Najslikovitiji opis sarajevske arije dao je Robert Stanhopes po prianju plemenitog gospodina i

viteza Henrika BLunta, koji je u ljeto 1634 proboravio u Sarajevu 3 dana. On meu ostalim pie:
Na glavnom trgu i pedeset ulica uokrug trga ima valjda est ili sedam stotina duana sa robom
svake vrste. Trgovaki duani i zanatske radnje grupisane su strogo po cehovima oni ih zovu
esnafi ba kao po Zapdanoj Evropi i kao to je doskora bilo i u engleskim velikim gradvoima. U
koarskoj ulici, koju zovu Sarai, moe vidjeti divne robe iz raznobojne koe i prekrasnu
konjsku opremu, da je se nagledati ne moe. Nedaleko su trgovine svakovrsnog krzna od
umskih zvijeri. Meu njima ima tako krasnog, da bi londonske ene dale ne malo ivota za jedan
ogrta iz njega. U jednoj poduljoj ulici vidio sam duane, prepune zlatnog nakita ljepote kao u
haremskih ljepotica iz arapskih i indijskih bajki, a iz srebra izraeni ukrasni predmeti svojom
ornamentikom, punom fantastinih ara, ne zaostaju nimalo za venecijanskim radovima ove
vrste.
Naroito su me oarali srebrom i zlatom vezeni bezbrojni cigarluci i lijepo iarani ibuci, ponekad
dugi 3 jarda. Kad ue u kafanu i ogledne se za mjesto gdje e sjesti, valja ti dobro paziti da ne
zapne za ibuke koje puai, sjedei na oniskim jastucima, isprue do nasred kafane. Ako
nogom stane na ibuk ili ga samo dirne, moe te skupo stati, jer kvari eif Sarajlija. I koliko
god je na ariji graja, u kafani je tiina. Lijepo uje kako krklja tekuina u nargilama i kako vri
kahva na eravici. Kad unie nov gost, najprije pogleda i potrai mjesto gdje e sjesti, pa kad
sjedne, onda se ogledne desno i lijevo i pravo po gostima, koji od ranije sjede u kafani, pa onda,
poutivi jo minutu ili dvije, izrekne pozdrav. Zatim opet utnja kao u katolikih trapista.
U trgovinama tekstilom vidio sam dobre engleske ohe i skupocjene ispanske i venecijanske
kadife. Tkanine za laganu ensku odjeu, kao pauinu tanku svilu u prekrasnim mustrama,
dobavljaju iz Male Azije. Neto podalje itamo kako ene oblae na noge izme iz mekane
crvene ili kao limun ute koe. Po ariji mnogo seoskog svijeta, Turaka i krtenih. Teko sam ih
razlikovao, jer je u krtenih vei turban na glavi nego u Turaka i pogleda su mrka kao jeniari.
Kako se ove godine spremalo na pohod u Poljsku, u 2 velika hana na ariji uvala je straa
stotine i stotine vrea pirina, eera i zobi. Zbog pripreme za rat pred trgovinama orujem je
gurnjava. Skau iskre iz elika i kripe drveni stalci, otre se maevi i handari i jatagani. Pred
ainicama redovi, a iznutra se osjea miris bijeloga i crvenog luka, da ti sve suze idu na oi.

Kada ste roeni u ratno vrijeme kao ja i kada jedino to od malih nogu gledate su slike razruenog grada sigurno se
nitko ne bi nadao neem boljem. Na nagovor svoje cure odluili smo doekati Novu godinu u Sarajevu. Iskreno nisam
bio oduevljen, Sarajevo u mojoj glavi izgledalo je upravo onako kako ga ona teta opie u filmu "Ljeto u zlatnoj dolini" -

"Ne gledajte kroz prozor nemate to vidjeti osim bijede i sirotinje".

Krenuli smo 30.12.2011. sa splitskog kolodvora, vonja busom trajala je negdje oko 7 sati. Ja sam cijelim putem citirao
gore navedenu tetu koliko god pokuavao nai neto lijepo, samo i nije mi ba polazilo za rukom. Od apljine i Mostara
na kojima su vidljivi ostaci rata. Fasade zgrada i kua "ukraene" bombama i mecima pa do Konjica, grada koji izgleda
kao da je rat juer zavrio. Nisam bio sretan ali ni iznenaen to sam oekivao i u Sarajevu. Jedina pozitivna vijest je bila
snijeg koji nas je poeo pratiti.
Stigli smo u Sarajevo, a zbog mraka i snijega ja sam jo uvijek bio uvjeren u bijedu i sirotinju. Zbog nepoznavanje grada
i vremenskih (ne)prilika uzeli smo taxi i odmah se uvjerili u ljubaznost Sarajlija koji se s nama raspriao kao da ga znamo
100 godina.

Hotel smo brzo nali jer se nalazio u samom centru Sarajeva, u blizini svima poznatog Sebilja naravno na najpoznatijoj
ulici Baariji. I tu je Sarajevo kao grad od mene dobilo prvi veliki plus, hotel moderno ureen, a osoblje i vie nego
ljubazno i usluno. Nismo puno gubili vrijeme Sarajevo je ekalo. Nita se ne moe na prazan eludac, a to jesti nego
evape. Sjeli smo u oblinju evabdinicu i ubrzo smo bili siti i spremni za dalje. etnjom i razgledavanjem pomalo sam
ostajao sve iznenaeniji, to smo ili dalje zgrade su bile sve modernije i moje predrasude su padale u vodu u ovom
sluaju snijeg kojeg je tada ve napadalo 20cm. Rat kao da nikada nije ni bio ali ve vidno izmoreni i smrznuti odluili
smo daljnje razgledavanje ipak ostaviti za sutra.
Rano buenje, doruak, topla odjea i idemo dalje. Prvo slikanje kraj Sebilja onako za dobro jutro. Zatim je na red dola
glavna "Gazi Husrev-begova damija", kaem glavna jer damije su doslovno na svakom koraku, slino kao kod nas
kladionice (bez ikakve uvrede). Nakon toga slijedila je i prekrasna "Katedrala presvetog srca Isusovog", a nita manje
lijepa nije ni velika pravoslavna crkva. Onda doete do vjene vatre koja je spomenik vojnim i civilnim rtvama drugog
svjetskog rata, neto isto predivno al u drugu ruku i tuno pomalo i alosno jer rijetko ete naii da je to mjesto prazno,
to je nekim ljudima jedini ogrjev kao i njihovim psima. Malo dalje niz ulicu naili smo na ultra moderno sreeni
Mc'Donalds kao i odmah iza ugla veliki trgovaki centar BBI gdje ce se odrati i doek Nove godine. Slijedio je povratak
u sobu i spremanje za doek, na putu do trga probali smo i poznate bureke koji su bili mmmmmmmm. Nova godina je
doekana uz Tifu i Ninu Badri koji i nisu napravili timung dostojan najlue noi u godini osim kada je Tifa zapjevao
"Grbavicu" koju su Sarajlije otpjevale umjesto njega, onako od srca.

Treceg dana ujedno i novogodinjeg jutra malo smo obilazili Miljacku, svima nam poznatu rijeku koja tee kroz Sarajevo
i sasvim sluajno naili i na restoran Inat kuu. Odluili smo se popeti i na bijelu tabiju odakle puca predivan pogleda na
cijelo Sarajevo. Put je bio uasno strm i teak al vrijedan svakog koraka, jednostavno neto predivno imati bijelo
Sarajevo na dlanu. Za ruak smo probali jo neto jako ukusno i fino, jo jedan specijalitet Sarajeva - kebab. Na
povratku u hotel kraj Sebilja nas je slikao sa mnotvom goluba ljubazni gospodin za samo dvije marke, a za isto toliko
minuta je i izradio sliku.
etvrti dan, ve pomalo nas obuzimaju tuni osjeaji jer ubrzo slijedi povratak ali to nas nije omelo da posjetimo Avaz
twist tower, stakleni toranj visok 175 metara spiralnog oblika na kojem se nalazi vidikovac. Posjetili smo ga nou, da
vidimo svjetla Sarajeva. I ako je taj toranj uvrten u 10 najljepih graevina na svijetu onda ja Sarajevo proglaavam
meu 10 najljepih gradova. A onda, eer na kraju, po povratku u hotel kupili smo slavne evape u elje i palainke u
oblinjoj slastiarni, jo jednom mmmmmm.

Zadnje jutro tunih lica naputamo hotel, a i Sarajevo. Vrijeme je da se poe doma.
Za kraj to rei o Sarajevu, gradu koji je bio pod opsadom 1425 dana, a ostavio me za samo 5 dana bez daha. Moda i
zbog rata ili ne znam zbog ega al Sarajevo ima taj "sarajevski duh", ljubaznost Sarajlija. Grad u kojem ulicama
odzvanja pjevanje malih ciganica, vikanje starijih cigana da prodaju bijelu ajfon etvorku sa tries dvi gige i parfeme po
cijeni kao nigdje drugo, ciganica koje vam ulete: "Seko,ima para?", ovjekom koji na minus 10 Celzijevih stupnjeva u
kratkim rukavima plee kao navijen, baku koja bosih, upaljenih, crvenih, zaleenih nogu hoda po snijegu i prosi,
prodavaa koji prodaju prskalice u boji dvije kesice marku. A opet sa druge strane mnoge moderne i povijesne graevine
i ljudi razliitih nacionalnosti i vjere. Sve to skupa ini taj njegov duh kojeg samo Sarajevo moe imati.
Mi imamo namjeru u to kraem roku opet posjetiti Sarajevo, mislim da Vam to puno govori jer sam na samom poetku
ve rekao kakvo sam miljenje imao. Ponovna elja za odlaskom u taj Bosanski grad nakon vrlo kratko provedenog
vremena pokazuje puno, zar ne?