Professional Documents
Culture Documents
S H VATA N J U I S T O R I J E
Walter Benjamin
O SHVATANJU ISTORIJE
Teoloko-politiki fragment
19
21
W A LT E R B E N J A M I N
S H VATA N J U I S T O R I J E
Teze O shvatanju istorije Benjamin je zavrio krajem aprila i poetkom maja 1940, za vreme izgnanstva u Parizu. Ve u junu, pred nadiranjem nacista, napustio je Pariz, sa idejom da se u Njujorku pridrui
Teodoru Adornu i Maksu Horkhajmeru, koji su mu obezbedili sredstva i
dokumenta neophodna za put. Posle kraeg zadravanja na jugu Francuske, u slobodnoj zoni, uputio se ka paniji, sa Lisabonom kao krajnjim
odreditem. Na granici sa panijom, zbog promene propisa o tranzitnim
vizama, koja je stupila na snagu doslovno preko noi, bio mu je onemoguen ulazak u zemlju. Poto bi povratak u Francusku najverovatnije
znaio hapenje i izruivanje Gestapou budui da je jo 1939. tri meseca
proveo u logoru za osobe kojima je nacistika Nemaka oduzela dravljanstvo (to se uglavnom odnosilo na Jevreje i komuniste), to su predratne francuske vlasti potovale Benjamin se ubio, 25. septembra 1940, u
svojoj hotelskoj sobi, u katalonskom pograninom gradiu Portbou. Na
takav ishod verovatno su uticali i drugi razlozi, mnogo dublje razoaranje
linom situacijom i zbivanjima iz tog vremena.
Pre polaska na put, rukopis teza je poverio Hani Arent (Hannah Arendt, koju je upoznao 1929, dok je bila u braku njegovim bliskim roakom
Guntherom Sternom); ona je, po dolasku u Njujork, rukopis predala Teodoru Adornu. Adorno i Horkhajmer su zatim priredili prvo mimeografsko izdanje ovih teza, 1942, u okviru Instituta za socijalna istraivanja.
Prvo francusko izdanje, na osnovu verzije koju je na francuskom napisao
sam Benjamin, pojavilo se 1947, a nemako 1950. Posle jo nekoliko izdanja na engleskom i drugim jezicima, kompletan tekst teza, ovog puta
sa svim varijacijama i radnim belekama (Paraliponema), pojavio se u
okviru Benjaminovih Sabranih dela, 1974.
Ova verzija je nastala na osnovu prevoda Milana Tabakovia, objavljenog u izdanju beogradskog Nolita, 1974, pod naslovom Istorijsko-filozofske teze. U toj verziji, koja je ovde u dobroj meri korigovana (poevi od
5
W A LT E R B E N J A M I N
S H VATA N J U I S T O R I J E
O SHVATANJU ISTORIJE
I
Kao to je poznato, postojao je automat koji je na svaki potez ahiste
odgovarao protivpotezom, to mu je donosilo pobedu u partiji. Lutka u
turskoj nonji, sa nargilama u ustima, sedela je za tablom na prostranom
stolu. Sistem ogledala stvarao je iluziju da je taj sto sa svih strana providan. U stvari, u njemu je sedeo grbavi patuljak, ahovski majstor, koji je
pomou uzica upravljao rukom lutke. Moemo zamisliti ta bi u filozofiji
odgovaralo toj aparaturi. Uvek treba da pobedi lutka koja se zove istorijski materijalizam. Ona se bez po muke moe uhvatiti u kotac s bilo
kime, ako unajmi teologiju, koja je danas, kao to znamo, mala i runa, pa
se ionako ne sme pokazivati pred svetom.1
W A LT E R B E N J A M I N
II
U najzanimljivije specifinosti ljudske due, kae Loce (Lotze),
spada, pored tolike samoivosti u pojedinanom, opti izostanak zavisti
u gledanju sadanjosti na budunost.2 Ta refleksija ukazuje na injenicu
da je slika sree kakvu gajimo potpuno obojena vremenom u koje nas
je bacio tok naeg ivota. Srea, koja bi u nama mogla da probudi zavist,
lebdi samo u vazduhu koji smo udisali zajedno s ljudima s kojima smo
mogli razgovarati, sa enama koje su nam se mogle podati. Drugim reima, u predstavi sree neodvojivo provejava i predstava o iskupljenju.
Sa predstavom o prolosti, koju istorija pretvara u svoj predmet, isti je
sluaj. Prolost sa sobom nosi skriveni pokazatelj, kojim upuuje na iskupljenje. Zar vazduh koji je proimao minule dane ne struji i kroz nas?
Zar se u glasovima koje danas sluamo ne uje odjek onih utihnulih? Zar
ene kojima smo se udvarali nemaju sestre koje vie ne prepoznaju?3
Ako je tako, onda postoji tajni dogovor prolih pokolenja s naim. Nas su
oekivali na zemlji. Nama je, kao i svakom prethodnom pokolenju, data
u naslee izvesna slaba mesijanska snaga, na koju prolost polae pravo.
Ne moemo se lako izvui od te obaveze. Istorijski materijalista to zna.
III
Hroniar koji navodi dogaaje, ne pravei razliku izmeu velikih i
malih, vodi time rauna o istini po kojoj nita to se nekada desilo ne
treba da bude izgubljeno za istoriju. Dodue, samo iskupljenom oveanstvu potpuno pripada njegova prolost. Drugim reima, samo iskupljeno
S H VATA N J U I S T O R I J E
Rudolf Herman Lotze, Mikrokosmos, vol. 4 (Leipzig, 1864), str. 49. Videti, Walter Benjamin, The Arcades Project (Der Passagen-Werk), trans. Howard Eiland i
Kevin McLaughlin (Cambrdge, Mass.: Harvard University Press, 1999), Convolute
N. Herman Lotze (18171881) je bio nemaki filozof, najpoznatiji po svojoj polemici sa vitalizmom i po svojoj religioznoj filozofiji, koja je pokuala da utvrdi
ljudske vrednosti naspram modernog poimanja postojanja. Doprineo je i osnivanju
fizioloke psihologije. (HE & MWJ)
3
Ova i dve prethodne upitne reenice nedostaju u prevodu M. Tabakovia. Mogue je da nije re propustu ve o prevodu na osnovu prve rekonstrukcije ovih
fragmenata, iz izbora Benjaminovih tekstova koji je 1955. priredio Adorno. To
izdanje nismo imali na raspolaganju. U Benjaminovim Sabranim delima, teza ima
ovaj oblik. (AG)
W A LT E R B E N J A M I N
VII
Setite se mraka i velike zime
u ovoj dolini leleka.
Breht, Prosjaka opera9
VI
Istorijski artikulisati prolost ne znai spoznati je kakva je, u stvari,
bila.8 To znai ovladati seanjem onako kako blesne u trenutku opasnosti. Istorijskom materijalizmu je stalo do toga da zadri sliku prolosti kakva se, u trenutku opasnosti, iznenada javlja istorijskom subjektu.
Opasnost podjednako preti i postojanju tradicije i njenim primaocima.
U oba sluaja, ona je ista: postati orue vladajue klase. U svakoj epohi
moramo uvek iznova nastojati da naslee preotmemo od konformizma,
koji namerava da njime ovlada. Najzad, Mesija ne dolazi samo kao spasitelj ve i kao pobednik nad Antihristom. Sposobnou da iz prolosti
raspiri iskru nade obdaren je samo onaj istoriar koji dobro zna da ni
mrtvi nee biti sigurni pred neprijateljem, ako pobedi. A taj neprijatelj
nije prestao da pobeuje.
S H VATA N J U I S T O R I J E
Ova teza, u radnim belekama, ima i verziju bez prve reenice i s jo dve reenice
na samom kraju. Ta verzija, u celini, izgleda ovako: Istina nam nee utei te rei
Gotfrida Kelera oznaavaju upravo ono mesto u kojem istorijski materijalizam
razbija nain na koji istorizam predstavlja istoriju. Naime, re je o nepovratnoj slici
prolosti, o slici koja preti da nestane sa svakom sadanjou koja u njoj nije prepoznala sebe. Radosna vest, koju ustreptala srca objavljuje istoriar prolosti, dolazi
iz usta koja moda, ve u asu kada se otvaraju, govore u prazninu. Spasenje, koje
istoriar vezuje za prolost, ve u sledeem trenutku moe da vrati u pogon ono
to je izgledalo nepovratno izgubljeno. A4, s. These V, 695, 312, Druckvorlage:
Benjamin-Archiv, Ms 448. (AG i Bojana G. R.)
8
Tako je zadatak istoriara definisao Leopold von Ranke (17951886), moda
vodei nemaki istoriar XIX veka, iji su istraivaki metod i nain poduavanja
(bio je prvi koji je drao seminare iz istorije) imali velikog uticaja na zapadnu istoriografiju. Njegovo delo, koje Benjamin navodi kao olienje istorizma iz XIX veka,
izraava protivljenje politikoj i drutvenoj promeni. (HE & MWJ)
Bertolt Brecht, Die Dreigroschenoper, 1928, in III, scena 9, poslednje rei komada. (HE & MWJ)
10
Numa Denis Fustel de Coulanges (18301889), francuski istoriar, strunjak za
antiku i srednjovekovnu istoriju. (HE & MWJ)
11
Malo njih e shvatiti koliko je trebalo biti tuan da bi se oivela Kartagina!
(MT) Gustave Flaubert, iz pisma Ernestu Fejdou (Ernest Faydeau), od 2930. novembra 1859. (AG)
10
11
W A LT E R B E N J A M I N
S H VATA N J U I S T O R I J E
IX
XI
VIII
Gerhard (Gershom) Scholem, Gruss vom Angelus. olem je ovu pesmu napisao
za Benjaminov dvadeset deveti roendan, 15. jula 1921. (HE & MWJ)
12
13
12
W A LT E R B E N J A M I N
I pored toga, konfuzija se sve vie iri, a Jozef Dicgen (Joseph Dietzgen)
ubrzo izjavljuje: Rad je spasitelj novog doba. U poboljanju rada sastoji
se bogatstvo koje sada moe postii ono to nijednom spasitelju nikada
nije moglo poi za rukom.16 To vulgarnomarksistiko shvatanje o tome
ta rad jeste, ne zamara se mnogo pitanjem ta proizvod takvog rada moe
da znai radnicima, ako njime ne mogu da raspolau. Ono hoe da vidi
samo napredak u ovladavanju prirodom, ali ne i nazadovanje drutva.
Ono ve pokazuje tehnokratske crte, koje emo kasnije sresti u faizmu.
U te crte spada i shvatanje prirode koje se zloslutno razlikuje od onog iz
predmartovskih (1848) socijalistikih utopija. Rad, kako se od sada shvata, svodi se na iskoriavanje prirode, kojem se, s naivnim zadovoljstvom,
suprotstavlja izrabljivanje proletarijata. U poreenju s tim pozitivistikim
shvatanjem, matarije koje su dale toliko povoda za ismevanje Furijea
(Charles Fourier), pokazuju svoj iznenaujue zdrav smisao. Prema Furijeu, dobro osmiljen drutveni rad trebalo je da ima sledee posledice: da
etiri meseca osvetljavaju zemaljsku no, da se led povue sa polova, da
morska voda ne bude vie slana i da divlje zveri stupe u slubu oveka.
Sve to opisuje rad koji, daleko od toga da iskoriava prirodu, iz nje uspeva da izvue dobra koja kao potencijal dremaju u njenom okrilju. Uz to
korumpirano shvatanje rada, kao njegova dopuna, stoji shvatanje prirode
kao neeg to je tu, kao to kae Dicgen, besplatno.
XII
Potrebna nam je istorija, ali drukija od one koja je potrebna
razmaenom dokoliaru u vrtu znanja. F. Nie, O koristi i teti
istorije za ivot17
Subjekt istorijske spoznaje jeste sama borbena, potlaena klasa. Kod
Marksa ona nastupa kao poslednja porobljena, ali i osvetnika klasa,
koja delo osloboenja privodi kraju u ime poraenih generacija. Ta
svest, koja je meu spartakovcima (Spartakusbund, 1919), na kratko,
jo jednom dola do izraaja, oduvek je bila odbojna socijaldemokratiji.
S H VATA N J U I S T O R I J E
18
Louis-Auguste Blanqui (18051881), francuski revolucionarni socijalista i militantni antiklerikalac, aktivno je uestvovao u sva tri najvea ustanka iz XIX veka
u Francuskoj u revolucijama 1830. i 1848. i u Pariskoj komuni i bio zatvaran
posle svakog od tih dogaaja. Citati iz Blankijevih dela i Benjaminovi komentari o
njemu igraju kljunu ulogu u Projektu Arkade (The Arcades Project; Das PassagenWerk).
19
Josef Dietzgen, Smtlische Schriften (Weisbaden, 1911), vol. 1, str. 176 (Sozialdemokratische Philosophie, 1876). (HE & MWJ)
14
15
16
W A LT E R B E N J A M I N
XIV
Izvor je cilj. Karl Kraus, Rei u stihovima
XVI
20
21
16
S H VATA N J U I S T O R I J E
W A LT E R B E N J A M I N
S H VATA N J U I S T O R I J E
Teoloko-politiki fragment
oveanstva, po tom merilu, ispunila bi petinu poslednje sekunde poslednjeg asa. Sadanjica, koja kao mesijanski model, u tom ogromnom saimanju, obuhvata celu istoriju oveanstva, u dlaku se poklapa sa onom
figurom koja predstavlja istoriju oveanstva u univerzumu.
A22
Istorizam se zadovoljava uspostavljanjem kauzalnog spoja izmeu
razliitih momenata istorije. Ali nijedno stanje stvari, koje moe biti
uzrok neemu, nije samim tim ve i istorijsko. To postaje tek kasnije,
zahvaljujui dogaajima koji od njega mogu biti udaljeni milenijumima.
Istoriar koji polazi od toga, prestaje da sled zbivanja proputa kroz
prste kao brojanicu. On uoava konstelaciju u koju je njegova epoha
stupila s nekom drugom, odreenom epohom, koja joj je prethodila.
Tako dolazi do shvatanja sadanjosti kao neeg to je ovde i sada, u
kojem su rasute i krhotine mesijanskog vremena.
B
Sigurno je da proroci koji su ispitivali ta vreme krije u sebi, nisu ovo
doivljavali ni kao homogeno, niti kao prazno. Ko to ima u vidu moda e shvatiti kako je u seanju doivljena prolost: naime, isto tako.
Kao to je poznato, Jevrejima je bilo zabranjeno da istrauju budunost.
Tora i molitva poduavali su ih, naprotiv, da se seaju. To je za njih
budunost liilo ari, kojoj su podlegli oni koji prosvetljenje oekuju
od proroka. Ali, zato budunost za Jevreje ipak nije postala homogeno
i prazno vreme. Naime, u njoj je svaka sekunda bila mala kapija kroz
koju je mogao ui Mesija.
1940.
22
Poslednja dva dela, oznaena kao A i B, na kraju ranog nacrta teza o istoriji, bez
naslova, Benjamin je izostavio u kasnijim nacrtima teksta. Zbog njihovog posebnog znaaja, objavljeni su kao dodatak tekstu u Benjaminovim Sabranim delima.
(HE & MWJ)
Ernst Bloch, Geist der Utopie, 1918. Ernst Bloh, Duh utopije, BIGZ, Velika filozofska biblioteka, Beograd, 1982. Preveo Milan Tabakovi. (AG)
24
Lat., potpuna restitucija; potpuni povratak u prvobitno ili prethodno stanje. (AG)
18
19
23
W A LT E R B E N J A M I N
S H VATA N J U I S T O R I J E
PARALIPOMENA
1
Uivljavanje u prolost ne slui samo tome da prolost izgleda kao
sadanjost. Nije sluajno to to se ta tendencija veoma dobro slae sa
pozitivistikim shvatanjem istorije (kao kod Eduarda Mejera).25 U oblasti istorije, projekcija prolosti u sadanjost analogna je posmatranju homogenih konfiguracija po uzoru na posmatranje promena u fizikom
svetu (Krperwelt). Ovaj drugi proces, Mejerson je identifikovao kao
osnovu prirodnih nauka (De lexplication dans des sciences).26 Prvi pristup je sama sutina naunog karaktera istorije, kako ga definie pozitivizam. To se postie po cenu potpunog brisanja svakog traga prvobitne
uloge istorije kao pamenja (Eingedenken). Lana ivotnost te prolosti
pretvorene u sadanjost, uklanjanje svakog odjeka lamenta iz istorije,
oznaava konano potinjavanje istorije modernom shvatanju nauke.
Drugim reima, projekat otkrivanja zakona koji vae za tok istorijskih
zbivanja nije jedino sredstvo pri tom, sigurno ne najsuptilnije za utapanje istoriografije u prirodne nauke. Shvatanje po kojem je zadatak istoriara
da od prolosti napravi sadanjost (das Verganze zu vergegenwrtigen),
odgovorno je za istu obmanu, samo na manje oigledan nain.
Druckvorlage: Benjamin-Archiv, Ms 1098r
25
Eduard Meyer (18551930), poznati nemaki istoriar, koji je pokuao da odbrani nemaku poziciju u Prvom svetkom ratu. Autor Gescichte des Altertums
(Istorija drevnog sveta, u pet tomova, 18841902) i drugih dela. (HE & MWJ)
26
Emile Meyerson (18591933), francuski hemiar i filozof, najpoznatiji po delu
Identit et ralit (Identitet i stvarnost, 1908), u kojem je razvio stavove suprotne
pozitivizmu. Njegov rad De lexplication dans des sciences (O objanjenu u naukama), objavljen je u Parizu 1921. (HE & MWJ)
20
21
W A LT E R B E N J A M I N
2
XVIIa
U ideji o besklasnom drutvu Marks je sekularizovao ideju mesijanskog vremena. I to je bilo neto dobro. Nevolje su poele tek kada su
socijaldemokrate uzdigle tu ideju u ideal. U neokantovskom uenju,
ideal je definisan kao beskonani (unendlich) zadatak. A to uenje bilo
je filozofska kola socijaldemokratske stranke od mita i tadlera, do
Natropa i Vorlandera.27 Kada se besklasno drutvo jednom definie kao
beskonani zadatak, prazno i homogeno vreme pretvara se, da tako kaemo, u ekaonicu, u kojoj se, manje ili vie spokojno, moe iekivati
nastanak revolucionarne situacije. U stvarnosti, nema trenutka koji sa
sobom ne bi nosio sopstvenu revolucionarnu ansu pod uslovom da
se ona definie na odreeni nain, naime, kao ansa za potpuno novo
razreenje potpuno novog problema (Aufgabe). Za revolucionarnog mislioca, naroita revolucionarna ansa koju nudi svaki istorijski trenutak
dobija potvrdu u politikoj situaciji. Ali, jednako opravdano, za takvog
mislioca, jeste i pravo na ulazak koje istorijski trenutak uiva u odnosu
na sasvim odreenu odaju prolosti, onu koja je do tada bila zakljuana.
Ulazak u tu odaju podudara se, u strogom smislu, sa politikom akcijom, koja se tako, ma koliko bila destruktivna, otkriva kao mesijanska.
(Besklasno drutvo nije konani cilj istorijskog napretka ve njegov esto neuspeli, ali konano ostvareni prekid.)
Druckvorlage: Benjamin-Archiv. Ms 1098v
3
Istorijski materijalista koji istrauje strukturu istorije, izvodi, na svoj
nain, neku vrstu spektralne analize. Kao to fiziar utvruje prisustvo
ultravioletne svetlosti u solarnom spektru, tako i istorijski materijalista
utvruje prisustvo mesijanske sile u istoriji. Svako ko eli da shvati ta
bi situacija iskupljenog oveanstva zaista mogla da znai, koji su uslovi neophodni za razvoj takve situacije i kada bi ona mogla da nastupi,
27
S H VATA N J U I S T O R I J E
4
Marks kae da su revolucije lokomotive svetske istorije. Ali, moda
je sasvim suprotno. Moda su revolucije pokuaj putnika iz tog voza
ljudske vrste da povuku sigurnosnu konicu.
Druckvorlage: Benjamin-Archiv, Ms 1100
5
U Marksovom delu mogu se izdvojiti tri osnovna koncepta, a cela njegova armatura moe se shvatiti kao pokuaj da se ta tri koncepta zavare
jedan za drugi. To su klasna borba proletarijata, tok istorijskog razvoja
(progres) i besklasno drutvo. Struktura Marksovih osnovnih ideja izgleda
ovako: kroz seriju klasnih borbi, oveanstvo stie do besklasnog drutva,
tokom istorijskog razvoja. = Ali, besklasno drutvo ne treba shvatiti kao
krajnju taku istorijskog razvoja. = Na osnovu tog pogrenog shvatanja,
Marksovi imitatori su razvili (izmeu ostalog) pojam revolucionarne situacije, koja, kao to znamo, stalno odbija da nastupi. = Konceptu besklasnog drutva mora se vratiti pravo mesijansko lice, i to u interesu
revolucionarne politike samog proletarijata.
Druckvorlage: Benjamin-Archiv, Ms 1103
6
NOVA TEZA B
Istorija se bavi vezama i proizvoljno razvijenim kauzalnim nizovima. Ali, poto istorija prua ideju o mogunosti temeljnog pozivanja
na njen predmet, taj predmet se mora predstaviti, u svom konanom
obliku, kao trenutak oveanstva. U tom trenutku, vreme se mora dovesti u stanje mirovanja.
Dijalektika slika je pojava loptaste munje koja preseca ceo horizont prolosti.
23
W A LT E R B E N J A M I N
Istorijski artikulisati prolost znai prepoznati one elemente prolosti koji se povezuju u konstelaciju odreenog trenutka. Istorijska spoznaja je mogua samo u istorijskom trenutku. Ali, spoznaja u istorijskom trenutku uvek je spoznaja i nekog trenutka. Time to se uvlai
u taj trenutak u dijalektiku sliku prolost postaje deo nevoljnog
pamenja oveanstva.
Dijalektika slika se moe definisati kao nevoljno pamenje iskupljenog oveanstva.
Pojam opte istorije povezan je s pojmovima progresa i kulture. Da
bi se svi trenuci istorije oveanstva ugradili u lanac istorijskih zbivanja,
oni se moraju svesti na neki zajedniki imenitelj: na kulturu, prosvetiteljstvo, objektivni duh ili kako god neko poeli da to nazove.
Druckvorlage: Benjamin-Archiv, Ms 491
7
NOVA TEZA C
Tek kada tok istorijskih zbivanja tee glatko kroz ruke istoriara, kao
konac, moe se govoriti o progresu. Opet, ako je to neko zamreno klupko, s
hiljadu pramenova, koji padaju kao raupana kosa, nijedan od njih ne moe
zauzeti odreeno mesto, sve dok se ne sakupe i ne oblikuju u frizuru.
Osnovna ideja mita jeste ona o svetu kao kazni kazni koja zapravo
stvara one kojima je namenjena. Veito vraanje istog jeste kazna stalnog
vraanja u kolsku klupu, projektovana u kosmikim razmerama: oveanstvo e morati da nabuba svoj tekst kroz beskrajno ponavljanje. (Paul
Eluard, Rptitions, 1922)
Ako se jo jednom zamislimo nad idejom o veitom vraanju istog iz
XIX veka, Nie se ukazuje kao figura na kojoj se mitska kazna sada ostvaruje. Naime, sutina mitskih zbivanja jeste ponavljanje. (Sizif, Danaide)28
S H VATA N J U I S T O R I J E
8
NOVA TEZA H
Utapanje u pragmatinu istoriju ne moe kulturnoj istoriji doneti nita
dobro. ta vie, ono u emu pragmatino shvatanje istorije pada na ispitu
nisu zahtevi koje stroga nauka postavlja u ime zakona kauzalnosti. Ono
pada zbog pomaka u istorijskoj perspektivi. Epoha koja vie nije u stanju
da na neki originalan nain preobrazi svoje pozicije moi, gubi svest o
preobraajima koji su tim pozicijama nekada bili od koristi.
Subjekt koji pie istoriju, u pravom smislu, jeste onaj deo oveanstva ija solidarnost obuhvata sve potlaene. To je onaj deo koji moe
preuzeti na sebe najvei teoretski rizik, zato to, u praktinom smislu,
ima najmanje toga da izgubi.
Univerzalna istorija nije nuno reakcionarna. Ali, univerzalna istorija bez nekog konstruktivnog principa jeste reakcionarna. Konstruktivni
princip omoguava univerzalnoj istoriji da bude zastupljena u deliminim istorijama. Drugim reima, re je o monadolokom principu. On je
prisutan u istoriji spasenja.
Ideja proze podudara se sa mesijanskom idejom o univerzalnoj istoriji. (Ljeskov!)29
Druckvorlage: Benjamin-Archiv, Ms 484
9
NOVA TEZA K
Organizovati pesimizam znai. otkriti u prostoru politikog delovanja prostor slike. Taj prostor slike, ipak, ne moe se izmeriti kontemplacijom Dugo traeni prostor slike svet sveopte i potpune
aktuelnosti. (Srrealismus, W. Benjamin, Bd. 2)30
Danaide: u grkoj mitologiji, zajedniko ime za pedeset keri kralja Danaja. Poto
su, po zapovesti svog oca, prve brane noi ubile svoje mueve (osim najmlae
keri, Hipermnestre, koja je potedela svog mua Linkeja), bogovi su ih kaznili da u
Hadu veno sipaju vodu u bure bez dna. (AG)
24
25
28
W A LT E R B E N J A M I N
10
Spasenje je limes (utvrena granica) progresa.
Mesijanski svet je svet sveopte i potpune aktuelnosti. Univerzalna
istorija postoji samo u njemu. Ne kao pisana istorija ve kao sveano
izvedena istorija. U toj svetkovini nema nieg slavljenikog. Nema prazninih pesama. Njen jezik je osloboena proza proza koja raskiva
okove pisma (Schrift) i koju razumeju svi ljudi (kao to jezik ptica razumeju nedeljna deca).31 Ideja o prozi se podudara sa mesijanskom
idejom o univerzalnoj istoriji (tipovi umetnike proze kao spektar univerzalnih istorijskih tipova; deo iz Pripovedaa).32
Raznovrsnost istorija tesno je povezana, ako ne i istovetna, sa raznovrsnou jezika. Univerzalna istorija, u dananjem smislu, nikada
nije neto vie od neke vrste esperanta. (Ona ne uspeva da izrazi nadu
ljudske vrste nita bolje nego ime tog univerzalnog jezika.)33
Druckvorlage: Benjamin-Archiv, Ms 490; 470.
S H VATA N J U I S T O R I J E
11
SADANJOST PREPOZNATLJIVOSTI
Izreka da je istoriar prorok zagledan unazad34 moe se shvatiti na dva
naina. Tradicionalno, ona je znaila da istoriar, koji se prebacuje u daleku
prolost, prorokuje ono to se u to vreme, koje je u meuvremenu postalo
prolost, smatralo za budunost. To vienje precizno odgovara istorijskoj
teoriji uivljavanja, koju je Fistel de Kulan izrazio u sledeem savetu: Si
vous voulez reviver une poque, oubliez que vous savez ce qui sest pass
12
DIJALEKTIKA SLIKA38
Ako se istorija pogleda kao tekst, onda se o njoj moe rei ono to
je jedan noviji autor rekao za knjievne tekstove da je prolost u njima ostavila slike sline onima koje registruje fotografska ploa. Samo
budunost poseduje razvijae dovoljno snane da otkriju sliku u svim
njenim detaljima. Mnoge stranice kod Marivoa (Marivaux) i Rusoa
(Rousseau) sadre skrivena znaenja, koja prvi itaoci tih tekstova nisu
31
Der Sonntagskinder, nedeljna deca. U nemakom folkloru, deca roena na nedelju, naroito u noi mladog Meseca, mogu lako stei posebne moi, kao to su
sposobnost da vide duhove, da razgovaraju s mrtvima ili da im se elje ispunjavaju.
Izraz Sonntagskind se figurativno koristi i za one koji su roeni pod srenom zvezdom, koji lako izlaze na kraj sa onim to je drugima teko ili za one kojima je svaki
dan ispunjen duhom nedelje. (HE & MWJ)
32
Esej o Ljeskovu, videti nap. 21. (AG)
33
Naziv esperanta potie od rei nada, iz nekoliko evropskih jezika: esperanza,
speranza, espoir. (AG)
34
Der Historiker ist ein ruckwarts gekehrter Prophet. Friedrich Schlegel, AthenumsFragmente (Fridrih legel, Fragmenti iz Ateneuma, 1798, f. 80). (HE & MWJ)
26
27
35
36
W A LT E R B E N J A M I N
S H VATA N J U I S T O R I J E
14
Andr Monglond, Le Prromantisme franais, vol. 1, Les Hros prromantique
(Grenoble, 1930), str. xii. Prevod se ovde oslanja na Benjaminov nemaki prevod
francuskog originala. Videti The Arcades Project, Convulute N15a, 1. Pierre Carlet
de Chamblain de Marivaux (16881763) bio je francuski dramski pisac, esejista i
novelista, ije su lake komedije stekle veliku popularnost sredinom XVIII veka.
U njegova najpoznatija dela spadaju komadi Le Jeu de lamour et du hasard (Igra
ljubavi i sluaja, 1730) i Le Legs (Nasledstvo, 1736) i roman Le Paysan parvenu
(Seljak laktaro, 1736). lan Acadmie Franaise je postao 1742. (HE & MWJ)
40
Hugo von Hofmannsthal (18741929), austrijski pesnik i dramaturg, najpoznatiji
po saradnji sa kompozitorom Rihardom tarusom (Richard Strauss), za ije je
opere Der Rosenkavalier i Ariadne auf Naxos napisoa libreta. Citat je iz njegovog
komada Der Tor und det Tod (Smrt i luda, 1894). (HE & MWJ)
28
29
39
41
W A LT E R B E N J A M I N
S H VATA N J U I S T O R I J E
juem smislu koji ima za istoriara, nuno je odreen s ta dva temporalna poretka. Bez neke probe besklasnog drutva, ostaje samo istorijska
akumulacija prolosti. U toj meri, svaki koncept sadanjosti uestvuje u
konceptu sudnjeg dana.
Izreka iz jednog apokrifnog jevanelja Gde god da sretnem nekog,
sudiu mu baca naroito svetlo na ideju o sudnjem danu. Ona podsea
na jednu Kafkinu beleku: Sudnji dan je neka vrsta sumarne pravde.42 Ali,
ona tome dodaje i sledee: sudnji dan, po toj izreci, nee se razlikovati od
ostalih dana. U svakom sluaju, ta jevaneoska izreka upotpunjuje kanon
za shvatanje sadanjosti koji istoriar uzima kao svoj. Svaki trenutak je
trenutak suda, polazei od odreenog trenutka koji mu je prethodio.
Odlomci iz eseja o Fuksu (Eduard Fuchs).43
Druckvorlage: Benjamin-Archiv, Ms 483
15
Deo o Johmanovom (Carl Gustav Jochmann) vizionarskom pogledu
treba razraditi u osnovnu strukturu Arkada.44
Proroanski pogled se rasplamsava s naglim uzmicanjem prolosti. Drugim reima, prorok okree lea budunosti: on nazire obrise budunosti u
sve bleoj svetlosti prolosti, dok ova tone pred njim u no vremena. Taj
proroanski odnos prema budunosti nuno podupire stav istoriara, kako
ga opisuje Marks, stav osnaen aktuelnim drutvenim okolnostima.
Da li kriticizam i prorotvo treba da budu kategorije koje se sustiu
u iskupljenju prolosti?
Kako bi kritika prolosti (na primer, kod Johmana) mogla da se
udrui sa iskupljenjem prolou?
Shvatiti venost istorijskih zbivanja zapravo znai shvatiti venost
njihove prolaznosti.
Druckvorlage: Benjamin-Archiv, Ms 485
42
Poslednji sud tako zovemo samo zbog svog poimanja vremena. U stvari, re je o
nekoj vrsti sumarne pravde. Franz Kafka, Nachgelassene Schriften und Fragmente, vol. 2
(Frankfurt: Fischer, 1992), str. 122, fragment br. 40 (19171918). (HE & MWJ)
43
Walter Benjamin, Eduard Fuchs, der Sammler und der Historiker, 1937. (HE & MWJ)
44
Walter Benjamin, Die Rckschritte der Poesie. Von Carl Gustav Jochmann,
1937. i The Arcades Project, Convolute N9, 7. (HE & MWJ)
30
31