Statika vrstih tijela

OTPORNOST MATERIJALA
Nauka o vrstoi
Predmet prouavanja :

vrsto ( deformabilno tijelo)

Pri djelovanju optereenja kod vrstog tijela se mijenja rastojanje izmeu bilo koje
dvije taaka tijela, pa se vrsto tijelo deformie (mijenjaju oblik i zapreminu). vrsto
tijelo se javlja u tri geometrijska oblika: tap, ploa, tijelo(3D).

UVOD U OTPORNOST MATERIJALA

Zadaci nauke o otpornosti
materijala

Dimenzije dijelova, koji ulaze u sastav konstrukcija

odreuje konstruktor u fazi projektovanja. Njegov
zadatak se odnosi na slijedee:
Da u fazi projektovanja, odredi oblik i definitvne
dimenzije svakog dijela konstrukcije, tako da cijela
konstrukcija i njeni sastavni dijelovi mogu izdrati
optereenja (sile) koja e u toku rada djelovati na
njih, tako, da se pod djelovanjem tih optereenja
ne deformiu.

UVOD U OTPORNOST MATERIJALA

konstruktor mora voditi rauna i o ekonominosti
potronje materijala a ponekad se moraju ispuniti i
zahtjevi za teinom konstrukcije.

Da bi mogao rjeiti navedene zadatke i zahtjeve

konstruktor mora poznavati prirodu i raspodjelu
unutranjih sila, koje se unutar tijela suprostavljaju
djelovanju vanjskih sila i deformisanju tijela.
.

UVOD U OTPORNOST MATERIJALA

Osnovne naune discipline u kojima se

prouava zavisnost izmeu optereenja (vanjske
sile), unutranjih sila, deformacija, oblika i
dimenzija pojedinih dijelova su: Teorija
elastinosti, Teorija plastinosti i Otpornost
materijala.

UVOD U OTPORNOST MATERIJALA

Teorija elastinosti i Teorija plastinosti
spadaju u oblast Matematske fizike.
Sobzirom na sloenost matematikog aparata
koji se koristi pri rjeavanju problema u Teoriji
elastinosti, mnogi njeni zakoni se obino izvode
elementarnim putem, uz izvjesne pretpostavke
(hipoteze) koje daju zadovoljavajue rezultate u
praksi. Ovaj praktini dio Teorije elastinosti se
naziva Otpornost materijala ili Nauka o
vrstoi.

UVOD U OTPORNOST MATERIJALA

Na principima ove naune discipline zasniva se:
-proraun mainskih i graevinskih konstrukcija,
odnosno odreuju se dimenzije konstrukcije,
-provjeravaju se naponska stanja, deformacije
-postavljaju dopunski uslovi za rjeavanje statikih
neodreenih problema.
Pored analitikih metoda u Otpornosti materijala
primjenjuju se i eksperimentalne metode pomou kojih
se utvruju osobine materijala i provjeravaju rezultati
utvreni teorijskim analizama.

UVOD U OTPORNOST MATERIJALA

Kako su navedene konstrukcije u toku eksploatacije izloene
dejstvu vanjskih sila, koja dovode do deformacija i loma
konstrukcjie ili nekih njenih dijelova, osnovni problem kojeg treba
rijeiti konstruktor sastoji se u odreivanju odnosa izmeu:
vanjskih sila-optereenja, deformacija iunutranjh sila,
pri emu mora voditi rauna i o ekonominosti
konstukcije.
Prema tome dobro izvedena konstrukcija treba da ima
odgovarajuu:
vrstou,
krutost i
stabilnost

UVOD U OTPORNOST MATERIJALA

vrstoa
(otpornost)
je
sposobnost
konstrukcije da se pri djelovanju vanjskih
optereenja ne lomi ili trajno ne deformie u
predvienom vremenu eksploatacije.
Pri tom se od konstrukcije zahtijeva da ima i
odgovarajui stepen sigurnosti protiv loma, u
sluaju iznenadnih optereenja.
Krutost je sposobnost konstrukcije i njenih
sastavnih elemenata da se pri djelovanju vanjskog
optereenja suprotstavi promjeni oblika iznad
doputenih granica.
Stabilnost konstrukcije se definie kao
sposobnost konstrukcije da zadri prvobitni
ravnoteni oblik.

Osnovne pretpostavke
Otpornosti materijala
U Otpornosti materijala se utvruju matematikih odnosa
izmeu: vanjskih sila-optereenja, deformacija i
unutranjih sila (napona).
Pri utvivanju ovih odnosa teorijskim putem, nastaju
problemi zbog raznovrsnih fiziko mehanikih osobina
materijala, sloenih oblika tijela i optereenja.
Iz tog razloga uvode se odreene pretpostavke, koje
na odreen nain idealizuju realna tijela, i na osnovu njih
dobiju se matematiki odnosi pogodni za ininjersku
praksu.
Uvedene pretpostavke se provjeravaju ekperimentalnim
putem. Osnovne pretpostavke koje se uvode u Otpornosti
materijala su:

1. Pretpostavka o neprekidnosti materije. Po ovoj

pretpostavci materijal ima osobinu neprekidne
sredine, ime se zanemaruje molekulska i zrnasta
struktura materijala
2.Pretpostavka o izotropnosti materije. Ovdje se
pretpostavlja da su osobine materijala u svakoj
taki tijela i u svim pravcima iste. (homogeni i
izotropni).
3.Pretpostavka o malim deformacijama. Po ovoj
pretpostavci deformacije tijela koje nastaju
prilikom djelovanja vanjskog optereenja su male
u odnosu na dimenzije tijela. (zanemaruje se
promjena poloaja sila koje nastaju usljed
deformacije.

4. Pretpostavka o zamjeni stvarnog optereenja

ekvivalentnim sistemom sila. Ova pretpostavka
omoguava da se optereenja sa komplikovanim
zakonom raspodjele zamijene sa jednom ili vie
koncentrinih sila.
Na
taj
nain
se
pojednostavljuje rjeenje problema..
5. Pretpostavka ravnih presjeka. U toku
deformacije ravni presjeci dobiju oblik neke
krive povrine. Meutim eksperimenti su
pokazali da postoje mnogi sluaji kada presjeci
ostaju ravni. Na osnovu ove injenice je uvedena
hipoteza ravnih presjeka po kojoj zamiljeni
ravni presjek ostaje ravan i poslije deformacije.
Ova pretpostavka se naziva Bernulijeva hipoteza.

2. VANJSKE SILE. NAPREZANJE. DEFORMACIJE

Vanjske sile
Vanjske sile koje djeluju na tijelo, potiu od
meusobnog uzajamnog djelovanja jednih tijela na
druge. Vanjske sile mogu biti:
zapreminske(sila teine, sila inercije) i
povrinske. (koncentrisane sile, kontinualna
optereenja i reakcije veza).

2. VANJSKE SILE. NAPREZANJE. DEFORMACIJE

Djelovanje vanjskih sila na vrsto tijelo se

naziva optereenjem tijela. Prema vremenu
trajanja sila, optereenja mogu biti:
stalna i
povremena.
Osim toga, prema nainu djelovanja sila,
optereenje moe biti:
mirno i polako tj. statiko i
udarno ili uz nagle promjene veliine i smjera,
tj.dinamiko.

2. VANJSKE SILE. NAPREZANJE. DEFORMACIJE

Pod uticajem vanjskih sila, vrsta tijela mijenjaju oblik i

zapreminu, tj deformiu se. Takvo stanje tijela se zove
napregnuto stanje. Oblik deformacije tijela zavisi od vrste
vanjskih sila koje djeluju na tijelo.
Kako vanjske sile mogu biti aksijalne, transverzalne, a
dejstvo sprega sila zavisi od ravnine dejsvta sila, to
razlikujemo pet osnovnih vrsta naprezanja:
Aksijalno naprezanje,
Naprezanje na smicanje,
Naprezanje na uvijanje,
Naprezanje na savijanje i
Naprezanje na izvijanje.

Aksijalno naprezanje
Kada na tijelo u obliku tapa
(djeluje vanjska sila , ija se
napadna linija poklapa sa
geometrijskom osom tapa,
onda je tap optereen tom
silom, i ona tei, u zavisnosti
od njenog smjera, da izdui ili
skrati taj tap.
Za ovakav tap se kae da je
aksijalno napregnut na
zatezanje ili na pritisak.
Deformacija aksijalno
napregnutog tijela se javlja u
promjeni oblika i zapremine.

Naprezanje na smicanje
Y

Ako
je
tijelo
optereeno
transverzalnim silama silama koje
djeluju normalno na osu tapa, onda
te sile tee da pomjerejedan
popreni presjek tapa u odnosu na
drugi blizak presjek u vertikalnom
smjeru, tj. tee da smaknu
(odsijeku) presjek.
Y

Ovo naponsko stanje je smicanje.

Deformacije pri smicanju se
izraavaju u promjeni oblika, dok
zapremina
tijela
ostaje
nepromijenjena.

Naprezanje na uvijanje
Tijelo u obliku tapa je napregnuto na
uvijanje kada na njega djeluju dva ili
vie spregova sila koje lee u ravni koja
je normalna na uzdunu osu tapa,
odnosno u ravnini poprenog presjeka
tapa. Ovi spregovi sila se zovu obrtnim
spregovima, a njihovi momenti obrtnim
momentima.
Deformacije pri uvijanju se izraavaju u
zakretanju uzdunih vlakana tapa i u
zakretanju paralelnih poprenih presjeka
tapa oko ose tapa za ugao koji se
naziva ugao uvijanja.

YF
Y
F

YF

YF
Y

Naprezanje na savijanje
tap je napregnut na savijanje kada
na njega djeluje sistem sila i spregova
koji lee u ravni koja prolazi kroz osu
tapa.
Deformacija pri savijanju se javlja u
promjeni oblika tapa, pri emu dolazi do
izduenja ili skraenja vlakana iznad i
ispod ose tapa, pri emu vlakna
mijenjaju svoj oblik.
Osa tapa kod pravolinijskih tapova
prelazi u krivolinijski oblik.

Y
F

Y
F

Y
F

Y
F

Naprezanje na izvijanje
tap. kod kojeg je jedna dimenzija (duina)
velika u odnosu na dimenzije poprenog
presjeka, koji je optereen aksijalnim silama
pritiska, je napregnut na izvijanje.
Deformacija pri izvijanju se javlja u
promjeni oblika tapa, pri emu osa tapa iz
pravolinijskog oblika prelazi u krivolinijski.
Y
F

Navedene vrste
naprezanja se nazivaju
osnovna naprezanja.
Meutim, ako na tijelo
istovremeno djeluje vie
osnovnih naprezanja
npr.savijanje i uvijanje,
savijanje i pritisak,to je u
praksi najei sluaj,
takva vrsta optereenja
predstavlja sloeno
naprezanje.

Unutranje sile
Pojam napona-naprezanja
pojam krutog tijela (ravnotea pod djelovanjem sila )

Realna, vrsta tijela, koja su izloena djelovanju vanjskih sila koje se nalaze
u stanju ravnotee, ostaju u ravnotei, ali se deformiu, to unutar tijela
dovodi do promjene rastojanja izmeu atoma, odnosno do promjene
unutranjih sila.
Ove unutranje sile koje, su rezultat djelovanja deformacija se nazivaju
dopunske unutranje sile.One tee da zadre tijelo u prvobitnom obliku, pa
su uvijek takvog pravca da se suprostavljaju deformaciji, odnosno pravcu
djelovanja vanjskih sila.
Vrsta deformacije zavisi od vrste optereenja, a veliina deformacije od
oblika i dimenzija poprenog presjeka tijela, od materijala od
kojeg su tijela izraena, kao i od veliine optereenja.
Odreivanje odnosa izmeu vanjskih sila, unutranjih sila i deformacija
glavni je zadatak Otpornosti materijala.

Unutranje sile
Pojam napona-naprezanja
Y
F1

Za postavljanje veze izmeu vanjskih i

unutranjih sila, kao u Statici, koja se naziva
metoda fiktivnog (zamiljenog) presjeka. Taj
postupak je prikazan na slici zasniva se na
slijedeem:

Y
F2

Y
F3

Na vrsto
tijelo djeluje uravnoteeni sistem sila

F 1 ,F 2 ,F 3 ,...F n . Kada se tijelo presijee na dva dijela

ravninom koja je poloena kroz taku A, svaki dio
tijela e biti u ravnotei s obzirom da je tijelo u
ravnotei.

Y
F4
Y
Fn

Y
F1

Y
F2

Y
S1

Ravnoteu donjeg dijela tijela odravaju sile

kojim gornji dio
tijela djeluje
na donji. To su

unutranje sile: S 1 ,S 2 ,S 3 ,...S n , koje djeluju u ravnini

Y
S1

Y
S2

Y
S2

Y
S3

Y
S3

.
Y
F3

Y
F4
Y
Fn

Unutranje sile
Pojam napona-naprezanja
Ove unutranje sile sa vanjskim silama dre donji i
gornji dio tijela u ravnotei. Raspored unutranjih
sila po proizvoljnom presjeku se ne moe
odrediti pomou metode presjeka, ali iz uslova
ravnotee donjeg dijela tijela slijedi da se sve

unutranje sile moraju redukovati na silu ( S Ru )

koja je po veliini jednaka rezultanti vanjskih sila
koje djeluju na donji dio tijela, kolinearna je sa
njom i suprotnog smjera, te se obje sile uzajamno
ponitavaju

Y
F1

Y
F2

Y
S1
Y
S1

Y
S2

Y
S2

Y
S3

Y
S3

Y
F3

Y
F4
Y
Fn

U opem sluaju unutranje sile nisu jednoliko

rasporeene po presjeku . Raspodjela ovih sila
zavisi od vrste optereenja

Ako se na posmatranom pesjeku

u okolini
take A, izdvoji elementarna povrina A , onda je
rezultanta unutranjih sila koja djeluje na

S,
elementarnu povrinu, unutranja sila
odreenog pravca, smjera i intenziteta.

Kolinik rezultante unutranjih sila

i
A predstavlja srednju
elementarne povrine
vrijednost unutranje sile na jedinicu povrine u
okolini posmatrane take A, koja se obiljeava sa

p sr.

S
A

Granina vrijednost izraza kada elementarna

povrina A tei nuli se naziva napon u posmatranoj
taki i obiljeava sa

S
lim
A 0 A

Y
F3

Y
F4
Y
Fn

U opem sluaju vektor napona je nagnut prema

normali n na presjek pa se rastavlja na dvije

komponente koje su prikazane na sl. 8., i to:

Yp

Komponentu
, normalnu na element
povrine A , koja se naziva normalni napon.
Komponentu , koja lei u ravni A , koja se
naziva tangencijalni ili smiui napon.
Intenzitet vektora napona ima dimenzije N/m2. (Pa
u SI sistemu)

Yt
y

Kada se posmatrano vrsto tijelo presijee, kroz taku A, sa

ravninom , koja je paralelna ravnini Oyz koordinatnog sistema
0xyz, u dobivenom presjeku tijela ponovo se moe izdvojiti
y z na koju djeluju unutranje sile.
elementarna povrina AX

Ako se kroz taku A, poloi drugaije orijentisana

ravan
u prostoru dobije se druga vrijednost napona

p , pa se moe zakljuiti da napon u unutranosti

realnog vrstog tijela zavisi
ne samo od pravca,

smjera i veliine vektora p, nego i od poloaja

take A, kao i pravca normale na ravan u taki A.
Prema tome, skup svih vektora p odreuje
naponsko stanje u taki A.


Ukupan napon p , u taki A, se moe izraziti
preko komponenti napona u Descartovom

koordinatnom sistemu. Komponente napona p koji

djeluju u posmatranoj taki presjeka Ax definiu
se preko tri jednaine:
S

x
xx = lim
AX 0 Ax

xy

xz

= Alim0
X
= lim
A
0
X

Sy
A
Sz
Ax

Indeks x u lanu AX oznaava da je

posmatrana ravan, u kojoj je uoena elementarna
povrina A, normalna na koordinatnu osu x.
Komponenta sile S x i napona xx su pozitivno
usmjereni du ose x i predstavljaju normalnu silu i
normalni napon.

Komponente sile S y , S z i komponentni naponi xy , xz su

paralelne sa elementarnom povrinom Ax i predstavljaju
tangencijalne sile i tangencijalne napone. U komponentama
napona xx , xy , xz , prvi indeks se odnosi na pravac normale na
povrinu A , a drugi na pravac komponentne sile.

Naponi su pozitivni ako djeluju u pozitivnom smjeru osa x, y,

z. Istim opisanim postupkom, mogu se definisati komponente
napona u smjeru osa y i z i na taj nain se moe odrediti stanje
napona u posmatranoj taki

Za definisanje naponskog stanja tijela u taki

potrebno poznavati devet komponenti napona, i to
xx ,

xy

xz

yy

yx

yz

zz

zx

zy

zy

yz

, ,

xy

yx

xz

zx

Na osnovu jednaina ravnotee prostornog sistema

sila za ose se moe dokazati da je za definisanje
naponskog stanja u taki trodimenzionalnog tijela u
opem sluaju potrebno poznavati est komponenti
napona.
Iz gornjeg razmatranja moe se zakljuiti da je za
dvodimenzionalna tijela (planarna tijela) potrebno u
opem sluaju poznavati tri komponente napona za
definisanje naponskog stanja u taki. Te koponente
su xx , yy , xy .
x

y
yx

xy
yx
y

xy

Deformacije
Pri djelovanju vanjskih sila tap se izduuje, odnosno
skrauje, vratilo se uvija a greda savija. Ove promjene
oblika i dimenzija tijela se nazivaju deformacije.
Oblik deformacije, koja predstavlja geometrijsku
veliinu, zavisi od vanjskih sila, temperature i fiziko
mehanikih osobina materijala od kojih je tijelo izraeno.
Deformacije mogu biti elastine i trajne plastine. koje
dovode do loma konstrukcije i nisu dozvoljene.
- lokalne i opta.
Lokalne deformacije se javljaju na dodirnim povrinama
tijela koja se dodiruju, kao i na mjestima naglih promjena
poprenih presjeka. Opte deformacije se prostiru po cijeloj
zapremini tijela.

U otpornosti materijala se prouavaju opte

elastine deformacije.
Pri djelovanju vanjskih optereena javljaju se
dvije vrste deformacija i to:
-linijske deformacije (diletacija i kontrakcija)
koje nastaju zbog promjene duina izmeu taaka
posmatranog tijela i
-klizanje, kao posljedica promjene uglova
izmeu taaka odabranih na optereenom tijelu.
Linijske
deformacije
karakteriu
promjenu
zapremine, dok klizanje karakterie promjenu
oblika tijela.

Linijske deformacije

Linijske deformacije mogu biti apsolutne i relativne.

Apsolutna deformacija predstavlja izmjerenu promjenu
duine po nekom izabranom pravcu. Odnos apsolutne
deformacije podijeljen sa poetnom duinom izmeu dviju
mjerenih taaka naziva se relativna deformacija.
Apsolutne deformacije elementa u obliku tapa, (sl.12.), koji je
optereen aksijalnom silom Fx , u pravcima osa pravouglog
koordinatnog sistema su:

L1

L0 ;

d y = dy1

dyo ;

dz

dz1

dzo ,

Relativne deformacije su prema tome:

x

L
L0

L1

dz
dzo

dy

LO
y

L0

dyo

dy1 dyo
= dy
o

dz1 dz0
dzo

Normalni naponi u pravcu koordinatnih osa su:

x

Fx
Ax ,

0.

Ovakvo naponsko stanje tijela se naziva jednoosno

(aksijalno) naponsko stanje a napon x je glavni
napon.

Sa slike se vidi da kod jednoosnog naponskog

stanja nastaju troosne deformacije.
Pri tome je kod naprezanja na istezanje,
relativna deformacija u pravcu djelovanja sile,
odnosno u pravcu x ose > 0, dok su relativne
deformacije <0 i <0 . Kod naprezanja na
pritisak, relativna deformacija u pravcu ose x je
<0 a relativne deformacije >0 i >0.
x

Prema tome, kod aksijalnog naprezanja se razmatraju

relativne uzdune deformacije koje se zovu dilatacije i
poprene deformacije ili kontrakcije
i
. Ove
deformacije stoje u odreenom odnosu i zavise od fiziko
mehanikih osobina materijala.
Francuski matematiar Poisson, na osnovu eksperimenata
predstavio je zavisnost kontrakcije p i diletacije
izrazom:
x

1
p

uzduna diletacija
poprena kontrakcija

gdje je
koeficijent proporcionalnosti koji se
naziva Poisson -ov koeficijent.
Vrijednost ovog koeficijenta za neke osnovne
konstrukcione materijale data je u tabeli 1.
Tabela 1.
Materijal
Poissonov
koeficijent
Liveno eljezo
0,23-0,27
elik
0,24-0,28
Bakar
0,31-0,34
Aluminijum
0,32-0,36
Olovo
0,42

Deformacija klizanja

Kada na tijelo djeluju poprene sile iste veliine, suprotnog

smjera, sa pravcima koji lee u dvije beskonano bliske
paralelne ravnine, dolazi do deformacija klizanja dijela
tijela izmeu paralelnih povrina (sl.13.).
F
B

A
A

D
D

C
C

Prilikom klizanja svaka elementarna pravougaona prizma

ABCD (sl.13.a.), prelazi u kosouglu prizmu ABCD. Pri
klizanju, nastaje relativno pomjeranje dviju meusobno
bliskih paralelnih povrina, pa se sa ovim pomjeranjem
izraava i oblik deformacije pri smicanju.

Duina DD = m za koju se paralelno pomjerila

povrina CD u odnosu na povrinu AB,
predstavlja apsolutno klizanje, koje zavisi od
rastojanja smicajnih povrina BD =h.
Odnos izmeu apsolutnog klizanja i rastojanja
smicajnih povrina naziva se relativno klizanje.
Relativno klizanje se moe izraziti uglom , za
koji se pravi ugao elementarne prizme promijeni
pri deformaciji, odnosno sa sl.13.b. je:
DD
BD

tg
.

m
h
F

.
B

A
A

D
D

C
C

Eksperimentalna ispitivanja su pokazala da se radi

o vrlo malim deformacijama tako da se moe
pretpostaviti da je tg = . Ugao u radijanima
predstavlja relativno klizanje