udni srpski obiaji - pravo prve brane noi snohaestvo

incest oceubistvo ...

Objavljeno na 28 sijeanj 2013by Crnogorska pitanja

Borislav Cimea: Neki obiaji kod Srba antinomije etos I INTERESA

Borislav Cimea

Liimo li vie na svoje oeve ili na Turke, pitao se svojevremeno jedan od rijetkih
srpskih intelektualaca kritikog miljenja, Petar Dadi, aludirajui pritom na zakon
prve brane noi, dok izrazita veina njegovih sunarodnjaka i danas u duhu
velikosrpske hobotnice atribuira i pokuava asimilirati sve crnogorsko, a posebno
crnogorski etiki kodeks.
Paradoks je potpun: Crnu Goru i Crnogorce protiv kojih su vjekovima ratovali
priznaju Turci, ali ne i njihovi viestoljetni podlonici Srbi. Turci su na treem
meunarodnom simpoziju balkanske turkologije u Kotoru (9-12. 9. 2003) priznali
crnogorski jezik koji Srbi negiraju. I ne samo to. Srbi prisvajaju i svojataju sve
crnogorske vrijednosti iako se ne moe negirati i asimilirati "nepostojee". Uz sve
ostalo, na njihovom udaru naao se i crnogorski etiki kodeks.
Lieni etike tradicije i optereeni hipotekom i komleksa zakona prve brane noi
( Ius Primus nocte ) potomci turske raje stavili su vodanje konja i opanaka, dok im se
Turin naslaivao enama, pod cenzuru. Vodanje konja i opanaka naknadno je
praeno debelim mukom i sakrivanjem autentinih svjedoanstava u iluziji da sve to
je sakriveno nikada nee izai na svjetlost dana. Turski izum je bio: uzmi Srbinu enu
i imanje! Svetozar Markovi je pisao da Turci smatraju Srbe svojim imanjem. U tom
smislu podigli su najperverzniju graevinu svijeta - ele kulu. Ali prije toga potpuno
su unitili elementarni ponos srpskog naroda o emu postoje brojna svjedoanstva.

U "Maarskoj hronici" opisuju se tatarski odredi turskog askera koji "Djevice i

privlane ene s ljepote svoje ili s cvijetne dobi spremili su za svoj razvrat, strahovito
ih muili i silovali. Pred muevima su izvodili nasilje nad njihovim enama, a zatim
oeve primoravali da skrnave roene kerke ".
U jednoj turskoj kronici iz 15. vijeka stoji zapisano: "Od Srba oduzmi dvoje, jedno je
kerka, drugo je imanje". Ivo Andri u prozi "Mustafa i Madar" rekonstruira orgije s
najmlaima, dok Lazar Arsenijevi Batalaka u svojoj "Povijesti srpske ustanka"
opisuje neobian obiaj, "Igra kraljice", kojim se upotpunjavao Ius Primus
nocte . Najpoznatiji izvoa erotskih bizarnih igara u stilu Markiza De Sada bio je brat
Kuuk Alije Sali-Aga. Tri ene, kralj, kraljica i barjaktar zapoinjali su orgiju s njim,
hranjenjem, napajanjem i tetoenje, pa bi se onda kralj i kraljica smjestile pored
njega ili u njegovo krilo i ugaali mu na sramotu cijelom sakupljenom
narodu. Kraljice bi ga ispraale iz sela u selo ustupajui svoje mjesto tamonjim
kraljicama, i tako u nedogled. Etnolog, geograf i antropolog Jovan Cviji pisao je,
zato, da konkubinat srpske ena i Turaka nije zazoran. Konkubinat, incest i haremluk
postali su temeljni obiaji srpski tradicije ispunjene moralnom hipokrizijom i
kozmetikom.
O mnogo emu od ve spomenutog progovorio je Petar Dadi u "Homo balkanikus Homo Heroikusu" iu svojim radovima (East, 13/1995 / 36-37).
I pored toga, Srbi imaju obraza da svojataju crnogorski etos iako su od njega daleko
koliko sloboda od ropstva. Dok je tradicionalni crnogorski etiki kodeks sublimiran u
pojmu ojstvo, uvaavao naelo "Sve za obraz, a obraz nizato", srpski hipokrizija je
postulirao interes. Tako su se suelili etos i interes, sloboda i ropstvo, uzviena
crnogorska povijest i tradicija raovjeenog srpske ovjeka. Pripadajui turskom
etikom sustavu nasilja i beaa i uzimajui ga za svoj, jer drugog nijesu ni imali,
vieni ustanici srpske, predvoeni Crnim orem i Koda Miloem, svi bez izuzetka,
lie Petra Dobrnjca, otvorili su hareme.Preuzimajui turske obiaje i sami su postajali
"Turci" na djelu. Nasuprot njima, stoji crnogorski etiki kodeks u kojemu svaki
pojedinac zna napamet vie pasova svojih predaka sto je za srpski hipokrit nemogue,
jer, tko je njegov otac? Liimo li vie na oeve ili na Turke ponavljao je, pitajui se,
Dadi (CD).
Kod Crnogoraca, to dolazi otuda, "to on kada stupa u brak dobro pazi od koga uzima
svojeg branog druga, odnosno udavaa da je budui suprug od dobrog i istog soja"
(Milivoje Matovi, O rasnoj teoriji Crnogoraca, Zeta 1941/4/27 . br. 16. str.2). Obije
strane su pazile da je suprunik od dobre kue, kakvi su mu bili preci, ne samo da li
su bili dobri junaci, nego i da li je tko "U famelja bio muan (bolestan) od Franze
(sifilisa), jektike (tuberkuloze) , je li tko u lance vezan itd. Negativni inae rijetki
sluajevi su izbjegavali ", a incest je bio onemoguen (isto).

Svijeta autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva svojim kanonima nije doputala

stupanje u brak roaka do sedmoga pasa (isto). Da je rz crnogorski posve suprotan
interesu srpskog, najslikovitije doarava komparacija dvije majke. One srpskih o kojoj
pie Vuk Karadi i one crnogorske koju slika Marko Miljanov. Vukova daruje
Turcima kerku spasiti ivot sinu, a Markova od Turaka uzima sinovljevu glavu
ostavljajui im stranjicu.Naime, ona u izuzetnoj prii svjetske literature saznavi od
turskog pae za sudbinu jedinca odgovara: "Pao, daj ti mene njegovu posecen glavu,
a eto tebe zadnji dio".
Razvratna srpske princeza i turska sultanija Olivera koja poiva u grobnici srpska
princeza u Bursi, pored Bajazita, nije metafora srpskog ene, kao to incestuoznost,
haremluk, konkubinatstvo i hipokrizija nijesu srpsko nasljee iskljuivo turske
epohe. I prije Turaka interes je bio definicija srpske etosa. O srpskom princezama i
enama Nemanjia i uope enskom svijetu srednjovjekovne Nemanjike epohe
pisalo je vie autora iz Srbije. Pisao je ubjedljivo i S. ivkovi.
Uostalom, incestuoznu i razvratnu "etiku" prirodu i karakter srpstva ovjekovjeila je
i beogradska "Politika", tekstom o snohaestvu. "Snohaestvo (od staroslovenske
rijei snha, to jest ena bratovljeva i sinovljeva) oznaava seksualni odnos svekra i
snahe u seoskim sredinama u kojima su bili u obiaju maloletnicki brakovi. Naime
roditelji su maloletnog sina enili devojkom zrelom za udaju i sposobnom za rad. Selo
i obitelj su prihvatili snohaestvo do punoljetnosti mua. "(Politika, broj 28752, god.
Hc, 26. 10. 1993. str22).Ovaj obiaj, zakljuuje Politika, "sauvao se u nekim naim
krajevima do naih dana".Meutim, ove nije u pitanju samo maloljetnicki brak sa
socijalnom notom i razlogom. U pitanju je dublja tradicionalna incestuozna
etnogenezika obiajnost. Snohaestvo se odnosi na punoljetne suprunike o emu
svjedoi i poznata pjesma:
"Brate moj
moje ene sin
tri, reci ocu
da mu ide sin. "
Pjesmu je pjevao mlai sin, koji je brat po ocu svojem starijem bratu ponavljajui ove
izgovorene stihove starijeg brata, kada se ovaj vraao iz vojske, za koje vrijeme je
njegov otac ivio sa snahom u branim odnosima svojevrsnog konkubinata. Tako je
mlai brat (ponavlja bratove pjesme) svojem starijem bratu (povratniku iz vojske)
bio i sin po eni.Dok su Crnogorci ili u vojsku ili na vojnu, a ene su ih pritom pratile
s Taina, dotle u srpskoj sluaju, u incestuoznom snohaestvu, svojevrsnom
konkubinatu ive snaha i svekar.
Eto i zato, pored ostalog, Crnogorci ne mogu biti Srbi, ba kao i zbog lapot. Lapot je
obiaj oceubistva ostarjelog roditelja iza ili iznad kue tvrdim predmetom (najee

sekiram po vratu) o emu je ostalo potresno svjedoansvo sublimirani istoimenom

pjesmom Radivoja Lole ukia. I zbog lapot Crnogorci ne mogu biti Srbi, a
crnogorsko ojstvo i etiki kodeks srpstvo, kako to ovih dana zagovara jedan kvazisociolog iz Podgorice. Jer crnogorski etiki kodeks upravo velia do kulta domaina
kue, glavu familije, najstariju muku glavu. Za razliku od ovoga, srpski hipokrizija ne
moe se opravdati ni komonveltskim srpstvom kao eventualnim nosiocem obiaja
lapot, poto se posrbljavanjem drugih naroda i eventualnim preuzimanjem od njih
ovog zlocinackog obiaja ne opravdavaju se za uinjeno. Samim posrbljavanjem
drugih, Srbi su izvrili lapot (krimen ovjekoubistvo) nad drugim narodima.Otuda su
oni nosioci ovog obiaja.
Od niza drugih etikih pravila i obiaja po kojima se antipodno razlikuju etos i
interes, odnosno Crnogorci i Srbi, spomenimo samo jo nekrofiliju i panaure kod
Srba. O tome je ponesto zapisao kulturolog i pisac Ivan olovi bavei se srpski
fenomenologijom u radu o divljoj knjievnosti ("Knjievnost na groblju"). Naime,
srpski posmrtne poasti i parastose dopunjuju luksuzne gozbe na groblju i grobu
sahranjenog, ime su svojevrsni panuri uz cjelokupni jelovnik nacionalne kuhinje u
dubokoj opreci s uzvienim duhovnim karakterom crnogorskog aljenja mrtvaca,
lelekom, tubalicom, koroti i dostojanstvom korotnika i sauestvujuih
pratilaca. Raani na nasilju da bi i samo postalo rtva nasilja, srpsko etiko iskustvo
koje se zove interes, suta je suprotnost realnog i metafizikog, tradicionalnog
crnogorskog etikog kodeksa-ojstva i njegovog dostojanstva, uzvienosti pravde i
pravice, filantropije i istine. Unato brojnim degradacijama, degenerisanje i
devastiranju u turbulentnom dvadesetom stoljeu, crnogorski etiki kodeks je opstao
o emu svjedoi i nedavna burna prolost kada se on samopotvrdio kroz otvorenost,
toleranciju, suivot u razlikama, velikoduni samortvujue odnos prema
izbjeglicama i nevoljnicima iz drugih zemalja okruenja iu spaavanju od genocida i
holokausta 1999. nad Albancima s Kosova, potomaka epohalnog Kanona Leke
Dukainija. Uruavan izvana i iznutra denacionalizatorskim nasrtajima na etiko i
etniko bie i duh crnogorstva, Crnogorski etiki kodeks i crnogorski narod i pored
svih devijacija i danas pripadaju najuoj obitelji nacionalnih entiteta meunarodne
zajednice s najuzvienijim moralom.
IZVOR: https://crnogorskapitanja.wordpress.com/2013/01/28/cudni-srpski-obicajipravo-prve-bracne-noci-snohacestvo-incest/