Bogumilski KUNOVSKI ZAPIS oko 1560.g.

(Prof,dr Muhamed Hadijahi) (Kunovo kod Foe)

Historija Bosnjaka I Zastita Od Buduceg Genocida
24. 2013.

Zanimljiva je pojedinost da se jo oko 1560-1565. godine, a mogue neto i kasnije, naao u bosanskoj sredini neki ueni bosanski
krstjanin, koji je na molbu novoobraenih muslimana, nastanjenih u selima koja su ranije sainjavala metoh (manastirsko imanje) u
Kunovu kod Foe, napisao za te dojueranje vjernike Bosanske crkve tzv. Kunovski zapis. To je magijski zapis sa citatima iz
Novog zavjeta koji su pripadnici Crkve bosanske veoma potovali, ali i sa dosta apokrifnih elemenata, koji je imao svrhu da zatiti
Kunovski metoh od prirodnih nepogoda (udaraca groma, grda, studeni, zlih vjetrova i sl.). lz sadraja zapisa vidi se da su vjernici
Crkve bosanske smatrali da je avo taj koji prouzrokuje sve ljudske nedae, pa se prijeti avlima - koji nose imena iz paganske i
lokalne tradicije - da se okane da nanose tetu usjevima u selima Kunova.Naziranje da je avo uzronik zla odraava dualistini
koncept. I prema bogumilskoj Tajnoj knjizi Satana je stvorio grom, kiu, grd i oblake i nad njih poslao svoje sluge - anele. Takoer
sinodik cara Borila od 1211. godine u taki 44. izrie anatemu i protiv onih koji Sotonu oznaavaju kao davaoca kie i grada. I
katari su pripisivali avolu odgovornost za oluje, grd, poplave, vatre. Zato i Kunovski zapis, utjeui se za spas metoha, ne upuuje
molitve Bogu, ve se prijeti avIima. Meu avlima koji se nabrajaju spomenut je i Kozodorac, a u samom Kunovu ima peina zvana
Kozlodolac u kojoj se nalaze ostaci nekih zidnih slikarija. To bi moglo biti peinsko kultno mjesto, kakvih se, izgleda, jo nalazi
ponegdje u Bosni; poznato je da su i francuski katari u peinama, takoer sa slikarijama, odravali svoje kultne sastanke.Kunovski
zapis pisan je bosanicom, dijelom i na latinskom jeziku (rije je o prii o Abgaru, koja je i inae bila popularna u bogumila, pa je u
junoslavenskim zemljama prela u pravoslavnu i u katoliku knjievnu tradiciju). Zapis je bio smjeten u stablo jednog bora koji je
imao dominantan poloaj nad imanjima kunovsklh teaka. Pronaen je, zatrpan dublje u zemlju, godine 1905.U Kunovu su se jo
nakon turskog zauzea Bosne nalazile krstjanske zemlje, to indicira da je tu bio jedan od patarenskih centara. U turskom defteru
od 1477/1478. spomenut je u Kunovu gost Cvjetko. Okolnost da je stoljee nakon turskog osvojenja sastavljen na autentian nain
jedan komplikovan bogumilski tekst, svjedoi da se Crkva bosanska due odrala u Bosni i nakon 1463, iako su joj zadati strahoviti
udarci jo potkraj bosanske dravne samostalnosti.Kunovski zapis je dragocjeno svjedoanstvo bogumilsko-muslimanske simbioze.
U zapisu je poimence navedeno 29 muslimanskih imena kunovskih domaina, ija je imanja zapis trebao zatititi. Kunovski teaci,
imenom Hasan, Pajazit, Durmi, Mustapa, Daut, Perhat, Jagub, Jaho, Kasom i dr., oito vjerujui u djelotvornost zapisa koje su
pravili kao bogumili, obratili su se nekom svom bivem duhovnom pastiru da im napravi taj zapis. Bio je to uen duhovni pastir. On
je vjerojatno tekst napisao po ve ustaljenim formulama, ali je znao toliko latinski, da je u tekst dodao formulu (na latinskom): u ast
Boga i za osloboenje domovine eksklamirajui tako elju za osloboenjem Bosne od turske vlasti.Kunovski zapis spada u red
iroko praktikovanih tzv. dvostrukih zapisa. O njima govori turski anonimus u spisu iz 1585. godine. Opisujui bosanske obraenike
na Islam, koje naziva poturi, anonimus, meu ostalim, tvrdi da nose dvostruke zapise, jedne od popa, a druge od hode.Ovaj zapis
predstavlja jedan segment koji podsjea na rastrojstvo u kome se nala Crkva bosanska. Progon posljednje dvojice bosanskih
kraljeva predstavljao je poetak kraja, a onda je turskim osvojenjem dolo do egzodusa bogumila iz Bosne, pa do pribjegavanja
kranskom pravovjerju (katolicizacijom, odnosno primanjem pravoslavlja). Meutim, najvei dio vjernika Crkve bosanske,
ukljuujui gro onih koji su u jesen 1459. nasilno pokatolieni, preli su na islam. Samo izuzetno, u pojedinim porodicama, pojedinci
su ostali kroz generaciju-dvije postojani u staroj religiji.