TADHKIRAT AL-AWLIYA

Feriduddin Muhammed Attar, k.s.

(SPOMENICA DOBRIH)
HASAN BASRI, Allah mu se smilovao
(roen u Medini, 21.h.g., odrastao i ivio u Basri, gdje je 110.h.g. i umro, imao
ogromnog utjecaja na sufizam, poznat po svojoj naroitoj elokvenciji)
Hasan Basri, odgojen poslaniki, viteke udi, kibla znanja i djelovanja, kibla
isposnitva i skromnosti, onaj voen najboljim, srce Sunneta, Allah mu se
smilovao. Mnogo je vrlina njegovih i bezbrojne su pohvale na nj. posjednik znanja
i injenja. Stalno bijee zauzet strahom od Istinitog. Njegova majka bijae
slukinja Ummi Seleme (Ummi Seleme, r.a. je jedna od supruga Muhammeda,
sallallahu alejhi ve selleme). Majka mu jednom bi zabavljena nekim poslom, a
dojene Hasan zaplaka od gladi. Tad ga podoji Ummi Seleme, pa se njenim
mlijekom u nj. uli hiljade bereketa.
Prenosi se da se Hasan Basri kao djeai napio vode iz Poslanikove, sallallahu
alejhi ve selleme, ae u kui Ummi Seleme, r.a. Poslanik, sallallahu alejhi ve
selleme, upita: Ko je pio ovu vodu? Hasan, rekoe, pa Poslanik ree: U nj je
uteklo od mog znanja onoliko koliko se odavde napio.
Prenosi se i da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, jednom svratio kod Ummi
Seleme i zatekao Hasana ondje. Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, prouio je
tad dovu za njega. Bereketom te dove Hasan je postao ono to je bio.
Kae se da su Hasana odmah po roenju odnijeli Omeru ibn Hattabu, r.a., pa je
Omer rekao: Dajte mu ime Hasan, jer na licu mu se ita dobro. (Hasan je ime
izvedeno iz ar.korijena h-s-n, u znaenju dobra, dobrote)
Ummi Seleme, r.a., brinula se o njemu i odgajala ga. Govorila bi: O Boe, uini ga
predvodnikom meu ljudima! Bijae naklonjen Aliji ibn Ebi Talibu, tako da mu je
ovaj darovao i svoj ogrta.
Prije nego se odao isposnitvu, Hasan se bavio trgovinom ilimima. Tako se u
Bizantu naao u drutvu jednog tamnonjeg velikodostojnika. Jednog dana
velikodostojnik mu ree: Mi danas idemo na jedno mjesto. Ako hoe, poi s
nama. Hasan se sloi i pooe u neko polje van grada. Kasnije je Hasan priao:
Vidjeh tamo ator od brokata, konopci su bili od svile, a klinovi zlatni. Onda oko
atora stadoe kruiti vojnici u bojnoj opremi; kruili su sat vremena, neto
govorili, pa otili. Potom dooe filozofi i uenjaci, njih oko etiri stotine, pa su i
oni kruili oko atora, neto priali, pa otili. Nakon njih doe nekoliko visokih
plemia, i oni se neko vrijeme zadrae kod atora, pa odoe. Onda dooe
djevojke, njih priblino etiristo, svaka ureena zlatom i dragim kamenjem,
postupie kao i ostali, pa odoe. Naposljetku doe sam car sa svojom svitom,
uoe u ator, malo se tamo zadrae, pa izaoe.
Zaudih se i upitah: O emu se radi? Onaj velikodostojnik mi ree: Car je imao
pristalog sina, izvrsnog u svim znanostima izvanredno vrle udi. Otac ga je silno
volio. Carevi se odjednom razbolje. Ni najbolji lijenici nisu mu mogli pomoi.
Naposljetku umrije i sahranie ga u ovom atoru. Svake godine dou ga obii.

Prvo atoru priu vojnici koje si vidio i kae: O careviu, ako si u stanju u kome si
moe spasiti vojska i borba, spremni smo rtvovati se za tebe. No, smrt nije neto
od ega te mogasmo spasiti. Potom priu filozofi i uenjaci i kau: Da te znanje
i nauka mogu povratiti, uinili bismo to, kau i odu. Tad dou plemii i kau: O
careviu, da te na zagovor i ugled mogu izbaviti, pomogli bismo ti. Ali ovo ti
dade Onaj Koji ne mari za plemstvo i ugled. Potom priu ljepotice ukraene
zlatom i draguljima, pa kau: Da ti ljepota i imetak mogu pomoi, sve bismo
uinile za tebe. Konano u ator ue car sa svojom svitom i kae: ivote oev,
kako bi ti otac mogao pomoi?! Okupih za tebe vojsku, filozofe, uenjake,
plemie, uglednike, ljepotice i silno blago. No, ovo ti uini Onaj kod Koga ti tvoj
otac, pored sve svoje veliine, ne moe pomoi. Do naredne godine, mir neka je
na te!
Ovaj je dogaaj na Hasana silno utjecao, te se on vrati u Basru. Zarekao se da se
za ivota na ovom svijetu nee nasmijati, sve dok njegov raun ne bude sveden.
Toliko se predao ibadetu i duhovnom pregnuu da se niko u njegovom vremenu
po bogobojaznosti nije mogao mjeriti s njim. Bijae toliko povuen da od ljudi nije
uope nita traio. Jednom na nekom skupu neko upita: P emu je to Hasan
najbolji meu nama?, pa tu prisutni starjeina ree: Zato to svima treba
njegovo znanje, a on treba samo Boga; zato to u pitanjima vjere svako treba
njega, a on ne treba nikoga. Eto zato je on najbolji meu nama.
Jedanput sedmino odravan je skup na kome bi se on obratio ljudima. Ispeo bi se
na mimber, pa ako meu prisutnim ne bi vidio Rabiju, siao bi. Jednom ga
upitae: Svi prvaci i uglednici su tu, pa ta ako jedna starica nije prisutna?, a on
kaza: Napitkom namijenjenim slonovima ne moe se pojiti mrave. Kad bi se
sijelo rasplamsalo, u srcima buknula vatra, a iz oiju potekle suze, on bi se
okrenuo Rabiji i rekao: Sva ova toplina potjee od jednog uzdaha tvog srca.
Pitali su ga: Sigurno te raduje to se na tvojim skupovima okuplja toliko
svijeta?, pa je on rekao: Nas ne raduje mnotvo. Sretni smo nau li se ovdje i
dva siromaha. Pitali su ga: Ko je musliman?, pa je rekao: Muslimani su u
knjigama i pod zemljom. Pitali su ga: ta je osnov vjere?, pa je rekao:
Skruenost. ime se ona rui?, pitali su dalje, pa je odgovorio:
Gramizivou.
Pitali su Hasana Basrija; ta je Denneti-adn?, pa je kazao: Dvorac od zlata. U
njega nee stii niko osim Boijih poslanika, iskrenih vjernika, ehida i pravednih
vladara. Rekli su mu: Kako bolestan lijenik moe lijeiti druge ljude? Prvo
izlijei sebe, pa onda lijei druge!, a on je kazao: Vi sluate ono to vam
kazujem, pa vam moje znanje koristi, a moje neznanje vama nanosi tetu. Rekli
su mu: O ejhu, naa srca spavaju, tako da tvoje rijei ne utjeu na njih. ta nam
je initi? On je odgovorio: Kamo sree da spavaju, jer onaj ko spava jednom se i
probudi. Vaa su srca mrtva, pa koliko ih god drmusao, nee se probuditi.
Pitali su ga: Postoji skupina ljudi koji nas svojim kazivanjima toliko zaplae da
strepimo u strahu. Je li uredu da tako postupaju?, pa je odgovorio: Postupaju
ispravnije nego oni koji vam rijeima ulijevaju sigurnost danas, iako ete sutra
strahovati.
Jednom mu rekoe: Ima dosta onih koji dolaze kod tebe samo zato da bi
zapamtili tvoje rijei, pa ih sutra opovrgavali i iznalazili ti greke. On odgovori:
Vidjeh hurije koje ude za Dennetom Istinitog, ali ne trae da ih ljudi ostave na
miru, jer znaju da niti Gospodar nije poteen ljudskih jezika. Rekoe mu: Neki
kau da niko ne bi trebao upuivati druge dok sebe ne oisti, a on ree: ejtan

vas ne saekuje nigdje kao na ovim rijeima. Htio bi da ove rijei ureemo u srce
zato da se sasvim proemo pozivanja na dobro i odvraanja od zla.
Hasan Basri imao je murida koji bi se uvi neki kur'anski ajet odmah bacio na tle
i poeo gorko jecati. Hasan mu ree: Ako ini to to ini a moe se suzdrati
od toga, svojim se djelom vodi u Vatru. A ako to ini zato to se ne moe
suzdrati, onda si me za deset stepenika nadmaio.
Prenosi se da je hadreti Alija, r.a., jednom doao u Basru i zadrao se ondje tri
dana. Naredio je da se porue minberi i zabranio tamnonjim propovjednicima
vazove. Svratio je i na jedno Hasanovo sijelo, pa ga upitao: Jesi li ti uenjak ili
poueni? Nita od to dvoje, samo prenosim Poslanikove rijei koje su stigle do
mene, odgovori Hasan. Hadreti Alija onda ree: Ovaj mladi je dostojan da
govori ljudima. Hasan prepozna Aliju po njegovoj otroumnosti, sie s mimbera i
ree mu: Tako ti Boga, poi me ispravnom uzimanju abdesta! Potom donesoe
vedro vode, pa Alija poui Hasana kako se ispravno uzima abdest. Potom otie iz
Basre.
Kau da su Hasana Basrija jednom nali kako plae. Pitali su ga za razlog, pa je
rekao: Bio sam na sijelu kod Muhammeda ibn Ka'ba Karazija, pa je prenio hadis u
kome se kae: Ima vjernika koji e zbog svojih grijeha nekoliko godina provesti u
Dehennemu. Kamo sree da Hasan bude od onih koji e nakon hiljadu godina
boravka u Dehennemu naposljetku izii iz njega!
Kad je Omer ibn Abdulaziz, r.a. (Emevijski halifa poznat po svojoj pobonosti i
lijepom ophoenju prema puku), napisao Hasanu pismu u kome je zatraio: Daj
mi kratak savjet koga u zapamtiti i njime se voditi!, ovaj mu je odgovorio:
Poto je Bog Svevinji s tobom, koga onda da se boji?! Kad je Sabit, r.a.,
napisao Hasanu pismo u kome mu kae: uo sam da e ii na had, pa bih htio
biti tvoj saputnik, odgovorio mu je: Pusti da Boijom voljom ivimo odvojeni
jedan od drugoga. Budemo li skupa, otkrit emo jedan drugom svoje mahane, pa
emo se zamrziti.
Prenosi se da je Hasan Basri savjetovao Saidu Dubejru sljedee: Ne zakorai na
vladarski dvor, makar tamo poao i iz dobrostivosti prema robovima Boijim. Ne
osamljuj se sa enom, makar se radilo i o Rabiji Adeviji, a ti je pouavao Kur'anu.
Nikad ne iznajmi svoje uho vladaru, makar ga smatrao iznimnim ovjekom, jer to
uvijek zavri nesreom.
Malik Dinar kae: Pitao sam Hasana Basrija: ta je propast za uenjaka?, pa je
rekao: Smrt srca, A ta je smrt srca?, pitao sam, pa je odgovorio: Ljubav
prema ovom svijetu.
Jedan ovjek od povjerenja prenosi: Jednog jutra pooh obaviti namaz u
Hasanovoj damiji. Kad dooh do damije, opazih da su vrata zatvorena. Hasan je
u damiji uio dovu, a skup je za njim govorio amin. Saekah da se razdani,
otvorih vrata i uoh. Unutra zatekoh samo Hasana i to me veoma zaudi. Poto
obavismo namaz, ispriah mu ta me mui i rekoh: Tako ti Boga, reci mi o emu
se radilo? On ree: O ovome nikom ne govori! Petkom naveer kod mene dolaze
dinni, jaih pouavam, pa prouim dovu, a oni govore amin.
Prenosi se da kad je Hasan Basri jednom prouio dovu, Habib Ademi je kleknuo,
uhvatio mu se za skute i rekao: Vidim da je na dovu odgovoreno!

ovjek od povjerenja pria: U skupini smo putovali na had. U pustinji

oednjesmo, odosmo do jednog bunara, ali on bijae presuio. Hasan ree: Idem
klanjati, a vi se napijte vode. On ode obaviti namaz, a mi priosmo bunaru i
vidjesmo da se napunio vodom. Jedan od nas izvue vode te se napismo. Poto je
obavio namaz, Hasan se vrati k nama i ree: Niste vrsto vjerovali u Boga sve
dok se u bunaru nije pojavila voda. Onda krenusmo dalje. Hasan usput izvadi
jednu hurmu i prui nam ju. Imala je zlatnu koticu. Svi smo jeli od nje, hranili se
njome sve do Medine, pa je na kraju preteklo tako da smo imali ta dati kao
sadaku.
Ebu Amr, ua Kur'ana, drao je poduku iz kiraeta. Jednom na njegovo predavanje
doe djevojica izuzetne ljepote. Ebu Amr ju je s poudom gledao, te odjednom
zaboravi itav Kur'an. To ga zbuni i silno prepade. Otie Hasanu Basriju i plaui
mu sve ispria, rekavi na kraju: Eto ta mi se desilo, pa zaboravih itav Kur'an!
Hasana pria rastui, pa on kaza: Sad je vrijeme hada, pa idi obaviti had. Kad
se vrati otii u mesdid u Hejfu. Vidjet e starca gdje sjedi u mihrabu. Nemoj ga
ometati, ve saekaj pogodan trenutak, a onda mu prii i zamoli da uini dovu za
tebe. Ebu Amr uini kako mu je kazano. Sjede u ugao u reenoj damiji i vidje
dostojanstvenog starca kako sjedi okruen ljudima. Tad u damiju ue neki ovjek
u bijeloj odjei. Starac i oni ljudi ustadoe, poselamie ga, a onda sjedoe i
razgovarae neto s njim. Poto obavie namaz, ovjek u bijelom i dematlije
izaoe. Starac ostade sam u damiji. Ebu Amr pria: Prioh mu i nazvah selam.
Onda rekoh: Boe, pomozi mi! I ispriah starcu ta mi sedesilo. On se rastui, pa
podie pogled u nebo. I ne trepnuh , a vrati mi se znanje Kur'ana. Od sree
umaloh ne posrnuh. Starac onda upita: Ko te je uputio na mene? Hasan Basri,
odgovorih. Starac tad ree: Zar bi nekome kome je Hasan Basri imam trebao iko
drugi?!, pa nastavi: Onaj ovjek u bijeloj odjei koga si vidio, taj kome su svi
iskazali potovanje, bio je Hasan Basri. On klanja u Basri, onda doe ovdje,
razgovara s nama, pa se za naredni namaz vrati u Basru. Zar bi moja dova
trebala nekome kome je Hasan imam?!
Hasan Basri imao je komiju vatropoklonika po imenu imeun. Ovaj se razbolje i
pade na smrtniku postelju. Hasanu rekoe da mu je komija bolestan i da bi ga
trebao obii. Hasan doe kod imeuna, stade uz bolesnikovo uzglavlje i vidje da
je ovaj sav potamnio od vatre i dima. Hasan mu ree: Boj se Boga! itav ivot
proveo si tujui vatru. Prei na islam, pa nadati se da ti se Istiniti smiluje.
imeun odgovori: Troje me prijei da preem na islam. Prvo je to to ste vi
okrenuti ovom svijetu i danonono ga traite. Drugo je to to tvrdite da je smrt
istina, a uope se za nju ne pripremate. I tree, govorite kako je susret s Bogom
istina, a inite djela kojima On nije zadovoljan. Hasan ree: Pa ako tako stoje
stvari s pravovjernicima, kako je onda s tobom! Oni vjeruju u Boiju Jednou, a ti
si ivot potroio tujui vatru. Sedamdeset godina tuje vatru, a ja ne, ali ona
nas obojicu jednako pri, ne tedei nita manje. No, ako moj Bog hoe, uinit e
vatru hladnom i ona nee moi spriti niti jednu moju dlaku. Tja. I vatra je Boije
stvorenje, a stvorenja se povinjuju svom Gospodaru. Hajde sad da obojica
stavimo ruku u vatru, e kako bi se uvjerio da je vatra slaba, a Bog moan. Hasan
stavi ruku u vatru, ali plamen mu nimalo ne naudi. Kad ovo vidje, imeun se
zapanji i dobro zamisli. Onda ree Hasanu: Sedamdeset godina sam tovao
vatru, pa ta bih sada trebao initi? Postani musliman, odgovori Hasan.
imeun odvrati: Ako mi da napisanu potvrdu da me Bog nee kazniti, prei u
na islam. Inae neu. I Hasan mu doista napisa potvrdu. Neka sad potpiu i
svjedoci, zatrai imeun, pa tako i uinie. imeun je dugo plakao, a onda
izgovori ehadet. Potom se obrati Hasanu: Kad umrem, neka me okupaju, a onda
sahrane s ovom potvrdom u ruci. Ona e biti moj dokaz. Neka bude tako, sloi

se Hasan. imeun potom umrije, pa ga sahranie s potvrdom u ruci. Veer nakon

to sahranie imeuna, Hasan nije mogao zaspati. Govorio je sebi: Boe moj, ta
sam to uinio?! I sam sam grijean, a tue grijehe bih da primam na sebe. Ne
mogu pomoi ni sam sebi, a drugome jamim u Boijoj stvari. S takvim mislima
utonu u san. Usni imeuna kako svijetli poput svijee i sjedi s krunom na glavi na
prijestolju usred Raja. O imeune, kako si?, upita Hasan. emu to pitanje, zar i
sam ne vidi?!, odgovori imeun, pa nastavi: Istiniti me primio kod Sebe,
ukazao mi Svoju milost i poastio me tako da se to ne moe opisati. Nemoj vie
brinuti. Uzmi svoju potvrdu, jer mi nije ni bila potrebna. Hasan se probudi i vidje
da mu je ona potvrda u ruci, pa ree: O Boe moj, ja znam a Ti nita ne ini bez
razloga i da je Tvoja milost beskrajna. Zar bi s Tobom iko mogao na teti?! Onoga
ko je sedamdest godina grijeio primio si k Sebi zarad jedne rijei. Pa zar bi, onda,
uskratio za onoga ko Te sedamdeset godina vjeruje!
Prenosi se da je Hasan Basri bio toliko skruen da je ba svakog smatrao boljim
od sebe. Jednom je Hasan etao obalom Tigrisa, kad opazi nekog crnca kraj koga
je sjedila ena koja je pila iz uturice. Hasan pomisli: Ovaj je ovjek bolji od
mene, ali se onda u njemu javi ponos, pa kaza sebi: A zato bi to ovaj bio bolji
od mene?! Rijekom je plovila barka na kojoj bijae sedam ljudi. Odjednom, barka
poe tonuti, a ljudi se naoe u vodi poee se guiti. Onaj crnac baci se u rijeku i
petoricu izvue na obalu. Onda se okrenu Hasanu i ree: Ja sam spasio petoricu.
O prvae muslimana, spasi ti onu preostalu dvojicu ako si bolji od mene. I znaj da
u onoj uturici nije vino, ve voda, a ena koja iz nje pije je moja majka. Iskuao
sam te da saznam gleda li vanjskim ili unutarnjim vidom. Sad mi je jasno da si
slijep jer gleda samo tjelesnim oima. Hasan kleknu pred njega i zatrai oprost,
rekavi: O crni ovjee, kao to si njih spasio iz rijeke, spasi i mene od vlastite
uobrazlije! Vid ti se vratio, kaza crnac i Hasan Basri otad postade olienje
skromnosti. Jednom su ga pitali: Smatra li sebe boljim od psa?, a on odgovori:
Izbjegnem li kaznu Boiju, onda sam bolji od psa. U suprotnom, pas je bolji od
stotinu ljudi poput mene.
Prenosi se da je Hasan Basri rekao: Troje je onih koji su me neemu pouili:
dijete, pijanac i ena. Kako to?, pitali su, pa je rekao: Sretoh jednog pijanca
koji se u hodu saplitao, pa mu rekoh: O nesretnie, pazi da ne padne!, a on mi
odgovori: Ako pijan i padnem u blato, nita strano. Ustat u i nastaviti dalje.
Bolje pazi da ti ne padne na svome putu. Ove rijei silno su utjecale na mene.
Jednom, opet, sretoh neko dijete koje je u ruci nosilo fenjer, pa upitah: Otkud ti
taj fenjer, djeae? Uto puhnu vjetar i utrnu fenjer, a dijete upita: Ti meni reci
kamo otie svjetlo, pa u ti rei otkud mi fenjer! Jedanput, pak, doe kod mene
ena izuzetne ljepote da mi se poali na svog mua. Bila je gologlava i obnaenih
ruku. Pokrije se, pa mi se onda obrati, rekoh joj, a ona ree: Ja sam zaljubljena
u ovjeka, pa me ta ljubav toliko obuzela da i ne primjetih da sam izala
gologlava. Ali udim se tebi koji tvrdi da si zaljubljenik u Boga, a ipak ti nije
promakla moja nagost! Zamislih se nad njenim rijeima.
Prenosi se da je Hasanu jednom doao neki beduin i pitao ga o strpljenju. Hasan
ree: Dvije su vrste strpljenja: strpljenje u nevolji i nesrei te strpljenje nad onim
to je Bog zabranio. Beduin kaza: Ne vidjeh pobonijeg i strpljivijeg ovjeka od
tebe, a Hasan mu odgovori: Moja pobonost potjee iz elja, a moja strpljivost
iz nemira. Objasni mi o emu govori?, upita beduin. Hasan ree: Moje
strpljenje u nevolji potjee od mog straha od Vatre, pa se stoga radi o nemiru. A
moja pobonost na ovom svijetu potjee od moje elje za ahiretom, a to je, opet,
koristoljublje. Snanog je strpljenja onaj ko je strpljiv radi Istinitog, a ne iz straha

od Vatre. Istinski je poboan onaj ko je skruen zarad Boga, a ne iz elje za

Dennetom. Takva su obiljeja iskrenog vjernika.
Hasan Basri rekao je: ovjeku treba korisno znanje i potpuno djelo. Rekao je i:
Ovca je pametnija od ovjeka. Kad je oban pozove, ona prestane pasti travu,
dok ovjeka Boija Rije ne moe odvratiti od njegove nakane. Rekao je takoer:
Drae mi je da me neko nazove pijancem ve da mi kae da volim ovaj svijet.
Jo je rekao: Spoznaja znai ne imati u sebi niti mrvu mrnje.
Hasan Basri rekao je: Vjeni Dennet ne stjee se onim to inimo, ve dobrom
namjerom. Takoer je rekao: Razmiljanje je ogledalo u kome vidi vlastito
dobro i vlastito zlo. Govorio je i: Govor koji nije mudrost jeste propast. utanje
koje ne znai razmiljanje jeste nemar. Razmiljanje kojim se ne izvede pouka
jeste besposlica. Hasan Basri rekao je: Onaj ko je zadovoljan nema nikakvih
prohtjeva, onaj ko se povukao od ljudi spasio se, onaj ko je savladao svoju strast
oslobodio se. Tako je kazano u Tevratu: Jo je rekao: Zrno skruenosti bolje je
nego hiljadu godina namaza i posta. Takoer je kazao: Najvrlija djela jesu
razmiljanje i skruenost.
Hasan Basri rekao je: Drae bi mi bilo znati da u meni nema niti mrve licemjerja
ve posjedovati cijeli svijet. Kazao je takoer: Licemjerje se oituje u
nesrazmjeru izmeu vanjtine i nutrine, jezika i srca. Rekao je i: Ni meu
prolim ni meu buduim naratajima nee se moi smatrati vjernikom ovjek
koji ne zadrhti kad upita sebe: Nisam li, moda, licemjer?! Hasan je rekao: Ko
god za sebe kae: Vjernik sam!, doista znaj da nije iskren vjernik. Jo je rekao:
Vjernik je onaj ko je miran i tih, a ne onaj ko istie svoju vjeru. Vjernik ne ini sve
to mu padne na um i ne govori sve to mu doe na jezik.
Hasan Basri rekao je: Govoriti o trojici nije ogovaranje; onom ko se odao
strastima, licemjeru i vladaru nasilniku. Kazao je takoer: ovjek se ne moe
odrei troje od ovog svijeta: spolne elje, nadanja i elje da ima potomstvo. Neko
jednom ree Hasanu: Taj i taj umire!, a Hasan odgovori: Ne govori tako, jer on
umire sve sedamdeset godina, a jednom e konano i umrijeti. Ali pravo pitanje
je kako e onda otii?
Hasan Basri rekao je: Spasili su se oni koji su sebi olakali, a propali su oni koji
su se opteretili. Jo je rekao: Bog se smilovao onom narodu kome je ovaj svijet
dat u amanet, pa su vratili svoj polog i olakali svoj teret. Pa je rekao: Za mene
je pametan i mudar onaj ko rui svoj dunjaluk, pa na njegovim ruevinama gradi
svoj ahiret. Kazao je i: Ko god spozna Boga, zavoli Ga, a ko god spozna ovaj
svijet, zamrzi ga. Takoer je rekao: Ako hoe znati kako e se ovaj svijet
ponijeti nakon tvoje smrti, pogledaj kako se ponio nakon smrti drugih ljudi. I
kazao je: Tako mi Boga, niko nije vei idolopoklonik od onih koji ljube ovaj svijet.
Hasan Basri kazao je: Oni koji su ivjeli prije vas Kur'an u drali za Knjigu koja im
je dola od Istinitog, pa su nou razmiljali nad njim, pa danju postupali po njemu.
Vi ga danas izuavate, a ne postupate po njemu. Savladali ste njegova slova i
rijei, a ipak ga drite obinom knjigom. I rekao je: Druenje s loim uzrokuje
sumnju u dobro. Kazao je takoer: Onaj ko eli nareivati mora se prethodno
pokoravati.
Hasan Basri rekao je: Onaj ko tebi prenosi rijei drugih ljudi, drugima takoer
prenosi oni to ti kae. Kazao je jo: Braa u vjeri draa su mi od djece i
roaka, jer oni te podupiru u vjeri, a roaci i djeca podupiru te u ovom svijetu.

Rekao je i: Rob Boiji odgovarat e i za svaku panju koju ukae sebi, svojoj
majci ili ocu, izuzev za hranu kojom poasti gosta ili prijatelja. Pa je rekao:
Namaz u kome srce nije prisutno skoro je nitavan. Pitali su Hasana Basrija:
ta je skruenost?, pa je odgovorio: Strah koji je postojan u srcu i od kojeg srce
omeka.
Prenosi se da se neki ovjek bijee sasvim povukao od ljudi, pa niti se s kim
druio niti je dolazio u damiju na namaz. Hasan Basri otie kod njeg i upita:
Zato si se odvojio od ljudi i zato te nema u damiji? Ovaj ree: Oprosti, ali
zauzet sam i nije mi do razgovora. ime si to zauzet?, upita Hasan. ovjek
odgovori: Shvatio sam da mi svakim udisajem Bog daruje dobro, dok ja svakim
udisajem poinim neko zlo. Zauzet sam zahvaljivanjem za ta dobra i traenjem
oprosta za moja zla: Hasan na to ree: Budi kakav jesi, jer bolji si od mene.
Pitali su Hasana Basrija: Je li te ikad neto razveselilo?, pa on ree: Jednom
sam sjedio na krovu moje kue i uh enu svog komije kako razgovara s muem.
Govorila je: Skoro je pedeset godina da ivim s tobom. Imali ili ne imali, bijah
strpljiva. Nikad nita nisam traila, a uvala sam tvoju ast i ugled. Nikad drugog
mukarca nisam ni pogledala. No, ne mogu podnijeti da pored mene dovodi
drugu i da te zanima druga ena. Spremna sam se na to aliti i halifi! Njene me
rijei nasmijae i suze mi potekoe na oi. Potraih ima li u Kur'anu neto o ovom
sluaju, pa naoh ajet: Allah sigurno nee oprostiti da Njemu druge smatraju
ravnim, a oprostie kome hoe ono to je manje od toga: (Kur'an, 4:115-116)
Prenosi se da je neko upitao Hasana Basrija: Kako si?, pa je odgovorio: A kako
bi se osjeali ljudi ija je laa potonula, pa svaki pluta drei se za jednu dasku?
Osjeali bi se jadno, zakljui ovaj. E tako se i ja osjeam, kaza Hasan.
Prenosi se da je Hasan Basri jednog bajrama naiao kraj grupe ljudi koji su se
smijali i veselili, pa je rekao: udim se onima koji se smiju a da ne znaju ta ih
eka u konanici.
Prenosi se da je jednom neki ovjek jeo neto na groblju, pa Hasan Basri, vidjevi
ga, ree: Ovo je licemjer! Zato?, upitae. Zato to onaj ko je ustanju
uivati meu mrtvacima ne vjeruje u onaj svijet, odgovori Hasan.
Prenosi se da se Hasan Basri ovako obraao Bogu: Boe moj, darovao si mi
blagodati, a ja Ti se nisam zahvaljivao. Pogaale su me nevolje, a ja nisam bio
strpljiv. Iako ne bijah zahvalan, nisi mi prestao darivati blagodati. Iako ne bijah
strpljiv, okonao si moje nevolje. Boe moj, od Tebe je samo dobro!
Iako ga dotad niko nije vidio da se smije, Hasan Basri se na samrti nasmijao i
rekao: Koji grijeh?, a onda je izdahnuo. Jedan ejh ga usni i upita: U ivotu se
nikad nisi smijao, pa zato se nasmija dok si izdisao? Hasan mu odgovori: uh
glas koji ree: 'O meleku smrti, epaj ga snano, jer ostao mu je jo jedan grijeh',
pa se nasmijah i upitah : 'Koji grijeh?' ovaj ejh potom u snu vidje kako su se
otvorila vrata na nebesima i zau glas: Hasan Basri vratio se Allahu i Allah je
njime zadovoljan.