Anthony de Mello

Duhovnost je isto što i buđenje, lako toga nije svjesna, većina je ljudi uspavana. Rođeni su
uspavani, tako nastavljaju živjeti, u snu se žene i udaju, podižu djecu, čak i umiru uspavani - a da
se nikada stvarno ne probude. Oni nikada je uspijevaju shvatiti čarobnu ljepotu ljudskog
postojanja.
Svi mistici ovoga svijeta - kršćanski, nekršćanski, bez obzira na svjetonazor ili religijsku
pripadnost - slažu se u jednom: sve je dobro, sve je uistinu dobro. Premda živimo u kaotičnom
svijetu, sve je dobro. To je doduše čudan paradoks. Žalosno je što većina ljudi nikada ne uspijeva
shvatiti kako je sve dobro samo zato što su utonuli u san. Svatko živi u svojoj noćnoj mori koju
naziva životom.
I sami znate da buđenje nije nimalo ugodno. Kada lijepo i udobno ležite u krevetu, buđenje vas
samo uznemiri. Zato mudraci ni ne pokušavaju buditi ljude oko sebe.
Nadam se da ću i ja uspjeti biti dovoljno mudar da vas ne pokušam probuditi, ako već spavate. To
doista nije moj posao. Povremeno ću, naravno, uzviknuti: ((Probudite se! Ali, ne dajte se smetati.
Ja samo moram nastaviti svojim putem i dalje igrati svoju igru. Ako time dobijete nešto za sebe,
dobro; ako ne, to je vaš problem. Kao što stara arapska izreka kaže: Priroda kiše je uvijek ista, ali
od nje raste trnje u pustinji, kao i cvijeće u oazi.
Anthony de Mello

Naslov izvornika:

Awakeness

Anthony de Mello

Prevela Sonja Vuković

1. Jeste li budni?
Duhovnost je isto što i buđenje. Iako toga nisu svjesni, većina je ljudi uspavana. Rođeni su
uspavani, tako nastavljaju živjeti, u snu se žene i udaju, podižu djecu, čak i umiru uspavani - a da
se nikada stvarno ne probude. Oni nikada ne uspijevaju shvatiti čarobnu ljepotu ljudskoga
postojanja.
Svi mistici ovoga svijeta - katolički, kršćanski, nekršćanski, bez obzira na svjetonazor ili
religijsku pripadnost - slažu se u jednom: sve je dobro, sve je uistinu dobro. Čak i u tako
kaotičnom svijetu u kakvom živimo, njima je sve dobro. Za sve je ostale to pomalo začuđujući
paradoks. Žalosno je što većina ljudi nikada ne uspijeva shvatiti kako je sve dobro samo zato što
su utonuli u san. Svatko živi u svojoj noćnoj mori koju naziva životom.
Prošle sam godine na programu Španjolske televizije čuo priču o čovjeku koji kuca na vrata sobe
svoga sina. Jaime, kaže, probudi se! Ne želim ustati, tata! odgovara mu Jaime. Otac je uporan:
Ustaj, moraš u školu! Ne želim ići u školu , odgovara Jaime. Ali zašto nećeš u školu? pita ga otac.
Iz tri razloga , odgovara Jaime. Kao prvo, škola je dosadna; drugo, učenici mi se rugaju; a treće,
mrzim školu. Otac mu uzvrati: Dobro, a sada ću ja tebi dati tri razloga zbog kojih moraš ići u
školu. Kao prvo, to je tvoja dužnost; drugo, jer imaš četrdeset pet godina; a treće, jer si upravitelj.
Probudite se, dakle! Probudite se! Odrasli ste. Prestari ste da biste samo spavali. Probudite se!
Prestanite se igrati svojim igračkama.

8
Većina ljudi tvrdi kako iz dječjega vrtića žele ući u svijet odraslih, ali nemojte im vjerovati.
Nemojte vjerovati! Oni samo žele svoje polomljene igračke natrag. Vratite mi moju ženu. Vratite
mi moj posao. Vratite mi moj novac. Vratite mi moj ugled, moj uspjeh. To je ono što ljudi žele:
samo nove igračke. Sva je istina u tome. Čak će vam i najbolji psiholozi reći kako ljudi zapravo
ne žele biti izliječeni. Oni samo traže olakšanje jer je izlječenje previše bolno.
I sami znate kako buđenje nije nimalo ugodno. Kada lijepo i udobno ležite u svome krevetu,
buđenje vas samo uznemiri. Zato mudraci i ne pokušavaju buditi ljude oko sebe.
Nadam se da ću i ja uspjeti biti dovoljno mudar da vas ne pokušavam probuditi, ako već spavate.
To uistinu nije moj posao. Povremeno ću, naravno, uzviknuti: Probudite se! Ali ne dajte si
smetati. Ja samo moram nastaviti svojim putem i dalje igrati svoju igru. Ako time dobijete nešto
za sebe, dobro; ako ne, to je vaš problem. Kao što stara arapska izreka kaže: Priroda kiše je uvijek
ista, ali od nje raste trnje u pustinji, kao i cvijeće u oazi.

2.Očekujete li moju pomoć?

Mislite li da vam mogu pomoći? Ne! O, ne, ne, ne, ne i opet ne! Ne očekujte da ikome
pomognem, kao što ni ja ne očekujem da ikome od vas odmo-gnem. Ako vam bude štetilo, za to
ste sami krivi; ako vam pomogne, i to je vaša zasluga. Stvarno je tako. Mislite li da vam ljudi
mogu pomoći? Ne mogu. Mislite li da vam daju potporu? Ne daju.
Evo vam primjer časne sestre s jedne grupne terapije koju sam nekoć vodio. Prišla mi je i rekla:
Ne osjećam nikakvu potporu svoje nadglednice. Ne znam na što mislite , uzvratio sam. Pokušala
mi je pojasniti: Vidite, moja nadglednica, nadglednica provincijala, nikada ne posjećuje
provincijal kojim ja upravljam. Nikada. I baš nikada mi nije uputila nijednu riječ pohvale. Dobro,
kažem joj, probajmo s igrom uloga. Pravit ćemo se da ja dobro poznajem vašu nadglednicu. U
stvari, da točno znam što ona misli o vama. Prema tome, kao nadglednica provincijala kažem
vam: 'Znate, Mary, ne posjećujem vaš novicijat baš zato što kod vas nema nikakvih problema.
Znam da se upravo vašom zaslugom sve odvija u najboljem redu.' Kako se sada osjećate?
Izvrsno! kaže Mary. Dobro, kažem joj, biste li sada na trenutak napustili sobu? I to je dio vježbe.
Mary je izašla. Dok je bila vani, obratio sam se ostalim članovima terapijske skupine: Ja sam još
uvijek nadglednica, dobro? Mary koja je upravo izašla, zapravo je najgora upraviteljica
novincijata u povijesti cijeloga pro-vincijata. U stvari, prilično je jasno zašto nikada

JX)
tamo ne odlazim. Jednostavno se bojim jer nikada ne znam što je opet smislila. To je stvarno
nepodnošljivo. Ali kažem li joj istinu, te će jadne redovnice još više patiti. Mi smo toga duboko
svjesni i pripremamo osobu koja će je za godinu-dvije zamijeniti. U međuvremenu mi se činilo
pametnije izreći joj nekoliko pohvalnih riječi kako bi se ona osjećala bolje i uspjela kako-tako
odraditi svoj posao. Što vi o tome mislite? Svi su se složili: bilo je to jedino što se u takvim
okolnostima moglo napraviti. Zatim sam pozvao Mary da nam se ponovno pridruži i pred svima
je pitao osjeća li se još uvijek dobro. O, da! odgovorila je. Jadna Mary! Mislila je da ima potporu,
a bila je to samo iluzija. Činjenica je da uglavnom sami oblikujemo svoje misli i osjećaje, i to
neovisno o objektivnoj stvarnosti: sve je u našim glavama. Tako je i kada procjenjujemo koliko
nam drugi ljudi zapravo pomažu.
Mislite li da nekome pomažete zato što ste zaljubljeni? Dobro, otkrit ću vam nešto. Vi nikada ni u
koga niste zaljubljeni. Zaljubljeni ste jedino u željenu sliku koju ste stvorili o toj osobi.
Razmislite na trenutak o ovome: nikada ni u koga niste zaljubljeni, zaljubljeni ste u sliku koju ste
sami stvorili o toj osobi. Na isti se način i odljubljujete od nekoga. Mijenjate sliku o toj osobi.
Kako si me mogao iznevjeriti kad sam ti toliko vjerovala? reći ćete nekome. Jeste li im doista
vjerovali? Jer vi u stvari nikome ne vjerujete. Saberite se konačno. Sve je to dio društvenog
ispiranja mozga. Vi nikada nikome ne vjerujete. Vjerujete samo u svoj sud

11
o određenoj osobi. Na što se onda žalite? Znam da ćete nerado priznati kako ste nekoga krivo
procijenili- To vam se baš ne sviđa, zar ne? Radije ćete se čuditi kako vas je netko mogao tako
razočarati.
Dakle, ljudi u biti ne žele odrasti, ne žele se stvarno promijeniti i zapravo ne žele biti sretni.
Jednom mi je netko mudro rekao: Nemoj ih nastojati usrećiti, to će te samo odvesti u nove
probleme. Nemoj nastojati svinju naučiti pjevati - ti gubiš vrijeme, a svinju to samo iritira. To
vam je kao kada poslovan čovjek uđe u bar, sjedne i ugleda poznanika s bananom u uhu.
Zamislite, čovjek ima bananu u uhu. I sad razmišlja: Ne znam trebam li mu reći. Ne, to me se
ionako ne tiče. Međutim, što ga dulje gleda, sve ga više živcira ta banana. I nakon nekoliko pića
obrati se svome poznaniku: Oprosti, ali imaš bananu u uhu. Ovaj mu odgovara: Što? Naš
poslovni čovjek ponavlja: Imaš bananu u uhu! Ponovi, što si ono rekao? Čovječe, imaš bananu u
uhu! vikne poslovni čovjek. Govori glasnije, odgovara mu poznanik, imam bananu u uhu!
Prema tome, nema smisla. Odustani, odus-tani, odustani , kažem sam sebi. Reci što imaš i nestani
odavde. Ako budu imali koristi od toga, dobro, a ako ne, šteta!

12

3. Istinska sebičnost
Ako se uistinu želite probuditi, prije svega morate shvatiti da to zapravo ne želite. Kao prvo,
morate biti iskreni prema sebi i priznati da vam se to uopće ne sviđa. Vi ne želite biti sretni.
Hoćete mali test? Probajmo. Trebat će vam točno jedna minuta. Možete zatvoriti oči dok budemo
vježbali, ali možete ih i držati otvorenima, kako vam više odgovara. Mislite na nekoga koga jako
volite, nekoga tko vam je uistinu blizak, nekoga tko vam je bitan i recite toj osobi u mislima:
Radije bih bio sretan nego imao tebe. Promatrajte što se događa. Radije bih bio sretan nego
poznavao tebe, to uopće nije upitno. Kada bih mogao birati, izabrao bih sreću. Koliko se vas
osjećalo sebično dok ste to izgovarali? Mnogi, čini se. Vidite li sada kako su vam isprani
mozgovi? Razmišljate ka ko ste mogli biti tako sebični. Ali pogledajte tko je tu stvarno sebičan.
Zamislite sada tu dragu osobu kako vam kaže: Kako si mogao biti tako sebičan i izabrati sreću
umjesto mene? Ne biste li u tome trenutku nagonski odgovorili: Oprosti, ali kako ti možeš biti
tako sebična i tražiti da se radi tebe odreknem vlastite sreće?!
Nekom prigodom jedna mi je žena ispričala kako je kao djevojčica bila na seminaru duhovne
obnove koji je organizirao njezin rođak, pripadnik Jezuitske crkve u Milvvaukeeju. Svaku je
konferenciju počinjao riječima: Ispit ljubavi je žrtva, a mjera ljubavi nesebično je davanje. To je
divno! Pitao sam je: Biste li željeli da vas volim po cijenu

13
moje vlastite sreće? Da , odgovorila je. Nije li to prekrasno? To bi bilo stvarno krasno! Ona bi me
voljela po cijenu svoje vlastite sreće, a ja bih volio nju po cijenu moje vlastite sreće, i tako biste
imali dvoje nesretnih ljudi; ali - živjela ljubav!
4. Biti sretan
Mi, dakle, ne želimo biti sretni. Želimo druge stvari. Ili, bolje rečeno: mi ne želimo biti
bezuvjetno sretni. Želim biti sretan pod uvjetom da imam ovo i ono, i da se dogodi to i to. To
vam je kao kada svome prijatelju, ili svome Bogu, ili bilo kome, kažete: Ti si moja sreća. Ako ne
mogu imati tebe, odbijam biti sretan. Jako je bitno shvatiti upravo to. Mi ne možemo ni zamisliti
sreću bez svih tih uvjeta koje smo odredili kao njezinu cijenu. I to je tako. Mi nismo u stanju
prihvatiti ni doživjeti sreću bez ispunjenja naših uvjeta. Naučeni smo uvjetovati svu svoju sreću.
Prema tome, to je prvo što trebamo učiniti želimo li se probuditi, što je u biti isto kao da kažemo:
želimo li voljeti, želimo li slobodu, želimo li užitak, spokoj i duhovnost. U tom smislu, duhovnost
je najstvarnija stvar na cijelom svijetu. Neka netko pokuša pronaći išta stvarnije od duhovnosti,
ali ne duhovnosti u smislu milosrđa, odanosti, religioznosti, obožavanja, već duhovnosti koja
znači buđenje!
Pogledajte samo carstvo tjeskobe oko sebe: usamljenost, strah, zbunjenost, nemire u srcima

14
ljudi, unutarnje i vanjske sukobe. Zamislite da vam netko pruži priliku da pobjegnete od svega
toga. Zamislite da možete zaustaviti ogroman odljev energije, zdravlja i emocija koji je posljedica
svih tih sukoba i opće smetenosti. Biste li to stvarno željeli? Zamislite da vam netko pokaže put,
način na koji doista možemo voljeti jedni druge i istovremeno biti mirni, biti potpuno prožeti
ljubavlju. Možete li zamisliti išta stvarnije od toga? Međutim, imate ljude koji čvrsto vjeruju da je
velika tvrtka puno konkretnija, daje politika stvarnija, daje znanost korisnija.
Kakva je korist od toga da čovjeka pošaljemo na Mjesec kada ne znamo živjeti ni na Zemlji?
5. Psihologija duhovnosti
Je li psihologija korisnija od duhovnosti? Ništa nije korisnije od duhovnosti. Što jadni psiholog
može napraviti? Može olakšati pritisak. I ja sam psiholog, i sam provodim psihoterapiju, a vrlo
sam često proživljavao taj konflikt kada je trebalo izabrati između psihologije i duhovnosti. Ne
znam koliko je vama to jasno. Meni je trebalo puno vremena da toga postanem svjestan.
Objasnit ću vam o čemu govorim. Sve to nije imalo previše smisla dok iznenada nisam shvatio
kako ljudi moraju dovoljno patiti u nekom odnosu prije nego što se odreknu iluzija o svim
odnosima. Nije li to strašno? Moraju dovoljno patiti u nekom odnosu prije nego što se probude i
kažu: Sada mi

\
15
je dosta! Mora postojati i bolji način življenja od' ovisnosti o drugim ljudima. A što sam ja radio
kao psihoterapeut? Ljudi bi dolazili sa svojim problematičnim odnosima, sa svojim problemima u
komunikaciji s drugim ljudima, i ponekad sam im uspijevao pomoći. Ali ponekad, moram to
priznati, samo sam im pomagao da udobnije spavaju. Možda su trebali još malo patiti. Možda su
trebali dotaknuti dno kako bi shvatili da im je konačno svega dosta. Tek kada ti je već zlo od toga
da ti je stalno mučno, tek se onda otvara izlaz. Većina ljudi odlazi psihijatru ili psihologu kako bi
osjetili olakšanje. Ponavljam: da bi im bilo lakše, a ne da izađu iz određene životne situacije ili
odnosa.
Tu je i priča o malome Ivici koji je, kako kažu, bio mentalno retardiran. No, vidjet ćete iz ove
priče, on zapravo i nije bio retardiran. Ivica je u okviru programa za djecu s posebnim potrebama
pohađao sate modeliranja. Dali bi mu komad gline koji bi on uzeo, odnio ga u kut učionice i
počeo se njime igrati. Priđe mu učitelj i kaže: Bog, Ivice. Bog , odgovori Ivica. Učitelj ga pita:
Ivice, što to imaš u rukama? A on odgovara: To vam je komad kravlje balege. Učitelj i dalje
ispituje: Što ćeš od toga napraviti? Pravim učitelja , odgovori Ivica.
Učitelj pomisli kako Ivici nije dobro. Očito je dječak nazadovao u razvoju. U tom je trenutku
pokraj učionice prolazio upravitelj te ga učitelj pozove i kaže: Mali je Ivica nazadovao. Upravitelj
tada zabrinuto priđe dječaku i kaže: Bog, mali. A Ivica odgovori: Bog. Sada upravitelj postavlja

1
16

isto pitanje: Što to držiš u rukama? Dječak mu odgovori: Komad kravlje balege. I što ćeš od toga
napraviti? Upravitelja , odgovori Ivica.
Upravitelj se još više zabrine i shvati kako je to već slučaj za školskoga psihologa. Kolega,
pozovite psihologa!
Psiholog je bio prilično bistar mladić. On priđe Ivici i pozdravi ga: Bog. Bog , odgovori dječak, a
psiholog nastavi: Znam što držiš u rukama. Što? upita dječak. Držiš komad kravlje balege. Točno
, reče Ivica. A znam i što ćeš od toga napraviti. Što? čudi se dječak. Praviš psihologa. Krivo,
nemam dosta balege! I oni tog dječaka nazivaju mentalno retardiranim!
Siroti psiholozi pošteno odrađuju svoj posao. Stvarno. U nekim slučajevima psihoterapija je
stvarno korisna. Kada se netko nađe na rubu ludila, tada ili postaje psihotičan ili odlazi u drugu
krajnost, a to je misticizam. Misticizam je u stvari suprotna strana ludila. Znate li koji je siguran
znak buđenja? To je trenutak kada se pitate: Jesam li ja lud ili je cijeli svijet poludio? Stvarno. Jer
mi jesmo ludi. Cijeli je ovaj svijet - lud. Dokazano ludilo. Nismo u ludnicama jedino zato što nas
je previše. Dakle, ludi smo. Iz dana u dan živimo od suludih ideja o ljubavi, ljudskim odnosima,
sreći, zadovoljstvu, svemu. Shvatio sam da smo ludi do te mjere da, slože li se svi oko nečega,
možete biti sigurni da je to pogrešno! Svaka nova ideja, svaka velika ideja, potekla je od manjine
koju čini jedan čovjek. Čovjek zvan Isus Krist bio je manjina. Svi su govorili upravo suprotno od
onoga što je on

Rudenje svijesti 17
naučavao. I Buddha je bio manjina od jednoga Čovjeka. Svi su govorili suprotno od onoga što je
on propovijedao. Mislim da je upravo Bertrand Russell rekao: Svaka velika ideja počela je kao
svetogrđe. To je prilično lijepo i točno rečeno. Ovih ćemo dana čuti dosta svetogrđa. On je sve-
togrdio! čut ćete. Jer ljudi su doista ludi, sve sami luđaci. Čim prije to shvatite, tim bolje za vaše
mentalno i duhovno zdravlje. Nemojte im vjerovati. Ne vjerujte svojim najboljim prijateljima.
Oni vas zavaravaju. Strašno su lukavi. I vi ste takvi prema svima ostalima, samo toga još niste
svjesni. Tako ste domišljati, prefrigani , pametni. Sve sjajni glumci.
Nisam baš jako pohvalan, zar ne? Ali ponavljam: želite se probuditi. Dobra gluma. Iako toga
niste svjesni. Mislite da ste puni ljubavi prema drugim ljudima, zar ne? Koga to volite? Čak i to
vaše žrtvovanje čini vam zadovoljstvo. Kažete: Ja se žrtvujem! Živim za svoje principe! Ali
siguran sam da za sve što činite dobivate nešto zauzvrat, sve dok se ne probudite.
Prema tome, prvo shvatite da se ne želite probuditi. Prilično je bolno pro'buditi se kada ste
hipnotizirani mišlju da je komad starog novinskog papira ček od milijun dolara,. Prilično je teško
odvojiti se od toga komada starog novinskog papira.

18

6. Je li stvar u odricanju?
Svaki put kada se nečega odričete, postajete ovisni o predmetu odricanja. Što kažete na to?
Postajete ovisni. Čega se odričete? Svaki put kada se nečega odričete, postajete trajno vezani za
predmet svoga odricanja. Neki indijski guru jednom je prigodom rekao: Svaki put kada mi
prostitutka dođe na razgovor, ona neprestano govori samo o Bogu. No, isto tako kada razgovaram
sa svećenikom, on priča samo o seksu. Dakle, kada se nečega odričete, samo se još više vežete, i
to zauvijek. Kada se protiv nečega borite, to vas trajno zarobljava. Sve dok se borite protiv
nečega, dajete mu moć, i to upravo onoliko moći koliko energije ulažete u borbu.
Ovo uključuje komunizam i sve druge vrste ovisnosti. Postajete ovisni o svojim demonima jer im
tako žestokim suprotstavljanjem zapravo dajete snagu. Zar vam to još nitko nije rekao? Kada se
odričete, vi se vežete. Jedini je način da to razriješite - da to prozrete. Shvatite pravu vrijednost
onoga što tako grčevito držite, a čega se želite osloboditi, i nećete se više morati odricati, ono će
vam jednostavno iskliznuti iz ruku. Naravno, ako to ne spoznate, ako i dalje budete zaluđeni
uvjerenjem da ne možete biti sretni bez predmeta svoje ovisnosti, nikada ih se nećete osloboditi.
Ono čemu vas takozvana duhovnost pokušava naučiti - žrtvovanju, odricanju od stvari - nije ono
što bi trebalo učiniti. To je beskorisno. Vi još uvijek spavate. Trebalo bi vam pomoći shvatiti,
shvatiti i

19
spoznati. Kada biste shvatili, nestalo bi i želje. To je još jedan od načina na koji vam mogu reći:
ako se probudite, jednostavno će nestati želje za ovisnostima.
7. Slušanje i odučavanje
Neke je od nas probudila gorka životna stvarnost. Prošli smo toliko patnje da smo se na kraju
ipak probudili. No, ljudi se uglavnom nastavljaju sudarati sa životom. Prolaze kroz život
uspavani i nikada se ne probude. Na žalost, nikada im i ne padne na pamet da postoji i neki
drukčiji način, neki bolji put. Ako vas život nije dovoljno izudarao i ako niste dovoljno patili,
ipak postoji i drugi put, a to je slušanje. To ne znači da se morate složiti s onim što ja govorim.
To ne bi bilo slušanje. Vjerujte, stvarno nije bitno slažete li se sa mnom ili ne. Jer slaganje i
neslaganje odnosi se na riječi, gledišta, na različite teorije. Oni nemaju baš nikakve veze s
istinom. Istina se nikada ne može izraziti riječima. Istina se može spoznati iznenada, kao rezultat
određenog stava. Dakle, vi se i ne morate slagati sa mnom, a ipak spoznati istinu. Ali morate biti
otvoreni i voljni spoznati nešto novo. To je bitno, a ne vaše slaganje ili neslaganje sa mnom. Ono
što vam u konačnici nudim ionako je samo teorija. Nijedna teorija ne može u potpunosti objasniti
stvarnost. Prema tome, ja vam neću govoriti o istini, nego o zaprekama istini. Njih vam mogu
opisati. Istinu vam ne mogu opisati. To

20
nitko ne može. Mogu vam samo dati opis zabluda, tako da biste ih mogli ispustiti. Ovo je sve što
mogu učiniti za vas: izazvati vaša uvjerenja i sustav vrijednosti koji vas čini nesretnima. Mogu
vam pomoći u odučavanju. To je zapravo bit duhovnog učenja: odučavanje, odučavanje od
gotovo svega što su vas učili. Volja za odučavanjem, za slušanjem.
Slušate li, kao većina ljudi, samo kako biste potvrdili ono što već znate? Promatrajte svoje
reakcije dok ja govorim. Često ćete biti zgranuti ili šokirani ili iziri tirani ili frustrirani. Ili ćete
reći daje to sjajno. Ali zapravo slušate kako biste potvrdili svoje mišljenje. Ili možda ipak slušate
kako biste otkrili nešto novo? To je bitno. Uspavanim ljudima to je teško. Isus je propovijedao
radosnu vijest, a ipak je odbačen. Ne zato što je vijest bila dobra, već zato što je bila nova. Mi
mrzimo sve što je novo. Baš mrzimo. Čim prije toga postanemo svjesni, tim bolje. Ne želimo
nove stvari, posebno kada nas uznemiravaju, kada donose promjene. Posebno ih ne želimo kada
treba izgovoriti onu: Bio sam u krivu. Sjećam se susreta s osamdese-togodišnjim isusovcem u
Španjolskoj, koji je prije trideset-četrdeset godina bio moj profesor i rektor u Indiji. Polazio je
jedan od mojih seminara. Ovo što govoriš trebao sam čuti prije šezdeset godina , rekao mi je.
Znaš, cijeli sam život bio u krivu. Kada ovo čujete, to vam je kao da vidite jedno od svjetskih
čuda. To je, dragi moji, vjera! Otvorenost istini, bez obzira na posljedice, bez obzira na to kamo
to vodi, čak i kada ne znaš kamo bi te to

21
uopće moglo dovesti. To je vjera. Ne vjerovanje, već vjera. Vaša uvjerenja pružaju vam dosta
sigurnosti, dok vjera donosi nesigurnost. Nikada ne znaš. Spreman si slijediti i potpuno si
otvoren. Spreman si slušati. Podsjećam, biti otvoren ne znači biti lakovjeran, to ne znači slijepo
gutati sve što ti predavač govori. Ne. Morate preispitivati sve što vam govorim. Ali preispitujte
otvorena srca, a ne iz tvrdoglavosti. I preispitujte sve. Sjetite se onih lijepih Buddhinih riječi:
Svećenici i učenici ne smiju slušati moje riječi bez dužnoga poštovanja, ali ih moraju izučavati na
način na koji zlatar izučava zlato - režući ga, bruseći, čisteći, pretapajući. Kada tako činite, onda
doista slušate. Napravili ste još jedan veliki korak u pravcu buđenja. Prvi korak, kao što rekoh,
bila je vaša spremnost priznati da se ne želite probuditi, da ne želite biti sretni. Unutar vas postoje
različiti otpori. Drugi je korak vaša spremnost razumjeti, slušati, preispitati svoj sustav uvjerenja.
Ne samo religioznih, već i političkih, društvenih, psiholoških, svih svojih uvjerenja. Spremnost
da uvijek ponovno preispitujete njihovu vrijednost u smislu i na način Buddhine metafore o
zlataru. A ja ću vam nastojati pružiti mnoštvo prilika za takvo preispitivanje.

22

8. Razotkrivanje milosrđa
Milosrđe je, u biti, osobni interes prerušen u altruizam. Kažete kako vam je teško prihvatiti da
niste tako iskreni i dobri, a trudite se biti puni ljubavi i povjerenja prema drugim ljudima.
Objasnit ću vam to na vrlo jednostavan način. Pokušat ću pojednostaviti ovu temu, možda čak do
granice banalnosti. Postoje dva oblika sebičnosti. Prvi je oblik kada si nastojimo ugoditi time što
ćemo si priuštiti nešto lijepo i ugodno. To je ono što obično nazivamo egocentričnost. Drugi je
oblik sebičnosti kada si priuštimo zadovoljstvo ugađanja drugima. To je već perfidniji oblik
sebičnosti.
Prvi oblik sebičnosti je očit, ali ovaj drugi je prikriven, jako prikriven, i baš zato opasniji jer nam
daje osjećaj da smo jako dobri. Ali možda i nismo baš tako jako dobri. Ne sviđa vam se kada
kažem jako dobri . To je jako dobro!
Vi, gospođo, kažete kako u vašemu slučaju, s obzirom na to da živite sami, često odlazite u svoju
župu i bavite se dobrovoljnim radom. Istovremeno priznajete kako to radite iz sebičnih razloga -
volite osjećaj da ste nekome potrebni. Svjesni ste svoje potrebe, onoga osjećaja kada znate da
barem malo pridonosite stvaranju boljega svijeta. Jednako tako tvrdite da je korist obostrana, jer i
oni trebaju vašu pomoć.
Vi ste gotovo prosvijetljeni! Možemo od vas učiti. Tako je. Ona kaže: Nešto dajem, nešto
primam. To je krasno. To je točno. To je stvarno. To nije dobro djelo, to je prosvijetljen osobni
interes.

Buđenjg svijesti
A vi, gospodine, kažete kako je Isusovo evanđelje u stvari evanđelje osobnog interesa. Ako
činimo dobra djela, dobivamo život vječni. Kada sam bio gladan, nasitiste me. Kažete da to
savršeno potvrđuje ono o čemu sam govorio. Kada promatramo Isusa, kažete, vidimo da on čini
djela milosrđa iz vlastitoga interesa kako bi pridobio duše vjernika za život vječni. I vi u tome
vidite cijelu zakladu i smisao života: ostvarenje osobnog interesa kroz djela milosrđa.
U redu. No, vidite, tu pomalo varate jer ste u sve to uvukli religiju. To je vaše pravo. Ali kako bi
bilo kada bih se ja, pred kraj predavanja, poigrao s evanđeljem, Biblijom, Isusom? Reći ću vam
ovo kako bih sve skupa malo zakomplicirao. Bio sam gladan i dali ste mi jesti. Bio sam žedan i
dali ste mi piti. I što oni odgovaraju? Kada? Kada smo to učinili? Nismo znali. Oni nisu bili
svjesni! Ponekad me mori zastrašujuća fantazija u kojoj Gospodin kaže: Bio sam gladan i
nasitiste me , a ljudi zdesna kažu: Tako je, Gospode, znamo. Nisam se obraćao vama , odgovara
im Gospodin. To ne stoji zapisano, vi niste trebali znati. Nije li to zanimljivo? Ali vi znate. Vi
poznajete to unutarnje zadovoljstvo koje doživljavate dok činite djela milosrđa. Tako je. Nije li to
u potpunoj suprotnosti od nekoga tko kaže: Što je tako veliko u onome što sam učinio? Nešto
sam dao, nešto sam dobio. Nisam imao osjećaj činjenja nečega posebnoga. Moja ljevica nije
znala što radi desnica. Znate, dobro nije nikada tako dobro kao kada niste svjesni da činite dobro.
Nikada niste tako dobri kao

24

kada nemate osjećaj da ste dobri. Ili, kako bi to veliki Sufi rekao: Svetac je svetac do trenutka
dok to ne sazna. Nesebična svjesnost!
Neki će od vas zasigurno imati primjedbe. Kažete: Nije li zadovoljstvo koje primam davanjem u
stvari blaženstvo ovdje na zemlji? Ne bih znao. Zadovoljstvo nazivam zadovoljstvom i ničim
više. Barem dok se ozbiljnije ne pozabavimo religijom. Ali hoću da na samome početku shvatite
ono što religija nije: ona nije nužno povezana s duhovnošću. Prema tome, molim vas da zasad ne
miješate religiju s ovime o čemu govorim.
Dobro, pitate me što je s vojnikom koji pogiba od granate kako bi spasio druge ljude? Ili što je s
čovjekom koji ulazi u kamion pun eksploziva i odlazi u američki kamp u Beirutu. Što je s njim?
Nitko nema ljubavi veće od ove. Ali Amerikanci ne misle tako. On je to učinio namjerno. On je
grozan. Iako on, uvjeravam vas, nije mislio tako. On je mislio da odlazi u nebo. Tako je. Jednako
kao i vojnik kojega pogađa granata.
Pokušavam zamisliti sliku neke akcije u kojoj je isključen ego, svjesni ste da ono što činite ide
kroz vas. U tome se slučaju akcija pretvara u događaj. Neka mi se to dogodi. Ali kada vi to činite,
onda već tražim naznake sebičnosti. Čak i ako se sva ta sebičnost sastoji u tome što ćete biti
zapamćeni kao heroj ili u onome kako ne biste mogli živjeti sami sa sobom da ste pobjegli.
Zapamtite, ja ovdje ne isključujem i drugu mogućnost. Ne kažem kako nikada ne činimo dobra
djela bez sebičnih razloga. Možda i to postoji. To moramo malo istražiti.

Budenjejmjesti 25
Evo, recimo, majka spašava dijete, svoje vlastito dijete. Ali kako to da ne spašava susjedovo
dijete? Dijete je njezino. Kao što vojnik pogiba za svoju domovinu. Mnoge smrti s tim
predznakom pomalo me uznemiruju. Nisu li one rezultat dugotrajnoga ispiranja mozga?
Uznemiruju me svi ti mučenici ispranoga mozga. Svi odreda: muslimanski, hinduistički,
budistički, kršćanski. Svi su oni ispranoga mozga.
U glavu im je usađena suluda ideja o tome kako moraju umrijeti, kako je smrt sjajna stvar. Ništa
ne osjećaju, samo jure u smrt. Nisam rekao svi, iako ne isključujem i tu mogućnost. Mnogi su
komunisti prošli pranje mozga. U to ste čak spremni povjerovati. Mozgovi su im tako isprani da
su spremni i umrijeti. Ponekad mislim da je proces stvaranja, primjerice, sv. Franje Ksaverskog,
zapravo isti kao i proces stvaranja terorista. Pošaljete čovjeka na tridesetodnevni seminar iz
kojega izlazi u gorućoj ljubavi za Krista, ali bez imalo svijesti o sebi. Nimalo. To može biti
zastrašujuće. Za sebe misli da je veliki svetac. Nije mi namjera blatiti Franju Ksaverskog, koji je
vjerojatno bio veliki svetac, ali s njim je bilo teško živjeti. Znate, bio je jako loš nadzornik,
stvarno! Hoćete povijesne činjenice? Ignacije je uvijek morao uskakati kako bi ispravljao štetu
koju je ovaj nanosio svojom netolerancijom. Ako hoćete postići ono što je on postigao, morate
biti netolerantni. Samo naprijed, bez obzira na to koliko leševa ostavljaš iza sebe. Kritičari Franje
Ksaverskog upravo mu to najviše i zamjeraju. On je običavao izopćiti ljude iz društva. Ovi bi se
za

26

pomoć obraćali Ignaciju koji bi im uvijek spremno rekao: Dođite u Rim i razgovarat ćemo o
tome. Što je najbolje, Ignacije bi im uporno pomagao. Koliko je u njegovim nastojanjima bilo
svjesnosti? Tko smo mi da bismo o tome sudili - to jednostavno ne znamo.

Ne kažem kako ne postoji ista motivacija. Kažem samo kako sve što obično radimo, radimo iz
osobnog interesa. Sve. Kada nešto činimo iz ljubavi prema Kristu, je li i to sebičnost? Da. Što
god činimo za nečiju ljubav, činimo to za vlastitu korist. Objasnit ću vam. Recimo da živite u
Phoe-nixu i da hranite pet stotina djece na dan. To vam daje dobar osjećaj, zar ne? Niste ni
očekivali da biste se zbog toga mogli loše osjećali. Ali ponekad ljudi čine djela milosrđa kako se
ne bi loše osjećali, kako bi izbjegli osjećaj krivnje, i onda to nazivaju milosrđem. Izbjegavanje
krivnje nije ljubav. No, hvala Bogu, činite dobro ljudima oko sebe uživajući u tome. To je divno!
Vi ste zdravi pojedinci jer se povodite za osobnim interesom.
Postoje, dakle, dvije vrste sebičnosti. Ili možda tri. Prvo, kada si priuštimo zadovoljstvo ugađanja
samome sebi; drugo, kada si priuštimo zadovoljstvo ugađanja drugim ljudima. Nemojte zbog
toga biti jako ponosni ili misliti da ste sjajna osoba. Vi ste sasvim obična osoba, samo nešto
profinjenijeg ukusa. Imate dobar ukus, ali to nije osobina vaše duhovnosti. Dok ste bili dijete,
voljeli ste Coca-colu; sada ste odrasli i za vrućega dana radije uživate u okusu dobrog, hladnog
piva. Razvili ste bolji okus. Kao dijete uživali ste u čokoladi; kao odrasli

piidenje svijesti 27
naučili ste uživati u simfoniji, dobroj pjesmi. Imate bolji ukus. No, sve to vrijeme nastojite
uživati, samo što ponekad ugađate i drugima.
Postoji i treća vrsta sebičnosti, i to ona najgora: kada činite dobro samo kako se ne biste osjećali
loše. To ne radite iz dobroga osjećanja, već upravo zato što se osjećate loše; Mrzite takve
situacije. Kada se morate žrtvovati iz ljubavi, prigovarate i patite, ali ipak to činite. Ako mislite
da ste to prevladali i da vi ne činite takve stvari, onda se, zapravo, jako slabo poznajete.
Kada bih dobio dolar svaki put kada sam činio drugima dobro samo da se ne bih osjećao loše,
sada bih sigurno bio jako bogat. Znate kako to ide. Oče, možemo li razgovarati večeras?
Naravno, samo vi dođite. Zapravo ga ne želim ni vidjeti ni čuti ni sresti. Mrzim te situacije.
Radije bih gledao televiziju i odmarao se, ali kako mu to reći? Samo vi navratite , kažem, a u
stvari mislim: Moj Bože, zašto to sada moram trpjeti? Ne osjećam se nimalo dobro ni ugodno s
čovjekom, ali mi je isto tako loše ako ga odbijem. Onda biram od dva zla manje. Bit ću sretan
kada razgovor završi i kada budem mogao maknuti namješteni osmijeh s lica, no susret
započinjem ljubaznim: Kako ste? Sjajno , odgovara on i onda beskrajno dugo priča o tome kako
mu se jako svidio moj seminar. Sve to vrijeme ljubazno slušam i mislim u sebi: Daj, pitaj već
jednom ono što te zanima, pa da završimo . Konačno, kada dođe do razloga svoga dolaska, ja ga s
užitkom i grubo spustim na zemlju riječima u stilu: Pa to svaka budala može riješiti. I na brzinu

28

završim razgovor i konačno ga se riješim. No, idućega jutra, za doručkom, gledam sebe kako mu
prilazim (zbog osjećaja da sam sinoć ipak bio grub prema njemu) i ponovno nabacujem ljubazno
pitanje: Kako ste danas? Prilično dobro , odgovara i nastavlja: Znate, ono što ste mi jučer rekli,
stvarno mi je koristilo. Možemo li poslije ručka ponovno razgovarati? O, Bože!
Kao što ste vidjeli, to je najgora vrsta milosrđa. Nemate snage nekoga odbiti i reći mu da želite
biti sami. Želite se svidjeti ljudima. Kada kažete kako ne volite nekoga povrijediti, reći ću vam:
kako da ne. U to vam ne vjerujem. Ne vjerujte nikome tko tvrdi kako ne voli povrijediti ljude. Mi
uživamo u tome da povrijedimo druge, posebno neke ljude. Obožavamo to raditi. I uživamo kada
ljudima koje poznajemo drugi nanose zlo. Sami to baš i ne volimo raditi jer bismo mogli stradati.
U tome je stvar. Ako nanosimo zlo drugim ljudima, pokvarit ćemo sliku o sebi kao dobroj duši.
Ako nas ljudi ne budu voljeli, mogli bi loše govoriti o nama, a to nam se baš ne sviđa.

29
9. Život je gozba
Život je gozba. Tragedija je u tome što većina ljudi umire od gladi. To je ono o čemu vam
pričam. Ima jedna lijepa priča o nekolicini ljudi koji su danima bili zarobljeni na splavi nedaleko
od brazilske obale, umirući od žeđi. Nisu imali pojma da je voda na kojoj su plutali bila - pitka
voda. Upravo na tome mjestu rijeka se ulijevala u more takvom snagom da je slatka voda
dopirala nekoliko kilometara prema pučini. Plovili su po pitkoj vodi i umirali od žeđi, a nisu to
znali.
Na isti smo način i mi okruženi radošću, srećom, ljubavi. Većina ljudi kao da o tome pojma
nema. Zašto? Jer im je ispran mozak, jer su hipnotizirani, uspavani. Zamislite opsjenara kako na
pozornici, pred mnoštvom gledatelja, nekog hipnotizira tako da ovaj vidi ono čega nema, a ne
vidi ono što postoji. U tome je sva mudrost. Pokajte se i primite dobru vijest. Probudite se!
Nemojte plakati nad svojim grijesima. Zašto plakati nad grijesima koji su učinjeni dok ste
spavali? Zar ćete se rasplakati zbog onoga što ste radili dok ste bili pod hipnozom? Zašto se
poistovjećivati s tom osobom? Probudite se! Probudite se! Mijenjajte se. Gledajte život iz nove
perspektive. Kraljevstvo je ovdje! Malo je kršćana koji to shvaćaju. Rekao sam da se prvo morate
probuditi i da to neće biti nimalo ugodno. Radije biste ostali hipnotizirani u vama dragocjenim
uvjerenjima bez kojih ne biste znali živjeti. Zatim shvatite da ste zaluđeni krivim idejama koje
vam od života prave pakao i zadržavaju

30

vas u noćnoj mori. To su ideje o ljubavi, slobodi, sreći i slično. Znam da nije jednostavno slušati
nekoga tko napada principe koji su vama tako dragocjeni.
Postoje mnoge zanimljive studije o ispiranju mozga koje su pokazale kako ste, kada vam jednom
u glavu usade neku ideju koja može biti i suprotna vašim prijašnjim stavovima ili vrijednostima,
spremni za nju poginuti. Nije li to ipak čudno? Prva provjera uspješnosti ispiranja mozga radi se
tako da se hipnotizirana osoba dovede u situaciju u kojoj je napadnuta i mora se braniti. Reakcija
je čisto emocionalna. To je već prilično dobar znak, iako ne i potpuno siguran znak, učinkovitosti
ispiranja mozga. U trenutku si spreman umrijeti za tuđu ideju, boriti se za tuđe principe. Teroristi
i sveci (takozvani) uzmu neku ideju, progutaju je do kraja i spremni su za nju umrijeti. Prema
tome, nije lako slušati, posebice kada vam je do nečega stalo, čak iako vam je to nešto nebitno:
teško je slušati. Vi slušate i razmišljate u okviru svog programiranog stava, u okviru postavljenih
uvjeta, u hipnotiziranom stanju. Sve što čujete tovano je vašim stavovima. Kao studentica "*
Trrede koja pozorno sluša predavača i nađena pita: Oprostite" profesore, u ""i s vama da je
najbolje gnoji-Ali recite nam koliko bi nati godina? Vidite kako o neke stavove i slušamo iz ako
si se ti promijenio! Bio si nizak. Bio si tako zgodan, a

Budenjesvjjesti 31
sada si kost i koža. Bio. si svijetle puti, a sada si nekako potamnio. Što ti se to dogodilo? Henry
odgovara: Ja nisam Henry, ja sam John. Stvarno? Znači promijenio si i ime. Kako takve ljude
natjerati da stvarno slušaju?
Vidite, od svega na svijetu najteže je slušati. Mi ne želimo znati. Mislite li da pobornike
kapitalizma stvarno zanimaju prednosti komunističkog sustava? Mislite li da komunisti žele
uvidjeti prednosti kapitalizma? Mislite li da bogataš želi spoznati život siromaha? Mi ne želimo
spoznati jer u trenutku spoznaje gubimo kontrolu nad svojim životom, koji ionako jedva držimo
pod kontrolom. Prema tome, za buđenje vam nije najpotrebnija dodatna energija ili snaga volje,
ili mladenački polet, pa čak ni visoki stupanj inteligencije. Najpotrebnije vam je da ste spremni
naučiti nešto novo. Vjerojatnost da ćete se stvarno probuditi razmjerna je količini istine koju ste
spremni prihvatiti. Koliko ste spremni primiti? Koliko ste svojih dragocjenosti spremni odbaciti?
Koliko ste spremni razmišljati o nečemu nepoznatom?
Prva je reakcija strah. Nije to strah od nepoznatog. Ne možete se bojati nečega što ne poznajete.
Bojite se samo da ćete izgubiti ono što dobro poznajete. Toga vas je strah.
Na primjer, rekao sam kako je sve što radimo utemeljeno na sebičnome interesu. To nije lako
ćuti. Ali razmislite malo: ako se sve što radite temelji na osobnom interesu, kako ćete se osjećati
zbog svih svojih djela milosrđa? Što se sada s njima događa? Probajte se sjetiti nekih svojih
dobrih

32

djela i osvijestite stvarne motive, bez obzira na to jeste li ih tada bili svjesni ili ne. Što se sada
događa s vašim ponosom? Što je s vašom taštinom? A onaj dobar osjećaj kada nekome stvarno
pomognete? Sada se sve to pomalo gubi, zar ne? U istom trenutku nemate više razloga onako
svisoka promatrati susjeda kojega ste dosad držali sebičnim i škrtim čovjekom. Odjednom se sve
mijenja. Sada je on samo čovjek lošijeg ukusa, a vi postajete opasnija osoba. Isus Krist imao je
manje problema s ljudima takvoga kova nego s ovakvima poput vas. Stvarne probleme imao je s
ljudima koji su za sebe vjerovali da su dobri. Nisu mu zadavali previše boli oni koji su otvoreno
priznali svoju sebičnost.
Probudite se! Vidite kako vas to oslobađa. To je divno! A vi ste sada depresivni. Zar nije divno
spoznati kako niste ništa bolji od svih drugih ljudi na ovom svijetu? Zar to nije divno? Jeste li
sada razočarani? Pogledajte što smo otkrili. Svoju ste taštinu godinama hranili osjećajem da ste
bolji od drugih. Sada shvaćate da je to čista iluzija.

guđenjej-vijesti 33
10. Dobri, zli ili sretni?
Čini mi se da sebičnost proizlazi iz pobude za opstankom, što je možda iskonska i najdublja
ljudska pobuda. Kako se svjesno odlučiti za nesebičnost? To je kao odlučiti se za nepostojanje.
Kako god, prestanite se osjećati krivima zato što se sebični. Svi smo takvi. Jednom je netko rekao
prekrasnu stvar o Kristu, a nije čak bio ni vjernik. Rekao je: Divna je stvar o Isusu bila to što se
tako dobro osjećao s grješnicima, jer je shvaćao da nije nimalo bolji od njih. Od drugih -
kriminalaca, na primjer - razlikujemo se po onome što činimo ili ne činimo, a ne po onome što
jesmo. Jedina je razlika između Isusa i grješnika u tome što je on bio budan, a oni nisu.
Pogledajte što se događa s ljudima koji dobiju zgoditak na lutriji. Oni kažu: Ponosan sam što
mogu primiti ovaj pozamašan iznos, ne zbog sebe osobno, već zbog moje obitelji, mog radnog
kolektiva, mog rodnog grada i moje domovine. Na što biti ponosan? Što je tako vrijedno u
dobitku na lutriji? Pa to je čista sreća, sreća i ništa više.
Na isti način, postignete li prosvjetljenje, to činite samo zbog sebe. I pritom ste imali sreće. Treba
li vam onda još i slava? Kakva slava? Čemu? Znate li kako je uopće glupo biti ponosan na svoja
dobra djela? Farizej nije bio zao čovjek, on je samo bio glup. Nikada nije stao i razmislio. Netko
je rekao: Ne usudim se stati i razmisliti jer bih mogao shvatiti kako krenuti ispočetka.

34

11. Iluzije o drugima

Zastanete li i razmislite, vidjet ćete da se baš i nemate čime ponositi. Kako će ta spoznaja utjecati
na vaše odnose s drugim ljudima? Na što se žalite? Mladić se došao žaliti jer ga je djevojka
razočarala, jer mu je lagala. Zašto se žali? Što je on zapravo očekivao? Ljudi su takvi - sebični. Ti
si zapravo budala jer si joj pridavao osobine koje ona nema. Mislio si da je ona divna princeza, a
da su ljudi dobri. E, pa nisu dobri, zločesti su jednako kao i ti, razumiješ? Ljudi jednako kao i ti
spavaju. Što bi onda mogli tražiti u životu? Svoj osobni interes, kao i ti. Nema tu razlike. Zar ne
vidite kako vas ta spoznaja može osloboditi od lažnih iluzija i novih razočaranja? Nikada više ne
morate osjetiti da vas je netko izdao. Ako želite biti sretni i slobodni - probudite se! Iskusite svoje
lažne predodžbe o ljudima, prozrite ih. Ako uspijete prozreti sebe, sigurno ćete uspjeti prozreti i
druge ljude. Tek ćete ih onda voljeti. U suprotnom, cijelo ćete vrijeme juriti za svojim krivim
pretpostavkama, iluzijama koje se uvijek iznova sudaraju sa stvarnošću.
Vjerojatno vam je teško prihvatiti to što od svih, osim nekolicine probuđenih osoba, možete
očekivati da budu sebični i da u svemu traže svoj osobni interes, bilo na fin ili na nešto grublji
način. To vas dalje vodi do spoznaje kako vas više ništa ne može razočarati. Da ste stalno bili u
kontaktu sa stvarnošću, do svih tih razočaranja ne bi ni došlo. Ali sami ste izabrali blistave boje
kojima ste obojili ljude oko sebe kako ne biste prozreli pravu ljudsku
gudenjejvijesti
prirodu i kako ne biste razotkrili sami sebe. Sada Za to plaćate cijenu.
Prije nego što krenemo dalje, ispričat ću vam priču. Jednom je netko pitao: Kakvo je prosvjetl-
jenje? Kako je to probuditi se? To je kao kada se skitnica u Londonu priprema za još jednu noć
na otvorenome. Jedva da je uspio doći do korice kruha prije spavanja. Stiže na obalu Temze.
Polako počinje kiša i on se umota u svoj stari poderani ogrtač te legne na klupu. Samo što nije
zaspao, kada iznenada prođe limuzina i zaustavlja se pokraj njega. Iz auta izlazi prekrasna mlada
dama i kaže mu: Jadni čovječe, zar kanite provesti noć pod vedrim nebom? A skitnica odgovara:
Da. Ona uzvraća: Ne dolazi u obzir. Idete sada sa mnom kući, dobit ćete pristojnu večeru i
udoban krevet kako biste se dobro naspavali. Na njezino inzisti-ranje, čovjek ude u automobil,
provezu se kroz cijeli London i konačno dolaze pred ogromno zdanje na još ljepšem imanju.
Batler ih uvodi unutra, a ona mu kaže: James, molim te, pobrini se da gospodin bude smješten u
gostinjsku sobu i da mu bude ugodno. Što je James i učinio. Mlada se djevojka nakon večere
spremala na spavanje, kada se iznenada sjeti svog neobičnog gosta. Odšeta do krila za poslugu i
kako je vidjela da u sobi skitnice još gori svjetlo, lagano pokuca na vrata. Čovjek je još bio
budan. Što vas muči, dobri čovječe, zar niste dobili dobar obrok? On odgovara: Nikada nisam jeo
ništa bolje u životu, gospođo. Je li vam dovoljno toplo? nastavlja ona. Da, imam prekrasan topao
krevet. Onda vam možda treba dru-

36

štvo. Pomaknite se malo. Ona mu priđe, a on se pomakne i padne ravno u Temzu.

Dakle, to niste očekivali! Prosvjetljenje! Probudite se! Tek kada bude spremni zamijeniti sve
svoje iluzije stvarnošću, svoje snove činjenicama, tek tada ćete sve spoznati. Tada život dobiva
smisao. Život postaje lijep.
Tu je i priča o Ramirezu. On je već star i živi u dvorcu na brdu. Ramirez pogleda kroz prozor
(paraliziran je i leži u krevetu) i ugleda svoga neprijatelja. Star kakav već je, oslanjajući se na
štap, njegov neprijatelj polako se i bolno uspinjao prema njemu. Trebalo mu je skoro dva i pol
sata da se popne na brdo. Ramirez tu ništa ne može napraviti, posluga ima slobodan dan. Njegov
neprijatelj otvara vrata, dolazi ravno do spavaće sobe, stavlja ruku u džep ogrtača i izvlači pištolj.
Kaže: Sada ćemo, Ramirez, konačno izravnati račune. Ramirez iskušava svoje umijeće kako bi ga
odgovorio od toga. Kaže: Borgia, ne možeš to učiniti. Ja više nisam onaj čovjek koji te
zlostavljao u mladosti. Okani se toga. A, ne , odgovara njegov neprijatelj, ta tvoja slatkorječivost
neće me udaljiti od moje božanske misije. To je osveta. Želim to i ti tu ništa ne možeš. A
Ramirez mu odgovara: Mogu. Što možeš? odgovara neprijatelj. Mogu se probuditi , kaže
Ramirez. To je i učinio - probudio se. To vam je prosvjetljenje. Kada vam netko kaže: Ne možeš
tu ništa učiniti , vi kažete: Mogu, mogu se probuditi! Odjednom, život više nije noćna mora kao
što vam se činilo. Probudite se, dakle!

gud njesvijesti 37
Jednom me netko pitao jesam lija prosvijetljen. I znate što sam odgovorio? Rekao sam: Zar je to
bitno? Vi hoćete neki bolji odgovor. Vama odgovaram: Otkud znam? Kako biste vi mogli znati?
Ako nešto previše želite, onda ste u nevolji. I još nešto: ako sam prosvijetljen i ako me slušate
zato što sam prosvijetljen, onda ste stvarno u nezavidnoj situaciji. Hoćete li da vam mozak ispire
netko tko je prosvijetljen? Svatko vam može ispirati mozak. Kakve veze ima je li on prosvijetljen
ili nije? Ali mi se volimo oslanjati na nekoga, zar ne? Volimo se osloniti na nekoga tko je stigao.
Volimo čuti da su ljudi stigli. To nam ulijeva nadu, zar ne? Čemu se hoćete nadati? Nije li to još
jedan oblik želje?
Želite se nadati nečemu boljem od onoga što imate sada, zar ne? Inače se ne biste nadali. Ali
zaboravljate da to nešto bolje imate već sada, a da to ne znate. Zašto se ne usredotočite na ovo
sada, umjesto što se stalno nadate nečemu boljem što treba doći? Zašto ne spoznate sadašnjost,
umjesto što je zaboravljate i nadate se boljoj budućnosti? Nije li budućnost samo još jedna
zamka?

38
Anthonv de Mellp
12. Samopromatranje
Ljudi vam mogu pomoći samo utoliko što će zajedno s vama preispitivati vaše zamisli. Ako ste
spremni slušati, ako ste spremni čuti tuđe mišljenje, to vam može pomoći. Međutim, mora vam
biti jasno da vam nitko ne može pomoći u razumijevanju sebe samoga. Što je najbitnije što
morate učiniti? To je samopromatranje. Tu ste prepušteni sami sebi. Ne mogu vam čak ni
pokazati pravi način, poučiti vas tehnici, jer u trenutku kada prihvatite nečiju tehniku, opet ste
programirani. Samopromatranje, praćenje i uočavanje sebe - to je bitno. To nije isto što i biti
zaokupljen sobom jer onda se brinete za sebe, bavite se sobom. Što je onda samopromatranje? To
je kada promatrate sve unutar sebe, sve izvan sebe, s određene udaljenosti, kao da se događa
nekom drugom. Što to znači? Znači da se ne doživljavate osobno i da ne doživljavate osobno sve
ono što vam se događa. Promatrajte stvari koje vam se događaju kao da nemaju baš nikakve veze
s vama.
Svi vaši strahovi i sve vaše patnje u vrijeme depresije prouzročene su time što se s njima
poistovjećujete. Kažete: Ja sam depresivan. To nije točno. Vi niste depresivni. Zapravo biste
trebali reći: Trenutačno prolazim kroz iskustvo depresije. Nikako ne: Ja sam depresivan. Vi niste
vaša depresija. To je samo varka vašeg uma, zabluda. Sami ste sebe zavarali i uvjerili, iako
nesvjesno, da ste vi vaša depresija, da ste vi vaš strah, da ste radost i užitak koji proživljavate. Ja
sam ushićen.

39
Yi nikako niste ushićeni. Ushit je možda trenutačno dio vašega raspoloženja, ali nakon nekog
vremena on će sigurno proći, on nije trajan, nikada ne traje, stalno se mijenja. Oblaci dolaze i
prolaze: neki su crni, a neki bijeli; neki su veliki, a neki mali. Ako pratimo analogiju oblaka, vi
ćete biti nebo. Promatrajte oblake. Vi ste pasivan i nepristran promatrač. Mnogima od vas ovo je
začuđujuće. To je dio zapadnjačke kulture. Ne miješajte se. Nemojte uvijek nastojati nešto
popraviti. Gledajte! Promatrajte!

Nevolja je u tome što su ljudi previše zaokupljeni popravljanjem onoga što ne razumiju. Stalno
nešto popravljamo, zar ne? Nikada nam pritom nije palo na pamet da neke stvari možda ne treba
popraviti. Stvarno, ne treba ih popraviti. To je čista zabluda. Treba ih samo razumjeti. Ako
budete razumjeli, stvari će se promijeniti.

40
Anthonv de Mellp
13. Promatrajte svjesno, bez prosuđivanja
Želite li promijeniti svijet? Počnite onda od sebe. Promijenite se prvo vi. Ali kako se to postiže?
Kroz promatranje. Kroz razumijevanje. Bez upli-tanja i prosuđivanja, jer ono što prosuđujete - ne
možete razumjeti.
Kada za nekoga kažete da je komunist, tu prestaje vaše razumijevanje. Prilijepili ste naljepnicu.
Ona je kapitalist. I tu prestaje razumijevanje. Prilijepili ste joj etiketu i uz nju idu svi vaši stavovi
odobravanja ili, još gore, neodobravanja. Kako možete razumjeti što je to što odobravate, a što ne
odobravate? Sve je to kao da ste otkrili novi planet, zar ne? Bez prosuđivanja, bez komentara, bez
zauzimanja stava: jednostavno promatranje, proučavanje, gledanje, bez potrebe da se nešto
mijenja. Jer ako želite ono što jest mijenjati u ono što vi mislite da bi trebalo biti, onda ne možete
stvarno razumjeti. Trener pasa pokušava razumjeti psa kako bi ga mogao uvježbati izvođenju
određenih radnji. Znanstvenik proučava ponašanje mrava bez određene namjere, osim naučiti o
njima što je više moguće. On nema neki skriveni cilj. On ih ne pokušava naučiti nečemu ili nešto
od njih dobiti. Mravi ga zanimaju jer želi o njima naučiti što je moguće više. To je njegov pristup.
Onoga dana kada zauzmete takav stav, doživjet ćete čudo. Promijenit ćete se, bez napora, na
pravi način. Dogodit će se promjena, a vi nećete morati ništa poduzeti. Kada put svjesnosti uđe u
vašu

Budenjejvijesti 41
tamu, nestat će zlo u vama. Prevladat će dobro. To morate sami doživjeti.
No, prosvjetljenje traži disciplinu, a kada kažem disciplina ne mislim na napor. Govorim o
nečemu drugome. Jeste li ikada promatrali atletičare? Atletika im je sve u životu, a pritom vode
život pun discipline. Ili promatrajte rijeku koja teče prema svome ušću. Ona na tome putu sama
stvara svoje obale koje je omeđuju. Kada vas nešto u vama pokreće i vodi u pravome smjeru,
onda to nešto stvara vlastite ograde, vlastitu disciplinu. Trenutak svjesne spoznaje je prekrasan.
To je nešto najbolje što vam se može dogoditi. Ništa u životu nije tako značajno kao buđenje.
Ništa! Naravno, ono sa sobom nosi svoju vlastitu disciplinu.
Ništa nije tako lijepo kao biti svjestan . Biste li ipak radije ostali u mraku? Biste li radije bili
djelotvorni bez svijesti o svojim djelima ili pričali nesvjesni značenja izgovorenih riječi? Biste li
radije slušali ljude oko sebe, a da ni sami ne znate što vam govore? Ili gledali stvari ne znajući u
što gledate? Veliki je Sokrat rekao: Nesvjesni život nije vrijedan življenja. To je tako istinito.
Većina ljudi ne živi svjestan život. Oni vode svoje uvjetovane živote, njih vode uvjetovane misli,
tuđe uvjetovane emocije, djela i reakcije. Hoćete li vidjeti koliko ste stvarno uvjetovani? Ah,
kako imate lijepu košulju. Drago vam je to čuti. Radujete se zbog košulje, zaboga! Ponosni ste
kada vam to kažu. Ljudi dolaze k meni u Indiju i kažu: Kakvo lijepo mjesto, kakva krasna stabla,
kakva divna klima. Kao da sam ja za to zaslužan! I ja se već osjećam dobro, sve dok se ne

42

ulovim u tom dobrom raspoloženju i kažem: Zar to nije glupo? Nisam ja odgovoran za to drveće,
nisam ja izabrao tu lokaciju. Nisam ja naručio vrijeme, ono se jednostavno dogodilo. Ali ja sam
se našao tu i zato se osjećam dobro. Ponosan sam na svoju kulturu i svoju naciju. Kako možemo
biti toliko glupi? Stvarno. Ili kad mi kažu: Sva ta sirotinja i bijeda u tvojoj zemlji - to je
sramotno. Ja sam posramljen. Ali nisam ja stvorio tu bijedu. Što se to događa? Jeste li ikada
zastali i razmislili? Ljudi vam kažu nešto kao: Mislim da si jako šarmantan , a vi se odmah
osjećate sjajno. Dobivam pozitivan moždani udar (zato oni to zovu - ja sam O.K., ti si O.K.).
Jednoga dana napisat ću knjigu koja će se zvati Ja sam budala, ti si budala . To je zapravo
oslobadaju-ća spoznaja. Divno je kada možete otvoreno reći da ste budala. Kada mi ljudi kažu da
nisam u pravu, ja im odgovaram: Što drugo od budale možete i očekivati?
Razočarani, svi trebaju biti razočarani. Konačno oslobođenje: ja sam budala, ti si budala. U
našem normalnom svijetu, pritisnem li dugme, vi ste na vrhuncu sreće. Pritisnem li neko drugo
dugme, vi istog trenutka potonete. I to vam se sviđa. Koliko ljudi koji nisu podložni pohvalama i
pokudama drugih zapravo poznajete? To nije humano, kažemo. Humano je ponašanje kada svi
pomalo izigravamo majmune koje drugi vuku za rep, radimo ono što drugi misle da bismo trebali
raditi. Je li to uistinu humano? Ako mislite da sam šarmantan, to je samo zato što ste trenutačno u
dobrom raspoloženju, ništa više od toga.

guđenjesvijesti 43
To isto tako znači da se uklapam u vaš popis za abavu. Svi mi hodamo uokolo s popisom za
nabavu i sve uspoređujemo s mjerama na popisu: visok, taman, zgodan, sve po mome ukusu.
Sviđa ini se boja njegova glasa , kažete. Kažete: Zaljubljena sam. Niste zaljubljeni, ludice. Svaki
put kada se zaljubite, nerado vam to kažem, posebno ste budalasti. Promatrajte samo što vam se
događa. Bježite od sebe. Vi želite pobjeći. leđnom je netko rekao: Hvala Svevišnjemu na
stvarnosti i na mogućnostima bijega od nje. Dakle, to je ono što se događa. Mi smo tako
uvjetovani, tako smo kontrolirani. Pišemo knjige o kontroli i o tome kako je lijepo biti
kontroliran, kako je prijeko potrebno da ti ljudi stalno govore ti si O.K. Onda se dobro osjećate.
Kako je lijepo biti u zatvoru! Ili, kako mi je netko jučer rekao, biti u kavezu. Volite li biti u
zatvoru? Volite li biti pod kontrolom? Reći ću vam nešto: ako si ikada dopustite osjećati se dobro
kada vam ljudi govore da ste O.K., pripremate se osjećati se loše kada vam kažu da niste O.K.
Sve dok živite kako biste ispunjavali tuđa očekivanja, bolje vam je paziti kako se oblačite,
češljate, nosite li ulaštene cipele - ukratko, živite li prema prokletim očekivanjima drugih ljudi.
Zar to nazivate humanim?
Što ćete otkriti dok se budete promatrali? Bit ćete zgranuti. Nije da ste O.K., ali nije ni da niste
O-K. Možda se uklapate u trenutačno raspoloženje, trendove ili modu vremena. Znači li to da ste
Postali O.K.? Ovisi li vaše biti O.K. o vama? Čini Se da Isus Krist prema tim standardima
prilično

44

nije bio O.K. Vi niste O.K.; nije da niste O.K., vi ste vi. Nadam se da će barem nekima od vas
ovo biti veliko otkriće. Ako troje ili četvero od vas tijekom ovih nekoliko seminarskih dana dođe
do te spoznaje, bit će to prekrasno. Izuzetno. Riješite se svih O.K. i nije O.K., oslobodite se
prosuđivanja i jednostavno promatrajte, gledajte. Čekaju vas velika otkrića. Otkrića koja će vas
promijeniti, a da pritom, vjerujte mi, nećete morati učiniti ni najmanji napor.
To me podsjeća na nekog čovjeka u poslijeratnom Londonu. Sjedi on tako s paketom zamotanim
u smeđi papir. Sjedi u autobusu s teškim paketom u krilu. Prilazi mu kondukter i kaže: Što je to
što držite u krilu? Čovjek odgovara: To je neeksplodirana bomba. Iskopali smo je u vrtu i nosim
je u policijsku stanicu. Kondukter kaže: Ne biste to trebali držati u krilu. Stavite kutiju pod
sjedalo.
Psihologija i duhovnost (kako se obično razumijeva) premještaju bombu iz vašeg krila pod vaše
sjedalo. Oni ne rješavaju vaše probleme. Oni vaše probleme mijenjaju za druge probleme. Jeste li
ikada pomislili na to? Imate problem i mijenjate ga za drugi. I to će biti tako sve dok ne riješite
problem koji se zove vi .
 45
14. Obmana nagradama
Dok to ne riješimo, nećemo nigdje stići. Veliki mistici i duhovni majstori Istoka reći će: Tko si ti?
Mnogi misle da je najznačajnije pitanje na svijetu: Tko je Isus Krist? Krivo!
Mnogi misle da je to pitanje: Postoji li Bog? Krivo! Mnogi misle daje to pitanje: Postoji li život
nakon smrti? Opet krivo! Čini se da se nitko ne bavi pitanjem postoji li život prije smrti. Moje
iskustvo govori da su upravo oni koji nemaju pojma što učiniti sa svojim životom strašno
zagrijani za pitanje što bi mogli raditi u nekom drugom životu. Jedan je od znakova buđenja kada
te uopće ne zanima što će se događati u nekom budućem životu. Ne zanima te, nisi zainteresiran,
nije te briga i točka.
Znate li što je to život vječni? Mislite da je to život koji traje vječno. Vaši teolozi reći će vam da
je to glupo jer vječno je sastavni dio vremena. To je vrijeme koje seže unedogled. Vječno znači i
bezvremeno: nema vremena. Ljudski um to ne može shvatiti. Ljudski um može razumjeti vrijeme
i može poreći vrijeme. Ali bezvremeno je izvan našeg razumijevanja. Ipak, mistici nam govore da
je vječnost upravo sada. Nije li to dobra vijest? To je upravo sada. Ljudi se tako uzrujaju kada im
kažem neka zaborave svoju prošlost. Oni su tako ponosni na svoju prošlost. Ili se tako srame
svoje prošlosti. Stvarno su ludi. Pustite prošlost! Kada čujete da se trebate pokajati zbog svoje
prošlosti, shvatite da je to veliko religijsko ometanje od buđenja. Probu-

46

dite sel To znači pokajanje. Ne plačite nad svojim grijesima. Probudite se! Spoznajte, zaustavite
plač. Spoznajte! Probudite se!
15. Pronaći sebe
Veliki duhovni majstori govore nam kako je najbitnije pitanje na svijetu: tko sam ja"? Što ja to
smatram pod ja ? Što je to što nazivam jastvo ? Hoćete reći da ste shvatili sve drugo na svijetu, a
niste shvatili ovo? Dakle! razumjeli ste astronomiju i crne rupe, svladali ste informatiku, a ne
znate tko ste? Znači, još spavate. Vi ste uspavani znanstvenik. Dakle, shvatili ste tko je Isus Krist,
a niste otkrili tko ste vi? Kako onda znate da razumijete Isusa Krista? Tko je ta osoba koja
razumije? Otkrijte prvo to. To je temelj svega, zar ne? Upravo zato što nismo prvo spoznali sebe,
imamo sve te glupe religiozne ljude uključene u sve te glupe religiozne ratove: muslimani se bore
protiv Židova, protestanti protiv katolika, i ostale gluposti. Oni ne znaju tko su jer kada bi znali -
ne bi bilo ratova. Kao kada mala djevojčica kaže malom dječaku: Jesi li ti prezbiterijanac? A on
kaže: Ne, mi pripadamo drugoj vjeroispovijesti.
No, sada bih želio istaknuti samopromatranje. Vi slušate moj govor, ali dok slušate, uz moj glas
čujete i druge zvukove. Jeste li svjesni svojih reakcija dok me slušate? Ako niste, čeka vas još
jedno pranje mozga. Ili ćete pasti pod utjecaj ranije pri' hvaćenih I uvjetovanih stavova, kojih
uopće niste

47
svjesni. Ali čak i ako ste svjesni svojih reakcija, jeste li istovremeno svjesni odakle one dopiru?
Možda me vi uopće ne slušate, možda me sluša vaš otac? Mislite li da je i to moguće? Naravno.
Na svojim terapijskim grupama stalno nailazim na ljude koji uopće nisu prisutni. Nikada nisu
prisutni. Ja sada živim; ne ja, nego moj tata živi u meni. To je apsolutno i doslovce tako. Mogao
bih vas polako rastaviti na dijelove i pitati: Ova rečenica, dolazi li ona od tvoga tate, mame, bake,
djeda, od koga?
Tko živi u tebi? Prilično je zastrašujuće kada to shvatite. Misliš da si slobodan, ali vjerojatno ne
postoji nijedan pokret, misao, osjećaj, stav, vjerovanje u tebi koje ne dolazi od nekog drugog.
Nije li to strašno? A vi to čak i ne znate. Pričamo samo o uvjetovanom životu koji vam je utisnut
poput pečata. Prilično se snažno zalažete za neka uvjerenja i sigurni ste da su ta uvjerenja vaša.
No, jesu li? Trebat će vam dosta svjesnosti da biste spoznali kako je vjerojatno sve ono što
nazivate ja jednostavno sazdano od vaših prošlih iskustava, uvjeta i dosta programiranja.
To je prilično bolna spoznaja. U stvari, kada se počinjete buditi, doživljavate dosta boli. Bolno je
vidjeti kako se iluzije raspršuju. Sve ono što ste mislili da ste sagradili, sada se raspada pred
vašim očima i to je, naravno, bolno. To je buđenje. Mogli bismo sada - dok tu sjedite, dok ja
govorim - zastati na trenutak i postati svjesni svojih osjećaja, svo-]!h misli, svog emocionalnog
stanja. Osvijestimo stvarnost oko sebe: ovu ploču, boju ovih zidova, materijala od kojih je zid
napravljen. Budite svje-

48

sni izgleda moga lica i osjećaja koje ono u vama pobuđuje. Jer dok sve to promatrate, u vama se
javljaju neke misli, neki osjećaji, bili vi toga svjesni ili ne. Vjerojatno to i nisu vaši osjećaji, vaše
misli: to je uvjetovana reakcija. Ili pokušajte stvarno postati svjesni nečega što sam upravo rekao,
iako to možda i neće biti svjesna spoznaja, već samo prisjećanje.
Budite svjesni svoje prisutnosti u ovoj sobi. Recite si: Ja sam sada u ovoj sobi. To je kao da ste
izvan sebe i promatrate sebe. Postanite svjesni da su vaši osjećaji ipak drukčiji nego što su bili
dok ste promatrali stvari u ovoj sobi. Možemo se pitati: Tko je ta osoba koja promatra? Ja
promatram sebe. Što je to ja , a što znači sebe ? Zasad je dovoljno da ja promatra sebe . Ako
pritom shvatite da se ponašate prijekorno, ili s odobravanjem, nemojte prestati promatrati. Ja
optužujem sebe, ja se ne slažem sa sobom. Samo promatrajte i uočavajte. I to je sve. Nemojte
ništa nastojati promijeniti. Nemojte se zamarati mislima poput: Zar nije rekao da ne treba
prosuđivati? Samo promatrajte što se događa jer, kao što sam već rekao, samopro-matranje znači
uočavanje svega što se događa u vama i oko vas, kao da se sve događa nekom drugom.

16. Otkriti pravo ja

Predlažem sljedeću vježbu. Na komadu papira opišite sebe što je moguće kraće. Na primjer:
poslovan čovjek, svećenik, ljudsko biće, katolik, Židov, bilo što.
Vidim da neki u vlastitom opisu koriste riječi poput plodan, u traženju svetosti, nestrpljiv,
staložen, ljubavnik, usredotočen, pripadnik ljudske rase, pretjerano organiziran. To su sve,
vjerujem, plodovi vašeg promatranja sebe samih, kao da ste promatrali druge ljude.
Ali, molim vas, uočite da ovdje ja promatra sebe . To je svakako zanimljiv fenomen koji uvijek
iznova potiče na razmišljanje brojne filozofe, mistike, znanstvenike, psihologe. Čini se da
životinje nisu u stanju činiti tako nešto. Kao da za to treba određena razina inteligencije. Ono što
ću vam sada reći nije metafizika, nije filozofija. To je čisto promatranje i zdrav razum. Veliki
mistici Istoka uistinu neće ja poistovjećivati sa sobom . Zapravo, oni govore kako naša svjesnost
započinje sa stvarima, tek onda postajemo svjesni misli, odnosno sebe , i konačno postajemo
svjesni onoga koji misli. Može li mislioc spoznati sebe? Mogu li saznati što je to ja ? Neki će
vam od njih odgovoriti: Može li nož porezati sebe? Može li oko vidjeti samo sebe? Može li 'ja'
spoznati 'sebe'? No, mene u ovome trenutku zanima nešto Puno praktičnije: vidjeti što ja zapravo
nije. Pokušat ću vam to objasniti polako jer posljedice
50

saznanja mogu biti pogubne. Sjajne ili zastrašujuće, ovisno o vašem stajalištu.
Slušajte ovo: Jesam li ja moje misli, misli koje mislim? Ne. Misli dolaze i odlaze; ja, dakle,
nisam moje misli. Jesam li ja moje tijelo? Kažu da milijuni stanica odumiru ili se obnavljaju
svake minute, tako da nakon sedam godina nemamo ni jednu jedinu stanicu istu kao sedam
godina prije. Stanice dolaze i odlaze. Stanice se rađaju i odumiru. Ali ja i dalje opstaje. Dakle,
očito je da ja nisam moje tijelo.
Ja je svakako nešto drugo i više od moga tijela. Možete reći da je tijelo dio moga ja , ali svakako
promjenjivi dio. Ono se stalno kreće i mijenja. Imamo isto ime za Nijagarine slapove, ali
Nijagari-ni slapovi se sastoje odvode koja se stalno mijenja. Mi za stalno promjenjivu stvarnost
koristimo stalno isto ime.
Što je s mojim imenom? Je li ja moje ime? Očito nije jer ime mogu promijeniti, a da ne mijenjam
svoje ja . Ili možda moja karijera? Moja uvjerenja? Kažem da sam katolik, Židov - je li to bitan
dio moga ja ? Znači li to da promjenom vjere mijenjam i svoje ja ? Spomenuo sam već djevojčicu
koja pita svog malog prijatelja je li prezbiterijanac. Netko mi je ispričao sličnu priču. To je priča
o Paddvju, koji hoda ulicama Belfasta i u jednome trenutku osjeti hladnu cijev pištolja na svome
potiljku. Iza njega glas: Jesi li katolik ili protestant? Paddy je morao brzo razmišljati. Reče: Ja
sam Židov. A glas iz njega će oduševljeno: Onda sam ja najsretniji Arap u cijelome Belfastu.
Jako

Rođenje svijesti 5i
sU nam bitne etikete. Kažemo: Ja sam republikanac. No, jeste li zaista? Dobivate li onda
promjenom stranke i novo ja ? Nije li to isto ja s novim političkim uvjerenjima? Sjećam se priče
o čovjeku koji pita svoga prijatelja: Hoćeš li glasati za republikance? Ovaj odgovara: Ne, glasat
ću za demokrate. Otac mi je bio demokrat, djed mi je bio demokrat, kao i njegov otac. To je
prilično smiješna logika , kaže ovaj, jer ako ti je otac bio konjokradica i djed ti je bio
konjokradica, kao i njegov otac, što bi ti onda bio? Ah, prijatelju, onda bih bio republikanac.
Toliko vremena u životu provodimo reagirajući na razne etikete, svoje i tuđe. Sve te etikete
poistovjećujemo sa ja . Česte su etikete katolik i protestant. Bio je čovjek koji je pošao svome
svećeniku i rekao mu: Oče, želim da služite misu za moga psa. Svećenik je bio zgranut. Kako to
misliš - da služim svetu misu za tvoga psa? Taj je pas moj kućni ljubimac , odgovori čovjek.
Ovdje ne dajemo mise za pse. Pokušajte u crkvi na kraju ulice. Pitajte njih mogu li vam služiti
takvu misu. Na odlasku čovjek će svećeniku: Šteta, stvarno sam volio tog psa. Htio sam vam dati
milijun dolara za misu. Svećenik uzvraća: Čekaj, nisi mi rekao da je pas bio katolik.
Kada se zapetljate u sve te etikete, u kakvoj su ne vezi s vašim ja ? Možemo li reći da ja nije
nijedna od etiketa koje mu pripisujemo? Etikete Pnpadaju meni/sebi . Ono što se stalno mijenja
Je sebi . Mijenja li se ikada i ja ? Mijenja li se Promatrač? Bez obzira na koju etiketu mislite

52

(osim možda ljudsko biće), ona se lijepi na sebe . Ja nije nijedan od tih dodijeljenih oznaka s
etiketa. Prema tome, kada se udaljite u promatranju sebe , u tom se trenutku više ne
poistovjećujete sa sobom . Patnja živi u meni/sebi: kada ja poistovjetimo sa sobom , tada počinje
patnja.
Recimo da se bojite ili želite nešto. Ako svoje ja ne poistovjećujete s novcem, imenom, nacijom,
osobama, prijateljima, vaše ja nikada neće biti u opasnosti. Ono može biti vrlo aktivno, ali nikada
ugroženo. Sjetite se nečega što vam uzrokuje bol, brigu ili strah. Imate mogućnost izbora. Prvo,
možete postati svjesni što je to što tako silno želite da zbog toga toliko patite, jer iza svake patnje
stoji neispunjena želja. Koja vas to želja toliko muči? Drugo, ne radi se samo o želji; u pitanju je
poistovjećivanje. Jednostavno ste sami sebe uvjerili da sreća vašega ja , gotovo opstanak, ovisi o
ispunjenju želje. Sva patnja proizlazi iz poistovjećivanja sebe s nečim, bilo to nešto unutar ili
izvan nas.

53
17. Negativni osjećaji prema drugima
Na jednom od mojih seminara netko je primijetio: Htio bih podijeliti s vama jedno lijepo
iskustvo. Išao sam u kino i odmah nakon toga na posao. Imao sam problema s troje ljudi u svome
životu. Dobro, rekao sam si, učinit ću isto što i u kinu, promatrat ću što se događa. Sljedeća dva
sata promatrao sam svoje osjećaje prema tim ljudima i shvatio da sam pun negativnih emocija.
Zaista sam ih mrzio. Onda sam se obratio za pomoć. Rekao sam: 'Isuse, što ti tu možeš učiniti?'
Zaplakao sam ubrzo nakon toga jer sam shvatio da je Isus umro na križu zbog takvih ljudi. No,
oni se sami nisu mogli promijeniti. To popodne morao sam natrag u ured gdje sam mogao s njima
razgovarati. Rekao sam im što me muči i oni su se složili. Nisam više bio bijesan i prestao sam ih
mrziti.
Svaki put kada vas obuzmu negativne emocije prema nekome, vi živite u zabludi. S vama se
događa nešto krivo. Ne možete sagledati stvarnost. Znači, to nešto u vama treba mijenjati. A što
mi obično radimo kada osjetimo negativne emocije prema nekome? Pomislimo: On je kriv; ona
je kriva i treba se promijeniti. Ne! Svijet je u redu. Vi se trebate mijenjati.
Jedan je od vas rekao da radi u nekoj instituciji. Na sastanku uposlenika netko bi rekao: Ovdje se
OsJeća miris pokvarene hrane. I to bi bilo dovolj-n da žena koja je bila na dijeti poludi. Ona je
sebe Poistovjetila s hranom. Svatko tko napada hranu,

54

zapravo napada mene; ugrožena sam i moram se braniti. Ona ne shvaća da njezino pravo ja
nikada nije napadnuto; ugroženo je ono mene/sebe .
Ali pretpostavimo da ste svjedoci neke učestale nepravde, nečega što je očito i objektivno krivo.
Ne bi li bilo primjereno reagirati i reći da se tako nešto ne bi smjelo događati? Trebate li se
uplitati u ispravljanje nepravdi? Netko je povrijedio dijete i vi ste bili svjedoci zlostavljanja. Što
ćete učiniti? Nadam se kako niste shvatili da ne biste trebali reagirati. Rekao sam da će, ako se
oslobodite negativnih osjećaja, vaša reakcija biti puno učinkovitija. Jer u trenutku kada nastupe
negativne emocije, mi postajemo slijepi. Na scenu stupa naše uvjetovano ja i sve je iskrivljeno.
Tamo gdje smo imali jedan problem, odjednom se stvaraju dva problema. Mnogi pretpostavljaju
kako, nemate li negativne emocije prema nekim situacijama, niste li bijesni i ne mrzite li, tada ne
trebate ni reagirati. Ne! To je potpuno krivo! Vi niste emocionalno pogođeni, ali stupate u akciju.
Postajete senzibilni prema ljudima i situacijama oko vas. Ono što zaustavlja osjećaje naziva se
uvjetovano ja: kada se tako poistovjetite sa sobom da potpuno izgubite objektivnost. Kada
krenete nešto poduzeti, bitno je da budete u stanju vidjeti stvari s distance, sa zadrškom.
Negativne emocije mogu vas pri tome omesti ili čak spriječiti da stvarnost sagledate realno.
Kako ćemo onda nazvati onaj unutarnji poriv koja nas motivira i energiju pretvara u aktivnost, u
 55
borbu protiv zla? O čemu se god radi, to nikako nije reakcija, već akcija.
Neki od vas pitaju se postoji li siva zona u koju ulazimo prije nego što potpuno postanemo ovisni,
prije nego što se s nečim poistovjetimo. Recimo, dogodi se smrt dragoga prijatelja. Čini se
potpuno ispravno i ljudski zbog toga osjetiti tugu. Ali kako pritom reagiramo? Samosažaljenjem?
Što zapravo žalite? Razmislite malo o tome. Ovo što ću sada reći može vam se činiti grozno, ali
već sam vas upozorio da ja stižem s nekog drugog planeta. Vi zapravo reagirate na svoj osobni
gubitak, zar ne? Osjećate sažaljenje prema sebi ili prema drugim ljudima jer je vaš prijatelj, dok
je bio živ, svima vama donosio radost. Nadalje, to znači da osjećate sažaljenje prema ljudima koji
sažalijevaju sami sebe. Jer ako ne sažalijevaju sami sebe, koga onda zapravo žale? Nikada ne
osjećamo tugu ako izgubimo nešto za što nismo bili vezani, što nismo nastojali posjedovati. Tuga
ili žaljenje znak je da sam svoju sreću uvjetovao, učinio ovisnom o drugim ljudima ili stvarima,
barem do određene granice. No, naviknuti čuti upravo suprotno, pa sada ovo što ja govorim zvuči
gotovo nehumano, zar ne?

56

18. Ovisnost
Nije li to ono što su govorili svi mislioci ovoga svijeta? Pritom ne tvrdim kako naše uvjetovano ja
neće povremeno upasti u takve sheme. Tako smo programirani. No, sada se postavlja pitanje je li
uopće moguće živjeti život potpuno odvojen od drugih ljudi, ne ovisiti o nikome.
Svi mi ovisimo jedni o drugima zbog raznih stvari, zar ne? Ovisimo o mesaru, pekaru, mljekaru.
Međuovisnost. I to je u redu. Cjelokupno smo društvo ustrojili tako da smo različitim ljudima
dodijelili različite uloge i povjerili im različite zadatke, a sve na dobrobit svih nas. Tako smo
učinkovitiji i zahvaljujući tome živimo bolje - barem se nadamo. No, ovisiti o nekome psihološki
ili emocionalno značilo bi u potpunosti uvjetovati i podrediti svoju sreću drugima.
Razmislite o tome. Jer evo što ćete sljedeće učiniti, bili toga svjesni ili ne: zahtijevat ćete od
drugih ljudi da pridonesu vašem osjećaju sreće i zadovoljstva. Zatim ide sljedeći zahtjev, a to je
strah -strah od gubitka, strah od otuđenja, strah od odbijanja, uzajamne kontrole. Savršena ljubav
ne poznaje strah. Tamo gdje je ljubav, nema zahtjeva, nema očekivanja, nema ovisnosti. Ja ne
zahtijevani da me usrećiš jer moja sreća ne počiva u tebi. Ostaviš li me, neću zbog toga osjećati
samosažaljenje. Beskrajno uživam u tvom društvu, ali nisam ovisan-
Lijepo mi je s tobom, ali ne temeljem vezanosti. Ono što je stvarno izvor moga užitka, nisi ti: to
je nešto veće od nas oboje. To je nešto što sam

57
otkrio, nešto kao simfonija, neka vrsta orkestra koji svira prekrasnu melodiju u tvom prisustvu,
ali kada odeš, orkestar ne prestaje svirati. Kada sretnem drugu osobu, orkestar svira drugu
melodiju, koja je isto tako lijepa. A kada ostanem sam, on i dalje nastavlja svirati. Repertoar je
ogroman i on nikada ne prestaje svirati.
Tako vam izgleda buđenje. Eto zašto smo hipnotizirani, ispranoga mozga, uspavani. Možete li
reći da me volite ako se pritom za mene vežete, ako mi ne date otići? Ako mi ne date biti? Kako
me možete voljeti ako ste psihološki i emocionalno ovisni? To se sudara s univerzalnim naukom
svih svetih spisa, svih religija i svih mistika. Pritom se stalno pitam: Kako to da nam to nije bilo
jasno svih tih godina? Kako to da to nisam vidio?
Dok čitate tako radikalne stavove iz svetih spisa, počinjete se pitati: Je li ovaj lud? Ali nakon
nekoga vremena počinjete shvaćati kako su zapravo svi ludi. Ako se ne odreknete svoga oca i
svoje majke, braće i sestara, ako se ne pokajete i odreknete svega što posjedujete, ne možete biti
moji učenici. Morate se svega odreći. Ne fizičko odricanje, shvatite, jer to je lako. Morate se
odreći svojih zabluda i ponovno doći u dodir sa stvarnošću i, vjerujte mi, nikada više nećete biti
usamljeni. Samoća se ne liječi prisutnošću drugih ljudi. Samoća se liječi dodirom sa stvarnošću,
napuštanjem iluzija, stvarnim životom, iako to ne možemo nazvati pravim imenom. Kada
prestanete biti ovisni o nestvarnom, vratit ćete se stvarnom životu. No- prvo to morate željeti.

58

Razmislite malo o trenucima samoće. Je li vam ikada itko oduzeo taj osjećaj usamljenosti? Ljudi
vam samo mogu pomoći odvratiti pozornost. Kako inače rješavate taj osjećaj ispraznosti? Tako
što pobjegnete, uključite televizor, radio, čitate knjigu, tražite društvo ili zabavu, tražite nešto što
bi vam moglo barem nakratko odvratiti pozornost. Svi to rade. Danas je to postao dobar biznis:
organizirana industrija koja nas udaljava i zabavlja.
19. Što bude, bit će
Vratite se kući. Dođite ponovno k sebi. Promatrajte se. Zato sam ranije rekao da je samoproma-
tranje tako prekrasno i izuzetno. Nakon nekog vremena ne moraš činiti nikakav napor jer se
iluzija sama počinje raspadati, a ti spoznaješ stvari koje se ne mogu čak ni opisati. To se zove
sreća. Sve se mijenja i vi postajete ovisni o svjesnosti.
Reći ću vam priču o učeniku koji je došao kod svoga učitelja i rekao mu: Možeš li mi reći neku
mudrost koja će me voditi kroz život? Bio je to dan koji je učitelj provodio u šutnji. On uzme
pločicu i napiše: Svjesnost. Kada učenik to vidi, reče: To je suviše sažeto. Možeš li mi to malo
pojasniti? Učitelj potom ponovno uzme svoju pločicu i komadom krede napiše: Svjesnost,
svjesnost, svjesnost. Učenik će na to: Da, ali što to znači? Učitelj ponovno uze svoju pločicu i
napiše Svjesnost, svjesnost, svjesnost znači - svjesnost.

59
To je tako kada promatrate samoga sebe. Nitko vam ne može pokazati kako ćete to raditi jer bi
vam inače dao određenu tehniku i tako vas ponovno isprogramirao. Jednostavno pratite svoje
ponašanje. Dok razgovarate s nekim, jeste li toga svjesni ili se jednostavno poistovjećujete s
razgovorom? Kada ste ljuti, jeste li svjesni svoje ljutnje ili se poistovjećujete s ljutnjom? Kasnije,
kada vas ljutnja prođe, pokušavate li razumjeti svoje iskustvo? Zašto ste zapravo ljuti? Odakle
naviru tolike emocije? To je jedini način postizanja svjesnosti za koji ja znam. Možete
promijeniti samo ono što poznajete. Ono što ne razumijete, čega niste svjesni, možete samo
potiskivati, a ne mijenjati. Mijenjate se samo kada razumijete.
Ponekad me pitaju: Je li to prerastanje u svjesnost postupan proces ili se ono događa kao bljesak?
Postoje sretnici koji to dozive kao bljesak. Oni jednostavno postanu svjesni. Drugi opet
prerastaju, uspinju se postupno i polako. Počinjete uviđati stvari. Gube se iluzije, tope fantazije i
polako dolazite u dodir s činjenicama. Ne postoji neko opće pravilo. No, postoji sjajna priča o
lavu koji je došao do stada ovaca i među njima pronašao drugog lava. Bio je to lav koji je kao
mladunče donijet u stado i tamo odgojen. Ugledavši se na ovce, pasao je travu i trčkarao kao da
je i sam ovca. Lav mu priđe i stane lspred njega, a ovca-lav se u prvome susretu s pra-vini lavom
počne tresti od straha. Lav ga upita: Što radiš ti ovdje, među ovcama? A ovca-lav mu zastrašeno
odgovori: Ja sam ovca. Lav će: Ne, nipošto, nisi ti nikakva ovca. Dođi sa mnom. Odveo je

60
ovcu-lava do rijeke i rekao: Gledaj! Kad je ovca-lav pogledao svoj odraz u vodi, ispustio je
snažan urlik i u trenutku se promijenio. Nikada više nije bio onaj stari.
Ako ste imalo sretni i bogovi su vam naklonjeni, ili ako vam je dana božanska milost (uzmite
teološki izraz koji vam odgovara), mogli biste iznenada razumjeti tko je zapravo vaše ja i nikada
više nećete biti oni stari. Nikada vas više nitko i ništa neće moći povrijediti.
Ničega i nikoga vas više neće biti strah. Zar to nije sjajno? Živjet ćete kao kralj, kao kraljica. To
znači živjeti kraljevski, a ne one gluposti kada vam slika izađe u novinama ili kada uspijete
zaraditi puno novca. Neće vas biti strah jer ćete biti savršeno svjesni da ste nitko i ništa. Uspjeh
ili neuspjeh neće vam značiti baš ništa. Čast, slava, poniženje, bit će vam svejedno. Zar to ne bi
bilo krasno? Neki ljudi dolaze do ovoga stanja na prilično bolan način, korak po korak, kroz
mjesece i tjedne svjesnosti o sebi. Ali, vjerujte mi, dosad nisam upoznao nijednu osobu koja je
uložila vrijeme u svjesno prom?+ranje sebe, a da već nakon nekoliko tjedana nije vidjela
promjenu. Mijenja se kvaliteta njihova života, pa ne moraju sve graditi na vjeri. Oni shvaćaju;
postaju drukčiji. Ponašaju se drukčije. Zapravo, manje reagiraju, a više djeluju. Vide stvari koji
prije nisu uočavali.
Kada ste svjesni, imate više energije, postajete življi. Možda ćete pomisliti da je probuđen čovjek
oslobođen težnji, da postaje kao drvo. Ali to nije točno; osviješten čovjek oslobodio se samo
nape-

61
tosti, straha od gubitka, neizvjesnosti u iščekivanju uspjeha, i on postaje ono što je. Opušten. On
ne vozi pod ručnom kočnicom. To je ono što vam se događa: oslobađate se nepotrebnih kočnica.
Reći ću vam dio velike kineske sage koji sam se potrudio naučiti napamet jer kaže: Kada strijelac
gađa svoj cilj, a pritom ne očekuje neku određenu nagradu, koristi puninu svojih sposobnosti;
kada gađa da osvoji mjedeni pehar, već postaje nervozan; kada gada za zlatnu medalju, postaje
slijep, vidi dvije mete i sav je izvan sebe. Nisu se promijenile njegove vještine gađanja; njegova
očekivanja su ga razdijelila. To mu je jako bitno. On više razmišlja o pobjedi nego o samome
gađanju i snažna potreba da pobijedi odvlači mu energiju potrebnu za gađanje. Nije li to prikaz
većine ljudi? Kada ne živite samo zbog jednog određenog cilja, na raspolaganju vam je ukupna
energija. Sve vaše vještine, znanja, sposobnosti; opušteni ste, niste zabrinuti i nije vam bitno
hoćete li pobijediti ili izgubiti.
No, vi ste ljudsko biće. U tome je bit vašega života, a ona može izaći samo iz svjesnosti. Kada
postanete svjesni, onda ćete znati da čast ne znači ništa. To je samo društvena konvencija i ništa
više. Zato se mistici i proroci nisu baš nimalo trudili ko ukazivanja počasti i dobivanja priznanja.
Počast ili ponižavanje, bilo im je svejedno. Oni su živjeli u nekom drugom svijetu, u svijetu
probuđe-nih- Uspjeh ili neuspjeh, bilo im je svejedno. Jednostavno su zauzeli stav. Ja sam
budala, ti si buc*ala, pa što? U čemu je problem?

Netko je rekao: Tri čovjeku najteže stvari nisu fizička ili intelektualna dostignuća. To su: prvo,
vratiti se ljubavi, a napustiti mržnju; drugo, prihvatiti odbačene; treće, priznati da si u krivu. Ako
svoje ja niste poistovjetili sa sobom , sa svojim uvjetovanim ja , nema ništa lakše negoli reći:
Znam da nisam u pravu. Da me bolje poznajete, znali biste kako često griješim. Što uopće možete
očekivati od jedne budale kao što sam ja? Jer ako se nisam poistovjetio sa svim uvjetovanim
osobinama sebe , ne možete me povrijediti. U početku će vam se događati da će vas povremeno
pogađati svi oni naučeni uvjeti i vi ćete biti depresivni i pomalo uplašeni. Žalit ćete, plakati i
tome slično. Prije prosvjetljenja, znao sam biti depresivan; nakon prosvjetljenja, nastavio sam biti
depresivan. No, razlika je u tome što se više ne poistovjećujem sa svojom depresijom. Jeste li
svjesni kolika je to razlika? J
Jednostavno iskoračite iz sebe i promatrati svoju depresiju i pritom se ne poistovjećujete I njom.
Ne činite ništa kako bi je otklonili; savršene ste voljni nastaviti svoj život sve dok depresija ne
prođe i napokon nestane. Ako ne znate što to znači, stvarno se imate čemu nadati. Što je sa
strahom? On se pojavi, ali vas to nimalo ne brine. Čudno! Bojite se, ali vas to ne zabrinjava.
Nije li to paradoks? Spremni ste pustiti taj oblak iznad sebe jer što više bježite od njega, to mu
dajete veću snagu. Spremni ste oblak straha promatrati i on neizbježno prolazi. Stvarno možete
bio sretni u svojim strahovima. Nije li to suludo? M "

63
zete biti sretni u svojoj depresiji. Zar vam to nitko nije rekao? I kad ste u sjajnom raspoloženju, vi
pripremate teren za svoju sljedeću depresiju. Sjajno ste raspoloženi, ali izabirete neki iz palete
svojih strahova: Koliko će to trajati? Što učiniti kako bi ovo trajalo vječno? To više nije sreća, to
je ponovno ovisnost.
Pitam se koliko je, medu vama koji čitate ovu knjigu, onih koji nisu ovisnici? Ako ste imalo
prosječna skupina, bojim se da je takvih jako malo. Nemojte tako svisoka gledati alkoholičare i
ovisnike o drogama: možda ste vi jednako ovisni kao i oni. Kada sam prvi puta samo nakratko
pogledao svoj novi svijet, to je bilo zastrašujuće. Shvatio sam što znači biti sam, bez ramena na
koje možeš osloniti glavu; pustiti druge ria miru i sam biti slobodan, ne biti nikome posebno
drag, a opet voljeti sve ljude - jer takva je ljubav. Ona poput sunca šalje svoje zrake na dobre i
loše, ona poput kiše jednako pada na svece i grješnike. Može li ruža reći podarit ću svoj miris
samo dobrim ljudima koji me pomirišu, a uskratiti ga lošima ? Nadalje, može li svjetiljka reći
podarit ću svoje svjetlo samo dobrim ljudima u ovoj sobi, a oni zli će ostati u mraku ? Može li
drvo reći pružit ću svoju sjenu dobrim ljudima koji potraže odmor pod mojim krošnjama, ali ne i
onima drugima ? To su sve Prikazi prave ljubavi.
Ljubav je sve vrijeme bila prisutna, licem u lice
u svetim spisima, ali nikada se nismo usudili vi-
jeti je jer smo bili tako zaokupljeni onim što naša
Ura naziva ljubavlju - pjesmama i poezijom -

64

ali to nije ljubav, to je upravo suprotno pravoj ljubavi. To je težnja, kontrola, posesivnost. To su
manipulacija i strah, a ne ljubav. Učili su nas da sreću nalazimo u nekom nježnom licu, u dalekim
putovanjima. To nije sreća, ali mi smo s vremenom spoznali suptilne načine uvjetovanja sreće
takvim stvarima, bilo unutarnjim ili stvarima izvan nas. Kažemo: Odbijam biti sretan dok se ne
riješim svoje neuroze. A ja vam kažem da možete biti sretni već sada, pa i s neurozom. Samo iz
jednoga razloga u ovome trenutku ne sjećate ono što u Indiji zovemo anand - blaženstvo. Samo
zato što ste stalno zaokupljeni onime što vam nedostaje. Vjerujte mi, vi ovoga trenutka imate sve
što vam treba da biste uživali u blaženstvu.
Isus je učio zdravome razumu sve obične ljude, gladne, siromašne. Govorio im je dobru vijest:
Kraljevstvo je vaše, uzmite ga. Ali tko ga je stvarno slušao? Nikoga to nije zanimalo, svi u radije
spavali.
20. Strah - izvor nasilja
Neki kažu da na svijetu postoje samo dvije stvari: Bog i strah; ljubav i strah jedine su dvije stvari.
Na svijetu postoji samo jedno zlo, strah. Na svijetu postoji samo dobro, ljubav. Ponekad ih
nazivamo drugim imenima. Za ljubav kažemo sreća, sloboda, mir, užitak, Bog. Svejedno je jer
sam naziv nije bitan. Isto tako ne postoji nijedno zlo u svijetu koje se ne svodi na strah. Nijedno.

65
Neznanje i strah, neznanje prouzročeno strahom, odatle dolazi sve zlo, odatle dolazi nasilje.
Osoba koja nije nimalo nasilna, koja je nesposobna za bilo kakvo nasilje, osoba je oslobođena
straha. Samo kada se bojite, postajete ljuti. Sjetite se kada ste zadnji put bili ljuti i potražite strah
u pozadini te ljutnje. Što su vam to htjeli oduzeti? Taj strah bio je izvor vaše ljutnje. Sjetite se
neke agresivne osobe, možda nekoga koga se i sami bojite. Zar ne vidite kako se boji, kako je pun
ili puna straha? On je zaista uplašen. Ona se stvarno boji jer inače ne bi bila ljuta. Kao što vidite,
u konačnici nam ostaju samo ljubav i strah.
Na ovome seminaru namjerno idemo s jedne teme na drugu, ponovno se vraćamo na iste teme,
pomalo nestrukturirano, ali to je dobar način da stvarno shvatite o čemu zapravo govorim. Ako
nešto i ne dođe do vas prvi put, možda vas pogodi kada to ponovno čujete. Ako ne pogodi vas,
možda će nekoga u vašem okruženju. Pričamo o različitim temama, ali sve se svodi na isto.
Možete to nazvati svjesnost, ljubav, duhovnost, sloboda, buđenje, stvarno je svejedno. Sve je, u
biti, isto.

66
i
21. Svjesnost i dodir sa stvarnošću
Promatrajte sve što se događa unutar vas, pratite zbivanja izvana. Kada se nešto od toga događa
vama, ponašajte se kao da se događa nekome drugome, bez komentara, bez osude, bez uplita-nja,
bez pokušaja da nešto promijenite: samo razumijevajte. Budete li tako činili, vidjet ćete kako se
naglo udaljavate od sebe . Sveta Terezija Avilska piše kako je krajem svoga života dobila od
Boga veliku milost. Ona ne koristi ovaj suvremeni izraz, ali svakako govori o udaljavanju od
same sebe. Čujem li da netko boluje od raka, netko koga ne poznajem, nisam osobito pogođen
tom viješću. Ako imam ljubavi i samilosti, možda ću mu nastojati pomoći, ali to me neće
pretjerano emocionalno opteretiti. Ili ako trebate izaći na ispit, ja mogu reagirati hladne glave" i
dati vam pomalo filozofski savjet: Znaš, što se više brineš oko toga, bit će gore. Bolje je da se
dobro odmoriš prije ispita, umjesto da učiš cijelu noć. No, kada dođe moj red za polaganje ispita,
to je nešto sasvim drugo, zar ne? Razlog je jasan, ja sam se poistovjetio sa sobom ili - u nekoj
drugoj prigodi - sa svojom obitelji, svojom domovinom, svojim stvarima, svojim tijelom, samim
sobom. Što mislite kako bi bilo da od Boga dobijem milost da sve te pojmove ne nazivam
svojima? Bio bih odvojen od njih, ne bih se više poistovjećivao. To znači izgubiti sebe, poreći
sebe, umrijeti sebi.

67
22. Dobra religija - antipod nesvjesnog
Jednom mi je netko prišao za vrijeme seminara i upitao: Što je s Gospom Fatimskom? Što mislite
o njoj? Takva me pitanja uvijek iznova podsjete na priču iz vremena kada su kip Gospe Lurdske
prevozili avionom u svetište, i dok su se vozili iznad južne Francuske, avion je počeo pomalo to-
nuti i tresti se i činilo se kao da će se raspasti. Čudotvorni kip je zavapio: Gospo Lurdska, moli za
nas! I nakon toga sve je bilo u redu. Zar nije prekrasno to što je jedna Gospa molila za pomoć
drugu Gospu ?
Isto tako jednom zgodom skupina od gotovo tisuću ljudi krenula je na hodočašće u Mexico City
kako bi pohodili svetište Gospe od Guadalupe. Prije samoga puta hodočasnici su neko vrijeme
sjedili ispred samostana u znak protesta jer je biskup proglasio Gospu Lurdsku zaštitnicom cijele
biskupije! Oni su bili uvjereni da je Gospa od Guadalupe osjećala nepravdu te su prosvjedovali
kako bi se iskupili za nanesenu uvredu. To vam je problem s religijom. Niste li dovoljno oprezni,
začas se izgubite.
Kada razgovaram s hinduistima, kažem im: Vaši svećenici neće biti sretni kada ovo čuju, ali Bog
bi bio sretniji, kako nas je učio Isus Krist, kada biste se preobrazili, umjesto što ga obožavate.
Bila bi mu draža vaša ljubav nego divljenje. Kada razgovaram s muslimanima, kažem: Vaš
Avatollah i vaši mule neće biti sretni kada ovo čuju, ali Bog će

68

biti puno sretniji ako se preobrazite u osobu punu ljubavi, umjesto što ga stalno zazivate. Stvarno
je bitnije da se probudite. To je duhovnost, to je bit svega. Ako ste svjesni, imate Boga. Tada ga
štujete u duhu i u istini . Kada postanete ljubav, kada se pretvorite u ljubav.
Opasnost od religije lijepo je izrečena u priči koju je ispričao kardinal Martini, nadbiskup
milanski. To je priča o talijanskom paru koji se trebao vjenčati. Dogovorili su sa župnikom da se
svadbena svečanost održi u župnom dvorištu pokraj crkve. No, padala je kiša, pa nisu mogli
održati svatove u dvorištu. Kako bi spasili stvar, zamolili su župnika da uzvanike ipak ugoste u
crkvi. Svećenik baš nije bio oduševljen tom idejom, ali mladenci su bili uporni: Svatko će pojesti
samo komadić torte, nešto ćemo otpjevati, popiti po čašu vina i razići se. Župnik je pristao. No,
kako su to bili mladi Talijani puni života, popili su nešto vina, pjevali, popili još malo vina, još
malo pjevali, pili, pjevali, i za manje od pola sata u crkvi je bilo pravo veselje. Svi su se
zabavljali i uživali. No, župnik je bio napet, hodao je gore-dolje po sakristiji, uzrujan zbog velike
buke koja se stvarala. Priđe mu kapelan i kaže: Vidim da ste prilično napeti. Naravno da sam
napet. Slušaj samo buku koju stvaraju, i to u Božjoj kući, za ime Boga! Ali, oče, znate i sami da
nemaju kamo. Znam, ali moraju li se stvarno toliko veseliti? Ne smijemo zaboraviti da je i sam
Isus jednom bio prisutan na svadbi , primijeti kapelan. Naravno da ne smijemo zabora-

69
viti. Znam da je Isus Krist bio prisutan na svadbi! Ali tamo nije bio Sveti sakrament!!!
Znate, ponekad - kao u ovome slučaju - Sveti sakrament postaje značajniji od Isusa Krista;
štovanje postaje značajnije od ljubavi, Crkva značajnija od života, a sam Bog postaje značajniji
od susjeda. To je uistinu opasno. To je ono na što nas je Isus pozivao - spoznati što je značajnije!
Ljudsko je biće značajnije od Sabbatha. Ono što vam sada govorim značajnije je od pukog
štovanja Boga. No, zasigurno znam da vaš mula, ili vaš svećenik, neće biti sretan kada to čuje.
Dakle, pričali smo o duhovnosti, o buđenju. Opet vam kažem: želite li se probuditi, stvarno je
bitno promatrati sebe. Budite svjesni svega što govorite, budite svjesni onoga što mislite, svjesni
onoga što činite. Osvijestite svoje porive, motive, što je to što vas pokreće. Jer nesvjesni život
nije vrijedan življenja.
Nesvjesni život je poput mehaničkog života. Nije ljudski, programiran je i uvjetovan. Isto tako
mogli biste biti i kamen ili komad drveta. U zemlji iz koje ja dolazim imate na stotine tisuća ljudi
koji žive u straćarama, u krajnjem siromaštvu, koji jedva uspijevaju preživjeti, radeći cijeli dan,
obavljajući teške fizičke poslove; spavaju, bude se u rano jutro, nešto pojedu i kreću ispočetka.
Promatrate ih i mislite: Kakav je to život? Je li to doista sve što im je život odredio? I onda, ako
malo bolje razmislite, iznenada shvatite kako 99,999 posto ljudi ne zivi ništa bolje. Vi možete
odlaziti u kino, voziti se u sjajnim novim autima, beskorisnojcrstariti mori-
1
70
Anthony de Mello
ma, ali zar stvarno mislite da ste bolji od onih jadnika? Vi ste jednako mrtvi kao i oni. Jednako
ste tako stroj, kao i oni - možda nešto veći i suvremeniji, ali ipak samo stroj. To je tužno. Tužno
je pomisliti da ljudi na taj način prolaze kroz život.
Ljudi prolaze kroz život hraneći se svojim iluzijama i nikada se ne mijenjaju. Nisu ni svjesni što
im se događa. Isto bi tako mogli biti komad drveta ili stijena, stroj koji hoda, priča i misli. To nije
nimalo humano. Svi su oni lutke na koncu koje možeš pokrenuti laganim pokretom. Pritisneš
dugme i dobiješ reakciju. Možeš gotovo predvidjeti kako će neka osoba u određenoj situaciji
reagirati. Kada radim s terapijskom skupinom, ponekad na komadu papira - prije nego što
počnemo raditi -napišem cijeli scenarij. Razgovor će započeti tako, onda će se dogoditi to i to, a
odgovor će biti ovakav ili onakav. Mislite li da je to loše? Ne slušajte ljude koji vam kažu:
Zaboravi sebe! Idi i čini sve iz ljubavi prema drugima. Nemojte ih slušati. Oni su u krivu.
Najgore što možete učiniti je zaboraviti sebe čineći nešto za druge, a sve u namjeri da im
spoznao na prilično grub način, i to 1;na, dok sam još studirao psiholo-*no tečaj iz terapije za
sveće-v<ičivo svećenicima koji pije i koji su pristali ojih seansi. Bilo nas je i moj red, dao sam
kase-iervjua s nekom mladom .stio kasetu i svi smo pažlji-
i to sami stvarn je i sam mijeti kap

71
vo slušali razgovor. Nakon pet minuta, što je bilo uobičajeno, instruktor je zaustavio snimku i
pitao ima li možda komentara. Netko je pitao: Zašto si joj postavio to pitanje? Odgovorio sam
kako nisam bio svjestan da sam je nešto pitao. Štoviše, bio sam siguran da nisam postavio baš
nikakvo pitanje. On je tvrdio da jesam. To me prilično iznenadilo jer sam u to vrijeme svjesno
pratio metodu Carla Rogersa, koja je usmjerena na osobu i ne preporuča usmjeravanje pitanjima.
Ne postavljate pitanja, ne prekidate sugovornika i ne dajete savjete. Zato sam bio prilično siguran
da nisam postavljao pitanja. Nakon kratke prepirke koja je nastala među nama, instruktor je
predložio da još jednom zajedno preslušamo snimku. To smo učinili i na moje veliko
zaprepaštenje, pitanje je bilo tamo, jasno i glasno, veliko kao kuća. Zanimljivo je da sam to
pitanje morao čuti barem tri puta: prvi put za vrijeme psihoterapije, kada sam ga i postavio; drugi
put kada sam kod kuće preslušavao kasetu jer sam htio biti siguran da ću se predstaviti u
najboljem svjetlu; i treći put dok sam je slušao s razredom. Unatoč tome, nisam ga registrirao!
Jednostavno nisam bio svjestan.
Kako obično za vrijeme psihoterapije ili duhovnog savjetovanja snimamo razgovor i nakon toga
ga zajedno preslušavamo, klijenti često reagiraju na isti način. Kažu: Znate, nisam stvarno čuo to
što ste rekli za vrijeme našega razgovora. Tek sada zapravo čujem što mi govorite. Ili, još bolje:
Za-Pravo i ne znam što sam sve govorio za vrijeme terapije. Tek sada kada slušam snimku, jasno
mi je

72

što sam rekao. To je zapravo strašno što za vrijeme terapije govorim stvari kojih nisam svjestan.
Stvarni učinak rečenog dopire do mene tek sada. Nije li to strašno? No, vi kažete: Zaboravi sebe i
okreni se drugima.
No, vratimo se mojoj priči iz Chicaga. Dakle, kada smo preslušali cijelu snimku, instruktor je
ponovno tražio pitanja i komentare. Jedan od svećenika, pedesetpetogodišnji čovjek koji mi je
osobno bio vrlo drag, reče: Tony, htio bih te pitati nešto osobno, ako smijem. Naravno, samo
izvoli, ako mi se pitanje ne bude sviđalo, ne moram ti odgovoriti. Reci mi, misliš li da je žena s
kojom si razgovarao lijepa?
Znate, stvarno vam to iskreno kažem, u to vrijeme svoga razvoja (ili nazadovanja) ja jednostavno
nisam zamjećivao je li netko lijep ili ne. To mi nije bilo važno. Ona je bila ovca u Kristovu stadu,
a ja sam bio pastor. Bio sam osposobljen da joj pomognem. Stoga sam mu pomalo začuđeno
odgovorio: Kakve to sad ima veze? On je nastavio: Jer ti se ta žena očito ne sviđa, zar ne? Bio
sam još začuđeniji: Molim?
Nikada nisam razmišljao o tome da bi mi se netko trebao sviđati ili nesviđati. Kao i većini ljudi,
povremeno mi je netko bio manje drag i to bi bilo registrirano negdje u mojoj podsvijesti, ali sam
pritom zadržavao neutralan stav. Ne razumijem otkud ti uopće takva pomisao? S tvoje kasete ,
mirno je odgovorio. Ponovno smo preslušali tu nesretnu snimku i on me upozorio: Slušaj samo
ton kojim joj se obraćaš. Tako je sladunjav i umi-

73
ljat. Očito je da si iziritiran, njome ili njezinom pričom. To je bilo točno, a ja sam to osvijestio tek
u tome trenutku. Ono što sam joj pritom nesvjesno i indirektno poručio svojim tonom bilo je:
Dosadna si, ne vraćaj se više. Nisam to radio svjesno. Prijatelj svećenik nastavi: Ona je žena i
shvatit će tvoju poruku. Kada imaš sljedeću seansu s njom? Sljedeće srijede , odgovorio sam.
Pretpostavljam da ti ona više neće doći. I nije. Čekao sam cijeli tjedan, ali nije je bilo. Nije došla
ni sljedeći tjedan. Onda sam je nazvao. Pritom sam još prekršio i jedno od svojih pravila: ti nisi
ničiji spasilac.
Ipak, nazvao sam je i rekao: Sjećate se one kasete koju smo snimili za vrijeme našeg razgovora i
koju sam, uz vaše dopuštenje, odnio u razred? Znate, stvarno mi je pomogla jer mi je razred
pomogao da shvatim mnogo toga o sebi (nisam joj, naravno, rekao što!), što bi moglo unaprijediti
naše daljnje razgovore. Nadam se da ste voljni doći na još jedan razgovor. Pristala je. Ta mi se
žena i dalje nije sviđala. Samo, to nesviđanje više nije bilo zapreka. Možete kontrolirati samo ono
čega ste svjesni; ono čega niste svjesni, kontrolira vas. Uvijek ste rob stvari kojih niste svjesni jer
kad ih postanete svjesni, oslobađate se od stege ovisnosti. Ona je i dalje prisutna, ali vas ne
pogađa, ne utječe na vaš život. Niste više kontrolirani, niste Porobljeni. U tome je razlika.
Svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost. Natope su nas tečaju učili kako postati sudionik
promatrač. Pokušajmo to prikazati slikovito: ja ću

74

vam sada govoriti, ali ću istovremeno biti na određenoj udaljenosti s koje ću promatrati i sebe i
vas. Dok vas slušam, puno mi je važnije slušati sebe nego slušati vas. Inače, vas uopće neću čuti.
Ili ću jednostavno izokrenuti sve što ste rekli. Promatrat ću vas s pozicije svojih uvjetovanih
stavova. Moja reakcija bit će u potpunosti nagonska i proizlazit će iz mojih strahova,
nesigurnosti, potrebe da na bilo koji način manipuliram vama; ona će počivati na mojoj želji za
uspjehom, mojoj nesigurnosti i osjećajima kojih možda nisam ni svjestan. Upravo zato izuzetno
je važno da slušam sebe dok slušam vas. To su nas pokušavali naučiti, da postignemo svjesnost.
Kako bi vam bilo jasnije o čemu govorim, pokušajte sada zamisliti dobrog vozača koji vozi auto i
pritom se nastoji koncentrirati na ono što mu govorite. On čak može s vama žustro raspravljati i
braniti svoje stavove, ali istovremeno je potpuno svjestan prometnih znakova na cesti. Ako se za
vožnje dogodi nešto nepredviđeno ili neuobičajeno, ako čuje neki zvuk ili udarac, on će to istoga
trena čuti. Reći će: Jesi li siguran da si dobro zatvorio zadnja vrata? Kako mu to uspijeva? Tako
što je budan, svjestan. Njegova je pozornost usmjerena na vaš razgovor, ali njegova je svijest
raspršena na više strana i pritom opaža više stvari odjednom.
Ono za što se ovdje zalažem nije koncentracija. Ona nije bitna. Mnoge meditativne tehnike
koriste koncentraciju, ali ja sam tu dosta sumnjičav. Jer, uz koncentraciju, tu je onda nasilje i
daljnje programiranje i uvjetovanje, i opet smo na početku. Ja

75
zagovaram svjesnost, koja nije isto što i koncentracija. Koncentracija je snop svjetla, vodeni val.
Otvoreni ste za sve što se nađe u krugu vaše koncentracije. Koncentraciju je lako omesti, ali kada
jednom postanete svjesni, ništa vam ne može odvratiti pozornost. Kada ste svjesni, vi ste uvijek i
stalno svjesni svega što vam se događa.
Prema tome, ako promatram drveće pokraj puta i usto sam zabrinut, pitanje je - može li mi to
odvratiti pozornost? Može jedino ako se nastojim koncentrirati na promatranje drveća. No, ako
promatram drveće i svjestan sam da sam zabrinut, to nije ometanje pozornosti. Dogodi li se nešto
nepredviđeno, vi ste istoga trenutka budni. Isto je i s osjećajima. U trenutku kada nešto pođe po
zlu i preplave vas negativni osjećaji, vi ih svjesno dočekujete, budni ste i bistra uma. Kao kada
vozite auto.
Već sam spomenuo da je sv. Terezija Avilska imala milost da razluči sebe od sebe . Možete čuti i
malu djecu kako govore na isti način. Dvogo-dišnjak će vam reći: Tommy je doručkovao. On
neće reći ja , iako je on Tommy, već koristi To-mmy - u trećem licu. Na isti način odnose se i
mistici. On su se udaljili od samih sebe i žive u miru.
To je milost o kojoj nam govori sv. Terezija. To je ja o kojem govore mistici Istoka, a i oni sa
Zapada. Među njih možete ubrojiti i Meistera Eckharta. Svi vas oni navode da otkrijete svoje
pravo ja .

76

23. Etikete
Nije čak ni bitno znati tko je ja ili što je ja . To vam nikada neće poći za rukom. Ne postoje riječi
kojima bismo to mogli opisati. Važno je ispustiti sve etikete. Kao što uče majstori japanskoga
žena: Ne tražite istinu; samo se odrecite svojih mišljenja.
Odbacite svoje teorije; nemojte tražiti istinu. Istina nije nešto što možete tražiti. Kada prestanete
biti čvrstih uvjerenja, onda ćete jednostavno znati. Što podrazumijevam pod etiketama? Možete
se slobodno osloboditi svih etiketa, osim one o ljudskom stvorenju. Ja sam ljudsko stvorenje.
Znam, to ne govori baš mnogo o meni. No, kada vi kažete ja sam uspješan , to je suludo. Uspjeh
nije sastavni dio vašega ja . Uspjeh je nešto što dolazi i prolazi; danas ga ima, sutra nema. To nije
ja . Kada se poistovjetite s uspjehom, sami sebe bacate u mrak. Isto se događa i kada kažete ja
sam gubitnik, pravnik, poduzetnik. Znate što će vam se dogoditi budete li se poistovjećivali s tim
stvarima. Vi ćete se vezati, zatim ćete biti u silnom strahu da ih ne izgubite, i tu počinje vaša
patnja. Dakle, ako patite, vi zacijelo spavate. Patnja vam je dana kako biste mogli otvoriti oči i
spoznati istinu, kako biste shvatili da je u vama nešto lažno. Fizička bol, bolest tijela, treba vas
samo upozoriti. Bolest se javlja onda kada ste u raskoraku sa stvarnošću, kada su vaše iluzije
oprečne istini. Samo onda patite, inače patnja ne postoji, ona nije stvarna.
 ll
24. Prepreke na putu sreće
Ono što ću vam sada reći može zvučati pomalo uobraženo, ali je istinito. Ono što ću vam sada
reći može biti najznačajnije od svega što ste dosad čuli. Uspijete li shvatiti, otkrit ćete tajnu
buđenja. Zauvijek ćete biti sretni. Nikada više nećete biti nesretni. Ništa više neće imati moć
nauditi vam ili vas učiniti nesretnima. Stvarno ništa. To je kao kada bacite crnu boju u zrak: zrak
ostaje čist. Nikada ne možete zrak obojiti u crno. Bez obzira na to što vam se dogodi, vi ostajete
čisti, ostajete mirni. Postoje ljudi koji su dosegli to stanje istinskog ljudskog bića. Ne ovo stanje
lutaka na koncu, kojima okolnosti i drugi ljudi govore što u pojedinom trenutku trebaju osjećati.
Vi ste pristali osjećati se jadno prema nalogu i nazivate se ranjivima. Ha! Ja to nazivam biti
nečija lutka. Vi, znači, želite biti svačije lutke? Pritisnu dugme i vi ste jadni. Sviđa vam se to? Ali
ako se odbijete poistovjetiti s bilo kojom od etiketa, većina vaših briga jednostavno nestaje.
Kasnije ćemo govoriti o strahu od bolesti ili smrti, ali vi se obično bojite za svoje karijere. Mali
poduzetnik, pedeset pet godina star, pijucka svoje Pivo u nekom baru i sam sebi kaže: Pogledaj
moje kolege iz razreda, stvarno su svi uspjeli u životu. Koja budala! Što mu znači svi su uspjeli ?
Zato što lrn je ime u novinama. Zar to nazivate uspjehom? Jedan je predsjednik neke korporacije;
drugi je po-stao vrhovni sudac; netko je treći postao ovo ili no. Majmuni, svi su oni samo obični
majmuni.

78

Tko određuje kriterije za uspjeh? Ovo glupavo društvo! Osnovni je zadatak društva zadržati
društvo u bolesnom stanju. Što prije to shvatite, to bolje. Sva su društva bolesna, budalasta, luda.
Postajete predsjednik pribježišta luđaka i jako ste na to ponosni. Biti predsjednik korporacije
nema baš nikakve veze s uspjehom u životu. Imati puno novca nije u nikakvoj vezi s uspjehom u
životu. Postajete uspješni u životu onoga trenutka kada se probudite. Onda se više ne morate
nikome ispričavati, nije vam ni najmanje bitno što netko misli ili govori o vama. Ni o čemu ne
brinete i odjednom ste sretni. To ja zovem uspjehom. Imati dobar posao ili biti poznata osoba, ili
imati dobru reputaciju, nema ama baš nikakve veze sa srećom ili uspjehom. Ni najmanje! U
potpunosti je nebitno. Čovjek stalno razmišlja o tome što njegova djeca misle o njemu, što će reći
susjedi, što će mu reći žena. Trebao je postati slavan. Naše društvo i naša kultura danonoćno se
trude uvrtjeti nam to u glavu. Ljudi koji su uspjeli! U čemu su uspjeli? U tome da prave budale
od sebe. Utrošili su svu svoju energiju da dobiju nešto što je potpuno bezvrijedno. Oni su
uplašeni i zbunjeni, baš kao i svi ostali koji im se dive i zavide. Pogledajte ih samo kako skakuću
po pozornici. Pogledajte kako se uznemire kada otkriju mrlju na svojoj košulji. Nazivate li to
uspjehom? Pogledajte kako su uplašeni na samu pomisao da možda neće biti ponovno izabrani.
To su sve nesretni ljudi - iz' manipulirani, kontrolirani i jadni. Oni ne uživaju u životu jer su
stalno napeti i uplašeni. Zar je t0 humano?

79
Znamo i zašto im se to događa. Samo je jedan razlog: poistovjetili su se s nekom etiketom.
Poistovjetili su svoje ja sa svojim novcem, svojim poslom ili zanimanjem. U tome je njihova
greška. Jeste li čuli priču o pravniku kojemu vodoinstalater preda račun za obavljeni posao. Ovaj
pogleda račun i kaže: Pa vi mi naplaćujete dvjesto dolara na sat. Ni ja toliko ne zarađujem kao
pravnik. Vodoinstalater mu odgovara: Nisam ni ja zarađivao toliko novca dok sam radio kao
pravnik! Možete biti vodoinstalater ili pravnik, ili poduzetnik ili svećenik, ali to ne utječe na bit
vašega ja . Ne utječe na vas. Ako sutra promijenim svoje zanimanje, to je kao da sam promijenio
odijelo. Jeste li vi vaše odijelo ili vaše ime ili vaše zanimanje? Kažem vam, prestanite se
poistovjećivati sa svim tim prolaznim stvarima i pojmovima.

80

25. Četiri koraka do mudrosti

Prvo trebate doći u dodir sa svojim negativnim osjećajima, kojih niste svjesni. Mnogi ljudi
nesvjesno nose negativne emocije. Mnogi su depresivni, a da to ne znaju. Tek kada ih dotakne
radost, shvate da su ranije bili depresivni. Ne možete liječiti rak koji nije dijagnosticiran. Dakle,
prvo se trebate osloboditi nesvjesnih negativnih emocija. Kojih negativnih emocija?
Neraspoloženja, na primjer. Osjećate se neraspoloženo i jadno. Mrzite sami sebe i imate osjećaj
krivnje. Čini vam se da život nema smisla, povrijeđeni su vam osjećaji, živčani ste i napeti. Prvo
dođite u dodir s tim svojim osjećajima.
Drugi je korak razumjeti osjećaje u sebi, ne u stvarnosti. To se samo po sebi razumije, ali mislite
li da ljudi to znaju? Uglavnom mi ne vjeruju. Oni su doktori znanosti, predsjednici moćnih
kompanija, rektori sveučilišta, ali ipak ne razumiju. U školi me nisu naučili kako živjeti. Naučili
su me svemu drugome, ali ne i životu. Kao što je jednom netko rekao: Imao sam prilično dobru
naobrazbu. Trebalo mi je puno godina da to prevladam. To vam je zapravo duhovnost:
odučavanje. Odučavanje od svih gluposti kojima su vas učili.
Negativni osjećaji su u vama, oni ne postoje u stvarnosti. Prema tome, prestanite sa svojim
upornim nastojanjima da promijenite stvarnost oko sebe. To je ludost! Prestanite mijenjati druge
ljude. Mi trošimo svu svoju energiju i dragocjeno vrijeme

8]
nastojeći promijeniti vanjske okolnosti, nastojeći promijeniti svoje supružnike, svoje šefove,
svoje prijatelje, svoje neprijatelje i sve druge koji nam se nađu na putu. Nije na nama da ih
mijenjamo. Naše nezadovoljstvo je u nama. Nitko na kugli zemaljskoj nema tu moć učiniti vas
nesretnima. Nema te sile koja vas može uznemiriti ili povrijediti. Nikakav događaj, uvjeti,
situacija ili osoba. Nisu vam to rekli vaši učitelji; oni vam govore suprotno. Zato i jeste u svim
problemima i nedoumicama, duboko uspavani. Nisu vam rekli, a tako je očito.
Recimo da ste na izletu i kiša vas iznenada otjera s prekrasne livade. Tko je tu nezadovoljan?
Kiša ili vi? Što je uzrok vašem nezadovoljstvu? Kiša ili vaša reakcija? Kada udarite koljeno
prolazeći pokraj stola, stolu je i dalje dobro. On je zauzet svojom biti - i dalje je stol. Bol je u
vašem koljenu, ne u stolu. To je ono što nam govore mudraci - sve je zapravo dobro. Nije
problem u stvarnosti koja nas okružuje. Problemi nastaju jedino u ljudskom umu. Mi možemo
dodati: u glupom, uspavanom ljudskom umu. Problem nije u okruženju. Ako maknete čovjeka s
ovog planeta i premjestite ga negdje drugdje u svemir, planet će i dalje nastaviti živjeti u svoj
svojoj ljepoti i okrutnosti od koje je sazdan. U čemu bi bio problem? Nema problema. Vi stvarate
problem. Vi ste problem. Vi ste se poistovjetili sa sobom i to je osnovni problem. Osjećaji su u
varna, nema ih u stvarnosti.
Treći korak: nikada se ne poistovjećujte s osjećajima. Oni nemaju nikakve veze s vašim istinskim

T
82
ja . Nemojte definirati sebe kroz svoje osjećaje. Nemojte govoriti ja sam depresivan. Ako ste
htjeli reći to je depresivno , onda je u redu. Želite li reći da tamo vlada depresija, neraspoloženje,
u redu. Ali zapamtite, nikada ne recite ja sam neraspoložen , jer ponovno određujete sebe
osjećajima. Pustite osjećaje, neka idu svojim tijekom. Sve je prolazno. Vaši osjećaji samo su
zamasi klatna koje je stalno u pokretu. S jedne strane oduševljenje, s druge depresija. Kada je
jedno u usponu, očekujte dolazak onoga drugoga. Želite svoju drogu? Spremite se za mamurluk.
Klatno se njiše s jednoga kraja na drugi.
Ono nema baš nikakve veze s vašim ja ili sa srećom. Klatno se odnosi na mene/sebe . Ako ovo
budete zaista razumjeli, ako si to ponovite barem tisuću puta, ako ova tri koraka budete vježbali
tisuću puta, na putu ste do uspjeha. Možda sve to nećete morati ponoviti ni tri puta. Ne znam, tu
nema pravila. Ali, za svaki slučaj, ponovite to tisuću puta i bit će to otkriće vašega života. K
vragu i rudnici zlata na Aljaski. Što ćete sa svim tim zlatom? Ako niste sretni, zapravo ne živite.
Recimo da pronađete to silno zlato. Što onda? To ne znači baš ništa. No, ako se probudite, vi
postajete kralj; zlatna princeza. Postajete stvarno slobodni jer vam više nije bitno jeste li
prihvaćeni ili odbačeni. Psiholozi nas uče gomilama gluposti kada kažu kako je bitan osjećaj
pripadanja. Čista glupost! Zašto želite ikome pripadati? To više nije bitno.
Jedan moj prijatelj pričao mi je kako postoji neko afričko pleme u kojemu se smrtna kazna sastoji
od izopćenja iz plemena, dco vas izbace iz NeW

83
Yorka ili iz vašeg mjesta stanovanja, vi sigurno nećete umrijeti zbog toga. Kako onda da
pripadnici tog afričkog plemena umiru? Jer su dio općeprihvaćenih normi ljudske gluposti. On je
uvjeren da neće moći preživjeti ako nekome ne pripada. To pleme je ipak različito od većine
čovječanstva, a možda i nije? On je uvjeren da mora pripadati. Ali vi ne morate pripadati nikomu
i ničemu, nikakvoj skupini. Čak ne morate ni biti zaljubljeni. Tko vam je to rekao? Morate samo
biti slobodni. Morate voljeti. To je bit vaše prirode. Pokušavate mi reći kako imate potrebu biti
željeni. Želite da vam plješću, da budete privlačni, da imate gomilu majmuna koji trčkaraju za
vama.
Vi samo tratite svoj život. Probudite se! Ne trebaju vam sve te gluposti. Možete biti savršeno
sretni bez njih.
Vaše društvo neće biti sretno kada to čuje jer u trenutku kada otvorite oči i progledate, postajete
opasni. Kako kontrolirati nekoga tko je slobodan, nekoga tko nije podložan društvenim kritikama,
nekoga tko ne mari za ono što će ljudi reći ili misliti o njemu? Takav čovjek presijeca sve te
konce, on prestaje biti nečija lutka. Za društvo je to uistinu zastrašujuće. Takvih se treba
osloboditi. On govori istinu, postaje neustrašiv, nije više čovjek. Čovjek! Stanite malo! Pa on
konačno postaje čovjek! Prekinuo je lance ropstva i izašao iz njihovog zatvora.
Nikakav događaj ne opravdava negativne osjećaje. Nema te situacije koja bi opravdala negativne
osjećaje. To su nam svi mudraci i mistici svijeta

84

dosad pokušavali reći, ali nitko ih nije čuo. Negativni osjećaji su u vama. U Bhagavad-Giti,
svetoj knjizi hinduista, Gospodin Krishna kaže Arjuni: Svom svojom snagom uključi se u bitku i
zadrži svoje srce u miru stopala Gospodnjih. Prekrasna rečenica.
Vi ne trebate činiti ništa da dostignete sreću. Veliki Meister Eckhart vrlo je lijepo rekao: Bog se
ne dostiže dodavanjem vrlina svojoj duši, već procesom oduzimanja. Ništa ne činite da biste bili
sretni, samo se oslobađate viška. Postajete slobodni.
To me podsjetilo na irskog zatvorenika koji je dugo kopao tunel ispod zatvorskog zida i uspio
pobjeći. Tunel je završavao nasred školskog igrališta, gdje su se igrala mala djeca. Kada je uspio
izaći iz tunela, nije se mogao suzdržati od sreće te je počeo skakati naokolo kao lud i vikati: Ja
sam slobodan, ja sam slobodan, slobodan! Prišla mu je djevojčica i rekla: Nije to ništa. Ja imam
četiri godine.
Četvrti korak: kako promijeniti stvari? Kako mijenjati sebe? Puno je stvari koje ovdje morate
naučiti ili, točnije, samo jedna koja se izražava na različite načine. Zamislite pacijenta koji odlazi
liječniku i kaže mu što ga sve muči. Liječnik mu odgovara: Vrlo dobro, čuo sam vaše simptome.
Znate li što ću sada učiniti? Prepisat ću lijek vašem susjedu! Pacijent kaže: Hvala vam lijepa,
doktore, odmah se osjećam puno bolje. Nije li to apsurdno? No, to je ono što uporno radimo.
Osoba koja spava uvijek misli da će se osjećati bolje ako

85
se netko drugi promijeni. Patite zato što spavate, ali pritom mislite: Stvarno bi bilo krasno kada bi
se moj šef promijenio; kamo sreće da se moj susjed hoće promijeniti; kada bi se samo moj žena
promijenila.
Uvijek želimo mijenjati druge da bismo se mi osjećali dobro. No, jeste li ikada razmislili - kako
će to što se promijeni vaša žena, ili vaš suprug, zapravo promijeniti vas? Vi ste i dalje ranjivi,
ponašate se jednako idiotski kao i prije. Prema tome, vi ste taj koji se treba mijenjati, vama je
potreban lijek. No, vi i dalje inzistirate: Dobro mi je jer je u svijetu sve dobro. Krivo! U svijetu je
sve dobro jer se ja osjećam dobro. To je ono o čemu govore mudraci.
26. Sa svijetom je sve u redu
Kada ste budni, kada razumijete, kada uviđate, svijet postaje sasvim dobro mjesto za život. Stalno
nas muči problem zla u svijetu. Postoji vrlo snažna priča o malom dječaku koji hoda obalom
rijeke i ugleda krokodila uhvaćenoga u mrežu. On ga zamoli: Molim te, imaj samilosti prema
meni i oslobodi me. Znam da sam ružan, ali to nije moja krivnja. Takav sam stvoren. No, ispod
moje grube kože dobro je srce. Došao sam ovamo jutros u potrazi za hranom za moje
krokodilčiće i upao u ovu groznu zamku. Dječak reče: Rado bih ti pomogao, ali znam da ćeš me,
pomognem li ti izaći iz rcireže, zgrabiti i pojesti. Krokodil je bio ustrajan: Misliš li da bih to
mogao učiniti svome dobroči-

86
nitelju i osloboditelju? Dječak je bio uvjeren te skine mrežu, a u tom trenutku krokodil skoči i
zgrabi ga svojim raljama. Dok se otimao iz usta krokodila, dječak reče: To mi je, dakle, nagrada
što sam bio meka srca i oslobodio te sigurne smrti. A krokodil mu odgovori: Nemoj to shvatiti
osobno, sinko; takav ti je život. To ti je zakon opstanka. Dječak se nije mogao složiti s tako
okrutnim zakonom te mu krokodil reče: Dobro, ako ne vjeruješ meni, možemo pitati nekoga s
iskustvom. U tom trenutku dječak ugleda pticu na grani i upita je: Ptico, reci mi ti, je li ovo što
govori krokodil točno? Ptica mu odgovori: Krokodil je u pravu. Pogledaj mene. Jednoga dana
vraćam se kući s hranom za svoje ptiće i ugledam odvratnu zmiju kako se uspinje ravno prema
mome gnijezdu. Bila sam potpuno bespomoćna. Ona je proždi-rala moju djecu, jedno po jedno, a
ja sam mogla "yno vikati i vrištati, ali bez pomoći. Krokodil je u '. takav ti je zakon opstanka,
tako je to od ta. Vidiš , reče krokodil. Ali dječak +ajmo još nekoga. Krokodil je pri-" prolazio
stari majmun i dječak slušaj što tvrdi ovaj kroko--*ađaj. Misliš li da je u TArokodil je potpuno *
vrijedno radio
i je davao tako
f1 javao. Sada kada
.ie da bespomoćno me neka zvijer pro-. život. Krokodil je " *
liječf

ktore, apsurdno? koja spava

87
puno u pravu, to ti je zakon opstanka, takav ti je život. Čuo si sada, vrijeme je! važno će krokodil.
No, dječak ga nastavi moliti: Daj mi još jednu priliku, samo još jednu zadnju priliku. Dobro, kada
hoćeš, tvoja zadnja prilika. Dječak ugleda zeca i njemu postavi isto pitanje. Zeko se obrati
krokodilu: To si rekao tom dječaku? Čekaj malo. Mislim da to ipak moramo raspraviti. On se
složio: Dobro. No, zec će dalje: Kako možemo razgovarati kao ljudi dok držiš tog dječaka u
zubima? Pusti ga; hoću da i on sudjeluje u raspravi. Krokodil kaže: Stvarno si lukav. U trenutku
kada ga oslobodim, on će mi pobjeći. Zec nastavi: Mislio sam da si pametniji. Ako samo pokaže
namjeru da pobjegne, ti ga u trenutku možeš ubiti samo jednim zamahom svoga repa. No, dobro ,
pristane on i oslobodi dječaka. Kada ga je ispustio iz usta, zec poviče dječaku: Bježi! i dječak
potrči te uspije nekako umaknuti. Zec se obrati dječaku: Zar ti ne voliš meso krokodila? Ne misliš
li da bi se ljudi u tvome selu radovali dobrome obroku? Ako malo bolje pogledaš, ti nisi do kraja
oslobodio krokodila; veći dio tijela još je uvijek zapetljan u tu mrežu. Odi lijepo u selo, pozovi
pomoć i priredite gozbu za cijelo selo. Dječak je upravo to i učinio. Otišao je i dozvao sve
muškarce iz svoga sela. Došli su sa sjekirama, bodežima i kopljima te ubili krokodila. Došao je i
dječakov pas, i u trenutku kada je ugledao zeca, potrči za njim i zgrabi ga za vrat. Dječak Je
stigao prekasno i samo je mogao gledati zeca kako umire u raljama svoga psa. Jedino što je zec

88

uspio izustiti bilo je: Krokodil je u pravu, takav je ovaj svijet, to je zakon opstanka.
Ne postoji pravo objašnjenje koje bi dalo odgovor na sve patnje i zlo i mučenja i razaranja i glad
ovoga svijeta. Nećemo to nikada moći objasniti. Možete pokušati svojim teorijama, religijom, ili
na nebrojene druge načine, ali nikada nećete uspjeti do kraja objasniti. Jer život je misterija, a vaš
um ne može spoznati smisao svijeta izvan sebe. Zato vam jedino preostaje da se probudite i
shvatite kako svijet i nije tako loše mjesto za život, problem je samo u vama.
27. Hodanje u snu
Sveti spisi stalno upućuju na to, ali vi nikada nećete razumjeti ni riječi ako se ne probudite.
Uspavani ljudi čitaju svete knjige i na temelju njih ponovno razapinju Krista. Morate se prvo
probuditi da biste shvatili pravo značenje svetih spisa. Kada se probudite, sve dobiva smisao. Kao
i stvarnost. Ali nikada svoje spoznaje nećete moći iskazati riječima. Vi biste radije nešto učinili?
No, prije toga moramo biti sigurni da ne stupate u akciju samo zato da se oslobodite svojih
negativnih osjećaja. Mnogi ljudi stupaju u akciju, odluče nešto učiniti, a onda samo pogoršaju
početno stanje. Oni ne djeluju iz ljubavi, nego iz nezadovoljstva. Tjera ih krivnja, ljutnja, bijes,
mržnja, osjećaj nepravde. Prije nego što krenete u bilo kakvu akciju, morate prvo upoznati svoje
biće. Morate znati tko

ste, pa tek onda djelovati. Na žalost, kada uspavani ljudi stupaju u akciju, oni jednostavno jednu
okrutnost zamjenjuju drugom, jednu nepravdu istjeruju drugom nepravdom. I tako to ide. Meister
Eckhart kaže:
Neće vas vaša djela spasiti, ili probuditi, nazovite to kako želite, nego vaša bit. Neće vam se
suditi prema tome što činite, već prema onome što jeste. Kakva je korist od toga da nahranite
gladne, napojite žedne ili posjetite zatvorenike?
Sjetite se riječi sv. Pavla1: Kada bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kada bih tijelo
svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao. Nisu bitna vaša djela, već ono što jeste. Tek
kada upoznate svoju bit, možete činiti djela. Možete i ne morate. Ne možete donositi odluke dok
se ne probudite. Na žalost previše se energije troši na nastojanja da se promijeni svijet, a premalo
na buđenje. Istoga trenutka kada se probudite, vi ćete jednostavno znati što vam je činiti ili što ne
trebate činiti. Znate, neki su mistici veoma čudni. Poput Isusa, koji je rekao nešto kao: Ja nisam
došao zbog tih ljudi. Sada ću činiti ono za što sam poslan. Možda kasnije. Drugi ostaju u šutnji.
Tajanstveno, neki od njih pjevaju pjesme. Neki jednostavno služe. Nikada ne znaš. Oni su zakon
sami za sebe - znaju točno što im je činiti. Uključite se svom svojom snagom u životnu bitku i
zadržite svoje srce u miru stopala Gospodnjih.
1) Hvalospjev ljubavi, Prva poslanica apostola Pavla Korinća-nima 13:1-13

90

Zamislite da se ne osjećate dobro, prilično ste neraspoloženi, a vozite se kroz prekrasan krajolik.
Priroda je krasna, ali vama nije ni do čega i ništa od te ljepote ne primjećujete. Nakon nekoliko
dana prolazite istim predjelom i kažete sami sebi: Bože, kako nisam vidio svu tu ljepotu. Sve
postaje prelijepo kada se vi promijenite. Ili, to vam je kao da promatrate drveće i planine kroz
mokro, zamagljeno i prljavo staklo, i sve vam se čini mutno i bezlično. Imate potrebu izaći van i
promijeniti, nekako uljepšati to bezlično drveće i te zastrašujuće planine. Pričekajte malo, možda
je bolje prvo pregledati staklo. Nakon oluje, kada stane kiša, zastanete i pogledate kroz prozor
gotovo u čudu: Kako je sve drukčije. Isto tako vidimo i ljude oko sebe; ne onakve kakvi stvarno
jesu, nego onakve kakvi smo mi. Zato kada dvoje ljudi promatra istu stvar, osobu ili situaciju,
dobijete potpuno različite reakcije. Stvari i ljude ne vidimo u pravome svjetlu, nego u svjetlu nas
samih.
Sjećate se rečenice iz Biblije koja kaže kako sve postaje dobro za one koji vole Boga? Kada se
konačno probudite, ne nastojite pridonijeti da se dobre stvari događaju; one se jednostavno
dogode. Pomislite na nekoga s kim živite, a koga biste rado promijenili. Čine vam se
neraspoloženi, bezobzirni, nepouzdani, skloni ogovaranju. Ali kada ste vi drukčiji, i oni su
drukčiji. To vam je nepogrješiv i gotovo čudotvoran recept. Onoga dana kada vi postanete
drukčiji, i oni će postati drukčiji. I vi ćete ih vidjeti drukčije, to je sigurno. Onaj tko vam se činio
odbojan, sada će vam se činiti uplašen. Onaj

tko se činio grub, činit će se uplašen. Odjednom nitko više neće imati tu moć da vas povrijedi ili
vrši pritisak na vas. To vam je kao kada ostavite knjigu na stolu, a ja je uzmem i kažem: Ti me
pritišćeš tom knjigom. Ja je sada moram ili uzeti ili ne uzeti. Ljudi su tako zauzeti optužujući sve
druge, kriveći sve druge, kriveći život, društvo, susjede. Na taj način ništa nećete promijeniti,
samo ćete produljiti svoju noćnu moru, nikada se nećete probuditi.
Pokušajte primijeniti naša četiri koraka i ponavljajte ih tisuću puta: (a) prepoznajte svoje
negativne osjećaje; (b) shvatite da su oni u vama, nisu stvarni; (c) ne poistovjećujte te osjećaje sa
svojim bićem, osjećaji su prolazni; (d) shvatite kako se, kada se vi promijenite, mijenja i sve
ostalo.
28. Promjena kao pohlepa
Još uvijek nismo odgovorili na vrlo bitno pitanje: trebam li ja išta činiti kako bih se promijenio?
Obradovat ću vas, imam dobre vijesti! Ne morate ništa činiti. Što više činite, stvari postaju gore.
Trebate samo razumjeti.
Mislite na nekoga s kim živite ili radite, a tko vam se baš ne sviđa, na nekoga tko u vama budi
negativne osjećaje. Pokušat ću vam pomoći shva-uti što se tu događa. Prvo trebate shvatiti kako
je negativni osjećaj, vaše nezadovoljstvo tom osobom, u vama. Vi ste odgovorni za taj osjećaj
nezadovoljstva, a ne ta osoba. Netko bi drugi bio sa-

92
AnthonydeMello
vršeno miran u prisustvu te osobe, ona ne bi nimalo utjecala na njega. Na vas utječe. Idemo dalje.
Sada shvatite kako prema toj osobi imate određene zahtjeve, imate neka očekivanja. Postanite
svjesni svojih očekivanja. Zatim recite toj osobi: Ja nemam nikakva prava postavljati ti bilo
kakve zahtjeve. Dok to izgovarate, odbacite svoja očekivanja. Ja nemam nikakva prava tebi
postavljati zahtjeve. Naravno da ću se zaštititi od posljedica tvog djelovanja, tvog raspoloženja,
ali prestajem s očekivanjima; slobodno budi to što jesi. Ja ti više neću postavljati nikakve
zahtjeve.
Promatrajte što vam se događa kada ste to izrekli. Imate li otpor prema svom odricanju od
očekivanja, pred vama je još dug put otkrivanja sebe , svog uvjetovanog ja . Dopustite diktatoru u
vama, tiraninu u vama, da izađe van. Mislili ste da ste nevinašce, zar ne? Ali ja sam tiranin i vi
ste tiranin. To je samo mala varijacija od onoga ja sam budala i ti si budala. Ja sam diktator, ti si
diktator. Ja želim upravljati tvojim životom umjesto tebe; želim ti reći što od tebe očekujem, kako
se trebaš ponašati i što trebaš govoriti. Bolje ti je da me slušaš jer sam odlučio da ću, ako ne
ispuniš sva moja očekivanja, kazniti sebe negativnim osjećajima. Zapamtite što sam vam rekao:
svi su luđaci.
Jedna mije žena pričala kako je njezin sin dobio neku školsku nagradu za akademska i sportska
dostignuća. Bila je presretna, ali istovremeno je bila u napasti reći mu: Nemoj previše uživati u
toj nagradi jer te ovo kratko vrijeme slave priprema za neka teža vremena kada nećeš moći
postizati tako

BuđenjLsyi|esti 93
dobre rezultate. Bila je u nedoumici: kako ga spriječiti da živi u oblacima i pripremiti za buduća
Živina razočaranja, a ne pokvariti mu sadašnje trenutke slave?
Nadamo se da će on naučiti, baš kao što je i ona izrasla u svojoj mudrosti. To nije stvar onoga što
bi mu ona mogla reći u tom trenutku. To je ono što će ona postati. Tada će shvatiti. Tada će znati
što mu treba reći. Ta nagrada koju je mladić primio bila je rezultat natjecanja, koje može biti
okrutno ako se temelji na mržnji prema sebi i drugima. Ljudi se dobro osjećaju ako se netko drugi
loše osjeća; pobjeđuješ nekog drugog. Nije li to strašno? U svijetu luđaka, to je normalna pojava.
Jedan američki liječnik pisao je o utjecaju natjecanja na njegov život. Pohađao je medicinsku
školu u Švicarskoj i uz njega je tamo bio veliki broj drugih američkih đaka. Neki od studenata,
među njima i moj znanac, bili su vidno šokirani spoznajom da je studij znatno različit od njihovih
očekivanja. Naime, ondje nije bilo ocjena, nije bilo nagrada, čak ni popisa najboljih ili najlošijih
studenata. On kaže: Neki od nas to jednostavno nisu mogli podnijeti. Postali smo gotovo
paranoični. Bili smo sigurni da mora postojati neka prijevara. Neki su zbog toga čak prešli u
drugu školu. Oni koji su ostali ubrzo su shvatili da se događa čudo, nešto nezabilježeno na
američkim sveučilištima: najbolji su studenti pomagali lošijima. Njegov sin studira medicinu na
nekom od američkih sveučilišta i priča kako se za vrijeme laboratorijskih vje-2 i često događa da
student, kada završi vježbu,

94 Anthony de Mello
namjerno onesposobi mikroskop kako bi sljedećem studentu trebalo tri do četiri minute da
ponovno prilagodi oštrinu mikroskopa. On mi je ispričao i ovu priču koju ću vam sada reći. Ona
je stvarna, iako može poslužiti i kao lijepa parabola.
U nekom gradiću u Americi nekoliko se ljudi skupilo navečer kako bi zajedno svirali. Imali su
saksofon, bubanj i violinu. Bili su to uglavnom stariji ljudi koji su voljeli glazbu. Nisu baš bili
vični sviranju, ali su to činili iz pukog zadovoljstva. Svirali su tako i uživali kao mala djeca, sve
dok nisu odlučili uzeti novog dirigenta koji je imao velike ambicije. Od silne želje da napravi
nešto od svog malog sastava, on reče: Ljudi, pripremimo koncert za grad. Ostali prihvate ideju jer
je obećavala dobru zabavu. Dirigent je morao otpustiti nekoliko članova koji su bili
nepopravljivo loši i u njihovu je zamjenu angažirao nekoliko profesionalnih glazbenika, doveo je
orkestar u red i ubrzo su njihova imena osvanula u lokalnim novinama. Nije li to krasno? Kako je
za daljnje uspjehe njihov gradić bio premalen, odlučili su orkestar premjestili u veliki grad. Neki
od starijih članova pomalo su žalili za svojim starim sastavom, za vremenima kada su tako
uživali u sviranju. I tako je okrutnost ušla u njihove živote. Najgore od svega je to što to nitko
nije prepoznao kao okrutan čin. Vidite kako su ljudi postali glupavi!
Neki od vas pitali su me što sam mislio kada sam rekao: Vi budite ono što jeste, to je u redu, ali
ja ću se zaštititi od vas. Ja ću biti ono što jesam. Drugim riječima, neću vam dopustiti sa mnom

manipulirati. Živjet ću svoj život; ići ću svojim putem; dat ću si slobodu misliti svoje misli,
slijediti svoje sklonosti i ukuse. I reći ću vam: Ne. Ako ne budem želio biti u vašem društvu, to
neće biti zato što u meni budite negativne osjećaje. Jer više niste uzrok mog nezadovoljstva. Vi
nemate više tu moć. Jednostavno mogu radije biti u društvu nekih drugih ljudi. Prema tome, kada
me pozovete u kino, reći ću vam: Žao mi je, ali večeras bih išao s nekim drugim jer mi je s njim
ugodnije nego s tobom. I to je u redu. Prekrasno je kad ljudima možete reći ne; to je sastavni dio
buđenja. Sastavni dio buđenja je da vi živite svoj život onako kako vama odgovara. I shvatite da
to nije sebično. Sebično je zahtijevati da netko drugi živi svoj život onako kako vama odgovara.
Sebičnost se sastoji u tome da od drugih zahtijevate da žive svoj život sukladno vašem ukusu,
vašem ponosu, vašem dobitku ili vašim užicima. To je stvarno sebično. Prema tome, ja se moram
zaštititi od vašeg sebičnog ponašanja. Ja neću osjećati nikakvu obvezu da večer provedem s
vama; nemam obvezu reći vam da. Ako mi je s vama u društvu ugodno, onda ću jednostavno
uživati, ali se neću vezati za vas. Neću vas ni izbjegavati zbog svih onih negativnih osjećaja koje
ste u meni budili jer više nemate tu moć. Buđenje bi trebalo biti iznenađenje. Kada ne očekujete
da se nešto dogodi, a dogodi se, vi se iznenadite. Kada je Webstera supruga uhvatila kako ljubi
služavku, rekla mu je kako je jako iznenađena. Kako je Webster bio sitničav pri nepravilnom
korištenju pojmova (što je razumljivo, znamo

96
Anthonv deMeH0
li da je napisao rječnik), on joj je odgovorio: Ne draga. Ja sam iznenađen. Ti si zaprepaštena!
Neki si ljudi postavljaju buđenje kao krajnji cilj Oni su čvrsto odlučili stići do svoga cilja. Pritom
kažu: Odbijam biti sretan dok se ne probudim. U tom slučaju, bolje je biti tamo gdje ste sada,
svjesni svog stanja. Ograničena svjesnost je čista sreća u usporedbi s onima koji stalno nešto
pokušavaju dosegnuti. Ljudi su skloni brzim reakcijama samo zato što nisu svjesni. Doći ćete u
stanje kada ćete razumjeti kako ima situacija u kojima ćete jednostavno reagirati, iako svjesni.
Ali kako svjesnost raste, vi sve manje reagirate, a sve više činite. Kao da je to bitno.
Postoji priča o učeniku koji je priopćio svome učitelju kako je odlučio osamiti se na udaljenome
mjestu i meditirati u nadi da će doseći prosvjetl-jenje. Svakih je šest mjeseci slao svome učitelju
Aoruku kako bi ga izvijestio o svome napretku. U ' 5e poruci pisalo: Sada razumijem što znači i.
Učitelj je poderao poruku i bacio je Nakon šest mjeseci primio je još " glasila: Sada sam postigao
Ta živa bića. Poderao ju a. razumijem tajnu svršilo u košu.
r o jk poruke nisu
$ .doznao i kada je
? nik išao u pravcu
pogleda što se ovo-i poruku od učenika-Jitajući poruku, učitelj
kac ušla
*$*
su ljudi
Neki oc sam rekao: ja ću se zaštil Drugim riječi

ie svijesti
97
>e zadovoljno uzviknuo: Uspio je! Uspio je! Konačno je uspio! Shvatio je!
A tu je i priča o vojniku koji bi u jeku borbe jednostavno ostavio svoju pušku, uzeo komad
papira, legao na zemlju i zagledao se u papir. Onda bi pustio da papir odleprša iz njegovih ruku
na tlo. Potom bi se premjestio na drugo mjesto i krenuo ispočetka. Njegovi suborci bi rekli: Izlaže
se opasnosti. Opasan je za sebe. Očito mu treba pomoć. Tako su ga udaljili s bojišta, poslali ga u
bolnicu i odredili mu vrsnoga psihijatra. No, čini se da nije bilo nikakva pomaka. Šetao bi tako
odjelom, ugledao negdje komad papira, uzeo ga, pomno ga promatrao, a zatim ga pustio da
odleprša na tlo. Na kraju, zaključak komisije je bio: Nesposoban. Otpust iz vojske. Pozvali su ga,
priopćili mu vijest da je otpušten iz vojske i predali mu otpusni list. On ga na isti način podigne,
zagleda se i vikne: To je to? To je to. Konačno je našao.
Dakle, počnite biti svjesni svog sadašnjeg stanja, o kakvom se god stanju se radilo. Prestanite biti
diktator. Prestanite sami sebe gurati na sve strane. Onda, jednoga dana, kroz svjesnost koju ćete
postići, shvatit ćete da ste sami sebe gurali u sve te situacije.

98

29. Druga osoba

Na putu postizanja svjesnosti, nemojte postavljati zahtjeve. To je više kao poštivanje prometnih
znakova. Ako ne pratite znakove, platite kaznu. Ovdje u Sjedinjenim Državama vozite desnom
stranom ceste; u Engleskoj vozite lijevom stranom; u Indiji vozite lijevom stranom. U suprotnom,
plaćate kaznu. Tu nema mjesta povrijeđenim osjećajima, zahtjevima, očekivanjima: vi
jednostavno poštujete prometna pravila.
Pitate odakle dolazi vaša požrtvovnost, čemu osjećaj krivnje? Znat ćete kada budete budni. Ako
se trenutačno zbog nečega osjećate krivima, kako bih vam to, pobogu, ja mogao objasniti? Kako
biste mogli znati što je to samilost? Znate, ponekad ljudi oponašaju Krista, ali kada majmun svira
saksofon, to ga ne čini glazbenikom. Vi možete oponašati Krista oponašajući njegovo izvanjsko
ponašanje i Ali vi trebate biti Krist da biste točno hiniti u određenoj situaciji, sukladno t1 i
temperamentu te karakteru i s kojom ste u raspravi ili od-va reći. No, da biste to
kac ušla nitko su ljudil
Neki ol sam rekao
y///
Drugim riječir
"'Hst bio. Izvanjsko
Ako mislite da
načina da vam
ia shvatite jer sa-
a. Samilost zna biti
a dok vas obrađuje.
i doista može biti bla-
kada postanete ljubav,

99
odnosno kada odbacite svoje iluzije i vezanosti, tek tada ćete znati .
Kako se budete sve manje i manje poistovjećivali sa sobom, bit ćete sve mirniji i zadovoljniji sa
svime i svačime. Znate zašto? Jer se više ne bojite da će vas povrijediti ili da vas neće voljeti.
Više ne nastojite bilo koga zadiviti. Možete li zamisliti taj osjećaj olakšanja kada više ne morate
nikoga zadiviti? Konačno sreća! Više nemate potrebu ni poriv objašnjavati i opravdavati se. Sve
je u redu. Što se tu ima objašnjavati? Radije bih da mi kažete probudio sam se , nego oprosti .
Draže mi je čuti postao sam svjestan od našeg zadnjeg susreta, ono što sam ti učinio neće se više
ponoviti , nego strašno mi je žao zbog svega što sam ti učinio. Zašto bi itko zahtijevao ispriku?
Razmislite malo o tome. Čak ako je netko i bio zločest prema vama, ne vidim razloga ni prostora
za ispriku.
Nitko nije bio zločest prema vama. Netko je bio zločest prema onome što je on ili ona smatrao da
ste vi, ali ne prema vama. Nitko vas nikada nije odbacio; ljudi odbacuju ono što misle da ste vi.
No, to ide u oba smjera. Nitko vas, prema tome, nije ni prihvatio. Sve dok pričamo o uspavanim
ljudima, mora vam biti jasno da oni.samo prihvaćaju ili odbacuju svoju sliku o vama. Oni su sami
oblikovali određenu sliku o vama i, prema vlastitom sviđanju, tu sliku prihvaćaju ili je
izbjegavaju. Vidite kako je poražavajuće dublje ulaziti u to. To je odveć oslobađajuće.
Istovremeno, jako je lako voljeti ljude kada toga postanu svjesni. Vrlo je lako

100
AnthonydeMeilo
voljeti sve ljude kada se ne poistovjećujete s onim što oni misle da jeste ili onim kako sami sebe
vide Postaje lako voljeti ih; voljeti sve ljude.
Ja samo promatram sebe , ali ne razmišljam o sebi . Jer kada uvjetovano ja razmišlja, obično loše
razmišlja. Ali dok promatram sebe , sve vrijeme sam svjestan daje to samo odraz. U stvarnosti, vi
zapravo ne razmišljate o stvarnom ja i uvjetovanom ja ili sebi . Vi ste kao osoba koja vozi auto i
koja ne želi izgubiti svijest čak ni o autu. Dobro je sanjariti, ali pritom ne treba gubiti svijest o
okruženju. Morate stalno biti budni. Kao majka dok spava; ona ne čuje avione koji prelijeću
iznad kuće, ali istovremeno čuje i najmanji šapat svoga djeteta. Ona je budna i u tom smislu
svjesna. Teško je opisati stanje budnosti, možemo govoriti samo o stanju uspavanosti. Možemo
samo nagađati. Ne možemo opisati sreću. Sreću je nemoguće Ono što možemo definirati je jad.
Is-i znat ćete. Nemoguće je definirati -''će opisati nedostatak ljubavi. -* " vi, odbacite strah i znat
" budna osoba. To budnosti. tvljati zaht-ekao bilo je o kakve zaht-; osloboditi va-isku bit. I vi ne-
ga. U stvari, ono ijenibilo.Onopri-ne pripada
sam rekao: ja ću se zastrt Drugim riječii

101
Ono o čemu vi govorite je odgoj djeteta. Ako želiš ručati, dođi kući u vrijeme ručka ili ostaješ
bez ručka. Gotovo. Tako to ide. Ne dolaziš na vrijeme i nema ručka. Ti si slobodan, to je istina,
ali moraš snositi posljedice svojih odluka.
Kada govorim o tome da ne treba imati očekivanja prema drugim ljudima, ili da ne treba
postavljati zahtjeve, mislim na očekivanja i zahtjeve za moje dobro. Predsjednik Sjedinjenih
Država mora postavljati određene zahtjeve građanima. Prometnik očito mora postavljati zahtjeve
sudionicima u prometu. Ali to su zahtjevi za njihovim primjerenim ponašanjem - prometna
pravila, dobra organizacija, nesmetano vođenje društva. Nije svrha ni bit ovih zahtjeva da bi se
predsjednik države ili prometnik osjećali dobro.
30. Svijet tišine
Svi uglavnom žele znati što se događa kada konačno stigneš do cilja. Je li to puka radoznalost?
Uvijek se pitamo kako će se to uklopiti u sustav, ili hoće li nešto imati smisla u određenom
okruženju, ili kako se osjećate kada stignete do cilja. Krenite i znat ćete; to se ne može opisati
riječima. Na Istoku kruži izreka: Oni koji znaju ne govore; oni koji o tome govore, ne znaju.
Prema tome, ne može se opisati. Nijedan učitelj ne može vam dati istinu. Istinu ne možete sažeti
riječima, formulom. Ne, to nije istina, to nije stvarnost. Stvarnost je nemoguće pretočiti u
formulu. Učitelj vam može

102
Anthony deJV[eli0
jedino ukazati na pogreške, na zablude. Kada odbacite pogreške, spoznat ćete istinu. Čak ni onda
kada spoznate, nećete to moći izreći riječima. Takvo učenje nalazimo i među velikim katoličkim
misticima. Veliki Toma Akvinski pred kraj svoga života prestaje pisati i naučavati; on je spoznao
Mislio sam daje ustrajao u šutnji tek nekoliko zadnjih mjeseci, no to je zapravo trajalo godinama.
Shvatio je da je pravio budalu od sebe i to je vrlo jasno izrekao. To vam je kao da nikada niste
kušali zeleni mango i pitate me: Kakva je okusa? Rekao bih vam: Kiseo , ali time bih vas samo
odvratio od pravog okusa. Pokušajte shvatiti. Većina ljudi ipak nije pretjerano mudra; oni posežu
za riječima - za riječima svetih spisa, primjerice - i onda sve krivo shvate. Kada vam kažem kiseo
, pitate me: Kiseo poput octa ili kiseo poput limuna? Ne, nije kiseo poput limuna, nego poput
manga. Ali ja nikada nisam kušao mango i kako onda mogu znati? Šteta! No, vi ne odustajete i
pišete doktorat na tu temu. Da ste kušali zeleni mango, nikada ne biste pisali doktorat. Možda na
drugu temu, ali nikako ne o mangu. Kada jednoga dana dođete u priliku da konačno kušate zeleni
mango, kažete sami sebi: Bože, stvarno sam pravio budalu od sebe. Što mi je trebalo da još pišem
i tu disertaciju. Točno to rekao je i Toma Akvinski.
Veliki njemački filozof i teolog napisao je poveću knjigu na temu tišine sv. Tome. Kaže daje
svetac jednostavno utonuo u tišinu. Nije razgovarao. U uvodu svoga djela Summa Theologica .
koji predstavlja sažetak njegova nauka, kaže: 0

nje svijesti 1O3

Bogu ne možemo reći ono što on jest, već samo ono što on nije . U svom poznatom komentaru na
goethiusovo De Sancta Trinitate kaže kako postoje tri puta u spoznavanju Boga: 1) u stvaranju; 2)
u Božjem djelovanju kroz povijest; 3) u najvišem obliku spoznaje Boga - spoznavanju Boga kao
tamquam ignotum (kao nepoznatog). Najviši je oblik pojašnjavanja Trojstva - znati da ne znaš.
Ovdje ne govorimo o majstoru istočnjačkoga žena. Riječ je o kanoniziranom svecu
Rimokatoličke crkve koji je stoljećima bio predvodnik kršćanske teologije. Poznavati Boga kao
nepoznatog. Na drugome mjestu sv. Toma kaže kao nespoznatljivog . Stvarnost, Bog, božanstvo,
istina, ljubav -nespoznatljivi su; to znači da ih naš ljudski um ne može razumjeti. Ta spoznaja
lišila bi nas mnogih pitanja jer živimo u zabludi da znamo. Iako ne znamo; ne možemo znati.
Što je onda sveti spis? Samo naznaka, smjernica, ali ne i opis. Fanatizam jednog iskrenog
vjernika koji misli da zna, stvara više zla nego udruženi napori dvije stotine nitkova. Zastrašujuće
je vidjeti što sve iskreni vjernici mogu učiniti jer misle da znaju. Ne bi li bilo prekrasno živjeti u
svijetu u kojemu bi svi priznali kako ne znaju. Nestalo bi velike prepreke među ljudima. Ne bi li
to bilo krasno?
Čovjek koji je slijep od rođenja priđe mi i pita: Što je to što ljudi nazivaju zelenim? Kako opisati
zelenu boju nekome tko je rođen slijep? Pokušate analogijom. Kažem mu: Zelena boja ti je poput
nježne glazbe. Ah, kaže on, poput nježne glazbe. Priđe mi i drugi slijepac i postavi isto pitanje.

104

Kažem mu da je zelena boja poput mekog satena, vrlo mekog i nježnog na dodir. Sljedećeg dana
vidim kako se njih dvojica svađaju i međusobno udaraju. Jedan viče: Poput nježne glazbe , a
drugi odgovara: Ne, nego poput mekog satena. I ne odustaju. Nijedan nema pojma o čemu priča
jer kad bi znali jednostavno bi ušutjeli. Ili, još gore, jednoga dana uspijete vratiti vid jednome od
njih. Vidite ga kako sjedi u vrtu okružen zelenilom i kažete mu: Evo, sada znaš kakva je zelena
boja. A on vam kaže: Istina, čuo sam je jutros.
Činjenica je da ste okruženi Bogom, a ne vidite ga jer vi znate sve o Bogu. Posljednja prepreka
vašem viđenju Boga je vaša predodžba o Bogu. Propuštate susret s Bogom jer mislite da znate.
To je strašna strana religije. U evanđelju se kaže kako su oci religioznosti znali , pa su se
oslobodili Isusa. Prema tome, najviša spoznaja o Bogu je saznanje da je Bog nespoznatljiv. U
svijetu se previše govori o Bogu; ljudima je dosta Boga. U svijetu je premalo svjesnosti, premalo
ljubavi, premalo sreće, no nećemo koristiti te riječi. Recimo daje premalo odbacivanja iluzija,
odbacivanja pogrešaka, odbacivanja ovisnosti i okrutnosti, premalo svijesti. To je ono od čega
boluje ovaj svijet, a ne od pomanjkanja religioznosti. Religija bi trebala predstavljati nedostatak
svjesnosti, buđenja. Pogledajte u što smo se izrodili. Dođite u moju domovinu i vidjet ćete ljude
koji se ubijaju zbog religije. Posvuda isto. Onaj koji zna, ne govori; onaj koji govori, ne zna. Sva
otkrivenja, kako god božanska bila, samo su prst koji pokazuje prema mjesecu. Kao što na Istoku
kaže-

105
mo: Kada mudrac pokaže na mjesec, sve što budala vidi je prst.
Jean Guiton, prilično isključiv i pomalo zajedljiv francuski pisac, dodaje tome zastrašujući
komentar: Mi obično koristimo prst da bismo nekome iskopali oko. Nije li to strašno? Svjesnost,
svjesnost, svjesnost! U svjesnosti je ozdravljenje, u svjesnosti je istina; u svjesnosti je spas, u
svjesnosti je duhovnost; u svjesnosti je rast, u svjesnosti je ljubav; u svjesnosti je buđenje.
Svjesnost.
Ovdje moram govoriti o riječima i konceptima jer vam moram pojasniti zašto, kada gledamo u
drvo, zapravo ne vidimo samo to drvo. Mislimo da vidimo, ali u stvari ne vidimo. Isto tako, kada
promatramo neku osobu, mi ne vidimo osobu, iako mislimo da vidimo. Vidimo ono što smo si
umislili da vidimo. Stječemo određeni utisak i toga se držimo. Tako je gotovo sa svime što
promatramo. Kada to shvatite, bit ćete u stanju spoznati ljupkost i ljepotu svjesnog viđenja svega
što vas okružuje. Jer stvarnost je oko nas; Bog , što god daje, tu je oko nas. Sve je tu. Jadna mala
ribica u oceanu kaže: Oprostite, tražim ocean, možete li mi pomoći da ga nađem? Prilično jadno,
zar ne? Kada bismo samo podigli pogled i stvarno pogledati, onda bismo razumjeli.

106

31. Gubiti bitku

Vratimo se na onu prekrasnu rečenicu iz Evanđelja o tome kako se prvo treba izgubiti da bismo
se pronašli. Tu misao pronalazimo u religioznim, duhovnim i mudrim knjigama gotovo svih
religija. Kako netko može izgubiti sebe? Jeste li ikada pokušali izgubiti nešto? Tako je, što se
više trudite, to je teže. Stvari gubite onda kada se najmanje trudite izgubiti ih. Gubite stvari kada
niste svjesni, Pitamo se kako netko može umrijeti sebi? Sada govorimo o smrti, ne o
samoubojstvu. Nije nam rečeno da se ubijemo, nego umremo sebi. Nanositi si bol, samome sebi
stvarati patnju, značilo bi poraziti samoga sebe. To bi bilo kontraproduktiv-no. Nikada niste tako
puni sebe kao kada trpite bol. Nikada niste tako zaokupljeni sobom kao kada ste depresivni.
Nikada niste tako spremni zaboraviti sebe kao kada ste sretni. Sreća je ta koja vas oslobađa sebe .
Upravo su patnja, bol, jad i depresija ono što vas veže za sebe . Sjetite se samo kako ste svjesni
svog zuba dok vas boli. Kada vas ne boli, niste svjesni čak ni da ga imate. Niste svjesni ni da
imate glavu, sve dok vas ne zaboli. I te kako vam je važna vaša glava kada vas uhvati teška
Glavobolja.
tome, pogrešne su i lažne tradicionalne: anja sebe nanošenjem boli, umrtvl-M poništavanjem
sebe. Poreći , odreći se samoga sebe znači ravu prirodu. Kada to shvatite, stavno će nestati.
Pretpostavimo

107
da jednoga dana netko uđe u moju sobu i ja ga pozovem da priđe bliže. Tko ste vi? pitam ga. Ja
sam Napoleon. A ja kažem: Ne valjda Napo-leon. On kaže: Upravo tako, Bonaparte, car
Francuske. Tko bi rekao! kažem, dok si mislim: Bolje da ovoga što prije zbrinem na pravo
mjesto. Sjednite, Vaše Visočanstvo , kažem mu, a on govori o razlogu svoga dolaska: Čujem da
ste prilično dobar duhovni diktator. Moj problem je duhovne prirode. Znate, osjećam anksioznost
i teško mi je vjerovati u Boga. Moje trupe su trenutno u Rusiji. Provodim besane noći jer ne znam
kako će sve to završiti. Tako, dakle, Vaše Visočanstvo. Mogao bih vam nešto prepisati.
Predlažem da pročitate odlomak 6. Evanđelja po Mateju:
'Pogledajte ljiljane u polju. niti siju niti ža-nju.'
U tom trenutku stvarno se počinjem pitati tko je od nas dvojice luđi. No, ipak nastavljam sa
svojim ludilom. To je ono što mudri učitelj čini s vama na početku duhovne obnove. On se
uživljava u vaše probleme. Čak vas tješi, suosjeća s vama, a ako treba, možda pusti i koju suzu
nad vašom teškom sudbinom. Vi ste ludi, ali to još ne znate. No, doći će i trenutak kada će vam
izmaći tepih pod nogama i reći vam: Dosta s glupostima. Nisi ti nikakav Napoleon.
U poznatim dijalozima koje je sv. Katarina Sienska vodila s Bogom stoji da joj je Bog jednom
rekao: Ja sam Onaj koji jest; ti si ona koja nije. Jeste li ikada iskusili svoj ne-biti? Na Istoku
imamo slikoviti prikaz za to. To je prikaz plesača i plesa.

108

Boga zamišljamo kao plesača, a stvaranje kao Božji ples. Znači, nije Bog veliki plesač, a vi mali
plesači. Ne, vi uopće niste plesači. Vi ste otplesani. Jeste li ikada iskusili takvo što? Tako, kada
čovjek iz naše priče shvati da nije Napoleon, on time ne prestaje biti. On i dalje postoji, ali
iznenada shvaća da je nešto potpuno drugo od onoga što je mislio daje.
Izgubiti sebe znači shvatiti da si nešto drugo od onoga što si mislio da jesi. Mislio si da si u
središtu, a sada sebe doživljavaš kao satelit. Mislio si da si plesač, a onda se počneš doživljavati
kao ples. To su samo različiti prikazi stvarnosti, pa ih nemojte shvaćati doslovno. Oni su samo
naznake, putokazi, smjernice. Na njih se ne možete osloniti, na njima ne možete graditi. Ne
shvaćajte ih doslovno.
32. Trajna vrijednost
Prije nego što krenemo dalje, moramo pojasni--4*.cijeli koncept nečije osobne vrijednosti.
Osobna t ne znači samobitnost. Odakle izvire Ima li ona veze s vašim uspje- Ac> određena
količinom a koje netko posje-io privlačnost? Sve je ideno, fluidno. Kada iosti, onda zapravo ne
ono kako nas drugi do-pak o mišljenjima i pro-J zbilji možete spoznati

pokž

109
vlastitu vrijednost tek kada se oslobodite ovisnosti o tako nesigurnim kategorijama kao što su
mišljenja drugih ljudi. Ja nisam lijep zato što svi tako govore. Stvarno, ja nisam ni lijep ni ružan.
Te su stvari prolazne. Već sutra mogu se iznenada pretvoriti u strašno ružno stvorenje, no to sam
stvorenje još uvijek ja . Onda se podvrgnem plastičnoj operaciji i ponovno izgledam lijepo.
Postaje li time i moje ja lijepo? Dajte si vremena i razmislite malo o tome. Ja vam sada samo
nabacujem misli, ali ako si uzmete vremena da razmislite, dvojite, usvojite ovo o čemu vam
govorim, dobili ste zlatni rudnik. Znam to iz vlastitog iskustva jer sam - kada sam i sam shvatio
njihovo značenje - uvidio kako je riječ o uistinu pravome blagu.
Ugodna iskustva čine život lijepim. Bolna iskustva donose rast. Iako lijepa iskustva čine život
lijepim, ona ne vode osobnom razvoju. Izrastate samo iz bolnog iskustva. Patnja ukazuje na ona
životna područja u kojima trebate rasti, u kojima trebate izrasti, preobražavati se i mijenjati. Kada
biste znali kako koristiti patnju, kako biste samo rasli! Zadržimo se zasad na psihičkoj patnji, na
svim onim negativnim emocijama koje nosite u sebi. Nemojte gubiti vrijeme i baviti se pojedinim
osjećajima. Već sam vam rekao što vam je činiti sa svima njima. Razočarani ste kada stvari ne
idu onako kako biste vi željeli - što to kazuje o vama kao osobi? Govorim bez optužbi, bez
osuđivanja (inače ćete se uhvatiti u mržnji prema samima sebi). Promatrajte ih kao da promatrate
emocije drugih ljudi. Promatrajte to razočaranje, taj jad u

110

vama dok vas drugi kritiziraju. Što to govori o vama?

Čuli ste nekoga kako kaže: Tko kaže da briga ne pomaže? Meni pomaže. Svaki put kada se
brinem zbog nečega, to nešto se ne dogodi! Vidite, njemu je pomoglo. No, netko drugi kaže:
Neurotična osoba brine o nečemu što se nije dogodilo u prošlosti. Ona nije kao mi, normalni
ljudi, koji brinemo samo o onome što se neće dogoditi u budućnosti. To je problem. Ta vaša
briga, strah - i što to opet govori o vama?
Negativna osjećanja, sva negativna osjećanja bitna su za vaše buđenje, za razumijevanje. Ona
vam daju priliku da osjetite, da promatrate izvana. U početku, depresija će i dalje biti prisutna, ali
vi ćete uspjeti potrgati svoju vezu s njom. Postupno ćete početi razumijevati depresiju. Kada
budete razumjeli, pojavljivat će se sve rjeđe, sve dok konačno ne iščezne iz vašeg života. Možda,
no tada vam to više ionako neće biti bitno. Prije samog prosvjetljenja znao sam biti depresivan.
Nakon prosvjetljenja nastavio sam biti depresivan. No, postupno - ili naglo, ili iznenada -
postižete stanje budnosti. To je stanje u kojemu odbacujete želje. Ali sjetite se što
podrazumijevamo pod željama i čežnjama: Ako ne dobijem ono što hoću, odbijam biti sretan.
Dakle, mislim na slučajeve kada sreća ovisi o ispunjenju neke želje.

111
33. Odredite prioritete
Nemojte potiskivati svoje želje jer ćete postati beživotni. Izgubit ćete energiju, a to zna biti
strašno. Želja u zdravom smislu riječi označava energiju i - što više energije imamo, to bolje.
Nemojte potiskivati želje, pokušajte ih razumjeti. Da, razumjeti. Nemojte tako žarko nastojati
ispuniti svoje želje, radije ih shvatite. Nemojte samo ispitivati objekt svoje želje - shvatite ih u
potpunosti, sagledajte svoje želje u pravome svjetlu. Sagledajte njihovu pravu vrijednost. Jer ako
budete samo potiskivali svoje želje, ako pokušate odbaciti predmet svoje želje, vrlo je vjerojatno
da ćete se vezati za njega. No, ako budete promatrali svoju želju te uvidjeli njenu pravu
vrijednost, ako uspijete razumjeti kako si pripremate teren za razočaranje i depresiju, vaša će se
želja preobraziti i pretvoriti u ono što ja nazivam prioritetom.
Kada idete kroz život s jasno određenim prioritetima, a istovremeno ne dopuštate da vaša sreća
ovisi o njima, tada ste budni. Krećete se u pravcu budnosti. Budnost, sreća - zovite to kako hoćete
-zapravo je stanje ne-zavaravanja, stanje u kojemu vidite stvari ne onakvima kakvi ste vi, nego
onakvima kakve one stvarno jesu, koliko je to uopće moguće za jedno ljudsko biće. Odbaciti
zablude, vidjeti stvari realno, vidjeti stvarnost. Svaki put kada ste nesretni, nešto ste dodali
stvarnosti. Upravo ta ovisnost čini vas nesretnima. Ponavljam: nešto ste nadodali. . . negativnu
reakciju. Stvarnost donosi Poticaj, vi ste ti koji stvarate reakciju. Nešto doda-

112

jete svojom reakcijom. I ako promotrite što ste to dodali, zasigurno ćete naići na neku od svojih
zabluda, neki zahtjev, očekivanje, težnju. Uvijek. Primjera je mnogo. Kada nastavite raditi na
svom buđenju, i sami ćete ih početi uočavati.
Na primjer, učestala je zabluda, pogreška u mišljenju, kako promjenom vanjskoga svijeta vi
postajete drukčiji. No, ako promijenite stvari ili ljude oko sebe, vi se zapravo ne mijenjate. Ako
dobijete novi posao ili novog bračnog partnera ili novi dom, ili novog duhovnog učitelja ili neku
novu duhovnost, to vas ne mijenja. To vam je kao da si umislite kako ćete promjenom olovke
promijeniti rukopis. Ili da ćete utjecati na svoj način razmišljanja, promijenite li šešir. Takve
izvanjske promjene ne mijenjaju stvarnost, a vi provodite toliko vremena i trošite toliko energije
u nastojanju da svijet oko sebe prilagodite svojim željama i ukusima. Ponekad u tome i uspijete -
na pet minuta - ali čak i tada ste pomalo nervozni jer ste svjesni da se sve neprestano kreće, život
se stalno mijenja.
Prema tome, želite li uistinu živjeti, ne smijete imati trajan oslonac. Ne smijete imati mjesto na
koje ćete uvijek moći nasloniti glavu. Morate se kretati s promjenama. Kao što je veliki
Konfucije rekao: Onaj koji želi biti stalan u sreći, mora se neprestano mijenjati. Protok. No, mi se
stalno osvrćemo unatrag, zar ne? Vežemo se za stvari i događaje iz prošlosti te one koje nam se
upravo događaju. Kada uzmete plug i krenete orati, ne možete se osvrtati unatrag. Želite li uživati
u gla-
*? Želite li uživati u zvucima simfonije? Nemojte
113
se onda stalno držati za nekoliko akorda. Pustite ih neka teku. Cjelokupan užitak u zvucima
simfonije zapravo je u vašoj spremnosti da pustite notama da se izmjenjuju - vi samo pratite
njihov tijek. Ako bi vam se posebno svidio neki ton, mogli biste viknuti orkestru da iznova i
iznova svira vaš omiljeni ton, no to zasigurno više ne bi bila simfonija.
Jesu li vam poznate priče starom Nasr-ed-Dinu? On je legendarni junak kojega jednako prisvajaju
Grci, Turci i Perzijci. Nasr-ed-Din je običavao naučavati pričajući duhovite priče, a glavni ridikul
svih njegovih priča bio je on sam.
Jednoga dana lupao je po gitari uporno svirajući samo jednu notu. Nakon nekog vremena oko
njega se skupila masa ljudi (svirao je na tržnici) i čovjek koji je sjedio u blizini reče: Sviđa mi se
ta nota koju sviraš, mula, ali zašto je malo ne promijeniš, kao što to čine drugi glazbenici? Sve su
to budale, odgovori mu Nasr-ed-Din, oni samo traže pravu notu. Ja sam je našao.
i

114

34. Hvatanje za iluzije

Kada se hvatate za bilo što, uništavate si život: svakim vezivanjem prestajete živjeti. To vam piše
posvuda u Evanđelju. To ćete shvatiti kada budete istinski razumjeli. Razumijevanjem. Pokušajte
razumjeti još jednu zabludu: vaša sreća nije isto Što i uzbuđenje, nije isto što i ushit. Tako često
živite u zabludi da je ushit rezultat ispunjene želje. Želja donosi bojazan, pa strah, i na kraju -
prije ili kasnije - mamurluk. To možete uvidjeti tek kada ste dovoljno patili. U međuvremenu se
hranite raznim ushićenjima. To je kao da trkaćeg konja hranite raznim delicijama. Dajete mu
kolače i vino. To nije hrana za trkaćeg konja. To je kao da se vi hranite drogom. Zar to nije
suludo? Zapravo vam trebaju dobra, hranjiva, zdrava hrana i piće. To je ono što trebate razumjeti.
Opasna je i zabluda da to netko drugi može učiniti umjesto vas - neki spasitelj, guru, duhovni
učitelj. Čak ni najveći duhovni učitelj ne može učiniti ni najmanji korak umjesto vas. To morate
učiniti sami. To je lijepo izrazio sv. Augustin: Isus Krist nije mogao učiniti ništa za mnoge od
onih koji su ga slijedili. Možemo ponoviti i lijepu arapsku izreku: Priroda kiše ista je za trnje u
pustinji i cvijeće u vrtu. To zaista morate učiniti sami. Nitko vam u tome ne može pomoći. Vi
morate probaviti hranu, vi morate razumjeti. Ne može netko drugi razumjeti umjesto vas. Vi
morate tražiti. Nitko ne može tražiti umjesto vas. Ako je ono što tražite isti'

11.5
na, onda to morate učiniti sami i pritom se ne možete oslanjati ni na koga.
Nadalje, tu je i zabluda da je strašno bitno biti uvažen, omiljen, cijenjen. Mnogi će od vas reći
kako je prirodna potreba čovjeka da bude voljen i cijenjen, da pripada. To nije točno. Odbacite i
ovu iluziju i bit ćete sretni. Naša urođena potreba je biti slobodan i voljeti, ali ne i biti voljen.
Ponekad za vrijeme psihoterapije uočavam čest problem: Nitko me ne voli; kako onda mogu biti
sretan? Ja ih uporno podsjećam da su sigurno barem nekada imali trenutke kada su zaboravili da
nisu voljeni i kada su zapravo bili sretni.
Neka se žena, na primjer, potpuno udubi u neki film. Gleda komediju, umire od smijeha i u tom
blagoslovljenom trenutku zaboravlja podsjetiti samu sebe da je baš nitko ne voli. Ona je sretna.
Onda izađe iz kina i prijateljica s kojom je gledala film ode sa svojim dečkom, a ona ostaje sama.
Sada je ponovno u svojim mislima: Sve moje prijateljice imaju dečke, a ja sam sama. Tako sam
nesretna. Mene nitko ne voli!
U Indiji, mnogi siromasi uspijevaju nabaviti tranzistor, što je za naše prilike pravi luksuz. Svi
imaju tranzistor, čujete, samo gaja nemam; tako sam nesretan. Dok nije bilo tranzistora, nitko nije
ni znao da im nedostaje i bili su sretni. Tako je i s vama. Dok vam nisu rekli kako ne možete biti
sretni ako vas netko ne voli, bili ste savršeno sretni. Možete biti sretni bez toga da vas netko voli;
možete biti sretni iako nikome niste privlačni. Posta-jte sretni kada dođete u dodir sa stvarnošću.
Tu

116

ćete pronaći Boga, tu ćete pronaći sreću. No, većina ljudi to ne želi ni čuti.
Dolazimo do sljedeće, jednako opasne zablude, koja kaže da vam vanjski događaji i ljudi oko vas
mogu nauditi. To nije točno. Vi im dajete tu snagu.
Još jedna zabluda: vi ste sve one etikete koje su vam ljudi prilijepili ili koje ste si sami priskrbili.
Ni to nije točno. Prema tome, ne morate se vezati za njih. Onoga dana kada mi netko kaže kako
sam genijalan i ja u to povjerujem, stavljam si na leđa ogroman teret - teret genijalnosti.
Razumijete zašto? Jer teret genijalnosti nosi obveze, očekivanja i stvara priličnu nervozu. Sada
nakon svakog predavanja moram provjeravati jeste li zadovoljni i mislite li još uvijek da sam
genij? Vidite? Prema tome, samo trebati strgati tu etiketu! Odbacite je i slobodni ste! Nemojte se
poistovjetiti sa svojim etiketama. To je mišljenje drugih ljudi. To je nečiji trenutačni doživljaj.
Jeste li stvarno genijalni ili ste totalni luđak? Možda ste mudri ili samo malo šašavi? Kao da je to
bitno. Bitno je jedino da se probudite, da nastavite biti svjesni kako biste živjeli punim životom.
Sjetite se onog prekrasnog prizora iz Evanđelja: Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju,
niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas
zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite
poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj
slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest, a sutra se u peć baca,
Bog

117
tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?'
ili 'Što ćemo piti?' ili 'U što ćemo se obući?' Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam
je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo
dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dostaje svakome danu
zla njegova. (Matej 6-7:25-34)
To je istinski govor jednog mistika, govor probuđene osobe.
Dakle, zašto se bojite? Možete li svojim brigama produžiti ijedan dan svoga života? Zašto brinete
za sutra? Postoji li život nakon smrti? Hoću li živjeti kada umrem? Zašto brinete za sutra? Živite
danas. Netko je rekao: "Život je nešto što nam se događa dok smo zauzeti drugim stvarima. Nije
li to jadno? Život se odvija sada. Život će se početi događati onog trenutka kada se probudite.
Počet ćete živjeti u sadašnjosti i uživati u svakom trenutku koji budete proživljavali. Dobar je
znak i kada budete čuli simfoniju sa svim njenim zvucima bez potrebe da se zaustavite na
pojedinoj noti.

118
Anthony de Mello
35. Hvatanje za uspomene
Dolazimo do nove teme, koja je usko vezana uz moj poziv da postanete svjesni svih stvari koje
neprestano dodajete stvarnosti. No, krenimo redom. Moj poznanik isusovac pričao mi je neki dan
kako je prije nekoliko godina držao govor u New Yorku, gdje su Portorikanci bili omraženi zbog
nekog incidenta koji se dogodio tih dana. Svi su govorili prilično ružne stvari o njima. Potaknut
tolikim lošim nabojem, on je u jednom trenutku rekao kako će im pročitati neke od zabilježenih
izjava o određenoj useljeničkoj populaciji. Ono što im je pročitao bile su izjave i mišljenja ljudi o
Ircima i Nijemcima i svim drugim useljeničkim valovima i skupinama, koje su činile građane
New Yorka prije mnogo godina. Na kraju predavanja lijepo im je rekao: Ti ljudi ne donose svoju
delikvenciju sa sobom; oni postaju delikventi kada se suoče s određenim situacijama ovdje.
Trebamo ih razumjeti. Želite li popraviti trenutačno stanje, beskorisno je reagirati i djelovati iz
predrasuda. Ono što vam treba je razumijevanje, a ne osuda. Na isti način unosite i promjene
unutar sebe. Ne osudama, ne nazivajući se pogrdnim imenima, nego razumijevanjem onoga što
vam se događa. Nemojte se nazivati velikim grješnicima. Ne činite to!
Postati svjesni možete samo ako shvatite, a ne možete shvatiti ako ste opterećeni predrasudama.
Gotovo sve oko sebe i svakoga oko sebe promatramo kroz maglu vlastitih predrasuda. Često je to
dovoljno da ih se odreknemo.

119
To vam je kao susret s dugogodišnjim prijateljem. Bog, Tom, pozdravim ga, baš mi je drago što
te vidim . I potom ga srdačno zagrlim. Grlim li ja u tom trenutku uistinu svog prijatelja Toma ili
grlim svoje sjećanje na njega? Živo ljudsko biće ili nečije tijelo? Pretpostavljam da je još uvijek
zanimljiv kao nekada. Pretpostavljam da se još uvijek uklapa u sliku koju imam o njemu, u moja
sjećanja i asocijacije. Dakle, grlim ga. Nakon pet minuta razgovora shvatim da se promijenio i
gubim interes za njega. Zagrlio sam krivu osobu.
Evo dokaza koliko je ovaj primjer stvaran. Časna sestra u Indiji izlazi iz samostana kako bi
organizirala seminar. Svi iz njene okoline kažu: Ah, znamo, to je dio njezine karizme. Ona stalno
organizira neke radionice i odlazi na seminare; nju ništa ne može promijeniti. No, dogodi se to da
se ona za vrijeme tog seminara doista promijenila. Ona se promijenila i svi sudionici seminara su
uočili razliku. Sada svi govore: Izgleda da si stvarno došla do nekih uvida? I jest. Ona je spoznala
neke stvari, a oni su primijetili razliku u njenom ponašanju, držanju, na njenom licu. To je
normalna pojava kada se mijenjaš iznutra. To se uvijek odražava na vašem licu, u pogledu, u
držanju tijela. Dakle, časna sestra vraća se u svoju malu zajednicu i kako je njeno okruženje
opterećeno predrasudama, fiksiranim slikama i predodžbama o tome tko ona zapravo je, oni će je
i dalje gledati iz ugla svojih predrasuda. Oni su jedine osobe, iako naizgled njoj najbliže osobe,
koje ne vide tako čite promjene na njoj. Kažu: Sada možda izgle-

120

da nešto duhovnije, ali vidjet ćete, nakon nekog vremena opet će pasti u depresiju. Nakon
nekoliko tjedana ona stvarno postaje depresivna jer reagira na očekivanja svoje okoline. Oni su
zadovoljni jer kažu: Vidiš, rekli smo ti: nije se nimalo promijenila. Tragedija je što se ona
promijenila, ali oni to nisu vidjeli. Ljudska percepcija ima pogubne učinke kada su u pitanju
ljubav i međuljudski odnosi.
O kojem god odnosu je riječ, on uključuje dvije stvari: prvo, jasnu percepciju (onoliko jasnu
koliko smo za to sposobni, o čemu bi se, naravno, dalo razgovarati); i drugo, preciznost
reagiranja. Što jasnije vidite neki odnos, to bolje možete reagirati. Ako vam je percepcija
zamagljena, ne možete pravilno reagirati. Kako možete voljeti nekoga koga čak i ne vidite?
Vidite li stvarno osobe za koje se ve-žete? Vidite li uistinu osobe kojih se bojite, pa vam se zato
ne sviđaju? Uvijek mrzimo ono čega nas je strah.
Ponekad čujem kako je strah Gospodnji početak mudrosti . Ali stanite malo. Nadam se da oni
koji to govore znaju o čemu pričaju jer mi uvijek mrzimo ono čega se bojimo. Želimo se
osloboditi, uništiti ili barem izbjeći ono čega nas je strah. Ako se nekoga bojiš, sigurno ti nije
drag. Čak ga i ne vidiš dobro jer ti emocije zamagljuju doživljaj, stoje ti na putu. No, to je tako
samo dok se za nekoga i nešto vežete. Kada u vaš odnos uđe prava ljubav, ta vam osoba prestaje
biti prijetnja; nestaje vašeg određivanja u smislu uobičajenog sviđanja ili nesviđanja. Vidite je
jasno i odgovarate točno onako

121
kako treba. Na ljudskoj razini vaša sviđanja i nesviđanja, odabiri i privlačnost, i dalje vam stoje
na putu. Prema tome, trebate postati svjesni svojih predrasuda, svojih kriterija prema kojima vam
se netko sviđa, netko vam je odbojan, a netko drugi vas zabavlja ili privlači. Svako određenje
proizlazi iz kriterija i uvjeta koje ste sami odredili. Jer, kako to da volite stvari koje ja ne volim?
Vaša je kultura različita od moje. Vaš odgoj je različit od moga. Kada bih vam ponudio neku
hranu koju ja inače obožavam, vi bi ste je vjerojatno odbili s gađenjem.
U nekim dijelovima Indije ima ljudi koji vole pseće meso. Mnogima bi od same pomisli da su
posluženi psećim odrescima bilo zlo. Zašto? Različita uvjetovanost, različito su programirani.
Hin-duistima bi zasigurno bilo loše kada bi znali kako im je upravo poslužena govedina, dok
Amerikanci uživaju u njoj. Pitat ćete: Zašto ne žele jesti govedinu? Iz istog razloga iz kojeg vi ne
želite pojesti svog kućnog psića. Potpuno isti razlog. Krava je indijskom seljaku isto što i vama
vaš pas. Prema I tome, jasno je zašto seljak ne može pojesti svoju kravu. Postoji naraštajima
usađena kulturna pre-j drasuda koja pomaže sačuvati životinju potrebnu I za obradu zemlje.
Zašto se zaljubljujemo u nekoga? Zašto se uvi-I jek zaljubimo u određeni tip osobe? Jer smo
uvjetovani. Podsvjesno smo izgradili sliku osobe željenih osobina, odredili smo koje su to
osobine koje nas privlače. Tako, kada konačno sretnemo osobu koja naizgled zadovoljava naše
kriterije,

1
122

poludimo od sreće i zaljubimo se do ušiju. No, jesmo li doista vidjeli i osobu koju tako ludo
volimo? Često je ugledamo tek nakon vjenčanja i onda se naglo budimo. E, sad tek može
započeti ljubav. Samo zaljubljivanje nema baš nikakve veze s ljubavlju jer to nije ljubav: to je
želja, žarka želja. Svim svojim srcem želite čuti kako to prekrasno biće želi baš vas. To vam
pruža osjećaj beskrajne ushićenosti. U međuvremenu, svi ostali govore: Kog vraga vidi u njoj?
No, riječ je o vašoj uvjetovanosti - vi zapravo ne vidite. Zato kažu da je ljubav slijepa. Vjerujte
mi, ništa na svijetu ne vidi tako jasno kao prava ljubav. Ovisnost je slijepa, vezanost je slijepa;
privrženost, težnje i želje su slijepe. Ali ne i prava ljubav. Prema tome, ne nazivajte slijepe želje
ljubavlju. Riječ ljubav uistinu je oskrnavljena u mnogim jezicima. Ljudi kažu da vode ljubav, da
se zaljubljuju. Kao kada dječak kaže djevojčici: Jesi li se ikada zaljubila? A ona mu odgovara:
Ne, ali mi se zasviđao.
Dakle, o čemu je zapravo riječ kada se zaljubimo? Prvo što nam treba je jasna percepcija. Jasnom
sagledavanju druge osobe prva je prepreka mnoštvo emocija koje se nađe na putu; pregršt uvjeta,
kriterija, sviđanja i nesviđanja. Moramo se suočiti s činjenicama. Ali prvo se moramo suočiti s
nečim još važnijim, a to su naše ideje, principi, životna opredjeljenja. Tako se događa da naše
osnovne životne postavke, naši principi koji bi nam trebali pomoći da spoznamo realnost, postaju
glavna prepreka u spoznavanju stvarnosti. Jer prije ili kasnije zaboravimo da riječi nisu stvarne.
Životni

koncept nije isto što i život. To su različite stvari. Zato sam vam i rekao kako su glavne prepreke
u pronalaženju Boga sama riječ Bog i naše shvaćanje Boga. Niste li dovoljno oprezni, vaša će
vam shvaćanja doista postati prepreke na putu spoznaje i odvesti vas u potpuno krivom pravcu.
36. Budimo konkretni
Svaki put kada imam neki koncept u glavi, mogu ga primijeniti na mnoge ljude. Ne govorimo o
određenim, konkretnim imenima kao što su Mary ili John, koji su stvarni. Svaki koncept može se
odnositi na više osoba, na bezbroj osoba. Koncepti su univerzalni. Na primjer, riječ list može se
koristiti za svaki list na grani ili nekom drvetu; ista riječ odnosi se na sve lišće toga drveta.
Štoviše, ista riječ odnosi se na sve lišće, lišće svakog drveta na svijetu, veliko, malo, meko, suho,
žuto, zeleno, na list banane. Ako vam kažem da sam jutros vidio list, vi zapravo nemate pojma
što sam ja vidio.
Pokušajmo to razjasniti. Vi imate svoju sliku o tome što nisam vidio. Nisam vidio životinju.
Nisam vidio psa, ni čovjeka, ni cipelu. Dakle, imate samo mutnu sliku onoga što sam mogao
vidjeti, ali ne i preciznu stvarnu sliku. Ljudsko biće ne odnosi se na primitivnog čovjeka, na
civiliziranog čovjeka, na odraslog čovjeka, na dijete, na ženu ili muškarca, na određenu dob, na
određenu kulturu, nego na koncept. No, ljudsko biće je stvarno, iako nikada nećete naići na
univerzalno ljudsko biće

124

koje odgovara vašem konceptu, vašoj slici ljudskog bića. Dakle, vaš koncept ukazuje na neke
osobine, ali nikada nije potpuno točan, nedostaje mu jedinstvenost, osobnost konkretnog čovjeka.
Koncepti su univerzalni, ljudi su jedinstveni.
Kada vam predstavljam neki koncept, svakako vam dajem nešto, a opet tako malo. Koncept je
tako vrijedan i koristan za znanost. Na primjer, ako bih rekao da su svi u ovoj prostoriji životinje,
to bi sa znanstvenog gledišta bilo potpuno ispravno. Ali mi se ipak razlikujemo od životinja.
Kažem li da je Mary Jane životinja, i to je točno. No, kako sam ispustio njene bitne
karakteristike, tvrdnja da je životinja postaje kriva jer ne daje pravu sliku o njoj. Kada neku
osobu nazovem ženom, to je točno, ali u toj istoj osobi vjerojatno je još puno osobina koje se ne
uklapaju u koncept žene. Ona je uvijek ta određena, konkretna, jedinstvena žena koju možete
doživjeti, ali ne i omeđiti određenim konceptom. Ona je konkretna osoba koju sam moram
upoznati, čije vrijednosti moram uočiti, koju moram intuitivno osjetiti. Osobu možete intuitivno
spoznati, ali ne možete je koceptualizirati.
Osoba prelazi granice našeg uma. Mnogi su od vas vjerojatno ponosni jer se nazivaju
Amerikancima, kao što bi mnogi Indijci bili ponosni što su Indijci. Ali što znači biti Amerikanac
ili biti Indijac? To je konvencija; to nije dio vaše prirode. Sve što imate je etiketa. Iza nje ne
vidite osobu. Svaki koncept propušta ili ispušta nešto stvarno bitno, nešto dragocjeno što
nalazimo samo u stvarnosti, što je konkretna osobnost. Veliki Krishnamurti tako je

125
lijepo rekao: Čim dijete nauči ime ptice, ono više nikada neće vidjeti samu pticu. To je točno!
Prvi put kada dijete ugleda to pernato živo biće u pokretu, i vi mu kažete vrabac , sutra kada
ugleda neko drugo pernato živo biće u pokretu slično onom prvom, dijete će povikati: Ah,
vrabac. Već sam vidio vrapca. Već mi je dosta vrabaca.
Ako stvari ne gledate kroz svoje koncepte, shvaćanja, nikada vam neće biti dosadno. Svaka stvar,
svako biće je jedinstveno. Nijedan vrabac nije nimalo nalik nekom drugom vrapcu, unatoč očitim
sličnostima. Od velike je pomoći uočavati sličnosti kako bismo mogli sažimati, kako bismo
mogli stvarati koncepte. To je velika pomoć kada je u pitanju komunikacija, obrazovanje,
znanost. Ali istovremeno može odvesti na krivi put i biti velika prepreka u prepoznavanju i
upoznavanju određene osobe. Ako se sve vaše iskustvo sastoji od različitih koncepata, vi ne
doživljavate stvarnost jer stvarnost je konkretna. Koncept je samo pomoć, on bi vas trebao voditi
do stvarnosti, ali kada stignete do stvarnosti, onda trebate spozna-vati intuitivno i doživljavati
svaku osobu izravno i zasebno.
Koncept je vrijedan i zbog toga što je stalna kategorija, dok se stvarnost stalno mijenja. Tako
stalno koristimo isto ime za Nijagarine slapove, iako se voda stalno mijenja i protječe. Imamo i
riječ rijeka , a voda stalno teče. Koristimo istu riječ za naše tijelo , a stanice tijela se konstantno
mijenjaju i obnavljaju. Pretpostavimo, na primjer, da vani puše jak vjetar, a kako želim svojim
prijatelji-

126

ma, kada se vratim, dočarati kako izgleda jedan pravi američki orkan, odlučim uhvatiti dio tog
strašnog vjetra i ponijeti ga sa sobom u kutiji šibica. Dakle, vratim se kući i sav važan pokazujem
svojim prijateljima: Gledajte ovo. Naravno, jednom kada ga uhvatite, to više nije onaj isti vjetar,
zar ne? Ili kada bih zagrabio kantu vode iz rijeke kako bih vam dočarao rijeku. U trenutku kada
zahvatim vodu, ona prestaje teći. Tako je i sa stvarima, s ljudima. Onoga trenutka kada ih
pokušate ugraditi u neki koncept, oni prestaju živjeti, prestaju teći, postaju statični i umiru.
Smrznuti val nije val. Val u svojoj biti predstavlja pokret, akciju; kada ga zamrznete, on prestaje
biti val. Koncepti su uvijek zamrznuti, dok stvarnost teče. Konačno, ako ćemo vjerovati
misticima (a nije tako teško prihvatiti, pa čak ni vjerovati, iako ne odjednom), stvarnost je cjelina,
ali riječi i koncepti kidaju stvarnost na dijelove. Zato je tako teško prevoditi s jednog jezika na
drugi, jer svaki jezik kida stvarnost drugačije, na svoj način. Englesku riječ home (kuća, dom)
nemoguće je prevesti na francuski ili španjolski. Casa nije baš isto što i home ; home nosi
asocijacije koje su svojstvene engleskom jeziku. Svaki jezik ima neprevodive riječi i izraze jer
različito dijelimo, režemo i razlažemo stvarnost, ponešto dodajemo ili oduzimamo od izvornog
značenja; upotreba se mijenja. Stvarnost je cjelina koju režemo kako bismo stvarali koncepte i
pritom korist1' mo riječi kako bismo označili različite dijelove Ako nikada u životu niste vidjeli
životinju, a ono jednoga dana naiđete na rep i netko vam kaže

127
je rep , hoćete li stvarno znati o čemu priča i što je to životinja?
Ideje su te kojima cjelinu - viziju, intuiciju ili iskustvo stvarnosti - razlažemo na sastavne
dijelove. To je ono o čemu mistici neprekidno govore. Riječi ti ne mogu dati stvarnost. One samo
daju naznaku, smjernice. Možete ih koristiti kao putokaze da dođete do stvarnosti. No, čim
dođete do stvarnosti, koncepti vam više ne pomažu, postaju beskorisni. Hinduistički svećenik
jednom je prilikom raspravljao s filozofom koji je tvrdio daje posljednja prepreka do Boga sama
riječ Bog , sam koncept Boga. Svećenik je bio šokiran tom tezom, na što mu je filozof rekao:
Magarac kojega jašeš i na čijim leđima putuješ da bi stigao do kuće, nije sredstvo kojim ćeš ući u
kuću. Koncept koristiš da dođeš pred cilj; onda ga ostaviš i prođeš I kroz cilj. Ne trebate čak biti
ni mistik da biste razumjeli kako stvarnost ne možete obuhvatiti riječima i konceptima. Vi znate
da u stvarnosti morate znati izvan i iza znanja. To vam govore svi veliki pjesnici, slikari, mistici,
svi veliki filozofi; oni još od davnina ukazuju na to da treba proći iza znanja.
Pretpostavimo da se jednoga dana probudim i tako budan promatram stablo. Do tada, kada god
bih ugledao stablo, rekao bih: To je stablo. Ali danas kada ga promatram, ja ne vidim stablo.
Barem ne vidim ono što sam navikao gledati. Vidim nešto novo, drukčije, kao kroz pogled
djeteta. Nemam riječi kojima bih opisao to što vidim. Vidim nešto jedinstveno, cjelovito, tijek, a
ne razlomljene

128
Anthony de Mello
dijelove. Potpuno sam zatečen. Pitate me što vidim, ali što vam mogu reći kada nemam riječi
kojima bih to opisao. Ne postoje riječi za stvarnost. Jer u trenutku kada pokušam stvarnost staviti
u riječi, vraćam se konceptima.
Dakle, ne možemo li izraziti i opisati stvarnost koju vidimo, kako ćemo onda moći izraziti ono
što ne vidimo očima i ne čujemo ušima? Kako pronaći riječ za postojanje Boga? Jeste li blizu
shvaćanju onoga što su sv. Toma Akvinski, Augustin i ostali stalno ponavljali i onoga na što
crkveni učitelji stalno podsjećaju - da je Bog misterij, nespoznatljiv ljudskome umu?
Veliki Karl Rahner u jednome od svojih pisama piše mladom Nijemcu, ovisniku koji mu se
obratio za pomoć. Ovisnik mu je napisao: Vi teolozi govorite o Bogu, ali kakve veze taj Bog ima
s mojim životom? Kako me taj Bog može osloboditi ovisnosti o drogama? Rahner mu je
odgovorio: Najiskrenije vam moram priznati da je za mene Bog oduvijek bio i jest potpuni
misterij. Ja ne razumijem što Bog jest; nitko to ne zna. Mi na razne načine pokušavamo misterij
pretočiti u riječi. Ali ne postoji riječ, ni rečenica, koja bi objasnila Boga. Isto tako, drugom
prilikom, dok se obraćao skupini teologa u Londonu, Rahner je rekao: Zadatak je teologa
objasniti sve kroz Boga te objasniti Boga kao neobjašnjivo. Neobjašnjiv misterij. Ne znam, ne
mogu reći.
Riječi su samo smjernice, ne i objašnjenja. Na žalost, ljudi upadaju u idolopoklonstvo jer misle
kako, kada je riječ o Bogu, onda riječ Bog uistinu

129
označava Boga. Zar to nije suludo? Čak kada govorimo o ljudskim bićima ili drveću, Ušću,
životinjama, riječ ne označava njihovu bit. Kako onda riječ može označiti Boga? Jedan čuveni
poznavalac svetih spisa pohađao je moj seminar u San Fran-ciscu i nakon seminara rekao mi je:
O, Bože, nakon što sam slušao o čemu govorite, shvatio sam da sam cijelog svog života bio pravi
idolopoklonik. Moj idol nije napravljen od drva ili metala; to je mentalni idol. To su najopasniji
idolopoklonici. Oni koriste vrlo istančanu tvar - svoj um, kojim stvaraju vlastitog Boga.
Ono čemu vas pokušavam dovesti je svjesnost o stvarnosti koja vas okružuje. Svjesnost znači
gledati, promatrati sve što se događa unutar vas i oko vas. Događa je prilično precizan izraz jer
drveće, trava, cvijeće, životinje, kamenje, cjelokupna stvarnost se stalno mijenja. Treba je
promatrati. Vrlo je bitno ne promatrati samo sebe, već cjelokupnu stvarnost. Jeste li i vi
zatočenici svojih vlastitih pojmova? Želite li van iz svoga zatvora? Onda gledajte, promatrajte -
provodite sate promatrajući. Pitate se: Što da gledam? Bilo što, sve. Izraze lica, oblik drveća,
pticu u letu, hrpu kamenja, gledajte travu kako raste. Stupite u dodir sa svime, promotrite pozorno
i možda uspijete prekinuti krute matrice koje ste godinama razvijali, a iz kojih izlaze misli i riječi,
ograničenja koja smo sami sebi nametnuli. Nadajmo se da ćemo vidjeti. Ali što bdjeti? Ono što
smo odlučili nazivati stvarnošću, no što je izvan i iza riječi i pojmova. To je duhov-na vježba -
povezana je s duhovnošću - a izvodi

130

vas izvan rešetaka, iz zatvora vlastitih riječi i poimanja.

Bilo bi tužno proživjeti cijeli život, a ne vidjeti ga očima djeteta. To ne znači da se u potpunosti
morate odreći svojih poimanja života; ona su ipak dragocjena. Iako smo započeli život bez njih,
različiti koncepti koje smo tijekom života usvojili imaju pozitivnu ulogu: zahvaljujući njima
razvijamo inteligenciju. Pozvani smo ne da budemo djeca, već da budemo poput djece. Nužno je
izaći iz stanja nevinosti, biti izbačen iz raja; nužno je razviti koncept ja , kao i shvaćanje sebe .
No, onda se moramo vratiti u raj i biti ponovno rođeni. Moramo odbaciti svoju staru prirodu,
uvjetovano ja , i vratiti se djetinjem stanju, što ne znači biti dijete. Kada krećemo ispočetka,
stvarnost promatramo s čuđenjem, ali to nije inteligentno čuđenje kako to čine mistici; to je
bezlično čuđenje djeteta. Onda čuđenje polako umire: kako učimo riječi, usvajamo jezik i
stvaramo koncepte, čuđenje prerasta u dosadu. Nadajmo se da ćemo se u konačni-ci ponovno
vratiti čuđenju.

131
37. Ostati bez riječi
Dag Hammarskjold, nekada generalni tajnik Ujedinjenih naroda, lijepo je rekao: Bog ne umire
onoga dana kada prestanemo vjerovati u njegovo postojanje. Naprotiv, mi smo ti koji lagano
umiremo kada izađemo iz svjetla začuđenosti, trajnog izvora koji se obnavlja svakoga dana, a ne
može se spoznati umom. Ne moramo se svađati oko riječi jer Bog je samo riječ, određeni
koncept. Ljudi se nikada ne svađaju oko stvarnosti, svađaju se oko različitih mišljenja, poimanja
stvarnosti, različitih sudova. Odbacite svoja poimanja, svoje mišljenje, svoje predrasude, odbacite
svoje sudove i shvatit ćete.
Quia de deo scire non possumus quid sit, sed quid non sit, non possumus considerare de deo,
quomodo sit sed quomodo non sit.
Tim riječima sv. Toma Akvinski započinje svoje djelo Summa Theologica: Kako ne možemo
znati što Bog jest, već samo ono što Bog nije, ne možemo znati ni kako Bog jest, već samo kako
Bog nije. Već sam spomenuo njegov komentar na Boethiusovo De Sancta Trinitate , gdje kaže
kako je najviša spoznaja o Bogu znati daje Bog nespoznatljiv, tamquam ignotum . A u svom
Questio Disputata de Potentia Dei , sv. Toma kaže: Krajnja ljudska spoznaja o Bogu je - znamo
da Boga ne znamo. On je bio teolog nad teolozima; bio je mistik i danas je kanonizirani svetac.
Prema tome, govorimo o prilično čvrstim temeljima.
U Indiji imamo izreku na sanskrtu koja dočarava to o čemu govorimo. Ona glasi neti, neti , a
znači

132
ne to, ne to . Toma Akvinski također je bio poznat po negacijskom pristupu, via negativa . C. S.
Lewis pisao je dnevnik dok mu je žena umirala. Nazvao ga je Dnevnik bola . Bio je u braku s
Amerikankom, koju je naprosto obožavao. Svojim prijateljima je rekao: Bog mi je podario u
šezdesetima ono što mi je uskratio u dvadesetima. Bili su tek kratko u braku, a ona je bolno
umirala od raka. Lewis je govorio kako mu se vjera raspada kao kula od karata. Veliki kršćanski
apologist koji se, kada ga je zadesila ova nesreća, zapitao: Je li Bog Otac pun ljubavi ili se možda
bavi vivisekcijom? Postoje prilično dobri dokazi za obje teze. Sjećam se, kada je moja majka
oboljela od raka, sestra mi je rekla: Tony, zašto Bog dopušta da se to događa majci? Rekao sam
joj: Draga moja, prošle godine u Kini je zbog suše milijun ljudi umrlo od gladi, a nikada nisi
postavila isto pitanje.
Ponekad, najbolje što možemo učiniti je biti svjestan svega što se može dogoditi, svake nevolje,
jer tako stižemo do vjere, kao što je to uspjelo C. W. Lewisu. Pisao je kako nikada nije sumnjao u
život nakon smrti, ali kada je njegova žena umrla, više nije bio siguran. Zašto? Jer njemu je bilo
tako bitno da ona živi. Lewis je, kao što znate, bio majstor usporedbi i analogija. Rekao je: To je
poput konopca. Netko vas pita može li taj konopac izdržati težinu od osamdeset kilograma.
Kažete: 'Naravno.' 'Dobro, spustit ćemo njime tvog najboljeg prijatelja.' Onda kažete: 'Čekajte da
provjerim još jednom'. Odjednom više niste tako sigurni. Lewis u svom dnevniku isto tako
navodi kako o

133
Bogu ne možemo ništa znati i kako su čak i naša pitanja o Bogu apsurdna. Zašto? To je kao da
vas osoba slijepa od rođenja pita: Zelena boja, je li topla ili hladna? Neti, neti - ne to, ne to. Je li
duga ili kratka? Ne to. Je li kisela ili slatka? Ne to. Je li okrugla, ovalna ili četvrtasta? Ne to, ne
to. Slijepa osoba nema riječi, nema pojma kako objasniti boju o kojoj nema nikakvu predstavu,
iskustvo ili intuiciju. Možete joj odgovarati jedino usporedbama. Bez obzira koje pitanje postavi,
možete joj odgovarati samo: Neti, neti. C. S. Le-wis kaže da je to kao pitati koliko ima minuta u
žutoj boji. Svatko bi pokušao dati što točniji odgovor, vodila bi se živa rasprava u kojoj bi svatko
bio uvjeren da je u pravu. Netko bi rekao da se žuta boja zapravo sastoji od dvadeset pet mrkvi,
dok bi netko drugi tvrdio da se zapravo radi o sedamnaest krumpira i imamo početak sukoba.
Neti, neti!
Naša krajnja spoznaja o Bogu je znati da ne znamo. Naša tragedija je u tome što previše znamo.
Mislimo da znamo, i to je naše prokletstvo jer ostajemo na tome i ne istražujemo - nikada ne
saznamo. U stvari, Toma Akvinski (koji nije bio samo teolog, nego i veliki filozof) stalno
ponavlja: Svi napori ljudskoga uma ne mogu dokučiti bit jedne obične muhe.

134

38. Uvjetovanost kulturom

Nešto više o riječima. Rekli smo da su riječi ograničene. No, recimo nešto više o tome. Postoje
riječi koje se ne odnose ni na što. Na primjer, ja sam Indijac. Pretpostavimo da sam ratni
zarobljenik u Pakistanu i da mi kažu: Vidiš, danas ćemo te odvesti do granice i moći ćeš baciti
pogled na svoju domovinu. Dakle, odvedu me do granice, ja gledam na drugu stranu i mislim:
Ah, moja zemlja, moja prekrasna zemlja. Vidim obližnja sela, drveće, brda. To je ta moja rodna
gruda! Nakon nekog vremena jedan od stražara kaže: Oprostite, pogriješili smo. Trebamo otići
desetak kilometara na sjever. Nad čime sam se ja onda rastužio? Ni nad čime. Moje misli bile su
usmjerene na riječ Indija. Ali drveće nije Indija; drveće je drveće. U stvari, ne postoje nikakve
granice - one su proizvod ljudskog uma, stvorili su ih glupi i pohlepni političari. Nekada je moja
domovina bila jedna cjelina, sada se sastoji od četiri države. Ako tako nastavimo, uskoro bi ih
moglo biti šest. Onda ćemo imati šest različitih zastava i čak šest neprijatelja. Zato me nikada
nećete vidjeti kako pozdravljam zastavu. Prezirem sve nacionalne zastave jer su to idoli. Što onda
pozdravljamo? Ja pozdravljam čovječanstvo, ali ne i zastavu koju čuva naoružana vojska.
Zastave postoje u glavama ljudL Imate na tisuće takvih riječi koje nemaju baš nikakve veze sa
stvarnošću. Ali to ne znači da ne pobuđuju emocije. I onda se dogodi da vidimo stvari koje ne po-

135
stoje. Vidimo indijska brda, vidimo ljude Indije, koji zapravo ne postoje. Postoji vaša američka,
kao i naša indijska uvjetovanost, ali to baš i nije nešto čime bismo se morali hvaliti.
Danas u zemljama Trećega svijeta često govorimo o kulturalizaciji . Što je to zapravo kultura ?
Nisam baš oduševljen tom riječju. Znači li to da želiš biti, činiti, osjećati ili postati nešto jer si
tako programiran, uvjetovan kulturom? Nije li to isto što i mehaničko ponašanje? Zamislite da
američku bebu usvoji neki ruski par i odvede je u Rusiju. Dijete nema osjećaja da je rođeno u
Americi jer odgojili su ga roditelji Rusi; dijete odrasta, živi i umire za Rusiju i pritom mrzi
Amerikance. Dijete je obilježeno vlastitom kulturom - odrasta uz rusku književnost i na svijet
gleda očima svoje kulture. Ako hoćete pronositi svoju kulturu na isti način na koji nosite svoju
odjeću, to je u redu. Indijka će nositi svoj sari, Amerikanka kostim, dok će Japanka radije obući
svoj kimono. Ali nitko se ne poistovjećuje sa odjećom koju nosi. Međutim, kultura se već pronosi
s više ponosa, ona se ističe, naglašava. Jer učili su vas da budete ponosni na svoju kulturu.
Jedan prijatelj isusovac jednom mi je rekao: Svaki puta kada vidim prosjaka ili nekog siromaha,
ne mogu a da mu ne dam milostinju. To sam naslijedio od svoje majke. Naime, njegova majka
uvijek je nudila hranu siromasima. Kažem mu: To čime se ti hvališ, nije nikakva vrlina; to je čisti
poriv, svakako dobar za prosjaka, ali ipak samo poriv, uvjetovana radnja.

136

Sjećam se jednog drugog isusovačkog svećenika, koji je tijekom okupljanja isusovaca bom-
bavske provincije rekao: Imam osamdeset godina. Isusovac sam već šezdeset pet godina. Nikada
nisam propustio sat molitve - niti jedan jedini put. To uistinu može biti vrijedno poštovanja, a
može biti i čista navika. Ako je to bila mehanička radnja, onda se baš i ne radi o nekoj vrlini.
Ljepota nekog djela ne izlazi iz same aktivnosti, koja može biti čista navika: vrijednost izvire iz
osjetilnosti, svjesnosti, bistre percepcije i preciznog uzvraćanja. Ja mogu darivati jednoga
prosjaka i odbiti drugoga jer pritom nisam uvjetovan određenim ponašanjem, koje izlazi iz
kulturnog nasljeđa ili proživljenog iskustva. Ja nisam obilježen i ne reagiram onako kako se to od
mene očekuje. Ako ste možda imali loše iskustvo s nekim Amerikancem ili vas je ugrizao pas ili
ste se otrovali nekom hranom, takva će iskustva trajno utjecati na vaše ponašanje. A to je loše.
Morate se osloboditi toga. Nemojte nositi terete, ali ni ushite svojih prijašnjih iskustava. Naučite
što znači u potpunosti proživljavati svako novo iskustvo, a zatim ga ostaviti iza sebe i potpuno
otvoreno i neopterećeno krenuti u nova iskustva. To znači putovati s jako malo prtljage, s tako
malo tereta da ćete moći proći i kroz iglene uši. Spoznat ćete vječni život jer on se događa sada, u
bezvremenom sada. Samo tako ući ćete u život vječni.
Toliko toga nosimo uokolo, nosimo sa sobom kamo god krenemo, i nikada se nismo sjetili
ostaviti neki od tereta, ispustiti prtljagu i nastaviti

13 7
hodati slobodno. Žao mi je što moram reći kako svuda uokolo srećem muslimane koji koriste
svoju religiju, svoj kult i svoj Kuran samo kako bi se udaljili i izbjegli svoj zadatak. To se odnosi
i na hin-duiste i na kršćane.
Možete li zamisliti ljudsko biće koje više ne pogađaju riječi? Možete mu reći puno grubih riječi,
izgovoriti bilo što, a ono će se i dalje ponašati kao da ništa od toga niste izgovorili. Možete reći:
Ja sam nadbiskup taj i taj , a ono uopće neće reagirati jer ono vas vidi onakvog kakvi jeste i
nikakve etikete ni riječi to neće poremetiti.
39. Filtrirana stvarnost
Htio bih reći još nešto o našem poimanju stvarnosti. Govorit ću o percepcijama, a pritom ću
koristiti analogiju. Predsjednik Sjedinjenih Država mora slušati glas svojih građana. Papa mora
slušati glas cijele Crkve. Toliko je toga što bi oni trebali čuti i znati, radi se doslovce o
milijunima stvari, tema i problema, no jasno je da mogu čuti samo neke od njih, a još ih manje
mogu stvarno usvojiti. Upravo zato oni imaju savjetnike i suradnike koji u njihovo ime primaju
sve te informacije, odabiru ono najhitnije, sažimaju ih, promatraju što se događa i propuštaju kroz
svoje filtre prije nego što ih predstave papi ili predsjedniku. To je upravo ono što se nama
događa. Svakom stanicom svoga bića primamo podražaje i povratne informacije iz svog
okruženja, u stalnom smo

138

dodiru sa stvarnošću. Ali sve podražaje konstantno filtriramo i ne damo im prići. Tko je tu
cenzor? Naša uvjetovanost? Naša kultura? Naša programi-ranost? Način na koji smo naučeni
vidjeti i prepoznavati stvari. Čak i naš jezik postaje filtar. Toliko je sve prepuno raznih filtar a da
više doista ne vidimo stvarnost onakvu kakva je. Pogledajte samo paranoičnu osobu, koja uvijek
ima osjećaj da je netko progoni, da je ugrožena nečime što stvarno ne postoji. Ona stvarnost
tumači kroz maglu prošlog iskustva ili određenih uvjeta iz svoje prošlosti.
No, obratimo pozornost na još jednog demona, na cenzora koji vrijedno preispituje i filtrira.
Naziv mu je ovisnost, želja, čežnja. Korijen svake tuge je čežnja. Ona iskrivljuje i uništava
percepciju. Progone nas strahovi i neispunjene želje. Samuel Johnson rekao je: Svijest o tome da
će ovih dana biti smaknut, usredotočuje ljudski um. Sve ostalo postaje nevažno i koncentrirate se
samo na strah, želju ili čežnju. Kada samo mladi, na mnoge smo načine drogirani, opijeni.
Odgojeni smo tako da trebamo druge ljude. Za što? Treba nam njihovo prihvaćanje, odobravanje,
uvažavanje, pohvale -za ono što oni nazivaju uspjehom. To nisu riječi koje nalazimo u stvarnosti.
To su konvencije, izmišljotine ljudskog uma, ali problem je u tome što ne shvaćamo da njih nema
u stvarnosti, da one u stvari ne postoje. Što je uspjeh? To je ono za što je skupina ljudi rekla da je
dobro. Neka druga skupina može odlučiti da je isto to loše i nepoželjno. Ono što je dobro i
poželjno u nekim krugovima

139
u VVashingtonu, može se smatrati izrazito lošim u nekom samostanu. Uspjeh *u političkim
krugovima može se smatrati neuspjehom u nekim drugim krugovima. Sve su to konvencije. Mi se
prema njima odnosimo kao da su stvarne. Dok smo bili mladi, bili smo programirani da budemo
nesretni. Učili su nas da za sreću trebaš novac, uspjeh, lijepog ili zgodnog partnera, dobar posao,
prijatelje, duhovnost, Boga - i još štošta. Rekli su ti da ne možeš biti sretan ukoliko nemaš sve te
stvari. To je ono što ja nazivam ovisnošću - vjerovanje da bez nekih stvari ne možeš biti sretan
čovjek. Jednom kada prihvatiš tu konvenciju i kada ona uđe u tvoju podsvijest, ulazi u same
korijene tvoga bića i onda si gotov. Kako mogu biti sretan kada nisam zdrav? Reći ću vam kako
ima ljudi koji boluju od raka, znaju da će umrijeti, a ipak su sretni. Pitate se kako? Ili kako
možete biti sretni ako nemate novca? Ima toliko ljudi koji imaju milijune dolara na računima
banaka, a ipak su nesigurni i nesretni. Istovremeno, netko bez prebijenog novčića savršeno je
sretan i siguran. On je samo drukčije programiran. Nema potrebe ni svrhe jadnoga bogataša
iscrpljivati savjetima što bi sa svim tim novcem trebao napraviti, kada njemu treba samo malo
razumijevanja. Iscrpljivanje savjetima nije od velike pomoći. Samo trebate shvatiti da ste
programirani, a sva vaša uvjerenja lažna. Kako ljudi provode svoj život? Zauzeti su raznim
borbama, bore se za ovo, za ono - i to onda nazivaju borbom za opstanak. Kada vam prosječan
Amerikanac kaže da se bori za bolji život, to za što se on bori

140

nije život. Jer svi imaju znatno više nego što im uopće treba da bi živjeli. Dođite u moju zemlju i
bit će vam jasno. Ne trebaju vam svi ti automobili da biste živjeli. Ne treba vam ni televizor da bi
si sredili život; ne treba vam šminka, ni sva ta odjeća da biste živjeli. Ali pokušajte u to uvjeriti
prosječnog Amerikanca. Isprani su im mozgovi, programirani su tako da rade i teže dobiti željeni
predmet koji će ih usrećiti. Čujte ovu patetičnu priču -vašu priču, moju priču, svačiju priču: Dok
ne dobijem to što hoću (novac, prijateljstvo, bilo što), neću biti sretan. Moram težiti tome da to
dobijem i onda ću to nastojati zadržati. Dobivam trenutačni ushit. Tako sam ushićen jer sam
uspio! Ali koliko traje taj ushit? Nekoliko minuta ili, u najboljem slučaju, nekoliko dana. Kada
uspijete dobraj ili kupiti novi auto, koliko traje vaš ushit? Sve dol neko vaše dostignuće ne dođe
pod znak pitanjaj dok ga nešto ne ugrozi.
Istina je o ushitima da nakon nekog vremena postanu naporni. Rekli su mi da je molitva prava
stvar; rekli su mi daje Bog istinska vrijednost; kaži da su prijateljstva vrijedna. Ali ako ne znate
štc znači prava molitva, ako niste uistinu spoznali svog Boga, ako ne poznajete bit prijateljstva,
onda ćete puno toga sami nadodati. Nakon nekog vremena osjetimo dosadu, umor - molitva nas
zamara, umorni smo od Boga, dosta nam je prijateljstva. Nije li to patetično? Ne vidimo izlaz, a
to je jedini put k sreći koji znamo. Naša kultura, naše društvo, čak ni religija, ne nude drugi
model. Postavljeni ste za kardinala. Zar to nije velika čast?

141
Kažete čast. Koristite krivu riječ. Sada će i drugi težiti istom položaju. Zapali ste u ono što se u
Evanđelju naziva svijet , a izgubit ćete dušu. Svijet, moć, prestiž, pobjeda, uspjeh, čast - ne
postoje. Dobili ste svijet, ali gubite dušu. Čitav vaš život bio je prazan i bez duše. Nema ničega.
Samo je jedan izlaz, jedno rješenje - reprogramiranje! Kako? Prvo postanite svjesni da ste
programirani. To ne možete promijeniti snagom volje; ne mogu vas promijeniti ideje ni nove
navike. Možete promijeniti svoje ponašanje, ali ne i sebe. Sebe mijenjate samo kroz svjesno
razumijevanje. Kada vidite da je kamen - kamen, a komad papira - komad papira; više si ne
umišljate da je kamen skupocjeni dragulj, a komad papira ček od milijardu dolara. Tek kada
stvarno budete vidjeli, tek tada ćete se promijeniti. Nema više nasilnih pokušaja da se
promijenite. U protivnom će ono. što nazivate promjenom biti samo premještanje istog
namještaja. Promijenit će se vaše ponašanje, ali ne i vi sami.
40. Odvikavanje
ledini je način da promijenite sebe taj da mijenjate svoja shvaćanja. Ali što uopće znači shvatiti?
Pogledajte samo kako robujemo različitim željama i težnjama koje smo si postavili; pritom
nastojimo preurediti svijet oko sebe kako bismo mogli ostvariti svoje težnje, a zatim ih i zadržati
jer svijet nam je stalna prijetnja. Bojim se da bi me prijatelj mo-

1
142
gao prestati voljeti; on bi mogao naći nekog drugog prijatelja. Moram nastojati biti zanimljiv
kako bih pridobio i zadržao sve te ljude oko sebe. Netko me je jednostavnom metodom ispiranja
mozga naprosto uvjerio da ne mogu živjeti bez njegove ili njezine ljubavi. U stvarnosti mogu, ali
ja to ne znam. Dakle, trebam izaći iz svoga zatvora, izaći iz stanja programiranosti, iz
uvjetovanosti, izaći iz lažnih uvjerenja: moram ući u stvarnost. Stvarnost je krasna; to je potpuna
ljepota. Vječni život je ovdje i sada. Okruženi smo njime kao riba u moru, ali toga nismo svjesni.
Previše smo zaokupljeni svojim ovisnostima. Svijet se mijenja i povremeno se dogodi da nam
stvari i događaji idu na ruku, i onda pomislimo: Super! Uspjeli smo! To je to! Ali stanite malo - i
to će se uskoro promijeniti, sutra ćete opet biti depresivni. Zašto to onda uporno radimo?
Napravimo malu vježbu: mislite na nekoga ili na nešto za što ste vezani; drugim riječima, nekoga
ili nešto bez čega mislite da ne možete biti sretni. To može biti vaš posao, vaše zanimanje, neki
prijatelj, novac, bilo što. Recite sada tom predmetu ili osobi: Stvarno te ne trebam da bih bio
sretan. Samo sam se zavaravao da bez tebe ne mogu biti sretan. Ti nisi uvjet za moju radost, za
moju sreću. Ako se radi o osobi, ona neće baš biti oduševljena kada joj to kažete, ali svejedno,
nastavite. Možete to izgovoriti u tajnosti svog srca, onako, samo za sebe. U svakom slučaju, doći
ćete u dodir s istinom i raspršiti fantazije. Sreća je stanje bez iluzija, stanje u kojemu odbacujemo
zablude.

Tf
i;
143
Ili probajte drugu vježbu: mislite na vrijeme kada ste se osjećali jadno, srce vam je bilo slomljeno
i bili ste uvjereni kako više nikada nećete biti sretni (možda vam je netko umro, ostavio vas je
prijatelj ili ste izgubili novac). Što se dogodilo? Vrijeme je prolazilo i vi ste uspjeli pronaći neki
novi objekt za koji ste se vezali, ili ste bili privučeni nekome ili nečemu drugom. Odjednom vam
onaj stari izgubljeni objekt ovisnosti više nije bio potreban za sreću, zamijenio ga je drugi. Iz toga
ste trebali nešto naučiti, ali nikako da naučimo. Programirani smo i uvjetovani. Oslobadajuće je
ne ovisiti emocionalno o drugima, o bilo čemu. Kada biste samo na sekundu mogli iskusiti
osjećaj slobode, zasigurno biste raskinuli rešetke iza kojih se skrivate i ugledali komadić neba.
Jednoga dana, mogli biste i poletjeti.
Bojao sam se priznati, ali razgovarao sam s Bogom i njemu sam isto tako rekao da ga ne trebam.
Moja prva reakcija bila je zastrašujuća jer to je u suprotnosti sa svime što su me učili. Neki ljudi
žele svoj odnos s Bogom zadržati kao izuzetak. Kažu: Ako je Bog Onaj koji mislim da jest, neće
mu se svidjeti ako se odreknem svoje ovisnosti o Njemu. Dobro, ako mislite da nećete biti sretni
ako nemate Boga, onda takav Bog, kako ga vi poimate, nema baš nikakve veze s pravim Bogom.
Vi razmišljate u snu, mislite na svoje koncepte. Nekada se morate osloboditi Boga kako biste
pronašli Boga. To nam govore mnogi mistici.
Toliko smo zasljepljeni da nismo u stanju spoznati duboku istinu o tome kako ovisnost i veza-

144

nost ne pomažu popraviti naše odnose, nego im smetaju, stoje im na putu. Sjećam se kako sam
bio uplašen kada sam svom dobrom prijatelju trebao reći: Ja te uistinu ne poznajem i mogu biti
savršeno sretan bez tebe. Osjećam da ovim priznanjem postajem slobodniji; sada mogu istinski
uživati u tvome društvu i ne moram se više opterećivati strahovima, ljubomorom, posesivnošću,
vezanošću. Prekrasno je biti s tobom u društvu na nevezanoj osnovi. Ti si slobodan, pa i ja
postajem slobodan. Siguran sam da mnogima od vas ovo što govorim zvuči kao strani jezik.
Meni je trebalo više mjeseci kako bi mi to u potpunosti postalo jasno, a podsjećam vas da sam ja
isusovac, čije učenje se sastoji upravo od takvih spoznaja. No, zbog svog kulturnog nasljeđa i
društva koje me je učilo da ljude sagledavam kroz ogledalo ovisnosti, sve do tada nisam bio
svjestan tako jednostavne istine. Pomalo me zabavlja kada čujem kako objektivni ljudi, kao što su
terapeuti ili duhovni učitelji, kažu na prvi pogled: On je super, stvarno je pravi, jako mi se sviđa.
Kasnije shvatim da mu se sviđam zato što se on sviđa meni. Kada sve malo dublje sagledam,
shvatim da ponovno upadam u iste zamke: ako se vežem za pohvale i priznanja, onda ću
sagledavati ljude prema tome kako se oni odnose prema meni. Ako ste političar i želite biti
izabrani, kako mislite da možete biti nepristrani prema osobama koje vam trebaju dati svoj glaS'
Bit ćete zabrinuti za ona pitanja i one ljude koji vam donose glasove. Ako vas neka osoba
seksualno privlači, kako možete nju ili njega vidjeti i

145
jstvamo upoznati? Ako vas zanima moć, onda će to sigurno utjecati na vaše shvaćanje ljudskih
vrijed-losti. Vaša vezanost za nešto uništava vašu sposobnost da volite. Stoje ljubav? Ljubav je
osje-tilnost, ljubav je svjesnost. Dat ću vam primjer: slušam simfoniju, ali ako stalno čujem samo
zvuk bubnjeva, ne čujem cijelu simfoniju. Stoje to srce puno ljubavi? Srce puno ljubavi osjeća
cjelinu života, osjeća sva bića, srce ljubavi ne osuđuje sebe zbog nekoga ili nečega. No, onoga
trenutka kada se vežete, sami zamagljujete viziju, postavljate si brojna ograničenja. Vaš vidokrug
se sužuje i vi ste u stanju vidjeti samo objekt za koji ste vezani; vaše uši čuju samo bubnjeve, a
srce postaje tvrdo. Štoviše, postaje slijepo jer više ni objekt svog obožavanja ne vidi jasno.
Ljubav uključuje bistrinu percepcije, objektivnost; ništa nije tako bistrog pogleda kao ljubav.
41. Ovisna ljubav
Zaljubljeno srce ostaje meko i osjetljivo. Ali kada pod svaku cijenu i uz velike napore nastojimo
doći do nečega, postajemo okrutni, nemilosrdni i bezosjećajni. Kako možeš voljeti nekoga koga
trebaš? Možeš ga samo iskoristiti. Ako vas trebam da biste me usrećili, onda vas moram
iskoristiti, moram vama manipulirati, moram pronaći načine i sredstva da vas pobijedim i
zadržim pokraj sebe. Ne mogu vam dopustiti da budete slobodni. Ljude možete voljeti samo onda
kada ste se

146

oslobodili ovisnosti o ljudima. Kada pobijedim svoju potrebu za ljudima, stižem ravno do
pustinje. U početku se osjećate grozno, usamljeno, ali nakon nekog vremena shvatiš kako uopće
nisi sam. To je samoća, usamljenost, ali onda pustinja počinje cvjetati. Tek onda spoznaš što je to
ljubav, što je Bog, što je stvarnost. To vam je kao s drogom. Na početku odricanja zapadate u
krizu, teško vam je. Osim ako ste potpuno svjesno ušli u proces odricanja ili ste dovoljno patili.
Zaista je vrijedno to što ste patili. Jer samo tada vam može biti svega dosta. Možete iskoristiti
patnju da prekinete patnju. Većina ljudi jednostavno nastavlja patiti. To objašnjava onaj moj
unutarnji konflikt mene kao terapeuta i mene kao duhovnog učitelja. Terapeut u meni kaže:
Olakšajmo joj patnju. A duhovni učitelj kaže: Neka samo pati, jedino će tako konačno shvatiti da
se na pogrešan način odnosi prema ljudima i možda konačno odluči prekinuti emocionalnu
ovisnost o drugim ljudima. Trebam li joj ponuditi lijek protiv bolova ili odstraniti rak? To nije
laka odluka.
Netko s gnušanjem baca knjigu. Neka ga. Nemojte umjesto njega podići knjigu s poda i reći mu
kako će sve biti u redu. Duhovnost je svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost, svjesnost,
svjesnost. Kada se vaša majka naljutila na vas, ona nije rekla kako s njom nešto nije u redu; rekla
je kako s vama nešto nije u redu jer inače ne bi bila ljuta. A ja sam, Majko, shvatio kako, ako si ti
ljuta, onda s tobom nešto ne valja. Zato nauči bolje se nositi sa svojom ljutnjom. Suči se s njom.
To nije moja ljut-

147
nja. Ako u meni i mojim postupcima prema tebi lima nešto krivo, ja će se nositi s time, neovisno
o Jtvojoj ljutnji. Neću dopustiti da tvoja ljutnja utječe Ina mene.
Zanimljivo je kako, kada uspijevam tako pos-Itupiti u odnosu na druge, bez negativnih emocija,
[uspijevam biti objektivan i prema samome sebi. Isamo potpuno svjesna osoba koja je u stanju
odbiti tuđi bijes i krivnju može reći: Očito je da imaš napad bijesa. Šteta. Ne osjećam ni najmanju
želju da te spašavam i odbijam svaki osjećaj krivnje. Neću mrziti sebe zbog nečega što sam
napravio, dobro ili loše. Spreman sam to analizirati, promotriti i reći: Ako je i bilo loše, učinio
sam to nesvjesno. Nitko ne čini loše u svjesnom stanju. Zato teolozi kažu da Isus nije mogao
činiti ništa loše. To mi se čini potpuno razumljivo jer prosvijetljena osoba ne može činiti zlo.
Prosvijetljena osoba je slobodna. Isus je bio slobodan i zato nije mogao činiti ništa loše. Kako vi
možete i činite loše, to znači da niste slobodni.

148

42. Još nešto o riječima

Mark Twain je vrlo lijepo rekao: Bilo je toliko hladno da bismo se vjerojatno smrznuli da je
termometar bio samo dva centimetra duži. Mi se doista smrznemo od riječi. Nije bitna vanjska
temperatura, nego termometar. Nije u pitanju stvarnost, već način na koji sami sebi objašnjavamo
stvarnost. Čuo sam lijepu priču o finskom seljaku. Kada su određivali finsko-rusko granicu, on je
trebao odlučiti hoće li živjeti u Finskoj ili u Rusiji. Nakon dugog razmišljanja odlučio je da će
ipak živjeti u Finskoj, ali pritom nije htio uvrijediti ruske vlasti. Došli su, naime, do njega i pitali
ga za razloge takve njegove odluke. Seljak im je odgovorio: Oduvijek sam želio živjeti u majci
Rusiji, ali bojim se da u mojim godinama ne bih preživio još jednu rusku zimu.
Rusija i Finska samo su riječi, koncepti, ali ne i ljudima, ne i glupim ljudskim bićima. Mi gotovo
nikada ne sagledamo stvarnost. Jednom je neki guru namjeravao skupini ljudi objasniti kako ljudi
reagiraju na riječi, kako se hrane riječima, žive od riječi, radije nego od stvarnosti. Jedan je
čovjek ustao i usprotivio se riječima: Ne slažem se da riječi imaju takav utjecaj na nas. Guru mu
je odgovorio: Sjedni, kretenu glupi! Čovjek mu priđe i bijesno reče: I vi sebe nazivate
prosvijetljenim čovjekom! Vi ste mi neki guru, učitelj; treba vas biti sram. Guru mu odgovori:
Oprostite, gospodine, malo sam se zanio. Stvarno mi je žao; silno sam pogriješio. Čovjek se
napokon smirio, a guru je

149
nastavio: Trebalo je samo nekoliko riječi da podignu pravu buru u vama, a zatim je opet trebalo
samo nekoliko riječi da vas smire, zar ne? Riječi, riječi, riječi, riječi, mogu biti tako opasne; ako
ih ne koristimo valjano, mogu nas čak i porobiti.
43. Skriveni scenarij
Postoji razlika između znanja i svjesnosti; razlika između informacija i svjesnosti. Maloprije sam
rekao kako u stanju svijesti ne možete činiti zlo. Ali ako znate i imate informacije, ipak možete
činiti zlo - iako znate daje to loše. Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Ja bih to preveo kao nisu
svjesni što čine . Sveti Pavao za sebe kaže daje najveći od svih grješnika jer je progonio Kristovu
crkvu. Ali , dodaje, činio sam to bez svijesti. Ili - da su znali kako razapinju Krista Kralja, nikada
ga ne bi razapeli. Ili: Doći će dan kada će vas progoniti i mislit će da služe Bogu. Dakle, oni nisu
svjesni. Uhvaćeni su u mrežu informacija i znanja. Sveti Toma Akvinski kaže: Svaki put kada
netko sagriješi, čini to pod izlikom da čini dobro. Sami sebe zasljepljuju i zavaravaju kako čine
nešto dobro, iako znaju da čine zlo; traže izgovor i pokušavaju opravdati svoje grijehe.
Neka žena opisala mi je dvije situacije u kojima joj je bilo teško ostati u stanju pune svijesti. Bila
je zaposlena u uslužnoj djelatnosti u kojoj su brojni ljudi čekali u redovima, na sve strane su
zvonili telefoni. Ona je bila sama i okružena brojnim uzru-

150

janim i gnjevnim ljudima. U takvoj situaciji bilo joj je izuzetno teško ostati pribrana i hladna.
Druga situacija koju mi je predočila događa se u prometu. Velika je gužva, svi trube, viču i
vrijeđaju. Pitala me hoće li na kraju nervoza ipak nestati i hoće li ona biti u stanju zadržati bistru
glavu i u tako stresnim životnim situacijama.
Jeste li uočili predmet njene ovisnosti? Mir. Ona je vezana, gotovo ovisna o miru i tišini. Kao da
kaže: Ukoliko ne mogu imati svoj mir, ne mogu biti sretna. Je li vam ikada palo napamet da
možete biti sretni u stanju napetosti. Prije prosvje-tljenja bio sam depresivan; i nakon
prosvjetljenja nastavio sam biti depresivan. Ne možete relaksaciju i osjetilnost postaviti kao
životni cilj. Jeste li ikada čuli da postoje ljudi koji postaju napeti kada se pokušavaju opustiti?
Kada ste napeti trebate samo promatrati to stanje napetosti. Nikada nećete sami sebe razumjeti
ako se cijelo vrijeme budete nastojali promijeniti. Što se više budete trudili, to će vam biti teže.
Pozvani ste na uspon svijesti. Probajte dobiti osjećaj, promatrati što se događa kada vam zazvoni
telefon, kada u vama raste napetost, promatrajte pokret i zvuk i snagu pogonskih kotača vašega
auta. Drugima riječima, dođite u dodir sa stvarnošću i onda dopustite napetosti ili miru da vas
obuzme, da se dogodi. U stvari, samo ih puštate da se dogode, da idu svojim tokom. Za to
vrijeme vi ćete polako, korak po korak, puštajući da se stvari događaju, dolaziti u dodir za
stvarnošću. Stvarna promjena dogodit će se u skladu sa

151
stvarnošću, a ne prema željama i potrebama vašeg ega. Svjesnost pušta stvarnosti da vas
promijeni.
Kada ste svjesni, vi se mijenjate, iskustveno | postajete dio promjene. U ovome trenutku morate I
se osloniti na moje iskustvo, na moje svjedočenje i 'svoju dobru volju ili namjeru da se
promijenite. Vaš ego će vas, na svoj lukav način, nastojati gurnuti u svjesnost. Pazite! Zasigurno
ćete naići na unutarnje otpore. Negdje će se javiti blaga anksioznost od bojazni da niste budni. To
je sastavni dio asketizma, ne svjesnosti. To možda zvuči pomalo čudno za kulturu u kojoj smo
naučeni kako trebamo težiti određenim životnim ciljevima, kako trebamo nekamo stići. U stvari,
nemate kamo ići, ni kamo stizati, jer već ste tamo gdje trebate biti. Japanci to izražavaju na svoj
način: Onoga dana kada prestaneš putovati, došao si do odredišta. Prema tome, vaš stav treba biti:
Želim biti svjestan, želim biti u dodiru sa svime i pustiti svemu da se događa; ako sam pritom
budan, dobro, a ako i spavam, opet dobro.
Onoga trenutka kada si buđenje postavite za cilj, kada budete nastojali doći do cilja, otvarate put
svom egu, koji će u svakom svjesnom trenutku nalaziti osnovu za promociju vlastitih dostignuća.
Vi želite imati dobar osjećaj jer znate da ste uspjeli. Ali, kada napokon uspijete, nećete to znati.
Vaša ljevica neće znati što vam čini desnica. Oče, kada smo ti činili? Nismo bili svjesni. Milosrđe
nije nikada tako vrijedno kao kada onaj koji ga čini izgubi svijest da čini djelo milosrđa. Hoćeš
reći da sam ti pomogla? Ja sam samo uživala u tome što

152

sam radila. Samo sam plesala svoj ples. Ako sam ti pritom pomogla, to je sjajno. Čestitam. Nema
tu nikakve moje zasluge.
Kada to postignete, kada postanete svjesni, više vam neće smetati ni trebali etikete budan ili
uspavan . Jedna od teškoća s kojima se ja sada suočavam je - kako potaknuti vašu zdravu
znatiželju, a pritom ne pobuditi i vašu duhovnu pohlepu? Probudite se, bit će to divno iskustvo.
Nakon nekog vremena, više nije važno zašto jer budni ste zato što živite. Nesvjestan život nije
vrijedan življenja. Zato ostavite svu tu bol, neka se brine sama za sebe.
44. Popuštanje
Što se više trudite promijeniti se, to vam postaje teže. Znači li to da je određena razina pasivnosti
prihvatljiva ili čak poželjna? Da, jer što se nečemu više opirete, dajete mu veću moć. Čini mi se
da je to značenje Isusovih riječi: Ako te netko udari po lijevom obrazu, okreni mu i desni. Uvijek
dajemo snagu demonima protiv kojih se borimo. To je istočnjački način razmišljanja. Ali pratiš li
ritam svoga neprijatelja, na kraju ga uspijevaš pobijediti. Kako se onda uopće odnositi prema zlu?
Ne borbom, sigurno, već razumijevanjem. Kada ga prozrete, kada uistinu razumijete, zlo nestaje.
Kako se nositi s mrakom? Ne šakama. Mrak nećete istjerati iz sobe ni metlom ni šakama, nego
ćete upaliti svjetlo. Ako se borite u mraku, on po-

153
staje stvaran, pretvara se u noćnu moru i sve vas više iscrpljuje. Ali ako samo upalite svjetlo
spoznaje, mrak se raspršuje.
Recimo da je ovaj komad papira ček od milijardu dolara. Evanđelje kaže da ga se moram odreći;
ako hoću vječni život, moram ga odbaciti. Zar ćete jednu vrstu pohlepe odbaciti i zamijeniti
drugom -duhovnom pohlepom? Ranije ste imali svoj svjetovni ego, a sada ste ga samo zamijenili
duhovnim egom; i dalje imate ego, samo nešto rafiniraniji, ego s kojim ćete se puno teže nositi.
Kada se nečega odrečete, samo se vežete za predmet svoga odricanja. No, ako umjesto
odbacivanja pogledam taj navodni ček i kažem: Ha, to nije ček od milijardu dolara, to je samo
običan komad papira , nema ničega čega bismo se trebali odricati, ničega protiv čega bismo se
trebali boriti, ničega što bismo morali odbaciti.
45. Odabrana minska polja
U mojoj zemlji mnogi muškarci odrastaju u vjerovanju da su žene stoka. Oženio sam je , kažu.
Ona je moje vlasništvo. Treba li ih zbog toga kriviti? Na vaše iznenađenje, reći ću - ne. Jer
jednako tako ne krivite Amerikance koji potpuno isto vide Ruse. Stakla njihovih naočala, kroz
koje promatraju svijet, odnosno njihova percepcija, obojena su određenim bojama. Oni svijet vide
u bojama svojih naočala. Kako ih natjerati da vide stvarni svijet, da postanu svjesni kako
promatraju

154
svijet kroz obojene naočale? Tu nema spasa, sve dok ne postanu svjesni svojih predrasuda.
Sve dok promatrate svijet kroz obrise neke ideologije, nema vam spasa. Stvarnost se ne uklapa ni
u jednu ideologiju. Život je veći od svake i bilo koje ideologije. Zato ljudi stalno traže smisao
života. Ali život nema smisla; on ne može imati smisla jer smisao je formula, smisao je nešto što
odgovara logici uma. Svaki put kada pronađete smisao u stvarnosti, nabasate na nešto što
narušava smisao, logiku, značenje koje ste stvarnosti pripisali. Smisao možete pronaći jedino ako
izađete iz smisla. Život ima smisla jedino ako ga shvaćate kao misterij koji nema baš nikakvog
smisla našem konceptualnom umu.
Ne kažem da divljenje nije bitno, ali tvrdim da je sumnja definitivno bitnija od divljenja. Ljudi
posvuda traže predmete kojima će se diviti, ali ne mislim da su ljudi dovoljno budni u svojim
stavovima i uvjerenjima. Vjerojatno bismo bili puno sretniji kada bi teroristi svojoj ideologiji
prilazili s više sumnje, a manje neupitnoga divljenja. To se, međutim, ne odnosi na nas jer volimo
vjerovati kako smo mi u pravu, a teroristi, naravno, potpuno u krivu. No, ti su isti teroristi za
nekog drugog -mučenici.
Usamljenost je kada vam nedostaju ljudi, samoća je kada uživate biti sami. Sjetite se dosjetke
Georgea Bernarda Shavva. Na jednoj od svojih groznih koktel zabava, na kojima se uglavnom
šutjelo, netko ga je pitao kako se osjeća. Odgovorio je: Jedino u čemu uživam je ono u meni. Ne
možete

155
uživati u drugima dok vas pokoravaju. Ljudska se zajednica ne sastoji od niza robova, od ljudi
koji zahtijevaju od drugih da ih usreće. Zajednicu čine kraljevi i princeze. Dakle, vi ste kralj, a ne
prosjak; vi ste princeza, a ne prosjakinja. U pravoj zajednici nema prosjačkih štapova, torbi ni
šešira. Nema ovisnosti, bojazni, straha; nema mamurluka, posesiv-nosti ni zahtjeva. Zajednicu
čine slobodni ljudi, a ne robovi. Religiozne kulture znaju biti jako mani-pulativne. Zato morate
biti oprezni.
Nekim je ljudima svjesnost najviši domet, vrhunac, a to znači da im je svjesnost sama za sebe
cilj. Ali uz istinsku svjesnost, nemate kamo ići, nemate što dosezati ni postizati. Kako doći do
takvog stanja svijesti? Kroz svjesnost. Kada ljudi govore kako zaista žele iskusiti svaki trenutak,
oni doista govore o svjesnosti, osim onog dijela željeti . Vi ne želite iskusiti svjesnost - ili ste
svjesni ili niste.
Jedan moj prijatelj ovih je dana otišao u Irsku. Pričao mi je kako on, kao američki državljanin,
ostvaruje pravo na irsku putovnicu. Naime, to mu je bitno jer se boji putovati Irskom s
američkom putovnicom. Strahuje da bi ga irski teroristi mogli zaustaviti i tražiti osobne isprave i
u tom bi trenutku on htio reći da je Irac. Njemu se to činilo bitnim. No, ljudima koji će ga htjeti
upoznati - recimo, negdje na putu, u avionu - ta etiketa neće značiti ništa. Oni će htjeti saznati
nešto više o njemu, okusiti i doživjeti stvarnu osobu. Koliko je samo ljudi koji ne jedu pravu
hranu, nego se cijeli život hrane jelovnikom? A jelovnik je samo naznaka onoga što vam toga
dana stoji na raspolaganju.

156

Vi biste možda ipak pojeli odrezak, a ne biste se hranili riječima.

46. Umrijeti sebi
Može li netko u potpunosti biti human, a da nije iskusio neku životnu tragediju? Jedina je prava
svjetska tragedija neznanje; sve zlo ovoga svijeta dolazi upravo iz neznanja. Jedina tragedija
ovoga svijeta je neprobuđenost, nesvjesnost. Iz njih izvire strah, a iz straha dolaze sve druge
nedaće ovoga svijeta. Pritom ne mislim na smrt. Umiranje je lijepo; ono je strašno samo za ljude
koji nikada nisu shvatili život. Samo kada vas je strah života, bojite se i smrti. Samo se mrtvi
ljudi boje smrti. Netko je lijepo rekao kako je buđenje smrt našeg vjerovanja u nepravdu i
tragediju. Kraj svijeta za gusjenicu, za mudraca je leptir. Smrt je uskrsnuće. Ovdje ne govorimo o
nekom uskrsnuću koje se ima dogoditi jednoga dana: govorimo o uskrsnuću koje se događa
upravo sada. Ako umrete za prošlost, ako umrete za svaku minutu, postat ćete potpuno živa osoba
jer živa je osoba ujedno puna smrti. Mi neprestano umiremo raznim stvarima. Neprestano
skidamo sa sebe sve nepotrebno kako bismo bili potpuno živi i kako bismo uvijek iznova mogli
uskrsavati. Veliki mistici i sveci činili su velike napore kako bi probudili ljude oko sebe. Jer ako
se ne probude, stalno će bolovati od istih bolesti poput gladi, ratova i nasilja. Najveće je zlo u
uspavanim i neukim ljudima.

157
Neki isusovac jednom je pisao poruku ocu Arrupeu, svom nadgledniku, moleći ga da mu objasni
usporedne vrijednosti komunizma, socijalizma i kapitalizma. Otac Arrupe poslao mu je zgodan
odgovor: Svaki sustav je dobar ili loš, ovisno o tome koliko su dobri ili loši ljudi koji ga koriste.
Za ljude zlatnoga srca kapitalizam, socijalizam i kapitalizam funkcionirali bi jednako dobro.
Ne tražite da se promijeni svijet oko vas - promijenite se prvo vi. Onda ćete moći sagledati svijet
u pravom svjetlu i moći ćete dovoljno jasno vidjeti što treba mijenjati. Izvadite prvo trn iz svoga
oka. U protivnome gubite svako pravo mijenjati bilo što ili bilo koga. Sve dok niste svjesni sebe,
nemate se pravo uplitati u nečiji život, nemate pravo mijenjati svijet. Vaša namjera da mijenjate
druge u stanju bez vlastite svijesti mogla bi biti opasna jer biste to mogli činiti prema vlastitom
ukusu, onako kako vama odgovara, iz svoga ponosa, iz svojih dogmatskih uvjerenja i shvaćanja
ili samo kako biste se oslobodili svojih negativnih emocija. Ne osjećam se dobro, zato ti je bolje
da se promijeniš kako bih se ja osjećao bolje. Prvo, nosite se sa svojim negativnim emocijama,
tako da, kada krenete mijenjati druge, to ne činite iz mržnje ili neprijateljstva, već samo iz
ljubavi. Može vam zvučati čudno to što ljudi mogu biti grubi prema onima koje vole. Kirurg
može biti vrlo oštar prema pacijentu, a daje ipak pun ljubavi. Inače, ljubav znabi-ti gruba.

158

47. Uvid i razumijevanje

Što samo-promjena zapravo uključuje? Istina je da sam to već toliko puta ponavljao, ali sada ću
pokušati razložiti cjeli proces na sitne dijelove. Prvo, uvid. Ne navika, ne kultiviranje navika, ne
stvaranje ideala. Ideali nanose dosta štete. Cijelo vrijeme koncentrirate se na ono što bi trebalo
biti ili doći, a ne na ono što već je. Tako ono što bi trebalo biti namećete realnoj stvarnosti, a da
pritom ne razumijete što realna stvarnost zapravo je. Dat ću vam primjer jednog uvida iz vlastitog
iskustva. Svećenik dolazi k meni na razgovor i priznaje da je lijen; želio bi biti radišniji i
korisniji, ali u stvari je lijen. Pitam ga što on podrazumijeva pod lijenoš-ću. Ranije bih mu
vjerojatno bio rekao: Zašto ne napravite popis stvari koje želite napraviti tijekom dana? Navečer
jednostavno pogledajte koliko ste od toga napravili i to će vam dati dobar osjećaj; tako ćete
stvarati naviku. Ili sam mu mogao reći: Tko je vaš uzor, vaš svetac zaštitnik? Ako bi on "ovorio
da je to sv. Franjo Ksaverski, rekao bih 4'te koliko je Franjo Ksaverski radio. Mora--'ieme s njim
- sjedinjeni u meditaci-" uti na djelovanje. To je jedan s Ltr t "-imijetiti, na žalost, prili-
kaJ\ *< nroblema. To što ću
miSt mi a volJe- da učini neki
probudi trajno Njegovo će se
stalno ćšk ne . Qn sam Prema to-
va i nasilj* dno drugom smjeru. Ka-
ljudima. \ n to znači? p0st0je tisuće

159
vrsta lijenosti. Da čujem koji je vaš tip lijenosti. Opišite mi malo što vi podrazumijevate pod lije-
nošću. On kaže: Vidite, čini mi se kao da nikada ništa ne uspijevam napraviti, kao da ništa ne
radim. Pitam ga: Mislite od trenutka kada ujutro ustanete? Da , odgovara mi. Budim se ujutro i ne
vidim ništa vrijedno za što bih trebalo ustajati iz kreveta. Onda ste sigurno depresivni? pitam ga.
Mogli biste to tako nazvati, kaže on, kao da sam u nekom stanju povlačenja od svijeta. Jeste li
oduvijek bili takvi? pitam ga. Pa ne baš oduvijek. Dok sam bio mlađi, bio sam aktivniji. Dok sam
bio u sjemeništu, bio sam pun života. Dakle, kada je to počelo? Ah, prije otprilike tri do četiri
godine. Pitao sam zatim je li mu se u to vrijeme nešto dogodilo. Neko vrijeme je razmišljao.
Kažem mu: Ako morate toliko razmišljati, očito vam se prije četiri godine nije dogodilo ništa
tako značajno. Možda godinu prije toga? Kaže: Te sam godine zaređen. I je li se dogodilo nešto
značajno te godine? pitam ga. Nešto beznačajno, završni ispit iz teologije - nisam prošao. Bilo je
to malo razočaranje, ali sam ga prevladao. Biskup me namjeravao poslati u Rim kako bih na
kraju mogao predavati u sjemeništu. Sviđala mi se ta ideja, ali kako sam pao na tom ispitu,
biskup se predomislio i poslao me u ovu župu. U stvari, bila je to nepravda jer. Dakle, tek sada se
suočio sa svojom ljutnjom, koju ipak nije prevladao. On mora raditi na svojim razočaranjima.
Nema puno koristi od toga da mu sada dajem smjernice za dalje, da mu dajem savjete za život.
Trebao bi se suočiti sa

160

svojom ljutnjom, s razočaranjima koje sve te godine nosi u sebi. Tek kada bude u stanju
prebroditi i prevladati sve te silne potisnute emocije, moći će natrag u život. Kada bih ga nastojao
posramiti rekavši mu kako li tek mukotrpno žive njegova braća i sestre koji podnose sve nedaće i
tegobe bračnoga života, to bi samo pogoršalo njegovo stanje. Vjerojatno bi se osjećao krivim. On
nema unutarnji uvid koji bi ga mogao izliječiti. Dakle, prvo treba krenuti u tome smjeru.
Tu je i drugi veliki zadatak: razumijevanje. Jeste li se stvarno nadali da ću vas učiniti sretnim? Vi
ste pretpostavili da će vas to usrećiti. Zašto ste htjeli poučavati u sjemeništu? Jer ste htjeli biti
sretni. Mislili ste da će vas status profesora i ugled koji on nosi učiniti sretnim. Biste li doista bili
sretni? Vama treba razumijevanja.
U razlikovanju ja i sebe bitno je razotkriti što se zapravo događa. Dat ću vam primjer. Mladi
svećenik, isusovac, dolazi k meni; on je drag, izuzetan, nadaren, šarmantan mlad čovjek. Ali ima
pomalo čudnovatu manu. U odnosu prema zaposlenicima ponaša se prilično nasilno. Nerijetko ih
čak i vrijeđa, do te mjere da je jednom skoro i policija morala intervenirati. Pa čak i kada je
zadužen za dječja igrališta ili škole, stalno se javlja isti problem. Bio je čak i na tridesetodnevnom
seminaru, koji mi isusovci nazivamo tridesetdnev-nicom, gdje je dane provodio u meditaciji o
strpljivoj ljubavi Isusovoj u odnosu prema malenima i potlačenima. Ali znao sam da to neće dati
nikakve rezultate. Međutim, on se vratio sa seminara i

161
| sljedećih nekoliko mjeseci doista je bio bolji. (Netko je rekao da većina takvih seminara počinje
u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, a završava kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke
vjekova. Amen.) Nakon toga bio je na samome: početku. Takav je došao k meni. U to sam
vrijeme Ibio jako zauzet. Iako je došao iz udaljenoga grada lu Indiji, nisam ga mogao primiti.
Ipak, rekao sam |mu: Krećem na svoju večernju šetnju; ako želite Išetati sa mnom, možete mi se
pridružiti, ali ne *mogu vam posvetiti nijedno drugo vrijeme. Pristao je. Kako sam ga poznavao
od ranije, imao sam čudan osjećaj da nešto nije u redu. Kada mi se to dogodi, obično to provjerim
s osobom o kojoj se radi. Tako sam i njega pitao: Imam neki osjećaj da nešto skrivaš od mene.
Uznemirio se i rekao: Kako to mislite - skrivam? Zar mislite da bih krenuo na tako dalek put i
čekao da me primite da bih vam nešto tajio? Znaš, imao sam taj osjećaj, pa sa htio provjeriti s
tobom. Šetali smo pokraj jezera i on me zamolio da sjednemo na niski zidić uz rub jezera. Nakon
nekog vremena, rekao je: U pravu ste. Ipak vam nešto skrivam. I zatim je briz-nuo u plač. Reći ću
vam nešto što nikome nisam ispričao otkako sam postao svećenik. Znate, moj je otac umro dok
sam još bio mali i moja je majka postala sluškinja. Čistila je zahode i kupaonice, radila je i po
šesnaestsati na dan kako bi nas mogla uzdržavati. Toliko sam se toga sramio da sam to godinama
skrivao i sve to vrijeme nagomilavao bijes, a podsvijest je nastojala osvetiti nju i cijelu klasu
služinčadi. Kako je to izgovarao, osjećaj se

162

mijenjao. Nitko nije vidio smisao u takvome ponašanju tog dragog mladog čovjeka, ali u trenutku
kada je on to shvatio, promijenio se: nikada više nije stvarao probleme jer je bio dobro.
48. Ne gurati
Meditacija i oponašanje izvanjskoga ponašanja Isusa Krista neće vam pomoći u usponu svijesti.
To nije pitanje oponašanja Krista, to je pitanje kako postati Krist, postati svjestan, u potpunosti
razumjeti sve što se unutar vas događa. Sve ostale metode koje koristimo za samo-promjenu
mogli bismo usporediti s guranjem auta. Pretpostavimo da ste krenuli na dalek put. Usput vam se
pokvari auto. Dakle, zasučete rukave i počnete ga gurati i gurati, sve dok ne dođete do odredišta.
Kažete: Eto, uspjeli smo. I onda nastavite gurati auto prema drugom odredištu. Jer stigli ste do
jednoga grada, zašto na isti način ne biste došli i do nekog drugog mjesta? Mislim da vam ovdje
ipak treba majstor, treba vam dobar mehaničar koji će podići poklopac motora i zamijeniti
svjećicu. Okrenete ključ i auto je ponovno u pokretu. Treba vam majstor; treba vam znanje,
razumijevanje, uvid, svjesnost - ne morate gurati. Nije vam potreban nikakav napor. Zato su ljudi
tako umorni, tako istrošeni, jer po cijele dane nešto guraju. Učili su nas da budemo nezadovoljni
sobom. Tu je izvor zla u psihološkom smislu. Stalno smo nezadovoljni, nepovezani, stalno nešto
guramo. Jedni drugima po-

163
navijamo: Hajde, potrudi se malo, uloži više napora. No, koliko god se trudimo, ostaje nam stalni
unutarnji sukob, a tako malo razumijevanja.
49. Budimo stvarni
Sjećam se jednog značajnog dana u svom životu. Bilo je to u Indiji, dan nakon što sam zaređen.
Bio sam na ispovijedi. U našoj je župi bio taj gotovo sveti čovjek, svećenik španjolskoga
podrijetla, kojega sam poznavao još iz vremena dok nisam došao u sjemenište. Dan prije odlaska
u sjemenište htio sam se još ispovjediti kako bih u svoju novu sredinu došao čista srca i čista
obraza, kako svom novom učitelju ne bih imao što ispovijedati. Ispred ispovjedaonice tog starog
Španjolca uvijek je u redovima čekala gomila ljudi; on je imao ljubičastu maramicu kojom bi
prekrivao oči za vrijeme ispovijedi i stalno nešto mrmljao, zatim bi vam odredio pokoru,
odriješio vas grijeha i otpustio u miru. Prije te ispovijedi sreli smo se tek nekoliko puta i on me
zvao Antonie. Tako sam stao u red i kada je došao moj red, nastojao sam izmijeniti glas kako me
ne bi prepoznao. Slušao me strpljivo i s velikom pozornošću, dao mi je pokoru, odriješio me
grijeha, blagoslovio me i onda rekao: Antonie, kada odlaziš u sjemenište?
Uglavnom, otišao sam u župu dan nakon što sam se zaredio. I stari svećenik mi kaže: Želiš li čuti
ispovijedi? Odgovorio sam potvrdno i on mi reče neka sjednem pokraj njega. Mislio sam: Moj

164

Bože, pa ja sam živi svetac. Sjedit ću u njegovoj ispovjedaonici. Puna tri sata sjedio sam i slušao
razne ispovijedi. Bila je Cvjetna nedjelja i stoga smo imali uobičajenu gužvu pred Uskrs. Nakon
tri sata izašao sam potpuno deprimiran, ali ne od njihovih grijeha jer to sam očekivao. Bio sam u
šoku od vlastite spoznaje da im dajem te male riječi utjehe: Molite se Blaženoj Majci, ona vas
voli. Ili: Zapamtite da je Bog na vašoj strani. Jesu li te riječi utjehe pravi lijek za rak? A ovdje se
doista radilo o raku, o nedostatku svjesnosti, o potpunome odmaku od stvarnosti. Stoga sam se
toga dana čvrsto zarekao da ću učiti i učiti kako mi na kraju mojih dana ljudi ne bi mogli reći:
Oče, sve što ste govorili bilo je vrlo utješno i tako istinito, ali potpuno beskorisno.
Ono što nam treba je svjesnost, potpuni uvid. Kada postanete stručnjak (a uskoro ćete to postati),
neće vam trebati seminari iz psihologije. Kada počnete promatrati sebe, shvaćati što vam se
događa, vidjeti odakle izviru svi ti negativni osjećaji, naći ćete način da ih objasnite. I vidjet ćete
promjenu. Ali tada ćete se morati suočiti s velikim vilenjakom u sebi, s vlastitim čudovištem, a to
je samo-prezir, mržnja prema samome sebi, nezadovoljstvo samim sobom.

165
50. Odabrane slike
Recimo još nešto o promjeni bez napora. Sjetio sam se lijepe predodžbe: slike jedrilice. Kada
jedrilica ima dobar vjetar u svojim jedrima, ona
I klizi bez napora, tako da jedriličar ne mora činiti ništa osim držati kormilo. On ne čini nikakav
| napor; on ne mora gurati ni vući svoj brod. Upravo to se događa pri usponu svijesti, kada se kroz
razu-
| mijevanje dogodi promjena u vama.
Malo sam listao svoje bilješke i pronašao nekoliko citata koji se jako lijepo uklapaju u ovo o
čemu
I govorim. Čujte ovo: Ništa nije tako okrutno kao priroda. U čitavom svemiru nema načina da
pob-jegnete prirodi, a ipak nije priroda ta koja nas ranjava, već naše vlastito srce. Ima li to
smisla? Nije priroda ta koja nas vrijeđa, nego je to naše srce. Tu je priča o Petru koji je pao s
nasipa i zaradio kvrgu na glavi. Pitaju ga: Je li te boljelo kad si pao? A on odgovara: Ne, nije me
bolio pad već zaustavljanje. Kada siječete vodu, ne možete je povrijediti; tek kada siječete nešto
čvrsto, dolazi do pucanja, do loma. Puni ste čvrstih stavova, prepuni čvrstih zabluda; to je ono što
se sudara sa prirodom, tu se ranjavate, odatle dolazi i vaša bol.
Evo još jedne zgodne rečenice. Mislim da je to dio neke istočnjačke priče, ali se ne sjećam koje.
To vam je kao s Biblijom, sam autor nije bitan. Bitno je ono što se kaže, bitno je značenje. Ako
oči nisu vezane, imamo vid; ako uši nisu prekrivene, imamo sluh; ako nos nije zatvoren, imamo
osjet
166

mirisa; ako usta nisu zatvorena, imamo osjećaj okusa; ako um nije zatvoren, imamo mudrost.
Mudrost se javlja kada odbacite svoje koncepte i uvjete kojima ste izgradili prepreke na putu
spoznaje. Mudrost nije nešto što možete postići; mudrost nije iskustvo, mudrost nije kada
jučerašnje iskustvo primjenjujete kako biste riješili današnje probleme. Prije mnogo godina, u
vrijeme dok sam u Chicagu studirao psihologiju, netko mi je rekao: U životu svećenika pedeset
godina iskustva često je kao godina iskustva koja se ponavlja trideset puta. Dobivate i godinama
dajete potpuno iste recepte: ovako postupaš s alkoholičarima, ovako sa svećenicima, ovako se
odnosiš prema sestrama, a ovako prema razvedenima. Ali to nije mudrost. Mudrost znači biti
osjetljiv na ovu situaciju, na ovu osobu, bez opterećenosti sličnim prijašnjim situacijama i
iskustvima. To se, dakako, razlikuje od uobičajenog načina razmišljanja.
Za kraj bih dodao još jednu rečenicu: Ako naše srce nije zatvoreno, imamo ljubav. Dosta sam
govorio o ljubavi, iako sam već rekao da nema toga što bi se stvarno moglo reći o ljubavi.
Možemo samo govoriti o nedostatku ljubavi. Možemo govoriti o ovisnosti. Ali o samoj ljubavi ne
možemo reći ništa izričito.

167
51. Ljubav je neizreciva
Kako bih mogao opisati ljubav? Pada mi na pamet jedna Platonova misao: Slobodnog čovjeka ne
možete pretvoriti u roba jer slobodan čovjek - slobodan je i u zatvoru. Baš kao ona poznata
rečenica: Ako vas netko natjera da hodate s njim jednu milju, pođite dvije. Možete pomisliti da
ste me porobili jer ste mi stavili teret na leda, ali niste. Ako stalno pokušavate promijeniti vanjske
okolnosti, ako nastojite promijeniti stvarnost i izaći iz zatvora, nećete uspjeti, i dalje ćete biti
zarobljeni. Slobodu ne nalazimo u vanjskim okolnostima, sloboda počiva u srcu. Kada dosegnete
mudrost, tko vas može porobiti? Ali čujte još jednu rečenicu: Otpustio je ljude i uspeo se u brda
kako bi molio u samoći. Bilo je kasno, a on je još uvijek bio tamo potpuno sam. To vam je
ljubav. Je li vam ikada palo na pamet da možete voljeti samo kada ste sami? Što znači voljeti? To
znači vidjeti osobu, situaciju; vidjeti stvari onakve kakve jesu, a ne kakvima ste ih zamišljali. I,
ako situacija to zavrjeđuje, pravilno odgovoriti. Teško da možete voljeti nešto što čak i ne vidite.
Što nas to priječi da vidimo? Naša uvjetovanost. Naši koncepti, razne kategorije, naše predrasude,
naše projekcije, sve etikete koje smo izvukli odnekud iz svojih kultura i svojih prošlih iskustava.
Vidjeti je najveća stvar koju ljudsko biće može poduzeti jer viđenje zahtjeva discipliniran i budan
um. Mnogi će ljudi radije utonuti u mentalnu lijenost nego si dati truda da stvarno vide neku
osobu ili stvar u njegovoj sadašnjoj svježini, ljepoti i punoći.

168

52. Gubitak kontrole

Ako želite razumjeti što znači gubitak kontrole, pomislite na malo dijete kojemu je netko dao
drogu. Kada opojno sredstvo prodre u tijelo, ono postaje ovisno: cijelo njegovo biće vapi za
drogom. Biti bez droge tako je nepodnošljivo mučenje da radije pomišlja na smrt. Zamislite to
jadno dijete koje je navučeno na drogu. Evo, upravo to vama je učinilo vaše društvo u trenutku
kada ste rođeni. Nisu vam dozvolili da uživate u čvrstoj, hranjivoj, dobroj hrani života - rad, igra,
zabava, smijeh, društvo, učinci osjetilnog uma. Umjesto toga dali su vam okus za droge koje
nazivate odobravanjem, priznanjem, pažnjom.
Poslužit ću se navodom velikog pisca A. S. Nei-lla, koji kaže da ćete bolesno dijete prepoznati po
tome što se stalno drži svojih roditelja: njegovo zanimanje usmjereno je na ljude. Zdravo dijete
ne zanimaju ljudi; njega zanimaju stvari. Kada dijete zna da ga majka voli, on ide istraživati
svijet; sve oko njega budi znatiželju. Promatra žabu, kukce, ispituje stvari, rastavlja ih, stavlja ih
u usta. Dijete koje se ne miče od svoje majke, svakako je loš znak jer ono je nesigurno. Možda je
majka pokušavala isisati ljubav iz njega, ne dajući mu slobode i pouzdanja koliko mu treba.
Majka je na mnoge suptilne načine davala naznake da bi ga mogla napustiti.
Na taj je način dijete iskusilo brojna opojna sredstva i postalo ovisno o odobravanju, pažnji,
uspjehu, dostignućima, ugledu, moći, o tome da mu se ime nade u novinama. Dana su nam
iskust-

169
va kao što je biti kapetan sportskog tima, voditelj sastava i slično. Kada jednom osjetite čar
droge, stalno se iscrpljujete strahom i nastojanjima da ga ne izgubite. Sjetite se neke situacije u
kojoj ste osjetili da gubite kontrolu, sjetite se užasa koji je prouzročila mogućnost da ćete
pogriješiti, da će vas kritizirati. Zato postajete ovisni o drugima i gubite slobodu. Sada drugi
imaju tu moć da vas čine sretnima ili jadnima. Vi molite za svoju drogu i koliko god mrzite
patnju koju pritom prolazite, osjećate se potpuno bespomoćno. Nema trenutka kada svjesno ili
nesvjesno ne osjećate ritam ljudi od kojih očekujete i najmanje znake odobravanja. Lijepa je
definicija koja probuđenu osobu opisuje kao nekoga tko više ne korača prema ritmu društva, kao
osobu koja pleše na zvuke glazbe koja odzvanja iznutra. Kada vas ignoriraju ili vas
omalovažavaju, osjećate se tako strašno usamljeno da ćete otpuzati natrag tim istim ljudima i
prosjačiti za malo utješne droge koju nazivamo potporom, snaženjem i ohrabrenjem. Živjeti s
ljudima na takav način znači stalno biti u stanju beskrajne napetosti. Pakao su drugi ljudi , rekao
je Sartre. Točno je tako. Kada ste u stanju ovisnosti, stalno morate paziti da se ponašate najbolje
što znate -nikada ne možete raspustiti kosu, morate živjeti prema tuđim očekivanjima. Biti s
ljudima znači živjeti u stalnoj napetosti. Živjeti bez ljudi znači biti u agoniji samoće jer vam
nedostaju ti isti ljudi. Malo ste se pogubili. Izgubili ste sposobnost da ih vidite onakvima kakvi
jesu i da im na pravi način odgovorite. Vaša percepcija zamagljena je potre-

170

bom da pod svaku cijenu dođete do svoje droge. Ljudi su vam ili sredstvo kojim dolazite do
droge ili prepreka na putu do svih vama potrebnih opijata. Svjesno ili nesvjesno ljude gledate
kroz naočale svojih potreba - potreba ovisne osobe. Hoću li dobiti od njih ono što mi treba ili ne?
Ako mi ne mogu pomoći ili me ne ugrožavaju, onda me niti ne zanimaju. To je strašno. Ali pitam
se ima li ovdje itko na koga se to ne odnosi.
53. Slušajte zvukove života
Dakle, potrebna vam je svjesnost i potrebna vam je ishrana. Treba vam dobra, zdrava hrana.
Naučite uživati u dobroj hrani: u dobroj hrani, dobrom vinu, dobroj vodi. Okusite ih. Izgubite
razum i vratite se svojim osjetima. To je dobra, zdrava ishrana. Užitci osjeta i užitci uma. Dobro
štivo, dok čitate dobru knjigu. Ili stvarno dobra rasprava, ili razmišljanje. To je prekrasno. Na
žalost, ljudi su poludjeli i sve su više ovisni jer ne znaju kako uživati u lijepim i dobrim stvarima
u životu. Stoga jure za sve većim i težim umjetnim stimulansima.
Sedamdesetih godina predsjednik Čarter obratio se američkom narodu i tražio da postanu
odgovorniji. Pomislio sam: nije ih trebao pozivati na odgovornost, trebao ih je pozvati da više
uživaju u životu. Većina njih izgubila je smisao za užitak. Uistinu vjerujem da su ljudi u tako
utjecajnim zemljama izgubili tu sposobnost uživanja. Oni moraju imati sve veće i skuplje
naprave; ne znaju uži-

171
vati u jednostavnim životnim radostima. Kao kada uđem u neku od onih velikih trgovina u
kojima imaju veliki izbor prekrasne glazbe - gomila ploča na sniženju, sve je prepuno ljudi - ali
ne vidim da itko od njih sluša glazbu, da uživa u njoj. Doista, nikada nisam vidio da netko sluša i
uživa. Osjećaju grizu savjesti jer nemaju vremena za život. Previše rade, žure, jure i stalno su u
pokretu. Kada biste doista znali uživati u malim životnim stvarima, bili biste zaprepašteni
njihovom ljepotom. Razvili biste posebna osjetila, poput životinja. Životinja se nikada neće
prejesti. U svom prirodnom okruženju, ona nikada neće biti predebela. Nikada neće ni piti ni jesti
nešto što joj škodi. Nećete naći životinju koja puši. Vježbaju onoliko koliko im treba - gledajte
svoju mačku kako se opušta i zadovoljno odmara nakon doručka. A pogledajte i kako hitro skače,
uočite živost i gipkost njenih pokreta dok je u igri. To je ono što smo mi izgubili. Izgubili smo se
u svojim mislima, idejama, idealima i stalno smo u pokretu, stalno nekud žurimo. Za razliku od
životinja, ljudi imaju taj unutarnji konflikt, sukob sa samim sobom. Stalno se optužujemo i sami
sebi namećemo osjećaj krivnje. Znate točno o čemu vam govorim.
Za sebe bih mogao reći ono što mi je jedan moj prijatelj isusovac rekao prije nekoliko godina:
Molim te, skloni taj pladanj sa slatkišima ispred mene jer dok sam u blizini bombona ili
čokolade, ja gubim slobodu. To je vrijedilo i za mene. Ja sam gubio svoju slobodu pred mnogim
stvarima. Ali više je ne gubim. Zadovoljan sam malim i u

172
tome intenzivno uživam. Ako u nečemu zaista uživate, onda vam za to ne trebaju velike količine.
To vam je kao s ljudima koji vrijedno planiraju svoj godišnji odmor: mjesece provode u
pripremama, dolaze na odredište i onda strahuju hoće li imati rezervaciju za povratak. Ali sve
vrijeme fotografiraju kako bi popunili obiteljski album i imali što pokazati svojim prijateljima
kada se vrate. Oni će vam ponosno pokazivati fotografije sa svojih putovanja, slike mjesta koja
nikada nisu vidjeli, samo su ih slikali. To je simbolika suvremenog života. Ne mogu vas dovoljno
dobro pripremiti za tu vrstu asketizma.
Zato usporite malo, okusite, čujte, pomirišite i dopustite svojim osjetilima da ožive. Ako želite
ući u misticizam na velika vrata, sjednite u miru i slušajte zvukove oko sebe. Nemojte se pritom
usmjeriti na neki od mnoštva zvukova: pokušajte ih čuti sve. Vidjet ćete, kada vaša osjetila budu
otvorena - dogodit će se čudo. To je izuzetno bitno za svaki proces promjene.

173
54. Kraj analize
Htio bih vam pojasniti razliku između analize i svjesnosti, odnosno razliku između informacije i
uvida. Informacija nije isto što i uvid, a analiza nije isto što i svjesnost; znati ne znači biti
svjestan. Recimo, uđem u sobu sa zmijom oko ruke i kažem vam: Prije dolaska ovamo provjerio
sam u enciklopediji i vidio da se radi o zmiji koja se zove Ru-ssellova otrovnica. Ako me ugrize,
za pola minute bit ću mrtav. Biste li mi ljubazno predložili načine na koje se mogu osloboditi tog
ljigavog stvorenja koje mi plazi niz ruku? Tko tako govori? Netko tko ima informacije, ali ih nije
svjestan.
Ili, recimo, uništavam se alkoholom. Kažem vam: Budite tako ljubazni pa mi opišite načine i
metode pomoću kojih se mogu osloboditi ove ovisnosti. Osoba koja bi izgovorila ovu rečenicu
sigurno nije svjesna. Ona možda zna da se uništava, ali toga nije svjesna. Kada bi bila svjesna, u
trenutku bi odbacila alkohol. Vi ne mijenjate sebe: promjena se događa kroz vas, u vama. Ne
mogu vam to bolje objasniti. Vidite da se u vama događa promjena; ona ide kroz vas, događa se u
vašoj svijesti. Vi ne stvarate promjenu; kada vi unosite promjenu, onda je to loš znak jer
promjena nije trajna. A ako traje, neka se Bog smiluje ljudima u vašoj blizini jer ćete postati
nemilosrdni. S ljudima koji se preobražavaju iz mržnje prema samima sebi ili iz vlastitog
nezadovoljstva, nemoguće je živjeti. Netko je rekao: Želiš li biti mučenik, oženi se sveticom. Ili
obrnuto: Želiš li biti mučenica,

174

udaj se za sveca. Ako se promjena događa u svijesti, zadržat ćete svoju blagost, osjetilnost,
nježnost, otvorenost, prilagodljivost i ništa ne morate gurati, promjena se jednostavno događa.
Sjećam se svećenika kojega sam poznavao za svoga boravka u Americi. Jednoga dana pričao nam
je: Znate, imao sam sve informacije o tome kako je alkohol loš, kako mi škodi, i znao sam da me
može ubiti. Ali vjerujte, ništa ne može promijeniti alkoholičara - čak ni ljubav prema najmilijima.
Volio sam svoju ženu, neizmjerno volim svoju djecu, ali ljubav vas ne mijenja. No, otkrio sam
nešto što me promijenilo. Jednoga dana ležao sam na pločniku i pomalo je kišilo. Otvorio sam oči
i u tom trenutku znao sam što me ubija. Jasno sam vidio i više nikada nisam imao želju ni potrebu
okusiti niti jednu kap alkohola. O tome vam govorim: o svjesnosti. Nisu bitne informacije, nego
svjesnost.
Jedan moj prijatelj, koji je prekomjerno pušio, rekao mi je: Znaš, postoje razni vicevi o pušači-
ma. Kažu da duhan ubija ljude, ali pogledaj drevne Egipćane: oni su svi mrtvi, a nitko od njih nije
pušio. No, jednoga dana imao je problema s plućima pa je otišao na Institut za ispitivanje raka u
Bombavu. Liječnik mu je rekao: Oče, imate dvije sjene na plućima. Mogao bi biti rak, pa ćete
morati ponovno doći sljedeći mjesec. Nakon toga više nikada nije zapalio cigaretu. Ranije je znao
da ga može ubiti; sada je postao svjestan da će ga ubiti. U tome je razlika.
Osnivač mog crkvenog reda, sv. Ignacije, imao je lijep izraz za to. On je to nazivao okusiti
osjećaj

175
istine ; ne poznavati, nego okusiti osjećaj, dobiti osjećaj za to. Kada dobijete osjećaj, onda se
mijenjate. Kada samo znate, to vam nije dovoljno za promjenu.
55. Mrtvi prije vremena
Znao sam reći ljudima da prvo moraju umrijeti kako bi mogli stvarno živjeti. Putovnica za život
je - zamisliti sebe u grobu. Zamislite kako ležite u lijesu. Birajte položaj koji vam odgovara. U
Indiji pokojnike položimo prekriženih nogu. Ponekad ih u tome položaju nosimo na mjesto
spaljivanja. A ponekad leže potpuno ravno. Dakle, zamislite da ležite i da ste mrtvi. Sagledajte
svoje probleme iz tog položaja. Sve se mijenja, zar ne?
To je vrlo lijepa meditacija. Imate li vremena, možete je svakodnevno prakticirati i vidjet ćete da
će vas učiniti živim. Tu vježbu možete pronaći u mojoj knjizi Izvori . Vidite kako vam se tijelo
raspada, zatim kosti, onda prah. Svaki put kada govorim o toj jednostavnoj i lijepoj vježbi, ljudi
se zgražaju i kažu: Grozno! Odvratno! Ali što je tu tako odvratno? To je čista realnost. Većina
vas ne želi vidjeti stvarnost. Ne želite razmišljati o smrti. Ljudi ne žive, većina vas ne živi: samo
održavate svoje tijelo na životu. To nije život. Ne živite sve dok vam ne postane nebitno živite li
ili ne. Tek tada živite. Živite tek kada ste spremni izgubiti svoj život. Ako nastojite zaštititi svoj
život, onda niste živi, već umirete. Sjedite na tavanu i ja vam kažem:

176
Dođite ovamo, siđite! A vi mi odgovarate: "Ne, ne silazim ja nikamo. Čitao sam ja o ljudima koji
su sišli. Poskliznu se i slome vrat: to je previše opasno. Ili druga situacija u kojoj vas ne mogu
natjerati da pređete ulicu jer tvrdite kako znate koliko je ljudi poginulo prelazeći cestu. Ako vas
ne mogu nagovoriti da pređete cestu, kako ću vas onda natjerati da odete na drugi kontinent?
Nadalje, ako vas ne mogu nagovoriti da se maknete od svojih uskih malih vjerovanja i uvjerenja
kako biste pogledali i neki drugi svijet, onda ste zacijelo mrtvi; potpuno ste mrtvi - a život samo
prolazi pokraj vas. Sjedite zarobljeni u svom malom zatvoru i umirete od straha da ćete izgubiti
svog Boga, svoju religiju, svoje prijatelje, sve što imate. No, život je stvoren za kockare. Doista.
To je i Isus govorio. Jeste li spremni sve staviti na kocku? Znate li kada ste spremni na rizik?
Kada shvatite kako ovo što vi i vaši prijatelji nazivate životom -nije život. U zabludi ste kada
mislite da živjeti znači održavati tijelo na životu. Zato prigrlite misao o smrti i radujte se. Uvijek
joj se iznova vraćajte. Razmišljajte o ljepoti toga trupla, o kosturu, o kostima koje se lome i
nestaju sve dok od svega ne ostane šaka praha. Nakon toga ostaje vam veliko olakšanje. U ovom
trenutku nekima od vas uistinu nije jasno o čemu govorim, čak se bojite i razmišljati o tome. Ali
znajte daje veliko olakšanje kada možete gledati na svoj život iz te perspektive.
Ili posjetite groblje. To je nevjerojatno lijepo i ozdravljujuće iskustvo. Vidite ime na nekom
grobu i pomislite: Bože, on je živio tako davno, prije

177
gotovo dva stoljeća; mora daje imao iste probleme kao ja danas, vjerojatno mnogo neprospavanih
noći. Suludo je živjeti tako malo vremena. Jedan talijanski pjesnik je rekao: Mi živimo pod
bljeskovima svjetla; dolazi večer i onda zauvijek mrak. To je samo bljesak, a mi ga tratimo
uzalud. Tratimo ga svojim strahovima, svojim brigama, svojim teretima. Dakle, kada ste prošli
ovu meditaciju, možete doći do informacije; ali možete doseći i svjesnost. U trenutku uspona
svijesti, rađate se iznova. Konačno, neka traje dok traje. U tom trenutku spoznat ćete razliku
između informacije i svjesnosti.
Moj prijatelj astronom nedavno me upućivao u osnove astronomije. Naime, nisam znao kako,
kada gledamo u Sunce, u stvari ga vidimo tamo gdje je bilo prije osam i pol minuta, a ne ondje
gdje se u tom trenutku nalazi. Jer zraci Sunca treba osam i pol minuta da stigne do Zemlje. Dakle,
mi ne vidimo gdje je ono sada; u ovom trenutku ono je već na nekom drugom mjestu. Isto je i sa
zvijezda-P ma koje nam stotinama tisuća godina šalju svoju svjetlost. Stoga, kada ih promatramo,
one mogu biti negdje drugdje. Nadalje, rekao mi je kako -promatramo li cijelu galaktiku, čitav
svemir - ova naša Zemlja izgubila bi se negdje na repu Mliječnoga puta; čak ne bi bila ni u
središtu. Svaka od zvijezda je sunce, a neka sunca su tako velika da bi mogla sadržavati naše
Sunce i Zemlju i čitavu udaljenost između njih. Prema prilično skromnim procjenama, postoji
oko stotinu milijuna galaktika! Svemir se, koliko je nama znano, širi brzinom

178
od oko dva milijuna milja u sekundi. Uistinu sam bio fasciniran ovim saznanjima i kada sam
izašao iz restorana u kojemu smo ručali, pogledao sam prema nebu i imao posve drugi osjećaj,
drugi pogled na svijet. To je svjesnost. Vi možete sve to prihvatiti kao gole činjenice (i onda je to
informacija) ili iznenada gledati svijet iz drugog ugla, imati drugo viđenje svijeta, sebe, svemira,
života. Kada dobijete taj novi osjećaj, onda ćete znati o čemu pričam kada govorim o svjesnosti.
56. Zemlja ljubavi
Kada bismo uistinu odbacili svoje zablude, bili bismo budni. U protivnom, posljedice su užasava-
juće, ali neizbježne. Gubimo sposobnost voljeti. Ako doista želite voljeti, morate naučiti ponovno
vidjeti. A ako želite vidjeti, morate naučiti odreći se svojih ovisnosti. To je vrlo jednostavno.
Odrek-nite se svoje ovisnosti. Raskinite okove društva koji su omotali i ugušili vaše biće. Morate
ih odbaciti. Izvana će se sve činiti kao ranije, ali iako ćete nastaviti živjeti u svijetu, vi nećete više
biti dio toga svijeta. Napokon ćete biti slobodni u svome srcu. Nestat će vaše ovisnosti. Nećete
morati odlaziti u pustinju; tu ste sa svim tim ljudima i beskrajno uživate u njihovom društvu.
Razlika je u tome što ste im oduzeli moć da vas čine sretnima ili nesretnima. To znači biti sam.
Kod takve samoće nestaje ovisnosti o drugima. Rađa se vaša sposobnost voljenja. Druge više ne
doživljavate kao sred-

179
stvo za zadovoljenje vlastite ovisnosti. Samo onaj tko je probao, zna što znači proći kroz cijeli taj
proces. To je kao da sami sebe pozovete umrijeti. Kao da jadnog ovisnika o heroinu zamolite
neka se odrekne svog jedinog užitka, neka odbaci jedini izvor sreće koji je ikada poznavao. Kako
taj okus droge zamijeniti okusom domaćeg kruha, slasnog voća, svježinom jutarnjeg zraka ili
gutljajem izvorske vode? Dok se opire utjecaju droge, prolazi krizu apstinencije, osjeća kako
ništa ne može ispuniti tu strašnu prazninu. Možete li zamisliti život u kojemu odbijate uživati u
riječima priznanja, u kojemu nemate ramena za plakanje? Zamislite život u kojemu niste
emocionalno ovisni i u kojemu vas nitko ne može razveseliti, ali ni rastužiti. Vi odbijate svaku
potrebu za nekom osobom, nitko vam nije poseban i nikoga ne nazivate svojim. Ptice na nebu
imaju svoja gnijezda, lisice imaju svoje jazbine, ali vi na svom životnom putu nećete više imati
gdje nasloniti glavu. Ako ikada dođete do tog stanja, barem ćete znati što znači imati jasnu viziju,
nepomućenu oblacima straha i želja. Svaka riječ se važe; sve se mjeri. Napokon imati jasnu
viziju, nepomućenu oblacima straha i želja. Onda ćete znati što znači voljeti. Ali da biste pristigli
u zemlju ljubavi, morate proći patnju umiranja, jer voljeti druge ljude znači izgubiti potrebu za
drugima, znači ostati potpuno sam.
Kako to uopće postići? Krenite putem stalne, neprekinute svjesnosti, beskrajnim strpljenjem,
pokažite samilost za ovisnika u sebi. Razvijajte ukus za dobre stvari: ljubav prema poslu, ljubav

180

prema prisnim odnosima s ljudima - ljudima o kojima niste ovisni, ali vam je s njima lijepo i
uživate u njihovom društvu. Korisno je i baviti se aktivnostima koje možete činiti cijelim svojim
bićem, raditi ono što zaista volite, ono što vas ispunjava srećom i zadovoljstvom do te mjere da
vam uspjeh, priznanje ili odobravanje baš ništa ne znače. Pomoglo bi i kada biste se vratili
prirodi. Maknite se od gomile ljudi, pođite u planinu i u tišini razgovarajte s drvećem, cvijećem,
životinjama i pticama, s morem i nebom, s oblacima i zvijezdama. Promatrati stvari i biti ih
svjestan pravo je duhovno iskustvo. Riječi i pojmovi se postupno gube i vi odjednom vidite,
dolazite u dodir sa stvarnim. To je lijek za samoću. Obično svoju samoću nastojimo izliječiti tako
što se emocionalno vežemo za ljude, kroz razdraganost i glasno druženje. No, znamo da to nije
lijek. Vratite se stvarima, vratite se prirodi, pođite u planinu. Tada ćete znati da vas je vaše srce
dovelo do široke pustinje samoće; tamo gdje flema nikoga na vašoj strani, apsolutno nikoga.
U početku, to će vam se činiti nepodnošljivim. Ali samo zato jer niste navikli na samoću. Ali ako
uspijete ostati neko vrijeme, pustinja će iznenada procvjetati najljepšim cvjetovima ljubavi. Vaše
srce će propjevati i vama će stalno i zauvijek biti proljeće; nestalo je ovisnosti, postali ste
slobodni. Tada ćete znati što je sloboda, što je ljubav, što je Bog. Vidjet ćete iza i izvan pojmova i
uvjeta, pro-zreti veze i ovisnosti. Bit ćete slobodni.

181
Ispričao bih vam još jednu priču. To je priča o čovjeku koji je izumio umijeće paljenja vatre.
Uzeo je svoje oruđe i otišao do jednog plemena na sjeveru, gdje je bila velika hladnoća. Naučio je
ljude plemena paliti vatru. Pokazao im je kako je vatra korisna za kuhanje i kako se mogu
ugrijati. Bili su mu tako zahvalni da su i sami naučili umijeće paljenja vatre. Ali prije nego što su
mu stigli izraziti svoju veliku zahvalnost, čovjek je nestao. Njemu priznanje i zahvalnost nisu bili
bitni; njega je zanimala samo dobrobit koju je vatra donosila. Nastavio je svoj put i otišao do
drugog plemena kako bi i njima pokazao vrijednost svoga izuma. I ovdje su ljudi bili jako
zainteresirani za tako korisno otkriće. No, to se nije svidjelo njihovim svećenicima, jer je čovjek
odvlačio pozornost od crkve i oni su gubili popularnost. Zato su ga odlučili smaknuti. Uhvatili su
ga, zatvorili, razapeli. Ipak, bojali su se da bi to moglo izazvati gnjev ljudi te postupiše mudro,
čak lukavo. Znate li što su učinili? Dali su napraviti portret tog čovjeka i ugraditi ga na glavni
oltar svoga hrama. Oruđe kojim se palila vatra smjestili su ispred oltara, a ljudima je rečeno da u
znak zahvale časte portret velikog izumitelja i da se klanjaju svetim predmetima, što su oni
pokorno činili stoljećima. Slavljenje i odavanje počasti nastavilo se, ali nigdje nije bilo vatre.
Gdje je vatra? Gdje je ljubav? Gdje je sloboda? To je bit duhovnosti. Na žalost, često to
zaboravljamo. To je Isus Krist. Ali mi se previše klanjamo i zazivamo: Gospode, Gospode! Gdje
je vatra? Ako obožavanje ne vodi do vatre, ako se klanjanjem ne

182

dolazi do ljubavi, ako bogoslužje ne donosi jasniju percepciju stvarnosti, ako Bog ne vodi do
života -od kakve je koristi religija, osim što dovodi do novih podjela, više fanatizma, još
neprijateljstva? Svijet ne pati od manjka religije, svijet pati od manjka ljubavi i svjesnosti. A
ljubav se stvara kroz svjesnost i nikako drukčije. Shvatite prepreke koje ste postavili na putu
ljubavi, slobode, sreće - i one će nestati. Upalite svjetlo svjesnosti i nestat će tama. Sreća se ne
može steći ili zaraditi; ljubav se ne može stvoriti; ljubav ne možete imati; ljubav ima vas. Vi ne
možete imati vjetar, ni zvijezde, ni kišu. Ne možete ih posjedovati, možete im se predati.
Predajete se samo onda kada ste svjesni svojih zabluda, kada ste svjesni svojih ovisnosti, kada ste
svjesni svojih želja i strahova.
Kao što sam rekao, od velike je pomoći psihološki uvid, a ne analiza; analiza je isto što i paraliza.
Uvid ne znači isto što i analiza. Jedan poznati američki terapeut lijepo je rekao: Bitna su naša
'Ah, to!' iskustva. Samo analiziranje ne pomaže, ono samo pruža informacije. Ali ako dođete do
iskustva Ah, to! , onda je to uvid. To je promjena. Drugo, važno je razumjeti, razumjeti svoje
ovisnosti, svoje poroke. Za to vam treba vremena. Sve ono vrijeme koje provodite u
hvalospjevima i obožavanju, radije provedite u razumijevanju sebe. Zajednica se ne stvara
zajedničkim liturgijskim slavljima.
Duboko u srcu znamo da takva slavlja služe samo za to da prodube naše razlike. Zajednica se
stvara razumijevanjem prepreka koje smo posta-

183
vili između sebe, razumijevanjem sukoba koji nastaju iz naših želja i naših strahova. Tada se
stvara zajednica slobodnih ljudi. Stalno morate biti svjesni da je obožavanje samo jedna od
brojnih prepreka: čisto ometanje stvarnog života.
Živjeti ne znači imati neki odgovoran posao u vladi ili biti uspješan poslovan čovjek ili činiti
velika djela milosrđa. To nije život. Živjeti znači odbaciti sve okove i živjeti u svakom trenutku.
Pogledajte ptice nebeske. . . niti siju niti žanju - to je život. Na samome početku rekao sam kako
su ljudi uspavani, kako su mrtvi. Mrtvaci nam sjede u vladama, mrtvi ljudi upravljaju velikim
tvrtkama, mrtvi ljudi uče druge mrtve ljude; oživite napokon! Ako vam bogoslužja u tome ne
pomognu, onda ih odbacite. Posebno je opasno to što gubimo sve više mladih ljudi. Oni nas mrze
jer im namećemo razne strahove, nove osjećaje krivnje. Njih ne zanimaju novi obredi. Samo žele
učiti o ljubavi. Kako mogu biti sretan? Kako mogu živjeti? Kako mogu iskusiti te veličanstvene
stvari o kojima govore mistici? Dakle, razumjeti. Ali ne poistovjetiti se. Danas dok sam dolazio
ovamo, netko me pitao osjećam li se ikada loše. Naravno da se povremeno osjećam loše. Imam ja
svoje tužne trenutke, ali oni ne traju dugo. I što onda radim? Kao prvo, ne poistovjećujem se sa
svojim osjećajima depresije i razočaranja, jer znam da oni dolaze i odlaze, da to nisam ja. Drugo,
priznajem da su osjećaji u meni; dakle, problem nije u drugoj osobi koja nije ispunila moja
očekivanja, problem nije u izvanjskom svijetu. Jer sve dok mislim da je problem izvan,

184
smatram opravdanim držati osjećaj ozlojedenosti u sebi. Ne kažem da bi se svi trebali tako
osjećati, samo uspavane budale. Treći korak: ne poistovjećujem se s osjećajem. Ja nisam osjećaj.
Ja nisam usamljen. Ja nisam depresivan. Ja nisam razočaran. Razočaranje je tu i ja ga promatram.
Ne biste vjerovali kako brzo iščezne. Sve čega ste svjesni nužno se mijenja; oblaci se kreću.
Istovremeno, dobivate uvide u razloge dolaska svih tih oblaka na vaše nebo.
Imam jedan zlata vrijedan navod iz knjige A. S. Neilla Slobodna djeca Summerhilla . No, prvo
vam moram objasniti podlogu Neillova pisanja. Vjerojatno znate da se Neill četrdeset godina
bavio obrazovanjem. Razvio je vlastiti način poučavanja. Skupio bi dječake i djevojčice i
jednostavno ih pustio da budu slobodni. Ako želite naučiti čitati i pisati, dobro; ako ne, opet
dobro. Možete činiti što želite sa svojim životom, pod uvjetom da ne narušavate slobodu drugih.
No, djeci je trebalo vremena da prebrode svu ljutnju i odbacivanje koje su godinama potiskivali.
Nekima je bilo potrebno i šest mjeseci da prebrode svoju buntovničku fazu u kojoj su se opirali i
borili protiv sustava. Najteže mu je bilo s djevojčicom koja bi uzela bicikl i odve-zla se u grad
kako bi izbjegla nastavu, razred, sve obveze. No, nakon ove pobunjeničke faze, svi su željeli
učiti; čak su i protestirali ako ne bi imali nastavu. Ali učili su samo ono što su htjeli. Doživjeli su
preobrazbu. Roditelji su se u početku bojali slati djecu u školu bez discipline. Njihova očekivanja
bila su drukčija. Govorili bi: Kako ćete ih obrazo-

185
vati ako ih ne možete disciplinirati? Trebate ih učiti i usmjeravati.
Dakle, u čemu je tajna Neillova uspjeha? On bi uzimao najgoru djecu, onu od kojih su svi ostali
digli ruke, i nakon šest mjeseci svi bi se promijenili. Slušajte što on kaže, to su vrlo snažne i svete
riječi: Svako dijete u sebi nosi boga. Naši pokušaji da dijete oblikujemo i usmjerimo pretvaraju
boga u vraga. Djeca koja dolaze u moju školu mali su vragovi: mrze svijet, destruktivni su,
neodgojeni, lažljivi, sklone krađi, teške naravi. Za šest mjeseci to su sretna i zdrava djeca koja ne
čine nikakvo zlo.
To su prekrasne riječi iz usta čovjeka čiju školu redovito posjećuje inspekcija britanskog
Ministarstva prosvjete, ravnatelj i ravnateljice svih škola te ostali gosti kojima su vrata širom
otvorena. To je očito njegova karizma. Takve stvari ne rade se po nalogu, za to morate biti
rođeni. U nekim svojim predavanjima za ravnatelje i ravnateljice škola on kaže: Dođite u
Summerhill i vidjet ćete sve voćke pune plodova; nema želje ni potrebe za napadanjem autoriteta;
svi su dobro ishranjeni; nema otpora ni ljutnje. Dođite u Summerhill i nigdje nećete vidjeti
hendikepirano dijete s nadimkom (a znate kako djeca znaju biti okrutna kada netko zamuckuje).
U toj djeci nema nasilja, jer se ni prema njima nitko ne odnosi nasilno. Poslušajte te riječi
otkrivenja, jer to su svete riječi. U svijetu ima takvih ljudi. Bez obzira na to što vam govore vaši
nastavnici, svećenici i teolozi, u svijetu ima ljudi koji se ne svađaju i koji nisu ljubomorni, ima
ljudi

186

bez sukoba i ratova, ljudi bez neprijatelja. U mojoj zemlji postoje takvi ljudi ili, bolje rečeno,
postojali su donedavno.
Jedan moj prijatelj isusovac otišao je živjeti među ljude koji su, kako me uvjeravao, bili
nesposobni ukrasti ili lagati. Isto tako, jedna časna sestra mi je pričala kako je, dok je radila na
sjeveroistoku Indije, živjela među plemenima u kojima nitko ništa nije skrivao ili zaključavao.
Nikada ništa nije ukradeno, a ljudi nikada nisu izgovarali laži - sve dok se nisu pojavili
predstavnici indijske vlade i misionari.
Svako dijete u sebi nosi boga; naša nastojanja da oblikujemo dijete pretvaraju boga u vraga.
Ima jedan zgodan film Federica Fellinija, Osam i pol . U jednoj sceni svećenik odlazi na izlet sa
skupinom dječaka u dobi od osam do deset godina. Hodaju plažom, svećenik je okružen djecom,
ali neki dječaci požure naprijed. Naiđu na stariju ženu, koja je kurva, i pozdrave je. Dječaci
radoznalo pitaju: Tko ste vi? A ona im odgovori: Ja sam prostitutka. Oni ne znaju što to znači, ali
se pretvaraju kao da im je sve jasno. Jedan dječak - koji je, čini se, ipak znao nešto više - kaže:
Prostitutka je žena koja čini neke stvari ako joj platiš. Dječaci pitaju: Hoće li učiniti nešto ako joj
mi platimo? Zašto ne? odgovara ona. Tako oni skupe nešto novca, daju ga ženi i pitaju: Hoćeš li
sada, kada smo ti dali novac, učiniti nešto za nas? Naravno, djeco, što hoćete da radim? Jedino
što su se mogli dosjetiti bilo je - da skine odjeću sa sebe. To je i učinila. Oni su je gledali - nikada
prije

187
nisu vidjeli golu ženu. Ne znaju što bi dalje tražili, pa kažu: Hoćeš li plesati? Ona pristaje: pleše
dok dječaci okupljeni oko nje pjevaju i plješću; ona se kreće u ritmu glazbe i dječaci uživaju.
Svećenik vidi što se događa, dojuri s plaže i počne se derati na ženu. Ona pokupi svoju odjeću, a
pripovjedač kaže: U tom trenutku djeca su se iskvarila; do tada su bila nevina, prekrasna.
Ovo nije usamljen slučaj. Znam jednog prilično konzervativnog misionara, isusovca. Došao je na
jednu od mojih radionica. Kako sam razrađivao ovu temu puna dva dana, vidjelo se da mu je bilo
prilično mučno. Druge večeri prišao mi je i rekao: Tony, ne mogu ti opisati koliko se mučim
slušajući te ova dva dana. Pitam ga: Zašto, Stan? Kaže mi: Uspio si oživiti pitanje koje sam si
dugo postavljao, a onda ga potisnuo punih dvadeset pet godina, strašnu dilemu. Sada se iznova i
iznova pitam nisam li pokvario sve one ljude koje sam učinio kršćanima? To nije bio jedan od
onih liberalnih, slobodoumnih isusovaca - ne, bio je ortodoksan, u potpunosti predan,
konzervativan čovjek. Ali osjećao je daje pokvario sretne, drage, jednostavne, vesele ljude time
što ih je učinio kršćanima.
Američki misionari koji su se sa svojim suprugama našli na otocima Polinezije bili su zgranuti
kada su vidjeli žene kako dolaze u crkvu golih grudi. Njihove supruge inzistirale su na tome da
žene trebaju dolaziti u crkvu pristojno odjevene. Stoga su im misionari dali majice. Sljedeće
nedjelje žene su došle u crkvu odjevene u nove majice na kojima su izrezale po dvije velike rupe,
kako bi im

188

bilo udobnije i prozračnije. Bile su u pravu, a misionari u krivu.

Sada se vratimo Neillu, koji kaže: Ja nisam genij, ja sam tek čovjek koji odbija upravljati dječjim
stopama. Što je onda s istočnim grijehom? NeiU kaže kako svako dijete u sebi ima boga; naša
nastojanja da ih oblikujemo pretvaraju boga u vraga. On dopušta djeci da stvaraju vlastite sustave
vrijednosti, a njihove su vrijednosti neupitno dobre i društveno prihvatljive. Možete li vjerovati?
Kada dijete osjeća da je voljeno (što znači: kada dijete osjeća da ste na njegovoj strani), ono je
dobro. Dijete više ne osjeća nasilje. Nema straha, a time ni nasilja. Dijete se počinje odnositi
prema drugima onako kako se drugi odnose prema njemu. Morate pročitati tu knjigu. Kažem
vam, to je sveta knjiga. Pročitajte je; to je knjiga koja je promijenila moje shvaćanje života i
način na koji se ophodim prema ljudima. Počeo sam viđati čuda. Odjednom sam vidio
nezadovoljstvo samim sobom, konkurenciju, usporedbe, znate ono - to nije dovoljno dobro , i
slično. Možda ćete reći kako mi je to iskustvo stalnoga nastojanja, nezadovoljstva, pomoglo da
postanem to što jesam. Jesu li mi stvarno bila potrebna sva ta uzaludna nastojanja? Uostalom, tko
bi uopće htio biti ja? Ja želim biti sretan, želim biti svet, želim biti pun ljubavi, želim biti u miru,
želim biti slobodan, želim biti čovjek.
Znate li odakle izviru svi ratovi? Dolaze iz naših projekcija, iz prebacivanja sukoba unutar nas u
svijet izvan nas. Pokažite mi osobu koja je riješila

189
sve svoje sukobe pa ću vam pokazati osobu u kojoj nema nasilja. Takav čovjek bit će spreman za
djelotvornu, možda čak grubu reakciju, ali ne iz mržnje. Njegovo djelovanje bit će kao djelo
kirurga; on će biti kao učitelj koji odgaja mentalno retardiranu djecu. Ne možete ih kriviti ako su
ponekad grubi. Oni to rade iz ljubavi. S druge strane, kada nešto radite iz mržnje, nesvjesni
vlastitog nasilnog ponašanja, velika je vjerojatnost da ćete pogrešno reagirati. Pokušavate ugasiti
vatru tako što dodajete još vatre. Borite se s poplavom tako što dolijevate još vode.
Ponovit ću Neillove riječi: Svako dijete u sebi ima boga. Naša nastojanja da oblikujemo dijete
pretvaraju boga u vraga. Djeca koja dolaze u moju školu mali su vragovi, mrze svijet,
destruktivni su, neodgojeni, lažljivi, skloni krađi, teške naravi. Za šest mjeseci to su sretna i
zdrava djeca koja ne čine nikakvo zlo. Ja nisam nikakav genij, ja sam tek čovjek koji odbija
upravljati dječjim stopama. Ja im dopuštam da stvaraju vlastite sustave vrijednosti, a njihove su
vrijednosti neupitno dobre i društveno prihvatljive. Religija koja ljude čini dobrima, istovremeno
ih čini zlima; ali religija zvana sloboda sve ljude čini dobrima, jer uništava unutarnji sukob [ja
sam dodao riječ 'unutarnji'] koji ljude čini vragovima.
Neill također kaže: Prva stvar koju činim kada dijete dođe u Summerhill je - uništim mu
samosvijest. Pretpostavljam da znate o čemu govori jer meni je jasno o čemu govori. Ne treba
vam samosvijest kada imate svjesnost; ne treba vam samosvijest kada imate osjetilnost. Niste
nasilni i ne bojite se. Vjerojatno mislite kako je to nedostižan ideal. Pročitajte ovu knjigu. S
vremena na vrijeme naiđem na ljude koji su ipak stigli, koji iznenada dođu do istine: korijen zla
je u vama. Kada to budete razumjeli, prestat ćete si postavljati zahtjeve, prestat ćete s
očekivanjima, prestat ćete se tjerati na razumijevanje. Hranite se dobrom i zdravom, cjelovitom
hranom. Ne govorim o pravoj hrani. Govorim vam o zalascima sunca, o prirodi, o dobrom filmu,
dobroj knjizi, o ugodnom poslu, dobrom društvu. Nadam se da ćete se usp- . jeti osloboditi
ovisnosti o onim drugim osjećajima.
Kako se osjećate dok ste u dodiru s prirodom ili dok radite nešto što volite? Ili dok stvarno
razgovarate s nekim u čijem društvu osjećate otvorenost i bliskost bez ovisnosti i vezivanja?
Kako se osjećate? Usporedite te osjećaje s osjećajima kada nekoga pobijedite argumentima ili
kada pobijedite u utrci ili kada postanete popularni i svi vam plješću. Ove druge nazivam
osjećajima svijeta, dok su oni prvi za mene osjećaji duše. Mnogo je ljudi koji dobivaju svijet, a
izgube svoju dušu. Mnogi ljudi žive svoje prazne, bezdušne živote jer se hrane popularnošću,
divljenjem, pohvalama. Žive na vidi me , obrati pozornost , podrži me , poštuj me . Žive od ja
sam šef , imanrmoć , ja sam pobjednik . Čime se vi hranite? Ako se hranite ovom nezdravom
hranom, onda ste mrtvi. Izgubili ste svoju dušu. Hranite se zdravije! Onda ćete doživjeti
preobražaj. Dao sam vam program za cijeli život.

IZVORIJrnjanska 64, 10000 ZAGREB

Tek: 01/611 -2576; 611 -7714; 611 -7714;
Tel/Fax.: 01/611-2576 izvori@izvori.com
NA ZAHTJEV ŠALJEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NAŠIH IZDANJA

http://www.izvori.com/
izvori@izvori.com
tel.: 01/611-2576; 611-7714