You are on page 1of 10

EVROPSKI UNIVERZITET KALLOS TUZLA

Seminarska tema
KARDIOPULMONALNA REANIMACIJA
Seminarski rad iz predmeta
Urgentna medicina

Profesor

Student

Munevera Bearevi

Adnan Muharemagi

Tuzla 2015. godina

SADRAJ

1. Uvod ............................................................................................... str. 3.


2. Kardiopulmonalna reanimacija........................................................ str. 4.
3. Standardi za KPR preporuuju ....................................................... str. 5.
- Prva faza .......................................................................................... str. 5.
3.1. Masaa srca ................................................................................ str. 6.
3.2. Vjetako disanje ........................................................................ .str. 8.
- Druga i trea faza ............................................................................. str. 9.
4. Zakljuak ........................................................................................ str. 10.

1. Uvod

Kardiopulmonalna reanimacija (KPCR) kao zbir medicinsko tehnikih radnji u


teorijskom smislu predstavlja jasan slijed logikih postupaka koji imaju za cilj
odravanje aktivno vitalnih funkcija unesreenog lica.
Ekipe Slube hitne medicinske pomoi su kompletno opremljene za davanje
ivotne pomoi, meutim vrijeme potrebno ovakvoj ekipi da stigne do akutno
unesreenih pacijenata nekada moe biti veoma dugo, ako imamo u vidu
vrijeme od 5 minuta, koji su dovoljni da nastupe ireverzibilna oteenja
prvenstveno mozga i drugih vitalnih organa, zato treba sa
kardiopulmonalnom reanimacijom poeti odmah. Rano zapoeta reanimacija
poveava ansu ovakvih pacijenata da preive.

2. Kardiopulmonalna reanimacija

Kardiopulmonalna reanimacija je u uem smislu postupak koji se sprovodi poslije


zastoja rada srca, sa svrhom zatite mozga od oteenja zbog nedostatka ili
prekida cirkulacije krvi ili kiseonika, uspostavljanje srano-plune aktivnosti i
izbegavanje komplikacija.
Poinje je obino prvi koji zatekne osobu u - primjer: na mjestu saobraajne ili
bilo koje druge nesree.
U irem smislu, re je o odreenim postupcima iji je cilj da ne doe do
zastoja srca, znai pokuati uspostaviti normalnu cirkulaciju, rad srca i plua i
primjereno funkcionisanje mozga i ostalih organa. U tom smislu se sprovodi
iskljuivo u medicinskoj ustanovi, a izvodi je doktor uz pomo ostaloga
medicinskog osoblja.
Kad je vrijeme zapoinjanja KPR-je, tj. vremensko razdoblje koje modane elije
mogu izdrati u sluaju potpunog prekida cirkulacije, a da ne doe do
nepopravljivih oteenja strunjaci se slau da maksimalno iznosi tri-etiri
minuta (toliko moe trajati prekid cirkulacije kod osoba srednjih godina). Neki
pak, misle da ni taj prekid nije siguran, a drugi smatraju kako je re o
nekoliko sekundi s obzirom na to da je realno da nepopravljivo oteenje
mozga moe nastati i u znatno kraem vremenskom intervalu. Zbog toga je
ope prihvaeno miljenje da KPR treba poeti odmah i to u trenutku kad
cirkulacija postane neodgovarajua, tj. prije nego to nastupi zastoj rada srca
ili najkasnije u roku od tri-etiri minuta od zastoja rada srca.

3. Standardi za KPR preporuuju (abecedni redoslijed postupaka)

A - Airway (disajni put)


B - Breathing (disanje)
C - Circulation (cirkulacija) i
D - Definitivna (konana) terapija

- Prva faza

Cilj prve faze je zatititi mozak od oteenja dopremanjem kisikom obogaene


krvi, to se postie neprekidnom masaom srca i vjetackim disanjem. Modane
elije su najosjetljivije na nedostatak kiseonika i zato su podlone manjku kisika,
zbog ega nastaju trajne promene i propadanje elija. Za tu fazu odgovorne su
prije svega srana aktivnost i uspostavavljanje cirkulacije, tj. masaa srca i
vjetako disanje.

Slika1. pokazuje
pravilno postavljanje i
rad spoljanje
masae srca kod
malog djeteta i kod
odrasle osobe

3.1. Masaa srca

Pokuaj uspostave normalne cirkulacije jednakim, dovoljno snanim,


ritminim pritiskom korijena dlanova sa obje ruke na donju polovinu
grudne kosti. Osoba lei na leima na tvrdoj podlozi, sa nogama u blago
uzdignutom poloaju, jer se time olakava prilv krvi iz donjih ekstremiteta
u srce.
Osoba koja prua prvu pomo stoji sa strane pacijenta, dlanove poloi
jedan na drugi, prstiju uzdignutih prema gore i poinje KPR pritiskom
na grudnu kost. Gornji dio grudnog koa se sputa prema karlici za oko 45 cm, to je uz odgovarajuu ventilaciju i oksigenaciju dosljedno da imitira
normalno istiskivanje krvi i osigura modanu cirkulaciju.
Slijedi poputanje i vraanje grudne kosti u prvobitni poloaj (ruke ostaju
na grudima), to donekle imitira fazu relaksacije i punjenja srca krvlju.
Frekvencija pritiska:
- odrasli: 100/minuti, uvek usklaena sa vjetackim disanjem
- kod beba i male djece: 120 u minuti, s tim da se pritisak izvodi na
sredini grudne kosti, sa dva prsta jedne ruke ili oba palca, a dlanovi su
ispod prsa (kao oslonac za masau).
Povremeno treba proveriti karotidni puls (pulzaciju arterije karotis koja
se nalazi ispod ugla donje vilice).
Povremeno trba kontrolirati veliinu zenica - Kod aresta zjenice su ve
poslije 1-1,5 minute proirene kao znak prekida modane cirkulacije, to
predstavlja dodatni znak uinka KPR-a i modanog protoka. Brzo
suavanje zjenica tokom KPR-je znak je da nema teih oteenja mozga,
a ako se proirene zjenice ne smanjuju, masaa nije odgovarajua.
25 do 30, najvie 40 posto volumena krvi karotidnog i modanog
protoka koje se postie dobrom vestackom masaom dovoljno je za
uspostavljanje cirkulacije i srane aktivnosti. Masaa se moe izvoditi
i po nekoliko sati, a da se jo sauva dostojna cirkulacija.
Pravilna vanjska masaa srca provodi se uzastopnim komprimiranjem
prsa frekvencijom od barem 100 kompresija/min do dubine izmedu 5 i 6
cm. lstraivanja su pokazala da je rano zapoeta masaa srca mnogo
vanija od rane ventilacije ako se radi o arestu kardijalne geneze te da
reanimacija samo masaom srca uvelike poboljava izglede za
preivljenje. lpak, ventilaciju treba zapoeti unutar 2-4 minute od kolapsa
jer se do tada iskoriste rezerve kisika u krvi. Vazno je napomenuti da je
rana ventilacija kljuna u sluaju pojave aresta zbog asfiksije
(U medicinskim ustanovama izvodi se i unutarnja masaa srca,
hirurkim otvaranjem grudnog koa i masiranjem srca u njegovom leitu,
a sam KPR neto ima drugaiji tok.)

Slika br. 2. pokazuje pravilno odstranjivanje stranog tijela iz disajnih puteva

Slika br. 3. pokazuje - Zabacivanje glave unazad i podizanje brade kao


priprema za vjetako disanje.

3.2. Vjetako disanje

Kod osoba bez svijesti sa arestom srca dolazi do oputanja miia, pa donja
vilica i korijen jezika zapadaju prema nazad i zatvaraju disajni put. Zato je
oslobaanje disajnih puteva primarni zadatak vjetakog disanja zabacivanje glave unazad i pomjeranje donje vilice naprijed i gore. Postupak
moe da bude dovoljan za uspostavu spontanog disanja, a u suprotnom se
poinje s vestackim disanjem. Obino se pristupa metodom usta na usta, usta
na nos, a kod djece usta na nos i usta. Izdahnuti vazduh sadri 16 do 18 posto
kiseonika, to je sasvim dovoljno da se sprijei ozbiljna hipoksija uz nakupljanje
ugljendioksida, a osoba s arestom odri na ivotu. Reanimator duboko udahne,
vrsto priljubi usta na usta i/ili nos povredjenog i uduvava vazduh sve dok se ne
primeti podizanje grudnog koa, a potom pusti pacijenta da pasivno izdahne
uduvani vazduh. Procedura se ponavlja svakih pet sekundi, a kod male dece
svake tri sekunde. Ako se vjetako disanje pravilno sprovodi, a disanje ne
uspjeva i grudni ko se ne podie onda je verojatno u pitanju strano tijelo.
Pacijenta treba poloiti na bok i oistiti mu usnu upljinu, a ako je strano tijelo u
niim dijelovima disajnih puteva, onda treba pokuati odstraniti udarcem u
torakalni deo lea ili snanim stezanjem stomaka uz presavijanje. A kod male
dece okretanjem s glavom prema dolje. Ako je dostupna medicinska oprema,
vjetako disanje poinje sa maskom i ambu balonom, poslije ega se postavlja
tubus, cijev za disanje koja se protee od usta do dunika i pacijent se prikljui
na respirator.

- Druga i trea faza

Postupke iz ovih faza sprovodi medicinsko osoblje (hitna medicinska pomo ili u
medicinskoj ustanovi).
- Drugu fazu podrazumijeva uspostavu spontanog rada srca, najee
medikamentima (kardiotonici, tj. lijekovi za poboljanje sranog rada) i
elektroopremom (npr. aparat za defibrilaciju).
- Trea, poslednja faza predstavlja brigu o pacijentu posle uspostavljanja
sranog rada zbog zatite mozga i prevencije trajnih oteenja.

4. Zakljuak

Kardiopulmonalna reanimacija kao zbir medicinsko tehnikih radnji u teorijskom


smislu ima jasan slijed logikih postupaka koji imaju za cilj odravanje aktivno
vitalnih funkcija unesreenog lica.
Proces obavljanja kardiopulmonalne reanimacije trebalo bi da znaju svi aktivni
gradjani naroito vozai bez obzira na struku, status, vjeru, godine.kako bi u
situacijama kada je to potrebno odmah reagovali i taj nain aktivno uestvovali u
smanjenju broja nastradalih lica.

10

You might also like