Gaj Julije Cezar

Ovo je glavno znaenje pojma Gaj Julije Cezar. Za druga znaenja, pogledajte Gaj Julije
Cezar (razdvojba).

Gaj Julije Cezar

Gaj Julije Cezar, latinski Gius Iulius Caesar (Rim, 13. srpnja 100. pr. Kr. Rim, 15. oujka 44.
pr. Kr.), rimski vojskovoa, politiar i pisac.

Sadraj
[sakrij]

1ivotopis

2Porijeklo

3Graanski rat

4Cezarovo ubojstvo

5Vanjske poveznice

ivotopis[uredi VE | uredi]
Najslavniji rimski Imperator, Cezar je brojnim vojnim pobjedama znatno proirio utjecaj i
vlast Rimskog imperija. Pobjedivi Pompeja Velikoga u graanskom ratu od 46. pr. Kr. zavladao
je kao diktator. Njegova diktatura oznaava kraj vrhovne vladavine senata u Rimu i poetak
carstva. Iako je ubijen u atentatu, Rimska Republika je od 27. pr. Kr. i formalno postala Rimsko
Carstvo.

Porijeklo[uredi VE | uredi]

Pontifex maximus-vrhovni sveenik

Cezar je potjecao iz ugledne patricijske porodice Julijevaca. U doba cara Oktavijana, koji je
naslijedio Cezara i postao prvi rimski car, u epu Eneida Publije Vergilije Maron velia Julijevce
povezujui ih s legendarnim trojanskim junakom Enejom. Julijevci su bili poznati po krnosti i
visini rasta, a Cezar je jedini bio krljav i slabaan, iako ga to nije sprijeilo da marljivo trenira
tjelesne karakteristike te da postane "krv krvi svoje".
Cezaru je prueno vrhunsko onodobno obrazovanje s neizbjenim putovanjem u Grku gdje je
uio govornitvo. Bio je neak politiara Gaja Marija. Gaj Marije je od 88. pr. Kr. zapoeo
graanski rat sa Lucijem Kornelijem Sulom. Marije je umro 86. pr. Kr.. 84. pr. Kr. Cezar se oenio
s Kornelijom, takoer plemkinjom. Kada je Sula 82. pr. Kr. postao apsolutni diktator naredio je
Cezaru da se razvede. Ovaj je to odbio i otiao iz Rima. Cezarovi prijatelji su ga savjetovali da se
ne vraa zbog rizika proskripcije. Jedino injenica da je imao veze na visokim poloajima spasila
ga je od gotovo sigurne smrti. Cezar se prijavio u rimsku vojsku i otiao u Malu Aziju. Iako mu je
Sula formalno oprostio i pomilovao ga Cezar se nije vraao u Rim do Suline smrti, 78. pr. Kr..
Po povratku u Rim Cezar poinje raditi kao odvjetnik. Na toj funkciji istaknuo se kao estok
kritiar i protivnik korupcije kod politiara. Cezar je putovao na otok Rod kako bi
usavrio govornitvo kod slavnog govornika Apolonija Molona. Na putu su ga zarobili pirati. Kada
su namjeravali zatraiti otkupninu od 20 talenata, Cezar im se nasmijao i rekao da oito ne znaju
koga su oteli. Na njegov nagovor ovi su zatraili i dobili 50 talenata za Cezarovo putanje. im je
puten Cezar je organizirao potjeru na moru, zarobio pirate koji su ga oteli i osudio ih na
smrtrazapinjanjem na kriu.
69. pr. Kr. umrla je Cezarova prva ena Kornelija. Umrla je tijekom poraaja. Iste godine je umrla
i Julija, Cezarova teta. Cezarovi protivnici su ga kritizirali da je Julijin sprovod bio politiki
proraunljiv i da tu Cezar napada proskripcijske zakone iz Sulinog vremena i time skuplja
politike bodove. Cezar je iste godine izabran za kvestora i odlazi u panjolsku. Po povratku u
Rim nastavlja se baviti pravom sve dok 65. pr. Kr. ne postaje kurulski edil. Ta funkcija je
ukljuivala reguliranje prometa, trgovine i ostalih svakodnevnih dogaaja u Rimu. Posebno je
zanimljivo da je to ukljuivalo i organizaciju igara u Rimskom cirkusu. Proraun za zabavljanje
najirih slojeva ljudi bio je ogranien. Cezar nije tedio na novcu i organizirao je dotad
najspektakularniju zabavu za narod. Godina je zavrila tako da je Cezar bio slavan od naroda i
poznat, ali je osobno bio prezaduen za ono vrijeme ogromnom svotom od nekoliko stotina
zlatnih talenata.
63. pr. Kr. Cezar postaje pontifex maximus. Ta funkcija je obuhvaala dobivanje nove
kue Domus Publica, bavljenje pitanjima koji se dotiu Rimske religije i, najvanije za Cezara,
rjeavanje svih dugova.
Iste godine Cezar je zajedno sa Markom Licinijem Krasom optuen pred senatom za urotu koju je
pokrenuo rimski politiar Lucije Sergije Katalina. Petorica Katalinih bliskih suradnika i prijatelja

poslani su u smrt bez suenja. Iako je konzul Marko Tulije Ciceron zatraio smrtnu kaznu za
obojicu, Cezar i Kras su osloboeni.
Cezar je 62. pr. Kr. izabran za pretora. Iste se godine razveo od svoje druge ene Pompeje. 61.
pr. Kr. Cezar odlazi kao propretor u panjolsku gdje je vojnim osvajanjima stekao znatno
bogatstvo. 60. pr. Kr. vraa se u Rim i podmiruje sve svoje dugove. 59. pr. Kr. godine Cezar je
zajedno s Pompejom i Krasom sklopio prvi trijumvirat. Cilj ovog sporazuma je bio preuzimanje
vlasti u Rimskoj republici iz ruku senata. Pompej je bio najuveniji rimski general a Kras
vjerojatno najbogatiji Rimljanin. Cezar je imao brojne politike veze, pa je ova podjela vlasti bila
korisna za sve. Da bi zapeatili savez Pompej je oenio Juliju, Cezarovu jedinu ker. Iako je ovo
bio bez sumnje politiki brak, ljubav izmeu Julije i Pompeja je bila obostrana.
Trijumviri su podijelili vlast na nain da je Cezar dobio za upravu Galiju. 58. pr. Kr. Cezar je
zapoeo Galski rat, koji je trajao do 51. pr. Kr.. Rezultat rata je bila potpuna pobjeda Rimljana i
pokoravanje srednje Europe. 55. pr. Kr. Pompej i Kras su izabrani ponovo za konzule a Cezar za
prokonzula na rok od jo pet godina. 54. pr. Kr. Cezarova ker Julija je umrla tijekom poroaja.
Kras je poginuo 53. pr. Kr. u bitci kod Harana gdje ga je porazio partski zapovjednik Surena.
Nakon Krasove smrti Pompej i Cezar se poinju meusobno udaljavati u stajalitima, to
konano dovodi i do graanskog rata izmeu njih.

Graanski rat[uredi VE | uredi]

Dok je Cezar jo uvijek bio u Galiji, Pompej je u Rimu zadobio veinu u senatu. Kada je Cezaru
istekao petogodinji rok prokonzula, 50. pr. Kr., pozvan je u Rim od senata. Senat mu je naredio
da se pojavi sam u Rimu a da prije toga raspusti svoju vojsku. Cezar je znao da e u Rimu biti
bespomoan ako nema imunitet kao konzul, ili ako nema zalee koje mu donosi zapovjednitvo
nad legijama. Cezar je odbio naredbu senata i 10. sijenja 49. pr. Kr. preao s vojskom
rijeku Rubikon. Rubikon je bila granica s Italijom i to je oznailo poetak graanskog rata.
Tradicija tvrdi da je kod prelaska Rubikona Cezar rekao Alea iacta est! ("Kocka je baena!").
Mnogi senatori su pobjegli iz Rima jer nisu znali da Cezar ima svega jednu legiju sa sobom.
Pompej je imao mnogo veu vojsku i Cezar mu je nudio pregovore i mogunost da obnove
saveznitvo.Pompej je odbio. Prekretnicu u graanskom ratu donosi bitka kod Farsala, 48. pr. Kr..
Cezar je tu pobijedio dvostruko veu vojsku od Pompeja. Pompej je pobjegao u Egipat, a Cezar
krenuo u potjeru za njim.
U Egiptu Cezar je pobijedio Ptolemeja XIII. u bitci kod Nila i prepustio upravu Egipta Kleopatri
VII.. Zatim je pobijedio i pontskog kralja Farnaka II. u bitci kod Zele, 47. pr. Kr.. Nakon te bitke
poslao je senatu uvenu poruku Veni, vidi, vici ("Dooh, vidjeh, pobijedih"). U meuvremenu
Pompej je ubijen u Egiptu. Cezar je pobijedio protivnike i u bitci kod Thapsusa, 46. pr. Kr. i Gnej
Pompeja, sina Pompeja Velikog, u bitci kod Munde, 45. pr. Kr..
46. pr. Kr. Cezar je po trei put postao konzul zajedno sa Markom Emilijem Lepidom, a 45. pr.
Kr. postaje jedini konzul. Nakon ovoga Cezar postaje apsolutni diktator i sva vlast u Rimskom
imperiju je u njegovim rukama. 44. pr. Kr. Cezar postaje konzul po peti put, ovaj put zajedno
sa Markom Antonijem.

Cezarovo ubojstvo[uredi VE | uredi]

Podrobniji lanak o temi: Atentat na Cezara

Cezarovo ubojstvo, Vincenzo Camuccini (1798.)

Cezar je ubijen od grupe senatora u atentatu prilikom ulaska u senat, na oujske Ide 15.
oujka 44. pr. Kr.. Uboden je noevima 23 puta. Na elu urote nalazili su se Marko Junije
Brut, Gaj Kasije Longin i Gaj Trebonije. Prema tradiciji Cezarove posljednje rijei upuene Brutu
su bile (nekoliko verzija):

? (grki, "I ti, sine?")

Tu quoque, Brute, fil m! (latinski, "Zar i ti, Brute, sine moj!")

Et tu, Brute? (latinski, "I ti, Brute?")

Etiam tu, mi fili Bruti! (latinski, "Zar i ti, (moj) sine Brute")

Nakon Cezarovog ubojstva stvoren je drugi trijumvirat izmeu Marka Antonija, Oktavijana i Marka
Emilija Lepida. Kada su se trijumviri obraunali s Cezarovim ubojicama (svi su ili ubijeni ili
poinili samoubojstvo) izbio je novi graanski rat izmeu Oktavijana s jedne i Marka
Antonija i Kleopatre VII. s druge strane. Pobjedom u pomorskoj bitci kod Akcija, 31. pr.
Kr.,Oktavijan je ostao samovladar a od 27. pr. Kr. i slubeno prvi Rimski car.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]