Professional Documents
Culture Documents
Psihopatologija Za Radoznale PDF
Psihopatologija Za Radoznale PDF
Stjepan tajduhar
1. manija
2. melankolija
3. frenitis ili modana groznica
Normalno funkcioniranje mozga i duevno zdravlje je smatrao ovisnim o osjetljivoj ravnotei meu
humorima ili tjelesnim tekuinama :
a) krv nestalan temperament
c) uta u iritabilnost,
anksioznost
b) crna u melankolija
d) flegma tromost, lijenost
Mrano doba i demonologija
Nakon propasti grke i rimske civilizacije nastupilo je mrano doba tijekom kojeg je utjecaj zadobila
Crkva te su samostani postali mjesto brige za duevno poremeene osobe. U 13.st. poinju progoni
vjetica za koje su smatrali da su opsjednute vragom. Danas se zna da je veina njih patila od
odreenih duevnih poremeaja. Primjer su vjetice iz Salema : trovanje raenom glavicom iz koje
se radi LSD.
Od 13.st. nadalje poinju se otvarati bolnice za duevno poremeene i poinje humaniji odnos
prema njima.
Razvoj azila
Nakon kriarskih ratova u 15.st. te tijekom 15.st. i 16.st. poinju se otvarati azili koji su bili utoita za
boravak i brigu o duevno bolesnima te su se u njih smjetali poremeeni i prosjaci. Jedina terapija
bila je rad. Kasnije se poinju otvarati i bolnice posebno namijenjene dranju duevno oboljelih.
Primjer : Bolnica Sv. Marije od Betlehema u Londonu koju su popularno zvali bedlam i koja je bila
turistika atrakcija u koju su dovodili posjetitelje da gledaju nasilne pacijente i njihovo udno
ponaanje. Slian primjer je i Toranj luaka u Beu.
Moralno postupanje
Philippe Pinel smatra se glavnom osobom u pokretu za humano postupanje s onima u azilu. On je
za vrijeme francuske revolucije poeo uvoditi humaniji odnos prema osobama u azilu tako da je
skinuo sa njih eljezne okove u kojima su ih drali i poeo provoditi terapije jer je smatrao da ti ljudi
nisu ivotinje nego normalne osobe koje je razum napustio zbog tekih osobnih i socijalnih
problema. Meutim, bolji tretman su dobivale osobe iz viih drutvenih slojeva.
Moralno postupanje odnosi se na pristup koji je zavladao u 19.st kada su otvarane ustanove
u kojima su pacijenti imali bliski kontakt s bolniarima koji su s njima razgovarali, itali im i
poticali ih na smislene aktivnosti. Stanovnici su trebali voditi to normalniji ivot i za sebe
preuzeti odgovornost u mjeri u kojoj im je to doputao poremeaj. Ovaj pristup naputa se u
drugoj polovici 19.st. kada se otvaraju velike bolnice koje trebaju primiti sve vie bolesnika.
Suvremeno shvaanje
Somatogeneza
Nakon pada grko-rimske civilizacije Galenovi zapisi bili su uobiajeni izvor informacija o tjelesnim i
duevnim bolestima. Novije injenice nisu se pojavile prije srednjeg vijeka, a kasnije dolazi do
znaajnih preokreta:
a) Versalius otkriva da je Galenov prikaz ljudske anatomije pogrean, jer je smatrao da ljudska
anatomija odraava majmune koje je on prouavao
b) Sydenham se zalae za empirijski pristup klasifikaciji i dijagnozi, koji je utjecao i na one koji
su se bavili duevnim poremeajima
c) Griesinger trai da svaka dijagnoza duevnog poremeaja utvrdi fizoloki uzrok
Emil Kraepelin (1883) pruio je klasifikacijski sustav koji pomae otkrivanju organske prirode
duevnih bolesti. Uoio je tendenciju da se neke grupe simptoma, nazvane sindrom, dovoljno esto
pojavljuju zajedno da bi im se mogao pripisati fiziki uzrok, koji lei u osnovi. Svaku duevnu bolest
smatrao je drugaijom od svi ostalih, sa svojim vlastitim podrijetlom, simptomima, tijekom i
ishodom. Postoje dvije glavne grupe tekih duevnih oboljenja:
1. dementia praecox ili shizofrenija uzrok je kemijska neravnotea
2. manino depresivna psihoza uzrok je nepravilnost u metabolizmu
Stjepan tajduhar
Stjepan tajduhar
Jung je napisao Psihologiju alkemije, kojom je pokazao da je alkemija aplicirana psihologija tj. da
je alkemija metafora za psihologiju. On je bio nesueni Freudov nasljednik. Napravio je sintezu
svega i bavio se raznim stvarima (istonjaka filozofija...). nakon njega poinje zanimanje za
istonjaku filozofiju.
Einstein je sruio temelje postavke znanosti poetkom XX st.
Nuklearni fiziari su avangarda psihologije.
ZNANOST
Za bilo koju primjenu znanstvenih principa vana je paradigma konceptualni okvir ili pristup unutar
kojeg znanstvenih djeluje. Paradigma je skup temeljnih pretpostavki koji naznauje pojedino
podruje znanstvenog prouavanja, odreujui i vrstu konstrukata koji se smatraju legitimnima, kao
i metode koje se mogu upotrijebiti za prikupljanje i tumaenje podataka.
02.
02. sindromi koji se javljaju u
odreenim kulturama
Stjepan tajduhar
Dana spostoje modeli koji su nepomirljivi to stvara probleme u praksi jer e svatko mora odluiti
za jedan model i raditi po njemu. U praksi se najee nastoje primijeniti razliiti modeli.
Tijekom povijesti su termini iz nekog konceptualnog modela bili vrlo koriteni i popularni, a kasnije
su bili napadani i omalovaavani. Mi emo spominjati samo one modele koji su bili dominantni i
prihvaeni te one koji se i danas koriste.
Kako bi neto postalo model/teorija mora zadovoljiti odreene uvjete:
1) registriranje nekih fenomena (jo u Bibliji se spominju simptomi depresije kralja Solomona) i
potom stvaranje konceptualnog modela. To se je kroz povijest vrlo esto radilo.
2) opis fenomena/deskripcija
je stvaranje skupa odreenih simptoma na temelju kojih se vri
fenomena
generalizacija. Dakle, uoilo se da se neki simptomi javljaju skupa pa se poelo hvaati da
ako se pojavi jedan simptom da se mora pojaviti i drugi.
3) generalizacija je utjecala na to da se fenomeni mijenjaju tj. nei se gase, neki se ponovno
javljaju, neki se formiraju u nove...
4) konceptualizacija/objanjenja
su bitna jer konzistentna objanjenja ine konceptualni model.
konceptualizacija
Ovdje se odgovara na pitanje kako i zato se dogaaju/javljaju odreeni fnomeni.
Pokazalo se da neki fenomeni mogu biti vezani samo uz odreenu kulturu, a openito se modeli
esto mijenjaju.
DSM je ameriki dijagnostiki sustav koji nema eksplanaciju, ve samo precizno obuhvaeno
registriranje, opis fenomena i generalizaciju. Europljani su nastojali napraviti eksplanaciju, ali su se
razliiti autori esto razilazili u miljenju.
Skup fenomena u nekom sustavu nije isto to i vii sustav, a problem je u tome to se esto vii
nastoje objasniti niim, to se naziva redukcionizam.
redukcionizam Npr. u fenomenu duevne bolesti se razlikuju
bioloki, psiholoki i socijalni nivo objanjenja, a redukcionizam je kada se npr. psiholoki problemi
nastoje objasniti biolokima (poznati su psihologizam, biologizam...). osim redukcionizma, druga
najea pogreka je apstrakcionizam,
apstrakcionizam kada se socijalni problemi objanjavaju biolokim.
U formiranju konceptualnih modela se susreemo sa jo tri procesa:
1) reifikacija,
reifikacija koja je nuno prisutna u svakom modelu, a odnosi se na to da se od ukupnog
doivljaja izdvoje glavne toke. Aristiotel je uio da se sve mora opisati sa to manje
pojmova koji taj neki predmet razlikuju od nkog drugog. Stvarnost opisujemo po nauenim
obrascima tj. shemama (npr. psihijatri opisuju to njihove pacijente razlikuje od zdravi ljudi).
Ovo je najznaajniji element u formiranju konceptualnog modela. Odreeni modeli se
zanimaju tj. bave se samo odreenim stvarima (npr. bioloki model zanima CT, laboratorijski
nalazi i sl., a manje se bave pacijentom).
2) hipergeneralizacija podrazumjeva irenje modela izvan granica pouzdanosti, to je
svakodnevno vidljivo na djelu.
3) dogmatizacija je nuan proces kojem svaki model podlijee. On se dogaa preko selektivne
percepcije tj. poto su ljudi zasljepljeni svojim modelom tj. samo njega prihvaaju i smatraju
tonim esto ne primjeuju signale koji bi upuivali na neto drugo tj. drugi model.
svaki model ima sve navedene elemente
Stjepan tajduhar
NEZNANSTVENI MODELI
1) RELIGIJSKI (MAGIJSKI) MODEL
Ovaj model se tijekom prolosti javljao kod svih naroda tj. svi su imali takvu tendenciju. Za ovaj
model je karakteristino postojanje eksternalnih
eksternalnih (vanjskih) sila koje utjeu na poremeaje
ponaanja (demoni, magija, napitci...). esto se javlja uloga posrednika poput vraeva, amana i
sl. koji nastoje otkloniti posljedice preko raznih postupaka. Ovaj model jo uvijek postoji.
Studiozno se razvijao kroz vrijeme, a esto su se koristili i znanstveni termini to im je davalo
mistian prizvuk. Razlikuje se:
mistini karakterizira energetski tok i pranjenje tj. ekstaza (npr. yoga, molitva...)
okultni
Takoer, karakteristino je da se ne zna kada e se odreeni fenomen dogoditi, ali se smatra da
ako se neto eli da e osoba to i vidjeti i doivjeti. Stoga se kod osoba koje nemaju izraen
sustav da prime neto e doivjeti poremeaj. Razlikuju se:
elokacija
evokacija
Ovaj model ima opravdanje da se koristi ako osoba zna to radi (npr. profa deku pustio pjesmu
od Pink Floyda, on se rasplakao jer nije prebolio oevu smrt).
2)MORALNI MODEL
Ovaj model se javio sa Francuskom revolucijom. U Parizu se po prvi put javila potreba za
segregacijom tj. judi nemoralnog ponaanja su izdvajani. U to vrijeme se smatralo da se ljudi od
ivotinja razlikuju po razumu i morali pa ako netko izgubi neto od ovoga su ga stavili u ustanovu i
tretirali kao ivotinju. Pinel j bio prvi koji je razdvojio duevne poremeaje od prostitucije,
kriminala... Meutim, danas se opet javlja potreba da se oboljeli ljudi segregiraju i udalje od
civilizacije. Psihika bolest, dakle, podrazumjeva segregaciju i moralnu osudu, a to je aktualno jo
i danas (npr. Nisam lud da idem kod psihijatra). U psihijatrijskim ustanovama postoji hijerarhijski
ustroj meu lijenicima pa ak i meu pacijentima. Dakle, ovaj model je i danas u upotrebi.
ZNANSTVENI MODELI
Oni su se razvili neto kasnije od neznanstvenih. esto su proizlazili iz filozofije. Neki od tih modela
se smatraju predznanstvenima tj. pomogli su u razvoju znanosti. Tu se navodi:
Hipokrat (4 st. p.n.e.) on nije sam pisao djela ve su to inili njegovi uenici. Najpoznatije
djelo je Corpus hipokratikum, u kojem se opisuje pristup i lijeenje nekih bolesti (npr.
spominje se manija i precizno se opisuje te melankolija, fremitis/epilepsija). On se bavio
sveukupnom medicinom. Nisu se bavili klasifikacijom i dijanozom nego su smatrali da je
problem u nastanku neravnotee (diskrazia) te da lijenik treba pomoi da se ravnotea
(sinkrazia) ponovno uspostavi.
Galon koji je podijelio tjelesne tekuine s obzirom na 4 elementa. Smatrao je da vee
prisustvo neke tekuine utjee na ponaanje osobe pa sukladno s tim osoba moe biti:
flegmatik sluz
kolerik u
sangvinik krv
melankolik crna u
Paracelzius arapska medicina
alkemija je odgovorna za nastanak prvih lijekova tj. poelp je sistematsko prouavanje
anorganskih supstanci na faktore bolesti.
U poetki je psihijatrija bila dio cijele medicine. Tada je Kochov model bolesti (bolest se povezala sa
bakterijama, virusima...) postao osnova suvremene medicine i doveo do razvoja znanosti. Problem
kod ovoga je hipergeneralizacija jer se npr. ovisnost definira kao bolest to daje kontraefekt (daju im
se heptanoni...i oni su i dalje ovisni). Krajem 18., a poetkom 19 st. se psihijatrija odvojila od ostatka
medicine, ali je i dalje do 20 st. bila povezana sa neurologijom (neuropsihijatrija).
Tada se po prvi put razvijaju modeli bolesti. Najpoznatiji znanstveni modeli su:
Stjepan tajduhar
Stjepan tajduhar
6)SOCIOKULTURALNI MODEL
Ovaj model se ne zanima samo za pojedinca nego za cijelu bolesnu populaciju. Ispituje se to
utjee na nastanak, razvoj i oporavak pojedinca. Na ovaj model direktno utjee sociologija.
Smatra se da drutvene promjene utjeu na razvoj psihikih bolesti. Najutjecajnija je Fraunovska
kola, koja spaja psihoanalizu i ???. Ovaj model se esto zadrava na kulturalnim eksponacijama.
Poznato je da se neki poremeaji javljaju samo u pojedinim kulturama, a neki se u drugim
kulturama drugaije manifestiraju. Openito, ovaj model se bazira na epidemiolokim
istraivanjima.
7)FILOZOFSKI MODEL
Ovo je neznanstveni model, a postoje tri glavna pravca:
egzistencijalizam
egzistencijalizam najvie je utjecao na psihologiju i psihijatriju. Glavni predstavnici su
Sartre i dr. filozofi. Sartre je zapoeo novi psihoterapijski pravac. Jaspers je jedan od
najznaajnijih psihopatologa.
????????
humanistika psihologija razvila se direktno pod utjecajem egzistencijalizma, a zaetnik je
Heideger. Glavni predstavnici su Maslow, Rogers...
Openito, ovi pravci otvaraju nove koncepte i nove terapije, a bave se nadom, ljubavlju,
smislom... tj. openito filozofiraju.
8)KORELACIJSKI MODEL
Ovaj model je vrlo koristna u praksi. Pretpostavlja da modlei koji postoje imaju znaaj u odreenim
fazama psihikih poremeaja. Openito, faze se dijele na:
faze
1. emocionalna nestabilnost
2. simptomi
3. bihevioralne promjene
promjene
4. modana/organska dezorganizacija
primjer
smrt oca
strah, ideje prognjanja...
povlaenje, izolacija...
dezorganizacija
Veina ljudi trai pomo u 4. fazi. To moe dovest do pogreaka u zakljuivanju jer se razmatra
samo ta faza.
9)TEORIJA SUSTAVA
Ova teorija se temelji na kvantnoj mehanici, Newtonovim teorijama... Predstavnici su Wilber,
Basin... Bavi se igrama, kiberentikom...
nema krajnjeg odgovora na pitanje to su psihike bolesti i koji je njihov uzrok
Stjepan tajduhar
Stjepan tajduhar
10
Stjepan tajduhar
11
Stjepan tajduhar
03.postojee paradigme u
psihopatologiji i terapiji
Paradigma je skup temeljnih pretpostavki koje zajedno definiraju nain na koji treba osmisliti,
istraivati, prikupljati i tumaiti podatke te razmiljati o pojedinoj temi. Paradigme su usmjerena na
razumijevanje etiologije ili uzroka i terapijskih intervencija kod abnormalnog ponaanja.
1.) BIOLOKA PARADIGMA
Bioloka paradigma abnormalnog ponaanja je iroko teoretsko stajalite koje dri da su duevne
bolesti uzrokovane aberantnim somatskim ili tjelesnim procesima, usmjeravajui se prvenstveno na
genetske i biokemijske faktore koji lee u osnovi etiologije. Ovu paradigmu esto se naziva
medicinskim modelom ili modelom bolesti.
bolesti
Kljuna pretpostavka medicinske paradigme je da se abnormalno ponaanje moe usporediti s
boleu to nije prihvatljivo, jer se esto ne mogu utvrditi simptomi i pretpostavljeni uzrok simptoma.
Osim toga, simptomi fizike bolesti su objektivni dok su simptomi duevne bolesti subjektivni.
Dodatni razlog je i taj to duevne bolesti nemaju niti posebnu etiologiju niti poseban skup
simptoma te se stoga ne mogu ubrajati u bolesti.
Kako raste nae znanje o funkcioniranju tijela, sve vie ima smisla rei da se psiholoka
abnormalnost moe barem djelomice pripisati poremeaju u jednom ili vie biolokih procesa.
Danas postoji znatna koliina literature, teorija i istraivanja, koja se bavi biolokim faktorima
relevantnim za psihopatologiju.
Genetika ponaanja
Kad se jajace spoji sa spermatozoidom nastaje zigota koja im 40 kromosoma. Svaki kromosom
sastoji se od tisuu gena.
gena Geni su nositelji genetskih informacija (DNA) koje se prenose s roditelja
na dijete. Svaka stanica ljudskog tijela u svojoj jezgri sadri potpun sastav kromosoma i gena.
Genetika ponaanja je prouavanje individualnih razlika u ponaanju koje se dijelom mogu pripisati
razlikama u genetskom sastavu. Potpuni genetski sastav neke osobe naziva se genotip,
genotip a
sveukupnost opaenih karakteristika naziva se fenotip.
fenotip Genotip je od roenja nepromjenjiv, dok se
fenotip mijenja i smatra se proizvodom interakcije genotipa i iskustva. Na temelju razlike genotipa i
fenotipa vidimo da su mnogi kliniki sindromi poremeaji fenotipa. Za neke bolesti moe biti
nasljeen genotip, a razvoj fenotipskog poremeaja ovisi o okolini i iskustvu: moe se naslijediti
sklonost (dijateza), no ne i sama bolest.
Metode istraivanja u genetici ponaanja :
1. Metoda obitelji kod koje se usporeuju lanovi obitelji jer se moe odrediti prosjean broj gena
koji dijele dva krvna roaka pa se istrauje povezanost izmeu broja zajednikih gena i
zastupljenosti bolesti kod roaka. Polazna toka je prikupljanje uzorka osoba koje imaju
odreenu dijagnozu i nazivaju se sluajevi pokazatelji (probandi). Zatim se ispituju roaci da bi
se meu njima odredila uestalost iste dijagnoze.
2. Metoda blizanaca kojom se usporeuju i jednojajani ili monozigotni i dvojajani ili dizigotni
blizanci. Ova istraivanja takoer polaze od dijagnosticiranih sluajeva i zatim istrauju prisutnost
poremeaja kod drugog blizanca. Kad su blizanci dijagnostiki slini kae se da su sukladni.
Sukladnost za poremeaj trebala bi biti vea kod monozigotnih nego kod dizigotnih parova u
onom stupnju u kojem se sklonost duevnom poremeaju moe nasljeivati.
3. Metoda usvojenja kod koje se istrauje zastupljenost bolesti kod djece bolesnih roditelja koja su
usvojena u zdrave obitelji.
Premda je metodologija obiteljskih studija i studija blizanaca jasna podatke koje pruaju nije uvijek
mogue jednostavno protumaiti, budui da je uvijek mogu odreeni utjecaj okoline.
12
Stjepan tajduhar
13
Stjepan tajduhar
Aksoni kolinergine jezg. iz nucl. basalisa inerviraju velika podruja mod. kore i to posebno
frontalni, temporalni i okcipitalni reanj, a aksoni iz septalne i dijagonalnih jezgri inerviraju
hipokampus i medijalni korteks.
ACh se izluuje i u tegmentumu m. debla, u motoneuronima iz jezgara motornih mod. ivaca i
iz prednjeg roga medullae spinalis, te u sinapsama neurona neuromuskularne veze. ACh je, dakle
ukljuen i u motoriku.
Izluuje se i u ganglijima autonomnog NS-a, te u ciljnim organima parasimpatikusa.
Uinak koji neurotransm. ima na postsinapt. membrani odreen je prirodom postsinapt.
receptora. Za ACh su poznate dvije vrste receptora: muskarinski i nikotinski.
nikotinski Kad se ACh vezuje uz
muskarinske rec., djeluje kao inhibitor. Nalazimo ih u sranom miiu (usporavanje rada srca) i
ciljnim organima parasimpatikusa. Kad se ACh vezuje uz nikotinske rec., djeluje kao ekscitator.
Nalazimo ih u miiima.
3.2. Monoamini
B) Noradrenalin. Aksoni noradrinergikih neurona tvore dva uzlazna puta u mozgu.
Prvi uzlazni put kree iz jezgre locus coeruleus u m. deblu. Iz tog puta kreu dva . snopa:
dorzalni i ventralni snop. Oni inerviraju veliki dio mozga. Oba snopa prolaze kroz lateralni
hipotalamus i to u sastavu MFB-a. MFB je medijalni snop prednjeg mozga ili fasciculus medialis
telencephalis. MFB je glavna uzlazno-silazna veza tegmentuma m. debla, hipotalamusa, septalnog
podruja i limbikog renja telencephalona. Zavrni ogranci ovog snopa nalaze se u neokorteksu,
hipokampusu, m. mozgu, talamusu itd. Dorzalni snop je bitan jer je ukljuen u odranje ciklusa
spavanja i budnosti,
budnosti u regulaciju emocionalnog ponaanja,
ponaanja a pretpostavlja se da je ukljuen i u
razvoj depresije.
depresije
Drugi uzlazni put kree iz retikularne formacije.
D) Dopamin. Postoje tri glavna dopaminergika sustava u mozgu:
1. Nigrostrijatalni sustav. Tijela koja izluuju dopamin u ovom sustavu nalaze se u subst. nigri m
neurona
debla i alju aksone u striatum. Dakle, dopamin je ukljuen u motorike funkcije.Oteenje
funkcije
u subst. nigri povezano je sa Parkinsonovom bolesti.
2. Tuberoinfundibularni sustav. Ovaj sustav kree iz tuber cinereuma preko infundibuluma do
hipofize. Dopamin iz ovog sustava ukljuen je u neuroneuro-endokrine funkcije hipotalamusa.
3. Mezokortikalni/mezolimbiki sustav. Tijela mezokortikalnog sustava nalaze se u ventralnom
tegmentumu, a njihovi se aksoni u sastavu MFB-a projiciraju u prefrontalni korteks koji je zaduen za
apstraktno miljenje.
F) Serotonin. Izluuje se iz RAPHAE jezgri i od nje polaze dva puta:
1. Uzlazni putevi za hipotalamus, bazalne ganglije i koru mozga. Nakon izlaska iz RAPHE jezg.,
aksoni prolaze kroz lateralni hipotalamus u sastavu MFB-a i zavravaju u slijedeim podrujima: kori
m. mozga, hipotalamusu (suprahijazmatskoj jezg.), striatumu, hipokampusu i neokorteksu, a
posebno ih puno ima u vidnom korteksu. Serotonin je, dakle ukljuen u regulaciju raspoloenja,
raspoloenja
kontrolu uzimanja hrane,
hrane spavanja i sanjanja,
sanjanja uzbuenja,
uzbuenja te u percepciju boli.
boli
MAO ili monoaminooksidazamonoaminooksidaza enzim koji razgrauje sve monoamine
3. 3. Aminokiseline
A) Glutamat. Izluuje se posvuda u mozgu. Ima uglavnom ekscitacijsko djelovanje. Izvor
glutamata je natrijev glutamat (ima ga dodanog u kihinjskoj soli). Izgleda da je ukljuen u procese
pamenja.
pamenja
B ) GABA. Nalazi se u sivoj tvari mozga i lene modine. Ima uglavnom inhibicijsko djelovanje.
Poremeaj u izluivanju GABE povezuje se sa nizom nasljednih neurolokih bolesti i sa epilepsijom.
14
Stjepan tajduhar
C ) Glicin. Ovaj je neurotransmitor slabo poznat. Ima uglavnom inhibicijsko djelovanje. Nalazi se
u l. modini i niim dijelovima mozga. Otrov tetanus djeluje na glicinske neurone tako da blokira
njegovo izluivanje.
3. 4. Neuropeptidi. Sintetiziraju se iskljuivo u tijelu neurona i onda se sputaju do presinaptikog
zavretka. Mnogi neuroni koji sadre klasine neurotransmitore, istodobno sintetiziraju i
neuropeptide. Otuda se smatra da neuropeptidi mogu imati dvostruku ulogu neurotransmitora
(prenose impuls) i neuromodulatora (mogu modulirati prijenos impulsa putem drugog transmitora).
Poznato ih je vie od tridesetak: kortikotropin, vazopresin, oksitocin, tvar P, vazoaktivni
intestinalni peptid (VIP).
Endogeni opiodi- skupine neuropeptida:
1.
Enkefalini- manji broj aminokiselina (5)
2.
Endorfini- 31 aminokiselina
Stvaraju se u mozgu i sudjeluju u supresiji boli- akupunktura djeluje na njihovo sintetiziranje.
Periakveduktulna siva tvar- posebice ukljuena u percepciju boli i prilikom podraivanja dolazi do
izluivanja endigenih opijata. Sastoje se od esencijalnih i neesencijalnih aminokiselina.
Klasa topivih plinova duini oksidoksid- slue za komunikaciju izmeu neurona.
15
Stjepan tajduhar
ionske kanale tvori 5 proteinskih lanaca spojenih meusobno sa prostorom izmeu, koji se
naziva kanal.
2. brzo eliminiranje/uklanjanje
Eliminiranje je mogue na dva naina:
1) razgradnja
Ona se odvija posredovanjem enzima.
Npr. najpoznatiji razgraiva katekolamina je mono-amino-oksidaza (MAO), a krajnji
produkt je homovamilina kiselina.
MAO je lokus djelovanje velike skupine lijekova. Npr. lijekovi za depresiju su inhibitori
MAO-a tj. sprjeavaju poveanje MAO-a ime se poveava njihova razina.
2) re
re--uptake
uptake
To je proces sprjeavanja preuzimanja neurotransmitera iz sinaptike pukotine.
3) pospjeivanje luenja neurotransmitera
Neke supstance mogu djelovati a nain da:
pojaavaju djelovanje neurotransmitera agonisti
smanjuju djelovanje neurotransmitera antagonisti
Npr. antagonisti D receptora su svi neuroleptici, koji sprjeavaju dopaminsku
neurotransmisiju.
3. isti efekt egzogene i endogene aplikacije
16
Stjepan tajduhar
Vanjska aplikacija (egzogena) nekog neurotransmitera mora izazvati iste efekte kao da je prirodno
nastao u tijelu (endogena aplikacija).
OPIS POJEDINIH NEUROTRANSMITERA
DOPAMIN
nigro striatni put zapoinje u supstantii, nigri gdje dolazi do prekapanja, potom
vlakna dalje vode/projiciraju se do corpusa striatuma gdje se ponovno prekapaju
Degeneracija ovog puta izaziva Parkinsonovu bolest. Do nje dolazi zbog smanjenja
prijenosa impulsa/informacija od supstantie nigre do corpusa striatuma. Osoba
doivljava motoriki tremor, vuku noge, nema facijalne mimike, ukoenost Ako se
daju lijekovi koji su antagonisti D receptora na razini nigro-strijatnog puta, dolazi do
smanjenja prijenosa informacija i posljedica slinih kao kod Parkinsonove bolesti.
Dakle, nije bitna sinapsa nego i mjesto djelovanja jer se na razliitim mjestima mogu
dobiti razliiti efekti.
Dopamin se sintetizira iz aminokiseline tirozin u presinaptikom neuronu, a pohranjuje se u
sinaptikoj pukotini.
Postoji vie vrsta receptora i njhova oznaka je D (D1, D2, D3, D4.), a stalno se otkrivaju novi.
Fokus panje je na D1 i D2, jer je tu i lokus djelovanja neuroleptika. Posljedice uzimanja
neuroleptika su:
o
17
Stjepan tajduhar
18
Stjepan tajduhar
19
Stjepan tajduhar
KRIZA
povjerenje nasuprot
nepovjerenju
produktivnost nasuprot
inferiornosti
adolescencija 12-20
zrela dob 65
RAZVOJNA POSTIGNUA
dijete razvija osjeaj
povjerenja ili nepovjerenja u
odnosu sa skrbnikom da e
biti zadovoljene njegove
osnovne potrebe
djeca ue samokontrolu kao
nain da postanu neovisna
djeca ele istraiti aktivnost
odraslih, a li mogu imati
osjeaj krivnje zbog
pokuaja da budu nezavisna
djeca ue o mati i znatielji,
razvijaju vjetine uenja ili
osjeaj inferiornosti ako ne
uspiju
adolescenti pokuavaju
razumjeti tko su, na koji su
nain jedinstveni, ele li
smislenu ulogu u drutvu,
kako uspostaviti seksualni,
etniki i profesionalni
identitet te se moe javiti
osjeaj konfuzije
elja da se potrai intimnost
s drugim ili da se izbjegne
veza
potreba da se bude plodan
ili stagnira
saimanje ivota i napor da
mu se dade smisao ili
sumnje i oaj zbog
neostvarenih ciljeva i tenji
PSIHOANALITIKA TERAPIJA
TERAPIJA
Psihoanalitika terapija pokuava pomoi pacijentu da otkloni potiskivanje i suoi se sa konfliktom iz
djetinjstva i rijei ga u svjetlu odrasle osobe. Potiskivanje koje se davno dogodilo sprijeilo je
odrastanje ega pa bi uklanjanje represije trebalo omoguiti proces ponovnog uenja.
Tehnika slobodnih asocijacija sastoji se u tome da pacijent lei na kauu dok ga terapeut potie da
slobodno pusti svoje misli bez cenzure.
Tehnika analize snova temelji se na pretpostavci da su u snu obrambeni mehanizmi ega oputeni
to doputa sadrajima koji su inae potisnuti da uu u svijest. Kako je taj materijal prijetei ne
smije se pojaviti u svijesti u pravom obliku pa poprima simboliki sadraj.
Dugo vremena u sreditu psihoanalize bila je analiza obrambenih mehanizama
mehanizama,
anizama a jo joj vee
znaenje pridaju suvremeni ego analitiari.
20
Stjepan tajduhar
21
Stjepan tajduhar
Sustavna desenzibilizacija je najrairenija tehnika kod koje osoba koja pati od anksioznosti sudjeluje
s terapeutom u sastavljanju liste situacija kojih se boji od najmanje do najvie zastraujuih. Osoba
se takoer vjeba u potpunom oputanju te tada u stanju oputenosti zamilja situaciju koja izaziva
anksioznost.
Trening zauzimanja za sebe potie ljude da govore i reagiraju otvoreno prema drugima, izraavajui
svoje pozitivne i negativne osjeaje.
Averzivno uvjetovanje je kad se podraaj koji privlai pacijenta uparuje s neugodnim posljedicama u
nadi da e mu se dati negativna obiljeja.
Tehnika primjene etona koristi se u duevnim bolnicama pri emu se duevno poremeene
pacijente potie na prikladnije ponaanje. Postavljena su jasna pravila za dobivanje nagrada u
obliku etona ili drugih zamjena za novac. U unaprijed odreenim vremenskim razmacima pacijenti
mogu svoje etone zamijeniti za posebne potkrepljivae.
Igranje uloga je kada se pacijentima pokazuju obrasci ponaanja koji bi se mogli pokazati
uinkovitijima od onih koje oni obino pokazuju te ih zatim pacijenti uvjebavaju (bihevioralna proba).
04.) KOGNITIVNA PARADIGMA
Kognicija je pojam koji objedinjuje mentalne procese opaanja, prepoznavanja, razumijevanja,
prosuivanja i miljenja.
Kognitivna paradigma usmjerena je na to kako ljudi strukturiraju svoja iskustva, kako im pridaju
smisao preoblikujui okolinske podraaje u upotrebljive informacije.
Kognitivni psiholozi smatraju da organizam koji ui svjesno i aktivno tumai situaciju u svjetlu onoga
to je stekao u prolosti te uklapa nove informacije u organiziranu mreu ve pohranjenog znanja
koja se naziva shema. Nove se informacije mogu uklapati u shemu ili ako se ne uklope organizam
koji ui preureuje shemu tako da ona odgovara informacijama.
Kritike ove paradigme su da su konstrukti kao to je shema skliski i nisu dobro definirani. Kognitivna
objanjenja psihopatologije ne objanjavaju uvijek puno i malo su doprinijela otkrivanju etiologije
duevnih poremeaja.
Kognitivno - bihevioralna terapija
Kognitivno usmjereni bihevioralni terapeuti pokuavaju promijeniti misaone procese svojih
pacijenata kako bi mogli utjecati na njihove emocije i ponaanje. Kognitivno restrikturiranje je
postupak koji pokuava promijeniti naina na koji klijenti razmiljaju o ivotu kako bi promijenili svoje
vanjsko ponaanje i emocije.
Razliit pristup kognitivnoj terapiji izvire iz ideja Alberta Ellisa o iracionalnim vjerovanjima jer ljudi
polazei od pogrenih pretpostavki postavljaju pretjerane zahtjeve i sebi i drugima. Stoga Ellis
zastupa iracionalno - emocionalnu terapiju u kojoj pomae svojim pacijentima da ospore ovakve
pretpostavke i ui ih da ih zamjene drugim mislima.
Bandura smatra da razliite terapije dovode do poboljanja jaajui kod ljudi osjeaj
samoefikasnosti odnosno vjerovanje da mogu postii eljene ciljeve. Promjena ponaanja pomou
bihevioralnih tehnika je najbolji nain da se povea samoefikasnost.
Ellis naglaava izravnu promjenu miljenja kroz dijalog, raspravu, uvjeravanje, kako bi se postigla
poboljanja u emocijama i ponaanju.
22
Stjepan tajduhar
Dijagnostike kategorije
Poremeaji koji se obino
obino prvi
put dijagnosticiraju u dojenakoj
dobi, djetinjstvu i adolescenciji
Poremeaji vezani uz
psihoaktivne tvari
23
Stjepan tajduhar
Poremeaji
Poremeaji raspoloenja
Anksiozni poremeaji
Somatoformni poremeaji
Disocijativni poremeaji
24
Stjepan tajduhar
Seksualni poremeaji i
poremeaji spolnog identiteta
Poremeaji spavanja
Poremeaji hranjenja
Umiljeni poremeaj
Poremeaji prilagodbe
Poremeaji linosti
vremensko razdoblje
DISOCIJATIVNA FUGA: osoba iznenadno i neoekivano
otputuje na novo odredite, zapone novi ivot i potpuno
zaboravlja svoj prijanji identitet
POREMEAJ VIESTUKE LINOSTI: osoba ima dvije ili
vie razliitih linosti, od kojih je svaka sloena i
prevladava u odreenom trenutku
DEPERSONALIZACIJSKI POREMEAJ: teak i razoran
osjeaj samootuenja ili nestvarnosti
PARAFILIJE: neuobiajeni izvori seksualnog zadovoljstva
(ekshibicionizam, voajerizam, sadizam, mazohizam)
SEKSUALNE SMETNJE: osobe nisu kadre dovriti
uobiajen ciklus spolnog odgovora (nesposobnost
odravanja erekcije, prerana ejakulacija, inhibicija
orgazma)
PROBLEMI SPOLNOG IDENTITETA: iznimna nelagoda u
vezi sa svojim biolokim spolom, osoba sebe odreuje
kao pripadnika drugog spola
25
Stjepan tajduhar
problemi odnosa
problemi na poslu
fizika ili seksualna zloupotreba
alovanje
nesuglaavanje s tretmanom
religiozni ili duhovni problem
problem ivotne faze
delirij je pomraenje svijesti, poremeaj panje i
nesuvisao tijek misli
poremeaji esto povezani sa starenjem
Dodaci u DSM IV
1. Sustezanje od kofeina: Osoba osjea jaku uznemirenost i smetnje u socijalnom
funkcioniranju i na poslu uzrokovane nepijenjem uobiajene koliine pia koja sadre kofein.
Simptomi: glavobolja, umor, anksioznost, depresija, munina i poremeeno miljenje.
2. Predmenstruacijski disforini poremeaj:
poremeaj Obiljeen je depresijom, anksioznou, bijesom,
promjenama u raspoloenju i smanjenim interesom za aktivnosti koje inae donose
zadovoljstvo u periodu tjedan dana uoi menstruacije veinu mjeseci u godini.
3. Mijeani anksiozno depresivni poremeaj: Disforino raspoloenje treba trajati najmanje
mjesec dana i biti popraeno s najmanje etiri od sljedeih simptoma: tekoe
koncentracije ili pamenja, poremeaji spavanja, umor ili nedostatak energije, razdraljivost,
zabrinutost, plaljivost, pretjerana budnost, oekivanje najgoreg, jak pesimizam u pogledu
budunosti ili nisko samopotovanje.
4. Pasivno agresivni poremeaj linosti (negativistiki poremeaj linosti): Simptomi koji se
ne mogu objasniti depresijom ukljuuju kivnost, otpor i suprotstavljanje zahtjevima i
oekivanjima na pasivan nain kao to je kanjenje, otezanje, zaboravnost i namjerna
neuinkovitost. Ljudi se esto osjeaju zapostavljenima, prevarenima ili podcijenjenima.
5. Depresivni poremeaj linosti: Ova dijagnoza moe se primijeniti na osobe iji nje ivotni stil
openito obiljeen potitenou, neveselou i sklonou pretjeranoj zabrinutosti.
Predloene osi za budua istraivanja potiu strunjake da razmisle treba li budua os ukljuivati
obrambene mehanizme automatske psiholoke procese koji tite osobu od anksioznosti i od
svijesti o unutarnjim i vanjskim opasnostima ili stresorima. Postoji sedam nivoa obrane, svaki sa
skupom obrambenih mehanizama:
1. Visoki stupanj prilagodbe: anticipacija, humor, suzbijanje
2. Nivo nepriznavanja: poricanje, projekcija
3. Nivo pogrene obrambene regulacije: psihotino poricanje
DSM IV pokuava na tri naina poveati kulturalnu osjetljivost:
1. unosei u glavni dio prirunika raspravu o kulturalnim i etnikim utjecajima na svaki
poremeaj
2. dajui u prilogu opi okvir koji moe posluiti kliniarima moe posluiti za evaluaciju uloge
kulturalne i etnike pripadnosti
3. opisujui u prilogu sindrome vezane uz kulturu
Sindromi vezani uz kulturu:
amok:
mok disocijativna epizoda obiljeena razdobljem snovanja nakon kojeg slijedi napad
nasilnog i katkad homicidnog ponaanja, epizoda je izazvana uvredom i prvenstveno se
opaa kod mukaraca, prisutne ideje proganjanja
umor mozga:
mozga esto kod studenata, napetost u glavi i vratu, zamuenost vida
dhat:
dhat jaka anksioznost i hipohondrija vezana uz iscjedak sjemena
bolest duhova:
duhova zaokupljenost smru i pokojnicima
koro:
koro anksioznost zbog mogunosti da e penis ili bradavice nestati u tijelu i uzrokovati smrt
26
Stjepan tajduhar
27
Stjepan tajduhar
28
Stjepan tajduhar
29
Stjepan tajduhar
30
Stjepan tajduhar
31
Stjepan tajduhar
32
Stjepan tajduhar
33
Stjepan tajduhar
34
Stjepan tajduhar
35
Stjepan tajduhar
36
Stjepan tajduhar
37
Stjepan tajduhar
Neurolog je lijenik koji je specijalizirao bavljenje bolestima koje zahvaaju ivani sustav.
Neuropsiholog je psiholog koji prouava kako oteenja mozga utjeu na na nain miljenja ,
osjeanja i ponaanja.
U neuropsiholokoj procjeni koristi se Halstead Reitanova baterija koja se sastoji od nekoliko
testova:
Test taktilnog uinka
vremenski
Test kategoriziranja
esto se koristi i baterija Luria Nebraska, kojom se utvruju temeljne i sloene motorike vjetine,
ritmike sposobnosti, taktilne i kinestetike vjetine, verbalne i spacijalne sposobnosti, sposobnost
razumijevanja govora, sposobnost govornog izraavanja, pisanje, itanje, aritmetike vjetine,
pamenje i intelektualni procesi. Rezultati ukazuju na ope oteenje, omoguuju otkrivanje
oteenja u eonom, sljepoonom, senzorno motornom ili tjemeno zatiljnom dijelu desne ili
lijeve hemisfere.
Nema jednoznanog odnosa izmeu rezultata na odreenom neuropsihologijskom testu ili nalaza
PET i CT skaniranja s jedne strane i psiholokih smetnji s druge strane. To posebice vrijedi za
kronino oteenje mozga, a faktori koji su prisutni su: noenje osobe s gubicima do kojih je dovelo
oteenje mozga, socijalna okolina i ranija linost osobe.
Fizioloko
Fizioloko mjerenje
Psihofiziologija se bavi tjelesnim promjenama koje prate psiholoka dogaanja ili su povezane s
psiholokim karakteristikama osobe.
Aktivnost autonomnog ivanog sustava esto se procjenjuje pomou elektrinog i kemijskog
mjerenja i analiza. Jedna od vanih mjera je ritam srca. Svaki otkucaj srca stvara promjene u
elektrinom potencijalu koje se biljee na elektrokardiogramu.
elektrokardiogramu
Druga je mjera elektrodermalna reakcija ili vodljivost koe, ranije poznata kao Galvanski odgovor
koe (GSR). Odreene emocije poveavaju aktivnost lijezda znojnica, a elektrofizioloki procesi u
stanicama tih lijezda mijenjaju vodljivost koe i proizvode znoj. Budui da lijezde znojnice
aktiviraju simpatiki ivani sustav njihova pojaana aktivnost ukazuje ne pobuenost simpatikog
sustava i esto se uzima kao mjera anksioznosti.
Napredak tehnologije istraivaima prua mogunost da in vivo prate takve aktivnosti kao to su
krvni pritisak osobe za vrijeme njenih svakodnevnih aktivnosti. Ispitanika nosi prijenosnu spravu koja
automatski biljei krvni pritisak svakih nekoliko minuta.
38
Stjepan tajduhar
39
Stjepan tajduhar
upitna. Najpoznatiji je Minnesota multifazni inventar linosti (MMPI). Na ovakvim testovima se obino
moe varati, ali pretpostavka je da u veini situacija testiranja ljudi ne ele varati jer ele pomo.
Testovi inteligencije
inteligencije
Test inteligencije, koji se katkad naziva i test sposobnosti, standardizirano je sredstvo utvrivanja
trenutane mentalne sposobnosti osobe. Ovi testovi se zajedno s testovima postignua
upotrebljavaju pri dijagnosticiranju tekoa u uenju i pri utvrivanju dobrih i loih strana pri izradi
planova za kolovanje, za izdvajanje intelektualno nadarene djece tako da ih se u koli moe
pouavati na odgovarajui nain, te kao dio neuropsiholokih procjena. Ovi testovi openito imaju
vrlo dobru pouzdanost. Konkurentna valjanost takoer je vrlo dobra.
BIHEVIORALNA I KOGNITIVNA PROCJENA
Bihevioralno i kognitivno orijentirani kliniari ispituju etiri ispituju etiri skupa varijabli, katkad
oznaenih kao SORC:
1. S - stimulus, situacija u okolini koja prethodi problemu
2. O - organizmiko, fizioloki i psiholoki faktori
3. R - reakcije, vanjski odgovori pacijenta /vrsta, estina, intenzitet, oblik/
4. C - posljedice, potkrepljuju ili kanjavaju ponaanje o kojem se radi
Informacije potrebne za bihevioralno kognitivnu procjenu prikupljaju se pomou nekoliko metoda:
Direktno opaanje ponaanja: Bihevioralni terapeuti znatnu panju pridaju paljivom opaanju
vanjskog ponaanja u razliitim prilikama. U formalnom opaanju ponaanja opaa dijeli
neprekinuti slijed ponaanja u razliite dijelove i koristi se pojmovima koji imaju smisla u okviru
paradigme uenja. Bihevioralna procjena u vezi je s intervencijom. Nain tumaenja situacije kod
bihevioralno orijentiranih kliniara tipino ukljuuje i nain njezine promjene.
Ponaanje je veinom teko opaati upravo kad se dogaa, a vrlo malo kontrole postoji nad tim
kad i gdje bi se moglo dogoditi. Zbog tog razloga terapeuti smiljaju umjetne situacije u svojim
prostorijama ili u laboratoriju kako bi mogli opaati kako se obitelj ili klijent ponaaju pod
odreenim okolnostima. Bihvioralna opaanja takoer mogu obavljati drugi u klijentovoj
prirodnoj okolini. Nekoliko su godina bihevioralni terapeuti i istraivai traili su od osoba i da
opaaju svoje vlastito ponaanje te biljee razliite kategorije odgovora. Ovaj pristup naziva se
samomotrenje. Premda neka istraivanja ukazuju na to da samomotrenje moe dati tone mjere
takvog ponaanja, znaajan dio istraivanja ukazuje na to da se ponaanje moe promijeniti
samom injenicom da osoba promatra samu sebe. Reaktivnost ponaanja fenomen je koji se
odnosi na njegovu promjenu zbog promatranja.
Intervjui i mjere samoprocjene: Bihevioralni kliniari se pri utvrivanju potreba svojih klijenata
jo uvijek prilino oslanjaju na intervju. Pri tome se trude stvoriti atmosferu povjerenja i brinosti
u kojoj e vjetim ispitivanjem i paljivim opaanjem klijentovih emocionalnih reakcija odrediti
SORC faktore u situacijama u kojima se pojavljuje problematino ponaanje. Neki bihevioralno
orijentirani kliniari provode inicijalni intervju s ciljem pisanja uvodnog izvjetaja koji je usmjeren
na specifine situacije, panju pridaje pojedinim detaljima u miljenju, emocijama i ponaanju te
se interesira za to kako je procjena povezana sa moguim nainima intervencije. Bihevioralni
terapeuti takoer se koriste inventarima temeljenim na samoiskazima.
Specijalizirani pristupi kognitivnoj procjeni: Vjerojatno su najire koritene metode kognitivne
procjene upitnici temeljeni na samoiskazu kojima se zahvaa irok niz varijabli, kao to je strah
od negativne evaluacije, sklonost iracionalnom miljenju i negativno zakljuivanje o ivotnim
iskustvima. Meutim, odgovori klijenta na pitanja ispitivaa ili na pitanja u inventarima o mislima
koje su imali u nekim prolim situacijama mogu se znaajno razlikovati od odgovora koje bi dali
da su o tome imali prilike govoriti kad su se nalazili u tim situacijama. Metoda koja omoguuje
utvrivanje neposrednih misli je Metoda artikuliranih misli u simuliranim situacijama (ATTS).
Razliiti postupci mogu biti vie ili manje korisni u razliitim okolnostima. Na primjer, tehnike
otvorenog tipa, kao ATTS mogu imati prednost kad istraivai relativno malo znaju i ele dobiti
opi pojam o podruju kognitivnog, dok tehnike ueg usmjerenja, kao to su upitnici mogu biti
bolje kad je puno ve postojeeg znanja o odreenim kognitivnim procesima. Kognitivni
40
Stjepan tajduhar
psiholozi esto koriste koncept sheme, koja odgovara temeljnoj pretpostavci koju ljudi imaju o
sebi i svom svijetu, a koja utjee na nain na koji opaaju, poimaju osjeaju i djeluju.
Pouzdanost i valjanost bihevioralnih i kognitivnih naina procjene
Pouzdanost se kod ovih tehnika utvruje na temelju slaganja meu procjenjivaima ponaanja. to
se tie valjanosti, u ovom kontekstu vana je konstruktna valjanost.
MJERENJE ANKSIOZNOSTI: ZAHVAANJE TEKO DOSTUPNOG KONSTRUKTA
U mjerenju anksioznosti koriste se tri naina procjene:
1. upitnici temeljeni na samoprocjeni
2. opaanje vanjskog ponaanja
3. fizioloka mjerenja
Dopustimo li ljudima da o svojim emocijama govore u vlastitim terminima, kao to je sluaj u
klinikim intervjuima, dobit emo korisne informacije o osobi koju intervjuiramo. Meutim, koritenje
iskljuivo te strategije oteava usporedbu iskustava raznih ljudi i to je ak i vanije kvantificiranje
onoga to oni govore. Stoga su istraivai razvili razliite upitnike temeljene na samoprocjeni koji
pokuavaju impresije pojedinaca usmjeriti na standardizirane termine. Drugi nain procjene
anksioznosti je opaanje vanjskog ponaanja, naroito onih reakcija i pokreta za koje se vjeruje da
odraavaju unutarnje emocionalno stanje (drhtanje, znojenje, grizenje noktiju, izbjegavanje
situacije). Fizioloka mjerenja aktivnosti autonomnog ivanog sustava i rad pojedinih lijezda s
unutranjim izluivanjem takoer ukazuju na razinu anksioznosti. Meutim, problem je u tome to se
fizioloki indikatori anksioznosti pojavljuju i pri drugim emocionalnim stanjima, a osim toga mnoge
mjere anksioznosti ne koreliraju dobro jedna s drugom.
Neki autori smatra da je anksioznost hipotetiki konstrukt, prikladna fikcija ili zamiljeno stanje koje
posreduje izmeu prijetee situacije i opaenog ponaanja organizma. Oni takoer pretpostavljaju
da je konstrukt viedimenzionalan i da se svaka pojedina dimenzija ne mora nuno pojaviti u
odreenoj stresnoj situaciji ili uvijek izraziti u istom stupnju. Kao znanstveni konstrukt anksioznost se
mora povezivati s onim to se moe opaati, uvjetima koji je izazivaju i uincima koje ima njezina
pojava.
KULTURALNE RAZLIITOSTI I KLINIKA PROCJENA
Kulturalni i rasni faktori igraju vanu ulogu u klinikoj procjeni. Klijenti iz manjinskih skupina mogu
razliito od bijelaca reagirati na tehnike procjene temeljene na istraivanjima bijele populacije.
Kliniari mogu biti pristrani u procjenjivanju pacijenata pripadnika manjina, to moe dovesti do
ublaavanja ili prenaglaavanja pacijentove psihopatologije. Ova su pitanja vana i zbog
znanstvenih i zbog etikih razloga.
KONZISTENTNOST I VARIJABILITET PONAANJA
Stabilnost ljudskog ponaanja u razliitim situacijama u velikoj je mjeri prijeporna. To je pitanje
godinama predmet i teorijskog i praktinog interesa psihologa. Danas je, s razvojem bihevioralnih
modela psihopatologije i tretmana, dobilo posebnu vanost. Odgovori su daleko od konanih, no
ini se mudrim zakljuiti da je ponaanje u razliitim situacijama vjerojatno raznolikije nego to su to
neko mislili tradicionalni teoretiari linosti, no i stabilnije nego to vjeruju mnogi koji prihvaaju
paradigmu uenja.
41
Stjepan tajduhar
42
Stjepan tajduhar
43
Stjepan tajduhar
FOBIJE
Fobija je izbjegavanje koje prekida normalni tijek ivota, posredovano je strahom, nerazmjerno
stvarnoj opasnosti od nekog objekta ili situacije, a i sama fobina osoba uoava da je
neutemeljeno:
o klaustrofobija (strah od zatvorenih prostora)
o agorafobija (strah od javnih mjesta)
o akrofobija (strah od visine)
o ergaziofobija (strah od pisanja)
o pnigofobija (strah od guenja)
o tafefobija (strah da e se biti iv sahranjen)
o anglofobija (strah od Engleske)
uestalost fobija je 5,9 fobija na 100 ljudi, vea je kod ena (8,0) nego kod mukaraca (3,4).
Psihoanalitiari se usmjeravaju na sadraj fobija, a bihevioristi na njihovu funkciju.
Specifine fobije su neutemeljeni strahovi uzrokovani nazonou ili predmnijevanjem nazonosti
specifinog objekta ili situacije. Svega 3% osoba s fobijama trpi od specifinih fobija. Veina takvih
fobija javlja se kod ena, a vrlo esto zapone u ranom djetinjstvu. Najranije se javljaju fobije vezane
uz ivotinje (7g.), zatim one vezane uz krv (9g.), zube i zubalo (12g.) te klaustrofobije (20g.).
Agorafobija je skup strahova u svezi s javnim mjestima i s pomilju da na takvom mjestu nakon
iznenadnog onesposobljenja ne bismo bili u stanju pobjei ili potraiti pomo. Agorafobija ini 60%
svih fobija otkrivenih klinikim pregledima. ea je kod ena, a zapoinje u adolescenciji ili ranoj
odrasloj dobi. Poremeaj eto zapoinje rekurentnim napadima panike, a drugi simptomi ukljuuju
napetost, vrtoglavicu, blae oblike kompulzivnog provjeravanja, prevakavanje ideja (ruminatio),
strah od gubljenja razuma i depresiju. est je i strah od visine ili zatvorenih prostora. Drutvo
povjerljivog prijatelja olakava izlazak iz kue.
Socijalna
Socijalna fobija (socijalni anksiozni poremeaj) je ustrajni, iracionalni strah openito povezan sa
nazonou drugih ljudi, a moe prerasti u iznimno teko i onesposobljavajue stanje. Prevalencija
s obzirom na cijelo ivotno razdoblje je 2%, a javlja se podjednako kod oba spola. Ima visok
komorbiditet s drugim poremeajima i esto je zdruena s generaliziranim anksioznim
poremeajem, specifinim fobijama, paninim , izbjegavajuim ili kompulzivnim poremeajem.
Pojavljuje se tijekom adolescencije.
ETIOLOGIJA FOBIJA
FOBIJA
a.) Psihoanalitike teorije
Freud je smatrao sa su fobije oblici obrane od anksioznosti izazvane potiskivanjem id impulsa. Ta
se anksioznost premjeta s nekog zastraujueg impulsa ida na objekt ili situaciju koja je na neki
simbolian nain povezana s tim impulsom. Ti objekti ili situacije tada postaju fobini podraaji, a
izbjegavajui ih osoba uspijeva izbjei suoavanje s potisnutim konfliktima.
Arieti smatra da se potiskuje neki interpersonalni problem iz djetinjstva, a ne id impuls. Djeca
nakon razdoblja nevinosti u kojem vjeruju da e ih odrasli iz okoline tititi od opasnosti razvijaju strah
i nepovjerenje prema ljudima. Zatim podsvjesno preoblikuju svoj strah od drugih u strah od
neosobnih objekata ili situacija. Fobija izbija na povrinu kada doe do stresa.
b.) Bihevioristike teorije
model uvjetovanja
Fobije se razvijaju iz dva povezana sustava uenja:
izbjegavanja
1. klasinim uvjetovanjem se osoba ui bojati UP ako je on
uparen sa bolnim ili zastraujuim BP
2. osoba naui ublaiti uvjetovani strah izbjegavajui UP ili
bjeei od njega
Da bi se fobija razvila strah mora postati generaliziran te se osoba
mora poeti bojati cijele klase podraaja uparenih sa BP.
Retrospektivna izvjea pacijenata pobijaju ovu teoriju (ljudi koji se
44
Stjepan tajduhar
modeliranje
operantno uvjetovanje
45
Stjepan tajduhar
PANINI POREMEAJ
Panini poremeaj oituje se iznenadnim i esto neobjanjivim napadajem skupa simptoma
oteano disanje, lupanje srca, bol u grudima, osjeaj oteanog disanja i guenja, munina,
vrtoglavica, znojenje i drhtanje, snana nelagoda, krajnji strah i osjeaj prijetee zle sudbine.
Pacijenta esto obuzimaju depersonalizacija i derealizacija, osjeaj izbivanja iz vlastitog tijela i
nestvarnosti okolnog svijeta, strah od gubitka kontrole ili razuma te strah od umiranja. Panini
napadi su uestali, obino jednom tjedno ili ee. Obino traju nekoliko minuta, rijetko nekoliko
sati. Katkad su vezani uz specifine situacije. Kad su povezani s poticajima iz okoline nazivamo ih
navoenim. Meutim, napadi se mogu javiti i u naizgled benignim situacijama, tijekom oputanja,
spavanja i neoekivanih situacija te tada govorimo o nenavoenim napadima. Ponavljani i spontani
napadi te zabrinutost zbog buduih napada potrebni su za dijiagnozu.
Uestalost paninog poremeaja je oko 0.7% kod mukaraca i neto vie od 1% kod ena. Tipino
zapoinje u ranoj odrasloj dobi, a poetak je povezan sa stresnim ivotnim iskustvima. Panini
poremeaj se dijagnosticira sa ili bez agorafobije. Vie od 80% bolesnika s dijagnozom nekog od
preostalih anksioznih poremeaja takoer doivi panine napade. Panini poremeaj pokazuje
komorbiditet sa velikom depresijom, generaliziranim anksioznim poremeajem, alkoholizmom,
poremeajima linosti i samoubojstvom.
ETIOLOGIJA PANINOG POREMEAJA
Panini poremeaj ima obiteljsku anamnezu i viu konkordantnost kod jednojajanih nego kod
dvojajanih blizanaca. Nalazi upuuju na fizioloku uzrok, koji se temelji na sindromu prolapsa
mitralnog zaliska (PMZ). Prema drugim nalazima panini napadi povezani su sa hiperventilacijom.
Glavna psiholoka teorija paninog poremeaja je hipoteza o strahu od straha prema kojoj se
bolesnici boje svog straha i razvijaju paniku. Pored toga, ovi bolesnici snano se boje gubitka
samokontrole ako dobiju napad na javnom mjestu.
TERAPIJE PANINOG POREMEAJA
Meu biolokim oblicima terapije koriste se antidepresivi i anksiolitici. Kao psiholoka terapija koristi
se uvjebavanje oputanja, kognitivno bihevioralne intervencije i uvjebavanje oblika ponaanja
koji mogu izazvati osjeaje povezane sa panikom i noenje s njima.
GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEAJ
Generalizirani
Generalizirani anksiozni poremeaj obiljeen je trajnom anksioznou, odnosno kroninom
zabrinutou zbog svakojakih stvari istrgnutoj osobnoj kontroli. Javljaju se tjelesne promjene:
znojenje, crvenjenje, lupanje srca, eluana nervoza, proljev, esto mokrenje, zimica, hladni i ljepljivi
znojni dlanovi, suha usta, knedla u grlu, kratkoa daha, produbljeno disanje, ubrzano bilo, napetost i
bolovi osobito u miiima vrata i ramena, trzanje vjea i drugih dijelova tijela, drhtanje, lagano
umaranje, nesposobnost oputanja. Osoba se lako preplai, nemirna je i neprekidno se mekolji i
esto uzdie. Osoba je openito zabrinuta, esto zamilja prijeteu katastrofu, kao to je gubitak
samokontrole, pojeva sranog infarkta ili umiranje. esti su nestrpljivost, razdraljivost, provale
srdbe, nesanica i distraktibilnost.
Ovaj poremeaj javlja se u oko 4% populacije. Zapoinje sredinom drugog desetljea ivota, iako
mnoge osobe imaju problema i prije toga. U pojavi poremeaja ulogu imaju i stresni ivotni
dogaaji. ei je kod ena nego kod mukaraca. Pokazuje komorbiditet sa socijalnom fobijom i
opsesivno kompulzivnim poremeajem.
ETIOLOGIJA GENERALIZIRANOG ANKSIOZNOG POREMEAJA
Psihoanalitiko tumaenje
Psihoanalitika teorija smatra da je izvor podsvjesni konflikt izmeu ega i id impulsa spolne i
agresivne naravi. Izvor anksioznosti je podsvjestan te osoba osjea zabrinutost i stres ne znajui
zbog ega je tako.
46
Stjepan tajduhar
Bihevioristiko tumaenje
Bihevioralni model generalizirane anksioznosti jednak je bihevioralnom tumaenju fobija. Smatra se
da je anksioznost izazvana klasinim kondicioniranjem na podraaj iz okoline, iako je raspon
uvjetovanih podraaja znatno iri.
Kognitivno bihevioralno tumaenje
Prema teoriji uenja ljudi su suoeni s bolnim podraajima nad kojima nemaju kontrole pa to izaziva
anksioznost. Prema kognitivnoj teoriji naglasak je na percepciji izostanka kontrole kao kljunom
obiljeju svih gledita o anksioznosti. Stoga se kognitivno bihevioralni model generalizirane
anksioznosti usmjerava na kontrolu i na bespomonost. Osim osjeaja da ne mogu kontrolirati
stresore s kojima se suoavaju, brojni drugi kognitivni procesi mogu se uoiti u bolesnika sa
generalizirani anksioznim poremeajem.
Sadraj kognicije takvih bolesnika ukljuuje teme opasnosti. Benigni dogaaji pogreno se tumae
kao prijetei, a kognicije se usredotouju na anticipirane budue katastrofe.
Genetske studije
Za sada nema jednoznanih podataka o tome postoji li vee slaganje izmeu jednojajanih i
dvojajanih blizanaca kod ovog poremeaja.
Neurobiologija anksioznosti i panike
Mnogi smatraju da je panina anksioznost povezana sa sustavom noradrenalinskih neuorona,
posebice onih smjetenih u nucleus locus coerulei. Panini napad moda je izraz prekomjerne
aktivacije noradrenergikog sustava.
U mozgu je otkriven receptor za benzodiazepine, smjeten u GABA a receptorima. Vjeruje se da
tijekom neuralne ekscitacije izazvane anksioznou benzodiazepini ublaavaju anksioznost tako to
pospjeuju sinaptiku egzocitozu GABA.
TERAPIJE GENERALIZIRANOG
GENERALIZIRANOG ANKSIOZNOG POREMEAJA
Psihoanalitiari se usmjeravaju na suoavanje sa izvorom konflikata. Bihevioralni terapeuti koriste
sustavnu desenzibilizaciju ili intenzivno uvjebavanje metoda oputanja. Ako se ini da je osjeaj
bespomonosti podloga pervazivne anksioznosti terapeut e klijentu pomoi da stekne bilo koju
vjetinu koja mu omoguuje da zadobije osjeaj kompetentnosti verbalnim pouavanjem,
modeliranjem ili operantnim oblikovanjem. Takoer, koriste se i anksiolitici.
OPSESIVNO KOMPULZIVNI POREMEAJ
Anksiozni poremeaj u kojem je um trajno preplavljen mislima koje nije mogue kontrolirati ili je
osoba prisiljena neprekidno ponavljati odreene postupke. OKP pogaa 1-3% populacije, obino
zapoinje u ranoj odrasloj dobi, esto nakon stresnih dogaaja kao to su trudnoa, poroaj,
obiteljski sukobi ili problemi na radnom mjestu. Rani poetak ei je u mukaraca i povezan je sa
kompulzijama provjeravanja. Kod ena se javlja kasnije i povezan je sa kompulzijama ienja. OKP
je esto povezan sa depresijom, kao i sa anksioznim poremeajima (panini poremeaj i fobije, tj.
poremeajima linosti). Zanimljivo je spomenuti da se ak kod 35-50% pacijenata oboljelih od
Tourettovog poremeaja istovremeno javlja i OKP. No opsesivno miljenje koje karakterizira OKP se
mora razlikovati od ruminiranja koje je tipino kod depresije (jer je kod depresije kongruentno
raspoloenju) i od zabrinutosti koje je glavna karakteristika generaliziranog anksioznog poremeaja
(ljudi su realno zabrinuti zbog aktualnih ivotnih dogaanja). Kod OKP-a opsesije su otporne na
promjenu. Takoer su nerealistine.
Opsesije
Opsesije su intruzivne i ponavljajue misli koje su nepoeljne i nekontrolirano se javljaju. Pogoene
osobe ih smatraju iracionalnima. Te misli su toliko snane i este da ometaju normalno
funkcioniranje osobe. Mogu poprimiti oblik dvojbi, beskonanog odvagivanja mogunosti i
47
Stjepan tajduhar
neodlunosti, a bolesnik nije u stanju donijeti zakljuak, ali niti prestati razmiljati o odreenom
problemu. Ovakve misli navode ispitanika da misli da time poveava vjerojatnost da se to i dogodi.
Iako veina prirodno pojavljujuih opsesija proizlazi internalno, takoer mogu biti izazvane brzo i
eksternalnom stimulacijom, kao npr. pogled na otre predmete.
Razlikujemo vie vrsta opsesija:
1. opsesivne dvojbe: ustrajne misli o tome da izvreni posao nije dobro obavljen, a takva vrsta
opsesije javlja se u 75% ispitanika sa OKP.
2. opsesivne misli: beskonaan lanac misli usmjeren na budue dogaaje i javlja se u 34%
ispitanika
3. opsesini impulsi: snaan poriv za izvoenjem odreenih postupaka i javlja se u 17%
ispitanika
4. opsesivni strahovi: tjeskobna briga da e se izgubiti kontrola i uiniti neto socijalno
nepoeljno. Javlja se kod 26% ispitanika
5. opsesivne predodbe: trajne predodbe nekog nedavno vienog ili zamiljenog dogaaja.
Javlja se kod 7% ispitanika
Rachman i Hodgson (1980, prema Davison i Neal, 1999) nalaze da se veina ispitanika sa OKP-om
ale na primarnu opsesivnu sporost koja se odnosi na to da nisu u stanju ispuniti druge dnevne
obaveze jer im opsesivni postupci oduzimaju najvei dio dana.
Frekvencija opsesija se znaajno poveava poveanjem anksioznosti, iako anksioznost nije direktno
povezana sa sadrajem opsesija. Sulkowski (1985, prema) stres i javljanje opsesija raste s
pretjeranom interpretacijom ili totalno krivom interpretacijom o znaajnosti relevantnih misli. Ako ih
osoba interpretira kao vane, doivjet e poveanu anksioznost i druge emocije. Ovo emocionalno
ometanje interferira sa sposobnou suoavanja s takvim mislima.
Kompulzije
Ponavljano ponaanje pri emu se osoba osjea prisiljeno na izvoenje odreenog ponaana da bi
ublailo stres ili sprijeilo pojavu neke nesree. Aktivnost nije realistino povezana sa svojom
prividnom namjerom. esto se osoba koja neprekidno ponavlja neki postupak boji loih posljedica
prekidanja tog postupka. Kompulzije se ponekad odnose na sloene ceremonije koje mogu trajati
satima, npr. izbjegava se neki objekt, ponavljaju se magijske zatitne mjere kao to je brojanje,
izgovaranje brojeva, dodirivanje amajlije, provjeravanje. Tipine kompulzije ukljuuju ekscesivno
pranje i ienje, provjeravanje, traenje osiguranja i umirenja, skupljanje predmeta i inzistiranje na
tome da stvari budu u odreenom redoslijedu ili obliku.
Dva su glavna oblika kompulzija (prema Rachman i Hodgson, 1980):
1.kompulzije provjeravanja (61% ispitanika) su forme preventivnog ponaanja. Povezane su sa
nesigurnou i neodlunou, due treba da se izvre, polako se pojavljuju, uzrokuju unutarnji otpor,
i praene su osjeajima ljutnje ili tenzije.
2.kompulzije ienja su karakterizirane visokom razinom anksioznosti i imaju slinosti sa fobijama.
Imaju dodatak pasivnog izbjegavanja koraci za izbjegavanje kontakta sa podraajem ili situacijom
koji izazivaju potrebu za ienjem.
White i Cole, (1990, prema Davison i Neal, 1999) predlau drugu podjelu kompulzija na:
Kompulzije provjeravanja i kompulzije kontrole (6% ispitanika).
Osobe mogu govoriti o neodoljivom porivu za kockanjem, jedenjem i pijenjem, no takvo se
ponaanje kliniki ne smatra kompulzijom zbog toga to je esto povezano sa ugodom i
zadovoljstvom. Osoba na pravu kompulziju esto gleda kao na neto strano vlastitoj linosti. Stern i
Cobb (1978, prema Davison i Neal, 1999) su utvrdili da 78% kompulzivnih ispitanika svoje rituale
smatraju vrlo smijenim i apsurdnim.
Postoje mentalne (npr. tiho ponavljanje molitve ili brojanje) i bihevioralne kompulzije (rituali) (npr.
ponavljano provjeravanje da li je penica ugaena).
Veina pacijenata sa OKP-om ima i opsesije i kompulzije. No neki imaju samo opsesije. esto
granica koja odvaja opsesije od kompulzija nije otra. Neke opsesivne misli ne mue bolesnika, niti
izazivaju anksioznost, nego imaju funkciju kompulzivnih oblika ponaanja, kao kad osoba
kompulzivno broji u sebi i na taj nain nastoji obuzdati svoju anksioznost. To se moe oznaiti kao
kognitivna kompulzija.
48
Stjepan tajduhar
49
Stjepan tajduhar
Odrediti da li:
sa slabim
slabim uvidom:
uvidom ako za vrijeme aktualne epizode vei dio vremena osoba ne prepoznaje opsesije
i kompulzije kao pretjerane ili nerazumne.
ETIOLOGIJA OKPOKP-a
Psihoanalitika teorija
Opsesije i kompulzije su posljedica instinktivnih poriva (spolnih i agresivnih) to su izmakle kontroli
zbog prestrogog odgoja tijekom stjecanja kontrole nad izvrnim funkcijama. Dakle, osoba je
fokusirana u analnom stadiju. Simptomi su rezultat borbe izmeu ida i obrambenih mehanizama.
Alfred Adler smatra da se OKP javlja kada strogi i pretjerano dominantni roditelji spreavaju razvoj
osjeaja kompetentnosti. Optereeni kompleksom manje vrijednosti ljudi mogu podsvjesno usvojiti
kompulzivne rituale da bi izgradili malo carstvo u kojem oni imaju kontrolu i osjeaju se sposobnim i
uinkovitim.
Bihevioralna teorija
Opsesije i kompulzije su naueni oblici ponaanja potkrijepljeni posljedicama njihova izvoenja. npr.
kompulzivno pranje ruku smanjuje strah od zaraze, a kompulzivno provjeravanje smanjuje
anksioznost o bilo kojoj buduoj nesrei za koju bolesnik misli da e se dogoditi ako on do kraja ne
izvede svoj ritual. Drugi nain reduciranja stresa je izbjegavanje situacija koje mogu izazvati
opsesivne misli. Prema Hodgsonu i Rachmanu (1980, prema Davison i Neal, 1999) bolesnici s
kompulzijom ienja ee su u stanju ublaiti svoju anksioznost nego bolesnici sa kompulzijom
provjeravanja. Opsesije pak, poveavaju anksioznost.
Kognitivna teorija
Opsesivno-kompulzivne osobe, kad su u situaciji s potencijalno neeljenim ili tetnim ishodom,
precjenjuju vjerojatnost tetnog ishoda (Carr, 1974, prema Davison i Neal, 1999). Prema
kognitivnom modelu Salkovskis i Kirk (1997, prema Leahy i Holland, 2000) razlikuju OK pacijente od
neklinikih ispitanika na temelju evaluacija opsesivnih misli. OK pacijenti precjenjuju 1.vjerojatnost
negativnih dogaaja, 2.vjerojatnost tetnog ishoda, 3.stupanj njihove odgovornosti za taj dogaaj.
4.posljedice koje se odnose na to da e ih drugi ljudi smatrati odgovornima. Uslijed takvog
razmiljanja dolazi do izbjegavanja izvora prijetnje, kao i automatskih misli koje potiu javljanje
anksioznosti i opsesivnih ponaanja, a time se poveava vjerojatnost OKP-a.
Ispitanici s visokim rezultatom na testu kompulzivnog provjeravanja se slabije prisjeaju vlastitih
prethodnih aktivnosti (Sher i sur., 1989, prema Davison i Neal, 1999), pa se dovodi u pitanje i
pamenje ovih ispitanika.
Bioloka imbenici u OKPOKP-u
U vezu s razvojem OPK-a dovedeni su encefalitis, ozljede glave i tumori (Jenike, 1986, prema
Davison i Neal, 1999). Tricikliki antidepresivi koji blokiraju ponovno unoenje serotonina, pokazali
su se korisnima u terapiji OPK-a, (Pigott i sur., 1990, prema Davison i Neal, 1999). McKeon i Murray
(1987, prema Davison i Neal, 1999) utvrdili su veliku uestalost anksioznih poremeaja u bliskih
roaka opsesivno-kompulzivnih bolesnika. Lenane i sur. (1990, prema Davison i Neal, 1999) utvrdili
su da 30% takvih roaka ima OPK.
MEDIKAMENTOZA
Klomipramin, tricikliki antidepresiv koji utjee na isputanje serotonina, pokazao se uspjenim kod
51-60% pacijenata (Foa i Kozak, 1997, prema Leahy i Holland, 2000). Istraivanja su pokazala da je
bihevioralna terapija superiornija. Dodatak lijekova bihevioralnoj terapiji pokazao se uspjenim u
kratkoronim terminima. No ipak, ovo poboljanje nestaje kad se prestane lijeenje lijekovima (Foa i
Kozak, 1997, prema Leahy i Holland, 2000).
50
Stjepan tajduhar
BIHEVIORALNOBIHEVIORALNO-KOGNITIVNA TERAPIJA
PROCJENA
-inicijalni intervju i evaluacija opsesija i kompulzija
-testovi i druge evaluacije
-uzimanje u obzir mogunosti lijeenja lijekovima
SOCIJALIZACIJA TRETMANA
Nakon postavljene dijagnoze pacijente treba educirati o kognitivnim i bihevioralnim modelima OKPa i razlozima za izlaganje i prevenciju reagiranja. Objanjenje e im reducirati demoralizaciju i
poveati motivaciju. U edukaciji treba naglasiti:
- normalno je imati neugodne, intruzivne misli
- rituali i strategije koje pacijenti koriste zapravo poveavaju anksioznost
- doputanje opsesivnih misli bez ritualiziranja e dovesti do smanjenja anksioznosti, frekvencije
misli, i potrebe za ritualiziranjem.
MOTIVIRANJE
Paljivim ispitivanjem moe se pomoi pacijentu da napravi popis prednosti (npr. smanjenje
anksioznosti i poboljanje odnosa s drugim ljudima) i nedostataka (ometanje obiteljskog sustava)
terapije, te suoavanje sa situacijama i odlukama o kojima pacijent trenutno ne brine jer je previe
zaokupljen sa OKP-om).
TRENING RELAKSACIJE
-jednostavne vjebe disanja
-progresivne miine relaksacije
Svrha ovih vjebi je poveanje pacijentova osjeaja samo-efikasnosti u suoavanju sa
anksioznou.
IZLAGANJE
Svrha izlaganja je slabljenje povezanosti izmeu opsesivnih misli i anksioznosti. Pacijent mora doi
do otkria da ako si dopusti opsesivne misli, bez da ih izbjegava ili neutralizira ritualizacijom,
anksioznost e s vremenom nestati.
Prvo se radi hijerarhija pacijentovih opsesivnih misli (od onih koje izazivaju najmanju anksioznost do
najvee). Druga se hijerarhija odnosi na izbjegavane situacije. Kod nekih pacijenata te se dvije
hijerarhije razlikuju. Kod drugih pacijenata teko je razlikovati opsesivne strahove i situacije koje ih
uzrokuju. Npr. pacijent se moe bojati kontaminacije i izbjegavati odlazak u trgovinu hranom. U tom
sluaju izlaganje moe biti odlazak u trgovinu i kupovanje pesticida, to e izazvati strah od
kontaminacije; izlaganje situaciji i opsesivnim mislima se javlja simultano.
Nakon to su hijerarhije konstruirane, pacijent je inicijalno izloen opsesivnoj misli iz hijerarhije koja
izaziva najmanju anksioznost. Tada pacijent evaluira svoju anksioznost svakih 5 minuta. Izlaganje se
nastavlja dok se ne reducira pacijentova anksioznost, bar za pola. Habituacija moe trajati i sat
vremena i predvieno je 90 minuta za prva izlaganja. Zadatak pacijenta je kod kue ponavljati
izlaganje dok ono ne prouzroi minimalnu anksioznost.
Zamiljeno izlaganje je potrebno kod pacijenata koji se boje katastrofa, kao npr. strah da e lan
obitelji biti ubijen ili da e uiniti neto strano, npr. da e ubiti svoje dijete. Tada se kreira scenarij u
kojem se realiziraju ti strahovi, te se snima, to kasnije pacijent slua na terapiji, ali i kod kue dok
ne doe do habituacije na te opsesivne strahove.
In vivo izlaganje se vri kod pacijenata koji se npr. boje kontaminacije ili da nee neto izvriti
(zakljuati vrata). Takve pacijente se dovodi u situaciju koja im je strana (koritenje javnog wc-a ili
izlaenje iz kue bez da se zakljuaju vrata).
U svim sluajevima vano je ukljuiti i in vivo i zamiljeno izlaganje jer zamiljeno izlaganje doprinosi
odranju pozitivnih efekata terapije.
51
Stjepan tajduhar
Pacijenti ije se opsesije sastoje od specifinih misli ili slika i iji rituali su mentalni predstavljaju
poseban problem za tretman. Kod takvih sluajeva radi se snimka od 30 sekundi na kojoj pacijenti
uju svoje opsesivne strahove, ali bez neutralizirajuih misli i koju sluaju dok se ne priviknu.
Terapeut moe koristiti i modeliranje u tretmanu tako da npr. sebe izloi kontaminiranoj situaciji prije
pacijenta.
PREVENCIJA REAGIRANJA
Tehnike koje se koriste su:
- polagano izvoenje rituala
- ponavljanje odreene aktivnosti neuobiajeni broj puta
- odgoda rituala
Cilj koritenja tehnika je da postepeno shvate da mogu tolerirati anksioznost izazvanu opsesivnom
milju.
KOGNITIVNO RESTRUKTURIRANJE
Pu
utem specifinih tehnika pacijentu se pomae reinterpretirati problematine pretpostavke koje su
u podlozi pacijentovog naina razmiljanja koje se odnose na odgovornost i opasnost. Ova terapija
se vie usmjerava na pacijentova vjerovanja o vlastitim intruzivnim mislima nego na same misli.
Ohrabruje ih se da na svoje misli ne gledaju kao na opasne, koliko god bile stresne, ve kao da su
irelevantne za budua dogaanja.
RAZLIKA IZME
U OKPIZMEU
OKP-a I OPSESIVNOOPSESIVNO-KOMPULZIVNOG POREMEAJA LINOSTI
Klinike manifestacije ovih poremeaja su prilino razliite. OK poremeaj linosti nije obiljeen
prisutnou opsesija ili kompulzija, ve pervazivnom zaokupljenou perfekcionizmom, redom,
kontrolom i zapoinje u ranoj odrasloj dobi. Takva linost veliku pozornost usmjerava na pojedinosti
tako da glavni projekt nikad ne bude dovren. Ti su ljudi usmjereni na rad, a ne na zadovoljstvo, a
teko im je donijeti odluku i rasporediti vrijeme. Njihovi meuljudski odnosi esto su slabi jer su
tvrdoglavi i trae da se sve radi na njihov nain.
POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEAJ
Posttraumatski stresni poremeaj odraz je ekstremne reakcije na teak stres, ukljuujui poveanu
anksioznost, izbjegavanje podraaja vezanih uz traumu te otupljivanje emocionalnih reakcija. Postoji
razlika izmeu PTSP i akutnog stresnog poremeaja. Gotovo svaka traumatizirana osoba doivi
stres i to je normalna pojava. Veina ljudi oporavi se od akutnog stresnog poremeaja ve nakon
nekoliko dana ili tjedana pa nastavlja normalno ivjeti bez razvoja PTSP.
Simptome PTSP razvrstavamo u tri glavne skupine. Dijagnoza zahtjeva da simptomi iz svake
skupine traju dulje od 1 mjeseca.
1. ponovno doivljavanje traumatskog dogaaja sjeanja, none more, podraaji ili
obljetnice koje podsjeaju na dogaaj
2. izbjegavanje podraaja povezanih sa dogaajem ili otupljivanje reaktivnosti izbjegavanje
razmiljanja o traumi, amnezija za dogaaj, smanjeno zanimanje za druge, osjeaj
pretvaranja u stranca, nesposobnost za pozitivne osjeaje
3. simptomi pojaane pobuenosti poremeaji spavanja, smanjena sposobnost
koncentracije, poveana pobuenost, pretjerana reakcija straha na iznenadne podraaje
Drugi problemi vezani uz PTSP su anksioznost, depresija, srdba, osjeaj krivnje, zloporaba droge,
brane nesuglasice, problemi na radnom mjestu, nesposobnost za rad, suicidalne misli i planovi,
iznenadni napadi eksplozivnog nasilja, psihofizioloki problemi vezani uz stres. Kod djece se javljaju
poremeaji spavanja sa nonim morama o udovitima, kao i promjene ponaanja (ivahno dijete
postaje povueno i obrnuto). Neka djeca poinju misliti da nikad nee odrasti, a neka izgube ve
steene razvojne vjetine. Meutim, mnogo im je tee razgovarati o svojim problemima nego
odraslim osobama.
52
Stjepan tajduhar
Prevalencija PTSP je oko 1% u opoj amerikoj populaciji. Uestalost se penje na 3.5% meu
civilima koji su bili izloeni tjelesnom napadu te vijetnamskim veteranima, a ak na 20% meu
osobama koje su bile ranjene u Vijetnamu. Pokazuje komorbiditet sa alkoholizmom, samoubojstvom
i distimijom.
ETIOLOGIJA POSTTRAUMATSKOG STRESNOG POREMEAJA
POREMEAJA
Rizini imbenici za PTSP su: enski spol, rano odvajanje od roditelja, obiteljska anamneza
poremeaja, prethodni poremeaji (panini, opsesivno kompulzivni, depresija). Vjerojatnost
pojave PTSP poveava se s teinom traumatskog dogaaja. Pokazala se i povezanost sa
depresivnim atribucijskim stilom.
Teoretiari uenja pretpostavljaju da se poremeaj temelji na klasinom kondicioniranju straha na
temelju kojeg se razvija reakcija izbjegavanja, a takvu reakciju negativno potkrepljuje ublaavanje
straha uzrokovanog nenazonou uvjetovanog podraaja. Kognitivno bihevioralne teorije
naglaavaju gubitak kontrole i predvidljivosti. Psihodinamska teorija kae da se traumatski dogaaj
stalno ponavlja u svijesti osobe, no postaje toliko bolan da se ili svjesno potiskuje ili prelazi u
podsvijest. Vjeruje se da u osobi dolazi do svojevrsne unutarnje borbe tijekom koje se nastoji
traumu integrirati u postojei sustav vjerovanja o sebi i svijetu i tako joj pridati neko znaenje i
smisao. Prema biolokoj teoriji trauma oteuje noradrenergiki sustav povisujui koncentraciju
noradrenalina uzrokujui da se osoba lake prestrai i snanije izraava emocije no to je to
normalno.
TERAPIJE POSTRAUMATSKOG STRESNOG POREMEAJA
Terapija stresa vezanog uz ratna djelovanja ve se neko vrijeme temelji na tri naela: neposrednost,
blizina i oekivanje. U SAD su se prvo poele koristiti skupine za razgovor, koje su se usredotoile
na rezidualne osjeaje krivnje i bijesa kod veterana. Preporuuje se i grupna terapija i ukljuivanje
obitelji. Koristi se i izlaganje pacijenata onome ega se boji (zamiljanje, sustavna desenzibilizacija),
relaksacija, racionalno emocionalna terapija, uvjebavanje rjeavanja problema, vjebe
saopotovanja i terapije u paru sa branim partnerom. Psihodinamski pristup ohrabruje pacijenta da
raspravlja o traumi. Od lijekova se koriste antidepresivi i trankvilizatori.
53
Stjepan tajduhar
pregleda. Bol moe biti vremenski vezana uz neki sukob ili stres, ili pak osobi omoguuje da
izbjegne neku neugodnu aktivnost ili da si priskrbi inae nedostupnu panju i suosjeanje. Tonu
dijagnozu teko je postaviti, jer je subjektivno iskustvo boli uvijek pojava pod snanim utjecajem
psiholokih imbenika.
U sluaju poremeaja sheme vlastitog tijela,
tijela osoba je zaokupljena zamiljenim ili prenaglaenim
nedostatkom vlastitog izgleda, primjerice borama na licu, pretjeranom dlakavou lica, ili veliinom i
oblikom svojeg nosa. No i ovdje su opet ukljueni subjektivni imbenici i pitanja ukusa; doista je
teko odrediti kada opaeni nedostaci prerastaju u psihike poremeaje (drutveni i kulturalni
imbenici).
Hipohondrija je somatoformni poremeaj u kojem su pojedinci posve zaokupljeni strahom od neke
teke i ozbiljne bolesti. Oni pretjerano reagiraju na neke uobiajene tjelesne osjete i manje
abnormalnosti poput nepravilnog sranog ritma, znojenja, povremenog kaljanja i sl. smatrajui
ih dokazima to potvruju njihovo uvjerenje, pa ih lijenik nikako ne uspijeva uvjeriti da nisu bolesni.
Nije ju lako razlikovati od somatizacije.
Konverzivni poremeaj
U konverzivnom poremeaju, klasini simptomi sugeriraju bolest povezanu s nekim neurolokim
oteenjem, iako pregledi pokazuju da tjelesni organi i ivani sustav posve normalno funkcioniraju.
Bolesnici mogu iskusiti djelominu ili potpunu klijenut ruku ili nogu; konvulzije i poremeaje
koordinacije; koni osjet bockanja ili da neto mili po koi; neosjetljivost na bol; ili gubitak ili
poremeaj osjeta anestezije iako je rije o fizioloki normalnim osobama. Vid moe biti ozbiljno
poremeen: osoba moe biti djelomino ili potpuno slijepa, ili razviti "tunelni" vid. Drugi oblici
konverzivnih poremeaja su: afonija gubitak normalnog glasa i svih oblika govorenja osim
aputanja; anozmija gubitak ili poremeaj njunog osjeta; te lana trudnoa.
Konverzivni simptomi obino se javljaju iznenadno u stresogenim situacijama, omoguujui osobi
da izbjegne neku djelatnost ili odgovornost ili da stekne silno uenu pozornost. Naziv "konverzija"
izvorno je uveo Freud, koji je smatrao da se energija potisnutog instinkta preusmjeri u osjetnomotorike kanale i blokira njihovo djelovanje. Stoga se vjerovalo da se anksioznost i psihiki konflikt
preobrauju (konvertiraju) u tjelesne simptome.
Histerija,
Histerija naziv izvorno koriten za opis onog to danas nazivamo konverzivnim poremeajima, ima
dugu povijest, poevi od prvih pisanih prikaza abnormalnog ponaanja (Hipokrat pogaa
iskljuivo ene, uzrokovan lutanjem maternice kroz tijelo). Konverzivni simptomi obino se razvijaju
tijekom adolescencije ili rane odrasle dobi. Epizoda se moe naglo prekinuti, no poremeaj e se
vjerojatno opet pojaviti, prije ili kasnije, bilo u izvornom obliku, ili sa simptomom drugaije naravi i
lokalizacije. Dijagnoza konverzivnog poremeaja ee se postavlja u ena nego u mukaraca
(meutim, tijekom oba svjetska rata, tekoe konverzivne naravi pojavile su se i u velikog broja
mukaraca izbjegavanje sudjelovanja u ratu).
Dijagnostiki je znaajno razlikovati konverzivnu klijenut ili osjetnu disfunkciju od slinih problema sa
stvarnom neurolokom podlogom. Ponekad je to lako, kao kad uoena klijenut nema anatomskog
smisla (npr. rukaviasta amnezija rijetki sindrom u kojem osoba trpi od izraenog ili potpunog
gubitka osjeta u onom dijelu ake to bi bio pokriven rukavicom. Meutim, sindrom karpalnog tunela
moe uzrokovati simptome nalik rukaviastoj amneziji ivci u podruju runog zgloba teku kroz
tunel ije su stijenke sastavljene od kostiju i vezivnih ovojnica; te okolne strukture mogu nabubriti,
suziti tunel i tako prignijeiti ivce, uzrokujui pojavu trnaca, otupjelosti i boli u podruju ake).
Budui da veina klijenuti, analgezija i osjetnih poremeaja ima organski uzrok, prave neuroloke
probleme katkad se moe pogreno dijagnosticirati kao konverzivne poremeaje.
Drugi dijegnostiki problem s konverzivnim poremeajem je simuliranje kako razlikovati stvaran
poremeaj od glumljenja bolesti (prema DSM-IV simuliranje je kategorija za opis osoba koje
namjerno glume nesposobnost kako bi izbjegle odgovornost).
Simuliranje dijagnosticiramo kad su simptomi nalik konverzivnima pod voljnim nadzorom osobe, a
to ne bi smio biti sluaj u stvarnim konverzivnim poremeajima. Takoer, jedan vid ponaanja, koji
nam moe pomoi u razlikovanju simuliranja i konverzivnih reakcija, jest tzv. "blaena ravnodunost"
(la belle indifference), za koju je svojstven relativni nedostatak zabrinutosti ili pak blazirani stav
prema simptomima, to je u jasnom raskoraku s teinom simptoma i njihovim oekivanim
54
Stjepan tajduhar
55
Stjepan tajduhar
sluaju potpune amnezije, bolesnik ne prepoznaje roake, prijatelje, no i dalje moe razgovarati,
itati, razmiljati, a vjerojatno zadrava i nadarenosti i prethodno steena znanja o svijetu i
snalaenju u njemu. Epizoda amnezije moe trajati nekoliko sati ili ak nekoliko godina, a obino se
gubi podjednako naglo i iznenadno kao to se i pojavila, s potpunim oporavkom i vrlo malim
izgledima za ponovno pojavljivanje.
Gubitak pamenja takoer je esta pojava u mnogim organskim modanim poremeajima, kao i u
poremeajima vezanim uz psihoaktivne tvari. No, takve oblike amnezije moe se prilino lagano
razlikovati i prepoznati (u degenerativnim bolestima mozga pamenje se polako osipa tijekom
duljeg razdoblja i nije vezano uz stresni dogaaj; gubitak pamenja nakon traumatske ozljede
mozga ili zloupotrebe psihoaktivnih tvari lako moemo povezati s doivljenom traumom ili vrstom
psihoaktivne tvari).
Disocijativna fuga
Ako osoba ne postane samo iznenadno i potpuno amnezina, nego odjednom napusti dom i
poprimi novi identitet, postavljamo dijagnozu disocijativne fuge. Katkada poprimanje novog
identiteta moe biti vrlo sloeno i razraeno, pa bolesnik uzima novo ime i prezime, zasniva novi
dom, nalazi novo zaposlenje, pa ak i novi skup obiljeja linosti. Bolesnik ak moe uspjeti
uspostaviti prilinop sloen drutveni ivot, ne propitujui samog sebe o nesposobnosti da se
prisjeti prolosti. Meutim, ee je da se novi ivot ne kristalizira do te mjere, a fuga je relativno
kratkotrajna. Fuga se obino sastoji od ogranienog, ali naizgled svrhovitog putovanja, tijekom
kojeg su socijalni kontakti svedeni na najmanju mjeru ili posve prekinuti. Fuge se tipino pojavljuju
nakon to osoba doivi neki teak stres, poput brane svae, prekida osobnih odnosa to dovodi
do osjeaja odbaenosti, sudjelovanja u ratu ili prirodne katastrofe. oporavak je prilino potpun, a
vrijeme potrebno da se do njega doe razlikuje se od osobe do osobe; bolesnik se ne moe
prisjetiti zbivanja tijekom trajanja fuge.
Disocijativni poremeaj identiteta
Prema DSM-IV, za dijagnosticiranje disocijativnog poremeaja identiteta, DPI (ili poremeaja
viestruke linosti, PVL) potrebno je da osoba ima barem dva odvojena ego-stanja (alter-ega,
dvojnika), s razliitim modusima bivanja i osjeanja, to djeluju kao posve neovisna jedan o
drugome, pojavljujui se i upravljajui svijeu u razliitim razdobljima. Praznine u pamenju takoer
su uobiajene i uzrokovane su injenicom da barem jedan alter-ego nema dodira sa ostalima.
Takoer, postojanje takvih dvojnika mora biti kronino i teko (uzrokujui znatan poremeaj ivotnog
tijeka); tu nije rije o privremenoj promjeni uzrokovanoj, primjerice uzimanjem neke droge.
Svaki dvojnik je potpuno integriran i sloen, s vlastitim oblicima ponaanja, uspomenama i
meuljudskim odnosima: svaki odreuje narav i djelovanje osobe, kad je on "na vlasti". Obino su
dvojnici posve razliite linosti, ak uzajamne suprotnosti (jedna moe biti ljevak a druga denjak;
mogu nositi naoale s razliitom dioptrijom i biti alergine na razliite stvari). Izvorna i podreene
linosti sve su svjesne izgubljenih vremenskih razdoblja, a glasovi drugih mogu katkad odjekivati u
njihovoj svijesti, iako one ne znaju iji su to glasovi. Kad pojedinac ima vie od dva dvojnika, svaki
od njih moe u odreenoj mjeri biti svjestan postojanja ostalih (oni ak mogu meusobno
razgovarati i postati nerazdvojni prijatelji).
Disocijativni poremeaj identiteta obino zapoinje tijekom ranog djetinjstva, no rijetko ga
dijagnosticiramo prije adolescencije. To je kronini i ozbiljniji poremeaj od ostalih disocijativnih
poremeaja, a i oporavak moe biti nepotpun. Ovaj poremeaj mnogo je uestaliji kod ena nego
kod mukaraca, i obino je praen i drugim dijagnozama posebice depresijom, graninim
poremeajem linosti i somatizacijom.
Obino je praen glavoboljama, zlouporabom psihoaktivnih tvari, fobijama, suicidalnim idejama i
oblicima ponaanja usmjerenim protiv samoga sebe. Sluajeve disocijativnog identiteta u
popularnom tisku esto pogreno opisuju kao shizofrene reakcije. Rascjep linosti, razlikuje se od
rascjepa izmeu spoznaje i afekta na kakvom se temelji shizofreno ponaanje.
Iako je poremeaj formalno prihvaen time to je ukljuen u slubeni dijagnostiki prirunik, njegovo
postojanje proturjei vrsto ukorjenjenom uvjerenju da je svako tijelo "nastanjeno" samo jednom
osobom.
56
Stjepan tajduhar
Depersonalizacija
Poremeaj u kojem je bolesnikovo opaanje ili iskustvo vlastitog ja promijenjeno na zabrinjavajui i
ometajui nain, navedena je u DSM-IV takoer kao disocijativni poremeaj. Meutim, ukljuenje
tog poremeaja u ovu kategoriju nije jednoduno prihvaeno zbog toga to u depersonalizaciji
nema poremeaja pamenja a to je tipino za disocijativne poremeaje. U epizodi
depersonalizacije, osobe posve iznenada izgube osjeaj vlastitog ja. Moe im se initi da im se
izrazito mijenja veliina vlastitih udova, da su napustile vlastito tijelo i da same sebe promatraju s
udaljenosti. Katkad se osjeaju poput mehanikog stroja, kao da su i oni i drugi ljudi zapravo roboti,
ili se pak kreu kao da su u snu, u svijetu to je izgubio svoju realnost. Sline, ali intenzivnije epizode,
katkad se pojavljuju u shizofreniji. Meutim, iskustvo shizofrene osobe nema tu "kao da" kvalitetu o
kojoj govori osoba s depersonalizacijom; nasuprot tome udaljavanje shizofrene osobe od vlastitog
ja stvarno je i potpuno.
Psihofizioloki poremeaji obiljeeni su stvarnim tjelesnim simptomima, koji mogu biti pojaani ili
uzrokovani emocionalnim imbenicima. Ranije se koristio naziv psihosomatski poremeaji, to je
bilo odraz dualizma. Psihofizioloki poremeaj je stvarna bolest koja ukljuuje oteenja tijela te ga
treba razlikovati od konverzivnog poremeaja koji ne ukljuuje stvarno organsko oteenje tijela i
smatra se da pogaa funkcije voljnih miia. U DSM-IV ovi poremeaji su svrstani u kategoriju
psiholokih imbenika koji djeluju na zdravstveno stanje. Podruja bihevioralne medicine i
zdravstvene psihologije temelje se na mnogim dokazima o sveproimajuoj ulozi psiholokih
imbenika u zdravlju. Pri tome se velik naglasak stavlja na stres.
STRES I ZDRAVLJE
Hans Selye je uveo pojam opeg adaptacijskog sindroma (OAS) kao model za opisivanje bioloke
reakcije na produljeni intenzivni tjelesni stres. Model obuhvaa tri faze:
1. reakcija uzbune stres aktivira AS
2. otpor organizam se prilagoava na stres
3. faza iscrpljenosti organizam umire ili doivi ireverzibilno oteenje
Stresor je dogaaj koji moe uzrokovati stres, a stres je bioloki i bihevioralni odgovor organizma na
djelovanje stresora.
Richard Lazarus smatra da se stres javlja kada osoba procijeni da situacija nadmauje njene
prilagodbene sposobnosti. To je vano za tumaenje individualnih razlika u reagiranju na dogaaje,
pri emu je bitan i nain sueljavanja sa stresom:
a) pristup usmjeren na problem
b) pristup usmjeren na emocije
U mjerenju stresa koriste se dva instrumenta:
Ljestvica procjene socijalne prilagodbe
Procjena dnevnog iskustva
Postoje tri temeljne kategorije stresora:
1. stresori 1. razine (kronini)
2. stresori 2. razine (kljuni ivotni dogaaji
3. stresori 3. razine (dnevni dogaaji, zadjevice)
57
Stjepan tajduhar
Psiholoke teorije
Psihoanalitike teorije
Franz Alexander smatra da su psihofizioloki poremeaji proizvod nesvjesnih emocionalnih stanja
specifinih za svaki poremeaj. Neispranjeni neprijateljski porivi smatraju se uzronicima kroninog
emocionalnog stanja odgovornog za esencijalnu hipertenziju. Njegova teorija naziva se teorija
progutanog bijesa.
Kognitivni i bihevioralni imbenici
Uznemirujue misli dovode do tjelesnih promjena, osobito pobuenosti simpatikusa, to traju dulje
no to je to bilo predvieno, a pridonose pojavi neravnotee izmeu aktivnosti simpatikog i
parasimaptikog sustava.
KARDIOVASKULARNI POREMEAJI
Kardiovaskularni poreme
poremeaji su zdravstvene tegobe koje pogaaju srce i krvoilni sustav.
Dva vana oblika kardiovaskularnih bolesti su hipertenzija i koronarna bolest srca, koja je u skupini
kardiovaskularnih bolesti glavni uzrok smrti. Mnoge osobe prijevremeno umiru od kardiovaskularnih
bolesti to se moe sprijeiti uspjenim nadziranjem jednog ili nekoliko poznatih imbenika rizika.
Esencijalna hipertenzija
Hipertenzija ili povieni krvni tlak je jedan od najteih psihofiziolokih poremeaja. Ona ljude izlae
aterosklerozi, sranim napadima i modanim udarima, a moe uzrokovati smrt zbog zatajenja
bubrega.
Hipertenzija bez oiglednog organskog uzroka je esencijalna ili primarna hipertenzija. Ako ljudi ne
idu na pregled krvnog tlaka, mogu protei godine prije nego to shvate da imaju hipertenziju pa je
58
Stjepan tajduhar
59
Stjepan tajduhar
U novije vrijeme smanjuje se razlika izmeu mukaraca i ena u smrtnosti te se poveava smrtnost
ena :
Bioloko
Bioloko objanjenje : ene posjeduju neki mehanizam koji ih titi od bolesti (estrogen) koji
smanjuje obolijevanje od kardiovaskularnih bolesti.
Psiholoko objanjenje : ene se rjee od mukaraca osobe s ponaanjem tipa A i manje su
hostilne od mukaraca. Osim
Osim toga, smanjuju se razlike u ivotnim stilovima mukaraca i ena koje
su glavni uzrok razlika u smrtnosti
Koronarna bolest srca
Koronarna bolest srca (KBS) ima dva glavna oblika : angina pectoris i infarkt miokarda (srani udar).
udar).
Obiljeja bolesti
Angina pectoris :
simptomi su periodina bol u grudima iza grudne kosti odakle se iri u lijevo rame i ruku
uzrok napada boli je nedovoljna oksigenacija srca koja je posljedica koronarne
ateroskleroze (suavanja ili zaepljenja koronarnih arterija naslagama masnog materijala)
pospjeuju je tjelesna ili emocionalni napetost
simptome ublauju mirovanje ili uzimanje odgovarajuih lijekova
Infarkt miokarda :
o uzrok je nedovoljna oksigenacija srca, a nedostatak kisika je tei nego kod angine pektoris i
posljedica je bolesti koronarnih arterija (ope slabljenje srane prokrvljenosti zbog
ateroskleroze) ili koronarne okulzije (iznenadnog zaepljenja velike koronarne arterije
aterosklerotskim naslagama ili krvnim ugrukom)
o bol dugotrajna i ea te predstavlja tee stanje sa uestalijom smrtnou
imbenici povezani sa uestalijim obolijevanjem od KBS :
dob
spol (vie mukarci)
puenje
poveani krvni tlak
poveana koncentracija kolesterola u serumu
poveanje lijeve srane klijetke vidljivo na EKG
dijabetes
A tip ponaanja
Traganje za drugim uzrocima KBS poelo je usmjeravati pozornost na psiholoke imbenike, kao
to su stres i osobine linosti. Friedman i Rosenman su opisali poseban obrazac ponaanja A tip
ponaanja koji ini neke osobe sklonim obolijevanju od srane bolesti :
snaan i natjecateljski poriv za napredovanjem i postignuima
pretjerano izraen osjeaj hitnosti i hitrog protjecanja vremena
znatan stupanj agresivnosti i neprijateljskog stava prema drugim ljudima
pretjerana odanost zaposlenju
esto pokuavaju obaviti dva posla odjednom
vjeruju da neki posao moraju obaviti sami ako ele da to bude obavljeno kako treba
ne podnose eka nje u redu
svaku igru igraju nastojei pobijediti i kad su im suparnici djeca
nestrpljivi i neprijateljski nastrojeni
brzo misle i govore, ivahno gestikuliraju
esto tresu nogama i lupkaju prstima
ivahno trepu
odve su zauzeti da bi pozornost usmjerili na svoju okolinu ili objekte estetskog divljenja
60
Stjepan tajduhar
Drugi oblik ponaanja oznaen je kao B tip ponaanja, a ove osobe nemaju tako izraene porive
za postignuem i u maloj mjeri su izloene takvim pritiscima.
Procjena A tipa ponaanja:
koristi se Strukturirani intervju (Rosenman i sur., 1964) sa pitanjima o intenzitetu ambicija,
kompetitivnosti, hitnosti rokova i neprijateljskoj nastrojenosti
unutar petnaestak minuta istraiva postavlja pitanja hitro i uurbano, a ne ljubazno i
smireno
ispitiva pritie ispitanika izazovnim i prodornim pitanjima u brzom slijedu, prekida
ispitanika usred reenice ne bi li odrao ritam razgovora i potaknuo neprijateljsku reakciju
kasnije se analizira sadraj ispitanikovih iskaza i nain iskazivanja te se procjenjuje da li je
osoba A tip ili B tip ponaanja
moe se koristiti i Inventar ponaanja tipa A koji se temelji na samoiskazu te Jenkinsov
pregled aktivnosti (pogodniji za prepoznavanje prekomjerne uronjenosti u posao,
kompetitivnih tenji i brzog ritma ivljenja)
Klasina studija WCGS (Western Colaborative Group Study, Rosenman i sur., 1975) pruila je
dokaze u prilog shvaanju da pojam A tipa linosti ima prognostiku valjanost za razvoj KBS.
Mehanizmi A tipa i koronarne bolesti srca
Postavlja se pitanje kako skup psiholokih obiljeja posreduje pojavu fizioloke bolesti srca ? U
usporedbi s osobama B tipa, osobe A tipa openito imaju veu reaktivnost sranog bila na
stresogene laboratorijske situacije. Pretjerane promjene uestalosti sranog bila te posljedine
promjene snage sistolike kontrakcije mogu otetiti arterije. Druga mogunost je da
oslobaanje kateholamina ili kortikostereoida u stresnim situacijama moe otetiti arterije ili
poveati opseg agregacije trombocita i poveati vjerojatnost blokade arterija.
Na psiholokoj razini se moemo zapitati koja su to obiljeja A tipa linosti koja bi mogla
poveati rizik oboljevanja od srane bolesti ? Istraivanja su pokazala da su u usporedbi s
osobama B tipa, osobe A tipa ponaanja ivahnije i aktivnije to bi moglo dovesti do tjelesne
i mentalne iscrpljenosti. Analiza estica u Strukturiranom intervjuu pokazala je da su najbolji
prediktori KBS estice povezane sa samoiskazom o nestrpljivosti, hostilnosti i kompetitivnosti te
govornim stilom (eksplozivnost). Daljnja analiza je pokazala da je neprijateljska nastrojenost
glavni pokazatelj pojave koronarne bolesti srca, a povezana je sa veom reaktivnou krvnog
tlaka na stres i poveanom koncentracijom kolesterola.
Drugi nalazi navode na zakljuak da je cinizam bitan imbenik unutar ponaanja A tipa, a
okulzija koronarnih arterija i srana smrt bili su osobito uestali u osoba A tipa koje su
pozitivno odgovorile na MMPI estice namijenjene utvrivanju cinizma i hostilnih stavova.
Cinizam je uestaliji meu mukarcima nego meu enama te meu crncima nego bijelcima.
Povezan je s izbjegavanjem traenja socijalne potpore, veom razinom potisnute srdbe, veom
zloporabom alkohola i gojaznou.
Astma
U astmi su dini putevi i bronhioli sueni pa je disanje, a posebice izdisanje, vrlo oteano i
piskutavo. To stanje odraava dominirajuu aktivnost parasimpatikog sustava, a nazona je i
imunoloki posredovana upala plunog tkiva pa je pojaano luenje sluzi i u tkivu se nakuplja
tekuina te nastaje edem.
Od astme trpi 2 5 % populacije, 1/3 bolesnika su djeca, a 2/3 su djeaci. Ako se bolest ranije
pojavi, obino dulje i traje.
61
Stjepan tajduhar
Obiljeja bolesti
napadi astme dolaze intermitetno i s varijabilnom ozbiljnou
uestalost napada moe se sezonski poveavati kad su u zraku prisutne odreene vrste
peluda
dini putovi nisu neprestano blokirani nego se normalno stanje uspostavlja nakon
primjene lijekova ili spontano
napad poinje iznenadno pri emu bolesnik osjea pritisak u grudima, piskutavo die,
kalje i iskaljava sputum
subjektivne reakcije ukljuuju paniku i strah, razdraljivost i osjeaj umora
bolesniku s astmom trajanje izdisaja je produljeno, a hropci se uju u svim dijelovima
grudnog koa
Etiologija astme
Rees (1964) je razliite mogue uzroke astme svrstao u tri skupine :
1. alergijske : stanice dinog sustava mogu biti posebno osjetljive na jednu ili nekoliko
tvari ili alergena kao to su pelud, plijesni, krzno i praina pa to izaziva astmu
2. infektivne : infekcije dinog sustava kao to je akutni bronhitis mogu uiniti dini
sustav osjetljivim na astmu
3. psiholoke : anksioznost, napetost izazvana frustracijom, srdba, depresija te
predmnijevano ugodno uzbuenje mogu posredstvom inducirane emocionalnosti
poremetiti funkcioniranje dinog sustava i uzrokovati astmu
Reesovi nalazi pokazuju da je astmu bitno sagledati kao bolest s viestrukim uzrocima, a vanost
razliitih uzroka astme varira u ovisnosti o dobi ispitanika.
Psiholoki imbenici koji izazivaju astmu
ak i kada je astma izvorno inducirana alergijom ili infekcijom, psiholoki stres moe potaknuti
napade. Vani psiholoki imbenici su :
1. Uloga obitelji : Istraivana je uloga interakcije roditelja i djece u etiologiji astme te se
pokazalo da se kod djece koja imaju genetsku predispoziciju za razvoj astme ona u veem
postotku razvila kod djece iz obitelji koje imaju probleme, ali ovi nalazi nisu konzistentni
Odreeni emocionalni imbenici u obiteljskom domu mogu biti znaajni za
izazivanje ranih napada astme u neke djece, a u druge djece se bolest moe
izvorno razviti zbog neobiteljskih razloga, a potom roditelji tog djeteta mogu i mimo
svoje volje nagraivati razliite simptome tog sindroma. Stoga lijenici savjetuju da
se djecu s astmnom potie da vode to normalniji ivot.
2. Linost i astma : esto se smatra da je odreena konstelacija osobina linosti povezana s
astmom, a osobe s astmom pokazuju mnoge neurotske simptome kao to je zavisnost,
poniznost, osjetljivost, anksioznost, cjepidlaenje, perfekcionizam i opsesije.
Poveana neurotinost u djece s astmom moe biti odraz reakcije na kroninu
bolest jer je neurotini rezultat na testovima linosti vii to su ispitanici dulje
bolesni.
3. Fizioloka dispozicija : Reese je pokazao da nasljeivanje slabog organa, uspostava obrasca
reakcije ili oboje mogu imati ulogu u etiologiji astme. Osobe kod kojih je astma primarno
alergijska mogu imati nasljednu preosjetljivost dine sluznice koja pretjerano reagira na
obino bezopasne tvari kao to su praina ili pelud. Ima dokaza da incidencija astme
pokazuje obiteljski obrazac konzistentan s mogunou genetskog prenoenja dijateze. Ima
dokaza da je u osoba s astmom simpatiki ivani sustav abnormalno hiporeaktivan.
62
Stjepan tajduhar
63
Stjepan tajduhar
64
Stjepan tajduhar
raspoloenja, ciklotimiju i distimiju. Iako simptomi u bolesnika s bilo kojim od ta dva poremeaja
moraju biti uoljivi tijekom najmanje dvije godine, ti poremeaji nisu toliko teki da bi ih se pouzdano
dijagnosticiralo.
U ciklotikom poremeaju osoba esto upada u razdoblja deprimiranog raspoloenja i hipomanije.
Hipomanija je poremeaj koji je praen promjenom ponaanja i raspoloenja, ali nije toliko ozbiljan
kao manija.
Osobe s ciklinim poremeajem imaju uparene skupove simptoma u razdobljima svoje depresije i
hipomanije. Tijekom depresije, osjeaju se manje vrijednima: tijekom hipomanije uveava se njihova
samodopadljivost i samohvala. Povlae se od drugih ljudi, a potom tragaju za njima bez ikakvih
psiholokih konica. Prvo previe spavaju, a potom premalo. Deprimirani ciklotini bolesnici teko
se koncentriraju i njihova se produktivnost smanjuje; no, tijekom hipomanije razmiljanje im postaje
otroumno i kreativno, a produktivnost im se poveava. Bolesnici s ciklotimijom mogu takoer
doivjeti epizode prave manije i depresije.
Osoba s distiminim poremeajem je kronino deprimirana. Osim to se osjea turobno i ne nalazi
zadovoljstva u uobiajenim aktivnostima i razbibrigama, takva osoba ima nekoliko drugih znakova
depresije, kao to su nesanica ili pretjerana pospanost; osjeaj manje vrijednosti, neuinkovitost i
osipanje energije; pesimizam; nesposobnost koncentracije i jasnog razmiljanja; te izbjegavanje
tueg drutva.
Psiholoke teorije depresije su psihoanalitike, kognitivne i interpersonalne.
Psihoanalitike teorije naglaavaju nesvjesnu identifikaciju s ljubljenom osobom, a kad ona dotinu
osobu napusti, dolazi do srdbe usmjerene na unutra.
Beckova kognitivna teorija pripisuje uzrono znaenje negativnim i neloginim samoprosudbama o
sebi samom, o svijet i o budunosti (negativ
negativna
negativna trijada).
trijada
Prema teoriji bespomonosti/beznaa,
bespomonosti/beznaa rana iskustva u neizbjenim i bolnim situacijama usauju
osjeaj beznaa, to moe prerasti u depresiju. Te osobe sklone su vlastite neuspjehe pripisati
opim i postojanim pogrekama i nedostacima(atribucij
atribucija
atribucija). Interpersonalna teorija pozornost
usmjerava se na deficite depresivnih osoba i na negativne reakcije to ih te osobe pobuuju u
drugima. Niz istraivanja pokazuje da depresivne osobe imaju averzivni interpersonalni stil
ponaanja, to u drugih potie osjeaj odbojnosti. Iste teorije se primjenjuju i na depresivnu fazu
bipolarnog poremeaja. Manina faza se smatra obranom od onesposobljavajueg psiholokog
stanja, kao to je niska razina samopotovanja.
Bioloke teorije pretpostavljaju da postoji nasljedna dispozicija za nastanak poremeaja
raspoloenja, a posebice bipolarnog poremeaja. Analiza povezanosti mogla bi nam pruiti podatke
o kromosomu na kojem je odnosni gen smjeten. Rane neurokemijske teorije povezivale su
fenomene depresije i manije s abnormalno smanjenim koliinama neurotransmitera specifinih
modanih putova i sustava. Znaajne su dvije teorije. Noradrenalinska teorija kae da smanjena
koncentracija noradrenalina dovodi do depresije, a poveana do manije. Serotoninska teorija kae
da smanjena koncentracija serotonina, koji esto modulira aktivnost drugih neurotransmiterskih
sustava, omoguuje velike fluktuacije aktivnosti drugih neurotransmitera, pa stoga dovodi i do
manije i do depresije. Djelovanje lijekova oslonac je za obje teorije. Dvije skupine lijekova pokazale
su se uinkovite u ublaavanju depresije.
Tricikliki antidepresivi koji ometaju ponovno unoenje noradrenalina i serotonina u
presinaptiki aksonski zavretak, nakon njihove egzocitoze u sinaptiku pukotinu.
Inhibitori monoaminoksidaze
monoaminoksidaze su skupina antidepresiva koji enzim monoaminoksidazu
sprjeavaju u razgraivanju neurotransmitera. Nedavna istraivanja pozornost nam
usmjeravaju na postsinaptike receptore, a ne tek na koliinu razliitih neurotransmitera.
Pretjerana reakcija hipotalamo-hipofizno-adrenalne osi takoer je uoena u depresivnih
osoba.
65
Stjepan tajduhar
66
Stjepan tajduhar
Poremeaji linosti
linosti su heterogena skupina poremeaja, a smatra ih se trajnim , nefleksibilnim
obrascima doivljavanja i ponaanja, devijantnim u odnosu na kulturalna oekivanja, te izvorom
stresa i poremeenog funkcioniranja.
U DSM, poremeaje linosti treba naznaiti na Osi II, to znai da treba razmotriti njihovu nazonost
ili odsutnost kad god se postavlja dijagnoza. No treba napomenuti da moe biti teko razlikovati
poremeaje linosti od drugih slinih poremeaja, to je njihov problematini status kao zasebne
skupine psiholokih poremeaja. Drugi predmet za raspravu pri dijagnosticiranju poremeaja
linosti je mogua uloga spolne pristranosti. Granini poremeaj ee se dijagnosticira kod ena
nego kod mukaraca, a antisocijalni poremeaj linosti ee se dijagnosticira kod mukaraca
nego kod ena. No nije lako dokazati postojanje dijagnostike pristranosti.
Poremeaje linosti DSM-IV razvrstava u tri skupine.
Osobe iz skupine A (paranoidni, shizoidni i shizotipni) neobine su i ekscentrine
osobe iz skupine B (antisocijalni, granini, histrionski i narcisoidni) dramatine su
emocionalne ili prevrtljive
osobe iz skupine C (izbjegavajui, zavisniki i opsesivno-kompulzivni) anksiozne su i
ispunjene strahom.
Paranoidna linost je sumnjiava prema ljudima i esto srdita i hostilna. Ona oekuje da se drugi
prema njoj loe ponaaju ili je iskoritavaju, pa stoga postaje tajnovita i neprekidno traga za
moguim znacima prevare i iskoritavanja. Takve osobe nisu spremne povjeriti se drugima, stalno
prigovaraju, a sklone su okriviti druge i za vlastite pogreke. Krajnje su ljubomorne i mogu
neopravdano dovoditi u pitanje vjernost suprunika ili partnera. Ova dijagnoza se najvie poklapa s
graninim i izbjegavajuim poremeajem linosti. Paranoidna linost je esta meu roacima u
prvom koljenu pacijenata s deluzijama i shizofrenijom, to dovodi na zakljuak o postojanju
genetskog odnosa meu njima. Uestalost ovog poremeaja u populaciji je od 0,7 do 5% i znatno
se ee javlja u mukaraca.
Shizoidna linost niti tei socijalnim odnosima niti uiva u njima, a obino ima malo bliskih prijatelja.
Takva linosti je beutna, distancirana i bez toplih, njenih osjeaja prema drugim ljudima. Takvi
pacijenti rijetko navode ili iskazuju snane emocije, ne zanimaju ih spolni odnosi, doivljavaju malo
ugodnih aktivnosti. Indiferentne na pohvalu, kritiku i osjeaje drugih, takve osobe su usamljenici koji
slijede vlastite zasebne interese. Shizoidna linost se najvie poklada sa izbjegavajuim i
paranoidnim poremeajima.
Shizotipna linost
linost obino ima probleme s meuljudskim odnosima, ima ekscesivnu socijalnu
anksioznost koja se ne ublaava s boljim upoznavanjem ljudi. Takve osobe mogu imati udna
vjerovanja ili biti sklone magijskom miljenu- praznovjerju, vjerovanju da su vidovite ili telepati - te
tekurentne iluzije da su u stanju osjetiti nazonost sile ili osobe koja zapravo nije to. njihov govor
moe sadravati rijei koritene na neuobiajen i nejasan nain. Afekti su sueni i otupjeli.
Ovaj poremeaj se poklapa sa graninim poremeajem linosti, paranoidnim poremeajem,
shizoidnim poremeajem i narcisoidnim. Prevalencija u opoj populaciji je oko 3%.
Granina linosti pokazuje nestabilnost odnosa , raspoloenja i slike o samom sebi. Stavovi i
osjeaji prema drugima mogu znaajno i neobjanjivo varirati tijekom kratkih razdoblja. Emocije su
takoer prevrtljive i mogu se naglo promijeniti, posebice u smjeru srdbe. Njihovo nepredvidivo i
impulzivno ponaanje, npr. kockanje, rastronost, seksualnost, napadi prederavanja, moe im
67
Stjepan tajduhar
nakoditi. Takve osobe nisu razvile jasnu i koherentnu sliku o sebi i trajno su nesigurne u pogledu
vlastitih vrijednosti, lojalnosti i izbora karijere. Ne podnose biti same i boje se da e ih drugi napasti.
Tijekom razdoblja jakog stresa mogu se pojaviti paranoidna ideacija i disocijativni simptomi. to se
tie dijagnoze granine linosti jo uvijek je okruuje mnogo proturjeja. Prevalencija je znatno
visoka i ovaj se poremeaj ee dijagnosticira od svih drugih poremeaja linosti. Smatra se da je
u populaciji psihijatrijskih bolesnika prisutan u 15 do 20% sluajeva. ee se javlja u enskih osoba
i to dva do devet puta ee u enskih osoba nego u mukaraca. Velika je vjerojatnost da se
poremeaj prenosi familijarno.
Dijagnozom histrionska linost oznaavamo osobe koje su pretjerano dramatine i napadno trae
panju drugih. Te osobe emocije iskazuju ekstravagantno, a zapravo imaju plitke emocije. One su
usredotoene na sebe, otvorenu brigu o svojoj tjelesnoj privlanosti, a osjeaju nelagodu kada nisu
u sreditu panje. One tipino vjeruju da su njihovi odnosi s drugima dublji no to stvarno jesu.
Mogu biti neprimjereno seksualno provokativne i lako potpadaju pod utjecaj drugih. Govor im je
neodreen i nedostaju mu kljune pojedinosti. Glavno preklapanje je s graninim poremeajem
linosti. I ovaj poremeaj je ei u ena (8:1), a u opoj je populaciji prevalencija od 7 do 19%.
Osobe s narcisoidnom linou imaju grandiozna shvaanja o vlastitoj jedinstvenosti i
sposobnostima, zaokupljene su matanjem o velikom uspjehu. Potrebna im je gotovo neprekidna
panja drugih i pretjerano divljenje, a vjeruju da ih mogu razumjeti samo posebne osobe ili osobe
visokog drutvenog statusa. Njihovi meuljudski odnosi poremeeni su zbog nedostatka
suosjeanja, osjeaja zavisti, arogancije, iskoritavanja drugih, te osjeaja odabranosti i
opunomoenosti, zbog koje misle da im drugi moraju initi osobne usluge na koje nije potrebno
uzvratiti. Veina tih karakteristika je potvrena kao vid narcisoidnog poremeaja linosti u
empirijskim istraivanjima. Prevalencija je 2 do 8%.
Izbjegavajua linost je osoba krajnje osjetljiva na mogunost kritike, odbacivanja ili neodobravanja,
pa odbija stupiti u odnos s nekim ako nije sigurna da e biti voljena i prihvaena. U socijalnim
situacijama takve osobe boje se da e kazati neto glupo ili da e upasti u neugodnost zbog toga
to su jasno pocrvenjele ili pokazale neki drugi oigledni znak anksioznosti. Vjeruju da su
nesposobne ili inferiorne u odnosu na druge i tipino pretjeruju u pogledu rizika ili opasnosti
poduzimanja bilo ega to nije njihova dnevna rutina. Postoji znatno preklapanje izmeu obiljeja
izbjegavajueg poremeaja linosti i ovisnog poremeaja linosti.
Ovisna linost nema samopouzdanja i ne oslanja se sama na sebe. Takve osobe pasivno doputaju
svojim branim partnerima da preuzmu odgovornost u odluivanju. Takvim je osobama teko
zapoeti bilo kakvu aktivnost. Kako se boje izgubiti podrku, slau se s drugima i kada znaju da
drugi nisu u pravu. Osjeaju se nelagodno kada su same i esto ih zaokuplja strah da e biti
ostavljene same da se brinu o sebi. Ovisna linost se jako preklapa s graninim i izbjegavajuim
poremeajem linosti. Znatno je ei kod ena nego kod mukaraca.
OpsesivnoOpsesivno-kompulzivna linost je perfekcionist, zaokupljen detaljima, pravilima, rasporedima i
slino. Takva osoba toliku pozornost usmjerava na pojedinosti da glavni projekt nikada ne bude
dovren. Ti su ljudi usmjereni na rad, a ne na zadovoljstvo, a teko im je donijeti odluku i rasporediti
vrijeme. Njihovi meuljudski odnosi esto su slabi jer su tvrdoglavi i trae da se sve radi na njihov
nain. Openito su kruti, posebice u pogledu moralnih pitanja. Vano je uoiti da posesivnokompulzivni poremeaj linosti nema nita slino sa opsesivno-kompulzivnim poremeajem i ne
ukljuuje opsesije i kompulzije karakteristine za ovaj posljednji. Prevalencija se kree od 2 do 22%,
znaajno je ea u mukaraca i ee se javlja u skupini srodnika nego li u opoj populaciji.
Prema suvremenoj praksi, nazivi antisocijalni poremeaj linosti i psihopatija eto se koriste kao
sinonimi, iako meu njima ima razlika.
Odrasla antisocijalna linost ponaa se neodgovorno i antisocijalno prema svom poslu, kri zakone,
lae, razdraljiva je i fiziki agresivna, ne vraa dugove i ne obazire se na opasnosti. Takva je osoba
impulzivna i ne planira unaprijed. Osim toga nikakvu vanost ne pridaje istini niti se kaje zbog svoji
68
Stjepan tajduhar
Uporaba psihoaktivnih tvari kako bi se izmijenilo raspoloenje i stanje svijesti oigledno je ljudska
osobina, a isto takva je i tendencija njihove zlouporabe. DSM-IV pravi razliku izmeu ovisnosti o
psihoaktivnoj tvari i zlouporabe psihoaktivne tvari. Ovisnost o psihoaktivnim tvarima,
tvarima takoer
nazvana adikcija, je tei oblik zlouporabe, esto pren fiziolokom ovisnou, to je vidljivo u
toleranciji i apstinencijskim simptomima. Tolerancija je fizioloki proces u kojem su za proizvoenje
istog uinka potrebne sve vee koliine psihoaktivne tvari. Simptomi sustezanja (apsitnencije) su
negativne fizioloke i psiholoke reakcije koje osoba doivljava kada iznenada prestane uzimati
psihoaktvnu tvar. Zlouporaba psihoaktivne tvari je laki oblik ovisnosti, osoba upotrebljava tvar do te
mjere da je intoksicirana tokom cijelog dana i ne uspijeva izvravati vane obaveze, niti uspijeva u
pokuajima sustezanja, ali ne postoji fizika ovisnost.
Alkohol ima niz kratkoronih i dugoronih uinaka na ljude, a mnogi su po svojoj prirodi tragini i idu
od slabog rasuivanja i slabe motorne koordinacije, te njihovih stranih posljedica i za alkoholiara i
za drutvo, do ovisnosti koja ini obian, djelatni ivot nemoguim i krajnje ju je teko prevladati.
Kao i kod drugih psihoaktivnih tvari koje stvaraju ovisnost, ljudi se na alkohol manje poinju oslanjati
zbog dobrog osjeaja koji stvara, a vie da bi izbjegli da se osjeaju loe. Obilno konzumiranje
alkohola za vrijeme trudnoe moe usporiti rast fetusa i djeteta, te prouzroiti kranijalne i facijalne
anomalije, te anomalije udova kao i mentalnu retardaciju, stanje poznato kao fetalni alkoholni
69
Stjepan tajduhar
sindrom.
sindrom U relativno rijetkim sluajevima alkoholiar koji je pio ve godinama moe ui u deliriju
tremens
tremens (DTs) kad naglo padne razina alkohola u krvi. Osoba postaje delirantna i tremorozna, te
pati od halucinacija koje su primarno vizualne, ali mogu biti i taktilne. Lijeenje alkoholiara je vrlo
teko, ne smo zbog prirode psihoaktivne tvari da razvija ovisnost, nego i zbog mnogih drugih
psiholokih problema koji su vjerojatno prisutni, npr. depresija, anksioznost, teki poremeaji u
drutvenom i radnom funkcioniranju osobe. Sustezanje od alkohola detoksikacija
detoksikacijadetoksikacija moe biti teka i
fiziki i psihiki, i obino traje oko mjesec dana. Meu tretmanima dostupnim za alkoholiare je i
disulfiram ili antabus,
antabus lijek koji demotivira pijenje izazivanjem estokog povraanja ako se popije
alkohol. Kod kontroliranog pijenja oznaava se umjereno konzumiranje alkohola, koje izbjegava
krajnosti potpune apstinencije i opijanja. Takvim postupkom su pacijenti mogli odravati nisku razinu
alkohola u krvi.
Manje su esti, ali vie na zlu glasu, moda zbog toga to su zabranjeni jesu sedativi i stimulansi.
Sedativi usporavaju aktivnost tijela i smanjuju njegovu sposobnost reagiranja. U ovu skupinu
spadaju organski narkotici koji u umjerenim dozama oslobaaju od bolova i uspavljuju opijum i
njegovi derivati (morfij, heroin i kodein) i barbiturati kao to je sekonal, koji se upotrebljavaju u
relasksaciji i spavanju.
Stimulansi djeluju na mozak i simpatiki ivani sustav tako da podiu budnost i motoriku aktivnost
mozga. Tu spadaju amfetamini i kokain. Svi oni stvaraju ovisnost, ali najvie kokain. Opijum i njegovi
derivati morfij
morfij i heroin proizvode euforiju, pospanost, sanjarenje i katkad manjak koordinacije. Heroin
ima dodatni poetni uinak, navalu, osjeaj tople, preplavljujue ekstaze koji slijedi neposredno
nakon intravenozne injekcije. Ovisnik odbacuju brige i strahove i ima veliko samopuzdanje etiri do
est sati, ali onda doivljava povlaenje, koje granii sa stuporom. Ove droge oslobaaju od bola
zato to su depresori sredinjeg ivanog sustava. Heroin posebno zabrinjava posljednjih godina
zato to su postale dostupne sve jae vrste. Barbiturati se sintetiziraju kao pomo u relaksaciji i
spavanju. Mogu biti sigurni i efikasni ako su ispravno propisani i upotrebljavani. Obino se razlikuju
dva tipa barbiturati s dugim djelovanjem i kratkoroni barbiturati sa brzo djelovanje i umirenje.
Barbiturati oputaju miie i u malim dozama proizvode blago stanje euforije. S prekomjernim
dozama govor postaje nerazgovjetan, a hod nesiguran. Moe doi do krajnje naruenosti
prosuivanja, koncentracije i sposobnosti za rad. Korisnik gubi emocionalnu kontrolu i moe postati
razdraljiv i borben prije nego padne u dubok san. Jako velike doze mogu biti smrtonosne zato to
se miii dijafragme oputaju do te mjere da se pojedinac gui. Zbog toga barbiturati ve neko
vrijeme igraju odreenu ulogu u namjernim ili sluajnim samoubojstvima, a posebno su smrtonosni
kada se uzimaju zajedno s alkoholom. Amfetamini povisuju budnost, probavne funkcije su
inhibirane, a apetit je smanjen otud njihova uporaba u dijetama. Srani ritam se ubrzava, a krvne
ile i mukozne membrane se steu. Osoba postaje ivahna, euforina, komunikativna, eli izlaziti,
ini se da posjeduje beskonanu energiju i samopouzdanje. Vee doze mogu osobu uiniti
nervoznom, uzbuenom i zbrkanom, izlaui je palpitacijama, glavoboljama, vrtoglavici i nesanici.
Ovakvo stanje moe potrajati dulje od vremena nego to je droga prisutna u tijelu. Vjeruje se da
esto uzimanje veih koliina amfetamina uzrokuje i oteenja mozga. Kokain ima reducirajui
uinak na bol, ali i naglo djeluje na korteks mozga poveavajui senzornu svjesnost i donosei
tridesetominutno stanje euforije. Seksualna elja je naglaena, osjeaji samoupuzadanja, dobrog
raspoloenja i nepobjedivosti naviru u svijest uivaoca. Prekomjerna doza moe donijeti osjeaj
hladnoe, muninu i nesanicu, kao i paranoidni slom i zastraujue halucinacije insekata koji mile
ispod koe. Kronina uporaba dovodi do promjena u linosti koje ukljuuju iritabilnost, slabljenje
drutvenih veza i poremeaje spavanja i hranjenja. Kokain se moe umrkavati, puiti u luli ili
cigaretama, gutati ili ak ubrizgavati u venu. Posljednjih godina drastino je porasla upotreba
kokaina. Njegova visoka cijena i savren pomoni pribor uinili su ga prilino pomodnom drogom u
nekim krugovima, ali sada manje kota i koristi se u svim segmentima drutva.
Nikotin,
Nikotin posebno kada se unese u tijelo udisanjem dima cigarete, ve stoljeima pokazuje svoju
snagu razvijanja ovisnosti usprkos mrano intoniranim upozorenjima slubenika javnog zdravstva i
dalje iroko koristi. Posebno zabrinjava puenje kolske djece i adolescenata. Svake godine vlada i
pojedinci troe milijune dolara da bi odvratili ljude od zapoinjanja ove navike ili pomogli onima koji
70
Stjepan tajduhar
ve jesu ovisni da prestanu puiti. Svake godine milijuni dolara potroe se na promicanje i
podravanje prodaje duhanskih proizvoda. Ni psiholoko-medicinska niti ekonomsko-politika
pitanja nemaju laka rjeenja.
Marihuanu se sastoji od suenih i smrvljenih listova i cvjetnih glavica biljke konoplje. Moe se puiti,
ali i vakati, pripremati kao aj ili jesti u prenim namjernicama. Hai,
Hai puno snaniji od marihuane,
proizvodi se odstranjivanjem i suenjem smolaste izluevine vrhova visoko kvalitetnih biljaka
kanabisa. Argumenti za legalizaciju marihuane naglaavali su pretpostavljenu bezopasnost u
usporedbi s poznatom tetom prouzroenom redovnim uzimanjem alkohola, koji je legalan i
integralni dio nae kulture. Meutim, postojei dostupni podaci pokazuju da ni marihuana kada se
redovito uzima nije bezopasna. Sada su dostupne takve vrste marihuane koje su znaajno jae od
onih u ranim sedamdestima. Nadalje, postoje dokazi da neke komponente marihuane mogu tetno
djelovati na plodnost, fetalni razvoj, rad srca kod ljudi koji ve imaju koronarne probleme, te na
funkciju plua. Takoer, ini se da stvara ovisnost. Ironija je da je u isto vrijeme kada su otkrivene
mogue opasnosti ove psihoaktivne tvari, pronaeno i da marihuana olakava muninu kod
oboljelih od raka koji su podvrgnuti kemoterapiji, te smanjuje prekomjerni intraokularni tlak kod onih
koji pate od glaukoma.
Fenciklidin,
Fenciklidin poznat kao PCP ili aneoski prah, relativno je nov na sceni zlouporabe psihoaktivnih
tvari. Iako ga upotrebljava vrlo mali broj ljudi, izaziva zabrinutost javnih i zdravstvenih slubi, jer je
ponaanje pod utjecajem PCP nepredvidivo i esto nasilno, a njihova mo rasuivanja toliko
naruena da se mogu nenamjerno ubiti.
Halucinogeni - LSD, meskalin i psilocibin,
psilocibin ecstasy uzimaju se da bi se promijenila ili proirila svijest.
Njihova uporaba oteava tenju ljudskog roda ne samo da pobjegne od neugodne stvarnosti, nego
takoer da istrauje unutarnje svjetove. Pod djelovanjem halucinogena moe se javiti sinestezija uju se boje i mogue je vidjeti zvukove. Subjektivno doivljavanje vremena takoer je promijenjeno,
tako da se moe initi da tee jako sporo. Javlja se gubitak granica (izmeu doivljavanja sebe i
svoje okoline). Raspoloenje moe biti labilno, prebacivati se iz veselja u depresiju. Moe se javiti
osjeaj odvojenosti i uvjerenja u posjedovanje maginih moi. Korisnik moe biti jako pod dojmom
droge i osjeati poveanu osjetljivost za umjetnost, muziku, ljudske osjeaje i harmoniju univerzuma.
Jedna od glavnih uzroka zabrinutosti pri uzimanju LSD-a je mogunost nepredvienog povratka
psihodelinih
psihodelinih doivljaja (flashback) nakon to je fizioloko djelovanje ve prestalo.
O tim povratnim izletima malo se zna, osin da ih je nemogue predvidjeti ili kontrolorati.
Razmotrili smo neke faktore koji se odnose na etiologiju zlouporabe psihoaktivnih tvari i ovisnost.
Sociokulturalne varijable, poput stavova prema psihoaktivnoj tvari, pritisak vrnjaka i prikaza
psihoaktivne tvari u medijima, povezane su s estinom uporabe psihoaktivne tvari. Na psiholokoj
razini mnoge psihoaktivne tvari uzimaju se da bis e promijenilo raspoloenje (npr. za smanjenje
napetosti), a ljudi odreenih crta linosti osobito su skloni uporabi psihoaktivnih tvari. Konano,
genetska dijateza ima ulogu u koritenju nekih tvari, posebno alkohola.
Terapije za odvikavanje od koritenja mnogih psihoaktivnih tvari esto su po svojoj prirodi
konfrontacijske. Bolniki i izvanbolniki programi suoavaju alkoholiar i druge ovisnike o
psihoaktivnim tvarima s nemoralnou i glupou njihova ponaanja i potiu njihovu odlunost da
izmjene nain ivota. dva rasprostranjema programa terapije ovisnika heroinu su davanje supstituta
heroina,
heroina narkotika koji mogu nadomjestiti heroin koji tijelo trai, i antagonista heroina,
heroina psihoaktivne
tvari koje sprjeavaju korisnika da iskusi vrhunac heroinskog doivljaja. Prva kategorija ukljuuje
metadon i metadil acetat, koji su oba sintetiki narkotici. To lijeenje pretvara ovisnika o heroinu u
ovisnika o metadonu. Ova konverzija se dogaa zato to je metadon osujeuje ovisnost o heroinu.
To znai da djelujui na iste receptore sredinjeg ivanog sustava postaje nadomjestak za
prvobitnu ovisnost. Naglo prekidanje uporabe metadona rezultira obrascem reakcija sustezanja koje
nisu tako teke kao kod heroina, pa otud proizlaze njegova potencijalna terapijska svojstva za
potpuno odvikavanje od psihoaktvne tvari. Ciklazocin i nalokson su antagonisti heroina.
71
Stjepan tajduhar
Nakon to su se postupno odvikli od heroina, ovisnici primaju poveane doze jednog od ovih
lijekova to sprjeava da kasnije doive vrhunac ako uzmu heroin. Kliniari bihevioristi sve
donedavno koristili su se prvenstveno averzivnim tehnikama kod osoba koje su zlorabile alkohol i
duhan, ali danas ukljuuju procedure za smanjivanje anksioznosti i poticanje socijalnih vjetina.
Averzivni podraaj moe se takoer zamisliti u postupku nazvanom prikrivena senzibilizacija.
senzibilizacija
Anksioznost i manjak takvih vjetina moda stoje u podlozi razloga zato se ljudi okreu
psihoaktivnim tvarima kao sredstvu za rjeavanje ivotnih problema.
72
Stjepan tajduhar
Prema DSM IV, ovakva privlanost treba biti snana i trajati barem 6 mjeseci da bi se poremeaj
mogao dijagnosticirati kao parafilija. Matanja o onome to parafiliari ine ne znae poremeaj ako
nisu intenzivna, ponavljajua ili ako osoba nikad nije djelovala u skladu s njima.
Parafilije su ee mnogostruke nego pojedinane, te su esto dio drugih duevnih poremeaja.
Parafiliari su gotovo uvijek mukarci, no u mazohizmu se moe pronai i odreeni broj ena
(jedna na otprilike 20 mukaraca). Neki parafiliari trae partnera koji ne pristaje na takav odnos
pa stoga ovi poremeaji imaju i zakonske posljedice.
Fetiizam podrazumjeva oslanjanje na neivi objekt da bi se postiglo seksualno uzbuenje. Fetiist,
gotovo uvijek mukarac, ima ponavljajue i intenzivne seksualne porive prema neivim objektima,
nazvanim fetiima, kao to su enske cipele; taj predmet se snano preferira ili je ak neophodan da
bi se javilo seksualno uzbuenje. Neki fetiisti skupljaju itave kolekcije predmeta koji ih uzbuuju, a
do njih esto dolaze kraom.
Neki svoj fetiizam provode sami, dok je nekima potreban partner koji e odjenuti feti, te im je to
nuan preduvjet za spolni odnos.
Objanjenje fetiizma pokuale su dati psihodinamske teorije, kao i teorije uenja. Psihodinamski
pristup naglaava da je normalni seksualni kontakt povezan sa kastracijskom anksioznou, koju
fetiist nastoji izbjei. Teorije uenja objanjavaju ovaj poremeaj klasinim uvjetovanjem. Posebna
vrsta je transvetstitki fetiizam, kod kojeg osobu uzbuuje oblaenje u odjeu osobe suprotnog
spola.
Incest je seksualni odnos izmeu bliskih srodnika za koje je brak zabranjen. Tabu incesta prisutan je
u gotovo svim ljudskim drutvima. Najei je incest izmeu brata i sestre, a sljedei najei
izmeu oca i keri.
Struktura obitelji u kojoj se javlja incest je obino patrijarhalna i tradicionalna, naroito s obzirom na
podreeni poloaj ena u odnosu na mukarce. Oevi koji imaju odnose sa svojim kerima su esto
jako poboni, moralistini i fanatini u svojim religioznim uvjerenjima. Nezadovoljni su u braku, u
seksualnom ili emocionalnom smislu, a ne ele seksualno zadovoljenje potraiti izvan obitelji.
Rizini faktori da e se u obitelji javiti incestuozni odnosu su: ivot s ouhom, majka koja nije zavrila
srednju kolu, slaba povezanost s majkom te manje od dva bliska prijatelja u djetinjstvu.
Pedofili su odrasle osobe, obino mukarci, koji seksualno zadovoljenje nalaze kroz fiziki i esto
seksualni kontakt s djecom pretpubertetske dobi s kojom nisu u srodstvu. U sluajevima kada se
djetetu nanaaju fizike ozljede govori se o silovanju djeteta.
Pedofili obino poznaju djecu koju zlostavljaju, najee su im susjedi ili prijatelji obitelji. Oni su
osobe niske socijalne zrelosti, niskog samopotovanja i kontrole poriva, slabih socijalnih vjetina te
su esto kruto religiozni i moralistini.
Dvije osnovne razlike izmeu incesta i pedofilije:
1) Incest se dogaa meu lanovima iste obitelji
2) Veina rtava incesta je starija od rtava pedofila
Meu psihoanalitikim hipotezama este su neseksualne osnove seksualnog zlostavljanja djece:
idealizacija djetinjstva, potreba za nadmoi, onesposobljavajua anksioznost vezana za seksualne
odnose s odraslom osobom te osjeaj socijalnog i profesionalnog neuspjeha u svijetu odraslih.
Postavka da su pedofili esto i sami bili seksualno zlostavljani u djetinjstvu dobila je malo podrke u
istraivanjima.
Voajerizam (virenje) je znaajno davanje prednosti pribavljanju seksualnog zadovoljenja kroz
gledanje drugih kada nisu obueni ili kada imaju seksualne odnose. Voajer postie orgazam
samozadovoljavanjem, za vrijeme promatranja ili kasnije, sjeajui se onoga to je vidio. Stvarni
kontakt s osobom koju je gledao je rijedak.
Voajeri su obino mladi, neoenjeni, submisivni i ustraeni od neposrednijeg seksualnog
kontakta s drugima. Bitni element voajerizma je da promatrana osoba ne zna da ju se gleda, to
doprinosi uzbuenju voajera.
73
Stjepan tajduhar
74
Stjepan tajduhar
Terapija parafilija
Psihoanalitiko gledite smatra da su parafilije duboko ukorijenjene, te ih je stoga gotovo nemogue
lijeiti.
Bihevioralne tehnike se usmjeravaju na poseban obrazac nekonvencionalne seksualnosti
pokuavajui razviti terapijske procedure za mjenjenje samo ovog vida pojedineva ponaanja. U
poetku su se koristili negativni terapijski postupci, kao to je averzivna terapija. Primjerice, fetiistu bi
se zadao elektrook dok je gledao feti.
Kasnije su se u terapiju ukljuili i pozitivni terapijski postupci, kao to je preorijentacija orgazma. Na taj
se nain mjenja klasa objekata koji su ljudima seksualno privlani.
Ovakve psiholoke intervencije je teko evaluirati. Primjerice, u nekim zatvorima u tretman se uvode
osobe ija prognoza najvie obeava, dok se u drugima uzimaju najtei prijestupnici. Osim toga, u
tim istraivanjima esto nema kontrolne skupine. Jo jedna oteavajua injenica je da recidivizam
raste s godinama pa praenje mora biti vrlo dugotrajno.
Osim psiholokih, pokuale su se koristiti i neke medicinske intervencije, npr. psihokirurgija
(povreivanje djelova hipotalamusa) i kastracija. Danas se ovakve metode iznimno rijetko koriste. U
tretmane se danas ukljuuju lijekovi, npr. Medroksi progesteron acetat, koji smanjuje razinu
testosterona, no izaziva i ozbiljne nus-pojave ako se predugo uzima.
U terapiji se koristi i sistemski pristup obitelji. Najpoznatiji ovakav program je Program ljeenja
seksualno zlorabljenje djece u Santa Clari u Californiji, gdje se oevi zlostavljai nakon tretmana
vraaju u obitelj, to rezultira s 1% recidiva.
SILOVANJE
Silovanje je seksualni odnos s osobom koja to ne eli.
Nasilno silovanje esto ukljuuje ozbiljne fizike povrede tijelu rtve pa je to in agresije isto
koliko i seksualni in.
Zakonsko silovanje odnosi se na seksualni odnos izmeu mukarca i maloljetnice, osobe koja
je mlaa od zakonski odreene dobi. Zakonsko silovanje ne treba ukljuiti prisilu, nego moe
biti jednostavno seksualnu odnos s maloljetnicom koji je prijavljen policiji. Osobu mlau od
zakonom predviene dobi ne smatra se odgovornom za njezinu seksulanu aktivnost.
rtve silovanja fiziki su i psihiki traumatizirane doivljajem. Za vrijeme silovanja one osjeaju bijes i
ranjivost, a taj ih osjeaj prati i nekoliko mjeseci kasnije. Vrlo esto rtve osjeaju krivnju zbog toga
to su dopustile da budu silovane.
Dob i izgled u veini sluajeva nemaju ulogu u odabiru rtve, iako je raireno miljenje da su rtve
mlade i privlane ene.
Smatra se da u SAD-u svaka etvrta ena doivi silovanje tijekom ivota, a da vie od 80% napada
ostane neprijavljeno. Ako se ukljue napadi koji nisu zavrili silovanjem, pokazalo se da ak 75%
studentica ima takvo iskustvo.
Silovatelj je osoba koja osjea neuobiajeno snano neprijateljstvo spram ena, koje proizlazi iz
uvjerenja da je izdan, prevaren ili ponien od strane ena. Silovatelji su ponekad psihopati koje
uzbuuje poniavanje ene, ponekad frustrirane osobe slagog ega, ponekad osobe iji je in
posljedica pijanstva Prema policijskim izvjeima, mukarci zatvoreni zbog silovanja obino su u
dobi od 15 do 25 godiina, siromani, bez zanimanja i slabog obrazovanja. Polovica ih je u vrijeme
izvrenja zloina bila u braku i ivjela sa suprugom.
Terapija silovatelja i rtve
Terapije s mukarcima koji su izvrili silovanje nisu adekvatno ispitane. S njima se radi
konfrontacijska terapija (susret sa rtvama), ui ih se samokontroli i adekvatnoj komunikaciji s
drugim ljudima, no u mnogim sluajevima silovatelji ponove svoj in.
75
Stjepan tajduhar
Seksualne smetnje moemo definirati kao krug seksualnih problema za koje se obino smatra
da predstavljaju prepreke u normalnom krugu seksualnih odgovora.
Poimanje to je normalna seksualnost mijenjalo se kroz povijest. Danas se smetnje u
seksualnosti smatraju posljedicom inhibicije, dok su se ranije (19. i dio 20. st.) smatrale
posljedicom neumjerenosti.
Glavni predlagatelji koncepata o seksualnim smetnjama bili su Havelock Ellis (1906), Masters i
Johnsonova (1966) i Kaplanova (1977).
DSM-IV djeli seksualne smetnje u 4 glavne kategorije
1) poremeaji spolne elje
2) poremeaji spolnog uzbuivanja
3) poremeaji orgazma
4) poremeaji s pojavom boli pri spolnom odnosu
- u DSM-u III ti su poremeai nazvani psihoseksualnim smetnjama, dok je u
DSM-u IIIR izbaen dio psiho, jer je spoznata i bioloka uloga
- u DSM-u IV zahtjev za dijagnosticiranje seksualne smetnje je da osoba izraava znaajnu
neugodu zbog tog problema
dijagnoza se ne postavlja ako se smatra da je poremeaj u potpunosti posljedica neke
medicinske bolesti ili ako se moe pripisati nekom dtugom poremeaju na Osi i, npr. depresiji
Kako bi se uope moglo upoznati problematiku seksualnih smetnji, vano je ustanoviti to se smatra
pod normalnom seksualnou. Ovaj koncept razvili su Masters i Johnsonova, proirivi ranije nalaze
Kinseyeve grupe.
Prema njima, etiri karakteristine faze u ljudskom ciklusu seksualnog
seksualnog odgovora su:
1. elja odnosi se na seksualni interes ili elju, koji su esto povezani s matanjem; koncept elje
uvela je Kaplanova 1974.
2. Uzbuenje subjektivni doivljaj seksualnog zadovoljstva povezan s fiziolokim promjenama do
kojih je dolo poveanim dotokom krvi u spolne organe i u grudi (kod ena).
3. Orgazam u ovoj fazi seksualni uitak dosee vrhunac. Kod mukaraca se gotovo uvijek
dogaa ejakulacija, dok se kod ena steu zidovi vanjske treine vagine. Kod oba spola postoji
opa miina napetost i nevoljni pokreti zdjelice.
4. Smirenje oputanje i ugodan osjeaj nakon orgazma. Mukarci u ovom periodu imaju i period
refrakcije, kada ne mogu ponoviti spolni odnos
1. Poremeaji spolne elje
DSM-IV razlikuje dvije vrste poremeaja seksualne elje: 1)poremeaj sa smanjenjem seksualne
elje i 2)averzivni seksualni poremeaj. Prvi se odnosi na manjkavost ili odsutnost seksualnih
matanja i potreba, dok se drugi odnosi na aktivno izbjegavanje gotovo svih spolnih kontakata s
76
Stjepan tajduhar
drugom osobom. Vie od polovice osoba koji trae ljeenje zbog seks. smetnji ale se na slabu
elju. Preko 60% ine mukarci.
Uzroci ovog poremeaja su raznoliki, a meu eima su ortodoksna religioznost, partner koji nije
eljenog spola, strah od gubitka kontrole, strah od trudnoe, depresija, nuspojave razliitih ljekova
(antihipertenziva i anksiolitika) te interpersonalna napetost. Meu rijee uzroke ovog poremeaja
spadaju seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, strah od zaraze spolno prenosivim bolestima i sl.
2. Poremeaji spolnog uzbuivanja
Ovi poremeaji se razlikuju kod ena i kod mukaraca. Poremeaj spolnog uzbuivanja kod ena
prije se nazivao frigidnost, dok se poremeaj erekcije kod mukaraca nazivao impotencija.
Dijagnoza se ne moe postaviti u sluaju kada partner radi neto to se osobi ne svia, ve uzrok
problema tada treba traiti drugdje.
Uestalost poremeaja uzbuivanja kod ena je izmeu 11 i 46%, a radi se o nemogunosti
vlaenja koje prethodi ugodnom snoaju.
Uestalost poremeaja kod mukaraca je izmeu 3 i 9%, a radi se o nemogunosti postizanja ili
odravanja erekcije do kraja seksualne aktivnosti.
Oko 50% osoba koje se javljaju terapeutu zbog seksualnih smetnji imaju ovu vrstu problema.
3. Poremeaji orgazma
DSM-IV navodi dva poremeaja orgazma kod mukarca i jedan kod ena. Poremeaj orgazma
kod ena tj. inhibirani orgazam kod ena se odnosi na odsutnost orgazma nakon perioda
normalnog seksualnog uzbuenja.
Razlozi mogu biti brojni: kao prvo, eni postizanje orgazma nije uroeno kao mukarcu, ve ga
mora nauiti. Manjak znanja o seksualnosti takoer ponekad igra ulogu, npr. ene ne poznaju
dovoljno anatomiju svog spolnog organa.
Kao drugo, orgazam kod ene moe biti inhibiran zbog straha od gubitka kontrole. To je
najee povezano s vjerovanjem da se tijelu ne smije prepustiti kontrola.
Poremeaj orgazma kod mukaraca, tj. inhibirani orgazam u DSM-IIIR se opisuje kao problem
ejakuliranja za vrijeme snoaja, samozadovoljavanja, manualne ili oralne manipulacije od strane
partnera, ili u analnom snoaju. Tekoe u ejakuliranju su relativno rijetke. Uzroci ukljuuju strah
od osjemenjivanja partnerice, sustezanje ljubavi, izraavanje neprijateljstva te strah od
preputanja.
Prijevremena ejakulacija se javlja kad mukarac nije u stanju zaustaviti svoj orgazam dovoljno
dugo da partner doe do vrhunca u 50% njihovih seksualnih susreta. DSM IV za dijagnozu trai
mukarevo nezadovoljstvo ovakvim stanjem, a u obzir uzima dob i situaciju, npr. novog
partnera. 30% mukaraca u ivotu se sretne s ovim problemom.
4. Poremeaji s pojavom boli pri spolnom odnosu
DSM-IV navodi dva ovakva poremeaja: dispareunija i vaginizam.
Dispareunija se dijagnosticira kad postoji uporna ili ponavljana bol prije, za vrijeme ili nakon snoaja.
Ova dijagnora ne postavlja se ako je bol posljedica premale vlanosti rodnice ili ako je posljedica
vaginizma. Vaginizam se definira kao nemogunost snoaja zbog snanog stezanja vanjske treine
vagine. Dispaurenija se pojavljuje kod izmeu 8 i 23% ena, dok se kod mukaraca javlja u oko 1%
sluajeva. Vaginizam se smatra puno rijeim poremeajem. Iako se prema DSM-u IV vaginizam ne
bi trebao dijagnosticirati u sluajevima ako je posljedica zdravstvenog problema, on je gotovo uvijek
vezan uz neki zdravstveni problem.
Jedna terija smatra da je vaginizam posljedica enine elje da si uskrati uitak spolnog odnosa (nije
potvreno). Kao drugi razlozi, navode se strah od trudnoe, negativni stavovi o seksu i impotencija
partnera.
77
Stjepan tajduhar
78
Stjepan tajduhar
16. shizofrenija
79
Stjepan tajduhar
80
Stjepan tajduhar
Jednojajani blizanci
% konkordantnosti
Dvojajani blizanci
% konkordantnosti
42
54
18
79
45
Studije usvojenika pokazale su da djeca odgajana bez dodira sa svojim patogenim majkama
svejedno imalapovean rizik nastanka shizofrenije u usporedbi s kontrolnom skupinom. Kod 16,6%
potomaka shizofrenih majki postavljena je dijagnoza shizofrenije, a osim vee vjerojatnosti za
dijagnosticiranje shizofrenije, u djece shizofrenih majki bila je poveana vjerojatnost
dijagnosticiranja mentalnog deficita, psihopatije i neuroze. Ta su djeca bila ee ukljuena u
kriminalne aktivnosti, provela su vie vremena u kazneno-popravnim ustanovama i ee su
dobivala otpust iz vojne slube zbog psihijatrijskih razloga.
Vrednovanje genetikih podataka odnosi se na odreivanje koliko na shizofreniju mogu utjecati i
drugi imbenici, osim gena. Ne smije se zaboraviti razlika izmeu jednojajanih blizanaca, koji imaju
identian genetski materijal.
U obzir treba uzeti i utjecaj stresa koji esto prethodi pojavi shizofrenije.
Biokemijski imbenici vjerojatno imaju znaajnu ulogu u shizofreniji, no vrlo ih je teko istraivati.
Jedna od bolje obraenih je teorija da je shizofrenija povezana s aktivnou neurotransmitera
dopamina, koja se temelji na djelovanju ljekova koji se uinkoviti u terapiji shizofrenije. Ti ljekovi,
fenotijazini, izazivaju sporedne uinke koji podsjeaju na Parkinsonovu bolest, a poznato je da je ta
bolest djelomice uzrokovana nedostatkom dopamina u odreenim modanim putovima.
Dodatni neizravni dokaz je tzv. anfetaminska psihoza, koja je uzrokovana uzimanjem amfetamina, a
vrlo je slina shizofreniji.
Istraivanja temeljena na dopaminskoj hipotezi su pokazala da je kod shizofreniara poveana
koncentracija homovaniline kiseline (HVK), koja je glavni mwetabolit dopamina.
81
Stjepan tajduhar
Mozak i shizofrenija
Mnoge postavke o razlikama izmeu mozga shizofrenika i mozga zdrave osobe nisu potvrene.
Ovakva vrsta istraivanja esto se moe obaviti tek nakon smrti oboljeloga. Najkonzistentniji se
ine nalazi istraivanja koji ukazuju na strukturne probleme u limbikim podrujima, diencefalonu
i prefrontalnoj modanoj kori.
CT i MRI pokazale su da shizofrenici esto imaju proirene modane komore, to ukazuje na
propadanje tkiva, posebice u limbikim podrujima.
ini se da ipak prefrontalna modana kora ima najveu ulogu u pojavi shizofrenije, jer je u studiji
kortikalnih lijebova pronaena atrofija samo u prefrontalnom podruju. PET snimanje, tijekom
kojeg se snima metabolizam glukoze, pokazuje smanjeni metabolizam u prefrontalnom korteksu
shizofrenika. Takoer je pokazan i smanjeni protok krvi.
Neuroloke abnormalnost mogle bi biti posljedica virusne infekcije tijekom fetalnog razvoja.
Prefrontalna modana kora dozrijeva najkasnije u ivotu pa bi pojava shizofrenije mogla biti
potaknuta interakcijom modane ozljede i normalnih razvojnih procesa mozga.
Sociogena hipoteza naglaava da sama pripadnost donjem drutvenom sloju moe uzrokovati
shizofreniju. Drugo objanjenje korelacije je tzv. teorija drutvenog odabira, koja tumai da
shizofreniari zbog razvoja psihoze odlaze ivjeti u siromanije djelove grada, manje zarauju
i.t.d.
Obitelj moe na razliite naine utjecati na razvoj shizofrenije. Naziv shizofrenogena majka
opisuje hladnu i dominantnu majku koja inducira sukobe i tako potie pojavu shizofrenije u svoje
djece. Teorija dvostruke prisile naglaava da je osoba u stanju trajne potinjenice. To se dogaa
ako osoba ima intenzivan odnos s drugom osobom, kojoj silno eli ugoditi, no ta druga osoba joj
alje dvosmislene poruke. Osoba se iz te situacije ne moe izvui niti moe ignorirati poruke.
Ove postavke nisu dokazane istraivanjima, no pokazalo da se obitelji shizofrenika ipak esto
razlikuju od ostalih obitelji, npr. po visokom stupnju sukoba ili dvesmislenoj komunikaciji. No, tu
takoer treba biti oprezan u zakljuivanju, jer se ponaanje lanova obitelji esto promjeni nakon
to osoba oboli.
Studije visokog
visokog rizika od shizofrenije pokazale su da se budui shizofreniari razlikuju od ostale
djece ve u djetinjstvu. Oni su pasivni, delinkventni i povueni, a esto su i kvocijenta
inteligencije nieg od prosjeka.
Shizofreniji s negativnim simptomima prethodila je anamneza komplikacije tijekom ivota i
poroaja te izostanka elektrodermalne reakcije na jednostavne podraaje. Shizofreniji s
pozitivnim simptomima prethodila je anamneza obiteljske nestabilnosti, kao to je odvajanje od
roditelja i smjetanje, tijekom odreenog razdoblja, u ustanove za posvajanje ili takve obitelji.
82
Stjepan tajduhar
Terapije shizofrenije
Terapije shizofrenije se djele na bioloke i psiholoke.
psiholoke
Prije su se u velikoj mjeri koristili elektrookovi i psihokirurgija, koji su do danas u veem djelu
naputeni. Najpoznatiji kirurki postupak je prefrontalna lobotomija, kojom se presjecaju veze
izmeu eonog renja i niih djeloba mozga.
Lijekovi koji se koriste nazivaju se antipsihoticima ili neurolepticima. Najee se koriste fenotijazin,
klorpromazin, a u novije vrijeme i butirofenon i tioksanten. Lijekovi bolje djeluju na pozitivne nego na
negativne simptome.
Bolesnici obino uzimaju lijek u tzv. dozama odravanja, tj. u najmanjim dozama koje su im
potrebne. S obzirom na to da lijekovi imaju nuspojave (npr. tremor), mnogi bolesnici povremeno
uzimaju farmakoterapijske praznike, tj. krai period kad ne uzimaju lijekove.
Psiholoke terapije su psihodinamska, obiteljska i bihevioralna.
Psihodinamsku terapiju u lijeenje shizofrenije je uveo Sullivan, koji je smatrao da je shizofrenija.
povratak na djetinje oblike komunikacije. Stoga terapija od bolesnika zahtjeva da naui zrele naine
komunikacije i postigne uvid u ulogu prolosti u njegovim tekuim problemima. Sullivan je
preporuao vrlo postupan razvoj povjerenja u terapiji.
Obiteljska terapija ukljuuje rad s obitelji na nain da joj se objasni bolest, npr. vanost redovitog
uzimanja lijeka, simptomi bolesti, nain noenja s njima. Obitelj se takoer ui izraavati emocije na
konstruktivan nain.
Bihevioralna terapija ukljuuje trening socijalnih vjetina i instrumentalno uvjetovanje. Ove tehnike
pokazale su se kao najdjelotvornije.
KLASIFIKACIJA
KLASIFIKACIJA
Klasifikacija poremeaja u djetinjstvu korjenito se promijenila tijekom posljednja tri desetljea. Prije
toga se djeje poremeaje smatralo proirenjem odraslih poremeaja na mlau dob, a djeci su
esto pridavane dijagnoze {to su isprva stvorene za odrasle osobe.
DSM III je uvelike proirio raspon dijagnoza primjenjivih na djecu, a DSM IV takoer odraava to
sve vee zanimanje za poremeaje u djetinjstvu. To je zapravo odraz rastueg utjecaja razvojne
psihopatologije, koja prouava poremeaje u djetinjstvu u okviru znanja o normalnom razvoju kroz
cijeli ivotni vijek.
Bitno obiljeje po kojem se poremeaji u djetinjstvu razlikuju od poremeaja odraslih je da veina
odraslih sami uoavaju da postoji neki problem, dok kod djece to uvijek ini neka druga osoba. To
oteava rad sa djecom u terapiji.
Studije poremeene djece ukazuju na dvije ire skupine djejih simptoma:
1. Djeca s nedovoljno kontroliranim, ekscesivnim ponaanjem eksternalci
2. Djeca s pretjerano kontroliranim ponaanjem ili djeca koja pokazuju odreene deficite u
ponaanju i emocionalnu inhibiciju internalci.
Razlika izmeu ta dva skupa simptoma sastoji se u tome da u jednom sluaju nain na koji dijete
reagira stvara probleme drugima, a u drugom sluaju stvara probleme samom djetetu.
83
Stjepan tajduhar
84
Stjepan tajduhar
POREMEAJI OPHOENENJA
OPHO ENENJA
Naziv poremeaji ophoenja obuhvaa raznolike oblike nedovoljno kontroliranog ponaanja, pa
zato za ove poremeaje ne postoji jedinstvena definicija. Tu se ubrajaju postupci kao: agresivnost,
laganje, destruktivnost, vandalizam, krae, bjeanja iz kole i slino. Ono to povezuje ova
ponaanja je krenje drutvenih normi i temeljnih prava drugih osoba. Poremeaji ophoenja su
vi{e od bilo kojeg drugog poremeaja u djetinjstvu definirani uinkom djejeg ponaanja na druge
ljude i okolinu. Budu}i da o tome koji oblik nekontroliranog ponaanja je neprihvatljiv nain
ophoenja obino odluuju nastavnici, roditelji i vrnjaci, vidimo da se kod postavljanja dijagnoze
mogu javiti neke potekoe moe se dogoditi da se ponaanje jednog djeteta smatra
poremeajem, a isti takvi postupci drugog djeteta prihvaaju se kao normalni.
U postavljanju dijagnoze poremeaja ophoenja, treba razmotriti mnoga obiljeja samog djetetova
ponaanja. Dva najbitnija kriterija su: uestalost nekog oblika ponaanja i njegov intenzitet.
Poremeaje ophoenja esto prati zlouporaba droga, te delikventne aktivnosti.
Za djecu s dijagnozom ovog poremeaja prognoza je loa, no istraivanja pokazuju da poremeaj
ophoenja moe biti prijeko potreban, no ne i dovoljan uvjet za nazonost antisocijalnog ponaanja
u odrasloj dobi.
Etiologija poremeaja ophoenja
Mogui etioloki imbenici su, kao i kod DPHP-a:
genetika dispozicija
brana nesloga roditelja (mogue je da roditelji zaokupljeni svojim nesuglasicama
nedosljedno provode odgojne mjere ili pak da djeca oponaaju hostilnost i agresivnost
svojih roditelja)
neprimjereno poduavanje udoredne svijesti (npr. prevelike zahtjevi i kontrola)
modeliranje
izravno osnaivanje devijantnog ponaanja
Terapija poremeaja ophoenja
Sa sociolokog stajalita, za dananje je drutvo veliki izazov nositi se sa poremeajima ophoenja.
Neki mladi sa tim poremeajem su budui psihopati.
Terapijski pristupi su slijedei:
Neki od najobeavajuih pristupa terapiji ovog poremeaja ukljuuju zahvate u vezi s
roditeljima ili obiteljima antisocijalnog djeteta. Postoje razliite bihevioralne terapije koje rade
s roditeljima, no ponekad je primjereniji izravni rad sa poremeenim pojedincem.
Mogua je i kognitivna terapija, jer se pokazalo da agresivni djeaci tumae dvoznane
postupke kao agresivne, pa se pokuavaju osvetiti dakle problem je u kognitivnoj
interpretaciji situacije. Dodge razlikuje dvije vrste agresivnosti:
1. Reaktivna agresivnost takvo dijete agresivno odgovara na nepravde kojemu (prema
njegovom tumaenju) drugi ine
2. Proaktivna agresija takvo dijete agresiju smatra sredstvom za postizanje cilja, nainom na
koji dobije ono to eli od drugih ljudi (nasilnik iz susjedstva).
Ovisno o kojoj se vrsti agresivnosti radi, primjenjuje se odre|ena kognitivna terapija.
Jo jedan oblik terapije je kognitivno-bihevioralna terapija.
Veina tih metoda je uglavnom preventivna, a usmjerene su uglavnom na mlau djecu, koja jo nisu
imala sukoba sa zakonom. Jednom kada se to dogodi, postaje vrlo teko bilo {to promijeniti. Naime,
studije pokazuju da je izbjegavanje dodira sa pravosuem kljuno za uspjenu terapiju delikvenata.
85
Stjepan tajduhar
86
Stjepan tajduhar
87
Stjepan tajduhar
jedne strane i straha od odrastanja sa druge strane. Teoretiari uenja predlau da je anoreksija
zapravo fobija od debljine.
Ponuena su i raznolika bioloka objanjenja anoreksije. Tako jedna teorija kae da je posrijedi
abnormalno funkcioniranje onog dijela hipotalamuska koji kontrolira uzimanje hrane, spolnu
aktivnost i menstruaciju.
Terapija anoreksije
Terapija anoreksije je proces to se uvijek odvija na dva kolosijeka.
Izravni cilj terapije je da se osobi pomogne povratiti tjelesnu teinu, da bi se izbjegle medicinske
komplikacije i mogua smrt. Tu je najee potrebno osobu i hospitalizirati, a tada se koriste i
introvensko hranjenje i bihevioralne terapije. Meutim, drugi cilj terapije dugorono odravanje
normale tjelesne teine, ne moe se pouzdano ostvariti medicinskim, bihevioralnim ili tradicionalnim
psihodinamskim intervencijama. Tu pomae obiteljska terapija. Ona polazi od pretpostavke da je
anoreksija keri zapravo odraz obiteljske psihopatologije, koja se prikriva tim poremeajem, na
kojeg se onda skree sva panja. Minuchin, tada, da bi izlijeio poremeaj, pokuava redefinirati
problem kao interpersonalni, a ne individualni, te tako obitelj nastoji prisiliti da iznese pritajeni sukob
na svjetlo dana.
Vano!
I anoreksine osobe mogu zlorabiti laksative i izazivati povraanje, ali one to rade puno rjee od
bulimiara!
Bulimija nervosa
Poremeaj se esto opisuje i kao sindrom prederavanja/pranjenja, a sastoji se od epizoda velikog
prederavanja nakon kojeg slijedi inducirano povraanje ili zlouporaba laksativa, da bi se iz tijela
izbacile goleme koliine hlapljivo progutane hrane. Za dijagnozu bulimije potrebno je da se osoba
prederava/prazni barem tri puta tjedno (podskupina tzv. nepurgativni tip praenje zamjenjuje
prekomjernom tjelovjebom).
Bulimine osobe nisu uvijek pretjerano mrave, no kao i anoreksiarke imaju pretjerani strah od
debljanja. Osobe s bulimijiom su bolno svjesne da njihovo ponaanje nije normalno, pa esto
osjeaju gaenje, bespomonost i paniku tijekom uzimanja hrane.
Neki podaci o bulimiji:
Bulimija je problem adolescencije i mlade odrasle dobi
Dijagnoza bulimije je vrlo rijetka kod mukaraca
Prejedanje obino prethodi pranjenju i do tri godine
Uestalost ciklusa prederavanja/pranjenja znatno varira (od jednom dnevno do 30 puta
tjedno)
Osobe s bulimijom esto upadaju u depresiju
Osobe s bulimijom trpe od tekih zdravstvenih posljedica zbog prisilnog povraanja i pranjenja
crijeva npr. krvarenje zubi i oteenja crijeva.
Terapija bulimije
Ako se ne lijei bulimija nee proi sama od sebe. Kognitivno bihevioralna terapija vrlo je vrijedna u
mijenjanju neprilagoenih vjerovanja o vlastitoj tjelesnoj teini i izgledu. Odreen uspjeh postignut je
i primjenom antidepresiva.
U oba sluaja poremeaja prehrane, depresija ima bitnu ulogu, ne samo kao razumljiva posljedica,
nego kao i uzrok.
88
Stjepan tajduhar
89
Stjepan tajduhar
MENTALNA RETARDACIJA
POJAM MENTALNE RETARDACIJE
U DSM IV mentalna retardacija, poremeaj na Osi II, definira se znaajnim ispodprosjenim
intelektualnim funkcioniranjem uz nedostatak adaptivnog ponaanja, a javlja se prije 18. godine
ivota.
Postoji nekoliko kriterija za mentalnu retardaciju:
mentalne
lne retardacije
1. Rezultati na testovima inteligencije kao kriterij menta
Prva komponenta definicije zahtijeva procjenu inteligencije. Rezultati najveeg broja IQ testova
standardizirani su tako da je 100 prosjean rezultat, a 15 ili 16 bodova je standardna devijacija. Oni
s rezultatom ispod 70 su dvije standardne devijacije ispod prosjeka (tu spada 2,5% populacije).
2. Adaptivno funkcioniranje kao kriterij za mentalnu retardaciju
Adaptivno funkcioniranje odnosi se na vjetine kao npr. briga za sebe; usvajanje pojmova vremena i
novca; sposobnost koritenja priborom; odlazak u kupovinu; koritenje javnog prijevoza; te
usvajanje socijalne odgovornosti i samousmjeravanje. Od adolescenata se oekuje sposobnost
primjene akademskih vjetina, razmiljanje i prosuivanje potrebno za svakodnevni ivot, kao i
prihvaanje socijalne odgovornosti.
Konstruirano je nekoliko testova za procjenu adaptivnog ponaanja, a najpoznatiji su Ljestvica
adaptivnog ponaanja Amerikog udruenja za mentalnu zaostalost Nirhe i sur. i Vineland ljestvica
adaptivnog ponaanja.
ponaanja
Kod ovih testova treba uzeti u obzir okolinu u kojoj se osoba treba prilagoditi (nije isto ivi li osoba
na selu ili u gradu). Jo jedan problem ovih testova je nejasna razlika izmeu adaptivnog
funkcioniranja i inteligencije.
3. Vrijeme poetka kao kriterij
Ovim se kriterijem iz klasifikacije mentalne retardacije izbacuju svi nedostaci inteligencije i
adaptivnog ponaanja izazvani traumatskim dogaajima ili bolestima koje se utvruju
amniocentozom, prije roenja djeteta. Meutim, veina lako mentalno retardirane djece nije
otkrivena prije polaska u kolu.
90
Stjepan tajduhar
91
Stjepan tajduhar
92
Stjepan tajduhar
4. Nesree predstavljaju vodei uzrok tekih oteenja i smrti djece iznad godine dana
starosti
5. Prematuritet dijete se smatra prijevremeno roenim ili nedoneenim ako je roeno dva ili
vie tjedana prije roka. Takva djeca imaju povien rizik za razvoj mentalne retardacije. Do
prematuriteta dolazi zbog mnogo faktora: siromatvo, rano majinstvo, neprimjerena
ishrana, zlouporaba droga i alkohola i sl.
6. tetne kemijske tvari
7. Opasnosti okolia npr. trovanja, zatim iva koja se moe uzeti preko ribe, ili olovo koje se
nalazi u bojama, smog, DiTePer cjepivo protiv hripavca i sl.
93
Stjepan tajduhar
Ova prva najee se koristi kako bi se izrazito teko retardiranu i autistinu djecu nauilo
adaptivnim vjetinama komuniciranja, samopomoi, te socijalnim i profesionalnim vjetinama.
Koristi se takoer da bi se smanjila neprimjerena i samopovreujua ponaanja.
Kognitivno-bihevioralna terapija koristi se kod lako i umjereno retardirane djece kako bi se
unaprijedilo njihovo ope kognitivno funkcioniranje. Uvjebavanje samoinstrukcija, utemeljeno na
radu Vigotskog (privatni govor i te sheme), poduava retardiranu djecu kako da pomou govora
vode svoje ponaanje. Autoinstrukcije se koriste kod retardirane djece za uenje samokontrole,
usmjeravanja panje i usvajanje akademskih zadataka.
Nevokalna komunikacija procjenjuje se da preko 70% mentalno retardiranih osoba ima neki tip
govornih potekoa. Pokuaji poduavanja komunikaciji teko mentalno retardiranih osoba pomou
znakovnog jezika i drugih nevokalnih metoda najvie obeavaju.
Poduavanje pomou raunala moe biti vrlo prikladno jer vizualne i auditivne komponente
raunala odraavaju panju distraktibilnih uenika. Takoer razina prikazanog materijala moe se
individulizirati (moe nebrojeno puta ponavljati neki zadatak) i slino.
AUTISTINI POREMEAJ
Autizam se ee javlja kod mukaraca nego kod ena (4 puta), poetak poremeaja je vrlo rano u
djetinjstvu (moe biti vidljiv ve u prvim tjednima ivota), a istovremeno se pojavljuje mentalna
retardacija i epileptiki napadaji.
Drugi termin za autizam je pervazivni (proimajui) razvojni poremeaj. Javlja se relativno rijetko
(oko 3-4 djece na 10 000).
Autizam i mentalna
mentalna retardacija
Istraivanja pokazuju da oko 80% autistine djece ima rezultate ispod 70 na IQ testovima. Autistina
djeca postiu bolje rezultate na testovima koji zahtijevaju vizualno-spacijalne vjetine, a mogu i
pokazivati vjetine koje odraavaju veliki talent (brzo mnoenje etveroznamenkastih brojeva).
Takoer, mogu imati izvanredno dugorono pamenje, te biti vrlo spretni i imati vrlo skladne pokrete
kada se ljuljaju, penju ili odravaju ravnoteu.
Testiranje autistine djece vrlo je teko jer takva djeca nee mirno sjediti, slijediti upute ili obraati
panju na zadatak, ali je ipak mogue.
Izrazita autistina osamljenost
U odreenom smislu autistina djeca se nikada ne povlae iz drutva ona nikada nisu ni prila ni
poela sudjelovati. Kod njih gotovo da nema rane privrenosti prema majci. Oni ne trae kontakt
osim kad su gladni ili mokri, a najzadovoljniji su kada mirno sjede u svom vrti}u, potpuno zauzeti
sobom, ne primjeujui kretanja drugih ljudi oko sebe. Oko 2. ili 3. godine pokazuju i neto
privrenosti prema roditeljima.
Dijete rijetko prilazi drugima i gleda mirno ili kroz ljude ili im okree lea. Meutim, kada netko drugi
zapone igru, dijete moe na neko vrijeme prihvatiti aktivnosti koje mu se nude.
Mali broj autistine djece ima prijatelje. Neka autistina djeca izgledaju kao da ne prepoznaju osobu
ili kao da ne razlikuju osobe. Prezaokupljena su i esto se veu za kljueve, iane koare,
usisavae i sl. Ako se takva stvar moe nositi, tada oni hodaju unaokolo s njom, a to im
onemoguuje da naue neke korisnije stvari.
Problemi komunikacije
ak i prije dobi u kojoj se obino usvaja jezik, autistina djeca pokazuju nedostatke komuniciranja
(manje guu, tepaju i proizvode razliite glasove). Oko 50% autistine djece nikada ne naui govoriti,
a ako i naue opaaju se posebnosti kao eholalija.
eholalija Neki istraivai smatraju da je eholalija zapravo
pokuaj komuniciranja.
Drugo esto odstupanje u govoru je pogrena upotreba zamjenica.
zamjenica Djeca se obraaju sama sebi sa
on ili ti, ili svojim vlastitim imenom. Jo jedno obiljeje njihova govora su neologizmi izmiljene
94
Stjepan tajduhar
rijei ili rijei koje se koriste u drugima, a ne u svojim uobiajenim znaenjima. ak i kada naue
govoriti autistinim osobama nedostaje verbalna spontanost, imaju oskudan govor i ne koriste jezik
uvijek prikladno.
Prisilna i ritualna ponaanja
Autistina djeca postaju izrazito uznemirena promjenama dnevne rutine u svojoj okolini. Opsesivna
kvaliteta, slina odravanju istovjetnosti, proima ponaanje autistine djece i na druge naine.
Tijekom igre mogu kontinuirano slagati igrake ili biti zaokupljeni voznim redovima vlakova. Do
adolescencije mogu ve postojati potpuno razvijene opsesije.
Oni takoer pokazuju stereotipno ponaanje, posebne ritualne kretnje i druge ritmike kretnje poput
beskrajnog njihanja tijela, pljeskanja rukama i hodanja na prstima. esto koriste igrake na prisilan i
ritualan nain, ne koristei ih u prave svrhe.
Prognoza autistinog poremeaja
Istraivanja pokazuju da se samo 5-17% autistine djece u odrasloj dobi dobro prilagodi i vodi
nezavisan ivot, uz neke probleme poput socijalne neprikladnosti. Veina drugih je jako ograniena,
a oko polovica je institucionalizirana.
ETIOLOGIJA SUTISTINOG POREMEAJA
Jednu od najpoznatijih psiholokih teorija postavio je Bruno Betteheim, a njegova osnovna
pretpostavka je da je autizam slian apatiji i bespomonosti vidljivoj kod zatvorenika njemakih
koncentracionih logora. On smatra da dijete, ve kao sasvim maleno, nije prihvaeno od svojih
roditelja, a u stanju je percipirati njihove negativne emocije. Dijete poinje vjerovati da ne moe
promijeniti okolinu, pa nikada ne ulazi u svijet ve gradi praznu tvravu autizma titei se od bola i
razoaranja. Dakle, roditelji imaju najvaniju ulogu u razvoju autizma. No to se nije pokazalo tonim.
Bioloke osnove autizma
Genetski faktori teko je provoditi genetska istraivanja autizma jer je poremeaj jako rijedak,
meutim pokazalo se da e jednojajani blizanac vrlo vjerojatno imati tekoa u intelektualnom
funkcioniranju i govoru, ali dvojajani blizanac ne. Autizam je oigledno povezan sa irim deficitom
kognitivnih sposobnosti.
Neuroloki faktori mnogi autistiari imaju abnormalnosti modanih valova, a mogue je i da imaju
neka oteenja ili nerazvijene odreene dijelove mozga. Stupanj abnormalnosti ili disfunkcije CNS-a
povezan je sa teinom autistinih simptoma.
TRETMAN AUTISTINOG POREMEAJA
Posebni problemi tretmana autistine djece
Obrazovni programi obino pokuavaju smanjiti njihove simptome i poboljati komunikaciju,
socijalne vjetine i prilagoeno ponaanje, tako da postanu to nezavisnijom. Problemi s kojima se
susreemo su:
1. Oni se normalno ne prilagoavaju promjeni rutine, a pokuaji poduavanja nuno iziskuju
takve promjene.
2. Njihovi problemi ponaanja i samostimilirajue kretnje ometaju uinkovito poduavanje.
3. Posebno je teko pronai potkrepljivae koji e motivirati autistinu djecu.
4. Imaju preveliku selektivnost panje
5. Nesposbnost generalizacije (zbog selektivnosti)
Biheviorani tretmani
Modeliranje i instrumentalno uvjetovanje pomae ovoj djeci.
Ivan Lovaas, bihevioralni terapeut, poznat je po tretmanu autistine djece instrumentalnim
uvjetovanjem. To je intenzivan program koji ukljuuje sve aspekte djetetova ivota vie od 40 sati
tjedno, a program je trajao dvije godine i tjedan dana.
Mogue su i Psihodinamska terapija i Terapija lijekovima.
95
Stjepan tajduhar
Donedavno, strunjaci za duevno zdravlje zanemarivali su psihike probleme starijih ljudi. Kako
udio ljudi koji ive due od 65 godina ne prestaje rasti, poznavanje poremeaja od kojih pate neki
stariji ljudi, kao i najuinkovitijih naina za njihovo spreavanje ili poboljanje postat e sve vanije.
Stariji ljudi esto su diskriminirani zbog dobnih predrasuda
predrasuda (ageism), pojave koja se moe definirati
kao diskriminacija bilo koje osobe, mlade ili stare, utemeljena na kronolokoj dobi.
POJMOVI I METODE U PROUAVANJU STARIJIH OSOBA
RAZNOLIKOST MEU STARIJIMA
Iako se stariji obino definiraju kao oni iznad 65 godina, ta je dob vrlo heterogena, a moe se i
podijeliti na razdoblja:
65 74. godine: mladi stari
75 84. godine: stari stari
iznad 85 godina: najstariji stari
RASPON PROBLEMA
Ni jedna druga dobna skupina nema toliko problema kao ova. Oni imaju sve probleme: tjelesno
slabljenje i nesposobnost, senzorne i neuroloke nedostatke, kumulativne uinke mnogih loih
iskustava i socijalnih stresova tijekom ivota. Treba naglasiti da stariji imaju i mnoga pozitivna
ivotna iskustva, mehanizme suoavanja sa stresom i mudrost iz koje izvlae mnogo.
96
Stjepan tajduhar
DEMENCIJA
Klini
Klinika slika
Demeciju ljudi obino zovu senilnost; to je postupno pogoranje intelektualnih sposobnosti sve do
oteenja socijalnog i radnog funkcioniranja. Najistaknutiji simptom su tekoe u pamenju,
posebno nedavnih dogaaja. Drugi simptomi su:
loa prosudba osoba ima tekoa u razumijevanju osobnih situacija, planiranju ili
odluivanju
osobe gube vlastite standarde i kontrolu nad porivima
sposobnost apstraktnog mi{ljenja opada
uobiajene su emocionalne smetnje, ukljuujui i preslabi afekt i povremene emocionalne
ispade.
Tijek demencije moe biti progresivan, statian ili se moe povremeno povui, ovisno o uzrocima. S
vremenom mnogi oboljeli postaju apatini i povueni, a u terminalnoj fazi osoba gubi integritet i
ivost linosti, te ne primjeuje okolinu.
Najei uzrok demencije su cerebrovaskularne bolesti koje ometaju dotok krvi u mozak.
Uzroci demencije
demencije
Demencije se obino dijele u dvije kategorije:
1. Primarna demencija je direktno izazvana oteenjem mozga
2. Sekundarna demencija je uzrokovana bolestima koje ne napadaju mozak direktno.
Primarna demencija Alzheimerova bolest ini 50% demencija meu starijima. U sluaju Alzheimera
modano tkivo nepovratno propada, a smrt nastupa 10-12 godina nakon pojave simptoma bolesti.
Bolest je ea meu enama nego mukarcima.
Bolest zapoinje tekoama u koncentraciji i pamenju novonauenog materijala; osoba djeluje
rastreseno i razdraljivo, to uskoro poinje ometati svakodnevni ivot. Osoba okrivljava druge zbog
vlastitih neuspjeha i umilja da je netko proganja. Pamenje i dalje slabi, a osoba postaje sve vie
dezorijentirana i uzrujana.
Primarna fizioloka promjena u mozgu, oigledna pri autopsiji, je opa atrofija cerebralnog korteksa
zbog gubitka ivanih stanica, a naroito ivanih vlakana i dendrita.
Kao uzroci takvih promjena spominju se promjene broja acetilkolinskih neurona, geni, aluminij,
zarazne bolesti kao encefalitis i mengitis, neuroloke bolesti kao Huntingtonova koreja,
Parkinsonova bolest, te hidrocefalus s normalnim pritiskom.
Sekundarne demencije mogu nastati zbog niza bolesti ili stanja. Znaajan uzrok je depresija i to
naroito ona koja ukljuuje psihomotoriko usporavanje. Kada se povue depresija, povue se i
demencija. Ostali uzroci ukljuuju hormonalnu neravnoteu, lijekove i arterosklerozu, modane
udare, razliite infekcije (AIDS, upala plua) i slino.
Lijeenje demencije
Ako je uzrok demencije mogu}e vratiti u poetno stanje, trebalo bi odmah zapoeti s odgovaraju}im
lijeenjem, npr. ispravljanje hormonane neravnotee. Alzheimerova bolest do sada nema lijeka.
Potrebne su i psihosocijalne intervencije jer se o dementnim osobama treba i brinuti. Zadatak skrbi
o dementnim bolesnicima obino pada na njihove obitelji, koje i same trebaju podrku i informacije
o suoavanju s tim zadatkom.
97
Stjepan tajduhar
DELIRIJ
Kliniki opis
Ljudi bilo koje dobi mogu pasti u delirij, ali je to ee meu djecom i starijima. Oko 10-15% starijih
kirurkih bolesnika postaju delirini nakon operacije. Stopa mortaliteta od delirija je vrlo visoka (oko
40% bolesnika umire).
Delirij se obino opisuje kao zamraeno stanje svijesti. Bolesnik, katkada vrlo naglo, ima velikih
potekoa u koncentraciji i usmjeravanju panje i ne moe zadrati suvisli i usmjeren tok misli. U
ranijoj fazi osoba je esto nemirna, naroito nou. Ciklus spavanja i budnosti je poremeen tako da
osoba spava po danu, a po noi je budna i uznemirena. Uobiajeni su ivi snovi i none more. S
njima se ne moe razgovarati jer im panja lako odluta, a miljenje im je rascjepkano. U tekom
deliriju govor je rijedak ili ubrzan i nerazumljiv. Delirini pacijenti su zbunjeni i konfuzni, a katkada
mogu izgubiti orijentaciju u vremenu i prostoru, te ponekad ne prepoznaju osobe. Meutim u
razdoblju od 24 sata imaju bistre trenutke kad postaju budni i razumljivi. U velikom su
emocionalnom meteu i mogu biti sklone lutanju, trgati odjeu sa sebe u jednom trenutku i
letargino sjediti u drugome. Mogu brzo prelaziti iz jednog emocionalnog stanja u drugo depresiju,
anksioznost, strah, bijes, euforiju i razdraljivost.
Uzroci delirija
Potpuni oporavak od delirija mogu je ako je sindrom ispravno identificiran, te ako je uzronik u
pozadini odmah uinkovito lijeen. Delirij zahtijeva 1-4 tjedna da bi se povukao. Ako se ne lijei,
mozak moe postati trajno oteen, a bolesnik moe umrijeti.
98
Stjepan tajduhar
Razlike su slijedee:
Osjeaji krivnje rjee se javljaju kod starijih
Uobiajenije su tjelesne tegobe
Stariji depresivni bolesnici pokazuju vee motoriko usporenje,
vei gubitak tjelesne teine,
vie opeg tjelesnog opadanja,
manje neprijateljstva
manje suicidalnih ideja
Depresija u usporedbi s demencijom
Brojni simptomi, to su naizgled posljedica demencije, spontano se povlae lijeenjem depresije. S
druge strane, sluajevi depresije esto se pogreno dijagnosticiraju kao demencija. Depresivni
bolesnici ee se ale na zaboravljivost.
Korelati depresije u starijih osoba
Mnogi stariji ljudi naruenog zdravlja esto su depresivni. To je povezano i sa obeshrabrujuim
aspektima bolesti, ali i s lijekovima koje uzimaju.
Lijeenje depresije
Starijim osobama moe se pomoi psiholokim intervencijama. Kada se usporede kognitivne,
bihevioralne i kratke psihodinamske psihoterapije za starije depresivne osobe, sve tri se pokazuju
uinkovitima. Upotreba antidepresiva, s druge strane, kod starijih je komplicirana zbog mogu}ih
nuspojava.
99
Stjepan tajduhar
HIPOHONDRIJA
Neki stariji ljudi vjeruju da su samo oni bolesni i beskrajno se ale na bolove i tegobe za koje nema
vjerojatnih tjelesnih uzroka. Hipohondrija nije nita ea u starijoj, nego u mlaoj dobi, a stariji su
esto skloniji nedovoljnom, prije nego pretjeranom navoenju simptoma.
Lijeenje hipohondrije
Uvjeravanje osobe da je zapravo zdrava nema smisla, a od pomoi ponekad mogu biti ignoriranja
pritubi i usmjeravanje na pozitivnije vidove ivota (idemo se proetati parkom). Tada barem ne
misle na svoju bolest i sami sebi pokazuju da primjerice mogu hodati.
NESANICA
To je esta tegoba meu starijima. Najuobiajeniji problemi su esto buenje no}u, ranojutarnje
buenje, tekoe uspavljivanja, te dnevni umor. Ove su tegobe usporedne s fiziolokim
promjenama koje se normalno javljaju u spavanju kod starijih ljudi. Primjerice, kako ljudi stare
spavanje se sve ee spontano prekida, a manje vremena provedu u REM fazi sna. Stariji
mukarci imaju vie takvih poremeaja od ena.
Uzroci nesanice
Osim promjena u spavanju koje su povezane sa starenjem, razne bolesti, lijekovi, kofein, stres,
anksioznost, depresija, nedostatak aktivnosti, te duge loe navike, mogu izazvati nesanicu kod
starijih ljudi.
100
Stjepan tajduhar
Lijeenje nesanice
Mnoge starije osobe koje pate od nesanice uzimaju lijekove u slobodnoj prodaji i lijekove izdane na
recept. No, uz estu uporabu, oni brzo gube svoju uinkovitost.
SAMOUBOJSTVA
Mukarci, bijelci izloeni su poveanom riziku samoubojstava kako ulaze u starost. Vie pokuaja
samoubojstava starijih ljudi zavrava smru nego pokuaja mlaih ljudi. Strunjaci za duevno
zdravlje, veinom mlai od 65 godina, moda pretpostavljaju da stari i slabi nemaju za to ivjeti.
Ovakav stav moe odraavati njihov vlastiti strah od starenja.
SPOLNOST I STARENJE
Negativna mitologija okruuje spolnost i starenje, pri emu je glavna pretpostavka da u dobi od 65
godina seks postaje neprilian, nezadovoljavajui pa ak i nemogu. Podaci pokazuju drugaije.
Izuzimajui teku tjelesnu onesposobljenost, stariji ljudi, ak i oni duboko u osamdesetima,
sposobni su uivati u spolnim odnosima i drugim nainima voenja ljubavi. Postoje razlike kako ljudi
stare; potrebno je due vrijeme da se osoba uzbudi, a orgazam je manje intenzivan. irenje tonih
informacija o spolnoj sposobnosti u starosti vjerojatno bi sprijeilo mnogo nepotrebnih poremeaja
spolne funkcije i nezainteresiranosti.
101