Professional Documents
Culture Documents
Ashabi Allahova Poslanika
Ashabi Allahova Poslanika
Hilmi Ali
POSLANIKA
[aban
Sarajevo,
2001 - 1422.
G.H.
Prijevod Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M.,
Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A.,
Likovno- tehni~ki
urednik Ned`ad Kazi}, Fatih Farhat
Lektor i korektor
Omer Resulovi}
DTP
30 000
KNJIGA BROJ 1
Tre}e izdanje
Izdava~
BESPLATNI PRIMJERAK
Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et
al.). - 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.;
20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1)
PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu,
Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: I doista, ovo je
pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od
puta Njegova. (El - Enam, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: Reci: Zar su isti oni
koji znaju i oni koji ne znaju? (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: Zato vjerujte
Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika
Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu
biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu.
Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost
dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom
zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali
islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog
odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je
istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo
izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo?
10
LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom
(moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov
fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom.
Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela,
tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan
sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao
se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio
alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i
besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka.
Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok
stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je
vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov
Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju
kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi Sire nebevijje rije~ima:
Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan.
Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale
stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi
iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja,
zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.
PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva
stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti
koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid,
Ummul-muminin, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr
upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom
vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.
11
12
Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik,
a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred
njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio.
Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj
Kabe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a
i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i
vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na
zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od
Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka
koji ka`e: Moj Gospodar je Allah, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?
Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan
od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isra i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako
ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio
uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i
neke od muslimana, te su zapitkivali: Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu
potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s.,
mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?
Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod
Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s.
Spomenuli su mu pri~u o Israu, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao:
Vi la`ete na njega!
Oni su odgovorili:
13
14
za{titi Poslanika. I Muhammed, a.s., u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Tokom
tog vremena Abdullah, Ebu-Bekrov sin, dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim
stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. Kada bi Abdullah oti{ao, dolazio bi Amir ibn
Fuhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu, pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru, a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. Esma bint Ebu-Bekr
donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim
preko nje stavljala pojas. Od ovog doga|aja prozvana je Esma sa dva pojasa. Nakon
svega, Allah im je omogu}io odlazak u Medinu.
Kada se Poslanik, a.s., u~vrstio u Medini, otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija,
mnogobo`aca i jevreja. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru, Uhudu, Hendeku,
Hajberu, Hudejbiji, pri osvajanju Meke, na Hunejnu i u svim ostalim bitkama.
15
PRVI HALIFA
Prvih dana rebiul-evela, jedanaeste godine po Hid`ri, Poslanik se razboli. U
ponedjeljak ujutro, dvanaestog rebiul-evela, osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje,
koja je bila uz samu d`amiju, i ljudima odr`a vaz. Zamolio je Allaha, d`.{., da svako dobro
podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca, a zatim, od EbuBekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju,
obi{ao ga je Ebu-Bekr da bi vidio u kakvom je stanju, a potom oti{ao ku}i u Seh, koja je
bila izvan Medine. Poslanik, a.s., preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i,
daleko od njega. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju.
Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik, a.s., i tamo zatekao zbunjene i
izgubljene ljude. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da
je Poslanik, a.s., umro. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje, u kojoj je prekriven le`ao
Allahov Poslanik, a.s. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao:
Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav.
Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni, sabrao se, i pokazav{i
vrhunac samokontrole, rekao: Ljudi, ko je obo`avao Muhammeda, a.s., neka zna da je
Muhammed, a.s., preselio, a ko je obo`avao Allaha, pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire.
Zatim je prou~io ajet iz Kurana: Muhammed je samo Poslanik, a i prije njega je bilo
poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama
svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi, a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. 2
16
vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Doista je Muhammed, a.s., vi{e od deset godina bio
me|u svojim narodom, pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova, pa mu
je malo ljudi povjerovalo. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru, niti
su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Kada vam je va{ Gospodar htio
ukazati po~ast, odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom, te vas po~astio
vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. Za{titili ste njega i njegove ashabe, pomogli
njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u
neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika, a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu
bili od va{ih. Kada su se Arapi, i milom i silom, pokorili Allahovoj odredbi, prepustili vo|enje
poni`eni i pora`eni, i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju, kada su se
Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile, Allah mu je uzeo du{u, a on je bio zadovoljan i radostan
zbog vas. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e, a ne drugih.
17
Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. Izme|u njih
Be{ir ibn Sad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima, ensarijama, re~e: Tako
mi Allaha, iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika, iako smo prethodnici u
vjeri, ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara, odanost na{em
Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad
ostalim ljudima, niti te`imo dunjalu~kim ukrasima, pa, doista, Allah nam osigurava
blagodati. Zar nije Muhammed, a.s., iz Kurej{a, i zar nije njegov narod pre~i
hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga
njihovog polo`aja. Bojte se Allaha i ne protivite im se, i ne osporavajte im njihovo
pravo.
Ebu-Bekr, r.a., iskoristio je trenutak, kada je Be{ir zavr{io, u namjeri da okon~a stvar,
pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku, a drugom ruku Ebu-Ubejdea.
Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. Ali tada Omer uze EbuBekrovu ruku i dade mu prisegu, a potom, i od prisutnih zatra`i da urade isto.
Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn Sad, uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i
izjavio rije~i prisege. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr, poglavar Evsa, koji je dao svoju
prisegu u skladu sa svojim polo`ajem. Svi prisutni su, potom, dali prisegu na vjernost
Ebu-Bekru, r.a., kao nasljedniku Allahova Poslanika, a.s., osim Sada ibn Ubadea.
govor, koji je bio vrhunac mudrosti, takti~nosti i postepenosti. Njime je pokazao sebi i
18
ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. U tom govoru halifa je rekao:
Ljudi... izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji od vas, pa ako budem postupao
ispravno, vi me pomozite, a ako budem grije{io, vi me sprije~ite u tome. Istina je emanet. La`
je obmana. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki me|u
vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. Narod ne}e ostaviti
d`ihad na Allahovom putu, a da ne}e biti poni`en; niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom, a
da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao
Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku, nema mi pokornosti. Ustanite na
namaz, Allah vam se smilovao!
19
1-
Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu, u pleme Benu-Esed i
prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia, Absa i Zubjana. Kada zavr{i s
njima, trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri, vo|i otpadnika iz Benu-Temima u
Betahu.
2-
10-
Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda, a.s., sa Istinom od Njega, svim stvorenjima,
kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje, koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija, i da
opomene onoga ko ima pameti, i da se obistini govor nad nevjernicima. Allah
20
je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok
se ne bi pokorio islamu, milom ili silom. U proglasu je jo{ stajalo: Doprla mi je vijest o
odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti
Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske
sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv
koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori
pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio
sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira.
Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em
okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi
vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan,
neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako
prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.
OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti
na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje
islama u zemljama koje su kasnije osvojene.
Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i
sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i
od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici ple-mena [ejban, a
ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Rebie i od
Meida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih
za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su
izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban.
21
22
~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem. Plan koji
je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata,
bici.
Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi
mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad
kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe ibn
Gazvan, zatim i gradove Mizar, Falulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru.
Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv
mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu
pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad.
OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je
razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati
pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn
Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena.
Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga:
Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?
Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A
23
Halifa mu re~e:
Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.
Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn
el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah,
Zubejr ibn el-Avam, Abdu-rrahman ibn Avf, Sad ibnu Ebu-Vekkas, EbuUbejde ibn D`errah, Abdullah ibn Ebu-Evf el-Huzami, Seid ibn Zejd te
istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan.
Ebu-Bekr je rekao: Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek
ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas
na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i
odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga,
ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi
jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku
protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a
neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a
ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi
branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se
bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.
24
Halifa re~e:
Allah te nagradio, a odakle ti to?
^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: Ova vjera }e pobijediti
svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.
Halifa re~e:
Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me,
neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.
Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo
nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije
zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri
odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, EbuUbejdu ibn el-D`erraha, Muaza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu.
25
26
PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom
bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za
to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn
Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je
prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti
razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti.
Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst:
Tako ti `ivota,
{ta vrijedi bogatstvo
mladi}u. Onoga dana,
Kad se prsa stegnu i zahrop}u.
Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: Nije tako, Ummulmuminin, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.
27
Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi
koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si
pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio
si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih
muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom
kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao
Iskreni. Rekao je: Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio..., opisuju}i
Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu
ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne
pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere,
skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio.
Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka
nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.
VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio
veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio
ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok,
pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od
najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kurana. Poslije Bitke
na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i
primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kuran u jednu zbirku. Zatra`io je od
Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: Neka je Allahova
milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kurana u jednu knjigu.
28
Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima, Umejjeta, Tejma
i Abdu{-[emsa, zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Kabi. Pleme Adijj
ibn Kab bilo je malobrojno i siroma{no. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku,
krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. Tako|er, okrenu{e
se u~enju ~itanja, pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena.
Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli, uspjeli su postati poslanici me|u
plemenima i suci u parnicama. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama.
Tako pripadnici plemena Adijj ibn Kab, na ~elu sa Omerovim ocem, preuze{e ulogu
koordinatora u odnosima sa plemenima - u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima.
Ljudi ovog plemena bili su rje~iti, poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti.
Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl, sin Omerovog
amid`e, koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog
Allaha. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. Bio je
ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj, a.s., vjeri.
Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom, a.s., od osmoga koljena. Naime,
Adijj je osmi Omerov djed, a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga, a.s., djeda Murrea.
30
LI^NOST
Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an, obdaren znanjem i snagom. Odgajan
je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. Njegov je otac bio strog prema njemu. O
njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao EmirulMuminin prolazio pored mjesta Dad`nan, mjesta obraslog gustim drve}em. La
ilahe illellah (Nema bo`anstva osim Allaha), re~e: ^uvao sam o~eve deve u ovoj
dolini. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. Hattab je bio nemilosrdan
prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao, a udarao bi me kada ne
bih radio. No} me je zaticala, a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio.
Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. Opona{ao ga je ophode}i se
strogo i ozbiljno. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad
njih, kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. Posvetio se nauci i
i{~itavanju pisane mudrosti, pamtio je stihove i prozu toga vremena. Bio je od
malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki
koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu, a.s.
Omer je od djetinjstva volio jahanje konja, strelja{tvo, ma~evanje i u~estvovanje na
takmi~enjima. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena.
Bio je izuzetno visok - preko dva metra, ~vrste gra|e, jakih mi{i}a. Imao
je svijetlu crvenkastu kosu, bijel ten. Bio je ljevoruk. Kada bi i{ao, `urio bi u
hodu tako da je izgledalo kao da tr~i, pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim.
Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu, a me|u njima i ~ovjeka koji ih je
sve nadvisivao. Pitao je o njemu, pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. Po izgledu,
visini, snazi tijela, rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid, tako da ih je
na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je, pa je ~uvao svoj
imetak. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi, a prema drugim
muslimanima je bio dare`ljiv. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe.
Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu, a prva dova koju je prou~io bila
je: Bo`e moj, ja sam grub pa me u~ini blagim. Bo`e moj, ja sam slab, pa me osna`i.
Bo`e moj, ja sam {krt, pa me u~ini dare`ljivim. Pored sve svoje `estine kojom se
odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima, u vrijeme svog hilafeta
Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima, blag prema nemo}nima, nje`an
prema siroma{nima, plemenit prema nevoljnicima. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice
zlata i srebra, ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima.
31
PRIMANJE ISLAMA
Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba, r.a., iz d`ahilijeta su poput
slika ostalih mekanskih mladi}a.
Omer je volio svoj narod, bio je uz njih, brinuo se o njegovim potrebama i bio
sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. Kada je po~ela dolaziti objava
Muhammedu, a.s., Omer se, kao i ostali kurej{ijski plemi}i, neprijateljski odnosio
prema njemu. [ta vi{e, on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao
muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku, a.s., i njegovoj misiji.
Jednog dana Ebu-Bekr, r.a., prolazio je pored Omera, a on je ka`njavao svoju
robinju. Udaraju}i je, tra`io je od nje da se odrekne islama, a ona je to odbijala.
Kada mu je udaranje dosadilo, rekao joj je: Ja ti se izvinjavam... ostavljam te, jer
mi je sve ovo dosadilo. Robinja mu je na to rekla: Ovako Allah s tobom uradio!
Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re
koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. Kada se pove}ao teror nad muslimanima, Allahov
Poslanik, a.s., naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. Muslimani su se skupljali i spremali na
put. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Tuga mu je obuzela srce. Pri{ao je do
Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom. Ona ovako prenosi njihov razgovor:
Tako mi Allaha, kada smo krenuli prema Abesiniji, do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi, a
tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. Stao je i rekao: Jel vi to
putujete, o Ummu Abdullah? Odgovorila sam: Da, tako mi Allaha, odlazimo u Allahovu
zemlju. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. Neka je Allah s
vama, re~e Omer. Vidjela sam na njemu saosje}anje, koje prije nisam vi|ala. ^ini mi se da ga
je na{ odlazak jako potresao. Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. Zaklju~io
je da je Resulullahova, a.s., vjera uzrok nejedinstva, razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. U
njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. Opasao je
sablju i krenuo tra`iti Muhammeda, a.s. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. Vidjev{i na
njegovu licu srd`bu, upita ga:
Gdje }e{?
Omer
odgovori:
Neim mu re~e:
Tako mi Allaha, Omere, strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da
hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda, a.s. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red.
32
blago kaza:
Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije, da vidim s
~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah.
Bojim se da ti dam.
Ne boj se, tako mi Lata i Uzzaa, pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo.
Fatima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura Ta-ha. Kad je Omer
pro~ita, re~e:
Kako je divan i ~astan ovaj govor!
Kada je Habbab to ~uo, iza{ao je pred Omera i rekao mu:
Omere, tako mi Allaha, nadam se da te je Allah, d`.{., odabrao dovom Njegova
Poslanika, a.s., koju sam ju~er ~uo da u~i: Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom
ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. Tako mi Allaha, o Omere!
33
Otvorite mu!
Kada je u{ao, pri{ao mu je Resulullah, a.s., blizu, te ga uzeo za
odje}u i ~vrsto stisnuo.
Za{to si do{ao, sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{
okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u, re~e Resulullah.
O Allahov Poslani~e... do{ao sam ti, vjerujem u Allaha, Njegova
Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha.
Allahov Poslanik, a.s., tekbirom poprati Omerove rije~i, po ~emu
i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam.
Omerovim prihvatanjem Islama, kao i prihvatanjem islama Hamze ibn AbdulMuttaliba prije njega, Allahov Poslanik, a.s., bio je ponosan. Muslimani od tada znatno
oja~a{e. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno.
Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: Omerovo primanje
islama bila je pomo}, njegova hid`ra bila je pobjeda, a njegova vladavina milost. Gledao
sam nas, nismo mogli klanjati kod Kabe sve dok Omer nije primio islam. Pa kada je to
u~inio, borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru, pa smo klanjali.
Poslije druge prisege na Akabi, Allahov Poslanik, a.s., naredio je muslimanima da
u~ine hid`ru u Medinu. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu
Kurej{ija. Omer, r.a., opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: Zavjetovali smo se ja,
Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. Dogovorili
smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme, da ostala dvojica krenu bez
odlaganja. Krenuli smo ja i Ibn Ebu-Rebia i stigli u Kubau, a Hi{ama ibn el-Asa su
uhvatili.
Ebu-Bekr, r.a., i Omer, r.a., bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika, a.s. Bili su
mu odani pratioci, uvijek spremni za pomo}. Omera je Resulullah, a.s., zadu`ivao
kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. Koliko je Omer bio grub prema
muslimanima u d`ahilijetu, u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. Nije popu{tao
niti je kome laskao. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima.
Takav je bio i na Hudejbiji. Toga dana je Allahov Poslanik,a.s., odlu~io posjetiti Harem,
obaviti tavaf oko Kabe i zaklati kurban. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku.
Slali su svoje izaslanike na pregovore, nastoje}i posti}i primirje, a Omer ibn el-Hattab je sve
34
35
36
Ljudi su odgovorili:
^uli smo i pokoravamo se!
Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e:
Allahu moj, ovim sam `elio dobro ljudima. Bojao sam se smutnje,
pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. Predlo`io sam im, potom
postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro.
Nakon toga, pozvao je Omera ibn el-Hattaba, r.a., i poru~io mu da bude
milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu.
Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i, neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. Omer,
r.a., vratio se ku}i, razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena; kako }e ga ljudi prihvatiti
prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. Ujutro,
sljede}eg dana, do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. Du{a
mu se umirila, pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. D`amija je
37
38
prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog, bogobojaznog i siroma{nog. Ljudi, vi imate kod
mene prava koja }u spomenuti, pa ih tra`ite od mene. Na meni je da ne uzimam nikakve
da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi, osim {to je On odredio. Na meni je
da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim
s dokazima. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku, in{allah, i da sa~uvam
va{a prava; na meni je da vas ne dovodim u propast, i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom
od va{ih porodica. A kada ste u d`ihadu, ja sam otac va{ih porodica. Bojte se Allaha, o
Allahovi robovi. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. Pomozite meni tako {to }ete mi
ukazivati na dobro, a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu.
Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas.
39
40
nas, a mi vas ne}emo napadati, ili da nas ne napadate, da mi pre|emo rijeku do vas.
Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku, ali Ebu-Ubejde, u zanosu i osje}aju
42
Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario, ljudi su bili odu{evljeni
njime. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. Vo|a pravovjernih
pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja
njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. Ali i pored svega toga nalazimo da je
Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn elHattabu. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i
Halid. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje.
Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u
njima. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev.
EL-KADISIJJA I PERZIJANCI
Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida
prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca, Vo|a pravovjernih uvidio je da }e
sljede}a velika bitka biti u Iraku. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je
do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe, El-Kaka ibn Amr i ostali muslimani,
te da se priklju~e Sadu ibn Vekkasu, koji se ve} pripremao za veliku bitku.
Ashabi Allahovog Poslanika
43
Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi
mobilizirao sve Perzijance, u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje
su oni zauzeli. Zato je Omer, r.a., svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina
napisao pismo u kojemu je stajalo: Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je, konja, iskustva ili
ratne sposobnosti, a da ga ne odaberete i uputite meni... [to br`e...bez odlaganja!
44
OSVAJANJE EGIPTA
Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. Ebu-Ubejde ibn elD`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red,
pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As
po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mumininu i
zatra`io da njemu povjeri du`nost. Ali se Omer, r.a., dvoumio, boje}i se da se
muslimani ne razi|u. Amr ibn el-As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim
stranama Egipta. Molio ga je, posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka:
prostranosti zemlje, po rijekama i ogromnom bogastvu. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani, bilo
bi osnovnim izvorom za `ivot, mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba.
3-
4-
posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe, jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu
proizvoda. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam.
45
odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. Omeru, r.a., javio je da je u{ao u egipatsko podru~je,
tra`e}i od njega pomo} i opremu. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je
uspio osvojiti El-Fermu, zatim Belbis, a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta.
46
PRESELJENJE NA AHIRET
Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. U njegovo vrijeme
u~vr{}ena je islamska dr`ava, pro{irene njene granice i sre|ena administracija. Kada ga je
starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu, osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa
je po`urivao susret sa svojim Gospodarem, u~e}i dovu: Bo`e moj, ostario sam, oronule su mi
kosti, snaga me izdaje, a pove}ao se broj pot~injenih, uzmi me Sebi dok nisam potpuno
onemo}ao ili izgr|en. Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu.
Ujutro se obratio muslimanima, rije~ima: O ljudi,... vidio sam uistinu san... koji tuma~im da
mi se smrt pribli`ava. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo...O ljudi...
odre|eni su vam farzovi i sunneti. Ostavljeni ste, a sve vam je obja{njeno. Osim
brige da vas zavedu drugi, najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. Ni o
~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u
mom dru`enju s Allahovim Poslanikom, a.s., kao kelala, kada me je bocnuo svojim
prstom u stomak i rekao mi: Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa:
Oni tra`e od tebe tuma~enje. Reci: Allah }e vam kazati propis o kelali, ako neko
umre, a ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostav{tine, a i on }e
naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta, a ako su dvije, njima dvama tre}ina
njegove ostav{tine. Ako su oni bra}a i sestre, onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko
dvama `enama. To vam Allah obja{njava da ne zalutate, a Allah zna sve.
Ako me Allah po`ivi, objasnit }u kelalu tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne
u~i Kuran. Bo`e moj, uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. Ja sam
ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika, a.s., da pravedni
budu prema njima i da im udjeljuju, a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima.
U ranu zoru, u srijedu, ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao
je Emirul-muminin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. Prethodno je
odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili
nazad, ispravio bi ga, a potom bi izgovorio iftitahi tekbir 10. Omer ibn el-Hattab do{ao je u
d`amiju, a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. Po obi~aju, stao je ispred muslimana i
izgovorio tekbir za pristup namazu. Utom, ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em
nekoliko puta u prsa i u stomak. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja, i
okrenuv{i se prema muslimanima, i{arete}i progovori: Uhvatite psa, ubi me!
Ubica je bio Ebu-Lulu Fejruz el-Farisi, rob El-Mugire ibn [ubea, koji je bio zarobljen u Bici
za Nehavend. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. Ispod ogrta~a
dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. Sakrio se blizu
47
mjesta gdje je klanjao Emirul-muminin, i kada je po~eo namaz, sko~io je na njega i vi{e
puta udario ga no`em. Potom je poku{ao pobje}i, ali su se muslimani okupili oko njega
odlu~ni da ga uhvate. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo, raniv{i nekoliko
muslimana, dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega, oboriv{i ga na zemlju.
Ebu-Lulu shvatio je da mora umrijeti, pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. Zato
ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. Kada je Emirul-muminin
saznao ime i podatke o svom ubici, rekao je: Hvala Allahu, Koji nije u~inio da se moj
ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio.
Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima
muslimana. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao, a da me|u njima bude
{ura u izboru: Osmanu ibn Affanu, Aliji ibn Ebu-Talibu, Zubejru ibn Avvamu, Talhi ibn
Ubejdullahu, Abdurrahmanu ibn Avfu i Sadu ibn Ebu-Vekkasu. Zahtijevao je da njegov
sin Abdurrahman bude prisutan s njima, ali da on nema pravo da bude izabran.
O navedenoj {esterici Omer je rekao: Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu
od ove grupe. Kada je preselio, Allahov Poslanik, a.s., bio je zadovoljan njima, pa koji god
bude izabran, on }e biti halifa poslije mene. Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt,
pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze, pa je zato oporu~io sinu
Abdullahu: [tedi u mojim kefinima, jer ako imadnem kod Allaha dobra, zamijenit }e mi ih
boljim, a ako ne, skinut }e mi ih. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. Neka ne izlaze za
mnom `ene. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam, jer Allah najbolje zna o meni. Kada me
ponesete, po`urite, jer ako mi bude kod Allaha dobro, odnijet }ete me u ono {to je bolje za
mene, a ako ne bude, prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima.
48
Tako mi Allaha, to sam `eljela za sebe, ali }u njemu dati prednost nad sobom.
Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a, radijallahu anha, dozvolila, a Omer re~e: Ni{ta
mi nije bilo va`nije od tog mjesta, o Abdullahu, sine Omerov, kada umrem, odnesite me
na mojoj postelji, zatim stani na vrata i reci: Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. Pa ako mi
se da dozvola, unesi me, a ako ne, ukopaj me u muslimansko mezarje.
Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. Pri{ao
mu je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine,
podigao odje}u sa njegova lica i rekao: Allah ti se smilovao, o Ebu-Hafse. Niko mi
nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe.
Ukopan je pored svoja dva prijatelja. Prenosi El-Mugire ibn [ube i veli:
Nakon {to je Omer umro, za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla:
Omere, ispravljao si nepravdu, pomagao si lije~enje te{kih bolesnika.
Uni{tio si smutnju, a o`ivio sunnet. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha.
49
kako spava u hladovini vo}njaka. Sam, sakriven od sunca, sa svojim {tapom pod
glavom, siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. Ta slika je
nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: Pravdu si uspostavio, pa mirno zaspao!
Omer ibn el-Hattab, r.a., prvi je koji je postavio divane (urede), uveo po{tu, plate
i protokole. Koliko je Emirul-muminin bio strog prema sebi i svojoj porodici, toliko je
bio blag, saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. Kad bi saznao da je neko u
oskudici, sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u.
52
OSOBENOSTI
Osman, r.a., odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik
uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. Isticao se mirno}om, prijaznim govorom i lijepim
ahlakom. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan, iskren i
pouzdan. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja, zimi u [am, a ljeti u Jemen. Osman je
u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest
ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu, a.s. Me|u njima je bio
i Osman, a imao je vrlo lijep rukopis. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati, koriste}i
~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju
Kurej{ija, sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim
zbog njegovog obrazovanja, blagosti, iskustva i lijepog opho|enja.
Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. Prirodno je prezirao nasilje, nastojao je
mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. Bio je vrlo stidljiv. Allahov
Poslanik, a.s., znaju}i za njegov stid rekao je: Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je
Osman. Tako|er prenosi Seid ibn el-As od Ai{e: Ebu-Bekr, r.a., zatra`io je dozvolu od Allahovog
Poslanika, a.s., da u|e, a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em, pa mu je Poslanik,
a.s., dozvolio. Obavio je svoj posao i oti{ao, a potom je do{ao Omer, r.a., i zatra`io dozvolu za
ulazak. Allahov Poslanik, a.s., dozvolio mu je. Nije promijenio svoj polo`aj, a Omer, r.a., obavio je {to
je htio i oti{ao. Potom je do{ao Osman, r.a., i zatra`io dozvolu za ulazak. Allahov Poslanik, a.s., sjeo
je i popravio svoju odje}u. Osman je u{ao, obavio svoj posao, a zatim iza{ao. Ja sam upitala:
Allahov Poslani~e, prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. Allahov Poslanik,
a.s., odgovori: Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako, da mi ne bi ni
rekao zbog ~ega je do{ao.
Osman, r.a., bio je lijepog izgleda, srednje visine, okrugla lica, nje`ne ko`e, tamnoput,
pravog nosa, krupnih o~iju. Imao je veliku bradu koju je knio. Zube je u~vr{}ivao zlatom. Imao
je duga~ke podlaktice, gustu kosu, krupne ru~ne i no`ne kosti, naro~ito stopala i {ake. Lice
mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. @ivio je ~isto i uredno, za razliku od
mladi}a Meke toga doba. Nije pio alkohol niti je bludni~io. O sebi je rekao: Allaha mi, nisam
po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. Odr`avao je rodbinske veze, pru`ao podr{ku i
pomagao rodbini kad god je trebalo. Bio je vrlo strpljiv, samilostan i dobro}udan. Posebno je
bio milostiv prema ro|acima, slugama i onima koji su od njega zavisili. Jedanput mu je
re~eno: Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e? On je odgovorio: Ne...
53
PRIMANJE ISLAMA
Osman je, kako pri~a Hafiz ibn Asakir, primio islam na ~udan na~in. Rukajja,
k}erka Poslanikova, a.s., bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba, a bila je vrlo lijepa
i privla~na. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom, pa ga je njena udaja jako
rastu`ila. Jednog dana je kod svojih uku}ana, tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno,
zatekao u posjeti njegovu tetku Sadu bint Kurejz. Ona se bavila vra~anjem pa mu
je rekla: Raduj se, pozdravljen si triput uzastopno, pa opet triput, pa opet do deset.
Dobit }e{ dobro, a bit }e{ sa~uvan zla. Bogami, o`enit }e{ se ~ednom `enom,
k}erkom plemenitog porijekla, u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano. Osman, r.a.,
kasnije je pri~ao: Bio sam za~u|en njenim rije~ima, nagovje{tavala mi je `enidbu
`enom koja se udala za drugoga, pa sam je upitao:
Tetka, {ta to govori{?
Odgovorila mi je:
54
ZUN-NUREJN
Ebu-Bekr, r.a., pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu
ljep{ega morala od njihovih vr{njaka, u islam. Obja{njavao im je pravednost nebeske
poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah, a.s. Doveo je Osmana ibn
Mazuna, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Abdurrahmana ibn Avfa, Ebu-Selemu ibn AbdulEseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika, a.s., te su svi, njegovim
uzrokom i zaslugom, primili islam. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na
Zemlji. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom
omladinom, pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati.
Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova, zagovarao jednakost i
pravednost me|u ljudima. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali
mekanski vladaju}i dru{tveni sistem, koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju
siroma{nih od bogatih. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost
~ovjeka.
Ebu-Leheb, Poslanikov, a.s., amid`a, svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha:
Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi
zaustavili Poslanika, a.s., u njegovoj poslani~koj misiji. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu
D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima, a to su vidjeli u
razvodu braka njihovih sinova. Kada je obavljen razvod, Allahov Poslanik, a.s., bio je
vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca.
55
Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija, Poslanik, a.s., naredio je muslimanima da u~ine
hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). Osman, r.a., i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo
proveli neko vrijeme, pa su se vratili u Meku. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli
ime Abdullah. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu, a.s., da }e ratovati uz
njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu. Poslanik, a.s., muslimanima je naredio da
tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale, dijele}i s njima dom, imetak, dobro i
zlo, tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. Osman i njegova porodica bili su
prvi koji su u~inili hid`ru. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r.a., brata Hassana ibn
Sabita, r.a., koji je bio pjesnik Allahova Poslanika, a.s., a Osman se pobratio s njim. Hid`ra
muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda, a.s., i Ebu-Bekra, r.a., Ovdje je
otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi, bratstvu i potpomaganju
koje se o~itovalo na svakom koraku. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost. Me|utim, Kurej{ije su
i dalje motrile na muslimane na svakom koraku, nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i
isprovociraju ih gdje god su mogli. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim
plemenima u borbu protiv islama.
Jednoga dana je do Poslanika, a.s., do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu
karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti
imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u
njihovom nano{enju zla muslimanima. Ebu-Sufjan je, osjetiv{i opasnost, poslao po pomo}.
Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima, poslav{i ih u spas karavana. Dok su oni
stigli, Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu, me|utim, Kurej{ije se nisu htjele vratiti
u Meku bez sukoba s Muhamedom, a.s. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|
ivao im borbu. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im
je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena
Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. Smatrao je da treba ostati pokraj
nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika, a.s., {to mu je on dozvolio.
56
o`enio dvije k}erke Poslanika, a.s., a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. On je
me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. Ta deseterica ~asnih
ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik, Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn EbiTalib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avvam, Abdurrahman ibn Avf, Sad ibn
Ebi-Vekkas, Abdullah ibn Mesud i Seid ibn Zejd, Allah neka je zadovoljan s njima.
Hatib Ebu el-Fadl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra, a ovaj od Nasra ibn Ahmeda, a
ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna, a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana, a ovaj od Jahje ibn
D`afera, a ovaj od Alija ibn Asima, a ovaj od Osmana bin Gajasa, a ovaj od Osmana enNehdija, a ovaj od Ebu-Muse el-E{arija da je rekao: Bio sam s Allahovim Poslanikom, a.s., u
jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek, pa Resulullah, a.s., re~e:
Ko su ovi?
Ashabi Allahovog Poslanika
57
Odgovorili
su: Kurej{ije.
A ko im je u~itelj?
Abdullah ibn Omer, r.a.
58
vojske u ratovima, koje je vodio Allahov Poslanik, a.s. Ulagao je imetak za islam bez ra~una,
a imao je golemo bogatstvo. Kad je Poslanik, a.s., htio da ide na Tebuk, bila su potrebna
velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. Trebali su deve, konje, hranu i
pi}e. Poslanik, a.s., proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko
ko mo`e. Ebu-Bekr, r.a., dao je sav svoj imetak, pa ga je Poslanik, a.s., upitao:
HILAFET
Halifa Omer, r.a., bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-Lulua el-Farisija. Tri
dana trpio je nanesne rane, a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e
do}i poslije njega. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika.
Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima
je Allahov Poslanik, a.s., bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu, Aliji ibn Ebi-Talibu,
Talhi ibn Ubejdullahu, Zubejru ibn Avvamu, Sadu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu
ibn Avfu, r.a. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju, ali bez prava
na svoju odluku. Omer, r.a., bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao
prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima, davanjem polo`aja i
zadu`enja. Zbog toga je rekao Aliji: Ako bude{ izabran za halifu poslije mene, ne
navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva.
Osmanu je rekao: Osmane, ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad
muslimanima, ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita.
Ashabi Allahovog Poslanika
59
Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. Stvar je odlu~io
Abdurrahman ibn Avf , r.a., rekav{i: Ustani ti, Suhejbe, i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio.
Poslije Omerova ukopa, Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema
kako bi izme|u sebe izabrali halifu. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer, r.a. Mikdad je bio
na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. Do{li su Amr ibn
el-As i Mugire ibn [ube i sjeli ispod prozora. Mikdad, kada ih je vidio, dobaci im: Jeste li do{li
da poslije mo`ete govoriti: Bili smo kada se odlu~ivalo?
60
61
Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. Alija, r.a., rekao je:
Dobit }e ono {to je i zaslu`io! Naredio je da se ubije, me|utim, neki od
muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: Zar da se ubije danas, a otac
mu ubijen ju~e? Amr ibn el-As, obra}aju}i se halifi Osmanu, rekao je: Allah te
je oslobodio toga. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta, pa ga ostavi.
Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. Po{to oni nisu imali nasljednika,
stavio ju je u Bejtul-mal, a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu.
Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu, bio on musliman ili
zimmija13, pa je svojim namjesnicima napisao: Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne
pristoji im da budu poreznici. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri, a ne kao
poreznici. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici, a ne pastiri, pa kada to do|e,
nestalo je stida, sigurnosti i povjerenja. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u
njihove obaveze; da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. Lijepo
postupajte prema zimmijama, dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. Zatim,
neprijatelja na kojeg budete nailazili, osvojite po{tenjem i pravedno{}u.
62
63
U [AMU
Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu, primio je pismo od halife
u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u
[am, jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. Muslimani
su se pobojali tolike vojske, pa su obavijestili halifu. U pismu koje je Seid dobio od halife
pisalo je: Ako ti do|e ovo pismo, po{alji pouzdanog, plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu
osam, devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am. Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio
vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebiu i poslao ih u [am.
Muavija ibn Ebi-Sufjan, r.a., bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je
~elu bio Habib ibn Mesleme, da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. Osamdeset
hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn
Rebia i njegov odred vojske. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske, ~iji je zapovijednik
bio Habib ibn Muslime, isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada.
Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala:
A gdje }u se ja sastati s
tobom? On joj je odgovorio:
64
OSVAJANJE AFRIKE
Halifa Osman, r.a., puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. Tako
je smijenio Amra ibn el-Asa u Egiptu, a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci
Abdullaha ibn Sada ibn Ebu-Serha. Allahov je Poslanik, a.s., naredio da se ubije na dan
Osvojenja Meke, nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kuran.
Toga dana se Osman, r.a., za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu.
Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek
~iju krv je Poslanik, a.s., proglasio dozvoljenom (tj. dozvoljeno je da se
ubije). Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih.
Abdullah ibn Ebi-Serh, r.a., ratovao je po Africi, po nare|enju halife, a u njegovoj
vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer, r.a.
D`erd`il, kralj Berbera, odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj
prostranoj dolini. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi, nakon {to bi se okupili na odre|enom
mjestu, juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. Zaklju~io je da se na tom
mjestu krije neka tajna. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da
mu da poja~anje. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se
kao da nosi poruku berberskom kralju. Kada je stigao do tog mjesta, vidio je kralja kako
sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Tada Abdullah
isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. Ovaj ga nije ni primijetio, pa
nije ni poku{ao pobje}i. Stigla ga je Ibn- Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se
sluge razbje`ale glavom bez obzira. Abdullah ibn Zubejr, r.a., je zatim sjahao i odsjekao
D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. Kada su
Berberi vidjeli ovaj prizor, razbje`ali su se na sve strane.
65
gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas, pa su zavikali u jedan glas: Voda! ... Voda!...
Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove, a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi
navaljivali jedni na druge, sabljama i no`evima. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i
odnijeli ih do obale. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su
izgledali poput velikog broda. Voda je bila poprimila boju krvi. Muslimani su tada trpjeli kao
nikad prije. Poginuo ih je veliki broj, a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. Allah, d`.{., dao
je pobjedu muslimanima, a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan.
POBUNA
Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u
nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana, r.a.
Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih, a postavljanjem
drugih, smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o
postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. Nezadovoljnici su govorili:
Smijenio je Amra ibn el-Asa iz Egipta, iako ga je on osvojio, a na njegovo
mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha, ~iju je krv
Poslanik, a.s., bio proglasio halalom, pa mu je Osman pru`io uto~i{te.
Smijenio je Sada ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe, a na njegovo mjesto
postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. Kada je on ~inio stvari koje su
ostali muslimani mrzili, bio je prinu|en da ga zamijeni Seidom ibn Asom.
66
jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. Tako|er su se pobunili i stanovnici
Basre. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebea ibn es-Sevdaa, `idova koji
je isplanirao veliko zlo islamu. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke,
pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe, kojeg je
Osman, r.a., odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami,
prethodno ga preporu~iv{i Osmanu, i Muhammed ibn Ebu-Bekr, koga je postavljanje
Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se
vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove, i obja{njavao i iznosio ~injenice.
Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo, a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije
pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u
d`amiji, a potom se obratio muslimanima:
Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih
mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine, govore vam ono {to volite i taje ono {to
prezirete. Oni slijede prvog koji se pobuni, i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka
(stranci i neznalice). Oni ne piju, osim mulj i proizvode samo hr|u. Oni nemaju emira, a
djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. Tako mi Allaha, natovarili ste mi teret koji
ste natovarili i Omeru, ali je on vas bio pritisnuo, ka`njavao vas i kudio, pa ste mu se
pokoravali, htjeli to ili ne, a ja sam bio blag prema vama, poturio sam svoja ple}a,
stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas, pa ste se podigli protiv mene. Allaha mi, najja~eg
sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. Bogat sam i kad bih rekao do|ite! do{lo bi
mi se. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. Rekli ste o meni {to nisam radio i
{to nisam govorio. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima.
Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. Jeste li i{ta
time izgubili! Ni~im nisam, Allaha mi, bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije
mene. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih.
Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u, pa za{to sam bio vo|a.
Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih, jo{ se vi{e pove}ao broj
nezadovoljnika, a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi.
67
OPSADA I UBISTVO
Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne
hilafeta. Do{li su u Medinu, a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom
da opkole halifu i prisile ga na ostavku.
Rasporedili su se oko njegove ku}e, opkolili je, zabranjuju}i mu da iza|e, a nisu mu ~ak ni
vodu davali. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva, poslao je po Aliju, Talhu ibn
Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. Kada su do{li, obratio im se iz ku}e, rekav{i:
Ljudi, sjedite! Ljudi su posjedali, a onda je nastavio: Medinelije, Allah vas ~uvao, i
molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. Allah vas po`ivio, sje}ate li se da ste
poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom.
Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu, a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: Za
Allaha je vjera bezna~ajna i sitna, i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici
razjedinjavati! Ili }ete re}i: Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u, a Allah je odredio za
ovaj ummet da, kada budu grije{ili, ne}e se dogovoriti za imamet. Ili }ete re}i da Allah ne}e
znati posljedice od mene? Tako vam Allaha, pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah
omogu}i u~initi. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. Polahko, ne
ubijajte me. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove
~estitosti, kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. Ako me ubijete, metnuli
ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu.
Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. Do{lo je
vrijeme had`a, pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., da predvodi ljude u obavljanju
obreda. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri, Osman, r.a., sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kuran. Pobunjenici
presko~i{e avlijske zidove. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba, a me|u
kojima: Hasan, Husejn, Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da
su Hasan, Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni, a poginuli su: Zijad ibn Neim el-Fihri, Mugire ibn
el-Ahnes, Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj.U ku}u su halifinu upali: Muhammed
68
ibn Ebu-Bekr, Kenane ibn Bi{r ibn Itab, Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk.
Zatekli su ga da u~i Kuran, a `ena mu Naila bint el-Ferafisa sjedila je do
njega.
Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu, oboriv{i ga na stranu, a Osmanova
krv je natapala stranice Mushafa. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i
zamahnu. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a, ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao
joj prste, a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i
sjeo na halifina prsa, a u njemu je bilo jo{ `ivota, i devet puta ga udario no`em, govore}i:
VRLINE
Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. Da nije bilo ove velike
tragedije koja se dogodila, bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em
blagostanju. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove, r.a., vrline i pohvalna svojstva koja su ga
krasila. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u
Egiptu i sjevernoj Africi, te do granica Indije i granica Turske. U njegovom je periodu kovan
novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. Formirana je jaka mornarica sa mno{tvom
brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i
obilno se napunio Bejtul-mal. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. Imetak se slivao u
Medinu, a ona je postala prijestolnicom. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kurana i
sastavio ih u jednu zbirku, naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila
u~enja. Ta pravila su ostala do danas.
u~injeno da bi zastra{ilo.
Zvijezde popada{e kad ubistvo
se zbi, tek iza{lo sunce od toga
zatamni. Maloprije pro|o{e,
`alosti ti, du{e, tabut na ramenima ljudi
odneso{e. Donije{e i spusti{e u mezar svoga
brata, pokriven mezar, {ta li je unutra.
Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo,
oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?!
69
OSOBINE
Poslije Allahovoga Poslanika, a.s., Alija je bio jedan od najpoznatijih
ljudi po ~estitosti, pobo`nosti i skromnosti. Bio je neporo~an, a u sebi
nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti.
Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi.
Bio je ~ista srca, omiljen i samilostan prema sirotinji, tako da je dijelio sve {to je imao.
Nahranio bi nevoljnika, a sam zano}io gladan, primio bi putnika i ugostio ga, a sam bi spavao
na podu. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. Potpuno se predao Allahovoj vjeri, svim svojim
bi}em i djelima. Spoznao je da je iman bogobojaznost, slavljenje i veli~anje Allahova, d`.{,
72
PRIMANJE ISLAMA
Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je
primio islam. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a
i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju. Kada su zavr{ili, upitao ih je:
[ta je to?
Poslanik, a.s., odgovorio mu je:
Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. Pozivam te Allahu Jednom,
Koji nema druga, u pokornost i obo`avanje Njega, a ostavljanje Lata i Uzzaa.
Alija re~e:
Ovo prvi put ~ujem, ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba.
Poslanik, a.s., poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena, pa
mu re~e: Alija, ako ne}e{ u islam, onda nikom ne govori o ovome.
Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a, a poznavao je njegovu
iskrenost, povjerljivost i mudrost. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima
svjetlo upute. Ujutro je oti{ao kod Poslanika, a.s., i izjavio {ehadet. Od svoga oca EbuTaliba krio je da je primio islam, boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga
naroda. Ali, kada je Ebu-Talib saznao za to, savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru.
73
U DRU[TVU POSLANIKA
Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a, Resulullaha, a.s., po{to je njegov
otac imao veliku porodicu, a malo imetka. Nakon {to je do{la Objava i Alija
izjavio da prima islam, njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove
vjere, iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu. ^udno je, ali Ebu-Talib je
kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim
Poslanikom, a.s., i da bude uz njega i uz Aliju, a da on sam nije primio islam.
[titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada, a poezijom je
odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda, a.s., i njegove vjere. Recitirao je:
Zar nije stigla vijest do Luejja,
I onome iz plemena ibn Kab?
Alija, r.a., u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re, i za to vrijeme je vratio
stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku, a.s. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu.
Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima, sa~ekao je no} i krenuo prema Medini.
74
ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete, zbog kojih je i imao nadimak Povjerljivi.
Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan, a potom sam napustio
Meku. Slijedio sam Resulullahove, a.s., tragove, dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn
Avf. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik,
a.s., odmarao.
Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao, rekao je: Zovnite mi Aliju, a ashabi su mu rekli:
Allahov Poslani~e, nije u stanju da hoda.Na to je Allahov Poslanik, a.s., oti{ao do njega, pa
ga, vidjev{i otekline na njegovim stopalima, zagrlio i zaplakao. Potom je pljuva~kom navla`io
njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. Od tada, Aliju, r.a., nikada nisu zaboljele noge.
U svakoj bici koju je Poslanik, a.s., vodio, Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih
neprijatelja, a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja.
U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. Bio je u
`ari{tu borbe, postojan kao stijena. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. Prije
po~etka borbe Allahov Poslanik, a.s., naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn
Utbetom ibn Rebiom, pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. Kada se bitka
rasplamsala, pobio je najlju}e neprijatelje islama: Asa ibn Seida ibn el-Asa, Amira ibn
Abdullaha iz Benu-Inmara, Taima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda
-Kurej{evi}kog silnika, Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru, Ebu-Kajsa ibn
el-Fekiha ibn el-Mugiru, Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau, Asa ibn Munebbeha ibn
el-Had`ad`a, Evsa ibn Mabera ibn Levzana, Muaviju ibn Utejbu ibn Rebiu i Ukajla ibn
el-Esveda ibn el-Muttaliba. Alija je nosio zastavu crne boje, kojoj su dali naziv Ikab.
I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn
Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara, Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda, Ebu el-Hakema ibn elAhnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru.
Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik, a.s., oti{ao je ku}i kod k}erke
Fatime i pru`aju}i joj sablju rekao: Speri ovu krv s nje, k}eri. I Alija joj je
dao svoju sablju i rekao: I sa ove operi krv, Allaha mi, danas se dobro
pokazala. Poslanik, a.s., mu potom re~e: Kako si bio dobar u borbi, isto
tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e.
75
ibn el-Ekvea, da je rekao: Allahov Poslanik, a.s., poslao je Ebu-Bekra, r.a., sa bijelom
zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. On se borio, ali ih nije osvojio, pa se vratio, a
Poslanik, a.s., re~e: Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika,
Allah }e mu dati sigurnu pobjedu. Zatim je pozvao Aliju, koji je imao upalu oka, pa mu je oko
navla`io pljuva~kom i rekao: Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu.
Ebu-Rafi, sluga Resulullahov, a.s., o toj je bici kazao: Krenuli smo s Alijom gdje ga
je Allahov Poslanik, a.s., poslao. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi, iza{li su njeni
branioci, pa se zapodjenula borba. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz
ruke, a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu.
Poslanik ga je slao na razne zadatke, koji su iziskivali o{troumnost, strpljenje i
hrabrost. Njegovim uzrokom i zaslugom, Allah je dao da mnoga arapska plemena u
Jemenu prime islam. Tako|er, bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao.
Pisao je razne dopise i ugovore, a on je napisao i poznati Sporazum na Hudejbiji.
76
U^ENI SUDIJA
U vrijeme Ebu-Bekra, r.a., Alija je bio glavni savjetnik, a u vrijeme
Omerovog hilafeta, bio je savjetnik i glavni kadija. Alija je bio veliki u~enjak,
poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija, koji je izdao mnoge presude.
77
Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana, r.a. Iznosio je svoje mi{ljenje
kako da se izbjegnu neredi, me|utim, halifa Osman nije uva`io njegov savjet, iz razloga
koji Allah zna. A ono {to Allah ho}e, niko ne mo`e ispraviti, Uzvi{en i Velik je On.
Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga, kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu.
Amr ibn Seid ibn el-As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebiu:
Amid`a, za{to ljudi hrle
Aliji? Abdullah mu je rekao:
HILAFET
Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. Kada su
vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno, osjetili su da dolaze nevolje, a da }e Alija biti
najbolja zamjena Osmanu. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu, a
on je odbijao. Oni su uporno navaljivali, pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula.
Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e.
78
kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. Uzmite dobro, a klonite se zla. Farzovi koje obavljate
radi Allaha, odvest }e vas u D`ennet. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je
pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve
muslimane. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani, osim kada pravo
zahtijeva druga~ije. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. Razmi{ljajte o
zajedni~kim interesima, a svakom od vas }e do}i smrt. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek
prati. Blago postupajte, jer vas o~ekuje ahiret. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima.
Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu
grije{iti. Ako vidite dobro djelo, okoristite se od njega, a ako vidite zlo, ostavite ga. Sjetite se
kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!
Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom, bila je osveta Osmanovim ubicama. Kod
njega su se okupili Talha, Zubejr i drugi istaknuti ashabi, tra`e}i od njega da se kazne
Osmanove ubice i osveti njegova krv. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i
podr{ku, a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u
potpunosti. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom, pa }e mu sabrati vojsku, a Talha
je tra`io upravu nad Basrom, pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih
saveznika. Alija im je rekao: Sa~ekajte moju odluku o ovome, dok razmislim.
Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom,
Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom, Jala ibn Munebbeh nad Sanom, Abdullah ibn
Amir ibn Kurejz nad Basrom, Seid ibn el-As nad Kufom, Abdullah ibn Seid ibn EbuSerh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Sam Muavija je imao svoje
namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida, namjesnika
Himsa, Hubejba ibn Meslemu, namjesnika Kanserine, Ebu el-Eavera ibn Sufjana,
namjesnika Jordana, Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija, namjesnika oblasti Palestine,
Abdullaha ibn Kajsa el-Fezarijja, zapovjednika primorja i Ebu-Derdaa za sudiju.
Halifa mu odgovori:
Ashabi Allahovog Poslanika
79
Razmislit }u!
Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje
od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike, pa mu je rekao: Smatram da
ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan, a ko nije.
Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a,
pa je oti{ao kod Alije i upitao ga:
Za{to je dolazio Mugire?
Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e, a {ta
danas, na {to ibn Abbas re~e:
Ju~e te je savjetovao, a danas varao.
Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su
bili Talha i Zubejr. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da
obave umru, {to im je on i dozvolio.
Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove
namjesnike na polo`ajima, naro~ito Muaviju u [amu. Govorio mu je:
Bojim se, ako ga smijeni{ iz [ama, da }e to biti uzrok, pa }e od tebe tra`iti
osvetu Osmanove krvi, a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati.
Halifa odgovori:
Ne mislim tako, nego spremi sa za [am, tebe sam odredio za
{amskoga namjesnika.
Ibn-Abbas re~e:
Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi
zbog srodstva s tobom. Nego, napi{i pismo za Muaviju i tra`i
njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi.
Allaha mi, to se nikad ne}e dogoditi, re~e
mu halifa. A Ibn-Abbas re~e Aliji:
Vo|o pravovjernih..., rat je varka, kao {to ka`e Allahov Poslanik, a.s.: I
tako mi Allaha, ako me poslu{a{, zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u.
Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io, pa je odredio nove upravitelje
nad pokrajinama, nakon {to je stare smijenio. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa
namjesnikom nad Jemenom, Osmana ibn Hanifu nad Basrom, Ammara ibn [ihaba
nad Kufom, Kajsa ibn Sada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom.
Ko si ti?
On je odgovorio:
Namjesnik.
Upitali su ga:
80
Gdje?
U [amu, odgovorio
je. Oni reko{e:
Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen, nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik
Jala ibn Umejje, koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema.
Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. Svi
su prevareni. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i
Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji.
Vo|a pravovjernih re~e:
Gospodaru, pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi.
Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna, kako bi ih vratio u
pokornost. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu
velikim brojem vojske. Ustrojio je vojsku, a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju; na desno
krilo, kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa, a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu, na
81
~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha, amid`i}a EbuUbejde, dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa.
Slijede}eg dana, Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: Majko
vjernika, tako mi Allaha, Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na
ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. Ako si nam do{la dobrovoljno, vrati se
ku}i, a ako si do{la pod prisilom, tra`i pomo} da te otpratimo ku}i.
U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama, koji je
ina~e bio uz Osmanove ubice. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe.
Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a, dok je na drugoj strani bio veliki broj
ranjenih. Sukob je brzo obustavljen, a nakon pregovora, odlu~eno je da
Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a, r.a.,
Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku, pa se suprotstavio njihovom ulasku u
Basru. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica, a zatim su napali na muslimane
koji su ulazili u Basru. Buknula je stra{na bitka, a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo,
82
83
On odgovori:
Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. Ako se
situacija smiri, oni }e se povu}i i ako vi date prisegu, bit }e to dobar znak za
obustavljanje sukoba. A ako odbijete, smatraju}i da je odmazda u ovom
trenutku neophodna, bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. Dajte prednost
oprostu, isplatit }e vam se. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili.
Oni reko{e:
U pravu si! Vrati se, i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem, sporazumjeli smo se. Kaka
se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u, {to je mnogo obradovalo
halifu, pa re~e: Ja sutra putujem, pa se spremite. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji
podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. Zatim je naredio da prestanu
84
85
BITKA NA SIFFINU
Nakon {to je Majka vjernika, Ai{a, napustila Basru i oti{la u Medinu, Vo|a
pravovjernih premjestio se u Kufu, ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne
u Bijelom dvorcu. Alija to odbi rije~ima: Ne, Omer ibn el-Hattab prezirao
je da odsjeda u njemu, pa ne}u ni ja. Odsjeo je u Rahbu.
Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu, halifa im se obratio,
hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro, a odvra}aju}i od zla.
Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija, Osmanovog namjesnika
u Hemezanu, i E{asa ibn Kajsa, Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu, da
za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj.
Kada mu je D`erir do{ao, halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i
prisegu. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga
poluotoka, Iraka, Perzije i Egipta, posredstvom Kajsa ibn Sada ibn Ubade. To nije
u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu, koji su odbijali dati prisegu dok
se ne kazne Osmanove ubice, ili dok se na izru~e halifi.
86
kojim bi obustavili krvoproli}e. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. Tvoj amid`i} Alija,
vo|a muslimana, najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. Svi su se ljudi okupili oko njega
1-
Prekini ovo, Muavija, kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u Bici kod
deve.
Muavija mu odgovori:
Ti kao da si do{ao prijetiti, a ne miriti?! Daleko je to, Allaha mi, o Adijj! Nikada,
Allaha mi, ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. A ti si napadao Osmana ibn
Affana i ti si jedan od njegovih ubica. Molim Allaha da te ubije zbog toga.
2-
87
Upamtite {ta sam vam zabranio, a upamtite i svoje rije~i. [to se mene ti~e,
ako ste pokorni, onda se borite, a ako niste, radite {ta ho}ete, odvrati im halifa.
Oni mu reko{e:
Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi.
Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu.
88
SUD
Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. Sporazumjeli
su se da izaberu dvojicu sudija, od svake strane po jednoga, koji }e na}i
najbolje rje{enje za muslimane. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove
strane sudija bude Amr ibn el-As. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha
ibn Abbasa, me|utim, harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e, tra`e}i da sudija
bude Ebu-Musa el-E{arijj. Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse, govorili su.
Ahnef ibn Kajs, ina~e poznat po lukavstvu, predlo`io je halifi da on bude njegov
zastupnik, govore}i: Allaha mi, zapao si u nevolju, ako mene ne odredi{ za sudiju.
Odredi me uz sudiju, drugim ili tre}im. Ne}e se donijeti sporazum, a da ga ja ne
rije{im niti }e ko napraviti sporazum, a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega.
89
njega, optu`iv{i ga da je nevjernik. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu elE{arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine
ljudi, na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. Muavija je poslao Amra ibn el-Asa na ~elu
vojske od ~etiri stotine konjanika, a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer.
90
je slao vojsku i na Medinu, pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade
vojnika. On je u{ao u Medinu, nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub.
Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. Vojska mu je oslabila. Hafiz ibn Kesir, opisuju}i
te dane, ka`e: Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji - vojska se digla protiv njega, a Ira~ani
su ga napustili, odbiv{i da budu uz njega. [amljani su uzeli maha, te po~eli napadati sa svih
strana, tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice
sudaca, kada se jedan odrekao Alije, dok je Amr ibn el-As potvrdio vladavinu Muavije,
oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa vo|a
pravovjernih. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali, to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Njihov vo|a
Alija ibn Ebi-Talib, r.a., najbolji na dunjaluku u to vrijeme - najpobo`niji i najskromniji,
naju~eniji i najbogobojazniji, uprkos svemu, bija{e ostavljen i napu{ten, tako da je prezirao
`ivot, a volio smrt, zbog mno{tva smutnji, nereda i spletki.
PRESELJENJE NA AHIRET
^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman
ibn Amr, poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri, Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr
et-Temimij. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u
Nehrevanu. Zaklju~ili su da su muslimani izgubljeni i zalutali, te da treba pobiti njihove
namjesnike. Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici, a ako mi dadnemo svoju `rtvu
i uklonimo ih, oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u, govorili su.
Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao
Amr ibn el-As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. Allah je dao da se Amr tu
no} razbolio, imao je jake bolove u stomaku, pa je odredio da Harid`e ibn
Huzejfe, njegov zapovjednik policije, predvodi ljude u namazu umjesto njega.
Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom.
[to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema, on je, nakon dolaska u Kufu, uspio
nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. S njima je bio,
tako|er, i Verdan er-Rubabi. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. Kada je
Ashabi Allahovog Poslanika
91
halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu, Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je
sabljom po ~elu, pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. Ipak, stigli su ga i uhapsili. Toga dana, Vo|
a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu, ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude
imam d`emata. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu, upitao ga je halifa:
92
Muhammed, a.s., Njegov je rob i poslanik. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru
istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobo{cima. Zatim, klanjanje
moje, obredi moji, `ivot moj i smrt moja, doista su posve}eni Allahu, Gospodaru svjetova, On
nema sau~esnika, to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i
nikako se ne razjedinjujte. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una.
Tako mi Allaha, Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Allaha mi, Allah je sa
va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika, a.s., koji nije prestajao da nam ih
spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. Allaha mi, Allah je uz
Kuran, pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kuranu. Allaha mi, Allah vas gleda
dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne, jer ako su prazne, ne}e biti ni
nadgledane. Allaha mi, Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i
imetke svoje. Allaha mi, Allah je uz zekat, on gasi Gospodarevu srd`bu. Allaha mi, Allah
podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika, pa ne dozvolite nikako napad na njega u
va{em prisustvu. Allaha mi, Allah je uz bijednika i siromaha, pa ih pozovite da im podijelite
ono {to je kod vas. Allaha mi, Allah je uz va{e podanike. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime
Allaha ni~ijeg prijekora. Govorite lijepe rije~i, kao {to vam je to Allah naredio. Ne ostavljajte
nare|ivanje dobra, a odvra}anje od zla, pa da vam vladari postanu najgori od vas, zatim }ete
Allaha moliti, a dove vam ne}e biti usli{ane. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete, da ne
izbjegavate jedan drugog, da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete.
Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.
Bojte se Allaha, jer Allah stra{no ka`njava. Allah vas ~uvao, o Poslanikovo, a.s., potomstvo, i
~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. Molim Allaha da vas pomogne. Neka je na vas
selam i milost Allahova.
93
VRLINE
Kada je ubijen, halifa je imao {ezdeset tri godine, a hilafet mu je trajao ~etiri
godine i devet mjeseci. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio
~edno i skromno; u ibadetu i tra`enju nauke, ne obaziru}i se na dunjaluk.
Vo|a pravovjernih bio je pravedan, istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. Da mu je bilo
dato da vlada u vremenu bez smutnje, zemlja bi se ispunila pravdom. Bio je naju~eniji vladar.
Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke, presude i oporuke. Pjesnici,
govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama, knjigama i govorima.
D`ibril mu pomaga{e da
okupa ga i zamota u }efine.
Ko je on i {ta u njemu bi, ne}ete saznati,
niko ne}e imati {to on imade od ljepote.
Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih, Alijom ibn EbiTalibom, u~enjakom, pobo`njakom i mud`ahidom.
PORIJEKLO
Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija.
Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov, a on El-D`errahov, a
on Hilalov, a on Uhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov, a on Fihrov.
PRIMANJE ISLAMA
Bio je jedan od prvih koji su primili islam. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce
prema islamu posredstvom Ebu-Bekra, r.a. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio
islam, povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost.
Izabrao je nekolicinu njih, objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u
islam. Po{to su mu se odazvali, odveo ih je Poslaniku, a.s. U toj grupi su bili:
Osman ibn Mazun, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, Erkam ibn Abu elErkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah, neka je sa svima njima Allah, d`.{., zadovoljan.
Allahov Poslanik, a.s., primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam, izgovaraju}i
{ehadet: E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhuSvjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.
96
LI^NOST
Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom
u odbrani prava vjere. Bija{e visok, mr{av, blijedoga lica, slabe brade, otmjen i
elegantan, kada bi ga ~ovjek sreo, nekako bi se odmah oraspolo`io.
Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u
tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu. U isto vrijeme, kada bi to
situacija zahtije-vala, znao se preobratiti da bude poput lava.
Abdullah ibn Omer, r.a., opisao ga je rije~ima: Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u
narodom, najljep{e naravi i najve}ega stida. Kada pri~aju s tobom, ne la`u, a kad
pri~a{ s njima, slu{aju te. Oni su: Ebu-Bekr, Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn elD`errah.
POVJERENIK UMMETA
ALLAHOVOGA POSLANIKA, A.S.
Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha, najljep{ega Gospodara i u ispravnost
islama kao vjere, bila je ~vrsta i stabilna poput planine. Bio je veliki mud`ahid i
povjerljiv savjetnik, pa je Resulullah, a.s., za njega rekao: Svaki ummet je imao
svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.
97
Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom
Poslaniku, a.s., i koliko je imao povjerenje u njega. Resulullah, a.s., davao mu je zadu`enja u
stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost, a on je bio ~vrst i pouzdan. ^injenica je da
ovaj nadimak kojim je Poslanik, a.s., po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. Naprotiv, on je
imao duboke razloge, a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah, d`.{., stavio Svoga roba EbuUbejdu, ono {to }emo uz Allahovu, d`.{., pomo} prepri~ati u onome {to slijedi.
TE@AK ISPIT
Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj, a.s., blizini - u d`amiji, na sijelima, u
bitkama i u pohodima. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve
vrste ka`njavanja, zlostavljanja i poni`avanja. Tako|er je bio me|u prvom desetericom
koji su u~inili hid`ru u Abesiniju, po nare|enju Allahovoga Poslanika, a.s., Allahovom
pomo}u; uprkos svim nevoljama, Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine.
U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu, a vjerovatno i najte`em {to ga
~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i
uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen, ranjen ko je ranjen i pobjegao ko
je uspio pobje}i. Me|utim, jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme
izbjegavao. Ebu-Ubejde je, u~e}i tekbire, sabljom razbijao nevjerni~ke redove, a taj
konjanik stalno ga je progonio, `ele}i podijeliti mejdan s njim, sve dok ga nije doveo u
polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika,
udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo.
Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek, jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od
ljudi. Naime, taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah, Ebu-Ubejdov
otac. Bio je mu{rik, nevjernik, zagri`en u svome kufru; dobio je kaznu koju je i zaslu`io.
Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha, tako postojan je bio u islamu, toliko
spreman da ulo`i na putu Istine. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. Allah ga je
odlikovao i obradovao D`ennetom. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu:
Ne treba da ljudi, koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju, budu u ljubavi sa onima,
koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili o~evi njihovi, ili
sinovi njihovi, ili bra}a njihova, ili ro|aci njihovi. Njima je On u srca njihova
vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io, i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e
kroz koje }e rijeke te}i, da u njima vje~no ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni
Njime. To je Allahova strana, a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. 18
98
EHTEM
Ebu-Ubejde imao je i nadimak Ehtem, {to zna~i onaj kome su polomljeni
prednji zubi, a Ebu-Bekr je o njemu rekao: Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao
polomljene zube. Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim
slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu, a.s., i spremnosti da ga
brani i du{om i tijelom. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani
do`ivjeli u svojoj historiji. Zbog odredbe koju je Allah htio, neki muslimani su se
oglu{ili o Resulullahove, a.s., naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede,
situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. U toj bici muslimani su
izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba, amid`u Allahovoga Poslanika,
a.s., koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji, neka je na sve njih
Allahov selam.
99
bilo vrlo malo hrane, bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne
mare}i {to je put dalek. Krenuo je Ebu-Ubejde, uz Allahovu pomo}, na put. Svakoga je
dnevno zapadala po {aka hurmi, a kad je i hurmi po~elo nestajati, Ebu-Ubejde je
svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu. Hurmu su stavljali u usta i sisali, a poslije pili
vodu cijeli dan. Kada je hurmi nestalo, nasjekli su palmovoga li{}a, izmrvili ga pa ga
poslije `vakali i na to pili vodu. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en, a Ebu-Ubejde i mud`ahidi
vratili su se kao pobjednici. Ovaj pohod je nazvan Bitka palminoga li{}a.
SEKIFE BENU-SAIDE
Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu
koje je imao u islamu, potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini.
Nakon {to je Allahov Poslanik, a.s., ispustio svoju plemenitu du{u, muslimani su
se sastali u Sekifi Benu-Saide, dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi
kojem }e dati prisegu. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu:
Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu, jer sam ~uo Allahovog Poslanika, a.s., da ka`e:
Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde.
Ebu-Ubejde mu odgovori:
Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik, a.s., naredio da nas predvodi
u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik, a.s., nije preselio na ahiret.
100
PREMA [AMU
Nakon Poslanikovoga, a.s., preseljenja na ahiret, Ebu-Ubejde nije prestajao s
davanjem, zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha.
Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu,
kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Za
komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira
ibn el-D`erraha, Jezida ibn Ebi-Sufjana, [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-Asa.
Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. Nakon {to
je svaki odred obavio svoj zadatak, zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no
uspostaviti jedinstvenu komandu. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela
komandu od Ebu-Ubejde. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika, a zbog toga
slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima.
Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima, po{to
su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage, sredstva i oru`je. Ebu-Bekr poslao
je nare|enje Halidu ibn el-Velidu, koji je tada komandovao vojskom u Iraku, da
odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. Tako|er je naredio da bude
emir cjelokupne vojske u [amu, ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i
Halidovu hrabrost. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in, jer se on
borio na Allahovom putu, a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj.
Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet, izdao je naredbu da se Halid ibn elVelid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama, a da na njegovo mjesto do|e EbuUbejde. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe, kada je Halid vodio muslimane ka
pobjedi. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti
slast pobjede pa je zatajio nare|enje, bore}i se pod Halidovom komandom.
101
Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha, Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu.
Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske, pa je primi, a njega smijeni. Ne {alji
muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen, i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e.
Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni, odmah se uputio Ebu-Ubejdi. Me|u
njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e, njihovu skromnost prema
dunjaluku, i potpunu predanost Allahovoj vjeri, neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom.
MUSLIMAN KUREJ[IJA
Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu - nije umanjilo ni{ta od
njegove skromnosti i jednostavnosti, niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce.
Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida, bez traga nekakve rasko{i ili luksuza
pri njemu. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime, a kada je on ~uo za to, rekao je:
Ja sam musliman Kurej{ija, i nijedan od vas, bio on crven ili crn, ne nadma{i
me u bogobojaznosti, a da ne po`elim da budem kao on.
Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna, samilosna, islamom uzvi{ena!
Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am, pitao je glasom
punim ~e`nje:
Gdje mi je
brat? Upitali su
ga:
A ko je on, Emirul-muminine?
Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!, odgovorio im je.
Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu, iskazuju}i mu dobrodo{licu, sretan {to ga
je vidio, pa ga je odveo ku}i. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima, vo|e najve}e
muslimanske vojske toga doba, bila je pravi odraz njegove skromnosti.
Naime, Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je
102
A Ebu-Ubejde mu odgovori:
Vladaru pravovjernih, ovo mi je dovoljno za `ivot.
PRESELJENJE NA AHIRET
U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge,
poznata kao Kuga Emvasa19, kojom je Allah, d`.{., uzeo `ivote velikog broja
ashaba. Halifa Omer, r.a., pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je
poslao pismo u kojem je stajalo: Ukazala mi se potreba za tobom, a ne mo`e
je ispuniti niko osim tebe; ako ti ovo moje pismo do|e no}u, insistiram da krene{
ne ~ekaju}i dan, a ako ti do|e danju, insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}.
Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika, a.s., znao je da
ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze, pa mu je napisao:
Vladaru pravovjernih, znam za {to sam ti potreban. Ja sam u muslimanskoj vojsci, a
njihova nesre}a je i moja nesre}a, ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i
njima. Kada ti do|e ovo pismo, oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak.
LI^NOST
Bio je lijepoga izgleda, svijetle puti, srednje visine, krupnih crnih o~iju, pravilnoga
nosa, krupnih {aka i prstiju. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu, koja mu je u bitkama
omogu}avala da se lahko kre}e i napada, podnose}i sve neda}e i tegobe.
PRIMANJE ISLAMA
Ubraja se me|u prve muslimane. Allah, d`.{. uputio ga je na islam poredstvom
Ebu-Bekra, r.a. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za
koje je dr`ao da u njima ima dobra, pa bi onda nekima od njih predlagao da prime
islam. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. Pored njega islam su primili, tako|
er: Osman ibn Affan, Zubejr ibn el-Avvam, Talha ibn Ubejdullah i Sad ibn EbuVekkas. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine.
104
Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed, a.s., u{ao u
ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama, tzv. Ku}u islama, daju}i mu neopozivu prisegu.
HID@RA
Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom, a.s.,
pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. Iz bijesa su po~eli
ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu
Poslanika, a.s. Abdurrahman ibn Avf je, kao i drugi, bio izlo`en razli~itim vidovima
ka`njavanja, ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u
svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu, a.s. Vjera je prodrla u njegovu du{u i
oja~ala ga snagom i saburom. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik, a.s., za
Abdurrahmana je bilo istinski ponos, a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a
zovnuo njegovim predislamskim imenom, Abdu Amr, ne bi se odazivao. Podnosio
je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot, ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine.
Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala, Vjerovjesnik, a.s., suosje}aju}i s
njima, naredio je hid`ru u Abesiniju, kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg
pravednog vladara. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i
Abdurrahman. Tu, u tu|oj zemlji, muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru, obo`avali su
Allaha, d`.{., a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom, njihovom domovinom.
105
U MEDINI
Veza izme|u Allahovoga Poslanika, a.s., i stanovnika Medine u~vrstila se
nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija - stanovnika Medine, koji
su povjerovali u poslani~ki poziv. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno
pove}ao i Allah, d`.{., im je osvijetlio srca dini-islamom. Muhammed, a.s.,
uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera
istine {iriti u sva podru~ja, zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju.
Kada je hid`ra u~injena, Poslanik, a.s., bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i
ujedinili u okrilju islama. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa Sadom ibn Rebiom. Sad
je bio vrlo bogat ~ovjek, pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da
ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni
ashab Enes ibn Malik: Sad ibn Rebia je rekao Abdurrahmanu:
Abdurrahman mu odgovori:
Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu, nego, uputi me na pijacu.
Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo
niko prije njega nije imao. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao
u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku,
pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za
`enu, o`enio se. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika, a.s., a tijelo mu je bilo
na{kropljeno lijepim mirisom. Poslanik, a.s., za~udio se njegovom stanju i upitao ga:
106
VELIKA ^AST
Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek.
Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju, posredstvom dove
odabranoga Poslanika, a.s., i njegovom te`njom za halal-zaradom.
STALNI D@IHAD
Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja
Allaha i borbe na Njegovom putu. Naprotiv, bio je pri ruci Allahovom Poslaniku,
a.s., u svakoj bici i pohodu. A bio je veliki mud`ahid, vje{t konjanik i junak. U Bici na
Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili.
Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom, a.s., skromno
naoru`ani. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~.
107
tijelima deseterice ashaba, na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika, a.s., {tite}i ga od mu{ri~kih
strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli
poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku, a.s. Velika je mudrost Allahova.
Abdurrahman je, koliko je mogao, spre~avao napad Kurej{ija. Prvi put je bio ranjen,
ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla.
Potom je ranjen drugi put, pa tre}i, pa deseti, dok nije zadobio dvadeset jednu ranu.
Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela, a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom.
Bez obzira na rane, nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika, a.s., do kraja bitke.
VELIKI DOBROTVOR
Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao
Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. Kada bi njegova
du{a bila od koristi drugome, kada bi mogao, od svoje dobrote bi je poklonio drugome.
Kada god bi Allah, d`.{., pove}ao njegov imetak, tako bi i on pove}ao dijeljenje. Bio je
poput rijeke koju nebo napaja vodom, a ona napaja zemlju kroz koju prolazi.
Abdurrahman je, sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj - ne ljubav i gramzivost prema
imetku nego tro{enje imetka na putu islama. Kada je Allahov Poslanik, a.s., htio opremiti
vojsku, pozvao je ashabe i rekao im: Dajite sadaku, jer ho}u poslati vojsku.
Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa, ~uv{i ovo, ode ku}i i donese kesu
novca. Allahov Poslani~e, imam ~etiri hiljade dirhema, dvije hiljade dajem u ime
Allaha, a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe, rekao je Abdurrahman.
108
POTRES U MEDINI
Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. Na
prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. Raspravljali
su i naga|ali {ta bi to moglo biti, pa je Ai{a, neka je Allahov blagoslov na nju, pitala:
Kakva je ovo
buka? Re~eno joj
je:
109
SKROMNI
Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga
puta? Naprotiv, koliko god mu se pove}avao imetak, pove}avala se i njegova
skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu, tako da ga nisu mogli
razlikovati od njegovih slu`benika i robova. [ube prenosi od Sada ibn Ibrahima da
je rekao: Abdurrahmanu je neko donio hranu, a on je postio, pa je rekao: Poginuo
je Musab ibn Umejr, a bio je bolji od mene. ]efin mu je bio njegov ogrta~. Ako bi
mu pokrli glavu, otkrile bi mu se noge, a ako bi mu pokrli noge, otkrila bi mu se
glava. Hamza je poginuo, a bio je bolji od mene. Bili smo obasuti mnogim dobrima i
bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. Potom je zaplakao i ostavio
hranu.
Ahiret mu je bio stalna preokupacija. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom
bogatstvu. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu.
Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast, ugled i
polo`aj. Kada je Omer, r.a., bio na samrti, izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov
Poslanik, a.s., bio zadovoljan, a me|u njima i Abdurrahmana, da izme|u sebe izaberu halifu.
Kada je Omer, r.a., umro, svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana, jer je on
imao sve potrebne uslove za halifu. Me|utim, on se sustegao od polo`aja,
rije~ima: Allaha mi, da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj,
dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. Tako se odrekao polo`aja.
Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu. Alija ,r.a., rekao mu je: ^uo sam od
Allahova Poslanika, a.s., da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima.
Abdurrahman je izabrao Osmana, r.a., za halifu, a svi su se slo`ili s njegovim izborom.
Zuhre, iz koje je bila Amina bint Vehb, majka Allahova Poslanika, a.s., zatim siroma{nim
muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha,
110
PRESELJENJE NA AHIRET
Veliko srce se umorilo, dunjalu~ko putovanje se okon~alo. Abdurrahmana je ~ekao
put ka obe}anom D`ennetu. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el, dijelio je jo{ vi{e i
oslobodio dosta svojih robova. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je
~etiri stotine zlatnika, a me|u njima i halifi Osmanu , r.a. Svakoj od Poslanikovih `ena
ostavio je pozama{nu svotu novca. Ai{a je uputila dovu za njega: Da ga Allah napoji
vodom Selsebila. Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo, tako da su se
ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. Svakoj od svojih ~etiri `ene
je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. Iza njega je ostalo hiljadu deva, stotinu konja i
tri hiljade ovaca. Allah, d`.{., ga je opskrbio, primiv{i dovu Svoga Poslanika, a.s.
LI^NOST
Kod Seida ibn Zejda, r.a., isticala su se tri svojstva: ozbiljnost, smirenost i pronicljivost.
Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka, odgovoran u odnosima s ljudima. Nije bio sklon {ali i
neozbiljnosti. Kada je bio na sijelu, malo je govorio, a kada bi progovorio, ina~e stalo`en i
miran, slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. Doga|aje bi prenosio bez
dodavanja i iskrivljavanja. Bio je izuzetno inteligentan, pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in,
a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode.
112
U IBRAHIMOVOJ VJERI
Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a, kao {to i njegov otac
Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. Naime, Zejd je
`ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima, r.a., za razliku od Kurej{ija, koji
su mahom obo`avali kipove i idole. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju
vjeru, nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da
obo`avaju jedinoga Boga, Stvoritelja. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima
koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. Govorio im je: Zar
ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona
hrani, `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?
113
PRIMANJE ISLAMA
Seidov je otac ostavio veliki utjecaj na sina. U toj atmosferi punoj pobo`nosti, rastao
je Seid do dolaska Objave Muhammedu, a.s. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s
majkom i svojom `enom Fatimom bint Hattab. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e
ga sti}i, naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od
amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba, r.a., koji je prije svoga prelaska na islam
naj`e{}e zlostavljao muslimane. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam.
Je li to odlazite, o Ummu
Abdullah? Ona odgovori:
Da, Allaha mi, odlazimo u Allahovu zemlju. Mu~ili ste nas i
poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz.
Omer re~e:
114
Omer re~e:
Kakav to glas ~ujem iz
va{e ku}e? Nikakav.
Dakako, ~uo sam da slijedite Muhammedovu, a.s., vjeru.
Zatim dohvati svoga zeta Seida za vrat namjeravaju}i da ga ubije. Njegova sestra
Fatima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i
glavom u zid. Niz lice joj je potekla krv. Tada mu oboje, i sestra i zet, reko{e:
Jeste, primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika, a ti radi {ta ti je volja.
Kada Omer vidje krv na sestrinom licu, malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka, te
re~e:
Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. Ho}u da vidim sa ~im
je to do{ao Muhammed.
Na to }e Fatima:
Bojimo se da }e{ ga
pocijepati. Ne boj se.
Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita.
Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam, te mu re~e:
115
Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva, a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti.
20
NA BOJNOM POLJU
Seid je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac
konjskih rasa. Nakon {to je Poslanik, a.s., preselio u Medinu, po~eli su se nazirati znaci
vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. To je ozlojedilo
Kurej{ije, koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. Jednog dana je
Allahov Poslanik, a.s., pozvao Seida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. U
vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru, bitka muslimana i Kurej{ija, u kojoj
muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike
paganstva. Kada se Seid vratio sa svoga zadatka, Allahov Poslanik, a.s., dao mu je dio
ratnog plijena, kao da je i on u~estvovao u boju.
116
117
OSVAJANJE [AMA
Seid nije htio ostati u Medini. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu
i {iri islam u novim zemljama. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. Prva velika bitka
izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a, arapskih kr{}ana, odigrala se na tlu
Palestine. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu, poku{avaju}i razdvojiti muslimansku
vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru, a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne.
Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan, po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi
vodio islamsku vojsku, te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod
Ed`nadina, kako bi se povela odlu~uju}a bitka. Kada se muslimanska vojska okupila kod
Ed`nadina, Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in:
1234-
Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset
hiljada. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. Halid je imao plan da Bizantijce
iscrpi, pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom
protivnapadu koji bi trebao biti presudan. Muslimani su se odupirali, a Bizantijci su
napadali, koriste}i strijele i koplja. Halid je vojsci naredio da se brani, ali da ne
uzvra}a napad. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad, Seid viknu Halidu: [ta
smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama, pa su nam se konji
uzjogunili? Halid tada zapovjedi: Krenite, Allah vam se smilovao! U ime Allaha!
Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana, hvaljen neka je Allah.
Druga bitka, u kojoj je Seid ibn Zejd bio zapovjednik konjice, odigrala
se kod Mered`us-Sifra, gdje su muslimani, tako|er, ostvarili sjajnu pobjedu.
U Bici Fahl Bejsan Seid je dokazao da je veliki junak, bio on na ~elu konjanika
ili pje{aka. Halid je bio na ~elu konjice. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel, na
lijevom Ha{im ibn Utbe, a u centru Seid ibn Zejd. Muslimani su pobijedili i u toj bici,
prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove.
Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska, Himsa i Balebeka,
Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom
pohodu muslimana. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka, najve}e bitke vo|ene u [amu. Ona je
promijenila cijeli tok historije, sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Toga
118
119
USLI[ANA DOVA
Kada su godine pritisnule Seida, po`elio se Medine i blizine Poslanikova,a.s., mezara, 21
posve}enja namazu i pobo`nosti. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno
upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha, d`.{.. Jedna `ena po imenu Erva bint
Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi, te je o
tome pri~ala ljudima i o Seidu la`i iznosila. Ona nije samo klevetala Seida, nego ga je i tu`ila
namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu, koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja. To
je vrlo te{ko palo Seidu, ashabu Allahova Poslanika, a.s.,pa je na toj raspravi rekao: Optu`en
sam da sam joj nanio nepravdu, a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova
Poslanika, a.s., da ka`e: Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje, Allah }e mu
na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. Gospodaru moj, ona tvrdi da sam joj
nasilje u~inio; ako la`e, oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj
slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin.
PRESELJENJE NA AHIRET
Pedeset prve godine po Hid`ri, u Akiku, Seid ibn Zejd preselio je na ahiret.
Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan, neka je selam i Allahov blagoslov na njega.
OSOBENOSTI
Hamza je bio otvoren ~ovjek. Odgojen je u ku}i iz koje su redom
bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. Kako je rastao, pove}avalo se i
njegovo samopouzdanje i samouvjerenost.
Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. @ivio je `ivot koji je
`elio. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu, strelja{tvu,
konjani{tvu, i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. Pustinja je bila
pogodno tlo gdje se nau~io borbi, vje`baju}i ga|anje strijelom, ma~evanje i bacanje
koplja. Stalno je bio na le|ima konja, lovac i pustinjak, u potrazi za plijenom.
Bio je visokog rasta, tamnoput, svjetlom ozarena lica, {irokih prsa, ~vrste gra|e i jakih
ruku i podlaktica. Kada bi udario sabljom, udarac mu je bio nezadr`iv. U Meki i njenoj okolici
pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama, bez uzmicanja.
Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima, bio je po{tovan, cijenjen i uva`avan od svih.
122
PRELAZAK NA ISLAM
Kada su za{li u godine, Allahov Poslanik, a.s., `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom,
prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. A u to vrijeme Hamza, koji je ina~e bio vrlo
lijep, zabavljao se predan lagodnom `ivotu. I{ao je na sijela, obilazio je mekanske
klubove, i{ao na dvoboje, takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. Kada je zasjalo
svjetlo poslanstva, Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a, a dobro je znao
njegovu iskrenost, ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. Bio je svjedok njegovih
moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega.
Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane, mu~ili su ih, vrije|ali i
psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni, nakon
{to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute, on je odolijevao svim
mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici.
Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju, a tada je pro{lo dvije godine od po~etka
Objave. Osedlao je konja, uzeo svoj luk i krenuo u lov - njegovo najdra`e zanimanje. Taj
dan Allahov je Poslanik, a.s., bio kod Kabe, gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga
vrije|ati i psovati islam. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima, a Allahov
Poslanik, a.s., ni{ta nije odgovarao. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i
govore bestidnosti. Kada je Resulullah, a.s., zamakao, Ebu-D`ehl je po`urio svojim
mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu, a.s. A sve je to
~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`udana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. Vidjela je
{ta se dogodilo kraj Kabe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu, a.s.
Kada se Hamza vra}ao iz lova, po obi~aju je najprije krenuo da obi|e Kabu i Crni
123
124
ALLAHOV LAV
Kada je Hamza prihvatio islam, Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je
grom o{inuo. Mnoge Mekelije i Arapi, posebno mladi}i, slijedili su Hamzin
primjer i ulazili u Muhammedovu, a.s., vjeru. Kada je Omer ibn el-Hattab
primio islam, kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula.
Hamza je stao uz Allahova Poslanika, a.s., poma`u}i ga i odbijaju}i napade
od njega. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri, a sebe i sve {to posjeduje
stavio je u njenu za{titu. Resulullah, a.s., bio je ponosan na Hamzino primanje
islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. Nazvao ga je Allahov
i Poslanikov lav. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa.
Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. Naime, Allahov
Poslanik, a.s., namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra, gdje
je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu, a ova
izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom
Allahov Poslanik, a.s., odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru.
Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. Dvije grupe stale su
jedna naspram druge, po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu
sablje. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali, iako su bili malobrojni. Bili su spremni na
bitku na prvi znak njihovoga vo|e. Me|utim, umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je
bio prijatelj i jednih i drugih, i sprije~io mogu}i sukob, preprije~iv{i se izme|u dvije
skupine. Kada ih je rastavio, Hamza se vratio nazad u Medinu.
125
HEROJ BEDRA
Allahov Poslanik, a.s., odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova
kapitala. Ako bi ga zaplijenio, znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija, oduzeo bi njihov imetak koji su
oni ulagali, `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika, a.s., i muslimana.
126
127
PRVAK [EHIDA
Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave - Medine, pod okriljem diniislama, da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca, Jednog, Jedinog, i
Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. Hamza je puno u~io od Allahova
Poslanika, a.s. Molio je svoga Gospodara i govorio: Pridr`avajte se ove dove:
Gospodaru, molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva.
[to se ti~e Kurej{ija, oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru, vuku}i sa
sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. Osjetili su snagu
muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu, nakon njihove prve
organizirane bitke protiv mnogobo{tva, nevjerovanja i zablude. Kurej{ije i njihove
`ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz. Osveta Muhammedu, a.s., i njegovim
ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. Sve su tome podredili:
skupljali su opremu, ljude, imetak, podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana.
Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali
odgovornim za sve {to se dogodilo - na vjerovjesnika Muhammeda, a.s., ibn
Abdullaha, r.a., i na njegovoga amid`u Hamzu, koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi.
Ko je taj, D`ubejre?
Jedan od mojih abesinskih robova. Zove se Vah{i, i boga mi, na zemlji ne
postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja.
128
Hamzi.
Ashabi Allahovog Poslanika
129
Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in
raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova, i On zna one koje su na
pravom putu. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite, onda u~inite to samo u onolikoj mjeri
koliko je vama u~injeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi ,a strpljiv }e{
biti samo uz Allahovu pomo}. I ne tuguj za njima, i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova,
Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. 22
Kada je pao, Allahov lav imao je pedeset sedam godina. Poslanik, a.s., ukopao ga
je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza.
On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik, a.s., klanjao d`enazu. Nakon ukopa,
rekao je: Allah ti se smilovao, amid`a. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro.
130
VELI^ANSTVENOST ISLAMA
Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz
~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika, a.s.
Naime, Vah{i je, zaista, dobio sva obe}anja; D`ubejr ga je oslobodio, a Hinda mu je dala
zlato i bisere koje mu je obe}ala. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: Kada sam
do{ao u Meku, oslobo|en sam. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika, a.s., do
dana oslobo|enja Meke. Potom sam pobjegao u Taif. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod
Allahovoga Poslanika, a.s., da primi islam, meni je bilo te{ko da odem s njima, pa sam rekao:
Oti}i }u u [am ili u Jemen, ili bilo gdje drugo. Allaha mi, dok sam o tome razmi{ljao, rekao mi
je jedan ~ovjek: Te{ko tebi, Allahov Poslanik, a.s., ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru.
Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha, a.s. Nije me vidio prije nego sam stao pred
njega i izgovorio {ehadet. Kada me vidio, upitao me: Jesi li ti Vah{i? Odgovorio sam: Jesam,
Allahov Poslani~e! On mi re~e: Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. Ispri~ao sam mu, a on mi
re~e: Te{ko tebi, ne izlazi mi pred o~i! Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku, a.s., s
puta da me ne vidi, sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.Kada su muslimani iza{li protiv
Musejleme el-Kezzaba, bio sam s njima. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. Kada su
se vojske sukobile, vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. Pripremio sam se, protresao
koplje, a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega
~ovjeka, Hamzu, nadam se da }e mi Allah oprostiti, jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka,
Musejlemu.
131
LI^NOST
Sad ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo
poznavala. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom
vjerni~kom du{om. Bio je krupna tijela, niska rasta, guste kovrd`ave kose.
I pored sna`nog mu{kog izgleda, u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o
fino}i njegove du{e, plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom, bez mr`nje i pakosti.
Pa ~ak, i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu
Poslaniku, s.a.v.s., nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama, kao {to je
to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. Ve}inu je svoga vremena provodio
o{tre}i strijele i prave}i lukove, vje`baju}i strelja{tvo, kao da se pripremao za
neke velike du`nosti. I zaista, postao je najve}i strijelac u historiji islama.
134
PRIMANJE ISLAMA
Kao {to smo prethodno spomenuli, Sad nije bio sklon obo`avanju kipova,
nije se klanjao kumirima, koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete.
TE[KO ISKU[ENJE
Sadov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima
Mekkelija. Taj mladi}, veliki plemi}, ugledna i plemenita roda, kako to da
napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?!
Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve
135
dok je Sad musliman. Ali to ga ne odvrati od islama. Njegova majka je dobro poznavala
osjetljivu du{u svoga sina, do koje mjere je bio vezan za nju, i znala je njegovu ljubav i
po{tovanje prema njoj. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere.
Ali, Sad je ostao ~vrst u svome uvjerenju, sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje, shvataju}i
vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik, s.a.v.s.
Odgovorio sam:
Ne ~ini to, majko, ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!
Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj
je tijelo smr{alo i onemo}alo, i kosti su joj oslabile. Stalno sam joj odlazio i molio je
da uzme ne{to hrane i pi}a, ali ona je to o{tro odbijala, kune}i se da ne}e jesti niti
piti dok ne umre, ili dok ja ne napustim svoju vjeru. Tad sam joj rekao: Majko,
koliko god da te volim, vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika... Tako mi Allaha, da
ima{ hiljadu du{a, pa da ih ispusti{ jednu po jednu, ni za {ta ne bih napustio svoju
vjeru.
136
137
POSLANIKOV DAJD@I]
Sad ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s.
Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri - najja~a veza koja mo`e vezati dva
~ovjeka, izgovorio je Sad kelimei-{ehadet, vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u
iskrenost Poslanika, s.a.v.s., u njegovom Pozivu, dao mu je takvu ~vrstu prisegu
koja je nezapam}ena u historiji. Vezivala ih je i rodbinska veza - ona je pove}ala
~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima. Sadov djed, Uhejb ibn Menaf, bio je
amid`a Amine bint Vehb, majke Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
138
139
DVA ORU@JA
Kao {to je Sad ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i
bacanju koplja, isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana).
140
@ELJA ZA UDJELJIVANJEM
Sad je `ivio podugo, oko osamdeset godina. Za svoga `ivota,
ispunjenog radom, stekao je veliki imetak, rade}i dozvoljeno (halal).
Me|utim, nije {krtario, dijelio je sirotinji, muhta~ima i nevoljnicima.
Uvijek je dijelio i poklanjao, a sve {to je vi{e dijelio, Allah mu je
vi{e pove}avao imetak.
Razbolio se u godini Oprosnog had`a, tada je imao samo jednu
k}erku. Obi{ao ga je Poslanik, s.a.v.s., pa ga je Sad upitao:
Allahov Poslani~e, imam veliki imetak a naslje|uje me samo
k}erka, pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?
Ne!, re~e Poslanik.
A pola?, upitao je Sad.
Ne!, ponovi Vjerovjesnik.
Da li da dam, onda, tre}inu?
LAV SA KAND@AMA
Na Allahovom putu, Sad se borio za vremena Poslanika, s.a.v.s., i halife Omera, r.a.
Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. Rijetko se desio neki
141
Lav (s kand`ama), mud`ahid Sad ibn Malik Zuhdijj, Sad ibn Ebi-Vekkas!
Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. Omer pozva Sada i imenova ga
namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom.
Kad je do{ao da se oprosti od njega, Omer el-Faruk uputio mu je rije~i koje izviru iz
~vrstog imana u du{i: O Sade, neka te ne zanosi ako ti se ka`e Poslanikov amid`i} i
njegov ashab, jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta, nego samo
svojom pokorno{}u Njemu. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. Allah je njihov
Gospodar a oni su Njegovi robovi, razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha
svojom pokorno{}u. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik, s.a.v.s., otkada je poslan
pa sve do svoje smrti. Dr`i ih se dobro, to je pravi put.
OSVAJANJE PERZIJE
Sad ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. Tamo
je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. Smjenjivala su se osvajanja za
osvajanjima. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. Sad je poslao pismo halifi
Omeru, r.a., obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana.
Slu{aju}i savjete halife, Sad pozva Rustema, vo|u Kisrine vojske, u islam, {to ovaj
odbi. Uslijedila je bitka. Nakon brojnih ~arki, odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji.
142
VELIKA SMUTNJA
Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima, nakon ubistva halife Osmana ibn
Affana, r.a., izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i Muavije ibn EbiSufjana, r.a., namjesnika [ama, Sad zapade u veliku tugu, osami se, slomljenog srca i
suznih o~iju prate}i {ta se de{ava. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu.
Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas, govore}i mu:
Amid`a, evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na
raspolaganju), smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet, Sad je odgovorio:
Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju, kojom, ako udarim
vjernika, ni{ta mu ne na{kodi, a ako udarim nevjernika, presije~e ga.
Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sad ibn EbiVekkas... voli Allahovu vjeru... odbija sukob me|u muslimanima.
Ashabi Allahovog Poslanika
143
PRESELJENJE NA AHIRET
Sad ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario,
ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost.
LI^NOST
Zubejr ibnul-Avvam, r.a., bio je hrabar ~ovjek, smion i preduzimljiv. U
sebi je nosio sve odlike junaka. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost,
obogativ{i je plemenito{}u, dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu.
Bio je ~ovjek srednjega rasta, skladnoga tijela, ozarena lica, tamne crne puti,
rijetke brade, smirena pogleda. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i
brzinom razumijevanja, {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini.
ISLAM
poslanicima, vjerovjesnika Muhammeda,
Kada je si{la Objava od Gospodarasina Abdullahova, s.a.v.s., prvi koji se
Svjetova na izabranog me|u stvorenjima iodazvao Poslaniku i objavio svoj islam
bio je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a.
146
^VRSTA VJERA
Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i
pleme zapanjuju}i doga|aj. Taj vrsni mladi}, ~ista i plemenita roda, u kojeg se
njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu,
objavljuje islam i slijedi novu vjeru, napu{taju}i obo`avanje kipova i idola,
ljudske tvorevine, koje niti {tete niti koriste, a njegovi djedovi su ih obo`avali?!
Njegov amid`a se silno rasrdio, pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve
muslimane. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja.
Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od
plemenitih ashaba. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru, a zatim bi zapalio
vatru blizu njega, usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. A Zubejr je ostao ustrajan
i ~vrste vjere. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu.
Do{ao bi Zubejrov amid`a, dok bi on bio u mukama, ote`ana disanja, iscrpljen i
obra}ao mu se: Ostavi Muhammedovu vjeru... Oslobodit }u te ovog mu~enja.
Me|utim, Zubejr ga je zanemarivao, {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. A kada bi mu
amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev, usprotivio bi se, i pored svojih muka, odgovorio bi mu
s ponosom i vjerom: Ne... Allaha mi, ne}u se vratiti nevjerstvu nikada!
147
148
149
150
Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. Svoj bol
je sa~uvao u sebi, ne misle}i na osvetu, jer islam zabranjuje kasapljenje.
Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki, Poslanik je odlu~io
pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. Naumio je za njima poslati
odred mud`ahida. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i Zubejra ibnul-Avvama, r.a., da
predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. Dvojica su ashaba
primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere, tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj
muslimana jako veliki. Po`uri{e, bje`e}i prema Meki, da spase svoje glave.
Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. A dovoljno je bilo ono
{to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini, nakon Bitke na
Hendeku i pobjede muslimana. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa
muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu.
Zubejr je primijetio njihovu namjeru, ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge
muslimane, te sam provali njihovu zasjedu. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to
bi to u~inio odred vojske. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja.
151
VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ
Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak bez premca, isto tako
je bio plemeniti dobro~initelj, koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom
putu, toliko da je kada je umro, bio u dugu. Ljubav ka dobro~instvu bila je
ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. Bave}i se
trgovinom, stekao je ogromno bogatstvo, toliko da je broj sluga koji su se brinuli o
njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu
ku}u, nego je dijelio onima koji su bili u potrebi, sirotinji i na Allahovom putu.
Bio je potpuno uvjeren, da {to vi{e dijeli na Allahovom putu, vi{e se pove}ava
njegov imetak i bogatstvo. Oslanjao se na Gospodara svjetova, a On mu je bio
dovoljan Pomaga~. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu.
PRESELJENJE NA AHIRET
Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu
onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. Bio je ~ovjek od
odluke, koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom.
152
Zubejre... Tako ti Allaha, sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik,
s.a.v.s., a mi smo bili na tom i tom mjestu, pa ti re~e: Zubejre, voli{ li Aliju? A ti si odgovorio:
Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri. A on ti re~e: Zubejre...
LI^NOST
Abdullah ibn Mesud bio je od onih obi~nih Mekelija. Bogate Kurej{ije unajmljivale su
ga da im ~uva stoku, tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao
njihovim sjelima. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi, sitan,
mr{avih nogu, maloga lica obilje`enog preciznim crtama, crnoput. Uprkos tome, njegovo
sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. Vjera
koju je posjedovao Abdullah ibn Mesud bila je duboka poput okeana.
PRELAZAK NA ISLAM
Allahov Poslanik, a.s., poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom
porukom, pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru
spu{tenu od Allaha, d`.{., posredstvom meleka D`ibrila, a.s.
Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje,
Muhammed, sin Abdullaha, a.s., propagira me|uljudsku jednakost, spre~avanje
nasilja i zabranu ugnjetavanja, ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva.
154
Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo}
~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je
podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima.
Abdullah ibn Mesud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek
stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni
najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Muajta. Abdullah je
vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za
njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam
osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s.
Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i
slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.
POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok
njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj
ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet
stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado
Ukbeta ibn Ebi- Muajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na
njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|.
Abdullah ibn Mesud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim
Poslanikom, a.s.: Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado
Ukbeta ibn Ebi-Muajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa
Ebu-Bekrom, pa me upita: Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo? Ja
odgovorih: Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti. Allahov Poslanik, a.s.,
ponovo me upita: Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila? Rekao sam da imam, pa sam
je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom
se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega.
Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se
ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: Podu~i me ovom govoru A Allahov
Poslanik, a.s., odgovori mi: Ti si ve} podu~en, mladi}u.
155
napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg
bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.;
drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo
da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: Ti si ve} podu~en, mladi}u.
PRVI KARIJA23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili
neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj
su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli
da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s.,
ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih
prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju.
Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio
svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: Prvi koji je naglas prou~io Kuran poslije
Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mesud, r.a. Naime, jednoga dana
sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: Tako nam Allaha, Kurej{ije
nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kurana. Pa ko bi to mogao uraditi?
156
IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mesudovu iskrenost i spremnost da se
`rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno
povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke
dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i
savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se
njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad
naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata
u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja.
157
PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mesud stekao je veliko znanje iz
fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s.,
nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.
Abdullah ibn Mesud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kurana, a osim
toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kurani-kerim.
U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera
ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: Vladaru pravovjernih,
dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kuran.
Poslije namaza, Abdullah ibn Mesud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov
Poslanik re~e: Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi, nastavlja
Omer, Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mesuda da ga obradujem o
Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do
njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha,
nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije
pretekao.
158
Odakle dolazite?
A Abdullah ibn Mesud odgovori:
Sa raznih strana. 26
A znate li {ta je u Kuranu najveli~anstvenije?
Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga
ni drijeme` ni san! 27, odgovori Abdullah.
Pitajte ih {ta je u Kuranu najpravednije?, upita Omer.
Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se
bli`njim udjeljuje 28, na to }e Abdullah.
Pitajte ih {ta je univerzalno u Kuranu?
Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko
bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga, 29 odgovori Abdullah.
[ta je najstravi~nije u Kuranu?
To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko
radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a. 30
SUDIJA EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mesud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne
i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti
je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mesud bio je
osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od
mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje.
159
Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako
bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga
Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena.
Allah je najve}i!)
TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno ^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku. Ova izreka ponajvi{e
odgovara Abdullahu ibn Mesudu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po
njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti
prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mesud je upravo takve vrline stekao
kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao
va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: Kada bih
trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.
Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika,
a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa
svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mesud. Sjedili su ispod drveta
na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mesud popeo se na drvo da ubere
nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke
potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to,
Resulullah, a.s., re~e: Smijete se potkoljenicama Ibn-Mesuda?! Tako mi Onoga u
^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.
160
BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mesuda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio
je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan.
Abdullah ibn Mesud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kurana
nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar
pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: On je posuda ispunjena znanjem.
Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.
Abdullah ibn Mesud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac
161
O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: Abdullah ibn Mesud bi svakoga ~etvrtka,
nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao
osim jedanput: Rekao je Allahov Poslanik, a.s... Ja sam tada pogledao u
njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.
Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s.,
onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz
strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i.
Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova
Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mesuda.
Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je
jednom rekao: Rekao je Allahov Poslanik..., pa ga je obuzela takva bojazan da
sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je
progovorio: U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...
Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo
zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{arija: Ne pitajte nas ni o ~emu
sve dok je me|u vama ovaj u~enjak, tj. Abdullah ibn Mesud. Neki su ashabi vladaru
pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg
ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mesuda!
162
PRESELJENJE NA AHIRET
Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. Posljednje trenutke provodio je
u ibadetu i razmi{ljanju. Ponavljao je: Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. Najbolja je
opskrba bogobojaznost. Najgore je sljepilo neznanje. Najte`e su gre{ke la`i. Najgora je zarada
kamata, a najgora je hrana jetimski imetak. Ko opra{ta, i Allah }e njemu oprostiti.
Da ti dovedem lije~nika?
Moja je bolest od lije~nika. (Od Allaha)
Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu? (Nakon {to mu je halifa
prije ukinuo platu, kao {to smo spomenuli.)
Nemam potrebe za njom.
Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!, re~e halifa.
Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama
da svaku no} u~e suru El-Vakia, jer sam ~uo Poslanika, a.s., da je rekao: Ko
prou~i suru El-Vakia svako ve~e, ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo.
Abdullah ibn Mesud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. Dunjaluk je u njegovim
o~ima bio prolazan i kratak, kao {to i jeste, a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova,
Slavljenim, Veli~anstvenim. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju...
163
TE[KO DJETINJSTVO
Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn elErett. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka,
kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. Tako je bilo u svim
dijelovima zemlje. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome
ja~i vlada slabijim, odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini, kupuje ga i prodaje.
Kada je bio dijete, Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim.
Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. Poru{ili su {atore, zarobili `ene i zaplijenili
stoku i imetak. Skupili su otete `ene i djecu, vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli
ih na pijacu roblja da ih prodaju. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i
za{tite familije. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje.
Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u,
skru{ena i slomljena srca. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost.
Prema njemu se ljubazno odnosila, poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu
koristiti. Nakon podu`ega slu`enja, ona ga je oslobodila.
Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i
lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. @elio je nadoknaditi propu{teno, pa se posvetio
u~enju zanata i ~itanju i pisanju. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar, daju}i mu {to
166
HABBABOVE OSOBENOSTI
Li~nost Habbaba ibn el-Eretta, uistinu, bila je jedinstvena. Bio je li{en maj~inske
nje`nosti i rodbinske za{tite. Djetinjstvo mu je bilo tu`no, a on utu~en i usamljen. Bio je
smirena osoba, ~vrstoga stava. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju, o
ljudima, njihovom pona{anju i postupcima; o `ivotu - besmislenom i punom nepravde i
tiranije. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima, a sam je nosio sje}anja patnji
svoga prija{njeg `ivota. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. @elio je na}i ne{to,
upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja.
Bio je srednjega rasta, mr{av, izborana lica, sme|eg tena, crne kose, vitke
gra|e. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe.
Ashabi Allahovog Poslanika
167
SVJETLOST @ERAVICE
Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. Sablje su bile oru`je ljudi
u to vrijeme, ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. Zbog toga se oko Habbaba
okupila elita vitezova. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu.
Savjetovali su ga, daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji.
U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda, a.s., kome je do{ao
D`ibril, r.a, sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi
poruku islama. Ta poruka je univerzalna, za cijelo ~ovje~anstvo, ona izbavlja
~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali. I ta Uputa, za razliku od
svih prija{njih, sa~uvana je od izmjene i zaborava. Hvala neka je Allahu na tome.
Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i
prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima, a
Allahov Poslanik, a.s., prenosio je odlu~no svoju poruku. U po~etku je to ~inio tajno i
me|u najodabranijim ljudima. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku, a.s., ismijavali
se i rugali njegovoj vjeri, ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. Razbjesnili
bi se u svojim raspravljanjima, a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom
Poslaniku, a.s. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik, drugi put ~arobnjak, tre}i put
ludak. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva, a oholost i
nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva
koje ona nosi; obo`avanja jednog jedinog Boga, odbacivanje obo`avanja idola i kipova,
koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah, d`.{., nije poslao nikakav dokaz.
U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i
posmatranju, po~eo je analizirati poziv. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika
Meke, sklonih grije{enju, nepravdi, nasilju i bestidnosti. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce,
a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. Odlu~io je stupiti u kontakt sa
Muhammedom, a.s., i pridru`iti se d`ematu vjernika, blagoslovljenih prethodnika. I uspio se
sastati sa Allahovim Poslanikom, a.s, i pred njim izjaviti svoj {ehadet: Vjerujem i svjedo~im
da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, a.s., Njegov Poslanik. Allahov
Poslanik, a.s., poslije mu je dolazio ku}i, a ~esto mu je svra}ao i u radnju.
Habbab je krio svoj islam, nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. Njegovu du{u opila je
slatko}a vjerovanja. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to
raznim dokazima. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili, pa ga nisu
na{li kod ku}e. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. U{ao je u ku}u i
sjeo ispred ognji{ta, ne mare}i za njihovo prisustvo. Bio je daleko od njih u svojim
razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika, a.s., koji je odzvanjao
168
u njegovim u{ima. Jedan od onih koji su ga ~ekali, upita: Jesi li zavr{io, kao {to
si obe}ao, moju sablju? Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio, a u sebi
je ponavljao: On je Poslanik, upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik...
Drugi od ovih ga upita: Jesi li se to sastao i pri~ao s njim? Habbaba ovo
pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Me|utim, Kurej{ije
zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu, a.s., vjeru i da je ostavio obo`avanje
njihovih bogova i kipova. Po~eli su ga provocirati i psovati, bacaju}i sumnju na
Allahovoga Poslanika. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a
~ovje~anstva i spasioca ljudi, pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica, re~e:
U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude
na svjetlo! Jeste, primio sam islam, izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem.
Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju, udaraju}i ga pesnicama i nogama.
Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola.
Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. Kada je do{ao svijesti,
osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. Jedva se mogao kretati, ali se prisilio ustati i oprati
lice, ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika, a.s.
Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: Ummu Enmar, Habbab je
promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda, a.s., pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. Ona
im nije povjerovala, mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod
Habbaba. Jednostavno, nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti
njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako
sjedi ispred ognji{ta. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo.
169
islam poslije Allahova Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra, pored toga {to je znao
da }e biti izlo`en patnji. Izjavio je svoj islam, raspiruju}i bijes i oholost
nevjernika Kurej{ija, naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju
patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba, a.s., u njegovoj bolesti.
Prvi koji je izjavio islam bio je, naravno, Allahov Poslanik, a.s., a njegov amid`a
Ebu-Talib, Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji
je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika, a.s., i spre~avao napade
na njega. Poslije njih, od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga
naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke
napade na njih. Od njih su: Habbab ibn el-Erett, Suhejb ibn Sinan, Bilal ibn
Rebbah, Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar. Oni su stavljani u `eljezne
oklope, a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa
bi u takvim mukama umirali. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov.
Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. Grijala bi `eljezne lance
koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge.
Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo, a on je bio strpljiv i ~vrst, samo
bi tiho uzdisao, izgovaraju}i: Allah je najve}i. Allah je najve}i. Hvala pripada Allahu.
Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na
muke, pa su potra`ili Allahovoga Poslanika, a.s., i upitali ga: Allahov Poslani~e,
ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas? Ali, neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj:
Po`alili smo se Allahovom Poslaniku, a.s., na zlostavljanja idolopoklonika, a on je
bio naslonjen na Kabu: O Bo`iji Poslani~e, zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar
ne}e{ u~initi dovu)? A on nam re~e: Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi
rupu u zemlji, pa bi ga stavili u nju, a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo)
njegovu glavu na dva dijela, ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. Ili bi mu `eljeznom
kukom probadali i ~upali meso, odvajaju}i ga od kostiju, ali ga ni to ne bi odvratilo od
njegove vjere. Tako mi Allaha, zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~
putovati iz Sanaa do Hadremevta, a ne}e se bojati nikoga osim Allaha, d`.{., i vuka za
svoje stado. Me|utim, vi po`urujete (nestrpljivi ste).
170
PRAVEDNA OSVETA
Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri, ve} ga je svakodnevno
zlostavljala i mu~ila. Poku{avala ga je odvratiti od vjere, me|utim, on je, nepokolebljiv,
podnosio sve u`ase. Ona bi zapalila vatru, a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba
na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom.
[to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje, Habbab je postajao ~vr{}i,
smireniji i stabilniji. Allahov Poslanik, a.s., prolazio je jednom dok je Habbab le`ao
na plamte}em `aru, svezanih ruku i nogu. Gledao ga je Poslanik, a.s., slomljena
srca od milosti i brige, a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio
oja~ao. Digao je ruke ka nebu, mole}i Allaha, d`.{.: O Bo`e moj, pomozi Habbabu.
Nije pro{lo ni pet dana od toga, a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko
nije poznavao. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. Bol joj je prolazila kroz
kosti. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola, po~ela je da zavija kao pas.
Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. Posje}ivali su je vra~ari, ~arobnjaci i ljekari
tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu
kako bi joj se ubla`ila bol, {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova.
Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom, pa je on stavljao `eljezo na
vatru dok ga ne u`ari, a zatim ga prislanjao na njenu glavu.
Vratilo joj se - na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. Umrla je od
toga lijeka, grcaju}i od bola, u nevjerovanju i zabludi. Slavljen neka je Allah Mudri.
U^ITELJ MUSLIMANA
Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga
odvratile od njegove vjere - naprotiv, on se dao na uslugu novoj vjeri, rade}i po
uputi Allahovoga Poslanika, a.s., i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima.
Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. I{ao
je od ku}e do ku}e, nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im
Kuran, obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise.
171
Habbab je bio u ku}i Seida ibn Amra, Nufejla, mu`a Omerove sestre Fatime, i
u~io im Kuran, a oni su tajili da su primili islam. Omer ibn el-Hattab gledao je
muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju, pa se sa`alio na njih. Uzeo
je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda, a.s., smatraju}i njega najve}im
krivcem za to. Usput je sreo Nuajma ibn Abdullaha en-Nehama, koji je ve} bio
primio islam, ali je to krio, boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn Kaba.
Omer upita:
Zar je neko iz moje porodice...?!
Tvoj zet i amid`i} Seid ibn Zejd i tvoja sestra Fatima, Boga mi, ve} su primili islam i
slijede Muhammeda, a.s., i njegovu vjeru. A ti gledaj {ta }e{, re~e mu Nuajm.
Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. Fatima tada ustade,
lica oblivena krvlju, nasuprot Omera, pa mu re~e: Da! Primili smo islam i
vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika, a ti radi {ta ho}e{. Kada je Omer vidio
takvu krvavu, pokaja se zbog tog {to je uradio, pa se malo smiri i re~e:
Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed.
Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani.
172
Sestra mu re~e:
Bojimo se za njih ako ti ih damo...
Ne boj se!, re~e, pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita.
STRPLJIVI MUD@AHID
Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid- strpljiv i nepokolebljiv. Nakon {to je
u~inio hid`ru u Medinu, Allahov Poslanik, a.s., pobratio ga je sa D`abirom ibn
Atikom. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom, a.s., iako je od
posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. U bitkama na
Bedru, Uhudu, Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj
doprinos, bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan, u skladu sa svojim mogu}nostima.
Ashabi Allahovog Poslanika
173
PRESELJENJE NA AHIRET
Kada se Habbabova bolest pogor{ala, prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je
proveo posljednje dane `ivota. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi
drugovi, do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela,
pa su mu rekli: Raduj se, o Ebu-Abdullah. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti
svoju bra}u. A on im je kroz suze odgovorio: Podsjetiste me na bra}u. Oni su
pro{li, a nisu za svoja djela uzeli nagradu. Mi smo ostali poslije njih, a dunjaluk nam
se otvorio. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela.
174
OSOBENOSTI
Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. Allah,
d`.{., mu je podario sposobnost u trgovini, pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od
sebe. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo, ali ono nije promijenilo njegovu
plemenitu narav i du{u. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima.
Bio je lijepa i elegantna izgleda, imao je lijepo lice, ~vrsto tijelo, gustu kosu,
bijelu put koja je naginjala crvenoj. Bio je srednjega rasta, krupnoga tijela, {irokih
prsa i ple}a, velikih stopala. Kada bi se okretao, okretao bi se ~itavim tijelom.
176
PRIMANJE ISLAMA
Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha,
a.s., i pristupio muslimanskim redovima, bez obzira {to je znao da ga na tom putu
~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.
Allah, d`.{., uputio ga je kada je bio izvan Meke, dok se jedan sve{tenik
raspitivao za pojavu Poslanika. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje
prenosi li~no Talha: Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji, jedan sve{tenik je povikao:
177
^VRSTINA VJERNIKA
Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao
na veliki odjek. Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne
porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih
o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?
Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim
interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i
preimu}stvu. Tako|er, to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme
had`a. Jednostavno, vlast, kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi.
Zato su ustali protiv muslimana, mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i
vratili ih u nevjerstvo. Ali, ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. Islam se {irio
preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika, a.s., prave}i
neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje, neka je hvala Allahu na tome.
178
TALHIN DAN
Talha je bio uz Allahova Poslanika, a.s., u~estvuju}i u svim pohodima i
bitkama. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik, a.s., u pratnji
Seida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka. Oti{ao je i obavio zadatak,
koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha, a.s., a kada se vratio u
Medinu, i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru.
Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi, tada jo{ nije bio primio islam, a to je bila
zlatna prilika. Napao je iza brda, pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili, i
`alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov
odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane,
povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane.
Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje, zbunjeni i ra{trkani. Allahov Poslanik,
a.s., stajao je na mjestu borbe, a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i
muhad`ira, koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i
179
180
Pribli`avaju}i se, Resulullah, a.s., im re~e: Ispred vas je va{ brat... (tj. Talha).
Ebu-Bekr, r.a., ka`e: Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali. Na njemu je bilo
@IVI [EHID
Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika, a.s., a poslije Bitke
na Uhudu Resulullah, a.s., ga je nazvao Dobri Talha. U njemu su bila skupljena sva
plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu,
koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika, a.s. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je
Resulullah, a.s., obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid.
DARE@LJIVI TALHA
Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji
~ovjek; njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e.
Talha je ~esto govorio: U Bici na Uhudu, Poslanik, a.s., nazvao me Dobri Talha. Na dan
Bitke Zatu Kird nazvao me Velikodu{ni Talha, a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha.
Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda, brane}i
Poslanika, a.s., i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. Tu je dobio nadimak Dobri Talha. [to se
ti~e nadimka Velikodu{ni Talha, postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj
181
182
Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi.
Ashabi Allahovog Poslanika
183
VELIKA SMUTNJA
Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn
Affana, r.a., ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim
ummetom. Muslimanski su se redovi razjedinili, nered i podjela je vladala me|u
184
PRESELJENJE NA AHIRET
Talha ibn Ubejdullah, r.a., povukao se iz sukoba. Napustio je bojno polje i klanjao i
molio Allaha, d`.{., da zaustavi veliku smutnju. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i
pogodiv{i ga strijelom u vrat, usmrtio ga. Umro je, a imao je {ezdeset ~etiri godine.
Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. Njegov sin Muhammed ibn Talha
ka`e: Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah, {to nepokretne
imovine, {to novca i ostalog bogatstva, iznosila je trideset hiljada dirhema.
U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu, a u gotovini hiljadu dinara.
Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti.
Naime, jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: Sklonite me iz mog
mezara, uznemirava me voda. Isti san je sanjao tri no}i. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn
Abbasu i to mu ispri~ao. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine
vode. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga
ukopali. Neka je Allahova, d`.{., milost i zadovoljstvo na njega.
OSOBENOSTI
El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. Bio je visokoga stasa,
razvijena ogromnoga tijela, {iroka pojasa, razvijenih prsa, {irokih ramena, ~vrstih ruku i
krupnih {aka. Imao je gustu i bujnu kosu, krupne o~i, sastavljene obrve, a bradu je knio.
186
PREDISLAMSKI PERIOD
Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak
okus tu|ine, premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto, bje`e}i od osvete. Njegov
otac Amr ibn Salebe poticao je iz plemena Behraa, iz oblasti Hadremevt.Tu je ubio ~ovjeka iz
svoga naroda, pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. El-Mikdad je kao malo dijete
pobjegao plemenu Kinda, tra`e}i njegovu za{titu, {to je bio obi~aj Arapa prije islama.
Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme
djetinjstva proveo me|u njima. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda, ElMikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku, a bio je jo{ mladi}. Prebjegao je u ku}u El-Esveda
ibn Jegusa ez-Zuhrija, tra`e}i uto~i{te. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu, pa
je tako El-Mikdad ponekad nazivan El-Esved, po imenu njegova staratelja El-Esveda
ibn Jegusa el-Kindija, s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. El-Mikdad je
`ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i
prije pojave Muhammeda, a.s., kao donosioca radosnih vijesti i istine.
PRIMANJE ISLAMA
U Meki je `ivio te{kim `ivotom. Nije bio imu}an, a pored toga, za doma}e stanovni{tvo
je kao stranac bio li{en pa`nje. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha, a.s., i
saznao ciljeve njegova poziva, po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom,
a.s. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida, me|u onima koji primi{e islam.
187
povesti u Medinu. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris, r.a. Samo {to su
stigli do okolnih mekanskih predjela, sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio
mnogobo`a~ku vojsku. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan, r.a., koji su
po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima. Nakon sastanka dvije skupine,
Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se
muslimanima i s njima oti{li u Medinu. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim
Poslanikom, a.s., i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom, d`.{., putu.
VITEZ BEDRA
El-Mikdad, r.a., zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. ^vrsto je odlu~io pokloniti
svoj `ivot na putu {ehadeta. U njegovom se srcu u~vrstio iman, tako da se sa lahko}om
`rtvovao na Allahovom, d`.{., putu. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika, a.s., u svakom
njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. Na bojnom je polju bio `estoki borac i
konjanik, takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost.
188
pri{ao Poslaniku, a.s., stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom
rekao: O Bo`iji poslani~e, izvr{avaj ono {to ti Allah, d`.{., nare|uje, mi smo s tobom. Tako
mi Allaha, ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:Idi ti i tvoj Gospodar pa
se borite, mi ovdje ostajemo, ve} ka`emo: Idi ti i tvoj Gospodar, a mi }emo se boriti uz
vas. Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom, kad bismo trebali osvajati grad Berk elGimad32, borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.
MUDRI POBO@NJAK
189
El-Mikdad ibn Amr, r.a., ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. Sav se posvetio
prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. Bio je stalno uz
Allahovoga Poslanika, a.s., na raspolaganju za borbene i druge zadatke. Na dunjaluku
je bio skroman, zadovoljan jednostavnim `ivotom. Dosta pa`nje posve}ivao je svom
konju Sebhi, jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima.
190
^ovjek mu odgovori:
Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io Nisam znao da je zabranio
~uvanje na{ih `ivotinja. Prekr{io sam njegovu zabranu, pa me kaznio, a nije me
ni saslu{ao. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom.
El-Mikdad se naljutio zbog toga, pa se uputio pravo emiru. Pitao ga je:
S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?
islam.
El-Mikdad se obradova, smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor.
Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: Umrijet }u, a islam }e ostati slavan.
Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu, i ni{ta osim toga. Sam
El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. Nije `urio u davanju presude ljudima, znaju}i
da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. Imao je
veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot, kroz velika isku{enja i kroz
razne situacije. Bio je izuzetno otvoren i jasan, {to upu}uje na njegove {iroke poglede i
duboko razmi{ljanje.
Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove, a.s.,
smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg
Poslanika. Allaha nam, voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili
svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok. El-Mikdad ga je dugo gledao, a zatim mu rekao:
Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega, a ne zna kakav bi
bio da se na|e u tom vremenu. Tako mi Allaha, `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika, a.s.,
kojima je Allah, d`.{., presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u
D`ehennem. Zato, u prvom redu zahvalite Allahu, d`.{., Koji vas je sa~uvao njihovih
isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika.
Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti.
Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv
191
Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib, r.a., od Allahovoga Poslanika, a.s., da je rekao:
Nije bilo poslanika, a da mu nisu data sedmerica, plemenitoga roda, namjesnika i
saputnika. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza, D`afer, Ebu-Bekr, Omer, Alija, Hasan,
Husejn, Ibn-Mesud, Selman, Ammar, Huzejfe, Ebu-Zerr, El-Mikdad i Bilal.
192
NA POLJU D@IHADA
El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. Nije
izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik, a.s., niti ijednog
osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca.
Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen, ali je
ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga
Poslanika, a.s. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. Dovoljno je {to
se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li
hendek i poku{ali se domo}i muslimana, ali ih je sna{la smrt i bje`anija.
Kada je Poslanik, a.s., preselio na ahiret, El-Mikdad ibn Amr, r.a.,
mnogo se rastu`io, ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj
islamskoj vojsci. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. Dovoljno mu
je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a, koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta
sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom, r.a.
Kada se Amr ibn el-As, r.a., uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba, r.a., da
pozove vladara i stanovni{tvo u islam, pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa
Zubejrom ibnul-Avvamom. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah, Harid`e ibn Huzzafe, Umejr ibn Vehb
el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr, r.a. Amr ibn el-As uputio je poziv egipatskom vladaru
Mukavkisu da primi islam, ili da preda zemlju bez borbe, ili da pristane pla}ati d`izju. Mukavkis
je skupio svoje ministre, vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. Zatim
je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. Nakon isteka ta ~etiri dana,
Mukavkis je odbio islam, kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. Tada je Amr ibn
el-As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. Mukavkis se
sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja
i njegov narod. Amr ibn el-As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems, dok je Zubejr
kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid
sa jo{ nekim mud`ahidima. Tako su se spustili u grad. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu:
Zubejr iznutra, a El-Mikdad izvana. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom, probijaju}i se sa
periferije prema sredi{tu grada. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. Kralj se
sastao sa Amrom ibn el-Asom, otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje.
193
PRESELJENJE NA AHIRET
Prohujao je `ivot El-Mikdada, r.a., oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo,
te je stalno boravio u ku}i. Umro je na svojoj zemlji, u D`efru izvan Medine,
trideset tre}e godine po Hid`ri, u sedamdesetoj godini `ivota.
LI^NOST
Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. Otac mu je bio jedan od
kurej{evi}kih bogata{a, a majka k}erka Abdul-Muttaliba, djeda Allahovog Poslanika, a.s.
Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost.
Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim
kurej{evi}kim mladi}ima. Za razliku od svojih vr{njaka, Ebu-Sebre odisao je mirno}om i
stabilinim i stalo`enim dr`anjem. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek
odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. Bio je o{trouman i blage naravi, a poslove je
obavljao planski i uspje{no. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci
ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u.
Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. Imao je crnu kosu i tamnoputu
ko`u, a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Na licu
mu je stalno lebdio osmjeh, ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. Nije zapadao u
nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu.
196
NJEGOV ISLAM
Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah,
a.s. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. Zavolio je Poslanika,
a.s., i bio mu blizak pored razlike u godinama. Po{tovao je njegovu dobrotu i
cijenio njegova dobra djela. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu, a.s., naredi
mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih
muslimana od Poslanikove, a.s., rodbine koji je povjerovao u Objavu.
Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e
muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju, po naredbi Allahovoga Poslanika, a.s. Ebu-Sebre nije
htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom, a.s. Me|utim, kada su mu~enja
postala nepodno{ljiva, i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`aferom ibn EbiTalibom i njegovom porodicom. Ali, nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji, daleko od
Meke; vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov
Poslanik, a.s., odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata.
NA BOJNOM POLJU
Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u
islamskom d`ematu, obo`avaju}i Allaha, d`.{., u miru i spokojstvu.
Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni, pa nastavi{e sa
provokacijama. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se
Kurej{ijama. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke, a prva je bila Bitka na Bedru, u kojoj su
Kurej{ije, te{ko pora`eni, ostavili svoje ubijene na bojnom polju. Ebu-Sebre je bio jedan od
hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u,
srcem ispunjenim vjerom, tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu.
Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu, Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima,
neka je Allah zadovoljan svima njima, pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika, a.s.
Sve u svemu, Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom, a.s.: u pohodu na
Benu-Mustalik, na Benu en-Nadir, na Devmetul-D`endelu, na Hendeku, u pohodu na BenuKurejza, na Benu-Lihjan, na Hajberu, na Hudejbiji, prilikom oslobo|enja Meke, na Hunejnu i u
Taifu. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od
koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka.
197
VO\A ZA IZBAVLJENJE
Po zavr{etku rata protiv odmetnika, vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim
bajrakom. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. Irak je bio pod
vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu.
Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret, naslijedio ga je Omer ibnulHattab i nastavio sa daljim osvajanjem. U tom periodu, Ebu-Sebre do|e
u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Tu se priklju~io islamskoj vojsci.
El-Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. Zadivi{e ga velika osvajanja
koja su ostvarili muslimani, pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario
on, samoinicijativno, bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom, r.a. El-Hadremijj je
od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju, u isto~ni dio zaljeva. Ovim se
kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more, jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno
iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija.
Kada je El-Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca, podijelio ih je u tri grupe:
198
Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost, kao {to su muslimani pokazali hrabrost,
koja zapanji i iznenadi neprijatelja, pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. U ovoj bici
pogibe El-D`arud ibnul-Mualla, zapovjednik prve grupe, tako|er i zapovjednik druge grupe EsSivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima
nastoje}i otvoriti put prema Basri. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji, a toga nisu bili
svjesni. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. Predvodio ju je [ehrek,
poznati vojskovo|a. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri.
Kada je halifi Omeru, r.a., stigla vijest {ta je u~inio El-Ala, te da su njegovim
odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu, odmah ga smijeni i kao
namjesnika postavi Sada ibn Ebi-Vekkasa. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu
da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara.
Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre, brzo se mobilizira
veliki broj dobrovoljaca, poznatijih junaka i vojskovo|a, me|u kojima: Asim ibn Amr,
Arfed`e ibn Herseme, Huzejfe ibn Muhsin, Med`zee ibn Sevr, Nehar ibnul-Haris,
Et-Terd`uman ibn Fulan, Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs, Sad ibn Ebi
Arfed`a, Abdurrahman ibn Sehl, Sasa ibn Muavija. S njima se uputi dvanaest
hiljada muslimana. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm, r.a.
Kada je Utbe ibn Gazvan, namjesnik Basre, oti{ao obaviti had`, zamijenio ga je
Ebu-Sebre. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret, a Ebu-Sebre ostade
namjesnik Basre sve do kraja godine. Nakon toga, halifa Omer, r.a., za namjesnika
Basre imenova El-Mugiru ibn [ubeta, a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{ariju.
Ashabi Allahovog Poslanika
199
ZAROBLJAVANJE HURMUZANA
Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha, Jezded`ird, kralj Perzije,
skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. U isto je vrijeme
podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje
zemlje. Uputio im je poziv koji dade rezultat, pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo
kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana.
O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta, izme|u ostaloga, napisao i sljede}e:
Tustur je bio veliki blistavi grad. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate, izuzetno
lijepe vrtove. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. Imao je drevne gra|evine oko
kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka, divno bistra i ~udna, jer je u danima vru}ine
jako hladna. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na
rijeku. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. Rijeka je bila veoma duboka, a od vrata na
koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje, kao u Bagdadu i Mehli. Tustur
posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati, a njegove tr`nice bile su snadbjevene
tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko.
200
mjeseci, ali muslimani pretrpje{e velike gubitke, i plus, pado{e u nekakvu tjeskobu
prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao
priliku da osvoji Tustur i, Allahovim emrom, to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika
iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji
mogu u}i u grad. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. Uzvikuju}i tekbire otvorili su
vrata-most grada, a muslimani koji su ~ekali ispred, poput nado{le rijeke udarili su na
Perzijance. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda, neka je hvala Allahu, d`.{., za to, a perzijski
je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu, r.a., da mu on sudi.
201
PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur, Ebu-Sebre se vrati u Meku da
u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota, u ibadetu pored
Allahove ku}e. U vrijeme halife Osmana, r.a, preselio je na ahiret, a
ukopan je u Meki, neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega.
OSOBENOSTI
Muaz ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima, najljep{i po
fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. Krasilo ga je lijepo lice, crne o~i, blistavi zubi.
Njegovi bijeli zubi, koji bi se ukazali kada se nasmije, davali su mu jo{ ljep{i izgled. Imao
je gustu i kovrd`avu kosu. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca.
Bio je izuzetno pronicljiv, inteligentan i razuman, a u tome mu je pomogla njegova
pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. Stekao je kulturu njegovanu
~istim dini-islamom. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac,
koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e, proni~u}i u njihove skrivene ciljeve.
204
PRIMANJE ISLAMA
Muaz ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika, a.s., prije nego {to ga je vidio. Allah, d`.
{., uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem.
NEPRIJATELJ KIPOVA
Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana, a Muaz ~vrsto odlu~i da se
bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. Po~eo je kovati
planove, koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su
obo`avali idolopoklonici, kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. Skupio je
grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva,
rade}i to javno ili tajno, i istovremeno, pozivaju}i ljude u islam. Cilj je bio ukazati
idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih
da razmisle i okrenu se svjetlosti, pravdi i miru koje donosi islam. Zahvaljuju}i ovoj
metodi, Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika, pa primi{e islam i
205
Muaz ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i
Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. Smatrao je da }e se tako odbraniti
od kradljivca pa re~e kipu: Menatu moj, ja ne znam ko ti ovo sve ~ini, ali ti
zna{. Pa ako u tebi ima ikakva dobra, evo ti sablja i brani se.
Kao da mu je pao kamen sa srca, Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju
obje{enu o njega. Muaz i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i, uze{e kipa i
sablju, pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali
ga za rep uginulog psa. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u, Amr ga je pogledao, ne
dodirnuv{i ga; osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. Tako mi Allaha, da si ti
bo`anstvo, ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!, rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa
zajedno s njima oti{ao kod Musaba ibn Umejra i pred njim primio islam.
206
207
SKROMNI DOBROTVOR
Danju je Muaz, r.a., svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke, a no}i je
provodio u skru{enom ibadetu. Skupljanje imetka ga nije zanimalo, jer je bilje`enje
Allahovoga, d`.{., govora vrednije od svakog imetka. Nije ga zanimalo bogatstvo,
jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika, a.s., vrednija od svakog blaga.
Prenosi se od Sevra ibn Zejda: Kada bi Muaz provodio no}i u ibadetu, govorio
je: Allahu moj, svi su pospali i zvijezde su i{~ezle, Ti si `iv i vje~an. Allahu, moja
`udnja za D`ennetom je mlaka, moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije
dovoljno, a nemo}an sam, Allahu moj, da pobjegnem od nje. Daj mi uputu koja }e
mi vrijediti na Sudnjem danu, jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{.
Uz sve ovo, Muaz je bio dare`ljiv, plemenite du{e, dijelio je siroma{nima i hranio
bijednoga. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom.
Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera,
r.a. Naime, Omer, r.a., poslao je Muaza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone
od njihovih bogata{a. U toj podjeli i Muaz je imao svoj dio, me|utim, on je izvr{io
podjelu i vratio se ku}i, ne uzev{i ni{ta. Kada ga je vidjela, `ena ga upita:
Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti, kao {to su ostali zastupnici
donijeli svojim porodicama?
208
209
U rano jutro `urnim koracima Muaz se uputio Omerovoj ku}i. Po{to ga je na{ao,
re~e mu: Usnio sam sino}, da sam prestao plivati, a bio sam na vodenoj pu~ini, pa
sam se upla{io da }u potonuti, a ti se tu na{ao i spasio me. Odmah potom, oti{li su
Ebu-Bekru, pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Muazovog imetka u
dr`avnu imovinu. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar, rekav{i: Muazu, ne}u uzeti od tebe
ni{ta. Tome se i Omer obradova, zagrli Muaza i re~e mu: Sada je u redu.
A ako ne na|e{ u
Kuranu? On odgovori:
Sudit }u po sunnetu Allahovoga
Poslanika. Poslanik ga ponovo upita:
210
211
primijenite nau~eno.
PRESELJENJE NA AHIRET
Muaz, r.a., boravio je u Palestini. Obavljaju}i svoju du`nost, vjerno i po`rtvovano
tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. Nalazio se u dolini Bisana
kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda,
pozivaju}i: Allahu, bojao sam se Tebe, a danas se nadam od Tebe... Allahu, Ti zna{ da
nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj. bogatio se),
nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke, vjere i pokornosti Tebi. Zatim je
ispru`io ruke i ispustio du{u, govore}i: Dobro do{la, smrti... Do|e voljena u siroma{tvu...
Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri, u svojoj trideset osmoj godini `ivota.
Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. Muazova smrt najvi{e je
pogodila Omera, r.a., zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi.
NJEGOVA LI^NOST
Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. Mnogo
je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari, nastoje}i ih u potpunosti razumjeti.
Bio je visok, bijeloga tena, puna~ak, nje`ne ko`e i lijepoga lica. Na njemu su se
vidjeli tragovi lagodna `ivota. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki
imetak, a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u,
pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. I
pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. Tako|er, isticao se
jakim glasom i strogo{}u, kako je to dolikovalo arapskim velikanima.
214
PRIMANJE ISLAMA
Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti.
Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i
zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je
~inio. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam, ali ga je tajio.
Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom, koji mu je bio prijatelj,
ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. Me|utim, Velid ga je ispri~ao ocu, a
onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima.
215
216
NAPAJA^ HAD@IJA
Abbas ibn Abdul-Muttalib, kao {to smo spomenuli, imao je visok polo`aj u Meki. Bio
je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. Imao je zadu`enja koja su pripadala
samo prvacima Kurej{ija - ~uvanje Kabe i napajanje had`ija. ^uvanje svetosti Kabe
podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u
Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. Napajanje had`ija bila je po~asna
du`nost da se had`ije opskrbe vodom, tako da im ni{ta ne usfali.
217
ISKRENI SAVJETNIK
U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke,
Abbas je bio u Poslanikovoj, a.s., blizini. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov,
a.s., savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i
prosvije}ene ideje. Prije druge prisege na Akabi, Allahov Poslanik, a.s., spremao se
za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste, daju mu prisegu na
vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. Resulullah, a.s., tra`io je od svoga amid`e
Abbasa da bude s njim na sastanku, a Abbas tada nije obznanio da je primio islam.
Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija Kab ibn Malik, koji je bio me|
u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: Sjedili smo u
jednom klancu, ~ekaju}i Allahovoga Poslanika, a.s. Do{ao je, a s njim i Abbas ibn
Abdul-Muttalib. Abbas je rekao: Ljudi Hazred`a, kao {to znate Muhammed je od
nas. Odbranili smo ga od na{eg naroda, a on je me|u njima u svome mjestu
cijenjen i po{tovan. Odbio je sve, osim da se pridru`i vama. Ako ste do{li da ga
pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja, na vama je da to i podnesete.
Ako ga mislite pot~initi i poniziti, nakon {to vam do|e, onda ga se sada pro|ite.
Poslije govora Abbas je u{utio. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i
saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku,
a.s., i njegovoj vjeri. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost, procjenjuju}i da }e se desiti
rat izme|u muslimana i Kurej{ija. Postavio im je sljede}e pitanje: Opi{ite mi rat. Kako se borite
protiv va{eg neprijatelja? Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija:
Mi smo, tako mi Allaha, ratnici. U ratu smo odgojeni, pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga
od na{ih predaka iz generacije u generaciju. Ga|amo strijelama dok ih ima, zatim kopljima dok
se ne polome, zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj.
Abbasa je obradovao ovaj odgovor. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost, pa im
re~e: Vi ste, zna~i, ratnici... Pa imate li oklope? Odgovorili su mu: Da, imamo kompletne
oklope. Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik, a.s., nakon {to je njegov amid`a odigrao
svoju ulogu.
218
Abbase, otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn
Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra, brata Benu-Harisa, jer ima{ ~ime.
vezi s tim objavljen je kuranski ajet: O Vjerovjesni~e, reci su`njima koji se nalaze
u rukama va{im: Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro, dat }e vam
bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. A Allah pra{ta i milostiv je.
219
Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je
220
PLEMENITI
Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. Bio je bogat i
dare`ljiv, milostiv prema svojoj porodici, rodbini i plemenu. Allahov Poslanik,
a.s., bio je ponosan na svoga amid`u, na njegov lijepi ahlak i vrline.
221
PRESELJENJE NA AHIRET
Abbas je `ivio osamdeset osam godina. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na
Allahovom, d`.{., putu. Preselio je u petak, ~etrnaestoga red`epa, trideset druge
godine po Hid`ri. Zakopan je u Bekijji, a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan.
ODGOJ U ISLAMU
Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog
Allaha, u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je
{ti}enik Allahovoga Poslanika, a.s., kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od
Allaha, d`.{., kojim je to zabranjeno i poni{teno, a Allah, d`.{., nare|uje da se ~ovjek
zove po svom ocu. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed.
224
rodila dje~aka! Poslanikovo, a.s., lice se ozari, a ova vijest pokri brige i probleme.
Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu
majku. Upu}ivao je dovu Allahu, d`.{., da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od
junaka d`ihada. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom, a.s., zbog ro|enja
blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika, a.s.
LI^NOST
Usame je karakteristi~na li~nost. Fizi~ki izgled je naslijedio od svoje majke
Habe{ijke. Crne puti, pljosnata nosa, kovrd`ave kose, sna`na skladno gra|ena tijela,
jakih mi{ica i srednjega rasta. Bio je ~edan i lijepa ahlaka, ~ista srca, ispravna
mi{ljenja. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega, mud`ahid na Allahovom putu,
spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. Posjedovao je izrazitu pronicljivost,
dobro shvatanje stvari i situacije. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im
situacijama. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove
koje je zauzimao. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim.
225
a.s., pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. Dok je Usame bio dje~ak, Poslanik bi ga
zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom Fatiminim sinom Hasanom. Me|u njima
nije pravio razliku. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca.
Hasan i Usame bili su istih godina, a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti.
Hasan je bio bijeloga tena, ozarena lica, izuzetne ljepote. Od svih ljudskih
stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku, a.s. A Usame je bio crne puti, pljosnata nosa,
kovrd`ave kose. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e, bijele ili crne... Allahov
Poslanik, a.s., uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo, a Usamu u drugo, pa bi
cupkaju}i i grle}i ih, govorio: Allahu moj, ja ih volim, pa ih voli i Ti.
U godinama dje~ijih nesta{luka, Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika, a.s.,
kad mu zaka~i noga za ku}ni prag, pa pade i ozlijedi ~elo. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene
Ai{e da mu zaustavi krv. Ona to nije odmah u~inila, pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je,
isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je, a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima.
226
227
njegov sin Fadl ibn Abbas, Rebia ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao
kao {ehid. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika, a.s.,
pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. Kada muslimani
vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni, povrati{e svu svoju snagu okupljeni
oko Poslanika, a.s., u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. Allah, d`.{., omogu}i
pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba.
Mo`da je Bitka na Muti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. To je velika bitka koju su vodili
muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. Muslimani su stavljeni na veliku
ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. Usame je
gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`afera ibn EbiTaliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe, prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. On,
Allahovom, d`.{., pomo}i spasi muslimansku vojsku. Uprkos pogibiji Usaminog oca, koju je
vidio, Usame osta ~vrst vjernik, nije posustao niti je gubio nadu, ve} mu to pove}a iman i
odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu, `ude}i za {ehadetom.
MLADI VOJSKOVO\A
Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao
veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u.
Allahov Poslanik, a.s., odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju, da pro{iri islam
u njoj. Naredio je da se spremi velika vojska, a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn
Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. Pod njegovu komandu stavi
odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika, Omera ibn el-Hattaba, Sada ibn
Ebi-Vekkasa, Ebu-Ubejdu i mnoge druge. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju
Usame za predvodnika vojske, na {ta se Usame javno po`ali. Sti`e to i do Poslanikovih,
a.s., u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana, pa im se obrati rije~ima: Ako
ste protiv njegovog predvo|enja, pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca.
Tako mi Allaha, on je za komandovanje najpodobniji, a pored toga on mi je me|u ljudima
najdra`i poslije njegovog oca. Mislim da je on jedan od najboljih, pa po`elite mu dobro.
Dok se vojska spremala, razbolje se Poslanik, a.s. Kroz posljednje izdisaje, u
smrtnim mukama izgovorio je: Neka ide Usamina vojska... Neka ide Usamina vojska.
U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu, mjestu izvan Medine, gdje je radio na pripremi i
kontroli mobilizacije vojske. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu. Neki
od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn
el-Hattabu, tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. Tako|er, zatra`i{e da se
smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske, a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije
primio islam. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje
228
pohoda Usamine vojske, a da, ako odlu~i da {alje vojsku, za predvodnika vojske izabere
nekog drugog, starijeg od Usame. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru, te
ga uze za ramena i protrese: Majka te nemala, Ibn el-Hattabu!, re~e Ebu-Bekr.
Postavio ga je Poslanik, a.s., a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha, nikada! Kad
se Omer vrati, muslimani ga upita{e {ta je uradio, a on im ljutito odgovori: Majka vas
nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom.
Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe, njegovoga vo|e, vodi~a i u~itelja,
vjerovjesnika Muhammeda, a.s. Ophrva ga neopisiva tuga. Napisao je pismo EbuBekru: Desio se najve}i doga|aj. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. Sa mnom su
najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., pa da li trebamo ostati? Na ovo pismo
Ebu-Bekr mu odgovori: Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov
Poslanik, a.s. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. Ako
smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom, dozvoli mu.
Na takvim principima `ivi islam. Halifa Allahovoga Poslanika, a.s., zatra`io je
odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu,
prema granici El-Belke, da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim.
OKRUTNA LEKCIJA
Usame nastavi sa podvizima na boji{tima, ostaju}i skromni musliman koji se
bori na Allahovom, d`.{., putu, predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj, d`.{., vojsci.
Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj, ve} da Allahova rije~ bude gornja.
Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe:
jedna koja je dala prisegu Aliji, r.a., kao halifi i stala na njegovu stranu, i druga koja
je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu.
Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani, kao {to je odbio i priznati ga
za halifu, ve} je ostao neutralan. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im
rije~ima: Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog
boga osim Allaha. Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega
da mu se priklju~i, a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od
Allahova Poslanika, a.s., u njegovom prisustvu: Kada bi stavio svoju ruku u
duboku {upljinu, stavio bih i ja svoju. Ali, ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik, a.s.,
rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha.
229
Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika, a.s. Dvije godine prije
Resulullahova, a.s., preseljenja na ahiret, krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv
Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. To je bilo Usamino
prvo predvo|enje vojske, a bio je tek navr{io osamnaest godina. Usame je u toj bici ostvario
pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku, a.s., koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu.
Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: Do{ao sam Vjerovjesniku, a.s., a njemu je
ve} do{la vijest o pobjedi. Zbog toga je bio veoma veseo. Odstrani me od osobe koja ga
je obavijestila o pobjedi, pa mi re~e: Pri~aj mi! Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da
sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. Ubio je mnoge
muslimane u njihovim pohodima. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo
izvukli sablje prema njemu, rekao je: Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da
je Muhammed Njegov poslanik. Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. Lice
Allahova Poslanika, a.s., promijeni se, a zatim mi re~e:
PRESELJENJE NA AHIRET
Usame se povukao da `ivi u samo}i, posmatraju}i me|usobni
sukob muslimana i stanje u koje su upali.
Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret, ostaviv{i iza
sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke.
OSOBENOSTI
El-Mugire ibn [ube bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu
na}i kod drugih osoba: mudrost, snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga.
Obdaren intelegencijom, prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem
zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. El-Mugire je u svakoj
prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. @elio
je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu, zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi
~iste vjere. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja.
Bio je visokoga stasa, {irokih ramena, krupnoga tijela, jakih ruku, ~vrst
na nogama. Krasili su ga bijeli, sjajni zubi i kovrd`ava, zagasito crvena
kosa koja mu je padala na ramena. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i
poznavao je nekoliko stranih jezika, me|u kojima i perzijski i gr~ki.
232
Allahov Poslanik, a.s., sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio
Utbe ibn Rabia, zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. Pleme Beni-Sekif ostalo je
neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu, a.s., sve do oslobo|enja Meke.
[to se ti~e El-Mugire, ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod
zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. Uputio se u Medinu, na{ao Allahova
Poslanika, a.s., i objavio svoje primanje dini-islama. Nakon toga je ostao kao muhad`ir
me|u bra}om u vjeri, pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika, a.s.
ISKRENI BORAC
El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. Zavjetovao se da }e
braniti nebesku poruku i njenog prenosioca, spreman da polo`i vlastiti `ivot.
Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti
vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku, a.s. [este godine po Hid`ri,
Resulullah, a.s., odlu~io je posjetiti Kabu i obaviti umru. Iza{ao je iz Medine sa
sedam stotina mud`ahida, vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do
znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu, a ne radi borbe.
Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine, te oni nahu{ka{e Mekelije da
iza|u i presjeku mu put, kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. Kada su muslimani na ~elu sa
Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija, Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da
upitaju o razlogu njihova puta. Resulullah, a.s., odgovorio im je da je
233
234
HISTORIJSKI SUSRET
Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima, El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn
Velida, daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. Nakon Halidovog prelaska u [am, El-Mugire je
ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom Sada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom
na Kadisijji. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske
Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. Naime, prije borbe na Kadisijji, Sad ibn
Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba, Allah s njima obojicom
bio zadovoljan, vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje:
123-
islam;
d`izju;
rat.
Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama, pa je zatra`io
sastanak sa muslimanskim predstavnicima. Sadu je napisao sljede}u
poruku: Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike.
Sad je odredio najbolje vo|e, izvrsne govornike i mislioce. To su bili: El-Mugire ibn
[ube, Bisr ibn Ebi-Rehm, Arfed`e ibn Herseme, Huzejfe ibn Muhsan, Rabijj ibn Amr,
Kirfe ibn Zahir et-Temimi, Mezur ibn Adijj el-Ad`eli te Mabed ibn Murre el-Ad`eli.
Sad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje, te im je
rekao: Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima, pa {ta mislite? Prvi se javi Rabijj
ibn Amir: Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. Ako im odemo
u ovom broju, bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju, kao da su nam
posebno va`ni, pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas.
Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali, i dogovori{e se da on bude taj koji }e
oti}i prvi put. Rabijja se sastao sa Rustemom, objasnio mu situaciju koja je pred njima,
razmjeniv{i s njim mi{ljenja, a Rustem oporu~i Sadu da mu po{alje drugu osobu. Poslije
Rabijje, ode Huzejfe ibn Muhsin, kojim se Rustem nije zadovoljio, ve} zatra`i novog
pregovora~a. Poslije Huzejfe, pade odluka da ide El-Mugire ibn [ube.
Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima,
i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove, `ele}i time zapanjiti muslimane. ElMugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne
samopouzdanje i ja~inu muslimana. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju, pri|e i sjede
na njegovo prijestolje tik do njega. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati
kroz nos od ljutnje, na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja.
On se obrati Rustemovom bratu: Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i, a ni
tvoj brat nije o{te}en.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput
235
bajki, a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki.
Jedan drugog ne pot~injavamo, osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom
drugu. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost, kao {to je to slu~aj kod nas. Bilo bi
bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad
drugima, pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. Me|utim, vi ste me pozvali.
A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. Vlast ne mo`e potrajati ako je
zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama.
236
i to pripada Njemu. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u
vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti, mi je poznajemo i ne pori~emo. Allah je
Taj Koji je to stvorio i vama podario. A kad smo u pitanju mi, na{e lo{e stanje, te`ak `ivot i
razdor, ni to ne pori~emo. U takvoj smo, a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. Najbolje `ivi onaj ko
ubije svoga amid`i}a, zatim mu uzme bogatstvo i pojede. Mi jedemo le{inu, kosti i krv. Tako je
bilo dok Allah, d`.{., nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu, pozivaju}i nas onome
~ime je zadu`en. Povjerovali su mu iskreni, a drugi su odbili. Koji vjeruju u njega bore se
protiv onih koji pori~u, sve dok ne u|u u vjeru, neki potpuno uvjereni, a neki silom, sve dok
nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik, a.s., iskren i da je poslat od Allaha, d`.{., pa nam
naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive.
237
NA KADISIJJI
Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. Muslimanska vojska brojala je
oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada
boraca. Sad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. To je uradio po naredbi
vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba, r.a., u pismu sljede}eg sadr`aja: Kada dobijete
ovu poruku, rasporedi vojsku u desetine, odredi im emire i zamjenike i podigni punu
pripravnost. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. Konjicu
Mugire ibn [ubea priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!
El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom.
Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena, pojedina~nim dvobojima, da bi nakon njih
uslijedio op}i okr{aj. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i
o{trinu u napadu, ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine, iako su bili
malobrojni. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata, a El-Mugire
238
OSVOJENJE NEHAVENDA
Poslije velike pobjede na Kadisijji, muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu
~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe.
[esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. @elio je obaviti
had`, pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. Privremenu du`nost
namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mesud es-Sulemi, ali je on bio zauzet nekim
poslom u Furatu. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i.
Odsustvo Utbeta i El -Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede
u gradu Eberkbaz, blizu Basre. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana, formirali jaku
konjicu pod komandom Filkana, jednog od velikana Eberkbaza.
El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere.
Naime, od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. Krenula
je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom,
pa kad ih Perzijanci vidje{e, pomisli{e da je to ogromna vojska, te br`e-bolje napusti{e
Eberkbaz. Bje`ali su, a muslimani su ih gonili, ubiv{i mnoge od njih.
Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret, namjesni{tvo u Basri preuzeo je ElMugire ibn [ube. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan, koji je u pratnji ElMugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu, r.a. Tu Hurmuzan primi
islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio
El-Mugire desio se u Bici za Nehavend, gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i
snala`ljivost. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca, zapo~e o{tri
okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske Numan ibn Mukarrin. Uz njega je
bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu, a muslimanima koji su
vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid
dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom, da ne bi obeshrabrili ljude.
239
PRESELJENJE NA AHIRET
Mugire ibn [ube obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo, a
zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: Dru`io sam se sa El-Mugirom i
zaklju~io, da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i
osim sa snala`ljivo{}u, El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam.
Taberi je o njemu kazao: Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju, a da iz nje
nije na{ao izlaz, i nije nai{ao na zamr{en slu~aj, a da nije posegao za ispravnim.
OSOBENOSTI
Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima.
Odlikovala ga je hrabrost, smjelost i odva`nost, {to je junake odbijalo
od dvoboja s njim. Bio je sr~an i ~vrstoga stava, oki}en saburom i
postojan. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi.
Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih; pamtio je njihovo srodstvo i
poznavao vrste. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. Volio je oru`je, posebno
sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. Imao je jake
i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit.
Znao je kada }e se privu}i protivniku, a ~im bi se ukazala pogodna prilika,
vje{to bi udario sna`nim udarcem, poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an.
242
243
Damdam je stao na sred trga, pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi, pa
stao kukati i zapomagati: O Kurej{ije, zlo, zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na
dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U
pomo}!
244
CRVENI POVEZ
Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. Trojica njihovih uglednih ljudi
osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn EbiRebie, Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. Oni su podsticali Kurej{ije na
pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda, a.s. I{li su kod Ebu-Sufjana i
tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. Kad je prihvatio ponudu, brzo su
osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi, jaha}ih `ivotinja i oru`ja. U podsticanju
Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda, a.s., u~estvovali su i jevreji iz Medine.
246
Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda
biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Kurej{ije
su po~ele postepeno uzmicati. Kada su muslimanski strijelci, koji su bili na vrhu brda,
vidjeli povla~enje Kurej{ija, pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena, pa
napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen.
Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima, a
ovo je bila zlatna prilika. Zaobi{ao je brdo, popeo se na bre`uljak i do{ao
muslimanima iza le|a. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na
muslimane i za~as obrnuli tok bitke. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog
Poslanika, a.s. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi
ga spasili.
Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom, poku{avaju}i odbiti mu{rike. O njemu je
Poslanik, a.s., nakon boja, rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe.
Naime, kada se Resulullah, a.s., vratio u Medinu, dao je svoju sablju k}erki Fatimi
da opere krv s nje. I njen mu` Alija, r.a., dao je svoju sablju i rekao: I moju sablju
operi od krvi. Tako mi Allaha, nije me izdala. Na ovo je Poslanik, a.s., rekao: Ako
si ti bio ~vrst u borbi, pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane.
PRESELJENJE NA AHIRET
Poslije smrti Allahovoga Poslanika, a.s., izabran je Ebu-Bekr, r.a., kao halifa muslimana.
Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi,
odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. Pojavili su se la`ni
poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski
d`ahilijetski duh. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka
murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami, koji su bili okupiljeni oko la{ca, prevaranta i
pagana Musejleme el-Kezzaba- samozvanoga poslanika.
Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest
vojski, na razli~ite strane Arapskoga poluotoka, da presude odmetni{tvu. Vo|e tih vojski
uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i
[urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu, jer je on uspio
sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika, tako da je
sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u
El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu.
Kada je stigao u El-Jemamu, Halid, r.a., organizirao je i ustrojio safove. Brzo je buknula
borba izme|u muslimana i murteda. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane, ispoljili
su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu, pa se muslimani
247
dado{e u bijeg. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe, pa
kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu, pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se
na bojno polje. Iman je plamtio u njihovim srcima, povratili su snagu nakon klonulosti,
pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu Ba{~a smrti.
PRELAZAK NA ISLAM
Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik, a.s., vratio u Medinu, iz
raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena,
objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. Devete godine po Hid`ri, poznatoj kao Godina
delegacija, u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su
sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib, Akrea
ibn Habis, Hattat ibn Jezid, Zeberkan ibn Bedr, Kajs ibn Asim, Ujejne ibn Hisn, Kaka
ibn Amr i njegov brat Asim. Kada su do{li pred mesd`id, povikali su: Muhammede...
250
Poslije njih ustao je Akrea ibn Habis i rekao: Tako mi oca moga,
ovo mu je poklonjeno... Njegov govornik je rje~itiji od na{ega
govornika..., njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi
glasovi su ja~i od na{ih. Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam.
POKORAN MUD@AHID
Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. Nakon
odre|enog vremena Kaka ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga
Poslanika, a.s., i da bude u njegovoj blizini, te je oti{ao u Medinu.
Ibn-Amra islam je oplemenio, postao je blag, pa su ga ljudi zavoljeli, a prije
su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. Jednom je me|u ashabima Kaka
sjedio sa Allahovim Poslanikom, a.s., koji se okrenu prema njemu i upita ga:
[ta si pripremio za d`ihad?
Kaka mu je odgovorio:
To je vrhunac.
Kaka je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. Brinuo se o
konjima, a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku,
uprkos tome {to je imao krupno tijelo. Tako|er je spjevao mnoge kaside
hvale Allahovoga Poslanika, a.s. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi:
Vidio sam munju tihamsku.
Pokazuje jaha~u puteve do vrlina.
Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i
onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih
251
Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu, obznanio svoje
pokajanje i povratak islamu, te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana.
NAJPRIJE IRAK
Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa
pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. Potom je tra`io da mu halifa
dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. Halifa je
naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. Prije nego je
krenuo prema Iraku, Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se
nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu.
Halifa je to i u~inio, a me|u mud`ahidima su bili i Kaka ibn Amr i njegov brat Asim.
Do{li su u mjesto Nebad`, u kojem je bio privremeni logor, a zatim je Halid organizirao
vojsku, odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar, koje se nalazi u oblasti
Ubulleh. Zapovjednik cijele te oblasti, koja je bila pod vla{}u Perzijanaca, bio je Hurmuz,
a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi
islam; ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju; ili borba. Poslao mu je
pismo sljede}eg sadr`aja: Primi islam, spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da
252
`ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. U protivnom, nemoj kriviti nikog drugog
osim sebe... Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot. Kada je
Hurmuz pro~itao pismo, odlu~io se na borbu. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u
vojsci i naoru`anju, te je brzo skupljena velika vojska. Borba je bila neizbje`na, pa je Halid
podijelio vojsku na tri dijela. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema
izvoru vode koji se zvao Hafir. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci.
@elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe, pa ih je rasporedio u
bojne redove, a zatim povezao lancima. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju
vojnike strance (Arape) u lance. Povezali ste ih u korist neprijatelja. Ne ~inite to jer je to
lo{ znak. Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance, a me|u njima i Hurmuz,
zajedljivo su odgovorili: [to se vas ti~e... pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?...
253
im prijeti zbog napredovanja muslimana, te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku, zajedno
sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat, Dabia, El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. Za
njihovog zapovjednika odredili su D`abana. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku
hrabrost i odlu~nost, o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. A Halid je ispred svojih
vojnika stao i rekao: Gospodaru moj, ako nam podari{ pobjedu, kunem Ti se da ne}u ostaviti
ni jednog od njih. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi.
Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral, a Kaka je tada glasno
viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i
jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. Kaka je jahao svoga konja i
probijao perzijske redove, a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. Perzijanci su tonuli
u poraz, po~eli su bje`ati, a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj.
Eufrat je postao crven od njihove krvi. Ova bitka je nazvana Krvava rijeka.
PREMA [AMU
Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina, od
halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn
Harisu, a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom
vojskom, umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. U halifinoj je naredbi pisalo: Kreni sa
polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve}
izmoreni i iscrpljeni, a iscrpili su i svoje neprijatelje. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i,
Ebu-Sulejmane. Izvr{i zadatak koji je pred tobom, Allah }e ti upotpuniti nagradu. Napusti
Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu, pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika
koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa EbuUbejdom ibnul- D`errahom i muslimanima koji su sa njim, preuzmi zapovjedni{tvo
vojske. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa.
254
Plan je bio precizan i te`ak, a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog
imana. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu
prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Prvi su krenuli Kaka ibn Amr i
Mezur ibn Adij. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli.
Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine.
Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina, Kaka je jednoj grupi naredio da sa njim si|
u u grad do kapija i da ih, uz Allahovu pomo}, otvore muslimanima koji su ~ekali ispred.
Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz.
255
mud`ahida, kao {to je bio Kaka ibn Amr, koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove:
PONOVO U IRAKU
Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu, nakon odlu~uju}e bitke na
Jermuku, stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je
zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci Sada ibn EbiVekkasa za okr{aj na Kadisiji. Kaka je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena
Beni-Temim, `ure}i prema Kadisiji. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove
Beni-Temima. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske.
Istupio je na ~elo vojske i rekao: Ko je spreman za dvoboj? Kada su ga vidjeli,
muslimani su se obradovali {to je me|u njima, poznavaju}i njegovo iskustvo, hrabrost i
vje{tinu. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela, gustih i debelih obrva,
stra{noga izgleda. Nadimak mu je bio: ^ovjek sa debelim obrvama. Kaka ga je upitao:
Ko si ti? Behmen D`azivejh, odgovorio je. ^uv{i to ime, Kaka planu i glasno povika:
Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu, Selita i ostale mud`ahide - {ehide Bitke kod mosta.
256
257
PRESELJENJE NA AHIRET
Kaka se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a., i
pojave velike smutnje. U Basri je Alija, r.a., stajao nasuprot Ai{e, Majke vjernika, te je malo
trebalo da izbije `estoka borba. Taj je dan nazvan Devin dan jer je Majka vjernika bila u
nosiljci na devi. Me|utim, Kakaovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu, a on se poslije izdvojio iz
sukoba i oti{ao u grad Ilija, u Palestinu, gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri.
NJEGOVA LI^NOST
Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom,
postupcima i stavovima. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko,
razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. Svakom rije~ju te`io je iskazati
istinu onakvom kakva jest, bez dodavanja ili oduzimanja. To je bio razlog da
bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika, a.s., i kod halifa poslije njega.
260
PRIMANJE ISLAMA
Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn
Abdullahu, a.s., do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. Allahova odredba bila
je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika, a.s., nakon {to su se Kurej{ije
neprijateljski pokazale, bore}i se protiv njega, zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo
poslanstvo. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na
vjernost Resulullahu, a.s. Nakon toga, Allahov Poslanik, a.s., poslao je Musaba ibn
Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam, da ih u~i Kuranu i
propisima vjere. U po~etku, Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri,
sav se bio posvetio poslovima oko konja. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi
odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine.
Musab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Esada ibn Zurare. Tu je ku}u u~inio
sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija, odakle je {irio islam. Planirao se
udru`iti sa Esadom, pa da zajedno pozivaju medinske prvake. Cilj je bio: pove}ati broj
muslimana, i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. Broj vjernika dostigao je
~etrdeset ljudi. Tako, jednoga dana, Musab je ustao da klanja ljudima u d`emaatu.
Muhammed ibn Mesleme, prolaze}i kraj ku}e Esada ibn Zurare, ~uo je u~enje Kurana.
A sa Esadom je ina~e bio u rodbinskim vezama, naime, Ibn-Mesleme je bio sin tetke
njihova prvaka Sada ibn Muaza. U{ao je, `ele}i ispitati pravu istinu, i u ku}i zatekao
muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima, rame uz rame. Predvodio ih je
Musab ibn Umejr. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima,
iza jednoga predvodnika. Slu{ao je Musabovo u~enje Kurana, blagim i skru{enim
glasom; zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina.
pozvao u vjeru, a oni mu se, Allahovom milo{}u, svi odazva{e i prihvati{e dini-islam.
261
ASHABSKA PORODICA
Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca, kolebljive i
op~injene du{e i postao je daija dini-islama. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom
i djecom kada su klanjali u d`emaatu i u~ili Kuran, komentiraju}i njegove poruke i upute.
Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom, a.s.
PRVI DOBROVOLJAC
Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim
~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov, a.s., mud`ahid. Na Bedru
je juri{ao na svome rasnome konju, kose}i sabljom mu{ri~ke glave.
Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv, uprkos te{koj poziciji
muslimana. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika,
a.s., `ude}i da ga Allah, d`.{., po~asti {ehadetom. Bio je po`rtvovani dobrovoljac
koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja, u skladu
s planom koji je pravio u svojoj glavi. Bio je me|u prvima do neprijatelja.
262
muslimana. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan, iz plemena Tajj. Majka mu je bila iz
plemena Benu-Nadir. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru; pobjede u kojoj je
razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|
ama i prvacima, Allahov Poslanik, a.s., poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba:
Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine
kurej{evi~kih prvaka. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire.: Nema boga osim Allaha!
Allah je najve}i!... Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu, Koji im podari pobjedu.
Kab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana.
Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo, pa je srdit rekao: Tako mi Allaha, ako je
Muhammed ubio ove, onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i
sakupljati informacije o Bici na Bedru. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili, nije mogao
podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn EbiVedaa ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike, k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{[emsa ibn Abdul-Menafa. Muttalib ga je primio i ugostio, a Kab je odmah po~eo podsticati
Kurej{ije protiv Muhammeda, a.s., i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. Hu{kao ih je
stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra:
263
264
Kab re~e:
Sine Selmanov, tako mi Boga, ja sam ti govorio da stvari
idu tim tokom. Selkan ga potom upita:
Bi li da nam da{ hranu u zalog; da
u~ini{ dobro djelo? Kab mu odgovori:
Dat }ete mi u zalog svoje
sinove!? Selkan mu re~e:
Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja.
Ako ho}e{ da nam da{ hranu, a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi.
Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom, a da Kab ne posumnja
ni{ta. U oru`ju je poravnanje, - odgovori Kab, ne sumnjaju}i ni{ta.
Allahov neprijatelj, veliki la`ov i fasik bio je smaknut. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn
Evsa, njemu je Resulullah, a.s., ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi.
265
PRAVEDNA OSVETA
Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje
Medine i okolnih mjesta. Allahov Poslanik, a.s., htio je da se osigura od njihovih spletki
pa ih je pozvao da sklope mir. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati.
Nakon toga, jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom
Ebu-Sufjana za napad na Medinu. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom,
a.s., prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga
Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. Medinski jevreji poslali su
svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane.
Bitka saveznika bila je kulminacija jevrejskih smicalica, prevara i izdaje, pa je
Allahov Poslanik, a.s., odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja.
266
POVJERLJIVI
Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika, a.s., u Medini, sti~u}i
znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim
pohodima koje je vodio Resulullah, a.s, osim u pohodu na Tebuk, kada ga
je Allahov Poslanik, a.s., ostavio kao svog namjesnika u Medini.
Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. Bio je jasan i iskren u
govoru, nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. Svi su imali povjerenja u njega.
Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je njegove vrline, ahlak i povjerenje u
koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. Za sve u {to je
sumnjao, prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. U po~etku ga je zadu`io da
sakuplja zekat od plemena D`uhejne. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju
poslova, zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima.
Po{to se pro{irila islamska dawa, halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike
vi~ne vjerskim stvarima, upravi, finansijama i vojsci. Ti namjesnici predstavljali su halifu u
svim `ivotnim poljima. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim
optu`bama, kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje
267
halifinih naredbi. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od
Muhammeda ibn Mesleme, r.a. Postao je poznat po preciznosti u istrazi, jasno}i u govoru i
moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. Pripala mu je ~ast {to ga je
halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv Sada ibn Ebi-Vekkasa, tada{njega
namjesnika Kufe. Sad ibn Ebi-Vekkas, r.a., sagradio je dvorac od }erpi}a, blizu ~ar{ijske
pijace. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike
buke koja je dopirala s pijace, pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. Umorio me `amor
~ar{ije, rekao je Sad, a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu, r.a., u `albi koju je
uputio jedan Kufljanin. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu, objasnio mu u ~emu je
stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na
mjestu, da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih, a da Sadu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e
nikada ne zatvori vrata dvorca.
Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno; spalio je vrata dvorca i naredio Sadu da
vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. Sad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je
Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. Me|utim, Muhammed je to odbio uzeti.
268
DRVENA SABLJA
Muhammed ibn Mesleme, taj skromni vjernik, bio je u slu`bi halife, izvr{avaju}i poslove
koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. To je potrajalo sve dok se nije dogodila
velika smutnja - sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba, r.a., i Muavije ibn Ebu-Sufjana, r.a.
PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn EbiSufjanu, a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije
napustio. ^etrdeset druge godine po Hid`ri, ostavljaju}i iza sebe desetero
mu{ke i {estero `enske djece, Muhammed je preselio na ahiret.
NJEGOVA LI^NOST
Selman bje{e jedinstvena osoba, istaknuta me|u ~asnim ashabima.
Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za
istinom, da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju, predaju}i joj cijelu svoju
li~nost. Zbog toga su ga prozvali Tragalac za spoznajom.
Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. Razmi{ljao je o svemu {to sretne, tra`e}i
su{tinu i smisao. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu, pa je imao
krupno tijelo, obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. Bio je visok, {irokih prsa i
svijetloga lica, a bujna kosa, maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima.
270
VATROPOKLONIK
Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. Otac mu je vodio porijeklo od
jednoga vladara u Perziji. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio.
Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e, pla{e}i se
za njega. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu,
njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota.
Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah, d`.
{., odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za
spoznajom. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj
vjeri u kojoj bija{e, slijede}i svoga oca i svoj narod. Selman pripovjeda:
Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij, sin poglavara sela, najbogatijega
~ovjeka i uglednoga porijekla, ~ija se rije~ strogo slu{ala. Ocu sam bio najdra`e stvorenje, a
njegova ljubav je, kako sam ja rastao, bivala sve ve}a. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me,
kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na
odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Zadu`ili su me da lo`im vatru, paze}i
da se ne ugasi ni na jedan trenutak - ni no}u ni danju.
Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: Sine moj, u toj vjeri nema
nikakva dobra. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove.
Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i, a noge mi zaveza
u lance. ^im mi se ukazala prilika, poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam
271
primio njihovu vjeru i da, ako im do|e kakav karavan iz [ama, mene
obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. Oni mi uskoro odgovori{e,
a ja se oslobodih okova i s njima, tajno, krenuh putem [ama.
KR[]ANIN
Selman je sa karavanom stigao u [am. Tokom cijeloga puta raspitivao
se o kr{}anstvu, vjeri poslanika Mesiha, Isaa, a.s., sina Merjemina. Htio je
da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici.
Nastavlja dalje Selman, pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. Pitao sam ih: Ko je
najbolji vjernik me|u vama? Episkop, crkveni dostojanstvenik, odgovorili su.
272
PRIMANJE ISLAMA
Selman je ostao u Armeniji, a od prihoda krava i ovaca sticao je
svakodnevnu `ivotnu opskrbu. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom
Poslaniku, a.s., s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. ^ekaju}i,
odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka
dolazak Poslanika. Nastavak je njegove `ivotne pri~e, zaista, nesvakida{nji:
Prolazilo je nekakav karavan kraj mene, pa sam upitao one u njemu o
njihovom zavi~aju. Reko{e mi da su iz plemna Kelb, sa Arapskoga poluotoka. Pitao
sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema
opisanom mjestu. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadilkura, gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. Na tom mjestu sam uo~io
mno{tvo palmi, te se ponadah da sam stigao na odredi{te. Me|utim, to nije bilo
mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio, dok mu
jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od
njega.
Oti{ao sam s njim u Medinu i, Allaha mi, ~im sam je ugledao, znao sam da
je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. Ostao sam, rade}i u palmoviku
~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika, a.s. Do{ao je u
Medinu prethodno odsjev{i u Kubau, u plemenu Amra ibn Avfa.
Bio sam na palmi, a gazda je sjedio ispod nje, kada mu do|e ~ovjek iz
porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: Neka Bog uni{ti Benu-Kajle, sklopili
su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik.
Allaha mi, ~im je to izgovorio, mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla, umalo
da padnem s nje. Brzo sam spuzao i upitao ga: [ta si rekao, o ~emu se radi? Gazda
podi`e ruku i udari me jako pesnicom: [ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se
svome poslu!
Kad se smrklo, sakupio sam svoje stvari i iza{ao. I{ao sam dok nisam stigao do
Poslanika, a.s., u Kubau. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih
ashaba. Rekoh mu: Vi ste stranci i nevoljnici. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao
dati kao milostinju, a kad sam ~uo za va{e stanje, odlu~io sam je dati vama.
Spustio sam potom hranu pred njih, a Poslanik re~e onima oko
njega: Jedite u ime Allaha. On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane.
Rekoh sebi: Allaha mi, ovo je jedno od obilje`ja; ne jede milostinju.
Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: Vidio
sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene, kao hedijom.
Spustio sam hranu pred njega, a on zovnu ashabe i re~e im: Jedite u ime Allaha.
273
Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. Primio sam islam.
Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. Jednog dana
MUBAREK-RJE[ENJE
Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. Resul, a.s., pobratio ga
je sa Ebu-Derdaom. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru
i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob, u Bici na Hendeku se jasno pokazala
njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji.
Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova, zbog ulaska mnogih ljudi u islam,
eskalirao. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom, a.s. Htjeli su da taj
blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. Pete godine po Hid`ri,
grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki.
Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e
Muhammeda, a.s., i muslimansku zajednicu. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj
interes, `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. To
bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika, a.s., i onih koji ga slijede.
274
275
SELMAN JE OD NAS
Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. Kada su mnogobo{ci
i njihovi saveznici stigli, stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. Ko
se ovoga dosjeti?, pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine.
Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane,
a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi.
Poku{ali su okru`iti Medinu, ali od toga nije bilo nikakve fajde, naro~ito jer se
no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i, razgonio konje i
deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca
pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu
muslimane iznutra, po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja.
je uvrstio u svoju porodicu. Alija, r.a., dao mu je nadimak Mudri Lukman zbog njegove
mudrosti, o{troumnosti i razboritosti. Jednom prilikom je rekao: Taj ~ovjek je od nas,
ehlul-bejta, ko je od vas poput Mudrog Lukmana, dato mu je znanje pro{lih i sada{njih
generacija. ^itao je prija{nje objave, a i ovu sada{nju. On je more nepresu{no.
276
klanjaj i spavaj.
Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred
Allahovoga Poslanika, a.s., on mu je kratko odgovorio: Selman je pun
znanja!
NAMJESNIK MEDAINA
Resulullah, a.s., preselio je svome Plemenitome Gospodaru. Selman,
r.a., bje{e u Medini. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. Muslimani su
slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. Ostvarilo se i
obe}anje Allahovog Poslanika, a.s., o osvojenju Perzije i Bizantije.
Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri.
Halifa Omer,r.a., htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju
izabrao je Selmana. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio, govore}i: Ako
mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici, izaberi zemlju!
Me|utim, Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti, slu`e}i islamu.
Medain je bio bogata i plodna oblast. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila
je vrlo visoka. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara, odbio ju je primiti.
278
Zidar je odgovorio:
Ne brini se, bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. Kad
bude{ stajao, glava }e ti dodirivati plafon, a kad bude{ spavao, noge }e ti dodirivati
zid.
Sad se osvrnu oko sebe, ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i
lon~eta za pi}e pa mu re~e:
Ebu Abdullahu, preporu~i nam ne{to ~ega }
emo se dr`ati. Selman odgovori:
Sjeti se Allaha, d`.{., u brizi kada si zabrinut, u presudi kada
presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{.
PRESELJENJE NA AHIRET
Kako se pribli`avala smrt, Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom,
a.s., i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara. Selman je bio taj za koga
je Poslanik kazao: D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju, Ammara ibn Jasira i Selmana.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Selmanu el-Farisiju, Selmanu elHajru, mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu.
NJEGOVA LI^NOST
@ivot Nuajma ibn Mesuda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba
d`ahilijeta. U d`ahilijetu je bio beduin, koji je samo za sebe tra`io profit, u`ivanje i korist.
Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. U islamu je bio odani vjernik, ~istoga posla, iskrenoga
govora. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek.
Nuajm je bio lijepe gra|e, ~vrstoga dr`anja, vitkoga stasa, tamne puti,
dugoga lica, krupnih o~iju, puna~kih obraza. Imao je mi{i}avo i razvijeno
tijelo, pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile.
Rijetko je govorio. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika, tako da onaj
ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje.
280
SAVEZNIK JEVREJA
Nuajm ibn Mesud poti~e iz plemena Gatafan, koje je bilo nastanjeno u Ned`du, na putu
izme|u Meke i Medine, a bli`e Meki nego Medini. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da
stupaju u saveze sa drugim plemenima, kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima.
Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu, uspje{e svojim prevarama i zavjerama
razjediniti arapska plemena i zavladati njima, {to im je i bio glavni cilj.
Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. Jedan je dio jevreja bio u
savezu sa plemenom El-Hazred`, a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. Jevreji su
uspjeli zavladati Arapima, mire}i jedne, a zava|aju}i druge, dok su iza le|a {urovali i sa
jednima i sa drugima. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako
postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva.
Nuajm ibn Mesud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima, bivaju}i
im prijatelj i povjerljiv saradnik, tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja
ili lo{e misli. Me|utim, taj Nuajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je
on volio ugoditi samo sebi. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje, nasla|
ivanje i pi}e. Kada bi do{ao, zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za
u`ivanje. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak
kojeg je on nemilice tro{io. Posjete Nuajma ibn Mesuda jevrejskom predgra|u
navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i
njegovo zadovoljstvo, i tako ga primamiti da bude samo njima odan.
PRELAZAK NA ISLAM
Nakon {to se Allahov Poslanik, a.s., u~vrstio u Medini, Kurej{ije su se nastavile
boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. Tra`ili su od svojih saveznika
Arapa da maltretiraju muslimane, da ih zlostavljaju i provociraju. Pored svega toga,
jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu
kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv
Allahova Poslanika, a.s., kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne
bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. Oni su vladali Arapima, sijali razdor me|u
njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti, rade}i sve da tako i ostane.
281
1-
plemenima koja su u savezu s njima, kako bi bili brojniji, te da se upute prema Medini;
2-
282
Muhammedu, a.s., i njihovom stavu, kao i odnosu svoga plemena BenuGatafan prema Muhammedu, a.s. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot, koji
je `ivio me|u jevrejima, sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na
~istoti, vjerovanju, obavljanju namaza, ljubavi i saradnji. ^udila i divila ga je
ustrajnost Allahovog Poslanika, a.s., u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost
muslimana koji su s njim, uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili.
Spozna Nuajm da je Muhammed, a.s., do{ao sa Istinom jer poziva na
prinicipima humanosti, pravednosti i jednakosti me|u ljudima. Uvjerio se da je
uistinu on Vjerovjesnik, a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot, i
za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao
obo`avanje Jednog Jedinog Allaha, d`.{., i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude.
VELIKA USLUGA
Nuajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija, jevreja i plemena
Gatafan. Ono {to mu je Poslanik, a.s., rekao: Pomozi nam koliko mo`e{, odzvanjalo je
u njegovim u{ima. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv
slijedbenika Istine. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da
podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika, a.s. Poslije toga posjetili su i naselje
plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja.
283
Oni mu odgovori{e:
Divan li si ti, prijatelju na{. Ti si iskren prema nama i ne
sumnjamo u tebe. Nuajm im re~e:
Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda, pleme Gatafan je u savezu s njima
radi vlastite koristi. Oni su stranci za Medinu, tj. nisu u stanju u kojem ste vi.
Oni mu reko{e:
Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema
Muhammedu. Nuajm im re~e:
Vi ste u svome gradu, u kome je va{a opskrba, va{ imetak, va{a djeca i va{e
porodice. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. Kurej{ije su do{le da se bore protiv
Muhammeda, pleme Gatafan je stupilo u savez s njima, a vi prekr{iste sporazum o miru
sa Muhammedom, poma`u}i njegove neprijatelje. Ako saveznici pobijede Muhammeda,
pobjeda i plijen su njihovi. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku, vratit }e se
u svoj grad sigurni, a vas ostaviti izlo`ene osveti. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv
muslimana. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce, porobiti `ene i oteti imovinu.
Jevreji mu reko{e:
Istinu si rekao! A {ta ti misli{?
Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to
uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena
Gatafan, kao zalog kod sebe, tako da idu u borbu protiv Muhammeda
dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni, re~e im Nuajm.
Jevreji mu reko{e:
Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik.
Nuajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili
Kurej{ije i njihovi saveznici. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e:
284
Nismo u svojim domovima, a na{i konji i deve malaksali su, zato koliko
sutra, uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim.
Jevreji mu odgovori{e:
Danas je subota, dan u kome ni{ta ne radimo. Neki od nas su to prekr{ili, pa ih je sna{la
nesre}a, i vi to znate. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke
va{e ljude, neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega. Bojimo se negativnog ishoda
ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas, a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas
ostaviti. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega.
Ikrime im na to re~e:
Tako mi Allaha, ne}emo vam dati nijednog na{eg
~ovjeka! Kada ih napusti{e, jevreji reko{e:
Ono {to Nuajm re~e, zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti
se i ako vide priliku, iskoristit }e je. Ako bude suprotno tome, vratit }e se svojim
ku}ama. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu.
Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena BenuKurejza, a Sufjan re~e: Tako mi Allaha, ono {to je Nuajm rekao jeste istina!
Tu no} Allah, d`.{., na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera
konje i deve. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa
svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima.
Nuajmov, r.a., plan je uspio, u~inio je ogromnu uslugu islamu.
NOSILAC BAJRAKA
Lice Allahova Poslanika, a.s., ozari djelo koje je izveo Nuajm ibn Mesud.
Ono bi povod pa mu Nuajm postade blizak, te ga je zadu`ivao mnogim bitnim
stvarima, odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti, snala`ljivosti i mudrosti.
285
PRESELJENJE NA AHIRET
Do kraja svoga `ivota Nuajm je `ivio u pobo`nosti, skromnosti i
bogobojaznosti. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. Preselio je
na ahiret, za vrijeme halife Osmana ibn Affana, r.a., u Medini. Neka je Allahova
milost na Nuajma ibn Mesuda, odanog muslimana i velikog borca za islam.
OSOBENOSTI
Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. Bio
je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. Juri{ao je u bitkama, `ele}i da ga Allah,
d`.{., po~asti {ehadetom. Ljudi su bje`ali ispred njega, a junaci ga izbjegavali zbog
vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom.
Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz.
Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini, jer Seleme bija{e br`i od konja.
Bio je duboko samouvjeren, u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. Istupao
bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja, a povla~io
se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. Napu{tao je mjesto borbe, prije nego {to
neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. Zato je dobio nadimak: Junak-pje{ak.
288
Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste.
Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. Bio je mr{av, imao je duge potkoljenice,
SELEME U ISLAMU
Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. Stalno je putovao izme|u Meke i
Medine vode}i karavane, bave}i se trgovinom i poku{avaju}i, kroz dru`enje s razli~itim ljudima,
shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli
su ga mnogo, jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. Obavezivali su
ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja.
289
i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici Benu-Lihjan, koju, Allahovom, d`.
{., voljom, ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca, iskoristio priliku i sa
plemenom Gatafan napravio dogovor. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj
Medine, gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom.
Napada~i su ubili ~ovjeka, oteli mu `enu, ukrali deve i uzmakli sa plijenom. Prvi koji je saznao
za to, bio je Seleme ibn el-Ekvea, r.a. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo, a sa njim je bio i
Talha ibn Ubejdullah, r.a. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju, sve
dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana, koji
su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan. Seleme je povikao glasom koji
odjeknu cijelim podru~jem: Te{ko vama!!!
290
opasnosti.
U Medini je Seleme, r.a., boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom, a.s., na
Hudejbiji, a poslije i na Hajberu. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o
jevrejima, njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih, Resulullah, a.s.,
odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili; to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i
poku{aja napada na muslimane. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu.
Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom ErRed`i, u dolini izme|u Hajbera i Gatafana. Tako su uradili kako bi sprije~ili
pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici. Uprkos tome, ljudi
iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani, a
protiv muslimana. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber.
U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnulEkvea, r.a., koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat.
Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima.
Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj
muslimana. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im
muslimani do{li s le|a, spremni da ih pobiju, pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. Tako
jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana.
291
dove}.
Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: Neka
ti se Allah, d`.{., smiluje.
Sljede}eg dana Resulullah, a.s., predao je Aliji ibn Ebi-Talibu, r.a.,
zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida, me|u
kojima je bio i Amir ibnul-Ekvea i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekvea.
292
PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s.,
odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je
ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i
obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu Kabi.
Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se
muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o
namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a
ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su
pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah,
a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako
nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti Kabu. Ebu-Sufjan mu je rekao:
Seleme je ovako opisao taj doga|aj: Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod
drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi
je: O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?! Rekao sam: Dao sam, Bo`iji
Poslani~e! Rekao je: Jo{ jednom. Pa sam po drugi put dao prisegu.
Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i
da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: Idi Muhammedu i sklopi ugovor s
njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu).
Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.
293
MEDINSKI MUFTIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se
mnogo ra`alostio. Sje}ao se: Borio sam se sa Poslanikom u sedam
bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.
^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je
Allahov Poslanik, a.s., rekao: Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve.
Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je
boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i
cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog
mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: Moj otac nikada nije slagao.
Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: Ko god
ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.
Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa
294
PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana,
r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e
dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se
u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u
pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima.
PRIMANJE ISLAMA
El-Bera ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je
bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu
pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu,
a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote
za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini
poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes,
poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.
296
OSOBENOSTI
El-Bera ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u
ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali
poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje.
Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti
El-Beraa i njegovoj hrabrosti. Rekao je: Ne postavljajte El-Beraa ibn Malika na
~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.
El-Bera imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta,
mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je
birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu.
Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on
junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga
juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije.
BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo
sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov
povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je
predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke.
Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i
vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife,
pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac).
Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree,
blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa
plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske
pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku
na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a.,
postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira,
a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme.
298
a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera krenuo je u
pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici
do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice,
razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih.
Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt
njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij
ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim
mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a.
@ELJA ZA [EHADETOM47
NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i
idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti
svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: Allah... i D`ennet.
Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg
Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao
poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni
borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti.
299
300
pismo i Ebu-Musau el-E{ariju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla
ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e ibn Sevr, Kab ibn
Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn Mabed,
r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno
pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a.
301
[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Beraa ibn Malika, kao {to su se
sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Beraa na to, pitaju}i ga:
Sje}a{ li se, El-Bera, kada je Poslanik, a.s., rekao: Mo`da neko, zapra{en i neuredan,
koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli
Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera ibn Malik.
El-Bera odgovori:
Sje}am se.
Zatim su mu rekli:
302
da mi on sudi.
Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su
ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a.
El-Bera ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e
plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku
Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom
putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: Allah i D`ennet.
OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn
Zuhejr el-Fehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i
gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim
poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan
imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale,
ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost.
puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.
304
PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija.
Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i
bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u
mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv
Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac.
[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji
Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti
umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a.
U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to
vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih
odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan
Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima,
kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{.,
Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda.
U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena.
Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su
se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina
beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote,
bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika.
Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv
305
DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja
stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i
pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to
El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i
{irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna
je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: Ako mi
po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e
mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.
306
1-
307
se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i
izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu.
Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: Dobra je ideja u
nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.
Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti.
U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao
mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u
poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu
308
OSVAJA^ POLUOTOKA
Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina, situacija se stabilizira
u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. Muslimani su imali
razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja.
Sedamnaeste godine po Hid`ri, Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu
muslimanima. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku, da
zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. Poluotok je prostran, nalazi se na sjeveru Iraka,
prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. Kroz ta podru~ja tekle
su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata, kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. Na tim pritokama
gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Iza toga, prema sjeveru prote`e se pustinja, sve do oblasti
[ama. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad, Taglib i En-Nimr.
1-
odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj,
r.a.;
2-
309
Abdullah ibn Utban, r.a., uputio se u Nisibeh. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do
grada, a zatim ga je opkolio. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti
ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada,
tra`e}i sporazum, na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum.
Nakon toga, Ijad, r.a., ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. Nakon {to ga je
opkolio, njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje.
Potom Ijad ode prema Er-Ruhi, jednom velikom utvr|enom gradu. Samo {to su se
muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha, stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela, a zatim iza|e
vojska da ratuje protiv muslimana. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e
poraz. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata, spasiv{i tako vlastite
`ivote. Nakon toga, Ijad, r.a., poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se
sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. Napisao je:
310
NAMJESNIK [AMA
Nakon {to je Ijad ibn Ganm, r.a., zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka, njegov
amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah, r.a., pisao je halifi Omeru, r.a., tra`e}i Ijada sebi.
Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea, u [am. Krajem sedamnaeste godine po
Hid`ri, na podru~ju [ama, Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod
imenom Kuga amvas. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i
mud`ahida. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el, postavio je svoga
amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama.
PRESELJENJE NA AHIRET
Ijad ibn Ganm, r.a., ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva.
Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota,
povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju... u d`amiji Bo`ijeg Poslanika, a.s.
U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u
svojoj {ezdesetoj godini `ivota. Ukopan je u Medini.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Ijadu ibn Ganmu, {utljivom
mud`ahidu, osvaja~u Poluootoka.
LI^NOST
Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova.
Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo, on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira
kakve bile posljedice. Bio je poglavar u svome narodu, navikao da ga ljudi slu{aju i da
izvr{avaju {to im naredi, bez rasprave i pitanja. Kao {to je bio izuzetno iskren prema
svom bo`anstvu - kipu, koji je obo`avao prinose}i mu `rtve, isto tako je jako volio
posje}ivati Kabu u periodima had`a i umre. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i
obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i
uvjerenje.
312
Jednog dana Allahov Poslanik, a.s., poslao je po svome ashabu El-Alau ibnulHadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau, koji je boravio u
Bahrejnu. Munzir se odazvao pozivu, a El-Ala, nakon obavljenog zadatka, krenuo
je nazad u Medinu. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame, zemlje
plemena Benu-Hanife, a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn
Seleme. Sumame je saznao za njih, presreo ih je na putu i upitao El-Alaa:
Jesi li ti Muhammedov izaslanik?
Jesam, odgovorio mu je El-Ala.
PRIMANJE ISLAMA
Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru, u~ini tavaf
oko Kabe i prinese `rtve kipovima. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se
zatekla muslimanska izvidnica. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala
ulazak svakom strancu, dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga
dolaska. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog
dolaska u Medinu. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu, a nisu ni znali koga su zarobili.
Kada su stigli do mesd`ida, svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika, a.s.,
za njegov slu~aj. Sumame je tu ostao do jutra. Kada je Resulullah, a.s., do{ao u
mesd`id, vidio je Sumamu onako svezanog za stup. Odmah ga je prepoznao. Poznavao
ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. Upitao je ashabe:
Da li znate koga ste zarobili?
Rekli su: Ne, ne znamo.
Kako si Sumame?
Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. Ako ho}e{ da
me ubije{, ima{ pravo na to. Ako mi se smiluje{, zahvalan sam ti na
tome. Ako ho}e{ imetak, tra`i, dobit }e{ koliko `eli{, re~e Sumame.
Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana. Nakon toga je Allahov
314
Po`eljeh ja {utnju,
sebi ja samo}u odabrah,
al dobrota Poslanika
nadu meni povrati.
Zahvalu mu kazah srcem
{to mi slobodu podari
jer o{trica ma~a sna`noga
umalo me ne udari.
315
PRVA TELBIJA49
Sljede}eg se dana Sumame, r.a., spremio, uzjahao svoju jahalicu
i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu.
Do tada, niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i
had`a onako kako to islam propisuje.
Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. Oti{ao je do Kabe i svojim
krupnim i visokim glasom, ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke, u~io
telbiju: Lebbejke Allahumme lebbejk..., Odazivam Ti se, Gospodaru, odazivam. Odazivam
Ti se, Ti sudruga nema{, odazivam Ti se. Zaista, samo Tebi pripada svaka hvala, kod Tebe su
blagodati i vlast. Ti nema{ u tome sudruga, odazivam Ti se.
Sumame, r.a., bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io
telbiju. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu, a Sumami je pripala ~ast
da je prvi prou~i. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. Glas
je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i, misle}i da je Muhammed ibn
Abdullah, a.s., nasilno u{ao u Meku. Po`urili su do Kabe i tamo zatekli visokog
odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. Taj prizor ih izbezumi tako da
svaki od njih pomisli da ubije toga ludaka koji je napustio svoju vjeru.
Okupili su se oko njega spremnih sablji, dr`e}i koplja i strijele, ali Sumame,
r.a., na to nije obra}ao pa`nju, ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. Jedan ~ovjek
isuka sablju da ga njome udari, ali ga drugi, prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko
Kabe, sprije~i i povika: Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal,
kralj El-Jemame. Tako mi Boga, ako mu nanesete ikakvu {tetu, njegov narod }e
nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi.
316
^VRSTA VJERA
Sumame, r.a., `ivio je me|u svojim narodom, nare|ivao dobro i odvra}ao od zla, udjeljivao
sirotinji i mirio ljude. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku.
Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava.
Za vrijeme Poslanika, a.s., u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog
naroda. To je bio Musejlema ibn Habib, poznat kao Musejlema el-Kezzab - la`ac. Tvrdio je da je on
Bo`iji poslanik. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i
priklju~ili se njemu. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor. Veliki
broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti, smatraju}i da je on poslanik. Musejlema je tra`io od
Allahovog Poslanika, a.s., da s njim podijeli vlast, a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje,
dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant.
Po{to je Musejlema postao vrlo opasan, Allahov Poslanik, a.s., poslao je Furata
ibn el-Ad`elija, r.a., da ga ubije, kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50, zla i
varanja. Sumame, r.a., nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju
mu je pru`ao njegov narod, okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost.
Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemila{cu, tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom.
Sumame ibn Usal, r.a., u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu
317
uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. Svome je narodu
govorio: O pripadnici plemena Benu-Hanife, ~uvajte se mra~nih zabludjelih
postupaka, u njima nema dobra. Zaista, ko ih se prihvati, Allah, d`.{., propisao
mu je nesre}u i isku{enje!? I govorio je jo{: Ne mogu se sastati dva poslanika
u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu.
318
PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna
plemena Rebia, El-Ala, r.a., po~eo je sa podjelom velikoga ratnog
plijena muslimanima, izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal.
Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm, obukao ga
i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame,
r.a., vidio, mnogo mu se dopalo. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn.
Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici, nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio
El-Hatma. Nagrnuli su na Sumamu, r.a., okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim:
Ti si ubio Hatma!?
Sumame, r.a., odgovorio je:
Ne, nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena.
OSOBENOSTI
Med`zeet ibn Sevr, hrabri vitez, izrazite mu{kosti, bija{e poglavar svoga
plemena Bekr ibn Vail. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda.
Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica.
Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka, njegovo je
pleme preuzimalo generalno vo|stvo, {to su ostala plemena priznavala i po{tovala.
320
PRELAZAK NA ISLAM
Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su
razlozi ka{njenja njegovog islama, a kada ga je prihvatio, prednja~io je me|u drugima.
Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik,
a.s. To je bila porodica Mudar. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-AbdulKajs i ujedinilo se sa plemenima Rebia ibn Adnan, Benu-Zehel, Benu-Hanife, [ejban i
Ad`el. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna, ElJemame, ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. Arapska plemena u
tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima, bila su pod vla{}u ElMenazira. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima, zbog
~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. Ta je
godina nazvana Godina delegacija, zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu
da daju prisegu Poslaniku, a.s.
Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu, a.s., bilo je pleme Abdul-Kajs,
~iju je delegaciju vodio El-D`arud, a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. Kada su
se sastali sa Poslanikom, a.s., i kada im je on predstavio islam, El-D`arud je pitao:
^VRSTO VJEROVANJE
Nakon toga, u~vrstila se veza izme|u Med`zeet el-Alaa ibn el-Hadremija, r.a.,
koji je Poslanikovom, a.s., naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu.
Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine, preselio je na ahiret Poslanik, a.s.
Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru, a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik, r.a. Po~ele
su pristizati vijesti, iz raznih dijelova Arapskoga polutoka, da su se Arapi po~eli odmetati od
islama, neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce, kao {to je Musejlema ibn Habib elKezzab, Esved el-Ansi i drugi. Neki su opet, odbijali davanje zekata,
321
koji su davali za vrijeme Poslanika, a.s. Tome se Ebu-Bekr, r.a., suprotstavio svom
silom. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da
u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put. Vo|e su bili:
1-
Halid ibn Velid, r.a., koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena
2-
322
Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr, gdje
su se usidrili. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh, bili su dobro
opremljeni i dobro su poznavali taj teren. Napali su muslimane i nanijeli im
velike gubitke u ljudstvu. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: ElD`arud, r.a., i Es-Sevr, r.a. Iznena|eni, muslimani proba{e probiti put do
Basre, ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. Muslimani tu
pado{e u opsadu, bez hrane, na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi.
Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-Ala ibnul-Hadremijj, srdit zbog
onog {to je El-Ala uradio, napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu, koji je bio u
Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. Napisao je:
323
JUNAK TUSTURA
Nakon toga, Med`zeet ibn Sevr, r.a., dokazani junak islamske vojske, priklju~io
se Ebu-Musi el-E{ariji, r.a., koji je bio namjesnik halife Omera, r.a., u Basri. Ono {to
je u~inio Med`zeet ibn Sevr sa svojim drugovima, i {to je dalo novi pravac historiji,
bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. Po{to su zauzeli nekoliko
gradova, muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom, Jezded`irdovim namjesnikom
za to podru~je. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod, opremao ih je i bodrio da
kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i EsSevad. Slao je pisma u kojima je, izme|u ostalog, stajalo:
O narode Perzije, zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad, D`aluli i El-Ehvaz, a
oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova.
324
El-Beraa re~e:
Preklinjem Te, Gospodaru, podari nam pobjedu nad njima, a
mene sastavi sa Tvojim Poslanikom.
Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima
perzijske vojske. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na
prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog, koji
je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. Stao je na vrh ograde i
strijelom bacio pismo prema muslimanima. U pismu je stajalo: Vama vjerujem i od
vas povjerenje o~ekujem. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad.
Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse, r.a., i kada ga je pro~itao, napisao je poruku
tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put.
Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e:
Stiglo mi je va{e obe}anje, a mi smo poglavari naroda. Hurmuzan je ubio svog brata,
prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu, a namjerava i meni u~initi zlo. @elim sa~uvati sebe i
svoju porodicu. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad.
Tako je Ebu-Musa el-E{ari, r.a., skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje
ove akcije. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. Prijavio se veliki broj
vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs, Kab ibn Sur, Med`zeet ibn Sevr,
Haseke el-Hanzalijj, r.a. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mesab,
Verka ibnul-Haris, Bi{r ibn Rebia, Nafi ibn Zejd el-Hamirijj, Abdullah ibn Bi{ir
325
el-Hilalij, r.a.
Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. Bilo ih je tristo {ezdeset.
Med`zeet ibn Sevr, r.a., bio je vo|a prve grupe. Plivali su dok nisu u{li u grad,
ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. Kada su se skupili u
unutra{njosti grada, u jedan glas su povikali tekbire: Allah je najve}i! Allahu
pripada zahvala! Mi smo pobjednici! Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are
kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a.
Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad, poku{ao je uvezati redove
svoje vojske. Me|utim, mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je
~ekala spremna muslimanska vojska. Odigrala se `estoka bitka, po putevima i oko
ku}a Tustura, u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih.
Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na ElBeraa ibn Malika, r.a., i ubio ga je ma~em. Zatim je uzeo luk i strijelu i
ispalio na Med`zeeta ibn Sevra, r.a., i on pade kao {ehid. Muslimani su
ih prepoznali, zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po
strani, da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima.
Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima, pristao je da im se preda pod uslovom
da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba, r.a., kako bi mu on presudio.
SU\ENJE HURMUZANU
Vijest o pogibiji Med`zeeta ibn Sevra, r.a., i El-Beraa ibn Malika, r.a., halifu jako
rastu`i. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru, da mu on presudi. Pora`eni kralj
predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima, a na nogama je ostavio
~izme, ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. Muslimani reko{e halifi:
Hurmuzan re~e:
Omere, Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali,
sada je s vama i vi ste pobijedili nas.
Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu, a
koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?, upita halifa.
Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego
li ti ka`em!? Omer mu re~e:
326
Ne boj se!
Zatim je Hurmuzan zatra`io vode, a kad mu je doneso{e u obi~noj
posudi, on re~e: Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga.
Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala, a njemu
zadrhta{e ruke pa re~e:
Bojim se da ne}u biti ubijen dok
pijem vodu. Omer mu re~e:
Ne boj se sve dok ne popije{.
Hurmuzan proli vodu na zemlju, a Omer
re~e: Donesite mu vode, ne ubijte ga,
dok je `edan. Hurmuzan re~e:
Voda mi nije potrebna, samo sam htio da se osiguram njome.
Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi, pa mu re~e:
Ja }u te ubiti!
Hurmuzan
odgovori: Ti si me
za{titio! Slagao
si.
U tom trenutku Enes ibn Malik, koji je pratio su|enje, progovori:
Istinu je rekao, o Emirul-muminine. Zaista si ga za{titio.
Enes ibn Malik, r.a., bio je brat El-Beraa, r.a., koga je Hurmuzan
ubio u Tusturu, ali uprkos tome, on je istinito posvjedo~io,
spa{avaju}u ubicu smrti. Rasr|en, Omer mu re~e:
Te{ko tebi, o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`zeeta i El-Beraa?
Allaha mi, ili }e{ mi dati obrazlo`enje, ili }u te kazniti.
Rekao si: ...Ne boj se dok me ne obavijesti{, i rekao si: Ne boj se dok ne
popije{. To su potvrdili i prisutni, pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e:
327
POGLAVAR PLEMENA
Poslije Med`zeetove, r.a., pogibije, Ebu Musa el-E{ari, r.a., predao je
vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Jameru es-Sedusijju, r.a.
U doba halife Osmana, r.a., koji je puno volio Med`zeeta i po{tivao njegovo
visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam,
njegovog sina [ekika ibn Med`zeeta ibn Sevra odredi poglavarom plemena.
EBU-D@ABIR, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je Abdullah, sin je Amrov, a on Haramov, a on Salebov, a
on Kabov, a on Ganemov, a on Selemov, a on Sadov, a on Alijev, a on
Esedov, a on Saridov, a on Jezidov, a on D`u{emov, a on Hazred`a elEnsarija el-Hazred`ija Selemija. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir.
Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. Bio je sklon {utnji i
smiren kad razmi{lja. Imao je blagu narav i vedar nastup. Bio je voljen od ljudi jer je
izbjegavao ono {to im smeta. Nije o drugima lo{e govorio; u ~itavom svom `ivotu
nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. Bio je iskren s ljudima kao
{to je bio iskren prema samom sebi. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s
povjerenjem, daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja.
330
STARJE[INA
U mekanskom periodu, Allahov Poslanik, a.s., pozivao je ljude u vjeru, donose}i im
radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. Za vrijeme
had`a, Allahov Poslanik, a.s., se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih:
Ko ste vi?
Grupa iz Hazred`a, odgovorili
su oni. Vi ste za{titnici jevreja?!
Odgovorili
su: Da.
Upitao ih je:
Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?,
odgovorili su: Ho}emo.
Pozvao ih je vjerovanju u Allaha, d`.{., govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im
nekoliko ajeta iz Kurana. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog
Allahovog Poslanika, za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja, me|utim, kada su ~uli
Muhammedov, a.s., govor, znali su da je on o~ekivani Poslanik. Ljudi, tako nam Allaha, on je
Poslanik kojim su nam jevreji prijetili, pa neka mu niko prije nas ne povjeruje, govorili su jedni
drugima, i zaista, odmah su povjerovali u njega. Rekli su: Ostavili smo na{ narod pri kojem
ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. Mo`da }e ih Allah
ujediniti i okupiti oko tebe. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom
vjerom koju smo prihvatili. Ako Allah htjedne da ti povjeruju, ne}e biti niko ja~i od tebe.
Napustili su ga, nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom
mjestu. Bilo ih je {esterica: Esad ibn Zurare, Avf ibn Haris, Rafia ibn Malik Ad`lan,
Kutba ibn Amir ibn Ravad, Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn Ubejd.
331
332
plemena Hazred`: Sada ibn Rebiu, Esada ibn Zuraru, Abdullaha ibn Revahu, Rafia ibn
Malika el-Ad`lana, El-Berau ibn Maruu, Abdullaha ibn Harama, Ubadea ibnus-Samita, Sada
ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. A iz plemena Evs: Usejda ibn
Hudajra, Sada ibn Hajsema i Rufau ibn Abdil-Munzira. Poslije izbora dvanaesterice
predstavnika, Allahov Poslanik, a.s., rekao im je: Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci
bili Havarijuni Isau, sinu Merjeminom, a ja sam jemac za svoj narod. Rekli su: Da.
[EHID
Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani, licem u lice, vodili s plemenom Kurej{. U
njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. Muslimani
su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima, sa srcima punim vjere na Allahovom,
d`.{., putu. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet.
333
Allahov Poslanik, a.s., iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do
jedne ravnice ispred brda Uhud. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo
ostalo iza njih, da ih {titi. Na brdu je ostavio pedeset ljudi, ponajboljih strijelaca, da
~uvaju pozadinu muslimanske vojske. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da
ne napu{taju mjesto, ma kakav ishod bitke bio. U no}i bitke Abdullah ibn Amr
pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici.
Mo`da budem prvi {ehid. Allaha mi, ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i
Allahovog Poslanika. Imam dug, pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u.
334
vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika, a.s. Halid
ibn Velid je pratio tok bitke. Kada su strijelci napustili polo`aje, vidio je rupu u
muslimanskim redovima, te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima
iza le|a. Muslimani su do`ivjeli poraz, a ova bitka je uzela probrane vjernike.
Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram, r.a.
Po zavr{etku bitke do{la je Hinda 54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata
Abdullaha ibn Amra ibn Harama, s namjerom da ih ukopa u Medini. Tada je
~ula poziva~a Allahovoga Poslanika, a.s., kako ka`e: Ukopajte ubijene na
mjestu gdje su ubijeni, pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima.
Kazat }u ti... nikada Allah, d`.{., nije govorio s ljudima bez zastora, a
sa tvojim ocem je govorio i rekao mu: Moj robe, tra`i, Ja }u ti dati.
Abdullah je rekao: Molim Te da me vrati{ na dunjaluk, da budem ponovo
ubijen.55 Allah, d`.{., odgovorio mu je: Zaista, ve} sam prije rekao, niko ne}e
biti vra}en na dunjaluk. Abdullah je rekao: Allahu moj, obavijesti one koji su za
mnom, pa je objavio Allah, d`.{.: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na
Allahovu putu izginuli. Ne, oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga. 56
^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha, bujica
je odnijela zemlju sa njihovoga mezara. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u
novi mezar i kada su ih prebacivali, izgledali su kao da su umrli ju~er.
NJEGOVA LI^NOST
En-Numan ibn Mukarrin bija{e mudra, hrabra i preduzimljiva osoba. Allah,
d`.{., podario mu je razboritost i jak razum, tako da nije ni{ta preduzimao dok to
ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. Bio je velika srca, a podnio je goleme
probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman.
En-Numanova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. Hranio je
miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti.
Tih u dru{tvu, razborita govora, jakog, grlatog glasa, kad bi govorio, svi bi {utili i pomno
ga slu{ali. Bio je visokog rasta, jakog tijela, velikih ple}a, ruku i nogu, okruglog lica,
{irokih o~iju, tamne puti, kosu je knio. Poznat kao konjanik, pustinjak, i nau~en
vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. Nije znao ni ~itati ni pisati, ali je imao veliku mo}
pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena.
336
MUBAREK-KU]A
Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke, ne{to bli`e Medini.
Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu, a.s., dopirale su do njihovoga plemena, pa su
ih neki pratili s interesovanjem, dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj.
En-Numan je pratio vijesti o Resulullahu, a.s., o njegovoj hid`ri u Medinu, o Bici na Bedru
i Uhudu. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida,
jedinoga Stvoritelja, o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. U borbi mu{rika
protiv Resulullaha vidio je nepravdu, zabludu i zavjeru. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu
Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. Pozvao je
svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. Kada su se svi
skupili, ustao je i rekao: Narode moj, zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i
poslanik. On poziva Istini i samilosti. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e, i nismo
saznali o njemu osim dobro. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure...? Ljudi, odlu~io sam
sutra i}i kod njega, pa ko `eli da mi se pridru`i, neka bude spreman!
Ljudi su se razi{li, a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred EnNumanove ku}e. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. Pred sami
polazak u susret Resulullahu, a.s., da objave svoj prelazak na islam, En-Numan kao da
se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da
povedu kamile i stoku sa sobom. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna
i skupila ne{to stoke, a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica.
337
USTRAJNI U ISLAMU
Benu-Muzejna se ponosilo islamom, a islam je bio uzvi{en s njima. Vjerovjesnik,
a.s., je En-Numana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e
visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska
sablja i ~uvar islama. En-Numan je pod Poslanikovom, a.s., zastavom u~estvovao u
safovima d`ihada i pobjedama. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon
njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s.
odmori. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no
predvode}i muslimane, ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Tra`ili su od njega da se
338
vrati u Medinu, a da po{alje vojsku. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi
se njemu {ta desilo, bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. Alija, r.a., rekao
mu je: Gdje }e{, halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik, a.s., na
dan Uhuda: Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom, nego se vrati u
Medinu. Allaha mi, da ostanemo bez tebe, islam se nikada ne bi uspostavio.
U HALIDOVOJ VOJSCI
Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod
okriljem islama, muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili
Allahovu vjeru. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima
na Irak. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak,
iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama, i radi zaustavljanja bizantijskih
napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala.
Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu.
Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. EnNuman i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida.
Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid, stigav{i do Mizara. Suvejda ibn
Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu, a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario
drugu pobjedu u bici El-Veded`e. Nakon toga, poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se
odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom, vo|om Perzijanaca. Muslimani su
uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu, a u njoj se En-Numan ibn Mukarrin pokazao kao veliki
junak. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. Zbog
`estoke bitke odigrane u dolini Ulejs, bitka je nazvana Dolina krvi.
Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da
napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je
ostala u Iraku, a En-Numan ibn Mukarrin je ostao s njim. U to vrijeme na ahiret je
preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. On je
trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili
pripravni za borbu. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima, odabrao je Sada ibn
Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku.
339
U SADOVOJ VOJSCI
Sad ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do
vojske El-Musenne ibn Harisa, koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa
Sadom. Sad je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku
u jednu vojsku, odredio im i raspodijelio vo|e, a zatim se stacionirao u El-Hiri.
340
HISTORIJSKI SASTANAK
Izaslanici su napustili Kadisijju, pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova
logora. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se
nalazio kraljevski kvart. Zaustavili se na vratima dvorca, tra`e}i dozvolu za ulazak.
Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a, pozvao je svoje vezire i
ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa
muslimanima. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li, a u nekim slo`ili. Kada
su se svi veziri i ministri sakupili, Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u.
Ennial (sandale).
Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se
moglo zaklju~iti da psuje. Re~e:
Naleh... Naleh... Stranci... Stranci u na{oj zemlji.
Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima, pa mu En-Numan odgovori:
Sevt (bi~). Rije~ sevt na perzijskom zna~i po`ar, na{to
Jezderd`id povika sav u bijesu:
Spalili su Perzijance, da ih Bog spali!
Zatim re~e prevodiocu: Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv
nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. Je li zato {to smo ih se okanili, a
pozabavili drugima? En-Numan ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike:
342
JUNAK NEHAVENDA
Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina, glavnog grada
Kisre i osvojiti ga. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Jezderd`id je pobjegao sa
svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i
okolnim pokrajinama, pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku
za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije, a potom iz Basre i Kufe.
Kada je Sad ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku, pisao je
Emirul-mumininu, tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. U tom periodu pobunili su se
stanovnici Kufe i tu`ili Sada ibn Ebi-Vekkasa halifi. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i
smijeni ga s polo`aja, i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere.
Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom
putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. Nakon zajedni~kog namaza
popeo se na minber i odr`ao hutbu. Kada je zavr{io, Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu:
343
344
SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJFE,
R.A.
NJEGOVA LI^NOST
Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem, postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na
neugodnostima. Odrastao je kao rob, u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine; slu`io je
svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama, pa ga je to nau~ilo strpljenju i
izdr`ljivosti. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. Njegova
velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. Znanje je stekao poslije
oslobo|enja iz ropstva, a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. Otvoreno je
govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum.
346
PRIMANJE ISLAMA
Na Salima, r.a., veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj
je odgojen kao sluga. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe, r.a., bio je jedan od prvaka
Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije
nego {to je Poslanik, s.a.v.s., odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto
skupljanja i dogovaranja, kasnije poznatu pod imenom Ku}a islama. Nije obra}ao
pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebiu, koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama.
Ubijen je u Bici na Bedru. Tako|er, Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje
svoje sestre Hinde bint Utbe, koja je bila Ebu-Sufjanova `ena.
NAUKA I PO[TENJE
Kod Salima, r.a., skupile su se sve islamske vrijednosti. Njegov duboki iman i iskrenost
prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise, tako da je
postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje
Kurana, pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: Uzmite Kuran od ~etverice:
Abdullaha ibn Mesuda, Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe, Ubejja ibn Kaba i Muaza ibn D`ebela.
347
Jednog je dana Poslanik, s.a.v.s., ~ekao Ai{u, koja je ne{to zakasnila. Kada
je do{la, upitao je {ta ju je zadr`alo. Kada je i{la, za~ula je u~enje Kurana,
odgovorila je, i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo. Poslanik, s.a.v.s., spustio
je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i
Kuran, pa je rekao: Hvala Allahu, Koji te dao mom ummetu.
Salim, r.a., kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto. Krasile su ga
mnoge vrline, iz njega je vrilo znanje i razboritost. Salim je prije Poslanika, s.a.v.s.,
u~inio hid`ru u Medinu, sa prvim muhad`irima, me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab,
r.a. Tako|er, predvodio je vjernike u namazu, a me|u njima bio je i Omer, r.a.
Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio, visoko ga je po{tovao
i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. Salim tada nije bio me|u `ivima, a Omer, r.a.,
je rekao: Da je Salim `iv, ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem.
U D@IHADU
Ebu-Huzejfe, r.a., nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. Bili su i ostali najbolji
prijatelji, iskreni i odani jedan drugom. Stajali su iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s., brane}i
istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik, s.a.v.s.
Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom Fatimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebia.
Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim, r.a., u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u
tegobnijoj situaciji, jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebia, otac Ebu-Huzejfe, i
Velid ibn [ejbe ibn Rebia, Fatimin otac. Me|utim, Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu
sreli s njima. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih
junaka Umejra ibn Ebi-Umejra. Nakon zavr{etka bitke, tijela Utbea i Velida ostala su sa
ostalim tijelima mu{rika, a Ebu-Huzejfe i Salim, r.a., nisu ni obra}ali pa`nju na njih.
348
HRABRO DR@ANJE
Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom
Benu-D`ezime. Nakon {to je Poslanik, s.a.v.s., oslobodio Meku, pojedina arapska
plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu, pa su
ratovala protiv islama. Allahov Poslanik, s.a.v.s., `elio ih je upoznati sa potrebom
njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. Zbog toga je poslao Halida ibn
Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam, bez namjere da ratuje.
Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena
Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre, a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik EbuHuzejfe. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je:
pred heroje
Sa uputom Bo`ijom je
upu}en i rad za rad.
Stigao je Halid, r.a., sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena BenuD`ezime, koji su bili jo{ uvijek nevjernici. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo
Halida, upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima.
Halid im se obratio: Ostavite oru`je, svijet je ve} pre{ao na islam. Me|u skupljene
ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem, pa im re~e:
349
da ih poubijaju.
Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab, r.a., i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe, r.a., koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio.
Halid se po~eo braniti, a Salim je postajao sve stro`iji, zamalo su se po~eli udarati. Poslije
toga, Salim se povukao u stranu da klanja, mole}i od Allaha, d`.{., oprost.
^ovjek odgovori:
Da, suprotstavio mu se bijeli ~ovjek, srednjeg rasta. Halid je
povikao pa je ovaj u{utio. Drugi koji mu se suprotstavio bio je
uzrujan i raspravljao se s njim, pa je rasprava dostigla vrhunac.
Omer ibnel-Hatab bio je prisutan, pa je rekao:
O Allahov Poslani~e, prvi je bio moj sin Abdullah, a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Srd`ba
Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se
suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu
i rekao: Moj Gospodaru, ja nemam udjela u Halidovom postupku. Moj Gospodaru, ja nemam
udjela u Halidovom postupku. Moj Gospodaru, ja nemam udjela u Halidovom postupku.
Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn
350
351
Dok je Salim disao posljednim izdisajima, nakon zavr{etka bitke, pored njega je
pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. Zatekli su ga na
izmaku `ivota, pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. On ih je upitao:
NJEGOVA LI^NOST
Osman ibn Mezun bio je blaga osoba, nje`noga srca i ~iste du{e. Mnogo je razmi{ljao i
provodio vrijeme u samo}i. Kada bi govorio, govorio bi nje`nim i tihim glasom, skoro da se nije
~uo. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. Jo{ prije islama ostavio je
alkohol i prezirao ga. Protiv njega vodio je jaku kampanju, upozoravao kako alkohol odnosi
razum, umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. Govorio je: Ne}u da pijem pi}e koje mi
odnosi razum, pa da mi se smiju oni ni`i od mene.
354
PRIMANJE ISLAMA
Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da
odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha, njegovom pozivu odazvala se mala
skupina ljudi. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok, njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki.
MUHAD@IR
Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva, Allahov
Poslanik, s.a.v.s., odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju, gdje je vladao
pravedan kralj koji prihvata nevoljnika, ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. Kada je ispra}ao prve
muhad`ire, Allahov Poslanik, s.a.v.s., pustio je suze saosje}aja, ljubavi i nje`nosti.
355
356
Osman ibn Mezun bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire, a on je bio najve}i mekanski
vo|a i plemi}. Zatra`io je od njega za{titu, a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.
Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote, imetak i porodicu.
Me|utim, Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i
muke. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu, a na
prsa mu stavili kamen. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne
daju}i mu da jede i pije. Tre}eg su vezali za vrat, a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali
tako sokacima psuju}i ga, poni`avaju}i i udaraju}i. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj
oholosti, izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., vjerom i misijom.
Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom, s.a.v.s., sa svojim mirnim i
ugodnim `ivotom, a on je njihov brat u vjeri, a svi oni `ive za isti cilj.
Osman nije bio spokojan; rekao je sam sebi: Tako mi Allaha, ja sigurno
izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika, a moji prijatelji i porodica trpe
isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha. Ta, ovo je gubitak za mene.
Izabrao je `ivot poput njihova, spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i
mu~enja. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu:
Ebu-Abdu{-[emse, tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. Ja sam
odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i slijediti primjer svojih drugova.
Velid ga upita:
Da nisi, moj brate, bio napadnut ili
provociran? Nisam.
Pa {ta je onda?
Ja `elim Allahovu, d`.{., za{titu, ne `elim da mi za{titnik bude iko
drugi, odgovori mu Osman.
Onda idi pred Kabu i odreci se moje za{tite javno, kao {to sam ti je ja javno dao.
Uputili su se potom prema Kabi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. Ustao je Velid
i obratio se ljudima:
Ovo je Osman ibn Mezun, do{ao je da se odrekne moje za{tite.
Istinu je rekao. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite, ali ja ne
`elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. Zato, odri~em se, evo, njegove za{tite, re~e Osman.
357
358
POBO@NJAK
Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. Svoju je du{u
zavjetovao na duboku pobo`nost. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke
strasti i u`ivanja, jer je u vjeri na{ao ~istotu, neporo~nost i zadovoljstvo.
Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao
dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja, `ena, najukusnijih jela i otmjene odje}e.
359
PRESELJENJE NA AHIRET
Osman ibn Mezun se osamio, osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt.
Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri, u Medini, a ukopan je u
Bekijji. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini.
Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: Kada je Allahov
Poslanik, s.a.v.s., u{ao kod Osmana ibn Mezuna, kada je Osman umro,
nageo se nad njim, pa je onda podigao glavu, a ja kao da sam vidio suze u
njegovim o~ima. Zatim se nageo drugi put, pa tre}i put. Potom je podigao
svoju glavu, jecao je pa smo vidjeli da pla~e, pa smo i mi zaplakali.
360
LI^NOST
Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. Bio je vrstan
konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. Zauzimao
je odlu~ne stavove, ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao.
Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju
je prenosio Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.s., dobro je upamtio i temeljito poznavao. Postao
je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. On je, tako|er, poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme
kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik.
Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama.
362
ZASTUPNIK
Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu, s.a.v.s., {irile su se po Medini i njenoj
okolici, a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika , s.a.v.s., i Medinelija na
Akabi, gdje ih je Poslanik, s.a.v.s., upoznao sa islamom i gdje su mu dali
prisegu na vjernost. Dogovorili su se, tako|er, da se sretnu sljede}e godine na
istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam.
Prvi susret je poznat pod imenom Prva Akaba, a prisustvovalo je dvanaest
Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a, me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit.
Ostali su bili: Esad ibn Zurare, Auf i Muaz ibnul-Haris, Refia ibn Malik ibn Ad`lan,
Zekvan ibn Ebu-Kajs, Jezid ibn Salebe, Abbas ibn Ubade, Ukbe ibn Amir, Kutbe
ibn Amir, Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said.
Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na
njemu, pa ka`e: Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. Bilo nas je dvanaest i
dali smo prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. To je bilo prije nego {to je propisana
borba. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga, da ne
krademo, da ne ~inimo zinaluk, da ne ubijamo na{u djecu, da druge ne potvaramo i
da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru. Re~eno nam je: ...Ako sa~uvate ugovor,
nagrada vam je D`ennet. Ako budete obmanjivali, bit }ete prema zasluzi ka`njeni na
ovom svijetu, i to je iskup. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana, pa onda }e
ta stvar pred Allaha; ako ho}e kaznit }e, a ako ho}e oprostit }e.
U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog
had`a, na istom mjestu, nakon {to je Resulullah, s.a.v.s., sa ensarijama poslao
Musaba ibn Umejra da ih podu~ava Kuranu i islamu. Musab se smjestio u ku}i
Esada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj.
Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. Za
vrijeme tog susreta data je prisega i na rat. O tome Ubade ibn Samit ka`e: Dali
smo prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na rat, na poslu{nost i na pokornost u
nevolji i u rahatluku, u radosti i u `alosti. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad
nama, da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se
nalazili, ne boje}i se, u ime Allaha, ni~ijeg prigovora.
363
364
se njihovog prijateljstva.
U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je
zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kuranski ajet koji opovrgava ono
{to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita:
O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici, a njihov
je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. Allah, uistinu, ne}e ukazati na pravi put ljudima
koji sami sebi napravdu ~ine. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima
prijateljstvo sklope, govore}i: Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. A Allah }e sigurno
pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili,
kajati. A oni koji vjeruju re}i }e: Zar su to oni koji su se zakleli Allahom, najte`om zakletvom,
da su zaista sa vama? Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati.
62
OSLOBODILAC LATAKIJE
Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar
strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. U~estvovao je u svim
vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik, s.a.v.s.
U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba
koji su za{titili Resulullaha, s.a.v.s., od nasrtaja mu{rika.
Na Hendeku, Hudejbiji, Hunejnu, Taifu i u drugim bitkama, Ubade je bio u
mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost, neustra{ivost i poduzetnost.
Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa
muslimanima, koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. Za
njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida.
Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. Uspjeli su osujetiti plan i `elju
Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife.
Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika, odlu~io je muslimansku vojsku uputiti
na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. Ubade se priklju~io vojsci
koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Ebu-Ubejde
je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko
vrijeme opsjedao, a zatim osvojio. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita,
koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana.
Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. Spremio je vojsku probranih
mud`ahida, zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja.
365
366
BISTRI U^ENJAK
Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. Pored svoje
velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u. Od
Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., stekao je znanje i obrazovanje, {tavi{e, bio je jedan od
sakuplja~a Kurana za Poslanikova, s.a.v.s., `ivota. Muhammed ibn Kab el-Kurezi ka`e:
U vrijeme Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., peterica ensarija su sakupljala Kuran: Ubade
ibn Samit, Ubej ibn Kab, Muaz ibn D`ebel, Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kuranu.
U vrijeme Omera ibn el-Hattaba, Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa, a halifa ga
je zadu`io da [amljane podu~ava Kuranu. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude
vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe, i podu~avao ih Kuranu.
U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u
skladu sa vjerskim propisima: O ljudi, vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. Zar ne ide
srebro za srebro - ista koli~ina za istu koli~inu, bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro; zlato
za zlato - mjera za mjeru; bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. Ne smeta da se
prodaje zlato za srebro, iz ruke u ruku, s tim da srebra bude vi{e. Prodaja na kredit nije
po{tena. Zar nije p{enica za p{enicu - tas za tas; je~am za je~am - tas za tas. A ne smeta da
se prodaje p{enica za je~am, s tim da je~ma bude vi{e, iz ruke u ruku, a prodaja na zajam
nije po{tena. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao, taj uzima kamatu.
Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio
da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati.
Nakon Damaska, halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava
ljude, upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. Jednog dana desio se konflikt izme|u
njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. Naime, Ubade je smatrao da pojedini
namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. Usprotivio se Muavijinom
pona{anju, a on mu je grubo odgovorio. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji
ibn Ebi-Sufjanu: Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. Oti{ao je u Medinu. Kada ga je
vidio, halifa Omer ibn el-Hattab, pitao ga je: [ta te je dovelo u Medinu? Ubade mu je
ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije, a Omer mu je rekao: Vrati se gdje si bio.
Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni. Halifa je za njim poslao pismo
Muaviji s porukom: Ti nema{ vlasti nad njim, (tj. nad Ubadeom).
367
PRESELJENJE NA AHIRET
Trideset ~etvrte godine po Hid`ri, Ubade ibn Samit preselio je na
ahiret u Kudsu, u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota.
NJEGOVE OSOBENOSTI
Seid ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. Bio je
srednjeg rasta, tamnoput, jakih mi{ica i podlaktica, brzih pokreta, lahkih
koraka. Pa`ljivo je rasu|ivao, stvari je gledao realnim pogledom i razumno;
nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io, prihvatio bi ih kao ~injenice. Forma
za Seida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e
do su{tine. Nakon {to bi spoznao su{tinu, zauzeo bi odgovaraju}i stav. Taj bi
stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao.
KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA
U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz, a muslimanima pripade velika
pobjeda. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku, tako na bojnom polju ostade
sedamdeset mu{ri~kih le{eva. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. Taj
poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim
ashabima. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju.
Ba{ u to vrijeme Poslanik, s.a.v.s., posla delegaciju od deset muslimana u Meku da
saznaju
370
Seid ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. Kao i ostali mladi}i Meke,
krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. Guraju}i ljude i
provla~e}i se izme|u njih, stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih
prijatelja.
Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. Zatim ga veza{e za stablo drveta, a `ene i
djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama, psuju}i i grde}i ga. Seid
ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Nije vidio na njemu nikakav
strah niti bojazan niti zabrinutost. Za~udi ga ta njegova smirenost, nepokolebljivost
i njegovo duboko uvjerenje. Seid ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: Da li
mogu zatra`iti posljednju `elju? Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam
nakon {to je ugledao smrt pred o~ima, pa ga jednoglasno upita{e:
[ta `eli{?
On im odgovori:
@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja, ako mi dozvoljavate.
Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje, me|utim, vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu
dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Odveza{e ga, a on se okrenu prema Kabi i po~e
klanjati, u~e}i visokim glasom kuranske ajete pred zbunjenom, uti{anom masom.
Seid ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. Osjetio je
u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i
licem na tle, u~io u svome namazu. Kada je zavr{io namaz, Hubejb, r.a.,
se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: Tako mi Allaha, da ne}ete pomisliti
da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti, jo{ bih klanjao.
@agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. Klicali su gledaju}i prizor u
kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo, ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih
sablji. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i
razbacivati ih okolo po zemlji. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi
i u`areni pijesak, a oni su, puni mr`nje i divlja~kog zanosa, govorili:
371
Seid ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., i pred njim izgovori {ehadet: E{hedu en la ilahe
illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah.
372
Seid mu odgovori:
Allah ti se smilovao, blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od
onoga {to si spomenuo. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. Kako znam,
tako mi Allaha, ti si onaj koji o~ituje Istinu, koji je ustrajan u pravdi, milostiv
prema vjernicima, `estok prema nevjernicima, sudi po istini i pravdi.
Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e, te prekide Seidov govor i re~e:
Dovoljno je, o Seidu! Dosta si rekao. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo}
373
i Bilal priklju~i Seidovoj vojsci. Kada su se muslimani spremili da krenu, do|e Seid
sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti, pa mu halifa re~e: Imenujem ovog
~ovjeka za zapovjednika, Allah, d`.{., ga u~inio blagoslovljenim. Allahu, kad nam
odredi{ susret, u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. Ako si nam odredio da se
rastanemo, u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas.
Seid ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci, predvode}i jednu grupu muslimana. U
to vrijeme halifa Ebu-Bekr, r.a., preseli na ahiret, a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab.
U isto vrijeme preseli i Jezid, pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane
Jezidov brat Muavija. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever
Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga
osloboditi. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi, a ni Amru ibn Asu to
nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u
Egipat. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Seidom ibn Amirom.
Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je
dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj
obali Palestine. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane, ali im to nije koristilo.
Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine,
izme|u Hajfe i Jafe. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika, tri
stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. Kada je Muavija oslobodio
374
SKROMNI VJERNIK
Seid ibn Amir postade poznat i slavan. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom,
bio je hrabar i poletan na Allahovom putu. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u
ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi
obo`avanja Allaha, d`.{., vjerovanja i poniznosti. Proslavio se po svojoj smjelosti u
izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja.
Nakon osvajanja [ama Seid se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera,
r.a., otkako je Omer, r.a., izabran za halifu, oti{ao mu je jednog dana i rekao:
Mogu ljudi kao ti, ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog,
s.a.v.s., nasljednika, jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha, d`.{.
Seid je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u
potrebi. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru.
Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka, rekli su mu:
375
NAMJESNIK HIMSA
Hims je bio jedan od velikih gradova [ama, a zbog svog strate{kog polo`aja
bio je veoma va`an za muslimane, koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali
teritorije. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti
dr`avnu administraciju. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim
pritu`bama koje su slali halifi. ^esto su pravili urote protiv namjesnika. Hims je
nazvan Mala Kufa jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode.
Kada je Omer, r.a., htio postaviti namjesnika u Himsu, dvoumio se kako da
na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao
boljeg od Seid ibn Amira, r.a. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims.
Seid mu re~e:
Vladaru pravovjernih, zar }e{ mene
postaviti? Omer se naljuti i re~e:
Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat, a sada me ostavljate!
Tako mi Allaha, ja }u tebe postaviti.
I postavi Seida za namjesnika Himsa, pa ga
upita: Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?
Seid mu odgovori:
Halifa, ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana, ona
prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim.
Seid ibn Amir, r.a., oti{ao je u Hims. Tamo ga ljudi zavolje{e, osim malog broja koji
su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima, pobunama i mnogim `albama. Omer ibn
el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih
muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe.
376
377
PRESELJENJE NA AHIRET
Dvadesete godine po Hid`ri Seid, r.a., preseli svome Stvoritelju, slijede}i ~asne
muslimane prethodnike. Bio je ~istog duha, ~iste du{e, ~vrstog imana. Ostavio je iza
sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u, skromno{}u i borbom na Allahovom putu.
LI^NOST
Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda, s.a.v.s., na
koje se Poslanik, a.s., oslanjao u ratnim pohodima. Ratno iskustvo stekao je u svome
plemenu El-Kenane, jo{ u ranoj mladosti. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija, a
bili su smje{teni zapadno od Medine, prema moru. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih,
a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca, ili su napadali karavane koji ne
bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. Nau~io je
jahanje, kori{tenje oru`ja, strategiju napada i povla~enja, a poznavao je i plivanje.
380
PRIMANJE ISLAMA
U po~etku, Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu, a nije ~uo ni da je jedan
dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i da su u{li u
islam. Ni Prva ni Druga prisega nisu podstakle Galiba na dini-islam. Tek nakon
Bitke na Bedru i pobjede muslimana, Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji
poziva milosti i ljubavi, dobru i pravdi, obo`avanju Jednog Jedinog Boga. Tako je,
zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini, i on
krenuo da se sretne sa Poslanikom , s.a.v.s., i izjavi svoje primanje islama.
Jednoga dana, Poslanikov, s.a.v.s., sluga Jesar primijetio je da je BenuAbd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao.
To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo - pobojao se da ne
spremaju ne{to protiv muslimana. Oti{ao je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i
rekao mu: Bo`iji Poslani~e, vidio sam ne{to kod Benu-Abda, kao da kuju
kakvu zavjeru. Pove}ao im se broj stoke, a ljudi su im postali osori i grubi.
Poslanik, s.a.v.s., naredio je da se opremi odred vojske, a kao njihovog
pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. Bilo ih je stotinu dvadeset.
Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove, a da pojedince od njih ubiju.
Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu, a kada je pala no}, napali su pleme Benu-Abd
i brzo ih savladali. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu.
Tako|er, jednog dana do Poslanika, s.a.v.s., do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena
Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama, pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio
ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. Naredio im je da napadnu Kedid, mjesto njihovog
prebivali{ta. Oko ikindije toga dana, idu}i prema Kedidu, sreli su El-Harisa ibn
381
ISKU[ENJE
Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu
borbenost, snagu i dobru strategiju u borbi. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri, poslao
ga je u pohod na Benu-Murre, nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu
ibn Zejda ibn Harisa. Usame je bio na ~elu odreda, do njega Galib ibn Abdullah, a iza njih
muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. Napali su ih neo~ekivano,
rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi, dok su ostale zarobili. Me|u borcima Benu-Murre bio je
njihov saveznik Murdas ibn Nehik, koji je ubio veliki broj muslimana. Po{to je pora`eno pleme
Benu Murre, on je pobjegao, pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. Stali su mu
iznad glave, a on im re~e: Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha.
Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: Nakon {to je narod bio pora`en, vidio sam
382
~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. Pri{li smo mu ja i Galib ibn
Abdullah, zamahnuli na njega sabljama, a on tada re~e: Svjedo~im da nema
drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik. Nismo ga ostavili dok
ga nismo ubili. Kada sam prenio Poslaniku, s.a.v.s., {ta se desilo, lice mu se
promijeni, pa re~e: Usame, nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog.
JUNAK EL-BUVEJBA
Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i
svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha.
Nakon {to je Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a.,
kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima. U prvom periodu njegove vladavine
neka arapska plemena odmetnula su se od vjere. To je bila velika opasnost koja je
prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. Halifa je odlu~io boriti se
protiv njih, pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i
njegove vo|e. Allah je pomogao Svoju vjeru; na ~itavom Poluotoku suzbijen je
otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama.
383
Ebu-Ubejde. Nakon toga, vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, koji
je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida.
Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu, pa je on izrazio bojazan da }e
napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. Omer je
shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim
brojem vojske i opreme, kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima.
Pomo} je po~ela pristizati, a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah elBed`lijj, na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem,
na ~elu boraca iz Ezda. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj, na ~elu
plemena Er-Rebab. Pomo} je neprekidno stizala, a u Medini je halifa do~ekivao
dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no - prema Iraku ili [amu.
Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane, koje je imalo ~etiri stotine boraca,
Omer ibnul-Hattab, r.a., upitao ih je na koju stranu bi voljeli, a oni su odgovorili:
384
mud`ahidi }e pro}i krilom, lijevim i desnim, a, tako|er, udarati i u sredinu perzijske vojske,
s ciljem njihovog razbijanja iznutra. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io
put, razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. U isto
vrijeme, mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike.
Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu
rijeke. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga, ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi.
Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i.
EL-KADISIJJA
Nakon bitke El-Buvejb pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost
da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad, prijestolnicu Kisra.
Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije
kako bi opremio ogromnu vojsku, koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli,
i vratiti ih na Arapski poluotok. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu, priklju~uju}i
se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada
ratnika: konjanika, te grupa koja se borila iza slonice.
El-Musenna ibn Haris, r.a., poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn elHattabu, r.a., o velikoj koncentraciji perzijske vojske, spremne da istrijebe
muslimane. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog
poluotoka u pomo}, prije nego Rustemova vojska krene na njih. Kada je primio
Musennino pismo, Omer ibnul-Hattab, r.a., po~eo je tra`iti vo|u koji bi
odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. Stvar je izlo`io najodabranijim
ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje, pa mu je Abdurrahman ibn Avf, r.a.,rekao:
Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!
Ko je on?, upita Omer, r.a.
385
Galib ibn Abdullah, obra}aju}i se svome narodu, rekao je: Ljudi, oslonite se na
Allaha u onome u ~emu vas ku{a, od Njega tra`ite, On }e vam pove}ati, Njega
molite, On }e vam se odazvati. O skupino Mead, {ta je razlog pa ste se ukopali s
va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). Pomislite
{ta }e ljudi re}i sutra. Sutra }e pri~ati, pa preuveli~ati, pa prenijeti drugima.
Prije po~etka bitke Sad se te{ko razbolio. Bolest ga je privezala za postelju, pa se
smjestio kraj ravnice El-Kadisijje, blizu mjesta bitke. Dostavio je muslimanima da }e on
prou~iti ~etiri tekbira, a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. Prou~io je ~etiri tekbira,
muslimani su krenuli prema Perzijancima, a Perzijanci prema muslimanima. Spojile su
se vojske u strahovitom okr{aju. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili
strah u srca muslimana. Me|utim, muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom,
nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti.
386
PRESELJENJE NA AHIRET
Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn
Abdullaha, r.a., pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio. Ed`el mu
je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba, r.a.
Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu, r.a., povjereniku va`nih zadataka,
junaku El-Buvejba. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.
OSOBINE
Furat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. Njegovo pleme ~inili
su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto, tra`e}i hranu i vodu za stoku. Zastali
su u pustinji Ubelleh, na granici Bahrejna. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u
pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. Oblast
gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka.
388
EBU-SUFJANOV VODI^
Furat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. Zbog svoga
polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u slu`bi
svojih saveznika Kurej{ija. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima.
Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo
postojanje stabilno. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku
opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. Kurej{ije nisu mogli obustaviti
svoju trgovinu prema [amu i Iraku. Tako|er, nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji
je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. Bili su u }orsokaku, unervozili su
se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala
jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke.
389
pa ga je Furat upitao:
Brate Arape, reci mi {ta da radim? [ta }e
biti sa mnom? Ensarija mu je odgovorio:
Primi islam, spasit }e{ se - Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne ubija vjernike.
Kada je Furat doveden pred Resulullaha, s.a.v.s., obznani svoje primanje
islama, pa ga on (Poslanik, s.a.v.s.,) oslobodi i posla njegovom narodu.
KUREJ[IJSKI UHODA
Furat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost
islamu. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio
vo|a nekog od trgova~kih karavana, a drugi put bi odlazio u Meku,
od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio...
Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,
jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su
se nadali i {to su pri`eljkivali. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu, a pozva{e
sva arapska plemena koja su im bila saveznici. Sa jevrejima iz Medine napravili su
podao i prljav plan o uni{tenju muslimana, koji se sastojao od nekoliko ta~aka:
2-
Furat ibn Hajjan krenuo je prema Medini, ali je odmah pao u ruke muslimana, koji su bili
390
pripravni, pa`ljivi i oprezni. Odveden je pred Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., koji naredi
da ga ubiju. Tada Furat re~e: Ja sam musliman. Poslanik, s.a.v.s., pogledao ga je,
`elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio. Tihim glasom molio
je da u Furatu bude dobra. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: Pojedine ljude
prepu{tamo njihovom vjerovanju. Od njih je Furat ibn Hajjan.
^ESTITI VJERNIK
Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah, s.a.v.s., oprostio,
prepustiv{i ga njegovom vjerovanju, Furat se vratio svome plemenu. Njegovo
vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno, `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa
se preselio u Medinu i u njoj se nastanio. U~io je osnove vjere i produbljivao
svoje znanje, izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Za Furata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., dobio je obavje{tenje o njemu, pa je spremio izvidnicu i za njenog
zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa. Furata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. Krenuo je
Furat ispred Zejda pokazuju}i put, a od velike radosti bio je sav ustreptao; Allahov Poslanik,
s.a.v.s., bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. Stigli su do mjesta koje se
zvalo Ajs, a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja. Tu su izveli napad na karavan,
oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje.
391
Katade je rekao: Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru; dvojica od
Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah, stanovnik Jemame, i Be{ir ibn Hasasije, Amr
ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i Furat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el.
392
Furat, r.a., bio je zapovjednik jednoga odreda u Sadovoj vojsci, a bio je i jedan
od ~lanova delegacije koju je Sad poslao da se sastane s Jezded`irdom,
perzijskim kraljem, u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. Furat je
u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid.
393
PRESELJENJE NA AHIRET
Poslije osvajanja D`elule, Furat ibn Hajjan, r.a., vratio se u Kufu i u njoj
sagradio ku}u, u kojoj je stanovao sa svojom porodicom. Imao je komad
zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod. U zadnjim danima
svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kurana. Smrt ga
je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana, r.a. Ukopan je u Kufi.
Neka se Allah, d`.{., smiluje Furatu ibn Hajjanu, iskrenom vjerniku i mud`ahidu.
LI^NOST
Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u, {to je ~esto koristio da iz
tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. Allah, d`.{., dao mu je neobi~nu
sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. O tome nije govorio
drugima, strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. Svu svoju sposobnost i
nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome
Poslaniku, s.a.v.s., u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja.
Bija{e svijetla lica, srednje gra|ena tijela, vitka stasa, smiren, dubokoga
pogleda. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. Ako bi kod
sagovornika primijetio dvoli~nost, o{tro bi ga prekorio, bez ljubaznosti i okoli{anja.
396
PRELAZAK NA ISLAM
Huzejfe, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete.
Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. Otac mu je jedan od
deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost.
OBE]ANJE I ISPUNJENJE
Huzejfe, r.a., bio je iskrena li~nost; mrzio je dvoli~nost i bio principijelan
kada ne{to ka`e. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota.
U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
osim Bitke na Bedru. On i njegov otac izostali su iz te bitke. Ovaj slu~aj nam pokazuje
Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja. Naime, kad su
se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., poznatu kao
Bitka na Bedru, Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e
muslimanskim redovima. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve
dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika.
Huzejfe, r.a., prepri~ao je ovako taj doga|aj: Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru
ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli
397
@elite se priklju~iti
Muhammedu?! Odgovorili smo:
TEGOBNA NESRE]A
Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe, s.a.v.s., u svome `ivotu
neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti.
Bje{e to na dan Uhuda. Poslanik, s.a.v.s., rasporedio je muslimane na borbene polo`aje.
@ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu, a starijim ljudima, naoru`anim kopljima, nare|
eno je da im budu stra`a. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{.
398
POZNAVALAC TAJNE
Pro~ulo se me|u ashabima, r.a., da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Sigurno je da Vjerovjesnik, s.a.v.s., ne bi svoje tajne povjeravao
Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati.
Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se
umije{ali me|u muslimane, a da ih muslimani nisu znali. Resulullah, s.a.v.s., poznavao ih
je (D`ibril mu ih je kazao poimenice), a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe.
Jeste li prepoznali ko su
ovi ljudi? Nismo.
Bili su maskirani, a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na
sedlima), odgovorili smo. On re~e:
Bili su to munafici. A znate li {ta su
namjeravali? Ne znamo!, odgovorili smo.
Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega.
399
Ne sje}am ga se.
Huzejfe je dodao: Omer, r.a., ne bi oklijevao da ga otpusti da mu
je ukazano na njega.
Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko. Kad bi neko umro
od muslimana, raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa
ako jeste, i on bi mu je klanjao, a ako ne bi, i Omer bi izostao sa d`enaze.
OBAVJE[TAJAC
Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., Huzejfe je stekao
mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske
prirode, te njihovih karakteristika, ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem
njihovih postupaka. Resulullah, s.a.v.s., primijetio je njegove odlike te ih je
iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja.
400
a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu.
Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega, pro{av{i kroz razne opasnosti. Ovaj njegov
Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga:
Ko si ti? Pa mi re~e: Taj i taj, sin toga i toga.
Ashabi Allahovog Poslanika
401
NOSILAC BAJRAKA
Pored Huzejfinih, r.a., sposobnosti da proni~e u ljudske misli, bio je
neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. U njegovoj li~nosti spojile su se
dosjetljivost i hrabrost, dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi.
Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku
islamskih osvajanja, a posebno u Bici Nehavend el-Kubra. U njoj se pokaza Huzejfina ratna
vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. Njegovim
u~e{}em i posredstvom, uz Bo`iju pomo}, osvojeni su Hemzan, Valeri i Validinur.
402
NAMJESENIK EL-MEDAINA
Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila, namjesnici su
postavljali temelje islamske dr`ave.
Halifa Omer ibnul-Hattab, r.a., postavio je Huzejfu za namjesnika ElMedaina, a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: ...Neka se
slu{a i neka mu se pokorava. Neka mu se dadne {to tra`i.
Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain, narod je izi{ao da
do~eka slavnoga ashaba, heroja u bitkama za Irak i Perziju. Glas o
njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo.
A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga
~ovjeka, koji je dojahao na magarcu. Putovanje ga je iscrpilo, sunce mu promijenilo
boju, vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti,
tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta, te mu kaza{e:
403
A koja su to mjesta?
To su namjesnikova vrata; kad jedan od vas u|e kod njega pa
povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije...
Po njegovom mi{ljenju, po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u, a
to je prezirao, i ne samo prezirao, ve} se svom snagom borio protiv toga.
Namjesni{tvo, kako ga je Huzejfe razumijevao, nije bilo ni{ta drugo do slu`enje
muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. Njegova briga za islam bila je
stalna, a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti, licemjerja i munafikluka.
Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu, o uputi, o zabludi i dvoli~nosti: ^etiri su vrste
srca. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. ^isto srce, u kojem sija svjetiljka, jeste
srce vjernika. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. Pa primjer je imana poput
primjera drveta, okru`uje ga ~ista voda, a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane, okru`uje
je gnoj i krv, pa koje nadja~a, nadvladalo (izra`eno) je nad drugim.
Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika.
Tako|er, njegove izreke govore o `ivotu, o vjeri i vjerskim du`nostima. Jedna od takvih jeste i
ova: Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu, a niti oni koji prepuste ahiret
dunjaluku, nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga...
Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. Jednom prilikom halifa Omer, r.a.,
pozva ga u Medinu. Kada je trebao u}i u grad, halifa je iza{ao pred njega i prikrio se, da
vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu, nemaju}i ni{ta
uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i
oti{ao. Omer mu je prisko~io i rekao: Ti si moj brat, a ja sam tvoj brat!
PRESELJENJE NA AHIRET
Kada mu se pribli`io smrtni ~as, Huzejfi, r.a., do{lo je nekoliko
ashaba da se oproste od njega. Posljednje njegovo pitanje bilo je:
Jeste li mi donijeli }
efine? Oni reko{e:
Jesmo.
Kad ih je vidio da su novi, odvratio im je:
Ovo nisu }efini. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa, ni ko{ulja mi nije potrebna.
Pa, ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih... ili lo{ijima...
Huzejfe, r.a., osjetio je dolazak meleka smrti, posljednje {to je kazao, rastaju}i se sa
plemenitom du{om, bile su rije~i: Dobro do{la, smrti. Do{la si sa `udnjom prema meni...
404
OSOBENOSTI
Umejr ibn Sad, r.a., bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u.
Pored toga, Allah, d`.{., obdario ga je velikim razumijevanjem, tolerantnom
du{om i plemenitim bi}em, mo}nim da podnosi bol i patnju, ~ak i do u`asnih
napora i umora. Bio je miran i stalo`en, kao i vje{t borac na polju d`ihada.
Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost
vladanjem i pona{anjem. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da
svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju, pove}av{i mu ljepotu i blistavost.
406
NJEGOV ISLAM
Umejr, r.a., odrastao je u ku}i koja je znala za islam. Na njega je dosta uticao njegov otac.
^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i
sre}e kada bi ~uo u~enje Kurana njegovoga oca, koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. Po
tome je bio poznat u cijeloj Medini, pa je stekao nadimak Sad-u~a~. Umejr je od svoga
djetinjstva bio privr`en ocu. Pratio ga je i opona{ao. Kada je napunio deset godina, otac ga je
poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s., gdje je objavio njegovo primanje
islama. Od tog momenta bio je uz Poslanika, s.a.v.s. Klanjao je za njim, slu{ao ga i pravio mu
dru{tvo gdje god je i{ao; svjetlost imana je ispunila njegovo srce. Svi su ga voljeli i ~ak su mu
po~eli praviti mjesto me|u sobom, nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje, ~istu
narav i izuzetnu bistrinu, a bio je jo{ dje~ak.
TE@AK ISPIT
Kad je Sad, r.a., umro, Umejr je bio tek stasali mladi}. Ostavio je sina bez imetka i
opskrbitelja. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva, ali ga to nije odvratilo
od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu, d`.{. Poslije toga, njegova majka udala se
za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa, po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. ElD`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici, koji je
u sjeni El-D`ulasa, i u njegovoj ku}i, osjetio svu udobnost `ivota. Nadoknadio mu je sve
patnje jetimstva i siroma{tva; dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao
dobri otac prema uma`enom sinu. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja, niti iz
vjerovanja. On je primio islam nerado, nakon {to je ~itava Medina primila islam.
Jednoga dana Poslanik, s.a.v.s., objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk.
Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i
{irenje Allahove rije~i. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe
muslimana. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im
`ivotinjama, zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. Zbog toga je Poslanik,
s.a.v.s., objavio proglas za d`ihad - tra`io je priloge i dobrovoljce.
407
[to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija, `rtvovali su se, istakli se i
dali sve od sebe na Allahovom putu. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca.
Abdurrahman ibn Avf, r.a., dao je dvije stotine oka zlata. Osman ibn
Affan, r.a., polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. Resulullah, s.a.v.s.,
bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog
{to je vidio; pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana.
Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva, neki su ~ak {irili glasine, u `elji da
slome volju i umanje zanos. Ali, plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno.
Umejr se vratio amid`inoj ku}i, a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti.
El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam, pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom
opisivati {ta je vidio, a suze radosti kvasile su njegovo lice. Htio je da i njegov amid`a
u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. Ali, El-D`ulas bio je
slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i, pa u momentu srd`be re~e: Ako je
Muhammed, u onom {to poziva od poslanstva, iskren, mi smo gori od magaraca.
408
409
NAMJESNIK HIMSA
Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., preselio je na ahiret, pa se Umejr mnogo ra`alostio,
osje}aju}i prazninu i samo}u. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao
plemeniti Poslanik, s.a.v.s., pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga
znanja. Tako|er, bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine
Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba.
Nakon Ebu-Bekra, r.a., Omer ibn el-Hattab, r.a., izabran je za vo|u muslimana i
zastupnika njihovih potreba. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana
isto~no, zapadno i sjeverno. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen
ratni plijen i zekat. Pro{irila se njena teritorija, pa je stalno postojala potreba za
namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere, precizno i ~isto, i rade na {irenju
islama, i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako.
Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom
pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe. Hims je zbog toga dobio nadimak Mala Kufa.
410
Omer ga upita:
Jesi li do{ao pje{ke?
Da, re~e on.
411
PRESELJENJE NA AHIRET
Umejr, r.a., povukao se iz javnoga `ivota. Uputio se u Palestinu da u njoj
provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti, u ~istom i blistavom `ivotu.
Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer, r.a., za njega: Volio bih imati ljude
kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima.
OSOBENOSTI
Amr ibn Mad Jekrib bio je pustinjak i vitez. Volio je jahanje konja, a u pustinji je
na{ao snagu, ponos i bogatstvo. Pustinjaka osokoli pustinja, daje mu svoje blago,
nau~i ga da ne zna za poraz, a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima.
414
PRIMANJE ISLAMA
Amr ibn Mad Jekrib je pokasno primio islam. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i
veliki imetak koji se sastojao od konja, deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje
bude puno egoizma, a on sklon rasko{i i u`ivanjima. Nakon osvojenja Meke, osme godine po
Hid`ri, arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda, s.a.v.s., i veli~inu i snagu
islama. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija, daju}i i potvr|uju}i prisegu, objavljuju}i svoj
islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda, s.a.v.s.
Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku, s.a.v.s., i na taj na~in shvatiti
poruku islama i prihvatiti je. Imao je prisnoga prijatelja, Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija, pa je
`elio da i on po|e s njim u Medinu. Rekao mu je: O Kajse, ti si poglavar svoga naroda..., a
pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija, po imenu Muhammed, pojavio u Hid`azu i tvrdi da je
Poslanik. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava, pa ako bude Poslanik,
kao {to to govori, to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim, slijedit }emo ga, a ako bude
ne{to drugo osim Poslanik, pa mi takve dobro znamo.
415
pa je pazih i o~uvah
nek me selami na nju tje{e.
Amra je odu{evio Halid ibn Seid, r.a., - vidio je u njemu velikoga heroja; a obi~no su
heroji zadivljeni herojima. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama, opisuju}i njegovu
i spominjan u narodu.
416
ODMETNIK
Desete godine po Hid`ri, kada je Bo`iji Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret, u
Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. Ime mu je bilo El-Esved elAnsi. Njegovo puno ime je Abhele ibn Kab ibn Gavs, a bio je iz mjesta Kehfu Dan,
u Jemenu. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu,
pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. Skupio je vojsku
od sedam stotina boraca. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao
jednim dijelom Jemena, uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika, s.a.v.s.,
nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat. Napisao im je:
417
NADOKNADA
Amr je ostao u Medini, a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio.
Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja, van Arapskog poluotoka, a u
po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere.
Amr se nije mogao strpiti u Medini, vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i
o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo.
[urahil ibnul-Kaka prenosi da je Amr ibn Mad Jekrib rekao: Bo`iji Poslanik,
s.a.v.s., podu~io nas je telbiji: Odazivam Ti se, moj Gospodaru, odazivam..., a
nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo, obavljaju}i had`, govorili: Odazivam ti se
i veli~am te, ispri~avaju} se. Moje pleme Zubejr do|e ponizno, `ure}, na konjima
brzim. Sve brda, doline i pustinje prevaljuju}. Sada, hvala Allahu, d`.{., govorimo
kako nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podu~io.
418
JUNAK KADISIJJE
Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama, trebalo
je krenuti prema Perziji. Poslije smrti halife Ebu-Bekra, r.a., hilafet je preuzeo Omer ibn elHattab, r.a. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e
koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. Tada mu Abdurrahman
ibn Avf, r.a., re~e: Na{ao sam ga... Lav sa kand`ama... Sad ibn Ebi-Vekkas.
419
ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. Oni su: Atarid ibn Had`ib etTemimi, El-E{as ibn Kajs el-Kindi, Haris ibn Hassan ez-Zuheli, Asim ibn
Amr et-Temimi, Amr ibn Mad Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [ube esSekafi, r.a. Vo|a ove skupine bio je Numan ibn Mukarrin, r.a.
Izaslanica se okupila kod Jezded`irda, a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja
d`izju. Odabrao je borbu. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem, vo|a njegove
vojske, sve ukopati u kanalima Kadisijje, ili }e ih vratiti u njihove krajeve.
Izaslanica se vratila Sadu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., sa vije{}u o borbi. Vidjelo se da
}e bitka ubrzo po~eti, pa je Sad po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme.
Na drugoj strani, Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada
pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika, ne broje}i ratnike na slonovima. U isto vrijeme
broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida.
420
me sa sabljom u ruci.
Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po
perzijskoj vojsci. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu
mogla vidjeti, pa reko{e jedni drugima: [ta ~ekate? Jeste li sposobni da
ga stignete? Ako ga izgubite, muslimani }e ostati bez velikog junaka!
Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko
Amra, koga su oborili s konja. Brzo ih rastjera{e. Prema Amru je, dok je bio na
zemlji, pojahao jedan Perzijanac, a on je uhvatio za nogu njegova konja,
zaustavio ga, zatim uhvatio i za drugu, pa kad su to muslimani vidjeli, napali su
na konjanika i oborili ga s konja. Amr re~e: Dajte mi njegove uzde!
u osvit zore,
u d`ihad, Milostivome pokorni.
D`abir ibn Abdullah, r.a., prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji
o trojici koji su se vratili u islam, a Amr ibn Mad Jekrib, r.a., bio je jedan od
njih, pa ka`e: Tako mi Allaha, d`.{., osim Koga drugog boga nema, nismo
vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. Sumnjali smo u tri
osobe, ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha
ibn Huvejlida, r.a., Amra ibn Mada Jekriba, r.a., i Kajsa ibn Mek{uha, r.a.
[EHID
Amr, r.a., nastavio je sa borbom na Allahovom, d`.{., putu, uprkos tome
{to je bio za{ao u godine. Neprestano se kajao zbog nekada{njega
odmetanja od islama. U~estvovao je u Bici na Nehavendu, a imao je vi{e
od devedeset godina. Borio se u svom stilu i po obi~aju, kao i prije, kao
malobrojni junaci. Na kraju bitke, u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu,
na{li su Amra ibn Mada Jekriba ranjenog, odnijeli su ga i lije~ili.
Ashabi Allahovog Poslanika
421
i odva`nog u
konjici. Reci svima,
~ak Zubejda obavijesti i
Mizhed`a: Mi `alimo {to
nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida.
LI^NOST
O li~nosti Sada ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao, kako u
predislamskom, tako i u islamskom periodu. Bio je predstavnik plemena, njegov
prvak i velikan. Rije~ mu je bila slu{ana, a odluka presudna. Za njegovo mi{ljenje
pitalo se i po njemu radilo. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo}
nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. Bio je pri ruci slabom
protiv jakog. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te.
Kada je do njega doprla Muhammedova, s.a.v.s., dawa sa svojim uzvi{enim
ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga,
shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom; povjerovao je u
Allaha, d`.{., primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika, s.a.v.s.
Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje, a njegov nastup je
zra~io ja~inom njegove li~nosti. Bio je stasit, krupan, ~vrst, bijele puti pro{arane crvenilom,
krupnih ruku i stopala. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u
trgovinu, prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama, Iraka i Jemena.
424
PRELAZAK NA ISLAM
Allahova je, d`.{., odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi, s.a.v.s.,
pomaga~i i za{titinici Allahove vjere, dini islama. Nakon {to se ~asni Poslanik, s.a.v.s., u
prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba, sa mekanskim mu{ricima dogovorio da, makar
privremeno, mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima, po~eo je sa {irenjem i
dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. Koristio je sezone had`a da ga
predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva.
425
had`a na Akabi.
Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena, ali je
ime ~asnoga Poslanika, s.a.v.s., postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i.
Sljede}e godine, u dogovoreno vrijeme, iz Medine je pristiglo dvanaest
uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. Sastali su se sa Poslanikom, s.a.v.s., i
primili islam; taj sastanak je poznat pod imenom Prvi ugovor na Akabi.
Prilikom Drugog ugovora na Akabi, me|u prisutnim prvacima koji su primili
islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sad ibn Ubade. Bilo ih je sedamdeset
troje, od toga tri `ene. Od toga mubarek dana Sad se stavio u slu`bu islama i
d`ihada na Allahovom, d`.{., putu, slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika, s.a.v.s.
ZAROBLJENIK
Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda, s.a.v.s., i stanovnika Medine
pro{irila se brzo po Meki. Kurej{ije su bili kao ludi, razbjesnili su se poput razjarenih
zvijeri, `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom, s.a.v.s., i primio
islam. Kontrolirali su trgova~ke puteve, prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se
usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova.
Allah, d`.{., htio je, da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i
Sad ibn Ubade, r.a. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka
graja djece i robova. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog
od najuglednijih Medinelija. Doveden je u Harem, a potom su ga po~eli gurati, udarati i
psovati. To nam je najbolje opisao sam Sad: Dok sam bio u njihovim rukama, izbila je
grupa Kurej{ija, a me|u njima ~ovjek svijetle puti, vi{i od ostalih, pa sam pomislio: Ako
iko od njih ima dobra u sebi, to je ovaj ~ovjek. Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim
tonom, rekao sam: Tako mi Boga, nema u njima hajra nakon ovoga. Dok sam bio u
njihovim rukama, a oni me vukli po zemlji, pri{ao mi je jedan od njih i rekao:
[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama, da u|e{ pod njegovu za{titu? Naravno!,
rekao sam. [titio sam trgovca D`ubejra ibn Mutima i branio da mu se
nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. [titio sam i Harisa ibn
Harba ibn Umejju. Onda je on rekao:
Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama.
Pa sam to i uradio. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz
Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. Kada su ga
upitali za ime tog ~ovjeka, i kada im on re~e: Sad ibn Ubade, reko{e: Tako nam
Boga, istina je to {to je rekao, pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija.
426
NOSILAC BAJRAKA
D`ubejr ibn Mutim i El-Haris ibn Harb poveli su Sada sa sobom tra`e}i u ime
njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili, jer nisu znali koga imaju u rukama. Nakon
{to su ga po~astili, ugostili i opremili svim potrep{tinama, krenuo je na put za Medinu.
427
Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana, nije htio sam donijeti odluku, ve} se, kako je
imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima, posavjetova sa ashabima. Izme|u ostalih,
odabra Sada ibn Ubadu i Sada ibn Muaza i sasta se s njima da se dogovore o
datom pitanju. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan, te da }e ukoliko
pristanu na davanje jedne tre}ine plodova, istupiti iz pakta sa Kurej{ijama.
428
URO\ENA DARE@LJIVOST
Sad je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima,
ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu.
Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti, otvorenoj za sve. U njoj su gladni
hranjeni, a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te. Rijetko se plemenitost
naslije|uje s koljena na koljeno, kao {to je to bio slu~aj sa Sadovom porodicom.
Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. Odredio je telala
da svaki dan objavljuje me|u ljudima: Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju
Dulejma ibn Harisa. Sadov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i
pomo}i drugima. A opet, Sadov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija.
Sad je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika,
s.a.v.s., pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom, te serjed 65 , koji se
raznosio po ku}ama njegovih `ena, neka je na njih selam Allahov.
A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi, neko bi poveo da ugosti jednoga,
neko dvojicu, neko grupu, a Sad osamdesetericu. Allah, d`.{., dao mu je ogroman
imetak, a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno. Rado je ulagao u
sve vidove dobrotvorne pomo}i, upu}uju}i dovu Allahu, d`.{., rije~ima: Gospodaru
moj, podari mi slavu. Nema slave bez djelovanja, a ni djelovanja bez imetka.
Gospodaru moj, meni ne pristoji malo, a ni ja malom nisam pristojan.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je
posjedovao. U Sadovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora, razmi{ljanja i brige
o stanju muslimana. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana
prepunog obaveza. Sad se radovao svakoj Poslanikovoj, s.a.v.s., posjeti jer je znao da
donosi blagoslov njemu, njegovoj porodici i imetku. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova.
Prenosi Kajs ibn Sad: Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik, s.a.v.s., i
ulaze}i nazvao selam: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Otac mu
je na to samo tiho odgovorio. Pa sam upitao oca: Zar ne}e{ pozvati Poslanika,
s.a.v.s., da u|e? Odgovorio mi je: Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam. Onda
bi pohitao pred Poslanika, s.a.v.s., sav usplahiren od radosti, pa bi ga primio i
naredio da mu se donese voda za kupanje, a onda bi mu dao pe{kir natopljen
{afranom. Resulullah, s.a.v.s., digao bi potom ruke i zamolio Allaha, d`.{.:
Gospodaru moj, obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sada ibn Ubadu.
429
Dva Sada opjevana ovim stihom jesu Sad ibn Muaz, starje{ina
Evsa, i Sad ibn Ubade, poglavar Hazred`a.
^ISTOTA DU[E
@ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sadov karakter. Njegove osobine, bez
sumnje, odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha. Smjesta je reagirao na sve
{to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira
stvari koje su to zahtijevale, ili da im se, eventualno, suprotstavi. Bio je jasan i odre|en u
svakoj prilici, a to je i od drugih zahtijevao. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i spremnosti da polo`i `ivot za njega, ~esto je znao postavljati
pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim, s.a.v.s., postupcima. A nakon {to bi mu
Resulullah, s.a.v.s., pojasnio kako je ispravno, smirio bi se i prihvatio to, priznaju}i Poslanika,
s.a.v.s., znanijim od svih i kaju}i se Allahu, d`.{.
Nakon bitke i pobjede na Hunejnu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., podijelio je ratni plijen.
Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga
pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi
njihovim ulaskom oja~ao islam. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve
muslimanske borce, me|u njima i ensarije na ~elu sa Sadom ibn Ubadom. Ve}ina je
osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka, pogotovo ensarije, a Poslanikov, s.a.v.s.,
pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima:
430
SEKIFE BENU-SAIDE
Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sad ibn Ubade bio je dan kada je
Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio na ahiret. Sastala se tuga za Poslanikom, s.a.v.s., s jedne
strane, i briga za muslimanskim vo|stvom, s druge. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj,
s.a.v.s., smrti, po`urile su ensarije na ~elu sa Sadom i ostalim prvacima i uglednicima na
mjesto zvano Sekife Benu Saide. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da
431
Sada proglase halifom. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba, on ode po Ebu-Bekra
pa se uputi{e na mjesto sastanka, da rasprave tu stvar. Posjedali su naokolo, a ensarijski
predstavnik zapo~e: Mi smo Allahovi pomaga~i, odred za islam, a vi muhad`iri ste dio nas,
pa neka bude jedan vo|a od nas, a drugi od vas. Na ovo se za~uo `amor, a Omer, r.a., uze
Ebu-Bekra za ruku i podi`e je, govore}i: Daj svoju ruku, dajem ti prisegu na pokornost. Tako
uradi{e i ostali muhad`iri. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli, a kad je Usejd ibn Hudajr od njih
zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost, oni to redom i u~ini{e.
PRESELJENJE NA AHIRET
Sad je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao, pa EbuBekru nije dao prisegu na pokornost. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am.
Povukao se iz javnog `ivota, posvetiv{i se ibadetu, namazu i u~enju Kurana.
BILJE[KE
1
2
3
4
5
6
7
433
18 Kelala: onaj koji umre, a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede.
10
19 Sura
ajet 176.
IftitahiEn-Nisa,
tekbir: tekbir
kojim se otpo~inje s namazom.
11 Sura
Ovo jeEl-Kehf,
govorioajet
iz svoje
skromnosti, jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. (prim. rec.).
45-46.
12
13
14
Mezarje u Medini.
15
Sunenu Et-Tirmizi.
16
Sahihu Muslim.
17
18
19
20
21
Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika, a.s., i na dono{enje salavata i selama na njega, za {ta je
22
23
U~a~ Kurana.
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
434
37
ni{ta nije
njegovanabrata.
Mjesto
u promijenilo
Etiopiji, {to aludira
daljinu i te`inu puta.
40
Arapi, upjesni{tvo
dobaljude,
u i prije
objave
bili su vrsni
i govornici;
naime,
jeuveseljavalo
toliko
biloKurana,
jako
i dojmljivo
da jepjesnici
izazivalo
ratove,
rasplakavalo
tu`ne.
Iz ovoga zra~i mudrost Allahova, objavio je Kuran,
tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli, a bili su pozvani
da to poku{aju, da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kuranskom ajetu.
41
42
43
44
45
End`e{e da
el-Habe{i
bio pjesnikinjama.
je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik, a.s.,
odabrao
bude rival
46 Va Muhammedah:
47
48
49
50
51
Misli se na 12,
prisegu
koju d`.{.,
su `ene
Poslaniku, a.s.,
a koja
sevjernice
spominje
suri ElMumtehine
gdje Allah,
ka`e:dale
O Vjerovjesni~e,
kada
ti do|u
da tiu polo`e
prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati, i da ne}e bludni~iti, i da ne}e djecu svoju
ubijati, i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro
poslu{nost odricati, - ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista,
mnogo pra{ta, i On je Milostiv.
Zna~i, njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na
dan osvojenja Meke.
Pogledajte o ovome u Zape~a}enom d`enetskom napitku, str. 160.
52
Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih.
53
54
Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha, a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama.
55 ...da budem ponovo ubijen, tj. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo
56
do`ivim
po~asti ajet
koje169.
sljeduju {ehida.
Sura
Ali-Imran,
57
Simbolika
kojaAllahovog
donosi sje}anje
na s.a.v.s.
veli~anstvene bitke
pod vo|stvom
poslanika,
zna~enju
Povjerljivi.(prim.
prev.)
Pti~ije
srce:
u smislu prefinjene
nje`nosti i mehko}e.
60
61
62
63
64
65
66 Arapsko ime
435
SADR@AJ
PREDGOVOR
10
11
15
20
OSVOJENJE [AMA
22
PRESELJENJE NA AHIRET
VRLINE EBU-BEKRA
18
26
27
10
PRIMANJE ISLAMA
PRVI HALIFA
29
29
30
PRIMANJE ISLAMA
31
35
42
44
PRESELJENJE NA AHIRET
VRLINE OMERA, R.A.
48
51
46
39
52
PRIMANJE ISLAMA
53
ZUN-NUREJN
54
HILAFET
51
58
62
63
VRLINE ............................................................................................................................................
64
65
67
68
71
VRLINE ............................................................................................................................................
71
71
72
73
76
77
81
85
88
90
93
95
PORIJEKLO ....................................................................................................................................
95
95
96
96
97
98
98
99
99
100
101
102
103
OSOBINE ........................................................................................................................................
PRIMANJE ISLAMA .........................................................................................................................
U DRU[TVU POSLANIKA ................................................................................................................
LI^NOST .........................................................................................................................................
POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA, A.S. .................................................................
TE@AK ISPIT ...................................................................................................................................
EHTEM ............................................................................................................................................
U MEDINI .......................................................................................................................................
VELIKA ^AST ................................................................................................................................
STALNI D@IHAD ............................................................................................................................
103
103
103
104
105
106
106
107
POTRES U MEDINI
108
SKROMNI
437
109
109
PRESELJENJE NA AHIRET
110
111
111
111
U IBRAHIMOVOJ VJERI
PRIMANJE ISLAMA
112
113
115
117
USLI[ANA DOVA
119
PRESELJENJE NA AHIRET
PRELAZAK NA ISLAM
122
ALLAHOV LAV
124
HEROJ BEDRA
125
PRVAK [EHIDA
127
VELI^ANSTVENOST ISLAMA
SAD IBN EBI - VEKKAS, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
LI^NOST
121
121
133
PRIMANJE ISLAMA
134
TE[KO ISKU[ENJE
134
116
119
OSOBENOSTI
113
122
130
133
133
121
POSLANIKOV DAJD@I]
137
139
@ELJA ZA UDJELJIVANJEM
LAV SA KAND@AMA
138
140
140
142
PRESELJENJE NA AHIRET
438
143
145
145
145
145
146
147
148
149
151
151
153
153
153
153
154
155
156
157
158
159
160
160
162
165
165
165
166
167
170
LI^NOST .......................................................................................................................................
ISLAM ...........................................................................................................................................
^VRSTA VJERA ............................................................................................................................
PRVA SABLJA U ISLAMU .............................................................................................................
JUNAK BEZ PREMCA ....................................................................................................................
JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA ....................................................................................................
VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ..................................................................................................
LI^NOST .......................................................................................................................................
PRELAZAK NA ISLAM ...................................................................................................................
POVJERLJIVI DJE^AK .................................................................................................................
PRVI KARIJA .................................................................................................................................
IZ POSLANIKOVE PORODICE ......................................................................................................
PRAVNIK UMMETA ........................................................................................................................
SUDIJA EBU-D@EHLU .................................................................................................................
TE@I OD UHUDA ............................................................................................................................
POVJERENIK BEJTUL-MALA KUFE ..............................................................................................
170
172
173
175
175
175
176
177
178
OSOBENOSTI ...............................................................................................................................
PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................................
^VRSTINA VJERNIKA ...................................................................................................................
TALHIN DAN .................................................................................................................................
439
180
DARE@LJIVI TALHA
180
183
PRESELJENJE NA AHIRET
EL-MIKDAD IBN AMR, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
OSOBENOSTI
184
185
185
185
PREDISLAMSKI PERIOD
PRIMANJE ISLAMA
186
VITEZ BEDRA
187
MUDRI POBO@NJAK
189
186
191
192
PRESELJENJE NA AHIRET
193
182
195
195
NJEGOV ISLAM
196
NA BOJNOM POLJU
196
VO\A ZA IZBAVLJENJE
197
ZAROBLJAVANJE HURMUZANA
OSVAJA^ D@UNDI SABURA
. 200
PRESELJENJE NA AHIRET
201
203
PRIMANJE ISLAMA
204
199
203
203
NEPRIJATELJ KIPOVA204
POZNAVALAC HALALA I HARAMA
206
195
SKROMNI DOBROTVOR
207
211
213
PRIMANJE ISLAMA
440
214
209
213
213
216
217
218
219
220
221
223
223
223
224
224
226
227
228
229
231
231
231
232
232
234
237
238
239
241
241
241
242
242
PLEMENITI ....................................................................................................................................
OSOBENOSTI ...............................................................................................................................
EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ..............................................................................................
OSOBENOSTI ...............................................................................................................................
NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA .....................................................................................................
JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ........................................................................................
244
246
249
249
249
250
251
253
441
255
PRESELJENJE NA AHIRET
257
259
259
PRIMANJE ISLAMA
260
ASHABSKA PORODICA
259
261
265
POVJERLJIVI 266
DRVENA SABLJA
268
PRESELJENJE NA AHIRET
SELMAN EL-FARISI, R.A.
269
269
VATROPOKLONIK
270
KR[]ANIN
268
269
271
PRIMANJE ISLAMA
272
MUBAREK-RJE[ENJE
273
SELMAN JE OD NAS
275
NAMJESNIK MEDAINA
276
PRESELJENJE NA AHIRET
278
279
SAVEZNIK JEVREJA
280
PRELAZAK NA ISLAM
280
VELIKA USLUGA
282
NOSILAC BAJRAKA
284
PRESELJENJE NA AHIRET
279
279
285
287
SELEME U ISLAMU
288
287
287
292
MEDINSKI MUFTIJA
442
293
288
294
295
[EHADET ......................................................................................................................................
295
295
296
296
298
299
301
303
303
303
304
304
305
308
310
310
311
311
311
312
313
315
316
318
319
319
OSOBENOSTI ...............................................................................................................................
PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................................
[UTLJIVI MUD@AHID .....................................................................................................................
DEVMETUL-D@ENDEL ...................................................................................................................
LI^NOST .......................................................................................................................................
RESULULLAHOV, A.S., NEPRIJATELJ .........................................................................................
PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................................
PRVA TELBIJA ..............................................................................................................................
^VRSTA VJERA ............................................................................................................................
319
320
320
322
323
325
327
329
OSOBENOSTI ...............................................................................................................................
PRELAZAK NA ISLAM ...................................................................................................................
^VRSTO VJEROVANJE ................................................................................................................
DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ...................................................................................
JUNAK TUSTURA ..........................................................................................................................
SU\ENJE HURMUZANU ................................................................................................................
330
[EHID
332
335
MUBAREK-KU]A
336
USTRAJNI U ISLAMU
337
U HALIDOVOJ VOJSCI
U SADOVOJ VOJSCI
329
334
335
335
338
339
HISTORIJSKI SASTANAK
JUNAK NEHAVENDA
443
340
342
344
345
PRIMANJE ISLAMA
346
NAUKA I PO[TENJE
346
U D@IHADU
345
345
347
HRABRO DR@ANJE
348
353
PRIMANJE ISLAMA
354
MUHAD@IR
353
353
354
355
358
PRESELJENJE NA AHIRET
359
349
360
361
361
ZASTUPNIK
362
361
363
364
366
367
369
369
369
369
371
374
375
377
379
379
379
380
380
381
382
384
386
387
387
387
388
389
390
391
393
395
LI^NOST .......................................................................................................................................
PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................................
POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ......................................................................................
ISKU[ENJE ...................................................................................................................................
JUNAK EL-BUVEJBA .....................................................................................................................
EL-KADISIJJA ...............................................................................................................................
OSOBINE ......................................................................................................................................
EBU-SUFJANOV VODI^ ................................................................................................................
KUREJ[IJSKI UHODA ...................................................................................................................
^ESTITI VJERNIK .........................................................................................................................
U VOJSCI PREMA IRAKU .............................................................................................................
395
395
396
396
397
398
399
401
402
403
405
405
405
NJEGOV ISLAM
406
TE@AK ISPIT
406
NAMJESNIK HIMSA
409
PRESELJENJE NA AHIRET
AMR IBN MAD JEKRIB, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
OSOBENOSTI
413
PRIMANJE ISLAMA
414
445
411
413
413
415
416
NADOKNADA 417
JUNAK KADISIJJE
[EHID
418
420
423
PRELAZAK NA ISLAM
424
ZAROBLJENIK
425
NOSILAC BAJRAKA
426
URO\ENA DARE@LJIVOST
^ISTOTA DU[E
429
SEKIFE BENU-SAIDE
430
PRESELJENJE NA AHIRET
BILJE[KE
423
423
433
428
431