Iz TIBETANSKE KNJIGE ZIVOTA I SMRTI

« Rodjenje jednog covjeka je rodjenje njegove boli. Sto duze zivi to gluplji postaje jer se
njegova tjeskoba da izbjegne neizbjeznu smrt povecava bez prestanka. Koja gorcina! On zivi
za ono sto mu je stalno van domasaja! Njegova zudnja za prezivljavanjem u buducnosti cini
ga nesposobnim da zivi u sadasnjosti » CHUANG TZU

DUH I PRIRODA DUHA

Medju brojnim aspektima duha, razlikujemo posebno dva.
Prvi je obicni duh kojeg Tibetanci zovu SEM. Jedan ucitelj ga ovako opisuje: "Ono sto je
obdareno svijescu koja razlikuje i sto posjeduje sposobnost dualnosti – ono sto prihvaca ili
odbacuje sve van sebe: to je duh. U osnovi, on je ono sto povezujemo s « drugim » - svaki
objekt zapazen kao drukciji od onoga koji zapaza."
SEM je rasclanjujuci dualisticki « duh koji misli » i koji funkcionira samo u odnosu na neku
vanjsku referencu koju on sâm projicira i pogresno zapaza.
Obican duh je stalna zrtva vanjskih utjecaja, utvrdjenih navika i uvjetovanosti. On nalikuje
lukavom politicaru, skeptican je i oprezan, ekspert u prevari i snalazljiv. Unutar tog obicnog,
kaoticnog, zbunjenog, nediscipliniranog i ponavljajuceg duha mi uvijek iznova prozivljavamo
iskustvo promjene i smrti.

Drugi aspekt duha je sama njegova priroda; njegova najdublja srz koju apsolutno nikad ne
doticu ni promjena ni smrt. Trenutno je ona skrivena u unutrasnjosti naseg vlastitog duha –
SEMA – omotana i zatamnjena neurednom mentalnom aktivnoscu nasih misli i emocija.
Priroda duha je izvor svake spoznaje.
Tibetanci je zovu RIGPA, cista originalna prvobitna svijest, istovremeno inteligencija,
razlikovanje, zracenje i stalna budnost.
Priroda duha se ne ogranicava samo na nas duh. Ona je priroda sviju stvari.. Shatiti prirodu
duha znaci shvatiti prirodu svega sto postoji.

NEBO I OBLACI
Kakav god bio nas nacin zivota, nasa priroda bouddhe (RIGPA) uvijek je prisutna – i uvijek
savrsena. Mi kazemo da je cak ni same bouddhe u svojoj beskrajnoj mudrosti ne mogu
poboljsati kao sto je ni osjetilna bica u svojoj ocito beskrajnoj zbunjenosti ne mogu pogorsati.
Svoju pravu prirodu mozemo usporediti s nebom a zbrkanost obicnog duha s oblacima.
Ponekad je nebo sasvim prekriveno oblacima i kada sa zemlje podignemo pogled uvis tesko je
zamisliti da tu postoji ista drugo osim njih. No dovoljno je naci se u avionu koji leti da bismo
otkrili kako iznad oblaka postoji jedno beskrajno nebo. Ti oblaci, za koje se cinilo da
zauzimaju citav prostor, tada postaju sasvim mali i daleki.
Potrudimo se da uvijek imamo na umu to da oblaci nisu nebo i da nisu « dio njega ». Oni
lebde i prolaze njime slucajno i cak pomalo smijesno, i ni na koji nacin ne mogu zaprljati
nebo ili ostaviti na njemu svoje tragove. U tom slucaju, gdje se tocno nalazi priroda
bouddhe ? Ona ostaje u prirodi naseg duha slicnog nebu. Sasvim otvorena, slobodna i
bezgranicna, ona je u sustini tako jednostavna da je nista ne moze zakomplicirati, tako
prirodna da je nista ne moze pokvariti ni uprljati, tako cista da je cak iznad svakog koncepta o
cistoci i necistoci.
Usporedba prirode duha s nebom, naravno, samo je metafora koja nam pomaze da docaramo
sebi njegov bezgranicni i univerzalni karakter; priroda bouddhe posjeduje u stvari jednu
kvalitetu koju nebo nema, a to je zraceca jasnoca ciste svijesti. Kao sto je receno :
"Ona je naprosto nasa jasna, savrsena svijest o sadasnjem trenutku, spoznatljiva i prazna, gola
i budna."
Njoshul Khen Rinpoché :
« Duboka i mirna, oslobodjena svake kompleksnosti
Svijetla jasnoca nesastavljena
Iznad konceptualnog duha
Takva je dubina duha Pobjednika.
Nista za dodati
Nista za oduzeti od nje.
To je naprosto neokaljanost
Koja promatra svoju vlastitu prirodu”

Patrul Rinpoché:
“Logicki duh se cini zanimljivim, no on je u stvari klica iluzije”

MANIFESTACIJA DUHA
Dokle god imate duh, iz njega ce se uzdizati misli i emocije.
Kao sto ocean ima valove i sunce zrake, tako su misli i emocije vlastito zracenje samog duha.
Ocean ima valove, no oni njega ne ometaju: valovi su sama srz oceana. Valovi se uzdizu ali
kamo oni idu? Vracaju se u ocean.
Odakle su se uzdigli? Iz oceana.
Isto tako, misli i osjecaji su zracenje i manifestacija SAME PRIRODE duha. Oni se izdizu iz
duha, ali gdje se razlazu? U duhu.
Kakva god bila misao ili emocija koja se pojavi, ne zapazajte je kao neki poseban problem.
Ako na nju ne reagirate impulzivno nego ostanete strpljivi, ona ce se ponovo vratiti svojoj
osnovnoj prirodi.
Dokle god ne shvatite njihovu unutarnju prirodu – zracenje prirode vaseg duha – misli i
osjecaji ce biti uzroci zbrke. Imajte stoga prema svojim mislima i emocijama jedan
dobronamjerni stav, otvoren i velikodusan, jer vase misli su zapravo vasa obitelj, obitelj vaseg
duha.
Dudjom Rinpoché je rekao « Budite prema njima kao stari mudrac dok promatra igru djeteta »

ISKUSTVA
U meditaciji, kao u zivotu, moramo nauciti ostati slobodni od vezivanja uz dobra iskustva kao
i od averzije prema losima.
Iskustva sama po sebi nisu spoznaja.
No ako se ne vezemo uz njih, ona postaju ono sto u stvarnosti jesu : prvobitni materijal iz
kojeg nastaje spoznaja.
Losa iskustva cesto znaju prevariti vise nego dobra jer ih se tumaci kao los znak. No usprkos
tome kako ona izgledaju, u praksi su losa iskustva blagoslov. Potrudite se na njih ne reagirati
odbojnoscu, sto biste u prvi mah najradije ucinili, i prepoznajte ih kao ono sto ona uistinu
jesu: obicna iskustva, jednako iluzorna kao san. Shvatiti pravu prirodu iskustava oslobadja vas
zla ili opasnosti koja bi ona inace mogla predstavljati za vas.

Dudjom Rinpoché je dao sljedeci savjet : « U odredjenom smislu sve je iluzorno i iste prirode
kao san. Ako npr hodate, uputite se laka srca i bez suvisne ukocenosti ili ozbiljnosti prema
sirokom prostoru istine. Kada sjedite, budite tvrdjava istine. Kada jedete, ispunite stomak
prazninom svojih negativnosti i iluzija; pustite ih da se razloze u prostoru koji prozima sve. I
kad idete u wc, smatrajte da su tim cinom sva vasa zatamnjenja i blokade prociscene i
eliminirane »

Utjeloviti transcendentno nas je razlog postojanja na ovome svijetu.

EVOLUCIJA, KARMA I PONOVNO RODJENJE

Ono sto osigurava kontinuiranost izmedju zivotâ po tibetanskom budizmu nije neki nezavisni
entitet kao dusa ili ego koji nadzivljuje tijelo, nego SVIJEST na svom najvisem suptilnom
nivou.
Prema budistickom tumacenju, krajnji stvaralacki princip jest svijest. Postoje razliciti nivoi
svijesti. Ono sto nazivamo najdubljom suptilnom svijescu uvijek je prisutno. Kontinuitet te
svijesti je na neki nacin stalan, kao cestice svemira. Ono sto u podrucju materije odgovara
cesticama prostora to je u podrucju svijesti Jasna Svjetlost…
Jasna Svjetlost sa svojom posebnom energijom osigurava vezu sa svijescu.
Uzastopni zivoti serije reinkarnacija ne nalikuju biserima ogrlice koji su skupljeni zajedno uz
pomoc niti, « duse », koja prolazi kroz svaki biser. Oni prije nalikuju kockicama poredanim
jedna na drugu. Svaka kockica je zasebna ali ona podrzava onu iznad sebe s kojom je
funkcionalno povezana. Kockice nisu povezane identitetom nego uvjetovanoscu.

Prvi cin svijesti u novoj egzistenciji nije niti identican niti drukciji od posljednjeg cina iz
prethodne egzistencije.

Istina i pokretacka snaga koji stoje iza novog rodjenja cine ono sto zovemo « karma ». Termin
« karma » doslovno znaci « akcija »; karma je istovremeno skrivena moc sadrzana u djelima i
rezultat tih djela. Postoji vise karmi : internacionalna, nacionalna, karma nekog grada i
individualna karma. Sve su one medjusobno povezane i u svoj njihovoj kompleksnosti ih
moze spoznati samo potpuno probudjeno bice.
Jednostavno receno, karma znaci da sve sto cinimo uz pomoc naseg tijela, nase rijeci i naseg
duha povlaci za sobom odredjeni rezultat.
Svako djelo (akcija), cak i najbeznacajnije, u sebi nosi svoje posljedice (reakcija). Ucitelji
naglasavaju kako i mala kolicina otrova moze uzrokovati smrt, kao sto iz malog zrna moze
izrasti golemo stablo.
Karma se ne razlaze poput materije, ona nikad ne prestaje biti aktivna. Ne mogu je unistiti ni
« vrijeme ni vatra ni voda ». Njena moc ne moze nestati dokle god ona sama ne sazre.
Rezultat nasih djela je cesto odgodjen; ponekad se on poznaje tek u buducim zivotima.
Nemoguce je izdvojiti samo jedan uzrok jer svaki dogadjaj moze biti izazvan kompleksnom
mjesavinom nekoliko karmi koje sazrijevaju u istom trenutku. Zato imamo obicaj reci kako
nam se « slucajno » desilo to-i-to ili ako je sve u redu kako smo « imali srece ».
Padmasambhava je obicavao reci « Zelite li upoznati svoje prosle zivote, proucite svoju
sadasnju situaciju. A ako hocete upoznati one buduce, pogledajte na svoja sadasnja djela »

Ucitelji nas uce da postoji aspekt naseg duha koje je njegova osnovna baza tj uce nas o stanju
koje zovemo « osnova obicnog duha ».
U XIV stoljecu, slavni tibetanski ucitelj Longchenpa opisao ga je ovako : « To je jedno
neprobudjeno, neutralno stanje koje pripada kategoriji duha i mentalnih aktivnosti; ono je
postalo temelj svih karmi i «ostataka » samsare i nirvane. Djeluje kao skladiste u kome su svi
ostaci nasih proslih djela, uzrokovanih negativnim emocijama, pohranjeni poput klica. Cim se
ukazu povoljne okolnosti, te klice se razviju kao okolnosti i situacije naseg zivota.
Bazu obicnog duha mozete zamisliti kao banku u koju je karma polozena u obliku otisaka i
uobicajenih navika. Ako imamo obicaj misliti i reagirati
prema nekoj odredjenoj shemi, bila ona pozitivna ili negativna, ti obicaji se lako aktiviraju i
dezaktiviraju, i ponavljaju bez prestanka. Zbog svog neprekidnog ponavljanja, nase sklonosti i
navike postaju sve dublje i dublje ukorijenjene i nastavljaju rasti i jacati cak i dok spavamo.
Tako dodje do toga da nam one odredjuju zivot, smrt i ponovno rodjenje.

Sva bica koja imaju slicnu karmu dijele zajednicku viziju svijeta koji ih okruzuje, i ta
sveukupnost slicnih percepcija zove se KARMICKA VIZIJA.
Svako bice zamjecuje istinu s obzirom na karmicke sheme koje uvjetuju njegova zapazanja.
Nasa ljudska egzistencija tek je jedna od mnogih karmickih vizija. Budizam razlikuje 6
svjetova ili kraljevstava: svijet bogova, polubogova, ljudi, zivotinja, pohlepnih duhova i
pakla. Svaki svijet je rezultat jedne od 6 negativnih emocija koje njime vladaju: ponos,
ljubomora, pozuda, neznanje, pohlepa i bijes.
MI VIDIMO SAMO ONO STO NAM DOPUSTA VIDJETI NASA KARMICKA VIZIJA I
NISTA VISE.

Glavni budisticki spisi govore o bezbrojnim svjetovima u razlicitim dimenzijama – cak je

moguce da postoje brojni drugi svjetovi nalik nasemu, ako ne i isti; mnogi astrofizicari razvili
su teoriju o postojanju paralelnih svemira. Kako mozemo kategoricki tvrditi sto postoji ili ne
postoji van granica naseg ogranicenog svijeta?
6 svjetova postoji takodjer unutar nas samih, kao klice i tendencije raznih negativnih emocija
u nasem psihofizickom sistemu, koje su uvijek spremne proklijati i rasti ovisno o utjecajima
koji djeluju na njih i nacinu na koji odabiremo zivjeti.

Svaka karmicka vizija je ILUZIJA. Probudjeno, realizirano bice tj bouddha zamjecuje ovaj
svijet spontano savrsenim, kao kraljevstvo zapanjujuce i apsolutne cistoce. Procistivsi sve
uzroke svoje karmicke vizije, takvo bice zamjecuje direktno svaku stvar u njenoj prvobitnoj,
goloj i svetoj prirodi.
Sve sto vidimo oko sebe vidimo takvim jer smo iz zivota u zivot neprekidno i na uvijek isti
nacin ucvrscivali svoje iskustvo unutarnje i vanjske stvarnosti. Vecini nas je sposobnost
opazanja vlastite istinske prirode i prirode stvarnosti zatamnjena karmom i negativnim
emocijama.
Ne mozemo se sjetiti svog pravog identiteta, svoje prvobitne prirode. Zrtve mahnitosti i
istinskog uzasa, pocinjemo tragati za nekim zamjenskim identitetom ; stvorimo ga sebi i
drzimo ga se cvrsto poput ocajnika koji se nalazi na rubu ponora. Taj lazni identitet prihvacen
iz neznanja jest EGO. Takvo « ja » je neizbjezno varljivo i prilagodljivo, prisiljeno da se
mijenja bez prestanka kako bi podrzalo iluziju o vlastitom postojanju. Takva je vezanost
uzaludna od samog pocetka i osudjuje nas na frustriranost jer ne pociva ni na kakvom temelju
ni istini, i to sto pokusavamo pojmiti po samoj svojoj prirodi je nepojmljivo. Ego savrseno
igra na kartu naseg osnovnog straha od gubitka kontrole i straha od nepoznatog.

Dokle god se nismo probudili neizbjezno je da sumnjamo jer sumnja je osnovna aktivnost
neprobudjenog duha.

Cilj naseg zivota na zemlji je da se ponovo sjedinimo s nasom osnovnom probudjenom

prirodom

UCITELJI
Ucitelji nam zapravo porucuju da se prestanemo uljuljkivati u iluzije : sto smo uopce naucili
ako u trenutku smrti ne znamo tko smo zapravo?
Istinski ucitelji su bica puna dobrote i suosjecajnosti, neumorni u zelji da podijele svu mudrost
koju su primili od svojih vlastitih ucitelja. Oni ni na koji nacin ne zloupotrebljavaju i ne
manipuliraju svoje ucenike; ni u kakvim okolnostima ih ne napustaju. Ne sluze svojim
interesima nego velicini spisa i uvijek ostaju skromni. Pravo povjerenje se mora i moze razviti
samo u osobu u kojoj s vremenom prepoznate sve ove kvalitete. Otkrit cete da ce to
povjerenje postati osnova vaseg zivota i podrzati vas u svim teskocama zivota i smrti.

Prema Bouddhi, nijedno probudjeno bice nije doslo do budjenja bez da je prethodno poklonilo
povjerenje nekom ucitelju. Bouddha je rekao « Samo ODANOSCU i nicim osim odanoscu
shvatit cete apsolutnu istinu » Apsolutna istina se ne moze spoznati obicnim duhom i put
koji vodi iznad njega prolazi srcem, kao sto su nas ucile sve velike tradicije mudrosti.
Taj put srca zove se odanost.
Istinska odanost je ukorijenjena u zahvalnosti punoj postovanja i obozavanja, s tim da zbog
toga ne postaje manje lucidna, utemeljena i inteligentna.

ODANOST = mö gü u tibetanskom, sto znaci “teznja i postovanje”: postovanje za ucitelja

koje ce se produbiti u onoj mjeri u kojoj budete shvacali tko je u stvari on; teznja za onim sto
on moze probuditi u vama, zato sto cete shvatiti da je ucitelj vasa veza izmedju vaseg srca i
apsolutne istine, te personifikacija prave prirode vaseg duha.

Iako je nasa prava priroda= priroda bouddhe, ona je od pradavnina zatamnjivana mracnim
oblakom neznanja i zbrke. Ipak se nasa prava priroda bouddhe nikad nije sasvim potcinila
tiraniji neznanja: ona se nastavlja buniti protiv njene dominacije na ovaj ili onaj nacin.
Nasa priroda bouddhe ima dakle unutarnji aspekt koji je « nas unutarnji ucitelj ». Od samog
trenutka kad je nasa priroda bila zatamnjena, ovaj unutrasnji gospodar je neumorno radio za
nas, neprekidno se trudeci da nas ponovo privede zracenju i prostoru naseg istinskog bica.

Vanjski ucitelj je samo inkarnacija, glas, predstavnik naseg unutarnjeg ucitelja. Taj ucitelj ciji
ce nam ljudski lik i glas i mudrost postati najmiliji na svijetu, samo su vanjska manifestacija
nase vlastite istine i njene misterije. Kako drugacije objasniti jaku vezu koja nas povezuje s
njim?
Zadaca ucitelja je u stvari da nas nauci primiti jasnu i nezamagljenu poruku naseg vlastitog
unutarnjeg ucitelja te nas dovede do toga da uvidimo u sebi neprekidnu prisutnost tog
najveceg ucitelja.
Taj vanjski ucitelj nije nista manje no ljudsko lice apsoluta, « telefon » posredstvom kojega
svi bouddhe i sva probudjena bica mogu s vama stupiti u komunikaciju. On je kristalizacija
mudrosti svih bouddha i inkarnacija njihove suosjecajnosti koja je uvijek usmjerena na vas:
zrake njihove univerzalne svjetlosti tako su direktno usmjerene na vase srce i duh kako bi vas
oslobodile.

Ucitelj postaje kljucna figura produbljene prakse « ciste vizije » koja doseze svoj vrhunac u
trenutku kad ucenik vidi direktno i bez tracka sumnje svog ucitelja kao zivuceg bouddhu,
svaku njegovu rijec kao rijec bouddhe, njegov duh kao duh mudrosti svih bouddha, svako
njegovo djelo kao izraz aktivnosti svih bouddha, mjesto na kojem on zivi kao kraljevstvo
bouddhe, i cak njegovo okruzenje kao svijetlu manifestaciju mudrosti.

U mjeri u kojoj ova zapazanja postaju cvrsca i ucestalija, moze se desiti unutarnje cudo kome
je ucenik tezio tokom godina: on pocinje prirodno vidjeti da su on sâm, citav svijet i sva bica
u njemu cisti i savrseni. On konacno gleda stvarnost njenim vlastitim ocima. Ucitelj dakle
JEST put, cudotvorni kamen koji ce sasvim promijeniti svako ucenikovo zapazanje.

Polako, nakon godina gorljive odanosti, shvatit cete i razumjeti da su sve pojave manifestacija
uciteljeve mudrosti. Sve zivotne situacije, cak i one koje su se dotad cinile tragicnima,
aspurdnima ili zastrasujucima, otkrit ce se na sve direktniji nacin kao lekcije i blagoslovi
vaseg ucitelja, kao i vaseg unutarnjeg ucitelja.

MEDITACIJA DZOGCHEN
Meditacija Dzogchen nudi jedinstveni pogled na manifestacije duha i radi s njim na mocan i
suptilan nacin. Sve sto se uzdize iz duha (misli, emocije) vidjeno je u svojoj pravoj prirodi, ne
razlicito od RIGPE ni u suprotnosti s njome nego zapravo – i ovo je vrlo vazno – kao njegovo
prirodno zracenje, izraz njegove energije.
Kada se tokom meditacije pojave misli ili emocije, ostanite prisutni za njih. Siroka i mirna
atmosfera vase meditacije je RIGPA i sve sto se pojavljuje nije nista drugo doli njezino
prirodno zracenje.
Kada utvrdite nepokolebljivu stabilnost Uvida, nista od svega sto se uzdize vas vise ne moze
prevariti ni pokolebati, i iluzija vise nema moc nad vama.
Naravno, valovi oceana nisu uvijek mirni; oni znaju biti i divlji. Tako ce se pojavljivati i jake
emocije bijesa, pozude, ljubomore. Istinski praktikant ih nece smatrati kao prepreku ili
smetnju meditaciji nego ce ih naprotiv prepoznati kao golemu sansu.
Velika tajna Dzogchena je u tome da sagledamo emocije u trenutku kada se pojave kao ono
sto one zaista jesu: vibrirajuca i uzbudljiva manifestacija same Rigpa energije. Sto cesce vam
uspije vidjeti ih takvima (umjesto da na njih reagirate na sebi svojstven nacin) to ce vise
popustiti moc i najjacih emocija i one ce splasnuti, kao golemi valovi koji se najprije izdignu i
jurisaju ko mahniti da bi se potom ponovo stopili s mirom oceana.
Praktikant tada otkriva kako ne samo da ga jake emocije vise ne preplavljuju i ne uvlace u
vrtlog svojih neuroza nego ih cak moze upotrijebiti da bi produbio, ojacao, ozivio i potaknuo
Rigpu.

Dudjom Rinpoché: « Pravo djelovanje se sastoji u tome da budemo uistinu pazljivi na svoje
misli, dobre i lose, i pogledamo pravu prirodu svake misli koja se rodi, bez da se vracamo u
proslost ili hrlimo u buducnost, te da sebi ne dopustimo da se vezujemo uz radosna iskustva ili
da se rastuzujemo na tuzna. Na taj nacin nastojite dosegnuti veliku uravnotezenost i ostati u
njoj; tu su i dobro i zlo, mir i ocaj, prikazani u svom pravom svjetlu"
Boraviti u jasnoci i povjerenju Rigpe dopusta svim vasim mislima i emocijama da se prirodno
i bez napora oslobode unutar njegove siroke prostranosti, kao da pisete po vodi ili cesljate po
nebu. Ustalite li se u ovoj praksi, karma se vise nece moci gomilati.

SUOSJECANJE
Usmjerenost na ego vodi do toga da se voli vlastita osoba, sto zauzvrat stvara stalnu averziju
prema nesreci i patnji. A nesreca i patnja uopce nemaju objektivno postojanje; samo nasa
averzija prema njima cini ih stvarnima i daje im moc. Kada ovo shvatite biti ce vam jasno da
je upravo nasa vlastita averzija ta koja privlaci na nas sve nesrece i prepreke koje
dozivljavamo i ispunjava nas zivot nervoznom tjeskobom, iscekivanjem i strahovima.
Iscrpite tu averziju tako sto cete iscrpiti egocentricni duh i njegovu vezanost za nepostojece
"ja"; time cete ujedno i iscrpiti sav utjecaj sto ga na vas mogu imati prepreke i neprijateljstvo.

Stephen Levine: "Kada se vas strah susretne s tudjom boli on se preobrazava u sazaljenje;
kada se s tudjom boli susretne vasa ljubav ona postaje suosjecanje"
POMOC UMIRUCIMA
Svatko posjeduje svoju vlastitu mudrost zivota i kada nekome dopustate da se izrazi,
dopustate toj mudrosti da se pojavi.
Cesto sam bio dirnut vidjevsi koliko je moguce pomoci drugima da SAMI SEBI pomognu
dopustajuci im da otkriju vlastitu Istinu; istinu cije bogatstvo, njeznost i dubinu nisu mogli ni
slutiti. Izvori iscjeljenja leze duboko u vama; vas je zadatak da svakome pomognete da ih
otkrije u sebi i da nikad i ni pod kojim uvjetima ne namecete svoja vlastita uvjerenja.

Nas duh je u trenutku smrti potpuno osjetljiv i izlozen svim mislima koje nas u tom trenutku
zaokupljaju. Nasa posljednja misao ili emocija mogu postati goleme do te mjere da ispune
citavu nasu percepciju.
Svijest umiruce osobe je krajnje osjetljiva. Prema Tibetanskoj knjizi mrtvih, ona jecaje i suze
oko svog uzglavlja zamjecuje kao zvukove grmljavine ili tuce.

Ucitelj moze u trenutku necije smrti objasniti toj osobi, kao mjeru opreza, prirodu barda
poslije smrti - i to da su sva ta stanja bez izuzetka projekcije naseg vlastitog duha. Time moze
u osobi probuditi povjerenje koje ce joj omoguciti da prepozna svaki trenutak barda kao ono
sto on uistinu jest.

Spisi nam govore kako upravo stoga sto u stanjima nakon smrti vise ne posjedujemo tijelo,
zapravo nema nikakvog razloga da se plasimo novih iskustava koja mozemo dozivjeti, ma
koliko ona bila zastrasujuca. Konacno, kakvo se zlo moze dogoditi jednoj "ne-osobi"? No
problem je u tome sto se u bardu nakon smrti vecina ljudi nastavlja drzati zablude o
postojanju svoga "ja" skupa s njegovom fantomskom materijalnom realnoscu. Nastavljanje te
iluzije, koja je vec za zivota izvor sve patnje, izlaze takve ljude jos vecoj patnji u smrti,
narocito za vrijeme barda postajanja.
Kao sto to i sami mozete zakljuciti, neophodno je da vec sada shvatimo, dok smo jos na
zivotu i posjedujemo tijelo, kako je navodna i krajnnje uvjerljiva cvrstoca ovog posljednjeg
obicna iluzija. Najmocniji nacin da se to uvidi jest taj da se nakon meditacije nauci postajati
"dijete iluzije" koje se ne trudi da jos vise ucvrsti - sto smo obicno uvijek u napasti uciniti -
svoja zapazanja o sebi samome i svijetu; te nastavljajuci, bas kao "dijete iluzije" direktno kao
u meditaciji vidjeti iluzornu i gorku prirodu svih fenomena.

U samoj smrti, postoji jedan trenutak odnosno prostor bogat neizmjernim mogucnostima. To
je izuzetno bogat i mocan trenutak u kojemu je jedino bitno STANJE u kome se nalazi nas
duh. Oslobodjen fizickog tijela, duh se na velicanstven nacin otkriva u svojoj ogoljelosti kao
ono sto je citavo vrijeme i bio: arhitekt nase stvarnosti.
Ako dakle vec u trenutku smrti imamo jasnu predodzbu o pravoj prirodi duha, mozemo u tom
jednom trenutku procistiti sveukupnost svoje karme. I nastavimo li prepoznavati tu prirodu
naseg duha, biti cemo istinski u stanju staviti tocku na nasu karmu, prodiruci u prostor
prvobitne cistoce prirode duha i postizuci oslobodjenje.

Padmasambhava je to ovako objasnio:

"Trenutno je nas duh uhvacen u mrezu, u "vjetar karme". A vjetar karme je i sam uhvacen u
drugu mrezu - u onu naseg fizickog tijela. Rezultat je da nemamo ni nezavisnost ni slobodu.
No cim se nase tijelo rastavi na duh i materiju i u trenutku prije nego ga neko novo tijelo
uhvati u svoju mrezu, duh i njegovo carobno odvijanje vise nemaju materijalni konkretni
drzac. I dokle god duh nema takvog materijalnog temelja, mi smo slobodni i nezavisni - i
imamo mogucnost da to prepoznamo"
PROCES UMIRANJA
Citava nasa egzistencija odredjena je elementima zemlje, vode, vatre, zraka i prostora, koji
sacinjavaju nase tijelo i odrzavaju ga na zivotu. Upoznati smo s vanjskim elementima koji
uvjetuju nas nacin zivota, ali zanimljivo je vidjeti na koji nacin su ti elementi u interakciji s
onima unutarnjima, u nasem fizickom tijelu.
Uostalom, potencijal i kvalitete ovih 5 elemenata postoje i u nasem duhu. Sposobnost duha da
posluzi kao drzac svih iskustava ima kvalitetu zemlje; njegova kontinuiranost i sposobnost
prilagodbe sadrze kvalitetu vode; njegova jasnoca i sposobnost zapazanja kvalitetu vatre;
stalna pokretljivost pripada zraku, a praznina bez granica prostoru.

Evo kako jedan stari tibetanski medicinski tekst tumaci formiranje fizickog tijela :
”Osjetilne senzacije radjaju se iz duha. Koza, kosti, organ mirisa i mirisi formiraju se iz
elementa zemlje. Krv, organ okusa, okusi i tjelesne tekucine nastaju iz elementa vode.
Toplina, jasne boje, organ vida i oblik nastaju iz elementa vatre. Dah, organ dodira i fizicki
osjeti formirani su iz elementa zraka. Tjelesne supljine, organ sluha i zvukovi formirani su od
elementa prostora.”

Trenutak u kojemu nas culna iskustva napustaju oznacava prvu fazu procesa razgradnje.
Razgradnja se odvija kroz 4 faze:
1)Razgradnja elementa zemlje – osjecamo da vise nemamo energije; ne mozemo vise ustati,
glava nam treba biti necim podrzana, jedva otvaramo oci. Imamo osjecaj da padamo, kao da
nas nesto vuce tlu ili kao da smo pritisnuti golemom tezinom (“kao da nas je zgazio vlak”).
Osjecamo se teski; blijedi smo a obrazi su nam upali. Sto se materija vise razlaze to slabiji i
krhkiji postajemo. Dam je uznemiren, upadamo u delirij a zatim u pospanost. To su znakovi
da se element zemlje razlaze u element vode, koji postaje prevladavajuci. “Tajni znak” koji je
pojavljuje u duhu je vizija lelujave fatamorgane.
2)Razgradnja elementa vode – Pocinjemo gubiti kontrolu nad tjelesnim tekucinama, koje nam
pocinju curiti kroz nos, iz usta, nekad i iz ociju. Ne mozemo pomicati jezik i osjecamo suhocu
u grlu i nosu. Zedni, pocinjemo drhtati i tresti se. U mjeri u kojoj se cula razlazu, tjelesni
osjeti se povlace, iduci od boli do uzitka, od vrucine do hladnoce. Duh nam se zamagljuje,
postaje nestrpljiv, groznicav i iritabilan. Izvjesni tekstovi opisuju kako imamo osjecaj da se
utapamo u oceanu ili da nas odnosi golemi vir. Element vode se razlaze na vatru koja postaje
glavni element sto podrzava svijest. Ovdje je “tajni znak” vizija magle iz koje se uzdizu
vrtlozi dima.
3)Razgradnja elementa vatre – Nasa usta i nos su sasvim suhi; tjelesna toplina nas pomalo
napusta iduci od udova prema srcu. Dah nam je hladan; vise nista ne mozemo popiti ni
probaviti. Svaka percepcija se razlaze i nas duh se krece izmedju jasnoce i zbrkanosti. Vise se
ne sjecamo imena bliznjih i sve teze zamjecujemo okolinu jer se zvukovi i slike pocinju
mijesati. Kalou Rinpoché je to opisao ovako: ” Unutarnje iskustvo umiruceg je kao da ga guta
vatra, kao da se nasao usred crvenog plamena; mozda ce cak osjecati kao da citav svijet
nestaje u holokaustu. ” Element vatre se razlaze na zrak ; »tajni znak » je vizija zarecih
plamenova koji plesu iznad vatre poput krijesnica.
4)Razgradnja elementa zraka – Postaje nam sve teze i teze disati; kao da nam ponestaje zraka.
Udisaji su kratki i teski a izdisaji sve duzi. Na ovom stupnju krv se skuplja i prodire u „kanal
zivota“ smjesten u centru srca. Tri kapi krvi se spajaju jedna s drugom, izazivajuci tri duga i
posljednja izdisaja, nakon cega prestajemo disati. Ovo je trenutak kojeg zvanicna medicina
proglasava „klinickom smrcu“. No prema tibetanskim uciteljima unutarnji proces razgradnje
se i dalje nastavlja.
Za taj interval izmedju kraja disanja i kraja “unutarnjeg daha” kaze se da traje koliko jedan
obrok, dakle oko 20tak minuta. No ovo nije sigurno; cjelokupni proces se ponekad odvija
veoma brzo.

UNUTARNJA RAZGRADNJA
Za vrijeme unutarnje razgradnje, tokom koje se razlazu emocije i gruba kao i fina stanja misli,
nalazimo 4 nivoa svijesti, svaki suptilniji od onog prethodnog.
Na ovom stupnju proces umiranja se odvija obrnuto od procesa zaceca. Kada se spermatozoid
i jajasce nasih roditelja sjedine, nasa svijest gurana karmom biva usisana na to mjesto. Tokom
razvoja fetusa, esencija oca, jezgra za koju se smatra da je “bijela i ispunjena blazenstvom”
pociva u cakri smjestenoj na vrhu tjemena, iznad centralnog kanala. Esencija majke, jezgra
“crvena i vruca”, boravi u cakri smjestenoj 4 prsta iznad pupka.
Iduca faza unutarnje razgradnje se razvija iz ove dvije esencije. Kada dah koji ih je
ujedinjavao nestane, bijela esencija naslijedjena od oca silazi niz centralni kanal ka srcu.
Vanjski znak ovoga je iskustvo “bjeline”, kao “cisto nebo preplavljeno mjesecom”. Unutarnji
znak je taj da nasa svijest postaje krajnje izostrena i da sva stanja misli koja su rezultat bijesa,
a ima ih 33, prestaju postojati. Ova faza je poznata pod imenom “ukazanje”.
Nakon toga, s prestankom daha koji ju je odrzavao, esencija majke se pocne uzdizati
centralnim kanalom. Vanjski znak je pojava “crvenila”, poput sunca koje sjaji na cistom nebu.
Unutarnji znak je naglo iskustvo intenzivnog blazenstva, dok sva stanja misli koja su rezultat
pozude, njih 40, prestaje funkcionirati. Ova faza je poznata pod imenom “rasta”.
Kada se bijela i crvena esencija susrecu na nivou srca, svijest se nadje kao uklijestena izmedju
njih. Jedan poznati ucitelj koji je zivio u Nepalu, Tulku Urgyen Rinpoché, kaze da je “ to
iskustvo nalik susretu neba i zemlje”. Vanjski znak je iskustvo “mraka”, poput praznog neba
bacenog u tamu. Unutarnji znak je iskustvo stanja duha oslobodjenog od misli.
7 stanja misli koja su rezultat neznanja i iluzije dolaze kraju. To se zove “potpuno dovrsenje”.

Zatim, kako se lagano vracamo svijesti, pocinje svitati zora prvobitne Svjetlosti, kao cisto
nebo bez tracka oblaka, magle ili rose. Ponekad to zovemo “duh jasne Svjetlosti u trenutku
smrti”.
Dalai Lama kaze o tome “Ta svijest je fini i najdublji duh. Zovemo je prirodom bouddhe,
pravim izvorom svake svijesti. Kontinuitet te svijesti se nastavlja cak i u bouddha stanju“

Dakle, kada umremo vracamo se svom izvornom stanju; sve se razlaze u mjeri u kojoj se
razlazu duh i tijelo. Tri "otrova" - bijes, pozuda i neznanje - umiru, sto znaci da sve negativne
emocije, korijeni samsare, prestaju. U mjeri u kojoj umiru bijes, pozuda i neznanje, postajemo
sve cisci i cisci.
Tada nastaje jedna pauza..
Postoje brojni opisi etapa smrti, koji se medjusobno razlikuju po sitnim detaljima i redosljedu.
Ovdje je izlozena opcenita shema procesa umiranja, s tim da temperament svakog pojedinca
odredjuje kako ce se etape odvijati i koliko ce trajati.

Vecina nas nece moci ni na koji nacin prepoznati prvobitnu Svjetlost u trenutku smrti jer nece
biti upoznata s metodama koje omogucuju da se ona prepozna jos za zivota.
Stoga cemo radije instinktivno reagirati, sa svim svojim proslim strahovima, navikama i
uvjetovanim refleksima. Cak i kada su sve negativne emocije nestale, prilikom uzdizanja
prvobitne Svjetlosti, navike stecene tokom nasih proslih zivota i dalje opstaju, zgurane u
pozadinu naseg obicnog duha. Iako u smrti nestaje sva nasa zbrkanost, nas strah i neznanje
cine da se povucemo i instinktivno drzimo naseg dualistickog zapazanja, umjesto da se
predamo i otvorimo svjetlosti. To je ono sto nas sprecava da iskoristimo priliku za
oslobodjenje koju nam taj vrhunski trenutak nudi.
… Sve te uobicajene navike, koje su rezultat nase negativne karme nastale u mraku neznanja,
uskladistene su u bazi naseg obicnog duha. Baza naseg obicnog duha sprecava nas da se
prepustimo samoj prirodi duha koja je nalik na nebo, iako tu prirodu mozemo zamijetiti.
Ucitelji cesto tumace kako za praktikante meditacije postoji opasnost da iskustvo baze
obicnog duha uzmu kao iskustvo prave prirode duha. Dok se nalaze u stanju golemog mira i
nepomicnosti, mozda se samo nalaze u bazi obicnog duha. Razlika je kao kada gledate nebo iz
staklenika i kada ga gledate na otvorenom, na cistom zraku. Moramo potpuno pobjeci bazi
obicnog duha da bismo otkrili i udahnuli svjezi zrak RIGPE.
.. Kao sto staklena vrata cuvaju sve otiske nasih ruku, tako baza obicnog duha skuplja i
pohranjuje svu nasu karmu i navike. Zbog toga moramo bez prestanka cistiti to staklo, bez
ikakvog posustajanja. Tada ce se malo-pomalo staklo od prevelikog ciscenja stanjiti, pojavit
ce se uski otvori i ono ce se poceti razlagati.

Kada budemo u stanju uklopiti spoznaju nase apsolutne prirode u nasa svakodnevna iskustva,
imat cemo vise sansi da stvarno prepoznamo prvobitnu Svjetlost u trenutku smrti. Dokaz za to
da li posjedujemo taj kljuc ili ne, mozemo pronaci u nacinu na koji gledamo svoje misli i
emocije u trenutku kad se uzdignu: jesmo li u stanju direktno prodrijeti njihovu prirodu
unutarnje svjetlosti ili je zatamnjujemo svojim uobicajenim instinktivnim reakcijama?

SMRT : BARDO DHARMATE

Ukoliko ne prepoznamo prvobitnu Svjetlost u trenu smrti, uci cemo u iduci bardo, svijetli
bardo dharmate.
Dharmata je gola neuvjetovana istina, priroda same stvarnosti, istinska priroda svih
postojecih fenomena. Sve svijetle pojave barda dharmate uzdizu se iz sveprozimajuceg
prostora prvobitne Svjetlosti. To odvijanje zvukova, boja i svjetlosti zovemo "spontana
prisutnost" jer ono je uvijek prisutno unutar "prvobitne cistoce" koja je njegova osnova.
U stvari sam duh se iz svog najcisceg stanja prvobitne Svjetlosti sada siri u toj dimenziji
svjetla i energije, prije negoli ce se manifestirati u iducem bardu tj bardu postajanja.

Bardo dharmate ima 4 faze, od kojih svaka nudi mogucnost oslobodjenja:

1 SVJETLOST
U bardu dharmate vi imate svjetlosno tijelo. Prva faza ovog barda se dogadja kada se "prostor
razlozi na svjetlost". Odjednom postanete svjesni jednog tekuceg svijeta koji vibrira
zvukovima, svjetlostima i bojama. Sve uobicajene karakteristike vaseg poznatog okruzenja
tope se u krajoliku svjetlosti koja sve prozima. Taj krajolik blista jasnocom i sjajem, proziran i
raznobojan, bez ikakve granice dimenzije ili pravca, prelijevajuci se i stalno u pokretu.
Njegove boje su prirodni izraz osnovnih unutarnjih kvaliteta duha: prostor se zamjecuje kao
plava svjetlost, voda kao bijela, zemlja kao zuta, vatra kao crvena i vjetar kao zelena boja.
Samo praktikant meditacije Tögal biti ce u stanju prepoznati ovu fazu dharmate, samo on ce
znati da sve te blistave svjetlosne manifestacije nemaju zasebnu egzistenciju nego su dio
prirode duha.
2 JEDINSTVO: BOZANSTVA
Ne prepoznate li prethodnu fazu kao spontano zracenje Rigpe, zrake i jednostavne boje
pocinju se medjusobno grupirati i prozimati tvoreci tocke odnosno svjetlosne krugove
razlicitih velicina. Medju njima se pojavljuju "mandale miroljubivih i gnjevnih bozanstava" u
obliku golemih kruznih koncentriranih svjetala koja kao da zauzimaju citav prostor.
Ovo je druga faza koja se zove "disolucija svjetlosti u jedinstvo" ; svjetlost se manifestira u
obliku bouddhâ ili bozanstava razlicitih velicina, boja i oblika. Svjetlost koja iz njih zraci jaka
je i zasljepljujuca, zvuk je nalik prolomu tisucu gromova a zrake i snopovi svjetlosti poput
zraka lasera sto kroz sve prodiru.
Pojava ovih bozanstava traje odredjeni broj "dana" i oni se okupljaju s obzirom na tipicnu
strukturu njihovih mandala u grupe od 5. Ova vizija ispunjava citavu nasu percepciju tolikim
intenzitetom da ukoliko je prepoznate kao ono sto ona uistinu jest, postaje vam zastrasujuca i
prijeteca. Tanke zrake svjetlosti izbijaju iz vas i iz bozanstava, sjedinjujuci njihovo srce s
vasim. Bezbrojne svijetlece sfere se pojavljuju u tim zrakama; one se sire a zatim "rolaju put
gore" dok se sva bozanstva rasprsuju u vama.
3 MUDROST
Ako nakon prethodne faze ne uspijete prepoznati i steci stabilnost tada slijedi iduca faza
zvana "disolucija jedinstva u mudrost". Najprije se na tapetu duboke plave svjetlosti pojave
grupe od 5 blistavih mandala boje plavog safira. Iznad toga, na tapetu bijele boje, iskrsavaju
prodorni snopovi kristalne bjeline. Jos vise iznad, na tapetu zute boje – zlatni snopovi, a iznad
njih na tapetu crvene boje snopovi boje rubina. Oni su okruzeni blistavom sferom nalik
prostranoj sjenici sacinjenoj od paunovog perja.
Ovo prodorno sirenje svjetlosti je manifestacija 5 mudrosti: mudrosti prostora koji obuhvaca
sve, mudrosti nalik ogledalu, mudrosti jednakosti, mudrosti razlicitosti te mudrosti koja sve
ispunjava. Kako ova posljednja postaje savrsena tek u trenutku budjenja, ona se jos ne
pojavljuje i odatle odsutnost tapeta zelene boje i zelenih snopova. Njezina moc je medjutim
sadrzana u ostalim bojama. Ono sto se ovdje manifestira je nasa mogucnost budjenja…
Sto se tice mudrosti koja sve ispunjava, ona ce se pojaviti tek kada dosegnemo stanje
bouddhe.
Ako se ni u ovoj fazi ne probudite, svjetlosni krugovi i vasa Rigpa razlozit ce se na blistavu
svjetlost slicnoj sjenici od paunovog perja.
4 SPONTANA PRISUTNOST
Stanje prvobitne cistoce se uzdize poput bistrog neba a zatim se pojavljuju miroljubiva i
gnjevna bozanstva, pracena cistim kraljevstvima bouddhâ i iznad njih 6 svjetova samsare. Sve
su mogucnosti ovdje otvorene, od mudrosti do zbrkanosti, od oslobodjenja do novog rodjenja.
Upravo u ovom trenutku iskusit cete da ste obdareni zapanjujucim mocima zapazanja i
pamcenja. Potpuno pronicavi i bez icega sto bi vam moglo poremetiti osjetilna zapazanja,
spoznat cete npr sve svoje prosle i buduce zivote, citati tudje misli i imati spoznaju svih 6
svjetova egzistencije. U jednom bljesku, sjetit cete se precizno svih ucenja koja ste imali
prilike cuti, cak i ona koja nikad niste culi pojavit ce vam se u duhu.
Nakon toga ce se citava vizija ponovo rasprsiti vracajuci se svom izvoru kao sator koji se
urusava nakon kidanja uzadi koja ga drzi na mjestu. Zbog uobicajenih tendencija vasih proslih
zivota, vas ce pogled biti privucen nize, prema 6 svjetova. Oni su ti koje cete prepoznati i koji
ce vas iznova privuci u zamku iluzije.

Spoznaja da su sva iskustva koja se uzdizu u ovom bardu spontano zracenje prirode naseg
duha kljuc je koji nam omogucava da ih razumijemo. Ovdje prisustvujemo oslobodjenju
razlicitih aspekata Rigpa energije budjenja. Kada bismo pojave barda dharmate mogli
prepoznati kao energiju mudrosti naseg vlastitog duha, tada ne bi bilo razlike izmedju nas koji
promatramo i onoga sto promatramo, odnosno iskusili bismo ne-dualnost. Prodrijeti sasvim u
ovo iskustvo znaci postici oslobodjenje.
Cim napravimo gresku da vizije koje vidimo smatramo necim izvan sebe i razlicitim od nas,
tada reagiramo iz straha ili nade, sto nas u oba slucaja odvodi u iluziju.

Kako da shvatimo sve ove bouddhe i bozanstva iz vizija?

Svaka od tih cistih formi je manifestacija vidjena iz perspektive probudjenosti jednog dijela
naseg necistog iskustva. Pet muskih bouddha su cista srz pet stanja ega. Njihovih 5 mudrosti
su cista srz 5 negativnih emocija. Pet zenskih bouddha predstavlja srz osnovnih kvaliteta duha
koje mi poznajemo kao neciste elemente naseg tijela i naseg fizickog okruzenja. Osam
muskih bodhisattva su cista srz razlicitih tipova svijesti a osam zenskih bodhisattva predmet
nase svijesti.
Bilo da se manifestira cista vizija obitelji bouddha i njihovih mudrosti ili necista vizija
negativnih emocija, obje vizije su iznutra identicne u svojoj osnovnoj prirodi. Ono sto ih
razlikuje jest NACIN NA KOJI IH VIDIMO: shvacamo li ili ne da i jedna i druga iskrsavaju
iz prirode duha kao izraz njegove energije probudjenosti?
Uzmimo npr ono sto se u nasem obicnom duhu manifestira kao misao pozude: ako
prepoznamo njenu pravu prirodu ona se uzdize oslobodjena svake vezanosti kao "mudrost
razlicitosti". Mrznja i bijes, kada ih se zaista prepozna, manifestiraju se kao dijamantna
jasnoca lisena vezanosti – to je "mudrost nalik ogledalu". Kada se neznanje prepozna , ono se
manifestira kao prostrana i siroka jasnoca lisena koncepata odnosno "mudrost prostora koja
obuhvaca sve". Ponos je kada se prepozna zamijecen kao ne-dualnost i jednakost : "mudrost
jednakosti". Ljubomora je oslobodjena svoje parcijalnosti i posesivnog karaktera te se uzdize
kao "mudrost koja sve ispunjava".
Tako se 5 negativnih emocija manifestira kao direktni rezultat naseg neprepoznavanja njihove
prave prirode.
Kada su zaista prepoznate, one se prociscavaju i oslobadjaju te se pokazuje kako nisu nista
drugo doli odvijanje pet mudrosti.

Ako ne prepoznate prodorne svjetlosti barda dharmate, dualisticki pristup ce prodrijeti u vasu
"percepciju" kao sto ce neki teski bolesnik u vrucici biti zrtva buncanja i svih mogucih
halucinacija. Ne prepoznate li npr rubin crvenu svjetlost mudrosti razlicitosti, ona ce vam se
priciniti kao vatra, jer ona jest sama srz elementa vatre. Ne prepoznate li pravu prirodu
pozlacenog zracenja mudrosti jednakosti, ona ce se uzdignuti kao element zemlje jer ona jest
cista srz tog elementa, i tako redom.
Dakle, kada se dualizam uvuce u nase zapazanje pojava u bardu dharmate, ove bivaju
transformirane – mozemo cak reci ucvrscene - postajuci razliciti temelji iluzija samsare. Kad
god dualisticko vidjenje ulazi u igru ono ucvrscuje istovremeno nase unutarnje iskustvo i
nacin na koji zapazamo svijet oko sebe.
Najprije nismo prepoznali prvobitnu Svjetlost, osnovu prirode duha; da jesmo uslijedilo bi
oslobodjenje. Zatim se manifestirala energija prirode duha i ako ni nju nismo prepoznali tada
se negativne emocije koje se uzdizu pocinju zgusnjavati u razlicita zabludjela zapazanja. Ta
zapazanja ce stvoriti iluzorne svjetove koje zovemo samsara i koji nas zarobljavaju u ciklus
rodjenja i smrti.

Sve slabasnije svjetlosti koje zapazamo u bardu dharmate a koje su jednostavne, ugodne i
smirujuce – dimno siva, zuta, zelena, plava crvena i bijela – to su nase uobicajene sklonosti
nastale iz bijesa, pohlepe, neznanja, pozude, ljubomore i ponosa. To su emocije koje stvaraju
6 svjetova samsare.
Ako nismo prepoznali prirodu svog duha, biti cemo instinktivno privuceni njeznijim
svjetlostima 6 svjetova, dok ce se nasa uobicajena sklonost ka vezanosti koju smo razvili
tokom zivotâ poceti komesati i buditi. Duh ce se povuci u pozadinu, osjecajuci dinamicnu
prodornost mudrosti kao prijetnju. Biti cemo zavedeni smirujucim svjetlostima – crtama nasih
uobicajenih nagnuca, i ona ce nas odvuci prema novom rodjenju koje ce biti odredjeno
prevladavajucom negativnom emocijom u nasoj karmi i nasem duhu.

Jos jedan nacin da se shvati bardo dharmate je da ga se vidi kao izrazenu dualnost u svojoj
najciscoj formi. Tu istovremeno osjecamo cistu energiju duha i njegovu vlastitu zbrkanost.
Kao da smo tjerani da donesemo odluku – da izaberemo izmedju dvije stvari.
Podrazumijeva se da sama cinjenica da imamo izbora ovisi o stupnju i usavrsenosti nase
duhovne prakse tokom zivota.
BARDO POSTAJANJA
Nas neuspjeh u prepoznavanju prirode vlastitog duha prva je manifestacija neznanja koja se
na tibetanskom zove Moja Rigpa – suprotno od Rigpe.
To znaci da u nama zapocinje novi ciklus samsare koji je u trenutku kada smo umrli bio
prekinut. Bardo dharmate uglavnom prodje poput bljeska, neprepoznat. To je druga
manifestacija naseg neznanja.
Nas prvi svjesni dojam je da su se "nebo i zemlja ponovo razdvojili" - budimo se naglo u
medjustanje koje dijeli smrt od ponovnog rodjenja. To se medjustanje zove bardo postajanja
ili sipa bardo i treci je bardo tj stanje smrti.
"Sipa" znaci "postajanje" ali takodjer i "mogucnost" i "postojanje". Kako u sipa bardu duh
nije vise ogranicen i ometan fizickim tijelom, postoje bezbrojne mogucnosti da se iznova
"postane" tj rodi u razlicitim svjetovima.
Glavna karakteristika ovog barda je da u njemu duh igra glavnu ulogu, dok se bardo dharmate
odigravao unutar carstva Rigpe. Razlika je i u tome sto u bardu dharmate posjedujemo
svjetlosno a u sipa bardu mentalno tijelo.
Ovaj se bardo jos zove "karmicki" bardo postajanja jer kao sto kaze Kalou Rinpoché "On je
potpuno automatski ili slijepi rezultat nasih proslih djela – nase karme – i sve sto se ovdje
dogadja nije svjesna odluka bica koje o tome ima iskustva; snaga karme nas naprosto kotrlja"
Duh sada dolazi do grublje zgusnutije manifestacije u obliku mentalnog tijela. Ova faza je
suprotna fazi razgradnje: dahovi se ponovo pojavljuju, praceni stanjima misli vezanim uz
neznanje, pozudu i bijes. I s obzirom da nam je sjecanje na prethodno karmicko tijelo jos
svjeze u pamcenju, mi poprimamo “mentalno tijelo". Ono je velicine djeteta od 8-10 godina.
Moze se kretati kuda god hoce bez prepreka, naprosto mislju. Moze vidjeti kroz
3dimenzionalne objekte. Kako vise ne mozemo uzivati u Mjesecu i Suncu slabasna svjetlost
ispred nas nam pokazuje put. Mozemo vidjeti druga bica prisutna u bardu i nakratko
komunicirati s njima. Misli nam se izmjenjuju golemom brzinom i mozemo istovremeno ciniti
vise stvari. Duh ne prestaje odrzavati svoje utvrdjene sheme i navike, narocito sklonost da se
veze uz iskustva i vjeruje kako su ona stvarna.
U ovom bardu prozivljavamo sva iskustva iz naseg proteklog zivota. S obzirom da je svijest
sada 7 puta intenzivnija nego za zivota, ukupnost negativne karme pojavljuje se neugodno
izostrena i zbunjujuca. Nase usamljeno i nemirno lutanje bardom groznicavo je poput
kosmara; kao u snu uvjereni smo da posjedujemo tijelo i da uistinu postojimo. No sva nasa
iskustva nastaju samo iz naseg duha, stvorena karmom i povratkom nasih navika. Vracaju se
dahovi elemenata i cuju se divlji zvuci sto ih stvaraju zemlja, voda, vatra i zrak. Iza nas
kontinuirano odjekuje odron zemlje, huk velike mracne rijeke, praskanje vatre nalik vulkanu i
prolom oblaka. Dok nastojimo pobjeci svemu tome usred zastrasujuce tame, receno je da se
ispred nas otvaraju tri "duboka i sumnjiva" ponora – jedan bijeli, drugi crveni i treci crni. To
su nas vlastiti bijes, pozuda i neznanje.
Neumoljivo tjerani vjetrom karme, ne uspijevamo se nigdje zaustaviti.
Citavo nase okruzenje nastalo je iskljucivo iz nase karme i svijet ovog barda moze se sastojati
i od slika i kosmara iz nasih vlastitih fantazija. To sto ovdje zamjecujemo je u potpunosti
ovisno o nasem uobicajenom ponasanju u zivotu – o njemu ovise sve nase percepcije.
Ovaj bardo otprilike traje 49 dana, minimum 7. Njegova glavna karakteristika je svemoc
misli.
Jedna jedina pozitivna misao u ovom bardu moze vas dovesti do toga da se probudite, dok
jedna obicna negativna reakcija moze izazvati najgoru i najbolniju patnju.
Tibetanska Knjiga mrtvih nas upozorava:
“Ovo je trenutak u kojem se ocrtava granica izmedju uspona i pada.
Ovo je trenutak u kojemu ces popustis li makar nacas lijenosti neprekidno patiti; ovo je
trenutak u kojemu ces ako se makar nacas skoncentriras biti neprekidno sretan.
Skoncentriraj svoj duh – prisili se produziti rezultate dobre karme”

PONOVNO RODJENJE
Kako se priblizava trenutak ponovnog rodjenja, zelja za podrskom materijalnog tijela sve vise
raste i vi trazite neko tijelo da primi vase rodjenje.
Manifestiraju se slike i vizije vezane uz razlicite svjetove. Postoje brojni znakovi koji
pokazuju u kojem svijetu cete se roditi; ako se neki od tih znakova pojavi, pripazite da ne
upadnete u jedno od onih nesretnih rodjenja u nekom neprivlacnom svijetu.
Cinjenica je da onog trena kad postanete svjesni sto vam se dogadja mozete zaista poceti
utjecati na vasu sudbinu i promijeniti je.
Najbolja metoda ako zelite izbjeci novo rodjenje je da napustite emocije poput pozude, bijesa
ili ljubomore te prepoznate kako sva ova bardo iskustva zapravo nisu stvarna. Uspijete li to
shvatiti i dopustite li svom duhu da otpocine u svojoj pravoj prirodi praznine, samim tim
izbjeci cete novo rodjenje
(Iz Tibetanske Knjige mrtvih : "Pomisli sljedece: "Svi sadrzaji su moj vlastiti duh koji je
praznina, bez porijekla i bez granica" Misleci na to, sacuvaj duh prirodnim i cistim, sadrzanim
u svojoj vlastitoj prirodi kao voda ulivena u vodu, naprosto takvim kakav jest – opusten i
otvoren. I pustajuci duhu da bude prirodan i bez napora, sigurno ces zatvoriti ulaz matrice
koja vodi u sve vrste rodjenja")
Ako je vasa karma mocna i vodi vas prema nekom odredjenom svijetu, mozda nemate izbora;
ipak, vasa nagnuca i prosle molitve mogu vam pomoci da premodelirate svoju sudbinu kako
biste se rodili u zivot koji ce vam omoguciti da u njemu pronadjete oslobodjenje.

ZAKLJUCAK
Uvid u spoznaju znaci vidjeti ispod sebe jedan krajolik u kojemu se granice sto ih zamisljamo
izmedju zivota i smrti mijesaju i brisu. David Bohm je opisao stvarnost kao "nepodijeljenu
puninu koja se krece u bujici". Ono sto ucitelji vide, sto zapazaju direktno i s potpunim
razumijevanjem jest dakle to kretanje bujice i nepodijeljena punina.

Pogledajmo ponovo sto se dogadja s onim tko umre, na svakom od 3 kljucna stadija kroz koja
prolazi :
1 Na samom vrhuncu procesa smrti, nakon razgradnje elemenata, osjeta i stanja misli, krajnja
priroda duha ili prvobitna Svjetlost otkriva se u jednoj sekundi
2 Zatim brzo zablista i odvija se zracenje prirode duha zaodijevajuci se u zvukove, boje i
svjetlosti
3 Konacno se svijest umrlog budi i prodire u bardo postajanja; ponovo se pojavljuje njegov
obicni duh manifestirajuci se u obliku mentalnog tijela podloznog zakonima i karmi iz
proslosti. Oni navode obicni duh da se veze uz iluzorna iskustva barda kao da se radi o
opipljivoj stvarnosti.

Ova ucenja barda pokazuju nam kako smrt nije nista drugo doli proces postepene
manifestacije duha: pocevsi od njegovog najcisceg stanja – osnovne prirode duha – pa preko
svjetlosti i energije koji su zracenje te prirode, sve do stvaranja mentalne forme do koje dolazi
polaganom kristalizacijom duha.

A sada ponovo pogledajmo taj trostruki proces s druge tocke gledista:

1 Apsolutna priroda otkrivena u trenutku smrti u prvobitnoj Svjetlosti zove se dharmakaya; to
je dimenzija “prazne” neuvjetovane istine u koju nikad nisu prodrli iluzija, neznanje ni bilo
kakav koncept.
2 Unutarnje zracenje energije i svjetlosti koje se spontano odvija u bardu dharmate zove se
sambhogakaya; to je dimenzija potpunog blazenstva, podrucje totalne punine i bogatstva,
iznad svih dualistickih ogranicenja, iznad prostora i vremena.
3 Sfera u kojoj se odvija kristalizacija u odredjenu formu u vardu postajanja zove se
nirmanakaya – dimenzija neprekidne manifestacije.

Prije nego se neka emocija uzdigne u duhu, postoji jedan prazan prostor, interval. No umjesto
da primimo “prazninu” tog intervala, u kojem bismo mogli prepoznati blazenstvo sto smo
slobodni i postedjeni svake ideje, reference ili koncepta, mi se gonjeni duboko ukorijenjenim
uobicajenim navikama hvatamo varljive sigurnosti koju nam pruza poznata i smirujuca
predstava nasih emocija. I na taj nacin se jedna u osnovi neuvjetovana energija koja se uzdize
iz prirode naseg duha kristalizira u oblik emocije i njena unutarnja cistoca biva time uprljana i
deformirana nasom samsara-vizijom, postajuci za nas stalni izvor rastresenosti i svakodnevnih
iluzija.
Svaki aspekt citavog procesa u svakom nam trenutku nudi mogucnost oslobodjenja kao i
mogucnost ulaska u zbrku. Ucenja nam govore da je ono sto se sada za zivota dogadja u
nasem duhu ISTO kao ono sto ce se dogadjati za vrijeme barda smrti, s obzirom da
izmedju to dvoje nema razlike: zivot i smrt su jedno, u “npodijeljenoj punini” i “kretanju
bujice”.

Ako ste u stanju Rigpe i u duhu vam se uzdignu misli ili emocije, prepoznajte ih kao ono sto
jesu i uvidite njihovo porijeklo; sve sto se uzdigne postat ce unutarnje zracenje mudrosti.
Naprotiv ako izgubite prisutnost te ciste svijesti koja potice iz Rigpe i ne uspijete prepoznati
ono sto se pojavi, ta ce manifestacija tada postati nesto razlicito od vas. Ona ce formirati ono
sto zovemo “mislju” ili emocijom i tako ce se stvoriti dualnost. Da biste to izbjegli, kao i
posljedice sto nastaju iz dualnosti, T.N. Rangdrol nam kaze “ Ne vezujte se uz ono sto se
uzdize, ne konceptualizirajte to, ne prihvacajte i ne odbacujte: takva je srz prakse za bardo
dharmate”
Ta odvojenost izmedju vas i manifestacija vaseg duha kao i dualnost koja se iz toga radja
uvecani su nakon smrti na spektakularan nacin. To objasnjava zasto bez osnovnog poznavanja
istinske prirode onoga sto se uzdize u duhu, zvuci, svjetlosti i zrake koje se manifestiraju u
bardu dharmate mogu izgledati kao vanjski uznemiravajuci fenomeni koji vam se dogadjaju i
naizgled imaju objektivno postojanje.
Bouddhe i svjetlosti mudrosti nisu nikako razliciti od vas, oni su vasa vlastita energija
mudrosti. Kada bismo bili u stanju prepoznati manifestaciju neke emocije za ono sto ona
uistinu jest – spontana energija prirode naseg duha – tada bismo imali moc da se oslobodimo
negativnih efekata ili eventualnih opasnosti te emocije, i ostavimo je da se vrati prvobitnoj
cistoci siroke prostranosti Rigpe.

Ne pociva li i pravo znacenje inspiriranog umjetnickog izraza u cinjenici da je taj izraz srodan
podrucju Sambhogakaye, toj dimenziji neprekidne energije, blistave i sretne, koju Rilke
naziva “energijom bliskom radosti” – tom zracenju koje prenosi, prevodi i komunicira cistocu
i beskrajni smisao apsolutnog onome sto je ograniceno i relativno – koji drugim rijecima vodi
iz Dharmakaye u Nirmanakayu?