stoljea (crte preuzet iz knjige Mithada Kozliia Hrvatsko brodovlje, Split, 1993.; ilustracija: Bojan Pel)
Oznaka s kositra u ipkama (crte preuzet iz asopisa Vrulje 1 Narodnog muzeja u Zadru iz 1970.)
Zidni svijenjak s motivom glave dupina na zavoju kraka (model izraen po originalnom predmetu)
kare za rezanje dogorjelog fitilja na svijeama (model izraen po originalnom predmetu)
Boica s drkom (crte preuzet iz knjige Irene Lazar i Hugha Willmotta The Glass from the Gnali Wreck, 2006.; ilustracije:
Jerneja Kobe i Andreja Izlakar)
Detalj motiva ukrasne are sa svilenog damasta (crte preuzet iz asopisa Vrulje 1 Narodnog muzeja u Zadru iz 1970.)
Na izlobi su koriteni Nautika karta zadarskog arhipelaga (HPM 98350) i TV prilog RTZ/HRT [Redakcija informativnodokumentarnog programa] Srednjovjekovni nalaz u Biogradu emitiran 20. 11. 1976. u trajanju od dvije i pol minute.

172