PUT K BOGU

Antoni De Mello
POSVJEIVANJE
Vjeba 1
Bogatstvo utnje
utnja je velika objava, kazao je Lao-tse. Naviknuli smo na Sveto
pismo gledati kao na Boju objavu. I s pravom. elim da sada otkrijete
kako i utnja moe biti objava.
Da biste shvatili i uli u objavu koju vam prua Sv. pismo, morate se
izloiti njegovu djelovanju. Da biste uli u objavu koju vam prua
utnja, morate, prije svega, postii utnju. A to nije lako. Pokuajmo
to postii u naoj prvoj vjebi.
Neka svatko od vas zauzme ugodan poloaj. Zatvorite oi.
Sad vas pozivam da utite otprilike deset minuta. Prije svega trudite
se postii utnju, i to to je mogue veu utnju srca i pameti. Kad to
postignete, izloit ete se onoj objavi koju sa sobom donosi ta utnja.
Kad bude prolo deset minuta pozvat u vas da otvorite oi i da nam,
ako elite, priopite to ste inili i doivjeli u tih deset minuta.

Priopavajui nam to ste uinili i to ste doivjeli, recite to ste

poduzeli da biste postigli utnju i kako ste u tome uspjeli. Ako
moete, opiite tu utnju. Recite nam to ste doivjeli za vrijeme te
utnje. Recite nam sve to ste mislili i osjeali za vrijeme ove vjebe.
Iskustvo onih koji su proli ovu vjebu vrlo je razliito. Najvie ljudi,
na svoje iznenaenje, otkrije da je utnja neto na to nisu naviknuli.
Bilo to da poduzmu, ne uspijeva im sprijeiti da misao ne luta ili
smiriti neki uzburkani osjeaj koji uznemiruje njihovo srce. Drugi
osjeaju da su se pribliili granici utnje. Tada ih spopadne panika i
oni se povlae. utnja moe biti zastraujue iskustvo.
Nema razloga da ovjek bude obeshrabren. ak i vae misli koje
lutaju velika su objava, zar ne? injenica da vae misli lutaju, nije li
objava o vama samima? To nije dovoljno samo znati. Morate posvetiti
neko vrijeme tome da doivite svoje misli koje lutaju. I nain na koji
vae misli lutaju i to je otkrie!
Evo ohrabrenja za vas: injenica da ste uope bili svjesni da vae
misli lutaju, ili da vam je nutrina nemirna, ili pak nesposobnost da
utite, dokazuje da imate mali stupanj utnje, bar toliko utnje da
budete svjesni svega toga.
Ponovno zatvorite oi i budite svjesni da vam misli lutaju... samo
dvije minute...
Osjetite utnju koja vam omoguuje da ste svjesni svojih misli koje
lutaju...
Na toj najnioj razini utnje koju imate u sebi gradit emo u sljedeim
vjebama. Kako ta utnja bude rasla, to e vam ona vie i vie
objavljivati neto o vama samima. Ili, jo tonije, utnja e objaviti vas
vama samima. Ovo je njezina prva objava: vi sami. A u toj objavi, i
kroz nju, postii ete stvari koje se ne mogu kupiti novcem, poput
mudrosti, vedrine, radosti i Boga.
Da biste postigli te pre-dragocjene stvari nije dovoljno da o njima
razmiljate, govorite, raspravljate. Morat ete raditi na tome. Hajdemo
odmah na posao!

Zatvorite oi. Nastojte utjeti pet minuta.

Na kraju vjebe uoite je li ovaj put va napor da postignete utnju bio
uspjeniji ili manje uspjean.
Uoite je li vam utnja ovaj put objavila neto to proli put niste
zapazili.
Ne oekujte nita izvanredno i uzbudljivo u objavi koju donosi utnja
rasvjetljenja, nadahnua, pronicavost. Zapravo, nemojte nita traiti.
Ograniite se na to da zapaate. Prihvatite sve to doe u vau
svijest. Sve, bez obzira na to kako banalno ili obino bilo to to vam
se na taj nain objavljuje. Sva vaa objava moe biti u injenici da su
vam ruke vlane ili da imate potrebu promijeniti poloaj ili da vas
zabrinjava vae zdravlje. Nije vano. Najvanije je da ste postali
svjesni toga. Sadraj vae svjesnosti manje je vaan od kakvoe te
svjesnosti. Kako se kakvoa bude poboljavala, vaa e utnja
postajati dublja. A kako se utnja bude produbljivala, osjetit ete
promjenu. I na svoju radost otkrit ete da objava nije znanje. Objava je
mo; tajanstvena mo koja donosi preobrazbu.
Vjeba 2
Tjelesni osjeti
Zauzmite udoban i oputen poloaj... Zatvorite oi...
Sad vas molim da postanete svjesni nekih osjeta na svojemu tijelu
koje ovaj as osjeate, ali ih niste izriito svjesni... Postanite svjesni
kako odjea dodiruje vaa ramena... Sada budite svjesni kako odjea
dodiruje vaa lea, ili kako lea dodiruju naslon stolca na kojemu
sjedite... Sad budite svjesni kako jedna ruka dodiruje drugu ili kako
obje poivaju u vaem krilu... Sada postanite svjesni svojih bedara ili
stranjice koja pritie stolac... Osjetite kako vae noge dodiruju
cipele... Sad budite izriito svjesni poloaja u kojem sjedite...
Jo jednom: ramena... lea... desna ruka... lijeva ruka... bedra... noge...
poloaj tijela pri sjedenju...

Opet: ramena... lea... desna ruka... lijeva ruka... desno bedro... lijevo
bedro... desna noga... lijeva noga... poloaj tijela sada kad sjedim...
Nastavite sami tu etnju od jednog dijela tijela do drugog. Zaustavite
se samo nekoliko sekundi na svakom dijelu tijela, ramenima, leima,
bedrima itd... Nastavite prelaziti od jednog dijela k drugome...
Moete se zadrati na dijelovima tijela koje sam naveo ili na drugim
dijelovima ako elite: glava, vrat, ruke, lice, trbuh... Vano je da
doivite osjeaj, osjet svakog dijela, da ga za sekundu-dvije osjetite, a
zatim prijeite na drugi dio tijela...
Nakon pet minuta zamolit u vas da smireno otvorite oi i zavrite
vjebu.
Ova jednostavna vjeba kod veine ljudi izaziva osjeaj oputenosti.
U veini skupina kojima prvi put predloim tu vjebu neki postanu
toliko oputeni da jednostavno zaspe!
Jedan od najveih neprijatelja molitve jest ivana napetost. Ova vam
vjeba pomae da ta napetost popusti. Obrazac je jednostavan:
oputate se kada doete do svojih osjeta; kada postanete, koliko god
je to mogue, svjesni svojih tjelesnih osjeanja, zvukova oko sebe,
svog disanja, okusa onoga to imate u svojim ustima.
Mnogi ive previe u svojoj glavi oni su najveim dijelom svjesni
misli i matanja koja se raaju u njihovim glavama, a premalo su
svjesni djelovanja svojih osjeta. Posljedica toga jest da malo kad ive
u sadanjem asu. Oni su gotovo uvijek ili u prolosti ili u
budunosti. U prolosti, alei zbog prolih promaaja, osjeajui
krivnju zbog prolih grijeha, uivajui u prolim uspjesima, uvrijeeni
zbog prolih uvreda koje su im drugi nanijeli. Ili pak ive u budunosti
bojei se moguih nevolja ili neugodnosti, mataju o buduim
radostima, sanjaju o buduim dogaajima.
Sjeati se prolosti da bismo iz nje izvukli korist ili da se u njoj opet
razveselimo, i gledati budunost da bismo primjereno stvarnosti
planirali vrlo je dragocjeno, no pod uvjetom da nas predugo ne
odvlae od sadanjosti. Da bismo uspjeli u molitvi, bitno je razvijati
sposobnost da budemo u dodiru sa sadanjou i da tu ostanemo. Ne

poznajem boljeg naina da ostanemo u sadanjosti od ovoga: da

ovjek izae iz glave i vrati se osjetima.
Osjetite toplinu ili hladnou oko sebe. Osjetite daak vjetra koji miluje
vae tijelo. Osjetite toplinu sunca koje je u dodiru s vaom koom.
Osjetite grau i toplinu predmeta koje dodirujete... i uoite razliku.
Uoite kako ste postali ivi nalazei se u sadanjosti. Kad ste jednom
svladali tehniku posvjeivanja osjeta, bit ete iznenaeni onim to
ste otkrili, osobito ako ste tip koji je zabrinut za budunost ili se
osjea krivim zbog prolosti.
Rije o tome kako izai iz glave: glava nije ba dobro mjesto za
molitvu. Nije ona loe mjesto gdje zapoinjete svoju molitvu. No,
ostane li vaa molitva tu predugo i ako ne prodre do srca, polako e
se osuiti i postati dosadna uz osjeaj nezadovoljstva. Morate nauiti
izai iz svijeta misli i govora i prijei u svijet osjeaja, osjeta, ljubavi,
izravnog uvianja. Na tom se podruju raa kontemplacija, a molitva
postaje snaga koja preobraava i izvor mira kojemu nema kraja.
Mogue je da neki, a takvih je malo, kao uinak ove vjebe nee
osjeati oputenost i mir, nego pojaanu napetost. Ako je to va
sluaj, postanite svjesni svoje napetosti. Uoite koji je dio tijela napet.
Tono osjetite kako doivljavate tu napetost. Postanite svjesni da se
vi sami napinjete i tono uoite kako to inite.
Kada upotrebljavam rije uoite, ne mislim na refleksiju, na
razmiljanje, nego na tjelesne dojmove i osjete. Ne mogu dovoljno
naglasiti da se ova vjeba tie osjeta a ne razmiljanja. Ima onih koji,
kad ih se zamoli da osjeaju svoje ruke ili noge ili glavu, doista ne
osjeaju te dijelove tijela. Oni stvaraju mislenu sliku svojih udova. Oni
znaju gdje se ti udovi nalaze i postanu svjesni toga znanja. No oni ne
osjeaju svoje udove. Tamo gdje drugi osjea nogu ili glavu, oni
osjeaju prazninu. Oni imaju samo mislenu sliku.
Najbolji nain da se prevlada taj nedostatak (i da biste bili sigurni da
ne stvarate mislenu sliku osjetnog iskustva) jest da pokupite to je
mogue vie osjeta u svakome od ovih dijelova tijela: ramena, lea,
bedra, ruke, noge. To e vam pomoi da suosjeate s onima koji ne
osjeaju svoje udove, jer ete najvjerojatnije otkriti da, na poetku,
samo na maloj povrini uda zamjeujete osjet. Moe se dogoditi da na

velikoj povrini svojega tijela neete otkriti nikakav osjet. To je zato

to je vaa osjetnost umrtvljena jer je toliko dugo ivjela u glavi.
Povrina vae koe pokrivena je milijardama biokemijskih reakcija
koje nazivamo osjetom, a vama je teko otkriti neke od njih! Otvrdnuli
ste pa ne osjeate najvjerojatnije zbog neke emocionalne rane koju
ste odavno zaboravili. Vae zamjeivanje, vaa svjesnost, vaa mo
koncentracije i panje jo su uvijek tupi i nerazvijeni.
Poslije u rastumaiti kakvu vezu ova vjeba ima s molitvom i kako je
za mnoge sama ta vjeba jedan nain kontemplacije. Za sada neka
bude dovoljno kao priprava za molitvu i kontemplaciju, kao sredstvo
da postignete oputenost i smirenost, bez ega molitva postaje teka,
ak nemogua.
Zatvorite nanovo oi. Stupite u vezu s osjetima na razliitim
dijelovima tijela.
Idealno bi bilo da ne mislite o raznim dijelovima tijela kao ruke ili noge
ili lea, nego, jednostavno, idite s jednog osjeta na drugi i kako
budete osjeali svoje udove, nemojte im davati nikakve oznake ili
imena.
Osjetite li poriv da se pomaknete ili promijenite poloaj, nemojte to
uiniti. Jednostavno budite svjesni poriva ili tjelesne neugode, ako je
ima, iz kojih izvire podraaj.
Ostanite u ovoj vjebi nekoliko minuta. Postupno ete osjeati
odreenu smirenost u svojem tijelu. Nemojte se izriito zadravati u
toj smirenosti. Nastavite s vjebom svjesnosti i pustite da se
smirenost brine za sebe samu.
Ako postanete rastreseni, vratite se svjesnosti tjelesnih osjeta,
prelazei od jednog osjeta na drugi, sve dok vae tijelo opet ne
postane smireno, dok se vaa pamet ne smiri zajedno s tijelom, a vi
opet ne postanete sposobni ponovno osjeati onu smirenost koja
donosi mir i predokus kontemplacije i Boga. Ponavljam, nemojte se
izriito zadravati u smirenosti.
Zato se ne zadravati u smirenosti koju ete vjerojatno osjetiti u ovoj
vjebi? Ostanete li u njoj, moete se osjeati oputeno i ugodno. Ako

to uinite, upadate u opasnost da se uvuete u blagi zanos i misaonu

prazninu i da ostanete u tom zanosu koji, s obzirom na kontemplaciju,
nikamo ne vodi. To je neka vrsta samohipnoze koja nema nikakve
veze ni s produbljivanjem svjesnosti ni s kontemplacijom.
Stoga je vano da namjerno ne traite kako biste izazvali tu smirenost
ili utnju u sebi i da izriito ne ostanete u njoj ako se ona pojavi.
Morate ii za tim da radije izotravate nego da otupljujete svjesnost
koja dolazi od zanosa, koliko god on bio blag. Dakle, unato
smirenosti, i u smirenosti ostanite pri vjebi svjesnosti i pustite da se
smirenost pobrine sama za sebe.
Bit e trenutaka kada e smirenost ili praznina biti toliko jake da e
vam vjeba biti nemogua unato vaim naporima. U takvim
trenucima niste vi ti koji traite smirenost. Smirenost je ona koja vas
je zaposjela i nadjaala. Kad se to dogodi, moete se mirno i korisno
prepustiti toj smirenosti (budui da vam nije mogue nastaviti vjebu)
i podloite se toj snanoj smirenosti u sebi.
Vjeba 3
Tjelesni osjeti. Kontrola misli
Ova vjeba produbljuje prijanju. Prva vam se vjeba mogla initi vrlo
jednostavnom zapravo toliko jednostavnom da ste se mogli
razoarati. No, kontemplacija je u biti vrlo jednostavna stvar. Da biste
u njoj napredovali, ne treba da primjenjujete uvijek sloenije vjetine,
nego ustrajte u jednostavnosti. A to je za mnoge ljude vrlo, vrlo teko.
Podnosite dosadu. Oduprite se napasti da traite novosti. Umjesto
toga, idite u dubinu.
Da biste uzmogli uivati blagodati ove i prijanje vjebe, morate ih
dugo uvjebavati. Jednom sam obavio budistike duhovne vjebe u
kojima smo dvanaest do etrnaest sati na dan proveli koncentrirajui
se na disanje, na zrak kako ulazi u nosnice i izlazi iz njih. Nikakve
raznolikosti, nikakva uzbuenja, nikakvih misli koje bi zabavljale nau
pamet! ivo se sjeam dana u kojem smo proveli vie od dvanaest
sati da bismo postali svjesni svih osjeta na malom podruju izmeu
nosnica i gornje usnice! Mnogi od nas satima nisu nita uspijevali.

Samo strpljivou, ustrajnim naporom da se koncentriramo i budemo

svjesni, to nepokorno podruje poelo je pokazivati svoje osjete.
Pitat ete kakvu korist sve to ima s obzirom na molitvu. Jedino to
vam za sada mogu odgovoriti jest: nemojte pitati! inite ono to ste
zamoljeni da radite i odgovor ete sami otkriti. Istina se nalazi manje u
rijeima i objanjenjima, a vie u akciji i iskustvu. Stoga, dakle, na
posao, s vjerom i ustrajnou (a trebat e vam podosta i jednog i
drugog). Nee proi mnogo vremena i vi ete iskusiti odgovor na
svoja pitanja.
Takoer ete iskusiti nesklonost da odgovarate na pitanja koja e
vam o ovome predmetu postavljati drugi. U biti, sva ta pitanja zapravo
kau: Pokai mi! Jedini vrijedan odgovor na njih jest: Otvori oi i vidi
sam! Vie volim da se sa mnom popnete na vrh brda i doivite izlazak
Sunca negoli da vam ja biranim rijeima opisujem to vam znai
izlazak Sunca kada ga promatrate s vrha planine. Doite i vidite!,
odgovorio je Isus dvojici uenika koji su ga ispitivali. Vrlo mudro!
Sva ljepota izlaska Sunca na vrhu planine i mnogo, mnogo vie
sadrano je u jednoj jednolinoj vjebi koja traje satima i danima da
biste postali svjesni tjelesnih osjeta. Doite i sami vidite!
Najvjerojatnije neete imati mogunosti sate i dane provoditi u toj
vjebi. Preporuujem vam da svaku molitvu ponete ovom vjebom.
Ustrajte u njoj dok ne naete mir i smirenost, a tada prijeite na
molitvu, na bilo koji tip ili nain molitve koju obino molite. To s
koriu moete initi i u drugo vrijeme dana, u trenucima kao, na
primjer, kad ekate autobus ili vlak, kad ste umorni i napeti i elite se
malo opustiti, kad imate na raspolaganju nekoliko minuta i ne znate u
to biste ih upotrijebili.
Nadamo se da e doi vrijeme da iskusite veliko zadovoljstvo i radost
u ovoj svjesnosti i da neete htjeti prijei na drugi nain molitve. To
za vas moe biti vrijeme da se tu zaustavite i otkrijete duboku i
nekrivotvorenu kontemplaciju koja je skrivena u dubinama ove
jednostavne vjebe. O tome promatranju govorit u poslije.
Krenimo sada na novu nau vjebu. Nju je lako opisati u nekoliko
reenica. No morate je esto ponavljati i uvjebavati. U svojim
kontemplativnim skupinama nikad ne propustim da na poetku bar

nekoliko minuta ne posvetimo tim vjebama svaki put kad se

sastanemo. A grupama preporuujem da ih svakodnevno vjebaju bar
nekoliko minuta ujutro, u podne i naveer.
Zatvorite oi. Ponovite prijanju vjebu, prelazei s jednog dijela tijela
na drugi i budite svjesni svih osjeta koje moete doivjeti u svakome
dijelu. inite to od pet do deset minuta.
Sada izaberite malo podruje svojeg lica: na primjer, elo, obraz ili
bradu. Pokuajte zamijetiti svaki osjet na tom podruju.
Na poetku se moe initi da na tom podruju nema nikakvih osjeta.
Dogodi li se to, vratite se nakratko na prijanju vjebu. A potom se
opet vratite na ovo podruje. I nastavite tako postupati sve dok ne
osjetite osjet, bio on ne znam kako neznatan. Kad ste jednom zapazili
neki osjet, ostanite s njim. On moe nestati. Moe se promijeniti u
drugi osjet. I drugi se osjeti mogu pojaviti oko njega.
Budite svjesni osjeta koji se pojavio: peckanje, bockanje, arenje,
trzanje, podrhtavanje, udaranje, utrnulost...
Ako vam pamet luta, strpljivo je vratite natrag im opazite da vrluda.
Zavrit u ovo poglavlje preporuujui slinu vjebu koju moete
obavljati izvan vremena molitve. Dok eete, postanite svjesni pokreta
svojih nogu. To moete initi na svakom mjestu, ak i u prometnoj
ulici. Ne radi se o tome da vi znate da se noge kreu, nego da osjetite
njihov pokret. To e vas umirivati i smirivati. Iz ovog moete uiniti
vjebu koncentracije, no radite to na mirnu mjestu gdje vas drugi
nee vidjeti i koji bi, promatrajui vas, vrlo vjerojatno mogli zakljuiti
da s vama neto nije u redu. Evo vjebe:
Dok u sobi ili na hodniku hodate gore-dolje, koraajte tako polako da
postanete potpuno svjesni pokreta svojih nogu. Budite svjesni ovoga:
kako diete lijevu nogu... kako lijevu nogu pokreete naprijed... kako
lijeva noga dodiruje tlo... kako se tjelesna teina prenosi na lijevu
nogu...
Zatim kako diete desnu nogu... kako je pokreete naprijed... kako
poiva na tlu ispred vas... i tako dalje.

Kao pomo koncentraciji, dok diete nogu, moete u mislima govoriti:

Diem... diem... diem... Dok se kreete naprijed: Kreem... kreem...
kreem... Kad je stavljate na vrsto tlo: Stavljam... stavljam...
stavljam...
Ovu vjebu nemojte nikad izvoditi dok ste u urbi. Obavite tu vjebu
samo jednom i razumjet ete zato vam savjetujem da je ne inite
ondje gdje bi vas drugi mogao vidjeti, pa bio on i najuviavnija osoba!
Vjeba 4
Kontrola misli
Mnogi za vrijeme vjebe posvjeivanja imaju potekoa s
rastresenostima. I zato vam elim rei kako postupati s tim
rastresenostima.
U tome vam moe pomoi da ne drite oi zatvorene, ve malo
otvorene. Otvorite ih toliko da moete vidjeti oko devedeset
centimetara ispred sebe. Zadrite tada pogled na jednoj toki ili na
nekom predmetu. Ipak nemojte piljiti u tu toku ili predmet i nemojte
se usredotoiti na njih ili od njih nainiti predmet svoje izriite panje.
Nekima je teko biti sabran zatvorenih oiju. Kao da su im zatvorene
oi prazan ekran na koji njihova pamet moe projicirati razne misli
koje ih odvlae od koncentracije. Zbog toga savjetujem: drati oi
malo otvorene i neka poivaju na predmetu ili toki na udaljenosti od
oko devedeset centimetara ispred. Pokuajte to i prihvatite savjet
samo ako vam pomae. Vi moete biti meu onima koji su tako
rastreseni ako su im oi napola otvorene, kao to su rastreseni oni
kojima su oi zatvorene.
Drugo su pomono sredstvo da suzbijemo rastresenosti, vjerovali ili
ne, uspravna lea! Do sada nisam otkrio znanstveni razlog tome. Ali iz
svojeg sam vlastita iskustva i iz iskustva drugih uvjeren da je tome
tako. Idealan poloaj za to jest stav lotosa koji su nauili studenti
joge: noge su presavijene, stopala poivaju na suprotnom bedru, a
kraljenica je uspravna. Reeno mi je da se ljudi, koji su uspjeli
postii taj poloaj, tako dobro koncentriraju da poslije tih vjebi imaju

potekoa uope pokrenuti pamet na razmiljanje. Stoga je reeno da

je taj poloaj idealan za kontemplaciju i koncentraciju.
Veina od vas nee imati ni strpljivosti ni hrabrosti svladati taj vrlo
teak poloaj, iako on ima vrlo velike prednosti. Vi ete se zadovoljiti
time da sjedite na stolcu s uspravnim naslonom ili na rubu stolca,
kako biste lea mogli drati uspravno. To nije toliko neugodno kako
vam se na prvi pogled ini. Naprotiv, kako vrijeme bude odmicalo,
primijetit ete da je savinuta kraljenica vrlo neudobna. I vjerojatno
ete otkriti da vam uspravna lea mnogo pomau pri koncentraciji. To
znam iz dobrih izvora: neki od uitelja zena kadri su ui u prostoriju
za meditaciju i na osnovi toga kako onaj koji meditira dri lea kazati
je li rastresen ili nije. To mi se ini malo pretjeranim jer se i sam
sjeam trenutaka kad lea nisam drao uspravno a nisam bio
rastresen.
Neki koji zagovaraju uspravna lea idu toliko daleko da predlau da
legnete leima na tvrdu podlogu npr. na pod, ako ne postoji nikakav
drugi nain da vam lea budu uspravna. Vrijedan prijedlog, ako vam
moe posluiti, vrijedno je pokuati. Moja jedina suzdranost u vezi s
tim jest injenica da veina ljudi zaspi ako lei na leima. A to je za
kontemplaciju razornije stanje od rastresenosti.
Najvjerojatnije ete unato svim svojim naporima da se oslobodite
rastresenosti ispravnim poloajem oiju i ravnih lea, imati potekoa
s pameu koja luta. Nemojte dizati uzbunu. Pamet koja luta
profesionalna je neugodnost s kojom se svaki ozbiljan
kontemplativac mora uhvatiti ukotac. Borba za nadzor pameti duga
je i naporna, ali je vrijedno poduzeti je zbog velika ploda koji sa
sobom donosi. I stoga, doista, nema nikakva nadomjestka strpljivosti
i ustrajnosti i uvjerenja da ete uspjeti unato injenici koja vam
govori suprotno.
Jo jedan poticaj moe vam pomoi. Prema mojem otkriu, to je
najdjelotvorniji nain da se oslobodite rastresenosti. Predlaem ga u
obliku vjebe.
Zatvorite oi ili ih drite napola otvorenim, ako vam je to korisnije.

Sada primijetite svaku misao koja vam doe na pamet. Postoje dva
naina kako da postupamo s mislima: jedan je da ih slijedimo, kao
psi na ulici koji e ii za svakim parom nogu koji se kree, bez obzira
na to u kojem smjeru ide. Drugi je nain da ih promatramo, kao to
ovjek s prozora promatra prolaznike na ulici. elim da tako
zamjeujete svoje misli.
Poto ste to nakon kraeg vremena uinili, postanite svjesni da
razmiljate. Moete ak u svojoj nutrini govoriti: sada ja mislim... sada
ja mislim... ili krae: mislim... mislim... imajui pri tome u svijesti
proces miljenja koji se odvija u vama. Nema li nikakve misli u vaoj
pameti ili je ona prazna, ekajte dok se ne pojavi sljedea misao.
Budite pripravni i, im se misao pojavi, budite svjesni injenice da
mislite.
Ostanite u ovoj vjebi tri do etiri minute.
Za vrijeme ove vjebe, moda na svoje iznenaenje, moete otkriti da,
dok ste svjesni injenice da razmiljate, sve misli tee za tim da
prestanu!
To je, dakle, jednostavan nain kako postupati s pameu koja vrluda.
Zaustavite se na trenutak i pripazite na injenicu da razmiljate i
razmiljanje e privremeno prestati. Posluite se ovom vjebom kad
ste rastreseni vie nego obino. Gotovo je nemogue da ne budete
rastreseni kad prvi put krenete u kontemplaciju. Najvei dio
rastresenosti nestaje ako svoju pamet jednostavno pozovete na
posao koncentracije kad postanete svjesni rastresenosti. Nema
potrebe za ovom vjebom, osim ako niste rastreseni vie nego
obino!
Ima rastresenosti koje su nabijene jakim osjeajima: ljubav, strah,
ogorenje ili neka druga emocija. Toj vrsti rastresenosti nee mnogo
koristiti vjeba koju sam upravo predloio. Za to e trebati upotrijebiti
druge metode o kojima u poslije govoriti. A, iznad svega, dotle ete
stei prilinu vjetinu koncentracije i kontemplacije da biste ostali
mirni suelice toj vrsti rastresenosti.
Vjeba 5

Dini osjeti
Zaponite ovu vjebu tako da kroz otprilike pet minuta postanete
svjesni osjeta raznih dijelova svojega tijela...
Sada svoju svijest prenesite na disanje. Budite svjesni zraka kako
ulazi i izlazi iz nosnica...
Nemojte se usredotoiti na zrak kako ulazi u vaa plua. Ograniite
svoju svijest na zrak kako prolazi kroz vae nosnice...
Ne kontrolirajte svoje disanje. Ne pokuavajte disati duboko. Bit ove
vjebe nije u disanju nego u posvjeivanju. Ako vam je disanje
plitko, neka takvo i ostane. Nemojte se mijeati. Promatrajte ga.
Svaki put kad se rastresete, vratite se odluno na posao. Zapravo, i
prije nego ponete bit e od pomoi ako vrsto odluite da neete
propustiti iz svijesti nijedan udisaj ili izdisaj.
Nastavite ovu vjebu deset do petnaest minuta.
Veini je ova vjeba tea od dviju prijanjih. No, s obzirom na
produbljivanje svjesnosti, ova se od spomenutih triju najvie isplati.
Osim toga, sa sobom donosi smirenost i oputenost.
Nastojei posvijestiti disanje, nemojte stezati miie. Odlunost ne
valja brkati sa ivanom napetou. Oekujte da ete na poetku biti
prilino rastreseni. Bez obzira na to kako bili rastreseni, ve sama
injenica da se uvijek iznova vraate posvjeivanju disanja i sam
trud koji ulaete u to donijet e vam blagotvorne posljedice koje
ete i sami pomalo opaati.
Kad ste uznapredovali u ovoj vjebi, prijeite na teu i djelotvorniju
inaicu:
Postanite svjesni osjeta to ga izaziva zrak prolazei kroz vae
nosnice. Osjetite njegov dodir. Zapazite u kojem dijelu nosnice
osjeate dodir zraka kad udiete... a u kojem dijelu nosnice osjeate
dodir zraka kad izdiete...

Budite svjesni, ako moete, topline ili hladnoe zraka... hladnoe kad
udiete, topline kad izdiete.
Moete takoer biti svjesni da je koliina zraka vea u jednoj nosnici
negoli u drugoj...
Ostanite u ovoj vjebi deset do petnaest minuta.
Vrijeme oznaeno za svaku od ovih vjebi najmanje je potrebno
vrijeme da biste stekli neku predodbu vrijednosti vjebe i koliko
blagotvorno djeluje na vas. Posvetite li ovoj vjebi vie vremena, to
e, oito, i plod biti vei.
Ovoj tvrdnji samo bih dodao ovo ogranienje: nemojte ovu vjebu
posvjeivanja disanja obavljati satima vie od dva do tri dana
uzastopce. Moe se dogoditi da ta vjeba u vama proizvede veliki mir i
osjeaj dubine i ugodne ispunjenosti. I mogli biste potroiti mnoge
sate u nju u duhovnim vjebama kad se nekoliko dana nalazite u
tiini. Nemojte to initi bez strunog voditelja. Razlog je tome da
produena koncentracija na tako profinjenu radnju kao to je disanje
moe proizvesti privide ili iz podsvijesti izvui neto to neete biti
sposobni kontrolirati. Dodue, daljnja je to opasnost i mala je
vjerojatnost da e se netko satima i satima baviti ovom vjebom. elio
sam vam to rei da biste i toga bili svjesni.
Ne mogu dovoljno naglasiti vrijednost ove vjebe za ljude koji ele
postii mir, samokontrolu i duboku unutarnju radost usred potekoa.
Jedan glasoviti istoni uitelj znao bi svojim uenicima kazati: Vae je
disanje va najbolji prijatelj.Vratite se k njemu u svim svojim
nevoljama i nai ete utjehu i vodstvo. Jedna tajanstvena tvrdnja
tvrdnja s kojom ete se i vi sloiti nakon to ste uloili dovoljno
vremena u teku umjetnost posvjeivanja.
Posvjeivanje i kontemplacija
Ovdje je vrijeme da odgovorim na prigovor koji se katkad pojavljuje u
mojim kontemplativnim skupinama, a taj je da ove vjebe
posvjeivanja, dodue, mogu pomoi u oputanju, ali nemaju
nikakve veze s kontemplacijom u kranskome smislu rijei, a
svakako nemaju veze s molitvom.

Pokuat u protumaiti kako te jednostavne vjebe mogu biti

kontemplacija u najstroem smislu kranskog poimanja. Ne budete li
zadovoljni tumaenjem ili bude li vam ono stvaralo probleme,
savjetujem vam da pustite po strani sve to u o tome rei. A vi
nastavite s vjebama posvjeivanja kao sredstvom da se raspoloite
za molitvu i kontemplaciju. Ili pustite na miru sve ove vjebe i prijeite
na druge predloene u ovoj knjizi, koje e biti vie po vaem ukusu.
Najprije, to mislim pod molitvom i kontemplacijom. Pod rijeju
molitva mislim na komunikaciju s Bogom koja se izvodi poglavito
rijeima, slikama ili mislima. Poslije u predloiti mnogo vjebi za koje
smatram da dolaze pod naslov molitva. Za mene je kontemplacija
saobraanje s Bogom u kojem se ovjek jedva slui rijeima, slikama i
pojmovima, ili se njima uope ne koristi. To je vrsta molitve o kojoj
govori sv. Ivan od Kria u Tamnoj noi osjetila ili kako je autor knjige
Oblak neznanja divno tumai. Neke vjebe koje predlaem u ovoj
knjizi, a povezane su s Isusovom molitvom (vidi vjebu 35), mogu se
smatrati bilo molitvom bilo kontemplacijom ili pak mjeavinom jedne i
druge, ve prema tome koliki naglasak stavite na rijei i misli u
primjeni tih vjebi.,
Uimo sada u srce naega problema: kada obavljam vjebu
posvjeivanja tjelesnih osjeta ili svojega disanja, mogu li tvrditi da
komuniciram s Bogom? Odgovor je: da. Dopustite mi da protumaim
narav te komunikacije s Bogom koja se dogaa u vjebi
posvjeivanja.
Mnogi nam mistici vele da smo, osim pameu i srcem kojima redovito
komuniciramo s Bogom, svi mi obdareni mistinom pameti i
mistinim srcem, sposobnou kojom moemo izravno Boga
upoznati, shvatiti i intuitivno ga doivjeti u njegovu vlastitu bitku, iako
na tajanstven nain, daleko od svih misli, ideja i slika.
Redovito je na dodir s Bogom posredan preko slika i pojmova koji
nuno iskrivljuju njegovu stvarnost. Biti kadar shvatiti ga bez tih misli
i slika povlastica je duhovne moi koju u ovom tumaenju nazivam
Srce (rije toliko draga piscu knjige Oblak neznanja), iako ono nije ni
u kakvoj vezi bilo s naim tjelesnim srcem bilo s naom osjeajnou.

U veini od nas to Srce drijema i nije razvijeno. Kad bi bilo probueno

ono bi stalno teilo k Bogu i da ima prave mogunosti, ono bi
pokretalo sve nae bie prema njemu. A da bi bilo takvo, treba ga
razviti, treba odstraniti sav talog oko njega tako da moe biti
privueno Vjenom Magnetu.
Talog je velika koliina misli, rijei i slika koje mi neprestano
stavljamo izmeu sebe i Boga kad komuniciramo s njime. Kadto
rijei vie smetaju negoli potiu komunikaciju i bliskost. utnja
rijei i misli moe katkad biti najsnaniji izriaj komunikacije i
sjedinjenja kada su srca puna ljubavi. Naa komunikacija s Bogom
nije toliko jednostavna. Ja mogu s ljubavlju gledati u oi bliskog
prijatelja i komunicirati s njime bez rijei. No, u to ja gledam kada u
utnji gledam u Boga? Stvarnost bez slika, bez oblika. Praznina.
Upravo je to to se trai od nekih koji bi htjeli zai u dublju
komunikaciju s Neizmjernim, s Bogom: satima gledati u prazninu.
Neki mistici preporuuju da tu prazninu promatramo s ljubavlju. Trai
se velika mjera vjere da s ljubavlju i enjom gledamo u neto to
nam se priinja potpunom niticom kada prvi put doemo u dodir s
time.
Redovito se neete ni pribliiti toj praznini, makar imali i jaku elju da
satima gledate u nju, ako vaa pamet ne uti. Dokle god vam misaoni
stroj prede milijune misli i rijei, vaa mistina pamet ili Srce ostaje
nerazvijeno. Uoite kako je izotren sluh i osjet dodira u slijepe
osobe. ovjek je izgubio sposobnost gledanja i to ga je prisililo da
izotri druga opaanja. Neto slino dogaa se u mistinome svijetu.
Kad bismo, tako rei, pameu bili slijepi, kad bismo mogli staviti
povoj na nau pamet kad komuniciramo s Bogom, bili bismo prisiljeni
razviti drugu sposobnost komuniciranja s njime sposobnost koja,
kako nam mnogi mistici vele, ve tei da bude u pokretu prema njemu
ako joj dadnemo pravu mogunost da se razvije: Srce.
Kad nae Srce doivi prvi izravni, tamni pogled na Boga, osjea se
kao da gleda u prazninu i u nita. Oni koji su na ovome stupnju esto
se tue da nita ne rade u molitvi, da uzalud troe vrijeme, da su
besposleni, ini im se da se nita ne dogaa, da su u potpunoj tami.
Da bi izbjegli ovo neugodno stanje, oni se, naalost, ponovno vraaju

svojoj misaonoj sposobnosti, skidaju povez sa svoje pameti, poinju

misliti i razgovarati s Bogom a upravo to ne bi smjeli initi.
Ako je Bog milostiv prema njima, a to najee i jest, onemoguit e
im da se slue svojom pameti u molitvi. Nai e da im je svaka misao
odbojna: usmena molitva bit e im nepodnoljiva jer su im rijei
besmislene; ostat e suhi svaki put kad budu pokuali komunicirati s
Bogom na drukiji nain osim u utnji. A na poetku ak je i ta utnja
bolna i suha. I tada mogu upasti u najvee zlo: mogu napustiti
molitvu, jer su u molitvi prisiljeni birati izmeu neuspjeha da se ne
mogu sluiti svojom pameu i pogrena osjeaja da uzalud trate
vrijeme i da nita ne rade u tami u kojoj se nalaze kada utiaju svoju
pamet.
Ako izbjegnu tome zlu i ustraju u molitvi i u slijepoj vjeri izloe same
sebe praznini, tami, besposlenosti, nitavilu, pomalo e, najprije u
malim bljeskovima, a poslije neprestano, otkrivati da u tami postoji
ar, da praznina tajanstveno ispunjava njihovo srce, da je
besposlenost puna Bojeg djelovanja, da je u nitavilu njihovo bie
ponovno stvoreno i nanovo oblikovano... a sve to na nain koji ne
mogu opisati ni sebi ni drugima. Oni e nakon svake takve molitve ili
kontemplacije, zvali to kako mu drago, znati da je neto tajanstveno u
njima bilo na djelu, to im je donijelo osvjeenje i hranu i dobro
raspoloenje. Otkrit e da je u njima glad da se vrate toj tamnoj
kontemplaciji koja, ini se, nema nikakva smisla, a ipak ih ispunjava
ivotom, ak donosi blagu opojnost koju jedva mogu dokuiti svojim
razumom, jedva je mogu dohvatiti svojim osjetima, a ona je ipak
nedvojbeno tu i toliko stvarna i zadovoljavajua da je ne bi zamijenili
za svu opojnost koja dolazi od uitaka svijeta osjeta i emocija i koju
moe pruiti razmiljanje. Zanimljivo da je to na poetku izgledalo
tako suho, tamno i bez ukusa!
elite li se pribliiti ovoj mistinoj tami te poeti komunicirati s
Bogom Srcem o kojem govore mistici, prvo to ete morati uiniti jest
da pronaete neko sredstvo kojim ete uutkati pamet. Ima sretnih
ljudi (a vrlo je vano da to znate kako ne biste upali u zabludu i mislili
da svaki koji napreduje u kontemplaciji mora neizbjeno proi kroz
tamu) koji se spontano vinu do te visine, a da ne moraju uutkivati
svoje logiko zakljuivanje i smirivati rijei i misli. Oni su slini
ljudima koji imaju izotrenost dodira i sluha slijepca, a ipak

nastavljaju uivati blagodat oinjeg vida. Oni uivaju u usmenoj

molitvi, crpe velike koristi od mate u molitvi, putaju uzde misaonom
slijedu dok saobraaju s Bogom, a na dnu svega toga djelovanja
njihovo se Srce razvija i izravnim opaanjem stjee znanje o Bogu.
Ako niste meu tim sretnicima, morat ete neto poduzeti kako biste
razvili to svoje Srce. Tu ne moete nita uiniti izravno. Jedino to
moete uiniti jest da uutkate svoje logiko razmiljanje: da se
uzdrite od svih misli i rijei kad se molite i pustite da se Srce samo
po sebi razvija.
Uutkati pamet krajnje je teak posao. Kako je teko suzdrati pamet
od neprestanog razmiljanja. Ona uvijek proizvodi misli u
beskonanoj rijeci. Nai hinduistiki uitelji u Indiji imaju uzreicu: trn
se trnom vadi. Kod toga oni misle da ete biti toliko mudri te znati
upotrijebiti jednu misao da biste se oslobodili svih ostalih misli koje
nahrupljuju u vau glavu. Jedna misao, jedna slika, jedna izreka ili
reenica ili rije koju je vaa pamet proizvela da se njome hrani.
Svjesno pokuati drati pamet u stanju u kojem nita ne misli,
jednostavno je nemogue. Pamet mora imati neto to e je zaokupiti.
Dajte joj, dakle, neto ime e biti zaokupljena ali dajte joj samo
jednu stvar. Slika Spasitelja koju s ljubavlju promatrate i na koju se
svaki put vraate kad ste rastreseni; strelovita molitvica koju
neprestano ponavljate i tako spreavate pamet da ne luta. Doi e
vrijeme, nadamo se, kad e iz svijesti nestati slika, kada rije vie
nee biti na vaim ustima a vae logiko razmiljanje potpuno e se
stiati, vaem e Srcu biti prueno slobodno obzorje da bez smetnje
promatra Tamu.
Zapravo, vi ak i ne morate doi do stupnja u kojemu slika nestaje, a
rijei su uutkane da bi vae Srce proradilo. injenica da je vae
logiko razmiljanje tako estoko smanjilo svoju aktivnost ve je
velika pomo da se Srce razvija i da funkcionira. Ako moda nikada i
ne budete dosegnuli stadij u kojem nema ni slike ni rijei, vi ete s
velikom vjerojatnou rasti u kontemplaciji.
Opazit ete da su dva sredstva koja sam spomenuo, naime,
Spasiteljeva slika i strelovita molitva, oito religiozna karaktera. Imajte
na pameti da prvotna svrha u ovoj vjebi nije zapoljavanje vaeg
logikog razmiljanja, nego da se otvori i razvije Srce. Pretpostavimo

da ste to postigli; zar je vano da je trn kojim vadite ostale trnove po

svojoj prirodi religiozan ili ne? Ako je vaa glavna svrha da svjetlo
prodre u vau tamu, je li vano da svijea koja baca svjetlo u vau
tamu bude blagoslovljena ili ne? Je li vano, stoga, da se
koncentrirate na sliku Spasitelja, ili na knjigu, na list ili na jednu toku
na podu? Jedan moj prijatelj, isusovac, koji pristupa svim teorijama o
religiji sa zdravom mjerom skepticizma, uvjerava me da je neprestano
i ravnomjerno ponavljajui jedan-dva-tri-etiri postigao iste mistine
uinke koje su njegova religioznija subraa postigla ponavljajui
pobono i ravnomjerno strelovite molitve! I ja mu vjerujem. Bez
sumnje, postoji sakramentalna vrijednost religioznog trna. No to se
naeg cilja tie, jedan trn vrijedi toliko koliko i drugi.
Tako smo doli do zakljuka koji zbunjuje, da je, naime, koncentracija
na vae disanje ili na tjelesne osjete vrlo dobra kontemplacija u
uskom smislu rijei. Ovu su moju teoriju potvrdili isusovci koji su pod
mojim vodstvom obavili tridesetodnevne duhovne vjebe, i koji su,
osim toga to su pet sati na dan proveli u molitvi o onome to
nazivamo ignacijanske duhovne vjebe, etiri do pet sati na dan
posveivali jednostavnoj vjebi posvjeivanja disanja i tjelesnih
osjeta. Nisam bio nimalo iznenaen kad su mi rekli da je za vrijeme
vjebi posvjeivanja (kad su jednom stekli odreenu bliskost s
njima) njihovo iskustvo bilo istovjetno s onim to je u katolikom
nazivlju poznato kao molitva vjere ili molitva mirovanja. Veina me je
uvjeravala da su ih vjebe posvjeivanja dublje uvodile u molitveno
iskustvo koje su imali prije i, da tako kaem, tim su vjebama dale
veu snagu i jasnou.
Poslije u knjizi, zapravo ve u sljedeoj vjebi, predloit u vjebe
koje su religiozne po svojem sadraju i tako u zadovoljiti
nepovjerenje onih od vas koji se ne osjeaju ugodno zato to dobar
dio molitvena vremena provode u vjebama posvjeivanja. Te oito
religiozne vjebe u isto e vrijeme nuditi onaj plod koji se moe
postii vjebama posvjeivanja. One sadre malu mjeru razmiljanja
koje nema u vjebama posvjeivanja; no ta je mjera toliko mala da je
gotovo beznaajna. Nemojte se stoga ustruavati uzeti radije njih
negoli vjebe posvjeivanja ako se tako osjeate ugodnije.
Namjerno sam malo prije upotrijebio rijei dobar dio molitvena
vremena. Ne bih elio da ostavite svu molitvu (komunikacija s Bogom

posredovanjem rijei, slika ili pojmova) da biste dali prvenstvo istoj

kontemplaciji. Ima vremena za meditaciju i molitvu, ima vremena za
kontemplaciju, kao to ima vremena za akciju i kontemplaciju. Kad ste
u onome to sam nazvao kontemplacija, pripazite da ne upadnete u
napast da razmiljate ma kako god sveta misao bila. Kao to za
vrijeme molitve odbacujete sve svete misli koje su povezane s vaim
radom i koje su dobre u svoje vrijeme, ali vas sada rastresaju u vaoj
molitvi, tako i za vrijeme kontemplacije morate odluno odbaciti
svaku misao, nije bitno kakve naravi, jer ona razara tu posebnu vezu s
Bogom. Sad je vrijeme da se u utnji izloite boanskom suncu a ne
da razmiljate o vrlinama i osobinama sunanih zraka; sada je vrijeme
da s ljubavlju gledate u oi svojemu boanskom Ljubitelju, a ne da tu
posebnu bliskost naruavate rijeima i razmiljanjem o njemu.
Odgodite za drugi put komunikaciju rijeima. Sada je vrijeme
komunikacije bez rijei.
Ima jo jedna vana stvar za koju vam, na alost, u ovoj knjizi ne
mogu dati vodia. Za to vam je potrebno vodstvo iskusna uitelja koji
je blizak vaim duhovnim potrebama. Radi se o sljedeem: koliko
vremena koje na dan odredite za komuniciranje s Bogom posvetiti
molitvi a koliko kontemplaciji. To najbolje moete odluiti sa svojim
duhovnim voditeljem. Uz njegovu pomo morate takoer odluiti
hoete li se uope uputati u ovaj nain kontemplacije. Moda ste vi
jedan od onih sretnika o kojima sam prije govorio da se potpuno
mogu sluiti i osjetom sluha a da ne moraju prekrivati oi; od onih
kojih je Srce u najdubljoj moguoj komunikaciji s Bogom, dok u isto
vrijeme njihova pamet komunicira s Bogom posredovanjem rijei i
misli; od onih koji ne moraju drati utnju da bi sa svojim Ljubljenim
postigli onu bliskost koju mnogi drugi postiu samo u utnji.
Ako niste u mogunosti nai duhovnog voditelja, molite Boga da vas
on vodi i ponite tako da svaki dan nekoliko minuta posvetite
kontemplaciji ili na nain kako je reeno u vjebama posvjeivanja ili
pak na jednostavniji nain koji predlau vjebe koje slijede. ak i za
vrijeme svoje molitve pokuajte smanjiti koliinu misli i molite vie
srcem. Sv. Terezija Avilska znala bi govoriti: Vano je ne toliko misliti
koliko ljubiti. Stoga razvijajte vie ljubavi u molitvi. I Bog e vas voditi,
pa bilo to i kroz razdoblje kunji i pogreaka.
Vjeba 6

Bog u mom disanju

U prethodnom poglavlju sam obeao da u vam ponuditi neke vjebe
koje su po svojoj naravi religioznije, a ipak sadre mnoge plodove
vjebi posvjeivanja. Evo jedne:
Zatvorite oi i neko si vrijeme posvijestite tjelesne osjete....
Prijeite tada na posvjeivanje svojeg disanja kao to je opisano u
prijanjem poglavlju. Ostanite u tom posvjeivanju nekoliko minuta...
Sada elim da razmiljate kako je zrak koji udiete nabijen snagom i
prisutnou Boga samoga... Predoite si zrak kao beskrajni ocean
koji vas okruuje... ocean snano obojen Bojom prisutnou i Bojim
bitkom... Kada udiete zrak, vi u svoja plua udiete Boga...
Budite svjesni da u sebe uvlaite snagu i prisutnost Boju svaki put
kad udiete... Ostanite u tom posvjeivanju koliko god dugo
moete...
Zamijetite to osjeate kad postanete svjesni da svakim udisajem
udiete Boga.

Postoji i inaica ove vjebe. Jedno drukije razmiljanje uzeto iz

vidokruga Hebreja kakvo nalazimo u Bibliji. Za njih ovjekov dah
bijae ivot. Kad ovjek umre, to znai da mu je Bog uzeo njegov dah;
zbog toga je umro. ivi li ovjek, to je stoga to mu Bog daje svoj dah,
svoj duh. Prisutnost toga Bojeg Duha drala je ovjeka na ivotu.
Dok udiete, budite svjesni da Duh Boji ulazi u vas... Napunite svoje
grudi boanskom snagom koju donosi sa sobom...
Kad izdiete, zamiljajte da izdiete svu svoju neistou... svoje
strahove... svoje negativne osjeaje...
Predstavite si da itavo vae tijelo postaje svijetlo i puno ivota
posredovanjem procesa u kojem udiete ivotvornog Duha Bojeg, a
izdiete sve svoje neisti...

Ostanite u ovoj svijesti koliko god moete bez rastresenosti...

Vjeba 7
Komunikacija s Bogom disanjem
Na prijanjim sam stranicama napravio razliku izmeu molitve i
kontemplacije. Ta se razlika moe izrei i drukije, govorom o dvama
oblicima molitve, devocionalnoj i intuicionalnoj (koja se osniva na
neizravnu uvidu).
Intuicionalna molitva uglavnom odgovara molitvi koju sam nazvao
kontemplacija, devocionalna pak molitva onoj koju sam nazvao
molitva. Jedan i drugi nain molitve vodi k sjedinjenju s Bogom.
Jedna vie odgovara jednima, druga drugima. Ili e pak istim ljudima
jednom odgovarati jedan nain molitve, a drugi put drugi ve prema
tome to im je potrebnije.
I devocionalna molitva mora biti molitva srca; svaka, naime, molitva
koja se ograniava samo na pamet koja razmilja nije u biti molitva,
nego, u najboljem sluaju, priprava za molitvu. ak ni meu ljudima
nema istinske komunikacije koja bar malo ne bi bila komunikacija
srca, koja u sebi ne bi sadravala bar malo osjeaja. Ako u
komunikaciji, u priopavanju misli, posve i potpuno izostanu osjeaji,
onda joj sigurno nedostaje bliska, osobna dimenzija. Tu nema one
komunikacije koja vodi k bliskosti.
elim vam sada dati inaicu prijanje vjebe koja e biti vie
devocionalna, a manje intuicionalna. Zapazit ete da je koliina misli u
molitvi svedena na najmanju mjeru i stoga se vjeba lako moe kretati
od devocionalne k intuicionalnoj molitvi, od srca k Srcu. Zapravo e
to biti dobra kombinacija devocionalne i intuicionalne molitve.
Postanite nakratko svjesni svojega disanja...
Sada pomiljajte na Boju prisutnost u ozraju oko sebe... Pomiljajte
na njegovu prisutnost u zraku koji udiete... Budite svjesni njegove
prisutnosti u zraku koji udiete i izdiete... Uoite to osjeate kad ste
postali svjesni njegove prisutnosti u zraku koji udiete i izdiete...

Sada se izrecite pred Bogom. Uinite to ne rijeima. Vrlo esto, kad

osjeaj izrazimo pogledom ili gestom, izriemo ga snanije negoli kad
to inimo rijeima.
elim da svoje razliite osjeaje prema Bogu izrazite ne rijeima, nego
disanjem.
Prije svega, izrazite svoju veliku enju za Njime. Ne koristei se
nijedom rijeju, ak ni milju, recite mu: Boe moj, arko eznem za
tobom... a recite mu to disanjem. Moda ete to izraziti dubljim
disanjem, produbljujui disanje...
Sada izrazite drugi stav ili osjeaj: stav povjerenja i predanja. Bez
rijei, samo na nain kako diete, recite mu: Boe moj, posve se
predajem tebi... Moe biti da ete to izraziti istiui svoj izdisaj,
izdiui svaki put kao kad duboko uzdahnete. Svaki put kad
izdahnete, osjetite da svega sebe predajete u Boje ruke...
Sada izrazite i druge osjeaje pred Bogom, i to svojim disanjem...
Ljubav... Blizina i bliskost... Klanjanje... Zahvalnost... Pohvala...
Ako ste se umorili od svega ovog, vratite se na poetak ove vjebe i
smireno ostanite u posvjeivanju Boga svuda oko sebe, i u zraku
koji udiete i izdiete... Zatim, ako opazite da ste postali rastreseni,
vratite se na drugi dio ove vjebe i jo se jednom izrecite Bogu, ali ne
rijeima...
Vjeba 8
Smirenost
Ovo je vjeba o smirenosti. Govori Gospodin: Budi miran i spoznaj da
sam ja Bog. Suvremeni je ovjek nevjerojatno ivano napet, a to mu
gotovo onemoguuje da bude smiren. eli li nauiti moliti, mora
najprije nauiti da bude miran, da se smiri. Zapravo, taj mir i
smirenost esto postaju molitva kad se Bog objavljuje u obliku
smirenosti.

Ponovite vjebu posvjeivanja tjelesnih osjeta. Samo sada elim da

prijeete po cijelome svojem tijelu, poevi od vrha glave a zavrivi
s vrcima nonih palaca i ne izostavivi nijedan dio...
Budite svjesni svakog osjeta na svakom dijelu tijela... Moe se
dogoditi da na pojedinom dijelu ne zamijetite nikakav osjet... Zadrite
se tu nekoliko sekundi i ako se ne pojavi nikakav osjet, nastavite
dalje...
Kako budete postajali vjetiji u ovoj vjebi, nadam se, izotrit ete i
svoje posvjeivanje toliko da nee postojati nijedan dio tijela a da na
njemu ne zamijetite mnoge osjete... Za sada budite zadovoljni time da
se na prazninama kratko zadrite i prijeite na one dijelove na kojima
zamjeujete vie osjeta.... Idite polako od glave do nogu... a onda opet
od glave do nogu... i inite to otprilike petnaest minuta.
Kako se vae posvjeivanje bude izotravalo, zapaat ete osjete
koje prije niste uoavali... zapazit ete i vrlo profinjene osjete, previe
profinjene a da bi ih mogao zamijetiti netko drugi osim ovjeka
duboke sabranosti i duboka mira.
Sada budite svjesni svojega tijela u cijelosti. Osjetite itavo tijelo kao
masu raznih vrsta osjeta... Ostanite u tome neko vrijeme, a potom se
vratite posvjeivanju pojedinih dijelova, idui od glave do nogu... a
onda opet ostanite u svijesti svojega tijela kao cjeline...
Zapazite duboku tiinu koja se spustila na vas. Zamijetite potpunu
smirenost svojega tijela... Ipak, nemojte se zadravati u smirenosti
toliko da izgubite svijest svojega tijela...
Ako postanete rastreseni, ponite opet sa zamjeivanjem od glave do
nogu i postanite svjesni osjeta u svakom dijelu svojega tijela... Tada,
ponovno zapazite smirenost svojega tijela... Ako ovu vjebu obavljate
u skupini, zapazite tiinu u cijeloj dvorani...
Vrlo je vano da u ovoj vjebi ne pokreete nijedan dio tijela. To e
vam ispoetka biti teko, no svaki put kad osjetite potrebu da se
pomaknete ili poeete ili pak uzvrpoljite, budite svjesni tog poriva...
Nemojte mu popustiti, ve ga postanite svjesniji... On e polako
nestati, a vi ete opet biti mirni.

Mnogim je ljudima vrlo teko ostati miran. ak i fiziki bolno. Oni

postaju tjelesno napeti. Ako postanete napeti, upotrijebite onoliko
vremena koliko vam je potrebno da biste postali svjesni napetosti...
gdje je osjeate... kako izgleda... Ostanite u tome toliko dugo dok
napetost ne iezne.
Moete osjetiti tjelesnu muku. Bez obzira na to kako ugodan poloaj
zauzeli za ovu vjebu, vae e se tijelo pobuniti protiv smirenosti tako
da e u razliitim dijelovima proizvoditi patnju i bol. Kad se to dogodi,
oduprite se napasti da pomaknete neki ud ili da prilagodite svoj
poloaj kako biste olakali bol. Budite samo vrlo svjesni boli.
Kad sam jednom obavljao budistike duhovne vjebe, bili smo
zamoljeni da sjedimo itav sat a da se uope ne pomaknemo. Sjedio
sam unakrst prekrienih nogu. Bol u mojim koljenima i leima bila je
toliko jaka da mi se inila nepodnoljivom. Ne sjeam se da sam ikada
u ivotu trpio toliku bol. Za vrijeme tog sata morali smo biti svjesni
tjelesnih osjeta, idui od jednog dijela tijela do drugog. Moja je svijest
bila posve zaokupljena otrom boli u koljenima. Jako sam se znojio.
Mislio sam da u se od boli onesvijestiti, sve dok nisam odluio da se
neu boriti protiv boli, neu bjeati od nje, neu eljeti olakati svoje
stanje, nego je postati svjestan, poistovjetiti se s njom. Osjet boli
razlomio sam u njegove sastavne dijelove i na moje uenje otkrio
sam da je sastavljen od mnogih osjeta a ne samo od jednog: bio je tu
snaan osjet eenja, potezanja i trzanja, otre boli koja bi se pojavila
od vremena do vremena... i neka toka koja se kretala od jednoga
mjesta do drugog. Tu sam toku prepoznao kao pravu bol... Budui
da sam ustrajao u tom posvjeivanju, mogao sam tu bol podnositi
prilino dobro i imao sam ak vremena biti svjestan i drugih osjeta na
drugim dijelovima tijela. Prvi put u ivotu iskusio sam bol bez patnje.
Ako za vrijeme ove vjebe ne sjedite prekrienih nogu, vjerojatno
neete osjeati bol kakvu sam ja iskusio. No, na poetku ete
neizbjeno osjeati neku bol sve dok se vae tijelo ne prilagodi tome
da bude savreno mirno. Suoite se s boli pomou posvjeivanja. A
kada napokon vae tijelo postane mirno, bit ete obilno nagraeni
smirenim blaenstvom koje daje tiina.
Poetnici su esto u napasti da se poeu. To je stoga to, budui da
njihova svijest o njihovim tijelima postaje otrija, postanu svjesni

osjeta svrbei i bockanja koji su tamo bili stalno prisutni, ali su bili
sakriveni svijesti zbog psiho-fizikog otvrdnua kojemu veina od nas
podvrgava svoje tijelo i zbog tuposti svijesti. Kada budete prolazili
kroz razdoblje svrbei, ostanite savreno mirni i budite svjesni
svakog osjeta svrbei i ostanite u toj svijesti sve dok svrbe ne
prestane. I oduprite se napasti da se eanjem oslobodite svrbei!
Vjeba 9
Molitva tijelom
Evo jedne inaice devocionalne molitve vjebe tjelesnog osjeta.
Najprije se smirite posvjeujui osjete na pojedinim dijelovima
tijela... Izotrite svoje posvjeivanje tako da zamijetite i one vrlo
neznatne osjete, a ne samo velike i oite...
Sada polako pokreite svoje ruke i prste tako da ruke poivaju u krilu,
dlanovi neka budu okrenuti prema gore, prsti skupljeni...Taj pokret
mora biti vrlo, vrlo polagan... kao da se otvaraju latice cvijeta... I dok
obavljate taj pokret budite svjesni svega onoga to se tu dogaa...
Dok vae ruke na vaim bedrima miruju, dlanovima okrenutim prema
gore, budite svjesni osjeta u dlanovima... Tada postanite svjesni i
samog pokreta: to je gesta molitve koja je upravljena Bogu, a
uobiajena je u mnogim kulturama i religijama. Kakvo znaenje ima ta
gesta za vas? to vi njome govorite Bogu? Recite to bez rijei, samo
time to se poistovjeujete s tim poloajem.
Ova vrsta komunikacije bez rijei, samo gestom, koju ste upravo
obavljali, moe se izvoditi i u skupini i ne zahtijeva nikakvu veu
promjenu vaeg poloaja. Ona vam moe pruiti okus one molitve
koju moete obavljati svojim tijelom.
Evo nekih vjebi koje moete obavljati privatno, u sobi, gdje se
moete slobodno izraziti svojim tijelom a da ne pobuujete uenje
drugih.
Stojte uspravno, a ruke neka slobodno vise niz tijelo. Postanite
svjesni da ste u Bojoj prisutnosti...

Pronaite nain kako ete Bogu izraziti, ali samo gestom, sljedee
osjeaje: Boe moj, tebi se prikazujem... Nainite tu kretnju vrlo
polako (sjetite se latica cvijeta koji se otvara) i budite posve svjesni
pokreta, a pokret i geste neka izraze va osjeaj...
Evo naina kako moete izraziti stav prikazanja sama sebe: vrlo
polako podignite ruke sve dok ne budu ispruene ispred vas,
usporedne s podom... Sad polako okrenite dlanove da gledaju prema
gore, a prsti neka budu skupljeni i isprueni... Sad vrlo polako diite
glavu sve dok ne budete gledali u nebo... Ako su vam oi zatvorene,
sada ih otvorite isto tako polako... Gledajte Boga...
Ostanite u tom poloaju jednu minutu... Sad njeno spustite ruke u
poetni poloaj, a glavu tako da biste mogli gledati obzorje... Kratko
se zaustavite da u vas ue molitva prikazanja koju ste upravo
obavili... Ponite iznova isti obred...
Ponavljajte taj obred tri ili etiti puta... ili tako dugo dok u njemu
osjeate pobonost.
Evo drugog naina prikazanja sama sebe: podignite svoje ruke kako
sam malo prije predloio, okrenite dlanove prema gore, a prsti neka
budu sastavljeni i isprueni... Sad svojim dlanovima oblikujte au ili
kale... Polako prinesite tu au grudima... Nakon toga lagano dignite
glavu prema nebu, kao to sam malo prije savjetovao... Zadrite se u
tom poloaju minutu.
Jo jedan primjer: kako izraziti enju za Bogom ili izraziti
dobrodolicu njemu ili itavome stvorenju. Podignite ruke i dlanove
tako da budu isprueni ispred vas, usporedni s podom... Sada ih
irom otvorite kao za zagrljaj... Gledajte s ljubavlju u obzorje...
Ostanite u tom poloaju jednu minutu. Potom se vratite u prvotni
poloaj i ostanite trenutak u molitvi koju ste upravo molili. A onda
ponavljajte tu gestu tako dugo dok ima za vas znaenje.
Geste koje sam spomenuo u vjebi samo su neki primjeri. Pronaite
svoje pokrete kojima ete izraziti ljubav... hvalu... klanjanje...

Ili pak izrazite neto to elite rei Bogu. Uinite to to je mogue

laganije i skladnije, kao da inite polagane pokrete ritualna plesa...
Ako se, primjerice, osjeate nemonim i nesposobnim da molite, ako
ste bez ikakvih priuvnih snaga u sebi, izrazite to tako da sa sebe
svuete odijelo, bacite se licem na zemlju, ispruite ruke u obliku
kria... u utnji oekujte da Bog izlije svoju milost na vas...
Kada molite tijelom, vi molitvi dajete snagu i tijelo. To je napose
potrebno onda kad se osjeate nesposobnim moliti, kad vam je pamet
rastresena, kad je srce tvrdo kao kamen, kad vam se ini da je duh
mrtav. Tada pokuajte stajati u Bojoj prisutnosti na vrlo poboan
nain, pobono sklopljenim rukama ispred sebe, oi neka moleivo
gledaju prema Njemu... Jedna ili druga pobonost koju tijelom
izraavate moe prodrijeti i do duha te ete nakon kratka vremena
moi mnogo lake moliti.
Kadto ljudi upadaju u potekoe u molitvi jer ne posveuju dovoljno
pozornosti tijelu u molitvi; zaboravili su uzeti svoja tijela kada su uli
u sveti hram Boji. Kaete da stojite ili sjedite u prisutnosti
uskrsnulog Gospodina, a bezbrino sjedite u svojem stolcu ili stojite
vrlo nemarno... Oito, nije vas zahvatila Gospodinova prisutnost. Da
je sva vaa pozornost usmjerena na Njega, neto od toga opazio bih i
u dranju vaeg tijela.
Zavrit u ovo poglavlje jednom vjebom koja se moe izvoditi i u
skupini, a povezana je s vjebom s dlanovima vae ruke:
Zatvorite oi. Smirite se pomou jedne od vjebi posvjeivanja...
Sad polako podignite lice gore prema Bogu... Oi neka ostanu
zatvorene... to govorite Bogu licem koje je okrenuto prema gore?
Ostanite u tom osjeaju ili u toj komunikaciji nekoliko trenutaka...
Tada budite svjesni poloaja svojega lica koliko god vam je to
mogue... svjesni osjeta na licu...
Nakon nekoliko trenutaka ponovno se upitajte to to svojim licem,
okrenutim prema gore, elite kazati Bogu i ostanite u tom neko
vrijeme...

Vjeba 10
Dodir Boga
Ovo je inaica devocionalne molitve vjebi tjelesnih osjeta koja vam
moe biti korisna ako mislite da nije prikladno vjebe tjelesnih osjeta
nazivati pravom molitvom i kontemplacijom.
Ponovite jednu vjebu o tjelesnim osjetima... Uzmite vremena da
iskusite koliko god vie moete mnoge i jedva zamjetne osjete u
razliitim dijelovima vaega tijela...
Sad razmiljajte: svaki osjet koji osjeam, bez obzira na to kako malen
ili jedva zamjetljiv bio, uinak je biokemijskih reakcija koje se ne bi
mogle odvijati bez Boje svemogunosti... Osjetite Boju snagu na
djelu u svakome pojedinom osjetu...
Osjetite da vas On dodiruje u svakom od tih osjeta koje On
proizvodi...Osjetite Boji dodir u razliitim dijelovima tijela: dodir
neugodan ili blag, ugodan ili bolan...
Oni koji su eljni iskusiti Boga i zabrinuti su zbog toga to ga jo nisu
iskusili, tjeskobno me pitaju kako mogu doi do tog iskustva.
Iskustvo Boga ne mora biti neto senzacionalno ili neto neobino.
Bez sumnje, postoji iskustvo Boga koje se razlikuje od obina
iskustva na koje smo naviknuli: postoji duboka utnja o kojoj sam
prije govorio, tama koja svijetli, praznina koja donosi ispunjenje.
Postoje iznenadni, nepredvidivi bljeskovi Vjenosti ili Neizmjernog
koji nas zahvate kad ih najmanje oekujemo, usred naeg posla ili
igre.
Kad smo izloeni ljepoti ili ljubavi, osjeamo se kao da smo izvan
sebe... Malokad mislimo da su ta iskustva senzacionalna ili neobina.
Jedva skreemo pozornost na njih. Ne prepoznajemo ih kao ono to
ona jesu i nastavljamo svoju potragu za velikim iskustvom Boga koje
e preobraziti na ivot.
Zapravo, toliko je malo potrebno da ovjek iskusi Boga. Sve to je
potrebno jest smiriti se, postati tih i postati svjestan dodira ruku.
Budite svjesni osjeta svoje ruke. Tu imate Boga, Boga ivog i na djelu

u vama, Boga koji vas dodiruje, toliko blizu vama... Osjetite ga.
Iskusite ga!
Mnogi na iskustvo poput ovoga gledaju kao na neto previe obino:
Naravno, u iskustvu Boga neto je vie od jednostavna osjeaja
osjeta desne ruke! Oni su slini idovima koji su istraivali budunost
u oekivanju dolaska slavnog i izvanredno dojmljivog Mesije, a Mesija
je bio meu njima u liku ovjeka koji se zvao Isus iz Nazareta.
Olako zaboravljamo da je velika lekcija Utjelovljenja da se Bog nalazi
u obinim stvarima. elite vidjeti Boga? Pogledajte lice ovjeka koji je
pokraj vas. elite ga uti? Posluajte pla djeteta, smijeh na zabavi,
um vjetra u drveu. elite ga osjetiti? Ispruite ruku i pridrite
nekoga. Ili dodirnite stolac na kojem sjedite ili ovu knjigu koju itate.
Ili, jednostavno se smirite, budite svjesni osjeta koji se dogaaju u
vaem tijelu, osjetite njegovu svemoguu snagu na djelu u sebi i
osjetite kako vam je blizu. Emanuel. S nama Bog.
Vjeba 11
Zvukovi
Ako za svoje kontemplativne skupine paljivo ne izaberem mirno
mjesto, neki e se lanovi skupine neizostavno tuiti zbog buke u
ambijentu. Promet na ulici. Buka radija. Lupanje vrata. Zvonjava
telefona. Svi ti zvukovi nasilno ulaze u njihov mir i tiinu i rastresaju
ih.
Smatramo da neki zvukovi potpomau molitvu i utnju. Na primjer,
zvonjava crkvenih zvona u sumrak, pjev ptica u rano jutro, orgulje
koje njeno sviraju u velikoj crkvi. Nitko se ne tui na te zvukove!
Ipak, nema zvuka, osim onoga koji je toliko jak da kodi vaim
bubnjiima, koji bi morao remetiti vau tiinu i mir. Ako nauite sve
zvukove koji vas okruuju unijeti u svoju kontemplaciju
(pretpostavivi da oni ne remete vau svijest dok obavljate
kontemplaciju), otkrit ete da postoji duboka tiina usred svih
zvukova. Stoga vie volim sastanke molitvene skupine na mjestima
koja nisu posve mirna. Prostorija iznad prometne ulice vrlo lijepo
odgovara mojoj namjeri.

Evo vjebe koja e vam pomoi da uete u kontemplaciju usred

zvukova koji vas okruuju:
Zatvorite oi. Zaepite ui palcima. Pokrijte lice dlanovima.
Sad ne ujete nikakve zvukove oko sebe. Sluajte zvuk svojega
disanja.
Nakon deset punih udisaja i izdisaja polako stavite ruke u krilo. Neka
oi ostanu zatvorene. Sluajte paljivo sve zvukove oko sebe uoite
ih to je mogue vie: jaki zvukovi, slabi zvukovi; one koji su blizu,
one koji su daleko...
Nakon odreena vremena sluajte te zvukove a da im ne dajete imena
(zvuk koraka, kucanje sata, buku prometa...). Sluajte taj svijet
zvukova kao cjelinu...
Zvukovi rastresaju kad pokuavate pobjei od njih, kad ih pokuavate
gurnuti iz svoje svijesti, kad im uskraujete pravo da budu tu. U
zadnjem sluaju, oni i rastresaju i razdrauju. Ako ih jednostavno
prihvatite i postanete ih svjesni, oni vam nee biti izvorom
rastresenosti i uznemirenosti, nego sredstvom da postignete utnju.
Iskustvom ete nauiti kako vas ova vjeba oputa.
Ujedno je to i dobra kontemplacija. Njoj moete dodati teoriju kad sam
govorio kako u sebi razvijati Srce koje shvaa Boga. Umjesto da vaa
pamet bude zaokupljena posvjeivanjem tjelesnih osjeta, moete se
zaokupiti posvjeivanjem zvukova oko sebe, dok se vaa mistina
pamet, vae Srce, polako razvija i poinje pokazivati panju Bogu.
Ako vam se ova teorija ne svia, evo sredstva da u ovoj vjebi
kontemplacija bude oitija:
Sluajte sve zvukove koji vas okruuju, kao to je naznaeno u
prijanjoj vjebi...
Zapaajte i najtie zvukove. esto je jedan zvuk sastavljen od mnogih
drugih zvukova... ima razliit ton i jainu... Uoite koliko je god
mogue vie nijansi...

Budite sada svjesni ne toliko zvukova oko sebe, koliko injenice da

moete sluati...
Kako se osjeate kad shvatite da imate sposobnost sluanja?
Zahvalnost... slava... radost... ljubav...?
Vratite se sada svijetu zvukova... i izmjenjujte svijest zvukova i svijest
da posjedujete sposobnost sluanja...
Sada razmiljajte kako svaki zvuk proizvodi i podrava svemogua
Boja snaga... Bog odzvanja svuda oko vas... Ostanite u tome svijetu
zvukova... Ostanite u Bogu.
Sposobnost da se Bog vidi na djelu u svemu bila je tipina oznaka
hebrejskog mentaliteta koji nalazimo u Bibliji. Tamo gdje se ini da se
mi zaustavljamo iskljuivo na drugotnim uzrocima, Hebrej se, ini se,
zaustavljao na Prvotnom Uzroku. Je li njegova vojska bila poraena u
boju? Bio je to Bog koji ih je porazio, a ne nesposobnost njihovih
generala! Je li kiilo? Bio je Bog koji je dao kiu. Jesu li njihovu etvu
unitili skakavci? Bio je Bog koji je poslao skakavce. Jo smjelije, oni
bi govorili da je Bog otvrdnuo srce pokvarena ovjeka.
Doputamo da je njihov pogled na stvarnost bio djelomian. inilo se
da uope ne vode rauna o drugotnim uzrocima. Na moderni pogled
na stvarnost je jednako tako, a moda jo i gore, djelomian, budui
da mi, ini se, posve ignoriramo Prvotni Uzrok. Je li vas prestala
boljeti glava? Dok bi tu Hebrej rekao: Bog te je ozdravio, mi bismo
rekli: Nemoj mijeati Boga u to. Aspirin me izlijeio. Stvarnost je,
naravno, da vas je Bog pomou aspirina izlijeio. Mi smo izgubili
smisao Neizmjernog koji djeluje u naem ivotu. Mi vie ne osjeamo
da Bog vodi nau sudbinu preko onih koji upravljaju nama, da nas
Bog ozdravlja od emocionalnih rana preko naih savjetnika, da nam
Bog vraa zdravlje preko naih lijenika, da Bog oblikuje svaki
dogaaj koji nas zadesi, da nam Bog alje svaku osobu koju
susreemo u svom ivotu, da Bog daje kiu, da se Bog igra s nama u
lahoru i da nas dodiruje u svakom osjetu koji doivljavamo, da
proizvodi sve zvukove oko nas tako da ih svojim bubnjiima
zamijetimo i da ujemo Njega!

Ugodan dodatak ovoj vjebi bio bi da skupina ili njezin voditelj pjeva
neku antifonu umjerenim glasom. Velika pomo u tome moe biti
pjevanje sanskrtske rijei OM. Idealno je pjevati jedan redak ili jedan
slog, zatim neko vrijeme ostati u utnji, onda ponovno pjevati. To
moete pokuati ako i sami obavljate kontemplaciju. Vano je sluati,
ne samo zvuk pjevanja, nego i utnju nakon svakog retka ili sloga koji
pjevate.
Ja osobno esto u skupinu, koja u utnji obavlja kontemplaciju,
uvodim pjevanje u redovitim razmacima. To produbljuje utnju ako
skupina zna kako treba sluati. Slian uinak moe se postii
udarcem u gong u redovitim razmacima. Udarite u gong, sluajte
njegovu jeku, sluajte zvuk koji nestaje, sluajte tiinu koja slijedi.
Vjeba 12
Koncentracija
Ovo je vjeba istog posvjeivanja.
Izaberite predmet svoje pozornosti: predlaem da izaberete ili osjet na
jednom dijelu tijela ili pak disanje ili zvukove oko sebe.
Usredotoite svoju pozornost na taj predmet, ali tako da, u sluaju da
vaa panja skrene na neto drugo, odmah postanete svjesni toga
skretanja.
Pretpostavimo da ste kao osnovni predmet svoje pozornosti izabrali
disanje. Koncentrirajte se na disanje... Vjerojatno e vaa panja
nakon nekog vremena skrenuti na neto drugo na misao, zvuk,
osjeaj... Ako ste svjesni te promjene na neto drugo, ne morate je
raunati kao rastresenost. Vano je da ste svjesni promjene kad se
ona dogaa ili neposredno nakon to se dogodila. Raunajte kao
rastresenost samo ako ste tek nakon dugog vremena postali svjesni
promjene.
Pretpostavimo takoer da ste kao osnovni predmet svoje pozornosti
izabrali disanje. Tada e vaa vjeba izgledati otprilike ovako
(opisujem vau svijest): Diem... diem... Sada mislim... mislim...

mislim... Sada sluam zvukove... sluam... sluam... Sada se

ivciram... ivciram... Sad mi je dosadno... dosadno... dosadno...
U ovoj vjebi lutanje svoje pameti ne smatrajte rastresenou pod
uvjetom da ste svjesni da vam pamet luta, da je vaa pozornost prela
na drugi predmet... Kad jednom postanete svjesni promjene, ostanite
neko vrijeme na novom predmetu (misliti, sluati, osjeati...) a onda
se ponovno vratite osnovnom predmetu svoje panje (disanju)...
Vaa vjetina u samoposvjeivanju moe postati toliko velika da
postanete svjesni, ne samo promjene svoje pozornosti na drugi
predmet, nego i elje za promjenom, svjesni impulsa da se usmjeri na
neto drugo. Kao, na primjer, kad elite pokrenuti ruku, najprije ete
postati svjesni elje da podignete ruku, pristanka na elju, izvrenja
vae elje, prvi pokret ruke...
Sve navedene radnje obavimo u vrlo malenom dijelu sekunde i gotovo
je nemogue da razlikujemo jednu od druge sve dok utnja i mir u
nama ne postanu posvemanji, a naa svijest ne postane otra kao
britva.
Kadto se na samoposvjeivanje gleda kao na oblik sebinosti, a
ljudi ele zaboraviti sami sebe i svoju panju usmjeriti prema drugima.
Da biste razumjeli kako je taj savjet razoran, dovoljno je posluati
snimljeni razgovor dobronamjerna, prema van usmjerena
(ekstravertiranog), ali nedovoljno svjesna savjetnika sa svojim
klijentom. Ako taj dobar savjetnik nije svjestan to se dogaa u njemu
samome, sigurno nee biti svjestan onoga to se dogaa u nutrini
njegova klijenta ili to se dogaa u meusobnoj izmjeni izmeu njega
i klijenta. Bit e tada mnogo manje djelotvoran u pomoi klijentu, bit
e ak u opasnosti da mu teti.
Samosvijest je snano sredstvo da ovjek raste u ljubavi prema Bogu
i blinjemu. Samosvijest produbljuje ljubav. Ljubav, ako je istinska,
potie dublju samosvijest.
Nemojte ii u potragu za nekim izvanrednim sredstvima da biste
razvili samosvijest. Ponite s malim stvarima kao to je
posvjeivanje tjelesnog osjeta, ili postanite svjesni stvari oko sebe.
Onda prijeite na vjebe koje sam vam prije predloio; nee dugo

trajati i vi ete osjetiti plodove smirenosti i ljubavi koje dublja

samosvijest donosi sa sobom.
Vjeba 13
Nai Boga u svim stvarima
Ovo je saetak bitnih dijelova veine prijanjih vjebi.
Obavite bilo koju prijanju vjebu posvjeivanja.
Kao sredite svoje svijesti uzmite, na primjer, tjelesni osjet... Nemojte
se ograniiti samo na to da zapaate one osjete koji lako ulaze u vau
svijest, oite osjete, nego i manje zamjetne... Po mogunosti, nemojte
imenovati nijedan osjet (osjet koji ari, koji je tup, koji bocka, svrbi,
hladi...). Jednostavno osjeajte osjete a da na njih ne stavljate nikakve
etikete...
Isto tako postupite sa zvukovima... Zamijetite ih koliko god vie
moete... Ne pokuavajte pronai izvor zvukova... Sluajte zvukove a
da na njih ne stavljate naljepnice...
Kako budete napredovali u ovoj vjebi, osjetit ete veliki mir koji se
sputa na vas, duboku utnju... Sada, nakratko, postanite svjesni tog
mira i tiine...
Osjetite kako je dobro sada biti tu. Nita ne treba raditi. Jednostavno
biti. Biti.
Za one koji su skloniji pobonosti:

Obavljajte prethodnu vjebu sve dok ne osjetite smirenost koju

donosi vjeba...
Nakratko postanite svjesni te smirenosti i tiine...
Sada se izrecite Bogu, ali ne rijeima. Zamislite da ste nijemi i da
moete komunicirati samo oima i disanjem. Recite Gospodinu, ali
bez rijei, Gospodine, dobro je biti ovdje s tobom.

Ili, uope nemojte komunicirati s Gospodinom. Jednostavno ostanite

u njegovoj prisutnosti.
Takoer za one koji su skloniji pobonosti, pojednostavljena vjeba
kako nai Boga u svim stvarima:
Vratite se svijetu osjeta. Postanite to je mogue svjesniji zraka koji
udiete... zvukova oko sebe... svih osjeta koje osjeate na tijelu...
Osjetite Boga u zraku, u zvukovima, osjetima...
Ostanite u tom svijetu osjeta. Ostanite u Bogu.
Predajte se tom itavom svijetu osjeta (zvukovima, opipljivim
osjetima, bojama...). Predajte se Bogu...
Vjeba 14
Posvjeivanje drugoga
Vjebe koje ste do sada obavljali temeljile su se na svijesti o samome
sebi. A to je stoga to nema stvarnosti koja bi bila blia Bogu od vas
samih. Nita neete iskusiti da je blie Bogu od vas samih. I stoga sv.
Augustin s pravom istie da najprije moramo ovjeka vratiti njemu
samome, da bi onda od sebe mogao uiniti stepenicu prema Bogu.
Bog je temelj mojega bia, On je Ja samoga mojega ja i ja ne mogu
duboko zai u sebe a da ne doem u dodir s njime.
Svijest o sebi takoer je sredstvo da razvijamo svijest o drugome.
Samo u onoj mjeri u kojoj sam ja u skladu sa svojim osjeajima, moi
u biti svjestan osjeaja drugih. Samo u onoj mjeri u kojoj sam
svjestan svojih reakcija prema drugima, bit u sposoban otvoriti se
njihovoj ljubavi a da im ne nanosim nikakvu tetu. Kada osjeajno
postanem svjestan samoga sebe, razvijam profinjenu svjesnost o
svojemu bratu. Ako imam potekoa biti svjestan stvarnosti koja mi je
najblia, naime, samoga sebe, kako da nemam potekoa biti svjestan
Boga i svojega brata?
Vjeba posvjeivanja drugoga, koju vam kanim predloiti, ne govori
o posvjeivanju naega blinjega, kao to moda oekujete. elim u

promatranje uzeti neto jednostavnije: svijest o ostalom stvorenju.

Odatle moete postupno doi do ovjeka. U ovoj bih vjebi elio
razviti u vama stav prema svemu beivotnom stvorenju; prema svim
predmetima koji vas okruuju. Neki nam veliki mistici vele da su, kad
dou u stanje rasvjetljenja, ispunjeni dubokim potovanjem.
Potovanjem prema Bogu, potovanjem prema ivotu u svim
njegovim oblicima, kao i potovanjem prema beivotnom stvorenju. I
skloni su itavo stvorenje uosobljivati. Oni vie ne postupaju s
osobama kao sa stvarima. Vie ak ni sa stvarima ne postupaju kao
sa stvarima kao da su stvari za njih postale osobe a kao posljedica
toga njihovo potovanje i ljubav prema osobama postaje vea.
Franjo Asiki bio je takav mistik. On je u Suncu, Mjesecu, zvijezdama,
drveu, pticama, ivotinjama prepoznavao svoju brau i sestre. Oni su
bili lanovi njegove obitelji, a on bi njima govorio s ljubavlju. Sv.
Antun Padovanski iao je toliko daleko da je propovijedao ribama!
Naravno, vrlo ludo, gledano s naega racionalistikog stajalita. Ali je,
gledano s mistinog stajalita, vrlo duboko ovo uosobljavanje i
posveivanje.
Volio bih da neto od toga vi iskusite sami radije nego da itate o
tome. Stoga evo vjebe. A za to ete morati privremeno pustiti po
strani sve svoje odrasle predrasude i postati kao malo dijete koje
ozbiljno razgovara sa svojom igrakom ili kao Franjo Asiki koji
razgovara sa Suncem, Mjesecom i ivotinjama. Ako bar privremeno
postanete kao malo dijete, moi ete otkriti Kraljevstvo nebesko i
nauiti tajne koje Bog redovito skriva od mudrih i umnih.
Izaberite jedan predmet kojim se esto sluite: olovku, au... Neka to
bude predmet koji moete s lakoom drati u rukama...
Stavite taj predmet na dlanove ispruenih ruku. Sada zatvorite oi i
osjetite ga na svojim dlanovima... Budite svjesni toga to je mogue
dublje. Najprije postanite svjesni njegove teine... zatim osjeta to ih
predmet proizvodi na dlanovima...
Istraujte ga sada prstima ili objema akama. Vano je da to inite
njeno i s potovanjem: istraujte kako je grub ili gladak, je li tvrd ili
mekan, topao ili hladan... Sad njime dotaknite druge dijelove tijela i

uoite ima li kakve razlike. Dodirnite ga svojim usnama... obrazima...

elom... vanjskom povrinom ruke...
Upoznali ste se s predmetom pomou osjetila dodira. Sada se
upoznajte s njime, budite ga svjesni pomou osjetila vida. Otvorite oi
i promatrajte ga iz raznih kutova... Uoite sve njegove mogue detalje:
boje, oblik, razliite dijelove...
Pomiriite ga... kuajte ga, ako je mogue... sluajte ga prinijevi ga
uhu...
Stavite sada predmet njeno ispred sebe ili na krilo i govorite mu...
Ponite tako da mu postavljate pitanja o njemu samome... njegovu
ivotu, podrijetlu, budunosti... I sluajte ga dok vam otkriva tajnu
svojega bia i svoje sudbine... Sluajte ga dok vam tumai to za
njega znai postojanje...
Va predmet ima skrivenu mudrost kojom e vam neto objaviti o
vama samima... Pitajte ga to i sluajte to vam ima rei... Ima neto
to vi moete dati tom predmetu... to je to? to on eli od vas?...
Sada stavite sebe i svoj predmet u prisutnost Isusa Krista, Rije
Boju, u kojemu i za kojega je sve stvoreno. Sluajte to On ima rei
vama i predmetu... to vas dvojica odgovarate na to?...
Sada jo jednom gledajte predmet... Da li se va stav prema njemu
promijenio?.. Ima li kakve promjene u vaemu stavu prema ostalim
predmetima koji vas okruuju?...
Osobne blagodati posvjeivanja
Kad ste se prvi put uputili na put kontemplacije koja je predloena u
prijanjim vjebama, vjerojatno ste sumnjali u vrijednost tih vjebi.
ini se da one nisu ni meditacija ni molitva u tradicionalnom smislu
rijei. Ako molitvu shvaamo kao razgovor s Bogom, onda ovdje
nema nikakva razgovora. Ako mislimo da meditacija znai
razmiljanje, svjetlo i poglede, odluke, onda u ovim vjebama jedva da
moemo govoriti o meditaciji. Nakon tih vjebi nemate nita
konkretno to biste mogli pokazati kao plod svojeg napora. Nita to
biste mogli upisati u svoj duhovni dnevnik bar ne na poetku, a

moda i zauvijek. esto ete zavriti s osjeajem da niste nita uradili

i nita postigli. Ovaj je nain molitve napose muan za mlade i za one
koji bi htjeli postii velike rezultate. Za one kojima je napor vaniji od
jednostavno biti.
ivo se sjeam mladia kojemu se inilo da tim vjebama nije nita
postigao. Bio je vrlo razoaran to je nepomian morao sjediti i izloiti
se praznini, iako je znao da ni kod bilo kojeg drugog naina molitve
nije jednostavno sposoban za razmiljanje. Najvie vremena, koje je
posvetio tim vjebama, muio se s rastresenostima uglavnom
neuspjeno i molio me da mu predloim neto to e biti vrijedno i
vremena i napora to ga ulae u molitvu. Na sreu, ustrajao je u ovim,
naoko besplodnim vjebama i nakon est mjeseci doao je k meni i
izjavio da iz tih vjebi crpi velike blagodati, mnogo vee nego iz
prijanjeg naina molitve, meditacije, svjetla i odluka. to se
dogodilo? Zacijelo, vie je mira nalazio u tim vjebama. Njegove se
rastresenosti nisu umanjile. U vjebama je isto tako imao osjeaj
nezadovoljstva kao i prije. U njima se nita nije promijenilo. Ali njegov
ivot se promijenio! Taj stalni, muni napor, izloen rastresenostima,
koji je iz dana u dan ulagao da bi se izloio onome to mu je izgledalo
kao nitavilo i praznina, pokuaj da jednostavno smiri pamet i
postigne odreenu utnju pomou koncentracije na tjelesni osjet, na
disanje ili na zvukove, donosio mu je novu snagu koju prije nije
zamjeivao toliku snagu da o njoj u njegovu ivotu nije bilo nikakve
sumnje.
To je jedna od velikih blagodati ovog naina molitve: promjena u
samome ovjeku za koju se ini da se dogodila bez napora. Sve
kreposti koje ste prije pokuali postii vjebom snage volje, ini se,
da su k vama dole bez napora iskrenost, jednostavnost, ljubaznost,
strpljivost... Loe su navike nestale bez potrebe za odlukama i napora
s vae strane; navike vezane uza stvari kao puenje i prevelika
upotreba alkohola, navike vezane uz osobe kao to su zaluenost ili
prevelika ovisnost.
Kad se to i vama dogodi, spoznat ete da je vrijeme koje ste uloili u
ove vjebe bilo dobro uloeno.
Blagodati posvjeivanja u skupini

Obavljate li ove vjebe u skupini, takoer ete zapaziti blagodati koje

sa sobom nose. Najvea blagodat jest porast ljubavi meu lanovima
skupine. Danas se ine mnogi pokuaji, a to je vrlo pohvalno, da se
unaprijedi jedinstvo srdaca meu lanovima redovnikih zajednica i
obitelji dijalogom, izmjenom dobara u skupini i skupnih susreta.
Postoji jo jedan nain da se postigne taj rezultat: skupna
kontemplacija u kojoj svi lanovi skupine bar pola sata dnevno, po
mogunosti u krugu (ne znam zato to pomae, ali pomae), provode
u potpunoj utnji. Vano je da utnja ne bude samo izvanjska da ne
bude nikakva fizikog pokreta u prostoriji, nikakva namjetanja,
nikakvih javno izreenih molitava nego takoer i nutarnja, naime, da
se lanovi skupine trude stvoriti utnju rijei i misli u samima sebi
pomou vjebi o kojima je do sada bilo govora.
Jedan oenjen ovjek rekao mi je da on i njegova ena svako jutro
provedu jedan sat u ovom nainu meditacije okrenuti jedno prema
drugome, zatvorenih oiju, a kao uinak, nakon svakog sata,
doivljavaju takvo jedinstvo srdaca i ljubavi jedno za drugo koje
daleko nadvisuje prijanja iskustva, ak i ona kad su bili romantino
zaljubljeni. Moram dodati da su njih dvoje postali strunjaci u vjetini
kontemplacije i utnje pameti.
Jedan pak sveenik koji je pod mojim vodstvom obavio
tridesetodnevne duhovne vjebe s grupom od etrdeset sveenika
koje nije poznavao ak ni po imenu, ree mi da se nakon duhovnih
vjebi osjeao blii toj skupini nego ijednoj drugoj skupini s kojom se
susreo u svom ivotu. To to je on osjeao takvu povezanost s
grupom dogodilo se za vrijeme zajednikog susreta svake veeri od
etrdeset pet minuta kada je skupina u potpunoj tiini obavljala
zajedniku kontemplaciju.
utnja, kad je duboka, moe povezivati meusobno. Rijei po neki put
mogu prijeiti komunikaciju! Jedan voditelj duhovnih vjebi, koji ih
daje na nain koji je vrlo slian zenu, u kojem sudionici sabranja
provode zajedno sate u potpunoj tiini i u pranjenju pameti od
svakog sadraja, ree mi da sudionici koje on vodi zajedno obavljaju
kontemplaciju u dvorani. Razlog: silno je pomagalo da sve te ljude i
do osamdeset njih koji su bili stranci jedni drugima zblii i dadne im
duboki smisao meusobna zajednitva.

Kontemplacija je laka u skupini

Vjerojatno ete se moi lake sabrati i korisno obavljati ove vjebe
ako ih obavljate u skupini ljudi koji takoer nastoje postii utnju koja
je plod ovih vjebi.
Vano je da svaki lan skupine ozbiljno nastoji obavljati ovaj nain
kontemplacije. Lijenost i mentalna mlohavost jedne osobe djeluje kao
konica na druge, a napor nekih kontemplativnih ljudi u grupi uvelike
pomae drugima. Uvijek iznova, oni koji su obavljali duhovne vjebe,
govorili su mi da je postojala velika razlika kada su kontemplaciju
obavljali zajedno u grupi od one koju su obavljali sami u sobi. To,
naravno, nije ope pravilo, no bio sam iznenaen injenicom, kad bi
se jedan ili drugi sudionik budistikih duhovnih vjebi posebno teko
mogao koncentrirati, na bi ga voditelj pozvao da sjedne pokraj njega
i inilo se nesumnjivo da je pomoglo!
Postoji li neka vrsta nesvjesne komunikacije koja se odvija kada
pojedinci postignu duboku utnju nalazei se jedan pokraj drugoga?
Ili, vibracije koje proizvodi ova vjeba blagotvorno djeluju na one koji
su dovoljno blizu da budu izloeni tim vibracijama? To je bila teorija
naega budistikog voditelja. On je ozbiljno preporuio i jednu drugu
praksu za koju sam utvrdio da je blagotvorna: koliko god je to
mogue, svaki put obavljajte svoju meditaciju na istom mjestu, u
istom kutu, u kutu ili sobi koja je rezervirana samo za to, ili je pak
obavljajte na mjestu koje je odreeno za grupnu molitvu ili
kontemplaciju. Razlog: opet, prema njegovu miljenju, dobre vibracije
koje su proizale iz obavljanja kontemplacije i koje se, ini se,
zadravaju na tom mjestu dugo nakon to je kontemplacija zavrila.
Je li razlog ispravan ili nije; ja iz svojeg iskustva, kao i iz iskustva
drugih, znam da pomae moliti na svetim mjestima koja su posveena
estim obavljanjem kontemplacije.
Posebna vrijednost tjelesnog posvjeivanja
esto sam predlagao da za svoju kontemplaciju izaberete
posvjeivanje disanja ili zvukova ili tjelesnog osjeta. Imaju li
navedeni prijedlozi istu vrijednost? Prema mojem miljenju,
posvjeivanje tjelesnog osjeta ima prednost pred posvjeivanjem
zvuka ili disanja. Osim duhovne blagodati koju sa sobom nosi,

postoje i mnoge psiholoke blagodati koje uiva osoba koja vjeba tu

vrstu posvjeivanja, sve dok ne postoji nijedan dio tijela na kojem
njegova svijest ne bi mogla zapaziti osjet.
Postoji vrlo uska veza izmeu tijela i psihe. kodi li ovjek jednome,
to ima odraza na drugome. I, suprotno, porast u zdravlju jednoga, ini
se, utjee na drugo. Kada vae posvjeivanje tijela postane toliko
izotreno da zapaa osjet u svakom dijelu tijela, nastupa veliko
poputanje napetosti i tjelesne i emocionalne. Poznajem ljude koji
su se oslobodili psihosomatskih bolesti, kao astme ili glavobolje od
migrene, a takoer i od osjeajnih potekoa kao srditosti i
neurotskih strahova, tako da su stalno obavljali posvjeivanje tijela.
Kadto e ove vjebe otvoriti podsvijest i vas mogu zapljusnuti jaki
osjeaji i matanja povezani s potisnutom materijom, a to su,
openito govorei, osjeaji i matanja povezani sa seksom ili
agresivnou. Nema ovdje nikakve stvarne opasnosti pod uvjetom da
nastavite svoju vjebu posvjeivanja i ne obraate panju na
matanja i osjeaje. Samo, kako sam prije rekao, nemojte provoditi
duge sate u posvjeivanju disanja, osim ako nemate kompetentnog
vodia.
elite li, dakle, da se ozbiljno i sustavno dadnete na ove vjebe,
preporuujem vam da ponete s posvjeivanjem disanja i zvukova
nekoliko minuta na poetku svake vjebe, a da zatim prijeete na
posvjeivanje tjelesnih osjeta, dajui ovima posljednjima vee
znaenje i prolazei sve dijelove tijela dok itavo tijelo ne postane
vrua masa osjeta. Zatim ostanite u posvjeivanju itava tijela kao
jedinstvene cjeline sve dok ne postanete rastreseni i onda opet
prelazite od jednog dijela na drugi. To e vam donijeti duhovnu
blagodat da e se vae srce otvarati boanskom svijetu, a jo i
blagodati za psihu i tijelo koje prate ovu vjebu.
Posljednja rije ohrabrenja: mir i radost to sam vam obeao kao
nagradu za vjerno prakticiranje ovih vjebi jest osjeaj kojemu
vjerojatno niste vini neto to je u poetku toliko nezamjetno da
jedva izgleda kao osjeaj ili emocija. Ako toga niste svjesni, lako se
moete obeshrabriti.

Uivanje tog mira i radosti steena je sposobnost. Kada djetetu kaete

da je pivo ugodno pie, ono e vjerojatno pristupiti ai piva s
vlastitim iskustvom to ugodno znai i bit e iznenaeno i mrzovoljno
to pivo nema nita od one slatkoe to ih sadre njegova
bezalkoholna pia. Reeno mu je da e pivo biti ugodno a njegov je
pojam ugodnog ogranien na slatko. Nemojte vjebama kontemplacije
pristupati s unaprijed stvorenim pojmovima. Pristupite im sa
spremnou da biste otkrivali nova iskustva (to vam se na poetku
moe initi da nema nikakve veze s iskustvom) i stekli posve nove
okuse.
MATA
Vjeba 15
Ondje i ovdje
U naoj se mati krije neoekivana i neiscrpna snaga. elio bih vam to
pokazati na jednom pokusu prije nego vas uvedem u uporabu mate u
kontemplaciji.
Zatvorite oi. Zauzmite ugodan poloaj. Smirite se pomou jedne od
vjebi posvjeivanja. Za sve djelovanje mate vano je da vaa
pamet bude tiha, odmorena, mirna.
Sada se u mati prenesite na mjesto gdje ste u prolosti doivjeli
sreu... Kad ste jednom izabrali mjesto, posvetite neko vrijeme
razgledavanju svakog detalja toga mjesta... Upotrijebite pri tome
ulnu matu: uoite predmete na tom mjestu, boje, ponovno ujte
svaki zvuk, dodirnite, osjetite, kuajte ako je to mogue, sve dotle dok
mjesto ne postane to je mogue ivlje prisutno...
to radite?... Kako se osjeate?...
Nakon to ste na tome mjestu proboravili pet minuta, vratite se u
sadanjost, svojem postojanju u ovoj prostoriji u kojoj ste sada...
Zapazite to je mogue vie detalja vaeg stanja ovdje... Napose
zapazite to ovdje osjeate... Proboravite u tome oko tri minute...

Sad se vratite na mjesto na koje ste se u svojoj mati povukli... to

sada osjeate?... Ima li kakve promjene na mjestu ili u vaim
osjeajima?...
Vratite se natrag u ovu prostoriju... i putujte tamo i amo, izmeu onog
mjesta i ove prostorije i svaki put zapazite to osjeate i ima li kakve
promjene u osjeajima koji se javljaju u vama...
Nakon nekoliko minuta zamolit u vas da otvorite oi i zavrite pokus
te da drugima priopite svoje iskustvo, ako to elite.
U meusobnoj izmjeni iskustva nakon ove vjebe veina mi ljudi kae
da se osjeaju osvjeenima i ojaanima. Oni se u mati povlae na
mjesto na kojem su u prolosti doivjeli ljubav ili radost ili duboki mir
i utnju... Kada u svojoj mati oive taj dogaaj, kadri su oivjeti i
osjeaje koje su iskusili na tom mjestu.
Povratak u prostoriju u kojoj se sada nalaze esto je bolan... Ali, kako
se kreu tamo i amo, izmeu mjesta svoje mate i prostorije, oni s
mjesta mate sa sobom nose dobar dio pozitivnih osjeaja koje su
tamo iskusili. Vraaju se natrag osvjeeni i ojaani. I, koliko god to
izgledalo strano, njihovo se opaanje sadanje stvarnosti izotrava.
Daleko od toga da bi bjeali od stvarnosti, ega se mnogi boje kada
se povlae u svijet mate; to povlaenje pomae im da dublje zarone
u sadanju stvarnost bolje je shvaaju i da se suoe s njome s
obnovljenom snagom.
Sljedei put kad se osjetite umornim i kad vam bude dosadno, obavite
ovaj pokus i promotrite kako je djelovao na vas. Moda ste vi jedan od
onih koji malokad upotrebljavaju mo mate i u poetku im je teko
zamisliti bilo to tako ivo i stoga e vam biti potrebna odreena
praksa prije negoli osjetite punu blagodat ove okrepljujue vjebe.
No, ustrajete li, uspjet ete.
Kad sljedei put budete obavljali ovaj pokus, pripazite na to da
stvarno upotrebljavate matu a ne da se samo sjeate scene ili
dogaaja. Razlika izmeu mate i sjeanja jest da u mati ponovno
doivljavam dogaaj kojega se sjeam. Nisam vie svjestan sadanjih
stvari koje me okruuju. to se tie moje pameti i svijesti, ja sam
doista na mjestu mate. Tako, ako u mati oivljavam scenu da se

nalazim na morskoj obali, zamiljam da ponovno ujem um valova,

ponovno osjeam sunce koje grije moja gola lea, osjeam dodir
vrueg pijeska pod svojim nogama... i, kao rezultat, ponovno
doivljavam sve osjeaje koji su prolazili kroz mene kad sam prvi put
bio na tom mjestu.
Na poetku sam prihvaao tvrdnju onih koji su obavljali duhovne
vjebe, a govorili su mi: Ja ne mogu moliti matom... Imam vrlo slabu
matu. I savjetovao sam im neki drugi nain molitve. Danas sam
uvjeren da s malo prakse svatko moe razviti mo da mata i da tako
stekne neizreciva osjeajna i duhovna bogatstva.
Mislite li da se uope ne moete sluiti matom, pokuajte ovo: kroz
neko vrijeme promatrajte neki predmet ispred sebe. Sada zatvorite oi
i vidite moete li si taj predmet u mislima predstaviti. Uoite koliko
detalja moete zapaziti. Tada opet otvorite oi i ponovno promatrajte
predmet te zapazite koliko ste detalja ispustili u mislenoj slici. Opet
zatvorite oi i vidite koliko detalja vaeg predmeta moete ponovno
uoiti, kako ga ivo moete vidjeti... Neto slino moete pokuati i sa
svojom sposobnou matanja sluhom: sluajte nekoliko taktova
glazbe s kasetofona... ujte ih ponovno u mislima... opet pustite vrpcu
i uoite to ste propustili... I tako ete malo-pomalo razviti mo
matanja.
Sada produhovimo pokus koji sam malo prije naveo i iz njega izvucite
duhovnu korist.
Zatvorite oi i smirite se kroz neko vrijeme...
Sada se u mati povucite na bilo koje mjesto na kojem ste u prolosti
iskusili Boga...
Slijedite isti postupak koji sam predloio u prijanjoj vjebi... kreite
se tamo i amo od onog mjesta do ovoga... Pokuajte ponovno
doivjeti neto od duhovna iskustva iz prolosti i ponesite sa sobom
u sadanjost neto od duhovne snage koju vam je to iskustvo dalo.
Da biste s uspjehom mogli matati i izvui to je mogue veu korist
iz ovih vjebi, morate biti u stanju duboke nutarnje utnje. Tada vae

matanje postane ivahno. Idealno bi moralo biti gotovo toliko ivo

kao to je stvarnost osjetnoga svijeta.
Ne morate se bojati da ete ovim vjebama bjeati od stvarnosti ili
postati sanjar. Sanje su opasne samo tada kad sanjar ne moe
razlikovati osjetnu stvarnost i stvarnost mate ili kad nema snage
svoje snove po volji upaliti ili utrnuti. Pretpostavimo li da vi imate tu
mo, moete bez straha krenuti u ove vjebe.
Vjeba 16
Mjesto za molitvu
Jedna od veih pomoi za nau molitvu jest mjesto koje nas potie na
molitvu. Prije sam govorio o mjestima na kojima ima dobrih vibracija.
Pustivi to na stranu, vjerojatno ste zapazili kako je divan izlazak ili
zalazak Sunca povoljno utjecao na vau sabranost ili molitvu. Ili
trepet zvijezda u noi kada na tamnom nebu jasno sjaje. Ili Mjeseeva
svjetlost koja se jasno probija kroz drvee.
Blii dodir s prirodom mnogima pomae u molitvi a pomae im
obilno. Naravno, ljudi nekim stvarima daju prednost: morska obala sa
umom valova koji se razbijaju o pijesak, rijeka koja mirno tee, tiina
i ljepota koja okruuje jezero, mir na vrhu planine... Je li vam ikada
palo na pamet da Isus, veliki uitelj molitve, nije tedio truda da se
popne na brdo da bi molio? Kao svi veliki kontemplativci i on je bio
svjestan da mjesto na kojem molimo utjee na kakvou nae molitve.
Na alost, veina od nas ivi u takvoj sredini koja nas je odvojila od
prirode i mjesta koja smo prisiljeni izabrati za molitvu, jao i pomagaj,
jednolina su i malo poticajna da duh svoj dignemo k Bogu. To je
razlog vie da rado i s ljubavlju provodimo vrijeme u molitvi na onim
mjestima koja nam u tome pomau, kad god nam se prui prilika.
Uzmite vremena da promatrate i upijate u sebe ozraje zvjezdane noi
ili no obasjanu mjeseinom, ili morsku obalu, ili vrh planine, ili pak
to drugo. Sve to moete nositi sa sobom u svojem srcu i makar
zemljopisno bili daleko od tih mjesta, imat ete ih ivo urezane u
svoje pamenje i u mati ete se moi vratiti k njima.
Sada pokuajte ovo:

Nakon to ste neko vrijeme upotrijebili da se smirite, povucite se u

mati na mjesto koje e biti poticajno za vau molitvu: morski al,
rijena obala, vrh planine, tiha crkva, terasa s koje se vidi zvjezdano
nebo, vrt koji se kupa u Mjeseevom svjetlu...
Predoite si to mjesto to je mogue ivlje... Sve boje... ujte sve
zvukove (valove, vjetar u drveu, none kukce...).
Sada dignite svoje srce Bogu i neto mu recite.
Oni koji poznaju Duhovne vjebe sv. Ignacija Lojolskog podsjetit e
se na ono to se openito naziva predodba mjesta. Ignacije
preporuuje da si predoimo mjesto na kojem se zbio dogaaj o
kojemu kanimo promatrati. to on doista u izvornom panjolskom
tekstu veli nije predodba mjesta, nego composition, gledanje mjesta.
Drugim rijeima, nije mjesto koje vi stvarate, nego se vi sabirete dok
ga u mati gledate. Ako ste uspjeno obavili gore spomenutu vjebu,
tono ete znati o emu Ignacije govori.
I u vaem srcu bit e kutak mira, kamo se uvijek moete povui kada
vam je potreban mir i samoa, ak i tada kad ste na trnici ili u
krcatom vlaku.
Vjeba 17
Povratak u Galileju
Kad se dvoje zaljubljenih posvaa i ele se pomiriti, od velike je
pomoi da se sjete sretnih trenutaka koje su zajedno proveli u
prolosti. Bog je preko proroka stalno podsjeao Hebreje na medeni
mjesec kad je u pustinji izraelski narod uzeo za svoju zarunicu, dok
sada, u zemlji kojom tee med i mlijeko, Izrael tri za krivim
ljubavnicima jer je zaboravio medeni mjesec to ga je proveo s
Bogom.
U vrijeme duhovne krize dobro je slijediti Gospodinov savjet
obeshrabrenim uenicima: Vratite se u Galileju. Vratite se radosnim
danima koje ste proveli s Gospodinom. Vratite se i opet ete ga
nai. Najvjerojatnije ete ga nai u novome svjetlu, kao to su ga i
apostoli nali. No, ne morate ekati krizne dane da biste to uinili.

inimo li ovo dovoljno esto, moemo postati sposobni izbjegavati te

krize.
Vratite se u mati nekoj sceni u kojoj ste iskusili Boju dobrotu i
Boju ljubav prema sebi... u bilo kojem obliku... Ostanite u tome i
iznova saberite u sebi Boju ljubav... Vratite se sada u sadanjost i
razgovarajte s Bogom.
Ili se vratite dogaaju kad ste se osjeali vrlo blizu Bogu... ili kad ste
osjeali veliku duhovnu radost i utjehu...
Vano je da u svojoj mati ponovno proivite dogaaj, a ne da ga se
samo sjetite... Utroite u to toliko vremena koliko vam je potrebno...
To ponovno proivljavanje donijet e sa sobom one osjeaje koje ste
tada iskusili: radost ili bliskost ili ljubav... Pripazite da ne bjeite od tih
osjeaja nego ostanite u njima koliko god dugo moete... Ostanite u
njima toliko dugo dok osjeate mir i zadovoljstvo. Tada se vratite u
sadanjost. Kroz neko vrijeme razgovarajte s Bogom i zavrite vjebu.
Ovaj nalog da se zaustavimo na ugodnim osjeajima vaan je stoga
to, kako god izgledalo strano, mnogi ljudi teko podnose svoje
pozitivne osjeaje. U njima je duboko ukorijenjen osjeaj
bezvrijednosti, a to ih nesvjesno odvraa od toga da se i trenutno
izloe ugodnim osjeajima ili se osjeaju krivima zbog toga, ili
nedostojni ili slino... Pripazite da takva tenja ne nastane i u vama i
znajte se zadrati u osjeajima koji se u vama bude kad ponovno
proivljavate vrijeme koje ste radosno proveli u drutvu s
Gospodinom.
Neki od svetaca imali su obiaj da zabiljee mis-tina iskustva. Vodili
su neku vrstu dnevnika svojih odnosa s Bogom. Ne preporuujem da
nadugo piete o svojim duhovnim iskustvima. No, ako je neko
iskustvo bilo snano, kratka biljeka moe vam pomoi da se vratite u
Galileju.
Jedna od tragedija naih odnosa s Bogom, kao i naih odnosa s
prijateljima i voljenim osobama, jest da smo skloni zaboraviti!
Vjeba 18

Radosna otajstva vaega ivota

Svaki od nas u svojem srcu nosi jedan lijep album dragih slika iz
prolosti. Sjeanje na dogaaje koji su nam donijeli radost. elim da
sada otvorite taj album i da se sjetite koliko je god mogue vie takvih
dogaaja...
Ako nikada niste obavili ovu vjebu vjerojatno neete nai mnogo
takvih dogaaja pri prvom pokuaju. No malo-pomalo vi ete otkrivati
sve vie i vie tih dogaaja koji su zakopani u prolosti te ete se
radovati kad ih budete otkopavali i ponovno ih doivljavali pred
Gospodinom. tovie, kad vam novi dogaaji budu donijeli sreu, vi
ete ih briljivo pohraniti u sjeanje i neete olako dopustiti da ih
izgubite i tako ete u sebi imati veliku riznicu blaga u koju ete moi
zagrabiti svaki put kad budete htjeli unijeti novu radost i snagu u svoj
ivot.
Mislim da je tako radila Marija kad je u svojemu srcu briljivo uvala
uspomene iz Kristova djetinjstva, sjeanja kojima e se poslije s
ljubavlju vraati.
Vratite se u mislima trenucima u svojem ivotu kad ste osjeali da ste
bili duboko voljeni... Kako vam je ta ljubav bila iskazana? Rijeima,
pogledima, kretnjama, poslubom, pismom...? Ostanite u tim
trenucima toliko dugo dok ne iskusite neto od radosti koju ste imali
u stvarnom dogaaju.
Vratite se u mislima trenucima u kojima ste osjeali radost... to je bio
uzrok te radosti? Dobra vijest?... Ispunjenje neke elje?... Neki prizor
u prirodi?... ivo si predstavite izvorni prizor i osjeaje koji su ga
pratili... Ostanite u tim osjeajima koliko god dugo moete...
Ovaj povratak prolim dogaajima u kojima ste doivjeli ljubav i
radost jedna je od najboljih vjebi, koliko je meni poznato, da izgradite
svoje psiholoko zdravlje. Mnogi od nas prolaze kroz ono to
psiholozi nazivaju snani doivljaji (peak-experiences). Naalost, kada
se doivljaj doista zbiva, malo je ljudi sposobno da mu se preda. I
tako od tog iskustva ne zadre nita ili vrlo malo. Ono to moraju
uiniti jest vratiti se u mati tom iskustvu i polako ga doivjeti do
njegove punine. inite li to, bez obzira na to kako se esto budete

vraali tim iskustvima, uvijek ete u njima nai dovoljno hrane.

Njihovo se spremite, ini se, nikada ne prazni. Ona su radost
zauvijek.
Ipak, pripazite da se tim prizorima ne vraate i da ih ne promatrate
samo kao vanjski promatrai. Oni moraju biti ponovno proivljeni, a
ne promatrani. Budite aktivni sudionici, ponovno sudjelujte u njima.
Neka mata bude tako iva kao da se doivljaj sada zbiva prvi put.
Nee dugo trebati da doivite psiholoku vrijednost ove vjebe i da
steknete novo potivanje prema mati kao izvoru ivota i snage.
Mata je vrlo snano sredstvo za lijeenje i osobni rast. Ako se osniva
na stvarnosti (kada matate o dogaajima i prizorima koji su se doista
dogodili) proizvodi iste uinke (radosne ili alosne) kao i stvarnost.
Ako u veernjem sumraku opazim da mi u susret dolazi prijatelj, a ja
zamiljam da mi je on neprijatelj, sve moje reakcije, psiholoke i
fizioloke, bit e iste kao da je tamo zaista neprijatelj. Ako edan
putnik u pustinji zamilja da vidi vodu, dogodit e se u njemu isto ono
kao kad vidi stvarnu vodu. Kada se u mati vratite trenucima u kojima
ste doivjeli ljubav i radost, uivat ete sve blagodati koje dolaze od
ljubavi i radosti... a blagodati su uistinu velike.
Koje je duhovno znaenje vjebe poput ove? U prvome redu rui
nesvjesno opiranje koje mnogi ljudi imaju prema ljubavi i radosti. Ona
poveava njihovu sposobnost da prime ljubav i prihvate radost u
svojem ivotu. I tako raste njihova sposobnost da iskuse Boga i da se
njihovo srce otvori njegovoj ljubavi i srei koje sa sobom donosi
iskustvo Boga. Onaj koji ne eli dopustiti da ga ljubi brat kojega vidi,
kako e dopustiti da ga ljubi Bog kojega ne vidi?
U drugom redu ova vjeba pomae da ovjek nadvlada uroeni
osjeaj bezvrijednosti, beskorisnosti, krivnje, to je jedna od glavnih
zapreka koju mi stavljamo Bojoj milosti. Zapravo, prvi plod milosti,
kada ona ue u nae srce, jest da se osjeamo duboko voljenima i
vrijedni ljubavi.
Evo drugog naina kako izvui duhovnu korist od ove vjebe:
Ponovno proivite jednu od scena u kojoj ste osjeali da ste duboko
voljeni ili gdje ste doivjeli veliku radost...

Traite i naite Gospodina prisutna u tim scenama... Na koji je nain

bio prisutan?

Ovo je jedan nain kako moete nauiti nai Boga u svim dogaajima
svojega ivota, sadanjim i prolim.
Vjeba 19
alosna otajstva
Ljudi kadto u sebi nose rane iz prolosti koje ih jo peku. S
vremenom se opeklina vie ne mora osjeati. Ali tetne posljedice
rane, ako nisu izlijeene, trajat e i dalje.
Na primjer, dijete koje je izgubilo majku bit e u prevelikoj tuzi za
njom. Tuga moe biti potisnuta ili zaboravljena. Ali ona utjee na ivot
tog djeteta sada kad je odraslo: moe mu biti teko pribliiti se
ljudima zbog straha da ih ne izgubi, ili pak nee biti sposobno primiti
ljubav koju mu ljudi pokazuju, ili postupno gubi volju za ivot i ljude
openito jer jo stoji na majinu grobu ne doputajui joj da ode i
zahtijevajui od nje ljubav koju mu vie ne moe dati.
Ili vas je moda prijatelj duboko povrijedio. Povreda se moe
pretvoriti u ogorenje koje tinja u vama i biva pomijeano s onom
ljubavlju koju prema njemu gajite te je, zbog nekoga tajanstvenog
razloga, nestalo topline iz odnosa prema njemu.
Ili ponekad, neto vas je u djetinjstvu preplailo te u vama ostavilo
neugodno sjeanje i sklonost strahu kad se danas susreete sa
slinom situacijom.
Ili pak jo uvijek nosite u sebi osjeaj krivnje koje se ne moete
osloboditi i koji ne slui nikavoj korisnoj svrsi.
Korisno je vratiti se dogaajima koji su proizveli te negativne osjeaje
da biste se oslobodili svih tetnih posljedica koje oni imaju na va
sadanji ivot.

Vratite se jednom dogaaju iz prolosti koji vam je zadao muku ili

tugu ili bol ili pak ogorenost... Ponovno proivite dogaaj... No ovaj
put traite i naite Gospodina nazona u njemu... Na koji je to nain
on prisutan?...
Ili, zamiljajte da sam Gospodin sudjeluje u njemu... Koju on ulogu
ima?... Govorite mu. Molite ga da vam protumai znaenje onoga to
se dogaa... Sluajte to vam odgovara...
Korisno je da se u mati uvijek iznova vraate dogaaju sve dok vas
ne napusti negativni osjeaj koji je on proizveo. Sve dotle dok niste
kadri osloboditi se onoga to vam je prouzroilo alost, oprostiti
onome koji vam je nanio bol, mirno se suoiti s onim to vas je do
sada plailo... Sve dok dogaaj niste sposobni u miru ponovno
proivjeti. ak po mogunosti s osjeajima radosti i zahvalnosti.
Gospodin zna to je u vaem srcu i nita ne postiete ako to
sakrivate. Naprotiv, otvoreni izriaj onoga to osjeate makar morali
upotrijebiti i gorke i otre rijei da biste izrazili te osjeaje pomoi
e vam da raistite ozraje i pribliit e vas Gospodinu. Divno je to
imate tako veliko povjerenje u njega, da ste toliko sigurni u njegovu
bezuvjetnu ljubav prema vama da mu moete rei i teke stvari!
Znakovito je da je Job u svojoj boli izrekao mune stvari Gospodinu
dok su se njegovi drugovi zgraali, prekoravali ga i silili da optui
samoga sebe, a ne da tako otro govori o Gospodinu: no, kad se na
kraju Gospodin objavio, opravdao je Joba i izrazio je nezadovoljstvo
prijateljima koji su Jobu dobro mislili, ali nisu bili iskreni!
Vjeba 20
Osloboditi se ogorenja (resentimenta)
Nespremnost da se drugima oprosti stvarna ili umiljena nepravda u
nama je otrov koji prijeti naem zdravlju tjelesnom, emocionalnom i
duhovnom katkad vrlo duboko. Vrlo esto ujete izraze kao to su:
Mogu oprostiti, ali ne mogu zaboraviti, ili Htio bih oprostiti, ali ne
mogu. Stvarno je znaenje tih izreka da oni koji ih izgovaraju ne ele
oprostiti. ele uivati u zadovoljstvu koje imaju od toga to njeguju
ogorenje. Oni ga se, jednostavno, ne ele liiti. Zahtijevaju da druga
osoba prizna svoju krivnju, da se ispria, da se popravi, da bude

kanjena... kao uvjet da se oslobode ogorenja i da iz sebe izbace

otrov koji nagriza njih same.
Ili se moda iskreno ele osloboditi ogorenja ali ga stalno u sebi
podgrijavaju, jer nisu imali prilike izraziti ga ili izbaciti ga iz sebe.
esto iskrena elja nije nikakav nadomjestak da ovjek bar u mati
izbaci iz sebe ljutnju ili gorinu. Nije potrebno da naglasim kako je od
bitne vanosti da nae srce bude posve isto od svake ljage
ogorenja elimo li napredovati u vjetini kontemplacije. Evo
jednostavnog naina kako se osloboditi ogorenja koje njegujete u
sebi:
Openito pomae, prije svega, da iz sebe izbacite ogorenje. Zato
zamislite da osobu na koju ste ogoreni vidite pred sobom. Recite joj
da ste ogoreni na nju, i to je mogue snanije izrazite svu svoju
ljutnju. Nemojte birati rijei! Da bi ogorenje izalo van, moe pomoi
da bijes iskalite na fiziki nain, na primjer, udarajui madrac ili
jastuk. esto se u ljudima skuplja ogorenje jer se boje biti jaki. Stoga
vrstinu koju bi morali pokazati prema drugima okreu na same sebe.
Oprotenje i blagost, kad ih izraavaju ljudi koji su previe bojaljivi
govoriti i braniti ono to znaju da je istina, nisu kreposti, nego
pokrivalo kukaviluka.
Nakon to ste iskalili sve svoje ogorenje, ali samo nakon toga,
promotrite cijeli nemio sluaj koji vas je ogorio sa stajalita drugoga.
Stavite se na njegovo mjesto i protumaite cijelu stvar: kako izgleda
taj sluaj gledan njegovim oima? Razumijte da su rijetki trenuci kad
vas tko grdi, napada ili ranjava, da to ini iz zlobe. U mnogim
sluajevima pretpostavimo ak da vas je netko htio povrijediti bio
je to rezultat duboko ukorijenjena nezadovoljstva druge osobe.
Openito uzevi, sretni ljudi nisu zlobni. Osim toga, u najveem broju
sluajeva, vi osobno niste meta napada drugoga. On je vas izjednaio
s neim (ili s nekim) na to je njegov napad usmjeren. U svjetlu ovih
razmiljanja vidite da li vas potiu na samilost prema drugome radije
negoli na ljutnju i ogorenje.
Ako svi ovi pokuaji propadnu, vjerojatno ste vi osoba koja
nesvjesno, ali aktivno, skuplja povrijeene osjeaje i ogorenja. ini
se neobino, ali je istinito, da ljudi esto stvaraju situacije u kojima e
biti uvrijeeni i povrijeeni te, primivi to su traili, tjee se

osjeajem mrnje, to su i eljeli. Moete se osloboditi tog nagnua

ako neutralizirate svoja oekivanja od drugih ljudi. Drugim rijeima,
drite se svojih oekivanja, ak ih i izrazite drugoj osobi, no pustite
drugoga da bude posve slobodan i neka vam bude jasno da drugi
nema nikakve obveze da ivi prema vaim oekivanjima; to e vas
ouvati od loeg osjeaja kada vaa oekivanja ne budu ostvarena.
Mnogi su ljudi, idui kroz ivot, ranjeni i ophode s ljudima s
preutnom pretpostavkom: Da me stvarno ljubi, ti bi... (ne bi me
kritizirao, ljubazno bi sa mnom razgovarao, sjetio bi se mojeg
roendana, uinio bi mi uslugu za koju te molim itd., itd.). Oni vrlo
teko uviaju da ta njihova oekivanja nemaju nikakve veze s
istinskom ljubavlju kojom ih dotina osoba ljubi.
Napokon, da biste uvrstili odluku da se oslobodite svojega
ogorenja (tu lei tajna: da li ga se doista elite osloboditi i nastaviti
sa ivotom i odnosima? Jeste li jedan od onih koji su na sebe objesili
resentiment ogorenje i tue se da se toga ne mogu rijeiti?),
uinite sljedee:
Predstavite si da gledate Isusa na Kalvariji... Upotrijebite koliko god
vam je vremena potrebno da ga ivo predstavite u svim detaljima...
Sada se vratite na prizor svojeg ogorenja... Ostanite tu neko
vrijeme...
Vratite se raspetom Isusu i ponovno ga paljivo promatrajte...
Idite od dogaaja koji je uzrokovao vae neraspoloenje do
predodbe Isusa na kriu... sve dok ne opazite kako ogorenje nestaje
iz vas i nakon toga osjetite slobodu i radost i olakanje srca.

Nemojte se iznenaditi ako se osjeaj ogorenja nakon nekog vremena

vrati. Strpljivo postupajte s njime. rtva koja se trai da se ovjek
odrekne negativnih osjeaja i da postane sretan toliko je velika da je
veina ljudi ne uspije ostvariti od prvog pokuaja.
Vjeba 21

Prazan stolac
Razvio sam ovu vjebu na osnovi onoga to sam uo od jednog
sveenika koji je doao u kuni posjet jednom bolesniku. Pokraj
bolesnikove postelje opazio je prazan stolac i upitao ga zato je tamo.
Bolesnik je odgovorio: Na stolac sam posjeo Isusa i s njime sam
razgovarao prije vaeg dolaska... Godinama mi je bilo teko moliti sve
dok mi jedan prijatelj nije rastumaio da je molitva razgovor s Isusom.
Rekao mi je da pokraj sebe stavim prazan stolac, da zamislim Isusa
kako sjedi na tom stolcu i da ja njemu govorim, a da isto tako sluam
to on meni odgovara. Od toga vremena nemam nikakve potekoe s
molitvom.
Nekoliko dana poslije, bolesnikova je ki dola u upni ured javiti da
joj je otac umro. Rekla je: Nekoliko sati ostavila sam ga sama.
Izgledao je tako smiren. Kad sam se vratila u sobu, nala sam ga
mrtva. No, zapazila sam neobinu stvar: njegova glava nije poivala
na krevetu, nego na stolcu koji je bio pokraj postelje.
Pokuajte sada obaviti ovu vjebu, premda e vam se u poetku initi
djetinjastom:
Predstavite si da Isus sjedi pokraj vas. Ovim inom stavljate svoju
matu u slubu vjere: Isus nije prisutan tu onako kako vi zamiljate,
ali on uistinu jest tu, a vaa vam mata pomae da postanete svjesni
njegove nazonosti.
Sada govorite Isusu... Nema li nikoga u blizini, govorite mu tihim
glasom...
Sluajte to vam Isus odgovara... ili to vi zamiljate da vam govori.
Ako ne znate to biste tono rekli Isusu, ispriajte mu sve to se u
prolom danu dogodilo i komentirajte svaki dogaaj. To je razlika
izmeu razmiljanja i molitve. Kad razmiljamo, mi openito govorimo
samima sebi. Kad molimo, govorimo Bogu. Nemojte se truditi
predoiti si detalje njegova lica, odjee itd. To vas moe samo
rastresati. Sv. Terezija Avilska, koja se esto tako molila, veli da
nikada nije uspjela predoiti si Isusovo lice... Ona je osjeala samo

njegovu blizinu, kao to i vi osjeate blizinu nekoga koga ne moete

vidjeti u tamnoj prostoriji, ali znate da je netko tu.
Ovaj je nain molitve najbre sredstvo, koliko je meni poznato, da
doivite Kristovu prisutnost. Predstavite si Krista uz bok kroz cijeli
dan. Razgovarajte esto s njime usred posla. Katkad ete uspjeti
baciti samo jedan pogled na njega, komunicirati s njime bez rijei...
Sv. Terezija Velika, koja je bila velika zagovornica tog naina molitve,
obeava da nee biti potrebno mnogo vremena a da osoba koja tako
moli iskusi snano sjedinjenje s Gospodinom. Ponekad me ljudi pitaju
kako mogu susresti uskrsnulog Gospodina u svojim ivotima. Boljeg
naina od ovoga ne bih im znao savjetovati.
Vjeba 22
Ignacijevska kontemplacija
Ovo je nain molitve koji se slui matom, kako ga preporuuje sv.
Ignacije Lojolski u svojim Duhovnim vjebama, a njime su se esto
sluili mnogi sveci. Sastoji se u tome da se izabere jedan prizor iz
Kristova ivota i da ga ovjek ponovno proivi, sudjelujui u njemu
kao da se doista dogaa, a vi ste sudionik dogaaja. Najbolji nain da
vam protumaim kako se to ini jest da vi to uinite. Kao primjer za
ovu vjebu uzet u jedan odlomak iz Ivanova evanelja:
Poslije toga bijae idovski blagdan, te Isus uzie u Jeruzalem. U
Jeruzalemu, kod Ovjih vrata, nalazi se ribnjak koji se hebrejski zove
Bethesda. Ima pet trijemova. U njima je lealo mnotvo bolesnika
slijepih, hromih i uzetih...
(ekali su da izbije voda. Aneo bi Gospodnji, naime, silazio od
vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi uao,
poto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.)
Tu bijae neki ovjek koji je bolestan leao trideset i osam godina.
Kad ga opazi Isus gdje lei i kad doznade da je ve dugo vremena u
tom stanju, ree mu: eli li ozdraviti? Gospodine odgovori mu
bolesnik nemam nikoga da me spusti u ribnjak kad se pokrene
voda, a ja, dok doem, drugi sie prije mene.

Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!, ree mu Isus. Odmah ozdravi

taj ovjek, uze svoju postelju i poe hodati (Iv 5, 1-9).
Sad se, kao pripravu za ovu vjebu, kroz neko vrijeme smirite pomou
jedne od vjebi posvjeivanja...
Predstavite si ribnjak zvan Bethesda... pet trijemova... ribnjak...
okolica... Uzmite dovoljno vremena da si predoite itav prizor, koliko
god je to mogue ivlje, saberite se, gledajte mjesto... Kakvo je to
mjesto? isto ili neisto? Veliko ili malo?... Zapazite njegov stil
gradnje... Primijetite vrijeme...
Nakon to ste pripremili pozornicu, sada oivite itav prizor: gledajte
svijet uz ribnjak... Koliko je tu ljudi?... Kakvi su to ljudi?... Kako su
odjeveni?... to rade?... Od kakvih bolesti boluju?... to govore?... to
rade?...
Nije dovoljno da prizor promatrate izvana kao da gledate film na
filmskom platnu. Morate u njemu sudjelovati... to vi tu radite? Zato
ste uope doli na to mjesto?... to osjeate kad gledate prizor i sve
te osobe?... to vi inite?... Da li s kim razgovarate?... S kime?...
Sada promatrajte bolesnog ovjeka o kojemu govori evaneoski
odlomak... Gdje se nalazi u mnotvu?... Kako je odjeven?... Ima li
koga uza nj?... Doite k njemu i razgovarajte s njime... to mu
govorite ili to ga pitate?... to vam on odgovara?... Zaustavite se
kroz neko vrijeme da biste saznali to je mogue vie detalja iz
njegova ivota i o njemu kao osobi... Kakav dojam ostavlja na vas?...
Koji su vai osjeaji kad razgovarate s njim?...
Dok razgovarate s njime, okrajkom oka primijetite da je Isus stigao na
to mjesto... Promatrajte svaku njegovu kretnju i sve to ini... Kamo
ide?... Kako djeluje?... to mislite, kako se on osjea?...
Sada dolazi k vama i k bolesniku... Kako se sad osjeate?... Vi
uzmaknete na stranu kad primijetite da on eli razgovarati s
bolesnikom... to Isus veli tom ovjeku?... to ovjek odgovara?...
Sluajte cijeli razgovor popunite u osnovnim crtama razgovor koji
donosi evanelje...

Osobito se zaustavite na Isusovu pitanju: eli li ozdraviti?... Sluajte

Isusov nalog kojim ovjeku zapovijeda da ustane i hoda... prvu
ovjekovu reakciju... njegov pokuaj da ustane... udo! Zapazite
ovjekove reakcije... uoite Isusove reakcije... i svoje vlastite...
Isus se sada obraa vama... Stupa s vama u razgovor... Razgovarajte
s njime o udu koje se upravo dogodilo...
Bolujete li vi od kakve bolesti?... Tjelesne, osjeajne, duhovne?...
Govorite o tome Isusu... to Isus ima rei na to?... Sluajte rijei koje
vam upuuje: eli li ozdraviti? Jeste li doista iskreni kad ste ga
zamolili da vas ozdravi?... Jeste li spremni preuzeti sve posljedice
ozdravljenja?... Sada ste stigli do trenutka milosti. Imate li vjere da
vas Isus moe ozdraviti i da vas on uistinu kani izlijeiti? Imate li vjere
da se to moe dogoditi kao posljedica vjere itave grupe ovdje?...
Sluajte tada njegove udesne rijei, izvor ozdravljenja, ili kako
stavlja svoje ruke na vas... to osjeate?... Jeste li sigurni da e rijei
koje ste uli djelovati na vas, zapravo one su ve djelovale u vama,
iako vi u ovom trenutku moda nita opipljivo ne zapaate?...
Sada provedite neko vrijeme u tihoj molitvi u Isusovu drutvu...

Nemojte se obeshrabriti ako vai prvi pokuaji da obavite ovaj nain

kontemplacije nisu uspjeli ili ako niste zadovoljni onako kako biste
htjeli. Vjerojatno ete imati vie uspjeha u drugim pokuajima. Kada
tu posebnu kontemplaciju dajem skupini, pozivam njezine lanove da
iznesu svoja iskustva. Katkad ak poloimo ruke na jednoga ili
drugoga od njih i molimo za njega u ime Isusovo.
Ovaj nain kontemplacije mnogima stvara teoretske potekoe. Teko
im je upustiti se u vjebu za koju znaju da je posve nestvarna.
Posebno su im teki odlomci poput ovoga to sam ga izabrao ili
pripovijest o Isusovu djetinjstvu. Oni ne shvaaju duboku simboliku
(a to ne znai nestvarnu) vrijednost tih kontemplacija. Toliko su
zaljubljeni u povijesnu istinu da im izmie istina o otajstvu. Za njih je
istina samo povijesna, ali ne i mistina.

Kad je Franjo Asiki s ljubavlju skinuo Isusa s kria, sigurno je znao

da Isus vie ne umire i da vie ne visi na kriu, da je raspinjanje stvar
prolosti. Kada je Antun Padovanski drao i milovao Isusa na rukama
te s njime razgovarao, on, veliki nauitelj Crkve, znao je da Isus vie
nije dijete koje netko moe drati u naruju. A ipak, ti veliki sveci i
mnogi drugi obavljali su kontemplaciju na taj nain i ispod tih likova i
matanja koje su oni doivljavali, dogaalo se u njihovim srcima
neto duboko i otajstveno, a oni su postajali duboko povezani s
Bogom u Kristu.
I sveta Terezija Avilska izjavljivala bi da je njezin omiljeli nain
meditacije da bude uz Krista u njegovoj smrtnoj borbi u
Getsemanskom vrtu. Sv. Ignacije Lojolski pozvat e one koji obavljaju
duhovne vjebe da se s ljubavlju pretvore u malog roba koji prati
Mariju i Josipa na njihovu putu do Betlehema, da ih posluuje i
razgovara s njima te iz odnosa s njima izvue korist za sebe. Njega ne
zanima zemljopisna tonost, t<$Esize 10 roman a back 75 up 20
font 1 back 115 font
1 > on sam je pohodio sveta mjesta i mogao je dati toan opis
Betlehema i Nazareta; no, on onoga koji obavlja duhovne vjebe
poziva da stvori svoj vlastiti Betlehem, svoj vlastiti Nazaret, put do
Betlehema, pilju u kojoj se rodio Isus, itd. Oito, nije ga zanimala
povijesna tonost kako je mi danas shvaamo. Zacijelo, on ne bi
odustao od tog naina kontemplacije zbog kritike literarnog oblika i
moderna istraivanja Svetog pisma.
Ovim kontemplacijama treba pristupiti stavom vjere, stavom koji je
divno opisan u omiljeloj prii svetog hinduistikog mistika
Ramakrishna i njegovog uenika Vivekananda. To je pria o
siromanome seoskom djeaku koji je morao ii u kolu u susjedno
selo. Iao bi u kolu rano ujutro, dok je jo bio mrak, a vraao bi se
uveer kad je ve bilo tamno. Do kole je morao ii kroz umu. Bojao
se ii sam pa je molio majku udovicu da mu dadne slugu koji e ga
pratiti. Majka mu odgovori: Sine, mi smo previe siromani da bismo
mogli imati slugu. Reci svojem bratu Krishni da te prati u kolu i iz
kole. On je gospodar dungle. On e sigurno ii s tobom, ako ga
bude molio.

Djeak je to i uinio. Sljedei dan djeak pozove svojega brata

Krishnu. Kad se Krishna pojavio i doznao to djeak eli, sloio se da
mu udovolji elji. I kroz neko vrijeme sve je ilo dobro.
Doao je roendan seoskog kolskog uitelja, kada se oekivalo da
djeca donesu poklone uitelju. Majka udovica odgovori sinu: Mi smo
previe siromani, sine, da bismo mogli pokloniti neki dar uitelju.
Moli svojeg brata Krishnu da ti dadne neki dar za njega. Krishna je to i
uinio. Dao je djeaku vr pun mlijeka to ga je djeak ponosno
stavio pred uiteljeve noge, zajedno s darovima to su ih donijeli
drugi uenici. Uitelj nije obratio nikakvu pozornost na njegov dar te
se, nakon kratka vremena, djeak, kako to u djece biva, poeo tuiti:
Nitko ne obraa panju na moj dar... ini se da nitko ne voli moj
poklon... Uitelj je rekao svojem sluzi: Za ime Boje, izlij to mlijeko u
zdjelu i vrati vr djeaku, inae neemo imati mira!
Sluga je izlio mlijeko u posudu i kad je vraao vr, na svoje
iznenaenje, opazi da je vr opet pun mlijeka. Jo jednom isprazni
vr. A vr se opet napuni do vrha. Kad je to douo uitelj, pozove
djeaka k sebi i upita ga gdje je nabavio taj vr mlijeka. Dao mi ga je
brat Krishna, odgovori djeak. Brat Krishna? Tko je on? On je
gospodar dungle, ponosno izjavi djeak. On me svaki dan prati u
kolu i iz kole. Dobro, ree uitelj u nevjerici, voljeli bismo vidjeti
Krishnu o kojem ti govori. Povedi nas k njemu.
I uputi se djeak prema dungli na elu male povorke u kojoj su bili
uitelj, sluga i suuenici. Bio je radostan to e svakoga od njih moi
predstaviti svojemu divnom bratu Krishni. Kad su stigli na rub
dungle, gdje se svakog dana susreo s bratom Krishnom, s
povjerenjem ga je zamolio neka doe amo kao to to uvijek ini... Ali,
nije bilo nikakva odgovora. Ponovno je zvao. I onda opet. Onda
glasnije. I glasnije. Nikakvog odgovora... Tada su ostali uenici poeli
izrugivati djeaka i ismijavati ga. Djeak je plakao. to se dogodilo?
Brate Krishna, zvao je u suzama, molim te, doi. Ako ne bude doao,
rei e mi da sam laac. Nee mi vjerovati. Nastao je trenutak utnje i
tada se uo Krishnin glas koji mu je jasno rekao: Sine, ne mogu doi.
Onoga dana kada tvoj uitelj bude posjedovao tvoju istou srca i
imao djetinju vjeru poput tebe, ja u doi.

Prvo ime sam bio osupnut kad sam uo ovu priu, bila su ukazanja
uskrsnulog Gospodina. Ukazao se samo onima koji su vjerovali u
njega. Mogli su ga vidjeti samo oni koji su vjerovali u nj. On veli:
Vjerujte, i onda ete vidjeti. Mi velimo: Ali kakav u dokaz imati da
moja vjera nije proizvela vienje? To je za njega sporedno pitanje.
Njega ne zanimaju dokazi. Vjerujte, tada ete znati. Kao da nekome
kaemo: Ljubi me, i tada e vidjeti moju ljepotu!
To je duh kojim moramo zaploviti u ignacijanske kontemplacije. Kad
smo se jednom upustili u njih, znat emo da smo jednostavnom i
djetinjom upotrebom mate dosegnuli istinu koja daleko nadilazi
matu, istinu o otajstvu, istinu mistika.
Vjeba 23
Simboliko matanje
U jednom smislu, sve su kontemplacije voene matom simbolike.
No Ignacijeve kontemplacije matom temelje se na nekim povijesnim
elementima, to nije sluaj s ovim to u vam sada predloiti:
Zamislite da sjedite na vrhu planine koja se die iznad jednog velikog
grada. Sumrak je, Sunce je upravo zalo, a vi opaate kako se u
velikom gradu pale svjetla... Promatrajte ih kako se pale sve dok itav
grad ne bude more svjetla... Vi ste posve sami, sjedite na vrhu i
promatrate taj divni prizor... to osjeate?...
Nakon kratka vremena ujete iza sebe korake i znate da su to koraci
svetog ovjeka koji ivi u tom predjelu, jednog pustinjaka. Dolazi k
vama i stoji pokraj vas. Milo vas gleda i kae vam samo jednu
reenicu: Ako noas siete u grad, nai ete Boga. Rekavi to, okrene
se i odlazi od vas. Bez tumaenja. Nemate vremena za pitanja...
Uvjereni ste da ovjek zna o emu govori. to sada osjeate?
Osjeate li se potaknuti njegovom izjavom da odete u grad? Ili biste
radije ostali tamo gdje jeste?
emu god naginjali, elim da sada odete u grad i traite Boga... to
osjeate kad silazite?...

Sad ste doli na rub grada i morate odluiti kuda ete krenuti u
potragu za Bogom i gdje ga nai... Kamo ete odluiti ii?... Molim
vas, slijedite poticaje srca pri izboru mjesta na koje ete ii. Nemojte
se voditi onime to vi mislite da morate uiniti ili ii tamo kamo vi
mislite da morate. Jednostavno, idite tamo kamo vam veli srce da
idete...
to se dogaa kada stiete na to mjesto?... to tamo nalazite?... to
radite tamo?... to vam se dogaa?... Da li nalazite Boga?... Kako?...
Ili ste razoarani? to tada inite?... Hoete li ii nekamo drugamo?...
Kamo?... Ili ete ipak ostati tamo gdje jeste?...
Sada elim da promijenite matanje. Nali vi Boga ili ne, izaberite
jedan simbol za Boga: bilo to to vam na najbolji nain simbolizira
Boga djeje lice, zvijezdu, cvijet, mirno jezero... Koji ste simbol
izabrali?... Uzmite vremena za izbor...
Poto ste izabrali simbol, zaustavite se pred njim s potovanjem...
Kako se osjeate kad promatrate taj simbol?... Recite mu neto...
Zamislite da on sada govori vama... to veli?...
Sada vi postanite taj simbol... i, postavi simbol, promatrajte sami
sebe s potovanjem... to doivljavate sada kad se promatrate iz
gledita i stava tog simbola?...
Vratite se sada k sebi stojei pred simbolom... Ostanite tu kroz jedno
vrijeme u tihoj kontemplaciji... Tada se oprostite sa simbolom...
Upotrijebite za to jednu ili dvije minute, zatim otvorite oi i zavrite
vjebu.
Na kraju ove vjebe obino pozivam sudionike da iznesu svoja
iskustva to su ih doivjeli za vrijeme matanja. esto sudionici
iznose zapanjujua otkria o sebi, o Bogu i svojem odnosu s Bogom.
Evo jednog drugog simbolikog matanja:
Jedan je kipar dobio dunost da napravi va kip. Kip je dovren i vi
idete u njegovu radionicu da pogledate kip prije nego to bude javno

izloen. On vam daje klju prostorije u kojoj je kip da biste ga vi sami

mogli vidjeti i ostati u ispitivanju kipa koliko god dugo elite.
Otvarate vrata. Prostorija je tamna. U sredini sobe va je kip, pokriven
platnom... Prilazite kipu i skidate pokrov s njega...
Tada odstupite nekoliko koraka i promatrate svoj kip. Koji je va prvi
dojam?... Jeste li zadovoljni ili razoarani?... Zapazite sve detalje na
svojem kipu... Koliko je visok... od kakva je materijala napravljen...
Idite oko njega... pogledajte ga iz raznih kutova... Promatrajte ga
izdaleka, zatim mu se pribliite i pogledajte sve detalje... Dodirnite
kip... opazite je li hrapav ili gladak... hladan ili topao na dodir. Koji
vam se dijelovi kipa sviaju?... Koji vam se ne dopadaju?...
Recite neto svojem kipu... to vam kip odgovara?... A to vi njemu
odgovarate?... Razgovarajte toliko dugo dok, bilo vi, bilo kip, imate
neto kazati...
Sada vi postanite kip... Kako se osjeate kao kip?... Kakav nain
postojanja imate kao kip?...
Zamislite sada, dok ste kip, da Isus ulazi u prostoriju... Kako on gleda
na vas?... to osjeate kad vas on promatra?... to vam kae?... to
mu vi odgovarate?... Nastavite razgovor dokle god, bilo vi, bilo Isus,
imate neto rei jedan drugome...
Nakon nekog vremena Isus odlazi... Postanite opet vi i ponovno
promatrajte svoj kip... Ima li kakve promjene na kipu?... Ima li kakve
promjene u vama ili u vaim osjeajima?...
Oprostite se od svojeg kipa... Upotrijebite jednu ili dvije minute za to i
otvorite oi.
Matanja, kao i snovi, korisna su sredstva za upoznavanje samoga
sebe, jer u matanja projicirate sami sebe. I to je razlog, kada svoja
matanja otkrivate drugome ili skupini, vi vjerojatno objavljujete svoju
intimu vie nego da otkrivate duboke tajne koje briljivo skrivate od
drugih.

Matanja vam ne omoguuju samo pogled u sebe. Na tajanstveni

nain ona vas mijenjaju! Katkad nakon matanja osjeate da ste se
promijenili, a da zapravo ne znate kako i zato se promjena dogodila.
Najvjerojatnije, u dvama matanjima koja sam vam ovdje predloio,
va je odnos s Bogom postao dubljim, a da zapravo ne znate
protumaiti zato.
Nemojte se zadovoljiti da ta matanja obavite samo jednom. Da biste
izvukli punu korist od njih, morate ih obavljati uvijek iznova.
Dakle, dajte maha svojim stvaralakim sposobnostima i pronaite
svoja vlastita matanja.
Vjeba 24
Lijeenje bolnih uspomena
Ovo je inaica vjebe 19.
Vratite se nekom neugodnom dogaaju iz nedavne prolosti, ma kako
neznatan bio. Ponovno ga proivite.
Sada se postavite pred raspetoga Krista Gospodina. Nemojte nita
govoriti... Samo gledajte i promatrajte... Ako ba morate komunicirati,
inite to bez rijei.
Nastavite nekoliko minuta u mislima putovati izmeu neugodna
dogaaja i prizora Isusa raspeta na kriu... Zavrite vjebu.
Vjeba 25
Vrijednost ivota
Zamislite da idete k lijeniku po rezultate pregleda koje ste obavili.
Lijenik e vam ih dati danas. Pregledi su mogli otkriti neku teku
bolest. Zapazite to osjeate putem idui k lijeniku...
Sad ste u ekaonici... Opazite sve detalje prostorije..., boju zidova,
slike u njoj..., namjetaj..., revije i magazine... eka li jo netko
lijenika?... Ako da, dobro pogledajte drugu osobu ili osobe u

ekaonici: crte njihovih lica, njihovo odijelo... Primijetite to osjeate

dok ekate da budete pozvani u ured...
Sada ste prozvani... pogledajte lijenikovu ordinaciju... Zapazite sve
detalje, namjetaj... Je li ordinacija svijetla ili tamna?... Dobro
promotrite lijenika, crte njegova lica, kako je obuen... Kakva je on
osoba?...
On vam poinje govoriti, ali vama se ini da on neto skriva od vas...
Vi ga molite da vam otvoreno govori... Zatim, s oima punim
samilosti, kae vam da testovi pokazuju kako bolujete od neizljeive
bolesti... Vi ga pitate koliko ete jo ivjeti... On odgovara: Najvie
dva mjeseca aktivnog ivota... a potom mjesec-dva u postelji.
Kako reagirate na tu vijest?... Kako se osjeate?... Ostanite neko
vrijeme u tim osjeajima... Sada izaite iz lijenikove ordinacije i idite
na ulicu... Zadrite se u svojim osjeajima... Pogledajte ulicu: je li
puna ili prazna?... Zapazite vrijeme: je li dan vedar ili oblaan?...
Kamo idete?... Osjeate li potrebu razgovarati s nekim?... S kime?...
Na kraju ste se vratili u svoju zajednicu. (Pretpostavljam da ste
sveenik-redovnik ili sestra... Lako se moe prilagoditi i laikim
skupinama). to velite svojem pretpostavljenom?... elite li da i ostali
lanovi zajednice to doznaju?...
Va vas poglavar pita to biste htjeli raditi u dva preostala mjeseca
aktivna ivota... On vam vie ili manje daje na znanje da je spreman
dopustiti vam da radite to elite... to izabirete?... Kako planirate
provesti ta dva mjeseca?...
Sad veerate sa svojom zajednicom... Vrijeme je zajednikog
odmora... Znadu li to je s vama?... Kako se osjeate u njihovu
drutvu?...
Sad idite u svoju sobu i napiite pismo svojem provinicijalu u kojem
mu izlaete svoje stanje i molite ga da vas, po mogunosti, oslobodi
od vaeg posla... to iznosite u pismu?... Sastavite ga u svojoj pameti
upravo sada...

Kasno je u no... Svi su lanovi zajednice otili na poinak... Vi se

prikradete kapelici u kojoj vlada tama, samo to blago gori vjeno
svjetlo... Sjedate i uprli ste oi u svetohranite... Kroz neko vrijeme
gledajte Isusa... to mu kaete?... to on vama veli?... Kako se
osjeate?...

Rezultati su ove vjebe toliko razliiti da ih ovdje nije mogue navesti.

Veina voli tu vjebu ponavljati, i uvijek iz nje izvuku mnogo ploda.
Plodovi koje veina ljudi ubere iz ove vjebe jest da ponu jako
cijeniti i voljeti ivot... Kao rezultat toga oni jae zarone u nj, uivaju
ga, ive ga, punije ga doivljavaju... Mnogi su iznenaeni kad otkriju
da se ne boje smrti kao to su mislili da e se bojati.
Vrlo se esto dogodi da neto cijenimo i zahvalni smo za to tek kad to
izgubimo. Nitko nije toliko zahvalan za vid i nitko ga toliko ne cijeni
kao slijepac. Nitko toliko ne cijeni zdravlje kao bolestan ovjek. Ali
zato moramo ekati da izgubimo te stvari a da ih prije ne cijenimo i
ne uivamo u njima?
Evo jo nekih vjebi da svoj ivot ispunite zahvalnou i radou:
Zamislite da ste bili kod okulista koji je pregledao vae oi i predat e
vam rezultate pregleda... Uinite prizor to je mogue ivljim, zapazite
sve detalje mjesta i osoba kao u prijanjoj vjebi...
Lijenik vam sada veli da vam vid slabi, da tu medicinska znanost ne
moe nita uiniti i da ete, po svemu sudei, za tri do etiri mjeseca
oslijepjeti... to osjeate?...
Sada ste svjesni da imate na raspolaganju tri do etiri mjeseca da u
svoje pamenje utisnete one prizore koje nikada vie neete vidjeti...
to elite napose vidjeti prije nego to oslijepite?... Zapazite kako
promatrate stvari sada kad znate da ete uskoro postati slijepi
zauvijek...
Zamislite sada da ste doista oslijepljeli... Kako provodite ivot kao
slijepa osoba?... Uzmite vremena da zaete u sva svoja raspoloenja i

osjeaje... U mati proite itav svoj dan kao slijepac, od trenutka kad
ustanete i umijete se ujutro, pa sve dok uveer ne legnete u postelju...
Uzimajte svoje obroke, itajte knjige, razgovarajte s ljudima, idite na
etnju... kao slijepac...
Sada otvorite oi i shvatite da moete gledati... to osjeate?... to
ete rei svojemu Bogu?...
Najljepe su stvari u ivotu badava darovane. Stvari kao vid, zdravlje,
ljubav, sloboda i sam ivot. alosno je to mi doista ne uivamo u
njima. Previe smo zaokupljeni injenicom da nemamo dovoljno
stvari koje su zaista sporedne: stvari kao to su novac, lijepo odijelo,
ugled meu ljudima. Sjeam se, kad sam se jednom zrakoplovom
vraao kui i ljutio se to on kasni. A kad smo stigli nad zranu luku,
zrakoplov je jo oko pola sata kruio iznad nje i tako produio nae
kanjenje, a diskretno su nam rekli da je to zbog tehnikih
potekoa... Bilo je to pola sata puna nesigurnosti i tjeskobe. Moete
zamisliti kako nam je laknulo kad smo sletjeli. to se dogodilo s
ogorenou zbog toga to smo kasnili? Netragom je nestala. Bili
smo ispunjeni radou to smo svi ivi i zdravi... a to to smo stigli
kasnije, bila je sitnica. Ipak nas je tek mogunost ozbiljne nesree
natjerala da to shvatimo.
Jednom sam itao ispovijest jednog zatvorenika kojega su nacisti
zatvorili, a on je s velikom radou pisao kui, svojoj obitelji, da je iz
elije, koja je imala samo etiri zida, bio premjeten u drugu u kojoj je
gore visoko na zidu, bio otvor kroz koji je ujutro mogao vidjeti
komadi plavog neba, a nou nekoliko zvijezda. To je za njega bilo
veliko bogatstvo. Proitavi to pismo, pogledao sam kroz svoj prozor
i vidio velik dio neba... Bio sam milijun puta sretniji od toga jadnog
zatvorenika, ali nisam osjetio ni djeli one radosti zbog svojega
bogatstva koju je on imao zbog male rupe. Zapravo, ja se zbog toga
uope nisam radovao!
Zamislite to je ivot za jednog zatvorenika, za nekog zatoenika
koncentracijskog logora... i, kad ste uistinu uli u njegov ivot i
njegove osjeaje, provozajte se gradom u autobusu i uivajte u
vidicima i kuajte svoju slobodu!

Evo jo jedne vjebe toga tipa. Onda moete sami pronai druge
sline vjebe tako da se vae srce prelijeva ljubavlju prema Bogu za
sve divne stvari koje posjedujete.

Zamislite da ste u bolnici, paralizirani... Moe pomoi da legnete na

pod, ako ste u skupini, ili na postelju, ako ovu vjebu sami obavljate.
Zamislite da ne moete micati nijedan ud od vrata nanie...
U mati proite itav svoj dan kao paraliziran ovjek... to radite
preko cijelog dana?... to mislite?... to osjeate?... ime se bavite?...
U tom stanju, budite svjesn da imate barem vid... Budite zahvalni za
to... Zatim postanite svjesni da imate osjet sluha... I za to budite
zahvalni... Onda budite svjesni da jo moete bistro razmiljati... da
moete govoriti i izraziti se... da imate osjet okusa koji prua ugodu...
Budite zahvalni Bogu za svaki taj dar... Uoite kako ste bogati unato
paralizi!...
Sad zamislite da, nakon nekog vremena, lijeenje poinje djelovati i
da moete micati vratom. Najprije bolno, a zatim s lakoom, moete
okrenuti glavu s jedne na drugu stranu... va je vidokrug mnogo iri.
Sada moete vidjeti prostoriju od jednog kraja do drugog a da nitko
ne mora okretati itavo vae tijelo... Zapazite koliko ste zahvalni i za
to...
Sad se vratite u svoje sadanje stvarno stanje i shvatite da niste
paralizirani. Blago miite svojim prstima i zapazite da je u njima ivot i
da ih moete pokretati. Savijte prste na nogama... miite rukama i
nogama... Recite molitvu zahvale Bogu za svaki od tih udova...
Onoga dana kad budete sposobni biti zahvalni za svaku sitnicu u
svojem ivotu, za vlak koji se kree, za vodu koja curi iz slavine kad je
otvorite, za svjetlo koje dobijete kad pritisnete prekida, za iste
plahte na postelji... vae e srce biti ispunjeno dubokim
zadovoljstvom i gotovo neprestanom radou. Tajna, koja e vam
pomoi da uvijek budete radosni, jest da uvijek budete zahvalni.

Pokuajte ovu vjebu prenijeti na ljudske odnose. Kada ste ogoreni

na prijatelja ili na nekoga u obitelji, provedite neko vrijeme
zamiljajui da je dotini mnogo gori nego to mislite da je sada; da
ima mnogo vie pogreaka nego to vi sada vidite na njemu... Tada
zapazite sve dobre stvari koje ima... Vjerojatno ete ga mnogo vie
cijeniti, postat ete zahvalniji za njegovo postojanje i mnogo, mnogo
ete mu lake oprostiti.
Vjeba 26
Gledati ivot u perspektivi
Ovo je inaica prethodne vjebe o vrijednosti ivota.
Kao nastavak prethodne vjebe, zamislite sada da ste, nakon dva
mjeseca aktivna ivota, kao to vam je lijenik rekao, prikovani uz
postelju... Gdje se nalazite?... Dobro pogledajte svoju okolinu... Kakav
ivot provodite sada?... Kako vam prolazi dan?...
Zamislite da je sada veer i da ste ostavljeni sami... Ne znate koliko
vam je jo dana ostalo od ivota... Kako se osjeate kad znate da
neete jo dugo ivjeti?... Da vie niste sposobni biti aktivni?...
U osami u kojoj se nalazite osvrnite se na svoj ivot... Sjetite se
sretnih trenutaka u ivotu...
Sjetite se i onih alosnih... to osjeate sada kad gledate unatrag na
dogaaje koji su vam donijeli muku i nevolju?...
Sjetite se nekih vanih odluka koje ste donijeli, odluka koje su
obiljeile va ivot, kao i ivot drugih... Da li vam je zbog toga ao ili
vam je drago to ste ih uinili?... Ima li koja odluka koju ste morali
uiniti a niste je donijeli?...
Provedite sada desetak minuta sjeajui se vanih osoba u svojem
ivotu... Koja vam lica spontano dolaze pred oi?... to osjeate kada
mislite na svaku od tih osoba?...
Kad bi vam bila pruena stvarna prilika da ponovno ivite, da li biste
je prihvatili?... Da li biste postavili neke uvjete da je prihvatite?...

Kad biste svojim prijateljima morali dati samo jedan savjet ili kad
biste im na oprotaju morali rei samo jednu reenicu, to biste im
kazali?
Nakon nekog vremena obratite se Kristu. Zamislite da on stoji kraj
vae postelje i razgovarajte s njime...
Evo jo jedne vjebe koja je u vezi s vaom smru:
Isus je znao kada e umrijeti i briljivo je planirao zadnje asove
svojega ivota. Izabrao je da ih provede sa svojim prijateljima na
posljednjoj veeri, a zatim s Ocem u molitvi prije nego bude uhien.
Kad biste imali priliku planirati zadnje sate svojega ivota, to biste
izabrali kako da ih provedete? Da li biste htjeli biti sami ili s drugima?
Ako elite da drugi budu kraj vas, koga biste eljeli?
Na posljednjoj veeri Isus je izmolio zavrnu molitvu svojem Ocu.
Koja je vaa posljednja molitva koju upuujete Bogu?
Veliki plod ovih matanja o smrti jest, ne samo da iznova cijenimo
ivot, nego da osjetimo i stanovitu hitnost. Jedan istoni pisac
usporeuje smrt s lovcem koji je, unuvi iza grma, naciljao patku
koja bezbrino pliva po jezeru te uope nije svjesna opasnosti u kojoj
se nalazi. Svrha ovih matanja nije da vas se prestrai, nego da vam
pomogne da uludo ne troite svoj ivot.
Vjeba 27
Oprotaj od vlastita tijela
Predstavite da ste se prije smrti od svih oprostili i imate jo na
raspolaganju jedan ili dva sata. To ste vrijeme rezervirali za sebe i za
Boga...
Ponite razgovorom sa samim sobom. Govorite svakom udu svojega
tijela: rukama, nogama, srcu, pameti, pluima... Od svakog se od njih
oprostite... Moda ih prvi put u svojem ivotu izriito opaate sada
kad umirete!

Ljubite svaki svoj ud. Na primjer, uzmite svoju desnu ruku... Recite joj
kako vam je dragocjena... koliko je volite... Pokaite joj svu ljubav i
zahvalnost sada, prije nego se uskoro pretvori u prah... Postupite tako
sa svakim udom i organom svoga tijela, zatim s itavim tijelom, s
njegovim posebnim oblikom, izgledom, bojom, visinom, crtama.
Zamislite sada da pokraj sebe vidite Isusa. Sluajte ga kako zahvaljuje
svakom vaem udu za slubu koju vam je u ivotu pruilo... Gledajte
ga kako itavo vae tijelo ispunjava ljubavlju i zahvalnou...
Sada ga sluajte kako govori vama...
Ova je vjeba vrlo korisna da bismo postigli onu zdravu ljubav prema
sebi i da bismo prihvatili sebe, bez ega je nae srce vrlo teko posve
darovati Bogu i drugima.
Vjeba 28
Va sprovod
Svrha je ove vjebe uvrstiti dobar uinak prethodne vjebe, pojaati
ljubav i cijenu samoga sebe.
Zamislite da vidite svoje tijelo u lijesu izloeno u crkvi za pogrebni
obred... Dobro pogledajte svoje tijelo, napose izraz na svojem licu...
Sada promatrajte ljude koji su doli na va sprovod... Polako idite od
klupe do klupe promatrajui lica tih ljudi... Zaustavite se pred svakim
od njih i pokuajte otkriti to svaki od njih misli i kako se osjea...
Sada sluajte propovijed... Tko je propovjednik?... to veli o vama?...
Moete li prihvatiti dobre stvari koje govori o vama?... Ako ne moete,
pogledajte kakav je to otpor u vama da ne moete prihvatiti ono to
veli propovjednik... Koje ste dobre stvari, koje o vama govori, spremni
prihvatiti? Kako se osjeate dok ga sluate kako propovijeda o
vama?...
Ponovno gledajte lica prijatelja koji su doli na va sprovod...
Zamislite sve dobro koje e o vama priati kad se budu vratili s vaeg
sprovoda... Kako se sada osjeate?...

Ima li neto to elite rei svakome od njih prije nego odu kui?...
Konani oprotaj kao odgovor na sve to o vama misle i osjeaju,
odgovor koji, naalost, nikada nee uti?... Svejedno ga izrecite i
vidite kako djeluje na vas...
Zamislite sada da je sprovodni obred zavren. Vi u mati stojite nad
grobom u kojem lei vae tijelo, promatrate prijatelje koji naputaju
groblje. to sada osjeate?... Dok sada ovdje stojite, osvrnite se na
svoj ivot i iskustva... Da li se sve to isplatilo?...
Sada postanite svjesni svoga postojanja ovdje u sobi i injenice da
ste jo ivi i da jo imate vremena na raspolaganju... Mislite na te iste
prijatelje sa sadanje toke gledita. Vidite li ih drukije nakon ove
vjebe? Sad mislite na sama sebe... Vidite li sebe drukije ili se
doivljavate drukije kao plod ove vjebe?...
Vjeba 29
Matanje o vlastitom leu
Ovu sam vjebu posudio iz budistike serije meditacije o stvarnosti.
Ako se na prvi pogled u vama javlja odbijanje ili se ne osjeate
sklonim pokuati obaviti ovu vjebu, onda znajte da je svrha ove
meditacije pruiti vam dar mira i radosti i pomoi vam da ivot ivite
na veoj dubini. To je iskustvo mnogih ljudi. A moe postati i vae.

Za ovu bih vjebu elio da, to je mogue ivlje, predoite vlastiti le i

da u mati promatrate kako prolazi kroz devet stadija raspadanja.
Svakom stadiju posvetite oko minutu.
Evo tih devet stadija: 1. Le je hladan i ukoen. 2. Postaje plavkast. 3.
Na leu se pojavljuju raspukline. 4. Na nekim se dijelovima pojavljuje
raspadanje. 5. itavo je tijelo u punu raspadanju. 6. Sada se pojavljuje
skelet s krpama mesa koje ga se tu i tamo jo dri. 7. Sada je ostao
samo skelet, bez ikakva mesa na sebi. 8. Sve to je sada ostalo jest
hrpica kostiju. 9. Sada su kosti svedene na aku praha.
Vjeba 30

Posvjeivanje prolosti
Da biste obavili ovu vjebu morate sav svoj dan zamisliti kao film.
Pretpostavimo da ovu vjebu obavljate nou: odvrtite film dana, idui
unatrag, prizor po prizor, dok ne doete do prvog prizora ujutro, do
trenutka kad ste se probudili.
Na primjer, to ste posljednje napravili prije nego ste poeli ovu
vjebu? Uli ste u ovu sobu, zauzeli svoje mjesto i sabrali se za
molitvu. To e biti prvi prizor koji promatrate. to se dogodilo prije
toga? Poli ste prema ovoj sobi. To e biti va drugi prizor. A prije
toga? Putem ste se zaustavili da popriate s prijateljem. To je va
trei prizor...
Uzmite samo jedan prizor, samo jednu cjelinu djelovanja, i zapazite
sve to inite, mislite, osjeate u tom prizoru. Za razliku od prijanjih
vjebi mate, ne sudjelujete kao da se opet dogaaju, nego ih
jednostavno promatrate izvana. Promatrajte ih nepristrano, kao
nepristran promatra.
Upotrijebite neko vrijeme da se smirite, jer ova vjeba zahtijeva velik
mir u vama... Obavite jednu vjebu posvjeivanja da biste smirili
misli i koncentrirali se na sadanji trenutak...
Sada ponite odvijati film idui unatrag, promatrajui svaki dogaaj
dana... Uzmite vremena i gledajte svaki dogaaj prilino iscrpno.
Napose promatrajte glavnog glumca, sebe sama... Gledajte kako
djeluje, to misli, kako se osjea...
Vrlo je vano da, dok promatrate te dogaaje, zadrite nepristran stav,
to jest, da niti osuujete niti odobravate ono to promatrate... Samo
promatrajte. Nemojte suditi. Nemojte vrednovati...
Ako tijekom ove vjebe postanete rastreseni, pogledajte moete li ii
tragom rastresenosti do njezina izvora, im postanete svjesni da ste
rastreseni. Drugim rijeima, pretpostavimo da ste otkrili da mislite o
sljedeem obroku. Zapitajte se kako ste doli do toga. Koja je bila
misao koja je prethodila misli o sljedeem jelu? A misao prije nje? I
prije toga?... Dok ne doete do toke gdje ste skrenuli od zadae da
odvijate film.

Ostanite pri ovoj vjebi sve dok ne stignete do prvoga trenutka dana,
do trenutka kad ste se probudili.
Ovo je vrlo teka vjeba ako je elite uspjeno obaviti. Ona zahtijeva
velik stupanj sabranosti i veliko umijee koncentracije. Ovaj nain
koncentracije postiu samo oni koji su u miru sa sobom i koji su
uspjeli da mir vlada njihovom pameu i svakom drugom
sposobnou. Stoga nemojte biti obeshrabreni ako va prvi pokuaj
zavri prilinim neuspjehom. Ve sam pokuaj da odvijete film bit e
vam na dobro i vjerojatno ete imati prilino koristi od promatranja
jedne ili dviju scena ili dogaaja. Istoni uitelji, koji predlau ovu
vjebu, tvrde da su oni koji su je svladali (pa, prema tome, dovoljno
vladaju nad svojom pameti da bi vjebu mogli obaviti s uspjehom)
sposobni sjetiti se savreno jasno, ne samo svakoga pojedinanog
dogaaja prolog dana, nego svakog dogaaja prolog tjedna i
mjeseca i godine, ak i godina do trenutka roenja!
Ako opazite da vam je pokuaj da slijedite rastresenost unatrag
prema njezinu izvoru velika rastresenost, tada pustite na miru taj
pokuaj, i u trenutku kad opazite da ste rastreseni vratite se zadnjoj
sceni koju ste promatrali prije negoli ste se rastresli. Pokuaj da
slijedite rastresenosti prema njihovu izvoru moe znaiti da se
odjednom morate suoiti s previe tekih zadataka.
Zabrana da niti odobravate niti osuujete temelji se na uenju nekih
orijentalnih uitelja da odobravanje ili osuda nisu potrebni da biste
reformirali ivot i djelovanje. Upotreba snage volje da donosite odluke
i samokanjavanje koje je sadrano u osudi moe u vama probuditi
otpor i vi ete se nepotrebno nai u nutarnjem sukobu, jer svaka
akcija proizvodi jednaku ili suprotnu reakciju.
Svijest o sebi izbjegava tu opasnost. Tvrdimo da svijest sama po sebi
moe lijeiti, bez potrebe da sudi ili da donosi odluke. Sama svjesnost
bit e uzrokom smrti svega nezdravoga i uzrokom rasta svega to je
dobro i sveto. Slina je Suncu koje biljkama daje ivot, a unitava
uzronike bolesti. Nema nikakve potrebe da upotrijebite svoje
duhovne ili psiholoke miie da biste to postigli. Jedino postanite
mirni, sabrani, spokojni i budite svjesni. Budite svjesni koliko god je
mogue. To je, naravno, tvrdnja. Kada budete dobro upoznati sa

snagom svijesti o sebi, prestat e biti tvrdnjom, a postat e

injenicom osobna iskustva.
Sada moete ii korak dalje u vjebi:
Odvijte ponovno taj film i promatrajte svaki dogaaj dana, jedan po
jedan...
Kada ste proli kroz niz dogaaja, izaberite jedan od njih, onaj koji
smatrate da je najznaajniji, i promatrajte ga u svim pojedinostima...
Svaka kretnja, svaka rije, svaki osjeaj, svaka misao, svaka reakcija
veli neto o vama. Uoite to to veli...
Nemojte ispitivati pojedinosti. Samo gledajte.
I konani korak:
Ponovite prethodnu vjebu i pritom izaberite dogaaj na kojem ete
se, promatrajui pojedinosti, zaustaviti...
Krist je bio u tom dogaaju. Gdje je bio? Moete li primijetiti njegovo
djelovanje u dogaaju? Kako on djeluje?...
Vjeba 31
Posvjeivanje budunosti
Ovo je inaica prijanje vjebe, samo su predmet vjebe dogaaji iz
budunosti a ne oni iz prolosti. Ova je vjeba prikladnija da se obavi
ujutro, a ona prijanja prikladnija je za veer.
Krenite od sadanjeg trenutka, prijeite dogaaje dana koji je pred
vama, dogaaje koji e se po svoj prilici dogoditi... Razumije se, ne
moete biti posve sigurni, ali uzmite dogaaje koji e se s velikom
vjerojatnou dogoditi: razgovor s nekom osobom, vai obroci,
vrijeme molitve, put na posao i s posla...
Promatrajte svaki od tih dogaaja koji e se najvjerojatnije zbiti... Ne
pokuavajte ih ispraviti ili poboljati... Samo gledajte... Samo
promatrajte...

Sljedei korak:
Ponovno se vratite tim dogaajima i gledajte samoga sebe kako se
ponaate (mislite, osjeate, reagirate) onako kako biste se najradije
eljeli ponaati... Bez odluka, molim! Jednostavno vidite sebe u mati
kako se ponaate onako kako biste se najradije eljeli ponaati...
A onda pogledajte te dogaaje kakvi bi bili, kad bi se odvijali onako
kako biste vi eljeli...
Konani korak:
Vratite se svakom od tih dogaaja... Naite Krista i njegovo djelovanje
u njima...
Vratite se u sadanji trenutak i zavrite vjebu molitvom Kristu koji je
prisutan tu i sada...
Druga varijanta:
Mislite za trenutak da ste vi oitovanje Boga u svijetu. Bog se,
svakome koga danas budete sreli, objavljuje u vaem izgledu i liku...
Sada proite kroz te budue dogaaje i vidite to oitovanje Boga na
djelu... Bez osude i suda! A iznad svega, nikakvih odluka! Samo
gledajte. Jednostavno gledajte te dogaaje kako e se najvjerojatnije
dogoditi. Ili kako bi se dogodili kad bi sve ilo po vaoj elji...
Vjeba 32
Posvjeivanje osoba
Ovo je jednostavna inaica prethodnih dviju vjebi. Osniva se na
spoznaji da se Isus Krist, uskrsnuli Gospodin, javlja u naim ivotima
u obliku u kojem ga odmah ne prepoznajemo. To su iskusili apostoli
nakon uskrsnua. U poetku im se inilo da vide stranca (na putu u
Emaus, na obalama Tiberijadskog mora, na grobu gdje se Mariji
Magdaleni ukazao kao vrtlar), a tek su poslije prepoznali da je to on.
Ova e vam vjeba pomoi da prepoznate uskrsnulog Gospodina u
svakoj osobi koju budete danas susreli.

Ponovite prijanju vjebu, proite kroz neke dogaaje koji e se po

svoj prilici danas dogoditi...
Sada se posebno zaustavite na osobama koje ete najvjerojatnije
susresti u svojem uobiajenom danu... Mislite na to da je svaka od
njih sam uskrsnuli Gospodin koji vam se ukazuje preruen...
Prepoznajte Gospodina u svakome od njih... Ljubite ga, poklonite mu
se, sluite mu... ak si u mati dopustite naine kako mu se klanjati,
sluiti mu, ljubiti ga, u to se u stvarnosti ne biste uputali...
Na kraju ove vjebe vratite se u sadanji trenutak... Postanite svjesni
Isusove prisutnosti u ovoj sobi... Poklonite mu se. Govorite mu...
Ovo je posljednja vjeba koja se slui matom. Mata je dragocjen
element u vaemu molitvenom ivotu, kao i inae u zdravome
osjeajnom ivotu. Ako se upotrebljava razborito, naime, kao
sredstvo da se produbi naa sabranost i naa nutarnja utnja radije
negoli sredstvo ugodne zabave, na e molitveni ivot biti veoma
obogaen, u to ste se mogli uvjeriti obavljajui neke od tih vjebi.
Sv. Terezija Avilska, koja se popela na vrhunce mistina sjedinjenja s
Bogom, bila je velika zagovornica uporabe mate u molitvi. Ona je
imala vrlo rastresenu pamet i nije mogla nai nutarnju utnju ni za
nekoliko minuta. Njezin nain molitve, ree, bio je da samu sebe
zatvori u sebe: ali nije uspijevala, a da ujedno sa sobom ne ponese
tisue tatina.
A na kraju, dola je do toga da je bila zahvalna to su njezine misli
toliko lutale, jer je bila prisiljena svoju molitvu s podruja misli
prenijeti na podruje osjeaja i mate. Ona preporuuje uporabu
nekih slika. Zamislite da vidite Isusa u njegovoj smrtnoj muci i vi ga
tjeite. Zamislite da je vae srce divan vrt, a Isus se meu cvijeem po
njemu ee. Zamislite da je vaa dua divna palaa s kristalnim
zidovima, a Bog je sjajni dijamant u sreditu te palae. Zamislite da je
vaa dua raj, nebo u kojem ete biti preplavljeni radostima. Zamislite
da ste spuva proeta skroz na skroz, ne vodom, nego Bojom
prisutnou. Gledajte Boga kao vrelo u samome sreditu svojega
bia. Ili kao sjajno sunce koje obasjava svaki djeli vaeg bia i iz
sredita vaega srca alje zrake.

Svaka od tih slika mogla bi posluiti za opirnu kontemplaciju

pomou mate. Zajedno s uporabom mate Terezija preporuuje i
uporabu srca u molitvi. Tom nainu molitve posveujemo sljedea
poglavlja.
POBONOST
Vjeba 33
Benediktinski nain molitve
Ovo je nain molitve koji je stoljeima bio u uporabi u Crkvi a
pripisuje se sv. Benediktu koji ga je proirio meu vjernike i
poboljao. Uobiajeno je razdijeljen na tri dijela: lectio ili sveto
itanje, meditatio (meditacija) i oratio (molitva).
Evo primjera za taj nain molitve:
Ponite tako da se smirite u Bojoj prisutnosti...
Zatim uzmite knjigu za sveto itanje, lectio, i itajte dok ne naiete na
jednu rije, jednu izreku jednu reenicu koja vam se svia, koja vas
privlai...
Kad naiete na takvu reenicu, prestanite itati, prestanite s lectio.
Prvi je dio vjebe zavren i sada mora zapoeti drugi dio, meditacija.
Rije-dvije o knjizi koju ste izabrali za itanje. Moete izabrati gotovo
svaku knjigu, pod uvjetom da radije pospjeuje sabranost i molitvu
negoli umovanje. Idealna knjiga za to je Sveto pismo. Nasljeduj Krista
Tome Kempenca druga je knjiga koja sama od sebe uvodi u ovaj
nain molitve. Isti je sluaj sa spisima svetih Otaca ili bilo koja
pobona knjiga.
Vano je da za itanje ne uzmete neki odlomak koji vam nije dobro
poznat, jer e vas on najvjerojatnije poticati da jo vie itate. Svrha je
ovog itanja vae srce probuditi na molitvu, a ne da potakne
znatielju u vaoj pameti. Znatielja moe biti neprocjenjiv izvor za
stvaralaku pamet ili profinjeni nain lijenosti. Ona postaje nain

lijenosti kada nas odvodi od, naizgled, dosadna zadatka to ga

moramo izvriti.
Pretpostavimo da ste za svoju lectio izabrali odlomak iz Novog zavjeta
ili iz Psalama, dvije biblijske knjige koje su po sebi idealne za ovaj
nain molitve. Kao primjer uzimam svoj omiljeli odlomak, Ivan 7,37.
Ponete itati:
U posljednji dan, glavni dan blagdana, Isus je stajao i vikao: Ako je
tko edan, neka doe k meni; i neka pije tko vjeruje u mene. Kako veli
Pismo: Iz njegove e nutrine potei potoci ive vode...
Pretpostavimo takoer da ste, kao to se meni uvijek dogaa,
zahvaeni rijeima: Ako je tko edan, neka doe k meni i neka pije. Tu
prestaje lectio, a poinje meditatio.
Meditatio se ne obavlja pameu, nego ustima. Pravednikova usta
mudrost kazuju (Ps 37, 30), veli nam Sveto pismo. Kada nam psalmist
veli kako voli razmatrati o zakonu Gospodnjem, kako je to slae
njegovu nepcu nego med iz saa, kako o zakonu Gospodnjem
razmilja bez prestanka, dan i no, govori li o razmatranju samo kao o
umnoj vjebi, o razumskom razmiljanju o onome to stoji u zakonu
Gospodnjem? Meni je drago misliti kako on govori o stalnu recitiranju
Gospodnjeg zakona i tako on razmatra, koliko svojim ustima, toliko i
svojom glavom. Evo to sada morate uiniti s tom reenicom:
Ponavljajte tu reenicu ponovno i ponovno to moete initi i
misleno: nema potrebe da izgovarate rijei ustima ili glasno. Vano je
da ponavljate te rijei (makar i misleno) i svoje razmiljanje o njihovu
znaenju svedete na najmanju mjeru. Zapravo, bolje je da uope ne
razmiljate o njima. Vi znate njihovo znaenje. Dopustite im sada da
se ponavljanjem spuste u vae srce i pamet, da postanu dio vas
samih...
Ako je tko edan, neka doe k meni... Ako je tko edan, neka doe k
meni... Ako je netko edan...
inei to, vi ete kuati i uivati u rijeima koje ponavljate...Vjerojatno
ete nesvjesno skratiti reenicu i zaustaviti se radije na jednome
sklopu rijei negoli na drugome. Ako je tko edan... tko... tko... tko...

Nakon to ste to inili neko vrijeme, vi ete dovoljno kuati slast

rijei. Osjeat ete da ste proeti njima, dirnuti duhom kojeg one daju.
Sada je vrijeme da prestanete s meditacijom i ponete s molitvom,
oratio.
Kako uiniti oratio? Bilo da spontano govorite Gospodinu u ijoj se
pristunosti nalazite, bilo u ljubavlju ispunjenoj utnji u njegovoj
prisutnosti, ispunjeni kao to i jeste milou, duhom, stavom koje su
te rijei izazvale u vama. Dakle, to bi moglo izgledati ovako:
Netko... netko... netko... Da li to, Gospodine, doista misli? Jesi li
spreman bilo kojem ovjeku dati ive vode da pije? Je li istina da nam
ne treba ni jedna druga oznaka, osim one da smo ljudi? Da nije vano
jesam li grenik ili svetac, da li Te ljubim ili ne, jesam li Ti u prolosti
bio vjeran ili nisam? Dovoljno je da budem edan i da doem k
Tebi?...
Ili moete rei neto poput ovoga: edan, edan... edan... neka doe
k meni... doe k meni... doe k meni... Gospodine, edan sam, i evo
me stoga k Tebi. Ali dolazim s odreenom mjerom nepovjerenja...
Toliko sam puta u prolosti doao k Tebi a Ti nisi ugasio moju e...
to je ta tajanstvena voda o kojoj Ti govori? Ima li u meni kakva
prepreka koja mi ne doputa da je vidim... da je kuam?...
Molite spontano na ovaj nain ili jednostavno ostanite u ljubavlju
ispunjenoj utnji pred Gospodinom, kao to sam malo prije
spomenuo, sve dok moete bez rastresenosti. Kad primijetite da vam
je teko ostati u oratio bez rastresenosti, vratite se knjizi i opet
ponite lectio... nastavite s odlomkom koji ste izabrali, sve dok ne
naiete na drugu reenicu koja vas se doimlje...
Sveti Benedikt kae: Oratio sit brevis et pura. Molitva neka bude
kratka i ista. Ovdje on ne govori o vremenu koje openito
posveujemo meditaciji i molitvi. Govori o treem dijelu ovog naina
molitve, oratio, koji treba da traje toliko dugo dok je molitva ista, tj.
nerastresena. Kada se pojave rastresenosti, vrijeme je da prijeete na
lectio. esto e takva oratio biti kratka za poetnike koji nisu naueni
due ne biti rastreseni.

Ovo je izvrstan nain molitve koji moete preporuiti onima koje elite
uvesti u nain molitve radije srcem negoli glavom. Taj nain glavi
prua neko sudjelovanje u molitvi i tako izbjegava rastresenost. A u
isto vrijeme, na blag nain, molitvu prenosi od pojmovnom i
misaonog naina u jednostavnost i osjeajnost.
U Psalmima ete nai zlatni rudnik za obavljanje ovog naina molitve.
Tko moe odoljeti snazi ovih izreka koje su toliko obilno rasute u
knjizi Psalama?
Tebe eli tijelo moje
kao zemlja suha, edna, bezvodna.
U bdjenjima nonim mislim na Tebe (Ps 63).
Samo to ja traim: da ivim u domu Gospodnjem
Lice tvoje, Gospodine, ja traim (Ps 27).
Dua moja eka Gospodina
vie no zoru straa nona (Ps 130).
Samo je u Bogu mir, duo moja,
samo je u njemu spasenje (Ps 62).
Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,
mi imenom Gospodina, Boga naega (Ps 20).
Ljubim te, Gospodine, kreposti moja.
Boe moj, peino moja kojoj se utjeem.
Gospodine, ti uie svjetiljku moju.
S Bogom svojim preskaem zidine.
Daje mi tit svoj koji spasava (Ps 18).

O, da su mi krila golubinja
daleko, daleko bih letio,
brzo bih si potraio sklonite.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu
i on e te pokrijepiti (Ps 55).
Svoga svetog duha ne uzmi od mene.
Vrati mi radost svoga spasenja (Ps 51).
Postoji nain da se ovaj tip molitve obavlja u skupini: njezin voditelj
uvodi skupinu u jednu vjebu posvjeivanja kao pomo da svaki
lan produbi tiinu u sebi... Ili poziva skupinu da produbi tiinu onim
sredstvom koje svaki lan nae da mu najvie koristi. Nakon nekoliko
minuta utnje voa skupine glasno i jasno otpjeva jednu reenicu iz
Svetog pisma, a potom utone u utnju putajui da rijei siu u srca
lanova skupine... to je tiina u vaem srcu dublja, to e dojam rijei
biti snaniji. Ako vas rijei rastresaju, nemojte se obazirati na njih;
jednostavno utjelovite zvuk rijei u svijet svojeg posvjeivanja.
Varijanta je ove vjebe da skupina pjeva rijei za voom grupe te da
svaku reenicu pjeva dva ili tri puta. Budite briljivi pa dopustite
dovoljno vremena za utnju da bi rijei sile u dubinu i da se stvori
ozraje koje e prihvatiti sljedee rijei koje se budu pjevale.
Vjeba 34
Usmena molitva
Veini je ljudi dobro poznata razlika izmeu usmene i mislene molitve.
Usmenom se molitvom puki smatra molitva koja se ustima izgovara.
Misaona je molitva openito molitva koju ovjek obavlja razumom i
srcem. esto se misli da je usmena molitva prikladnija za poetnike u
duhovnom ivotu, za ljude koji nisu misaono dovoljno razvijeni da bi
se bavili ozbiljnim razmiljanjem i tako se misli da je taj nain molitve
manje vrijedan od misaone molitve.

Takvo puko miljenje o ovoj stvari posve je pogreno. Povijesno se

tek u srednjem vijeku u Crkvi poela uvoditi razlika izmeu usmene i
mislene molitve. Prije toga bilo je gotovo nemogue zamisliti nekoga
da moli bez rijei. Kad bismo npr. sv. Augustinu ili sv. Ambroziju ili
pak sv. Ivanu Zlatoustom rekli to danas kaemo svojim poetnicima
u duhovnom ivotu: Ne govori molitve; moli!, rekli bismo im neto to
oni ne bi razumijeli. udili bi se kako netko moe moliti a da ne govori
molitve.
Njima su bila savreno poznata razdoblja molitve u kojima se nalazi
kontemplativac kada, prema rijeima svete Terezije Avilske, Bog
uzima rijei s vaih usana tako da, kad biste i htjeli govoriti, ne biste
bili sposobni govoriti, i kada se potpuna tiina spusti na vas tako da
vam je bilo koja rije ili misao suvina. No oni su, kao i veina velikih
uitelja molitve, mislili da e vas moljenje rijeima dovesti do toga
stanja prije nego moljenje mislima.
Takav uitelj bio je i Ivan Klimak koji je ljude u taj nain molitve
uvodio metodom koja je toliko oita da je openito nepoznata. Evo u
biti te metode:
Postanite svjesni Boga u ijoj se prisutnosti nalazite kad se molite...
Izaberite jedan molitveni obrazac i izgovarajte ga uz potpunu
pozornost na rijei koje izgovarate i na osobu kojoj te rijei upuujete.
Pretpostavimo da ste izabrali molitvu Gospodnju. Izgovarajte je od
poetka do kraja s potpunom panjom: Oe na, koji jesi na
nebesima, sveti se ime tvoje, doi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji..., dajui znaenje svakoj rijei koju
izgovarate.
Ako ste bili u bilo kojem dijelu molitve rastreseni, vratite se rijei ili
reenici u kojoj ste se rastresli i ponovite je, ako je potrebno i vie
puta, sve dok je ne izreknete savrenom pozornou.
Kad ste cijeli molitveni obrazac proli savrenom panjom, izrecite ga
jo nekoliko puta. Ili prijeite na koji drugi molitveni obrazac.
To je bila metoda kojom su se sluili mnogi sveci. I mnogo su
napredovali u umijeu molitve i kontemplacije samo na osnovi takva

naina. Sv. Terezija Avilska pria o jednoj vanjskoj sestri koja ju je

zamolila da je naui kontemplaciji. Terezija ju je pitala kako se moli i
otkrila je da se njezina molitva sastojala u tome da vrlo pobono
izgovara Oe na i Zdravo Marijo pet puta na ast pet rana
Spasiteljevih. Terezija je takoer otkrila da je na temelju samo tih
usmenih molitava i niega drugog ta dobra vanjska sestra postigla
vrhunce kontemplacije i nije joj trebala nikakva pouka kako da
postane kontemplativna.
Evo jednog drugog naina usmene molitve. Izaberite molitveni
obrazac ili jedan psalam. Izgovarajte ga jednom i zapazite rijei koje s
lakoom moete izgovoriti i rijei koje izgovarate vrlo teko.
Na primjer:
Gospodin je pastir moj:
ni u em ja ne oskudijevam:
na poljanama zelenim on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi duu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proi,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj tap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostire
na oi dumanima mojim.

Uljem mi glavu mae,

aa se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit e mene
sve dane ivota moga.
U Gospodnjem u domu prebivati
kroz dane mnoge (Ps 23).
Izaberite jedan redak psalma koji vam se najvie svia, onaj koji vam
spontano dolazi. Va omiljeli redak u itavome psalmu. Izgovarajte ga
ponovno i ponovno... Hranite njime svoj gladni duh... To isto moete
uiniti s jednim ili dvama recima koji vam se posebno dopadaju.
Sada izaberite redak koji vam zadaje najvie potekoa... Izgovarajte
ga stalno iznova i zamijetite kako se osjeate... to se dogaa u vama
kad ga izgovarate... to vam kae o vama ili o vaem odnosu s
Bogom... Zatim govorite Bogu o tome.
Kako napredujete na putu molitve, ako ste mudri, skupit ete si malu
zalihu svojih usmenih molitava, himana i psalama za kojom u vrijeme
potrebe uvijek moete posegnuti.
Katkad se ljudi tue da su te molitve neosobne jer su ve gotovi
obrasci. Ali to nije tono. Ako dvojica mole molitvu Gospodnju, ne
mole je na sasvim isti nain. Kada izgovarate rijei molitve
Gospodnje, te rijei ulaze u vae srce i pamet. One vas oblikuju,
poprimaju boju kojom ih obojite i tako uzlaze k Bogu opeaene
izriitim, osobnim peatom kojim ste ih opeatili. I tako ti obrasci
uope ne moraju biti neosobni.
Vjeba 35
Isusova molitva
Neprestano ponavljanje imena Isusova omiljeli je nain molitve grkih
i ruskih pravoslavnih krana koji u tom nainu molitve nalaze vrst
temelj molitvenog ivota, kao i duhovnog ivota openito.

Preporuujem vam da proitate knjigu Ispovijest ruskog hodoasnika,

da biste dobili neki uvid u vrijednost te molitve i na koji se nain
obavlja.
Hindusi u Indiji tisuama godina visoko su razvijali taj nain molitve
koji se naziva sjeanje imena. Mahatma Gandhi, koji je bio vatreni
zagovornik takve molitve, tvrdi da ona sa sobom nosi izvanredna
dobra za duh, pamet i tijelo. On tvrdi da je nadvladao sve svoje
strahove, ak i djeje, jednostavno stalno izgovarajui ime Boje.
Rekao je da to ponavljanje u sebi sadri vie snage od atomske
bombe. Iao je toliko daleko da je tvrdio da nee umrijeti ni od kakve
bolesti; bude li umro od neke bolesti, ljudi e ga smatrati licemjerom!
Prema njegovu miljenju, ako ovjek izgovara ime Boje s vjerom,
ozdravit e od bilo koje bolesti. Samo za vrijeme molitve mora
ponavljati ime Boje svim svojim srcem, svom duom i svom pameu
svojom.
Izvan vremena za molitvu, ak i mehaniko ponavljanje imena Bojega
ima uinka. Po tom, naoko mehanikom ponavljanju, ime Boje ulazi
takorei u krv, u najdublje predjele nae podsvijesti i naega bia te
vrlo neprimjetno ali sigurno preobraava nae srce i na ivot.
U ovoj i u nekoliko sljedeih vjebi predloit u neke naine kako za
vrijeme molitve ponavljati Ime. Najvie u se ograniiti na ime Isus.
Svi uitelji tvrde da svako drugo ime kojim nazivam Boga moe
postii plodove koje prua ova molitva. Moda neki od vas za svoju
mantru ele ime Boje koje Duh Sveti klie u naim srcima: Abba,
Oe.

Zaponite svoju molitvu molei pomo Duha Svetoga. Samo

njegovom pomoi moemo dostojno izgovoriti ime Isus...
Tada zamislite Isusa pred sobom. U kojem ga obliku najbolje
predoujete: kao dijete, kao raspetog Krista, kao uskrsnulog
Gospodina...?
Gdje zamiljate da ga vidite? Kako stoji pred vama? Mnogima pomae
da zamiljaju Gospodina nastanjena u svojem srcu... ili da se nalazi u

glavi. Neki hinduistiki uitelji preporuuju sredinu ela, toku meu

oima... Izaberite mjesto na kojem zamiljate da se nalazi Isus i koje
e najvie nadahnuti vau pobonost...
Sada izgovarajte ime Isus svaki put kad udiete ili izdiete... Ili,
moete izgovoriti prvi slog njegova imena udisajem, a drugi slog
izdisajem. Ako vam se to ini preesto, tada izgovarajte ime nakon
svaka tri ili etiri udisaja. Vano je da to inite blago, oputeno,
spokojno...
Ako su drugi s vama, onda ime izgovarajte u mislima. Ako ste sami,
moete ga izgovarati ustima tihim glasom...
Ako se nakon odreenog vremena umorite izgovarajui Ime, tada se
malo odmorite pa opet nastavite s izgovaranjem kao to ptica sad
mae krilima, onda rairenim krilima klizi, a potom opet mae
krilima...
Zapazite kako se osjeate kad izgovarate njegovo ime...
Nakon nekog vremena izgovarajte njegovo ime s drugaijim
osjeajem i stavom. Najprije ga izgovorite s enjom. Ne izgovarajui
rijei Gospodine, eznem za tobom, izrazite mu taj osjeaj nainom
kako izgovarate njegovo Ime...
inite to neko vrijeme a potom prijeite na drugi stav. Na primjer,
povjerenje. Izgovarajui njegovo ime, recite mu: Gospodine, uzdam se
u te. Nakon nekog vremena prijeite na druge osjeaje: klanjanje,
ljubav, kajanje, slava, zahvala, predanje...
Sada zamislite da On izgovara vae ime... kao to je izgovorio ime
Marije Magdalene na uskrsno jutro... Nitko nikada nee izgovoriti vae
ime kao to ga izgovara Isus... S kakvim osjeajem On izgovara vae
ime? to osjeate kad ga ujete kako izgovara vae ime?
Pravoslavni obiavaju ime Isus izgovarati u obrascu Isusove molitve.
A obrazac glasi: Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se! Evo naina
kako se moete koristiti tim obrascem:

Nakon to ste proveli neko vrijeme nastojei se sabrati, postanite

svjesni prisutnosti uskrsnulog Gospodina... Zamislite da stoji pred
vama...
Sad se na neko vrijeme usredotoite na disanje, postanite svjesni
zraka kako ulazi u vas i izlazi van...
S udisajem izgovorite prvi dio obrasca Gospodine Isuse Kriste; inei
to, zamislite da udiete ljubav, milost i prisutnost Gospodina Isusa...
Zamislite da u sebe udiete svu milinu njegova bia.
Zatim kratko zadrite dah u pluima i zamislite da u sebi drite ono
to ste udahnuli, da je sve vae bie proeto njegovom prisutnou i
milou...
S izdisajem izgovorite drugi dio formule Smiluj mi se... inei to,
zamislite da iz sebe izdiete svu neistou, sve zapreke koje stavljate
njegovoj milosti...
Rijei Smiluj mi se ne znae samo Oprosti mi grijehe. Smilovanje,
kako tu rije upotrebljavaju pravoslavni, znai mnogo vie: znai
milost i ljubaznu milinu. Stoga, kad molite za smilovanje, molite Krista
da vam udijeli milosnu i ljubaznu milinu te pomazanje Duha Svetoga.
Vjeba 36
Tisuu imena Boga
Ova je vjeba prilagodba hidnuistikog naina molitve koja se sastoji
u tome da se izgovaraju tisue imena boga. Poboni hindusi su u
velikoj potekoi da na sanskrtu zapamte tisuu imena Boga, a svako
je ime puno znaenja i objavljuje neki vid boanstva i da ih s ljubavlju
izgovaraju za vrijeme molitve.
Predlaem na naete tisuu imena za Isusa. Oponaajte psalmistu
koji se ne zadovoljava s obinim imenima za Boga kao Gospodin,
Spasitelj, Kralj, nego stvaralatvom, koje proizlazi iz srca puna
ljubavi, nalazi svjea imena za Boga. Ti si peina moja, rei e, moj
tit, tvrava moja, pjesma moja...

Tako i vi dajte u ovoj vjebi maha svojemu stvaralatvu i pronaite

imena za Isusa: Isuse, radosti moja... Isuse, snago moja... Isuse,
ljubavi moja... Isuse, veselje moje... Isuse, mire moj...
Svaki put kad izdiete, izgovorite jedno od tih Isusovih imena... Ako
vam se jedno ili drugo ime iznimno dopada, ponavljajte ga uvijek
iznova... Ili ga izgovorite jedanput i neko vrijeme ostanite s ljubavlju u
njem... onda izgovorite drugo ime... ostanite u njem... prijeite na
tree ime...
Sada slijedi dio vjebe koji moe biti vrlo ganutljiv:
Predstavite si Isusa kako pronalazi imena za vas! Koja je to imena
pronaao za vas?... to osjeate kad ga ujete kako vas naziva svim
tim imenima?...
Mnogi esto odbijaju sluati ljubazne rijei koje im Bog upuuje. To
oni ne mogu podnijeti. Previe je lijepo da bi bilo istinito. I stoga uju
Isusa kako im govori negativne stvari kao grenik... itd. ili
jednostavno kau da nita ne uju. Oni moraju otkriti Boga Novoga
zavjeta koji ih ljubi bezuvjetnom i beskrajnom ljubavlju. Moraju
dopustiti da osjete njegovu ljubav. Ova vjeba odgovara toj namjeri:

Idite korak naprijed i zamislite Isusa da pronalazi za vas ona ista

imena koja ste vi otkrili za njega sva imena, osim onih koja se
izravno odnose na njegovo boanstvo... Ne bojte se... izloite se snazi
njegove ljubavi!
Moda i vi, kao i mnogi drugi, imate potekoa da zamislite Krista
kako vam govori. U nekim vjebama mate predloio sam da zamislite
kako vi govorite Kristu i kako on govori vama. Moete me pitati: Kako
u znati da te rijei doista izgovara Krist ili sam to ja koji sam ih
pronaao? Da li to Krist govori meni ili to ja sebi govorim pomou
slike o Kristu koju sam stvorio?
Odgovor na to pitanje jest da ste to po svoj prilici vi koji sebi govorite
pomou slika Krista koje je proizvela vaa mata. No, ispod povrine
tog razgovora to ga vodite sa zamiljenim Kristom, Gospodin e

poeti djelovati u vaemu srcu. I nee dugo potrajati i vi ete iskusiti

da vam taj zamiljeni Krist neto veli, a posljedica njegovih rijei bit
e takva (utjeha, svjetlo i nadahnue, nova ulivena snaga i radost) da
ete u svojem srcu prepoznati dolaze li te rijei izravno od Gospodina
ili su one va pronalazak kojim se Gospodin slui da vam priopi to
on eli.
No, kod ove vjebe ne morate biti zabrinuti zbog prigovora da su rijei
koje ujete s Kristovih usana va pronalazak. Isusova ljubav prema
vama je toliko velika da je nikakve rijei, koje budete pronali i stavili
u njegova usta, nee moi prikladno izraziti.
Vjeba 37
Gledajte ga dok vas promatra
Evo jo jedne vjebe u kojoj ete moi iskusiti Kristovu ljubav prema
vama; omiljela vjeba sv. Terezije Avilske. To je jedna od osnovnih
vjebi koje je ona svima preporuivala.
Zamislite Isusa da stoji pred vama... On vas gleda... Promatrajte ga
dok vas gleda...

To je sve! Terezija je to izrekla kratkim obrascem: Mira que te mira,

gledaj kako te gleda.
No ona dodaje dva vrlo vana priloga. Gledaj kako te gleda, veli ona, s
ljubavlju i ponizno. Dobro pripazite da osjetite oba Kristova stava dok
vas on gleda: promatrajte ga kako vas gleda s ljubavlju; promatrajte
ga kako vas gleda s poniznou.
Oba ova stava mogu vam uzrokovati potekoe. Mnogi teko
zamiljaju Isusa da ih gleda s ljubavlju njihova predodba Isusa
slika je nekoga koji je tvrd i zahtjevan, netko, iako ih ljubi, ljubi ih
samo ako su dobri. Drugi stav jo tee prihvaaju. Da Isus njih gleda
ponizno... nemogue! A to stoga, to opet nisu shvatili novozavjetnog
Isusa. Nikada nisu ozbiljno uzeli injenicu da je Isus postao njihov

sluga i rob, onaj koji njima pere noge, onaj koji dragovoljno umire
smru sluge iz ljubavi prema njima.
Dakle, gledajte ga dok vas promatra. Zapazite ljubav u njegovu
pogledu. Zapazite poniznost. Jedna od sestara sv. Terezije, koja je
satima vjerno na ovaj nain molila, ree da njezina molitva nikad nije
bila suha. Kad su je pitali to radi u molitvi, odgovorila je:
Jednostavno doputam da budem ljubljena!
Vjeba 38
Srce Kristovo
Jo jedna vjeba u kojoj ete se izloiti Kristovoj ljubavi prema vama.
Nju sam nauio od jednog evangelikog pastora koji je imao
sposobnost prenositi iskustvo Isusa Krista, uskrsnulog Gospodina,
ljudima koji su traili da dou u dodir s Kristom. Koliko se sjeam
pastorovih rijei, njegov je nain bio neto poput ovoga:
Pretpostavimo da je netko doao k njemu i rekao mu: Htio bih doi u
dodir s uskrsnulim Gospodinom. Pastor bi ga poveo u mirni kut.
Obojica bi zatvorili oi i prignuli glave na molitvu.
Pastor bi tada drugoj osobi rekao neto poput ovoga: Paljivo sluaj
to u ti sada rei: Isus Krist, uskrsnuli Gospodin, sada i ovdje
prisutan je s nama. Vjeruje li to? Nakon stanke ovjek bi odgovorio:
Da, vjerujem.
Sada elim da uzme u promatranje neto to je mnogo tee
povjerovati. Isus Krist, uskrsnuli Gospodin, koji je ovdje prisutan,
ljubi te i prihvaa onakva kakav jesi... Ne mora se promijeniti da bi
zadobio njegovu ljubav. Ne mora postati bolji... ostaviti se grenih
putova... Oito, on eli da postane bolji. On oito eli da se ostavi
grijeha. Ali ne mora to uiniti da bi zadobio njegovu ljubav i
prihvaanje. To ve ima, i to ovdje, upravo kakav jesi, ak i prije
nego odlui da e se promijeniti, i odluio se ti promijeniti ili ne...
Vjeruje li to?... Uzmi za to potrebno vrijeme... Tada odlui vjeruje li
ili ne.
Nakon nekog vremena ovjek bi odgovorio: Da, i to vjerujem.

Dobro, ree pastor, reci neto Isusu. Reci to glasno.

ovjek se pone glasno moliti Gospodinu... i ne potraje dugo da
ovjek zgrabi pastorove ruke i kae: Sada tono znam to znai kad
govorite o iskustvu njega. On je ovdje. Mogu osjetiti njegovu
prisutnost.
Puko matanje? Posebna karizma kojom je obdaren pastor? Moda.
Bilo da je ovaj nain vie ili manje prikladan da osoba doe u dodir s
uskrsnulim Kristom, injenica je da je nauka na kojoj se temelji
sigurno zdrava, a nain, bez sumnje, moe dovesti osobu do toga da
osjeti beskrajno bogatstvo Kristove ljubavi. Pokuajte sami:
Dozovite u pamet da je uskrsnuli Krist tu prisutan... Recite mu da
vjerujete da je on sada prisutan uz vas...
Mislite o tome da vas on voli i prihvaa takve kakvi sada jeste...
Uzmite sve potrebno vrijeme da outite svu njegovu bezuvjetnu ljubav
prema vama dok vas promatra ljubazno i ponizno.
Govorite Kristu... ili jednostavno u ljubavi ostanite u utnji i
komunicirajte s njime nainom koji nadilazi rijei.
Pobonost prema Kristovu Srcu, koja je prije nekoliko godina bila
toliko iva, a koja danas sve vie slabi, opet e cvasti ako ljudi budu
shvatili da se ona bitno sastoji u prihvaanju Isusa Krista kao
utjelovljene ljubavi, kao objava bezuvjetne ljubavi Boje prema nama.
Svatko tko to prihvati iskusit e iznad svakog oekivanja plodove u
svojemu molitvenom ivotu, kao i u apostolatu. Veliki as preokreta u
vaem ivotu ne dogaa se kada shvatite da vi ljubite Boga, nego
kada shvatite i posve prihvatite injenicu da Bog vas bezuvjetno ljubi.
U duhovnim vjebama sv. Ignacija uobiajeno je da oni koji obavljaju
duhovne vjebe postave sebi tri poznata pitanja: to sam uinio za
Krista? to inim za Krista? to u uiniti za Krista? Odgovor na
tree pitanje openito je izraen u svim oblicima velikodunih ina i
rtava koje onaj koji obavlja duhovne vjebe eli izvesti kao izriaj
svoje ljubavi prema Kristu. Moj savjet onima koji obavljaju duhovne
vjebe: nema nita to biste mogli uiniti za Krista to bi mu pruilo
vee zadovoljstvo nego da vjerujete u njegovu ljubav, njegovu

bezuvjetnu ljubav prema vama. Vjerojatno ete otkriti da je to

kudikamo tee od velikodunih rtava koje planirate izvesti i da vam
to donosi mnogo veu duhovnu radost i duhovni napredak nego
stvari koje biste vi mogli uiniti za Krista. I na kraju, to drugo elite
od osobe koju duboko volite, nego da ona vjeruje vaoj ljubavi i da je
posve prihvati?
Vjeba 39
Ime kao Prisutnost

Obavljanje Isusove molitve neke je ljude dovelo dotle da su imenu

Isusovu dali vrijednost koja je gotovo praznovjerna, da su se ak
klanjali Imenu. Ime je Isusovo samo sredstvo da nas dovede do
samog Isusa, a izgovaranje njegova imena s ljubavlju, ako nas ne
uvodi u njegovu prisutnost, nema nikakve vrijednosti.
Nakon to ste se smirili, polako izgovorite ime Isusovo... Osjetite kako
njegova prisutnost u vama raste...
Kako osjeate njegovu prisutnost? Kao svjetlo?... Kao pobonost i
ar?... Kao tamu i suhou?...
Kad vam Prisutnost postane iva, ostanite u njoj... Kada Prisutnost
poinje jenjavati, ponite opet izgovarati njegovo ime...
Vjeba 40
Molitva zagovora
Malo znamo o nainu Isusove molitve. Tu e tajnu briljivo uvati oni
vrhovi planina i ona pustinjska mjesta na koja se Isus povlaio kad je
htio provesti vrijeme u molitvi.

Poznato nam je da je vrlo dobro poznavao psalme koje je, sigurno,

molio kao svaki poboni idov. Znamo da je u svom djelovanju
zagovarao one koje je ljubio. imune, imune, pazi, sotona je dobio
doputenje da vas moe reetati kao penicu, ali ja sam molio za te da
tvoja vjera ne malake (Lk 22, 31). Tu je kratka naznaka to je Isus
inio za vrijeme molitve. Molio je molitvu zagovora.
Imamo jednu drugu naznaku u Ivanovom evanelju (17, 9 sl.): Ja
molim za njih. Ne molim za svijet, ve za one koje si mi dao... Sveti
Oe, uvaj ih u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao
mi!... Ne molim samo za njih nego i za one koji e po njihovoj rijei
vjerovati u me, da svi budu jedno... Kao to si ti, Oe, u meni, i ja u
tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti
poslao. Opet molitva zagovora!
Sveto nam pismo govori da je to Isusova uloga i danas. Zavrio je
djelo otkupljenja. Sada je on zagovornik. On, jer ostaje zauvijek, ima
neprolazno sveenitvo. Odatle slijedi da moe zauvijek spasavati
one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek ivi da posreduje za njih
(Heb 7, 24-25). Tko e podii tubu protiv izabranika Bojih? Bog koji
ih opravdava? Tko e ih osuditi? Isus Krist koji je umro jo bolje:
koji je uskrsnuo koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas?
(Rm 8, 33-34).
Ovaj nain molitve, zajedno s prosidbenom molitvom o kojoj u sada
govoriti, Isus preporuuje svojim uenicima. etva je velika, a
poslenika malo. Zato molite Gospodara etve da poalje poslenike u
etvu svoju (Mt 9, 37-38). Na pamet nam dolazi sva sila prigovora:
zato treba da molimo Boga za neto to on zna da nam je potrebno?
Osim toga, njegova je etva? Ne zna li on da su mu potrebni radnici?
ini se da je Isus odbacio sve te prigovore i navijestio tajanstveni
zakon svijeta molitve, naime, da je Bog, po svojoj vlastitoj volji, svoju
mo tako stavio u ruke osoba koje zagovaraju, da njegova mo ostaje
nedjelotvorna ako one ne zagovaraju.
U ovom je velika privlana snaga molitve zagovora: ako je molite,
osjeate kakvu golemu snagu ima. Osjetivi tu snagu, nikada neete
zapustiti molitvu. Tek emo na kraju ovoga svijeta vidjeti kako su
sudbine pojedinaca i naroda bile krojene, ne toliko vanjskim

djelovanjem silnika i dogaaja koji su izgledali neizbjeni, nego

mirnom, tihom, neodoljivom molitvom pojedinaca koje svijet nikada
nee upoznati.
U svojoj knjizi Boansko ozraje otac Theilhard de Chardin opisuje
jednu redovnicu koja se moli u kapelici na pustinjskome mjestu i,
kako se moli, ini se da se sve sile svemira preustrojavaju da budu u
skladu sa eljama tog malog lika koji moli i ini se da os svijeta
prolazi kroz tu pustinjsku kapelicu. I sv. Jakov veli: Mnogo moe
molitva pravednika ako je arka. Ilija je bio ovjek koji je patio kao i
mi; usrdno je molio da ne bude kie, i nije pala na zemlju za tri godine
i est mjeseci. Zatim je ponovno molio, pa je nebo dalo kiu, i zemlja
je donijela svoj rod (Jak 5, 16-17).
Dovoljno je baciti samo jedan pogled na Pavlove poslanice i vidjeti
koliko je Pavao u svojem apostolatu obiavao moliti molitvom
zagovora. On nije bio veliki govornik, kao to sam priznaje piui
Korinanima. Ali je inio velika udesa. I bio je velik u molitvi. Evo
primjera kako bi on zagovarao svoje: Zato sagibam svoja koljena pred
Ocem od koga svako oinstvo u nebesima i na zemlji ima svoje ime.
Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojaate u snazi
po njegovu Duhu u unutarnjega ovjeka, da Krist stanuje u vaim
srcima po vjeri; da u ljubavi uvrijeeni i utemeljeni budete sposobni
shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu irina, duljina, visina i
dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete
ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga. Onome koji, prema snazi
to silu svoju oituje u nama, moe uiniti neogranieno vie od
onoga to moemo moliti ili misliti njemu slava u Crkvi i u Kristu
Isusu u sva pokoljenja i sve vjekove! Amen (Ef 3, 14-21).
Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim svaki put u svakoj
svojoj molitvi rado molim za vas sve... I ovo je moja molitva: Neka
vaa ljubav sve vie raste u pravoj spoznaji i svakom rasuivanju da
mognete prosuditi ono to je bolje (Fil 1, 3-4. 9-10).
Gotovo da nema poslanice u kojoj Pavao ne uvjerava krane da za
njih stalno moli ili moli njihove molitve za sebe: Molite u jedinstvu s
Duhom u svakoj prigodi, i k tomu bdijte sa svom ustrajnou i
svakovrsnom molitvom za sve svete i za me, da mi se, kad otvorim
usta, dadne rije da smjelo mognem saopiti Tajnu Radosne vijesti,

koje sam poslanik u okovima: da u njezinoj slubi mognem smjelo

govoriti kako i treba da govorim (Ef 6, 18-20).
Moda ste i vi jedan od onih koje Gospodin poziva da na poseban
nain obavljate slubu zagovora za preobrazbu svijeta i srca ljudi
snagom njihovih molitava. Nita na zemlji nije tako mono kao to je
istoa i molitva, kae otac Theilard. Ako ste od Boga primili taj poziv,
va redoviti nain molitve bit e zagovor. ak ako i niste primili poziv
da na osobit nain vrite slubu zagovora, esto ete osjetiti kako vas
Bog u razliitim okolnostima potie na molitvu zagovora. Postoje
razni naini kako moete moliti tu molitvu. Evo jednoga:
Provedite neko vrijeme u posvjeivanju da je Isus prisutan i nastojte
doi u dodir s njime...
Predoite si da vas Isus preplavljuje svojim ivotom, svjetlom i
snagom... U mati gledajte kako je itavo vae bie proeto svjetlou
koja dolazi od njega...
Sada u pameti prizovite osobe, jednu po jednu, za koje elite moliti.
Stavite ruke na svaku osobu i podijelite joj sav ivot i snagu koju ste
upravo primili od Krista... Posvetite vremena svakoj osobi... Bez rijei
zazovite na nju ljubav Kristovu... Gledajte je proetu ivotom i
ljubavlju Kristovom... Gledajte je preobraenu...
Zatim priite drugoj osobi... pa sljedeoj...
Izvanredno je vano da na poetku svoje zagovorne molitve postanete
svjesni Isusa i doete u dodir s njime. Inae e vaa zagovorna
molitva biti u opasnosti da uope ne bude molitva nego ista vjeba
sjeanja ljudi. Opasnost je da vaa pozornost bude usredotoena na
ljude za koje molite, a ne na Boga.
Poto ste se na preporueni nain u ovoj vjebi jedno vrijeme molili
za neke ljude, bit e korisno da opet otpoinete u Kristovoj
prisutnosti, upijajui u se njegovu snagu, njegov Duh, a onda
nastavite svoju zagovornu molitvu polaui ruke na druge osobe.

Kad ste se tako pomolili za osobe koje volite, molite se za one koji su
povjereni vaoj brizi: sveenici za svoje vjernike... roditelji za djecu...
uitelji za svoje uenike...
Potom, nakon to ste se ponovno zaustavili da biste primili Kristovu
ljubav i snagu, ponite moliti i za svoje neprijatelje, jer nam je Isus
zapovjedio da se molimo za njih. Poloite svoje blagoslovne ruke na
svaku osobu koju ne volite... ili koja ne voli vas... na one koje su vas
na bilo koji nain povrijedile... Osjetite kako preko vaih ruku Kristova
snaga prelazi u njihova srca...
Zatim molite za itave narode... za Crkvu... Riznice su Kristove
bezgranine i ne morate se bojati da ete ih isprazniti ako iz njih
obilno dijelite pucima i narodima...
Na neko vrijeme pustite da vaa pamet bude prazna te dopustite Duhu
da vas nadahne za koje se osobe i stvari imate moliti... Kad vam na
pamet doe neka osoba, poloite na nju ruke u ime Kristovo...
Moje je iskustvo kao voditelja duhovnih vjebi da se neke osobe, kad
dou do duboka sjedinjenja s Bogom, osjeaju potaknutima da
zagovaraju druge. Na poetku su zabrinuti da bi to mogla biti
rastresenost, dok ne otkriju da su doli do toga stanja duboka
sjedinjenja s Bogom upravo zato da bi se mogli zagovornom
molitvom zauzimati za druge i da ih taj zagovor, daleko od toga da bi
bio rastresenost, zapravo vodi u dublje sjedinjenje s Bogom!
Ako ste pozvani na slubu zagovora, i esto molite za druge ljude,
tada ete otkriti jo neto to Kristovo blago obilnije dijelite
drugima, to on njima vie preplavljuje vae srce i ivot. Molei za
druge, dakle, sami postajete bogatiji.
Vjeba 41
Prosidbena molitva
Pronja je gotovo jedini nain molitve koji je Isus uio svoje uenike
kad su ga molili da ih naui moliti. Jedva tko moe rei da ga je sam
Krist nauio moliti ako nije nauio prosidbenu molitvu.

Sv. Luka veli: Kako je molio na nekom mjestu pa prestao, ree mu

jedan od njegovih uenika: Gospodine, naui nas moliti, kao to je i
Ivan nauio svoje uenike. Kad molite ree im govorite: Oe,
neka se sveti ime tvoje! Neka doe kraljevstvo tvoje! Kruh na
svagdanji daj nam svaki dan! Oprosti nam grijehe nae, jer i mi
opratamo dunicima svojim! I ne uvedi nas u napast! (Lk 11, 1-4).
Svaka je reenica u Gospodinovoj molitvi pronja! Posluajte sada
kako je sam Gospodin protumaio tu molitvu. To e biti dio vjebe:
I ree Isus svojim uenicima: Tko bi od vas imao prijatelja te mu
otiao u ponoi i rekao mu: Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je
doao prijatelj s puta, a nemam to staviti pred njega! i onaj iznutra
odgovorio: Ne dosauj mi, vrata su ve zatvorena, a mala djeca sa
mnom u postelji, ne mogu ustati da ti dadnem kaem vam, ako i ne
bi ustao da mu dadne zato to mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog
njegova dosaivanja i dao bi mu sve to treba.
I ja vam velim: ustrajno molite, i dat e vam se! Traite, i nai ete!
Kucajte, i otvorit e vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko trai,
nalazi, a otvara se onomu koji kuca. A tko bi od vas, koji je otac, ako
bi ga sin zamolio kruha, pruio kamen? Ili ako bi ga zamolio ribu,
pruio mu mjesto ribe zmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pruio mu
tipavca? Dakle: ako vi, premda ste zli, moete davati svojoj djeci
dobre darove, koliko e vie Otac nebeski dati Duha Svetoga onima
koji ga mole! (Lk 11, 5-13).
Ove rijei zapanjuju svojom jednostavnou: Molite i dat e vam se...
jer svatko tko moli, prima...
Zamislite da ujete Isusa kako te rijei govori vama. Pitajte se: Da li
doista vjerujem tim rijeima? Kakvo znaenje imaju za me?
Zatim priopite Kristu svoje odgovore na ta pitanja.
To isto moete uiniti uzevi tekst sv. Luke 18, 1-6.

Ili, posluite se sljedeim odlomcima: Kad se sutradan rano vraao u

grad, ogladnje. Opazi smokvu kraj puta i prie, ali kako na njoj ne
nae nita, osim lia, prokle je: Nikada vie ne bilo na tebi roda! I
smokva se smjesta osui. Kad to vidjee uenici, zaudie se te ga
upitae: Kako se mogla smokva najedanput osuiti? Isus im
odvrati: Zaista, kaem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, init
ete ne samo ono to se dogodilo smokvi nego e se, ako reknete
ovoj gori: Digni se odatle i baci se u more! i to dogoditi. Sve to s
vjerom zamolite dobit ete (Mt 21, 18-22).
Kad su rano ujutro tuda prolazili, opazie da se smokva iz korijena
osuila. Tada se Petar sjeti te mu ree: Rabbi, pogledaj! Osuila se
smokva to si je prokleo. Imajte vjeru u Boga! odvrati mu Isus.
Zaista, kaem vam, ako tko rekne ovoj gori: Digni se i baci u more i
ne posumnja u srcu svome, nego uzvjeruje da e se dogoditi ono to
veli, to e mu i biti. Zato vam kaem: to god molei pitate, vjerujte da
ste to ve primili, i bit e vam. Kad stojite i molite, oprostite ako to
imate protiv koga, da i vama Otac va nebeski oprosti vae grijehe
(Mk 11, 20-26).
Poto ste se zaustavili na jednom ili drugom odlomku i o njemu
razgovarali s Isusom, smirite se radi priprave na prosidbenu molitvu...
Oprostite svakoj osobi protiv koje nosite neko ogorenje... U mati
svakoj od njih recite: Opratam ti od sveg srca u ime Isusa Krista kao
to je i Gospodin meni oprostio...
Sada molite Gospodina da ispuni vae srce takvom vjerom koja
prosidbenu molitvu ini svemonom... Vjerujem, Gospodine, pomozi
mojoj nevjeri...
Sada od Gospodina molite dar do kojega vam je stalo: zdravlje,
uspjeh u nekom pothvatu...
Zamislite da vam je Gospodin udijelio taj dar i predoite da ga zbog
toga radosno slavite... Predoite si da vam Gospodin nije udijelio taj
dar i da je u isto vrijeme vae srce ispunio mirom, a vi ga zbog toga
radosno slavite...
Vjeba 42

Isus Spasitelj
Ovo je drugi nain moljenja Isusove molitve. Izgovaranje imena
Isusova ne nosi sobom samo Isusovu prisutnost, nego takoer
Isusovo spasenje onome tko moli. Isus je po svojoj biti spasitelj. To
mu i ime znai (Mt 1, 21). Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je
pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti
(Dj 4, 12).
Izgovaranje s ljubavlju imena Isusova ini Isusa prisutna nama.
Njegova prisutnost nosi sa sobom i njegovo spasenje. Kakvo
spasenje? Spasenje koje je prije dvije tisue godina donio u
Palestinu: ozdravljenje od svih naih bolesti, tjelesnih, osjeajnih i
duhovnih; i, kao posljedica toga, mir s ljudima, s Bogom i s nama
samima.
Ve sam govorio o ozdravljujuim vlastitostima pobonog izgovaranja
Bojeg imena. Mahatma Gandhi nazvao bi to lijekom siromana
ovjeka. Ime Isusovo ozdravlja nas ako ga izgovaramo s vjerom nad
svakom naom ranom i slabou.
Izgovaranje imena Isusova nosi sa sobom i oprotenje naih grijeha.
Jedna indijska pria veli da je bio neki kralj koji je ubio svojega brata,
a onda, zahvaen kajanjem, otiao jednom svetom pustinjaku traiti
pokoru i oprotenje. Kad je kralj stigao na sveto mjesto, nije naao
pustinjaka. Jedan od pustinjakovih uenika zadao je kralju pokoru.
Rekao mu je: Triput izgovorite ime Boje i svi e vam vai grijesi biti
oproteni. Kad se pustinjak vratio i uo to je njegov uenik uinio,
bio je vrlo ozlojeen. Ne zna li da je, ako s ljubavlju izgovori ime
Boje samo jednom, dosta da opere sve grijehe itavog kraljevstva?
Kako si se usudio rei kralju da triput izgovori ime Boje? Zar je tvoja
vjera u mo imena Bojega toliko slaba?
Izgovarajte ime Isusovo polako i s ljubavlju, zaustavljajui se
povremeno... elei da budete ispunjeni Isusovom prisutnou...
Sada pomaite svaki svoj osjet i sposobnost imenom Isusovim. Veli
Sveto pismo: Ulje razlito ime je tvoje (Pj 1, 3). Pomaite uljem njegova
imena svoje oi, noge, srce... svoje sjeanje, razum, volju, matu...
inei to, promatrajte svaki osjet, svaki ud, svaku sposobnost

rasvijetljenu Isusovom prisutnou i moi, sve dok itavo vae tijelo i

sve bie ne bude ispunjeno svjetlom i proeto njegovom prisutnou.
Sada nastavite tim Imenom mazati druge ljude... Izgovorite ga s
vjerom i ljubavlju nad svakim od njih... nad bolesnim i nemonim...
nad prijateljima... nad onima koji su u nevolji i nad osobama koji se
skrbe za zdravlje, lijenicima, bolniarkama, savjetnicima,
sveenicima... nad onima koje volite... Gledajte svakoga od njih kako
je ojaan i oivljen svemonim njegovim Imenom...
Svaki put kad se umorite, vratite se u Isusovu prisutnost i tu ostanite
neko vrijeme...
Vjeba 43
Reenice iz evanelja
Za ovu ete vjebu morati ispisati listu zapovijedi i pitanja koje je Isus
u evaneljima uputio drugima. Zapovijedi kao: Doi, slijedi me...
Doite i vidite... Pasi janjce moje... Izvezi na puinu... Uinit u vas
ribarima ljudi... Bdijte i molite... Pitanja kao: A vi, to velite, tko sam
ja?... Da li me ljubi?... Vjeruje li da to mogu uiniti?... to eli da ti
uinim?... eli li ozdraviti?...
Izaberite jedno pitanje ili jedan poziv s navedena popisa i ponite
vjebu:
Zamislite da pred sobom vidite uskrsnulog Gospodina... Potom
zamislite da ga ujete kako vama upravlja jedno od tih pitanja ili
poziva... Doi i vidi... Da li me ljubi?
Nemojte odmah odgovoriti na njegov poziv ili pitanje... Zamislite da ga
ujete kako uvijek iznova ponavlja svoje rijei... Neka te rijei odjekuju
itavim vaim biem...
Nastavite sluati te rijei... neka vas one izazovu, probude, potaknu na
odgovor... sve dok vie ne mognete zadrati odgovor. Tada recite
Gospodinu to vam srce nalae.

Pobono i esto itanje Svetog pisma, poglavito Novog zavjeta, daje

vaoj molitvi, kao i vaem ivotu, veliko bogatstvo. Polako ete otkriti
one odlomke i reenice preko kojih Gospodin na poseban nain eli
komunicirati s vama.
I esto e vam u asovima tjeskobe i nevolje, ili radosti, ili pak
samoe, Gospodin u vaem srcu ponovno kazati te rijei i preko njih
uspostaviti kontakt s vama. A vae e srce gorjeti, kao to je gorjelo
srce dvojice uenika na putu u Emaus, kad su sluali Gospodina koji
im je tumaio rijei Pisma.
Vjeba 44
Svete elje
Ovo je jednostavan i ugodan nain molitve nadahnut reenicom koju
je sv. Ignacije Lojola esto upotrebljavao: Molitve i svete elje. On
mladim isusovcima, koji studiraju da bi postali sveenici, veli da sve
svoje vrijeme moraju posvetiti studiju, a kao posljedicu toga nee
imati mnogo vremena za molitvu. No taj gubitak molitve mogu
nadomjestiti svetim eljama da uine velike stvari za Boga i za
dobrobit blinjega. Poglavarima svojih zajednica on kae da je njihova
prva dunost kao poglavara svoje zajednice nositi na svojim leima
po molitvi (zagovorna molitva za lanove njihovih zajednica) i po
svetim eljama (elei velike stvari za svoje podlonike).
Sam Ignacije bio je ovjek velikih i snanih elja i to ga je uinilo
izvanrednim svecem. U vrijeme svojega obraenja zadravao se u
vjebi kojoj najbolje pristaje naziv sveto matanje, po kojem je
njegovao elje da velike stvari uini za Boga: u mati je gledao kako
za Boga poduzima velike i teke pothvate. Kada je razmiljao o
velikim pothvatima svetaca, govorio bi sam sebi: Sveti Franjo uinio
je to i to za Gospodina. Ja u jo vie. Sv. Dominik uinio je te velike
stvari za Gospodina. Ja u jo vee... I veli nam da ga je ta sveta
vjeba ostavljala s osjeajem mira, snage i pobonosti to e poslije
nazvati duhovnom utjehom.
I sv. Terezija Avilska mnogo je naglaavala izravno njegovanje velikih
elja. To napose preporuuje poetnicima. Neka ponu s osjeajem
radosti i slobode, veli ona, velikom hrabrou, puni elja da se

odlikuju u slubi Bogu, jer njegovo Boansko Velianstvo voli hrabre i

smjele due.
Sve to ima duboko psiholoko znaenje. Jedva moete ostvariti ono
to u mati ne moete vidjeti. Morate biti ovjek velikih elja i pogleda
ako elite biti odluni u izvedbi.
Ova vjeba ima dva dijela. Prvi dio govori o svetim eljama za druge, a
drugi dio o svetim eljama za vas same.
Iznesite Bogu elje koje imate za svakoga od onih za koje elite
moliti... U mati gledajte svakoga od njih kao da prima ono to mu
elite... Ne morate se izravno moliti za njih. Dovoljno je da Boga
izloite svojim svetim eljama... i da vidite kako su te elje ispunjene.
Sada ono to ste uinili za pojedine osobe, uinite za obitelji, skupine,
zajednice... narode, Crkvu. Budite hrabri i nadvladajte svu
malodunost i beznae; elite i nadajte se velikim stvarima... i gledajte
kako ih je Bog ispunio svojom svemoguom snagom ...
Sada pred Boga stavite elje koje imate za sebe: sve velike stvari koje
elite uiniti u njegovoj slubi... Nije vana injenica da ih zapravo
nikada neete izvesti ili da se osjeate nesposobnim za to... Vano je
da razveseljujete srce Boje, pokazujui mu kako su velike vae elje,
iako su vae sile vrlo male... tako govore zaljubljeni kad izraavaju
veliinu svojih elja koje daleko nadmauju njihovu ogranienu
sposobnost...
Evo i drugog naina da to uinite: zamislite velika djela nekih svetaca:
sv. Pavla, sv. Franje Ksaverskog... ili kojega drugog sveca koga volite
i kojemu se divite... Ta velika djela uinite svojim tako da ih elite, da
ih hoete, da ih ak u mati izvravate... Izjednaite se sa svecima u
njihovoj velikoj ljubavi... matajte da vi, milou Bojom, izvodite ono
to su oni izvodili, trpite to su oni trpjeli iz ljubavi prema Bogu... i u
mati dajte oduka goruim eljama koje zbog svoje slabosti u
stvarnosti neete izvesti...
Zatim iznesite Bogu elje za dan koji je pred vama... sve to elite
uiniti u njegovoj slubi... Promatrajte sebe u mati kao da ste stvarno
ono to elite i kao da djelujete onako kako elite djelovati...

U svijetu koji pridaje veliku vanost uspjehu, skloni smo previdjeti

golemu vrijednost elja, osobito ako uinci ne dolaze neposredno
poslije elja.
Vjeba 45
Usredotoenost na Boga
Kad su uenici molili Isusa da ih naui moliti, nauio ih je govoriti:
Oe, koji si na nebesima, doi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja... On
poinje sa svojim Ocem, s kraljevstvom Oca svojega, s interesima
svoga Oca. Mi smo naueni misliti da je Isus ovjek za druge, i zaista,
to je i bio. No skloni smo previdjeti injenicu da je on u prvom redu
ovjek za svojega Oca. On je u biti bio ovjek usredotoen na Boga,
teocentrian.
Danas smo u pogibelji da postanemo previe usredotoeni na
ovjeka, antropocentrini. Nisu nam bliski osjeaji psalmista koji
gleda na brda odakle e mu doi pomo. U opasnosti smo da budemo
previe privezani uza zemlju i zaboravljamo ono to nadilazi
ovozemaljsko u naem ivotu, bez ega ovjek prestaje biti potpuni
ovjek.
Ova vjeba treba nam pomoi da na ivot vie usredotoimo na
Boga.

Napravite popis svih elja kojih se moete sjetiti... velikih elja, malih
elja, romantinih elja, svakidanjih elja... Sastavite popis problema
s kojima se hvatate ukotac... obiteljski problemi, poslovni problemi,
osobni problemi...
Pitajte se sada: u ispunjenju tih svojih elja, koji udio dajem Bogu?
Igra li on kakvu ulogu u ostvarivanju tih elja? Kakvu ulogu? Jesam li
zadovoljan njegovom ulogom? Je li on zadovoljan?

Zatim se pitajte: koje mjesto dajem Bogu u rjeavanju problema

kojima sam trenutano zaokupljen?... Koliko se oslanjam na njega u
njihovu rjeavanju?... Koliko povjerenje imam u njega?...
Jo jedno pitanje: gdje se na popisu mojih elja nalazi Bog?... Je li On
jedna od stvari koju elim?... Koliko?... Na kojem se mjestu u mojem
popisu problema nalazi potraga za Bogom?
Sada izaberite samo jednu elju ili jedan problem. Pitajte se: kako
pokuavam ispuniti tu elju? Kako openito pokuavam rijeiti taj
problem?... U mati radite na tome... gledajte se kako ispunjavate
svoje elje i rjeavate probleme... Uoite sva sredstva kojim se sluite
da biste to ostvarili.
Sada svako od tih sredstava izloite Bogu i njegovu utjecaju... Ovdje
je vano da ih izloite, a ne da proizvedu uinke... Gledajte svako
svoje djelovanje, svaku misao itd. kako dolazi od Boga i kako se vraa
k Bogu... Uoite kako se osjeate inei to...
Vjeba 46
ivi plamen ljubavi
Za ovu sam se vjebu nadahnuo na knjizi Oblak neznanja, koja divno
govori o slijepom plamenu ljubavi koji izbija iz naega srca i die se
prema Bogu.

Smirite se kroz neko vrijeme pomou jedne od vjebi posvjeivanja...

Zamislite sada da se sputate u samu dubinu svojega bia ili u
njegovo sredite. Sve je tamno... ali tamo nalazite izvor koji kljua
prema Bogu. Ili pak zamislite da ste nali ivu vatru ljubavi koja se
die prema Bogu...
elim da rije ili vrlo kratku reenicu izgovarate u ritmu izvora koji
ubori ili vatre koja plamti... samo ime Isus... ili Abba... ili Doi, Due
Sveti... ili Moj Bog i sve moje...

Sluajte rije koju ste izgovorili u dubini svojega bia... Nemojte je

izgovarati usnama. ujete je nejasno, kao da dolazi izdaleka, iz vrlo
daleke udaljenosti... iz same dubine vaega bia...
Zamislite sada da zvuk postaje jai i postupno ispunjava sve vae
bie, tako da ga ujete u glavi, u prsima, u trbuhu... u itavu tijelu...
Nakon kratka vremena zamislite da ujete kako ispunjava svu sobu...
zatim itavu okolicu... onda raste u jaini te ispunjava svu zemlju i
nebo... tako da itav svemir odzvanja rijeju koja izlazi iz dubina
vaega srca...
Ostanite u toj rijei... i sada, ako elite, izgovorite je vi sami s
ljubavlju...
Vjeba 47
Molitva hvale
Kad bih morao izabrati nain molitve po kojem sam na najstvarniji
nain doivio Kristovu prisutnost u mojemu ivotu i koji mi je dao
najdublji osjeaj da moje bie podupire i obavija ljubazna Boja
providnost, onda bih bez ikakva oklijevanja izabrao ovaj, zadnji nain
molitve koji predlaem u ovoj knjizi, Molitvu hvale. Takoer bih je
izabrao zbog mira i radosti koje mi je donijela u trenucima suhoe.
Jednostavno reeno, molitva se sastoji u hvali i zahvali Bogu za sve.
Osniva se na uvjerenju da se u naem ivotu nita ne dogaa a da to
Bog nije predvidio i planirao uistinu nita, ak ni nai grijesi.
Naravno, Bog ne eli grijeh. Oito, on nije htio najvei grijeh od svih
grijeha, ubojstvo Isusa Krista. A ipak nam Sveto pismo na potresan
nain uvijek iznova veli da je muka i smrt Isusova bila zapisana i da se
morala dogoditi. To potvruje i sv. Petar u govoru idovima (Dj 2, 23):
Njega, koji je predan po nepromjenjivoj odluci i predznanju Bojem, i
koga ste vi bezbonikom rukom razapeli i ubili... Kristovo je ubojstvo
bilo predvieno i planirano.
Naravno, grijeh je neto to moramo mrziti i izbjegavati. A ipak
moemo Bogu dati hvalu i za svoje grijehe nakon to smo ih okajali,

jer e On iz njih izvui veliko dobro. I stoga e Crkva u zanosu ljubavi

na uskrsnom bdjenju pjevati: O sretna li grijeha... O zaista potrebna
Adamova pada! A sv. Pavao izriito veli Rimljanima: Gdje grijeh
postade veim, tu se milost izli u preizobilju... to emo dakle rei?
Da dalje ostanemo u grijehu da se povea milost? Daleko od toga!
(Rim 5, 20; 6, 1).
Ovo je neto o emu se jedva usuujemo misliti: zahvaliti i slaviti
Boga ak i zbog naih grijeha! Pravo je da se kajemo zbog naih
grijeha. Ali, uinivi to, moramo se nauiti hvaliti Boga zbog njih. Da
su se Herod i Pilat obratili, sigurno bi se kajali zbog uloge koju su
odigrali u muci Kristovoj. Ali bi ga takoer i slavili zato to je kroz
ulogu koju su odigrali u muci, ostvario smrt i uskrsnue Kristovo.
Znam mnoge koji kroz ivot u srcu nose krivnju zbog grijeha to su ih
poinili. Jedan mi je od njih rekao da osjea duboku krivnju, ne zbog
grijeha, jer je bio uvjeren da su oni oproteni, nego zbog toga to je
nekoliko minuta zakasnio k smrtnoj postelji svoga oca. Nikako se nije
mogao osloboditi krivnje, kako god ozbiljno pokuao. Kako li je veliko
olakanje i mir naao kada sam ga uspio navesti na to da izriito
zahvali i slavi Boga to je zakasnio k smrtnoj postelji svoga oca!
Odjednom je shvatio da je sve bilo dobro, sve je bilo u Bojim
rukama, da Bog na neki nain i to moe iskoristiti i da ak i to moe
okrenuti na dobro.
Sada pokuajte ovo:
Mislite na neki dogaaj u prolosti ili sadanjosti koji je uzrok vae
patnje, neutjeenosti, krivnje ili nezadovoljstva...
Ako ste na bilo koji nain krivi zbog toga, izrazite Gospodinu svoje
kajanje i aljenje...
Sada izriito zahvalite Bogu za to, slavite ga zbog toga... Recite mu da
vjerujete da se i to uklapa u njegov plan za vas i da e On iz toga
izvui dobro i za vas i za druge, iako vi to dobro ne moete vidjeti...
Predajte tu stvar i sve druge dogaaje svojega ivota, prolog,
sadanjeg i budueg, u Boje ruke... i ostanite u miru i olakanju koje
e vam to donijeti.

Ovo se podudara s uenjem sv. Pavla njegovim kranima: Radujte

se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za
vas volja Boja u Kristu Isusu (1 Sol 5, 16-18). Govorite jedni drugima
u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama! Pjevajte
Gospodinu u svom srcu i slavite ga! Zahvaljujte uvijek za sve Bogu,
Ocu, u ime naega Gospodina Isusa Krista! (Ef 5, 19-20). Radujte se
uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!... Ne brinite se tjeskobno
ni za to, ve u svemu iznesite svoje potrebe Bogu pronjom i
molitvom, sve u zahvalnosti. I mir e Boji, koji nadilazi svaki razum,
uvati srca vaa i misli vae u Kristu Isusu (Fil 4, 4-7).
Neki se boje da zahvaljivanje Bogu za sve moe voditi u nemar i
neodgovorno preputanje sudbini. Ta je potekoa vie teoretska
nego praktina. Svatko tko je na ovaj nain iskreno molio, zna da se
sa svoje strane moramo truditi initi dobro, a izbjegavati zlo i samo
tada hvalimo Boga za uinak, bio on ne znam kakav.
Opasnost koju ja vidim u ovom nainu molitve nije vjerovanje u
sudbinu, nego potiskivanje naih neugodnih osjeaja. esto je
potrebno da alimo zbog gubitaka zbog kojih patimo, ili osjeamo
srdbu ili pak nezadovoljstvo prije negoli hvalimo Boga i otvorimo
svoja srca radosti i miru koji takav stav hvale nosi sa sobom.
Takav mir i radost bit e nae uobiajeno raspoloenje kad se
priviknemo stalno slaviti i zahvaljivati Bogu. Tamo gdje smo prije bili
napeti i zabrinuti zbog mnogih razoaranja koje ivot sa sobom
donosi, ak u manjim situacijama (vlak koji kasni, loe vrijeme kad
smo htjeli izai van, nezgodna napomena koju smo nehotice rekli u
razgovoru...), sada smo u stanju smireno initi ono to moemo i
radosno sve prepustiti u Boje ruke znajui da e sve biti dobro, iako
na povrini ne izgleda ba tako.
Postoji kineska pria o starom seljaku koji je posjedovao starog konja
za obradu polja. Jednog je dana konj pobjegao na breuljke i kada su
ga njegovi susjedi tjeili zbog nesree, on im odgovori: Nesrea?
Srea? Tko zna? Tjedan dana poslije konj se vratio s krdom divljih
konja s bregova. Ovaj puta susjedi su seljaku estitali na srei.
Njegov je odgovor bio: Srea? Nesrea? Tko zna? Kad je zatim
seljakov sin pokuao pripitomiti jednog divljeg konja, pao je s njega i
slomio nogu. Svi su mislili da je to velika nesrea. Ali ne i seljak ija je

jedina reakcija bila: Nesrea? Srea? Tko zna? Nekoliko tjedana

poslije dola je vojska u selo i unovaila sve sposobne mladie koji
su bili u selu. Kad su vidjeli seljakovog sina sa slomljenom nogom,
ostavili su ga na miru. Je li to bila srea? Nesrea? Tko zna?
Sve to nam na povrini izgleda zlo, moe biti dobro u preruenu
odijelu. A sve to na povrini izgleda dobro, moe biti doista zlo. I
stoga smo mudri kad prepustimo Bogu da odlui to je srea, a to
nesrea i slavimo ga to sve okree na dobro onima koji ga ljube. I
tako emo donekle sudjelovati u mistinoj viziji Julijane Norwich koja
je izgovorila reenicu koja je za mene najljepa i najutjenija koju sam
ikada itao: I sve e stvari biti dobre: i sve e stvari biti dobre; i svi
naini kako se stvari dogaaju bit e dobri!

Anthony de Mello roen je 1931. u Bombayu u Indiji. Nakon ulaska u

Drubu Isusovu studirao je filozofiju u Barceloni (panjolska),
psihologiju u Chicagu (SAD) i duhovnost na Sveuilitu Gregoriana u
Rimu (Italija). Bio je poznati i traeni voditelj duhovnih vjebi,
molitvenih seminara, terapijskih teaja u kojima je sjedinjavao
iskustva iz psihologije i duhovnosti. Blizu grada Poona (Indija)
osnovao je Savjetodavni pastoralni institut kojemu je bio na elu.
Institut je nazvao Sadhana, a svrha mu je formirati prokuane
voditelje duhovnih vjebi. Budui da je roeni Indijac, dobro poznaje
istone naine molitve. Budui pak da je isusovac, svoju je
duhovnost gradio na Duhovnim vjebama sv. Ignacija. Njegov je cilj
bio ljude nauiti moliti, probuditi ih da bi ivjeli. Tipine su njegove
teme: Vratite se k sebi! Vratite se svojim osjetima! Kako moete
uti pjesmu a ne uti pjevaa? Kako moete gledati ples a ne vidjeti
plesaa? Umro je iznenada 2. lipnja 1987.
Knjiga Sadhana prvi je put objavljena u Indiji 1978. Brzo je bila
rasprodana ne samo u Indiji nego i irom svijeta. Od god. 1979.
pripada vodeim bestselerima katolikih knjiga. Prevedena je na vie
od dvadeset jezika, meu ostalim na bengalski, panjolski, kineski,
talijanski, njemaki, japanski, indonezijski, tamilski, thai, slovenski i
finski.

Anthony de Mello
Anthony de Mello roen je 1931. u Bombayu u Indiji. Nakon ulaska u
Drubu Isusovu studirao je filozofiju u Barceloni (panjolska),
psihologiju u Chicagu (SAD) i duhovnost na Sveuilitu Gregoriana u
Rimu (Italija). Bio je poznati i traeni voditelj duhovnih vjebi,
molitvenih seminara, terapijskih teaja u kojima je sjedinjavao
iskustva iz psihologije i duhovnosti. Blizu grada Poona (Indija)
osnovao je Savjetodavni pastoralni institut kojemu je bio na elu.
Institut je nazvao Sadhana, a svrha mu je formirati prokuane
voditelje duhovnih vjebi. Budui da je roeni Indijac, dobro poznaje
istone naine molitve. Budui pak da je isusovac, svoju je
duhovnost gradio na Duhovnim vjebama sv. Ignacija. Njegov je cilj
bio ljude nauiti moliti, probuditi ih da bi ivjeli. Tipine su njegove
teme: Vratite se k sebi! Vratite se svojim osjetima! Kako moete
uti pjesmu a ne uti pjevaa? Kako moete gledati ples a ne vidjeti
plesaa? Umro je iznenada 2. lipnja 1987.
Knjiga Sadhana prvi je put objavljena u Indiji 1978. Brzo je bila
rasprodana ne samo u Indiji nego i irom svijeta. Od god. 1979.
pripada vodeim bestselerima katolikih knjiga. Prevedena je na vie
od dvadeset jezika, meu ostalim na bengalski, panjolski, kineski,
talijanski, njemaki, japanski, indonezijski, tamilski, thai, slovenski i
finski