ZADNJI DANI IVOTA ALLAHOVA POSLANIKA, A.S. Plakala je Kaswa. A moe li Kaswa plakati? I kako bi Kaswa plakala?

Na bakijskom mezarju, podvijena repa, stajala je Kaswa...Podizala bi glavu i pogledala u pravcu Rewde... Oprui se Kaswa, lee na zemlju. Glavu svoju oprui na kamen mezara medinskih ashaba...kao da je eljela neto rei... Sjeala se...sjeala se dana kada je sve to poelo... A sve je poelo lagahnim kihanjem, kihanjem koje postade sve uestalije. Niko se na to nije obazirao. Toga dana on pozva svoju kerku Fatimu i ree joj: - Keri moja, Dibril je svake godine dolazio kod mene jednom i sluao bi Kur' an od mene, a ove godine je dolazio dva puta. Fatima ga nije razumijela. Kako bi ga razumjela? A ta je znaenje toga, dragi moj oe? - Keri moja, to je znak da je doao vakat preseljenja tvoga oca. I osvajanje Mekke je bio jedan od tih znakova. Ljudi su masovno prihvatali Islam, dolazili su dema'ati za dema'atima, plemena za plemenima. Njegova misija se bliila kraju; haber je doao, morao je krenuti na put... Kada je u treem ajetu Sure Al-Maide objavljeno: Danas sam vam usavrio va Din i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera - neki su razumjeli taj znak. Bilo im je teko, znali su da se blii kraj. I Poslanik s.a.w.s. je znao da mu predstoji put... Zatim se zabrinutost proiri na druge. Hz. Abbas doe kod Poslanika s.a.w.s., bio je zabrinut. - Usnio sam udan san, ree... - A ta si usnio Abbase? ta si vidio amida? - U snu sam vidio kako su cijelu zemlju vezali konopcima i vuku je ka nebesima. Nisam razumio ovaj san, ta li znai...? Samo ga je utke sluao. - ta je znaenje ovog sna? Znai tako si sanjao... - Tako sam u snu vidio, sine brata mog. ta je znaenje ovog sna? On je samo utio. Hz. Abbas ga opet upita: - Hoe mi protumaiti ovaj san? On pogleda svoga amidu pravo u oi i ree mu: - To je znak da e sin tvoga brata preseliti. Odnosno, to je znak, da u ja uskoro preseliti. Tako je i bilo. Zajedno sa njim kao da je i sve stvoreno otilo. A ta je nama ostalo? Da nam nije os tavio Kur'an, ta bi nam od njega ostalo? Hz. Aia pripovijeda poetak kraja... - Jedne noi kada je bio kod mene, tano trinaest dana prije njegovog preseljenja, bio je pored mene. Poslije pola noi je ustao, uzeo abdest i klanjao noni namaz, kao i svake noi. Oduljio je namaz ekajuci Bilala, koji bi na vrhovima prstiju priao da ga pozove na sabah namaz, kao to je to inio i svakog jutra. Kao i uvijek, zvao bi ga Bilal: - Namaz, namaz ja Resulallah! Krenuo sam na namaz, idem da prouim ezan. On bi izaao odmah za njim. Ah, ti dani... Svemu stvorenom je dovoljno samo sjeanje na njega... Zna kako bi mu rekao? - Odmori nas, o, Bilale! Proui nam ezan! Bio je to jedan od tih dana. Hz. Aia nastavlja: - Izaao je napolje, obuo se, zagrnuo lahak ogrta i krenuo. Nekako zabrinuta za njega i ja krenuh za njim. Ila sam u stopu iza njega. Uputio se ka Bakiji, medinskom mezarju. Pratila sam ga i vidjeh kako ue u mezarje. Podizao je i sputao svoju ruku. Izgledalo mi je kao da pria sa svojim prijateljima. ula sam kako govori : - Selam vam, prijatelji moji, selam vam! Vi ste otili prije nas a mi emo vam se inaAllah uskoro pridruiti. - Gledam, govori hz. Aia, podigao svoje ruke i ini dovu. Osjetim kako mu glas podrhtava. Bio je zabrinut kao da mu neto pritiska nutrinu. I Kaswu je neto iznutra pritiskalo...Podigla je svoju glavu i opet pogledala. Mezarje ashaba bilo je poput jezera.. Plakala je Kaswa... Zato da ne plae? Ako ona ne bi plakala, pa ko bi plakao? Plai Kaswa... Izaao je iz mezarja, vraao se polahko... Aia kae: - Ubrzala sam korak a i on je pourio. Uoh u kuu prije njega. Vidio me je kako sam urila i trala, pa me upita: - Aia, zato si me pratila? utala je. - Reci mi. A ako mi ti ne kae. Rei e mi Dibril. - Rekla sam mu, zato sam ga pratila. Upitao me je, da li sam neto primijetila pa mu ja rekoh da jesam. Upita me: - ta si primijetila Aia? - Primijetila sam, kako mi je neko naslonio ruku na lea. - Da, to je bio Dibril. Upitah ga ponovo: - Ja Resulallah, neka su ti moji roditelji

kurban, zato si izaao u sred noi? - Doe mi Dibril i donese selam od Allaha d.. Prenese mi da se moram oprostiti sa prijateljima sa Bakijskog mezarja. Eto, zato sam iao na Bakijsko mezarje u pola noi. Bio je to poetak kraja, kae Aia, nutrina joj je gorjela a i Kaswina nutrina ve je bila u plamenu. A nutrina Ummeta tek e gorjeti... Prenosi se od Ebu Muahiba: - Uoh kod njega a on mi ree: - Ebu Muahibe, hoe li da ti kaem neto? - Kai, o, Boiji Poslanie! - Meni je ponueno dvoje: Riznice ovog svijeta i Allahovo zadovoljstvo, Dennet i ni' meti. Uutio sam. - ta si uinio, o, Poslanie?, a on se nasmija. Kada se nasmijao, kao da rue procvjetae na njegovim obrazima. Ree mi: - Ebu Muahibe, izabrao sam Allaha i Njegov Rahmet. Osjetio sam kao da mu je neto na sred srca palo. Upitah ga: - Ja Resulallah, zar to dvoje ne mogu zajedno? - Ne moe Ebu Muahibe, to dvoje ne idu zajedno. I nastavlja hz. Aia: - Vratio se sa Bakijskog mezarja. Klanjao je sabah namaz i doao kod mene. Primijetila sam kako Poslanik s.a.w.s. drhti. Upitala sam ga ta se to dogaa, ja Resulallah, a on ree: - Uhvatila me nekakva groznica. Osjetih da ima visoku temperaturu. - O Poslanie, sigurno si se nahladio! - Glava me mnogo boli Aia, glava me mnogo boli... Ah, da sam bio kurban toj glavi to ga boljela! Prioh mu i vrsto svezah njegovu glavu platnom a on je jo malo zategnu platnom, ne bi li ga bol uminula. Ni slijedeeg dana temperatura nije opadala pa mi kaza: Aia, pozovi mi Aliju i Zubejra, neka dou kod mene. Obojica dooe. - Neka su ti nai roditelji kurban, ja Resulallah, jesi li htio neto? - Spremite mi Kaswu, elim ii na Uhud. Kaswa se najednom prenu, kao da se sjetila tih trenutaka. Podie svoju glavu i pogleda u mezarje. Koliko je samo plakala Kaswa... Svi su govorili samo Kaswa nije mogla govoriti. Drugi su se govorom gajretili a kako Kasva da se oslobodi tereta? Kome je Kaswa mogla rei za svoju bol? Spustila je glavu na uaren pijesak sjeajui se tih trenutaka. Allahov Poslanik je uzjahao Kaswu i otiao na Uhud. Njegov amida Hamza je bio tamo, ekao ga je... Musaab je bio tamo. Abdullah ibn Dah je bio tamo. I Enes bin Nadr je bio tamo. Svi su ga ekali... Proetao je mezarjem na Uhudu i zastao iznad Hamzine glave. Otvorio je ruku, sigurno je inio dovu hz. Hamzi. Ashabi su rekli: - Vidjeli smo kako mu je sva mubarek brada bila u suzama, sigurno se poelio Hamze... Podizao je i sputao svoju ruku kao da je Rahmet sputao. Kao da je Rahmet padao sa neba na Uhud. Koliko je samo bio pravedan! Koliko je samo bio pravedan... Njegovu pravednost vidjeete na Maheru! Mnogo je plakao na Uhudu, ba je mnogo plakao Resulullah, sjeala se Kaswa. Toga dana je i ona mnogo plakala... Zatim se vratio. Samo je utao. A onda ga ashabi ue kako govori: - Kamo sree, ree gledajui na uhudsko mezarje, kamo sree, da i ja sada ovdje leim sa vama! Bilo je jasno da se blii as njegovog ehadeta. Tako je i bilo...Jedan od znakova je bio i pokuaj jedne jevrejke da ga otruje. Hz. Aia kae: Kada mu se bolest poveala, dole su mi sve njegove ene i rekoe mi : - Zato to si najmlaa, preputamo ga tebi ali nam dozvoli da ga zajedno hizmetimo. - U redu, rekoh! Hz. Pejgamber je poslije toga cijelo vrijeme bio kod mene. Poslednje dane je tu proveo. Iz Hasanove sobe je poao ka mojoj sobi, ali nije mogao hodati pa je rekao: - Neka dou Alija i Abbas. Oni ga prihvatie pod pazuh i polahko ga ponijee, dok su njegove mubarek noge klizile po zemlji. Bio je malaksao, oteao a temperatura mu je bila skroz visoka. - Slijedeceg dana, kazuje Ummul-Bir, bila sam kod njega i kada mu stavih ruku na glavu, ona bijae vrela kao furina, kao da mu vatra izbija iz ela. Kada bi mu stavili vlanu oblogu, ona bi se odmah osuila, sve bi para iz nje izbijala, pa ga upitah: - Ja Resulallah, kako moe podnijeti ovolike tegobe i ovu nesnosnu vatru?, pa mi ree: - Mi Pejgamberi smo takvi...naa iskuenja su mnogo vea ali i nagrada kod Allaha je mnogo vea. Hz. Aia prenosi da im je tada rekao: - Donesite mi svjee vode sa sedam izvora u sedam ibrika i neka je pospu po meni, moda e mi temperatura spasti. Donesosmo sedam ibrika sa vodom pa smo polahko posipali vodu po njegovom tijelu a kada mu se tijelo ohladilo, on ree: - Dovoljno je! Ve se osjeao bolje. Hladna voda mu je za kratko vrijeme splasnula vatru pa je upitao ta radi dema'at a mi rekosmo: - Ja Resulallah, stanovnici Medine nee da idu svojim kuama, svi ekaju pred mesdidom. Svi su tu: Mukarci, ene, djeca i staro i maldo... Niko ne ide svojoj kui. Ne ree nita, samo je utio. Nekako oko

akama tijelo mu se opet upali. Hz. Aia propovijeda da je tad rekla: - O Poslanie, glava me mnogo boli! Ah, moja glava! Nasmijao se. Svoj osmijeh nikad nije skrivao. - Aia, i mene glava mnogo boli; trebao bih ja govoriti: Ah, moja glava! Kamo sree da smo toj glavi kurban bili! Kamo sree da smo, ne jednom, ve hiljadu i jednom bili rtva za njega! Da smo ga barem samo vidjeli... Da smo barem mogli dodirnuti to lice od svjetlosti! Eh, da smo makar prainu pod nogama njegovim dodirnuli... Slijedeeg jutra ue hz. Ebu Bekr kod njega. I Abbas je bio sa njim. Upita ih kakvi su haberi, pa mu oni rekoe: - O, Boiji Poslanie, mnogo je ljudi pred mesdidom i ne ele se razii svojim kuama. Dema'at te eka. Ako bi mogao doi, ako bi mogao izai pred njih... Alejhisselam upita: - ta eli dema'at? - ele te vidjeti, rekoe. - Zato?, upita. - Zato, to se oni, ja Resulallah, plae tvog preseljenja. Zastao je. - Pa koji je to Pejgamber vjeito ivio pa da i ja ivim kao on? - Zamotaj mi glavu sarukom Fatima, okrenu se Fatimi. Nije bio u stanju ni da sam zavije saruk oko svoje glave. Fatima mu sveza saruk a on jednu ruku stavi na hz. Alijino rame a drugu na lea Zubejra bin Affana i tako skupa izaoe pa stigoe u mesdid nakon malo. Zatim se popeo na mimber oko kojeg su se tiskali ashabi. Mesdid je bio pun, krcat. Netremice su ga gledali! Upijali su njegove blage pokrete. On skupi svoje iroko dubbe oko svoga mubarek wududa i sjede na mimber. Zadnji put sjede na ovaj mimber. Nikad se vie nee popeti na svoj mimber! Nikad ga vie njegovi ashabi ne vidjee na njegovom mimberu, nikad vie... Mimberi su ga eljni ostali! Mihrabi jo uvijek eznu za njim. I ove oi su ga eljne! I srca se tope od enje za njim! Ustade na noge, ali bijae veoma malaksao i umoran. Ashabi mu pritekoe u pomo. Rukama se oslanjao na njih. Okrenu se dema'atu i ree: - Vrlo sam blizu Kewsera, vrela Kewsera, dennetskog izvora. Biti u njegovoj blizini znai, da se sve veze sa dunjalukom prekidaju. A kad je on to dao svoje srce dunjaluku? U dnu damije je sjedio hz. Ebu Bekr. - Aaahhh.... Odjednom ispusti glasan uzdah. Veina jo uvijek nije razumjela. A i kako da razumiju mladii? udili su se, ko je ovaj starac, to tako glasno plae. Smije li se plakati dok Resulullah govori? Ah, kako je samo plakao Siddik toga dana! On je razumio rijei... Pa zar on nije bio od onih to su sve najbolje shvatili? Dobro ga je razumio Es-Siddik. Dobro je znao da su njegove pripreme za put ve odavno poele. Odlazio je njegov prijatelj, odlazio je od njega. Siddik se ruio iznutra! - Sauvajte ruke, jezik i ono to vam je meu nogama i biete pored mene! Ako je narod ispravan i upravitelji e biti ispravni! A ako narod ne bude ispravan i upravitelji e im biti loi. Zatim ih je redom pogledao. - Sa vama u se sresti na vrelu Kewsera... Poelo je komeanje u dema'atu; sada je ve svima bilo jasno. - Mjesto naeg sastanka je na vrelu Kewsera... - Kako e nas tamo prepoznati, o, Poslanie?, upita jedan ashab, kako e znati da smo to mi? - Prepoznau vas, prepoznati... Mjesta abdesta e vam sijati toga dana. Tako u vas prepoznati. Oni su moji! Pustite ih da dou kod mene!, reci u. Hoe li i nas prepoznati ili e nas otjerati sa vrela Kewsera!? Hoe li rei: Ja vas ne poznajem jer vi mene niste poznavali! Nebijju moj! Resule moj! Kruno glave moje! Kamo sree da su mi glavu ve sa zemljom pokrili, sa kojom u biti pokriven! Hoe li rei: Doite da vas vidim!, ili: Odlazite! Ne poznajem vas! Nikad vas nisam ni poznavao!, hoe li tako rei, hej Nebijj! Ako nas otjera, pa kome emo ii, kome da idemo, na Resule!? Ako nas ti otjera, pa kome emo ii? Kome da se obratimo?! Oni koji ga vole, stalno ga trae... Hz. Omer, predivni fakih i muhaddis bi etao Medinom i okolinom a oni to ga nisu poznavali, mislili bi da je on Resul. Znate li ta bi uradili? Spustili bi svoje glave na pijesak i pitali bi, da li je moda ovuda prola Poslanikova deva?! eljeli su spustiti svoju glavu na to mjesto... Prekinu govor na mimberu i spusti se jednu stepenicu nie pa ree: - Ko ima neto svoje kod mene, neka doe i neka to uzme. Ako sam nekoga udario, neka mi to vrati. Uka bin Mesan istupi korak. - Ja Resulallah, imam ja neto uzeti od tebe! - Reci Uka, ta je to? - Jednog si dana jahao na devi sa biem u ruci i dotakao si njime moja lea. elim to da ti vratim, ja Resulallah! - U redu Uka, doi i udari me!

Napravie mjesta da mu skinu ogrta a Uka bin Mesan ree: - Ja Resulallah, u ruci si tada imao bi, njime si me dodirnuo. Volio bih njime da ti vratim! - Idi u kuu moje kerke, tamo je moj bi, pa ga donesi!, ree hz. Aliji kad ga pogleda. Hazreti Alija ode i donese bi. ta li je sve rekla hz. Fatima kada je od nje zatraio bi... Ashabi okruie Ukaa. - ta to radi Ukae!? Zar moe udariti Resulullaha!? Udari jednog od nas! Svaki od njih je otkrivao svoje tijelo. Jedan ashab je razgolitio svoja lea i viknuo: - Udari mene Uka, udari mene! - Ne! Resulullah je rekao da njega udarim, odvratio je Uka, to je njegovo naredenje. U tom je stigao hz. Alija sa biem u ruci. Resulullah nije mogao stajati na nogama, toliko je bio bolestan. Sjeo je na stepenicu od mimbera pa ree hz. Aliji: - Skini mi ogra sa lea, neka me udari. Kad idem Allahu, ne elim ii sa tuim hakkom. Ashabi se uznemirie. Mnogi su plakali. Neki su pokrivali svoja lica ogrtaima a neki su obarali svoju glavu ka zemlji, samo da ne gledaju taj prizor. Kako da gledau, kad su ga na Bedru i Uhudu titili da ga murika ruka ne dotakne, pa kako da gledaju, da ga jedan od njih udari!? Uka se priblii Resulullahu. im su skinuli Poslanikovo dube, ukaza se znak Nubuwweta izmeu dvije pleke, Uka se sav u suzama baci na njega i zagrli ga preko grudi. Jecajui spusti svoje usne na to mjesto, spustio je svoje lice ljubei biljeg Nubuwweta. - ta to uini, o Uka?, upita ga Poslanik. - Ja Resulallah, kako se moe moja ruka dii na tebe? Slomila bi se ta moja ruka! elio sam samo da poljubim tvoj biljeg Nubuwweta! Ja znam da vatra nee gorjeti usne i obraze koji dodirnu tvoja lea. Zbog toga je Uka sve ovo uradio. Ah, ti dani... Ustade Kaswa, podie svoj vrat, sjeajui se tih trenutaka. Uini joj se kao da ga je nosila na svojim leima. Na trenutak ivnu, ali se brzo snudi kad shvati da ne nosi hz. Pejgambera na svojim leima. Kleknu Kaswa. Sjetila se kako ga je nosila za vrijeme hidre. Sjetila se kako ga je nosila na Oprosnom haddu. Sjetila se kako ga je nosila za vrijeme osvojenja Mekke. Oprui glavu na vreo pijesak Kaswa. - Pitajte me togod!, ree Boiji Poslanik. - Ja Resulallah, ja sam uzeo tri dirhema iz dravne kase!, ree jedan ashab. - Zato si to uradio? Zato se nisi sjetio Allaha? - Ah...moj nefs, ja Resulallah, stidljivo odgovori ashab. - Zapii ovo Fatima, pa ete uzeti od njega i vratiti u kasu!, okrenu se hz. Pejgamber svojoj kerki Fatimi. - Ja sam mnogo grijean, ja Resulallah!, uzdahnu drugi ashab, bojim se, ini dovu za mene. Poslanik ree: - Neka Allah podigne to sa tebe! Ruke su mu se kao rahmet podizale i sputale. - Ja Resulallah, zapomaga jedan ashab, ja sam munafik! - Neka Uzvieni Allah spusti iman u tvoja prsa, kaza Poslanik. - Vodite me kui!, ree hz.Pejgamber nakon ovog. Vie se nije popeo na taj mimber. Taj mimber ga nikad vie nije vidio. Svi mimberi eznu za njim. Ako je ovaj kosmos jedan mimber, i taj mimber ezne za njim. Doao je kui a temperatura mu i dalje bijae visoka. Uopce se nije alio. Zajedno sa ehidima, nebijjima, siddicima i salihinima je puno uio jedan ajet. Na trenutak je osjetio da mu je bolje. Krenu na akam a Medina se uzburka. Govorili su: - Resulullah je ozdravio! Haber se prenosio od usta do usta, od srca do srca, od kapije do kapije... Resulullah je izaao na namaz! Kako se obradovae Bilal i ostali ashabi! Mesdid se radovao. Mihrab se radovao. Mimber se radovao. Jedino stanovnici Bakije se nisu radovali, jer su ga se ueljeli... - Koliko e jo biti tamo!?, pitali su se. Poslije akama se vrati kui. Pred jaciju osjeti kako mu tijelo opet gori. Ponovo mu se povii temperatura. Sav se dema'at skupio u mesdidu, svi su ekali udei samo da izae. Jacijski vakat je izmicao. Prenesite Ebu Bekru, neka on predvodi namaz!, praputa. Hz. Aia je zakasnila da ovo prenese pa e je kasnije o ovom pitati jedna mudra vjernica, pa kad bi upitana, zato nije prenijela haber, odgovorila je: Pobojala sam se da vjernicima nee biti pravo da neko drugi predvodi namaz dok je Poslanik jo meu nama, pa makar to bio i moj otac. Resulullah je bio u polu-svjesnom stanju, pa otvorivi svoje blagoslovljene oi, proaputa: - ta je bilo sa dema'atom? - ekaju te... - Rekao sam da Ebu Bekr predvodi namaz. Trei put. I Trei put stie haber do hz. Ebu Bekra. apnue mu na uho da Poslanik nece doi, jer mu se temperatura povisila te da je rekao da on, Ebu Bekr, klanja jaciju namaz kao imam. Siddikova glava klonu. Klonu Siddik... Klonu. Kako da ja predvodim namaz? Ja ne mogu stajati tamo, mislio je Ebu Bekr. - Ne mogu ja ui u njegov mihrab!, ree Siddik pa upita, gdje je Omer? Rekoe da je tu u blizini. Omere, molim te, ti pedvodi namaz, pribraniji si od mene. Hz. Omer mu odgovori: - O, Ebu Bekre, tebe je

Poslanik izabrao. - Pa kako u ja predvoditi namaz? Ti si stabilniji od mene. Konano, u neko doba ustade Siddik i proe u mihrab. Dema'at ustade. Da ste samo vidjeli, kako tuno su ustali...glava pognutih a srca slomljenih... Kao da su im tijela bila slomljena. Dema'at je stajao ali da ste samo mogli vidjeti, kako tuno su izgledali... Ebu Bekr donese tekbir... Allahu ekber! Grcao je u suzama dok je uio Fatihu, jedva ju je uio od silnog plaa. Kidalo se srce Siddikovo... Mesdid je jecao. Do njegovog preselenja ostala su jo dva dana, samo jo da dana. Ustao je na sabahski namaz kad je osjetio da mu je lake. Osjeao se lakim pa krenu... - Kuda si poao, ja Resulallah? - Idem na namaz. Dema'at je bio ve poredan u saffove iza Siddika. Podigao je zavjesu i vidio da Ebu Bekr predvodi namaz pa krenu da stane u saff.. Dematlije koje su ga vidjele, uskomeae se. Siddik se odmah povue dva koraka nazad, da mu oslobodi mihrab ali Resul rukom dade iaret da nastavi. Klanjao je namaz iza Siddika. Siddik... uje li, o Siddik?! Resulullah je za tobom klanjao namaz, o Siddik! Sada su tamo trojica njih, jedan pored drugog. Allahov Poslanik, do njega Siddik pa Omer. Tojica njih, jedan kraj drugog. Pa zar nije rekao: - Na Sudnjem danu u prvi ja ustati, sa moje desne strane Siddik a sa lijeve Omer. Zar nije tako rekao? Blago vama, kakvo ste mjesto zauzeli! Lijepog li mjesta! O, vi Medinlije, kako ste u lijepom mjestu! Da smo bar bili zemlja u Medini, da smo barem zemlja bili... Predade dema'at selam i zavri jaciju namaz. Okrenu se ka dema'atu a cio dema'at se okrenu ka njemu. Pogleda ih hz. Pejgamber pa ree da je Nubuwwetu doao kraj. Poslanstvo je zavreno. - Poslije mene, jedino to e vam ostati, jesu istiniti snovi. Vie nita nije ostalo... Ustao je a jedan od ashaba ga pogleda i vidje da je bijel poput lista iz Mushafa. Ustao je a i cijeli dema'at za njim. Proeta nekoliko koraka. Desnom rukom podie zavjesu koja je dijelila mesdid od njegove kue. Na prag se jo jednom okrenu, jer neke od ashaba vie nee vidjeti. Poslednji put se okrenu gledajui svoj dema'at. Poslednji trenutak! Ah, da smo mogli vidjeti taj trenutak... Zadnji put pogleda ashabe a zatim nestade poput otkucaja srca. Kao vjetar nestade! Spusti se perda. Pade zavjesa. Jedan ashab propovijeda: - Nestao je poput vjetra; u jednom trenutku smo ga vidjeli a ve u drugom je nestao. U kui ree: - Doi e vrijeme smutnje. Poput crne noi doi e smutnja. Budite spremni! A zatim, poslednji dan, prenosi hz. Aia, da ju je upitao: - ta je sa parama od zekjata koje su bile u kui? ta si uradila sa njima? - Bila sam zauzeta oko tebe pa ih nisam uspjela podijeliti. - Podijeli ih, podijeli... Neka u mojoj kui ne ostanu pare od sadake i zekjata. Opet mu se stanje pogoralo. Kako je teak smrtni tren! Ako su tvoje muke ovako teke, pa ta e biti sa nama? Ne znam, da li e biti sa nama, ali znam da si uvijek sa salihinima i znam da su stalno sa muttekijama. Mi nismo od njih, ja Resulallah, ali vjerujemo u Allahovu Jednou i da si ti Njegov Poslanik I mi te volimo, ja Resulallah, i tvoj Din plaho volimo. Hoe li biti pored nas u naim zadnjim trenucima. Mi imamo vjeru i pokorni smo a ti ima uzvieno mjesto kod Allaha s.w.t., pa hoe li biti sa nama u naim zadnjim trenucima, ja Resulallah!? Jo jednom podie svoju glavu pa upita: - ta ste uradili sa parama od sadake i zekjata? - Podijelili smo, ja Resulallah. - Elhamdulillah! Poto sada putujem Allahovoj blizini, ne elim da ita ostane. Fatima je bila tiha, povuena... Preista hz. Fatima... Kad je vidje tako zabrinutu, pozva je pored sebe. Neto joj apnu a ona se jo vie rastui. Rastui se Fatima... Onda je opet pozva Resulullah. - Draga Fatima... I opet joj neto ree pa se ona blago osmjehnu. Kasije su je pitali: - Fatima, ta ti je rekao? - Prvo mi ree, preseljenje tvoga oca se pribliilo, pa se ja rasplakah, dua mi se zapali pa kad me vidje onako rasplakanu, rekao je: - Doi keri moja Fatima, doi... Jesi li mnogo zabrinuta? - Oe, rekoh, kako da ne budem? - Nemoj biti tuna, ti e mi prva iz moje porodice doi. Tako je i bilo. Samo est mjeseci nakon njegovog preseljenja, prigrlio je svoju Fatimu sebi. Eh, kad bi i nas uzeo pored sebe! Uio je ajete iz sure Ali-Imran: Muhammd je samo Allahov Poslanik! Pa ako on umre ili bude ubijen, zar ete se vratiti stopama svojim? Mnogo je uio ovaj ajet. Usama ree borcima: - Nemojte ii sa svojih mjesta, Poslanik je mnogo bolestan. Ovo nije vailo za Ebu Bekra, koji je bio u jednom udaljenom mjestu, gdje je bio otiao kada je Poslaniku bilo malo bolje. Svi se sakupie. Bili su to njegovi posljednji trenuci. Hz. Aia govori: - Njegova mubarek glava je bila u mome krilu. Donijeli smo jednu posudu sa vodom a on je sputao svoje prste u nju i kvasio bi svoje mubarek usne koje su se

stalno suile. U jednom momentu ue jedan ashab sa misvakom u ruci pa Resulullah pogleda u misvak. Da li eli misvak, o Poslanie, upita ga ashab, a on potvrdno odgovori. - Dao mu je misvak, nastavlja hz. Aia, ali poto nije imao snage u rukama, ja sam mu pomogla. Oistila sam mu mubarek zube a on na trenutak otvori oi i ree: - ene i robove lijepo pazite! Ne zapostavljajte namaz! Namaz, namaz, namaz!, ponavljao je. Od ovog dogaaja se dalje prenosi u sahih predajama, ue Dibril unutra. Melek Wahja doe Poslaniku. Esselamu alejke, ja Resulallah, ree. Neka je na tebe Allahov spas ja Resulallah! - Jesi li mi doao Dibrile? - Evo me, ja Resulallah! I moj brat je doao sa mnom, ali trai tvoju dozvolu da ue. Uzvieni Allah nam je naredio da uemo samo sa tvojom dozvolom. - Ko je on? - Hz. Azrail a.s. Ako dozvoli, on bi htio ui, ja Resulallah. - Da li mu je nareeno? - Jeste, ja Resulallah. - Onda ga pozovi neka ue. Imao je 63 godine...i jedan dio brade mu bijae pobijelio. Njegovo tijelo uvijek mirie kao misk i znoj njegov je prelijepo mirisao a lice mu je bilo prelijepo. Teko je bilo gledati ga u oi. Kad god bi uli u prostoriju u kojoj se on nalazio, svjetlost iz njegovih oiju bi se odbijala kao od zidova. Hz. Aia kae: - U jednom trenutku vidjeh kao da govori sa nekim... Kad je tako, onda je u redu..., shvatila sam da e nas uskoro napustiti. Shvatila sam da se veza sa nama u potpunosti prekinula. Nita nisam mogla uiniti, trebalo je da preseli. Ponovo ga pogledah. Bijae podigao prst ehadeta, desni kaiprst, okrenut ka gore, kao da je sa nekim govorio... Allahu moj, najljepi Prijatelju, dolazim Ti...! Pogledah, kako svojim prstom neto iareti. Mubarek pogled podie ka plafonu i gledao je gore pa mu se pogled tako zaustavi. A onda mu se ruka polahko spusti na posudu sa vodom. Nije govorio, samo su se vidjele suze iz njegovih oiju. Poslije ovog kao da se sve slomi. Medina kao da se sruila. Sunce iz oiju ashaba toga je dana bilo mrano. Nikad se vie sunce nije nasmijalo u Medini. Kako da se smije kada je izgubilo svoju svjetlost. Najljepi od najljepih, hz. Ebu Bekr, ue unutra. Lice mu nije bilo pokriveno. Hz. Siddik mu se priblii i pogleda ga u lice. Srui se Siddik... Iz oiju mu je lila kia koja je padala na Vjerovjesnika. Kao kada je plakao na dan Hidre. Prekri Resulullaha. - Ah, moj Pejgambere, ah, moj Pejgambere, jecao je Siddik. Ah, moj prijatelju! Zagrlio je Resulullaha. Znao je da ga vie nee vidjeti pa mu je otkrio lice. - Nemoj da je iko otkrio prekriva. Izmeu dva stuba se nasloni Siddik, Medina je ovog puta odzvanjala od njegovog plaa. I Kaswa... Sjetila se Kaswa tog trenutka. Kaswa, Resulullahova deva. Deva, koju je jahao za vrijeme Hidre, deva koja ga je nosila za vrijeme Oprotajne hutbe, deva, koju je jahao oko Kjabe onog dana kad su osvojili Mekku. Kada Allahov Poslanik preseli, hz. Ebu Bekr ree: - Niko ne smije uzjahati Kaswu! Kaswino meso se ne smije jesti! Pustite je neka ide Bakijskom mezarju, neka ide meu svoje prijatelje. Sjetila se Kaswa... Udarala je glavom od zida do zida dok je nakon nekoliko dana ne nadoe meu mezarjem ashaba. Otila je Kaswa... Umrla je Kaswa... U kakvom su odnosu bili, to niko od nas ne moe razumjeti. Ovo govorim u svoje ime. Kaswa... Kaswa, ti koja si bila jahalica Poslaniku! Draga Kaswa... Prelijepa Kaswa... Kamo sree da sam bio zrno praine pod tvojim nogama! Kaswa...