Zato se smijemo Nasrudin-hodi?

Nasrudin-hoda ' uio u medresi pred - nirn

uvenim alimo-m, kojega je, pored uenosti, odlikovala i
dobrota i privrenost njegovim - nieima. Ali, osim
uenosti, bio je veoma poboan, pa su ga smatrali evlijom,
dobrim. Od svega ima- nja imao je jedno janje. Taj bi alim
svaki dan zaklao janje, ispekao ga i pojeo zajedno s Nasru-
dinom i ostalim softama, a zatim bi sakupio sve kosti,
prouio nekako dovu, i janje bi se opet stvorilo, zdravo i
itavo te bi ga opet sutra pojeli.
Jednoga dana taj muderis ne doe na vrije- me u
medresu da odri nastavu svojim uenici- ma, a ovi, ne
mogavi ekati svoga hodu dok doe, zakolju janje, ispeku
ga i izjedu.
Doe muderis i vidi ih sve snudene.
ta vam je? zapita ih, a zatim, prisjetivi se, ree:
A gdje mi je janje?
Oni ^' ui pa ute.
Razjaren muderis upita jednoga .oftu:
ta si ti radio?
Ja sam ga zaklao, odgovori on.
Da Bog da tebe zaklali! prokune ga ho- da, pa se
okrene drugome:
A ta si tli radio?
Ja sam ga derao.
1 tebe derali, da Bog da!
Obrati se treemu:
ta si ti radio?
Ja sam ga pekao.
Da Bog da i tebe pekli!
Mudersa nije nikako poputala srdba pa se jednako
obraao jednom po jednom softi i pro- klinjao ! .
Najposlije se okrene Nasrudinu:
A ta si ti, bolan Nasrudine, radio?
Ja se, Boga mi, efendija, smijao.
Da Bog da se i tebi smijali!
I sve dove muderisove Bog usliao. Jednoga softu
zaklali hajduci, jedan se sadro, jedan izgo- rio i Svakom se
poneto desilo prema hodinoj bedovi, a mi se Nasrudin-
hodi i danas smijemo, jer ga je njegov hoda tako prokleo.
Vrativi se iz mekteba gladan, Nasrudin je vikao to
ga grlo nosi:
Mati, ja sam gladan!
Kako nije bio gotov ruak, mat, da ga skine s vrata,
odvali mu. komad prosenice i dade : Evo ti, pa
se zadrami dok bude r^ak gotov. Nasrudin izae sa suhom
prosenicom u ruci na sokak, ali je ne htjede jesti onako
suhu, nego potrai neto da prismoi. Kao u svakom selu u
Anadolu, bili su i u selu Ortu, gdje se to dogada- lo,
vonjaci i bostani bez ograda. Nasrudin se obazirao po
njima i begenisao zerdelije. Pope se na jedno drvo i poe
jesti zerdelije s prosenicom.
Opazi ga baovan i veoma rasren doe n)'d drvo:
ta radi tu, herif jedan?
Nasrudin se ne zbuni, nego doeka:
Ja sam bulbul (slavuj)! Popeo sam se na drvo da
pjevam.
Vlasnik vonjaka se nasmija i, da ga digne na trehu,
.ipita ga:
Kad si bulbul, bi li nam malo zapjevao? Nasrudin
poce oponaati bulbulov glas, ali je to bilo ni na to nalik.
Kakav si ti bulbul? ismijavao ga je seljak. Bulbul
pjeva slatko i umiljato, da ga se ovjek ne moe nasluati.
Nasrudin mu odgovori hladnokrvno:
Ja sam jo neuk poetnik. Od mene se ne moe vie
ni traiti.
(Ova Nasrudinova rije ostala je u Turskoj kao
narodna poslovica, koja se i danas vrlo esto
upotrebljava.)
Kako je Nasrudin sabirao *iranu za
magarad
Otac Nasrudinov, Abdulah-efendija, ree jed- nog
dana Nasrudinu:
Uzmi jednog magarca i izvedi ga na livadu, a pribavi
hrane i za drugoga!
Nasrudin stavi na magarca sepet i poe sa- birati
hranu. Idui putem, magarac bi svaku ba- legu poeo
onjuivati, a Nasrudin bi je uzeo i stavio u sepet. Tako je
napunio sepet balegama i fukijom i, pomislivi da ne treba
trave ni u- pati i sakupljati, vrati se kui i istrese sepet
pred obadva magarca.
Kad se otac vrati kui upita ga:
Nasrudine, jesi li skupio magarcima hrane?
Jesam, i metnuo sam pred njih.
Abdulah-efendija nije vjerovao njegovim rije- ima,
nego ode u ahar i, vidjevi mjesto trave balegu i ,
razljuti se pa se izdera na Na- srudina:
A to e ovo ubre pred magarcima?
Nasrudin slegne ravnoduno ramenima i od-
govori:
ta me pita? Pitaj magarca? On je birao, a ja sam
kupio. Nisam valjda ja i za to kriv?!
t Kako se kua uva
Jednom Nasrudin-hodina mati pola od ku- e u
mahalu, pa ree Nasrudinu, koji je tada bio dijete, da pazi
kuna ^ata.
Mati ode, a Nasrudin sjedio na pragu od vrata sve do
padne, pa kad mu dasadi sjedjeti, pone se s djecom igrati,
a u t o doe hursuz i pokrade sve po kui to mu je
dopalo aka.
Vrati mu se mati, pa kad vidje ta je bilo ree
Nasrudinu:
Bolan, to nisi uvao?
A Nasrudin odgovori:
Boga mi, vratima nije nita bilo, a ti nisi ni rekla da
kuu uvam.
f. Kahif od krampe
Nasrudin je ve bio prilino poodrastao. 1 u mektebu i
izvan I^ekteba bio je poznat kao velik objeenjak, pa su ga
svi zadirkivali, ali ni on nije nikome ostao duan.
Jednog dana mu neki njegov drug pokaza izmu i
upita ga:
ta je ovo?
Seljaci su u ono doba nosili opanke putravce ili
papue, pa nisu ni znali ta je izma. Nasru- din uzme
izmu u ruke, okretae je na sve strane i razgledae. Onda
ree:
Ovo ne moe biti nita drugo nego kaluf od krampe.
Sunce ili mjesec?
Jednoga dana bio je ispit u mektebu. Hoda upita:
Recite mi ta je korisnije: sunce ili mjesec?
Iz svakih usta izae po jedan glas: neki su tvrdili da je
korisniji mjesec, a neki sunce, ali ni jedan nije umio
obrazloiti zato.
Nasrudin se malo zamisli te doe pred ho- du. Sjede
na koljena i ree:
Ja znam ta je korisnije.
Sta?
Mjesec.
A zato?
Evo zato! Sunce i onako izlazi po danu i ono nikako
ne moe pretvoriti u no. A mje- see izlazi u noi, pa
nam pretvara no u dan. Radi toga, im padne mrak, jedva
ekamo kada e se pomoliti mjesec.
+Nasrudin.ove papue
Jednoga dana zdogovore se djeca da prevare
Nasrudina i to tako da ga navuku nekako se popne na
jedno drvo, pa da mu sakriju papue.
Nasrudin pristane da se popne na drvo, ski- de papue
s nogu, ali ih ne ostavi na zemlji, nego ih strpa u njedra i
poe se penjati uz drvo.
Pa to e ti papue gore na drvetu? zagra-
ta ja znam, odgovori Nasrudin. Moda s vrha
drveta ima koji krai put do moje kue, pa da ne silazim
odozgo po papue!




















10

Nasrudin mlinar
Jednom poalje otac Nasrudina, dok je jo bio dijete, u
mlinicu da samelje dvije vree pe- nice. Kad je bilo ito
samljeveno, opazi ga mlinar kako iz tuih vrea trpa
brano u svoje vree pa mu zavie:
ta to radi? Jesi li lud?
Da trpam brano iz svojih vrea u tue, ree mu
Nasrudin, bio bih lud, a ovako, vidi da sam dijete.
Zaboravljeni vaz
Nasrudinov otac Abdulah-efendija bio je se- oski
hoda. On se obino svakim petkom popeo na urs iza
du.me-namaza i odrao bi seljacima vaz (propovijed)
vjeri i drugim potrebnim stvarima
Jednoga petka je iziao na urs, ali kao uzi- nad
nikako mu nije padalo na um o emu da dri vaz. Dugo se
promiljao i preznojavao, ali nikako da se sjeti ta je
govorio prologa petka, a nije htio dva puta istoj stvari
govoriti. Kako je bio vrlo iskren, obrati se dematu:
Brao! Da vam kaem istinu, ne znam ni sam od ega
sam toliko zbunjen, pa ne znam ta da vam ^zm.
Razmiljam i premiljam se i ni- ta mi ne pada na pamet.
Mali Nasrudin, koji je u to vrijeme bio dijete i skvrio
se pod ursom, uvi oca ta kae, die glavu i progovori:
Babo! Kad se ve nieg ne 0 da sjetis, zar ti ne
pada na um da barem $ae sa ursa.
Na gornje njegove rijei svi su se u damiji nasmijali,
pa i njegov otac, kojega je izbavio iz neugodne situacije, jer
toga petka ne bi u da- miji vaza.
t
Mlaa mati od sina
Nasrudin jo ne bijae u godinama da bi se ene
morale kriti od njega.
Jednoga dana dole ene u kuu niegovih roditelja te
se zabavljale, smijale i priale svoje novosti, esto b
zapitale jedna drugu koliko je kojoj godina. Kad god bi
zapitale Nasrudinovu mater koliko ima godina, ona bi
uvijek rekla da ima esnaest do sedamnaest godina.
Makar da je Nasrudinu bilo ve etrnaest godina, ona
je uvijek tvrdila da joj je esnaest ili sedamnaest.
Dosadi to Nasrudinu pa ree:
Drago majko, ostani samo jo dvije-tri go- dine u tim
godinama, pa u te i ja stii i zajedno emo rasti.
Nasrudin i ovija glava
Nasrudinu, dok je bio dijete, dadne otac dvije ake da
mu kup peenu o/u glavu, ali on putem pojede meso s
nje i metne pred oca golu kost.
Kakva je ovo glava, sine?
Ovija.
?. kamo joj ui?
Bila je sirota gluha.
A gdje su joj oi?
Bila je slijepa, nesretnica.
Gdje joj je jezik?
12

Nijema je bila, jadnica.
Pa nema ni mesa na obrazima.
Nije ona, sirotica, kriva. Bila je ugava.
Pa zato si je onda ?
Ima dobre zube.
Hej, nalet te bilo, ree mu otac i uutje.
hSpaseni mjesec
Nasrudin je otiao s ocem sestri i zetu u Sivri-Hisar u
goste. Sjedjeli Su jedne veeri kod zeta i razgovarali. Zet
ree:
Nasrudine! Ustani i donesi nam iz bunara svjee vode
da se napijemo! Uzmi bakra!
Nasrudin koji je volio raditi odmah je sko- io i otiao
u bau gdje je bio bunar. Vrijeme je bilo lijepo, nebo
vedro, a posred njega mjesec koji je obasjavao okolinu.
Kada je digao kapak s bunara, ugleda u bu- naru
mjeseev odraz. Zaprepasti se i zapomaga:
Aj, i po Bogu ljudi, ta e sada biti s mene! Cijeli e
Sivri-Hisar udariti na me, to sam do- zvolio da mjesec
upane u bunar! Uh, to u biti
U veliku strahu pokuavao je nekoliko puta spustiti
kofu, privezanu konopcem, u bunar da
izvue mjesec napolje, ali mjesec nije nikako htio la ue u
kofu.
Nakon to se dobro namuio, koa mu se odjednom
zakvai za jedan kamen u bunaru, ta- ko da je nije mogao
pomaknuti.
Evo, ree sam sebi, uh^'atio sam ga. Bio koliko gO'd
teak, izvui u ga!
?otegni, povuci, potegn, povuci iz sve snage, kad
13

najednom konop pue, a Nasrudin se nae nauznaice na
zemlji. Iako se pri padu ubio u zatiljak, zaboravi sve bolove
kad ugleda mjesec na starom mjestu, gore, na puini neba.
Zado voljno kliknu:
Jarabbi uur! Allahu, tebi hvala! Mnogo sam se
namuio. Eto i konopac pue i kofa osta- de u bunaru, ali sam
mjesec spasio!
& se vr^io u kuu praznih ruku, upita ga zet:
Kamo voda?
Kofa je pala u vodu, odgovori Nasrudin mrno.
Kad to u otac, namrgodi se pa ree:
Ti si uvijek takav! Nijedan ti posao ne ide od ruke kako
treba.
Nasrudin ponosno i svisoka odgovori:
Stani, babo, ne uri! Najprije uj i sasluaj me, a onda
me rui, ako sam zasluio. Neka zna: da mene nije bilo, itav
Sivri-Hsar bi ostao u mraku.
Ni, otac, ni zet, ni njegova sestra ga nisu razumjeli. Svi ga
u udu pogledae, a Nasrudin se jo vie ukoi pa poe priati:

Mjesec je bio pao u bunar. Muio sam se i naposJjctku
sam ga /.vadio. jc stalo za jed- nu kofu, kada je itav jedan
mjesec zdrav i ) ga kako svijetli, kao da se nije u bunaru
okupao!

Nasrudin-hoda izaao jedno jutro veoma za- miljen iz
kue. Upitae ga prvi komija: Hoda, to si tako zamiljen i
brian? Brate, da ti pravo kaem. Kad sam se lani oenio,
toliko mi je ena bila draga da sam je hotio od dragosti ivu
izjesti, pa se sad k^je^n i alim, to je ne izjedoh!

Kad je Nasrudin-hoda bio u Sivri-Hisaru, na- valie
Sivrihisarlije na nj da se oeni. Hvalili su mu jednu curu, pa se
Nasrudin [ da se ] ) me oeni, iako je, po ondanjem
obiaju, nije ni vidio. Nadao se da mu nee uvaliti kakva
akrepa.
Ali ba se desilo ono emu se Nasrudin nije nikako mogao
nadati.
Kad je uniao u erdek, prola ga je svaka volja od ene i
enidbe, ali nije mogao pobjei. Bio je potpuno razoaran, ali
je ipak podnio uda- rac sudbine.
Kad je ujutro ustao, upita ga ena: Hodefendija! Ja
sam ovdje strankinja. Ne poznam nikoga. Molim te da me
uputi, pred ko-
ga srnijem izai, a pred koga ne smijem. Ko su ti sve rodaei
i prijatelji, od kojih se ne trebam kriti?
Nasrudin je pogleda smrknuto i jedva se suz^ra od
ta goreg, pa joj odgovori:



Nemoj meni na oi, pa izlazi prd koga god hoe!

Nasrudin-hodina je ena teko raala, pa se okupile
ene oko nje, ali joj nijedna nije mogla
pomoi.
U to Nasrudin navali da ue u sobu, ali mu ene ne
dadoe, govorei da to nije za mukarca
da bude kod ene kad ona raa.
Ali se Nasrudin-hoda ne dade smesti, nego ue u
sobu, rastjera ene koje su se sjatile oko nje, pa poe
prosipati po podu suhe smokve i
orahe.
Desilo se da mu se i ena porodi upravo u to. vrijeme
kad je on prosipao orahe po podu.
Kad ga upitae, zato je to radio, on im od-
govori:
Ta, hvala Bogu, svi znate da se djeca najvie
polakome na smokve i orahe. Pa i ovo dijete, je
outilo da zvee orasi po podu, odmah je po-
hitjelo da se s njima poigra.

Nasrudin-hoda je bio tvrda sna, pa mu nije nita
smetalo i kad malo dijete u beici plae.
Jedne noi im se dijete rasplakalo, pa ga Na- srudin-
hodinica ljuljala, dok je imala snage, a onda probudi
Nasrudina:
Hajde, bolan, ljuljni ga i ti mal, nee li zaspati! Dijete
je i tvje koliko i moje. Jedna je polovina tvoja, druga je
moja.
Neka moja polovina plae, ree Nasrudin, prevali se na



drugu stranu i nastavi hrkati.
^Kako je hoda uspavao dijete?
Nasrudin-hodina ena u beici dije- te, koje je
plakalo i nikako nije moglo da zaspi. Nasrudin je u to vrijeme
gledao u nekakav itab, pa nije ni uo djeiju dreku.
Zaboga, -^asrudn-^enda, zovnu ga ena. Ako zna
to je muka, ljuljni malo ovo dijete, nee 1 zaspati. Ja vie
nemam snage ni u ruka- ma ni u nogama, da ga ljuljam.
Hoda ustade sa ilteta, uze s rafe jedan i- tab, rastvori
ga i onako rastvorene strane okrene djetetu, koje se je umivalo
u suzama od plaa. Dijete pogleda, osmjehnu se i zaspa.
ena u nevjeriei je h dijete ivo i ta mu bi da odjednom
zaspa, upita Nasrudina:
Tako ti Boga, kako ga uspava?
Ovim. itabom. Kad god sam kao softa u medresi
rastvorio ovaj itab da uim u njemu, odmah bi me drijem
uhvatio i smjesta bih za- spao.. . Znao sam ja da e i dijete tako
zaspati.
17


Mrtvi im na um padaju za je]om
Iznijela Nasrudin-hodina ena vrelu orbu na sofru,

18

pa kusnula i oprila se tak, da su joj suze poletjele na oi.
ta ti je, eno, 0 plae? upita je hda.
Ah, na um mi pade moja rahmetli majka; njoj je
ovakva orba bila draga.
U to i hoda kusne, pa se i on opri i suze mu navru na
oi.
ta je tebi? pita ena.
Na um pade mi moj rahmetli babo. Vazda bi mi
govorio: Sinko, ne povodi se za enskom pameti!
^Nasrudin-hda, ena i ma#arae
u Nasrudin-hode u nekoliko dana i ena umrla i
magarac krepao, pa se hoda vie poru- za magarcem
nego za enom. Na to ga upitaju komije:
ta je uzrok da vie ali magarca ne^o enu?
Hoda im odgovori:
Kad mi je odskora umrla ena, skupi se oko mene rodbina
i znanci, pa me poee tjeiti:
Nemoj se, Nas rudine, toliko alostiti. Nai e- mo mi
tebi drugu enu. A prije nekoliko dana, kad mi je
magarac krepao, niko ne dode da me utjei i da mi rekne:
Daemo ti drugog ma- garca.
2*

<Nasrudin-hoda i ena mu
Nasrudin-hoda spavao jednom sa enom u dueku.
Kad je bilo oko ponoi, outi hoda gdje e je neko uvukao u
kuu, pa premee dolafe, orgeca gore-dolje razgleda da to
ukrade.
Probudi hoda enu pa joj ree:
Hajde bolje, vidi ko je to.
ena ree: Neu, hajde ti.
Opet e hoda eni: Ustani bre pa razgle- daj ko e to
biti!
Ali kako mu je ena u tom vremenu bila te- ka
(nosea), ree: Ja ne mogu sa dvije due ii, hajde ti!
Na to e hoda:
Kad ti ne moe sa dvije due, da kako u ja s
jednom?
Nasrudin-hoda udaje ker
Jednom hoda potjera kravu na pazar, jer vie nije
nizata vrijedila. Na pazaru je kudio, da nita ne valja, da se
udara nogom kad se muze, da je krezuba i svijet se
razilazio i ne osvrui se na nju.
Doe mu telal, pa mu ree: Efendija, nee ti tako
krave prd*ti. Daj da ti je ja prodam.
Nasrudin mu je dade, a telal je stade hvaliti:
Evo, narode, krave, kakve nema nadaleko. Steona je
ima etiri mjeseca, nije vimeiva, od male je hrane, sastavlja
mlijeko s mlijekom, a mirna je kao janje.
20

Hvalei tako kravu, skupo je prodade i dade pare
Nasrudinu, a Nasrudin njemu hediju.
Veseo se Nasrudin vrati kui, kad puna kua prosaea.
Doli da mu prose ker. On rekne eni: Ja u im je sad
nahvaliti, vidjee ti.
Ona ga je odvraala, govorei mu: Pusti, to su enski
poslovi! ali se on ne dade smesti, nego utra meu prasce,
govorei:
Evo, ovoj mojoj keri istom je petnaest go- dina,
mlada je, steona je ima etiri mjeseca, prvo- teoka, nije
vimeiva, od male je hrane, a kad se muze ne udara
nogama.
Kad to prosci ue, razbjeae se kud koji.
Nasrudin-hodin jorgan
Jedne noi uje Nasrudin-hoda neku svau pred
svojom kuom. Htio je da sazna uzrok te svae, pa se
zaogmu jorganom i izae napolje. Odmak mu jedan od onih
ljudi koji su se tu sva- dali svue jorgan s lea i pobjegne, a
svaa pre- stade.
Nasrudin-hoda se vrati u kuu, a ena zapita, zbog
ega je bila ta svaa.
Nasrudin-h.oda joj odgovori:
Sva je svaa bila oko naeg jorgana, jer im njega
nestade, odmah i svaa prestade.
Hrsuz bunar
Ukrao hrsuz ispred Nasrudina sirac, pa poe bjeati na
jednu stranu. Nasrudin skoi i potra na drugu stranu, gdje
je bio seoski bunar.
Hrsuz je pobjegao na onu stranu, vikali su koji
su vidjeli kradljivca kako pobjee sa sircem. Poteci za njim,
Nasrudine!
21

Sir je toliko slan, da e hrsuz morati doi na bunar da
pije vodu, li e inae crknuti od ei.
Stid g-a od hrsuza
Jednom Nasrudin-hoda spavao sa enom u sobi, kad
oko ponoi outi kroza san gdje se je uvalio hrsuz pa
premee po kui kao po svojoj.
Ustane Nasrudin-hoda i sakrije se u jedan dolaf.
Hrsuz jednako premee i trai po kui, otvara jedno po
jedno i nita nema to bi bilo vrijedno da se ukrade. Otvori
dolaf, a kad ugleda hodu, ree mu:
ta e ti ovdje?
Da ti pravo kaem, sakrio sam se od tebe, jer znam da
nee nita nai u mojoj kui, pa
me je zato upravo stid.
Ko bi raun platio?
Jedne veeri upravo pred spavanje uju Na- srudin-
hoda i ena neki uanj, a zatim a- putanje nekolicine
ljudi pred vratima. Naule ui i ponu sluati ta se vani
ape:
Sada je pono. Hoda je davno zaspao. Po- lako da
preskoimo baeni zid pa emo ui u kuu. Hodu emo
ubiti, a tele mu zaklati. 2enu emo mu povesti sa sobom, da
se zabavljamo.
Kad je hoda uo ove glasove, da bi dao znak da je
budan, poe na glas kaljati. Lopovi koji su bili pred kuom,
uvi da je hoda budan, da doe tabanima vatru.
ena koja je takoer ula sve ta se dogodilo ree mu
Efendija, ti se haman prepade, pa zakalja!
Tako je! Da su oni doli unutra, tebi se nita ne bi
dogodilo. Odveli bi te i s tobom tefe- riili. Sve bi se svrilo
22

na meni i na teletu.
Nasrudin-hoda hrsuz
Nasrudin-hoda spavao jednom sa svojom e- nom u
kui. Outi kroza san nekakav um po kui, prene se i
ugleda hrsuza gdje se penje na tavan, a pokupio je gdje je
ta naao. Hoda probudi enu i ree joj:
?ade mi na pamet da ti kaem jednu dovu, pa je
zapamti! Kad ti ustreba, samo je jednom proui, pa e moi
po mjeseevim zrakama ku- da hoe silaziti i peti se. Moi
e sa najvie kue vazda sidi.
Tako Nasrudinhoda proui eni nekoliko puta tu
tobonju dovu, a isti hrsuz pomisli na tavanu: Evo zgode, i
ja u nauiti tu dovu, pa u niz mjeseeve zrake silaziti kud
mi bude drago.
Tako sluajui hodu gdje ponavlja nekoliko puta eni
dovu, zapamti je i hrsuz.
Hoda opet legne sa enom, pone hrkati kao da je
napravo zaspao.
Hrsuz, koji se natovario svime to je u kui naao,
proui dovu i zakorai da sade niz mjese evu zraku, ali
najedanput pane svrh kue na zemlju i slomi nogu. Hoda
zavie eni:
Ustaj, evo hrsuza!
Nita nemoj hitjeti, zajaue hrsuz. Dok je u tebe ta
dova, a u mene ova pamet, ja sam i sjutra ovdje.
23


Pazar iznenada
Nasrudin uzme mnogo ohe da je raznese trgovcima u
vilajetu. Na putu ga doekaju hajdu- ci. Harambaa naredi, da
bale s ohom razveu i izmjere.

24

hajduci odmah porazvezuju denjkove i po- nu mjeriti
ohu, ali ne arinom nego kopljima Pri tome naiu na
komad crvene ohe
Harambaa upita:
Zato nisi donio sve ovako crvenu kao ovu?
Nasrudin odgovori:
Ko je mogao znati da u ja svoj espap ovako uuture
pazariti!
Kad se krivo svjedoi
Jednog dana doe Nasrudinu jedan Akeher- lija i poe
mu se jadati:
Imam kod kadije jednu raspravu, pa bih te molio da
mi bude svjedok.
kakvoj stvari?
Juer sam prodao jednom ovjeku sto oka penice,
koja je bila u vrei. Sada me on tui > - diji, tvrdei da je
u vrei mjesto penice zob. Ka- dija mi trai jednog ovjeka
koji e posvjedoiti da je juer u vrei bila penica. Zato te
molim dr. ode sa mnom do kadije i da posvjedoi, kako si ti
vidio da je u vrei bila penica.
Nasrudin bez ikakva predomiljanja odgo- vori:
Pristajem. Hajdemo odmah!
Kad su 0 pred kadiju, ovaj upita Nasru dina:
Je ii u vrei bila p.enica ili zob?
^ob, odgovori Nasrudin.
Kad to u Akeherlija povue ga za tur i po e mu
aptati:
?ogrijeio si. Treba da kae: penica!
Nasrudin potpuno ravnoduno odgovori:
?otpuno je svejedno da li u rei penica ili zob, jer
svakako krivo svjedoim.
25

Pomaem ti lagat
Iznio Nasrudin-hoda vrlo istu penicu na pazar da je
proda. Doe kadija da vreu penice pa je pone
kuditi:
Ih, to ti je penica prznita!
Jest, efendija, jest.
Ima i snijeti.
Ima, efendija, ima.
Ima i kukolja u njoj.
Ima, ima.
Evo ima i kamena.
Ima, ima svata, a najvie lai!
Ba si ti, hoda, lud, kad svoju penicu ne hvali!
Efendija, a ko bi ti pomagao lagati i pola- givati da ja
utim?
Za hajvana ^ ^ itaba
Nasrudin-hoda se pogodio s kadijom da mu uva
goveda. Imao je i on jednu kravu, pa i nju istjera zajedno s
kadijinim govedima na pau.
Jedanput se dogodi te se pabode Nasrudino- va krava s
kadijinom, pa njegova krava ubode ro- gom kadijinu.
Nasrudin bre-bolje otra kadiji pa mu ree:
estiti kadija, tvoja krava ubola moju kravu.
E pa ta u ti ja? Za hajvana nema suda. Ama ta a
velim, kadija? Nije tvoja krava ubola moju kravu, nego
moja tvoju.
E he he . . . Stander malo, da zagledam u i- tab, pa
prui ruku da dohvati knjigu, ali ga Na- srudin dohvati za
ruku pa mu ree:
Nee, Boga mi! Kad nisi mojoj kravi gle- dao u itab,
nee ni svojoj.
26

ime se bije pas
Jednom Nasrudin-hoda iao nekuda kroz se- , pa na
njega nasrnu pas njegova komije. Ho- da, koji je sluajno
imao uza se sjekiru, da bi se obranio, razmahne sjekirom,
udari psa u glavu, a pas otegne repinu.
Komija ode kadiji pa optui Nasrudina. Ka- dija
naredi da dovedu hodu preda nj. im hoda na vrata, rei
e mu kadija:
to nisi psa udario dralicom, a ne topori- tem?
Nasrudin, kao da je samo to pitanje i O'eki- vao,
odgovori:
Da je pas htio mene ujesti repom, i ja bih njega udario
dralicom.
Vrana mjesto sokola
Nasrudin kupi jednom od dvoje djece vranu za dvije
pare i ponese je da je uvjeba kao iovnu pticu za divljah On
je znao da se mogu sokoli uvjebati da love druge ptice, ali
je mislio da vrana moe dresirati.
Idui kui ugleda hoda u polju jednu biku kako lei
na njivi, pa pusti vranu s ruke, a vrana, kao da je
razumjela, pade bik meu rogove. Hoda potjera biku
pred sobom i sveza je u me- dresanski ahar.
Ljudi koji su gledali kako hoda otjera tuu biku pred
sobom, jave vlasniku bike i on kao bez due dotra u
medresu i poe se derati na hodu: s kakvim si ti
pravom dotjerao moju biku sebi?
Ja sam kupio za svoje pare jednu lovicu vranu i
pustio je da lovi. Ona je pala na jednu biku. i to je po
svakom pravu moja lovina. Ako ti nije pravo, eno ti kadije
pa me optui.
ovjek ode kadiji, a kadija posla po Nasru- dina.
Nasrudin je ispriao kadiji sve kako je bilo, a onda mu je
27

priapnuo na uho: Ako parnicu rijei u moju korist,
poslau ti sutra pun lonac masla na peke.
Kadija presudi parnicu u korist Nasrudinovu. Kad
parniari izioe iz sudnice, Nasrudin odve de vlasnika
bike i preda mu je, rekavi mu: Nije meni stalo za bikom.
Ja hou da svijet vidi kako je kadija podmitljiv!
Slijedeeg dana poalje Nasrudin-hoda kadi- ji up
masla.
Kadija je za dva jutra na ovom maslu pekao imbur
od jaja koja je takoer primao od , a kad tree
jutro zabode kaiku u up, kad na kaici iznese biije
balege. Sav bijesan poalje po Nasrudina, a kad on doe,
kadija nasrne na nj:
Kako moe, edepsuze jedan, davati meni da jedem
balegu.
Nisi ti, kadija, istom danas pojeo balegu. Balegu si ti
pojeo prije tri dana, kad si presudio u moju korist biku, na
koju nisam imao nikakva prava.
Nasrudin-hcm poklon Timur
Lenku
Poao Nasrudin-hoda Timur Lenku, > je bio strah
i trepet u kraju u kojem je Nasrudin ivio, pa mu ponio
jedan sepeti tunja.
Putem ga sretne jedan njegov prijatelj i za- pita ga,
kome nosi tunje. Nasrudin mu ree da ide Timur Lenku.
Prijatelj mu ree:
Ne nose se tunje na poklon, nego smokve.
Hoda ga poslua, vrati se kui, istrese iz sepeta tunje i
nabere lijepih mekanih smokava. Kad ih odnese i stavi
pred Timur Lenka ovaj htjede da se malo naali s
Nasrudin-hodom, pa !laiareti slugama da gaaju
smokvama Nasrudi- na u glavu.
28

Sluge posluae i poee Nasrudina gaati u glavu.
Kako se koja smokva razlijepi 0 Nasrudi- novu glavu, tako
hoda vikne: Hvalu Bogu, Hva- la Bogu!
Zaudi se Timur Lenk pa zapita hodu:
> se zahvaljuje Bogu?
Zahvaljujem Bogu, koji mi dade onakvog prijatelja,
koji me uputi da ne nosim tunje nego smokve. Jer, kakva bi
onda bila glava da pone- soh
Nasrudin-hoda i Timur Lenk
? zlu glasu poznati vojskovoa Timur Lenk zovnuo
jednom Nasrudin-hodu preda se. Kad se hoda otuda
povrati, pone se pipati po glavi.
Upita ga druina:
to se, hoda, pipa po glavi?
Na to hoda odgovori:
Vidim da tamo uniu mnogi s glavom, a iza- u bez
nje, pa se zato pipam, da nije i moja glava tamo ostala.
Kad bi deva ima!a krila
Doao Nasrudin-hoda u damiju da odri vaz. Kako
je imao obiaj pomaknuti almu na glavi prije nego bi
poeo govoriti, dohvati almu da je poravna, kad osjeti pod
prstima neto mo kro i prljavo. Skide almu s glave, kad
ono na njoj biljeg od ptice koja je zrakom proletjela vi
njega i ukaljala ga.
Hoda zaboravio ta je mislio govoriti na va- zu, pa
ree:
Narode, zahvalite se Bogu, to nije dao devi krila, jer
da na kuu sleti, kua bi se sruila, a da se letei zrakom
pobalega, mogao bi i insan nastradati.
29

Nasrudin-hoda vjet kadija
Dooe neki trgvci u on mjesto gdje je ivio
Nasrudin i odsjedae u hanu. Iste noi ukra- de neko
jednom trgovcu emer s novcem, i niko ne mae nai
lopova. Dozvae Nasrudina da pro- nae lopova.
Kad je uo o emu se radi, Nasrudin-hoda
zapovjedi da dou u meemu. On prvi ode, pa nae jednu
bijelu kozu, koju dobro nagaravi umuram.
Kad svi trgovci dooe pred Nasrudin-efen- diju, on
dovede nagaravjjenu kozu u sobu gdje kadija sudi.
Vi ete jedan po jedan dolaziti avdje i gla- diti ovcu
po leima a pod ijim rukama mekne
onaj je pokrao novac.
Uinie tako jedan po jedan, pa kad se svi izredae,
naredi im Nasrudin da stanu u jedan red i a dignu obje
ruke u vis, s dlanovima okr> nutim njemu. Kad svi
izdigae ruke, a ona svima dlanovi crni od umura, samo u
jednoga od njih bijele se ruke. Njemu prie Nasrudin-
hoda i
Ti si ukrao novce!
Onaj malo pobJijedje, ali ipak ree da nije
ukrao.
Jesi, veli mu Nasrudin. Ti nisi smio da pagladi
kozu, samo si onako bajagi vukao dlane iznad njezina
hrpta, jer si se bojao da koza ne mekne. Eto, tvoji su dlani
bijeli, da si i ti pri- tisnua, garavio bi i ti ruke, kao ovi
drugi to su.
Lopov je naposljetku morao priznati da je r $
novcem, ukrao novac. Trgovac je dobio em a Nasrudin-
hoda se time proslavi po svijetu sa
,svoje dosjetljivosti
30

Nasrudin-hoda i vrijeme
Kad Timur Lenk na svom osvajakom po- hodu
doao u blizinu Akehera, svijet se straho- vito prepade, jer
je Timur Lenk sve ivo stavljao pod ma. Dogovore se ljudi
da Nasrudina upute u susret Timur Lenku, ne bi li ga on
kako udo- brovoljio i izmolio milost za njih i njihov grad.
Nakon duga puta, jaui na svom magarcu, Nasrudin
stigne do Timur Lenkova logora i usp- je se probiti do
njegova atora, ?oljubi Lenka u skut i u ruku, pa
zamoli milost za svoj grad i svoje sugraane.
A ta mi za to donosi? upita ga Timur Lenk.
premilostivi i nepobjedivi! poe Na- srudin.
Mi smo siromani ljudi, pa ti ne :no- emo nita osobito
darovati, ali ti zato obeajem da u za godinu dana nauiti
svoga pametnog magarca, da govori ljudskim jezikom.
Zaista? doeka Timur Lenk zauen i
raspoloen.
beajem i zaklinjem se! potvrdi Na srudin i
ode pa dovede magarca da ga i ' '
Lcnl: vid.
Dobro, pristade Timur Lenk. Ali, zapamti
jedno: ako magarac za godinu dana ne progovori kao i ti,
onda znaj da ni dijete u maj- inoj utrobi nee biti
poteeno u tvom Akeheru!
Nakon to je magarac usijanim maem bio obiljeen,
Nasradin se veseo i raspoloen vrati Akeher i ispria
ljudima kako je izvolio Timur Lenkovu milost. Kad oni to
ue, udare u pla kuknjavu, jer su sada sigurno znali
kakva nesrea do godine oekuje. Nasrudin na to planu:
utite, budale! Godina dana je duga i pre- duga! Za
to vrijeme ili u ja umrijeti, ili e ma- garac lipsati ili e
Timur Lenka avo odnijeti. U svakom od ta tri sluaja, vi
ste spaeni. Jer, ako ja umrem, onda ete rei Timur Lenku
31

da nije imao ko da ui magarca kako se govori; ako
magarac krepa, ja u mu rei da krepana ma- garca nisam
mogao uiti, a ako Timur Lenka avo odnese, onda,
pogotovo, nikom nita. A go- dina je duga i preduga, jedno
od to troje sigurno e se dogoditi!
Nasrudin-hoda i dukati
Nasrudin-hoda se molio Bogu: Boe, daj mi hiljadu
dukata ravno! Ako bude samo jedan manje, ne treba mi!
uo to neki Jehudija pa ree u sebi: Ba u ga
iskuati! Izbroji devet stotina devedeset i de- vet dukata,
metne ih u jednu kesu i baci u Na- srudinovu kuu.
Nasrudin nae kesu i, kad vidje ', njoi same dukate, uze da
ih prebroji. Nae taman liiljadu jedan manje dukat. Kad
je Bog dao ovo, dae i onaj jo jedan. On je milostiv.
Govorei to pohrani novce na si^rno mjesto. Kad to vidje
Jehudija, ode Nasrudinu i ree
mu:
Sabah hajir olsun, efendi! Zna li zato sam doao do
tebe? Doao sam da mi vrati novce one dukate to si ih
naao.
Jesi li poludio, dobar ovjee? Ja sam one dukate
izmli od Boga. On je usliao moju mol- i podario mi
ih je.
Nije, efendum, tako. Ja sam ti one dukate ubacio u
kuu. Htio sam da se malo nasmijemo. Ja sam se samo alio;
htio sam da te iskuam, hoe li ih primiti, jer sam uo kad
si rekao:
o Boe, daj mi hiljadu dukata ravno! Ako bu- de jedan
manje, ne treba mi!
Nasrudin-hoda se ne da ni vilama osedlati.
Eh, kad je tako, ree Jehudjja, a ti hajde kadiji pa
32

nek on presudi!
Ja, bogme, ne mogu ii pjeice, ree Nasru- din, a
Jehudija nemadne kud, nego mu dovede osedlana magarca.
Ali ja ne mogu u ovom otrcanom urku ii pred
estitoga kadiju, opet e Nasrudin, a Jevrc- jin ode te mu
donese nov novcat urak, samo da ide s njim na sud.
Nasrudin ogrne urak, uzjaha na magarca i krene
zajedno s Jehudijom kadiji.
ta vi hoete? zapita ih kadija.
estiti kadija, ree hoda, evo ta je. Ima ve mnogo
vremena kako se molim Bogu, da mi podari hiljadu dukata.
I Bog mi uslia molbu, dade mi dukate i ja ih uzeh. Ako je
bio jedan manje, neka je slava Bogu, gospodaru zemlje i
nebesa!
Nije istina, estiti kadija. Ja sam mu te du- kate
probacio kroz pender u kuu, samo da ga iskuam, ree
Jevrej.
Na to e opet Nasrudin:

Jo ti ne zna, estiti kadija, kakav je laae ovaj
Jevrej. Kakav je, jo e rei da je i ovaj urak to je na meni
njegov, pa i onaj magarac na kojemu sam dojahao.
Pa i jest! ree Jehudija.
Eto vidi, estiti kadija! ree hoda.
Kad to u kadija, razljuti se, skoi pa istjera Jevreja iz
sudnice, Nasrudin-hoda zakopa u- rak, uzjaha na
magarca i rahat ode kui.
Kiiiva
Nasrudin kao kadija bio je poznat sa svo- jih duhovitih
presuda.
Jednom mu dooe dvojica parniara. Jedan je
drugoga pograbio za vrat i dovukao ga pred Nasrudin-
hodu. Poe ga optuivati:
Hakim-efendija! Ovaj ovjek meni nee da plati moje
pravo.
Kakvo je tvoe pravo? upita ga Nasrudin.
Ovaj to sam ga dovukao u meemu cije- pao je
jednom bogatu ovjeku tovar drva. Ja sam ga molio da i ja
cijepam, pa da popola naplati- mo, a on je rekao da je malo
drva i da e biti mala i plaa, pa da nemamo ta dijeliti.
Kako mi on nije dao da cijepam, a i meni su pare po-
trebne, ja sam, dok je on cijepao sjekirom, sjedio sa strane i
svaki put, kad bi on udario po rvetu sjekirom, othuknuo sa
svega srca heh-heh! Tako sam zajedno s njim;
>thukivao i tako mu poma- gao da bre i lake iscijepa.
Kad je zavrio cije- panje, naplatio je od vlasnika drva za
svoj trud,
34

a meni nije nita htio dati za ono to sam ja po- magao. Kad
sam mu bio na pomoi, neka mi neto i plati.
Nasrudin-hoda se zamisli, pa mu ree: Ima i ti
pravo da neto dobije.
Ama kako? bunio se cjepar koji je eijepao. Kakva
je to pravda?
Nasrudin naredi da se donese sarafska daska, na kojoj
mjenjai mijenjaju novac.
Daj ovamo pare! pozva Nasrudin-hoda ejepara.
Ovaj > ih oklijevajui dade.
Nasrudin izvisoka baci novac na sarafsku dasku, a
novac dade od sebe zvek.
Jesi li uo zvek novca kad je pao na dasku? upita
Nasrudin tui<x:a.
Jesam.
Tvoje je pravo na onaj zvek to si ga uo! Uzmi ga, a
pare pripadaju onom koji je cijepao.
Nasrudinov ramazan u tuem selu
Dok je Nasrudin uio u medresi, bio je onda obiaj, da
taleba (uenici medrese) idu pred ra- mazan po selima, gdje
bi bili imam u damija- ma, klanjali teravije i ostale
namaze, u danu uili mukabele, za to bi ih seljaci
nagraivali hranom, koju bi oni nosili iza bajrama u svoje
gradove u kojima Su pohaali medrese. To je obino bivalo
brano, maslo, tarhana, pirina i slino, a pon;- to bi 1
i u novcu od seljaka.
Tako i Nasrudin, kad je malo poodrastao i postao
punoljetan, da bi mogao imamske duno- sti obavljati,
otiao da trai neko selo, gdje bi proveo ramazan.
Oko podne stie u neko malo selo. Tu ga ne primie, ve
mu rekoe da oni imaju svoga ima- ma. Ne dadoe mu ni da
35

se nahrani ni da se od- mori, nego ga neljubezno uputie u
drugo selo.
Trebalo mu je dva sata naporna puta dok stie u selo,
ah i tu dobi isti odgovor.
?red veer stie u tree selo. Tu zatee sve seljane, kako
su se iskupili na mejanu pred damijom.
ta je to? upita ih.
Navadila nam se u selo lisica, kau mu oni. Nije
samo to nam podavi kokoi i tuke, ve nam odvue i opanke
i papue. Ne moemo ti kazati koje smo zlo od nje podnosili.
Najzad je danas u podne uhvatismo. Eto, sada vijeamo,
kakvom emo je smru smaknuti, da je to tee kaznimo.
im to hoda u, razmaknu svjetinu i stupi na sredinu.
ekajte, ree, a meni ostavite da je kaz- nim!
Odmah skide sa sebe dube i otpasa pas pa obue lisici.
I svoj saruk joj natue na glavu.
Lisica, ne znajui ta se s njom deava, dade vatru
tabanima i pobjee, a seljaci, zbunjeni, po- vikae:
Aman, hoda, ta uradi?
Nasrudin im posve ozbiljno odgovori:

Nita se vi ne brinite, moje age. Ja sam njoj neto
tako napravio, da joj ne bi z m . [ [ ovakvu
kaznu ni da se etrdeset ljudi sakupi. , gdje god ona u
onom odijelu dode u koje selo, odmah e je otjerati isto kao
i mene. Nigdje nee vidjeti prijazna lica.
Ove se hodine rijei svidjee seljacima, a i postidie
ih. Jedan bogatiji izmeu njih ree mu:
Hodefendija! Veeras e biti moj gO'St, a sntra
emo ve neto gledati za te.
Na
Jednom put nanio Nasrudin-hodu uz jedno strmo
brdo. Bila jo uz to i vruina, a i hodin- ska nonja je
zagrijavala putnika. Nije bilo ni vode da se ovjek malo
osvjei u putu.
Eh, da mi Bog da jednog konja, pa da sad prejaem
ovo brdo!
Tamam hoda to pomisli, kad opazi jednog pau gdje
sjedi, a kraj njega kobila i malo dri- jebe, istom
odrijebljeno.
Bre-bolje da si uprtio ovo drijebe, dre- kne paa
na hodu, pa hajde preda mnm!
Hoda nemade kud, nego se uprti drebe- tom, te hajd
pred paom, i to sve trkom. Mrtav umoran pade hoda
navrh brda, pusti drijebe i ue u jednu kuu. u toj kui
bili mu i ena i jedan im sin, bolestan ve tri godine, da se
nije mogao s mjesta maknuti. Kad se hoda malo od- mori,
zapita starca: A ko ti ono, stare, lei u kutu?
Ono mi je sin jedinac, pa lei eno ni iv Ili mrtav, ima
evo tri godine.
Da Bog da ti on crk'o, ree hoda, pa se zavali i
zaspa kao zaklan.
37

Ujutro se probudie starac i starica, pa i sin im ustade,
kao da nikada nije ni bio bolestan. Ustade i hoda te sjede
meu njih.
Eh, hoda, ree stari, eno kakvu mi sino dade
beovu sinu, a evo ga ojutro'S, hvala Bogu, zdrav kao
drijen.
Pa ja sam i znao da e tako biti, ree he- da. Ja
sam iao uz brdo i zaelio od Boga da mi dadne kakva konja
da uzjaem, a on mi dade drijebe na vrat da ga ja nosim.
Da sam zaeli) da ti sin ozdravi, ti bi ga ojutros mrtva
opremao.
Nasrudin-hoda kao vaiz
Jednog dana se popne Nasrudin-hodza na urs i obrati
se sluaima u damiji koji su doli da uju njegov vaz
(propovijed):
Znate h, ljudi, o emu u vam danas govo- I'iti na
vazu?
Ne znamo, odgovorie svi.
Pa kad ne znate, neu ^ ni vaiti. I Na- srudin-
hoda sie s ursa i izae iz damije.
Drugoga petka se zdogovorie ljudi, ako im postavi isto
pitanje, da reknu da znaju.
Kad se Nasrudin-hoa popeo na urs, obrati im se
pitanjem:
Znate li, ljudi, o emu u vam danas vaiti?
Znamo, ogovorie svi.
?a kad znate, nemam vam ta ni kazivati. Nasrudin-
hoda sade s ursa i izae iz damije.
Onda se ljudi zdogv>re, ako im i trei put postavi
Nasrudin-hoda isto pitanje, da jedna po- loviea odgovori
da znaju, a druga da ne znaju.
38

Kad se treega petka Nasrudin-hoda pope na urs,
opet im postavi isto pitanje:
Znate li, 1 , emu u vam sada vaiti?
J(^a polovina slualaca ree da znaju, a druga da ne
znaju.
Nasrudin-hoda se okrene onima koji su re- kli da
znaju:
Sada vi koji znate kaite onima k ne zna- ju! pa
opet sade s ursa.
Da ne pravi put
Ruao hoda pa mu preko sofre prijee mrav. Hoda
ga uhvati i ubije.
Zapitaju ga drugi zato je to uradio.
Zato da ne kae drugim mravima, da je pre- ao
preko moje sofre, jer bi oni drugi napravili put i preko moje
brade, a to mi ne bi bilo pravo.
Pobona elja Nasrudinova
Jednom ode Nasrudin-hoda u umu po drva i, dok je
sjekao drva, izjedoe mu vuci magarea.
Kad je sav zabrinut iao natrag u selo, opazi nekoliko
seoske djeee gdje se igraju, pa ih zapita:
Recite mi, djeco, govori li se po selu da su hodina
mogarca izjeli vuci?
Ne, rekoe djeca. 0 tome nko ne govori.
A hoda ree:
, dao Bog da bude vaa besjeda prava, da budu vae
rijei istinite!
39

Nasrudin-hoda pozvao softe na
ruak
Nae se Nasrudin-hoda sa svojim acima i oni ga
salete da ih pozove na ruak. Nasrudin-ho- da se naao u
neprilici. Da ih odbije, stid ga, a da ih pozove, prazna mu je
kua. Najposhje ih morade povesti. Kad stigoe pred vrata,
ree im Nasrudin-hoda da malo priekaju, a sam ue u
kuu i rekne eni:
Idi, eno, i reci onim ankolizima pred vra- tima da
nisam doma.
ena izae i upita softe:
Koga traite?
Nasrudin-hodu!
Nije doma.
Kako da nije kod kue, kad je sad pred nama uao.
Nije.
Jest.
Ama nije.
Ama jest.
Najposlije se poinadie. Slua to Nasrudin- -hoda, pa
kad mu dojadi njihovo preknadanje, promoli glavu kroz
prozor pa ree acima:

A ta vi znate, budale jedne? Moe bit! da mja kua
ima dvoja vrata, pa sam na jedna uao, a na druga izaao.
Cijena jednog amara
Kadija u Akehiru volio se druiti s Nasrudi- nom, ali
nije Nasrudin volio sjediti s njim, jer nije bio nimalo
duliovit, nego dosadan umiljenik.
Da bi dobavio Nasrudin-hodu u meemu, kadija
poalje svoga atiba, da na svaki nain ne- to uradi da bi
nagovorio Nas rudina da doe kadiji.
atib je kanderisavao Nasrudina da poe s nijm kadiji,
^ 1 Nasrudin nije nikako htio. Naj- poslije atib odvali
jedan amar Nasrudinu da mu je zazvonilo u uhu. Nasrudin
ode kadiji i op- tui njegova pisara zbog amara. Kadija
pre- sudi da atib plati Nasrudinu jednu aku globe.
atib pristane i izvadi dinar. Kadija nije imao nita u
sitno da razmijeni dinar, pa poalje atiba u ariju da
usitni dinar. Usput mu je na- iaretio da ba ne hiti s
povratkom, nadajui se da e se sada zabavljati s
Nasrudinom i uivati u njegovoj duhovitosti. Ali Nasrudin
uti kako uti. Kadija zapone nekakav razgovor, ali Nasru-
din ne odgovara, nego smilja neku osvetu.
Kako atiba nije bilo, kadija zarijema, pa i zaspa
sjedei u svome iltetu.
Nasrudin se polako podigne, priblii se ka- diji i odvali
mu jednu zaunicu, da se je kadija i probudio i oborio sa
ilteta.
ta ovo bi, Nasrudine? upita kadija.
Ja nemam kad ekati atiba dok se vrati s akom.
Eto, neka je tebi preda, pa e pravdi udo- vo]jeno.
41

Nasrudin-hodina sarma
Nasrudin-hoda jednoga dana jeo sat'nu, kad mu
doe prijatelj, kojega Nasrudin pozva za so- iru i poee
zajedno jesti, ?rijateij je grabio sve po dvije sarme
odjednom. Nasrudin-hoda ga upita:
Kako se pravi sarma?
Gost odgovori:
Najprije se skuha lozovo lie, pa se onda izmijea
pirina i isjecano meso, metne se soli i bibera, pa se onda
puni jedna po jedna sarma.
Na to mu ree Nasrudin-hoda:
Kad se uvijek puni samo jedna po jedna, treba li
onda po dvije odjednaput jesti?
Tovar dvojice magaraca
Nasrudin-hoda putovao jednoga dana s jo dvojicom
putnika. Putem se ona dvojica toliko umore, da Su poskidali
svoje urkove i natovarili ih na Nasrudina da ih nosi. Ta
dvojica bezobraz- nika se ne zadovoljie samo tim, to su ga
nato- varili, ve ga jo poee ismjehavati i zadirkivati.
Jedan od njih ree Nasrudinu:
Brate, veoma smo te zahizmeiili. prosti, jer taj
tovar na tvojim leima, to je tovar jednog magarca.
Nasrudin mu odgovori:
Ja mislim da je ovo tovar dvojice magaraca, a ne
jednoga!
Time ih je bi'zo uutkao, da su morali uzeti svaki svoj
urak.
42

aplja i digerica
Kupio hoda u mesnici digericu i nosio je kui u ruci.
Odnekud se aplja zaleti, pa zgrabi digericu i vine se s
njom u vis, a hoda ostane maui akama, i gledajui za
njom.
U taj as naie ovjek koji je nosio u ruci meso. Hoda
se zatre, zgrabi meso ovjeku iz ruku i pobjegne, ovjek
zavie:
Drte ga, ote m meso!
Drte je, odnese mi digericu, viknu hoda.
Nasrudin-hoda i dijete
Nasrudin-hoda oglasio da ide na abu. Sve se komije
iskupile oko njega, pa mu naruivah ta e kome donijeti.
Neko htio tespih, neko ja- ga, neko uda, a neko lif ili misva
ta je ve za koga bilo.
Tu se sluajno desilo jedno dijete, pa izva- di paru te je
dade Nasrudin-hodi i zamoli ga da mu donese jednu
sviralu.
Na to e hoda:
Moj sinko, ako bude ivota, ti e beli zasvi- rati, a za
ostale kako bude.
43

Bujrum, urak
Nasrudin-hodu zovnuli na zijafet, i on doao
u

svagdanjem odijelu. Niko se nije na nj ni oba- zro niti ga
ponudio da sjedne za sofru, a kamoli da bi ga ponudio da
sjedne uvrh sofre, gdje mu je kao hodi u selu bilo mjesto.
Hoda se vrati kui i obue svoj novi urak, pa opet
ode na zijafet.
im je doao u kuu gdje je bio zijafet, od- mah se
uzvrte oko njega, viui: Bujrum, ho- ria!
Kad god bi ko rekao: Bujrum, hoda, on bi rekao,
okrenuvi se svome urku: Bujrum, urak!
Uvedoe ga u sobu, gdje je bila prostrta SO- fra,
ponudie ga da sjedne u zaelje i opet povi- kae: Bujrum,
hoda, a on se okrenu depovi- ma svoga urka i pone u
njih trpati hranu i vikati: Bujrum, urak!
Kad ga upitae, zato tako govori, on ree: Nije ova
poast uinjena meni, nego mome urku.
Zajam
Doao jedan komija Nasrudin-hoi da mu da u
zajam sto groa i da mu dadne etiri Mije- seca vremena da
mu vrati novac.
Na to e hoda:
Novaea nemam, a vremena ti mogu dati, ako e, i
osam mjeseci.
Kad magarac svjedoi
Zamoli neki komija Nasrudin-hodu da nr
da svoga magarca na poslugu.
Nemam magarca, ree hoda.
Upravo u taj as poe magarac u aharu reva ti, a
komija mu ree:
44

Ta eno, uje se magarev glas.
E ba mi c zaudo, ree hoda, da vise vjeruje
magarCevu revanju nego mojim rijeci- ma.
Lijep obiaj 11 Konji
Doao Nasrudin-hoda u Konju. Hodao je po gradu i
razgledao gdje ta ima, a na jednom mjestu mu udari u oi
jedna stastiarnica, a u nos kokija od halve, koja se puila u
tevsiji.
Znao je da nema para, ali nije mogao srcu odoljeti da
ne ue u halvedinicu i okusi halve. Primakne se tepsiji i
pone se zalagati ukusnom halvom.
Kako nije unaprijed pitao poto je halva i nije platio,
halvedija dohvati batinu i pone ga tui po leima i goniti
ga iz halvedinice.
Nije da ga nisu boljeli udarci od batine, al je vea bila
volja za jedenjem halve, pa se Nasru- din i dalje zalagao
slatkim zalogajima i gutao bote halve.
Halvedija udara batinom, a hoda se zalae, pa e
preko zalogaja:
Lijep obiaj u Konji! Batinom te nagone da jede
halvu.






















46

Nasrudin-hoda i begovski atovi
Nasrudin-hoda doao na svome magarcu u nekog
glasovitog bega na konak. Sjae s maga' ca, svee ga kod
begovskih atova, izae begu u sobu, gdje zajedno veerae.
Ah meutim beg> ve sluge sau u ahar pa od ale odreu
hodinu magarcu ui i rep.
Hoda malo kasnije sade magarcu da ga obi- e i da mu
baci sijena, ali ima ta i vidjeti u magarca nema ni repa ni
uiju. On izvadi odmah no iza pasa, pa begovskim atovima
izodreziva gubice
Sutra, kad je osvanulo, kad su pole sluge da poloe
sijeno atovima, imaju ta i vidjeti. Zgra nuti poviu: ta je
ovo? Ko je ovo uinio?
Na to e hoda:
Ta vidite, dobri ljudi, da nije nita drugo, nego se smiju
atovi mome magarcu to nema re- pa m USIJU.
iio za ognjilo
Iao Nasrudin-hoda u grad i vodio za sobom magarca.
Kako je bio ljetni dan i jaka ega, ski ne hoda sa sebe urak,
prebaci ga preko samara
U pulu se neko naali pa mu ukrade urak s magarca.
Kad se hoda obazrije i vidje da mu nema urka, povika
magarcu:
Gie je urak?
Magarac uti.
4 47

E, dobro, rei e hoda kao zolj, pa skine s
magarca samar i, metnuvi ga sebi na lea, doda: Kad mi
dadne moj urak, onda u i ja tebi vratiti samar.
Nasljedstvo
Nasrudin-hoda je ima) nekoJiko ovaca, koje mu je
uvao oban. I Nasrudin bi se ponekad svratio na pau, da
vidi da mu obanin ne pomu- ze koju ovcu ne popije
mlijeko.
Jednoga dana kad je Nasruin-hoda tako doao na
ispau, u isti as istra iz umarka vuk i zgrabi jedno janje. No
uz pouzdana obana bio je jo pouzdaniji garov, koji nasrnu
na vuka tak, da je vuk bio prisiljen pustiti janje. Bila je to
mala ovica, koja se ubrzo oporavi od straha i po- ne pasti.
Nasrudin-hoda, veseo to mu je garov spa- sio janje,
obea da e ovo spaeno janje biti ga- rovljev miraz.
Godine Su prolazile i janje je raslo, pa kroz nekoliko
godina od .p^ene ovice naraslo je veli- ko stado.
Ali doao je umrli as i garovu. Jedne veeri kad se
oban vratio s pae sa stadom, garov je ostao mrtav u jarku,
oban javi Nasrudin-hodi za garovljevu smrt i odmah zatrai
da mu hoda dadne onaj dio stada, koji je ostao od one ovice,
koju je garov spasio.
Bobro, sinak, odgovori mu Nasrudin-hoda. Samo ti
meni kai ta si ti u rodu s garovom, jer nisam rad ogrijeiti se
eriat.
Skromne elj'e
Sjedio Nasrudin-hoda gladan kod kue pa udrio
razmiljati:
Da imam dvadesetak aki, sad bih otiao ariju i
kupio mesa. Kad bih jo imao tenderu, a drva bih zajmio u
48

komije, odmah bih naloio vatru i nastavio meso, a onda: eto
dobra evaba, eto ukusne orbe!
U to neko pokuca na vrata. Kad hoda otvo- ri, upade
dijete siromaha komije, drei asu u ruci.
ta hoe? upita ga hoda.
Bolesna mi mati, ree dijete, pa joj na um palo mesne
orbe. Molim te da mi malo da!
Gledaj ti to je ovaj svijet! planu hoda. Ja istom
neto namislio, a komije ve nanjuile miris.
Nasrudin-hoda i sir
Nasrudin-hoda bio jednom kod jednog bega kao gost na
ruku. Izmeu ostalog doe mu na pamet i zaite da mu
donesu malo sira, te pone hvaliti sir: Sir je veoma lijepa
stvar, otvori itah za jelom, iza njega se slatko voda pije, a kud
god ovjek poe na put, lako ga moe sa sobom no- siti.
U to doe sluga i ree: kui nema ni trun ka sira, a ako
zapovijeda, moemo iz arije do- nijeti.
im to hoda uje, odmah primijeti:
Ba i ne treba, jer za sirom se mnogo vode pije, pokvari
se eludae, prejede se ovjek, pa ne zna kud bi sa sobom.
Na to e beg hodi:
Molim te, kako u se ja odsada vladati u po gledu
sira?
Da ti pravo kaem, ree hoda, kad ma- ne sira,
onako se vladaj kao to sam prvo ka- zao, a kad nemadne,
vladaj se kako sam sad rekao.
Nasrudin-hoda i beg
Nasrudin-hoda otiao u jednog bega i tu ostao kao gost
nekoliko dana. Beg hodu ravo pogostio. Jedno jutro ree
mu beg:
Hajde, hoda, u selo, pa nai jedno valjano kere koje
49

zna goniti zeca, pa emo ii sjutra u
Nasrudin ode u selo i dovede jednog tornja- ka, koji
ovce uva.
Kad ga beg ugleda, ree Nasmdinu:
Hoda, ovo je kabasto. Ovo ne moe ni po- trati. Ovo
nije ker za zeeve.
Na to e mu hoda:
Nek ostane u tvoj>j kui samo nekoliko dana, ne samo
da e moi trati, nego e moi i letjeti, da mu nita ivo nee
moi utei.
Od ega doiazi zijevanje
Jednom Nasruin-hodu zovnu na sijelo, na kojemu je
bilo mnogo uzvanica. Nasrudin se na

dao da e se, kak je to bio obiaj, na sijelu izni- jeti
togod da se pojede, pa nije doma prije sijela nita okusio.
Sijelilo se zadugo, prialo se mnogo, ali do main i ne
pomilja da iznese neto od jela.
Hoda jednom zijevne, a domain ga upita:
Hodefendija, od ega dolazi zijevanje?
Imaju, efendum, dva uzroka zijevanju: mo- e se
zijevati kad je ovjek gladan, a nekad se zijeva i kad je ovjek
pospan. Ali, meni se jo ne spava.
Kako je nastala kajsija?
Jednom ljudi pitali Nasrudin-hodu za kajsi ju: Kakvo
je to drvo?
Birvaktile, r e e , na kajsiji
Su raala jaja. Onda je jednom udarila krupa i obila $ nje
bjelance, tako da je ostalo samo umance, kao to sad vidite.
N^rudin-hoda i seljak
Neki seljak usn da se najeo samih jaja, te ode
Nasrudin-hodi da mu protumai san. Hoda
mu ree:
Od jaja umance znai zlato, a bjelance srebro. Kroz
kratko vrijeme doi e ti ruke mnogo zlata i srebra.
Do nekoliko dana umre roak onoga seljaka, iza kojega
mu ostade kao miraz mnogo zlata i srebra. Ali, kako je seljak
bio velika tvrdica, od- nese hodi samo jedan srebreni dinar.
Na to e mu hoda:
Istina, ovo je za bjelance, ali ta e mi dati za
umance?
Seljak nemade kud, nego posramljen ra/dri- jei kesu i
dade Nasrudin-hodi nekoliko dukata.
51

Nasrudin-hodina oklada
Na jednom zijafetu Nasrudin-hoda se okla- di da e svu
no prestajati u gaama i koulji na mejdanu usred grada i da
se ninaemu nee gri- jati. Ako izdri, drutvo e ga astiti
ponovo zija- etom, a ako se i na emu i malo ogrije, on e
njima prirediti softanski pilav.
Jedne noi Nasrudin-hoda tako odstajao do sabaha, a
kad se s drutvom naao ujutro u da- miji, nisu mu vjerovali
da je mogao izdrati svu no vani, a da se bar nekako ne
ogrije.
Nisam se, vallahi, grijao. Uostalom sve je bilo mrano.
Jedino sam u jednoj udaljenoj kui vidio kako gori mrtvaki
kandilj. To je sve.
im oni ovo ue, poee se protiviti:
E, nismo tako ugovorili. Na je uvjet bio da se ne smije
ni gledati to daje vatru. Tebe je onaj kandilj lijepo eriiao!
Svi zajedniki zakljuie da hoda mora dati zijafet, pa
ih on sutra pozva u medresu.
Raunajui na veliki softanski pilav koji e im Nasrudin
prirediti, nisu za rukom nita ni okusili, a Nasrudin je od
jutra poeo pripreme kako e se osvetiti onima koji su tvrdili
da se on mogao ogrijati na kandilju koji je u velikoj daljini
gorio.
Svi su doli iza akama u medresu, a hoda ih je lijepo
doekao i s njima se malo razgova- rao, a malo odlazio u
kuhinju da pregleda pilav.
Kako je to dugo trajalo, a svi bili zagladnlli, poee
pitati hodu, ta je s pilavom, kad e bi t i gotov. Hoda im. je
samo odgovarao:
Ne brinite se, jo se kuha.
Opet su prelazili sati. Uzvanici su postali ne- strpljivi.
Donesi bar ono to je gotovo. Mi se prolazi mo od
onoga to se kuha.
Kad je tako, priekajte da vidim.
52

Ostavivi goste same, izae. ekali su ga i ekah, a
hode nema. p^ee se saaptavati: Da nas nije ostavio?
Odu u medresansku kuhinju, kad u njoj niti ima hode niti
se ikakvo jelo pri- prema. Izau u bau, kad imaju ta vidjeti.
Ho- da uzeo veliki kotao, svezao ga za jednu visok)[ granu
nekog drveta, a na zemlji pod kotlom upa- ho kandilj, pa
pomalo pogleda u kotao, a pomalo u kandilj koji je bio tri
arina ispod kotla.
Poee se gosti buniti:
ta je to, hoda? Nato je to nalik? Zar ovolike ljude
ostaviti tako dugo gladne? Ako je i ala, previe je!
to se na pravdi Boga ljutite! Evo vidite da kuham
jelo!
Zaboga, hoda, objesio si kotao pod nebesa, a poda
nj stavio jedan mrtvaki kandilj! Da si potpalio i naramak
drva pod kotlom, ne bi iz to- like daljine moglo u kotlu
provreti!
Vi ste mene presudili da dadnem pilav, jer sam se mogao iz
ovakvog istog kandila grijati iz puno vee daljine. Ako onu
daljinu isporedite s ovom, onda je ova vruina mnogo jaa od
one ' sinonje.
/ * '
Nasrudin-hoda u opasnosti
Nasrudin-hoda je sjedio u dru^vu s nekoli- ko prijatelja,
pa su svi ispriali poneki doivljaj iz svoga ivota. Na koneu
upitaju Nasrudin-hodu da li je on u svome ivotu preturio
preko glave kakvu nesreu.
Nasrudin odgovori:
?a dabogme da jesam. ? jednom la- dom preko
mora, iznenadi nas strana bura, koja skrha ladu, koja je za as
potonula. Nije se spa- sio ni jedan jedini ovjek, nije ostao ni
jedan komadi robe, ni jedna daska od lae. Sve je avo
odnio. To je bila najvea nesrea koju sam ja do- ivio.
53

Kad ga zapitae, kako se on spasio, odgovori
im:
Ja nisam ni bio na lai te sam se tako spa-
sio.
Nasrudin-hoda i hama]
Kupio Nasrudin-hoda kunih potreptina na pazaru, i
nae hamala da mu ih ponese kui. ?0- to se pogodio koliko
e mu platiti, pode pred hamalom, a hamal za njim, i nakon
kratka zajed- niko^ hoda, hamal se izgubi u svjetini.
Nasrudin ga traio po pazaru, ali ga ne nae.
Nakon desetak dana, idui s jednim prijate- ljem preko
trga, ugleda onog istog hamala i pone bjeati.
ta ti je? upita ga prijatelj.
Bjeim od onog hamala to mi je prije deset dana nosio
robu kui i koji se izgubio u vrevi pazaru.
Pa to ne tri za njim ga uhvati i da ti vrati robu
koju si mu povjerio da ti odnese kui?
Bjeim od njega da mu ne bih platio hama- liju za ovih
deset dana, jer bi bila vea hamalija od vrijednosti robe koju je
nosio.
Nasrudin-hoda i prosjak
Jednog dana sjedio je Nasrudin na gornjem boju svoje
kue, a naie neki ovjek i zakuca na kapiji. Nasrudin otvori
prozor i zapita ga:
Ovaj mu ree da sade do kapije pa e mu kazati.
Nasrudin sade, otvori vrata i upita ovjeka ta hoe, a on
mu odgovori:
Siromah sam, pa sam doao da mi udijeli sadaku.
54

Nasrudin ga sad pozove da se popne s njim na gornji boj.
Odoe gore, a kad se opet Nasru- din namjesti na ono mjesto
gdje je i prije sjedio, ree prosjaku:
Neka ti Bog da! Ja nemam.
A prosjak e mu na to:
Pa zato si me onda badava doveo ovamo gore? To si
mi mogao i dolje kazati.
A zato si ti mene badava zvao dolje? to ti nisi meni
ono rekao, dok sam ja bio gore?
Nasrudin-hoda i njegov urak
Jedne noi posvaa se Nasrudin-hoda sa vo jom
enom, i ona ga gume nogom tako da se skotrJjao niz
basamake.
Komije ule tu lupu te ujutru zapitaju Na- srudin-hodu,
ta je to bilo. On im odgovori da se posvaao sa enom.
Na to oni rekoe:
Sve je to tako, ali ta znai ona lupa?
On im odgovori:
Dok smo se tako svaali, moja se ena raz ljuti te nogom
gurne mo] urak, a on se poe kotrljati niza stepenice.
Komije se ne zadovoljie s odgovorom, pa zaintaie
dalje pitati:
Kad se urak kotrlja niz basamake, onda ne moe biti
takva lupetanja.
Ama ta ste me toliko napali? dojadilo Na srudinu
njihovo ispitivanje. Ta ja sam bio u urku.
Nasrudin-hoda i esma zatikua
Iao Nasrudin-hoda kroz jednu pustaru, pa se veoma
umorio i oednio. Doe u jednu dolinu kad tamo jedna esma,
ah ne tee, nego joj sla vina zaepljena jednim drvenim
klipom, da ne otjee badava voda.
55

Pristupi Nasrudin pod esmu i iz^re klin da se napije, ali
ga jaki mlaz vode udari u elo tako, da ga je oborio na tie.
Izmakne se hoda ispod esme, pa onako po- kisao viknu:
Eh nesretnice! Da si ta valjala, ne bi ti klin zabijali.
Nasrudin-hodini savjeti
Kupio Nasrudin-hoda zemljanog suda na pa- zaru te
zovnu hamala da mu nosi kui. Putem je Nasrudin-hoda
premiljao o tome kako bi izbje- gao da plati hamalu, te mu
poe ovako govoriti:
Ih voli da ti platim hamaliju ih da ti ka- em tri savjeta
koji ti mogu vrijediti vie nego carsko blago.
Hamal se promisli pa onda ree:
Kai mi ta tri savjeta!
Prvi ti je savjet: Ako ti ko kae da je siro- matvo bolje
od bogatstva, ne vjeruj mu!
Pa to svak zna.
Nasrudin pohiti:
Drugi je savjet bolji: Ako ti ko kae da je bolje biti
gladan nego sit, ne vjeruj mu!
To nije nita! To svak zna!
U treem je savjetu sva mudrost: Ako ti ko kae da je
bolje ii pjeice nego jahati na konju, ne vjeruj mu!
Na to se hamal uspravi, podie vreu s rame- na, pa je
baci na tie, uz neizbjeni zveket razbi- jenog suda:
Ako tebi ko kae, Nasrudine, da jc u ovoj ^rei ostalo
ita nerazbijeno, ne vjeruj mu, jer doista lae!
Nasrudin-hoda u hamamu
Ode Nasrudin hoda u hamam, a hamamdija mu dadne
neki poderan pekir i prljav petemalj, a i inae nije ga lijepo
doekao. Nasrudin-hoda mu. ne ree ni rijei, ali kad poe iz
hamama dade hamamdiji deset aki, a u to Su vrijeme samo
56

najbogatiji mogli toliko dati.
U drugi petak ode opet Nasrudin-hoda u hamam. Tad
mu hamamdija dade najie pe- kire petemalje i d^eka ga
najuljudnije. Kad poe Nasrudin iz hamama, baci hamamdiji
samo jednu aku, na to mu hamamdija ree:
ta ovo znai, efendija?
To je plaa za kupanje i poslugu od proli put, a onih
deset aspri to sam ti dao prologa petka, to je za dananje
kupanje.
Nasrudin-hoda i brija
Ode Nasrudin kod nekog brijaa da mu obri- je glavu. Ali
brico bijae nevjet, pa kad bi povu- kao britvom, zasjekao bi
malo u glavu, pa bi onda metnuo u tu ranu malo pamuka da
krv za ustavi. Kad je to jednom ve dojadilo Nasrudinu, ree
brijau:
Okani se, ovjee, brijanja, ako Boga zna! Polovinu
glave si mi zasijao pamukom. Ostavi mi sada drugu polu glave
da je zasijem itom!
Ni drugi brija nije bio bolji
Jednoga dana ode Nasrudin drugom brijau da se obrije,
ali nije ni on bio nita bolji od ono- ga koji ga je zasijecao.
Hem je bio nevjet, hem mu britva tupa, pa Su Nasrudinu
krvave suze let-
U tom se ula neka galama s polja.
Nasrudin zapita berbera, kakva je to galama, a berber
pogleda kroz pender, pa ree:
Tu je blizu nalbant. Potkiva jednog konja.
57

Ja sam mislio da nekoga briju, odvrati Na- srudin.
Izmijenili mjesta
Doao Nasrudin-hoda kui, pa naao sito na svojoj
stolici, gdje ga je ena ostavila poslije sija- nja brana. Kad
vidje sito na svome mjestu, ode te se uhvati za klin o koji se
vjea sito.
Ugledavi ga ena u tako udnu poloaju, za- pita ga:
Zaboga, hoda, ta to radi?
A da ta u? Sjelo sito na moje mjesto, pa sam se ja na
njegovo objesio.
Nasrudin-hadin dug i povjerilae
Jednom sjedio Nasrudin-hoda sa svojom e- nom kraj
pendera. u to pogleda hoda kroz pen- der i ugleda svoga
p^'jerioca, kojemu je ve odavna bio duan, kako ide hodinoj
kui.
Hoda ree eni:

Ja idem u drugu sobu, a ti mu kai da ni- sam doma, ve
da sam otiao saditi trnje kraj bagdatskog puta, kuda deve
pronose tovare pa muka. Kad trnje poodraste, to ostane
pamuka na trnju, to emo sabrati, opresti i otkati platno pa kad
prodamo, da emo mu onda dug platiti. to ti rekne, kazae
mi.
Hoda ode u drugu sobu, dunik zakuca na vratima, ena
mu otvori i kae sve kao to joj je hoda naredio.
Na to se povjerilac nasmije, odmahne rukom i vrne se
klen je i doao.
Nakon to je povjerilac odmaka od kue, doe hoda iz
druge sobe. Kae mu ena kako je sve rekla onako kako joj je
on naredio i da se povjerilac nasmijao i vratio se.
Na to e hoda ponosno: Jata ve nasmijao! Vidio
ovjek gotovinu, pa se stga i smije!
Nije mu krava na prodaju
Doveo Narudin-hoda kravu na pazar i poe je kuditi,
iznosei joj sve mahane to je imala.
Kad to telal u, ree mu: Ne prodaje se tak krava. Sad
u ti ja pokazati kako se krava pro-
Uze kravu za priuzu i poe je vodati po pa- zaru, pa gdje
je bilo najvie svijeta, poe je hva- liti:
Evo, narode, dobro krave, d male je hra- ne, a daje
veliko mlijeko. Svi su joj zubi u glavi, a mirna je, dijete bi je
moglo pomusti.
Kad to uje Nasrudin, uzvikne:
Kad je takva, neu je ni prodavati! pa uze kravu za
priuzu i vrati je kui.

Ne valja biti uvijek pristojan
Nasrudin-hoda je uvijek uio svoje ake ka- ko e se
vladati prema starijima, pa im je medu ostalim pravilima
pristojnosti isticao, da treban uvijek, kad neko kihne,
zapljeskati dlanovima i viknuti mu: Na zdravlje. aci su
ga posluali i uvijek su tako radili, kad god je on neko
drugi stariji kihnuo.
Jednog dana nesreom se Nasrudin-hoda omakne i
pane u bunar, te stane vikati u pomo, aei brzo naoe ue
te ga spustie u bunar, a Nasrudin se uhvati za nj i aci ga
povuku.
Tamam jo malo da ga povuku, a on, kako je bio
mokar i ozebao, kbnu.
Svi aci ispustie ue, zapljeskae dlanima i povikae
kao iz jednog grla: Na zdravlje! a si- ronrah hoda se
opet otisne u bunar.
Tako su ga dva-tri put izvukli do samog vrha, a kad bi
hoda kihnuo, oni bi zapljeskali i ponovo ga pustili da pane.
?rije nego Su ga ponovo povukli naizvan, za- vie im
hoda sa dna bunara:
Kad je ko u nevolji, ne gleda se na pravila
pristojnosti!
Ne razumiju oni turski
Jedanput poalju od huumeta hodu kao knjigonou.
u Kurdistan, s Nasrudinom je iao i jedan njegov uenik.
Kad su doli tamo i ili pr> ko jedne arije, Nasrudin
podie urak i poe odadirati.
6
60

>> t n Hodefendija, sramota je, nemoj to uti, herif!
Gdje bi Kurdi razumjeli ^ad ja .to turski radim. Oni samo
razumiju kurdski
Ahmedijilio djetinjstvo
Jednoga dana izaao je Nasrudin-hoda na- kraj sela u
etnju. Sjede kraj jednoga guvna i poe promatrati djeiju
igru. Jedan nevaljalac se priblii hodi i na brzu ruku mu
skine ahmediju i dobaci je svojim drugovima, koji poee
ahme- diju dobacivati jedan drugom kao da je to lopta.
Nemojte, djeco, sramota je grehota!
to je hoda vie molio, oni su u tom nalazili veu
zabavu, a kad se od trke za djecom umorio, ree Ve la
havle... i pode u selo bez ahmedije.
Putem ga srete jedan seljak, i vidjevi ga go- loglava,
najprije se zabezeknu, a onda se nasmija i upita ga:
Hodefendija, gdje ti je m^ae-ahmeija?
Palo joj na um djetinjstvo, pa se eno tamo na guvnu
igra s djecom.
Koliko je arina irok dun jaluk
Jednoga dana klanjao je Nasrudin-hoda de- naze-
namaz jednom seljaku i krenuo zajedno s ostalim
suseljanima na greblje, gdje e mrtvac biti zakopan.
Kako se vazda nae meu ljudima poneko, osobito ako
je bogat i ako drugi ljudi od njega zavise, pa sebi dozvoli da
se nasmije na tui raun, tako jedan bogati seoski aga
pristupi Nasru- dih-hodi pa ga upita:
Htio bih te, efendija, neto upitati. Ti zna da ja
volim da nauim one stvari koje ne znam.
Znam.
Neto me grize da doznam, koliko je arina irok
61

ovaj dunjaluk, to na njemu ivimo?
Hoda je iz ovog glupog pitanja razumio da agi nije
stalo da neto naui nego da s Nasrudi- nom zbija alu, pa
mu odgovori:
Blagorodni aga! Na tvoje pitanje ja ti ne mogu
odgovoriti, nego neko drugi.
A ko?
naj koji je u tabutu to pred nama ide. On je
premjerio dunjaluk, pa zato i odlazi. Pitaj njega! Ja
nemadoh jo vremena da ga priupitam.
Nasrudin-hoda i mrtvac
Jednom Nasrudin-hoda iao od kue. Na so- kaku
susretne mnotvo ljudi, koji su nos ! mrt- vaea u tabutu.
Hoda upita jednoga:
Boga ti, kamo tog mrtvaca nosite?
Ovaj mu ree:
Nosimo ga onamo, gdje je i vlano i hladno, gdje
nema ni svijee ni kandilja, gdje se nema nita ni izjesti ni
popiti.
Kad to uje hoda, odmah se vrati kui i bre-bolje
pone zatvarati vrata.
Upita ga ena:
Zato zatvara vrata?
Na to odgovori Nasrudin:
Eto 0 nose jednog mrtvaca, pa kako sam razumio,
hoe da g^ zakopaju ba u nau kuu.
Bolje je dijeliti iieg-0 se srditi
Imao Nasrudin-hoda velik plast sijena. Pri- mijeti on
da mu svaku no biva manje sijena. Neko mu ga je krao.
Zovne on telala i ree mu:
62

Vikni po ariji: Nasrudin-hoda danas di- jeli
sijeno.
Svijet se skupio.
Nosite, ljudi, koliko ko moe, a lake ono stoke
prehranite!
Svijet poe jagmiti sijeno i raznositi ga, a jedan se sjeti
da i hoda ima kravu, pa ga upita:
A ime e ti svoju kravu prehraniti?
Neka krepa! odgovori Nasrudin. Bolje je i da moja
krava krepa nego ja, jer mogao bih se rasrditi i u jarosti
doekati i ubiti onoga koji mi sijeno krade.
1 je alije moje penice
Unie tui vo u hodinu penicu. ode ku- i, uze tap
i poe ganjati vola da ga uhvati, ali mu vo utee. Nasrudin-
hoda se vrati kui.
Poslije jedne hefte ugleda Nasrudin-hoda u jarmu pod
kolima onoga vola i kod kola njegova gospodara. Hoda
zgrabi tap i poe mlatiti vola.
Ama ta mi tue vola? viknu sahibija.

Ti uti! Tebi nita ne radim. A vo zna zato ga
bijem.
Ama, uje, hoda, ao mi je vola!
Meni je alije moje penice.
Skraivanje ramazana
Uvijek je bivalo ljudi kojima se inilo da je mjesec
Ramazan previe du da bi ga ovjek mo- gao ispostiti. Bilo
je takvih ljudi i u Nasrudin- -hodino vrijeme. Jednoga
dana, pred ramazan, besposleni ljudi Su govorili pred
Nasrudinom skraivanju ramazana. Nasrudin-hoda se nije
htio mijeati u njihov besposlen razgovor. Na koncu ga
upitae, kako bi se najlake Ramazan skratio.
Nasrudin-hoda im odgovori:
Ko se zadui pred ramazan, a ugovori da e dug na
Bajram platiti, tomu e Ramazan brzo proi.
Kad je vrijeme momku da se eni
Nasradin-hoda imao sina, koji je ve, po materinu
miljenju, bio za enidbu. Nasrudin se skanjivao da li da ga
oeni ih da ga pusti da jo malo momkuje. Meutim, ena
ga je privoljela da se i on ukajili da im se sin eni.
Traio Nasrudin-hoda sinu djevojku i raspi- tivao se
meu ljudima, gdje ima kakva vrijedna i pametna djevojka.
ga pitali, koliko mu
sin ima godina, a im on ree da je zavrio " rekoe mu:
Nemoj sina eniti dok god pamet ne sabe-
Na to hoda odgovori:
Ako pamet sabere, nikad se nee ni oe- niti.
64

Gdje je mjesto damiji
Nasrudin-hoda je bio jedno vrijeme imam u jednoj
damiji, aii je bivalo slabo ljudi u de- matu. Nekad je
damija bila gotovo prazna: on u mihrabu, mujezin za njim i
jo dva-tri starca.
Dok je tako oilo ! damiji, kafana u kojoj su se
okupljale njegove dematlije, bila je uvijek puna.
Jednog dana poe hoda ruiti damiju i pre- nositi
kamen po kamen u kafanu.
ta to radi, hoda, ako Boga zna? upita- e ga u
kafani kad je donio jedan povelik ka- men.
ta bih drugo radio! Damija na nemjestu, pa nema u
njoj demata niti ja imam s kim kla- njati, a kafana uvijek
puna, pa u ovdje uvijek imati demata.
Nema fajde biti krivca ka^ razbije
testiju
Kad. god bi Nasrudin-hoda $ ^ softu na bu-
nar

zahvati vode, uvijek bi ga najprije ibao, P
a
mu onda dao
testiju da donese vode.
Ljudi su se tome udiii, pa ga najposlije zapi- ta jedan
njegov prijateij:
Zato ti najprije iiba aka, pa mu istom onda
dadne vr, da donese vode?
Iibam ga zato da pazi da mi ne razbije kr- ag, jer
kakva bi mi b!a korist od toga da ga ii- bam kad ga ve
razbije!
Umro a da nije nikako ivio
Nasrudin-hoda je 00 putovao po Tur skoj.
65

Jednoga dana pred sami akam doe u jed- no selo, pa se
uputi pravo u damiju. Prolazei kroz harem pred damijom
vidje i s jedne i s druge strane puta zasaene niane
(nadgrobne kamenove), na kojima su b!a ispisana imena
umriih seljaka. Ali zaudo, nije pisalo kao drug- dje da je
pokopani umro te godine u toj i toj go- dini ivota, nego je
kod jednog bilo isklesano na baluku da je ivio petnaest
dana, na drugom da je pokopani ivio sedam dana, na
treem trinaest dana i sve tako redom. Niko od pokopanih
nije ivio ni mjesee dana, a baluci su bili kakvi se stavljaju
odraslima, a ne d jcci.
U hajatu pred damijom zatekao je Nasru- din-hoa
dosta seljaka, meu kojima je bilo i starijih ljudi, a i
sredovjena svijeta, pa i mladi-
Kad se pozdravio s prisutnima i upustio u razgovor,
upita ih kakv su ono baluci i zato je pisano na njima da je
taj i taj ivio samo nekoli- ko dana.
Efendija, ree mu jedan star seljak, ml brojimo u
ivot samo one dane, kad je ovjek bio potpuno rahat, kad
nije imao nikakve brige i ne- ?.gode. U nas su u ivotu samo
rijetki dani za ko- je se moe rei da je ovjek taj dan bio
rabat. Zato samo i zapiemo na baluk broj tih dana, a taj
broj nije nikad velik.
Eh ljudi, ree im Nasrudin-hoda. Ja sam veeras
musafir u vaem selu, pa ako mi veeras dode umrli as, vi
me zakopajte i metnite ba- luk na mezar, a na baluku
napiite: vdje je zakopan Nasrudin, sin Abdulahov, koji
je umro a da nije nikako ni ivio.
strmoglav u grobu
Nasrudin-hoda bi esto molio komije, kad umre, da
66

ga ukopaju u zemlju strmoglav.
Kai nam, zato hoe da te tako ukopa- mo? upitaju
ga oni.
Na to e hoda:
Brao moja, kada bude kijamet, pa kad se sve prevrne
to je gore ono dolje, onda u ja upravo biti na nogama.
Nasrudm-hodino turbe
Hoda je poeo stariti, a kao dobar musli-
ma
n uvijek
je mislio na smrt i vjerovao je kao i
sva
ki dobar musliman u
proivljenje poslije smr- ti. No nikad nije bio mrzovoljan i
za svaku priliku je volio napraviti alu. ?a i kad je napravio
turbe, gdje je htio da bude pokopan poslije ! - ti,
napravio je alu sa samim sobom. Nainio je turbe na
drvenim stupovima, sa svake strane otvoreno, bez ikakva
zida, samo je s jedne strane izmeu dva stupa napravio
vrata, a katancem je zakatanio.
Upitae ga ljudi:
Zato nisi sa svih strana zagradio?
Ko je ovjek, ui e na vrata, a ko je pas, moe
svukuda.
Nasrudin-hodina bojazan
Nasrudin-hoda se bijae nastanio u jednom gradu u
sobi nekog starog hana. Poslije nekog vremena potui se on
handiji, kako ee u SVO- joj sobi uje u ietu neko
popuekivanje i kripu, pa ga uzima bojazan da bi se moglo
togod dogo- diti, da se tavan provali. Stoga zamoli
handiju da pregleda tavan, pa da se za vremena popravi,
ako je to popustilo. Handija se na to nasmije hodi i ree
67

mu:
Ne boj se! Nije to popuckivanje od toga to ti misli,
nego... Ama ti si hoda, je h de, pa zna da svaka, pa i mrtva
stvar moli se Bogu i spcminje Ga, pa tako i svi djelii u toj
zgradi Bogu slue i slave Ga.
Nasrudin-hoda odmah vidje da ga ne moe i ne treba
uvjeravati o protivnom, pa odmah pri- stade uz njegovo
miljenje:
Jest, jest, ja tako zaista misiim, a]i se za- to upravo i
bojim, da e ta zgrada u svojoj po- bonosti ii sve daije, pa
e jednog dana i na seddu pasti!
Nasrudin-hoda kao advokat
Jedan prijatelj i znanae Nasrudin-hodin do- e jednom
k njemu i potui mu se za jedan spor, to ga ima s nekim
svojim komijom kod kadi je, pa da sazna, ima ii izgleda da
e dobiti presudu u svoju korist, upita hodu:
Imam li pravo?
Hoda mu odgovori:
Ima pravo, ima, ne boj se!
Prot^'nik ovog ovjeka, i ne znajui za ovo, doe
takoer Nasrudin-hodi da se posavjetuje u svom prijeporu s
protivnikom. Kad mu razloi eijelu st^ar, upita ga:
ta misli, hoda, imam li pravo ih nemam? Ima
pravo, brate, ima. Ne boj se nita! To je sve ula
Nasrudin-hodina ena pa e rei u udu svome muu:
Kako je to, efendija? Ti prekjuer ree ono- me
ovjeku, kad ti kaza svoj prijepor sa svojim protivnkom, da
ima pravo. Juer opet ree nje- govu protivniku, kad ti
razloi svoj prijepor s njim, da i on ima pravo. To ne moe
68

biti da obo- jica njih imaju pravo.
Ima i ti pravo, odgovori joj on.
Nasrudin-hodina
Jedanput prala Nasrudin-hodina punica ha- ljine na
rijeci, pa joj se noga omakne, pane u vodu i nestane je.
Odmah odu neki ljudi koji su to vidjeli i jave Nasrudinu da
mu je punica pala u vodu i uduila se. On potri i zagazi u
vodu da je trai gdje je pala, pa poe uz vodu. Nato mu, u
udu, rekoe ljudi koji su to gledali:
A to ide, efendija, uz vodu? Treba niz vo- du da
ide, jer e nju bujica niz vodu nositi.
Hodaimree:
Ne znate vi nju. u nje je sve naopako, to god bi
govorila, sve je naopako radila. Ja nju znam najbolje.
U emu je sposobnost?
Jedan ovjek dobio pismo na perzijskom je- ziku, pa,
srctnuvi se s Nasrudin-hodom na uli- ci, pokaza mu ga i
zamoli da mu ga hoda pro- ita i lae ta u njemu pie.
Nasrudin-hoda ni sam nije bio vjet tome jeziku, a kako se
i per- zijsko pismo poneto razlikuje od turskoga, ne umjede
mu ga ni proitati, nego mu pismo povra- ti s rijeima:
Podaj ti ovo kome drugom da ti ga proita i prevede.
Ja ne umijem.
ta? u udu e onaj ovjek. Ne umije itati pisma i
ne zna perzijskog jezika? Ja zato si onda zamotao
ahmediju kolik mlinski kamen, a kauk ti kao bungurska
stupa, pa se jo i u zelenom binjiu usterisava svijetu kao
uenjak, a ovamo, pisma ne > proitati?
Na to Nasrudin-hoda uzavri . vie pa, civi sa
sebe binji a s glave kauk i ahmediju, viknu na ovjeka:
69

Pa kad je u tome sposobnost, hajde obuci ti ovo
odijelo, pa proitaj makar dva retka, da te vidim. Hajde,
obuci!
Nasrudin-hoda i ene
Nasrudin-hoda se bojao svoje ene, a taj strah nije
toliko ni krio od svijeta, ali je opet elio znati da li se kao on
i drugi 11 boje SVO- jih ena.
Jednom, kad je u Akeheru u damiji drao vaz, zapita
prisutne da li se boje svojih ena. Ko se boji, neka na noge
ustane! povie hoda.
Svi ustadoe osim jednoga.
Nasrudin-hodi odlahnu na srcu, kad vidje da nije
usamljen, ali kad vidje jednoga da sjedi, bi mu drago da ima
barem n;ko ko se ne boji ene.
Evo, ljudi, pogledajte junaka! Evo ovjeka koji se ne
boji svoje ene!
Ama jok, efendija! im ti spomenu e n u, meni se
obje noge podsjekoe, pa nemam snage da na njih
ustanem. doeka onaj.
Kokoija pamet
Nasrudin-hoda ponio jednom nekoliko koko- iju u
kafezu u ariju da ih proda. Kod jednog potoka sjede da se
odmori napije vode. Pomisli u taj mah da bi i kokoi mogle
biti edne, pa ustade, otvori kafez i ispusti kokosi da se
napiju. Ali kokosi se dograbe slobode i raziu se kud koja
po umi.
Nasrudin ustane i poe da ih utjera natrag u kafez, ali
kokosi sve dalje odmiu od kafeza. Ugleda hoda jednog
pijetla pa povie na nj:
ti mi se broji pametan! Po noi zna u mraku da je
70

zora blizu, a sad po danu ne umije nai kafez i u nj skupiti
kokoi!
Nasrudin-hodina maka
Nasrudin-lioda je volio lijepo to pojesti i vazda je
nastojao da se dobro hrani. Zato je sva- ki dan kupovao
meso na kasapnici i slao kui, ali je malo koristi imao od
toga, jer ena mu se desila rasipna, pa bi spremljena jela
iznijela SVO- jim konama i prijateljicama, a kad bi hoda
zapi- tao za koje jelo od mesa, ona bi vazda nala neki
izgovor: ili nije imala kad da prigotovi, a gdjekad bi svalila i
na maku da je pojela meso.
Jednog dana hoda poalje kui dvije oke mesa, a kad
doe kui, od mesa ni zalogaja na sofri.
Gdje je meso? upita on enu. Zar nisi nita od mesa
pripravila?
Ah, prokleta bila ova maka! udari ena u psovku.
Nita od nje ostati ne moe.
ta? u udu e hoda. Pa ja sam dvije oke mesa
poslao. Zar je sve pojela?
Sve.

Hoda se estoko rasrdi, spopade maku, pa je metnu
na terezije. Maka bijae teka upravo dvije oke.
Na to hod;:a upita enu:
Ako je ovo maka, gdje je onda meso? A ako je ovo
meso, gdje je maka? badvoje ne - e biti!
Nasrudin-hoda u deputaciji
Mongolski vladar Timur-Lenk upotrebljavao je u
svojoj vojsci u bojevima i slonove. Iza jedne velike bitke
razdijelio je nekoliko slonova po ob- linjim selima na
prehranu. Tako je jedan slon dospio i u selo u kojemu je
tada ivio Nasrudin- -hoda. Kako slonu treba mnogo hrane
i kako ni- kakva ograda oko usjeva ne moe odoljeti slono-
voj snazi, to ovaj slon za kratko vrijeme uniti seoske
usjeve, da se seljaci listom digoe da tue za silne tete to
im je slon poinio. Kome e, ve Nasrudin-hodi. On ih
lijepo saslua, i sam uvidje da je tuba opravdana, pa ree
seljacima da bi dobro bilo da se poalje jedna deputacija
samom Timur-Lenku, da im on skine s vrata ovu nesreu.
Svi odmah pristanu na to i deputacija se izabere s hodonr
na elu.
Kad su poli iz sela, bio ih je prilian broj, ali to su se
vie primicali mjestu careva borav- ka, to seljaka sve manje.
Na posljetku u vladare- vu predsoblju opazi Nasrudin-hoda
da je ostao sam. ^smjehnu se pa sam sebi ree: Hoe
lukavi seljaci da me prevare: ako bude kazne, da je ja sam
pretrpim. Da vidimo ko e koga nadmudriti!
Ue Timur-Lcn'ku bez oklijevanja. Kad ga vladar upita
ta eli, on mu ispria a je jedan slon poslat u njegovo selo
na hranu, ali ne ree nita o teti koju im ini, nego, veli,
kako je sio- nu neobino i neugodno to je sam, to nema
drugarice, i zato zamoli vladara da im se smiluju pa da im
72

poalje i slonicu.
Tilmur-Lenku to bi vrlo drago, nagradi . . ) *
darovima i odmah naredi da se i en-
sko poalje u selo.
Kad se hoda povrati u selo, zgrnue se selja- ni oko
njega da bi saznali ta im je isposlovao kod cara, a on im
odgovori:
Veselite se, brao! Dolazi nam i slonica.
Umjerenost
Nasrudin-hoda bio jedne godine vrlo os )- maio.
Posla nikakva, a hrane malo. Najvie ga je zabrinulo kako
e ishraniti svoga magarca. " tako padne mu na um
zgodna mi-
sao: da ga pone izranije priuavati umjerenom obroku.
Odmah sutradan padne na polovicu inje- re zobi koju mu je
davao svaki dan. Drugi opet dan raspolovi i z.ob i sijeno. I
tako je uzmicao postupno svaki dan na hrani dok ne dotjera
do ake zobi.
Kad jednog jutra dode Nasrudin u pojatu, a magarac
otegao papke.
Nasrudin-hoda uzdahnu za magarcem:
Upravo kad sam ga nauio da gladuje, on siromah,
uginu!
Nasrudin-hoda na iftaru
Jedan ugledan velika pozove jedne veeri / ramazan
i Nasrudin-hodu na . Tek to ^e na sofru metnula
orba, provali domain grdnjom i psovkom na slugu koji je
metnuo orbu na sofru:
73

Kakva je to orba? Sramota da se u mojoj kui takva
orba na sofru mee! Nosi to odmah i daj drugo jelo!
Drugi sluga postavi na sto nadjevena tukea, koji bijae
zarudio, a od njega se irio ugodan miris, da je draio
nozdrve. Domain je prvi uze jedan zalogaj, a onda udari
u jo veu viku nego na orbu, da je tuka; prepeen, da je u
nj sta'- ljeno previe mirisova i zaina, pa da se ne moe
nikako jesti. Grdei sluge, okrene se na svoje go ste s
rijeima:
E, ne moe se izai na kraj s ovim aijama! Koliko
sam puta govorio da paze da peenje ne zagori, i sve uzalud.
Nosi ovo! udari na sluge, Bog vas ubio, to me sramotite
pred ljudima!
I tukae je brzo dignut sa sofre, a Nasrudin- -hoda se
tuna lica osvrnuo za njim, kako zama- e onako prijatan i
zarudio.
Iza tukca doe na sofru baklava, a domain odmah
zagrmi:
ta? Zar emo slatkim poeti veeru? Ko je to vidio
da se natesrca jede slatko?
Kad Nasrudin-hoda osjeti da e i ovo divno jelo
izmaknuti netaknuto natrag u kuhinju, brzo skoi sa svog
mjesta s kaikom u ruci i poe ku sati pilav, koji je tu u
blizinu donesen. Gosti se zaudie, a na to hoda ree:
Dole i pilavu nije dola reda da se povrati, l'.ou evo da
vidim kako je pripravljen.
Svi se nasmijae, pa i domain s njima.
Mora jedan biti i pijevac
Jednog dana je Nasrudin-hoda odveo neko- liko
akehirskih djeaka u banju. Svaki je od njih sakrio po
jedno jaje pod pazuho. Odu oni zajedno u banju, skinu se i
sjednu na okrugli ka- men u sredini banje, na kojemu se
74

kupai prez- nojavaju prije i poslije kupanja, kako je to
obiaj u istonjakim hamamima. Nekome od djeee na um
pade pa im ree: Hodite svi ovamo i ko ne snese nijedno
jaje, mora platiti kupanje za sve nas! Djeca zagrajae i
pristadoe.
Poee se jedan po jedan rakolit i neopaz.icc sputati
po jedno kokoije jaje na kamen pod sobom.
Kad to vidje hoda, poe mlatarati rukama o tiielo.
kako to to horoz radi krilima, i zakukurika.
Uenici ga upitae:
Sta to radi, efendija?
Pa mora biti jedan horoz na toliko koko- iju!
Uoi ki jametskoft' dana
Nasruhn-hada je imao jedno janje, na koje su njegovi
uenici i prijatelji imali velik itah da ga pojedu. Salijetali
su hadu, da bi trebalo da izau negdje na teferi i da janje
okrenu na ranju.
Kako ga nisu mogli privoljeti da janje za- kolje,
jednoga dana rekoe, da je sutra kijametski dan, smak
svijeta, i da e sve ivo duu pustiti.

Zato nema smisla da on uva to janje, nego da ga svi oni
zajedno pojedu kad je sutra ve kijamet.
Nasrudin-hoda pristane, povedu janje sa SO- bom
izvan grada, u jedrio hladovito mjesto kraj rijeke. Hoda
zakolje janje, zguli s njega kou, oist! mu utrobu i nasadi
ga na raanj, a raspali vatru kraj rijeke.
Njegovi uenici i prijatelji su se veselili sto Su
nasamarili Nasrudina, pa da bi dobili bolji tek, skinu sa sebe
odijela do samih gaa i ponu se kupati u rijeci. Nasrudin-
hoda iskoristi prili- ku, skupi sva njihova odijela i baci ih
na vatru, gdje ubrzo izgorjee.
Kad su rashlaeni izali iz vode, imaju ta i vidjeti
nigdje im nema odijela.
Na vatri SIU jo tinjali posljednji komadi nji- hove
odjee.
Kamo nam odijela? upitae Nasrudina.
Ja ih naloio na vatru. Eno od njih pepela!
Ama, zaboga, kako e to uraditi? Kako e- mo bez
odijela kui?
Ja mislio: kad je sutra kijametski dan, da vam ne
trebaju vie odijela, pa sam ih na vatri 'Sprio!
Krepao kotao
Jednoga dana posudi Nasrudin-hoda od komije jedan
povelik kotao i sutradan mu ga vrati zajedno s jednim
malim kotliem.
ta je ovo? upita komija.
Tvoj je kotao bio skotan, pa je ovo mladun- e od
tvoga kotla.
Komija uzme kotao zajedno s kotliem, ve- $elei se
da je tako lako doao do prinove.
nekolika dana Nasrudin-hda opet posu- di od
komije kt^, ali proe i pet dana, a n vraa kotla.
76

esti dan doe komija na vrata i zovnu Na- srudina.
Nasrudin otvori vrata i upita ga: ta hoe?
Hou svoj kotao.
Ne moe ga dobiti, kad je krepao.
Kako e kotao krepati?
Isto onako kako se mogao i okotiti.
Bostandija eli kiu, erpidija
sunee
Nasrudin-hoda je imao dvije sestre. Dooe mu.
jednom badvije u psjetu. On ih upita:
!ega se izdravate?
Jedna ree:
Moj mu je te^k; zasijao je dosta ita. Ako Bg
dadne pa bude kie, imaemo ga .!: mno g, da emo
se moi i hraniti i zaodjeti se.
Druga ree:
Moj je mu erpidija. On je izvadi dosta erpia,
pa ako ne bude kie, zaradiemo o'bro, da emo imati i
hrane i kupie mi i odjeu.
Tada e hoda: Jedna od vas e dobiti to eli, ali
ka, t ja ne znam.
Nasrudin-hodino dube
Nasrudin-hoda skrojio dube od bijelog suk- na i u
prvi petak se nag/,dao pa otiao u njemu punici na ruak.
Punica mu pohvalila dube i po-
gostila ga.
Idue sedmice Nasrudin-hoda oboji lu.be u utu
boju, pa u petak, po ustaljenom obiaju, kao mladoenja,
ode punici na ruak. Punica ga opet lijepo doeka i pohvali
77

mu ukus i novo
dt-be.
Tako je hoda svake nove sedmice bo jio du- be u
novu boju, ne bi li punica pomislila kako je on bogat pa
svake sedmice moe mijenjati no- vo dube. No punica je
otkrila njegove marifetlu- ke, ali se inila kao da ne zna
pravo stanje stvari, nego mu, svaki put estitala novo dube
i zaelje- la mu da mu bude sretno i berietno.
Na koncu je jo ostala samo crna boja da se u nju
pi'eboji dube, jer oha od koje je dube bilo nainjeno nije
vie mogla primiti nikakvu drugu boju.
Kad je toga petka hoda doao u punice u dubetu crne
boje, punica ga je doekala rije- ima:
Ja, zete, plaha dubeta! teta je
1
samo to moe
vie iz te boje u iri.ffli.gii!
Nasrudin-hoda i terzija
Nasi'udin-h>da kupio ohn za dubeta i do- nio je
terziji da mu skroji i saije dube.
Torzija uze ahu, razastrije je na terah, Z- mjeri
najvei komad, koji je trebao da bude za lea od vrata do
peta, pa uze makazc i odree komad. Prinese odrezan
komad Nasrudinu uz le- a, ali vidje da je odrezao za lea
prekratko, pa ga baci na terah i ree: Od ovoga u skrojiti
rukave.
Ponovo uze arin i izmjeri novi komad, odre- za ga,
kad ali i om krai nego to je trebao biti. Terzija ga baci na
terah, pa ree: Neka ovo bu de za rukave!
Tako odreza i trei komad, ail i ovaj bijae prekratak
za lea, pa ga takoe baci na terah, s rijeima: Ovo za
rukave.
Dojadi to Nasrudinu, jer mu itav komad O- he
78

obatali, pa povie:
Dosta, majstore, tih rukava! Neu ja praviti dubeta
cijelom eheru!
Nasrudin-hodin magarac
Jednog dana je Nasrudin-hoda iao u umu da
nasijee drva. u putu susretne jednog seljaka koji je pred
sobom gonio jednog vrlo ivahnog magarca, koji se nije
nikako zaustavljao ni ska- njivao u hodu. Hodin je
magarac bio hjen, pa kad se mitie na putu, zovnu hoda
onog ovjeka:
Molim te, stani malo da te neto priupitam!
ovjek stade.
ta si ti uradio tome magarcu da ti je tako brz? Moj
nee ni da se makne s mjesta.
ta e mi dati, pa da ti kaem?
Dau ti roj pela.
Evo ta e uraditi. Otii u grad kupi pa- priku.
Onda doi u umiu, nasijeci drva, pa kad
ih natovari na magarca, otkini komadi paprike i gurni je
magarcu u stranjicu, pa e vidjeti kako tre.
Hoda ga poslua i uradi onako kako mu je rekao.
Njegov lijeni magarac je sada u galopu
trao.
Sredstvo koje mi je ovaj ovjek preporu- io,
pomisli hoda, zaista je dobro, pa magarca ne mogu ni
dostignuti. Moda bi to sredstvo bilo dobro i za ovjeka?
Rekavi to stavi sebi komadi paprike straga, to ga
toliko upali da je i sam morao trati, ak je trao bre i od
svoga magarca i prestigao ga.
79

Tako doe do kue i otvori vrata.
ta hoe? upita ga ena.
Nemam vremena za razgovor, odgovori Na- si'udin.
Magarac dolazi kui, zaustavi ga i rast-O- vari, a ja u jo
n:kolko puta kroz selo protrati.
ta bude od starog mjeseca?
Pitali ljudi Nasrudin-hodu:
ta biva od starog mjeseca nakon posljednje etvrti,
a prije nego se pojavi mlaak?
Hoda odgovori:
Razdrobe ga, pa od njega prave zvijezde.
Manje obavljena posla manja
zarada
Nasrudin-hoda sjedio jednom na obali rije- ke,
mu jedna grupa od deset slijepaca. Pogodie se s
njim, da mu plate deset aki da ih svih deset prenese preko
rijeke.
Dok ih je jednog po jednog prenosio, desi se da mu
posljednji spane s lea i utopi se u rijeci. Slijepci osjete po
pomaganju topca da neto nije redu, pa nadigoe stranu
viku na Nasrudina zuog nepanje.
Kad nije uspio da spasi slijepca iz vode, ho- da im
ree:
ta se derete? Platite mi jednu aku manje i stvar je u
redu!
80

Konjska volovska trka
Bila svadba u Nasrudinovu selu i, po obia- ju, trebala
se odrati konjska trka s nagradom najboljem konju i
binjediji. Svak ko je imao dobra konja doveo ga je na trku.
Nasrudin-hoda nije imao konja, ali je imao vola i
njega je doveo na trku.
Hoda, zaboga, upitae ga , kud e s volom?
Ta ovo e biti konjska trka, a volovi nisu nikad trkali jer
nisu brzi.
Ne znate vi moga vola. Ako bude onako brz kakav je
bio dok je bio tele, nee ga moi ni na- bri konj stignuti.
Nasrudin i parniar pred kadijom
Jednog dana imao je Nasrudin-hoda spor s jednim
ovjekom i odu zajedno do kadije.
Hoda naiareti kadiji na svoje iijevo pazuho, po
kojim je neto drao.
Kadija je misiio da mu je Nasrudin donio nekakav poklon,
pa presudi lu Nasrudinovu korist.
Kad parniar koji je izgubio parnicu izae iz sudnice,
kadija prie Nasrudinu i ree mu:
E sad mi daj to za to si mi davao znak da ti je pod
pazuhom!
Hoda odgovori:
Nisam ti ja davao nikakav znak da u ti neto
pokloniti. Ja sam ti htio samo rei, da u ti ja, ako mi krivo
presudi, razbiti glavu ovim kamenom koji mi je pod
pazuhom.
Iskustvo u lijeenju
Hoda se jednog dana bio i>peo na kruku, ali mu se
81

omakne noga i on pade s kruke kao vrea.
uju to njegovi prijatelji i dooe da ga sa- vjetuju
kako e se lijeiti.
Hoda ih upita:
Ima li neko meu vama da je padao s kruke?
Nema vala niko, odgovori oni.
nda vi ne dolazite u obzir da me lijeite, ree im
Nasrudin.
Nasrudin-hodina presuda
u vrijeme kad je Nasrudin-hoda bio kadija dooe
jednog dana preda nj u meemu (sudni- cu) ovjek i ena.
ena ree:
Efendija! Ovaj ovjek je avo. On me je uhvatio i
poljubio. Hou da dobijem svoje pravo, moje neopozivo
pravo!
Hoda ree:
ta tu da se uradi? Jedan tvoj poljubac nje- mu i
sve c me biti izravnano.
to manje uesnika pri sotri to
bolje
Kad je hoda jednom bio bolestan, pohodio ga je jedan
bogata, da se raspita za njegovo zdravlje.
Hoda, ima. li kakvu elju?
Hoda odgovori:
Mogao bih jednu iniju pilava.
U tren oka ispuni bogata Nasrudin-hodinu elju i
donese mu izvrhom punu iniju. Hoda slisti pilav s
poudom, tako da je darovalac osje- tio potrebu da ga upita:
. ti nee nauditi to si toliko pilava sam pojeo?
Hoda odgovori:
82

Svakome e manje nauditi, kad pri takvom poslu ima
manje prijatelja.
Kako je Nasrudin-hoda sjekao drva
Jednog dana je Nasrudin-hoda otiao U- mu po
drva. Na jednom strmenitu mjestu udari mu u oi jedno
0 drvo i () u sebi ree: Kad bih ga mogao odatle
oboriti, ne bih se namuio dok ga iscijepam i izvuem iz
ume.
On odmah poe deverati oko toga, pa zaveza oko
stabla jedan kraj konopca, a drugi oko ma- gareva trbuha.
Kad je dobro zasjekao drvo sa svih strana, povie na
magarca i potjera ga da povue nanie. Magarac upne sve
snage, drvo se obori i zdrobi magarca.
Kad to hoda vidje, rasrdi se na sama sebe 1 zabrinut
poe kui.
Kad ga ena vidje sama, upita ga:
A ta je s magarcem?
Hoda odgovori:
Ah eno! Kad sam ga posljednji put vidio, on je ve
bio zavrio svoje putovanje, ta je da- Ije bilo s njim, ne
znam ni sam.
Nasrudin trai gdje se bolje vidi
Jednom Nasradin-hoda izae iz kue i poe neto po ulici
traiti. Ugleda ga ena pa ga upita:
ta to trai, hoda?
Izgubio sam prsten pa ga sad traim.
A gdje si ga izgubio?
Tamo je u kui ispao.
83

Pa zato ga onda trai na izvanu? Unutra je
mrano! A da Bog da da ga vie ikad naem.
Troak Hodine denaze
Jednog dana sjedio hoda na polju, kad vidje nekoliko
seljaka kako prolaze. On se isprui na zemlji, zaklopi oi i
osta nepomine) lee . Tako je on leao dok mu ne prie
jedan seljak. Kako je seljak mislio da je Nasrudin-hoda
mrtav, vra- ti se druini i ree za nj:
Siromah hoda je umro! Moramo skupi pare za
njegov ukop.
Oni se porefenaju i saberu zajedno pet sto- tina aki.
Kako su svi oko hode stajali, govorili Su - meu se:
Da kupimo jedan efin i okupana hou za- vijemo u
nj, treba nam Stotinu aki. Toliko je dosta! A ovih etiri
stotine aki to je preteklo, odnijeemo mu kui.
Hoda podie glavu i ree:
Dajte ovamo tih etiri stotine aki! Ja u ih sa
zadovoljstvom odnijeti doma. Tako mnogo novca ja nisam
imao nikad ni u ruci, akamoli u kui.
Nasrudin-hodina posljednja ala
Jednoga petka, dvjesta godina po Nasrudin- hodinoj
smrti, kada se u znamenitoj Ulu-damiji skupilo veoma
mnogo svijeta da klanja dumu- -namaz, pojavi se uvar
hodina turbeta, koji je imao u sebi neto od Nasrudin-
hodinih osobina, pa se ak i nosio kao hoda. On povika
glasno da ga svi uju:
84

ljudi, da vam kaem neto udno i neobi- no. Uzeo
sam abdest, pa kad sam htio poi u da- miju, doao sam da
zatvorim vrata na turbetu. Tada vidjeh rahmetli hodu u
onom istom liku i nonji, kako ga znate iz pria. Uzjahao na
sanduk (sarkofag) kao na konja, razgledao okolo, pa mi
ree: , pozovi odmah sav svijet iz .: - 1 da
dode u moje turbe! Ko ne dode, priinie te- tu svojoj
dui!
Svijet je vjerovao u udotvorne moi hodi- ne, a i
uvar turbeta je bio veoma omiljen, te svi pojurie iz
damije prema turbetu. Naravno, ni- su mogli vidjeti hode,
pa svi zajedno povi-u:
0 veliki aljivdija! Ni sada ne proputa priliku da
se s nama naali.
Potom proue Fatihu za duu hodinu, pa krenu prema
damiji. Kad tamo dooe, imaju ta vidjeti: sruilo se
damijsko kube sa svim to je bilo na njemu i oko njega.
Videi sve ovo, ljudi jo vie zavljee hodu i duhovno
se povezae s njim.
Neka mu Gospodar vasione bude milostiv!

. /

Turbe Nasruin-hoe
86