PROJEKTIRANJE, PRORAUN I MJERENJA

UZEMLJIVAA SREDNJENAPONSKIH TS
(Predavanje 11)

Sarajevo, decembar 2013. god.

Red. prof. dr Alija Muharemovi, dipl.ing.el.

1. OSNOVNI POJMOVI O UZEMLJENJU, VRSTE UZEMLJENJA I

OSNOVNE KARAKTERISTIKE UZEMLJIVAA
Pod uzemljavanjem se podrazumijeva ostvarivanje vodljive veze izmeu dijelova elektroenergetskih postrojenja i zemlje. Ostvarivanje ove veze postie se ukopavanjem u zemlju
metalnih vodia razliitih oblika i dimenzija i njihovim povezivanjem sa dijelovima
postrojenja. Osnovni elementi svakog uzemljenja su uzemljiva, to jest vodi (jedan ili vie)
poloen u zemlju i sa njom je u neposrednom kontaktu i zemljovod koji povezuje dio
postrojenja (koje treba uzemljiti) sa uzemljivaem.
Uzemljenje u postrojenju ima zadatak da
zatiti ljude od opasnih napona dodira i koraka,
odvede struju atmosferskih pranjenja u zemlju,
vodi radnu struju i osigurava radne karakteristike strujnog kola.
S obzirom na ulogu uzemljenja razlikuju se radno, zatitno i gromobransko uzemljenje.
Najpotpunije definicije vrsta uzemljenja date su u standardu IEC 60364554AMD1:2000.
Radno uzemljenje je uzemljenje dijela pogonskog strujnog kruga kojim se osigurava eljena
funkcija i radne karakteristike strujnog kola. Radno uzemljenje moe da bude direktno, ako je
izvedeno neposrednim vezivanjem za sistem uzemljenja (ne sadri nikakav drugi otpor osim
impedanse uzemljenja) ili indirektno, ako se izvodi vezivanjem za sistem uzemljenja preko
dodatnih impedansi (aktivne otpornosti, induktivne otpornosti ili njihovih kombinacija).
Gromobransko uzemljenje je uzemljenje gromobranske instalacije koja slui za odvoenje
struje atmosferskog pranjenja u tlo. Gromobransko uzemljenje ograniava napon na koji
dolazi gromobranska instalacija kako bi se sprijeili povratni preskoci s tih instalacija na
radne strujne krugove i metalne objekte.
Zatitno uzemljenje je uzemljenje metalnih djelova koji ne pripadaju strujnom krugu niti su
posredno u elektrinom kontaktu sa njim, ali u sluaju kvara mogu da dou pod napon.
Zatitno uzemljenje smanjuje ovaj napon, kao i potencijalne razlike dodira i koraka kojima
mogu da budu izloeni ljudi i na taj nain ih titi.
Ukoliko se isto uzemljenje koristi i kao radno i kao zatitno uzemljenje govori se o
zdruenom uzemljenju.
Uzemljivai, kao glavni dio uzemljenja, mogu biti izvedeni od razliitih materijala, kao to su
bakar, pocinani elik ili razliite kombinacije tih materijala, meusobno ili sa drugim
metalima. Prema obliku materijala i osobinama uzemljivai se mogu podijeliti na:
trakaste uzemljivae,
uzemljivae okruglog punog presjeka ili u obliku ueta,
cijevne uzemljivae,
uzemljivae od profilnog metala,
armature u betonu,
ostale ukopane metalne instalacije (cjevovodi i slino).
Po nainu izvoenja uzemljivai se mogu podijeliti na:
horizontalne (povrinske) uzemljivae koji su sastavljeni od horizontalno poloenih
vodia koji su ukopani u tlo na manjoj dubini. Horizontalni uzemljivai mogu biti
mreasti, zrakasti, u vidu prstenova ili kombinacija ovih oblika,
2

 vertikalne (dubinske) uzemljivae koji su sastavljeni od jednog ili vie tapnih

uzemljivaa okomito poloenih u odnosu na tlo na veim dubinama i meusobno
povezani. Mogu da budu cijevastog, okruglog ili nekog drugog oblika, i
kose uzemljivae koji su u osnovi tapni uzemljivai poloeni pod uglom u odnosu na tlo i
obino slue za oblikovanje potencijala.
U nastavku su date osnovne definicije pojmova i elemenata uzemljenja. Prilikom definiranja
pojmova i elemenata koriteni su IEEE Guide for Safety in AC Substation Grounding IEEE
Std 80 2000 - Revision of Earthing Calculation to IEEE Std. 80/1986, Pravilnik o
tehnikim normativima za zatitu niskonaponskih mrea i pripadajuih TS, Elektrina
postrojenja nazivnih izmjeninih napona iznad 1 kV (Standard CENELEC-a HD 637 S1:
1999) .
Uzemljiti znai realizirati elektriki dobru vodljivu vezu izmeu metalnog dijela postrojenja i
zemlje.
Uzemljenje je skup meusobno elektriki dobro vidljivo povezanih pojedinanih
uzemljivaa, zemljovoda i sabirnih zemljovoda.
Uzemljivai su metalni dijelovi, koji se nalaze u zemlji i realiziraju elektrinu vodljivu vezu
uzemljenih dijelova postrojenja sa zemljom, kao i neizolirani vodii, koji slue za spajanje
postrojenja sa zemljom, na dijelu u kome su poloeni u zemlju.
Otpornost rasprostiranja uzemljivaa je otpornost izmeu uzemljivaa i referentne zemlje
odnosno definira se kao kolinik potencijalne razlike izmeu ivice uzemljivaa i referentne
zemlje i struje kroz uzemljiva, koja pravi tu potencijalnu razliku.
Otpornost rasprostiranja pojedinanog uzemljivaa najjednostavnije se definira prema slici
1.13.
Otpornost uzemljenja je zbir otpornosti rasprostiranja uzemljivaa i otpornosti zemljovoda.
Temeljni uzemljiva je uzemljiva od pocinane trake ili okruglog eljeza, koji se ugrauje u
sloj betona u temelju objekta (zgrade); armirano-betonska konstrukcija objekta moe i sama
da se koristi kao temeljni uzemljiva pod uvjetom da su elementi ove konstrukcije meusobno
galvanski povezani.
Porast potencijala uzemljivaa je maksimalni napon uzemljivaa transformatorske stanice,
koji se moe dostii izmeu taaka uzemljivaa i daleke referentne zemlje.
Napon uzemljivaa je razlika potencijala uzemljivaa i referentne zemlje.
Potencijalni lijevak je povrinska raspodjela potencijala oko uzemljivaa prikazana
dijagramom.
Potencijalna razlika dodira (Ed) je potencijalna razlika koja postoji izmeu uzemljenih
ureaja i stajalita, a koja moe da se premosti dodirom. Pri dodiru, strujno kolo se zatvara
preko ruke i stopala ovjeka, pri emu su ovjekova stopala udaljena 1 (m) od uzemljenog
ureaja.
Napon dodira (Ud) je dio potencijalne razlike dodira kojoj je izloen ovjek pri dodiru.
Napon dodira nii je od potencijalne razlike dodira za pad napona na prelaznoj otpornosti
kontakta stopalo/zemlja i proraunava se prema izrazu:

Ud

Ed
,
1 1,5 103 s
3

gdje je s specifini otpor nasutog sloja (ili osnovnog sloja) zemlje.

Previsok (opasan) napon dodira je onaj koji je vii od dozvoljenog napona dodira.
Potencijalna razlika koraka (Ek) je ona potencijalna razlika koja se na povrini zemlje
premosti korakom duine 1 (m).
Napon koraka (Uk) je dio potencijalne razlike kojoj je izloen ovjek kada prekorai
potencijalnu razliku. Napon koraka je nii od potencijalne razlike koraka za padove napona na
prelaznim otpornostima stopala/zemlja i proraunava se prema izrazu:

Uk

Ek
1 6 103 s

2. PRORAUN UZEMLJIVAA ELEKTROENERGETSKIH

OBJEKATA
2.1. POSTUPCI PROJEKTIRANJA PRORAUNA
2.1.1. Kriteriji za projektiranje - proraun
Uzemljivaki sistem svakog elektroenergetskog objekta treba ispuniti dva osnovna cilja u
normalnom pogonskom stanju i pri nastanku kvara. To su: prvo, da omogui odvoenje struje
kvara u zemlju a da se pri tom ne ugrozi rad ili oprema postrojenja, i drugo, da se osigura da
osoblje u blizini uzemljenih objekata ne bude izloeno opasnom elektrinom udaru.
Postupak projektiranja uzemljivaa temelji se na postizanju sigurnosti od opasnih napona
dodira i koraka unutar elektroenergetskog postrojenja i neposredno izvan, u okoliu ograde
postrojenja. Kako je napon okca mree najnepovoljniji mogui napon dodira unutar
postrojenja, koristi se kao osnovna veliina u postupku projektiranja.
Naponi koraka su manje opasni nego naponi dodira. Ako je, meutim, sigurnost unutar
postrojenja postignuta primjenom visokootpornog povrinskog sloja (npr. nasutog tucanika),
onda izvan ograde na podruju na kojem takav sloj ne postoji, naponi koraka mogu biti
opasni. Svakako, nakon to se uzemljiva isprojektira tako da stvara napone dodira unutar
dozvoljenih vrijednosti, potrebno je provjeriti i napone koraka.
Kod pravilnih uzemljivakih mrea, napon okca mree se poveava od centra prema uglu
mree. Iznos tog porasta ovisi o veliini mree, broju i lokaciji vertikalnih uzemljivakih
sondi, razmaku izmeu vodia mree, polupreniku vodia i dubini ukopavanja te o
specifinom otporu tla. Raunarska analiza nainjena za tri tipine uzemljivake mree
prikazana je u Tabeli 2.1. U Tabeli 2.1. s Em oznaen je napon okca mree.
Tabela 2.1. Tipian omjer potencijala okca na uglu i u centru mree
Mrea br. Veliina mree (broj okca x broj okca) Em ugao / Em centar
1

10 x 10

2,71

20 x 20

5,55

30 x 30

8,85

Sve analizirane mree su simetrine, pravilne kvadratne mree bez vertikalnih sondi.
Potencijal okca u uglu raunat je u odnosu na potencijal u sreditu tog okca. Zapravo je
najvii potencijal okca neznatno pomaknut iz sredita okca prema sreditu mree, ali je po
iznosu neznatno vii od potencijala u sreditu okca.
Kako se vidi iz Tabele 2.1. potencijal okca na uglu u pravilu je znatno vii od potencijala okca
u centru mree. To uvijek vrijedi, osim u sluaju nesimetrinih mrea, mrea s vertikalnim
sondama smjetenim blizu vanjskog oboda mree te u sluaju mrea s izrazito nejednolikim
razmakom izmeu vodia.
2.1.2. Kljuni parametri za projektiranje
Bitni parametri, koji imaju znaajan utjecaj na projektiranje uzemljivake mree, su:
maksimalna struja kroz uzemljiva, trajanje kvara, karakteristike tla (specifini otpor),
specifini otpor povrinskog visokootpornog sloja i geometrija mree.
5

Geometrija mree opisana je s nekoliko parametara od kojih su, na iznos potencijala okca,
mree najutjecajniji slijedei: veliina uzemljivakog sistema, razmak izmeu vodia i dubina
ukopavanja. Manji utjecaj imaju presjek uzemljivakog vodia i debljina povrinskog sloja
tla. Geometrija mree odreena je tehnikim i ekonomskim kriterijima. Tehniki kriteriji
zahtijevaju mreu dovoljne gustoe kako bi bili zadovoljeni propisi, a ekonomski kriteriji
minimalnu cijenu izvedbe takvog uzemljivaa. Uobiajeni razmaci izmeu uzemljivakih
vodia su 2 do 15 m, s dubinom ukopavanja 0,5 do 1,5 m (tipino 0,8 m ili 1 m). Za tipine
uzemljivake vodie, njihov presjek ima neznatan utjecaj na parametre uzemljivaa. Kljuni
geometrijski faktor koji odreuje otpornost rasprostiranja uzemljivaa jeste povrina
uzemljivaa; to je povrina vea, to je manja otpornost rasprostiranja, nii potencijal
uzemljivaa i nii napon okca mree.
Otpornost rasprostiranja uzemljivaa i gradijenti potencijala izravno ovise o specifinom
otporu tla. Stoga, treba paljivo, primijenjujui odgovarajuu mjernu metodu, izmjeriti
specifini otpor tla. Za sluaj jednoslojnog modela tla izvedene su i mogu se primjeniti
pojednostavnjene relacije za izraunavanje parametara uzemljivaa. Tlo se moe nadomjestiti
jednoslojnim tlom ako su razlike izmeu dva krajnja (najvei i najmanji) mjerna podataka o
specifinom otporu tla manja od 30 %. U tom sluaju se moe uzeti da je specifini otpor
jednoslojnog modela tla srednja vrijednost mjerenja. Kad je mjerenjem ustanovljen dvoslojni
model tla i ako je uzemljivaki sistem u gornjem sloju, onda se uzimanjem jednoslojnog
modela tla specifinog otpora prvog sloja dobiju za otpornost rasprostiranja, napone dodira i
napone koraka vie vrijednosti nego to su stvarne, to je na strani sigurnosti. Tanki
povrinski sloj nasutog tucanika smanjuje struju kroz tijelo budui da predstavlja dodatni
otpor u ekvivalentnom otporu tijela.
2.1.3. Postupak projektiranja
Postupak projektiranja sastoji se od slijedeih koraka:
1. Podaci o objektu: povrina i specifini elektrini otpor tla
Preko lokacijskog plana dobiju se podaci o povrini gdje se polae uzemljiva. Treba
sprovesti mjerenje specifinog otpora tla kako bi se odredio odgovarajui model tla
(jednoslojni ili dvoslojni).
2. Odreivanje dimenzija vodia uzemljivaa
Dimenzije vodia odreuju se iz termikog prorauna na temelju podataka o maksimalno
oekivanoj struji kvara koja e tei kroz pojedine vodie uzemljivaa i podataka o
vremenu iskljuenja.
3. Definiranje dozvoljenih vrijednosti napona dodira i napona koraka uzimajui u obzir
korekcije zbog otpora tijela i prijelaznog otpora na stajalitu (vidi dio 1.)
4. Preliminarno projektiranje uzemljivaa
Uzemljiva se treba sastojati od okvira koji okruuje povrinu cijelog kruga postrojenja i
odgovarajuih poprenih vodia smjetenih tako da se omogui pogodan pristup za
uzemljenje opreme. Poetno odreivanje razmaka izmeu vodia i pozicije vertikalnih
sondi treba se temeljiti na struji kroz uzemljiva i povrini uzemljivaa.
5. Odreivanje otpornosti rasprostiranja preliminarnog projektnog rjeenja primjenom
odgovarajuih analitikih relacija. Za konano rjeenje potrebno je primjeniti numeriki
proraun na raunalu, pogotovo ako je model tla dvoslojni i ako su upotrijebljene
vertikalne sonde.
6. Odreivanje dijela struje kvara koja tee kroz uzemljiva
6

7. Proraun potencijala uzemljivaa

Ako je potencijal uzemljivaa (u odnosu na daleku zemlju) izraunat na temelju preliminarnog rjeenja nii od dozvoljenog napona dodira, nisu potrebne dalje analize. Mogu
se jo samo dodati uzemljivaki vodii potrebni za spajanje opreme na uzemljiva. Svi
naredni koraci se preskau i ide se direktno na detaljno projektiranje dato u koraku (12).
8. Proraun potencijala okca i napona koraka moe se sprovesti bilo priblinim
analitikim postupcima, bilo tanijim numerikim proraunima.
9. Ako je izraunati potencijal okca ispod dozvoljene vrijednosti napona dodira, moe se ii
dalje prema konanom rjeenju, tj. na korak (10). Ako to nije sluaj, preliminarno rjeenje
treba popraviti u koraku (11) i vratiti se u procesu projektiranja na korak (5).
10. Ako je napon koraka ispod dozvoljene vrijednosti moe se ii dalje prema konanom
rjeenju, tj. na korak (12). Ako to nije sluaj, preliminarno rjeenje treba popraviti u
koraku (11) i vratiti se u procesu projektiranja na korak (5).
11. Modificiranje rjeenja
Na ovaj korak, koji vraa rjeenje prema poetku, dolazi se ukoliko su napon dodira ili
napon koraka iznad dozvoljenih vrijednosti. Modificiranje rjeenja vri se smanjenjem
razmaka izmeu vodia, dodavanjem vertikalnih sondi i sl.
12. Detaljno projektiranje
Nakon to su postignute dozvoljene vrijednosti za napon dodira i napon koraka, moe
postojati jo potreba za dodavanjem vodia ili sondi: npr. vodie treba dodati da se
omogui uzemljavanje opreme, a vertikalne sonde za uzemljenje odvodnika prenapona,
neutralne take transformatora i sl.
Postupak projektiranja prikazan je na blok dijagramu na slici 2.1.

Podaci o objektu Korak (1)

Odredjivanje
dimenzija vodica

Korak (2)

Definiranje dozvoljenih
napona dodira i koraka Edd i Ekd

Korak (3)

Preliminarno
projektovanje Korak (4)
Proracun
otpornosti rasprostiranja

Korak (11)

Modificiranje
rjeenja

Korak (5)

Odredjivanje struje kvara

kroz uzemljivac

Korak (6)

Korak (7)
Potencijal uzemljivaca < Edd

Proracun napona
okca i napona koraka

Korak (8)

NE
Napon okca < Edd

Korak (9)

DA
NE

Korak (10)
Napon koraka < Ekd
DA

Slika 3.1.

Detaljno
projektovanje

Korak (12)

2.1.4. Proraun maksimalnih vrijednosti napona koraka i potencijala okaca

Za proraun parametara uzemljivaa mogu se koristiti numeriki postupci i raunarski
programi koji daju vrlo tane rezultate. Meutim, u mnogim sluajevima mogu se primjeniti
jednostavni analitiki postupci, koji ne zahtijevaju raunarsku analizu. Osim toga, ovakvi
postupci mogu posluiti za preliminarno projektiranje uzemljivaa.
Potencijal okca mree u odnosu na daleku zemlju i napon koraka mogu se odrediti primjenom
slijedeih relacija:
Em Km Ki
Ek K k Ki

IG
L

IG
L

(2.1.)
,

(2.2.)

Em potencijal okca mree,

Ek napon koraka,
specifini otpor jednoslojnog modela tla,
Km i Kk geometrijski faktori,
Ki korekcijski faktor,
IG ukupna struja kroz uzemljiva,
L ukupna duljina uzemljivakih vodia.

gdje su:

Veliina IG /L zapravo predstavlja srednju gustou struje po jedinici duljine uzemljivakih

vodia.
Potencijal okca mree

Faktor Km koji obuhvata nejednolikost strujne gustoe po vanjskim i unutarnjim dijelovima

uzemljivake mree rauna se iz:

Km

1
2

D2
D 2h 2 h Kii ln 8 ,

ln

8Dd
4d Kh 2n 1
16hd

(2.3.)

Kii = 1, za mree sa vertikalnim sondama postavljenim du vanjskog ruba

mree, ili za mree sa vertikalnim sondama na uglovima, kao i za mree
sa vertikalnim sondama postavljenim du vanjskog ruba i bilo gdje
unutar mree,
1
za mree bez vertikalnih sondi ili za mree s nekoliko
K ii
2n 2 n
vertikalnih sondi od kojih nijedna nije smjetena u uglovima ili na vanjskom obodu,
Kh 1 h
h0
h dubina ukopavanja uzemljivakih vodia (m),
h0 referentna dubina ukopavanja (iznosa 1 m),
D razmak izmeu paralelnih vodia mree (m),
n broj paralelnih vodia u jednom smjeru,
d promjer uzemljivakih vodia (m).
gdje su:

Korekcijski faktor Ki uzima u obzir geometriju mree i rauna se kao:

9

Ki 0,656 0,172n

(2.4.)

Ako se sa Lc oznai ukupna duljina uzemljivakih vodia mree a sa Lr ukupna duljina

vertikalnih sondi, tada se za uzemljivake mree s vertikalnim sondama koristi slijedei izraz
za potencijal okca mree:

Km Ki I G

Em

(2.5.)

Lc 1,15Lr

Za mree bez vertikalnih sondi odnosno sa samo nekoliko sondi lociranih unutar mree, ali
daleko od njenog vanjskog ruba, potencijal okca mree rauna se prema formuli:
Em

K m Ki I G

(2.6.)

Lc Lr

Napon koraka

U relaciju za izraunavanje napona koraka:

Ek K k Ki

IG
L

uvrtava se:
L = Lc + Lr za mree bez vertikalnih sondi odnosno sa samo par sondi u sreditu
daleko od vanjskog ruba mree,
L = Lc + 1,15Lr za mree s vertikalnim sondama preteno rasporeenim du vanjskog
ruba mree.
U pojednostavljenom razmatranju moe se uzeti da se maksimalni napon koraka oekuje
izvan vanjskog ruba mree na udaljenosti koja je jednaka dubini ukopavanja mree. Za
uobiajene dubine ukopavanja 0,25 m < h < 2,5 m faktor Kk je:
Kk

11
1
1

1 0,5n 2

2h D h D

(2.7.)

a za dubine manje od 0,25 m:

Kk

11

W
2h D h D

(2.8.)

gdje je W:
W

1 1 1
1

2 3 4
n 1

ili za n 6:

1
ln n 1 0,423
2n 1

2.1.5. Odreivanje minimalne duljine uzemljivakih vodia

Za preliminarno odreivanje duljine uzemljivakih vodia koje su potrebne da se maksimalni
napon dodira unutar kruga postrojenja odri unutar dozvoljenih vrijednosti, mogu se koristiti
slijedee relacije:
- za Em < Ed50:
10

Km Ki I G ts
116 0,174Cs (hs , K ) s

(2.9.)

- za Em < Ed70:

Km Ki I G ts
157 0,235Cs (hs , K ) s

(2.10.)

U gornjim relacijama su:

ts vrijeme trajanje strujnog udara (s),
s specifini otpor visokootpornog povrinskog nasutog sloja (m),
Ed50 dozvoljeni napon dodira za tijelo teine 50 kg (V),
Ed75 dozvoljeni napon dodira za tijelo teine 75 kg (V).
Faktor sniavanja napona dodira i koraka Cs , zbog prisustva povrinskog nasutog sloja,
rauna se prema formuli:

1
Kn

Cs
1 2
2

0,96
n 1
2nhs

(2.11.)

gdje su: hs debljina povrinskog sloja (m),

b ekvivalentni polumjer stopala (obino se uzima 0,08 m).
Faktor K iz (3.11) je:
K

s
s

(2.12.)

Kad su specifini otpor tla i ukupna struja uzemljivaa veoma mali, duljina uzemljivakih
vodia, koja je dobijena opisanim nainom moe biti premala za ispravno spajanje sve
opreme koja treba biti uzemljena. U tom sluaju broj uzemljivakih vodia treba poveati, bez
obzira to to ne zahtijevaju razlozi sigurnosti.
Ako se primjenom prethodno opisanog postupka dobije prevelika duljina uzemljivakih
vodia koja nije ekonomski opravdana, potrebno je sprovesti poboljanje projektnog rjeenja.
2.1.6. Poboljanje preliminarnog projektnog rjeenja
Ako prorauni primjenjeni u preliminarnom projektiranju indiciraju mogunost da se pojave
opasne potencijalne razlike u postrojenju, mogue je primjeniti neka od slijedeih
poboljanja:
Smanjenje ukupne otpornosti uzemljivaa rezultirae smanjivanjem potencijala
uzemljivaa, te time i iznos izneenog potencijala. Najefikasniji nain da se smanji
otpornost uzemljivaa je poveanje povrine uzemljivaa. Ako je raspoloivi prostor
ogranien, mogu se upotrijebiti duboke vertikalne sonde. Smanjenje otpornosti
rasprostiranja moe ali ne mora primjetno smanjiti lokalne gradijente potencijala;
Poboljanja u gradijentima potencijala. Primjenom manjeg razmaka izmeu vodia
uzemljivake mree, smanjuju se potencijalne razlike unutar postrojenja. Mnogo tee
11

moe biti rijeavanje velikih gradijenata potencijala na rubu uzemljivaa, pogotovo za

male uzemljivae u tlu visokog specifinog otpora. Meutim, obino je mogue,
ukopavanjem uzemljivakih vodia koji pripadaju vanjskom rubu uzemljivaa izvan
linije ograde postrojenja, postii to da strmi gradijenti potencijala neposredno uz
vanjski rub uzemljivake mree ne doprinose poveanom naponu dodira. Druga
efikasna i ekonomina metoda za ublaavanje gradijenata potencijala na vanjskim
rubovima uzemljivaa je da se na njima povea gustoa vertikalnih sondi. Slijedea
mogunost je ukopavanje vie paralelnih vodia oko vanjskog ruba postrojenja pri
emu se dubine ukopavanja s udaljenou od postrojenja poveavaju;
Usmjeravanje veeg procenta struje kvara na druge putove, npr. povezivanjem
gromobranskih uadi prijenosnih linija ili smanjenjem otpornosti rasprostiranja
uzemljivaa stupova u neposrednoj blizini postrojenja. U vezi s poslijednjim, treba biti
oprezan, jer se mogu pogorati gradijenti potencijala u blizini stupova;
Ograniavanje struje kvara koja odlazi kroz uzemljiva na niu vrijednost. Time se
proporcionalno sniava potencijal uzemljivaa kao i iznosi svih potencijalnih razlika;
Sprjeavanje pristupa ogranienim podrujima na kojima je nepraktino eliminirati
mogunost pojave previsokih potencijalnih razlika za vrijeme kvara.
2.1.7. Ogranienja pojednostavljenih relacija za potencijal okca i napon
koraka
Za pojednostavljivanje u izvoenju analitikih relacija za potencijal okca i napon koraka
nainjeno je nekoliko pretpostavki. Ove pretpostavke mogu utjecati na netanost rezultata u
nekim sluajevima. Ukljuivanje korekcijskih faktora praktiki je eliminiralo netanost
(unutar odreenih opsega promjene razliitih parametara) za veinu uzemljivaa koji se
susreu u praksi. Kod primjene ovih relacija na kvadratne ili pravougaone mree koje imaju
isti broj vodia u oba smjera preporuuje se uvaavanje slijedeih ogranienja:
n 25
0,25 m h 2,5 m
d < 0,25 h
D > 2,5 m
Osim toga, za pravilne pravougaone mree s jednolikim razmakom izmeu vodia, kod
odreivanja potencijala okca u relacijama (3.3.) i (3.4.) iznos n treba uzeti kao geometrijsku
sredinu broja vodia u pojedinim smjerovima nA i nB:

n n AnB

za proraun Em

(2.13.)

Kod odreivanja napona koraka u relacijama (2.4.), (2.7.) i (2.8.) za iznos n treba uzeti viu
vrijednost izmeu broja vodia u pojedinim smjerovima nA i nB:

n max nA , nB

za proraun Ek

(2.14)

2.1.8. Primjer prorauna

Za ilustraciju primjene opisanih postupaka prikazan je primjer prorauna koji je preuzet iz
"An American National Standard Std 80-1986". Proraun je prilagoen vaeim standardima
za SAD, ali je ilustrativan za opis postupka projektiranja uzemljivaa.
Proraun uzemljivaa nainjen je za primjer sa slijedeim ulaznim podacima:
Trajanje kvara:

tf = 0,5 s
12

Z1 = 4,0 + j 10,0
Z0 = 10,0 + j 40,0
Sf = 0,6
Ul = 115000 V
= 400 m
s = 2500 m
hs = 0,1 m
h = 0,5 m
A = 63 x 84 m

Impedancija struje kvara:

Impedansa struje kvara:
Faktor raspodjele struje:
Linijski napon:
Specifini otpor tla:
Specifini otpor nasutog tucanika (vlaan):
Debljina nasutog tucanika:
Dubina ukopavanja:
Raspoloiva povrina:

Impedanse struje kvara i faktor raspodjele struje odreeni su za najnepovoljniji sluaj

ukljuujui predvidiva proirenja elektroenergetskog sistema u narednih 25 godina. Zbog toga
nije potrebno ukljuivati dodatni faktor sigurnosti Cp koji se odnosi na irenje sistema.
Nadalje, pretpostavljeno je da se sistem nee tititi prekidaima s ponovnim uklapanjem, tako
da su vremena trajanja kvara tf i strujnog udara ts jednaka.
Na temelju postupka opisanog u 2.1.3. i datog na dijagramu na slici 2.1. sprovode se
prorauni.
Varijanta 1 - Kvadratna mrea bez vertikalnih sondi

Korak 1: Podaci o objektu

Premda je raspoloiva povrina za uzemljiva 63 x 84 m (5292 m2) za poetno projektno
rjeenje moe se za poetak pretpostaviti da e uzemljivaka mrea dimenzija 70 x 70 m bez
vertikalnih sondi biti zadovoljavajua. Dakle, povrina uzemljivaa je A = 4900 m2.
Izmjerena srednja vrijednost specifinog otpora tla = 400 m uzima se za specifini otpor
homogenog modela tla.
Korak 2: Dimenzije vodia uzemljivaa
Zanemarujui otpornost rasprostiranja uzemljivaa, struja kvara If 3I0 je:
3I 0

3U f

(2.15.)

2 Z1 Z 0

115000
3
3I 0
; 3I 0 3180 A
24,0 j10,0 10,0 j 40,0
3

Struja kroz uzemljiva odreuje se prema relaciji:

IG C p D f I g

(2.16.)

gdje su: Cp - korekcijski faktor predvianja poveanja struje kvara u toku ivotnog vijeka
postrojenja; ako nema poveanja Cp =1,
Df faktor opadanja struje,
Ig simetrina efektivna vrijednost struje kroz uzemljiva.
Faktor raspodjele struje Sf definira se kao omjer dijela struje kvara koja tee kroz uzemljiva
i ukupne simetrine struje kvara:
Sf

Ig
3I 0

(2.17.)

Kod odreivanja dimenzija vodia, faktor raspodjele struje se ne uzima u obzir.

13

Asimetrina struja kvara ukljuuje subtranzijentne, tranzijentne i stacionarne izmjenine

komponente, te takoer istosmjernu komponentu koja vremenom eksponencijalno opada. To
se uzima u obzir preko faktora opadanja struje Df koji je dat u ovisnosti o trajanju kvara u
Tabeli 2.2.

Tabela 2.2. Tipine vrijednosti za Df

Trajanje kvara tf (s) Perioda (60 Hz) Faktor opadanja Df
0,008

1,65

0,1

1,25

0,25

15

1,1

0,5 ili vie

30 ili vie

1,0

Slika 2.2. Nomogram za odreivanje presjeka uzemljivakog vodia

Kako je trajanje kvara 0,5 s faktor smanjenja struje prema Tabeli 2.2. je Df =1 i asimetrina
struja kvara je, takoer, 3180 A. Ova struja odreuje minimalni promjer uzemljivakih
vodia.
Neka se pretpostavi da e za uzemljivake vodie biti upotrijebljeno bakreno ue. Prema
nomogramu na slici 2.2. odreuje se minimalni jedinini presjek: za vrijeme iskljuenja od
0,5 s, za tvrdo vueni bakar jedinini je presjek oko 2,55 mm2/kA to za struju od 3,18 kA
daje presjek od 8,1 mm2. Odgovarajui promjer je 3,2 mm. Obzirom na mehanika naprezanja
i robusnost treba uzeti vodi veeg promjera, npr. d = 10 mm, presjeka 78,5 mm2
Korak 3. Definiranje dozvoljenih vrijednosti napona dodira i napona koraka
14

Faktor K prema (2.12.) je:

s 400 2500

0,72
s 400 2500
Faktor sniavanja napona dodira i napona koraka Cs moe se raunati prema (2.11) ili uzeti iz
dijagrama datog na slici 2.3. Iz dijagrama slijedi da je Cs=0,63.
K

Slika 2.3. Faktor sniavanja napona dodira i napona koraka Cs

Napon koraka i napon dodira, ovisno o teini ljudskog tijela (50 kg ili 75 kg), korigirani zbog
prisustva nasutog povrinskog sloja, odreuju se prema slijedeim relacijama:
0,1161000 6Cs s
Ek 50
(2.18.)
ts

Ek 75
Ed 50
Ed 75

0,1571000 6Cs s
ts

(2.18.a)

0,1161000 1,5Cs s
ts

0,1571000 1,5Cs s
ts

(2.19.)
,

(2.19.a)

gdje je ts vrijeme strujnog udara (u ovom primjeru jednako vremenu trajanja kvara tf).
Pretpostavljajui da e se unutar kruga postrojenja nalaziti osobe tee od 75 kg, dozvoljeni
naponi dodira i naponi koraka prema (2.18.a) i (2.19.a) su:
Ek 75

0,1571000 6 0,63 2500

2320V
0,5
0,1571000 1,5 0,63 2500
Ed 75
746V
0,5

Korak 4: Preliminarno projektiranje uzemljivaa

Neka se pretpostavi preliminarni oblik uzemljivake mree dimenzija 70 x 70 m jednolike
gustoe, s 10 x 10 okaca, s 11 x 11 vodia, bez vertikalnih sondi prema slici 2.4.
15

Razmak izmeu vodia je D = 7 m i dubina ukopavanja h = 0,5 m. Ukupna duljina

uzemljivakih vodia je L = 2 x 11 x 7 = 1540 m.

Slika 2.4. Kvadratna mrea bez vertikalnih sondi

Korak 5. Odreivanje otpornosti rasprostiranja preliminarnog projektnog rjeenja
Otpornost rasprostiranja odreuje se iz dijagrama na slici 2.5. Na slici 2.5. na apscisi je dat
broj okaca mree, a na ordinati je iznos otpornosti rasprostiranja podijeljen sa specifinim
otporom tla i pomnoen s 1000. Za mreu 70 x 70 m s 10 okaca po jednoj strani prema slici
2.5. dobije se da je otpornost rasprostiranja:
Rg

400 0,67
2,68 2,7
1000

Za proraun prelazne otpornosti uzemljivaa ukopanog u jednoslojnom tlu, moe se koristiti i

slijedea relacija:

1
1
1

Rg
1
L
20 A
20
1 h

(2.20.)

Primjenom ove relacije dobije se za prelaznu otpornost rasprostiranja 2,78 .

16

Slika 2.5. Prelazna otpornost rasprostiranja za kvadratne mree; dubina ukopavanja 0,5 m sa
uzemljivaima od vodia promjera 1 cm
Korak 6: Odreivanje dijela struje kvara koja tee kroz uzemljiva
Maksimalna struja kvara koja tee kroz uzemljiva prema (2.16.) i (2.17.) je:
I G C p D f I g C p D f S f 3I 0 11 0,6 3180 1908 A

Korak 7: Proraun potencijala uzemljivaa

Potencijal uzemljivaa je:
uz I GRg 1908 2,7 5152 V

Potencijal uzemljivaa daleko premauje dozvoljenu vrijednost napona dodira od 746 V

izraunatu u koraku 3. Stoga su potrebna dalja izraunavanja.
Korak 8: Proraun potencijala okca
Potencijal okca odreuje se iz dijagrama na slici 2.6. Na slici 2.6. na apscisi je dat broj okaca
mree, a na ordinati je iznos potencijala okaca na uglovima izraeni u procentima vrijednosti
potencijala uzemljivaa.

17

Slika 2.6. Potencijal okca na uglu za kvadratne mree; dubina ukopavanja 0,5 m;
uzemljivaki vodii promjera 1 cm
Sa slike se oita da je potencijal okca na uglu oko 20 % potencijala uzemljivaa, tj. oko 1030
V. Proraun za vrijednost potencijala prema relaciji (2.6.) daje iznos od 1125 V, pri emu su
Ki = 2,55, Kii = 0,57 i Km = 0,89.
Korak 9: Modificiranje rjeenja
Kako potencijal okca na uglu premauje dozvoljeni napon dodira od 746 V, treba pristupiti
modificiranju rjeenja.
Varijanta 2 - Kvadratna mrea s vertikalnim sondama

Sniavanje napona dodira na iznos ispod dozvoljene vrijednosti, mogue je postii na dva
naina:
- sniavanjem potencijala uzemljivaa,
- modificiranjem oblika uzemljivaa tako da se snizi maksimalni napon dodira.
U obadva postupka eljeni ciljevi mogu se postii slijedeim promjenama:
- razmaka meu vodiima,
- ukupne duljine uzemljivakih vodia,
- dubine ukopavanja,
- dodavanjem vertikalnih sondi, itd.
U ovom primjeru, poetno projektno rjeenje prvo e se modificirati dodavanjem ukupno 20
vertikalnih sondi po obodu uzemljivake mree, svaka duljine 7,5 m, prema slici 2.7. Sonde
su oznaene zacrnjenim takama.
18

Slika 2.7. Kvadratna mrea s 20 vertikalnih sondi duljine 7,5 m

Korak 5. Odreivanje otpornosti rasprostiranja (predhodni koraci iz predhodnog
primjera su isti).
Primjenom jednadbe (3.20.) uz A = 4900 m2 i L = 1540 + 20 x 7,5 = 1690 m, dobije se
otpornost rasprostiranja:

1
1
1

2,75

Rg 400

1690
20 4900
20
1 0,5

4900

koja se neznatno razlikuje u odnosu na proraunsku vrijednost u varijanti (1).

Korak 7: Proraun novog potencijala uzemljivaa
Sada je potencijal uzemljivaa :

uz I GRg 1908 2,75 5247 V 746 V

Potencijal uzemljivaa daleko premauje dozvoljenu vrijednost napona dodira od 746 V.

Stoga su potrebna dalja izraunavanja.
Korak 8: Proraun potencijala okca
Potencijal okca se rauna prema (2.5.). Faktor Km se rauna prema (2.3.), pri emu je faktor
Kii =1 za mree sa sondama postavljenim po vanjskom obodu mree:
Km

7 2 0,52 0,5 1 ln
1
72
8

ln
0,77
2 16 0,5 0,01 8 7 0,01 4 0,01
1 0,5 2 11 1

Faktor Ki se rauna prema (2.4):

Ki 0,656 0,17211 2,55

Potencijal okca, prema (2.5), je:

Em

400 0,77 2,55 1908

875 V
1540 1,15 150

19

Korak 9: Modificiranje rjeenja

Iako je proraunati potencijal okca na uglu nii nego u varijanti (1), jo uvijek je vii od
dozvoljenog napona dodira od 746 V. Primjena veeg broja duljih vertikalnih sondi moda
dovede do odgovarajueg rjeenja. Priblian iznos potrebnog poveanja duljine uzemljivakih
vodia moe se odrediti iz omjera 874 prema 746:
874
L
11690 290 m 300 m
746

eljeni efekt dobije se ako se povea duljina vertikalnih sondi sa 7,5 m na 15 m, te umjesto 20
postavi 36 vertikalnih sondi, uglavnom na obodu mree. Tada bi bio potencijal okca:
Em

400 0,77 2,55 1908

693 V 746 V
1540 1,15 540

Varijanta 3 - Pravougaona mrea s vertikalnim sondama

U ovoj varijanti promjenie se i oblik uzemljivake mree. Kako je raspoloiva povrina

samo 8 % vea od povrine uzemljivaa iz prethodne dvije varijante, veina zakljuaka iz
prethodnih varijanti moe se primjeniti na novu uzemljivaku mreu koja pokriva cijelu
raspoloivu povrinu 63 x 84 m.

Slika 2.8. Pravougaona mrea s 38 vertikalnih sondi duljine 10 m

Neka se odabere ponovno razmak izmeu uzemljivakih vodia D = 7 m za pravougaonu
mreu 63 x 84 m, tako da je broj vodia 10 x 13, odnosno broj okaca mree 9 x 12. Ukupna
duljina vodia mree je 13 x 63 + 10 x 84 = 1659 m. Neka se pretpostavi da e se postaviti 38
vertikalnih sondi duljine po 10 m, tako da je ukupna duljina uzemljivakih vodia L = 1659 +
380 = 2039 m. Uzemljiva je prikazan na slici 2.8.
Korak 5. Odreivanje prelazne otpornosti rasprostiranja
Primjenom jednadbe (2.20.) uz A = 5292 m2 i L = 2039 m, dobije se otpornost rasprostiranja:

1
1
1
1
2,62
Rg 400

2039
20 5292
20
1 0,5

5292

20

Koja je manja nego proraunska vrijednost u varijanti (2).

Korak 7: Proraun novog potencijala uzemljivaa
Potencijal uzemljivaa je:
uz I GRg 1908 2,62 4999 V 746 V

Potencijal uzemljivaa daleko premauje dozvoljenu vrijednost napona dodira. Stoga su

potrebna dalja izraunavanja.
Korak 8: Proraun potencijala okca
Potencijal okca se rauna prema (2.5.). Prvo treba odrediti nadomjesni broj paralelnih vodia
mree prema (2.13.):
n 1310 11,4 11

Nadomjesni broj paralelnih vodia priblino je jednak broju paralelnih vodia iz prethodne
varijante. Kako su veliine D, d i h ostale nepromijenjene, iste su vrijednosti za faktor Km =
0,77 i faktor Ki =2,55 kao u varijanti (2).
Potencijal okca prema (2.5.) je:
Em

400 0,77 2,55 1908

715 V
1659 1,15 380

Korak 9: Proraun napona dodira

Potencijal okca nii je od dozvoljenog napona dodira, pa i napon dodira zadovoljava.
Korak 10: Proraun napona koraka
Napon koraka se prvi put rauna. Napon koraka se rauna preko (2.2). Prvo treba odrediti
nadomjesni broj paralelnih vodia mree prema (2.14.):
n max10,13 13

Faktor Ki se rauna preko jednaine (2.4):

Ki 0,656 0,17213 2,89

Faktor Kk se rauna preko jednaine (2.7):

Kk

1 1
1
1

1 0,5132

2 0,5 7 0,5 7

0,41

Napon koraka prema (2.2) je:

Ek 400 0,41 2,89

1908
443 V
2039

Napon koraka je znatno ispod dozvoljene vrijednosti od 2320 V.

Korak 12: Detaljno projektiranje
Postignuto je projektno rjeenje koje zadovoljava zahtjeve sigurnosti. Sad se rijeenje moe
doraditi dodavanjem vodia za uzemljenje opreme i vertikalnih sondi za uzemljenje
odvodnika prenapona, neutralne take transformatora i sl.
Primjena raunarske analize
Primjena raunarske analize neophodna je u slijedeim sluajevima:
21

- jedan ili vie geometrijskih parametara je izvan navedenih limita; model tla je dvoslojni;
nesimetrinost mree onemoguava predvianje mjesta najvieg napona dodira, itd.

22

3. TERENSKA MJERENJA INSTALIRANIH UZEMLJIVAA

Sistem uzemljenja u elektroenergetici (VN i SN prenosnim sistemima i postrojenjima,
distributivnim objektima i NN instalaciji) obezbjeuje zatitu od atmosferskih pranjenja,
zatitu od struje kvara kao i normalan rad relejne zatite. Kako bi ova funkcija bila
zadovoljena i sigurna u svakom trenutku neophodno je stalno kontrolirati stanje sistema
uzemljenja. Kontrola stanja se najefikasnije sprovodi obavljanjem adekvatnih mjerenja.
Mjerodavan parametar, koji se provjerava mjerenjem, je prelazni otpor uzemljivaa. Ovaj
prelazni otpor (otpor rasprostiranja) treba da bude dovoljno mali kako bi bezprijekorno
funkcionirala zatita automatskim iskljuenjem. Otpor uzemljivaa je kolinik napona na
uzemljivau i struje, koja odlazi u zemlju sa uzemljivaa.

3.1.

METODE MJERENJA PRELAZNOG OTPORA

UZEMLJIVAA

Mjerenje otpornosti uzemljivaa, neovisno od naponskog nivoa postrojenja, realizira se

jednom od slijedeih metoda:
U I metoda (sa svojim specifinostima)
mosne metode
kompenzacione metode.
Ukoliko se radi o manjim uzemljivaima mjerenje se svodi na jednostavnu UI metodu.
Meutim, ukoliko se radi o visokonaponskim uzemljivaima velikih dimenzija, UI metoda
se u izvjesnom smislu modificira.
Sva mjerenja se obavljaju sa izmjeninom strujom. Treba voditi rauna o moguoj
eventualnoj smetnji iz postrojenja nazivnih industrijskih frekvencija. Kod mjernih ureaja,
koji imaju sopstveni izvor napajanja (MEGGER), mjerni napon mora imati frekvenciju koja
se razlikuje za najmanje 5 (Hz) od cjelobrojnika nazivne frekvencije ispitivanog objekta i
mora se nalaziti u podruju od 70 (Hz) od 140 (Hz).

3.2.

TAKASTI UZEMLJIVA U HOMOGENOJ ZEMLJI

Moe se govoriti o idealnom sluaju kada je zemlja homogena, a uzemljiva se moe smatrati
takastim izvorom. Uzemljiva se moe smatrati takastim izvorom u sluaju kada mu se
dimenzije mogu zanemariti u odnosu na udaljenost pomonih elektroda kroz koje se zatvara
struja izvora. Metoda mjerenja svodi se na klasinu U I metodu. Na slici 3.4a. prikazan je
sluaj kada su i uzemljiva i pomone elektrode u istoj liniji, a na slici 3.4b. sluaj, koji je u
urbanim sredinama mnogo ei, kada uzemljiva i pomone elektrode nisu u jednoj liniji.

23

Behrendova metoda mjerenja

Za praktinu upotrebu, kod mjerenja otpora rasprostiranja manjih uzemljivaa, koristi se
shema kompenzacionog mosta na slici 3.1.

I1
R1
R

N
E1

E2

HE

Slika 3.1. Nain spajanja mjernog ureaja za mjerenje prelaznog otpora uzemljivaa po
Wennerovoj metodi
Sa mjernim instrumentom, datim na slici 3.1., moe se mjeriti i specifini elektrini otpor
zemlje. Ako se mjeri specifini elektrini otpor zemlje ukljuene su sve etiri elektrode, ali
ako se eli mjeriti otpor uzemljenja koriste se dvije elektrode prema slici 3.2.
Sa slike 3.1. vidi se da mjerna struja I, iz izvora izmjenine struje, ide kroz primar transformatora i dvije elektrode: A i B. Pri tome, u zatvorenom kolu sekundara transformatora postoji
struja I1 koja je u nekom odreenom odnosu sa strujom primara I. Znai, struja I1 je proporcionalna struji I. Kod istog broja namotaja primara i sekundara, kroz otpor R tee ista struja
kao i kroz primar. Podeavanjem klizaa postie se da kroz nulindikator ne prolazi struja.
Ako se mjeri otpor uzemljenja kleme, E1 i E2 su kratko spojene. U sluaju ravnotee, pad
napona U1 na dijelu klizne ice R, jednak je padu napona U2 izmeu uzemljivaa i sonde
pomonog uzemljenja, pa je:
I
I RA I1 R1 RA 1 R1 k R1
(3.1.)
I
Ovaj instrument posjeduje vlastiti strujni izvor ija se frekvencija razlikuje od industrijske
frekvencije.
Kod mjerenja otpora rasprostiranja uzemljivaa poslije direktnog prespajanja stezaljki E1 i E2,
koristi se sistem sa tri elektrode pri emu se mjerna struja zatvara preko uzemljivaa RA i
pomonog uzemljenja B, a mjeri se napon izmeu uzemljivaa i mjerne sonde.

24

I
E1 E2 S

HE

RA
20 m
40 m
U

a
b
0

0,5

X/L
1,0

Slika 3.2.
Na dijagramu (slika 3.2.), kriva a predstavlja raspodjelu potencijala u sluaju kada su
vrijednosti otpora rasprostiranja uzemljivaa i pomonog uzemljivaa priblino iste. U tom
sluaju, mjernu elektrodu treba postaviti na polovinu rastojanja. Obino je ei drugi sluaj
(kriva b), kada je otpor rasprostiranja pomonog uzemljivaa vei od otpora rasprostiranja
uzemljivaa, koji se mjeri. Tada mjernu elektrodu treba postavljati blie uzemljivau, koji se
mjeri.
Ako se mjerna sonda postavi u zonu nultog potencijala, instrument e izmjeriti otpor
rasprostiranja eksperimentalnog objekta:
U
(3.2.)
R A
I
Ako se mjerna sonda ne postavi tano u zonu nultog potencijala nego u neku taku u kojoj
postoji potencijalna razlika u odnosu na beskonano udaljenu zemlju UX, tada e instrument
izmjeriti otpor:
U UX
(3.3.)
R A
I
Iz relacija (3.2.) i (3.3.) dobije se:
U A U X RX
UX
R

1 X
UA
R
UA
R
Na taj nain dobije se relativna potencijalna razlika koraka izmeu taaka x1 i x2:

(3.4.)

25

U X 1 U X 2 RX 2 R X 1

UA UA
R

(3.5.)

Kod koritenja ove metode mjerenja prelazni otpori pomonih elektroda ne unose greke kod
mjerenja. Kod velikih prelaznih otpora, u najgorem sluaju, moe se desiti da je osjetljivost
galvanometra nedovoljna za indikaciju nule.
Dubina zemlje, na kojoj se zatvara izmjenina mjerna struja, ovisi od frekvencije.
3.2.1. Poloaj naponske elektrode
Da bi se analizirao optimalan poloaj naponske elektrode treba analizirati sliku 3.3.

V
r

RA

T2

T1
x

D
Slika 3.3. Mjerenje otpora uzemljivaa
Odabere se taka M, koja je nejednako udaljena od uzemljivaa RA (udaljenost x) i strujne
elektrode T1 (udaljenost x).
Potencijal take M od ove dvije elektrode jednak je:

I
I
I 1 1

E
,
2 x 2 x
2 x x,

(3.6.)

U ovom sluaju nema brojne razlike izmeu potencijala i napona.

Iz jednaine (3.6.) vidi se da je potencijal take M jednak nula, ako su rastojanja x i x
jednaka i ako se radi o homogenoj zemlji izmeu elektroda.
Analogno jednaini (3.6.), potencijal na povrini uzemljivake elektrode (x = r i x = D) je:

I 1 1

2 r D

(3.7.)

Odavde se moe pisati da je sopstveni prelazni otpor uzemljivaa jednak:

R'

r
1
2 r D

(3.8.)

26

Ova jednaina razlikuje se od jednaine (3.2.) za lan (r/D), koji se esto zanemaruje (sa
odreenim procentom greke), pa se dobije:
R'

2 r

(3.9.)

Odnos lana (r/D) je izuzetno vaan, kada se uzimaju u obzir dimenzije uzemljivaa. Ako se
radi o takastim uzemljivaima ovaj lan se zanemaruje. Ali ako se radi o uzemljivaima VN
postrojenja, npr. dimenzija 200 x 200 (m) (ekvivalentni poluprenik r = 75 (m)), da bi se npr.
napravila greka u mjerenju od 25 (%) strujnu elektrodu treba udaljiti najmanje 300 (m).
Ukoliko se radi o takastom uzemljivau, teorijski, naponsku elektrodu treba postaviti na
polovinu rastojanja uzemljiva strujna elektroda.
Meutim, obzirom da je tlo uglavnom nehomogeno, dimenzije uzemljivaa i pomonih
elektroda nisu iste. Interval, gdje je potencijal zemlje nula, nije taka i obino predstavlja
polovinu ukupnog rastojanja uzemljiva (koji se mjeri) pomona (strujna) elektroda. Ostala
polovina ovog rastojanja otpada na potencijalne lijevke obje elektrode. Tako, po nekim
autorima (V. Celebrovski), najmanja greka se pravi kod mjerenja otpora rasprostiranja
uzemljivaa, ako su zadovoljeni odnosi rastojanja elektroda:

1 1 1
,
y z x
gdje su vrijednosti x, y, z rastojanja sa slike 3.4a. i slike 3.4.b. tj. :
x rastojanje izmeu uzemljivaa i naponske elektrode,
y rastojanje izmeu naponske i strujne elektrode,
z rastojanje izmeu uzemljivaa i strujne elektrode.
Jednainu (3.10.) prikladnije je pisati u obliku:
xz
y
xz

(3.10.)

(3.11)

Ovaj odnos vai za sheme na slici 3.4a. i 3.4b.

Ako se posmatra sluaj na slici 3.4b. (koji je dosta est i primjenljiv u urbanim sredinama,
gdje je raspoloivi prostor ogranien) i ako su rastojanja x i z jednaka (x = z), odnosno ugao
izmeu pravaca RA T2 i RA T1 jednak 30 o , moe se pisati:
x z

2 2
Normalno je da elektrode, naponska i strujna, mogu meusobno zamijeniti uloge.
y

(3.12)

Moe se doi i do relacije da je y z x , koja, ako se uvrsti u jednainu (6.10.) daje:

1
1 1
, odnosno x 2 x z z 2 0
zx z x

(3.13.)

Rjeavajui jednainu (3.13.) dobije se:

2

z
z
x z 2 0,5 z 1,25 z 2 0,618 z
2
2

(3.14)

Iz ove jednaine se vidi da mjesto postavljanja naponske elektrode nije tano na polovini
rastojanja uzemljiva strujna elektroda nego je naponska elektroda udaljena vie od
polovine navedenog rastojanja.
27

U realnim uvjetima, dimenzije uzemljivaa i karakteristike zemlje izmeu uzemljivaa i

pomonih elektroda nisu jednoznano odreene, pa se u tom sluaju mora paljivo odabrati
svaka lokacija elektrode.

G
R
A
z
1

V
x

RA

T2

T1

Slika 3.4a.

T2

y
V
RA

A
I

T1
I

Slika 3.4 b
Pri ovom mjerenju pomona elektroda T1 mora biti toliko udaljena od uzemljivaa RA , ija se
prelazna otpornost mjeri, da im se potencijalni lijevci ne preklapaju, a mjerna elektroda T2
mora se nalaziti izmeu oba potencijalna lijevka u podruju nultog potencijala.
Na slici 3.4a. i slici 3.4b. koriten je sopstveni izvor napajanja i dvije elektrode (naponska
potencijalna i strujna).
28

Na slici 3.5. mjeri se prelazni otpor uzemljivaa sa izvorom napajanja iz mree niskog napona
(TT i TN sistemi) sa jednom mjernom elektrodom T2, a druga elektroda je uzemljeno
zvjezdite izvora napajanja.

L1
L2
L3
N

visokoomski
otpor

A
V

RB

RA

x
u praksi
cca 50 - 100 m

T2

Slika 3.5. UI metoda sa mrenim naponom kao izvorom napajanja

U ovom sluaju mora biti ispunjen zahtjev da je razmak x (izmeu pomone elektrode T2 i
uzemljivaa RA) takav da se potencijalni lijevci uzemljivaa zvjezdita mree RA i RB ne
preklapaju.
Struja prolazi preko promjenljivog predotpora i kroz uzemljiva koji se mjeri. Vrijednost
struje mjeri se ampermetrom A. Istovremeno se mjeri pad napona na uzemljivau, pomou
visokoomskog voltmetra u odnosu na sondu koja se postavlja u referentnu zemlju. Tada je, po
Omovom zakonu, otpor uzemljivaa:
U
(3.15.)
RA
I
Kod ovog mjerenja nije potrebno poznavati vrijednost predotpora. U praksi se koriste obino
vrijednosti izmeu 20 i 1000 ().
esto se zaboravlja da pad napona postoji ne samo na uzemljivau koji se mjeri. Struja, koja
ide kroz zemlju do zvjezdita TS, pravi takoer, pad napona na uzemljenju zvjezdita RB , koji
dalje podie potencijal nultog voda. Na primjer, sa ispitnom strujom od 10 (A) i pogonskim
uzemljenjem od 20 () dobije se napon nultog voda od 200 (V).

29

L1
L2
L3
N
A
Imj
Napon pogonskog
uzemljivaa
U = RB Imj

Napon uzemljivaa
koji se mjeri
U = RA Imj

RB

RA

Slika 3.6.
Na slici 3.6.se ne uzima u obzir dio struje koji prolazi kroz voltmetar jer je relativno mali.
Kod mjerenja, na ovaj nain, moe se dogoditi da voltmetar pokae napon i bez ispitne struje.
Taj napon je proizvod lutajuih struja.
Da bi se utjecaj otpora uzemljenja sonde uspjeno eliminirao treba koristiti visokoomski
voltmetar. Vrijednost prelaznog otpora npr. jedne mjerne sonde, pobijene u zemlju do dubine
naprimjer 0,5 (m) kree se izmeu 500 i 1000 (). U najveem broju sluajeva, mjerni opseg
je do 30 (V). Ako je karakteristini otpor instrumenta Rk = 330 (/V), unutarnji otpor
instrumenta bi bio 9.900 (). Ako je otpor mjerne sonde npr. 800 () on bi inio gotovo 10%
otpora u ovom spoju. Ali, ako je unutarnji otpor voltmetra npr. 20 (k/V) tada otpor od 800
() u odnosu na 600 (k) ne predstavlja znaajnu ulogu.

3.2.2. Poveanje tanosti mjerenja u nehomogenoj zemlji

Veoma esto se mjerenja vre u nehomogenim vieslojnim zemljama to podrazumijeva
razliite vrijednosti specifinog otpora tla na razliitim mjestima i na razliitim dubinama.
Neka se pretpostavi manja vrijednost specifinog elektrinog otpora povrinskog sloja zemlje,
u odnosu na sloj koji se nalazi dublje i neka je ova razlika velika. Ovo je veoma est sluaj u
planinskim predjelima, gdje je povrinski sloj (do 1 m) zemlja, a ispod je kamenito tlo. U
ovom sluaju, da bi se dobio horizontalni dio krive potencijala (ili otpora) izmeu
uzemljivaa i strujne elektrode, mora se strujna elektroda odmaknuti i preko 100 (m). Ovakva
velika rastojanja zahtijevaju velike duine spojnih vodia to moe dodatno usloniti
proceduru mjerenja. Oteano dobijanje horizontalnog dijela potencijalne krive rezultira
grekama mjerenja otpora rasprostiranja uzemljivaa. U ovom sluaju moe se raditi o
grekama mjerenja i do 20%. Da bi se ova greka svela na to manju vrijednost, kriva
potencijala (ili otpora) snima se dva ili tri puta u jednom smjeru i to sa razliitim rastojanjima
pomone strujne elektrode. Metod ovog mjerenja dat je u nastavku teksta.
Kod prvog snimanja dijagrama pomona strujna elektroda postavlja se na rastojanje z = 20
30 (m) od uzemljivaa, koji se mjeri. Potencijalna (naponska) elektroda pomjera se sa
korakom 2 3 (m) tj. po 0,1 . z. Dobijene vrijednosti nanose se kao taka u koordinatnom
sistemu R = f (x/z) (slika 3.7).

30

Vidi se da se na horizontalnu osu nanose odnosi (x/y) i to od vrijednosti 0,1 pa dalje. Ovo
dalje znai da se potencijalna elektroda postavlja u slijedee take udaljene od uzemljivaa
npr. 3, 6, 9,, 30 (m) za to je x/z = 0,1; 0,2; 1,0. Potom, potencijalna elektroda se
pomjera iza strujne elektrode za to je x/z = 1,1 1,5. Na vertikalnoj osi nanose se izmjerene
vrijednosti otpora uzemljivaa.
Analiza tako dobijenog dijagrama moe tano odrediti da li je dovoljno tano mjerenje koje je
vreno. Ukoliko vai odnos:
R0.6 R0.4
(3.16.)
0,1 ,
R0.5
onda je vjerovatni otpor rasprostiranja uzemljivaa vrijednost R, koja odgovara odnosu x/z =
0,5 to znai da se potencijalna elektroda postavlja na polovinu rastojanja.

R( )
13
12
3
11
10
9
8
2

7
6

5
x/z
4

0,1

0,3

0,5

0,7

0,9

1,1

1,3

1,4

1,5

Slika 3.7. Snimanje dijagrama R=f (x/z)

U konkretnom sluaju ovaj odnos je:

7,5 4,8
0,5 0,1
6,0

(3.17.)

Ovo znai da treba praviti novo mjerenje ali sa drugom razdaljinom z. U drugom sluaju je
z = 40 50 (m). Potencijalna kriva se pomjera sa korakom 4 5 (m), tj. sa korakom, koji je
0,1z. Neka je korak 5 (m), to znai da se potencijalna elektroda postavlja na udaljenostima
od centra uzemljivaa x = 5, 10 , 50 tako da se imaju odnosi x/z = 0,1; 0,2; ; 1,0. Potom
se potencijalna elektroda pomjera dalje od strujne elektrode tj. x = 55, , 75 (m), to jest x/z
31

= 1,1; ; 1,5. Za sve ove vrijednosti udaljenosti x potencijalne elektrode, odnosno za odnose
x/z snimaju se vrijednosti R i tako se dobije dijagram 2. Ova dva dijagrama se sjeku u jednoj
taki, koja priblino tano odreuje vrijednost otpora rasprostiranja uzemljivaa.
Ukoliko se radi o izuzetno nehomogenoj zemlji dijagrami se nee presjei. U tom sluaju radi
se na drugi nain.
Prvi slijedei nain koji se moe probati jeste da se strujna elektroda pomjeri na jo veu
udaljenost, npr. 70 100 (m). Dijagram se snima po istom principu kao i prethodni. Ukoliko
postoji presjek drugog i treeg dijagrama, vjerovatni otpor uzemljivaa je taj presjek. Ukoliko
ne postoji presjek, strujna elektroda se postavlja na rastojanje 40-50 (m). U tom sluaju se
potencijalna elektroda postavlja na rastojanja npr. 55, 60, 65, 70 (m), to jest dobijaju se odnosi
x/z = 1,1; ; 1,5. Za sve vrijednosti x/z na vertikalnu osu nanose se vrijednosti R1.1. , , R1.5.
Priblino tana vrijednost otpora uzemljivaa (sa 20% mogue greke) moe se uzeti
vrijednost Rl.4. tj. za x/z = 1.4.
U konkretnom primjeru na slici 3.7., dijagrami 1. i 2. sijeku se pri otporu 9,8 (). Otpor pri
x/z = 1.4 je 10.2 (). Kao to se vidi, ove vrijednosti se malo razlikuju.
Znai, moe se zakljuiti da je, u sluaju snimanja dijagrama 1. i 2. vrlo teko nai ravni dio
potencijalne krive, a vrijednosti R0.5 meusobno su bitno razliite i znatno su nie od realne
vrijednosti otpora R = 10 (). Ovdje je bitno jo napomenuti sluaj kada x raste, a vrijednost
otpora R opada. Radi se o prisustvu podzemnih metalnih objekata u neposrednoj blizini.

3.3.

SPECIFINE SHEME MJERENJA PRELAZNOG

OTPORA UZEMLJIVAA

Na slici 3.8. dat je primjer mjerenja (odreivanja) impedanse uzemljivaa sa sopstvenim

izvorom jake struje. Metoda mjerenja sa sopstvenim izvorom napajanja (agregatom) posebno
je primjenjiva za mjerenja impedanse velikih uzemljivakih sistema. Izmjenini napon
industrijske frekvence se dovodi izmeu uzemljivakog sistema i pomone udaljene elektrode
dok se izmjenina struja IM injektira u uzemljivaki sistem. Zemljovodi i kabelski omotai
sa ulogom uzemljenja spojeni su na uzemljivaki sistem i ne smiju biti odspojeni od
instrumenta.

32

Slika 3.8. Praktina shema mjerenja

Oznake na slici 6.8. su:
IM ispitna struja (generalno su samo moduli napona i struje odreeni),
IEM struja kroz zemlju za vrijeme mjerenja (ne moe se direktno mjeriti),
rE
redukcioni faktor linije do udaljene uzemljivake elektrode,
RES otpor mreastog uzemljivaa,
RET otpor uzemljenja stupa,
UEM poveanje potencijala za vrijeme mjerenja,
USTM izvor napona dodira za vrijeme mjerenja.
Prema propisu HD 637 S1:1999 (propis CENELEC-a Evropski komitet za standardizaciju u
elektrotehnici) mjerenje otpora uzemljivaa moe se realizirati na razliite naine. Dimenzije
uzemljivaa i stepen interakcije odreuju mogunost primjene pojedine metode mjerenja.
Prema navedenom propisu, kada se koristi, metoda pada napona sa uzemljivakim tasterom tj.
metoda sa potencijalnom i strujnom elektrodom, potencijalna elektroda treba biti udaljena od
uzemljivaa 2,5 x veliina uzemljivaa, ali ne manje od 20 (m). Strujna (pomona) elektroda
treba biti udaljena najmanje 4 x veliina uzemljivaa, ali ne manje od 40 (m).
Modul impedanse dobije se kao:

ZE

U EM
I mj r

(3.18.)

gdje su: UEM izmjerena vrijednost napona izmeu uzemljivakog sistema i sonde
postavljene u referentnoj zemlji (potencijal nula) (V),
Imj izmjerena ispitna struja u (A),
r redukcioni faktor voda (linije) do pomone udaljene uzemljivake elektrode.
33

Ovaj faktor se moe ili izmjeriti ili proraunati. Za vazdune vodove bez zemljovoda i kabele
bez omotaa ili oklopa uzima se da je r = 1.
Zemljovod, ako je spojen na uzemljiva ili pomonu daleku zemlju, mora se uzeti u proraun.
Ukoliko kabel ima mali otpor metalnog omotaa, koji je uzemljen sa obje strane, najvei dio
ispitne struje vraa se omotaem. Ako ima izolirajui omota (to je uvijek sluaj) oko plata,
plat je pogodan za razdvajanje uzemljivaa od njega. Meutim, kabeli koji imaju funkciju
uzemljivake elektrode, ne smiju prekidati kontinuitet plata.
Rastojanje izmeu ispitivanog uzemljivaa i daleke pomone elektrode, ako je mogue, ne
treba biti manje od 5 (km). Ispitna struja bi trebala da bude oko 50 (A). Unutarnji otpor
voltmetra treba da bude najmanje 10 puta vei od otpora sonde.
Za manje uzemljivake sisteme rastojanja mogu biti manja.
Moguu interferenciju i ometajui napon treba ukloniti.
Odreivanje porasta potencijala uzemljivaa
Poveanje potencijala uzemljivaa U E dobije se kao:

UE ZE IE ,

(3.19.)

Z E impedansa uzemljenja, koja se izmjeri kao u prethodnom postupku ili se

prorauna,
I E struja kroz uzemljenje (ne moe se direktno mjeriti).
Struja kroz uzemljenje tokom mjerenja je:
gdje su:

I EM r I M

(3.20.)

Impedansa je:

ZE

U EM
I EM

(3.21.)

Jednaina (6.19.) postaje:

U E Z E I E U EM

IE
r IM

(3.22.)

Za zemljospoj u trofaznom sistemu i sline zemljovode redukcioni faktor vazdunog voda iz

TS, struja se moe odrediti kao:
I E r 3 I0 ,
(3.23.)
gdje je:

r
redukcioni faktor zemljovoda,
3 I 0 vektor zbira struja faznih provodnika pripadajue TS.

Za greku u TS postoji razlika izmeu struje zemljospoja i struje neutralne take.

Tipine vrijednosti redukcionog faktora vazdunih vodova i kabela (za 50 Hz)
Zemljovodi VN vodova (110 kV)
elik 50 70 (mm2)
r = 0,98
2
ACSR 44/32 (mm )
r = 0,77
2
ACSR 300/50 (mm )
r = 0,61
Papirno izolirani kabeli (10 i 20 kV)
34

Cu 95(mm2) / 1.2 (mm) olovni omota

Al 95 (mm2) / 1.2 (mm) aluminijski omota
XLPE kabeli (10 i 20 kV)
Cu 95 (mm2) / 16 (mm2) bakarni ekran
Jednoilni kabeli (110 kV)
Cu 300 (mm2) / 2.2 (mm) aluminijski omota

3.4.

r = 0,20 0,60
r = 0,20 0,30
r = 0,50 0,60
r = 0,37

MJERENJE RASPODJELE POTENCIJALA OKO

UZEMLJIVAA

Najbolju potvrdu ispravnosti uzemljenja daje mjerenje raspodjele potencijala oko

uzemljivaa. U sluaju velike razlike izmeu proraunskih i izmjerenih vrijednosti otpora
uzemljenja, ili ukoliko postoji sumnja u ispravnost uzemljenja neophodno je izvriti mjerenje
raspodjele potencijala.
Ovo se naroito odnosi na sluajeve kada je proraunata vrijednost otpora uzemljenja blizu
granice tolerancije, a dalje poboljanje karakteristika uzemljivaa je teko izvodljivo ili je
skupo.
Mjerenjem raspodjele potencijala odreuju se najopasnija podruja gdje se javlja veoma veliki
napon koraka, odnosno podruja gdje se trebaju eventualno primjeniti dodatne mjere za
poveanje sigurnosti.
Kako se u uzemljivakim sistemima mogu pojaviti vrlo velike struje zemljospoja, koje imaju
za poslijedicu velike napone uzemljivaa ak i ako su ovi sa malim otporom, treba
prekontrolirati cijeli teren i okolinu na kojoj su postavljeni pojedini dijelovi uzemljivaa.
Mjerenja se izvode uvijek sa manjom strujom od struje zemljospoja, tako da se pri mjerenju
dobijaju znatno nii naponi nego u sluaju zemljospoja.
Zbog toga je sondu teko postaviti na dovoljno velikom rastojanju od dalekovoda da bi se
dobili pri mjerenju i znatno nii naponi nego to je to sluaj pri pojavi struje zemljospoja.
Zato treba izmjerenu vrijednost, obzirom na raunski dobijenu struju zemljospoja, preraunati
na stvarne vrijednosti pomou relacije:
U STV U M

IZ
IM

(3.24.)

gdje su:
USTV napon u proizvoljnoj taci pri struji zemljospoja IZ,
UM napon u istoj taci za sluaj mjerenja strujom IM.
Za praksu je vaniji podatak koliki je napon u pojedinim takama oko uzemljivaa u
poreenju sa naponom uzemljivaa, jer te relativne vrijednosti daju neposrednu sliku o
opasnm podrujima. Zato se rezultati mjerenja u pojedinim takama obino ne izraavaju u
voltima, nego u procentima napona uzemljivaa:
U
U M % M 100 ,
(3.25.)
U ZM
gdje je UZM napon uzemljivaa za sluaj struje mjerenja IM.
Ako je poznat napon uzemljivaa pri mjernoj struji, mjerna struja i struja zemljospoja, onda se
napon u proizvoljnoj taci, pri struji zemljospoja, odreuje pomou formule:
35

U STV

U M %
I
U %
I M RUZ Z M
RUZ I Z
100
IM
100

(3.26.)

Raspodjela potencijala u okolini uzemljivaa najee se mjeri voltmetrom, kao to je

prikazano na slici 3.9. Izmeu ispitivanog i pomonog uzemljivaa prikljuuje se izmjenini
napon ija se vrijednost podesi tako da struja kroz uzemljiva bude dovoljno velika da na
otporu rasprostiranja uzemljivaa stvori dovoljno veliki pad napona, da bi se mogao izmjeriti
voltmetrom. Ta struja obino iznosi oko 100 A.
G

UZ

UZM

MJ

PU

UV

UM

Slika 3.9.
UZ uzemljiva oko kojeg se odreuje raspodjela potencijala
PU pomoni uzemljiva
MJ mjerna sonda koja se pomjera u take gdje se odreuje potencijal
Kada se struja u kolu podesi na potrebnu jainu, izmeu ispitivanog uzemljivaa i pojedinih
taaka oko uzemljivaa mjeri se napon UV, na osnovi kojeg se odreuje napon u mjernoj taki
UM kao:
U M U ZM UV
(3.27.)
Na osnovi relacije 3.25. dobije se:
U M %

U UV
UM
100 ZM
100
U ZM
U ZM

(3.28.)

Mjerenje napona UM moe se vriti i neposredno ako se jedna pomona sonda postavi
dovoljno daleko od uzemljivaa (izvan podruja zatvaranja struje), a napon mjeri izmeu te
sonde i mjerne sonde koja se pomjera iz take u taku. Ovakav nain mjerenja je manje
podesan zbog vee udaljenosti pomone sonde, a najee se raspored potencijala snima samo
u blizini uzemljivaa.
Unutarnji otpor voltmetra, upotrijebljenog za mjerenje, treba da bude dovoljno veliki tako da
se otpor rasprostiranja naponske sonde moe zanemariti. Poeljno je da otpor voltmetra bude
36

bar stotinu puta vei od otpora rasprostiranja sonde. Kako se pri odreivanju raspodjele
potencijala napon treba mjeriti u velikom broju taaka, praktino je neizvodljivo postaviti u
svakoj taki sondu tako duboko u zemlju kao pri mjerenju otpora rasprostiranja uzemljivaa,
jer bi se mjerenje veoma sporo odvijalo. Zbog toga je otpor sonde vrlo veliki i moe da
dostigne vrijednost i nekoliko hiljada oma.
Ako u mjerenju uestvuju dvije osobe, to pretpostavlja upotrebu dvije sonde koje se
naizmjenino ukljuuju, onda se ono moe ubrzati, jer u tom sluaju dok se na jednoj sondi
obavlja mjerenje, druga se pomjera na slijedee mjerno mjesto.
Mjerne take treba odrediti po odreenom sistemu kako bi se kasnije moglo obaviti ucrtavanje
ekvipotencijalnih krivih u plan zemljita. Pri mjerenju raspodjele potencijala trebalo bi se
kretati od odreene polazne take pravolinijski u razliitim smjerovima, pri tome biljeei
napon izmeu uzemljivaa i sonde u odabranim mjernim takama. Na osnovi izvrenih
mjerenja potrebno je napraviti sliku ekvipotencijalnih krivih uzemljivaa. Prema gustoi
ekvipotencijalnih krivih, moe se vidjeti gdje su nagibi naponskog lijevka najvei, dakle gdje
su najopasnija podruja. Ekvipotencijalne krive obino se ucrtavaju u procentualnim
vrijednostima napona uzemljivaa, koji se uzima 100 %.
U ovisnosti od veliine dimenzija povrine na kojoj treba mjeriti raspodjelu potencijala,
potrebno je i predvidjeti opremu za ekipu koja vri mjerenja. Dakle, potrebno je predvidjeti
dovoljnu duinu izolirajueg vodia, koji po mogunosti treba da bude na kalemu koji je
pogodan za noenje na leima, tako da se za vrijeme hodanja moe odmotavati i namotavati.
U prvih 200 (m) mjerne take treba gusto postaviti, na primjer svakih 20 (m), a dalje svakih
50 (m). Prema prvoj gruboj ocjeni koja se dobije na taj nain, treba obaviti mjerenja i u
meusmjerovima, koji se biraju na najopasnijem podruju. Pri odabiru smjerova, treba obratiti
panju na eventualne metalne vodove, koji prolaze kroz podruje uzemljivaa (vodovodne
cijevi, kabeli i slino), a koji utjeu u velikoj mjeri na raspored potencijala. Za bre obavljanje
posla , preporuuje se prije poetka mjerenja, oznaavanje smjerova koevima u takama gdje
e se vriti mjerenje.
Slino kao i kod mjerenja otpora rasprostiranja uzemljivaa, i kod mjerenja raspodjele
potencijala javljaju se greke usljed utjecaja stranih struja, kao i usljed induktivnih utjecaja
mjerne struje. Ovakve utjecaje treba otkloniti jednom od pogodnih metoda kao to su npr.:

metoda titranja,
metoda promjene polariteta,
vektorsko mjerenje,
blokiranje istosmjernih struja.

Metoda titranja zasniva se na upotrebi naponskog izvora ija je frekvencija razliita od

mrene za nekoliko desetaka Hz. Naponi izazvani ispitnom strujom geometrijski se zbrajaju
sa eventualnim naponom smetnje US iji se iznos i fazni pomak mogu smatrati konstantnim za
dovoljno kratak mjerni ciklus. Zbog asinhrone superpozicije napona kazaljka voltmetra se
pomjera izmeu maksimalne i minimalne vrijednosti U1 i U2. Za napon izazvan ispitnom
strujom tada vrijede relacije:

37

U1 U 2
za 2 U S U1
2
U U2
(3.29.)
U 1
za 2 U S U1
2
U
U 1
za 2 U S U1
2
Metoda promjene polariteta zasniva se na upotrebi naponskog izvora mrene frekvencije iji
se fazni pomak moe promjeniti za 1800 nakon bezstrujne pauze. Napon se mjeri prije
promjene polariteta (U1) i poslije promjene polariteta (U2). Napon smetnji US mjeri se kod
iskljuene ispitne struje. Na osnovi vektorskog odnosa dobije se vrijednost stvarnog napona U
kao:
U

U1 U 2
2
U
US
2
2

(3.30.)

Kako utjecaji stranih struja nisu konstantni, mjerenja se moraju obavljati brzo, jedno za
drugim.
Znatno je tee odrediti napone kao rezultat smetnji zbog induktivnih utjecaja mjerne struje,
koji mogu da budu visoki ako je dovod do sonde poloen paralelno sa dovodom do pomonog
uzemljivaa. U tom sluaju napon raste srazmjerno sa rastojanjem izmeu sonde i mjerenog
uzemljivaa. Otpor rasprostiranja uzemljivaa je najveim djelom omskog karaktera pa je pad
napona na njemu u fazi sa strujom, dok je indukovni napon zbog mjerne struje u dovodu
pomaknut za cca 900 .
Zato mjerne vodove treba voditi, po mogunosti okomito u odnosu na vod prema pomonom
uzemljivau. Ako se to ne moe ostvariti iz prostornih razloga, udio napona koji u mjernom
vodu inducira ispitna struja moe se ukloniti mjeraem vektora (vektor voltmetrom). Vektor
voltmetar je dvokanalni mjerni instrument koji moe da mjeri pojedinane amplitude dva
prikljuena napona i faznu razliku izmeu njih.
Ako naponi smetnje pokazuju visoke udjele istosmjernog napona, moe se upotrijebiti
voltmetar kod kojeg se istosmjerni napon blokira.
Kada se u cijelom podruju oko uzemljivaa izmjeri potencijal i nacrtaju ekvipotencijalne
krive na planu zemljita ima se dovoljno pregledna slika o tome gdje mogu napon dodira i
napon koraka da dostignu visoku, opasnu vrijednost i gdje su potrebna dodatna mjerenja
napona dodira i napona koraka.
Napon dodira Ud i napon koraka Uk mjeri se na isti nain kao i mjerenje raspodjele potencijala
oko zemljivaa. Izmeu mjerenog i pomonog uzemljivaa prikljui se dovoljno visoki
izmjenini napon kako bi izmeu oba uzemljivaa tekla dovoljno velika struja (cca 100 A), a
zatim se sa voltmetrom velikog unutarnjeg otpora mjere naponi.
Napon dodira mjeri se izmeu pojedinih dostupnih vodljivih dijelova postrojenja i tla. Radi
mjerenja napona dodira na rastojanju 1 m od dostupnih vodljivih dijelova, postavlja se mjerna
elektroda za simulaciju stopala koja mora imati povrinu od 400 (cm2) i nalijegati na tlo sa
minimalnom silom od 500 (N). Umjesto mjerne elektrode, kao zamjena, moe se koristiti
mjerna sonda zabijena u zemlju najmanje 20 (cm) duboko. U sluaju betona ili suhog tla
mjerna sonda se mora postaviti na mokru krpu ili na sloj vode. iljasta elektroda za simulaciju
ruke mora moi pouzdano probiti prevlaku boje, ali ne i izolaciju. Jedna stezaljka voltmetra
spoji se sa mjernom elektrodom za simulaciju ruke na dostupni vodljivi dio, a druga stezaljka
spoji se sa mjernom elektrodom za simulaciju noge na tlu.
38

Napon dodira mora se odrediti uz uzimanje u obzir otpora ljudskog tijela od 1000 ().
Mjerenje se vri pomou voltmetra minimalnog unutarnjeg otpora od 1000 (). Ukoliko se
mjerenje vri pomou voltmetra velikog unutarnjeg otpora, paralelno sa voltmetrom se
prikljui otpornik od 1000 () koji simulira otpor ovjeijeg tijela.
Napon koraka mjeri se izmeu dvije take na tlu, takoer, na rastojanju 1(m). Elektrode za
simulaciju nogu moraju imati istu povrinu i silu nalijeganja na tlo kao u sluaju mjerenja
napona dodira.
Napon dodira i napon koraka treba mjeriti na cijelom podruju transformatorske stanice, a i na
podruju svih metalnih vodova koji prolaze kroz podruje uzemljivaa, a koji mogu da
prenesu potencijal izvan njihovog podruja.

3.5.

NADZOR I KONTROLA UZEMLJIVAKIH SISTEMA

Uzemljenje odgovara svojoj namjeni samo onda ako su parametri uzemljenja i pri
najnepovoljnijim uvjetima, na primjer u vrijeme velike sue, unutar dozvoljenih granica koje
su odreene propisima.
Kako je ranije reeno, sistem uzemljenja mora zadovoljiti osnovna etiri zahtjeva:
-osigurati mehaniku vrstou i otpornost na koroziju,
-osigurati toplotno podnoenje najvee struje kvara (koja se obino odreuje proraunom),
-izbjei tetu za imovinu i opremu, i
-osigurati bezbjednost ljudi s obzirom na napone koji se na sistemu uzemljenja javljaju pri
najveim strujama zemljospoja.
Pri izradi projektne dokumentacije meunarodni propisi zahtijevaju obavezno mjerenje
specifinog elektrinog otpora tla za postrojenja nazivnog napona iznad 110 kV. Za
postrojenja nazivnog napona nieg od 110 kV mjerenja specifinog elektrinog otpora nisu
obavezna, ali su poeljna.
Nakon instaliranja uzemlivaa, a prije putanja u pogon, potrebno je kontrolirati njegove
parametre, kako bi se provjerilo da li su postignute projektirane vrijednosti.
Isto tako, u toku ekspolatacije potrebno je periodino vriti mjerenja i kontrolu uzemljivakog
sistema kako bi se provjerila njihova ispravnost.
Prema meunarodnim standardima uzemljeni objekti, s obzirom na svoje osobine, mogu se
podijeliti u slijedee skupine:
1.Postrojenja nazivnog napona 110 kV i vieg. Ta su postrojenja rasporeena u skupine
prema osobinama uzemljivakog sistema na ovaj nain:
1.1. Uzemljiva postrojenja izraen je od vodia koji je od pocinanog elika,
1.2. Uzemljiva postrojenja izraen je od bakrenih vodia ili vodia od drugih metala
prevuenih slojem bakra,

39

1.3. Iz postrojenja izlaze dva ili vie kabela koji slue kao uzemljivai ( odnosno izlaze
dvije ili vie uzemljivake trake poloene uz kabele s plastinim platem ), a iji je ukupni
otpor rasprostiranja najmanje dva puta manji od otpora rasprostiranja uzemljivaa postrojenja.
2. Postrojenja nazivnog napona nieg od 110 kV. Ona su rasporeena u slijedee skupine:
2.1. Uzemljiva postrojenja izraen od vodia koji je od pocinanog elika,
2.2. Uzemljiva postrojenja izraen je od bakrenih vodia ili vodia od drugih metala
prevuenih slojem bakra,
2.3. Iz postrojenja izlaze dva ili vie kabela koji slue kao uzemljivai ( odnosno izlaze
dvije ili vie uzemljivake trake poloene uz kabele s plastinim platem ), a iji je ukupni
otpor rasprostiranja najmanje dva puta manji od otpora rasprostiranja uzemljivaa postrojenja.
3. Stupovi nadzemnih vodova rasporeeni su u dvije skupine:
3.1. Stupovi se nalaze u prostoru za kampiranje ili na podruju kupalita,
3.2. Stupne transformatorske stanice i stupovi koji nose posebnu elektrinu opremu.
U tabeli 3.1. navedene su obavezne vrste mjerenja i pregledi koji se izvode kod razliitih
uzemljenih objekata u toku eksploatacije, prema vaeim meunarodnim propisima.

Objekt
Objekti iz take 1.1.
Objekti iz take 1.2.
Objekti iz take 1.3.
Objekti iz take 2.1.
Objekti iz take 2.2.
Objekti iz take 2.3.
Objekti iz take 3.1.
Objekti iz take 3.2.

Tabela 3.1. Obavezna mjerenja i pregledi

Prije putanja u pogon
ili poslije radova na
U toku eksploatacije
sistemu uzemljenja
Vrste mjerenja
Vrste mjerenja
P
ZU
UD
P
ZU
UD
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+

+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+

+
+

+
+

+
+
+
+
+
+
+

Periodinost
5
10
5
5
10
5
5
5

Znaenja oznaka u tabeli su:

+ obavezno
nije obavezno
P vizuelni pregled
ZU mjerenje impedanse uzemljenja
UD mjerenje napona dodira
Napomena: mjerenje napona dodira UD za objekte iz grupe 1 i 2 obavezna su samo u
posebnim sluajevima
40

Kod kontrole uzemljivakih sistema tj. mjerenja prema tabeli 3.1. mora postojati projekt
sistema uzemljenja iz koga se moe vidjeti od kojeg je materijala izraen uzemljiva, nacrt
situacije uzemljivaa, take grananja i dubina polaganja uzemljivaa.
Nakon veih radova i promjena na sistemu uzemljenja koji utjeu na osnovne karakteristike
sistema potrebno je izvriti provjere mjerenjem i proraunima.
Vizuelni pregled uzemljivakog sistema podrazumjeva slijedee:
-pregled spojeva zemljovoda s kuitima uzemljenih ureaja,
-pregled veza za meusobno povezivanje metalnih konstrukcija radi kontinuiteta
uzemljenja,
-pregled veza i spojeva izvedenih na izjednaenje potencijala,
-pregled veza za uzemljenje zvjezdita transformatora,
-pregled svih drugih vidljivih dijelova sistema uzemljenja.
Pregledom treba ocijeniti kvalitet spojeva, stanja vodia s obzirom na koroziju i stanje
postojee zatite od korozije. Pri vizuelnom pregledu nije potrebno otkopavati uzemljiva.
Mjerenje otpora rasprostiranja uzemljenja i mjerenje napona dodira treba izvoditi u skladu sa
propisima, a o izvrenim mjerenjima treba sainiti odgovarajui zapisnik o mjerenju.
Praksa je pokazala da nije dovoljno samo vriti nadzor uzemljivaa i periodino mjerenje
njihovog otpora rasprostiranja i napone dodira, ve da treba redovno kontrolirati i dovode do
uzemljivaa, a naroito njihova mjesta spajanja. Vodii, koji spajaju elektrine ureaje sa
odgovarajuim uzemljivaima, izloeni su kako mehanikim oteenjima tako i koroziji, a
poslijedica toga je prekidanje uzemljivakih dovoda. Meutim, nije iskljueno ni unitenje
spojnih mjesta, do kojih moe da doe uslijed velikih struja u sluaju velikih prolaznih otpora.
Stoga, treba nuno vriti periodinu kontrolu (najmanje jedanput godinje) svih dovoda do
uzemljivaa i izmjeriti njihov otpor. Kako veina tvornikih mjeraa moe da se upotrijebi i
za mjerenje metalnih vodia, ta kontrola se moe obaviti sa njima ili obinim ommetrom.
Uzemljivai u zemlji su izloeni raznim kemijskim utjecajima koji izazivaju koroziju. Ti
utjecaji ovise o vrsti tla, pa je od toga ovisan i vijek trajanja uzemljivaa. Ukoliko je zemlja
kemijski aktivnija, utoliko uzemljivai bre propadaju, pa u naroito agresivnom tlu
uzemljiva moe da propadne za nekoliko godina. Uobiajeni vijek trajanja uzemljivaa je
izmeu 20 i 25 godina. Uzemljivai stariji od 25 godina bi trebali da se obavezno otkopaju
kako bi se utvrdila njihova funkcionalnost. Zbog opasnosti od korozije uzemljivaa
preporuuje se, na starijim uzemljivaima, bar jednom godinje izmjeriti otpor rasprostiranja
kako bi se utvrdila ispravnost uzemljivaa. Isto tako, preporuuje se da se probnim
iskopavanjem uzemljivaa svakih pet godina utvrdi stanje uzemljivaa. Ukoliko je zemljite
izrazito agresivno iskopavanje uzemljivaa treba initi ee.

41