UNIVERZITET U TUZLI

FARMACEUTSKI FAKULTET

DINI MONIKA

ZAINI TROPSKIH KRAJEVA

SEMINARSKI RAD

Tuzla, Juni 2014.

UNIVERZITET U TUZLI
FARMACEUTSKI FAKULTET

DINI MONIKA

ZAINI TROPSKIH KRAJEVA

SEMINARSKI RAD

Tuzla, Juni 2014.

Naziv predmeta: Bromatologija

Voditelj: Dr.sc. Midhat Jai, van.prof.
Broj stranica: 15
Broj slika: 13
Broj literaturnih referenci: 5

Saetak:
U dananje vrijeme teko je zamisliti pripremu bilo kojeg jela bez upotrebe zaina. Zaini
tropa su najcjenjeniji i najee koriteni zaini kako u domainstvima tropskih krajeva
tako i ire. Zaini se koriste u malim koliinama pospjeujui ukus i aromu samog jela.
Dobijaju se suenjem odreenih dijelova tropskih biljaka kao to su korijen, list, plod,
pupoljak itd. Najpoznatiji tropski zaini, tanije njih 12, su opisani u daljem tekstu,
njihove karakteristike, upotreba i mogua ljekovita svojstva.
Kljune rijei: zaini, tropski zaini, kulinarstvo.

SADRAJ
1. UVOD..............................................................................................................................1
2. ZAINI TROPSKIH KRAJEVA.....................................................................................2
2.1. Biber.......................................................................................................................2
2.2. Cimet......................................................................................................................3
2.3. ili..........................................................................................................................4
2.4. umbir...................................................................................................................5
2.5. Galangal.................................................................................................................6
2.6. Kardamon...............................................................................................................7
2.7. Klini....................................................................................................................8
2.8. Kurkuma.................................................................................................................9
2.9. Mukatni orai..................................................................................................10
2.10. Piment.................................................................................................................11
2.11. Sezam.................................................................................................................12
2.12. Vanilija...............................................................................................................13
3.ZAKLJUAK.................................................................................................................14
4.LITERATURA................................................................................................................15

1. UVOD
Pod zainima podrazumijevamo dijelove biljki koji se zbog svog sadraja okusa ili
mirisa koriste u pripravljanju svih vrsta hrane kako bi se tim svojstvima jelo
"oplemenilo".
Najstariji nain njihovog koritenja je bio za uvanje svjeine
(konzerviranje) i za mumificiranje, s obzirom da eterina ulja zainskog bilja
onemoguavaju razvoj mikroorganizama u hrani, te njeno raspadanje, to je u davno
vrijeme (prije pojave zamrzivaa) bilo od velike vanosti. /1/
Trgovina zainima, a naroito onim iz Azije, je bila vrlo unosan posao. Europska
ekspanzija je poela u 14. stoljeu otvaranjem puta zaina, morskog puta do Istonih
Indija (u to vrijeme uobiajeni naziv za Malajski i Indokineski poluotok). Prva vea
upotreba zaina poela je potkraj 13. stoljea (1296.), u vrijeme puta svile i putovanja
Marka Pola u Kinu, dok je prava "navala" zaina na europski kontinent poela
Kolumbovim otkriem Amerike, potkraj 15. stoljea. Veina zaina donesenih sa
ekspedicija bili su zaini tropskih krajeva poput klinia, cimeta i mukatnog oraia.
Tropski zaini su u to doba bili privilegija kraljevskih dvora i bogatih graana. Samo
je biber bio dostupan graanstvu, a najskuplji je bio cimet. Postepenim padom cijena
postali su sastavni dio svake kuhinje.
Slika.1. Zaini
tropskih krajeva
Najvei proizvoai tropskih
zaina su zemlje jugoistone
Azije, a u samom vrhu je Indija. Danas se zaini tropa koriste ne za prikrivanje loe
kakvoe hrane, nego za pojaavanje njezina okusa i gastronomskog doivljaja i uivanja
u hrani, a to im njihova profinjena, egzotina aroma i omoguava. uvaju se u vrsto
zatvorenim posudama na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Pored opirne upotrebe u
kulinarstvu, zaini tropskih krajeva imaju i izraena ljekovita svojstva.

2. ZAINI TROPSKIH KRAJEVA

2.1. Biber
Biber ili papar je viegodinja drvenasta zimzelena biljka penjaica Piper nigrum, iz
obitelji Piperaceae, koja je podrijetlom iz june Indije i ri Lanke. Danas se ova biljka
uspjeno uzgaja na Sumatri, Javi, Borneu, Filipinima, Karipskim otocima i u Japanu.
Papar najbolje uspijeva u sunanim tropskim krajevima.
Vrste bibera:

 Bijeli biber dobiva se od gotovo sazrelih, ukasto crvenih bobica koje se 7 10

dana namau u vodi, oslobaaju tankog sloja mesa ploda i sue na suncu. Zrno koje
je sada sivo ponovno se nekoliko puta pere i sui dok ne dobije ukasto bijelu
boju. Ova su zrnca papra izbijeljena na suncu kuglastog oblika.
Crni biber dobiva se od klasova koji na donjem dijelu poinju dobivati crvenu boju.
On dakle nije potpuno zreo. Bobice se skidaju i sue dok ne postanu smeurane i
crno smee. Fermentacija koja se pritom odvija vana je za aromu.
Zeleni biber dobiva se od nezrelih, jo potpuno zelenih bobica. Moraju se osuiti
vrlo brzo (npr. metodom suenja zamrzavanjem) jer inae oksidiraju i postanu crne.
Crveni biber je potpuno zreo, neoguljen plod. Da bi ouvao boju, prerauje se kao i
zeleni biber. /2/

Slika.2. Vrste bibera

Biber sadri relativno veliku koliinu kroba (28-49,0%), celuloze (8,7-18,0%) i pepela
(3,9-5,7%). Crni biber sadri do 3% eterinog ulja, a bijeli biber 1%.
Otar, palei miris bibera potie od felandrena, kariofilena i sekviterpena, dok ljut ukus
potie dominantno od alkaloida piperina (5-10%) i kavicina, ali i od drugih komponenti.
U medicini se papar koristi zbog svojih antibakterijskih, antiseptikih, stimulativnih,
antidiuretskih i antioksidacijskih svojstava.

2.2. Cimet
Cimet je osuena kora tropskog, zimzelenog drveta cimetovca iz porodice Cinnamonum.
2

Razlikuju se:
cejlonski cimet (Cinnamomum zeylanicum) i
kasija (Cinnamomum cassia).
Kasija ili kineski cimet potjee sa jugoistoka Kine. Kasija cimet je crvenkaste boje,
loijeg kvaliteta, otrijeg ukusa, lagano pecka jezik Za dobivanje kasije sijeku se cijele
grane i mala stabla, to tapiima daje grublju i guu teksturu.
Meutim, zbog prefinjene arome najcjenjeniji je cejlonski cimet, koji je svjetlije boje ,
neobino sladak i izrazitog mirisa. To je osuena unutarnja kora mladih izdanaka s drveta
Cinnamomum Zeylanicium Blume. Savijeni jedan u drugi ine cimetove tapie.
Ova i druge vrste cimeta (npr. indonezijski cimet koji je jednako vrijedan kao i cejlonski
cimet) danas se uzgajaju u cijeloj tropskoj Aziji i na Karibima.

Slika.3. Cejlonski cimet (lijevo) i kasija cimet (desno)

Cimet sadri eterino ulje (0,4-8,0%). Eterino ulje je svjetlouta tenost izrazito
aromatinog mirisa, slatkastog okusa, koji blago pee. Osnovne komponente eterinog
ulja su: cimetaldehid (65-75%), -bergamoten (27,4%), -copaen (23,0%), transcimetna
kiselina (10%), cimetni alkohol, (8,0%), eugenol (5,0%). /2/
Cimetaldehid je odgovoran za karakteristinu aromu i miris cimeta. Od minerala

izvrstan je izvor mangana, eljeza, kalija, bakra i cinka, dok od vitamina sadrzi vitamin
C, vitamin K, piridoksin i riboflavin.U cimetu ima salicilata koji sniavaju temperaturu i
imaju analgetsko i protuupalno djelovanje.
Istraivanja amerikih znanstvenika otkrila su da konzumacija samo pola liice cimeta
dnevno znatno smanjuje razinu eera u krvi kod dijabetiara.U dananje vrijeme cimet
se koristi u kulinarstvu, medicinske svrhe, proizvodnji parfema.

2.3. ili

ili (chili) je plod razliitih tropskih vrsta paprike s vrlo sitnim plodovima koji se sue i
melju u prah. iliji su dugi svega 4 cm, boje ute, zelene, naranaste ili crvene, a imaju
nadasve ljuti ukus. Uzgajaju se u Centralnoj i Junoj Americi, Indiji i na Dalekom istoku.
Zelena paprika je znatno ljua od crvene. Crvena paprika moe biti razne jaine: blaa
vrsta koristi se za pripravu zaina crvene paprike u prahu, a vrlo ljuta vrsta za Cayenne
papar.

Slika.4. Crvene i zelene ili paprike

Svjea crvena ili paprika je bogata -karotenom (534 g), luteinom i zeaksantinom (709
g) i vitaminom C (143,7 mg). Koncentracija eterinog ulja je 0,76% u ijem se sastavu
nalaze, izmeu ostalih komponenti, cineol, linalol i limonen. /2/
Ljutinu
ili
paprikama daje kapsaicin, tvar koja sniava razinu kolesterola i
triglicerida u krvi, spreava gruanje krvi, jaa imunitet i ima antibakterijska i fungicidna
svojstva.
ili paprika koristi se u kulinarstvu - dodaje se raznim jelima, ali ima i svoje medicinske
blagodati zato jer pojaava dnevni unos antioksidanata. ili je najvie poznat kao sastojak
meksikih, indijskih i koreanskih jela. Najpopularnije vrste su: kajene, habaero, ipotle,
jalapeo, anaheim, ano, poblanos i seranosi.

2.4. umbir
umbir je gomoljast podzemni korijen viegodinje suptropske biljke Zingiber officinale
koja potjee iz june Azije, a danas se uzgaja u toploj klimi Indije, Jamajke, Kine i
Indonezije. Engleski naziv ginger dolazi od srednjevjekovne latinske rijei gingiber
nastale od latinskog naziva zingiberi, koja je izvedena iz sanskritskog naziva srngaveram
rog + tijelo tj. tijelo kao rog. /3/

Slika.5. umbir
Mineralni sastav korijena umbira je vrlo raznolik, a u znaajnijim koliinama sadri
kalij, bakar, magnezij i mangan. Od vitamina sadri neto vitamina C, vitamine B
skupine, poput vitamina B6, te u manjim koliinama pantotensku kiselinu i niacin.
Vrijednost korijena umbira ne odnosi se u tolikoj mjeri na navedene nutrijente koliko na
5

sadraj aktivnih tvari. umbiru svojstvena aroma i okus rezultat su mjeavine gingerola,
zingerona i shoagola, ija hlapljiva ulja svjei korijen sadri u koliini 1-3%. Gingerol
tijekom kuhanja umbira prelazi u zingeron koji je manje otar i slatkast, dok suenjem
korijena prelazi u otrije shoagole. Ovaj zain sadri preko etrdeset antioksidativnih
komponenti.
Aktivne tvari gingeroli imaju analgetske, sedativne, antipiretske i antibakterijske uinke.
Jedan od sastojaka u umbiru je i uti pigment kurkumin. Vei dio kurkumina ostaje u
probavnom traktu, gdje, kako se pokazalo, titi od polipa.
umbir ima ljutkasto-slatki okus, te snaan, slatkasti miris koji podsjea na drvo.
umbir se uglavnom koristi u azijskoj i indijskoj gastronomiji. Sueni umbirov prah je
sastojak mnogih curry mjeavina i najee se dodaje u tijesto.

2.5. Galangal
Drugo ime za ovaj zain je i plavi umbir ali ga neki zovu jo i galagant. Izvorno ovaj
zain potie iz Azije, tanije iz Kine, a danas se gaji i u Indiji, Maleziji i na Tajlandu.
Galangal pripada porodici umbira te je stoga u rodu s umbirom, kurkumom i
kardamonom. Razlikujemo:
tajlandski galangal (Alpinia galanga) i
kineski galangal (Alpinia officinarum, Languas officinarum).
Tajlandski galangal ea je vrsta, a kao zain se koristi podanak. Ovaj dio biljke nije
korijen nego vrsta podzemne stabljike. Kod tajlandskog galangala meso je bijelo, a kod
kineskog naranasto-crveno ili svijetlocrveno-uto.

Slika 6. Tajlandski
galangan (lijevo) i kineski
galangan (desno)
Dobar je izvor natrija,
eljeza, vitamina A i C.
Takoer sadri neke fitohemikalije:
betasitosterol,
galangin,
emodin i kvercetin. Ima
antiupalno i antioksidativno djelovanje.
Okus mu je citrusan i pomalo ljut i pikantan. Koristi se u jelima od rie, u supama s
curry-em, sueni u biljnim likerima. /5/

2.6. Kardamon
Kardamon je sjemenka tropskog voa koje raste na biljki Elettaria cardamomum iz
Zingiberaceae obitelji koja je podrijetlom iz Indije i Jugoistone Azije. Kardamon je u
zemljama u kojima raste poznat pod nazivom elattari ili ilachi.
Postoje tri vrste kardamona:
zeleni kardamon (najzastupljeniji u kulinarstvu),
crni kardamon (drugaijeg okusa, najvie se koristi u kulinarstvu Afrike)
bijeli kardamon (najzastupljeniji u pripremi slatkia u Sjevernoj Americi i Evropi
rije je o izbijeljenom kardamonu koji postupkom izbijeljivanja izgubi dosta od svoje
arome pa nije tako popularan). /3/

Slika 7. Zeleni kardamon (lijevo) i crni kardamon (desno)

Kardamom sadri 2-8% eterinog ulja. Odlikuje se znaajnom koncentracijom
kalijuma (1119 mg/100g). Kvantitativno dominantna komponenta eterinog ulja
kardamoma je -terpinol (28,0-45,0%), a znaajna je i koliina -terpinilacetata (27,042,3%) i 1,8-cineola (26,0-40,0%), limonena (36,4%), terpinolena (8,6%). /2/
Kardamon ima prodoran i slatkast ukus, a koristi se kao sastojak kari meavina i jela sa
jagnjetinom koja se serviraju uz pirina. U arapskim zemljama kardamon se dodaje crnoj
kafi. Osim u kulinarstvu koristi se i u medicinske svrhe i proizvodnji parfema. Hipokrat
je preporuivao korienje kardamona za lijeenje kalja, spazma, nervnih poremeaja,
zastoja u eliminaciji urina.

2.7. Klini
Ime mu dolazi od latinske rijei "clavus" = avao. Klini su zapravo osueni cvjetni
pupovi drveta karanfilovca porodice Myrtaceae koji se uzgaja u tropskim zemljama i
koriste kao zain. Domovina karanfilovca su Moluki otoci, a kako uspijeva samo u
tropskoj morskoj klimi, danas se uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, na Madagaskaru, ri
Lanci, u Maleziji i Granadi.
Vanjski dio klinia je tvrd, a njihova unutranjost sadri ulje koje daje specifian okus
ovom zainu. Klinii imaju snaan i prodoran okus i miris, a upotrebljavaju se cijeli ili
samljeven.

Slika 8. Klinii
Ovaj zain sadri do 20% eterinog ulja. ute je boje, a pri najmanjem kontaktu sa
vazduhom prelazi u smeu boju. Dominantna komponenta eterinog ulja je eugenol
(do 90%). U sastav eterinog ulja ulaze i eugenilacetat (8,0-15,0%), b-kariofilen (3,6%),
kariofilen-oksid, vanila, galna kiselina, furfural, metil-n-amilketon. Od vitamina klinii
sadre vitamin C, tiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6, folnu kiselinu, vitamin E i
vitamin K. Vaniji minerali u kliniima su kalcij, eljezo, magnezij, fosfor, cink i bakar.
Od ostalih nutrijenata klinii na 100 g sadre 34,2 g vlakana i fitosterole 356 mg. /4/
Klini se najvie upotrebljava kao zain u kulinarstvu, ali on ima i svoje medicinske
prednosti. Naime, on sadri visoku razinu eugenola koji se u kombinaciji s drugim
sastojcima moe koristiti kao anestetik i anti-bakterijsko sredstvo, pa ga se kao takvoga
ve stoljeima koristi kod popravka zubi i ispiranja usta.

2.8. Kurkuma
Kurkuma je zain koji se priprema mljevenjem korijena viegodinje tropske biljke
Curcuma longa, podrijetlom iz june Indije i Indonezije, a koja se danas uzgaja na
Karipskim otocima, u Indiji, Indoneziji, Kini i na Filipinima. Obzirom da kurkuma jelima
daje utu boju, poznata je i pod nazivom indijski afran.
Korijen kurkume ima gomoljast oblik, smeu kou i arko naranasto meso, a zain se
pripravlja od izraslina iz korijena koje izgledaju kao prsti. Boja zaina moe biti od
svijetlo ute do naranaste. Kurkuma ima blagi slatko-gorki okus, te miris koji podsjea
na naranu i umbir.

Slika 9. Korijen kurkume i kurkuma u prahu

Glavni aktivni sastojak kurkume je kurkumin koji ima antiupalna i antioksidativna
svojstva te se smatra da pomae u usporavanju starenja.
Kurkuma sadri 1,4-5,6% eterinog ulja, koje se sastoji, najee, od mono- i
sekveterpenoida. Eterino ulje iz lista kurkume sadri i mircen (40,2%), p-cimen (23%),
1,8-cineol (13,2%) i druga aromatina jedinjenja. utonarandasta boja ovoga zaina
potie od kurkumina i dezmetoksikurkumina. /2/

Kurkuma je sastavni dio curry zaina i daje mu ukastu boju. Kao zasebni zain
upotrebljava se u indijskim i orijentalnim jelima te jelima iz Jugoistone Azije. Takoer,
ima primjenu u proizvodnji prirodnih boja i parfema, u prehrambenoj i farmaceutskoj
industriji.

2.9. Mukatni orai

Mukat je zimzeleno stablo Myristica fragrans iz obitelji Myristica koje potjee s Banda
otoja na podruju Molukih otoka (ili Otoka zaina) u Indoneziji. Stablo ima ovalne
zelene listove i sitne ute cvijetove, a daje dva zaina: mukat i mukatni
orai.Engleski naziv nutmeg dolazi od latinskih rijei nux (orah) i muscat (mousni).

Slika 10.
Mukatni orai
(lijevo); mukat
(desno)
Mukat i mukatni
orai
imaju
topao, sladak i
aromatian okus
koji podsjea na
orah, ali mukatni
orai je slai i
oporiji. Mukatni
orai
upotrebljava se u
komadu
ili
nariban.
Sjemena
jezgra
mukatnog
oraia sadri 515%
eterinog
ulja. Eterino ulje
sadri veliki broj komponenti, a kvantitativno dominantna je sabinen (43,0- 50,7%), a u
znaajnoj koncentraciji su: -pinen (13,2-19,9%), -pinen (8,0-18,8%) i terpinen-4-ol
(4,7-17,8%). /2/
Mukatni orai je analgetik, antioksidant, antireumatik, antiseptik, antispazmolitik.
Odlikuje se i inflamotornim djelovanjem. Preporuuje se za poboljanje apetite,

10

cirkulacije, za lijeenje reumatizma, za eliminaciju umora i iznemoglosti.

Mukatni orai je i sastavni dio garam masala (Indija) i nekih curry zaina (Japan). U
kulinarstvu se mukatni orai uglavnom koristi u pripremi slatkia.Malo oraia u
muesli doruku pomoi e u reguliranju probavnog trakta, jer je iznimno bogat vlaknima.
Preporuuje se oprez kod konzumiranja ovog zaina, vie od 30 g dnevno moe
uzrokovati zdravstvene probleme poput munine, glavobolje i halucinacije.

2.10. Piment
Piment je suha, nezrela boba zimzelenih drva Pimenta officinalis i Pimenta dioica iz
obitelji Myrtaceae podrijetlom iz Centralne i June Amerike te karipskih otoka, koja se
ipak najee povezuju s Jamajkom, te se zain naziva i 'Jamajkanski papar'.

Slika 11. Piment

Pimet ima primjenu u prehrambenoj i kozmetikoj industriji kao i u kulinarstvu. Nazivaju
ga i zainom za sve, jer njegova aroma podsea na sve vanije zaine kao to su biber,
klini, cimet i muskatni orai. Drugi naziv ovog zaina je pimento, a on je nastao od
panjolske rijei pimiento (zelena ili crvena paprika) i rijei pimienta (crni papar), koje
vode podrijetlo od latinske rijei pigmentum (pigment, boja), a to ime je dobio zato jer je
jelima davao malo boje. /3/
Pimet sadri 2-5% eterinog ulja, ije su komponente: eugenol (77,9%), mircen (17,7%),
-kariofilen (6,2%). Od minerala sadri u znaajnijoj mjeri kalcij, kalij, magnezij i fosfor,
a njegov vitaminski sastav ine vitamin A, vitamin C i niacin.

11

Piment je najvaniji sastojak karipske gastronomije te se upotrebljava veinom na

karipskim otocima, ali i u drugim dijelovima svijeta.

2.11. Sezam
Sezam je sjemenka mahuna jednogodinje biljke Sesamum indicum podrijetlom iz Afrike
i Indije, koja se danas uzgaja u vruoj klimi Azije te dijelu Afrike i June Amerike.
Engleski naziv sesame dolazi od latinske rijei sesamum koja je znaila 'sjeme biljke
sezama', a koja je nastala od fenike rijei shawash-shammu i asirijske rijei shamashshammu ('sjemenka ulja'). /3/
Sezam ima blagi slatkasti okus koji podsjea na orah. U medicini i kulinarstvu koriste se
listovi i sjemenke sezama. Sjemenke sezama mogu biti bijele, smee i crne, a najese se
koriste bijele sjemenke.

Slika 12. Bijeli sezam

Sjeme sadri 45-61% ulja. Bogato je u proteinima i ugljikohidratima, a od mineralnih
materija sadri znaane koncentracije kalcijuma (351 mg/100g) i fosfora (226,4
mg/100g). Od vitamina je izvrstan izvor tiamina B1, piridoksina B6 , niacina , folne
kiseline, a dobar izvor riboflavina. U sastavu sezama nalazi se i 11,8 g dijetalnih vlakana i
714 mg fitosterola.
Od sezama se pravi i ulje koje je bogato omega-6 masnim kiselinama i proteinima. Ulje
12

sadri vitamine A, B1, B6 i E. Dobra mu je osobina i znatna stabilnost zbog sadraja

antioksidansa sezamola.
Meu nutrijentima se istiu dva jedinstvena spoja: sezamin i sezamolin. Ovi spojevi
pripadaju grupi dijetalnih vlakana zvanih lignani, koji imaju svojstvo sniavanja
kolesterola i krvnog tlaka te poveavaju razinu vitamina E kod laboratorijskih ivotinja.
Sezamin takoer titi jetru od oksidativnih oteenja.
Sezam se uglavnom koristi pri pripremi hljeba, peciva i kolaa. Upotrebljava se i u
orijentalnim (npr. halva) i kineskim jelima s piletinom, janjetinom, ribom i povrem, te
kao dekoracija na jelu. /4/

2.12. Vanilija
Vanilija je zain koji se dobija od dugakih, zeleno-utih sjemenki mahuna tropske
orhideje penjaice Vanilla planifolia koja je podrijetlom iz Meksika. Vanilija se i danas
uzgaja u Meksiku, te na Reunion (nekad Bourbon) otocima, Tahitiju, u Indoneziji, Indiji,
Ugandi i Papua Novoj Gvineji. Engleski naziv vanilla potjee od panjolske rijei vainilla
to je znailo 'mala mahuna'. /3/

Mahune orhideje ubiru se nezrele i bacaju u vruu vodu kako bi se zaustavio njihov rast,
te se zatim sue na suncu do 20 dana, nakon ega se 4-6 mjeseci sue na zraku dok ne
dobiju tamno smeu boju i svoj specifian miris i okus.
Slika 13. Mahune orhideje-vanilija
U hemijskom sastavu vanile koliinski dominiraju ugljikohidrati (7,1-30,0%) i celuloza
(15,3-30,0%). Fermentisani plod sadri 1,48-3,8% vanilina, koji ini 90% eterinog ulja.
Utvreno je da ekstrakt vanile sadri 65 isparljivih komponenti i to: 25 kiselina, 15
fenolnih jedinjenja, 10 alkohola, 4 aldehida, 4 heterociklina jedinjenja, 2 hidrokarbonata
i 1 keton.
13

Postoje tri glavne vrste mahuna vanilije:

bourbon-madagaskarske,
meksike,
tahianske.
Bourbon-madagaskarske mahune vanilije vrlo su mirisne, slatke i najtanje. Meksike
mahune imaju vrlo bogat okus. Tahianske mahune su najdeblje i najtamnije, ali nisu tako
bogatog okusa.Vanilija se upotrebljava kao mahuna vanilije, vanilin praak i ekstrakt
vanilije u pripremi gotovo svih slatkih jela.

3.ZAKLJUAK
Mudrost predaka i duga tradicija upotrebe ovih zanimljivih biljaka ne smije se ni danas
zanemariti, jer koritenjem zaina itekako moe organoleptiki obogatiti naa jela i
kuhanje uiniti zanimljivije.
U kulinarstvu se koriste zasebno ili u vidu zainskih mjeavina koje su veoma popularne
u Indiji. Danas se zaini upotrebljavaju uz sva jela slatka, slana, ljuta, i dodaju se u
svim kulinarskim oblicima pripreme hrane.
Dovoljan je prstohvat eljenog zaina da bi dobili bogat i istanan ukus jela. Koritenjem
neto veih koliina ne dovodi do znatnih nuspojava osim u sluaju mukatnog oraia
koji moe izazvati glavobolju i halucinacije.
Prema njihovoj nutritivnoj i hemijskoj vrijednosti, unoenjem u na organizam, zaini
mogu biti:
izvori vitamina i minerala,
antioksidansi,
istai organizma (diuretici),
zaini potiu metabolike procese.
Da bi zaini ostali ouvani i zadrali svoju aromu posebnu panju treba voditi o nainu
skladitenja i uvanja. Iako nemaju tetna dejstva, pogrenim uvanjem na suncu ili u
otvorenoj posudi mogu se kontaminirati gljivicama i aflatoksinima. Takoer treba voditi
rauna o roku trajanja samog zaina koji moe varirati od par mjeseca do nekoliko
godina.

14

4. LITERATURA
1. Mirela Vidovi (2011), Zaini kroz povijest, dostupno na http://uppt.hr/index.php?
option=com_content&view=article&id=1829:zaini-kroz-povijest-i&catid=34:namirnice&Itemid=52 (Juni, 2014)
2. Prof. dr. Savic, M., (2010) Zaini, dostupno na http://www.dijetalnaishrana.com/
(Juni, 2014)
3. Anonimno, (2013), Zaini i zainsko bilje: Zato ih koristiti, dostupno na
http://www.zacini.net/2013-10-16-14-10-10/popis-zacina-i-zacinskih-trava.html
4. Anonimno (2014) Namirnice, dostupno na http://www.coolinarika.com/ (Juni, 2014)
5. Pozni-Knezovi, I. (2013) Zaini, dostupno na http://www.paprenakuca.com.hr/
(Juni, 2014)

15