Vrijeme je za brisanje suza

Preboljeti prekid i krenuti dalje

Prekid veze, osobito ukoliko smo ostavljeni, a nai osjeaji za tu osobu su i dalje
prisutni, jako je bolna situacija. Toliko bolna da je prirodno da ju ne elimo u svom
ivotu, no, ne samo da ju ne moemo izbjei, nego je i mudro da ju proivimo i
proemo kroz bol. Tek onda kada taj bol stvarno prebolimo moemo krenuti dalje.
Svaki je prekid bolan, a esto nas i iznenadi. Koliko god smo mogli primjetiti znakove
da neto u vezi ne valja, pa moda ak i naznake kraja vezi, esto smo iznenaeni
odlukom naeg partnera. U oku smo! Mjeaju se osjeaji tuge, ljutnje, kajanja.
Nedostaje nam netko na koga smo navikli, dodiri, poljupci, vrijeme koje smo
provodili zajedno. elimo ga zaboraviti i krenuti dalje, no ne uspjevamo. Stalno
razmiljam o tome kako nas je povrijedio, osobito ako nam nije dao ikakvo
objanjenje za svoju odluku. Mnogi ljudi se teko suoavaju sa vlastitom
odgovornou za odluke koje donose i misle da niti ne treba ita objanjavati. A vi
ste sigurni da bi vam objanjenje olakalo bol koji osjeate.
Vjerujete da biste tako mogli neto nauiti iz toga to vam se dogodilo i ne ponoviti
istu greku. Strah vas je da e vam se to ponoviti, jer neete znati u emu grijeite.
Tuni ste i zbunjeni. No, iako je taj osjeaj boli nakon gubitka toliko nepodnoljiv da
ga ne elite ponoviti, istovremeno ne elite ostati sami.
Nakon to prebrodimo ok, dolazimo u stanje velike boli. Prihvaajui injenicu da
smo neto izgubili i da smo tuni zapoeli smo vanu fazu u procesu tugovanja
nakon emocionalnog gubitka: doputamo si osjeaj bespomonosti, odustajemo od
kontrole i smirujemo svoju potrebu da neto uinimo. Depresivna faza u kojoj si
doputamo neko vrijeme da u miru proradimo svoje osjeaje vodi nas dalje u
procesu prihvaanja naeg gubitka. Jedno od tih stanja tugovanja jest i potpuno
povlaenje od svijeta, jer nas okolina esto podsjea na gubitak. Upravo nam period
osamljivanja moe pomoi da nainimo potrebnu introspekciju i prihvatimo ono to
se prihvatiti mora da moramo krenuti dalje.
Prirodno je u tim trenucima to odabiremo ona ponaanja i misli koje e nam pomoi
da se osjeamo bolje. Vanost tugovanja kao prirodnog procesa koji slijedi nakon
svakog gubitka je da nam pomogne da ono to osjeamo (bol) i ono to mislimo
potaknuti negatiivnim osjeajima (misli vezani za ljutnju, krivicu, samosaaljenje,
strah od samoe) dovedemo u stanje mira, a njega emo doivjeti kada prihvatimo
gubitak.
Kada taj proces traje predugo, moemo se nai u situaciji da nam postaje toliko
poznat da ne elimo naprijed.
to moete uiniti da taj proces traje upravo oniliko koliko vam je potrebno
za zacjeljivanje slomljenog srca?
Ne dopustite si da ostanete fokusirani na bol. Razumljivo je da vam je taj
osjeaj nepodnoljiv, no fokusom na bol to stanje samo produavate. Zamislite da

se
ozlijedite
tjelesno
i
potee
vam
krv.
to
biste
prvo
uinili?
Vjerojatno biste isprali ranu i stavili flaster. Ranu na srcu peru nae suze. Pustite ih
da poteku, ne gutajte ih. Tugovanje je proces lijeenja boli, no ne skidajte flaster i
ne kopajte po rani. Osvijestite bol koju osjeate u grudima i dopustite suzama, kada
se god pojavi ta potreba da poteku iz vas. Dopustite sebi da budete tuni, dopustite
si da osjetite tugu zbog giubitka. Taj je osjeaj prirodan i potreban da biste iscijeli
svoju bol. Moda e se pojaviti jo poneki osjeaj: ljutnja na primjer. Izbacite ljutnju,
ali se ne vezujte niti za nju.
Ne podravajte samosaaljevajue misli kao to su Meni je do njega jako stalo
i osjeam se slomljenom. Zato me ne voli! Tako sam sama. Nitlko me ne voli. Zato
se to ba meni uvijek mora dogoditi? Trebala sam .... Zamjenite ih mislima koje su
podravajue: Bilo je trenutka kada sam bila nezadovoljna, ali nisam imala snage
prekinuti taj odnos! Ovako je bolje i sada se trebam suoiti sa time da mi je
potrebno vrijeme za oporavak! Taj proces Esther Hicks (u knjizi Zapanjujua mo
emocija!) naziva uzvodnim mislima, one vas diu i mislei ih osjeate se bolje.
One samozaaljevajue zove nizvodnim - uslijed njih osjeate se slomljeni i nimalo
vam ne pomau.
Prihvatite injenicu da ponekad za takve situacije nema objanjenja, ali da
se tek sada otvaraju mogunosti da ispravito ono to ste sami zakljuili da su bili
propusti koje ste nainili u odnosu. To je dobro vrijeme za introspekciju! Odluite
promijeniti ona svoja ponaanja koja su za vas destruktivna. Napravite popis takvog
ponaanja kojeg ete uzbudue izbjegavati.
Pokuajte kroz opratanje doi do vlastitog mira. Oprostiti ne znai da
opravdavate nepravdu ili bol koja vam je nanesena. Opratanje znai darovati sebi
mir. Opratanje nam pomae da, bez obzira na okolnosti koje su utjecale na na
ivot, izaberemo ljubav umjesto straha, suradnju umjesto sukoba. O tome prekrasno
pie dr. Gerald G. Jampolsky - potraite njegove knjige o opratanju. Opratanje
moete nauiti u bilo kojoj ivotnoj dobi, bez obzira na va dosadanji sustav
vjerovanja, bez obzira na to kako su vas odgajali, bez obzira na dogaaje iz prolosti
koji su vas ograniili ili usmjerili na bilo koji nain.
Bavite se nekom tjelesnom aktivnou i budite paljivi i brini prema sebi.
Osjeate se iscrpljeni i tuni zbog gubitka. ak i ako pokuate boriti protiv tih
osjeaja u stilu "Mrzim to kako se osjeam i elim da to prestane! samo se
iscrpljujte ako ste neaktivni. Pokrenite se. Bavite se nekom tjelesnom aktivnou,
druite se sa prijateljima, vodite brigu o kunom ljubimcu ili cvijeu. Osjetit ete
kako vas mnogi trebaju, nije li to lijep osjeaj.