Priručnik Za Energetsko Certificiranje Zgrada

PRIRUNIK ZA ENERGETSKO
CERTIFICIRANJE ZGRADA
Prirunik za energetsko certificiranje

zgrada
I
II
Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

zgrada
III
III
IV
Impressum
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), je svjetska mrea UN-a za razvoj, koja zagovara promjene i povezivanje drava sa
znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se stanovnicima omoguilo da izgrade bolji ivot. Djelujemo u 166 drava, pomaui
im kako bi nali vlastita rjeenja za izazove globalnog i nacionalnog razvoja. Razvojem lokalnih kapaciteta, te se drave oslanjaju na
ljude iz UNDP-a i iroki raspon naih partnera. Kratki dijelovi ove publikacije mogu se reproducirati nepromijenjeni, bez odobrenja
autora i pod uvjetom da se navede izvor. U ovoj publikaciji iznesena su miljenja autora i nuno ne predstavljaju slubeno stajalite
UNDP-a.
U sklopu nacionalnog projekta Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj, a uz financiranje Fonda za zatitu okolia i energetsku
uinkovitost, UNDP provodi i nacionalni projekt Sustavno gospodarenje energijom u gradovima i upanijama, te Program Vlade
RH Dovesti svoju kuu u red koji imaju za cilj poveanje energetske uinkovitosti i uvoenje metodologije sustavnog gospodarenja
energijom u objektima u vlasnitvu gradova, upanija i drave. Kroz navedene programe provodi se niz edukativnih aktivnosti, a
organizirana je i priprema edukacijskih materijala koji imaju za cilj jaanje kapaciteta javne uprave za provoenje mjera energetske
uinkovitosti, kao i strunjaka koji se bave projektiranjem, upravljanjem i odravanjem zgrada i njihovih energetskih sustava.
Nakladnik: Program Ujedinjenih naroda za razvoj - UNDP

Urednici: Prof.dr.sc. Branimir Pavkovi, Dr.sc. Vlasta Zanki
Tehniki urednici: Mislav Kirac, Iva Neki
Suradnici na tehnikoj pripremi: Ana Mirkovi, Jelena antek, Anita Vugrinski, Jasmin Mekanovi, Hrvoje Relota
Autori:
Prof.dr.sc. Mladen Andrassy (Poglavlje 12)
Prof.dr.sc. Igor Balen (Poglavlje 8)
Prof.dr.sc. Ivanka Boras (Pogavlje 3)
Doc.dr.sc. Damir Dovi (Poglavlje 7)
eljka Hrs Borkovi (Poglavlja 1, 2 ,4)
Prof.dr.sc. Kristian Leni (Poglavlje 11)
Doc.dr.sc. Draen Lonar (Poglavlje 10)
Prof.dr.sc. Branimir Pavkovi (Poglavlje 5)
Doc.dr.sc. Vladimir Soldo (Poglavlje 9)
Mr.sc. Boris Sui (Poglavlje 13)
Prof.dr.sc. Sreko vai (poglavlje 6)
Recenzenti:
Prof.dr.sc. Bernard Frankovi (Poglavlja 7, 10, 11, 12)
Prof.dr.sc. Tonko urko (Poglavlja 5, 6, 8, 9)
Silvio Novak (Poglavlja 1, 2, 3, 4,)
Dr.sc. Zoran Morvaj (Poglavlje 13)
Grafiko oblikovanje i naslovnica: Predrag Rapai
Lektura: Vicko Krampus
Tisak: Tiskara Zelina
Prvo izdanje 2010
Naklada: 2500
Copyright 2010
ISBN: 978-953-7429-25-6
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 746680

zgrada
V
Predgovor urednika
Provoenjem politike energetske uinkovitosti ostvaruju se ciljevi koje je Republika Hrvatska definirala Strategijom
energetskog razvoja, a u skladu s energetskom politikom Europske unije. Smanjenje neposredne potronje energije za 9%
do 2016. godine jasno je definiran cilj za postizanje uravnoteenog energetskog sustava koji se temelji na sigurnoj opskrbi
energijom, konkurentnosti i ouvanju okolia.
S udjelom u neposrednoj potronji energije u Republici Hrvatskoj od priblino 40%, zgradarstvo je najvei potroa energije i
ima najvei potencijal za ostvarenje uteda. Prvi korak prema smanjenju potronje energije u zgradama je provedba energetskih
pregleda kojima se utvruje postojee stanje i daje prijedlog mjera za poboljanje energetske uinkovitosti, ime se stvara
podloga za energetsko certificiranje zgrada.
Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost Republike Hrvatske provodi i potie projekte i programe energetske
uinkovitosti i koritenja obnovljivih izvora energije. Znaajan broj projekata provedbe energetskih pregleda i energetske
uinkovitosti proveden je upravo u podruju zgradarstva.
Izdavanje ovog prirunika omoguuje pregled tehnikih znanja iz podruja energetike i graevinarstva potrebnih za kvalitetnu
provedbu energetskog certificiranja zgrada, ime je ostvaren vaan iskorak prema postizanju stratekih energetskih ciljeva
Republike Hrvatske.
Fond za zatitu okolia i energetsku uinkovitost
VI
UVODNA RIJE UREDNIKA

U procesu pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji i usklaivanja hrvatskog zakonodavstva s europskom pravnom
steevinom, jedna od vanijih aktivnosti u podruju zgradarstva i energetske uinkovitosti je prijenos Direktive o energetskim
svojstvima zgrada (Directive 2002/91/EC on Energy Performance of Buildings). Europske inicijative s kraja 2008. godine,
sadrane u paketu mjera za poticanje koritenja energije iz obnovljivih izvora i preraenoj Direktivi o energetskim svojstvima
zgrade (Directive 2010/31/EU on the Energy Performance of Buildings - recast) postavljaju sektor graditeljstva u kljunu
ulogu energetske politike i politike zatite okolia u Europi. Ove se inicijative baziraju na ranije utvrenim ciljevima Europske
unije za razdoblje od 2007. do 2020. godine, a to su 20% smanjenje emisije staklenikih plinova, 20% poveanje energetske
uinkovitosti, poveanje udjela obnovljivih izvora energije na 20% u ukupnoj energetskoj potronji, te 10% udio biogoriva u
transportu.
Temeljem odredbi Zakona o prostornom ureenju i gradnji u Republici Hrvatskoj doneseni su podzakonski akti koji detaljnije
ureuju podruje energetske uinkovitosti u graditeljstvu, a to su: Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj
zatiti zgrada, Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada, Tehniki propis o
sustavima grijanja i hlaenja zgrada, Tehniki propis za prozore i vrata, Tehniki propis za dimnjake u graevinama, Pravilnik o
uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada, te Pravilnik o energetskom
certificiranju zgrada.
Posljednja dva propisa uspostavila su okvir za pripremu procesa certificiranja graevina u Republici Hrvatskoj, ija je provedba
otpoela u travnju 2010. Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva donijelo je metodologiju energetskih
pregleda, a s obukom osoba koje trebaju provoditi energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada otpoelo se prema
dogovorenom programu u vie institucija koje je ovlastilo Ministarstvo.
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetnitva u srpnju 2005. godine
pokrenuo je projekt Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj. Cilj projekta je podizanje svijesti graanstva o efikasnoj
potronji energije te poticanje primjene ekonomski isplativih, energetski efikasnih (EE) tehnologija, materijala i usluga u
Hrvatskoj. Pored potpore za izradu tehnike dokumentacije i strune i tehnike pomoi, jedan od najvanijih instrumenata
provedbe projekta bili su i energetski pregledi zgrada na kojima su ve i prije poetka provedbe postupka energetskog
certificiranja (prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada) steena iskustva provedbe i kontrole rezultata preliminarnih
energetskih studija. Na osnovu iskustava nastalih provoenjem energetskim pregleda u sklopu EE projekta nastao je i Prirunik
za provoenje energetskih pregleda u zgradama koji je dostupan na web stranicama EE projekta (www.ee.undp.hr).
S obzirom na interdisciplinarnost potrebnu kod provedbe energetskih pregleda i izrade energetskih certifikata s prijedlogom
mjera poboljanja energetskih svojstava zgrade, pokazala se od samoga poetka provedbe obuke potreba za izradom prirunika
koji e na jednom mjestu obuhvatiti znanja potrebna arhitektima, graevinskim, strojarskim i elektrotehnikim inenjerima
koji sudjeluju u certificiranju zgrada. U ovdje predstavljenom priruniku, koji je financirao Fond za zatitu okolia i energetsku
uinkovitost u okviru programa Vlade RH za uinkovito koritenje energije u dravnim objektima Dovesti svoju kuu u red koji
provodi UNDP, a izradili su ga strunjaci koji na ovlatenim institucijama provode obuku osoba koje e provoditi energetske
preglede i energetsko certificiranje zgrada, dan je dio takvih znanja.
Prvo poglavlje prirunika obuhvaa osvrt na europske i hrvatske propise u svezi s energetskim certificiranjem, uspostavom
sustava certificiranja i djelovanjem ovlatenih osoba. U drugom poglavlju daje se pregled hrvatske i europske tehnike
regulative. U treem poglavlju dane su osnove prorauna kretanja zraka, topline i vlage u graevini te prikaz fizikalnih procesa
koji se odvijaju u graevinskim strukturama. etvrto poglavlje sadri tipologiju izgradnje zgrada prema vremenu gradnje i
energetskim potrebama, smjernice za integraciju elemenata za koritenje obnovljivih izvora energije u arhitekturu, opis
svojstava graevinskih materijala, te analizu zgrade i njezinih graevinskih dijelova.
U petom poglavlju dan je osvrt na osnovne izvore i transformaciju energije, a u nastavku su opisani sustavi grijanja graevina
i potrone tople vode s osvrtom na njihove sastavne dijelove i znaajke potronje energije. esto poglavlje takoer se odnosi
na sustave grijanja, s naglaskom na detalje na koje je potrebno obratiti panju kod energetskih pregleda takvih sustava. U
sedmom poglavlju opisani su potencijali i nain primjene obnovljivih izvora energije s naglaskom na primjenu Suneve energije.
Osmo poglavlje sadri prikaz sustava klimatizacije s njihovim elementima, opis mogunosti povrata topline u klimatizacijskim
sustavima i prijedlog mjera za poboljanje njihovih svojstava. Na poetku poglavlja dani su uvjeti toplinske ugodnosti kod

zgrada
VII
boravka ovjeka u zgradi, te opis osnovnih promjena stanja zraka u klimatizaciji. U devetom poglavlju opisani su principi
rada rashladnih ureaja, njihove radne tvari, te je dan prikaz rashladnih sustava i sustava s dizalicama topline, kao i i njihovih
komponenti s osvrtom na energetsku uinkovitost. U desetom poglavlju opisane su tehnologije kogeneracije, znaajke i
dimenzioniranje kogeneracijskih postrojenja, te informacije o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije.
Jedanaesto poglavlje sadri detaljan opis metodologije prorauna gubitaka i dobitaka topline zgrade, kao i metodologije
prorauna potronje energije u zgradarstvu prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada, odnosno odgovarajuim
normama. U dvanaestom poglavlju dane su teoretske osnove i prikaz izvedbe i primjene termografskih sustava koji mogu biti
vrlo koristan alat kod provedbe energetskih pregleda zgrada. Konano, u trinaestom poglavlju dan je osvrt na uinkovitost
elektrotehnikih sustava zgrade, njihov pregled i mogue mjere poboljanja njihovih svojstava.
Izrazita interdisciplinarnost cjelokupne problematike obuhvaene u ovom priruniku, velik broj razliitih hrvatskih i europskih
propisa koji se koriste pri proraunima, te suradnja vie autora iz razliitih podruja, rezultirala je neizbjenim, donekle
neujednaenim nainom prikazivanja, oznaavanja i tumaenja pojmova. Osim manjih intervencija u cilju izbjegavanja
ponavljanja iste tematike na razliitim mjestima, urednici nisu intervenirali u sadraj pojedinih poglavlja, pa u tekstovima
razliitih autora ima neizbjenih ponavljanja i razlika u oznakama koje oznaavaju iste varijable i fizikalne veliine. Ima i
sluajeva da se razliite varijable oznaavaju istim oznakama. U cilju boljeg razumijevanja, na poetku prirunika dan je i popis
oznaka u kojemu je pored oznake, naziva i jedinice mjere varijable ili fizikalne veliine navedeno i poglavlje u kojemu se ta
oznaka pojavljuje u spomenutom obliku.
Svi zakoni, propisi, pravilnici i norme na koje se pozivaju autori u tekstu navedeni su takoer na kraju prirunika u posebnom
prilogu.
Kako do izlaska ovoga prirunika iz tiska nije bio izraen raunalni program za proraune potronje energije u zgradarstvu,
njegov opis nije obuhvaen ovim prirunikom, iako je ranija namjera bila da se i to uini. Taj posao ostaje za mogui drugi
dio ovog prirunika, za koji smatramo da bi trebao sadravati i primjere dobre prakse kod provedbe energetskih pregleda i
izrade certifikata, te opis metodologije izrauna uinka najee predlaganih mjera za poboljanje svojstava zgrada i njihovih
sustava. Time bi bio ostvaren doprinos poboljanju kvalitete energetskih certifikata u procesu stalnog strunog usavravanja
osoba koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje, to je jedan od vanih zahtjeva obnovljene Direktive o
energetskim svojstvima zgrada, kao i Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada. Kvalitetan postupak certificiranja zgrada
bi u svakom sluaju trebao dodatno potaknuti primjenu mjera energetske uinkovitosti u graevinama te smanjenje potronje
energije i emisije staklenikih plinova.
U Zagrebu 18. listopada 2010.

Dr. sc. Vlasta Zanki
Prof. dr. sc. Branimir Pavkovi
VII
VIII

zgrada
IX
SADRAJ
SADRAJ
Predgovor urednika
Uvodna rije urednika
Sadraj
Popis slika
Popis tablica
Popis oznaka
1. ENERGETSKO CERTIFICIRANJE U HRVATSKOJ
1.1. EU Direktiva 2002/91/ec o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) 1

1.1.1. Kljuni elementi i ciljevi Direktive 1
1.1.2. Novelacija Direktive 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada 5
1.2. Ostale relevantne EU Direktive u podruju energetske uinkovitosti 6
1.2.1. Direktiva 89/106/EEC o usklaivanju zakonskih i upravnih propisa drava lanica ograevnim

proizvodima (CPD1) 7
1.2.2. Direktiva 2006/32/EC o energetskoj uinkovitosti i energetskim uslugama 8

1.2.3. Direktiva 2005/32/EC, 2009/125/EC o uspostavi okvira za utvrivanje zahtjeva za ekoloki dizajn

proizvoda koji koriste energiju 9
1.2.4. Direktiva 2004/8/EC o promociji kogeneracije bazirane na korisnim toplinskim potrebama na unutranjem

tritu energije 10
1.2.5. Direktiva 92/75/EEC o obveznom oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja 10

1.2.6. Direktiva 93/76/EEC o ograniavanju emisija ugljinog dioksida kroz poveanje energetske uinkovitosti 11
1.2.7. Direktiva 2003/87/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje staklenikih

plinova unutar EU-a 11
1.2.8. Direktiva 2004/101/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje staklenikih plinova,

s obzirom na primjenu mehanizama Protokola iz Kyota 11
1.2.9. Akcijski plan Europske komisije o energetskoj uinkovitosti - uteda za 20% do 2020. godine 11
1.3. Implementacija Eu Direktive 2002/91/ec o energetskim svojstvima zgrada u Hrvatsko zakonodavstvo 12
1.3.1. Akcijski plan za implementaciju Europske direktive o energetskim svojstvima zgrada u

hrvatsko zakonodavstvo 12
1.3.2. Zakon o uinkovitom koritenju energije u neposrednoj potronji (NN 152/2008) 13

1.3.3. Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07 i 38/09) 14
1.3.4. Uspostava administrativne strukture 15
1.4. Osnove energetskog certificiranja stambenih i nestambenih zgrada te zgrada javne namjene 15
1.4.1. Osnove energetskih pregleda i energetskog certificiranja 15
1.5. Nacionalna metodologija energetskih pregleda zgrada 20
IX
1.6. Uvjeti i mjerila za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada 24
1.7. Djelovanje ovlatenih osoba i trite 25
1.8. Sustav administracije i kontrola 27
Reference (1. poglavlje) 31
2. TEHNIKA REGULATIVA U HRVATSKOJ 33
2.1. Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada (nn 36/10) 34
2.2. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada
(nn 113/08 i 89/09) 43
2.3. Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09) s

pripadajuim normama 48
2.4. Tehniki propis za prozore i vrata (nn 69/06) s pripadajuim normama 57

2.5. Tehniki propis o sustavima grijanja i hlaenja zgrada (nn 110/08) s pripadajuim normama 60
2.6. Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada (NN 03/07) s

pripadajuim normama 65
2.7. Tehniki propis za dimnjake u graevinama (NN 03/07) s pripadajuim normama 69

2.8. Pregled normi za provedbu EPBD-a 73
2.8.1. Krovni dokument TR 15615 73
2.8.2. Norme za proraun ukupne energije u zgradama 73
2.8.3. Norme vezane za proraun isporuene finalne energije 75
2.8.4. Norme vezane za proraun potrebne energije za grijanje i hlaenje 77
2.8.5 Norme vezane uz praenje i potvrivanje energetskih svojstava 81
3. ENERGETIKA I FIZIKA ZGRADE 85
3.1. Vlani zrak: kretanje zraka, topline i vlage 85
3.1.1. Svojstva vlanog zraka 85
3.1.2. Kondenzacija vodene pare na zidovima graevinskih elemenata 90
3.1.3. Difuzija vlage 93
3.1.4. Proraun kondenzacije i isuivanja vlage 98
3.1.5. Kapilarno kretanje vlage
100
3.2. Oznake i mjerne jedinice 101

3.2.1. Osnovne mjerne jedinice SI sustava 101
3.2.2. Osnovne mjerne jedinice transporta topline i vlage 101
3.3. Fizikalni procesi u graevnim strukturama 102
3.3.1. Temperatura i toplina 102
3.3.2. Mehanizmi transporta topline 103
Reference (3. poglavalje) 130

zgrada
XI
4. OSNOVE ZGRADARSTVA I IZVEDBE ZGRADE 133

4.1. Tipologija izgradnje i podjela zgrada prema razdoblju gradnje i energetskim potrebama 133
4.1.1. Stambene zgrade 133
4.1.2. Nestambene zgrade 137
4.1.3. Zgrade graene prije 1940. godine 138
4.1.4. Zgrade graene u razdoblju od 1940. do 1970. godine 150
4.1.5 Zgrade graene u razdoblju od 1970. do 1987. godine 154
4.1.6. Zgrade graene u razdoblju od 1987. do 2006. godine 160
4.1.7. Suvremena izgradnja 162
4.1.8. Integracija elemenata za koritenje obnovljivih izvora energije u arhitekturu 166
4.2. Materijali 174
4.2.1. Materijali openito, vrste i svojstva 174
4.2.2 Vrsta i svojstva toplinsko izolacijskih materijala 176
4.2.3. Ugradba, sustavi zatite 186
4.3. Analiza zgrade i graevnih dijelova, slaganje sustava graevnih dijelova 190
4.3.1. Negrijani dijelovi zgrade, odreivanje temperaturnih zona 190
4.3.2. Podovi 193
4.3.3. Krovovi 196
4.3.4. Zidovi 200
4.3.5. Tipovi vrata i prozora, te karakteristike i vrste stakla i profila 206
4.3.6. Sustavi zatite od Sunevog zraenja i njihova uinkovitost 214
4.3.7. Zrakopropusnost zgrada 221
4.3.8. Zrakopropusnost prozora i vrata 223
4.4. Toplinski mostovi 225
4.4.1. Definiranje toplinskih mostova 225
4.4.2. Posljedice jakih toplinskih mostova 229
4.4.3. Naini i sredstva za smanjenje utjecaja toplinskih mostova 230
4.4.4. Proraun utjecaja toplinskog mosta na toplinske gubitke 232
PRILOG I (4. poglvalje) 242
5. SUSTAVI GRIJANJA 247
5.1. Izvori i pretvorba energije 247
5.1.1. Prirodni izvori energije 247
5.1.2. Pretvorba energije 248
5.1.3. Konana energija - oblici i svojstva 251
5.2. Sustavi grijanja 260
XI
XII
5.2.1. Pojedinana (lokalna) grijanja 260

5.2.2. Centralna grijanja 269
5.2.3. Daljinska grijanja 275
5.2.4. Sustavi zagrijavanja sanitarne potrone vode 281
5.3. Sastavni dijelovi sustava centralnog grijanja 288
5.3.1. Kotlovi 288
5.3.2. Plamenici 308
5.3.3. Pumpe 314
5.3.4. Ekspanzija prijenosnika topline 323
5.3.5. Ogrjevna tijela i povrine 323
5.3.6. Cjevovodi i armatura 332
5.3.7. Sustavi za odvod plinova izgaranja 349
5.4. Regulacija grijanja 355
6. KOMPONENTE SUSTAVA GRIJANJA: ISPITIVANJE I PREGLED
367
6.1. Kotlovi za sustave grijanja i pripremu sanitarne vode 367

6.1.1. Europske i hrvatske norme za gradnju i ispitivanje toplovodnih i vrelovodnih kotlova 367
6.1.2. Mjerni instrumenti i ureaji 380
6.1.3. Aktivnosti koje je potrebno obaviti kroz energetski pregled 382
6.2. Sustavi za proizvodnju toplinske i elektrine energije 384
6.2.1. Kogeneracija 384
6.2.2. Trigeneracija 386
6.2.3. KTE sustavi na biomasu 386
6.2.4. Podruja primjene KTE sustava 386
6.2.5. Prednosti i mane 387
6.2.6. Primjena 387
6.2.7. Aktivnosti koje je potrebno obaviti kroz energetski audit 388
6.3. Sustavi za ulje i plin 389
6.3.1. Podjela 389
6.3.2. Tehnike karakteristike uljnih i plinskih sustava za dobavu goriva 389
6.3.3. Zahtjevi na instalacije 391
6.3.4. Norme 392
6.4. Dimnjaci 393
6.4.1. Podtlak dimnjaka 393
6.4.2. Presjek dimnjaka 394

XIII zgrada
6.4.3. Izgaranje i produkti izgaranja 395

6.5. Cjevovodi i armatura 401
6.5.1. Armatura za hidrauliko balansiranje 401
6.5.2. Mjerenje temperature i protoka 403
6.6. Regulacija sustava 404
6.6.1. Kriteriji za izbor regulacije grijanja 404
6.6.2. Kontrola sustava 405
6.7. Kapacitet sustava grijanja 406
6.7.1. Potrebna snaga sustava grijanja 406
6.7.2. Godinji stupanj djelovanja 408
7. Alternativni sustavi i obnovljivi izvori energije za grijanje, hlaenje i pripremu potrone tople vode 411
7.1. Obnovljivi izvori energije 411
7.1.1. Princip obnovljivosti energije 411
7.1.2. Karakteristike obnovljive energije 413
7.2. Pregled osnovnih vrsta obnovljivih izvora energije 413
7.2.1. Suneva energija 413
7.2.2. Biomasa 415
7.2.3. Vjetar 417
7.2.4. Geotermalna energija 418
7.2.5. Ostale vrste obnovljivih izvora 419
7.3. Sunevo zraenje 421
7.3.1. Karakteristike 421
7.3.2. Geometrija Zemlje i Sunca 422
7.3.3. Zraenje na nagnutu plohu 423
7.4. Kolektori Sunevog zraenja 426
7.4.1. Ploasti kolektori 426
7.4.2. Optimalni kut kolektora 427
7.4.3. Izmjena topline u ploastom kolektoru 429
7.4.4. Efikasnost kolektora 430
7.4.5. Utjecaj konstrukcije i materijala na toplinske karakteristike 431
7.4.6. Raspodjela strujanja u kolektorima 434
XIII
XIV
7.4.7. Ostali tipovi kolektora 434

7.5. Sunani toplovodni sustavi 438
7.5.1. Vrste i karakteristike 438
7.5.2. Regulacija 443
7.5.3. Dijelovi i oprema sunanih sustava 443
7.5.4. Ispitivanja sunanih kolektora i sustava 444
7.6. Hlaenje pomou Suneve energije 446
7.7. Simulacija i ekonomino dimenzioniranje sunanih sustava 447
7.7.1. Metode prorauna 447
7.7.2. Rezultati simulacije 449
7.7.3. Vrijeme povrata investicije 450
7.7.4. Optimizacija kolektorske povrine i zapremine spremnika 450
7.8. Popis mjera za poveanje efikasnosti sunanih toplovodnih sustava 452
7.9. Fotonaponske elije i sustavi 453
7.9.1. Vrste i karakteristike fotonaponskih elija 453
7.9.2. Fotonaponski sustavi 456
7.10. Primjeri poveanje energetske uinkovitosti 457
7.10.1. Primjer 1 - Proraun energetskih uteda kod ugradnje sunanog sustava prema HRN EN 15316-4-3 457
7.10.2. Primjer 2 - Analiza primjene mjere energetske uinkovitosti u stambenoj zgradi 463
7.11. Zakljuak 468
Prilog (7. poglavlje) 468
8. SUSTAVI VENTILACIJE I KLIMATIZACIJE 475
8.1. Uvod
475
8.2. Toplinska ugodnost 476

8.2.1. Definicija 476
8.2.2. imbenici 476
8.2.3. Model toplinske ravnotee (PMV-PPD) 486
8.3. Vlani zrak 488
8.3.1. Definicija 488
8.3.2 Stanje vlanog zraka 489
8.3.3. Osnovni procesi 491
8.4. Ventilacija 497
8.4.1. Uvod 497
8.4.2. Podjela 498
8.4.3. Ventilacijski zahtjevi 509

zgrada
XV
XV
8.4.4. Ukupni protok zraka 511

8.5. Klimatizacija 512
8.5.1. Uvod 512
8.5.2. Vrste sustava 514
8.6. Komponente sustava 535
8.6.1. Uvod 535
8.6.2. Grija 537
8.6.3. Hladnjak 540
8.6.4. Povrat topline 544
8.6.5. Ovlaiva 553
8.6.6. Filtar 555
8.6.7. Ventilator 559
8.6.8. Kanalski razvod 564
8.6.9. Distributer 569
8.7. Preporuke 573
9. rashladni sustavi i dizalice topline, oprema i komponente 577
9.1. Uvod
577
9.2. Parni kompresijski rashladni ureaji 577

9.3. Sorpcijski, termoelektrini i ejektorski rashladni ureaji 582
9.3.1. Sorpcijski rashladni ureaji 582
9.3.2. Termoelektrini rashladni ureaji (Peltierov proces) 585
9.3.3. Ejektorski rashladni ureaji 586
9.4. Radne tvari kompresijskih rashladnih sustava 587
9.4.1. Sintetike radne tvari 588
9.4.2. Prirodne radne tvari 589
9.4.3. Utjecaj radnih tvari na okoli 590
9.4.4. Radne tvari i njihove ekoloki prihvatljive zamjene 592
9.4.5. Ulja za radne tvari 593
9.5. Komponente kompresijskih rashladnih ureaja 594
9.5.1. Kompresori 594
9.5.2. Kondenzatori 597
9.5.3. Priguni ventili 599
9.5.4. Isparivai 600
9.6. Cjevovodi i pomone komponente 602
9.6.1. Izolacija cjevovoda 602
XVI
9.7. Posredni i neposredni sustavi hlaenja 606

9.7.1. Posredni sustavi hlaenja - rashladnici vode 606
9.7.2. Neposredni sustav hlaenja - VRF sustav 609
9.7.3. Energetska usporedba posrednog i neposrednog sustava hlaenja zgrade 610
9.8. Upravljanje rashladnim sustavima 612
9.9. Dizalice topline 615
9.9.1. Naini rada dizalice topline 617
9.9.2. Izvori topline za dizalice topline 619
9.9.3. Ekonomski pokazatelji primjene dizalica topline 630
9.10. Umjsto zakljuka 633
10. KOGENERACIJA 637
10.1. Uvod
637
10.2. Definicija i znaajke kogeneracije 637

10.3. Kogeneracijske tehnologije 639
10.4. Znaajke kogeneracijskih postrojenja 644
10.5. Dimenzioniranje kogeneracijskog postrojenja 645
10.6. Ekonomska izvodljivost 649
10.7. Status povlatenosti 651
10.8. Licenciranje 652
10.9. Kogeneracija u normi EN 15316 653
10.10. Zakljuak 656
11. METODOLOGIJA PRORAUNA TOPLINSKE ENERGIJE 659
11.1. Osnove meteorologije (zone, proraunski parametri) 659
11.1.1. Openito 659
11.1.2. Referentni klimatski podaci 660
11.1.3. Stvarni klimatski podaci 663
11.1.4. Proraunski parametri 664
11.2. Utjecaj geometrije zgrade i faktora oblika na energrtsku potronju 664
11.3. Metodologija prorauna gubitka topline prema HRN EN 12831 667
11.3.1. Openito 667
11.3.2. Ukupni toplinski gubitak pojedinanog grijanog prostora 668
11.3.3. Toplinsko optereenje cijele zgrade 672
11.3.4. Pojednostavljena metoda 672
11.4. Metodologija prorauna dobitka topline prema VDI 2078 673

XVII zgrada
11.4.1. Ukupni toplinski dobici 673

11.4.2. Unutarnji izvori topline 674
11.4.3. Vanjski toplinski izvori 676
11.5. Metodologija prorauna potronje energije u zgradarstvu prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada
(NN 36/10) 678
11.5.1. Openito 678
11.5.2. Godinje potrebna toplinska energija za grijanje prema HRN EN ISO 13790 687
11.5.3. Godinja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrone tople vode (prema HRN EN 15316-3-1) 711
11.5.4. Openito o proraunu gubitaka sustava grijanja i sustava pripreme potrone tople vode 713
11.5.5. Godinji toplinski gubici sustava grijanja prema HRN EN 15316 720
11.5.6. Godinji toplinski gubici sustava za pripremu potrone tople vode (PTV) prema HRN EN 15316 728
11.5.7. Godinje potrebna energija za hlaenje prema HRN EN ISO 13790 734
11.5.8. Godinji gubici sustava hlaenja prema HRN EN 15243 739
11.5.9. Godinja potrebna energija za hlaenje 744
11.5.10. Godinja potrebna energija za ventilaciju u sustavu prisilne ventilacije, djelomine klimatizacije
i klimatizacije QVe, ukljuujui gubitke prema HRN EN ISO 13790, HRN EN 15241, HRN EN 15243 744
11.5.11. Godinja potrebna energija za rasvjetu prema HRN EN 15193 745
11.5.12. Godinja potrebna energija za pogon pomonih sustava prema HRN EN 15316, HRN EN 15241, HRN EN 15243 746
11.5.13. Godinja isporuena energija zgradi prema HRN EN 15316, HRN EN 15241, HRN EN 15243 746
11.5.14. Godinja primarna energija 747
11.5.15. Godinja emisija CO2 748
12. Termografija 751
12.1. Termodinamike osnove 751
12.1.1. Toplinsko zraenje 751
12.2. Temperatura i mjerenje temperature 759
12.2.1. Uvod 759
12.2.2. Mjerenje temperature 759
12.3. Termografski sustavi 767
12.3.1. Uvod 767
12.3.2. Svojstva termografije i termografskih ureaja 768
12.3.3. Naela rada termografskog ureaja 768
12.4. Analiza termograma 779
12.4.1. Svjetloa povrine - odailjano zraenje 779
12.4.2. Termografski prikaz - termogram 779
12.4.3. Tehnike analize termografskog prikaza 782
12.5. Primjena termografije u zgradarstvu 786
XVII
XVIII
12.5.1. Znaajke transporta topline kroz graevinske elemente 786

12.5.2. Termografska mjerenja u zgradarstvu 787
12.5.3. Postupak pripreme i provedbe termografskog mjerenja na objektu
790

13. ELEKTRI NA ENERGI JA U ZGRADAR STVU 795
13.1. Openito o elektroenergetskom sustavu u zgradama 795
13.2. Elektrina rasvjeta 796
13.2.1. Openito o svjetlu - svjetlosne veliine 796
13.2.2. Izvori svjetlosti 799
13.2.3. Regulacija - upravljanje rasvjetom, ovisnost o dnevnom svjetlu 805
13.3. Elektromotorni pogoni u zgradarstvu 806
13.4. Ostala oprema i sustavi 808
13.5. Sustavi za inteligentno upravljanje u zgradarstvu - inteligentne zgrade 808
13.6. Zakljuak 809
PRILOG I (tehnika i zakonska regulativa) 813

XIX zgrada
POPIS SLIKA
POPIS SLIKA
1. Poglavlje
Slika 1.1 - Metodologija prorauna prema EPBD-u, osnovna shema CEN standarda 3
Slika 1.2 - Prijedlog izgleda energetskog certifikata iz prEN 15217 - Energy performance of buildings
Methods for expressing energy performance and for energy certification of buildings, te energetski certifikat

usvojen u RH 4
Slika 1.3 - Ciljevi energetske politike do 2020. godine u EU 9
Slika 1.4 - Prva i trea stranica energetskog certifikata za stambene zgrade 19
Slika 1.5 - Prva i trea stranica energetskog certifikata za nestambene zgrade 19
Slika 1.6 - ICT snimke napravljene prilikom energetskog pregleda u svrhu vizualizacije toplinskih mostova

i nehomogenosti vanjskog zida, EIHP, 2008.
21
2. Poglavlje
Slika 2.1 - Prilagodba zakonodavstva RH europskim direktivama 33
Slika 2.2 - Grafiki prikaz energetskog razreda stambene zgrade 36
Slika 2.3 - Grafiki prikaz energetskog razreda nestambene zgrade 37
3. Poglavlje
Slika 3.1 - Dijagram ovisnosti maksimalne mase vodene pare u zraku o njegovoj temperaturi (p = 1 bar) 85
Slika 3.2 - Dijagram promjene relativne vlanosti zraka tijekom dana uz pretpostavljeni stalan sadraj

vlage i promjenjivu temperaturu zraka 87
Slika 3.3 - Mollierov dijagram 88
Slika 3.4 - Dijagram ovisnosti razreda unutarnje vlanosti o vanjskoj temperaturi zraka 89
Slika 3.5 - Primjer konstrukcijskog toplinskog mosta i profil temperature unutranje povrine zida 90
Slika 3.6 - Primjer konstrukcijskog toplinskog mosta: nosivi popreni armirano-betonski zid 91
Slika 3.7 - Primjer geometrijskog toplinskog mosta. Strelice pokazuju smjer poveane gustoe toplinskog toka 91
Slika 3.8 - Temperaturna raspodjela po poprenom presjeku graevinskog elementa 93
Slika 3.9 - Princip difuzije vodene pare kroz graevne elemente 95
Slika 3.10 - Razliiti sluajevi stanja vlage u presjecima graevinskih elemenata 96
Slika 3.11 - Difuzija vodene pare s isuivanjem u ravnini kondenzacije 99
Slika 3.12 - Kapilarno dizanje vlage u zidovima 100
Slika 3.13 - Provoenje topline 104
Slika 3.14 - Jednodimenzijsko provoenje topline kroz homogeni ravni sloj: toplinski tok okomit na povrinu sloja 104
Slika 3.15 - Jednodimenzijsko provoenje topline kroz element s vie homogenih slojeva 105
Slika 3.16 - Ovisnost toplinske provodnosti zida od opeke o vlanosti opeke 107
Slika 3.17 - Provoenje topline kroz slojeve razliitih debljina 108
Slika 3.18 - Provoenje topline kroz slojeve razliitih toplinskih provodnosti 108
Slika 3.19 - Tipian model slobodne konvekcije 109
Slika 3.20 - Ovisnost koeficijenta prijelaza topline o brzini vjetra za vertikalnu plohu 110
Slika 3.21- Opi sluaj izmjene topline zraenjem izmeu dvaju tijela 111
Slika 3.22 - Prolazak topline kroz graevinski element sastavljen od vie homogenih slojeva 114
Slika 3.23 - Uz proraun toplinskog otpora nehomogenih graevnih slojeva 117
Slika 3.24 - Uz primjer prorauna toplinskog otpora elementa graevine koji se sastoji od homogenih i nehomogenih
slojeva
118
Slika 3.25 - Prolazak topline kroz jednoslojni ravni zid 120
Slika 3.26 - Graevinski element s provjetravanom fasadom 125
Slika 3.27 - Graevinski element - lagana konstrukcija 125
Slika 3.28 - Raspodjela temperatura po pojedinim slojevima vanjskog zida 128
Slika 3.29 - Raspodjela parcijalnih tlakova vodene pare i tlakova zasienja po pojedinim slojevima 129
XIX
XX
4. Poglavlje
Slika 4.1 - Kretanje prosjene potronje toplinske energije u zgradama RH u ovisnosti o zakonodavnom okruenju,

izvor EIHP 134
Slika 4.2 - Zastupljenost obiteljskih kua u ukupnoj stambenoj izgradnji 134
Slika 4.3 - Podjela nastanjenih stanova prema godini izgradnje 136
Slika 4.4 - Kuanstva prema broju lanova prema popisima od 1953. do 2001. godine 137
Slika 4.5 - Postojee stanje zgrade i njene vanjske ovojnice 146
Slika 4.6 - Postojee stanje zgrade - tlocrt prizemlja 146
Slika 4.7 - Termografske snimke stanja vanjske ovojnice i tipini toplinski mostovi 147
Slika 4.8 - Prijedlog mogueg izgleda nakon provedene energetske obnove 147
Slika 4.9 - Pogled prema zgradi prije i nakon rekonstrukcije (Arch DI Ingrid Domenig-Meisinger) 148
Slika 4.10 - Celulozna saasta struktura fasadnog panela i njeno fizikalno djelovanje 149
Slika 4.11 - Zgrada u fazi rekonstrukcije i po zavretku 149
Slika 4.12 - Postojee stanje zgrade 151
Slika 4.13 - Tlocrt prizemlja 152
Slika 4.14 - Zgrada nakon provedene energetske rekonstrukcije 153
Slika 4.15 - Termografske snimke proelja, prije rekonstrukcije, vizualizacija toplinskih gubitaka 154
Slika 4.16 - Usporedba termografske snimke istog detalja proelja prije i nakon rekonstrukcije, izvor EIHP 154
Slika 4.17 - Doputeni i korigirani zadovoljavajui koeficijenti prolaska topline W/m2K za vanjski zid

ovisno o zakonodavnom okruenju 155
Slika 4.18 - Stanje zgrade prije rekonstrukcije 156
Slika 4.19 - Tlocrt karakteristine etae i zgrada nakon rekonstrukcije 156
Slika 4.20 - Stanje vanjske ovojnice prije rekonstrukcije 158
Slika 4.21 - Tlocrt prizemne etae i zgrada nakon energetske rekonstrukcije 159
Slika 4.22 - Usporedba termograma prije (lijevo) i nakon rekonstrukcije(desno), zvor EIHP 160
Slika 4.23 - Potronja energije u zgradama ovisno o zakonodavnom okruenju i usporedba s potronjom u

niskoenergetskim i pasivnim zgradama, izvor EIHP 161
Slika 4.24 - Tlocrt karakteristine etae i pogledi na realizirano rjeenje 162
Slika 4.25 - Sunani sustavi za grijanje i PTV integrirani u elemente proelja i ograde terase 167
Slika 4.26 - Elementi sunanih fotonaponskih sustava i integracija na staklenu povrinu 169
Slika 4.27 - Fotonaponski sustavi kao viefunkcionalni element transparentnih ploha proelja 170
Slika 4.28 - Fotonaponski sustavi kao viefunkcionalni element proelja i krova 170
Slika 4.29 - Fotonaponski sustavi kao viefunkcionalni element zatite od sunca 170
Slika 4.30 - Fotonaponski sustavi kao viefunkcionalni element pokrova 171
Slika 4.31 - Sanyo poslovna zgrada - Solar Ark, Gifu Prefecture, Japan, viefunkcionalni fasadni element s integriranim

sustavom fotonaponskih modula od 630 kW, te proizvodnjom energije od oko 530.000 kWh godinje 171
Slika 4.32 - Integrirani viefunkcionalni sustavi - Poslovna zgrada AG u Linzu, Austrija, 66 kW, te nadstrenica u

Bastadu,vedska, 38,7 kW 171
Slika 4.33 - Primjer vjetroagregata s horizontalnim i vertikalnim vratilom 172
Slika 4.34 - Primjer vjetroagregata integriranog na zgradu i u okoli 173
Slika 4.35 - Poslovna zgrada - World Trade Center Bahrain, (Atkins Design Studio)- tri vjetroagregata od 225 kW,

promjera 29 m pokrivaju 15% energije dva poslovna tornja od 50 katova 173
Slika 4.36 - Tradicijski materijali vezani su na mikrolokaciju graenja 174
Slika 4.37 - Masivne nosive konstrukcije i pozicija toplinske izolacije 176
Slika 4.38 - Poloaj toplinske izolacije u graevnom dijelu 177
Slika 4.39- Usporedba debljina toplinske izolacije u odnosu na toplinske karakteristike vanjskog zida 179
Slika 4.40 - Kamena vuna i polistiren - najee koriteni materijali za toplinsku izolaciju 180
Slika 4.41 - Organski toplinsko izolacijski materijali - prirodni - ekspandirano pluto - ploe i pamuk - filc 182
Slika 4.42 - Organski toplinsko izolacijski materijali - prirodni - celulozna vlakna - rasuti materijal i drvena vuna 182

XXI zgrada
Slika 4.43 - Organski toplinsko izolacijski materijali - umjetni - tvrde pjene - EPS - ekspandirani polistiren - ploe i XPS -

ekstrudirani polistiren 182
Slika 4.44 - XPS - ekstrudirani polistiren - struktura zatvorenih elija - minimalna vodoupojnost 183
Slika 4.45 - PUR - poliuretan u ploama i prskani poliuretan 183
Slika 4.46 - Anorganski toplinsko izolacijski materijali - vlaknasti - filevi i ploe - MW - staklena vuna - filc i

MW - kamena vuna - ploe 183
Slika 4.47- Ekspandirani perlit - nasip i pjenasto staklo - CG 184
Slika 4.48 - Toplinsko izolacijski materijali sloenog porijekla kombi ploe s MW jezgrom i s EPS jezgrom 184
Slika 4.49- Specijalni toplinsko izolacijski materijali - transparentne kapilarne ploe za upijanje topline i VIP - vakuumske

izolacijske ploe 184
Slika 4.50 - VIP3 s vanjske strane zida - ploe se moraju zatititi, ovjes na plastinim vodilicama 185
Slika 4.51- VIP s unutranje strane zida - spojevi se moraju prelijepiti Al samoljepljivim folijama radi postizanja

efikasne parne brane (TI iznutra), ploe zatititi od oteenja (proboja folije)parne brane (TI iznutra),

ploe zatititi od oteenja (proboja folije) 185
Slika 4.52 - VIP u sastavu lake fasadne ostakljene stijene i klasina toplinska izolacija istih karakteristika prolaska topline

U = 0.26 W/m2K 186
Slika 4.53 - Specijalni toplinsko izolacijski materijali - dvoslojne folije za refleksiju IC zraenja 186
Slika 4.54 - Toplinska izolacija podne meukatne konstrukcije u svrhu zvune izolacije topota, tzv. plivajui pod 187
Slika 4.55 - Toplinska izolacija poda negrijanog potkrovlja 187
Slika 4.56 - Toplinska izolacija kosog krova grijanog potkrovlja 188
Slika 4.57 - Toplinska izolacija laganih zidova prema negrijanom prostoru 188
Slika 4.58 - Toplinska izolacija podnoja vanjskog zida pjenastim staklom 189
Slika 4.59 - Toplinska izolacija vanjskog zida - ventilirana fasada 189
Slika 4.60 - Odreivanje temperaturnih zona zgrade 192
Slika 4.61 - Karakteristini slojevi poda na tlu - toplinska izolacija u sredini konstrukcije 193
Slika 4.62 - Karakteristini slojevi poda na tlu - toplinska izolacija s vanjske strane konstrukcije 194
Slika 4.63 - Karakteristini slojevi poda na tlu - toplinska izolacija s unutarnje strane konstrukcije 194
Slika 4.64 - Karakteristini slojevi poda iznad vanjskog zraka ili prema negrijanom prostoru ispod - ETICS fasadni sustav 195
Slika 4.65 - Karakteristini slojevi poda iznad vanjskog zraka ili prema negrijanom prostoru ispod - ovjeena stropna
konstrukcija 195
Slika 4.66 - Pravilna izvedba toplinske izolacije kosog krova i spoja sa zidnom izolacijom kod lagane krovne konstrukcije 196
Slika 4.67 - Pravilna izvedba toplinske izolacije stropa prema negrijanom tavanu i spoja sa zidnom izolacijom 197
Slika 4.68 - Pravilna izvedba toplinske izolacije ravnog krova i spoja sa zidnom izolacijom 197
Slika 4.69 - Pravilna izvedba toplinske izolacije kosog krova i spoja sa zidnom izolacijom kod masivne krovne
konstrukcije 198
Slika 4.70 - Pravilna izvedba toplinske izolacije ravnog krova s umetnutim gotovim elementom za prekid

toplinskog mosta i spoj sa zidnom izolacijom 198
Slika 4.71 - Naini rjeavanja problema toplinskih mostova kod konzolnih istaka balkonskih ploa 199
Slika 4.72 - Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od opeke 200
Slika 4.73 - Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od armiranog betona 201
Slika 4.74 - Pravilna izvedba toplinske izolacije vanjskog zida kod kompaktne fasade 201
Slika 4.75 - Pravilna izvedba toplinske izolacije vanjskog zida kod ventilirane fasade 202
Slika 4.76 - Prirodno ventilirana dvostruka fasada 204
Slika 4.77 - Dvostruka ventilirana fasada prema unutra - aktivna fasada (1), dvostruka ventilirana fasada prema van -

interaktivna fasada (2), prirodno ventilirana fasada s dodatnim zasjenjenjem (3), te prirodno ventilirana

dvostruka bioklimatska fasada (4.4) 205
Slika 4.78 - Prozori prema nainu otvaranja 206
Slika 4.79 - Prozori prema sastavu krila 207
Slika 4.80 - Temperature na unutarnjoj povrini stakla u ovisnosti o vrsti ostakljenja 209
Slika 4.81 - Toplinski kvalitetni profili od PVC-a, drva i aluminija 209
Slika 4.82 - Dodatno poboljanje toplinskih karakteristika prozora moe se postii s toplinskom izolacijom u profilu i/ili

ugraenim trostrukim izo staklom 210
XXI
XXII
Slika 4.83 - Dobro izolirajue kutije za rolete 211

Slika 4.84 - Tekstilna obloga proelja stvara zonu s poveanim strujanjem zraka ispred proelja 220
Slika 4.85 - Vanjska zatita od sunca kao element arhitekture 220
Slika 4.86 - Oprema za ispitivanje zrakopropusnosti 221
Slika 4.87 - Tipine greke izvedbe - zrakopropusnost reke oko prozora (lijevo) i strujanje zraka kroz upljine u PU pjeni

(desno) s brzinom strujanja zraka kroz reke 222
Slika 4.88 - Neobraeni prodori uz instalacije 222
Slika 4.89 - Instalacijski zid nije zrakonepropustan - prodor zraka kroz tipkalo ugradnog vodokotlia 222
Slika 4.90 - Neobraen i obraen detalj prodora instalacije kroz krovite 223
Slika 4.91 - Prolaz zatitne cijevi elektroinstalacija kroz zrakonepropustan sloj (lijevo) i fazonski rukavci za brtvljenje

elektroinstalacija (desno) 223
Slika 4.92 - Prikaz toplinskog mosta na neizoliranom uglu zgrade, te isti nakon izvedbe toplinske izolacije 226
Slika 4.93 - Toplinski most prouzrokovan promjenom materijala 227
Slika 4.94 - Temperatura (lijevo) i gustoa toplinskog toka (desno) u presjeku toplinskog mosta

uzrokovanog promjenom materijala 227
Slika 4.95 - Toplinski most prouzrokovan promjenom debljine konstrukcije 228
Slika 4.96 - Temperatura (lijevo) i gustoa toplinskog toka (desno) u presjeku toplinskog mosta uzrokovanog

promjenom debljine konstrukcije 228
Slika 4.97 - Tipini toplinski mostovi prouzrokovani promjenom geometrije konstrukcije 228
Slika 4.98 - Temperatura (lijevo) i gustoa toplinskog toka (desno) u toplinskom mostu prouzrokovanom promjenom

geometrije konstrukcije 229
Slika 4.99 - Tipine posljedice toplinskih mostova 230
Slika 4.100 - Ispravna ugradnja prozora u svrhu smanjenja utjecaja toplinskih mostova 231
Slika 4.101 - Izvedba prekida toplinskog mosta ubacivanjem izolacijskog elementa za prekid toplinskog mosta

u oplatu prije betoniranja, uz potrebno statiko povezivanje 231
Slika 4.102 - Katalog toplinskih mostova - R (krov) - HRN EN ISO 14603:2008 234
Slika 4.103 - Katalog toplinskih mostova - B (balkon) - HRN EN ISO 14603:2008 235
Slika 4.104 - Katalog toplinskih mostova - IW (sudar unutarnjeg i vanjskog zida) - HRN EN ISO 14603:2008 235
Slika 4.105 - Katalog toplinskih mostova - C (ugao vanjskog zida) - HRN EN ISO 14603:2008 236
Slika 4.106 - Katalog toplinskih mostova - P (stup) - HRN EN ISO 14603:2008 236
Slika 4.107 - Katalog toplinskih mostova - IF (sudar meukatne konstrukcije i vanjskog zida) - HRN EN ISO 14603:2008 237
Slika 4.108 - Katalog toplinskih mostova - GF (prema tlu) - HRN EN ISO 14603:2008 238
Slika 4.109 - Katalog toplinskih mostova - W (prozor) - HRN EN ISO 14603:2008 239
Slika 4.110 - Katalog toplinskih mostova Xella Waermebruecken 2006 4.0 241
5. Poglavlje
Slika 5.1 - Izvori energije 248
Slika 5.2 - Pretvorba energije 249
Slika 5.3 - Sjeka i cjepanice 259
Slika 5.4 - Briketi i peleti 259
Slika 5.5 - Kamini 260
Slika 5.6 - Kamin prema DIN 18895 261
Slika 5.7 - Povrina poprenog presjeka dimnjaka za kamin 261
Slika 5.8 - Zidana kaljeva pe 262
Slika 5.9 - eljezne pei 263
Slika 5.10 - eljezne trajnoaree pei s progorijevanjem (lijevo) i s donjim izgaranjem (desno) [5.4] 263
Slika 5.11 - Grijalica sa svijetlim zraenjem 264
Slika 5.12 - Grijalica sa tamnim zraenjem 265
Slika 5.13 - Uljna pe 266
Slika 5.14 - Centralno snabdijevanje gorivom za uljne pei 266
Slika 5.15 - Kalorifer 267

XXIII zgrada
Slika 5.16 - Grijalice zraenjem 267

Slika 5.17 - Grijalice konvekcijom (DeLonghi) 268
Slika 5.18 - Podni elektrini grija 268
Slika 5.19 - Elektrina akumulacijska grijalica - presjek i vanjski izgled 269
Slika 5.20 - Otvoreno gravitacijsko toplovodno grijanje 270
Slika 5.21 - Otvoreno gravitacijsko toplovodno grijanje s donjim razvodom 271
Slika 5.22 - Povezivanje i promjena temperatura u sustavu jednocijevnog grijanja 271
Slika 5.23 - Jednocijevni sustav - etano grijanje 272
Slika 5.24 - Osiguranje protoka kroz radijator kod ugradnje prolaznog ventila 272
Slika 5.25 - Jednocijevni sustav toplovodnog grijanja za viekatnu zgradu s horizontalnim ograncima 272
Slika 5.26 - Jednocijevni sustav toplovodnog grijanja za viekatnu zgradu s vertikalnim glavnim vodovima 273
Slika 5.27 - Povezivanje radijatora u sustavu sa specijalnim ventilima za jednocijevno etano grijanje 273
Slika 5.28 - Jednocijevni ventil 274
Slika 5.29 - Dvocijevni sustav toplovodnog grijanja donji razvod 274
Slika 5.30 - Dvocijevni sustav toplovodnog grijanja gornji razvod 275
Slika 5.31 - Dvocijevni razvod - gore obini, dolje Tiechelmann 275
Slika 5.32 - Sustav daljinskog grijanja i proizvodnje elektrine energije 276
Slika 5.33 - Naini voenja cjevovoda kod daljinskih grijanja - a) polaganje direktno u zemlju, b) stupovi

za slobodno voenje cijevi, c) kanali za voenje cjevovoda 277
Slika 5.34 - Vrste toplovodnih mrea - a) jednostavna radijalna mrea, b) kruna mrea, c) razgranata

kruna mrea gradskog podruja 277
Slika 5.35 - Povezivanje vrelovoda s kunom podstanicom - indirektni sustav 278
Slika 5.36 - Povezivanje vrelovoda s kunom podstanicom - direktni sustav 278
Slika 5.37 - Sustav parnog daljinskog grijanja s kunom podstanicom 279
Slika 5.38 - Mjerenje potronje na vrelovodu 280
Slika 5.39 - Izgled razdjelnika s isparivanjem 280
Slika 5.40 - Protoni sustav zagrijavanja potrone tople vode 281
Slika 5.41 - Bojleri za centralno zagrijavanje potrone tople vode ugraeni na kotlu 281
Slika 5.42 - Centralni sustav zagrijavanja potrone tople vode( PTV) s izdvojenim spremnikom PTV 282
Slika 5.43 - Funkcionalna shema rada dizalice topline za zagrijavanje PTV 283
Slika 5.44 - Dizalica topline za zagrijavanje potrone tople vode 283
Slika 5.45 - Sustav za zatitu od legionelle 284
Slika 5.46 - Sustav za povrat otpadne topline sanitarne vode 288
Slika 5.47 - Kotlovi s jednim prolazom (A), kotlovi s dva prolaza (B), kotlovi s tri prolaza (C), kotlovi s

povratnim strujanjem u loitu (D) 289
Slika 5.48 - Lijevano eljezni kotao na cjepanice ili ugljen 289
Slika 5.49 - elini pirolitiki kotao na cjepanice 290
Slika 5.50 - elini kotlovi za biomasu: lijevo kotao s plamenikom na pelete; desno kotao s izgaranjem u

fluidiziranom sloju 290
Slika 5.51 - elini kondenzacijski kotao na ulje 290
Slika 5.52 - Niskotemperaturni uljno - plinski kotao s pretlanim plamenikom 291
Slika 5.53 - Niskotemperaturni lijevanoeljezni kotao s atmosferskim plamenikom na plin [5.18] 291
Slika 5.54 - Kondenzacijski kotao s katalitikim plamenikom na plin 292
Slika 5.55 - Elektrini kotao 292
Slika 5.56 - Niskotemperaturni lijevani lankasti kotlovi - konstrukcija 293
Slika 5.57 - Niskotemperaturni elini kotlovi - konstrukcija 293
Slika 5.58 - Plinski kotao s atmosferskim plamenikom bez ventilatora 294
Slika 5.59 - Plinski kombinirani grija vode s atmosferskim plamenikom - pogon s ventilatorom za izlazne plinove 295
Slika 5.60 - Iskoritenje topline kod niskotemperaturnog i kondenzacijskog kotla 296
Slika 5.61 - Temperatura roenja za zemni plin i loivo ulje 296
Slika 5.62 - Krivulja stupanj dana grijanja 297
Slika 5.63 - Polazna temperatura grijanja u sustavu 90/70C i raspodjela potronje za razliite vanjske temperature 298
XXIII
XXIV
Slika 5.66 - Nain spajanja rada kondenzacijskog kotla za dva temperaturna reima povrata 299
Slika 5.67 - Funkcionalna shema prolaza tople vode i dimnih plinova kod kondenzacijskog kotla 300
Slika 5.68 - Stupnjevi korisnosti kotlova s uljnim ili plinskim gorivom prema uputstvima (92/42EWG) 301
Slika 5.69 - Stupnjevi korisnosti razliitih izvedbi kotlova kod parcijalnih optereenja 302
Slika 5.70 - Krivulja srednjih vanjskih temperatura i odreivanje broja stupanj dana grijanja 303
Slika 5.71 - Stupanj iskoritenja kondenzacijskog kotla 306
Slika 5.72 - Gubici pogonske pripravnosti kotla 307
Slika 5.73 - Dijelovi procesa izgaranja 309
Slika 5.74 - Shematski prikaz plamenika s rasprivanjem ulja pod tlakom 309
Slika 5.75 - Jednocijevni sustav s jednim vodom za pumpu (gore) i jednocijevni sustav s dva voda za pumpu
(dolje) 310
Slika 5.76 - Plamenik s dvocijevnim sustavom (lijevo), prstenasti vod s nekoliko plamenika (desno)

1 - ventil za reduciranje laka 2 - odzraivanje 310
Slika 5.77 - Plinski atmosferski plamenici: injekcijski plamenik s ploastim reakcijskim tijelom (gore) i injekcijski

plamenik s cilindrinim reakcijskim tijelom (dolje)
311
Slika 5.78 - Plamenik s predmijeanjem 312
Slika 5.79 - Emisije duinih oksida razliitih sustava izgaranja 312
Slika 5.80 - Spajanje plinskog plamenika na prirodni plin 313
Slika 5.81 - Primjer spajanja plinskog plamenika na ukapljeni naftni plin 313
Slika 5.82 - Plinska rampa 314
Slika 5.83 - Linijska pumpa (lijevo) i duplex pumpa (desno) 316
Slika 5.84 - Karakteristika pumpe jednog proizvoaa 316
Slika 5.85 - Karakteristike
pumpi razliitih promjera s ucrtanim stupnjevima korisnosti 317
.
Slika 5.86 - Tipine V H karakteristike cirkulacijskog cjevovoda i centrifugalne pumpe 317
.
Slika 5.87 - Tipine VH karakteristike otvorenog cjevovoda i centrifugalne pumpe 318
.
Slika 5.88 - Dvije pumpe jednakih VH karakteristika u paralelnom radu 318
.
.
Slika 5.89 - Dvije pumpe jednakih VH karakteristika u serijskom radu - prikaz primjene i V H krivulje 319
Slika 5.90 - Regulacija dobave promjenom broja okretaja u cirkulacijskom cjevovodu 319
Slika 5.91 - Regulacija dobave promjenom broja okretaja u otvorenom cjevovodu 320
Slika 5.92 - Promjena volumena vode uslijed promjene temperature 321
Slika 5.93 - Shema instalacije grijanja s otvorenim (lijevo) i zatvorenim (desno) sustavom ekspanzije 321
Slika 5.94 - Ekspanzijska posuda s membranom 322
Slika 5.95 - Ureaj za automatsko odravanje tlaka u sustavu 322
Slika 5.96 - Temperature u sustavu grijanja radijatorima 323
Slika 5.97 - Ogrjevna tijela 324
Slika 5.98 - Smjetaj ogrjevnog tijela a) ispod prozora, b) na unutarnjem zidu 324
Slika 5.99 - Temperaturni profili razliitih vrsta grijanja: a) idealno, b) radijator na vanjskom zidu,

c) radijator na unutarnjem zidu 324
Slika 5.100 - Standardni lijevanoeljezni radijatori 325
Slika 5.101 - Standardni elini radijatori 326
Slika 5.102 - Standardni elini cijevni radijatori 326
Slika 5.103 - Ploasta ogrjevna tijela: glatka (lijevo), profilirana (desno) 327
Slika 5.104 - Standardni elini cijevni radijatori za kupaonice 327
Slika 5.105 - Glatke cijevi (lijevo) i orebrene cijevi (desno) 327
Slika 5.106 - Ugradnja i izrada konvektora 328
Slika 5.107 - Ugradnja konvektora a) ispod prozora; b) pored zida; c) slobodno postavljen; d),

e) ugraen u zidu; f ), g), h) u podu; i) iza klupe 328
Slika 5.108 - Shematski prikaz ventilatorskog konvektora 329
Slika 5.109 - Temperaturni profili razliitih vrsta grijanja: a) idealno, b) podno, c) stropno 330
Slika 5.110 - Neke izvedbe sustava stropnog grijanja i hlaenja
330

XXV zgrada
Slika 5.111 - Izvedba stropnog grijanja i hlaenja s perforiranim panelima iz gipsanih ploa za zvunu izolaciju 331
Slika 5.112 - Izvedbe podnih grijanja i hlaenja 331
Slika 5.113 - Gotovi paneli za podna grijanja - izgled i ugradnja 331
Slika 5.114 - Cjevovodi i armatura 332
Slika 5.115 - Razliite vrste cijevi a) polietilenske b) bakrene u kolutu i ipci c) iz nerajueg elika 333
Slika 5.116 - Naini spajanja cijevi - a) zavarivanjem, b) navojem, c) prirubnicama 333
Slika 5.117 - Ventil 334
Slika 5.118 - Zasun 334
Slika 5.119 - Leptirasta zaklopka 334
Slika 5.120 - Kuglasta slavina 334
Slika 5.121 - Ventili za regulaciju protoka 335
Slika 5.122 - Sigurnosni ventili a) s oprugom, b) s utegom 335
Slika 5.123 - Nepovratni ventili 335
Slika 5.124 - Hvatai neistoe 336
Slika 5.125 - Odvaja kondenzata s plovkom (lijevo), termiki odvaja kondenzata (desno) 336
Slika 5.126 - Termodinamiki odvaja kondenzata 337
Slika 5.127 - Odzrani ventili 337
Slika 5.128 - Pad tlaka kod strujanja vode temperature 80C u elinim cijevima 342
Slika 5.129 - Cijev izolirana s dva sloja izolacije 343
Slika 5.130 - Optimalna debljina izolacije 347
Slika 5.131 - Optimalna debljina izolacije cjevovoda - primjer 347
Slika 5.132 - Optimalna debljina izolacije prema VDI 2055/1982. 348
Slika 5.133 - Tlakovi u sustavu za odvod plinova izgaranja iz kotla s prirodnim propuhom i s nadtlakom [5.4] 349
Slika 5.134 - Odnosi tlakova u postrojenju s loitem prema EN 13384 350
Slika 5.135 - Odnosi temperatura u postrojenju s loitem prema EN 13384 351
Slika 5.136 - Promjer dimnjaka za uljno i plinsko loite za kotlove s malim otporom 352
Slika 5.137 - Nastavci za dimnjake koji poveavaju podtlak 353
Slika 5.138 - Ventilatori za dimne plinove, lijevo - ventilator na glavi, desno: pojaiva podtlaka 353
Slika 5.139 - Uvjeti temperature i tlaka prema EN 13384 za sustave za odvoenje plinova niske temperature 354
Slika 5.140 - Graninik propuha 354
Slika 5.141 - Naini ugradnje graninika propuha 355
Slika 5.142 - Lokalna regulacija - lijevo runa, desno termostatskim ventilom 356
Slika 5.143 - Termostatski radijatorski ventil - nain rada 356
Slika 5.144 - Termostatski radijatorski ventil 357
Slika 5.145 - Uinak ogrjevnog tijela u ovisnosti o sobnoj temperaturi uslijed djelovanja termostatskog radijatorskog
ventila 357
Slika 5.146 - Zonska regulacija sobne temperature zonskim ventilima 357
Slika 5.147 - Mjerna, upravljaka i regulacijska postava za sustav grijanja 358
Slika 5.148 - Centralna automatska regulacija temeljem vanjske temperature i lokalna regulacija

termostatskim ventilima 358
Slika 5.149 - Regulacija temperature u polaznom vodu ovisno o vanjskoj temperaturi 359
Slika 5.150 - Promjena temperature s vremenom 359
Slika 5.151 - Centralna automatska regulacija temeljem vanjske temperature s optimizacijom i lokalna regulacija

termostatskim ventilima 360
Slika 5.152 - Regulacija uljnih ili plinskih kotlova u ovisnosti o sobnoj temperaturi 361
Slika 5.153 - Regulacija uljnih ili plinskih kotlova u ovisnosti o vanjskoj temperaturi 362
Slika 5.154 - Osnovne hidraulike sheme pri regulaciji troputnim ventilima 363
Slika 5.155 - Regulacija mijeanjem 363
Slika 5.156 - Regulacija priguivanjem 364
XXV
XXVI
6. Poglavlje
Slika 6.1 - Zahtjevi na dimenzije loita 368
Slika 6.2 - Zahtjevi na stupanj djelovanja na nazivnoj i djelominoj snazi 0,3 QN 368
Slika 6.3 - Zahtjevi na pretiak zraka 369
Slika 6.4- Zahtjevi na maksimalni potlak dimnjaka 369
Slika 6.5 - Maksimalni otpor loita za kotlove s pretlakom 369
Slika 6.6 - Stupnjevi djelovanja toplovodnih kotlova na kruto gorivo 371
Slika 6.7 - Maksimalni doputeni potlak dimnjaka u ovisnosti o nazivnom uinku 371
Slika 6.8 - Ventili sigurnosti (a. rasteretni ventil za kapljevine, b sigurnosni ventil za plinove i pare) 373
Slika 6.9 - Tipsko ispitivanje toplovodnog kotla 375
Slika 6.10 - Ispitna linija s mjealitem 375
Slika 6.11 - Ispitna linija s izmjenjivaem topline 376
Slika 6.12 - Mjerna linija za odreivanja pada tlaka na strani vode 377
Slika 6.13 - Raspored termoparova kod mjerenja temperature podloge 377
Slika 6.14 - Mjerenje potronje goriva, a-kruto, b-kapljevito, c-plinovito 378
Slika 6.15 - Mjerenje potronje goriva, topline predane vodi i sastava dimnih plinova 379
Slika 6.16 - Gubici na okolinu kao funkcija nazivnog uinka 380
Slika 6.17 - Ureaj za mjerenje sastava dimnih plinova 380
Slika 6.18 - Odreivanje koeficijenta prijelaza topline 381
Slika 6.19 - Pumpa za mjerenje dimnog broja 381
Slika 6.20 - Odreivanje koliine dimnih plinova 381
Slika 6.21 - Mjerenje potronje goriva vaganjem 382
Slika 6.22 - Mjerenje protoka vode 382
Slika 6.23 - KTE s plinskim motorom 385
Slika 6.24 - Veliki KTE sustav 385
Slika 6.25 - Mikro KTE sustav 386
Slika 6.26 - Plinski kogeneracijski ureaj 386
Slika 6.27 - Smjetaj malih UNP spremnika, zone opasnosti 389
Slika 6.28 - Shematski prikaz isparivaa UNP 390
Slika 6.29 - Pretlani i atmosferski plinski plamenik 390
Slika 6.30 - Ukopani i nadzemni spremnik za EL. loivo ulje 391
Slika 6.31 - Kotlovnica velikog kapaciteta s prostorom za ostale ureaje 391
Slika 6.32 - Prikljuivanje troila na dimnjak i razliite izvedbe dimnjaka 394
Slika 6.33 - Cijevni razvod s regulacijom protoka pojedine dionice i ogrjevnog tijela 401
Slika 6.34 - Ugradnja regulatora diferencijalnog tlaka 402
Slika 6.35 - Ugradnja regulatora diferencijalnog tlaka 402
Slika 6.36 - Ugradnja prestrujnog ventila 403
Slika 6.37 - a) Ureaj za mjerenje diferencijalnog tlaka (slui za podeavanje regulacijskih ventila i

odreivanje protoka kroz ventil); b) Ventil s mjernim prikljucima 403
Slika 6.38 - Regulacija preko vanjske temperature s mjeajuim ventilom 404
Slika 6.39 - Sustav s vie kotlovskih jedinica (standardni kotlovi) 407
7. Poglavlje
Slika 7.1 - Energija Sunevog zraenja pretvorena u razliite oblike obnovljivih energija na Zemlji 411
Slika 7.2 - Prirodni tok obnovljive energije na Zemlji (jedinica 1 TW) 412
Slika 7.3 - Tijek obnovljive i energije iz fosilnih goriva kroz okoli 412
Slika 7.4 - Udio pojedinih izvora energije u ukupnoj svjetskoj potronji primarne energije 2006. godine 414
Slika 7.5 - Koritenje pojedinih vrsta obnovljivih energija u svijetu 2006. godine 414
Slika 7.6 - Udio pojedinih izvora energije u ukupnoj potronji primarne energije u EU,

(udio obnovljivih je 7,8% u 2007.) 414

XXVII zgrada
Slika 7.7 - Koritenje pojedinih vrsta obnovljivih energija u EU 415

Slika 7.8 - Udio pojedinih izvora energije u ukupnoj potronji primarne energije u R. Hrvatskoj 2007. g. 415
Slika 7.9 - Ureaji za izgaranje biomase - kotao na a) ogrjevno drvo i b) na pelete 416
Slika 7.10 - Vjetroagregat s horizontalnom osi 417
Slika 7.11 - Mala vjetroagregat ( 70 W) i regulator punjenja 418
Slika 7.12 - Jedan od primjera postrojenja za proizvodnju el. energije uz pomo geotermalnog izvora 419
Slika 7.13 - Sustav daljinskog grijanja na sjeveru Pariza koji koristi geotermalni izvor tople vode, snaga 3-5 MW 419
Slika 7.14 - Zraenje prema i sa Zemlje 421
Slika 7.15 - Direktno i difuzno Sunevo zraenje 421
Slika 7.16 - Definicija zemljopisne irine(f ) i duine(y), te meridijalne i ekvatorijalne ravnine 422
Slika 7.17 - Promjena nagiba Zemljine osi tijekom okretanja oko Sunca 423
Slika 7.18 - Godinja varijacija Suneve ozraenosti horizontalne plohe tijekom vedra dana u ovisnosti

o zemljopisnoj irini 423
Slika 7.19 - Definicija kutova za nagnutu plohu izloenu direktnom Sunevom zraenju 424
Slika 7.20 - Lokalna raspodjela difuznog zraenja pri razdobljima s raznim indeksima prozranosti 425
Slika 7.21 - Sunani sustav za pripremu PTV -a s ploastim kolektorima 426
Slika 7.22 - Razne izvedbe ploastih kolektora 426
Slika 7.23 - Ploasti kolektor s pokrovnim staklom 427
Slika 7.24 - a) Optimalni nagib kolektora u proljee i jesen, ljeti i zimi, b) relativno kretanje Sunca promatrano sa Zemlje
tijekom pojedinih godinjih doba 428
Slika 7.25 - Utjecaj nagiba kolektora ( = 0-90) na njegovu godinju ozraenost, mjerene vrijednosti
428
Slika 7.26 - Optimalne vrijednosti kuta nagiba kolektora b 428
Slika 7.27 - Osnovni mehanizmi izmjene topline u ploastom kolektoru, analogija s elektrinim krugovima 429
Slika 7.28 - Raspodjela temperatura (K) na ponavljajuem segmentu apsorbera (simulacija u FLUENT -u) 429
Slika 7.29 - Raspodjela temperatura u meuprostoru izmeu apsorbera i stakla (simulacija u FLUENT -u) 430
Slika 7.30 - Mjerene vrijednosti efikasnosti ploastog kolektora i regresijski polinom 431
Slika 7.31 - Utjecaj emisivnosti apsorbera i propusnosti stakla na efikasnost ploastog kolektora, a =0,95 431
Slika 7.32 - Rezultati mjerenja na dva razliito prolemljena kolektora, a = 0.9 i e = 0.106 432
Slika 7.33 - Rezultati mjerenja kolektora s TINOX premazom i laserski zavarenim cijevima za plou apsorbera 432
Slika 7.34 - Raspodjela temperature u materijalu apsorbera, zavara i cijevi 433
Slika 7.35 - Utjecaj af na efikasnost kolektora, temeljeno na CFD simulacijama u FLUENT 433
Slika 7.36 - a) paralelni i b) serijski spoj kolektora 434
Slika 7.37 - a) Konstrukcija s apsorberom nanesenim na koncentrinu cijev kroz koju struji fluid (s i bez reflektirajuih

zrcala) b) konstrukcija s U cijevi i ravnim apsorberom c) konstrukcija s koaksijalno postavljenom polaznom i

povratnom cijevi i ravnim apsorberom d) konstrukcija s tzv. toplinskom cijevi 435
Slika 7.38 - Efikasnosti razliitih konstrukcija kolektora 436
Slika 7.39 - Neostakljeni apsorberi 436
Slika 7.40 - Koncentrirajui kolektori 437
Slika 7.41 - Sunev toranj (10 MWe) u junoj Kaliforniji, 1818 heliostatskih zrcala 437
Slika 7.42 - Termosifonski sunevi sustav s prirodnom cirkulacijom, raspored temperatura 438
Slika 7.43 - Primjer kompaktnog termosifonskog sustava 438
Slika 7.44 - Sustav s jednim spremnikom za pripremu PTV -a 439
Slika 7.45 - Primjeri toplovodnih sustava s dvostrukim spremnikom 439
Slika 7.46 - Primjeri toplovodnh sustava s dvostrukim spremnikom 440
Slika 7.47 - Toplovodni sustav s dva spremnika 440
Slika 7.48 - a) Sustav s protonim grijaem (izmjenjivaem) PTV -a, b) spremnik s protonim grijaem

kombiniran s manjim akumulacijskim spremnikom 441
Slika 7.49 - Sunani sustav za pripremu tople vode temp. 35C u prehrambenoj industriji s ploastim

izmjenjivaem toplin kolektorskog kruga, nominalni toplinski uinak 500 kW 442
Slika 7.50 - a) kolektor montiran na krov b) kolektor montiran kao dio krova 443
Slika 7.51 - Sunani sustav s grupama kolektora montiranih na krovne nosae 443
Slika 7.52 - Ispitna linija za mjerenje toplinskih karakteristika kolektora 445
XXVII
XXVIII
Slika 7.53 - Apsorpcijski rashladni sustav (dizalica topline) 446

Slika 7.54 - Shema sunanog rashladnog sustava za klimatizaciju 447
Slika 7.55 - Primjer satne potronje PTV -a u kuanstvu kroz dan 448
Slika 7.56 - Simulirane vrijednosti promjene temperatura u spremniku PTV -a tijekom dana za

optimirani sunani sustav u a) Zagrebu i b) Splitu 449
Slika 7.57 - Optimalna povrina kolektora u ovisnosti o broju osoba 452
Slika 7.58 - Izraunato vrijeme povrata investicije (godina) u ovisnosti o broju osoba, a) usporedba s plinom,

b) usporedba s elektrinom energijom kao energentom u konvencionalnom dijelu sustava 452
Slika 7.59 - Fotonaponska elija-princip rada PN spoja 454
Slika 7.60 - a) Spajanje fotonaponskih elija u modul, b) fotonaponski modul u obliku panela 454
Slika 7.61 - Ovisnost napona U i jakosti struje I o intenzitetu Sunevog zraenja 455
Slika 7.62 - Fotonaponski modul kombiniran s cijevnim izmjenjivaem na poleini za zagrijavanje tople vode 455
Slika 7.63 - Nain spajanja fotonaponskog modula s potroaima preko regulatora punjenja/pranjenja baterije i DC/AC
pretvaraa 456
Slika 7.64 - Primjeri koritenja fotonaponskih sustava 456
Slika 7.65 - Skica analizirane niskoenergetske kue s odgovarajuim podacima o samom objekt. Podaci o

tehnikim sustavima dani su u energetskom certifikata u nastavku. 457
Slika 7.66 - Dijagramski prikaz rezultata iz tablice 7.3 460
Slika 7.67 - Energetski certifikat za nestambene zgrade 461
Slika 7.68 - Klimatski, termotehniki i energetski podatci za zgradu 462
Slika 7.69 - Prijedlog mjera/preporuka zapoveanje energetske uinkovitosti 463
Slika 7.70 - Konvencionalno rjeenje grijanja i pripreme PTV -a u stambenoj zgradi 464
Slika 7.71 - Alternativni sustav sa sunanim zagrijavanjem PTV -a i kondenzacijskim kotlom 464
8. Poglavlje
Slika 8.1 - Zona boravka 475
Slika 8.2 - Ovisnost temperature prostorije i o vanjskoj temperaturi e prema DIN1946 - dio 2 477
Slika 8.3 - Analogija izmeu stvarnog i zamiljenog prostora 478
Slika 8.4 - Termometar s crnom sferom 479
Slika 8.5 - Najvea dozvoljena relativna vlanost zraka u ovisnosti o temperaturi zraka u prostoriji i 480
Slika 8.6 - Podruje toplinske ugodnosti za zimsko i ljetno razdoblje u h,x - dijagramu 480
Slika 8.7 - Podruje toplinske ugodnosti za zimsko i ljetno razdoblje 484
Slika 8.8 - Ovisnost PPD indeksa o brzini strujanja zraka i temperaturi 482
Slika 8.9 - Ovisnost srednje brzine strujanja o temperaturi i stupnju turbulencije za PPD=15% 482
Slika 8.10 - Skala ugodnosti prema vrijednosti PMV indeksa prema ASHRAE 487
Slika 8.11 - Meusobna zavisnost PMV i PPD indeksa 487
Slika 8.12 - Mollierov h,x - dijagram za vlani zrak 489
Slika 8.13 - Prikaz stanja vlanog zraka 490
Slika 8.14 - Adijabatsko mijeanje dviju struja zraka 491
Slika 8.15 - Prikaz adijabatskog mijeanja dviju struja zraka 492
Slika 8.16 - Grijanje zraka 493
Slika 8.17 - Prikaz grijanja zraka 493
Slika 8.18 - Hlaenje zraka s odvlaivanjem 494
Slika 8.19 - Prikaz hlaenja s odvlaivanjem zraka 495
Slika 8.20 - Ovlaivanje zraka 495
Slika 8.21 - Prikaz ovlaivanja zraka 496
Slika 8.22 - Jedinica za pripremu zraka s mijeanjem - pojednostavljena shema 497
Slika 8.23 - Jedinica za pripremu 100% vanjskog zraka - pojednostavljena shema 498
Slika 8.24 - Strujanje zraka kroz prostor u zgradi - nacrt 499
Slika 8.25 - Strujanje zraka oko zgrade - nacrt 500
Slika 8.26 - Koeficijent povrinskog tlaka vjetra Cp,m osrednjen po povrini zida visoke zgrade 501

XXIX zgrada
Slika 8.27 - Koeficijent povrinskog tlaka vjetra Cp,m osrednjen po povrini zida niske zgrade 501
Slika 8.28 - Strujanje zraka kroz zgradu uslijed vjetra - tlocrt 502
Slika 8.29 - Strujanje zraka kroz zgradu uslijed efekta dimnjaka 503
Slika 8.30 - Poveanje protoka uslijed poveanja povrine jednog otvora u odnosu na drugi 504
Slika 8.31 - Rizik recirkulacije istroenog zraka 505
Slika 8.32 - Sustavi ventilacije prema tlaku u prostoru - pojednostavljeni prikaz 506
Slika 8.33 - Osnovni elementi sustava centralne ventilacije - pojednostavljeni prikaz 507
Slika 8.34 - Sustav centralne ventilacije za stambene prostore s povratom topline 507
Slika 8.35 - Decentralizirani sustav ventilacije hale - primjer 508
Slika 8.36 - Centralni zrani sustav klimatizacije 512
Slika 8.37 - Centralna tlana i odsisna klimatizacijska jedinica 513
Slika 8.38 - Centralna klimatizacijska jedinica u presjeku - shema 513
Slika 8.39 - Krovna paketna klimatizacijska jedinica 516
Slika 8.40 - Jednozonski sustav s konstantnim volumenom - pojednostavljena shema 516
Slika 8.41- Funkcionalna shema spajanja i regulacije jednozonskog sustava djelomine klimatizacije s konstantnim
volumenom 517
Slika 8.42 - h,x dijagram - prikaz procesa pripreme zraka za sustav sa slike 8.41 518
Slika 8.43 - Viezonski sustav sa zonskim dogrijaima - pojednostavljena shema 518
Slika 8.44 - Funkcionalna shema spajanja i regulacije viezonskog sustava klimatizacije sa zonskim dogrijaima 519
Slika 8.46 - Sustav s promjenjivim volumenom - pojednostavljena shema 520
Slika 8.47 - Funkcionalna shema spajanja i regulacije jednokanalnog sustava klimatizacije s promjenjivim volumenom 521
Slika 8.48 - Ventil promjenjivog volumena zraka - princip djelovanja
521
Slika 8.49 - Dvokanalni sustav s konstantnim volumenom - pojednostavljena shema 522
Slika 8.50 - Mijeajua kutija konstantnog volumena - princip djelovanja 522
Slika 8.51 - Funkcionalna shema spajanja i regulacije dvokanalnog sustava s promjenjivim volumenom 523
Slika 8.52 - Dvokanalna mijeajua kutija promjenjivog volumena - princip djelovanja 523
Slika 8.53 - Usporedba dimenzija poprenog presjeka kanala i cijevi za isti toplinski uinak 525
Slika 8.54 - Zrano - vodeni visokobrzinski / niskobrzinski sustav - pojednostavljena shema 526
Slika 8.55 - Ventilokonvektor u presjeku - zidna izvedba 527
Slika 8.56 - Ventilokonvektor u presjeku - shema stropne izvedbe 527
Slika 8.57 - Centralna priprema primarnog zraka s prikljuenim ventilokonvektorima - pojednostavljena shema 527
Slika 8.59 - Centralna priprema primarnog zraka s odvojenim ventilokonvektorima - pojednostavljena shema 528
Slika 8.60 - Indukcijski ureaj u presjeku - shema 529
Slika 8.61 - Centralna priprema primarnog zraka s prikljuenim indukcijskim ureajima - dvocijevni sustav 529
Slika 8.62 - Centralna priprema primarnog zraka s prikljuenim indukcijskim ureajima - etverocijevni sustav 530
Slika 8.63 - Panel s cijevnim registrom za rashladni strop 530
Slika 8.64 - Centralni razvod primarnog zraka s rashladnim stropom 531
Slika 8.65 - Dvocijevni vodeni sustav hlaenja 532
Slika 8.66 - Sobni klimatizacijski ureaj - individualna jedinica za prostoriju 533
Slika 8.67 - Razdvojeni sustav 533
Slika 8.68 - Primjer povezivanja unutarnjih jedinica i vanjske jedinice VRF sustava 534
Slika 8.69 - Pretvorba toplinskih dobitaka u toplinsko optereenje 536
Slika 8.70 - Izvori toplinskog optereenja prostorije 536
Slika 8.71 - Grija 537
Slika 8.72 - Izmjenjiva za grijanje tipa voda - zrak 538
Slika 8.73 - Izmjenjiva za grijanje tipa para - zrak 538
Slika 8.74 - Regulacija uinka grijaa promjenom temperature vode 539
Slika 8.75 - Regulacija uinka grijaa/hladnjaka promjenom protoka vode 540
Slika 8.76 - Hladnjak 540
Slika 8.77 - Izmjenjiva za hlaenje tipa voda - zrak 542
XXIX
XXX
Slika 8.78 - Izmjenjiva za hlaenje tipa freon - zrak (direktni ispariva) 543
Slika 8.79 - On-off regulacija uinka direktnog isparivaa 543
Slika 8.80 - Odvlaivanje pomou hladnjaka s dogrijavanjem 544
Slika 8.81 - Shematski prikaz sustava povrata topline 545
Slika 8.82 - Podjela sustava povrata topline 546
Slika 8.83 - h,x dijagram - prikaz procesa povrata osjetne topline zimi 546
Slika 8.84 - Ploasti rekuperator - sustav povrata osjetne topline 547
Slika 8.85 - Kruni cirkulacijski sustav - sustav povrata osjetne topline 547
Slika 8.86 - Sustav povrata topline s evaporativnim hlaenjem 548
Slika 8.87 - Toplinske cijevi u uspravnoj izvedbi - sustav povrata osjetne topline 549
Slika 8.88 - h,x dijagram - prikaz procesa povrata osjetne i latentne topline zimi 551
Slika 8.89 - Rotirajui regenerator - sustav povrata osjetne i latentne topline 552
Slika 8.90 - Funkcionalna shema spajanja i regulacije sustava toplozranog grijanja sa 100% vanjskim zrakom i

krunim cirkulacijskim sustavom 552
Slika 8.91 - Ovlaivanje vodom - ovlaiva s rasprivanjem vode 553
Slika 8.92 - Ovlaivanje vodom - ovlaiva s evaporativnim blokom 554
Slika 8.93 - Ovlaivanje vodenom parom - direktno ubrizgavanje pare 554
Slika 8.94 - Ovlaivanje parom s graninikom vlage iza ovlaivaa 555
Slika 8.95 - Grubi filtar - traka, pomina rola, panel 556
Slika 8.96 - Fini filtar - vreasti, kazetni pravokutni, kazetni V-oblika 557
Slika 8.97 - Apsolutni filtar - HEPA, detalj plisiranja materijala 557
Slika 8.98 - Pojednostavljeni prikaz filtracije estica s razliitim vrstama filtara 558
Slika 8.99 - Adsorpcijski filtar - patrone, panel 558
Slika 8.100 - Elektrostatiki filtar - elektrostatiki, elektriki, princip 558
Slika 8.101 - Ventilator za centralnu klimatizacijsku jedinicu - s remenskim prijenosom, direktno gonjeni 560
Slika 8.102 - Pojednostavljeni dijagram za izbor ventilatora 561
Slika 8.103 - Regulacija brzine vrtnje ventilatora prema statikom tlaku u kanalskom razvodu 562
Slika 8.104 - Regulacija ventilatora za odravanje tlaka u prostoru 562
Slika 8.105 - Regulacija kapaciteta tlanog ventilatora prema odsisnom ventilatoru 563
Slika 8.106 - Regulacija mjealita za besplatno hlaenje 563
Slika 8.107 - Razliite vrste zranih kanala 565
Slika 8.108 - Openite preporuke pri projektiranju i izvoenju kanalskog razvoda 565
Slika 8.109 - Razdioba tlaka u kanalskom razvodu 566
Slika 8.110 - Pojednostavljena shema za balansiranje kanalskog razvoda, 568
Slika 8.111 - Preporuke za smjetaj vanjskih reetki za usis i ispuh 570
Slika 8.112 - Reetke 571
Slika 8.113 - Stropni difuzori s prikljunom kutijom 572
Slika 8.114 - Linijski difuzor 572
Slika 8.115 - Zrani ventil 572
Slika 8.116 - Difuzori za potisnu ventilaciju 572
Slika 8.117 - Sapnica 573
9. Poglavlje
Slika 9.1 - Shematski prikaz rashladnog ureaja i proces prikazan u T-s dijagramu 578
Slika 9.2 - Ovisnost faktora hlaenja o temperaturi isparivanja i kondenzacije radne tvari R134a sa

stapnim kompresorom 579
Slika 9.3 - Ovisnost rashladnog uinka o temperaturi isparivanja i kondenzacije radne tvari R134a sa

stapnim kompresorom 580
Slika 9.4 - Kuni hladnjak 580
Slika 9.5 - Split sustav za hlaenje zraka 580
Slika 9.6 - Mogunost rada ureaja u nainu rada hlaenja, odnosno grijanja 581
Slika 9.7 - Jednostavni apsorpcijski rashladni ureaj 583

XXXI zgrada
Slika 9.8 - Termoelektrini rashladni ureaj 585

Slika 9.9 - Karakteristika Peltierovog para s temperaturom visokotemperaturnog spremnika od 40C 586
Slika 9.10 - Shema ejektorskog rashladnog ureaja 586
Slika 9.11 - Krivulja napetosti radnih tvari 588
Slika 9.12 - Promjena koncentracije ozona s visinom 591
Slika 9.13 - Stapni hermetiki kompresor (Danfoss) 594
Slika 9.14 - Presjek poluhermetikog stapnog kompresora (Copeland) 594
Slika 9.15 - Presjek spiralnog kompresora (Trane) 595
Slika 9.16 - Presjek spiralnog kompresora upravljanog digitalnom tehnologijom (Copeland) 595
Slika 9.17 - Presjek vijanog kompresora (Bitzer) 596
Slika 9.18 - Presjek centrifugalnog kompresora (Turbocor Danfoss) 596
Slika 9.19 - Temperaturni profil na kondenzatoru 597
Slika 9.20 - Kondenzator kunog hladnjaka 597
Slika 9.21 - Kondenzacijske jedinice 598
Slika 9.22 - a) Kondenzator s cijevima u platu; b) ploasti kompaktni kondenzator 598
Slika 9.23 - Protusmjerni rashladni toranj s induciranim strujanjem 599
Slika 9.24 - Spoj termoekspanzijskog ventila s isparivaem 600
Slika 9.25 - Spoj elektronikog ekspanzijskog ventila s isparivaem 600
Slika 9.26 - Shematski prikaz orebrenog isparivaa za hlaenje zraka 601
Slika 9.27 - Orebreni isparivau u kuitu za ovjes o strop 601
Slika 9.28 - Ispariva a) s cijevima u platu( shell & tube); b) ploasti kompaktni ispariva 602
Slika 9.29 - Cijevna izolacija s cijevnim draem 603
Slika 9.30 - Predizolirane cijevi 603
Slika 9.31 - Ugradnja odvajaa ulja u tlani vod 605
Slika 9.32 - Mjesto ugradnje filtra i kontrolnog stakla u rashladni sustav 605
Slika 9.33 - Rashladnik vode s vodom hlaenim kondenzatorom 606
Slika 9.34 - Rashladnik vode sa zrakom hlaenim kondenzatorom i spiralnim kompresorima (McQuay 607
Slika 9.35 - Rashladnik vode sa zrakom hlaenim kondenzatorom i rekuperatorom topline 607
Slika 9.36 - Rashladnik vode s vodom hlaenim kondenzatorom i vijanim kompresorom (Carrier) 608
Slika 9.37 - Shematski prikaz apsorpcijskog rashladnika vode s temperaturama procesa 609
Slika 9.38 - Prikaz apsorpcijskog procesa u h, dijagramu 609
Slika 9.39 - Apsorpcijski rashladnik vode 609
Slika 9.40 - Shematski prikaz VRF sustava hlaenja zgrade 610
Slika 9.41 - Kvalitativan prikaz usporedbe posrednog i neposrednog sustava hlaenja 610
Slika 9.42 - Usporedni dijagram uinkovitosti posrednog i neposrednog sustava hlaenja 611
Slika 9.43 - Primjer direktne intermitirajue regulacije rada kunog hladnjaka 613
Slika 9.44 - Primjer inverterske regulacije rada rashladnog ureaja 613
Slika 9.45 - Regulacijska karakteristika inverterskog i intermitirajueg naina upravljanja rashladnim ureajem 613
Slika 9.46 - Multikompresorski set s tri hermetika kompresora u paralelnom radu 614
Slika 9.47 - Prikaz promjene uinka kompresora promjenom broja okretaja ili promjenom broja cilindara

ukljuenih u rad 614
Slika 9.48 - Promjena temperature na isparivau s promjenom broja okretaja kompresora (n1 > n2) 614
Slika 9.49 - Promjena temperature na kondenzatoru s promjenom broja okretaja kompresora, (n1 > n2) 614
Slika 9.50 - Promjena karakteristike isparivaa uzrokovana naslagama leda na isparivau 615
Slika 9.51 - Tijek energije u ljevokretnom krunom procesu 615
Slika 9.52 - Ovisnost toplinskog mnoitelja o temperaturama isparivanja i kondenzacije 616
Slika 9.53 - Monovalentni rad dizalice topline 618
Slika 9.54 - Bivalentno paralelni rad dizalice topline 618
Slika 9.55 - Bivalentno alternativni rad dizalice topline 618
Slika 9.56 - Kvalitativan prikaz djelotvornosti i raspoloivosti izvora topline 619
Slika 9.57 - Dizalica topline zrak-voda 619
Slika 9.58 - Shematski prikaz dizalice topline zrak-voda s parametrima procesa 620
Slika 9.59 - Shematski prikaz solarne dizalice topline 621
XXXI
XXXII
Slika 9.60 - Dizalica topline voda-voda 623

Slika 9.61 - Dizalica topline voda-voda 624
Slika 9.62 - Nain spajanja crpnog i ponornog bunara s dizalicom topline 625
Slika 9.63 - Dizalica topline tlo-voda (horizontalna izvedba izmjenjivaa u tlu) 626
Slika 9.64 - Dizalica topline tlo-voda (vertikalna izvedba izmjenjivaa u tlu) 627
Slika 9.65 - a) Dvostruka U cijev s utegom; b) Popreni presjek buotine s izmjenjivaem topline i ispunom 628
Slika 9.66 - a) Cementiranje buotine; b) Zavretak cementiranja 628
Slika 9.67 - Dizalica topline voda-zrak s mjernom opremom 629
Slika 9.68 - Temperatura tla po visini buotine 629
Slika 9.69 - Razdioba temperature tla uzdu buotine pri ukljuivanju ureaja u rad u 07.00 sati, te na kraju dana u 20.00 630
Slika 9.70 - Investicijski i pogonski trokovi razliitih izvora toplinske energije za grijanje stambene zgrade 400 m2 632
10. Poglavlje
Slika 10.1 - Usporedba gubitaka energetskih transformacija nastalih u odvojenoj i kogeneracijskoj proizvodnji

elektrine i toplinske energije 638
Slika 10.2 - Parna turbina 640
Slika 10.3 - Plinska turbina 640
Slika 10.4 - Kogeneracijsko postrojenje s kombiniranim procesom plinske i parne turbine 641
Slika 10.5 - Mikrokogeneracijski moduli s motorima s unutarnjim izgaranjem 641
Slika 10.6 - Mikrokogeneracijski moduli sa Stirlingovim motorima 642
Slika 10.7 - Mikrokogeneracijski moduli s gorivnim lancima 643
Slika 10.8 - Shematski prikaz trigeneracijskog postrojenja 644
Slika 10.9 - Dnevni profili toplinskog i elektrinog optereenja viestambenog objekta 646
Slika 10.10 - Godinji profili toplinskog i elektrinog optereenja viestambenog objekta 646
Slika 10.11 - Toplinsko i elektrino optereenje viestambenog objekta, krivulje trajanja i mjeseni prosjeci 647
Slika 10.12 - Tjedni pogon kogeneracijskog postrojenja bez (lijevo) i s (desno) toplinskim spremnikom. 648
Slika 10.13 - Pojednostavljen prikaz postupka stjecanja statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije 653
Slika 10.14 - Profil godinjeg optereenja kogeneracijskog modula 654
Slika 10.15 - Ilustracija rezultata ispitivanja pogonskih znaajki kogeneracijskog modula 654
Slika 10.16 - Sustav daljinskog grijanja 655
Slika 10.17 - Energetski tokovi u sustavu daljinskog grijanja 655
11. Poglavlje
Slika 11.1 - Glavne i klimatoloke meteoroloke postaje u Hrvatskoj 659
Slika 11.2 - Mjesto upisa energetskih potreba za referentne i stvarne klimatske podatke na drugoj stranici energetskog
certifikata 659
Slika 11.3 - Usporedba prosjenih mjesenih koliina dozraene Suneve energije za referentne klimatske podatke za

kontinentalnu i primorsku Hrvatsku 662
Slika 11.4 - Usporedba prosjenih mjesenih temeratura vanjskog zraka za referentne klimatske podatke

za kontinentalnu i primorsku Hrvatsku 662
Slika 11.5. - Usporedba mjesenog broja stupanj dana grijanja za referentne klimatske podatke za kontinentalnu i

primorsku Hrvatsku 662
Slika 11.6 - Priblini faktori oblika za razliite tipologije izgradnje 666
Slika 11.7 - Najmanja udaljenost od zgrade koja radi sjenu u odnosu na njenu visinu za junu orijentaciju prema LAG

smjernicama (Njemaka) 666
Slika 11.8 -Transmisijski toplinski gubici 669
Slika 11.9. - Osnovni tokovi energije i smjer tijek prorauna potrebne energije za grijanje zgrade 679
Slika 11.10 - Toplinski tokovi izmeu zgrade i tehnikog sustava: a) tehniki sustav i b) zgrada 680
Slika 11.11- Shema prorauna zgrade s tri zone i dva tehnika sustava 681
Slika 11.12 - a) prvi korak prorauna; b) drug korak prorauna 682

XXXIII zgrada
Slika 11.13 - Tablica za upis podataka o energetskim potrebama u energetski certifikat za stambene zgrade 682
Slika 11.14 - Mjesto upisa podataka o potronji energije u energetski certifikat za nestambene zgrade 683
Slika 11.15 - Primjer podjele zgrade na dvije zone i proraun unutarnje temperature za ZONU I 690
Slika 11.16 - Prosjena vrijednost postavne temperature pri kvazikontinuiranom grijanju i hlaenju 693
Slika 11.17 - Izmjena topline transmisijom i ventilacijom meu zonama z i y 695
Slika 11.18 - Fazni pomak promjena izmijenjenog toplinskog toka prema tlu i promjena srednjih mjesenih vanjskih

temperatura zraka 698
Slika 11.19 - Razliite izvedbe poda: a) pod na tlu; b) uzdignuti pod; c) grijani podrum 700
Slika 11.20 - Kutevi horizontalnih i vertikalnih prozorskih elemenata za zasjenjenje 708
Slika 11.21 - Osnovni tokovi konane i korisne energije, nepovrativih gubitaka topline i potrebne pomone

energije (energija za rad pomonih ureaja) za termotehniki sustav zgrade 713
Slika 11.22 - Ulazni i izlazni podaci za proraun podsustava j unutar termotehnikog sustava i 714
Slika 11.23- Najea podjela podsustava termotehnikog sustava grijanja 714
Slika 11.24 - Najea podjela podsustava termotehnikog sustava za pripremu potrone tople vode 715
Slika 11.25 - Bilanca topline na razini zgrade za reim grijanja - jednostavan sluaj 717
Slika 11.26 - Bilanca topline na razini termotehnikog sustava za reim grijanja - jednostavan sluaj 718
Slika 11.27 - Bilanca topline na razini zgrade za reim grijanja - sloeni sluaj 719
Slika 11.28 - Bilanca topline na razini termotehnikog sustava za reim grijanja - sloeni sluaj 719
Slika 11.29 - Osnovna bilanca energije podsustava izmjene topline u prostoru 721
Slika 11.30 - Bilanca topline na razini zgrade za reim hlaenja 738
Slika 11.31 - Bilanca topline na razini termotehnikog sustava za reim hlaenja 739
Slika 11.32 - Postupak prorauna potrebne konane energije, toplinskih gubitaka sustava i pomone energije sustava
hlaenja 740
Slika 11.33 - Opa struktura i tokovi energije sustava za grijanje, hlaenje, klimatizaciju i ventilaciju s podjelom na

podsustave 740
12. Poglavlje
Slika 12.1 - Lijevo - karakteristike vala; desno - valovi razliitih valnih duljina i amplituda 751
Slika 12.2 - Elektromagnetski spektar 751
Slika 12.3 - Vidljivi dio spektra 752
Slika 12.4 - Propusnost atmosfere za infracrveno zraenje u odabranom dijelu spektra 752
Slika 12.5 - Raspodjela upadnog zraenja 753
Slika 12.6 - Otvor izotermne upljine kao crno tijelo 754
Slika 12.7 - Spektralna raspodjela emisije crnog tijela 755
Slika 12.8 - Wienov zakon pomaka 756
Slika 12.9 - Ovisnost emisijskog faktora o kutu za elektrine vodie i izolatore 757
Slika 12.10 - Primjeri termometara rastezanja 761
Slika 12.11 - Shema spajanja termopara 761
Slika 12.12 - Karakteristike odziva nekih termoparova 762
Slika 12.13 - Termometri s termoparom 762
Slika 12.14 - Shema spajanja termopara s usporedbenom temperaturom 763
Slika 12.15 - Konstrukcija otpornikog termometra 764
Slika 12.16 - Sheme spajanja otpornikog termometara 764
Slika 12.17 - Shema bolometra 765
Slika 12.18 - Ovisnost promjera vidnog polja o udaljenosti 766
Slika 12.19 - Pogreke mjerenja bolometrom uslijed neodgovarajueg vidnog polja 766
Slika 12.20 - Termografska kamera 767
Slika 12.21 - Termogram 767
Slika 12.22 - Put infracrvenog signala kroz termografski ureaj 769
Slika 12.23 - Linijski skener za snimanje iz zrakoplova 769
Slika 12.24 - Termografski sustav s mehanikim skeniranjem AGA 770
XXXIII
XXXIV
Slika 12.25 - FPA osjetnik: lijevo - prikaz dimenzija, desno - detalj povrine 771
Slika 12.26 - Mikrobolometarski detektor 772
Slika 12.27 - Element mikrobolometarskog osjetnika 773
Slika 12.28 - Odziv osjetnika IC zraenja 774
Slika 12.29 - Uz definiciju temperaturne razluivost termografske kamere 775
Slika 12.30 - Uz pojam prostorne razluivosti 775
Slika 12.31 - Propusnost sloja standardne atmosfere debljine 1 km 777
Slika 12.32 - Utjecaj emisijskog faktora na oitanje temperature 777
Slika 12.33 - Toplinsko zraenje usmjereno s povrine objekta prema termografskoj kamer 779
Slika 12.34 - Termografski prikazi istog objekta s razliitim postavkama parametara objekta 780
Slika 12.35 - Uz odreivanje reflektirane prividne temperature 781
Slika 12.36 - Razliite palete boja s razliitim kontrastima 782
Slika 12.37 - Nain definiranja izoterme na temperaturnoj skali 783
Slika 12.38 - Izoterma interval - upotreba alata na kameri 783
Slika 12.39 - Lociranje mjesta najvie temperature upotrebom alata isotherm above 783
Slika 12.40 - Koritenje alata mjerna toka 784
Slika 12.41 - Primjena alata podruje na kameri 784
Slika 12.42 - Temperaturni profil na odabranoj vodoravnoj liniji 785
Slika 12.43 - Toplinski mostovi 788
Slika 12.44 - Pojava vlage na stropu i iznad prozora 788
Slika 12.45 - Otkrivanje strukture ispod sloja vanjske buke 788
Slika 12.46 - Utvrivanje stupnja oteenja ovojnice vanjske buke zgrade 789
Slika 12.47 - Vlaga - hladnije podruje i zrak - toplije podruje ispod bitumenskog sloja na ravnom krovu 789
13. Poglavlje
Slika 13.1 - Primjer pojednostavljene jednopolne sheme elektroenergetskog sustava u zgradarstvu 798
Slika 13.2 - Primjer upravljanja vrnim optereenjem 796
Slika 13.3 - Primjeri razine rasvijetljenosti 797
Slika 13.4 - Primjer dobrog (lijevo) i loeg (desno) uzvrata boje 798
Slika 13.5 - Mogunosti za utede koritenjem dostignua suvremene rasvjete 800
Slika 13.6 - Primjer tedne arulje (OSRA M DULUX EL LONGLIFE E27) s oznakom snaga za zamjenu

odgovarajuih standardnih arulja 803
Slika 13.7 - Spektar zraenja i shematski prikaz standardne arulje sa arnom niti 804
Slika 13.8. - Halogena arulja 805
Slika 13.9 - Princip rada i mogunosti za utede primjenom modernog sustava regulacije rasvjete u prostoru, ovisno o

dnevnom svjetlu 806
Slika 13.10 - Znaajke o kojima ovisi efikasnost elektromotornog pogona 806
Slika 13.11 - Primjer moguih dobitaka adekvatnim reguliranjem elektromotornog pogona 807

XXXV zgrada
POPIS TABLICA
POPIS TABLICA
1. Poglavlje
Tablica 1.1 - Energetski razredi zgrada utvreni Pravilnikom 17
Tablica 1.2 - Podaci koji se unose u zavrno izvjee o energetskom pregledu 22
Tablica 1.3 - Specifikacija mjera energetskih uteda u zavrnom izvjetaju o energetskom pregledu 24
2. Poglavlje
Tablica 2.1 - Energetski razredi stambenih zgrada utvreni Pravilnikom 36
Tablica 2.2 - Energetski razredi nestambenih zgrada utvreni Pravilnikom 37
Tablica 2.3 - Izvod iz Odluke o najviim cijenama kotanja provoenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih

certifikata zgrada 42
Tablica 2.4 - Zahtjevi za zgrade koje se griju na temperaturu 18C ili viu 50
Tablica 2.5 - Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(m2K)], graevnih dijelova

novih zgrada, malih zgrada (AK < 50 m2) i nakon zahvata na postojeim zgradama 51
3. Poglavlje
Tablica 3.1 - Tablica stanja zasienog vlanog zraka 86
Tablica 3.2 - Razredi vlanosti unutranjih prostora 89
Tablica 3.3 - Pribline vrijednosti faktora otpora difuziji vodene pare za neke odabrane materijale 94
Tablica 3.4 - Osnovne mjerne jedinice SI sustava 101
Tablica 3.5 - Osnovne mjerne jedinice transporta topline 101
Tablica 3.6 - Osnovne mjerne jedinice transporta vlage 102
Tablica 3.7 - Toplinska provodnost (okvirne vrijednosti) 106
Tablica 3.8 - Okvirne vrijednosti koeficijenta prijelaza topline za razliite vrste strujanja 110
Tablica 3.9 - Emisijski faktori 113
Tablica 3.10 - Ploni otpori prijelazu topline u ovisnosti od smjera toplinskog toka 114
Tablica 3.11 - Toplinski otpor neprovjetravanih slojeva zraka, (m2K)/W, povrine velike emisivnosti 115
Tablica 3.12 - Svojstva materijala u nehomogenom sloju 118
Tablica 3.13 - Debljina slojeva u smjeru toplinskog toka 119
Tablica 3.14 - Udjeli u povrini pojedinih odsjeaka 119
Tablica 3.15 - Geometrijske znaajke slojeva zida i toplinska svojstva materijala 127
4. Poglavlje
Tablica 4.1 - Stambeni fond Republike Hrvatske prema popisima stanovnitva 135
Tablica 4.2 - Podjela stanova u Hrvatskoj i Zagrebu prema modalitetima koritenja 135
Tablica 4.3 - Zastupljenost nastanjenih stanova prema godini izgradnje u ukupnom sektoru postojeih zgrada 136
Tablica 4.4 - Graevinske veliine stambenih i nestambenih zgrada za koje su izdane graevinske dozvole u razdoblju

1996.-2008. godine, novogradnja i dogradnja1 138
Tablica 4.5 - Prosjeni koeficijenti prolaska topline za tipine vanjske konstrukcije u odreenom razdoblju gradnje,

te mogua poboljanja poveanjem toplinske zatite 140
Tablica 4.6 - Usporedba energetskih svojstava zgrade u Linzu prije i nakon provedene energetske obnove po pasivnom

standardu - rekonstrukcija s faktorom 10 150
Tablica 4.7 - Usporedba koeficijenata prolaska topline vanjske ovojnice zgrade prije i nakon provedene energetske obnove 152
Tablica 4.8 - Usporedba koeficijenata prolaska topline vanjske ovojnice zgrade prije i nakon provedene energetske obnove 157
XXXV
XXXVI
Tablica 4.9 - Usporedba koeficijenata prolaska topline vanjske ovojnice zgrade prije i nakon provedene energetske
obnove 159
Tablica 4.10 - Projektne vrijednosti toplinske provodljivosti za neke toplinsko izolacijske materijale, (W/(m.K)), pribline

vrijednosti faktora otpora difuziji vodene pare, te usporedba relativnih trokova za ugradnju 181
Tablica 4.11 - Kategorije klima unutarnjeg prostora prema HRN EN 15251 190
Tablica 4.12 - Preporuene vrijednosti unutarnje temperature prema HRN EN 15251 191
Tablica 4.13 - Poveanje toplinskog otpora konstrukcije zbog utjecaja negrijanog tavana prema HRN EN ISO 6946:2008 199
Tablica 4.14 - Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije ostakljenja g(-) kod okomitog upada suneva

zraenja, Izvor: Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama, (NN 79/05) 210
Tablica 4.15 - Koeficijenti prolaska topline za pojedine vrste stakla, okvira i ukupno prozora 212
Tablica 4.16 - Vrste i tehnike karakteristike ostakljenja 213
Tablica 4.17 - Pregled sustava za zasjenjivanje 215
Tablica 4.18 - Razredba prozora prema zrakopropusnosti po ukupnoj povrini 224
Tablica 4.19 - Razredba prozora prema zrakopropusnosti po duljini reaka 224
Tablica 4.20 - Traena razina zrakopropusnosti prozora u odnosu na visinu zgrade 224
Tablica 4.21 - Pregled softverskih paketa za proraun 233
5. Poglavlje
Tablica 5.1 - Energetske iskoristivosti nekih procesa 250
Tablica 5.2 - Cijene elektrine energije za poduzetnitvo 252
Tablica 5.3 - Cijene elektrine energije za kuanstvo 252
Tablica 5.4 - Ogrjevne moi nekih tekuih goriva 254
Tablica 5.5 - Sastav ekstra lakog loivog ulja 255
Tablica 5.6 - Svojstva ekstra lakog loivog ulja 255
Tablica 5.7 - Sastav prirodnog plina 256
Tablica 5.8 - Svojstva prirodnog plina 256
Tablica 5.9 - Svojstva ukapljenog naftnog plina 257
Tablica 5.10 - Kemijski sastav i ogrjevna mo ugljena 258
Tablica 5.11 - Nasipna gustoa nekih krutih goriva 259
Tablica 5.12 - Potronja i temperatura PTV za razliite objekte 284
Tablica 5.13 - Potronja i temperatura PTV za ugostiteljske objekte 284
Tablica 5.14 - Potronja i temperatura PTV za stanove 285
Tablica 5.15 - Potronja i temperatura PTV za stanove 287
Tablica 5.16 - Stupnjevi korisnosti kotlova s uljnim ili plinskim gorivom prema zahtjevima EZ-a 300
Tablica 5.17 - Pregled uinkovitosti razliitih kotlova 301
Tablica 5.18 - Prosjene mjesene temperature zraka za Zagreb 303
Tablica 5.19 - Mjeseni broj stupanj dana za Zagreb 304
Tablica 5.20 - Faktori f za proraun 305
Tablica 5.21 - Faktor kratkotrajnosti f9 305
Tablica 5.22 - Stupanj korisnosti standardnih starih kotlova 2 x 523 kW 307
Tablica 5.23 - Potronja plina standardnih starih kotlova 2 x 523 kW 308
Tablica 5.24 - Potronja plina kondenzacijskog kotla dimenzioniranog za stvarnu potrebu 308
Tablica 5.25 - Normirani uinci i dimenzije lijevanoeljeznih radijatora 325
Tablica 5.26 - Normirani uinci elinih cijevi 328
Tablica 5.27 - Koeficijenti lokalnih otpora 339
Tablica 5.28 - Koeficijenti lokalnih otpora 341
Tablica 5.29 - Izolacijske klase prema HRN EN 12828 345

XXXVII zgrada
Tablica 5.30 - Potrebna debljina izolacije ovisno o promjeru cijevi d1, toplinskoj vodljivosti materijala toplinske izolacije ,

linearnom transmisijskom koeficijentu UL za cijevi i izolacijskim klasama (HRN EN 12828) 345
Tablica 5.31 - Ekonomski opravdane debljine izolacije za razliite tipove cijevi promjera do DN 40 348
6. Poglavlje
Tablica 6.1 - Vrijednosti doputenih emisija, zahtjevi za kvalitetu izgaranja, prema normi HRN EN 303-2.

Kotlovi na kapljevito gorivo snage do 1000 kW 370
Tablica 6.2 - Vrijednosti doputenih emisija za kotlove koji su tvorniki isporueni s plamenikom (UNIT) 370
Tablica 6.3 - Vrijednosti doputenih emisija, zahtjevi za kvalitetu izgaranja, prema normi HRN EN 303-3.

Kotlovi na plinovito gorivo snage do 1000 kW koji su tvorniki isporueni s plamenikom (UNIT) 370
Tablica 6.4 - Granice emisija za toplovodne kotlove na kruta goriva (vrijedi za suhe dimne plinove svedeno na 0C,

1013 mbar i 10% O2 u dimnim plinovima) 372
Tablica 6.5 - Aktivnosti tijekom i nakon pregleda 383
Tablica 6.6 - Podjela KTE sustava daje se na osnovi proizvodnje el. energije 384
Tablica 6.7 - Prednosti i mane 387
Tablica 6.8 - Preporuena primjena 387
Tablica 6.9 - Manje preporuena primjena 388
Tablica 6.12 - Karakteristike goriva 395
Tablica 6.13 - Podjela ureaja za loenje (kotlova) prema Uredbi o GVE 396
Tablica 6.14 - GVE za male ureaje za loenje koji koriste uobiajena kruta goriva 396
Tablica 6.15 - GVE za srednje ureaje za loenje koji koriste uobiajena i posebna kruta goriva 396
Tablica 6.16 - GVE za male ureaje za loenje koji koriste uobiajena tekua goriva i za srednje ureaje za

loenje koji koriste uobiajena i posebna tekua goriva 397
Tablica 6.17 - GVE za male i srednje ureaje za loenje koji koriste plinska goriva 397
Tablica 6.18 - Vrijednosti doputenih emisija u zrak iz razliitih ureaja za loenje u pojedinim dravama Europe 398
Tablica 6.22 - Stupanj i uvjeti djelovanja cijevne mree i regulacije 407
Tablica 6.23 - Uinkovitosti ureaja na kruta goriva 407
7. Poglavlje
Tablica 7.1 - Tehnike i ekonomske karakteristike optimiziranih sunanih sustava razliitih veliina u odnosu

na broj osoba za podruje Zagreba i Splita 451
Tablica 7.2 - Ulazni podaci za proraun sunanog sustava 457
Tablica 7.3 - Rezultati prorauna parametara rada sunanog sustava za pripremu PTV -a i grijanje prostora 458
Tablica 7.4 - Potreba za toplinskom energijom analizirane kue s i bez instaliranog sunanog sustava 460
Tablica 7.5 - Rezultati analize energetskih potreba zgrade s konvencionalnim sustavom 465
Tablica 7.6 - Rezultati analize energetskih potreba zgrade s alternativnim sustavom 465
Tablica 7.7 - Primjer 3 - Zamjena elektrinog bojlera sunanim sustavom u obiteljskoj kui 466
Tablica 7.8 - Satne vrijednosti Suneve ozraenosti horizontalne plohe u Zagrebu za karakteristini dan u

pojedinom mjesecu 468
Tablica 7.9 - Satne vrijednosti suneve ozraenosti horizontalne plohe u Splitu za karakteristini dan u

pojedinom mjesecu 469
XXXVII
XXXVIII
Tablica 7.10 - Satne vrijednosti Suneve ozraenosti plohe orijentirane prema jugu i nagnute pod kutom 45 prema

horizontali u Zagrebu za karakteristini dan u pojedinom mjesecu 469
Tablica 7.11- Satne vrijednosti suneve ozraenosti plohe orijentirane prema jugu i nagnute pod kutom

45 prema horizontali u Splitu za karakteristini dan u pojedinom mjesecu 470
Tablica 7.12 - Izraunati i izmjereni odnos difuznog i ukupnog Sunevog zraenja na horizontalnu plohu H d /H

u Zagrebu i Splitu 470
Tablica 7.13 - Prosjene mjesene temperature zraka u Zagrebu i Splitu 471
8. Poglavlje
Tablica 8.1 - Toplinski otpor odjee R [(m2K)/W] 483
Tablica 8.2 - Toplinski tok od osoba u klimatiziranim prostorima 484
Tablica 8.3 - Primjer kriterija ugodnosti prema PMV i PPD za standardne prostore 488
Tablica 8.4 - Primjer odnosa ukupnih i lokalnih kriterija ugodnosti za standardne prostore 488
Tablica 8.5 - Okvirni broj izmjena zraka unutar prostora u jednom satu uslijed otvaranja prozora i vrata 499
Tablica 8.6 - Preporueni iskustveni broj izmjena zraka na sat za razliite vrste prostora 510
Tablica 8.7 - Usporedba izmeu centralnog i decentraliziranog sustava klimatizacije 514
Tablica 8.8 - Osnovne znaajke niskobrzinskog i visokobrzinskog sustava klimatizacije 515
Tablica 8.9 - Vrste filtara i klase filtracije 559
Tablica 8.10 - Klase propusnosti zranih kanala prema smjernici Eurovent 2/2 568
Tablica 8.11 - Preporuene brzine strujanja zraka na odsisnim distributerima 570
9. Poglavlje
Tablica 9.1 - Razredi energetske uinkovitosti split klima ureaja 582
Tablica 9.2 - Rashladni odnos ARU kao funkcija temperatura procesa i radne smjese 584
Tablica 9.3 - Svojstva radnih tvari 587
Tablica 9.4 - Odnos termofizikalnih i transportnih svojstava radnih tvari R717 i R22 589
Tablica 9.5 - Zapaljiva svojstva ugljikovodinih radnih tvari 590
Tablica 9.6 - Potencijal globalnog zagrijavanja radnih tvari 592
Tablica 9.7 - Ekoloki prihvatljive radne tvari 592
Tablica 9.8 - Svojstva radnih tvari 593
Tablica 9.9 - Preporuljive brzine strujanja radnih tvari u cjevovodima rashladnih ureaja, m/s 602
Tablica 9.10 - Minimalna debljina izolacije cjevovoda u zatvorenom prostoru (kao proizvod AF/Armaflex) 604
Tablica 9.11 - Minimalna debljina izolacije cjevovoda koji prolazi kroz vanjski okoli (kao proizvod HT/Armaflex

otporne na UV zraenje) 604
Tablica 9.12 - Model potronje elektrine energije posrednog sustava 611
Tablica 9.13 - Model potronje elektrine energije neposrednog sustava 612
Tablica 9.14 - Radne toke komercijalnih dizalica topline tlo-voda prema HRN EN 14511 616
Tablica 9.15 - Radne toke komercijalnih dizalica topline voda-voda prema HRN EN 14511 617
Tablica 9.16 - Mjerene vrijednosti parametara solarne dizalice topline na dan 23.05.2006. (FSB, Zagreb) 622
Tablica 9.17 - Specifini uinak horizontalnog izmjenjivaa u tlu ovisno o sastavu tla 625
Tablica 9.18 - Parametri dizalice topline s vertikalnim buotinama 627
Tablica 9.19 - Parametri dizalice topline za karakteristian dan, 22. oujka 2010. 630
Tablica 9.20 - Cijena toplinske energije iz razliitih izvora energije stambene zgrade 400 m 631
10. Poglavlje
Tablica 10.1 - Pregled tehnikih znaajki odabranih kogeneracijskih tehnologija 645
Tablica 10.2 - Rezultati analize ekonomske izvodljivosti kogeneracijskih konfiguracija u karakterisitinim RH uvjetima 650

XXXIX zgrada
11. Poglavlje
Tablica 11.1 - Referentne vrijednosti meteorolokih parametara za primorsku Hrvatsku 661
Tablica 11.2 - Referentne vrijednosti meteorolokih parametara kontinentalnu Hrvatsku 661
Tablica 11.3 - Unutarnje projektne temperature prema vrsti prostora (HRN EN 12831) 664
Tablica 11.4 - Utjecaj promjene oblika zgrade na poveanje povrine vanjskog oploja zgrade 665
Tablica 11.5 - Utjecaj ralanjivanja tijela zgrade na poveanje povrine vanjskog oploja zgrade 665
Tablica 11.6 - Toplinski tok (ukupni, osjetni i latentni) koji odaje ljudski organizam u ovisnosti o temperature

zraka i razini aktivnosti 674
Tablica 11.7 - Stupanj toplinskog optereenja prostorije rasvjetom 675
Tablica 11.8- Faktori propusnosti za razliite vrste stakla i izvedbe prozora 677
Tablica 11.9 - Energetski razredi zgrada 678
Tablica 11.10 - Metodologija odreivanja potrebnih veliina za upis u energetski certifikat za stambene zgrade 684
Tablica 11.11- Metodologija odreivanja potrebnih veliina za upis u energetski certifikat za nestambene zgrade 685
Tablica 11.12 - Vremenska razdoblja 689
Tablica 11.13 - Postavne vrijednosti unutarnje temperature za razdoblja grijanja i hlaenja ovisno o namjeni zgrade

(HRN EN ISO 13790) 691
Tablica 11.14 - Fazni pomak u mjesecima koji opisuje kanjenje promjena toplinskog toka prema zemlji u

odnosu na promjenu vanjske temperature zraka za razliite tipove poda 698
Tablica 11.15 - Nain prorauna koeficijenta prolaza topline za poda na tlu u ovisnosti o dt 699
Tablica 11.16 - Periodika dubina prodiranja, ovisno o vrsti tla 700
Tablica 11.17 . - Broj izmjena zraka izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia u ovisnosti o zrakopropusnosti prostora 702
Tablica 11.18 - Faktor smanjenja zbog sjene od pominog zasjenjenja 707
Tablica 11.19 - Stupanj proputanja ukupnog zraenja okomito na ostakljenje 707
Tablica 11.20 - Parcijalni faktor zasjenjenja zbog konfiguracije terena Fhor 707
Tablica 11.21 - Parcijalni faktor zasjenjenja zbog gornjih elemenata prozorskog otvora (streha) Fov za sezonu grijanja 708
Tablica 11.22 - Parcijalni faktor zasjenjenja zbog bonih elemenata prozorskog otvora Ffin za sezonu grijanja 708
Tablica 11.23 - Primjer izrauna potrebne toplinske energije, toplinskih gubitaka i potrebne dodatne energije

te iskoristivih gubitaka i pomone energije za zgradu sa sustavom grijanja i elektrinom pripremom

potrone tople vode 716
Tablica 11.24 - Pregled razliitih kombinacija sustava (prema Dodatku C norme HRN EN 15243) 741
Tablica 11.25 - Mogui naini odreivanja potrebne godinje elektrine energije za rasvjetu 745
Tablica 11.26 - Faktori primarne energije prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10) 747
Tablica 11.27 - Faktori emisije CO2 u ovisnosti o izvoru energije prema Pravilniku o energetskom certificiranju
zgrada (NN 36/10) 748
12. Poglavlje
Tablica 12.1 - Emisijski faktori za neke karakteristine graevinske materijale 758
Tablica 12.2 - Vrijednosti elektrinog otpora Pt 100 otpornikog termometra 763
Tablica 12.3 - Toplinska provodnost nekih graevinskih materijala 786
Tablica 12.4 - Preporuena svojstva termografskog sustava za primjenu u zgradarstvu 791
13. Poglavlje
Tablica 13.1. Primjeri razine rasvijetljenosti 797
XXXIX
OZNAKE
XL
OZNAKE
Obzirom na veliki broj referenci i izvora podataka jednadbe koritene u tekstovima razliitih autora esto sadre iste oznake
za razliite fizikalne veliine i koeficijente, a ponekad se ista fizikalna veliina oznaava razliitim oznakama. Tamo gdje je to
bilo mogue uvedene su dodatne oznake u obliku indeksa, a za neke veliine i oznake to nije bilo mogue, pa su zadrane
originalne oznake bez izmjena. U tekstovima pojedinih autora ove su vrijednosti objanjene, a u sljedeoj tablici je pored
oznake navedeno i poglavlje u kojoj se pojavljuje.
Mjerna
jedinica
Poglavlje
Povrina
m2
Ae,k
Povrina konstrukcije k izmeu negrijanog prostora i okoline
Af
Netto povrina poda kondicioniranih dijelova zgrade
11
Ag
Oploje grijanog dijela zgrade
m2
Ai
Povrina plohe i
m2
Ak
Plotina korisne povrine zgrade
Akol
Kolektorska povrina
APROZ
Povrina prozora ili druge ostakljene plohe
m2
11
APROZ-OS
Povrina osunanog dijela ostakljene plohe pri emu treba uzeti u

obzir graevinske elemente oko prozora koje je mogu zasjeniti
m2
11
APROZ-ST
Ukupna povrina ostakljene plohe
m2
11
AQ
Anergija topline
Asol,k
Efektivna povrina k-tog graevnog elementa uzimajui u obzir

orijentaciju i nagib plohe
m2
11
Av
povrina otvora,
mm2
Aw
Povrina poprenog presjeka cijevi
Aw,p
Ukupna plotina prozora
11
AU-ZID
Povrina pregradnog zida, stropa ili poda
m2
11
Temperaturna provodnost ili toplinska difuzivnost
m2/s
Koeficijent apsorpcije
aC
Bezdimenzijski numeriki parametar koji uzima u obzir utjecaj

toplinske inercije
11
aC,red
Bezdimenzijski redukcijski faktor za nekontinuirano hlaenje

odreen prema HRN EN ISO 13790
11
aH
Bezdimenzijski numeriki parametar koji uzima u obzir utjecaj

toplinske inercije
11
aH,red
Bezdimenzijski redukcijski faktor za nekontinuirano grijanje prema

HRN EN ISO 13790
a0
Korekcijski faktor uslijed neravnina terena
Potronja goriva
Oznaka
Objanjenje
2
2
2
2
m /kg
Vrijeme pripravnosti za pogon kotla
bOD
Broj ogrjevnih dana u godini izraen u satima
bPR
Faktor propusnosti ostakljene plohe
11

zgrada
XLI
bRP
Broj sati rada plamenika

1 ako je temperatura s druge strane
XLI
btr,k
Faktor prilagodbe, btr,k

graevinskog elementa razliita od vanjske temperature zraka
11
bu
Temperaturni redukcijski faktor koji uzima u obzir razliku

temperatura negrijanog prostora i vanjske projektne temperature
11
bvk
Sati potpunog iskoritenja kotla
CD
Koeficijent protjecanja za otvor
Cfix
Fiksni trokovi
kn
CG
Cijena goriva
kn
Cinvest
Cijena investicije
kn
Ci
Dozvoljena unutarnja koncentracija zagaivaa u stacionarnom

stanju
g/m3
Ci,t
Srednja koncentracija zagaivaa u prostoru (uz idealno mijeanje)
m3/ m3
Ckol
Cijena kolektora
kn
Cm
Efektivni toplinski kapacitet
W.h/K
Co
Koncentracija zagaivaa u vanjskom zraku
g/m
Cp
Koeficijent povrinskog tlaka vjetra
Cres
Toplina izmijenjena konvektivno pri disanju
Cw
Koeficijent uinkovitosti otvora
Specifini toplinski kapacitet
Brzina vala
cE
Troak proizvodnje elektrine energije
cF
W/m2
J/(kg K)
m/s
12
10
Specifini troak goriva
/kWht
10
cH
Cijena topline
/kWht
10
cOM
Specifine trokove pogona i odravanja
/kWhe
10
cPRED
Specifini toplinski kapacitet predmeta ili tvari
J/kgK
11
D,d
Promjer
Koeficijent difuzije vodene pare kroz zrak, u ovisnosti o

atmosferskom tlaku i temperaturi
m2/h
Debljina sloja
dekv
Ekvivalentni promjer
mm
dv
Relativna gustoa
Vlastita emitirana energija realnog tijela
W/m
12
ECHP
Godinju proizvodnju elektrine energije u kogeneracijskom

procesu
kWhe
10
Ec
Vlastita emitirana energija crnog tijela
W/m2
12
Edel
Godinja isporuena energija
kWh/a
Eel,chp
Proizvedena elektrina energija u kogeneracijskom procesu
kWh
10
Ef
Energija goriva utroena za pogon kogeneracijskog postrojenja i

toplane
10
EksQ
Eksergija topline
XLII
El
Godinja potrebna energija za rasvjetu za stvarne klimatske

podatke za definirani profil koritenja
Eobnov
kWh/a
Toplinska energija iz obnovljivih izvora dovedena odgovarajuim

sustavom (npr. sunanim kolektorima)
kWh
11
Epov
Toplinska energija vraena sustavom za regeneraciju/rekuperaciju
kWh
11
Eprim
Godinja primarna energija
kWh/a
Eres
Toplina izmijenjena ishlapljivanjem pri disanju
W/m2
Esk
Toplina izmijenjena ishlapljivanjem s povrine koe
W/m2
Ukupna utroena energija tokom godine
kW
Maksimalna relativna pogreka
Seebeckov koeficijent parova
V/C
edis
Faktor potronje energije za rad cirkulacijske crpke
11
ei
Koeficijent zaklonjenosti
11
ep
Koeficijent utroka sustava
eP,i
Faktor primarne energije za pojedini i-ti izvor energije
11
e12, e21
Geometrijski ili vidni faktori
Fc
Koeficijent zasjenjenja
Fhor
Parcijalni faktor zasjenjenja zbog konfiguracije terena
11
Fov
Parcijalni faktor zasjenjenja zbog gornjih elemenata prozorskog

otvora
11
Ffin
Parcijalni faktor zasjenjenja zbog bonih elemenata prozorskog

otvora
11
Fr,k
Faktor oblika izmeu k-tog graevnog elementa i neba
11
Fsh,gl
Faktor smanjenja zbog sjene od pominog zasjenjenja
11
Fsh,ob,k
Faktor smanjenja zbog sjene od vanjskih prepreka direktnom

sunevu zraenju na povrinu k-tog graevnog elementa
11
Korekcijski faktor
fa
Procijenjeni udio toplinskih gubitaka
faux,rbl
Faktor povrata pomone energije
11
fcl
Omjer izloene povrine koe odjevene osobe prema ukupnoj

povrini
fC,m
Udio dana u mjesecu koji pripada sezoni hlaenja
11
fg1
Korekcijski faktor utjecaja godinjih promjena vanjske temperature.
11
fg2
Korekcijski faktor koji uzima u obzir razliku izmeu srednje godinje

i projektne vanjske temperature zraka
11
fH,m
Udio broja dana u mjesecu koji pripada sezoni grijanja
11
fH,hr
Udio sati u tjednu tijekom kojih grijanje radi sa normalnom

postavnom vrijednou unutarnje temperature
11
fhydr
Faktor za hidrauliko uravnoteenje
11
fim
Faktor za nekontinuirani pogon
11
fk
Temperaturni korekcijski faktor za pojedini sluaj izmjene topline

(prema dodatku D.7.2. norme HRN EN 12831)
11

XLIII zgrada
XLIII
fn
Udjeli povrina svakog promatranog odsjeka u ukupnoj povrini
f0
Faktor oblika zgrade
fP,DH
Faktor primarne energije sustava daljinskog grijanja (DH sustav)

koji obuhvaa toplanu i kogeneracijsko postrojenje
10
frad
Faktor zraenja (samo za sustave grijanja zraenjem)
11
f RH
Korekcijski faktor koji ovisi o trajanju prekida grijanja i padu

temperature tijekom prekida grijanja (prema dodatku D.6 norme
HRN EN 12831)
11
fRsi
Faktor temperature na unutarnjoj povrini
fRsi,min
Minimalni temperaturni faktor na unutranjoj povrini zida
fsol,m
Udio toplinske energije dovedene sunanim sustavom u ukupnom

toplinskom optereenju sunanog sustava (mjeseni)
fsh,with
Koeficijent za odreivanje faktora zasjenjenja
fV,i
Korekcijski faktor temperature
11
fwith
Udio vremena s ukljuenom pominom zatitom i vremena s

iskljuenom pominom zatitom od sunca
11
f,i
Korekcijski temperaturni faktor koji uzima u obzir dodatni gubitak

topline prostorija koje su grijane na veu temperaturu nego
susjedne grijane prostorije (npr. kupaonica koja se grije na 24C)
11
Ukupno apsorbirano zraenje
Wh/m2
GV
Iznos stvaranja vlage u prostoriji
kg/h
Gw
Korekcijski faktor utjecaja podzemne vode.
11
Gustoa toka vodene pare,
kg/(m s)
gc
Gustoa intenziteta kondenzacije vlage
kg/(m2s)
gev
Gustoa intenziteta isuivanja vlage
kg/(m2s)
ggl
Ukupna propusnost suneva zraenja kroz prozirne elemente kada

pomino zasjenjenje nije ukljueno
11
ggl+sh
Ukupna propusnost suneva zraenja kroz prozirne elemente s

ukljuenom pominom zatitom od sunca
11
Solarni faktor
Osjetna izmijenjena toplina
W/m2
Ukupno dnevno zraenje horizontalne plohe
Wh/m2d
HA
Koeficijent transmisijske izmjene topline prema susjednim

zgradama
W/K
11
HCHP
Godinja isporuena korisna toplina iz kogeneracijskog procesa
kWht
10
HD
Koeficijent transmisijske izmjene topline izravno prema vanjskom

okoliu
W/K
11
Hd
Donja ogrjevna mo goriva
MJ/kg
Hd
Difuzno dnevno zraenje na horizontalnu plohu
Wh/m2d
Hg
Gornja ogrjevna mo goriva
MJ/kg
Hg,m
Koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu odreen za

svaki proraunski mjesec
W/K
11
Hmet
Visina na kojoj se mjeri brzina kao meteoroloki podatak
XLIV
HNPL
Visina neutralne razine tlaka
Hpe
Periodiki koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu
Hs,g,mm
W/K
11
Srednje mjeseno globalno zraenje na horizontalnu plohu
kWh/m2
Hs,g,ic,mm
Srednje mjeseno globalno zraenje na nagnutu plohu
kWh/m2
HT
Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja

grijanog prostora zgrade
W/(mK)
HT,ie
Koeficijent transmisijskog gubitka topline od grijanog prostora

prema okoliu kroz omota zgrade
W/K
11
HT,ig

prema tlu
W/K
11
HT,ij

prema susjednom prostoru grijanog na niu temperaturu
W/K
10
HT,iue

prema okoliu kroz negrijani prostor
W/K
11
Htr,ad
Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka
W/K
Htr,adj.
Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja

grijanog dijela zgrade
W/m2K
Htr,zy
Koeficijent transmisijske izmjene topline izmeu zona z i y
W/K
11
HU
Koeficijent transmisijske izmjene topline kroz negrijani prostor

prema vanjskom okoliu
W/K
11
HV
Efektivna visina
HVe,adj
Koeficijent toplinskog gubitka provjetravanjem
W/K
HV,i
Projektni koeficijent ventilacijskih gubitaka topline
W/K
11
Hve,z y
Koeficijent ventilacijske izmjene topline izmeu zona z i y
W/K
11
Specifina entalpija
J/kg
hd
Visina dimnjaka
Ukupno zraenje horizontalne plohe
Wh/m2
IA
Godinji investicijski troak
10
Ib
Direktno zraenje na nagnutu plohu
Icl
Odnos ukupnog otpora prolazu topline od povrine koe do

vanjske povrine odjee i toplinskog otpora odjee
IIR
Wh/m
clo
Faktor istodobnosti rasvjete
11
IIS
Stupanj istodobnosti pogona
IT
Ukupno zraenje na nagnutu plohu
Wh/m
IRASP-MAX
11
2
Maksimalno raspreno (difuzno) zraenja na plohu
W/m
11
Isol,k
Prosjena gustoa toplinskog toka suneva zraenja na povrinu

k-tog graevnog elemenata u promatranom proraunskom
periodu (mjesecu) na odreenu orijentaciju i nagib plohe
W/m2
11
IUK-MAX
Maksimalno ukupno zraenje na plohu
W/m2
11
I0
Ekstraterestriko zraenje
Wh/m
I,c
Intenzitet vlastitog emitiranog zraenja (spektralna raspodjela)

crnog tijela
W/m3
12

XLV zgrada
Koeficijent propusnosti po m2povrine kanala
Ke
Vodljivost parova
kT
Indeks prozranosti atmosfere
kU-ZID
Koeficijent prolaza topline pregradnog zida, stropa ili poda
Duljina
LC
Trajanje sezone hlaenja
LD
Koeficijent toplinske veze transmisijom
LH
Trajanje sezone grijanja
Liu
Koeficijent toplinske veze transmisijom izmeu grijanog i

negrijanog prostora
Lmin
Teorijski potrebna koliina zraka
lg
XLV
m3/(sm2Pa0.65)
W/C
W/(m2K))
11
mjesec
11
W/K
11
mjesec
11
W/K
11
m3/kg ili m3/ m3
Znaajka pogona sustava grijanja za odreivanje izolacijske klase

cijevi
Ks
lm
Duljine linijskih toplinskih mostova
11
l0
Duljina dionice cjevovoda
Molarna masa
kg/kmol
Metaboliki uinak
W/m
Protok medija za prijenos topline
kg/h
Maseni protok dimnih plinova
kg/s
Maseni protok radne tvar
kg/s
mcon
Ukupna emisija tetne tvari iz izvora zagaenja
g/h
mPRED
Masa predmeta ili tvari
kg
11
msz
Masa suhog zraka
kg
mw
Masa vlage sadrana u vlanom zraku
kg
Broj izmjena zraka
n50
Broj izmjena zraka prostora u jednom satu pri razlici tlaka od 50 Pa

izmeu prostora i vanjskog okolia
h-1
11
nmin
Minimalni broj izmjena zraka svjeim zrakom
h-1
11
ntap
Broj izlijevanja vode iz cijevi u jednom danu
11
broj sati pogona [h/god]
Izloeni opseg poda
11
Snaga pumpe
kW
PB
Otpor strujanja zraka za izgaranje iz atmosfere do kotla
Pa
PD
Postotak nezadovoljnih osoba uslijed propuha
Pe
Snaga elektromotora
kW
PEL
Elektrina snaga za pogon ventilatora
PFW
Otpor strujanju u dimnom kanalu
Pa
PH
Statiki tlak dimnjaka
Pa
Pjpp
Period povrata investicije
godina
Pkomp
Snaga kompresora
PL
Tlak vjetra
Pa
.
M
.
MDP
.
MRT
.
-1
XLVI
PR
Tlak u dimnjaku uslijed trenja
Pa
PRAS
Ukupni elektrini uin svih rasvjetnih tijela prostorije
11
PSUO
Nazivni uin stroja, ureaja ili opreme
11
PW
Tlak potreban za savladavanje otpora u loitu
Pa
PZ
Podtlak u dimnjaku
Pa
PZO
Nadtlak dimnjaka
Pa
PZoe
Efektivni nadtlak
Pa
PZexcess
Dozvoljeni raunski tlak u vodovima
Pa
Srednji atmosferski tlak zraka
Pa
pc
Tlak zasienja u ravnini u kojoj dolazi do pojave kondenzacije
Pa
pe
Parcijalni tlak vodene pare u zraku s vanjske strane promatranog

elementa
Pa
pi
Parcijalni tlak vodene pare u zraku s unutarnje strane promatranog

elementa
Pa
pd
Parcijalni tlak u zraku sadrane vodene pare
Pa
pkr
Kritini tlak
bar
ps
Tlaka zasienja pare
Pa
Pad tlaka
bar
plin
Gubici trenja uslijed povrinske hrapavosti unutarnje povrine

kanala
Pa
Toplina
QB
Toplinsko optereenje kotla,
kW
QC
Godinja potrebna energija za hlaenje za stvarne klimatske

podatke
kWh/a
11
QC,gn
Ukupni toplinski dobici zgrade u periodu hlaenja
11
QC,ht
Ukupna izmijenjena toplina u periodu hlaenja
11
QC,ls
Godinji gubici sustava hlaenja
kWh/ m2a
QC,nd
Godinja potrebna toplinska energija za hlaenje
kWh/a
QC,nd,m
Mjesena potrebna korisna energija za hlaenje
11
QC,nd,cont
Ukupna potrebna korisna energija za hlaenje zone pri

kontinuiranom hlaenju
11
Qduct-leak
Godinji toplinski gubici zbog proputanja ventilacijskih kanala
kWh
11
Qem,in
Ulaz toplinske energije u podsustav izmjene topline
kWh
11
Qem,ls,nrvd
Gubici toplinske energije podsustava izmjene topline koji nisu

iskoriteni za grijanje prostora
kWh
11
Qem,ls,rvd
Gubici toplinske energije podsustava izmjene topline koji su

iskoriteni za grijanje prostora (ne unutar podsustava nego unutar
zgrade)
kWh
11
Qem,out
Izlaz toplinske energije iz podsustava izmjene topline (koja je

jednaka potrebnoj korisnoj energiji za grijanje prostora)
kWh
11
Qgrij
Toplina potrebna za grijanje
kWh
QH,gen,ls
Gubitak toplinske energije podsustava izvora (proizvodnje)

toplinske energije
kWh
11

XLVII zgrada
XLVII
QH,gen,ls,rbl
Iskoristivi gubitak toplinske energije podsustava izvora

(proizvodnje) toplinske energije
kWh
11
QH,dis,ls
Gubitak toplinske energije podsustava razvoda (distribucije)

toplinske energije
kWh
11
QH,dis,ls,rbl
Iskoristivi gubitak toplinske energije podsustava razvoda

(distribucije) toplinske energije
kWh
11
QH,em,ls
Gubitak toplinske energije podsustava izmjene toplinske energije

u prostoru
kWh
10
QH,em,ls,rbl
Iskoristivi gubitak toplinske energije podsustava izmjene toplinske

energije u prostoru
kWh
11
Q H,gn
Ukupni toplinski dobici zgrade u periodu grijanja
kWh
Q H,ht
Ukupni toplinski gubici zgrade u periodu grijanja prema vanjskom

okoliu
kWh
Q H,ls
Godinji toplinski gubici sustava grijanja
kWh
QH,nd
Godinja potrebna toplinska energija za grijanje
kWh/a
QH,nd,cont
Ukupna potrebna korisna energija za grijanje zone pri

kontinuiranom grijanju
11
QH,nd,dop
Doputena specifina godinja potrebna toplinska energija za

grijanje
kWh/(ma)
QH,nd,ref
Godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne

klimatske podatke
kWh/a
QH,nd,ref
Godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne

klimatske podatke izraena po jedinici obujma grijanog dijela
zgrade
kWh/(m3a)
QH,nd,ref
Specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje za

referentne klimatske podatke za stambenu zgradu
kWh/ m2a
QH,nd,rel
Relativna vrijednost godinje potrebne toplinske energije za

grijanje za nestambene zgrade
QH,sol,us,m
Toplinsko optereenje sunanog sustava kod grijanja prostora
kWh/mj
Qint
Unutarnji dobici topline
kWh
Qizl
Iskoristiva izlazna toplina
Qkol
Toplina dobivena u kolektoru
Qm
Mjesena potronja topline
kW
Qn
Standardna potrebna koliina topline
kW
Qo
Toplinski tok od jednog ovjeka
11
QOS
Toplinski tok koji odaju ljudi u prostoru
11
QOST
Toplinski tok od ostalih izvora (razni procesi i sl.)
11
QPROL
Toplinski tok koji odaju predmeti pri prolasku kroz prostoriju
11
QPROZ-KONV
Toplinski tok doveden iz okoline provoenjem i konvekcijom kroz

ostakljene plohe
11
QPROZ-ZR
Toplinski tok doveden iz okoline zraenjem kroz ostakljene plohe
11
Qprop
Godinja potrebna energija za ventilatore i regulaciju
kWh
11
QPTV
Potrebna toplina za zagrijavanje PTV-a
kWh
XLVIII
QRAS
Toplinski tok od rasvjetnih tijela
11
QSUO
Toplinski tok koji odaju strojevi, ureaji i ostala oprema
11
QU-ZID
Toplinski tok iz susjednih prostorija provoenjem i konvekcijom

kroz unutarnji zid, pod ili strop
11
QV-ZID
Toplinski tok iz okoline provoenjem i konvekcijom kroz vanjski zid

ili krov
11
QVENT
Toplinski tok uslijed prirodne ventilacije (kroz zazore)
11
Qul
Ulazna toplina
QR
Instalirana snaga radijatora
kW
Qs
Stvarna snaga radijatora
Qsol
Solarni dobici topline
kWh
Qsol,ls,m
Toplinski gubici spremnika i distribucije izmeu spremnika i

dodatnog izvora topline (kotla) (mjeseno)
kWh/mj
Qsol,ls,rbl,m
Ukupni iskoristivi (povrativi) toplinski gubici spremnika i

distribucije izmeu spremnika i dodatnog izvora topline (kotla) te
toplinski gubici pomonih ureaja (mjeseno)
kWh/mj
Qsol,out,m
Toplinska energija dovedena sunanim sustavom objektu

(mjesena)
kWh/mj
Qsol,us,m
Ukupno toplinsko optereenje sunanog sustava (mjeseno)
kWh/mj
Qsprem
Toplinska energija akumulirana u spremniku
kWh
QT
Transmisijski toplinski gubici
kW
Qtr
Izmijenjena toplina transmisijom za zonu z prema vanjskom okoliu
11
Qtr, zy
Izmijenjena toplina transmisijom iz zone z prema zoni y
11
QUN
Ukupno unutarnje toplinsko optereenje - unutarnji izvori topline
11
QVQv
Ventilacijski toplinski gubici
kW
Qv
Toplinski uinak kotla
kW
Qve
Qve,z y
Izmijenjena toplina ventilacijom za zonu z prema vanjskom okoliu
11
Izmijenjena toplina ventilacijom iz zone z prema zoni y
11
QVANJ
Ukupno vanjsko toplinsko optereenje - vanjski izvori topline
11
QVe
Godinja potrebna energija za ventilaciju u sustavu prisilne

ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije za stvarne
klimatske podatke za definirani profil koritenja
kWh/a
QV,pre-cool
Mjesena potrebna korisna energija za prethlaenje ventilacijskog

zraka
kWh
11
QV,pre-heat
Mjesena potrebna korisna energija za predgrijavanje

ventilacijskog zraka
kWh
11
QV,sys,pre-cool,an
Godinja potrebna konana energija za centralno prethlaenje
kWh
11
QV,sys,pre-heat,an
Godinja potrebna konana energija za centralno predgrijanje
kWh
11
QW
Godinja potrebna toplinska energija za pripremu potrone tople

vode (PTV)
kWh
Q W,ls
Godinji toplinski gubici sustava pripreme potrone tople vode
kWh
. .

XLIX zgrada
XLIX
QDT
Dobavljena toplinska energija tokom godine
SQdel,j
Ukupno isporuena toplinska energija za potrebe grijanja prostora

i pripreme potrone tople vode
10
Gustoa toplinskog toka
W/m2
qa
Gubici dimnim plinovima
qB
Gubici na okolinu s oplate kotla
qb
Faktor gubitaka kotla kod pripravnosti
qd
Gustoa difuzijskog toka vodene pare kroz graevinski element,
kg/(m2s),
qg
Gubici zbog ostatka goriva u pepelu
qisp
Specifini uinak isparivaa,
kJ/kg
qkond
Specifini uinak kondenzatora
kJ/kg
qm
Maseni protok
kg/s
qmRT
Maseni protok radne tvari
kg/s
qv
Volumenski protok
m /s
Projektna vrijednost toplinskog otpora
(m K)/W
Otpor trenja u cjevovodu
Pa
Elektriki otpor parova
Ohm
Rb
Odnos izmeu direktnog zraenja na nagnutu i horizontalnu plohu
RQ
Respiratorni kvocijent
Rsi
Unutranji otpor prijelazu topline, ploni otpori,
(m2K)/W
Rse
Vanjski otpor prijelazu topline, ploni otpori
(m K)/W
RT
Ukupni toplinski otpor graevnog dijela u
(m K)/W
RT
Gornja granina vrijednost ukupnog toplinskog otpora
(m K)/W
RT
Donja granina vrijednost ukupnog toplinskog otpora
(m2K)/W
RT,u
Ukupni toplinski otpor s neprovjetravanim slojem zraka
(m K)/W
RT,V
Ukupni toplinski otpor s dobro (jako) provjetravanim slojem zraka
(m K)/W
Toplina isparivanja
MJ/kg
Faktor refleksije
12
ra-f
Toplinski otpor izmeu apsorbera i fluida u cijevima
(m K/W)
rl
Jedinini otpor cjevovoda
Pa/m
rt
Ukupni toplinski otpor gubicima topline
(m K/W)
Uteda na toplinskoj energiji
kn
SD
Broj stupanj dana grijanja
Kd/a
Sd,mj
Broj stupanj dana jednog mjeseca
sd
Debljina sloja zraka ekvivalentna za difuziju vodene pare
sUN
Faktor toplinskog optereenja za unutarnje izvore
11
sV
Faktor toplinskog optereenja za vanjske izvore topline
11
Period oscilacija
Termodinamika temperatura,
Tamb
Temperatura ambijenta
12
2
2
Taps
temperatura apsorberske ploe
Tf
Temperatura fluida u cijevima kolektora
Tf,iz
Temperatura na izlazu fluida iz kolektora
Tf,ul
Temperatura na ulazu fluida iz kolektora
Tg
Granina temperatura
Tiob
Najnia temperatura u sustavu pri stacionarnom pogonu
Tok
Temperatura okolia
Tp
Temperatura roenja
Tr
Srednja temperatura zraenja
Ts1
Temperatura vode u spremniku na poetku vremenskog intervala
Tu
Stupanj turbulencije
TW
Temperatura plinova
TZ
Temperatura zraka
DT
Promjena temperature
Vrijeme
11
ta,min
Vanjska projektna temperatura
ta,mj
Srednja mjesena temperatura vanjskog zraka
tkr
Kritina temperatura
top,an
Trajanje grijanja u satima godinje
h/a
11
tp,m
Srednja temperatura prostorije
tvr
Temperatura vrelita
Koeficijent prolaza topline
W/(m K)
Ue,k
Toplinska vodljivost konstrukcija izmeu negrijanog prostora i

okoline,
W/(m2K).
Uequiv,k
Ekvivalentni koeficijent prolaza topline odreen u ovisnosti o tipu

poda odreen prema HRN EN ISO 13370
W/(m2K).
11
Uf
Koeficijent prolaska topline okvira prozora
W/(m2K).
Ukc
Korigirani koeficijent prolaza topline graevinskih elemenata

uzimajui u obzir toplinske mostove
W/(m2K).
11
Umax
Maksimalni doputeni koeficijent prolaska topline
W/(m2K).
U stvarni
Stvari koeficijent prolaska topline
W/(m K).
Uzida
Koeficijenta prolaska topline zida
kWh/m2
UTM
Korekcija koeficijent prolaza topline zbog toplinskih mostova
W/(mK)
Specifina unutarnja energija tijela pri temperaturi J,
J/kg
u0
Referentna vrijednost specifine unutarnje energije pri temperaturi

J0,
J/kg
Volumen
m3
kg/m3
m3
m3/s
11
Protok pumpe
Ve
Obujam grijanog dijela zgrade
Vex
Volumenski protok odvedenog zraka iz prostora prilikom prisilne

ventilacije
5
2

zgrada
LI
LI
Vinf
Infiltracijski protok zraka uslijed proputanja ovojnice zgrade
m3/s
11
Vmech,inf,i
Viak odsisnog zraka
m /h
11
Vmin,i
Higijenski minimalni volumni protok zraka
m /h
11
Vn
Obujam negrijanog prostora
m3
m3/h
m /(h osobi)
.
Vo
.
Minimalni protok vanjskog zraka
Vo,p
Minimalni protok vanjskog zraka po osobi
Vs
Stapajni volumen
Vsprem
Volumen spremnika
m3
Vsu
Volumenski protok dovedenog zraka u prostor prilikom prisilne

ventilacije ()
m3/s
11
Vx
Dodatni tok zraka uslijed vjetra i uzgona
m/h
vmm
Srednja mjesena i godinja brzina vjetra
m/s
Rad
Wctr
Pomona energija potrebna za rad sustava regulacije (u

proraunskom periodu)
kWh
11
WC,aux
Godinja potrebna pomona energija za sustav hlaenja
kWh
11
We
Koeficijent akumulacije energije,
kJ/(m K)
Wg
Wobbe broj
kJ/m
WH,aux
Godinja potrebna pomona energija za sustav grijanja
kWh
11
WH,dis,aux,an
Godinja potrebna pomona energija za podsustav razvoda
kWh/a
11
WH,dis,hydr,an
Godinja potrebna hidraulika energija za podsustav razvoda
kWh/a
11
Wothers
Pomona energija potrebna za rad ventilatora i dodatnih pumpi (u

proraunskom periodu)
kWh
11
Wsol, aux,m
Pomona energija potrebna za pogon pumpi i regulacije

(mjesena)
kWh/mj
WVe,aux
Godinja potrebna pomona energija za sustav hlaenja
kWh
11
wa
Brzina strujanja zraka
m/s
war
relativna brzina strujanja zraka (u odnosu na osobu)
m/s
wSD
Standardna devijacija brzine strujanja zraka
m/s
Masena vlaga
Sadraj vlage
g/kg
Broj dana grijanja
Lokalni otpor
Pa
Zmj
broj dana grijanja u odreenom mjesecu
Broj cilindara kompresora
zB
Broj sati pogona
Koeficijent prijelaza topline
W/(m K)
at
Koeficijent linearnog istezanja,
m/(mK)
as
Kut visine Sunca: kut izmeu sunevih zraka i horizontale
Kut izmeu nagnute plohe i horizontalne ravnine
5
2
LII
Koeficijent prijelaza vodene pare s vanjske povrine elementa na

vanjski zrak
bgen
Faktor uina kotla
kg/(msPa)
11
Koeficijent prijelaza vodene pare s unutarnjeg zraka na unutarnju

stranu elementa
kg/(msPa)
Azimut plohe, otklon plohe i otklon projekcije sunevih zraka na

horizontalnu ravninu od smjera juga,
gC
Odnos toplinskih dobitaka i ukupno izmijenjene topline

transmisijom i ventilacijom u reimu hlaenja
11
Azimut Sunca, otklon projekcije sunevih zraka na horizontalnu

ravninu od smjera juga
gH
Odnos toplinskih dobitaka i ukupne izmijenjene topline

transmisijom i ventilacijom u reimu grijanja
Koeficijent difuzijske vodljivosti vodene pare,
kg/(msPa)
Kut nagiba Zemljine osi prema ravnini orbite
Periodika dubina prodiranja
11
Koeficijent difuzijske vodljivosti vodene pare u zraku
kg/(msPa)
dp
Koeficijent difuzije vodene pare u nekom materijalu u odnosu na

parcijalni tlak vodene pare
kg/(msPa)
Emisijski faktor
ehl
Faktor grijanja (COP)
ehl
egr,G
Faktor hlaenja (EER)
Godinji toplinski mnoitelj dizalice topline
Korekcijski faktor za visinu prostorije od tla (do 10 m i=1)
11
en
Emisijski faktor u smjeru normale
12
hl
Rashladni odnos jednostupanjskog apsorpcijskog rashladnog

ureaja
gr
Toplinski odnos jednostupanjskog apsorpcijskog rashladnog

ureaja
vremenski pomak faze oscilacija temperature
carnot
Iskoristivost idealnog Carnotovog procesa
hctr
Stupanj korisnosti za regulaciju temperature
11
he
Omjer proizvedene elektrine energije i goriva utroenog za

proizvodnje elektrine energije i korisne topline u kogeneracijskom
procesu
10
hem
Ukupni stupanj korisnosti sustava izmjene topline u prostoru
11
hemb
Stupanj korisnosti za specifine gubitke ugraenih sustava.
11
en
Energetska iskoristivost
eks
Eksergetska iskoristivost
Toplinski gubici u cjevovodu i izmjenjivau
H,gn
Bezdimenzijski faktor iskoritenja toplinskih dobitaka za grijanje
Stupanj korisnosti kotla
kol
Efikasnost kolektora
Srednji stupanj iskoristivosti kotla

zgrada
LIII
LIII
Stupanj djelovanja elektromotora
Korisnost pumpe
href,e
Elektrina uinkovitost referentne elektrane, ovisi o vrsti koritenog

goriva i godini izgradnje kogeneracijskog postrojenja
10
href,t
Toplinska uinkovitost referentne kotlovnice, ovisna o vrsti

koritenog goriva i nainu koritenja otpadne topline
10
hstr
Stupanj korisnosti za vertikalni profil temperature
11
ht
Omjer proizvedene korisne topline i goriva utroenog za

proizvodnje elektrine energije i korisne topline u kogeneracijskom
procesu
10
hv
Stupanj korisnosti sustava povrata topline prilikom prisilne

ventilacije
11
VE
Stupanj korisnosti ventilatora
Upadni kut, kut izmeu sunevih zraka i normale nagnute plohe
Temperatura suhog termometra (zraka)
a,stv
Stvarna temperatura vanjskog zraka
11
cl
Povrinska temperatura odjee
Temperatura okolnog zraka
em
Srednja vanjska temperatura u sezoni grijanja
qep
Temperaturni prag
e,proj
Vanjska projektna temperatura
11
Temperatura sfere
gen,PN
Normna srednja temperatura kotlovske vode pri nazivnom uinku

(70C)
11
gen,w
Stvarna srednja temperatura kotlovske vode pri nazivnom uinku
11
qHV
Temperatura hladne vode na ulazu u bojler [C]
Unutarnja projektna temperatura u sezoni grijanja
qi,stv
Stvarna temperatura zraka u prostoriji
11
qint,C
Unutarnja postavna temperatura u reimu hlaenja
11
qint,C,s
Unutarnja postavna temperatura za hlaenje prostora s povrine

Af,s unutar zone
11
qint,H,s
Unutarnja postavna temperatura za grijanje prostora s povrine

Af,s unutar zone
11
qk
Srednja dnevna temperatura zraka
qmm
Srednja mjesena i godinja temperatura zraka
qmin
Srednja minimalna temperatura zraka
qmax
Srednja maksimalna temperatura zraka
qPTV
Temperatura na koju se zagrijava potrona voda
qsd
Standardne devijacije temperatura zraka
qsp
Temperatura zraka u susjednoj prostoriji ili temperatura tla
11
r,s
Stvarna temperatura povrata
LIV
r,n
Normna temperatura povrata
v,s
Stvarna temperatura polaza, C
v,n
Normna temperatura polaza, C
Temperatura ogrjevnog medija u cijevima
qy,mn
Aktualna srednja temperatura u susjednoj zoni y ukljuujui

pregrijanje ili pothlaivanje
Zenitni kut: kut izmeu sunevih zraka i vertikale
qz,C
Unutarnja postavna temperatura grijane zone z
qz,H
Unutarnja postavna temperatura grijane zone z
qz,s
Stvarna temperatura zraka
qz,n
Normna temperatura zraka
Dqekv
Ekvivalentna razlika temperatura koja uzima u obzir promjenu

temperature vanjske stijenke zida zbog suneva zraenja odreuje
se iz tablica u normi
DqPRED
Razlika temperatura predmeta pri izlazu i ulazu u prostoriju
Toplinska provodnost
tr
Koeficijent trenja
Valna duljina
vol
11
11
11
11
11
W/(m.K)
Volumetriki stupanj djelovanja kompresora
Koeficijent pretika zraka
Kinematika ilavost
Pa s
Faktor otpora difuziji vodene pare
mOR
Stupanj toplinskog optereenja prostorije rasvjetom
11
mOS
Stupanj optereenja stroja, ureaja ili opreme
Gustoa
rg
Faktor refleksije tla
Vremenska konstanta zone zgrade
11
Faktor dijatermije (propusnosti).
12
tC,0
Referentna vremenska konstanta za hlaenje
11
tH,0
Referentna vremenska konstanta za grijanje
11
J.
Temperatura
Je
Temperatura vanjskog zraka
Ji
Temperatura unutranjeg zraka prostorije
Js.
Temperatura roenja
Jsi,min
Minimalna unutranja temperatura stjenke zida
SS
Suma lokalnih koeficijenata otpora
Faktor priguenja amplitude oscilacija temperature
Toplinski tok
Famb
Zraenje iz okolia koje prispijeva na promatrani objekt
12
Fgr
Projektni toplinski gubici zimi prema HRN EN 12831
FH
Ukupni uinak hladnjaka
kg/m
11
3

zgrada
LV
LV
FHL
Ukupno toplinsko optereenje proraunske zone
Fi
Ukupni toplinski gubitak pojedinanog i-tog grijanog prostora
11
Fisp
Uinak isparivaa
Fkond
Uinak kondenzatora
F0
Rashladni uinak
Fm
Toplinski tok izmjene topline s tlom za proraunski mjesec
FPN
Nazivni uin kotla
11
F RH,i
Dodatni toplinski uin kojim se kompenziraju uinci

nekontinuiranog grijanja prostora
11
F T,i
Transmisijski toplinski gubici i-tog grijanog prostora
11
F V,i
Ventilacijski toplinski gubici topline i-tog grijanog prostora
11
FVE
Toplina koju ventilator uslijed rada predaje struji zraka
FVZ
Toplinski tok za zagrijavanje vanjskog zraka
Faktor istovremenosti
Zemljopisna irina
Relativna vlanost zraka
fint,mn,k
Prosjeni toplinski tok k-tog unutarnjeg izvora topline u

grijanom prostoru: ljudi, ureaji, rasvjeta, rekuperirana toplina iz
termotehnikih ureaja i sl.
11
fint,mn,u,l
prosjeni toplinski tok l-tog unutarnjeg izvora topline u susjednom

nekondicioniranom prostoru
11
fint,HVAC
Izmijenjen toplinski tok nastao radom sustava grijanja, hlaenja i

ventilacije
11
fint,H
Unutarnji toplinski tok iskoritenih toplinskih gubitaka sustava

grijanja
11
fint,C

hlaenja
11
fint,V

ventilacije
11
fr,k
Toplinski tok zraenja k-tog graevnog elementa prema nebu
11
fsol,mn,k
Prosjeni toplinski uin sunanog toplinskog izvora kroz k-ti

graevni dio u grijani prostor
11
fsol,mn,u,l
Prosjeni toplinski uin sunanog toplinskog izvora kroz l-ti

graevni dio u susjedni negrijani prostor
11
Koeficijenti prolaska topline svih tokastih toplinskih mostova
W/K
11
Obujamska vlaga
Zemljopisna duljina
Duinski koeficijenti prolaska topline svih linijskih toplinskih

mostova
W/mK
11
Satni kut
/sat
W/m
8
2
11
LVI
KONSTANTE
Oznaka
Objanjenje
Mjerna jedinica
Poglavlje
Brzina svjetlosti, 3108
m/s
Gs
Suneva konstanta 1367
W/m
Gravitacijska konstanta
m /s
Planckova konstanta, 6.625610
Js
12
Boltzmannova konstanta, 1.380510-23
J/K
12
Plinska konstanta
J/kgK
Stefan-Boltzmannova konstanta, 5,6706 10
W/(m K )
-34
-8
2 4
BEZDIMENZIJSKE ZNAAJKE
Oznaka
Objanjenje
Mjerna jedinica
Poglavlje
Re
Reynoldsova znaajka
INDEKSI
Oznaka
Objanjenje
Poglavlje
ARU
Apsorpcijski rashladni ureaj
DZ
Dobavni zrak
EEV
Elektroekspanzijski ventil
EMV
Elektromagnetski ventil
Osjetnik vlage
HV
Hladna voda
IZ
Istroeni zrak
Mijeajui ventil
MF
Temperaturni osjetnik
MZ
Mjeavina zraka
OZ
Odsisni zrak
Prostorija
PTV
Potrona topla voda
RT
Radna tvar
RV
Priguni ventil
RZ
Optoni zrak
Protusmrzavajui temperaturni osjetnik
SA
Automatski kontroler
SG
Upravljaki dio objekta
SR
Unutranja temperatura
STR
Regulacijski ventil za usponske vodove
SW
Osjetnik vanjske temperature

LVII zgrada
LVII
Temperaturni osjetnik
TC
Upravljaki dio
TEV
Termoekspanzijski ventil
VR
Vanjska temperatura
TV
Topla voda
VZ
Vanjski zrak
LVIII

zgrada
1
1.
ENERGETSKO CERTIFICIRANJE U HRVATSKOJ
1.1. Eu Direktiva 2002/91/ec o energetskim svojstvima zgrada (EPBD)

1.1.1.
Kljuni elementi i ciljevi Direktive
Poveanje uinkovitog koritenja energije i koritenje obnovljivih izvora energije, vaan je dio svih strategija na globalnoj i
nacionalnoj razini. Sadanje stanje potronje energije u zgradarstvu je realan potencijal za poveanje uinkovitosti, koritenje
obnovljivih izvora energije i alternativnih energetskih sustava. Cijene energije i energenata e, zbog globalnih i lokanih razloga,
u narednom razdoblju rasti - to e utjecati na porast trokova stanovanja i poslovanja. Zato je potrebno dobro poznavati
vlastitu energetiku u smislu tehnikih mogunosti i trokova te biti u stanju njome upravljati. Zbog velike potronje energije u
zgradama, koja u ukupnoj energetskoj bilanci konstantno raste, a istovremeno i najveeg potencijala energetskih i ekolokih
uteda, energetska uinkovitost danas postaje prioritet suvremene arhitekture i energetike. Ovo je podruje prepoznato kao
podruje koje ima najvei potencijal za smanjenje ukupne potronje energije na nacionalnoj razini, ime se direktno utjee
na ugodniji i kvalitetniji boravak u zgradi, dui ivotni vijek zgrade, te doprinosi zatiti okolia. Akcijski plan za energetsku
uinkovitost, niz direktiva i poticajnih mehanizama, te obvezna energetska certifikacija zgrada, svakako govore u prilog
vanosti upravljanja energijom u zgradama. Poveanjem energetske uinkovitosti utjee se na poveanje standarda ivota u
zgradama, pokreu se ulaganja u graevinskom sektoru i gospodarski razvoj, potie se industrija i zapoljavanje, a sveukupno
doprinosi smanjenju potronje energije, zatiti okolia i veoj konkurentnosti cijele nacionalne ekonomije.
Uvoenje energetske certifikacije zgrada u hrvatsko zakonodavstvo i podjele zgrada u energetske razrede prema godinjoj
potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje, donosi niz kljunih promjena u graditeljstvu, koje mogu odigrati znaajnu ulogu kako u
poveanju standarda gradnje i osmiljavanju suvremenog energetskog koncepta novih zgrada te osuvremenjivanju postojeih
zgrada, tako i u znaajnom doprinosu smanjenju energetske potronje u sektoru zgradarstva, kao najveem pojedinanom
potroau energije [1.14].
Kljuni faktori kojima se projektanti trebaju posvetiti su: integracija alternativnih sustava i obnovljivih izvora energije u
arhitekturu i urbanizam, rjeavanje viefunkcionalnih konstruktivnih elemenata zgrada, integralno projektiranje i inovativne
tehnologije, uz poznavanje financijskih mogunosti i rizika te unaprjeenje kvalitete ivota u zgradama, uz smanjenje
njihovog ekolokog otiska. Dobro planiran energetski koncept ima veliki potencijal u smislu odrivosti i poveanja energetske
uinkovitosti. Najbolji rezultati postiu se integralnim planiranjem poboljanja standarda, poveanja fleksibilnosti, smanjenja
potronje energije, a time i trokova odravanja, te poveanja koritenja viefunkcionalnih elemenata i obnovljivih izvora
energije.
Direktiva o energetskim svojstvima zgrada [1.1], donosi velike promjene za sve sudionike u projektiranju i gradnji. Direktivu
je krajem 2002. godine donio Europski parlament, ime je jasno nametnuo obvezu tednje energije u zgradama EU-a kao
i zemljama kandidatima. Novu EU Direktivu zemlje lanice morale su integrirati u svoje zakonodavstvo do 4. sijenja 2006.
godine. Direktiva uz uvodna obrazloenja, sadri 17 lanaka i prilog koji obuhvaa openiti okvir za izraun energetskih
svojstava zgrada.
U uvodu Direktive navode se osnovni razlozi donoenja ove vane Direktive, te se istie potreba za racionalnim koritenjem
prirodnih resursa, tj. fosilnih goriva, koji su kljuni izvori energije, ali i glavni izvori emisija ugljinog dioksida. Poveanje
energetske uinkovitosti vaan je dio svih politikih strategija i mjera za ispunjenje obveza preuzetih u okviru Kyoto protokola,
te se treba ukljuiti u svaki politiki koncept pojedine drave. S obzirom da se u zgradama troi vie od 40% ukupne energetske
potronje, te da ta potronja konstantno raste, mjere energetske uinkovitosti treba usmjeriti primarno na sektor zgradarstva.
Istie se da nove zgrade moraju ispunjavati minimalne zahtjeve u pogledu energetskih svojstava, te razmatrati alternativne
energetske sustave. Obnovu postojeih zgrada treba smatrati prilikom za poduzimanjem mjera za poveanje energetske
uinkovitosti, s obzirom da se u postojeem sektoru zgrada krije najvei potencijal energetskih uteda. Proces certifikacije
moe se poduprijeti programima kojima bi se omoguio jednak pristup poboljanju energetskih svojstava; moe se temeljiti
na sporazumima izmeu nepristranih organizacija i tijela koje imenuje drava lanica; mogu ga provesti poduzea za opskrbu
energijom koja se obvezuju realizirati utvrene investicije. U svojemu projektu moraju podlijegati nadzoru i kontroli drave
lanice, ali i omoguiti primjenu poticajnih sustava. Zgrade javne namjene moraju u pogledu odnosa prema okoliu i energiji
biti uzor i zato podlijeu redovnom energetskom certificiranju. Isticanjem energetskog certifikata na vidljivom mjestu poveava
se transparentnost irenja informacija o energetskim svojstvima pojedine zgrade. Istie se problem sve vee uporabe sustava
za hlaenje i klimatizaciju, to uzrokuje vrna optereenja, porast potronje elektrine energije i loiju energetsku bilancu.
Prednost treba dati strategijama koje pridonose poboljanju energetskih svojstava zgrade u ljetnom razdoblju, te razvijati
tehnike pasivnog hlaenja. Naplata trokova za energiju treba se vriti prema stvarnoj potronji, a korisniku treba omoguiti
da sam upravlja svojom energetskom potronjom.
Prva dva lanka opisuju obuhvat Direktive i bitne pojmove, trei lanak govori o utvrivanju metodologije izrauna energetskih
svojstava zgrada, dok etvrti lanak uvodi obveze za minimalne zahtjeve te daje mogunosti za izuzea kod pojedinih
kategorija zgrada. Peti i esti lanak govore o minimalnim zahtjevima energetske uinkovitosti za nove i postojee zgrade, dok
sedmi lanak uvodi obvezu energetskog certificiranja zgrada prilikom izgradnje, prodaje ili iznajmljivanja zgrade. Osmi lanak
Direktive uvodi obveznu kotrolu kotlova za grijanje, a deveti obveznu kotrolu sustava za kondicioniranje zraka.
Deseti lanak Direktive uvodi obvezu osiguranja neovisnog strunog kvalificiranog i/ili ovlatenog osoblja za energetsko
certificiranje i kontrole sustava u zgradama. Posljednji lanci govore o ispitivanju, informiranju, prilagoavanju, provedbi i
stupanju na snagu ove Direktive.
Direktiva 2002/91/EC uvodi pet bitnih elemenata:
uspostavu opeg okvira za metodologiju prorauna energetskih svojstava zgrada
primjenu minimalnih zahtjeva energetske uinkovitosti za nove zgrade
primjenu minimalnih zahtjeva energetske uinkovitosti za postojee zgrade, prilikom veih rekonstrukcija (korisne
povrine iznad 1000 m2)
energetsku certifikaciju zgrada
redovitu inspekciju kotlova i sustava za kondicioniranje zraka u zgradama.
Metodologija prorauna energetskih svojstava zgrada u skladu s Direktivom obuhvaa:
toplinske karakteristike ovojnice i unutarnjih konstrukcijskih dijelova zgrade
sustave za grijanje i pripremu tople vode
sustave za kondicioniranje zraka
sustave ventilacije
instalirane sustave rasvjete
poziciju i orijentaciju zgrade ukljuujui vanjske klimatske uvjete
pasivne sunane sustave i naprave za zatitu od sunca
prirodnu ventilaciju
klimatske uvjete unutar zgrade.

zgrada
3
Slika 1.1 Metodologija prorauna prema EPBD-u, osnovna shema CEN standarda [1.3]
Pri projektiranju novih kao i rekonstrukciji postojeih zgrada povrine vee od 1000 m2 potrebno je razmotriti mogunosti
primjene sljedeih sustava:
aktivni sunani sustavi i drugi sustavi za proizvodnju toplinske i elektrine energije na temelju obnovljivih energenata
proizvodnja toplinske i elektrine energije kogeneracijom
sustavi daljinskog ili blokovskog grijanja i hlaenja
dizalice topline
prirodno osvjetljenje.
Za potrebe izrauna zgrade treba klasificirati u kategorije prema namjeni, kao npr.:
obiteljske kue razliitih naina gradnje
viestambene zgrade
poslovne zgrade
obrazovne zgrade
bolnice
hoteli i restorani
sportski objekti
zgrade veleprodaje i maloprodaje
ostale vrste zgrada koje troe energiju.
Direktiva od zemalja lanica za postojee zgrade, s korisnom povrinom veom od 1000 m2 koje e se obnavljati, trai
poboljanje minimalnih energetskih svojstava koliko god je to tehniki, funkcionalno i ekonomski izvedivo. U Direktivi je
takoer odreeno, da zemlje lanice moraju osigurati ovlatene strunjake za postupak certificiranja zgrada, nadzor sustava
za grijanje i prozraivanje, te sastavljanje prateih preporuka za poboljanja tih sustava u smislu utede energije i emisije
tetnih tvari. Osnovni je cilj Direktive 2002/91/EC obvezati zemlje lanice na nunost smanjenja potronje svih vrsta energije
u cjelokupnom fondu buduih i postojeih zgrada. Uzimajui u obzir dugi ivotni vijek zgrada (od 50 do vie od 100 godina)
najvei je, kratkoroni i srednjoroni, energetski potencijal u postojeem fondu zgrada.
Nove zgrade moraju biti graene tako da udovoljavaju zadanim minimalnim energetskim uvjetima. Za nove zgrade s povrinom
veom od 1000 m2 mora se razmotriti mogunost primjene decentraliziranih energetskih sustava baziranih na obnovljivim
izvorima energije, daljinskom grijanju i hlaenju, kogeneraciji, dizalicama topline i sl. Takoer, zemlje lanice moraju uvesti
obvezne inspekcije kotlova na fosilna goriva izlaznih snaga od 20 kW do 100 kW. Kotlovi snage vee od 100 kW kontrolirat e se
svake dvije godine. Za plinske kotlove to se razdoblje moe produiti na etiri godine. Kod kotla starijeg od 15 godina potrebna
je inspekcija cijelog sustava. Zahtjevi se primjenjuju i kod postojeih zgrada korisne povrine vee od 1000 m2 kada se radi o
opsenim zahvatima obnove zgrade.
Isto tako, kako bi smanjili potronju energije i reducirali emisiju CO2, zemlje lanice e kontrolirati rashladne sustave snage
vee od 12 kW. Inspekcija e ukljuivati i ocjenu uinkovitosti klima ureaja. Zemlje lanice moraju osigurati da sve navedene
inspekcije, kao i energetske preglede (audite) izvre nezavisni energetski strunjaci. Drave koje implementiraju ovu Direktivu
u svoje zakonodavstvo, trebaju poduzeti mjere kojima se osigurava da e se za zgrade s ukupnom korisnom povrinom veom
od 1.000 m2, koje koriste tijela vlasti i institucije i zgrade koje pruaju javne usluge velikom broju ljudi, pa ih zato ti ljudi esto
posjeuju, energetski certifikat star najvie deset godina izloiti na za javnost jasno vidljivo mjesto.
Implementacija EU Direktive 2002/91/EC trebala bi odigrati znaajnu ulogu u unaprjeenju energetske uinkovitosti,
smanjenju energetskih potreba u zgradama i smanjenju emisija tetnih plinova u okoli. Ova Direktiva jest temeljni zakonodavni
instrument koji se odraava i na arhitekturu, uvodei okvir za integriranu metodologiju za mjerenje energetske uinkovitosti,
primjenu minimalnih standarda u novim zgradama i odreenim rekonstrukcijama zgrada, energetsku certifikaciju zgrada i
savjete za nove i postojee zgrade, nadzor i ocjenu kotlova i sustava za grijanje i sustava za hlaenje. Direktiva uvodi certifikat
energetske uinkovitosti zgrade koji mora biti dostupan potencijalnom kupcu ili korisniku zgrade, a njegova valjanost ne moe
biti dua od 10 godina. Certifikat sadri opis postojeeg stanja koritenja energije s numerikim indikatorima koliine energije
koja se stvarno troi ili koja se procjenjuje potrebnom za razliite namjene povezane standardiziranim upotrebom zgrade, a
koja moe obuhvaati, izmeu ostalog, grijanje, hlaenje, ventilaciju, pripremu tople vode i rasvjetu. Tako zgrade s manjom
potronjom, odnosno veom energetskom uinkovitou, dobivaju veu vrijednost na tritu nekretnina. Certificiranje potie
dobro gospodarenje energijom te obnovu postojeih zgrada koja omoguuje povrat dodatnih trokova kroz ukupne utede
energije.
Certifikat o energetskim svojstvima zgrada mora sadravati referentne vrijednosti kao to su pravne norme i mjerila kako bi
potroaima omoguio usporedbu i procjenu energetskih svojstava zgrade. Certifikatu treba priloiti preporuke za poveanje
energetske uinkovitosti. On slui jedino kao informacija, eventualni pravni ili drugi uinci certifikata odreuju se prema
pravilima pojedinih drava. Ujedno, energetski certifikat jest i jaki marketinki instrument s ciljem promocije energetske
uinkovitosti i niskoenergetske gradnje i postizanja vieg komfora ivota i boravka u zgradama. Energetskim certificiranjem
zgrada dobivaju se transparentni podaci o potronji energije u zgradama na tritu, energetska uinkovitost prepoznaje se
kao znak kvalitete, potiu se ulaganja u nove inovativne koncepte i tehnologije, potie se koritenje alternativnih sustava za
opskrbu energijom u zgradama, razvija se trite novih niskoenergetskih zgrada i modernizira sektor postojeih zgrada, te se
doprinosi ukupnom smanjenju potronje energije i zatiti okolia.
Slika 1.2 Prijedlog izgleda energetskog certifikata iz prEN 15217 - Energy performance of buildings- Methods for
expressing energy performance and for energy certification of buildings, te energetski certifikat usvojen u RH [1.8]

zgrada
5
1.1.2.
Novelacija Direktive 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada
Zbog prepoznatog velikog, neiskoritenog potencijala energetskih uteda u zgradama, nedavno je objavljen i prijedlog nove,
doraene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Prijedlog novelacija EPBD objavljen je 31.3.2009., doraen u studenom
2009., a 18. svibnja 2010. godine Europski parlament prihvatio je novelaciju Direktive 2002/91/EC. Direktiva je u Slubenom
glasniku EU-a objavljena 18. lipnja 2010. godine pod nazivom DIRECTIVE 2010/31/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT
AND OF THE COUNCIL of 19 May 2010 on the energy performance of buildings (recast).
Prijedlog nove Direktive je uvoenje jo stroijih zahtjeva vezano na energetska svojstva zgrada. Upozorava se na potrebu
donoenja konkretnih akcija s ciljem iskoritavanja velikog potencijala energetskih uteda u zgradama. Takoer se upozorava
na nedovoljno koritenje obnovljivih i alternativnih energetskih sustava u zgradama i trai se njihovo obvezno razmatranje za
sve nove zgrade, bez obzira na veliinu kao i za postojee zgrade pri veim rekonstrukcijama. Od zemalja lanica se trai da
pripreme nacionalne planove za poveanje broja skoro nul-energetskih zgrada, te da o tome redovito izvjetavaju Europsku
komisiju. Predlae se vie financijskih mehanizama poticanja energetske uinkovitosti na nacionalnoj i europskoj razini. Sektor
zgrada javne namjene mora preuzeti vodeu ulogu u podruju poveanja energetske uinkovitosti u zgradama i zacrtati
ambicioznije ciljeve za zgrade javne namjene.
Nova EPBD direktiva ima ukupno 31 lanak i 5 priloga. Prvi lanak opisuje podruje Direktive i postavlja sljedee minimalne
zahtjeve za energetska svojstva zgrade:
a)
uspostavu opeg okvira za metodologiju prorauna energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada
b) primjenu minimalnih zahtjeva energetske uinkovitosti za nove zgrade i nove dijelove zgrada
c)
primjenu minimalnih zahtjeva energetske uinkovitosti za: postojee zgrade, dijelove zgrade i graevne dijelove

pod veom rekonstrukcijom; graevne dijelove vanjske ovojnice zgrade koji imaju znaajan utjecaj na energetska

s vojstva vanjske ovojnice zgrade kada se mijenjaju ili obnavljaju; tehnike sustave zgrade pri ugradnji, zamjeni ili
nadogradnji
d) nacionalne planove za poveanje broja skoro nul-energetskih zgrada
e)
energetsku certifikaciju zgrada ili dijelova zgrada
f )
redovitu inspekciju kotlova i sustava za kondicioniranje zraka u zgradama
g) nezavisni sustav kontrole energetskih certifikata i izvjea.
U lanku se navodi da su zahtjevi Direktive minimalni te da zemlje lanice mogu usvojiti i stroe zahtjeve.
U lanku 2 dane su osnovne definicije i pojmovi.
lanak 3 poziva se na opu metodologiju izrauna energetskih svojstava zgrade koju zemlje lanice moraju usvojiti u skladu s
opisanom metodologijom u Prilogu 1.
lanak 4 govori o minimalnim zahtjevima za energetska svojstva zgrada, te koje je zgrade mogue izuzeti.
U lanku 5 trai se uspostava metodologije za izraun ekonomski optimalne minimalne razine energetskih svojstava zgrada, za
nove i postojee zgrade, te usporedbu s vaeim zakonodavnim okvirom u pojedinim zemljama lanicama.
lanak 6 opisuje energetska svojstva novih zgrada, te potrebu tehnike, ekonomske i ekoloke analize primjenjivosti
alternativnih energetskih sustava u zgradama (obnovljivi izvori energije, kogeneracija, daljninsko/blokovsko grijanje i hlaenje,
dizalice topline) za sve nove zgrade, bez obzira na veliinu.
U lanku 7 opisana su energetska svojstva postojeih zgrada, potreba poboljanja energetskih svojstava pri veim
rekonstrukcijama, koliko god je to tehniki, funkcionalno i ekonomski isplativo.
lanak 8 govori o tehnikim sustavima zgrade, te sustavima upravljanja, kontrole i regulacije sa svrhom utede energije.
lanak 9 uvodi pojam skoro nul-energetske zgrade, te trai da od 31. prosinca 2020. godine, sve nove zgrade budu skoro nulenergetske, odnosno da od 31. prosinca 2018. godine nove zgrade javne namjene budu skoro nul-energetske. Od zemalja
lanica trai se da pripreme nacionalne planove za poveanje broja skoro nul-energetskih zgrada. Javni sektor treba stimulirati
na energetsku obnovu u standardu skoro nul-energetskih zgrada.
U lanku 10 govori se o financijskom poticanju i uklanjanju barijera za izgradnju novih i energetsku obnovu postojeih zgrada
u skoro nul-energetskom standardu. Od zemalja lanica trai se da do 30. lipnja 2011. godine pripreme konkretne mjere i
instrumente za brzu implementaciju ove Direktive. Te planove potrebno je revidirati i poboljavati svake tri godine.
lanak 11,12 i 13 govore o energetskom certificiranju zgrada i izdavanju te izlaganju energetskog certifikata, te navode potrebu
iskazivanja mjera za poboljanje energetskih svojstava zgrada koje pokrivaju mjere povezane s nunom rekonstrukcijom zgrade
i tehnikih sustava, te odvojeno pojedinane mjere za poboljanje graevnih dijelova i elemenata tehnikih sustava u zgradi.
Proiruje se obveza za javno izlaganje energetskog certifikata u zgradama javne namjene na sve vee od 500 m2, odnosno od
9. srpnja 2015. na sve vee od 250 m2.
lanak 14 opisuje obvezu redovite kontrole sustava grijanja za sustave vee od 20 kW. Sustavi vei od 100 kW moraju se redovito
kontrolirati svake dvije godine, plinski kotlovi svake etiri godine.
lanak 15 opisuje obvezu redovite kontrole sustava za kondicioniranje zraka, za sustave vee od 12 kW, a lanak 16 redovito
izvjetavanje o provedenoj kontroli sustava grijanja i kondicioniranja zraka. Svako izvjee mora ukljuiti opis stanja i preporuke
za ekonomski optimalno poboljanje energetskih svojstava ispitivanog sustava.
lanak 17 govori o obvezi osiguranja dovoljnog broja nezavisnih strunjaka za provoenje pregleda i energetsku certifikaciju
zgrada, a lanak 18 o potrebi uspostave nezavisnog sustava kontrole energetskih certifikata i izvjea energetskih pregleda.
Zemlje lanice dune su osigurati provoenje nezavisnog sustava kontrole u skladu s prilogom 2 Direktive.
lanci 19 - 26 govore o izvjetavanju i informiranju, te konzultiranju o progresu implementacije ove Direktive.
lanak 27 uvodi obvezu kaznenih odredbi za neodgovarajuu implementaciju Direktive, koja u nacionalno zakonodavstvo,
prema lanku 28 mora biti implementirana najkasnije do 9. srpnja 2012. godine. Ostali lanci su prijelazne i zavrne odredbe, a
Direktiva stupa na snagu 20 dana od objave u Slubenom glasniku EU-a.
PRILOG 1 OPI OKVIR ZA IZRAUN ENERGESKIH SVOJSTAVA ZGRADA
PRILOG 2 NEZAVISNI SUSTAV KONTROLE ENERGETSKIH CERTIFIKATA I IZVJEA
PRILOG 3 METODOLOKI OKVIR ZA IDENTIFICIRANJE EKONOMSKI OPTIMALNE RAZINE ZA ZAHTJEVE NA ENERGETSKA
SVOJSTVA ZGRADA I GRAEVNIH DIJELOVA
PRILOG 4 STARI EPBD I IMPLEMENTACIJA NOVOG EPBD-a
PRILOG 5 USPOREDNA TABELA DIREKTIVE 2002/91 I 2010/31
1.2.
Ostale relevantne EU Direktive u podruju energetske uinkovitosti
Vane direktive Europske unije koje reguliraju podruje energetske uinkovitosti [1.14] su sljedee:
Direktiva 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada / Directive 2002/91/EC of the European Parliament and of the Council of 16
December 2002 on the energy performance of buildings (Official Journal L 001,04/01/2003)
Direktiva 89/106/EEC o usklaivanju zakonskih i upravnih propisa drava lanica o graevnim proizvodima / Council Directive
89/106/EEC of 21 December 1988 on the approximation of laws, regulations and administrative provisions of the Member States
relating to construction products (Official Journal L40/12of1989-02-11)
Direktiva 2006/32/EC o energetskoj uinkovitosti i energetskim uslugama / Directive 2006/32/EC of the European Parliament
and of the Council of 5 April 2006 on energy end-use efficiency and energy services and repealing Council Directive 93/76/EEC
(Official Journal L 114 , 27/04/2006 P. 0064 0085)
Direktiva 2005/32/EC o uspostavi okvira za utvrivanje zahtjeva za ekoloki dizajn proizvoda koji koriste energiju/Directive

zgrada
7
2005/32/EC of the European Parliament and of the Council of 6 July 2005 establishing a framework for the setting of ecodesign
requirements for energy-using products and amending Council Directive 92/42/EEC and Directives 96/57/EC and 2000/55/EC
of the European Parliament and of the Council / Directive 2009/125/EC of the European Parliament and of the Council of 21
October 2009 establishing a framework for the setting of ecodesign requirements for energy-related products (recast)
Direktiva 2004/8/EC o promociji kogeneracije bazirane na korisnim toplinskim potrebama na unutranjem tritu energije /
Directive 2004/8/EC of the European Parliament and of the Council of 11 February 2004 on the promotion of cogeneration based on
a useful heat demand in the internal energy market and amending Directive 92/42/EEC (Official Journal L 52/50, 21/02/2004)
Direktiva 92/75/EEC o obveznom oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja /Council Directive 92/75/EEC of 22
September 1992 on the indication by labelling and standard product information of the consumption of energy and other resources
by household appliances(Official Journal L 297, 13/10/1992) Commission Directive 2003/66/EC of 3 July 2003 amending Directive
94/2/EC implementing Council Directive 92/75/EEC with regard to energy labelling of household electric refrigerators, freezers and
their combinations (Official Journal L 170, 09/07/2003 P. 0010 0014)
Direktiva 93/76/EEC o ograniavanju emisija ugljinog dioksida kroz poveanje energetske uinkovitosti / Council Directive
93/76/EEC of 13 September 1993 to limit carbon dioxide emissions by improving energy efficiency (SAVE) (Official Journal L 237,
22/09/1993)
Direktiva 2003/87/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje staklenikih plinova unutar EU / Directive 2003/87/
EC of the European Parliament and of the Council of 13 October 2003 establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance
trading within the Community and amending Council Directive 96/61/EC (Official Journal L 275/32, 25/10/2003)
Direktiva 2004/101/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje staklenikih plinova, s obzirom na primjenu
mehanizama Protokola iz Kyota / Directive 2004/101/EC of the European Parliament and of the Council of 27 October 2004
amending Directive 2003/87/EC establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community, in
respect of the Kyoto Protocols project mechanisms (Official Journal L 338/18, 13/11/2004)
Akcijski plan Europske komisije o energetskoj uinkovitosti uteda za 20 posto do 2020. godine / Action plan for energy
efficiency: Realising the potential - saving 20% by 2020
1.2.1.

Direktiva 89/106/EEC o usklaivanju zakonskih i upravnih propisa drava lanica o

graevnim proizvodima (CPD1)
Osnovni cilj ove Direktive je usklaivanje nacionalnog zakonodavstva za graevne proizvode u odnosu na zdravstvene
i sigurnosne zahtjeve. Direktiva definira da je graevni proizvod svaki proizvod namijenjen za trajnu ugradnju u graevine
visokogradnje i niskogradnje. Graevni proizvod moe se staviti na trite, distribuirati i rabiti samo ako je dokazana njegova
uporabljivost i ima oznaku CE. Graevinski proizvod je uporabljiv ako je napravljen tako da kada se ugradi u graevinu uz
pravilno projektiranje i izvoenje, ona ispunjava bitne zahtjeve za graevinu, te ako ti proizvodi nose znak sukladnosti CE. Bitni
zahtjevi za graevinu su: mehanika otpornost i stabilnost, sigurnost od poara, higijena, zdravlje i okoli, sigurnost pri uporabi,
zatita od buke i uteda energije i toplinska zatita.
Osobitost te Direktive u odnosu na druge direktive novoga pristupa je u tome to se njezini bitni zahtjevi zadovoljavaju na
posredan nain, odnosno bitni se zahtjevi ne odnose izravno na graevne proizvode nego na gotove graevine u koje su ti
proizvodi ugraeni. Zbog toga Direktiva u sustav ocjenjivanja sukladnosti uvodi tzv. interpretativne dokumente (interpretative
documents) kojima se uspostavljaju meusobni odnosi izmeu prikladnosti graevnih proizvoda za uporabu i bitnih zahtjeva
koji se odnose na graevine. Tih interpretativnih dokumenata ima est, po jedan za svaki bitni zahtjev, a svrha im je uspostavljanje
veze izmeu bitnih zahtjeva i tehnikih specifikacija, za ije su donoenje mandatima zaduena europska struna tijela kako bi
se proizvodima pridruila odreena svojstva i time olakala pravilna primjena Direktive.
Druga je osobitost te Direktive uvoenje europskoga tehnikog odobrenja (European Technical Approval ETA) kao pozitivne
tehnike ocjene pogodnosti graevnoga proizvoda za predvienu namjenu, a odnosi se na one nove vrste proizvoda za koje iz
odreenih razloga nije (jo) mogue donijeti europske usklaene norme.
Dokazivanje sukladnosti graevnoga proizvoda s Direktivom (zadovoljavanje njezinih bitnih zahtjeva, odnosno interpretativnih
dokumenata), a time i mogunost stavljanja oznake CE na proizvod, mogue je provesti u prvome redu na temelju nacionalne
1
Uobiajeni skraeni naziv, engl. Construction Products Directive
norme, koja je usklaena europska norma ili europskoga tehnikog odobrenja. Svaki trei nain dokazivanja sukladnosti
iziskuje dodatne napore i trokove koji idu na teret proizvoaa. Oznaka CE na graevnome proizvodu znai zadovoljavanje
bitnih zahtjeva Direktive kao i svih drugih bitnih zahtjeva drugih direktiva, ako se one odnose na isti proizvod.
Europska je komisija od 1995. godine, kada je zapoela s davanjem mandata za usklaene europske specifikacije,
dodijelila 31 mandat za europske norme za skupinu proizvoda i dva horizontalna mandata za zatitu od poara
Europskome odboru za normizaciju (CEN), te 20 mandata Europskoj organizaciji za tehnika odobrenja (EOTA)
za izradbu ETA uputa (ETA Gudelines ETAG). Njima je obuhvaeno otprilike 600 usklaenih norma (harmonized
standards) i jo oko 1500 podupiruih norma (supporting standards) koje trebaju omoguiti punu implementaciju CPD.
Sve te norme pripremaju se u ak 75 europskih tehnikih odbora (CEN/TC) i to u ak 8 podruja normizacije, od kojih ih je ipak
najvie u podruju graditeljstva. Mandati su dodijeljeni za 29 skupina proizvoda: agregati, cement i vapno, cijevi, spremita i
sl. za vodu koja nije za pie, elik za armiranje i prednapinjanje betona, dimnjaci, dimovodni kanali i sl., drveni konstrukcijski
proizvodi, geosintetici, gipsani proizvodi, konstrukcijski leajevi, konstrukcijska ljepila, membrane, metalni konstrukcijski
proizvodi, mortovi i buke, ploe na osnovi drva, poarni alarmi, nadzorni sustavi za dim i sl. proizvodi, predgotovljeni betonski
proizvodi, proizvodi povezani s prometom, proizvodi za izgradnju putova/cesta, proizvodi za zidanje i sl. proizvodi, proizvodi
za pokrivanje krovova, sanitarni ureaji, staklo u graditeljstvu, toplinsko-izolacijski proizvodi, ureaji za raspolaganje otpadnim
vodama, ureaji za zrano grijanje, vrata, prozori i sl. proizvodi, zavrni slojevi stropova, zavrni slojevi zidova i zidne obloge.

1.2.2.
Direktiva 2006/32/EC o energetskoj uinkovitosti i energetskim uslugama
17. svibnja 2006. godine na snagu je stupila Direktiva 2006/32/EC o energetskoj uinkovitosti i energetskim uslugama. Direktiva
je usmjerena na poboljanje uinkovitosti neposredne potronje energije, a kao takva smatra se instrumentom poboljanja
sveukupne sigurnosti opskrbe energijom, smanjenja ovisnosti o uvozu energenata, smanjenja emisija CO2 iz energetskog
sektora, ali i poveanju konkurentnosti europskog gospodarstva u skladu s Lisabonskom strategijom. Svrha Direktive je poveati
isplativost poveanja energetske uinkovitosti u zemljama lanicama EU-a tako da donesu potrebne ciljeve kao i mehanizme,
inicijative, financijske i zakonske okvire za uklanjanje prepreka koje utjeu na efikasnost u koritenju energije. Naglaava se
potreba izrade nacionalnih akcijskih planova o energetskoj uinkovitosti svake 3 godine te provedba planova s ciljem ukupnog
smanjenja potronje energije za 9% u roku od devet godina ili 1% godinje. Sve lanice e donijeti isplative, praktine i razumne
mjere u svrhu ostvarivanja toga cilja. Kako bi posluile svojim primjerom, lanice moraju osigurati primjenu donesenih mjera
prvenstveno u javnom sektoru, fokusirajui se na najisplativije mjere koje donose najvee utede u energiji i najbri povrat
investicije.
Ova je Direktiva krovna direktiva za podruje energetske uinkovitosti. Direktiva obvezuje na postavljanje kvantitativnih ciljeva
za poboljanje energetske uinkovitosti, osiguranje opskrbe energijom i zatitu okolia. Zemlje lanice obvezne su postii cilj
od najmanje 9%-tnog smanjenja neposredne potronje energije u razdoblju od 2008. do 2016. godine. Nadalje, u Akcijskom
planu energetske uinkovitosti Europske komisije, EU je postavila cilj 20% smanjenja ukupne primarne potronje energije do
2020. godine. Valja istaknuti da svi dokumenti EU-a istiu potrebu definiranja i primjene instrumenata poticajne politike kojima
e se osigurati primjena trokovno uinkovitih rjeenja za smanjenje potronje energije.
Svrha ove Direktive je poboljanje uinkovite upotrebe krajnje energije u dravama lanicama kroz osiguranje potrebnih
okvirnih ciljeva kao i mehanizme, poticaje i institucionalne, financijske i pravne okvire za uklanjanje postojeih trinih
prepreka i nedostataka koje sprjeavaju uinkovito koritenje krajnje energije, kroz stvaranje uvjeta za razvoj i promicanje
trita energetskih usluga i uvjeta za osiguranje drugih mjera za poboljanje energetske uinkovitosti za krajnje korisnike.
Drave lanice usvajaju i imaju za cilj postizanje sveobuhvatnog nacionalnog okvirnog cilja utede energije, koji za devetu
godinu primjene ove Direktive iznosi 9%, do kojega se dolazi energetskim uslugama i drugim mjerama za poboljanje
energetske uinkovitosti. Direktiva se obraa institucijama i tritu sa svrhom promocije energetske uinkovitosti kroz razvoj
trita za energetske usluge, te opskrbu krajnjih korisnika programima i mjerama energetske uinkovitosti. Direktiva se odlino
nadopunjuje s EPBD-om. Odreuje set ciljeva za utedu energije na nacionalnoj razini i zahtjeva poduzimanje odreenih
aktivnosti od strane zemalja lanica:

zgrada
9
Definiranje obveznih mjera za javni sektor ukljuujui uvoenje kriterija energetske uinkovitosti u postupke javne
nabave
Definiranje obveznih mjera energetskim subjektima vezano na ponudu energetskih usluga i drugih mjera energetske
uinkovitosti krajnjim potroaima
Donoenje jedinstvene metodologije za izraun poboljanja energetske uinkovitosti
Redovito izvjeivanje o rezultatima utede (trogodinji nacionalni akcijski planovi)
Osiguranje kvalitetnih neovisnih energetskih pregleda kod svih potroaa energije
Osiguranje individualnog mjerenja potronje energije
Uporabu fondova za energetsku uinkovitost za subvencioniranje mjera energetske uinkovitosti s veim investicijskim
trokovima.
Direktiva dakle obvezuje na postavljanje kvantitativnih ciljeva za poboljanja energetske uinkovitosti u razdoblju od 2008.
do 2016. To bi znailo da Hrvatska, tijekom toga osmogodinjeg razdoblja treba smanjiti neposrednu potronju energije za
9%. Hrvatska takoer, do 2020., preuzima obvezu poznatu kao 3 X 20%. Uz podmirenje 20% potreba potronje energije iz
obnovljivih izvora energije i smanjenje emisije staklenikih plinova za 20%, to ukljuuje i ostvarenje poveanja energetske
uinkovitosti takoer za 20%.
Slika 1.3 Ciljevi energetske politike do 2020. godine u EU
1.2.3.

Direktiva 2005/32/EC, 2009/125/EC o uspostavi okvira za utvrivanje zahtjeva za

ekoloki dizajn proizvoda koji koriste energiju
Direktiva 2005/32/EC o eko dizajnu proizvoda koji koriste energiju (EuP), kao to su elektrini i elektroniki ureaji ili oprema za
grijanje, jasnije nam prua EU pravila za eko dizajn i osigurava da nejednakosti izmeu nacionalnih propisa ne postaju prepreka
za trgovinu unutar Europske unije. Direktiva nas izravno ne upoznaje s obvezujuim zahtjevima za posebne proizvode, ali
definira uvjete i kriterije za uspostavu naknadnih provedbenih mjera, zahtjeva vezanih za karakteristike proizvoda koji su vani
za okoli i omoguava da se oni brzo i uinkovito poboljaju. Od proizvoda koji ispunjavaju zahtjeve koristi e imati i poslovanje
i potroai i to poboljavanjem slobodnog kretanja robe kroz EU i poboljavanjem kvalitete proizvoda i zatite okolia. Direktiva
predstavlja novinu u EU politici proizvoda i uspostavlja mnoge inovativne elemente zajedno s konkretnom primjenom naela
paketa bolje regulacije. Eko dizajn proizvoda ima za cilj poboljati ekoloku uinkovitost proizvoda tijekom ivotnog ciklusa,
sustavnom integracijom aspekata okolia u vrlo ranoj fazi projektiranja proizvoda. Krajem 2009. godine usvojena je i najnovija
doraena i proirena Direktiva.
10
1.2.4.

Direktiva 2004/8/EC o promociji kogeneracije bazirane na korisnim toplinskim

potrebama na unutranjem tritu energije
Direktiva 2004/8/EC o unaprjeenju kogeneracije na temelju potronje korisne energije na unutranjem tritu energije,
pokrenuta je s ciljem poveanja energetske uinkovitosti i poboljanja sigurnosti opskrbe energijom kreiranjem okvira za
unaprjeivanje i razvoj visokouinkovite kogeneracije toplinske i elektrine energije temeljene na korisnoj toplinskoj potronji
i utedi primarne energije na unutranjem tritu, uzimajui u obzir specifine nacionalne okolnosti s naglaskom na klimatskim
i ekonomskim uvjetima.
U Direktivi su strogo definirani produkti kogeneracije (kogeneracijska elektrina i toplinska energija, kogeneracijsko gorivo),
visokouinkovita kogeneracija i potrebne energetske utede. S druge strane, Direktiva zahtijeva od zemalja lanica stvaranje
uvjeta koji e omoguiti certifikaciju visokouinkovite kogeneracije (Jamstvo o podrijetlu, zakonski i regulatorni okvir),
analiziranje nacionalnih potencijala za visokouinkovitu kogeneraciju, koncipiranje strategije za ostvarivanje potencijala,
ukljuujui i mehanizme podrke, reguliranje pristupa mrei u smislu prava pristupa i transparentnosti postupka, te tarifa
za isporuku, rezervu energije (back-up) i vrne potrebe (top-up), publiciranje izvjea s rezultatima analize i evaluacije te
dostavljanje statistike o proizvodnji elektrine i toplinske energije u kogeneracijama.
Donoenjem ove Direktive, kogeneracija je prepoznata kao jedna od glavnih tehnologija za postizanje bolje energetske
uinkovitosti jer su uteda primarne energije, izbjegnuti mreni gubici i smanjene emisije, priznate dobrobiti kogeneracije.
Uinkovito iskoritavanje energije u kogeneracijskim postrojenjima doprinosi i sigurnosti opskrbe i poboljava trinu poziciju
EU-a i njenih lanica, pa je promocija uinkovite kogeneracije, koja se temelji na potrebama za korisnom toplinskom energijom,
prioritet svake zajednice. Kratkorono, Direktiva e sluiti kao sredstvo konsolidacije postojeih i, gdje je mogue, poticanja
novih kogeneracijskih instalacija visoke iskoristivosti. Da bi se stvorili izjednaeni uvjeti za razvoj, potrebna je regulatorna
sigurnost i financijska potpora. To je posebno vano tijekom prijelazne faze liberalizacijskog procesa, gdje interno energetsko
trite nije u potpunosti razvijeno i eksterni trokovi nisu ukljueni u cijenu energije. Dugorono, Direktiva e biti sredstvo
preko kojega e se stvoriti neophodni zakonodavni okvir za osiguranje uinkovite kogeneracije uz druge ekoloki povoljne
naine opskrbe energijom.
1.2.5.
Direktiva 92/75/EEC o obveznom oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih
ureaja

Temeljna je Direktiva o oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja, 92/75/EEC koja tono definira kuanske
ureaje koji trebaju biti oznaeni oznakom energetske uinkovitosti, te detaljno propisuje oblik i sadraj energetske oznake,
usvojena je 22. rujna 1992. godine.
Odredbe Direktive 92/75/EEC primjenjuju se na sljedee skupine ureaja:
1.
Hladnjake i ledenice, te njihove kombinacije
2.
Perilice i suilice rublja, te njihove kombinacije
3.
Perilice posua
4.
Elektrine penice
5.
Klimatizacijske ureaje
6.
Elektrine izvore svjetla.
Odredbe Direktive ne primjenjuju se na ureaje koji koriste autonomne izvore energije, na ureaje ija je proizvodnja prestala
prije stupanja na snagu Direktive te na rabljene ureaje.
Dobavlja je duan uz ureaj koji isporuuje distributeru dostaviti oznaku energetske uinkovitosti te tehniku dokumentaciju
koja potvruje i ujedno daje opirnija objanjenja o podacima na oznaci. U skladu s EU Direktivom o obveznom oznaavanju
energetske uinkovitosti kuanskih ureaja, donesene su i posebne direktive za sve najzastupljenije kuanske ureaje.

zgrada
11
1.2.6.

Direktiva 93/76/EEC o ograniavanju emisija ugljinog dioksida kroz poveanje

energetske uinkovitosti
Takozvana SAVE direktiva, jedna je od prvih direktiva koja obvezuje zemlje lanice EU-a na implementaciju programa energetske
uinkovitosti u cilju smanjenja CO2 emisija. Direktiva postavlja bitne zahtjeve: smanjenje toplinskih gubitaka zgrada, poboljanje
uinkovitosti i racionalizaciju koritenja sustava za grijanje, hlaenje i ventilaciju, koritenje obnovljivih izvora energije u to
veoj mjeri, primjena principa bioklimatske arhitekture i pasivnih sunevih sustava, upravljanje i kontrola energetskih svojstava
zgrada primjenom suvremenih upravljakih sustava.
1.2.7.

Direktiva 2003/87/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje

staklenikih plinova unutar EU-a
Cilj ove Direktive je uspostava sustava trgovanja dozvolama za emitiranje CO2 unutar Europske unije. Razlog uspostave
takvog sustava je ekonomino smanjenje emisije staklenikih plinova. Preduvjeti za uspostavu sustava trgovanja emisijskim
dozvolama su izrada nacionalnog alokacijskog plana i uspostava registra emisijskih dozvola. Primjenom ove Direktive osigurat
e se slobodna trgovina dozvolama za emitiranje unutar Europske unije.
1.2.8.

Direktiva 2004/101/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje

staklenikih plinova, s obzirom na primjenu mehanizama Protokola iz Kyota
Cilj ove Direktive je povezati mehanizme Protokola iz Kyota - zajednika provedba (engl. Joint Implementation - JI) i mehanizam
istog razvoja (engl. Clean Development Mechanism - CDM) sa sustavom trgovanja dozvolama za emitiranje unutar Europske
unije. Direktivom se priznaje jednakost certifikata smanjenja emisije u okviru JI i CDM projekata s dozvolama za emitiranje u
sklopu sustava trgovanja dozvolama za emitiranje Europske unije.
1.2.9.

Akcijski plan Europske komisije o energetskoj uinkovitosti uteda za 20% do

2020. godine
Europska komisija donijela je krajem 2006. godine i Akcijski plan o energetskoj uinkovitosti pod naslovom Uteda za 20% do
2020. godine jer je utvreno da se unato sve skupljim energentima, sve teim posljedicama za okoli te sve veoj ovisnosti o
nabavi fosilnih goriva van granica Europske unije, najmanje 20% energije troi nepotrebno.
Akcijski plan sadri paket prioritetnih mjera koje pokrivaju ekonomski isplative i energetski uinkovite inicijative, koje ukljuuju
akcije u podrujima: uinkovitosti kuanskih ureaja, energetske uinkovitosti u zgradarstvu s naglaskom na promociju
niskoenergetskih i pasivnih zgrada, energetske uinkovitosti u prometu, energetski uinkovite proizvodnje i distribucije energije,
prijedloge mehanizama financiranja energetske uinkovitosti, te promociju i podizanje svijesti o energetskoj uinkovitosti. U
planu se istie znaaj energetske uinkovitosti za EU, te se naglaava da ako se odmah krene s primjenom predloenih mjera,
do 2020. bi se mogla smanjiti potronja za 100 milijardi eura godinje, a emisija CO2 pala bi za 780 milijuna tona. Plan bi trebao
biti implementiran u dravne zakone lanica EU-a u sljedeih 6 godina.
11
12
1.3. Implementacija Eu Direktive 2002/91/ec o energetskim svojstvima

zgrada u Hrvatsko zakonodavstvo
Sektor zgradarstva posebno je znaajan kao potroa energije [1.16] jer
u ukupnoj potronji energije sudjeluje s oko 40%, sa stalnim porastom potronje kao odrazom poveanja ivotnog
standarda
ima velik potencijal energetskih i ekolokih uteda
zgrade zbog dugog ivotnog vijeka imaju dug i kontinuiran utjecaj na okoli i energetsku potronju.
Oekuje se da e energetska certifikacija zgrada potaknuti niz novih aktivnosti u graditeljstvu kroz integralan pristup
osmiljavanju energetike zgrada [1. 3] kao to su:
energetski pregledi zgrada
energetska obnova i osuvremenjivanje postojeih zgrada
integralno planiranje suvremenog energetskog koncepta novih zgrada.
Implementacijom EU Direktive 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) u hrvatsko zakonodavstvo, uvodi se
obvezna energetska certifikacija zgrada za nove i postojee zgrade. EPBD se implementira na temelju Akcijskog plana za
implementaciju [1.3] izraenog u Ministarstvu zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva (MZOPUG) i usvojenog u
travnju 2008. godine, kroz Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07 i 38/09) [1.4] i Zakon o uinkovitom koritenju
energije u neposrednoj potronji (NN 152/08) [1.5] te nizom tehnikih propisa i pravilnika, od kojih su do sada usvojeni:
Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti zgrada (NN 110/08 i 89/09) [1.6], Tehniki propis o sustavima
grijanja i hlaenja zgrada (NN 110/08) [1.7], Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10) [1.8] i Pravilnik o uvjetima
i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada (NN 113/08 i 89/09) [1.9]. U lipnju
2009. godine usvojena je i nacionalna Metodologija provoenja energetskog pregleda zgrada [1.10], u skladu s lankom 28.
Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada [1.8], ime su ostvareni osnovni preduvjeti za poetak energetske certifikacije
zgrada.
Odgovorne institucije za implementaciju EPBD-a su Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva te
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva. Veliki dio Direktive prenesen je Akcijskim planom u podzakonske akte i
temeljno kroz Zakon o prostornom ureenju i gradnji [1.4]. U skladu s Akcijskim planom bilo je potrebno propisati izgled i
sadraj energetskog certifikata i klasifikaciju zgrada u energetske razrede, metodologiju izrauna, za koje se zgrade izdaje, a
koje su zgrade izuzete od obveze certificiranja, koje zgrade imaju obvezu javnog izlaganja certifikata, koje su obveze investitora
i vlasnika zgrade, voenje registra certifikata i drugo. Takoer je bilo potrebno definirati uvjete i mjerila za osobe koje e se
ovlastiti za provoenje energetskih pregleda i energetsku certifikaciju zgrada, te program izobrazbe i strunog osposobljavanja.
Prijenos Direktive u zakone koji ureuju podruje energetike u nadlenosti je Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva.
1.3.1.

Akcijski plan za implementaciju Europske direktive o energetskim svojstvima

zgrada u hrvatsko zakonodavstvo
Akcijskim planom za implementaciju EPBD-a u hrvatsko zakonodavstvo [1.3], pripremljenim u Ministarstvu zatite okolia,
prostornog ureenja i graditeljstva u suradnji s imenovanim timom strunjaka, te usvojenim od strane Vlade RH u travnju 2008.
godine, definirane su aktivnosti potrebne za punu implementaciju navedene Direktive, koja ukljuuje i energetsku certifikaciju
zgrada.
Uslijed multidisciplinarnosti i sloenosti provedbe Direktive o energetskim svojstvima zgrada koja proizlazi i iz njezinog okvirnog
karaktera, nadlenosti dvaju ministarstava: Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva i Ministarstva
gospodarstva, rada i poduzetnitva, za njeno provoenje te ogranienosti roka, osnovano je Povjerenstvo za prijenos i
implementaciju Direktive. Povjerenstvo je osnovano Odlukom ministrice zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva sa
zadaom razrade aktivnosti i mjera potrebnih za implementaciju Direktive, pripremu prijedloga, potrebnih odluka i pripremu
nacrta Akcijskog plana, nadzorne i savjetodavne uloge kod sustavnog praenja realizacije Akcijskog plana, predlaganja drugih
mjera koje imaju svrhu poveanje energetske uinkovitosti zgrada te praenja provedbe tih i ostalih mjera koje se donose i

zgrada
13
provode u sektoru zgradarstva sa svrhom poveanja energetske uinkovitosti.

Odlueno je da je prijenos i implementacija Direktive u nacionalno zakonodavstvo u nadlenosti dva ministarstva: Ministarstva
zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva (lanci 3., 4., 5., 6., 7. i djelomino 10.) i Ministarstva gospodarstva, rada i
poduzetnitva (lanci 8., 9. i djelomino 10.).
U Hrvatskoj Direktiva o energetskim svojstvima zgrada nije prenesena u cijelosti niti u jednom propisu. No, energetska
uinkovitost se provlai kroz niz dokumenata i propisa. U Strategiji energetskog razvitka RH (NN 38/02), te Nacionalnoj strategiji
zatite okolia (NN 46/02), utvren je interes Republike Hrvatske za uinkovito koritenje energije, primjenu kogeneracije,
koritenje obnovljivih izvora energije. U Zakonu o energiji (NN 68/01 i 177/04) istie se interes RH za uinkovito koritenje
energije. Zakonom o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/05), dana je mogunost energetskim
subjektima, koji koriste energetski objekt kogeneracije te koriste otpad, biorazgradive dijelove otpada ili obnovljive izvore
energije za proizvodnju toplinske energije, da mogu stei status povlatenog proizvoaa toplinske energije. Mjere za
racionalno koritenje energije sadrane su i u lancima 24 i 36 toga Zakona prema kojima se daje mogunost vlasnicima
postojeih samostalnih uporabnih cjelina da ugrade ureaje za mjerenje potronje topl. energije, dok novi objekti moraju imati
za svaku samostalnu uporabnu cjelinu (stan, poslovni prostor) ureaje za mjerenje potronje toplinske energije.
Na temelju Zakona o tehnikim zahtjevima za proizvode i ocjenu sukladnosti (NN 158/03), donesen je Pravilnik o zahtjevima
za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekue i plinovito gorivo (NN 135/05) koji se odnosi na kotlove nazivne
snage izmeu 4 i 400 kW. Zakon o gradnji (NN 175/03 i 100/04) sadri bitni zahtjev o utedi energije i toplinskoj zatiti, prenesen
iz Direktive o graevnim proizvodima 89/106/EEC. Temeljem ovoga Zakona doneseni su Tehniki propis o utedi toplinske
energije i toplinskoj zatiti zgrada (NN 79/05, 155/05 i 74/06), te Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije
i klimatizacije zgrada (NN 03/07). Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07) navodi utede energije i toplinsku zatitu
kao jedan od bitnih zahtjeva za graevinu. Isti Zakon takoer navodi da svaka zgrada mora imati certifikat o energetskim
svojstvima. Zakon o uinkovitom koritenju energije u neposrednoj potronji (NN 152/2008) ureuje podruje uinkovitog
koritenja energije u neposrednoj potronji, donoenje programa i planova za poboljanje energetske uinkovitosti te njihovo
provoenje, mjere energetske uinkovitosti, a posebno djelatnost energetskih usluga i energetskih pregleda, obveze javnog
sektora, energetskog subjekta i velikog potroaa te prava potroaa u primjeni mjera energetske uinkovitosti.
Republika Hrvatska obvezna je uskladiti svoj zakonodavni okvir sa svim direktivama Europske unije te preuzeti i sve obveze
iz tih direktiva. Obveza je transponirati Direktivu EPBD-a u nacionalno zakonodavstvo do dana potpisivanja ugovora o
punopravnom lanstvu i osigurati instrumente implementacije. Prijenos Direktive predvien je novim odredbama zakona koji
ureuju graenje graevina, a u nadlenosti je Ministarstva prostornog ureenja i graditeljstva. Istim bi se trebala dati pravna
osnova za donoenje podzakonskih akata vezano za
uvoenje metodologije za energetske karakteristike
propisivanje minimalnih energetskih zahtjeva
klasificiranje zgrada u energetske razrede
obveznost certificiranja novih zgrada, te postojeih zgrada prilikom prodaje ili iznajmljivanja
uvjete strune osposobljenosti kvalificiranih nezavisnih strunjaka za provedbu certificiranja i energetskih pregleda zgrada.
Prijenos Direktive u zakone koji ureuju podruje energetike i energetske uinkovitosti u nadlenosti je Ministarstva
gospodarstva, rada i poduzetnitva. Razradom navedenih zakonskih odredbi, podzakonskim aktima utvrdit e se obveza
provoenja redovite kontrole kotlova za grijanje i sustava za klimatizaciju od strane kvalificiranih strunjaka.
1.3.2.

Zakon o uinkovitom koritenju energije u neposrednoj potronji (NN 152/2008)
Ovim se Zakonom [1.5] ureuje podruje uinkovitog koritenja energije u neposrednoj potronji, donoenje programa i
planova za poboljanje energetske uinkovitosti te njihovo provoenje, mjere energetske uinkovitosti, a posebno djelatnost
energetskih usluga i energetskih pregleda, obveze javnog sektora, energetskog subjekta i velikog potroaa te prava potroaa
u primjeni mjera energetske uinkovitosti.
13
14
Ovaj se Zakon ne odnosi na energetsku uinkovitost u postrojenjima za proizvodnju i transformaciju energije, prijenos i
distribuciju energije te na uvjete za obavljanje energetskog pregleda radi izdavanja energetskog certifikata zgrade, niti na
energetske preglede kotla za grijanje i sustava za klimatizaciju u zgradi na koje se odnose posebni propisi u podruju gradnje.
Svrha je ovoga Zakona ostvarivanje ciljeva odrivog energetskog razvoja: smanjenje negativnih utjecaja na okoli iz energetskog
sektora, poboljanje sigurnosti opskrbe energijom, zadovoljavanje potreba potroaa energije i ispunjavanje meunarodnih
obveza Republike Hrvatske u podruju smanjenja emisija staklenikih plinova i to poticanjem primjene mjera energetske
uinkovitosti u sektorima neposredne potronje energije.
Zakon obvezuje na izradu Nacionalnih akcijskih planova energetske uinkovitosti, te drugih planskih dokumenata na razini
upanija i gradova. Zakon implementira i obvezu iz EPBD direktive o redovitim energetskom pregledima kotlova za grijanje
i sustava za klimatizaciju. Ovlatene osobe za energetske preglede zgrada sa sloenim tehnikim sustavom, u dijelu koji se
odnosi na strojarski dio tehnikog sustava, prema posebnom propisu, mogu obavljati i redovite energetske preglede kotlova
za grijanje i sustava za klimatizaciju zgrade.
1.3.3.
Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07 i 38/09)
Zakonom o prostornom ureenju i gradnji [1.4] od 13. srpnja 2007. godine (NN 76/07) definira se i znaaj energetske
uinkovitosti i obvezna energetska certifikacija zgrada. Izmeu bitnih zahtjeva za graevinu koje je potrebno osiguravati u
projektiranju, graenju i odravanju graevine, obvezuje se na utedu energije i toplinsku zatitu, tako da u odnosu na mjesne
klimatske prilike potronja energije prilikom koritenja ureaja za grijanje, hlaenje i provjetravanje bude jednaka propisanoj
razini ili nia od nje, a da za osobe koje borave u graevini budu osigurani zadovoljavajui toplinski uvjeti. Za nove i postojee
zgrade kvaliteta s obzirom na potronju energije, odrediti e se klasifikacijom u energetske razrede. Za svaki energetski razred
utvrditi e se raspon vrijednost potronje za toplinsku energiju, elektrinu energiju i potronu vodu te emisije CO2. Podaci o
potronji pojedine vrste energije odreivat e se proraunom ili prema stvarnoj potronji u zgradi. Prije izdavanja uporabne
dozvole, kod promjene vlasnitva ili iznajmljivanja zgrade ili stana obveza je pribaviti certifikat o energetskim svojstvima zgrade
i dati na uvid kupcu ili iznajmljivau. Certifikat izdaje ovlatena osoba, koju e ovlastiti Ministarstvo. Energetska svojstva i nain
izrauna toplinskih svojstava zgrade, energetske zahtjeve za nove i postojee zgrade (s izuzeima od propisanih zahtjeva),
uvjete, sadraj i nain izdavanja certifikata, zgrade za koje postoji obveza javnog izlaganja certifikata o energetskim svojstvima
i uvjete za osobe ovlatene za izdavanje certifikata propisati e ministar pravilnikom. Obvezna primjena Zakona o prostornom
ureenju i gradnji je od 1.listopada 2007. godine. lanak 15 Zakona implementira lanke EPBD 3, 4, 5, 6, 7 i 10, prenosei
obvezu da svaka zgrada mora biti projektirana, izgraena i odravana tako da tijekom uporabe ima propisana energetska
svojstva. Prije izdavanja uporabne dozvole, odnosno prije promjene vlasnitva ili iznajmljivanja zgrade ili njezinoga dijela, mora
se pribaviti certifikat o energetskim svojstvima zgrade, kojega izdaje ovlatena osoba. Ovlatenje za izdavanje certifikata izdaje
Ministarstvo. U certifikat kupac ili unajmljiva zgrade ili njezinog dijela ima pravo uvida prije sklapanja ugovora o kupoprodaji ili
iznajmljivanju prema posebnom zakonu. Energetska svojstva i nain izrauna toplinskih svojstava zgrade, energetske zahtjeve
za nove i postojee zgrade s izuzeima od propisanih zahtjeva, te uvjete, sadraj i nain izdavanja certifikata (certificiranje),
zgrade za koje postoji obveza javnog izlaganja certifikata o energetskim svojstvima i uvjete za osobe ovlatene za izdavanje
certifikata propisuje ministar pravilnikom.
Temeljem ovog Zakona i Akcijskog plana, tijekom 2008. i 2009. godine izraeni su i usvojeni slijedei Pravilnici i Tehniki propisi:
[1] Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti zgrada NN 110/08 i Tehniki propis o izmjeni

Tehnikog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama NN 89/09
[2] Tehniki propis o sustavima grijanja i hlaenja zgrada NN 110/08

[3] Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada NN 113/08 i Pravilnik o izmjenama Pravilnika o energetskom

certificiranju zgrada NN 91/09, Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada NN 36/10

[4] Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada

NN 113/08 i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske

preglede i energetsko certificiranje zgrada NN 89/09
[5] Metodologija provoenja energetskog pregleda zgrada, Energetski institut Hrvoje Poar, MZOPUG, lipanj 2009.

zgrada
15
1.3.4.
Uspostava administrativne strukture
Uinkovitim koritenjem energije postie se krajnji cilj, a to je smanjenje energetske potronje. Praenje potronje energije
mogue je provoditi ako postoji evidencija energetskih pregleda, a to ukazuje na potrebu uspostave administrativne strukture
za praenje baze podataka. Slijedom navedenog dolazimo do zakljuka da je za praenje provedbe implementacije Direktive,
za to su nadleni MZOPUG i MINGORP, neophodna uspostava administrativne strukture iji djelokrug obuhvaa:
izrada i voenje registra ovlatenih strunjaka za energetski pregled zgrada, certificiranje, inspekciju kotlova za grijanje te
sustava klimatizacije
izrada i voenje registra izvjea energetskih pregleda
izrada i voenje registra certifikata.
Kako bi se utvrdio priblian broj strunih osoba koje e provoditi energetske preglede i energetsku certifikaciju zgrada,
provedena je kratka analiza postojeeg sektora zgrada. Godinje je potrebno pregledati u prosjeku 20 000 novih stanova za
250 radnih dana. To moe obaviti 80 ljudi radei puno radno vrijeme, odnosno 160 osoba koje bi taj posao obavljale samo
poslije podne. Kada s tom broju pridoda broj osoba koje bi vrile energetski pregled na zgradama koje se prodaju, iznajmljuju
ili se podvrgavaju veim rekonstrukcijama, moe se pretpostaviti broj od najmanje 500 potrebnih strunih osoba koje e
Ministarstvo ovlastiti za potrebe provoenja energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada [1.3].
Implementacijom EPBD direktive u hrvatsko zakonodavstvo stvoreni su osnovni uvjeti za provedbu energetske certifikacije
zgrada u praksi. Zapoela je i sustavna izobrazba strunjaka koji e biti ovlateni za provoenje energetskih pregleda i energetsku
certifikaciju zgrada. Daljnje aktivnosti trebale bi ii u smjeru aktivne provedbe usvojenog zakonodavstva, kontinuiranog
usklaivanja sa zakonodavstvom EU-a, te edukacija i promocije energetske certifikacije i openito energetske uinkovitosti za
razne ciljne grupe.
1.4.

Osnove energetskog certificiranja stambenih i nestambenih

zgrada te zgrada javne namjene
1.4.1.
Osnove energetskih pregleda i energetskog certificiranja
Osnovni pojmovi i definicije, prema Pravilniku [1.8]

zgrada jest graevina s krovom i zidovima u kojoj se koristi energija radi ostvarivanja odreenih klimatskih uvjeta, namijenjena
boravku ljudi, odnosno smjetaju ivotinja, biljaka i stvari, a sastoji se od tijela zgrade, instalacija, ugraene opreme i prostora
zgrade;
stambena zgrada jest zgrada koja je u cijelosti ili u kojoj je vie od 90% bruto podne povrine namijenjeno za stanovanje,
odnosno koja nema vie od 50 m2 neto podne povrine u drugoj namjeni. Stambenom zgradom smatra se i zgrada s
apartmanima u turistikom podruju;
nestambena zgrada jest zgrada koja nije stambena;
nestambena zgrada gospodarske namjene jest zgrada namijenjena za obavljanje gospodarske proizvodne i poljoprivredne
djelatnosti (npr. to su: proizvodne hale u industrijskoj proizvodnji, proizvodne radionice, skladita, zgrade namijenjene
poljoprivrednom gospodarstvu i sl.);
zgrada mjeovite namjene jest zgrada koja ima vie od 10% neto podne povrine u drugoj namjeni od osnovne (stambene,
nestambene ili ostale namjene), kada je plotina te neto podne povrine u drugoj namjeni vea od od 50 m2 i zbog ega je
mogue zgradu podijeliti na zone koje se mogu posebno certificirati u skladu s temeljnom klasifikacijom zgrada (npr. stambena,
uredska i trgovaka namjena u jednoj zgradi);
zgrada s vie zona jest zgrada koja ima vie dijelova za koje se mogu izraditi zasebni energetski certifikati. Zgrada s vie zona
jest zgrada:
koja se sastoji od dijelova koji ine zaokruene funkcionalne cjeline koje imaju razliitu namjenu te imaju mogunost
odvojenih sustava grijanja i hlaenja (stambeni dio u nestambenoj zgradi), ili se razlikuju po unutarnjoj projektnoj temperaturi
za vie od 4C
15
16
kod koje je 10% i vie neto podne povrine prostora zgrade u kojem se odrava kontrolirana temperatura u drugoj namjeni
od osnovne namjene, kada je plotina te neto podne povrine u drugoj namjeni vea od 50 m2
kod koje dijelovi zgrade koji su zaokruene funkcionalne cjeline imaju razliiti termotehniki sustav i/ili bitno razliite reime
koritenja termotehnikih sustava;
tehniki sustav zgrade jest tehnika oprema ugraena u zgradu koja slui za njezino grijanje, hlaenje, ventilaciju, klimatizaciju,
pripremu tople vode, osvjetljenje i proizvodnju elektrine energije;
termotehniki sustav zgrade jest tehniki sustav u koji nije ukljueno osvjetljenje i proizvodnja elektrine energije;
pomoni sustav jest tehnika oprema koja doprinosi pretvorbi energije za pokrivanje energetskih potreba zgrade;
ovlatena osoba jest osoba koja prema posebnom propisu kojim se propisuju uvjeti i mjerila za osobe koje provode energetske
preglede i energetsko certificiranje zgrada ima ovlatenje Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva za
provoenje energetskih pregleda i/ili izdavanje energetskog certifikata;
energetski pregled zgrade jest dokumentirani postupak koji se provodi u cilju utvrivanja energetskih svojstava zgrade
i stupnja ispunjenosti tih svojstava u odnosu na referentne vrijednosti i sadri prijedlog mjera za poboljanje energetskih
svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane, a provodi ga ovlatena osoba;
energetski certifikat jest dokument koji predouje energetska svojstva zgrade i koji ima propisani sadraj i izgled prema
Pravilniku [8], a izdaje ga ovlatena osoba;
energetsko certificiranje zgrade jest skup radnji i postupaka koji se provode u svrhu izdavanja energetskog certifikata;
energetski razred zgrade jest indikator energetskih svojstava zgrade koji se za stambene zgrade izraava preko godinje
potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke svedene na jedinicu plotine korisne povrine zgrade
Ak, a za nestambene zgrade preko relativne vrijednosti godinje potrebne toplinske energije za grijanje;
referentne vrijednosti su doputene vrijednosti propisane posebnim propisom kojim se propisuju tehniki zahtjevi glede
racionalne uporabe energije i toplinske zatite novih i postojeih zgrada i prema kojima se usporeuju izraunata energetska
svojstva zgrade;
referentni klimatski podaci jesu skup odabranih klimatskih parametara koji su karakteristini za neko geografsko podruje;
stvarni klimatski podaci jesu klimatski podaci dobiveni statistikom obradom prema meteorolokoj postaji najblioj lokaciji
zgrade;
godinja potrebna toplinska energija za grijanje, QH,nd (kWh/a), jest raunski odreena koliina topline koju sustavom grijanja
treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za odravanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja
zgrade;
koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka, Htr,ad (W/K), jest kolinik izmeu toplinskog toka koji se transmisijom prenosi
iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru i razlike izmeu unutarnje projektne temperature grijanja i vanjske temperature;
obujam grijanog dijela zgrade, Ve (m3), jest bruto obujam, obujam grijanog dijela zgrade kojemu je oploje A;
oploje grijanog dijela zgrade, A (m2), jest ukupna plotina graevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog
prostora, tla ili negrijanih dijelova zgrade (omota grijanog dijela zgrade), odreena prema HRN EN ISO 13789:2008;
plotina korisne povrine zgrade, AK (m2), jest ukupna plotina neto podne plotine grijanog dijela zgrade. Kod stambenih
zgrada moe se odrediti prema priblinom izrazu AK = 0,32Ve;
faktor oblika zgrade, f0= A/Ve (m-1), jest kolinik oploja, A (m2), i obujma, Ve (m3), grijanog dijela zgrade;
godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke, QH,nd,ref (kWh/a), jest raunski odreena
koliina topline koju sustavom grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za odravanje unutarnje projektne
temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade, za referentne klimatske podatke;
specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke za stambenu zgradu,
QH,nd,ref (kWh/(ma)) jest godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke izraena po jedinici
plotine korisne povrine zgrade;
specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke za nestambenu zgradu jest
godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke izraena po jedinici obujma grijanog dijela
zgrade, QH,nd,ref (kWh/(m3a)), te godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke izraena po
jedinici plotine korisne povrine zgrade, QH,nd,ref (kWh/(ma));
relativna vrijednost godinje potrebne toplinske energije za grijanje za nestambene zgrade, QH,nd,rel [%], jest omjer specifine
godinje potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke, QH,nd,ref (kWh/(ma)) i doputene specifine
godinje potrebne toplinske energije za grijanje, QH,nd,dop (kWh/(ma)), a izraunava se prema izrazu:
QH,nd,rel = QH,nd,ref/ QH,nd,dop . 100 (%) (1.1)

zgrada
17
Postupak energetskog certificiranja postojee zgrade sastoji se od:

energetskog pregleda zgrade
vrjednovanja i/ili zavrnog ocjenjivanja radnji energetskog pregleda zgrade
izrade energetskog certifikata zgrade s prijedlogom mjera za poboljanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski
opravdane i s izraunatim razdobljem povrata investicije.
Postupak energetskog certificiranja nove zgrade sastoji se od:
odreivanja energetskog razreda zgrade i
izrade energetskog certifikata s preporukama za koritenje zgrade, vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva utede energije i
toplinske zatite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade.
Suvremeno upravljanje energijom u zgradama ukljuuje iroku analizu svih energetskih sustava zgrade. Energetski pregled
ili audit zgrade podrazumijeva analizu toplinskih karakteristika i energetskih sustava zgrade s ciljem utvrivanja uinkovitosti
i/ili neuinkovitosti potronje energije te donoenja zakljuaka i preporuka za poveanje energetske uinkovitosti. Energetski
pregled utvruje nain koritenja energije, podruja rasipanja energije i identificira mjere za poveanje energetske uinkovitosti.
Osnovni cilj energetskog pregleda je prikupljanjem i obradom niza parametara dobiti to toniji uvid u zateeno energetsko
stanje zgrade s obzirom na: graevinske karakteristike u smislu toplinske zatite; kvalitetu sustava za grijanje, hlaenje,
prozraivanje i rasvjetu; zastupljenost i kvalitetu energetskih ureaja; strukturu upravljanja zgradom te pristup stanara ili
zaposlenika energetskoj problematici, nakon ega se odabiru konkretne optimalne energetsko-ekonomske mjere poveanja
energetske uinkovitosti.
Uvoenjem energetske certifikacije zgrada u budunosti, odnosno klasifikacije i ocjenjivanja zgrada prema potronji energije,
energetski pregled zgrade postaje nezaobilazna metoda utvrivanja uinkovitosti, odnosno neuinkovitosti potronje energije
te podloga za izradu energetskog certifikata zgrade.
Energetski certifikat jest dokument koji predouje energetska svojstva zgrade, ali i jaki marketinki instrument s ciljem promocije
energetske uinkovitosti i nisko energetske gradnje i postizanja vieg komfora ivota i boravka u zgradama. Energetskim
certificiranjem zgrada dobivaju se transparentni podaci o potronji energije u zgradama na tritu, energetska uinkovitost
prepoznaje se kao znak kvalitete, potiu se ulaganja u nove inovativne koncepte i tehnologije, potie se koritenje alternativnih
sustava za opskrbu energijom u zgradama, razvija se trite novih nisko energetskih zgrada i modernizira sektor postojeih
zgrada, te se doprinosi ukupnom smanjenju potronje energije i zatiti okolia.
Tablica 1.1 - Energetski razredi zgrada utvreni Pravilnikom [1.8]

Energetski razred
QH,nd,ref specifina godinja potrebna toplinska

energija za grijanje u kWh/(ma)
A+
15
25
50
100
150
200
250
> 250
Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada [1.8] propisuje zgrade za koje je potrebno izdati energetski certifikat o energetskim
svojstvima zgrade i izuzea od obveznosti izdavanja energetskog certifikata, energetske razrede zgrada, sadraj i izgled
energetskog certifikata, izdavanje i vaenje, energetsko certificiranje novih zgrada, energetsko certificiranje postojeih zgrada
koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata
17
18
i izlaganje energetskog certifikata, obveze investitora, odnosno vlasnika zgrade u vezi s energetskim certificiranjem zgrade,
registar izdanih energetskih certifikata, te nadzor nad provedbom Pravilnika.
Temeljem izrauna specifine godinje potrebne toplinske energije za grijanje QH,nd,ref zgrada se svrstava u razred energetske
potronje, od A+ razreda s najmanjom potronjom toplinske energije za grijanje (QH,nd,ref 15 kWh/(m2a)), do G razreda zgrade s
najveom energetskom potronjom (QH,nd,ref > 250 kWh/(m2a)) i to u dvije referentne klime, kontinentalna i primorska Hrvatska,
s granicom na 2200 stupanj dana grijanja. Pri tome je vano napomenuti da zgrade projektirane u skladu s dananjim propisima
uglavnom ulaze u razred energetske potronje C, te da je potrebno znaajno poboljanje energetskih svojstava zgrade kako bi
zgrada bila svrstana u energetski razred B, A ili A+.
Energetskim certificiranjem zgrada uvodi se:
obveza vlasnika zgrade da prilikom izgradnje, prodaje ili iznajmljivanja zgrade predoi buduem vlasniku, odnosno
potencijalnom kupcu ili najmoprimcu energetski certifikat kojemu rok valjanosti nije dui od deset godina
obveza izdavanja i izlaganja energetskog certifikata ne starijeg od 10 godina na jasno vidljivom mjestu, za zgrade javne
namjene, ukupne korisne povrine vee od 1000 m2 koje koriste tijela javne vlasti i zgrade institucija koje pruaju javne
usluge velikom broju ljudi (zgrade s velikim prometom ljudi).
Investitor nove zgrade duan je osigurati energetski certifikat zgrade prije obavljanja tehnikog pregleda, odnosno priloiti
ga zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole. Ta se obveza odnosi na sve nove zgrade za koje se nakon 31. oujka 2010. godine
podnosi zahtjev za izdavanje akta, temeljem kojega se moe graditi.
Vlasnik postojee zgrade duan je prilikom prodaje ili iznajmljivanja zgrade u cjelini ili njezinog dijela koji je samostalna
uporabna cjelina (pojedini stan, pojedinani uredski prostor i sl.), odnosno lizinga (engl. leasing), osigurati energetski certifikat
zgrade, odnosno njezinog dijela i dati ga na uvid potencijalnom kupcu ili unajmljivau zgrade. Kod prodaje zgrade ili njezinog
dijela koji je samostalna uporabna cjelina, energetski certifikat mora biti na uvidu prigodom sklapanja ugovora o kupoprodaji
i sastavni je njegov dio. Sve postojee zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na lizing moraju imati energetski certifikat
dostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Republike Hrvatske u lanstvo EU-a.
Zgrade javne namjene koje imaju ukupnu korisnu povrinu veu od 1 000 m2, moraju imati energetski certifikat izloen na mjestu
jasno vidljivom posjetiteljima zgrade. Energetski certifikat izrauje se uvean na format A3, zatien od eventualnih oteenja
i privren na siguran nain. Javno se izlae prva strana energetskog certifikata koja sadri osnovne podatke o zgradi i skalu
energetskih razreda, te trea strana certifikata koja sadri preporuke za poboljanje energetskih svojstava zgrade. Zgrade javne
namjene, za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata, moraju imati izraen i javno izloen energetski certifikat
i popis mjera za poveanje energetske uinkovitosti u roku od najdulje 36 mjeseci od donoenja Metodologije provoenja
energetskih pregleda zgrade, dakle najkasnije do lipnja 2012. godine.
Energetski certifikat zgrade (stambene i nestambene) sadri ukupno pet stranica, od kojih prva sadri osnovne podatke o
zgradi te grafiku skalu energetskih razreda od A+ do G, s navedenim iznosom specifine godinje potrebne toplinske energije
za grijanje za referentne klimatske uvjete QH,nd,ref u kWh/(m2a). Druga stranica certifikata sadri klimatske podatke, podatke o
svim ugraenim tehnikim sustavima u zgradi, te rezultate izrauna energetskih potreba zgrade s navedenim vrijednostima
koeficijenata prolaska topline za pojedine graevne dijelove zgrade. Trea stranica sadri prijedlog mjera za poboljanje
energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. etvrta stranica energetskog certifikata zgrade sadri objanjenje
tehnikih pojmova, a peta stranica energetskog certifikata zgrade sadri detaljan opis propisa, normi i proraunskih postupaka
za odreivanje podataka navedenih u energetskom certifikatu.

zgrada
19
Slika 1.4 Prva i trea stranica energetskog certifikata za stambene zgrade
Slika 1.5 Prva i trea stranica energetskog certifikata za nestambene zgrade
19
20
1.5.
Nacionalna metodologija energetskih pregleda zgrada
U svrhu ujednaavanja kvalitete i metoda provedbe energetskih pregleda zgrada, u lipnju 2009. godine usvojena je nacionalna
Metodologija provoenja energetskog pregleda zgrada [1.10]. Metodologija se trenutno usklauje s novim Pravilnikom o
energetskom certificiranju. Prema toj metodologiji, energetski pregled zgrade obvezno ukljuuje:
1. analizu graevinskih karakteristika zgrade u smislu toplinske zatite (analizu toplinskih karakteristika vanjske ovojnice
zgrade)
2. analizu energetskih svojstava sustava grijanja i hlaenja
3. analizu energetskih svojstava sustava klimatizacije i ventilacije
4. analizu energetskih svojstava sustava za pripremu potrone tople vode
5. analizu energetskih svojstava sustava potronje elektrine energije sustav elektroinstalacija, rasvjete, kuanskih aparata
i drugih podsustava potronje elektrine energije
6. analizu upravljanja svim tehnikim sustavima zgrade
7. potrebna mjerenja gdje je to nuno za ustanovljavanje energetskog stanja i /ili svojstava
8. analizu mogunosti promjene izvora energije
9. analizu mogunosti koritenja obnovljivih izvora energije i uinkovitih sustava
10. prijedlog ekonomski povoljnih mjera poboljanja energetskih svojstava zgrade, ostvarive utede, procjenu investicije i
jednostavno razdoblje povrata
11. izvjee s preporukama za optimalni zahvat i redoslijed prioritetnih mjera koje e se implementirati kroz jednu ili vie faza.
Energetski pregled zgrade opcionalno moe ukljuivati i druge radnje ovisno o namjeni i vrsti zgrade, kao npr. analizu potronje
sanitarne vode i preporuke za smanjenje potronje sanitarne vode.
Osnovna karakteristika energetskog pregleda stambene zgrade je prikupljanje podataka o zgradi i izraun godinjih energetskih
potreba za grijanje i potronu toplu vodu, prema HRN EN 13790:2008 [1.11]. Za stambene i nestambene zgrade nije obvezno
mjerenje niti prikupljanje podataka o potronji i trokovima za energiju, ve se cijeli energetski pregled temelji na prikupljanju
ulaznih podataka i izraunu. Ako postoje podaci, mogue je opcionalno analizirati i potronju i trokove za energiju te provesti
odreena mjerenja u svrhu utvrivanja kvalitete izvedbe kod novih zgrada, odnosno identifikacije problema i tonijeg
utvrivanja energetskih svojstava kod postojeih zgrada.
Osnovni proraunski izraz za odreivanje godinje potrebne toplinske energije za grijanje prema EN ISO 13790 je:
Q H,nd = Q H,ht H,gn . Q H,gn (1.2)

Q H,ht ukupni toplinski gubici zgrade u razdoblju grijanja prema vanjskom okoliu, kWh
Q H,gn ukupni toplinski dobici zgrade u razdoblju grijanja, kWh
H,gn bezdimenzijski faktor iskoritenja toplinskih dobitaka za grijanje
Osnovni proraunski izraz za odreivanje ukupne godinje potrebne toplinske energije sustava, Q je:
H
Q H = Q H,nd + Q W + Q H,ls + Q W,ls (1.3)

Q H,nd godinja potrebna toplinska energija za grijanje, kWh
Q W godinja potrebna toplinska energija za pripremu potrone tople vode (PTV), kWh
Q H,ls godinji toplinski gubici sustava grijanja, kWh
Q W,ls godinji toplinski gubici sustava pripreme potrone tople vode, kWh
Za preciznije utvrivanje postojeih energetskih svojstava zgrade i svih tehnikih sustava u zgradi, esto je potrebno provesti
odreena mjerenja. Kada postoji opravdana sumnja u tonost ulaznih podataka potrebnih za izraun energetskih svojstava
vanjske ovojnice i tehnikih sustava, mogu se provoditi mjerenja:

zgrada
21
toplinskih gubitaka kroz vanjsku ovojnicu koritenjem infracrvene termografije (ICT), te mjerenje zrakopropusnosti (Blower
Door Test), mjerenje toplinskog otpora
u sustavima klimatizacije, grijanja, hlaenja, ventilacije
elektroenergetskih parametara potronje elektrine energije po troilima ili podsustavima.
Slika 1.6: ICT snimke napravljene prilikom energetskog pregleda u svrhu vizualizacije toplinskih mostova i nehomogenosti
vanjskog zida, EIHP, 2008.
Osnovni elementi energetskog pregleda postojeih zgrada za potrebe energetskog certificiranja su

1. analiza energetskih svojstava zgrade i karakteristika upravljanja potronjom i trokovima energije
2. analiza i izbor moguih mjera poboljanja energetskih svojstava zgrade
3. energetsko, ekonomsko i ekoloko vrjednovanje predloenih mjera
4. zavrno izvjee o energetskom pregledu s preporukama i redoslijedom prioritetnih mjera.
Osnovni elementi energetskog pregleda novih zgrada za potrebe energetskog certificiranja su
1. analiza energetskih svojstava zgrade i karakteristika upravljanja potronjom i trokovima energije prema podacima iz
projektne dokumentacije i uvidom u izvedeno stanje
2. zavrno izvjee o energetskom pregledu s iskazom podataka za izradu energetskog certifikata.
Energetskim pregledom se za potrebe energetskog certificiranja analiziraju svi tehniki sustavi zgrade, a izraunava se godinja
potrebna toplinska energija za grijanje QH,nd za stvarne i referentne klimatske uvjete koja se za sada obvezno unosi u energetski
certifikat, dok je unos ostalih energetskih potreba opcionalan. U konanosti, energetski certifikat bi trebao sadravati podatke
o ukupnoj primarnoj energiji Eprim (kWh/a), odnosno podatke o raunski odreenoj koliini energije za potrebe zgrade tijekom
jedne godine, koja obuhvaa ukupnu primarnu energiju za grijanje, pripremu potrone tople vode, hlaenje i rasvjetu, te
energiju za pomone ureaje i regulaciju. Uz to trebaju biti iskazane i CO2 emisije prema utroku pojedinog izvora energije.
Analiza moguih mjera poboljanja energetskih svojstava i poveanja energetske uinkovitosti obavezno ukljuuje:
poboljanje toplinskih karakteristika vanjske ovojnice
poboljanje energetskih svojstava sustava grijanja prostora
poboljanje energetskih svojstava sustava hlaenja prostora
poboljanje energetskih svojstava sustava ventilacije i klimatizacije
poboljanje energetskih svojstava sustava pripreme potrone tople vode
poboljanje energetskih svojstava sustava potronje elektrine energije rasvjeta, ureaji i ostala troila
poboljanje energetskih svojstava specifinih podsustava
analiza mogunosti zamjene energenta ili koritenja obnovljivih izvora energije za proizvodnju toplinske i/ili elektrine
energije
poboljanje sustava regulacije i upravljanja
poboljanje sustava opskrbe vodom i potronje (opcionalno)
potrebne procjene i izrauni uteda za odabrane mjere.
21
22
Mogunosti poboljanja energetskih svojstava zgrade moemo podijeliti u dvije skupine:

1. mjere uz male trokove i brzi povrat investicije, prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada, Prilog 4.
2. mjere uz vee trokove i dulji povrat investicije, prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada, Prilog 4 .
Analiza mjera obvezno se provodi pri energetskim pregledima postojeih zgrada svih vrsta i namjena.
Pri provedbi energetskog pregleda, posebno je vano zavrno izvjee o rezultatima provedenog energetskog pregleda.
Zavrno izvjee sadri sve prethodno navedene elemente energetskog pregleda i specifikaciju potrebnih podataka za izradu
energetskog certifikata zgrade. Takoer, izvjee moe sluiti kao podloga za poslovno odluivanje kljunim ljudima. Energetski
certifikat se izrauje u skladu sa zavrnim izvjeem. U zavrnom izvjeu, uz sve prikupljene podatke o energetskim svojstvima
zgrade, potrebno je specificirati sljedee podatke:
Tablica 1.2 - Podaci koji se unose u zavrno izvjee o energetskom pregledu

1. OPI PODACI O ZGRADI
1.1.
vrsta zgrade prema namjeni (prema podjeli iz lanka 5. stavka 2. PECZ, NN 113/08)
1.2.
lokacija zgrade (katastarska estica, ulica, kuni broj, mjesto s potanskim brojem)
1.3.
ime i prezime vlasnika, odnosno investitora zgrade
1.4.
naziv izvoaa radova
1.5.
godina zavretka izgradnje
2. PODACI O ZGRADI
2.1.
plotina korisne povrine zgrade AK (m2)
2.2.
obujam grijanog dijela zgrade Ve (m3)
2.3.
faktor oblika f0 (m-1)
2.4.
koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka (po jedinici oploja grijanog dijela zgrade)
HT (W/(m2K))
2.5.
godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke,

QH,nd,ref (kWh/m2a)
3. KLIMATSKI PODACI
3. 1.
broj stupanj dana grijanja SD (Kd/a)
3.2.
broj dana sezone grijanja Z (d)
3.3.
srednja vanjska temperatura u sezoni grijanja e,m (C)
3.4.
unutarnja projektna temperatura u sezoni grijanja i (C)
4. PODACI O TEHNIKIM SUSTAVIMA ZGRADE

4.1.
nain grijanja zgrade (lokalno, etano, centralno, daljinski izvor)
4.2.
izvori energije koji se koriste za grijanje
4.3.
izvori energije koji se koriste za pripremu potrone tople vode
4.4.
nain hlaenja (lokalno, etano, centralno, daljinski izvor)
4.5.
izvori energije koji se koriste za hlaenje
4.6.
vrsta ventilacije (prirodna, prisilna bez povrata topline, prisilna s povratom topline)
4.7.
vrsta i namjena koritenja sustava s obnovljivim izvorima energije
4.8.
udio obnovljivih izvora energije u potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje (%)

zgrada
23
5. PODACI O POTREBNOJ ENERGIJI

5.1.
godinja potrebna toplinska energija za grijanje, QH,nd (kWh/a) i (kWh/(m2a)), ukupno,

specifino, doputeno
5.2.
godinji toplinski gubici sustava grijanja QH,ls u (kWh/a) i (kWh/(m2a))
5.3.
godinja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrone tople vode,

QW u (kWh/a) i (kWh/(m2a))
5.4.
godinji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrone tople vode,

QW,ls u (kWh/a) i [kWh/(m2a)]
5.5.
godinja potrebna toplinska energija QH u (kWh/a) i (kWh/(m2a))
5.6.
godinja potrebna toplinska energija za hlaenje QC,nd u (kWh/a) i (kWh/(m2a))
5.7.
godinji gubici sustava hlaenja QC,ls u (kWh/a) i (kWh/(m2a)),

godinja potrebna energija za ventilaciju u sustavu prisilne ventilacije, djelomine klimatizacije
i klimatizacije za stvarne klimatske podatke za definirani profil koritenja
QVe u (kWh/a) i (kWh/(m2a))
godinja potrebna energija za rasvjetu za stvarne klimatske podatke za definirani profil
koritenja El u (kWh/a) i (kWh/(m2a))
5.8.
5.9.
5.10.
godinja isporuena energija Edel u (kWh/a) i (kWh/(m2a))
5.11.
godinja primarna energija Eprim u (kWh/a) i (kWh/(m2a))
5.12.
godinja emisija CO2 za stvarne klimatske podatke u (kg/a) i (kg/(m2a))
6. KOEFICIJENTI PROLASKA TOPLINE ZA POJEDINE GRAEVNE DIJELOVE ZGRADE

Graevni
dio
U stvarni (W/(m2K))
7. REDOSLIJED PRIORITETNIH MJERA ZA POBOLJANJE ENERGETSKIH SVOJSTAVA
U max
(W/(m2K))
23
24
Tablica 1.3 - Specifikacija mjera energetskih uteda u zavrnom izvjetaju o energetskom pregledu
Mjere
Opis
mjere
Procjena
investicije
(x)
[kn]
Procijenjene utede
[kWh/a]
energent
Procijenjene
utede (y)
Jednostavno
razdoblje povrata
x/y
Smanjenje
emisije CO2
[kn/a]
[godina]
[tona/a]
1
2
3
4
5
6
UKUPNO
1.6.

Uvjeti i mjerila za osobe koje provode energetske preglede i

energetsko certificiranje zgrada
Uvjeti i mjerila za davanje ovlatenja osobama za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada definirani
su Pravilnikom o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada NN 113/08 i
Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko
certificiranje zgrada NN 89/09 [1.9]. Takoer su definirani uvjeti i mjerila za davanje suglasnosti institucijama za provoenje
Programa izobrazbe za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada.
Ovlatenje se izdaje za:
energetsko certificiranje stambenih i nestambenih zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom
energetsko certificiranje stambenih i nestambenih zgrada sa sloenim tehnikim sustavom
provoenje energetskih pregleda stambenih i nestambenih zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom
provoenje energetskih pregleda stambenih i nestambenih zgrada sa sloenim tehnikim sustavom.
Pri tome je definirano da su zgrade s jednostavnim tehnikim sustavom:
stambene ili nestambene zgrade bez sustava grijanja, hlaenja, ventilacije te s individualnim sustavima pripreme potrone
tople vode
zgrade s pojedinanim i centralnim izvorima topline za grijanje bez posebnih sustava za povrat topline, s razdiobom toplinske
energije i s centralnim ili individualnim sustavima za pripremu potrone tople vode bez koritenja alternativnih sustava
te pojedinanim rashladnim ureajima, sustavima ventilacije bez povrata topline i ogranienjem buke u ventilacijskim
sustavima bez dodatne obrade zraka.
Zgrade sa sloenim tehnikim sustavom su:
stambene ili nestambene zgrade s postrojenjima s centralnim izvorima topline za grijanje i/ili hlaenje zgrade, s centralnom
pripremom potrone tople vode, sa sustavima za mjerenje i razdiobu toplinske i rashladne energije, centralnim rashladnim
sustavima, sustavima ventilacije i klimatizacije s povratom topline i ogranienjem buke te dodatnom obradom zraka
zgrade sa sloenim sustavima za grijanje i hlaenje s koritenjem alternativnih sustava opskrbe energijom, centrale za
daljinsko zagrijavanje i hlaenje, rashladna postrojenja, ventilacijski ureaji s reguliranim grijanjem i hlaenjem zraka i
klima ureaji, ukljuujui i pripadajue rashladne ureaje i druge zgrade koje nisu navedene kao jednostavni tehniki
sustavi.

zgrada
25
Uvjet za dobivanje ovlatenja je najmanje zavren prijediplomski i diplomski sveuilini studij ili integrirani prijediplomski
i diplomski sveuilini studij kojim se stjee akademski naziv magistar inenjer arhitektonske, graevinske, strojarske ili
elektrotehnike struke, odnosno zavren specijalistiki diplomski studij kojim se stjee struni naziv specijalist graevinske,
strojarske ili elektrotehnike struke, najmanje pet godina radnog iskustva u struci na poslovima projektiranja, strunog nadzora
graenja, odravanja, odnosno ispitivanja graevinskog dijela zgrade vezano na utedu energije i toplinsku zatitu, provoenja
energetskih pregleda zgrade, ispitivanja funkcije energetskih sustava u zgradi, ili ispitivanja funkcije sustava automatskog
reguliranja i upravljanja u zgradi, te uspjeno zavren Program osposobljavanja. Ovlatena osoba moe provoditi samostalno
sve energetske preglede zgrada s jednostavnim tehnikim sustavima. Za provoenje energetskih pregleda zgrada sa sloenim
tehnikim sustavima, preporua se oformiti tim strunjaka od najmanje tri strune osobe, pri emu osoba strojarske struke
vri energetski pregled strojarskog dijela tehnikog sustava zgrade, osoba elektrotehnike struke vri energetski pregled
elektrotehnikog dijela tehnikog sustava zgrade, a osoba arhitektonske ili graevinske struke vri energetski pregled u dijelu
koji se odnosi na graevinske karakteristike zgrade, u smislu racionalne uporabe energije i toplinske zatite. Za provoenje
energetskih pregleda i energetsku certifikaciju zgrada moe se ovlastiti i pravna osoba koja ima zaposlene strune kvalificirane
osobe odgovarajuih struka.
Za energetsko certificiranje zgrada sa sloenim tehnikim sustavom, moe se ovlastiti samo pravna osoba koja ima zaposlenu
najmanje jednu ovlatenu osobu koja uz ostale uvjete ima zavren Program osposobljavanja Modul 2, a koja je arhitektonske,
graevinske, strojarske ili elektrotehnike struke. Ta pravna osoba moe provoditi i energetsko certificiranje zgrada s
jednostavnim tehnikim sustavom, te provoditi energetske preglede zgrada sa sloenim tehnikim sustavom u dijelu koji se
odnosi na graevinske karakteristike zgrade, u smislu racionalne uporabe energije i toplinske zatite. Ako ta pravna osoba
eli provoditi enegetske preglede zgrada sa sloenim tehnikim sustavom u dijelu koji se odnosi na strojarski, elektrotehniki
dio, odnosno sustave automatskog reguliranja i upravljanja, tada mora imati zaposlenu najmanje jednu osobu koja uz ostale
uvjete ima strojarsku ili elektrotehniku strunu spremu. Ovlatenje za energetsko certificiranje zgrada sa sloenim tehnikim
sustavom, automatski ne ukljuuje i provoenje svih potrebnih energetskih pregleda takvih zgrada, kao to je to sluaj kod
ovlatenja za energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom.
U praksi se pokazalo da se najbolji rezultati kod energetskih pregleda postiu integralnim radom strunjaka tri razliite struke,
pri emu svaka struka detaljno analizira svoje podruje struke, a smjernice za poboljanje energetskih svojstava se integralno
planiraju i predlau u zavrnom izvjeu energetskog pregleda.
Sve ovlatene osobe dune su se redovito struno usavravati.
1.7.
Djelovanje ovlatenih osoba i trite
Struno osposobljavanje i obvezno usavravanje osoba koje provode energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgrada
provode sveuilita, veleuilita, instituti, strukovne organizacije koji imaju suglasnost Ministarstva zatite okolia, prostornog
ureenja i graditeljstva za obavljanje tih poslova. Trenutno2 je osam ovlatenih institucija u Hrvatskoj, koje provode prve
teajeve prema Programu izobrazbe, definiranom u Pravilniku [1.9]. Program izobrazbe za struno osposobljavanje i obvezno
usavravanje osoba koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada, sastoji se od Modula 1 i Modula 2, te
periodikog strunog usavravanja.
Broj potrebnih ovlatenih osoba za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada ovisi o stambenom i
nestambenom fondu zgrada kao i o brzini uvoenja certifikacije. U Akcijskom planu [1.3] procijenjen je broj od minimalno
500 potrebnih strunih osoba za provedbu energetske certifikacije zgrada. To je u skladu i s procjenom EU-a da je potrebno
minimalno 100 strunjaka na milijun stanovnika za kvalitetnu provedbu energetske certifikacije zgrada [1.18] .
sijeanj 2010
25
26
Modul 1 obvezno pohaaju:

fizike osobe koje se ovlauju za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim
tehnikim sustavom
osobe zaposlene u pravnoj osobi koja se ovlauje za provoenje energetskih pregleda i/ili energetsko certificiranje zgrada
s jednostavnim tehnikim sustavom koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada
osobe koje u svojstvu imenovane osobe u ovlatenoj pravnoj osobi potpisuju izvjea o energetskim pregledima i
energetske certifikate zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom
fizike osobe koje se ovlauju za provoenje energetskih pregleda zgrada sa sloenim tehnikim sustavom u dijelu koji se
odnosi na graevinske karakteristike zgrade, u smislu racionalne uporabe energije i toplinske zatite
osobe zaposlene u pravnoj osobi koja se ovlauje za provoenje energetskih pregleda zgrada sa sloenim tehnikim
sustavom u dijelu koji se odnosi na graevinske karakteristike zgrade, u smislu racionalne uporabe energije i toplinske
zatite.
Modul 2 obvezno pohaaju:
fizike osobe koje se ovlauju za provoenje energetskih pregleda zgrada sa sloenim tehnikim sustavom u dijelu koji
se odnosi na strojarski dio tehnikog sustava zgrade, elektrotehniki dio tehnikog sustava zgrade, odnosno na sustave
automatskog reguliranja i upravljanja tehnikog sustava zgrade
osobe koje e provoditi energetske preglede zgrada u dijelu koji se odnosi na strojarski dio tehnikog sustava zgrade,
elektrotehniki dio tehnikog sustava zgrade, odnosno na sustave automatskog reguliranja i upravljanja tehnikog
sustava zgrade, zaposlene u punom radnom vremenu i na neodreeno radno vrijeme u pravnoj osobi koja se ovlauje
za provoenje za provoenje energetskih pregleda, odnosno za provoenje energetskog certificiranje zgrada sa sloenim
tehnikim sustavom
osobe koje u svojstvu imenovane osobe u ovlatenoj pravnoj osobi potpisuju energetske certifikate zgrada sa sloenim
tehnikim sustavom i izvjea o provedenim energetskim pregledima koji se odnose na strojarski dio tehnikog sustava,
elektrotehniki dio tehnikog sustava, odnosno na sustave automatskog reguliranja i upravljanja tehnikog sustava zgrada
sa sloenim tehnikim sustavom.
Program osposobljavanja utvren u Modulu 2 mogu pohaati samo osobe koje su uspjeno zavrile Program
osposobljavanja utvren u Modulu 1.
Ovlatene osobe nakon uspjeno zavrenog Programa osposobljavanja moraju:
razumjeti kljune postavke i ciljeve Direktive o energetskim svojstvima zgrada
imati osnovna znanja o drugim izvorima europskog prava koji se odnose na energetsku uinkovitost zgrada
dobro poznavati vaee propise kojima se implementira Direktiva o energetskim svojstvima zgrade
biti sposobne za samostalno prikupljanje podataka o zgradi potrebnih za energetsku ocjenu prema metodologiji
propisanoj posebnim propisom
primjenjivati raunalne programe namijenjene za provoenje potrebnih prorauna u svrhu dobivanja podataka koji se
iskazuju kod provedenog energetskog pregleda i energetskog certificiranja zgrade
ocijeniti graevinske karakteristike zgrade u smislu racionalnog koritenja energije i toplinske zatite
-- ocijeniti tehnike sustave zgrade:
-sustav ventilacije
-sustav za grijanje, hlaenje
-sustav za pripremu potrone tople vode
-sustav rasvjete
-sustav za automatsku regulaciju i upravljanje
interpretirati podatke o zgradi naroito u odnosu na dimenzije i tip graevnih dijelova zgrade
izvesti potrebne proraune vezano na podatke potrebne za provoenje energetskog pregleda i energetsko certificiranje
zgrade
dati preporuke za poboljanje energetskih svojstava zgrade
izraditi energetski certifikat zgrade.
Da bi osoba dobila ovlatenje od nadlenog Ministarstva za provoenje energetskih pregleda i/ili izdavanje energetskog
certifikata mora proi program izobrazbe i osposobljavanja. Kroz teoretsku i praktinu nastavu predloeni program

zgrada
27
izobrazbe i osposobljavanja educira polaznike i osposobljava ih za provedbu energetskih pregleda i izdavanje

energetskog certifikata, a sve u skladu s Programom osposobljavanja i usavravanja navedenom u Prilogu 4 Pravilnika.
Programom izobrazbe - Modul 1 za osobe koje provode energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim
tehnikim sustavom obuhvaena su sljedea podruja:
1. Energetsko certificiranje u Hrvatskoj
2. Tehnika regulativa
3. Osnove energetike i fizike zgrade
4. Osnove zgradarstva i izvedbe zgrada
5. Sustavi grijanja
6. Priprema podataka, iznalaenje fizikalnih energetskih vrijednosti i primjena raunalnog programa
7. Izrada izvjea.
Programom izobrazbe - Modul 2 za osobe koje provode energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgrada sa sloenim
tehnikim sustavom obuhvaena su sljedea podruja:
1. Tehnika regulativa
2. Sustavi grijanja, hlaenja i ventilacije
3. Priprema podataka, iznalaenje fizikalnih energetskih vrijednosti i primjena raunalnog programa
4. Izrada izvjea.
Programom usavravanja za osobe koje su ovlatene za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada
obuhvaena su sljedea podruja:
1. Promjena graevno-tehnike regulative
2. Izvjea o energetskom certificiranju
3. Iskustva iz provedenih nadzora nad radom ovlatenih osoba
4. Struno usavravanje.
1.8.

Sustav administracije i kontrola
Investitor odnosno vlasnik zgrade duni su

osigurati energetski certifikat zgrade kada je prema Pravilniku propisana obveza njegovog izdavanja
poslove provoenja energetskog pregleda i energetskog certificiranja zgrade povjeriti za to ovlatenim osobama
na zahtjev ovlatene osobe dati na uvid bilo koji dokument nuan za provoenje energetskog pregleda i energetskog
certificiranja zgrade
za potrebe provoenja energetskog pregleda ili energetskog certificiranja zgrade omoguiti pristup ovlatenoj osobi u
sve dijelove zgrade koja je predmet energetskog pregleda ili energetskog certificiranja
na dobro vidljivom mjestu istaknuti energetski certifikat zgrade javne namjene za koju je izlaganje energetskog certifikata
obvezno prema Pravilniku [1.8].
Za potrebe provoenja energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja dijela zgrade koji ini samostalnu uporabnu
cjelinu, vlasnici, odnosno korisnici drugih dijelova te zgrade duni su omoguiti ovlatenim osobama provoenje energetskog
pregleda i energetskog certificiranja zgrade, te im omoguiti pristup u sve dijelove zgrade i dati na uvid dokumente potrebne
za provoenje energetskog pregleda i energetskog certificiranja toga dijela zgrade.
Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva vodi registar izdanih energetskih certifikata zgrada. Podatke u
registar izdanih energetskih certifikata zgrada unosi ovlatena osoba koja izrauje energetski certifikat, putem web stranice
Ministarstva.
27
28
Nadzor nad provedbom energetske certifikacije obavlja Ministarstvo. Ministarstvo u provedbi nadzora moe:
provoditi povremene kontrole ispravnosti izdanih energetskih certifikata zgrada
zahtijevati da sve zgrade koje podlijeu obvezi certificiranja imaju propisani energetski certifikat.
Ovlatenje za provoenje energetskih pregleda i energetsku certifikaciju zgrada daje, produuje i oduzima Ministarstvo po
prethodno pribavljenom miljenju Povjerenstva koje provodi postupak za davanje ovlatenja za provoenje energetskih
pregleda i energetsko certificiranje zgrada. Povjerenstvo osniva i njegove lanove imenuje ministrica posebnom Odlukom.
Ovlatenje se daje na rok od 3 godine, a moe se produavati na isti rok.
Fizika osoba koja podnosi zahtjev za davanje ovlatenja za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada
zahtjevu prilae:
osobne podatke: ime i prezime, datum roenja, identifikacijski broj, adresa stanovanja, telefon, e-mail
naznaku ovlatenja za koju se zahtjev podnosi (energetske preglede zgrada s jednostavnim ili sa sloenim tehnikim
sustavom i vrsta energetskog pregleda, energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom)
preslik diplome
preslik radne knjiice iz kojega je razvidno da osoba ima propisano radno iskustvo na poslovima struke
kratki opis podruja rada i iskustva u struci, te eventualno ranije iskustvo na poslovima provoenja energetskih pregleda
i/ili izdavanja energetskih certifikata zgrada
preslik uvjerenja o uspjeno zavrenom Programu osposobljavanja
dokaz o posjedovanju osiguranja od profesionalne odgovornosti
dokaz da protiv nje nije pokrenuta istraga, odnosno da se protiv nje ne vodi kazneni postupak zbog kaznenog djela koji
se vodi po slubenoj dunosti
dokaz o podmirenim trokovima postupka.
U svrhu utvrivanja injenica bitnih za davanje ovlatenja, fizika osoba koja podnosi zahtjev duna je na traenje
Ministarstva dostaviti i druge isprave i dokaze.
Pravna osoba koja podnosi zahtjev za davanje ovlatenja za provoenje energetskih pregleda i/ili energetskog certificiranja
zgrada zahtjevu prilae:
naziv pravne osobe (tvrtku), sjedite, identifikacijski broj
naznaku ovlatenja za koju se zahtjev podnosi (energetske preglede zgrada sa sloenim tehnikim sustavom i vrsta
energetskog pregleda, energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom i/ili sa sloenim tehnikim
sustavom)
preslik izvoda iz sudskog registra;
ime i prezime odgovorne osobe u pravnoj osobi, telefon, e-mail
ime i prezime imenovane osobe u pravnoj osobi
za zaposlene strune kvalificirane osobe koje e provoditi energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgrade i za
imenovanu osobu u pravnoj osobi prilau se potrebni dokazi
dokaz o posjedovanju osiguranja od profesionalne odgovornosti
dokaz da protiv odgovorne osobe u pravnoj osobi nije pokrenuta istraga, odnosno da se protiv nje ne vodi kazneni
postupak zbog kaznenog djela koji se vodi po slubenoj dunosti
dokaz o podmirenim trokovima postupka.
U svrhu utvrivanja injenica bitnih za davanje ovlatenja, pravna osoba koja podnosi zahtjev duna je na traenje Ministarstva
dostaviti i druge isprave i dokaze.
Ovlatene fizike osobe za provoenje energetskih pregleda i/ili energetsko certificiranje zgrada i osobe zaposlene u ovlatenoj
pravnoj osobi koje provode energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgrada, dune su ovisno o vrsti ovlatenja koje
posjeduju:
utvrditi mjeru ispunjavanja energetskih svojstava zgrade u odnosu na propisane uvjete
procijeniti energetska svojstva zgrade
predloiti, kada su primjenjive i potrebne, mjere za poboljanje energetskih svojstava zgrade
odrediti energetski razred i izdati energetski certifikat zgrade

zgrada
29
uvati dokumentirane analize svakog procesa (izvjee o energetskom pregledu i energetski certifikat) u elektronskom ili
pisanom obliku najmanje deset godina od provedenih radnji (provedenog energetskog pregleda ili izdanog energetskog
certifikata) i dati ih na uvid Ministarstvu kada ono to zatrai
poslove za koje su ovlaene obavljati savjesno i u skladu s vaeim propisima, pravilima struke i propisanom metodologijom.
Ovlatena fizika osoba svojim potpisom potvruje istinitost i tonost podataka na izvjeu o provedenom
energetskom pregledu, odnosno izdanom energetskom certifikatu zgrade, za provoenje kojih je ovlatena.
Imenovana osoba u ovlatenoj pravnoj osobi svojim potpisom potvruje istinitost i tonost podataka na izvjeu o
energetskom pregledu, odnosno izdanom energetskom certifikatu, za provoenje kojih je pravna osoba ovlatena
Odgovorna osoba u ovlatenoj pravnoj osobi duna je osigurati da se provoenje energetskih pregleda i izdavanje
energetskih certifikata zgrada obavlja u skladu s vaeim propisima, pravilima struke i propisanom metodologijom.
Ovlatene osobe dune su obavijestiti tijelo koje je izdalo akt na temelju kojega se moe graditi, Ministarstvo i graevinsku
inspekciju ako utvrde da nova zgrada ne ispunjava propisane uvjete vezano na energetsku uinkovitost.
Ovlatena fizika osoba odgovorna je za tetu nastalu u obavljaju poslova za koje je ovlatena prema ovome Pravilniku.
Ovlatena pravna osoba odgovara za tetu nastalu radom njenih zaposlenika u obavljanju poslova za koje je ovlatena prema
ovome Pravilniku.
U sluaju da se kod provoenja energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja zgrade pokae potreba provoenja
odreenih ispitivanja dijelova zgrade u svrhu dokazivanja ispunjavanja bitnog zahtjeva za zgradu u pogledu utede
energije i toplinske zatite ili drugih mjerenja, snimanja i slino u svrhu dobivanja odreenih podataka ili vrijednosti vezano
na energetska svojstva zgrade, fizike i pravne osobe ovlatene za provoenje energetskih pregleda i/ili energetskog
certificiranja zgrada, dune su te poslove povjeriti osobama koje za obavljanje tih poslova imaju odgovarajue ovlatenje.
Pravna osoba ovlatena za energetsko certificiranje zgrada sa sloenim tehnikim sustavom, duna je provoenje energetskog
pregleda zgrade u dijelu koji se odnosi na strojarski, elektrotehniki ili graevinski dio zgrade vezano na racionalno koritenje
energije, povjeriti ovlatenim osobama koje ispunjavaju uvjete ako sama ne zapoljava osobe koje ispunjavaju te uvjete.
Ovlatena osoba duna je trajno ispunjavati propisane uvjete za davanje ovlatenja za obavljanje poslova za koje je ovlatena.
Nadzor nad ispunjavanjem uvjeta za provoenje energetskih pregleda i energetskog certificiranja zgrada i radom ovlatenih
osoba provodi Ministarstvo.
Ovlatenoj osobi Ministarstvo e oduzeti ovlatenje, odnosno nee ga produiti ako ovlatena osoba:
ne ispunjava propisane uvjete prema kojima je dobila ovlatenje jer je ovlatenje dobila na temelju netonih podataka ili
je prestala ispunjavati uvjete
ne obavlja poslove za koje je ovlatena struno, u skladu s pravilima struke, vaeim propisima i prema propisanoj
metodologiji
obavlja poslove suprotno odredbama Pravilnika
ne obavlja poslove za koje je ovlatena.
Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva vodi registar ovlatenih osoba za obavljanje energetskih pregleda i
energetsko certificiranje zgrada, te registar nositelja Programa izobrazbe. Izvadak iz registra objavljuje se na slubenim internetskim
stranicama Ministarstva. Struno osposobljavanje i obvezno usavravanje osoba koje provode energetske preglede i/ili energetsko
certificiranje zgrada provode sveuilita, veleuilita, instituti, strukovne organizacije koji imaju suglasnost Ministarstva za
obavljanje tih poslova. Suglasnost za provoenje Programa izobrazbe daje se na 5 godina, a moe se produavati na isti rok.
Suglasnost nije upravni akt.
Suglasnost za provoenje Programa izobrazbe moe dobiti podnositelj zahtjeva koji:
zapoljava ili na drugi nain osigurava strune osobe koje e voditi obuku i provjeru znanja osoba ovlatenih za
provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada
raspolae prostorom za provoenje Programa izobrazbe
raspolae potrebnom tehnikom opremljenosti za provoenje Programa izobrazbe
ima potrebnu administraciju za voenje evidencija i druge administrativne poslove.
29
30
Strune osobe koje provode edukaciju su osobe koje imaju najmanje akademski naziv magistra struke (arhitektonske,
graevinske, strojarske ili elektrotehnike struke), odnosno specijalista struke (graevinske, strojarske ili elektrotehnike
struke), koje su priznati strunjaci iz podruja Programa izobrazbe, imaju najmanje deset godina radnog iskustva i trajno rade
na pripremi ili primjeni tehnike regulative iz podruja energetske uinkovitosti u zgradarstvu.
Nositelj Programa izobrazbe obvezan je:
provoditi Program izobrazbe sukladno propisanom programu iz Pravilnika
provjeriti identitet i prisutnost osobe koja pohaa Program izobrazbe
provesti provjeru znanja osoba koje pohaaju Program osposobljavanja
voditi evidenciju osoba koje su zavrile Program izobrazbe
izvjetavati Ministarstvo na njegov zahtjev o provedbi Programa izobrazbe i o podacima iz evidencije koju vodi
omoguiti Ministarstvu nadzor nad provedbom Programa izobrazbe te nad dokumentima na temelju kojih se vodi
evidencija osoba koje pohaaju Program izobrazbe.
U sluaju da nositelj Programa izobrazbe prestane ispunjavati neki od propisanih uvjeta, Ministarstvo e mu rjeenjem oduzeti
ovlatenje.

zgrada
31
Reference
[1.19]
[1.20]
Direktiva 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada / Directive 2002/91/EC of the European Parliament and of the
Council of 16 December 2002 on the energy performance of buildings (Official Journal L 001, 04/01/2003)
Directive 2010/31/EU of the European parliament and of the council of 19 may 2010 on the energy performance of
buildings (recast), (Official Journal L 153, 18/06/2010)
Akcijski plan za implementaciju EPBD u hrvatsko zakonodavstvo, Vlada Republike Hrvatske, oujak/travanj 2008.
Zakon o prostornom ureenju i gradnji, NN 76/07 i 38/09
Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti zgrada NN 110/08 i Tehniki propis o izmjeni
Tehniki propis o sustavima grijanja i hlaenja zgrada NN 110/08
Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada NN 36/10
Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada NN
113/08 i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske
Metodologija provoenja energetskog pregleda zgrada, Energetski institut Hrvoje Poar, MZOPUG, lipanj 2009.
HRN EN 13790:2008 - Energetska svojstva zgrada - Proraun potrebne energije za grijanje i hlaenje prostora (ISO
13790:2008, EN ISO 13790:2008)
Prijedlog Studije primjenjivosti alternativnih sustava za opskrbu energijom kod novih i postojeih zgrada, Energetski
institut Hrvoje Poar, 2009.
IEA ECBCS Annex 44, Integrating Environmentally Responsive Elements in Buildings
Hrs Borkovi, . et al. (2007) Energetska uinkovitost u zgradarstvu Vodi za sudionike u projektiranju, gradnji,
rekonstrukciji i odravanju zgrada, Zagreb, EIHP/HEP TOPLINARSTVO
Rey, F.J., Velasco, E., Varela, F. (2007), Building Energy Analyses (BEA): A methodology to assess building energy
labelling, Energy and Buildings 39 (2007), 709-716
Vuk, B. (et.al.), (2009), Energija u Hrvatskoj: godinji energetski pregled 2008, Zagreb, MINGORP, EIHP
EnR (2008), Implementation of the EU Energy Performance of Buildings Directive a snapshot report EnR
lessons learned and recommendation for the future
Casals, X.G.(2006) Analysis of building energy regulation and certification in Europe: Their role, limitations and
differences, Energy and Buildings 38, 2006, 381-392
http://www.mzopu.hr
http://ec.europa.eu/
[1.21]
http://www.buildup.eu
[1.1]
[1.2]
[1.3]
[1.4]
[1.5]
[1.6]
[1.7]
[1.8]
[1.9]
[1.10]
[1.11]
[1.12]
[1.13]
[1.14]
[1.15]
[1.16]
[1.17]
[1.18]
31
32
TEHNIKA REGULATIVA U HRVATSKOJ

zgrada
33
2.
Republika Hrvatska obvezna je uskladiti svoj zakonodavni okvir s direktivama Europske unije te preuzeti obveze iz tih direktiva.
Direktiva o energetskim svojstvima zgrada [2.1] sloena je i po svom sadraju specifina, te je nuan poseban integralni pristup
za njezinu implementaciju i puni prijenos u nacionalno zakonodavstvo. S obzirom na nedavno donoenje nove Direktive o
energetskim svojstvima zgrada 2010/31/EU [2.2], oekuje nas niz novih zadataka vezano na njenu punu implementaciju.
Direktiva o energetskim svojstvima zgrada EPBD (Energy Performance of Buildings Directive), obvezuje zemlje lanice
da same definiraju minimalne zahtjeve u pogledu energetskih svojstava zgrada. Rok za implementaciju je fiksno odreen
(04. 01. 2006.) i ne ovisi o aktivnostima CEN-a (Comite Europeen de Normalisation). Zemlje lanice EU-a imale su mogunost
odgode primjene lanaka 7., 8. i 9. Direktive najkasnije do 04. 01. 2009. godine.
Obveza Republike Hrvatske je transponirati Direktivu u nacionalno zakonodavstvo do dana potpisivanja ugovora o
punopravnom lanstvu i osigurati instrumente implementacije. Prijenos Direktive predvien je novim odredbama Zakona koji
ureuje graenje graevina, a u nadlenosti je Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva. Podzakonski
akti doneseni u razdoblju 2007. 2009., stvorili su temelje za uvoenje energetske certifikacije zgrada, propisivanje
minimalnih zahtjeva za nove i postojee zgrade, uvoenje metodologije prorauna energetskih svojstava zgrada, uvjete
strune osposobljenosti kvalificiranih nezavisnih strunjaka za provedbu certificiranja i energetskih pregleda zgrada. Prijenos
Direktive u zakone koji ureuju podruje energetike i energetske uinkovitosti u nadlenosti je Ministarstva gospodarstva,
rada i poduzetnitva. Razradom navedenih zakonskih odredbi, podzakonskim aktima utvruje se obveza provoenja redovite
kontrole kotlova za grijanje i sustava za klimatizaciju od strane kvalificiranih strunjaka.
EPBD se implementira na temelju Akcijskog plana za implementaciju [2.3], izraenog u Ministarstvu zatite okolia, prostornog
ureenja i graditeljstva (MZOPUG) i usvojenog u travnju 2008. godine, kroz Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07
i 38/09) [2.4] i Zakon o uinkovitom koritenju energije u neposrednoj potronji (NN 152/08) [2.5] te nizom tehnikih propisa i
pravilnika.
Racionalna uporaba energije i

toplinska zatita zgrada
CPD, EPBD
Zakon o gra. proizvodima (NN 86/08)

Zakon o uinkovitom koritenju energije u
neposrednoj potronji (NN152/08)
Zakon o prostornom ureenju i gradnji

(NN 76/07, 38/09)
Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i

toplinskoj zatiti zgrada
(NN 110/08,89/09)
Tehniki propis o sustavima ventilacije,

djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada
(NN 03/07)
Tehniki propis za prozore i vrata (69/06)

Tehniki propis za dimnjake u graevinama
(NN03/07)
Tehniki propis o sustavima grijanja

i hlaenja zgrada (NN110/08)
Pravilnik o uvjetima i mjerilima za

osobe koje provode energetske preglede
i energ.cert. zgrada (NN 113/08, 89/09)
Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada

(NN 36/10) i Metodologija provoenja
energetskih pregleda zgrada (10.06.2009.)
Slika 2.1 Prilagodba zakonodavstva RH europskim direktivama1,2
1 EPBD-Uobiajeni skraeni naziv za Direktivu o energetskim svojstvima zgrada, engl. Energy Performance of Buildings Directive
2 Uobiajeni skraeni naziv, engl. Construction Products Directive
33
34
2.1.
Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada (nn 36/10)
Temeljem Akcijskog plana za implementaciju EPBD-a, usvojenog u travnju 2008. godine, te Zakona o prostornom ureenju i
gradnji (NN 76/07 i 38/09), krajem 2008. godine usvojen je Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada, NN 113/2008. Pravilnik
je doraen Pravilnikom o izmjenama Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada NN 91/09. Konano, u oujku 2010.,
objavljena je nova verzija Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10) [2.6] koji se sastoji od ukupno 9 poglavlja,
37 lanaka i 9 priloga.
I. OPE ODREDBE
Pravilnikom se propisuju:
zgrade za koje je potrebno izdati energetski certifikat o energetskim svojstvima zgrade (u daljnjem tekstu: energetski
certifikat) i izuzea od obveznosti izdavanja energetskog certifikata
energetski razredi zgrada
sadraj i izgled energetskog certifikata, izdavanje i vaenje
energetsko certificiranje novih zgrada
energetsko certificiranje postojeih zgrada koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing
zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata i izlaganje energetskog certifikata
obveze investitora, odnosno vlasnika zgrade u vezi s energetskim certificiranjem zgrade
registar izdanih energetskih certifikata
nadzor nad provedbom Pravilnika.
Ovim Pravilnikom implementira se Direktiva 2002/91/EC [2.1] u dijelu koji se odnosi na:
obvezu vlasnika zgrade da prilikom izgradnje, prodaje ili iznajmljivanja zgrade predoi buduem vlasniku, odnosno
potencijalnom kupcu ili najmoprimcu energetski certifikat kojemu rok valjanosti nije dui od deset godina
obvezu izdavanja i izlaganja energetskog certifikata ne starijeg od 10 godina, na jasno vidljivom mjestu, za zgrade javne
namjene, ukupne korisne povrine vee od 1000 m2 koje koriste tijela javne vlasti i zgrade institucija koje pruaju javne
usluge velikom broju ljudi (zgrade s velikim prometom ljudi).
U prvom je poglavlju dano detaljno objanjenje niza pojmova u podruju energetskih pregleda i energetske certifikacije
zgrada, od kojih su najvaniji prikazani u poglavlju 1.
II. ZGRADE ZA KOJE JE POTREBNO IZDATI ENERGETSKI CERTIFIKAT I IZUZEA OD OBVEZNOSTI

IZDAVANJA ENERGETSKOG CERTIFIKATA
U drugom poglavlju se pojanjava za koje je zgrade potrebno izdati energetski certifikat, te koje su izuzete od energetskog
certificiranja. Definira se da energetski certifikat mora imati svaka nova zgrada, te postojea zgrada koja se prodaje, iznajmljuje
ili daje na leasing, osim zgrada koje su prema ovome Pravilniku izuzete od obveze izdavanja energetskog certifikata.
Vrste zgrada za koje se izdaje (meusobno usporedivi) energetski certifikat odreene su prema preteitoj namjeni koritenja i
dijele se na:
A. stambene zgrade:
1. s jednim stanom i stambene zgrade u nizu (samostojee stambene kue s jednim stanom, kue s jednim stanom u nizu ili
drugaije povezane zgrade s jednim stanom, kue s najvie tri stana i kue u nizu s vie stanova po lameli zgrade kod kojih se
izrauje zasebni energetski certifikat za svaku stambenu jedinicu).
2. s vie stanova (stambene zgrade s vie od tri stana, stambeni blokovi zgrade kod kojih se moe izraditi zajedniki energetski
certifikat ili zasebni energetski certifikat za svaku stambenu jedinicu)

zgrada
35
B.1. nestambene zgrade:

1. uredske, administrativne i druge poslovne zgrade sline preteite namjene
2. kolske i fakultetske zgrade, vrtii i druge odgojne i obrazovne ustanove
3. zgrade za kulturno-umjetniku djelatnost i zabavu, muzeji i knjinice
4. bolnice i ostale zgrade za zdravstvenu zatitu i zgrade za institucionalnu skrb
5. hoteli i sline zgrade za kratkotrajni boravak, zgrade ugostiteljske namjene (gostionice, restorani i sl.)
6. zgrade za stanovanje zajednica (domovi aki, studentski, umirovljeniki, radniki, djeji domovi, zatvori, vojarne i sl.

zgrade za stanovanje)
7. zgrade za promet i komunikacije (terminali, postaje, zgrade za promet, pote, telekomunikacijske zgrade)
8. sportske dvorane
9. zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovaki centri, zgrade s duanima)
10. druge nestambene zgrade koje se griju na temperaturu +18C ili viu.
B.2. ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija radi ostvarivanja odreenih uvjeta kondicioniranja.
Energetski certifikat nije potreban za:
1. nove zgrade i postojee zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, koje imaju uporabnu korisnu povrinu
manju od 50 m2
2. zgrade koje imaju predvieni vijek uporabe ogranien na dvije godine i manje
3. privremene zgrade izgraene u okviru pripremnih radova za potrebe organizacije gradilita
4. radionice, proizvodne hale, industrijske zgrade i druge gospodarske zgrade koje se, u skladu sa svojom namjenom moraju
drati otvorenima vie od polovice radnog vremena ako nemaju ugraene zrane zavjese
5. zgrade namijenjene za odravanje vjerskih obreda
6. jednostavne graevine utvrene posebnim propisom
7. postojee zgrade koje se prodaju ili se pravo vlasnitva prenosi u steajnom postupku u sluaju prisilne prodaje ili ovrhe
8. postojee zgrade koje se prodaju ili iznajmljuju branom drugu ili lanovima ue obitelji
9. zgrade koje su po posebnom zakonu upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i zgrade koje imaju posebnu
ambijentalnu vrijednost a kod kojih bi ispunjenje zahtjeva energetske uinkovitosti znailo neprihvatljivu promjenu
njihovog karaktera ili njihovog vanjskog izgleda, u skladu s predvienom spomenikom zatitom zgrade
10. zgrade koje se ne griju ili se griju na temperaturu do +12 C.
III. ENERGETSKI RAZREDI ZGRADA

Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s time da A+
oznaava energetski najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred.
Energetski razredi se iskazuju za referentne klimatske podatke. Referentni klimatski podaci odreeni su posebno za kontinentalnu
i za primorsku Hrvatsku u odnosu na broj stupanj dana grijanja. Za gradove i mjesta koji imaju 2200 i vie stupanj dana grijanja
godinje, energetske potrebe se proraunavaju prema referentnim klimatskim podacima za kontinentalnu Hrvatsku, pri emu
su referentni klimatski podaci uzeti za grad Karlovac. Za gradove i mjesta koji imaju manje od 2200 stupanj dana grijanja
godinje, energetske potrebe se proraunavaju prema referentnim klimatskim podacima za primorsku Hrvatsku, pri emu su
referentni klimatski podaci uzeti za grad ibenik.
35
36
Energetski razredi zgrada utvreni su za stambene zgrade prema sljedeoj tablici:
Tablica 2.1 - Energetski razredi stambenih zgrada utvreni Pravilnikom [2.6]

Energetski
razred
QH,nd,ref specifina godinja potrebna toplinska

energija za grijanje za referentne klimatske
podatke u kWh/(ma)
A+
15
25
50
100
150
200
250
> 250
Energetski razred grafiki se prikazuje na energetskom certifikatu stambene zgrade strelicom s podatkom o specifinoj
godinjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje za referentne klimatske podatke u kWh/(ma) na sljedei nain:
Slika 2.2 Grafiki prikaz energetskog razreda stambene zgrade
Specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke za stambenu zgradu,
QH,nd,ref (kWh/(ma)) jest godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke, izraena po jedinici
plotine korisne povrine zgrade.

zgrada
37
Energetski razredi zgrada utvreni su za nestambene zgrade prema sljedeoj tablici:
Tablica 2.2 - Energetski razredi nestambenih zgrada utvreni Pravilnikom [2.6]

Energetski
razred
QH,nd,rel -relativna vrijednost godinje potrebne

toplinske energije za grijanje u %
A+
15
25
50
100
150
200
250
> 250
Energetski razred grafiki se prikazuje na energetskom certifikatu nestambene zgrade strelicom s podatkom o relativnoj
godinjoj potrebnoj toplinskoj energiji za grijanje izraenoj u % na sljedei nain:
Slika 2.3 Grafiki prikaz energetskog razreda nestambene zgrade
Specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke za nestambenu zgradu jest
godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke, izraena po jedinici obujma grijanog dijela
zgrade, QH,nd,ref (kWh/(m3a)), te godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke, izraena po
jedinici plotine korisne povrine zgrade, QH,nd,ref (kWh/(ma)).
Relativna vrijednost godinje potrebne toplinske energije za grijanje za nestambene zgrade, QH,nd,rel [%], jest omjer specifine
QH,nd,rel = QH,nd,ref/ QH,nd,dop . 100 (%) (2.1)
37
38
IV. SADRAJ ENERGETSKOG CERTIFIKATA ZGRADE, IZDAVANJE I ROK VAENJA

U ovom je poglavlju detaljno opisan sadraj energetskog certifikata te to se sve upisuje u pojedinu od ukupno 5 stranica
energetskog certifikata. Svrha energetskog certifikata je pruanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o energetskim
svojstvima zgrade i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva, te u odnosu na referentne vrijednosti.
Vrijednosti koje su istaknute na energetskom certifikatu odraavaju energetska svojstva zgrade i potronju energije, izraunatu
na temelju pretpostavljenog reima koritenja zgrade i ne moraju nuno izraavati realnu potronju u zgradi ili njezinoj
samostalnoj uporabnoj jedinici jer ona ukljuuje i ponaanje korisnika.
Energetski certifikat sadri ope podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja je izdala energetski certifikat,
podatke o termotehnikim sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji i referentne vrijednosti, objanjenja
tehnikih pojmova, te popis primijenjenih propisa i normi. Energetski certifikat za postojee zgrade obvezno sadri i prijedlog
mjera za poboljanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane. Energetski certifikat za nove zgrade sadri
preporuke za koritenje zgrade vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva utede energije i toplinske zatite i ispunjenje energetskih
svojstava zgrade.
Za zgrade koje su odreene kao ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija radi ostvarivanja odreenih uvjeta
kondicioniranja, ne odreuje se energetski razred, ve se u energetskom certifikatu navode koeficijenti prolaska topline za
odreene graevne dijelove zgrade i usporeuju se s referentnim vrijednostima. Energetski certifikat ovih zgrada ne sadri
podatke o potrebnoj energiji kao niti prijedlog mjera za poboljanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane.
Energetski certifikat izrauje se unoenjem potrebnih podataka na slikovnim prikazima danim u prilozima 1, 2 i 3 Pravilnika
iskljuivo elektronikim putem, osim potpisa ovlatene osobe. Energetski certifikat izdaje se za cijelu zgradu. Iznimno energetski
certifikat moe se izdati i za dijelove zgrade kada se radi o zgradi koja je prema ovome Pravilniku definirana kao zgrada s vie
zona. Iznimno za postojee zgrade koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, energetski certifikat se moe izdati i za dio
zgrade koji ini samostalnu uporabnu cjelinu zgrade kao to je na primjer ured, stan ili slino. Iznimno za zgradu koja je prema
ovome Pravilniku definirana kao zgrada mjeovite namjene, kod koje se dio zgrade koji je samostalna uporabna cjelina,
koristi za javnu namjenu, tada se za taj dio zgrade izdaje zaseban energetski certifikat. Zgrada ili njezina samostalna uporabna
cjelina moe imati samo jedan vaei energetski certifikat.
Ovlatena osoba koja je izdala energetski certifikat, uruuje ga investitoru, odnosno vlasniku zgrade u dva jednako vaea
primjerka. Rok vaenja energetskog certifikata je 10 godina.
Energetski certifikat zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline, odnosno dijela zgrade, duan je uvati vlasnik (odnosno
investitor) zgrade ili njezine samostalne uporabne cjeline, odnosno dijela zgrade i tijelo koje je izdalo uporabnu dozvolu,
odnosno akt na temelju kojega se moe graditi najmanje u roku vaenja tog energetskog certifikata.
V. ENERGETSKO CERTIFICIRANJE ZGRADA

Energetsko certificiranje provodi se na temelju prorauna energetskih potreba zgrade za referentne klimatske podatke, te
ukljuuje radnje i postupke propisane ovim Pravilnikom. Metodologija energetskog certificiranja novih i postojeih stambenih
zgrada dana je u Prilogu 6 ovoga Pravilnika. Metodologija energetskog certificiranja novih i postojeih nestambenih zgrada
dana je u Prilogu 7 ovoga Pravilnika.
U sluaju da se za zgradu mjeovite namjene izdaje jedan zajedniki energetski certifikat za cijelu zgradu, tada se postupak
energetskog certificiranja te zgrade provodi sukladno preteitoj namjeni zgrade.
Energetsko certificiranje novih zgrada

Investitor nove zgrade duan je osigurati energetski certifikat prije poetka njezine uporabe, odnosno putanja u pogon. Za
zgrade ija graevinska (bruto) povrina nije vea od 400 m2 i zgrade za obavljanje iskljuivo poljoprivrednih djelatnosti ija
graevinska (bruto) povrina nije vea od 600 m2, investitor je duan energetski certifikat dostaviti tijelu koje je izdalo rjeenje
o uvjetima graenja zajedno sa zavrnim izvjeem nadzornog inenjera.
Za zgrade koje nisu navedene, energetski certifikat se prilae zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole.

zgrada
39
Energetsko certificiranje nove zgrade ukljuuje:

odreivanje energetskog razreda zgrade i
izradu energetskog certifikata s preporukama za koritenje zgrade, vezano na ispunjenje bitnog zahtjeva utede energije i
toplinske zatite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade.
Energetski certifikat nove zgrade izdaje se na temelju podataka iz glavnog projekta u odnosu na racionalnu uporabu energije
i toplinsku zatitu, zavrnog izvjea nadzornog inenjera o izvedbi graevine i pisane izjave izvoaa o izvedenim radovima
i uvjetima odravanja graevine. Ako izvjee i/ili izjava ukazuju na odstupanja od glavnog projekta koja imaju utjecaja
na racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu, dodatni podaci za izradu energetskog certifikata utvruju se uvidom u
relevantnu dokumentaciju na gradilitu, te po potrebi oevidom na zgradi. Ako se nova zgrada ili njezin dio koji ini samostalnu
uporabnu cjelinu, prodaje u tijeku graenja, tada je vlasnik koji je kupio zgradu, odnosno njezin uporabni dio (novi investitor),
duan osigurati energetski certifikat prije poetka uporabe, odnosno putanja u pogon te zgrade, odnosno njezinog dijela.
Energetsko certificiranje postojeih zgrada koje se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing
Vlasnik zgrade duan je prilikom prodaje, iznajmljivanja ili leasinga zgrade u cjelini ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna
cjelina (pojedini stan, pojedinani uredski prostor i sl.), osigurati energetski certifikat zgrade, odnosno njezinog dijela i dati ga
na uvid potencijalnom kupcu ili unajmljivau zgrade. Kod prodaje zgrade ili njezinog dijela koji je samostalna uporabna cjelina,
energetski certifikat mora biti na uvidu prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji.
Energetsko certificiranje postojee zgrade ukljuuje:
energetski pregled zgrade
vrjednovanje i/ili zavrno ocjenjivanje radnji energetskog pregleda zgrade
izdavanje energetskog certifikata.
Energetski pregled zgrade ukljuuje:
1. analizu graevinskih karakteristika zgrade u smislu toplinske zatite (analizu toplinskih karakteristika vanjske ovojnice
zgrade)
2. analizu energetskih svojstava sustava grijanja i hlaenja
3. analizu energetskih svojstava sustava klimatizacije i ventilacije
4. analizu energetskih svojstava sustava za pripremu potrone tople vode
5. analizu energetskih svojstava sustava elektroinstalacija i rasvjete, te drugih potroaa energije koji imaju znaajan udjel u
ukupnoj potronji energije zgrade, ovisno o namjeni koritenja zgrade
6. analizu upravljanja svim tehnikim sustavima zgrade
7. potrebna mjerenja gdje je to nuno za ustanovljavanje energetskog stanja i /ili svojstava
8. analizu mogunosti promjene izvora energije
9. analizu mogunosti koritenja obnovljivih izvora energije i uinkovitih sustava
10. prijedlog mjera za poboljanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane, ostvarive utede, procjenu i
razdoblje povrata investicije
11. izvjee s preporukama za optimalni zahvat i redoslijed prioritetnih mjera koje e se implementirati kroz jednu ili vie faza.
Energetski pregled zgrade osim navedenog, moe ukljuivati i druge radnje ovisno o vrsti zgrade. Energetski pregled zgrade
provodi se u skladu s naelima iz metodologije za provoenje energetskih pregleda i pravilima struke. Izdavanje energetskog
certifikata za postojee zgrade ukljuuje:
odreivanje energetskog razreda zgrade i
izradu energetskog certifikata s prijedlogom mjera za poboljanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski
opravdane i s izraunatim razdobljem povrata investicije.
Zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata

Zgrade javne namjene odreene prema ovome Pravilniku jesu poglavito nestambene zgrade koje koriste tijela vlasti i zgrade
institucija koje pruaju javne usluge, te zgrade drugih namjena koje pruaju usluge velikom broju ljudi.
39
40
Zgrade iz stavka 1. ovoga lanka jesu:

1. poslovne zgrade za obavljanje administrativnih poslova pravnih i fizikih osoba
2. zgrade dravnih upravnih i drugih tijela, tijela lokalne (podrune) uprave
3. zgrade pravnih osoba s javnim ovlastima
4. zgrade sudova, zatvora, vojarni
5. zgrade meunarodnih institucija, komora, gospodarskih asocijacija
6. zgrade banaka, tedionica i drugih financijskih organizacija
7. zgrade trgovina, restorana, hotela
8. putnikih agencija, marina, drugih uslunih i turistikih djelatnosti
9. zgrade eljeznikog, cestovnog, zranog i vodenog prometa, zgrade pota, telekomunikacijskih centara i sl.
10. zgrade visokih uilita i sl., zgrade kola, vrtia, jaslica, studentskih i akih domova i sl., zgrade domova za starije osobe i sl.
11. zgrade sportskih udruga i organizacija, zgrade sportskih objekata
12. zgrade kulturnih namjena: kina, kazalita, muzeja i sl.
13. zgrade bolnica i drugih ustanova namijenjenih zdravstveno--socijalnoj i rehabilitacijskoj namjeni.
Zgrade javne namjene koje imaju ukupnu korisnu povrinu veu od 1000 m2 moraju imati energetski certifikat izloen na
mjestu jasno vidljivom posjetiteljima zgrade.
Ako zgrada javne namjene ima vie ulaza, tada se energetski certifikat izlae na jasno vidljivom mjestu uz glavni ulaz zgrade.
Energetski certifikat se izrauje prema Prilogu 2 ovoga Pravilnika, uvean na format A3, zatien od eventualnih oteenja i
privren na siguran nain. Javno se izlae prva stranica energetskog certifikata koja sadri osnovne podatke o zgradi i skalu
energetskog razreda, te trea stranica energetskog certifikata koja sadri prijedlog mjera za poboljanje energetskih svojstava
zgrade koje su ekonomski opravdane kod postojeih zgrada, odnosno preporuke za koritenje zgrade vezano na ispunjenje
bitnog zahtjeva utede energije i toplinske zatite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade kod novih zgrada.
Za izradu i javno izlaganje energetskog certifikata zgrada javne namjene za koje je propisana obveza izlaganja energetskog
certifikata, odgovoran je vlasnik zgrade. Korisnik zgrade javne namjene za koju je obvezno izlaganje energetskog certifikata,
duan je omoguiti izradu energetskog certifikata i njegovo izlaganje.
VI. OBVEZE INVESTITORA, ODNOSNO VLASNIKA ZGRADE U VEZI S ENERGETSKIM CERTIFICIRANJEM

ZGRADE
Investitor odnosno vlasnik zgrade duni su:
osigurati energetski certifikat kada je prema ovome Pravilniku propisana obveza njegovog izdavanja
poslove provoenja energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja zgrade povjeriti za to ovlatenim osobama
na zahtjev ovlatene osobe dati na uvid bilo koji dokument nuan za provoenje energetskog pregleda i/ili energetskog
certificiranja zgrade
za potrebe provoenja energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja zgrade omoguiti pristup ovlatenoj osobi u
sve dijelove zgrade koja je predmet energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja
na dobro vidljivom mjestu istaknuti energetski certifikat zgrade javne namjene za koju je izlaganje energetskog certifikata
obvezno prema ovom Pravilniku.
Za potrebe provoenja energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja dijela zgrade koji ini samostalnu uporabnu
cjelinu, vlasnici, odnosno korisnici drugih dijelova te zgrade, duni su omoguiti ovlatenim osobama provoenje energetskog
pregleda i/ili energetskog certificiranja zgrade, te im omoguiti pristup u sve dijelove zgrade i dati na uvid dokumente potrebne
za provoenje energetskog pregleda i/ili energetskog certificiranja toga dijela zgrade.
Ministrica moe posebnom odlukom propisati najvee cijene kotanja provoenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih
certifikata za pojedine vrste zgrada. U skladu s time, 12. svibnja 2010. godine, donesena je Odluka o najviim cijenama kotanja
provoenja energetskih pregleda i izdavanja energetskih certifikata zgrada.

zgrada
41
VII. REGISTAR IZDANIH ENERGETSKIH CERTIFIKATA

Ministarstvo vodi registar izdanih energetskih certifikata.
VIII. NADZOR NAD PROVEDBOM PRAVILNIKA

Nadzor nad provedbom odredbi ovoga Pravilnika obavlja Ministarstvo.
Ministarstvo u provedbi nadzora moe:
provoditi povremene kontrole ispravnosti izdanih energetskih certifikata
zahtijevati da sve zgrade koje podlijeu obvezi energetskog certificiranja prema ovome Pravilniku imaju propisani
energetski certifikat.
IX. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE

Sve zgrade za koje se nakon 31. oujka 2010. godine podnosi zahtjev za izdavanje akta, temeljem kojega se moe graditi, moraju
imati energetski certifikat izdan na nain sukladno odredbama ovoga Pravilnika koje se odnose na energetsko certificiranje
novih zgrada. Ostale zgrade koje nisu navedene, kada se prodaju, iznajmljuju ili daju na leasing, moraju imati energetski
certifikat izdan na nain sukladno odredbama ovoga Pravilnika koje se odnose na energetsko certificiranje postojeih zgrada,
dostupan na uvid kupcu ili najmoprimcu najkasnije danom pristupanja Republike Hrvatske lanstvu EU-a.
Sve zgrade javne namjene za koje je obvezno javno izlaganje energetskog certifikata prema ovome Pravilniku moraju imati
izraen i javno izloen energetski certifikat u roku od najdulje 36 mjeseci od objave Odluke Ministrice, kojom se utvruje
Metodologija za provoenje energetskih pregleda.
Ovaj Pravilnik sadri sljedee priloge:
Prilog 1. u kojemu je dan slikovni prikaz energetskog certifikata stambenih zgrada
Prilog 2. u kojemu je dan slikovni prikaz energetskog certifikata nestambenih zgrada
Prilog 3. u kojemu je dan slikovni prikaz energetskog certifikata ostalih nestambenih zgrada u kojima se koristi energija radi
ostvarivanja odreenih uvjeta kondicioniranja
Prilog 4. u kojemu je dan dio prijedloga mjera za poboljanje energetskih svojstava zgrade koje su ekonomski opravdane
Prilog 5. u kojemu je dan prikaz registra izdanih energetskih certifikata koji se vodi u Ministarstvu
Prilog 6. u kojemu je dana metodologija energetskog certificiranja stambenih zgrada
Prilog 7. u kojemu je dana metodologija energetskog certificiranja nestambenih zgrada
Prilog 8. u kojemu su dani referentni klimatski podaci za kontinentalnu Hrvatsku
Prilog 9. u kojemu su dani referentni klimatski podaci za primorsku Hrvatsku
41
Tablica 2.3 Izvod iz Odluke o najviim cijenama kotanja provoenja energetskih pregleda i izdavanja
energetskih certifikata zgrada
NAJVIE CIJENE KOTANJA PROVOENJA ENERGETSKIH PREGLEDA I IZDAVANJA ENERGETSKIH CERTIFIKATA ZGRADA
VREDNOVANJE
RADNJI EN.
PREGLEDA I
IZDAVANJE EN.
CERTIFIKATA
5.000 m
10.000 m
20.000 m
50.000 m
> 50.000 m
1.000 m
5.000 m
10.000 m
15.000 m
20.000 m
50.000 m
> 50.000 m
9.400 kn
14.300 kn
26.400 kn
PAUAL: 31.700 kn
3.100 kn
8.100 kn
12.200 kn
15.600 kn
18.500 kn
33.500 kn
PAUAL: 40.200 kn
PAUAL: 1.750 kn
6.200 kn
01,3 do 5.000 kn
PAUAL: 2.400 kn
ENERGETSKI
PREGLED
1.000 m
400 m i poljopr. 600 m
01,3 do 1.500 kn
PAUAL: 1.200 kn
PREGLED
DOKUMENTACIJE
I (PO POTREBI)
PREGLED ZGRADE
TE IZDAVANJE EN.
CERTIFIKATA
PAUAL: 1.400 kn
NOVE ZGRADE
> 50 m
250 m
VRSTE ZGRADA
NESTAMBENE ZGRADE (IZRAZITO

SLOENE GRAEVINE SA SLOENIM
SUSTAVIMA INSTALACIJA I VIE
TEMPERATURNIH ZONA)
2.300 kn
ZA STAN U ZGRADI
01,3 do 3.300 kn
PAUAL: 1.450 kn
STAMBENE ZGRADE (POJEDINANI STANOVI I ZGRADE

U CJELINI) I NESTAMBENE ZGRADE (POSLOVNE, VRTII,
KOLE, DOMOVI, HOTELI)
POSTOJEE ZGRADE
42
cijena za nove zgrade pomnoena s koeficijentom 01,2,3 do 3,8
cijena za nove zgrade pomnoena s koeficijentom 11,2 do 1,2
za sluaj zgrade za koju je projekt izraen prema Tehnikom propisu o racionalnom koritenju energije i toplinskoj zatiti u zgradama
(NN 110/08, NN 89/09)
za sluaj zgrade za koju je projekt izraen prema Tehnikom propisu o racionalnom koritenju energije i toplinskoj zatiti u zgradama
(NN 79/05, NN 155/05, NN 74/06)
ako postoji dokumentacija dostatna za vrednovanje radnji energetskog pregleda i izdavanje energetskog certifikata zgrade

zgrada
43
2.2.

Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske

preglede i energetsko certificiranje zgrada (nn 113/08 i 89/09)
Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada (NN 113/08)
[2.7] usvojen je u rujnu 2008. godine. Izmjene Pravilnika usvojene su u srpnju 2009. godine. Pravilnik se sastoji od ukupno
12 poglavlja i 4 priloga.
I. OPE ODREDBE
Pravilnikom se propisuju:
uvjeti i mjerila za davanje ovlatenja osobama za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada
davanje, produivanje, vaenje i izmjena ovlatenja za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada
dokumentacija za davanje, produivanje i izmjenu ovlatenja za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje
zgrada
postupanje i izuzee ovlatenih osoba za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada
nadzor nad obavljanjem poslova ovlatenih osoba, oduzimanje ovlatenja
registar osoba ovlatenih za provoenje energetskog pregleda i energetsko certificiranje zgrada
uvjeti i mjerila za davanje suglasnosti za provoenje Programa izobrazbe za osobe koje provode energetske preglede i
energetsko certificiranje zgrada (u daljnjem tekstu: Program izobrazbe)
registar nositelja Programa izobrazbe
nadzor nad radom nositelja Programa izobrazbe i oduzimanje suglasnosti
Ovim Pravilnikom implementira se Direktiva o energetskim svojstvima zgrada [2.1] u dijelu koji se odnosi na osiguranje
neovisnih kvalificiranih i/ili ovlatenih strunjaka koji mogu biti ili samostalni ili zaposlenici nadlenih tijela ili privatnih slubi
koji na neovisan nain provode energetske preglede i certificiraju zgrade te izrauju popratne preporuke za ekonomski
povoljno poboljanje energetskih svojstava zgrade.
Od definicija koje su dane, bitno je istaknuti definicije zgrada prema sloenosti tehnikih sustava, ve spomenute u prvom
dijelu:
zgrade s jednostavnim tehnikim sustavom jesu:
stambene ili nestambene zgrade bez sustava grijanja, hlaenja, ventilacije te s individualnim sustavima za pripremu
potrone tople vode
zgrade s pojedinanim i centralnim izvorima topline za grijanje bez posebnih sustava za povrat topline, s razdiobom toplinske
energije i s centralnim ili individualnim sustavima za pripremu potrone tople vode bez koritenja alternativnih sustava
te pojedinanim rashladnim ureajima, sustavima ventilacije bez povrata topline i ogranienjem buke u ventilacijskim
sustavima bez dodatne obrade zraka.
zgrade sa sloenim tehnikim sustavom jesu:
stambene ili nestambene zgrade s postrojenjima s centralnim izvorima topline za grijanje i/ili hlaenje zgrade, s centralnom
pripremom potrone tople vode, sa sustavima za mjerenje i razdiobu toplinske i rashladne energije, centralnim rashladnim
sustavima, sustavima ventilacije i klimatizacije s povratom topline i ogranienjem buke te dodatnom obradom zraka
zgrade sa sloenim sustavima za grijanje i hlaenje s koritenjem alternativnih sustava opskrbe energijom, centrale za
daljinsko zagrijavanje i hlaenje, rashladna postrojenja, ventilacijski ureaji s reguliranim grijanjem i hlaenjem zraka i
klima ureaji, ukljuujui i pripadajue rashladne ureaje i druge zgrade koje nisu navedene kao zgrade s jednostavnim
tehnikim sustavima.
43
44
II. UVJETI I MJERILA ZA OSOBE KOJE PROVODE ENERGETSKE PREGLEDE I/ILI ENERGETSKO

Pravilnikom je propisano da osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada, moraju imati ovlatenje
Ministarstva za zatitu okolia, prostornog ureenja i graditeljstva. Ovlatenje za energetske preglede i energetsko certificiranje
zgrada daje se fizikoj ili pravnoj osobi koja ispunjava uvjete propisane ovim Pravilnikom.
Ovlatenje se izdaje za:
energetsko certificiranje stambenih i nestambenih zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom
energetsko certificiranje stambenih i nestambenih zgrada sa sloenim tehnikim sustavom
provoenje energetskih pregleda stambenih i nestambenih zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom
provoenje energetskih pregleda stambenih i nestambenih zgrada sa sloenim tehnikim sustavom.
Za energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom moe se ovlastiti i pravna osoba koja:
je registrirana za projektiranje, struni nadzor graenja, tehniko savjetovanje, znanstveno-istraivaku djelatnost,
arhitektonske djelatnosti i inenjerstvo, graevinarstvo, istraivanje i razvoj u tehnikim znanostima, znanstvene i strune
poslove u podruju energetike i sl.
ima zaposlenu najmanje jednu osobu koja provodi radnje i postupke energetskog certificiranja zgrade i koja ispunjava
uvjete Pravilnika.
Sve osobe koje u ovlatenoj pravnoj osobi provode radnje i postupke energetskog certificiranja zgrade moraju:
imati najmanje zavren prijediplomski i diplomski sveuilini studij ili integrirani prijeddiplomski i diplomski sveuilini
studij kojim se stjee akademski naziv magistar, inenjer arhitektonske, graevinske, strojarske ili elektrotehnike struke,
odnosno da imaju zavren specijalistiki diplomski studij kojim se stjee struni naziv specijalist graevinske, strojarske ili
elektrotehnike struke
imati najmanje pet godina radnog iskustva u struci na poslovima projektiranja, strunog nadzora graenja, odravanja,
odnosno ispitivanja graevinskog dijela zgrade vezano na utedu energije i toplinsku zatitu, provoenja energetskih
pregleda zgrade, ispitivanja funkcije energetskih sustava u zgradi, ili ispitivanja funkcije sustava automatskog reguliranja i
upravljanja u zgradi
uspjeno zavriti Program osposobljavanja Modul 1
biti zaposlene u ovlatenoj pravnoj osobi u punom radnom vremenu na neodreeno vrijeme.
Ovlatena pravna osoba imenuje jednu osobu koja u njezino ime potpisuje energetske certifikate zgrada (u daljnjem tekstu:
imenovana osoba). Imenovana osoba supotpisuje i izvjea o energetskim pregledima zgrada, provedenim u ovlatenoj pravnoj
osobi. Za energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom osim pravne osobe moe se ovlastiti i fizika
osoba koja ispunjava uvjete. Ovlatena pravna osoba i ovlatena fizika osoba osim provoenja energetskog certificiranja
zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom, mogu provoditi i sve energetske preglede zgrada s jednostavnim tehnikim
sustavom. Za energetsko certificiranje zgrada sa sloenim tehnikim sustavom, moe se ovlastiti pravna osoba koja ispunjava
uvjete iz Pravilnika, s time da je najmanje jedna od osoba koja provodi radnje i postupke energetskog certificiranja zgrade,
zaposlena kod pravne osobe, uspjeno zavrila Program osposobljavanja Modul 2.
Imenovana osoba koja potpisuje energetske certifikate zgrada sa sloenim tehnikim sustavom i supotpisuje izvjea o
energetskom pregledu takvih zgrada, mora uspjeno zavriti i Program osposobljavanja Modul 2.
Ovlatena pravna osoba osim provoenja energetskog certificiranja zgrada sa sloenim tehnikim sustavom i provoenja
energetskog certificiranja zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom, moe provoditi i energetske preglede zgrada sa sloenim
tehnikim sustavom u dijelu u kojemu ima najmanje jednu osobu, zaposlenu u punom radnom vremenu i na neodreeno
radno vrijeme, koja ispunjava uvjete Pravilnika [2.7].

zgrada
45
Za provoenje energetskih pregleda zgrada sa sloenim tehnikim sustavom, moe se ovlastiti fizika osoba koja ispunjava
uvjete iz Pravilnika i koja je uspjeno zavrila Program osposobljavanja Modul 2, a koja je:
strojarske struke, za energetske preglede u dijelu u kojemu se odnosi na strojarski dio tehnikog sustava zgrade
elektrotehnike struke, za energetske preglede u dijelu u kojemu se odnosi na elektrotehniki dio tehnikog sustava zgrade
elektrotehnike ili strojarske struke, za energetske preglede u dijelu u kojemu se odnosi na sustave automatskog reguliranja
i upravljanja tehnikog sustava zgrade.
Energetske preglede zgrada sa sloenim tehnikim sustavom u dijelu koji se odnosi na graevinske karakteristike zgrade u
smislu racionalne uporabe energije i toplinske zatite, mogu provoditi sve ovlatene osobe sa zavrenim Modulom 1. Ovlatena
fizika osoba, osobe zaposlene u ovlatenoj pravnoj osobi koje provode energetske preglede i imenovana osoba u pravnoj
osobi dune su se redovito usavravati.
III. DAVANJE, PRODUAVANJE I IZMJENA OVLATENJA

Ovlatenje daje, produuje i oduzima Ministarstvo po prethodno pribavljenom miljenju Povjerenstva koje provodi postupak
za davanje ovlatenja za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada.
IV. DOKUMENTACIJA ZA DAVANJE, PRODUAVANJE I IZMJENU OVLATENJA

Ovlatenje se daje na rok od 3 godine, a moe se produivati na isti rok.
Ovlatenje se daje nakon provedenog postupka ocjenjivanja ispunjavanja uvjeta i mjerila propisanih ovim Pravilnikom.
U poglavlju se definira potrebna dokumentacija za dobivanje ovlatenja, kao i postupak produivanja ili izmjene ovlatenja.
V. POSTUPANJE I IZUZEE U OBAVLJANJU POSLOVA OVLAENIH OSOBA

Ovlatena fizika osoba svojim potpisom potvruje istinitost i tonost podataka na izvjeu o provedenom energetskom
pregledu, odnosno izdanom energetskom certifikatu zgrade, za provoenje kojih je ovlatena. Imenovana osoba u ovlatenoj
pravnoj osobi, svojim potpisom potvruje istinitost i tonost podataka na izvjeu o energetskom pregledu, odnosno izdanom
energetskom certifikatu, za provoenje kojih je pravna osoba ovlatena. Osobe koje provode radnje i postupke energetskog
certificiranja zgrade, svojim potpisom potvruju istinitost i tonost podataka na izdanom energetskom certifikatu zgrade,
izvjeu o energetskom pregledu zgrade.
Ovlatena fizika i pravna osoba ne moe provesti energetski pregled i/ili energetsko certificiranje zgrade:
za koju nije ovlatena sukladno ovom Pravilniku
za koju ne ispunjava uvjete sukladno Pravilniku
za koju je sudjelovala u izradi projekta, nostrifikaciji projekta, kontroli projekta, u strunom nadzoru graenja, kao
odgovorna osoba koja vodi graenje ili pojedine radove na toj zgradi ili je sudjelovala u odravanju te zgrade
kojoj je vlasnik, korisnik, srodnik vlasnika zgrade ili je zaposlenik osobe koja je naruila izradu energetskog pregleda
zgrade ili energetskog certifikata
po cijeni vioj od cijene utvrene posebnom odlukom ministrice.
VI. NADZOR NAD RADOM OVLATENIH OSOBA, ODUZIMANJE OVLATENJA

Ovlatena osoba duna je trajno ispunjavati propisane uvjete za davanje ovlatenja za obavljanje poslova za koje je ovlatena.
Nadzor nad ispunjavanjem uvjeta za provoenje energetskih pregleda i energetskog certificiranja zgrada i radom ovlatenih
osoba provodi Ministarstvo.
VII. REGISTAR OVLATENIH OSOBA ZA OBAVLJANJE ENERGETSKIH PREGLEDA I ENERGETSKO

Ministarstvo vodi registar ovlatenih osoba za obavljanje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada.
45
46
VIII. PROVOENJE PROGRAMA IZOBRAZBE

Struno osposobljavanje i obvezno usavravanje osoba koje provode energetske preglede i/ili energetsko certificiranje zgrada
provode sveuilita, veleuilita, instituti, strukovne organizacije koji imaju suglasnost Ministarstva za obavljanje tih poslova.
Suglasnost za provoenje Programa izobrazbe daje se na 5 godina, a moe se produavati na isti rok.
Suglasnost za provoenje Programa izobrazbe moe dobiti podnositelj zahtjeva koji:
zapoljava ili na drugi nain osigurava strune osobe koje e voditi obuku i provjeru znanja osoba ovlatenih za provoenje
energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada
raspolae prostorom za provoenje Programa izobrazbe
raspolae potrebnom tehnikom opremljenosti za provoenje Programa izobrazbe
ima potrebnu administraciju za voenje evidencija i druge administrativne poslove.
Strune osobe su osobe koje imaju najmanje akademski naziv magistra struke (arhitektonske, graevinske, strojarske ili
elektrotehnike struke), odnosno specijalista struke (graevinske, strojarske ili elektrotehnike struke), koje su priznati strunjaci
iz podruja Programa izobrazbe, imaju najmanje deset godina radnog iskustva i trajno rade na pripremi ili primjeni tehnike
regulative iz podruja energetske uinkovitosti u zgradarstvu koja je predmet Programa izobrazbe.
Nositelj Programa izobrazbe obvezan je:
provoditi Program izobrazbe sukladno propisanom programu iz Priloga 4.A., 4.B. i 4.C. ovoga Pravilnika
provjeriti identitet i prisutnost osobe koja pohaa Program izobrazbe
provesti provjeru znanja osoba koje pohaaju Program osposobljavanja
voditi evidenciju osoba koje su zavrile Program izobrazbe
izvjetavati Ministarstvo na njegov zahtjev o provedbi Programa izobrazbe i o podacima iz evidencije koju vodi
omoguiti Ministarstvu nadzor nad provedbom Programa izobrazbe i drugim obvezama koje ima u skladu s ovim
Pravilnikom te nad dokumentima na temelju kojih se vodi evidencija osoba koje pohaaju Program izobrazbe.
IX. NADZOR NAD RADOM NOSITELJA PROGRAMA IZOBRAZBE, ODUZIMANJE SUGLASNOSTI

Nositelj Programa izobrazbe duan je trajno ispunjavati propisane uvjete za davanje suglasnosti.
Nadzor nad ispunjavanjem uvjeta za provoenje Programa izobrazbe nad nositeljima Programa izobrazbe provodi
Ministarstvo.
X. REGISTAR NOSITELJA PROGRAMA IZOBRAZBE

Ministarstvo vodi registar nositelja Programa izobrazbe.
XI. PROGRAM OSPOSOBLJAVANJA I PROGRAM USAVRAVANJA

Za struno osposobljavanje i godinje usavravanje ovlatenih osoba koje provode energetske preglede i energetsko
certificiranje zgrada utvruju se Program osposobljavanja i Program usavravanja.
Program osposobljavanja utvren je s dvije razine, kroz Modul 1. i Modul 2.
Modul 1. obvezno pohaaju:
fizike osobe koje se ovlauju za provoenje energetskih pregleda i energetsko certificiranje zgrada s jednostavnim
tehnikim sustavom
osobe zaposlene u pravnoj osobi koja se ovlauje za provoenje energetskih pregleda i/ili energetsko certificiranje zgrada
s jednostavnim tehnikim sustavom koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada
osobe koje u svojstvu imenovane osobe u ovlatenoj pravnoj osobi potpisuju izvjea o energetskim pregledima i
energetske certifikate zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom
fizike osobe koje se ovlauju za provoenje energetskih pregleda zgrada sa sloenim tehnikim sustavom u dijelu koji se
odnosi na graevinske karakteristike zgrade u smislu racionalne uporabe energije i toplinske zatite
osobe zaposlene u pravnoj osobi koja se ovlauje za provoenje energetskih pregleda zgrada sa sloenim tehnikim
sustavom u dijelu koji se odnosi na graevinske karakteristike zgrade u smislu racionalne uporabe energije i toplinske zatite

zgrada
47
Modul 2. obvezno pohaaju:

fizike osobe koje se ovlauju za provoenje energetskih pregleda zgrada sa sloenim tehnikim sustavom u dijelu koji
se odnosi na strojarski dio tehnikog sustava zgrade, elektrotehniki dio tehnikog sustava zgrade, odnosno na sustave
automatskog reguliranja i upravljanja tehnikog sustava zgrade
osobe koje e provoditi energetske preglede zgrada u dijelu koji se odnosi na strojarski dio tehnikog sustava zgrade,
elektrotehniki dio tehnikog sustava zgrade, odnosno na sustave automatskog reguliranja i upravljanja tehnikog sustava
zgrade, zaposlene u punom radnom vremenu i na neodreeno radno vrijeme u pravnoj osobi koja se ovlauje za provoenje
energetskih pregleda, odnosno za provoenje energetskog certificiranje zgrada sa sloenim tehnikim sustavom
osobe koje u svojstvu imenovane osobe u ovlatenoj pravnoj osobi potpisuju energetske certifikate zgrada sa sloenim
tehnikim sustavom i izvjea o provedenim energetskim pregledima koji se odnose na strojarski dio tehnikog sustava,
elektrotehniki dio tehnikog sustava, odnosno na sustave automatskog reguliranja i upravljanja tehnikog sustava zgrada
sa sloenim tehnikim sustavom.
Ovlatene osobe nakon uspjeno zavrenog Programa osposobljavanja moraju:
razumjeti kljune postavke i ciljeve Direktive o energetskim svojstvima zgrada
imati osnovna znanja o drugim izvorima europskog prava koji se odnose na energetsku uinkovitost zgrada
dobro poznavati vaee propise kojima se implementira Direktiva o energetskim svojstvima zgrade
biti sposobne za samostalno prikupljanje podataka o zgradi potrebnih za energetsku ocjenu prema metodologiji propisanoj
posebnim propisom
primjenjivati raunalne programe namijenjene za provoenje potrebnih prorauna u svrhu dobivanja podataka koji se
iskazuju kod provedenog energetskog pregleda i energetskog certificiranja zgrade
ocijeniti graevinske karakteristike zgrade u smislu racionalnog koritenja energije i toplinske zatite
ocijeniti tehnike sustave zgrade:
sustav ventilacije
sustav za grijanje, hlaenje
sustav za pripremu potrone tople vode
sustav rasvjete
sustav za automatsku regulaciju i upravljanje
interpretirati podatke o zgradi naroito u odnosu na dimenzije i tip graevnih dijelova zgrade
izvesti potrebne proraune vezano na podatke potrebne za provoenje energetskog pregleda i energetsko certificiranje
zgrade
dati preporuke za poboljanje energetskih svojstava zgrade
izraditi energetski certifikat zgrade.
XII. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE

Ovaj Pravilnik sadri sljedee priloge:
Prilog 2.A. u kojemu je propisan izgled i sadraj ovlatenja za provoenje energetskih pregleda i/ili izdavanje energetskih
certifikata zgrade za fizike osobe
Prilog 2.B. u kojemu je propisan izgled i sadraj ovlatenja za provoenje energetskih pregleda i/ili izdavanje energetskih
certifikata zgrade za pravne osobe
Prilog 3. u kojemu je propisan sadraj registra osoba koje imaju suglasnost za provoenje Programa izobrazbe
Prilog 4. u kojemu je naveden sadraj tema koje su sastavni dio Programa osposobljavanja i Programa usavravanja za osobe
koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada
Prilog 4.A. u kojemu je propisan Program osposobljavanja za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje
zgrada s jednostavnim tehnikim sustavom (Modul 1)
Prilog 4.B. u kojemu je propisan Program osposobljavanja za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje
zgrada sa sloenim tehnikim sustavom (Modul 2.)
Prilog 4.C. u kojemu je propisan Program usavravanja za sve osobe ovlatene za provoenje energetskih pregleda i energetsko
certificiranje zgrada.
47
48
2.3.

Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti

u zgradama (NN 110/08 i 89/09) s pripadajuim normama
Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09) [2.8] na snazi je od 31.3.2009.
godine, s izmjenom od 16.7.2009. kojom je obvezna primjena propisa pomaknuta s 30.9.2009. godine na 31.3.2010. godine.
Tehniki propis se sastoji od 9 poglavlja: I. Ope odredbe, II. Tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu
za nove zgrade, III. Tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu prilikom rekonstrukcije postojeih
zgrada, IV. Ostali tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu, V. Tehnika svojstva i drugi zahtjevi za
graevne proizvode, VI. Sadraj projekta zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu u zgradama, VII.
Iskaznica potrebne toplinske energije za grijanje i toplinske energije za hlaenje zgrade, VIII. Odravanje zgrade u odnosu na
racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu, IX. Prijelazne i zavrne odredbe. Sastavni dio tehnikog propisa je i 5 priloga.
Tehniki propis uvodi obvezu izrauna potrebne energije za grijanje i potrebne energije za hlaenje zgrada, pootrava
kriterije toplinske zatite za graevne dijelove zgrade (U koeficijenti), uvodi obveznu izradu elaborata tehnike, ekoloke i
ekonomske izvedivosti alternativnih sustava za opskrbu energijom za zgrade vee od 1000 m, zabranjuje elektrootporno
grijanje, uvodi centralno postrojenje za pripremu topline, obvezno za nove stambene zgrade s vie od 3 stambene jedinice.
I. OPE ODREDBE
Tehnikim propisom propisuju se:
tehniki zahtjevi glede racionalne uporabe energije i toplinske zatite koje treba ispuniti prilikom projektiranja i graenja
novih zgrada, te tijekom uporabe postojeih zgrada koje se griju na unutarnju temperaturu viu od 12C
tehniki zahtjevi glede racionalne uporabe energije i toplinske zatite koje treba ispuniti prilikom projektiranja
rekonstrukcije postojeih zgrada koje se griju na unutarnju temperaturu viu od 12C
ostali tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu u zgradama
tehnika svojstva i drugi zahtjevi za neke graevne proizvode koji se ugrauju u zgradu u svrhu racionalne uporabe
energije i toplinske zatite i ocjenjivanje sukladnosti tih proizvoda s navedenim zahtjevima
sadraj projekta zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije za grijanje i hlaenje te toplinsku zatitu
sadraj Iskaznice potrebne toplinske energije za grijanje i toplinske energije za hlaenje zgrade
odravanje zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu.
Ovim Propisom implementira se Direktiva o energetskim svojstvima zgrada [2.1] u dijelu koji se odnosi na:
propisivanje minimalnih zahtjeva za energetska svojstva novih zgrada i postojeih zgrada kod kojih se provode vee
rekonstrukcije
potrebu izrade elaborata tehnike, ekoloke i ekonomske primjenjivosti alternativnih sustava za opskrbu energijom za nove
zgrade s plotinom korisne povrine veom od 1000 m, kao i poboljanja energetskih svojstava postojeih zgrada koje
imaju plotinu korisne povrine veu od 1000 m, u sluaju njihovih veih rekonstrukcija.
Ope odredbe definiraju i obveze zgrada koje se ne griju ili se griju do 12C , kao i zgrade na koje se ne primjenjuje ovaj
propis. U poglavlju se daje i popis i znaenje pojedinih bitnih pojmova, od kojih se ovdje izdvaja:
Faktor oblika zgrade, f0 = A/Ve (m-1), jest kolinik oploja, A (m), i obujma, Ve (m), grijanog dijela zgrade
Toplinski most jest manje podruje u omotau grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povean radi promjene
materijala, debljine ili geometrije graevnog dijela
Plotina korisne povrine zgrade, AK (m), jest ukupna plotina neto podne povrine grijanog dijela zgrade. Kod stambenih
zgrada moe se odrediti prema priblinom izrazu AK = 0,32Ve
Godinja potrebna toplinska energija za grijanje za stvarne klimatske podatke, QH,nd (kWh/a), jest raunski odreena
temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade
Godinja potrebna toplinska energija za hlaenje za stvarne klimatske podatke, QC,nd (kWh/a), jest raunski odreena
koliina topline koju sustavom hlaenja treba tijekom jedne godine odvesti iz zgrade za odravanje unutarnje projektne
temperature u zgradi tijekom razdoblja hlaenja zgrade

zgrada
49
Koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka, Htr,adj (W/K), jest kolinik izmeu toplinskog toka koji se transmisijom prenosi
iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru i razlike izmeu unutarnje projektne temperature grijanja i vanjske temperature
Koeficijent toplinskog gubitka provjetravanjem, HVe,adj (W/K), jest kolinik izmeu toplinskog toka koji se prenosi iz grijane
zgrade prema vanjskom prostoru izmjenom zraka u prostoriji s vanjskim zrakom i razlike izmeu unutarnje projektne
temperature grijanja i vanjske temperature.
Tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu u zgradama propisani su:
1. najveom doputenom godinjom potrebnom toplinskom energijom za grijanje po jedinici plotine korisne povrine

zgrade, odnosno po jedinici obujma grijanog dijela zgrade
2. najveim doputenim koeficijentom transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja grijanog dijela zgrade
3. sprjeavanjem pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja suneva zraenja tijekom ljeta
4. ogranienjima zrakopropusnosti omotaa zgrade
5. najveim doputenim koeficijentima prolaska topline pojedinih graevnih dijelova omotaa zgrade
6. smanjenjem utjecaja toplinskih mostova
7. najveom doputenom kondenzacijom vodene pare unutar graevnog dijela zgrade
8. sprjeavanjem povrinske kondenzacije vodene pare, ako ovim Propisom nije drukije odreeno.
II. TEHNIKI ZAHTJEVI ZA RACIONALNU UPORABU ENERGIJE I TOPLINSKU ZATITU ZA NOVE ZGRADE
Poglavljem II. Tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu za nove zgrade dana je maksimalna vrijednost
Q H,nd za stambene i nestambene zgrade, ovisno o faktoru oblika zgrada, s izuzetkom zgrada kod kojih se najmanje 70% toplinske
energije za grijanje podmiruje iz individualnih obnovljivih izvora energije ili zgrada kod kojih se vie od polovice toplinskih
gubitaka nadoknauje unutarnjim izvorima topline iz tehnolokog procesa. Ogranien je koeficijent transmisijskog toplinskog
gubitka po jedinici oploja grijanog dijela zgrade Htr,adj. Odreena je metoda prorauna godinje potrebne toplinske energije
za grijanje zgrada QH,nd i uvjeti za primjenu proraunske metode, te metoda prorauna potrebne godinje toplinske energije za
hlaenje zgrada, kao i zatita od pregrijavanja prostorija u ljetnom razdoblju.
Posebno su dani zahtjevi za zgrade koje se griju na temperaturu veu od 12C, a manju od 18C, kroz ogranienje koeficijenta
transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja. Odreen je najmanji broj izmjena unutarnjeg zraka, maksimalna
zrakopropusnost zgrada, nain dokazivanja zahtjeva za zrakonepropusnost.
Odreena je minimalna toplinska zatita; nain prorauna toplinskih mostova; metoda prorauna kondenzacije vodene pare
unutar i na povrini graevinskih dijelova. Dani su posebni zahtjevi za slobodnostojee zgrade s ploinom korisne povrine
manjom od 50 m.
49
50
Tablica 2.4 Zahtjevi za zgrade koje se griju na temperaturu 18 C ili viu

ZGRADE KOJE SE GRIJU NA TEMPERATURU 18C I VIE
Stambena zgrada
Nestambena zgrada
f0
Faktor oblika zgrade
QH,nd (kWh/m2a)
Godinja potrebna toplinska
energija za grijanje po jedinici
plotine korisne povrine zgrade
QH,nd (kWh/m3a)
Godinja potrebna toplinska
energija za grijanje po jedinici
obujma grijanog dijela zgrade
f0 0,20
QH,nd = 51,31
QH,nd = 16,42
0,20 < f0 < 1,05
QH,nd = ( 41,03 + 51,41 f0 )
QH,nd = ( 13,13 + 16,45 f0 )
f0 1,05
QH,nd = 95,01
QH,nd = 30,40
TEMPERATURA
Srednja mj.temp. vanjskog zraka
najhladnijeg mjeseca na lokaciji
H tr,adj = H tr,adj /A (W/m2K)

Koeficijent transmisijskog
toplinskog gubitka po jedinici
oploja grijanog dijela zgrade
H tr,adj = H tr,adj /A (W/m2K)

f >30% (udio plotine prozora u
plotini proelja)
> 3C
H tr,adj = 0,45 + 0,15/f0
H tr,adj = 0,45 + 0,24/f0
3C
H tr,adj = 0,30 + 0,15/f0
H tr,adj = 0,35 + 0,24/f0
Ogranienja godinje potrebne toplinske energije za grijanje iz odredbi lanaka 8 i 9 ovoga Propisa ne primjenjuju se na:
zgradu koje najmanje 70% potrebne toplinske energije za grijanje podmiruje iz individualnih obnovljivih izvora energije
zgradu kod koje se vie od polovice toplinskih gubitaka nadoknauje unutarnjim izvorima topline iz tehnolokog procesa.
Za grijanje zgrada nije doputeno rabiti sustave elektrootpornog grijanja. Ovaj lanak stupa na snagu 31. prosinca 2015. godine.
Godinja potrebna toplinska energija za grijanje zgrade, QH,nd (kWh/a), izraunava se u skladu s normom HRN EN ISO 13790:2008,
metoda prorauna po mjesecima, uz sljedee uvjete:
za proraun gubitaka topline, QH,ht, za zgradu s uvedenim sustavom za klimatizaciju i nestambenu zgradu gospodarske
namjene za unutarnju temperaturu grijanja, int,set,H, primjenjuje se projektom predviena vrijednost
za proraun gubitaka topline, QH,ht, za stambenu zgradu i nestambenu zgradu javne namjene koja nema uveden sustav za
klimatizaciju, pretpostavlja se da unutarnja projektna temperatura grijanja iznosi int,set,H = 20C
u sluaju prekidanog grijanja (nestambene zgrade javne ili gospodarske namjene), gubici topline, QH,ht, raunaju se tako
da se unutarnja projektna temperatura grijanja zamijeni s usrednjenom unutarnjom temperaturom; projektno trajanje
prekida grijanja kod nestambenih zgrada javne namjene iznosi 7 sati s unutarnjom projektnom temperaturom 16C, a za
nestambene zgrade gospodarske namjene trajanje prekida grijanja je prema podacima iz projekta
unutarnji dobici topline, Qint, raunaju se s vrijednou 5 W/m plotine korisne povrine zgrade, ako drugim propisom nije
drukije odreeno
kod prorauna solarnih dobitaka topline, Qsol ne uzimaju se u obzir neprozirne plohe vanjskih graevnih dijelova koje su
izloene sunevu zraenju, a kod prozirnih povrina potrebno je uzeti u obzir mjeru zasjenjenosti
kod prorauna koeficijenta toplinskog gubitka provjetravanjem, Hve, broj izmjena zraka, n, odreuje se prema HRN EN ISO
13789 za srednju razinu nepropusnosti za zrak omotaa zgrade. Ako ne postoje toniji podaci, dodatni tok zraka uslijed
vjetra i uzgona, Vx, moe se raunati s vrijednosti Vx = 0,2Ve (m/h)
za efektivni toplinski kapacitet, Cm (Wh/K), grijanog dijela zgrade, koji se koristi kod utvrivanja stupnja iskoritenja dobitaka
topline, doputeno je koristiti pribline vrijednosti dobivene pomou izraza Cm = 15Ve [Wh/(mK)], za zgrade s preteno
laganim unutarnjim zidovima, sputenim stropovima, te za visoke hale, odnosno pomou izraza Cm = 50Ve [Wh/(mK)], za
zgrade s masivnim unutarnjim i vanjskim zidovima bez sputenih stropova. Primjenu ovih priblinih izraza treba navesti u
dijelu projekta kojim se daje tehniko rjeenje zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu
kod prorauna gubitaka topline prostor garae s kojim granii grijana prostorija zgrade promatra se kao vanjski prostor.
Godinja potrebna toplinska energija za hlaenje zgrade, QC,nd (kWh/a), izraunava se u skladu s normom HRN EN ISO 13790:2008,

zgrada
51
metoda prorauna po mjesecima, pri emu za sada nije odreena najvea doputena vrijednost toplinske energije za hlaenje.
Pregrijavanje prostorija zgrade zbog djelovanja suneva zraenja tijekom ljeta potrebno je sprijeiti odgovarajuim tehnikim
rjeenjima.
Zgrada za koju je grijanje predvieno na temperaturu viu od 12 C a manju od 18 C, mora biti projektirana i izgraena na nain
da koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja grijanog prostora zgrade, HT = HT/A [W/(mK)], ovisno o
faktoru oblika zgrade, f0, nije vei od vrijednosti utvrene jednadbom:
1. Htr,adj = 0,65 + 0,10/f0 kada srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest > 3C,
odnosno
2. Htr,adj = 0,53 + 0,10/f0 kada srednja mjesena temperatura vanjskog zraka najhladnijeg mjeseca na lokaciji zgrade jest 3C.
Zgrada mora biti projektirana i izgraena tako da graevni dijelovi koji ine omota grijanog prostora zgrade, ukljuivo
moebitne spojnice izmeu pojedinih graevnih dijelova i prozirne elemente koji nemaju mogunost otvaranja,
budu zrakonepropusni u skladu s dosegnutim stupnjem razvoja tehnike i tehnologije u vrijeme izrade projekta.
Broj izmjena unutarnjeg zraka s vanjskim zrakom kod zgrade u kojoj borave ili rade ljudi treba iznositi najmanje n = 0,5 h-1
ako propisom donesenim u skladu sa Zakonom o prostornom ureenju i gradnji kojim se ureuje to podruje nije drukije
propisano.
U vrijeme kada ljudi ne borave u dijelu zgrade koji je namijenjen za rad i/ili boravak ljudi, potrebno je osigurati izmjenu
unutarnjeg zraka od najmanje n = 0,2 h-1.
Ispunjavanje zahtjeva o zrakonepropusnosti dokazuje se i ispitivanjem na izgraenoj zgradi prema HRN EN 13829:2002, metoda
odreivanja A. Prilikom ispitivanja iz stavka 1. ovoga lanka, za razliku tlakova izmeu unutarnjeg i vanjskog zraka od 50 Pa,
izmjereni tok zraka, sveden na obujam grijanog zraka, ne smije biti vei od vrijednosti n50 = 3,0 h-1 kod zgrada bez mehanikog
ureaja za provjetravanje, odnosno n50 = 1,5 h-1 kod zgrada s mehanikim ureajem za provjetravanje.
Tablica 2.5 Najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline, U [W/(mK)], graevnih dijelova novih
zgrada, malih zgrada (AK < 50 m) i nakon zahvata na postojeim zgradama
U [W/(mK)]
i 18C
12C < i < 18C
e,mj,
e,mj,
e,mj,
e,mj,
min >3C
min 3C
min >3C
min 3C
Redni
broj
Graevni dio
1.
Vanjski zidovi, zidovi prema garai, tavanu
0,60
0,45
0,75
0,75
2.
Prozori, balkonska vrata, krovni prozori,

prozirni elementi proelja
1,80
1,80
3,00
3,00
3.
Ravni i kosi krovovi iznad grijanog prostora,

stropovi prema tavanu
0,40
0,30
0,50
0,40
0,40
0,30
0,50
0,40
0,65
0,50
2,00
2,00
4.
5.
Stropovi iznad vanjskog zraka, stropovi iznad

garae
Zidovi i stropovi prema negrijanim
prostorijama i negrijanom stubitu
temperature vie od 0C
6.
Zidovi prema tlu, podovi na tlu
0,501
0,501
0,801
0,651
7.
Vanjska vrata, vrata prema negrijanom

stubitu, s neprozirnim vratnim krilom
2,90
2,90
2,90
2,90
8.
Stijenka kutije za rolete
0,80
0,80
0,80
0,80
9.
Stropovi izmeu stanova, stropovi izmeu

grijanih radnih prostorija razliitih korisnika
1,40
1,40
1,40
1,40
51
52
Zgrada koja se grije na temperaturu viu od 12C, mora biti projektirana i izgraena tako da utjecaj toplinskih mostova na
godinju potrebnu toplinu za grijanje bude to manji. Da bi se ispunio taj zahtjev, prilikom projektiranja treba primijeniti sve
ekonomski prihvatljive tehnike i tehnoloke mogunosti. Ako je potencijalni toplinski most projektiran u skladu s hrvatskom
normom koja sadri katalog dobrih rjeenja toplinskih mostova (HRN EN ISO 14683:2008 Toplinski mostovi u zgradarstvu
Linearni koeficijent prolaska topline Pojednostavnjene metode i zadane utvrene vrijednosti / Thermal bridges in building
construction -- Linear thermal transmittance -- Simplified methods and default values), tada se moe umjesto tonog prorauna
utjecaj toplinskih mostova uzeti u obzir poveanjem koeficijenta prolaska topline, U [W/(mK)], svakog graevnog dijela
oploja grijanog dijela zgrade za UTM = 0,05 W/(mK).
Ako rjeenje toplinskog mosta nije iz kataloga hrvatske norme, tada se umjesto tonog prorauna prema hrvatskim normama
utjecaj toplinskih mostova moe uzeti u obzir s poveanjem koeficijenta prolaska topline, U [W/(mK)], svakog graevnog
dijela oploja grijanog dijela zgrade za UTM = 0,10 W/(mK).
Graevni dijelovi grijane zgrade, koji granie s vanjskim zrakom ili negrijanim prostorijama projektiraju se i izvode tako da se
sprijei nastajanje graevinske tete uslijed kondenzacije vodene pare koja difuzijom ulazi u graevni dio.
Kondenzacija vodene pare unutar graevnog dijela zgrade i njeno isparavanje raunaju se u skladu s HRN EN ISO 13788:2002,
uzimajui u obzir sljedee uvjete:
za stambenu zgradu i nestambenu zgradu javne namjene, u kojima nije uveden sustav klimatizacije, proraun se provodi za
temperaturu unutarnjeg zraka i = 20C
za zgradu u kojoj je uveden sustav klimatizacije i nestambenu zgradu gospodarske namjene proraun se provodi za
projektom predvienu vrijednost temperature.
III. TEHNIKI ZAHTJEVI ZA RACIONALNU UPORABU ENERGIJE I TOPLINSKU ZATITU PRILIKOM

REKONSTRUKCIJE POSTOJEIH ZGRADA
Poglavljem III. Tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu prilikom rekonstrukcije postojeih zgrada
odreuju se sluajevi rekonstrukcije kod kojih je potrebno ispuniti dane zahtjeve te iznimke od primjene Propisa.
Tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu koje treba ispuniti prilikom projektiranja rekonstrukcije
postojeih zgrada odreuju se za sluajeve rekonstrukcije:
1. kojom se postojea zgrada dograuje i / ili nadograuje, tako da se plotina korisne povrine zgrade, koja se grije na
temperaturu viu od 12C, povea za vie od 50 m
2. kojom se obnavljaju, djelomino ili potpuno zamjenjuju graevni dijelovi zgrade koji su dio omotaa grijanog dijela
zgrade, te ako ti radovi obuhvaaju najmanje po 25% povrine svakog graevnog dijela, ili najmanje 75% omotaa
grijanog dijela zgrade
3. kojom se obnavljaju samo pojedini graevni dijelovi zgrade iz omotaa grijanog dijela zgrade na povrini veoj od 25%
4. kojom se negrijana zgrada ili njezin dio plotine korisne povrine vee od 50 m prenamjenjuje u prostor koji se grije na
temperaturu viu od 12C.
IV. OSTALI TEHNIKI ZAHTJEVI ZA RACIONALNU UPORABU ENERGIJE I TOPLINSKU ZATITU

Poglavlje IV. Ostali tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu odreuje metode prorauna koeficijenata
prolaska topline U; nain odvojenog prorauna energetskih svojstava za dio zgrade; zahtjeve za kue u nizu, ogranienje
keoficijenata prolaska topline u sluaju panelnog grijanja, nain prorauna dobitaka topline za tipske montane zgrade,
smjetaj ogrjevnih tijela ispred prozora, uvjete za ugradnju elemenata za regulaciju topline, zahtjeve za tehnike mejre za
elemente razvoda topline u graevini, spremnike za akumulaciju topline, sustave prisilne ventilacije iili klimatizacije, sustave
povrata topline, zgrade za koje je obvezno koristiti centralno postrojenje za pripremu topline. Dani su graevni dijelovi koji
se tijekom uporabe ne smiju promijeniti tako da se pogora energetska uinkovitost zgrade; zahtjevi za pregrade prema
prostorijama druge namjene i prostorijama koje se povremeno rabe; zahtjevi za dinamike toplinske karakteristike graevnih
dijelova zgrade.

zgrada
53
Proraun energetskih svojstava dijela zgrade glede racionalne uporabe energije te toplinske zatite, moe se izraditi za dio
zgrade kao za samostalnu zgradu (toplinska zona) ako se taj dio od preostalog dijela zgrade razlikuje:
1. u pogledu namjene
2. u vrijednosti unutarnje projektne temperature za vie od 4C
3. u pogledu uporabljenog termotehnikog sustava
4. po reimu uporabe termotehnikih sustava.
U sluaju panelnog grijanja (npr. podno grijanje) koeficijent prolaska topline slojeva graevnog dijela, koji se nalaze izmeu
povrine grijanja i vanjskog zraka, zemlje ili negrijanog dijela zgrade, ne smije biti vei od 0,35 W/(mK).
Ogrjevno tijelo doputeno je postaviti ispred prozirnih vanjskih povrina samo ako je ono sa stranje strane zatieno oblogom
i ako koeficijent prolaska topline, U [W/(mK)], te obloge nije vei od 0,9 W/(mK).
Ogrijevno tijelo, koje dovodi toplinu u prostoriju, mora imati ugraen element za regulaciju topline (npr. termostatski ventil)
kada je korisna plotina neto podne povrine prostorije vea od 6 m.
Vanjski neprozirni graevni dijelovi, koji su izloeni sunevu zraenju, moraju imati odgovarajue dinamike toplinske
karakteristike kako bi se smanjio njihov doprinos zagrijavanju zraka u zgradi tijekom ljetnih mjeseci. Ispunjenje dinamikih
toplinskih karakteristika za lagane vanjske graevne dijelove izloene sunevu zraenju, s plonom masom manjom od
100 kg/m, dokazuje se posredno preko koeficijenta prolaska topline, U [W/(mK)], koji:
za zidove ne smije biti vei od 0,35 W/(mK)
za krovove ne smije biti vei od 0,30 W/(mK).
V. TEHNIKA SVOJSTVA I DRUGI ZAHTJEVI ZA GRAEVNE PROIZVODE

Poglavljem V. Tehnika svojstva i drugi zahtjevi za graevne proizvode, odreena su svojstva proizvoda koji se ugrauju u svrhu
racionalne uporabe energije i toplinske zatite, vrste graevnih proizvoda te nain ocjenjivanja sukladnosti tih proizvoda.
VI. SADRAJ PROJEKTA ZGRADE U ODNOSU NA RACIONALNU UPORABU ENERGIJE I TOPLINSKU

ZATITU U ZGRADAMA
U poglavlju VI. Sadraj projekta zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu u zgradama, odreuje
sadraj projekta zgrade; zgrade za koje je potrebno izraditi elaborat tehnike, ekoloke i ekonomske izvedivosti alternativnih
sustava za opskbu energijom; sadraj projekta za rekonstrukciju zgrada. Poglavlje upuuje na prilog E s meteorolokim
veliinama za mjerodavne postaje.
Glavni projekt zgrade u dijelu koji se odnosi na racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu sadri tehniki opis, proraun
fizikalnih svojstava zgrade glede racionalne uporabe energije i toplinske zatite, proraun godinje potrebne toplinske energije
za grijanje zgrade za stvarne klimatske podatke, proraun godinje potrebne toplinske energije za hlaenje za zgradu s
instaliranim sustavom za hlaenje za stvarne klimatske podatke, program kontrole i osiguranja kvalitete, nacrte, te Iskaznicu
potrebne toplinske energije za grijanje i potrebne toplinske energije za hlaenje, ako posebnim propisom nije drukije
odreeno.
Za zgrade s plotinom korisne povrine veom od 1000 m, zahtjevu za izdavanje graevinske dozvole, odnosno potvrdi
glavnog projekta obvezno se prilae elaborat tehnike, ekoloke i ekonomske izvedivosti alternativnih sustava za opskrbu
energijom, naroito decentraliziranih sustava opskrbe energijom koritenjem obnovljivih izvora energije, kogeneracijskih
sustava, daljinskog ili blokovskog grijanja, sustava s dizalicama topline te sustava s gorivnim elijama. Obveza prilaganja ovog
elaborata za zgrade s plotinom veom od 1000 m2 primjenjuje se est mjeseci nakon objave Studije primjenjivosti alternativnih
sustava na slubenim internetskim stranicama Ministarstva.
Izvedbeni projekt sadri karakteristine detalje pojedinih dijelova zgrade, koji imaju utjecaja na ispunjavanje propisanih uvjeta
glede racionalne uporabe energije i toplinske zatite zgrade, osobito detalje podruja potencijalnih toplinskih mostova.
53
54
VII. ISKAZNICA POTREBNE TOPLINSKE ENERGIJE ZA GRIJANJE I TOPLINSKE ENERGIJE ZA HLAENJE

ZGRADE
U poglavlju se obvezuje na izradu iskaznice u glavnom projektu zgrade, uvjete za izdavanje posebne iskaznice za pojedini dio
zgrade i nain ovjeravanja iskaznice.
VIII. ODRAVANJE ZGRADE U ODNOSU NA RACIONALNU UPORABU ENERGIJE I TOPLINSKU ZATITU

Poglavlje VIII. Odravanje zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu, odreuje uvjete i sadraj
odravanja zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu, te karakteristike proizvoda koji se mogu
koristiti za odravanje zgrade.
IX. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE

Poglavljem IX. Prijelazne i zavrne odredbe dani su prilozi A, B, C, D, i E te mogunost propisivanja dodatnih normi na koje upuuju
norme iz priloga odlukom Ministra koja e se objaviti na slubenim web stranicama Ministarstva zatite okolia, prostornog
ureenje i graditeljstva. Poglavljem se ukida Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama.
Ovaj Propis sadri sljedee priloge:
1. Prilog A u kojemu su popisane hrvatske norme i druge tehnike specifikacije za proraune i ispitivanja graevnih dijelova
zgrade i zgrade kao cjeline, glede zahtjeva za racionalnu uporabu.energije i zahtjeva za toplinsku zatitu koje treba ispuniti
prilikom projektiranja novih i rekonstrukcije postojeih zgrada na primjenu kojih upuuje ovaj Propis
2. Prilog B u kojemu su popisane hrvatske norme i druge tehnike specifikacije koje sadre zahtjeve koje, u svezi s toplinskom
zatitom, trebaju ispuniti toplinsko-izolacijski graevni proizvodi za zgrade
3. Prilog C u kojemu su popisane najvee doputene vrijednosti koeficijenata prolaska topline, U [W/(mK)], graevnih
dijelova zgrade koje treba ispuniti pri projektiranju novih i projektiranju rekonstrukcije postojeih zgrada i utvrene su
vrijednosti tehnikih svojstava nekih graevnih proizvoda s kojima se mogu provoditi dokazni prorauni propisani
ovim Propisom
4. Prilog D u kojemu su propisani obrasci Iskaznica potrebne topline za grijanje i energije za hlaenje za zgradu grijanu na
temperaturu 18C ili viu i Iskaznice potrebne toplinske energije za grijanje i toplinske enegije za hlaenje za
zgradu grijanu na temperaturu od 12C do 18C
5. Prilog E u kojemu su sadrane meteoroloke veliine za mjerodavne meteoroloke postaje (u daljnjem tekstu: postaje)
potrebne za proraun fizikalnih svojstava zgrade glede racionalne uporabe energije i toplinske zatite.

zgrada
55
PRILOG A1
POPIS HRVATSKIH NORMI I DRUGIH TEHNIKIH SPECIFIKACIJA ZA PRORAUNE I ISPITIVANJA GRAEVNIH DIJELOVA ZGRADE I
ZGRADE KAO CJELINE:
A.1 NORME ZA PRORAUN NA KOJE UPUUJE OVAJ PROPIS
HRN EN 410:2003
HRN EN 673:2003
HRN EN ISO 6946:20XX
HRN EN ISO 10077-1:2002
HRN EN ISO 10211-1:20XX
HRN EN 12524:2002
HRN EN ISO 13788:2002
HRN EN ISO 13790:2008
HRN EN ISO 14683: 20XX
Nazivi svih navedenih normi dani su u Prilogu I na kraju prirunika.
A.2 NORME ZA ISPITIVANJE NA KOJE UPUUJE OVAJ PROPIS
HRN EN 674:2005
HRN EN 1026:2001
HRN EN 12207:2001
HRN EN ISO 12412-2:2004
HRN EN ISO 12567-1:2002
HRN EN 13829:2002
Izvod iz Tehnikog propisa
55
56
PRILOG B2
POPIS HRVATSKIH NORMI I DRUGIH TEHNIKIH SPECIFIKACIJA KOJE UPUUJU NA ZAHTJEVE KOJE, U SVEZI S TOPLINSKOM
ZATITOM, TREBAJU ISPUNITI TOPLINSKO-IZOLACIJSKI GRAEVNI PROIZVODI ZA ZGRADE:
HRN EN 13162:2002
HRN EN 13162/AC:2007
HRN EN 13163:2002
HRN EN 13163/AC:2007
HRN EN 13164:2002
HRN EN 13164/A1:2004
HRN EN 13164/AC:2007
HRN EN 13165:2002
HRN EN 13165/A1:2004
HRN EN 13165/A2:2004
HRN EN 13165/AC:2007
HRN EN 13166:2002
HRN EN 13166/A1:2004
HRN EN 13166/AC:2007
HRN EN 13167:2002
HRN EN 13167/A1:2004
HRN EN 13167/AC:2007
HRN EN 13168:2002
HRN EN 13168/A1:2004
HRN EN 13168/AC:2007
HRN EN 13169:2002
HRN EN 13169/A1:2004
HRN EN 13169/AC:2007
HRN EN 13170:2002
HRN EN 13170/AC:2007
HRN EN 13171:2002
HRN EN 13171/A1:2004
HRN EN 13171/AC:2007
HRN EN 13172:2002
HRN EN 13172/A1:2005
HRN EN 13499:2004
HRN EN 13500:2004
HRN EN 1745:2003

zgrada
57
2.4.
Tehniki propis za prozore i vrata (nn 69/06) s pripadajuim normama
Tehniki propis za prozore i vrata (NN 69/06) [2.9] stupio je na snagu u lipnju 2006. godine. Propisom su propisana tehnika
svojstva i drugi zahtjevi za prozore i vrata koji se ugrauju u graevine u svrhu ispunjavanja bitnih zahtjeva za graevinu, te
nain potvrivanja sukladnosti prozora i vrata.
Tehniki propis se sastoji od teksta propisa, poglavlja o prijelaznim i zavrnim odredbama i priloga Tehnika svojstva i drugi
zahtjevi za prozore i vrata, te nain potvrivanja sukladnosti.
Propisom je obuhvaena definicija vrata kao vrata namijenjena iskljuivo prolazu pjeaka, te prozora kojima se smatraju vanjski
prozori, odnosno vrata ugraeni u graevinske otvore koji razdvajaju unutarnji i vanjski prostor, te ostali prozori i vrata na
koje se odnose zahtjevi otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, propusnosti zraka, prolaska topline, zvune
izolacije te otpornosti na poar i proputanje dima. Definicijom prozora i vrata obuhvaene su i stijene slinih konstruktivnih
karakteristika koje se ugrauju na isti nain kao prozori i vrata, odnosno ako se na njih odnose isti zahtjevi kao i na prozore i
vrata.
Dani su izuzeci od primjene propisa. Propis se ne primjenjuje na vrata i stijene izraene u potpunosti od stakla, rotirajua vrata,
vrata opremljena mehanikim pogonom, ostakljene krovne konstrukcije, ovjeene fasade, garana vrata, industrijska vrata i
vrata za sklonita.
Odreena su tehnika svojstva i trajnost prozora. Potrebni dokazi uporabljivosti, dokumentacija s kojom se prozori isporuuju te
postupanje u sluaju nesukladnosti prozora s tehnikim specifikacijama. Odreeno koja je svojstva prozora potrebno odrediti
projektom graevine, te na koji nain utvrditi uvjete za ugradnju, uporabu i odravanje prozora i vrata.
Svojstva prozora, odnosno vrata za predvidive uvjete uobiajene uporabe graevine i predvidive utjecaje okolia na graevinu
u njezinom projektiranom uporabnom vijeku, moraju se odrediti projektom graevine, osobito u vezi:
otpornosti na optereenje vjetrom, koja mora odgovarati predvienom djelovanju vjetra
vodonepropusnosti, koja mora odgovarati utjecaju kie pri predvienom djelovanju vjetra
propusnosti zraka, za prozore i vrata koji se ugrauju u prostorima i prostorijama koje moraju ispunjavati uvjete izmjene
zraka i/ili toplinskih gubitaka provjetravanjem (kuhinje, kupaonice, radne i pomone prostorije i sl.) sukladno posebnom
propisu
prolaska topline, za prozore i vrata koji se ugrauju izmeu vanjskog prostora i grijanih prostorija, odnosno izmeu
prostorija koje imaju razliitu unutarnju projektnu temperaturu sukladno posebnom propisu
zvune izolacije, za prozore i vrata koji se ugrauju izmeu prostora i/ili prostorija s razliitim razinama buke sukladno
posebnom propisu
otpornosti na poar i proputanje dima, za prozore i vrata koji se ugrauju izmeu prostora i/ili prostorija koje pripadaju
razliitim poarnim sektorima sukladno posebnom propisu.
Uvjeti za ugradnju, uporabu i odravanje prozora i vrata moraju se odrediti projektom graevine tako da se ispune bitni zahtjevi
i drugi uvjeti koje mora ispunjavati graevina.
Prijelaznim i zavrnim odredbama odreeni su uvjeti uz koje se prozori mogu ugraivati u graevinu te je prekinuta primjena
tehnikih pravila iz Pravilnika o tehnikim normativima za projektiranje i izvoenje zavrnih radova u graevinarstvu koja su u
suprotnosti s ovim propisom; odreen je nain oznaavanja prozora do pristupanja RH u EU.
Prilog Tehnika svojstva i drugi zahtjevi za prozore i vrata, te nain potvrivanja sukladnosti daje specificirana svojstva vrata
i prozora, nain potvrivanja sukladnosti, nain oznaavanja, metode ispitivanja, uvjete odravanja, projektiranje i popis
priznatih tehnikih pravila i normi za prozore.
Posebnom odlukom Ministra mogue je utvrditi popis ostalih norma za primjenu Tehnikog propisa za prozore i vrata.
57
58
PRILOG - TEHNIKA SVOJSTVA I DRUGI ZAHTJEVI ZA PROZORE I VRATA TE NAIN POTVRIVANJA

SUKLADNOSTI
1. Podruje primjene
Ovim se Prilogom sukladno lanku 7. stavku 1. Propisa [2.9] odreuju tehnika svojstva i drugi zahtjevi za prozore i vrata, te
nain potvrivanja sukladnosti prozora i vrata.Tehnika svojstva i drugi zahtjevi, te potvrivanje sukladnosti prozora i vrata
odreuju se, odnosno provode, ovisno o vrsti prozora i/ili vrata, prema normama iz ovoga Priloga, normama na koje te norme
upuuju i odredbama Propisa [2.9], te u skladu s posebnim propisom.
2. Specificirana svojstva, potvrivanje sukladnosti i oznaavanje
Tehnika svojstva prozora i vrata, ovisno o vrsti prozora, odnosno vrata, moraju ispunjavati ope i posebne zahtjeve
bitne za njihovu krajnju namjenu u graevini i moraju biti specificirana prema normi HRN EN 14351-1, odnosno
prema posebnom propisu. Prozori i vrata prema podjeli u normi HRN EN 14351-1, te ostali prozori i vrata na koje
se odnose zahtjevi otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, propusnosti zraka, prolaska topline
i zvune izolacije, moraju se specificirati prema toj normi. Prozori i vrata koji se nalaze izmeu prostora razliitih
poarnih sektora glede otpornosti na poar i proputanja dima, moraju se specificirati u skladu s posebnim propisom.
Svojstva prozora i vrata moraju biti specificirana u projektu graevine. Svojstvo propusnosti zraka obvezno se specificira.
Svojstvo otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, prolaska topline, zvune izolacije te otpornost na poar i
proputanje dima, mora se specificirati u ovisnosti o namjeni i poloaju prozora ili vrata u graevini i uvjetima njezine uporabe.
Potvrivanje sukladnosti prozora i/ili vrata na koje se primjenjuje ovaj Prilog glede svojstava propusnosti zraka, otpornosti
na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, prolaska topline i zvune izolacije provodi se, ovisno o vrsti prozora,
odnosno vrata, prema odredbama Dodatka ZA norme HRN EN 14351-1, te odredbama Priloga i posebnog propisa.
Prozori i vrata oznaavaju se, na otpremnici i na prozoru ili vratima prema normi HRN EN 14351- 1.
Oznaka mora obvezno sadravati upuivanje na tu normu, a u skladu s posebnim propisom. Oznaka iz toke 2.3.1 ovoga
Priloga obvezno sadrava iskazanu obavijest o svojstvima propusnosti zraka te o ostalim svojstvima (kao to su: otpornost na
optereenje vjetrom, vodonepropusnost, prolaz topline, zvuna izolacija te otpornost na poar i proputanje dima) kada se
ta svojstva, u ovisnosti o namjeni i poloaju prozora ili vrata u graevini i uvjetima njezine uporabe, specificiraju projektom
graevine.
3. Ispitivanje
Ispitivanje svojstava propusnosti zraka, otpornosti na optereenje vjetrom, vodonepropusnosti, prolaska topline i zvune
izolacije prozora i vrata i uzimanje i priprema uzoraka za ispitivanje, ovisno o vrsti prozora i vrata, provodi se prema normama
na koje upuuje norma iz Priloga. Ispitivanje prozora i/ili vrata na svojstva otpornosti na poar i na proputanje dima provodi
se, ovisno o vrsti prozora, odnosno vrata, prema priznatom tehnikom pravilu iz Priloga i priznatim tehnikih pravilima na koje
ono upuuje.
4. Odravanje svojstava
Odravanje svojstva prozora i/ili vrata tijekom prijevoza, pretovara i skladitenja, mora se osigurati u skladu s uputom
proizvoaa.
5. Projektiranje
Djelovanje vjetra odreuje se proporcionalno referentnim brzinama vjetra odreenim normom nHRN ENV 1991-2-4 za
odgovarajuu visinu ugradnje prozora, odnosno vrata.
6. Popis priznatih tehnikih pravila i norma
Priznata tehnika pravila
Pravilnik o tehnikim normativima za projektiranje i izvoenje zavrnih radova u graevinarstvu (Slubeni list
21/90), te priznata tehnika pravila i tehnike specifikacije na primjenu kojih ta priznata tehnika pravila upuuju.
Pravilnik u obveznom atestiranju elemenata tipnih graevinskih konstrukcija na otpornost prema poaru te o uvjetima
kojima moraju udovoljavati organizacije udruenog rada, ovlatene za atestiranje tih proizvoda (Slubeni list 24/90 i
NN 47/97 i 68/00), te priznata tehnika pravila i tehnike specifikacije na primjenu kojih ta priznata tehnika pravila upuuju.

zgrada
59
Norme za prozore i vrata3

HRN EN 14351-1:2006
HRN EN 1192:2001
HRN EN 1529:2001
HRN EN 1530:2001
HRN EN 12207:2001
HRN EN 12208:2001
HRN EN 12210:2001
HRN EN 12210/AC:2005
HRN EN 12217:2005
HRN EN 12219:2001
HRN EN 12608:2003
HRN EN 13115:2001
HRN EN 179:2001
HRN EN 179/A1/AC:2003
HRN EN 1125:2003
HRN EN 1125/A1/AC:2005
HRN EN ISO 10077-1:2002
HRN EN ISO 10077-2:2004
Nazivi svih navedenih normi dani su u Prilogu 1 na kraju prirunika.
Ministar ovlaten za donoenje ovoga Propisa posebnom odlukom e utvrivati popis ostalih norma bitnih za primjenu
ovoga Propisa i norma na koje upuuje norma iz toke 6.2.1. ovoga Priloga. Ova odluka objavljuje se na web stranicama
Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva.
Norme za odreivanje djelovanja vjetra
HRN ENV 1991-2-4 Eurokod 1: Osnove projektiranja i djelovanja na konstrukcije 2-4 dio: Djelovanja na konstrukcije
Optereenje vjetrom (ENV 1991-2-3:1995.)
U rujnu 2006. donesena je Odluka o popisu normi bitnih za primjenu Tehnikog propisa za prozore i vrata (Narodne
novine 69/06):
HRN EN 410
HRN EN 947
HRN EN 948
HRN EN 949
HRN EN 950
HRN EN 1026
HRN EN 1027
HRN EN 1121
HRN EN 1191
HRN EN 12046-1
HRN EN 12046-2
HRN EN 12211
HRN EN ISO 140-3
HRN EN ISO 717-1
HRN EN ISO - 12657-1
HRN EN ISO-12567-2
Nazivi svih navedenih normi dani su u Prilogu 1 na kraju prirunika.
3
59
60
2.5.

Tehniki propis o sustavima grijanja i hlaenja zgrada (nn 110/08)

s pripadajuim normama
Tehniki propis o sustavima grijanja i hlaenja (NN 110/08) [2.10] stupio je na snagu 31. oujka 2009. godine. Sastoji se od
ukupno 6 poglavlja: I. Ope odredbe, II. Tehnika svojstva sustava, III. Projektiranje sustava, IV. Izvoenje i uporabljivost sustava,
V. Odravanje sustava i VI. Prijelazne i zavrne odredbe.
Sastavni dio propisa su prilozi A i B.
Prilog A Projektiranje sustava
Prilog B Izvoenje i odravanje sustava
U prvom poglavlju (I. Ope odredbe) navedeno je to se sve propisuje Propisom [2.10], u kojim sluajevima se propis ne
moe primijeniti, dan je pregled definicija osnovnih pojmova, te podjela sustava grijanja i hlaenja s obzirom na konstrukciju
i ugradnju ogrjevnih tijela, medije koji se koriste i na temperaturne reime sustava. Propisom traena tehnika svojstva
sustava grijanja i hlaenja dana su u drugom poglavlju (II. Tehnika svojstva). U treem poglavlju (III. Projektiranje sustava)
dan je detaljni sadraj strojarskog, elektrotehnikog i po potrebi arhitektonskog projekta u dijelu glavnog projekta zgrade
koji se odnosi na tehniko rjeenje sustava grijanja i hlaenja. U etvrtom poglavlju (IV. Izvoenje i uporabljivost sustava)
navedene su dunosti izvoaa sustava pri izvoenju sustava te prilikom preuzimanja proizvoda. to se podrazumijeva pod
odravanjem sustava i koji se proizvodi mogu ugraivati u sustav dano je u petom poglavlju (V. Odravanje). U posljednjem
poglavlju ovog Propisa (VI. Prijelazne i zavrne odredbe) naveden je izmeu ostalog rok do kojega se mogu primjenjivati stara
priznata tehnika pravila koja se odnose na sustave grijanja i hlaenja.
I. OPE ODREDBE
Tehnikim propisom o sustavima grijanja i hlaenja (NN 110/08) propisuju se:
tehnika svojstva za sustave grijanje i hlaenje u zgradama
zahtjevi za projektiranje, izvoenje sustava, uporabljivost, odravanje i drugi zahtjevi za sustave grijanja i hlaenja zgrade.
Propis se ne moe primijeniti na: iste prostore (npr. operacijske dvorane, prostori za ispitivanje lijekova, dijelovi laboratorija i
dr.), laboratorije, jednonamjenska sklonita i garae te zgrade i prostore koji zahtijevaju vii stupanj ugode i za koje je potrebno
uz sustave grijanja i hlaenja obvezno primijeniti sustave koji osiguravaju kemijsku i mehaniku istou zraka, propisanu
razinu buke te praenje stupnja relativne vlanosti.
Definicije osnovnih pojmova kod sustava grijanja i hlaenja zgrada:
Sustav grijanja - sustav koji slui za grijanje zgrade, vie prostorija ili samo jedne prostorije u zgradi
Sustav hlaenja - sustav koji slui za hlaenje zgrade, vie prostorija ili samo jedne prostorije u zgradi
PVRT-sustavi - sustavi promjenjivog volumena radne tvari
SPLIT-sustavi - sustavi hlaenja ili hlaenja/grijanja s jednom vanjskom jedinicom i jednom ili vie unutarnjih jedinica.
Podjela sustava grijanja s obzirom na konstrukciju i ugradnju ogrjevnih tijela:
sustavi radijatorskog grijanja
sustavi panelnog grijanja
sustavi cijevnih registara
sustavi podnog grijanja
sustavi ventilokonvektora (parapetne, stropne i podstropne ugradnje)
SPLIT sustavi
PVRT sustavi
sustavi kaloriferskog grijanja ukljuivo zrane zavjese
kamini
grijalice na kruto gorivo.

zgrada
61
Podjela sustava hlaenja s obzirom na konstrukciju i ugradnju rashladnih tijela:

sustavi ventilokonvektora (parapetne, stropne i podstropne ugradnje)
sustavi cijevnih registara (hladni stropovi).
II. TEHNIKA SVOJSTVA SUSTAVA

Tehnika svojstva sustava grijanja i hlaenja moraju biti takva da
se u sluaju poara sprijei irenje vatre unutar zgrade odnosno susjednih zgrada
se u zgradi zadovolje zadani temperaturni uvjeti
se sustavima sprijei ugroavanje okolia oslobaanjem opasnih plinova, para i drugih tetnih tvari kao i oneienja voda,
zraka i tla
se izbjegnu mogue ozljede korisnika zgrade
razina buke bude na razini da ne ugroava zdravlje i da se osigura noni mir i zadovoljavajui uvjeti za odmor i rad, te da se
sustavima sprijei irenje buke izmeu pojedinih prostora u zgradi, odnosno susjednih zgrada
osiguravaju racionalno koritenje energije.
III. PROJEKTIRANJE SUSTAVA

Projektom sustava grijanja i hlaenja mora se dokazati da e zgrada tijekom izvoenja i uporabnog projektiranog vijeka
ispunjavati bitne zahtjeve zatite od poara, higijene, zdravlja i zatite okolia, sigurnosti u koritenju, zatitu od buke te
utede energije i toplinske zatite zgrade.
Tehniko rjeenje sustava grijanja i hlaenja, kao sastavni dio glavnog projekta zgrade, obuhvaeno je
strojarskim projektom
elektrotehnikim projektom
i po potrebi arhitektonskim projektom.
Strojarski projekt sustava grijanja i hlaenja mora u sebi sadravati projektni zadatak, tehniki opis, proraune, program
kontrole i kvalitete te crtee. Od prorauna se, ovisno o sustavu, provodi termodinamiki proraun toplinskih optereenja
zgrade (ljeto/zima), proraun tehnikih karakteristika komponenata i dijelova sustava s postupkom odabira, proraun i odabir
sustava ekspanzije, proraun toplinskih istezanja, hidrauliki proraun cijevnog razvoda ogrjevnog, odnosno rashladnog
medija, po potrebi akustiki proraun, bilanca toplinske, rashladne i elektrine energije, proraun godinje potrebne toplinske
energije za grijanje i hlaenje zgrade.
U dijelu projekta koji se odnosi na tehniko rjeenje sustava automatske regulacije i upravljanja, strojarski, odnosno
elektrotehniki projekt mora sadravati tehniki opis, program kontrole i kvalitete i crtee.
Arhitektonski projekt, koji se odnosi na tehniko rjeenje sustava grijanja i hlaenja, mora sadravati crtee u kojima je prikazan
poloaj prodora cijevnog razvoda energetskih medija u zgradi, poloaj svih dijelova sustava smjetenih na proeljima i izvan
zgrade te na krovu zgrade i ukupnu visinu zgrade ukljuivo dijelove sustava grijanja i hlaenja smjetenih na krovu.
IV. IZVOENJE I UPORABLJIVOST SUSTAVA

Prilikom izvoenja sustava grijanja i hlaenja, izvoa se mora pridravati projekta, tehnikih uputa za ugradnju i uporabu
proizvoda te odredaba ovog Propisa.
Dunosti izvoaa sustava prilikom preuzimanja proizvoda su da utvrdi:
da je proizvod isporuen s odgovarajuom oznakom i da se podaci na dokumentaciji s kojom je proizvod isporuen
podudaraju s podacima u oznaci proizvoda
da je proizvod isporuen s tehnikim uputama za ugradnju i uporabu na hrvatskom jeziku
da su svojstva ukljuivo i rok uporabe proizvoda te podaci znaajni za njegovu ugradnju, uporabu i utjecaj na svojstva i
trajnost sustava, sukladni svojstvima i podacima odreenim glavnim projektom.
61
62
Dokumentaciju s kojom je proizvod isporuen izvoa je duan pohraniti meu dokaze o sukladnosti proizvoda koji se moraju
nalaziti na gradilitu. Izriito je navedena zabrana ugradnje proizvoda koji je isporuen bez odgovarajuih oznaka, bez tehnikih
uputa za ugradnju i uporabu na hrvatskom jeziku, koji nemaju svojstva zahtijevana projektom sustava, te kojima je istekao rok
uporabe. Ugradnja proizvoda mora biti odobrena od strane nadzornog inenjera upisom u graevinski dnevnik.
V. ODRAVANJE SUSTAVA
S ciljem ouvanja traenih tehnikih svojstava sustava i ispunjavanja zahtjeva odreenih projektom zgrade i ovim Propisom,
sustave grijanja i hlaenja je tijekom trajanja zgrade potrebno odravati. Odravanje spomenutih sustava podrazumijeva:
redovite preglede sustava u razmacima i na nain odreen projektom zgrade i pisanom izjavom izvoaa o izvedenim
radovima i o uvjetima odravanja zgrade
izvanredne preglede sustava nakon izvanrednog dogaaja ili po inspekcijskom nadzoru.
Za odravanje i servisiranje sustava doputeno je ugraivati samo one graevne i druge proizvode koji ispunjavaju odgovarajue
uvjete odreene projektom, odnosno koji imaju povoljnija svojstva.
VI. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE

Tehniki propis o sustavima grijanja i hlaenja (NN 110/08) stupio je na snagu 31. oujka 2009. godine.
Sastavni dio ovog propisa su prilozi A i B.
PRILOG A PROJEKTIRANJE SUSTAVA4

Popis normi za proraun i projektiranje:
Regulacija sustava grijanja:
HRN EN 12098-1:2003
HRN EN 12098-2:2003
HRN EN 12098-3:2003
HRN EN 12098-4:2008
Sustavi grijanja u zgradama:
HRN EN 12828:2003
HRN EN 12831:2004
HRN EN 14337:2008
Toplinske znaajke zgrada:
HRN EN ISO 13789:2000
HRN EN ISO 13829:2002

zgrada
63
Energijska svojstva zgrada:

HRN EN 13790:2008 Rashladni sustavi i dizalice topline:
HRN EN 378-1:2004
HRN EN 378-2:2004
HRN EN 378-3:2004
HRN EN 378-4:2004
HRN EN 1861:2004
HRN EN 12263:2004
HRN EN 12284:2004
HRN EN 13136:2004
HRN EN 14511:2006
Ogrjevna tijela:
HRN EN 442-1:20XX
Ureaji za grijanje na kruta goriva:
HRN EN 13229:2004
HRN EN 13240:2004
Plinski ureaji za grijanje:
HRN EN 416-1:2004
HRN EN 777-1:2004
HRN EN 777-2:2004
HRN EN 777-3:2004
HRN EN 777-4:2004
HRN EN 419-1:2004
Akustika:
HRN EN ISO 3740:2001
HRN EN ISO 11200:1998
HRN EN ISO 11201:1998
HRN ENV 13154-1:2004
HRN ENV 13154-2:2004
HRS CEN/TS 15379:2008
HRN EN ISO 16484-2:2004
HRN EN 14037-1:2004
HRN EN 437:2004
Priznata tehnika pravila:
HRN M.E6.203
HRN M.E7.201
HRN M.E7.202
63
64
PRILOG B IZVOENJE I ODRAVANJE SUSTAVA

Norme za izvoenje i odravanje sustava:
HRN EN 12170:2004
HRN EN 12171:2004
HRN EN 12828:2003
HRN EN 14336:2005
HRN EN 14337:2008
HRN EN 378-2:2004
HRN EN 378-3:2004
HRN EN 378-4:2004
HRN EN 1736:2004
HRN ENV 12102:2004
HRN EN 12263:2004
HRN EN 12284:2004
HRN EN 13313:2004
HRN ENV 12102:2004
Norme za ispitivanje i kontrolu sustava:
HRN EN 14336:2005
HRN EN 378-2:2004
HRN ISO/R 916:2004
HRN ISO 1996-1:2004
HRN ISO 1996-2:2000
HRN ISO 1996-3:2000

zgrada
65
2.6. Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije

zgrada (NN 03/07) s pripadajuim normama
Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada (NN 03/07) [2.11] stupio je na snagu
1. oujka 2007. godine. Sastoji se od ukupno 6 poglavlja: I. Ope odredbe, II. Tehnika svojstva sustava, III. Projektiranje sustava,
IV. Izvoenje i uporabljivost sustava, V. Odravanje sustava i VI. Prijelazne i zavrne odredbe.
Sastavni dio propisa su prilozi A i B.
Prilog A Projektiranje sustava
Prilog B Izvoenje i odravanje sustava
U prvom poglavlju (I. Ope odredbe) navedeno je to se sve propisuje Propisom [2.11], u kojim sluajevima se propis ne
moe primijeniti, dan je pregled definicija osnovnih pojmova, te podjela sustava ventilacije obzirom na nain izmjene zraka
i sustava djelomine klimatizacije i klimatizacije s obzirom na kvalitetu zraka. Propisom traena tehnika svojstva sustava
ventilacije, sustava ventilacije s procesom grijanja zraka, sustava djelomine klimatizacije i sustava klimatizacije dana su u
drugom poglavlju (II. Tehnika svojstva). U treem poglavlju (III. Projektiranje sustava) dan je detaljni sadraj strojarskog, i po
potrebi arhitektonskog/graevinskog i elektrotehnikog projekta u dijelu glavnog projekta zgrade koji se odnosi na tehniko
rjeenje sustava ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije. U etvrtom poglavlju (IV. Izvoenje i uporabljivost sustava)
navedene su dunosti izvoaa sustava pri izvoenju sustava te prilikom preuzimanja proizvoda. to se podrazumijeva pod
odravanjem sustava i koji se proizvodi mogu ugraivati u sustav dano je u petom poglavlju (V. Odravanje). U posljednjem
poglavlju ovog Propisa (VI. Prijelazne i zavrne odredbe) naveden je izmeu ostalog rok do kojega se mogu primjenjivati stara
priznata tehnika pravila koja se odnose na sustave ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije.
I. OPE ODREDBE
Tehnikim propisom o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada (NN 03/07) propisuju se:
tehnika svojstva za sustave ventilacije, sustave djelomine klimatizacije i za sustave klimatizacije u zgradama
zahtjevi za projektiranje, izvoenje sustava, uporabljivost, odravanje i drugi zahtjevi za sustave.
Propis se ne moe primijeniti na: prostore ugroene eksplozivnom atmosferom, sustave namijenjene za odvoenje dima i
topline nastalih u poaru, iste prostore (npr. operacijske dvorane, prostori za ispitivanje lijekova, dijelovi laboratorija i dr.),
sklonita, garae, industrijske objekte i proizvodne pogone i skladita.
Osnovni pojmovi kod sustava ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada su: sustav ventilacije, sustav klimatizacije,
sustav djelomine klimatizacije, prirodna ventilacija, prisilna ventilacija, termodinamika priprema zraka, zgrada.
Podjela sustava ventilacije s obzirom na nain izmjene zraka:
sustavi s prirodnom izmjenom zraka
sustavi s prisilnom izmjenom zraka.
Podjela sustava djelomine klimatizacije s obzirom na kvalitetu zraka:
sustavi za rad s vanjskim zrakom
sustavi za rad bez vanjskog zraka
sustavi za rad s mjeavinom vanjskog i optonog zraka.
Podjela sustava klimatizacije s obzirom na kvalitetu zraka:
sustavi za rad s vanjskim zrakom
sustavi za rad s mjeavinom vanjskog i optonog zraka.
65
66
II. TEHNIKA SVOJSTVA SUSTAVA

Tehnika svojstva sustava ventilacije moraju biti takva da
se u sluaju poara sprijei irenje vatre i dima unutar zgrade, odnosno irenje vatre na susjedne graevine
se u zgradi zadovolje uvjeti kvalitete zraka te sprijei sakupljanje vlage u dijelovima zgrade ili na povrinama unutar zgrade
se izbjegnu mogue ozljede korisnika zgrade
razina buke bude na takvoj razni da ne ugroava zdravlje i da se osigura noni mir i zadovoljavajui uvjeti za odmor i rad, te
da se sustavima sprijei irenje buke izmeu pojedinih prostora u zgradi.
Tehnika svojstva sustava ventilacije s procesom grijanja zraka, sustava djelomine klimatizacije i sustava klimatizacije moraju,
uz tehnika svojstva koja se iziskuju od sustava ventilacije, dodatno osigurati zadovoljavajue toplinske uvjete u zgradi uz
potronju energije jednaku ili niu od potronje odreene posebnim propisom. U sluaju adaptacije, odnosno rekonstrukcije
zgrade, sustavi ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada kao sastavni dio zgrade moraju imati gore navedena
tehnika svojstva.
III. PROJEKTIRANJE SUSTAVA

Projektom sustava ventilacije, djelomine ventilacije i klimatizacije mora se dokazati da e zgrada tijekom izvoenja sustava
i projektiranog uporabnog vijeka ispunjavati bitne zahtjeve zatite od poara, higijene, zdravlja i zatite okolia, sigurnosti u
koritenju, zatite od buke te procesima gospodarenja energijom u svrhu utede energije i toplinske zatite zgrade.
U glavnom projektu zgrade dio koji se odnosi na tehniko rjeenje sustava ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije i
uvjete za njegovo izvoenje i odravanje sastoji se od
strojarskog projekta
arhitektonskog i/ili graevinskog projekta (po potrebi) i
elektrotehnikog projekta (po potrebi).
Strojarski dio tehnikog rjeenja sustava mora sadravati tehniki opis, proraune, program kontrole i osiguranja kvalitete i
crtee. Od prorauna je potrebno provesti proraun toplinskih optereenja zgrade (ljeto/zima), proraun tehnikih svojstava
elemenata, hidrauliki proraun vodnih i zranih sustava, proraun sustava povrata energije za sve ureaje s koliinom
vanjskog zraka veom od 2500 m3/h, akustiki proraun sustava te bilancu toplinske, rashladne i elektrine energije za sve
elektromotorne pogone.
Arhitektonski ili graevinski projekt, koji se odnosi na tehniko rjeenje sustava, mora izmeu ostalog sadravati nacrte kojima
se prikazuje poloaj prodora i prolaza ventilacijskih kanala i cijevnog razvoda medija unutar zgrade, poloaj ulaznih i izlaznih
otvora ventilacijskih kanala, poloaj svih dijelova sustava zgrade smjetenih na krovu zgrade i visina zgrade ukljuivo navedene
dijelove te poloaj svih dijelova sustava eventualno smjetenih na proeljima zgrade. Strojarski, odnosno elektrotehniki dio
glavnog projekta, koji se odnosi na tehniko rjeenja podsustava automatske regulacije, mora sadravati tehniki opis, program
kontrole i osiguranja kvalitete te crtee s funkcionalnim shemama podsustava i meusobnim funkcionalnim povezivanjem
komponenata podsustava.
IV. IZVOENJE I UPORABLJIVOST SUSTAVA

Prilikom izvoenja sustava ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije izvoa se mora pridravati projekta, tehnikih
uputa za ugradnju i uporabu proizvoda te odredaba Propisa [2.11].
Dunosti izvoaa sustava prilikom preuzimanja proizvoda su da utvrdi:
da je proizvod isporuen s odgovarajuom oznakom i da se podaci na dokumentaciji s kojom je proizvod isporuen
podudaraju s podacima u oznaci proizvoda
da je proizvod isporuen s tehnikim uputama za ugradnju i uporabu na hrvatskom jeziku
da su svojstva ukljuivo i rok uporabe proizvoda te podaci znaajni za njegovu ugradnju, uporabu i utjecaj na svojstva i
trajnost sustava sukladni svojstvima i podacima odreenim glavnim projektom.

zgrada
67
Dokumentaciju s kojom je proizvod isporuen izvoa je duan pohraniti meu dokaze o sukladnosti proizvoda koji se moraju
nalaziti na gradilitu. Izriito je navedena zabrana ugradnje proizvoda koji je isporuen bez odgovarajuih oznaka, bez tehnikih
uputa za ugradnju i uporabu na hrvatskom jeziku, koji nemaju svojstva zahtijevana projektom sustava, te kojima je istekao rok
uporabe. Ugradnju proizvoda mora odobriti nadzorni inenjer upisom u graevinski dnevnik.
V. ODRAVANJE SUSTAVA
S ciljem ouvanja traenih tehnikih svojstava sustava i ispunjavanja zahtjeva odreenih projektom zgrade i ovim Propisom
sustave ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije je tijekom trajanja zgrade potrebno odravati. Odravanje
spomenutih sustava podrazumijeva:
redovite preglede sustava u razmacima i na nain odreen projektom graevine i ovim Propisom
izvanredne preglede sustava nakon izvanrednog dogaaja ili po inspekcijskom nadzoru
izvoenje radova kojima se sustav zadrava ili vraa u stanje odreeno projektom graevine i ovim Propisom.
Za odravanje sustava doputeno je koristiti samo one proizvode za koje su ispunjeni propisani uvjeti i za koje je izdana isprava
o sukladnosti prema odgovarajuem propisu.
VI. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE

Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada (NN 03/07) stupio je na snagu 1. oujka
2007. godine. Sastavni dio ovog propisa su prilozi A i B.
PRILOG A PROJEKTIRANJE SUSTAVA5

Norme koje se odnose na proraun i projektiranje su:
HRN EN 1505:2003
HRN EN 1506:2003
HRN CR 1752:2004
HRN EN 12792:2006
HRN EN 14511-1:2006
HRN EN 12831:2004
HRN EN 13154-1:2004
HRN EN 13154-2:2004
HRN EN 13180:2004
HRN EN 13403:2004
HRN EN 13465:2004
HRN EN 13779:2008
HRN ENV 12102:2004
HRN EN 307:2004
HRN ISO 18144:2004
HRN ISO 2631-2:1999
Norme iz podruja ventilacije koje su usvojene poslije donoenja Tehnikog propisa o sustavima ventilacije, djelomine
klimatizacije i klimatizacije zgrada (NN 03/07):
HRN EN 15241:2008
HRN EN 15242:2008
HRN EN 15243:2008
67
68
Popis priznatih tehnikih pravila:

HRN U.C2.200:1971
HRN U.C2.201:1971
HRN U.C2.202:1971
HRN U.J5.600:1987
Objanjenje normi dano je u Prilogu I na kraju prirunika.
PRILOG B IZVOENJE I ODRAVANJE SUSTAVA

Norme koje se odnose na izvoenje i odravanje sustava su:
HRN ENV 12097:2003
HRN EN 12237:2004
HRN ISO 2631-2:1999
Norme koje se odnose na ispitivanje i kontrolu sustava su:
HRN ENV 12237:2004
HRN ISO 12792:2006
HRN EN 13182:2004
HRN EN 14134:2004
HRN EN 12341:2006
HRN ISO 1996-1:2004
HRN ISO 1996-2:2000
HRN ISO 1996-3:2000
HRN EN ISO 11200:1998
HRN EN ISO 11201:1998
HRN ENV 12102:2004
HRN EN 1366-1:2002
HRN EN 1366-2:2002
HRN ISO 2631-1:1999
HRN ISO 2631-2:1999

zgrada
69
2.7.

Tehniki propis za dimnjake u graevinama (NN 03/07)

s pripadajuim normama
Tehniki propis za dimnjake u graevinama (NN 03/07) [2.12] stupio je na snagu 1. oujka 2007. godine. Sastoji se od ukupno
7 poglavlja: I. Ope odredbe, II. Tehnika svojstva dimnjaka, III. Graevni proizvodi za dimnjake, IV. Projektiranje dimnjaka, V.
Izvoenje i uporabljivost dimnjaka, VI. Odravanje dimnjaka i VII. Prijelazne i zavrne odredbe.
Sastavni dio propisa su i prilozi A, B, C i D.
Prilog A Glineni/keramiki, betonski i metalni proizvodi za dimnjake
Prilog B Predgotovljeni (sistemski) dimnjaci
Prilog C Projektiranje dimnjaka
Prilog D Izvoenje i odravanje dimnjaka.
U prvom poglavlju (I. Ope odredbe), navedeno je to propis propisuje, gdje se propis ne moe primijeniti, dane su definicije
osnovnih pojmova kod dimovodnih sustava, navedene su tri osnovne vrste dimnjaka s obzirom na nain izvoenja, te su
navedeni graevni proizvodi namijenjeni ugradnji u dimnjake na koje se ovaj propis primjenjuje.
U poglavlju II. Tehnika svojstva, navedena su tehnika svojstva koja moraju imati dimnjaci.
Tree poglavlje (III. Graevni proizvodi za dimnjake) odnosi se na graevne proizvode od kojih dimnjaci mogu izraivati.
Navedeni su uvjeti koje graevni proizvodi moraju imati da bi se ugradili u dimnjak. U sluaju nesukladnosti graevnog
proizvoda za izradu dimnjaka dane su mjere koje je proizvoa, odnosno uvoznik duan poduzeti.
Osnovni naputci od vanosti za projektiranje dimnjaka dani su u etvrtom poglavlju (IV. Projektiranje dimnjaka). Detaljno je
navedeno to sve mora sadravati arhitektonski ili graevinski te strojarski dio glavnog projekta graevine u dijelu koji se
odnosi na tehniko rjeenje dimnjaka. Naglaeno je da svi projekti graevina stambene i stambeno-poslovne namjene moraju
imati i tehniko rjeenje priuvnog dimnjaka na kruta goriva u izvanrednim situacijama. Dan je najvei doputeni broj loita
na kruta goriva koji se mogu prikljuiti na jedan priuvni dimnjak.
U petom poglavlju (V. Izvoenje i uporabljivost dimnjaka) navedene su dunosti izvoaa pri izvoenju dimnjaka te prilikom
preuzimanja graevnog proizvoda namijenjenog ugradnji u dimnjak.
U estom poglavlju (VI. Odravanje) ovog propisa, koje se bavi odravanjem dimnjaka, navedeno je to se podrazumijeva pod
odraavanjem dimnjaka, te koji se graevni proizvodi mogu koristiti za odravanje dimnjaka.
U posljednjem poglavlju ovog Propisa (VII. Prijelazne i zavrne odredbe) naveden je izmeu ostalog rok do kojega se mogu
primjenjivati stara priznata tehnika pravila koja se odnose na dimnjak.
I. OPE ODREDBE
Tehnikim propisom za dimnjake u graevinama (NN 03/07) (u nastavku propis) propisuju se:
tehnika svojstva za dimnjake u graevinama
zahtjevi za projektiranje, izvoenje, uporabljivost, odravanje dimnjaka i drugi zahtjevi za dimnjake te
tehnika svojstva i drugi zahtjevi za graevne proizvode namijenjene ugradnji u dimnjake.
Propis se ne moe primijeniti na samostojee dimnjake koji sami za sebe ine graevnu cjelinu i na dimnjake koji su iskljuivo
u funkciji proizvodnog pogona.
S obzirom na nain izvoenja postoje tri osnovne vrste dimnjaka:
montani
predgotovljeni (sistemski)
zidani.
69
70
Definicije osnovnih pojmova kod dimovodnih sustava:

Dimnjak - dio graevnog sklopa graevine, u obliku vertikalnog ili priblino vertikalnog kanala postojan na poar ae, koji
slui za siguran i neometan odvod dimnih plinova u vanjsku atmosferu, nastalih radom na dimnjak prikljuenog loita
Montani dimnjak - dimnjak koji se izvodi na gradilitu od meusobno usklaenih graevnih proizvoda
Predgotovljeni (sistemski) dimnjak - dimnjak sastavljen u proizvodnom pogonu izvan gradilita od meusobno usklaenih
graevnih proizvoda i drugih proizvoda, koji se kao predgotovljeni graevni proizvod ugrauje u graevinu
Zidani dimnjak - dimnjak koji se zida na gradilitu od punih opeka
Dimovod - prolaz za provoenje produkata izgaranja u vanjsku atmosferu
U vrijeme nesigurne opskrbe energijom, uslijed razliitih utjecaja (npr. nestabilna opskrba plinom, nedostatak elektrine
energije, razliite prirodne katastrofe ) u Tehnikom propisu za dimnjake u graevinama (NN 03/07), definiran je i priuvni
dimnjak na koji se u izvanrednim situacijama prikljuuju manja loita na kruta goriva, te takav dimnjak ne moe sluiti kao
zamjena za glavni dimnjak u graevini.
Graevni proizvodi za izradu dimnjaka na koje se primjenjuje ovaj propis su:
glineni/keramiki proizvodi za dimnjake
metalni proizvodi za dimnjake
betonski proizvodi za dimnjake
predgotovljeni (sistemski) dimnjaci
drugi graevni proizvodi.
II. TEHNIKA SVOJSTVA DIMNJAKA

Prema Tehnikom propisu za dimnjake u graevinama tehnika svojstva dimnjaka moraju biti takva da tijekom izvoenja i
uporabe dimnjaka:
predvidiva djelovanja na graevinu ne prouzroe ruenje ili oteenje dimnjaka
ne prouzroi, prenese i/ili iri poar
ne proizvode buku preko doputene razine
uslijed odvoenja dimnih plinova iz loita ne budu ugroena higijena, zdravlje ljudi i okoli
se izbjegnu mogue ozljede korisnika
potronja energije bude jednaka propisanoj razini ili manjoj od nje.
Navedena tehnika svojstva dimnjaka postiu se projektiranjem i izvoenjem dimnjaka, dok se ouvanje tehnikih svojstava
tijekom cijelog ivotnog vijeka graevine i samog dimnjaka postie odravanjem dimnjaka u skladu s ovim propisom. Kod
adaptacije, odnosno rekonstrukcije graevine, dimnjak kao sastavni dio graevine mora imati jednaka ili povoljnija tehnika
svojstva nego prije rekonstrukcije, odnosno adaptacije. U sluaju promjene ureaja za loenje i/ili promjene goriva, dimnjak
mora takoer sadravati navedena tehnika svojstva. Uz odravanje navedenih tehnikih svojstava izuzetno je vana
usklaenost ureaja za loenje i dimnjaka, to se postie u tehnikom rjeenju dimnjaka.
III. GRAEVNI PROIZVODI ZA DIMNJAKE

Graevni proizvodi za dimnjake proizvode se u proizvodnim pogonima izvan gradilita, a smije se ugraditi u dimnjak, odnosno
u graevinu ako ispunjava zahtjeve ovog Propisa i ako je za njega izdana isprava o sukladnosti. U sluaju nesukladnosti
graevnog proizvoda s tehnikim specifikacijama za taj proizvod, proizvoa graevnog proizvoda je duan odmah prekinuti
proizvodnju i poduzeti mjere radi utvrivanja i otklanjanja pogreaka. Ako je ve dolo do isporuke nesukladnog graevnog
proizvoda za dimnjake, proizvoa, odnosno uvoznik mora o tome odmah obavijestiti sve kupce, distributere, ovlatenu
pravnu osobu koja je sudjelovala u potvrivanju sukladnosti i Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva.

zgrada
71
IV. PROJEKTIRANJE DIMNJAKA

Svjetli otvor dimovodnog kanala mora biti takav da se osigura neometano odvoenje dimnih plinova u atmosferu stvaranjem
odgovarajueg podtlaka ili predtlaka. Na jednu dimovodnu cijev smiju se prikljuiti samo kompatibilni ureaji za loenje koji
koriste istu vrstu goriva.
Tehniko rjeenje dimnjaka, kao sastavni dio glavnog projekta graevine, obuhvaeno je:
arhitektonskim i/ili graevinskim projektom
strojarskim projektom.
Arhitektonski ili graevinski projekt, koji se odnosi na tehniko rjeenje dimnjaka, sastoji se od tehnikog opisa, programa
kontrole i osiguranja kvalitete i nacrta. Od nacrta u arhitektonskom, odnosno graevinskom dijelu tehnikog rjeenja dimnjaka,
potrebno je dati broj i poloaj prikljuaka ureaja za loenje, poloaj dimnjaka u graevini, poloaj izlaznog otvora dimnjaka i
njegova visina iznad krova graevine, poloaj naprava za pristup dimnjaku i pristupnih otvora s vratacima za kontrolu i ienje.
Strojarski dio tehnikog rjeenja dimnjaka sastoji se od tehnikog opisa, prorauna dimnjaka i programa kontrole i osiguranja
kvalitete. Od prorauna je izmeu ostalog potrebno dati proraun svijetlog otvora dimnjaka za odabrane karakteristike ureaja
za loenje, proraun korisne visine dimnjaka.
Glavni projekt obiteljske kue i jednostavne graevine u dijelu koji se odnosi na dimnjak sastoji se od tehnikog opisa i nacrta.
Iz nacrta mora biti vidljiv poloaj dimnjaka u graevini, poloaj izlaznog otvora dimnjaka i njegova visina iznad krova graevine
te poloaj naprava za pristup dimnjaku i pristupnih otvora s vratacima namijenjenih za kontrolu i ienje.
Nadalje, svi projekti graevina stambene i stambene-poslovne namjene obvezno moraju imati i tehniko rjeenje priuvnog
dimnjaka. Broj i raspored priuvnih dimnjaka odreuje se tako da svaka stambena jedinica ima najmanje jedan prikljuak na
priuvni dimnjak. Na jedan priuvni dimnjak doputeno je prikljuivanje najvie pet loita na kruta goriva.
Projekt obiteljske kue ne mora sadravati tehniko rjeenje priuvnog dimnjaka.
V. IZVOENJE I UPORABLJIVOST DIMNJAKA

Prilikom izvoenja dimnjaka izvoa se mora pridravati dijela projekta koji se odnosi na dimnjak, tehnikih uputa za ugradnju
i uporabu s kojima odgovarajui graevni proizvodi za dimnjake moraju biti isporueni te odredaba ovoga Propisa. Dunosti
izvoaa prilikom preuzimanja graevnih proizvoda namijenjenih ugradnji u dimnjak su da utvrdi:
da je graevni proizvod isporuen s odgovarajuim oznakama i da se podaci na dokumentaciji s kojom je graevni proizvod
isporuen podudaraju s podacima u propisanoj oznaci
da je graevni proizvod isporuen s tehnikim uputama za ugradnju i uporabu
da su svojstva ukljuivo i rok uporabe graevnog proizvoda te podaci znaajni za njegovu ugradnju, uporabu i utjecaj na
svojstva i trajnost dimnjaka sukladni svojstvima i podacima odreenim glavnim projektom.
Dokumentaciju s kojom je graevni proizvod isporuen izvoa je duan pohraniti meu dokaze o sukladnosti graevnih
proizvoda koji se moraju nalaziti na gradilitu. Izriito je navedena zabrana ugradnje dimnjaka, odnosno graevnih proizvoda
za izradu dimnjaka u sluaju montanog dimnjaka bez odgovarajuih oznaka, tehnikih uputa za ugradnju i uporabu, koji
nemaju svojstva zahtijevana projektom graevine, te kojima je istekao rok uporabe.
Dimnjak ima projektom predviena tehnika svojstva i uporabljiv je ako:
su graevni proizvodi ugraeni u dimnjak na propisani nain i imaju ispravu o sukladnosti
su uvjeti graenja i druge okolnosti bile sukladne zahtjevima iz projekta
dimnjak ima dokaze u nepropusnosti u sluajevima kada je takav dokaz propisan kao obvezan, odnosno zahtijevan
projektom.
Ako se dokae da izvedeni dimnjak nema tehnika svojstva traena ovim propisom, potrebno je pristupiti izradi projekta
sanacije dimnjaka.
71
72
VI. ODRAVANJE DIMNJAKA

S ciljem ouvanja tehnikih svojstava dimnjaka i ispunjavanja zahtjeva odreenih projektom graevine i ovim Propisom,
dimnjake je tijekom trajanja graevine potrebno odravati. Odravanje dimnjaka podrazumijeva:
redovite preglede dimnjaka u razmacima i na nain odreen projektom graevine i ovim Propisom
izvanredne preglede dimnjaka nakon izvanrednog dogaaja ili po inspekcijskom nadzoru
izvoenje radova kojima se dimnjak zadrava ili vraa u stanje odreeno projektom graevine i ovim Propisom.
Za odravanje dimnjaka doputeno je koristiti samo one graevne proizvode za koje su ispunjeni propisani uvjeti i za koje je
izdana isprava o sukladnosti.
VII. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE

Tehniki propis za dimnjake u graevinama (NN 03/07) stupio je na snagu 1. oujka 2007. godine.
Sastavni dio ovog propisa su prilozi A, B, C i D.
PRILOG A GLINENI/KERAMIKI, BETONSKI I METALNI PROIZVODI ZA DIMNJAKE6

Normez a glinene/keramike, betonske i metalne graevne proizvode:
HRN EN 1443:2003
HRN EN 1457:2003
HRN EN 1806:2003
HRN EN 13502:2004
HRN EN 1857:2003
HRN EN 1858:2003
HRN EN 12446:2003
HRN EN 1856-1:2003
HRN EN 1856-2:2004
HRN EN 12391-1:2004
PRILOG B PREDGOTOVLJENI (SISTEMSKI) DIMNJACI

Norme za predgotovljene (sistemske) dimnjake:
HRN EN 1443:2003
HRN EN 13063-1:2006
HRN EN 13063-2:2006
HRN EN 13069:2005
HRN EN 1856-1:2003
PRILOG C PROJEKTIRANJE DIMNJAKA

Norme za projektiranje i proraun:
HRN EN 1443:2003
HRN DIN 18160-1:2003
HRN DIN 18160-5:2003
HRN EN 13384-1:2003
HRN EN 13384-1/AC:2004
HRN EN 13384-2:2003

zgrada
73
PRILOG D IZVOENJE I ODRAVANJE DIMNJAKA

Norme za izvoenje i odravanje dimnjaka:
HRN EN 1457:2003
HRN EN 1806:2003
HRN EN 13502:2004
HRN EN 13063-1:2006
HRN EN 13063-2:2005
HRN EN 13069:2005
HRN EN 12391-1:2004
HRN DIN 18160-1:2003
HRN DIN 18160-5:2003
Norme za ispitivanje dimnjaka:
HRN EN 1859:2003
HRN EN 13216-1:2004
2.8.
Pregled normi za provedbu EPBD-a
2.8.1.
Krovni dokument TR 15615
TR 15615: Explanation of the general relationship between various European standards and the Energy Performance
of Buildings Directive (EPBD) - Umbrella document.
Krovni dokument koji objanjava ope odnose meu razliitim EN normama i Direktivom o energetskim svojstvima zgrada
[2.1]. Opisuje europske norme koje su predviene za potporu Direktive, pruanjem proraunskih metoda i prateih materijala
za odreivanje ukupnih energetskih svojstava zgrada. U prilogu A norme su organizirane u hijerarhijskoj strukturi. Sadraj
pojedinih norma je sumiran u prilogu B. Prilog C daje popis definicija, prilog D popis oznaka koje se nadalje konzistentno
koriste u normama.
U nastavku je dan kratki prikaz najvanijih normi za proraun energetskih svojstava zgrada [2.14][2.15].
2.8.2.
Norme za proraun ukupne energije u zgradama
Norme za proraun ukupne energije u zgradama, odnosno metode prorauna dane ovim normama, baziraju se na rezultatima
prorauna provedenih po normama u poglavlju Norme vezane za proraun isporuene finalne energije.
HRN EN 15603:2008 Energetska svojstva zgrada opa uporaba energije i definicija energetskih razreda / Energy
performance of buildings - Overall energy use and definition of energy ratings
Norma definira naine koritenja energije koje je potrebno ukljuiti u ukupnu potrebnu energiju u zgradama i metode
ocjenjivanja za nove i postojee zgrade. Norma prikazuje ukupne energetske potrebe zgrade: za grijanje, hlaenje, toplu vodu,
osvjetljenje, ukljuujui i gubitke sustava i pomonu energiju.
Uloga standarda je:
povezivanje rezultata iz drugih norma za proraun potrebne energije za posebne sustave u zgradama
ukljuivanje energije proizvedene u zgradama, dio koje moe biti koriten izvan zgrade
daje sumu ukupne koritene energije u zgradama u tabelarnom obliku
prua energetsku ocjenu baziranu na primarnoj energiji, emisijama CO2 i drugim parametrima definiranim nacionalnim
propisima
73
74
uspostavlja ope principe za proraun faktora primarne energije i emisija CO2

daje metode za proraun standardnog energetskog razreda, standardnog koritenja energije, neovisno o nainu koritenja,
stvarne klimatske i druge stvarne (okoline ili unutarnje) uvjete
daje metode ocjenjivanja energetskog razreda prema izmjerenim podacima, bazirano na isporuenoj i izvezenoj energiji
daje metodologiju poboljanja tonosti proraunskih modela zgrade usporedbom s izmjerenom potronjom
daje metodu odreivanja energetske uinkovitosti moguim poboljanjima zgrada.
Na nacionalnoj bazi odreuje se:
tip odreivanja energetskog razreda
uvjeti pod kojima se u odreivanje energetskog razreda zgrade, na temelju izrauna za stvarnu zgradu, moe ukljuiti
odreivanje energetskog razreda prema projektu
hoe li e se obnovljiva energija proizvedena na mjestu zgrade ukljuiti u isporuenu energiju ili ne.
U poetnom dijelu norma definira bitne pojmove, a u nastavku oznake, jedinice i indekse.
Nadalje, normom se odreuje nain odreivanja energetskih svojstava zgrada koritenje energije prema pojedinim
tehnikim sustavima zgrada, vrste energetskih razreda i njihovu svrhu, te u prilozima norme (informativnog karaktera) metode
prikupljanja podataka o zgradama (podaci o ovojnici zgrade, toplinski kapacitet, sustavi grijanja, sustavi ventilacije, sustavi
hlaenja, djelovanje zgrade), nadzor i praenje energije, procjenu potrebne energije za ostale funkcije zgrada, ogrjevnu
vrijednost goriva, faktore pretvorbe za primarnu energiju i CO2 emisije, primjer odreivanja intervala pouzdanosti, te primjer
odreivanja energetskog razreda jedne zgrade.
HRN EN 15217:2007 Energetska svojstva zgrada Metode za izraavanje energetskog svojstva zgrada i za certifikaciju
zgrada s obzirom na energiju / Energy performance of buildings - Methods for expressing energy
performance and for energy certification of buildings
Norma definira metode izraavanja energetskog svojstva zgrada kroz indikatore za izraavanje energetskog svojstva cjelokupne
zgrade, ukljuujui grijanje, ventilaciju, klimatizaciju, potronu toplu vodu i rasvjetu; daje naine izraavanja potrebne energije
za projektiranje novih zgrada i rekonstrukciju postojeih; postupke za odreivanje referentnih vrijednosti te naine izrade
procedure za energetsku certifikaciju zgrada.
Indikator energetskog svojstva:
Energetsko svojstvo zgrade se prezentira ukupnim indikatorom pokazateljem energetskog svojstva EP koji predstavlja
zbroj isporuene i izvezene energije po energetskom nositelju.
EP se moe izraziti:
primarnom energijom
emisijom CO2
neto isporuenom energijom vaganom drugim parametrom odreenim nacionalnom energetskom politikom.
Indikatori se mogu razlikovati za:
nove zgrade
postojee koje se obnavljaju
nadograeni dio postojee zgrade
razliite tipove zgrada.
Norma definira i pojmove energetske certifikacije, energetskog certifikata, energetskog razreda, referentne vrijednosti i drugo,
te pratee oznake, jedinice i indekse.
Dodaci:
A. postupak dokumentacije energetskog certificiranja zgrade
B. postupak klasifikacije energetskog svojstva zgrade
C. format energetskog certifikata
D. zahtjevi na svojstva ovojnice zgrade i komponente sustava.

zgrada
75
Prilog A je predloak za nacionalna tijela koja uspostavljaju proceduru energetske certifikacije na nacionalnoj razini.
Prilog B daje jednostavni postupak za definiciju energetskih razreda konzistentnu za sve tipove zgrada.
Prilog C opisuje predloene formate energetskih certifikata.
Prilog D daje primjer naina odreivanja zahtjeva za ovojnicu zgrade i komponente sustava.
HRN EN 15459:2008 Energetska svojstva zgrada Postupak ekonomske ocjene energetskih sustava u zgradama / Energy
performance of buildings - Economic evaluation procedure for energy systems in buildings
Norma daje podatke i proraunske metode za ekonomsku ocjenu sustava grijanja i ostalih sustava u potronji energije u
zgradama.
2.8.3.
Norme vezane za proraun isporuene finalne energije
Ove norme predstavljaju poveznicu izmeu energetskih potreba zgrade i ukupne finalne energije isporuene zgradi za grijanje,
hlaenjem, ventilaciju, potronu toplu vodu i rasvjetu.
HRN EN 15316:2008 Sustavi grijanja u zgradama Metode prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava /
Heating systems in buildings - Method for calculation of system energy requirements and system efficiencies
Norma se sastoji od 4 dijela, u ukupno 12 dokumenata:
1. Opi zahtjevi
2. Sustavi grijanja i hlaenja zgrada
3. Sustavi potrone tople vode
4. Izvori topline.
HRN EN 15316-1:2008 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava
1. dio: Openito
Norma ureuje potrebne ulazne podatke, izlazne podatke te strukturu proraunske metode za potrebnu energiju sustava.
Energetska svojstva se mogu ocijeniti ili na temelju uinkovitosti sustava, ili prema vrijednostima gubitaka zbog neuinkovitosti
sustava, prema analizi energetskih svojstava sljedeih segmenata sustava grijanja i pripreme potrone tople vode:
ogrjevna tijela s regulacijom
distribucija energije s regulacijom
spremnici energije s regulacijom
izvori energije s regulacijom.
HRN EN 15316-2-1 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava
Dio 2-1: Sustavi za grijanje prostora zraenjem topline
Energetska svojstva mogu se odrediti ili prema karakteristikama ogrjevnih tijela ili prema gubicima sustava. Metoda se bazira
na analizi sljedeih karakteristika sustava:
nejednolika distribucija temperature u prostoru
ogrjevna tijela ugraena u graevinske dijelove
kontrola unutarnje temperature.
Dio 2-3: Razvodi sustava grijanja prostora
Norma daje metodologiju prorauna/procjene emisije topline sustava razvoda s vodom kao medijem i pomone potrebe, kao
i nadoknadive gubitke i nadoknadivu pomonu energiju.
75
76
HRN EN 15316-3 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava
Sustavi za pripremu potrone tople vode
Norma daje metode za proraun potrebne energije i uinkovitosti za sustave pripreme potrone tople vode za sve tipove
zgrada u tri dijela:
- Dio 3-1: Sustavi za pripremu potrone tople vode, pokazatelji potreba prema izljevnome mjestu
- Dio 3-2: Sustavi za pripremu potrone tople vode, razvod
- Dio 3-3: Sustavi za pripremu potrone tople vode, zagrijavanje
Daje metode za izraun uinkovitosti sustava i/ili gubitaka i pomone energije. Sastoji se od 7 dijelova:
HRN EN 15316-4-1:2008 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava
Dio 4-1: Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem (kotlovi)
Dio 4-2: Sustavi za proizvodnju topline, sustavi dizalica topline
Dio 4-3: Sustavi za proizvodnju topline, toplinski sustavi sunevog zraenja
Dio 4-4: Sustavi za proizvodnju topline, sustavi kogeneracije uklopljeni u zgradu
Dio 4-5: Sustavi za proizvodnju topline za grijanje prostora, pokazatelji i kvaliteta daljinskog grijanja i sustava velikih volumena
Dio 4-6: Sustavi za proizvodnju topline, fotonaponski sustavi
Dio 4-7: Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem biomase
HRN EN 15243:2008 Ventilacija u zgradama Proraun temperatura, optereenja i energije u prostorijama zgrada sa sustavima
klimatizacije prostora / Ventilation for buildings - Calculation of room temperatures and of load and energy for buildings with
room conditioning systems
Proraun temperatura u prostorijama i optereenja za zgrade sa sustavima klimatizacije prostora definira postupke za
proraun temperatura, osjetnih optereenja i potrebne energije za prostorije; latentno optereenje za grijanje i hlaenje
prostora, optereenje za grijanje, hlaenje, ovlaivanje i odvlaivanje zgrada i optereenje sustava grijanja, hlaenja, ovlaivanja
i odvlaivanja. Metoda je dana kao opa satna metoda prorauna, te kao pojednostavljene metode prorauna.
HRN EN 15377-1:2008 Sustavi grijanja u zgradama -- Projektiranje ugradbenih sustava povrinskog grijanja i hlaenja vodom
-- 1. dio: Odreivanje uinka grijanja i hlaenja / Heating systems in buildings -- Design of embedded water based surface
heating and cooling systems -- Part 1: Determination of the design heating and cooling capacity
-- 2. dio: Projektiranje, dimenzioniranje i ugradnja / Heating systems in buildings -- Design of embedded water based surface
heating and cooling systems -- Part 2: Design, dimensioning and installation
-- 3. dio: Optimiranje uporabe obnovljivih izvora energije / Heating systems in buildings -- Design of embedded water based
surface heating and cooling systems -- Part 3: Optimizing for use of renewable energy sources

zgrada
77
HRN EN 15241:2008 Ventilacija u zgradama Metode prorauna energijskih gubitaka zbog ventilacije i infiltracije u poslovnim
zgradama / Ventilation for buildings -- Calculation methods for energy losses due to ventilation and infiltration in commercial
buildings
Norma opisuje metode prorauna utjecaja ventilacijskih sustava (ukljuivo i prozraivanje) u zgradama za koritenje u
proraunima potrebne energije, uina grijanja i uina hlaenja. Svrha norme je odreivanje naina prorauna karakteristika
(temperatura, vlanost) svjeeg zraka i odgovarajue potrebne energije za obradu zraka u obliku potrebne pomone elektrine
energije
HRN EN 15232:2008 Energetska svojstva zgrada - Utjecaj automatizacije zgrada, nadzor i upravljanje zgradama / Energy
performance of buildings - Impact of Building Automation, Controls and Building Management
Norma odreuje uin normiranih uteda i optimizacije sustava automatizacije i upravljanja zgradama i tehnikog upravljanja
zgradama i sustavima. Sumira metodologije prorauna potrebne energije za grijanje, ventilaciju,hlaenje, potronu toplu vodu
i rasvjetu zgrada i izraava utede energije i efikasnost u zgradama kroz primjenu razliitih funkcija utede energije sustava
automatizacije i upravljanja zgradama.
HRN EN 15193:2008 Energetska svojstva zgrada Energetski zahtjevi za rasvjetu / Energy performance of buildings -- Energy
requirements for lighting
Norma odreuje metodu prorauna za odreivanje potrebne energije za rasvjetu zgrada i prua numeriki indikator za
potrebnu energiju za rasvjetu zgrada za potrebe certifikacije zgrada. Takoer prua i metodologiju prorauna dinamikih
potreba za energijom za procjenu ukupnh energetskih svojstava zgrada.
2.8.4.
Norme vezane za proraun potrebne energije za grijanje i hlaenje
HRN EN ISO 13790:2008 Energetska svojstva zgrada - Proraun potrebne energije za grijanje i hlaenje prostora / Energy
performance of buildings - Calculation of energy use for space heating and cooling
Norma prua metode prorauna za odreivanje potrebne godinje energije za grijanje i hlaenje stambenih i nestambenih
zgrada, ili dijelove zgrada. Ukljuuje proraun prolaska topline transmisijom i ventilacijom za zgrade grijane ili hlaene na
stalnu unutarnju temperaturu; proraun unutarnjih dobitaka i solarnih dobitaka topline u ukupnoj potrebnoj energiji; godinju
potrebnu energiju za grijanje i hlaenje; dodatnu godinju energiju za ventilaciju. Zgrade mogu imati vie zona s razliitim
unutarnjim projektnim temperaturama, i mogu imati prekidno grijanje i hlaenje. Proraunski interval je mjesec, sat, ili (za
stambene zgrade) sezona grijanja ili hlaenja. Norma daje osnovna pravila za rubne uvjete i ulazne klimatske podatke neovisno
o odabranoj metodi prorauna.
HRN EN 15255:2008 Energetska svojstva zgrada - Proraun optereenja primjetnog ohlaivanja prostora - Opi kriteriji
i postupci provjeravanja / Thermal performance of buildings - Sensible room cooling loadcalculation - General criteria and
validation procedures
Norma odreuje razinu ulaznih i izlaznih podataka i propisuje rubne uvjete za proraun osjetnog hlaenja jedne prostorije pri
konstantnoj ili promjenjivoj temperaturi, ukljuujui ogranienje vrne snage hlaenja. Ukljuuje klasifikaciju proraunskih
metoda i kriterije koje metoda mora zadovoljiti da bi ispunila zahtjeve ove norme. Svrha je vrjednovanje proraunskih metoda
koje se koriste za odreivanje maksimalnog uina za odabir opreme i projektiranje sustava GVK; vrjednovanje temperaturnih
profila kod smanjenih uina sustava; pruiti podatke za vrjednovanje najboljih mogunosti smanjenja optereenja; dopustiti
analizu djelominog optereenja za projektiranje, voenje i nadzor sustava.
HRN EN 15265:2008 Energetska svojstva zgrada - Proraun potrebne energije za grijanje i hlaenje prostora upotrebom
dinamikih metoda - Opi kriteriji i postupci provjeravanja / Thermal performance of buildings - Calculation of energy needs
for space heating and cooling systems using dynamic methods - General criteria and validation procedures
Odreuje pretpostavke, rubne uvjete i testove za provjeru proraunskih metoda za godinju potrebnu energiju za grijanje i
hlaenje zgrada (ili dijelova zgrada) kod vrenja prorauna i satnim intervalima, ne odreujui posebnu numeriku tehniku.
Svrha norme je vrjednovanje proraunskih metoda koje se koriste za proraune energetskih karakteristika svakog prostora u
zgradama; prua podatke o energiji koji se koriste za razmjenu s analizama karakteristika sustava (GVK, rasvjeta, potrona topla
voda, itd.).
77
78
Norme za potporu Toplinska svojstva graevnih dijelova

HRN EN ISO 13789:2008 Toplinska svojstva zgrada Koeficijenti prijelaza topline transmisijom i ventilacijom Metoda
prorauna / Thermal performance of buildings - Transmission and ventilation heat transfer coefficients - Calculation method
Odreuje metode i prua konvencije za proraun koeficijenata stacionarnog prorauna transmisijskih i ventilacijskih gubitaka
itave zgrade i dijelova zgrada. Primjenjivo i na gubitke topline (unutarnja temperatura via od vanjske) i na dobitke (unutarnja
toplina nia od vanjske).
HRN EN ISO 13786:2008 Toplinska svojstva graevnih dijelova zgrade Dinamike toplinske znaajke Metode prorauna /
Thermal performance of building components - Dynamic thermal characteristics - Calculation methods
Odreuje karakteristike u odnosu na dinamiko toplinsko ponaanje graevnih dijelova i daje metode za njihov proraun.
HRN EN ISO 6946:2008 Graevni dijelovi i graevni dijelovi zgrade Toplinski otpor i koeficijent prolaska topline Metoda
prorauna / Building components and building elements - Thermal resistance and thermal transmittance - Calculation method
Metoda prorauna toplinskog otpora i prolaska topline graevnih dijelova, bez vrata, prozora i drugih ostakljenih konstrukcija,
graevnih dijelova u kontaktu s tlom i graevnih dijelova kroz koje je projektiran prolaz zraka. Proraunska metoda se bazira
na odgovarajuim projektnim vrijednostima toplinske vodljivosti ili toplinskog otpora materijala. Metoda je primjenjiva za
graevne dijelove koji se sastoje od toplinski homogenih slojeva u to su ukljueni i slojevi zraka. Takoer normom je dana i
priblina metoda za graevne dijelove koji sadre nehomogene slojeve ukljuujui i utjecaj metalnih privrsnica korekcijskim
faktorima opisanim u dodatku norme.
HRN EN ISO 13370:2008 Toplinska svojstva zgrada Prijenos topline preko tla Metode prorauna / Thermal performance of
buildings - Heat transfer via the ground - Calculation methods
Daje metode prorauna koeficijenata prolaska topline i prolaska topline za graevne dijelove u toplinskom kontaktu s
tlom, ukljuujui podove na tlu, podove iznad tla i podrume. Primjenjuje se na graevne dijelove ili njihove dijelove ispod
horizontalne ravnine vanjskih zidova zgrade. Ukljuuje proraun stacionarnog dijela prolaska topline (godinji prosjeni prolaz
topline) i dio prolaska topline zbog peridikih godinjih varijacija u temperaturama (sezonske varijacije prolaska topline oko
prosjenog godinjeg).
HRN EN 13947:2008 Toplinska svojstva ovjeenih fasada Proraun koeficijenta prolaska topline / Thermal performance of
curtain walling - Calculation of thermal transmittance
Metode prorauna prolaska topline kroz ovjeena proelja koja se sastoje od ostakljenih i/ili neprozirnih panela ugraenih
ili privrenih na okvire. Detaljne i pojednostavljene metode. Ukljuuje razliite vrste ostakljenja, okvire od svih materijala,
razliite vrste neprozirnih panela obloenih metalom, staklom, keramikom ili bilo kojim drugim materijalom, utjecaj toplinskih
mostova na ostakljene povrine, povrine okvira i povrine ispune.
HRN EN ISO 10077-1:2008 Toplinska svojstva prozora, vrata i zaslona Proraun koeficijenta prolaska topline
1. dio: Openito / Thermal performance of windows, doors and shutters - Calculation of thermal transmittance - Part 1: General
Odreuje metode prorauna prolaska topline kroz prozore i vrata za prolaz pjeaka koji se sastoje od ostakljenih i/ili neprozirnih
panela u okvirima, s i bez kapaka. Doputa razliite vrste ostakljenja, neprozirnih panela, razliite vrste okvira i dodaje dodatni
toplinski otpor za zatvorene kapke gdje je to prikladno.
HRN EN ISO 10077-2:2008 Toplinska svojstva prozora, vrata i zaslona Proraun koeficijenta prolaska topline
2. dio: numerika metoda za okvire / Thermal performance of windows, doors and shutters - Calculation of thermal transmittance
- Part 2: Numerical method for frames
Odreuje metodu i daje podatke o materijalima potrebne za proraun prolaska topline vartikalnih profila okvira, i linijski
koeficijent prolaska topline. Moe se koristiti i za ocjenu toplinskog otpora profila kapaka i toplinske karakteristike kutija roleta.
HRN EN ISO 10211:2008 Toplinski mostovi u zgradarstvu Toplinski tokovi i povrinske temperature Detaljni prorauni /
Thermal bridges in building construction - Heat flows and surface temperatures - Detailed calculations
Daje specifikacije za 3D i 2D geometrijski model toplinskog mosta za numeriki proraun prolaska topline i povrinskih
temperatura. Specifikacije ukljuuju geometrijske granice i podjelu modela, toplinske rubne uvjete i toplinske vrijednosti i
odnose za koritenje u proraunima.

zgrada
79
HRN EN ISO 14683:2008 Toplinski mostovi u zgradarstvu Linearni koeficijent prolaska topline Pojednostavnjene
metode i zadane utvrene vrijednosti / Thermal bridges in building construction - Linear thermal transmittance Simplified methods and default values
Odreuje pojednostavljene metode za odreivanje prolaska topline kroz linijske toplinske mostove koji se pojavljuju na
spojevima graevnih dijelova. Odreuje zahtjeve za kataloge toplinskih mostova i rune metode prorauna. Prua unaprijed
odreene vrijednosti linijskog prolaska topline.
HRN EN ISO 10456:2008 Graevni materijali i proizvodi Svojstva s obzirom na toplinu i vlagu Tabline projektne
vrijednosti i postupci odreivanja nazivnih i projektnih toplinskih vrijednosti / Building materials and products Hygrothermal properties - Tabulated design values and procedures for determining declared and design thermal values
Norma odreuje nain utvrivanja i izraavanja projektnih vrijednosti homogenih graevnih materijala i proizvoda, s
postupcima za pretvorbu vrijednosti dobivenih pode odreenim uvjetima za druge rubne uvjete, koji vrijede u rasponima
okolinih temperatura izmeu -30C i +60C. Daje koeficijente konverzije za temperaturu i vlagu. Ovi koeficijenti su vaei
za srednje temperature u rasponu 0 30C. Takoer, norma daje podatke za proraun prolaska topline i vlage u tabelarnom
obliku, za toplinski homogene materijale i proizvode koji se uobiajeno koriste u gradnji zgrada.
Norme za potporu Ventilacija i infiltracija

HRN EN 15242:2008 Ventilacija u zgradama Metode prorauna za odreivanje protoka zraka u zgradama ukljuujui
infiltraciju / Ventilation for buildings - Calculation methods for the determination of air flow rates in buildings including
infiltration
Opisuje metodu prorauna protoka zraka za ventilaciju zgrada za primjenu u proraunima potrebne energije, uina grijanja i
hlaenja, ljetnog komfora i vrjednovanje kvalitete unutarnjeg zraka. Primjenjuje se na mehaniki ventilirane zgrade; pasivne
kanale; hibridne sustave izmjenjivanja mehanikih i prirodnih naina ventilacije; runo otvaranje prozora za ventilaciju ili
poveanje ljetne udobnosti.
HRN EN 13779:2008 Ventilacija u nestambenim zgradama Zahtjevi za sustave ventilacije i klimatizacije / Ventilation
for non-residential buildings - Performance requirements for ventilation and room-conditioning systems
Daje indikatore karakteristika ventilacijskih sustava. Primjenjiva za projektiranje ventilacijskih i klimatizacijskih sustava
nestambenih zgrada koje koriste ljudi, osim za industrijske procese (primjena za stambene zgrade se obrauje u normi
HRN EN 14788)
Norme za potporu Pregrijavanje i zatita od osunanja

HRN EN ISO 13791:2008 Toplinska svojstva zgrada Proraun unutranjih sobnih temperatura u ljetnom razdoblju
bez mehanikog hlaenja Opi kriteriji i postupci provjeravanja / Thermal performance of buildings -- Calculation of
internal temperatures of a room in summer without mechanical cooling -- General criteria and validation procedures
Odreuje pretpostavke, rubne uvjete, jednadbe i testove za proraunske postupke,, pod tranzijentnim satnim uvjetima,
unutarnjih temperatura (temperatura zraka, radna temperatura) u toplom razdoblju jednog prostora bez opreme za grijanje ili
hlaenje u funkciji. Nisu odreene specifine numerike tehnike.
HRN EN ISO 13792:2008 Toplinska svojstva zgrada Proraun unutranjih sobnih temperatura u ljetnom razdoblju
bez mehanikog hlaenja Pojednostavljene metode / Thermal performance of buildings - Calculation of internal
temperatures of a room in summer without mechanical cooling - Simplified methods
Odreuje nune ulazne podatke za pojednostavljenu metodu prorauna najvee, najmanje i prosjene operativne temperature
prostorije u toplom razdoblju, kako bi se odredile karakteristike prostorije i izbjeglo pregrijavanje prostorije u projektnoj fazi ili
odredilo je li potrebna ugradnja rashladnog sustava. Daje mjerila koja mora zadovoljiti proraunska metoda kao bi udovoljila
normiranim zahtjevima.
79
80
HRN EN 13363-1: 2008/Ispr. 1:2008 Naprave za zatitu od sunca u kombinaciji s ostakljenjem Proraun sunanog i
svjetlosnog prolaska 1. dio: Pojednostavljena metoda / Solar protection devices combined with glazing - Calculation of solar
and light transmittance - Part 1: Simplified method
Odreuje pojednostavljenu metodu temeljenu na prolasku topline i ukupnom prolasku sunanog zraenja ostakljenja te
prolasku topline i refleksiji ureaja za zatitu od osunanja za procjenu ukupno proputanje sunane energije naprave za zatitu
od sunanog zraenja u kombinaciji s ostakljenjem. Primjenjivo za sve vrste zatite od insolacije paralelne s ostakljenjem. Za
aluzine i pomine brisoleje se pretpostavlja da e biti podeeni tako da nema direktnog prolaska solarnog zraenja.
HRN EN 13363-2: 2008 Naprave za zatitu od sunca u kombinaciji s ostakljenjem -- Proraun ukupnog proputanja suneve
energije i proputanja svjetlosti -- 2 dio: Detaljna metoda prorauna / Solar protection devices combined with glazing Calculation of total solar energy transmittance and light transmittance -- Part 2: Detailed calculation method
Odreuje detaljnu metodu prorauna temeljenu na spektralnim transmisijskim podacima o materijalima naprava za zatitu
od osunanja i stakla za odreivanje ukupnog proputanja sunane energije i drugih relevantnih sunanih i optikih podataka
o kombinaciji. Vrijedi za sve vrste naprava paralelnih s ostakljenjem. Doputa prozraivanje naprava u svakom poloaju za
odreivanje energije apsorbirane napravom ili ostakljenjem za vertikalnu orijentaciju ostakljenja.
Norme za potporu Unutarnji uvjeti i vanjska klima

HRN CR 1752:2004 Ventilacija u zgradama Projektni kriteriji za unutranjost / Ventilation for buildings -- Design criteria for
the indoor environment
Odreuje zahtjeve i metode za izraavanje kvalitete unutarnjeg prostora za projektiranje, narudbu, koritenje i upravljanje
ventilacijskih i klimatizacijskih sustava. Pokriva unutarnje prostore namijenjene za ljude, ali iskljuuju stambene i zgrade s
posebnih zahtjevima industrijskih procesa.
HRN EN 15251:2008 Ulazni mikroklimatski parametri za projektiranje i ocjenjivanje energijskih znaajka zgrada koji se
odnose na kvalitetu zraka, toplinsku lagodnost, osvjetljenje i akustiku / Indoor environmental input parameters for design and
assessment of energy performance of buildings addressing indoor air quality, thermal environment, lighting and acoustics
Odreuje parametre utjecaja i/ili kriterije za unutarnji prostor za projektiranje tehnikih sustava zgrade i proraun energetskih
karakteristika. Takoer odreuje metode za dugorono vrjednovanje postignutih mikroklimatskih uvjeta kao rezultata
prorauna ili mjerenja. Primarno primjenjivo u neindustrijskim zgradama gdje kriterije za unutarnju mikroklimu odreuju
potrebe ljudskog boravka i gdje procesi i proizvodnja nemaju najvei uinak na mikroklimu.
HRN EN ISO 15927-1 Znaajke zgrada s obzirom na toplinu i vlagu Proraun i prikaz klimatskih podataka 1. dio: Prosjene
mjesene vrijednosti pojedinih meteorolokih elemenata / Hygrothermal performance of buildings - Calculation and
presentation of climatic data - Part 1: Monthly and annual means of single meteorological elements
Odreuje postupke izrauna i prikaza srednjih mjesenih vrijednosti onih parametara koji su potrebni za odreivanje pojedinih
higrotermalnih karakteristika zgrada. Obuhvaa temperaturu zraka, vlanost zraka, brzinu vjetra, padaline, insolaciju, dugovalno
zraenje.
HRN EN ISO 15927-4 Znaajke zgrada s obzirom na toplinu i vlagu - Proraun i prikaz klimatskih podataka - 4. dio: Vrijednosti
po satu, za procjenu godinje potronje energije za grijanje i hlaenje / Hygrothermal performance of buildings - Calculation
and presentation of climatic data - Part 4: Hourly data for aassessing the annual energy use for heating and cooling
Odreuje metodu za odreivanje referentne godine satnih podataka prikladnih za odreivanje prosjene godinje energije za
grijanje i hlaenje
HRN EN ISO 15927-5 Znaajke zgrada s obzirom na toplinu i vlagu -- Proraun i prikaz klimatskih podataka - 5. dio: Podaci za
proraun toplinskog optereenja za grijanje prostora / Hygrothermal performance of buildings - Calculation and presentation
of climatic data - Part 5: Data for design heat load for space heating
Odreuje definiciju, metodu prorauna i metodu izraavanja klimatskih podataka za odreivanje uina grijanja u zgradama s
vanjskim zimskim projektnim temperaturama, brzinom i orijentacijom vjetra.

zgrada
81
HRN EN ISO 15927-6 Znaajke zgrada s obzirom na toplinu i vlagu - Proraun i prikaz klimatskih podataka - 6. dio: Akumulirana
toplinska razlika ( stupanj dan ) / Hygrothermal performance of buildings - Calculation and presentation of climatic data - Part
6: Accumulated temperature differences (degree-days)
Odreuje definiciju, metodu prorauna i metodu izraavanja podataka o akumuliranim temperaturnim razlikama koji se koriste
za odreivanje potrebne energije za grijanje u zgradama.
Norme EN ISO 15927 2 i EN ISO 15927 3 jo uvijek nisu preuzete.
Norme za potporu Definicije i terminologija

HRN EN ISO 7345: Toplinska izolacija -- Fizikalne veliine i definicije /Thermal insulation -- Physical quantities and definitions
Definira fizikalne veliine u podruju toplinske izolacije, te odgovarajue oznake i jedinice.
HRN EN ISO 9288: 1998 Toplinska izolacija -- Prijenos topline zraenjem - Fizikalne veliine i definicije / Thermal insulation Heat transfer by radiation - Physical quantities and definitions
Definira fizikalne veliine u podruju toplinske izolacije u dijelu prijenosa topline zraenjem, te odgovarajue oznake i jedinice.
HRN EN ISO 9251:2002 Toplinska izolacija - Uvjeti prijenosa topline i svojstva materijala Rjenik /Thermal insulation -- Heat
transfer conditions and properties of materials - Vocabulary
Odreuje pojmove u podruju toplinske izolacije za opisivanje uvjeta i svojstava materijala.
HRN EN 12792:2006 Ventilacija u zgradama - Simboli, nazivlje i grafiki simboli / Ventilation for buildings - Symbols, terminology
and graphical symbols
Odreuje simbole i terminologiju u EN normama u podruju ventilacije u zgradama.
2.8.5
Norme vezane uz praenje i potvrivanje energetskih svojstava
HRN EN 12599: 2004 Ventilacija u zgradama -- Ispitni postupci i mjerne metode za primopredaju izvedenih sustava ventilacije
i klimatizacije / Ventilation for buildings -- Test procedures and measuring methods for handing over installed ventilation and
air conditioning systems
Odreuje kontrole, ispitne metode i mjerne instrumente za kontrolu podobnosti ugraenih sustava u fazi primopredaje. Prua
izbor izmeu jednostavnih ispitnih metoda i ekstenzivnih mjerenja.
Primjenjiva na mehanike sustave ventilacije i klimatizacije prema HRN EN 12792 koji se sastoje od bilo kojega od sljedeih
ureaja:
terminalni ureaji i jedinice
ureaji za ventilaciju
ureaji za distribuciju zraka (dobava, odzraivanje, ispuh)
zatita od poara
automatski kontrolni ureaji.
Ne odreuje postupke kojima se sustav postavlja, prilagoava i balansira i postupke za unutarnju kontrolu kvalitete prije
primopredaje.
HRN EN 13829:2002 Toplinske znaajke zgrada - Odreivanje propusnosti zraka kod zgrada - Metoda razlike tlakova / Thermal
performance of buildings - Determination of air permeability of buildings - Fan pressurization method
Mjerenje zrakopropusnosti zgrada ili dijelova zgrada in situ. Odreuje koritenje metode razlike tlakova na dijelu zgrade ili
itavoj zgradi. Opisuje mjerenje rezultirajue zrakopropusnosti kroz raspon razlika tlakova.
81
82
HRN EN ISO 12569:2002 Toplinska izolacija zgrada - Odreivanje izmjene zraka u zgradama - Metoda s plinom kao indikatorom
/ Thermal insulation in buildings - Determination of air change in buildings - Tracer gas dilution method
Opisuje koritenje plina kao indikatora za odreivanje izmjene zraka u jednoj zoni inducirane vremenskim uvjetima ili
mehanikom ventilacijom. Ukljuuje opadanje koncentracije, stalno ubrizgavanje i stalnu koncentraciju.
HRN EN 13187:2000 Toplinske znaajke zgrada - Kvalitativno otkrivanje toplinskih mostova u obodnim konstrukcijama
zgrada -- Metoda infracrvenog snimanja / Thermal performance of buildings -- Qualitative detection of thermal irregularities in
building envelopes -- Infrared method
Odreuje kvalitativnu metodu termografskog ispitivanja za odreivanje termalnih nepravilnosti u graevnoj ovojnici. Metoda
se koristi inicijalno za odreivanje velikih varijacija u toplinskim karakteristikama, ukljuujui i zrakopropusnost, dijelova koji
ine vanjsku ovojnicu zgrade. Rezultate mora interpretirati posebno kolovana osoba.
HRN EN 15378:2008 Sustavi grijanja u zgradama -- Nadzor nad kotlovima i sustavima grijanja / Heating systems in buildings
-- Inspection of boilers and heating systems
Odreuje postupke pregleda i opcijske metode mjerenja za odreivanje energetskih karakteristika postojeih kotlova i sustava
grijanja. Ukljuuje kotlove za grijanje, potronu toplu vodu ili oboje; plinske kotlove, kotlove na tekue i kruta goriva (ukljuivo
biomasa). Takoer ukljuuje razvod, ukljuivo i povezane komponente i regulaciju, ogrjevna tijela s dodacima, te sustave
regulacije grijanja prostora.
HRN EN 15239:2008 Ventilacija u zgradama -- Energetske znaajke zgrada -- Smjernice za provjeru ventilacijskih sustava /
Ventilation for buildings -- Energy performance of buildings -- Guidelines for inspection of ventilation systems
Daje metodologiju za ispitivanje sustava mehanike i prirodne ventilacije u pogledu potronje energije, primjenjivo za sve
zgrade. Svrha je ocjena djelovanja sutava i utjecaj na potronju energije. Ukljuuje prijedloge za mogua poboljanja sustava.
HRN EN 15240:2008 Ventilacija u zgradama -- Energijske znaajke zgrada -- Smjernice za provjeru sustava pripreme zraka /
Ventilation for buildings -- Energy performance of buildings -- Guidelines for inspection of air-conditioning systems
Opisuje uobiajenu metodologiju za pregled klimatizacijskih sustava u zgradama za hlaenje prostora ili grijanje sa stanovita
potronje energije. Svrha je ocjena energetskih karakteristika i pravilno dimenzioniranje sustava, ukljuujui promjene u
odnosu na izvorno stanje i naknadnim izmjenama projekta, stvarne zahtjeve i trenutno stanje zgrade; ispravnost djelovanja
sustava; djelovanje i postavke regulacije; djelovanje i svrhovitost razliitih komponenti; stupanj djelovanja.

zgrada
83
Reference
[2.9]
[2.10]
[2.11]
[2.12]
[2.13]
[2.14]
[2.15]
[2.16]
[2.17]
[2.18]
[2.19]
Directive 2010/31/EU of the European parliament and of the council of 19 may 2010 on the energy performance of
Akcijski plan za implementaciju EPBD-a u hrvatsko zakonodavstvo, Vlada Republike Hrvatske, oujak/travanj 2008.
Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada NN 113/08 i Pravilnik o izmjenama Pravilnika o energetskom
certificiranju zgrada NN 91/09, Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada NN 36/10
Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada NN 113/08
i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i
energetsko certificiranje zgrada NN 89/09
Tehniki propis za prozore i vrata NN 69/06
Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada NN 03/07
Tehniki propis za dimnjake u graevinama NN 03/07
Dick van Dijk (2009) ANNEXES to report: Background, status and future of CEN-EPBD standards
List of CEN standards to support the EPBD, http://www.buildup.eu
http://www.mzopu.hr
http://www.hzn.hr
[2.20]
http://www.iee-cense.eu
[2.1]
[2.2]
[2.3]
[2.4]
[2.5]
[2.6]
[2.7]
[2.8]
83
84
energetika i fizika zgrade

zgrada
85
3.
3.1.
Vlani zrak: kretanje zraka, topline i vlage
Uz temperaturu zraka, parametar bitan za osiguravanje udobnosti u prostoru je vlanost zraka. Propisane optimalne vrijednosti
vlanosti zraka variraju, ovisno o namjeni prostora. Za osiguravanje i odravanje tih vrijednosti u prostoru potrebno je razumjeti
fizikalna svojstva vlanog zraka, ali i svojstva graevinskih materijala i struktura vezanih za vlagu, te mehanizme njezinog
transporta.
3.1.1.
Svojstva vlanog zraka
Vlani zrak je smjesa suhog zraka i vlage. Vlaga se u zraku moe pojaviti u tri agregatna stanja: kao para, kapljevina ili led. Ako
se u vlanom zraku vlaga pojavljuje samo u obliku pregrijane pare, takav se zrak naziva nezasienim vlanim zrakom. Ako se uz
paru pojavljuje i vlaga u obliku kapljevine i/ili leda, radi se o zasienom vlanom zraku.
Za opisivanje stanja vlanog zraka u praksi najee se koristi fizikalna veliina: sadraj vlage. Sadraj vlage predstavlja omjer
izmeu mase vlage sadrane u vlanom zraku (bez obzira na agregatno stanje) i mase suhog zraka, prema izrazu:
x=

mw
(3.1)
m sz
pri emu je:

mw
- masa vlage sadrana u vlanom zraku, [ kgw ]
msz
- masa suhog zraka, [ kgsz ]
Budui da je masa vlage u vlanom zraku promjenljiva, prorauni procesa s vlanim zrakom rade se tako da se sve specifine
veliine odnose na vlani zrak, ali se izraavaju po kg suhoga zraka. Koliina vlage koja je u zraku sadrana u obliku vodene pare,
pri odreenoj temperaturi, ne moe biti vea od maksimalne. Ta maksimalna koliina vlage u zraku u obliku pare odreena je
ukupnim tlakom vlanog zraka i njegovom temperaturom. S porastom temperature zraka raste maksimalna koliina vlage koja
moe biti sadrana u vlanom zraku u obliku vodene pare. Sadraj vlage u nezasienom vlanom zraku moe se naznaiti i u
g/m3 (gramima vodene pare po kubinom metru vlanoga zraka). Ovako iskazana vlanost zraka naziva se apsolutnom
vlanou. Ovisnost izmeu temperature i apsolutne vlanosti vlanog zraka, za sluaj kada je parcijalni tlak vodene pare u
vlanom zraku upravo jednak tlaku zasienja je grafiki prikazana na slici 3.1.
30
25
Vlaga, g/m3
20
15
10
5
0
-30 -25 -20 -15 -10 -5 0
5 10 15 20 25 30
Temperatura, 0C
Slika 3.1 - Dijagram ovisnosti maksimalne mase vodene pare u zraku o njegovoj temperaturi (p= 1 bar)
85
86
Primjer: iz dijagrama mogue je oitati da pri temperaturi od 25C i apsolutnom tlaku od 1 bar, zrak moe sadravati maksimalno
23 g vodene pare po m3. U podruju nezasienog vlanog zraka stanje zraka najee se iskazuje relativnom vlanou zraka.
Relativna vlanost zraka za odreenu temperaturu predstavlja omjer stvarne apsolutne vlanosti zraka i maksimalno mogue
apsolutne vlanosti (kada je zrak zasien). Budui da se u tom podruju oba sudionika u smjesi (suhi zrak i para) mogu tretirati
kao idealni plinovi, relativna se vlanost zraka moe iskazati i kao omjer parcijalnog tlaka u zraku sadrane vodene pare pd i tlaka
zasienja pare ps, pri istoj temperaturi J.
=
z
pd ( )
(3.2)
ps ( )

Relativna vlanost zraka izraava se u postocima (%) i kree se od 0% (potpuno suhi zrak) do 100% (zrak je potpuno zasien).
Preko relativne vlanosti zraka moe se izraunati i sadraj vlage za podruje nezasienog vlanog zraka prema jednadbi (3.3):
x = 0,622
pd ( )
(3.3)
p pd ( )

Ako se zrak odreene apsolutne vlanosti hladi, njegova e relativna vlanost rasti jer sniavanjem se temperature smanjuje i
iznos maksimalne mogue koliine vlage koju zrak moe sadravati u obliku pare. U odreenom trenutku e zrak biti u stanju
potpune zasienosti, nakon ega bi daljnjim hlaenjem dolo do kondenzacije vodene pare iz zraka i do zamagljivanja zraka.
Ta se temperatura, pri kojoj relativna vlanost u zraku dosegne 100%, naziva temperaturom roenja, Js.
Primjer: za zrak apsolutne vlanosti 16 g/m3 i temperature 25C relativna vlanost zraka iznosi 70%, a temperatura roenja
priblino 19C.
Tablica 3.1 prikazuje tlakove zasienja i maksimalan sadraj vlage u zraku u stanju zasienosti pri razliitim temperaturama
zraka.
Tablica 3.1 - Tablica stanja zasienog vlanog zraka

J, C
psat, Pa
xsat, g/m3
J, C
psat, Pa
xsat, g/m3
J, C
psat, Pa
xsat, g/m3
-20
-19
-18
-17
-16
-15
-14
-13
-12
-11
-10
-9
-8
-7
-6
-5
-4
-3
-2
-1
103
113
124
137
150
165
181
198
217
237
259
283
309
338
368
401
437
475
517
562
0,88
0,96
1,05
1,15
1,26
1,38
1,51
1,65
1,80
1,96
2,13
2,32
2,52
2,74
2,98
3,24
3,51
3,81
4,13
4,47
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
611
656
705
757
813
872
935
1001
1072
1147
1227
1312
1402
1497
1598
1704
1817
1937
2063
4,84
5,18
5,55
5,93
6,34
6,78
7,24
7,73
8,25
8,80
9,38
9,99
10,64
11,32
12,04
12,80
13,60
14,44
15,33
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
2337
2486
2642
2808
2982
3166
3359
3563
3778
4003
4241
4490
4752
5027
5316
5619
5937
6271
6621
2196
16,26
39
6987
17,25
18,28
19,37
20,51
21,71
22,97
24,30
25,68
27,14
28,66
30,26
31,94
33,69
35,52
37,44
39,45
41,55
43,74
46,03
48,43

zgrada
87
Relativna vlanost zraka, %
Iznos relativne vlanosti zraka mijenja se tijekom dana. Tipian primjer je ljetni dan u kojemu se temperatura zraka kree od
najniih jutarnjih temperatura na razini od 16C (oko 4 sata ujutro) do maksimalne temperature od 29C koja se postie u 14 sati
poslijepodne. Pretpostavka je stalni sadraj vlage u zraku tijekom dana od 14 g/m3 (u realnim uvjetima ova vrijednost u ljetnim
danima neznatno varira tijekom dana). Kako je vidljivo na slici 3.2, s padom temperature zraka, zbog sniavanja tlaka zasienja
vodene pare u zraku, dolazi do porasta relativne vlanosti zraka. Oekivano, u najtoplijem dijelu dana, relativna vlanost zraka
opada jer s povienjem temperature i tlakovi zasienja vodene pare u zraku postaju vii.
Vrijeme, h
Slika 3.2 - Dijagram promjene relativne vlanosti zraka tijekom dana uz pretpostavljeni stalan sadraj vlage i promjenjivu
temperaturu zraka
Vano je spomenuti i sljedee: s obzirom da se vodena para u prostoriji rasporeuje jednoliko, a temperatura zraka nije jednolika
(toliji je zrak uz strop, razlika temperatura zraka od poda do stropa kod normalnih stropnih visina iznosi oko 4C) reletivna e
vlanost zraka biti vea uz pod, a manja uz strop.
87
Temperatura zraka, C
88
Sadraj vlage (g/kg)

Slika 3.3 Mollierov dijagram
Za potrebe prorauna procesa koji ukljuuju vlani zrak (npr. procesa klimatizacije prostora) koristi se Mollierov dijagram
(slika 3.3). Mollierov dijagram daje grafiki prikaz stanja vlanog zraka, na slici za apsolutni tlak vlanog zraka 1 bar.
Na apscisi dijagrama je sadraj vlage izraen u gramima vlage po kilogramu suhoga zraka, a na ordinati je specifina entalpija
vlanoga zraka svedena na kilogram suhoga zraka. Radi se o kosokutnom Mollierovom dijagramu. U dijagramu se moe
oitati i relativnu vlanost zraka (plave krivulje konstantne relativne vlanosti) ija se skala nalazi na desnoj ordinati. Izoterme
(linije konstantne temperatura zraka) u C prikazane su pravcima (plava boja) sa skalom naznaenom na lijevoj ordinati. Linije
konstantne gustoe vlanog zraka prikazane su crnom bojom, a njihove vrijednosti u kg/m3 dane su skalom na lijevoj ordinati.
3.1.1.1.
Izvori vlage i kontrola vlanosti zraka u prostorima
Osiguravanje zdravih higijenskih uvjeta i postizanje udobnosti boravka u prostoru pretpostavlja dovoljnu koliinu vlage u
zraku. Kod nedovoljne vlanosti zraka, pogotovo u grijanim prostorima u zimskom razdoblju godine, na povrinama ogrjevnih
tijela moe doi do pojave praine te nastanka plinova koji nadrauju dine organe. Takoer, smanjena vlanost u zraku utjee
na suenje sluznice koe dinih putova, ime se umanjuje njihova funkcionalnost, a time i osjeaj udobnosti boravka ljudi u
tom prostoru. S druge strane, prekomjerna vlaga u zraku je nepovoljna jer na hladnim povrinama vanjskih zidova prostorije
moe se kondenzirati vlaga iz zraka i nastati neugodni mirisi, plijesni i gljivice. Stoga se preporuuje da, pri normalnim sobnim
temperaturama, relativnu vlanost zraka treba odravati u rasponu od 35% do 60%.
Izvori vlage u prostorijama su razliiti. U svim prostorima u kojima redovito borave ljudi, upravo su oni jedan od velikih
izvora vlage u zraku. Ljudi odaju vlagu hlapljenjem preko koe, te disanjem. Ovisno o razini njihove tjelesne aktivnosti kao

zgrada
89
i o temperaturi zraka u prostoru, bit e znaajno razliit i intenzitet odavanja vlage. Primjerice: kod laganog rada u sjedeem
poloaju u uvjetima normalne vlanosti prostora, normalno odjevene osobe pri 20C odaju 38 g vlage na sat, dok se ta koliina
u istim uvjetima, ali pri temperaturi zraka od 26C, gotovo udvostruuje na priblino 70 g vlage na sat. Brojne aktivnosti ljudi u
zatvorenim prostorima, takoer doprinose porastu vlage u zraku prostorija. To su kuhanje, tuiranje ili suenje rublja kod kojih
se znaajne koliine vodene pare hlapljenjem ili isparavanjem predaju zraku.
Osim hlapljenjem i isparavanjem, do promjene koliine vlage u zraku dolazi i uslijed difuzije vlage kroz materijal zidova
prostorija, pri emu smjer transporta vlage kroz zid ovisi o stanjima zraka s unutarnje i vanjske strane zida. Do promjene stanja
vlanosti zraka u prostoru moe doi uslijed kretanja zraka kroz pukotine u zidovima i kroz mjesta oslabljenog brtvljenja.
Kako je za osjeaj ugode u prostoru, osim temperature zraka, potrebno odravati i njegovu relativnu vlanost u prethodno
spomenutim granicama, nuno je utjecati na stanje zraka u prostorima kako bi se poveanje vlage u zraku, nastalo uslijed
boravka i aktivnosti ljudi u prostorima, moglo otkloniti.
U skladu s tim, norma HRN EN ISO 13788 definira pet razreda vlanosti unutarnjih prostora kojima se propisuje maksimalan
sadraj vlage u prostorima razliite namjene, u ovisnosti o vanjskoj temperaturi zraka. Razredi vlanosti prostora prikazuje
tablica 3.2. Za istu vanjsku temperaturu zraka preporuene maksimalne vrijednosti sadraja vlage rastu od klase 1 prema klasi
5. S porastom vanjske temperature zraka preporuene maksimalne vrijednosti sadraja vlage opadaju. Dijagram na slici 3.4
grafiki prikazuje navedene ovisnosti.
Tablica 3.2 - Razredi vlanosti unutranjih prostora

Razred vlanosti
Tip prostora
Skladini prostori
Uredi, trgovine
Prostori niskog stupnja zauzea
Prostori visokog stupnja zauzea, sportske dvorane, kuhinje, kantine,

zgrade grijane neloenim plinskim grijalicama.
Zgrade posebne namjene, npr. praonice, pivovare, bazeni
v, kg/m3
p, Pa
0,008
1080
0,006
810
0,004
0,002
540
270
-5
5
4
3
2
1
5
10
15
20
25
Prosjena mjesena vanjska temperatura zraka, C
Slika 3.4 Dijagram ovisnosti razreda unutarnje vlanosti o vanjskoj temperaturi zraka
89
90
3.1.2.
Kondenzacija vodene pare na zidovima graevinskih elemenata
Kondenzacija vodene pare iz zraka na unutarnjim povrinama vanjskih zidova graevine i pojava kondenzacije vodene pare u
unutarnjim slojevima graevinskih elemenata dva su osnovna problema koji se javljaju kod graevinskih konstrukcija. Metode
prorauna potrebne temperature unutarnje povrine pri kojoj bi se izbjegla kritina vlanost povrine i unutarnja kondenzacija
daje norma HRN EN ISO 13788:2002.
Do kondenzacije vodene pare na unutarnjim povrinama vanjskih zidova graevina esto dolazi uslijed neodgovarajue
izolacije vanjskih zidova ili nekih njihovih dijelova. Osim toga, meu este uzroke kondenzacije vodene pare na unutarnjim
plohama graevine spadaju toplinski mostovi. Pod toplinskim mostom se podrazumijeva ogranieno podruje u vanjskom
platu zgrade kod kojega se, uslijed promjene materijala, debljine ili geometrije graevnog dijela, u usporedbi s neprekinutim
dijelovima graevne konstrukcije, dolazi do poveanog toplinskog toka kroz omota. Prema uzroku nastanka toplinski mostovi
mogu biti:
Konstrukcijski toplinski mostovi koji se javljaju uslijed neprikladne kombinacija razliitih vrsta materijala.
U praksi to su toplinski mostovi nastali kao posljedica izvedbe stupa ili serklaa u zidanoj konstrukciji, spojevi zidanih
zidova proelja s meukatnim konstrukcijama, prekidi toplinsko-izolacijskih materijala radi konstrukcijskog povezivanja
i slino. Kako je u tim je sluajevima gustoa toplinskog toka u pojedinim dijelovima konstrukcije razliita, izoterme nisu
vie paralelne s graninim plohama konstrukcije, te dolazi do poprenog provoenje topline. irina podruja na unutarnjoj
plohi koja ima niu temperaturu od neprekinutog dijela konstrukcije, kao i intenzitet pada temperature, ovisi o materijalima
koji su u meusobnom dodiru.
Slika 3.5 daje primjer konstrukcijskog toplinskog mosta u sredini vanjskog zida - armirani betonski stup u sredini zida iji
je toplinski otpor nii od ostatka zidne konstrukcije. Kako je vidljivo iz temperaturne raspodjele na unutarnjoj povrini zida,
zbog smanjenog otpora prolasku topline, toplinski mostovi predstavljaju mjesta na kojima se javljaju najnie temperature na
unutarnjim stijenkama vanjskih zidova, a time i znatno vea mogunost pojava kondenzacije vodene pare iz zraka na njihovim
plohama.
VANI
UNUTRA
i
i,mi
n
Slika 3.5 - Primjer konstrukcijskog toplinskog mosta i profil temperature unutranje povrine zida
Korekcija ovakvog tipa toplinskog mosta radi se pomou naela izolacije, tako da se preko unutarnje povrine toplinskog
mosta postavlja toplinska izolacija. To moe biti materijal iz presjeka samoga zida (ako ima zadovoljavajua svojstva toplinske
izolacije) ili neki drugi izolacijski materijal. Ako se koristi drugi izolacijski materijal, oblaganje treba izvriti na irini oko tri
puta veoj od irine toplinskog mosta. Postavljanje toplinske izolacije s vanjske strane toplinskog mosta u ovom sluaju nije
ispravno rjeenje, jer e i pored postavljene izolacije temperature na unutarnjoj povrini toplinskog mosta ostati relativno
niske.
S druge strane, za toplinske mostove koji nastaju kao posljedica prodora nosivih poprenih armirano-betonskih zidova i
armirano-betonskih stropova u vanjske zidove (slika 3.6), toplinska se izolacija postavlja uvijek s vanjske strane. Razlog tomu je
to se betonska konstrukcija nalazi najveim dijelom u unutranjosti zgrade i na relativno visokim temperaturama, te je ovakvo
postavljanje izolacije u potpunosti zadovoljavajue.

zgrada
91
vanjska strana
unutranja strana
Slika 3.6 - Primjer konstrukcijskog toplinskog mosta: nosivi popreni armirano-betonski zid
Geometrijski toplinski mostovi koji se javljaju uslijed promjene oblika konstrukcije, (poveana ploha za izmjenu topline,
npr. na uglovima zgrade).
Na otrim uglovima zgrade dolazi do divergencije toplinskog toka, jer je vanjska povrina vea od unutarnje, te e unutarnja
plona temperatura ugla uvijek biti nekoliko stupnjeva nia od unutarnje plone temperature neprekinute konstrukcije.
U uvjetima vee vlanosti zraka prostorije, kao i vee razlike izmeu temperature zraka u prostoriji i vanjskog zraka, moe
prouzroiti kondenzaciju vodene pare na unutarnjoj plohi uglova, a time i moguu pojavu plijesni. Veliina podruja
nie temperature i intenzitet pada temperature ovisit e o toplinsko-izolacijskim vrijednostima materijala konstrukcije,
koncepciji rjeenja spoja, debljini konstrukcija, kretanju zraka uz unutarnje plohe te o razlici izmeu unutarnje i vanjske
temperature.
Slika 3.7 prikazuje karakteristian profil ovojnice graevine kod kojega dolazi do pojave toplinskog mosta zbog injenice da
sama geometrija konstrukcije uvjetuje pojavu poveanog toplinskog toka na oznaenom mjestu. Znaajno poveanje vanjske
povrine ovojnice na tom mjestu dovodi do intenzivnije izmjene topline i sniavanja temperature unutarnje povrine ovojnice,
a time i do poveanja rizika pojave kondenzacije vlage.
Slika 3.7 - Primjer geometrijskog toplinskog mosta. Strelice pokazuju smjer poveane gustoe toplinskog toka
Rjeavanje problema niskih povrinskih temperatura na unutarnjim uglovima zgrade moe se postii razliitim tehnikim
zahvatima koji uklanjaju uzroke niskih plonih temperatura: izvedba zaobljenja unutarnjeg kuta, smjetaj ogrjevnog tijela
unutar kuta (cijev centralnog grijanja), postavljanje toplinske izolacije s vanjske strane ili postavljanje toplinske izolacije s
unutarnje strane. U praksi se esto javlja kombinacija konstrukcijsko geometrijskih toplinskih mostova.

Konvektivni toplinski mostovi, kod kojih se toplina prenosi strujanjem zraka (slabo brtvljenje oko prozora ili na spojevima
montanih elemenata). Posljedica konvektivnih toplinskih mostova je poveani gubitak topline zbog ventilacije
unutarnjeg prostora ili propusnosti kroz nezabrtvljene dijelove zgrade. Oni se obrauju u sklopu prorauna ventilacijskih
gubitaka topline. Svi otvori u ovojnicama zgrada predstavljaju mjesta s poveanim rizikom pojave kondenzacije vodene
pare iz zraka. Posebno se to odnosi na prozore, jer zbog svojih toplinskih svojstava oni predstavljaju mjesta u ovojnicama
graevine na kojima su toplinski gubici viestruko vei nego li kroz same zidove. Kvaliteta prozora i njihova konstrukcija
91
92
uvelike utjeu na iznos toplinskih gubitaka kroz njih. Najbolji se rezultati postiu upotrebom prozora s dvostrukim ili
trostrukim izo-staklima kod kojih se meuprostori izmeu stakala mogu puniti i inertnim plinovima (argon, ksenon,
kripton) radi poveanja otpora transportu topline. Prilikom ugradnje, posebnu je panju potrebno posvetiti brtvljenju
koje ima znaajnu ulogu u sniavanju proputanja topline kroz mjesta ugradnje prozora.

Toplinski mostovi uvjetovani okolinom (razliita plona temperatura elemenata u prostoriji).

Toplinski mostovi uvjetovani okolinom jesu oni koji imaju poveani gubitak topline zbog poviene temperature okoline,
npr. u niama za grijaa tijela. Iz toga razloga se preporuuje da zid nie za grijae tijelo (vrlo esto je tanji od ostalih vanjskih
zidova) ne smije imati loija toplinsko-izolacijska svojstva od ostalog dijela vanjske konstrukcije. Ako se grijae tijelo
nalazi ispred ostakljene stijene, ona mora imati niski koeficijent prolaska topline, a od izvora topline treba biti zatiena
oblogom odreenih toplinsko-izolacijskih svojstava. Konvektivni toplinski mostovi i oni uvjetovani okolinom, ne nastaju
zbog poveanih toplinskih gubitaka prouzroenih materijalom i oblikom graevne konstrukcije, te se ne razmatraju u
analizama transmisijskih gubitaka topline.
Za sluaj kada je temperatura vanjskog zraka relativno niska, a otpor prolasku topline vanjskih zidova mali, temperatura
e unutarnje povrine vanjskog zida takoer biti niska. Ako temperatura unutarnje povrine vanjskog zida padne ispod
temperatura rosita (za promatrano stanje vlanog zraka u prostoriji), vlaga iz zraka e kondenzira na povrini zida.
Za promatranu temperaturu zraka u prostoriji, rizik od pojave kondenzacije vlage na povrini unutarnjih zidova je to vei to
je vea relativna vlanost zraka, jer temperatura rosita raste s porastom relativne vlanosti. Drugim rijeima, do kondenzacije
vlage na unutarnjim povrinama zidova prostora s velikom relativnom vlanou zraka, dolazit e pri viim temperaturama,
ime se postavljaju stroi uvjeti za izolaciju ovojnice graevine.
Primjer: neka je temperatura zraka u dvije prostorije jednaka i neka iznosi 22C. Neka je u jednoj prostoriji relativna vlanost
zraka 40%, a u drugoj 60%. Potrebno je odrediti temperature povrina unutarnjih zidova kod kojih e u ova dva sluaja doi do
kondenzacije. U prvom sluaju, sadraj vlage u zraku iznosi 6,6 g/kg, to dogovara temperaturi roenja od priblino 8C, dok je
u drugom sluaju sadraj vlage 10 g/kg i pripadajua temperatura roenja 16C. Iz navedenog je mogue zakljuiti da toplinska
izolacija prostorije, u kojoj se nalazi zrak vee vlanosti, treba biti daleko bolja od one u kojoj se relativna vlaga odrava na
nioj razini, kako bi se osiguralo da temperatura unutarnjeg zida prostorije u uvjetima poveanog toplinskog toka iz prostorije
prema van (kada su temperature vanjskog zraka niske) ne padne ispod temperature roenja.
Kondenzacija vodene pare nije beznaajan problem i jedan je od najeih uzroka degradacije kvalitete graevina. Neke od
brojnih negativnih posljedica kondenzacije vodene pare na stijenkama unutarnjih zidova su:
poveanje toplinske provodnosti materijala, odnosno smanjena izolacijska svojstva
degradacija mehanikih svojstava materijala i propadanje strukture materijala
ugroavanje zdravlja osoba koje borave u tim prostorima, te pojava gljivica i plijesni
mogua pojava korozije.
Kako bi se kondenzacija sprijeila, potrebno je na pravilan nain odrediti strukturu i debljinu graevinskih elemenata radi
postizanja odgovarajue toplinske izolacije izmeu unutarnjeg i vanjskog prostora graevine.
Posebnu panju potrebno je posvetiti pravilnoj korekciji toplinskih mostova koji su najkritinija mjesta na graevinama u
smislu pojave kondenzacije i degradacije materijala, uslijed nastalih nepovoljnih uvjeta na njihovim povrinama. Negativne
posljedice postojanja toplinskih mostova je mogue svesti na minimum postavljanjem odgovarajue toplinske izolacije, te
dobrim brtvljenjem spojeva.
Kod prorauna potrebnog otpora prolasku topline, kriterij odabira je minimalni temperaturni faktor na unutarnjoj povrini zida,
fRsi,min, definiran jednadbom:
fRsi ,min =

si ,min e
i e
(3.4)

zgrada
93
u kojoj su:
Jsi,min
- minimalna unutarnja temperatura stijenke zida u C
Je
- temperatura vanjskog zraka u C
Ji
- temperatura unutarnjeg zraka prostorije u C
Odgovarajue temperature iz jednadbe 3.4 prikazuje slika 3.8.
Slika 3.8 - Temperaturna raspodjela po poprenom presjeku graevinskog elementa
Postupak odreivanja minimalne unutarnje temperature stijenke zida temelji se na zadovoljavanju uvjeta pod kojima nee
doi do nastanka plijesni na unutarnjim zidovima uslijed prevelike vlage i mogue kondenzacije. Taj uvjet zahtijeva da relativna
vlanost zraka na temperaturi povrine unutarnjeg zida bude najvie 80% tijekom maksimalno nekoliko dana uz zadane uvjete
zraka unutar prostora.
U skladu s ovim zahtjevom potrebno je, koristei srednje mjesene vrijednosti temperatura (i odgovarajue vrijednosti
parcijalnih tlakova vodene pare) vanjskog zraka, te koristei odgovarajue, najee propisane vrijednosti temperatura i
vlanosti unutarnjeg zraka, odrediti minimalne doputene temperature unutarnjih stijenki zidova za svaki mjesec u godini.
Za proraun, prilikom odreivanja relativne vlanosti zraka u prostoru, potrebno je na zadane parametre u prostoru dodati
korekciju od 10% u opem sluaju, odnosno 5% ako se radi o prostorima u kojima klimatizacijski sustav odrava stalnu
propisanu relativnu vlanost. Ova korekcija je nuna kao sigurnosni faktor zbog relativno velike mogue pogreke koja se moe
javiti u izraunima zbog nemogunosti tone procjene stvarne relativne vlanosti zraka u prostoru. Meutim, ova korekcija ne
uzima u obzir mogue poveanje relativne vlanosti u prostoru uslijed aktivnosti osoba unutar prostora, a to moe dovesti do
znaajnog odstupanja u projektnim vrijednostima vlanosti zraka.
S izraunatim vrijednostima minimalnog temperaturnog faktora na unutarnjoj povrini zida, za svaki mjesec u godini, kao
kritina vrijednost odabire se najvea meu izraunatim vrijednostima. U skladu s tako dobivenom kritinom vrijednou,
proraun otpora prolasku topline graevinskog elementa rauna se tako da u kritinom mjesecu stvarni minimalni temperaturni
faktor na unutarnjoj povrini, izvedenog graevinskog elementa, bude vei od kritine vrijednosti minimalnog temperaturnog
faktora na unutarnjoj povrini zida dobivene proraunom.
3.1.3.
Difuzija vlage
Difuzija vlage je proces kojim se vlaga, odnosno molekule vode, kreu s mjesta vie koncentracije k mjestu nie koncentracije.
Koncentracija vodene pare u zraku proporcionalna je njezinom parcijalnom tlaku u zraku, pa se pojava difuzije u kontekstu
graevinskih struktura moe definirati i raunati i preko ove veliine koja se koristi kod opisa stanja zraka u prostoru.
93
94
Do difuzije vodene pare kroz porozne graevinske elemente dolazi uvijek kada postoji razlika u parcijalnim tlakovima vodene
pare s dvije strane toga elementa, a proces se odvija u smjeru nieg parcijalnog tlaka (slika 3.9). Intenzitet difuzije, osim o
veliini te razlike, ovisi i o karakteristikama i strukturi graevnog materijala od kojega je element napravljen. Slino svojstvu
toplinske provodnosti, svaki materijal karakterizira koeficijent difuzijske vodljivosti vodene pare . U literaturi se esto koristi
i faktor otpora difuziji vodene pare, d, koji je takoer ovisan o vrsti materijala, a definira se kao omjer koeficijenta difuzijske
vodljivosti vodene pare za dani materijal i koeficijenta difuzijske vodljivosti vodene pare za zrak. U tablici 3.3 prikazane su
vrijednosti faktora otpora difuziji vodene pare za neke karakteristine materijale u graevinarstvu.
Tablica 3.3 - Pribline vrijednosti faktora otpora difuziji vodene pare za neke odabrane materijale
Gustoa r, kg/m3
Faktor otpora difuziji vodene pare md
Puna opeka od gline
1800
5/10
Klinker opeka
1900
5/10
Puna fasadna opeka od gline
1800
5/10
uplja fasadna opeka od gline
1200
5/10
Prirodni kamen
2000
50
uplji blokovi od betona
1000
5/15
uplji blokovi od laganog betona
500
5/10
Armirani beton
2500
80/130
Beton s laganim agregatom
2000
6/10
Porobeton
1000
6/10
Cementna buka
2000
15/35
Vapnena buka
1600
6/10
Gipsana buka
1500
6/10
Lagana buka
1300
15/20
Toplinsko-izolacijska buka
400
5/20
Sanacijska buka
1400
6/35
Cementni mort
2000
15/35
Cementni estrih
2000
50
Gipskartonske ploe
900
Keramike ploice
2300
200
Bitumenska traka s ulokom staklenog voala
1100
50 000
Polimerna hidroizolacijska traka na bazi PVC-P
1200
100 000
Polimerna hidroizolacijska traka na bazi PIB
1600
300 000
Polimerna hidroizolacijska traka na bazi CR
1300
100 000
Polimerna hidroizolacijska traka na bazi VAE
1300
200 000
Lomljevina ekspandiranog pluta
200
Pijesak, ljunak, tucanik (drobljenac)
1700
Mineralna vuna (MW)
30 - 200
Ekspandirani polistiren (EPS)
15 - 30
60
Tvrda poliuretanska pjena (PUR)
30
60
Fenolna pjena (PF)
30
50
Ekspandirano pluto (ICB)
80 - 500
5/10
Drvena vlakanca (WF)
110 - 450
5/10
Materijal

zgrada
95
Razliiti materijali imaju razliite otpore difuziji vodene pare. U veini sluajeva toplinski otpor materijala i difuzni otpor
su divergentni, to znai da su materijali koji su dobri toplinski izolatori ujedno loi difuzni izolatori i obrnuto. Prema
paropropusnosti graevinske materijale moe se podijeliti u nekoliko skupina. Organski su materijali higroskopni navlae paru)
te dobro propusni zbog velikog broja povrinskih pora. Kod peenih mineralnih materijala propusnost ovisi o vrsti i kvaliteti
(opeka zbog svoje poroznosti upija vlagu, ali ima sposobnost samoisuenja). Graevinske materijale s dodacima vezanog
materijala (betoni i mortovi) smatra se difuzno jaim materijalima (zbog procesa samobrtvljenja betona).
Jednadba difuzije vodene pare kroz graevinske elemente analogna je jednadbi prolaska topline i glasi:
qm =
(pi pe )
d1
d2
+ ... +
(3.5)
i
1
2
e

Pri tome su:
q
- gustoa difuzijskog toka vodene pare kroz graevinski element, kg/[m2s]
pi , p e
- parcijalni tlakovi vodene pare u zraku s unutarnje, odnosno s vanjske strane promatranog elementa, Pa
i i e
- koeficijenti prijelaza vodene pare s unutarnjeg zraka na unutarnju stranu elementa, odnosno s vanjske

povrine elementa na vanjski zrak, kg/[m2sPa]
di
- debljina pojedinog sloja graevinskog elementa, m
i
- koeficijent difuzijske vodljivosti vodene pare pojedinog sloja, [kg/(msPa)].
Veliina i u jednadbi (3.5) rauna se pomou izraza:
d =
D
(3.6)
RD T
pri emu se pojedine oznake u jednadbi odnose na:

- plinska konstanta vodene pare, 462 J/(kg K)
RD
md
- faktor otpora difuziji vodene pare kroz graevinski materijal. Jednak je odnosu koeficijenta difuzijske vodljivosti
vodene pare kroz zrak z i koeficijenta difuzijske vodljivosti vodene pare kroz promatrani graevinski materijal

. Pokazuje koliko je puta vei otpor difuzijskom prolasku vodene pare kroz promatrani graevinski materijal,
nego kroz sloj mirnog zraka jednake debljine i jednake temperature.
D
- koeficijent difuzije vodene pare kroz zrak, u ovisnosti o atmosferskom tlaku i temperaturi, m2/h
D = 0,083

p
- srednji atmosferski tlak zraka, [Pa]
T
- termodinamika temperatura, [K]
101325 T
p
273,15
UNUTRA
topla strana
e=22C
e=60%
pi =2,643 kPa
pi =1,586 kPa
vii parcijalni
tlak vodene pare
1,81
(3.7)
VANI
hladna strana
SMJER
KRETANJA
VLAGE
e=0C
e=90%
pe =0,610 kPa
pe =0,549 kPa
nii parcijalni tlak

vodene pare
Slika 3.9 - Princip difuzije vodene pare kroz graevne elemente
95
96
Jednadba difuzije vodene pare kroz graevinski element osnova je za proraun toka vodene pare koji difuzijom prolazi kroz
graevinske elemente. Meutim, kod prouavanja transporta vodene pare kroz elemente graevina, nije od tolike vanosti
koliina vlage koja difundira kroz graevinski element, ve odgovor na pitanje: dolazi li prilikom njenog prolaska kroz element,
na odreenim mjestima unutar graevinskog elementa, do pojave njezine kondenzacije? Naime, difuzija vodene pare kroz
graevinske elemente nije sama po sebi tetna jer nema bitne negativne posljedice po karakteristike i svojstva elementa.
Tek kondenzacijom vodene pare u slojevima elemenata, dolazi do degradacije njihovih toplinsko-izolacijskih svojstava i
mogunosti oteenja graevine.
Za utvrivanje dolazi li i na kojim mjestima unutar slojeva graevinskog elementa do kondenzacije vodene pare, nuno je
odrediti raspodjelu parcijalnih tlakova vodene pare kao i raspodjelu tlakova zasienja po presjeku elementa. Na mjestima za
koje se utvrdi da bi parcijalni tlakovi vodene pare bili vii od tlakova zasienja za odgovarajue temperature (a to je fizikalno
nemogue), realno je oekivati pojavu kondenzacije vlage unutar graevnog elementa. Mogunost pojave kondenzacije
procjenjuje se tako da se za promatrani element najprije provede proraun transporta topline, uvaavajui rubne uvjete i
toplinske i geometrijske znaajke pojedinih slojeva. Rezultat toga prorauna je temperaturna raspodjela unutar graevinskog
elementa.
Temeljem dobivene temperaturne raspodjele i krivulje napetosti za vodu (p,J dijagram), svakoj temperaturi pridruuje se
odgovarajua vrijednost tlaka zasienja. Na taj nain dobije se raspodjela tlakova zasienja kroz profil graevinskog elementa.
Meutim, tlakovi zasienja se ne mijenjaju linearno s temperaturom pa je za potrebe tonijeg odreivanja raspodjele tlakova
zasienja, potrebno oitati nekoliko tablinih vrijednosti unutar pojedinih slojeva graevnog elementa, unutar kojega se
temperaturni profil mijenja linearno.
Krivulja raspodjele parcijalnih tlakova vodene pare odreuje se tako da se izjednai odnos pada parcijalnog tlaka za pojedini
sloj prema ukupnom padu tlaka s obje strane graevinskog elementa i odnos otpora difuzijskoj propustljivosti vodene pare
promatranog sloja prema ukupnom otporu difuzijskoj propustljivosti graevinskog elementa. Nakon toga se tako odreena
raspodjela stvarnih parcijalnih tlakova vodene pare unutar graevnog elementa ucrtava preko prethodno odreene raspodjele
tlakova zasienja.
Ako krivulja parcijalnih tlakova vodene pare ni na jednom mjestu unutar graevinskog elementa ne presijeca krivulju tlakova
zasienja, tada za dane uvjete unutar graevinskog elementa ne dolazi do kondenzacije difundirane vodene pare (slika 3.10 lijevo). Ako se krivulje presijecaju (slika 3.10 - sredina i desno), unutar graevinskog elementa e doi do kondenzacije vodene
pare i to na cijelom podruju presijecanja (kondenzacija u ravnini ili kondenzacija u zoni).
p [Pa]
psi
Nema kondenzacije
Kondenzacija u ravnini
psi
Kondenzacija u zoni
psi
pi
pi
pi
pse
pe
pse
pe
Sd1
Sd2
Sd
Sd3
Sd1
Sd2
Sd
Sd3
pse
pe
Sd1
Sd2
Sd
Sd3
sd [m]
Slika 3.10 - Razliiti sluajevi stanja vlage u presjecima graevinskih elemenata

zgrada
97
Osnovno pravilo kojega se naelno treba pridravati kod projektiranja vanjskih elemenata zgrade s ciljem sprjeavanja
kondenzacije difuzijske vodene pare u elementima glasi: kod vieslojnih vanjskih elemenata zgrade relativni otpori difuziji
vodene pare pojedinih slojeva elementa moraju se smanjivati idui u smjeru iz unutranjosti prema vani. to je neki graevinski
element vie u suprotnosti s ovim pravilom, to je vea vjerojatnost kondenzacije difuzijske vodene pare u tom elementu. Pravilo
se moe preoblikovati i izrei preko takozvanog faktora poloaja. Faktor poloaja definira se kao umnoak faktora otpora
difuziji vodene pare m i toplinske provodnosti l. Pravilo glasi: kod vieslojnih vanjskih elemenata faktor poloaja pojedinih
slojeva mora se smanjivati idui u smjeru iz unutranjosti prema vani. S obzirom da faktor poloaja u obzir uzima i toplinsku
provodnost materijala, on u sebi posredno ukljuuje i oblik temperaturne raspodjele, a preko temperatura i izgled krivulje tlaka
zasienja. Praktina primjena ovoga pravila zahtijeva da kod vieslojnog graevnog elementa poloaj sloja toplinske izolacije
bude to blie vanjskoj strani elementa, odnosno da u idealnom sluaju bude s vanjske strane elementa.
Osim vanjskih klimatskih faktora (temperatura i relativna vlanost zraka) glavni utjecajni parametri koji su odgovorni za pojavu
unutranje povrinske kondenzacije i razvoj gljivica u prostorijama su:
kvaliteta postavljene toplinske izolacije vanjskih obodnih elemenata zgrade (iznos toplinskog otpora, prisutnost toplinskim
mostova, geometrija i unutarnji povrinski otpor)
interna produkcija vlage koja utjee na temperaturu rosita na unutranjoj povrini zida
unutarnja temperatura zraka u prostoriji. Nia je temperatura zraka u prostoriji u pravilu kritinija, posebno za prostorije sa
smanjenim, isprekidanim grijanjem ili u negrijanim prostorijama gdje vodena para moe ui iz susjednih grijanih prostorija
sustav grijanja koji utjee na gibanje zraka i temperaturnu raspodjelu.
Paropropusne folije i paronepropusne folije parne brane
Kako se prirodan proces izmjene topline i vlage izmeu unutarnjeg prostora i vanjskog zraka ne moe u potpunosti zaustaviti,
potrebno je u procesu projektiranja graevinskog elementa osigurati za samu graevinu ispravan fizikalni proces. To
podrazumijeva sprjeavanje procesa kondenzacije difundirane vodene pare u graevnom dijelu ili na njemu u mjeri koja moe
izazvati graevinsku tetu. to se tie difuzijskog kretanja vodene pare to znai da slojevi u vanjskom zidu moraju biti posloeni
tako da se paropropusnost slojeva poveava od podruja vieg tlaka vodene pare prema podruju nieg tlaka vodene pare.
Dakle, kod vanjskih zidova treba izbjegavati postavljanje paronepropusnih slojeva s vanjske strane zida, jer e oni zaustaviti ili
usporiti difuziju vodene pare kroz zid na nepovoljnom mjestu (na podruju hladnih zona) te e doi do pojave kondenzacije
vodene pare unutar graevnog elementa i vlaenja zida. Paropropusne folije su slojevi takvog materijala koji omoguuju prolaz
vodene pare u jednom smjeru, dok je u suprotnom smjeru taj prolaz onemoguen. Ovakve su folije nale primjenu kao slojevi
sekundarnih pokrova, tj. slojeva kod kojih je vano da vodena para prolazi kroz njih prema vanjskom prostoru, a istovremeno
taj sloj slui kao zatita od prodora vode (kod krovova i/ili zidova kod kojih postoji realna opasnost od prodora oborinskih voda).
Paropropusna folija se obvezno postavlja s vanjske strane toplinske izolacije.
Za sprjeavanje difuznog prodiranja vodene pare iz grijanih prostora u sloj toplinske izolacije i sprjeavanje stvaranja kondenzata
u toplinskoj izolaciji (odnosno njegovog svoenja na doputeni minimum), kao i sprjeavanja kondenzacije vodene pare na
unutarnjim povrinama, koriste se paronepropusne folije parne brane.
Parne brane su materijali s velikim difuznim otporom. Analogno pojmu toplinske izolacije za ove se materijale moe rei da
su difuzni izolatori. Parne brane mogu biti potpune (metali, staklo) ili djelomine (sintetske i sintetsko-bitumenske trake). Kao
parne brane koriste se:
metalne folije (zatiene) ili limovi (Al, Cu) albit, albifol, alumka
viekratni uljeni nalii i lakovi
sintetske (PE-okiten vieslojan, PVC) ili sintetsko-bitumenske trake s ulocima
asfaltni i parafinski spojevi
neprekinute gumene trake i folije
pjenuavo staklo (foam glass).
Ispravan poloaj parne brane je uvijek na toplijoj strani sloja toplinske izolacije. Parne brane potrebno je proraunati. Pri tome
se iznos potrebnog otpora difuziji vodene pare odreuje prema oekivanom optereenju pritiskom vodene pare. Veliina
difuznog otpora parne brane mora biti znatno vea od otpora hidroizolacijskog sloja.
97
98
3.1.4.
Proraun kondenzacije i isuivanja vlage
3.1.4.1.
Proraun kondenzacije
Proraun kondenzacije obuhvaa odreivanje intenziteta, odnosno brzine kondenzacije u graevinskom elementu. Za sluaj
kondenzacije u ravnini (prikaz na slici 3.10 u sredini), intenzitet kondenzacije odreuje se kao razlika gustoe toka vlage koji se
difuzijom transportira prema sloju i gustoe toka vlage koji se difuzijom transportira od sloja, jednadba (3.8):
p i pc
pc pe
s s s
d ,c
d ,T d ,c
g c = 0
(3.8)
gdje su:
gc
- gustoa intenziteta kondenzacije vlage, [kg/(m2s)]
0
- propusnost zraka za vodenu paru (u ovisnosti o parcijalnom tlaku vodene pare u zraku), [kg/(msPa)]
pi i pe
- parcijalni tlakovi vodene pare u materijalu na unutarnjoj, odnosno vanjskoj strani zida, [Pa]
pc
- tlak zasienja u ravnini u kojoj dolazi do pojave kondenzacije (slika 3.10, sredina - parcijalni tlak u ravnini na
spoju slojeva 2 i 3), [Pa]
sd,T i sd,c
- ekvivalentne debljine zranih slojeva, pri emu se indeksi T i c odnose na cjelokupnu debljinu zida, odnosno
na debljinu sloja u kojemu dolazi do kondenzacije, m. Relativni otpor difuziji vodene pare ili ekvivalentna
debljina predstavlja umnoak debljine stvarnog sloja materijala (d) i faktora otpora difuziji vodene pare
toga sloja (m). To je debljina mirnog sloja zraka koji ima jednaki otpor difuzijskom prolazu vodene pare kao
promatrani sloj graevinskog elementa debljine d.
Ukupnu koliinu kondenzirane vlage je mogue odrediti integriranjem gornje jednadbe u vremenu, odnosno zbrajanjem
koliina vlage koja se kondenzirala u unutranjosti zida u nekom vremenskom razdoblju.
3.1.4.2.
Proraun isuivanja
Slino kondenzaciji mogue je proraunati i isuivanje odnosno hlapljenje kondenzata nastalog unutar graevnih struktura.
Do isuivanja vlage u graevinskom elementu dolazi u sluaju kada parcijalni tlakovi vodene pare u zraku s obje strane
graevinskog elementa postanu manji od tlaka zasienja vodene pare u ravnini kondenzacije, pri emu se vodena para
difuzijom transportira prema van (slika 3.11). Ovakav sluaj najei je u ljetnom razdoblju godine.
Sam proraun isuivanja provodi se na posve identian nain kao i za kondenzaciju, pa je po analogiji s jednadbom (3.8)
mogue odrediti gustou intenziteta isuivanja vlage, gev u kg/(m2s), prema jednadbi:
p i pc
p p
c e
g ev
ev = 0
s
s
sd ,c
d ,T d ,c

(3.9)
u kojoj su sve veliine ve ranije definirane u tekstu.

Vidljivo je da su izrazi za izraun gustoe intenziteta kondenzacije i isuivanja vlage identini, no prema utvrenoj konvenciji
do kondenzacije dolazi kada je izraz pozitivnog predznaka, dok se isuivanje javlja kada je izraz negativnog predznaka. U
opem sluaju, mogue je da do kondenzacije i do isuivanja dolazi u vie razliitih presjeka unutar graevinskog elementa,
ovisno o nastalim uvjetima u samom elementu (odnosima parcijalnih tlakova vodene pare u presjecima te odgovarajuih
tlakova zasienja, kao i odnosima parcijalnih tlakova vodene pare s unutarnje i s vanjske strane zida).

zgrada
99
p [Pa]
Isuivanje u ravnini
kondenzacije
3
pse
pe
psi
pi
Sd1
Sd2 Sd3
Sd
Sd [m]
Slika 3.11 - Difuzija vodene pare s isuivanjem u ravnini kondenzacije
Slika 3.11 prikazuje sluaj zida kod kojega u ravnini, na granicama slojeva 2 i 3 dolazi do isuivanja vlage. Detaljnijom analizom
raspodjele parcijalnih tlakova vodene pare u presjecima zidova i raspodjele tlakova zasienja, mogue je zakljuiti da e u
sluaju da su parcijalni tlakovi vodene pare u materijalu na unutarnjoj, odnosno vanjskoj strani zida nii od tlaka zasienja
vodene pare u ravnini kondenzacije, u materijalu nuno doi do isuivanja vlage u ravnini kondenzacije. To je mogue utvrditi
i jednostavnom analizom izraza (3.9) gdje je jasno vidljivo da za sluaj kada su i pi i pe nii od pc, izraz nuno poprima negativan
predznak.
Osnovni su kriteriji i naela kojima se treba rukovoditi pri ocjeni kvalitete graevinskog elementa u pogledu difuzije vodene
pare sljedea:
Projektiranje vanjskog graevinskog elementa treba biti osmiljeno na takav nain da se sprijei kondenzacija vodene pare
koja se difuzijom kree kroz element
U materijalima koji su osjetljivi na promjenu vlanosti, kao to je drvo ili materijali na bazi drva, ne smije se dopustiti
kondenzacija vodene pare.

U materijalima koji nisu posebno osjetljivi na promjenu vlage, kondenzacija pare je doputena, pod uvjetom da
proces kondenzacije ne dovodi do takve degradacije svojstava materijala da nastanu graevinske tete. To e biti
samo u onim sluajevima u kojima je ukupna vlanost materijala u kojemu je dolo do kondenzacije vodene pare na kraju
razdoblja difuzije vodene pare (kraj zimskog razdoblja godine) manja od najvee doputene vlanosti za taj materijal.
Takoer, graevinski element u kojemu se kondenzirala vodena para, treba zadovoljiti uvjet da se ukupna
koliina u njemu kondenzirane vodene pare moe isuiti kroz razdoblje difuzijskog suenja (ljetno razdoblje). To znai da
vrijeme potrebno za isuivanje elementa mora biti krae od stvarno mogueg trajanja difuzije u ljetnom razdoblju, a koje
opet ovisi o klimatskim prilikama u kojima se graevni element nalazi.
99
100
3.1.5.
Kapilarno kretanje vlage
Osim difuzijom, vlaga se u graevinskim strukturama moe kretati i kapilarno. Iako se ovakvo kretanje vlage nastoji sprijeiti u
fazi gradnje objekta odgovarajuim izolacijskim rjeenjima u konstrukciji zidova, ipak se u nekim sluajevima kada horizontalna
izolacija nije adekvatno rijeena ili je oteena, zbog izrazite poroznosti graevnih materijala, te velike vlage u tlu, u zidovima
objekata javlja kapilarno dizanje vlage u zidovima. Ilustracija mehanizma kapilarnog dizanja vlage u zidovima je prikazana
slikom 3.12.
ZID
SMJER
KAPILARNOG
KRETANJA
VLAGE
Ulaz kapilarne
vlage
TLO
Slika 3.12 - Kapilarno dizanje vlage u zidovima
Koliina kapilarne vlage ovisit e o poroznosti graevnog materijala i vlanosti okolnog tla. Primjerice, od uobiajenih graevnih
materijala cigla, mort i vapnenac najvie upijaju vlagu upravo zbog velike poroznosti, jer je udio pora zraka u njima i do 25%. U
strukturi takvih poroznih materijala veliki je broj finih kapilarnih cjevica kroz koje se onda zemna vlaga kapilarno transportira
kroz strukturu materijala. Uzrok kapilarnog transporta je razlika polariteta zidova (pozitivan) i vlanog tla (negativan) uslijed
kojega dolazi do pojave privlaenja molekula vode iz tla i materijala, a upravo velika povrinska napetost molekula vode
iz zemne vlage, omoguuje transport molekula vode kroz kapilarni sustav u strukturi materijala i pojavu poveane vlage u
zidovima.
Kapilarna vlaga predstavlja veliki problem, naroito kod starih graevinskih objekata koji u svojim temeljnim zidovima nemaju
nikakvu horizontalnu i vertikalnu hidroizolaciju. To je najei sluaj u starijim objektima, velikog povijesnog i kulturnog
znaaja, iji su temelji i podrumski zidovi izraeni od opeke, koja je po svojoj prirodi vrlo higroskopan materijal.
Tehnike koje se danas koriste radi eliminacije posljedica koje stvara kapilarna vlaga, dijele se na one koje presijecaju penjanje
vlage kroz konstrukciju i one koje ne sprjeavaju njezinu prisutnost unutar zidova, ali sprjeavaju njeno tetno djelovanje na
povrini zida. Osim toga, razvijene su i metode elektroosmoze koje uz pomo slabih struja okreu smjer kretanja vode i na taj
nain doprinose isuivanju objekata.

101 zgrada
3.2.
Oznake i mjerne jedinice
3.2.1.
Osnovne mjerne jedinice SI sustava
Tablica 3.4 prikazuje popis osnovnih mjernih jedinica SI sustava.
Tablica 3.4 - Osnovne mjerne jedinice SI sustava
3.2.2.
Veliina
Mjerna jedinica
Oznaka
Duljina
Metar
Masa
Kilogram
kg
Vrijeme
Sekunda
Jakost elektrine struje
Amper (Ampere)
Termodinamika temperatura
Kelvin
Koliina tvari
Mol
mol
Jakost svjetlosti
Kandela (Candela)
cd
Osnovne mjerne jedinice transporta topline i vlage
Za transport topline i vlage znaajne su fizikalne veliine prikazane u tablici 3.5 i 3.6.
Tablica 3.5 - Osnovne mjerne jedinice transporta topline

Veliina
Oznaka fizikalneveliine
Mjerna jedinica
T, J
K, C
Tlak
Pa
Volumen
m3
Gustoa
kg/m3
Debljina sloja
Maseni protok
qm
kg/s
Volumenski protok
qv
m3/s
Povrina
m2
Toplina
Toplinski tok
W = J/s
Gustoa toplinskog toka
W/m2
W/(m . K)
Kinematika ilavost
Temperaturna provodnost
Koeficijent prijelaza topline
Koeficijent prolaska topline
Projektna vrijednost toplinskog otpora
Temperatura
J/(kg . K)
Pa . s
m2/s
W/(m2 . K)
W/(m2 . K)
(m2 . K)/W
101
102
Tablica 3.6 - Osnovne mjerne jedinice transporta vlage

Oznaka fizikalne
veliine
Mjerna jedinica
Koeficijent difuzije vodene pare
m2/s
Koeficijent difuzije vodene pare u zraku
Do
m2/s
Iznos stvaranja vlage u prostoriji
Gv
kg/h
Gustoa toka vodene pare
kg/(m2 . s)
Koeficijent difuzije vodene pare u nekom materijalu u odnosu na

parcijalni tlak vodene pare
dp
kg/(m . s . Pa)
Koeficijent difuzije vodene pare u zraku u odnosu na parcijalni tlak

vodene pare
do
kg/(m . s . Pa)
Debljina sloja zraka ekvivalentna za difuziju vodene pare
sd
Faktor otpora difuziji vodene pare
md
kg/m3
Relativna vlanost zraka
jd
Faktor temperature na unutarnjoj povrini
fRsi
Projektni faktor temperature na unutarnjoj povrini
fRsi min
Minimalna prihvatljiva temperatura povrine
Jsi min
h-1
Veliina
Broj izmjena zraka
3.3.
Fizikalni procesi u graevnim strukturama
3.3.1.
Temperatura i toplina
Za dobivanje temeljne definicije temperature treba iskoristiti Nulti zakon termodinamike koji kae da svaki sustav preputen
samom sebi prirodno tei postizanju ravnotee i onog trenutka kada je postigne sve mjerljive promjene u sustavu iezavaju.
Temeljem toga moe se zakljuiti da e dva tijela biti u meusobnoj toplinskoj ravnotei onda i samo onda ako imaju iste
temperature. To je sutinska definicija temperature. Temperatura svoje fizikalno znaenje dobiva kada se je povee s gibanjem
molekula tijela. Prema molekularnoj teoriji temperatura je u izravnoj vezi s prosjenom brzinom gibanja molekula i kako ta
brzina raste, raste i temperatura i obratno. U SI sustavu mjera su u upotrebi dvije temperaturne skale: Kelvinova temperaturna
skala i Celzijeva temperaturna skala. Odgovarajue su mjerne jedinice 1 K odnosno 1C.
Toplina ili toplinska energija je ona energija koja se izmjenjuje izmeu dva tijela ili unutar samoga tijela samo uslijed
temperaturnih razlika. Ako se energija izmjenjuje zbog nekog drugog uzroka a ne zbog temperaturnih razlika, takva se izmjena
energije ne moe nazvati toplinom. Mjerna jedinica za toplinu (toplinsku energiju) je J (Joul), oznaka za toplinu u literaturi je Q.
Toplina izmijenjena u jedinici vremena naziva se toplinski tok, oznaava simbolom , mjerna je jedinica J/s = W (Watt).

103 zgrada
3.3.2.
Mehanizmi transporta topline
Postojanje temperaturnih razlika unutar tijela ili izmeu vie tijela osnovni je uvjet za izmjenu (prijenos) topline. Prijenos topline
openito je praen promjenom temperature u prostoru i vremenu, pa se temperaturno polje predstavlja jednadbom:

= (x , y , z , t ) (3.10)
Ako se unutar promatranog tijela poveu sva mjesta iste temperature dobivaju se izotermne plohe ili linije (izoterme) koje
se mogu, ali ne moraju, zatvarati unutar promatranog tijela. S obzirom na vremensku ovisnost, temperaturna raspodjela i
s njom povezana izmjena topline moe biti stacionarna (vremenski ustaljena, nepromjenljiva) ili nestacionarna (vremenski
promjenljiva). Ako se tijekom prijenosa topline sve veliine (temperatura, toplinski tok ili gustoa toplinskog toka) vremenski
ne mijenjaju, izmjena topline je stacionarna. To znai da svaki, pa i najmanji dio tijela mora tijekom odvijanja procesa primiti i
predati istu koliinu topline. Ako taj uvjet nije ispunjen, pa tijelo vie topline prima nego je odaje, u tijelu e doi do akumulacije
energije, odnosno do poveanja temperature. I obrnuto, ako tijelo odaje vie topline nego to je prima, temperatura e tijela
padati. I temperatura tijela i izmijenjena toplina mijenjat e se s vremenom. Takva se izmjena topline naziva nestacionarna
izmjena topline.
U osnovi se razlikuju tri naina transporta topline:
kondukcija ili provoenje
konvekcija ili komeanje (s promjenom agregatnog stanja ili bez nje)
radijacija ili zraenje.
3.3.2.1.
Provoenje
Provoenje topline je nain izmjene topline koji se dogaa u tijelima ije su osnovne estice (molekule, atomi) vezane na
poloaj u kojem se nalaze u samom tijelu i ne mogu se znatnije pomaknuti. Strogo gledajui, provoenje se odvija u krutim
tijelima (krutinama) premda se moe pojaviti i kod tekuina (kapljevina ili plinova) kada se one nalaze u vrlo malom prostoru
tako da ne moe doi do znatnijeg gibanja njihovih makroskopskih dijelova. Provoenje je nain izmjene topline pri kojemu
se toplina prenosi na razini atoma i molekula njihovim direktnim dodirom. S obzirom da molekule vie temperature imaju veu
kinetiku energiju titranja, one e u srazu s molekulama nie temperature njima predati dio svoje energije, te se time usporiti.
Prijenos je topline uvijek usmjeren od estica vie temperature prema esticama nie temperature.
S obzirom da nulti zakon termodinamike kae da izolirani sustav, preputen samom sebi, tei postizanju ravnotee (toplinske),
neravnomjerna raspodjela temperature unutar tijela moe se odrati samo pod uvjetom da je tijelo trajno izloeno poremeaju
iz svojega okolia. To znai da tijelo na jednom mjestu od nekoga prima, a na drugome mjestu nekome drugome predaje
toplinu. Izmjena topline koja se odvija na rubnim plohama tijela, izmeu tijela i njegovog okolia, definira se odgovarajuim
rubnim uvjetima.
103
104
Toplije
podruje, T s1
Hladnije
podruje, T s2
Slika 3.13 - Provoenje topline
Fourierov zakon
Za stacionarno provoenje topline kroz ravni homogeni sloj, bez postojanja toplinskih izvora ili ponora, te uz pretpostavku da
je toplinska provodnost materijala konstantna, toplinski tok izmijenjen provoenjem rauna se prema izrazu:
=

Oznake se u jednadbi odnose na:
F
TS1 - TS1
A
d
l
(Ts1 Ts 2 ) A
d
(3.11)
-toplinski tok, [W]

-razlika temperaturna rubnih ploha, [K]
-povrina okomita na smjer izmjene topline, [m2]
-debljina sloja, [m]
-toplinska provodnost materijala, [W/mK]
Nazivnik u jednadbi 3.11 zove se specifini toplinski otpor [m2K/W].
Ts2
Ts1
Slika 3.14 - Jednodimenzijsko provoenje topline kroz homogeni ravni sloj: toplinski tok okomit na povrinu sloja

105 zgrada
Za element sastavljen od vie homogenih ravnih slojeva vrijedi:
(Ts1 Ts 2 )
d1
d2
d3
A (3.12)
Slika 3.15 - Jednodimenzijsko provoenje topline kroz element s vie homogenih slojeva
Toplinska provodnost materijala

Toplinska provodnost materijala (l) fizikalno je svojstvo materijala. U opem sluaju ovisi o prirodi promatrane tvari, njezinoj
temperaturi, tlaku i vlanosti. Odreuje se mjerenjem. S obzirom na vrijednosti toplinske provodnosti pojedinih materijala
koje se kreu od nekoliko stotina (isti metali) do vrijednosti ispod jedinice (nemetalni materijali i plinovi), materijali se
openito mogu podijeliti na vodie i izolatore. Vrijednost toplinske provodnosti gradbenih materijala se u prosjeku kree oko
1 W/(m.K). Za izolacijske materijale su poeljne to nie vrijednosti toplinske provodnosti (to vei toplinski otpor) i kreu se oko
0,04 W/(m.K). U tablici 3.7 prikazane su informativne vrijednosti toplinske provodnosti za neke odabrane materijale: metale,
gradbene i hidroizolacijske materijale te toplinsku izolaciju.
105
106
Tablica 3.7 - Toplinska provodnost (okvirne vrijednosti)

Gustoa
r, kg/m3
Specifini toplinski
kapacitet
c, J/(kg . K)
Toplinska
provodnost
l, W/(m . K)
Bakar
8930
379
386
Aluminij
2700
879
229
elik
7850
461
59,3
Puna opeka od gline
1800
900
0,81
Klinker opeka
1900
800
0,85
Materijal
Puna fasadna opeka od gline
1800
900
0,83
uplja fasadna opeka od gline
1200
900
0,55
Prirodni kamen
2000
1000
1,40
uplji blokovi od betona
1000
1000
0,70
uplji blokovi od laganog betona
500
1000
0,30
Armirani beton
2500
1000
2,60
Beton s laganim agregatom
2000
1000
1,35
Porobeton
1000
100
0,31
Cementna buka
2000
1000
1,60
Vapnena buka
1600
1000
0,80
Gipsana buka
1500
1000
0,54
Lagana buka
1300
1000
0,56
Toplinsko-izolacijska buka
400
1000
0,11
Sanacijska buka
1400
1000
0,65
Cementni mort
2000
1000
1,60
Cementni estrih
2000
1100
1,60
Gipskartonske ploe
900
900
0,25
Keramike ploice
2300
840
1,30
Bitumenska traka s ulokom staklenog voala
1100
1000
0,23
Polimerna hidroizolacijska traka na bazi PVC-P
1200
1000
0,14
Ekspandirani perlit
100
1000
0,060
Lomljevina ekspandiranog pluta
200
1300
0,055
Pijesak, ljunak, tucanik (drobljenac)
1700
1000
0,81
2400 - 3200
0,662
0,582 - 1,05
Mineralna vuna (MW)
30 - 200
1030
0,035 - 0,050
Ekspandirani polistiren (EPS)
15 - 30
1450
0,035 - 0,040
Tvrda poliuretanska pjena (PUR)
30
1400
0,020 - 0,040
Fenolna pjena (PF)
30
1400
0,030 - 0,045
Ekspandirano pluto (ICB)
80 - 500
1560
0,045 - 0,055
Drvena vlakanca (WF)
Prozorsko staklo
110 - 450
1400
0,035 - 0,070
Guma
1200
1,424
0,157
Voda
1000
4,18
0,60
Zrak
1,2
1,005
0,025

107 zgrada
Materijali velike gustoe u pravilu imaju i veu vrijednost koeficijenta toplinske provodnosti. Prakasti i porozni materijali
iskazuju posebnu ovisnost toplinske provodnosti o gustoi. To se objanjava time to je toplinska provodnost materijala koji se
nalazi unutar pora (najee zrak) puno manja od koeficijenta toplinske provodnosti same krutine.
Efektivna vrijednost toplinske provodnosti poroznih materijala bitno ovisi o njihovom sadraju vlage. Tu se injenicu objanjava
dodatnim doprinosom uslijed konvektivne izmjene topline uzrokovane kapilarnim gibanjem vlage te injenicom da je toplinska
provodnost vlage, koja umjesto zraka ispunjava prostor u porama materijala, vie od 20 puta vea od toplinske provodnosti
zraka. Sadraj vlage u materijalu opisuje se masenom vlagom (X) ili obujamskom vlagom (y).
Masena vlaga (u postotcima) predstavlja odnos mase slobodne vode u materijalu i mase suhog materijala:
X=

masa vlanog materijala - masa suhog materijala

100 % (3.13)
masa suhog materijala
Obujamska vlaga predstavlja odnos obujma vode sadrane u materijalu i obujma toga materijala. Moe se kao i masena vlaga
izraziti u postotcima ili u m3/ m3.
Toplinska provodnost, W/mK
1.4
1.2
1.0
0.8
0.6
0.4
0
Vlanost, %
10
Slika 3.16 - Ovisnost toplinske provodnosti zida od opeke o vlanosti opeke
Toplinska provodnost graevinskog materijala openito raste s porastom temperature. Uzrok tomu je porast toplinske
provodnosti osnovnog materijala, kao i porast toplinske provodnosti zraka u porama materijala. U graevinskoj praksi
ovisnost toplinske provodnosti materijala o temperaturi, nema veega praktinog znaaja, jer se radi o relativno malom
rasponu promjena temperatura graevnih elemenata. Za toplinske proraune u graevinarstvu koriste se vrijednosti toplinske
provodnosti pri srednjoj vrijednosti temperature od 10C. Toplinska provodnost poroznih materija je zbog njihove strukture
zbroj svih triju efekata transporta topline: provoenja, konvekcije i zraenja. Zato se kod takvih materijala najee definira
vrijednost specifinog toplinskog otpora.
Toplinski otpor sloja nainjenog iz homogenog materijala ovisi o debljini sloja i o svojstvima materijala. Poveanje toplinskog
otpora postie se ili poveanjem debljine sloja (slika 3.17) ili izborom materijala s niim vrijednostima toplinske provodnosti
(slika 3.18).
107
108
Slika 3.17 - Provoenje topline kroz slojeve razliitih debljina
Slika 3.18 - Provoenje topline kroz slojeve razliitih toplinskih provodnosti

Specifini toplinski kapacitet tvari je fizikalno svojstvo tvari. U termodinamici se oznaava simbolom c, mjerna jedinica je
J/(kg K). Definira ga se kao koliinu topline koju treba dovesti jednom kilogramu tvari (pod odreenim uvjetima) da se
temperatura tvari promijeni za 1 K. Kapljevita voda ima jednu od najveih vrijednosti specifinog toplinskog kapaciteta. Za
zagrijavanje, odnosno hlaenje 1 kilograma vode za 1 stupanj K potrebno je dovesti/odvesti oko 4200 J topline, to je u prosjeku
oko deset puta vie nego kod metalnih materijala. Produkt m c (J/K), naziva se toplinskim kapacitetom tvari, a oznaava iznos
topline koju treba dovesti tvari mase m da joj se temperatura promijeni za 1 K. Sukladno prethodnom, za protone sustave
definira se toplinski kapacitet struje tekuine qm . c (W/K).
Temperaturna provodnost ili toplinska difuzivnost
Veliina znaajna pri analizi nestacionarnog provoenja topline je temperaturna provodnost ili toplinska difuzivnost:
a=
[m2/s] (3.14)
c

Vrijednost toplinske difuzivnosti ukazuje na brzinu promjene temperature, to znai da e u volumenu krutine bre doi do
izjednaavanja temperatura ukoliko krutina ima veu vrijednost koeficijenta a. Temperaturna provodnost predstavlja mjeru
toplinske inercije. Metalni materijali imaju za red ili dva reda veliine vee vrijednosti koeficijenata toplinske difuzivnosti od
gradbenih materijala.

109 zgrada
3.3.2.2.
Konvekcija
Konvekcija je naziv za prijenos topline koji se odvija izmeu krutog tijela (npr. povrina graevinskog elementa) i tekuine
u gibanju. Pod tekuinom se podrazumijeva stanje tvari koje nije kruto, stanje plina i kapljevine. Gibanje tekuine moe biti
pobueno na dva naina: prirodnom (slobodnom) konvekcijom i prisilnom (prinudnom) konvekcijom.
Kod prirodne konvekcije strujanje je tekuine uvjetovano heterogenou masenih sila nad promatranim volumenom tekuine.
Ta je heterogenost uzrokovana nejednolikom temperaturnom raspodjelom u tekuini, a samim tim i nejednolikom raspodjelom
gustoe (estica uz povrinu zida i estica podalje). Ta razlika u gustoi za posljedicu ima slobodno strujanje tekuine. Primjerice:
ako je povrina zida toplija, onda e estice tekuine koje su blie povrini biti toplije, te time i lake. One e se uslijed toga
podizati uvis i izazvati strujanje uzrokovano izmjenom topline.
Slika 3.19 - Tipian model slobodne konvekcije
Kod prisilne konvekcije strujanje je tekuine izazvano izvana nametnutom razlikom tlakova (pumpa, ventilator), te se strujanje
tekuine dogaa bez obzira na prijelaz topline. I kod jedne i kod druge vrste konvekcije intenzitet izmjene topline je odreen
brojem meusobnih dodira razliito temperiranih estica. Naime, u oba sluaja radi se o tome da se toplije estice kreu od
povrine zida (ako je zid topliji od tekuine) prema jezgri struje, hlade se mijeajui se s hladnijim esticama, a hladnije se
estice tekuine kreu prema toplijem zidu, zagrijavaju se i vraaju u jezgru struje. Ako je vie dodira (bolje mijeanje estica
tekuine) i izmjena e topline biti intenzivnija. Prema tome, na prijelaz topline konvekcijom prevladavajui utjecaj ima nain
strujanja tekuine uz povrinu zida.
Toplinski tok izmijenjen konvekcijom opisuje se Newtonovim zakonom hlaenja:
=
h (s ) A (3.15)
pri emu se oznake u jednadbi odnose na:

F
h
Js
J
A
-toplinski tok,[W]
-koeficijent konvektivnog prijelaza topline, [W/m2K]
-temperatura povrine zida, [C]
-temperatura tekuine podalje od zida, [C]
-povrina okomita na smjer izmjene topline, [m2]
U opem sluaju vrijednost koeficijenta prijelaza topline konvekcijom ovisi o veliini i obliku tijela (npr. graevinskog elementa),
nainu strujanja (smjer toplinskog toka), o brzini strujanja, o temperaturi stijenke i temperaturi tekuine, te o svojstvima
tekuine koja struji uz povrinu. Na slici 3.18 prikazana je ovisnost konvektivnog koeficijenta prijelaza topline o brzini vjetra za
vertikalnu graevinsku plohu.
109
18
2
Koeficijent prijelaza topline, W/m K
110
16
14
12
10
8
6
4
0
Brzina vjetra, m/s
Slika 3.20 - Ovisnost koeficijenta prijelaza topline o brzini vjetra za vertikalnu plohu
Kako je kod slobodne konvekcije gibanje tekuine uzrokovano samo razlikama u gustoi tekuine, smjer e toplinskog toka
imati utjecaja na intenzitet gibanja, a time posredno i na intenzitet transporta topline. Kod vertikalnih graevinskih ploha
smjer toplinskog toka ne utjee bitno na vrijednost koeficijenta prijelaza topline konvekcijom. Meutim, kod horizontalnih
ploha je smjer toplinskog toka od presudne vanosti. Za silazni smjer toplinskog toka vrijednost koeficijenta prijelaza topline
je puno manja nego za uzlazni. Silazni toplinski tok susree se kod meukatnih konstrukcija iznad negrijanih podruma kada
je temperatura zraka u prostoriji via od temperature poda. S obzirom da je zrak koji se nalazi uz pod nie temperature i vee
gustoe, gibanje je zraka oteano, a time i konvektivna izmjena topline.
Sluaj uzlaznog toplinskog toka javlja se kod podnih konstrukcija s ugraenim podnim grijanjem. U ovom sluaju zagrijava
se hladniji zrak koji prispijeva na povrinu poda, smanjuje mu se gustoa, die se uvis i izaziva gibanje koje bitno poveava
vrijednost konvektivnog koeficijenta prijelaza topline.
Tablica 3.8 - Okvirne vrijednosti koeficijenta prijelaza topline za razliite vrste strujanja
Element graevinske konstrukcije
h
W/(m2 K)
Unutranji zid
Strop, toplinski tok prema gore
Strop, toplinski tok prema dolje
Pod, toplinski tok prema dolje
Pod, toplinski tok prema gore
Vanjski zid i krov izloeni vjetru
30
Unutarnje povrine zidova
20
Vanjski zid u zavjetrini
20
Napomena
Prirodna
cirkulacija
zraka
Prisilna
cirkulacija
zraka

111 zgrada
3.3.2.3.
Zraenje
Zraenje je mehanizam izmjene topline koji se odvija u formi elektromagnetskih valova izmeu tijela razliitih temperatura,
izmeu kojih je proziran (propustan) medij. irenje se elektromagnetskih valova odvija bez materijalnog posrednika i to je
osnovna razlika izmeu zraenja i prethodna dva naina prijenosa topline (i provoenje i konvekcija zahtijevaju materijalnog
posrednika). Zraenje se moe odvijati i u vakuumu. Neki su materijali bolji, a neki loiji emiteri zraenja. Iznos emitirane
energije s povrine tijela ovisi o temperaturi tijela, vrsti materijala i stanju povrine. S obzirom da je kod krutina i kapljevina jako
izraena apsorpcija zraenja pojedine molekule od strane njoj susjednih molekula, zraenje koje emitiraju, odnosno apsorbiraju
kapljevine, odnosno krutine uvijek je vezano samo na zbivanje na povrini. Za ovakve se materijale emisija i apsorpcija zraenja
promatraju kao povrinski fenomeni. Debljina povrinskog sloja odgovornog za emisiju i apsorpciju zraenja iznosi: za metalne
materijale tek nekoliko molekula, za nemetalne materijale nekoliko mikrometara. Veina je materijala nepropusna za toplinsko
zraenje. Meutim, postoje materijali koji su propusni za upadna zraenja na pojedinim dijelovima elektromagnetskog spektra.
Primjer takvog materijala je staklo: vrlo je propusno za svjetlosne zrake (valne duljine od 0,4 do 0,7 mm), potpuno nepropusno
za infracrvene zrake (valne duljine od 0,7 do 400 mm).
Za mjeavine plinova koji sadre estice vodene pare ili ugljinog dioksida, ili pak za krutine koje su djelomino propusne
za zraenje, apsorpcija je dubinska, te zraenje koje tijelo emitira moe imati izvor bilo gdje u promatranom tijelu. Emisija i
apsorpcija zraenja su tada volumenski fenomeni. Svako tijelo odailje vlastito emitirano zraenje i apsorbira zraenje koje
dolazi od drugih tijela. Neto iznos zraenjem izmijenjenog toplinskog toka je razlika izmeu onoga to tijelo emitira i onoga
to apsorbira.
Slika 3.21- Opi sluaj izmjene topline zraenjem izmeu dvaju tijela
Problem izmjene topline zraenjem moe postati vrlo sloen ako se promatra izmjena topline izmeu tijela proizvoljnih oblika
i veliina, smjetenih proizvoljno u prostoru. U tom e se sluaju, zraenje odaslano s povrine promatranog tijela, raspodijeliti
na sva tijela u njegovom okoliu, u iznosima koji e ovisiti o njihovoj geometriji i meusobnom prostornom poloaju.
Za sluaj izmjene topline zraenjem izmeu dvaju tijela koja su proizvoljno smjetena u prostoru, uz uvjet da su maleni prostorni
kutovi pod kojima se tijela meusobno vide, odnosno da se radi o dobrim emiterima zraenja (e1 e2 @1), vrijede jednadbe:
4
4
(3.16)
12 = e12 A1 1 2 T1 T2
4
4
(3.17)
12 = e21 A2 1 2 T1 T2
111
112
pri emu je:

F
e12, e21
A1, A2
e1
e2
s
T1
T2
-toplinski tok, [W]

-geometrijski ili vidni faktori
-povrine tijela, [m2]
-emisijski faktor tijela [1]
-emisijski faktor tijela [2]
-5,6706 . 10-8 W/(m2K4) Stefan-Boltzmannova konstanta
-temperatura tijela 1,[ K]
-temperatura tijela 2, [K]
Geometrijski ili vidni faktor ovisi samo o geometriji graninih ploha tijela i njihovom meusobnom poloaju u prostoru.
Izraunavanje vidnih faktora za razliite geometrije i meusobne poloaje moe se provesti preko jednadbi dostupnih u
strunoj literaturi.
Najjednostavniji je sluaj izmjene topline zraenjem izmeu dviju (za toplinsko zraenje nepropusnih) bliskih usporednih
stijenki, za koje vrijedi jednakost povrina, tj. A1 = A2 = A, te za koje je vidni faktor e12 = 1. Slijedi da je:
12 =
A (T14 T24 ) (3.18)

1 1
+ 1
1 2
Drugi je jednostavni primjer izmjena topline zraenjem za model obuhvaenog tijela. Za taj sluaj se uz
e12 = 1 i e21=w=A1/A2 dobiva:
12 =

A1 (T14 T24 )
(3.19)
1
1
+ 1
1
2
Emisijski faktor povrine tijela u opem sluaju ovisi o vrsti materijala, stanju povrine, temperaturi i valnoj duljini. Koeficijenti
emisije veine graevinskih materijala (beton, opeka, buka i slino) kreu se od 0,8 do 0,9, to znai da su graevinski materijali
dobri emiteri i dobri apsorberi zraenja.
U tablici 3.9 su navedene vrijednosti emisijskih faktora za neke karakteristine graevinske materijale.

113 zgrada
Tablica 3.9 - Emisijski faktori

Temperatura
C
Emisijski faktor
en (J)
bukva
70
0,935
hrastovina
40
0,9
smrekovina
100
0,82
azbestne ploe
40
0,96
asfalt, plonik
40
0,85 - 0,93
beton, hrapava povrina
0 - 100
0,92 - 0,97
granit
40
0,44
sadra, gips
40
0,9
mramor - polirani
- brueni
40
-
0,93
0,545
buka
40
0,93
tvrda, crna
40
0,95
mekana siva
40
0,86
aluminijske povrine
40
0,22
azbestni cement
1400
0,65
bitumenski filc
1400 - 2800
0,89
pokrovne ploe:
smee
zelene
1400
1400C
0,8
0,87
540
1100
20
20
17
0,94
0,98
0,92
0,72
0,87
Vrsta materijala
Drvo:
Graevni
materijali:
Guma:
Krovni materijali:
uta, vatrootporna
Opeka:
proeljna, crvena
proeljna, uta
vatrootporna
P.V.C.
Staklo:
3.3.2.4.

0,91 - 0,93
glatko, ravno
0 - 200
0,92 - 0,95
polirane ploe
20
0,94
Ukupni toplinski otpor graevnog elementa metoda prorauna prema normi

HRN EN ISO 6946
Naelno se postupak prorauna ukupnog toplinskog otpora graevnog dijela provodi tako da se izraunaju toplinski otpori
svakog homogenog sloja i njima pribroje povrinski (ploni) toplinski otpori. U nastavku su prikazani naini prorauna ukupnog
toplinskog otpora za sluaj kada se graevni element sastoji od toplinski homogenih slojeva i za sluaj kada se graevni
element sastoji od toplinski homogenih i toplinski nehomogenih slojeva.
113
114
Toplinski otpor homogenih slojeva

Prema normi ISO 6946 toplinski se homogenim slojem smatra sloj konstantne debljine ija su toplinska svojstva jednolika.
Toplinski otpor homogenog sloja rauna se prema jednadbi:
R=
(3.20)
pri emu je:

d
- debljina sloja materijala, [m]
l
- toplinska provodnost sloja materijala, [W/(mK)]
Slika 3.22 - Prolazak topline kroz graevinski element sastavljen od vie homogenih slojeva
Otpori prijelaza topline na graninim plohama, ploni toplinski otpori
Za sluajeve kada nisu poznati specifini uvjeti izmjene topline na ravnim rubnim (graninim) plohama tijela i okolnog zraka, u
proraunu se mogu primijeniti vrijednosti navedene tablici 3.10. Vrijednosti navedene u stupcu vodoravno primjenjuju se za
toplinski tok s nagibom do 30 od horizontalne ravnine.
Tablica 3.10 prikazuje projektne vrijednosti otpora prijelazu topline u ovisnosti o smjeru toplinskog toka. Vrijednosti plonih
otpora koriste se iskljuivo na onim povrinama koje su u dodiru sa zrakom. U sluaju kada je smjer toplinskog toka promjenljiv,
preporuuje se koristiti vrijednosti za vodoravan smjer toplinskog toka.
Za graevne dijelove koji granie s tlom uzima se da je Rse = 0.
Tablica 3.10 - Ploni otpori prijelazu topline u ovisnosti od smjera toplinskog toka
Smjer toplinskog toka
Uvis
Vodoravan
Nanie
Rsi, [(m2.K)/W]
0,10
0,13
0,17
Rse, [(m2.K)/W]
0,04
0,04
0,04

115 zgrada
Toplinski otpori slojeva zraka

Vanjski graevinski elementi nekada se izvode sa zatvorenim slojem zraka koji graevinski element dijeli u dva dijela. O
zranom sloju u graevinskom elementu i njegovom toplinskom otporu prijenosu topline, ima smisla govoriti ako je debljina
tog zranog sloja relativno mala (od 2 do 10 cm) u odnosu na njegovu visinu i irinu. S obzirom da se transport topline u sloju
zraka ne odvija samo provoenjem, kao kod krutih materijala, ve i konvekcijom i zraenjem, toplinski otpor sloja zraka nije
odreen iskljuivo njegovom debljinom. Naprotiv, toplinski otpor sloja zraka u tom sluaju ovisi o svim faktorima o kojima ovisi
prijelaz topline konvekcijom i zraenjem: debljini zranog sloja, smjeru toplinskog toka i emisijskim faktorima povrina koje
ograniavaju sloj zraka.
Vrijednosti navedene u tablici 3.11 predstavljaju vrijednosti toplinskog otpora neprovjetravanog sloja zraka razliite debljine,
u ovisnosti o smjeru toplinskog toka i mogu se koristiti za sloj zraka koji:
se nalazi izmeu povrina koje su meusobno paralelne i okomite na smjer toplinskog toka, a iji je emisijski faktor vei od 0,8
ima debljinu (u smjeru toplinskog toka) od najmanju 0,1 puta debljine svake od dvije preostale dimenzije, ali nije deblji od 0,3 m
nema izmjene zraka s unutarnjim prostorom.
Meuvrijednosti se dobivaju linearnom interpolacijom. Vrijednosti navedene u stupcu vodoravno primjenjuju se za toplinski
tok s nagibom do 30 od horizontale.
Tablica 3.11 - Toplinski otpor neprovjetravanih slojeva zraka, (m2 K)/W, povrine velike emisivnosti
Smjer toplinskog toka
Debljina sloja zraka

mm
Uvis
Vodoravan
Nanie
0,00
0,00
0,00
0,11
0,11
0,11
0,13
0,13
0,13
10
0,15
0,15
0,15
15
0,16
0,17
0,17
25
0,16
0,18
0,19
50
0,16
0,18
0,21
100
0,16
0,18
0,22
300
0,16
0,18
0,23
Neprovjetravanim slojem zraka smatra se sloj zraka u kojemu ne postoji izravna dobava pri cirkulaciji zraka unutar sloja. Ako
izmeu sloja zraka i vanjske okoline nema izolacije, ali postoje mali otvori prema vanjskom okoliu, sloj zraka se moe smatrati
neventiliranim ako ti otvori ne doputaju strujanje kroz sloj i ne prelaze:
500 mm2 po metru duljine (u horizontalnom smjeru) za vertikalne slojeve zraka
500 mm2 po kvadratnom metru povrine za horizontalne slojeve zraka.
Slabo provjetravani sloj zraka je sloj u kojemu je dobava zraka iz vanjskog okolia ograniena povrinom otvora, Av unutar
sljedeih podruja:
> 500 mm2 ali < 1500 mm2 po metru duljine (u horizontalnom smjeru) za vertikalne slojeve zraka
> 500 mm2 ali < 1500 mm2 po kvadratnom metru povrine za horizontalne slojeve zraka.
115
116
Utjecaj provjetravanja ovisi o veliini i rasporedu ventilacijskih otvora. Proraun ukupnog toplinskog otpora komponente sa
slabo provjetravanim slojem zraka, moe se priblino izraunati jednadbom:
RT =
1500 Av
A 500
RT ,u + v
RT ,v (3.21)
1000
1000
pri emu je:

RT,u
- ukupni toplinski otpor s neprovjetravanim slojem zraka, [(m2K)/W]
RT,u
- ukupni toplinski otpor s dobro (jako) provjetravanim slojem zraka, [(m2K)/W]
Av
- povrina otvora, mm2
Dobro provjetravani sloj zraka je sloj zraka za koji je povrina otvora izmeu sloja zraka i vanjskog okolia vea ili jednaka:
1500 mm2 po metru duljine (u horizontalnom smjeru) za vertikalne slojeve zraka
1500 mm2 po kvadratnom metru povrine za horizontalne slojeve zraka.
Ukupni toplinski otpor graevne komponente koja sadri dobro ventilirani sloj zraka. treba provesti tako da se izostavi toplinski
otpor sloja zraka i svih ostalih slojeva koji se nalaze izmeu sloja zraka i vanjskog okolia, a ukljui vanjski povrinski otpor koji
odgovara mirujuem zraku. Mogue je koristiti i odgovarajue vrijednosti za Rsi iz tablice 3.10.
Proraun ukupnog toplinskog otpora elementa graevine koji se sastoji od homogenih slojeva
Ukupan toplinski otpor ravnog graevnog dijela koji se sastoji od vie homogenih slojeva okomitih na smjer toplinskog toka,
rauna se prema jednadbi:

RT = R si + R1 + R 2 + R 3 + ... + R n + R se
(3.22)
pri emu se oznake u jednadbi odnose na:

R1, R2, R3, ... Rn
- otpor provoenju topline pojedinog homogenog sloja, [(m2 K)/W]
Rsi, Rse
- unutarnji, odnosno vanjski otpor prijelazu topline, ploni otpori ,[(m2 K)/W]
Kada se ukupni toplinski otpor predstavlja kao konaan rezultat, treba ga iskazati na dvije decimale.
Proraun ukupnog toplinskog otpora elementa graevine koji se sastoji od homogenih i nehomogenih slojeva
Metoda prorauna ukupnog toplinskog otpora elementa graevine, predstavljena u nastavku, jednostavna je metoda koja je
primjenljiva za sluajeve kada omjer gornje i donje granine vrijednosti ukupnog toplinskog otpora ne prelazi 1,5. Metoda nije
primjenjiva za sluajeve kada je izolacija premoena nekim metalnim elementom. Za sluajeve primjene metalnih spojnica
metoda se moe primijeniti tako da se proraun provede ne uzimajui u obzir metalne spojnice, a onda se rezultat (ukupni
toplinski otpor) korigira prema ISO 6946 dodatak D.
Ukupni toplinski otpor komponente graene od toplinski homogenih i toplinski nehomogenih slojeva koji su prostorno
paralelni s povrinom izmjene topline, rauna se kao aritmetika srednja vrijednost gornje i donje granine vrijednosti
toplinskog otpora:
RT =
RT' + RT' '

2
(3.23)
Pri tome je:

RT
- gornja granina vrijednost ukupnog toplinskog otpora, [(m2 K)/W]
RT
- donja granina vrijednost ukupnog toplinskog otpora, [(m2 K)/W]
Kada se ukupni toplinski otpor predstavlja kao konaan rezultat, treba ga iskazati na dvije decimale.
Potrebno je naglasiti da se ovako izraunata vrijednost ukupnog toplinskog otpora graevnog elementa smije koristiti samo

117 zgrada
za proraun toplinskih gubitaka, a nikako za proraun stvarnih temperatura u nekoj toki povrine graevnog elementa. U
tom smislu metoda nije prikladna za proraun povrinskih temperatura u svrhu procjene mogue pojave kondenzacije vlage.
Proraun gornje i donje granine vrijednosti treba provesti tako da se promatrani graevni element podijeli na odsjeke i slojeve
kako je prikazano na slici 3.23, pri emu se svi tako dobiveni dijelovi promatranog graevinskog elementa (mj) pojedinano
smatraju toplinski homogenima. Odsjecima m (m = a, b, c, .....,q) okomitim na povrine graevinskog elementa pripadaju
odgovarajui udjeli u povrini fm. Slojevi j (j = 1, 2, 3, ....., n) su paralelni s povrinama i imaju debljine dj. Dakle, dio mj ima
toplinsku provodnost lmj, debljinu dj, udio u ukupnoj povrini fm i toplinski otpor Rmj. Suma svih udjela u povrinama je jednaka
jedinici: fa + fb + fb +......+ fq = 1.
Slika 3.23 - Uz proraun toplinskog otpora nehomogenih graevnih slojeva

Gornja granina vrijednost ukupnog toplinskog otpora, RT rauna se uz pretpostavku jednodimenzijskog toplinskog toka,
okomitog na promatranu povrinu prema izrazu:
'
fa
f
f
f
+ b + c + ... + n (3.24)
RTa RTb RTc
RTn
T
pri emu je:
RTa, RTb, .., RTn - ukupni toplinski otpor izmeu dva prostora razliitih temperatura za svaki promatrani odsjeak, [(m2 . K)/W]
fa, fb, , fn
- udjeli povrina svakog promatranog odsjeka u ukupnoj povrini.
Donja granina vrijednost ukupnog toplinskog otpora izraunava se s pretpostavkom da su sve ravnine paralelne s povrinom
objekta izotermne plohe - izoterme. Rauna se ekvivalentni toplinski otpor svakog nehomogenog sloja:
fa
f
f
f
+ b + c + ... + n (3.25)
R aj R bj R cj
R nj
j

Donja granina vrijednost ukupnog toplinskog otpora rauna se prema izrazu:
''
(3.26)
RT = Rsi + R1 + R2 + R3 + .... + Rn + Rse
Procjena pogreke
Maksimalna relativna pogreka, e, u postotcima odreuje se prema jednadbi:
e=
RT' RT''
100 (3.27)
2 RT

Za omjer gornje i donje granine vrijednosti ukupnog toplinskog otpora od 1,5 maksimalna relativna pogreka iznosi 20%.
117
118
Primjer prorauna
Za konfiguraciju slojeva prema slici 3.24, potrebno je odrediti ukupni koeficijent toplinskog otpora graevnog dijela sa
svojstvima i dimenzijama navedenima u tablicama u nastavku.
Slika 3.24 - Uz primjer prorauna toplinskog otpora elementa graevine koji se sastoji od homogenih i nehomogenih
slojeva
Tablica 3.12 - Svojstva materijala u nehomogenom sloju

Materijal
Toplinska provodnost l , W/(mK)
A beton od
kamenog agregata
2,33
B puna opeka
0,76
C - drvo, hrastovina
0,21

119 zgrada
Tablica 3.13 - Debljina slojeva u smjeru toplinskog toka

Oznaka sloja
Debljina sloja u smjeru toplinskog

toka mm
1
2
3
4
50
30
90
110
Tablica 3.14 - Udjeli u povrini pojedinih odsjeaka

Oznaka
povrine
Udio podruja
fa = 0,137
fb = 0,176
fc = 0,932
fd = 0,039
fe = 0,256
Gornja granina vrijednost rauna se prema izrazu:
RTa = R si + Ra1 + Ra 2 + Ra 3 + Ra 4 + R se = 0,13 + 0,06579 + 0,03947 + 0,1184 + 0,14474 + 0,04 = 0,53842 (m2 . K)/W (3.28)
RTb = R si + R b1 + R b 2 + R b 3 + R b 4 + R se = 0,13 + 0,02146 + 0,01287 + 0,03863 + 0,0472 + 0,04 = 0,2902
(m2 . K)/W (3.29)
2
RTc = R si + Rc1 + Rc 2 + Rc 3 + Rc 4 + R se = 0,13 + 0,06579 + 0,03947 + 0,03863 + 0,0472 + 0,04 = 0,3611 (m . K)/W (3.30)
RTd = R si + R d 1 + R d 2 + R d 3 + R d 4 + R se = 0,13 + 0,06579 + 0,03947 + 0,11842 + 0,0472 + 0,04 = 0,4409
RTe = Rsi + Re1 + Re 2 + Re 3 + Re 4 + Rse = 0,13 + 0,2381 + 0,03947 + 0,11842 + 0,0472 + 0,04 = 0,6132
f
f
f
f
f
1
0,137
0,176
0,392
0,039
0,256
= a + b + c + d + e =
+
+
+
+
= 2,4525
'
RT RTa RTb RTc RTd RTe 0,53842 0,29017 0,3611 0,44089 0,6132
(m2 . K)/W (3.31)

(m2 . K)/W
(3.32)
(3.33)
RT' = 0,40775 (m2 . K)/W (3.34)
Proraun donje granine vrijednosti toplinskog otpora pretpostavlja proraun ekvivalentnog toplinskog otpora svakog
nehomogenog sloja. Proraun se provodi za slojeve od 1 do 4.
f
f
f
f
f
1
0,137
0,176
0,392
0,039
0,256
= a + b + c + d + e =
+
+
+
+
= 17,91
R1 Ra1 Rb1 Rc1 Rd 1 Re1 0,06579 0,02146 0,06579 0,06579 0,2381
(3.35)
R1 = 0,05583 (m2 . K)/W (3.36)

f
f
f
f
f
1
0,137
0,176
0,392
0,039
0,256
= a + b + c + d + e =
+
+
+
+
= 34,544 (3.37)
R2 Ra 2 Rb 2 Rc 2 Rd 2 Re 2 0,03947 0,012876 0,03947 0,03947 0,03947
R2 = 0,02895 (m2 . K)/W (3.38)

f
f
f
f
f
1
0,137
0,176
0,392
0,039
0,256
= a + b + c + d + e =
+
+
+
+
= 18,353 (3.39)
R3 Ra 3 R b 3 Rc 3 Rd 3 Re 3 0,11842 0,03863 0,03863 0,11842 0,11842
R3 = 0,05448 (m2 . K)/W (3.40)

f
f
f
f
f
1
0,137
0,176
0,392
0,039
0,256
= a + b + c + d + e =
+
+
+
+
= 19,226 (3.41)
R 4 Ra 4 R b 4 Rc 4 Rd 4 Re 4 0,14474 0,04721 0,04721 0,04721 0,04721
119
120
R 4 = 0,05201 (m2 K)/W (3.42)

2
RT'' = R si + R1 + R2 + R3 + .... + R n + R se = 0,13 + 0,05583 + 0,02895 + 0,05448 + 0,05201 + 0,04 = 0,36128 (m K)/W
(3.43)
RT =
RT' + RT'' 0,40775 + 0,36128

=
= 0,3845 (m2 K)/W (3.44)
2
2
Omjer gornje i donje granine vrijednosti toplinskog otpora za promatrani graevni element iznosi:
RT'
= 1,128 (3.45)
RT''
Proraun se moe provesti po ovoj metodi.
3.3.2.5.
Koeficijent prolaska topline
Transport topline s tekuine s jedne strane zida na tekuinu s druge strane zida naziva se prolazak topline. Prolazak topline u
sebi uvijek ukljuuje dva transporta topline konvekcijom na rubnim plohama zida, provoenje kroz zid (jednoslojni ili vieslojni)
i, ako postoji, izmjenu topline zraenjem na rubnim plohama.
Slika 3.25 - Prolazak topline kroz jednoslojni ravni zid
Koeficijent prolaska topline predstavlja recipronu vrijednost ukupnog toplinskog otpora. Oznaka za koeficijent prolaska
topline je U, mjerna jedinica je W/(m2 K).
U =
RT
(3.46)

pri emu RT predstavlja ukupni toplinski otpor graevnog dijela u (m2 K)/W.
Raunski odreena vrijednost U ne smije biti vea od najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaska topline iskazane uTehnikim
propisima o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/2008). U proraunu koeficijenata prolaska topline
kod podova na tlu i krovova, u obzir se uzimaju samo slojevi koji su sa strane prostorije do sloja hidroizolacije. Iznimka je sluaj sustava
obrnutog krova na toplinsko-izolacijski sloj i na perimetarsku toplinsku izolaciju (vanjska toplinska izolacija dijela zgrade koji je u dodiru
s tlom koja ne lei u podzemnoj vodi kada su oni od ekstrudiranog polistirena ili drugog odgovarajueg vodoneupojnog materijala).

121 zgrada
Korekcija koeficijenta prolaska topline

Koeficijent prolaska topline, izraunat prema prethodno opisanim postupcima, treba korigirati za sluajeve kada u obzir treba
uzeti utjecaje zranih upljina u izolaciji mehanikih spojnica, koje prolaze kroz izolaciju i utjecaj padalina kod obrnutog krova.
Korekcija se provodi tako da se izraunatoj vrijednosti koeficijenta prolaska topline dodaje korekcijski lan DU.

U c = U + U (3.47)
U = U g + U f + U r (3.48)
pri emu je:

DUg
-korekcija za zrane upljine, uzima u obzir gibanje zraka u toplinskoj izolaciji
DUf
-korekcija za mehanike spojnice, uzima u obzir utjecaj privrsnica ploa toplinske izolacije i slinih spojnica na
smanjenje toplinskog otpora, pri emu je potrebno poznavati broj, geometriju i svojstva spojnica
DUr
-korekcija za obrnute krovove, uzima u obzir negativni utjecaj oborinskih voda na toplinsku izolaciju.
Zrana upljina je opi naziv za prostor ispunjen zrakom u izolaciji ili izmeu izolacije i susjednih elemenata, koji postoji u
stvarnoj izvedbi graevine, ali se ne prikazuju na graevinskim crteima. Zrane upljine se mogu podijeliti u dvije kategorije:
procjepi izmeu izolacijskih ploa ili izmeu izolacije i konstrukcijskog elementa u smjeru toplinskog toka i zrani depovi
u izolaciji ili izmeu izolacije i konstrukcijskog materijala okomiti na smjer toplinskog toka. Zrane upljine mogu poboljati
izmjenu topline tako da se poveava transport topline konvekcijom i zraenjem: poveanje ovisi o veliini, orijentaciji i poziciji
zrane upljine.
Zrani su procjepi uzrokovani malim promjenama u dimenzijama izolacijskog proizvoda (tolerancija dimenzija), odstupanjima
u odnosu na zahtijevane veliine tijekom rezanja i postavljanja izolacije, te zbog postojanja dimenzijskih tolerancija samog
konstrukcijskog elementa i njegovih nepravilnosti. Samo procijepi koji premouju cijelu debljinu izolacije od tople do hladne
strane uzrokuju porast transporta topline, te je provedba korekcije koeficijenta transporta topline u tom sluaju neophodna.
Zrani depovi nastaju uslijed neparalelnih povrina unutar same konstrukcije: izolacija je prekruta, nesavitljiva ili
nekompresibilna, te ne nalijee u potpunosti na konstrukcijski element. Kada zrani depovi nisu spojeni, tj. kada nisu povezani
s drugim zranim upljinama ili unutranjom, odnosno vanjskom okolinom, primjenjuje se samo blaa korekcija.
Ukoliko se zrani procjepi i zrani depovi javljaju u kombinaciji, moe biti prisutan transport mase, to e dodatno pojaati
izmjenu topline i u tom sluaju treba primijeniti znaajniju korekciju. Izraun korekcije provodi se prema normi ISO 6946
Dodatak D.2.
Korekcija za mehanike spojnice provodi se ako spojnice prodiru djelomino ili potpuno kroz izolacijski sloj. Pri tome u obzir
treba uzeti vrstu materijala spojnica, broj spojnica po m2 povrine, povrinu poprenog presjeka spojnice, debljinu izolacijskog
sloja koji sadrava spojnicu te duljinu spojnice koja se nalazi u izolacijskom sloju. Korekciju nije potrebno provoditi za sluaj
da je toplinska provodnost mehanikih spojnica manja od 1 W/(m. K). Izraun korekcije provodi se prema normi ISO 6946
Dodatak D.3.
Korekcija za obrnute krovove provodi se uslijed slijevanja oborina izmeu toplinske izolacije (ekstrudirani polistiren XPS) i
hidroizolacije. Korekcija se provodi samo za grijane graevine. Za ovu je korekciju potrebno poznavati podatke o srednjoj
vrijednosti kie u mm/danu tijekom sezone grijanja za lokaciju na kojoj se graevina nalazi.
Ukoliko ukupna korekcija DU ne prelazi iznos od 3%, korekcija se ne mora primijeniti.
121
122
3.3.2.6.
Akumulacija energije u graevinskim elementima
Ako su uvjeti izmjene topline na rubnim plohama graevinske konstrukcije konstantni u vremenu (nepromjenljivi) , graevinska
se konstrukcija nalazi u stacionarnom ili priblino stacionarnom (kvazistacionarnom) stanju. Temperature pojedinih elemenata
konstrukcije (i njezinih slojeva) su konstantne i svojim iznosima odgovaraju intenzitetu i znaajkama izmjene topline na rubnim
plohama. Svaki je element konstrukcije na svojoj tono odreenoj, ravnotenoj temperaturi u odnosu na uvjete nametnute iz
okolia.
S obzirom na masu i specifini toplinski kapacitet, svaki e dio graevinske konstrukcije imati i odreeni iznos unutarnje
energije. Specifina unutarnja energija nekompresibilnih tvari mjeri se u J/kg i definira prema jednadbi:

pri emu je:
u
c
J
J0
u0
u ( ) = c ( 0 ) + u 0 [J/kg] (3.49)
- specifina unutarnja energija tijela pri temperaturi J, [J/kg]

- specifini toplinski kapacitet nekompresibilne tvari, [J/(kg . K)]
- temperatura tijela, [C]
- referentna temperatura, [C]
- referentna vrijednost specifine unutarnje energije pri temperaturi J0, [J/kg]
Uobiajeni je dogovor da je pri temperaturi J0 = 0 C vrijednost unutarnje energije u0 (J0 ) = 0 J/kg, te jednadba (3.49) prelazi
u oblik:

u ( ) = c [J/kg] (3.50)
S obzirom da se osnovni graevinski materijali (beton, puna opeka) uglavnom odlikuju velikom gustoom, a time i velikom
masom, moi e u sebi akumulirati veu koliinu energije (zapravo unutranje energije, premda se ova energija ponekad u
literaturi pogreno naziva toplinom).
Stoga, ako zimi doe do prekida grijanja, masivni e graevinski elementi izmjenom topline (i smanjenjem svoje unutranje
energije) sa zrakom u prostoriji, dugo vremena temperaturu zraka odravati manje-vie konstantnom i time sprijeiti naglo
ohlaivanje prostorije. Akumulacija energije u vanjskim konstrukcijama u ljetnom razdoblju nije poeljna jer uzrokuje povienje
ionako visokih temperatura zraka u prostorijama.
Mogunost akumulacije energije vanjskog elementa zgrade u zimskom razdoblju opisuje se koeficijentom akumulacije We, u
kJ/(m2 . K), i rauna prema izrazu:
1
1 d
d1
d
+ d 2 2 c 2 + 1 + 2 + ....
d1 1 c1 +
he 2 1
he 1 2 2
[kJ/m2 K]
W = U
+ d n n c n 1 + d1 + ... + d n 1 + d n
1
n 1
n
e

(3.51)
pri emu veliine u jednadbi (3.51) predstavljaju:

W
- koeficijent akumulacije energije, [kJ/(m2K)]
di
- debljina sloja, [m]
ri
- gustoa materijala, [kg/m3]
ci
- specifini toplinski kapacitet, [J//kg K)]
li
- toplinska provodnost materijala, [W/(m K)]
he
- koeficijent prijelaza topline na vanjskoj povrini (ukljuujui zraenje i konvekciju), [W/(m2K)].
Koeficijent akumulacije We predstavlja koliinu energije koju vanjski graevinski element akumulira po jedinici svoje povrine
za jedininu razliku temperatura unutarnjeg i vanjskog zraka u stacionarnom stanju.

123 zgrada
Toplinska svojstva graevinske konstrukcije ne ovise samo o debljini pojedinih slojeva nego i o redoslijedu slaganja slojeva.
Redoslijed slaganja slojeva e utjecati na raspored temperatura vieslojnog graevinskog elementa. Za zimskio razdoblje godine
ukoliko je toplinska izolacija postavljena s vanjske, hladnije strane, uslijed velikog toplinskog otpora sloja izolacije, ostatak e
graevinskog elementa (nosivi dio) biti na relativno visokoj temperaturi. Ako se toplinska izolacija postavi s unutranje strane,
cijeli e nosivi dio zida biti na niskim temperaturama. Niske su temperature graevinskog elementa povezane s mogunou
pojave kondenzacije vlage unutar nosive strukture, a time i s moguim oteenjima koja mogu nastati uslijed vlage.
Koeficijent akumulacije bitno ovisi o redoslijedu slojeva u graevinskom elementu. Bit e vei ukoliko se toplinski izolacijski
sloj nalazi blie vanjskoj, negrijanoj povrini, a slojevi od masivnog materijala (velikog toplinskog kapaciteta) blie unutranjoj
povrini. Takoer, koeficijent akumulacije e rasti s porastom debljine i toplinskog otpora izolacijskog sloja. Iz navedenih razloga
je potrebno izbjegavati postavljanje toplinske izolacije s unutranje strane. Smjetaj toplinske izolacije s unutranje strane je
opravdan u sluajevima kada prostor treba povremeno i relativno brzo zagrijati, jer u tom sluaju ne dolazi do zagrijavanja (i
akumulacije energije) nosivog, masivnog dijela graevinskog elementa.
Vano je spomenuti da na temperaturu zraka u prostoriji za vrijeme prekida grijanja, ne utjee samo sposobnost akumulacije
energije vanjskih elemenata zgrade, ve i mogunost akumulacije energije svih unutarnjih elemenata.
Fazno promjenljivi materijali PCM

Kako je energija, akumulirana u graevinskom elementu izgraenom iz standardnih materijala, ograniena masom i
temperaturnim razlikama (specifini toplinski kapaciteti nisu veliki), ukupni efekt ovako pohranjene energije (osjetna
toplina) ne moe biti znaajan. Puno se vei efekt pohrane energije moe postii primjenom materijala koji, promjenom
svog agregatnog stanja, omoguuju koritenje latentne topline. Prijelaz krute u kapljevitu fazu dogaa se za tvar pri tono
odreenoj temperaturi, pri emu je za taj fazni prijelaz tvari potrebno dovoditi toplinu. Obrnuti proces (prijelaz iz kapljevite u
krutu fazu), zahtijeva odvoenje topline od tvari. I pri jednoj i pri drugoj pretvorbi agregatnog stanja, pri konstantnom tlaku,
nema promjene temperature tvari. Tvari ili smjese tvari s visokim vrijednostima latentne topline, koje taljenjem i kristalizacijom
mogu primiti ili odati velike koliine energije, a temperatura taljenja im se nalazi u podruju u kojemu je ovaj proces iskoristiv
pri regulaciji temperature, nazivaju se fazno promjenljivim materijalima (engl. Phase Change Material PCM).
Na temperaturama niim od talita fazno promjenjivi materijali se ponaaju kao sve ostale krutine. Dovoenjem topline
poveava im se temperatura. Meutim, zagrijavanjem na temperaturu talita dolazi do pretvorbe krute u kapljevitu fazu
(taljenje) pri emu temperatura ostaje konstantna. Nakon to se rastali cijela krutina, daljnjim dovoenjem topline raste
temperatura nastale kapljevine. U obrnutom procesu, sniavanjem temperature okoline, kapljevina se hladi do temperature
talita, nakon ega slijedi skrutnjavanje, tijekom kojega se od tvari odvodi toplina, a njezina temperatura ostaje konstantna.
Primjenom PCM materijala u graevnim objektima postie se uravnoteenje dnevnih varijacija temperature, s obzirom da fazno
promjenljivi materijali svojim taljenjem usporavaju ili onemoguavaju dnevni porast temperature iznad svoje temperature
talita, a kristalizacijom sprjeavaju prekomjeran pad temperature. Osim uravnoteenja temperature, na ovaj se nain smanjuju
potrebe za grijanjem i hlaenjem, tedi energija i uva okoli. Prema podacima u literaturi, ovisno o klimatskom podruju,
utede se kreu u rasponu od 20 do 40%. Premda su fazno promjenljivi materijali najdjelotvorniji u klimatskim podrujima s
velikim razlikama izmeu dnevnih i nonih temperatura, izborom odgovarajuih materijala za svako se klimatsko podruje
moe postii traena uinkovitost. Isti PCM materijali nee biti jednako uinkoviti u svim klimatskim podrujima. Za hladnija
podruja, gdje je potrebno sprijeiti prekomjerno ohlaivanje unutarnjeg prostora, preporuuju se materijali ija se temperatura
taljenja kree u rasponu od 18C do 22C. Za toplija podruja, gdje je vano sprijeiti prekomjerno povienje temperature,
prikladniji su materijali s temperaturom taljenja izmeu 22C i 26C. U graevinarstvu se PCM koriste na specijalnim umreenim
nosaima, mikroinkapsulirani PCM materijali te graevinski materijali na bazi mikrokapsula. Za PCM materijale poeljna je
visoka vrijednost latentne topline, temperatura taljenja u tono odreenim granicama te velika gustoa. Zahtjevi koji se
postavljaju s gledita sigurnosti primjene PCM materijala su kemijska stabilnost, neotrovnost i prihvatljivost za okoli.
123
124
3.3.2.7.
Dinamike karakteristike graevne konstrukcije
Svaka promjena uvjeta izmjene topline na rubnim plohama graevinske konstrukcije (bilo promjena temperature okoline, bilo
promjena intenziteta izmjene topline: vjetar, sunevo zraenje) izazvat e nestacionarnost u temperaturnoj raspodjeli i u iznosu
toplinskog toka koji se izmjenjuje na rubnim plohama. Dinamike karakteristike graevne konstrukcije opisuju vremenski
odgovor nekog graevnog dijela na toplinsku pobudu iz njegove okoline. Proraun se provodi prema normi HRN EN ISO 13786.
Svojstva koja odreuju dinamike karakteristike graevnog dijela su: toplinska provodnost l, W/(m K), specifini toplinski
kapacitet c, J/(kg . K) i gustoa materijala r, (kg/m3). Veliina koja povezuje ova svojstva je toplinska difuzivnost ili temperaturna
provodnost a, m2/s. Ova veliina odreuje toplinsku tromost objekta, odnosno definira brzinu kojom objekt reagira promjenom
svoje temperature po cijelom volumenu na pobudu iz okolia.
Relativno velike dnevne promjene temperature vanjskog zraka (ili ekvivalentne temperature za sluaj djelovanja i sunevog
zraenja) karakteristine su za ljetno razdoblje, te je u toplinskom proraunu to potrebno uzeti u obzir. Iz toga se razloga
pred graevinski element postavlja dodatni zahtjev toplinska stabilnost elementa. Pod toplinskom stabilnou vanjskog
graevinskog elementa podrazumijeva se njegovo svojstvo ouvanja relativno postojane temperature na svojoj unutranjoj
povrini tijekom periodikih promjena temperature vanjskog zraka, odnosno toplinskog toka koji prolazi kroz promatrani
element. Ako vanjski elementi zgrade nemaju dovoljnu toplinsku stabilnost , temperatura e zraka u zgradi znatno varirati,
ovisno o promjeni temperature okoline.
U teoriji toplinske stabilnosti pretpostavka je da se temperatura vanjskog zraka (odnosno ekvivalentna temperatura) i toplinski
tok kroz povrinu vanjskog graevinskog elementa mijenjaju (osciliraju) po zakonu kosinusoide. Promjena temperature
unutranje povrine graevinskog elementa zahtijeva odreeno vremensko razdoblje koje je potrebno za transport topline
od vanjske povrine. Zato se promjena temperature vanjske povrine graevinskog elementa nee trenutno odraziti na
temperaturu unutranje povrine. Temperaturni val je naziv za vremensku periodiku oscilaciju temperature objekta. Razlika
vrijednosti izmeu trenutne temperature vanjskog zraka i srednje temperature zraka (za razdoblje od 24 sata) zove se amplituda
oscilacije temperature vanjskog zraka Ate. Oscilacije temperature vanjskog zraka, odnosno ekvivalentne temperature, uzrokovat
e oscilacije toplinskog toka kroz vanjsku povrinu graevinskog elementa Aq. Te e oscilacije takoer imati oblik kosinusoide
s razdobljem od 24 sata, ali e imati odreeni vremenski pomak. Zbog toga e se mijenjati i temperatura vanjske povrine
graevinskog elementa (po zakonu kosinusoide i s razdobljem od 24 sata), ali s vremenskim pomakom faze oscilacija. Omjer
amplitude toplinskog toka na vanjskoj povrini graevinskog elementa (ili vanjskoj povrini sloja vieslojnog elementa) i
amplitude oscilacija temperature vanjske povrine elementa (odnosno sloja elementa) AJ, zove se koeficijent primanja topline
i definira se jednadbom:
U=
Aq
(3.52)
A

s pripadajuom mjernom jedinicom W/(m2 . K). Njegova vrijednost ovisi o periodu toplinskih oscilacija, svojstvima materijala
i svojstvima graevinskog elementa. Za relativno debele jednoslojne graevinske elemente koeficijent primanja topline je
funkcija samo fizikalnih svojstava materijala i period oscilacija toplinskog toka, te u tom smislu predstavlja znaajku materijala
elementa i definira se kao:

U = S = c 2 / T (3.53)
pri emu je T period oscilacija.

Za vieslojni graevinski element, koji je sastavljen od relativno tankih slojeva, koeficijent primanja topline vanjske povrine
nekog sloja ne ovisi samo o svojstvima materijala promatranog sloja ve i o karakteristikama jednog ili vie slojeva koji dolaze
iza promatranog sloja u smjeru toplinskog toka. Vremenski razmak koji je potreban da unutarnja povrina reagira promjenom
svoje temperature na promjenu temperature vanjskog zraka, odnosno ekvivalentne temperature, naziva se vremenski pomak
faze oscilacija temperature, oznaava se s h i izraava u satima. Omjer amplitude oscilacija temperature vanjskog zraka Ate
(odnosno amplitude ekvivalentne temperature) i amplitude oscilacija temperature unutarnje povrine graevinskog elementa
AJi, naziva se faktor priguenja amplitude oscilacija temperature, prema jednadbi:
Ate
(3.54)
A i

125 zgrada
Za graevni objekt povoljno je da je priguenje temperaturnih valova to vee i da je to vei fazni pomak. To osigurava
vremenski ujednaenu temperaturu unutranje povrine graevine. Ljetna stabilnost graevinskog dijela podrazumijeva da
do zagrijavanja unutarnjih prostorija dolazi to kasnije (kada na fasadi ve dolazi do pada temperature, u predveerje). Za ljetnu
je stabilnost tako povoljnije postavljanje toplinske izolacije s vanjske strane (sprjeava se zagrijavanje masivnih elemenata
konstrukcije i s time povezana akumulacija energije).
Provjetravana fasada u smislu ljetne toplinske stabilnosti ima prednosti pred klasinim konstrukcijama jer je montana obloga,
zbog sloja provjetravanog zraka, odlian izolator od suneva zraenja i ne treba proraunavati ljetnu stabilnost.
Slika 3.26 - Graevinski element s provjetravanom fasadom
Slika 3.27 - Graevinski element - lagana konstrukcija
125
126
Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama, trai da vanjski neprozirni graevni
dijelovi, koji su izloeni sunevu zraenju, moraju imati odgovarajue dinamike toplinske karakteristike kako bi se
smanjio njihov doprinos zagrijavanju zraka u zgradi tijekom ljetnih mjeseci. Prema iskustvenim podacima neprozirni
graevni dijelovi imaju zadovoljavajua svojstva priguenja temperaturnih valova ako im je masa po 1 m2 povrine
vea od 100 kg. Ispunjenje dinamikih toplinskih karakteristika za lagane vanjske graevne dijelove izloene sunevu
zraenju, s plonom masom manjom od 100 kg/m, dokazuje se posredno preko koeficijenta prolaska topline, U, koji
za zidove ne smije biti vei od 0,35 W/(m2K), a za krovove ne smije biti vei od 0,30 W/(m2K).
3.3.2.8.
Toplinsko istezanje
Promjene klimatskih uvjeta u kojima se nalazi graevinski objekt izazivaju vee ili manje promjene temperature vanjske povrine,
a transportom topline i promjene temperature unutarnjih slojeva graevnog elementa. Svaka promjena temperature u pravilu
izaziva promjenu volumena vrstih tijela: pri zagrijavanju dolazi do rastezanja, a pri hlaenju do stezanja. Onemoguavanje
volumenskog istezanja graevnog dijela (onemoguavanje temperaturnog rada), moe dovesti do oteenja konstrukcije
i ozbiljnog naruavanja njezine stabilnosti. esta su oteenja krovnih rubova, fasada, pucanja materijala na spojevima, itd.
Posebnu panju treba posvetiti zagrijavanju vanjske rubne povrine graevinskog objekta zbog suneva zraenja. To e
zagrijavanje u bitnome ovisiti o vrsti materijala vanjskog rubnog sloja graevinskog elementa, njegovom faktoru apsorpcije,
mogunostima transporta topline u unutranjost graevnog elementa (u unutarnje slojeve) i o orijentaciji rubne plohe prema
suncu (najjae je zagrijavan krov, zatim jugozapadna strana, a najslabije sjeverna strana). Ovisno o smjetaju toplinske izolacije
( nalazi li se s vanjske ili s unutarnje strane nosivog dijela konstrukcije), bit e prisutna vea ili manja promjena temperature
nosivog dijela konstrukcije manji ili vei temperaturni rad. Ako je toplinska izolacija smjetena s vanjske strane, bit e
prisutno manje zagrijavanje nosivog dijela konstrukcije, shodno tomu i manja vrijednost temperaturnog rada. To je jedan od
bitnih razloga zato se toplinski izolacijski sloj, kod vieslojnog graevinskog elementa, mora postaviti uvijek s vanjske strane
elementa.
Ako se radi o nehomogenim materijalima u graevnom je dijelu vrlo bitno postii meusobnu usklaenost temperaturnog
rada pojedinih materijala, tako da se vodi rauna o rasporedu pojedinih slojeva i izboru pojedinih materijala ili izvedbom
potrebnih dilatacija, to znai da materijali, koji su izloeni veoj promjeni temperature, moraju imati mogunost vrenja
temperaturnog rada.
S obzirom da se temperaturni rad moe smanjiti skraenjem duljine samog elementa, to se elementi osjetljivi na pomake i
naprezanja dijele u dva ili vie dijelova (izvedba dilatacijske reke). Dilatacijske reke izvode se sa svrhom sprjeavanja oteenja
konstrukcija uslijed temperaturnih promjena i time izazvanih istezanja/stezanja u samim konstrukcijama. Dilatirati se moe
cijeli objekt ili pojedinani dijelovi objekta, te se dilatacije dijele na glavne i dopunske. Glavne se dilatacije izvode kod objekata
visokogradnje prema propisanim kriterijima. Vano je naglasiti da se dilatacije ni u kojem sluaju ne smiju ispunjavat bukom,
nego ih se trajno zatvara elastinim kitovima, letvicama, trakama od plastine mase, aluminija i slino. Svaki statiki proraun
sadri proraun dilatacija i naprezanja koja nastaju u konstrukcijama uslijed temperaturnih promjena. Dopunske dilatacije
treba proraunati kod svih konstrukcija koje su podlone velikim promjenama temperature.
Linijska dilatacija elementa zbog promjene temperature rauna se prema izrazu:

L = t T L (3.55)
pri emu je:

at
- koeficijent linearnog istezanja, [m/(m K)]
DT
- promjena temperature, [K]
L
- duljina promatranog elementa, [m]
Pri proraunu ukupnog godinjeg temperaturnog rada graevinskog elementa, temperaturnu razlika treba izraunati za
najnepovoljnije vrijednosti godinjih temperatura: za maksimalnu ljetnu temperaturu (ukljuivo utjecaj sunevog zraenja) i
minimalnu zimsku temperaturu, u sredini promatranog elementa.

127 zgrada
Ako je graevinski element uklijeten, te je onemogueno njegovo istezanje/stezanje, u njemu e se pojaviti takozvana
temperaturna naprezanja uslijed tlanog/vlanog optereenja. Ako su naprezanja prevelika, u materijalu mogu nastati pukotine
koje se oznauju kao ive pukotine jer se ire i stiskaju, ovisno je li se element konstrukcije grije ili hladi. Ove se pukotine ne
mogu sanirati sve dotle dok se odgovarajuim mjerama ne smanji temperaturni rad elementa.
Primjer prorauna
Potrebno je proraunati i nacrtati temperaturni profil kroz troslojni vanjski zid, te Glaserovom priblinom metodom odrediti
dolazi li do kondenzacije vodene pare koja se difuzijom kree kroz promatrani zid. Zadana je temperatura vanjskog zraka -15C,
relativne vlanosti 90% i temperatura zraka u prostoriji 25C, relativne vlanosti 60%. Debljine pojedinih slojeva i pripadajua
svojstva materijala navedena su u tablici 3.15.
Tablica 3.15 - Geometrijske znaajke slojeva zida i toplinska svojstva materijala

Debljina
sloja
d (m)
Gustoa
r (kg/m3)
l (W/mK)
Faktor otpora difuziji vodene

pare
m (-)
armirani beton
0,2
2500
2,33
90
polistirenska pjena
0,05
20
0,041
35
fasadna opeka
0,12
1400
0,61
Vrsta materijala
Toplinski otpori pojedinih slojeva:
Ri =

R1 =

Ukupni otpor transportu topline:
1
= 0,13 (m2K)/W
hu
(3.56)
d1
0,2
= 0,08584 (m2K)/W (3.57)
2,33
d2
0,05
= 1,2195 (m2K)/W (3.58)
0,041
d3
0,12
= 0,1967 (m2K)/W (3.59)
0,61
R2 =
R3 =
Re =
2
3
1
1
= = 0,04 (m2K)/W (3.60)
hv 25
R uk = R u + R1 + R 2 + R 3 + R v = 0,13 + 0,08584 + 1,2195 + 0,1967 + 0,04 = 1,672 (m2K)/W (3.61)

Gustoa toplinskog toka kroz zid:
q=

Promjene temperatura po pojedinim slojevima:
u v
R uk
25 ( 15)
= 24 W/m2 (3.62)
1,672
C (3.63)
u = q R u = 24 0,13 = 3,12
1 = q R1 = 24 0,08584 = 2,06
C (3.64)
C (3.65)
2 = q R2 = 24 1,2195 = 29,26
127
128
3 = q R3 = 24 0,1967 = 4,72 C (3.66)
C (3.67)
v = q Rv = 24 0,04 = 0,96
Temperature po pojedinim slojevima iznose:
C (3.68)
su = u u = 25 3,12 = 21,88
C (3.69)
1 = su 1 = 21,88 2,06 = 19,82
C (3.70)
2 = 1 2 = 19,82 29,26 = 9,44

sv = 2 3 = 9,44 4,72 = 14,16 C (3.71)
Raspodjela temperatura po pojedinim slojevima je prikazana na slici 3.28.
Slika 3.28 - Raspodjela temperatura po pojedinim slojevima vanjskog zida
Za zadane temperature vanjskog zraka i zraka u prostoriji te za izraunate temperature vanjske i unutarnjeje povrine zida i
temperature pojedinih slojeva, iz tablica se mogu oitati tlakovi zasienja vodene pare:
Za opisano stanje vanjskog i unutarnjeg zraka, izraunavaju se parcijalni tlakovi vodene pare u zraku, koritenjem podataka za
tlakove zasienja i podatke o relativnim vlanostima. Slijedi:
u = 25C

su = 21,88 C

1 = 19,82C
2 = 9,44 C
= 14,16 C
sv

= 15C
v

ps _ u = 3,167 kPa
ps _ su = 2,643 kPa
ps _ 1 = 2,329 kPa
ps _ 2 = 0,275 kPa
ps _ sv = 0,180 kPa
ps _ v = 0,165 kPa

129 zgrada
pu = u pu' = 0,6 3,167 = 1,900 kPa (3.72)

pv = v pv' = 0,9 0,165 = 0,149 kPa (3.73)
Konano, potrebno je izraunati relativne otpore difuziji vodene pare r pojedinih slojeva zida kako slijedi:
Armirani beton:
Polistirenska pjena:
Fasadna opeka:
r1 = d1 1 = 0,2 90 = 18 m
r2 = d 2 2 = 0,05 35 = 1,75 m
r3 = d 3 3 = 0,12 6 = 0,72 m
Pomou izraunatih vrijednosti mogue je nacrtati dijagram difuzije u odgovarajuem mjerilu (Slika 3.29). Iz dijagrama je vidljivo
da za sluaj promatranog zida u zadanim uvjetima vanjskog i unutarnjeg stanja zraka, ne dolazi do kondenzacije vodene pare
unutar zida, budui da krivulja parcijalnog tlaka vodene pare ni na jednom mjestu ne presijeca krivulju tlaka zasienja.
Slika 3.29 - Raspodjela parcijalnih tlakova vodene pare i tlakova zasienja po pojedinim slojevima
129
130
Reference
[3.1]
[3.2]
[3.3]
[3.4]
[3.5]
[3.6]
[3.7]
Vladimir imetin, Graevinska fizika, Fakultet graevinskih znanosti Sveuilita u Zagrebu, 1983.
Antun Galovi, Termodinamika II, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu, 2007.
Boris Halasz, Antun Galovi, Ivanka Boras, Toplinske tablice, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu, 2007.
Norme: HRN EN ISO 6946; HRN EN ISO 13788; HRN EN ISO 13786
Stanislav Kurajica, Fazno promjenljivi materijali, TEHNOEKO 4/2007, Zagreb, 2007.
Jasenka Bertol-Vrek, Unutarnja plona temperatura toplinskih mostova, Vol.7(1999), No.1(17) PROSTOR, 121-136
Zoran Jakopovi, Krovne folije, http://www.gradimo.hr

131 zgrada
131
132

133 zgrada
4.

4.1.

OSNOVE ZGRADARSTVA I IZVEDBE ZGRADE

Tipologija izgradnje i podjela zgrada prema razdoblju gradnje i
energetskim potrebama
Sa stajalita energetske potronje, razdoblje izgradnje izuzetno je vaan parametar. Podjela zgrada u ovisnosti o starosti i vrsti
gradnje je podruje kojemu nije posveena dovoljna panja i o kojemu e, u budunosti, trebati puno vie voditi rauna. Zbog
karakteristika gradnje i nedostatka propisa o toplinskoj zatiti, u razdoblju najvee stambene izgradnje od 1950. do 1980.
godine, izgraen je niz stambenih i nestambenih zgrada koje su danas veliki potroai energije, s prosjenom godinjom
potronjom energije za grijanje od preko 200 kWh/ma.
Razdoblje izgradnje kao i razdoblje eventualne obnove zgrade prvi su i osnovni podatak koji emo provjeriti prilikom
provoenja energetskog pregleda zgrade. Taj nam podatak puno govori o karakteristikama izgradnje i tipovima konstrukcija
koje su koritene u pojedinom razdoblju izgradnje. Takoer nam govori o eventualnom postojanju toplinske zatite, ovisno o
zakonodavnom okruenju u podruju toplinske zatite u odnosu na razdoblju izgradnje.
Prema starosti i vrsti gradnje, a u ovisnosti o zakonodavnom okruenju, postojee zgrade u Hrvatskoj moemo
podijeliti u karakteristine grupacije:
zgrade graene prije 1940. godine
zgrade graene u razdoblju od 1940. do 1970. godine
novogradnja usklaena s Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama NN 79/05 s
obveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine, te Tehnikim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj
zatiti zgrada NN 110/08, NN 89/09.
U analizi energetskih svojstava zgrade i karakteristika energetske potronje bitan je podatak o namjeni zgrade i specifinostima
energetske potronje vezano uz njenu namjenu.
Osnovna podjela zgrada prema namjeni je na stambene i nestambene zgrade.
4.1.1.
Stambene zgrade
Osnovna karakteristika postojee izgradnje u Hrvatskoj je neracionalno velika potronja svih oblika energije, prvenstveno
energije za grijanje, ali porastom standarda sve vie i za hlaenje zgrada. Energetska potronja namijenjena za grijanje,
pripremu tople vode i kondicioniranje zraka predstavlja najznaajniji dio energetske potronje u zgradama. Ako se postojee
zgrade izgraene nakon donoenja zahtjeva u pogledu toplinske zatite zgrada u okviru norme HRN U.J5.600: Toplinska tehnika
u graevinarstvu, tehniki uvjeti za projektiranje i graenje zgrada iz 1987. godine, prihvate kao uvjetno zadovoljavajue sa
stajalita toplinske zatite i utede energije, ak i u tom sluaju oko 83% naseljenih zgrada u Hrvatskoj ima nezadovoljavajuu
toplinsku zatitu, s prosjenom potronjom energije za grijanje prostora od 150 do 200 kWh/ma.
133
134
Smanjena potronja energije u razdoblju iza 2008. godine mogla bi se postii gradnjom prema zahtjevima za postizanje
energetskog razreda A i A+; gradnjom prema minimalnim zahtjevima Tehnikog propisa o racionalnoj uporabi energije i
toplinskoj zatiti u zgradama zadrava se razina potronje iz razdoblja 2005. - 2008. godine.
Slika 4.1 - Kretanje prosjene potronje toplinske energije u zgradama RH u ovisnosti o zakonodavnom okruenju,
izvor EIHP
Ukupan broj stanova u Hrvatskoj, prema zadnjem popisu stanovnitva iz 2001. godine [4.18], iznosi 1,88 milijuna, ili 133,3
milijuna kvadratnih metara stambene izgradnje. Iz tog je podatka jasno vidljiv energetski potencijal zgrada u Republici
Hrvatskoj. Ako pretpostavimo da su stambene zgrade s jednim ili dva stana ustvari obiteljske kue, udio obiteljskih kua u
stambenoj gradnji iznosi prosjeno 65%.
STAMBENE ZGRADE
35%
65%
Obiteljske kue(zgrade s 1 ili 2 stana)

Viestambene zgrade
Slika 4.2 - Zastupljenost obiteljskih kua u ukupnoj stambenoj izgradnji

135 zgrada
Tablica 4.1 - Stambeni fond Republike Hrvatske prema popisima stanovnitva [4.18]
Broj stanova
Povrina
stanova
(tis. m2)
Prosjena
povrina
stana (m2)
Prosjena
povrina
stana po
osobi (m2)
Prosjean
broj osoba
po stanu
ukupno
1 188 743
62 659
52,7
14,3
3,7
gradska
naselja
513 534
27 781
54,1
15,4
3,5
ukupno
1 381 434
86 954
62,9
19,6
3,2
gradska
naselja
727 683
45 035
61,9
20,1
3,1
Popis
1991.
ukupno
1 575 644
110 972
70,4
23,7
3,0
gradska
naselja
878 968
59 184
67,3
23,2
2,9
Popis 2001.
ukupno
1 877 126
133 307
71
27,3
2,6
Popis
1971.
Popis
1981.
Tablica 4.2 - Podjela stanova u Hrvatskoj i Zagrebu prema modalitetima koritenja [4.18]
Modaliteti
koritenja stanova
Republika Hrvatska
Grad Zagreb
Broj stanova
Uk. povrina (m2)
Broj stanova
Uk. povrina (m2)
1 877 126
133 306 758
312 902
20 315 678
Ukupno
1 660 649
120 973 492
304 163
19 829 752
Nastanjeni
1 421 623
105 815 623
271 183
17 958 929
Privremeno
nastanjeni
196 633
12 824 336
31 284
1 791 495
Naputeni
42 393
2 333 533
1 696
79 328
Stanovi za odmor
182 513
10 390 305
4 843
201 739
U vrijeme
sezonskih radova
u poljoprivredi
8 418
282 084
101
3 755
Stanovi u kojima
se samo obavljala
djelatnost
25 546
1 660 877
3 795
280 432
Ukupno
Stanovi za stalno
stanovanje
Stanovi koji se
koriste privremeno
135
136
Stambeni fond Republike Hrvatske je prema popisima stanovnitva iznosio 1971. godine ukupno 1.188.743 stanova. Godine
1981. broj stanova je porastao u odnosu na 1971. za 16,2%, ili u prosjeku 1,6% godinje i iznosio je ukupno 1.381.434 stanova.
Godine 1991. registrirana su 1.575.644 stana, to ini porast u odnosu na 1981. za 14,1% ili 1,4% godinje. U razdoblju izmeu
dva posljednja popisa stanovnitva, 1991.-2001. godine, ukupni stambeni fond Hrvatske je, prema dostupnim podacima
porastao za 301.482 stana, to znai da je 2001. godine bilo 19,1% vie stanova nego 1991. godine, odnosno prosjeni godinji
porast je iznosio 1,9%.
Tablica 4.3 - Zastupljenost nastanjenih stanova prema godini izgradnje u ukupnom sektoru postojeih zgrada [4.18]
GODINA IZGRADNJE
BROJ STAMBENIH JEDINICA
ZASTUPLJENOST U UKUPNOM
SEKTORU POSTOJEIH ZGRADA
PRIJE 1919. GODINE
129 901
9,10
1919. - 1945.
104 333
7,30
1946. - 1960.
154 672
10,90
1961. - 1970.
285 451
20,10
1971. - 1980.
329 028
23,10
1981. - 1990.
244 908
17,20
1991. - 1995.
47 911
3,40
1996. - 2001.
70 817
5,00
nepoznato i nedovreno
54 602
3,90
ukupno
1 421 523
100
350000
300000
250000
200000
Broj
nastanjenih
stanova
prema
godini
izgradnje
150000
100000
50000
prije 1919
godine
1919.1945.godina
1946.-1960.
godina
1961.1970.godina
1971.1980.godina
1981.1990.godina
1991.1995.godina
od 1996.
godine
nepoznati
podaci
nezavreni
stanovi
Slika 4.3 - Podjela nastanjenih stanova prema godini izgradnje

137 zgrada
Slika 4.4 - Kuanstva prema broju lanova prema popisima od 1953. do 2001. godine[4.18]
Iz provedenih analiza moemo zakljuiti da je u razdoblju najvee izgradnje u Hrvatskoj, od 1946. do 1990. godine, izgraen
velik broj zgrada koje danas predstavljaju velike energetske potroae, i potrebno ih je sustavno obnavljati. Porastom standarda
ivota, te rastom samakih kuanstava, dodatno raste i potronja energije u tim zgradama.
Danas se vie ne postavlja pitanje trokova energetske obnove, ve trokova ako se nita ne uini po tom pitanju. Potencijal
energetske obnove postojeeg sektora zgrada je izrazito velik, a aktivnosti u smjeru obnove mogu potaknuti niz gospodarskih
aktivnosti te tako doprinijeti gospodarskom i razvoju industrije, zapoljavanju i veoj konkurentnosti cijelog gospodarstva.
Energetsku obnovu zgrada treba sustavno planirati i usmjeriti je na onaj dio sektora koji e ostvariti najvee energetske
utede uz nuno poveanje standarda. Takoer, s obzirom da se jednom obnovljena zgrada vjerojatno iduih 20-30 godina
nee obnavljati, takve energetske obnove treba provoditi u skladu s niskoenergetskim principima i uz primjenu obnovljivih i
alternativnih energetskih sustava.
4.1.2.
Nestambene zgrade
Nestambene zgrade nisu tako dobro statistiki obraene i evidentirane kao stambene zgrade. Podaci o dananjoj nestambenoj
izgradnji, dostupni su putem izdanih graevnih dozvola, pa moemo analizirati odnos novoizgraenog stambenog i
nestambenog fonda zgrada. U razdoblju od 1996. do 2008. godine zabiljeen je pad broja izdanih dozvola za stambene
zgrade i porast broja izdanih graevinskih dozvola za nestambene zgrade, pa je danas prosjeni odnos 60% stambena i 40%
nestambena izgradnja. Podaci o nestambenim zgradama, posebno o zgradama javne namjene postat e vrlo bitni pri uvoenju
obvezne energetske certifikacije zgrada, kao i obveze javnog izlaganja energetskog certifikata koja se uvodi za zgrade javne
namjene.
137
138
Tablica 4.4 - Graevinske veliine stambenih i nestambenih zgrada za koje su izdane graevinske dozvole u
razdoblju 1996.-2008. godine, novogradnja i dogradnja1
ZGRADE
UKUPNO
STAMBENE ZGRADE
NESTAMBENE ZGRADE
ODNOS
POVRINA
ST./NEST.
%
Povrina m2
Volumen m3
Povrina m2
Volumen
m3
Povrina m2
Volumen m3
1996.
1 463 639
4 768 048
1 032 529
2 996 941
431 111
1 771 107
71% / 29%
1997.
1 912 222
6 050 695
1 277 332
3 667 044
634 890
2 383 651
67% / 33%
1998.
1 907 048
6 339 905
1 334 851
3 916 229
572 197
2 423 676
70% / 30%
1999.
1 899 648
6 070 278
1 367 927
4 039 407
531 721
2 030 871
72% / 28%
2000.
2 182 816
7 330 076
1 476 776
4 348 993
706 040
2 981 083
68% / 32%
2001
3 191 988
10 621 828
2 153 574
6 289 905
1 038 414
4 331 923
67% / 33%
2002.
3 596 308
12 187 775
2 393 281
6 977 036
1 203 027
5 210 739
66% / 34%
2003
4 103 471
14 552 605
2 455 370
7 252 104
1 648 101
7 300 501
60% / 40%
2004
4 202 942
14 839 468
2 434 488
7 189 454
1 768 454
7 650 014
58% / 42%
2005
4 773 236
16 925 965
2 840 236
8 394 718
1 933 000
8 531 247
60% / 40%
2006
5 155 445
18249 379
3 167 992
9373 883
1987 453
8875 496
61% / 39%
2007
5 524 936
20 473 930
3 009 703
8 883 354
2 515 233
11 590 576
55% / 45%
2008
5 156 169
18 356 838
3 054 229
9 057 543
2 101 940
9 299 295
59% / 41%
Nestambene zgrade vrlo se razlikuju po potronji energije u ovisnosti o starosti te u ovisnosti o tipologiji i nainu koritenja
zgrade, tj. namjeni zgrade te je za procjenu energetskog potencijala vana analiza po tipovima energetske potronje.
4.1.3. Zgrade graene prije 1940. godine

Osnovno obiljeje gradnje u ovom razdoblju je gradnja tradicionalnim tehnikama i materijalima, bez primjene toplinske zatite.
Toplinska zatita zgrada je dio graevinske fizike koja je relativno mlada znanost. Vezana je uz naglu pojavu novih materijala
u graditeljstvu, energetsku krizu te uz razvoj svijesti o potrebi utede energije i zatite okolia. Nedovoljna toplinska izolacija
dovodi do poveanih toplinskih gubitaka zimi, hladnih obodnih konstrukcija, oteenja nastalih kondenzacijom (vlagom),
te pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice su oteenja konstrukcije, te neudobno i nezdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje
takvih prostora zahtijeva veu koliinu energije to dovodi do poveanja cijene koritenja i odravanja prostora, ali i do veeg
zagaenja okolia. Zagaenje okolia opet ima utjecaj na oteenje graevina i na ivot i zdravlje ljudi.
U tradicionalnom graditeljstvu zatitna uloga vanjske ovojnice zgrade bila je iskustveno prenoena ovisno o primjenjenom
materijalu koji je zadovoljavao nosivost i pruao odreenu toplinsku zatitu. Toplinska zatita nije bila predmet koji je
usmjeravao izbor konstrukcije, a uteda energije, prema dananjem shvaanju, bila je nepoznata.
1
Republika Hrvatska - Dravni zavod za statistiku, www.dzs.hr

139 zgrada
Prva razmiljanja teoretiara o ogranienoj koliini energetskih sirovina javljaju se poetkom dvadesetog stoljea. Godine
1912. Karl Schmidt govori o ogranienoj godinjoj potronji energije. Godine 1921. u naselju Heleran kod Dresdena grade
se graevine od drveta u obliku dvostruke drvene konstrukcije i meuprostora ispunjenog tresetom. Ovo moemo smatrati
preteom ugradnje toplinske izolacije u svrhu utede energije. Prvi propisi o toplinskoj zatiti u Hrvatskoj doneseni su 1970.
godine. Zato je kod analize toplinskih karakteristika postojeih zgrada bitan podatak o godini izgradnje ili vee rekonstrukcije
zgrade. Kod zgrada graenih prije 1970. godine, nisu se radili nikakvi prorauni gubitaka topline i utede energije. Zgrade su
se gradile iskustveno, zadovoljavajui statiku konstrukcije. Starije zgrade izvodile su se kao zidana konstrukcija od pune opeke
ili kamena, debljine zida 30, 45, 60 cm kod gradnje starim formatom opeke (29/14/6,5-7,5 cm), te 25, 38 ili 50 cm pa i vie kod
gradnje novim formatom opeke (25/12/6,5 cm). Toplinska izolacija nije se koristila. Stropovi su uglavnom drveni ili masivni od
opeke, kamena ili betonskih elemenata (rebriasti betonski strop). Takve starije zgrade masivnih debelih zidova, zbog velike
debljine konstrukcije i relativno niskog stupnja zagrijavanja prostora, nisu imale tako velike toplinske gubitke, kao novije lake
betonske konstrukcije bez toplinske zatite. Meutim, uvoenjem standarda grijanja prostora na temperaturu viu od 18C,
kroz takve zidove gubi se znatan dio toplinske energije i pojavljuje problem vlage. Vrijednosti koeficijenta prolaska topline za
takve vanjske zidane konstrukcije, ne zadovoljavaju zahtjeve dananjih propisa.
Zidovi u tlu kod starih zgrada izvodili su se kao i vanjski zidovi od opeke ili kamena. Podrumski prostori su uglavnom bili
pomoni prostori graevine koji se nisu grijali. Najee provjetravani podrum sluio je kao tampon prostor izmeu tla i prostora
prizemlja. Vlaga koja je bila neminovna, isuivala se u prostoru podruma ne tetei ostalim konstrukcijama. Najee neizolirani
pod nije stvarao problema u pomonim negrijanim prostorima graevine. Podovi su najee bili izvedeni na sloju nabijene
zemlje. Kao hodna obloga koristile su se drvene kocke ili opekarski elementi poloeni u nasip. Podovi prizemnih prostorija na
tlu izvodili su se najee s drvenim slijepim podovima u nasipu. Podovi na tlu u sluaju grijanih prostora ne zadovoljavaju
zahtjeve dananjih propisa. Hladni podovi grijanih prostora esto su izloeni i pojavi kondenzacije na njihovoj gornjoj povrini.
Strop prema negrijanom tavanu najee se izvodio kao drveni strop s podgledom (buka na daanoj oplati), nasipom ute i
gornjom daanom oplatom kao podom tavana, ili opekarski elementi poloeni u sloj pijeska. Strop iznad negrijanog prostora
je uglavnom strop podruma i najee se izvodio kao svoeni strop od opeke ili kamena s nasipom i plivajuim drvenim podom,
poloenim u taj nasip. Podgled svoda uglavnom se bukao. Krov kod starih graevina najee se nije izolirao jer se izvodio
iznad negrijanog tavanskog prostora. Tavan kod tradicionalne gradnje slui kao meuprostor izmeu vanjskog i unutarnjeg
grijanog prostora. Problem se pojavljuje kod prenamjene tavanskog prostora u grijani stambeni prostor.
Prozori i vrata kod starih graevina izvodili su se uglavnom drveni, ustakljeni s jednim ili dva stakla po krilu. Ugraivali su se
kao jednostruki ili dvostruki prozori s dva krila na razmaku veem od 10 cm. Takvi prozori uzrokuju velike gubitke topline kroz
vanjsku ovojnicu, kako uslijed transmisije tako i zbog prolaza zraka kroz nebrtvljene reke.
Prosjeni gubici topline kod takvih starih zgrada kreu se uglavnom izmeu 180 i 250 kWh/m2godinje. Analize pokazuju da
se poveanjem toplinske izolacije vanjske ovojnice, prvenstveno vanjskog zida, te zamjenom prozora, gubici topline smanjuju
najmanje na 60-90 kWh/m2godinje, to je uteda u potronji energije za oko 70%.
139
140
Tablica 4.5 - Prosjeni koeficijenti prolaska topline za tipine vanjske konstrukcije u odreenom razdoblju
gradnje, te mogua poboljanja poveanjem toplinske zatite [4.9]
VANJSKI ZID S TOPLINSKOM IZOLACIJOM I ZAVRNOM
BUKOM (ETICS SUSTAV, kamena vuna)
VANJSKI ZID, PREMA GARAI ILI TAVANU,

Materijal
[cm]
[W/m2K]
KARAKTERISTINO ZA RAZDOBLJE
DO 1940.g. KONTINENTALNA HRVATSKA
Puna opeka
(obostrano
obukana)
Armirani beton
(iznutra obukan
1,5 cm)
d=16
cm
d=18
cm
d=20
cm
U, [W/m2K]
0,41
0,35
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19
45
1,40
0,38
0,32
0,28
0,25
0,22
0,20
0,18
60
1,16
0,36
0,31
0,27
0,24
0,21
0,19
0,18
80
0,87
0,33
0,28
0,25
0,22
0,20
0,18
0,17
POBOLJANE KARAKTERISTIKE NAKON IZVEDBE TOPLINSKE

IZOLACIJE
30
2,51
0,44
0,36
0,31
0,27
0,24
0,21
0,19
50
1,85
0,41
0,34
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19
65
1,54
0,39
0,33
0,29
0,25
0,23
0,20
0,18
80
1,32
0,38
0,32
0,28
0,25
0,22
0,20
0,18
30
2,53
0,44
0,36
0,31
0,27
0,24
0,21
0,19
50
1,86
0,41
0,34
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19
65
1,53
0,39
0,33
0,29
0,25
0,23
0,20
0,18
80
1,33
0,38
0,32
0,28
0,25
0,22
0,20
0,18

IZOLACIJE
30
1,89
0,41
0,35
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19
16/20/25
4,05/3,82/3,56
0,46
0,38
0,32
0,28
0,25
0,22
0,20
30/40/50
3,33/2,95/2,65
0,45
0,37
0,32
0,27
0,24
0,21
0,19
25
1,61
0,40
0,34
0,29
0,25
0,23
0,20
0,19
Betonski bloketi
(obostrano bukani)
KARAKTERISTINO
1970.g.
d=14
cm
1,89
OD 1940.g. DO 1970.g.
Puna opeka
(obostrano
obukana)
d=12
cm
30
DO 1940.g. PRIMORSKA HRVATSKA
Kamen
(iznutra obukan)
d=10
cm

IZOLACIJE
Kamen
(obostrano obukan)
d=8
cm
ZA
RAZDOBLJE
POSLIJE

IZOLACIJE

141 zgrada
*nastavak s prethodne stranice

VANJSKI ZID S TOPLINSKOM IZOLACIJOM I ZAVRNOM BUKOM
(ETICS SUSTAV, kamena vuna)
VANJSKI ZID, PREMA GARAI ILI TAVANU,

Materijal
uplja opeka (obostrano

obukana)
d=10
cm
d=12
cm
[cm]
[W/m2K]
25
1,62
0,40
0,34
0,29
35
1,21
0,37
0,31
0,27
KARAKTERISTINO ZA RAZDOBLJE OD 1970.g.

DO 2006.g.
uplja opeka 29 cm
s termoizolacijskom bukom
4 cm
uplja opeka 29 cm s
tankoslojnom fasadom (46)+0,8 cm - DEMIT
Sendvi zid
(fasadna opeka 12 cm,
t.i. 3 cm , ab 15 cm)
Sendvi zid
(uplja opeka 19 cm, t.i. 5 cm,
fasadna opeka 12 cm)
Sendvi zid
(uplja opeka 29 cm, t.i. 5 cm,
fasadna opeka 12 cm)
d=8
cm
d=14
cm
d=16
cm
d=18
cm
d=20
cm
0,25
0,23
0,20
0,19
0,24
0,22
0,20
0,18
U, [W/m2K]

IZOLACIJE
35
0,86
0,32
0,27
0,24
0,22
0,20
0,18
0,17
36
0,55
0,36
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19
0,17
30
1,13
0,36
0,31
0,27
0,24
0,21
0,19
0,18
40
0,47
0,25
0,22
0,20
0,18
0,17
0,16
0,15
48
0,44
0,33
0,28
0,25
0,22
0,20
0,18
0,17
Sendvi zid s ventiliranom

upljinom
(uplja opeka 19 cm, t.i..
3 cm, ventilirana upljina
3 cm,fasadna opeka 12 cm)
*dodatnu toplinsku izolaciju
izvesti prije ventilirane
upljine
40
0,84
0,29
0,25
0,22
0,19
0,18
0,16
0,15

upljinom
(uplja opeka 29 cm, t.i..
3 cm, ventilirana upljina
3 cm,fasadna opeka 12 cm)
upljine
47
0,65
0,34
0,29
0,25
0,22
0,20
0,18
0,17

upljinom
(ab 15 cm, t.i. 3 cm,
ventilirana upljina 3 cm, ab
5 cm)
upljine
23
1,52
0,35
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19
0,17
20
1,22
0,37
0,31
0,27
0,24
0,22
0,20
0,18
25
0,99
0,34
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19
0,17
Zidovi od laganog betona

(porobeton) obostrano
bukan
141
142

POD NA TLU
Materijal
POD NA TLU TOPLINSKI IZOLIRAN

d=8
cm
[cm]
[W/m2K]
KARAKTERISTINA VANJSKA OVOJNICA DO

1970.g.
Pod na tlu
17
2,67
d=10
cm
d=12
cm
d=14
cm
d=16
cm
d=18
cm
d=20
cm
U, [W/m2K]
IZOLACIJE
0,42
0,35
0,30
0,26
0,23
0,30
0,26
0,23
0,20
0,19
KARAKTERISTINA VANJSKA OVOJNICA OD

1970.g. DO 2006.g.
Pod na tlu + t.i. 3 cm
20
0,89
ZID PREMA NEGRIJANOM STUBITU

Materijal
[cm]
[W/m2K]

1970.g.
Puna opeka
(obostrano
obukana)
uplja opeka
(obostrano
obukana)
Armirani beton
(obostrano obukan
1,5 cm)
0,42
0,35
d=8
cm
Puna opeka
d=12
cm
d=14
cm
d=16
cm
d=18
cm
d=20
cm
U, [W/m2K]
IZOLACIJE
1,64
0,40
0,33
0,29
0,25
0,23
0,20
0,19
25
1,42
0,40
0,34
0,29
0,25
0,23
0,20
0,19
16/20/25
2,97/2,84/2,70
0,46
0,38
0,32
0,28
0,25
0,22
0,20
30/40/50
2,56/2,33/2,14
0,45
0,37
0,32
0,27
0,24
0,21
0,19
VANJSKI ZID PREMA TERENU TOPLINSKI IZOLIRAN
[cm]
[W/m2K]
d=8
cm
d=10
cm
d=12
cm
d=14
cm
d=16
cm
d=18
cm
d=20
cm
U, [W/m2K]
IZOLACIJE OD XPS*-a
16/20/25
5,21/4,83/4,42
0,35
0,28
0,24
0,21
0,18
0,16
0,15
30/40/50
4,08/3,52/3,11
0,34
0,28
0,23
0,20
0,18
0,16
0,14
60
1,15
0,28
0,24
0,21
0,18
0,16
0,15
0,12
80
0,89
0,26
0,22
0,20
0,17
0,16
0,14
0,13

1987.g. DO 2006.g.
Beton s toplinskom
izolacijom 5 cm i
obzidom od opeke
6 cm
*ekstrudirani polistiren
d=10
cm
30

1970.g.
Armirani beton
0,19
TOPLINSKI IZOLIRAN ZID PREMA NEGRIJANOM STUBITU
VANJSKI ZID PREMA TERENU

Materijal
0,20
37
0,50

IZOLACIJE OD XPS-a
0,22
0,19
0,17
0,15
0,14
0,13
0,12

143 zgrada

STROP PREMA NEGRIJANOM TAVANU ILI
PODRUMU
Materijal
[cm]
[W/m2K]
DO 1940.g
STROP PREMA NEGRIJANOM TAVANU TOPLINSKI IZOLIRAN

d=8
cm
d=10
cm
d= 12
cm
d=14
cm
d=16
cm
d=18
cm
d=20
cm
U, [W/m2K]
IZOLACIJE
Drveni strop 40 cm s
ispunom
od pijeska ili ute, obloga
od punih openih
elemenata 6 cm
50
1,16
0,33
0,28
0,25
0,22
0,20
0,18
0,16
Strop od punih openih

elemenata 25 cm
35
1,46
0,38
0,32
0,28
0,24
0,22
0,20
0,18
KARAKTERISTINO ZA RAZDOBLJE DO 1970.g

Sitnorebriasti strop
d ploe=6 cm, huk=
40 cm
40
4,20
KARAKTERISTINO ZA RAZDOBLJE DO 1987.g

IZOLACIJE
0,44
0,36
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19

IZOLACIJE
Openi elementi 14 cm +
betonska ploa 6 cm
22 cm
1,66
0,38
0,32
0,27
0,24
0,21
0,19
0,17
Beton 16 cm, iznutra

obukan
18
3,55
0,43
0,35
0,30
0,26
0,23
0,20
0,18
STROP IZNAD VANJSKOG PROSTORA

Materijal
[cm]
[W/m2K]

1940.g. DO 1987.g.
Openi elementi
14 cm +
29 cm
1,41
betonska ploa 6 cm
Armirani beton 16 cm
25
2,19
1987.g. DO 2008.g.
Openi elementi
14 cm +
betonska ploa 6 cm +
t.i. 3 cm
32
0,68
STROP PREMA OTVORENOM PROSTORU TOPLINSKI IZOLIRAN

d= 8
cm
d= 10
cm
d= 12
cm
d= 14
cm
d= 16
cm
d= 18
cm
d=20
cm
U, [W/m2K]
IZOLACIJE
0,38
0,32
0,28
0,25
0,22
0,20
0,18
0,42
0,35
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19

IZOLACIJE
0,30
0,26
0,23
0,21
0,19
0,17
0,16
143
144

STROP IZMEU STANOVA
Materijal
STROP IZMEU STANOVA TOPLINSKI IZOLIRAN

d=
2cm
[cm]
[W/m2K]
KARAKTERISTINA VANJSKA OVOJNICA
d= 4
cm
d= 6
cm
d= 8
cm
d= 10
cm
d= 12
cm
d= 14
cm
U, [W/m2K]
IZOLACIJE
Openi elementi
14 cm +
betonska ploa 6 cm +
EPS 2 cm
29 cm
1,30
0,72
0,52
0,41
0,34
0,29
0,25
0,22
Armirani beton 16 cm
+ EPS 2 cm
25
1,94
0,88
0,61
0,46
0,37
0,31
0,27
0,24
KOSI KROV (STAMBENI PROSTOR ISPOD

KROVA)
Materijal
[cm]
[W/m2K]

1970.g.
Drvene grede
ispunjene t.i. 5 cm
7,5
0,63
KARAKTERISTINO ZA RAZDOBLJE OD
1970.g.
KOSI KROV (STAMBENI PROSTOR ISPOD KROVA) TOPLINSKI

IZOLIRAN
d= 8
cm
d=10
cm
d= 12
cm
d= 14
cm
d= 16
cm
d= 18
cm
d= 20
cm
U, [W/m2K]
IZOLACIJE
0,27
0,24
0,21
0,19
0,18
0,16
0,15

IZOLACIJE
Openi elementi +
betonska ploa
d= 20
cm
(14+6)
1,92
0,40
0,33
0,28
0,25
0,22
0,20
0,18
Beton iznutra obukan
16
4,05
0,44
0,36
0,30
0,26
0,23
0,20
0,18
RAVNI KROV (STAMBENI PROSTOR ISPOD

KROVA)
Materijal
[cm]
[W/m2K]
KARAKTERISTINO ZA RAZDOBLJE OD
1940.g.
KOSI KROV (STAMBENI PROSTOR ISPOD KROVA) TOPLINSKI IZOLIRAN

d=8
cm
d =10
cm
d= 12
cm
d= 14
cm
d= 16
cm
d= 18
cm
d= 20 cm
U, [W/m2K]
IZOLACIJE
Montana ploa 20
cm, t.i. 3 cm, cementni
estrih i h.i.
32
0,76
0,30
0,26
0,23
0,20
0,18
0,17
0,16
Betonska ploa 16
cm, t.i. 3 cm, cementni
estrih i h.i.
28
0,96
0,32
0,28
0,24
0,22
0,19
0,18
0,16

145 zgrada

PROZORI
OSTAKLJENJE
OKVIR
do 1970.g.
Materijal
do 1987.g.
do 2006.g.
1-struko
ostakljenje
(4 mm)
bez
brtvljenja
2 x 1struko
ostakljenje
(4 mm)
2
doprozornika
d=30 cm
bez
brtvljenja
2-struko
obino
ostakljenje
(4/6-8/4
mm)
bez
brtvljenja
3-struko
obino
ostakljenje
bez
brtvljenja
(4/6-8/4/68/4 mm)
od 2006.g.
2-struko
izolacijsko
staklo
(4/10-16/4
mm)
i 2-strukim
brtvljenjem
2-struko
izolacijsko
staklo
(4/16/4
mm) s
plinovitim
punjenjem,
lowe
premazom
i 3-strukim
brtvljenjem
3-struko
izolacijsko
staklo
(4/16/4/16/4
mm) s
plinovitim
punjenjem,
lowe
premazom
i 3-strukim
brtvljenjem
d
[cm]
U
[W/m2K]
5,7
5,7
3,4
2,3
2,4 - 2,1
1,1
0,7 - 0,5
2,9
5,2
3,6
2,9
2,6
2,4
2,2 - 2,0
1,4 - 1,0
1,1
Drvo aluminij
s
poliuretanom
4 cm
11
0,5
1,3
0,9
Metalni okvir
bez
prekinutog
toplinskog
mosta
5,9
5,9
3,1
4,0
3,2
Metalni
okvir
s prekinutim
toplinskim
mostom
3,4
5,9
2,7
3,2
2,6
2,5
1,7
1,4
5-8
2,2-2,0
3,2
2,4
2,2 - 2,0
10
1,4
--
1,4
1,0 - 0,8
Drveni okvir
Pvc okvir
Napomena: crveno su oznaeni svi graevni dijelovi vanjske ovojnice iji koeficijenti prolaska topline ne zadovoljavaju Tehniki propis
o racionalnoj upotrebi energije i toplinskoj zatiti u zgradama NN 110/08
Koeficijenti prolaska topline odreuju se prema EN ISO 6946:2007, Tehniki propis o racionalnoj upotrebi energije i toplinskoj zatiti
u zgradama, prilog A.1 (NN110/08)
145
146
Karakteristini primjer gradnje etrdesetih godina prolog stoljea

ELEKTROSTROJARSKA OBRTNIKA KOLA U ZAGREBU [4.19]
Plotina korisne povrine zgrade, Ak =3.962,00 m2Faktor oblika za zgradu iznosi f0=0,34
Graevina je zidana punom opekom, debljina zida 25 i 38 cm, obostrano obukano, dijelom kao prizemna zgrada, dijelom
podrum + prizemlje + 2 kata. Krovite je drveno, dvostreno i etverostreno, pokrov valovitim salonit ploama. Tavanski
prostor se ne grije. Meukatna konstrukcija je sitnorebriasti betonski strop s nasipom ute i zavrnom obradom. Prozori su
stari drveni, veim dijelom s jednostrukim, a manjim s dvostrukim staklom, s loim brtvljenjem.
Slika 4.5 - Postojee stanje zgrade i njene vanjske ovojnice
POVRINA PRIZEMLJA S DVORITEM Pbrutto=2.600,00 m2 (dvorite 280,00 m2) Pnetto = 1980,00 m2
Slika 4.6 - Postojee stanje zgrade - tlocrt prizemlja

147 zgrada
Slika 4.7 - Termografske snimke stanja vanjske ovojnice i tipini toplinski mostovi
Potronja energije za grijanje prostora utvrena provedenim energetskim pregledom iznosi QH,nd=198 kWh/m2grijanog
prostora zgrade. Uz predloene mjere poboljanja energetskih svojstava zgrade i smanjenja toplinskih gubitaka postie se
energetska potronja za grijanje manja od 65 kWh/m2. Uz vee debljine toplinske izolacije te ugradnju prozora s trostrukim
ostakljenjem mogue je postii i niskoenergetski ili pasivni standard pri energetskoj obnovi zgrade. Utede koje se postiu u
energetskoj potronji kreu se od 60% na vie.
Predloene mjere poboljanja energetskih svojstava vanjske ovojnice zgrade obuhvatile su toplinsku zatitu vanjskog zida i
smanjenje koeficijenta prolaska topline U = 1,46 na U= 0,32 W/m2K, zatim toplinsku zatitu stropa prema negrijanom tavanu
i smanjenje koeficijenta prolaska topline U = 1,14 na U= 0,28 W/m2K, te zamjenu prozora iji se koeficijent U kretao od 3,5 do
5,8 W/m2K, uz ugradnju novih prozora s U= 1,40 W/m2K. Mjere su obuhvatile i manje zahvate na sustavu grijanja i pripreme
potrone tople vode.
Slika 4.8 - Prijedlog mogueg izgleda nakon provedene energetske obnove
Uz nunu obnovu kolske zgrade u svrhu poboljanja standarda smjetajnog komfora kolske djece, ulaganjem u poveanje
energetske uinkovitosti, postiu se energetske utede od oko 67%. Godinja uteda u potronji toplinske energije za grijanje
147
148
iznosi 531.272 kWh, to prema prosjeku za Hrvatsku znai godinje smanjenje emisije CO2 za oko 164 tone.
Energetska obnova zgrada predstavlja najvei potencijal za energetske utede. Projekti energetske obnove danas se u EU
uglavnom realiziraju na niskoenergetski ili pasivni standard gradnje.
Karakteristini primjer energetske obnove stambene zgrade graene pedesetih godina prolog
stoljea na pasivni standard
ENERGETSKA OBNOVA VIESTAMBENE ZGRADE U LINZU, AUSTRIJA [4.25]
Viestambena zgrada na pet etaa s 50 stanova, graena pedesetih godina prolog stoljea, trebala je temeljitu obnovu. Osnovni
cilj rekonstrukcije bio je s jedne strane smanjenje potronje energije i poveanje energetske uinkovitosti, a s druge strane
poveanje standarda i kvalitete ivota, te bolje funkcionalnosti prostora. Loe toplinsko stanje zgrade bez toplinske zatite te
prozori kroz koje su se ostvarivali veliki toplinski gubici zimi i pregrijavanje prostora ljeti, uzrokovalo je velike raune za energiju
i velike ivotne trokove stanarima. Osim toga pozicija zgrade uz vrlo prometnu ulicu onemoguavala je koritenje balkona kao
i redovito prozraivanje prostora, zbog praine i buke. Energetskoj obnovi prethodio je detaljni energetski pregled zgrade, pri
emu je ustanovljena prosjena energetska potronja za grijanje od 179 kWh/m. Dodatna motivacija prilikom obnove bila je
postizanje standarda pasivne kue, dakle smanjenje potronje toplinske energije na manje od 15 kWh/m. Rekonstrukcija je
obuhvatila dodatnu toplinsku izolaciju cijele vanjske ovojnice, poveanje stambenog prostora i zatvaranje balkona te ugradnju
prefabriciranih zidnih fasadnih izolacijskih panela. Osim visoke razine toplinske zatite uveden je i sustav mehanike ventilacije
s iskoritenjem topline otpadnog zraka. Projekt je nagraen austrijskom dravnom nagradom za arhitekturu i odrivi razvoj,
kao i nagradom Energie Star 2006. godine, kao najuspjeniji projekt poveanja energetske uinkovitosti.
Slika 4.9 - Pogled prema zgradi prije i nakon rekonstrukcije (Arch DI Ingrid Domenig-Meisinger)
Rekonstrukcija je provedena 2005.-2006. godine. Rekonstrukcijom je poveana korisna povrina zgrade s 2.789 m2na 3.106
m, zbog proirenja stambenog prostora na balkone, a viestruko su smanjene energetske potrebe, s 500.000 kWh godinje
na 45.000 kWh, to predstavlja energetske utede od 455.000 kWh godinje ili 90%, te smanjenje emisija CO2 sa 160.000 na
14.000 kg CO2 godinje. Energetskom rekonstrukcijom zgrade smanjeni su toplinski gubici a time i trokovi za energiju vie
nego deseterostruko, a poveala se kvaliteta, funkcionalnost i standard boravka i ivota u prostoru zgrade. Godinja potrebna
toplina za grijanje smanjena je sa 179 kWh/m na 14,4, kWh/m, a toplinski gubici sa 118 W/m na 11,3 W/m.
Energetskom rekonstrukcijom viestambene zgrade u Linzu postignuto je:
smanjenje trokova za energiju na minimum
poveanje kvalitete unutarnjeg zraka
funkcionalnije koritenje prostora, poveanja standarda
primjena novih inovativnih tehnologija prefabrikacije
rekonstrukcija bez uznemiravanja i potrebe iseljavanja stanovnika.

149 zgrada
Prilikom rekonstrukcije primjenjeno je novo inovativno rjeenje ugradnje prefabriciranih fasadnih panela koji su znaajno
doprinijeli smanjenju toplinskih gubitaka. Idejni autor rjeenja fasadnog panela gap solar [4.30] austrijski je arhitekt Johan
Aschauer, za to je dobio cijeli niz nagrada. Centralni dio elementa je celulozna saasta struktura koja se moe postaviti izmeu
dva stakla ili izmeu vanjske staklene ploe i unutarnjeg sloja toplinska izolacije na vanjskom zidu. Fasadni element ima drveni
nosivi okvir i bonu reetku za prozraivanje sloja izmeu stakla i celuloznog saa. Ploe su veliine maimalno 1,25x3,00 m, a
mogu biti u raznim bojama po RAL-u.
Svoju pravu vrijednost ovi paneli pokazuju u zimskom razdoblju. Kako su zimi suneve zrake nie, odnosno kut upada manji,
one prodiru duboko u celuloznu saastu strukturu i zagrijavaju je. Pri tome se na vanjskoj stijeni pojavi topla zona pri emu
se temperaturna razlika izmeu stijene i unutranjosti objekta gotovo izjednai. Vanjski zid postaje zid gotovo bez toplinskih
gubitaka. Ljeti kada su suneve zrake vie, celulozno sae je zasjenjeno, zidovi ostaju hladni, a zatita od sunca kod koritenja
u staklenoj stijeni nije potrebna. Panel ima najbolje karakteristike na junom, istonom i zapadnom proelju, a mjerenja su
pokazala koeficijente prolaska topline U=0,02-0,08 W/mK. Ugraeni su prozori s koeficijentom prolaska topline U=0,86 W/mK
s dvostrukim izo staklom i treim staklom iza kojeg se nalazi zatita od sunca.
Ee
Ii
staklo
zrani meuprostor
celulozna saasta izolacija
toplinska izolacija
temperatura danju
temperatura nou
temperatura danju
temperatura nou
Slika 4.10 - Celulozna saasta struktura fasadnog panela i njeno fizikalno djelovanje
Slika 4.11 - Zgrada u fazi rekonstrukcije i po zavretku
149
150
Danas trokovi grijanja za prosjean stan od cca 60 m iznose 4,70 EUR mjeseno, a prije rekonstrukcije su iznosili preko
40 EUR mjeseno. Trokovi klasine rekonstrukcije ovakve zgrade izraunati su na oko 608,70 EUR po m, dok su stvarni trokovi
uvoenjem standarda pasivne gradnje iznosili 774 EUR/m. Dodatno ulaganje viestruko se isplatilo, uz deseterostruko
smanjenje toplinskih gubitaka, poboljana je kvaliteta unutarnjeg zraka, povean standard i funkcionalnost prostora, a trokovi
odravanja smanjeni su na minimum.
Tablica 4.6 - Usporedba energetskih svojstava zgrade u Linzu prije i nakon provedene energetske obnove po
pasivnom standardu - rekonstrukcija s faktorom 10
ENERGETSKA SVOJSTVA
PRIJE ENERGETSKE OBNOVE
NAKON ENERGETSKE OBNOVE
ENERGIJA ZA GRIJANJE QH,nd
179,0 kWh/m2
14,4 kWh/m2
UKUPNE ENERGETSKE POTREBE
cca 500.000 kWh/god.
45.000 kWh/god.
ENERGETSKE UTEDE
455.000 kWh/god.
U VRIJEDNOST VANJSKOG ZIDA
1,2-1,4 W/m2K
0,082 W/m2K (uz doprinos sunca)
U VRIJEDNOST KROVA
0,9 W/m2K
0,094 W/m2K
U VRIJEDNOST PODA
0,7 W/m2K
0,21 W/m2K
U VRIJEDNOST PROZORA
3,0 W/m2K
0,86 W/m2K
UKUPNI GRIJANI PROSTOR
2.789 m2
3.106 m2
GODINJE CO2 EMISIJE
160.000 kg CO2/god
14.000 kg CO2/god
TROKOVI ZA GRIJANJE ZA PROSJENI

STAN OD 60 M
40-50 EUR MJESENO
4,7 EUR MJESENO
4.1.4. Zgrade graene u razdoblju od 1940. do 1970. godine

Osnovno obiljeje gradnje u ovom razdoblju je s jedne strane primjena tradicionalnih tehnika i materijala opisanih u prethodnom
poglavlju, a s druge strane poetak primjene novih materijala i statiki tanjih, laganijih konstrukcija, a sve prije pojave prvih
propisa o toplinskoj zatiti zgrada. Ovo je razdoblje gradnje karakteristino i po velikoj i ubrzanoj gradnji, te izgradnji zgrada
koje danas predstavljaju najvei problem u smislu energetske potronje. Pojava novih materijala, statiki laganijih i tanjih
konstrukcija veih raspona, velikih ostakljenih povrina, a loih toplinskih karakteristika, te bez primjene toplinske zatite,
karakterizira ovo razdoblje izgradnje.
Novi materijali i njihova raznolikost rezultirali su i promjenom koncepcije konstrukcija. Armirani beton doputa statiki tanke
konstruktivne elemente koji bez toplinske izolacije imaju velike toplinske gubitke. Velike staklene povrine ostakljene su
jednostrukim ostakljenjem. Prva naftna kriza sedamdesetih godina prolog stoljea, ubrzala je prihvaanje injenica da su izvori
fosilnih goriva sasvim sigurno ogranieni i da je energente potrebno racionalno koristiti. Ubrzo nakon toga mnoge industrijski
razvijene zemlje donose prve zakone i propise o tednji energije za zagrijavanje graevina. Veina europskih zemalja danas ima
regulirano podruje toplinske zatite i utede energije koje se trenutno usklauje s dokumentima prihvaenim na razini EU-a.

151 zgrada
Karakteristini primjer gradnje ezdesetih godina prolog stoljea

POSLOVNA ZGRADA HEP ELEKTRE U KOPRIVNICI [4.20]
Plotina korisne povrine zgrade, Ak =1.240,00 m2Faktor oblika za zgradu iznosi f0=0,34
Poslovna zgrada HEP ELEKTRA Koprivnica graena je 1968. godine, prije usvajanja prvih hrvatskih propisa o toplinskoj zatiti
i utedi energije 1970. godine (Pravilnik o tehnikim mjerama i uvjetima za toplinsku zatitu zgrada - Slubeni list SFRJ 35/70).
Graevina je tlocrtno pravokutnog oblika, kompaktnog volumena, tlocrtne bruto povrine 30,14x11,65 metara, ukupno bruto
cca 1.400 m. Ostakljenim hodnikom zgrada je povezana s novijom upravnom zgradom. Zgrada je organizirana na etiri etae,
s ravnim krovom. U prizemlju se nalazi kotlovnica, sanitarni vor, pomoni i kancelarijski prostori. Na prvom katu je kuhinja sa
spremitima i sanitarijama za kuharice, restoran, dvorana za sastanke i kancelarijski prostor. Drugi i trei kat su kancelarijski
prostori.
Slika 4.12 - Postojee stanje zgrade
Analizirana zgrada graena je u kombinaciji pune opeke i armiranog betona, obostrano bukano. Nosivu konstrukciju ine
armiranobetonski stupovi i zidovi, meusobno povezani armiranobetonskim gredama. Postojei stropovi su armiranobetonski
rebriasti. Vanjski zidovi zidani su punom opekom, u debljini 25 ili 38 cm, a dijelom su armiranobetonski debljine 30 cm,
bez toplinske izolacije. Toplinsko stanje ovakve nehomogene vanjske ovojnice zgrade je izuzetno loe, toplinski gubici kroz
neizolirani vanjski zid od pune opeke ili betona su veliki, a postoji i problem vlage u prizemlju i na ravnom krovu. Prozori su
veim dijelom drveni, ostakljeni jednostrukim ili s dva jednostruka stakla, vrlo loih toplinskih karakteristika.
Postojee grijanje izvedeno je kao toplovodno grijanje s radijatorskim ogrjevnim tijelima, uz temperaturu ogrjevne vode
oko 70-80C. Potrona topla voda se priprema u odvojenom spremniku iz kojeg se distribuira potroaima. Ogrjevna voda se
priprema u lokalnoj kotlovnici s dva jednaka toplovodna kotla nazivnog kapaciteta 2x580 kW. Kotlovi su stari oko 22 godine, no
vizualnim pregledom ustanovljeno je da su uredno i dobro odravani. Energent je plin. Zgrada nema sustav hlaenja, te postoji
veliki problem pregrijavanja prostora ljeti.
Zbog loeg stanja proelja, kao i ravnog krova, te velike potronje energije za grijanje, pojavila se potreba za rekonstrukcijom
zgrade. Investitor donosi odluku da se rekonstrukcija izvede uz mjere poveanja energetske uinkovitosti i poboljanja
standarda boravka i rada u poslovnoj zgradi. U tu svrhu proveden je energetski pregled postojee zgrade, te izraena
energetska studija s prijedlogom optimalnog idejnog rjeenja u svrhu poveanja energetske uinkovitosti. Energetskim
pregledom zgrade i provoenjem infracrvenog snimanja s ciljem utvrivanja toplinske kvalitete vanjske ovojnice, ustanovljena
je prosjena potronja energije za grijanje od oko 240 kWh/m2.
151
152
Slika 4.13 - Tlocrt prizemlja
Tablica 4.7 - Usporedba koeficijenata prolaska topline vanjske ovojnice zgrade prije i nakon provedene
energetske obnove
POSTOJEE STANJE
U (W/mK)
STANJE NAKON REKONSTRUKCIJE

U (W/mK)
Kutija za rolete
U=2,30
U=0,33
Vanjski zid opeka 38 cm
U=1,40
U=0,30
U=1,84
U=0,32
Vanjski zid opeka + kamen
U=1,80
U=0,32
Vanjski zid AB 33 cm
U=2,70
U=0,34
Ravni krov/strop prema tavanu
U=0,60
U=0,25
Pod na tlu
U=0,60
U=0,60
U=3,50 - 4,00
U=1,40
KONSTRUKCIJA
Prozori
Rekonstrukcija je zapoela 2004. godine i zavrila 2005. godine. Rekonstrukcija je obuhvatila toplinsku zatitu cijele vanjske
ovojnice, izvedbu kosog krova, te rekonstrukciju sustava grijanja i uvoenje sustava hlaenja zgrade. Rekonstrukcija vanjske
ovojnice obuhvatila je:
sanaciju fasade izvedbom dodatne toplinske izolacije vanjskog zida kamenom vunom u debljini 10 cm i sloja zavrne
tankoslojne silikatne buke
promjenu prozora, tj. kompletne fasadne stolarije i ugradnju visokokvalitetnih plastificiranih aluminijskih prozorskih
okvira s prekinutim toplinskim mostom i ugraenim izo staklom 4+16argon+6mm, s U=1,4 W/m2K, s mikroprekidaima
kojima se iskljuuje grijanje/hlaenje pojedine prostorije prilikom provjetravanja
sanaciju ravnog krova izvedbom kosog krova nagiba, te dodatnom toplinskom izolacijom stropa zadnje etae prema
negrijanom tavanu u debljini 14 cm

153 zgrada
Ovakvom sanacijom vanjske ovojnice zgrade oekivane su utede u potronji energije za grijanje oko 70%, odnosno s
prosjenih 220240 kWh/m2na oko 60-70 kWh/m2.
Energetska analiza pokazala je da moemo oekivati smanjenje potronje toplinske energije za grijanje s 240 na oko
70 kWh m2, uz poveanje standarda i produljenje ivotnog vijeka zgrade. S obzirom da se potronja plina smanjuje s prosjeno
40.000 m3 godinje na oko 14.000 m3, emisije CO2 u okoli smanjuju se godinje za oko 48 tona.
Povratno razdoblje ulaganja kod svih ovako kompleksnih zahvata u poveanje energetske uinkovitosti, kree se u prosjeku
od 5 do 10 godina, uz dananje cijene energije i energenata. Poveanjem cijene energije u budunosti te uvoenjem poticaja
za mjere energetske uinkovitosti i koritenja obnovljivih izvora energije, ekonomski parametri bit e jo povoljniji. Povratno
razdoblje ulaganja najdui je za graevinske mjere, pa je njih vano planirati prilikom nunih zahvata obnove i odravanja
zgrada. Tada dodatno ulaganje u poveanje toplinske zatite iznosi oko 20 do 30% ukupnih ulaganja. Takoer je vano dobro
optimirati kombinaciju mjera poveanja energetske uinkovitosti, kako bi se dolo do energetski, ekonomski i ekoloki
najkvalitetnijeg rjeenja.
Slika 4.14 - Zgrada nakon provedene energetske rekonstrukcije
Rezultati rekonstrukcije u svrhu poveanja energetske uinkovitosti, opravdali su modelirana i proraunata oekivanja.
Potronja toplinske energije smanjena je za 65 do 70%. Poveanje standarda postignuto je kvalitetnom toplinskom zatitom
cijele vanjske ovojnice, te uvoenjem suvremenog sustava grijanja i hlaenja prostorija. Automatska regulacija sustava
dodatno doprinosi poveanju energetske uinkovitosti.
Termografska analiza zgrade prije i nakon rekonstrukcije dodatni je nain ustanovljavanja energetskog stanja prije
rekonstrukcije te potvrivanja toplinske kvalitete nakon rekonstrukcije. U svijetu se metoda infracrvene termografije sve vie
koristi kao obvezna metoda kontrole kvalitete izvedbe prije izdavanja uporabne dozvole. Termografsko snimanje vanjskog
proelja zgrade prije rekonstrukcije, obavljeno je 08. travnja 2004. u vremenu od 05 sati do 09 sati prijepodne. Vanjska
temperatura bila je oko -1C, unutarnji prostor bio je zagrijan na 23C. Snimanje je obavljeno termografskom kamerom FLIR
SC 2000. Termografsko snimanje provedeno je u svrhu vizualizacije toplinskih gubitaka i izrade varijanti optimizacije potronje
energije.
Ovo termografsko snimanje vrlo lijepo pokazuje kako zgrada graena bez toplinske izolacije ima izuzetno nehomogenu
povrinu to se tie toplinskih gubitaka, zbog razliitih toplinskih karakteristika materijala od kojih je graena. Tako jedan
armirano betonski zid s koeficijentom prolaska topline od ak U=2,71 W/m2K ima gotovo dvostruko vee toplinske gubitke od
zida od opeke 38 cm sa U=1,40 W/m2K. Takoer se lijepo vide toplinski mostovi i loa kvaliteta prozora i brtvljenja, te veliko
proputanje kroz neizolirane kutije za roletu.
153
154
Slika 4.15 - Termografske snimke proelja, prije rekonstrukcije, vizualizacija toplinskih gubitaka
Termografsko snimanje ovojnice zgrade nakon rekonstrukcije, provedeno je 24. veljae 2005. godine u razdoblju od 21.45 do
23.15 sati. Snimanje je provedeno s ciljem odreivanja temperaturne razdiobe na vanjskim plohama objekta i potvrivanja
kvalitete toplinske zatite nakon obnove u odnosu na stanje koje je termografskim snimanjem zabiljeeno godinu dana ranije,
u travnju 2004. godine. Nebo je bilo vedro, temperatura zraka izmeu -1,0 i +2,3C, a vlanost zraka 79-81%.Termografsko
snimanje potvrdilo je oekivanu toplinsku kvalitetu zgrade.
Slika 4.16 - Usporedba termografske snimke istog detalja proelja prije i nakon rekonstrukcije, izvor EIHP
4.1.5 Zgrade graene u razdoblju od 1970. do 1987. godine

Tehniki napredak u proizvodnji materijala za zidanje, upotreba betona i armiranog betona, te gradnja tankih konstrukcija koje
zadovoljavaju statiki proraun, ali nemaju nikakav energetski koncept, ima za posljedicu izgradnju velikog fonda zgrada koji je
sa stajalita toplinske zatite i utede energije izuzetno nepovoljan. Takva gradnja poinje ve 50-tih godina prolog stoljea, a
u razdoblju od 1970. do 1980 godine vrlo je esta izgradnja vitkih skeletnih konstrukcija ili poprenih betonskih nosivih zidova,
a ispuna izmeu nosive konstrukcije radi se esto kao stolarski element s izuzetno loim toplinskim karakteristikama. esti su
i prefabricirani betonski parapetni paneli, bez ikakve toplinske zatite. Osnovna karakteristika gradnje u razdoblju od 1970. do
1987., a s obzirom na toplinsku zatitu, je s jedne strane usvajanje prvih propisa o toplinskoj zatiti zgrada i poetak skromnog
koritenja toplinske izolacije, a s druge strane gradnja statiki vitkih, tankih konstrukcija, velikih staklenih povrina i zapravo
toplinski vrlo loih objekata.
Prvi propisi o toplinskoj zatiti zgrada u Republici Hrvatskoj doneseni su 1970. godine (Pravilnik o tehnikim mjerama i uvjetima
za toplinsku zatitu zgrada - Slubeni list SFRJ 35/70). U njemu je odreena podjela dravnog teritorija na tri graevinsko
klimatske zone. Za svaku zonu su propisane najvee doputene vrijednosti koeficijenta prolaza topline k (W/m2K) (danas U) za
pojedine elemente vanjske ovojnice zgrade. Poinje skromna primjena toplinske izolacije u debljinama 2-4 cm. Istovremeno se

155 zgrada
razvija industrija graevinskih materijala, kao i primjena armiranog betona, zahvaljujui kojem konstrukcija zgrada postaje sve
tanja i sve laka. Statika zgrade je zadovoljena, a energetski koncept ne postoji. Nikakva ili vrlo stidljivo primjenjena toplinska
izolacija karakteristina je za gradnju sve do 1980. godine. Koriste se uglavnom prozori s izo staklom, ali vrlo loih profila, bez
prekinutog toplinskog mosta, te s loim brtvljenjem. Povrina staklenih ploha se poveava.
Zgrade se tada grade uz zadovoljavanje minimalnih uvjeta statike i toplinske izolacije. Standard grijanja meutim raste.
Armirano betonske konstrukcije zidova izvode se ili bez izolacije, ili s 2-4 cm izolacije tipa heraklit, drvolit ili okipor koja se
stavlja u oplatu kod betoniranja. Parapeti su esto betonski prefabrikati. Armirano betonski zidovi izvode se u minimalnim
statikim debljinama od 16 i 18 cm, rijee 20 cm. Zidane konstrukcije izvode se uglavnom od uplje blok opeke 19 cm, (ili pune
opeke 25 cm) koja obostrano obukana jedva zadovoljava tadanje minimalne uvjete za toplinsku izolaciju. Ne posveuje se
gotovo nikakva panja rjeavanju detalja karakteristinih toplinskih mostova. To esto rezultira pojavom vlage i plijesni na
unutranjim uglovima kua. Krovovi se esto izvode kao ravni krovovi s betonskom ploom i minimalnom izolacijom. Toplinski
gubici zgrada iz ovog razdoblja esto su vei od onih na starijim zgradama, graenim prije 1970. godine, te iznose i preko
300 kWh/m2godinje.
Mjere sanacije ne razlikuju se puno u odnosu na sanaciju starijih zgrada, s tom prednosti to se izolacija uglavnom bez problema
moe izvoditi s vanjske strane. I u ovom sluaju ekonomski najisplativije je sanirati krov ili strop prema negrijanom tavanu, te
vanjski zid i prozore. S obzirom na velike staklene povrine koje karakteriziraju gradnju tog razdoblja, zamjena prozora moe
rezultirati vrlo velikim utedama. S druge strane gledano, velike staklene povrine poveavaju trokove sanacije. Potrebno je
kod svake sanacije ispitati kvalitetu prozorskih profila i stakla, te eventualno ugraditi toplinski kvalitetnije staklo i dobro zabrtviti
profile. Puno se moe postii, uz mala ulaganja i toplinskom izolacijom nia s radijatorima i kutija za roletu, te ugradnjom roleta,
aluzina i sl.
Godine 1980. su doneseni novi zahtjevi u pogledu toplinske zatite zgrada u okviru norme JUS U.J5.600: Toplinska
tehnika u graevinarstvu i tehniki uvjeti za projektiranje i graenje zgrada kojima su vrijednosti doputenih koeficijenata
prolaska topline U(k) smanjene za cca 30%. Novo, pootreno i dopunjeno izdanje doneseno je 1987. godine pod nazivom
HRN U.J.5.600. Osim ove norme u primjeni su i sljedee norme iz podruja toplinske tehnike u graevinarstvu: HRN U.J5.510 (1987),
HRN U.J5.520 (1980), HRN U.J5.530 (1980). Vano je naglasiti da je bitna novost u Propisima iz 1987. godine u ograniavanju
toplinskih gubitaka, ne samo kroz pojedine elemente vanjske ovojnice ve i za zgradu kao cjelinu. Da bi se to zadovoljilo
koeficijenti U moraju biti i znatno manji od doputenih.
1,80
1,60
1,40
1,20
1,00
0,80
0,60
0,40
0,20
0,00
1970.
1980.
1987.
1987.-korigirani
2005.-korigirani
I. KLIMATSKA
II.KLIMATSKA
III.KLIMATSKA
ZONA
ZONA
ZONA
Slika 4.17 - Doputeni i korigirani zadovoljavajui koeficijenti prolaska topline W/m2K za vanjski zid ovisno o
zakonodavnom okruenju
155
156
Karakteristini primjer gradnje u razdoblju od sedamdesetih godina prolog stoljea do 1987. godine
POSLOVNA ZGRADA ENERGETSKOG INSTITUTA HRVOJE POAR U ZAGREBU [4.23]
Plotina korisne povrine zgrade, AK =2.150,00 m2Faktor oblika za zgradu iznosi f0=0,35
Poslovna zgrada Savska 163 izgraena je 1975. godine, prema projektu arhitekta ure Mirkovia. Zgrada je interpolirana u blok
zgrada na istonoj strani Savske ceste s koje je i glavni ulaz u zgradu. Organizirana je u 6 etaa: suteren, prizemlje i etiri kata, s
ravnim krovom, a ralanjena je na tri graevinske i funkcionalne cjeline: sjeverna i juna dilatacija, te sredinji komunikacijski
trakt. Neto korisna povrina zgrade je 2.150 m2, bruto povrina prizemlja iznosi 408,00 m2, a cijele zgrade 2.450,00 m2. Zateena
nosiva konstrukcija je armiranobetonski skeletni sustav s armiranobetonskim zidovima, stupovima i okvirima, s monolitnim
betonskim parapetnim zidom, s vanjske strane obloenim s 5 cm okipora i prefabriciranom betonskom oblogom 7 cm u tzv.
natur betonu.
Slika 4.18 - Stanje zgrade prije rekonstrukcije
Slika 4.19 - Tlocrt karakteristine etae i zgrada nakon rekonstrukcije
Postojea toplinska zatita zgrade bila je nedovoljna i toplinski gubici kroz vanjsku ovojnicu izuzetno veliki. Stari aluminijski
prozori mjestimino su procurjevali, metalni dijelovi oksidirali, stakla su bila djelomino zamuena, profili bez prekinutog
toplinskog mosta. Ravni krov je na vie mjesta curio, te je bila potrebna potpuna sanacija ravnog krova ili izvedba novog
kosog krova. Statikom analizom ustanovljeno je da konstrukcija ne zadovoljava dananje propise, to je uzrokovalo i potrebu
konstruktivne sanacije zgrade. Zateeni sustav grijanja, sastojao se od vlastite toplinske podstanice, prikljuene na centralni

157 zgrada
toplinski sustav grada Zagreba s centralnim radijatorskim grijanjem prostora. Pojedine prostorije hlaene su prozorskim
jedinicama, dok je sustav za pripremu zraka i ventilaciju postojao samo u sobi za sastanke i biblioteci u suterenu. Ventilacija
ostalih prostorija izvodila se prirodnim prozraivanjem preko prozora. Iz svega navedenog vidljivo je da je bila potrebna
temeljita adaptacija zgrade prije useljenja. Energetski pregled zgrade proveden je s ciljem analize toplinskih karakteristika
vanjske ovojnice i energetskih sustava zgrade, te optimalnog izbora mjera poveanja energetske uinkovitosti pri nunoj
rekonstrukciji zgrade. Energetskim pregledom ustanovljena je prosjena potronja energije za grijanje 235 kWh/m2, a zajedno
s toplom vodom oko 280 kWh/m2.
Rekonstrukcija zgrade provedena je tijekom 2000. i 2001. godine. Rekonstrukcija je obuhvatila etiri osnovne cjeline:
Toplinska izolacija cijele vanjske ovojnice
Rekonstrukcija interijera prilagoena novim potrebama
Uvoenje suvremenog sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije (GVK)
Uvoenje centalnog sustava nadzora i upravljanja energetikom (CNUS), uz mjerenje svih bitnih energetskih veliina.
Rekonstrukcija vanjske ovojnice zgrade bila je nuna kako iz razloga toplinske zatite i zatite od buke tako i iz konstruktivnih
i estetskih razloga. Radi rastereenja nosive konstrukcije, odnosno odranja ukupne statike stabilnosti zgrade, a i radi
jednostavnijeg i kvalitetnijeg uvrenja nove fasadne obloge, bilo je potrebno prethodno skinuti montane dijelove AB
parapeta. Nova laka aluminijska fasada kombinacija je punih elemenata ravnog lima, punih parapetnih elemenata s emajliranim
staklom, te novih prozora s vanjskim aluzinama. Novi presjek vanjskog zida sastoji se od postojeeg armiranobetonskog zida,
10 cm kamene vune, ventiliranog sloja zraka 4 cm te zavrne obloge staklom, limom ili kamenom.
energetske obnove
KONSTRUKCIJA
POSTOJEE STANJE
U (W/mK)

U (W/mK)
Vanjski zid
U=1,45
U=0,35
Ravni krov/strop prema tavanu
U=1,94
U=0,30
Pod na tlu
U=0,95
U=0,60
Prozori
U=3,50
U=1,40
Postojei prozori od eloksiranog aluminija bez prekinutog toplinskog mosta i loih toplinskih karakteristika zamijenjeni su
visokokvalitetnom aluminijskom bravarijom s prekinutim toplinskim mostom i ugraenim dvostrukim staklom s niskoemisivnim
premazom (low-e) punjenim argonom, koeficijenta prolaska topline U=1,40 W/mK. Omoguena je prirodna ventilacija
prostorija preko prozora, a svi prozori imaju ugraene mikroprekidae spojene na sustav centralnog nadzora i upravljanja, te
se prilikom otvaranja prozora radi prozraivanja automatski blokira grijanje, odnosno hlaenje u prostoriji.
Zbog zahvata na postojeoj konstrukciji bilo je nuno provesti statiku analizu stabilnosti konstrukcije. Revizija statikog
prorauna iz 1971. pokazala je da zgrada ne zadovoljava seizmike propise ako se uzme u obzir stvarna teina zgrade u 9. zoni
seizmike. Nakon to je utvreno da konstrukcija za smjer du okvira ne zadovoljava ni po kriteriju deformacija ni po kriteriju
naprezanja, odlueno je da se okvirna konstrukcija ukruti elinim spregovima i da se smanji razina seizmikog optereenja.
elini spregovi za preuzimanje horizontalnih sila su poboljali situaciju do te mjere da je konstrukcija postala otporna i za
neto vei intenzitet potresa od 8. zone seizminosti. Preostalu slabu toku konstrukcije na vertikalno optereenje (grede)
eliminiralo se ruenjem tekih pregradnih zidova od opeke i izvedbom laganih zidova od gips-kartonskih ploa na hodnicima.
Smanjenjem vertikalnog optereenja od pregradnih zidova, te ve spomenutim uklanjanjem postojeih betonskih fasadnih
montanih elemenata i uklanjanjem slojeva ravnog krova smanjila se i rizinost konstrukcije na seizmiko optereenje.
Rekonstrukcija zgrade Instituta obuhvatila je rekonstrukciju vanjske ovojnice zgrade, rekonstrukciju unutranjeg prostora,
uvoenje potpuno novog suvremenog sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije, te centralnog sustava nadzora i upravljanja.
Sve primijenjene mjere poveanja energetske uinkovitosti u zgradi te primjene suvremenih tehnologija praene su, kako
tokom izgradnje tako i nakon putanja objekta u upotrebu, mjerenjem svih bitnih energetskih veliina.
157
158
Prema izraenoj analizi, specifina potronja potrebna za grijanje prostora danas iznosi oko 70 - 80 kWh/m2, a prije rekonstrukcije
iznosila je 235 kWh/m2, to predstavlja utedu od oko 65%.
Karakteristini primjer gradnje sedamdesetih godina prolog stoljea

DJEJE JASLICE IVANICA U OSIJEKU [4.22]
Plotina korisne povrine zgrade, AK =830,00 m2Faktor oblika za zgradu iznosi f0=0,58
Postojea zgrada jaslica sagraena je 1974. godine, po projektu arhitekta Ivana Salera iz Osijeka.
Slobodno stojea prizemna graevina podijeljena je konstruktivno i funkcionalno u tri dilatacije, u kojima su smjetene tri grupe
djece od 0 do 3 godine. Analizom postojeeg stanja ustanovljeno je izuzetno loe stanje vanjske ovojnice, s gotovo potpuno
propalom kamenom fasadnom oblogom, nedostatno izoliranim zidovima, toplinski nekvalitetnim prozorima, te ravnim krovom
koji na vie mjesta proputa vodu. Zgrada je pretrpila i znatna oteenja tijekom Domovinskog rata. Iz svega navedenog bilo je
vidljivo da je rije o substandardnom objektu djejih jaslica koji je nuno sanirati i zatititi od daljnjeg propadanja.
Slika 4.20 - Stanje vanjske ovojnice prije rekonstrukcije
Vanjski zidovi izvedeni su u debljini od 25 i 38 cm od pune opeke. Zavrna obrada zidova je kombinacija fasadne opeke, vidljive
betonske povrine stupova i greda obraene teraplastom, pranog kulira, te ljepljenih ploa od poliranog kamena koje su s
vremenom u cijelosti otpale s proelja. Fasadne staklene stijene (prozori i vrata) izvedene su od eloksiranih aluminijskih profila
s neprekinutim toplinskim mostom, ostakljene djelomino dvostrukim izo staklom, a djelomino jednostrukim obinim ili
armiranim staklom. Krov je ravni, izoliran bitumenskom hidroizolacijom postavljenom na beton u padu i sloj drvolita, 5 cm.
Stanje u interijeru ukazuje na problem curenja ravnog krova, te na potrebu temeljitog rjeenja sanacije ravnog krova. Zatita
od sunca je izvedena na junim fasadama objekta (prostorije za boravak djece) u vidu armirano-betonskih brisoleja - pergola
poduprta elinim stupovima. Zgrada je prikljuena na centralni toplinski sustav grada Osijeka i ima vlastitu podstanicu s
tonim podacima o potronji energije, meutim nema mogunost reguliranja vremena grijanja u skladu s vlastitim potrebama.
Energetski pregled zgrade proveden je s ciljem analize toplinskih karakteristika vanjske ovojnice i energetskih sustava zgrade
radi utvrivanja uinkovitosti, odnosno neuinkovitosti potronje energije te donoenja zakljuaka i preporuka za poveanje
energetske uinkovitosti. Analizirano je zateeno energetsko stanje zgrade s obzirom na: graevinske karakteristike u smislu
toplinske zatite; kvalitetu sustava za grijanje, hlaenje, prozraivanje i rasvjetu; zastupljenost i kvalitetu energetskih ureaja;
strukturu upravljanja zgradom te pristup zaposlenika energetskoj problematici. Energetskim pregledom zgrade, analizom
rauna o potronji toplinske i elektrine energije te provoenjem infracrvenog snimanja s ciljem utvrivanja toplinske kvalitete
vanjske ovojnice, ustanovljeno je energetski vrlo loe stanje s prosjenom potronjom energije za grijanje oko 278 kWh/m2.
Toplinska udobnost i standard boravka djece u jaslicama bio je vrlo nizak. Termografsko snimanje zgrade provedeno 1999.
godine u svrhu vizualizacije toplinskih gubitaka, potvrdilo je lou kvalitetu vanjske ovojnice, te izraene toplinske mostove.

159 zgrada
Slika 4.21 - Tlocrt prizemne etae i zgrada nakon energetske rekonstrukcije
Rekonstrukcija je zapoela krajem 2003. godine i zavrila 2004. godine. Rekonstrukcijom je obuhvaena zamjena prozora,
izvedba toplinske izolacije i zavrne obrade fasade, toplinska i hidroizolacija ravnog krova, te manji zahvati na poveanju
energetske uinkovitosti sustava grijanja i rasvjete.
Zidovi su obloeni sa 10 cm kamene vune, zavrno obraeno tankoslojnom silikatnom bukom. Postojei prozori zamijenjeni su
PVC prozorima2 znatno boljih toplinskih karakteristika, U=1,4 W/mK, ravni krov se sanirao skidanjem postojee hidroizolacije,
te postavom parne brane, 14 cm kamene vune i PVC hidroizolacije. Zavrna obrada svih zidova je tankoslojna silikatna buka,
a nekadanja razlika u materijalima za zavrnu obradu - kamen, opeka, teraplast, pri rekonstrukciji se naglaava u tri razliite
boje proelja: nekad kamena obloga - plavo, fasadna opeka - oker uto, beton - sivo. Rekonstrukcija poda nije obuhvaena
projektom, iako koeficijent prolaska topline za pod ne zadovoljava propise. Zbog odnosa gubitaka topline kroz pod koji su
relativno mali i velikih trokova rekonstrukcije poda, ona se u ovom sluaju, nije pokazala ekonomski isplativom mjerom
poveanja energetske uinkovitosti.
Energetska analiza popraena termografskim snimanjem pokazala je da moemo oekivati smanjenje toplinskih potreba
zgrade u odnosu na postojee s 238.000 kWh na 62.000 kWh, odnosno za 74%, a toplinskog optereenja objekta sa 134.000 W na
37.000 W, odnosno za 72% godinje. To znai da je oekivana potronja toplinske energije za grijanje nakon rekonstrukcije oko
72 kWh/m2. Promatrano s ekonomskog stajalita, razdoblje povrata poetnog ulaganja u poveanje energetske uinkovitosti je
u desetoj godini vijeka trajanja projekta, uz godinju utedu 176.000 kWh energije, i smanjenje emisije 134,5 tona CO2 godinje
u okoli. Jednostavna ekonomska analiza ne uzima u obzir poveanje cijene energije, tako da je realno razdoblje povrata
investicije i znatno krai, uz dananji trend porasta cijena energenata.
energetske obnove
KONSTRUKCIJA
POSTOJEE STANJE
U (W/m2K)

U (W/m2K)
U=1,46
U=0,31
U=1,94
U=0,32
Vanjski zid beton
U=3,20
U=0,35
Ravni krov
U=0.95
U=0,24
Pod na tlu
U=2,80
U=2,80
Prozori i staklene stijene
U=3,50
U=1,40
2 Projektom je predviena aluminijska bravarija, ali se odustalo zbog cijene. Razina toplinske zatite ipak je izvedena kako je predvieno energetskom
studijom.
159
160
Termografsko snimanje ovojnice zgrade nakon rekonstrukcije, provedeno je 1. veljae 2005. godine u razdoblju od 16.45 do
18.45 sati. Mjerenje je provedeno s ciljem odreivanja temperaturne razdiobe na vanjskim plohama i potvrivanja kvalitete
toplinske zatite nakon rekonstrukcije. Vanjska temperatura iznosila je u vrijeme mjerenja od +4,7oC do +3.0oC, a vlanost
zraka 51-66%. Mjerenje je vreno uz pomo termografskog sustava ThermaCAM SC 2000. Na snimljenim termogramima nakon
rekonstrukcije nema naznaka vidljivih mjesta slabije izolacije, niti proputanja na spojevima prozora i vrata, na dijelovima
obuhvaenim rekonstrukcijom. Meutim, moemo primijetiti neto vee proputanje topline uz liniju poda na tlu, do ega
dolazi dijelom zbog toplinski neizoliranog poda, a dijelom zbog toga to toplinska izolacija zida nije postavljena i ispod
razine terena, ve je zavrena nekoliko centimetara prije terena, da se izbjegnu iskopi. Unato tome, moemo zakljuiti da je
termografsko snimanje potvrdilo oekivanu kvalitetu toplinske zatite nakon rekonstrukcije.
Slika 4.22 - Usporedba termograma prije (lijevo) i nakon rekonstrukcije(desno), zvor EIHP
4.1.6. Zgrade graene u razdoblju od 1987. do 2006. godine

Unato svjetskim trendovima i naglaene potrebe tednje energije u zgradama, Hrvatskoj je trebalo gotovo dvadeset godina
do usvajanja novog tehnikog propisa i stroih zahtjeva glede toplinske zatite i utede toplinske energije u zgradama. Svi
projekti i sva izgradnja u razdoblju od 1987. godine do danas, ima u prosjeku istu toplinsku kvalitetu, a godinje toplinske
potrebe kreu se u prosjeku od 100 do 150 kWh/m2godinje. Gradi se svim dostupnim materijalima na tritu, a primjenjena
toplinska izolacija je takva da zadovoljava postojee propise. Od toplinsko izolacijskih materijala najee se koriste kamena
vuna i polistiren, u debljinama 4, 5, 6 rijee 8 cm za vanjski zid, te 8 do 12 cm za kosi krov u kontinentalnom dijelu Hrvatske, dok
u primorskom dijelu i manje, uz estu primjenu toplinske buke, bez dodatne toplinske izolacije. Bitnog napretka u toplinskoj
zatiti zgrada u razdoblju od 1987. do 2006. godine nema. 1. srpnja 2005. godine usvojen je novi Tehniki propis o utedi
toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s obveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine. Tehniki propis
o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama predstavlja veliki napredak u toplinskoj zatiti zgrada, a obuhvaa i
novogradnje i rekonstrukcije postojeih zgrada.
350
300
250
200
150
100
PASIVNE KUE
NISKOENERGETSKE
KUE
HR PROPISI IZ 1987
NOVI HR PROPISI
2005
50
PROSJENA
STARA KUA
Specifina potronja energije u kWh/m

161 zgrada
El.energija u kuanstvu
El.energija za ventilaciju
Potrona topla voda
Energija za grijanje
Slika 4.23 - Potronja energije u zgradama ovisno o zakonodavnom okruenju i usporedba s potronjom u
niskoenergetskim i pasivnim zgradama, izvor EIHP
Aktivnosti na poveanju energetske uinkovitosti poveanjem toplinske zatite zgrada treba usmjeriti na zgrade graene prije
1987. godine. U zgradama graenim u razdoblju od 1987. do 2006. godine potrebno je dodatnim preporukama za utedu
energije - regulacija, tedna rasvjeta, itd. i manjim zahvatima na ovojnici zgrade smanjiti potronju energije. Ono to treba
svakako uiniti je usmjeriti sve snage na poveanje energetske uinkovitosti, toplinsku zatitu i utedu energije novih zgrada,
kako zakonskom regulativom, tako i promocijom i podizanjem svijesti o utedi energije i zatiti okolia.
Pri svakoj rekonstrukciji treba paljivo optimirati energetske sustave u to bolju energetski uinkovitu cjelinu. Nove zgrade
potrebno je planirati integralno i detaljno razmatrati energetski koncept.
Karakteristini primjer novije gradnje

STAMBENA ZGRADA U ZAGREBU
Zgrada je izgraena 2002. godine po programu drutveno poticane stanogradnje, prema projektu arh. T. Borkovia. Ima ukupno
63 stana, podrum, prizemlje, 4 etae i potkrovlje, ukupne korisne povrine AK =4.207,00 m2
Konstruktivni je sustav zgrade u potpunosti armirano betonski, s nosivim armirano betonskim zidovima debljine 20 cm, te AB
ploama debljine 18 cm. Vanjski AB zidovi zgrade debljine 20 cm su toplinski izolirani ekspandiranim polistirenom debljine
10 cm, U=0,32-0,35 W/m2K. Ravni krov toplinski je izoliran s 12 cm kamene vune, U= 0,29 W/m2K. Vanjska stolarija prozora
i staklenih stijena je izvedena od petkomornih PVC profila ustakljenih IZO staklom - U=1,80 W/m2K. Na svim prozorima i
ostakljenim stijenama ugraene su PVC rolete kao pokretna zatita od osunanja.
161
162
Slika 4.24 - Tlocrt karakteristine etae i pogledi na realizirano rjeenje
Poveana debljina toplinske izolacije u odnosu na minimalno potrebnu prema vaeoj regulativi u toku gradnje, rezultat je
kompenzacije utjecaja toplinskih mostova zbog velike ukupne duljine loggia. Grijanje stanova je etanim plinskim sustavom
centralnog grijanja s aluminijskim rebrastim radijatorima. Priprema potrone tople vode je bojlerom etanog grijanja, s
akumulacijskim spremnikom zapremine 80-120 l u svakom stanu. U stanovima nije predvieno hlaenje.
Prozraivanje boravinih prostora stana je prirodnom ventilacijom kroz prozore. Kupaonice i sanitarni vorovi se prozrauju
sabirnim ventilacijskim kanalima, te prirodnom ventilacijom (kupaonice na proelju zgrade). U kuhinjama je omogueno i
prozraivanje kuhinjskom napom s odvoenjem otpadnog zraka iznad krova zgrade. Svi stanovi imaju odvojeno mjerenje
potronje energenata (elektrine energije, prirodnog plina) i potrone tople vode. Standard opremanja zgrada bio je definiran
minimalnim tehnikim uvjetima za zgrade iz programa poticane stanogradnje koji su naknadno ire prihvaeni kao minimalni
prostorni standard i standard opremanja stanova, a i dalje su obvezni u gradnji i opremanju stanova u programima poticane
stanogradnje.
4.1.7. Suvremena izgradnja

Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) predstavlja veliki napredak u toplinskoj
zatiti zgrada, a obuhvaa i novogradnje i rekonstrukcije postojeih zgrada. Propis definira maksimalno doputenu godinju
potronju za zgrade u kWh/m2, odnosno kWh/m3, koja je vezana uz faktor oblika zgrade, tj. odnos povrine oploja grijanog
prostora zgrade i volumena koji taj prostor zatvara (f0=A/Ve (m-1), gdje je A-oploje - zbroj povrina proelja, poda i stropa,
a Ve-volumen grijanog dijela zgrade). Koeficijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata kod zgrada koje se griju na
temperaturu 18C i vie, ogranien je na maksimalno U =1,80 W/m2K.
Kako je Hrvatska tek nedavno usvojila napredniji standard toplinske zatite, osnovna preporuka kod gradnje novih zgrada je

163 zgrada
pokuati dodatno poboljati tu toplinsku zatitu i analizirati mogunost niskoenergetske arhitekture. Svi europski trendovi
kreu se u tom smjeru i nije teko pretpostaviti da e se i nai propisi za novogradnju vrlo skoro ponovno morati usklaivati
sa sve stroim europskim propisima. Uzimajui u obzir ivotni vijek zgrade, apsolutno je opravdano projektiranje novih
niskoenergetskih zgrada. Uvoenjem energetske certifikacije zgrada, to postaje i marketinki zanimljivo.
Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09) na snazi je od 31.3.2009.
godine, s izmjenom od 16.7.2009. kojom je obvezna primjena propisa pomaknuta s 30.9.2009. godine na 31.3.2010. godine.
Tehniki zahtjevi za racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu u zgradama propisani su:
1. najveom doputenom godinjom potrebnom toplinskom energijom za grijanje po jedinici plotine korisne povrine
zgrade, odnosno po jedinici obujma grijanog dijela zgrade
2. najveim doputenim koeficijentom transmisijskog toplinskog gubitka po jedinici oploja grijanog dijela zgrade
3. sprjeavanjem pregrijavanja prostorija zgrade zbog djelovanja suneva zraenja tijekom ljeta
4. ogranienjima zrakopropusnosti omotaa zgrade
5. najveim doputenim koeficijentima prolaska topline pojedinih graevnih dijelova omotaa zgrade
6. smanjenjem utjecaja toplinskih mostova
7. najveom doputenom kondenzacijom vodene pare unutar graevnog dijela zgrade
8. sprjeavanjem povrinske kondenzacije vodene pare (razvoj gljivica i plijesni), ako Propisom nije drukije odreeno.
U nacionalnu regulativu u podruju racionalnog koritenja energije i toplinske zatite u zgradama tokom 2008.g. i 2009.g.
ugraene su smjernice europskih direktiva koje promoviraju energetsku uinkovitost kao standard gradnje za nove zgrade, ali i
kao standard rekonstrukcije postojeih zgrada. Novi zakoni, pravilnici i tehniki propisi stavljaju nove zahtjeve pred investitore,
projektante i izvoae te u proces gradnje uvode integralni pristup planiranju, projektiranju, izvoenju i odravanju zgrade.
Pri tome je zgradu potrebno analizirati tokom cijelog razdoblja koritenja s ciljem smanjenja potronje energije i nepovoljnog
utjecaja na okoli uz sagledavanje i planiranje ukupnih trokova za energiju.
Zbog velike potronje energije u zgradama, a istovremeno i najveeg potencijala energetskih i ekolokih uteda, energetska
uinkovitost i odriva gradnja danas postaju prioriteti suvremene arhitekture i energetike. Zgrade su najvei pojedinani
potroa energije, a time i veliki zagaiva okolia. Zbog dugog ivotnog vijeka zgrada, njihov je utjecaj na okoli u kojem ivimo
dug i kontinuiran i ne moemo ga zanemarivati. Zadovoljavanje 3E-forme - energija, ekonomija, ekologija - novi je zahtjevni
zadatak koji se postavlja pred projektante i graditelje. Susreemo se s jedne strane s problemom nove izgradnje usklaene sa
suvremenim standardom ivota i odrivim razvojem, a s druge strane s problemom osuvremenjivanja postojee izgradnje koja
u velikom postotku ne zadovoljava dananji standard, troi enormno puno energije i preko noi postaje veliki problem i veliki
zagaiva okolia. Energetska uinkovitost danas moe djelovati kao svojevrsni urbanistiki i arhitektonski poticaj, ali i kao
polje za primjenu inovativnih tehnikih i tehnolokih rjeenja. Suvremena arhitektura danas, uz kreativni doprinos i doprinos
kvaliteti ivota, mora ukljuiti u promiljanje i cijeli niz mjera za poveanje energetske uinkovitosti, mogunosti koritenja
obnovljivih izvora energije, daljinskog grijanja i hlaenja, kogeneracije, smanjenja koritenja fosilnih goriva i zagaenja okolia
u kojem ivimo. Struka je danas u poziciji odgovoriti na te izazove koji se pred nju postavljaju i pozitivno utjecati na ublaavanje
energetske i ekoloke krize te pridonijeti odrivom razvoju.
Kod gradnje novih kua i zgrada vano je ve u fazi idejnog projektiranja integralno planirati energetski koncept i predvidjeti
sve to je potrebno da se dobije kvalitetna i optimalna energetski uinkovita graevina [4.24].
Zato je potrebno:
analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kue
primijeniti visoku razinu toplinske izolacije cijele vanjske ovojnice i izbjegavati toplinske mostove
iskoristiti toplinske dobitke od sunca i zatititi se od pretjeranog osunanja
koristiti energetski uinkovit sustav grijanja, hlaenja i ventilacije te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije.
Odabir lokacije, orijentacija i oblik kue

Ako je mogue, odabrati mjesto izloeno suncu, koje ne zasjenjuju druge kue, a zatieno je od jakih vjetrova
Otvoriti kuu prema jugu, a zatvoriti prema sjeveru
Ograniiti dubinu kue i omoguiti niskom zimskom suncu da ue u kuu
163
164
Zatititi kuu od prejakog ljetnog sunca zelenilom i napravama za zatitu od sunca

Kompaktan volumen kue pomae smanjenju gubitaka topline
Kod projektiranja je vano grupirati prostore sline funkcije i sline unutarnje temperature, pomone prostore smjestiti na
sjeveru, a dnevne na jugu
Karakteristike energetski uinkovite gradnje treba ukljuiti u proces projektiranja to ranije, ve u fazi idejnog rjeenja, jer
se na taj nain postiu najkvalitetniji rezultati
Visoka razina toplinske zatite cijele vanjske ovojnice zgrade

vanjski zid
zid izmeu grijanih prostora razliitih korisnika
zid prema negrijanom prostoru
vanjski zid prema terenu
pod na terenu
meukatna konstrukcija koja odvaja prostore razliitih korisnika
strop prema negrijanom podrumu
strop prema negrijanom tavanu
ravni i kosi krov iznad grijanog prostora
strop iznad vanjskog prostora
prozori i vanjska vrata (vanjski otvori).
Smanjenje utjecaja toplinskih mostova na minimum

Razrada projekta mora svakako obuhvatiti rjeavanje bitnih detalja za izbjegavanje toplinski mostova
Najbolji nain izbjegavanja toplinskih mostova je postava toplinske izolacije s vanjske strane zida, bez prekida te dobro
brtvljenje reki i spojeva
U projektu posebnu panju treba obratiti na detalje koji mogu biti toplinski mostovi, ako nisu pravilno toplinski izolirani,
npr. postava prozora u odnosu na toplinsku izolaciju u vanjskom zidu, spojevi konstrukcija, prodori stropnih ploa i sl.
Po zavretku gradnje termografskim snimanjem provjeriti kvalitetu izvedenih radova i eventualno postojanje toplinskih
mostova.
Prema Tehnikom propisu, NN 110/08, lanak 52, za zgrade vee od 1.000 m obvezan je elaborat tehnike, ekoloke i ekonomske
izvedivosti alternativnih sustava za opskrbu energijom, naroito decentraliziranih sustava opskrbe energijom koritenjem OIE,
kogeneracijskih sustava, daljinskog/blokovskog grijanja, sustava s dizalicama topline te sustava s gorivnim elijama. Zbog toga
je potrebna suradnja strunjaka razliitih profila u izradi projekata i pri donoenju odluka.
Za planiranje energetike u zgradarstvu potrebno je u projektiranju postaviti tehnike uvjete i osigurati prostorne parametre,
uskladiti s karakteristikama regije i lokacije kroz: debljinu toplinske izolacije, uinkovite sustave grijanja i hlaenja, primjenu
obnovljivih izvora energije, a gdje je mogue primijeniti pasivne tehnike grijanja i hlaenja koje poboljavaju unutarnje
klimatske uvjete i mikroklimu oko graevine. Pregrijavanje prostorija zgrade zbog djelovanja suneva zraenja tijekom ljeta
potrebno je sprijeiti odgovarajuim tehnikim rjeenjima.
Rjeavanje energetskog koncepta zgrade

Odabir energetski, ekoloki i ekonomski optimalnog energetskog sustava zgrade, podrazumijevajui i fiziku zgrade i energetske
procese koji se odvijaju u zgradi, kao i koritenih energenta, ima kljunu ulogu u kasnijoj eksploataciji zgrade, kako u pogledu
trokova tako i utjecaja na ovjekov okoli.
Energetski koncept je integralno i optimalno rjeenje u smislu kvalitete gradnje, opskrbe energijom i racionalne energetske
potronje u projektiranim graevinama. Takvo rjeenje dugorono ostvaruje niske trokove pri koritenju i odravanju zgrada,
te produava ivotni vijek zgrade uz smanjenje njezinog ekolokog otiska.

165 zgrada
Osnovni pristup rjeenju energetskog koncepta usmjeren je na tri bitna elementa:

Smanjenje energetskih potreba poveanjem re toplinske zatite zgrada (A ili B razred energetske potronje) - niskoenergetski
standard gradnje
Koritenje suvremenih uinkovitih energetskih sustava koji koriste principe rekuperacije otpadne topline, a kao energent
koriste fosilna goriva
Koritenje obnovljivih izvora energije.
U razmatranje energetskog koncepta ukljuuje se:
Analiza lokacije, orijentacije i oblika zgrada
Primjena visoke razine toplinske zatite cijele vanjske ovojnice uz izbjegavanje toplinskih mostova
Iskoritavanje toplinskog dobitka od sunca i zatita od pretjeranog osunanja
Koritenje energetski uinkovitih sustava klimatizacije, grijanja, hlaenja i ventilacije (KGHV) s rekuperacijom otpadne
topline te suvremenih alternativnih sustava za opskrbu zgrade energijom
Koritenje uinkovitih sustava rasvjete, elektromotornih pogona te ostalih elemenata finalne potronje energije
Inteligentno upravljanje radom i nadzor pojedinih grupa troila radi smanjenja trokova i potronje te poveanja sigurnosti
Zatita okolia.
U skladu s EU Direktivom 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada (EPBD), razmatra se tehnika, ekoloka i ekonomska
primjenljivost alternativnih sustava kao to su:
Decentralizirani sustavi za opskrbu energijom na temelju obnovljivih energenata
Kogeneracija
Daljinsko/blokovsko grijanje ili daljinsko/blokovsko hlaenje
Dizalice topline.
Ulazni podaci za energetski koncept su:
Karakteristike lokacije, klimatoloki podaci
Dostupni izvori energije i prirodni resursi
Postojea mrea energetske infrastrukture
Potencijal za koritenje alternativnih izvora energije
Tip i veliina graevine, namjena i nain koritenja
Toplinska zatita zgrade
Karakteristike energetskih sustava.
Napredne smjernice za projektni zadatak za projektante - graenje po niskoenergetskim principima

U projektiranju je potrebno potivati principe niskoenergetske arhitekture
Toplinska zatita zgrada treba biti takva da u energetskom certifikatu koji e se izraditi nakon izgradnje, a prije uporabne
dozvole, zgrade budu klasificirane u A razred QH,nd,ref <25 kWh/ma
Sustav grijanja, hlaenja, ventilacije i klimatizacije treba centralizirati i dati prijedlog rjeenja koje e u konanosti rezultirati
najmanjom potronjom energije uz prihvatljive financijske pokazatelje
Potrebno je razmotriti mogunost proizvodnje energije iz obnovljivih izvora energije s posebnim naglaskom na koritenju
suneve energije - integracija elemenata za koritenje obnovljivih izvora energije u arhitekturu
Visoku razinu toplinske zatite cijele vanjske ovojnice
Rjeavanje detalja potencijalnih toplinskih mostova
Kontrola toplinskog zraenja od sunca kako bi se smanjile potrebe za rashladnom energijom
Maksimalan ulazak dnevnog osvjetljenja kako bi se smanjila potreba za elektrinom energijom
Koritenje prirodnog zasjenjenja gdje je to mogue
Integralno planirati rjeenja svih tehnikih sustava zgrade, kako bi se omoguila centralizacija, visoka energetska
uinkovitost, te jednostavno upravljanje potronjom za svakog korisnika.
165
166
4.1.8.
Integracija elemenata za koritenje obnovljivih izvora energije u arhitekturu
Energetska certifikacija zgrada, kvalitetno provedena i implementirana, mogla bi odigrati bitnu ulogu u podizanju kvalitete
gradnje i kvalitetnom osmiljavanju energetskog kocepta novih zgrada, pokretanju sustavne obnove i osuvremenjivanja
postojeeg sektora zgrada, te znaajno doprinijeti razvoju integralnog projektiranja uzimajui u obzir cijeli ivotni vijek zgrade.
Kljuni faktori kojima se projektanti trebaju posvetiti su: integracija alternativnih sustava i obnovljivih izvora energije u
arhitekturu i urbanizam, rjeavanje viefunkcionalnih konstruktivnih elemenata zgrada, integralno projektiranje i inovativne
tehnologije, uz poznavanje financijskih mogunosti i rizika te unaprjeenje kvalitete ivota u zgradama uz smanjenje
njihovog ekolokog otiska. Dobro planiran energetski koncept ima veliki potencijal u smislu odrivosti i poveanja energetske
uinkovitosti. Najbolji rezultati postiu se integralnim planiranjem poboljanja standarda, poveanja fleksibilnosti, smanjenja
potronje energije, a time i trokova odravanja, te poveanja koritenja viefunkcionalnih elemenata i obnovljivih izvora
energije.
Zbog svega navedenog, potrebno je znati kako alternativne i obnovljive izvore energije uspjeno integrirati u postojea i nova
arhitektonska rjeenja. Alternativni sustavi za opskrbu energijom u zgradama su svi oni sustavi koji na suvremen, ekoloki
i energetski uinkovit nain proizvode energiju potrebnu za funkcioniranje zgrade. Tu ubrajamo obnovljive izvore energije,
kogeneraciju i trigeneraciju, daljinsko grijanje i hlaenje, dizalice topline, itd. Od obnovljivih izvora energije u arhitekturi se
najvie koriste:
energija Sunca - sunani sustavi za grijanje i potronu toplu vodu i fotonaponski sustavi
energija vjetra - male vjetroturbine i vjetroelektrane
energija biomase
koritenje topline okoline - geotermalna energija, toplina povrinskih voda i toplina pliih slojeva tla.
Elementi za proizvodnju energije iz energije Sunca ili vjetra novi su oblikovni element koji sudjeluje u energetskoj opskrbi
zgrade i potrebno je poznavati osnove tehnologije kako bismo ih mogli uspjeno integrirali u arhitektonska rjeenja.
Sunani sustavi za grijanje i potronu toplu vodu

Sustavi za grijanje vode Sunevom energijom uobiajeno se koriste za pripremu potrone tople vode (PTV), a neto rjee
za grijanje prostora. Toplinski kolektori se mogu integrirati u samu vanjsku ovojnicu zgrade i tada moraju zadovoljiti sve
funkcionalne i tehnike zahtjeve koji su bitni za graevinske konstrukcije. Takoer se mogu montirati na vlastitu potkonstrukciju
ispred graevinskih konstrukcija u klasinoj izvedbi.
Mogunosti primjene su:
na krovu - integrirani u pokrov, uvreni na konstrukciju krova, s neovisnom potkonstrukcijom ili kao nadstrenica
na proelju - integrirani u zavrni sloj, kao neovisna konstrukcija ili u sklopu ventilirane fasade, kao strehe, ograde i sl.
neposredno uz zgradu.
Toplinski kolektori ne moraju biti dio proelja niti vidljiv element oblikovanja, ali kada oblikuju zavrni izgled vanjske ovojnice
bitno je njihovo skladno uklapanje i primjena inovativnog dizajna uz postavu elemenata na nain koji osigurava optimalnu
razinu proizvodnje topline. Izgled toplinskih kolektora se bolje uklapa u suvremena rjeenja vanjske ovojnice dok se na starim
zgradama preporua primjena kolektora manjih dimenzija (veliine crijepa). U pogledu funkcionalno-oblikovnih zahtjeva
primjena toplinskih kolektora u odnosu na fotonaponske sustave, ima vea ogranienja s obzirom da su elementi veih
dimenzija, nije mogue ostvariti transparentnost, a postava je tehniki zahtjevnija. Na tritu postoje proizvodi koji u jednom
elementu sadre fotonaponske module i toplinske kolektore to olakava povezivanje, oblikovanje i uklapanje na vanjsku
ovojnicu.

167 zgrada
Slika 4.25 - Sunani sustavi za grijanje i PTV integrirani u elemente proelja i ograde terase
Sunani fotonaponski sustavi

Fotonaponski sustav je sustav za generiranje elektrine energije iz Sunevog zraenja pomou fotoelektrinog efekta,
transformiranje oblika napona iz istosmjernog u izmjenini, plasiranja energije u elektrinu mreu, te eventualne pohrane
energije u akumulatorima. Fotonaponski moduli sastoje se od meusobno spojenih sunanih (solarnih) elija u kojima se,
prilikom obasjavanja Sunevim zraenjem generira istosmjerni napon pomou fotoelektrinog efekta. Ovisno o tehnologiji,
uinkovitost pretvorbe Suneve energije u elektrinu kree se od 4% za tehnologiju amorfnog silicija (Si) do 16% za tehnologije
monokristalinog silicija. Tipian odnos snage i povrine fotonaponskih modula kree se izmeu 110 i 140 W/m2dok je za
transparentne fotonaponske module taj odnos manji i iznosi oko 50 W/m2.
167
168
Mogunosti primjene su:

na krovu - integrirani u pokrov, uvreni na konstrukciju krova, s neovisnom potkonstrukcijom ili kao nadstrenica
integrirani elementi koji se postavljaju po principima krovnih pokrova - fotonaponske indre, crijepovi ili krovne ploe
(tehnologija tankog filma)
na proelju - integrirani u zavrni sloj, kao neovisna konstrukcija, kao strehe, ograde i sl., ispred vrstog dijela fasade
(neprovidni moduli), kao dio ostakljenja ili dvostruke ventilirane fasade (transparentni moduli)
zatita od sunca - horizontalne ili vertikalne lamele kao dio sustava za zatitu od sunca - fiksni ili pokretni (tehnologija
tankog filma ili neprovidni moduli u svim izvedbama)
neposredno uz zgradu (fotonaponska stabla), rasvjeta.
Mogui izgled fotonaponskih modula je:
neprovidni - klasina izvedba koja se najee primjenjuje kao samostalna konstrukcija ili integrirano u povrinu vanjske
ovojnice zgrade
transparentni - kao dio ovojnice zgrade na transparentnim krovnim (nadstrenice, atriji, nadsvjetla, krovni prozori) i zidnim
povrinama kada je potrebno osigurati visoki stupanj transmisije svjetlosti
polutransparentni u razliitim bojama - nijanse plave, smee, ute i zelene boje.
Prema tehnologiji proizvodnje, razlikujemo:
Monokristalinian Si, uinkovitost 11-16%, za 1 kW energije 7-9 m
Polikristalinian Si, za 1 kW energije 9-11 m
Tanki film, za 1 kW energije 11-13 m
Amorfni Si, za 1 kW energije 16-20 m.
Za smjetaj fotonaponskih modula prednost ima juna orijentacija i nagib pod odreenim kutom, ali mogua je postava na
istono i zapadno proelje te na vertikalne i horizontalne plohe uz neto manju uinkovitost proizvodnje energije, vodei
rauna o moguem zasjenjenju. Inovativna primjena fotonapona na fasadi smanjuje toplinsko optereenje zgrade i potrebu
za koritenjem klimatizacije.
Horizontalne lamele s fotonaponskim panelima mogu biti postavljene fiksno, pod optimalnim kutom ili mogu biti pokretne
tako da tokom dana i godinjeg doba uvijek budu postavljene u optimalnom nagibu za uinkovitu proizvodnju energije. Na
junom proelju je najea postava fiksnih lamela dok se na istonom i zapadnom preporua postava pokretnih kako bi se
ostvario zadovoljavajui stupanj iskoritenja Sunevog zraenja. Kod pokretnih lamela su dobici 10% vei u odnosu na fiksne.
Lamele se mogu pokretati i prema elji korisnika na nain da se npr. lamela u visini pogleda moe pomicati neovisno kako bi
se osigurao bolji pogled ili prirodno osvjetljenje. Horizontalne lamele omoguuju zatitu od Sunca do 85%, a za sprjeavanje
blijetanja potrebna je jednostavna naprava za zasjenjenje s unutranje strane (venecijaner, zastor). Raspored lamela bitno
utjee na distribuciju prirodnog osvjetljenja u prostoru tako da je u nekim sluajevima mogua postava preko cijelog proelja
(zahtjev za difuznim osvjetljenjem) ili djelomino (kod radnih prostora).
Fotonaponska indra odgovara dimenzijama klasine indre i postavlja se s preklopom od na daanu oplatu s hidroizolacijom.
Fotonaponski crjepovi po dimenzijama odgovaraju klasinim elementima, postavljaju se klasinu krovnu potkonstrukciju,
s preklopom crjepova u smjeru paralelnom sa strehom. Fotonaponske krovne ploe se postavljaju na klasinu krovnu
potkonstrukciju.
Mogua je primjena fotonaponskih modula u konstrukcijama koje zamjenjuju uobiajene graevinske materijale vanjske
ovojnice na fasadi, krovu ili krovnim prozorima, odnosno koji su integrirani u samu ovojnicu. Ovakve konstrukcije se koriste na
novim, ali i postojeim zgradama. Na ovaj nain smanjuje se poetna investicija u fotonaponski sustav jer je vei dio trokova
ukljuen u trokove vanjske ovojnice. Takoer, primjena fotonaponskih modula kao integralnog dijela vanjske ovojnice
omoguuje bolje oblikovno rjeenje.
Uvijek treba osigurati da slojevi krova ispod fotonaponskih panela ispunjavaju sve bitne uvjete za graevinu. Smjetaj
fotonaponskog sustava na ravni krov moe biti kao neovisna konstrukcija ili kao nadstrenica za tehnika postrojenja. Takve
konstrukcije predstavljaju drugu ovojnicu zgrade koja smanjuje utjecaje okolia i omoguuju koritenje pasivnih principa (npr.
hlaenje zgrade).

169 zgrada
Tehnologija danas omoguuje primjenu fotonaponskih panela na samoj ovojnici zgrade kao dio ostakljenja pri emu je
potrebno ostvariti zadovoljavajui koeficijent prolaska topline (U, W/mK), stupanj proputanja ukupne energije kroz ostakljenje
(g^, %) i koeficijent zasjenjenja (Fc %). elije se mogu postaviti u rasterima razliite gustoe i tako ostvariti razliit stupanj
proputanja svjetlosti. Takvi polutransparentni sustavi karakteristini su za velike staklene povrine, ali je potrebno rjeavanje
utjecaja bljetanja i velikih toplinskih dobitaka.
Ventilirane fasade ili fasade s dvije ovojnice pogodne su za primjenu fotonaponskih modula s monokristalnim i polikristalnim
sunanim elijama budui da njihova uinkovitosti ovisi od porasta temperature za razliku elija od amorfnog silicija koje se
mogu ugraivati i u klasine kompaktne fasade.
Fotonaponski moduli koji se postavljaju kao neovisna konstrukcija na zgradi ili neposredno uz zgradu, mogu ostvariti veu
uinkovitosti jer se mogu postaviti pod optimalnim kutom u odnosu na Sunevo zraenje. Takoer se ostvaruje odgovarajue
hlaenje sa stranje strane modula. Osim oblikovnog uklapanja potrebno je predvidjeti i rijeiti tehnika pitanja poput:
izvedba potkonstrukcije, osiguravanja optimalnih uvjeta za proizvodnju energije, povezivanja s otonim sustavom ili mreom,
meusobnog povezivanja modula, odravanja i reguliranja odnosa vlasnika i korisnika sustava.
Slika 4.26 - Elementi sunanih fotonaponskih sustava i integracija na staklenu povrinu
169
170
Slika 4.27 - Fotonaponski sustavi kao viefunkcionalni element transparentnih ploha proelja
Slika 4.28 - Fotonaponski sustavi kao viefunkcionalni element proelja i krova
Slika 4.29 - Fotonaponski sustavi kao viefunkcionalni element zatite od sunca

171 zgrada
Slika 4.30 - Fotonaponski sustavi kao viefunkcionalni element pokrova
Slika 4.31 - Sanyo poslovna zgrada - Solar Ark, Gifu Prefecture, Japan, viefunkcionalni fasadni element s integriranim
sustavom fotonaponskih modula od 630 kW, te proizvodnjom energije od oko 530.000 kWh godinje
Slika 4.32 - Integrirani viefunkcionalni sustavi - Poslovna zgrada AG u Linzu, Austrija, 66 kW, te nadstrenica u Bastadu,
vedska, 38,7 kW
171
172
Energija vjetra - integralni energetski koncept

Suvremeno koritenje energije vjetra slui proizvodnji elektrine energije. Vjetroagregati se veinom postavljaju u otvorenim
prirodnim okoliima, ali mogua je i njihova montaa na krovu zgrade ili integracija u samu strukturu graevine. Agregat
vjetroelektrane ini vjetroturbina i pripadni elektrini generator koji su veinom u zajednikom kuitu na zajednikom vratilu.
Dva su temeljna tipa vjetroagregata: s horizontalnim vratilom i s vertikalnim vratilom. Vjetroagregati s horizontalnim vratilom
su uobiajeni. Grade se u rasponu snaga od nekoliko vata do nekoliko megavata te su obino postavljeni na vrh stupa potrebne
visine. Rotor vjetroturbine je najee s tri lopatice i okrenut u vjetar. Manji ureaji se usmjeravaju pomou vjetrulje, a vei
servomotorima pomou senzora.
Vjetroagregati s vertikalnim vratilom ne zahtijevaju veliku visinu stupa za montau jer je turbinsko kolo (manjeg promjera)
poloeno u horizontalnoj ravnini. Ne zahtijevaju usmjeravanje, tii su i pogodni za zgrade, iako neto slabije uinkovitosti.
Uinak vjetroelektrane ovisi o nekoliko faktora:
Snaga koja se moe dobiti od energije vjetra razmjerna je treoj potenciji brzine vjetra
Brzina vjetra se poveava s visinom. Podizanjem vjetroturbine na dvostruku visinu poveava se brzina vjetra za oko 10%, a
time i snaga za vie od 30%.
Snaga turbine je razmjerna kvadratu promjera rotora turbine.
Minimalna brzina vjetra koja omoguava racionalan rad vjetroelektrane je oko 5 m/s a maksimalnu snagu turbina postie
obino kod brzina izmeu 10 i 16 m/s. Pri veim brzinama se regulacijskim zahvatima snaga odrava na konstantnoj vrijednosti
kako ne bi dolo do preoptereenja turbine i generatora, a kod odreene maksimalne doputene brzine vjetra turbina se
zaustavlja u svrhu zatite od oteenja. Predvianje potencijala energije vjetra i njenog doprinosa pri zadovoljenju energetskih
potreba u urbanom okoliu koritenjem malih vjetroagregata montiranih na krovove zgrada danas je dio integralnog planiranja
primjene obnovljivih izvora energije i energetske uinkovitosti u zgradarstvu. Vani utjecajni parametri takvog planiranju su:
Oblik krova zgrade na koju se montira mali vjetroagregat (ravni, kosi s razliitim nagibom)
Raspored zgrada u ulinom rasteru
Oblik terena (zgrade na ravnom ili terenu s odreenim nagibom).
Idealna lokacija za instalaciju urbanih vjetroagregata trebala bi biti pozicionirana u podruju gdje je srednja godinja brzina
vjetra velika, s ravnom ulicom paralelnom s dominantnim smjerom vjetra i dugim nizom zgrada uz vjetar. Meutim, danas je vrlo
malo naputaka o oekivanoj proizvodnji malih vjetroagregata montiranih na krovove urbanog okolia koji bi dali instalaterima
i potroaima informaciju o njihovom optimalnom pozicioniranju. Kako je nuno izbjei nerealno dugako vrijeme povrata
investicije zbog niskog faktora optereenja, izbor lokacije za instalaciju malih vjetroagregata potrebno je paljivo provesti.
Utjecaj oblika zgrade, poloaja objekata oko planirane lokacije i stupanj nagiba terena imaju kljunu ulogu za optimizaciju
mjesta za postavljenja agregata, procjenu potencijala energije vjetra i proizvodnju elektrine energije kao i osnovne proraune
isplativosti investicije. Integrirano u arhitekturu, danas se posebno dizajniraju rjeenja malih vjetroagregata, postavljenih u nizu
na krovovima zgrada, ali i veih agregata integriranih u konstruktivne sustave zgrada.
Slika 4.33 - Primjer vjetroagregata s horizontalnim i vertikalnim vratilom

173 zgrada
Slika 4.34 - Primjer vjetroagregata integriranog na zgradu i u okoli
Slika 4.35 - Poslovna zgrada - World Trade Center Bahrain, (Atkins Design Studio)- tri vjetroagregata od 225 kW, promjera
29 m pokrivaju 15% energije dva poslovna tornja od 50 katova
Obnovljivi izvori energije i suvremeni alternativni sustavi opskrbe energijom danas predstavljaju novi arhitektonski izazov za
primjenu inovativnih tehnologija i razvoj integralnog pristupa projektiranju. Njihov je doprinos smanjenju energetskih potreba
i odrivom razvoju velik.
Cijena takvih sustava se polako smanjuje, te uz oekivani porast cijene energije i energenata, ovakvi sustavi postaju ekonomski
vrlo opravdani. Dodatno se razvijaju u cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj sustavi poticanja s ciljem ukupnog smanjenja
tetnih emisija u okoli. Integracija obnovljivih izvora energije u arhitekturu i okoli zahtijeva znanje i vjetinu koja je potrebna
za dobivanje suvremenih integralnih i inovativnih arhitektonskih rjeenja, koja mogu unaprijediti kvalitetu ivota u naim
zgradama i smanjiti njihov ekoloki otisak. Veliki potencijal lei u razvoju viefunkcionalnih elemenata vanjske ovojnice zgrada
s integriranih sustavima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.
173
174
4.2. Materijali
4.2.1.
Materijali openito, vrste i svojstva
Materijale u zgradarstvu moemo openito podijeliti na tradicijske materijale, vezane na mikrolokaciju graenja, te na
suvremene prirodne ili umjetne materijale (gradiva).
Slika 4.36 - Tradicijski materijali vezani su na mikrolokaciju graenja
Materijali/gradiva u zgradarstvu prema namjeni dijele se na:

konstruktivni materijali, materijali za pregraivanje, veziva
materijali obloga i zatite.
Konstruktivni materijali i materijali za pregraivanje dijele se na:
materijali za izvedbu nosive konstrukcije zgrade i nosivih pregrada - kamen, opeka, beton, armirani beton, drvo, elik,
veziva
materijali za izvedbu nenosivih pregrada - opeka, beton, drvo, gipskarton, ...
Materijali za obloge i zatite dijele se na:
obloge u interijeuru - materijali za obloge podova, zidova, stropova
obloge u eksterijeuru - materijali za fasadne obloge, krovne obloge, obloge terena
izolacijske obloge
- materijali za hidroizolacije, toplinske izolacije, zatita od poara, zraenja, buke, brtveni materijali
Materijale/gradiva biramo prema namjeni za koju se koriste i prema njihovim svojstvima.
Osnovna svojstva po kojima se materijali definiraju su:
fizikalna
mehanika
kemijska
tehnoloka.

175 zgrada
Osnovna svojstva po kojima odabiremo materijale:

vrstoa
elastinost / plastinost
ilavost / krtost
tronost / trajnost
homogenost / heterogenost
teina
gustoa / poroznost

promjenljivost obujma
provodljivost topline
provodljivost zvuka
trajnost / podlonost korozivnim i biolokim utjecajima okoline
gorivost / vatrootpornost
i neizbjeno: estetski kriterij: - tekstura, struktura, boja
kao i financijski kriterij: - obradivost, dostupnost, cijena.
Bitno svojstvo svakog materijala danas postaje i oporabljivost, trajnost, te utjecaj na okoli prilikom proizvodnje i u eksploataciji.
Osim ovih osnovnih svojstava, mogu se zahtijevati od materijala i druga specifina svojstva, vezana na podruje primjene
materijala:
otpornost na razne vrste kemikalija
otpornost na habanje
vodoupojnost
otpornost na mraz
prozirnost
translucentnost ili refleksivnost
elektrina (ne)provodljivost
apsorpcija/refleksija zvuka
otpor prolazu vodene pare
otpor prostrujavanju vjetra itd...
Svojstva materijala koji se koriste u zgradarstvu se ispituju u laboratorijima za ispitivanje i istraivanje graevinskih materijala.
Ispituju se ona svojstva koja su proizvoau, projektantu i izvoau bitna za konkretnu primjenu materijala.
Ispitivanja su obvezna za sve materijale koji se koriste u zgradarstvu i stavljaju u promet, a uestalost ispitivanja je odreena
normama i propisima za primjenu materijala.
O rezultatima ispitivanja se izdaje za svaki materijal ili graevni element Potvrda o sukladnosti s deklariranim svojstvima od
strane proizvoaa ili prodavaa, koju izdaje ovlatena institutucija. Temeljem potvrde o sukladnosti, proizvoa ili distributer
izdaje Izjavu o sukladnosti.
Potvrivanje sukladnosti za materijale ili graevne elemente koji nisu obuhvaeni normama ili znatno odstupaju od normi,
provodi se prema tehnikim doputenjima za te graevne proizvode.
Isprave o svojstvima svih materijala i elemenata primijenjenih u gradnji se prilau prilikom tehnikog pregleda zgrade prije
ishoenja uporabne dozvole za graevinu.
175
176
Konstruktivni materijali - mehanika svojstva

vrstoa
vrstoa je najee zahtijevano i ispitivano svojstvo za konstruktivne materijale. Ispitivanje se provodi na maksimalno
naprezanje pri kojem nastupa razaranje materijala. Ispituju se tlana vrstoa, vlana vrstoa, vlana vrstoa na savijanje i
torziju.
Najei konstruktivni materijali - kamen, beton i opeka imaju visoku tlanu vrstou, a minmalnu vlanu vrstou, te se ne
upotrebljavaju se u konstrukcijama i graevnim dijelovima koji su izloeni vlanoj sili i savijanju. Drvo i elik karakteriziraju
visoka vlana i vrstoa na savijanje, a drvo relativno mala tlana vrstoa. Armirani beton ima visoku tlanu, vlanu i vrstou
na savijanje, a porozirana opeka i porobeton osrednju tlanu i minimalnu vlanu vrstou.
Od ostalih karakteristinih svojstava konstruktivnih materijala treba spomenuti da opeka ima visoku vatrootpornost, za
razliku od armiranog betona, betona i drva koji su osrednje vatrootporni, te elika koji ima izrazito nisku vatrootpornost bez
odgovarajue zatite.
Pri dugotrajnoj izloenosti vodi i vlazi sve konstruktivne materijale potrebno je odgovarajue zatititi.
Kad govorimo o toplinsko izolacijskim svojstvima materijala za nosive konstrukcije, moemo rei da su beton, armirani beton,
kamen i elik izrazito loi toplinski izolatori, dok su drvo, opeka, porobeton neto bolji toplinski izolatori, naroito kod veih
debljina.
Masivne nosive konstrukcije i pozicija toplinske izolacije (TI)
1 - zidani sendvi zidovi s TI u sredini, armirano betonska stropna ploa

2 - zidani zid, ventilirana fasadna obloga, TI izvana
3 - zidani zid, obukana TI izvana, ab stropna ploa
4 - obukani termo blokovi, nosiva konstrukcija i TI, polumontana stropna ploa
5 - ab zid i stropna ploa, TI iznutra s parnom branom i tanjim obzidom
Slika 4.37 - Masivne nosive konstrukcije i pozicija toplinske izolacije
4.2.2 Vrsta i svojstva toplinsko izolacijskih materijala

Toplinske izolacije su posebno razvijeni suvremeni graevinski materijali koji se ugrauju u konstrukcije iz sljedeih razloga:
1. Toplinske zatite (zimsko razdoblje)
smanjenje odvoenja topline iz zgrada (smanjenja toplinskih gubitaka)
postizanja unutarnje povrinske temperature iznad toke roenja.

177 zgrada
2. Toplinske stabilnosti (ljetno razdoblje):

zatita konstruktivnih dijelova zgrade od velikih temperaturnih razlika, odnosno toplinskih naprezanja
postizanje ujednaene temperature unutarnjeg prostora, odnosno zatita od pregrijavanja obodnih pregrada i zraenja
topline u interijer.
Najpovoljniji poloaj toplinske izolacije je s vanjske, zimi hladnije strane konstrukcije. Pozicije unutar slojeva vanjske konstrukcije
ili na unutarnjoj strani su nepovoljnije za postizanje ispravnog fizikalnog procesa. Smjetaj toplinske izolacije s unutarnje strane
povoljniji je samo za prostore koji se povremeno griju (kazaline i koncertne dvorane, sportske dvorane i sl.) gdje je potrebno
brzo zagrijavanje volumena zraka bez akumuliranja topline u masivnoj konstrukciji.
Zahtjevi koji se postavljaju za suvremene toplinsko izolacijske materijale:
visoka toplinsko izolacijska svojstva
vrstoa, postojanost oblika
negorivost, netoksinost pri gorenju
vodoneupojnost - samo ekstrudirani polistiren XPS i pjenasto staklo CG
postojanost na starenje, truljenje, vibracije
visoka paropropusnost - samo neki
kemijska neutralnost, ekoloka prihvatljivost, oporabljivost.
Poloaj toplinske izolacije u graevnom dijelu moe biti:
1. blie vanjskoj strani zida
2. unutar konstrukcije
3. blie unutarnjoj strani
4. u cijeloj debljini graevnog dijela (poeljno ventilirana fasadna obloga).
vani
unutra
Slika 4.38 - Poloaj toplinske izolacije u graevnom dijelu
Toplinsko izolacijske materijale karakterizira dobra toplinsko izolacijska vrijednost ve pri malim debljinama, mala gustoa, te
mala provodljivost topline l = 0.025 do 0.050 W/mK.
Uvjet vrstoe toplinsko izolacijskog materijala postavlja se samo kod odreenih konstrukcija i to:
velika tlana vrstoa kod konstrukcija iznad kojih su ceste, parkiralita, skladini prostori
odreena minimalna do srednja tlana vrstoa kod izvedbe podova, u ravnim krovovima, ovisno o poloaju toplinske
izolacije
odreena minimalna tlana i vlana vrstoa na kontaktnim proeljima (buka na toplinskoj izolaciji), ovisno i o vrsti i
debljini buke
kod toplinske izolacija kao ispune potkonstrukcija ne postavlja se zahtjev za tlanu vrstou materijala.
Toplinsko izolacijski materijali esto su izloeni promjeni topline i vlage, pri emu ne smiju pokazivati promjene oblika (bubrenje,
skupljanje i sl.)
Ovisno o mjestu ugradnje u konstrukciji (izloenosti), te zahtjevima o poarnoj zatiti graevine, u konstrukcije se mogu
177
178
ugraivati negorivi i gorivi materijali. Kriteriji su odreeni namjenom zgrade i pozicijom materijala (izloenost vatri). Negorivi ili
slabo gorivi toplinsko izolacijski materijali su kamene i staklene vune i porobetonske ploe.
Toplinsko izolacijski materijali su vie ili manje vodoupojni, a jedini vodoneupojni materijali su ekstrudirani polistiren XPS i
pjenasto staklo CG.
Toplinsko izolacijski materijali mogu biti vie ili manje paropropusni (otpor difuziji vodene pare). Visoka paropropusnost
materijala poeljno je svojstvo kod ugradnje materijala toplinske zatite s vanjske strane, npr. mineralna vuna: 1. Visoka
paronepropusnost poeljna je kod unutranjih pozicija toplinsko izolacijskih materijala (XPS: = 50-200; pjenasto staklo:
= 70000 - apsolutna parna brana).
Ovisno o izboru najpovoljnijeg toplinsko izolacijskog materijala za odreenu konstrukciju, on treba biti ugraen na nain koji
je odgovarajui njegovim svojstvima te zatien od mogueg propadanja.
Toplinsko izolacijske materijale prema podrijetlu dijelimo na:
organski toplinsko izolacijski materijali - prirodni
organski toplinsko izolacijski materijali - umjetni
anorganski toplinsko izolacijski materijali
toplinsko izolacijski materijali sloenog porijekla (vieslojni).
Specijalni toplinsko izolacijski materijali:
transparentne toplinske izolacije za solarne kolektore
refleksne folije za izolaciju zraenja topline (IC radijaciju)
vakuumski izolacijske ploe
nanogel materijali
keramiki termorefleksni premazi, itd...
Oblici toplinsko izolacijskih proizvoda:

ploe (tvrde i polutvrde)
- za toplinsku izolaciju zidova, podova i ravnih krovova (gdje toplinska izolacija treba imati dovoljnu vrstou).
role (smotci, bale) - filevi
- meka struktura materijala (ali i manja vrstoa) za kose krovove, lake konstrukcije i svuda gdje se prostor zapunjava

toplinskom izolacijom, odnosno gdje materijal izolacije nije izloen tlanom optereenju.
rasuti materijal i posebni oblici
- toplinsko izolacijska smjesa za upuhavanje u zatvoreni prostor (upljina izmeu dva zida i sl.)
- toplinsko izolacijska pjena za trcanje na pripremljenu podlogu gdje se zapjeni i otvrdne
- toplinsko izolacijska smjesa tekue konzistencije za ulijevanje u predvieni prostor - kalup (toplinsko izolacijski

paneli i sl.) gdje se zapjeni i otvrdne
- toplinsko izolacijski nasipi (podni nasipi perlita ili granula ekspandiranog polistirena).

Dodatna povrinska obrada ploa i rola toplinske izolacije izvodi se kao:
jednostrana ili obostrana obrada, ovisno o potrebi kod ugradnje
fenoliziranje povrine mineralne vune (vjetrovna brana)
kairanje mineralne vune staklenim voalom (vjetrovna brana)
kairanje aluminijskom folijom ili polietilenskom folijom (parna brana)
kairanje bitumenskom ljepenkom (zatita ili slabija parna brana)
kairanje natron papirom (zatita).
Vrsta i poloaj kairanog sloja (ili obrade povrine) treba biti strogo odreen toplinsko-difuznim proraunom (parna brana s
krive strane - esta pogreka!).

179 zgrada
Da bi zadovoljili dananje propise i gradili u skladu sa suvremenim smjernicama energetske uinkovitosti, sve vanjske
konstrukcije potrebno je toplinski zatititi. Toplinska izolacija smanjuje toplinske gubitke zimi, pregrijavanje prostora ljeti, te
titi nosivu konstrukciju od vanjskih uvjeta i jakih temperaturnih naprezanja. Toplinski izolirana zgrada je ugodnija, produuje
joj se ivotni vijek i doprinosi zatiti okolia.
Slika 4.39- Usporedba debljina toplinske izolacije u odnosu na toplinske karakteristike vanjskog zida
Dobro poznavanje toplinskih svojstava graevinskih materijala jedan je od preduvjeta za projektiranje energetski uinkovitih
zgrada. Toplinski gubici kroz graevni element ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koeficijentu toplinske vodljivosti. Koeficijent
toplinske vodljivosti (W/mK) je koliina topline koja proe u jedinici vremena kroz sloj materijala povrine 1 m2, debljine 1 m
kod razlike temperature od 1 K. Vrijednost koeficijenta razliita je za razliite materijale, a ovisi o gustoi, veliini i povezanosti
pora i stanju vlanosti materijala. Bolju toplinsku izolaciju postiemo ugradnjom materijala niske toplinske vodljivosti, odnosno
visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala poveava se s obzirom na debljinu materijala. Koeficijent prolaska topline
U je koliina topline koju graevni element gubi u 1 sekundi po m2povrine kod razlike temperature od 1K, izraeno u W/m2K.
Koeficijent U je bitna karakteristika vanjskog elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi ukupnih toplinskih gubitaka
(kWh/m2), a time i potronji energije za grijanje.
to je koeficijent prolaska topline manji, to je toplinska zatita zgrade bolja.
Pri izboru materijala za toplinsku zatitu treba osim toplinske vodljivosti uzeti u obzir i druge karakteristike materijala kao
to su poarna otpornost, faktor otpora difuziji vodene pare, tlana tvrdoa, stistljivost, trajnost, otpornost na vlagu i drugo.
Takoer je vaan i nain proizvodnje materijala, te koritenje energije u proizvodnji, a i cijena. Na izbor materijala utjee i vrsta
konstrukcije u koju ga ugraujemo, tako da nije isto radi li se o izolaciji poda, podrumskog zida, nadzemnog zida, ravnog ili
kosog krova. Osnovna podjela toplinsko izolacijskih materijala je na anorganske i organske materijale. Najpoznatiji predstavnik
anorganskih izolacija je kamena i staklena vuna, a organskih materijala polistiren - ekspandirani i ekstrudirani, te poliuretan,
odnosno poliuretanska pjena.
179
180
Slika 4.40 - Kamena vuna i polistiren - najee koriteni materijali za toplinsku izolaciju
Mineralna vuna - kamena i staklena, dobar je toplinski izolator s toplinskom provodljivosti izmeu 0,035 i 0,045 W/mK, to je
uvrtava meu najbolje toplinske izolatore. To je izolacijski materijal mineralnog podrijetla za toplinsku, zvunu i protupoarnu
izolaciju u graditeljstvu, industriji i brodogradnji. Mineralna vuna ima visoku otpornost na poar, paropropusna je i djelomino
vodootporna. Otporna je na starenje i raspadanje, te na mikroorganizme i insekte. Koristi se u svim vanjskim konstrukcijama za
toplinsku zatitu, te u pregradnim zidovima za zvunu zatitu. Jedino mjesto gdje se ne preporuuje je za izolaciju podrumskih
zidova pod zemljom. U novije vrijeme dolo je do znatnih pomaka u procesu proizvodnje staklene vune u smislu ekoloke
proizvodnje i izbacivanja kemijskih veziva, to se moe uoiti i u promjeni boje materijala, koja postaje izrazito smea ili bijela.
Time je uinjen znatan pomak u pogledu ekoloke proizvodnje i primjene tih proizvoda.
Osim kamene i staklene vune, na naem tritu najvie se koristi polistiren ili stiropor. Stiropor je zapravo komercijalni naziv
prvog proizvedenog polistirena u Njemakoj, 1954. godine. Naziv stiropor postao je sinonim za ekspandirani polistiren, EPS. Zbog
dobrih izolacijskih svojstava l= 0,035-0,040 W/mK, te niske cijene i jednostavne ugradnje, danas je to jedan od najpopularnijih
izolacijskih materijala. Koristi se najvie kao toplinska zatita, u svim vanjskim konstrukcijama, te kao plivajui pod u podnim
meukatnim konstrukcijama. Ima znatno slabija protupoarna svojstva od kamene vune, te nije otporan na temperature vie
od 80C. esto se koristi za toplinsku zatitu podrumskih zidova - ekstrudirani polistiren. Ekstrudirani polistiren XPS je najee
obojen u plavo, ruiasto, naranasto, zeleno, ili uto, ovisno o proizvoau, za razliku od ekspandiranog polistirena EPS, koji
je bijele boje.
Poliuretanska pjena takoer se dosta koristi, naroito pri sanacijama krovova. Ima jo bolja toplinsko izolacijska svojstva pa
l iznosi izmeu 0,020 i 0,035 W/mK. Ima dobra svojstva na vlagu i temperaturne promjene. Meutim, znatno je skuplja od prva
dva navedena materijala, slabe vatrootpornosti i izrazito otrovna prilikom gorenja, te zbog toga nije u iroj primjeni.
Na tritu se polako pojavljuju i drugi izolacijski materijali kao to su celuloza, glina, perlit, vermikulit, trstika, pamuk, lan, slama,
ovja vuna i drugi. Imaju neto slabija izolacijska svojstva, pa su potrebne vee debljine. Ovi se materijali u svijetu koriste
lokalno, prema podrijetlu i izvoru sirovine za proizvodnju. Za pravilan izbor materijala za toplinsku izolaciju, potrebno je dobro
poznavati njegova fizikalno kemijska svojstva, te prednosti i mane primjene.

181 zgrada
Tablica 4.10 - Projektne vrijednosti toplinske provodljivosti za neke toplinsko izolacijske materijale, (W/(mK)),
pribline vrijednosti faktora otpora difuziji vodene pare, te usporedba relativnih trokova za ugradnju
POTREBNA
DEBLJINA
(cm)ZA
U=
0,35 W/m2K
FAKTOR
OTPORA
REL. TROAK ZA
DIFUZIJI
U=0,35 W/m2K
VODENE PARE
m
TOPLINSKO IZOLACIJSKI
MATERIJAL
GUSTOA
kg/m3
TOPLINSKA
PROVODLJIVOST
l (W/mK)
mineralna vuna (MW) prema

HRN EN 13162 (kamena i
staklena vuna)
10 do 200
0,035 do 0,050
9-11
ekspandirani polistiren (EPS)

prema HRN EN 13163 (stiropor)
15 do 30
0,035 do 0,040
9-10
60
0,50-0,80
ekstrudirana polistirenska pjena

(XPS) prema HRN EN 13164
25
0,030 do 0,040
8-10
150
2,5
tvrda poliuretanska pjena (PUR)

prema HRN EN 13165
30
0,020 do 0,040
7-9
60
5-8
drvena vuna (WW) prema HRN

EN 13168
360 do 460
0,065 do 0,09
16-20
3/5
4-6
ekspandirani perlit (EPB) prema

HRN EN 13169
140 do 240
0,040 do 0,065
10-16
1,5-2,0
ekspandirano pluto (ICB) prema

HRN EN 13170
80 do 500
0,045 do 0,055
11-14
5/10
2,0-3,0
ovja vuna
15-60
0,040
10-11
1-2
slama
0,090 do 0,130
20-35
U tablici 4.10 je je dan pregled najeih toplinsko izolacijskih materijala, njihove toplinske karakteristike, potrebne debljine za
postizanje iste razine toplinske zatite, te relativni troak za takvu razinu toplinske zatite po m2izolacije. Analizirani usporedni
trokovi se odnose na toplinsku izolaciju vanjskog zida. Dakle, za postizanje dobre toplinske zatite vanjskog zida, preporuljivi
koeficijent prolaska topline iznosi U=0,35 W/m2K. Za to nam je potrebno prosjeno 10 cm kamene vune, ili 9 cm polistirena,
ovisno o deklariranoj vrijednosti toplinske provodljivosti materijala. Za istu vrijednost trebat e nam cca 16-20 cm debljine
izolacije od drvene vune, ili 7-9 cm poliuretanske izolacije. Ako usporeujemo cijene materijala na tritu te pretpostavimo da je
cijena kamene vune 1, onda je polistirenska izolacija EPS neto jeftinija, odnosno 0,50-0,80, a ekstrudirani polistiren XPS, neto
skuplji. Poliuretanska pjena ima faktor cijene 5-8, a npr. drvena vuna 4-6. To objanjava i najveu primjenu kamene i staklene
vune, te polistirena na hrvatskom tritu. Stvarna cijena toplinsko izolacijskih materijala ovisi o njihovim karakteristikama,
debljini i nainu primjene, a moemo istaknuti prosjenu cijenu izolacije za vanjski zid po m2za npr. mineralnu vunu koja iznosi
7,5 kuna za 1 cm debljine, odnosno cca 75 kuna za 10 cm debljine izolacije po m2(bez PDV-a). Navedene usporedbe cijena su
okvirne, te su podlone trinim uvjetima ponude i potranje.
181
182
Slika 4.41 - Organski toplinsko izolacijski materijali - prirodni - ekspandirano pluto - ploe i pamuk - filc
Slika 4.42 - Organski toplinsko izolacijski materijali - prirodni - celulozna vlakna - rasuti materijal i drvena vuna
Slika 4.43 - Organski toplinsko izolacijski materijali - umjetni - tvrde pjene - EPS - ekspandirani polistiren - ploe i XPS ekstrudirani polistiren

183 zgrada
Slika 4.44 - XPS - ekstrudirani polistiren - struktura zatvorenih elija - minimalna vodoupojnost
Slika 4.45 - PUR - poliuretan u ploama i prskani poliuretan
Slika 4.46 - Anorganski toplinsko izolacijski materijali - vlaknasti - filevi i ploe - MW - staklena vuna - filc i MW - kamena
vuna - ploe
183
184
Slika 4.47- Ekspandirani perlit - nasip i pjenasto staklo - CG
Slika 4.48 - Toplinsko izolacijski materijali sloenog porijekla kombi ploe s MW jezgrom i s EPS jezgrom
Slika 4.49- Specijalni toplinsko izolacijski materijali - transparentne kapilarne ploe za upijanje topline i VIP - vakuumske
izolacijske ploe

185 zgrada
Transparentne toplinske izolacije koriste se za toplinsku izolaciju vanjskih transparentnih (prozori) i netransparentnih ploha
(zidovi). Djeluju tako da primaju i prenose topline na unutarnji dio konstrukcije ili na sustave za dodatno zagrijavanje.
Sastoje se od velikog broja horizontalno smjetenih uskih cjevica, obostrano zatvorenih staklenom ili polikarbonatnom
plohom. Horizontalni poloaj cjevica, zbog niskog nagiba sunevih zraka zimi, omoguava proputanje toplinskog zraenja i
zagrijavanje masivne konstrukcije zida, a ljeti je zbog strmih sunevih zraka sprjeava.
Kod konvencionalne toplinske izolacije dobra izolacijska svojstva postiu se uz pomo zraka koji se nalazi u poroznom
materijalu. Ako odstranimo zrak iz materijala, izolacijska svojstva se poveavaju zahvaljujui vakuumu. Za to se koriste stisnuta
staklena vlakna, polistirenska pjena i sl. Vakuumska izolacija radi se u modularnim panelima, a zbog izuzetnih izolacijskih
svojstava potrebne su znatno manje debljine za ista toplinsko izolacijska svojstva. Primjena je posebno zanimljiva kod objekata
spomenike zatite, ili kod staklenih parapetnih elemenata.
Slika 4.50 - VIP3 s vanjske strane zida - ploe se moraju zatititi, ovjes na plastinim vodilicama
Slika 4.51- VIP s unutranje strane zida - spojevi se moraju prelijepiti Al samoljepljivim folijama radi postizanja efikasne
parne brane (TI iznutra), ploe zatititi od oteenja (proboja folije)parne brane (TI iznutra), ploe zatititi od oteenja
(proboja folije)
vakuumske izolacijske ploe
185
186
Slika 4.52 - VIP u sastavu lake fasadne ostakljene stijene i klasina toplinska izolacija istih karakteristika prolaska topline
U = 0.26 W/mK
Slika 4.53 - Specijalni toplinsko izolacijski materijali - dvoslojne folije za refleksiju IC zraenja
Refleksne folije i ploe za izolaciju zraenja topline (IC radijaciju) reflektiraju toplinu natrag u prostor zimi, zadravaju je izvan
prostora ljeti. Aluminijske folije ne smiju biti u kontaktu s podlogom, a postavljaju se uvijek meusobno razmaknute kako bi se
postigao efekt refleksije IC zraenja - najpogodnija primjena u kosom krovu.
Postavom refleksnih dvoslojnih i vieslojnih folija na kosom lakom krovu, odvojeno od podloge postie se efekt toplinske
izolacije kao s 12 -14 cm mineralne vune, a za 8-slojni Triso-Laine - efekt izolacije kao 21 cm MW. Prilikom izvedbe nuno je
odvojiti foliju od podloge i obloge obostrano za puni efekt refleksije.
4.2.3. Ugradba, sustavi zatite

Za pravilnu ugradnju toplinsko izolacijskih materijala kao i sam izbor materijala potrebno je dobro poznavanje izolacijskih
materijala, njihovih svojstava i mogunosti te prednosti i mana ugradnje u pojedine konstrukcije. Nijedan toplinsko izolacijski
materijal nije pogodan za sve vanjske konstrukcije.
Za toplinsku izolaciju poda na tlu kao i poda prema negrijanom prostoru najee se koriste ploe EPS-ekspandirani polistiren,
XPS-ekstrudirani polistiren, poliuretanske ploe te vrlo tvrde ploe mineralne vune, dobro zatiene od vlage.

187 zgrada
Za toplinsku, odnosno prvenstveno zvunu izolaciju od topota kod meukatnih podnih konstrukcija, postavljaju se elastificirane
ploe EPS-a, tvrde ploe mineralne vune, a nikako tvrde ploe EPS-a ili XPS-a, odvojene slojem izolacije od zida - tzv. plivajui
pod.
Slika 4.54 - Toplinska izolacija podne meukatne konstrukcije u svrhu zvune izolacije topota, tzv. plivajui pod
Toplinska izolacija ravnog masivnog prohodnog ili neprohodnog krova izvodi se najee tvrdim ploama EPS, XPS, CG,
PUR, a mineralna vuna primjenjuje se samo kod neprohodnih krovova, i to iskljuivo tvrde ploe kamene vune. Za toplinsku
izolaciju ravnog lakog krova takoer se koriste isti materijali. Za toplinsku izolaciju poda potkrovlja bez optereenja mogu se
koristiti mekanije ploe ili filc mineralne vune, ili nasip toplinsko izolacijskog materijala u rastresitom stanju. Najee koriteni
materijali za toplinsku izolaciju ravnih krovova izvedenu iznad hidroizolacije, tzv inverzni krov jesu ploe XPS-a ili pjenastog
stakla. Za klasinu izvedbu koriste se ostale uobiajene toplinske izolacije s naglaskom na tvrdoi ploa koje se postavljaju,
posebno na prohodnim ravnim krovovima i terasama.
Slika 4.55 - Toplinska izolacija poda negrijanog potkrovlja
187
188
Toplinska izolacija kosog krova grijanog potkrovlja izvodi se najee od mekih ploa mineralne vune, rijee prskane
poliuretanske pjene. Tvrde ploe EPS-a i XPS-a su neprikladne zbog svoje nepodatnosti ugradnji u krovnu konstrukciju.
Toplinska izolacija potkrovlja uvijek se izvodi u dva sloja, sloj izmeu rogova, te ispod rogova, s obaveznom parnom branom s
unutarnje, toplije strane konstrukcije.
Slika 4.56 - Toplinska izolacija kosog krova grijanog potkrovlja
Za toplinsku izolaciju laganih zidova prema negrijanom prostoru mogu se koristiti meke ploe ili filc mineralne vune, te prskana
poliuretanska pjena.
Slika 4.57 - Toplinska izolacija laganih zidova prema negrijanom prostoru
Toplinska izolacija vanjskog zida izvodi se tvrdim fasadnim ploama mineralne vune, polistirena, te lamelama mineralne vune.
Najee se izvode tzv ETICS sustavi kontaktne tankoslojne fasade. ETICS sustavi (External Thermal Insulation Composite
System) povezani su sustavi za vanjsku toplinsku izolaciju na osnovi ekspandiranog polistirena ili mineralne vune, u skladu s
normom HRN EN 13499 (EPS) i HRN EN 13500 (MW) Pri tome je vano naglasiti da se podnoje zida mora izvesti vodoneupojnim
materijalima za toplinsku zatitu, odnosno XPS ili pjenasto staklo CG.

189 zgrada
1. hidroizolacija
2. CG
3. CG
4. obzid
5. vanjski zid
6. estrih - unutarnji prostor
7. temeljna ploa
Slika 4.58 - Toplinska izolacija podnoja vanjskog zida pjenastim staklom
Toplinska izolacija provjetravane obloge vanjskog zida izvodi se fasadnim hidrofobiziranim ploama ili ploama kairanim
staklenim voalom, a optimalni materijal je mineralna vuna - staklena ili kamena. Polistiren se preporuuje u vanjskom zidu
samo za ETICS sustave.
Slika 4.59 - Toplinska izolacija vanjskog zida - ventilirana fasada
189
190
4.3.
Analiza zgrade i graevnih dijelova, slaganje sustava graevnih
dijelova
4.3.1.
Negrijani dijelovi zgrade, odreivanje temperaturnih zona
Temperaturne zone prema tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama se definiraju kao
prostori koji se od preostalog dijela zgrade razlikuju:
u pogledu namjene - to doputa promatranje prostora iste namjene s razliitim vlasnicima kao jedne zone
u vrijednosti unutarnje projektne temperature za vie od 4C - unutarnja projektna temperatura odreuje se prema
HRN EN 15251:2008 Ulazni mikroklimatski parametri za projektiranje i ocjenjivanje energijskih znaajka zgrada koji
se odnose na kvalitetu zraka, toplinsku lagodnost, osvjetljenje i akustiku (EN 15251:2007). Razlika temperatura od 4C
omoguuje formiranje veih zona, jer bi u suprotnom sluaju npr. kupaonica (negrijano stubite, spremite i sl.) bila
posebna zona unutar stana ili zgrade
u pogledu uporabljenog termotehnikog sustava - granice zone se poklapaju s granicama prostora koje pokriva odreeni
termotehniki sustav. Ako se koristi vie termotehnikih sustava, koji se ne preklapaju, kao u sluaju centralnog grijanja na
razini stana i boravinih prostora stana hlaenih split sustavima, boravini prostori predstavljaju odvojenu zonu u odnosu
na ostatak stana
po reimu uporabe termotehnikih sustava - razliit reim koritenja termotehnikih sustava trai razdvajanje zona
Norma HRN EN 15251 uvodi adaptivni model odreivanja unutarnjih projektnih temperatura prema kategorijama prostora,
ovisno o zahtjevima za udobnost, te raspone operativnih temperatura za odreene vrste prostora.
Tablica 4.11 - Kategorije klima unutarnjeg prostora prema HRN EN 15251

Kategorija
Opis
PPD 1), [%]
PMV 2)
I.
najvii zahtjevi - za prostorije u kojima posebno

osjetljive osobe rade i ive
<6
-0,2<PMV<+0,2
II.
normalni zahtjevi - za nove zgrade i zgrade koje se

rekonstruiraju
< 10
-0,5<PMV<+0,5
III.
prihvatljivo podruje zahtjeva za postojee zgrade
< 15
-0,7<PMV<+0,7
IV.
zahtjevi su izvan ovdje navedenih kriterija - koritenje

se mora ograniiti na nekoliko sati godinje
> 15
PMV<-0,7 ili
PMV>+0,7
1) engl. Predicted Percentage of Dissatisfied - predvieni udio nezadovoljnih

2) engl. Predicted Mean Vote - predvieni srednji glas na skali od 7 vrijednosti osjetljivosti na toplinu

191 zgrada
Tablica 4.12 - Preporuene vrijednosti unutarnje temperature prema HRN EN 15251

Zgrada, odnosno tip
prostorije
Stambena zgrada: sobe za

stanovanje (spavae sobe,
dnevni boravci, kuhinje,
itd.) Sjedenje ~ 1,2 m
Pojedinani uredi
Sjedenje ~ 1,2 m
Robne kue
Sjedenje ~ 1,6 m
Kategorija
Operativna temperatura 2)
Najmanja vrijednost u
sezoni grijanja (ZIMA) ~
1,0 clo 1)
21
II
20
26
III
18
27
21
25,5
II
20
26
III
19
27
17,5
24
II
16
25
III
15
26
Najvea vrijednost u sezoni

hlaenja (LJETO) ~ 0,5 clo 1)
25,5
1) engl. clothing units - jedinica za otpor provoenja topline odjee 1 clo = 0,155 mK/W (1,5 clo topla odjea, 1,0 clo normalna odjea, 0,5 clo lagana
ljetna odjea, 0,0 clo bez odjee)
2) operativna temperatura - uniformna temperatura prostora okruenog crnim tijelom u kojem bi se radijacijom i konvekcijom razmjenjivala ista
koliina energije kao u stvarnom prostoru
Takav model je znaajno kvalitetniji od fiksiranih zahtjeva, ali je metoda prorauna kompleksna, te je u pogledu energetske
certifikacije jednostavnije uzeti vrijednosti uvrijeene u praksi.
Negrijani dijelovi zgrade se razlikuju po tome radi li se o negrijanim prostorima temperature vie od 0C ili o intenzivno
provjetravanim negrijanim prostorijama, kod kojih je temperatura prostorija jednaka temperaturi vanjskog zraka samo u
smislu najveeg doputenog koeficijenta prolaska topline konstrukcije na granici grijanog prostora i negrijanog prostora. U
pogledu prorauna ukupno potrebne topline za grijanje ili hlaenje, potrebno je odrediti toplinske gubitke kroz sve negrijane
prostore u kontaktu s grijanim prostorima zgrade.
Ostakljene negrijane prostorije su specifine, jer se kod prorauna potrebne toplinske energije za grijanje i hlaenje zgrada
raunaju i toplinski dobici iz tih prostorija i zbrajaju s ostalim toplinskim dobicima zgrade.
Prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09) toplinski se gubici
prema negrijanom prostoru raunaju kao toplinski gubici prema vanjskom prostoru, ali je prema normi HRN EN ISO 6946:2008
mogue dodavanje toplinskog otpora negrijanog prostora RU toplinskom otporu konstrukcije prema izrazu:
Ru =
(A
k
e,k
Ai
U e ,k ) + 0,33 . nVn
(4.1)

gdje je:
Ai
- ukupna povrina konstrukcija izmeu grijanog i negrijanog prostora
Ae,k
- povrina konstrukcije k izmeu negrijanog prostora i okoline
Ue,k
- toplinska vodljivost konstrukcija izmeu negrijanog prostora i okoline
n
- broj izmjena zraka u negrijanom prostoru
Vn
- obujam negrijanog prostora
pri emu se gubici raunaju za sve konstrukcije u negrijanom prostoru, osim za pod negrijanog prostora na tlu.
191
192
Slika 4.60 - Odreivanje temperaturnih zona zgrade

193 zgrada
4.3.2. Podovi
Podne konstrukcije dijelimo prema poloaju u zgradi na podove na tlu te stropove iznad vanjskog zraka ili prema negrijanom
prostoru ispod.
Pod na tlu uz zahtjeve mehanike otpornosti i stabilnosti, zahtjeve vezane na koritenje prostora (trajnost, habanje, otpornost
na kemijske utjecaje), zvune izolacije od prijenosa buke iz i prema prostoru, mora zadovoljiti i zahtjeve toplinske izolacije
prema tlu, kao i hidroizolacije od vlage iz tla (kapilarne ili pod tlakom).
Pod na tlu je karakteristian po dodatnom sloju za hidroizolaciju, uz koji su vezani slojevi koji slue za izvedbu hidroizolacijskog
sloja i njegovu zatitu. Kod starijih konstrukcija problem hidroizolacije je najee rjeavan izdizanjem poda iznad razine
okolnog tla, izvedbom slojeva s veim udjelom upljina (nasip krupnog kamena ili ljunka) i slojeva smanjene kapilarnosti
(zbijeni nasipi od gline), te izvedbom dodatnih podnih konstrukcija sa upljinama iznad tih slojeva. Bitumenske hidroizolacije
su se u upotrebi pojavile kasno, ali postoje kod veine podnih konstrukcija graenih nakon 1940. godine. Suvremeni sustavi
bitumenskih hidroizolacija, polimerne varene trake, polimer cementni premazi, ili vodonepropusne nosive konstrukcije
(temeljne ploe) zahtijevaju specifine mjere zatite kod ugradnje.
Ugradnja sloja toplinske izolacije u podu prema tlu dodatno je oteana zbog male nosivosti toplinsko izolacijskih materijala, te
je specifino optereenje na toplinsku izolaciju potrebno odrati u doputenim rasponima kod kojih nee doi do deformacija
poda i/ili izolacijskog materijala.
Slika 4.61 - Karakteristini slojevi poda na tlu - toplinska izolacija u sredini konstrukcije
193
194
Slika 4.62 - Karakteristini slojevi poda na tlu - toplinska izolacija s vanjske strane konstrukcije
Slika 4.63 - Karakteristini slojevi poda na tlu - toplinska izolacija s unutarnje strane konstrukcije
Raspored slojeva u podovima se prilagoava primijenjenim materijalima za hidroizolaciju, toplinsku i zvunu izolaciju, kao i
ostalim zahtjevima prema podnoj konstrukciji.
Raspon materijala za toplinsku izolaciju doputa ugradnju toplinske izolacije u gotovo svim poloajima u sastavu podne
konstrukcije (s vanjske strane, u konstrukciji ili s unutarnje strane konstrukcije).
Stropovi iznad vanjskog zraka ili prema negrijanom prostoru ispod su konstrukcijski vrlo slini meukatnim konstrukcijama, s
dodatnim slojem toplinske izolacije i zatitnih slojeva. Kako se toplinska izolacija najee postavlja s vanjske strane konstrukcije,
sastav slojeva ovisi prvenstveno o rjeenju podgleda stropa i mogunosti uvrivanja toplinske izolacije. Za razliku od podova
na tlu, kod stropova iznad negrijanog prostora i vanjskog prostora, potrebno je obratiti panju i na pojavu difuzije vodene
pare kroz konstrukciju. Kod nepravilnog rjeenja konstrukcija, sigurna je pojava teta uslijed kondenzacije vodene pare u
konstrukcijama, teta uslijed smrzavanja te visoki trokovi odravanja i popravka konstrukcija.

195 zgrada
Slika 4.64 - Karakteristini slojevi poda iznad vanjskog zraka ili prema negrijanom prostoru ispod - ETICS fasadni sustav
Slika 4.65 - Karakteristini slojevi poda iznad vanjskog zraka ili prema negrijanom prostoru ispod - ovjeena stropna
konstrukcija
Toplinski gubici prema terenu iznose do 10% ukupnih toplinskih gubitaka. Kod novogradnji se pod na terenu treba toplinski
izolirati to veom debljinom toplinske izolacije, dok je kod postojeih zgrada prilikom energetske obnove takva mjera
uglavnom ekonomski neisplativa, zbog veih graevinskih zahvata koji je prate. Meutim, ekonomski vrlo isplative mjere su
toplinska izolacija stropne konstrukcije prema negrijanom tavanu, te podne konstrukcije prema negrijanom podrumu. Takoer,
potrebno je toplinski zatititi i podne konstrukcije iznad otvorenih prolaza. Kod postave toplinske izolacije vano je toplinski
izolirati cijelu vanjsku ovojnicu bez prekida izolacije, kako bi se utjecaj toplinskih mostova smanjio na minimum.
Iako su gubici kroz pod na tlu relativno mali u usporedbi s gubicima drugih dijelova konstrukcije, temperatura podne plohe
bliska temperaturi unutranjeg prostora puno je ugodnija za boravak.
Da bi se izbjegli toplinski mostovi i izbjegli nepotrebni toplinski gubici potrebno je izolirati cijelu vanjsku ovojnicu zgrade,
ukljuujui i dijelove konstrukcije prema negrijanim prostorima ili prostorima s razliitim reimom koritenja. Preporua
se toplinski ih izolirati s minimalno 10 cm kamene vune ili polistirena. Zavrna obrada moe biti bukanjem ili obloga
gipskartonskim ploama ako se radi o unutranjem prostoru.
195
196
4.3.3. Krovovi
Iako je udio krova zastupljen sa svega oko 10-20% u ukupnim toplinskim gubicima u kui, krov ima posebno vanu ulogu u
kvaliteti i standardu stanovanja. On titi kuu od kie, snijega, hladnoe i vruine. Najei oblik krova na obiteljskim i manjim
stambenim zgradama je kosi krov. Vrlo esto se prostor ispod kosog krova namjenjuje za stanovanje iako nije adekvatno
toplinski izoliran. Kod takvih situacija pojavljuju se veliki toplinski gubici zimi, ali i jo vei problem pregrijavanja ljeti. Ako krov
nije toplinski izoliran, kroz njega se moe izgubiti i 30% topline. Naknadna toplinska izolacija krova je jednostavna i ekonomski
vrlo isplativa, jer je povratno razdoblje investicije od 1 do 5 godina. Za toplinsku izolaciju kosih krovova treba koristiti nezapaljive
i paropropusne toplinsko izolacijske materijale, kao to je npr. mineralna vuna. Detalj spoja toplinske izolacije vanjskog zida i
krova treba rijeiti bez toplinskih mostova. Ako prostor ispod kosog krova nije grijan, tj. nije namijenjen za stanovanje, toplinsku
izolaciju treba postaviti na strop zadnje etae prema negrijanom tavanu.
Ravni krovovi su najvie izloeni atmosferskim utjecajima od svih vanjskih elemenata zgrade. Zato je vano kvalitetno ih
izolirati i toplinskom i hidroizolacijom, te pravilno rijeiti odvodnju oborinskih voda. Ravni krov moe biti rijeen kao prohodni,
neprohodni ili tzv. zeleni krov. U skladu s time izvodi se zavrna obrada krova.
Slika 4.66 - Pravilna izvedba toplinske izolacije kosog krova i spoja sa zidnom izolacijom kod lagane krovne konstrukcije

197 zgrada
Slika 4.67 - Pravilna izvedba toplinske izolacije stropa prema negrijanom tavanu i spoja sa zidnom izolacijom
Slika 4.68 - Pravilna izvedba toplinske izolacije ravnog krova i spoja sa zidnom izolacijom
197
198
Slika 4.69 - Pravilna izvedba toplinske izolacije kosog krova i spoja sa zidnom izolacijom kod masivne krovne konstrukcije
Slika 4.70 - Pravilna izvedba toplinske izolacije ravnog krova s umetnutim gotovim elementom za prekid toplinskog mosta i
spoj sa zidnom izolacijom

199 zgrada
Slika 4.71 - Naini rjeavanja problema toplinskih mostova kod konzolnih istaka balkonskih ploa
Terasa se moe izvesti s ozelenjenim krovom, odgovarajue hidro i toplinski izoliranim prema stambenom prostoru s donje
strane. U tom sluaju se poveava broj potrebnih slojeva i njihova ukupna debljina. Ovisno o vrsti bilja odreuje se potrebna
dubina zemlje, a bitno je sprijeiti prodor korijenja do sloja hidroizolacije, a vlage do toplinske izolacije. Ozelenjeni krov dobro
zadrava toplinu, akumulira ju u slojevima zemlje i na taj nain ostvaruje stalnu temperaturu zavrnog sloja, ljeti i zimi.
Prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09), toplinski se
gubici prema negrijanom prostoru tavana raunaju kao toplinski gubici prema vanjskom prostoru, ali je prema normi
HRN EN ISO 6946:2008 mogue dodavanje dodavanje toplinskog otpora negrijanog prostora RU toplinskom otporu konstrukcije.
Pojednostavljena metoda prorauna doputena je kod negrijanih prostora s neizoliranom vanjskom ovojnicom, to je vrlo
esta situacija kod kosih krovova iznad negrijanog tavana. Ovom metodom, toplinski otpor stropa prema negrijanom prostoru,
poveava se za toplinski otpor prostora negrijanog tavana. Metoda je primjenjiva samo za odreivanje toplinskih gubitaka, dok
se za proraun difuzije vodene pare kroz konstrukciju mora primijeniti detaljna metoda prorauna.
Tablica 4.13 - Poveanje toplinskog otpora konstrukcije zbog utjecaja negrijanog tavana prema
Karakteristike krova
Ru mK/W
Pokrov crijepom bez zatitne folije, oplate ili slinog
0,06
Pokrov limom, ili pokrov crijepom s daanom oplatom ili folijom
0,2
Kao 2, s aluminijskom ili drugom niskoemisivnom oblogom s donje

strane krovne konstrukcije
0,3
Krov s daanom oplatom i filcom
0,3
Biljeka: Vrijednosti toplinskog otpora ukljuuju toplinski otpor ventiliranog prostora i kose krovne konstrukcije. Ne ukljuuju vanjski toplinski
otpor Rse.
199
200
4.3.4. Zidovi
Toplinsku izolaciju vanjskog zida, u pravilu, treba izvoditi dodavanjem novog toplinsko izolacijskog sloja s vanjske strane zida,
a iznimno s unutarnje strane zida. Izvedba toplinske izolacije s unutarnje strane zida nepovoljna je s graevinsko-fizikalnog
stajalita, a esto je i skuplja zbog potrebe dodatnog rjeavanja problema difuzije vodene pare, stroih zahtjeva u pogledu
sigurnosti protiv poara, gubitka korisnog prostora i dr. Postava toplinske izolacije s unutarnje strane zida je fizikalno loija,
jer iako postiemo poboljanje izolacijske vrijednosti zida, znaajno mijenjamo toplinski tok u zidu i osnovni nosivi zid postaje
hladniji. Zbog toga posebnu panju treba posvetiti izvedbi parne brane kako bi se izbjeglo nastajanje kondenzata i pojava
plijesni. Takoer, toplinski treba izolirati i dio pregrada koje se spajaju s vanjskim zidom. Sanacija postojeeg vanjskog zida
izvedbom izolacije s unutarnje strane izvodi se iznimno kod zgrada pod spomenikom zatitom, kada se ele izbjei promjene
na vanjskom proelju zgrade zbog njezine povijesne vrijednosti.
Kod izvedbe toplinsko izolacijskog sloja s vanjske strane zida mogua su dva rjeenja zavrnog sloja koji titi toplinsko izolacijski
sloj i ostatak zida od vanjskih atmosferskih utjecaja. Prvo rjeenje karakterizira izvedba vanjskog zatitnog sloja punoplonim
lijepljenjem na toplinsko izolacijski sloj (tzv. ETICS sustav). Kod drugog rjeenja zatitni je sloj u obliku pojedinanih elemenata
uvrenih na odgovarajuu podkonstrukciju na nain da izmeu zatitne obloge i sloja toplinske izolacije ostane sloj zraka
koji se ventilira prema van (tzv. ventilirana fasada). Djelotvorni toplinsko izolacijski sloj zavrava slojem za provjetravanje kroz
koji zrak treba cirkulirati i isuivati vlagu.
Ovisno o vrsti buke fasade mogu biti tankoslojne i debeloslojne. Toplinsko izolacijski materijal se lijepi za podlogu polimernocementnim ljepilom a po potrebi (ploe obvezno, lamele po potrebi), dodatno uvruje mehanikim spojnicama, privrsnicama
ili tiplama. Ploe ili lamele se postavljaju s horizontalnim pomakom u odnosu na prethodni red, a uglove i otvore je potrebno
paljivo obraditi kao i cjelokupnu vanjsku povrinu tako da se nanosi polimerno-cementno ljepilo i utiskuje tekstilno-staklena
mreica (alkalno otporna). Ponovno se zaglauje polimerno-cementnim ljepilom. Nakon suenja nanosi se impregnirajui
premaz kako bi se ujednaila upojnost povrine.
Kao zavrni sloj za tankoslojni sustav koriste se silikatni, silikonski, silikonsko-silikatni ili akrilatni zavrni sloj minimalne debljine
zrna 1,5-4,00 mm. Kod debeloslojnog sustava koristi se mineralna buka debljine 15 mm i zavrno dekorativni sloj debljine do
5 mm. Potrebno je nanijeti cementni pric kao vezivni sloj izmeu toplinsko izolacijskog materijala i lagane mineralne buke.
Industrija graevinskih materijala nudi mnogo varijanti cjelovitih sustava ovih dvaju naina toplinske izolacije zidova, pri emu
za oba rjeenja debljina toplinsko izolacijskog sloja ne bi trebala biti manja od 10 do 12 cm, ime bi se vrijednost koeficijenta
prolaska topline Uzida smanjila na 0,25 do 0,35 W/m2K. Za niskoenergetske i pasivne kue debljine toplinske izolacije trebaju biti
i znatno vee, ovisno naravno o klimatskim uvjetima i eljenoj razini energetske potronje.
Slika 4.72 - Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od opeke
U sluaju neizoliranog zida od uplje opeke debljine 19 cm, U=1,67 [W/m2K],

U sluaju izolacije zida od opeke 19 cm sa 10 cm kamene vune, U=0,32 [W/m2K].

201 zgrada
Slika 4.73 - Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od armiranog betona
U sluaju neizoliranog AB zida debljine 20 cm, U=3,20 [W/m2K]

U sluaju izolacije AB zida s 10 cm kamene vune, U=0,35 [W/m2K]
Slika 4.74 - Pravilna izvedba toplinske izolacije vanjskog zida kod kompaktne fasade
201
202
Slika 4.75 - Pravilna izvedba toplinske izolacije vanjskog zida kod ventilirane fasade
SUVREMENI SUSTAVI STAKLENE VANJSKE OVOJNICE

Dvostruka fasada
Dvostruka fasada sastoji se od dvije ovojnice koje mogu biti izvedene od razliitih materijala, a najee su od stakla. Izmeu
njih je ventilirana zrana upljina ija irina moe varirati od nekoliko centimetara do jednog metra (u posebnim sluajevima
i vie), ovisno o planiranim karakteristikama vanjske ovojnice, uvjetima okolia i cjelokupnoj koncepciji zgrade koja ukljuuje
i energetske sustave. U upljini su smjetene naprave za zatitu od sunca i zasjenjenje koje se reguliraju runo, mehaniki ili
pomou centralnog sustava za upravljanje.
Dvostruka ventilirana staklena fasada predstavlja integrirani sustav graenja. Za razliku od bilo kojeg drugog fasadnog sustava,
kompaktnog ili ventiliranog, dvostruke ventilirane fasade omoguuju dinamiko modeliranje graevinskog i energetskog
sustava zgrade sagledavanjem:
parametara iz prirode - lokacija, orijentacija, godinje doba, doba dana, vanjska temperatura, vlanost i tlak zraka, toplinski
dobici od Sunevog zraenja
eljenih parametara u prostoru - unutarnja temperatura, zrakopropusnost, smanjenje toplinskih potreba i potreba za
hlaenjem, postizanje odgovarajue razine zvune izolacije od vanjske buke i prenoenje buke izmeu katova, zatita od
poara.

203 zgrada
Uinkovita graevinska ovojnica nije pasivni dio zgrade ve kontrolom graninih parametara nastoji zaustaviti ili ublaiti njihov
nepovoljan utjecaj na ostvarenje povoljnih unutarnjih parametara uz to manju potronju energije. Integrirana tehnologija
graenja podrazumijeva interakciju graevinskih i energetskih sustava razmjenom energije izmeu okolia i zgrade:
Mogue je postii manji koeficijent prolaska topline U (W/m2K) i nii stupanj proputanja ukupne energije kroz ostakljenje
(g^). Tada je mogue ostvariti veu transparentnost te u veoj mjeri koristiti dnevnu svjetlost to dovodi do direktnih
uteda u energiji, smanjenjem upotrebe rasvjete i indirektnih uteda smanjenjem rashladnog optereenja uzrokovanog
umjetnom rasvjetom
U razdoblju bez insolacije dodatna opna poboljava toplinsku izolaciju, koritenjem topline od sunca smanjuju se potrebe
i trokovi toplinske energije
U razdoblju insolacije zagrijani zrak u upljini se die uvis i odnosi toplinu u okoli (efekt dimnjaka) te se smanjuju toplinski
dobici. Time se smanjuju ukupne potrebe i trokovi za rashladnu energiju
Toplinska komponenta Sunevog zraenja zaustavljena na napravi za zatitu od sunca (najee venecijaner ili tenda) u
zranoj upljini predaje se struji zraka, veliina toplinske komponente moe biti do 750 W/m2na vertikalnu povrinu
Temperatura na povrini unutarnjeg stakla je bliska temperaturi unutranjeg prostora te je ostvarena ugodnost boravka
i uz samu fasadu. Time je povean tlocrtno koristan prostor i smanjene su potrebe za dodatnim grijanjem i hlaenjem uz
fasadu
Smjetaj naprave za zatitu od sunca i zasjenjenje izmeu dvije ovojnice osigurava trajnost i nezavisnost koritenja neovisno
od vanjskih uvjeta
Kontrolom intenziteta Suneve svjetlosti mogue je propustiti zadovoljavajuu razinu i tako smanjiti potrebu za rasvjetom
Mogunost mehanike ili prirodne ventilacije unutarnjeg prostora u visokim zgradama
Mogunost rekuperacije zagrijanog zraka iz zrane upljine (kod odreenog koncepta dvostruke staklene fasade) za
dogrijavanje prostora udaljenih od fasade
Koncepcija dvostrukih ventiliranih fasada omoguuje primjenu inovativnih sustava grijanja, hlaenja i ventilacije kao
niskotemperaturno grijanje i hlaenje
Mogunost smanjenja snage instalacijskih ureaja i prostora koji koriste instalacijski kanali
Ostvarenje bolje razine zvune izolacije od vanjske buke zbog postojanja tampon zone.
Tipologije staklenih fasada

Jednostruka fasada koju ini izolacijsko staklo s niskoemisivnim premazom. Naprava za zatitu od sunca je postavljena s
vanjske strane (izloena vanjskim uvjetima) ili u prostoru (neuinkovita). Otvori na fasadi mogu se slobodno otvarati.
Koeficijent prolaska topline U=2,0 W/m2K
Svjetlopropusnost LT 0,5-0,6
Stupanj proputanja ukupne energije kroz ostakljenje (g^) kod okomitog upada Sunevog zraenja 0,3-0,4
Zvuna izolacija Rw (dB) 32-36
Prirodno ventilirana dvostruka fasada koju ini jednostruko staklo s vanjske strane ispred naprave za zatitu od sunca,
prostor izmeu dvije staklene opne koji je prirodno ventiliran prema van i unutarnja staklena stijena koju ini izolacijsko staklo
s LOWe premazom i upljinom s plinovitom ispunom.
Koeficijent prolaska topline U=1,4 - 1,5 W/m2K
Stupanj proputanja ukupne energije kroz ostakljenje (g^) kod okomitog upada Sunevog zraenja 0,2
Zvuna izolacija Rw (dB) 38-44
Zrak koji pri dnu slobodno ulazi u upljinu izmeu dvije staklene opne zagrijava se i pri vrhu izlazi van. Tako zrak u kretanju u
upljini ljeti prima na sebe dio topline koji bi proao u zgradu i vraa je u okoli. Naprava za zatitu od sunca kontrolira prolaz
topline i osvjetljenja u zgradu, a zaustavljena toplina se odvodi prirodnim strujanjem zraka. Zimi je mogue zatvoriti otvore
za zrak i ostvariti dodatnu toplinsko-izolacijsku zonu. Unutarnja staklena stijena je zatiena od padalina ime je smanjen rizik
od prodora vode. Ovakva fasada ima veliku debljinu, od 50 do 80 cm, stoga nije uvijek mogua izvedba s obzirom na veliku
neiskoritenu tlocrtnu povrinu i vee trokove odravanja i izgradnje.
203
204
Slika 4.76 - Prirodno ventilirana dvostruka fasada
Dvostruke ventilirane aktivne fasade u kojima je zrak u zranoj upljini pokretan prisilno pomou mikroventilatora koji se
nalaze u fasadnom panelu ili ukljuivanjem u GHVK sustav. Takve fasade su panelne, to znai da je pojedini modul usklaen
s katnom visinom zgrade i sve energetske procese (kako u prostoru tako i u zranoj upljinii) mogue je kontrolirati na razini
jedne etae ili jedne zone, ovisno o koncepciji. Ukupna debljina fasade je od 18 do 22 cm, od ega zrana upljina zauzima od
12 do 15 cm. S obzirom na nain ventiliranja i poziciju toplinsko izolacijskog stakla razlikuje se aktivna fasada (ventilirana prema
unutra) i interaktivna fasada (ventilirana prema van). U zranoj upljini smjetena je naprava za zatitu od sunca i regulaciju
osvjetljenja.
Aktivna fasada u presjeku:
Vanjska ovojnica je dvostruko izo staklo sa slojem Lowe i upljinom s plinovitim punjenjem (npr. 4+16+4, 10+16+5+5 mm)
Zrana upljina uvlai zrak iz zgrade i pomou HVAC sustava izvlai ga u vrhu panela prema sustavu za ventilaciju. irina zrane
komore cca. 12 do 15 cm, s napravom (motorizirana ili manualna) za zatitu od sunca. Unutarnja ovojnica je jednostruko staklo
(npr. 4+4+6 mm)
Ukupni koeficijent prolaska topline U=1,0 W/m2K
Mogunost otvaranja unutarnjeg sloja staklene ovojnice
Zvuna izolacija Rw= 38-44 dB
Ova fasada je pogodna za hladne klime zbog poveane temperaturne ugodnosti u zoni uz fasadu i mogunosti rekuperacije
toplinskih dobitaka od Sunca pomou toplinskih izmjenjivaa u razdoblju grijanja.

205 zgrada
Slika 4.77 - Dvostruka ventilirana fasada prema unutra - aktivna fasada (1), dvostruka ventilirana fasada prema van
- interaktivna fasada (2), prirodno ventilirana fasada s dodatnim zasjenjenjem (3), te prirodno ventilirana dvostruka
bioklimatska fasada (4.4)
Interaktivna fasada u presjeku:

Vanjska ovojnica je jednostruko laminirano staklo (npr. 4+4 mm, 8+8 mm)
Zrana komora je ventilirana vanjskim zrakom koji ulazi u komoru pri dnu vanjskog stakla i izbacuje se van na vrhu vanjskog
stakla. Zrak pokreu mikroventilatori koji su smjeteni u fasadnom panelu, a upravljaju ih senzori u fasadi ili pomou centralnog
upravljakog sustava zgrade (CNUS). irina komore cca 15 do 30 cm s tendom ili aluzinama (motorizirana ili manualna) za
zatitu od sunca.
Unutarnja ovojnica je dvostruko izo staklo sa slojem Lowe i plinovitim punjenjem (od 4+16+4 do 8 +16+4+4 mm)
Ukupni koeficijent prolaska topline U=1,3 W/m2K
Prostor izmeu dvije staklene ovojnice je prirodno ventiliran prema van pomou mikroventilatora
Zvuna izolacija Rw= 38-44 dB.
Ova fasada je pogodna za tople klime gdje su vee potrebe za rashladnom energijom. Za hladnog razdoblja s manjim toplinskim
dobicima od sunca ili kroz no moe se smanjiti ventilacija zrane upljine kako bi se postigla nia vrijednost koeficijenta
prolaska topline. Mogue je otvaranje prozora i prirodna ventilacija prostora i u visokim zgradama.
Prirodno ventilirana dvostruka fasada s dodatnim zasjenjenjem

Koliina zraka koji ulazi i izlaz iz zrane upljine regulirana je u skladu s mjerenom temperaturom u upljini i unutranjem
prostoru. Ventilacija zrane upljine koristi i energiju izmjenjivaa topline i ventilokonvektora koji se koriste za grijanje i hlaenje
prostora. U ovoj kombinaciji koristi se i podno grijanje. U zranoj upljini smjeteni su horizontalni venecijaneri, brisoleji ili
tende koji su centralno upravljani.
205
206
Bioklimatska fasada se sastoji od trostrukog izo-stakla i vanjskih plonih zastora. Na balkonu ispred fasade kao zasjenjenje se
koriste biljke. Grijanje i hlaenje je rijeeno zraenjem pomou mikrocijevi u unutarnjim pregradama - zidovi, stropovi, podovi.
Ovaj koncept dvostruke fasade primjeren je za zgrade do 15 katova.
4.3.5.
Tipovi vrata i prozora, te karakteristike i vrste stakla i profila
Prozor je najdinaminiji dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje kao prijemnik koji proputa Sunevu energiju
u prostor te kao zatita od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka. Gubici kroz prozore dijele se na transmisijske gubitke, na
gubitke ventilacijom, tj. provjetravanjem te na gubitke radijacijom (zraenjem). Ako zbrojimo transmisijske toplinske gubitke
kroz prozore i gubitke provjetravanjem, ukupni toplinski gubici kroz prozore predstavljaju vie od 50% toplinskih gubitaka
zgrade. Gubici kroz prozore obino su deset i vie puta vei od onih kroz zidove, pa je jasno koliku vanost igra energetska
uinkovitost prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrada. U skladu s novim Tehnikim propisom, koeficijent prolaska
topline za prozore i balkonska vrata moe iznositi maksimalno U =1,80 W/m2K. Dok se na starim zgradama koeficijent U prozora
kree oko 3,00-3,50 W/m2K i vie (gubici topline kroz takav prozor iznose prosjeno 240-280 kWh/m2godinje), europska
zakonska regulativa propisuje sve nie i nie vrijednosti i one se danas najee kreu u rasponu od 1,40-1,80 W/m2K. Na
suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kuama taj se koeficijent kree izmeu 0,80-1,40 W/m2K. Preporuka za gradnju
suvremene energetski uinkovite zgrade je koristiti prozore s koeficijentom U < 1,40 W/m2K.
Prozori prema nainu otvaranja

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
zaokretni
otklopni
zaokretno otklopni
obrtni
prevrtni
horizontalno posmini
vertikalno posmini
sklopivi
podizno zaokretni prozor
1.
2.
3.
8.
4.
5.
9.
Slika 4.78 - Prozori prema nainu otvaranja
6.
7.

207 zgrada
Slika 4.79 - Prozori prema sastavu krila
U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski profili. Prozorski profili, neovisno o vrsti materijala od
kojega se izrauju, mora osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u profilu, jednostavno otvaranje i nizak koeficijent
prolaska topline. Stakla se danas izrauju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna, s razliitim plinovitim punjenjem ili
premazima koji poboljavaju toplinske karakteristike. Na niski U-faktor stakla utjeu sljedei imbenici:
Debljina i broj meuprostora
U-faktor smanjujemo veim brojem meuprostora i im veom irinom tih meuprostora. Dakle manji U-faktor moemo postii
upotrebom dvoslojnih ili troslojnih izo stakala. Npr. 4+10+4+10+4, to znai 3 stakla debljine 4 mm na razmacima od 10 mm.
Punjenje meuprostora
Napunimo li meuprostor izo stakla nekim od ve spomenutih plinova (argon, krypton i sl.) U-faktor e se smanjiti. Kod razmaka
meu staklenim ploama od 8-16 mm, doprinos ispune meuprostora inertnim plinom je 0,1 W/mK za argon do 0,2 W/mK
za kripton.
Odabir stakla
Debljina stakla vrlo malo utjee na U-faktor, ali ga zato upotreba stakla niske emisije (Low-e staklo) znaajno smanjuje. Low-e
stakla premazana su sa strane koja dolazi u meuprostor izo stakla posebnim metalnim filmom koji proputa zraenja kratke
valne duljine (suneva svjetlost), a reflektira zraenja dugih valnih duljina (infracrvena zraenja). Niskoemisivni slojevi koji se
koriste kod stakla za prozore mogu biti meki, tvrdi, ili niskoemisivne folije. Meki niskoemisivni slojevi se nanose na gotovu
staklenu plou u obliku premaza, te nisu dovoljno izdrljivi prema vanjskim utjecajima (struganje, ispiranje), i primjenjuju se
iskljuivo na plohama stakla zatienim od vanjskih utjecaja (unutranje plohe kod izo stakla). Tvrdi niskoemisivni slojevi
se izrauju vezanjem metalnih oksida na povrinu rastaljenog stakla u procesu proizvodnje stakla. Iako su manje uinkoviti
od mekih slojeva, otporni su na vanjske utjecaje pa se mogu koristiti i na izloenim staklenim povrinama. Niskoemisivne
folije su tanke poliesterske folije koje se mogu naknadno postaviti na staklo. Trajnost takvih folija je mala, zbog koritenih
materijala za proizvodnju, trajnosti samog materijala, osjetljivosti materijala na mehanika oteenja, kvalitete koritenih ljepila
i uvjeta u kojima se postavljaju na staklo (vlanost zraka, istoa stakla). Vei proizvoai staklenih ploa za prozore danas
207
208
deklariraju sve podatke o staklenim ploama kao i o vezanim sustavima od takvih staklenih ploa (izo staklo). Zbog razliitih
karakteristika ostakljenja razliitih proizvoaa, nuno je kod izbora voditi rauna o fizikalnim svojstvima ostakljenja. Odabir
stakla je potrebno prilagoditi i orijentaciji otvora i zahtjevima prostora - razliito se tretiraju osunana i zasjenjena proelja.
Okviri prozora i vrata osim osnovne funkcije noenja i uvrivanja stakla u graevinskim konstrukcijama vanjske ovojnice
zgrade, moraju ostvariti mogunost prirodne ventilacije prostora, ienje, mogunost prolaza - ovisno o poloaju i namjeni
otvora. U suvremenoj konstrukciji prozora najraireniji materijali u uporabi su drvo, metali, PVC ili stakloplastika te razliite
varijante kompozitnih sastava okvira prozora od navedenih materijala. Drvo je jedan od najeih materijala u izradi prozora,
najraireniji kroz povijest gradnje zbog izuzetno dobrog odnosa cijene i mehanikih karakteristika, iako je kao organski
materijal podloan starenju i propadanju, te je potrebno posvetiti panju obradi i zatiti od atmosferskih utjecaja, kao i
odravanju te zatite. Za zadravanje dimenzionalne stabilnosti i poveanje vrstoe, drveni profili za izradu prozora u pravilu
se izrauju od lameliranih drvenih profila, koje ima bolje mehanike karakteristike od masivnog drva. Koeficijent prolaska
topline okvira prozora je kod drvenih prozora primarno definiran debljinom prozorskog profila (najea dimenzija danas je
68 mm) i koeficijentom toplinske provodljivosti materijala - =0,13 do 0,18 W/mK, te se postie vrijednost Uf = 1,1 do
1,8 W/mK. Postoje i primjeri profila od lameliranih drva kod kojih je u postupku izrade profila ostavljena mrea upljina
ispunjenih zrakom i dodatno smanjen Uf na vrijednost 0,9 W/mK
Prozori od plastinih masa su u poetnim fazama primjene bili izraivani od razliitih sastava plastinih masa, kao i stakloplastinih
kompozita, da bi se ustalilo koritenje polivinil klorida (PVC) koji je u opoj upotrebi najee koriten termoplastini polimer
nakon polietilena (PE) i polipropilena (PP). Unato brojnim primjedbama zbog ekoloke neprihvatljivosti materijala, vrlo niska
cijena proizvodnje ini PVC materijalom koji trenutno nema kvalitetnu zamjenu. Razvoj PVC prozora i njihovo irenje na tritu
naglo poinje 70-ih godina 20. stoljea, i u tom razdoblju je postignuta vrijednost koeficijenta prolaska topline okvira izmeu
1,6 i 1,2 W/mK.
Metalni okviri prozora (ako zanemarimo rane izvedbe prozora ostakljenih staklenim ploama meusobno povezanih lijevanim
olovom), izrauju se od elinih ili aluminijskih profila, u pravilu s prekinutim toplinskim mostom, osim kod specifinih
konstrukcija u interijerima. Koeficijent polaska topline tih okvira je zbog velike toplinske vodljivosti metala visok i kree se u
rasponu od 1,5 do 3,2 W/mK. Kod najboljih aluminijskih profila s prekinutim toplinskim mostom dobivamo vrijednosti bliske
PVC profilima. Formalno, takvi prozori jesu aluminijski s prekinutim toplinskim mostom, iako po konstrukcijskim detaljima
predstavljaju svojevrstan oblik kompozitne konstrukcije. Metalni prozori pokazuju znaajnu karakteristiku vrlo visoke
mehanike vrstoe, koju se postie relativno malim presjecima konstrukcije okvira, kao i veliku trajnost zbog karakteristika
materijala.
Najvei potencijal u razvoju pokazuju kompozitne konstrukcije, kod kojih se razne vrste materijala koriste na optimalan nain
- metali i drvo za postizanje mehanike vrstoe, razne vrste toplinsko izolacijskih materijala za poveanje otpora prolasku
topline, te razne vrste zavrnih obloga kojima se poveava trajnost konstrukcija prozora. Kompozitne konstrukcije okvira
prozora postiu vrijednosti Uf oko 0,7 W/mK, te u kombinaciji s viestrukim niskoemisivnim ostakljenjem postiemo prozore s
koeficijentom prolaska topline niim od 0,8 W/mK.
Neki od primjera takvih kompozitnih konstrukcija su PVC - aluminijski prozor (osnovni okvir prozora od PVC-a s dodatnom
oblogom od aluminija, koja poveava trajnost prozora i mijenja vizualni karakter prozora; drvo - aluminijski prozor s vanjskom
oblogom aluminijskim profilom i dodatnom PU toplinskom izolacijom; aluminij - drvo - u osnovi aluminijski prozor s unutarnjom
drvenom oblogom, koja ne utjee znaajno na koeficijent prolaska topline prozora, ali poveava osjeaj udobnosti i donekle
smanjuje kontaktnu temperaturu unutarnje plohe prozora. Kod kompozitnih sastava vana je svaka komponenta, te njihovo
povezivanje i djelovanje unutar kompleksnog sastava, pa je vano i da sam prozor proe kontrolu kvalitete i certifikaciju za
upotrebu kao kompletan graevinski proizvod.
Potrebno je osigurati brtvljenje stakla i samog prozorskog okvira te prozorskog okvira i doprozornika. Povezivanje prozora i
zida mora biti izvedeno zrakonepropusno, uz nunu brigu posveenu difuziji vodene pare kroz reku, ime se osigurava od
prodora zraka i vlage u reku.

209 zgrada
Tablica 4.14 - Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije ostakljenja g(-) kod okomitog upada
suneva zraenja, Izvor: Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama, (NN 79/05)
TIP OSTAKLJENJA
g(-)
Jednostruko staklo (bezbojno, ravno float staklo)
0,87
Dvostruko izolirajue staklo (s jednim meuslojem zraka)
0,80
Trostruko izolirajue staklo (s dva meusloja zraka)
0,70
Dvostruko izolirajue staklo s jednim staklom niske emisije (LowE obloga)
0,60
Trostruko izolirajue staklo s dva stakla niske emisije (dvije LowE obloge)
0,50
Dvostruko izolirajue staklo sa staklom za zatitu od Suneva zraenja
0,50
Staklena opeka
0,60
U praksi se koriste i suvremenija stakla znatno nie vrijednosti g koja omoguavaju zadovoljavajuu zatitu od prekomjernog
Sunevog zraenja zgrada, naroito kod zgrada s preteito ostakljenom vanjskom ovojnicom, te kod zgrada u primorskim
klimatskim uvjetima.
Slika 4.80 - Temperature na unutarnjoj povrini stakla u ovisnosti o vrsti ostakljenja
Slika 4.81 - Toplinski kvalitetni profili od PVC-a, drva i aluminija
209
210
Slika 4.82 - Dodatno poboljanje toplinskih karakteristika prozora moe se postii s toplinskom izolacijom u profilu i/ili
ugraenim trostrukim izo staklom
Poboljanje toplinskih karakteristika prozora i drugih staklenih povrina mogue je postii na sljedee naine:
zabrtviti prozore i vanjska vrata
provjeriti i popraviti okove na prozorima i vratima
izolirati nie za radijatore i kutije za rolete
reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa i sl.
zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim prozorima (preporuka U<1,40 W/m2K).

211 zgrada
Slika 4.83 - Dobro izolirajue kutije za rolete
211
-struko ostakljenje (4 mm)

bez brtvljenja
2,2-2,0
1,4
5-8
10
napomena: vrijednosti u crvenim poljima ne zadovoljavaju propise
--
2,7
3,1
3,6
3,2
3,2
4,0
2,9
2,4
2,6
3,2
2,6
2,3
do 2006.g.
2,2 - 2,0
2,5
2,2 - 2,0
2,4 - 2,1
od 2006.g.
1,4
1,7
1,3
1,4 - 1,0
1,1
1,0 - 0,8
1,4
0,9
1,1
0,7 - 0,5
Pvc okvir
5,9
3,4
5,9
Metalni okvir
s prekinutim
toplinskim
mostom
5,9
Metalni okvir
bez prekinutog
toplinskog
mosta
0,5
11
2,4
Drvo aluminij s
poliuretanom
4 cm
5,2
2,9
2 x 1-struko ostakljenje
(4 mm) 2 doprozornika
d=30 cm bez brtvljenja
2-struko obino ostakljenje

(4/6-8/4 mm) bez brtvljenja
3,4
3-struko obino ostakljenje bez

brtvljenja (4/6-8/4/6-8/4 mm)
5,7
2 x 1-struko
ostakljenje
(4 mm)
2
doprozornika
d=30 cm
bez brtvljenja
do 1987.g.
2-struko izolacijsko staklo
(4/10-16/4 mm) i 2-strukim
brtvljenjem
5,7
1-struko
ostakljenje
(4 mm)
bez
brtvljenja
do 1970.g.
OSTAKLJENJE

(4/16/4 mm) s plinovitim
punjenjem, lowe premazom
i 3-strukim brtvljenjem
U
[W/m2K]
d
[cm]
OKVIR
(4/16/4/16/4 mm) s plinovitim
punjenjem, lowe premazom
i 3-strukim brtvljenjem
Drveni okvir
Materijal
PROZORI
Tablica 4.15 - Koeficijenti prolaska topline za pojedine vrste stakla, okvira i ukupno prozora
212

213 zgrada
Tablica 4.16 - Vrste i tehnike karakteristike ostakljenja

VRSTE I TEHNIKE KARAKTERISTIKE OSTAKLJENJA
DEBLJINE STAKLA
PO SLOJEVIMA
[mm]
PRIBLINA
POVRINSKA
TEMPERATURA4
[C]
KOEF. PROLASKA
TOPLINE U
[W/m2K]
- 2,00
5,80
OSTAKLJENJE
TEHNIKI OPIS
JEDNOSTRUKO
OSTAKLJENJE
jednostruko staklo
DVOSTRUKO IZO
STAKLO
dvostruko izo staklo
4/12/4
8,00
3,00
DVOSTRUKO
TOPLINSKO
IZOLACIJSKO STAKLO
LE = 0,16
dvostruko izo staklo s

metalnom folijom
4/14/4
12,0
1,60
DVOSTRUKO
TOPLINSKO
IZOLACIJSKO STAKLO
Ar, LE = 0,1

ispunom od argona i
metalnom folijom
4/16/4
14,00
1,20-1,50
TROSTRUKO
TOPLINSKO
IZOLACIJSKO STAKLO
Kr, LE = 0,1 - 0,05
trostruko izo staklo s

ispunom od kriptona i
dvije met. folije
4/8/4/8/4
4/10/4/10/4
17,00
18,00
0,70-0,80
0,50-0,60
DVOSTRUKO
TOPLINSKO I ZVUNO
IZOLACIJSKO STAKLO
SF6, Ar, LE = 0,1

s ispunom plinovima
za poveanje topl. i zv.
izolacije i s met. folijom
6/16/4
14,00
13,00
1,30-1,50
1,50-2,00
DVOSTRUKO
TOPLINSKO I ZVUNO
IZOLACIJSKO STAKLO
SF6, Ar, LE = 0,1

laminiranim staklom
izvana i ispunom
plinovima za poveanje
toplinske i zvune
izolacije te s met. folijom
LAM 9/16/6
13,00
1,60-1,80
DVOSTRUKO
TOPLINSKO I ZVUNO
IZOLACIJSKO STAKLO
SF6, LE = 0,1

s lam. staklom izvana
i iznutra i ispunom
plinovima za pov.
zvune izolacije te s
met. folijom
LAM12/20/LAM10
11,00
2,00-2,20
DVOSTRUKO STAKLO
SA ZATITOM OD
SUNCA
Ar, LE = 0,1

ispunom od argona i
metalnom folijom
6/12/6
14,00
1,50-1,60
4 Kod vanjske temperature -10 C
213
214
4.3.6.
Sustavi zatite od Sunevog zraenja i njihova uinkovitost
U ukupnoj energetskoj bilanci kue vanu ulogu igraju i toplinski dobici od Sunca. U suvremenoj arhitekturi puno panje
posveuje se prihvatu Sunca i zatiti od pretjeranog osunanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati
u zadovoljavajuu cjelinu. Sustavi za zatitu od sunca usklaeni s vanjskim uvjetima okoline osiguravaju dobre uvjete rada i
boravka u zgradi. Ako se kontrolira njihova primjena (mobilnost, automatizacija) omoguuju prilagodljiv ulaz sunca u zgradu.
Stoga je mogue potronju energije za hlaenje ljeti i grijanje zimi znaajno smanjiti i koristiti ili izbjegavati dobitke od Sunca.
Za djelotvornu zatitu od preintenzivnog osvjetljenja primjenjuju se sljedea rjeenja:
arhitektonska geometrija: zelenilo, trijemovi, strehe, nadstrenice, balkoni
elementi vanjske zatite od sunca: razni pokretni i nepokretni brisoleji, vanjske aluzine
rolete, tende, inteligentna proelja, suvremena ostakljenja i dr.
elementi unutarnje zatite od sunca: rolete, aluzine, roloi, zavjese i dr .
elementi unutar stakla za zatitu od sunca i usmjeravanje svjetla - holografski elementi, reflektirajua stakla i folije, staklo
koje usmjerava svjetlo, staklene prizme i dr.
viefunkcionalni konstruktivni elementi zgrada.
Elementi zatite od sunca mogu se postavljati:
na fasadi
u unutranjem prostoru.
Elementi mogu biti fiksirani ili pokretni, klizni, rolo i uz to automatizirani. Mogu biti postavljeni kao pojedinani vertikalni ili
horizontalni elementi ili kao plohe, u oba sluaja izvana ili unutra. Elementi trebaju biti lagani, a postavljaju se na potkonstrukciju
koja je odmaknuta od nosive konstrukcije zgrade.
Materijali od kojih se izrauju elementi zatite od sunca su :
aluminij (ekstrudiran, anodiziran, pjeskaren)
drvo (otporno na vanjske uvjete)
tkanine (fiberglas, impregnirane ili prirodni materijal).
Korisni elementi zatite od sunca su nadstrenice ili trijemovi odreene dubine na junom proelju koje sprjeavaju upad
Sunevog zraenja ljeti, a proputaju ga zimi. U pravilu se na junoj strani postavljaju horizontalni elementi jer ljetno juno
sunce upada pod visokim kutom pa ga horizontalna ploha moe odbiti. Zimsko sunce upada pod blagim kutom i prolazi
kroz horizontalne elemente u prostor. Na zapadnoj i istonoj strani se postavljaju vertikalni elementi koji mogu raspriti zrake
budui zapadno Sunevo zraenje uvijek upada pod blagim kutom.
Dodatno, mogue je upotrebom mobilnih i automatiziranih elemenata optimizirati koritenje dobitaka od Sunevog zraenja
za pojedine prostore prema trenutnoj potrebi.
Ipak, zatiti od sunca najvie doprinosi pravilna orijentacija zgrade, odnosno grupiranje prostorija po namjeni prema uvjetima
pojedine orijentacije.

215 zgrada
Tablica 4.17 - Pregled sustava za zasjenjivanje [4.26]

SUSTAVI ZASJENJIVANJA
KRITERIJI ZA IZBOR
ovisi
ne
ovisi
ovisi
ovisi
ovisi
da
ALUZINE
umjerena
klima
vert.
prozori
da
ovisi
da
da
da
da
da
OGLEDALA
ZA ZATITU
OD SUNCA
umjerena
klima
nadsvjetla,
ostakljeni
krovovi
ovisi
ne
ne
da
ne
ne
da
umjerena
klima
nadsvjetla
da
ne
ne
da
da
ne
test
faza
sve klime
vert.
prozori,
nadsvjetla,
ostakljeni
krovovi
ovisi
da
ne
ovisi
da
da
test
faza
umjerena
klima
vert.
prozori,
nadsvjetla,
ostakljeni
krovovi
ovisi
da
ne
da
da
da
da
1A PRIMARNO KORITENJE DIFUZNOG DNEVNOG SVJETLA
KANALNI
ZENITALNI
OTVORI
HOLOGR AFSKI
OPTIKI
ELEMENTI
TRANSPARENTNI
SUSTAV
HOLOGR AFSKI
ELEMENTI
SA TOTALNOM
REFLEKSIJOM
raspoloivost
sve klime
vert.
prozori
i
nadsvjetla
PRIZMA
PANELI
pogled izvana
potrebno pomicati
LOKAC.
potencijal utede
KLIMA
homogeno osvjetljenje
SKICA
dovoenjesvjetla u dubinu
sobe
TIP
zatita od bljetavila
KAT.
215
216
LOKAC.
KRITERIJI ZA IZBOR
vert.
prozori
iznad nivoa
pogleda
da
da
ovisi
ovisi
ovisi
ne
test
faza
ALUZINE
sve klime
vert.
prozori
da
ovisi
da
da
da
da
da
SREDSTVA ZA
PREUSMJERAVANJE
SUNEVOG
ZRAENJA
sve klime
vert.
prozori
ovisi
da
da
da
da
ne
da
STAKLO SA
REFLEKTIRAJUIM ELEMENT. OKASOLAR
umjerena
klima
vert.
prozori,
nadsvjetla
ovisi
ovisi
ovisi
ovisi
ovisi
ne
da
NAD SVJETLA
S ELEMENTI MA ZA
LOM SVJETLA
vrua klima s
puno sunca
nadsvjetla
ovisi
ovisi
da
da
da
ne
test
faza
POKRETNE
LAMELE
umjerena
klima
vert.
prozori,
nadsvjetla
da
ovisi
ovisi
ovisi
ovisi
da
da
ANIDOLIKE
SOLARNE BLENDE
sve klime
vert.
prozori
da
ovisi
da
da
ovisi
ne
test
faza
1 B PRIMARNO KORITENJE DIREKTNOG SUNEVOG ZRAENJA
raspoloivost
vrua klima s
puno sunca
potrebno pomicati
SJENILA KOJA
USMJERAVAJU
SVJETLO
pogled izvana
potencijal utede
KLIMA
SKICA
dovoenjesvjetla u dubinu
sobe
TIP
KAT.

217 zgrada
KRITERIJI ZA IZBOR
da
ovisi
ovisi
ovisi
ne
da
ne
da
da
da
da
ne
da
vert.
fasada
iznad
pogleda
da
da
da
da
da
ne
test
faza
umjerena
klima
vert.
prozori
da
ovisi
da
da
da
ne
da
umjerena
klima s
dosta
naoblake
vert.
prozori
posebno u
unutarnjim
dvoritima,
nadsvjetla
ovisi
da
da
da
da
ne
test
faza
2A SUSTAVI ZA USMJERAVANJE DIFUZNOG SVJETLA
umjerena
klima,
s dosta
naoblake
ANIDOLIKI
INTEGRI RANI
SUSTAVI
umjerena
klima
ANIDOLIKI
STROPOVI
umjerena
klima s
dosta
naoblake
TROKUT.
SUSTAVI U
STAKLU
ZENITALNI
SUSTAVI ZA
VOENJE
SVJETLA SA
HOLOGRAFSKIM
ELEM.
vert.
prozori
vert.
prozori
raspoloivost
ovisi
SVJETLEE
POLICE
potrebno pomicati
potencijal utede
LOKAC.
KLIMA
dovoenjesvjetla u dubinu sobe
SKICA
pogled izvana
TIP
KAT.
217
218
2 B SUSTAVI ZA USMJERAVANJE DIREKTNOG SVJETLA
raspoloivost
potrebno pomicati
KRITERIJI ZA IZBOR
potencijal utede
LOKAC.
KLIMA
SKICA
pogled izvana
TIP
KAT.
PANELI ZA
LOM
SVJETLA
sve
klime
vert.
prozori,
nadsvjetla
ne
da
da
da
da
ne
test
faza
PRIZMA
PANELI
sve
klime
vert.
prozori,
nadsvjetla
ovisi
ovisi
ovisi
ovisi
ovisi
da
ili
ne
da
HOLOGRAFSKI
SISTEMI NA
NADSVJETLIMA
sve
klime
nadsvjetla
ovisi
da
da
da
da
ne
da
IZO-STAKLO
KOJE
USMJERAVA
SVJETLO
sve
klime
vert.
prozori,
nadsvjetla
ovisi
ne
da
da
da
ne
da

219 zgrada
2 C SISTEM ZA RASIP. SVJETLA

2 D TRANSPORT SVJETLA
sve
klime
vert.
prozori,
nadsvjetla
ne
ne
da
da
raspoloivost
potrebno pomicati
KRITERIJI ZA IZBOR
potencijal utede
LOKAC.
KLIMA
SKICA
pogled izvana
TIP
KAT.
ovisi
ne
da
da
da
da
HELIOSTAT.
SISTEMI
sve
klime,
puno
sunca
da
SVJETL.
CIJEVI
sve
klime,
puno
sunca
da
da
da
ne
da
SOLARNE TUBE
sve
klime,
puno
sunca
da
ovisi
da
ne
da
VLAKNA
sve
klime,
puno
sunca
da
da
da
STROP KOJI
USMJERAVA
SVJETLO
sve
klime,
puno
sunca
da
ne
test
faza
krov
da
da
da
219
220
Nain postavljanja zatite od sunca i odnos prema konstrukcijama otvora i proelja mora biti takav da omogui kvalitetno
zasjenjenje, sa to manjim ograniavanjem pogleda kroz otvore. Potrebno je sprijeiti stvaranje depova toplog zraka ispod
ili iza konstrukcija za zatitu od osunanja, jer lokalnim poveanjem temperature iza takvih konstrukcija se transmisijskim i
ventilacijskim dobicima nadoknauju smanjeni radijacijski dobici zbog zasjenjenja. Poveanje temperature kod odreenih
oblika konstrukcija za zatitu od insolacije moe se koristiti za dodatno poveanje brzine strujanja zraka i poveano prozraivanje
zgrada.
Slika 4.84 - Tekstilna obloga proelja stvara zonu s poveanim strujanjem zraka ispred proelja
Normom HRN EN ISO 13790 dana je metoda prorauna toplinskih dobitaka od Sunca, kao i smanjenje solarnih dobitaka zbog
stalnih ili pokretnih zatita od sunca. U skladu s mjesenom metodom prorauna toplinskih gubitaka, i solarni dobici raunaju
se mjesenom metodom. Kod primjene pominih zatita od sunca, pretpostavlja se da ograniavaju osunanje vee od
300 W/m. Koeficijent fsh,with u izrazu za odreivanje faktora zasjenjenja Fsh,gl je potrebno odrediti na nacionalnomj razini, u
ovisnosti o klimatskim uvjetima, i vrijednosti iz priloga G norme HRN EN ISO 13790:2008 su samo pribline. Proraun utjecaja
zatite od sunca uzima u obzir samo direktno zraenje - pretpostavlja se da reflektirano i indirektno zraenje nesmetano dopiru
do prozora.
Takoer, mogue je proraunati i solarne dobitke neprozirnih konstrukcija. Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i
toplinskoj zatiti u zgradama ne trai proraun solarnih dobitaka kroz neprozirne konstrukcije, jer se djelomino kompenzira
radijacijskim gubicima kroz neprozirne elemente, te ima znaajnijeg utjecaja samo na slabo izoliranim tamnim konstrukcijama,
kakve su izbjegnute samim ogranienjem koeficijenta prolaska topline za konstrukcije vanjske ovojnice.
Slika 4.85 - Vanjska zatita od sunca kao element arhitekture

221 zgrada
4.3.7.
Zrakopropusnost zgrada
Zrakopropusnost zgrada predstavlja znaajan udio u toplinskim gubicima zgrada, osobito kod zgrada koje su izvedene s
viim stupnjem toplinske izolacije u odnosu na standardne zahtjeve energetskih karakteristika definirane Tehnikim propisom
o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama. U Hrvatskoj, kao i u veini europskih zemalja, ispitivanje
zrakopropusnosti na razini itave zgrade nije obvezno. Tehnikim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u
zgradama odreeno je da je minimalna koliina svjeeg zraka jednaka 0,5 izmjena zraka na sat (kod razlike tlakova unutarnjeg
i vanjskog zraka od 50 Pa), to se odnosi i na planirano prozraivanje prostora ( otvorima na proelju koji se mogu otvarati ili
mehanikom ventilacijom) i na infiltraciju kroz reke i sljubnice u konstrukciji i izmeu graevinskih dijelova. Maksimalni broj
izmjena zraka je ogranien na 1,5 h-1 kod zgrada s mehanikim ureajem za provjetravanje, odnosno 3 h-1 kod zgrada bez
mehanikog ureaja za provjetravanje. Dodatno, za zgrade koje se ventiliraju mehanikim ureajem za ventilaciju, s brojem
izmjena zraka veim od 0,7 h-1 i protokom veim od 2500 m/h obvezan je povrat topline iz odlaznog zraka.
Normom HRN EN 13829:2002 Toplinske znaajke zgrada -- Odreivanje propusnosti zraka kod zgrada (tzv. Blower Door
Test)-Metoda razlike tlakova odreen je nain ispitivanja zrakopropusnosti itave ovojnice zgrade ili samo dijelova
zgrade, to se odnosi i na kanale. Metodom ispitivanja prema razlici tlakova mogue je:
odrediti zrakopropusnost zgrade ili dijela zgrade
usporediti relativnu zrakopropusnost slinih zgrada ili dijelova zgrada
pronai mjesta proputanja zraka
odrediti smanjenje zrakopropusnosti individualnim provedenim mjerama na postojeim zgradama i
graevnim dijelovima.
Ovom metodom nije mogue izmjeriti infiltraciju zraka, ali metoda daje podatke koji se mogu koristiti za proraun infiltracije
kroz graevinske dijelove zgrade. Za primjenu metode ispitivanja definirane ovim standardom idealni su vremenski uvjeti s
malim temperaturnim razlikama i malom brzinom vjetra. Iako se idealni uvjeti teko postiu na terenu, potrebno je izbjegavati
ekstremne brzine vjetra i razlike u temperaturama.
Norma je namijenjena ispitivanju zgrada s jednom zonom, iako je mogue ispitivanje i velikog broja zgrada s vie zona uz
uvjet potpunog otvaranja vrata meu zonama, ili jednakog tlaka u susjednim zonama. Norma opisuje nain izraavanja
zrakopropusnosti zgrada sveden na razliku tlakova n=50 Pa i kod drugih razlika tlakova prilikom mjerenja. Metoda je korisna
za provoenje energetskih pregleda jer na brz i jednostavan nain ustanovljuje stanje ovojnice u smislu zrakopropusnosti, a
preporua se provesti na svim novim zgradama prema HRN EN 13829:2002 .
Slika 4.86 - Oprema za ispitivanje zrakopropusnosti
221
222
Slika 4.87 - Tipine greke izvedbe - zrakopropusnost reke oko prozora (lijevo) i strujanje zraka kroz upljine u PU pjeni
(desno) s brzinom strujanja zraka kroz reke
Slika 4.88 - Neobraeni prodori uz instalacije
Slika 4.89 - Instalacijski zid nije zrakonepropustan - prodor zraka kroz tipkalo ugradnog vodokotlia

223 zgrada
Slika 4.90 - Neobraen i obraen detalj prodora instalacije kroz krovite
Slika 4.91 - Prolaz zatitne cijevi elektroinstalacija kroz zrakonepropustan sloj (lijevo) i fazonski rukavci za brtvljenje
elektroinstalacija (desno)
4.3.8.
Zrakopropusnost prozora i vrata
Razredba prozora prema HRN EN 12207:1999.; minimalna zrakopropusnost prozora prema dosadanjoj regulativi; norma
i izvedbene znaajke prema HRN EN 14351-1:2006. Kako bi se osigurala razina zrakotijesnosti zgrada u skladu s Tehnikim
propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama, odreena je razredba prozora prema normi
HRN EN 12207:2001 Prozori i vrata - Propusnost zraka - Razredba, kojom se odreuju razredi prozora u odnosu na postignute
rezultate ispitivanja prozora koja se provode prema normi HRN EN 1026:2001 Prozori i vrata - Propusnost zraka - Metoda
ispitivanja.
Razredba prozora se vri po kriteriju zrakopropusnosti prema ukupnoj povrini ispitivanog prozora te zrakopropusnosti prema
ukupnoj duljini reke na spoju krila i doprozornika. Kod razredbe prema ukupnoj povrini ispitivanog prozora odreena su
4 razreda prozora, od 1 do 4, te se njihova zrakopropusnost mjeri u protoku zraka u m/h /m. Pri tome je 4. razred, razred
najmanje zrakopropusnosti od 3 m/h /m pri razlici tlakova 100 Pa.
223
224
Tablica 4.18 - Razredba prozora prema zrakopropusnosti po ukupnoj povrini

Razred
Referentna zrakopropusnost pri

razlici tlakova 100 Pa
m/h /m
ne ispituje se
50
150
27
300
600
600
Maksimalni tlak ispitivanja

Pa
Razredba prozora prema zrakopropusnosti reaka se takoer vri u 4 razreda.

Tablica 4.19 - Razredba prozora prema zrakopropusnosti po duljini reaka
Referentna zrakopropusnost pri
razlici tlakova 100 Pa
m/h /m
Razred
Maksimalni tlak ispitivanja

Pa
ne ispituje se
12,50
150
6,75
300
2,25
600
0,75
600
Konano utvrivanje razreda prozora vri se na temelju rezultata ispitivanja zrakopropusnosti prozora prema povrini i prema
duljini reki, pri emu se razred prozora odreuje na nain:
ako se prema oba naina ispitivanja prozor nalazi u istom razredu, dodjeljuje mu se taj razred
ako su rezultati ispitivanja u dva susjedna razreda, dodjeljuje se povoljniji razred
ako je razlika ispitivanja dva razreda, dodjeljuje se srednja vrijednost
ako je razlika ispitivanja tri razreda ili vea, prozor se ne klasificira.
Izvjee o ispitivanju prozora mora uz dodijeljeni razred sadravati i ukupnu povrinu ispitivanog prozora i ukupnu duljinu
reki. Prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama, traena razina zrakopropusnosti
prozora, balkonskih vrata i prozora je odreena za zgrade do dva kata i s vie od dva kata.
Tablica 4.20 - Traena razina zrakopropusnosti prozora u odnosu na visinu zgrade

broj katova zgrade
razred zrakopropusnosti prema HRN EN 12207-1:2002
1.
zgrada do 2 kata
2.
zgrada s vie od 2 kata

225 zgrada
Izvedbene znaajke prozora i njihovo opisivanje dane su normom 14351-1:2006 Prozori i vrata - Norma za proizvod, izvedbene
znaajke - 1. dio: Prozori i vanjska pjeaka vrata bez otpornosti na poar i/ili proputanje dima, kojom se definira niz
karakteristika prozora i vrata:
otpornost na optereenje vjetrom
otpornost na snijeg i stalna optereenja
otpornost na poar
vodonepropusnost
opasne tvari
otpornost na udarce
nosivost sigurnosnih ureaja
visina i irina
otvaranje u nudi
akustika svojstva
proputanje topline
proputanje zraenja
zrakopropusnost
trajnost
sile za rukovanje
mehanika otpornost
ventilacija
otpornost na prodor metaka
otpornost na eksplozije
otpornost kod ponavljanog otvaranja i zatvaranja
ponaanje u razliitim klimatskim uvjetima
otpornost na provalu
posebni zahtjevi.
4.4.
Toplinski mostovi
4.4.1.
Definiranje toplinskih mostova
Toplinski most je mjesto smanjenog otpora prolasku topline od osnovne konstrukcije u kojoj se nalazi. Tehniki propis o
racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama definira toplinski most kao manje podruje u omotau grijanog
dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povean radi promjene materijala, debljine ili geometrije graevnog dijela, u skladu
s normom HRN EN ISO 10211:2008 u kojoj je definiran kao podruje u vanjskoj ovojnici zgrade gdje je jednolik toplinski otpor
promijenjen potpunim ili djelominim prodorom materijala drugaije toplinske vodljivosti, i/ili promjenom debljine, i/ili razlikom
unutarnje i vanjske povrine.
Ovisno o uzroku poviene toplinske propustljivosti, razlikujemo dvije osnovne vrste toplinskih mostova:
konstruktivni toplinski mostovi - nastaju kod kombinacija razliitih vrsta materijala
geometrijski toplinski mostovi - nastaju uslijed promjene oblika konstrukcije, npr. uglovi zgrade.
U praksi su vrlo este kombinacije ovih vrsta toplinskih mostova.
225
226

Slika 4.92 - Prikaz toplinskog mosta na neizoliranom uglu zgrade, te isti nakon izvedbe toplinske izolacije
Jednolian toplinski otpor vanjske ovojnice zgrade moe se promijeniti uslijed:

potpunog ili djelominog prodora ovojnice zgrade materijalima drugaijih svojstava toplinske provodljivosti
promjene debljine grae
razlike izmeu unutarnje i vanjske povrine, kao to se dogaa na spojevima zida, poda, stropa.
Posljedice toplinskih mostova su:
promjene u toplinskim gubicima
promjene unutarnje povrinske temperature.
Zbog manjeg otpora toplinskoj propustljivosti, nego tipini presjek pregrade, temperatura unutarnje povrine pregrade na
toplinskom mostu manja je nego na preostaloj povrini, to poveava potencijalnu opasnost kondenziranja vodene pare na
ovim mjestima. Najbolji nain izbjegavanja toplinskih mostova je postavljanje toplinske izolacije s vanjske strane cijele vanjske
ovojnice, bez prekida te dobro brtvljenje reki i spojeva.
Temeljna pretpostavka u proraunu prolaska topline kroz konstrukciju prema normi HRN EN ISO 6946:2008 je da se konstrukcije
izvode od homogenih materijala s jednakim otporom prolaska topline u svim smjerovima, pri emu se i zrani slojevi smatraju
homogenim za potrebe primjene norme. Sljedea pretpostavka je da je otpor prolasku topline okomito na povrinu konstrukcije
nepromijenjen na itavoj povrini konstrukcije.
Stvarno ponaanje konstrukcija se razlikuje od ovih pretpostavki - toplinski tok prati liniju najmanjeg otpora, te gotovo ni na
jednom dijelu uobiajenih graevinskih konstrukcija nemamo jednoliki tok okomito na povrinu konstrukcije. Zbog toga, u
proraun je potrebno ukljuiti i nepravilnosti u sastavu, debljini i geometriji konstrukcija.
Po uzroku nastanka, toplinske mostove moemo podijeliti na:
Toplinski most prouzroen promjenom materijala

Graevinske konstrukcije su vrlo rijetko homogene u svom sastavu. Ve se kod jednostavnog sluaja zida od opeke moe
uoiti razliit koeficijent toplinske vodljivosti opeke i morta u leajnicama i sudarnicama, te odstupanje u debljinama ili
znaajno izmijenjeni format opeke, moe izazvati razliitu toplinsku vodljivost itavog zida u odnosu na normiranu toplinsku
vodljivost odreenu normom HRN EN ISO 10456:2008. Takvo odstupanje se u smislu norme HRN EN ISO 10211:2008 ne smatra
posljedicom toplinskog mosta, iako se primjenjuju isti termodinamiki principi.

227 zgrada
Slika 4.93 - Toplinski most prouzrokovan promjenom materijala
Slika 4.94 - Temperatura (lijevo) i gustoa toplinskog toka (desno) u presjeku toplinskog mosta uzrokovanog promjenom
materijala
Toplinski most zbog promjene materijala je vrlo est u suvremenim konstrukcijama zbog specijaliziranog koritenja materijala
prema njihovim bitnim karakteristikama: armirani beton ili elik za nosive konstrukcije, dok se za ispune koriste materijali loijih
mehanikih karakteristika, manje gustoe i vrlo esto boljih toplinskih karakteristika. Utjecaj toplinskih mostova zbog promjene
materijala bio je jo vei u razdoblju 50-ih i 60-ih godina, do donoenja prvih propisa o minimalnoj toplinskoj zatiti zgrada,
jer je izuzetan napredak postizan upravo u polju nosivih konstrukcija - poveanje raspona, vrlo tanke konstrukcije, ekstenzivno
koritenje armiranog betona ili elika za nosivu konstrukciju, pri emu je materijal ispune takvih skeletnih konstrukcija vrlo
esto bila opeka ili plinobeton. Dodatni razlog za pojavu takvih toplinskih mostova je i pojava regulative o seizmikoj otpornosti
zgrada koja je uslijedila nakon potresa u Skopju 1963. godine, nakon ega je postalo obvezno koritenje armirano betonskih
serklaa u zidanim konstrukcijama. Tipina mjesta pojave takvog toplinskog mosta su mjesta armirano - betonskih serklaa ili
stupova i greda nosive konstrukcije sa zidovima ispune ili nosivim zidovima od drugih materijala.
Toplinski most prouzroen promjenom debljine konstrukcije

Promjena debljine konstrukcije je sljedei razlog za pojavu toplinskih mostova. Jedan od oblika takvog toplinskog mosta je
smanjenje debljine konstrukcije zbog ugradnje instalacija.
227
228
Slika 4.95 - Toplinski most prouzrokovan promjenom debljine konstrukcije
Slika 4.96 - Temperatura (lijevo) i gustoa toplinskog toka (desno) u presjeku toplinskog mosta uzrokovanog promjenom
debljine konstrukcije

Toplinski most prouzroen promjenom geometrije konstrukcije
Promjena geometrije konstrukcije je uzrok toplinskih mostova zbog razlike plotine unutarnje i vanjske povrine konstrukcije,
to izaziva poveanu gustou toplinskog toka. Veliina toplinskih gubitaka kroz toplinski most zbog promjene geometrije
konstrukcije ovisi i o toplinskoj vodljivosti materijala konstrukcije.
Slika 4.97 - Tipini toplinski mostovi prouzrokovani promjenom geometrije konstrukcije

229 zgrada
Slika 4.98 - Temperatura (lijevo) i gustoa toplinskog toka (desno) u toplinskom mostu prouzrokovanom promjenom
geometrije konstrukcije
Po obliku, toplinske mostove dijelimo na:
Tokasti toplinski most

Jednodimenzijski - tokasti - toplinski most je pojavom ogranien na jednu toku u ravnini plone graevinske konstrukcije,
pri emu je termin toka odreen ogranienim rasprostiranjem toplinskog mosta u svim smjerovima u ravnini konstrukcije.
U stvarnosti je tokasti toplinski most trodimenzionalni problem, i prilikom prorauna se modelira i razmatra kao i tokasti
toplinski most koji nastaje, na primjer, na mjestu spoja dva vanjska zida i ravnog krova.

Linijski toplinski most

Dvodimenzijski - linijski - toplinski most je ogranien u jednom smjeru u ravnini konstrukcije. Tipini linijski toplinski mostovi
su neizolirani horizontalni i vertikalni AB serklai u zidu od opeke, te mjesta ugradnje prozora.
4.4.2.
Posljedice jakih toplinskih mostova
Poveani protok topline na mjestima toplinskog mosta u odnosu na osnovnu konstrukciju, izaziva prvenstveno poveane
toplinske gubitke. Zbog lokalno poveanih toplinskih gubitaka, temperatura unutarnje plohe konstrukcije je u zimskom
razdoblju nia od ostale konstrukcije, te proraun difuzije vodene pare kroz konstrukciju izvren za osnovnu konstrukciju ne
odgovara stvarnom stanju konstrukcije. Toplinski mostovi uzrokuju:
poveane gubitke topline
pojavu kondenzacije na unutarnjoj povrini konstrukcije
pojavu kondenzacije unutar konstrukcije
nepredvidivi tok topline i temperature unutar konstrukcije.
Posljedice jakih toplinskih mostova uzrokuju:
oteenja konstrukcije uslijed pojave vlage i rasta gljivica na mjestima tipinih toplinskih mostova
degradaciju materijala konstrukcije zbog pojave vlage
naruavanje bitnih zahtjeva za graevine (mehanika stabilnost)
mehanika oteenja konstrukcije zbog smrzavanja.
229
230
Slika 4.99 - Tipine posljedice toplinskih mostova
Tipine posljedice toplinskih mostova mogu imati i vrlo negativan utjecaj na ljudsko zdravlje.Tu pojavu treba sprijeiti ne samo
zbog estetskih razloga, ve i zbog higijenskih, jer spore plijesni mogu prouzroiti razliite alergijske i druge bolesti stanara.
Valja napomenuti da ta pojava nije uvijek samo posljedica toplinskih mostova, ve je uvjetovana i ponaanjem korisnika
(nainom grijanja, stupnjem temperature i vlanosti zraka prostorije, ritmom provjetravanja i sl.). Uvjetovana je i nepovoljnim
projektom prostorije (mali prozori uz velike dubine prostorije i bez mogunosti prozraivanja kutova prostorije). Pri manje
izrazitim toplinskim mostovima na kojima nije prekoraena toka oroavanja, nema ni tete zbog oroavanja unutarnje plohe
vanjske konstrukcije. Meutim, kako je na toplinskome mostu plona temperatura nia, a relativna vlanost okolnog zraka u
tom podruju zbog toga via, povrinski slojevi konstrukcije preuzimaju vodenu paru iz zraka. Zbog djelovanja izmeu estica
vode i praine koje se uzajamno privlae na podruju toplinskog mosta jae se taloi praina, a posljedica toga je ploha tamnija
od ostalog dijela zida.
4.4.3.
Naini i sredstva za smanjenje utjecaja toplinskih mostova
Konstrukcijska rjeenja za smanjenje utjecaja toplinskih mostova kreu primarno od izbjegavanja pojave toplinskih mostova,
o emu je potrebno voditi brigu ve u ranim fazama projektiranja zgrade. Svi detalji potencijalnih mjesta pojave toplinskih
mostova trebaju biti adekvatno rijeeni. Najvea opasnost za pojavu toplinskog mosta se nalazi u nosivoj konstrukciji - iz
potrebe da se nosiva konstrukcija izvodi kontinuirano, bez prekida, kako bi se osiguralo prenoenje optereenja i projektirano
djelovanje konstrukcije. Ovaj je faktor posebno izraen kod konstrukcija velikih raspona, gdje su konstruktivni zahtjevi primarni
i esto se zanemaruju pojave zranosti i toplinskih mostova, ili se rjeavaju neadekvatnim sredstvima.
Razvedenost gabarita zgrade je sljedei faktor rizika za pojavu toplinskih mostova zbog vrlo velikog broja potencijalnih
toplinskih mostova, to ne mora znaiti i njihovu stvarnu pojavu. Poveana razvedenost dodatno utjee na zgradu i poveanjem
faktora oblika, tako da odnos grijanog volumena zgrade i oploja postaje nepovoljniji u energetskom smislu.
Konstrukcije s velikim zranim upljinama - sputeni stropovi, obloge podgleda, sve vrste dekorativnih obloga i dodatnih
konstrukcija na vanjskoj ovojnici, pojedinano ne predstavljaju uzrok toplinskih mostova, ali je potrebno voditi rauna da se ne
zanemare toplinski mostovi koji nastaju unutar i na spojevima takvih konstrukcija.
Negrijani prostori unutar zgrade posredno utjeu i na izmjenu faktora oblika zgrade. Prema negrijanim prostorima, ovisno o
namjeni i poloaju u samoj zgradi, moe se pojaviti veliki broj toplinskih mostova, ijem se rjeavanju posveuje manje panje
zbog stava da su gubici kroz te prostore znaajno manji nego gubici kroz ovojnicu zgrade prema vanjskom prostoru.

231 zgrada
Slika 4.100 - Ispravna ugradnja prozora u svrhu smanjenja utjecaja toplinskih mostova
Slika 4.101 - Izvedba prekida toplinskog mosta ubacivanjem izolacijskog elementa za prekid toplinskog mosta u oplatu
prije betoniranja, uz potrebno statiko povezivanje
231
232
4.4.4.
Proraun utjecaja toplinskog mosta na toplinske gubitke
Proraun vrijednosti linearnih toplinskih mostova koji najvie od svih toplinskih mostova utjeu na ukupne toplinske gubitke u
zgradama je mogue izvriti i pojednostavljenim metodama definiranim normom HRN EN ISO 14683:2008 Toplinski mostovi u
zgradarstvu - Linearni koeficijent prolaska topline - Pojednostavljene metode i zadane utvrene vrijednosti.
Norma prua na izbor jednu od metoda prorauna koja je u pojedinom sluaju najuinkovitija:
1. Detaljni proraun toplinskih mostova prema HRN EN ISO 10211:2008

Detaljni izraun toplinskih mostova vri se prema normi HRN EN ISO 10211:2008 Toplinski mostovi u zgradarstvu - Toplinski
tokovi i povrinske temperature - Detaljni prorauni.
Norma opisuje detaljnu metodu prorauna, koja se djelomino razlikuje kod dvodimenzionalnog I trodimenzionalnog
rjeavanja toplinskih mostova i prorauna toplinskog toka te minimalne temperature povrine konstrukcije. Specificirani
su uvjeti za odreivanje geometrijskih granica i ralanjenje modela, toplinskih rubnih uvjeta i toplinske vrijednosti koje se
koriste, uz pretpostavku da su sva fizikalna svojstva neovisna o temperaturi, kao i da nema izvora topline unutar konstrukcije.
Proraun toplinskih mostova prema normi HRN EN ISO 10211:2008 bazira se na ralambi geometrijskog modela na dovoljno
malene geometrijske segmente koji imaju homogenu toplinsku vodljivost. Sustav se rjeava ili iterativnim postupkom
ili neposrednom tehnikom, nakon ega se distribucija temperatura unutar segmenata (elija) odreuje interpolacijom.
Teoretski, mogue je na ovaj nain modelirati itavu zgradu, ali bi proraun bio tehniki gotovo neizvediv zbog prevelike
koliine informacija koje je potrebno obraditi. Zato su odreena pravila za rezne ravnine kod izrade trodimenzionalnih i
dvodimenzionalnih modela u odnosu na debljinu konstrukcije i udaljenosti od ravnina simetrije elemenata. Takoer, kako bi
se proraun mogao jednostavnije izvriti, odreeni su i uvjeti pod kojima je doputeno pojednostavljivanje geometrijskog
modela.
Ulazni podaci za proraun toplinskih mostova su:
toplinska provodljivost materijala
povrinski otpori
rubne temperature
toplinska provodljivost kvazi-homogenih slojeva
ekvivalentna toplinska vodljivost zranih upljina
temperatura u susjednim negrijanim prostorima.
Metoda prorauna
Geometrijski model podijeljen je na elije, svaka s karakteristinom tokom (vorom). Za svaki vor se dobiva sustav jednadbi
koji je funkcija temperature u voru, ije rjeenje daje temperaturu vora, iz ega se dalje mogu odrediti toplinski tokovi.
Proraun je u praksi mogue izvesti samo koritenjem raunalnih programa, koji moraju biti verificirani prema referentnim
primjerima u prilogu norme.
Na tritu postoji niz softverskih paketa razliitih mogunosti, predvienih ili samo za proraun toplinskih mostova, ili kao dio
obuhvatnijih rjeenja za proraun toplinskih gubitaka. Neki od tih softvera mogu uz prolaz topline proraunati i difuziju vodene
pare, u 2D i 3D geometrijskim modelima.

233 zgrada
Tablica 4.21 - Pregled softverskih paketa za proraun

Naziv
2D/3D
Stacionarna/
tranzijentna
Slobodna forma/
Pravokutna forma
AnTherm
Argos
Bisco/Bistra
Champs-bes
David32
Delphin
Flixo
FramePlus
HAMLab
Heat2
Heat3
Kobra v3.0w
KOBRU86
RadTherm
Solido
TAS ambiens
Therm 6.0
Trisco/Voltra
Unorm
WUFI 2D 3.2
3D
2D
2D
2D
3D
2D
2D
S
S
S/T
T
S
T
S
P
S
S
P
P
P
S
3D
2D
3D
3D
2D
3D
3D
2D
2D
3D
3D
3D
T
T
T
S
S/T
T
S
T
S
S/T
S
T
S
P
P
P
P
S
S
S
S
P
P
S
Ansys multiphysics
Ansys CFX
Fluent
Phoenics
Comsol multiphysics
3D
3D
3D
3D
3D
T
T
T
T
T
S
S
S
S
S
Da
Da
Da
Da
Da
Da
Da
Da
Da
Da
Licenca
Komercijalna
Komercijalna
Komercijalna
Slobodna
Slobodna
Komercijalna
Komercijalna
Komercijalna
Slobodna
Komercijalna
Komercijalna
Slobodna
Komercijalna
Komercijalna
Komercijalna
Komercijalna
Slobodna
Komercijalna
Slobodna
Komercijalna
Komercijalna
Komercijalna
Komercijalna
Komercijalna
Komercijalna
2. Katalozi toplinskih mostova

Bazini katalog toplinskih mostova nalazi se u normi HRN EN ISO 14683:2008, koji sadrava unaprijed odreene vrijednosti
toplinskih mostova za karakteristine situacije koje se susreu na zgradama. U proraunu tih toplinskih mostova u katalogu
ulazni parametri dani u tabeli A.2 HRN EN ISO 14683:2008 odabrani su tako da su dane vrijednosti koeficijenta prolaska topline
linijskih toplinskih mostova blizu maksimalnim vrijednostima, tako da utjecaj toplinskih mostova koritenjem tih vrijednosti
nee biti podcijenjen.
233
R1
e = 0,55
oi = 0,75
i = 0,75
R2
e = 0,50
oi = 0,75
i = 0,75
R5
e = 0,60
oi = 0,80
i = 0,80
e = 0,40
oi = 0,75
i = 0,75
R3
e=120
i,oi=100
i,oi=100
e = 0,40
oi = 0,65
i = 0,65
e = 0,50
oi = 0,70
i = 0,70
R6
e=120
i,oi=100
R4
17
e=130
i,oi=100
e=130
e = 0,65
oi = 0,85
i = 0,85
e = 0,45
oi = 0,70
i = 0,70
R8
e = -0,05
oi = 0,15
i = 0,15
R9
e=120
i,oi=100
R7
i,oi=100
e=130
e = 0,00
oi = 0,20
i = 0,20
e = 0,05
oi = 0,25
i = 0,25
R11
17
R10
R12
e=120
i,oi=100
234
i,oi=100
e=130
Slika 4.102 - Katalog toplinskih mostova - R (krov) - HRN EN ISO 14603:2008
e = 0,15
oi = 0,40
i = 0,40

235 zgrada
e = 0,95
oi = 1,05
i = 1,05
e = 0,95
oi = 0,95
i = 1,05
B2
e=215
i=100
B1
i=100
e=130
i,oi=100
B3
e = 0,70
oi = 0,70
i = 0,80
B4
e = 0,90
oi = 0,90
i = 1,00
Slika 4.103 - Katalog toplinskih mostova - B (balkon) - HRN EN ISO 14603:2008
e = 0,95
oi = 0,95
i = 1,05
IW2
e = 0,00
oi = 0,00
i = 0,10
e = 0,90
oi = 0,90
i = 1,00
IW3
e,oi=220
i=100
IW1
i=100
e=130
i,oi=100
IW6
e = 0,00
oi = 0,00
i = 0,10
IW5
e = 0,00
oi = 0,00
i = 0,20
e = 0,00
oi = 0,00
i = 0,10
e,oi=220
i=100
IW4
i=100
e=130
i,oi=100
i,oi=100
i=100
e,oi=220
i=100
Slika 4.104 - Katalog toplinskih mostova - IW (sudar unutarnjeg i vanjskog zida) - HRN EN ISO 14603:2008
235
e = 0,05
oi = 0,15
i = 0,15
C1
e = -0,10
oi = 0,10
i = 0,10
C2
C3
e = -0,20
oi = 0,05
i = 0,05
e = -0,15
oi = 0,10
i = 0,10
C4
e=130
i,oi=100
i,oi=100
e=130
C6
e = 0,05
oi = -0,15
i = -0,15
C5
e = 0,15
oi = -0,10
i = -0,10
C7
e = 0,15
oi = -0,05
i = -0,05
C8
e=100
i,oi=130
e=100
236
i,oi=130
Slika 4.105 - Katalog toplinskih mostova - C (ugao vanjskog zida) - HRN EN ISO 14603:2008
e = 1,30
oi = 1,30
i = 1,30
P1
P2
e = 1,20
oi = 1,20
i = 1,20
P4
e = 0,90
oi = 0,90
i = 0,90
e,oi,i=230
30
P3
e = 1,15
oi = 1,15
i = 1,15
Slika 4.106 - Katalog toplinskih mostova - P (stup) - HRN EN ISO 14603:2008
e = 0,10
oi = -0,10
i = -0,10

237 zgrada
e = 0,00
oi = 0,00
i = 0,10
IF2
e = 0,95
oi = 0,95
i = 1,05
IF3
e = 0,90
oi = 0,90
i = 1,00
IF6
e = 0,90
oi = 0,90
i = 1,00
e,oi=220
i=100
IF1
i=100
e=130
i,oi=100
IF4
e = 0,70
oi = 0,70
i = 0,80
IF5
e = 0,60
oi = 0,60
i = 0,65
IF7
e = 0,70
oi = 0,70
i = 0,80
IF8
e = 0,45
oi = 0,45
i = 0,60
Slika 4.107 - Katalog toplinskih mostova - IF (sudar meukatne konstrukcije i vanjskog zida) - HRN EN ISO 14603:2008
237
GF1
= 0,65
GF2
oi = 0,80
i = 0,80
= 0,60
GF3
= 0,55
GF4
= 0,50
oi = 0,65
i = 0,65
oi = 0,70
i = 0,70
e=120
oi = 0,75
i = 0,75
e=130
i,oi=100
GF5
= 0,65
oi = 0,80
i = 0,80
GF6
= 0,45
oi = 0,60
i = 0,60
e
e=120
i,oi=100
e=120
i,oi=100
GF7
= '0,05
GF8
= 0,05
oi = 0,20
i = 0,20
oi = 0,10
i = 0,10
e=130
e=130
e=130
e = 0,75
oi = 0,95
i = 0,95
GF10
e = 0,65
oi = 0,85
i = 0,85
e = 0,60
oi = 0,80
i = 0,80
GF14
e = 0,45
oi = 0,65
i = 0,65
GF11
e = 0,55
oi = 0,75
i = 0,75
GF12
e = 0,50
oi = 0,70
i = 0,70
e=120
GF9
e=130
i,oi=100
GF13
GF15
e = -0.10
oi = 0,20
i = 0,20
e=120
238
e=130
i,oi=100
Slika 4.108 - Katalog toplinskih mostova - GF (prema tlu) - HRN EN ISO 14603:2008
GF16
e = 0,00
oi = 0,20
i = 0,20

239 zgrada
e = 0,00
oi = 0,00
i = 0,00
W1
e = 1,00
oi = 1,00
i = 1,00
W2
e=100
W3
e = 0,80
oi = 0,80
i = 0,80
W4
e = 0,15
oi = 0,15
i = 0,15
W7
e = 0,45
oi = 0,45
i = 0,45
W8
e = 1,00
oi = 1,00
i = 1,00
20
i,oi=100
W5
e = 0,40
oi = 0,40
i = 0,40
e = 0,10
oi = 0,10
i = 0,10
W6
e=100
20
i,oi=100
W9
e = 0,60
oi = 0,60
i = 0,60
W10
e = 0,10
oi = 0,10
i = 0,10
W11
e = 0,00
oi = 0,00
i = 0,00
W12
e = 0,10
oi = 0,10
i = 0,10
W13
e = 0,80
oi = 0,80
i = 0,80
W14
e = 1,00
oi = 1,00
i = 1,00
W15
e = 0,00
oi = 0,00
i = 0,00
W16
e = 0,15
oi = 0,15
i = 0,15
e = 0,40
oi = 0,40
i = 0,40
W18
e = 0,20
oi = 0,20
i = 0,20
e=100
30
20
i,oi=100
W17
Slika 4.109 - Katalog toplinskih mostova - W (prozor) - HRN EN ISO 14603:2008
239
240
Napredniji oblik kataloga toplinskih mostova katalozi su toplinskih mostova u obliku baza podataka za raunala. Toplinski
mostovi su u katalozima odreeni proraunima, te su uz vrijednosti koeficijenta prolaska topline popraeni i dodatnim
podacima, ovisno o nainu na koji je izvren proraun toplinskih mostova. Jedan od primjera takvog kataloga je Xella
Wrmebrckenkatalog 2006 4.0 [4.34]. Uz pokrivanje znaajno veeg broja i oblika toplinskih mostova, te veu raznovrsnost
u odabiru materijala i sastava osnovnih konstrukcija, ovi katalozi mogu dati i podatke o odstupanju proraunatog i stvarnog
toplinskog mosta.

241 zgrada
Slika 4.110 - Katalog toplinskih mostova Xella Waermebruecken 2006 4.0
3. Prirune metode prorauna

Prirune metode prorauna vezane su na pojedine sustave konstrukcija, kao to su sendvi sustavi fasadnih obloga. Te su
metode prorauna razvijene za varijacije koje su mogue unutar samih sustava. Takve metode prorauna daju proizvoai za
svoje sustave, i njihova preciznost moe jako varirati pa se primjena takvih metoda prorauna ne preporua.
Poveanje toplinskih gubitaka zbog toplinskih mostova

Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama definira vie mogunosti razmatranja i
pojednostavljenja prorauna utjecaja toplinskih mostova.
proraun utjecaja toplinskh mostova prema normama HRN EN ISO 13789, HRN EN ISO 14683, HRN EN ISO 10211 i
HRN EN ISO 13370
poveanje koeficijenta prolaska topline svih obodnih konstrukcija za 0,05 W/m2K, ako se toplinski most nalazi u hrvatskoj
normi s katalogom dobrih rjeenja toplinskih mostova
241
242
poveanje koeficijenta prolaska topline svih obodnih konstrukcija za 0,10 W/m2K, ako se toplinski most ne nalazi u hrvatskoj
normi s katalogom dobrih rjeenja toplinskih mostova.
Meutim, ako uzmemo tako pojednostavnjeni proraun za koeficijent prelaska topline vanjskog zida 0,45 W/m2K
poveanje 0,05 W/m2K je 10%
poveanje 0,10 W/m2K je 20% poveanja ukupnog koeficijenta prolaska topline obodnih konstrukcija - to ovisno o udjelu
ventilacijskih gubitaka, moe znaajno naruiti toplinsku bilancu zgrade.
Dodatno kod niskoenergetskih kua za vanjski zid U0,30 W/m2K poveanje koeficijenta za 0,10 W/m2K iznosi 33%.
Ili kod pasivnih kua U<0,15 W/m2K, poveanje za 0,10 W/m2K iznosi 66%.
to je zgrada bolje toplinski izolirana i ostvaruje manje toplinske gubitke, to je utjecaj toplinskih mostova na poveanje ukupnih
toplinskih gubitaka, ako oni nisu dobro rijeeni, vei.
Izgraditi zgradu bez toplinskih mostova gotovo je nemogue, ali uz pravilno projektirane detalje toplinske zatite, utjecaj
toplinskih mostova moemo smanjiti na minimum. Potencijalna mjesta toplinskih mostova su konzolne istake balkona, istake
streha krovova, spojevi konstrukcija, spojevi zida i prozora, kutije za roletu, nie za radijatore, temelji i drugo. Zato na njih, pri
rjeavanju konstruktivnih detalja, treba obratiti posebnu panju. Potrebno je u glavnom i izvedbenom projektu razraditi sve
bitne detalje, osobito mjesta potencijalnih toplinskih mostova, u skladu s Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i
toplinskoj zatiti u zgradama [4.5]. Po zavretku izgradnje, kvalitetu gradnje i toplinske zatite mogue je dodatno provjeriti
termografskim snimanjem.
PRILOG I
Pregled osnovnih pojmova i definicija [7]
plotina neto podne povrine zgrade jest ukupna plotina zgrade izmeu elemenata koji ga omeuju i rauna se prema toki
5.1.5. HRN EN ISO 9836:2002;
plotina bruto podne povrine zgrade jest zbroj plotina poda za sve razine zgrade i rauna se prema toki 5.1.3. HRN EN ISO
9836:2002;
plotina ukupne korisne povrine zgrade jest ukupna neto podna plotina zgrade koja odgovara namjeni uporabe zgrade i
rauna se prema toki 5.1.7. HRN EN ISO 9836:2002;
tehniki sustav zgrade jest tehnika oprema ugraena u zgradu koja slui za njezino grijanje, hlaenje, ventilaciju, klimatizaciju,
pripremu tople vode, osvjetljenje i proizvodnju elektrine energije;
termotehniki sustav zgrade jest tehniki sustav u koji nije ukljueno osvjetljenje i proizvodnja elektrine energije;
pomoni sustav jest tehnika oprema koja doprinosi pretvorbi energije za pokrivanje energetskih potreba zgrade;
referentni klimatski podaci jesu skup odabranih klimatskih parametara koji su karakteristini za neko geografsko podruje;
stvarni klimatski podaci jesu klimatski podaci dobiveni statistikom obradom prema meteorolokoj postaji najblioj lokaciji
zgrade;
godinja emisija ugljinog dioksida, CO2 (kg/a), jest masa emitiranog ugljinog dioksida u vanjski okoli tijekom jedne godine
koja je posljedica energetskih potreba zgrade;
godinja isporuena energija, Edel (kWh/a), jest energija dovedena tehnikim sustavima zgrade tijekom jedne godine za
pokrivanje energetskih potreba za grijanje, hlaenje, ventilaciju, potronu toplu vodu, rasvjetu i pogon pomonih sustava;
godinja potrebna toplinska energija za grijanje, QH,nd (kWh/a), jest raunski odreena koliina topline koju sustavom grijanja
treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za odravanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja
zgrade (za stvarne klimatske podatke);

243 zgrada
godinja potrebna toplinska energija za hlaenje, QC,nd (kWh/a), jest raunski odreena koliina topline koju sustavom
hlaenja treba tijekom jedne godine odvesti iz zgrade za odravanje unutarnje projektne temperature u zgradi tijekom
razdoblja hlaenja zgrade (za stvarne klimatske podatke);
godinja potrebna energija za ventilaciju, QVe (kWh/a), jest raunski odreena koliina energije za pripremu zraka sustavom
prisilne ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije tijekom jedne godine za odravanje stupnja ugodnosti prostora u
zgradi;
godinja potrebna energija za rasvjetu, EL (kWh/a), jest raunski odreena koliina energije koju treba dovesti zgradi tijekom
jedne godine za rasvjetu;
godinja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrone tople vode, QW (kWh/a), jest raunski odreena koliina
topline koju sustavom pripreme potrone tople vode treba dovesti tijekom jedne godine za zagrijavanje vode;
godinja potrebna toplinska energija, QH (kWh/a), jest zbroj godinje potrebne topline i godinjih toplinskih gubitaka sustava
za grijanje i zagrijavanje potrone tople vode u zgradi;
godinja primarna energija, Eprim (kWh/a), jest raunski odreena koliina energije za potrebe zgrade tijekom jedne godine
koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe;
godinji toplinski gubici sustava grijanja, QH,ls (kWh/a), jesu energetski gubici sustava grijanja tijekom jedne godine koji se ne
mogu iskoristiti za odravanje unutarnje temperature u zgradi;
godinji gubici sustava hlaenja, QC,ls (kWh/a), jesu energetski gubici sustava hlaenja tijekom jedne godine koji se ne mogu
iskoristiti za odravanje unutarnje temperature u zgradi;
godinji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrone tople vode, QW,ls (kWh/a), jesu energetski gubici sustava pripreme
potrone tople vode tijekom jedne godine koji se ne mogu iskoristiti za zagrijavanje vode;
koeficijent transmisijskog toplinskog gubitka, Htr,ad (W/K), jest kolinik izmeu toplinskog toka koji se transmisijom prenosi
iz grijane zgrade prema vanjskom prostoru i razlike izmeu unutarnje projektne temperature grijanja i vanjske temperature;
prostori zgrade u kojima se odrava kontrolirana temperatura jesu prostori zgrade koji se griju i/ili hlade;
prostori zgrade u kojima se ne odrava kontrolirana temperatura jesu prostori zgrade koji su negrijani, odnosno nehlaeni
prostori zgrade;
obujam grijanog dijela zgrade, Ve (m3), jest bruto obujam, obujam grijanog dijela zgrade kojemu je oploje A;
oploje grijanog dijela zgrade, A (m2), jest ukupna plotina graevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog
prostora, tla ili negrijanih dijelova zgrade (omota grijanog dijela zgrade), odreena prema HRN EN ISO 13789:2008;
plotina korisne povrine zgrade, AK (m2), jest ukupna plotina neto podne povrine grijanog dijela zgrade. Kod stambenih
zgrada se moe odrediti prema priblinom izrazu AK = 0,32Ve;
faktor oblika zgrade, f0= A/Ve (m-1), jest kolinik oploja, A (m2), i obujma, Ve (m3), grijanog dijela zgrade;
srednja vanjska temperatura, e (oC), jest osrednjena vrijednost temperature vanjskog zraka u promatranom vremenskom
razdoblju prema meteorolokoj postaji najblioj lokaciji zgrade;
unutarnja projektna temperatura, i (oC), jest projektom predviena temperatura unutarnjeg zraka svih prostora grijanog
dijela zgrade;
godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke, QH,nd,ref (kWh/a), jest raunski odreena
temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja zgrade, za referentne klimatske podatke;
specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke za stambenu zgradu, QH,nd,ref
(kWh/(ma)), jest godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke izraena po jedinici plotine
korisne povrine zgrade;
243
244
specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke za nestambenu zgradu jest
godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke izraena po jedinici obujma grijanog dijela
zgrade, QH,nd,ref (kWh/(m3a)), te godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke izraena po
jedinici plotine korisne povrine zgrade, QH,nd,ref (kWh/(ma));
doputena vrijednost specifine godinje potrebne toplinske energije za grijanje za stambene zgrade, QH,nd,dop (kWh/(ma)),
jest doputena specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje koja se izraunava uz uvjete propisane za nove
stambene zgrade prema posebnom propisu kojim se propisuju tehniki zahtjevi glede racionalne uporabe energije i toplinske
zatite novih i postojeih zgrada;
doputena vrijednost specifine godinje potrebne toplinske energije za grijanje za nestambene zgrade, QH,nd,dop (kWh/
(ma)), jest doputena specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje koja se izraunava uz uvjete propisane za
nove nestambene zgrade prema posebnom propisu kojim se propisuju tehniki zahtjevi glede racionalne uporabe energije i
toplinske zatite novih i postojeih zgrada;
relativna vrijednost godinje potrebne toplinske energije za grijanje za nestambene zgrade, QH,nd,rel [%], jest omjer specifine
QH,nd,rel = QH,nd,ref/ QH,nd,dop x 100 (%)
broj stupanj dana grijanja predstavlja zbroj temperaturnih razlika izmeu unutarnje projektne temperature i srednje dnevne
vanjske temperature za sve dane sezone grijanja.

245 zgrada
Reference
[4.1]
[4.2]
[4.3]
[4.4]
[4.5]

[4.6]
[4.7]
Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada NN 36/10
[4.8]
Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada NN

113/08 i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske

[4.9]
[4.10]
HRN EN 13790:2008 - Energetska svojstva zgrada - Proraun potrebne energije za grijanje i hlaenje prostora (ISO

13790:2008, EN ISO 13790:2008)
[4.11]
Prijedlog Studije primjenjivosti alternativnih sustava za opskrbu energijom kod novih i postojeih zgrada, Energetski

institut Hrvoje Poar, 2009.
[4.12]
IEA ECBCS Annex 44, Integrating Environmentally Responsive Elements in Buildings
[4.13]
Hrs Borkovi, . et al. (2007) Energetska uinkovitost u zgradarstvu Vodi za sudionike u projektiranju, gradnji,

rekonstrukciji i odravanju zgrada, Zagreb, EIHP/HEP TOPLINARSTVO
[4.14]
Rey, F.J., Velasco, E., Varela, F. (2007), Building Energy Analyses (BEA): A methodology to assess building energy
labelling, Energy and Buildings 39 (2007), 709-716
[4.15]
Vuk, B. (et.al.), (2009), Energija u Hrvatskoj: godinji energetski pregled 2008., Zagreb, MINGORP, EIHP
[4.16]
EnR (2008), Implementation of the EU Energy Performance of Buildings Directive a snapshot report EnR

lessons learned and recommendation for the future
[4.17]
Casals, X.G.(2006) Analysis of building energy regulation and certification in Europe: Their role, limitations and
differences, Energy and Buildings 38, 2006, 381-392
[4.18]
REPUBLIKA HRVATSKA - DRAVNI ZAVOD ZA STATISTIKU
[4.19]
Hrs Borkovi, ., Krstulovi, V., Mihalek, E., Gelo, T. (2003) Pilot projekt poveanja energetske efikasnosti u
zgradarstvu- Elektrostrojarska obrtnika kola u Zagrebu - Prijedlog preciznog projektnog zadatka, investicijski plan

i ekonomska opravdanost zahvata, elaborat toplinskih svojstava graevine i idejni projekt, EIHP, Zagreb
[4.20]
Hrs Borkovi, ., Petri, H. (2004) Energetska studija u svrhu poveanja energetske efikasnosti pri rekonstrukciji

poslovne zgrade HEP d. p. Elektra Koprivnica, EIHP, Zagreb
[4.21]
Hrs Borkovi, ., Mati, Z. (2003) Koncept i idejni projekt energetski samostojne ekoloke kue kao elementa

autonomnog solarnog sela za seoski turizam na otocima, EIHP, Zagreb
[4.22]
Hrs Borkovi, ., Savi, S., Krstulovi, V. (2002) Pilot projekt poveanja energetske efikasnosti u zgradarstvu - Djeje

jaslice IVANICA u Osijeku - Elaborat s prijedlogom preciznog projektnog zadatka, EIHP, Zagreb
[4.23]
Hrs Borkovi, ., Petri, H. (2002) Pilot projekt poveanja energetske efikasnosti u zgradarstvu - Poslovna zgrada EIHP

- broura, EIHP, Zagreb
[4.24]
Zanki, V., Bukarica, V., Dovi, D., Hrs Borkovi, ., Soldo, V., Sui, B., vai, S., (2008), Prirunik za energetske
savjetnike, UNDP, Hrvatska
[4.25]
Zbanik-Seneganik, M.(2008): Veliki pasivni objekti, AR-Arhitektura, Raziskave, 2008/1, 46-55
[4.26]
International Energy Agency - Daylight in buildings, A report of IEA SHC Task 21/ECBCS Annex 29, july 2000 (www.
iea.org)
[4.27]
http://www.mzopu.hr
[4.28]
[4.29]
[4.30]
http://www.gap-solar.at
[4.31]
http://ri-isa.com
[4.32]
http://www.permasteelisa.com
[4.33]
Laboratory for visionary architecture, www.l-a-v-a.net
[4.34]
http://www.xella.de

245
246

247 zgrada
5.
Sustavi grijanja
5.1.
Izvori i pretvorba energije
SUSTAVI GRIJANJA
Energija je sposobnost obavljanja rada, odnosno svladavanja sile na nekom putu. Ta definicija objedinjuje sve oblike energije.
Koliko e se pojedinog oblika energije utroiti za neku radnju, ovisi o njenoj sposobnosti (kvaliteti) da se transformira u rad.
5.1.1.
Prirodni izvori energije
Sva iskoristiva toplinska energija potjee iz tri osnovna izvora energije: energije Sunca, energije iz Zemlje i energije gravitacije.
Energija Sunca nastaje procesima termonuklearne fuzije vodika koji se odvijaju u sreditu Sunca. Produkti fuzije su helij i velika
koliine energije koja se prenosi prema povrini Sunca, prosjene temperature 5760 K. S povrine Sunca energija se emitira
u svemir elektromagnetskim valovima. Iako samo vrlo mali dio ukupne Suneve energije dolazi do povrine Zemlje, na nju
tijekom jedne godine dospije vea koliina energije od one sadrane u ukupnim rezervama ugljena i nafte. Energija suneva
zraenja na Zemlji pretvara se u druge oblike energije procesima fotosinteze, isparivanja i strujanja.
Energija iz Zemlje posljedica je topline rastaljene Zemljine jezgre koja se iz unutranjosti provodi prema povrini. Zemlja se
od svojih poetaka, kada je postojala kao kugla uarenih tvari, hladi i stvara kruti dio Zemljine kore koji je debeo do 50 km.
Prosjena dnevna koliina energije koja se iz sredita Zemlje dovodi povrini iznosi 5,4 MJ/m2(gustoa toplinskog toka 0,063
W/m2), to je nisko i nije pogodno za tehniko iskoritavanje. Toplinski gradijent po dubini Zemljine kore moe biti mjestimino
vrlo razliit, a on je mjerodavan za iskoritavanje topline iz Zemlje. Energija iz Zemlje stoga se najee koristi kao toplina izvora
vrue vode ili pare, toplina suhih stijena i kao toplinski izvor za rad dizalica topline.
Energija gravitacije posljedica je gravitacijskih sila izmeu Sunca, Mjeseca i Zemlje. Gravitacijske sile uzrokuju promjene
razine mora i time promjenu potencijalne energije morske vode. Amplituda plime i oseke mjestimino varira, a moe iznositi
od nekoliko centimetara do esnaest metara.
Energija iz tri osnovna izvora prirodnim se pretvorbama pretvara u druge oblike energije.
Prirodni izvori energije kao posljedica energije Sunca su:
energija direktnog Suneva zraenja
energija biomase i fosilnih goriva (nastalih primarno procesom pretvorbe Suneva zraenja fotosintezom)
energija hrane
potencijalna energija jezera i vodotokova (nastala procesima isparivanja)
energija vjetra (nastala kao posljedica strujanja zranih masa zbog nejednolikog ugrijavanja Sunevim zraenjem)
energija valova (kao posljedica energije vjetra)
topline zraka, mora i dijelom topline zemlje.
Energija iz Zemlje sadrana je u sljedeim prirodnim izvorima energije:
energiji vruih izvora
toplini zemlje
energiji nuklearnog goriva i
energiji vulkana.
Energija gravitacije sadrana je u energiji plime i oseke.
Podjela izvora energije s obzirom na oblik energije prikazana je na slici 5.1.
247
248
SUSTAVI GRIJANJA
ENERGIJA
UNUTARNJA
POTENCIJALNA
- vodne snage
- energija plime i oseke
- energija valova
TOPLINSKA
- vrui izvori
- energija suhih stijena
- toplinska energija
zemlje i mora
KEMIJSKA
- drvo
- treset
- ugljen
- sirova nafta
- uljni kriljavci
- prirodni plin
- bituminozni
kriljac
NUKLEARNA
- uran
- torij
- laki atomi
upotrijebljeni
za fuziju
KINETIKA
-energija vjetra
ZRAENJE
Slika 5.1 - Izvori energije
esto se susree podjela na konvencionalne i nekonvencionalne izvore energije.

Konvencionalni izvori energije su oni koji se za odreenu namjenu najee upotrebljavaju. U konvencionalne izvore ubrajaju
se: ogrjevno drvo, fosilna goriva (ugljen, sirova nafta i prirodni plin), potencijalna energija vodotoka (snage vee od 30 MW),
nuklearna goriva i vrui izvori.
Nekonvencionalni izvori energije su energija Suneva zraenja, energija vjetra, energija valova, energija plime i oseke, energija
suhih stijena, potencijalna energija vodotoka malih snaga i toplinska energija mora.
Obnovljivi i neobnovljivi izvori energije: izvor energije moe se smatrati obnovljivim, ako se njegova izdanost ne smanjuje
za ljudsko poimanje vremena, tj. ako je poveanje raspoloive energije vee ili jednako njenoj potronji u istom vremenskom
razdoblju. Prema navedenoj definiciji obnovljivosti i prirodni se izvori energije takoer mogu podijeliti na obnovljive i
neobnovljive. Neobnovljivi prirodni izvori energije su npr. fosilna i nuklearna goriva, dok su obnovljivi prirodni izvori energije
vodne snage, energija Suneva zraenja, energija vjetra, energija valova, energija plime i oseke, biomasa (ako je prinos
nove biomase vei ili jednak iskoritavanju, to se postie pravilnim gospodarenjem), bioplin te toplina zraka, mora i zemlje
(akumulirana suneva energija).
5.1.2.
Pretvorba energije
Zakon o ouvanju energije: energija se ne stvara niti unitava. U svim realnim (nepovratnim) procesima energija se pretvara
iz jednog oblika u drugi, pri emu gubitak predstavlja dio koji se pretvara u neiskoristivu energiju. Zbroj svih energija na ulazu
u neki sustav jednak je zbroju energija na izlazu iz njega. Pri koritenju energije iz nuklearnih goriva, masa se moe poistovjetiti
s energijom prema Einsteinovoj jednadbi E = mc 2 .
Pretvorba energije: prirodni oblici energije mogu se direktno koristiti ili se preko pretvorbenih oblika energije mogu pretvarati
u korisne oblike, najee u mehaniku ili toplinsku energiju. Tu se govori o primarnoj, sekundarnoj, konanoj i korisnoj energiji.
Primarnom se energijom pritom smatra ona energija koja je sadrana u energentu (nosiocu energije). Sekundarna energija je
dobivena energetskom pretvorbom iz primarne energije i predstavlja primarnu energiju umanjenu za gubitke u pretvorbi
(npr. elektrina energija proizvedena izgaranjem goriva u termoelektrani). Konana (ili neposredna) energija je ona energija
koja dolazi do krajnjeg korisnika (sekundarna energija umanjena za gubitke prijenosa i distribucije). Konano, korisna energija
SUSTAVI GRIJANJA

249 zgrada
je ona koja je utroena za zadovoljavanje potreba krajnjih korisnika (konana energija umanjena za gubitke pretvorbe kod
korisnika). Shematski prikaz tokova energije i meusobni odnosi navedenih oblika prikazani su na slici 5.2 prema [5.1].
Primarna
energija
Sekundarna
energija
Konana
energija
Struja
Primarna
energija
Korisna
energija
Ugljen
Fosilni
izvori
Nafta
Plin
Treset i dr.
Nuklearna
energija
Daljinsko
grijanje
Pretvorba
Uran,
torij,
deuterij
i sl.
Elektrana
Toplana
Rafinerija
Koksara
Plin
Briketi, peleti
Vjetar
Obnovljivi
izvori
Koks
Gubici
pretvorbe,
pohrane
i razdiobe
Hidroenergija
Geotermalna
motor
plamenik
arulja
Radio, TV
Produkti
nafte
Sunce
Uporaba
Izvan
podruja
energetike
Biomasa
Gubici pripreme i transporta
Pretvorba
Sekun darna
energija
Gubici
pretvorbe,
pohrane
i razdiobe
Mehaniki
rad
Toplina
Svjetlost
Zvuk
Otpadna
toplina
Gubici
prijenosa,
pohrane
i razdiobe
Slika 5.2 - Pretvorba energije
Eksergija je maksimalan rad kojega se moe dobiti iz nekog radnog fluida dovoenjem njegovog stanja povratnim
(reverzibilnim) putem do stanja okoline. U svim realnim (nepovratnim) procesima eksergija se smanjuje. Energetski resursi
(gorivo) se u procesu koritenja (izgaranje) degradiraju zbog izjednaenja njihovog kemijskog potencijala s okolinom. Zadatak
energetiara je na to uinkovitiji nain iskoristiti sadranu energiju energetskih resursa prije njihove degradacije, odnosno
izjednaenja sa stanjem okoline. Kvaliteta energije je to vea, to se vei njen dio moe transformirati u koristan rad, odnosno
to je vea pripadna eksergija. Eksergiju moemo smatrati mjerom za vrijednost energije. im je vei udjel eksergije u nekoj
energiji, time je vea vrijednost te energije. Tako je kvaliteta elektrine, potencijalne i kinetike energije vea od kvalitete
toplinske energije, jer ovi oblici energije sadre samo eksergiju.
Eksergija topline (toplinskog toka) jednaka je radu koji se moe dobiti povrativim Carnotovim desnokretnim procesom
utrokom topline Q, pri temperaturama ogrjevnog spremnika T i rashladnog spremnika T0.

T
EksQ= carnot Q= 1 0 Q (5.1)
Anergija topline (toplinskog toka) je neiskoristivi dio topline Q i iznosi:
AQ =
T0
Q (5.2)
T
Toplinska energija je vea od eksergije, tj. pored eksergije sadri u sebi i anergiju. Toplinska energija okoline nema u sebi nikakvu
eksergiju. Cjelokupnu energiju okoline ini anergija. Gornji izrazi odnose se na toplinske spremnike konstantne temperature.
249
250
SUSTAVI GRIJANJA
Pri koritenju dimnih plinova izgaranja eksergija se izraunava za promjenjivu temperaturu ogrjevnog spremnika (plinovi
izgaranja se ohlauju):

2
T0
Eks=
Q
1 dQ (5.3)

Anergija dimnih plinova izgaranja je tada:
AQ = T0
1
dQ
(5.4)
T
Eksergija goriva je rad koji bi se teoretski mogao dobiti povrativom (reverzibilnom) kemijskom reakcijom izgaranja, to realno
nije mogue u tehniki izvedivom procesu. Eksergija goriva je priblino jednaka gornjoj ogrjevnoj moi goriva.
Za potrebe grijanja poeljno je koristiti im manje visokokvalitetne topline (koja sadri velik udio eksergije). Iz toga razloga
povoljnija su niskotemperaturna grijanja koritenjem dizalica topline (udio eksergije u isporuenoj toplinskoj energiji,
ovisno o temperaturama procesa, prosjene vrijednosti u reimu grijanja je oko 30%) od elektrootpornih grijanja, kao i
niskotemperaturna grijanja kod kojih se maksimalno iskoritava raspoloiva eksergija goriva u odnosu na visokotemperaturna
grijanja (npr. primjena kondenzacijskih kotlova u usporedbi s primjenom standardnih kotlova, o emu e biti rijei u nastavku).
Uinkovitost energetskih procesa

Energetska iskoristivost
Energetska iskoristivost nekog procesa definira se kao omjer iskoritene izlazne energije (rad i iskoristiva toplina) i utroene
ulazne energije u proces.
en
=

iskoritena(izlazna)energija rad + iskoristiva izlazna toplina

(5.5)
=
utroena(ulazna)energija
ulazna toplina
en =
W + Qizl
(5.6)
Qul

Primjeri energetske iskoristivosti nekih procesa i dostizivih granica maksimalnih vrijednosti (u zagradama) dani su u tablici 5.1,
prema [5.2].
Tablica 5.1 - Energetske iskoristivosti nekih procesa

Energetski sustav
en
Parne elektrane (konvencionalno izgaranje)
0,25 - 0,40 (0,45)
Plinske elektrane
0,20 - 0,35 (0,40)
Dizelske elektrane
0,35 - 0,45 (0,52)
Elektrane s kombiniranim procesom
0,45 - 0,55 (0,60)
Kogeneracijske elektrane
0,50 - 0,80 (0,90)
SUSTAVI GRIJANJA

251 zgrada
Eksergetska iskoristivost
Za sustav koji proizvodi rad eksergetska iskoristvost je omjer dobivenog rada i utroene eksergije
=
eks
rad
W
(5.7)
=
utroena(iskoritena)eksergija Eksul Eksizl
Za sustave koji troe rad, kao to su npr. rashladni sustavi, eksergetska iskoristivost je omjer prirasta eksergije i utroenog rada
=
eks
dobivena eksergija (prirast) Eksizl Eksul

(5.8)
=
W
rad
eks
=
dobivena eksergija(prirast)
=
utroena eksergija

Za sustav koji ne proizvodi niti troi rad eksergetska iskoristivost je omjer dobivenog prirasta eksergije i utroene eksergije
Eksrad .medija ,izl Eksrad .medija ,ul

Ekspog .medija ,ul Ekspog .medija ,izl
(5.9)
Za povratne procese je eks ,max = 1,0 , dok je za realne nepovratne procese eks ,max < 1,0 .
5.1.3.
Konana energija - oblici i svojstva
Od oblika konane energije koji se kod korisnika pretvaraju u korisnu energiju posebno su zanimljivi
Elektrina energija iz distribucijske mree (sekundarna energija)
Kapljevita, plinovita i kruta goriva (primarni oblici)
Obnovljivi izvori energije (sunce, vjetar, biomasa).
Elektrina energija
Elektrina energija moe se koristiti za elektrootporno grijanje ili za pogon kompresijskih dizalica topline. Prema podacima
HEP-a oko 50-60% energije proizvedene u Hrvatskoj (ovisno o hidrolokoj situaciji) proizvodi se radom hidroelektrana, oko
30 - 40% radom termoelektrana i oko 8 - 10% radom nuklearne elektrane Krko.
Cijene se formiraju u skladu s tarifnim pravilnikom elektrodistribucijskih poduzea, koji odobrava Vlada RH, temeljem prijedloga
Hrvatske energetske regulatorne agencije. Za kuanstva se primjenjuje razliit nain obrauna nego za poduzetnitvo. Ukupna
cijena elektrine energije sastoji se iz naknade za radnu energiju, naknade za radnu snagu (koja se za kategoriju kuanstava
i neke modele u kategoriji poduzetnitva ne obraunava), naknade za prekomjernu jalovu snagu (obraunava se samo kod
kategorije poduzetnitva) i naknade za mjernu opskrbu i uslugu. U nekim modelima predviena je jedinstvena tarifa bez obzira
u kojem se dijelu dana energija troi, dok je u nekim modelima izvrena podjela na dnevnu i nonu tarifu, pri emu je cijena
radne energije u nonoj tarifi, kad je optereenje mree manje, nia nego li je to sluaj u dnevnoj tarifi. Odabirom ovakvog
naina obrauna za korisnika se mogu ostvariti odreeni pozitivni ekonomski efekti primjenom sustava grijanja s toplinskom
akumulacijom. Cijena takoer ovisi i o tome preuzima li se elektrina energija na visokom, srednjem ili niskom naponu. Tarifni
pravilnici doivljavaju tijekom godina znatne promjene, ovisno o energetskoj i ekonomskoj situaciji, te je dulje planiranje
temeljeno na ekonomskim pokazateljima prilino oteano. Primjer cijena elektrine energije dan je u tablici 5.2. za kategoriju
poduzetnitvo i u tablici 5.3. za kategoriju kuanstava.
251
SUSTAVI GRIJANJA
Tablica 5.2 - Cijene elektrine energije za poduzetnitvo [5.34]

Tarifni element
Radna energija
Tarifni
model
Kategorija kupca
JT
VT
[kn/
[kn/
kWh]
kWh]
Tarifne stavke
NT
[kn/
kWh]
Radna
snaga
Prekomjerna jalova
snaga
Naknada za mjernu
uslugu i opskbu
[kn/kW]
[kn/kvarh]
[kn/mj]
Bijeli
0,34
0,17
49,99
0,15
106
Srednji
napon
Bijeli
0,45
2300
58,39
0,15
106
Plavi
Bijeli
Crveni
Naranasti
0,71
1,02
0,75
0,52
-
0,38
0,26
-
70,97
-
0,15
0,15
0,15
-
65
65
65
65
uti (javna
rasvjeta)
0,58
31,5
Poduzetnitvo
Visoki
napon
Niski
napon
Tablica 5.3 - Cijene elektrine energije za kuanstvo [5.34]

Tarifni element
Radna energija
Kategorija
kupca
Tarifni
model
JT
[kn/
kWh]
VT
[kn/
kWh]
NT
[kn/
kWh]
Radna
snaga
Prekomjerna jalova
snaga
Naknada za mjernu uslugu i

opskbu
[kn/kW]
[kn/kvarh]
[kn/mj]
Tarifne stavke
Plavi
Kuanstvo
252
Niski
napon
Bijeli
Naranasti
Crni
0,7042
(0,8662)
0,9224
(1,1346)
0,3075
(0,3782)
0,7439 0,3769
(0,915) (0,4636)
-
16
(19,68)
16
(19,68)
5,4
(6,642)
Goriva
Gorivima se nazivaju gorive tvari koje pri izgaranju razvijaju odreenu koliinu topline, odnosno tvari koje dovedene na
temperaturu zapaljenja, uz prisustvo kisika iz zraka uz stvaranje plamena ili ara, prelaze u plinovite spojeve i nesagorive
ostatke te razvijaju odreenu koliinu topline.
SUSTAVI GRIJANJA

253 zgrada
Zahtjevi na goriva:
Postoji niz kriterija koji se mogu postaviti i koji utjeu na odabir odreene vrste goriva. Meu ostalima, to su:
cijena
dovoljne koliine
lako paljenje (da toka zapaljenja nije previsoka)
dimni plinovi koji ne zagauju okoli i nisu toksini
prikladnost za transport i skladitenje.
Vrste goriva:
Kapljevita goriva (najee lo ulje)
Plinovita goriva (prirodni plin, ukapljeni naftni plin)
Kruta goriva (ugljen, koks, drvene cjepanice, peleti, briketi, sjeka, hoblovina).
Ogrjevna mo goriva
Donja ogrjevna mo goriva Hd
Donja ogrjevna mo goriva Hd je toplina osloboena procesom izgaranja goriva bez dodatnog iskoritavanja topline
kondenzacije vodene pare (dimni plinovi su svedeni na standardno stanje, a vodena para u njima ne kondenzira). Za poznati
kemijski sastav goriva vrijedi izraz za izraunavanje donje ogrjevne moi:
H 34,8 c + 93,9 h + 10,5 s + 6,3 n 10,8 o 2,5 w [MJ/kg] (5.10)
d

c
- sadraj ugljika [kg/kg]
h
- sadraj vodika [kg/kg]
s
- sadraj sumpora [kg/kg]
n
- sadraj duika [kg/kg]
o
- sadraj kisika [kg/kg]
w
- sadraj vode [kg/kg]
Gornja ogrjevna mo goriva Hg
Kod goriva koja u sastavu sadre vodik, pa stoga u plinovima izgaranja sadre vodenu paru, razlikuje se gornja ogrjevna
mo od donje ogrjevne moi. Gornja ogrjevna mo predstavlja toplinu osloboenu procesom izgaranja goriva s dodatnim
iskoritavanjem topline kondenzacije vodene pare (dimni plinovi su svedeni na standardno stanje, a vodena para u njima
kondenzira). Gornja ogrjevna mo vea je od donje ogrjevne moi za koliinu kondenzacije vodene pare sadrane u plinovima
izgaranja.
9h + w

Hg = Hd + r
100

h
w
r
(5.11)
- sadraj vodika [kg/kg]

- sadraj vode [kg/kg]
- toplina isparivanja vode (r = 2,5 [MJ/kg])
Pored vode nastale izgaranjem vodika, i vlaga (sadrana npr. u krutim gorivima) znatno utjee na ogrjevnu mo. Iskoritenje
topline kondenzacije mogue je i opravdano kod goriva koja sadre vodik (npr. plinovita goriva), ali povezano je s problemima
sumporne korozije u sluaju da goriva sadre i sumpor (loivo ulje).
253
254
SUSTAVI GRIJANJA
Koliina zraka za izgaranje

Teorijska koliina zraka za izgaranje krutih i tekuih goriva je:
Lmin
=

22,4 c h s o
3
+ + =
8,88 c + 26,44 h + 3,32 s + 3,33 o m /kg
0,21 12 4 32 32

(5.12)
Kod plinovitih goriva teoretski potrebna koliina zraka je:
1 CO + H2
2
=
Lmin

0,21

m

3
3
+ n + 4 Cn H m O2 m /m
(5.13)
Stvarna koliina zraka za izgaranje je vea jer cjelokupna masa gorive tvari ne moe biti u kontaktu s kisikom potrebnim za
izgaranje.

L = zLmin
(5.14)
z je koeficijent pretika zraka. Orijentacijske vrijednosti za su sljedee [5.4]:

Plinska loita s ventilatorom
z = 1,1 - 1,3
Atmosferski plinski plamenici z = 1,25 - 1,5
Uljna loita z = 1,2 - 1,5
Loita s ugljenim prahom z = 1,2 - 1,3
Mehanika loita s ugljem z = 1,3 - 1,5
Loita s runim ubacivanjem krutih goriva
z = 1, 5 - 2,0
Ako je pretiak zraka prevelik, loite radi neuinkovito, jer se hladi nepotrebno dovedenim zrakom.
Tablica 5.4 - Ogrjevne moi nekih tekuih goriva
Gorivo
Sastav % m/m
Gustoa kod 20C

[kg/dm3]
C
O+N
25
Gornja
ogrjevna
mo
Donja
ogrjevna
mo
[kJ/kg]
[kJ/kg]
29890
26960
Etilni alkohol
0,8
52
13
Benzol
0,88
92
41940
40230
Benzin
0,72-0,80
85
15
46700
42500
Loivo ulje EL
0,82-0,86
86
13
0,5
0,3
45400
42700
Loivo ulje S
0,90-0,92
86
11
42300
40200
Petrolej
0,80.-0,82
85
15
42900
40800
Metanol
0,79
38
12
50
22310
19510
Diesel gorivo
0,84
86
13
0,4
44800
41650
1,001,08
89
39150
37450
Katransko ulje
kamenog uglja
0,5
SUSTAVI GRIJANJA

255 zgrada
Loivo ulje
Loivo ulje je esto koriteno gorivo za sustave centralnih grijanja. Najee se koristi ekstra lako loivo ulje (LUEL), iji su sastav
i karakteristike detaljnije prikazani u sljedeim tablicama:
Tablica 5.5 - Sastav ekstra lakog loivog ulja

Naziv
Maseni udio [%]
86
13
O+N
0,5
0,2
Tablica 5.6 - Svojstva ekstra lakog loivog ulja

Vrelite / Podruje vrenja [C]
Toka paljenja / (Plamite najmanje) [C]
Temperatura samozapaljenja [C]
Granice eksplozivnosti [% v/v]
Gustoa (15C) [kg/m3]
Toka teenja [C]
180 - 300
55
50 - 460
6 - 6,5
820 - 860
0 do -12
Viskoznost (20C) [mm /s]
1,8 - 6,0
Viskoznost (40C) [mm2/s]
1,3 - 3,8
Koliina sumpora, najvie [% m/m]
0,2
Gornja ogrjevna mo [kJ/kg]
45400
Gornja ogrjevna mo [kWh/kg]
12,611
Donja ogrjevna mo [kJ/kg]
42700
Donja ogrjevna mo [kWh/kg]
11,861
Trenutna situacija u Hrvatskoj je takva da se maloprodajne cijene naftnih derivata odreuju jednom tjedno, a jednokratno ne
mogu odjednom rasti ili padati za vie od 3,5%. Ako doe do smanjenja ili poveanja cijena naftnih derivata za vie od 3,5%,
cijena se mijenja za 3,5%, a razlika se razdjeljuje u iduim obraunskim razdobljima. Cijena se dakle formira ovisno o stanju
na tritu, te znatno varira. Dananja cijena iznosi (maloprodajna s PDV-om, lipanj 2010.) 5,08 kn/l, a preraunata cijena (za
gustou 840 kg/m3) 5,3 kn/kg.
Plinovita goriva
Plinovita goriva koja se najee koriste za potrebe centralnih grijanja su prirodni plin i ukapljeni naftni plin. Dok sastav
prirodnog plina ini uglavnom metan, ukapljeni naftni plin je najveim dijelom smjesa propana i butana. Prirodni se plin
transportira sustavom cjevovoda od izvorita do krajnjih potroaa, dok se ukapljeni naftni plin skladiti u proizvodnji i kod
potroaa, te transportira u tlanim posudama. Ovi plinovi sadre u svom sastavu znatan udio vodika i stoga su pogodni za
koritenje u kondenzacijskim kotlovima. Ne sadre sumpor te su produkti, njihova izgaranja slobodna od sumpornog dioksida,
to ih ini ekoloki prihvatljivim gorivima.
Prirodni plin : Cijena prirodnog plina varira ovisno o regiji, a prema podacima distributera (HEP plin) iznosi (s PDV-om)
2,29 kn/m3 za kuanstva, a za poduzetnitvo 2,32 kn/m3 (lipanj 2010). Uobiajeni sastav prirodnog plina kojega isporuuje HEPPlin prikazan je u tablicama 5.7 i 5.8.
255
256
SUSTAVI GRIJANJA
Tablica 5.7 - Sastav prirodnog plina [5.34]

Naziv
Formula
Volumni udio [%]
metan
CH4
92,00 - 99,00
etan
C2H6
0,05 - 2,60
duik
N2
0,40 - 2,90
ugljik dioksid
CO2
0,05 - 0,09
vii ugljikovodici
CmHn
0,10 - 0,40
Tablica 5.8 - Svojstva prirodnog plina

Gornja ogrjevna mo Hg (26C, 1013,25 mbar)
kWh/m
kJ/m
Gonja ogrjevna mo Hd (25C, 1013,25 mbar)
40152
kJ/m3
3
11,153
36218
kWh/m3 10,061
Gustoa (0C, 1013,25 mbar)
kg/m3
0,753
Relativna gustoa dv (zrak =1)
0,59
kJ/m3
52273
Wobbe broj Wg
Teoretska koliina zraka za izgaranje Lmin
kWh/m3 14,52
m3/m3
9,592
Ukapljeni naftni plin: Ukapljeni naftni plin smjesa je propana i butana. Komercijalni propan-butan plin smjesa je bez boje, okusa
i mirisa, oko dva puta tei od zraka, za uporabu je odoriziran, najee etil merkaptanom da bi se njegova prisutnost u zraku
mogla osjetiti njuhom, nije otrovan, ali kod prevelike koncentracije smanjuje koliinu kisika u prostoriji.Kod atmosferskog tlaka
i normalne temperature propan-butan je u plinovitom stanju. Svojstva su dana u tablici 5.9, a maloprodajna cijena je 5,97 kn (s
PDV-om) za spremnike (rujan 2010) [5.35].
SUSTAVI GRIJANJA

257 zgrada
Tablica 5.9 - Svojstva ukapljenog naftnog plina

Butan
Propan
C4H10
C3H8
Molarna masa M [kg/kmol]
44,096
42,081
Plinska konstanta R [J/(kgK)]
188,5
197,58
Maseni udio ugljika [%]
81,71
85,72
Maseni udio vodika [%]
18,28
14,28
Vrelite tvr [C]
-0,5
-42
Kritina temperatura tkr [C]
96,8
91,8
Kritini tlak pkr [bar]
42,46
44,73
Specifini volumen u plinovitom stanju (pri 15C) vpl [m3/kg]
0,521
0,545
1,972
1,912
Gustoa u plinovitom stanju (pri normalnim uvjetima) pl [kg/m ]
2,011
1,913
Gustoa u kapljevitom stanju (pri 15C) vkap [kg/l]
0,507
0,523
Specifini toplinski kapacitet u kapljevitom stanju (pri 0C) ckap, [kJ/(kgK)]
2,43
2,64
Relativna gustoa d
1,555
1,48
Gornja ogrjevna vrijednost Hg, [kWh/kg]
14
13,69
Gornja ogrjevna vrijednost Hg, [kWh/m3]
28,28
26,21
Donja ogrjevna vrijednost Hd, [kWh/kg]
12,87
12,79
Donja ogrjevna vrijednost Hd, [kWh/m ]
25,99
24,5
Omjer ogrjevnih vrijednosti Hd / Hg
0,919
0,934
Naziv
Formula
Specifini volumen u kapljevitom stanju (pri 15C) vkap [l/kg]

3
Kruta goriva
Kruta goriva koritena u termotehnikim sustavima grijanja su ugljen, te biomasa u obliku drvenih cjepanica, briketa, peleta i
sjeke.
Ugljen: u dananje vrijeme ugljen je malo zastupljen na tritu goriva. Problem primjene u lokalnim loitima je relativno
veliko zagaenje zraka uslijed njegova izgaranja, pa je dananje koritenje uglavnom ogranieno na termoelektrane, gdje se u
dobro kontroliranim uvjetima mogu emisije tetnih tvari u okoli odrati u eljenim granicama.
257
258
SUSTAVI GRIJANJA
Tablica 5.10 - Kemijski sastav i ogrjevna mo ugljena [5.2]
Drvo
Kakanj - sitni
Banovi - kocka
Trbovlje - orah
Kreka - krupni
Kosovo
Rurski kameni ugljen
Plameni
Masni
Kovaki
Mravi
Antracit
Koks kamenog ugljena
Sastav goriva (maseni udjeli) za supstanciju bez

vlage i pepela
Sadraj vlage i
pepela
Donja
ogrjevna
mo
[MJ/kg]
0,5
0,756
0,747
0,677
0,671
0,723
0,06
0,057
0,063
0,056
0,041
0,055
0,44
0,151
0,138
0,23
0,266
0,178
0,01
0,018
0,017
0,015
0
0,018
0,052
0,038
0,005
0,029
0,12-0,25
0,067
0,09
0,123
0,185
0,153
0,245
0,245
0,146
0,139
0,078
0,287
15,3
20,8
22,2
19,5
19,4
15,4
0,831
0,887
0,909
0,912
0,918
0,975
0,054
0,049
0,044
0,041
0,036
0,003
0,09
0,041
0,025
0,024
0,026
0,003
0,017
0,016
0,016
0,016
0,014
0,01
0,009
0,007
0,006
0,008
0,007
0,009
0,02-0,05
0,02-0,10
28-32
0,02-0,16
0,08-0,10
29
Biomasa: kao gorivo u termotehnikim sustavima, tj. u toplovodnim kotlovima na biomasu, najee se koristi biomasa iz
umarstva. umska biomasa od sjee stabala iz prirodne ume ili plantae i biomasa kao otpad iz drvne industrije, na tritu se
pojavljuje obliku oblica, sjeke, briketa ili peleta.
Sjeka se proizvodi na samom mjestu sjee. Usitnjavanje drvne biomase vri se strojem pogonjenim motorom traktora ili
umskim strojem. Sjeka se, nakon suenja na zraku, skladiti ili odmah koristi u termotehnikim sustavima s kotlovima na
biomasu, prilagoenim za prihvat sjeke. Vlanost sjeke moe biti visoka, od 15 do 50%.
Briketi se proizvode procesom preanja (zgunjavanja) drvne biomase strojevima za briketiranje klipne ili punom izvedbom.
Briketi su obino cilindrinog oblika promjera od 20 do 120 mm i duljine do 400 mm.
Peleti se proizvode zgunjavanjem sitnijih komadia drvne biomase (piljevine, blanjevine i bruevine) bez dodatka sredstava za
vezivanje ili kemijskih sintetskih primjesa. Proizvode se u visokotlanim preama, a imaju oblik malog cilindra promjera od 4 do
40 mm i duljine do 100 mm. Postupak izrade peleta obuhvaa proces usitnjavanja drvne biomase, suenje u suari do vlanosti
od 8 do 10%, komprimiranje sirovine (peletiranje), hlaenje gotovih peleta zrakom te pakiranje. Peleti su naroito pogodni za
automatsko loenje kotlova za centralno grijanje uz odgovarajue skladitenje. Koritenjem suvremenih kotlova i poboljanim
voenjem procesa izgaranja, postie se mala emisija CO i pepela. S obzirom da ne sadre puno vlage, njihova donja ogrjevna
mo je oko 5,1 kWh/kg (koliina topline koja nastaje izgaranjem 1 kg peleta priblino je jednaka toplini koja nastaje izgaranjem
0,5 l loivog ulja).
Cijena na hrvatskom tritu varira ovisno o sezoni i isporuitelju, a prosjena vrijednost kree se oko 1,1 kn/kg.
Cjepanice su najee koriteni oblik biomase za sustave centralnih grijanja. Na tritu se uglavnom nalaze bukove, jelove,
grabove i hrastove cjepanice. Osnovna goriva tvar ne razlikuje se znaajno u ogrjevoj moi, dok razlike slijede uglavnom
iz sadraja vlage te mase jednog prostornog metra (gustoa slaganja). Donja ogrjevna mo suhog drva je 19975 kJ/kg
(5,55 kWh/kg). Vlaga znaajno utjee na ogrjevnu mo. Donja ogrjevna mo cjepanica suenih na zraku (15% vlage) je
15764 kJ/kg (4,38 kWh/kg). Cjepanice se prodaju s cijenom koja se slobodno formira na tritu i jako varira ovisno o sezoni, a
najei nain formiranja cijene je za 1 prostorni metar. Prosjena cijena na tritu je oko 350 - 400 kn za prostorni metar. Uz
prosjenu masu od oko 500 kg za jedan prostorni metar, ogrjevna mo jednog prostornog metra kree se oko 2189 kWh.
SUSTAVI GRIJANJA

259 zgrada
Slika 5.3 - Sjeka i cjepanice
Slika 5.4 - Briketi i peleti
Tablica 5.11 - Nasipna gustoa nekih krutih goriva [5.4]

Gorivo
Nasipna gustoa [kg/m3] Gorivo
Nasipna gustoa [kg/m3]
Kameni ugalj
850 - 890
Drveni ugalj tvrdog drva
190 - 220
Briket kamenog uglja
740 - 780
Drveni ugalj mekog drva
130 - 150
Praina kamenog uglja
700 - 800
Piljevina
180 - 280
Mrki ugalj
650 - 780
Treset
310 - 380
Briket mrkog uglja
700 - 720
Briketi treseta
650 - 750
Praina mrkog uglja
450 - 500
Koks za visoke pei
460 - 530
Slama u preanim balama
80 - 130
Koks za livnice
430 - 500
Slama u okruglim balama
60 - 130
Sitni koks
700 - 760
Tvrdo drvo (bukva)
560
Meko drvo (etinari)
420
259
260
SUSTAVI GRIJANJA
5.2.
Sustavi grijanja
Zadatak sustava grijanja je odravanje temperature u grijanim prostorima u eljenim granicama tijekom hladnijeg razdoblja
godine. Tehniki uvjeti za sustave definirani su zahtjevom za ostvarenje eljene razine ugodnosti za ljude koji borave u grijanim
prostorima, prvenstveno za odravanje operativne temperature u eljenim granicama.
Svi ureaji koji se danas koriste za grijanje prostorija dijele se na dvije osnovne grupe: pojedinana (lokalna) i centralna grijanja.
Pojedinana (lokalna) grijanja: loite ili generator (izvor) topline se nalazi u grijanoj prostoriji. Oni odaju toplinu zraenjem i
konvekcijom. Nain na koji e prostoriji biti predan vei dio topline ovisi o vrsti ureaja i ogrjevnog tijela, te o mjestu postavljanja.
Centralna grijanja: generator topline je smjeten na jednom mjestu u graevini, dok su ogrjevna tijela smjetena u
pojedinanim prostorijama. Sustav centralnog grijanja sastoji se od:
Generatora topline (kotao, dizalica topline, ureaj za pretvorbu suneve energije ili ureaj za koritenje drugih izvora
topline)
Dimovodnog sustava (ako se koristi kotao)
Razvoda toplinske energije (razvod cijevne mree kod toplovodnih grijanja)
Ogrjevnih tijela
Cirkulacijskih pumpi
Zaporne i regulacijske armature
Ekspanzijskog sustava
Sustava regulacije i upravljanja.
Ako se koristi jedan ogrjevni ureaj po stanu u graevini s vie stanova, govori se o etanom grijanju.
Daljinska grijanja: ova grijanja ine posebnu grupu centraliziranih sustava grijanja. Kod daljinskih grijanja loite je u
centralnoj toplani iz koje se toplinom snabdijeva jedna ili vie grupa graevina, stambeni blokovi ili gradske etvrti. esto su
ova postrojenja graena kao termoelektrane - toplane, tj. kogeneracijska postrojenja s istovremenom proizvodnjom elektrine
i toplinske energije.
5.2.1.
Pojedinana (lokalna) grijanja
Grijalice na kruta goriva

Uobiajena loita za kruta goriva su kamini, kaljeve pei i eljezne pei.
Kamini su nastali od otvorenog ognjita, koriste se rijetko, najee u dekorativne svrhe. Namijenjeni su prvenstveno izgaranju
drvenih cjepanica. Za izgaranje su potrebne znaajne koliine zraka (120 - 500 m3/h), koji samo djelomino sudjeluje u
izgaranju. Zbog potrebnog velikog pretika zraka za izgaranje drvenih cjepanica, stupanj iskoritenja topline goriva je nizak,
oko 20 - 30%. Za kamin je potrebno je osigurati potreban dovod zraka (kod novih zgrada s dobrim brtvenjem prozora i vrata
potrebno je predvidjeti kanale za dovod zraka). Opsluivanje kamina je zahtjevno, trai znaajan rad posluioca.
Slika 5.5 - Kamini
SUSTAVI GRIJANJA

261 zgrada
Prijenos topline prema grijanom prostoru nastaje uglavnom zraenjem. Poboljanje stupnja iskoritenja topline ostvaruje se
poboljanom konvekcijom, ugradnjom kaminskih uloaka sa sabirnikom dimnih plinova koji slue boljem iskoritenju topline
dimnih plinova i staklenim vratima koja utjeu na poveanje uinkovitosti (smanjuje se pretiak zraka). Kaminski uloak prema
DIN 18895 prikazan je na slici 5.6. Lijevo je sluaj kad su staklena vrata zatvorena, a desno kad su otvorena iz estetskih razloga.
Slika 5.6 - Kamin prema DIN 18895 [5.4]
Presjek dimnjaka izraunava se za srednju temperaturu plinova izgaranja od 50 do 60C i raspoloivu visinu, prema ogrjevnom
uinku, koji mora biti povezan i s veliinom presjeka povrine otvora loita. Primjer na slici 5.7 daje presjek dimnjaka
poprenog krunog presjeka u funkciji povrine otvora loita (ogrjevni uinak) i visine dimnjaka. Vidi se da je presjek od oko
350 cm2(promjer 20 cm) najmanja mogua vrijednost prikazana u dijagramu.

14 12 10
2,0
1,8
1,6
5
4
1,4
Visina [m]
Povrina otvora loita [m2]
16
1,2
1,0
0,8
0,6
0,4
0,2
0
400
800
1200
1600
2000
Povrina krunog presjeka [cm2]
Slika 5.7 - Povrina poprenog presjeka dimnjaka za kamin
Kaljeve pei: graene su od glinenih ili amotnih elemenata (kaljeva), s kanalima za voenje dimnih plinova postavljenim
unutar pei na takav nain da su osigurani povoljni uvjeti prijenosa topline na prostoriju (slika 5.8). U zatvorenom loitu se
izgaranjem krutog goriva u kratkom vremenu proizvede toplina koja se akumulira u velikoj masi pei i tijekom dana odaje u
prostor. Kaljeve pei su dakle termoakumulacijske pei. Odlikuju se velikim povrinama za prijenos topline na prostoriju, pa su
povrinske temperature niske, a osjeaj ugodnosti u tako grijanom prostoru dobar. Mogunost regulacije je nedovoljna, pa su
gradijenti temperature u prostoru i u vremenu znatni.
261
262
SUSTAVI GRIJANJA
presjek
presjekaa bb
presjekee - -f
presjek
f
presjek
presjek gg-- h
h
Slika 5.8 Zidana kaljeva pe [4]
cirkulacijska
cijev
presjek cc- d
presjek
d
Slika 5.8 - Zidana kaljeva pe [5.4]
Postoje
izvedbe kaljevih pei za jednu prostoriju ili za vie prostorija, povezane zranim kanalima s drugim prostorijama. Starije
izvedbe
su zidane, dok su novije izvedbe prenosive, glazirane sa svih strana i postavljene na noicama. Postoje lake, srednje i
izvedbe, koje se razlikuju po debljini stijenki. to je stijenka deblja odavanje topline je manje (0,7 kW/m2kod tekog tipa,
teke
2
a 1,2
kW/m kod lakog tipa). Oko 50% topline se odaje u prostoriju zraenjem a 50% konvekcijom.
Uobiajeno
gorivo za kaljeve pei je drvo ili briketi mrkog uglja. Za druga goriva treba paziti na termiko optereenje loita.
Kaljeve pei se iz arhitektonskih razloga zadravaju u prostorijama i kad se prilikom rekonstrukcije grijanja eli izbjei daljnje
loenje krutim gorivima. U takvom sluaju se u pe mogu ugraditi plamenici na lo ulje ili plin (treba koristiti odgovarajue
uloke za grijanje iz razloga sigurnosti). Kaljeva pe takoer moe posluiti i kao ogrjevno tijelo. Naime, u nju je mogue ugraditi
elektrine grijae, a postoje i izvedbe s toplovodnim cijevima u sustavu centralnog grijanja ugraenima u pe. Stupnjevi
iskoritenja goriva u kaljevim peima kreu se oko 65 do 75%. Dimnjaci kaljevih pei su manjeg presjeka nego to je to sluaj
kod kamina, a preporuka za minimalni promjer dimnjaka okruglog presjeka je oko 13 cm.
eljezne pei: izraene su od lijevanog eljeza, loite im je obloeno amotnom oblogom (slika 5.9). Regulacijom koliine
zraka za izgaranje lako se regulira brzina izgaranja u ovim peima. Ova je regulacija moe biti i automatska. Temperatura
povrine im je via (200 do 250C), pa se vei dio topline odaje zraenjem. Kao i kod kaljevih pei, gradijenti temperature u
prostoru i vremenu su znatni. Koriste se esto u dekorativne svrhe (lijevanoeljezne pei), najee kao dopunsko grijanje.
SUSTAVI GRIJANJA

263 zgrada
Slika 5.9 - eljezne pei
Ovisno o nainu punjenja i izgaranja razlikuju se izvedbe s progorijevanjem, s donjim izgaranjem (slika 5.10) i univerzalne
trajno aree pei. Kod izvedbi s progorijevanjem pe se puni odozgo, potpala i dovod zraka su odozdo i cjelokupna masa
goriva izgara postupno odozdo, prostrujana dimnim plinovima. Maksimalni stupanj iskoritenja je od 75 do 80%, a trajno se
ostvaruje 65 do 70%. Temperatura izlaznih plinova je 250 do 300C pri punom optereenju. Loe se skoro svim vrstama krutih
goriva (antracit, koks, kameni ugalj, cjepanice, briketi...).
Kod pei s donjim izgaranjem ahta za punjenje je odvojena od prostora za izgaranje. Samo donji dio goriva koji se nalazi
na reetki izgara. Gorivo se postupno sputa prema reetki. Zbog ogranienog prostora izgaranja regulacija moe biti vrlo
precizna. Maksimalni stupanj djelovanja je 80 do 85%, a trajno se ostvaruje 70 do 75%.
Univerzalna trajnoarea pe predstavlja kombinaciju prethodne dvije vrste. Zrak za izgaranje dovodi se s vie strana na gorivo
koje izgara, ime se osigurava kontrolirano i potpuno izgaranje.
Slika 5.10 eljezne trajnoaree pei s progorijevanjem (lijevo) i s donjim izgaranjem (desno) [4]
Slika 5.10 - eljezne trajnoaree pei s progorijevanjem (lijevo) i s donjim izgaranjem (desno) [5.4]
263
SUSTAVI GRIJANJA
264
Plinske grijalice i grijai za pojedinana (lokalna) grijanja

Plinski ureaji za grijanje primjenjuju se za zagrijavanje stambenih prostorija, kancelarija, prodavaonica, kola, terasa, hala i sl.
Pogodni su za primjenu kod sanacije starih graevina, za kratkotrajno zagrijavanje prostorija, za zagrijavanje hala i u sluaju
djelominog grijanja prostora. Plinske infracrvene grijalice koriste se za grijanje cijelih ili dijelova povrina, radnih mjesta u
velikim prostorima u industrijskim i proizvodnim halama, za skladita, crkve, sportske hale ili povrine na otvorenom prostoru
(npr. tribine, kolodvori, terase). Plinske grijalice odaju toplinu najveim dijelom zraenjem. Prijelaz topline zraenjem nije vezan
za tvar kroz koju se odvija, sloj zraka kroz koji prolaze infracrvene zrake ne zagrijava se, dok povrina na koje zraenje pada,
apsorbira, reflektira ili proputa infracrvene zrake, ovisno o svojim fizikalnim svojstvima.
S obzirom da stanje ugodnosti ovisi pored temperature zraka i o temperaturi obuhvatnih ploha koje se uslijed apsorpcije
zraenja ugrijavaju, primjenom grijalica kod kojih se toplina prenosi zraenjem, mogue je da temperature zraka u prostoru
budu nie nego u sluaju sustava grijanja kod kojih se vei dio topline prenosi konvekcijom.
Dijele se na dva tipa: ureaji sa svijetlim i ureaji s tamnim zraenjem.
Ureaji sa svijetlim zraenjem (slika 5.11) povoljni su za zagrijavanje prostorija veih visina (H>5m). Sastoje se od komore za
izgaranje, Venturijeve cijevi za slobodan ulaz zraka za izgaranje s mlaznicama za plin, reflektora i zraee ploe od keramike.
Plin struji kroz mlaznicu u sredinu Venturijeve cijevi gdje se zbog nastalog podtlaka usisava zrak za izgaranje. Smjesa zraka i
plina se kroz difuzor vodi u komoru za izgaranje. Smjesa se predgrijava i dovodi do keramike ploe, izraene iz keramike visoke
poroznosti. Smjesa zraka i plina izlazi kroz male otvore, pali se i nastaje veliki broj malih plamenova. Veliina plamenova ovisi o
tlaku ispred otvora, koji se postie odgovarajuim proirenjem difuzora. Povrina keramike dosee temperaturu 900C i emitira
vidljivo crveno zraenje.
Odvoenje plinova izgaranja vri se bez direktnog prikljuka kanala, pomou ventilatora koji se u prostoriji postavljaju iznad
grijaa ili prirodnim provjetravanjem. Za instalirani 1 kW ogrjevnog uinka treba osigurati oko 10 m3/h odvedenog zraka.
Ukupni stupanj iskoritenja topline je do 95%. Uinci pojedinanih grijaa kreu se od 3 do 42 kW.
Slika 5.11 - Grijalica sa svijetlim zraenjem
Slika 5.11 Grijalica sa svijetlim zraenjem
Ureaji
s tamnim zraenjem (slika 5.12) rade po istim zakonitostima i s istim prednostima kao i ureaji sa svijetlim zraenjem.
Temperatura
zraeih cijevi je prosjeno oko 300C. Zbog niih temperatura na povrini, ovim se ureajima mogu grijati i nie
hale
(minimalna visina postavljanja H > 3 m). Zbog niih povrinskih temperatura cijevi nisu uareno crvene i odatle je naziv
tamni
zraei grijai.
Ureaji
tamnog zraenja mogu biti:
Standardni ureaji (pojedinani): ureaj s linearnom ili U-cijevi, reflektorima iznad cjevi, plamenikom i ventilatorom
Ureaji s vie plamenika: na jednoj cijevi postavljeno je nekoliko plamenika jedan iza drugoga. Na kraju se nalazi ventilator
za plinove izgaranja

265 zgrada
SUSTAVI GRIJANJA
Recirkulacijski ureaji: s promjerima cijevi do 450 mm i duljinom cijevi preko 100 m to su najvei tamni zraei grijai. Imaju
samo jedan plamenik. Plinovi izgaranja preko recirkulacijske komore vraaju se u zraeu cijev
Visokouinski ureaji: odlikuju se toplinski izoliranim reflektorima, ime se poveava stupanj korisnosti zraenja.
Grijai tamnog zraenja podlijeu propisima obveznog mjerenja dimnih plinova. Odvod plinova izgaranja moe se provoditi
preko pojedinanog dimnjaka s ili bez dovoda zraka za izgaranje, preko dimnjae do zajednikog dimnjaka za dva grijaa,
preko sabirnika za dimne plinove veeg broja grijaa s ugraenim dodatnim ventilatorom u sabirniku ili izuzetno s indirektnim
odvoenjem otpadnih plinova. Stupanj korisnosti postrojenja za grijanja s tamnim zraeim grijaima kree se od 89 do 91%.
Slika 5.12 - Grijalica sa tamnim zraenjem
Sobne plinske grijalice: izrauju se u varijanti s odvodom plinova izgaranja dimnjakom ili s odvodom plinova izgaranja na
vanjski zid. Priblino 70% odavanja topline vri se konvekcijom. Postoje i sobne plinske grijalice na UNP, s odvodom plinova
izgaranja u samu prostoriju, ali njihovo je koritenje rijetko i vrlo ogranieno.
Sigurnost plinskih grijalica: kod svih pojedinanih plinskih ureaja za grijanje vano je osigurati da neizgoreni plinovi ne izlaze
iz ureaja. To se provodi bimetalnim osiguranjem gdje plamen grije bimetal koji dri plinski ventil otvorenim, termoelektrinim
osiguranjem, gdje se umjesto bimetala koristi termoelement koji stvara napon koji dri ventil otvorenim ili ionizacijskim
osiguranjem gdje plamen koji gori provodi jednosmjernu struju do mase, a strujni krug se prekida gaenjem plamena. Pored
toga, sve plinske pei vezane za dimnjake imaju i protone prekidae koji prekidaju dovod plina kod prekida strujanja izlaznih
plinova.
Uljne pei
Uljne pei se u novije vrijeme manje koriste, a njihova primjena bila je znatna u vrijeme niskih cijena nafte. Prednosti u odnosu
na pei na kruta goriva su istiji pogon, manje posla oko opsluivanja, brzo zagrijavanje, dobra mogunost regulacije i relativno
mali prostor za smjetaj goriva. Iz spremnika goriva volumena oko 10 - 15 litara (slika 5.13) ulje dolazi u regulator razine u
kojem se pomou plovka odrava konstantna razina ulja. Preko regulacijskog ventila ulje dospijeva u plamenik s isparavanjem
s prstenovima za stabilizaciju plamena. Paljenje se vri runo (ponekad automatski), a regulacija je takoer runa, ventilom za
runu regulaciju. Stupanj korisnosti kod nominalnog optereenja kree se oko 86%. Temperatura dimnih plinova kree se oko
300 - 370C, koeficijent pretika zraka l od 1,4 do 1,8, a udio CO2 u dimnim plinovima od 9 do 11%. Najvei uinci pojedinanih
pei su do oko 35 kW.
265
266
SUSTAVI GRIJANJA
cs
z
s
Slika 5.13 - Uljna pe
Slika 5.13 Uljna pe
Mogue
je i centralno skladitenje loivog ulja (npr. u podrumu zgrade), pri emu se ulje pumpom dobavlja iz skladita u
podrumu
iji volumen i uvjeti gradnje trebaju odgovarati propisima za skladitenje ulja u sustavima centralnog grijanja (slika
5.14).
Slika
5.14
- Centralno
snabdijevanje
gorivom
za uljne
Slika
5.14
centralno
snabdijevanje
gorivom
zapei
uljne pei
SUSTAVI GRIJANJA

267 zgrada
Elektrini ureaji za pojedinana (lokalna) grijanja

Vano je ovdje napomenuti da prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (lanak
11, koji stupa na snagu 31. prosinca 2015. godine), za grijanje zgrada nije doputeno rabiti sustave elektrootpornog grijanja.
Elektrootporni ureaji odaju razvijenu toplinu neposredno u grijani prostor. Takvo grijanje moe biti direktno ili akumulacijsko.
Kod direktnog grijanja ureaj toplinu, nastalu pretvorbom elektrine energije, odaje u prostoriju u trenutku kada ona nastaje
ili s kratkim kanjenjem, dok se kod akumulacijskog grijanja toplina u vrijeme jeftinije tarife elektrine energije akumulira,
a predaje prostoriji tijekom razdoblja skuplje tarife. Grijanje kompresijskom dizalicom topline (toplinskom pumpom) je
kombinacija elektrinog grijanja (pogon kompresora) i koritenja obnovljivih izvora energije (koritenje topline sadrane u
okolnom zraku, podzemnoj ili povrinskoj vodi i sl.). Prema Direktivi o koritenju obnovljivih izvora energije [5.5], prepoznate su
dizalice topline kao ureaji za koritenje obnovljivih izvora energije, pa e se kod izraunavanja udjela iskoritenja obnovljivih
izvora energije, koritenjem dizalica topline, raunati i priznavati udio obnovljivih izvora u ukupno proizvedenoj toplini.
Prijenosni kaloriferi (slika 5.15): koriste se uglavnom za povremeno zagrijavanje prostorija. Uinci do oko 2 kW. Prednosti su
kratko vrijeme zagrijavanja i ujednaena temperatura u prostoriji. Obino su opremljeni regulatorom za sobnu temperaturu i
sigurnosnim termostatom.
Slika 5.15 - Kalorifer

Slika 5.15 Kalorifer
Infracrvene
grijalice: elementi koji griju su cijevi (elik ili kvarc) s ugraenim elektrootpornim icama. Povrinske temperature
cijevi su 600 do 700C, pa se govori o infracrvenoj grijalici (slika 5.16). Sve zraee grijalice imaju reflektore od poliranog sjajnog
metala. Namjena je kao i kod plinskih infracrvenih grijalica za lokalna, a zbog cijene elektrine energije uglavnom za povremena
grijanja.
Slika 5.16 - Grijalice zraenjem
267
268
SUSTAVI GRIJANJA
Konvektori: temperature povrine izloene prema prostoru su male i odavanje topline je uglavnom konvekcijom. Sobna
temperatura se ugaa putem regulatora. Razlikuju se ureaji s prirodnom (konvektori, cijevna ogrjevna tijela s ili bez rebrastih
cijevi i sl., prikazani na slici 5.17) i prisilnom konvekcijom (ventilatorski konvektori).
Slika 5.17 - Grijalice konvekcijom (DeLonghi)
Stropni ili podni elektrini grijai: gotove ploe (meusobno zalijepljene poliesterske folije s ugraenim elektrogrijaima iz
bakra i folijom od legure kalaja i olova ili grafita namijenjenom za provoenje topline) isporuuju se u obliku gotovih elemenata
za grijanje (slika 5.18). Odavanje topline stropnih ploa 100 do 300 W/m2, dok kod podnih ploa treba paziti na zone boravka
(odavanje topline iznosi do 160 W/m2), ogranienja temperature poda (do oko 9C iznad temperature prostorije, fizioloki
zahtjevi), te sve ostalo u skladu s pravilima struke za podno grijanje.
Slika 5.18 - Podni elektrini grija
Elektrino akumulacijsko grijanje: unutar ureaja, u kuitu od elinog lima s 20 do 50 mm toplinske izolacije smjeteni su
betonski ili magnezitni elementi koji se pomou elektrogrijaa ugrijavaju na 500 do 700C (slika 5.19). Punjenje je uglavnom
za vrijeme isporuke struje po jeftinijoj tarifi. U vrijeme vie tarife ureaj se ne puni ve se koristi akumulirana toplina. Za 1 dm3
magnezita koji se ohladi od 600 na 120C, okolini se preda toplina od 0,47 kWh [5.4]. Kod akumulacijskih ureaja s nereguliranim
odavanjem topline ne moe se regulirati temperatura izlaznog zraka, dok se kod ureaja s reguliranim odavanjem topline zrak
koji ventilator usisava iz prostorije mijea sa zrakom koji uslijed rada ventilatora protjee kroz akumulacijsku jezgru. Omjer tih
koliina (temperatura dovodnog zraka) regulira se djelovanjem zaklopke pokretane bimetalnom spiralom.
SUSTAVI GRIJANJA

269 zgrada
limeni omota
toplinska izolacija
kanal za zrak
cijevni elektrini grijai
akumulacijska jezgra
izlaz zraka
bimetalna spirala
obilazna zaklopka
akumulacijska jezgra
Slika 5.19 - Elektrina akumulacijska grijalica - presjek i vanjski izgled [5.4]
Povrinske nadtemperature povrine akumulacijske grijalice u odnosu na prostor su ograniene (prednja stijenka 70 K,
bone stijenke 60 K, poklopac 45 K, stranja stijenka 60 K). Prednosti ove vrste grijanja u odnosu na konvencionalna grijanja
s izgaranjem goriva su to to nema dimnjaka, jednostavno se postavljaju, ne treba kotlovnica i spremite goriva, prostorije se
brzo zagrijavaju. Uteda ovisi o omjeru cijena energenata, ali uglavnom je ostvariva u odnosu na konvencionalne energente.
Lako se odreuju i obraunavaju trokovi grijanja. Nedostaci su velika masa (do oko 40 kg/kW ogrjevnog uinka), velik prostor
za smjetaj, visoka temperatura zraka na izlazu (do 120C) to rezultira izgaranjem praine i stvaranjem nadraujuih plinova,
buka ventilatora i ograniena prikljuna snaga.
5.2.2.
Centralna grijanja
Kao nosioci topline kod centralnih grijanja koriste se voda, para ili zrak, pa se govori o toplovodnom, parnom ili zranom
grijanju. U okviru ovog poglavlja bit e rijei samo o toplovodnom centralnom grijanju.
Prednosti centralnih grijanja u odnosu na lokalna:
smanjen broj loita i dimnjaka
smanjeno zagaivanje okoline
nema prenoenja goriva i pepela u prostorima za boravak ljudi
vea ekonominost iskoritenja goriva
manji potreban prostor za smjetaj ogrjevnih tijela
manje posla pri opsluivanju.
Nedostaci:
potrebno mjerenje za raspodjelu trokova u sluaju vie korisnika
vei investicijski trokovi, ali i vea udobnost
gubici energije pri distribuciji topline.
Toplovodna grijanja rade s vodom do maksimalne temperature 110C kao nosiocem topline. Voda se zagrijava u kotlovima
i kroz cijevnu mreu se dovodi do ogrjevnih tijela u prostorijama gdje se hladi odavanjem topline i ponovno vraa u kotao na
zagrijavanje.
269
270
SUSTAVI GRIJANJA
Podjele mogu slijediti temeljem razliitih kriterija:

Prema sili koja osigurava cirkulaciju vode: gravitacijska grijanja i grijanja s pumpom.
Prema nainu voenja vode u cijevima: jednocijevna i dvocijevna
Prema poloaju glavnih razvodnih cijevi: s gornjim i donjim razvodom
Prema vrsti energije: grijanja s krutim gorivom, uljem, plinom ili elektrinom energijom
Prema vezi s atmosferom: otvorena i zatvorena toplovodna grijanja.
Prednosti toplovodnih grijanja:
jednostavnost rukovanja
velika pogonska sigurnost
ugodno zagrijavanje uslijed relativno niskih temperatura na povrini ogrjevnih tijela
centralna regulacija promjenom temperature vode
dobra regulacija primjenom termostatskih ventila
minimalna korozija i dug vijek trajanja postrojenja.
Nedostaci:
vea inertnost i dulje vrijeme zagrijavanja
opasnost od zamrzavanja kod prekida rada.
Gravitacijska grijanja (sustavi s prirodnom cirkulacijom)

Kod gravitacijskih grijanja (slike 5.20 i 5.21) strujanje nastaje uslijed razlike tlaka, nastale zbog razlike gustoa toplije i hladnije
vode ispred i iza ogrjevnog tijela. Da bi se uspostavila cirkulacija, mora biti osigurana odgovarajua razlika visine ogrjevnih
tijela i kotla. Razlika tlaka p koja se moe ostvariti u sustavu grijanja ovisi o visinskoj razlici kotla i radijatora h i razlici gustoa
vode na temperaturi polaza i povrata (slika 5.20).

p = g h ( v r )
(5.15)
g = 9,81 m/s2 ubrzanje zemljine tee.

Razlika tlaka u sustavu 90/70C iznosi 125 Pa po metru visinske razlike, pa cjevovodi trebaju biti tako dimenzionirani da otpori
u njima budu manji od raspoloive razlike tlakova za zadanu visinu. Iz toga su razloga cjevovodi veeg promjera i njihovo je
voenje ogranieno u prostoru. Takoer je oteana regulacija i balansiranje cjevovoda. Danas se ovo grijanje rjee izvodi.
ekspanzijska
posuda
ogrjevna
tijela
90C
70C
kotao
Slika 5.20 - Otvoreno gravitacijsko toplovodno grijanje
SUSTAVI GRIJANJA

271 zgrada
Slika 5.21 - Otvoreno gravitacijsko toplovodno grijanje s donjim razvodom
Slika 5.21 Otvoreno gravitacijsko toplovodno grijanje s donjim razvodom
s prisilnom cirkulacijom
Sustavi
Kod ovih
sustava razliku tlakova potrebnu za ostvarenje cirkulacije stvaraju pumpe. Zbog veih raspoloivih razlika tlakova
brzine strujanja u cijevima su vee, pa je zagrijavanje bre, a inertnost manja. Cijevi su manjeg promjera, pa je cijevna mrea
jeftinija,
a i gubici topline su manji. Mogunosti voenja cjevovoda su manje ograniene nego li je to sluaj kod gravitacijskih
grijanja.
Nedostaci su skuplje odravanje, potronja elektrine energije i ovisnost o elektrinoj energiji (nema cirkulacije kad
nema napajanja). Mogu se izvesti s jednocijevnim i dvocijevnim razvodom.
Jednocijevni
razvodi: svako ogrjevno tijelo se kod jednocijevnog grijanja ugrauje u hidraulikoj paralelnoj vezi s glavnim
razvodom.
Mijeanje ohlaene struje iz ogranka i glavne struje vri se na prikljuku povratnog voda ogranka u glavnu struju,
tako da
svako sljedee ogrjevno tijelo ima niu temperaturu (q 1... q 4), odnosno nadtemperaturu (q 1 ... q 4), prema temperaturi
prostorije
q pr (slika 5.22) , to treba uzeti u obzir kod prorauna odavanja topline ogrjevnog tijela, odnosno odabira ogrjevnog
tijela.
v = 1
3
4
1
pr
r
pr
Slika 5.22 - Povezivanje i promjena temperatura u sustavu jednocijevnog grijanja
271
272
SUSTAVI GRIJANJA
ogrjevna tijela
pumpa
ekspanzijska
posuda
kotao
Slika 5.23 - Jednocijevni sustav - etano grijanje
Ako se, kao na slikama 5.22 i 5.23 uz radijatore ugrauju prolazni ventili, strujanje vode bi se veim dijelom odvijalo kroz
obilazni vod radijatora jer su otpori u radijatoru vei od otpora obilaznog voda. Da bi se to sprijeilo, potrebno je odgovarajuim
suenjem na prikljuku povratnog cjevovoda radijatora osigurati podtlak kako bi se ostvarila cirkulacija kroz radijator
(slika 5.24). Na viekatnim zgradama mogu se jednocijevna grijanja izvesti s horizontalnim ili vertikalnim glavnim vodovima
(slike 5.25 i 5.26).
Slika 5.24 - Osiguranje protoka kroz radijator kod ugradnje prolaznog ventila
Slika 5.24 Osiguranje protoka kroz radijator kod ugradnje prolaznog ventila
Slika 5.25 - Jednocijevni sustav toplovodnog grijanja za viekatnu zgradu s horizontalnim ograncima
Slika 5.25 Jednocijevni sustav toplovodnog grijanja za viekatnu zgradu s horizontalnim ograncima
SUSTAVI GRIJANJA

273 zgrada
Slika 5.26 - Jednocijevni sustav toplovodnog grijanja za viekatnu zgradu s vertikalnim glavnim vodovima
Slika 5.26 Jednocijevni sustav toplovodnog grijanja za viekatnu zgradu s vertikalnim glavnim vodovima
Na slici 5.26, na lijevom

ogranku prikazana je ugradnja prolaznih ventila na radijatorima (s osiguranjem strujanja kako je
opisano uz sliku 5.24), a na desnom ogranku ugradnja troputnih ventila na glavnom ogranku. Ugradnja troputnih ventila nije
uobiajena. Nain prikljuivanja

radijatora znatno se pojednostavljuje ugradnjom specijalnih ventila za jednocijevna grijanja.
Tada se povezivanje radijatora

provodi kao na slici 5.27.
Slika 5.27 - Povezivanje radijatora u sustavu sa specijalnim ventilima za jednocijevno etano grijanje
Slika
5.27 Povezivanje radijatora u sustavu sa specijalnim ventilima za jednocijevno etano grijanje
Radijatorski ventili
za jednocijevna grijanja konstruirani su s ugraenim i obilaznim vodom radijatora (premosnicom), kako se
vidi iz presjeka ventila na slici 5.28.
273
274
SUSTAVI GRIJANJA
premosnica
polaz
povrat
Slika 5.28 - Jednocijevni ventil [5.4]
Dvocijevni razvodi: kod dvocijevnog razvoda svako ogrjevno tijelo je prikljueno na odvojeni razvodni i povratni vod i dobiva
vodu priblino iste temperature iz razvodnog voda (slika 5.29).
Slika 5.29 - Dvocijevni sustav toplovodnog grijanja donji razvod

Slika 5.29 Dvocijevni sustav toplovodnog grijanja donji razvod
Pri donjem razvodu razvodni i povratni vodovi postavljaju se ispod stropa podruma odakle se vode usponski razvodni i povratni
vertikalni vodovi do ogrjevnih tijela. Odzraivanje je centralno ili lokalno na najviim mjestima instalacije. Lokalno odzraivanje,
ako je runo, moe stvarati problema s cirkulacijom u sluaju nakupljanja zraka u najviim ogrjevnim tijelima. Kod gornjeg
razvoda pumpa potiskuje vodu u usponski vod do gornje etae, odakle se preko razvodnih vodova vodi do ogrjevnih tijela.
Povratni vodovi mogu biti takoer pod krovom ili u podrumu i putem njih se voda vraa u kotao. Na slici 5.30 prikazan je gornji
razvod kod kojega je povratni cjevovod smjeten u podrumu. Odzraivanje je centralno, na najviem mjestu.
SUSTAVI GRIJANJA

275 zgrada
Slika 5.30 - Dvocijevni sustav toplovodnog grijanja gornji razvod

Slika 5.30 Dvocijevni sustav toplovodnog grijanja gornji razvod
Radijatori
na slici 5.30 povezani su u Tiechelmannov krug. Karakteristika Tiechelmannova kruga je da je ukupna duljina
prikljuka (polazni i povratni) od razvodnika do svakog ogrjevnog tijela ista, pa su hidrauliki otpori ujednaeni a mogunost
balansiranja
mree bolja. Jasniji prikaz obinog i Tiechelmannova razvoda dan je na slici 5.31.
5.2.3.
Slika 5.31 - Dvocijevni razvod - gore obini, dolje Tiechelmann [5.4]
Slika 5.31 Dvocijevni razvod gore obini, dolje Tiechelmann [4]
Daljinska grijanja
Pojedinano grijanje objekata podrazumijeva da svaka zgrada treba imati vlastiti sustav centralnog grijanja. Tu se javlja potreba
za skladinim prostorom za gorivo i vlastitim dimnjakom, te odgovarajuim prostorom za kotlovnicu. U naseljima s veim
brojem zgrada, pojedinani sustavi grijanja su znaajan izvor zagaenja. Pored toga, uinkovitost manjih kotlova nia je od
uinkovitosti kotlova veih uinaka, a treba voditi rauna i o tome da je mogunost kontrole rada postrojenja bolja kod velikih
kotlovnica sa zaposlenim osobljem odgovarajue struke.
U sustavima daljinskog grijanja voda se grije na jednom mjestu (toplani, termoelektrani - toplani) i preko razvodne mree
distribuira prema toplinskim podstanicama, gdje se u toplinskim izmjenjivaima toplina predaje na kunu cijevnu mreu.
275
276
SUSTAVI GRIJANJA
Toplinska se energija osim u kotlovnicama moe proizvesti i u termoelektranama - toplanama. Proces kogeneracije koji se odvija
u termoelektrani - toplani je energetski uinkovitiji proces od izgaranja u kotlovnici. Pored elektrine energije dobija se i para
koja se koristi za grijanje. Izvan razdoblja grijanja para se koristi za pripremu potrone tople vode. Ljeti se para takoer moe
koristiti za potrebe hlaenja. Prednosti daljinskih grijanja u odnosu na lokalna grijanja su vei stupanj korisnosti, mogunost
koritenja jeftinijeg goriva, manje zagaenje (lokacija, kontrola izgaranja, proiavanje dimnih plinova), manja opasnost od
poara, vea sigurnost u radu, struno odravanje. Kao toplinski izvori koriste se plin, ugljen, mazut, nuklearna energija, ali i
geotermalna energija, bioplin, suneva energija, a mogue je i koritenje dizalica topline.
kogeneracijsko postrojenje
toplana na biomasu
toplana
gradski vrelovod
mrea el. energije
Slika 5.32 - Sustav daljinskog grijanja i proizvodnje elektrine energije [5.31]
Nosilac topline moe biti voda (sustavi do 110C i sustavi iznad 110C), te para. Mogu se grijati blokovi zgrada (manji sustavi,
temperatura obino do 110C), te gradske etvrti (sustavi od 20 do oko 4000 MW, temperatura obino do 140C). Za prijenos
energetskog medija od toplane do toplinske podstanice koriste se cijevi s toplinskom izolacijom. Toplovod se postavlja
nadzemno, podzemno u kanalima ili podzemno s predizoliranim cijevima ukopanim u zemlju (slika 5.33). O nainu postavljanja
cjevovoda ovise i toplinski gubici, ali oni nisu jedini kritetrij na koji se obraa panja kod gradnje cjevovoda. Najee polaganje
cjevovoda je u prohodne kanale zajedno s ostalom infrastrukturom (plin, telefon, struja). Takvi su kanali pristupani radi
odravanja i eventualnog proirenja sustava (ne treba ponovo kopati).
SUSTAVI GRIJANJA

277 zgrada
zemlja
a)
pijesak
PVC obloga
b)
poliuretan
drvena gredica
elina konstrukcija
prohodni kanal za cijevi toplovoda
betonska konstrukcija
profili neprohodnih kanala za cijevi toplovoda
c)
Slika 5.33 - Naini voenja cjevovoda kod daljinskih grijanja - a) polaganje direktno u zemlju, b) stupovi za slobodno
voenje cijevi, c) kanali za voenje cjevovoda
Pogonska sigurnost sustava dodatno se poveava primjenom kompleksnih razgranatih distribucijskih mrea kod kojih toplina
do potroaa moe doi iz razliitih toplana ukjuenih u mreu (slika 5.34).
Slika 5.34 Vrste toplovodnih mrea a) jednostavna radijalna mrea, b) kruna mrea, c) razgranata kruna
mrea radijalna
gradskogmrea,
podruja
Slika 5.34 - Vrste toplovodnih mrea - a) jednostavna
b) kruna mrea, c) razgranata kruna mrea
gradskog podruja
277
278
SUSTAVI GRIJANJA
Toplinske podstanice mogu biti indirektne i direktne. Indirektne su s toplinskim izmjenjivaima i odvojenom krugovima vode
u sustavu daljinskog grijanja i kune instalacije (slika 5.35). Prednost indirektnih sustava je manja mogunost proputanja
(razdvajanje kune instalacije od toplovoda).
Slika 5.35 - Povezivanje vrelovoda s kunom podstanicom - indirektni sustav
Kod direktnih je podstanica (slika 5.36) u kunoj instalaciji ista voda kao i u toplovodu. Polazna temperatura u kunoj instalaciji
regulira se mijeanjem povratne vode iz kune instalacije i polazne vode iz toplovoda. Direktni prikljuak moe se smatrati
ekonominijim rjeenjem od indirektnog (manja investicija, bolja regulacija temperature u povratnom vodu, bolja kvaliteta
vode).
s
s
s
s

Slika
5.36
- Povezivanje
vrelovoda
s kunom
podstanicom
- direktni
sustav
Slika
5.36
Povezivanje
vrelovoda
s kunom
podstanicom
direktni
sustav
SUSTAVI GRIJANJA

279 zgrada
Balansiranje mree: balansiranje protoka u mrei daljinskog grijanja, kao i balansiranje protoka u mrei kune instalacije od
velikog je znaaja za uinkovitost rada sustava. U sluaju da protoci medija za prijenos topline (najee voda) nisu usklaeni
s projektnim vrijednostima, to se u praksi moe oekivati u skoro 90% sluajeva, doi e do prevelikih protoka na dijelovima
mree ili potroaima blie kotlovnici (ili toplinskoj podstanici), dok e na udaljenijim ograncima taj protok biti premalen.
U kunim instalacijama takve pojave imaju za posljedicu pregrijavanje prostorija bliim kotlovnici ili toplinskoj podstanici i
nedovoljnu temperaturu prostora s radijatorima prikljuenim na krajnjim ograncima, a u sustavima daljinskog grijanja
nedovoljan uinak cjelokupnih podstanica na krajnjim ograncima.
Problem se esto pokuava rijeiti poveanjem kapaciteta pumpi, to je nepravilno, jer time se samo poveava prikljuna snaga
i utroena energija (snaga potrebna za rad pumpe, a time i utroena energija raste s treom potencijom promjene protoka. Za
20% povean ukupni protok u cjevovodu potrebna snaga je 1,73 puta vea).
Pravilan pristup je balansiranje mree, pri emu treba voditi rauna o optimalnoj primjeni ventila za balansiranje, jer u protivnom
rastu napor i potrebna snaga pumpe, te potronja energije.
Parna daljinska grijanja: kod kunih podstanica u sustavima parnog daljinskog grijanja (slika 5.37) postoji mogunost
dodatnog koritenja kondenzata za pripremu potrone vode, pa ak i predgrijavanja zraka za klima sustave. Potpuno iskoritenje
sadraja topline radnog medija poveava trokovnu uinkovitost (plaa se utroena para, bez obzira na temperaturu povratnog
kondenzata).
svjea, pripremljena voda

odzraivanje vode
90C
generator pare
70C
sakuplja kondenzata
Slika 5.37 - Sustav parnog daljinskog grijanja s kunom podstanicom
Mjerenje potronje topline u sustavima daljinskog grijanja: mjerenje potronje toplinske energije svakog pojedinog
potroaa pokazuje se kao znaajan faktor gospodarenja energijom jer stimulira tednju i osigurava utede koje se mogu
procijeniti na 15-30% u odnosu na sluaj kada toga mjerenja nema. Kod daljinskih grijanja mjeri se direktno ukupna potronja
energije toplinske podstanice. Za mjerenje protoka koriste se krilni ureaji, ureaji s priguivanjem (blende) ili ultrazvuni
mjerai. Razlika temperature izmeu polaznog i povratnog voda mjeri se termoparovima. Na mjernom ureaju oitava se
ukupni utroak toplinske energije itavog kruga grijanja.
279
280
SUSTAVI GRIJANJA
osjetnik
temperature
mjerna jedinica
Slika 5.38 - Mjerenje potronje na vrelovodu
Mjerenje potronje pojedinih potroaa: koristi se u viekatnim stambenim zgradama gdje pojedine vertikale povezuju
ogrjevna tijela u razliitim stanovima.
Stariji tip razdjelnika, koji se danas sve manje koristi, je razdjelnik toplinske energije s isparivanjem (slika 5.39). Razdjelnici sa
specijalnom tekuinom s niskom tokom isparivanja (tetralini) i skalom za oitavanja razine tekuine. Koliina tekuine koja
ispari tijekom razdoblja grijanja predstavlja relativnu koliinu topline koju je odavalo ogrjevno tijelo.
Slika 5.39 - Izgled razdjelnika s isparivanjem [5.24]
Elektroniki razdjelnici toplinske energije opremljeni su osjetnicima PT 100. Mjerne vrijednosti se digitalno obrauju u
mikroprocesorima i za razliku od mjernih ureaja za isparivanje elektronika, omoguuje prilagoavanje karakteristikama
ogrjevnog tijela, oitavanje vrijednosti u traenom trenutku na licu mjesta ili daljinski radijskom, odnosno modemskom
komunikacijom. Ugrauju se u nove zgrade koje se spajaju na sustav daljinskog grijanja.Trokovi ulaganja su relativno visoki.
SUSTAVI GRIJANJA

281 zgrada
5.2.4.
Sustavi zagrijavanja sanitarne potrone vode
Zagrijavanje sanitarne potrone vode moe se provesti lokalnim (decentraliziranim) ili centralnim sustavima. Decentralizirano
grijanje potrone vode koristi se za pojedinane potroae, npr. za jedno izljevno mjesto, pa se tu zbog nie potronje vode,
a time i manjeg potrebnog toplinskog uinka za njeno grijanje, mogu koristiti protoni elektrini zagrijai vode. Ako se radi
o grupi potroaa (npr. u kupaonici), mogu se koristiti protoni plinski grijai vode ili akumulacijski elektrini bojleri manjeg
volumena.
Zagrijai vode mogu se izvesti kao protoni ili akumulacijski. Kod protonog zagrijaa njegov uinak treba biti takav da svu
koliinu vode koja se u odreenom trenutku troi, moe zagrijati na eljenu temperaturu. Zbog potrebnih veih uinaka
primjena ovih zagrijaa ea je za manja, pojedinana troila. Cijevna grijalica u grijau prikazanom na slici 5.40 ima dovoljnu
povrinu da zagrije svu potronu vodu koja kroz nju protjee, a ogrjevna voda u platu spremnika osigurava odreenu
akumulaciju, ovisno o volumenu plata. Centralna priprema potrone vode protonim grijaem uobiajena je u sluaju kad se
koristi tzv. kombinirani plinski kotao, namijenjen grijanju stana i potrone vode, koji ima dovoljan uinak da osigura grijanje
potrone vode i kod istovremenog rada vie potroaa. Takav e kotao biti kasnije prikazan na slici 5.58.
Slika 5.40 - Protoni sustav zagrijavanja potrone tople vode [5.4]
Akumulacijsko zagrijavanje koristi se za centralne sustave, kod kojih je potronja vea i moe se raunati s faktorima
istovremenosti potronje. Bojler kod manjih sustava moe biti sastavni dio kotla (slika 5.41). U bojleru moe biti ugraena
cijevna grijalica (desno) ili cijeli bojler moe biti uronjen u kotlovsku vodu (lijevo), pri emu se izmjena topline izmeu kotlovske
i potrone vode odvija preko plata bojlera.
1
1
10
11
11
4
8
7
5
10
3
4
12
1 - topla voda, 2 - cirkulacijski vod, 3 - hladna voda, 4 - polaz grijanja , 5 - povrat grijanja, 6 - spremnik, 7 - kotao, 8 - pumpa, 9 prikljuak za dimne plinove, 10 - regulator temperature tople vode, 11 - graninik temperature kotlovske vode, 12 - nepovratni
ventil
Slika 5.41 - Bojleri za centralno zagrijavanje potrone tople vode ugraeni na kotlu [5.4]
281
282
SUSTAVI GRIJANJA
ei su centralni sustavi kod kojih se bojler ugrauje odvojeno od kotla (slika 5.42).
potroai tople vode

recirkulacija tople vode
cirkulacijska
pumpa PTV
grijanje
prostorija
polaz grijanja
povrat grijanja
bojler PTV
grijalica
hladna voda iz vodovoda
Slika 5.42 - Centralni sustav zagrijavanja potrone tople vode( PTV) s izdvojenim spremnikom PTV
Centralni sustavi zagrijavanja potrone vode smjeteni su obino u kotlovnici. U sustavu je kotao namijenjen i za zadovoljavanje
ogrjevnog uinka za grijanje zgrade, pumpa grijaa potrone vode, akumulacijski grija potrone vode (bojler s grijalicom),
razvodni cjevovodi tople i hladne vode sa sigurnosnom, zapornom i regulacijskom armaturom, cirkulacijski cjevovod tople
vode s cirkulacijskom pumpom.
Cirkulacijska pumpa ugrauje se kako bi se na udaljenim izljevnim mjestima osigurala topla voda odmah nakon otvaranja
slavine. Nije poeljno da je cirkulacijska pumpa uvijek ukljuena, pa se njeno ukljuivanje regulira vremenskim programom u
ovisnosti o potronji tople vode u graevini, ili to je jo bolje, temeljem temperature vode na povratu cirkulacijskog voda u
bojler. Razvodni cjevovodi tople vode i cirkulacijski cjevovodi trebaju biti toplinski izolirani radi sprjeavanja gubitaka topline
i osiguranja potrebne temperature potrone vode na izljevnim mjestima. Razvodni cjevovodi hladne vode takoer trebaju biti
izolirni zbog opasnosti od smrzavanja, kao i radi sprjeavanja roenja.
Dizalice topline za grijanje potrone vode: za zagrijavanje potrone vode mogu se koristiti i dizalice topline. Njihovom se
primjenom mogu oekivati utede na trokovima grijanja, s obzirom da kompresijske dizalice topline koriste toplinsku energiju
iz okoline i utrokom mehanikog rada, podiu je na pogodnu temperaturu za grijanje. Izvedbe mogu biti raznovrsne, pa
kondenzator dizalice topline moe biti ugraen u obliku cijevne grijalice u samom spremniku potrone vode (slika 5.43)
ili potrona voda iz spremnika moe pomou pumpe cirkulirati kroz kondenzator dizalice topline (slika 5.44). Pri odabiru
dizalice topline za grijanje potrone sanitarne vode, treba voditi rauna o potrebi cjelogodinjeg rada na vrlo promjenjivim
temperaturama toplinskog izvora (ako je to zrak, temperatura u kontinentalnom dijelu Hrvatske moe tijekom godine varirati
od oko -18C pa do oko +35C). Iz toga razloga dizalica topline treba biti posebno prilagoena takvom nainu rada. Pored toga,
dizalice topline koje rade s jednostupanjskom kompresijom i danas uobiajenim radnim tvarima, mogu ostvariti temerature
vode do oko 50-55C, to nije dovoljno za osiguranje potrebnih temperatura vode u nekim sluajevima. Tada treba primijeniti
dizalice topline s dvostupanjskom kompresijom ili pak dizalice topline koje rade po transkritinom procesu s radnom tvari CO2
i koje mogu postii znaajno vie temperature potrone vode.

283 zgrada
SUSTAVI GRIJANJA
Slika 5.43 - Funkcionalna shema rada dizalice topline za zagrijavanje PTV [5.4]
Slika 5.44 - Dizalica topline za zagrijavanje potrone tople vode [5.4]
Za potronju energije vaan je odabir temperature potrone vode, koji ovisi ne samo o vrsti potroaa, ve je ogranien i
uvjetima zatite od legionelle. Legionelle su bakterije koje izazivaju tzv. legionarsku bolest (jednu vrstu upale plua), koja
moe biti smrtonosna. Legionelle se razmnoavaju na temperaturama izmeu 32C i 42C, a unitavaju se na temperaturama
oko 60C do 65C. U akumulacijskim sustavima potrebno je barem na kratko, uglavnom u nonom razdoblju postii takve
temperature, kako bi dolo do unitavanja legionelle (termika dezinfekcija). Mogua je i dezinfekcija ultraljubiastim zrakama.
Za sustav prikazan na slici 5.44 mogue je ugraenim elektrinim grijaem povremeno ugrijati vodu na viu temperaturu.
Jedan od moguih naina ostvarenja poviene temperature radi termike dezinfekcije prikazan je i na slici 5.45.
283
284
SUSTAVI GRIJANJA
Slika 5.45 - Sustav za zatitu od legionelle [5.4]
Kod projektiranja sustava za zagrijavanje potrone tople vode, vano je poznavati njenu ukupnu potronju, kao i dnevnu
dinamiku potronje. Vrijednosti potronje i temperatura za razliite potroae dane su u tablicama 5.12, 5.13 i 5.14:
Tablica 5.12 - Potronja i temperatura PTV za razliite objekte [5.4]

Objekt
Potrebna koliina vode
Temperatura vode [C]
Bolnica
100 - 300 l/dnevno, krevet
60
Vojarna
30 - 50 l/dnevno, osoba
45
Ustanova
45
Toplice
200 - 400 l/dnevno, pacijent
45
Robna kua
45
kola bez tueva
5 - 15 l/dnevno, uenik
45
kola s tuevima
30 - 50 l/dnevno, uenik
45
Sportski tereni s tuevima
50 - 70 l/dnevno, sporta
45
Frizerski salon
150 -200 l/dnevno, osoba
45
Praonica
250 - 300 l/100 kg rublja
75
Tablica 5.13 - Potronja i temperatura PTV za ugostiteljske objekte [5.4]

Potrono mjesto
Restorani po gostu
Hoteli - sobe s kupaonicom
Hoteli - sobe s tuem
Hoteli - sobe s umivaonikom
Odmaralita, pansioni
Dnevna potronja po osobi [l/dnevno]

60C
45C
8 - 20
100 - 150
50 -100
10 - 15
25 - 50
12 - 30
140 - 220
70 - 120
15 - 20
35 - 70
SUSTAVI GRIJANJA

285 zgrada
Tablica 5.14 - Potronja i temperatura PTV za stanove [5.4]

Koliina pri jednom
uzimanju [l]
Temperatura
vode [C]
Trajanje
[min]
poluotvoren
40
potpuno otvoren
10
40
poluotvoren
10
40
potpuno otvoren
18
40
poluotvoren
25
40
potpuno otvoren
45
40
jednodijelni
30
55
dvodijelni
50
55
samo pranje ruku
35
1,5
umivaonik
10
35
umivaonik, jednodijelni
15
40
umivaonik, dvodijelni
25
40
mala (100)
100
40
15
150
40
15
250
40
20
Tuiranje
50
40
Kada za sjedenje
50
40
Bide
25
40
Potrono mjesto
Ispusni ventil
DN10
DN15
DN20
Sudoper
Umivaonik
Kada za kupanje srednja (160)

velika (180)
Ukupna dnevna potronja za domainstva

manji zahtjevi
vei zahtjevi
najvei zahtjevi
40-80 l/dnevno, osoba
Potrebna toplina za grijanje potrone tople vode odreuje se prema izrazu iz [5.4]:
[kWh] (5.16)
Q PTV = V (PTV HV ) cW
PTV
HV
cW
- zagrijana koliina potrone vode [m3]

- temperatura na koju se zagrijava potrona voda [C]
- temperatura hladne vode na ulazu u bojler [C]
- specifina toplina vode c w = 1,163 [kWh/m3K]
Uinak potreban za zagrijavanje ovisi o vremenu t u kojemu se to eli ostvariti
Q PTV
[kW] (5.17)
Q =
t

Tako npr., ako bi se kada od 200 litara punila vodom tijekom 12 minuta (0,2 sata), trenutni potreban uinak bi bio
QPTV V (PTV HV ) cW (0,2 40) 10 1,163

(5.18)
=
=
= 34,9 [kW]
t
t
0,2
285
286
SUSTAVI GRIJANJA
To je velik uinak i nije opravdano projektirati sustav zagrijavanja potrone vode za n stanova tako da se predvidi ogrjevni
uinak od n Q kW.
Naravno, ne koristi se voda na svim potronim mjestima istovremeno, pa je potreban uinak za koji se projektiraju centralni
sustavi za grijanje potrone vode manji.
Ako se proraunava centralni akumulacijski sustav, za sluaj n stanova (u prikazanom primjeru s kupaonicama i kadama
volumena Vk = 200 l), maksimalna satna potreba koliine potrone tople vode V za n prosjenih stanova iznosi:

gdje su:
n

V = Vk n = 0,2 n [m3/h] (5.19)
- broj kada
- faktor istovremenosti. Faktor istovremenosti
tablice 5.15.
moe se usvojiti kao funkcija broja stanova s vrijednostima iz
Pretpostavlja se da je dnevna potronja vode ograniena na razdoblje od z B sati, pri emu je realna pretpostavka z b = 2 sata.
U tom sluaju dnevna potreba za toplinom je:

Vuk = 2 V = 0,4 n [l/dan] (5.20)
Maksimalni uinak pri temperaturi hladne vode od 10C i tople vode od 40C, uz cW = 1,163 kWh/m3K je:

Q = 0,2 n (40 10) 1,163 = 7 n [kW] (5.21)
U stanovima opremljenim samo tuevima s potronjom vode od 50 l vode po tuiranju i s 2 tuiranja po satu potrebna toplina
iznosit e:

Q = 0,1 n (40 10) 1,163 = 3,5 n [kW]
(5.22)
Primjerice, za n = 28 stanova s kupaonicom, maksimalna potrebna toplina za grijanje PTV iznosi:
= 7 n = 7 0,37 28 = 72 [kW] (5.23)

QPTV
Ako se koriste protoni sustavi, potrebna koliina topline je vea, ali i ovdje treba raunati s faktorima istovremenosti. Pri
koritenju protonog sustava zagrijavanja, potrebna toplina za zagrijavanje vode rauna se:
- za kupanje u kadi

- za tuiranje

Q = 15 n [kW] (5.24)
Q = 6 n [kW] (5.25)
SUSTAVI GRIJANJA

287 zgrada
Tablica 5.15 - Potronja i temperatura PTV za stanove [5.4]
Broj
stanova
Faktor
istovremenosti
Veliima bojlera Vs [m3] za z A [h]
Kapacitet kotla
Q k [kW]
pri z A [h]
0,5
2,5
t0 tu [K]
0,5
2,5
30
50
30
50
30
50
1,15
14
12
200
150
350
200
600
350
0,86
21
17
12
300
200
500
300
900
500
0,65
31
26
17
450
300
750
450
1200
750
0,56
40
34
22
600
400
1000
600
1600
950
0,5
48
40
27
700
450
1150
700
2000
1200
10
0,47
56
47
31
800
500
1350
800
2200
1400
12
0,47
68
57
38
1000
600
1650 1000
2700
1600
15
0,44
79
66
44
1150
700
1900 1150
3200
1900
18
0,42
91
78
50
1300
800
2300 1350
3600
2200
20
0,4
96
80
53
1400
850
2400 1400
3800
2300
25
0,38
114
95
63
1600 1000
2700 1700
4500
2700
30
0,36
130
108
72
1900
1200
3100 1900
5200
3100
36
0,36
151
127
84
2200 1300
3600 2200
6000
3600
50
0,32
192
161
106
2800 1700
4600 2800
7600
4600
60
0,31
223
187
124
3200 2000
5400 3200
8900
5300
80
0,29
278
233
155
4000 2400
6700 4000
11,1
6700
100
0,28
336
281
186
4800
2900
7100 4800
13,3
8000
120
0,27
389
326
215
5600 3400
9400 5600
15,4
9300
150
0,26
468
392
260
6700 4100
11,3 6700
18,6
11,2
200
0,25
600
502
333
8600 5200
14,4 8600
23,9
14,3
Volumen bojlera za pripremu potrone tople vode znaajan je i za potronju energije. Premalen volumen bojlera za potronu
vodu esto se u koritenju kompenzira poveanjem temperature vode, kako bi se mijeanjem na potroaima dolo do eljene
temperature, a predviena akumulacija zadovoljila kapacitetom. Poveana temperatura vode ima za posljedicu vee toplinske
gubitke u bojleru i mrei, gubitke vode vezane za ostvarenje eljene temperature na potroau mijeanjem (vee kod primjene
dvorunih nego kod primjene jednorunih slavina) i u nepovoljnim rasponima temperature poveano taloenje kamenca u
bojleru i na ogrjevnim povrinama grijalica. Za potronju energije takoer je vano osigurati mjerenje potronje sanitarne
tople vode. Praenjem potronje mogu se utvrditi odstupanja od uobiajenih vrijednosti ili neracionalno troenje, a uz dodatno
mjerenje temperature i udio topline za pripremu potrone vode u energetskoj bilanci.
Koritenje otpadne topline sanitarne vode: oko 80% topline utroene za pripremu potrone tople vode neiskoriteno odlazi
u kanalizaciju [5.32]. Ako se odvodi vode iz kada, tueva i umivaonika izvedu odvojeno od fekalne kanalizacije, mogue je
ostvariti povrat topline otpadne vode od umivanja i tueva kao to je prikazano na slici 5.46. To je prikladno napraviti za vee
potroae (npr. hoteli, stambene zgrade i sl.), a instalacija ovakvih ureaja jeftinija je u novogradnjama nego to je to sluaj
za postojee zgrade. Vano je sustav izvesti tako da osigurava pouzdan rad imajui u vidu da otpadna voda sadri neistoe i
masnou.
287
288
SUSTAVI GRIJANJA
potrona topla voda
ispusno mjesto
predgrijana topla voda
troputni mjeajui ventil
izmjenjiva
topline
bojler
PTV
ulaz hladne vode
otpadna voda
Slika 5.46 - Sustav za povrat otpadne topline sanitarne vode [5.32]
5.3.
Sastavni dijelovi sustava centralnog grijanja
Kako je na poetku reeno, sustav centralnog grijanja sastoji se iz generatora topline (ovdje e se govoriti o kotlovima),
dimovodnog sustava, razvoda cijevne mree, ogrjevnih tijela, cirkulacijskih pumpi, zaporne i regulacijske armature,
ekspanzijskog sustava i sustava regulacije i upravljanja. U nastavku e se poblie opisati ovi dijelovi.
5.3.1.
Kotlovi
Centralni zadatak dananjeg razvoja kotlova je poveanje energetske uinkovitosti i smanjenje emisija tetnih tvari.
Modernizacijom kotlovskih postrojenja mogu se smanjiti emisija CO2 i potronja goriva. Emisije NOx, CxHy, CO i ae mogu se
smanjiti u mnogo veoj mjeri utjecajem na temperaturu plamena kroz konstrukciju loita i komora za izgaranje. Od posebnog
su utjecaja i suvremene konstrukcije plamenika. Europske i hrvatske norme za gradnju i ispitivanje toplovodnih i vrelovodnih
kotlova definiraju zahtjeve na kotlove, vezano na gradnju, uinkovitost, sigurnost, tehniku dokumentaciju, metode ispitivanja.
Ovi zahtjevi dani su u posebnom poglavlju ovog prirunika.
Prema mediju koji zagrijavaju kotlovi se mogu podijeliti na toplovodne, vrelovodne, parne, a postoje kotlovi kod kojih se kao
medij za prijenos topline koristi i ulje. Kotlovi u kojima se voda zagrijava na temperaturu t 110C, nazivaju se toplovodni, a oni
u kojima se voda zagrijava na temperaturu t > 110C vrelovodni.
Podjela toplovodnih i vrelovodnih kotlova prema nainu voenja dimnih plinova (slika 5.47):
kotlovi s jednim prolazom
kotlovi s dva prolaza
kotlovi s tri prolaza
kotlovi s povratnim strujanjem u loitu.
SUSTAVI GRIJANJA

289 zgrada
Slika 5.47 - Kotlovi

s jednim
prolazom
(A), kotlovi
s dva
s trikotlovi
prolaza
(C),
kotlovi
povratnim
strujanjem u
Slika
5.47 Kotlovi
s jednim
prolazom
(A), prolaza
kotlovi s (B),
dva kotlovi
prolaza (B),
s tri
prolaza
(C),s kotlovi
s
(D) [5.4]
povratnimloitu
strujanjem
u loitu (D) [4]
Podjela kotlova
prema konstrukciji: ovisno o primijenjenom gorivu razlikuju se kotlovi svojom konstrukcijom i opremom.
Tako se mogu razlikovati kotlovi na kruta goriva (fosilna ili biomasu), kotlovi na ulje, kotlovi na ulje ili plin, plinski kotlovi i kotlovi
za elektrino grijanje. Kotlovi na kruta goriva (slike 5.48 do 5.50) svojom su konstrukcijom prilagoeni izgaranju cjepanica ili
ugljena, odnosno
razliitih oblika biomase (briketi, peleti, sjeka). Gorivo izgara na reetkama razliitih oblika i poloaja, u
fluidizranom sloju,
u specijalnim plamenicima konstuiranim za razliite oblike biomase.
plinovi izgaranja
sekundarni zrak
loite
primarni zrak
Slika 5.48 - Lijevano eljezni kotao na cjepanice ili ugljen [5.33]
Kod pirolitikih kotlova (slika 5.49) drvo se u podstehiometrijskim uvjetima rasplinjava, a tako nastali plinovi odvode se u
komoru izgaranja gdje u potpunosti izgaraju. Mogunosti regulacije su iznimno dobre, a kotlovi su opremljeni mjernom i
regulacijskom opremom za kontrolu temperatura, pretika zraka i sl.
289
290
SUSTAVI GRIJANJA
1. vrata
2. regulacija
3. prostor za punjenje
4. podruje rasplinjavanja
5. sabirnik za pepeo
6. komora izgaranja
7. sabirnik pepela ispod izmjenjivaa
8. ventilator dimnih plinova
9. toplinski izmjenjiva
10. gornji poklopac za ienje
11. kotlovska pumpno regulacijska grupa
Slika 5.49 - elini pirolitiki kotao na cjepanice [5.18]
Slika 5.50 - elini kotlovi za biomasu: lijevo kotao s plamenikom na pelete; desno kotao s izgaranjem u fluidiziranom sloju [5.17]
Uljni i plinski toplovodni kotlovi, kao i kotlovi s kombiniranim gorivom ulje - plin, namijenjeni su uglavnom za rad s pretlanim
plamenicima. Mogu se izvesti kao standardni, niskotemperaturni ili kondenzacijski kotlovi. Kod koritenja plina kao goriva,
kotao se moe izvesti i s atmosferskim plamenikom. Neki primjeri izvedbi prikazani su na slikama 5.51 do 5.54.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
odvod dimnih plinova i dovod zraka

regulacija
izmjenjiva topline iz nehrajueg elika
dvostupanjski kompaktni plamenik
kotlovska pumpno regulacijska grupa
komora izgaranja
priguiva buke
Slika 5.51 - elini kondenzacijski kotao na ulje [5.18]
SUSTAVI GRIJANJA

291 zgrada
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
regulacija kotla i krugova grijanja

trei prolaz dimnih plinova
drugi prolaz dimnih plinova
povrine za izmjenu topline
loite - prvi prolaz
izolacija
pretlani plamenik
Slika 5.52 - Niskotemperaturni uljno - plinski kotao s pretlanim plamenikom [5.18]
1.
2.
3.
4.
kotlovska regulacija
izolacija
izmjenjiva topline iz lijevanog eljeza
atmosferski plamenik
Slika 5.53 - Niskotemperaturni lijevanoeljezni kotao s atmosferskim plamenikom na plin [5.18]
291
292
SUSTAVI GRIJANJA
A. kotlovska regulacija
B. loite
C. modulirajui katalitiki plamenik
D. izmjenjiva topline
E. izolacija
F. sabirnik plinova izgaranja s odvodom kondenzata
Slika 5.54 - Kondenzacijski kotao s katalitikim plamenikom na plin [5.18]
Elektrini kotlovi (slika 5.55) grade se u manjoj mjeri, s obzirom na relativno visoku cijenu elektrine energije, kao i zabranu
koritenja elektrootpornog grijanja, o kojoj je ranije bilo rijei. Predvieni su za centralno grijanje manjih kua ili stanova kao
samostalni ili kao pomoni izvor topline na elektrinu energiju.
Slika 5.55 - Elektrini kotao [5.25]
Podjela kotlova prema materijalu izrade:

lijevani
elini i kotlovi od plemenitih elika
aluminijski
kotlovi od kombinacije materijala.
Lijevani kotlovi: sastoje se iz pojedinih upljih lanaka ispunjenih vodom (slika 5.56). S vanjske strane struje plinovi izgaranja.
Izmeu prednjeg i stranjeg lanka je odreeni broj sredinjih lanaka, kapacitet odreene grupe mijenja se brojem lanaka.
Na prednjem lanku su vrata za punjenje i pepeo (kruta) ili plamenik (tekua i plinovita goriva), a na stranjem prikljuak za
dimnjak ili dimnjau. Lijevani kotlovi za kruta goriva imaju izmeu srednjih lanaka otvor za punjenje, prolaze za strujanje
plinova izgaranja i po cijeloj duini reetku za izgaranje, te prostor za pepeo ispod. Srednji lanci formiraju komoru za izgaranje
i konvekcijske ogrjevne povrine. lanci se meusobno povezuju dvostrukim koninim kotlovskim nazuvicama i ankerima
SUSTAVI GRIJANJA

293 zgrada
za pritezanje. Brtvenje je pomou brtvenih letvi uz dodatak kotlovskog kita ili brtvene trake. Grade se ve od 1893. godine, u
poetku za kruta goriva, kasnije za tekua i plinovita.
ploe za usmjeravanje
dimnih plinova
ploe za usmjeravanje
dimnih plinova
Slika 5.56 - Niskotemperaturni lijevani lankasti kotlovi - konstrukcija [5.18]
elini kotlovi: u poetku su se od elika izraivali veliki kotlovi, a u dananje vrijeme, razvojem tehnike zavarivanja i
smanjenjem trokova, primjenom postupaka automatskog zavarivanja, elik se kao materijal, koji omoguava vrlo razliita
konstrukcijska rjeenja, koristi i za male i srednje kotlove (slika 5.57). Koriste se ugljini, a za vie zahtjeve i kod kondenzacijskih
kotlova plemeniti elici. Prednosti su mogui veliki uinci, vii pogonski tlakovi i temperature, trajno brtvenje s obzirom na
dimne plinove i nadtlak, mogunost popravka zavarivanjem i jednostavno otklanjanje eventualnih proputanja.
Slika 5.57 - Niskotemperaturni elini kotlovi - konstrukcija [5.18]
Plinski kotlovi manjih uinaka za etana grijanja (slika 5.58) grade se s atmosferskim plamenicima ili s ventilatorima. Izvode se
kao kotlovi, plinski protoni grijai vode ili kombinirani protoni grijai vode.
293
SUSTAVI GRIJANJA
294
dimni plinovi
osiguranje strujanja
R
N
klapna za dimne plinove
kotlovski termostat
magnetni ventil
ventil za
paljenje plina
plin
regulator
tlaka plina
cijev plamenika
cijev plina za inicijalni

plamenik
termoelement
Slika 5.58 - Plinski kotao s atmosferskim plamenikom bez ventilatora [5.4]
Kod kotlova s atmosferskim plamenikom (slike 5.58 i 5.59) plin izlazi kroz mlaznicu povlaei za sobom zrak koji zbog nastalog
podtlaka ulazi u cijev plamenika, mijea se s plinom i izgara. Plamen se osigurava termoelementom, a osiguranje strujanja
sprjeava utjecaj razliitih uvjeta, koji vladaju u dimnjaku, na izgaranje plina na plameniku. Klapna za dimne plinove zatvara
se kod prekida rada radi sprjeavanja gubitaka. Tzv. poluautomatski kotlovi, kod kojih je inicijalni plamen stalno gori, danas se
vie ne koriste zbog njihove poveane potronje plina. Plinski cirkulacijski i kombinirani grijai vode (slika 5.59) namijenjeni su
ugradnji na zid, lako se mogu instalirati s obzirom na male gabarite i namijenjeni su za etana grijanja u kuama s vie stanova.
SUSTAVI GRIJANJA

295 zgrada
15
16
17
18
19
20
5
6
21
7
8
9
10
22
11
12
M
13
14
23
24
25
plin
polaz iz kotla
izlaz tople vode
ulaz hladne vode
povrat iz kotla
1 - prikljuak za zrak / ispune plinove, 2 - ventilator ispunih plinova, 3 - sigurnosni termostat, 4 - uarena elektroda za paljenje,
5 - plinski plamenik, 6 - plinska armatura, 7 - osjetni element temperature u polaznom vodu, 8 - termometar u polaznom vodu,
9 - manometar u polaznom vodu, 10 - univerzalni plamenik, 11 - izmjenjvia topline, 12 - osjetnik temperature, 13 - ventil za
punjenje i pranjenje kotla, 14 - Stand by temperaturni osjetnik, 15 - prekida diferencijalnog tlaka, 16 - zatvoreno loite, 17
- izmjenjiva topline, 18 - runi odzrani ventil, 19 - ionizacijska elektroda, 20 - zatvorena ekspanzijska posuda, 21 - automatski
odzranik, 22 - cirkulacijska pumpa , 23 - troputni ventil, 24 - regulacijski ventil, 25 - sigurnosni ventil, 26 - prestrujni ventil
Slika 5.59 - Plinski kombinirani grija vode s atmosferskim plamenikom - pogon s ventilatorom za izlazne plinove [5.4]
Vrlo je vana podjela kotlova prema uinkovitosti koritenja energije na standardne, niskotemperaturne i kondenzacijske (koji
se jo nazivaju i kotlovi s poveanim iskoritenjem topline goriva, njem. Brennwertkessel).
Standardnim se kotlovima smatraju kotlovi koji rade sa stalno povienim temperaturama. Temperatura vode u kotlu odrava
se u granicama od 70C do 90C. Ove temperature uvjetovane su njegovom konstrukcijom koja nije primjerena za kondenzaciju
dimnih plinova. Oni ne dostiu stupanj korisnosti koji se trai od niskotemperaturnih kotlova.
Niskotemperaturni kotlovi (NT kotlovi): su kotlovi predvieni da rade s viestupanjskom i bezstupanjskom regulacijom uinka
loita, pod uvjetom da ispunjavaju zahtjev da se odri stupanj korisnosti i onda kada temperatura u povratnom vodu pree
granicu iznad 40C. Konstrukcija niskotemperaturnih kotlova je takva da u njima, osim u iznimnim sluajevima, ne dolazi do
kondenzacije dimnih plinova na povrinama za izmjenu topline. Kod ovih se kotlova temperatura polazne vode i dimnih
plinova sniavaju u skladu s krivuljom grijanja, u skladu s parcijalnim optereenjem, ime se smanjuju gubici uslijed pogonske
pripravnosti.
Dananji niskotemperaturni kotlovi postiu godinji stupanj korisnosti od oko 91 do 95%. Vei kotlovi s dvostupanjskim ili
moduliranim plamenicima ostvaruju stupnjeve korisnosti 94 do 96%.
295
296
SUSTAVI GRIJANJA
Kondenzacijski kotlovi: su kotlovi kod kojih se toplina sadrana u vodenoj pari i plinovima izgaranja koristi putem kondenzacije.
.
Energija goriva: gornja ogrjevna mo Hg
=
Energija goriva: Hd
Iskoristiva toplina
donja ogrjevna mo + kondenzacije 11%
100%
Neiskoristiva toplina
kondenzacije 11%
100%
100%
Gubici izlaznih
plinova 5%
95%
Gubici zraenjem 1%
Energija goriva: Hd
donja ogrjevna mo + Iskoristiva toplina
kondenzacije 11%
100%
100%
111%
109%
108%
94%
Korisna toplina 94% Hd (85% Hg)
Niskotemperaturni kotao
Energija goriva: gornja ogrjevna mo Hg

=
Gubici izlaznih
plinova 2%
Gubici zraenjem
1%
Korisna toplina 108% Hd (97% Hg)

Kondenzacijski kotao
Slika 5.60 - Iskoritenje topline kod niskotemperaturnog i kondenzacijskog kotla
Kod snienja temperature na stijenkama ogrjevnih povrina ispod temperature roenja, dolazi do stvaranja kondenzata iz
vodene pare u dimnim plinovima. Goriva imaju razliite sastave i stehiometrijske odnose kod izgaranja. Stoga su i temperature
kod kojih dolazi do kondenzacije vodene pare u dimnim plinovima razliite za razliita goriva. Kod prirodnog plina ta je
temperatura oko 57C, dok je za loivo ulje nia i iznosi oko 47C.
Slika 5.61 - Temperatura roenja za zemni plin i loivo ulje
Da bi se odredila mogunost primjene kondenzacijskog kotla u sustavu grijanja i ocijenili uinci mogue zamjene, treba utvrditi
meusobnu ovisnost potronje energije i polaznih temperatura u sustavu grijanja o vanjskim temperaturama.
Potrebno je krenuti od tzv. stupanj - dana krivulje (krivulje uestalosti temperatura - slika 5.62). Na apscisi su prikazani dani u

297 zgrada
SUSTAVI GRIJANJA
godini (0 - 365), a na ordinati vanjske temperature. Krivulja prikazuje broj dana u godini s temperaturom vanjskog zraka niom
od promatrane temperature za jednu promatranu lokaciju. Tako npr. broj dana grijanja (broj dana s temperaturom niom od
15C koja je uzeta kao granica grijanja u prikazanom primjeru) iznosi 250 dana. Broj dana s temperaturom niom od 0C je 25.
U godini je 365 dana s temperaturom niom od 35C.
Slika 5.62 - Krivulja stupanj dana grijanja
Iz krivulje na slici 5.62 mogue je nakon ucrtavanja povrine omeene temperaturom 20C (temperatura grijanog prostora) i
krivulje uestalosti temperatura utvrditi raspodjelu potronje energije u pojedinim temperaturnim intervalima (na primjeru sa
slike to su intervali od -15C do -10C, od -10C do -5C, od -5C do 0C, od 0C do +5C, od +5C do +10C i od +10C do +15C
kada se prekida grijanje).
Sustav grijanja se projektira tako da se kod vanjske projektne temperature, koja je za prikazani sluaj jednaka -15C, usvoji
polazna temperatura vode za sustav grijanja. Kod radijatorskih grijanja dosadanja je praksa bila da se sustav projektira s
polaznom temperaturom 90C, pri emu je ohlaivanje vode u radijatorima 20C, pa je povratna temperatura 70C. Kod viih
vanjskih temperatura potrebno odavanje topline radijatora je sve manje, pa se u skladu s time smanjuje polazna temperatura
tople vode u sustavu grijanja, ali i razlika polazne i povratne temperature za konstantan protok vode kroz radijatore. Kod
vanjske temperature jednake temperaturi u prostoriji (npr. 20C, to je prikazano na sa slici 5.63), polazna temperatura je 20C,
i grijanje vie nije potrebno. Na slici 63 su prikazane polazne i povratne temperature radijatorskog grijanja sustava 90/70C u
funkciji vanjske temperature, pri emu su stupcima prikazani udjeli topline koji se u pojedinom temperaturnom rasponu utroi
za grijanje graevine, dobiveni odreivanjem povrina ispod krivulje sa slike 5.62. Ucrtana je i granina temperatura od 57C,
kod koje je mogue koritenje topline kondenzacije iz plinova izgaranja u sluaju koritenja prirodnog plina. Iz slike se vidi da
mogunost djelominog koritenja topline kondenzacije poinje oko vanjske temperature -6C, kad je temperatura povratne
vode nia od 57C, dok se toplina kondenzacije u potpunosti moe koristiti kod vanjskih temperatura viih od oko +2C, kada
je potrebna polazna temperatura za sustav grijanja nia od 57C. Udio topline potrebne za grijanje graevine kod vanjskih
temperatura izmeu +2C i +15C (kada se prekida grijanje) je oko 65% ukupne potrebne topline za grijanje graevine.
297
SUSTAVI GRIJANJA
Slika 5.63
Polazna temperatura
u sustavu
90/70C
i raspodjelapotronje
potronje za
vanjske
Slika 5.63 - Polazna
temperatura
grijanja ugrijanja
sustavu
90/70C
i raspodjela
zarazliite
razliite
vanjske temperature
temperature
Ako su radijatori u graevini neto predimenzionirani, to je vrlo est sluaj jer su metode prorauna koje su se koristile imale
predvienu znaajnu
rezervu kapaciteta, koja se kretala od 15% do ak 40% u nekim nepovoljnijim sluajevima, a projektanti
su iz razloga nesigurnosti
prorauna ponekad i poveavali takvu rezervu, radijatori su i kod projektnih temperatura vanjskog
zraka mogli zadovoljiti

potrebe grijanja graevine i s niim temperaturama vode. Sluaj prikazan na slici 5.64 je u praksi esto
prisutan, kada je dovoljna polazna temperatura tople vode u sustavu grijanja od 75C pri kojoj radijatori odaju dovoljnu
koliinu topline u
grijane prostorije. U ovom sluaju je udio topline koji se moe proizvesti uz potpuno iskoritenje topline
vanjskih temperatura viih od oko -1C, oko 90% ukupne potrebne topline za grijanje graevine.
kondenzacije, kod
298
70
Slika 5.64Slika
- Polazna
temperatura
grijanja
u sustavu
75/60C
potronje
za razliite
vanjske temperature
5.64 Polazna
temperatura
grijanja
u sustavu
75/60Ci iraspodjela
raspodjela potronje
za razliite
vanjske
temperature
Ako se radi o niskotemperaturnim grijanjima (kao to su panelna grijanja, grijanja ventilatorskim konvektorima i sl.), polazne
temperature u sustavu grijanja nie su od temperature kondenzacije vodene pare iz plinova izgaranja i kod vanjskih projektnih
temperatura,
te se u tom sluaju sva toplina za grijanje graevine moe proizvesti uz iskoritenje topline kondenzacije vodene
pare u plinovima
izgaranja. Prema Tehnikom propisu o sustavima grijanja i hlaenja zgrada (NN 110/08), niskotemperaturna
s temperaturom polaznog voda niom od 40C. Na slici 5.65 dan je primjer za sluaj da je sustav grijanja (u ovom
su grijanja ona
sluaju ventilatorskim
konvektorima) odabran za reim 50/40C kod vanjske projektne temperature.
SUSTAVI GRIJANJA

299 zgrada
Slika 5.65
Polazna temperatura
u sustavu
50/40C
i raspodjela
potronjeza
zarazliite
razliite vanjske
Slika 5.65 - Polazna
temperatura
grijanja ugrijanja
sustavu
50/40C
i raspodjela
potronje
vanjske temperature
temperature
Kondenzacijska tehnika
je dakle u potpunosti primjenjiva u suvremenoj stanogradnji u sluaju projektiranih niskotemperaturnih
reima grijanja. Kad

se
kotao
koristi za dva temperaturna reima, npr. za niskotemperaturno grijanje prostora i grijanje potrone
vode, pravilnim smjetajem

prikljuaka povratne vode na kotlu moe se osigurati bolje iskoritenje topline kondenzacije (slika
5.66).
Slika 5.66 -Slika

Nain
spajanja
rada kondenzacijskog
kotla
zaza
dva
reima
povrata
5.66
Nain spajanja
rada kondenzacijskog
kotla
dvatemperaturna
temperaturna reima
povrata
[17] [5.17]
Konstrukcija kotla treba u tom sluaju biti odgovarajua, tj. hladniji povrat treba biti spojen na kotao u blizini izlaza plinova
izgaranja (slika 5.67).
299
SUSTAVI GRIJANJA
300
loite
polaz iz
kotla
povrat
visokotemperaturnog grijanja
gornja ogrjevna povrina

usmjeriva toka vode
izlaz dimnih
plinova
donja ogrjevna povrina
povrat
niskotemperaturnog
grijanja
Slika 5.67 - Funkcionalna shema prolaza tople vode i dimnih plinova kod kondenzacijskog kotla [5.4]
Uinkovitost kotlova
Zahtjevi na minimalnu uinkovitost kotlova su normirani. Prema uputstvima (92/42EWG) Europske zajednice za stupanj
korisnosti novih toplovodnih kotlova s uljnim ili plinskim gorivom vrijedi sljedea tablica:
Tablica 5.16 - Stupnjevi korisnosti kotlova s uljnim ili plinskim gorivom prema zahtjevima EZ-a
Kod nazivnog uinka
Pn
Tip kotla
kW
Prosjena
temperatura
vode u kotlu
[C]
Izraz za
zahtijevani
stupanj korisnosti
[%]
Kod parcijalnog optereenja

Prosjena
temperatura
vode u kotlu
[C]
50
80 + 3log Pn
Izraz za zahtijevani
stupanj korisnosti
[%]
Standardni kotlovi
40 - 400
70
84 + 2log Pn
Niskotemperaturni kotlovi*)
40 - 400
70
87 + 1,5log Pn
40
87,5 + 1,5log Pn
Kondenzacijski kotlovi
40 - 400
70
91 + 1log Pn
30**)
97 + 1log Pn
*) Ukljuujui kondenzacijske kotlove za tekue gorivo

**) Temperatura povratnog voda na ulazu u kotao
Vrijednosti iz tablice 5.16 prikazane su dijagramom na slici 5.68.
80 + 3log Pn
SUSTAVI GRIJANJA

301 zgrada
100
1 standardni kotao nazivni uinak, km > 70 C

1' standardni kotao parcijalno optereenje,
km > 50 C
Stupanj korisnosti kotla [%]
96
2 NT kotao nazivni uinak, km > 70 C
92
2' NT kotao parcijalno optereenje, km > 40 C

3 kondenzacijski kotao nazivni uinak,
km > 70 C
3' kondenzacijski kotao parcijalno optereenje,
km > 30 C
2
88
2
1
84
80
1
4
6 8 10
6 8 102
Ogrjevni uinak kotla [kW]
Slika 5.68 - Stupnjevi korisnosti kotlova s uljnim ili plinskim gorivom prema uputstvima (92/42EWG)
Zbirni informativni pregled uinkovitosti razliitih kotlova i pei dan je u tablici 5.17.
Tablica 5.17 - Pregled uinkovitosti razliitih kotlova

Gorivo
Kruta goriva
Tekua goriva
Plinska goriva
Vrsta ureaja
Uinkovitost
Pei i tednjaci
60 do 75%
Kotlovi - starija izvedba
60 do 75%
Kotlovi - nova izvedba
80 do 90%
Kotlovi na razliitu biomasu
82 do 92%
Peleti
87 do 92%
Sjeka
85 do 90%
Kombinirani kotlovi
70 do 78%
Kombinirani kotlovi (kruto gorivo)
65 do 75%
Standardni
85 do 90%
Nisko temperaturni
90 do 95%
Standardni
Nisko temperaturni
Kondenzacijski
92 do 95%
95 do 98%
do 108%
Usporedba stupnjeva korisnosti standardnih, niskotemperaturnih i kondenzacijskih kotlova kod parcijalnih optereenja dana
je na slici 5.69 [5.18].
301
302
SUSTAVI GRIJANJA
Slika 5.69 - Stupnjevi korisnosti razliitih izvedbi kotlova kod parcijalnih optereenja
Iz slike 5.69 koja predstavlja stupanj korisnosti (iskazan u odnosu na donju ogrjevnu mo goriva) razliitih izvedbi kotlova kod
parcijalnih optereenja, vidi se vana injenica da niskotemperaturni i kondenzacijski kotlovi bolje koriste toplinu goriva kod
parcijalnih optereenja. To je vrlo vano, jer projektanti esto radi sigurnosti (ili nesigurnosti u odnosu na rezultate prorauna)
odabiru kotlove veeg ogrjevnog uinka od nominalno potrebnog.
Kod kotla s konstantnom temperaturom kotlovske vode srednji se stupanj korisnosti t u nekom vremenskom razdoblju
koritenja kotla izraunava kao
t =

b
bvk
qb
1 qb + 1
bvk
(5.26)
- stupanj korisnosti kotla,

- vrijeme pripravnosti za pogon,
- sati potpunog iskoritenja kotla i
- faktor gubitaka kotla kod pripravnosti
Ako su kotlovi predimenzionirani, nazivnik e u gornjem izrazu biti vei i srednji stupanj korisnosti manji.
Primjer:
Za graevinu u Zagrebu potrebnog ogrjevnog uinka 850 kW provedena je usporedna analiza primjene standardnih kotlova
starije izvedbe (2 x 523 kW), loena plinom ukupnog uinka i dva kondenzacijska kotla novije proizvodnje uinka 2 x 502 kW.
SUSTAVI GRIJANJA

303 zgrada
Potronja energije po mjesecima izraunata je u skladu sa starijom normom DIN 2067, temeljem podataka o vanjskoj
temperaturi zraka kao:
24 Sd ,mj

[kW] (5.27)
Qa = Q N f
p,m a ,min

Q N
- standardna potrebna koliina topline [kW]
f
- korekcijski faktor
Sd ,mj
- broj stupanj dana jednog mjeseca
p,m
- srednja temperatura prostorije ( p,m = 20 C)
a ,min
- vanjska projektna temperatura ( a ,min = 18C)
Pored naina prorauna stupanj dana opisanog u objanjenju uz sliku 5.62, broj stupanj dana moe se odrediti i temeljem
srednjih mjesenih temperatura zraka, za odabranu granicu grijanja (u primjeru je to 15C) i prosjenu temperaturu grijanih
prostora (u primjeru je to 20C).
Tablica 5.18 - Prosjene mjesene temperature zraka za Zagreb

Mjesec
Prosjena temperatura
[C]
Sijeanj
0,5
Veljaa
3,1
Oujak
7,3
Travanj
11,8
Svibanj
16,3
Lipanj
19,3
Srpanj
21,3
Kolovoz
20,6
Rujan
Listopad
11,9
Studeni
6,4
Prosinac
Godina
10,3
17
Slika 5.70 Krivulja srednjih vanjskih temperatura i odreivanje broja stupanj dana grijanja
Slika 5.70 - Krivulja srednjih vanjskih temperatura i odreivanje broja stupanj dana grijanja
303
304
SUSTAVI GRIJANJA
Tablica 5.19 - Mjeseni broj stupanj dana za Zagreb

Broj
dana
grijanja
Srednja
temperatura
vanjskog zraka
Broj
stupanj
dana
zmj
ta ,mj [C]
Sd ,mj
Sijeanj
31
0,5
604,5
Veljaa
28
3,1
473,2
Oujak
31
7,3
393,7
Travanj
30
11,8
246
Svibanj
16,3
Lipanj
19,3
Srpanj
21,3
Kolovoz
20,6
Rujan
17
Listopad
31
11,9
251,1
Studeni
30
6,4
408
Prosinac
31
558
Godinje
212
10,3
2934,5
Mjesec
Kako se standardna potrebna koliina topline

objekta rauna kao

Q N
koja prema DIN 4701 ukljuuje transmisijske
QT
i ventilacijske
Qv
gubitke
Q=
QT + 0,5 QV (5.28)
N
Prema instaliranom uinu radijatorskog grijanja u primjeru koji iznosi Q R = 845 kW, moe se temeljem poznavanja propisa DIN
4701, po kojemu je proraun sustava grijanja raen, usvojiti da je zbog zahtjeva propisa za rezervu kapaciteta i projektantske
prakse predimenzioniranja uinka ogrjevnih tijela, stvarna potrebna toplina zapravo 25% nia.

Q N = 0,75 QR = 0,75 845 = 633 kW (5.29)
Korekcijski faktor f raunan prema DIN 2067, listu 2. u obzir uzima vie faktora i definiran je izrazom:
f=
fi = f0 f1 f2 f3 f4 f5 f6 f7 f8 f9
i =0

Vrijednosti za faktore f dani su u tablicama 5.20 i 5.21.
(5.30)
SUSTAVI GRIJANJA

305 zgrada
Tablica 5.20 - Faktori f za proraun [5.4]

Vrijednost
faktora
Korekcijski faktor
Znaenje
f0
proraun potrebne topline prema
f1
faktor izjednaenja: uzima u obzir toplinske dobitke uslijed

suneva zraenja i unutarnjih izvora topline
f2
istovremenost potrebe za toplinom zbog

provjetravanja
f3
utjecaj poveanog kapaciteta zagrijavanja ogrjevnih ureaja (npr.

elektrini akumulacijski ureaji)
0,85-1,00
f4
utjecaj djelominog zagrijavanja

(npr. nezagrijavane spavae sobe)
0,70-0,95
f5
odstupanje sobne temperature
f6
utjecaj toplinske izolacije
0,90-1,00
f7
mogunost reguliranja, opremljenost mjernim i nedovoljna

regulacijskim ureajima
veoma dobra
1,05-1,15
f8
utjecaj naina obraunavanja
f9
faktor kratkotrajnosti (dnevni broj sati rada sustava)
DIN4701/59.
1,00
DIN4701/83.
1,07
0,78
DIN4701/59.
0,75-0,95
DIN4701/83.
1,00
-3 K
0,80
+3 K
1,20
0,80-0,85
paualno
1,10
prema potronji
0,95
tablica 5.21
Tablica 5.21 - Faktor kratkotrajnosti f9 [5.4]

Faktor kratkotrajnosti
Zgrada
f9
bez
sa
snienje temperature za vrijeme vikenda
kola - jedna smjena
0,82
0,80
kola - dvije smjene
0,91
0,87
kola - dvije smjene i veernje koritenje
0,93
0,88
Ustanova
0,87
0,84
Obiteljska kua
0,94
Obiteljska kua - vie etaa
0,95
Bolnica
1,00
Broj stupanj dana jednog mjeseca razdoblja grijanja umnoak je broja dana grijanja u odreenom mjesecu i razlike srednjih
temperatura prostorije i srednje mjesene temperature vanjskog zraka (pri emu je kao granica grijanja usvojena temperatura
vanjskog zraka +15C):

zmj
p,m
a ,mj
Sd ,mj =z mj ( p,m a ,mj ) (5.31)
- broj dana grijanja u odreenom mjesecu

- srednja temperatura prostorije ( t p ,m = 20C)
- srednja mjesena temperatura vanjskog zraka
305
SUSTAVI GRIJANJA
306
Potronja topline odreenog mjeseca rauna se kao:
Qm= Qa
Sd ,mj
Sd
[kW] (5.32)

Proraun se provodi za svaki mjesec sezone grijanja, tj. od sijenja do travnja i od listopada do prosinca. Ako se kao proraunsko
razdoblje usvoji jedan mjesec, izraz 5.26 daje srednji stupanj iskoritenja za svaki pojedini mjesec kao:
m =

b
bvk
qb
1 q b + 1
bvk
(5.33)
- normni stupanj iskoritenja kotla (usvojena vrijednost 85%)

- vrijeme pripravnosti kotla (usvojeno 16 h dnevno)
- broj sati potpune iskoristivosti kotla (izraunava se kao kvocijent potronje energije i raspoloivog uinka kotla)
- faktor gubitaka kotla kod pripravnosti (usvojen s vrijednou 0,0025 za kotao godine proizvodnje iza 1980.,
uinka 523 kW, u skladu s podacima prikazanim na slici 5.72)
Stupanj parcijalnog optereenja kotla Q / Q n odreen je izrazom:
p a ,m
Q
(5.34)
=
Q n p a ,min

tp
- temperatura prostorije ( t p = 20C)
ta ,m
- srednja mjesena temperatura
ta ,min
- vanjska projektna temperatura ( ta ,min = 18 C)
Ovisno o stupnju parcijalnog optereenja, odreen je stupanj korisnosti kondenzacijskog kotla u skladu s podacima na slici
5.69. Temeljem tih podataka odreeni su koeficijenti regresijskog polinoma prikazani slikom 5.71.
1,1
Stupanj iskoritenja kotla
1,08
1,06
1,04
1,02
1
0,98
0,96
y = -0,0301x 3 + 0,2031x 2 - 0,3301x + 1,116
0,94
0
0,2
0,4
0,6
0,8
Stupanj parcijalnog optereenja
Slika 5.71 - Stupanj iskoritenja kondenzacijskog kotla
1,2
SUSTAVI GRIJANJA

307 zgrada
SlikaSlika
5.725.72
- Gubici
pogonske
pripravnosti
Gubici
pogonske
pripravnosti kotla
kotla
Konano, potronja plina odreena je izrazom:

B=
m H d
[m3] (5.35)

- potrebna toplina za grijanje objekta [kWh]
Q
m
- srednji stupanj iskoritenja
Hd
- donja ogrjevna mo plina ( H d = 9,2606 kWh/m3)
Tablica 5.22 - Stupanj korisnosti standardnih starih kotlova 2 x 523 kW

Stvarni broj sati rada
plamenika uinka 1046
kW
[h]
Mjesec
Sijeanj
0,50
604,50
115.084,56
496,00
110,02 0,84
Veljaa
3,10
473,20
90.087,70
448,00
86,13 0,84
Oujak
7,30
393,70
74.952,51
496,00
71,66 0,84
Travanj
11,80
246,00
46.833,42
480,00
44,77 0,83
Listopad
11,90
251,10
47.804,35
496,00
45,70 0,83
Studeni
6,40
408,00
77.674,94
480,00
74,26 0,84
Prosinac
2,00
558,00
106.231,90
496,00
101,56 0,84
11,50 2934,50
558.669,37
3.392,00
553,77 0,84
Godinje:
Sd
Potrebna
toplina
[kWh]
Broj sati
pogonske
pripravnosti
[h]
Vanjska
temp.
[C]
[/]
307
308
SUSTAVI GRIJANJA
Tablica 5.23 - Potronja plina standardnih starih kotlova 2 x 523 kW

Mjesec
Potrebna toplina
[kWh]
Sijeanj
115.084,56
0,84
14.748,62
Veljaa
90.087,70
0,84
11.565,00
Oujak
74.952,51
0,84
9.662,97
Travanj
46.833,42
0,83
6.094,32
Listopad
47.804,35
0,83
6.222,68
Studeni
77.674,94
0,84
10.002,65
Prosinac
106.231,90
0,84
13.626,78
558.669,37
0,84
71.923,02
Godinje:
Stupanj iskoritenja
[/]
Potronja plina
[m3]
Tablica 5.24 - Potronja plina kondenzacijskog kotla dimenzioniranog za stvarnu potrebu
Mjesec
Sijeanj
0,50
115.084,56
0,51
0,96
12.952,34
Veljaa
3,10
90.087,70
0,44
0,98
9.897,00
Oujak
7,30
74.952,51
0,33
1,02
7.957,16
Travanj
11,80
46.833,42
0,22
1,05
4.810,85
Listopad
11,90
47.804,35
0,21
1,05
4.907,10
Studeni
6,40
77.674,94
0,36
1,01
8.303,72
Prosinac
2,00
106.231,90
0,47
0,97
11.786,51
11,50 558.669,37
Godinje:
Potrebna
toplina
[kWh]
Stupanj
Stupanj
Potronja
parcijalnog
iskoritenja
plina
optereenja
[/]
[m3]
[/]
Vanjska
temperatura
[C]
1,01 60.614,68
Primjenom kondenzacijskih kotlova uinka 2 x 502 kW, koji su obraeni u analiziranom primjeru, mogua uteda goriva u
odnosu na postojee stanje je 72.487 - 60.614 = 11.873 m3 prirodnog plina godinje.Iskazano kroz dananju cijenu plina
(2,446 kn/m3), to rezultira financijskom utedom na nabavi goriva (plina) od 29.041 kn godinje.
Ovakvo smanjenje potronje plina ima za rezultat i smanjenje emisije CO2. Smanjenje emisije CO2 izraunato je s vrijednou
emisije od 1,9 kg/m3 iz tablice u prilogu 6A Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada. Za navedeni sluaj ono iznosi
22.558 kg godinje.
5.3.2.
Plamenici
Uljni plamenici: da bi gorivo izgorilo, moraju se pomijeati molekule goriva i zraka. U sluaju izgaranja loivog ulja, ulje i zrak su
u razliitim agregatnim stanjima, pa ulje prije izgaranja treba ispariti. Zato gorivo treba preko to vee povrine biti u kontaktu
s toplim plinovima izgaranja.
Zrak se mijea s parom koja se stvara isparivanjem rasprenih kapljica goriva u kruno rasporeenim mlazevima. U zoni reakcije
oslobaa se energija sadrana u gorivu. Programiranim upravljanjem vodi se funkcija ukljuivanja i kontrole, ime se omoguuje
automatski pogon plamenika.
SUSTAVI GRIJANJA

309 zgrada
Dijelovi
procesaizgaranja
izgaranja [4]
SlikaSlika
5.735.73
- Dijelovi
procesa
[5.4]
Prema pripremi goriva plamenici se dijele na sljedei nain:

plamenici s rasprivanjem ulja pod tlakom
plamenici s injekcionim rasprivanjem ulja
plamenici s ultrazvunim rasprivanjem ulja
plamenici s rotacionim rasprivanjem ulja i
plamenici gdje gorivo dolazi u tankom sloju.
Prema pripremi zraka postoje plamenici s ventilatorom, bez ventilatora, s kompresorom i s predgrijavanjem zraka. Prema
pripremanju gorive smjese postoje plamenici s pripremom smjese prije paljenja (difuzioni plamenici), plamenici s mijeanjem
ispred plamena i plamenici s djelominim mijeanjem ispred plamena. Plamenici s rasprivanjem ulja (slika 5.74): ovi plamenici
se najee koriste i izrauju u svim veliinama.
Slika 5.74 Shematski prikaz plamenika s rasprivanjem ulja pod tlakom [4]
Slika 5.74 - Shematski prikaz plamenika s rasprivanjem ulja pod tlakom [5.4]
309
SUSTAVI GRIJANJA
310
Povezivanje uljnih plamenika na spremnik goriva

Uljni cjevovodi izmeu spremnika i plamenika mogu se postaviti kao jednocijevni i dvocijevni.
Jednocijevni sustavi imaju samo jedan vod za ulje izmeu spremnika i plamenika (slika 5.75). Sustav s jednim vodom predvien
je za mala postrojenja s gravitacijskim dovodom ulja.
Slika 5.75 Jednocijevni sustav s jednim vodom za pumpu (gore) i jednocijevni sustav s dva voda za pumpu
Slika 5.75 - Jednocijevni sustav s jednim vodom za pumpu

(gore)
(dolje)
[4] i jednocijevni sustav s dva voda za pumpu (dolje) [5.4]
Dvocijevni sustavi
imaju jedan razvodni i jedan povratni vod za ulje (slika 5.76, lijevo). Viak ulja i eventualni zrak se vraaju u
spremnik. Vea postrojenja s vie plamenika imaju prstenasti vod s pumpom (slika 5.76, desno).
Plamenik
s dvocijevnim
sustavom
(lijevo),prstenasti
prstenastivod
vodssnekoliko
nekoliko plamenika
plamenika (desno)
- Plamenik
SlikaSlika
5.765.76
s dvocijevnim
sustavom
(lijevo),
(desno)11-ventil
ventil za reduciranje
za reduciranje
tlaka
odzraivanje
[4]
tlaka
2 -2odzraivanje
[5.4]
plamenici:
Plinski
Podjela plinskih plamenika moe se izvriti prema nekoliko kriterija.
Prema
smjese plamenici mogu biti s mijeanjem ispred plamena, s djelominim mijeanjem ispred plamena, s
pripremi
mijeanjem
u plamenu (difuzijski plamenik) i katalitiki plamenici.
plamenici se mogu razlikovati prema vrsti plina, pa tako postoje plamenici za gradski i daljinski plin, za zemni plin, za
Plinski
ukapljeni
plin, te plamenik za vie plinova i plamenik za sve plinove.

311 zgrada
SUSTAVI GRIJANJA
Prema nainu dovoenja zraka plamenici mogu biti s ventilatorom ili bez ventilatora. Prema tlaku plina mogu biti plamenici
niskog tlaka (5...50 kPa plinskog tlaka) i visokog tlaka (50...300 kPa, odnosno 0,5...3,0 bar plinskog tlaka).
Prema nainu rada mogu se razlikovati plinski plamenici s runim ukljuivanjem, poluautomatski plinski plamenici kod kojih
se glavni plamen pali pomou inicijalnog plamena koji stalno gori ili se pri putanju u rad preko piezo-upaljaa pali inicijalni
plamen koji dalje ima termoelektrino upravljanje, te potpuno automatski plinski plamenik. Kod automatskog plamenika
plamen se pali direktno, elektrino ili se pak paljenje vri na mlaznici za gorivo. Inicijalni plamen, koji trajno gori, ovdje nije
potreban. Za male atmosferske plamenike danas se uglavnom primjenjuje potpuno automatsko paljenje.
Plinski atmosferski plamenici: kao i kod ranije opisanih plinskih ureaja sa zraenjem, kod plamenika bez ventilatora ,
priprema gorive smjese plina i zraka je po principu injektora kako je prikazano na slici 5.77 u nastavku. Plin se pod visokim
tlakom ubrizgava u cijev za mijeanje preko mlaznice. Zbog velike brzine stvara se na ulazu cijevi za mijeanje podtlak uslijed
kojega se usisava zrak. Zrak i plin se dalje u cijevi mijeaju, a nastala djelomina ili potpuna smjesa se ravnomjerno rasporeuje na
propusno reakcijsko
tijelo (izraeno od keramike, metalnog tkanja...). Paljenje je elektrino ili inicijalnim plamenom.
Slika atmosferski
5.77 Plinskiplamenici:
atmosferski
plamenici:
injekcijski
plamenik reakcijskim
s ploastim reakcijskim
tijelom
(gore) iplamenik s
Slika 5.77 - Plinski
injekcijski
plamenik
s ploastim
tijelom (gore)
i injekcijski
injekcijski
plamenik sreakcijskim
cilindrinimtijelom
reakcijskim
tijelom
cilindrinim
(dolje)
[5.4] (dolje) [4]
Plinski plamenici
s ventilatorom: zrak za izgaranje dovodi se pomou ventilatora, pa je ovisnost ovih plamenika o podtlaku
smanjena u usporedbi s atmosferskim plamenicima. Mijeanje plina i zraka odvija se ili ispred ili iza ventilatora.
dimnjaka jako
Prednost im je tono doziranje koliine zraka, ime se osigurava bolje mijeanje, pogonska sigurnost i bolji stupanj korisnosti.
Plamenici s ventilatorima sadre:

s motorom
ventilator
vod za plin, filter, regulator tlaka, magnetni ventil, presostat
cijev plamenika
sa zaustavnim diskom (kod difuzijskog plamenika), propusnim reakcijskim elementom (plamenik s
predmijeanjem)
ili katalitikim reakcijskim elementom (katalitiki plamenik)
opremu za paljenje
opremu za upravljanje i sigurnosne ureaje (presostat, ureaj za kontrolu plamena).
Kod difuzijskih plamenika mijeanje se osigurava zaustavnim diskom ili vrtloenjem.
Kod plamenika s predmijeanjem gorivo i zrak se mijeaju ispred plamena (slika 5.78). Nadstehiometrijska smjesa prolazi
kroz propusno reakcijsko tijelo (keramika, elik) i ulazi u komoru izgaranja. Reakcijski dio se ugrijava na visoku ujednaenu
temperaturu i prenosi dobar dio topline zraenjem. Oblik reakcijskog dijela ovisi o konstrukciji plamenika (ploa, cilindar...).
311
312
SUSTAVI GRIJANJA
Ovakvom se konstrukcijom smanjuje udio duinih oksida u plinovima izgaranja.
dimni plinovi
loite
plamen
reakcijsko tijelo
nastrujavanje
smjesa
zraka
Slika goriva
5.78 - iPlamenik
s predmijeanjem [5.4]
Plamenici s katalitikom podrkom: kod plamenika ove vrste dio procesa oksidacije je katalitiki, a dio oksidacije je u plamenu.
Katalitiki plamenici: kod potpuno katalitikih plamenika cjelokupna reakcija oksidacije odvija se katalitiki. Kao nosioci
katalizatora (platina, paladij) koriste se keramika ili plemeniti metali. Oblik nosaa moe biti metalno ili keramiko sae, metalna
tkanina, sloj kuglica, obloene cijevi ili porozni sinterirani materijal. Ovakve se konstrukcije razvijaju u cilju smanjenja emisija
duinih oksida.
katalitiki plamenik
plamenik s katalitikom podrkom
zraei plamenik
plamenik s potpunim predmijeanjem
plamenik hlaen vodom
plamenik s hlaenim tapovima
konvencionalni plamenik
0
50
100
150
Emisija NOx [mg/kWh]
200
250
Slika 5.79 - Emisije duinih oksida razliitih sustava izgaranja [5.4]
Povezivanje plinskih plamenika

Prirodni plin se distribuira razvodnom mreom plinskog distributera. Tehniki uvjeti za pogon, voenje i razvoj distribucijskog
sustava, povezivanje s ostalim dijelovima plinskog sustava, prikljuenje na distribucijski sustav te mjerna pravila pri distribuciji
plina utvrena su Mrenim pravilima plinskog distribucijskog sustava (NN 50/09). Ukapljeni naftni plin distribuira se obino
kamionima cisternama do korisnika. Kod korisnika se skladiti u nadzemnim ili podzemnim spremnicima. Uvjeti i mjere zatite
od poara i tehnolokih eksplozija pri izgradnji graevina i postrojenja te skladitenju, dranju i prometu ukapljenog naftnog
plina regulirani su pravilnikom o ukapljenom naftnom plinu (NN 117/07). U hladnijim podrujima potrebno je predvidjeti
isparivae za plin (toplovodne ili elektrine) koji predstavljaju dodatne potroae energije i bez koji neki sustavi ne mogu
ispravno raditi kod niih vanjskih temperatura. Prikljuak i gradnja kotlovnice definirani su zasada starim Pravilnikom o
tehnikim normativima za projektiranje, gradnju, pogon i odravanje plinskih kotlovnica (Sl.list 10/90 i 52/90).
SUSTAVI GRIJANJA

313 zgrada
313
Primjeri spajanja plinskih plamenika na mreu prirodnog plina i spremnik ukapljenog naftnog plina, dani su na slikama 5.80 i
5.81, dok je na slici 5.82 prikazana plinska rampa.
SlikaSlika
5.805.80
Spajanje
plinskog
naprirodni
prirodniplin
plin
- Spajanje
plinskogplamenika
plamenika na
Slika Slika
5.81 5.81
Primjer
spajanja
plinskog
plamenika
- Primjer
spajanja
plinskog
plamenikana
naukapljeni
ukapljeninaftni
naftni plin
314
SUSTAVI GRIJANJA
elektromagnetni ventil
regulator maksimalnog tlaka plina
ispitni plamenik
dvostruki magnetni ventil
regulator tlaka
filtar
manometar
kuglasti ventil
regulator minimalnog tlaka plina

Slika 5.82 - Plinska rampa [5.26]
5.3.3.
Pumpe
Pumpe su hidrauliki strojevi kojima je svrha prenijeti na tekuinu jedan ili vie oblika energije; potencijalnu, kinetiku ili
energiju tlaka, upotrebljavajui mehaniki rad pogonskog stroja. Neke pumpe imaju zadatak podizati tekuinu, druge dovesti
je u odreeni prostor pod tlakom, a neke transportirati tekuinu u cirkulacijskom sustavu ili do udaljenih mjesta.
Potrebna snaga za pogon pumpe(snaga na vratilu):

V p
P =
[W] (5.36)
p

p je stupanj korisnosti pumpe, koji se za male pumpe u sustavima centralnih grijanja kree od 0,4 do 0,6, za srednje pumpe
0,6 do 0,75, a kod velikih pumpi je vrijednost stupnja korisnosti 0,75 do 0,86.
Otpor strujanja u cirkulacijskim sustavima sastoji se od otpora trenja u cjevovodu R i lokalnih otpora Z i raunaju se prema
izrazu:
p = R + Z =
w2 l
tr + [Pa] (5.37)
2 d

Sz
- suma lokalnih koeficijenata otpora
r
- gustoa vode (r = 1.000 kg/m3)
w
- brzina strujanja vode kroz cijev
l tr
- koeficijent trenja
l
- duljina dionice cjevovoda
d
- promjer cjevovoda
U sustavima za dobavu (dizanje) fluida treba dodati i tlak potreban za svladavanje visinske razlike H.
SUSTAVI GRIJANJA

315 zgrada
p = g H [Pa] (5.38)
Protok pumpe V u sustavu grijanja odreuje se iz potrebnog uinka Q koji se prenosi vodom i odabrane temperaturne razlike
za sustav grijanja .
V =
Q
[m3/s] (5.39)
c

gdje je c = 4,187 [kJ/kgK] specifini toplinski kapacitet vode (ako se koristi neki drugi medij za prijenos topline, treba uvrstiti
odgovarajuu vrijednost).
Snaga elektromotora rauna se prema formuli
P
(5.40)
Pe =
MM

gdje je M stupanj djelovanja elektromotora.
Protona koliina V je upravno proporcionalna broju okretaja n. Visina dobave H je upravno proporcionalna s kvadratom broja
okretaja n. Snaga na osovini pumpe P je upravno proporcionalna s treom potencijom broja okretaja.
V1 n1
= (5.41)
V2 n2
2
H1 n1
= (5.42)
H 2 n2

3
P1 n1
= (5.43)
P2 n2

Prema nainu rada pumpe mogu biti volumetrijske (stapne i rotacijske), turbo pumpe (centrifugalne) i mlazne pumpe (ejektori).
U sustavima grijanja koriste se gotovo iskljuivo centrifugalne pumpe.
Podjela centrifugalnih pumpi mogua je:
prema dobavi na male, srednje i velike
prema tlaku na niskotlane, srednjotlane i visokotlane
prema broju stupnjeva na jednostupanjske i viestupanjske
prema izvedbi rotora na pumpe s jednostranim ili dvostranim ulazom
prema poloaju osi vratila na vertikalne i horizontalne
prema meusobnom poloaju usisnog i tlanog prikljuka na linijske i kutne
prema nainu usisavanja na samousisne (s ureajem za stvaranje vakuuma u usisnom vodu) i nesamousisne
prema nainu spajanja s pogonskim strojem na pumpe s izravnim pogonom pumpe s pogonom preko reduktora ili na neki
drugi nain.
Kuite pumpi u sustavima centralnih grijanja najee se izvodi od lijevanog eljeza. Radna kola izvode se obino od
visokokvalitetnih sintetikih tzv. kompozitnih materijala. U manjim sustavima ugrauju se direktno na cjevovod (linijska
izvedba - slika 5.83, lijevo). Zbog utede na prostoru, vremenu ugradnje, kao i potrebnom materijalu esto se koriste dvojne
pumpe (dupleks) od kojih je jedna radna, a druga rezervna (slika 5.83, desno). Svaka od tih pumpi autonomna je no mogu raditi
i u paralelnom pogonu.
315
316
SUSTAVI GRIJANJA
Slika 5.83 - Linijska pumpa (lijevo) i duplex pumpa (desno) [5.19]
Proizvoai pumpi prikazuju karakteristiku pumpe u V H dijagramu u kojemu se prikazuje meusobna ovisnost visine
dobave i protoka. U dijagramu na slici 5.84 su osim V H karakteristike pri najveoj radnoj brzini pumpe s elektronikom
regulacijom broja okretaja, prikazane i krivulje potrebnih snaga pumpe, te NPSH vrijednosti. Na dijagramu su prikazane i
2
karakteristine krivulje cirkulacijskog cjevovoda H = k V .
Slika 5.84 - Karakteristika pumpe jednog proizvoaa [5.19]
U izbornim dijagramima ucrtavaju se ponekad i krivulje stupnja korisnosti pumpe (slika 5.85). Radnu toku pumpe treba
odabrati tako da bude u dijelu karakteristike s visokim stupnjem korisnosti.
SUSTAVI GRIJANJA

317 zgrada
Slika 5.85 - Karakteristike pumpi razliitih promjera s ucrtanim stupnjevima korisnosti [5.4]
Pri turbulentnom strujanju otpori se mijenjaju proporcionalno s kvadratom protoka pa je u V H dijagramu pripadna krivulja
2
cjevovoda parabola H = k V kako je prikazano na slici 5.86. U cirkulacijskom cjevovodu je za protok V = 0 i visina dobave
H = 0 . Presjecite krivulje cjevovoda i karakteristine krivulje pumpe daje radnu toku sustava, jer je u toj toki izjednaena
pumpi dovedena energija s otporima mree.
Slika 5.86 Tipine karakteristike cirkulacijskog cjevovoda i centrifugalne pumpe

Slika 5.86 - Tipine V H karakteristike cirkulacijskog cjevovoda i centrifugalne pumpe
Kada pumpa transportira tekuinu iz spremnika s nie razine u spremnik na vioj razini ili kad treba transportirati vodu do
potroaa
koji zahtijeva odreeni ulazni tlak vode (npr. na sapnice rashladnog tornja), dio pada tlaka nastaje zbog trenja, dio
zbog podizanja vode na viu razinu, a dio zbog lokalnih otpora (slika 5.87).
317
SUSTAVI GRIJANJA
318
Slika 5.87 - Tipine

V H karakteristike otvorenog cjevovoda i centrifugalne
pumpe
Slika 5.87 Tipine karakteristike otvorenog cjevovoda i centrifugalne pumpe
Pumpe u paralelnom radu: dvije pumpe moe se ugraditi tako da rade paralelno radi poveanja kapaciteta danog postrojenja
ili radi fleksibilnosti pogona u sustavima s varijabilnim protokom. Promjene protoka e ovisiti o obliku krivulje, o karakteristici
cjevovoda i njezinim modifikacijama koje se mogu izazvati regulacijskim ventilima, kao i o broju pumpi u pogonu (slika 5.88).
Slika 5.88 - Dvije pumpe jednakih
V H karakteristika u paralelnom radu
Ako je u pogonu samo jedna pumpa, tada je radna toka prema slici 5.88 u toki C (presjecite karakteristike cjevovoda i
karakteristike pumpe A i predstavlja 100% kapacitet. Vei protoci se mogu postii paralelnim radom obiju pumpi. Zajednikom
paralelnom radu dviju pumpi odgovara sumarna karakteristika pumpi. Sumarna karakteristika dviju pumpi dobit e se tako
da zbrojimo protoke jedne i druge V H krivulje pri konstantnoj visini dobave. Sumarna V H krivulja dviju pumpi B sijee
karakteristiku cjevovoda u toki D, i protok je vei od sluaja kad radi jedna pumpa, ali treba napomenuti da je ukupni protok
dviju pumpi u paralelnom radu uvijek manji od zbroja protoka tih pumpi u odvojenom radu.
Pumpe u seriji: serijski rad pumpi ne primjenjuje se esto, osim u sluajevima booster pumpi. Na slici 5.89 prikazane su
karakteristike dviju jednakih pumpi (krivulja A) i ukupna karakteristika (krivulja B) u serijskom spoju. Ukupna karakteristika
dobit e se tako da se za isti protok zbroje visine dobave. Radna toka pri radu jedne pumpe je C, a pri radu dvije jednake
pumpe je A.
SUSTAVI GRIJANJA

319 zgrada
Slika 5.89 - Dvije pumpe jednakih
V H karakteristika u serijskom radu - prikaz primjene i V H krivulje
Regulacija dobave promjenom broja okretaja pumpe: slika 5.90 prikazuje karakteristiku pumpe pri razliitim brojevima okretaja
s u cirkulacijskom cjevovodu. Vidi se da je karakteristika sustava zatvorene petlje vrlo prikladna za regulaciju promjenom broja
okretaja, jer smanjenjem broja okretaja putuje radna toka po paraboli cjevovoda prema manjim protocima.
Slika 5.90 Regulacija dobave promjenom broja okretaja u cirkulacijskom cjevovodu

Slika 5.90 - Regulacija dobave promjenom broja okretaja u cirkulacijskom cjevovodu
Regulaciju dobave pumpe promjenom broja okretaja nema smisla primijeniti u sustavu s podizanjem tekuine ili s dobavom
u prostor pod tlakom jer se regulacija moe odvijati u uskom podruju promjene broja okretaja, a kod nieg broja okretaja
pumpa ne
moe dati potrebnu visinu dobave (slika 5.91).
319
320
SUSTAVI GRIJANJA
Slika 5.91 - Regulacija dobave promjenom broja okretaja u otvorenom cjevovodu
Smanjenje broja okretaja elektromotora dovodi do znatnih uteda energije. Ve je navedeno da je preuzeta snaga iz mree
proporcionalna s treom potencijom broja okretaja. Promjena broja okretaja omoguuje ekonomino prilagoavanje snage
pumpe promijenjenim pogonskim uvjetima cijevne mree.
Broj okretaja pumpe moe se mijenjati stupnjevito (2, 3, 4 ili vie stupnjeva) i kontinuirano. Kontinuirana promjena broja
okretaja omoguuje potpuno prilagoavanje rada pumpe promjenjivim radnim uvjetima postrojenja. Na alost, ne moe se
broj okretaja smanjivati na niske postotke nazivnog broja okretaja. Kontinuirana regulacija se obino provodi do 60% nazivnog
broja okretaja, a ispod 50% se ne preporuuje i u praksi se ne provodi. Fizikalna veliina prema kojoj se ugaa broj okretaja
elektromotora, odnosno kapacitet pumpe moe biti razlika tlaka, polazna temperatura i sl. Razlika tlaka u svojstvu vodee
veliine je vrlo prikladna u sustavima s promjenjivom koliinom. Izbor vodee veliine ovisi o vrsti postrojenja. Kontinuirana
regulacija broja okretaja uobiajeno se ostvaruje frekvencijskom regulacijom. Kod frekvencijske regulacije promjena se broja
okretaja vri regulacijom napona i frekvencije pomou tiristorskih pretvaraa frekvencije. Frekvencijska regulacija zahtijeva
10 do 20% vei motor. Promjena frekvencije izaziva radio smetnje u mrei pa je obvezna ugradnja mrenih filtara. Mogua je
primjena u irem opsegu regulacije uz visoki stupanj iskoristivosti u podruju 20 do 80% nazivnog broja okretaja. Frekvencijski
regulator je relativno skup.
5.3.4.
Ekspanzija prijenosnika topline
Zagrijavanjem se vodi poveava volumen. Promjena volumena vode u sustavu grijanja uslijed promjene temperature iznosi oko
2,9% kod zagrijavanja vode na srednju temperaturu od 80C. Kako je voda praktiki nestlaiva, dolo bi njenim zagrijavanjem
do znaajnog porasta tlaka, a time i do opasnosti od pucanja kotla ili cjevovoda. Potrebno je osigurati da voda nesmetano
dilatira.
SUSTAVI GRIJANJA

321 zgrada
Ekspanzija vode [%]
5
4
3
2
1
0
0
20
40
60
80
100
120
Temperatura vode [C]
Slika 5.92 - Promjena volumena vode uslijed promjene temperature
Najjednostavniji nain je ugradnja otvorene ekspanzijske posude na najviem mjestu instalacije, kako je to prikazano na slici
5.93 (lijevo). Ovi sustavi ekspanzije pogodni su za sva toplovodna grijanja do 110C, bez obzira na uinak. Problemi se javljaju s
korozijom uslijed prisustva kisika u vodi (voda je u neposrednom dodiru sa zrakom), mogunou smjetaja posude i zatitom
od smrzavanja. Volumen posude odabire se obino 3 puta vei od dilatacije vode. Zatvoreni sustavi ekspanzije s membranskim
ekspanzijskim posudama (slika desno) mogu se ugraivati na toplovodna grijanja uinka do 350 kW, uz uvjet termostatskog
osiguranja. Kod primjene membranskih ekspanzijskih posuda (slika 5.94), tlak u sustavu je promjenjiv, ovisno o volumenu vode
koji je prihvatila ekspanzijska posuda. Volumen je potrebno odrediti tako da kod maksimalne dilatacije vode tlak u sustavu ne
pree gornju granicu kod koje se otvara sigurnosni ventil.
cc
Slika
5.93
- Shemainstalacije
instalacijegrijanja
grijanjassotvorenim
otvorenim (lijevo)
ekspanzije
Slika
5.93
Shema
(lijevo)iizatvorenim
zatvorenim(desno)
(desno)sustavom
sustavom
ekspanzije
321
SUSTAVI GRIJANJA
voda
tlak
322
p V = konst
.
konst.
pSV
pe
membrana
pa
V
duini jastuk
Vn volumen
voda
duini
jastuk
duini
jastuk
a) maksimalno optereenje
membrana
Vn
b) normalno optereenje
c) stanje bez optereenja
Slika 5.94 - Ekspanzijska posuda s membranom [5.4]
Za sustave iznad 350 kW, mogue je primijeniti zatvorene ekspanzijske posude s duikom, uz uvjete koji vrijede za vrelovodne
sustave, a u novije vrijeme se kao povoljnije rjeenje koriste nisko smjetene otvorene ekspanzijske posude s pumpnim
agregatima za odravanje tlaka u sustavu. Takav ekspanzijski modul prikazan je na slici 5.95. Pumpe se ukljuuju temeljem
signala presostata, te odravaju eljeni tlak.
Slika 5.95 - Ureaj za automatsko odravanje tlaka u sustavu [5.27]
SUSTAVI GRIJANJA

323 zgrada
5.3.5.
Ogrjevna tijela i povrine
Zadatak ogrjevnih povrina je prenijeti toplinu s medija za prijenos topline (voda) na zrak u prostoriji. Toplina se na prostoriju
prenosi konvekcijom i zraenjem. Udio zraenja i konvekcije varira ovisno o sustavu. Toplozrana grijanja su isti konvektivni
sustavi, dok je kod podnih i stropnih grijanja udio zraenja visok. Razliiti udio konvekcije i zraenja za pojedine vrste ogrjevih
povrina, rezultira u razliitoj ovisnosti ogrjevnog uinka o nadtemperaturi ogrjevnog tijela (razlika srednje temperature vode
i temperature prostora). Ova se ovisnost izraava pojednostavljeno preko eksponenta ogrjevnog tijela n u jednadbi 5.44.
Konvektori imaju visok udio konvekcije i za njih je n = 1,4, za radijatore je n priblino jednak 1,3, dok je za podna i zidna grijanja,
kod kojih je utjecaj zraenja dominantan, n priblino jednak 1,1. to je n blii vrijednosti 1, to je linearnija ovisnost uinka
ogrjevnog tijela o nadtemperaturi.
Temperaturni reim rada i veliina ogrjevnih tijela mogu se slobodno birati, vodei rauna o potrebnom protoku, eljenom
boljem koritenju ogrjevne moi goriva (nie povratne temperature), ravnomjernoj distribuciji temperature u prostoru,
trokovima i sl. Za radijatorska grijanja bile su uobiajene temperature 90/70C u polaznom i povratnom vodu kod temperature
prostorije 20C, dok su danas (EN 442) te temperature 75/65C pri temperaturi prostorije 20C.
Preraunavanje s normnih podataka koji se daju u katalozima proizvoaa na druge temperaturne razlike, vre se prema izrazu:
v ,s r ,s

ln v ,s z ,s
r ,s z ,s
Qs = Qn

v ,n r ,n
v ,n z ,n
ln
r ,n
z ,n
(5.44)
Indeksi u gornjem izrazu oznaavaju: v - polaz, r - povrat, n - normni, s - stvarni.
Slika 5.96 - Temperature u sustavu grijanja radijatorima
Konstrukcijske izvedbe:

lankasta ogrjevna tijela (elini i lijevani radijatori)

Ploasta ogrjevna tijela
Cijevni radijatori i cijevna ogrjevna tijela za kupaonice
Cijevna ogrjevna tijela i orebrene cijevi
Konvektori
Ostali posebni oblici.
323
SUSTAVI GRIJANJA
Slika 5.97 - Ogrjevna tijela
Pored toga, kao ogrjevne povrine mogu posluiti povrine poda, stropa i zida, pa govorimo o podnim, stropnim i zidnim
grijanjima.
Smjetaj ogrjevnog tijela je znaajan za uvjete ugodnosti u prostoru i za ukupnu potronju energije prostora.
Smjetaj ogrijevnih tijela ispod prozora definiran je lankom 39.,Tehnikog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj
zatiti u zgradama (NN 110/08) [5.6, 5.7] koji kae da je ogrijevno tijelo doputeno postaviti ispred prozirnih vanjskih povrina
samo ako je ono sa stranje strane zatieno oblogom i ako koeficijent prolaska topline, U [W/(m2K)], te obloge nije vei od
0,9 W/(m2K).
Slika 5.98 - Smjetaj ogrjevnog tijela a) ispod prozora, b) na unutarnjem zidu
2,7 m

324
Slika 5.99 Temperaturni profili razliitih vrsta grijanja: a) idealno, b) radijator na vanjskom zidu, c) radijator
Slika 5.99 - Temperaturni profili razliitih vrsta grijanja:

a) idealno, b) radijator na vanjskom zidu, c) radijator na unutarnjem
na unutarnjem zidu
zidu
SUSTAVI GRIJANJA

325 zgrada
Radijatori se sastoje iz veeg broja lanaka iste veliine koji se meusobno povezuju, tvorei tako ogrjevne povrine razliitih
uinaka. Izrauju se od lijevanog eljeza (slika 5.100), elika (slike 5.101 i 5.102) ili aluminija. Veliine i uinci su normirani
(izuzetak ine aluminijski radijatori koji se izrauju u velikom broju varijanti).
Uinci lijevanoeljeznih radijatora su za primjer prikazani u tablici 5.25. Za ostale radijatore uinci se mogu pronai u literaturi,
npr. u [5.4].
60
60
60
dubina 220 mm
60
60
dubina 70 mm
dubina 110 mm
dubina 160 mm
Slika 5.100 - Standardni lijevanoeljezni radijatori [5.4]
Tablica 5.25 - Normirani uinci i dimenzije lijevanoeljeznih radijatora

Visina H
[mm]
280
430
580
680
980
Razmak
Dubina T
prikljuka
[mm]
N [mm]
200
350
500
600
900
Nominalni uinak [W/lanku]
Volumen
vode
[l/lanak]
Masa
[kg/lanak]
Voda 75/65/20C
Zasiena para 100C
250
69
128
0,9
4,7
70
41
76
0,4
2,3
110
53
97
0,6
3,2
160
70
129
0,8
4,3
220
92
169
1,1
5,9
70
51
95
0,5
3,1
110
69
128
0,8
4,5
160
95
175
1,1
5,9
220
122
224
1,3
7,5
160
111
204
1,2
70
84
154
0,8
5,2
160
154
284
1,5
9,9
220
196
361
1,9
13
Eksponent ogrjevnog tijela n=1,3

Preraunavanje na uinke s reima kod 75/65/20C na druge reime, slijedi uvrtenjem vrijednosti u ranije navedeni izraz.
Primjer prikazuje proraun sa standardnog reima na reim kod 90/70/20C.
325
SUSTAVI GRIJANJA
1,3
v ,s r ,s
90 70

90 20
ln v ,s z ,s
1,3
ln
r ,s z ,s
59,44027
70
20
1,25757Q n
Qs Qn = Q=
Q=
=
n
n
v ,n r ,n
75
65
49,8329

75
20
(5.45)
ln v ,n z ,n
ln
65 20
r ,n z ,n
elini radijatori
Slika 5.101 - Standardni elini radijatori [5.4]
Slika 5.101 Standardni

elini radijatori [4]
326
Slika 5.102 - Standardni elini cijevni radijatori [5.4]

Slika 5.102 Standardni elini cijevni radijatori [4]
Ploasti radijatori:
izvode se od elinih limova, s ravnim ili profiliranim eonim ploama (slika 5.103). Poveanje ogrjevnog
uinka ostvaruje se ugradnjom vie paralelnih ploa i konvektorskim limovima. Primjenom konvektorskih limova poveava se
mogunost nakupljanja praine. Modeli s glatkim ploama bez konvektorskih

limova pogodni su za prostore gdje su vrlo visoki
higijenski zahtjevi (bolnice, ambulante...).
SUSTAVI GRIJANJA

327 zgrada
Slika 5.103 - Ploasta ogrjevna tijela: glatka (lijevo), profilirana (desno) [5.4]
Cijevni kupaonski radijatori su jedan oblik cijevnih radijatora i prikladni su za primjenu u kupaonicama gdje se esto runici
sue na radijatorima (slika 5.104).
polaz
povrat
Slika 5.104 - Standardni elini cijevni radijatori za kupaonice
Glatke i orebrene cijevi. Glatke cijevi (slika 5.105, lijevo) rijetko se koriste za grijanje, dok orebrene cijevi (slika 5.105 ,desno)
osiguravaju vei uinak po metru duine i koriste se u nekim sluajevima kao ogrjevna tijela. Uinci su prikazani u tablici 5.26,
a mogu posluiti i za ocjenu gubitaka topline pri voenju cijevi kroz negrijane prostore.
L
h
DN
Slika 5.105 - Glatke cijevi (lijevo) i orebrene cijevi (desno) [5.4]
327
328
SUSTAVI GRIJANJA
Tablica 5.26 - Normirani uinci elinih cijevi [5.4]

Navojne cijevi
prema DIN 2440
Nazivni promjer DN [mm]
Vanjski promjer [mm]
eline cijevi
prema DIN 2448/49
15
20
25
32
40
50
65
80
21,3
26,9
33,7
42,4
48,3
60,3
76,1
88,9
Srednja nadtemperatura cijevi [K]

80
87
103
124
150
170
207
241
271
70
72
85
102
124
141
170
201
225
60
58
68
82
100
114
137
160
180
Konvektori odaju toplinu najveim dijelom konvekcijom. Sastoje se od kanala (cijevi) za protok vode od bakra ili elika i
lamela od aluminijskog ili elinog lima navuenih na kanale. Ugrauju se na razliite naine (slike 5.106 i 5.107), a protok zraka
ostvaruje se uslijed prirodnog uzgona. Uinak znaajno ovisi o visini kanala za strujanje zraka odreenoj visinom maske. Zbog
pojaanog strujanja zraka na njima se skuplja praina (koja se zbog oteanog pristupa teko isti).
Slika 5.106
- Ugradnja
i izrada
konvektora
[5.4]
Slika 5.106
Ugradnja
i izrada
konvektora
[4]
Slika 5.107 - Ugradnja konvektora

a) ispodkonvektora
prozora; a)
b)ispod
pored
zida;b)c)pored
slobodno
d), e) ugraen
u zidu;
f), g), h) u
Slika 5.107 Ugradnja
prozora;
zida; c)postavljen;
slobodno postavljen;
d), e) ugraen
u
zidu;i)f),iza
g), h)
u podu;
i) iza klupe [4]
podu;
klupe
[5.4]
SUSTAVI GRIJANJA

329 zgrada
Ventilatorski konvektori (slika 5.108) imaju ugraen ventilator za cirkulaciju zraka preko konvektora. Vea povrina i prisilna
cirkulacija zraka rezultiraju veim moguim specifinim uincima i omoguuju nie temperature kod grijanja. Uobiajene
vrijednosti temperature tople vode su 50/40C. Zbog poveanih brzina strujanja zraka u prostoru i s time povezanog osjeaja
propuha, kod primjene ventilatorskih konvektora, poeljno je projektirati sustav grijanja za unutarnju temperaturu zimi 22C.
Nie polazne temperature rezultiraju manjim gubicima sustava i veom energetskom uinkovitou, dok poviene temperature
u prostoru imaju za posljedicu vee gubitke.
Takoer je mogue i hlaenje. Uobiajeni reim temperature vode je 7/12C, kod temperature prostora 26C. Kod hlaenja se
javlja roenje pa ventilatorski konvektor mora biti opremljen kadicom (okapnicom) za skupljanje kondenzata.
Mogue su izvedbe s dovodom dijela svjeeg vanjskog zraka na ventilatorski konvektor. Koliina svjeeg i optonog zraka
regulira se zaklopkom koja moe biti pogonjena i motorom. Shematski prikaz ventilatorskog konvektora prikazan je na slici
5.108.
ispuh zraka
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
13
14
svjei
zrak
12
recirkulacija zraka
1 - izlazna reetka, 2 - kuite, 3 - osnovna konstrukcija, 4 - protusmrzavajui termostat, 5 - izmjenjiva topline, 6 - dodatno
el. grijanje, 7 - okapnica, 8 - ventilator, 9 - filtar, 10 - motorni pogon, 11 - mijeajua zaklopka, 12 - usis vanjskog zraka, 13 ugradbeni okvir, 14 - zatitna reetka
Slika 5.108 - Shematski prikaz ventilatorskog konvektora
Panelna grijanja: sustavi grijanja i hlaenja kod kojih se prijenos topline vri vodom, koja struji kroz cijevi ugraene u obuhvatne
plohe prostorija: podove, zidove i stropove, koriste se ve dulje vrijeme. Zbog velikih povrina za izmjenu topline s prostorijom,
temperature kod grijanja mogu biti znatno nie, a kod hlaenja vie nego li je to u sluaju primjene ventilatorskh konvektora.
Povrinske temperature obuhvatnih ploha kod grijanja, limitirane su zbog fiziolokog utjecaja na osobe koje borave u prostoru.
Tako je gornja granica povrinske temperature kod podnog grijanja 29C za dio poda na kojemu je predvien boravak ljudi, dok
je u zonama gdje nije predvien boravak, doputena povrinska temperatura do 35C. Doputena povrinska temperatura zida
je do 40C (iznad te temperature postoji mogunost opeklina), a stropa do oko 27C (na viim temperaturama pojaani utjecaj
zraenja izaziva osjeaj nelagode kod prisutnih osoba). Kod hlaenja znaajan utjecaj na doputenu temperaturu ima pored
osjeaja ugodnosti uvjetovanog izmjenom topline, jo i mogunost pojave roenja na hlaenim stijenkama, to za posljedicu
moe imati oteenje graevinskih dijelova i pojavu gljivica. Tako su kod hlaenja povrinske temperature poda limitirane na
19C, a zidova i stropova na 17C (kod temperature prostorije 22C i relativne vlanosti 60%, temperatura roenja je 14C).
329
SUSTAVI GRIJANJA
Podna grijanja osiguravaju vrlo dobru raspodjelu temperature s malim gradijentom po visini prostorije (slika 5.109), to je
vano za osjeaj ugodnosti osoba koje borave u tako grijanom prostoru.
330
Slika 5.109 Temperaturni profili razliitih vrsta grijanja: a) idealno, b) podno, c) stropno
Slika 5.109
- Temperaturni profili razliitih vrsta grijanja: a) idealno, b) podno, c) stropno
Ogranienje koeficijenta
prolaska topline u sluaju panelnog grijanja, definirano je lankom 37. Tehnikog propisa o racionalnoj
uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08) [5.6, 5.7], koji kae da u sluaju panelnog grijanja (npr. podno
grijanje) koeficijent prolaska topline slojeva graevnog dijela, koji se nalaze izmeu povrine grijanja i vanjskog zraka, zemlje
ili negrijanog dijela zgrade, ne smije biti vei od 0,35 W/(m2K).
Stropna grijanja (i hlaenja): izvode se najee u uredskim prostorima, hotelskim sobama i tamo gdje su podovi zauzeti
opremom i ureajima. Neke izvedbe prikazane su na slici 5.110. Sustavi oznaeni s a, b i c imaju znaajnu akumulacijsku masu
i pogodniji su za prostore s malim toplinskim gubicima, ali poveana toplinska akumulacija omoguuje ugradnju kotlova ili
rashladnih ureaja manjih kapaciteta i noni rad u reimu hlaenja. Sustavi s cijevima ugraenim u nosivu konstrukciju zidova i
stropova nazivaju se i TABS (Thermally - Active Building Systems). U kombinaciji s potisna ventilacijom moe se postii izuzetno
visoka energetska uinkovitost u grijanju i hlaenju. TABS su pogodni za hlaenje graevina kod kojih specifina rashladna
optereenja ne prelaze 40 - 60 W/m2tlocrtne povrine.
estrih
konstrukcija
beton
cijevi
zavrni sloj
zavrni sloj
a)
c)
konstrukcija
cijevi
topli strop
Alu lamele
cijevi
b)
c)
zavrni sloj
d)
a)
Slika 5.110 - Neke izvedbe sustava stropnog
grijanja i hlaenja

331 zgrada
SUSTAVI GRIJANJA
Sustavi s manjom akumulacijom imaju metalne lamele koje osiguravaju bolju distribuciju temperature po povrini
(slika 5.110 (d)) ili su ploe izraene od gipsa koji dobro provodi toplinu, a posebne izvedbe sa zeolitom mogu osigurati bolju
kvalitetu zraka i priguenje zvuka u prostoriji. Sustavi s manjom akumulacijom openito osiguravaju oko 3-6% veu energetsku
uinkovitost od sustava s veom akumulacijskom masom.
Slika 5.111 - Izvedba stropnog grijanja i hlaenja s perforiranim panelima iz gipsanih ploa za zvunu izolaciju
Podna grijanja izvode se najee u kuanstvima gdje su ponekad, ovisno o toplinskom optereenju i odabranom
temperaturnom reimu, kombiniraju podne i zidne aktivne povrine. Uteda prostora je znaajna, a kao to je ve ranije reeno,
ovakva distribucija topline pogodna je za prostore s relativno niskim specifinim optereenjem grijanja (10 - 40 W/m2tlocrtne
povrine). Mogua je ugradnja cijevi u nosivu konstrukciju (slika 5.111) ili lake izvedbe kao na slici 5.112. Danas su esti i sustavi
tvorniki pripremljenih podnih gipsanih panela s ugraenim cijevima koji se na gradilitu meusobno spajaju, a postavljaju se
na gotovu nosivu konstrukciju (slika 5.113).
zavrna podna obloga
cijevi u estrihu
izolacija
nosiva ploa
zavrna podna obloga
podna gipsana ploa
alu lim na cijevima
profilirana izolacijska ploa
nosiva ploa
Slika 5.112 - Izvedbe podnih grijanja i hlaenja

Slika 5.113 - Gotovi paneli za podna grijanja - izgled i ugradnja
331
332
SUSTAVI GRIJANJA
Podna grijanja se zbog ujednaene raspodjele temperature po visini posebno esto koriste u visokim halama (hangari, sportske
hale, industrijske hale, aerodromske zgrade i sl.). Energetski uinkovito rjeenje u kombinaciji s podnim grijanjem predstavljaju
velike reflektirajue plohe za toplinsko zraenje na stropovima takvih objekata. Primjeri takvih izvedbi mogu se pronai u
aerodromskim zgradama i zatvorenim klizalitima.
Primjena dizalica topline mogua je i s panelnim grijanjima (i hlaenjima), kao i s ventilatorskim konvektorima koji danas
predstavljaju vrlo esto rjeenje kod odabira sustava distribucije toplinskog, odnosno rashladnog uinka. Temperatura medija
za prijenos topline kod panelnih grijanja (30 - 35C) je nia nego kod grijanja ventilatorskim konvektorima (uobiajeno polaz /
povrat 50/40C). Iz toga e razloga dizalice topline u reimu grijanja raditi uinkovitije u kombinaciji s panelnim grijanjima nego
u sluaju primjene ventilatorskih konvektora. Potronja elektrine energije za rad dizalice topline moe kod primjene panelnog
grijanja biti i do 30% nia od potronje energije za grijanje u sluaju zagrijavanja prostora ventilatorskim konvektorima.
5.3.6.
Cjevovodi i armatura
Cjevovodi slue za transport plinova para i kapljevina. Ogranienja i zahtjevi postavljaju se za sisteme cjevovoda pri konstruiranju,
a posebno pri ugradnji ureaja. Dio njih je obraen obvezujuim propisima. Pri odabiranju cijevi, ventila, spojeva i ostale
opreme pojedinih cjevovoda, koriste se standardi koji za tu svrhu postoje. Standardi odreuju cijevi, elemente cjevovoda i
njihov materijal, te se na taj nain omoguuje industrijska proizvodnja i serijska izrada, kao i sigurnost tih dijelova. Svaki sustav
cjevovoda sastoji se od cijevi odreenih duljina, cijevnih spojeva, zapornih ureaja, noseih i potpornih elemenata i eventualno
toplinske izolacije (slika 5.114).
Slika 5.114 - Cjevovodi i armatura
Cijevi : cijevi se izrauju valjanjem (beavne), zavarivanjem (spiralno i uzduno) ili ekstrudiranjem (istiskivanjem).
Materijali od kojih se cijevi izrauju su raznovrsni. Radni tlak, temperatura kapljevine ili plina i namjena za koju se cijevi
upotrebljavaju, uvjetuju odabiranje materijala cijevi. Cijevi se mogu izraivati od ugljinog elika, legiranog elika (Cr, Mo, Ni i
dr.), lijevanog eljeza, obojenih metala (bakra, aluminija, mjedi, legure bakra, olova), plastine mase (polivinil klorida, polietilena
i sl.), gume, stakla, keramike, betona, platna i dr.
Beavne vuene eline cijevi se najvie upotrebljavaju za izradu cjevovoda. One se upotrebljavaju za paru pri visokom tlaku i
temperaturi, zatim za nekorozivne produkte u procesnoj industriji, ulje, vodu i sl. Pored elinih beavnih cijevi, upotrebljavaju
se i cijevi sa avom, koje su jeftinije, ali im je primjena ograniena na cjevovode s niskim radnim tlakom (npr. manja centralna
grijanja). Cijevi iz legiranih elika upotrebljavaju se za korozivne medije. Bakrene cijevi se upotrebljavaju za cjevovode pare u
kojima vlada niski tlak i umjerena temperatura, kao i za neke radne tvari u tehnici hlaenja. esta je primjena bakrenih cijevi i
za transport vode kod toplovodnih grijanja.
SUSTAVI GRIJANJA

333 zgrada
a) b) c)
Slika 5.115 - Razliite vrste cijevi a) polietilenske b) bakrene u kolutu i ipci c) iz nerajueg elika
Najee se primjenjuju tri vrste meusobnog spajanja cijevi (slika 5.116): spajanje prirubnicama, cijevnim navojem i
zavarivanjem. Spajanje prirubnicom i navojem je rastavljivo, dok spajanje zavarivanjem nije rastavljivo. Spajanje zavarivanjem
upotrebljava se tamo gdje se eli postii potpuna neporopusnost, uteda na rastavljivim spojevima i gdje nije potrebno
otputati prirubnice
radi pregleda cjevovoda. Prirubnice mogu biti privrene na cijev: navojem, zavarivanjem, lemljenjem i
uvaljivanjem. Prirubnice
mogu biti i slobodno poloene na cijev: na razvaljani rub cijevi, na privareni prsten na rubu cijevi i na
zbijanjem odebljani
rub
cijevi.
SlikaSlika
5.116
- Naini
cijevi -a)a)zavarivanjem,
zavarivanjem,
b) navojem,
c) prirubnicama
5.116
Nainispajanja
spajanja cijevi
b) navojem,
c) prirubnicama
Elementi za zatvaranje
Elementi zatvaranja
odabiru se prema nazivnom tlaku, nazivnom promjeru, i sredstvu koje e kroz njih protjecati. Najee se
upotrebljavaju ventil (slika 5.117), zasuni (slika 5.118), zaklopke (slika 5.119) i slavine (slika 5.120 - na slici je prikazana kuglasta
slavina). Elementi
zatvaranja predvieni su za ugradnju u jednome od krajnjih poloaja, tj. u otvorenom ili zatvorenom poloaju.
333
334
SUSTAVI GRIJANJA
Slika 5.117 - Ventil [5.20]

Slika 5.117 Ventil [20]
Slika 5.118 - Zasun

[5.20]
Slika 5.118 Zasun [20]
Slika 5.119 - Leptirasta

zaklopka [5.20]
Slika 5.119 Leptirasta zaklopka [20]
Slika 5.120 Kuglasta slavina
Slika 5.120 - Kuglasta slavina
Najvei hidrauliki otpori

su kod ventila, manji kod zaklopki, dok su za zasune i kuglaste slavine ti otpori najmanji. Hidrauliki
otpori elemenata zatvaranja

utjeu na poveanje snaga i potronje energije pumpe u sustavu, pa je vano primjenjivati ih
racionalno i koristiti one s manjim otporima.
SUSTAVI GRIJANJA

335 zgrada
Ako je uloga ventila reguliranje protoka, protoni presjek za strujanje u ventilu je posebno oblikovan. Posebno se izrauju
ventili za balansiranje cijevne mree (slika 5.121). To su ventili na kojima se preko prikljuaka za mjerni instrument moe mjeriti
protok i koji se mogu ugoditi na nain da protok kroz njih u otvorenom poloaju ima eljenu vrijednost.
Slika 5.121 - Ventili za regulaciju protoka [5.28]
Sigurnosni ventili: sigurnosni ventili razliite izvedbe proputaju viak tlaka koji moe nastati u kotlovima, spremnicima, i
cjevovodima. Mogu biti u izvedbi s oprugom ili utegom (slika 5.122). Kod odabira sigurnosnog ventila treba izvriti proraun
pada tlaka u ventilu pri strujanju radne tvari koja istjee iz posude. Porast tlaka u posudi zbog pada tlaka uslijed strujanja radne
tvari kroz ventil, ne smije biti vei od doputenog.
Slika 5.122 - Sigurnosni ventili a) s oprugom, b) s utegom

Slika 5.122 Sigurnosni ventili a) s oprugom, b) s utegom
Nepovratni ventili: nepovratni

ventili sprjeavaju povratni tok kontrolom smjera
zatvaranja najee je predviena ploica ili kuglica (slika 5.123).
Slika 5.123 - Nepovratni ventili [5.20]
toka fluida umjesto zatvaranja. Kao organ
335
336
SUSTAVI GRIJANJA
Hvatai neistoe: ugrauju se u cjevovode radi zatite ureaja i armature. tamo gdje se u cjevovodu i ureajima ne smije
pojaviti neistoa koja moe ugroziti funkciju (npr. izmjenjivai topline s malim presjecima za strujanje fluida, regulacijski
ventili i sl.). Obino sadre mreicu iz nehrajueg materijala koja se radi ienja moe vaditi. Treba obratiti panju na redovitu
provjeru stanja hvataa neistoe, jer mogu pouzroiti poveane otpore i time poremetiti uravnoteenost mree li bitno
smanjiti protok. Presjek i primjer hvataa neistoe prikazan je na slici 5.124.
Slika 5.124 - Hvatai neistoe [5.20]
Odvajai kondenzata: odvajai kondenzata imaju zadatak da kondenzat koji se stvara u parovodima odvode od pare, te da
osiguraju da iz izmjenjivaa topline izlazi samo kondenzat. Ugrauju se u toplinskim podstanicama, tamo gdje se za distribuciju
topline koristi vodena para. Vano je osigurati da nema njihovog proputanja, tj. da se para nepotrebno ne troi. Priguenjem
kondenzata koji je vieg tlaka od okolinog, nastaje manja koliina pare koja je neizbjena i to treba razlikovati od proputanja
odvajaa kondenzata.
Odvajai kondenzata mogu biti u izvedbi s plovkom (slika 5.125, lijevo), termiki (slika 5.125, desno) ili termodinamiki (slika
5.126). Odvajai kondenzata s plovkom imaju plovak koji u posudi pliva na sloju vode, i ovisno o razini vode, otvara ili zatvara
ventil polugom. Kod termikih odvajaa kondenzata koristi se irenje plina, kapljevine ili krutog tijela, uslijed promjene
temperature za zatvaranje ventila. im para dospije u odvaja, temperatura raste i lako isparljiva tekuina u mijehu isparava,
volumen se poveava, mijeh se iri i ventil se zatvara. Kad se kondenzat ohladi, mijeh se skuplja i ventil se otvara.
Slika 5.125Slika
- Odvaja
s plovkom
(lijevo),
termiki
odvaja
(desno)
5.125 kondenzata
Odvaja kondenzata
s plovkom
(lijevo),
termiki
odvajakondenzata
kondenzata (desno)
[4][5.4]
Kod termodinamikog
odvajaa kondenzata kondenzat podie poklopac i otie. Strujanjem pare veom brzinom ispod pladnja
stvara se podtlak (Bernoullijeva

jednadba). Para struji i iznad pladnja, manjom brzinom. Zbog razlike tlakova ispod i iznad
pladnja, on se sputa
na
sjedite.
im se para ohladi, sniava se tlak i kondenzat koji dotjee ponovo podie pladanj. Ovakav
moe se ugraditi u svim poloajima.

odvaja kondenzata
SUSTAVI GRIJANJA

337 zgrada
Slika 5.126 - Termodinamiki odvaja kondenzata [5.4]
Odzrani ventili: zrak moe prouzroiti brojne probleme jer prekida cirkulaciju vode kroz dijelove instalacije grijanja, uslijed
ega taj dio instalacije ne grije, a ostatak je debalansiran. To je esto izraeno kod donjeg razvoda, kada se ne izvede centralno
odzraivanje, ve se odzrauje svaka vertikala ili radijator zasebno. Potrebno je na najviim mjestima instalacije ugraditi
odzrane lonie s runim i automatskim ventilima za odzraivanje, a na radijatorima radijatorske rune odzrane ventile.
Presjeci odzranih ventila kao i primjeri prikazani su na slici 5.127.
Slika 5.127 - Odzrani ventili
Slika 5.127 Odzrani ventili
Odreivanje promjera cijevi

Kod nestlaivih fluida, jednadba kontinuiteta moe se pisati u obliku:
Aw=
M
= V= konst (5.46)
A=
V
(5.47)
w

gdje je M maseni protok tekuine [kg/s], [kg/s] gustoa, w [m/s] prosjena brzina strujanja za popreni presjek cijevi i
A [m2] povrina poprenog presjeka cijevi i V volumenski protok [m3/s].
Iz gornjeg izraza slijedi
337
338
SUSTAVI GRIJANJA
Za cijevi krunog poprenog presjeka vrijedi:

pa je

d
- unutarnji promjer cijevi
A=
d 2
(5.48)
4
d=
V 4
(5.49)
w
Otpori strujanja
Kako je ve ranije reeno, ukupni otpor strujanja se sastoji iz otpora trenja u cjevovodu R i lokalnih otpora Z. Otpori se raunaju
po izrazu:
p = R + Z =
w2 l
+ [Pa] (5.50)
2 d
Koeficijenti lokalnih otpora za koljena, ogranke cjevovoda, armaturu i elemente sustava grijanja mogu se pronai u tablicama
u razliitim prirunicima. Primjeri su dani u tablicama 5.27 i 5.28.
SUSTAVI GRIJANJA

339 zgrada
Tablica 5.27 - Koeficijenti lokalnih otpora [5.29]

Oznaka
Koeficijent
otpora
Naziv
Ogranak, pod pravim kutem
va
Ogranak, odvajanje toka a
1,3
1,5
va
Ogranak, prikljuenje glavnog toka a
0,9
Ogranak, odvajanje od glavnog toka 2
0,35
Ogranak, prikljuenje glavnom toku 1
0,6
0,5
v2
v1
va
Ogranak, spajanje glavnog i sporednog toka

a
va
Ogranak, ravanje glavnog i sporednog toka

a
Ogranak, oblikovan
Ogranak, odvajanje toka
0,9
Ogranak, prikljuenje glavnog toka
0,4
Ogranak, odvajanje od glavnog toka
0,3
Ogranak, prikljuenje glavnom toku
0,2
Razdjelnik / sabirnik
Razdjelnik
Sabirnik
Cijevni luk
90, Gladak
d
r
90, Hrapav
1 = 0,5
1 = 0,5
r=d
r = 2d
r = 4d
r = 6d
r = 10d
r=d
r = 2d
r = 4d
r = 6d
r = 10d
0,21
0,14
0,11
0,09
0,11
0,51
0,3
339
340
SUSTAVI GRIJANJA
Tablica 5.27 - Koeficijenti lokalnih otpora [5.29] - nastavak

Oznaka
Koeficijent
otpora
Naziv
Koljeno
Koljeno
= 90
= 60
1,3
0,8
= 45
0,4
= 10
= 20
= 30
= 40
1 = 0,20
1 = 0,45
1 = 0,6
1 = 0,75
Proirenje
v1
Proirenje, postupno
A1
A2
1 = 1 1
Proirenje, naglo
v1
1 = 1,0
Suenje
v1
v1
= 30
= 45
= 60
Suenje, postupno
v2
Suenje, naglo s otrim rubovima

Suenje, s blagim prijelazom
1 = 0,02
1 = 0,04
1 = 0,07
1 = 0,5
2 = 0,38
1 = 0,25
2 = 0,38
Lira - luk
Lira-luk, blago savijen
0,75
1,5
A1
A2
SUSTAVI GRIJANJA

341 zgrada
Tablica 5.28 - Koeficijenti lokalnih otpora [5.29]

Oznaka
DN 15
DN 20
DN 25
DN 32
DN 40 ... 80
DN 100
DN 200
DN 300
DN 400
DN 15
DN 20
Koeficijent
otpora
10
8,5
4
6
5
5,4
6,3
7
7,7
3,5
2,5
DN 25 ... 50
DN 15
DN 20 ... 25
DN 32 ... 50
DN 65 ... 80
DN 100
DN 10 ... 15
DN 20 ... 25
DN 32 ... 40
DN 50
DN 10 ... 15
2
2
1,5
1
0,7
0,6
1
0,5
0,3
0,3
1,5
DN 20
DN 15 ... 20
DN 25 ... 50
DN 100
DN 200
1
15
13
Naziv
Ventil s ravnim sjeditem
S kosim sjeditem
Protoni
Zasun
Slavina
Nepovratni ventil
Spremnik
Kotao
lankasti radijator
Vidi se da je utjecaj lokalnih otpora za vee promjere manji nego li je to sluaj kod manjih promjera.
Otpori trenja mogu se izraunati i po izrazu:
R = r l [Pa] (5.51)
gdje je r jedinini otpor.
r =
l w2
[Pa/m] (5.52)
d 2
Podaci o jedininim otporima r daju se u tehnikoj literaturi (za duni metar cjevovoda) za jedan medij (npr. vodu) odreene
srednje temperature, za razliite protoke i promjere cijevi. Podaci mogu biti dani u obliku tablica ili dijagrama. Dijagram na
slici 5.128 izraen je prema jednom takvom prikazu. Vidi se da trenje to manje utjee na gubitke strujanja to je vei promjer
cjevovoda, pa se pad tlaka od 100 Pa po dunom metru cjevovoda, ostvaruje kod manje cijevi (u primjeru je to cijev DN 15), s
brzinom 0,32 m/s, dok se isti pad tlaka kod vee cijevi DN 80, ostvaruje s brzinom strujanja oko 1,1 m/s.
341
SUSTAVI GRIJANJA
1000000
DN300
500000
DN200
200000
DN150
DN125
100000
DN100
50000
w=3,6 m/s
3,0
DN80
2,0
DN65
DN50
10000
DN40
DN32
5000
Protok vode [kg/h]
342
DN25
1,4
1,8
DN20
0,8
1,0
0,6
1000
DN15
0,4
DN10
0,3
500
200
100
50
100
200
300
500
1000
2000 3000
5000
Pad tlaka [Pa/m]
Slika 5.128 - Pad tlaka kod strujanja vode temperature 80C u elinim cijevima
Otpori strujanja po dunom metru cjevovoda mogu se odrediti i raunski, ako se poznaje koeficijent trenja ltr, koji se moe
odrediti za bilo koji medij, za koji se izrauna Reynoldsova znaajka Re = w d i relativna hrapavost e . Kod turbulentnog
d
strujanja u cijevi (kod Re =w d > 2300 3000 ) koeficijent trenja moe se odrediti pomou Colebrookeove jednadbe
5.53 u kojoj
se rjeenje za ltr moe nai grafoanalitikim ili iterativnim postupkom.
e d
2,51
=
2,0 lg
+
(5.53)
tr
ltr
3,71 Re l

Gubici topline u cjevovodu
U cjevovodima kojima se prenosi toplina, gubitak topline mora se odravati u unaprijed odreenim granicama. Trokovi
izolacije moraju biti u izravnoj vezi s utedom na gubicima topline koja se ostvaruje izolacijom. Gubitak topline cijevi izolirane
s dva sloja izolacije (2 i 3 na slici 5.129) odreuje se iz izraza:
SUSTAVI GRIJANJA

343 zgrada
Q =

l ( i a )
(5.54)
d
d
d
1
1
1
1
1
+
ln 2 +
ln 3 +
ln 4 +
i d i 2 1 d1 22 d 2 2 3 d 3 a d 4
gdje je:
l
- duljina cjevovoda [m]

- temperatura medija koji struji unutar cijevi [C]
- temperatura zraka okoline [C]
- unutarnji promjer cijevi [m]
- vanjski promjer cijevi [m]
- promjeri slojeva izolacije [m]
- toplinska vodljivost za cijev
- toplinska vodljivost za prvi sloj izolacije
- toplinska vodljivost za drugi sloj izolacije
- koeficijent prijelaza topline s unutarnje strane cijevi
- koeficijent prijelaza topline s vanjske strane izolacije.
i
a
d1
d4
d2,3
1
2
3
i
a

Slika 5.129 Cijev izolirana s dva sloja izolacije
Slika 5.129 - Cijev izolirana s dva sloja izolacije
Ako je toplinska vodljivost 1 cijevne stijenke velik, otpor e biti malen, to znai da se toplinski otpor moe zanemariti.
Pri proraunu
otpora provoenju topline toplinske izolacije, dakle pri odreivanju za izolaciju na nekoj srednjoj temperaturi,
srednju temperaturu
izolacije treba procijeniti. Obino se uzima da je unutarnja temperatura izolacije jednaka temperaturi
medija u cijevi.
toplinsku vodljivost izolacije temperatura izmeu slojeva izolacije moe se izraunati iz jednadbe:
Za konstantnu
Q
r
ln k +1 (5.55)
k +1
k
2k rk

gdje su k +1 i k temperature s vanjske i unutarnje strane promatranog sloja izolacije.
343
SUSTAVI GRIJANJA
344
Promjena temperature medija za prijenos topline koji struji kroz cjevovod (jednofazno strujanje, bez promjene agregatnog
stanja) moe se odrediti iz jednadbe:
Q
= (5.56)
Mc p

- specifina toplina medija za prijenos topline [J/kgK]
cp

protok medija za prijenos topline [kg/h]
M
Ako kroz cijev struji dvofazni medij (koji isparuje ili kondenzira), temperatura se ne mijenja.
Izolacija cjevovoda
Zadatak izolacije je da se gubici topline svedu na minimalne vrijednosti ili da se iz drugih razloga ogranii povrinska
nadtemperatura. Ugrauje se na kotlovima, spremnicima tople vode, cjevovodima, armaturi i ureajima smjetenim u
negrijanim prostorima.
Dimenzioniranje moe biti po razliitim kriterijima:
da se ostvari ekonomski optimalno snabdijevanje toplinom (ulaganja u izolaciju trebaju biti opravdana utedom na toplini
u vremenu rada postrojenja)
da se osigura promjena temperature prijenosnika topline u odgovarajuim granicama
da se ogranii utjecaj na okolinu (npr. ogranieno zraenje, ograniena povrinska temperatura - dodir).
Najmanja potrebna debljina izolacije: Tehnikim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama
(NN 110/08) , u dijelu koji se odnosi na razdiobu topline i tehnike mjere za elemente razvoda topline u graevini (lanak
41), predvieno je da je projektom novog, odnosno rekonstrukcijom postojeeg termotehnikog sustava s razdiobom topline
i razvodom tople vode za grijanje ukljuivo armaturu, potrebno predvidjeti toplinski izolirane vodove, odnosno armaturu.
Najmanja potrebna debljina takve izolacije toplinske vodljivosti 0,035 W/mK. iznosi:
2/3 promjera cijevi, a najvie do 100 mm za vodove, odnosno armaturu u prostoru zgrade u kojemu se ne odrava
kontrolirana temperatura
1/3 promjera cijevi, a najvie do 50 mm za vodove i armaturu u zidovima i utorima u meukatnoj konstrukciji, na mjestu
krianja vodova, kod sredinjih razdjeljivaa ogrijevnog medija
1/3 promjera cijevi, a najvie do 50 mm za vodove i armaturu u prostoru zgrade u kojemu se odrava kontrolirana
temperatura
6 mm (moe se izostaviti kod postavljanja zvune izolacije) u meukatnoj konstrukciji prema prostoru zgrade u kojemu se
odrava kontrolirana temperatura za vodove i armature u povrinskom sloju poda.
Toplinsku izolaciju s toplinskom vodljivou veom od 0,035 W/mK, potrebno je proraunati na potrebnu debljinu prema
priznatim pravilima struke. Potrebna debljina sloja toplinske izolacije ovisi o promjeru cijevi i toplinskoj vodljivosti izolacijskog
materijala, a moe se odrediti i na osnovu izolacijske klase (0, 1, 2, 3, 4, 5, 6). Odreivanje izolacijske klase provodi se prema
znaajki pogona sustava grijanja I [Ks] (HRN EN 12828), koja se izraunava prema 5.57.
=I fa (w e ) tZ [Ks] (5.57)
fa
w
e
Zt
- procijenjeni udio toplinskih gubitaka

- temperatura ogrjevnog medija u cijevima
- temperatura okolnog zraka
- trajanje sezone grijanja.
Ovisno o vrijednosti znaajke pogona grijanja, odreuje se odgovarajua izolacijska klasa prema tablici 5.29.
SUSTAVI GRIJANJA

345 zgrada
Tablica 5.29 - Izolacijske klase prema HRN EN 12828 [5.23]

Izolacijska
klasa
Znaajka pogona sustava

grijanja I [Cs / god x 109]
I < 0,05
0,05 < I < 0,17
0,17 < I < 0,35
0,35 < I < 0,70
0,70 < I < 1,40
1,40 < I < 2,80
I > 2,80
Potrebne debljine toplinske izolacije prikazane su u tablici 5.30.
Tablica 5.30 - Potrebna debljina izolacije ovisno o promjeru cijevi d1, toplinskoj vodljivosti materijala toplinske
izolacije , linearnom transmisijskom koeficijentu UL za cijevi i izolacijskim klasama (HRN EN 12828) [5.23]
Potrebna debljina izolacije u [mm]
Vanjski
promjer
cijevi d1
[mm]
IZOLACIJSKA KLASA 1
IZOLACIJSKA KLASA 2
[W/mK]
[W/mK]
UL
UL
[W/mK] 0,03 0,04 0,05 0,06 [W/mK] 0,03 0,04 0,05 0,06
10
0,25
11
0,23
14
20
0,29
11
16
0,25
12
19
27
30
0,32
12
17
23
0,28
11
17
25
36
40
0,35
10
14
20
28
0,3
14
21
30
472
60
0,42
12
18
26
37
0,36
17
26
37
50
80
0,48
14
22
31
41
0,41
20
29
41
54
100
0,55
15
23
32
44
0,46
22
32
43
57
200
0,88
19
26
35
46
0,72
27
37
49
62
300
1,21
21
29
39
50
0,98
28
39
51
64
Ravna ploha
(1,17)
22
30
37
45
0,88
31
41
51
62
345
346
SUSTAVI GRIJANJA
Tablica 5.30 - Potrebna debljina izolacije ovisno o promjeru cijevi d1, toplinskoj vodljivosti materijala toplinske
izolacije , linearnom transmisijskom koeficijentu UL za cijevi i izolacijskim klasama (HRN EN 12828) [5.23]
nastavak
Vanjski
promjer
cijevi d1
[mm]

IZOLACIJSKA KLASA 3
IZOLACIJSKA KLASA 4
[W/mK]
[W/mK]
UL
UL
[W/mK] 0,03 0,04 0,05 0,06 [W/mK] 0,03 0,04 0,05 0,06
10
0,2
13
20
0,18
11
19
31
20
0,22
10
17
26
38
0,19
13
23
36
56
30
0,24
14
23
35
50
0,21
19
31
49
72
40
0,26
18
28
41
58
0,22
24
38
58
84
60
0,3
23
35
50
69
0,25
30
47
70
99
80
0,34
26
39
55
74
0,28
35
54
77
107
100
0,38
29
42
59
78
0,31
38
58
82
112
200
0,58
35
50
66
85
0,46
47
68
92
120
300
0,78
38
53
69
86
0,61
51
72
95
122
Ravna ploha
(0,66)
42
56
70
84
0,49
58
77
96
116
Vanjski
promjer
cijevi d1
[mm]

IZOLACIJSKA KLASA 5
IZOLACIJSKA KLASA 6
[W/mK]
[W/mK]
UL
UL
[W/mK] 0,03 0,04 0,05 0,06 [W/mK] 0,03 0,04 0,05 0,06
10
0,15
17
29
49
0,13
13
22
40
62
20
0,16
18
33
54
86
0,14
25
36
70
110
30
0,17
16
45
71
111
0,14
35
57
94
148
40
0,18
32
54
85
128
0,15
43
68
110
156
60
0,21
41
67
102
150
0,17
60
90
138
210
80
0,23
48
76
113
162
0,18
70
108
155
240
100
0,25
53
82
120
169
0,2
75
115
165
260
200
0,36
65
97
134
178
0,28
83
133
180
280
300
0,47
71
102
137
178
0,36
89
149
223
290
Ravna ploha
(0,35)
82
110
137
165
0,22
133
177
222
266
SUSTAVI GRIJANJA

347 zgrada
Optimalna debljina izolacije

Rast cijena energije namee potrebu da se vodi rauna o ekonominosti. S poveanjem debljine izolacije rastu i trokovi
izvoenja, a trokovi uslijed gubitaka topline se smanjuju (slika 5.130). Najekonominija debljina izolacije je ona kod koje je
suma za obje vrste trokova najnia.
Slika
5.130
- Optimalna
debljina
izolacije
Slika
5.130
Optimalna
debljina
izolacije
Optimalna debljina ovisi o cijeni energije, ali i o cijeni dobave i ugradnje izolacijei mijenja se s trinim uvjetima. Problem
kod odabira moe predstavljati injenica da optimalnu debljinu izolacije treba odrediti za dulje vremensko razdoblje nakon
ugradnje, uz nepoznate trine uvjete u budunosti. esto se u razliitim prirunicima, katalozima i sl. pronalaze podaci takve
vrste. Jedan
prikazan je na slici 5.131.
primjer

Slika
5.131
- Optimalna
debljina
izolacije
Slika
5.131
Optimalna
debljina
izolacijecjevovoda
cjevovoda--primjer
primjer

347
SUSTAVI GRIJANJA
348
U tablici 5.31 prikazane su ekonomski opravdane debljine izolacije za cijevi promjera do DN 40, koje vrijede kod dananjih
cijena energije i izolacije.
Tablica 5.31 - Ekonomski opravdane debljine izolacije za razliite tipove cijevi promjera do DN 40
Navojne eline cijevi
avne eline cijevi
Bakrene cijevi*
Toplinska vodljivost
[W/mK]
DN10 DN15 DN20

DN25
12
15
18
22
28
POTREBNA DEBLJINA IZOLACIJE CIJEVI u [mm]
DN25
35
DN32
DN32
-
44
DN40
DN40
-
0,025
10
11
11
11
12
17
18
18
23
24
0,030
15
15
15
15
15
23
23
24
31
31
0,035
20
20
20
20
20
30
30
30
40
40
0,040
27
27
26
26
25
38
38
38
51
50
0,045
36
35
34
33
30
49
47
47
63
69
0,050
48
45
43
41
39
61
59
57
78
77
* vanjski promjer u [mm]
Za vee promjere moe se koristiti sljedei postupak: Prema VDI 2055 (ovdje su kao primjer koriteni podaci izdanja iz 1982.
godine) izraunava se faktor F kao
F = P (5.58)
D J nb l .10-5

gdje je P cijena topline (za dijagram na slici 5.132 treba cijenu izraunati u DEM/MWh, pri emu se moe usvojiti vrijednost
1DEM = 4 KN)
nb
- srednja razlika temperature [K]

- broj sati pogona [h/god]
- toplinska vodljivost izolacije [W/mK]

S poznatim faktorom F i promjerom cjevovoda, moe se iz dijagrama na slici 5.132 odrediti optimalna debljina izolacije.
Slika 5.132 - Optimalna debljina izolacije prema VDI 2055/1982.

349 zgrada
5.3.7.
SUSTAVI GRIJANJA
Sustavi za odvod plinova izgaranja
Zadatak sustava za dimne plinove je siguran odvod produkata plinova izgaranja i dovod zraka potebnog za izgaranje.
Sustavi s podtlakom za odvodne plinove: razlika tlaka potrebna za ostvarenje strujanja nastaje uslijed razlike gustoe toplih
dimnih plinova i hladnog vanjskog zraka iste visine.
Kod loita bez ventilatora (kotlovi s prirodnim propuhom - slika 5.133), dimnjaci trebaju stvoriti takav uzgon da svladaju otpore
strujanja zraka u prostoriji do loita i otpore strujanja dimnih plinova u loitu i odvodnim kanalima, ukljuujui dimnjak. To je
obino sluaj kod starijih kotlova na kruto gorivo i starijih kotlova s plamenicima i ventilatorom koji je sluio samo za pripremu
smjese zraka i goriva. Kod novijih kotlova (kotlovi s nadtlakom - slika 5.133), plamenik svladava otpore strujanja u kotlu, dok
uzgon dimnjaka treba samo svladati otpore strujanja zraka za izgaranje do kotla i otpore strujanja dimnih plinova u odvodnim
kanalima, ukljuujui dimnjak.
5.133 - Tlakovi u sustavu za odvod plinova izgaranja iz kotla s prirodnim propuhom i s nadtlakom [5.4]
Slika
Slika 5.133 Tlakovi u sustavu za odvod plinova izgaranja iz kotla s prirodnim propuhom i s nadtlakom [4]
Detalji prorauna
obraeni su u normi EN 13384. Polazni podaci za proraun su podaci kotla (maseni protok dimnih plinova
m , temperatura
plinova TW , potreban tlak za svladavanje otpora kotla PW , dimenzije dimnog prikljuka DW ), potreban tlak
za svladavanje
otpora strujanja dovodnog zraka PB i karakteristike predviene konstrukcije dimnjaka (hrapavost unutarnjih
stijenki, otpor
prolazu topline prema okolnom zraku), pretpostavljene geometrijske veliine dimnjaka (svijetli presjek
A , visina H , odnosno H i duljina L , odnosno L . Potrebni su nadalje podaci o temperaturama zraka: T A , odnosno
V
V
V
L
okolnog zraka, T - temperatura okolnog zraka vertikalnog dijela, T - temperatura okolnog zraka za usporedbu s
temperatura
u
uo
temperaturom
na izlaznom otvoru i tlak okolnog zraka pL. Proraun se nee prikazivati u okviru ovih predavanja, a u nastavku
se navode tek
osnovni uvjeti prorauna.
Korisni podtlak
u dimnjaku na ulazu u vertikalni dio dimnjaka, ( PZ ) predstavlja zbroj statikog tlaka PH (podtlak koji nastaje
uslijed razlike
gustoa zraka i dimnih plinova), umanjen za otpore trenja PR i tlak vjetra PL koji moe nastati pri nepovoljnom
smjetaju otvora
za izlaz dimnih plinova. PZ = PH PR PL
Podtlak PZe je potreban za svladavanje otpora strujanja u generatoru topline PW , dimnom kanalu (veznom elementu) PFW i
otpora strujanja
zraka za izgaranje iz atmosfere do kotla PB . Vrijedi dakle: PZe =PW + PFW + PB .
Korisni podtlak
treba biti vei od podtlaka za svladavanje otpora strujanja, tj. PZ PZe , a da bi se izbjegla pojava nadtlaka
u odnosu na
kotlovnicu, korisni podlak mora biti vei od podtlaka za dovoenje zraka u kotlovnicu, tj. treba biti ispunjeno i
PZ PB
349
SUSTAVI GRIJANJA
Hv - efektivna
visina veznog elementa, L - visina vertikalnog dijela, Lv -
duljina veznog elementa,
PB - tlak potreban za dovod
zraka za izgaranje,
PFV - tlak potreban
za svladavanje otpora u veznom elementu, PH - statiki
tlak u vertikalnom dijelu, PL - tlak

dijelu,

za
svladavanje

u loitu,

zbog vjetra,
PR -tlak
potreban
za svladavanje
otpora uvertikalnom
PW
- tlak potreban
otpora
PZ - podtlak plinova na ulazu u vertikalni dio, PZe - potreban podtlak plinova na ulazu u vertikalni dio
350
Slika 5.134 Odnosi tlakova u postrojenju s loitem prema EN 13384 [4]
Slika 5.134 - Odnosi tlakova u postrojenju s loitem prema EN 13384 [5.4]
koji se odnose na tlak, kod dimenzioniranja sustava za odvod dimnih plinova, treba potovati i uvjete temperature.
Pored uvjeta
da u sustavu za odvod plinova po suhom postupku (D) temperaura ne smije biti nia od temperature roenja, a po
Prvi je uvjet
vlanom postupku
(W) ne smije nigdje biti nia od temperature smrzavanja. Temperatura Tiob je najnia temperatura u sustavu
pri stacionarnom
pogonu, temperatura Tg je granina temperatura i Tp temperatura roenja. Vrijedi:
- za sustav odvoenja dimnih plinova po suhom postupku (D)
Tiob Tg =
Tp
(5.59)

- za sustav odvoenja dimnih plinova po vlanom postupku (W)
Tiob Tg =
273,15 K
(5.60)

Pri dodatnoj toplinskoj izolaciji na glavi dimnjaka treba temperatura na unutarnjem zidu ispod izolacije Tirb biti vea od
temperature roenja, tj. Tirb Tg
Te - temperatura plinova na ulazu u vertikalni dio, Tiob - temperatura na unutarnjoj stijenci izlaznog otvora, Tirb - temperatura
na unutarnjoj stijenci toplinske izolacije, Tu - temperatura okolnog zraka vertikalnog dijela, Tm - srednja temperatura plinova,

351 zgrada
SUSTAVI GRIJANJA
TmV - srednja temperatura plinova u veznom elementu, Tob - temperatura plinova na izlaznom otvoru, Tp - temperatura rosita,
TW - temperatura plinova u loitu, Tuo - temperatura okolnog zraka za usporedbu s temperaturom na izlaznom otvoru, TL temperatura okolnog zraka , Trb - temperatura plinova u toplinski izoliranom dijelu.
Slika 5.135 - Odnosi temperatura u postrojenju s loitem prema EN 13384 [5.4]

odreivanja

proizvoaa.
kotao
esto se za
dimenzioniranje
dimnjaka
koriste
dijagrami
Primjer
prikazan
je na slici
5.136.za
loen loivim uljem. Ako se npr. uljni kotao uinka 50 kW s potrebnom podtlakom PW = 5 Pa, treba prikljuiti na dimnjak visine
H = 10 m, promjer dimnjaka je 16 cm. Ostale uvjete treba takoer provjeriti.
Slika 5.135 Odnosi temperatura u postrojenju s loitem prema EN 13384 [4]
351
SUSTAVI GRIJANJA
352
Slika 5.136 Promjer dimnjaka za uljno i plinsko loite za kotlove s malim otporom [4]
Slika 5.136 - Promjer dimnjaka za uljno i plinsko loite za kotlove s malim otporom [5.4]
Postoje razliite izvedbe, s obzirom na konstrukciju, kao to su jednoslojni, vieslojni ili elini dimnjaci, sustavi za odvod plinova
izgaranja s ogranienom postojanou na toplinu, sustavi za dovod zraka i odvod dimnih plinova.
Prema izradi razlikuju se sustavi za odvod plinova po suhom (temperatura dimnih plinova iznad temperature roenja, nema
kondenzata) i po vlanom postupku (temperatura dimnih plinova je nia od temperature roenja) kod kojih treba poduzeti
mjere za odvod kondenzata, a materijal kanala za voenje dimnih plinova treba biti otporan na koroziju.
Postoji cijeli niz uvjeta na smjetaj sustava za odvod dimnih plinova, od onih uvjetovanih zahtjevom da ne moe doi do
zapaljenja ili prijenosa poara na graevinsku konstrukciju (minimalne udaljenosti, toplinska izolacija), do onih koji su vezani na
uvjete strujanja oko zavretka dimnjaka koji utjeu na tlak okolnog zraka na izlazu dimnih plinova, a time i na strujanje dimnih
plinova.
Na vrh sustava za odvod dimnih plinova postavlja se nastavak ija je uloga smanjiti utjecaj vjetra, odnosno iskoristiti ga za
poveanje podtlaka (venturi sapnica). Primjeri su prikazani na slici 5.137.
SUSTAVI GRIJANJA

353 zgrada
SlikaSlika
5.137
- Nastavci
zaza
dimnjake
poveavajupodtlak
podtlak
5.137
Nastavci
dimnjakekoji
koji poveavaju
[4] [5.4]
U sluaju da dimnjak
ne stvara dovoljan podtlak (pogreka u projektiranju, nemogunost ugradnje, rekonstrukcija kotlovnice
s poveanjem uinka...), poveanje podtlaka moe se ostvariti ventilatorima smjetenim na vertikalnom dijelu ili na glavi
dimnjaka (slika 5.138). Potronja energije treba biti uzeta u obzir kod energetskog pregleda.
zrak za hlaenje
motor
kuite
rotor
plinovi
vertikalni dio
ventilator
glava dimnjaka
5.138 - Ventilatori za dimne plinove, lijevo - ventilator na glavi, desno: pojaiva podtlaka [5.4]
Slika
Sustavi s nadtlakom
za odvodne plinove
Sustavi s nadtlakom za odvodne plinove namijenjeni su uglavnom za otpadne plinove niske temperature (novi kondenzacijski
kotlovi).
Za sustave odvoenja
dimnih plinova s nadtlakom takoer moraju biti ispunjeni uvjeti temperature i tlaka. Pri nadtlaku mora
vrijediti uvjet da nadtlak PZO ne smije prijei granicu iznad vrijednost efektivnog nadtlaka PZoe i doputeni raunski tlak u
vodovima PZexcess.
P = PR PH + PL PWO PFW PB = PZoe (5.61)
ZO

Uvjeti su pregledno prikazani na slici 5.139.
PZO PZexcess (5.62)

PZO + PFV PZexcess (5.63)
353
354
SUSTAVI GRIJANJA
PL
Temperaturni uvjet openito
ispunjen
Temperaturni uvjet
TUO
Uvjeti tlaka
Uvjeti tlaka
PZO PZOe
PZO PZexcess
PZO + PFV PZVexcess
PZO = PR PH + PL
PZOe =PWO PB - PFV
PZO = PR
PZOe =PWO PB - PFV
PB = PB,n
PWO
-15C
Tiob 0C
TL
PZO PZOe
PZO PZexcess
PZO + PFV = PZVexcess
PB
Tiob
Tiob
0C
PZO
PZOe
PFV
Slika 5.139 - Uvjeti temperature i tlaka prema EN 13384 za sustave za odvoenje plinova niske temperature [5.4]
Takoer postoji cijeli niz zahtjeva na izvoenje, posebno u svezi s zatitom od poara.
Graninici propuha
Dimnjaci se projektiraju tako da je njihov propuh zadovoljavajui pri temperaturi 15C, dok se u stvarnosti pojavljuju i nie
temperature kod kojih je propuh vei. To moe imati za posljedicu vei pretiak zraka kod nekih kotlova, a time i rad kotla izvan
optimalnog podruja (gubici, mogua kondenzacija). Takoer, esta je situacija da se kotao ugrauje uz ve postojei dimnjak,
te nemamo utjecaja na njegov podtlak.
U takvim sluajevima pogodno je ugraditi graninik propuha (slike 5.140 i 5.141).
Slika 5.140 - Graninik propuha
SUSTAVI GRIJANJA

355 zgrada
Ugradnja u iznad
dimovodnog prikljuka
Zrak
Ugradnja u ispod
dimovodnog prikljuka
Dimni plinovi
Ugradnja
u
dimovodnu cijev
Zrak
min 0,4 m
Slika 5.141 - Naini ugradnje graninika propuha [5.4]
5.4.
Regulacija grijanja
Toplina potrebna za zagrijavanje jedne prostorije nije uvijek ista i ovisi o vanjskoj temperaturi, vjetru, sunevom zraenju,
unutarnjim izvorima topline i dr. Usklaivanje uinka ogrjevnih tijela i kotla u skladu s promjenjivom potrebom topline, rjeava
se regulacijom.
Kroz svoju ulogu ostvarivanja eljenih temperatura u prostorijama, sustavi regulacije ostvaruju i smanjenje potronje energije
za grijanje.
Polazei od vrste djelovanja regulacijskog ureaja, oni se mogu podijeliti na sljedei nain (EN 12828:2003) :
lokalna regulacija L
zonska regulacija Z
centralna regulacija, C.
Svaki od ove tri osnovne vrste djelovanja moe biti proveden na jedan od etiri naina rada:
runo R (dovod topline kontrolira se samo runo upravljanim ureajem)
automatski A (dovod topline kontrolira se automatski upravljanim ureajem)
u funkciji vremena VF (dovod topline se iskljuuje ili reducira tijekom odreenih razdoblja, npr. nou)
s optimizacijom vremenskog upravljanja OVF (dovod topline se iskljuuje ili reducira tijekom odreenih razdoblja, npr.
nou. Ponovno ukljuivanje se optimira, ovisno o razliitim kriterijima, ukljuujui i utedu energije).
355
356
SUSTAVI GRIJANJA
Regulacija temperature
pojedinih prostorija - lokalna regulacija
Slika 5.142 - Lokalna regulacija - lijevo runa, desno termostatskim ventilom [5.23]
Vrsta Nain rada
rada R
A
VF OVF
x Vrsta Nain rada
L
Z
rada
C
VF OVF
Vrsta Nain rada

rada R A VF
Vrsta
Nainx rada
L
Z
rada
C
OVF
VF OVF
Slika 5.142
regulacija lijevo runa, desnoLtermostatskim
L Lokalna
x
x ventilom [23]
Z
Z
C
C
Temperatura pojedinih prostorija odrava se u eljenim granicama preko dovoenja topline ogrjevnim tijelima ili povrinama.
To je mogue provesti runo (slika 5.142, lijevo) ili automatski (slika 5.142, desno).
Od regulatora bez pomone energije koriste se najee termostatski radijatorski ventili (slika 5.144). To su proporcionalni
regulatori s proporcionalnim
podrujem 1 do 3 K. Osjetnik temperature je obino mijeh punjen plinom koji uslijed promjene
temperature dilatira i time ostvaruje pomak pladnja ventila u odnosu na sjedite (slike 5.143 i 5.145).
ventil otvoren
ventil zatvoren
hladni zrak
topli zrak
Slika 5.143 - Termostatski radijatorski ventil - nain rada [5.30]
SUSTAVI GRIJANJA

357 zgrada
Slika 5.144 - Termostatski radijatorski ventil [5.30]
Slika 5.145 - Uinak ogrjevnog tijela u ovisnosti o sobnoj temperaturi uslijed djelovanja termostatskog radijatorskog ventila
Potencijal utede primjenom termostatskih ventila kree se ovisno o situaciji u granicama 5 - 15% u odnosu na potronju
energije sustava bez termostatskih ventila.
Zonska regulacija
Kod zonske regulacije (slika 5.146) reguliraju se pojedine zone sa slinim karakteristikama toplinskih optereenja (npr. sjever i
jug iste zgrade). Obino se povezuje s lokalnom automatskom regulacijom temperature po pojedinim prostorijama.
Nain rada
R
Vrsta
rada
Slika 5.146 - Zonska regulacija sobne temperature zonskim ventilima [5.30]
Vrsta
rada
L
Z
Nain rada
A
VF
x
x
OVF
VF OVF
357
358
SUSTAVI GRIJANJA
Centralna regulacija
Centralna regulacija obino se provodi kao automatska, s vremenskom funkcijom ili optimizacijom vremenskog upravljanja.
Kod automatske regulacije ovjek nije ukljuen u regulacijski krug svojim djelovanjem, ve se postupak odvija automatski
(slika 5.147).
Slika 5.147 Slika

- Mjerna,
i regulacijska
postava
za za
sustav
[5.21]
5.147 upravljaka
Mjerna, upravljaka
i regulacijska
postava
sustavgrijanja
grijanja [21]
Vodea veliina moe biti npr. temperatura okolnog zraka, ali i druge veliine, kao npr. sunevo zraenje, vjetar, senzori
prisutnosti, vrijeme i sl. Primjer na slici 5.148. prikazuje sluaj centralne regulacije temperature temeljem vanjske temperature.
Vrsta
rada
Nain rada
R
VF OVF
Z
C
Vrsta
Nain
rada
Slika 5.148 - Centralna automatska regulacija temeljem
vanjske
temperature
i lokalna regulacija termostatskim ventilima [5.23]
rada
L
Z
C
A
x
x
VF
OVF
SUSTAVI GRIJANJA

359 zgrada
Temperatura polaznog voda regulira se u skladu s vanjskom temperaturom (slika 5.149). Osjetnik vanjske temperature daje
vrijednost elektronikom regulacijskom ureaju. Regulacija temperature polaznog voda moe se provesti djelovanjem
na mjeajui ventil i/ili plamenik. Kontrola polazne temperature je putem osjetnika temperature vode na polaznom vodu.
Izmeu vanjske temperature i polazne temperature moe se odrediti bilo kakva veza, ovisno o vrsti i dimenzioniranju ogrjevnih
povrina.
Slika 5.149 - Regulacija temperature u polaznom vodu ovisno o vanjskoj temperaturi

Slika 5.149 Regulacija temperature u polaznom vodu ovisno o vanjskoj temperaturi
imati mogunost vremenskog upravljanja, npr. snienje none temperature (slika 5.150). Poetak i kraj grijanja
Regulator moe
moe se optimirati
temeljem dodatnih vodeih veliina.
Slika 5.150
Promjena
temperature
s vremenom
[5.23] [23]
Slika- 5.150
Promjena
temperature
s vremenom
359
SUSTAVI GRIJANJA
360
Vrsta
rada
Nain rada
R
VF OVF
Z
C
Slika 5.151 - Centralna automatska regulacija temeljem vanjske temperature s optimizacijom i lokalna regulacija
termostatskim
ventilima
[5.23]
Vrsta
Nain
rada
rada
R
A
VF
OVF
x
L
Regulacija temperature vode u kotlu
Z
Kod niskotemperaturnih kotlova regulatori temperature
na eljenoj vrijednosti i slue kao
x
C vode odravaju njezinu temperaturu
graninici gornjih
vrijednosti.
Slika 5.151 Centralna automatska regulacija temeljem vanjske temperature s optimizacijom i lokalna
regulacija
termostatskim
ventilimagranine
[23]
Ako se radi o dvopoloajnoj regulaciji, pri prekoraenju
gornje
ili donje postavljene
vrijednosti dovoenje topline se
iskljuuje odnosno ukljuuje.
Tropoloajni regulatori doputaju tri razliita stupnja ukljuivanja, npr. iskljueno, ukljueno s niom temperaturom i ukljueno
s viom temperaturom.
Za suvremene kotlove koristi se kontinuirana regulacija za ugaanje kapaciteta kotla u skladu s optereenjem. Plamenik pri
tome ne radi u reimu ukljueno - iskljueno, ve se njegov uin mijenja u skladu s optereenjem.
SUSTAVI GRIJANJA

361 zgrada
Uobiajene karakteristike kotlovske regulacije:

Regulacija temperature prema vanjskoj temperaturi ili prema sobnom osjetniku
Ogranienje minimalne temperature vode u kotlu
Podesiva dinamika temperaturna diferencija ukapanja plamenika
Automatski rad ljeto/zima
Zatita od smrzavanja
Upravljanje cirkulacijskim pumpama
Regulacija temperature potrone tople vode ukljuenjem plamenika i pumpe bojlera
Mogunost odabira paralelnog rada pumpi grijanja i bojlera PTV.
Regulacija kotla prema sobnoj temperaturi

Kod regulacije kotla prema sobnoj temperaturi, sobni termostat (slika 5.152) u referentnoj prostoriji djeluje na kotao na
jedan od gore opisanih naina. Regulator kotla mora se povremeno ugoditi u skladu s vanjskom teperaturom. Mogue je i
ukljuivanje pumpe pri konstantnoj temperaturi kotla. U oba sluaja potebna je povratna termika sprega, jer bi inae dolo
do znatnih oscilacija temperatura.
1) regulacija temperature kotla 2) granini termostat

3) sobni termostat s uklopnim satom
Slika5.152
5.152- Regulacija
Regulacijauljnih
uljnihiliiliplinskih
plinskihkotlova
kotlovau uovisnosti
ovisnostio osobnoj
sobnojtemperaturi
temperaturi
Slika
1) regulacija temperature kotla 2) granini termostat 3) sobni termostat s uklopnim satom
361
362
SUSTAVI GRIJANJA
Regulacija prema vanjskoj temperaturi
ss
Slika 5.153 Regulacija uljnih ili plinskih kotlova u ovisnosti o vanjskoj temperaturi
Slika 5.153 - Regulacija uljnih ili plinskih kotlova u ovisnosti o vanjskoj temperaturi
Kad bi se primijenila
samo ovakva regulacija (slika 5.153), ne bi sve prostorije mogle imati jednaku temperaturu zbog
razliitih uvjeta prijelaza topline i razliitih unutarnjih izvora topline. Zato se ova regulacija kombinira sa sobnim regulatorima
temperature (npr. radijatorski termostatski ventili).
U veim sustavima grijanja esto su potrebne razliite razine temperature za razliite krugove potronje, tako je za pripremu
potrone vode potrebna konstantna temperatura kotlovske vode od 80 do 90C, za radijatore je ta temperatura u granicama
30 do 90C, do je kod povrinskih grijanja ta temperatura do 50C.
Ovakve razliite temperature u istom sustavu najlake je ostvariti primjenom mijeajuih ventila.
Na primjeru takvog spajanja prikazanom na slici 5.153. voda u kotlu se odrava konstantnom pomou termostata na npr. 90C,
dok se odgovarajua temperatura u polaznom vodu za sustav grijanja prstorija dobiva pomou mijeajueg ventila mjeanjem
toplije vode iz kotla s hladnijom povratnom vodom iz sustava grijanja. Upravljanje ventilom moe biti runo ili automatsko, u
skladu s vanjskom temperaturom.
U veim graevinama mogue je ugraditi vei broj takvih regulacijskih krugova, npr. na sjevernu i junu stranu, krugove
podnog grijanja, krugove radijatorskog grijanja i sl. Svaki krug ima svoju pumpu i svoj regulator.
SUSTAVI GRIJANJA

363 zgrada
Temeljne hidraulike sheme regulacije primjenom troputnog ventila

U praksi se u postrojenjima grijanja, ventilacije i klimatizacije za regulaciju uinka grijaa i hladnjaka primjenjuju etiri osnovna
naina regulacije kako je to prikazano na slici 5.154.
Slika 5.154
hidraulike
sheme
pri regulaciji
troputnim
ventilimaventilima
[4]
Slika
5.154 -Osnovne
Osnovne
hidraulike
sheme
pri regulaciji
troputnim
[5.4]
a) regulacija priguivanjem; Q= f ( )
b) regulacija obilaznim vodom (by-passom) i razdjelnikom (regulacija koliinom); Q = f M
c) regulacija mijeanjem s dva cirkulacijska kruga; Q= f ( )
d) dvokruna regulacija s ubrizgavanjem; Q= f ( )
( )
Slika5.155
5.155- Regulacija
Regulacijamijeanjem
mijeanjem
Slika
Regulacija koliinom
Ako su ventili na ograncima pritvoreni, karakteristika cjevovoda e se promijeniti, a time i statiki tlak u cjevovodu od veliine
pA na pB pa e kroz preostale nepriguene ogranke protok biti vei. Da bismo odravali protoke na preostalim ograncima
unutar potrebnih vrijednosti, preostali ventili morali bi se pritvoriti, a to bi imalo za posljedicu nestabilnost regulacije. Opisane
potekoe pri regulaciji uinka na primjeru izmjenjivaa s prolaznim ventilima, mogu se izbjei primjenom troputnih ventila.
Primjenom troputnih ventila ne mijenja se tlak, odnosno koliina na ostalim izmjenjivaima. Najpovoljnije rjeenje za ovakav
sluaj je primjena pumpe s reguliranim brojem okretaja temeljem razlike tlakova ulaza i izlaza iz pumpe. U tom sluaju e kod
363
364
SUSTAVI GRIJANJA
priguenja dijela ogranaka regulator smanjiti broj okretaja pumpe od poetnih n1 na n2, osiguravajui tako ujednaenu razliku
tlaka u sustavu, a time i ujednaene protoke kroz ogranke cjevovoda. Umjesto troputnih ventila u tom sluaju se koriste jeftiniji
prolazni ventili.
Slika
5.156 - Regulacija
priguivanjem
Slika 5.156
Regulacija priguivanjem
Balansiranje
mree: pravilna distribucija ogrjevnog medija je od velikog znaaja za energetsku uinkovitost. Fluid ide tamo
gdje su otpori
manji, pa ako mrea nije balansirana, kroz neke e ogranke (uglavnom one blie kotlu) protok biti povean, a kroz
neke nedostatan.
Time e u dijelovima cjevovoda s poveanim protokom ohlaivanje vode na ogrjevnim tijelima biti manje,
a nadtemperatura
prema prostoriji vea. Bez regulacijskog sustava to bi rezultiralo pregrijavajem prostorija. Ove se pojave
i u cjelokupnom sustavu ako je, to je est sluaj, glavna cirkulacijska pumpa predimenzionirana. Tada je i potronja
mogu javiti
energije za
rad pumpe poveana, to takoer utjee na energetsku uinkovitost.
U dijelovima
cjevovoda sa smanjenim protokom moe se pojaviti sluaj da je uinak ogrjevnih tijela nedostatan. Takoer,
cjelokupan protok kroz sustav grijanja moe biti nedostatan u sluaju da je pumpa preslaba. Tada sustav ne funkcionira ispravno
i ne postiu se eljene temperature u prostoru. O balansiranju mree bit e jo rijei u drugim poglavljima ovoga prirunika.

365 zgrada
SUSTAVI GRIJANJA
Reference
[5.1] E. Sauer, R. Zeise, Energietransport,-speicherung und verteilung, Technischer Verlag Resch Koln : Verlag TUV
Rheinland, 1982.
[5.2]
H. Poar, Osnove energetike 1, 2 i 3, kolska knjiga, Zagreb, 1992.
[5.3]
B. Udovii, Energetika, kolska knjiga, Zagreb, 1993.
[5.4] Recknagel, Sprenger, Schramek: Taschenbuch fr Heizung + Klimatechnik, Oldenbourg Industrieverlag, 2008.
[5.5] ...: Directive 2009/28/EC of the European parliament and of the Council of of 23 April 2009 on the promotion of
the use of energy from renewable sources and amending and subsequently repealing Directives 2001/77/EC and
2003/30/ EC, Official Journal of the European Communities, Brussels 2009.
[5.6] ...: Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti zgrada, Narodne novine br. 110/08, Zagreb, 2008.
[5.7] ...: Tehniki propis o izmjeni Tehnikog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti zgrada, Narodne
novine br. 89/09, Zagreb, 2009.
[5.8] ...: Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada, Narodne novine br. 03/07,
Zagreb, 2007.
[5.9] ...: Tehniki propis o sustavima grijanja i hlaenja zgrada, Narodne novine br. 110/08, Zagreb, 2008.
[5.10] ...: Tehniki propis za prozore i vrata, Narodne novine br. 69/06, Zagreb, 2006.
[5.11]
...: Tehniki propis za dimnjake u graevinama, Narodne novine br. 03/07, Zagreb, 2007.
[5.12] ...: Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada,
Narodne novine br. 113/08, Zagreb, 2008.
[5.13] ...: Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i
energetsko certificiranje zgrada, Narodne novine br. 89/09, Zagreb, 2009.
[5.14] ...: Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada, Narodne novine br. 113/08, Zagreb, 2008.
[5.15] ...: Pravilnik izmjenama pravilnika o energetskom certificiranju zgrada, Narodne novine br. 91/09, Zagreb, 2009.
[5.16] ...: Metodologija provoenja energetskog pregleda zgrade, www.mzopu.hr, Zagreb, 2009.
[5.17]
www.buderus.de
[5.18]
www.viessmann.de
[5.19]
www.salmson.com
[5.20]
www.ksb.com
[5.21]
Controls for heating systems Part 1: Outside temperature sompensated control equipment for hot water
heating systems, EN 12098-1
[5.22] Controls for heating systems Part 2: Optimum start-strop control equipment for hot water heating systems,
EN 12098-2
[5.23]
Sustavi toplovodnog grijanja u graevinama izvedba sustava toplovodnog grijanja , HRN EN 12828
[5.24] www.brunata.com
[5.25] www.centrometal.hr
[5.26] www.weishaupt.de
[5.27] www.pireko.hr
[5.28] www.tourandersson.com
[5.29] www.herz.at
[5.30] www.danfoss.com
[5.31] www.sustainable-development.veolia.com
[5.32] www.energysavers.gov
[5.33] www.newhorizoncorp.com
[5.34] www.hep.hr
[5.35]
www.proplin.hr
365
366
SUSTAVI GRIJANJA

367 zgrada
KOMPONENTE SUSTAVA GRIJANJA:

ISPITIVANJE I PREGLED
6.
KOMPONENTE SUSTAVA GRIJANJA: ISPITIVANJE I PREGLED
6.1.
Kotlovi za sustave grijanja i pripremu sanitarne vode
Zadaa ovih kotlova je priprema (zagrijavanje) vode za potrebe sustava grijanja i pripreme sanitarne vode. Temperatura na
koju se u kotlu zagrijava nosilac topline, voda, mjerodavna je za njegovo razvrstavanje. Kotlovi u kojima se voda zagrijava na
temperaturu t110C nazivaju se toplovodni, a oni u kojima se voda zagrijava na temperaturu t>110C vrelovodni. Tako su i
zahtjevi koje ti kotlovi moraju ispuniti, a da bi bili stavljeni na trite i uporabu, vezani na te temperature nosilaca topline.
Toplovodni i vrelovodni kotlovi klasificiraju se prema:
Vrsti goriva (tekua, plinovita, kruta)
Materijalu gradnje (lijevani, elini u zavarenoj izvedbi izraeni od ugljinog ili nehrajueg elika)
Kapacitetu (mali, srednji, veliki)
Prema tlaku u loitu (pretlani i potlani)
Prema konstrukciji (dimocjevni, vodocjevni).
Podjela toplovodnih i vrelovodnih kotlova prema snazi
Ovisno o namjeni za koju se ova podjela radi, razvrstavanje prema snazi moe biti razliito. Tako openito vrijedi i najee se
susree sljedea podjela:
Mali kotlovi, do 50 kW
Srednji kotlovi, 50 kW do 500 kW
Veliki kotlovi, vie od 500 kW.
Drugaiju podjelu nalazimo kod razvrstavanja kotlova kada se ono odnosi na doputene emisije tetnih plinova u okoli iz
stacionarnih ureaja na kruto, kapljevito i plinovito gorivo
Mali kotlovi, vie od 0,1 MW do 1 MW
Srednji kotlovi, vie od 1 MW do 50 MW
Veliki kotlovi, vie od 50 MW.
6.1.1.
Europske i hrvatske norme za gradnju i ispitivanje toplovodnih i vrelovodnih kotlova
Direktivama Europske zajednice na kojima se temelje hrvatski pravilnici i usklaenim europskim normama koje su preuzete kao
hrvatske norme, dani su bitni zahtjevi koje moraju zadovoljiti kotlovi, a da bi mogli biti stavljeni na trite i uporabu. Sukladnost
sa zahtjevima pravilnika i normi potvruje se oznakom sukladnosti (CE oznaka ili C oznaka u Hrvatskoj) i izjavom o sukladnosti
proizvoaa. Kako kotlovi spadaju u ureaje koji moraju biti sigurni u uporabi, imati odreene karakteristike u pogledu emisija
tetnih tvari u zrak i zadovoljiti funkciju, na njih se obino odnosi vie direktiva (pravilnika). Oznaka sukladnosti na ploici kotla
znai da su zadovoljeni zahtjevi svih propisa koji se na kotao odnose.
Za nove toplovodne kotlove loene plinovitim i tekuim gorivom do 350 kW, na snazi je Pravilnik o zahtjevima za stupnjeve
djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekue i plinovito gorivo, kojim se propisuju minimalni stupnjevi djelovanja kotlova
koji se stavljaju na trite i u uporabu. Svi ovi pravilnici i norme odnose se na nove kotlove koje proizvoa stavlja na trite.
6.1.1.1.
Norme za toplovodne kotlove na ulje, plin i kruto gorivo
Hrvatske norme za toplovodne kotlove koje imaju oznake HRN EN 303-1, 2, 3 i 6, odnose se na kotlove loene kapljevitim i
plinskim gorivima, snage do 1000kW , temperature radnog medija do 100C i radnog tlaka 8 bar. Norma HRN EN 303-4 odnosi
se na kotlove s plamenikom na ulje ili plin do snaga 70 kW, temperature radnog medija do 100C i radnog tlaka 3 bar za
zatvorene sustave odnosno 1 bar za otvorene sustave. Norma HRN EN 303-5 odnosi se na kotlove za kruta goriva snage do
300kW, temperature radnog medija do 100C i radnog tlaka od 6 bar, dok norma HRN EN 304 propisuje postupke ispitivanja
kotlova, mjerne linije i ureaje za mjerenje.
367
368

U normama su dani sigurnosni zahtjevi na kotlove koji se odnose na zatitu ljudi i okolia, kvalitetu izgaranja, povrinske
temperature, osiguranja od prekoraenja pojedinih veliina (tlak, temperatura radnog medija), zahtjevi na materijal gradnje,
zahtjevi na funkcionalnost, zahtjevi na stupnjeve djelovanja.
Zahtjevi na toplovodne kotlove loene uljem ili plinom

Opi zahtjevi na toplovodne kotlove dani u odgovarajuim, gore navedenim normama su:
Zahtjevi na geometrijske veliine loita, (slika 6.2)
Zahtjevi na stupnjeve djelovanja, (slika 6.2)
Zahtjevi na pretiak zraka, (slika 6.3)
Zahtjevi na kotlove s podtlakom u loitu, (slika 6.3)
Zahtjevi na kotlove s pretlakom u loitu, (slika 6.4)
Zahtjevi na pogonsku spremnost
Zahtjevi na kvalitetu izgaranja, (tablica 6.1).
Slika 6.1 - Zahtjevi na dimenzije loita
Slika 6.2 - Zahtjevi na stupanj djelovanja na nazivnoj i djelominoj snazi 0,3 QN

369 zgrada

Slika 6.3 - Zahtjevi na pretiak zraka
Slika 6.4- Zahtjevi na maksimalni potlak dimnjaka
Slika 6.5 - Maksimalni otpor loita za kotlove s pretlakom
369

370
Minimalni zahtjevi na kvalitetu izgaranja propisani su normom. Svaka drava ima pravo donijeti stroe zahtjeve od onih danih
u normi.
Tablica 6.1 - Vrijednosti doputenih emisija, zahtjevi za kvalitetu izgaranja, prema normi HRN EN 303-2. Kotlovi na
kapljevito gorivo snage do 1000 kW
NOx, mg/kWh
CO, mg/kWh
CxHy, ppm
Zacrnjenje dimnjaka
250
110
10
dimni broj <1
Tablica 6.2 - Vrijednosti doputenih emisija za kotlove koji su tvorniki isporueni s plamenikom (UNIT)
Zacrnjenje
dimnjaka
Klasa
NOx,mg/kWh
CO, mg/kWh
CxHy, ppm
185
110
10
120
80
10
<1
120
60
10
<1
dimni broj < 1
CxHy, organski vezan ugljik

Tablica 6.3 - Vrijednosti doputenih emisija, zahtjevi za kvalitetu izgaranja, prema normi HRN EN 303-3. Kotlovi na
plinovito gorivo snage do 1000 kW koji su tvorniki isporueni s plamenikom (UNIT)
Klasa
1
2
3
CO, %
max. 0,1% kod nerazrijeenih suhih
dimnih plinova
NOx, mg/kWh
170
120
80
Za kotlove, toplovodne i vrelovodne, snaga veih od 1000 kW, postoje norme kojima su dani zahtjevi koje ti ureaji moraju
zadovoljiti da bi mogli biti stavljeni na trite i u uporabu. Na ove kotlove zahtjevi u pogledu vrstoe konstrukcije i sigurnosti
su stroi s obzirom da oni rade s veim radnim parametrima (temperatura, tlak). To su:
HRN EN 14394 za kotlove s ventilatorskim plamenikom na ulje i plin, snage do 10MW i temperature radnog medija izmeu
100C i 110C. HRN EN 12952 (1 do 17) i 12953 (1 do 16) za kotlove na kruto, kapljevito i plinovito gorivo, velikih snaga i
temperature medija preko 110C, za proizvodnju pare i vrele vode.
Zahtjevi na toplovodne kotlove loene krutim gorivima
Opi zahtjevi na toplovodne kotlove dani u normi 303-5 su:
Zahtjevi na stupnjeve djelovanja, (slika 6.18)
Zahtjevi na pretiak zraka
Zahtjevi na kotlove s podtlakom u loitu (slika 6.19)
Zahtjevi za potrebnu veliinu akumulacijskog spremnika
Zahtjevi na kvalitetu izgaranja.
Kotlovi su podijeljeni u tri klase, ovisno o rezultatima dobivenim ispitivanjima, (tablica 6.4).

371 zgrada

Slika 6.6 - Stupnjevi djelovanja toplovodnih kotlova na kruto gorivo
1. klasa 3; k=67+logQN
Slika 6.7 - Maksimalni doputeni potlak dimnjaka u ovisnosti o nazivnom uinku
371

Tablica 6.4 - Granice emisija za toplovodne kotlove na kruta goriva (vrijedi za suhe dimne plinove svedeno na 0C,
1013 mbar i 10% O2 u dimnim plinovima)
Loenje
Granice emisije
Gorivo
runo
Prirodno
Fosilno
automatsko
372
Prirodno
Fosilno
Nazivna
snaga
kW
OGC
Mg/m3 kod O2*
CO
Praina
Klasa
1
Klasa
2
Klasa
3
Klasa
1
Klasa
2
Klasa
3
Klasa
1
Klasa
2
Klasa
3
50
25000
8000
5000
2000
300
150
200
180
150
>50-150
12500
5000
2500
1500
200
100
200
180
150
>150-300
12500
2000
1200
1500
200
100
200
180
150
50
25000
8000
5000
2000
300
150
180
150
125
>50-150
12500
5000
2500
1500
200
100
180
150
125
>150-300
12500
2000
1200
1500
200
100
180
150
125
50
15000
5000
3000
1750
200
100
200
180
150
>50-150
12500
4500
2500
1250
150
80
200
180
150
>150-300
12500
2000
1200
1250
150
80
200
180
150
50
15000
5000
3000
1750
200
100
180
150
125
>50-150
12500
4500
2500
1250
150
80
180
150
125
>150-300
12500
2000
1200
1250
150
80
180
150
125
* vrijedi za suhe dimne plinove
Za etane ureaje za grijanje i pripremu sanitarne vode kao i za ureaje namijenjene za lokalno zagrijavanje prostorija krutim
gorivima, postoje takoer norme u kojima su dani zadani sigurnosni zahtjevi koji se odnose na zatitu ljudi i okolia, kvalitetu
izgaranja, povrinske temperature, osiguranja od prekoraenja pojedinih veliina (tlak, temperatura radnog medija), zahtjevi
na materijal gradnje, zahtjevi na funkcionalnost, zahtjevi na stupnjeve djelovanja. To su:
HRN EN 13240 za pei i kamine
HRN EN 12815 za tednjake za kuhanje, peenje i grijanje
HRN EN 12809 etani kotlovi loeni krutim gorivom, nazivne snage do 50 kW
HEN EN 14785 etani kotlovi loeni peletima drva
HRN EN 13229 otvoreni kamini i ugradbeni kamini, loeni krutim gorivom
Sigurnosni zahtjevi, osiguranje od prekoraenja doputenih vrijednosti temperature i tlaka

Kotlovi na ulje i plin
Svaki kotao mora biti opremljen regulatorom temperature, sigurnosnim graninim termostatom, a sustav zajedno s kotlom
mora imati ventil sigurnosti i ekspanzijsku posudu (zatvorenu ili otvorenu).
Regulator temperature odrava kotlovsku vodu na zadanoj temperaturi, jednakoj ili nioj od najvie doputene radne
temperature (podruje rada 60C do 100C za standardne kotlove). Granini termostat osigurava da u sluaju neispravnosti
regulatora temperature, kotlovska voda ne prekorai temperaturu na koju je kotao proraunat (110C za toplovodne kotlove,
120C i vie za vrelovodne kotlove). I jedan i drugi moraju zadovoljiti zahtjeve direktiva (Pravilnika) i usklaenih normi koje se
na njih odnose i imati oznaku sukladnosti.


373 zgrada
Ekspanzijska posuda odrava eljeni tlak u sustavu, preuzimajui porast volumena radnog medija, vode, kod zagrijavanja.
Ekspanzijska posuda moe biti otvorena prema atmosferi ili zatvorena. Ventil sigurnosti (slika 6.8) titi kotao i instalaciju od
prekoraenja tlaka iznad doputenih vrijednosti. U sluaju nekontroliranog porasta temperature u kotlu i neispravnog rada
zatvorene ekspanzijske posude, on e na odreenom tlaku otvoriti i rasteretiti kotao i sustav te na taj nain sprijeiti da ne doe
do oteenja sustava ili eksplozije.
Kada je u sustav ugraena otvorena ekspanzijska posuda, kotao mora imati sljedee elemente zatite: regulator temperature
i sigurnosni granini termostat. Kad je u sustav ugraena zatvorena ekspanzijska posuda, kotao mora imati sljedee elemente
zatite: regulator temperature, sigurnosni granini termostat i ventil sigurnosti.
Slika 6.8 - Ventili sigurnosti (a. rasteretni ventil za kapljevine, b sigurnosni ventil za plinove i pare)
Tehnika regulativa:
Za kotlove snage do 350kW i temperature medija do 100C, na snazi je:
Pravilnik o zahtjevima za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekue i plinovito gorivo. Za pei i kamine,
tednjake za kuhanje, peenje i grijanje te kotlove na kruta,fosilna goriva i biomasu, na snazi su: Tehniki propis o graevnim
proizvodima i Pravilnik o graevnim proizvodima. Za kotlove na kapljevita, plinovita i kruta goriva, na snazi je i Pravilnik za
tlanu opremu. Prema opremi koja se na kotlovima nalazi oni moraju zadovoljiti: Pravilnik o elektrinoj sigurnosti, Pravilnik
o elektromagnetskoj kompatibilnosti i Pravilnik o strojevima. Kada se stave u uporabu, kotlovi kao stacionarni izvori emisija
tetnih tvari u zrak kontroliraju se prema Uredbi o graninim vrijednostima emisijama oneiujuih tvari u zrak iz
stacionarnih izvora (Uredba o GVE-u)
6.1.1.2.
Norme za ispitivanje toplovodnih i vrelovodnih kotlova
Ispitivanja toplovodnih kotlova dana su normom HRN EN 304, na koju se pozivaju i norme koje se odnose na vrelovodne
kotlove i kotlove za etana grijanaja.
Zahtjevi na tehniku dokumentaciju
Norma trai ispitivanja za utvrivanje zadovoljavanja zahtjeva na konstrukciju, termotehnike karakteristike i ispitivanje
tlakom. Ispitivanja provodi proizvoa i/ili ovlateno neovisno tijelo, prema zahtjevima pojedinog pravilnika. Ispitni postupak
obuhvaa i kontrolu dokumentacije, podataka za identifikaciju kotla, tehnikih uputa za postavljanje, putanje u rad i nadzor
u radu.
373
374

Svaki kotao mora imati natpisnu ploicu na kojoj moraju biti minimalni sljedei podaci:
Naziv i sjedite poduzea (proizvoa)
Naziv proizvoda (tip)
Serijski broj i godina proizvodnje
Nazivna toplinska snaga i podruje snage
Doputena tlak, [bar]
Doputena temperatura, [C].
Tehnike upute moraju sadravati najmanje sljedee podatke:
Nazivno toplinsko optereenje, [kW]
Nazivnu toplinsku snagu i podruje snage, [kW]
Potreban propuh, [mbar]
Otpor na strani dimnih plinova, tlak u loitu za kotlove s pretlakom u loitu, mbar
Temperaturu dimnih plinova, [C]
Koliinu dimnih plinova, [kg/s]
Dimenziju dimnjae
Otpor na strani vode, [mbar]
Gubitak na pogonsku spremnost
Sadraj vode u kotlu, [L]
Podruje rada regulatora temperature
Karakteristike sigurnosnog temperaturnog graninika
Vrste goriva
Dimenzije i volumen loita
Broj prolaza dimnih plinova
Nain regulacije
Dimenzije prikljuaka plamenika.
Upute za montau moraju sadravati:
Nain sklapanja kotla
Zahtjeve za podlogu na koju se kotao postavlja
Mjesta postavljanja osjetnika i sigurnosnih elemenata
Stavljanje u pogon.
Upute za odravanje moraju sadravati:
Nain odravanja kotla
Karakteristike upravljanja
Obrazloenja i preporuke za odravanje i vremenske intervale
Vrste goriva.
Ispitne linije i mjerenja
Ispitivanja kod proizvoaa ili ovlatenog tijela - tipsko ispitivanje, (slika 6.20)
Ispitivanje nazivnog i djelominog toplinskog uinka
Ispitivanja stupnja djelovanja
Odreivanje emisije tetnih tvari
Odreivanje pada tlaka na strani vode i strani dimnih plinova
Kontrola povrinskih temperatura
Ispitivanje sigurnosti
Kontrola tehnike dokumentacije
Kontrola uputa za postavljanje, uporabu i odravanje.

375 zgrada

Slika 6.9 - Tipsko ispitivanje toplovodnog kotla
Odreivanje toplinskog uinka kotla

Na slikama 6.10 i 6.11 shematski su prikazane linije za ispitivanje termotehnikih karakteristika kotla. Linija na slici 6.10 koristi se
kod manjih snaga i zasniva se na direktnom mijeanju svjee i kotlovske vode, ime se odravaju traene temperature polaznog
i povratnog voda. Linija na slici 6.11 koristi se za ispitivanja kotlova veih snaga. Kotlovska voda cirkulira u zatvorenom krugu, a
temperature polaznog i povratnog voda odravaju se na traenim vrijednostima ohlaivanjem kotlovske vode u izmjenjivau
topline.
Slika 6.10 - Ispitna linija s mjealitem
1. Ispitivani kotao 7. Izmjenjiva topline

2. Cirkulacijska crpka 8. Odzrana posuda
1. Ispitivani kotao, 2. Cirkulacijska
3.ventil
Mjealite, 4. Protokomjer za vodu, 5. Igliasti ventil, 6. Stalnotlani ventil,
3. Mjealite
9. crpka,
Zaporni
7.
Izmjenjiva
topline,
8.
Odzrana
posuda,
9. Zaporni
4. Protokomjer za vodu 10. Vaga (mjerenje
goriva) ventil, 10. Vaga (mjerenje goriva), 11. Posuda za vodu,
12. Spojne
cijevi, 13. Mjerenje temperature
5. Igliasti ventil 11. Posuda
za vodu
6. Stalnotlani ventil 12. Spojne cijevi
13. Mjerenje temperature
375
376

Koliina topline predana vodi u kotlu (toplinski uinak) odreuje se preko izraza:
QV = mv *. cpvpv .* t 3 t1 , [kW] (6.1)

Gdje
su:
mv
- maseni protok hladne vode, [kg/s] (kontrolira se vaganjem)
cpv
- specifini toplinski kapacitet vode za srednju temperaturu
t3
- temperatura vode na izlazu iz kotla, [C]
t1
- temperatura hladne vode, [C]
Slika 6.11 - Ispitna linija s izmjenjivaem topline

1. Ispitivani kotao, 2. Cirkulacijska crpka, 3. Mjealite, 4. Protokomjer za vodu, 5. Igliasti ventil, 6. Stalnotlani ventil,
7. Izmjenjiva topline, 8. Odzrana posuda, 9. Zaporni ventil, 10. Vaga (mjerenje goriva), 11. Posuda za vodu,
12. Spojne cijevi, 13. Mjerenje temperature
Koliina topline predana vodi u kotlu (toplinski uinak) odreuje se preko izraza:
QV = mv *. cpvpv *. t i t u , kW (6.2)

Gdje su:
mv
- maseni protok vode, [kg/s] (mjeren protokomjerom)
cpv
- specifini toplinski kapacitet vode za srednju temperaturu
ti
- temperatura izlazne vode, [C]
tu
- temperatura ulazne vode, [C]

377 zgrada

Odreivanje otpora kotla na strani vode
Slika 6.12 - Mjerna linija za odreivanja pada tlaka na strani vode
1. Cijevna petlja, 2. Pumpa, 3. Regulacijski zasun, 4. Mjerilo protoka, 5. Nepovratni ventil, 6. Mjerilo tlaka, 7. Kotao
Poznavanje otpora kotla na strani vode vano je za dimenzioniranje crpke . Pad tlaka (slika 6.12) mjeri se kod temperaturne
razlike polaznog i povratnog voda od t=20C i t=10C.
Mjerenje temperatura poda
Slika 6.13 - Raspored termoparova kod mjerenja temperature podloge
Mjerenja temperature podloge (slika 6.13) bitna su za definiranje karakteristika podloge na koju se postavlja kotao.
377

378
Mjerenja toplinskog optereenja loita (potronja goriva)

Nain mjerenja ovisi o vrsti goriva koje u kotlu izgara. Iz izmjerenog toplinskog uinka na strani vode i toplinskog optereenja
(potronje goriva) izraunava se direktnom metodom stupanj djelovanja kotla. Na slici 6.14 a, b i c prikazano je odreivanje
potronje krutog, kapljevitog i plinovitog goriva i mjerenje pretlaka ili podtlaka loita (pad tlaka na strani dimnih plinova).
1.
2.
3.
4.
1.
2.
3.
b 4.
1.
2.
3.
c 4.
Kotao
Punjenje
Osnovni ar
Pepeo
5. Visina punjenja
6. Vaga
7. Gorivo
Kotao
Plamenik
Manometar
Mikromanometar
5. Mjerenje tlaka
6. Dovod goriva
7. Gorivo
8. Vaga
Kotao
Plamenik
Manometar
Mikromanometar
Slika 6.14 - Mjerenje potronje goriva, a-kruto, b-kapljevito, c-plinovito
Toplinsko optereenje kotla rauna se preko potroene koliine goriva u jedinici vremena i donje ogrjevne vrijednosti goriva
koje izgara u kotlu.

QB = B *. H d , [kW]
Gdje su:
B
Hd
- unesena koliina goriva, [kg/s]

- donja ogrjevna vrijednost goriva, [kJ/kg]
(6.3)


379 zgrada
Stupanj djelovanja kotla

a. Direktna metoda mjerenja
Zasniva se na mjerenju topline predane vodi i topline unesene gorivom. Rauna se preko izraza:
Qv
QB
(6.4)

Na slici 6.15 prikazana su mjerenja toplinskog uinka kotla u laboratoriju.
Slika 6.15 - Mjerenje potronje goriva, topline predane vodi i sastava dimnih plinova
b. Indirektna metoda
Zasniva se na mjerenju toplinskog optereenja i gubitaka na strani dimnih plinova (osjetna toplina dimnih plinova i nepotpuno
izgaranje) i gubitaka na okolinu te kod kotlova na kruto gorivo, na mjerenju koliine neizgorenog goriva u pepelu. Stupanj
djelovanja dobiva se preko izraza:

qa
qg
qB
= 100 *. [1 (q a + q g + q B )
] (6.5)
- gubitci dimnim plinovima

- gubitci zbog ostatka goriva u pepelu
- gubitci na okolinu s oplate kotla
Kod kotlova na kapljevito i plinoviti gorivo moe se indirektan stupanj djelovanja odrediti mjerenjem na strani dimnih plinova.
Pri tome se gubitak na okolinu rauna preko nazivnog uinka kotla QN kako je dano dijagramom na slici 6.16.
379
380

Slika 6.16 - Gubici na okolinu kao funkcija nazivnog uinka
6.1.2.
Mjerni instrumenti i ureaji
a. Sastav dimnih plinova i gubitke dimnim plinovima, pretiak zraka odreuje se ureajem za mjerenje sastava dimnih plinova,
(slika 6.17).
Slika 6.17 - Ureaj za mjerenje sastava dimnih plinova
b. Gubitci na okolinu odreuju se mjerenjem povrinskih temperatura kotla i raunanjem

konvekcijom odane topline s ploha kotla iz pomo dijagrama na slici 6.30. Gubitak se rauna preko izraza:

n
qB =
i *. Ai .* (t m i t ok ) / QB (6.6)
i =1

Gdje su:

A
tm
tok
QB
- koeficijent prijelaza topline, [W/m2K], (vidi dijagram na slici 6.30)

- povrina oploja kotla, [m2]
- srednja temperatura oploja
- temperatura okoline
- toplinsko optereenje, [W]

381 zgrada

Slika 6.18 - Odreivanje koeficijenta prijelaza topline
c. Dimni broj (istoa izgaranja loivog ulja) mjeri se preko filtar papira uz pomo ureaja
za izvlaenje dimnih plinova, slika 6.19.
Slika 6.19 - Pumpa za mjerenje dimnog broja
d. Koliina dimnih plinova odreuje se preko brzine dimnih plinova koja se mjeri pomou Prandtl-Pitot i povrine presjeka
dimnjaka, slika 6.20.
Slika 6.20 - Odreivanje koliine dimnih plinova
381
382

V = w . A , m3/s
2p
w=
A=
d 2 .*
4
, m/s
, m2
- protoni volumen dimnih plinova
- brzina dimnih plinova
- povrina presjeka dimnjaka
e. Koliina utroenog goriva mjeri se vaganjem ili mjernom urom, slika 6.21.
Slika 6.21 - Mjerenje potronje goriva vaganjem
f. Mjerenje protoka vode obavlja se razliitim ureajima za mjerenje protoka (s turbinom, ultrazvunim mjeraem, mjernom
blendom), slika 6.22.
Slika 6.22 - Mjerenje protoka vode
6.1.3.
Aktivnosti koje je potrebno obaviti kroz energetski pregled
Komponente sustava grijanja i potrone tople vode, moraju zadovoljiti bitne zahtjeve za graevinu, odnosno bitne zahtjeve
tehnikog propisa i norme koji se na njega odnose. Za sve graevne proizvode, namijenjene za grijanje i pripremu potrone
tople vode, primjenjuju se Pravilnik za graevne proizvode i Tehniki propis za graevne proizvode koji specificiraju dokumente
koji prate pojedini graevni proizvod i moraju biti na uvid prilikom preuzimanja graevine. Na temelju tih dokumenata i uvida

383 zgrada

u stvarno stanje, donosi se sud o usklaenosti izvedene instalacije s projektom. Za svaki ugraeni element sustava grijanja
i pripreme potrone tople vode, moraju postojati upute za postavljanje, rad i odravanje na hrvatskom jeziku. Sukladnost
graevnog proizvoda s propisima, dokazuje se proizvoaevom izjavom o sukladnosti i odgovarajuim certifikatom ako je
propisan primijenjenom tehnikom specifikacijom i oznakom sukladnosti na samom proizvodu.
Ispitivanjima na sustavu grijanja i pripreme potrone vode u graevini mora se dokazati da su ostvareni zahtjevi u pogledu
ugradnje graevnih proizvoda u sustave, da je instalacija izvedena prema zahtjevima tehnikog propisa o sustavima grijanja i
hlaenja, da je kotao spojen na odgovarajui dimnjak i odrediti uinkovitost sustava, odnosno elemente potrebne za izraun
isporuene energije u sustav. Mjerenjima treba utvrditi emisije tetnih tvari u zrak i usporediti sa zahtjevima propisa. Ostala
mjerenja provode se kod novih graevina prema potrebi, dok se kod postojeih graevina, ije se instalacije grijanja i sanitarne
vode ele osuvremeniti, moraju provesti kompletna mjerenja sustava (nazivna snaga, gubitci, stupanj djelovanja, emisije) kako
bi se mogle donijeti mjere za poboljanje uinkovitosti.
Za svaki ugraen kotao potrebno je utvrditi da tijelo kotla i plamenik imaju ploice s tehnikim podacima iz kojih se mogu
utvrditi osnovne karakteristike ovih ureaja. Novi kotlovi moraju na ploici imati i oznaku sukladnosti i priloenu izjavu o
sukladnosti. Za sve ureaje moraju biti na uvid:
Upute za postavljanje, rad i odravanje na hrvatskom jeziku
Shema postrojenja s bitnim podacima vezanim za sigurnost i opisom rada postrojenja, a kod kotlova u radu dodatno i
dokumentacija vezano za odravanje i mjerenje emisija
dokumentacija iz koje je vidljiva potronja goriva.
Tablica 6.5 - Aktivnosti tijekom i nakon pregleda
Provjeriti
Predloiti
Da li postoji dokumentacija za kotao i njegovu opremu

te shema spajanja
Potrebne sanacije oplate i izolacije ukoliko je potrebno
Podatke na ploici kotla
Ugradnju mjeraa potronje goriva ako ne postoji
Stanje kotla, oplate, izolacije, instalacije
Ugradnju kalorimetra ako ne postoji
Stanje sigurnosne opreme
Generalni servis kotla/plamenika, po potrebi
Knjigu pregleda i odravanja kotla
Odreivanje stupnja djelovanja i godinjeg stupnja

djelovanja
Podatke s kotla i podatke iz projektne dokumentacije
Ukoliko je kotao stariji od 15 godina nabavku novog

(standardni, niskotemperaturni ili kondenzacijski)
Potronju goriva
Ugradnju dvostupanjskog plamenika ili plamenika s

kontinuiranom regulacijom
Stanje dimnjaka i prikljuka na dimnjak
Kod biomase analizirati ugradnju akumulacijskog

spremnika
Podatke o izmjerenim GVE
Sanaciju dimnjaka ako je potrebno
Podatke o periodikim pregledima
Podeavanje radnih parametara ako je potrebno
Dokumentaciju za plamenik
Ugradnju zatitne crpe ako je potrebno
Podatke na ploici plamenika
Postavljanje uputa za rad i sheme spajanja
Broj sati rada plamenika
Potrebu za praenjem mjerenih podataka
Knjigu servisiranja pamenika
Godinju analizu potronje goriva i isporuene topline
383
384

6.2.
Sustavi za proizvodnju toplinske i elektrine energije
Kombinirani sustavi za proizvodnju toplinske i el. energije (KTE) poznati pod pojmovima kogeneracija (toplinska i elektrina
energija) i tri-generacija (toplinska i elektrina energija i hlaenje), istovremeno daju elektrinu i toplinsku energiju koja se
moe koristiti za grijanje i/ili hlaenje kad se u sustav doda apsorpcijski rashladni ureaj. Ovi se sustavi koriste kad postoji
cjelogodinja potreba za toplinom uz proizvodnju elektrine energije.
KTE sustavi se sastoje od pogonskog stroja u kojemu izgara gorivo. Mehanika energija koju daje stroj, koristi se za pogon
generatora el. energije koji je sastavni dio pogonskog stroja (obino motor s unutranjim izgaranjem ili plinska turbina).
Toplina koja se razvija u pogonskom stroju koristi se za zagrijavanje prostora ili sanitarne vode. Takoer se ona moe koristiti za
dobivanje rashladnog uinka u apsorpcijskom rashladnom ureaju.
Tablica 6.6 - Podjela KTE sustava daje se na osnovi proizvodnje el. energije
Mikro
< 5 kWe
Mini
5 do 500 kWe
Mali
500 kWe do 5 MWe
Srednji
5 do 50 MWe
Veliki
> 50 MWe
Prednosti KTE sustava proizlaze iz njihove vee uinkovitosti zbog proizvodnje toplinske energije. Kod konvencionalnih sustava
za proizvodnju el. energije toplinska se energija ne iskoritava. Iskoritavanjem toplinske energije stupanj djelovanja KTE
sustava dostie do 80%. Druga je prednost proizvodnja el. energije na mjestu potronje ime se izbjegavaju gubitci prijenosa.
6.2.1.
Kogeneracija
U KTE sustavima, (slika 6.23 i 6.24) nalazimo razliite tipove pogonskih strojeva koji koriste i razliite vrste goriva. To mogu
biti razliiti motori s unutranjim izgaranjem, parne i plinske turbine i kombinirane izvedbe. Motori s unutranjim izgaranjem
koriste se kod manjih sustava (mikro, mini i mali KTE). Oni generiraju dvije razine toplinske energije. Visoka razina iz ispunih
plinova i niska razina iz sustava za hlaenje motora.
Parne se turbine najee koriste u srednjim i velikim KTE sustavima. Tada imamo protutlanu ili kondenzacijsku parnu turbinu.
Kod oba sustava para se proizvodi u parnom kotlu. Kod protutlane turbine sav se potencijal pare iskoritava u turbini prije
nego iz nje izlazi s odreenim protutlakom. Kod kondenzacijske turbine jedan se dio pare oduzima iz turbine na meutlaku.
Ostatak se potpuno kondenzira.
KTE sustavi s plinskim turbinama koriste se od mini sustava pa na vie. Turbina je obino avionska. Izlazni plinovi koriste se za
dobivanje toplinske energije.
Kod kombiniranih izvedbi u sustavu imamo ugraene razliite pogonske strojeve. To je obino plinska turbina iz koje se plinovi
izgaranja koriste za proizvodnju pare u kotlu koja se potom koristi u parnoj turbini. Kombinirani se KTE sustavi koriste za velika
postrojenja.Goriva koja se koriste u KTE sustavima su plin ili kapljevito gorivo ili biogoriva.
Pogonski stroj i generator osiguravaju el. energiju za potroae. Generator je obino sinkroni i rotira stalnom brzinom i ima
svoju frekvenciju. U sustavu su ugraeni izmjenjivai topline ija je uloga da toplinu ispunih plinova i vode za hlaenje predaju
nosiocu toplinske energije u sustavu grijanja (voda ili zrak). Toplinski uinak KTE sustava ovisan je o koliini toplinske energije
koja se moe iskoristiti u objektu. Rashladni se sustav ugrauje kad se ne moe iskoristiti sva toplinska energija visoke razine.

385 zgrada

Slika 6.23 - KTE s plinskim motorom
Slika 6.24 - Veliki KTE sustav
KTE sustavi moraju imati osiguran svjei zrak za izgaranje, a dimni se plinovi moraju odvoditi u atmosferu. Za mikro i male
sustave zrak za izgaranje moe se uzimati iz prostora (strojarnice). Kod veih sustava mora se osigurati poseban dovod zraka za
izgaranje. U sustav mora biti ugraen katalizator za ispune plinove kako bi se smanjio NOx i priguiva buke.
Automatski kontrolni sustav koristi se uglavnom za pokretanje i zaustavljanje KTE jedinica i za modulaciju proizvodnje el.
energije i toplinske energije kako bi se zadovoljile potrebe objekta. Takoer se moe koristiti za nadzor rada i upravljanje
karakteristikama KTE sustava.
Mikro KTE sustavi (slika 6.25 i 6.26) danas su jo uvijek u fazi razvoja za uporabu u obiteljskim i drugim manjim objektima. Takve
jedinice imaju el. snagu od 1 kW i daju toplinsku energiju za sustav grijanja i pripremu sanitarne vode. U razvoju su takoer i
druge izvedbe - KTE sustavi s gorivnim elijama ili Stirling motorom.
385
386

Slika 6.25 - Mikro KTE sustav
Slika 6.26 - Plinski kogeneracijski ureaj
6.2.2.
Trigeneracija
Tri-generacija moe uvelike poveati stupanj djelovanja sustava i smanjiti trokove. Kod tri-generacije koristi se otpadna toplina
u apsorpcijskom ureaju za dobivanje rashladnog uinka. Na taj se nain osigurava iskoritavanje otpadne topline pogonskog
stroja tijekom cijele godine. Grijanje i priprema sanitarne vode zimi i hlaenje i priprema sanitarne vode ljeti.
6.2.3.
KTE sustavi na biomasu
Nekada je uporaba biomase bila vezana uz velike KTE sustave (nekoliko MW). Danas se, meutim, ona koristi i u sustavima od
par stotina kW. Tri su osnovne tehnologije za koritenje biomase. Prvo je izgaranje biomase na reetki kao tradicionalan dobro
poznat postupak izgaranja krutih goriva. Drugi je nain izgaranje u fluidiziranom sloju. Oba se koriste za proizvodnju pare za
pogon parne turbine. Trei nain je rasplinjavanje biomase. Tako dobiveni gorivi plinovi mogu se koristiti za pogon motora s
unutranjim izgaranjem ili se koriste na drugi nain. Ovi sustavi su takoer u razvojnoj fazi jer treba rijeiti probleme vezane za
proiavanje plina, probleme s naslagama katrana i ae i koroziju. Isto tako moe se u ovim sustavima koristiti bioplin.
6.2.4.
Podruja primjene KTE sustava
Topla voda iz KTE sustava moe se u objektu koristiti na vie naina:

Grijanje prostora
Pripremu sanitarne vode
Zagrijavanje bazenske vode
Hlaenje prostora primjenom apsorpcijskih ureaja.


387 zgrada
Proizvedena el. energija koristi se za podmirivanje dijela potreba objekta. Jedan se dio el. energije moe isporuivati u mreu
ako za to postoji potreba.KTE sustavi se rijetko koriste za potpunu opskrbu objekta el. energijom i toplinom. Oni su uglavnom
u kombinaciji s kotlom. Pri tome KTE sustav podmiruje bazne potrebe, a kotlovi pokrivaju poveane potrebe.
Ispravno projektiran i voen KTE sustav s kotlom i isporukom el. energije, objektu daje maksimalnu efikasnost. Problemi se
javljaju kad se KTE sustav projektira za podmirenje vrnih potronja. Tada dolazi do porasta povratnih temperatura vode i
sustav se pregrijava. KTE sustavi su isplativi kada rade minimalno 4000 do 5000 sati godinje.
6.2.5.
Prednosti i mane
Tablica 6.7 - Prednosti i mane
Prednosti
Ogranienja
Proizvodnja el.energije i topline
Trai poznata i konstantna optereenja za

dobar stupanj djelovanja
Daje visoke stupnjeve djelovanja kad se proizvedena

toplina potpuno iskoristi
Trai potpuno iskoritavanje toplinske energije za

dobar stupanj djelovanja
Poboljava karakteristike el. mree stabilizirajui

struju i napon
Trai redovito odravanje
Daje kontinuiranu isporuku el.energije
Rjee se koristi za dobivanje samo el.energije ili

topline
Proizvedena toplinska energija moe se koristiti za

dobivanje rashladnog uinka
Da bi bio isplativ sustav mora raditi minimalno 4000

do 5000 sati godinje
6.2.6.
Primjena
Tablica 6.8 - Preporuena primjena
Primjena
Zahtjevi
Bazeni
Konstantna potreba za zagrijavanjem i potrebna

el.energija za pogon pumpi. Veliki zahtjevi za
sanitarnom vodom
Centri za rehabilitaciju i odmor
Cjelodnevni rad i veliki zahtjevi za sanitarnu vodu
Bolnice
24 satni rad. Potrebne vie temperature prostora.

Velike potrebe za sanitarnom vodom
Domovi za starije
Potrebne vie temperature prostora. Velike potrebe

za sanitarnom vodom
Hoteli
Cjelodnevni rad i potreba za komforom. Centri za

odmor i rekreaciju. Velike potrebe za sanitarnom
vodom
Sveuilini kampusi
Uionice, uredi, ostali prostori trae cjelodnevni

rad i rad do kasno u no. Prostori za smjetaj trae
toplinsku energiju u jutarnjim i veernjim satima.
Policijske stanice
24 satni rad. Potreba za el.energijom i toplinom

neovisno o vanjskim izvorima
387
388

Tablica 6.9 - Manje preporuena primjena
6.2.7.
Primjena
Zahtjevi
Uredi i gradske vijenice
Posebno kad se koriste i u veernjim satima. Moe se

kombinirati s hlaenjem
Muzeji
Potreba za odravanjem stalne temperature

neovisno o satima rada za posjetioce
Zatvori
24 satni rad
kole
Produeni rad, kole s bazenima i centrima za

izobrazbu odraslih
Trgovaki centri
Produljeno vrijeme rada. Potreba za hlaenjem
Aktivnosti koje je potrebno obaviti kroz energetski audit
Aktivnosti su identine onima koje se provode kod kotlova, samo to se u ovom sluaju kontroliraju podaci relevantni za KTE
sustav. Svakako je nuno utvrditi postizanje projektnih parametara i mogunost to tonijeg mjerenja veliina koje su potrebne
za kasnije analize. To su prvenstveno potronja goriva, isporuena el. energija, isporuena toplinska energija i realiziran
rashladni kapacitet ako je ugraen. Svi ovi ureaji podlijeu pod Uredbu o GVE-u.
Provjeriti
Predloiti
Da li postoji dokumentacija za KTE sustav i njegovu

opremu te shema spajanja
Potrebne sanacije ukoliko je potrebno
Podatke na ploici KTE sustava
Stanje KTE sustava i instalacije
Analizu rada na nivou godine
Generalni servis pojedinih dijelova, po potrebi
Knjigu pregleda i odravanja
Odreivanje uinkovitosti KTE sustava, elektrine i toplinske
Podatke s KTE sustava i podatke iz projektne

dokumentacije
Usporedbu stvarnog stanja s projektnim podacima
Potronju goriva
Vrijeme stajanja radi odravanja i kvarova
Stanje dimnjaka i prikljuka na dimnjak
Sanaciju dimnjaka ako je potrebno
Podatke o izmjerenim GVE
Podeavanje radnih parametara ako je potrebno
Podatke o periodikim pregledima

Upute za rad i odravanje
Karakteristike radnih medija koji se nalaze u
pojedinom krugu
Da li KTE sustav radi predvieni broj radnih sati
Knjigu servisiranja zbog razliitih kvarova ili
prepodeavanja

389 zgrada
6.3.
Sustavi za ulje i plin
6.3.1.
Podjela

Ovisno o gorivu koje se koristi u sustavu grijanja, razlikuje se i sustav za dovod goriva:
Sustavi za dovod plinovitog goriva
Sustavi za dovod tekueg goriva
Sustavi za dovod krutog goriva.
6.3.2.
Tehnike karakteristike uljnih i plinskih sustava za dobavu goriva
6.3.2.1.
Plinovito gorivo
Zemni plin
Plinovod, regulacijski ureaj i potrebna plinska oprema, ine zajedno sustav za dovod goriva do troila (kotla) u kojem se nalazi
naprava za izgaranje, plamenik.
Ukapljeni naftni plin (UNP)
Spremnik, ispariva, regulacijski ureaj i potrebna plinska oprema, ine zajedno sustav za dovod goriva do troila (kotla) u
kojem se nalazi naprava za izgaranje, plamenik. Spremnik za UNP moe biti nadzemni ili podzemni.
Slika 6.27 - Smjetaj malih UNP spremnika, zone opasnosti
Prema Pravilniku o ukapljenom naftnom plinu N.N. 117/2007, lanak 22. Oko malih spremnika UNP-a je jedinstvena zona
opasnosti i iznosi 1m vodoravno oko ventila i prikljuaka te 1m sferno iznad i kupasto ispod, do krunice na tlu promjera 3m.,
(slika 6.26)
Ispariva za UNP, (slika 6.28) koristi se kod velikih potroaa kada dotok topline iz okoline nije dovoljan da osigura traene
koliine plina.
389
390

Slika 6.28 - Shematski prikaz isparivaa UNP
(1. Spremnik, 2. Ispariva, 3. i 4. Grijalica ulaz/izlaz, 5. Plinska faza, 6. Sigurnosni ventil, 7. Prema potroau, 8. Vod za
izjednaenje tlaka, 9. ventil, 10. Tekua faza)
Sustav za dovod plinovitog goriva razlikuje se ovisno o vrsti plamenika i vrsti plina. Tako razlikujemo sustav za dovod plina
atmosferskim plamenicima i sustav za dovoenje plina pretlanim plamenicima, (slika 6.29), odnosno sustav za dovod zemnog
ili ukapljenog naftnog plina.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Slijepa matica
Injektor (Venturi cijev)
Injektorska sapnica
Navoj
Prikljuak termoelementa
Prirubnica pilot-plamenika
Manometarski prikljuak
Slika 6.29 - Pretlani i atmosferski plinski plamenik
6.3.2.2.
Kapljevito gorivo
Koristi se EL loivo ulje ili lako loivo ulje (sve manje zbog veeg zagaenja okolia). Spremnici mogu biti nadzemni ili podzemni
(slika 6.30). Radi sprjeavanja zagaenja okolia, spremnici moraju biti dvoplani ili smjeteni u bazenu za prihvat kapljevine.
Ukopani spremnici bez obzira na vrstu goriva moraju biti zatieni od korozije i elektrokorozije.

391 zgrada

Slika 6.30 - Ukopani i nadzemni spremnik za EL. loivo ulje
6.3.3.
Zahtjevi na instalacije
Kotlovi kapaciteta veeg od 50 kW, moraju se postavljati u posebne prostorije s odgovarajuim provjetravanjem kako bi se
osigurala potrebna koliina zraka za izgaranje. Kotlovi na ulje i plin u odreenim se sluajevima mogu staviti u zajednike
prostorije ako su ispunjeni sljedei uvjeti:
kada je ostvarena sigurnost pogona ili je neophodno da se u tim prostorijama nalaze i drugi ureaji (grija zraka, procesno
loite, pojedinano loite)
kad se nalaze u izdvojenim objektima koji slue kao kotlovnice i skladite goriva.
Plamenici i ureaji za dobavu plinovitog i kapljevitog goriva, za kotlove kapaciteta veeg od 50 kW, moraju na vanjskom zidu
kotlovnice imati prekida za sluaj opasnosti, preko kojega se iskljuuje napajanje gorivom (prekida za sluaj opasnosti poar). Ako je u istoj prostoriji uskladiteno kapljevito gorivo ili se do skladita prolazi kroz kotlovnicu, mora postojati jasno
oznaen ureaj za zatvaranje dovoda goriva na mjestu prekidaa za sluaj opasnosti. Kod sustava kapaciteta veih od 600 kW,
javlja se potreba odvajanja prostorije, (slika 6.31) u kojoj je kotao od ostalih ureaja (pumpe, izmjenjivai topline, razdjelnici i
slino).
Slika 6.31 - Kotlovnica velikog kapaciteta s prostorom za ostale ureaje
391
392

6.3.3.1.
Plinski aparati i instalacija
Kod postavljanja plinskog grijanja i instalacije plina, potrebno je potovati zahtjeve lokalnog plinskog distributera. Investitor
mora prije poetka radova osigurati suglasnost za dimnjak, postavljanje instalacije i prikljuivanje troila. Ako se radi o tekuem
naftnom plinu, tada se postavljanje spremnika za UNP i izvoenje instalacije, mora provesti prema vaeoj zakonskoj regulativi,
kao i preglede u toku uporabe.
Plinska troila (kotlovi, grijalice) mogu se, ovisno o snazi, postaviti u prostorije samo ako su iste dovoljnog volumena i
odgovarajue prozraivane. Veliine prostorija, otvori za zrak i ostale mjere propisane su zakonskom regulativom.
6.3.3.2.
Aparati na EL loivo ulje i instalacija
Kod postavljanja instalacije i spremnika za sustav grijanja na EL loivo ulje, potrebno je pridravati se vaee zakonske regulative
kojom su propisani:
zahtjevi za postavljanja spremnika na otvorenom, u objektu ili ukopanog
spremnika
elementi instalacije za dobavu loivog ulja od spremnika do troila i opremu spremnika
poarna sigurnost.
Isto tako treba redovito odravati spremnik i instalaciju kako u njima ne bi dolo do taloenja neistoa.
Troila na EL loivo ulje (kotlovi, grijalice) mogu se, ovisno o snazi, postaviti u prostorije samo ako su iste dovoljnog volumena i
odgovarajue prozraivane. Veliine prostorija, otvori za zrak i ostale mjere propisane su zakonskom regulativom.
6.3.4.
Norme
Hrvatski propisi i norme za elemente sustava za dobavu goriva, kapljevitog, plinovitog ili krutog su uglavnom preuzete
europske direktive i norme.
Pravilnik o tlanoj opremi N.N.135/05 i 126/08
Pravilnik za plinske aparate N.N. 135/05
Pretlani uljni plamenici: HRN EN 226
Pretlani plinski plamenici: HRN EN 676
Ispitni plinovi, ispitni tlakovi, kategorizacija ureaja HRN EN 437
Toplovodna grijanja-planiranje HRN EN 12828
Podzemni spremnici za UNP HRN EN 14075
Nadzemni spremnici za UNP 12542
Sigurnosni ventili za spremnike UNP 14071
Sigurnosni ventili za plinove, pare i kapljevine HRN EN 4126-1

393 zgrada
6.3.5.

Kod sustava za ulje i plin plamenik je element koji je odgovoran za efikasnost kotla. Zato je njegovo odravanje i kontrola bitno
za cijeli sustav grijanja objekta.
Provjeriti
Predloiti
Da li postoji dokumentacija za sustav skladitenja i

dobave goriva
Potrebne sanacije ukoliko je potrebno
Podatke na ploicama pojedinih komponenata sustava
Stanje instalacije
Analizu rada na nivou godine
Generalni servis pojedinih dijelova, po potrebi
Ugradnju isparivaa za UNP ili zagrijavanje ulja ako je

potrebno
Podatke sustava skladitenja i dobave goriva i podatke

iz projektne dokumentacije
Kontrolu katodne zatite na ukopanim spremnicima
Potronju goriva preko podataka o punjenju spremnika
6.4.
Dimnjaci
Dimnjak je sastavni dio sustava grijanja. Njegova je uloga odvoenje dimnih plinova u atmosferu. Za ispravan rad sustava
grijanja, bez obzira radi li se o pojedinanom ili centralnom sustavu, neophodno je da dimnjak bude ispravno dimenzioniran.
To znai da ima odgovarajui presjek za nastalu koliinu dimnih plinova i visinu kako bi ostvario traeni podtlak, neophodan
za odvoenje dimnih plinova. Isto tako dimnjak mora biti izraen od odgovarajuih materijala, ovisno o gorivu koje se koristi.
Vrstu, presjek i visinu dimnjaka odreuje projektant na osnovi podataka o sustavu grijanja, tipu kotla, vrsti goriva, reimu
grijanja i konfiguraciji terena.
6.4.1.
Podtlak dimnjaka
Podtlak dimnjaka, ostvaruje se na osnovi razlike gustoe dimnih plinova i okolinjeg zraka. Ako taj uzgon nije dovoljan,
potrebno je dimne plinove odvoditi prisilno. Kod kotlova na kruto gorivo i ureaja s atmosferskim plamenikom, dimnjak mora
osigurati podtlak dovoljan za svladavanje otpora kotla, dimnjae (prikljuak na dimnjak) i samog dimnjaka.
Kod kotlova s ventilatorskim plamenicima (pretlani kotlovi), plamenik stvara pretlak potreban za svladavanje otpora kotla, a
dimnjak otpora u dimnjai i samom dimnjaku.
393
394

6.4.2.
Presjek dimnjaka
Presjek dimnjaka za manje objekte odreujemo prema podacima proizvoaa dimnjaka, (slika 6.45) ili prema izrazima danim
u strunoj literaturi.
6.4.2.1.
Izrada
Razlikujemo sljedee vrste gradnje dimnjaka:

dimnjaci iz opeke ili amota
dimnjaci izvedeni od prefabriciranih elemenata
dimnjaci iz vie slojeva (toplinski izolirani)
specijalni dimnjaci iz nehrajuih materijala (nehrajui elik ili keramika) za kondenzacijske kotlove i plinske kotlove.
Dimnjaci se u pravilu postavljaju u unutranjosti zgrade, (slika 6.32). Iznutra moraju biti glatki i nepropusni te konstantnog
presjeka. Konstrukcija dimnjaka mora osigurati njegovu postojanost i otpornost na temperature i koroziju. Visina dimnjaka
odreena je visinom zgrade. Kako bi se izbjegli utjecaj vjetra i susjednih objekata, potrebno je visinu dimnjaka prilagoditi stanju
na terenu. Temperatura dimnih plinova najvia je na ulazu u dimnjak i postupno opada prema vrhu. Potrebno je osigurati da
se dimni plinovi na svom putu ne ohlade do temperature kondenzacije.
Temperature dimnih plinova na izlazu iz kotla ovise o vrsti kotla. Kod standardnih kotlova na sve vrste goriva, ona je oko 200
do 250C, dok je za niskotemperaturne kotlove od 160 do 180C a za kondenzacijske oko 50C. Upravo radi toga potrebno
je provesti sanaciju dimnjaka kod prelaska s jedne na drugu vrstu goriva, odnosno na drugi tip kotla. Dimnjak se mora dati
kontrolirati i oistiti strunoj osobi - dimnjaaru, u propisanim vremenskim razmacima.
Slika 6.32 - Prikljuivanje troila na dimnjak i razliite izvedbe dimnjaka


395 zgrada
6.4.3.
Izgaranje i produkti izgaranja
6.4.3.1.
Idealno izgaranje
Pod idealnim izgaranjem podrazumijevamo potpunu reakciju svih gorivih elemenata u gorivu s najmanjom koliinom kisika.
Izgaranje je ekzotermni proces oksidacije goriva pri emu se razvija toplina. Goriva su uglavnom organski spojevi, sastavljeni
od ugljika C, vodika H, sumpora S, kisika O, duika N, pepela i vlage. Za gorive sastojke vrijedi sljedea kemijska reakcija:
C+O2CO2
2H2+O22H2O
S+ O2SO2
U praksi je idealno izgaranje s minimalnom koliinom kisika praktiki neostvarivo. Kako bi se postigle potpune reakcije, nuno
je gorivu dovesti vie kisika od onog minimalno potrebnog. Upravo zato je i potrebna koliina zraka za izgaranje vea od
minimalne za sve vrste loita.
Z=.Zmin gdje je pretiak zraka i iznosi:
Za runa loita

Za mehanika loita

Za loita na ulje i ugljenu prainu
Za plinska loita

= 1,6 do 2
= 1,3 do 1,6
= 1,2 do 1,4
= 1,05 do 1,2
Kod idealnog izgaranja dobivamo i minimalnu koliinu dimnih plinova (vlanih ili suhih). Vlani dimni plinovi u sebi sadre i
vodenu paru ija koliina ovisi o vlazi goriva i koliini vodika u gorivu. Koliina dimnih plinova odreuje se preko izraza;
D=Dmin+(-1).Zmin (6.7)
Tablica 6.12 - Karakteristike goriva

Gorivo
Vlaga, %
Zmin, m3/kg
Dmin.vl, m3/kg
CO2max, %vol.
Drvo
15
4,1
4,8
20,2
Lignit
26,5
3,88
4,63
20,8
EL loivo ulje
11,2
11,8
15,5
Zemni plin L
8,4
9,4
11,8
Koliina vlanih dimnih plinova nastalih u loitu, mora se odvest u atmosferu. Kad imamo kondenzacijski ureaj, onda se
jedan dio vodene pare kondenzira u kotlu tako da koliina dimnih plinova moe poprimiti u najboljem sluaju vrijednost koja
odgovara koliini suhih dimnih plinova.
6.4.3.2.
Mjerenja dimnih plinova
Mjerenja na dimnim plinovima obuhvaaju mjerenje koliine dimnih plinova, mjerenje sastava dimnih plinova, mjerenje
praine u dimnim plinovima. Ova se mjerenja provode u svrhu dobivanja podataka za proraun dimnjaka i proraun koliina
oneiujuih tvari u zrak. Mjerenja sastava dimnih plinova obavljaju se specijalnim ureajima za mjerenje sastava dimnih
plinova. Ureaji za mjerenje sastava dimnih plinova imaju razliite vrste senzora koji se baziraju na elektrokemijskom principu,
ionizaciji dimnih plinova ili apsorpciji infracrvenog zraenja. Mjeri se: O2, CO2, CO, NO, CxHy, SO2, NO2, NOx, i izraunavaju pretiak
zraka, gubitci dimnim plinovima i potlak dimnjaka te uz dodatnu opremu, brzina dimnih plinova.
395
396

Posebno se za mjerenje praine u dimnim plinovima koriste ureaji koji se temelje na gravimetrijskoj metodi.
Ureaji iskazuju vrijednosti pojedinih sastojaka prvenstveno u ppm (particle per milion, 10000 ppm=1%), a preraunavaju ih u
mg/m3 kod 0C i tlaka 101,3 kPa ili mg/kWh, kod traene referentne vrijednost kisika u suhom dimnom plinu.
Prema Uredbi o GVE-u imamo sljedeu podjelu ureaja za loenje (kotlova)
Tablica 6.13 - Podjela ureaja za loenje (kotlova) prema Uredbi o GVE
UREAJ ZA LOENJE
KRUTO GORIVO
TEKUE I PLINSKO GORIVO
Mali
> 0,1 do 1 MW
> 0,1 do 3 MW
Srednji
> 1 do 50 MW
> 3 do 50 MW
Veliki
> 50 MW
> 50 MW
Tablica 6.14 - GVE za male ureaje za loenje koji koriste uobiajena kruta goriva
GVE
Zacrnjenje dimnjaka
Toplinski gubici u otpadnom plinu
17%
Ugljik (II) oksid
1000 mg/m3
Zadani volumni udio kisika
7% (ugljen, vrtlono loenje)

11% (drvo, biomasa)
Tablica 6.15 - GVE za srednje ureaje za loenje koji koriste uobiajena i posebna kruta goriva
GVE
17%
Krute estice
150mg/m3
Oksidi sumpora izraeni kao SO2
2000mg/m3
Ugljik(II) oksid
500mg/m3
Oksidi duika izraeni kao NO2
500mg/m3
vrtlono izgaranje:
300mg/m3
Plinoviti anorganski spojevi

- klora izraeni kao HCl
200mg/m3
- fluora izraeni kao HF
30mg/m3
Organski spojevi izraeni kao ukupni ugljik
50mg/m3
(samo za posebna kruta goriva)
7% (ugljen, vrtlono loenje)

11% (drvo, biomasa)


397 zgrada
Tablica 6.16 - GVE za male ureaje za loenje koji koriste uobiajena tekua goriva i za srednje ureaje za loenje koji
koriste uobiajena i posebna tekua goriva
Ureaj za loenje
GVE
Dimni broj
Mali
Mali i srednji
10%
Krute estice
Srednji
150 mg/m3
Ugljik(II) oksid
Mali i srednji
175 mg/m3
250 mg/m3 za ekstra
lako loivo ulje
Mali i srednji
Oksidi sumpora izraeni kao SO2
Srednji
1700 mg/m3
Mali i srednji
3%
350 mg/m3 za ostala

loiva ulja
Tablica 6.17 - GVE za male i srednje ureaje za loenje koji koriste plinska goriva
Ureaj za loenje
GVE
Mali
Mali i srednji
10%
Krute estice
Srednji
10 mg/m3
Ugljik(II) oksid
Srednji
100 mg/m3
Mali i srednji
200 mg/m3
Mali i srednji
3%
Dimni broj
Toplinski gubici u otpadnim plinovima
Ve je reeno da se vrijednosti doputenih emisija dimnim plinovima, navedeni u normama mogu razlikovati od drave do
drave, no smiju biti samo manji od normom propisanih. Iz nie navedenih podataka vidljive su razlike u zahtjevima pojedinih
zemalja u pogledu doputenih emisija iz ovih ureaja u odnosu na zahtjeve dane u normama.
U tablici 6.18 prikazane su vrijednosti doputenih emisija u zrak iz razliitih ureaja za loenje u pojedinim dravama Europe.
397

398
Tablica 6.18 - Vrijednosti doputenih emisija u zrak iz razliitih ureaja za loenje u pojedinim dravama Europe
Pregled dodatnih zahtjeva po pojedinim regijama i dravama (svedeno na 13 % O2)
iskoritenje
%
CO
mg/mn3
CO
%
praina
mg/mn3
EN 13240 - pei, kamini
50
12500
1,0
--
EN 12815 - tednjaci
50
12500
1,0
--
iskoritenje
%
CO
mg/mn3
CO
%
praina
mg/mn3
EN 13240 - pei, kamini - povremeno loenje
73
2000
0,16
100
EN 13240 - pei, kamini - trajnoarnost
70
2500
0,20
100
EN 12815 - tednjaci - kuhanje
70
3000
0,24
100
EN 12815 - tednjaci - kuhanje + grijanje
75
3500
0,28
100
Njemaka 1. BimSchV. St.1 (planirano 2009) EN 13240
73
2000
0,16
75
Njemaka 1. BimSchV. St.1 (planirano 2009) EN 13240
73
1250
0,10
40
Njemaka DIN plus EN 13240

NOx 200 mg/Nm3 CmHn 120 mg/Nm3
75
1500
0,12
75
Njemaka Regensburg EN 13240
--
1500
0,12
75
Njemaka Mnchen EN 13240

NOx 200 mg/Nm3
--
1500
0,12
75
iskoritenje
%
CO
mg/mn3
CO
%
praina
mg/mn3
EN 13240 - pei, kamini - EN 13240
--
1500
0,12
100
EN 12815 - tednjaci - kuhanje
--
3000
0,24
110
EN 12815 - tednjaci - kuhanje + centralno grijanje
--
3000
0,24
150
EUROPSKE NORME
1
NJEMAKA 1. BimSchV. St.1
VICARSKA LRV
3
iskoritenje
%
CO
mg/MJ
CO
mg/mn3
CO
%
praina
mg/mn3
EN 13240 - na drvo
NOx 150 mg/Nm3 OGC (CmHn ) 50 mg/Nm3
78
1100
625
0,05
50
EN 13240 - na ugljen - EN 13240
75
1100
625
0,05
50
EN 12815 - na drvo - tednjaci - kuhanje
72
1100
625
0,05
50
EN 12815 - na ugljen - tednjaci - kuhanje
73
1100
625
0,05
50
AUSTRIJA Art. 15a B-VG
6.4.3.3.
Prikaz izmjerenih veliina
Ureaji za mjerenje sastava dimnih plinova izvorno daju koncentracije pojedinih sastojaka u udjelima ppm (particle per milion).
1% = 10000 ppm
Za pretvaranje u druge mjerne jedinice na raspolaganju su pretvorbeni faktori. Usporedivi podaci dobivaju se svoenjem na
referentne vrijednosti kisika kod 0C i 1013 mbar.


399 zgrada
Preraunavanje na referentnu vrijednost kisika dobivamo preko izraza:

21 O2 ref
. mj (6.8)
Aref =
xA

Gdje su:
21 O2 mj
A - mjereni parametar
indeksi:
ref - referentna vrijednost
mj - mjerena vrijednost.
Tako slijedi:
CO (mg / m 3 ) =

21 O2 ref
21 O2 mj
NO x (mg / m 3 ) =

NO x (mg / m 3 ) =
.x1,25 xCO( ppm)
21 O2 ref
21 O2 mj
21 O2 ref
21 O2 mj
(6.9)
.x 2,05 x. ( NO( ppm) + NO2 ( ppm))
x. 2,05 x. ( NO ( ppm) + NO2 ( ppm))
(6.10)
(6.11)

Nadalje imamo:
Lako ili EL loivo ulje
CO
1 ppm = 1,11 mg/kWh;
1mg/m3 = 0,889 mg/kWh
NOx
1 ppm = 1,822 mg/kWh;
1mg/m3 = 0,889 mg/kWh
Prirodni plin
CO
1 ppm = 1,074 mg/kWh;
1mg/m3 = 0,859 mg/kWh
NOx
1 ppm = 1,759 mg/kWh;
1mg/m3 = 0,859 mg/kWh
6.4.3.4.
Sastav dimnih plinova
Duik (N2)
U zraku ga ima 79% vol. Duik je bezbojan plin bez mirisa i okusa i ne sudjeluje u procesu izgaranja, ve predstavlja balast jer se
u loitu zagrijava i zatim izbacuje u okolinu. U dimnim plinovima ga ima izmeu 78% i 80%.
Ugljini dioksid (CO2)

Ugljini dioksid bezbojan je plin bez mirisa i lagano kiselog okusa. Ubraja se u staklenike plinove. Maksimalna doputena
koliina u zraku je 5000 ppm. Pri koncentraciji od 15% vol. (150000 ppm) izaziva trenutno gubitak svijesti. U dimnim plinovima
uljnih loita ima ga 12,5% do 14%, plinskih 10% do 12% i loita na drvnu biomasu 7% do 13%.
399
400

Kisik (O2)
Jedan dio kisika pri izgaranju se vee s vodikom stvarajui vodu. Ovisno o temperaturi dimnih plinova, ona moe biti u obliku
pare ili kapljevine. Preostali kisik nalazi se u dimnim plinovima i preko njega se rauna efikasnost izgaranja i koliina CO2 u
dimnim plinovima. U dimnim plinovima uljnih loita ima ga 2% do 5%, plinskih 2% do 3% i loita na drvnu biomasu 7% do
13%.
Ugljini monoksid (CO)
Ugljini monoksid bezbojan je plin bez mirisa, otrovan i rezultat je nepotpunog izgaranja goriva. U velikim koncentracijama
u zraku onemoguava apsorpciju kisika u krv. Pri koncentraciji u zraku od 700 ppm, izaziva smrt osobe u roku od 3 sata.
Maksimalna doputena koliina u zraku je 50 ppm. U dimnim plinovima uljnih loita ima ga 80 ppm do 150 ppm, plinskih
80 ppm do 100 ppm i loita na drvnu biomasu 150 ppm do 20000 ppm.
Oksidi duika (NOx)
Duik iz goriva i zraka na visokim temperaturama vee se s kisikom stvarajui duikov monoksid NO. Nakon odreenog
vremena nastavlja se oksidacija i stvara se NO2. Duikov dioksid je topiv u vodi i izaziva smetnje na respiratornim organima,
pridonosi razgradnji ozona u kombinaciji s ultraljubiastim zraenjem. NO i NO2 zajedno se nazivaju oksidima duika NOx. U
dimnim plinovima uljnih i plinskih loita ima ga 50 ppm do 100ppm, a loita na drvnu biomasu 120 ppm do 180 ppm.
Sumporni dioksid (SO2)
Sumporni dioksid bezbojan je plin, otrovan i neugodnog mirisa. Nastaje iz sumpora koji se nalazi u gorivu. Maksimalna
doputena koncentracija u zraku je 5 ppm. Sumporasta kiselina nastaje u dodiru s vodom. U dimnim plinovima uljnih i plinskih
loita ima ga 180% do 220%, a loita na drvnu biomasu nalazi se u tragovima.
Ugljikovodici (CxHy)
Nastaju kod nepotpunog izgaranja. Pridonose stvaranju staklenikih plinova. Sadre metan,
butan, benzen i druge. U dimnim plinovima uljnih i plinskih loita ima ga manje od 50 ppm, a loita na drvnu biomasu
150 ppm do 1800ppm.
aa
Predstavlja isti ugljik, a rezultat je nepotpunog izgaranja. Kod uljno plinskih kotlova mjeri se preko dimnog broja koji mora biti
manji od 1. Kod krutih goriva kvaliteta izgaranja odreuje se preko zacrnjenja dimnjaka.
Krute estice (praina)
Lebdee estice su pepeo, mineral iz goriva. Odreuju se gravimetrijskom metodom.
6.4.4.
Kvalitetan dimnjak osigurava i dobar rad kotla to rezultira i manjim gubitcima. Ovisno o gorivu i dimnjak mora biti izraen od
adekvatnih gradiva. Zato je njegovo odravanje i kontrola bitno za cijeli sustav grijanja objekta.
Provjeriti
Predloiti
Da li su dimnjak i kotao kompatibilni
Sanacije ako je potrebno
Da li je dimnjak graen iz odgovarajuih materijala
ienje
Stanje dimnjaka
Reguliranje potlaka
Da li dolazi do kondenzacije dimnih plinova u dimnjaku
Usklaivanje dimnjaka i kotla

Potlak dimnjaka
Mjerenja GVE


401 zgrada
6.5.
Cjevovodi i armatura
Cijevni razvod nosilaca topline

Za kvalitetnu distribuciju nosilaca topline bitno je da cirkulacijske crpke imaju odgovarajue karakteristike, broj okretaja, visinu
dizanja i mogunost regulacije kako bi se prilagodile sustavu u koji su ugraene. Svaka grana sustava mora se moi regulirati,
zatvoriti, isprazniti i odzraiti. Zaporni ventili moraju biti za odgovarajuu namjenu, odgovarajui tlak i temperaturu i moraju se
dobro zatvarati. Sva zaporna, kontrolna i regulacijska armatura mora biti pristupana za manipulaciju, odravanje i oitavanje.
Strujanje medija kroz cijevi i armaturu ne smije stvarati buku.
Ostvarivanje potrebnog protoka kroz pojedine dionice i ogrjevna tijela ostvaruje se balansiranjem mree pomou regulacijskih
ventila, prigunih ventila i regulatora protoka (slika 6.33). Preporua se ugradnja regulatora temperature na razdjelnike
polaznog voda. Cirkulacijske crpke i ureaji za odravanje tlaka u sustavu, moraju se tako postaviti da ne dolazi do ulaska zraka
u sustav. Cjelokupni cijevni razvod mora se izvesti tako da uslijed temperaturnih dilatacija ne doe do oteenja na sustavu ili
objektu. Problem dilatacija rjeava se ugradnjom kompenzatora.
STR
STR... Regulacijski ventil za usponske vodove
Slika 6.33 - Cijevni razvod s regulacijom protoka pojedine dionice i ogrjevnog tijela
6.5.1.
Armatura za hidrauliko balansiranje
Takve armature moraju imati mogunost podeavanja pada tlaka i mjerenja protoka.
Ventili za regulaciju dionica
Pomou njih moe se preko podeavanja pada tlaka na ventilu, podesiti eljeni protok (maksimalni) kroz dionicu. To je potrebno
kako bi se sprijeilo da dionice s ukupno manjim padom tlaka imaju povean, a one s veim nedovoljan protok. Uz pomo
ventila za regulaciju (slika 6.34) mogue je svaku dionicu hidrauliki uravnoteiti.
Regulatori diferencijalnog tlaka
Imaju zadau odravati razliku tlaka na dionici na eljenoj vrijednosti. Regulator diferencijalnog tlaka je proporcionalni regulator
i radi bez pomone energije. Postavlja se na povratnom vodu. Ventil se povezuje preko voda za prijenos impulsa s ventilom za
regulaciju grane, smjetenom u polaznom vodu (slika 6.35).
401

402
Slika 6.34 - Ugradnja regulatora diferencijalnog tlaka
Slika 6.35 - Ugradnja regulatora diferencijalnog tlaka
Prestrujni ventili
Koristi se kod malih sustava umjesto regulatora diferencijalnog tlaka. Kod prekoraenja maksimalnog tlaka prestrujni ventil
otvara i jedan dio tople vode iz polaznog voda, mijea se s povratnom vodom (slika 6.36).
Predpodesivi termostatski ventil
Termostatski radijatorski ventil (slika 6.39) ima vanu ulogu u sustavu grijanja. Njegova je zadaa:
Registriranje temperature prostorije
Usporeivanje iste s namjetenom vrijednosti
Kompenzacija poremeaja podeavanjem protoka kako bi odrao temperaturu prostorije konstantnom.
Zato se termostatski ventil kao izvrni organ mora dobro odabrati, a predpodeavanje se mora obaviti na svakom ventilu kako
bi se postavio maksimalni protok kroz ventil koji odgovara uinku radijatora. Tako se osigurava da ventil radi u cjelokupnom
podruju regulacije. Treba napomenuti da se termostatski ventili ne stavljaju na instalacije u kojima je ugraen kotao na kruto
gorivo bez akumulacijskog spremnika.


403 zgrada
Slika 6.36 - Ugradnja prestrujnog ventila
6.5.2.
Mjerenje temperature i protoka
Mjerenje temperature nosilaca topline obavlja se temperaturnim senzorima koji se ili ulau u cjevovod ili se ugrauju kao
naleni (prislanjaju na cijevi). Informativno se temperatura medija moe dobiti mjerenjem temperature stjenke cijevi kontaktnim
termometrom ili infracrvenim beskontaktnim termometrom.
Mjerenje protoka obavlja se razliitim ureajima koji mogu biti ugraeni u instalaciju, kao turbinski mjerai protoka, rotametri,
krilni mjerai. Za mjerenje protoka preko pada tlaka korist se mjerne blende ili ventili (slika 6.37), preko ijega se pada tlaka
moe odrediti protok (regulacijski ventili). Za kontrolna mjerenja sluimo se ultrazvunim mjeraima koji se mogu postaviti
izvana na cijev.

Slika 6.37 - a) Ureaj za mjerenje diferencijalnog tlaka (slui za podeavanje regulacijskih ventila i odreivanje

protoka kroz ventil); b) Ventil s mjernim prikljucima

6.5.3.
Stanje cijevne mree razvoda nosilaca topline bitno je s jedne strane zbog kontrole toplinskih gubitaka a isto tako i zbog
osiguranja traenih protoka kroz ogrjevna tijela, to takoer pridonosi utedi energije. Kvalitetno izvedena i balansirana
cijevna mrea osigurava i dobar rad cijelog sustava, to rezultira smanjenim gubitcima. Mogunost regulacije broja okretaja
cirkulacijskih crpki dodatno poboljava uinkovitost sustava.
403
404

Provjeriti
Predloiti
Ope stanje cijevnog razvoda i armature
Izolacije cjevovoda
Postavljanje ili sanaciju
Mogunost mjerenja temperature, protoka
Ugradnju odgovarajuih mjernih ureaja
Da li postoje regulacijski ventili na dionicama i

ogrjevnim tijelima
Ugradnju regulacijskih i termostatskih ventila
Cirkulacijske crpke i mogunost njihove regulacije
Ugradnju cirkulacijskih crpki s promjenljivim brojem okretaja
Knjigu odravanja i podatke o balansiranju sustava
Redovito odravanje i voenje knjige o radovima na sustavu
6.6.
Regulacija sustava
Kod sustava grijanja regulacijom se eli odravati temperatura polaza nosilaca topline s ciljem ostvarivanja traene temperature
prostora. Regulacija moe biti runa i automatska.
Razlikujemo takoer centralnu i lokalnu regulaciju. Centralna regulacija osigurava potrebnu temperaturu polaznog voda sustava
centralnog grijanja prema vanjskoj (VR) ili unutranjoj temperaturi (SR). Lokalna regulacija osigurava traenu temperaturu u
prostoriji.
Svaka se regulacija sastoji od temperaturnog osjetnika, upravljake jedinice i izvrnog lana (Slika 6.38).
Slika 6.38 - Regulacija preko vanjske temperature s mjeajuim ventilom
6.6.1.
Kriteriji za izbor regulacije grijanja
Kriteriji ovise o tome to se eli regulirati:

Jedna prostorija SR
Obiteljska kua SR
Obiteljska kua s vie jednakih prostorija za boravak i regulacijom polaznog voda prema vanjskoj temperaturi VR
Kua s vie stanova, kole, uredi, s razdvojenim krugovima grijanja VR prema stranama svijeta.

405 zgrada

Openito vrijedi:
U referentnoj prostoriji ne smije biti postavljen termostatski ventil
Osjetnici topline reagiraju na izvor topline kao to su sunce, osobe, ureaji
Kod podnog grijanja imamo kod regulacije sobne temperature (SR) velika kanjenja.
Sustav se moe optimirati s dopunskim funkcijama:
Preko dana radi s vanjskom regulacijom (VR)
Preko uklopnog sata i regulacije preko referentne prostorije (SR)
Preko obustave grijanja do toke koja osigurava brzo zagrijavanje, ukapanje preko vanjske regulacije (VR).
Pravilnom kombinacijom dvaju tipova regulacije postie se uteda energije.
6.6.2.
Kontrola sustava
Postizanja traenih parametara ovisi o mjestu postavljanja temperaturnih osjetnika koji daju informaciju sustavu regulacije.
Postavljanje osjetnika u prostoriji
S obzirom na regulaciju, osjetnik treba postaviti u graevinski hladniju prostoriju u odnosu na one u kojima se temperatura
regulira termostatski ventilima. S obzirom na kvalitetu mjernog signala, treba osigurati da osjetnik mjeri ispravno temperaturu
prostorije. Mjesto postavljanja osjetnika:
Ne na sunano mjesto
Ne blizu izvora topline (lampe)
Ne na tople zidove (u kojima su cijevi tople vode)
Ne u nie i kutove prostorija
Ne blizu vrata koja vode u negrijane prostore
Ne na cijevi i metalne podloge i mjesta strujanja hladnog zraka.
Postavljanje vanjskog osjetnika
S obzirom na regulaciju preporua se u prostorijama izloenim sunevom zraenju postaviti termostatske ventile.
S obzirom na kvalitetu mjernog signala, mjesto postavljanja treba biti:
Na visini I. kata
Zatieno od lane topline (prozor)
Ne u niama i uglovima objekta.
Postavljanje osjetnika polaznog voda
S obzirom na regulaciju osjetnik se stavlja iza toke mjeanja.
S obzirom na kvalitetu signala
stavlja se iza crpke na vertikalni dio cijevi
Radi vremenskog kanjenja ne daleko od mjealita
Osjetnike staviti nasuprot smjeru strujanja
Naljene osjetnike staviti na golu cijev i izolirati.
Regulacija niskotemperaturnog grijanja
Kod niskotemperaturnog grijanja potrebno je izabrati malu temperaturnu razliku polaza i povrata ogrjevnog medija kako bi
se ogrjevna tijela drala na to vioj srednjoj temperaturi i tako smanjila potrebna povrina za izmjenu topline. Ovo trai 2 do
4 puta vee protoke u mrei ili u odnosu na krug izvora topline. Za smanjenje uinka grijanja, u toku noi, ima smisla ugraditi
crpku s promjenljivim brojem okretaja ime se postie uteda energije.
405

406
6.6.3.
Funkcionalnost odabrane regulacije uvjetovana je njezinom izvedbom i pravilno postavljenim osjetnicima preko kojih se
dobivaju upravljake veliine. Ispravno odabrana i odravana regulacija osnovni je uvjet za uinkoviti rad sustava grijanja i
utedu energije.
Provjeriti
Predloiti
Sustav regulacije i njegovu kompatibilnost sa sustavom

grijanja odnosno karakteristikama objekta
Mjesta postavljanja temperaturnih osjetnika
Postavljanje na ispravno mjesto
Odravanje regulacije
Mogunost praenja reguliranih veliina
Knjigu odravanja i podatke o umjeravanju osjetnika
6.7.
Kapacitet sustava grijanja
6.7.1.
Potrebna snaga sustava grijanja
Automatsko praenje mjerenih i reguliranih veliina za vee

objekte
Ugradnju regulacijskih i termostatskih ventila ili njihova
skidanje ukoliko remete regulaciju
Redovito odravanje i voenje knjige o radovima na
sustavu
Potrebna snaga sustava grijanja naelno se odreuje na osnovi transmisijskih gubitaka zbog infiltracije zraka i dobitaka (izvori
topline), izraunatih na osnovi poznatih koeficijenata prolaza topline gradbenih elemenata, zidova, stropova, podova i njihovih
pripadajuih povrina, koliine zraka koja prodire u prostore te razlike temperatura zraka s vanjske i unutranje strane. Pri tome
se za vanjsku temperaturu uzima projektna vanjska temperatura za pojedinu graevinu zonu.
P= Pt + Pl - Pd, [kW] (6.12)
Gdje su:
Pt
Pl
Pd
- transmisijski gubitci
- gubitci zbog infiltracije zraka
- dobici od sunca i ureaja i drugih aktivnosti
Ovako izraunata snaga predstavlja potreban toplinski uinak sustava grijanja za izabrane projektne parametre. Izvor topline
mora imati veu snagu zbog gubitaka samog izvora, cijevne mree i regulacije.
Pi =

P [kW]
, kW (6.13)
Ukupni stupanj djelovanja sustava grijanja moemo tada izraziti preko pojedinanih stupnjeva djelovanja
u= k. c .r (6.14)
Uinkovitost pojedinih ureaja za pretvorbu energije (pei, kotlovi, grijalice) dobivamo mjerenjem prema odgovarajuim
normama. U tablicama 6.22 i 6.23 dane su pojedinane uinkovitosti ureaja,cijevne mree i regulacije sustava grijanja.


407 zgrada
Tablica 6.22 - Stupanj i uvjeti djelovanja cijevne mree i regulacije

Cijevna mrea
Stupanj djelovanja
Uvjeti
Ovisno o duljini i kvaliteti izolacije i razvodu

cijevi
95% do 98%
Centralna automatska
95%
Runa kontrolirana
92%
Runa nekontrolirana
90%
Regulacija
Tablica 6.23 - Uinkovitosti ureaja na kruta goriva

VRSTA UREAJA
STUPANJ DJELOVANJA
Pei i tednjaci
60% do 75%
Kotlovi starija izvedba
60% do 75%
Kotlovi nova izvedba
80% do 90%
Kotlovi na biomasu
82% do 92%
Peleti
87% do 92%
Sjeka
85% do 90%
Kombinirani kotlovi
70% do 78%
Kombinirani kotlovi (kruto)
65% do 75%
Standardni
85% do 90%
Niskotemperaturni
90% do 95%
Standardni
92% do 95%
Niskotemperaturni
95% do 98%
Kondenzacijski
do 108%
Sustavi s vie kotlova

Kod pojedinih objekata zbog specifinosti njihovog koritenja ili pouzdanosti rada, potrebno je postaviti sustav s vie kotlova
(slika 6.39). Za postizanje optimalnog rada takvog sustava potrebno je svaki izvor topline podesiti na maksimalni uinak uz
minimalne emisije tetnih tvari u zrak.
Slika 6.39 - Sustav s vie kotlovskih jedinica (standardni kotlovi)
407
408

6.7.2.
Godinji stupanj djelovanja
Pored stupnjeva djelovanja dobivenih na osnovi mjerenja prema normama, korisno je poznavati i godinji stupanj djelovanja
koji odraava stvarno stanje sustava. Ovaj podatak bitan je i za odluku o potrebnoj snazi izvora topline. Treba teiti da kotao
to due radi na snazi bliskoj nominalnoj, a to znai da je bolje imati malo podkapacitiran nego prekapacitiran ureaj. Za
odreivanje godinjeg stupnja djelovanja kotla, potrebno je znati broj dana loenja i broj sati rada plamenika.
GOD =
bRP
.
(6.15)
1 * qb + 1
bOD

gdje su:
hGOD
hK
bRP
bOD
qb
- godinji stupanj djelovanja

- stupanj djelovanja kotla
- broj sati rada plamenika
- broj ogrjevnih dana u godini izraen u satima
- gubitci pripravnosti kotla.
6.7.3.
Za dobivanje potpune slike o sustavu koji se promatra, potrebno je pregledati postojeu dokumentaciju, prikupiti podatke o
svim bitnim elementima sustava i prouiti nain regulacije i upravljanja sustavom.
Provjeriti
Predloiti
Sustav regulacije i njegovu kompatibilnost sa

sustavom grijanja odnosno karakteristikama objekta
Izmjene ako je potrebno
Da li se prate potronja goriva i isporuena energija

Da li postoji knjiga odravanja
Postavljanje mjerila
Uvoenje knjige odravanja
Da li postoje zapisi o mjerenju emisija u zrak
uvanje zapisa i analizu
Da li postoji dokumentacija za objekt i sustave

grijanja i pripreme sanitarne vode
Izrada dokumentacije

409 zgrada

Reference
[6.1]
[6.2]
[6.3]
[6.4]
[6.5]
[6.6]
[6.7]
BISRIA Guide; The Illustrated Guide to Renewable Technologies; BISRIA, London, UK, 2008.
BSRIA Guide; CHP for Existing Buildings BSRIA, London, UK, 2007.
Recknagel, Sprenger, Schramek, eperkovi; Grejanje i klimatizacija, INTERKLIMA, Vrnjaka Banja, 2004.
Rudolf Jauschovec; HERZ toplovodno grijanje-hidraulika, HERZ Armaturen GmbH, Be, 2004.
Sreko vai i ostali; Izvjetaji ispitivanja toplovodnih kotlova, FSB Zagreb, Zagreb, HR
Grupa autora; Prirunik za energetske savjetnike UNDP Hrvatska, Zagreb 2008.
TESTO; Flue Gas Analysis for Practical Users, Testo GmbH, Njemaka.
409
410

Alternativni sustavi i obnovljivi izvori energije za

411 zgrada
grijanje, hlaenje i pripremu potrone tople vode
7.

7.1.
Obnovljivi izvori energije
U dananje vrijeme sve vie raste svijest o opasnostima koje donosi poveano zagrijavanje atmosfere i oneienje okolia kao
posljedica progresivnog rasta potronje energije koja se uglavnom dobiva iz fosilnih goriva. Iz tih se razloga te ubrzanog rasta
cijena fosilnih goriva, kao i predvianja o njihovom nestajanju u skoroj budunosti, svijet sve vie okree prema pronalaenju
efikasnijih naina proizvodnje i potronje energije te posebice koritenju obnovljivih izvora energije.
7.1.1.
Princip obnovljivosti energije
Sunevo zraenje je najvei izvor obnovljive energije na Zemlji gdje se pretvara u druge oblike obnovljive energije (slika 7.1)
poput:
energije vjetra
hidroenergije
biomase
energije valova
energije morskih struja
toplinske energije oceana.
Ostali oblici obnovljivih energija ukljuuju :
geotermalnu energiju kojoj su izvor toplinski kapacitet zemljine jezgre te kemijske i nuklearne reakcije u slojevima
duboko ispod zemljine povrine i
energiju plime i oseke koja ima izvor u orbitalnom gibanju te gravitacijskim silama izmeu Zemlje, Mjeseca i Sunca.
Slika 7.1 - Energija Sunevog zraenja pretvorena u razliite oblike obnovljivih energija na Zemlji [7.2]
Kako je vidljivo iz prikaza energetskih tokova obnovljive energije na slikama 7.1 i 7.2, od pristiglih 173 000 TW Suneve energije
do granice atmosfere, na Zemlji se apsorbira 120 000 TW, to je 7500 puta vie od svjetskih potreba za primarnom energijom
koji imaju ekvivalent od 16 TW (2006. g.). Pri tome valja napomenuti da je ta Suneva energija dozraena na veliku povrinu
tako da rezultira relativno malom vrijednosti gustoe energetskog toka <1 kW/m2. Dozraena Suneva energija pretvara se
u osjetnu i latentnu toplinu, odnosno troi se na zagrijavanje zemljine povrine, oceana i atmosfere te na ishlapljivanje vode.
Jedan vrlo mali dio (<1%) iskoristi se u biljkama kroz proces fotosinteze te za pokretanje vjetrova, valova i morskih struja koji
411
412

svi primarno nastaju uslijed razliitog zagrijavanja pojedinih dijelova Zemlje. Pri svemu tome najvei potencijal ima direktno
koritenje Sunevog zraenja (npr. uz pomo sunevih toplovodnih kolektora, fotonaponskih elija), hidroenergija te toplinska
energija akumulirana u oceanima i tlu. Mogunost iskoritenja pojedinog potencijala ovisi ponajvie o karakteristikama
odgovarajueg oblika obnovljive energije te dosegnute tehnoloke razine ureaja i sustava koji je koriste.
IC Zraenje u svemir
Reflektirano
u svemir
50 000
40000
Sunevo
zraenje
Od Sunca
Osjetna toplina
Sunevo zraenje i
toplinski ureaji
Topl. energija oceana
Latentna toplina,
pot. energija
Hidroenergija
Hidroenergija
80000
120000
Apsorb.
na zemlju
300
Kinetika energija
30
Fotosinteza
Biogoriva
Toplina
Geotermalna
postrojenja
Plima
Energija
plime
30
Od Zemlje
Geotermalna
energija
Gravitacija,
orbitalno
gibanje
Od
planetarnog
gibanja
Slika 7.2
- Prirodni
tok obnovljive
energije na
Zemlji (jedinica
1 TW)(jedinica
[3]
Slika
7.2
- Prirodni
tok obnovljive
energije
na Zemlji
1 TW) [7.3]
Osnovna razlika izmeu obnovljive i energije dobivene iz fosilnih goriva, oituje se kroz princip obnovljivosti energije koji je
prikazan na slici 7.3, a na kojoj se vidi kako je obnovljiva energija prilikom njenog koritenja samo skrenuta iz svog prirodnog
obnovljivog toka te opet vraena u njega, pri emu je ukupni prirast energije u okoliu jednak nuli. Energija iz fosilnih goriva
je dobivena iz statinog izvora, gdje se skladitila milijunima godina, te je u kratkom vremenu osloboena u okoli ljudskim
djelovanjem. Pri tome je ukupni prirast energije u okoliu jednak upravo energiji osloboenoj iz goriva.
Okoli
Konani izvor
energetskog
potencijala
Kontinuirani izvor
energetskog toka
D
Ureaj
D
Ureaj
E
Uporaba
Uporaba
Okoli
Obnovljiva energija
Odvoenje
Okoli
Odvoenje
Neobnovljiva energija
Slika 7.3 - Tijek obnovljive i energije iz fosilnih goriva kroz okoli [3]
Slika 7.3 - Tijek obnovljive i energije iz fosilnih goriva kroz okoli [7.3]

413 zgrada
7.1.2.
Karakteristike obnovljive energije
Jedna od jako naglaenih razlika izmeu obnovljive i energije iz fosilnih goriva lei u veliini gustoe energetskog toka pri
prvotnoj pretvorbi u, za korisnika, prikladni oblik energije. Tako je vrijednost gustoe energetskog toka obnovljive energije
uglavnom <1 kW/m2 (npr. Sunevo zraenje, energija vjetra pri 10 m/s), dok fosilna goriva omoguuju postizanje nekoliko
redova veliine veih vrijednosti (primjerice u loitu toplovodnog plinskog kotla je mogue izmijeniti 100 kW/m2 toplinske
energije, ili nekoliko MW/m2 u izmjenjivau topline nuklearnog reaktora). Vrijednosti gustoe energetskog toka pri konanoj
uporabi su dakako puno manje i otprilike su jednake kod obnovljive i energije iz fosilnih goriva. Iz svih tih razloga obnovljiva
energija je esto prikladnija za lokalizirano iskoritavanje pri samom korisniku, dok je ona iz fosilnih goriva prikladna i za
centralnu pripremu i daljnju distribuciju.
Obnovljivu energiju karakterizira nekontrolirana promjenjivost u vremenu, to namee potrebu za uskladitenjem i paljivom
regulacijom da bi se trenutno raspoloivi energetski tok izvora i prikupljanje, uskladili s potronjom te potrebu za postojanjem
pomonog (fosilnog) izvora energije. Razliita raspoloivost obnovljive energije na razliitim lokacijama zahtijeva poznavanje
potencijala za iskoritavanje te paljivo dimenzioniranje sustava za iskoritavanje, ovisno o lokaciji ugradnje. Odreivanje
potencijala esto ukljuuje dugogodinje praenje meteorolokih parametara odabrane lokacije (npr. brzine vjetra, Sunevo
zraenje...) ili pak nekih drugih relevantnih parametara poput proizvodnje i koritenja biomase, otpadnog materijala i dr.
Efikasnosti pretvorbe obnovljive u korisnu energiju su oko 50% kod sunanih toplovodnih kolektora, 10% kod fotonaponskih
elija, 70% kod toplovodnih kotlova na biomasu, 60% kod hidroelektrana, 30% kod vjetroelektrana, 75% kod elektrana koje
koriste energiju plime ili valova. Zbog svega navedenog iskoritavanje obnovljive energije zahtijeva temeljite tehnoloko
ekonomske analize izvedivosti pojedinih rjeenja te naelno multidisciplinarni pristup, a koji ukljuuje podruja poput biologije,
kemije, meteorologije, poljoprivrede, geologije, strojarstva, elektrotehnike, arhitekture. Naposljetku valja napomenuti da
iskoritavanje obnovljivih energija, zbog svoje kompleksnosti te esto znaajno veih trokova po jedinici korisniku dobavljene
energije, podrazumijeva visoku razinu ekoloke osvijetenosti kako lokalne zajednice tako i energetskih strunjaka.
7.2.
Pregled osnovnih vrsta obnovljivih izvora energije
7.2.1.
Suneva energija
Energija Sunevog zraenja se direktno iskoritava pomou sunanih kolektora za zagrijavanje vode i zraka, koncentrirajuih
kolektora za proizvodnju elektrine energije te fotonaponskih elija za direktnu proizvodnju elektrine energije. Osim za potrebe
grijanja, kolektori se koriste u sklopu sorpcijskih sustava i za hlaenje. Pasivno iskoritavanje energije Sunevog zraenja ukljuuje
razne arhitektonske mjere s ciljem to vee apsorpcije i akumulacije dozraene energije u zgradama za potrebe grijanja prostora,
te kao takvo nije predmet ovog poglavlja. Tipine vrijednosti efikasnosti pretvorbe Suneve u korisnu energiju iznose oko 50% za
toplovodne kolektore (ploaste i vakuumske), 20% za koncentrirajue kolektore, 10% za fotonaponske elije, dok je kod sunanih
sorpcijskih rashladnih sustava odnos rashladnog uinka i pogonske energije Sunevog zraenja SPCF < 0,15. Nominalne snage
sustava za direktno iskoritavanje Suneve energije kreu se od 1kW kod sustava s toplovodnim kolektorima ili od 50 W kod
fotonaponskih sustava, pa sve do nekoliko MW kod sunanih elektrana s parabolinim kolektorima ili fotonaponskim elijama.
S obzirom na relativno male vrijednosti gustoe energetskog toka Sunevog zraenja (<1 kW/m2), sunani sustavi se u praksi
uglavnom koriste za lokalnu opskrbu energijom, primjerice, obiteljskih kua, autokampova, marina, hotela. Sunane elektrane
kao centralizirani sustav iziskuju znatno vee investicijske trokove po jedinici proizvedene energije i isplative su iskljuivo uz
subvencije, bilo u fazi investicije ili naknadno kroz cijenu proizvedene elektrine energije. Udio direktnog iskoritavanja energije
Sunevog zraenja u ukupnoj potronji je uglavnom manji od 0,1% u svijetu i veini zemalja EU-a, za razliku od npr. biomase
s udjelom od 10%, slika 7.4. U skoroj budunosti se ne oekuje znaajnije poveanje tog udjela, bez obzira na mnogobrojne
poticaje te progresivni rast broja instaliranih kolektora i fotonaponskih elija. Unato tim malim udjelima, sunani sustavi mogu
znatno doprinijeti poveanju godinje efikasnosti konvencionalnih sustava uz koje su najee instalirani kao nadopuna te
primjerice smanjiti vrna optereenja za elektrinom energijom kakva se u ljetnoj turistikoj sezoni redovito javljaju na naoj obali
i otocima zbog koritenja elektrinih bojlera. Da mjesta znaajnom rastu solarnog trita u Republici Hrvatskoj ima, pokazuju
podaci o 3 puta manjoj instaliranoj povrini toplovodnih sunevih kolektora u odnosu na Sloveniju i ak 50 puta manjoj u odnosu
na Austriju, a koja ima gotovo dva puta manju godinju ozraenost u odnosu na primorsku Hrvatsku. Pri tome treba istaknuti
vanost dravnih poticaja koji u mnogim zemljama EU-a doseu i 50% cijene ukupne investicije u sunani sustav. Vaee norme u
Republici Hrvatskoj za uporabu i ispitivanje toplovodnih sunanih kolektora su HRN EN 12975-1,2, a za sunane sustave se koriste
HRN EN 12976-1,2, ISO 9459-5.
413

414
biomasa&otpad
10,1%
hidroenergija
2,2%
nuklearna en.
6,2%
geotermal,solar
vjetar
0,6%
ugljen
26,0%
plin
20,5%
nafta
34,3%
Tot: 11740 Mtoe1
Slika 7.4 - Udio pojedinih izvora energije u ukupnoj svjetskoj potronji primarne energije 2006. godine [7.5]
Napomena: el. energija dobivena iz hidroenergije i energije vjetra ovdje nije svedena na ekvivalentnu koliinu fosilnog goriva
koju bi trebalo potroiti u konvencionalnoj termoelektrani za njenu proizvodnju, onako kako se nekad raunalo (pa su npr.
vrijednosti udjela hidroenergije bile oko tri puta vee!), ve je prema novoj konvenciji IEA raunato sa stvarnom energetskom
vrijednosti proizvedene el. energije
0,01
Solar PV
0,07
0,12
Bioplin
0,75
62,5
4,5
27,9
Bioplin
229,1
38,6
Industrijski otpad
Komnunalni otpad
2,64
0
3120,6
1,1
Kruta biomasa
1,04
Industrijski otpad
Komnunalni otpad
2,8
Tekua biogoriva
6,16
Kruta biomasa
Solar PV
Geotermalna en.
1,68
Tekua biogoriva
0,6
Solar topl.
0,03
Geotermalna en.
Plima, valovi,topl. oceana
Hidroenergija
83,99
Hidroenergija
Solar topl.
130,1
Vjetar
3,50
Vjetar
Plima, valovi,topl. oceana
20
40
60
80
100
98,0
0
500
1000
1500
2000
Twh
2500
3000
3500
Tot: 3715 TWh/god

Slika 7.5 - Koritenje pojedinih vrsta obnovljivih energija u svijetu 2006. godine [7.5]
Slika 7.6 - Udio pojedinih izvora energije u ukupnoj potronji primarne energije u EU, (udio obnovljivih je 7,8% u 2007.) [7.6]
Mtoe (engl. Million Tonnes of Oil Equivalent) je iznos energije osloboen izgaranjem milijun tona sirove nafte = 44.868 106 GJ

415 zgrada
Slika 7.7 - Koritenje pojedinih vrsta obnovljivih energija u EU [7.6]
el.energija
ugljen
5,5%
obnovljivi
6,9%
3,4%
hidroenerg.
10,1%
plin
27,4%
nafta
46,7%
Slika 7.8 - Udio pojedinih izvora energije u ukupnoj potronji primarne energije u R. Hrvatskoj 2007. g. [7.7]
Napomena: u udjelu obnovljivih izvora od 3,4% najvei dio otpada na biomasu, dok ostali obnovljivi izvori
sudjeluju s manje od 0,5% u ukupnoj potronji primarne energije
7.2.2.
Biomasa
Biomasa je organski materijal nastao tijekom procesa fotosinteze, odnosno spajanja CO2 i vode pod djelovanjem fotona iz
Sunevog zraenja, pri emu nastaju ugljikohidrati kisik i voda, i kao takva zapravo predstavlja akumuliranu energiju Sunevog
zraenja i to u ukupnom iznosu od oko 90 TW (skupa s proizvedenim O2). U reverzibilnoj reakciji spajanja s kisikom tijekom
izgaranja i prirodnih metabolikih procesa (npr. raspadanja, fermentacije..), oslobaa se toplinska energija u iznosu od
16 MJ/kg (suhe tvari) te CO2 i voda. U takvom teoretskom zatvorenom ciklusu je neto prirast CO2 jednak nuli. U prirodi naelno
postoji ravnotea izmeu koliine CO2 iz atmosfere apsorbirane kroz rast biljaka i koliine CO2 osloboene kroz procese
njihovog raspadanja (kao i kroz respiratorne procese ivih bia koji se hrane tim biljkama i dr.). Spaljivanjem biomase oslobaa
se jednaka koliina CO2 (i energija) koja bi ionako bila osloboena kroz prirodne procese ako je takva potronja biomase
vremenski usklaena s prirodnim tijekom njenog obnavljanja. U praksi je dakako intenzitet koritenja biomase znatno vei od
njenog rasta, tako da i koritenje biomase kao goriva trenutno doprinosi poveanju koncentracije CO2 u atmosferi. Najee
vrste biomase koje se danas koriste su cijepano drvo, drvni ostaci, peleti, brzorastue biljke, poljoprivredne kulture (eerna
trska, ria, uljana repica, kukuruz, etveni ostatak, slama), ivotinjski ostaci, komunalni i industrijski otpad i dr.
415
416

Kroz razne postupke prerade biomase dobivaju se sljedea biogoriva:

drveni ugljen (donja ogrjevna vrijednost 30 MJ/kg) dobiven procesom pirolize (zagrijavanje biomase u potpunosti bez
prisutnosti zraka ili djelomino izgaranje)
plinska goriva (mjeavine H2, CO i CO2) poput npr. drvnog plina (donja ogrjevna vrijednost 5-10 MJ/kg) dobivena kroz
proces pirolize ili rasplinjavanja (reakcija biomase s vruom vodenom parom i zrakom)
sintetski plin (mjeavina H2 i CO) koji nastaje procesom rasplinjavanja (koritenjem kisika umjesto zraka), a iz kojega
se dalje moe sintetizirati gorivo visoke ogrjevne vrijednosti poput metana (donja ogrijevna vrijednost 55 MJ/kg) ili
metanola koji je najprikladnija zamjena za benzin
etanol - dobiva se kroz anaerobne procese fermentacije biomase sa znaajnim udjelom uglikohidrata (poput eerne
trske ili ostatka nakon obrade-molase, kukuruza, krumpira)
bioplin (mjeavina metana i CO2) koji se dobiva procesom anaerobne digestije (uz djelovanje bakterija) iz ivotinjskog
otpada (gnojiva) ili pak komunalnog/industrijskog otpada
biljna ulja poput biodizela (donja ogrjevna vrijednost 38 MJ/kg za usporednu dizel ima oko 42 MJ/kg, benzin 46 MJ/kg )
ili kokosovog ulja dobivena mehanikim postupcima iz uljane repice, suncokreta i kokosa.
Danas se biomasa najvie koristi za dobivanje toplinske energije direktnim izgaranjem u peima, kaminima, kotlovima (slika
7.9), bilo za potrebe kuhanja, grijanja prostora i vode, tehnoloke procese, pogon plinske turbine produktima izgaranja kod
proizvodnje el. energije. Najvei problem takvom koritenju predstavlja vlaga koja se nalazi u gorivu (maseni udio obino >20%)
i sniava njegovu donju ogrjevnu vrijednost sa 16 MJ/kg suhe tvari na ispod 14 MJ/kg ukupne (vlane) mase. Osim smanjenja
ogrjevne moi vlana goriva s vie od 18-20% vlage dovode do loijeg izgaranja u loitima, odnosno nie efikasnosti, vee
koncentracije tetnih plinova (CO, NOx, CxHy) u dimnim plinovima te do taloenja smola na stjenkama loita i u dimnjaku.
Efikasnosti kod izgaranja biomase kreu se od 70% u standardnim peima na drvene cjepanice i brikete do visokih 90% u
kotlovima na pelete ili u pirolitikim kotlovima. Nominalne snage ureaja za izgaranje biomase kreu se od 10 kW kod pei i
kamina, do 2 MW kod toplovodnih kotlova ili pak do 10 MW kod jedinica s viestupanjskim izgaranjem za tretman komunalnog
otpada i proizvodnju topline za daljinsko grijanje. Cijena toplinske energije iz ogrjevnog drveta otprilike je jednaka onoj iz
zemnog plina, a povoljnija je od cijene energije iz lo ulja ili el. energije. Za svakodnevnu uporabu prikladniji peleti imaju viu
cijenu od ogrjevnog drveta, ali jo uvijek niu od lo ulja te s obzirom na efikasnost i istou izgaranja, predstavljaju odlian
izbor za kuanstva i vee objekte.
Na svjetskoj razini biomasa predstavlja jedan od znaajnijih energetskih izvora s udjelom od 10% pri emu je taj postotak u
industrijaliziranim zemljama nii <5% (osim u vedskoj 15%), a u zemljama u razvoju znatno vii od 35%.
Udio biomase u ukupnoj potronji energije u Republici Hrvatskoj je <4% i odnosi se uglavnom na ogrjevno drvo. Biomasa se
smatra jednim od najznaajnijih obnovljivih izvora energije te se njen udio u ukupnoj potronji primarne energije u EU planira
poveati sa sadanjih 4% na 10% do 2020. g., uz plansku sadnju brzorastuih biljaka i prikladnih poljoprivrednih kultura. Vaee
europske norme u Republici Hrvatskoj kojima su odreene karakteristike i ispitivanja ureaja koji koriste biomasu su HRN EN
303-5 (kotlovi), EN 12815 (tednjaci i pei), EN 13240 (grijai prostora) i dr. gdje su izmeu ostalog dane minimalne efikasnosti
te granine vrijednosti emisija tetnih plinova poput CO, CxHy i praine.
a) b)
Slika 7.9 - Ureaji za izgaranje biomase kotao na a) ogrjevno drvo i b) na pelete

417 zgrada
7.2.3.
Vjetar
Vjetrovi nastaju kao posljedica nejednolikog intenziteta zagrijavanja razliitih dijelova Zemlje. Danas se energija vjetra u
znaajnijoj mjeri koristi za proizvodnju elektrine energije te u manjoj mjeri za pumpanje vode. Procijenjeni ukupni energetski
potencijal vjetrova na Zemlji je oko dva puta vei od svjetskih potreba za elektrinom energijom. Energija vjetra brzine
12 m/s (pri kojoj se esto izraava nominalna snaga vjetroturbine) koju je mogue iskoristi na standardnoj vjetroturbini s
horizontalnom osi (slika 7.10) iznosi oko 300 W/m2 povrine presjeka okomite na smjer strujanja vjetra. Ukupna godinja koliina
elektrine energije dobivena takvom turbinom, iznosi primjerice za podruje Danske oko 2-3 kWh/W instalirane snage (to daje
200-300 kWh/m2 presjeka strujanja pri prosjenoj brzini od oko 8 m/s, odnosno 100 W/m2 presjeka strujanja), to je vie od
godinje koliine elektrine energije koja se moe dobiti iz primjerice visoko uinkovite fotonaponske elektrane nominalne
snage 500 kW (monokristaline elije h=13%) u vicarskim Alpama, a koja iznosi 1-1,5 kWh po 1 W instalirane snage (tj.
150 kWh/m2 povrine fotonaponskih elija), uz naravno i znatno manju zauzetu povrinu tla kod vjetroturbina. Prije instaliranja
svake vjetroturbine, potrebno je provesti mjerenja brzine vjetra tijekom najmanje jedne a esto i vie godina, i to na raznim
visinama od tla, s obzirom na to da se brzina vjetra poveava s udaljenou od tla.
Danas se za pretvorbu energije vjetra u elektrinu najee koriste vjetroturbine s horizontalnom osi nominalne snage u
prosjeku do 1 MW i promjera rotora do 60 m, s jednom, dvije ili tri lopatice. Takve se vjetroturbine obino ukljuuju u rad
pri brzinama vjetra od 5 m/s te postiu svoju maksimalnu snagu kod brzina 12-14 m/s koja se potom regulacijom odrava
konstantnom sve do brzina 30 m/s kada dolazi do zaustavljanja rotora radi sprjeavanja oteenja. Iz tih se razloga ne moe
iskoristiti sav energetski potencijal vjetra, pa tako niti onda kad primjerice bura pue brzinom veom od 30 m/s (108 km/h).
Turbine s osi okomitom na smjer vjetra, a iji rad ne ovisi o smjeru vjetra, nisu jo zaivjele u praksi zbog tehnikih problema
(rezonancije konstrukcije, montae velikih lopatica i dr.). Efikasnosti vjetroturbina s horizontalnom osi kreu se oko 30%, a cijena
instalacije oko 700-1100 EUR/kW za vjetroturbine srednje snage (30-1500 kW). Nasuprot srednjim i velikim vjetroturbinama
(>1500 kW) pogodnim za prikljuak na elektrinu mreu, za inidividulane objekte i podruja bez elektrine mree prikladnije
su male vjetroturbine snage do 30 kW ija je specifina cijena proizvedene elektrine energije vea nego kod srednjih i velikih
vjetroturbina, no daleko su jednostavnije i jeftinije za ugradnju. Najvei broj instaliranih malih vjetroturbina snage je do 100 W
i koriste se uglavnom u vikendicama, farmama, udaljenim naseljima, svjetionicima, brodovima. Njima se generira istosmjerna
struja te je, slino kao i kod fotonaponskih sustava, potrebno imati bateriju s regulatorom punjenja i po potrebi pretvara u
izmjeninu struju (slika 7.11). esto se male vjetroturbine nadopunjuju u radu s fotonaponskim elijama, pruajui tako visoki
stupanj autonomije sustava.
2008. godine u EU su najvie instaliranih kapaciteta vjetroelektrana imale Njemaka (23,9 GW), panjolska (16,7 GW), Italija
(3,7 GW), Francuska (3,4 GW), V.Britanija (3,24 GW) i Danska (3,18 GW) [7.8]. Danska tako danas pokriva 21% svih potreba
za el. energijom iz svojih vjetroelektrana, panjolska 12% a Njemaka 7%. Poslije hidroenergije, energija vjetra predstavlja
najznaajniji obnovljivi izvor za proizvodnju el. energije, tako da se u EU iz vjetroelektrana ukupne snage 65 GW trenutno
pokriva 4,2% ukupnih potreba za el. energijom (ili 142 TWh) [7.8], a do 2020. g., planira se sa 180 GW pokriti oko 12% predvienih
potreba za el. energijom. U R. Hrvatskoj iskoritavanje energije vjetra je na vrlo niskoj razini, a odreeni pomaci uinjeni su
instaliranjem vjetroelektrana na Pagu (6 MW, proizvede 15 000 MWh godinje), na brdima Trtar-Krtolin (11,2 MW, proizvede
32 000 MWh godinje - dovoljno za opskrbu 10 000 domainstava) i Orlice (9,6 MW) iznad ibenika te Vratarue iznad Senja
(42 MW), pri emu postoje planovi za instalaciju vie od 200 MW novih kapaciteta u skoroj budunosti.
Slika 7.10 - Vjetroagregat s horizontalnom osi
417
418

Slika 7.11 - Mala vjetroagregat ( 70 W) i regulator punjenja
7.2.4.
Geotermalna energija
Geotermalna energija je jedina obnovljiva energija koja izvor ima u samoj Zemlji, odnosno u jezgri temp. 7000C kao i u raspadu
radioaktivnih izotopa urana, torija i kalija u slojevima bliim povrini te u raznim kemijskim reakcijama. Prosjena gustoa
toplinskog toka uslijed temperaturne razlike jezgre i povrine Zemlje iznosi malih 0,06 W/m2, uz vertikalne temperaturne
gradijente < 40C/km. No, u pojedinim podrujima, posebice na granicama ploa povrinskog sloja i vulkanski aktivnim
podrujima (npr. Island, juna Italija), ta je gustoa toplinskog toka znatno vea 0,3 W/m2 uz vertikalne temperaturne gradijente
>80C/km. Geotermalna energija danas se u svijetu najee koristi za proizvodnju elektrine energije (10 GW, 2007.g.) te za
potrebe grijanja u zgradama ili proizvodnih procesa (iskoritenih 8 GW od nominalnih 28 GW, 2007.g.). Proizvodnja elektrine
energije je ekonomina samo ako je geotermalna energija raspoloiva na temperaturama >150C i koje u praksi nisu vie od
300C. Pri tome se koriste buotine kojima se iz prirodnih rezervoara zagrijane vode prisutnih na dubinama do 30 km dovodi
para (obino 180-185C, 8-9 bar) za pogon turbine spojene na el. generator (slika 7.12), uz efikasnost postrojenja < 30%. U
sluajevima kada je geotermalni fluid (para ili vrua voda pod visokim tlakom) kemijski neprikladan za direktno koritenje u
turbini, koriste se binarni sustavi s indirektnim zagrijavanjem sekundarnog fluida (npr. butan) preko dodatnog izmjenjivaa. Za
podruja u kojima nema prirodnih rezervoara, koristi se relativno nova tehnologija inicijalnog ubrizgavanja vode pod visokim
tlakom kroz buotinu do dubine 3-7 km u podruje suhih stijena (npr. granit) s velikim vertikalnim temperaturnim gradijentima,
gdje su temperature obino oko 250C, kako bi se stvorili bazeni vrue vode. Tijekom eksploatacije svjea se voda upumpava
u te bazene i kroz drugu, krau, buotinu cirkulira nazad prema povrini. Geotermalna energija je ipak ee raspoloiva pri
niim temperaturama od prethodno navedenih, odnosno oko 70C, te se u tim sluajevima geotermalna voda indirektno (zbog
visokog udjela minerala i korozivnosti) koristi u daljinskim sustavima grijanja prostora i potrone tople vode. Jedan takav sustav
je prikazan na slici 7.13 uz takoer ugraenu dizalicu topline za dodatno iskoritenje energije iz povratne vode relativno niske
temperature (35C).
Geotermalna energija predstavlja jedan od znaajnih svjetskih izvora obnovljive energije s obzirom da je godinja svjetska
proizvodnja elektrine i toplinske energije >60 TWh, uz veliki trend godinjeg rasta >10%, brzi napredak tehnologija za
iskoritavanje i relativno nisku cijenu proizvedene korisne energije. U Republici Hrvatskoj energetski potencijal procijenjen
je na oko 800 MW toplinske i 45 MW elektrine energije, pri emu se najvei izvori nalaze u podruju jugozapadnog Zagreba
(Blato), Ludbrega, Koprivnice i Valpova (Bizovac) [7.7]. Koritenje je za sad tradicionalno ogranieno na toplice te na portsko
rekreacijske ili hotelske objekte i bolnice, pri emu se koriste prirodni izvori ili buotine nastale tijekom istraivanja rezervi nafte
i plina.

419 zgrada
zrak i
vodena
para
generator
kondezator
para
zrak
rashladni
toranj
zrak
zrak
kondenzat
geotermalna zona
Slika 7.12 - Jedan od primjera postrojenja za proizvodnju el. energije uz pomo geotermalnog izvora [7.2]
izmjenjiva topline
55 C
60 C
geotermalno zagrijana voda
55 C
recirkulacija vode radi predgrijavanja
25 C
nepropusne stijene
10 C
1 km
hlaenje
dizalice
topline
grijanje
200 stanova,
podno
grijanje
35 C
58 C
200 stanova,
radijatorsko
grijanje
oko 1 km
geotermalni izvor
Slika 7.13 - Sustav daljinskog grijanja na sjeveru Pariza koji koristi geotermalni izvor tople vode, snaga 3-5 MW [7.2]
7.2.5.
Ostale vrste obnovljivih izvora
7.2.5.1.
Hidroenergija
Hidroenergija je uz biomasu najznaajniji obnovljivi izvor iz kojega se dobiva 20% svjetske el. energije, a instalirani kapaciteti
iznose preko 770 GW uz stalni godinji rast od 3-4 %. Ukupni energetski potencijal je 26 TW, odnosno 200 000 TWh godinje, tj.
1,6 puta vei od ukupnih svjetskih energetskih potreba za primarnom energijom, dok je tehniki iskoristiv potencijal procijenjen
na 2-3 TW, odnosno 10 000-20 000 TWh godinje. U naoj zemlji se iz hidroelektrana ukupnog kapaciteta 2100 MW dobiva oko
25% ukupne potronje el. energije. Tehnologija za iskoritavanje je dobro razvijena i pouzdana, prosjene efikasnosti pretvorbe
u el. energiju su visoke (vee od 60%), dugi je vijek trajanja postrojenja (50 godina), cijena proizvedene el. energije relativno
niska. Konstrukcija hidroelektrane ovisi ponajvie o raspoloivom vodenom padu. to je on vei potrebni su manji protoci
vode za istu snagu, to znai kompaktnije postrojenje. Danas se najvie koriste radijalne Francisove turbine (maks. efikasnost
do 95%), i moe ih se nai kod elektrana s raspoloivim vodenim padom od 2 do 200 m. Ipak, kod malih raspoloivih vodenih
419
420

padova (do par metara) i nuno potrebnih veih protoka vode, prikladnije je koristiti aksijalnu Kaplanovu turbinu (propeler).
Kod velikih vodenih padova (250 m) i posljedino velikih brzina vode na ulazu u turbinu, koristi se impulsna Peltonova turbina.
Osim velikih hidroelektrana danas se sve vie razmatraju male elektrane snage < 5 MW, a kojima se nastoje iskoristiti kapaciteti
manjih vodotokova. Pored manjeg utjecaja na okoli, njima se izbjegava potreba za distribucijom elektrine energije na velike
udaljenosti, a i jednostavnije su za upravljanje i odravanje. Procijenjeni potencijal iskoristiv u malim hidroelektranama iznosi
10-25% ukupnog svjetskog hidropotencijala, tj. oko dodatnih 500 GW, pri emu trenutno instalirani iznose vie od 90 GW, pa
tako oito postoji puno prostora za daljnja poveanja.
Openito, moe se ustvrditi da daljnje poveanje koritenja hidro potencijala ponajvie ovisi o spremnosti prihvaanja
neizbjenog utjecaja na okoli kao i na lokalnu zajednicu.
7.2.5.2.
Energija plime
Rezultat gravitacijskih i centrifugalnih sila koje su prisutne izmeu Zemlje, Mjeseca i Sunca, a koje odreuju njihovo orbitalno
kretanje, je i kretanje vodenih masa na zemlji, odnosno pojavu plime i oseke. Najei nain koritenja energije plime i oseke
je uz pomo brana izgraenih u prikladnim zaljevima, a u kojima se na turbinama iskoritava kinetika energija vode tijekom
plime i/ili naknadnog povlaenja vode tijekom oseke. Drugi nain iskoritavanja ukljuuje instaliranje potopljenih turbinskih
rotora na mjestima gdje su prisutne velike brzine strujanja tijekom plime. Ukupni svjetski potencijal je 3000 GW dok je tehniki
iskoristiv potencijal procijenjen na najmanje 120 GW (10% svjetskog hidropotencijala) [7.3]. Najvea elektrana od 250 MW
je instalirana u V. Britaniji i proizvodi struju po cijeni usporedivoj s onom iz hidro i nuklearnih elektrana. Moe se rei da je
tehnologija koritenja energije plime i oseke relativno dobro razvijena, pri emu se osim velikih investicijskih trokova javlja i
problem utjecaja na okoli, slino kao to je to sluaj i kod hidroelektrana.
7.2.5.3.
Energija valova
Valovi nastaju djelovanjem vjetra iznad vodenih povrina te kao takvi predstavljaju jedan koncentriraniji oblik energije vjetra,
odnosno Suneve energije. Energija vala visine 3 m u dubokoj vodi (50 m) je reda veliine oko 50 kW/m irine vala. Sudei prema
tim brojkama, energetski potencijal je velik i za primjerice podruje V. Britanije iznosi oko 120 GW. Tehnologija za iskoritavanje
energije valova jo je u fazi razvoja, tako da su mnoga tehnika rjeenje jo u ispitivanju - npr. elektrana s oscilirajuim stupcem
vode koji pokree turbinu, a gdje se kinetika energija valova suavanjem presjeka strujanja pretvara u potencijalnu, kroz
podizanje stupca vode u prostoru oko turbine. Drugi naini iskoritavanja ukljuuju primjerice plutae koje svojim podizanjem
i sputanjem na valovima pokreu struju zraka u cilindru s turbinom, zatim potopljeni cilindar ije se rotiranje uslijed valova
prenosi na cilindre koji pumpaju radni fluid na turbine i dr..
7.2.5.4.
Toplinska energija oceana
Oceani su najvei kolektori Sunevog zraenja. Koritenje akumulirane toplinske energije u oceanima za proizvodnju elektrine
energije temelji se na temperaturnoj razlici izmeu tople vode na povrini i one hladne na veim dubinama. Te razlike povrinske
i vode u dubinama od 1000 m mogu biti i do 20C. U instaliranim probnim postrojenima (snage oko 100 kW) toplom se vodom
s povrine preko izmjenjivaa topline zagrijava radni fluid (amonijak, freon, voda) koji se u sklopu standardnog Rankinovog
parnog procesa dovodi na turbinu. Za kondenzaciju radnog fluida koristi se hladna voda iz dubljih slojeva. Iako se radi o malim
temperaturnim razlikama isparivaa i kondenzatora te posljedino niskim efikasnostima krunog procesa - oko 5% (ukupna
efikasnost postrojenja je jo 50% nia zbog potroka energije za pumpanje vode iz dubina), raspoloive koliine vode su velike
pa se tako ve planiraju postrojenja snage od ak 400 MW.

421 zgrada
7.3.
Sunevo zraenje
7.3.1.
Karakteristike
Dio ukupne energije osloboene kroz reakcije nuklearne fuzije u sreditu Sunca (380000.109 TW) dozrauje se s njegove povrine
temperature 5777 K naem planetu. Najvei dio te energije u iznosu od 170 000 TW dozrai se u obliku elektromagnetskih
valova valne duljine l = 0,3 2,5 mm, tj. kratkovalnim zraenjem (vidljivom i kratkovalnom infracrvenom podruju). Od toga
se na Zemlji apsorbira oko 120 000 TW.
Suneva konstanta iznosi 1367 W/m2 (1.5% mjerne nesigurnosti) i predstavlja iznos ekstraterestrikog Sunevog zraenja na
granici zemljine atmosfere, iskazanog po jedinici povrine plohe okomite na smjer zraenja. Od tog zraenja 30% se odmah
reflektira nazad u svemir, veinom od oblaka, a jedan manji dio od Zemljine povrine (veinom snijega i leda). Ostatak zraenja
(do 1kW/m2) djelomino se apsorbira u atmosferi zagrijavajui je pri tome, dok se preostali dio apsorbira u Zemljinoj povrini.
Sunevo zraenje dolazi do povrine Zemlje u obliku direktnog i difuznog zraenja. Difuzno zraenje je posljedica rasprivanja
zraenja na oblacima te molekulama zraka (Rayleighovo zraenje), vodenoj pari i praini.
Slika 7.14 - Zraenje prema i sa Zemlje [7.2]
Sunce
Direktno
zraenje
Oblaci, vod.
para, praina
Difuzno
zraenje
Slika 7.15 - Direktno i difuzno Sunevo zraenje [7.3]

Suneva energija koja dospije do Zemljine povrine uglavnom se potroi na zagrijavanje zraka, vodenih povrina i tla te na
ishlapljivanje vode ( <1% jo na fotosintezu u biljkama te pokretanje vjetrova i valova). Sva Suneva energija koju Zemlja primi
u konanici se odzrai natrag u svemir temperature -273C i to s povrine prosjene temperature 15C te iz gornjih slojeva
atmosfere efektivne prosjene temperature -20C. Najvei dio te topline izmijeni se dugovalnim infracrvenim zraenjem u
rasponu valnih duljina l = 5 25 mm.
421

422
Veina dugovalnog zraenja emitiranog sa zemljine povrine, same atmosfere i oblaka ne moe proi direktno u svemir jer se
djelomino apsorbira u plinovima koji se nalaze u atmosferi, ponajvie u CO2, vodenoj pari i metanu (tzv. stakleniki plinovi)
a potom se emitira u svim smjerovima, ukljuujui i onaj prema zemljinoj povrini. Taj je prirodni proces poznat i kao efekt
staklenika. Kada ne bi bilo staklenikih plinova, temperatura zemljine povrine bila bi -20C umjesto sadanjih prosjenih
15C, uz znatno vee temperaturne promjene dan/no. Stakleniki plinovi djeluju prema tome kao prirodni izolator, odnosno
poveavaju toplinski otpor izmjeni topline izmeu Zemlje i Svemira. Oekuje se da e poveanje koncentracije staklenikih
plinova u atmosferi, a koje je posebno izraeno u nekoliko posljednjih desetljea, uslijed neumjerenog koritenja fosilnih
goriva, dovesti do dodatnog poveanja toplinskog otpora zraenju sa Zemlje u svemir. Kako se u toplinskoj ravnotei sva
na Zemlji primljena Suneva energija mora odzraiti nazad u svemir, posljedica poveanja toplinskog otpora je i poveanje
temperature zemljine povrine i atmosfere.
7.3.2.
Geometrija Zemlje i Sunca
Slika 7.16 pokazuje Zemljinu ekvatorijalnu i lokalnu meridijalnu ravninu, os, polove i toku P, opisanu zemljopisnom irinom fg
i duljinom y. Prilikom Zemljine rotacije oko vlastite osi, jednom u 24 h meridijalna ravnina CEPN dolazi u paralelni poloaj sa
smjerom Sunevih zraka, to oznaava trenutak sunevog podneva (12:00) za sve toke te zemljopisne duljine. Satni kut w je
kut kroz koji Zemlja rotira i to kutnom brzinom od 15/sat (360/dan).
Slika 7.16 - Definicija zemljopisne irine() i duine(), te meridijalne i ekvatorijalne ravnine [3]
Slika 7.16 - Definicija zemljopisne irine(f ) i duine(y), te meridijalne i ekvatorijalne ravnine [7.3]
Varijacija Sunevog zraenja tijekom godine posljedica je kretanja Zemlje oko Sunca, odnosno promjene kuta izmeu
ekvatorijalne ravnine i smjera Sunevih zraka, pri emu one vie ili manje okomito upadaju na Zemljinu povrinu, to uvelike
Ekvatorijalna
utjee na jainu zraenja. Dodatno, tom prilikom dolazi i do promjene duljine puta koji Suneve zrake moraju proi kroz
ravnina
atmosferu to ima utjecaj na koliinu rasprenog, reflektiranog i apsorbiranog zraenja. Deklinacija dg je kut nagiba Zemljine
Meridijalna
osi prema ravnini orbite i kao takav je mjera varijacije Sunevog zraenja kroz godinu, a mijenja se od dg=-23.5 zimi do dg=23.5
ravnina
ljeti prema izrazu:
g = 23.45 sin[360(284 + n ) / 365]
gdje je n redni broj dana u godini brojei od 1. sijenja.
, []
(7.1)

423 zgrada
Oujak
Zraenje pri
poloitijem kutu
Prosinac
Lipanj
Zima
Ljeto
Zraenje pri
okomitijem kutu
Ljeto
Zima
Rujan
Slika 7.17 - Promjena nagiba Zemljine osi tijekom okretanja oko Sunca [7.2], [7.3]
Godinja koliina Sunevog zraenja na horizontalnu plohu, tj. godinja ozraenost, za podruje Zagreba iznosi
1200 kWh/m2, a Splita 1600 kWh/m2. 75% te energije se dozrai u toplijoj polovici godine, tj. od travnja do listopada. Iz dijagrama
na slici 7.18 moe se, primjerice, vidjeti da je ozraenost za podruje Hrvatske (zemlj. irina 45) u sijenju 5 puta manja nego
u lipnju.
insolacija
MJ/(m2dan)
z. irina
mjesec
9 10 11 12 1
Slika 7.18 - Godinja varijacija Suneve ozraenosti horizontalne plohe tijekom vedra dana u ovisnosti o zemljopisnoj irini [7.3]
7.3.3.
Zraenje na nagnutu plohu
Slika 7.19 prikazuje kuteve kojima se opisuje direktno Sunevo zraenje na nagnutu plohu:
1. nagib plohe b : kut izmeu nagnute plohe i horizontalne ravnine (0<b<90)
2. azimut plohe g i azimut Sunca gs : otklon plohe i otklon projekcije Sunevih zraka na horizontalnu ravninu od smjera juga,
respektivno
3. upadni kut q : kut izmeu Sunevih zraka i normale nagnute plohe
4. zenitni kut qz : kut izmeu Sunevih zraka i vertikale i
5. kut visine Sunca as: kut izmeu Sunevih zraka i horizontale (as=90-qz).
423
424

Zenit
Normala na
horizontalu
s
Normala
na
oplohu
Sunce
Slika 7.19 - Definicija kutova za nagnutu plohu izloenu direktnom Sunevom zraenju [7.3], [7.1]
Odnos izmeu kutova sa slike 7.19. je definiran sljedeim izrazom:
cos = sin sin cos sin cos sin cos + cos cos cos cos
+ cos sin sin cos cos + cos sin sin sin

(7.2)
Za plohe orijentirane prema jugu (g=0) prethodni izraz se moe pisati kao

cos = cos( )cos cos + sin ( )sin
, (7.3)
Pri provedbi praktinih prorauna sunevih sustava esto se javlja potreba za preraunavanjem satnih vrijednosti ukupnog
Sunevog zraenja, danih uobiajeno za horizontalnu plohu, na plohu nagnutu pod nekim kutom b. Najjednostavniji model
prorauna je tzv. izotropni model koji uzima u obzir samo onaj dio difuznog zraenja koji pada na plohu ravnomjerno raspren
s cijelog nebeskog svoda, zanemarujui dio difuznog zraenja koncentriran oko Sunevog diska i oko linije horizonta. Izraz
prema kojem se odreuje ukupno zraenje na nagnutu plohu (u prikazanom sluaju satna ozraenost) prema izotropnom
modelu glasi
1 cos
1 + cos
I T = I b Rb + I d
,
+ I g
2
2
[Wh/m2]
(7.4)
pri emu prvi lan na desnoj strani jednadbe 7.4 predstavlja direktno zraenje, drugi lan difuzno a trei reflektirano zraenje
od tla na nagnutu plohu:
I
ukupno zraenje horizontalne plohe (I=Ib+Id) [Wh/m2]
Ib
direktno zraenje na horizontalnu plohu [Wh/m2]
Id
difuzno zraenje na horizontalnu plohu [Wh/m2] i
rg
faktor refleksije tla.
Rb je odnos izmeu direktnog zraenja na nagnutu i horizontalnu plohu te se rauna prema
Rb =
cos
cos z
, (7.5)

Kod izrauna srednjih dnevnih ili mjesenih vrijednosti ozraenosti nagnute plohe temeljem podataka za horizontalnu, koristi
se naelno isti pristup kao i kod prikazanog izrauna satnih, osim to se faktor Rb rauna prema drugim izrazima koji se mogu
pronai u relevantnoj literaturi (npr. [7.1]).

425 zgrada
Iznos difuzne komponente zraenja odreuje se preko tzv. indeksa prozranosti atmosfere koji daje odnos izmeu ukupnog i
ekstraterestrikog zraenja prema
kT =

gdje se ekstraterestriko zraenje rauna prema
I
Io
, (7.6)
360n
I o = G s 1 + 0,.033 cos
cos z
365
, [Wh/m2] (7.7)
Gs=1367 W/m2 Suneva konstanta (ekstraterestriko Sunevo zraenje)

1 n 365.
Slika 7.20 - Lokalna raspodjela difuznog zraenja pri razdobljima s raznim indeksima prozranosti [7.1]
I pored velikog rasprivanja mjernih podataka, kako je vidljivo iz dijagrama na slici 7.20, do neke mjere je mogue uspostaviti
funkcijsku vezu izmeu satnih vrijednosti difuznog zraenja (satne ozraenosti) i indeksa prozranosti koja za podruje Europe
i SAD-a glasi
1 0,.249kT ; kT 0., 35
Id
= 1.,557 1,.84kT ; 0.,35 < kT 0,.75 , (7.8)
I
0., 177; kT > 0,.75

Za podruje Republike Hrvatske moe se koristiti sljedei izraz (7.9) za srednju dnevnu ozraenost:

Hd
= 1,.05 + 1., 125K T , [Wh/m2d] (7.9)
H

Ovaj izraz se pokazao tonijim od prethodnog u odnosu na mjerne vrijednosti ak i kad se primjeni na satne ozraenosti.
Koristei izraze (7.2)-(7.9) mogue je izraunati satne vrijednosti ozraenosti proizvoljno orijentirane plohe nagnute pod
proizvoljnim kutom u bilo kojemu razdoblju godine, koristei pri tome satne podatke o ukupnoj ozraenosti horizontalne
plohe I dane za pojedinu lokaciju (podaci za Zagreb i Split su dani u prilogu) .
425
426

7.4.
Kolektori Sunevog zraenja
7.4.1.
Ploasti kolektori
Danas se Suneva energija najvie koristi za zagrijavanje vode u sustavima grijanja prostora i pripreme potrone tople vode
(PTV) te za zagrijavanje bazenske vode. Od ostalih primjera direktnog koritenja Suneve energije treba spomenuti direktno
zagrijavanje zraka u tzv. zranim kolektorima, proizvodnju elektrine energije pomou fotonaponskih elija i koncentrirajuih
kolektora, solarno hlaenje, suenje usjeva, desalinizaciju i dr. Na tritu su najzastupljeniji sunani sustavi za pripremu
potrone tople vode. U osnovi se sastoje od sunevih kolektora, spremnika tople vode, diferencijalne automatike i pomonog
izvora topline (slika 7.21).
Slika 7.21 - Sunani sustav za pripremu PTV-a s ploastim kolektorima
Najvaniji dio sunanog sustava, ploasti sunevi kolektori, su prvi put patentirani u Kaliforniji 1909. godine, a masovnija
proizvodnja biljei se tijekom naftne krize 70-tih godina prolog stoljea. Od tada su kolektori znatno unaprijeeni, to se
posebice odnosi na njihovu toplinsku efikasnost, a sve zahvaljujui razvoju novih premaza apsorbera i novih tehnologija
privrivanja cijevi za plou apsorbera. To je dovelo do znatnog poveanja broja instaliranih kolektora tijekom 1990-tih, kao i
znatnog sniavanja cijena koje su tijekom posljednjih 15- tak godina smanjene i do 50%. Neke izvedbe ploastih kolektora koje
se mogu pronai na tritu, prikazane su na slici 7.22.
Slika 7.22 - Razne izvedbe ploastih kolektora

427 zgrada
Na slici 7.23 prikazan je tip ploastog kolektora s pokrovnim staklom kakav se najee moe pronai na tritu.
Slika 7.23 - Ploasti kolektor s pokrovnim staklom
Osnovni dijelovi kolektora su apsorberska ploa s privrenim cijevnim registrom, pokrovno staklo, izolacija i kuite.
Apsorberska ploa, koja ima ulogu apsorpcije Sunevog zraenja i daljnjeg provoenja topline prema cijevima kroz koje struji
radni fluid, obino je premazana selektivnim premazom koji ima visoki koeficijent apsorpcije za kratkovalno Sunevo zraenje
(a = 0,9 0,96) i niski koeficijent apsorpcije, tj. emisivnosti (a = e = 0,06 0 ,2) za dugovalno IC zraenje. Sline karakteristike
ima i pokrovno staklo iji je koeficijent propusnosti za kratkovalno zraenje visok (t = 0,9 0,95), a za dugovalno vrlo nizak
(t < 0,02). Takva svojstva u konanici utjeu na poveanu apsorpciju Sunevog zraenja i smanjenje toplinskih gubitaka
zagrijane ploe apsorbera dugovalnim zraenjem. Stranja i bona izolacija kolektora (min. vuna, PU pjena) obino je debljine
30-50 mm, pri emu gubici kroz izolaciju iznose oko 5% ukupnih gubitaka kolektora. Cijevni registar obino se sastoji od niza
cijevi promjera 6-10 mm, paralelno napajanih iz distribucijskih cijevi veeg promjera (12-14 mm). Drugi tip registra sastoji se od
jedne cijevi savijene u obliku serpentine (slika 7.22).
Paralelni registar primjereniji je za uporabu u toplijim klimatskim podrujima (npr. mediteranskim zemljama) jer su zbog veih
protoka (vei broj cijevi) posljedino nii temp. prirasti radnog medija, od ulaza do izlaza iz kolektora, jo uvijek dovoljni za predaju
sve prikupljene topline kolektorima, vodi u spremniku pri dimenzijama i ekonomski prihvatljivim veliinama izmjenjivaa (i
temperaturama vode u spremniku koje su prisutne tijekom rada sustava). Registri u obliku serpentine su prikladniji za umjerene
do hladne klime (npr. srednja, zapadna i sjeverna Europa) jer omoguuju dovoljno velike izlazne temperature fluida iz kolektora,
prilikom svakog prolaza i kod niih vrijednosti Sunevog zraenja i temperatura okoline, naravno uz ukupno manje vrijednosti
protoka kroz ovdje samo jednu cijev serpentine.
7.4.2.
Optimalni kut kolektora
Sunevi kolektori se obino montiraju na krovove ili balkone. Optimalni kut nagiba kolektora prema horizontali (b) ovisi o
zemljopisnoj irini, razdoblju u godini za koji se odreuje (slike 7.24 i 7.25) te o namjeni sunanog sustava. Primjerice, optimalni
godinji nagib kolektora u Hrvatskoj iznosi 37 te je, kao i obino, blizak prosjenoj zemljopisnoj irini f=45. U sluajevima
kad je potrebno prikupiti to vie energije u ljetnim mjesecima (npr. tijekom turistike sezone u apartmanima i hotelima)
tad je optimalni kut (10-20) jer se time osigurava najvea koliina prikupljene energije u tom razdoblju. S druge strane, u
kontinentalnom dijelu je tijekom ljetnih mjeseci obino potrebno manje toplinske energije nego u ostatku godine, tako da,
ovisno o ciljanom razdoblju, optimalni kut moe biti vei i od 45.
427
428

ljeto
jesen i
proljee
Poloitiji
kolektor u ljeto
Nagib jednak z.
irini u jesen i
proljee
zima
Vertikalniji
poloaj u zimi
a) b)
Slika 7.24 - a) Optimalni nagib kolektora u proljee i jesen, ljeti i zimi, b) relativno kretanje Sunca promatrano sa Zemlje
tijekom pojedinih godinjih doba [7.2]
Slika 7.25 - Utjecaj nagiba kolektora (b=0-90) na njegovu godinju ozraenost, mjerene vrijednosti [7.2]
Slika 7.26 prikazuje optimalne kutove nagiba kolektora za razliite mjesece u R. Hrvatskoj. Namjetajui nagib kolektora tako
da bude optimalan u svakom mjesecu, njegova ukupna godinja ozraenost bi iznosila u Splitu 1900 kWh/m2, dok bi kolektoru
montiranom pod 45 bilo dozraeno 1800 kWh/m2 , tj. 6% manje Suneve energije. Ta relativno mala razlika je posljedica utjecaja
difuzne komponente zraenja koja je manje osjetljiva na promjenu nagiba nego direktna komponenta ukupnog zraenja.
Slika 7.26 - Optimalne vrijednosti kuta nagiba kolektora b [7.17]

429 zgrada
7.4.3.
Izmjena topline u ploastom kolektoru
Gsun
Slika 7.27 prikazuje osnovne mehanizme izmjene topline u ploastom kolektoru. Sunevo zraenje se nakon prolaska kroz
pokrovno staklo i odreenih gubitaka uslijed refleksije i apsorpcije (ukupno 10% pri t =0,9), djelomino apsorbira u premazu
apsorberske ploe. Dio upadnog zraenja apsorbera reflektira se nazad kroz staklo tako da ukupno apsorbirano zraenje iznosi
W(t a). Apsorbirana se energija provoenjem kroz materijal ploe (bakar, aluminij) i za nju privrene cijevi u konanici predaje
radnom fluidu (voda, propilenglikol/voda) koji struji kroz te cijevi. Pri tome veliki utjecaj na efikasnost kolektora ima kvaliteta
kontakta izmeu cijevi i apsorbera.
Slika 7.27 - Osnovni mehanizmi izmjene topline u ploastom kolektoru, analogija s elektrinim krugovima
Dakako, sva apsorbirana energija se ne uspije predati radnom mediju, ve se dio izmjeni s okoliem i kao takav predstavlja
toplinske gubitke kolektora. Jedan dio topline se gubi sa zagrijane apsorberske ploe (slika 7.28) zraenjem prema pokrovnom
staklu koje pak ne proputa to dugovalno zraenje ve ga apsorbira. Osim zraenjem, jedan dio topline gubi se slobodnom
konvekcijom s ploe apsorbera na zrak (slika 7.29) koji se uslijed toga kree izmeu apsorbera i stakla dodatno ga zagrijavajui,
od kuda se toplina dalje provodi prema vanjskoj povrini stakla. U konanici, zagrijano staklo e izmijeniti dovedenu mu toplinu
s okoliem, i to zraenjem na okolne objekte i nebeski svod te slobodnom ili prisilnom konvekcijom na okolini zrak, ovisno o
tome pue li vjetar ili ne. Jedan manji dio gubitaka odnosi se na gubitke kroz izolaciju kolektora (<5% ukupnih). Opisani gubici
mogu se u analogiji s elektrinim krugovima prikazati temperaturnom razlikom apsorber-zrak i pojedinim toplinskim otporima
izmjeni topline, slika 7.27.
Slika 7.28 - Raspodjela temperatura (K) na ponavljajuem segmentu apsorbera (simulacija u FLUENT-u) [7.16]
429
430

Slika 7.29 - Raspodjela temperatura u meuprostoru izmeu apsorbera i stakla (simulacija u FLUENT-u) [7.16]
Korisna toplina dovedena radnom fluidu moe se izraziti kao razlika apsorbirane topline i toplinskih gubitaka na okoli svedenih
na temperaturu zraka Tz

Qkol = Gsun (a ) Akol Akol (Taps Tz ) / rt ,
[W]
(7.10)
Ta je toplina takoer jednaka toplini izmijenjenoj izmeu apsorberske ploe temperature Taps i fluida u cijevima temperature Tf

Qkol = Akol (Taps T f ) / ra f , [W] (7.11)
gdje ra-f (m2K/W) predstavlja toplinski otpor izmeu apsorbera i fluida u cijevima. Ukupni toplinski otpor gubicima topline rt
(m2K/W) rauna se prema slici 7.27, kao serijski spoj dviju grupa paralelnih otpora zraenja i konvekcije te otpora provoenja
kroz staklo (detaljnije u [7.16]).
7.4.4.
Efikasnost kolektora
Efikasnost kolektora je definirana kao omjer korisne energije predane vodi i energije upadnog Sunevog zraenja na ravninu
kolektora.
kol =

Qkol
Gsun Akol
, (7.12)
Efikasnost se najee odreuje eksperimentalno mjerenjem topline koja je predana fluidu, tj. ulazne i izlazne temperature
fluida te njegovog masenog protoka m

Qkol = m c p (T f ,iz T f ,ul
),[W] (7.13)
Efikasnost kolektora je direktno povezana s njegovim toplinskim gubicima, to su oni vei to je efikasnost manja, pri odreenom
Sunevom zraenju. Efikasnost se najee iskazuje u ovisnosti razlici srednje temp. radnog fluida Tf,sr u kolektoru i temperature
okolinog zraka Tz te upadnom Sunevom zraenju Gsun na ravninu kolektora, odnosno izrazom:
kol = o a1

(T
f , sr
Tz )
Gsun
(T Tz )
a2Gsun f , sr
Gsun
(7.14)
Koeficijenti polinoma ho, a1 i a2 odreuju se regresijskom analizom eksperimentalnih podataka koji se obino prikazuju u
dijagramima poput onoga na slici 7.30.

431 zgrada
0,9
0,85
y = -1,2491x - 4.1989x + 0,8436
0,8
kolektora
0,75
0,7
0,65
0,6
0,55
0,5
-0,01 0
0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07

2
( T(T
- T ) / Gsun KKm
f,srf,sr - zTz)/Gsun,
m //W
W
Slika 7.30 - Mjerene vrijednosti efikasnosti ploastog kolektora i regresijski polinom
Kako je vidljivo iz prethodnog dijagrama, efikasnost kolektora pada s porastom temperature radnog fluida, a to je posljedica
poveanja temperature apsorbera, odnosno poveanja toplinskih gubitaka apsorbera na okolinu. Prema tome, vie temperature
radnog fluida u odnosu na stvarno potrebne nisu poeljne sa stanovita efikasnosti. Poveani gubici na okolinu mogu biti
i posljedica sniavanja temperature okolinog zraka, to takoer dovodi do smanjenja efikasnosti kad su svi ostali radni
parametri konstantni. Takoer, smanjenje vrijednosti Sunevog zraenja pri istoj temp. razlici fluid-zrak (tj. uz iste toplinske
gubitke) rezultirati e smanjenjem efikasnosti, a to je pak posljedica smanjenja ukupne apsorbirane pa time i dovedene
korisne topline radnom fluidu Qkol (vidi izraz 7.12).
7.4.5.
Utjecaj konstrukcije i materijala na toplinske karakteristike
7.4.5.1.
Utjecaj optikih svojstava apsorbera i stakla
Proraun toplinskih otpora i toplinske bilance kolektora omoguuje analizu utjecaja konstrukcijskih parametara i svojstava
materijala na njegove toplinske karakteristike te njihovu optimizaciju. Rezultati jedne takve analize utjecaja koeficijenta
emisivnosti apsorbera i propusnosti stakla, prikazani su na slici 7.31. Ovdje se moe primijetiti kako smanjenjem koeficijenta
emisivnosti s e = 0,12 (prosjeni premazi) na e = 0,05 (visoko selektivni i neto skuplji premazi) ima isti utjecaj na poveanje
efikasnosti kao i poveanje koeficijenta propusnosti stakla s uobiajenih t = 0,9 na t = 0,96 koji imaju najkvalitetnija i vrlo skupa
kolektorska stakla.
0,9
0,8
=0.05, =0.96
kolc
0,7
=0.05, =0.9
0,6
=0.12, =0.9
0,5
0,4
0,3
0
0,01
0,02
0,03
0,04
2
0,05
22
-T
(Km
/W)
((T
- Tair
))//GI sun
Km
/W
f,m
/W
Km
(TT
f,srf,sr-T
z z )/Gsun
0,06
Slika 7.31 - Utjecaj emisivnosti apsorbera i propusnosti stakla na efikasnost ploastog kolektora, a = 0,95
431

7.4.5.2.
Utjecaj otpora spoja apsorbera i cijevi
Kako je ve spomenuto, kvaliteta spoja cijevi i apsorbera od velikog je utjecaja na efikasnost kolektora. Loiji kontakt predstavlja
veliki toplinski otpor prolazu topline od apsorbera prema fluidu koji struji u cijevi, to uzrokuje povienje temperature
apsorbera i poveane toplinske gubitke slobodnom konvekcijom i zraenjem prema pokrovnom staklu. Na velikom broju
kolektora instaliranih do poetka 1990-tih, cijevi su za plou apsorbera bile privrivane postupkom lemljenja, pri emu su
cijevi najee smjetane u utore profilirane u ploi apsorbera. esti problemi koji se javljaju pri postupku lemljenja vezani su
uz zaostajanje mjehura plinova u samom materijalu spoja, ime se znatno sniava njegova toplinska provodljivost. Pored toga,
prisutan je i odreen broj potpuno neprolemljenih mjesta. Rezultati ispitivanja jednog, na takav nain zalemljenog kolektora
s cijevnom serpentinom, dani su u dijagramu na slici 7.32., skupa s rezultatima mjerenja na istom tipu kolektora kod kojega
je lemljeni spoj ostvaren cijelom duljinom cijevi te u posebnom sluaju lijepljenjem visokovodljivim ljepilom pomijeanim s
metalnom prainom radi poveanja vodljivosti spoja.
0,9
0,8
prolemljeno du cijele cijevi

y = -3.768x + 0.7593
0,7
0,6
kol
kol
ljepljeno
0,5 y = -5,3974x + 0,6347
0,4
djelomino lemljeno
y = -7.0167x + 0.7657
0,3
0,2
0,1
0
0
0,01
0,02
0,03
0,04
2
0,05
2
2/W
(Km
/W)
z ) )/)/G
Km
-T
T-T
((TT(f,sr
-T
/I sun
Gsun
Km
/W
f,sr f,sr z z
sun
0,06
Slika 7.32 - Rezultati mjerenja na dva razliito prolemljena kolektora, a = 0.9 i e = 0.106 [7.9]
0,9
GREENoneTEC
y = -4,2461x + 0,8436
0,8
0,7
0,6
kol
432
SKT-40-potpuno prolemljeni
y = -3.768x + 0.7593
0,5
SKT-50 potpuno prolemljeni

y = -5.2185x + 0.7084
0,4
0,3
0
0,01
0,02
0,03
0,04
0,05
2
Tf,sr-- T
Tzz) )/ G
Km(Km
/W 2/W)
( T( f,sr
/ sun
q sun
0,06
Slika 7.33 - Rezultati mjerenja kolektora s TINOX premazom i laserski zavarenim cijevima za plou apsorbera [7.16]
Kako se vidi iz prethodnog dijagrama, prolemljivanje je rezultiralo poveanjem efikasnosti od 10 do 30%, dok je lijepljeni spoj
dao najloije rezultate.
Najuinkovitiji postupci spajanja danas su postupci laserskog i ultrazvunog zavarivanja cijevi za plou apsorbera bez koritenja
dodatnog materijala. Takav, dimenzijama najmanji, spoj pokazao se boljim ak i od spoja nastalog potpunim prolemljivanjem

433 zgrada
cijevi kolektora, a to se vidi iz dijagrama na slici 7.33, gdje su prikazane izmjerene vrijednosti uinkovitosti koje su 11% vie
kod kolektora s laserskim zavarenim cijevima za apsorber. Kako pokazuju analize provedene numerikim simulacijama, daljnje
poveanje irine laserskog zavara ne bi imalo utjecaja na poboljanje efikasnosti, s obzirom da je trenutna irina zavara znatno
vea od debljine apsorberske ploe pa su i gradijenti temperatura tamo manji, to upuuje na manji toplinski otpor, slika 7.34.
Stoga je daljnje poveanje efikasnosti kod ploastih kolektora mogue ostvariti jo jedino poboljanjem svojstava premaza
apsorbera (vei a i manji e) i pokrovnog stakla (vei t) te usavravanjem drugih konstrukcija kod kojih je ostvarena vea povrina
izmjene topline izmeu fluida i apsorbera (npr. kod kolektora gdje fluid struji izmeu dviju ploa).
Slika 7.34 - Raspodjela temperature u materijalu apsorbera, zavara i cijevi [7.16]
7.4.5.3.
Utjecaj strujanja radnog fluida
kol
Dijagram na slici 7.34 ukazuje na injenicu da koeficijent prijelaza topline na strani radnog fluida nema znaajniji utjecaj na
efikasnost kolektora nakon to njegova vrijednost prijee af = 450 W/m2K. Kod tipine konstrukcije kolektora s promjerom
cijevi od 10 mm, radni protoci fluida su 35-50 kg/h. po m2 apsorbera (ispitni je 70 kg/h.m2 ) takvi da je strujanje uglavnom
laminarno, pri emu je af=300 400 W/m2K. To bi znailo da daljnje poveanje protoka iznad navedenih nema smisla, a
pogotovo stoga to pad tlaka raste gotovo 8 puta bre nego intenzitet prijelaza topline, to moe znaajno poveati trokove
za pogon cirkulacijske pumpe. S druge strane kod protoka s af < 200 W/m2K toplinski otpor od cijevi prema fluidu ima vei
utjecaj na ukupni otpor od apsorbera do fluida, to moe znaajno smanjiti efikasnost kolektora. Iz toga je razloga potrebno
obratiti pozornost da vrijednosti protoka kroz kolektore ne padnu ispod 30 kg/h m2, a to se osigurava odabirom odgovarajue
cirkulacijske pumpe, tj. proraunom hidraulikih gubitaka strujanja u kolektorskom krugu.
2
Km
( T-f,srT-T)z /)/G
( Tf,sr
Gsun
Km2/W
/W
z
sun
Slika 7.35 - Utjecaj af na efikasnost kolektora, temeljeno na CFD simulacijama u FLUENT 7.1 [7.16]
433
434

7.4.6.
Raspodjela strujanja u kolektorima
Kolektori se mogu spajati serijski ili paralelno, slika 7.36. Paralelni spoj je bolji s gledita pada tlaka, ali zahtijeva vei broj i
promjere razdjelnih cijevi uslijed veih protonih koliina radnog fluida. Serijski spoj omoguuje postizanje veeg prirasta
temperature od ulaza do izlaza kolektora s obzirom da su protoci manji, no unato tome pad tlaka cijelog spoja je obino
znatno vei nego to bi bio kod paralelnog spoja istog broja i tipa kolektora. Takoer, uslijed viih temperatura u serijskom
spoju prosjena je efikasnost nia nego kod paralelnog spoja. Meutim, serijski spoj je ponekad nuan, jer u podrujima s niom
godinjom ozraenosti, omoguuje koritenje dimenzijama i ekonomski primjerenih izmjenjivakih povrina u spremnicima
tople vode, s obzirom da se takvim spojem postiu vee izlazne temperature iz kolektora, tj. osigurava predaja sve prikupljene
topline vodi u spremniku (na isti nain kao to je prethodno navedeno za kolektore s cijevnom serpentinom). Prednost serijskog
spoja je to to nema problema s nejednolikom distribucijom radnog fluida kroz pojedine kolektore u spoju kao kod veeg broja
paralelno spojenih kolektora, gdje sredinji kolektori imaju najmanji protok. Iz toga razloga nije preporuljivo imati vie od 5-6
kolektora u paralelnom spoju, dok je kod serijskog spoja broj ogranien doputenim padom tlaka.
a)
b)
Slika 7.36 - a) paralelni i b) serijski spoj kolektora
7.4.7.
Ostali tipovi kolektora
7.4.7.1.
Vakuumski kolektori
Ova vrsta kolektora je danas, poslije ploastih, najrairenija na tritu. Princip rada je u osnovi identian kao i kod ploastih,
osim to je ovdje evakuiran prostor izmeu apsorbera i stakla radi smanjenja toplinskih gubitaka uslijed slobodne konvekcije.
Zbog smanjenja naprezanja u materijalu stakla, kod ovih se kolektora apsorber smjeta u staklene cijevi. Osnovni tipovi su
prikazani na slici 7.37. Kod veine njih fluid struji kroz koaksijalne cijevi, pri emu je unutranja povratna iz sustava (hladni
fluid), a vanjska polazna (zagrijani fluid). Apsorber je vanjska povrina koaksijalnih cijevi na koju je nanesen premaz ili je to
pak ravna ploa (kao kod ploastih kolektora). Ponekad se koriste reflektirajua zrcala koja imaju zadatak usmjeriti Sunevo
zraenje na apsorber, tj. koncentrine cijevi. Zaseban tip predstavljaju tzv. toplinske cijevi kod kojih fluid struji kroz samo jednu
cijev u dva smjera. Pri tome dolazi do isparavanja radnog fluida (freon, alkohol) u donjem apsorberskom dijelu i kondenzacije
u gornjem dijelu cijevi, gdje se toplina predaje sekundarnom fluidu koji je dalje preko izmjenjivaa predaje vodi u spremniku.
Kako se toplinske cijevi odlikuju visokim koeficijentima prijelaza topline, ovakvi kolektori imaju poneto veu efikasnost od
onih s jednofaznim strujanjem.
a)

435 zgrada
Izlazna cijev
Dewar cijev
Dovodna cijev
Apsorb.. cijev
Ulazna cijev
Ulazna cijev
Dewar cijev
U-cijev
Povrina apsorbera
Izlazna cijev
b)
c)
d)
Slika 7.37 - a) Konstrukcija s apsorberom nanesenim na koncentrinu cijev kroz koju struji fluid (s i bez reflektirajuih zrcala)
b) konstrukcija s U cijevi i ravnim apsorberom c) konstrukcija s koaksijalno postavljenom polaznom i povratnom cijevi i
ravnim apsorberom [7.11] d) konstrukcija s tzv. toplinskom cijevi [7.11]
Iako su u vakuumskim kolektorima smanjeni konvektivni gubici, zbog potrebe za koritenjem staklenih cijevi, nepovoljniji je
odnos manje korisne povrine apsorbera i ukupne projicirane povrine kolektora (odnos je oko 0,6) u usporedbi s ploastima
(odnos je oko 0,9). Kako se efikasnost (a i cijena) odreuje prema ukupnoj projiciranoj povrini apsorbera ili kolektora, time
izraunata efikasnost vakuumskih kolektora ispada nia od one ploastih kolektora identinih karakteristika apsorbera i stakla,
u dijelu radne krivulje koja odgovara preteito ljetnom reimu rada, slika 7.38. To u praksi znai da je s vakuumskim kolektorima
potrebno zauzeti vie povrine na krovu ako se eli prikupiti jednaka koliina energije kao i s ploastima. Situacija je jedino
435

drukija u zimskim mjesecima, pri oblanom vremenu ili izuzetno visokim temperaturama fluida (>70) kada je efikasnost
vakuumskih kolektora vea. Takoer, vakuumski kolektori omoguuju postizanje veih temperatura na izlazu (max. 100C) nego
kod ploastih (max 85C), to ih ini prikladnima za hladnije klime s niom ozraenosti (zbog manje potrebne izmjenjivake
povrine u spremniku) te za koritenje u sunanim rashladnim sustavima. Drugi veliki nedostatak vakuumskih kolektora je
esta pojava napuknua stakla (uslijed temp. dilatacija ili dr.) pri emu dolazi do gubitka vakuuma i pada efikasnosti.
1
0,9
ploasti kolektor
(TINOX premaz)
0,8
vakuumski kolektor
(TINOX premaz)
0,7
0,6
kol
436
0,5
0,4
ploasti kolektor
(Cr selektivni premaz)
0,3
0,2
neostakljeni kolektor
(apsorber)
0,1
0
0
0,01 0,02 0,03 0,04 0,05 0,06 0,07 0,08 0,09 0,1
2
-T
/W 2/W
( (TTf,sr
- zT)z/) G/ sun
GsunKmKm
f,sr
Slika 7.38 - Efikasnosti razliitih konstrukcija kolektora
7.4.7.2.
Neostakljeni apsorberi
Ovaj se tip kolektora (slika 7.39) sastoji od plastinih ili gumenih cijevi otpornih na UV zraenje, povezanih najee u
paralelnom spoju. S obzirom na velike toplinske gubitke uslijed nepostojanja pokrovnog stakla, takvi su kolektori prikladni
samo za niskotemperaturne aplikacije (24-32C), poput zagrijavanja bazena ili tople vode u ljetnim mjesecima. Cijenom su
znatno povoljniji od ostalih tipova, a nedostatak im je nia efikasnost i degradacija materijala uslijed djelovanja UV zraenja .
Slika 7.39 - Neostakljeni apsorberi
7.4.7.3.
Koncentrirajui kolektori
Koncentrirajui kolektori koriste se tamo gdje je potrebno postii temperature radnog medija vie od 100C radi prvenstveno
proizvodnje elektrine energije ili mehanikog rada. Dijele se na tzv. parabolina korita i tanjuraste koncentratore, slika
7.40. Parabolina korita sastoje se od parabolinih zrcala (aluminij ili srebro naneseno na staklo ili plastiku) koja se okreu
oko uzdune osi orijentirane u smjeru istok-zapad radi praenja promjene upadnog kuta Sunca (odnosno kuta visine Sunca).

437 zgrada
Zraenje se koncentrira na apsorbersku cijev, omoguujui postizanje temperatura fluida (npr. ulja) u njoj do 500C. Zagrijani
fluid se odvodi dalje u postrojenje za proizvodnju vodene pare za turbinu i u konanici elektrine energije, pri emu se
ukupna efikasnost kree od (14-22)%. Tanjurasti koncentratori koji prate kretanje Sunca u dvije dimenzije (po visini i azimutu)
omoguuju vee koncentracijske omjere (do 10000) i postizanje temperatura do 2700C. Tako visoke temperature omoguuju
proizvodnju mehanikog rada, kao primjerice u sluaju Stirlingovog stroja koji se smjeta u fokus koncentratora, pri emu
se postiu visoke temperature od 700-1000C i visoka ukupna efikasnost pretvorbe Suneve u elektrinu energiju od 30%.
U pojedinim sluajevima se Suneva energija koristi za disocijaciju amonijaka te prijenos produkata na vee udaljenosti.
Kasnijom sintetizacijom na mjestu koritenja se oslobaa toplina potrebna za proizvodnju vodene pare za turbinu i u konanici
el. energije.
Jo jedan od naina proizvodnje el. energije je prikazan na slici 7.41, tzv. sunev toranj, a gdje se uz pomo niza heliostatskih
zrcala koji prate kretanje Sunca usmjerava Sunevo zraenje na apsorber smjeten na vrhu tornja gdje se proizvodi para pri
temperaturi od ~500C. Nedostatak ovakvih kolektora je visoka cijena zbog potrebe za preciznim smjetanjem apsorbera
u fokus, postizanje geometrijski tonog parabolinog oblika samih zrcala te ugradnje mehanizma praenja Sunca. Takoer,
reflektirajua zrcala su podlona koroziji i oksidaciji uslijed izloenosti visokim temperaturama, a potrebno je i osigurati visoku
istou reflektirajuih povrina to dodatno poveava trokove odravanja.
Slika 7.40 - Koncentrirajui kolektori [7.2]
Slika 7.41 - Sunev toranj (10 MWe) u junoj Kaliforniji, 1818 heliostatskih zrcala [7.3]
437
438

7.5.
Sunani toplovodni sustavi
7.5.1.
Vrste i karakteristike
7.5.1.1.
Sustavi za pripremu PTV-a
Za direktno iskoritavanje Suneve energije danas se najee koriste niskotemperaturni (40-60C) toplovodni sunevi
sustavi i to za potrebe pripreme potrone tople vode (PTV), grijanje prostora i bazenske vode. Kako je ve ranije navedeno,
osnovni dijelovi takvih sustava su sunani kolektori kojima se zagrijava voda u akumulacijskom spremniku. Cirkulacija radnog
fluida (vode ili mjeavina voda/glikol) izmeu kolektora i spremnika moe biti prisilna uz pomo pumpe ili prirodna uslijed
razlika temperatura kolektora i spremnika. Tipian termosifonski sustav koji radi s prirodnom cirkulacijom je prikazan na slici
7.42. Kod takvih sustava spremnik mora biti obvezno smjeten iznad kolektora da bi se uspostavila prirodna cirkulacija pod
djelovanjem sila uzgona koje se dodatno pojaavaju kad se spremnik nalazi iznad gornjeg ruba kolektora (min 20 cm). To,
dakako, ini instalaciju esto nepraktinom, imajui u vidu da se kolektori najee montiraju na krovove. Jedno praktino
rjeenje toga problema je prikazano na slici 7.43, gdje je relativno mali spremnik od 100 litara privren za gornju stranicu
kolektora. Naravno, takav e spremnik imati znatno vee toplinske gubitke (niske temp., vjetar) nego kad je smjeten u objektu.
Drugo rjeenje bilo bi smjetanje kolektora na terasu ili na tlo. Pri svemu tome treba voditi rauna da su spojni cjevovodi fluida
kolektorskog kruga to krai i veih promjera, uz izbjegavanje dodatnih otpora strujanja (koljena, ventili) kako bi se ukupni
pad tlaka drao to niim. S obzirom na relativno male uzgonske sile, tipini protoci su takoer niski: (30 40) litara/(hm2).
Kako je ve ranije diskutirano, mali protoci i brzine u kolektorima dovode do sniavanja efikasnosti. S druge strane, vei su
temperaturni gradijenti u spremniku u odnosu na sustave s prisilnom cirkulacijom, to znai da e iz donjeg dijela spremnika
izlaziti hladniji fluid prema kolektoru, podiui time njegovu efikasnost. Termosifonski sustavi su zbog iznesenih karakteristika
prikladniji za koritenje u toplijim klimama s veom godinjom ozraenosti npr. mediteranske zemlje, Australija, Izrael gdje su
tradicionalno vrlo raireni.
Slika 7.42 - Termosifonski sunevi sustav s prirodnom cirkulacijom, raspored temperatura [7.3]
Slika 7.43 - Primjer kompaktnog termosifonskog sustava

439 zgrada
Slika 7.44 prikazuje jednostavni sustav s prisilnom cirkulacijom i jednim spremnikom za pripremu PTV-a. Za razliku od sustava s
prirodnom cirkulacijom, ovakvi sustavi koriste termostatsku regulaciju za iskljuivanje pumpe kad temperaturna razlika izmeu
fluida na izlazu iz kolektora i vode u spremniku bude manja od zadane vrijednosti (npr. 3-5C). Pumpa se ponovo ukljuuje kad
se uspostavi traena minimalna temperaturna razlika.
Slika 7.44 - Sustav s jednim spremnikom za pripremu PTV-a [7.11]
Vee se efikasnosti postiu kod ugradnje dodatnog manjeg spremnika unutar veeg, slika 7.45. U tom sluaju se izbjegava
naruavanje temperaturne stratifikacije vode u veem spremniku zbog mijeanja s hladnom svjeom vodom, kao u prethodnom
sluaju, a koja se ovdje dovodi direktno u manji spremnik. Potrona topla voda iz manjeg spremnika izmjenjuje toplinu s onom
iz vanjskog spremnika, a koja se indirektno zagrijava kolektorima preko izmjenjivaa u donjem dijelu spremnika i po potrebi
pomonim izvorom topline u gornjem dijelu. Voda iz veeg spremnika obino se koristi u sustavu grijanja prostora to je takoer
razlog zato se mora odvojiti od PTV-a iz manjeg spremnika. Svime tim se osigurava da je voda najvee temperature izdvojena
pri vrhu spremnika, a ona najmanje na dnu, od kuda se odvodi radni fluid kolektorskog kruga nazad prema kolektorima, nakon
to je predao prikupljenu toplinu na izmjenjivau spremnika. to je nia temperatura u donjem dijelu spremnika, bit e nia i
temperatura polaza radnog fluida prema kolektorima, ime se poveava njihova efikasnost, a time i ukupna efikasnost cijelog
sustava. Pored toga, vea temperaturna stratifikacija u spremniku, tj. nia temp. u srednjem i donjem dijelu spremnika povlai
i manje dimenzije izmjenjivaa topline kolektorskog kruga koji se nalazi u tim dijelovima spremnika.
a)
Slika 7.45 - Primjeri toplovodnih sustava s dvostrukim spremnikom [7.11]
439
440

b)
Slika 7.46 - Primjeri toplovodnh sustava s dvostrukim spremnikom [7.11]
U veim sustavima uputno je koristiti konfiguraciju s dva spremnika, slika 7.46. U takvom sustavu kolektori prvo zagrijavaju
jedan spremnik do eljene temperature (npr. 55C). Nakon toga se fluid kolektorskog kruga usmjerava uz pomo troputnog
ventila prema izmjenjivau drugog spremnika, gdje se predgrijava svjea voda koja ulazi u sustav. Takvi su sustavi posebice
prikladni za koritenje u objektima s apartmanima, gdje su potrebe za PTV-om tijekom ljeta velike, a u zimskim mjesecima
znatno manje, pa je i jedan spremnik dovoljan za pokrivanje potreba za PTV-om. U odnosu na situaciju kada bi se koristio
jedan vei spremnik identinog ukupnog volumena, ovdje se bre zagrijava manja koliina vode u prvom spremniku i podie
efikasnost rada kolektora, s obzirom na niu temperaturu polaza kolektorskog kruga onda kada je strujanje usmjereno na
izmjenjiva drugog hladnijeg spremnika.
Slika 7.47 - Toplovodni sustav s dva spremnika [7.11]
Na slici 7.48 prikazan je sustav sa spremnikom i protonim zagrijaem PTV-a. Protonim grijaem izbjegava se mijeanje svjee
hladne vode i one prethodno zagrijane. S druge strane, ovdje temperatura u gornjem dijelu spremnika mora biti nekoliko C
via od traene temperature PTV-a kako bi se uspjela izmijeniti sva potrebna toplina za zagrijavanje protone vode, to esto
povlai potrebu za paljenjem pomonog grijaa. U sustavu s dvostrukim spremnikom (slika 7.45) dulje raspoloivo vrijeme
zagrijavanja PTV-a omoguuje rad s niim temperaturama u vanjskom spremniku, koje su praktino jednake eljenoj temp. PTV-a
u manjem spremniku. Tako je s te strane bolje imati mogunost akumulacije PTV-a, pa se esto protoni zagrijai kombiniraju s
manjim akumulacijskim spremnikom kakav je prikazan na slici 7.48 (b), da bi se u konanici iskoristile sve prednosti protonog
i akumulacijskog sustava.

441 zgrada
a)
b)
Slika 7.48 - a) Sustav s protonim grijaem (izmjenjivaem) PTV-a, b) spremnik s protonim grijaem kombiniran s manjim
akumulacijskim spremnikom [7.11]
U veini toplovodnih sustava fluid kolektorskog kruga predaje toplinu vodi u spremniku cijevnim izmjenjivaem topline savijenim
u obliku spirale. U posebnim sluajevima koristi se spremnik s dvostrukom stijenkom pri emu fluid struji u meuprostoru
izmeu dviju stijenki, kao to je prikazano na prethodnim slikama 7.47 i 7.48. Kod veih sustava obino se koriste vanjski
(ploasti) izmjenjivai veeg kapaciteta i efikasnosti, slika 7.49, pri emu je potrebna dodatna cirkulacijska pumpa. Izmjenjivai
moraju biti tako dimenzionirani da izmjene svu toplinu prikupljenu kolektorima pri odreenoj minimalnoj temperaturnoj
razlici kolektorskog fluida i vode u spremniku koja moe nastupiti tijekom rada (vidi poglavlje Simulacija rada sunanog
sustava). U suprotnom dolazi do poveanja polazne temperature fluida kolektorskog kruga i snienja efikasnosti kolektora.
Ako potrebnu izmjenjivaku povrinu nije mogue smjestiti u spremnik ili je naprosto jeftinije koristiti manje izmjenjivae,
potrebni toplinski uin mogue je postii poveanjem temperature radnog fluida i to bilo spajanjem kolektora u serijski spoj
i/ili koritenjem kolektora s cijevnom serpentinnom, to naravno smanjuje efikasnost kolektora, kako je ve ranije diskutirano.
Cijevni izmjenjivai su najjednostavnije rjeenje, ali imaju relativno male vrijednosti koeficijenta prolaza topline zbog slobodne
konvekcije oko cijevi, to povlai potrebu za velikom izmjenjivakom povrinom i veom temperaturnom razlikom kolektorskog
medija i vode u spremniku (to smanjuje efikasnost kolektora) u odnosu na primjerice ploaste izmjenjivae. Na alost, ploasti
izmjenjivai su osjetljivi na taloenje kamenca to zahtijeva periodika kemijska ienja, tako da su prikladniji za vee sustave
i industrijske aplikacije.
441
442

1. Izmjenjiva topline Qmax=533 kW, PRIMAR: glikol/voda, SEKUNDAR: voda 2. Izmjenjiva topline Qmax=90 kW, PRIMAR: voda,
SEKUNDAR: voda 3. Spremnik vode, V=5000 litara. 5. Spremnik vode, V=13000 litara. 6. Omekiva 7. Ekspanzijska posuda,
V=125 litara, 8. Ekspanzijska posuda, V= 2500 litara, 9. Cirkulacijska pumpa u solarnom krugu, 10. Cirkulacijska pumpa, 11.
Cirkulacijska pumpa, 12. Troputni ventil prema izmjenjivau 90 kW, 13. Troputni ventil prema spremniku 5000 litara, 14. Troputni
ventil za funkciju brzog ohlaivanja sustava, 15. Troputni ventil - rasteretni (za funkciju brzog ohlaivanja sustava) 16. Termostatski
troputni ventil 35C, 17. Prekida za indikaciju protoka;
Slika 7.49 - Sunani sustav za pripremu tople vode temp. 35C u prehrambenoj industriji s ploastim izmjenjivaem topline
kolektorskog kruga, nominalni toplinski uinak 500 kW [7.10]
7.5.1.2.
Sustavi za grijanje prostora
Osim za pripremu PTV-a, sunani sustavi esto se koriste i za niskotemperaturno grijanje prostora. Na prethodnim shemama
sunanih sustava prikazan je nain napajanja sustava radijatorskog grijanja iz spremnika vodom temp. (40-60)C koja je fiziki
uvijek odvojena od PTV-a, ili pak sustava podnog ili zidnog grijanja vodom temp. oko 30C (regulacija temp. polaza grijanja
preko troputnog ventila). Zbog injenice da je zimi ozraenost i do 5 puta manja nego ljeti, a potrebe za toplinom nekoliko puta
vee, bile bi potrebne nekoliko desetaka puta vee povrine kolektora za pokrivanje ukupnih toplinskih potreba objekta zimi, a
to bi, osim velikih investicijskih trokova, dovelo i do pregrijavanja sustava ljeti. Iz toga razloga potrebno je paljivo optimirati
broj kolektora i ostale dijelove sustava (zapreminu spremnika). Obino se takvi sustavi dimenzioniraju tako da se prikupljenom
Sunevom energijom pokrije oko 10-15% ukupnih energetskih potreba zimi (grijanje+PTV). U energetski tedljivijim
objektima ti udjeli rastu sa smanjenjem specifine potronje topline (kWh/m2), tako da je u pasivnim niskoenergetskim kuama
(QH,nd<15 kWh/m2) mogue i 100% -tno pokrivanje potreba za toplinskom energijom i u zimskim mjesecima.
7.5.1.3.
Sustavi za grijanje bazena
Zagrijavanje bazenske vode sunevim kolektorima je zbog relativno niskih potrebnih temperatura vode (24-32)C jedan od
najefikasnijih i najekonomiinijih naina koritenja Suneve energije za grijanje tople vode. Kako je ve ranije bilo navedeno,
za tu svrhu se najee koriste neostakljeni apsorberi a kojima se prikuplja Suneva energija za pokrivanje toplinskih gubitaka
bazena uslijed ishlapljivanja, prskanja, konvekcije na zrak (vjetra) te zraenja prema nebu i okolinim objektima. Da bi se smanjili
ti gubici, bazeni se esto prekrivaju prozirnim plastinim ploama. Procijenjeni toplinski gubici otvorenih bazena iznose oko
4 kWh/m2 na dan, dok zatvoreni bazeni imaju gubitke oko 2,5 kWh/m2 na dan. Kolektorima se obino pokrivaju i potrebe za
zagrijavanje svjee vode radi odravanja higijenskog minimuma.

443 zgrada
7.5.2.
Regulacija
Rad regulacije je od velike vanosti za efikasan rad sunanog sustava. Regulacija se sastoji od osjetnika temperature smjetenim
na izlazu iz kolektora i na razliitim pozicijama u spremnicima te upravljalke jedinice. Upravljaka jedinica ukljuuje i iskljuuje
pojedine pumpe, usmjerava fluid preko troputnog ventila na pojedini spremnik, ukljuuje rad pomonog el. grijaa ili pumpe
toplovodnog kotla. Takoer, moderne regulacije upravljaju i ostatkom sustava grijanja u zgradi (npr. grupama podnog grijanja
i radijatora po prostorijama i dr.), povezujui sve u jedinstveni sustav upravljanja.
7.5.3.
Dijelovi i oprema sunanih sustava
Openito, cjevovodi u sunanim sustavima bi trebali biti to je mogue krai ne bi li se minimizirali toplinski gubici. Svi dijelovi
cjevovoda izmeu kolektora i spremnika moraju se izolirati, a to se obino ini UV otpornom izolacijom. U veim sustavima
koristi se min. vuna obloena Al limom (koji izmeu ostalog prua zatitu i od ptica). U manjim sustavima (do 10 m2 kolektorske
povrine) cjevovodi su obino promjera 10 do 20 mm. Kolektori se mogu montirati na postojei krov (slika 7.50 (a) ) ili kao
dio njega (slika 7.48 (b) ) to je bolje rjeenje s obzirom na utede na materijalu pokrova krovne konstrukcije i bolju toplinsku
izolaciju. Takoer, kolektori se mogu montirati na ravne krovove, terase ili tlo, koristei posebne nosae (slika 7.51) koji moraju
izdrati sva optereenja uslijed tlaka vjetra, teine snijega i dr.
a)
b)
Slika 7.50 - a) kolektor montiran na krov b) kolektor montiran kao dio krova
U veim sustavima kolektori se spajaju u grupe i polja, slika 7.51. Tu treba voditi rauna o tome da se pravilnim dimenzijama
cjevovoda osigura jednoliki protok kroz sve grupe, a to se dodatno moe kontrolirati ventilima s ugraenim mjeraem protoka.
Obino se svaki kolektor u manjim sustavima ili pojedina grupa u veim, opremaju odzranim ventilom koji se koristi za
proputanje zraka tijekom punjenja sustava.
Slika 7.51 - Sunani sustav s grupama kolektora montiranih na krovne nosae
Vaan dio sunanog sustava su ekspanzijske posude i ventili sigurnosti koji se montiraju u kolektorskom krugu, dovodu
svjee vode i sustavu grijanja. Ekspanzijska posuda mora biti paljivo dimenzionirana tako da osigura stalni tlak u sustavu pri
443
444

uobiajeno velikim promjena temperature, posebice fluida kolektorskog kruga. Tlak u kolektorskom krugu je obino izmeu
(2 - 2,5) bar, dok je u ostalim dijelovima sustava oko 3 bar. Ako doe do pada tlaka u kolektorskom krugu (npr. ispod 1,5 bar),
moe doi do prestanka cirkulacije radnog fluida zbog pojave kavitacije na usisnoj strani pumpe. Do takvog pada tlaka moe
pak doi zbog primjerice proputanja spojeva izloenih Sunevom zraenju, uslijed proputanja sigurnosnog ventila bilo zbog
njegove ili neispravnosti ekspanzijske posude ili pak pregrijavanja sustava zbog nestanka el. energije za pogon cirkulacijske
pumpe. Iz tih je razloga potrebno redovito (npr. jednom tjedno) provjeravati tlak u sustavu i po potrebi dopunjavati sustav
radnim fluidom. Da bi se sprijeilo rashlaivanje spremika tijekom noi ili oblanog vremena zbog prirodne cirkulacije fluida
kolektorskog kruga, potrebno je ugraditi nepovratni ventil izmeu kolektora i spremnika. Iz istih razloga se nepovratni ventil
stavlja izmeu spremnika i toplovodnog kotla.
7.5.4.
Ispitivanja sunanih kolektora i sustava
Veina centara za ispitivanje kolektora i sustava akreditirano je od strane nacionalnih akreditacijskih agencija za ispitivanja
prema sljedeim normama :
EN 12975-2: Solar thermal systems and components - Solar collectors - Part 2: Test methods
EN 12976-2: Solar thermal systems and components - Factory made systems - Part 2: Test methods.
Manji broj ispitivanja provodi se prema nacrtima normi:
ENV 12977-2 (Custom built systems) i ENV 12977-3 (Stores).
Veina ispitnih centara izdaje i certifikat Solar Keymark kojim se potvruje provedba svih ispitivanja iz navedenih EN normi te
provjera osiguranja kvalitete u proizvodnji. Solar Keymark je razvijen od strane CEN (Europskog komiteta za certifikaciju) kao
neobvezan certifikat kojim se daje jamstvo europske kvalitete proizvoda.
Ispitivanje kolektora (prema EN 12975-2:2006) ukljuuje:
1.
2.
3.
4.
5.
5.1.
5.2.
5.3.
5.3.
5.3.
5.3.
5.3.
5.3.
Mjerenje efikasnosti s i bez vjetra

Odreivanje faktora promjene upadnog kuta
Izraun toplinskog kapaciteta
Pad tlaka
Test kvalitete
Tlana proba (1,5maks. radni tlak)
Otpornost na visoku temperaturu (odreivanje stagnacijske temperature)
Ispitivanje izloenosti dugotrajnoj insolaciji
Vanjski i unutranji toplinski ok
Propusnost na kiu
Otpornost na smrzavanje
Mehaniko optereenje stakla i spojeva s kuitem (uslijed vjetra i snijega)
Otpornost na udarce (kamenje, tua).

445 zgrada
Slika 7.52 - Ispitna linija za mjerenje toplinskih karakteristika kolektora
Standardna ispitivanja sustava do 10 m2 i 900 l prema EN 12976-2:2006 ukljuuju:

1. Otpornost na smrzavanje
2. Zatita od pregrijavanja
3. Tlana proba
4. Prikladnost za pitku vodu
5. Otpornost na vanjske utjecaje
6. Zatitna oprema (sigurnosni ventili, ekspanzijske posude..)
7. Oznaavanje
8. Toplinske karakteristike sustava - provedba ispitivanja karakteristika komponenti prema ISO 9459-5
8.1 odreivanje pomone energije (el grijai, kotao..)
8.2 odreivanje parazitske energije (pumpa, regulacija)
8.3 odreivanje energije odvedene potroau
8.4 odreivanje udjela solarne u ukupnoj energiji
8.5 simulacije rada za razne pogonske i vremenske uvjete na temelju mjerenja
8.6 provjera pokrivanja potreba bez rada kolektora
9. Zatita od povratnog strujanja
10. Elektrina sigurnost.
Ispitivanje komponenti
spremnika za potrebe PTV-a i grijanja:
odreivanje toplinskih gubitaka
odreivanje ukupne godinje prikupljene energije u kombinaciji s razliitim kolektorima ili regulacijom ili pumpama.
Ispitivanje materijala
odreivanje propusnosti stakla
odreivanje karakteristika premaza apsorbera
faktora promjene upadnog kuta stakla.
Posebna ispitivanja
Paralelna ispitivanja dva usporediva sustava
Ispitivanja kombiniranih sustava za PTV i grijanje prostora (solar+kotlovi na biomasu, plin, lo ulje).
445
446

7.6.
Hlaenje pomou Suneve energije
Prednost hlaenja Sunevom energijom u odnosu na grijanje lei u injenici da je potreba za rashladnom energijom najvea
u razdoblju godine kad je ozraenost najvea. Iako je danas hlaenje Sunevom energijom jo uvijek ogranieno na udaljena
podruja bez pristupa el. mrei ili pak na pilot projekte, mnogi toplovodni suistavi koji imaju na raspolaganju viak energije ljeti,
mogu se kombinirati s rashladnim sunanim sustavima ime se poboljava ekonominost sustava na razini godine.
Najee se koriste sljedee vrste sunanih rashladnih sustava:
apsorpcijski rashladni sustavi
adsorpcijski sustavi s desikantom i
sustavi s mehanikim dizalicama topline.
Na tritu su najvie prisutni apsorpcijski sustavi, koji rade s temperaturama generatora od (75-95)C, a radne tvari su najee
mjeavina Litij - bromid/voda ili amonijak/voda. Kapaciteti ureaja kreu se u irokom rasponu do najvie 350 kW. Energiju
za pogon generatora osiguravaju najee vakuumski kolektori, radi bolje efikasnosti u odnosu na ploaste pri radu s ovdje
poeljnim relativno visokim temperaturama radnog medija (>75C). Kondenzator i apsorber najee se hlade vodom ili zrakom.
Kod vodenog hlaenja obino se koristi i rashladni toranj kao dio sustava. Toplinski COP (definiran kao omjer rashladnog uina
isparivaa i topline dovedene generatoru) kree se obino izmeu 0,6 i 0,8, to je znatno manje nego kod konvencionalnih
rashladnih ureaja (COP>2). S obzirom na visoke temperature u kolektoru, odnos rashladnog uina, tj. korisne topline odvedene
iz prostora iz dozraene Suneve energije kolektorima-SPCF (solar performance cooling factor) je vrlo mali SPCF= 0,1 0,15, a
te vrijednosti su esto ak i nie tijekom prijelaznih razdoblja izmeu paljenja i gaenja sustava, kao posljedica promjenjivosti
Sunevog zraenja. Unato tim brojkama, sunevi rashladni sustavi biljee znatan rast posljednjih godina, a vrijeme povrata
investicija u, primjerice, nekim turistikim objektima u junoj Europi, procjenjuju se na desetak godina. Investicijski trokovi
procjenjuju se na 2000-4500 EUR/kW rashladnog uina.
Pumpa
Slika 7.53 - Apsorpcijski rashladni sustav (dizalica topline)

447 zgrada
Sunevi kolektori
spremnik tople kotao

vode
apsorpcijska
d.t.
spremnik hladne
vode
hlaeni strop
klima komora
klimatizirani
zrak
Slika 7.54 - Shema sunanog rashladnog sustava za klimatizaciju
Adsorpcijski sustavi hlaenja s desikantom (silika gel, zeolit, LiCl) koriste Sunevu energiju za regeneraciju desikanta koji se u
otvorenim sustavima koristi za sniavanje vlanosti zraka ili apsorpciju para radne tvari u zatvorenim sustavima. Relativno niske
temperature nosioca topline (obino 60-80C) koje se mogu postii, ovdje ee koritenim ploastim kolektorima, predstavljaju
problem za efikasnu izmjenu topline i mase s desikantima, tako da se COP uglavnom kree oko COP = 0,5. Sustavi s desikantom
su prikladni uglavnom za tropska i suptropska podruja s visokom relativnom vlanou zraka, pri emu je njihova isplativost
jo uvijek upitna. Investicijski trokovi se procjenjuju na 3500-5500 EUR/kW rashladnog uina.
Treu grupu sunanih rashladnih sustava ine mehaniki sustavi sa Sunevom energijom pogonjenim Rankinovim procesom,
gdje se proizvodi el. energija koja se potom koristi za pogon kompresora konvencionalnih rashladnih sustava. Takve sustave
karakterizira mala efikasnost procesa, s obzirom na relativno niske raspoloive temperature u kolektorima. Pregrijavanje pare
izbjegava se zbog nepovoljnog utjecaja na efikasnost kolektora, tako da se problemi erozije turbinskih lopatica rjeavaju
koritenjem drugih radnih tvari (poput freona) umjesto vode.
7.7.
Simulacija i ekonomino dimenzioniranje sunanih sustava
7.7.1.
Metode prorauna
Toplinska energija prikupljena sunanim kolektorima varira u vremenu ovisno o meteorolokim uvjetima te neovisno o
energetskim potrebama objekta koji su takoer promjenjivi u vremenu. U dobro dimenzioniranom sunanom sustavu te se
razlike izmeu prikupljene Suneve energije i energetskih potreba pokrivaju preko akumulacijskog spremnika i pomonog
izvora topline. Da bi se kvalitetno dimenzionirao sunani sustav, potrebno je provesti simulaciju njegova rada na satnoj
razini, koja ukljuuje proraun trenutno dovedene i odvedene energije iz sustava, te temperatura vode u spremniku i
kolektorskom krugu. Time se dobivaju podaci o dinamikim karakteristikama sustava tijekom cijelog dana, a koji su potrebni
za dimenzioniranje kolektorske povrine, zapremine i broja spremnika, izmjenjivaa topline te pomonog izvora topline. Ti se
podaci potom analiziraju u odnosu na ukupne energetske utede i cijenu investicije, odnosno njeno vrijeme povrata. Pored
takvih detaljnih simulacija, prorauni sustava mogu se napraviti koristei i razne druge generalizirane metode temeljene na
odreivanju potrebnih parametara iz dijagrama, poput f-chart metode primijenjene u HRN EN 15316-4-3 (Sustavi grijanja u
zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 4-3: Sustavi za proizvodnju topline, toplinski
sustavi Sunevog zraenja) - vidi primjer u 9.1, f, f -chart metode i dr. (vie u [7.1] ). Te metode daju informaciju samo o mjesenim
vrijednostima prikupljene Suneve energije za odreenu kolektorsku povrinu i volumen spremnika, ali ne omoguuju uvid u
447
448

dinamiko ponaanje sustava to je od izuzetne vanosti za kvalitetno projektiranje sustava, postizanje maksimalne efikasnosti
u radu i osiguranje pokrivanja energetskih potreba objekta tijekom cijelog dana.
U nastavku je dan pregled metode za simulaciju toplovodnog sunanog sustava s jednim spremnikom za zagrijavanje PTV-a i
grijanje prostora. Korisna +Suneva energija prikupljena kolektorima moe se odrediti iz eksperimentalnih podataka dobivenih
od proizvoaa prema

Qkol = kol Gsun Akol t
, [kWh] (7.15)
Gsun je Sunevo zraenje na plohu kolektora u odreenom trenutku karakteristinog dana u pojedinom mjesecu u godini
(podaci za Zagreb i Split su dani u prilogu). Podaci o mjerenim satnim vrijednostima Sunevog zraenja osrednjeni za razdoblje
od 10 godina dani su u prilogu. Kako su ti podaci dani za horizontalnu plohu, potrebno ih je proraunati na nagnutu plohu
kolektora. Temperatura okolinog zraka potrebna za proraun efikasnosti je takoer dana u prilogu.
Toplinska energija koja se odvodi iz spremnika tijekom potronje PTV-a je

QPTV = m c p (Ts1 Tsvj ) t ,
[kWh]
(7.16)
gdje je Ts1 temperatura vode u spremniku na poetku svakog vremenskog intervala ( t = 1h ). Svjea voda koja se dovodi u
spremnik temperature je Tsvj= 1015 C. Satnu potronju vode tijekom dana teko je tono odrediti. U tu se svrhu mogu koristiti
dijagrami poput onih sa slike 7.55. Openito se moe uzeti da je potronja PTV-a referentne temp. 45C u kuanstvima 4060
litara/dan po osobi, dok je u hotelima i autokampovima ona znatno via 80 120 litara/dan po osobi.
Slika 7.55 - Primjer satne potronje PTV-a u kuanstvu kroz dan [7.1]
Toplinska energija akumulirana u spremniku je

Qsprem = Qkol g QPTV ,
[kWh] (7.17)
gdje hg uzima u obzir toplinske gubitke cjevovoda i izmjenjivaa.

Porast prosjene temperature spremnika zapremine Vsprem tijekom svakog sata je
T =
Qsprem
Vsprem c p
, [C] (7.18)

Temperatura vode u spremniku na kraju svakog sata je

Ts
= Ts 1 + T
, [C]
(7.19)
Koristei prethodne izraze mogue je izraunati promjene temperature vode u spremniku tijekom karakteristinog dana u
mjesecu. To omoguuje odreivanje potrebne povrine kolektora i zapremine spremnika da bi se postigle eljene temperature
u spremniku u pojedinom mjesecu. Na kraju pojedinog dana postignuta temperatura spremnika se umanjuje za (2-3)C zbog
toplinskih gubitaka tijekom noi i kao takva se koristi kao ulazna vrijednost za simulaciju rada sljedei dan. Nakon simulacije

449 zgrada
rada za nekoliko dana postie se stacionarna raspodjela temperatura tijekom dana, to je podloga za daljnje proraune
parametara rada sustava poput, primjerice, dodatne energije pomonog grijaa (kotla, el. grijaa) da bi se voda zagrijala na
eljenu temperaturu (npr. 50C). Temperatura PTV-a u spremniku bi morala biti via od 45C radi sprjeavanja razmnoavanja
legionele, ali opet ne smije biti nepotrebno visoka (do 55C) jer se time smanjuje efikasnost kolektora. Iznos dodatne energije
pomonog grijaa rauna se prema

o
c p (50
QPTV = m
5 C Ts 2 ) t , [kWh]
(7.20)
Ovdje je pretpostavljeno da se PTV dogrijava negdje izvan spremnika (npr. ploastim izmjenjivaem) na temperaturu 50C, tako
da temperatura u spremniku ostaje samo pod utjecajem energije dovedene kolektorima i one oduzete potronjom PTV-a. U
stvarnosti se to dogrijavanje obino dogaa u spremniku, ali voda ima tu temperaturu samo pri vrhu spremnika, tako da takva
situacija ne utjee puno na prosjene temperature Ts1,2 s kojima se rauna u simulaciji. Detaljniji prorauni bi trebali ukljuiti i
utjecaj spomenute temperaturne stratifikacije u spremniku, za to se mogu koristiti programi za numeriku simulaciju poput
npr. TRNSYS-a. U sluaju kada se sustav koristi za bilo radijatorsko, podno ili zidno grijanje, gornji izraz za akumuliranu toplinu
poprima sljedei oblik:

Qsprem = Qkol QPTV Qgrij , [kWh] (7.21)
Pri emu mora biti poznat iznos potrebne topline za grijanje Qgrij .
7.7.2.
Rezultati simulacije
Provedena je simulacija rada kolektorskog sustava za obiteljsku kuu korisne povrine Ak = 100 m2 s 4 ukuana, smjetenu u
dva razliita klimatska podruja - Zagrebu i Splitu, [7.10]. Povrina kolektora je dimenzionirana tako da se u potpunosti pokrije
potreba za zagrijavanjem PTV-a u ljetnim mjesecima. Rezultati ukazuju na injenicu da je u Splitu potrebna manja kolektorska
povrina. Srednja godinja efikasnost kolektora je vea u Splitu (hko l= 0,60) nego u Zagrebu (hkol = 0,49). Tijekom zimskih mjeseci
efikasnost kolektora u Splitu je (hkol = 0,58), a ljeti je tek neto vea (hkol=0,62). Tako male razlike su posljedica nie temperature
u spremniku zimi (to podie efikasnost), a s druge strane niih vrijednosti temperature zraka i Sunevog zraenja zimi (to pak
snizuje efikasnost). U Zagrebu je efikasnost kolektora zimi (hkol = 0,4) znatno nia nego ljeti (hkol = 0,56), a to je posljedica veih
razlika temperatura zraka i iznosa Sunevog zraenja zimi i ljeti no to je to u Splitu.
60
60
55
55
50
45
sijeanj
40
travanj
35
srpanj
30
listopad
25
Temperatura (C)
Temperatura (C)
50
sijeanj
travanj
srpanj
listopad
45
40
35
30
20
25
15
10
20
12
15
Doba dana, h
a)
18
21
24
12
15
18
21
24
Doba dana, h
b)
Slika 7.56 - Simulirane vrijednosti promjene temperatura u spremniku PTV-a tijekom dana za optimirani sunani sustav u
a) Zagrebu i b) Splitu [7.17]
449
450

7.7.3.
Vrijeme povrata investicije
Konane dimenzije komponenti sunanog sustava, posebice ukupnu povrinu kolektora, vrlo esto odreuje visina investicije i
njeno vrijeme povrata. Cijena investicije se ovdje moe prikazati kao zbroj varijabilnih trokova ovisnih o kolektorskoj povrini
i fiksnih trokova (spremnik, armatura, cijevi i dr.)
Cinvest
= Ckol Akol + C fix ,
[kn]
(7.22)
Fiksni trokovi za odreeni raspon kolektorske povrine odnose se na spremnik, regulaciju, pumpe, ekspanzijske posude,
ventile, cijevi, instalaciju i dr. Dakako, ako su spremnik i sva pripadajua armatura dio konvencionalnog sustava koji bi se ionako
morao ugraditi, onda investicija u sunani sustav obuhvaa samo one dijelove koji se dodatno moraju ugraditi (kolektori,
regulacija, dodatne cijevi, pumpe, razlika u cijeni solarnog spremnika i manjeg spremnika u konvencionalnom sustavu i dr.).
Najtoniji nain odreivanja investicije u sunani dio sustava je usporedba ukupne cijene konvencionalnog sustava i cijene
takvog sustava kombiniranog sa sunanim.
Utede na toplinskoj energiji koje se ostvaruju kroz koritenje sunanog sustava tijekom godine odreuju se iz rezultata
simulacija i jednake su iskoritenoj Sunevoj energiji za zagrijavanje vode. Izraena u ekvivalentnoj koliini goriva (plina, ulja)
odnosno novcu, ta se uteda moe izraunati prema
S=
kol
H d CG ,
[kn]
(7.23)
kotao

Qkol g je ukupna godinja
gdje je Hd donja ogrjevna mo goriva (kg/J, mn3/J), a CG je cijena goriva (kn/kg, kn/ mn3 ).
Suneva energija iskoritena za zagrijavanje vode. Ovdje nisu uraunate utede vezane uz smanjene toplinske gubitke
konvencionalnog dijela sustava, koje posebice dolaze do izraaja ljeti kad je smanjena potronja (samo za PTV), a cijeli sustav
se mora odravati toplim. Koritenje sunanih sustava omoguuje rad samo s povremenim ukljuivanjem pomonih grijaa
ime se postiu znatne utede i podie godinja efikasnost konvencionalnog dijela sustava. Za procjenu tih uteda potrebno je
koristiti proraune iz skupine normi HRN EN 15316, a njihovim pridodavanjem prikupljenoj Sunevoj energiji, znatno se moe
smanjiti izraunata vrijednost vrijeme povrata investicije (vidi primjer iz priloga).
Jednostavno vrijeme povrata investicije rauna se prema
P=
Cinvest
S
, [godina]
(7.24)

Ako se za investiranje koristi kredit banke, mora se u obzir uzeti i utjecaj kamata jer one produljuju vrijeme povrata. Pri tome se
obino uzima u obzir i utjecaj inflacije koja pak skrauje vrijeme povrata.
P
7.7.4.
Optimizacija kolektorske povrine i zapremine spremnika
U tablici 7.1 prikazani su rezultati optimizacije sunanih sustava za pripremu PTV-a razliitih veliina u odnosu na broj osoba,
smjetenih u klimatskim podrujima Zagreba i Splita. Optimalna povrina kolektora u ovisnosti o broju osoba, prikazana je
dijagramski na slici 7.57. Procijenjena je relativno visoka potronja PTV-a referentne temp. 45C u iznosu od 80 Lit/dan po osobi,
kako bi se obuhvatio rezidencijalni i turistiki sektor (apartmani, autokampovi..). Naelno, kod sunanih sustava poveanje
potronje PTV-a rezultira poveanjem iznosa godinje prikupljene Suneve energije, a to se moe, primjerice, vidjeti kroz
usporedbu vrijednosti u dijagramima na slici 7.57 (ako se svedu na m2 povrine kolektora) s primjerom u poglavlju 7.10.3, gdje
je potronja u kuanstvu uzeta kao 60 Lit/osobi.
Takoer povoljan utjecaj na poveanje prikupljene Suneve energije ima i poveanje zapremine spremnika, no ono dakako
povlai i vee investicijske trokove to pak moe dovesti do poveanja vremena povrata investicije. Svi su sustavi optimizirani
prema kriteriju da se u potpunosti pokriju energetske potrebe za pripremu PTV-a u ljetnim mjesecima, srpnju i kolovozu,
uz minimalno vrijeme povrata investicije. Investicijski trokovi procijenjeni su na temelju prosjenih trinih cijena opreme
razliitih proizvoaa i cijena kolektora prosjenih toplinskih karakteristika. Kod sustava za pripremu PTV-a sa 6 i vie osoba,
u investiciju sunanog dijela sustava uraunati su samo trokovi za kolektore, cjevovode, regulaciu, solarni set (pumpa,
7,5
8,5
10
11
12
13,5
15
16
17
18
19,5
21
22
23
24,5
26
27
28
29
30
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
ZAGREB
23
22
21,5
20,5
19,5
18,5
17,5
16,5
16
15
14
13
12,5
11,5
10,5
9,5
8,5
SPLIT
Povrina
kolektora m
Broj
osoba
1250
1200
1150
1100
1050
1000
950
900
850
800
750
700
650
600
550
500
450
400
350
300
250
200
200
Spremnik Lit.
17400
16820
16240
15660
15080
14210
13340
12760
12180
11310
10440
9860
9280
8700
7830
6960
6380
5800
4930
4350
3480
2900
2320
ZAGREB
21850
20900
20425
19475
18525
17575
16625
15675
15200
14250
13300
12350
11875
10925
9975
9025
8075
7600
6650
5700
4750
3800
2850
SPLIT
Iskoritena sun
energija kWh/a
29783
28592
27401
26209
25018
23827
22635
21444
20253
19061
17870
16679
15487
14296
13105
11913
10722
9531
8339
7148
5957
4765
3574
Energija
za PTV
kWh/a
12,4
12,6
12,8
13,0
13,1
13,3
13,5
13,5
1,6
13,8
14,0
14,2
14,3
14,5
14,9
15,5
15,9
16,6
17,7
18,6
28,1
30,9
36,4
ZAGREB
8,2
8,4
8,5
8,7
8,8
8,9
9,1
9,2
9,2
9,3
9,5
9,6
9,6
9,9
10,1
10,5
10,9
11,3
11,9
12,8
19,4
22,21
27,8
SPLIT
Povrat invest.
plin, a
6,2
6,3
6,4
6,5
6,6
6,7
6,7
6,8
6,8
6,9
7,0
7,1
7,2
7,3
7,5
7,8
8,0
8,3
8,9
9,3
14,1
15,5
18,2
ZAGREB
4,1
4,2
4,3
4,4
4,4
4,5
4,5
4,6
4,6
4,7
4,7
4,8
4,8
4,9
5,1
5,3
5,5
5,7
6,0
6,4
9,8
11,1
13,9
SPLIT
Povrat invest.
el. energija, a
74177
72985
71491
69746
67798
64792
61665
59354
56988
53694
50394
48007
45645
43319
40133
36989
34783
33064
29981
27800
33547
30801
29001
ZAGREB
61577
60385
59791
58046
56098
53992
51765
49454
47988
45594
43194
40807
39345
37019
34733
32489
30283
29464
27281
25100
31747
29001
27201
SPLIT
Cijena
investicije, kn
Tablica 7.1 - Tehnike i ekonomske karakteristike optimiziranih sunanih sustava razliitih veliina u odnosu na broj
osoba za podruje Zagreba i Splita

451 zgrada
451
ekspanzijska posuda, ventili i dr.) i ugradnju te razlika u cijeni izmeu solarnog spremnika i onoga za konvencionalni sustav,
jer se smatra da ostali dijelovi pripadaju konvencionalnom sustavu (npr. manji spremnik, dio armature, ekspanzijske posude,
pumpe i dr.), a koji bi se ionako morali instalirati. To rezultira naglim smanjenjem vremena povrata investicije u odnosu na
sustave za broj osoba <6. Utede i vrijeme povrata investicije raunati su u odnosu na plin (CG=2,835 kn/m3 tj. 0,31 kn/kWh)
i elektrinu energiju (CG=0,69 kn/kWh) kao energente koje se zamjenjuje prikupljenom Sunevom energijom. Rezultati u
dijagramima oekivano pokazuju kako je klimatsko podruje Splita znaajno isplativije za koritenje sunanih sustava nego
podruje Zagreba, pri emu su vei sustavi isplativiji od manjih. Ukljuivanjem uteda zbog smanjenja toplinskih gubitaka
konvencionalnog sustava dobile bi se jo nie vrijednosti povrata, tako da bi uz dravne poticaje i oni manji sunani sustavi u
podrujima s pristupom plinskoj mrei, mogli postati isplativi.

35
30
kol.povrina, m2
25
20
15
10
5
ZAGREB
SPLIT
0
0
10
15
br.osoba
20
25
30
Slika 7.57 - Optimalna povrina kolektora u ovisnosti o broju osoba
ZAGREB
SPLIT
35
30
25
20
15
10
5
40
povrat investicije (el.energija), a
40
povrat investicije (plin), a
452
ZAGREB
SPLIT
35
30
25
20
15
10
5
0
0
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
br.osoba
a)
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25
br.osoba
b)
Slika 7.58 - Izraunato vrijeme povrata investicije (godina) u ovisnosti o broju osoba, a) usporedba s plinom, b) usporedba s
elektrinom energijom kao energentom u konvencionalnom dijelu sustava
7.8.
Popis mjera za poveanje efikasnosti sunanih toplovodnih sustava
1. Za objekte s vie od 4 osoba prilikom projektiranja sustava grijanja i pripreme PTV-a i/ili kupovine opreme predvidjeti
mogunost spajanja spremnika PTV-a na sunane kolektore jer se, uz prikupljenu besplatnu Sunevu energiju, time
smanjuju i toplinski gubici sustava (posebice izvan sezone grijanja)
2. Izolirati spremnik i sve cjevovode u sustavu
3. Za vee sustave od 4 m2 kolektorske povrine obvezno napraviti proraun veliine komponenti sunanog sustava
(kolektorske povrine, zapremine spremnika)
4. Za vee sustave od 4 m2 proraunati pad tlaka u kolektorskom krugu radi odabira adekvatne pumpe kako bi se izbjegao
pad efikasnosti zbog protoka manjih od 30 Lit/h po m2 kolektora, odnosno preveliki pad tlaka kod vrijednosti veih od
70 litara/hm2, a koje praktiki ne dovode do poveanja efikasnosti kolektora
5. Kod veih sunanih sustava s potrebnom zapreminom spremnika > 1000 litara, predvidjeti ugradnju dva manja spremnika
umjesto jednog veeg, jer se time postie bre zagrijavanje vode na potrebnu temperaturu i poveava efikasnost sustava
radi niih prosjenih temperatura na polazu kolektorskog kruga, te omoguuje modularni nain rada ovisno o potronji i
iznosu Sunevog zraenja

453 zgrada
6. Sustave i regulaciju projektirati tako da se u spremnicima odravaju temperature <55C zbog to efikasnijeg rada kolektora.
7. Vakuumske kolektore koristiti samo kada je potrebno prikupiti veu koliinu Suneve energije u zimskim mjesecima, jer u
ljetnim rade s niom efikasnou od ploastih
8. Serijski spoj kolektora koristiti samo kada se proraunom dokae da izmjenjivai topline u spremniku ne bi u zimskim
mjesecima mogli izmijeniti svu prikupljenu toplinu pri niim izlaznim temperaturama iz paralelnog spoja.
9. Sustave projektirati tako da se u potpunosti pokriju potrebe za PTV-om u ljetnim mjesecima kako bi se izbjegla potreba za
paljenjem kotla i zagrijavanjem velikog volumena vode u njemu i prikljunim cjevovodima
10. U sluajevima iz prethodne toke preporua se direktna ugradnja el. grijaa u spremnik to je tada ekonominije rjeenje
od koritenja toplovoodnog kotla
11. Prilikom projektiranja/izvoenja sustava za grijanje prostora koristiti niskotemperaturna podna i zidna grijanja radi
poveanja efikasnosti kolektora i sustava u cjelini
12. Sunane sustave za grijanje prostora dimenzionirati prema mogunosti koritenja vikova topline tijekom ljeta, a koji se
primjerice mogu iskoristiti za zagrijavanje bazenske vode ili apsorpcijsko hlaenje
13. Provjeravati tlak u kolektorskom krugu barem jednom tjedno i po potrebi nadopuniti radni fluid da se izbjegnu zastoji u
radu i pregrijavanje kolektora
14. Redovito jednom godinje obaviti ienje izmjenjivakih povrina, dopunu radnog fluida i kontrolu svih ostalih dijelova
sustava (ekspanzijskih posuda, sigurnosnih ventila i dr.) te prikljuaka (posebice na kolektorima).
7.9.
Fotonaponske elije i sustavi
7.9.1.
Vrste i karakteristike fotonaponskih elija
Fotonaponske elije koriste se za izravnu pretvorbu energije Sunevog zraenja u elektrinu energiju. Princip rada temelji se
na fotoelektrinom efektu. Veina danas komercijalno koritenih fotonaponskih elija napravljena je od poluvodia silicija. Od
ostalih vrsta treba spomenuti one napravljene od poluvodia galij arsenida (GaAs), bakar-inidum-diselenida (CuInSe2) i kadmijtelurija (CdTe) koje, bilo zbog cijene, toksinosti ili osjetljivosti na vremenske utjecaje, nisu jo znaajnije zastupljene na tritu.
Fotonaponska elija od silicija nastaje spajanjem dva tanka sloja poluvodia poznatih kao P i N tip (slika 7.59). Pozitivno nabijeni
P tip dobije se dodavanjem malih koliina primjesa (obino fosfora) u kristalnu reetku silicija, a negativno nabijeni N tip
dodavanjem neke drukije primjese (obino bora). Te primjese izazivaju manjak slobodnih elektrona u meuatomskim vezama
kod P tipa, tj. pojavu tzv. upljina i viak slobodnih elektrona kod N tipa. Spajanjem P i N tipa poluvodia dolazi do prelaska
elektrona iz N u P tip u ogranienom podruju neposredno oko PN spoja, koje se zbog toga naziva osiromaeno od nosioca
naboja. Kada se takav spoj osvijetli, pod utjecajem fotona, dolazi do podizanja elektrona na viu energetsku razinu i njihovog
izbijanja iz meuatomskih veza te, pod utjecajem uspostavljenog elektrinog polja u osiromaenom podruju, do njihovog
kretanja prema N tipu, a upljina prema P tipu. Kada se metalni kontakti na P i N dijelu spoje s vanjskim troilom, elektroni e
se kretati preko vanjskog elektrinog kruga prema P tipu, popunjavajui tamo upljine te opet kroz eliju prema kontaktima
N tipa.
Jakost tako nastale elektrine struje je proporcionalna intenzitetu Sunevog zraenja. Gustoa elektrine struje je oko
200 A/m2, to daje jakost struje do najvie 2,5 A po eliji. Najvei napon iznosi oko 0,6 V (kad elija nije spojena na vanjsko
troilo) i vrlo malo ovisi o intenzitetu Sunevog zraenja.
453
454

Slika 7.59 - Fotonaponska elija-princip rada PN spoja
Fotonaponske elije spajaju se u seriju (slika 7.60 (a) ) kako bi se dobile vrijednosti napona neto vee od 12 V ili 24 V, a koje su
uobiajene za akumulatore i ureaje koji se prikljuuju na fotonaponske elije. Potom se serijski nizovi spajaju u paralelu kako
bi se postigli vei iznosi jakosti struje, odnosno eljena snaga. Na taj nain nastaju moduli u obliku panela (slika 7.60 (b) ), na
kojima su fotonaponske elije uvrene i zatiene od atmosferskih utjecaja.
FN modul
FN elija
a) b)
Slika 7.60 - a) Spajanje fotonaponskih elija u modul, b) fotonaponski modul u obliku panela
Radna karkteristika fotonaponskog modula prikazana je na slici 7.61. Primjerice, najvea snaga fotonaponskog modula od
monokrisatlinog silicija povrine 0,5 m2 iznosi 73 W pri intenzitetu Sunevog zraenja od 1000 W/m2 uz efikasnost pretvorbe
Suneve u elektrinu energiju od 14,5%. Za usporedbu, sunevi toplovodni kolektor identine povrine bi pri Sunevom
zraenju od 1000 W/m2 imao snagu od oko 300 W pri ljetnim uvjetima rada (tj. pri efikasnosti od 60%). Ovdje treba naglasiti
da se toplovodnim kolektorima dobiva toplinska, a fotonaponskim elijama elektrina energija koja se smatra vrjednijim
oblikom jer se moe izravno pretvoriti u toplinsku energiju i u mehaniki rad. S druge strane, toplinska energija se neizravno
pretvara u elektrinu mehanikim radom turbine u termoelektranama pri efikasnostima od oko 35% ili u solarnim elektranama
s koncentrirajuim zrcalima pri efikasnostima od 15-30%.

455 zgrada
Slika 7.61 - Ovisnost napona U i jakosti struje I o intenzitetu Sunevog zraenja
Pored spomenutih monokristalinih slilicijevih elija postoje i jeftinije polikristaline elije ija je struktura kristala manje
pravilna, a efikasnost pretvorbe Suneve u elektrinu energiju iznosi 10%. Naposljetku, komercijalno se koriste i elije
od amorfnog silicija, koje su daleko najjeftinije, ali imaju malu efikasnost od samo 4%. Danas na tritu sve vie raste udio
polikristalinih elija u odnosu na monokristaline, i to prvenstveno zbog manjih investicijskih trokova za proizvodne pogone,
jeftinijeg samog procesa proizvodnje, vee aktivne povrine modula (zbog etvrtastog oblika elija naspram okruglog kod
monokristaliinih) te mogunosti proizvodnje elija veih dimenzija to je prikladnije za ugradnju u module.
Razlozi za relativno niske efikasnosti fotonaponskih elija su gubici koji nastaju zbog prevelike ili premale koliine energije koju
imaju fotoni u pojedinom podruju valnih duljina u odnosu na iznos potreban za izdvajanje elektrona iz meuataomskih veza.
Neiskoriteni dio apsorbirane Suneve energije pretvara se u toplinu. Ostali gubici nastaju zbog otpora u samom materijalu i
spojevima, tzv. rekombinacijskik struja u osiromaenom podruju [7.3], zasjenjenja od metalnih kontakata na povrini te zbog
refleksije. Efikasnost fotonaponskih elija te time i snaga, padaju s poveanjem njihove temperature. Iz tih je razloga potrebno
osigurati to bolje hlaenje montiranih modula (npr. odmicanjem modula od povrine krova). Jedan od naina kako osigurati
kvalitetno hlaenje i pri tome dodatno iskoristiti apsorbiranu Sunevu energiju su fotonaponski moduli kombinirani s cijevnim
izmjenjivaem za zagrijavanje tople vode smjetenim na poleini modula, i koji pri tome ima najveu efikasnost pretvorbe
Suneve u toplinsku energiju ho oko 50%. (slika 7.62).
Slika 7.62 - Fotonaponski modul kombiniran s cijevnim izmjenjivaem na poleini za zagrijavanje tople vode
455
456

7.9.2.
Fotonaponski sustavi
Fotonaponski sustav sastoji se od fotonaponskih panela, akumulatora, regulatora i pretvaraa istosmjerne u izmjeninu struju te
troila (slika 7.63). Punjenje/pranjenje akumulatora regulira se posebnim regulatorom koji ima zadau sprijeiti prepunjenost
ili preveliku ispranjenost akumulatora, a koji mogu bitno smanjiti vijek trajanja akumulatora ili ga pak unititi. Ponekad se
u sustave ugrauje i tzv. DC/AC pretvara istosmjerne struje u izmjeninu prikladnu za pogon kuanskih aparata. Pretvorba
kemijske energije akumulatora natrag u elektrinu (gubici oko 20%) te ostali gubici u navedenim regulatorima i pretvaraima
dodatno smanjuju efikasnost pretvorbe Suneve u korisnu elektrinu energiju.
Zbog male efikasnosti i jo uvijek visoke cijene (kod kunih sustava oko 6 EUR/W instalirane snage), fotonaponske elije se
ugrauju tamo gdje su potrebne relativno male snage i/ili ne postoji prikljuak na elektrinu mreu. Primjeri primjene su
vikendice, planinarski domovi, radiorepetitori na vrhovima planina, telefonske govornice uz autoceste, ulina rasvjeta, parkirni
automati, baterije/akumulatori za manje brodove i jedrilice itd. (slika 7.64). Za takve primjene fotonaponski sustavi se odlino
nadopunjuju u radu s malim vjetrogeneratorima (<1 kW). Cijena instalacije fotonaponskih modula moe se smanjiti ako se
oni koriste kao dijelovi krova, to je ve testirano kroz mnoge projekte EU-a. S obzirom na kontinuirani trend pada cijena
fotonaponskih modula (kod veih sustava snage >1 MW cijena je 3-4 EUR/W) i pripadajue opreme posljednjih desetak godina,
moe se oekivati da bi fotonaponski sustavi mogli uskoro postati ekonomski konkurentni konvencionalnim nainima opskrbe
elektrinom energijom.
Slika 7.63 - Nain spajanja fotonaponskog modula s potroaima preko regulatora punjenja/pranjenja baterije i DC/AC
pretvaraa
Slika 7.64 - Primjeri koritenja fotonaponskih sustava

457 zgrada
7.10.
Primjeri poveanje energetske uinkovitosti
7.10.1. Primjer 1 Proraun energetskih uteda kod ugradnje sunanog sustava prema
HRN EN 15316-4-3
U nastavku su dani rezultati prorauna parametara rada optimiziranog sunanog sustava za pripremu PTV-a i grijanje prostora
instaliranog u niskoenergetskoj kui (slika 7.65). Kriterij optimizacije je minimalno vrijeme povrata investicije. Proraun je
napravljen prema Metodi B iz norme HRN EN 15316-4-3 (Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva
i uinkovitosti sustava Dio 4-3: Sustavi za proizvodnju topline, toplinski sustavi Sunevog zraenja) a koja se temelji na tzv.
f-chart metodi [7.1].
Takoer, napravljena je usporedba potronje energije u identinom objektu u koji nije ugraen sunani sustav. Temeljem
izraunatih vrijednosti ispunjen je energetski certifikat za varijantu kue s instaliranim sunanim sustavom.
3m
12
3m
10 m
Podaci o objektu:
- broj etaa 3
- visina etae 3 m
- korisna povrina 270 m2
- oploje 640 m2
- obujam grijanog dijela zgrade 870 m3
- udio prozora 0,2
- centralna kotlovnica u prizemlju
- broj osoba 10
Slika 7.65 - Skica analizirane niskoenergetske kue s odgovarajuim podacima o samom objekt. Podaci o tehnikim
sustavima dani su u energetskom certifikata u nastavku.
Tablica 7.2 - Ulazni podaci za proraun sunanog sustava

Lokacija
Zagreb
Tip objekta
Obiteljska kua
Ak
270
m2
QH,nd
27
kWh/m2a
Tip grijanja
Temp.sustava grijanja
Potronja vode za 10 osoba temp. 60C (45C)
Volumen spremnika
Vol.dogrij.dijela
Spremnik u grijanom dijelu kue
Cijevi izolirane
Neiskoriteni topl. gubici distribucije
Tip kotla:
Neiskoriteni topl. gubici kotla
Tip kolektora
Podno+zrano
40
347 (495)
750
200
DA
DA
15,5
Niskotemp. 15 kW
277
Ploasti
C
Lit/d
Lit
Lit
Povrina kolektora
13,3
m2
Nagib kolektora
40
457
1482
586
57
133
1149
2244
8070
10
11
12
tot/god
16550
2867
1753
825
787
814
814
787
814
792
1209
2045
3043
kWh/mj
Qsol,us,m
6165
18
172
484
668
790
814
739
732
627
559
373
190
kWh/mj
Qsol,out,m
V=750 Lit
0,37
0,006
0,10
0,59
0,85
0,97
1,00
0,94
0,90
0,79
0,46
0,18
0,06
fsol,m
103
3,2
4,2
7,5
10,5
12,3
13,1
11,5
11,7
10,0
8,4
6,1
4,7
kWh/mj
Wsol,aux,m
966
1,6
17,9
96,3
106,0
125,5
129,2
117,4
116,2
132,9
78,0
31,6
13,0
kWh/mj
Qsol,ls,m
393
3,2
20,0
100,1
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
137,9
82,2
34,6
15,4
kWh/mj
Qsol,ls,rbl,m
7511
491
40871
7,9
16,0
iskorit. sun. en., kWh/m

investicija, kn
povrat inv. - el. energ., a
povrat inv. plin, a
974
0,1
0,7
2,0
172,0
203,5
209,5
190,5
188,5
2,7
2,4
1,6
0,8
kWh/mj
Uteda tot
uk. doprinos sustavu, kWh
371
1,6
17,9
96,3
0,0
0,0
0,0
0,0
0,0
132,9
78,0
31,6
13,0
kWh/mj
Spremn.+distrib.

8480
624
603
692
787
814
814
787
814
735
624
563
624
kWh/mj
kWh/mj
2420
QW,sol,us,m
nagib.kol.=40
QH,sol,us,m
mjesec
A=13,3 m
Tablica 7.3 - Rezultati prorauna parametara rada sunanog sustava za pripremu PTV-a i grijanje prostora
458

459 zgrada
Objanjenje oznaka:
QH,sol,us,m
Toplinsko optereenje sunanog sustava kod grijanja prostora (mjeseno)

- uzima u obzir toplinsku potrebu za grijanje prostora skupa sa svim neiskoristivim toplinskim
gubicima do ogrjevnog tijela (tj. gubicima distribucije i predaje)
QW,sol,us,m
Toplinsko optereenje sunanog sustava kod pripreme PTV-a (mjeseno)

- uzima u obzir toplinsku potrebu za pripremu PTV-a skupa sa svim neiskoristivim gubicima do
izljevnog mjesta (tj. gubicima distribucije)
Qsol,us,m
= QH,sol,us,m + QW,sol,us,m; Ukupno toplinsko optereenje sunanog sustava (mjeseno)
Qsol,out,m
Toplinska energija dovedena sunanim sustavom objektu (mjesena)
fsol,m
= Qsol,out,m / Qsol,us,m; Udio toplinske energije dovedene sunanim sustavom u ukupnom toplinskom
optereenju sunanog sustava (mjeseni)
Wsol, aux,m
Pomona energija potrebna za pogon pumpi i regulacije (mjesena)
Qsol,ls,m
Toplinski gubici spremnika i distribucije izmeu spremnika i dodatnog izvora topline (kotla) (mjeseni)
Qsol,ls,rbl,m
Ukupni iskoristivi (povrativi) toplinski gubici spremnika i distribucije izmeu spremnika i dodatnog
izvora topline (kotla) te toplinski gubici pomonih ureaja (mjeseni)
spremn.+distrib.
Iskoriteni gubici prikupljene Suneve energije spremnika i distribucije izmeu spremnika i dodatnog
izvora topline (kotla) za potrebe grijanja prostora (mjeseni)
uteda_tot
Iznos ukupne energetske utede radi smanjenja toplinskih gubitaka dodatnog izvora (kotla) i energije
za pogon pomonih ureaja zbog smanjenog broja sati rada dodatnog izvora (mjeseni)
Uk. doprinos.
sustava
=(Qsol,out,m)+(uteda_tot)+( spremn.+distrib.) (godinji)
Iskori. Sun.energ.
Iznos toplinske energije dovedene sunanim sustavom objektu po jedinici povrine kolektora
(godinji)
Investicija
Obuhvaa kolektore, razliku u cijeni solarnog i spremnika konvencionalnog sustava, solarni set
(regulacija, pumpa, ekspanzijska posuda, ventili i dr.), cjevovode, troak ugradnje
Neiskoriteni topl.
gubici kotla
Obuhvaaju prosjene stand-by gubitke kotla (nii temp. nivo) te toplinske gubitke prilikom
zagrijavanja PTV-a (vii temp. nivo) u razdoblju izvan sezone grijanja i kao takvi ulaze u iznos uteda_
tot; raunato prema normi HRN EN 15316-4-1
459

Zagreb
3500
Qsol,us,m
3000
Qsol,out,m
Qsol,ls,rbl,m
2500
kWh/mj
460
uteda_tot
2000
1500
1000
500
0
1
6 7 8
mjesec
10 11 12
Slika 7.66 - Dijagramski prikaz rezultata iz tablice 7.3
Tablica 7.4 - Potreba za toplinskom energijom analizirane kue s i bez instaliranog sunanog sustava
bez sun.sustava
QH,nd+QW (toplinska potreba)
14717
14717
kWh/a
Rasvjeta
5213
5213
kWh/a
Iskoritena Suneva energija
6488
kWh/a
Uteda na topl. gubicima kotla
974
kWh/a
Uteda na en. za pogon pumpe
26
kWh/a
Ukupna isporuena energija

(grijanje, PTV, hlaenje, rasvjeta)
21810
29298
kWh/a
Ukupna primarna energija

(grijanje, PTV, hlaenje, rasvjeta)
44613
52900
kWh/a
Udio obnovljive en. u (QH,nd+QW )
44
1,63
2,19
*ep (grij.&PTV)
* ep koeficijent utroka sustava je omjer primarne energije samo za grijanje+PTV i toplinske potrebe objekta za grijanje +PTV (QH,nd+QW )
Komentar rezultata:
Iz prikazanih rezultata vidljivo je da su iznosi prikupljene energije u prosincu i sijenju vrlo mali, dok su ostalim mjesecima
uglavnom dovoljni za pokrivanje potreba za PTV-om, odnosno veeg dijela potreba za grijanjem prostora kad nema potronje
PTV-a (npr. u dane kad nema ukuana). U ljetnim mjesecima potreba za ukupnom energijom za pripremu PTV-a QW,sol,us,m je vea
zbog veeg iznosa neiskoristivih gubitaka, tj. nemogunosti koritenja toplinskih gubitaka distribucije za grijanje prostora u
tom razdoblju.
Iz prikazanih rezultata vidljivo je da se, osim koritenja besplatne Suneve energije (6488 kWh/a), ugradnjom sunanog
sustava, ostvaruju dodatne utede na raun smanjenja broja sati rada niskotemperaturnog toplovodnog kotla i to u iznosu od
974 kWh/a. Naime, prema normi HRN EN 15316-4-3 dodatni izvor (kotao) u toplijem dijelu godine (ovdje od svibnja do rujna) ne

461 zgrada
mora biti ukljuen 24 h na dan, s obzirom da je fsol,m80% (tj. kotao se pali samo povremeno), to onda povlai ovdje prikazanu
znaajnu utedu na toplinskim gubicima kotla. Utede su jo znatno vee kod koritenja standardnih kotlova koji imaju vee
toplinske gubitke od niskotemperaturnih (npr. standardni kotlovi imaju i do 2 puta vee stand-by gubitke). Iz tablice 7.4 vidljivo
je kako je 6488 kWh/a prikupljene i u sustav predane Suneve energije rezultiralo u konanici smanjenjem potronje primarne
energije kue za 8278 kWh/a. Pri tome treba istaknuti i znatan utjecaj ugradnje sunanog sustava na smanjenje koeficijenta ep,
tj. odnosa primarne energije i korisno utroene energije za grijanje i pripremu PTV-a i to za 35%.
Energetski certifikat analizirane kue
Slika 6.67 Energetski certifikat za nestambene zgrade
461
462

Slika 7.68 Klimatski, termotehniki i energetski podatci za zgradu

463 zgrada
Slika 7.69 Prijedlog mjera/preporuka zapoveanje energetske uinkovitosti
7.10.2.
Primjer 2 - Analiza primjene mjere energetske uinkovitosti u stambenoj zgradi
U nastavku je dan primjer energetske analize uinkovitosti primjene sunanog sustava za potrebe pripreme PTV-a i grijanja
prostora stambene zgrade korisne povrine Ak=1331 m2, u odnosu na konvencionalno rjeenje bez sunanog sustava.
Konvencionalno rjeenje (slika 7.70) ukljuuje koritenje centralnog grijanja s niskotemperaturnim kotlom (70/55C) s
kombiniranim zagrijavanjem PTV-a. Kotao i pripadajui indirektno zagrijavani spremnik su smjeteni izvan grijane zone
zgrade, tj. izvan toplinskog omotaa, kao i razvod PTV-a s recirkulacijom te razvod tople vode za grijanje. Pri tome su vertikalni
vodovi smjeteni unutar grijane zone. Grijanje je uz pomo radijatora opremljenih termostatskim ventilima. Zgrada je prirodno
provjetravana, a broj izmjena zraka je 0,6 h-1.
Analiza je raena u skladu sa Studijom primjenjivosti alternativnih sustava kod novih i postojeih zgrada koja je podloga
projektantima za izradu Elaborata tehnike, ekoloke i ekonomske izvedivosti alternativnih sustava za opskrbu energijom.
Izrada elaborata je propisana Tehnikim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (TPRUETZZ),
NN 110/08 i prilae se zahtjevu za izdavanje graevinske dozvole za objekte vee od 1000 m2.
463
464

Slika 7.70 - Konvencionalno rjeenje grijanja i pripreme PTV-a u stambenoj zgradi
Alternativno rjeenje (slika 7.71) ukljuuje spajanje sunanog sustava s ploastim kolektorima ukupne povrine 14 m2 na
postojei spremnik PTV-a, pri emu usponski vodovi sunanog kruga prolaze grijanom zonom. Niskotemperaturni kotao iz
konvencionalnog rjeenja je zamijenjen kondenzacijskim pri istom temperaturnom reimu (70/55C) radi boljeg iskoritenja
energije goriva. Razvod PTV-a je s recirkulacijom.
KK
Slika 7.71 - Alternativni sustav sa sunanim zagrijavanjem PTV-a i kondenzacijskim kotlom

465 zgrada
Tablica 7.5 Rezultati analize energetskih potreba zgrade s konvencionalnim sustavom

Izraunato za stvarne klimatske podatke
GRIJANJE
PTV
VENTILACIJA
HLAENJE
RASVJETA
QH,nd
QW,nd
QVe(bez gub.)
QC,nd
El
93170
16638
70
12,5
Najvea doputena, kWh/(m2a)
84,7
Neisk.gubici sustava, [kWh/a]
QH,ls
QW,ls
QVe,ls
QC,ls
13709
13310
EH,p
EW,p
EVe,p
EC,p
932
399
Apsolutna
potreba, kWh/a
Svedena
potreba na Ak, kWh/(m2 a)
Pomona energija,[kWh/a]
Godinja isporuena energija graevini, Edel
138158 [kWh/a]
103,8 [kWh/m2a]
Godinja primarna energija, Eprim
153997 [kWh/a]
Koeficijent utroka sustava, ep =Eprim,H/( QH,nd+QW,nd )
1,40
Godinja emisija CO2 , [kg/a] (prema NN. 113/08)
28071 (svedeno na Edel za plin i el.energiju)
Udio obnovljivih izvora energije u (QH,nd+QW,nd ), [%]
115,7 [kWh/m2a]
Tablica 7.6 - Rezultati analize energetskih potreba zgrade s alternativnim sustavom

Izraunato za stvarne klimatske podatke
GRIJANJE
PTV
VENTILACIJA
HLAENJE
RASVJETA
QH,nd
QW,nd
QVe(bez gub.)
QC,nd
El
93170
16638
70
12,5
Najvea doputena, kWh/(m2a)
84,7
Neisk.gubici sustava, [kWh/a]
QH,ls
QW,ls
QVe,ls
QC,ls
6712
7063
EH,p
EW,p
EVe,p
EC,p
1158
250
Apsolutna
potreba, kWh/a
Svedena
potreba na Ak, kWh/(m2 a)
Pomona energija,[kWh/a]
Godinja isporuena energija graevini, Edel
117261 [kWh/a]
88 [kWh/m a]
2
Godinja primarna energija, Eprim
131769 [kWh/a]
Koeficijent utroka sustava, ep =Eprim,H/( QH,nd+QW,nd )
1,20
Godinja emisija CO2 , [kg/a] (prema NN. 113/08)
23891 (svedeno na Edel za plin i el.energiju)
Udio obnovljivih izvora energije u (QH,nd+QW,nd ), [%]
99,0 [kWh/m2a]
7 % (7730 kWh/a)
Utede u isporuenoj energiji u odnosu na polaz. rjeenje.
20897 [kWh/a]
Cijena investicije
32000 [kn]
Vrijeme povrata investicije, [a]
4,9
6498 [kn/a]
465
466

Iz prethodnih tablica s rezultatima prorauna vidi se da je ugradnja sunanih kolektora i kondenzacijskog kotla dovela do
smanjenja neiskoritenih toplinskih gubitaka sustava grijanja i pripreme PTV-a za 40-50%. Takoer znaajno su smanjene
isporuena i primarna energija objekta. Ugradnjom sunanih kolektora s udjelom prikupljene Suneve energije od 7% u
ukupnoj korisno utroenoj toplini za grijanje i PTV-a, tj. sa 7730 kWh/a ostvareno je dodatnih uteda od oko 6000 kWh/a u
konvencionalnom dijelu sustava na raun smanjenja toplinskih gubitaka radi smanjenog broja radnih sati kotla, posebice u
razdoblju izvan sezone grijanja. Ostatak ukupnih uteda od 20 897 kWh/a, tj oko 7000 kWh/a otpada na utjecaj poveanja
efikasnosti kondenzacijskog kotla u odnosu na niskotemperaturni.
Tablica 7.7 - Primjer 3 - Zamjena elektrinog bojlera sunanim sustavom u obiteljskoj kui
Tipska mjera
Opis mjere
Zamjena elektrinog bojlera za pripremu potrone tople vode (PTV)

sunanim sustavom uz upotrebu elektrine energije za dogrijavanje
Sunani sustav koji se sastoji od 2 kolektora (ukupne efektivne povrine
3,6 m2), spremnika od 200 litara, te elektrinog grijaa u spremniku za
dogrijavanje i automatikom, ugraen je u obiteljsku kuu u kojoj ive 4 lana
obitelji kao zamjena za stari elektrini bojler koji je zagrijavao potronu toplu
vodu (PTV). Sunani sustav je optimiran pokrivati 100% potrebe za PTV-om
u ljetnim mjesecima. Pretpostavka je da kuanstvo koristi dvotarifno brojilo,
pa je raunato s prosjenom cijenom te dvije tarife. Pretpostavljena dnevna
potronja PTV-a temp. 45C je 60 litara/osobi.
EE mjera: Ugradnja sunanih kolektora za PTV
Energent:
ZAGREB
1985
Godinje utede
Utede
SPLIT
kWh/god.
3007
kWh/god.
0,69
kn/kWh
0,69
kn/kWh
1769,65
kn/god.
2474,83
kn/god.
Utede na
zakupljenoj snazi
400
400
Investicija
30000
kn
30000
kn
Rok povrata
investicije
16,95
godina
12,12
godina
ivotni vijek EE
mjere
25
godina
25
godina
Utede u
ivotnom vijeku
44241,25
kn
61870,75
kn

467 zgrada
Tablica 7.7 - Primjer 3 - Zamjena elektrinog bojlera sunanim sustavom u obiteljskoj kui
nastavak-
Grafiki prikaz
Sunani sustav s ukupnom cijenom kotanja od 30.000 kn (uraunata je i montaa) sastoji se od

sljedeih komponenti:

Specifikacija
opreme
2 kolektora jedinine bruto povrine 2 m2, efektivne povrine

upada svjetlosti 1,8 m2, s premazom: apsorpcija = 96%,
emisivnost = 5%
6.400 kn
spremnik 200 Lit
5.500 kn
automatika
1.800 kn
set s pumpom
2.800 kn
set ulazne vode
3.000 kn
reg.izl.temp.vode
1.000 kn
montaa
4.800 kn
cijevi
1.700 kn
ukupno
30.000 kn
Procedura za
provoenje mjere
Zbog veliine sustava nije potreban poseban izvedbeni projekt, ve konzultacija s proizvoaem.
Iznimka su situacije kada nije mogue postaviti kolektore prema jugu. Preporua se angaman
servisera ovlatenih od strane proizvoaa, te kupovina gotovog solarnog sustava.
Postupak i
razdoblje
odravanja
Preporua se godinji servis (cca 700 kn) koji ukljuuje: kontrolu i ienje spremnika od kamenca
(1-3 godina), kontrolu/zamjenu mag. anoda (zamjena 1-3 god), dopunjavanje glikola, kontrola
tlaka ekspanzijske posude (zamjena 10-15 godina), kontrola izolacije (zamjena vanjske UV otporne
izolacije nakon 10 godina), zamjena pumpi nakon cca. 15 godina
467
468

7.11.
Zakljuak
Hrvatska je tijekom 70-tih bila jedna od vodeih zemalja u svijetu u promoviranju i istraivanjima iskoritavanja Suneve energije
(Institut R. Bokovi, Zagreb) kao i u proizvodnji sunanih kolektora i fotonaponskih modula (Tehnomont Pula, Konar - Solarne
elije, Spliti dr.). Unato tome, mnoge europske zemlje imaju znatno vei broj instaliranih sunevih kolektora i fotonaponskih
modula po glavi stanovnika. Zbog relativno velikih investicijskih trokova u odnosu na konvencionalne sustave za grijanje i
pripremu PTV-a, veina tih zemalja subvencionira ulaganje u opremu za iskoritavanje obnovljivih izvora energije. Meutim,
u prethodnom je tekstu pokazano kroz proraune i rezultate ispitivanja, da je ak i bez takvih poticaja koritenje sunevih
toplovodnih sustava ekonomski vrlo isplativo kao alternativa elektrinom zagrijavanju vode, koje je uobiajeno u tijeku turistike
sezone na obali i otocima, odnosno plinu, a time i skupljem lo ulju, kao esto koritenim energentima u kontinentalnom dijelu
nae zemlje. To isto vrijedi i za kotlove i pei koji koriste biomasu za pripremu PTV-a i grijanje prostora u odnosu na ureaje na
fosilna goriva. Takoer, u ovom poglavlju je ukazano na injenicu da sunani sustavi mogu podii uinkovitost konvencionalnih
dijelova sustava, posebice izvan sezone grijanja, smanjujui broj sati rada i paljenja kotlova. Dijelovi teksta ovoga poglavlja
koji se tiu sunevih kolektora ukazuju na potrebu ocjene njihovih tehnikih karakteristika i krivulje efikasnosti te potrebu
postojanja odgovarajue dokumentacije o ispitivanjima, prije no to se donese odluka o odabiru kolektora, odnosno donoenja
preporuka za korisnika koje se daju na treoj stranici certifikata. Kroz dijelove poglavlja o sunevima sustavima, ukazano je na
vanost paljivog odabira vrste sustava te dimenzioniranja optimalne kolektorske povrine i zapremine spremnika u ovisnosti
o potronji energije u objektu, razdoblju koritenja tijekom godine, meteorolokim podacima i cijeni energenta.
Na kraju se moe zakljuiti kako je obnovljive izvore energije u velikom broju sluaja mogue uspjeno koristiti, u smislu
tehnike funkcionalnosti i ekonomske isplativosti, za pokrivanje znaajnog dijela energetskih potreba zgrade te time i bitno
smanjiti njezinu potronju primarne energije.
Prilog
Tablica 7.8 - Satne vrijednosti Suneve ozraenosti horizontalne plohe u Zagrebu za karakteristini dan u
pojedinom mjesecu
Zagreb
=0
sat
mjesec
1
Wh/m
2
4-5
5-6
6-7
0,5
11
19
14
2,5
10
22
67
87
77
38
27
92
167
186
185
128
61
0,1
11
12
7-8
35
96
197
288
310
310
257
162
13
0,6
8-9
43
101
188
317
417
437
445
383
289
68
14
9-10
98
183
290
419
528
542
564
518
403
150
52
30
10-11
147
252
366
499
599
633
654
608
496
240
101
72
11-12
184
290
389
534
643
665
695
661
539
320
147
112
12-13
194
303
396
529
644
664
698
651
532
358
177
139
13-14
168
266
347
493
589
628
651
600
486
359
185
143
14-15
117
201
275
420
501
544
561
512
402
322
153
121
15-16
54
117
196
301
398
423
443
397
289
248
104
79
16-17
11
42
100
191
280
310
326
268
163
152
50
33
28
83
155
191
192
136
54
62
11
1,5
18
55
83
79
36
0,1
0,1
17
14
17-18
18-19
19-20
MJ/dan
3,69
6,47
9,73
14,82
19,26
20,66
21,27
18,71
14,00
8,28
3,58
2,66
kWh/
mjesec
31,78
50,34
83,75
123,47
165,82
172,17
183,15
161,12
116,70
71,30
29,84
22,88

469 zgrada
469
Tablica 7.9 - Satne vrijednosti suneve ozraenosti horizontalne plohe u Splitu za karakteristini dan u
pojedinom mjesecu
Split =0
mjesec
sat
4-5
5-6
6-7
7-8
8-9
9-10
10-11
11-12
12-13
13-14
14-15
15-16
16-17
17-18
18-19
19-20
MJ/dan
kWh/
mjesec
Wh/m
2
18
98
192
263
306
312
276
200
106
23
5
65
176
297
378
428
420
375
292
183
71
5
1
37
165
289
410
515
556
540
506
432
306
172
53
2
20
112
255
400
524
609
647
645
603
521
406
268
128
26
18,59
6
72
200
354
503
626
716
758
750
697
615
505
361
211
81
7
23,26
15
106
243
405
553
678
776
816
810
755
676
560
415
262
111
17
25,91
11
90
231
395
553
605
778
827
821
761
670
554
402
249
100
13
25,42
1
46
171
330
482
617
706
752
753
699
609
486
334
175
50
2
22,37
6,46
9,70
14,34
55,61
75,46
123,50
154,92
200,32
215,94
218,86
192,60
10
11
12
8
85
227
378
509
598
638
633
580
503
369
216
73
5
20
129
267
390
479
521
517
463
371
242
104
13
1
38
136
238
307
345
339
295
224
117
28
0
10
81
172
242
277
285
248
175
88
14
17,36
12,66
7,44
5,73
114,66
109,00
62,04
49,35
Tablica 7.10 - Satne vrijednosti Suneve ozraenosti plohe orijentirane prema jugu i nagnute pod kutom 45
prema horizontali u Zagrebu za karakteristini dan u pojedinom mjesecu
Zagreb
=45
sat
4-5
5-6
6-7
7-8
8-9
9-10
10-11
11-12
12-13
13-14
14-15
15-16
16-17
17-18
18-19
19-20
mjesec
1
Wh/m
2
4
0,52
23,04
96,35
206,32
331,99
438,82
522,60
559,26
554,02
516,32
439,86
315,24
200,03
56,93
18,85
0,10
5
9,52
57,97
144,50
249,20
360,82
456,87
518,31
556,38
557,24
509,65
433,51
344,38
242,28
134,12
47,59
6,06
6
15,96
73,06
156,20
260,34
367,00
455,17
531,60
558,47
557,63
527,40
456,85
355,24
260,34
160,40
69,70
14,28
7
11,90
65,43
157,21
263,43
378,15
479,27
555,75
590,59
593,14
553,20
476,72
376,45
277,02
163,15
67,13
11,90
8
2,37
35,97
121,21
243,26
362,52
490,30
575,49
625,65
616,19
567,91
484,62
375,77
253,67
128,73
34,07
1,89
14,11
67,41
153,62
230,43
288,43
304,11
263,35
183,41
84,65
17,24
5,42
47,38
136,74
247,75
341,17
392,62
410,22
360,12
272,12
158,40
56,86
5,42
2,56
34,52
122,72
240,33
370,72
467,88
497,28
506,23
443,59
351,55
250,56
127,84
35,79
1,92
MJ/dan
5,78
8,76
kWh/
mjesec
49,01
74,24
10
11
12
9,03
68,84
182,83
326,16
454,81
559,77
608,30
600,40
548,49
453,69
326,16
183,96
60,94
6,77
0,12
16,13
84,39
186,14
297,83
397,11
444,27
445,51
399,59
307,76
188,63
76,94
9,93
0,95
22,17
82,33
159,92
232,75
280,25
292,92
242,25
164,67
79,17
17,42
0,16
7,26
54,44
130,67
203,26
252,26
259,52
219,59
143,37
59,89
9,07
12,43
15,52
16,66
17,35
18,07
17,71
15,80
10,28
5,67
4,82
105,33
131,46
141,17
147,00
153,12
150,05
133,90
87,06
48,04
40,85
470

Tablica 7.11 Satne vrijednosti suneve ozraenosti plohe orijentirane prema jugu i nagnute pod kutom 45
prema horizontali u Splitu za karakteristini dan u pojedinom mjesecu
Split
=45
mjesec
sat
Wh/m
2
4-5
5-6
6-7
5,46
12,74
9,57
0,98
10
11
1,20
20,65
65,51
90,04
78,31
44,97
9,43
7,35
44,24
115,61
181,97
206,41
200,99
167,18
100,14
29,61
1,74
12
7-8
32,12
95,51
197,31
263,23
322,09
344,02
343,68
322,63
267,44
190,96
66,24
19,12
8-9
174,89
258,61
345,59
412,90
457,67
469,73
481,15
471,24
445,34
395,24
237,08
154,89
9-10
342,65
436,41
490,28
540,90
569,58
575,91
526,40
603,23
599,68
577,32
414,89
328,91
10-11
469,35
555,43
615,84
628,65
651,47
659,15
676,92
690,24
704,54
709,07
535,18
462,77
11-12
546,09
628,90
664,87
667,87
689,68
693,13
719,56
735,21
751,67
771,24
601,42
529,70
12-13
556,80
617,14
645,73
665,81
682,40
688,03
714,33
736,19
745,78
765,32
590,96
545,00
13-14
492,55
551,02
605,08
622,45
634,18
641,31
662,13
683,40
683,33
685,39
514,26
474,25
14-15
356,92
429,06
516,59
537,81
559,57
574,21
582,95
595,41
592,61
549,20
390,49
334,65
15-16
189,17
268,90
365,92
419,10
459,48
475,68
482,02
475,15
434,74
358,24
203,96
168,28
16-17
41,05
104,33
205,68
276,65
328,46
352,51
349,77
326,54
254,48
153,95
48,81
26,77
7,35
63,38
132,13
191,98
222,55
216,65
171,09
86,01
19,24
2,39
26,84
73,70
94,29
87,01
48,88
5,89
6,37
14,44
11,31
1,96
17-18
18-19
19-20
MJ/dan
11,53
14,26
17,15
19,19
21,17
22,01
22,11
21,87
20,45
18,74
12,98
10,96
kWh/
mjesec
97,65
120,78
145,30
162,58
179,33
186,48
187,35
185,27
173,27
158,75
109,95
92,85
Tablica 7.12 - Izraunati i izmjereni odnos difuznog i ukupnog Sunevog zraenja na horizontalnu plohu
H d / H u Zagrebu i Splitu
mjesec
10
11
12
Split
0,48
0,44
0,43
0,42
0,38
0,35
0,35
0,35
0,36
0,36
0,47
0,48
Zagreb
0,7
0,63
0,6
0,52
0,49
0,46
0,45
0,44
0,47
0,56
0,70
0,75
Zagreb
(mjereno)
0,7
0,62
0,53
0,52
0,49
0,48
0,45
0,44
0,47
0,59
0,69
0,72

471 zgrada
Tablica 7.13 - Prosjene mjesene temperature zraka u Zagrebu i Splitu

mjesec
Zagreb
C
Split
C
0,3
2,3
7,7
6,7
10,6
11,3
14,2
16,2
19,3
19,8
23,2
21,1
25,6
20,9
25,4
16,3
21
10
12,5
17,5
11
6,5
12,4
12
1,2
8,6
471
472

Reference
[7.1]
[7.2]
[7.3]
[7.4]
[7.5]
[7.6]
[7.7]
[7.8]
[7.9]
[7.10]

[7.11]
[7.12]
[7.13]

[7.14]

[7.15]

[7.16]

[7.17]

[7.18]

Duffie J.A., Beckman W.A., Solar engineering of thermal processes, John Wiley&Sons, pp.919, New York, 1991.
Boyle G., Renewable energy-power for sustainable future, Oxford University Press, pp.477, Oxford, 1998.
Twidell J., Weir T., Renewable energy resources, E&FN Spon, pp.439, London, 1997.
Kulii P., Novi izvori energije, k. knjiga, pp.154, Zagreb, 1991.
International Energy Agency, http://www.iea.org, 2010.
European Environment Agency, http://www.eea.europa.eu, 2010.
Energetski institut Hrvoje Poar, http://www.eihp.hr/, 2010.
The European Wind Energy Association, http://www.ewea.org/, 2010.
Dovi D., vai S., Ispitno izvjee sunevih kolektora proizvoaa Tehnomont d.o.o., FSB, Zagreb, 2003.
Dovi D., vai S., Solar energy for heating and domestic water purposes, 1st Int conference on renewable energy
resources, Dubrovnik, 2004
Katalozi proizvoaa : Horvati, Buderus, VIESMANN, Wolf, GreenOneTec, Centrometal, Vaillant: 1997-2009.
Recknagel H. et al.: Taschenbuch fr Heizung und Klimatecnik, Oldenburg Verlag, Mnchen, 2007.
Vieira M. E., Duarte P.O.O, Buarque H. L. B., Determination of the void fraction and drift velocity in a two-phase flow
with a boiling solar collector, Solar Energy Vol. 69, No. 4, pp. 315319, 2000.
Hussein H.M.S., Transient investigation of a two phase closed thermosyphon flat plate solar water heater, Energy
Conversion and Management, Vol. 43, pp. 24792492, 2002
Mathioulakis E., Belessiotis V., A new heat-pipe type solar domestic hot water system, Solar Energy, Vol. 72, No. 1, pp.
1320, 2002.
Dovi D., Numerika i eksperimentalna studija sunanog kolektora s valovitim apsorberom, Doktorska disertacija,
Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu, 2005.
Kolakovi I., Dovi D., Simulation of the solar domestic hot water system operation, Technical gazette, Vol. 16, No. 1,
pp. 3-9, 2009
HRN EN 15316-4-3:2008 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava
Dio 4-3: Sustavi za proizvodnju topline, toplinski sustavi Sunevog zraenja

473 zgrada
473
474

SUSTAVI VENTILACIJE I KLIMATIZACIJE

475 zgrada
8.
Sustavi ventilacije i klimatizacije
8.1.
Uvod
Klimatizacija kao pojam oznauje sloeni proces koji ukljuuje pripremu, razvod i ubacivanje zraka u kondicionirani prostor.
Klimatizacijom se reguliraju i odravaju, unutar zadanih granica, sljedei parametri: temperatura zraka, relativna vlanost,
brzina strujanja zraka, istoa zraka, razina buke i razlika tlaka u prostoru, sve radi postizanja ugodnog i zdravog okolia za
osobe koje borave u prostoru, odnosno radi postizanja uvjeta za potrebe industrijske proizvodnje. U svakoj prostoriji postoji
dio u kojemu korisnici provode veinu vremena i koji se naziva zona boravka, te dio u koji relativno rijetko ulaze i u kojemu zbog
toga nije potrebno odravati ranije navedene parametre, u zadanim granicama. U literaturi postoje preporuke o tome to se
smatra zonom boravka (slika 8.1), ali od toga se moe i odstupiti ovisno o vrsti i namjeni prostorije. Regulacija procesa pripreme
zraka u klimatizaciji vri se automatski, uz prilagoavanje promjenjivim utjecajima vanjskog okolia i unutarnjih toplinskih
optereenja.
1,0 m od zida s
- prozorom
- vratima
- radijatorom
1,8 m iznad poda

(stajanje)
Zona boravka
0,5 m od zida
1,3 m iznad poda

(sjedenje)
- 0,0 m iznad poda

(preporuka kod poprenog strujanja)
- 0,1 m iznad poda
(preporuka prema EN13779)
Slika 8.1 - Zona boravka [8.1]
Sustav grijanja, ventilacije i klimatizacije (GViK) koristi se kada prijenos topline i tvari izmeu unutarnjeg prostora i vanjskog
okolia nije mogue regulirati pasivnim nainom, odnosno kada se ne moe postii eljeni osjeaj ugodnosti u prostoru
prirodnim putem, zatim kada postoje vrlo strogi zahtjevi za kvalitetom zraka u prostoru (operacijske dvorane, laboratoriji,
proizvodnja elektronike, i dr.) te kada prirodna ventilacija ili nije mogua ili je ogranienih mogunosti (buka prometa, velike/
duboke prostorije, velike razlike tlaka uslijed vjetra). GViK sustav je oprema zgrade koja kota mnogo novca, troi mnogo
energije, ima velik utjecaj na ugodnost i ima veliki potencijal da pobolja ili narui zdravlje osoba koje borave u zgradi te mu se
zbog toga treba posvetiti odgovarajua panja pri projektiranju i izvedbi zgrade.
GViK sustav ima etiri osnovne funkcije:
1. Osiguranje potrebne energije za hlaenje i grijanje prostora
2. Priprema zraka: grijanje, hlaenje, ovlaivanje, odvlaivanje, proiavanje te priguenje buke
3. Razdioba kondicioniranog zraka u klimatiziranom prostoru (s dovoljnim udjelom vanjskog zraka)
4. Regulacija i odravanje parametara u unutarnjem prostoru unutar zadanih granica
Veliki broj parametara poput veliine prostora, trajanja boravka u prostoru, unutarnjih parametara prostora koje treba regulirati,
kvalitete i uinkovitosti regulacije te cijene opreme odreuju vrstu i raspored koritenih komponenti sustava koji e osigurati
odgovarajue uvjete unutar klimatiziranog prostora.
475
476
8.2.
Toplinska ugodnost
8.2.1.
Definicija
Ugodan okoli je onaj u kojemu se ne zamjeuju nikakve tjelesne ili duevne smetnje tijekom boravka ili rada. Prema normi
EN ISO 7730, toplinska se ugodnost definira kao stanje svijesti koje izraava zadovoljstvo toplinskim stanjem okolia. Ovako
iroko postavljena definicija ugodnog okolia ili ugodnosti povezana je s velikim brojem imbenika, koji su relevantni tom
konceptu. Osjeaj ugodnosti, kao reakcija na okoli, nuno je individualan, tako da ne postoji neki odreeni skup stanja okolia
u kojem bi ba svaka osoba iskazala isto zadovoljstvo. U grupi osoba koje borave ili obavljaju iste aktivnosti u nekom prostoru,
uvijek se javlja izvjestan broj onih koje iskazuju odreeni stupanj nezadovoljstva. Ugodnost se stoga moe u praksi navesti kao
skup stanja okolia u kojemu postotak nezadovoljnih ne prelazi odreenu vrijednost. Razmatrajui stanja okolia samo u okviru
toplinskih parametara prostora koji se ostvaruju GViK sustavom, takva vrsta ugodnosti moe se opisati kao toplinska ugodnost.
Osnovni imbenici koji utjeu na toplinsku ugodnost pri boravku osoba u nekom prostoru su:
1. Temperatura zraka u prostoru
2. Temperatura ploha prostora
3. Vlanost zraka
4. Strujanje zraka (brzina, smjer)
5. Stupanj odjevenosti
6. Stupanj fizike aktivnosti
7. Ostali imbenici (kvaliteta zraka, namjena prostora, buka i dr.).
Prema modelu toplinske ravnotee, toplinska ugodnost je rezultat zajednikog djelovanja svih navedenih imbenika. Pri
promjeni jednog imbenika, istu ili slinu razinu ugodnosti mogue je odrati samo uz promjenu i nekog drugog. Promjene
pojedinih imbenika mogue je u tom pogledu ostvariti u odreenim meuzavisnim uskim rasponima koji tvore podruje
toplinske ugodnosti.
Odravanje toplinske ugodnosti uvjetovano je toplinskom ravnoteom tijela prema okoliu. Stanje toplinske ravnotee
postignuto je kada je toplina proizvedena metabolizmom, umanjena za izvreni mehaniki rad, jednaka toplinskim gubicima
prema okoliu. Jednadba toplinske ravnotee tijela glasi [8.2]:
M W = H + Esk + Cres + Eres (8.1)

M
W
H
Esk
Cres
Eres
-metaboliki uinak [W/m2]

-izvreni mehaniki rad [W/m2]
-osjetna izmijenjena toplina [W/m2]
-toplina izmijenjena hlapljivanjem s povrine koe [W/m2]
-toplina izmijenjena konvektivno pri disanju [W/m2]
-toplina izmijenjena hlapljivanjem pri disanju [W/m2]
8.2.2. imbenici
8.2.2.1.
Temperatura zraka u prostoru
Za klimatske uvjete koji karakteriziraju srednjoeuropsko podruje, preporuuje se temperatura zraka u prostoru u zimskom
razdoblju oko 22C, primjerena normalno odjevenoj osobi u sjedeem poloaju bez fizikog rada. U prijelaznom, odnosno
ljetnom razdoblju, temperatura zraka u prostoru raste u ovisnosti o vanjskoj temperaturi. Via temperatura u prostoru u ljetnom
razdoblju uvjetovana je noenjem laganije odjee i bliska je vrijednostima od 22C do 24C, najvie 26C.

477 zgrada
Slika 8.2 - Ovisnost temperature prostorije i o vanjskoj temperaturi e prema DIN1946 - dio 2 [8.3]
Navedene vrijednosti temperature predstavljaju srednje vrijednosti koje se odnose na zonu boravka, mjereno u visini glave,
te zahtijevaju ponovno odreivanje za svaki pojedini sluaj. Pored toga, navedeni raspon temperatura odgovara stalnom,
odnosno dugotrajnom boravku u prostoriji, te stanju mirovanja ili slabe fizike aktivnosti pri sjedenju ili stajanju uz lagani do
srednji stupanj odjevenosti (slika 8.2 krino rafirano podruje). Za prostore u kojima se boravi krae vrijeme ljeti i u koje se
ulazi izravno izvana, preporuuje se poviena temperatura prostorije (slika 8.2 okomito rafirano podruje). Za ljetnih vruina,
kada je vanjska temperatura via od 28C, prevelika razlika temperatura izmeu unutarnjeg prostora i vanjskog okolia moe
prouzroiti temperaturni ok organizma. U sluaju vrlo niskog stupnja turbulencije (vidi 8.2.2.4.) ili vrlo male brzine strujanja
zraka, temperatura u prostoriji zimi i ljeti moe iznositi do 22C (slika 8.2 vodoravno rafirano podruje).
Za osobe koje imaju vii stupanj fizike aktivnosti, optimalna temperatura prostorije bit e nia. Ovisno o stupnju fizike
aktivnosti, temperatura zraka u prostoriji u kojoj se osoba osjea ugodno moe se spustiti na 18C ili nie (npr. teki fiziki rad u
ljevaonici 10C do 12C; rad u montanoj hali 12C do 15C; rad za tokarskim strojem 16C do 18C).
Ugodnost boravka u prostoru podrazumijeva takoer ujednaenost razdiobe temperature zraka, posebno u zoni boravka.
Ravnomjerna temperaturna razdioba postie se kvalitetnom gradnjom, nepropusnim prozorima i vratima, te ravnomjernim
pogonom GViK sustava, upravljanim kvalitetnim sustavom automatske regulacije. Promjena temperature po visini prostorije,
pri sjedenju, ne treba biti vea od 1,5C/m do 2C/m, odnosno najvie do 3C izmeu stopala i glave osobe.
8.2.2.2.
Temperatura ploha prostora
Povrinska temperatura unutarnjih ploha koje okruuju prostoriju redovito je nia ili via od povrinske temperature ljudskog
tijela. Uslijed toga dolazi do izmjene topline zraenjem izmeu tijela i okolnih ploha i do pojave toplinskih gubitaka tijela,
to utjee na ugodnost. Pritom temperatura zraka moe biti u granicama koje odgovaraju kriterijima ugodnosti npr. 22C.
Meutim, ako su temperature ploha znaajno nie od te vrijednosti (npr. zimi), javit e se osjeaj kako je temperatura od 22C
u prostoru preniska.
Utjecaj na ugodnost procjenjuje se preko srednje temperature svih unutarnjih ploha prostorije, odnosno tzv. srednje
temperature zraenja. Iskustveno, ako je srednja temperatura zraenja ploha nia ili via za 1C od temperature zraka, to se
odraava na toplinsku ugodnost isto kao kad bi se temperatura prostorije promijenila za 1C. Dakle, temperature ploha imaju
utjecaj na ugodnost ekvivalentan temperaturi zraka u prostoriji. Stoga, navedene vrijednosti temperature zraka za koje se
postie toplinska ugodnost u prostoriji vrijede u uvjetima kod kojih je srednja temperatura ploha jednaka ili bliska temperaturi
zraka. Faktor koji predstavlja aritmetiku srednju vrijednost temperature zraka i temperature ploha u prostoriji naziva se osjetna
477
478
temperatura prostorije. Za niske vanjske projektne temperature, srednja temperatura pojedinane unutarnje plohe ne treba
biti nia od 16C za standardnu primjenu. Utjecaj temperature plohe na ugodnost raste pri slaboj toplinskoj izolaciji prostorije
te ovisi i o poloaju opreme GViK sustava i o poziciji osobe u prostoriji. Npr. ako je ogrjevno tijelo postavljeno uz unutarnji
(pregradni) zid, a osoba se nalazi uz vanjski zid ili vanjski prozor, ona e zraenjem predavati poveanu koliinu topline prema
vanjskoj plohi, to stvara osjeaj neugodnosti (tzv. efekt hladnog zraenja). Istraivanja su pokazala da se neugodan osjeaj
javlja pri toplinskim gubicima tijela od 40 W/m2, to za osobu u mirovanju, u mirujuem zraku odgovara temperaturnoj razlici
izmeu ploha od oko 5C. Toplina izmijenjena izmeu tijela (stopala) i poda, znaajno utjee na osjeaj toplinske ugodnosti,
pogotovo ako je osoba bez obue. Donja granica povrinske temperature poda je oko 17C.
Iz navedenog se moe zakljuiti kako na toplinsku ugodnost znaajno utjee odnos izmeu temperature zraka u prostoriji i
srednje temperature svih unutarnjih ploha prostorije. Njihova razlika ne treba iznositi vie od 3C. Pritom treba voditi rauna i
o smanjenju meusobnih razlika izmeu temperatura pojedinih ploha.
Srednja temperatura zraenja Tr je jednolika temperatura ploha zamiljenog crnog zatvorenog prostora kod koje tijelo gubi
jednaku koliinu topline zraenjem kao i u sluaju da se nalazi u stvarnom zatvorenom prostoru s nejednolikim temperaturama
ploha.
Stvarni prostor
Zamiljeni prostor
T4
T2
R`
Izmjena topline zraenjem:
R=R`
Tr
T3
T1
Slika 8.3 - Analogija izmeu stvarnog i zamiljenog prostora
U praksi, pojednostavljeni nain odreivanja srednje temperature zraenja za poznate temperature unutarnjih ploha i
pripadajue povrine slijedi iz izraza (najmanje toan nain koji se dobiva zanemarivanjem utjecaja faktora konfiguracije
zbog komplikacija u njihovu odreivanju):
Tr

Ti
Ai
AT
=
A
i i
[K] (8.2)
-temperatura plohe i [K]

-povrina plohe i [m2]
Ako se vrijednost Tr odreuje pomou mjerenja, zbog svoje jednostavnosti, najee koriten instrument je termometar s
crnom sferom (slika 8.4). Instrument se sastoji od uplje sfere od tankog bakrenog lima, obojenog crnom bojom, promjera
150 mm s termoparom ili vrhom termometra u njezinu sreditu. Temperatura koju sfera poprimi, rezultat je toplinske ravnotee
izmeu topline primljene iz okolia i topline predane u okoli zraenjem i konvekcijom.

479 zgrada
150mm
Slika 8.4 - Termometar s crnom sferom [8.4]

Nakon to se izmjeri temperatura sfere, brzina strujanja zraka u prostoriji te temperatura zraka u prostoriji, moe se izraunati
srednja temperatura zraenja prema izrazu:

=
r
1,1108 wa0.6
[C] (8.3)
4 ( + 273) +
( g a ) 273
g
D 0.4
4
g
a
wa
D

-temperatura sfere [oC]

-temperatura suhog termometra (zraka) [oC]
-brzina strujanja zraka [m/s]
-promjer sfere [m]
-emisijski faktor (0,98 za crnu sferu)
8.2.2.3.
Vlanost zraka
U uvjetima koji odgovaraju kriterijima toplinske ugodnosti vezanim uz temperaturu prostorije i srednju temperaturu zraenja
ploha, vlanost zraka ne utjee bitno na ugodnost. Promjenu relativne vlanosti zraka u irokom rasponu od 30% do 70%, pri
temperaturi zraka od 20C do 26C, bit e teko zamijetiti kao promjenu razine ugodnosti. Pri navedenim temperaturama, uz
nisku razinu fizike aktivnosti, vrlo je mali udio latentne topline koju tijelo izmijeni s okoliem ishlapljivanjem vlage s povrine
koe. Kako vlanost zraka djeluje prvenstveno na taj mehanizam izmjene topline, promjenom vlanosti ne remeti se znaajno
toplinska ravnotea tijela, a time niti toplinska ugodnost. Na slici 8.5 prikazan je raspon preporuljivih maksimalnih vrijednosti
relativne vlanosti zraka u ovisnosti o temperaturi prostorije. Prema DIN 1946-2, za standardne temperature zraka u komfornoj
klimatizaciji, prihvatljiv je najvei sadraj vlage do 11,5 g/kg, odnosno relativna vlanost zraka do 65%.
Donja prihvatljiva granica relativne vlanosti zraka je do 30%, a nie vrijednosti, kakve se mogu javiti u prostoru u sezoni
grijanja, dovode do osjeaja suhog zraka koji se odraava na ugodnost, makar nema neposredan utjecaj na toplinsku
ugodnost. Povea li se temperatura tako da vie ne odgovara kriterijima toplinske ugodnosti, tada vlanost zraka postaje
bitna za ugodnost. Poveanjem temperature raste i udio topline koju tijelo oslobaa hlapljenjem vlage preko koe. Ako je ovaj
proces usporen zbog prevelike vlanosti zraka, dolazi do stvaranja kondenzata na povrini koe, odnosno znojenja. Odravanje
ugodnosti stoga openito zahtijeva niu vlanost zraka pri vioj temperaturi prostorije. To znai da pri temperaturi prostorije
od 20C do 22C, relativna vlanost zraka moe biti u granicama od 30% do 65%, dok pri temperaturi prostorije 26C, relativna
vlanost ne treba prelaziti 55% (to odgovara sadraju vlage oko 11,5 g/kg).
479
100
Relativna vlanost i [%]
480
90
80
70
60
50
40
10
12
14
16
18
20
22
24
26
28
30
Temperatura zraka i [ C]
o
Slika 8.5 - Najvea dozvoljena relativna vlanost zraka u ovisnosti o temperaturi zraka u prostoriji i
Ako se razina fizike aktivnosti povea, za odravanje toplinske ugodnosti treba dodatno smanjiti vlanost zraka. S druge
strane, ako se povea brzina strujanja zraka u zoni boravka, smanjuje se utjecaj vlanosti zraka na ugodnost uslijed poveanja
izmjene topline izmeu tijela i okolia konvekcijom.
Slika 8.6 - Podruje toplinske ugodnosti za zimsko i ljetno razdoblje u h,x - dijagramu
Podruje toplinske ugodnosti esto se iskazuje preko kombinacije temperature i relativne vlanosti zraka. Slika 8.6 prikazuje
podruje ugodnosti u Mollierovom h,x - dijagramu za vlani zrak za zimsko i ljetno razdoblje prema ASHRAE Standard 55.
Prikazano rafirano podruje odgovara stupnju odjevenosti 0,5 clo do 0,9 clo (toplinski otpor odjee 0,078 m2K/W do
0,14 m2K/W) (vidi 8.2.2.5.), za laki fiziki rad uz sjedenje i brzinu strujanja zraka u zoni boravka do 0,2 m/s. U tim uvjetima najvia
temperatura zraka u prostoriji u ljetnom razdoblju ne treba prelaziti 26C.
Slika 8.7 prikazuje podruje ugodnosti u dijagramu temperature prostora i relativne vlanosti zraka [8.8]. Prikazano tamno

481 zgrada
rafirano podruje odgovara kriterijima ugodnosti u komfornoj klimatizaciji, dok svijetlo rafirano podruje jo uvjetno
odgovara postavljenim zahtjevima. Dijagram vrijedi za srednju temperaturu zraenja unutarnjih ploha od 19,5C do 23C i za
brzinu strujanja zraka do 0,2 m/s.
100
90
neugodno vlano
80
Relativna vlanost [%]
70
60
ugodno
50
40
30
uvjetno ugodno
20
neugodno suho
10
0
12
14
16
18
20
22
24
26
28
Temperatura prostorije i [C]

Slika 8.7 - Podruje toplinske ugodnosti za zimsko i ljetno razdoblje [8.8]
8.2.2.4.
Strujanje zraka
Strujanje zraka uz povrinu ljudskog tijela mijenja omjer osjetnog i latentnog odavanja topline prema okoliu te utjee na
toplinsku ravnoteu tijela i okolia, a time i na ugodnost. Ovaj utjecaj je razmjeran brzini i usmjerenosti strujanja zraka te razlici
temperature zraka i povrine tijela. Zrak koji struji iz jednog smjera i pri tome je nie temperature od prostorije, moe dovesti do
osjeaja neugodnosti, posebice ako je strujanje usmjereno na potiljak ili na noge u predjelu skonog zgloba. Mnogi prigovori
na ugodnost u ventiliranim ili klimatiziranim prostorima esto su posljedica upravo ovih okolnosti, koje se opisuju kao propuh.
Propuh se definira kao neeljeno lokalno hlaenje ljudskog tijela, prouzroeno strujanjem zraka. Kod niih temperatura zraka
ve i mala brzina strujanja moe izazvati neugodan osjeaj uslijed propuha, dok se kod viih temperatura ak i pri neto viim
brzinama jo moe oekivati prihvatljiva razina ugodnosti. U prihvaenim rasponima temperature zraka, preporuljiva brzina
zraka je do 0,25 m/s za osobe u mirovanju. Uz nepovoljnije uvjete, brzina zraka ne treba prelaziti 0,15 m/s. Na slici 8.8 dan je
prikaz utjecaja brzine strujanja zraka u ovisnosti o temperaturi zraka na postotak nezadovoljnih osoba (PPD indeks, vidi 8.2.3.2).
Osobe s viom razinom fizike aktivnosti manje su osjetljive na propuh te mogu tolerirati brzine zraka i do 0,5 m/s. Temperatura
i brzina zraka u nekoj prostoriji pritom predstavljaju srednje vrijednosti izmjerene u zoni boravka. Dobro izvedeni GViK sustav
nekog prostora davat e ujednaene vrijednosti brzine strujanja prostorno i vremenski. O brzini strujanja u zoni boravka ovisi
i omjer predane osjetne topline konvekcijom i zraenjem prema okoliu. Za uobiajenu primjenu, uz laku fiziku aktivnost,
odnos se mijenja od 60% prema 40% u korist konvekcije pri viim brzinama strujanja, do 60% prema 40% u korist zraenja pri
niim brzinama strujanja.
481
482
80
40
PPD [%]
20
20
10
C
23 6 C
2
0.1
0.2
0.3
0.4
Srednja brzina zraka [m/s]
Slika 8.8 - Ovisnost PPD indeksa o brzini strujanja zraka i temperaturi
Znaajan utjecaj na osjeaj ugodnosti ima i stupanj turbulencije Tu (slika 8.9). Stupanj turbulencije je veliina kojom se opisuje
promjenljivost brzine strujanja zraka u vremenu. Dobro dimenzioniran sustav razvoda zraka ima jednoliku razdiobu brzine
strujanja u prostoru i vremenu, odnosno mali intenzitet turbulencije. Stupanj turbulencije odreuje se prema izrazu:
Tu
Tu
wSD
wa
= 100
wSD
wa
[%] (8.4)
-stupanj turbulencije
-standardna devijacija brzine strujanja zraka [m/s]
-srednja brzina strujanja zraka [m/s]
Kada su poznati temperatura zraka u prostoriji, brzina strujanja zraka i stupanj turbulencije, mogue je izraunati postotak
osoba koje e biti nezadovoljne uslijed propuha prema izrazu (8.5). Doputeni postotak nezadovoljnih za kategoriju prostora B
prema EN ISO 7730 za druge imbenike je do 10%, ali se u sluaju propuha doputa do 20% nezadovoljnih.
PD
[%]
(8.5)
-postotak nezadovoljnih osoba uslijed propuha (kada je PD>100% uzima se PD=100%) [%]
-temperatura suhog termometra [oC]
-brzina strujanja zraka (kada je wa<0,05 m/s uzima se wa=0,05 m/s) [m/s]
0.5
PPD=15%
0.4
Srednja brzina strujanja zraka [m/s]
PD
a
wa
=
(34 a )( wa 0, 05)0,6223 (0,3696 waTu + 3,143)
Intezitet turbulencije (Tu)
0%
0.3
10%
0.2
20%
40%
60%
0.1
20
22
24
Temperatura zraka [C]
26
Slika 8.9 - Ovisnost srednje brzine strujanja o temperaturi i stupnju turbulencije za PPD=15%

483 zgrada
8.2.2.5.
Stupanj odjevenosti
Prolaz osjetne topline od tijela do vanjske povrne odjee opisuje se nizom jednadbi koje sadre sve mehanizme izmjene
topline - zraenje izmeu tijela i unutarnje povrine odjee, konvekciju u zranom sloju izmeu tijela i odjee, te provoenje
kroz odjeu. Za lake definiranje navedenog sloenog procesa, uvedena je veliina Icl koja predstavlja odnos ukupnog otpora
prolazu topline od povrine koe do vanjske povrine odjee i toplinskog otpora odjee 0,155 (m2K)/W. Jedinica je 1 clo (engl.
clothing value) = 0,155 (m2K)/W to odgovara toplinskom otporu poslovnog odijela s kouljom, kravatom i sakoom. Ukupni
toplinski otpor odjee je zbroj toplinskih otpora pojedinih odjevnih predmeta: Icl=Iclu. Ukupni toplinski otpor odjee odreuje
se pomou izraza:
=
R 0,155 I cl [(m2K)/W] (8.6)

R
Icl
-toplinski otpor odjee [(m2K)/W]

-stupanj odjevenosti [clo]
Orijentacijske vrijednosti toplinskog otpora odjee za razliite razine odjevenosti prikazane su u tablici 8.1.
Tablica 8.1 - Toplinski otpor odjee R [(m2K)/W] [8.9]

Odjea
golo tijelo
laka odjea (kratke hlae, majica)
odjea s hlaama, kouljom, arapama, cipelama
normalna radna odjea
laka sportska odjea s jaknom
poslovno odijelo s kouljom, kravatom, sakoom
zimska odjea s debelim puloverom
radna odjea s dugim donjim veom, puloverom i jaknom
poslovno odijelo s lakim kaputom
odjea za vrlo hladno vrijeme sa zimskom jaknom
teka odjea za najhladnije vrijeme
8.2.2.6.
R [(m2K)/W]
Icl [clo]
0
0,080
0,100
0,125 0,160
0,160
0,160
0,200
0,210
0,240
0,250 - 0,300
0,450 0,600
0
0,5
0,65
0,8 1,0
1,0
1,0
1,25
1,3
1,5
1,6 2,0
3,0 4,0
Stupanj fizike aktivnosti
Mirujua osoba ima najviu povrinsku temperaturu koe. Ako se razina fizike aktivnosti poveava pri stalnoj temperaturi
okolia, povrinska temperatura koe se sniava kako bi se poveao toplinski tok iz tijela prema vanjskoj povrini koe. Ako se
temperatura zraka povisi iznad gornje granice toplinske ugodnosti, pojaava se cirkulacija kroz periferne krvne ile, srednja
temperatura koe raste i na taj se nain poveava izmjena topline ishlapljivanjem prema okolinjem zraku. Ako to nije dovoljno,
tijelo reagira znojenjem, jer se hlapljenjem kapljevite vlage s povrine koe efekt hlaenja dodatno pojaava. Znojenje e pri
istoj temperaturi zraka nastupiti ranije ako je relativna vlanost zraka via. Istraivanja su pokazala da se iznad temperature zraka
od 18C vrijednost ukupne predane topline okoliu ustaljuje na oko 120 W za mirujuu osobu u sjedeem poloaju, uz lagani
rad. Pri niim temperatura zraka vii je udio topline predane konvekcijom, a ako se temperatura povisi, udio (osjetne) topline
predane konvekcijom se smanji, a poraste udio (latentne) topline predane ishlapljivanjem. Radi jednostavnijeg vrjednovanja
izmjene topline povezane sa stupnjem fizike aktivnosti, uveden je pojam metabolikog uinka M, koji predstavlja energiju
to se stvara oksidacijskim procesima u tijelu i troi se na fiziku aktivnost i proizvodnju tjelesne topline. Jedinica je 1 met
(engl. metabolic rate) = 58,2 W/m2. Ova jedinica definirana je kao metaboliki uinak osobe koja mirno sjedi. Za primjer, zdrava
muka osoba dobi 20 godina ima maksimalni metaboliki uinak oko M = 12 met, a u dobi 70 godina vrijednost opada na oko
7 met. Maksimalne vrijednosti za ene su oko 30% nie. Metaboliki uinak moe se izmjeriti (vea preciznost) ili izraunati
(inenjerska praksa). Empirijska jednadba za odreivanje metabolikog uinka glasi:
483
484
=
M 21( 0, 23RQ + 0, 77 )

M
RQ
V
O2
A
D
m
h
AD = 0, 202 m0,425 h 0,725
VO 2
AD
[W/m2] (8.7)
[m2] (8.8)
-metaboliki uinak [W/m2]

-respiratorni kvocijent V (izdah)/V (udah)
CO2
O2
-potronja kisika [ml/s]
-vanjska povrina tijela [m2]
-masa osobe [kg]
-visina osobe [m]
Raspon vrijednosti RQ kree se od 0,7 do 1,0, npr. za lagani rad (sjedenje, M<1.5 met) RQ = 0,83, a uz teki napor (M = 5 met)
RQ = 1.0.
Treba imati u vidu injenicu da metaboliki uinak nije potpuno jednak predanoj toplini od osobe u okoli! Proraunske
vrijednosti toplinskih dobitaka od osoba u klimatiziranim prostorijama dane su u tablici 8.2.
Tablica 8.2 - Toplinski tok od osoba u klimatiziranim prostorima [8.11]

Ukupni toplinski dobitak FUK [W]
Odrasli mukarac
Usklaena
vrijednost M/
Osjetna
toplina
FOS [W]
Sjedenje u kazalitu, dan

Sjedenje u kazalitu, no
Sjedenje, lagani rad
115
115
130
95
105
115
65
70
70
30
35
45
Ured, umjerena aktivnost

Trgovina, stajanje, lagani
hodanje
Banka, hodanje, stajanje
Restoran, jedenje
140
160
130
130
75
75
55
55
160
175
145
160
75
80
70
80
Tvornica, lagani rad

Plesanje, umjereno
Tvornica, lagani rad za strojem,
hodanje 4.8 km/h
235
265
295
220
250
295
80
90
110
140
160
185
Kuglanje
Tvornica, teki rad
Tvornica, teki rad za
strojem uz podizanje tereta
Atletika u dvorani
440
440
470
425
425
470
170
170
185
255
255
285
585
525
210
315
Aktivnost
rad;
Latentna
toplina
FL [W]
Napomene:
-- Vrijednosti u tablici odgovaraju temperaturi zraka oko 22oC. U sluaju povienja temperature na npr. 27oC, ukupni
toplinski dobitak ostaje isti, a iznos osjetne topline treba umanjiti za 20%, te za taj iznos uveati latentnu toplinu.
-- Usklaena vrijednost toplinskog dobitka temelji se na normalnom postotku mukaraca, ena i djece za navedenu
aktivnost, uz pretpostavku da toplinski dobitak od odrasle ene iznosi oko 85%, a toplinski dobitak od djeteta oko 75%
toplinskog dobitka od odraslog mukarca.
-- Sve vrijednosti zaokruene su na 5 W.

485 zgrada
8.2.2.7.
Kvaliteta zraka
Kada je GViK sustav izveden tako da udovoljava svim osnovnim imbenicima toplinske ugodnosti (temperatura zraka,
temperatura ploha, vlanost zraka, brzina strujanja), jo uvijek moe doi do prigovora korisnika prostora. Pri tome se najee
primjedbe odnose na kvalitetu zraka, to znai da tom imbeniku treba pridati odgovarajue znaenje pri projektiranju i izboru
sustava. Jedna od moguih pojava koja naruava ugodnost su estice praine u prostoriji, koje nadrauju dine organe ljudi.
Neugodnost zbog praine vie dolazi do izraaja u razliitim radionicama, npr. brusionicama ili istionicama, dok je jedna od
zdravstveno najtetnijih izloenosti praini ona pri radu u industriji cementa, gdje je potrebno poduzeti posebne mjere zatite
prema vaeim propisima.
Drugi negativni utjecaj na ugodnost imaju razliiti plinovi i pare, od kojih neki imaju samo neugodan miris, a neki su tetni za
zdravlje ljudi. Izraavanje nezadovoljstva i pritubi na kvalitetu zraka uslijed mirisa od osoba, namjetaja, tepiha, boje, kemikalija
(koje hlape iz razliitih graevnih materijala), u dananje vrijeme nisu rijetka pojava. Znaajan zagaiva zraka u stambenim
i uredskim prostorijama takoer je i cigaretni dim, koji se sastoji od niza plinovitih i parovitih sastojaka, te kapljevitih i krutih
estica. Doputena koncentracija opasnih tvari u zraku na radnom mjestu izraava se preko MDK vrijednosti (maksimalna
doputena koncentracija) s jedinicom 1 ppm (engl. parts per million), to priblino odgovara 1 mg/m3. U MDK tablicama i
cigaretni dim je oznaen kao kancerogen za pasivne puae na radnom mjestu (npr. osoblje u gostionicama i restoranima). MDK
tablice u pravilu donose vrijednosti za osamsatnu izloenost, pa u stambenim zgradama treba postii bitno nie vrijednosti
koncentracije pojedinih plinova i para (za tvari koje su oznaene kao vrlo opasne po zdravlje i do 10 puta nie od tablinih
npr. arsen, azbestna praina, benzol, hidrazin). Osobe koje borave u prostoriji takoer smanjuju kvalitetu zraka, uglavnom kroz
proces disanja (troenje kisika i izdisanje CO2) i znojenja.
Navedeni potencijalni izvori oneienja zraka u prostoriji, kombinirani s pojaanom nepropusnou graevine (mali broj
izmjena zraka), dovode do pojave opisane u literaturi kao tzv. sindrom bolesne zgrade (engl. sick building syndrome). Radi se
o pojavi izraavanja nezadovoljstva, posebice u klimatiziranim graevinama, pri emu se vei broj korisnika (vie od 20%)
ale na suh zrak, ustajali zrak, stalne neugodne mirise, to za posljedicu ima osjeaj glavobolje, tekoe pri disanju, pad
koncentracije, zamor i razdraljivost. Kako bi se navedene negativne pojave izbjegle, zadnjih se godina pojavljuje u strunoj
literaturi niz preporuka koje sugeriraju odgovarajue korake u projektiranju graevine i njenih termotehnikih sustava.
Preporuke se odnose na:
strukturu graevine - izbjegavanje upotrebe toksinih graevnih materijala, izbjegavanje izvora alergene praine, uzimanje
u obzir orijentacije graevine, dovoljna vanjska zatita od sunca, udio ostakljenja < 50% vanjske povrine, izbjegavanje
prostorija bez prozora, omoguavanje otvaranja barem jednog prozora u prostoriji i sl.
izbor i funkciju GViK sustava - poveanje dovoda vanjskog zraka, filtracija zraka, izbjegavanje pojave propuha, niske brzine
strujanja u zoni boravka, automatsko iskljuivanje sustava pri otvaranju prozora, posebna regulacija temperature za
svaku prostoriju, mala promjena temperature po visini prostorije, lak pristup dijelovima sustava radi ienja i odravanja,
priprema vode za ovlaivanje UV zraenje, ozonski sustav i sl.
odravanje graevine i instalacija - redovito ienje svih dijelova sustava; redovita mikrobioloka kontrola i sl.
8.2.2.8.
Namjena prostora
Osobe u prostorima razliite namjene mogu iskazivati osjeaj ugodnosti pri razliitim vrijednostima osnovnih imbenika
ugodnosti, kao to su temperatura i vlanost zraka, brzina strujanja zraka i dr. Openito, u usporedbi s ranije navedenim
kriterijima za standardne stambene i uredske prostorije, ako se radi o prostorijama namijenjenim odvijanju intenzivnije fizike
aktivnosti, primjerice sportskoj ili gimnastikoj dvorani, osobe koje se natjeu, treniraju ili vjebaju osjeat e se ugodnije u
okoliu neto nie temperature i vlanosti zraka, te neto vie brzine strujanja zraka. Nasuprot tome, u prostorijama kao to
su kupaonice i lijenike ordinacije u kojima su osobe djelomino ili potpuno razodjevene, te u prostorijama u kojima borave
djeca predkolske dobi (jaslice, vrtii), osjeaj ugodnosti se javlja pri viim temperaturama zraka i niim brzinama strujanja.
485
486
8.2.2.9.
Buka
Kada um, odnosno buka razliitih frekvencija i amplituda prijee odreenu vrijednost, bez sumnje je tetna za zdravlje. Buka
utjee na koncentraciju, spavanje, disanje i izmjenu tvari izmeu organizma i okolia, pogotovo pri aktivnostima koje se trebaju
odvijati u tiini. Mogui unutarnji izvori buke u prostoriji su koraanje, vodovodne instalacije, radio, televizija te GViK sustav
(protjecanje medija kroz cijevnu i kanalsku mreu, ventilator, kompresor i dr.). Pored razine buke, na ugodnost utjeu odreene
frekvencije, trajanje i uestalost pojave buke, te doba dana i namjena prostora. Jedinica za razinu buke je dB(A) za vrjednovanje
zvune snage prema krivulji A iz DIN-phon dijagrama. Iako oteenje sluha nastupa tek pri viegodinjoj izloenosti razini buke
od > 90 dB(A), obzirom na utjecaj buke na osjeaj ugodnosti postoji niz propisa kojima se regulira doputena razina buke u
pojedinim situacijama. Tako je npr. u stambenom prostoru doputena razina buke danju 35 dB(A), a nou 25 dB(A), dok je u
uredu doputeno 55 dB(A). Ventilator je najvei izvor buke meu elementima sustava ventilacije i klimatizacije, a razina buke
moe se smanjiti primjerice snienjem brzine strujanja medija i ugradnjom priguivaa.
8.2.3.
Model toplinske ravnotee (PMV-PPD)
8.2.3.1.
PMV indeks
PMV (engl. Predicted Mean Vote) indeks predvia kako e grupa ljudi ocijeniti ugodnost boravka u prostoriji. Kod odreivanja
PMV indeksa fizioloki odziv termoregulacijskog sustava osobe povezan je statistiki s vrjednovanjem osjeaja toplinske
ugodnosti glasovima prikupljenim od najmanje 1300 ispitanika. Njegovo je previanje relativno sloen matematiki postupak
koji se moe provesti prema normi EN ISO 7730:
PMV (0,303e 0,036 M + 0, 028){( M W ) 3, 05 103 5733 6,99( M W ) p

=
[
a]

0, 42 ( M W ) 58,15 1, 7 105 M (5867 pa ) 0, 0014 M (34 a )
(8.9)
4
4
3,96 108 f c1 ( c1 + 273) r + 273 f c1 c ( c1 a )}
4
4
c1 = 35, 7 0, 028( M W ) I c1 3,96 108 f c1 ( c1 + 273) r + 273 + f c1 c ( c1 a )
0,25
2,38( c1 a )
c =
12,1 war
f c1 =
M
W
Icl
fcl
a
cl
r
war
pa
c
za
2,38( c1 a )0,25 > 12,1 war
za
2,38( c1 a )0,25 < 12,1 war
1, 00 + 1, 290 I c1 za I c1 < 0, 078 (m 2 K ) / W

1, 05 + 0, 645 I c1 za I c1 > 0, 078 (m 2 K ) / W
(8.10)
(8.11)
(8.12)
-metaboliki uinak [W/m]

-izvreni mehaniki rad (jednak nuli za veinu aktivnosti) [W/m]
-toplinski otpor odjee [(mK)/W]
-omjer izloene povrine koe odjevene osobe prema ukupnoj povrini [-]
-temperatura zraka [C]
-povrinska temperatura odjee [C]
-srednja temperatura zraenja (opisana u 8.2.2.2.) [C]
-relativna brzina strujanja zraka (u odnosu na osobu) [m/s]
-parcijalni tlak vodene pare u zraku [Pa]
-koeficijent prijelaza topline konvekcijom [W/mK]

487 zgrada
Jednostavniji nain odreivanja PMV indeksa je oitanjem iz tablica danih u EN ISO 7730 za relativnu vlanost zraka 50% i
razliite temperature zraka, brzine zraka, razine aktivnosti i razine odjevenosti. Razina ugodnosti vrjednuje se prema ASHRAE
skali ugodnosti sa sedam toaka. Skupina ljudi odreuje brojevima na skali (slika 8.10) svoj subjektivan osjeaj toplinske
ugodnosti u prostoriji. Osobe koje su se izjasnile brojevima 2 ili 3 spadaju u skupinu nezadovoljnih stanjem u prostoriji.
+3 Vrue
+2 Toplo
+1 Blago toplo
+0 Neutralno
-1 Prohladno
-2 Hladno
-3 Ledeno
Slika 8.10 - Skala ugodnosti prema vrijednosti PMV indeksa prema ASHRAE
8.2.3.2.
PPD indeks
Kada je poznat PMV indeks, mogue je odrediti PPD (engl. Predicted Percentage of Dissatisfied) indeks koji predvia postotak
nezadovoljnih osoba u nekoj prostoriji. Odreuje se pomou jednostavnog matematikog izraza kao funkcija od PMV indeksa:
PPD
= 100 95 e (0,03353 PMV
+ 0,2179 PMV 2 )
[%] (8.13)
S obzirom da su PMV i PPD indeksi meusobno zavisni, mogue je napraviti dijagram prikazan na slici 8.11. Pomou takvog
dijagrama jednostavno se grafiki odredi PPD indeks ako je ve poznat PMV indeks.
+3 Vrue
80
60
+2 Toplo
+0 Neutralno
-1 Prohladno
-2 Hladno
-3 Ledeno
PPD [%]
+1 Blago toplo
40
30
20
10
8
6
5
-2.0
-1.5
-1.0
-0.5
0.5
1.0
1.5
2.0
PMV
Slika 8.11 - Meusobna zavisnost PMV i PPD indeksa
Norma EN ISO 7730 definira toplinsku ugodnost PMV i PPD indeksima dijelei standardne stambeno-uredske prostore na tri
kategorije kvalitete A, B i C, prema tablici 8.3, odnosno 8.4.
487
488
Tablica 8.3 - Primjer kriterija ugodnosti prema PMV i PPD za standardne prostore
Kategorija
Kriterij ugodnosti
Raspon osjetne temperature
PPD
PMV
Zima (1,0 clo i 1,2 met)
Ljeto (0,5 clo i 1,2 met)
[%]
[-]
[oC]
[oC]
<6
-0,2 < PMV < +0,2
22,0 1,0
24,5 1,0
< 10
-0,5 < PMV < +0,5
22,0 2,0
24,5 1,5
< 15
-0,7 < PMV < +0,7
22,0 3,0
24,5 2,5
Tablica 8.4 - Primjer odnosa ukupnih i lokalnih kriterija ugodnosti za standardne prostore
Kategorija
8.3.
Kriterij ugodnosti
Lokalna ugodnost
Postotak
nezadovoljnih
uslijed
promjene
temperature
po visini
Postotak
nezadovoljnih
uslijed toplog
ili hladnog
poda
Postotak
nezadovoljnih
uslijed
asimetrinog
zraenja ploha
PPD
PMV
Postotak
nezadovoljnih
uslijed
propuha
PD
[%]
[-]
[%]
[%]
[%]
[%]
<6
-0,2 < PMV < +0,2
< 10
<3
< 10
<5
< 10
-0,5 < PMV < +0,5
< 20
<5
< 10
<5
< 15
-0,7 < PMV < +0,7
< 30
< 10
< 15
< 10
Vlani zrak
8.3.1. Definicija
Vlani zrak je tipini atmosferski zrak koji sadrava odreenu koliinu vodene pare (vlage), odnosno predstavlja smjesu dva
plina - suhog zraka i vodene pare. Dakle, ako se u tehnici klimatizacije spominje zrak, uglavnom se radi upravo o vlanom zraku.
Suhi zrak je smjesa veinom kisika O2 i duika N2 koja ne sadri vodenu paru i iji je priblini sastav (preostali elementi vrlo
malenog udjela pridodani su duiku):
duik N2 : 78% volumena, molekularna masa M=28 kg/kmol
kisik O2 : 21% volumena, molekularna masa M=32 kg/kmol
argon Ar: 1% volumena, molekularna masa M=40 kg/kmol
molekularna masa mjeavine M=28.96 kg/kmol.
Teorija vlanog zraka bavi se termodinamikim svojstvima vlanog zraka i koristi ta svojstva za analizu stanja i procesa s vlanim
zrakom za raspon temperatura: od 40C do 50C. Razumijevanje procesa s vlanim zrakom od kljunog je znaenja za sustave
klimatizacije, jer je kondicionirani zrak medij ija priprema predstavlja osnovu za postizanje uvjeta ugodnosti u prostoru.
U literaturi se koriste dva osnovna tipa dijagrama za prikaz procesa s vlanim zrakom. U SAD-u je ee u upotrebi psihrometrijski
dijagram, dok se u Europi uglavnom koristi Mollierov h,x - dijagram (slika 8.12). Oba dijagrama koriste iste osi za prikazivanje
stanja i procesa (h - entalpija i x - sadraj vlage). Za odgovarajui dijagram, apsolutni tlak mora biti poznat, jer postoje dijagrami
za razliite tlakove. Na slici 8.12 prikazan je primjer dijagrama za najei sluaj apsolutni tlak normalnog stanja zraka

489 zgrada
pa = 101,3 kPa. Os apscise predstavlja sadraj vlage x u (kg vlage)/(kg suhog zraka), os ordinate predstavlja temperaturu u
celzijevim stupnjevima (C), a kosi pravci predstavljaju specifinu entalpiju vlanog zraka h u (kJ)/ (kg suhog zraka).
Sadraj vlage
NEZASIENO
PODRUJE
a
pij
t al
En
Temperatura
ZASIENO
PODRUJE
- MAGLA
Slika 8.12 Mollierov h,x - dijagram za vlani zrak
Procesi u sustavima klimatizacije odvijaju se u nezasienom podruju, jer zadravanje stanja zraka u zasienom podruju nije
tehniki opravdano. U nezasienom podruju vlaga u zraku je u parovitom agregatnom stanju, a ulaskom u zasieno podruje
zapoinje izluivanje kapljevite vlage iz zraka. To je u veini tehnikih primjena nepoeljno (pojava kondenzacije na unutarnjim
plohama graevnih dijelova), no u nekim procesima u klimatizaciji je nuno (hlaenje zraka s odvlaivanjem).
8.3.2
Stanje vlanog zraka
Termodinamiko stanje vlanog zraka definira se preko dvije veliine, a ostali podaci se mogu dobiti iz toga stanja proraunom
ili oitavanjem iz dijagrama. Svi prorauni se mogu izvriti bez uporabe dijagrama, ali je ponekad potrebna iteracija. Jedna od
mogunosti je odreivanje stanja preko temperature suhog i vlanog termometra. Temperatura suhog termometra obino
se naziva temperaturom zraka (stanje 1 na slici 8.13.) Temperatura suhog termometra 1 mjeri se obinim termometrom i
pokazatelj je sadraja topline. Temperatura vlanog termometra (stanje sH na slici 8.13.) povezana je sa sadrajem vlage u
zraku. Temperatura sH mjeri se termometrom kojemu je vrh prekriven tkaninom natopljenom vodom, uz prisilno strujanje
zraka preko termometra. Temperatura vlanog termometra je uvijek nia od temperature suhog termometra, osim pri 100%
relativnoj vlanosti zraka (stanja na liniji zasienja), kada su jednake. Mjerni instrument koji kombinira dva termometra
za mjerenje navedenih temperatura naziva se psihrometar. Toka rosita (stanje s na slici 8.13) vlanog zraka pripadajue
temperature s, nalazi se na liniji zasienja, tono ispod stanja zraka 1. Temperatura s predstavlja temperaturu plohe na kojoj
e zapoeti kondenzacija vlage iz zraka za zadano stanje 1, odnosno na viim temperaturama vlaga ostaje u zraku u parovitom
stanju.
Kako je masa vlage u vlanom zraku promjenljiva, prorauni procesa s vlanim zrakom se rade tako da se sve specifine veliine
odnose na vlani zrak, ali su izraene po kilogramu suhog zraka.
489
490
sH
sH
s
s
LINIJA
ZASIENJA
Slika 8.13 Prikaz stanja vlanog zraka
Sadraj vlage (koliina vlage, apsolutna vlanost) je omjer trenutane mase vodene pare prisutne u vlanom zraku i mase suhog
zraka:
x=

-masa vodene pare [kg]
mw
ma
-masa suhog zraka [kg]
mw
ma
[kgw/kgsz] (8.14)
Sadraj vlage teko se mjeri, ali je vrlo koristan u proraunima. Uz pretpostavku da se vlani zrak ponaa kao idealni plin, sadraj
vlage se takoer moe izraunati pomou parcijalnog tlaka vodene pare i apsolutnog tlaka zraka:
x = 0, 622

-parcijalni tlak vodene pare [Pa]
pw
p
-apsolutni tlak zraka [Pa]
pw
p pw
[kgw/kgsz] (8.15)
Sadraj vlage suhog zraka je x = 0 kg/kg.

Jednostavnije od sadraja vlage mjeri se relativna vlanost. Relativna vlanost je omjer parcijalnog tlaka vodene pare u stvarnom
vlanom zraku i parcijalnog tlaka vodene pare u zasienom zraku pri istoj temperaturi i tlaku:
pw
(8.16)
ps (T )

-tlak zasienja vodene pare pri temperaturi T [Pa]
ps(T)
Relativna vlanost moe poprimiti vrijednosti izmeu 0% i 100% (izmeu 0 i 1). Relativna vlanost = 0% vrijedi za suhi zrak, a
relativna vlanost = 100% vrijedi za stanja zraka na liniji zasienja.
Iz izraza (8.15) i (8.16) dobije se odnos izmeu sadraja vlage i relativne vlanosti:

491 zgrada
x = 0, 622
ps (T )
ps (T )
[ kgw/kgsz] (8.17)

Specifina entalpija vlanog zraka h (kJ/kg) je definirana kao ukupna entalpija mjeavine suhog zraka i vodene pare po kg suhog
zraka. Sastoji se od osjetne i latentne topline i vana je u proraunima procesa grijanja i hlaenja. Za nezasieno podruje u
Mollierovom dijagramu (slika 8.12), moe se odrediiti iz izraza:

x
h =1, 01 + x(2501 + 1,86 ) [kJ/kg] (8.18)
-temperatura zraka [C]

-sadraj vlage [kg/kg]
Sadraj vlage stanja zraka 1 moe se izraunati i iz temperatura suhog i vlanog termometra (1 i sH na slici 8.13) izmjerenih
pomou psihrometra, pri emu se podaci sadraja vlage xs i specifine entalpije hs za temperaturu vlanog termometra (stanje
zasienja) mogu oitati iz tablica danih u literaturi:
x1 =

hs 4,19 sH xs 1, 011
2501 + 1,861 4,19 sH
8.3.3.
Osnovni procesi
8.3.3.1.
Adijabatsko mijeanje dviju struja
[ kgw/kgsz] (8.19)
Proces adijabatskog mijeanja dviju struja zraka (slika 8.14) pretpostavlja mijeanje bez izmjene topline s okoliem. esto se
koristi u klimatizaciji za utedu toplinske energije, jer se na taj nain djelomice koristi sadraj topline povratnog zraka iz prostora
i toka mijeanja se pribliava stanju ubacivanja, uz uvjet da je stanje vanjskog zraka nepovoljno za neposrednu pripremu.
m1; x1; 1; h1; 1
mM; xM; M; hM; M
m2; x2; 2; h2; 2

Slika 8.14 Adijabatsko mijeanje dviju struja zraka
Masena bilanca, za poznate masene protoke struja 1 i 2, pri tome glasi:

m M= m 1 + m 2 [kg/s] (8.20)
Stanje mjeavine M (temperatura i sadraj vlage) moe se odrediti grafikim nainom, pri emu se najprije u dijagram ucrtaju
poznata stanja 1 i 2, spoje se pravcem i zatim se utvrde sljedei omjeri za koje se oita stanje M (slika 8.15):
491
492
L= L1 + L2
m
L1 = 1 L
m M

L2 =
(8.21)
m 2
L
m M
1
M
L2
L1
2
Slika 8.15 Prikaz adijabatskog mijeanja dviju struja zraka
Ako se stanje mjeavine M odreuje izraunom, tada, za poznata stanja 1 i 2 i izraunatu bilancu (8.20), za sadraj vlage i
specifinu entalpiju mjeavine slijedi:
=
xM

=
hM

8.3.3.2.
m 1
m
x1 + 2 x2 [ kgw/kgsz] (8.22)
m M
m M
m 1
m
h1 + 2 h2 [kJ/kg] (8.23)
m M
m M
Grijanje i hlaenje bez odvlaivanja
U procesu grijanja (slika 8.16) ili hlaenja bez odvlaivanja mijenja se temperatura struje zraka, a sadraj vlage ostaje
nepromijenjen (x = konst). Takav proces ukljuuje samo izmjenu osjetne topline. Meutim, pri promjeni temperature mijenja
se i relativna vlanost (slika 8.17), to treba uvaiti kod pripreme zraka u klimatizaciji.

493 zgrada
Izmjenjiva
topline
Zrak
m; x1; 1; h1; 1
Toplinski tok
m; x2; 2; h2; 2
Slika 8.16 Grijanje zraka
2-1
h2-h1
Slika 8.17 Prikaz grijanja zraka
Tako e zrak nakon zagrijavanja poprimiti niu relativnu vlanost, a nakon hlaenja viu relativnu vlanost u odnosu na poetno
stanje. Proces prikazan na slici 8.17 odnosi se samo na grijanje, a hlaenje bez odvlaivanja izgleda identino, samo je smjer
odvijanja procesa suprotan i ide od vie prema nioj temperaturi. Za toplinski tok pri promjeni stanja izmeu 1 i 2, uz entalpije
izraunate iz izraza 8.18, za oba procesa jednako vrijedi:
=
1 2 m a (h2 h1 ) [W] (8.24)
m a
h1
h2
-maseni protok suhog zraka [kg/s]

-specifina entalpija poetnog stanja 1 [kJ/kg]
-specifina entalpija krajnjeg stanja 2 [kJ/kg]
Budui da se sadraj vlage ne mijenja, za odreivanje specifine entalpije pojedinih stanja zraka nije potrebno koristiti izraz
(8.18.), a prethodni izraz moe se napisati u jednostavnijem obliku:
493
494
=
1 2 m a 1, 01( 2 1 ) [kW] (8.25)

1
2
-temperatura poetnog stanja 1 [C]

-temperatura krajnjeg stanja 2 [C]
8.3.3.3.
Hlaenje s odvlaivanjem
Kada je potrebno smanjiti koliinu vlage u prostoru, zrak je potrebno odvlaiti (osuiti) na odgovarajui nain. Izluivanje vlage
iz zraka poetnog stanja 1 vri se njegovim hlaenjem na hladnjaku klimatizacijskog ureaja (slika 8.18), ija je temperatura
rashladne povrine ispod temperature rosita zraka. Hlaenjem zraka od stanja 1 do 2 i izdvajanjem kondenzirane vlage dobiva
se konano stanje 2 smanjenog sadraja vlage u odnosu na poetno stanje 1. Taj postupak osim izmjene osjetne topline
(promjena temperature) ukljuuje i izmjenu latentne topline (promjena sadraja vlage).
Rashladni medij
Zrak
m2; x2; 2; h2; 2
m1; x1; 1; h1; 1
mw; hw
Slika 8.18 Hlaenje zraka s odvlaivanjem
Na dijagramu (slika 8.19) prikazani su teorijski proces (do stanja 2) i stvarni proces (do stanja 2) hlaenja s odvlaivanjem.
Razlika se javlja stoga to u stvarnom procesu nije ostvariv kontakt svake molekule struje zraka s povrinom hladnjaka, pa
se proces hlaenja i odvlaivanja ne provodi jednoliko u svim dijelovima struje zraka. Stanje 2 mogue je odrediti raunski,
poznatim izrazima iz literature, a stanje 2 odreuje se grafiki iz dijagrama. Masu izluene vlage po kilogramu suhog zraka
mogue je oitati na osi apscise dijagrama kao razliku sadraja vlage zraka stanja 1 i stanja 2.
Budui da sadraj vlage nije isti za poetno i krajnje stanje zraka, za toplinski tok pri promjeni stanja izmeu 1 i 2, potrebno je
specifine entalpije izraunati iz izraza 8.18 i zatim toplinski tok odrediti iz izraza 8.24. Bilanca odvlaivanja moe se odrediti
analogno izrazu (8.26). Proces hlaenja s odvlaivanjem karakteristian je za klimatizaciju u ljetnom razdoblju,, kada je sadraj
vlage vanjskog zraka vii od stanja koje treba postii i odrati u klimatiziranom prostoru.

495 zgrada
h1-h2
2
x1-x2
Slika 8.19 Prikaz hlaenja s odvlaivanjem zraka
8.3.3.4. Ovlaivanje
Ovlaivanje zraka (slika 8.20) je postupak kojim se poveava sadraj vlage u zraku, a mogue ga je izvesti na dva osnovna naina.
Prvi je ovlaivanje kapljevitom vodom, a drugi je ovlaivanje vodenom parom. Za oba procesa vrijedi da e promjena entalpije
vlanog zraka ovisiti o entalpiji medija za ovlaivanje (nagib pravca ovlaivanja na slici 8.21). Kod ovlaivanja vodom, promjena
stanja zraka odvija se po pravcu iji je nagib u odnosu na linije konstantne entalpije vrlo mali (promjena stanja vlanog zraka iz
toke 1 u 2w, slika 8.21). To je zbog male entalpije kapljevite vode koja se ubrizgava u struju zraka. Tijekom ovog procesa zrak se
hladi u odnosu na poetno stanje, predajui vodi upravo onoliko topline koliko je potrebno za njezino ishlapljenje.
Kod ovlaivanja vodenom parom, promjena stanja zraka odvija se po pravcu iji je nagib ovisan o entalpiji pare. Zrak se najee,
zbog visoke entalpije pare, pri tome neznatno ugrije tijekom ovlaivanja (promjena stanja vlanog zraka iz toke 1 u toku 2v,
slika 8.21). Proces ovlaivanja karakteristian je za klimatizaciju u zimskom razdoblju, kada je sadraj vlage vanjskog zraka
znatno nii od stanja koje treba postii u klimatiziranom prostoru.
Zrak
rasprivai
m1; x1; 1; h1; 1
mw; hw
Slika 8.20 Ovlaivanje zraka
m2; x2; 2; h2; 2
495
496
2v
2w
s
x2-x1
Slika 8.21 Prikaz ovlaivanja zraka
Masena bilanca vlage koja se dodaje zraku prilikom ovlaivanja, bez obzira na to koji se medij koristi je:
=
m w m a ( x2 x1 ) [kg/s] (8.26)
m a
x1
x2
-maseni protok suhog zraka [kg/s]

-sadraj vlage poetnog stanja 1 [kg/kg]
-sadraj vlage krajnjeg stanja 2 [kg/kg]
Jednadbe pravca ovlaivanja za kapljevitu vodu (hw) i vodenu paru (hv) su:
h2 w h1
dh
cw=
= h=
w
w
dx
x2 x1

cw
w
h1
h2w
-specifini toplinski kapacitet vode 4,19 [kJ/(kgK)]

-temperatura vode [C]
-specifina entalpija poetnog stanja 1 [kJ/kg]
-specifina entalpija krajnjeg stanja 2w [kJ/kg]
h2 v h1
dh
= h=
v
dx
x2 x1

hv
h2v
[kJ/kg] (8.27)
[kJ/kg] (8.28)
-specifina entalpija vodene pare oitati iz tablica za suhozasienu paru [kJ/kg]

-specifina entalpija krajnjeg stanja 2v [kJ/kg]
Iz prethodnih izraza 8.27 i 8.28 jednostavno se moe izraunati specifina entalpija krajnjeg stanja 2w, odnosno stanja 2v.
Izraunata entalpija moe se koristiti za izraunavanje toplinskog toka pomou izraza 8.24.

497 zgrada
8.4. Ventilacija
8.4.1. Uvod
U zgradama vanjski zrak ulazi u prostore na dva osnovna naina - infiltracijom i ventilacijom. Infiltracija je dotok vanjskog zraka
u zgradu kroz zazore zatvorenih prozora i ostale nenamjerne otvore na vanjskom oploju, te kroz vanjska vrata pri ulaenju
i izlaenju iz zgrade. Infiltracija je zapravo posljedica proputanja zraka kroz vanjsko oploje uslijed nepotpunog brtvljenja,
uglavnom na dijelovima koji se mogu otvarati. Ventilacija predstavlja namjerno ubacivanje odreene koliine zraka iz okolia
u prostore u zgradi kroz projektirane otvore. Dakle, ugradnja sustava ventilacije predstavlja namjeru regulirane razdiobe zraka
unutar zgrade. Dovedeni zrak koristi za ostvarivanje prihvatljive kvalitete unutarnjeg zraka (engl. IAQ - Indoor Air Quality) i
kriterija toplinske ugodnosti. Koliina, odnosno protok dovedenog zraka ovisi o zahtjevima koji se postavljaju za sustav
ventilacije, od kojih su osnovni:
dovoenje vanjskog zraka (kisika) u unutarnji prostor za disanje ljudi (i/ili ivotinja)
kontrola koncentracije zagaivaa u zraku prostora
uklanjanje zagaivaa iz prostora (parkirne garae, cestovni tuneli, laboratoriji, radionice...)
uklanjanje topline i vlage iz prostora (zatvoreni bazeni, kuhinje...)
odravanje jednolikog termodinamikog stanja zraka u zoni boravka
uspostavljanje eljene razdiobe zraka unutar prostora.
Jedinica za pripremu zraka (ventilacijska ili klimatizacijska jedinica) koristi se za potrebe kondicioniranja prostora unutar
zgrade. Na slici 8.22 prikazana je jedinica s mijeanjem vanjskog i optonog zraka. Dakle, odreena koliina povratnog zraka
iz odsisnog kanala (zrak koji se odvodi iz prostorija), moe se mijeati s vanjskim zrakom i vratiti ponovno na pripremu to se
naziva optok ili recirkulacija. Na taj nain ostvaruje se uteda energije za grijanje i hlaenje, pogotovo kada su vanjski vremenski
uvjeti nepovoljni, odnosno kada su temperature vanjskog zraka zimi vrlo niske ili ljeti vrlo visoke.
2
DZ
MZ
VZ
TLANI DIO
RZ
ODSISNI DIO
IZ
PROSTORIJA
OZ
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
MZ - MJEAVINA ZRAKA
DZ DOBAVNI ZRAK
OZ ODSISNI ZRAK
RZ - OPTONI ZRAK
1 - VENTILATOR
2 - FILTAR
3 - HLADNJAK
4 - GRIJA
Slika 8.22 Jedinica za pripremu zraka s mijeanjem pojednostavljena shema
U pojedinim sluajevima, kao to su primjerice ventilacijske jedinice smjetene u skuenom prostoru, optok povratnog zraka
nije mogu zbog nedostatka prostora za smjetaj jedinice i kanalskog razvoda. Pri tome se koristi jedinica za pripremu 100%
vanjskog zraka, gdje se sav odsisni zrak isputa u okoli kao istroeni zrak, a sav dobavni zrak dobiva se pripremom istog
vanjskog zraka (slika 8.23).
497
498
4
DZ
VZ
TLANI DIO
PROSTORIJA
ODSISNI DIO
1
IZ
OZ
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ DOBAVNI ZRAK
OZ ODSISNI ZRAK
1 - VENTILATOR
2 - FILTAR
3 - HLADNJAK
4 - GRIJA
Slika 8.23 Jedinica za pripremu 100% vanjskog zraka pojednostavljena shema
Dobava vanjskog zraka u ventilaciji je nuna i ne izvode se sustavi sa 100% optonog zraka, jer bez dobave vanjskog zraka ne
moe se govoriti o sustavu ventilacije!
8.4.2. Podjela
Sustave ventilacije prema nainu strujanja zraka dijeli se na:
a) Prirodnu ventilaciju
b) Prisilnu (mehaniku) ventilaciju.
8.4.2.1. Prirodna ventilacija

Strujanje zraka u prirodnoj ventilaciji pokrenuto je prirodno i/ili umjetno dobivenim razlikama tlaka izmeu vanjskog okolia i
unutarnjeg prostora, ali bez uporabe ventilatora. Pogonske sile koje izazivaju prirodnu ventilaciju su:
energija vjetra
efekt dimnjaka,
pri emu spomenute sile mogu djelovati zasebno ili zajedno.
Prednosti ovoga naina prozraivanja su:
mali investicijski trokovi
jednostavno odravanje
jeftina pogonska energija,
mala brzina strujanja zraka
niska razina buke.
Nedostaci su:
slaba uinkovitost
slaba mogunost upravljanja
ovisnost o vremenskim uvjetima.
U mnogim zgradama otvorivi vanjski prozori su osnovna komponenta prirodne ventilacije te omoguuju brzo prozraivanje
prostora. Koliina zraka koji ulazi u prostor prirodnom ventilacijom, moe ovisiti primjerice o otvorenosti vanjskih prozora i
vrata (tablica 8.5).

499 zgrada
Tablica 8.5 - Okvirni broj izmjena zraka unutar prostora u jednom satu uslijed otvaranja prozora i vrata
Stanje
Broj izmjena zraka na sat
Zatvoreni prozori i vrata (infiltracija)
0 0,5
Otklopljen prozor (na kip)
0,3 1,5
Napola otvoren prozor (45)
5 10
irom otvoren prozor
10 15
Otvoreni prozor i vrata na suprotnim zidovima
do 40
Ipak, u u praksi postoji granina udaljenost od otvora do koje se moe oekivati uinkovito prozraivanje prostora otvaranjem
prozora u zgradi. Ako postoji mogunost otvaranja samo s jedne strane prostora, pretpostavljena granina dubina prostora je
do 2,5 puta visina od poda do stropa (standardno do oko 6,5 m slika 8.24).
Jednostrano: dubina do 2,5 * h
Jednostrano: dubina do 2,5 * h
Visina h
Visina h
Popreno: dubina do 5,0 * h
Slika 8.24 Strujanje zraka kroz prostor u zgradi nacrt [8.12]
Energija vjetra
Pri strujanju zraka oko prepreke dolazi do pretvorbe dinamikog tlaka struje u statiki tlak. Kako se zgrade moe smatrati
jednom vrstom prepreke strujanju zraka u vanjskom okoliu, kod strujanja oko zgrade dolazi do iste pojave, to uzrokuje zone
razliitih tlakova na razliitim stranama zgrade. Tako e izloena strana, odnosno strana na direktnom udaru vjetra najee
biti u pretlaku dok e se suprotna strana zgrade, ona u zavjetrini, nalaziti u potlaku. To utjee na strujnice vjetra u neposrednoj
blizini zgrade i na moguu pojavu recirkulirajueg strujanja.
Raspoloivi tlak vjetra (u odnosu na vanjski statiki tlak) na vanjskoj povrini zgrade iznosi:
w2
pw =
C p 0
[Pa] (8.29)
2

pw
-razlika tlaka vjetra prema vanjskom statikom tlaku [Pa]
Cp
-koeficijent povrinskog tlaka vjetra [-]

-gustoa vanjskog zraka [kg/m3]
-brzina naleta vjetra na izloenoj fasadi [m/s]
499
500
SLOBODNA STRUJA VJETRA
wmet
IZLOENA STRANA
ZGRADA
ZAVJETRINA
10 m
RECIRKULIRAJUE STRUJANJE
Slika 8.25 Strujanje zraka oko zgrade nacrt [8.11]
Brzina naleta vjetra za prostorije na visini iznad 10 m izraunava iz meteoroloke brzine vjetra dane standardno za visinu 10 m,
uz korekciju zbog visine i neravnina okolnog terena:
H
w = a0 wmet w
H met

[m/s] (8.30)
pri emu su koeficijenti:

- za gradsko podruje:
a0=0,35; n=0,4
- za prigradsko podruje: a0=0,60; n=0,28
- za zranu luku:
a0=1,00; n=0,15.
w
a0
wmet
Hw
Hmet
n
-brzina naleta vjetra [m/s]

-korekcijski faktor uslijed neravnina terena [-]
-brzina vjetra prema meteorolokoj stanici [m/s]
-visina na kojoj se nalazi promatrana prostorija [m]
-visina na kojoj se mjeri brzina kao meteoroloki podatak [m]
-eksponent profila brzine [-]
Koeficijent povrinskog tlaka vjetra Cp ovisi o obliku zgrade te brzini strujanja vjetra, a odreuje se eksperimentalno. Ako
je primjerice smjer vjetra okomit na povrinu zida visoke zgrade koji ima omjer L/W (irina/duljina) = 4, srednja vrijednost
koeficijenta povrinskog tlaka vjetra Cp,m je oko + 0,60 na strani izloenoj vjetru, oko -0,5 u zavjetrini i na ravnom krovu te oko
-0,25 na ostale dvije (bone) strane (slika 8.26).
Na slici 8.26 prikazani su srednji koeficijenti povrinskog tlaka vjetra Cp,m za niske zgrade, koji se izmeu izloene strane i strane
u zavjetrini kreu izmeu vrijednosti oko +0,60 i -0,50. Ovisno o poloaju i veliini predvienih ventilacijskih otvora na zgradi
ovisit e i nain strujanja zraka kroz prostoriju uslijed vjetra, kako je vidljivo na slici 8.27.
SREDNJI KOEFICIJENT POVR. TLAKA ZA ZID

501 zgrada
0.75
0.50
0.25
0
20
40
60
-0.25
80 100
L/W=4
L/W=1
120
140
- KUT NALETA VJETRA
160
L/W=1/4
-0.50
-0.75
Slika 8.26 - Koeficijent povrinskog tlaka vjetra Cp,m osrednjen po povrini zida visoke zgrade [8.11]
SREDNJI KOEFICIJENT POVR. TLAKA ZA ZID
0.5
PRIBLINA GRANICA
ZA 80% PODATAKA
-0.5
-1.0
20
IZMJERENE VRIJEDNOSTI
40
60
80
100
120
- KUT NALETA VJETRA
140
160
Slika 8.27 - Koeficijent povrinskog tlaka vjetra Cp,m osrednjen po povrini zida niske zgrade [8.11]
501
502
Pri otvorenim prozorima na strani izloenoj vjetru i u zavjetrini
Pri otvorenim prozorima na strani izloenoj vjetru i bonim stranama
Pri otvorenim prozorima na strani u zavjetrini i bonim stranama

(slaba ventilacija jer su svi prozori u potlaku)
Slika 8.28 - Strujanje zraka kroz zgradu uslijed vjetra tlocrt [8.10]
Sustavi prirodne ventilacije obino se dimenzioniraju za brzine vjetra do polovice prosjene vrijednosti za proraunsko
razdoblje. Protok zraka (samo) uslijed vjetra rauna se na sljedei nain:

Va
Cw
A
w
Va = Cw Aw [m3/s] (8.31)
-protok zraka [m3/s]

-koeficijent uinkovitosti otvora (priblino 0.5 do 0.6 za okomiti smjer vjetra, 0.25 do 0.35 za dijagonalni smjer
vjetra) [-]
-slobodna povrina ulaznih otvora [m2]
-brzina vjetra [m/s]
Ulazni otvori trebaju biti postavljeni na izloenoj strani, po mogunosti okomito na prevladavajui smjer vjetra za lokaciju
zgrade. Povoljne pozicije za postavljanje izlaznih (istrujnih) otvora, odnosno naini odsisne ventilacije su:
na strani zgrade u zavjetrini, tono nasuprot ulaznim otvorima
na krovu, u podruju potlaka izazvanog diskontinuitetom u strujanju vjetra
na bonim stranama gdje se pojavljuju zone potlaka
u tavanskom prostoru na strani u zavjetrini
preko okomitog ahta
preko krovnog ventilatora.
Moe se predvidjeti sljedei utjecaj vjetra na karakteristike strujanja zraka unutar prostora i zgrade:
1. Prostorije na strani izloenoj vjetru obino su u pretlaku, a na strani koja je u zavjetrini su u potlaku u odnosu prema
vanjskom okoliu. Stoga je preporuka graditi iste prostore, poput npr. konferencijskih dvorana, na strani izloenoj vjetru,
a laboratorije u kojima se radi sa tetnim tvarima na strani u zavjetrini.

503 zgrada
2. Ulaz vanjskog zraka sustava prirodne ventilacije trebao bi se nalaziti na strani s pozitivnim koeficijentom povrinskog
tlaka Cp za prevladavajui smjer vjetra. Izlaz istroenog zraka trebao bi se nalaziti na stranama gdje je Cp negativan, tj.
na strani zgrade u zavjetrini (po mogunosti tono nasuprot ulazima zraka) ili na krovu u podruju potlaka izazvanog
diskontinuitetom u strujanju.
3. Ako je to potrebno, tlani ventilator sustava prisilne ventilacije treba osigurati dovoljan ukupni tlak za svladavanje
eventualnog vanjskog potlaka na ulazu, a odsisni ventilator za svladanje vanjskog pretlaka na izlazu zraka. Treba osigurati
i alternative za ulaz i izlaz zraka kada je smjer vjetra razliit od prevladavajueg.
Efekt dimnjaka
Efekt dimnjaka ili efekt uzgonskog tlaka je pojava koja nastaje kada temperaturna razlika izmeu hladnog vanjskog i toplog
unutarnjeg zraka izaziva razliku gustoe izmeu ta dva stupca zraka. Razlika gustoe uzrokuje vei tlak vanjskog okolia u
odnosu na topli zrak, unutar donjeg dijela zgrade, zbog ega dolazi do strujanja zraka iz vanjskog okolia u zgradu. Posljedica
toga je pojava da se u sezoni grijanja topli zrak u zgradi podie prema gore, a kroz otvore u donjim dijelovima zgrade dolazi do
prodora hladnijeg vanjskog zraka. Ljeti je proces obrnut, ali je slabije izraen zbog manjih temperaturnih razlika izmeu zraka
u zgradi i vani. Visina na kojoj je unutarnji tlak jednak vanjskom naziva se neutralna razina tlaka iznad nje je tlak zraka unutra
vei od vanjskog, a ispod nje manji od vanjskog tlaka.
ISTRUJAVANJE
Neutralna razina
tlaka
Topli zrak se podie
Intenzitet ulaenja zraka

poveava se s dubinom
IZVANA
VISINA
Intenzitet izlaenja zraka

poveava se s visinom
H/2
IZNUTRA
NEUTRALNA
RAZINA TLAKA
USTRUJAVANJE
TLAK
EFEKT DIMNJAKA ZA NEUTRALNU
RAZINU TLAKA NA POLA VISINE ZGRADE
Slika 8.29 - Strujanje zraka kroz zgradu uslijed efekta dimnjaka [8.11]
Ako se zanemare vertikalni gradijenti gustoe, raspoloiva razlika tlaka uslijed efekta uzgona za horizontalni otvor na visini h
iznad referentne ravnine zgrade iznosi:

pst =
( 0 i ) g ( H NPL h ) [Pa] (8.32)
odnosno:
T T
=
pst 0 i o g ( H NPL h )
Ti

pst
o
i
To
-razlika tlaka uslijed efekta uzgona [Pa]

-gustoa vanjskog zraka [kg/m3]
-gustoa unutarnjeg zraka [kg/m3]
-temperatura vanjskog zraka [K]
[Pa] (8.33)
503
Ti
HNPL
h
-temperatura unutarnjeg zraka [K]

-visina neutralne razine tlaka (iznad referentne ravnine) [m]
-visina otvora (iznad referentne ravnine) [m]
Za zgrade s dva otvora na razliitoj visini na vanjskom zidu, mjereno od donjeg otvora, moe se izraunati pozicija neutralne
razine tlaka (ne mora biti na polovici visine zgrade):
H NPL =
h0
1 + ( A1 / A2 ) (Ti / T0 )
2
[m] (8.34)

HNP
-visina neutralne razine tlaka (iznad donjeg otvora) [m]
h o
-vertikalni razmak izmeu otvora [m]
A
-povrina donjeg otvora [m2]
A2
-povrina gornjeg otvora [m2]
Ako su povrine ulaznih i izlaznih otvora jednake, a unutarnji otpori strujanju u graevini nisu veliki, protok zraka izazvan
efektom uzgona rauna se prema:
Va = CD A 2 g H NPL (Ti T0 ) / Ti

CD
-koeficijent protjecanja za otvor (obino 0,65) [-]
g
-gravitacijska konstanta (= 9,81) [m2/s]
A
-slobodna povrina ulaznih ili izlaznih otvora [m2]
HNPL
-visina od sredine donjeg otvora do neutralne razine tlaka (eng. NPL) [m]
To
-temperatura vanjskog zraka [K]
Ti
-temperatura unutarnjeg zraka [K]
[m3/s] (8.35)
Optimalni protok po jedinici povrine postie se pri jednakim povrinama ulaznih i izlaznih otvora za zrak. Poveanjem izlazne
povrine prema ulaznoj (ili obrnuto), poveava se ukupni protok zraka, ali ne proporcionalno s poveanjem povrine. Kada
otvori nisu jednakih povrina, u jednadbu (8.35) uvrtava se manja povrina te se tako dobiveni protok uveava za odreeni
postotak oitan iz dijagrama (slika 8.30). Izraz (8.35) vrijedi ako je temperatura vanjskog zraka To nia od temperature unutarnjeg
zraka Ti. U suprotnom, izraz treba modificirati tako da se Ti u nazivniku zamijeni s To te da se u brojniku (Ti - To) zamijeni s (To Ti).
DODATAK [%]
504
OMJER IZLAZNE I ULAZNE POVRINE (ili obrnuto)
Slika 8.30 - Poveanje protoka uslijed poveanja povrine jednog otvora u odnosu na drugi [8.11]

505 zgrada
Ako je raspoloivi tlak uslijed uzgona (jednadba 8.32) vei od pada tlaka u kanalima kroz koje struji zrak, takav sustav moe se
iskoristiti za prirodnu ventilaciju:

R
Z
L
puzg pkan ( 0 i ) g ( H H NPL ) RL + Z
[Pa]
(8.36)
-jedinini pad tlaka uslijed trenja [Pa/m]

-pad tlaka uslijed lokalnih otpora strujanju [Pa]
-duljina kanala [m]
Ispuh zraka odvodi zagaivae iz zgrade u vanjski okoli gdje se njihova koncentracija smanjuje mijeanjem s vanjskim zrakom
u procesu tzv. razrjeivanja. Primjerice, ispuh u obliku visokog dimnjaka treba izvesti dovoljno visoko i dovoljno daleko od
usisnih otvora za zrak. Ako pozicija ispuha ili usisa nije odgovarajua, mogu je povrat nedovoljno razrijeenih tetnih tvari
u zgradu, to znaajno utjee na kvalitetu unutarnjeg zraka (slika 8.31). Na poloaj i visinu ispusnog dimnjaka, pored uzgona
utjee i vjetar.
Ispusni kanal
Istroeni zrak
Slika 8.31 - Rizik recirkulacije istroenog zraka
8.4.2.2.
Prisilna ventilacija
Prisilna ventilacija ostvaruje se pomou rada ventilatora. Prednosti ovakvog naina ventilacije u usporedbi s prirodnom
ventilacijom su: neovisnost o vremenskim uvjetima, dobra mogunost regulirane razdiobe zraka, pojednostavljenje procesa
projektiranja sustava te velik izbor razliite opreme. Nedostaci su: poveani investicijski trokovi, poveana potronja energije,
optok zraka i buka. Prisilna ventilacija preporuuje se za prostore s jednim vanjskim zidom ija dubina prema suprotnom
zidu prelazi dvije i pol visine prostora (slika 8.24) te na suprotnom zidu nema otvora koji bi omoguili uinkovito prirodno
provjetravanje.
Tlak u ventiliranim prostorima u veini je sluajeva jednak vanjskom atmosferskom tlaku, to znai da je protok dobavnog
zraka dovedenog u prostor jednak protoku povratnog zraka odvedenog iz prostora. Takvi prostori nazivaju se neutralni ili
uravnoteeni. Meutim, u sustavima prisilne ventilacije protoci dobavnog i povratnog zraka mogu se, prema potrebi, razliito
dimenzionirati. Ako je protok dobavnog zraka vei od povratnog, prostor se nalazi u pretlaku, a ako je obrnuto prostor je u
potlaku. Osnovi principi prikazani su na slici 8.32.
505
506
Tlani sustav
Odsisni sustav
Tlani i odsisni sustav
Slika 8.32 - Sustavi ventilacije prema tlaku u prostoru pojednostavljeni prikaz
Tlana ventilacija
U prostorima gdje se izvodi tlana ventilacija, ventilator smjeten u tlani razvod dovodi zrak kroz istrujne otvore u prostor i
time postie pretlak u prostoru u odnosu na njegovo okruenje. Iz prostorija u pretlaku zrak slobodno istrujava kroz prestrujne
otvore i zazore prema okolnim prostorijama ili vanjskom okoliu. Prostori u kojima se obino odrava pretlak su oni kod
kojih je traena razina kvalitete unutarnjeg zraka i kontrola uvjeta kondicioniranog prostora iznad zahtjeva koji vrijede za
okolne prostore. To mogu biti stambeni prostori ili uredi u zagaenom gradskom okoliu ili gdje vanjski zrak sadri poveanu
koncentraciju alergenih tvari.
Odsisna ventilacija
U prostorima gdje se predvia odsisna ventilacija, ventilator smjeten u odsisni razvod prisilnim strujanjem odvodi zrak
iz prostora ime se postie potlak u prostoru u odnosu na njegovo okruenje. Posljedica toga je da se zrak iz promatrane
prostorije ne iri prema okolnim prostorijama, ve dolazi do infiltracije zraka u prostor kroz prestrujne otvore i zazore iz okolia.
Kao jednostavan primjer ovakvih sustava poznat je odsis iz kupaonica i sanitarnih prostora.
Tlana i odsisna ventilacija

Kod sustava ventilacije u kojima se ventilator nalazi u tlanom i u odsisnom razvodu, postoji prisilno strujanje u svrhu dovoenja
i odvoenja zraka. Ovisno o odnosu protoka dovedenog i odvedenog zraka ovisit e i tlak u prostoriji. Ako je protok dobavnog
zraka vei od protoka odsisnog zraka, u prostoru se odrava pretlak, ako je manji odrava se potlak, a ako su spomenuti protoci
jednaki tlak u prostoru je jednak okolinjem (uravnoteeni sustav). Prostori kao to su uionice, operacijske dvorane, isti
prostori i sl. obino su u pretlaku, jer se kod takvih prostora nastoji sprijeiti infiltraciju zraka iz okolia. Kod kuhinja, industrijskih
radionica, laboratorija u kojima se radi s tetnim tvarima i sl., potrebno je sprijeiti irenje neugodnih mirisa ili opasnih tvari
po ostalim prostorima u zgradi. Stoga se u takvim prostorima obino odrava potlak u odnosu na okoli. Uravnoteeni sustavi
izvode se u komfornoj i industrijskoj primjeni gdje ne postoje razlozi za odravanjem razlike tlaka izmeu kondicioniranog
prostora i njegova okolia, to je sluaj u veini prostora.
Na razliku tlaka izmeu kondicioniranog prostora i okolia utjee ne samo prisilna ventilacija ve i spomenuti mehanizmi
prirodne ventilacije (efekt dimnjaka i energija vjetra) te zrakotijesnost oploja zgrade. Ako postoji regulirana razlika tlaka
izmeu zraka u prostoru i okolinjeg zraka (pozitivna ili negativna), ona ovisi o zahtjevima prostora i obino je manja od
13 Pa. Vea razlika tlaka oteava otvaranje i zatvaranje prozora i vrata. Npr. razlika tlaka od 12 Pa djeluje silom od 18 N na vrata
povrine 1,5 m2.
Prema mjestu pripreme zraka sustav prisilne ventilacije moemo podijeliti na:
1. sustav centralne ventilacije gdje se priprema zraka vri na jednoj centralnoj lokaciji, a zatim se zrak kanalskim razvodom
distribuira u prostore

507 zgrada
2. decentralizirani (lokalni) sustav ventilacije gdje se priprema zraka vri za svaki prostor ili toplinsku zonu zasebno.
Sustav centralne ventilacije ukljuuje sljedee osnovne komponente (slika 8.33):
-- ventilacijska jedinica
-- kanalski razvod (tlani i odsisni)
-- distributeri i reetke (tlani i odsisni)
-- vanjske reetke (usisne i ispune)
-- regulacijski elementi.
Osnovna prednost centralnog sustava je u smjetaju opreme izvan prostora za boravak, to omoguuje jednostavniji pristup
i odravanje.
1 - Ventilacijska jedinica
2 - Regulator protoka
3 - Distributer
4 - Tlani kanal
5 - Odsisni kanal
6 - Odsisna reetka
4
5
Usis vanjskog zraka
6
1
Slika 8.33 - Osnovni elementi sustava centralne ventilacije pojednostavljeni prikaz
Kod centralnih ventilacijskih sustava za stambene prostore karakteristina je podjela prostora na tlanu zonu (sobe) i odsisnu
zonu (kuhinja i sanitarije), dok se kroz hodnike vri prestrujavanje zraka izmeu tih zona. Danas se takvi sustavi u pravilu
opremaju sustavom povrata topline (slika 8.34) radi utede energije i smanjenja pogonskih trokova.
Odsis istroenog zraka
Usis vanjskog zraka
1
5
1 Sustav ventilacije sa
povratom topline
3 - Distributer
4 - Zagrijani vanjski zrak za
dobavu
5 - Ustajali topli povratni zrak
6 - Odsisna reetka
4
6
Sanitarije
Soba
Slika 8.34 - Sustav centralne ventilacije za stambene prostore s povratom topline
Decentralizirani ventilacijski sustav se izvodi zasebno za pojedini prostor ili dio prostora i mogue je njegovo koritenje
neovisno o ostalim sustavima. Time je u sluaju eventualnog kvara prestankom rada ventilacije pogoen manji dio zgrade.
Takoer, time se izbjegava dugi kanalski razvod koji moe zauzimati znatan prostor unutar zgrade kod primjene centralnog
sustava. Moderni lokalni ventilacijski sustavi esto su opremljeni svim potrebnim elementima za grijanje, hlaenje zraka i
povrat topline te u tom smislu ne zaostaju za centralnim sustavom.
507
508
Slika 8.35 - Decentralizirani sustav ventilacije hale - primjer [8.17]
Kod sustava prisilne ventilacije, ranije opisana energija vjetra i efekt uzgona takoer utjeu na ukupni tlak u prostoru. Razlika
tlaka na pojedinom otvoru prostora u odnosu na vanjski statiki tlak u tom sluaju rauna se prema:

p = pst + pw + pI
[Pa] (8.37)
p
pst
pw
pI
-razlika tlaka prostora u odnosu na vanjski statiki tlak [Pa]

-razlika tlaka uslijed efekta uzgona [Pa]
-razlika tlaka uslijed efekta vjetra [Pa]
-razlika tlaka koja nastaje zbog razlika u koliinama zraka koji se dovodi i odvodi sustavom

mehanike ventilacije [Pa]
Pozitivan rezultat pomou prethodnog izraza dobije se za dotok zraka u zgradu.
Volumenski protok zraka koji nastaje kao posljedica ukupne razlike tlaka izmeu prostora i okolia, rauna se iz prethodno
izraunatog ukupnog pretlaka ili potlaka u prostoriji prema (8.38). Jednadba se moe koristiti i za odreivanje protoka zraka
uslijed infiltracije.
=
Va CD A 2p / a
Va
CD
A
-volumenski protok zraka [m3/s]

-koeficijent istjecanja za otvor [-]
-slobodna povrina otvora [m2]
-razlika tlaka prostora u odnosu na vanjski statiki tlak [Pa]
-gustoa zraka [kg/m3]
[m3/s] (8.38)

509 zgrada
8.4.3.
Ventilacijski zahtjevi
Pri dimenzioniranju ventilacijskog sustava najprije treba odrediti protok zraka koji se dovodi pojedinim prostorima zgrade.
Protoci se mogu odrediti prema odreenim preporukama i zahtjevima, a ovise o tome kakvo se stanje zraka u prostoriji eli
postii te eli li se dobavnim zrakom samo odravati potrebnu kvalitetu zraka ili takoer treba pokriti odreena toplinska
optereenja.
8.4.3.1. Zahtjev prema broju osoba

Preporuena minimalna koliina vanjskog dobavnog zraka za ventilaciju prema normi ASHRAE Standard 62 iznosi 8 L/s (oko
30 m3/h) po osobi u zatvorenom prostoru za nepuae. Naravno, dobava zraka po osobi potrebna za izdanu ventilaciju prostora
moe se poveati to ovisi o namjeni prostora i aktivnosti osoba u prostoru. Preporuke se, ovisno o vrsti prostora i zgrada,
mogu pronai u literaturi, gdje neki autori preporuuju npr. do 100 m3/(h osobi), za urede u modernim visokim poslovnim
viekatnicama. Za uobiajene stambene i poslovne prostore, dobava vanjskog zraka je u rasponu 30 do 60 m3/(h osobi), pri
emu vie od 50 m3/(h osobi) zadovoljava 90% prisutnih.
Posebna pozornost treba se posvetiti ventilaciji prostora predvienih za puenje, gdje se dobavu vanjskog zraka mora poveati
za najmanje +20 m3/(h osobi), a neki autori sugeriraju i dvostruko poveanje u odnosu na predvieni protok za nepuae.
Navedene preporuene koliine vanjskog zraka dane su po osobi, pa se za N osoba koje borave u prostoru minimalni ukupni
protok vanjskog zraka za prostor rauna prema:

Vo
Vo , p
Vo = NVo , p [m3/h] (8.39)
-minimalni protok vanjskog zraka [m3/h]

-broj osoba u prostoriji [-]
-minimalni protok vanjskog zraka po osobi [m3/(h osobi)]
8.4.3.2. Zahtjev prema koncentraciji zagaivaa u zraku

Zagaivaima u prostoru smatramo razliite nebioloke estice (sintetika i staklena vlakna, produkte izgaranja, prainu i dr.),
bioaerosole te plinove i pare koji se stvaraju tijekom industrijskih procesa, od graevnih materijala, namjetaja, opreme, osoba
i njihovih aktivnosti unutar prostora ili su uneseni izvana. Navedene tvari utjeu na zdravlje osoba koje borave u prostoru kroz
osjeaj neugode, tekoe pri disanju, alergije, a ponekad predstavljaju i smrtnu opasnost.
Dobavni protok vanjskog zraka, potreban kako bi se odralo koncentraciju odreenog zagaivaa u zraku prostora unutar
doputenih granica, moe se izraunati iz:
m con
Vo =
[m3/h] (8.40)
C
C
i
o

m con
-ukupna emisija tetne tvari iz izvora zagaenja [g/h]
Ci
C o
-doputena unutarnja koncentracija u stacionarnom stanju [g/m3]

-koncentracija u vanjskom zraku [g/m3]
Doputena unutarnja koncentracija zagaivaa Ci treba zadovoljavati vrijednosti propisane u tablicama za maksimalne
doputene koncentracije (tzv. MDK tablice, Uredba o graninim vrijednostima oneiujuih tvari u zraku NN 133/2005),
npr. doputena koncentracija ugljinog monoksida CO u zatvorenim parkirnim garaama iznosi 100 ppm za tridesetminutnu
izloenost. Pri tom za industrijske i neindustrijske unutarnje prostore vrijede razliiti standardi.
509
510
Koncentracija zagaivaa se najee izraava u sljedeim jedinicama:

ppm
-volumenski udio zagaivaa u milijunu volumenskih dijelova zraka
g/m3
-mikrograma zagaivaa po kubinom metru zraka
pri emu je pravilo za preraunavanje: 1 ppm =
M
24, 45
1000 g/ m 3
M
-relativna molekularna masa zagaivaa
8.4.3.3. Zahtjev prema broju izmjena zraka na sat

Broj izmjena zraka na sat (engl. ACH - Air Changes per Hour) predstavlja omjer volumenskog protoka vanjskog zraka koji ue u
prostor u jednom satu i (unutarnjeg) volumena prostora V. Prema tome, protok vanjskog zraka rauna se iz:
=
Vo ACH V

ACH
V
[m3/h] (8.41)
-broj izmjena zraka na sat [h-1]

-volumen prostora [m3]
Potreban broj izmjena u jednom satu ovisi o volumenu, obliku i namjeni prostora, zatim o aktivnostima u prostoru i sl. te se u
literaturi mogu pronai preporuene vrijednosti za razliite prostore. Za uobiajene stambene i poslovne prostore vrijednost
ACH kree se u rasponu od 4 do 8 h-1. Kriterij za proraun ventilacijskog zahtjeva prema broju izmjena koristi se kada izvori
zagaenja nisu jasno odreeni ili se koristi kao kontrola prorauna protoka vanjskog zraka drugim metodama.
Tablica 8.6 - Preporueni iskustveni broj izmjena zraka na sat za razliite vrste prostora
Namjena prostora
ACH [h-1]
Ured
3...6
Knjinica
3...5
Restoran
6...8
Trgovina
4...8
Kazalite, kino dvorana
4...6
Sanitarije
3...6
Operacijska dvorana
15...20
Skladite
4...6
Garderoba
3...6
Zatvoreni bazen
3...6
Soba za sastanke
5...10
Diskoteka, noni klub
6...8
Ako se u zgradu u kojoj postoji izvor zagaenja ne dovodi dovoljna koliina vanjskog zraka za ventilaciju, nakon nekog
vremena koncentracija zagaivaa e porasti iznad doputene razine. Primjer su zatvorene parkirne garae u kojima moe doi
do porasta koncentracije ugljinog monoksida CO. Promjena koncentracije zagaivaa u vremenu t moe se izraunati iz izraza:

511 zgrada
=
C
i ,t
Vcon ,t
(1 e
ACH V
ACH t
) + (C
i ,t = 0
Cs ,t ) e ACH t + Cs ,t
[m3/m3] (8.42)

-srednja koncentracija zagaivaa u prostoru (uz idealno mijeanje) [m3/ m3]
Ci,t
Vcon ,t
-ukupna emisija zagaivaa iz izvora zagaenja [m3/h]
ACH
-broj izmjena zraka na sat [1/h]
V
-volumen prostora [m3]
t
-vrijeme [h]
Ci,t=0
-poetna koncentracija zagaivaa u prostoru [m3/ m3]
Cs,t
-koncentracija zagaivaa u dobavnom zraku [m3/ m3]
8.4.4.
Ukupni protok zraka
Ako se zrakom za ventilaciju ne eli postii samo odreena kvaliteta zraka u prostoru nego treba pokriti i toplinsko optereenje,
tada je zimi potrebno dovoditi zrak pripremljen na viu temperaturu od unutarnje (pokrivanje toplinskih gubitaka), odnosno
ljeti dovoditi zrak pripremljen na niu temperaturu od unutarnje (odvoenje toplinskog optereenja). Razlika temperature
zraka na ulazu u prostor i temperature unutar prostora, ne smije pri tome biti prevelika (posebno ljeti), jer to izravno utjee na
toplinsku ugodnost i zdravlje osoba koje u prostoru borave. Preporuene razlike temperatura u komfornoj primjeni su:
3...8C (iznimno 10C) u sezoni hlaenja (temperatura ubacivanja nia od unutarnje),
10...20C u sezoni grijanja (temperatura ubacivanja via od unutarnje).
Volumenski protok zraka za ventilaciju, pri kojemu se odrava zahtijevana unutarnja projektna temperatura, moe se izraunati
iz rezultata prorauna osjetnog toplinskog optereenja kod hlaenja i grijanja to prema projektnom osjetnom toplinskom
optereenju kod hlaenja iznosi:
VAC H =

s , HL
c p AC H
[m3/s] (8.43)
a prema projektnim osjetnim toplinskim gubicima kod grijanja iznosi:
VAC G =

VAC H
VAC G
s , HL
s ,GR

cp
AC H
AC G
s ,GR
c p AC G
[m3/s] (8.44)
-protok zraka koji se dovodi u prostor ljeti [m3/s]

-protok zraka koji se dovodi u prostor zimi [m3/s]
-osjetno toplinsko optereenje ljeti [W]
-osjetni toplinski gubici zimi [W]
-specifini toplinski kapacitet zraka [kJ/(kgK)]
-razlika izmeu temperature dobavnog zraka ljeti i sobne temperature [oC]
-razlika izmeu temperature dobavnog zraka zimi i sobne temperature [oC]
3 8 (10)C
SEZONA HLAENJA: AC H =
SEZONA GRIJANJA: AC G =
10 20C
Ako sustav ventilacije radi s konstantnim protokom zraka, proraun uz koritenje toplinskog optereenja kod hlaenja obino
kao rezultat daje vei protok zraka, jer je doputena razlika temperatura izmeu dobavnog zraka i zraka u prostoriji znatno
manja.
511
512
8.5. Klimatizacija
8.5.1. Uvod
Postoji podjela sustava za pripremu zraka u normi DIN 1946, prema mogunosti sustava da izvri etiri osnovna termodinamika
procesa pripreme vlanog zraka:
grijanje
hlaenje
ovlaivanje
odvlaivanje (suenje).
temeljem ega se sustavi dijele na:
1. Sustavi ventilacije (izvravaju jedan od gore navedenih procesa)
2. Sustavi djelomine klimatizacije (izvravaju dva ili tri od navedenih procesa)
3. Sustavi klimatizacije (izvravaju sva etiri procesa cjelogodinje).
Kako je ve ranije napomenuto, sustavi bez dovoenja vanjskog zraka u zgradu, odnosno sustavi sa 100% recirkulacijom zraka
nisu sustavi ventilacije niti sustavi klimatizacije! Kod centralnog sustava klimatizacije komponente potrebne za pripremu zraka
nalaze se na jednom mjestu unutar klimatizacijske jedinice. Sustav moe biti izveden tako da priprema 100% vanjski zrak,
ali se radi utede energije esto izvode sustavi s optonim (recirkulacijskim) zrakom, tj. sustavi u kojima se mijeaju vanjski
zrak i zrak iz prostorije u odgovarajuem omjeru. Nakon mijeanja, zrak prolazi kroz filtar koji uklanja neistoe i na taj nain
titi opremu i podie kvalitetu dobavnog zraka. Hladnjak i grija pripremaju zrak u klimatizacijskoj jedinici na eljeno stanje
(temperaturu i/ili vlanost) te se tako pripremljeni zrak razvodi kanalima do istrujnih otvora iz kojih se ubacuje po prostorijama
(slika 8.36).
Slika 8.36 Centralni zrani sustav klimatizacije

513 zgrada
Centralne tlane i odsisne klimatizacijske jedinice prikazane na slikama 8.37 i 8.38 predstavljaju dvije od niza moguih
konfiguracija.
Slika 8.37 - Centralna tlana i odsisna klimatizacijska jedinica
VZ
IZ
OZ
6
DZ
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
1 ODSISNI VENTILATOR
2 - MJEALITE
3 - FILTAR
4 - GRIJA
5 - HLADNJAK
6 - OVLAIVA
7 - TLANI VENTILATOR
Slika 8.38 - Centralna klimatizacijska jedinica u presjeku shema
Prikazana jedinica u presjeku na slici 8.38 ima odsisni i tlani ventilator, mjealite, vreasti filtar, grija, hladnjak i ovlaiva.
Time se omoguuje cjelogodinje postizanje i odravanje temperature i relativne vlanosti zraka, uz odgovarajuu dobavu
vanjskog zraka za ventilaciju. Dobava vanjskog zraka moe varirati promjenom omjera mijeanja vanjskog i optonog zraka
izmeu ventilacijskog minimuma i nazivnog protoka. Kod sustava s mjealitem, koliina vanjskog zraka regulira se ovisno
o vanjskim uvjetima tako da upravljaka jedinica prema kriteriju temperature ili entalpije (temperatura i vlanost u jednoj
veliini) vanjskog zraka, otvara ili pritvara zaklopke pomou elektromotornih pogona. U praktinoj primjeni to znai da e pri
vanjskim uvjetima koji su blizu stanja dobavnog zraka, zaklopka za vanjski zrak biti vie otvorena pa e udio vanjskog zraka
u odnosu na optoni zrak biti velik. Pri nepovoljnim vanjskim uvjetima (vrlo hladno ili vrlo toplo) sluaj je obrnut i koliina
vanjskog zraka se smanjuje na minimum prema ventilacijskom zahtjevu (ne manje), a ostatak ini optoni zrak. Ovakvim se
nainom upravljanja, pri povoljnim vanjskim uvjetima, moe postii tzv. besplatno hlaenje (engl. free cooling) uz dobavu do
100% vanjskog zraka u prostor.
Prednost centralnog sustava klimatizacije je u mogunosti precizne regulacije temperature i relativne vlanosti zraka tijekom
cijele godine. Meutim, oprema centralnog sustava obino se smjeta izvan klimatiziranog prostora (u podrumu, potkrovlju,
pomonim prostorijama u zgradi, na krovu ili pored zgrade), to znai da je potrebno osigurati prostor za centralnu jedinicu s
pripadajuom prateom opremom i za potencijalno velik sustav distribucije zraka (kanalski razvod).S druge strane, prednost
decentraliziranog sustava je u njegovoj prilagodljivosti (promjenjivim) energetskim potrebama zgrade.
513
514
Tablica 8.7 Usporedba izmeu centralnog i decentraliziranog sustava klimatizacije

CENTRALNI SUSTAV
DECENTRALIZIRANI SUSTAV
Energetski uinkovit za zone sa slinim potrebama za

grijanjem odnosno hlaenjem.
Uinkovita priprema zraka za zone s razliitim

potrebama (npr. dio zona zahtjeva grijanje, a drugi
dio hlaenje)
Teko postie istu razinu ugodnosti u svim zonama

istovremeno.
Sadri zonske osjetnike, to omoguava regulaciju

stanja zraka svake zone zasebno i neovisno o drugim
zonama.
Manji broj jedinica za odravanje, pri emu odravanje i

popravak uglavnom nisu u zoni boravka.
Velik broj jedinica za odravanje, pri emu se

odravanje i popravak esto odvijaju u zoni boravka.
U sluaju kvara ili za vrijeme odravanja sustava vei dio

zgrade ostaje bez grijanja odnosno hlaenja.
U sluaju kvara ili za vrijeme odravanja sustava manji

dio zgrade ostaje bez grijanja odnosno hlaenja.
Teko je poveati kapacitet postojeeg sustava.
Proirenje sustava je mogue ugradnjom dodatnih

modula.
Dugi distribucijski kanali za zrak.
Kratki distribucijski kanali za zrak.
Buka od opreme se moe lako izolirati ugradnjom priguivaa

buke.
Buka od opreme se uglavnom uje u prostoru u kojem

se boravi.
8.5.2.
Vrste sustava
Podjela sustava klimatizacije prema nositelju toplinskog uinka:

Zrani sustavi
Zrano vodeni sustavi
Vodeni sustavi
Neposredni rashladni sustavi.
8.5.2.2. Zrani sustavi

Kod zranih sustava nositelj toplinskog uinka je zrak, to znai da se toplinski gubici prostora tijekom sezone grijanja pokrivaju
zrakom koji se dovodi u prostor s temperaturom viom od temperature prostorije. Ljeti je proces obrnut, odnosno toplinsko
optereenje nastalo od okolia i unutarnjih izvora odvodi se zrakom nie temperature od temperature prostorije. Ovisno o
ugraenim komponentama i njihovom smjetaju, zrani sustav ima mnogo razliitih izvedbi.
Zrani sustavi mogu biti izvedeni kao:
niskobrzinski ili niskotlani
visokobrzinski ili visokotlani.
Zrani sustavi nisu energetski nezavisni i esto osim prikljuka elektrinog napajanja trebaju i prikljuke za ogrjevni i rashladni
medij (najee voda).

515 zgrada
Tablica 8.8 - Osnovne znaajke niskobrzinskog i visokobrzinskog sustava klimatizacije

Niskobrzinski
(niskotlani)
Visokobrzinski
(visokotlani)
Brzina strujanja zraka u kanalima
2 - 8 (10) m/s
10 - 30 m/s
Pad tlaka u kanalima (eksterni)
500 1500 Pa
1500 3500 Pa
Najee pravokutnog presjeka;

omjer stranica od 1:2 do 1:4,5
Najee okruglog
presjeka
Komforna klimatizacija
(stambene zgrade, hoteli,
kazalita, muzeji, koncertne
dvorane i dr.)
Poslovne/uredske zgrade,
zgrade s ogranienim
prostorom za smjetaj
kanalskog razvoda
Oblik kanala
Primjena
Prednosti zranih sustava:

Smjetaj veine opreme u klima strojarnici omoguuje pogon i odravanje izvan prostora u kojima se boravi. Dodatno, to
prua slobodu pri izboru opreme za filtriranje, priguenje vibracija i buke, te mogunost izbora visokokvalitetne i trajne
opreme
Cijevi, kanali, elektrina oprema, oienje, filtri i oprema koja stvara vibracije i buku, smjeteni su veinom izvan klimatiziranog
prostora, to smanjuje potrebu odravanja u prostoru i smanjuje mogunost povreda korisnika, oteenja namjetaja i
ometanja poslovnih procesa
Najvee mogunosti koritenja vanjskog zraka za besplatno hlaenje s mjealitem umjesto hlaenja rashladnim ureajem
Automatska regulacija brzo i jednostavno vri promjenu pogonskog reima ovisno o uvjetima vanjskog okolia
Velik izbor sustava regulacije po zonama, fleksibilnost i regulacija relativne vlanosti pri svim pogonskim uvjetima, s
mogunou istovremenog grijanja i hlaenja, ak i izvan sezone
Jednostavno se ugrauju sustavi povrata topline zrak-zrak i drugi
Omoguuje se fleksibilnost pri projektiranju optimalne razdiobe zraka i regulacija puhanja te prilagodljivost razliitim
lokalnim uvjetima
Mogu se primijeniti i kada su potrebne nestandardne koliine dobavnog ili vanjskog zraka (prostori u potlaku ili pretlaku i
sl.)
Dobro se prilagoavaju ovlaivanju zimi
Poveanjem broja izmjena zraka i koritenjem kvalitetne regulacije, mogue je odravati najpreciznije uvjete: do 0,15 K
na suhom termometru i 0,5% relativne vlanosti. Danas pojedini sustavi mogu odravati praktiki konstantne uvjete u
prostoru.
Nedostaci zranih sustava:
Prema preporukama u literaturi, upotreba zranih sustava isplativa je do toplinskog optereenja 50 W/m2. Potreban je velik
prostor za kanalski razvod, to smanjuje korisnu povrinu zgrade i poveava visinu zgrade.
Ovisno o razmjetaju, na veim povrinama treba osigurati dovoljno prostora za okomite kanale potrebne za distribuciju
zraka po visini zgrade
Osiguravanje pristupa krajnjim elementima sustava (ventilokonvektorima, distributerima) u kondicioniranom prostoru
zahtijeva blisku suradnju izmeu arhitekta, strojara i graevinara
Uravnoteenje (balansiranje) protoka zraka, pogotovo kod velikih sustava, moe biti sloeno i dugotrajno
Grijanje rubnih zona nije uvijek dostupno u izvedbi privremenog grijanja tijekom izgradnje zgrade.
515
516
Sustav s paketnom jedinicom

Paketne jedinice (slika 8.39) izvode se kao jedan tvorniki sklop koji u sebi sadri sve potrebne komponente za pripremu zraka,
to obino ukljuuje rashladni ureaj (ispariva ili hladnjak i kombinaciju kompresora i kondenzatora), a mogu se koristiti za
grijanje, hlaenje i ventilaciju. Rashladni ureaj u paketnoj jedinici esto se isporuuje u izvedbi dizalice topline. Koritenje
krovnih jedinica ogranieno je na graevine s pet do est katova, jer prostor za kanale i potrebna snaga ventilatora u viim
zgradama, nadmauju karakteristike ugraenih tipskih komponenata.
FILTAR I ISPARIVA
IZLAZ ZRAKA IZ
KONDENZATOR A
MJEALITE
VENTILATOR I
KONDENZATORA
ULAZ
VANJSKOG
ZRAKA
KONDENZATOR
ULAZ ZRAKA U
KONDENZATOR
TLANI
VENTILATOR
DOVOD VODE NA
KONDENZATOR
ULAZ ZRAKA U
KONDENZATOR
ULAZ
OPTONOG
ZRAKA
KOMPRESOR
Slika 8.39 - Krovna paketna klimatizacijska jedinica [8.17]
Jednokanalni sustav s konstantnim volumenom

Kod sustava s konstantnim volumenom (engl. constant air volume - CAV) regulacija uinka vri se promjenom temperature
dobavnog zraka pri emu njegov volumenski protok kroz sustav ostaje nepromijenjen.
Kod jednozonske izvedbe CAV sustava (slika 8.40) tlanim kanalskim razvodom dobavlja se zrak jednakog stanja (temperature
i relativne vlanosti) u sve prikljuene krajnje elemente sustava (distributere). U jednoj prostoriji nalazi se sobni regulator s
termostatom preko kojega se upravlja radom sustava i na taj nain odravaju zadani parametri u svim klimatiziranim prostorima.
VZ
IZ
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
2 - MJEALITE
3 - FILTAR
4 - GRIJA
5 - HLADNJAK
6 - OVLAIVA
8 - DISTRIBUTER
9 - ODSISNA REETKA
10 - SOBNI TERMOSTAT
4 5
1
6
7
DZ
OZ
8
Soba 1
9
10
Soba 2
9
Slika 8.40 Jednozonski sustav s konstantnim volumenom pojednostavljena shema

517 zgrada
Sustav nije pogodan za koritenje u zgradama gdje postoje velike razlike u zahtjevima za grijanjem ili hlaenjem izmeu
razliitih prostorija. Kako se priprema zraka regulira s obzirom na stanje u prostoriji u kojoj se nalazi termostat, mogue je da se
u prostorijama s bitno drugaijim zahtjevima od referentne prostorije, ne postigne eljeno stanje zraka.
Na slici 8.41 prikazana je funkcionalna shema jednozonskog CAV sustava za grijanje i hlaenje zraka s mjealitem. Sustav koristi
prikljuak na toplu vodu (npr. 80/60C) za grijanje i na hladnu vodu (npr. 6/12C) za hlaenje. Osnovni regulacijski element
sustava je regulator (14), pomou kojega se regulira temperatura dobavnog zraka. Ta temperatura mjeri se preko osjetnika (10)
i u sluaju odstupanja od postavljene vrijednosti, regulator (14) pomie zaklopke vanjskog, istroenog i optonog zraka (7) i
mijenja otvorenost ventila (12) i (13). Primjerice, ako je izmjerena temperatura nia od postavljene vrijednosti u sezoni grijanja,
poloaj zaklopki pomie se prema minimumu protoka vanjskog zraka. Ako se vrijednost temperature i dalje sniava, otvara
se ventil (13) za grijanje. Ako temperatura raste, postupak je obrnut. Analogno navedenom, ako je izmjerena temperatura
via od postavljene vrijednosti u sezoni hlaenja, poloaj zaklopki pomie se prema minimumu protoka vanjskog zraka. Ako
se vrijednost temperature i dalje poveava, otvara se ventil (12) za hlaenje. Zatita od smrzavanja vri se preko zatitnog
termostata (11), kojim se mjeri temperatura zraka iza grijaa. Ako je vrijednost temperature nia od postavljene (npr. 5C),
ukljuuje se sekundarna cirkulacijska pumpa grijaa, potpuno se otvara ventil (13), zatvaraju se zaklopke vanjskog i istroenog
zraka i na posljetku se iskljuuju ventilatori kako bi se sprijeilo smrzavanje vode u grijau. Upravljanje promjenom postavljene
vrijednosti temperature vri se preko sobnog upravljaa (10). Kompenzacija postavljene vrijednosti (10) stalno se vri preko
vanjske temperature mjerene na usisu vanjskog zraka osjetnikom (9).
Proces pripreme zraka u h,x dijagramu za karakteristine pogonske uvjete u zimskom i ljetnom razdoblju, prikazan je na slici
8.42. Prikazani sustav sa slike 8.41 u zimskom razdoblju (slika 8.42 - dijagram lijevo) ima mogunost mijeanja vanjskog i
optonog zraka te zatim grijanja na stanje ubacivanja U, dok se u ljetnom razdoblju (slika 8.42 - dijagram desno) nakon mijeanja
vri hlaenje i odvlaivanje do stanja ubacivanja U. Za razliku od centralnog jednozonskog sustava, gdje se svakoj prostoriji
dobavlja zrak istog termodinamikog stanja (parametri postignuti na izlazu iz klimatizacijske jedinice), kod viezonskog se
sustava temperatura zone moe regulirati preko krajnjih elemenata (npr. zonskih dogrijaa, slika 8.43).
KLIMA JEDINICA
1
IZ
7 M
VZ
V
T
9
M
7
OZ
P*
T
11
13
8 p
U
12
PROSTOR
DZ 10
9 T
14
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
1 - ODSISNI VENTILATOR
2 - MJEALITE
3 - FILTAR
4 - GRIJA
5 - HLADNJAK
7 - POGON ALUZIJE
8 - DIFERENCIJALNI MJERA TLAKA
9 - TEMPERATURNI OSJETNIK
11 - PROTUSMRZAVAJUI
TEMP. GRANINIK
12 - ELEKTROMAGNETSKI VENTIL
13 - 3-PUTNI MIJEAJUI VENTIL
14 - PI REGULACIJA
Slika 8.41 Funkcionalna shema spajanja i regulacije jednozonskog sustava djelomine klimatizacije s konstantnim
volumenom
517
518
Zima
Ljeto
V
P*
P*
Slika 8.42 - h,x dijagram - prikaz procesa pripreme zraka za sustav sa slike 8.41
VZ
IZ
4 5
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
2 - MJEALITE
3 - FILTAR
4 - GRIJA
5 - HLADNJAK
6 - OVLAIVA
8 - ZONSKI DOGRIJA
9 - DISTRIBUTER
10 - ODSISNA REETKA
6
7
DZ
OZ
Soba 1
10
11
11
Soba 2
10
Slika 8.43 - Viezonski sustav sa zonskim dogrijaima pojednostavljena shema
U klimatizacijskoj jedinici priprema se zrak na stanje koje zadovoljava potrebe zone s npr. najniom temperaturom, zatim se zrak
razvodi prema razliitim zonama te se na kraju dogrijai smjeteni u kanale pojedine zone, koriste za regulaciju temperature
zonskim termostatom (10) (slika 8.44). Kako viezonski sustav obino u centralnoj pripremi sniava temperaturu zraka prema
potrebi najhladnije zone te ga zatim dogrijava za ostale zone, ovakav nain pripreme zraka sve se rjee koristi, jer ne predstavlja
racionalno gospodarenje energijom.

519 zgrada
16 T
KLIMA JEDINICA
7 M
VZ
P*
IZ
V
T
9
2
3
M
M
7
T
11
13
DZ
15
U1
2 - MJEALITE
3 - FILTAR
4 - GRIJA
5 - HLADNJAK
OZ
10
ZONA 2
DZ
14
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
P2
12
ZONA 1
15 U2
8 p
7 - POGON ALUZIJE
TEMP. GRANINIK
P1
OZ
10
14 - PI REGULACIJA
15 - ZONSKI DOGRIJA
16 - VANJSKI TEMP. OSJETNIK
Slika 8.44 Funkcionalna shema spajanja i regulacije viezonskog sustava klimatizacije sa zonskim dogrijaima
Proces pripreme zraka u h,x dijagramu za sustav sa zonskim dogrijaima sa slike 8.44 u karakteristinim pogonskim uvjetima
za ljetno razdoblje, prikazan je na slici 8.45. Na primjeru dviju zona/prostorija vidi se kako dogrijai zraka na ulazu u pojedinu
zonu mogu postii razliite temperature ubacivanja (stanja U1 i U2) te tako odravati razliita stanja zraka P1 i P2 u prostorima.
Ljeto
V
P*
P1
U2
U1
M
P2
519
520
Jednokanalni sustav s promjenjivim volumenom

Za razliku od sustava s konstantnim volumenom, u sustavima s promjenjivim volumenom zraka (engl. variable air volume - VAV),
regulacija temperature prostorije vri se promjenom volumenskog protoka dobavnog zraka, pri emu njegova temperatura
ostaje priblino konstantna (slika 8.46). Temperatura dobavnog zraka moe se mijenjati ovisno o sezoni (grijanje/hlaenje), no
uvijek mora biti dovoljno niska kako bi pokrila toplinska optereenja najnepovoljnije zone i odrala odgovarajuu relativnu
vlanost. U jednokanalnoj izvedbi sustav se obino koristi za hlaenje prostora u unutranjosti zgrade tijekom cijele godine.
Pri tome kroz kanalski razvod struji hladni zrak konstantne temperature (12-16C), dok su primjeri primjene VAV sustava samo
s toplim zrakom rijetki. Protok dobavnog zraka mijenja se pomou krajnjih elemenata s promjenjivim protokom zraka, tzv. VAV
ventila (8) koji se postavljaju u dovodnim kanalima svake od kondicioniranih prostorija. Regulacija se vri proputanjem vie
ili manje zraka kroz VAV ventil u kondicionirani prostor (izmeu maksimuma - 100% otvorenosti i minimuma - obino 25-30%
otvorenosti), ovisno o trenutanoj potrebi za hlaenjem. Ako kod minimalne otvorenosti ventila dolazi do daljnjeg smanjenja
temperature u prostoru, uz VAV ventil se ugrauje dogrija.
Najvei potencijal utede energije koritenjem ovih sustava, ostvaruje se u rubnim zonama, gdje promjene toplinskog
optereenja od sunca i vanjske temperature doputaju povremeno smanjenje protoka zraka.
VZ
IZ
4 5
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
2 - MJEALITE
3 - FILTAR
4 - GRIJA
5 - HLADNJAK
6 - OVLAIVA
8 - VAV VENTIL
9 - DISTRIBUTER
10 - ODSISNA REETKA
6
7
DZ
OZ
8
Soba 1
10
11
11
Soba 2
10
Slika 8.46 - Sustav s promjenjivim volumenom pojednostavljena shema
Kod ovoga tipa sustava mogu je problem s ubacivanjem nedovoljne koliine vanjskog zraka (poveanje koncentracije CO2 u
prostoru) kada je toplinsko optereenje malo i problem regulacije relativne vlanosti, emu posebnu panju treba posvetiti
u prostorima gdje je udio osjetne topline (omjer osjetne topline te zbroja osjetne i latentne topline koja se treba odvesti)
relativno mali, poput konferencijskih dvorana.

521 zgrada
KLIMA JEDINICA
1
IZ
2
7 M
7
VZ
T
9
T
11
13
DZ
OZ
10
12
PROSTOR 1
15
8 p
PROSTOR 2
15
OZ
10
DZ
14
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
2 - MJEALITE
3 - FILTAR
4 - GRIJA
5 - HLADNJAK
7 - POGON ALUZIJE
TEMP. GRANINIK
14 - PI REGULACIJA
15 - VAV VENTIL
Slika 8.47 Funkcionalna shema spajanja i regulacije jednokanalnog sustava klimatizacije s promjenjivim volumenom
Kutija ili ventil promjenjivog volumena (engl. VAV box/valve) element je sustava u kojemu se mijenja volumenski protok
dobavne struje zraka promjenom otvorenosti jednokrilne leptiraste zaklopke (slika 8.48). Minimalni protok dobavnog zraka je
obino oko 30% nazivne vrijednosti, jer se inae ne bi zadovoljili zahtjevi za minimalnim protokom vanjskog zraka. Upravljanje
otvaranjem/zatvaranjem zaklopke vri se pneumatski ili direktnim digitalnim upravljanjem (engl. Direct Digital Control - DDC).
Povienjem postavljene vrijednosti temperature ili iskljuivanjem hlaenja na sobnom termostatu (2), glavnim temperaturnim
regulatorom (1) izdaje se nalog regulatorom protoka (3) za zatvaranje zaklopke pogonom (5). Osjetnik brzine (4) je kontrolna
veliina (slika 8.48 djelovanje a). Nasuprot tome, snienjem temperature na termostatu (2) ili poveanjem toplinskog
optereenja izdaje se nalog za poveanje protoka otvaranjem zaklopke (slika 8.48 djelovanje b).
a)
5
2
T
4
3
b)
100%
100%
YMIN
0
YMIN
Q
1 - Regulator temperature
2 - Sobni termostat
4 - Osjetnik brzine
5 - Pogon zaklopke
Slika 8.48 - Ventil promjenjivog volumena zraka princip djelovanja

a) djelovanje regulatora protoka
b) djelovanje regulatora temperature
521
522
Dvokanalni sustav s konstantnim volumenom

Ovaj tip sustava obino se koristi kada u zgradi postoji vei broj zona ili prostorija s razliitim toplinskim optereenjima.
Kod dvokanalnog sustava kroz svaku zonu prolaze odvojeni tlani kanali za topli ( 45C) i hladni (12-16C) zrak. Regulacija
temperature vri se mijeanjem struja toplog i hladnog zraka u mijeajuoj kutiji, postavljenoj na ulazu u prostoriju, a ukupna
koliina zraka nakon mijeanja koja se dovodi u prostoriju, je konstantna. Omjer mijeanja struja mora biti takav da omogui
pokrivanje toplinskih gubitaka i toplinskog optereenja pojedine zone (prostorije). Dimenzioniranje hladnog kanala vri se
na 100% nazivnog protoka zraka u sustavu, dok se topli kanal dimenzionira na oko 70% protoka, a nakon mijeanja ukupni
protok iznosi 100% nazivnog protoka. Promjenom postavljene vrijednosti temperature na sobnom termostatu (2) (slika 8.50)
ili promjenom toplinskog optereenja, preko temperaturnog regulatora (1), vri se promjena omjera mijeanja struja iz toplog
i hladnog kanala, pomicanjem zaklopki u mijeajuoj kutiji pogonom (3). Mogunost regulacije relativne vlanosti kod ovih
sustava je ograniena. Danas se dvokanalni sustavi s konstantnim volumenom, zbog visoke potrebne energije za pripremu
zraka (30 60% vie od VAV sustava) i poveanog prostora za smjetaj kanalskog razvoda, rijetko primjenjuju. Kod ovog tipa
sustava velik je potencijal za utedu energije.
VZ
IZ
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
2 - MJEALITE
3 - FILTAR
4 - GRIJA
5 - HLADNJAK
7 - MIJEAJUA KUTIJA
8 - DISTRIBUTER
9 - ODSISNA REETKA
DZ
OZ
7
Soba 1
9
7
8
10
10
Soba 2
Slika 8.49 - Dvokanalni sustav s konstantnim volumenom pojednostavljena shema
Y
M 3
2
T
1
Slika 8.50 Mijeajua kutija konstantnog volumena princip djelovanja

523 zgrada
Dvokanalni sustav s promjenjivim volumenom

Kod ovog tipa sustava, u usporedbi s CAV sustavom, koriteni sastavni elementi su slini, uz razliitu karakteristiku protoka
kroz mijeajuu kutiju (slika 8.52). U sezoni hlaenja sustav radi s promjenjivim protokom zraka, to omoguuje odgovarajue
energetske utede. Pri odreenim pogonskim uvjetima mogua je pojava toplinskih gubitaka sustava slino CAV sustavu sa
zonskim dogrijaima, pogotovo ako se koriste VAV ventili s ugraenim dogrijaem. Ti gubici su znatno manjeg iznosa nego kod
CAV sustava, zbog mogunosti smanjenja protoka zraka u situaciji pri kojoj se gubici pojavljuju.
U izvedbi sustava kao na slici 8.51 mijeajua VAV kutija sastoji se od jednokanalnog rashladnog i jednokanalnog ogrjevnog
VAV ventila u zajednikom kuitu, gdje se u svakom dijelu zasebno regulira volumenski protok zraka koji kroz nju prolazi i na
taj nain odrava eljenu temperaturu zraka u prostoru. Pri tome se na kanal s hladnim zrakom moe prikljuiti jednokanalne
VAV kutije za one prostore, primjerice u unutranjosti zgrade, koji trebaju samo hlaenje.
KLIMA JEDINICA
IZ
7 p
6
13
2
VZ
M
RASHLADNI DIO
5
9
T
10
PROSTOR 1
DZ
OZ
6
M
VZ
8 T
M
6
13
OGRJEVNI DIO
5
11
PROSTOR 2
OZ
DZ
9
12
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
2 - FILTAR
3 - GRIJA
4 - HLADNJAK
6 - POGON ALUZIJE
9 - SOBNI TERMOSTAT

12 - PI REGULACIJA
13 MIJEAJUA KUTIJA
Slika 8.51 - Funkcionalna shema spajanja i regulacije dvokanalnog sustava s promjenjivim volumenom
Pogon
Osjetnik
100
Vrni volumenski protok [%]
Pogon
80
60
40
20
0
grijanje
mijeanje
hlaenje
Slika 8.52 - Dvokanalna mijeajua kutija promjenjivog volumena princip djelovanja
523
Primjer 1 Zrani sustav klimatizacije utjecaj brzine strujanja na pad tlaka i trokove energije
Naziv
Utjecaj brzine strujanja zraka na pad tlaka i trokove energije
Opis
Uredska zgrada 2000 m2. Ugradnja zranog sustava klimatizacije. Ulazni podaci:
Volumenski protok zraka za ventilaciju V = 18000 m3/h; Duljina kritine dionice L = 100 m; Koeficijenti
lokalnih otpora tlanog kanalskog razvoda = 5,0; Koeficijenti lokalnih otpora tlanog kanalskog
razvoda = 3,0; Broj sati pogona godinje top=3640 h/god
Promjena brzine strujanja u zranom sustavu klimatizacije
U slikama ispod krivo je napisana nergija treba biti energija
Ukupna
elektrina
energija
godinje
kanalski razvod
Godinja nergija ventilacije klima jedinica [kWh]
32000,0
30000,0
28000,0
26000,0
24000,0
22000,0
20000,0
18000,0
16000,0
1
1,5
2,5
3,5
Brzina strujanja [m/s]
14000,0
Rezultati
Ukupna
elektrina
energija
godinje
klimatizacijska
jedinica
Godinja nergija ventilacije kanali [kWh]
524
12000,0
10000,0
8000,0
6000,0
4000,0
2000,0
0,0
2,0
3,0
4,0
5,0
6,0
7,0
8,0
9,0
Brzina strujanja [m/s]
Omjer trokova
godinje
kanalski razvod*
1100,00 kn (brzina zraka 3,1 m/s proraunski minimum); 9100,00 kn (brzina strujanja
8,3 m/s proraunski maksimum); 8,3 puta iznosi poveanje trokova izmeu
proraunskog minimuma i maksimuma brzine.
Omjer trokova
godinje
klimatizacijska
jedinica*
11600,00 kn (brzina zraka 1,5 m/s proraunski minimum); 21400,00 kn (brzina

strujanja 3,5 m/s proraunski maksimum); 1,8 puta iznosi poveanje trokova
izmeu proraunskog minimuma i maksimuma brzine.
Promjena
dimenzija
sustava
Dimenzija kanalskog razvoda za proraunski minimum 3,1 m/s:

popreni presjek 1600 mm x 1000 mm; Dimenzija kanalskog razvoda za
proraunski maksimum 8,3 m/s: popreni presjek 1000 mm x 600 mm
Dimenzija klimatizacijske jedinice za proraunski minimum 1,5 m/s: popreni
presjek 2590 mm x 1220 mm (KU-11 PROKLIMA Zagreb); Dimenzija klimatizacijske
jedinice za proraunski maksimum 3,5 m/s: popreni presjek 1170 mm x 1220
mm (KU-7 PROKLIMA Zagreb)
* proraun s cijenama energenata na dan 15.01.2010.

525 zgrada
8.5.2.2.
Zrano - vodeni sustavi
Kod zrano-vodenih sustava, u centralnoj klimatizacijskoj jedinici najee se priprema samo primarni vanjski zrak (obino bez
mijeanja s optonim), koji se razvodi po prostorima prvenstveno za potrebe ventilacije, s tim da pri tome kanalski razvod moe
biti izveden kao niskotlani ili visokotlani. S druge strane, pokrivanje toplinskih gubitaka i toplinskih optereenja zgrade, vri
se koritenjem vode kao ogrjevnog, odnosno rashladnog medija preko sekundarnog vodenog sustava koji ima kompaktnije
dimenzije od zranog. Na taj nain mogu se znaajno smanjiti dimenzije zranih kanala, jer zrak vie ne preuzima grijanje i
hlaenje zgrade, ime se smanjuje njegov volumenski protok kroz zgradu. Za standardne parametre strujanja u reimu hlaenja,
razlika u povrini poprenog presjeka je preko 300 puta (slika 8.53). Najee koriteni krajnji elementi su ventilokonvektori
(pogodni za upotrebu uz niskotlani razvod primarnog zraka) i indukcijski ureaji (pogodni za upotrebu uz visokotlani razvod
primarnog zraka). Ventilokonvektori i indukcijski ureaji spajaju se na dvocijevni ili etverocijevni razvod. Ureaji se opremaju
s jednim ili dva izmjenjivaa topline.
Zrak
305:1
Voda
Slika 8.53 Usporedba dimenzija poprenog presjeka kanala i cijevi za isti toplinski uinak
Prednosti zrano vodenih sustava:

Omoguena pojedinana regulacija temperature prostorija podeavanjem sobnih termostata na razliite temperature uz
relativno niske investicijske trokove
Odvojeni izvori ogrjevnog i rashladnog uinka u primarnom zraku i sekundarnoj vodi, daju korisnicima u prostoru
mogunost izbora izmeu reima grijanja i hlaenja
Potrebno je manje prostora za sustav distribucije zraka jer je dobava smanjena koritenjem sekundarne vode za grijanje
i hlaenje. Kanal za povrat zraka je manji, a ponekad i nepotreban ili se kombinira s odsisnim sustavom iz ostalih dijelova
zgrade
Veliina centralne klimatizacijske jedinice je manja nego kod zranih sustava jer se priprema manja koliina zraka. Priprema
zraka u sezoni grijanja je na temperaturu do 18C, a u sezoni hlaenja moe varirati u irokom rasponu od 12 do 20C,
ovisno o potrebnom odvlaivanju
Odvlaivanje, filtracija i ovlaivanje zraka vre se na centralnoj lokaciji izvan kondicioniranih prostora.
Dobava zraka za ventilaciju moe zadovoljiti potrebne ventilacijske zahtjeve
Prostor se moe grijati ili hladiti bez pogona zranog sustava, preko sekundarnog vodenog sustava. Izbjegava se rad
ventilatora nou u zgradama u kojima se u to vrijeme ne boravi. Predvieni kapacitet grijanja za sluaj zatite od smrzavanja,
ako je potreban, mnogo je manji nego kod veine zranih sustava
Komponente sustava su trajne. Ureaji u prostorijama koji rade u normalnim uvjetima imaju oekivani vijek trajanja od 20
do 25 godina. Trajnost cjevovoda i sustava kanala treba biti jednaka trajnosti zgrade.
Nedostaci zrano vodenih sustava:
Za veinu zgrada, ovi sustavi su ogranieni na rubne prostore, to znai da ostale zone trebaju zasebne sustave.
Potreban sloeniji sustav regulacije nego za veinu zranih sustava
Sekundarno strujanje zraka iz prostora moe prouzroiti oneienje indukcijskih ureaja to utjee na uinak. Filtarske
mreice koji se koriste za zatitu opreme, trae odravanje unutar klimatiziranog prostora i mogu smanjiti uinak jedinica
Dobava primarnog zraka esto je konstantna, bez mogunosti iskljuenja, to je mana kod stambene primjene, gdje stanari
525
526
(ili gosti hotela) mogu poeljeti iskljuiti sustav ventilacije, ili gdje to trai uprava zgrade radi smanjenja pogonskih trokova.
Potrebna niska temperatura rashladne vode u primarnom rashladnom krugu kako bi se moglo regulirati relativnu vlanost
zraka u prostoru
Sustav nije primjeren za prostore s visokim zahtjevima za odsisom zraka (npr. istraivaki laboratoriji), ako nije osigurana
dodatna ventilacija
Centralno odvlaivanje smanjuje ili eliminira kondenzaciju na izmjenjivakim povrinama sekundarnog vodenog kruga pri
maksimalnom projektnom latentnom optereenju. Meutim, iznenadni izvori vlage (npr. uslijed otvaranja prozora ili ulaska
vee skupine ljudi u prostor) mogu izazvati kondenzaciju koja moe rezultirati smanjenjem ugodnosti ili materijalnom
tetom
Potronja energije za indukcijske sustave je vea nego kod veine ostalih sustava zbog vee snage potrebne za svladavanje
pada tlaka primarnog zraka u indukcijskim ureajima
Investicijski trokovi za etverocijevni indukcijski sustav vei su nego za veinu zranih sustava.
Temperaturni reim sekundarnog ogrjevnog medija obino iznosi u polaznoj cijevi do 60C, a rashladnog medija u polaznoj
cijevi 12 do 16C. Temperaturni pad izmeu polazne i povratne cijevi ogrjevnog medija je oko 10C, a kod rashladnog medija
iznosi 2 do 5C.
KLIMA JEDINICA
1
IZ
7 M
7 M
2
3
VZ
T
9
M
7
T
15
12
11
OZ
8 p
PROSTOR 1
DZ
14
10
PROSTOR 2
DZ
13
14
10
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
2 - MJEALITE
3 - FILTAR
4 - GRIJA
5 - HLADNJAK
7 - POGON ALUZIJE

13 - PI REGULACIJA
14 - VENTILOKONVEKTOR
ILI INDUKCIJSKI UREAJ
TEMP. GRANINIK
Slika 8.54 Zrano - vodeni visokobrzinski / niskobrzinski sustav - pojednostavljena shema
Niskotlani sustav s ventilokonvektorima

Ventilokonvektori su ureaji koji se koriste za grijanje i hlaenje struje zraka pomou izmjenjivaa topline zrak - voda. U njemu
se pomou zaklopki mijeaju struja vanjskog zraka za ventilaciju i struja optonog zraka iz prostorije (opcija), tako nastala
mjeavina filtrira se i zatim grije ili hladi na grijau, odnosno hladnjaku ugraenom u ureaj (slika 8.56). Kroz grija i hladnjak
struji topla, odnosno hladna voda, pri emu cijevni razvod moe biti izveden kao dvocijevni (polaz + povrat), trocijevni (polaz
tople vode + polaz hladne vode + zajedniki povrat) ili etverocijevni (polaz tople vode + polaz hladne vode + povrat tople
vode + povrat hladne vode). Trocijevni razvod koristi se vrlo rijetko zbog slabe energetske uinkovitosti koja je prvenstveno
posljedica zajednikog povratnog cjevovoda. Nakon to se zrak pripremi na eljenu temperaturu, ubacuje se u prostor pomou
ventilatora.
Ventilokonvektori su dostupni u razliitim izvedbama: vertikalni zidni (slika 8.55), horizontalni stropni (slika 8.56), i dr.

527 zgrada
Regulacija uinka vri se promjenom protoka na strani vode otvaranjem i zatvaranjem ventila na ulazu u izmjenjiva(e) ili
promjenom protoka na strani zraka, izborom brzine vrtnje ventilatora (poloaji: iskljueno - 1.brzina - 2.brzina - 3.brzina).
Slika 8.55 - Ventilokonvektor u presjeku zidna izvedba

1
1 - FILTAR
2 - GRIJA
3 - HLADNJAK
4 - VENTILATOR
5 - ZAKLOPKE
VZ - VANJSKI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
RZ - OPTONI ZRAK
DZ
VZ
5
OZ
RZ
Slika 8.56 - Ventilokonvektor u presjeku shema stropne izvedbe
U praksi se najee pojavljuju dvije razliite konfiguracije sustava klimatizacije s primarnim zranim sustavom i
ventilokonvektorima. U prvom se sluaju primarni zrak priprema u centralnoj klima jedinici i nakon toga kanalima dovodi do
ventilokonvektora koji su prikljueni na kanalski razvod (slika 8.57). U ventilokonvektoru mijea se primarni (vanjski) zrak iz
klima jedinice i sekundarni (optoni) zrak iz prostorije te se mjeavina dodatno grije ili hladi na izmjenjivau topline (ogrjevnom
ili rashladnom vodom) i pomou ventilatora ubacuje u prostoriju. U drugom se sluaju (slika 8.59) primarni zrak konstantne
temperature dobavlja odvojenim kanalskim razvodom direktno preko distributera u prostoriju, a zrak iz prostorije cirkulira kroz
ventilokonvektor pri emu se grije ili hladi i na taj se nain vri regulacija temperature.
2 3
VZ
V
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
1 - FILTAR
2 - GRIJA
3 - HLADNJAK
4 - OVLAIVA
7 - DISTRIBUTER
8 - SOBNI TERMOSTAT
9 ODSISINA REETKA
G H
8
Soba
9
IZ
Slika 8.57 - Centralna priprema primarnog zraka s prikljuenim ventilokonvektorima pojednostavljena shema
527
528
Zima
D
G
Ljeto
V
U
M
P
U
VZ
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
1 - FILTAR
2 - GRIJA
3 - HLADNJAK
4 - OVLAIVA
7 - DISTRIBUTER
8 - SOBNI TERMOSTAT
9 ODSISNA REETKA
2 3
4
5
6
7
7
8
Soba
IZ
Slika 8.59 - Centralna priprema primarnog zraka s odvojenim ventilokonvektorima pojednostavljena shema
Visokotlani sustav s indukcijskim aparatima

Indukcijski ureaj nema ventilator(e), elektromotor(e) niti kompresor(e). Centralno pripremljeni primarni zrak dobavlja se u
plenum jedinice pod srednjim, odnosno visokim tlakom (slika 8.60). Srednjobrzinskim ili visokobrzinskim strujanjem zraka
kroz sapnice ureaja inducira se strujanje optonog zraka iz prostorije kroz izmjenjiva zrak voda te se optoni zrak grije ili
hladi na izmjenjivau, ovisno o sezoni i potrebama prostorije. Slino ventilokonvektorima, cijevni razvod moe biti izveden kao
dvocijevni (slika 8.61) ili etverocijevni (slika 8.62). Redovito odravanje uglavnom se svodi na pregled temperaturne regulacije,
ienje filtarskih mreica i povremeno ienje indukcijskih sapnica.

529 zgrada
DZ
PZ PRIMARNI ZRAK
RZ - OPTONI ZRAK
DZ DOBAVNI ZRAK
RZ
1 - IZMJENJIVA TOPLINE
2 - SAPNICE
3 - PRIKLJUAK NA VISOKOTLANI RAZVOD
PZ
Slika 8.60 Indukcijski ureaj u presjeku shema

DZ
KLIMA JEDINICA
3
VZ
IZ
OZ
5
10
6
11
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
K - KOTAO
R - RASHLADNIK
1 - POVRAT TOPLINE
3 - FILTAR
5 - PREDGRIJA
6 - HLADNJAK
7 - OVLAIVA
8 - DOGRIJA
9 - PRIGUIVA
10 INDUKCIJSKI UREAJ
11 PROTUSMJERNI IZMJENJIVA
Slika 8.61 - Centralna priprema primarnog zraka s prikljuenim indukcijskim ureajima dvocijevni sustav
529
530
DZ
KLIMA JEDINICA
3
VZ
IZ
OZ
5
10
7
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
K - KOTAO
R - RASHLADNIK
1 - POVRAT TOPLINE
3 - FILTER
5 - PREDGRIJA
6 - HLADNJAK
7 - OVLAIVA
8 - DOGRIJA
9 - PRIGUIVA
10 INDUKCIJSKI UREAJ
Slika 8.62 - Centralna priprema primarnog zraka s prikljuenim indukcijskim ureajima etverocijevni sustav
Sustav sa zraeim panelima

Sustav grijanja i hlaenja vodom pomou zraeih panela (zidnih, stropnih, podnih) omoguuje pokrivanje toplinskih gubitaka
i toplinskih optereenja zgrade, dok se ventilacijski zahtjevi prostora pokrivaju primarnim zranim sustavom (slika 8.64). Za
rashladne stropove mogu se koristiti gotovi paneli s cijevnim registrom koji se prikljuuju na razvod hladne vode (slika 8.63).
Prema normi DIN 4715, rashladni uinak stropa odreuje se pri temperaturnog razlici od = 10C izmeu povrine stropa i
zraka u prostoru. Pri tim uvjetima rashladni uinak gotovih metalnih panela kree se oko 80 do 95 W/m2.
Slika 8.63 - Panel s cijevnim registrom za rashladni strop

531 zgrada
ODSIS
ORMAR
RASHLADNI STROP
OGRJEVNO
TIJELO
PODNI DISTRIBUTER
DISTRIBUTER SUSTAVA
VENTILACIJE
PODIGNUTI POD
Slika 8.64 - Centralni razvod primarnog zraka s rashladnim stropom
Primjer 2 Zrani sustav ili zrano-vodeni sustav klimatizacije

Naziv
Usporedba zranog sustava i zrano-vodenog sustava klimatizacije
Opis
Uredska zgrada 2000 m2. Ugradnja zranog sustava ili zrano-vodenog sustava klimatizacije.
Ulazni podaci:
Volumenski protok zraka za ventilaciju V = 15000 m3/h (broj izmjena 2,5 h-1) zrano-vodeni sustav
Volumenski protok zraka za klimatizaciju V =27000 m3/h (broj izmjena 4,5 h-1, minimalni udio vanjskog zraka
55%) zrani sustav; Stupanj povrata osjetne topline 2=50%; Broj sati pogona godinje top=3640 h/god
Zrano-vodeni sustav u usporedbi sa zranim sustavom klimatizacije
Zagreb
Split
Ukupna toplinska energija

godinje reim grijanja
222800 kWh (zrano-vodeni)

229500 kWh (zrani)

116400 kWh (zrani)
Ukupna toplinska energija

godinje reim hlaenja

75000 kWh (zrani)

125500 kWh (zrani)
Ukupna elektrina energija

godinje
17300 kWh (kontinuirana regulacija) zrano-vodeni

28200 kWh (kontinuirana regulacija) zrani
Godinje utede energije

kod zrano-vodenog sustava
oko 3% toplinske energije,

oko 40% elektrine energije,
u usporedbi sa zranim sustavom klimatizacije
Smanjenje kanalskog
razvoda kod zranovodenog sustava
oko 40% visine kanala zranog dijela sustava uz fiksnu irinu

i brzinu strujanja zraka, u usporedbi sa zranim sustavom
klimatizacije
Utjecaj izbora zranovodenog sustava na

dimenzije zgrade
smanjenje visine etae za 20% i poveanje neto korisne

povrine zgrade za 20% uslijed smanjenja dimenzija zranih
kanala i klimatizacijske jedinice, u usporedbi sa zranim
sustavom klimatizacije
Rezultati
531
532
8.5.2.3. Vodeni sustavi

Sustavi koji koriste vodu za grijanje i hlaenje prostora u zgradi bez dovoenja vanjskog zraka, ne udovoljavaju ventilacijskim
zahtjevima i stoga se ne mogu nazvati sustavima klimatizacije u doslovnom smislu. Meutim, takvi sustavi ipak omoguuju
postizanje i odravanje temperature zraka u prostoru te se u praksi (ako ukljuuju hlaenje) i za njih esto koristi naziv
klimatizacijski. Najea izvedba vodenog sustava je dvocijevni ili etverocijevni sustav s ventilokonvektorima. Dvocijevni sustav
ima razvod s jednom polaznom i jednom povratnom cijevi kroz koji, u odreenom trenutku, moe protjecati samo topla ili samo
hladna voda. Takav sustav, stoga u jednom trenutku moe samo grijati ili samo hladiti, dok se prekretanje procesa iz grijanja u
hlaenje i obrnuto, moe provesti runo ili automatski odgovarajuom zapornom i regulacijskom armaturom. etverocijevni
sustav ima odvojene cjevovode toplog i hladnog polaza te toplog i hladnog povrata i tako omoguuje istovremeno grijanje i
hlaenje, u razliitim prostorima unutar zgrade. Takav je sustav fleksibilniji od dvocijevnog, ali etverocijevni razvod zahtijeva
znatno veu investiciju. Cijevi kroz koje struji hladna voda nuno je toplinski izolirati radi sprjeavanja kondenzacije vlage iz
okolinjeg zraka. Debljina izolacije ovisi o radnim temperaturama vode, promjeru i namjeni cijevi.
Na slici 8.65 prikazane su pojednostavljene sheme spajanja triju izvedbi dvocijevnog sustava hlaenja s razliitim nainima
povezivanja cirkulacijskih krugova za prikljuenje izmjenjivaa/troila na cijevni razvod. Za jednostavne sustave s manjim
brojem troila mogue je spajanje izvesti tako da glavne pumpe rashladnika ujedno ostvaruju cirkulaciju kroz izmjenjivae
troila (A). Za sloenije sustave s veim brojem troila obino se koristi paralelno spajanje primarnog cirkulacijskog kruga
sa zasebnim primarnim pumpama koje ostvaruju cirkulaciju kroz troila, dok se glavne pumpe koriste za cirkulaciju kroz
rashladnike (B). Naposljetku, za vrlo sloene sustave s velikim brojem troila koje treba podijeliti u funkcijske cjeline (grupe), na
primarni krug spaja se niz sekundarnih cirkulacijskih krugova gdje sekundarne pumpe ostvaruju cirkulaciju kroz grupe troila
sa slinim reimom koritenja (C).
A s glavnim krugom (s
konstantnim protokom)
B s primarnim
krugom (s konstantnim
protokom)
C s primarnim krugom i
sekundarnim krugovima
(s konstantnim
protokom)
A)
GLAVNI KRUG
1 - RASHLADNIK
2 - GLAVNE PUMPE
B)
3 - IZMJENJIVAI
1 - RASHLADNIK
PRIMARNI KRUG
2 - GLAVNE PUMPE
GLAVNI KRUG
3 - PRIMARNE PUMPE
4 - IZMJENJIVAI
SEKUNDARNI KRUG
4
C)
PRIMARNI KRUG
1 - RASHLADNIK
2 - GLAVNE PUMPE
GLAVNI KRUG
3 - PRIMARNE PUMPE
4 - SEKUNDARNE PUMPE
5 - IZMJENJIVAI
SEKUNDARNI KRUG
4
4
Slika 8.65 - Dvocijevni vodeni sustav hlaenja

533 zgrada
8.5.2.4.
Neposredni rashladni sustavi
Za rashladne sustave bez dovoenja vanjskog zraka vrijede iste napomene kao i za vodene sustave, iako moderni neposredni
rashladni sustavi u pojedinim izvedbama imaju mogunost dovoenja vanjskog zraka za ventilaciju. Nositelj ogrjevnog i
rashladnog uinka je radna tvar, najee freon, koji pri promjeni agregatnog stanja izmjenjuje toplinu sa zrakom u zgradi.
Obino se sastoje od jednog ili vie tvorniki proizvedenih sklopova koji ukljuuju ispariva i kombinaciju kompresora i
kondenzatora, a mogu se koristiti za grijanje, hlaenje i ventilaciju. Ovakvi sustavi dostupni su u paketnoj i razdvojenoj (engl.
split) izvedbi. Paketna jedinica izvedena je kao jedan tvorniki sklop, a najjednostavniji primjer je sobni ureaj za pojedinu
prostoriju (slika 8.66).
.
ISPUH IZ KONDENZATORA
Smjetaj
ureaja
KONDENZATOR
KOMPRESOR
VENTILATOR
MOTOR
VANJSKI
ZRAK
VANJSKI
ZRAK
Prostorija
VENTILATOR
ISPARIVA
ULAZ
FILTAR
OHLAENOG ZRAKA
U PROSTORIJU TOPLI ZRAK IZ PROSTORIJE
Slika 8.66 - Sobni klimatizacijski ureaj individualna jedinica za prostoriju
15 do
18 oC
1. Kondenzator (vanjski izmjenjiva)

5. Unutarnji ventilator
2. Vanjski ventilator
6. Posuda za kondenzat
3. Kompresor
7. Ekspanzijski ventil
4. Ispariva (unutarnji izmjenjiva)
8. Suilo - filtar
24 do
26 oC
oko
40 oC
30 do
35 oC
50 oC
Unutarnja jedinica
(ispariva)
Vanjska jedinica
(kompresor/kondenzator)
Slika 8.67 - Razdvojeni sustav [8.17]
Prostorija
Vanjski okoli
533
534
Razdvojeni sustavi (mogue u izvedbi dizalice topline) imaju vie od jednog tvorniki proizvedenog sklopa, npr. u
najjednostavnijoj izvedbi jednu unutarnju i jednu vanjsku jedinicu i tada se nazivaju pojedinani (engl. monosplit).
Osim pojedinanih, dostupni su i viedijelni razdvojeni sustavi (engl. multisplit) u izvedbi s konstantnim protokom radne tvari
(engl. Constant Refrigerant Flow - CRF), ili s promjenjivim protokom radne tvari (eng. Variable Refrigerant Flow VRF, slika 8.68).
Osnovna znaajka VRF sustava (s promjenjivim protokom radne tvari) je u mogunosti spajanja veeg broja unutarnjih jedinica
na jednu vanjsku jedinicu. Kod modernih VRF sustava mogue je povezati do 60 unutarnjih jedinica na jednu vanjsku jedinicu,
s tim da duljina cjevovoda radne tvari moe biti do 350 m izmeu vanjske i najudaljenije unutarnje jedinice uz 50 m visinske
razlike (90 m ako je vanjska jedinica postavljena iznad unutarnjih). Trenutano je najee u upotrebi radna tvar R410A.
90m
175m
Slika 8.68 - Primjer povezivanja unutarnjih jedinica i vanjske jedinice VRF sustava [8.17]
Kod razdvojenih sustava, jedna od moguih izvedbi je dizalica topline, a koristi se za grijanje i klimatizaciju. Dizalica topline
(toplinska pumpa) je ureaj koji posreduje u prijenosu topline izmeu dva toplinska spremnika, odnosno omoguuje prijenos
topline s nie na viu temperaturnu razinu pomou ljevokretnog krunog procesa s prikladnom radnom tvari. Dizalica topline
radi na principu rashladnog stroja, ali na vioj temperaturnoj razini. Radna tvar prikuplja toplinu od izvora (niskotemperaturnog
toplinskog spremnika) uslijed ega isparava, odnosno prelazi iz kapljevite u parnu fazu u isparivau. Kako bi mogla toplinu predati
troilu (u reimu grijanja), potrebno je radnu tvar komprimirati pomou kompresora, a kao posljedica kompresije radnoj tvari
se povisuju tlak i temperatura. Pri novonastaloj vioj temperaturi, radna tvar predaje toplinu ponoru (visokotemperaturnom
toplinskom spremniku) uslijed ega se kondenzira i vraa u kapljevitu fazu u kondenzatoru. Iz kondenzatora se kapljevita radna
tvar vodi kroz ekspanzijski ventil gdje joj se smanjuje tlak i radna tvar postaje spremna za ponovno isparavanje, ime je kruni
proces zatvoren i postupak se ponavlja.
Ovisno o toplinskom izvoru i ponoru koji se koriste, postoje razliite izvedbe dizalice topline, a tri osnovna toplinska izvora/
ponora su:
-- zrak
-- voda
-- zemlja (tlo).

535 zgrada
8.6.
Komponente sustava
8.6.1.
Uvod
U dananje se vrijeme vie od 40% svjetske energije troi u zgradarstvu pri emu sustav grijanja, ventilacije i klimatizacije ima
velik udio u toj potronji. Tijekom ivota u gradu, ljudi provode oko 90% vremena u zatvorenim prostorima, a GViK sustav ima
velik utjecaj na ugodnost i potencijal da pobolja ili narui zdravlje osoba koje borave u zgradi te je istovremeno dio opreme
zgrade koji kota mnogo novca i troi mnogo energije.
Najprije treba definirati neke osnovne pojmove:
Toplinski gubici predstavljaju toplinsku energiju koja se odvodi iz grijanog prostora u (hladniji) vanjski okoli u jedinici vremena.
Projektni toplinski gubici predstavljaju toplinski tok izmeu zgrade i vanjskog okolia, izraunat za unutarnje i vanjske projektne
uvjete. Toplinski dobici predstavljaju toplinsku energiju koja se dovodi u hlaeni prostor iz vanjskih izvora ili iz unutarnjih
izvora topline u jedinici vremena. Toplinski gubici i dobici mogu biti osjetni i latentni. Osjetna toplina direktno se izmjenjuje
s prostorom provoenjem, konvekcijom i/ili zraenjem te utjee na temperaturu suhog termometra, odnosno temperaturu
zraka. Latentna toplina izmjenjuje se uz promjenu sadraja vlage u prostoru i utjee na temperaturu vlanog termometra.
Za razliku od toplinskih dobitaka, toplinsko optereenje je toplinski tok kojeg u promatranom trenutku treba odvesti od hlaenog
prostora kako bi se odrala konstantna temperatura i odreena relativna vlanost zraka u prostoru. Obino se javlja ljeti, ali se
moe pojaviti i u drugim godinjim dobima u prostorima s velikim unutarnjim toplinskim dobicima. Toplinsko optereenje
takoer moe biti osjetno i latentno.
Proraun toplinskog optereenja u klimatizaciji uglavnom se koristi:
za odreivanje volumenskog protoka zraka u zranim sustavima
za dimenzioniranje opreme sustava (odreivanje rashladnog uinka izmjenjivaa i uinka druge opreme)
kao ulazni podatak modela za analizu potronje energije sustava u promatranom vremenu kako bi se odabrala optimalna
varijanta rjeenja.
Vrno toplinsko optereenje proraunske zone je maksimalno toplinsko optereenje promatranog dijela zgrade, izraunato
prema vanjskim projektnim uvjetima za ljetno razdoblje. Rauna se kao najvei zbroj svih komponenti toplinskog optereenja
za pojedinu zonu (optereenje od sunca kroz prozore, prolaz topline kroz zidove i krov, unutarnje optereenje od elektrine
rasvjete i osoba i dr.) u promatranom vremenskom trenutku. Pomou vrnog optereenja zone rauna se dobavni volumenski
protok zraka, potreban za klimatizaciju promatrane zone. Projektno toplinsko optereenje zgrade je najvei zbroj komponenti
toplinskog optereenja za sve proraunske zone zgrade u istom vremenskom trenutku. Nakon to je poznato projektno
optereenje, mogue je izraunati dobavni volumenski protok zraka za klimatizaciju zgrade i dimenzionirati komponente
sustava.
Vrlo je vano uoiti navedenu razliku izmeu toplinskih dobitaka i toplinskog optereenja, jer zbroj toplinskih dobitaka nije
jednak toplinskom optereenju prostora u promatranom trenutku. Takoer, projektno optereenje zgrade ne mora biti jednako
zbroju vrnih optereenja toplinskih zona. Graevinska konstrukcija predstavlja toplinski spremnik u kojemu se akumulira
odreena koliina topline. Dio topline toplinski izvori predaju direktno hlaenom prostoru konvekcijom. Toplinski dobici
zraenjem se akumuliraju u elementima graevinske konstrukcije i namjetaju te se s vremenskim pomakom predaje hlaenom
prostoru (slika 8.69). Akumulacija topline unutar konstrukcije znaajno utjee na dimenzioniranje opreme, a ovisi najveim
dijelom o masi vanjske ovojnice zgrade, pri emu vea masa konstrukcije uglavnom znai veu sposobnost akumulacije topline.
Toplinsko optereenje pojedinog prostora dijeli se u dvije osnovne skupine (slika 8.70):
1) Vanjsko optereenje koje nastaje uslijed toplinskih dobitaka od vanjskih izvora kroz vanjsko oploje zgrade, odnosno kroz
pregradne zidove. To su:
toplinski dobici kroz vanjske zidove i krov
toplinski dobici od sunca kroz ostakljenja
toplinski dobici provoenjem kroz ostakljenja
-- toplinski dobici kroz pregradne zidove
-- infiltracija vanjskog zraka u hlaeni prostor.
535
536
2) Unutarnje optereenje koje nastaje uslijed dobitaka osjetne i latentne topline od toplinskih izvora unutar prostora, a to su:
-- osobe
-- rasvjeta
-- oprema i ureaji.
TOPLINSKI
DOBICI
KONVEKCIJA
ZRAENJE
NAMJETAJ,
GRAA ZGRADE,
RAZNI TOPLINSKI
SPREMNICI
TOPLINSKO
OPTEREENJE
ODVEDENI
TOPLINSKI
TOK
KONVEKCIJA
( S VREMENSKIM
POMAKOM)
+- ODSTUPANJE
Efekt toplinskog spremnika (akumulacije) je izrazito vaan pri razlikovanju
trenutanih toplinskih dobitaka prostora od njegovog toplinskog optereenja u
istom trenutku.
Slika 8.69 - Pretvorba toplinskih dobitaka u toplinsko optereenje [8.11]
Slika 8.70 - Izvori toplinskog optereenja prostorije
Proraun projektnih toplinskih gubitaka za zimu u Europi je normiran i provodi se prema HRN EN 12831. Proraun se vri za
kvazistacionarne uvjete unutarnjeg i vanjskog okolia i rezultat se dobije u jednom prolazu kroz normirani algoritam. Postupak
prorauna toplinskog optereenja za ljeto bitno se razlikuje od prorauna toplinskih gubitaka za zimu. Osnovna razlika
temelji se na ukljuivanju u proraun pojave akumulacije topline u zidovima, podovima, namjetaju, to doprinosi toplinskom
optereenju prostora s manjim ili veim vremenskim pomakom. Dio topline predaje se prostoriji i nakon to su izvori topline
iskljueni ili nisu vie prisutni, pa se vremenski pomak mora uzeti u obzir jer zbog toga trenutno toplinsko optereenje moe
biti (i najee jest) razliito od trenutanih toplinskih dobitaka prostora (koristi se nestacionarna analiza). Pri tome se u veini
sluajeva treba odrediti sat u kojemu nastupa najvee toplinsko optereenje, to esto zahtijeva prolazak istog algoritma vie
puta.
Kako su pri odreivanju vremenskog pomaka mogui razliiti proraunski pristupi, proraun projektnog toplinskog optereenja
za potrebe dimenzioniranja i izbora opreme za klimatizaciju nije normiran. Kroz vremensko razdoblje od oko 90 godina na
svjetskoj razini pojavilo se vie metoda koje omoguuju odreivanje projektnog toplinskog optereenja, a veina potjee iz
SAD-a.

537 zgrada
Prema ASHRAE koriste se slijedee metode:

Metoda vremenskih redova zraenja (eng. Radiant Time Series - RTS)
Metoda prijenosnih funkcija (engl. Transfer Function Method - TFM)
Metoda ukupne ekvivalentne razlike temperatura s vremenskim osrednjavanjem (engl. Total Equivalent Temperature
Differential/ Time Averaging - TETD/TA)
Metoda temperaturne razlike toplinskog optereenja s toplinskim optereenjem od sunca i faktorima toplinskog
optereenja (engl. Cooling Load Temperature Differential/ Solar Cooling Load/ Cooling Load Factor - CLTD/SCL/CLF)
Metoda toplinske bilance (engl. Heat Balance - HB).
Koritenje bilo koje od navedenih metoda smatra se prihvatljivim, iako se dobiveni rezultati razlikuju. Trenutano se kao
projektantska metoda najvie razvija RTS, dok se HB metoda, kao najsloenija, uglavnom koristi za satni proraun u svrhu
detaljne energetske analize sustava. Kako se u veini metoda koristi iteracijski postupak, za proraun se najee koristi
neki raunalni softver. U Europi se takoer pojavilo nekoliko metoda, a u Hrvatskoj je dobro prihvaena metoda prorauna
Njemakog inenjerskog saveza (njem. VDI) dana u smjernici VDI 2078.
Prikaz prorauna projektnih toplinskih gubitaka prema HRN EN 12831 i projektnih toplinskih optereenja prema VDI 2078 dan
je u poglavlju 11.
8.6.2.
Grija
Grija (slika 8.71) je komponenta koja se u sustavima klimatizacije koristi za zagrijavanje zraka u zgradi, a smjeta se ili u centralnu
klimatizacijsku jedinicu, ili u zonsku jedinicu ili u samu prostoriju, ovisno o izvedbi sustava grijanja. Grijai su najee izvedeni
kao orebreni izmjenjivai voda zrak ili para zrak. Grijae karakterizira izmjena osjetne topline, to znai da se temperatura
zraka poveava dok sadraj vlage pri tom ostaje nepromijenjen.
B
Slika 8.71 Grija
A toplovodni grija
B parni grija
Grija s toplom vodom kao ogrjevnim medijem uglavnom je napravljen od standardnih materijala eline cijevi i elina rebra/
lamele ili bakrene cijevi i aluminijske lamele. Cijevi su najee postavljene vodoravno kako bi se izbjegli zrani depovi u
izmjenjivau. U sluaju kada su izmjenjivai izloeni smrzavanju, potrebno je dodati sredstvo za zatitu od smrzavanja (npr.
etilen gikol, propilen glikol), a treba uzeti u obzir i mogunost isputanja tekuine iz izmjenjivaa, to se odnosi i na grijae u
kojima cirkulira ogrjevni medij s glikolom.
537
538
Izlaz
[C]
Voda
Zrak
Zrak
Ulaz tople
vode
Povrina A [m2]
Slika 8.72 - Izmjenjiva za grijanje tipa voda zrak
Brzina nastrujavanja zraka u svijetlom presjeku ispred izmjenjivaa je izmeu 1,5 i 5 m/s. Temperatura zraka iza izmjenjivaa
kree se od oko 18C za ventilaciju do 50C za grijanje. Temperaturni reim tople vode varira od 45/40C do 80/60C, ovisno
o primjeni. Brzina strujanja vode kroz izmjenjiva je izmeu 0,5 i 1,8 m/s. Protok vode najee se odreuje na temelju pada
temperature od 10 do 20C prilikom prolaska kroz izmjenjiva. Otpor strujanju zraka obino se ograniava na oko 100 150 Pa
za stambene i poslovne zgrade, te na oko 250 Pa za industrijske zgrade. Broj redova cijevi u smjeru strujanja zraka je izmeu 1
i 12 i ovisi o potrebnom kapacitetu.
Kod parnih grijaa kroz koje zrak struji vodoravno, cijevi s parom mogu biti postavljene vodoravno ili okomito. U osnovnom
rasporedu, ulaz pare je na jednom kraju izmjenjivaa, a cijevi imaju nagib prema izlazu kondenzata, koji je najee na
suprotnom kraju. Kada je temperatura zraka na ulazu 0C, dovod pare ne bi se smio modulirati, nego treba biti potpuno
otvoren ili potpuno zatvoren kako bi se sprijeilo smrzavanje na stjenkama izmjenjivaa. U takvim se sluajevima regulacija
uinka na izmjenjivau (za potrebe djelominog optereenja) moe izvesti voenjem dijela zraka oko parnog izmjenjivaa
pomou obilaznog voda. Na taj nain samo dio vanjskog zraka prima na sebe toplinu i zatim se mijea s hladnim zrakom koji
se vodi obilaznim vodom.
[C]
Para
Para
Para
Zrak
Zrak
Pregradna
ploa
Izlaz
kondenzata
Povrina A [m2]
Slika 8.73 - Izmjenjiva za grijanje tipa para zrak
Tlak pare kree se od 15 do 100 kPa (pretlak), a najee iznosi oko 35 kPa (pretlak). Za sustave kod kojih je ulazna temperatura
zraka ispod 0C, preporuuje se minimalni pretlak pare od 35 kPa. Izmjenjivai para zrak odabiru se tako da brzina suhozasiene
pare ne prelazi 30 m/s uz prihvatljivu koliinu kondenzata unutar cijevi izmjenjivaa, ovisno o tipu. Broj redova cijevi u smjeru
strujanja zraka je izmeu 1 i 4. Dimenzioniranje grijaa vri se na temelju projektnih toplinskih gubitaka, odreenih prema
normi HRN EN 12831. Nakon to su odreeni projektni toplinski gubici i toplinski tok potreban za zagrijavanje vanjskog zraka,
rauna se potrebni ukupni kapacitet grijanja zraka (moe biti podijeljen u vie izmjenjivaa):

539 zgrada
GR
VZ
=
GR + VZ
G
[W] (8.45)
- projektni toplinski gubici zimi prema HRN EN 12831 [W]

-toplinski tok za zagrijavanje vanjskog zraka [W]
Toplinski tok za zagrijavanje vanjskog zraka (na temperaturu prostorije) odreuje se iz:
=
VZ VVZ c p (i e )
VVZ
cp
i
e
[W] (8.46)
-volumenski protok vanjskog zraka [m3/s]

-specifini toplinski kapacitet zraka [J/(kgK)]
-temperatura zraka u prostoriji [oC]
-vanjska temperatura zraka [oC]
Ako su poznati protok zraka i temperaturna razlika zraka ispred i iza izmjenjivaa, kapacitet pojedinog grijaa moe se odrediti
i preko h,x - dijagrama i izraza (8.25). Grijai u centralnim klimatizacijskim jedinicama mogu se izvesti kao predgrijai, grijai
ili dogrijai, ovisno o stanju i minimalnom protoku vanjskog zraka. U konvencionalnom rasporedu primarnog i sekundarnog
cirkulacijskog kruga, sekundarna pumpa grijaa i glavna pumpa sustava su hidrauliki neovisne. Rezultat je konstantan
protok kroz grija i kroz primarni krug uz primjenu troputnog ventila za mijeanje vode iz polaznog i povratnog voda. Tako
se promjena uinka grijaa vri promjenom temperature vode na ulazu u izmjenjiva (slika 8.74). Ventilima se upravlja preko
osjetnika temperature zraka na izlazu iz grijaa ili temperature prostora, a podeeni su tako da se potpuno otvore za grijanje
ako doe do prekida napajanja regulacijskog sklopa ili postizanja izlazne temperature zraka nie od postavljene vrijednosti
protusmrzavajueg graninika temperature S.
HV
4
VZ - VANJSKI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
HV POVRAT HLADNE VODE

TV - POLAZ TOPLE VODE
1 - POGON ALUZIJE
2 - FILTER
3 - GRIJA
5 - PUMPA GRIJAA
7 - PROTUSMRZAVAJUI TEMP. GRANINIK
VZ
TV
DZ
Slika 8.74 - Regulacija uinka grijaa promjenom temperature vode
Regulacija uinka grijaa mogua je i prolaznim regulacijskim ventilom ili troputnim razdjelnim ventilom promjenom protoka
vode kroz izmjenjiva. U tome se sluaju preporuuje koritenje cirkulacijske pumpe s modulirajuom regulacijom brzine
vrtnje (slika 8.75).
539
540
POV
VZ - VANJSKI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
POL POVRAT VODE

POV - POLAZ VODE
1 - POGON ALUZIJE
2 - FILTAR
3 - IZMJENJIVA
4 - PROLAZNI REGULACIJSKI VENTIL
POL
5
T
VZ
POV
VZ - VANJSKI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
POL POVRAT VODE

POV - POLAZ VODE
1 - POGON ALUZIJE
2 - FILTAR
3 - IZMJENJIVA
VZ
DZ
POL
5
T
DZ
Slika 8.75 - Regulacija uinka grijaa/hladnjaka promjenom protoka vode
8.6.3.
Hladnjak
Hladnjak (slika 8.76) je komponenta koja se u sustavima klimatizacije koristi za hlaenje i odvlaivanje zraka u zgradi, a smjeta
se ili u centralnu klimatizacijsku jedinicu, ili u zonsku jedinicu ili u samu prostoriju, ovisno o izvedbi sustava hlaenja. Kod
hladnjaka postoji izmjena osjetne i latentne topline. Hladnjaci su najee izvedeni kao orebreni izmjenjivai voda zrak ili
freon zrak (direktni ispariva).

A
B
Slika 8.76 Hladnjak
A hladnjak s rashladnom vodom

B direktni ispariva

541 zgrada
Hladnjak s rashladnom vodom konstrukcijski je vrlo slian toplovodnom grijau, a osnovnu razliku predstavlja posuda za
kondenzat koja je kod primjene hladnjaka obvezna. Za izmjenjiva se uglavnom koriste bakrene cijevi s aluminijskim orebrenjem,
iako ima i izmjenjivaa s bakrenim orebrenjem. Vanjski promjeri cijevi su do 25 mm s rebrima/lamelama na razmaku od 1,5
do 6,5 mm. Razmak izmeu cijevi kree se od 15 do 75 mm kod ahovskog (naizmjeninog, cik-cak) ili rednog (linijskog)
rasporeda cijevi, ovisno o irini lamela i ostalim pogonskim parametrima.
Povratni
razdjeljiva
[C]
Izlaz
Orebrena visina
Granica
suho-vlano
Polazni
razdjeljiva
Zrak
Rashladna
voda
Orebrena duina
Dubina
Zrak
Voda
Suho
Vlano
Povrina A [m2]
Slika 8.77 - Izmjenjiva za hlaenje tipa voda zrak
Brzina nastrujavanja zraka u svijetlom presjeku ispred izmjenjivaa je 1 do 4 m/s. Temperatura suhog termometra ulaznog
zraka kree se od 18 do 40C, a temperatura vlanog termometra ulaznog zraka od 15 do 30C. Ulazna temperatura rashladne
vode u izmjenjiva je izmeu 2 i 18C. Temperaturni reim rashladne vode najee varira od 5/12C do 14/18C, ovisno o
primjeni. Brzina strujanja rashladne vode kroz izmjenjiva je 0,3 do 2,4 m/s. Protok vode najee se odreuje na temelju
porasta temperature od 3 do 8C prilikom prolaska kroz izmjenjiva. Otpor strujanju zraka obino poprima vrijednosti sline
kao za toplovodne grijae. Broj redova cijevi u smjeru strujanja zraka je izmeu 1 i 12.
Omjer osjetne i ukupne topline odvedene hlaenjem i odvlaivanjem na strani zraka u praksi se mijenja od oko 0,6 do 1,0
(osjetna toplina je od 60 do 100% ukupne, ovisno o primjeni). Odvlaivai za komfornu primjenu odabiru se obino s brzinom
nastrujavanja zraka do 2,5 m/s radi sprjeavanja prijenosa vodenih kapljica niz klima jedinicu i zrane kanale. Iza hladnjaka se
ugrauje eliminator kapljica radi sprjeavanja prijenosa vodenih kapljica niz struju zraka.
Izmjenjiva s direktnom ekspanzijom funkcionira na principu isparivanja radne tvari izravno u hladnjaku zraka. Termostatski
ekspanzijski ventil (TEV) koristi se za automatsku regulaciju protoka radne tvari prema isparivau, u ovisnosti o koliini isparene
radne tvari te na taj nain odrava optimalan pogon isparivaa u irokom rasponu pogonskih uvjeta. Kako bi se osigurala
priblino jednolika distribucija radne tvari kroz vie redova cijevi, izmeu TEV i ulaza u izmjenjiva se postavlja distributer ime
se ostvaruje jednolika raspodjela radne tvari izmeu cirkulacijskih krugova u izmjenjivau. Temperature pri kojima isparava
radna tvar su u tehnici klimatizacije uglavnom iznad 0C, a pregrijanje na izlazu iz izmjenjivaa se odrava unutar zadanih
granica od 3 do 6C. Izlazna temperatura radne tvari iz izmjenjivaa kree se obino izmeu 2 i 14C. Kao najprikladnije i
najee koritene radne tvari za taj temperaturni reim rada su R-134a, R-407C ili R-410A.
541
542
Ulaz
radne tvari
Termostatski
ekspanzijski ventil
[C]
Zrak
Distributer
Osjetnik
Izlaz
Posuda
Zrak
Radna tvar
Povrina A [m2]
Termostatski ekspanzijski ventil

Prema osjetniku
Otvor ventila
Membrana
Vanjsko
Ventil
izjednaavanje tlaka
Kapljevina
Prema
radne tvari
distributeru
Opruga
Slika 8.78 - Izmjenjiva za hlaenje tipa freon zrak (direktni ispariva)
Za dimenzioniranje hladnjaka najprije je potrebno odrediti projektno toplinsko optereenje zgrade prema nekoj od navedenih
metoda, primjerice prema smjernici VDI 2078. S izraunatim projektnim osjetnim i latentnim toplinskim optereenjem
(odvojeno), mogue je odrediti protok zraka i vlanost zraka koji se dovodi u proraunsku zonu ili zgradu prema:
s ,max
VAC =
c p AC
x AC= xi
[m3/s] (8.47)
l ,max
r0V AC
[kgw/kgsz] (8.48)
s,max
-projektno osjetno toplinsko optereenje [W]
l,max
-projektno latentno toplinsko optereenje [W]
AC -temperaturna razlika izmeu dobavnog zraka i unutarnjeg zraka u ljetnom razdoblju 3 8 (10)C
xi
r0
-sadraj vlage unutarnjeg zraka [kgw/kgsz]

-specifina toplina isparavanja vode [J/kg]
Uz poznavanje osjetnih i latentnih toplinskih optereenja mogue je takoer izraunati potrebni ukupni kapacitet hlaenja
zraka prema izrazu 8.49. Osim pokrivanja toplinskih optereenja, hladnjak mora ohladiti vanjski zrak na temperaturu prostorije,
a u obzir se uzima i zagrijavanje zraka od elektromotora ventilatora:

H = HL + VZ + VE
=
HL s ,max + l ,max
=
VZ VVZ (he hi )
[W] (8.49)
[W] (8.50)
[W] (8.51)

543 zgrada
VE =
pT VAC
VE
[W] (8.52)

H
-ukupni uinak hladnjaka [W]
HL
-ukupno toplinsko optereenje proraunske zone [W]
VZ
-uinak potreban za hlaenje vanjskog zraka na temperaturu prostorije [W]
VE
-toplina koju ventilator uslijed rada predaje struji zraka [W]
VVZ
-volumenski protok vanjskog zraka [m3/s]
he
-specifina entalpija vanjskog zraka [J/kg]
hi
-specifina entalpija unutarnjeg zraka [J/kg]
pT
-ukupni tlak ventilatora [Pa]
VE
-stupanj korisnosti ventilatora
Ako su poznati protok zraka i temperaturna razlika zraka ispred i iza izmjenjivaa, kapacitet hladnjaka moe se odrediti i preko
h,x - dijagrama i izraza (8.11).
Regulacija uinka hladnjaka s rashladnom vodom uglavnom se provodi promjenom protoka vode kroz izmjenjiva s prolaznim
regulacijskim ventilom ili troputnim razdjelnim ventilom. U tome se sluaju preporuuje koritenje cirkulacijske pumpe
s modulirajuom regulacijom brzine vrtnje (slika 8.75). Regulacijski ventili su zatvoreni ako je tlani ventilator iskljuen.
Otvorenost ventila se ugaa u ovisnosti o temperaturi zraka na izlazu iz hladnjaka ili o temperaturi prostora. Hladnjak s
direktnim isparavanjem regulira se solenoidnim ventilima na cijevima kapljevite faze radne tvari (slika 8.79). elna zaklopka i
zaklopka obilaznog voda na strani zraka se ne preporuuju, jer mogu dovesti do stvaranja leda na izmjenjivau kod smanjenog
protoka zraka. Regulacija se moe poboljati ako se vri u dva ili vie stupnjeva (modulirajua regulacija) to se moe postii
koritenjem regulatora promjenjivog usisnog tlaka.
Od regulatora
4
Kapljevita
radna tvar
VZ - VANJSKI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
1 - FILTAR
2 HLADNJAK S DIREKTNOM
EKSPANZIJOM
3 SOLENOIDNI VENTIL
4 TERMOEKSPANZIJSKI VENTIL
VZ
DZ
Usis radne tvari
Slika 8.79 On-off regulacija uinka direktnog isparivaa
Regulacija vlanosti temelji se na izlaznim signalima osjetnika vlage, smjetenog u prostoru ili u odsisnom kanalu. Jedan od
naina regulacije odvlaivanja je preko regulacije uinka hladnjaka. Temperatura hladnjaka se smanji na vrijednost pri kojoj se
odvaja dovoljna koliina vlage iz dobavnog zraka i na taj se nain postie zadana vrijednost relativne vlanosti dobavnog zraka.
Dogrija se koristi za odravanje temperature prostora kada, uslijed procesa odvlaivanja, temperatura dobavnog zraka po
izlasku iz hladnjaka postane preniska (slika 8.80).
Kapacitet odvlaivanja ogranien je svojstvima zraka koji se koristi u klimatizaciji. Ako se vlaga koja se kondenzira iz struje zraka
ledi na povrini hladnjaka, strujanje zraka je oteano, a u teim sluajevima moe biti i prekinuto. U praksi je granica smrzavanja
na oko 5C na vanjskoj povrini izmjenjivaa. Na taj nain se dobiva zrak relativne vlanosti oko 30% pri temperaturi prostora
od 24C, to je prikladno za veinu komercijalnih primjena. Za vee uinke odvlaivanja treba koristiti adsorpcijske suae zraka.
Drugi nain odvlaivanja je uz koritenje oroavanog hladnjaka, ime se intenzitet izmjene topline dodatno poveava, ali se
pritom javlja problem trokova odravanja, dogrijavanja i uklanjanja krutog taloga s povrine izmjenjivaa.
543
544
Adsorpcijski sua, odnosno odvlaiva koji radi na osnovi kemijskog sredstva za suenje, moe smanjiti relativnu vlanost na
nie vrijednosti no to se moe postii hladnjakom. Ovaj ureaj apsorbira vlagu koristei silikagel ili slian higroskopni materijal.
Pri kontinuiranom pogonu, potrebno je dovoenje topline i zraka za regeneraciju, tj. odvoenje vlage iz tog materijala.
6
VZ - VANJSKI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
VZ
1 - FILTAR
2 - HLADNJAK
3 - DOGRIJA
5 - OSJETNIK VLAGE
6 - POVRAT RASHLADNE VODE
7 - POLAZ RASHLADNE VODE
8 - POVRAT TOPLE VODE
9 - POLAZ TOPLE VODE
DZ
Slika 8.80 - Odvlaivanje pomou hladnjaka s dogrijavanjem
Za ispravan rad grijaa i hladnjaka vano je da unutarnje i vanjske povrine izmjenjivaa budu iste. Unutarnje povrine izloene
vodi ili mjeavini vode i glikola uglavnom ostaju dugo iste u normalnoj uporabi ako je provedena odgovarajua priprema
vode i odzraivanje. U sluaju stvaranja naslaga, primjerice kamenca u cijevima, povremeno se javlja potreba za kemijskim
i mehanikim ienjem cijevi. Vanjska orebrena povrina izmjenjivaa lake se odrava istom ako je ispred izmjenjivaa
postavljen filtar koji zadrava estice praine iz struje zraka. Redovitom zamjenom filtara, vanjska povrina izmjenjivaa ne
treba posebno odravanje. U sluaju potrebe, preporuuje se propuhivanje lamela komprimiranim zrakom i ispiranje mlazom
vode pod tlakom s blagom otopinom deterdenta. Kod jaeg zaprljanja izmjenjivaa s taloenjem masnoe, primjerice u
restoranima i kuhinjama, preporuuje se demontaa izmjenjivaa i ienje vanjske povrine parom ili toplom vodom s
dodatkom deterdenta. Ako izmjenjiva ima vie od 3 reda cijevi u smjeru strujanja zraka, tada je oteano vizualno utvrivanje
zaprljanosti vanjske povrine. ienje je temeljitije ako se zapone na izlaznoj strani zraka iz izmjenjivaa. Kod ienja treba
biti paljiv, jer su lamele izmjenjivaa vrlo osjetljive na savijanje. Kod hladnjaka je potrebno kontrolirati odvod kondenzata iz
posude ispod hladnjaka te ga po potrebi oistiti.
Kako bi se smanjili toplinski gubici i poveala energetska uinkovitost grijaa, odnosno hladnjaka, potrebno je prikljuni cjevovod
i armaturu toplinski izolirati. Preporuuje se primjena toplinske izolacije s parnom branom, posebice kod hladnjaka, kako bi se
izbjegla kondenzacija vlage iz okolinjeg zraka na vanjskoj povrini cijevi. Debljina toplinske izolacije prema Tehnikom propisu
o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/2008) za cjevovode i armaturu u negrijanom prostoru
iznosi 2/3 promjera cijevi (najvie 100 mm).
8.6.4.
Povrat topline
Povratom toplinske energije iz otpadnih medija koristi se toplinska energija sadrana u otpadnim medijima, koja bi se inae
neiskoritena odbacila u okoli. Na taj se nain smanjuju pogonski trokovi (uteda goriva, uteda elektrine energije), smanjuje
uinak i dimenzije opreme te ponekad omoguuje izostavljanje pojedine opreme (kotao, rashladnik, izmjenjivai, ovlaiva),
a jedna od vanih prednosti je i zatita okolia. Zbog toga pitanje koje se namee nije da li koristiti sustave povrata topline ili
ne, nego kada i kako ih koristiti. Odgovor na to pitanje ovisiti o nizu imbenika te je za svaki sluaj potrebno provesti posebnu
analizu isplativosti pojedine izvedbe sustava. Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama
(NN 110/2008) navodi obvezu koritenja sustava povrata topline (SPT) za zrane sustave ventilacije i klimatizacije, gdje ukupni
protok vanjskog zraka u zgradu iznosi od 2500 m3/h na vie.

545 zgrada
SPT koji se koristi u zranim GViK sustavima funkcionira po principu izmjene topline izmeu struja dobavnog i istroenog
zraka pri emu se tijekom toplog vremena entalpija dobavne struje zraka smanjuje, a istroene struje poveava, dok je tijekom
hladnog vremena proces suprotan. Na taj je nain omoguen djelomini povrat toplinske energije sadrane u istroenom
zraku. Za ocjenu uinkovitosti sustava povrata topline, koriste se znaajke: stupanj povrata topline, stupanj povrata vlage i pad
tlaka, pri emu se povrat najee prikazuje na strani vanjskog, odnosno dobavnog zraka (struja 2).
22 IZLAZ DOBAVNOG ZRAKA
21 ULAZ VANJSKOG ZRAKA
22 x22
21 x21
POVRAT TOPLINE
11 x11
12 x12
11 ULAZ ISTROENOG ZRAKA
12 IZLAZ ISTROENOG ZRAKA
Slika 8.81 - Shematski prikaz sustava povrata topline
Stupanj povrata topline je znaajka koja predstavlja povrat osjetne topline izraen na strani vanjskog zraka:
2 =
22 21
11 21
[-] (8.53)

11
-temperatura istroenog zraka na ulazu u ureaj [oC]
21
-temperatura vanjskog zraka na ulazu u ureaj [oC]
22
-temperatura dobavnog zraka na izlazu iz ureaja [oC]
Stupanj povrata vlage je znaajka koja predstavlja povrat latentne topline izraen na strani vanjskog zraka:
2 =
x22 x21
x11 x21
[-] (8.54)

x11
-sadraj vlage u istroenom zraku na ulazu u ureaj [kgw/kgsz]
x21
-sadraj vlage u vanjskom zraku na ulazu u ureaj [kgw/kgsz]
x22
-sadraj vlage u dobavnom zraku na izlazu iz ureaja [kgw/kgsz]
Prethodni izrazi vrijede za jednake masene protoke obiju struja tj.
m 1 = m 2
[kg/s].
Ovisno o izvedbi ureaja, mogua je izmjena samo osjetne topline, pri emu dolazi do promjene temperature struja ili izmjena
osjetne i latentne topline, a pri emu dolazi do promjene temperature i vlage struja zraka. Ureaj za povrat osjetne topline
naziva se rekuperator, a ureaj za povrat ukupne topline (osjetne i latentne) regenerator.
545
546
SUSTAVI POVRATA TOPLINE

REKUPERATIVNI
REGENERATIVNI
DIREKTNA IZMJENA
INDIREKTNA IZMJENA
(preko posrednog medija)
Cijevni orebreni
izmjenjivai
BRZOROTIRAJUI
SPOROROTIRAJUI
Kapilarni ventilatori
Rotirajui regeneratori
s prisilnom cirkulacijom
(kruni sustav)
s prirodnom cirkulacijom
- gravitacijski ili kapilarno
(toplinska cijev)
Ploasti izmjenjivai
s vanjskim izvorom energije

(dizalica topline)
Slika 8.82 - Podjela sustava povrata topline
8.6.4.1.
Rekuperativni povrat topline
Kod rekuperativnih sustava prijelaz topline odvija se preko ploha (cijevi, ploe) bez meusobnog izravnog dodira medija, to
omoguuje povrat samo osjetne topline. Tako se u sezoni grijanja vanjski zrak moe predgrijati, a u sezoni hlaenja moe
se ohladiti. Prednosti ovakve izvedbe su razdvajanje struja medija i mogunost prijelaza topline izmeu razliitih medija
(voda, zrak, ulje). Nedostaci su manji stupanj korisnosti, vei pad tlaka te vei potreban prostor za ugradnju u usporedbi s
regeneratorima.
Zima
11
22
12
21
Slika 8.83 - h,x dijagram - prikaz procesa povrata osjetne topline zimi

547 zgrada
Proces povrata topline na slici 8.83 prikazuje predgrijavanje vanjskog zraka s toplim istroenim zrakom iz zgrade u protustruji.
Ako struja istroenog zraka ima vei sadraj vlage od prikazanog, u nekim pogonskim uvjetima moe doi do kondenzacije
vlage na toj strani ureaja, ali to ne znai i mogunost povrata vlage.
Istroeni zr.
Vanjski zrak
Istroeni zr.
Dobavni zrak
Slika 8.84 Ploasti rekuperator - sustav povrata osjetne topline
Pri niskim temperaturama vanjskog zraka (oko -10C) to moe dovesti do pojave leda na povrini izmjenjivaa, to moe
znaajno smanjiti uinkovitost sustava pa i potpuno prekinuti protok zraka. Problem se rjeava ugradnjom obilaznog voda,
smanjenjem protoka ili predgrijavanjem vanjskog zraka.
Ploasti rekuperator (slika 8.84) s krinim strujanjem zraka najee se koristi za prijelaz topline izmeu plinova temperatura do
100C. Napravljen je od aluminijskog lima (eventualno prevuenog plastikom), nehrajueg elika ili plastike. Debljine ploa
izmeu kojih struji zrak je do 1 mm, a razmak meu njima je 5 do10 mm. irina izmjenjivaa je do 3 m s protocima plina do
100 000 m3/h. U izmjenjivau zbog otpora strujanju, dolazi do pada tlaka koji na strani vanjskog zraka iznosi 100 do 250 Pa,
ovisno o pogonskim uvjetima. Regulacija uinka se takoer vri najee ugradnjom obilaznog voda. Stupanj povrata topline
ploastih rekuperatora iznosi 50 do 70% uz brzine strujanja zraka 2 do 3 m/s.
Kruni cirkulacijski sustav (slika 8.85) ima dva izmjenjivaa zrak-voda izraena od bakrenih cijevi s aluminijskim lamelama ili od
elinih cijevi i rebara. Princip rada je takav da posredni medij (voda ili voda-glikol) cirkulira kroz izmjenjivae povezane spojnim
cjevovodom, preuzima toplinu s jedne struje i predaje ju drugoj struji. Cjevovod ima vlastitu cirkulacijsku pumpu, ekspanzijsku
posudu i troputni mijeajui ventil. Ovakva je izvedba pogodna kada su dobavna i istroena struja zraka meusobno udaljene.
Izmjenjivai se sastoje od 2 do 8 redova cijevi u smjeru strujanja koje na sebi imaju lamele s meusobnim razmakom 1,5 do
6 mm. Ugradbena irina izmjenjivaa je do 4 m s protocima plina do 100 000 m3/h. Pad tlaka na strani vanjskog zraka je 100 do
250 Pa.
VZ
4
OZ
DZ
IZ
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
1 - IZMJENJIVA TOPLINE
2 - DOBAVNI VENTILATOR
5 - CIRKULACIJSKA PUMPA
Slika 8.85 Kruni cirkulacijski sustav - sustav povrata osjetne topline
547
548
Problem smrzavanja rjeava se dodavanjem glikola u krug vode i smanjenjem protoka vode kroz izmjenjiva u dobavnoj struji
zraka. Takoer je potrebno smanjiti izmjenu topline izmeu spojnog cjevovoda i okolia, pogotovo ako je cjevovod dugaak.
Zbog toga se spojni cjevovodi trebaju dobro izolirati i na taj nain smanjiti gubitke topline. Regulacija uinka vri se troputnim
mijeajuim ventilom u struji vode. Optimalno podruje rada sustava je za omjer:
m VZ c p
= 1 (8.55)
m wcw

m VZ
-maseni protok vanjskog zraka [kg/s]
cp
-specifini toplinski kapacitet zraka [J/(kgK)]
m w
-maseni protok vode [kg/s]
cw
-specifini toplinski kapacitet vode [J/(kgK)]
Stupanj povrata topline krunih cirkulacijskih sustava iznosi 40 do 60% uz brzine strujanja zraka 2 do 3 m/s.
Stupanj povrata navedenih ureaja moe se poveati na 60 do 75% poveanjem ugradbene duljine izmjenjivaa tako da se
prijee s krinog na protusmjerno strujanje (ploasti rekuperator), odnosno poveanjem broja redova cijevi izmjenjivaa u
smjeru strujanja i slojevitom razdiobom vode po presjeku strujanja (kruni cirkulacijski sustav). Drugi nain je postavljanje dva
izmjenjivaa jedan iza drugoga, pri emu se, za sluaj dva jednaka ureaja, poveani stupanj povrata osjetne topline rauna
prema izrazu:
2,UK

2,UK
2
m VZ
m IZ
m
2 2 2 2 1 + VZ
m IZ
=
m
1 2 2 VZ
m IZ
[-] (8.56)
-stupanj povrata osjetne topline za dva jednaka serijski spojena izmjenjivaa [-]
-stupanj povrata pojedinog izmjenjivaa [-]
-maseni protok struje vanjskog zraka [kg/s]
-maseni protok struje istroenog zraka [kg/s]
Jedna od posebnih izvedbi (slika 8.86) je postavljanje dvaju ploastih rekuperatora jedan iza drugog, uz rasprivanje vode sa
strane istroenog zraka u ljetnom reimu. Tako se u ljetnom reimu rada koritenjem evaporativnog hlaenja postie stupanj
povrata do 90%.
ISTROENI
ODSISNI
VANJSKI
DOBAVNI
Slika 8.86 Sustav povrata topline s evaporativnim hlaenjem [8.17]

549 zgrada
Toplinske cijevi (engl. heat pipes) koriste se uglavnom za prijelaz topline izmeu plinova temperatura 40 do 80C. Cijevi
izmjenjivaa su vakumirane i punjene posrednim medijem koji se bira prema radnom podruju (alkoholi ili radne tvari). Dio
cijevi nalazi se u jednoj, a dio u drugoj struji zraka, meusobno razliitih temperatura. Radna tvar unutar cijevi isparava na
jednoj, a kondenzira na drugoj strani, prenosei tako toplinu s jednog medija na drugi. Mogua je uspravna i vodoravna
izvedba izmjenjivaa.
Kod uspravne izvedbe (slika 8.87) princip rada je gravitacijski to znai da radna tvar kondenzira u gornjem dijelu izmjenjivaa,
a kondenzat se gravitacijski slijeva i isparava u donjem dijelu cijevi. Na taj se nain struja koja prolazi preko gornjeg dijela
izmjenjivaa zagrijava, a struja koja prolazi preko donjeg dijela hladi. Povrat topline mogue je ostvariti samo u reimu grijanja,
a regulacija se vri obilaznim vodom.
Princip rada kod vodoravne izvedbe je kapilarni, a izveden je tako da su cijevi na unutarnjoj povrini prevuene poroznim
slojem. Radna tvar kondenzira u jednom, a isparava u drugom dijelu izmjenjivaa i zatim se kondenzat kapilarnim silama
kroz porozni sloj kree prema zoni isparavanja. Tako se struja koja prolazi preko jednog dijela izmjenjivaa zagrijava, a struja
koja prolazi preko drugog dijela hladi. Tako je mogue vriti povrat topline u reimu grijanja i hlaenja te regulaciju uinka
promjenom kuta nagiba izmjenjivaa.
Za izradu izmjenjivaa najee se koriste bakrene cijevi i aluminijske lamele. Broj redova cijevi u smjeru strujanja kree se od
2 do 8, s lamelama meusobnog razmaka 1,5 do 4 mm., s padom tlaka 100 do 200 Pa na strani vanjskog zraka. Kod ovakve
izvedbe sustava nema pokretnih dijelova to je prednost sa stajalita odravanja. Stupanj povrata topline iznosi od 50 do 60%.
HLADNA
STRUJA
TOPLA
STRUJA
TOPLA
STRUJA
HLADNA
STRUJA
Slika 8.87 Toplinske cijevi u uspravnoj izvedbi - sustav povrata osjetne topline
549
550
Primjer 3 Sustav povrata toplinske energije

Naziv mjere
Opremanje sustava prisilne ventilacije sa sustavom povrata topline iz istroenog zraka ploasti
rekuperator (povrat osjetne topline)
Opis mjere
Uredska zgrada 2000 m2. Ugradnja sustava povrata toplinske energije iz istroenog zraka u sustav
prisilne ventilacije.
Ulazni podaci:
Toplinski izvor (grijanje i hlaenje): dizalica topline COP=3
Volumenski protok zraka tlano-odsisnog sustava prisilne ventilacije V=18000 m3/h
Stupanj korisnosti ventilatora =75%
Stupanj povrata osjetne topline 2=50%
Broj sati pogona godinje top=3640 h/god
Pad tlaka tlani dio: pT=1000 Pa (bez ugraenog SPT)
Pad tlaka odsisni dio: pO=800 Pa (bez ugraenog SPT)
Dodatni otpor strujanja zraka uz ugraeni SPT po ventilatoru pSPT=200 Pa
Investicija, godinje utede, povrat investicije
Opremanje sustava prisilne ventilacije sa sustavom povrata osjetne topline
Utede
Zagreb
Split
Smanjenje toplinske
snage (osjetne)
sa 204 kW na 102 kW (grija)

sa 62 kW na 31 kW (hladnjak)
sa 150 kW na 75 kW (grija)
sa 62 kW na 31 kW (hladnjak)
Poveanje elektrine
snage
sa 12,0 kW na 14,7 kW
(dodatnih 200 Pa po ventilatoru)
sa 12,0 kW na 14,7 kW
(dodatnih 200 Pa po ventilatoru)
Ukupna elektrina
energija godinje
43700 kWh (bez SPT)

53400 kWh (sa SPT)
43700 kWh (bez SPT)

53400 kWh (sa SPT)
Ukupna toplinska
energija godinje
200000 kWh (bez SPT)

100000 kWh (sa SPT)
157500 kWh (bez SPT)

78750 kWh (sa SPT)
Godinje utede
toplinske energije
23700 kn
100000 kWh
18700 kn
78750 kWh
Godinji trokovi
11400 kn (odravanje i pogon)
Investicija
45000 kn
45000 kn
Rok povrata investicije
3,7 god
6,2 god
ivotni vijek EE mjere
25 god
25 god
Utede u ivotnom
vijeku*
261900 kn
2500 MWh
136100 kn
1970 MWh

551 zgrada
8.6.4.2.
Regenerativni povrat topline
Kod regenerativnog sustava, prijelaz topline se odvija preko akumulacijske mase, uz meusobni izravni kontakt struja medija,
to osim povrata osjetne topline omoguuje i povrat latentne topline (u odgovarajuim pogonskim uvjetima). Prednosti
sustava su mogunost povrata topline i vlage, vei stupanj korisnosti te kompaktna izvedba u usporedbi s rekuperatorima, a
nedostatak je nemogunost potpunog razdvajanja struja fluida pa je mogua izmjena topline samo izmeu plinova.
Kod rotirajueg regeneratora (slika 8.89), toplina se izmeu struja zraka prenosi rotirajuom akumulacijskom masom u obliku
saa izraenog najee od aluminija i smjetenog u elino kuite. Polovica regeneratora nalazi se u jednoj, a druga polovica
u drugoj struji zraka, meusobno razliitih temperatura. Strujanje u ureaju je protustrujno i koristi se za prijelaz topline izmeu
plinova temperatura do 200C. Promjer rotora je do 6 m, brzina vrtnje rotora 5 do 20 min-1 s protocima plina do 150 000 m3/h.
Pad tlaka na strani vanjskog zraka je 50 do 300 Pa. Sustavom je mogue ostvariti stupanj povrata topline i stupanj povrata vlage
od 65 do 85%. Rotor se ne smije potpuno zaustaviti niti u vremenu kada se ne vri povrat topline, ve se treba regulirati tako da
rotira na minimalnom broju okretaja ili se ukljuuje povremeno.
Dvije osnovne izvedbe rotirajueg regeneratora su sorpcijska i kondenzacijska izvedba. Kod sorpcijskog regeneratora
povrina saa presvuena je higroskopnim materijalom (npr. silikagel), pa higroskopna ispuna preuzima vlagu s vlane struje
plina i predaje je suhoj struji. Sustav se moe koristiti za povrat osjetne i latentne topline zimi, te hlaenje i odvlaivanje ljeti.
Kondenzacijski regenerator ima glatku povrinu saa izraenu od aluminija ili elika ime je omoguen povrat latentne topline
samo zimi, tj. samo u sluaju hlaenja ispod rosita stanja istroenog zraka, pri emu vlaga kondenzira u toploj i isparava
u hladnoj struji. Problemi koji nastaju pri radu rotirajueg regeneratora su opasnost od smrzavanja pri niskim vanjskim
temperaturama i osjetljivost na oneienje saa, to dovodi do smanjenja stupnja povrata topline i vlage te porasta pada
tlaka. Osim toga, dolazi do mijeanja povratnog i vanjskog zraka u iznosu 2 do 5%. Mijeanje se moe smanjiti brtvljenjem, ime
se mijeanje smanjuje na manje od 0,5% ili izvedbom s plinskim jastukom, ime mijeanje potpuno prestaje. Sprjeavanje
smrzavanja i regulacija uinka rjeavaju se promjenom brzine vrtnje rotora.
Kod svih sustava povrata topline treba obratiti pozornost na razinu oneienja povrina izmjenjivaa. Naime, ako se oneienje
izmjenjivaa poveava, tada dolazi do smanjenja stupnja povrata topline, stupnja povrata vlage i do porasta pada tlaka na
strani zraka to izravno utjee na porast potronje elektrine energije za pogon ventilatora klimatizacijske jedinice. Oneienje
je mogue smanjiti u znatnoj mjeri ugradnjom filtara i njihovom redovitom zamjenom tijekom odravanja.
Zima
11
22
12
21
Slika 8.88 - h,x dijagram - prikaz procesa povrata osjetne i latentne topline zimi
551
552
Odsisni
zrak
Istroeni
zrak
Dobavni
zrak
Vanjski zrak
Slika 8.89 Rotirajui regenerator - sustav povrata osjetne i latentne topline
Analize i praksa pokazuju kako su sustavi povrata toplinske energije u pravilu isplativi, a za optimalan izbor tipa sustava ,
potrebno je provesti cjelovitu analizu za konkretan sluaj ugradnje ukljuivo investicijske i pogonske trokove, trokove
odravanja i utedu energije. Gospodarska analiza sustava temelji se na pogonskim uvjetima sustava klimatizacije, geografskoj
lokaciji i namjeni zgrade. Optimiranje stupnja povrata topline vezanjem SPT u seriju (jedan iza drugog), znatno poveava pad
tlaka, to najee dovodi do produljenja vremena povrata investicije.
Na slici 8.90 prikazana je funkcionalna shema jednokanalnog sustava toplozranog grijanja zraka sa 100% vanjskim zrakom.
Sustav koristi prikljuak na toplu vodu (npr. 80/60C) za grijanje, a za potrebe predgrijanja zraka koristi kruni cirkulacijski
sustav povrata topline umjesto konvencionalnog predgrijaa. Osnovni regulacijski element sustava je regulator (2), pomou
kojega se regulira temperatura dobavnog zraka. Temperatura prostora mjeri se preko osjetnika (9b) i u sluaju odstupanja
od postavljene vrijednosti regulator (2), mijenja otvorenost ventila (5a) i (5b). Zatita od smrzavanja vri se preko zatitnog
termostata (11), kojim se mjeri temperatura zraka iza grijaa. Ako je vrijednost temperature nia od postavljene (npr. 5C),
ukljuuje se sekundarna cirkulacijska pumpa grijaa, potpuno se otvara ventil (5a), zatvaraju se zaklopke vanjskog i istroenog
zraka i na posljetku se iskljuuju ventilatori kako bi se sprijeilo smrzavanje vode u grijau. Pritom se zatvara ventil (5b) i prekida
protok vode kroz izmjenjiva u dobavnoj struji kako bi se sprijeilo smrzavanje kondenzirane vlage iz istroenog zraka.
p
IZ
OZ
7 M
3
5b
9b T
VZ
T
9a
PROSTOR
DZ 10
5a
11
T
VZ - VANJSKI ZRAK
IZ - ISTROENI ZRAK
DZ - DOBAVNI ZRAK
OZ - ODSISNI ZRAK
2 - PI REGULACIJA
3 FILTAR
4 - GRIJA
5a - 3-PUTNI MIJEAJUI VENTIL

5b - 3-PUTNI MIJEAJUI VENTIL
7 - POGON ALUZIJE

TEMP. GRANINIK
Slika 8.90 Funkcionalna shema spajanja i regulacije sustava toplozranog grijanja sa 100% vanjskim zrakom i krunim
cirkulacijskim sustavom

553 zgrada
8.6.5.
Ovlaiva
U sustavima klimatizacije je za odravanje toplinske ugodnosti ponekad potrebno ovlaivati zrak koji se dovodi u prostor,
a potreba za tim najee se javlja u zimskom razdoblju, jer hladni vanjski zrak ulazi u proces pripreme s niskim sadrajem
vlage xe (obino izmeu 1 i 3 gw/kgsz). Sadraj vlage dobavnog zraka treba biti za 4 do 8 gw/kgsz iznad te vrijednosti. Uinak
ovlaivanja je koliina vode ili vodene pare koju je potrebno ovlaivaem predati zraku kako bi se postigla i odrala odreena
relativna vlanost zraka u prostoru. Uinak primarno ovisi o koliini vanjskog zraka koji ulazi u prostor prirodnom ili prisilnom
ventilacijom. Pri odreivanju uinka u obzir se moraju uzeti i izvori vlage unutar prostora - latentno optereenje prostora od
osoba, ureaja, opreme i proizvoda (tehnologije).

m ovl
VVZ
Vinf
xi
xe
m w,i
m ovl = (VVZ + Vinf ) ( xi xe ) m w,i
[kg/s] (8.57)
-koliina vode koju je potrebno predati zraku [kg/s]

-protoni volumen vanjskog zraka [m3/s]
-protoni volumen zraka usljed infiltracije [m3/s]
-sadraj vlage zraka u prostoriji [kgw/kgsz]
-sadraj vlage vanjskog zraka [kgw/kgsz]
-dobitak vlage od unutarnjih izvora [kg/s]
Ovlaivanje se moe vriti rasprivanjem vode u kapljevitom stanju ili vodene pare. Oba naina prikazana su u h,x dijagramu
(slika 8.21) iz kojega je vidljivo da se pri ovlaivanju kapljevitom vodom temperatura struje zraka sniava, dok pri ovlaivanju
vodenom parom temperatura struje zraka ostaje gotovo nepromijenjena. Stoga, pri ovlaivanju kapljevitom vodom, obino
zrak nakon ovlaivanja treba dogrijati te se dogrija postavlja nakon ovlaivaa.
Ovisno o masenom protoku zraka, maseni se protok vode ili vodene pare potreban za poveanje sadraja vlage struje zraka od
x1 do x2 (slika 8.21) rauna prema izrazu (8.26). Ovlaivanje vodom mogue je izvesti na razliite naine, primjerice rasprivanjem
ili pomou ovlaivaa s evaporativnim blokom. Kod prvog naina, voda se direktno raspruje u struju zraka pri emu je jako
bitno fino rasprenje, odnosno postizanje sitnih estica. Voda se obino raspruje sapnicama (slika 8.91) (komprimirani zrak,
voda pod tlakom) ili ultrazvunim vibracijama. U drugom sluaju, voda se prelijeva preko ispune (slika 8.92) koja se natopi. Na
povrini ispune voda ishlapljuje slijevajui se prema dolje u tankom filmu. Kroz blok struji zrak i na taj nain upija vlagu. Voda se
slijeva u za to predvienu posudu iz koje se ponovo prelijeva preko ispune. Iza ovlaivaa vodom ugrauje se odvaja kapljica
radi sprjeavanja prijenosa vodenih kapljica niz struju zraka.
Sapnice
Istrujni
otvor
otvor
Odvaja
kapljica
Struja zraka
Posuda za
vodu
vodu
vodu
Cirkulacijska
pumpa
pumpa
Slika 8.91 Ovlaivanje vodom - ovlaiva s rasprivanjem vode
553
554
Dovod vode
Zrak
Natopljena
ispuna
Posuda
za vodu
Slika 8.92 Ovlaivanje vodom - ovlaiva s evaporativnim blokom
Karakteristini parametri kod ovlaivanja vodom:

Brzine zraka je u pravilu izmeu 2 i 4 m/s kroz povrinu presjeka sa sapnicama za vodu
Uobiajena duljina sekcije ovlaivaa je 1,5 do 3 m
Veliina vodenih kapljica je do 100 m
Ukupni pad tlaka struje zraka pri prolazu kroz ovlaiva uglavnom ovisi o obliku odvajaa kapljica i brzini struje zraka kroz
njih. Vrijednosti se kreu izmeu 65 i 250 Pa, a najee oko 125 Pa
Za ovlaivanje je omjer toplinskih kapaciteta vode i zraka u pravilu (mwcw)//(maca)=0,3 0,6. Za 1,5 m dugu sekciju uz
(mwcw)//(maca)=0,45 to znai 0,5 L/s vode na 1 m3/s zraka, uz uinkovitost ovlaivanja od 0,85 do 0,90.
Ovlaivanje parom moe se izvesti direktnim ubrizgavanjem pare gdje se tzv. razvodno koplje nalazi u struji zraka i isputa paru
izravno u struju. Ovaj se princip primjenjuje ako je para ve dostupna u zgradi, odnosno ako se proizvodi za potrebe drugih
procesa. Najei izvor pare je niskotlani parni kotao u kotlovnici. U sluaju kada para nije dostupna iz drugog izvora, sustav
ubrizgavanja izvodi se kao samostalan, uglavnom elektrini sustav kod kojega je izvedeno vlastito generiranje pare grijaima
elektrodnog ili otpornikog tipa. Treba paziti da ovlaiva bude ugraen na mjesto gdje zrak moe apsorbirati isputenu
paru prije nego ona doe u dodir s ostalim elementima sustava, poput izmjenjivaa ili zaklopki. U suprotnom moe doi do
kondenzacije u dijelu sustava iza ovlaivaa.
Karakteristini parametri kod ovlaivanja parom:
Brzine zraka u pravilu izmeu 3 i 10 m/s kroz povrinu presjeka s razvodnim kopljima
Iskustvena minimalna duljina ravne sekcije sustava bez prepreka iza parnog ovlaivaa je 2 m
Preciznost regulacije vlage kod standardnih parnih ovlaivaa je 5 do 7% za on/off regulaciju i 3 do 5% za modulirajuu
regulaciju.
Para
Kondenzat
Slika 8.93 - Ovlaivanje vodenom parom direktno ubrizgavanje pare

555 zgrada
Regulacija ovlaivaa vri se preko osjetnika vlage u prostoru ili u odsisnom kanalu. Kapacitet kod direktnog ubrizgavanja pare
regulira se uglavnom mikroprocesorskim regulatorom koji pomie iglu regulacijskog ventila prema signalu od osjetnika vlage,
odnosno odreuje protok pare. Kod ovlaivanja vodom, signal od osjetnika vlage uglavnom ukljuuje, odnosno iskljuuje
cirkulacijsku pumpu. Za smanjenje prijenosa vika vlage niz struju zraka s potencijalnom kondenzacijom, u sustav se moe
ugraditi graninik vlage iza ovlaivaa (slika 8.94).
Ovlaivai predstavljaju dio sustava klimatizacije za koji je vrlo vano redovito odravanje. Kod ovlaivaa s vodom javlja se
problem skupljanja neistoe u posudi za vodu u donjem dijelu ovlaivaa. Pri odreenim temperaturama moe doi do
poveanja koncentracije mikroorganizama (primjerice bakterija legionela) u stajaoj vodi, a rasprivanjem te vode u ovlaivau,
javlja se opasnost za zdravlje korisnika. Takoer je mogue da uslijed ishlapljivanja poraste koncentracija otopljenih mineralnih
tvari u vodi u posudi, to kroz dulje razdoblje dovodi do stvaranja taloga i do zaepljenja cijevi i sapnica. Stoga je vano
periodiko pranjenje, ienje i dezinfekcija ovlaivaa, pogotovo na kraju sezone grijanja. Za ovlaivanje openito se koriste
tri vrste vode: pitka (netretirana), umekana i demineralizirana. Izbor pojedine vrste ovisi o primjeni i tipu ovlaivaa, pri emu
treba prouiti tehniku dokumentaciju ovlaivaa (ako se primjerice koristi elektroparni ovlaiva s elektrodama, tada nije
doputeno koritenje umekane vode). Ako se voda mora kemijski tretirati, to treba initi na odgovarajui nain dodavanjem
biocida i drugih kemikalija koje su prikladne za ovlaivae za to se mora konzultirati strunjaka za pripremu vode. Kod parnih
ovlaivaa, osnovni problem predstavlja stvaranje taloga na dijelovima ovlaivaa kod isparavanja vode poviene karbonatne
tvrdoe. Posebno treba provjeriti koja su kemijska sredstva predviena za pripremu napojne vode centralnog generatora pare,
kako se ne bi kroz parni ovlaiva ugrozilo kvalitetu zraka u zgradi.
Regulacijski
ventil
H Osjetnik vlage
Para
H Graninik vlage
Zrak
Ovlaiva
Slika 8.94 - Ovlaivanje parom s graninikom vlage iza ovlaivaa
8.6.6.
Filtar
Filtracijom zraka poboljava se kvaliteta zraka, zdravlje osoba koje borave u zgradi, titi se oprema od oneienja te se u
industrijskoj pimjeni poboljava kvaliteta proizvoda (npr. mikroelektronika, optika, farmaceutska industrija, prerada hrane i dr).
Izvori zagaenja zraka mogu biti vanjski, odnosno atmosferski, najee dim (industrija, promet...), praina (pijesak, zemlja,
promet...) te organske estice (bakterije, pelud...) ili unutarnji to dolaze od koe i kose, vlakana, opreme, kondenzata i dr.
Osnovne znaajke filtara za zrak su:
a) uinkovitost - izraava se kao postotak izdvojene neistoe sveden na veliinu estice
b) kapacitet zadravanja praine - ukupna masa praine koju filtar moe akumulirati
c) pad tlaka.
Kao dodatni pojam definira se sposobnost zadravanja praine kao maseni udio izdvojene praine iz zraka u odnosu na ukupnu
koliinu praine ispred filtra (esto se brka s uinkovitou).
Filtri se ugrauju na usis vanjskog zraka u zgradu, u recirkulacijske te obilazne kanale. Potrebno ih je ugraditi tako da je prednja
povrina okomita na struju zraka, kad god je to mogue. Filtarska sekcija obino prekriva itav presjek strujanja kombinacijom
standardnih ili posebnih dimenzija pojedinanih filtara. Filtar se zamjenjuje novim kada se dosegne konani pad tlaka propisan
od proizvoaa. Na tritu se nude u izvedbi filtarske trake, panelnog filtra, vreastog filtra, kazetnog filtra, HEPA filtra i dr.
Volumenski protok po jedinici povrine kree se od 0,02 do 2,5 m3/(sm2), maksimalni doputeni pad tlaka od 20 do 600 Pa, a
koriste se za proiavanje zraka s koncentracijom estica manjom od 5 mg/m3 (komforna klimatizacija).
555
556
Grubi filtri se koriste za uklanjanje estica veliine 3 do 80 m kao npr. praine to se taloi na unutarnjim povrinama, peludi,
spora, plijesni, laka za kosu i tekstilnih vlakana. Karakterizira ih mali pad tlaka, niska cijena i dobra uinkovitost za vlakna i
krupnije estice, ali i relativno slaba uinkovitost za tipinu atmosfersku prainu. Najee su u izvedbi panelnih ili plisiranih
filtara klase G1 do G4 prema EN 779 (tablica 8.9), s masenim zadravanjem praine 60 do 90%. Obino su suhe i jednokratne
izvedbe. U tu kategoriju spadaju i razliite filtarske trake iz sintetikih, celuloznih ili staklenih vlakana s promjerom vlakna od
1 do 10 m. Kako im uinkovitost raste, promjer i razmak izmeu vlakana se smanjuju. Filtarska traka obino se isporuuje
u roli irine 1 do 2 m i omoguuje korisniku rezanje materijala na potrebne dimenzije. Projektna brzina strujanja zraka kroz
filtarski medij obino je od 0,5 do 3 m/s. Brzina nastrujavanja zraka na elnu povrinu veinom je oko 2,5 m/s, to odgovara
brzinama nastrujavanja na izmjenjivae u klimatizacijskoj jedinici. Panelni filtri imaju povrinu filtracije 2 do 8 puta veu
od elne povrine, pa se brzina strujanja zraka nakon ulaska u filtarski medij smanjuje na 0,25 do 0,5 m/s. Panelni filtri se
izrauju od visokoporoznih grubih vlakana, a pojedinani su paneli dostupni u standardnim (600 mm x 600 mm) i posebnim
veliinama. Ugradbena dubina panelnih filtara uglavnom je izmeu 25 i 100 mm. esto se koriste u paketnim klima ureajima
i klimatizacijskim jedinicama u komercijalnim i javnim zgradama, u radnim prostorima i u stambenim aplikacijama. esto se
koriste i kao predfiltri za visokouinske filtre. Nakon dostignutog pada tlaka na filtru od oko 120 Pa, treba ga zamijeniti.
Posebnost filtara na pominoj roli je automatsko premotavanje elektromotornim pogonom prema signalu s tlane sklopke ili
pomou uklopnog sata. Regulacija preko tlane sklopke mjeri pad tlaka na filtru i ukljuuje/iskljuuje pogon za premotavanje
prema gornjoj, odnosno donjoj postavljenoj vrijednosti. To tedi materijal, ali osjetnici statikog tlaka trebaju biti pravilno
montirani i izvan utjecaja pomicanja regulacijskih zaklopki klimatizacijske jedinice. Veina sustava regulacije preko tlaka ne
radi dobro u praksi. Regulacija uklopnim satom pomae izbjegavanju navednog problema, jer se ciklus premotavanja moe
podesiti uz osiguravanje pogona s prihvatljivom potronjom filtarskog materijala. Tipian otpor strujanja za filtre na pominoj
roli kree se od 100 do 125 Pa.
Slika 8.95 Grubi filtar traka, pomina rola, panel
Fini filtri ukljuuju klase F5 do F9, prema EN 779 (tablica 8.9) i koriste se za uklanjanje estica veliine 0,3 do 3 m kao
to su bakterije, virusi, isparenja od kuhanja, dim i ugljena praina. Za estice veliine od 1 do 3 m uinkovitost je od
E2 < 50% do E2 > 80% (klase F5 i F6), a za estice veliine od 0,3 do 1 m uinkovitost je od E1 < 75 % do E1 > 95%. (klase F7 do F9).
Filtarski materijal je od sintetikih ili staklenih vlakana promjera manjeg od 1 m. Brzine strujanja unutar medija su od 0,03 do
0,5 m/s, uz brzine nastrujavanja do 4 m/s. Izvedba je najee vreasta ili kazetna s plisiranim materijalom poveane povrine
filtracije. esto im prethodi predfiltar (grubi filtar) kako bi im se produio pogonski vijek. Vreasti i kazetni filtri izrauju se od
razliitih vrsta vlakana promjenjive debljine, promjera i gustoe, pri emu se koriste sintetika, celulozna, staklena vlakna i drugi
materijali. Filtarski materijal obino se ugrauje u okvir u obliku vrea, odnosno plisiran u kazetu pravokutnog ili V-oblika. U
nekim konstrukcijskim rjeenjima materijal se dri sam uslijed vlastite krutosti ili uslijed napuhavanja zrakom, kao primjerice
kod vreastih filtara. Plisiranje u kazeti osigurava velik omjer izmeu povrine filtracije i elne povrine filtra, omoguujui tako
prihvatljiv pad tlaka uz male brzine strujanja zraka kroz filtarski materijal. Pojedinani su filtri dostupni u standardnim (600 mm
x 600 mm) i posebnim veliinama. Poetni pad tlaka je obino od 25 do 250 Pa. Zamjena se vri pri konanom padu tlaka od 125
Pa za filtre s niim otporom, do 500 Pa za filtre s najviim otporom strujanju. Ugradbena dubina filtra varira od 100 do 900 mm.
Koriste se u zahtjevnijim komercijalnim i industrijskim aplikacijama (zrani sustavi u bolnicama, visokozahtjevne komercijalne
zgrade, radionice precizne mehanike i dr).

557 zgrada
Slika 8.96 Fini filtar vreasti, kazetni pravokutni, kazetni V-oblika
Apsolutni filtri ukljuuju klase H10 do H14 prema EN 1822 pod nazivom HEPA (engl. high efficiency particulate air) koji imaju
uinkovitost od 99,97% za estice vee ili jednake od 0,3 m, prema DOP test metodi te ukljuuju klase U15 do U17 prema EN
1822, pod nazivom ULPA (engl. ultra-low penetration air) koji imaju uinkovitost 99,999% za estice vee ili jednake od 0,12 m
prema istoj metodi. Filtarski materijal je od staklenih vlakana promjera manjeg od 1 m koja se plisiraju u vrste papirne trake.
Povrina filtracije moe biti 50 puta vea od elne povrine filtra, uz brzine nastrujavanja zraka od 1 do 1,5 m/s i pad tlaka od 160
do 340 Pa za ist filtar. Brzina nastrujavanja za HEPA/ ULPA filtre moe se poveati do 2,5 m/s, ali se time poveava propusnost
filtra za estice odreene veliine i mogua posljedica je snienje klase filtracije. Brtvljenje izmeu materijala i okvira filtra te
izmeu okvira i vanjske brtve kuita je kritino za proputanje i uinkovitost. Za produljenje radnog vijeka prethodi im jedan
fini predfiltar ili dva, po jedan grubi i fini. Slue za uklanjanje estica kao to su slobodni virusi, ugljina praina, cigaretni dim,
dim od izgaranja i radon. Koriste se za iste prostore u mikroelektronikoj i farmaceutskoj industriji, preciznoj mehanici i u
operacijskim dvoranama u bolnicama. Standardne dimenzije su 610 x 610 x 292 mm, a dostupni su i u posebnim dimenzijama.
Pad tlaka kree se u rasponu od 150 do vie od 500 Pa tijekom radnog vijeka.
Prvi i drugi stupanj filtracije (u trostupanjskom sustavu) smjetaju se obino ispred grijaa, hladnjaka i drugih elemenata
sustava klimatizacije radi zatite opreme od taloenja praine. Ako apsolutni filtri tite kritine prostore kao to su isti prostori,
zadnji stupanj filtracije treba ugraditi to blie prostoru da se sprijei oneienje izmeu filtara i istrujnog otvora. Krajnji sluaj
predstavljaju prostori s jednosmjernim strujanjem zraka, gdje itav strop ili zid postaje zadnja filtarska sekcija.
Slika 8.97 Apsolutni filtar HEPA, detalj plisiranja materijala
557
558
Grubi filtarbrzina 2.5 m/s
Brzina
nastrujavanja: 2.5 m/s
Mehanizmi
filtracije:
2.5 m/s
Efekt tromosti i
prosijavanje
HEPA filtarbrzina 0.02 m/s
Fini filtarbrzina 0.11 m/s
1.3 m/s
1.3 m/s
Presretanje i
difuzija
Difuzija
Slika 8.98 Pojednostavljeni prikaz filtracije estica s razliitim vrstama filtara
Adsorpcijski filtri s aktivnim ugljenom esto se koriste za uklanjanje neugodnih mirisa i isparenja (ukljuujui hlapljive organske
spojeve unutar prostora, (engl. VOC volatile organic compounds) iz struje zraka. Adsorpcija fizikalno predstavlja kondenzaciju
plina ili pare na aktivnoj supstanci, koja je visokoporozna. Kada zrak struji kroz tipian ventilacijski sustav brzinom od 2 do
2,5 m/s, pripadajui padovi tlaka na adsorberu su izmeu 50 i 100 Pa. Dostupni su u mnogo razliitih izvedbi, esto kao grubi ili
fini filtri s nanesenim povrinskim slojem od aktivnog ugljena. Openito, pri veoj vlanosti i temperaturi zraka opada kapacitet
adsorpcije aktivnog ugljena. Granina vrijednost, tj. maksimum radne temperature je +38C.
Slika 8.99 Adsorpcijski filtar patrone, panel
Elektrostatiki filtri koriste efekt privlaenja izmeu estica razliitog elektrikog naboja (+/-). Elektrostatika izvedba koristi
sae (polipropilen) koje privlai estice praine suprotnog naboja, a naboj saa proizvodi strujanje zraka kroz filtar. Elektrika
izvedba koristi elektrino napajanje pri emu ionizirajue ice daju esticama praine (+) naboj, a zatim ih na kolektorskom
bloku privuku ploe s (-) nabojem. Ovi filtri obino se ugrauju u odsisni kanal prije odsisnog ventilatora. U sluaju filtriranja
vanjskog zraka, minimalna radna temperatura zraka ispred filtra je +4C, a pripadajui padovi tlaka za ovaj tip filtra su izmeu
50 i 100 Pa.
Slika 8.100 Elektrostatiki filtar elektrostatiki, elektriki, princip

559 zgrada
Tablica 8.9 Vrste filtara i klase filtracije

Vreasti filtri
Kazetni filtri
HEPA/ULPA filtri
Filtri na pominoj roli

Filtarske trake
PREMA ASHRAE Standard 52.1
Srednje zadravanje Aa [%]
Aa<65
65
Aa<
80
PREMA EN 779
G1
G2
80
Aa<
90
G3
Srednja uinkovitost Ea [%]
90 Aa
G4
40
Ea<
60
F5
60
Ea<
80
F6
* MPPS engl. Most Penetrating Particle Size minimalna uinkovitost
80
Ea<
90
F7
Inicijalna uinkovitost za MPPS*
90
Ea<
95
F8
95
Ea
F9
85 %
< Tx=MPPS<
99,999995%
PREMA EN 1822
H 10 U 17
Mogui uzroci slabe filtracije zraka su:

nedovoljna uinkovitost filtra
neispravna ugradnja
prodor neistoe (kroz filtar, izmeu filtra i okvira ili izmeu okvira i kuita)
oteenje filtra (poderani, probueni)
slabo odravanje.
Vani zahtjevi na instalaciju filtra koji omoguuju odgovarajuu uinkovitost su:
filtar mora imati dovoljan kapacitet u odnosu na protok zraka i koliinu praine s kojima treba rukovati. Preoptereenje od
10 do 15% je gornja doputena granica.
filtar mora odgovarati pogonskim uvjetima, kao to su: koliina praine u vanjskom zraku, potrebna razina istoe zraka, tip
pogona, brzina strujanja zraka, doputeni pad tlaka, pogonska temperatura.
poetni, srednji i krajnji padovi tlaka tijekom pogona, koji znaajno utjeu na potronju energije i trajnost filtara i zranog
sustava, moraju biti poznati. Praenje pada tlaka na filtru direktno utjee na njegovu uinkovitost.
ako e se koliina zraka u sustavu naknadno poveavati, treba odmah ugraditi veu filtarsku sekciju.
Minimalne zahtjeve za filtraciju vanjskog zraka u nestambenim zgradama definira norma HRN EN 13779, gdje se u prilogu A
navode minimalni zahtjevi za klase filtara prema EN 779 (standardna komforna aplikacija). Kvaliteta vanjskog zraka dijeli se u
kategorije ODA 1 do ODA 5 (engl. outdoor air), a kvaliteta unutarnjeg zraka u kategorije IDA 1 do IDA 4 (engl. indoor air), pri
emu klasa 1 predstavlja najviu, a klasa 4, odnosno 5 najniu kvalitetu.
Ako se filtracija vri u jednom stupnju, najnia preporuena klasa je F7 prema EN 779. Ako se filtracija vri u dva stupnja, najnia
klasa prvog stupnja je F5 prema EN 779, a klasa drugog stupnja je ista kao kod jednostupanjske filtracije. Navedeno odgovara
umjerenoj kvaliteti unutarnjeg zraka IDA 3 i istom vanjskom zraku ODA 1. Ako vanjski zrak sadri prainu (urbani gradski
okoli) ili se eli postii viu kvalitetu unutarnjeg zraka, tada prvi stupanj filtracije treba biti klase F7, a drugi klase F9. Za najniu
kvalitetu vanjskog zraka ODA 5 preporuuje se koritenje adsorpcijskih filtara u kombinaciji s filtrima estica radi odvajanja
plinova i mirisa. Najnia klasa filtracije za zatitu sustava povrata topline je F6. Filtri prvog stupnja trebaju se bez obzira na pad
tlaka zamijeniti novim nakon 2000 pogonskih sati ili najmanje jednom godinje, a filtri drugog stupnja nakon 4000 pogonskih
sati ili najmanje jednom u dvije godine. Preporuena razdoblja zamjene su u proljee po zavretku sezone grijanja ili u jesen
po zavretku sezone peludi. Prilikom odbacivanja istroenih filtara, treba imati na umu kako su filtri veinom klasificirani kao
opasan otpad.
8.6.7.
Ventilator
Ventilator je komponenta sustava pripreme zraka koja dobavlja i odsisava zrak za ventilaciju prostora. Osnovne pogonske
karakteristike ventilatora su protok zraka i ukupni pad tlaka u zranom sustavu. Vrlo vaan je pravilan odabir ventilatora koji e
osigurati traeni protok i kompenzirati ukupni pad tlaka, jer poddimenzionirani ventilator ne moe osiguravati uvjete ugodnosti
u prostoru, a predimenzionirani ventilator neracionalno troi energiju i novac.
559
560
Slika 8.101 Ventilator za centralnu klimatizacijsku jedinicu s remenskim prijenosom, direktno gonjeni
Dvije osnovne izvedbe ventilatora za ugradnju u zrane sustave su centrifugalni (radijalni) s naprijed i natrag zakrivljenim
lopaticama i aksijalni. Centrifugalni ventilator moe imati remenski prijenos snage s motora na kolo ventilatora (slika 8.101
lijevo) ili moe imati direktno spojeno vratilo s kolom ventilatora (izvedba sa slobodnim kolom slika 8.101 desno). Aksijalni
ventilator u pravilu ima direktno spojeno vratilo s kolom ventilatora. Zbog toga je stupanj korisnosti aksijalnih ventilatora
obino neto vei od centrifugalnih. Takoer, aksijalni ventilatori iz konstrukcijskih razloga obino imaju neto viu razinu buke.
Centrifugalni ventilatori konstrukcijski su prilagoeni za vie ukupne tlakove pri manjim protocima u usporedbi s aksijalnim
ventilatorima. Najuinkovitiji ventilatori za ugradnju u centralne klimatizacijske jedinice su centrifugalni s unatrag zakrivljenim
lopaticama. Ako se koristi remenski prijenos, prednost treba dati ploastom remenu pred klinastim zbog veeg stupnja
korisnosti. Aksijalni ventilatori se najee koriste za hlaenje kondenzatora rashladnika, ventilaciju tunela i garaa i dr.
Ukupni pad tlaka u sustavu ventilacije rauna se kao zbroj internog (unutarnjeg) pada tlaka - pada tlaka u klimatizacijskoj
jedinici i eksternog (vanjskog) pada tlaka pada tlaka u zranim kanalima i na distributerima. Poveanje tlaka u ventilatoru
(zbroj statikog i dinamikog tlaka) mora biti vee ili jednako zbroju internog i eksternog pada tlaka:

pV = pSTAT + pDIN pINT + pEXT
[Pa] (8.58)
Elektrina snaga za pogon ventilatora za nazivni protok i pad tlaka:
PEL =

PEL
pV
V
TOT
V
TRAN
MOT
REG
TOT
V pV
[W] (8.59)
TOT
= VTRAN MOT REG = 0,3 0,8 [-]
(8.60)
-elektrina snaga za pogon ventilatora [W]

-poveanje tlaka zraka u ventilatoru [Pa]
-volumenski protok zraka kroz ventilator [m3/s]
-ukupni stupanj korisnosti ventilatora [-]
-stupanj korisnosti kola ventilatora [-]
-stupanj korisnosti prijenosnog sustava (remenice, vratila) [-]
-stupanj korisnosti motora [-]
-stupanj korisnosti regulacije [-]
Uslijed rada ventilatora dolazi do zagrijavanja struje zraka koju ventilator dobavlja jer se tim zrakom obino hladi motor
ventilatora. To treba uzeti u obzir u reimu hlaenja, jer e ventilator prostoriji dobavljati zrak s neto viom temperaturom,
nego to je izaao iz hladnjaka klimatizacijske jedinice (ako je ventilator iza hladnjaka). Poveanje temperature zraka od
ventilatora rauna se priblino prema izrazu:
pV
c pTOT
[oC] (8.61)

561 zgrada
Izbor ventilatora vri se prema potrebnom protoku i ukupnom padu tlaka u sustavu klimatizacije iz tablinih ili grafikih
podataka proizvoaa. Iskoritenje ventilatora usko je povezano s potronjom energije u zranom sustavu. Ventilator treba
izabrati tako da radi s visokim stupnjem korisnosti kroz najdulje mogue razdoblje pogona. Ventilatori su izvor buke u zranim
sustavima, pri emu obino ventilatori s veom ukupnom korisnou proizvode niu razinu buke. Zvukovi visokih frekvencija
se lake priguuju od niskofrekventnih zvukova. Proizvoa bi osim dijagrama za izbor ventilatora trebao dati i podatke o
zvunom tlaku koji ventilator proizvodi.
KRIVULJA
TLAKA
UKUPNI TLAK [Pa]
400
KRIVULJA SNAGE
300
80
60
KRIVULJA
KORISNOSTI
200
100
20
0
12
4
6
8
VOLUMENSKI PROTOK [m3/s]
10
40
STUPANJ KORISNOSTI [%]
PODRUJE
IZBORA
500
SNAGA [kW]
600
Slika 8.102 - Pojednostavljeni dijagram za izbor ventilatora
Pri ugradnji zrane jedinice s ventilatorom, kanali se s jedinicom trebaju spojiti jedrenim platnom ili drugim elastinim
materijalom kako bi se sprijeio prijenos vibracija.
Prema mogunosti promjene brzine vrtnje, ventilatori se mogu izvesti kao:
jednobrzinski (on/off )
dvobrzinski
modulirajui.
Najefikasniji nain promjene kapaciteta ventilatora je promjena brzine vrtnje i za to se najee primjenjuje modulirajua
regulacija s kontinuiranom promjenom brzine vrtnje. Kod nekih tipova ventilatora kapacitet se moe mijenjati i promjenom
nagiba lopatica. Ventilatori se u modernim centralnim sustavima klimatizacije esto opremaju modulirajuom regulacijom, jer
je uinkovita prilagodba brzine vrtnje, odnosno kapaciteta ventilatora, vaan imbenik koji utjee na ekonominost pogona
zranog sustava. Primjerice, VAV sustavi (s promjenjivim volumenom zraka) pri djelominom toplinskom optereenju, rade sa
smanjenim protokom zraka pri emu prilagodba brzine vrtnje moe dovesti do znaajne utede energije.
Jedan od najeih naina regulacije rada ventilatora u VAV sustavima je putem osjetnika statikog tlaka u zranom kanalu (slika
8.103). Regulacija radi na principu odravanja statikog tlaka na jednom mjernom mjestu. Praksa pokazuje kako je najpovoljnije
postaviti osjetnik tlaka u kanal na 75% do 100% udaljenosti izmeu prvog i najudaljenijeg distributera. Meutim, ako se
osjetnik postavi preblizu pojedinom VAV ventilu, to moe stvarati potekoe pri balansiranju sustava. Takoer se primijetilo
kako i kod dobro pozicioniranog osjetnika ventilator u velikom broju pogonskih sati tlai zrak u kanalski razvod u kojemu je
velik broj djelomino zatvorenih VAV ventila, to dovodi do poveane potronje energije. Stoga se u pojedinim sluajevima
koriste i signali sa VAV ventila za regulaciju ventilatora, jer je energetski uinkovitiji pogon s manjom brzinom vrtnje i veom
otvorenou veine VAV ventila u sustavu. Mjerenjima su kod takvoga pristupa ustanovljene dodatne energetske utede od 30
do 50%.
561
562
ZRANI DISTRIBUTERI
TLANI
VENTILATOR
KANALSKI RAZVOD
VSD
FREKVENTNI
REGULATOR
DP
75 DO 100% od L
OSJETNIK
TLAKA
Slika 8.103 - Regulacija brzine vrtnje ventilatora prema statikom tlaku u kanalskom razvodu
Regulacija kapaciteta ventilatora putem razlike statikog tlaka, koristi se za odravanje tlaka u zgradi ili prostoru razliitog
od okolnih prostorija ili vanjskog okolia. Tipine primjene su za iste prostore (pozitivna razlika tlaka kako bi se sprijeila
infiltracija), laboratorije (pozitivna ili negativna ovisno o namjeni) i kuhinje (negativna razlika tlaka kako bi se sprijeilo irenje
pare i mirisa). Metoda regulacije odsisnog ventilatora (slika 8.104) koristi mjerenje unutarnjeg i vanjskog (referentnog) statikog
tlaka prostora preko diferencijalnog osjetnika tlaka (2). Lokacija mjerenja statikog tlaka mora biti na mjestu udaljenom od
vrata i prozora te dizala, a ako se koristi osjetnik, treba ga smjestiti u prostrano reprezentativno podruje zatieno od propuha.
Regulator tlaka obino upravlja zaklopkama u odsisnom kanalu (3) kako bi se odrao traeni tlak promjenom protoka zraka.
M
2 p
3
M
u
1
p
1 - Regulator
2 - Diferencijalni osjetnik tlaka
3 - Pogon zaklopke
4 - Frekventni pretvara (opcija)
Slika 8.104 Regulacija ventilatora za odravanje tlaka u prostoru
Regulacija kapaciteta tlanog ventilatora moe se vriti slijeenjem (engl. tracking) promjene kapaciteta odsisnog ventilatora
(slika 8.105). Regulator (1) prima signal od regulatora (4) ako se putem osjetnika dinamikog tlaka (3) izmjeri promjena protoka
u odsisnom kanalu. Na temelju te promjene mijenja se postavljena vrijednost protoka na regulatoru (1) i slijedi nalog za
promjenu brzine vrtnje tlanog ventilatora pomou varijatora brzine (5).

563 zgrada
3 p
2 p
u
1
v
4
w
1 - Regulator tlanog ventilatora

2 - Diferencijalni osjetnik tlaka u tlanom kanalu
3 - Diferencijalni osjetnik tlaka u odsisnom kanalu
4 - Regulator odsisnog ventilatora
5 - Frekventni pretvara
Slika 8.105 Regulacija kapaciteta tlanog ventilatora prema odsisnom ventilatoru
Znaajne utede energije mogu se postii u sezoni hlaenja koritenjem tzv. besplatnog hlaenja u razdobljima sniene
vanjske temperature, primjerice nou. Takav nain koritenja posebno je isplativ u masivnim zgradama poveane toplinske
tromosti. Pri tome je vano optimalno ugoditi regulaciju razdoblja takvog pogona i graninih temperatura ukljuenja i
iskljuenja (slika 8.106). Minimalna vrijednost granine temperature vanjskog zraka za ukljuenje je izmeu 12 i 14C, uz uvjet
da unutarnja temperatura prelazi postavljenu vrijednost. Pri tome su zaklopke vanjskog i istroenog zraka potpuno otvorene i
zaklopka optonog zraka potpuno zatvorena. Izmjenjivai nisu u pogonu.
T 1
Q2
Q1
T
2
1 - Osjetnik unutarnje temperature

2 - Osjetnik vanjske temperature
3 - Regulator
4 - Tajmer
Q1 - Signal za upravljanje zaklopki
Q2 - Signal za upravljanje ventilatora
Slika 8.106 Regulacija mjealita za besplatno hlaenje
Kao jedan od energetski uinkovitih naina regulacije kapaciteta ventilatora moe se koristiti i regulacija prema ventilacijskom
zahtjevu za odravanje odgovarajue koncentracije zagaivaa u prostoru. U prostor se pri tom postavlja osjetnik zagaivaa
(primjerice osjetnik CO2 u standardnim primjenama poput ureda, uionica i sl.) i protok vanjskog zraka se prilagoava
koncentraciji zagaivaa tako da se pri povienju koncentracije protok povea, a pri sniavanju koncentracije protok se smanji.
Tako se u pojedinim prostorima protok vanjskog zraka odrava prema optereenju u odreenom trenutku, to moe znaajno
smanjiti potronju energije ventilacijskog sustava izvan razdoblja intenzivnog koritenja.
563
564
Primjer 4 Ventilator s frekventnim pretvaraem

Naziv
mjere
Opremanje sustava prisilne ventilacije VAV sa kontinuiranom regulacijom brzine vrtnje na

tlanom i odsisnom ventilatoru
Opis mjere
Uredska zgrada 2000 m2. Ugradnja sustava prisilne ventilacije promjenjivog protoka zraka s
frekventnim pretvaraima za regulaciju brzine vrtnje tlanog i odsisnog ventilatora.
Ulazni podaci:
Nazivni volumenski protok zraka sustava prisilne ventilacije V=18000 m3/h
Stupanj korisnosti ventilatora =75%
Broj sati pogona godinje top=3640 h/god
Pad tlaka tlani dio: pT=1000 Pa
Pad tlaka odsisni dio: pO=700 Pa
Prosjeni volumenski protok zraka sustava prisilne ventilacije V=11700 m3/h
(65% nazivnog protoka prema HRN EN 13779)
Opremanje sustava prisilne ventilacije sa kontinuiranom regulacijom brzine vrtnje
Utede
Ukupna elektrina energija

godinje
36920 kWh (regulacija zaklopkama)

18810 kWh (kontinuirana regulacija)
Godinje utede
12860 kn
18110 kWh
Godinji trokovi
Investicija
19000 kn
Rok povrata investicije
1,5 god
ivotni vijek EE mjere
20 god
Utede u ivotnom
vijeku*
226800 kn
362 MWh
8.6.8.
Kanalski razvod
Kanali su element sustava ventilacije i klimatizacije koji se koristi za transport zraka od klimatizacijske jedinice do klimatiziranog
prostora.
Podjela kanala prema obliku poprenog presjeka (slika 8.107):
1) Pravokutni koriste se za veinu standardnih primjena u niskobrzinskim sustavima. Lagano se sklapaju na mjestu montae,
ali za velike poprene presjeke kanala su potrebna ojaanja, odnosno ukrute
2) Okrugli pogodni za visokobrzinske sustave jer ih karakterizira manji otpor strujanju zraka, bolja krutost i vrstoa, manja
buka i minimalno proputanje zraka (3%)
3) Ovalni oblik poprenog presjeka izmeu pravokutnog i okruglog, pa ovaj tip kanala posjeduje prednosti i pravokutnih i
okruglih kanala s manje jakih turbulencija zraka i manjim potrebnim prostorom za montau
4) Fleksibilni - koriste se za povezivanje glavnog kanala i distributera i trebaju biti to krai jer izazivaju velik pad tlaka.

565 zgrada
Popreni
spoj
Spiralni av
Uzduni
av
1)
2)
3)
4)
Slika 8.107 - Razliite vrste zranih kanala
Materijali za izradu kanala moraju biti iznutra glatki sa to manjim koeficijentom trenja, jer to izravno utjee na pad tlaka u
kanalu i potrebnu snagu ventilatora. Osim toga moraju biti male mase, jednostavni za proizvodnju i montau, jednostavni
za ienje, dugotrajni, nehigroskopni, nezapaljivi, te otporni na koroziju. Kanali se najee izrauju od galvaniziranog ili
nehrajueg elika, aluminija (debljine lima 0,4 3,5 mm) i stakloplastike (debljine 25 38 mm). Za fleksibilne cijevi koristi se
vieslojna poliesterska folija ojaana spiralnom jezgrom od eline ice ili naboranim spiralnim trakama od aluminija i izolirana
slojem staklene vune debljine 25 do 50 mm. Vanjska povrina fleksibilne cijevi obino je pokrivena aluminijskom folijom koja
slui kao mehanika zatita i kao parna brana.
Pri projektiranju i izvoenju kanala treba obratiti panju na velik broj imbenika kako bi kanali imali odgovarajuu funkciju u
sustavu ventilacije. Pored preporuka prikazanih na slici 8.108, vano je predvidjeti dovoljan prostor za montau uz osiguran
pristup radi odravanja i ienja tijekom eksploatacije (s dovoljnim brojem, dimenzijama i odgovarajuim razmjetajem
revizijskih otvora).
Izbjegavati duge
fleksibilne cijevi
Nedostaju odgovara jui prijelazni komadi
za spoj ogranka
Smanjiti broj koljena
Regulacijska zaklopka
Odgovarajui
prijelazni komadi
za spoj ogranka
Elastini spoj izmeu
ventilatora i kanalskog
razvoda
Ventilator s niskom
razinom buke montiran
na nosae to
izoliraju vibracije
Slika 8.108 - Openite preporuke pri projektiranju i izvoenju kanalskog razvoda
565
566
Uslijed trenja i lokalnih gubitaka u kanalima dolazi do pada tlaka. Stoga se u sustav ugrauje ventilator koji kompenzira gubitke
i tlai, odnosno odsisava zrak iz zgrade. Karakteristike tlaka pri strujanju zraka uzdu kanala s ventilatorom mogu se saeti kako
slijedi:
-- u CAV sustavima strujanje zraka u kanalima smatra se kontinuiranim i stabilnim. Kako je promjena statikog tlaka u sustavu
kanala s ventilatorom mala u usporedbi s atmosferskim tlakom, strujanje zraka se takoer smatra i nestlaivim
-- u veini dionica, ukupni tlak struje zraka smanjuje se u smjeru strujanja (pad tlaka)
-- ukupni tlak struje zraka moe se lokalno iznimno poveati uslijed poveanja brzine strujanja do koje dolazi zbog mijeanja
struja iz vie ogranaka
-- kada zrak struji kroz ventilator, ukupni i statiki tlak poveaju se od minimalne (negativne) vrijednosti na ulazu u ventilator
do maksimalne (pozitivne) vrijednosti na izlazu iz ventilatora
-- znaajka tlaka izmeu bilo koja dva presjeka kanala je regulirana promjenom ukupnog tlaka puk uslijed pada tlaka pEXT
izmeu ta dva presjeka pri emu vrijedi puk
=
puk 1 pEXT .
2
Ukupni tlak u kanalu jednak je zbroju statikog tlaka (tlak fluida na stjenku) i dinamikog tlaka (nastaje zbog strujanja zraka
u kanalu). Pojednostavljeni primjer razdiobe tlaka prikazan je na slici 8.109. Proraun ukupnog tlaka, pri emu se statiki tlak
esto izraava preko visine stupca vode, vri se prema:

=
puk pstat + pdin
pstat = w gH
pdin =
w2
2

w
-gustoa vode [kg/m3]
H
-statiki tlak izraen u visini stupca vode [m]
[Pa] (8.62)
[Pa] (8.63)
[Pa] (8.64)
Prema slici 8.109 vidljivo je kako kod smanjenja presjeka strujanja poraste dinamiki tlak uslijed poveanja brzine, dok se
ukupni i statiki tlak sniavaju. Kod poveanja presjeka strujanja ukupni i dinamiki tlak se sniavaju, a statiki tlak moe porasti
(ne uvijek). Ta se pojava naziva povrat statikog tlaka.
Ulaz
Izlaz
va
Zrak
pdin
pv,stat
pstat
Atmosferski tlak
Ukupni
tlak puk
Statiki
tlak pstat
pv,uk
Dinamiki
tlak pdin
Slika 8.109 Razdioba tlaka u kanalskom razvodu
puk

567 zgrada
Eksterni pad tlaka (u kanalima) rauna se kao zbroj padova tlaka uslijed trenja i lokalnih otpora prema izrazu:
pEXT
= plin + plok
L w2
plin =
d 2

[Pa] (8.65)
[Pa] (8.66)
w2
plok =
[Pa] (8.67)
2

plin
-gubici trenja uslijed povrinske hrapavosti unutarnje povrine kanala [Pa]
plok
-lokalni gubici u dijelovima sustava poput ulaza, izlaza, zaklopki, koljena, T-spojeva i dr. [Pa]
-koeficijent trenja [-]
-duljina kanala [m]
-unutarnji promjer kanala okruglog presjeka [m]
-koeficijent lokalnih gubitaka [-]
Ukupni pad tlaka moe se prikazati jednadbom:

2
L
w
pEXT = +
=
d
2
R
Z
Veliine R, Z i
RL + Z [Pa]
(8.68)
-jedinini pad tlaka po metru duljine [Pa/m]

-pad tlaka uslijed lokalnih otpora [Pa]
mogu se odrediti iz tablica i dijagrama u literaturi ili proraunom preko odgovarajuih jednadbi.
Za proraun pada tlaka uslijed trenja za kanale koji nisu okruglog presjeka (pravokutni, ovalni), potrebno je izraunati njihove
ekvivalentne promjere. Preraunavanje se temelji na jednakom protoku, otporu i duljini promatrane dionice. U literaturi se
mogu pronai gotove tablice izraunatih ekvivalentnih promjera za standardne dimenzije pravokutnih kanala. Ekvivalentni
promjer za pravokutne kanale odreuje se prema izrazu:
d ekv

a
b
a 5 b5
= 1,3
(a + b) 2
8
(8.69)
-duljina jedne stranice kanala (slika 8.107-1) [mm]

-duljina druge stranice kanala [mm]
Za sustave niskotlane klimatizacije najee se dimenzioniranje kanala provodi metodom konstantne brzine pri emu se
u pojedinoj dionici odabere konstantna brzina zraka prema zahtjevima ugodnosti. Povrine presjeka, odnosno dimenzije
pojedine dionice kanala proraunaju se na osnovi odabrane brzine i zatim se zaokrue na standardnu veliinu prema literaturi.
Brzina se postupno smanjuje od klimatizacijske jedinice (5 do 8 m/s), prema krajevima kanalskog razvoda gdje su smjeteni
dobavni i odsisni distributeri (2 do 3.5 m/s). Podjela na dionice vri se po kriteriju konstantne brzine strujanja, odnosno nova
dionica zapoinje kada se promijeni povrina poprenog presjeka kanala za konstantan protok zraka ili kada se promijeni
protok uslijed odvajanja dijela struje u ogranke kanala.
Za odgovarajuu razdiobu zraka unutar zgrade nije dovoljno samo ispravno dimenzionirati ukupni protok, ventilator i zrane
kanale. Vrlo je znaajno ostvariti odgovarajui protok u svim dionicama kanalskog razvoda, prema projektu. Stoga se zrani
kanali hidrauliki balansiraju kako bi svi prostori u zgradi dobili predvienu koliinu zraka. Pojednostavljeni primjer prikazan je na
slici 8.110 gdje est jednadbi predstavlja est moguih putova strujanja i te jednadbe trebaju biti zadovoljene za ostvarivanje
ravnotee tlakova pri projektnom protoku u svim dionicama. Balansiranje se barem djelomino treba ostvariti odgovarajuim
567
568
nainom grananja kanala. Balansiranje samo pomou regulacijskih zaklopki nije ekonomino (gubici priguenja) i moe postati
izvor primjetne buke kod strujanja.
Slika 8.110 Pojednostavljena shema za balansiranje kanalskog razvoda, [8.11]
Proputanje kanala vrlo loe utjee na energetsku uinkovitost zranih sustava klimatizacije. Preporuka je da proputanje
ne prelazi 6% protoka zraka to za odravanje projektiranog protoka u praksi trai oko 15% veu snagu ventilatora. Kanalski
razvod nije mogue potpuno zabrtviti, a proputanje se najee iskazuje preko protoka istjecanja zraka svedenog na jedinicu
povrine kanala pri nekom referentnom tlaku. Za klasifikaciju propusnosti kanala koristi se koeficijent propusnosti po m2
povrine kanala:
K=

V
A
pref
V
0.65
Apref
[m3/(sm2Pa0.65)] (8.70)
-protok istjecanja zraka [m3/s]

-povrina kanala [m2]
-referentni tlak za ispitivanje [-]
Ako je poznat koeficijent proputanja K, protok istjecanja za kanalski razvod poznate povrine A s poznatim ukupnim padom
tlaka p , moe se izraunati prema:

KAp 0.65
V
=
[m3/s] (8.71)
Tablica 8.10 - Klase propusnosti zranih kanala prema smjernici Eurovent 2/2
Klase prema Eurovent 2/2*
lit/(sm2Pa0.65)
Klasa A
Klasa B
Klasa C
Klasa D
K<0,027
K<0,009
K<0,003
K<0,001
Propusnost pri tlaku 100

Pa
lit/(sm2)
0,54
0,18
0,06
0,02
Propusnost pri tlaku 400

Pa
lit/(sm2)
1,33
0,44
0,15
0,05
* Klasa D nije definirana u Eurovent 2/2 ali se koristi u nekim europskim zemljama
Smanjenje propusnosti zranih kanala postie se izvedbom spojeva u vioj klasi, omatanjem spojeva vanjskim trakama za
brtvljenje ili ugradnjom gumenih brtvi u spojeve (najskuplje i najkvalitetnije rjeenje standardno u skandinavskim zemljama).
Pad tlaka u kanalskom razvodu direktno je povezan s potrebnom snagom ventilatora. Smanjenje pada tlaka postie se
odgovarajuim projektnim rjeenjima uz smanjenje duljine razvoda, broja koljena i ogranaka, pravilnim razmjetajem i izborom

569 zgrada
distributera i dr. Iz izraza 8.68 vidljivo je kako dimenzije kanala imaju direktan utjecaj na pad tlaka, jer e u kanalima vee
povrine poprenog presjeka (veeg ekvivalentnog promjera) otpor trenja biti manji. Tu je i indirektan utjecaj dimenzije kanala
preko brzine strujanja pri konstantnom protoku, jer pad tlaka raste s kvadratom porasta brzine. Primjerice, kod dvostruko vee
brzine strujanja (dvostruko manji presjek strujanja), pad tlaka poraste etiri puta. Stoga je openita preporuka kako za potrebni
protok zraka kanale ne treba pretjerano smanjivati. Poviena brzina strujanja u kanalu moe izazvati i primjetnu buku.
Toplinska izolacija kanala postavlja se iz tri osnovna razloga:
smanjenje izmjene topline izmeu kanala i okolia uz eventualno sprjeavanje kondenzacije
zatita od poara
apsorpcija buke iz kanala.
Postavljanje toplinske izolacije uobiajeno je na vanjskoj povrini kanala, a ako se sluajno izolacija postavlja iznutra, tada
predvieni materijal treba biti pogodan za ienje standardnim nainima. Ako kroz kanal struji hladni zrak, za klimatizaciju
tada postoji mogunost kondenzacije vlage iz zraka na vanjskoj povrini neizoliranog kanala. U tome se sluaju treba koristiti
izolacija s parnom branom koja sprjeava prodor vlage unutar izolacijskog materijala. Na tritu se mogu pronai i gotovi
predizolirani kanali. U praksi se obvezno izvodi toplinska izolacija usisnog kanala vanjskog zraka do klimatizacijske jedinice i
dobavnog kanalskog razvoda od jedinice do prostora. Odsisni razvod esto ostaje neizoliran to nije uvijek tehniki opravdano,
pogotovo ako se odsisni zrak koristi za povrat topline. Debljina izolacije ovisi o izolacijskom materijalu i najee iznosi od
20 mm na vie. Pri prolasku tlanih i odsisnih kanala kroz poarne sektore, esto je nuna ugradnja protupoarne zaklopke ije
dimenzije prikljuka odgovaraju dimenzijama kanala.
8.6.9. Distributer
Distributeri se koriste za dovod i odsis zraka u klimatiziranim prostorima. Na temelju potrebnog volumenskog protoka zraka
i veliini prostorije, odabere se odgovarajua veliina i tip istrujnih ili odsisnih distributera iz kataloga proizvoaa. Zatim se
odabere broj komada distributera i lokacija unutar prostorije za ostvarivanje odgovarajue razdiobe strujanja u zoni boravka.
Lokalni izvori toplinskih optereenja su odluujui za izbor tipa i pozicije dobavnih distributera, koje treba locirati tako da se
neutralizira nepoeljni konvektivni toplinski tok od koncentriranog izvora toplinskog optereenja.
Ako je izvor topline smjeten unutar zone boravka u prostoriji, efekt zagrijavanja zraka moe se sprijeiti usmjeravanjem
hladnog zraka prema izvoru topline ili smjetajem odsisnih distributera u blizini izvora. Odsis u blizini izvora topline je
ekonominiji za primjenu kod hlaenja jer se toplina odvodi na izvoru, umjesto da toplinski optereuje zrak klimatiziranog
prostora. U prostorima za koje je predvieno koritenje preteno u reimu hlaenja, takav odsis najtoplijeg zraka iz prostora
moe efektivno umanjiti potronju energije.
Ako je optereenje od rasvjete veliko (primjerice 50 W/m2 i vie) i stropovi relativno visoki (iznad 4.5 m), dobavni distributeri
trebaju biti smjeteni po mogunosti ispod rasvjete. Ovakav pristup smanjuje potrebe za veim protokom dobavnog zraka.
Zatvorena rasvjetna tijela su energetski povoljnija od izloenih rasvjetnih tijela, jer se vei dio topline izmjenjuje zraenjem.
U prostorima s vrlo visokim stropovima, atrijima, krovnim prozorima ili velikim okomitim staklenim povrinama i u najviim
podrujima iznad zone boravka, slojevita razdioba zraka moe se iskoristiti kao mjera utede energije postavljanjem odsisnih
otvora blizu zone boravka. Ako je izveden sputeni strop, treba odravati niski radni statiki tlak preko cijele povrine stropa
zbog mehanike zatite; uglavnom je najvei prihvatljivi pad tlaka od 5 do 7.5 Pa.
Naelno, smjetaj odsisnih distributera ne utjee znaajno na razdiobu zraka u zoni boravka, iako se pri tome treba pridravati
osnovnih strunih preporuka. Odsisne distributere treba smjestiti dovoljno daleko od dobavnih distributera, tako da se smanji
pojava kratkog spoja sa strujom dobavnog zraka. Ako se zrak dobavlja sa stropa, odsis se moe smjestiti izmeu dobavnih
distributera ili na udaljenom dijelu prostorije. U prostorijama s izraenom vertikalnom slojevitom razdiobom zraka, poput
raunskih centara, kinodvorana, kuhinja, kafia ili klubova, odsis treba smjestiti blizu stropa radi odvoenja toplog zraka, mirisa
i dima.
569
Tablica 8.11 Preporuene brzine strujanja zraka na odsisnim distributerima

Smjetaj odsisnog otvora
Brzina preko bruto povrine [m/s]
Iznad zone boravka
>4
3 do 4
2 do 3
1 do 1,5
1 do 1,5
Unutar zone boravka, udaljeno od sjedeih mjesta

Unutar zone boravka, u blizini sjedeih mjesta
Prestrujavanje korz vrata ili zidove s reetkama
Prestrujavanje kroz podrezana vrata
Vanjske reetke za usis vanjskog i ispuh istroenog zraka postavljaju se na vanjski zid (slika 8.111), na krov ili u zasebni objekt
pored zgrade koji je sa zgradom povezan kanalom u tlu. Kako bi se smanjilo usis neistoe iz vanjskog okolia, preporuuje se
proirenje usisnog kanala i izbor veliine vanjske usisne reetke kod koje brzina strujanja na reetki ne prelazi 3 m/s. S unutarnje
strane vanjske reetke obvezno se postavlja iana mrea s otvorom oka 1 cm x 1 cm, radi zatite od ulaska ptica i veih kukaca.
Hmin=200mm
A) Vertikalni razmaci izmeu

usisnih i izlaznih otvora
Lmin=1m
Lmin=1.8m
Hmin=450mm
Hmin=1.8m
Ugao zgrade
Lmin=1m
Ugao zgrade
570
Hmin=200mm
A) Horizontalni razmaci izmeu

usisnih i izlaznih otvora
Slika 8.111 - Preporuke za smjetaj vanjskih reetki za usis i ispuh
Distributeri se dijele na tri glavne skupine:

reetke
difuzori
sapnice
Reetke se koriste kao istrujni ditributeri dobavnog zraka ili kao odsisni distributeri istroenog zraka pri mijeajuoj ventilaciji.
Upotreba iste reetke u reimu grijanja i hlaenja zraka mora se paljivo ispitati i esto nije preporuljiva. Reetke imaju
usporedivo manji omjer indukcije, vee propadanje mlaza, vei domet i brzinu strujanja u zoni boravka od stropnih i ostalih
distributera. Funkcioniraju dobro ako su smjetene visoko na zidu (reetka s dvostrukim otklanjanjem mlaza je obino
optimalno rjeenje) i rubno u parapetu ili podu (reetke sa zakrivljenim krilcima koje usmjeravaju zrak paralelno s povrinom
za montau). Istrujne reetke montirane u 2.4 do 3 m visoke stropove, koje upuhuju zrak direktno prema zoni boravka najee
su neprihvatljive u komfornim sustavima klimatizacije.

571 zgrada
Slika 8.112 Reetke
Difuzori se na tritu nude u velikom broju razliitih tipova za ugradnju na strop, u pod, u zid ili u parapet ispod vanjskog
prozora. Stropni difuzori sastoje se od niza koncentrinih prstenova ili stoastih ploha izraenih od krilaca postavljenih u
razliitim smjerovima i vanjskog kuita ili okvira. Dobavni zrak se ubacuje kroz koncentrine prolaze, kroz prolaze usmjerene u
jednom, dva, tri, u svim smjerovima ili vrtlono. Smjer ispuhivanja zraka se kod veine stropnih distributera moe mijenjati od
horizontalnog do vertikalnog. Dobavni stropni difuzori koji ubacuju zrak horizontalno su pogodni za klimatiziranje prostora s
niskim stropovima, a osim toga mogu raditi i s veim protocima zraka. Stropni difuzori s veim omjerom indukcije pogodni su
za vee temperaturne razlike pri distribuciji hladnog zraka.
Slika 8.113 - Stropni difuzori s prikljunom kutijom
Linijski difuzori koriste se kao dobavni (najee) ili odsisni distributeri. Sastoje se od jednog ili vie paralelnih raspora uz
mogunost ugradnje u viestruke sekcije kako bi se ostvarile duge, neprekinute linije na stropu. Najee se koriste za stropnu
ugradnju, ali mogu biti smjeteni i visoko na zidu, u parapetu ili u podu. Dobavni zrak moe se usmjeravati horizontalno ili
vertikalno za svaki raspor zasebno. Pri ugradnji u vertikalne zidove na udaljenosti manjoj od 15 30 cm ispod stropa, strujanje
je okomito na povrinu zida (uz liniju stropa). Ako se ugrauje nie od 30 cm ispod stropa, preporuuje se otklon u smjeru
stropa pod kutom 15 do 30.
571
572
Materijal
ispune
Ulaz zraka
Prikljuni
plenum
Strop
Slika 8.114 - Linijski difuzor
Zrani ventil koristi se kao dobavni i odsisni distributer posebno prilagoen za ventilaciju kupaonica te sanitarnih i slinih
prostora. Regulacija se obavlja okretanjem sredinjeg dijela ventila ime se mijenja protok zraka i otpor strujanju.
Slika 8.115 Zrani ventil
Kod potisne ventilacije kondicionirani (obino hladni) zrak dobavlja se kroz dobavne difuzore s malim brzinama strujanja
(0.3 do 0.45 m/s) izravno u zonu boravka. Difuzori se jednoliko razmjetaju po stropu, u podu ili na zidu tako da se ostvari
niskoturbulentno jednosmjerno strujanje preko cijele prostorije. Temperaturna razlika izmeu dobavnog zraka i zraka u
prostoriji ovisi uglavnom o zahtijevanoj brzini strujanja u prostoru i toplinskom optereenju kojega iz zone boravka treba
odvoditi. Ako se primjerice kondicionirani zrak sniene temperature dovodi direktno u zonu boravka pri podu, temperaturna
razlika ubacivanja iznosi 2 do 5C. Popreno strujanje pogodno je ventilaciju visokih prostora te za uklanjanje zagaivaa
nastalih unutar prostora, jer zrak struji u jednom smjeru i na odreeni nain ispire prostoriju. Pored toga, potronja energije
za hlaenje obino je manja u usporedbi s mijeajuim strujanjem.
Slika 8.116 Difuzori za potisnu ventilaciju

573 zgrada
Sapnica je dobavni distributer okruglog oblika otvora, posebno prilagoena za veliki domet zranog mlaza (do 30 m). Struja
zraka koja se ispuhuje iz sapnice suava se neposredno ispred otvora, to rezultira velikom brzinom istrujavanja i jednolikom
distribucijom zraka. Prednost koritenja sapnice prema ostalim tipovima distributera je vei domet i manje rasipanje mlaza.
Neki tipovi sapnica pruaju mogunost otklona mlaza pod kutom do 30 (slika 8.117). Takoer, sapnice imaju veliki indukcijski
omjer i esto se koriste za distribuciju hladnog zraka s velike visine.
Hladni zrak
Topli zrak
Slika 8.117 Sapnica [8.17]
8.7.
Preporuke
Uteda energije u GViK sustavima najjednostavnije se postie proizvoljnim postupcima kao to je iskljuivanje sustava kada
njihov pogon nije potreban. Takoer, kod regulacije sustava naglasak treba biti na jednostavnosti koritenja, pogotovo kod
manjih zgrada koje nemaju slubu za nadzor i upravljanje energetikom zgrade. Naravno, temeljna pretpostavka energetski
uinkovitog sustava je optimalno dimenzioniranje pojedinih komponenata i sustava kao cjeline. Pored toga, osnovni naini
utede energije u GViK sustavima openito ukljuuju:
iskljuivanje sustava kada pogon nije potreban
iskljuivanje izvora toplinskog optereenja prostora (rasvjete, opreme) kada pogon nije potreban
besplatno hlaenje s vanjskim zrakom kada uvjeti doputaju
hidrauliko uravnoteenje razvoda ogrjevnog i rashladnog medija (zraka ,vode)
smanjenje istjecanja medija uslijed proputanja razvoda
smanjenje ventilacije u prostorima izvan razdoblja koritenja
provjera i podeavanje pogonskih parametara sustava prije sezone grijanja i sezone hlaenja
koritenje sniene temperaturne razine ugodnosti u prostorima izvan razdoblja koritenja
pridravanje predvienog programa odravanja (ienje komponenata sustava, zamjena filtara, zamjena dotrajalih
potronih dijelova i dr.).
Uteda energije moe se postii i snienjem cijene energije to ukljuuje:
koritenje jeftinijeg ekoloki prihvatljivog energenta
koritenje alternativnih izvora energije: obnovljivih izvora energije, kogeneracije, dizalica topline
poveanje volumena spremnika energije na lokaciji zgrade
kontrola vrne elektrine snage sustava i korekcija faktora jalove energije.
Neto skuplje mjere utede energije ukljuuju zamjenu dotrajale i neuinkovite opreme ili dopunu sustava energetski
uinkovitijim komponentama:
zamjena toplinskog i rashladnog izvora
ugradnja sustava povrata topline
zamjena pumpi i ventilatora
opremanje pumpi i ventilatora modulirajuom regulacijom brzine vrtnje
poboljanje toplinske izolacije
ugradnja DDC regulacije i sustava upravljanja energijom.
573
574
Smanjenje potronje energije moe se ostvariti i kroz prilagodbu pogonskih parametara radi snienja trokova koritenja, pod
uvjetom da se tim postupcima ne ugroava kriterij ugodnosti:
prilagodba postavljenih veliina temperature i vlanosti zraka na regulaciji prema trenutanim potrebama prostora
prilagodba razdiobe zraka prema trenutanim potrebama prostora
sniavanje postavljene temperature zraka na regulaciji zimi i povienje ljeti
iskljuivanje opreme u prostorima u kojima pogon nije potreban
promjena trajanja razdoblja pogona s normalnom temperaturnom razinom ugodnosti (kasnije ukljuivanje, ranije
iskljuivanje)
smanjenje ili eliminacija dogrijavanja i naknadnog hlaenja
snienje temperature ogrjevnog medija i povienje temperature rashladnog medija u doputenim granicama.

575 zgrada
Reference
[8.1]
[8.2]
[8.3]
[8.4]
[8.5]
[8.6]

[8.7]
[8.8]
[8.9]
[8.10]
[8.11]
[8.12]
[8.13]
[8.14]
[8.15]
[8.16]

[8.17]
REHVA, Displacement Ventilation in Non-industrial Premises, 2002.

Fanger, Thermal comfort, McGraw-Hill, New York, 1972.
DIN 1946-2, Ventilation and air-conditioning, technical health requirements, 1994.
BGI 579, Hitzearbeit erkennen beurteilen schtzen, 2007.
ASHRAE, Standard 55: Thermal Environmental Conditions for Human Occupancy, 2004.
EN ISO 7730, Ergonomics of the Thermal Environment -- Analytical Determination and Interpretation of Thermal
Comfort Using Calculation of the PMV and PPD Indices and Local Thermal Comfort Criteria, 2005.
ASHRAE, Standard 62: Ventilation for Acceptable Indoor Air Quality, 2001.
RWE Energie, RWE Energie Bauhandbuch, 12. Auflage, Oberhausen: Plitt Druck- und Verlag GmbH, 1998.
Recknagel, Taschenbuch fr Heizung- und Klimatechnik, 68. Auflage, Mnchen: Oldenburg Verlag GmbH, 1997.
UFC 3-440-06N, Design: Cooling Buildings by Natural Ventilation, 2004.
ASHRAE, Handbook of Fundamentals, 2009.
Liddament, Indoor Air Quality Handbook, Chapter 13: Ventilation Strategies, McGraw-Hill, New York, 2001.
ASHRAE, Handbook of HVAC Systems and Equipment, 2008.
ASHRAE, Handbook of HVAC Applications, 2007.
Wang, Handbook of Air-conditioning and Refrigeration, McGraw-Hill, New York, 2000.
HRN EN 13779, Ventilation for Non-residential Buildings Performance Requirements for Ventilation and Room -
conditioning systems, 2004.
Tehnika dokumentacija BC Hydro, Daikin, Hoval, Klimaoprema, Menerga, Trox
575
576

577 zgrada
rashladni sustavi i dizalice

topline, oprema i komponente
9. rashladni sustavi i dizalice topline, oprema i

komponente
9.1. Uvod
Rashladni ureaji i dizalice topline imaju iroku primjenu u prehrambenoj industriji, tzv. hladnom lancu, medicini, farmaceutskoj
industriji, kemijskoj industriji. Vrlo vaan dio primjene su i sustavi za toplinsku obradu prostora za boravak ljudi u zgradama
to ukljuuje grijanje, hlaenje, odravanje vlage i kvalitete zraka. Ureaji za hlaenje sastavni su dio klimatizacijskih sustava s
centralnom klima komorom i kanalnim razvodom, ali i jedininih ureaja za hlaenje, tzv. split ureaja. Split ureaji za hlaenje
zraka najiru primjenu imaju u domainstvima i u manjim javnim prostorima gdje se ne zahtijeva potpuna obrada klime.
Rashladna tehnika bavi se hlaenjem neke tvari ili tijela na temperaturu niu od temperature okoline, to je ujedno i definicija
tehnikog hlaenja:
Thl < Tok
Osim navedenog tehnikog hlaenja tvari na temperaturu niu od temperaturu okoline, prirodno hlaenje prisutno je kod
tijela koja su vie temperature od temperature okoline, pri emu tijelo prirodnim putem izmjenjuje toplinu s okolinom, teei
toplinskoj ravnotei s okolinom.
Tehniko hlaenje
Rashladnim ureajem toplina se prenosi s toplinskog spremnika nie temperature (odvija se na isparivau) na toplinski
spremnik vie temperature okolinu (odvija se na kondenzatoru) uz privedeni vanjski rad (kompenzacijsku energiju), pri emu
se troi energija za pogon ureaja (npr. pogon kompresora). U sutini rashladni ureaj je dizalica topline jer se energija (toplina)
s nieg energetskog potencijala podie na vii.
Prema privedenoj kompenzacijskoj energiji razlikuju se sljedei rashladni ureaji:
kompresijski rashladni ureaji (pogonska energija je mehanika energija)
sorpcijski rashladni ureaji (pogonska energija je toplinska energija)
ejektorski rashladni ureaji (pogonska energija je toplinska energija)
termoelektrini rashladni ureaji (pogonska energija je elektrina energija)
magnetski rashladni ureaji
Najvei broj komercijalnih rashladnih i klima ureaja su kompresijski rashladni ureaji pogonjeni elektromotornim
kompresorom. Zatim slijede apsorpcijski rashladni ureaji pogonjeni toplinskom energijom (plin, para, otpadna toplina,
Suneva energija). Takoer ne treba zanemariti ni neke druge tipove rashladnih ureaja kao to su npr. magnetski ureaji, ija
se istraivanja intenziviraju.
9.2. Parni kompresijski rashladni ureaji

Procesi u parnom rashladnom ureaju s jednostupanjskom kompresijom
Parne procese karakterizira promjena toplinskog i agregatnog stanja radne tvari u toku strujanja komponentama rashladnog
ureaja.
Svaki kompresijski parni rashladni ureaj sastoji se od etiri osnovne komponente unutar kojih struji radna tvar:
kompresor
kondenzator
priguni ventil
ispariva.
577

U isparivau radna tvar isparava pri tlaku isparivanja (promjena stanja 4-1, slika 9.1) najee pri konstantnoj temperaturi,
primajui toplinu s medija (zraka ili kapljevine) kojega hladi. Temperatura isparivanja je uvijek nia od temperature medija koji
se hladi na isparivau (najee je to zrak, a moe biti i kapljevina voda ili neka smjesa npr. vode i alkohola). Radna tvar na
ulazu u ispariva preteito je u kapljevitom stanju (stanje 4), dok je radna tvar na izlasku iz isparivaa u suhozasienom ili blago
pregrijanom stanju (stanje 1). Na slici 9.1 prikazan je rashladni ureaj za hlaenje zraka.
Kompresor je onaj element rashladnog ureaja koji omoguuje hlaenje materije na temperaturu ispod temperature okoline
i zato se njemu mora dovoditi rad. Toplinu nije mogue prirodnim putem prenositi s tijela nie temperature na tijelo vie
temperature. Da bi to bilo mogue, mora se primijeniti tehniko hlaenje. Kompresor odsisavanjem pare radnoj tvari sniava
tlak i na taj nain umjetno ostvaruje niu temperaturu radne tvari od temperature medija koji se hladi. Kompresor usisava
suhozasienu paru radne tvari s tlaka isparivanja i komprimira je na tlak kondenzacije (promjena stanja 1-2), odnosno na
temperaturu koja je via od temperature okoline. Kompresor ne smije usisavati kapljevinu, jer bi moglo doi do hidraulikog
udara.
KONDENZACIJSKA JEDINICA
kondenzator (grijac)
3
1
m RT
2
kompresor
izolacija
578
T ok
Tp
Tk , p k
Thl
isparivac (hladnjak)
priguni
ventil
Ti , p i
4
qo
pk
Tpr
5-7C
Promjene stanja u ljevokretnom krunom procesu:

- isparivanje: promjena 4-1 (Ti , pi )
- kompresija: promjena 1-2 (pi pk )
- kondenzacija: promjena 2-3 (Tk , pk )
- priguenje: promjena 3-4 (pk pi )
Slika 9.1 - Shematski prikaz rashladnog ureaja i proces prikazan u T-s dijagramu
Toplinu koju je radna tvar u isparivau preuzela na sebe uveanu za energiju privedenu u kompresoru, potrebno je u
kondenzatoru predati okolini. Da bi to bilo mogue, temperatura radne tvari u kondenzatoru mora biti via od temperature
medija koji preuzima toplinu kondenzacije (okolini zrak ili voda). U kondenzator radna tvar ulazi kao pregrijana para (stanje
2), predajui toplinu okolini, prvo se ohladi do temperature kondenzacije pri emu daljnjim odvoenjem topline radna se
tvar kondenzira. Odavanjem topline okolini kondenzacija napreduje, sadraj pare u kondenzatoru sve se vie smanjuje, a
udio kapljevine raste. Radna tvar na izlazu iz kondenzatora sva je u kapljevitom stanju. Za bolju uinkovitost ureaja poeljno
je da se radna tvar na izlazu kondenzatora pothladi za nekoliko stupnjeva, odnosno da temperatura radne tvari na izlazu iz
kondenzatora bude za 3 do 5 C nia od temperature kondenzacije. Najvei dio izmijenjene topline u kondenzatoru ostvari se
prilikom promjene agregatnog stanja iz parne u kapljevitu fazu (izmjena latentne topline), dok se manji dio izmijeni hlaenjem
pregrijanih para i pothlaenjem kondenzata. Toplina kondenzacije (promjena stanja 2-3) koju je potrebno predati okolini
jednaka je toplini (energiji) izmijenjenoj u isparivau uveanoj za energiju koja je dovedena kompresoru:


579 zgrada
odnosno Fkond = Fisp + Pkomp, [ W],
qkond = qisp + wkomp, [ kJ/kg ],

qkond
- specifini uinak kondenzatora, kJ/kg
Fkond
- uinak kondenzatora, W
qisp
- specifini uinak isparivaa, kJ/kg
Fisp
- uinak isparivaa, W
wkomp
- rad kompresora, kJ/kg
Pkomp
- snaga kompresora, W
(9.1)
Nakon to je radna tvar toplinsku energiju predala okolini i kondenzirala, sve se odvija pri visokom tlaku, u kapljevitom
stanju ulazi u priguni ventil koji slui za sniavanje tlaka radne tvari s tlaka kondenzacije na tlak isparivanja, pri emu pada i
temperatura radne tvari, promjena stanja 3-4. Prilikom priguenja radne tvari dolazi do ekspanzije radne tvari pa je na ulazu
u ispariva jo uvijek radna tvar najveim dijelom u kapljevitom stanju, ali sadri i parnu fazu. Ovime je rashladni kruni proces
zatvoren.
Uinkovitost kompresijskog rashladnog procesa iskazuje se faktorom hlaenja. Faktor hlaenja ehl (engl. energy efficiency ratio
EER) rashladnog ureaja definiran je kao omjer uinka isparivaa i privedene snage kompresoru:
hl (EER ) =
qisp
w komp
isp
Pkomp
(9.2)
Ovisno o temperaturama toplinskih spremnika, odnosno temperaturama isparivanja i kondenzacije radne tvari (slika 9.2), te
karakteristikama rashladnog kompresora, faktor hlaenja postie vrijednosti od 1,5 (kod rashladnih ureaja koji se koriste
za duboko zamrzavanje robe), do 3,5 i vie kod rashladnih ureaja koji se koriste za komforno hlaenje. Vrijednosti faktora
hlaenja u graninim sluajevima mogu biti manje od jedan, ali i vee od 6.
7
6
k = 30 C
Faktor hlaenja
k = 40 C
4
3
k = 50 C
2
1
0
-25
-20
-15
-10
-5
10
15
Temperatura isparavanja, C
Slika 9.2 - Ovisnost faktora hlaenja o temperaturi isparivanja i kondenzacije radne tvari R134a sa stapnim kompresorom
Rashladni uinak isparivaa, a to je ujedno i rashladni uinak kompresora, odreen je izrazom (9.3):

isp = M
m RT q isp = VVssnnlvol
zzusis
q isp
rusis
qisp , [W] (9.3)
pri emu je:
isp = m RT q isp =maseni
Vs nzprotok
M
usisq ispradne tvari, kg/s
Vs
- stapajni volumen, m3
n
- broj okretaja elektromotora kompresora, s-1
lvol
- volumetriki stupanj djelovanja kompresora, z
- broj cilindara kompresora, rusis
- gustoa radne tvari na usisu u kompresor, kg/m3
qisp
- specifini uinak isparivaa, kJ/kg.
579

Osim konstrukcijskih veliina kompresora (Vs, n) rashladni uinak ovisi i o volumetrikom stupnju djelovanja kompresora (l),
gustoi radne tvari na usisu u kompresor (rusis) i specifinom rashladnom uinku (qisp). Navedena termofizikalna svojstva za
poznatu radnu tvar su funkcija temperature kondenzacije i isparivanja radne tvari (slika 9.3).
7000
6000
Uinak isparivaa, W
580
k = 30 C
k = 40 C
5000
4000
3000
k = 50 C
2000
1000
0
-25
-20
-15
-10
-5
10
15
Temperatura isparavanja, C
Slika 9.3 - Ovisnost rashladnog uinka o temperaturi isparivanja i kondenzacije radne tvari R134a sa stapnim kompresorom
Rashladni uinak ureaja bit e vei ako je nia temperatura kondenzacije radne tvari i via temperatura isparavanja radne tvari.
Iz navedenog slijedi da manja temperaturna razlika izmeu temperature kondenzacije i temperature isparavanja radne tvari
doprinosi veem rashladnom uinku Fisp i veem faktoru hlaenja ehl.
Slika 9.4 i slika 9.5 prikazuju dva najee koritena rashladna ureaja, kuni hladnjak i split klima ureaj za hlaenje zraka.
VANJSKA JEDINICA
2
Kondenzator
Kompresor
UNUTARNJA JEDINICA
Isparivac
P
Slika 9.4 - Kuni hladnjak
Kapilara
4
Slika 9.5 - Split sustav za hlaenje zraka
Dizalica topline zrak-zrak

Dizalica topline (heat pump, Wrmepumpe) je svaki ureaj koji podie toplinsku energiju s nie na viu energetsku razinu
(temperaturu) uz privedeni vanjski rad s ciljem koritenja toplinske energije vie razine. Primarni cilj je koritenje toplinske
energije izmijenjene na visokotemperaturnom izmjenjivau (kondenzatoru), npr. za grijanje. Nasuprot tome rashladni
ureaj koristi toplinsku energiju izmijenjenu na niskotemperaturnom izmjenjivau (isparivau). Dakle, svaki rashladni ureaj


581 zgrada
istovremeno je i dizalica topline, bitno je to je primarni cilj, koritenje rashladne ili ogrjevne energije. Prekretanjem procesa, tj.
zamjenom uloga isparivaa i kondenzatora isti ureaj moe se koristiti za grijanje, odnosno hlaenje. Slika 9.6 prikazuje shemu
split klima ureaj koji ima mogunost rada u reimu hlaenja i reimu grijanja.
kondenzator (isparivac)
priguni
ventil
prekretni
ventil
grijanje
priguni
ventil
komp resor
hladenje
isparivac (kondenzator)
Slika 9.6 - Mogunost rada ureaja u nainu rada hlaenja, odnosno grijanja
Energetska valjanost (uinkovitost) split klima ureaja u reimu hlaenja ocjenjuje se faktorom hlaenja za uvjete koji su dani
u normi HRN EN 14511 (Jhl = 27 C, Jok = 35 C).
Primjer: Fisp = 3500 W; PEL = 1084 W
hl =
3500
= 3,23
1084

Valjanost ogrjevnog procesa sa split klima ureajem u reimu grijanja ocjenjuje se faktorom grijanja ili toplinskim mnoiteljem.
Toplinski mnoitelj egr dizalice topline (engl. coefficient of performance COP) definiran je sljedeim izrazom:

gr (COP ) = kond (9.4)

Primjer: Fkond = 3850 W; PEL = 1067 W
PEL
(Jgr = 20 C, Jok = 7 C, HRN EN 14511)
gr =

3850
= 3,21
1067
Razvrstavanje split klima ureaja prema energetskoj uinkovitosti

Split klima ureaji razvrstavaju se u energetske razrede prema reimu rada, ovisno o tome koristi li se ureaj za hlaenje ili za
grijanje. Ako se split klima ureaj koristi u reimu hlaenja, njegov razred energetske uinkovitosti odreuje faktor hlaenja
ehl (EER). Npr. ureaj s faktorom hlaenja veim od 3,2 svrstava se u energetski razred A (tablica 9.1). Kada ureaj radi u reimu
grijanja relevantan je njegov toplinski mnoitelj egr (COP). Npr. ureaj s faktorom grijanja veim od 3,6, svrstava se u energetski
razred A u reimu grijanja.
581
582

Tablica 9.1 - Razredi energetske uinkovitosti split klima ureaja

HLAENJE, ehl (EER)
Razred energetske uinkovitosti A 3,20 < EER
Razred energetske uinkovitosti B 3,20 > EER > 3,00
Razred energetske uinkovitosti C 3,00 > EER > 2,80
Razred energetske uinkovitosti D 2,80 > EER > 2,60
Razred energetske uinkovitosti E 2,60 > EER > 2,40
Razred energetske uinkovitosti F 2,40 > EER > 2,20
Razred energetske uinkovitosti G 2,20 > EER
GRIJANJE, egr (COP)

Razred energetske uinkovitosti A 3,60 < COP
Razred energetske uinkovitosti B 3,60 > COP > 3,40
Razred energetske uinkovitosti C 3,40 > COP > 3,20
Razred energetske uinkovitosti D 3,20 > COP > 2,80
Razred energetske uinkovitosti E 2,80 > COP > 2,60
Razred energetske uinkovitosti F 2,60 > COP > 2,40
Razred energetske uinkovitosti G 2,40 > COP
9.3. Sorpcijski, termoelektrini i ejektorski rashladni ureaji

9.3.1. Sorpcijski rashladni ureaji
Sukladno s drugom glavnom stavku termodinamike za ostvarivanje ljevokretnog parnog procesa i rashladnog uinka, potrebno
je utroiti odreeni kompenzacijski rad. Sam stavak ne govori nita o vrsti tog kompenzacijskog rada. Dok se kompresijski
rashladni ureaji koriste mehanikom energijom, a parni ejektori kinetikom energijom strujanja, sorpcijski se rashladni ureaji
koriste toplinskom energijom za ostvarivanje rashladnog uinka. Kao i u sluaju kompresijskih rashladnih ureaja tako i kod
sorpcijskih ureaja, toplinu koja se preuzima od hlaene robe potrebno je transportirati na viu energetsku razinu, odnosno
viu temperaturu. Za tu namjenu umjesto mehanikih kompresora koji su primijenjeni u kompresijskim rashladnim ureajima,
kod sorpcijskih ureaja koriste se toplinski kompresori. U naelu oni koriste smjesu dvije tvari od kojih je jedna radna tvar, a
druga sorpcijska tvar.
Kod sorpcijskih rashladnih ureaja radne tvari su sline ili iste one kao i kod kompresijskih rashladnih ureaja. S druge strane
sorpcijsko sredstvo je tvar koja mora biti u mogunosti, pod odreenim uvjetima tlaka i temperature, primiti odnosno
apsorbirati to je vie mogue radne tvari. Sorpcijske tvari mogu biti u tekuem i krutom stanju. Kada se primjenjuju tekue
sorpcijske tvari, tada se govori o kapljevinskim apsorpcijskim ureajima ili skraeno apsorpcijskim ureajima. U sluaju
primjene krutih sorpcijskih tvari govori se o suhim sorpcijskim ureajima.
Krute sorpcijske tvari mogue je dalje podijeliti prema nainu sorpcije, na apsorpcijske i adsorpcijske tvari. Kod apsorpcijskih
krutih tvari uglavnom je rije o solima metala (CaCl2, SrCl2) s kojima radna tvar, npr. amonijak ostvaruje vrstu kemijsku vezu. S
druge strane primjenom sorpcijskih tvari velikih unutarnjih povrina, npr. aktivnog ugljena ili silikagela govori se o adsorpciji.
Pojava adsorpcije pripisuje se dijelom kapilarnoj kondenzaciji, a dijelom stvaranju jednomolekulnih slojeva. Ureaji koji se
koriste ovakvim adsorpcijskim tvarima nazivaju se adsorpcijski rashladni ureaji. Nain pogona sorpcijskih ureaja moemo
podijeliti na kontinuirani i diskontinuirani proces. Kontinuirani proces mogu je samo primjenom kapljevitih apsorpcijskih
tvari. Dakako, za krute apsorpcijske i adsorpcijske tvari ovakav proces nije mogu pa se stoga ovdje govori o diskontinuiranom
procesu.

583 zgrada

Apsorpcijski rashladni ureaji

Za razliku od kompresijskih, kod apsorpcijski rashladnih ureaja (ARU) uz radnu tvar nalazi se jo i apsorpcijsko sredstvo.
Oboje zajedno ine radnu smjesu apsorpcijskih rashladnih ureaja. Dok se kod kompresijskih rashladnih ureaja kao radnu
tvar u naelu moe upotrijebiti bilo koji ukapljeni plin, kod apsorpcijskih rashladnih ureaja radna smjesa mora posjedovati
niz oprenih svojstava. Time je izbor vrlo suen. Najvie u praksi koriteni parovi radnih smjesa su amonijak/voda (NH3/H2O)
i voda/litijbromid (H2O/LiBr). U sluaju para amonijaka i vode, amonijak je radna tvar, a voda sorpcijska tvar, dok je u sluaju
vode i litijbromida, voda radna tvar. Kod vode i litijbromida primjena rashladnih ureaja je ograniena najniom doputenom
radnom temperaturom isparivanja koja mora biti via od 0C. Iz toga razloga ovi se ureaji najee primjenjuju u sustavima
klimatizacije. Najjednostavnija osnovna forma kontinuiranog apsorpcijskog rashladnog ureaja prikazana je na slici 9.7.
Jednostavni apsorpcijski rashladni ureaj sastoji se od kruga radne tvari i kruga toplinskog kompresora. U krugu radne tvari
nalaze se kondenzator, priguni ventil i ispariva, dok se u krugu toplinskog kompresora nalaze generator pare (kuhalo), priguni
ventil, apsorber i pumpa. U generatoru pare se iz otopine radne i apsorpcijske tvari, dovoenjem topline (Fg), pri temperaturi Tg,
izdvaja vie ili manje ista para radne tvari. Iz generatora pare izdvojena se para radne tvari, odvodi prema kondenzatoru, dok
se osiromaena otopina (osiromaena s obzirom na sada smanjeni udio radne tvari u otopini) vodi prema prigunom ventilu
RV II i apsorberu. U kondenzatoru se radna tvar ukapljuje, predajui toplinu Fk okolini, pri temperaturi kondenzacije Tk, a potom
u prigunom ventilu RV I priguuje s tlaka kondenzacije na tlak isparivanja. U isparivau radna tvar isparuje, ostvarujui rashladni
uinak Fo, pri temperaturi isparivanja To. Nastala para radne tvari struji u apsorber gdje se apsorbira u struji osiromaene smjese,
pristigle iz generatora pare. Na putu iz generatora pare osiromaenu smjesu potrebno je priguiti s tlaka kondenzacije pk na
tlak isparivanja po, to se ostvaruje u prigunom ventilu RV II. U apsorberu se radna tvar apsorbira u osiromaenoj otopini te se
tako obogaena transportira prema generatoru pare cirkulacijskom pumpom. Prilikom apsorpcije razvija se toplina mijeanja
koju je potrebno odvoditi iz apsorbera.
Slika 9.7 - Jednostavni apsorpcijski rashladni ureaj
Apsorpcijski rashladni ureaji rade isto kao kompresijski rashladni strojevi izmeu dva razliita tlaka, odnosno izmeu tlaka pk,
koji je za generator pare i kondenzator priblino jednak, a najvie se razlikuje za pad tlaka u cjevovodu izmeu aparata i tlaka p0
koji je na slian nain jednak za apsorber i ispariva. Tlak kondenzacije pk ovisan je o temperaturi okolia, dok je tlak isparavanja
p0 odreen eljenom temperaturom hlaenja Thl.
Za razliku od kompresijskih rashladnih ureaja, radni proces apsorpcijskih rashladnih ureaja karakteriziran je s tri temperaturne
razine pri kojima se toplina ureaju dovodi ili odvodi. Toplinska energija dovodi se generatoru pare ogrjevnim medijem pri
temperaturi grijanja Tg, isparivau pri temperaturi hlaenja Thl, a odvodi u kondenzatoru i apsorberu pri temperaturi okoline Tw.
Pored tlaka i temperature kao dvije osnovne veliine stanja, kojima se u potpunosti mogu opisati stanja radne tvari u procesu
583

584
kompresijskog rashladnog ureaja, kod apsorpcijskih rashladnih ureaja potrebno je poznavati i koncentraciju radne otopine
(x). Sukladno shemi predstavljenog jednostupanjskog ARU (slika 9.7) mogue je razlikovati tri razine koncentracija, a to su: ista
radna tvar s koncentracijom xd = 1, koja krui u krugu radne tvari ureaja; bogata otopina koncentracije xr, koja se pumpom
transportirana iz apsorbera do generatora pare i osiromaena otopina s koncentracijom xa, koja struji iz generatora pare do
apsorbera preko prigunog ventila RV II.
Apsorpcijski rashladni ureaji su znaajno skuplji od kompresijskih rashladnih ureaja, sloeniji su i zauzimaju vie mjesta.
U nekim sluajevima manje su uinkoviti i skuplje ih je odravati. Iz navedenih razloga apsorpcijski rashladni ureaji koriste
se u sluajevima nie cijene toplinske energije, potrebne za njihov pogon u usporedbi s elektrinom energijom. Apsorpcijski
rashladni ureaji primarno se koriste u velikim komercijalnim i industrijskim sustavima.
Bilanca apsorpcijskog rashladnog ureaja prikazana je sljedeim izrazom:

g + o + Pp = k + a (9.5)
Rashladni odnos (zhl) jednostupanjskog apsorpcijskog rashladnog ureaja definiran je kao:
hihl =

= o 0,2 0,8 ; Pp << Fg (9.6)

g + Pp g
Toplinski odnos (zgr) jednostupanjske apsorpcijske dizalice topline definiran je kao:

grgr =
a + k a + k
=
1,2 1,5 (9.7)
g + Pp
g

Rashladni odnos (zhl) apsorpcijskog rashladnog ureaja nikako se ne smije neposredno usporeivati s faktorom hlaenja
(ehl) kompresijskog rashladnog ureaja. Openito vrijedi da apsorpcijski rashladni ureaji imaju to vii rashladni odnos to je
temperatura ogrjevnog sredstva via i to ima manji temperaturni pad u generatoru pare. Uinak apsorpcijskih rashladnika
vode (H2O/LiBr) openito se navodi pri temperaturi ogrjevnog sredstva od 115C. Smanjenjem temperature ogrjevnog
sredstva, uinak ureaja drastino pada, oko 12,5% za pad temperature ogrjevnog sredstva od 6C. Na primjer uinak ureaja
pri temperaturi ogrjevnog sredstva od 90C iznositi e oko 50% uinka pri 115C.
Rashladni odnos realnih apsorpcijskih rashladnih ureaja kree se od 0,2 do 0,75. Donja granica rashladnog odnosa odgovara
sustavima s NH3/H2O pri niskim temperaturama hlaenja, dok gornja granica odgovara ureajima koritenim za potrebe
hlaenja zraka ili vode u sustavima klimatizacije. U tablici 9.2 dani su realni rashladni odnosi apsorpcijskih ureaja, ovisno o
tipu i primjeni.
Tablica 9.2 - Rashladni odnos ARU kao funkcija temperatura procesa i radne smjese
Temperature [C]
Radna smjesa
NH3/H2O
H2O/LiBr
Rashladni odnos,
zhl
Ogrjevnog sredstva
Rashladne vode
Radne tvari u
isparivau
120 do 135
20 do 30
+5 do -5
0,5 do 0,65
105 do 140
10 do 25
-5 do -10
0,45 do 0,62
105 do 140
10 do 25
-15 do -20
0,40 do 0,55
160 do 165
15 do 18
-40 do -45
0,28 do 0,32
160 do 165
15 do 18
-50 do -55
0,22 do 0,26
100 do 120
30
+10 do +2
0,75 do 0,7

585 zgrada

Takoer u solarnim apsorpcijskim rashladnim ureajima kao pogonska energija moe se koristiti toplina dobivena iz solarnog
kolektora djelovanjem Suneva zraenja. Rashladnik vode sa smjesom H2O - LiBr na zadovoljavajui nain radi kod temperature
vode u generatoru od 88 do 96 C koja se priprema u solarnim vakuumskim kolektorima. Rashladni odnos iznosi do 0,7.
9.3.2. Termoelektrini rashladni ureaji (Peltierov proces)

U termoelektrinim rashladnim ureajima za proizvodnju rashladnog uinka izravno se koristi elektrina energija. Godine
1834. Jean Charles Athenase Peltier primijetio je da e prilikom putanja elektrine energije kroz elektrini krug sastavljen od
dviju ica razliitog materijala, spojevi ica teiti razliitim temperaturama (slika 9.8). Jedinstveno svojstvo ovoga procesa jest
mogunost promjene smjera prijenosa topline okretanjem polariteta izvora, odnosno prelaska iz hlaenja u grijanje. To se
naziva Peltierovim procesom. Uinak takvog rashladnog ureaja snano je ovisan o svojstvima materijala Peltierovih parova,
oznaenih s p i n (slika 9.8).
Slika 9.8 - Termoelektrini rashladni ureaj
Materijali pogodni za Peltierove parove moraju imati visoki Seebackov koeficijent, odnosno moraju imati nizak koeficijent
toplinske vodljivosti K, kako bi se izbjegli toplinski gubici izmeu tople i hladne strane spoja, te nizak elektrini otpor R, kako
bi se izbjegli elektrini gubici. Kako su veina dobro elektriki vodljivih materijala ujedno i dobri vodii topline, vrlo je teko
pronai adekvatne materijale. Vaan parametar koji kazuje koliko dobro neki materijal zadovoljava zahtjeve potencijalnog
Peltierovog elementa naziva se Joffesov parametar ili Joffesov broj. Maksimalni faktor hlaenja (COP) Peltierovog elementa koji
je mogue postii, funkcija je Joffesovog broja, a definiran je kao:
e2
[1 / 0C ] (9.8)
Z=
R Kl

gdje su:
e
R
K l
- Seebackov koeficijent parova [V/C]

- elektriki otpor parova [Ohm] i
- vodljivost parova [W/C].
Materijali od najveeg interesa za Peltierove parove spadaju u skupinu poluvodia. Za primjenu ureaja pri sobnim
temperaturama to su materijali temeljeni na spoju Bi2Te3 s malim dodacima Br i Cu. Na taj nain razvijeni su materijali s
vrijednostima Z parametra izmeu 3 i 3,510-3 1/C.
Slika 9.9 prikazuje faktor hlaenja (COP) termoelektrinog ureaja kao i Carnotova uinkovitost kao funkcija Joffesovog broja.
Pretpostavljeno je da je temperatura visokotemperaturnog spremnika 40C, a krivulje su prikazane za razne temperature
585

niskotemperaturnog spremnika. COP2opt predstavlja uinkovitost koju bi bilo mogue postii pri optimalnim uvjetima. Iz
dijagrama je vidljivo da je za postizanje Carnotove uinkovitosti od oko 40% (to bi odgovaralo razini uinkovitosti klasinih
kompresijskih ureaja) potrebno imati materijal s vrijednou Z broja od 2010-3 1/C. To je naalost est puta vie od najvie
vrijednosti Z parametra dostupnih materijala danas.
10
40/10
40/0
40/-10
40/-20
Power [W]
3
COP [-]
586
Qg
Qhl
Pel
6
5
4
3
2
1
0
0
0,005
0,01
0,015
0,02
0,025
0
0
10
Z [1/C]
20
30
40
50
I [A]
Slika 9.9 - Karakteristika Peltierovog para s temperaturom visokotemperaturnog spremnika od 40C
Rezultati su temeljeni na komercijalno dostupnim materijalima sa Z faktorom od 0,0028 1/C i dimenzijama parova koji su
dimenzionirani, uzimajui u obzir trokove materijala i sklapanja L=5 mm i A/L2=1.
Termoelektrini rashladni ureaji zanimljivi su za podruje primjene gdje se trai jednostavnost, kompaktnost, tihi i siguran rad
bez pokretnih dijelova, kao npr. u svemirskoj i vojnoj industriji i laboratorijskoj primjeni.
9.3.3. Ejektorski rashladni ureaji

Ejektorski rashladni ureaji koriste se toplinskom energijom za ostvarivanje rashladnog uinka kao i u sluaju sorpcijskih
rashladnih ureaja. Unato uloenim znanstveno istraivakim naporima ovaj nain hlaenja nije naao iru primjenu u praksi.
Ipak, za male temperaturne razlike i uz primjenu otpadne toplinske energije niske cijene, moe predstavljati dobru alternativu
klasinim kompresijskim rashladnim ureajima.
Rashladni krug, prikazan na sljedeoj slici (slika 9.10), slian je klasinom kompresijskom sustavu uz razliku u vrsti kompresora
koji je graen na strujnom principu. U ejektoru, para iz isparivaa usisava se u struju pare visoke brzine pristigle iz generatora
pare preko sapnice u kojoj ekspandira. Brzina pare na izlazu iz sapnice mora biti dovoljno visoka tako da usporenje u difuzoru
nakon mjealita, rezultira porastom tlaka, s tlaka isparivanja na tlak kondenzacije. Uinak ejektorskih rashladnih ureaja najvie
ovisi o uinkovitosti samog ejektora. Uinkovitost dostupnih ejektora kree se od 20 do 25%. Ta niska uinkovitost ograniava
mogunost za postizanje visokih faktora hlaenja (COP) ejektorskih rashladnih ureaja. Unato tomu ejektorski ureaji mogu
ostvariti vii faktor hlaenja od jednostupanjskog apsorpcijskog ureaja u sluajevima gdje je razlika izmeu temperature u
kondenzatoru i isparivau mala.
Slika 9.10 - Shema ejektorskog rashladnog ureaja

587 zgrada

Mnoge tvari mogu posluiti kao radne tvari u ejektorskom sustavu kao npr. voda, amonijak, izo-butan, R134a, R152a. U sluaju
klimatizacije uglavnom se koristi voda. Obino se u praksi koristi jedna radna tvar u oba kruga, krugu generatora i isparivaa,
no preporuka je da se koriste razliite tvari. U krugu generatora pare poeljno je primijeniti radnu tvar s veom molekularnom
masom nego u rashladnom krugu. U patentu Neumanna i Lustwerka predlae se koritenje ive u krugu generatora pare i vode
u rashladnom krugu. U kondenzatoru ih je mogue lako razdvojiti jer se kao kapljevine ne mijeaju. Naravno koritenje ive u
praksi danas ne bi bilo doputeno zbog visokih rizika koje iva predstavlja sa zdravstvenog aspekta.
9.4. Radne tvari kompresijskih rashladnih sustava

Unutar rashladnog i klima ureaja struji radna tvar, prijenosnik energije izmeu niskotemperaturnog i visokotemperaturnog
toplinskog spremnika. Najei prijenosnici energije su halogenirani ugljikovodici freoni (R22, R134a, R404a, R407C, R410A
i dr.). Radne tvari takoer mogu biti prirodne tvari kao amonijak, izo-butan, CO2.
Poeljno je da radna tvar zadovoljava sljedea svojstva:
Tablica 9.3 Svojstva radnih tvari

Kriterij
Svojstva radne tvari
Funkcionalne osobine
- fizikalna i kemijska stabilnost

- nekorozivnost, ne otapa konstrukcijske materijale konstrukcije
- fizikalno ili kemijski ne reagira s mazivim uljem, naroito uz prisutnost vlage
Sigurnosne osobine
- nezapaljivost, ista tvar ili u smjesi sa zrakom, uljem i vlagom

- neeksplozivnost
- neotrovnost
- lagano otkrivanje prisutnosti u zraku
- nekodljivost po okolinu
Termodinamike
osobine
- niska temperatura isparivanja pri atmosferskom tlaku

- umjeren tlak zasienja pri temperaturi 35 45oC
- umjeren kompresijski omjer, pk/pi
- visoko poloena kritina toka
- velika latentna toplina isparivanja i kondenzacije
- veliki volumetriki rashladni uinak qV [kJ/m3]
- velika gustoa (mali specifini volumen)
- mala viskoznost
- veliki koeficijent toplinske vodljivosti
- veliki dielektrini otpor, radi rada u hermetiki zatvorenim kompresorima
- niska toka smrzavanja
Ekoloke osobine
- bez utjecaja na razgradnju ozonskog omotaa (ODP=0)

- to manji utjecaj na zagrijavanje atmosfere (mali GWP )
Pri izboru radne tvari poeljno je da krivulje konstantnog tlaka pare u pregrijanom podruju T,s - dijagrama budu to poloitije,
zato da bi se u krunom procesu pri istim temperaturama isparivanja i kondenzacije utroilo manje rada. U tom sluaju je
temperatura na kraju kompresije nia. Tlak zasienja radne tvari, koji odgovara temperaturi isparivanja, a koja je odreena
temperaturom hlaenog medija, treba biti neto vei od atmosferskog tlaka zato da bi rashladni ureaj tijekom cijelog procesa
radio u pretlaku u odnosu na atmosferu. Odnos tlaka i temperature zasienja pare radnih tvari prikazan je krivuljom napetosti
na sljedeoj slici (slika 9.11). Zbog puno niih pripadnih tlakova zasienja, radna tvar R134a ima prednost pred ostalim radnim
tvarima. Za radnu tvar R410A debljina stijenki izmjenjivaa i cijevi treba biti vea zbog visokih pripadnih tlakova zasienja (npr.
za temperaturu kondenzacije 50 C pripadni tlak zasienja je 30,3 bar).
587

Odnos izmeu tlakova isparivanja i kondenzacije izravno utjee na volumetrijski stupanj dobave kompresora, pa se preferiraju
radne tvari s niim omjerom tlakova pri istim omjerima temperatura isparivanja i kondenzacije, ime se uz iste konstrukcijske
dimenzije postie vei rashladni (ogrjevni) uinak sustava. Toplina isparivanja radne tvari pri karakteristinim temperaturama
isparivanja treba biti to vea, da bi za isti uinak rashladnog ureaja protona masa radne tvari bila manja.
24
R410A
R404a
R407C, kapljevita RT
R22
NH3
R134a
21
18
Tlak, bar
588
15
12
9
6
3
0
-40
-30
-20
-10
10
20
30
40
Temperatura, C
Slika 9.11 - Krivulja napetosti radnih tvari
Prema ASHRAE-u sve radne tvari oznaavaju se s prvom slovnom oznakom R, zatim slijede tri broja. Mogua je i dodatna slovna
oznaka.
Za radne tvari anorganskog podrijtla prvi broj uvijek je 7, a druga dva broja predstavljaju molekularnu masu radne tvari (R717
- amonijak). Za radne tvari organskog podrijetla prvi broj predstavlja broj atoma C-1, drugi broj je broj atoma H+1, dok je trei
broj atoma flora.
9.4.1. Sintetike radne tvari

Halogenirani ugljikovodici dijele se u tri skupine CFC, HCFC i HFC, a zajednikim nazivom esto se zovu freonima, premda su
samo radne tvari iz skupine CFC-a nosile tvorniki naziv freoni:
CFC klorofluorougljici (engl. chlorofluorocarbons) su potpuno halogenirani derivati zasienih ugljikovodika (R11, R12)
HCFC klorofluorougljikovodici (engl. hydrochlorofluorocarbons) su djelomino halogenirani derivati zasienih ugljikovodika
koji sadre vodik i klor (R22)
HFC fluorirani ugljikovodici (engl. hydrofluorocarbons) su djelomino halogenirani derivati zasienih ugljikovodika koji sadre
vodik i ne sadre klor (R134a).
Navedene radne tvari su halogenirani derivati metana i etana, a dobiju se zamjenom atoma vodika u molekulama metana ili
etana s atomima fluora, klora i broma (halogeni elementi).
Osim jednokomponentnih radni tvari u posljednjih petnaestak godina sve se vie koriste smjese dvije ili tri jednokomponentne
radne tvari. Smjese radnih tvari mogu biti zeotropske i azeotropske. Radne tvari reda 400 su zeotropske smjese, dok su radne
tvari reda 500 azeotropske smjese. Kod radnih tvari reda 400 (npr. R407C) prilikom isparavanja/kondenzacije radna tvar mijenja
temperaturu (klizanje temperature), dok je kod azeotropskih radnih tvari temperatura isparavanja/kondenzacije konstantna
(R507).


589 zgrada
Oznaavanje jednokomponentnih radnih tvari:

Skupina RT:
ASHRAE oznaka:
Kemijska formula:
CFC
R12
CF2 Cl 2
HCFC
R22
CHF2 Cl
Cl
Cl
Radne tvari tetne za ozonski
omota (R-11, R-12, R-502, ...).
HFC
R134a
C2 H 2 F4
H
F
Cl
Radne tvari (R-22, R-141b) manje

tetne za ozonski omota u
odnosu na CFC skupinu.
Nove ekoloki prihvatljive radne

tvari bez utjecaja na ozonski
omota (R-134a, R-404a, R-407C,
R410A).
9.4.2. Prirodne radne tvari

Amonijak (R717)
Amonijak je jo uvijek termodinamiki gledano najbolja radna tvar i gotovo da je nezamjenjiva u industrijskim postrojenjima.
Nezaobilazna je njegova primjena u rashladnim sustavima za brzo hlaenje i skladitenje hrane (tuneli, rashladne komore), u
industriji pia, kod sportskih ledenih terena. U tablici 9.4 dana su svojstva amonijaka u odnosu na R22.
Tablica 9.4 - Odnos termofizikalnih i transportnih svojstava radnih tvari R717 i R22
Svojstvo
R717/R22
Specifini toplinski kapacitet kapljevine i pare cp, kJ/kgK
4/1
Toplina isparivanja r, kJ/kg
6/1
Toplinska vodljivost kapljevine l, W/(m K)
5,5/1
Dinamika viskoznost h, Pa s
0,8/1
Gustoa kapljevine r, kg/m3
0.5/1
Za isti rashladni uinak, sustavi s amonijakom imaju manje dimenzije cjevovoda (otprilike est puta manji maseni protok radne
tvari), dvostruko manje punjenje sustava (manja gustoa). Zbog male gustoe parovite i kapljevite faze R717, padovi tlaka
kroz sustav su znatno manji, to je posebno korisno u razgranatim sustavima s dugakim cjevovodima. Zbog znatno boljih
termodinamikih i transportnih svojstava radne tvari, u procesu s amonijakom je prijelaz topline dva do tri puta bolji nego u
procesu s R22 pa su izmjenjivai manjih dimenzija. Amonijak je manje osjetljiv na vlagu u sustavu i ne mijea se s uljem. Sa
stajalita zatite okolia R717 je najprihvatljivija radna tvar. Isputanjem u atmosferu nema utjecaja na razgradnju ozona (ODP
= 0), niti na efekt staklenika (GWP = 0).
Kada se govori o amonijaku, ne mogu se zaobii njegovi nedostaci koji mu uvelike ograniavaju primjenu, posebno u gusto
naseljenim podrujima, iako to nije uvijek sluaj. Budui da mu je stupanj tetnosti A2, amonijak je otrovan u smjesi sa zrakom
u volumnom udjelu od 0,5 do 0,6 %. Spada u zapaljive i eksplozivne radne tvari. Temperatura zapaljena je 651 C, a eksplozivan
je kad volumni udio u zraku iznosi 15,3 27%. Amonijak se koristi kao radna tvar i u apsorpcijskim rashladnim ureajima u
kombinaciji s vodom. Mogunost koritenja otpadnih toplina istie opravdanost uporabe apsorpcijskih rashladnih ureaja,
unato niskoj uinkovitosti takvih sustava.
589
590

Ugljikov dioksid (R744)

CO2 kao prirodna radna tvar ima dugu tradiciju u rashladnoj tehnici, te je u 50-tim godinama prolog stoljea esto koriten u
rashladnim sustavima na brodovima. Ugljikov-dioksid nema utjecaj na razgradnju ozona (ODP=0), dok ima neznatan utjecaj
na efekt staklenika (GWP=1). Kemijski je stabilan, nije zapaljiv niti je toksian, premda u veim koliinama moe biti opasan i
izazvati guenje.
Trokovi za ugljini dioksid su niski, pri emu nema dodatnih trokova za njegovo zbrinjavanje. Volumetriki rashladni uinak
mu je znatno vei nego kod radnih tvari R22 i NH3 (priblino 5 do 8 puta), to znatno smanjuje dimenzije ureaja. Premda
CO2 kao radna tvar ima dosta prednosti, glavni razlog zato nema iroku primjenu u praksi su nepovoljne termodinamike
karakteristike za standardne aplikacije hlaenja, koje dovode do tehnikih problema pri izvedbi ureaja. Naime, ugljini dioksid
ima izrazito nisku kritinu temperaturu od samo 31,1oC, uz izrazito visok kritini tlak od 74 bar. Za jednostupanjske sustave to
zahtijeva transkritine radne parametre s tlakovima i veim od 100 bar. Bez obzira na navedene nedostatke CO2 se sve vie
koristi i u transkritinom podruju. U posljednjih nekoliko godina intenzivirana su istraivanja vezana za primjenu ugljinog
dioksida u rashladnim sustavima. S vremenom se svladavaju tehnike potekoe oko implementacije CO2 u transkritinom
podruju i na tritu se pojavljuje sve vie komponenata za njihovu primjenu.
Ugljikovodici (HC)
U manjim i srednjim rashladnim ureajima ugljikovodici kao radne tvari: izo-butan (R600a), propan (R290) i propilen (R1270)
zbog svojih dobrih svojstava i ekoloke prihvatljivosti zauzimaju svoje mjesto na tritu. Najira je primjena izo-butana R600a
koji se koristi u novim manjim i najmanjim rashladnim ureajima (kuanskim hladnjacima) kao zamjena za R134a i R12. Ima
najmanji volumetriki rashladni uinak od koritenih radnih tvari to znai da za isti kapacitet sustava ima najvei radni volumen
cilindra kompresora (gotovo dva puta vei od, npr. radnog volumena za R12). Zbog toga se ne koristi kao zamjenska radna tvar
u postojeim sustavima. Dobra strana ugljikovodika je mala gustoa kapljevine. Primjerice u sustavima gdje se R12 zamjenjuje
s R600a, punjenje se smanjuje do 65% jer su otprilike u tom odnosu gustoe kapljevitog izo-butana i R12. Openito, zbog
manje gustoe ugljikovodika i punjenja sustava smanjuje se mogunost zapaljenja radne tvari u sluaju proputanja.
Ostaje prisutan problem zapaljivosti ugljikovodika ime se zahtjevi za sigurnou konstrukcije poveavaju. Sve ugljikovodine
radne tvari su visokozapaljive (tablica 9.5), ali nisu toksine. To im daje klasifikaciju A3 prema HRN EN 378. Ureaji trebaju biti
izvedeni prema normi koja navodi detaljne zahtjeve za sigurnu uporabu zapaljivih radnih tvari u komercijalne i industrijske
svrhe.
Tablica 9.5 - Zapaljiva svojstva ugljikovodinih radnih tvari

Radna tvar
Oznaka
Donja granica zapaljivosti (LFL)

Volumena (%)
Masena (kg/m3)
Temperatura samozapaljenja (C)
Propan
R290
2.1
0.038
470
Izobutan
R600a
1.8
0.043
460
Propilen
R1270
2.5
0.043
455
9.4.3. Utjecaj radnih tvari na okoli

Brojne tvari koje je proizveo ovjek tetno djeluju na razgradnju ozonskog sloja. Ozonski je sloj vaan jer upija ultraljubiasto
(UV) zraenje sa Sunca, spreavajui da veina UV zraka dopre do Zemljine povrine. Valne duljine zraenja u UV spektru samo
su malo krae od valnih duljina vidljivog svjetla. UV zraenje valnih duljina izmeu 280 i 315 nm (nanometar je milijarditi dio
metra) naziva se UV-B, a tetno je za gotovo sve oblike ivota. Upijajui veinu UV-B zraenja prije nego ono dopre do Zemljine
povrine ozonski sloj titi na planet od tetnih utjecaja tog zraenja. Stratosferski je ozon (Slika 9.12) takoer znaajan i za
atmosfersku raspodjelu temperatura, ime utjee na klimu na Zemlji. Ozonski sloj je Zemljin suncobran. Ozon je prisutan i u
niim slojevima atmosfere (tj. u troposferi), ali u niim koncentracijama nego u stratosferi. Izgaranje fosilnih goriva i biomase
oslobaa spojeve poput duikovih oksida i organskih spojeva, koji uz pomo Suneve energije stvaraju ozon. Ovaj prizemni
ozon sastavni je dio gradskog smoga i moe prouzroiti probleme s dinim organa kod ljudi te oteenja na biljkama.

591 zgrada

Slika 9.12 - Promjena koncentracije ozona s visinom
Najvei utjecaj na razgradnju ozonskoj sloja imaju ugljikovodici halogenirani s klorom i bromom. Sve one imaju sljedee
znaajke: u donjim slojevima atmosfere jako su postojane, uglavnom netopive u vodi i otporne na fizike i bioloke utjecaje,
sadre klor ili brom (elemente izuzetno reaktivne u slobodnom stanju), te stoga mogu katalitiki razgraivati ozon. Te tvari su
poznatije pod nazivom tvari koje oteuju ozonski sloj (TOOS). Navedena su svojstva razlog to tvari koje oteuju ozonski sloj
ostaju u zraku dugo vremena i postupno dospijevaju u sve dijelove atmosfere, ukljuujui i stratosferu. U stratosferi one se
razgrauju djelovanjem snanog Sunevog zraenja, oslobaajui atome klora ili broma, koji katalitiki unitavaju ozon.
Klorofluorugljici (CFC) su tvari koje imaju najvei utjecaj na razgradnju ozona. CFC su se od vremena njihove sinteze (1928.
godine) rabili na razliite naine: kao radna tvar u hladnjacima i klimatizacijskim ureajima, kao potisni plin u limenkama
aerosola, kao sredstvo za ekspandiranje u proizvodnji fleksibilnih pjena za jastuke i madrace, te kao sredstvo za ienje u
elektronikoj industriji.
Djelomino halogenirani kloroflorougljikovodici (HCFC) su slini CFC-ima, te su se u velikoj mjeri proizvodili kao zamjenske
radne tvari u ureajima za hlaenje i za ekspandiranje. HCFC-i manje unitavaju ozon od CFC-a, jer ih atom vodika ini manje
stabilnim i podlonijim razgradnji u donjim slojevima atmosfere, spreavajui da veina njihovog klora dopre do stratosfere.
Freoni iz skupine fluoriranih ugljikovodika (HFC) ne sadre klor i nemaju tetan utjecaj na razgradnju ozonskog sloja.

Potencijal razgradnje ozona - ODP
Potencijal razgradnje ozona, ODP (engl. Ozone Depletion Potential) ovisan je o sposobnosti oslobaanja klora (Cl) i broma (Br),
te vremenske postojanosti u atmosferi. Kao jedinina (referentna) vrijednost uzeto je djelovanje freona R-11. Ovaj faktor je
posljedica svih potencijalnih djelovanja na ozon koja traju do potpune razgradnje (vrijeme raspada) za ozon tetne tvari. Vodik
u molekulama spojeva HCFC smanjuje njihovu postojanost u atmosferi na 2 do 20 godina. Fluorirani ugljikovodici (HFC) ne
sadre klor, te stoga ne razaraju ozon, njihov ODP=0.
Potencijal globalnog zagrijavanja - GWP
Atmosfera poput stakla uglavnom proputa kratkovalno Sunevo zraenje, ali je slabo propusna za dugovalno zraenje kojim
zrai Zemljina povrina. Zato dio energije koja je dozraena u sustav Zemlja-atmosfera ostaje u njemu kao u stakleniku i
pretvara se u toplinu. Dozraena energija u dnevnom razdoblju vea je od odzraene energije u nonom razdoblju i naziva
se efekt staklenika. Potencijal globalnog zagrijavanja, GWP (engl. Global Warming Potential) neke tvari je relativni utjecaj te
tvari na efekt staklenika u odnosu na utjecaj CO2. Kao referentna vrijednost uzeto je djelovanje CO2 jer se u atmosferu emitira
u najveim koliinama. CO2 trajno ostaje u atmosferi, te je stoga uvijek potrebno navesti za koje je vremensko razdoblje GWP
izraen (20, 100 ili 500 godina). Najznaajniji stakleniki plinovi su: CO2, CH4, N2O, HFC-i, PFC-i i SF6
Primjer: utjecaj 1 kg R-134a odgovara utjecaju 1300 kg CO2, 1 kg R-12 odgovara utjecaju 7100 kg CO2 u 100 godina.
Iako radne tvari iz skupine HFC-a nemaju utjecaja na razgradnju ozonskog sloja (ODP = 0), svi halogenirani ugljikovodici, pa
tako i radne tvari iz skupine HFC-a su stakleniki plinovi s velikim GWP potencijalom.
591
592

Tablica 9.6 Potencijal globalnog zagrijavanja radnih tvari

Radna tvar
ODP
R-11
R-12
R-502
R-22
R-134a
R-404a
R-407C
R410A
R-717
1
1
0.34
0.055
0
0
0
0
0
GWP
20 g.
4500
7100
4200
3100
0
100 g.
3400
7100
4300
1700
1300
3800
1600
1725
0
500 g.
1400
4100
540
0
9.4.4. Radne tvari i njihove ekoloki prihvatljive zamjene

Zamjena radnih tvari CFC (karakteristian predstavnik R12) i HCFC (karakteristian predstavnik R22) u rashladnim ureajima
i dizalicama topline tvarima koje ne sadre po ozon tetan klor, u skladu s odrednicama Montrealskog protokola iz 1987.,
nametnula je potrebu za istraivanjem novih radnih tvari. Osim eksplozivnih ugljikovodika HC (butan, propan) na tritu se
pojavljuju HFC i njihove mjeavine. Najpoznatija radna tvar iz HFC skupine je jednokomponentna radna tvar R134a, koja
se uglavnom koristi kao zamjena za R12. U manjim kuanskim hladnjacima danas se radna tvar R12 esto zamjenjuje i s
ugljikovodikom R600a. Zamjenske radne tvari za R22 su najee mjeavine radnih tvari koje mogu biti azeotropske i zeotropske
(R407C, R410A). Azeotropska radna tvar R502 (CFC/HCFC), koja se u prolosti koristila za nie temperature hlaenja, danas se
najee zamjenjuje s pseudozeotropskom smjesom R404a ili azeotropskom smjesom R507.
S obzirom da radne tvari iz skupine HFC-a imaju znaajan utjecaj na efekt staklenika, F-gas regulativa (EU 842/2006) dananja
istraivanja u rashladnoj i klima tehnici sve vie usmjerava na primjenu prirodnih radnih tvari kao to su amonijak, ugljini
dioksid, ugljikovodici, te R 1234yf. F-gas regulativa donosi novo doba u istraivanju i primjeni radnih tvari. Radne tvari osim
to ne smiju imati utjecaj na razgradnju ozona, trebaju imati to manji potencijal globalnog zagrijavanja (GWP). U novim
automobilskim rashladnim ureajima, granica za primjenu radnih tvari od 2011. godine GWP < 150.
Tablica 9.7 - Ekoloki prihvatljive radne tvari

Radna tvar
Zamjena za
GWP100
Primjena
Napomena
R134a
R12, R22
1300
Kuanski aparati i mali

komercijalni rashladni ureaji
Prikladna za retrofiting
R152a
R12
140
Automobilski rashladni ureaji
R134a
Automobilski rashladni ureaji
Umjereno zapaljiva (u
istraivanju)
U istraivanju
R12, R134a
20
Kuanski aparati
Zapaljiva, eksplozivna
R502, R22
3800
Pokretne hladnjae za smrznutu robu
Pseudoazeotropska RT
R22
1600
Klimatizacija
Klizanje temperature
R22
2138
Rashladnici vode, rashladne vitrine
Klizanje temperature
R13
1725
11700
1
0
Split sustavi za hlaenje

Kaskadni rashladni ureaji
Kaskadni rashladni ureaji
Industrijsko hlaenje
Visok tlak
Visok GWP
Previsok tlak, Tkr - niska
Otrovna
R1234yf
Sastav
R600a
R404a
R407C
R417a
R410A
R23
R744
R717
143a/125/134a
52/44/4 %
32/125/134a
23/25/52 %
600/134a/125
3,5/50/46,5 %
32/125/50/50 %
R22


593 zgrada
Primijenjena radna tvar bitno utjee na svojstva rashladnog ureaja. Vei pripadni tlak zasienja radne tvari znai veu gustou
na usisu u kompresor, a time i manje dimenzije kompresora. Radna tvar R600a ima najmanji volumetriki rashladni uinak
(tablica 9.8), to znai da e za isti kapacitet sustava imati najvei radni volumen cilindara kompresora (gotovo dva puta vei od
npr. radnog volumena cilindra kompresora za radnu tvar R134a).
Radna tvar R717 ima najveu toplinu isparivanja, pa zato i najmanje dimenzije cjevovoda. Zbog male gustoe radne tvari R717
na usisu u kompresor, vrijednost volumetrikog rashladnog uinka usporediva je s volumetrikim uinkom radnih tvari R22,
R404a i R407C. Radna tvar R410A ima najvei volumetriki rashladni uinak od navedenih radnih tvari, te je za isti kapacitet
rashladnog ureaja korisni volumen kompresora 30 do 50% manji. Zbog takve karakteristike radna tvar R410A se ne koristi
kao zamjenska radna tvar za R22 u postojeim instalacijama, ali je zbog dobrih termofizikalnih svojstava u novim ureajima
nezaobilazna.
Tablica 9.8 - Svojstva radnih tvari

R134a
R600a
R22
R404a
R410A
R407C
R717
0,055
1300
20
1500
3260
1725
1526
102,03
58,12
86,47
97,6
72,59
86,2
17,03
Kritina temperatura, C
101
134,7
96,2
72,14
70,17
86,05
135,25
Kritini tlak, bar
40,6
36,4
49,9
37,4
47,7
46,3
113,3
Temperatura isparivanja (patm), C
-26,1
-11,6
-40,8
-46,6
-51,6
-43,8
-33,33
0,5
0,1
5-7
Tlak vrenja/roenja (-15 C), bar
1,64
0,89
2,96
3,72
4,82
3,39/2,64
2,36
Gustoa kapljevine (30 C), kg/m3
1187
544,3
1171
1021
1035
1116
595.2
Gustoa pare (-15 C), kg/m3
8,29
2,49
12,9
18,57
18,43
11,48
1,97
209,5
369,8
216,5
177,7
237,6
221,9
1312,8
1285,3
688
2178,8
2250,7
3243,7
1888,5
2214,3
Svojstvo
ODP
GWP100
Molekularna masa
Klizanje temperature, C
Toplina isparivanja (-15 C), kJ/kg

Volumetriki rashladni uinak, kJ/m
9.4.5. Ulja za radne tvari

Za rad s radnim tvarima iz skupine CFC-a i HCFC-a najee se koriste:
mineralna ulja (MO)
alkil-benzenska ulja (AB)
ili kombinacija mineralnih ulja i alkil-benzenskih ulja.
Za rad s ekoloki prihvatljivim radnim tvarima iz skupine HFC-a koriste se sintetika ulja:
poli-esterska ulja (POE)
poli-alkilen-glikolna ulja (PAG)
poli-vinil-esterna ulja (PVE).
Budui da se HFC-i i mineralna ulja ne mijeaju (ne tvore homogenu smjesu), radne tvari iz skupine HFC-a ne mogu se puniti
u postojee sustave u kojima je mineralno ulje. U sluaju zamjene radne tvari u postojeem sustavu (npr R12) sa zamjenskom
radnom tvari (R134a), potrebno je sustav prilagoditi novoj radnoj tvari. Ta prilagodba postojeeg sustava novoj radnoj tvari
(engl. retrofitting), minimalno zahtijeva zamjenu mineralnog ili alkil-benzenskog ulja novim sintetikim uljem.
593
594

9.5. Komponente kompresijskih rashladnih ureaja

9.5.1. Kompresori
U rashladnim i klima ureajima koriste se stapni, lamelni i spiralni kompresori za manje i srednje sustave, te vijani i centrifugalni
kompresori za vee rashladne sustave. U svakom kuanskom hladnjaku kompresiju radne tvari obavlja kompresor promjera
cilindra dvadesetak milimetara, dok su u velikim hladnjaama ugraeni viecilindarski kompresori sa stapovima promjera
ponekad veim i od 200 mm. U novije vrijeme prednost pred stapnim kompresorima imaju spiralni i vijani kompresori,
pogotovo za vee sustave.
Stapni kompresori
Stapni kompresori koriste se veinom za srednje i manje uinke rashladnih agregata. Grade se za umjerene brzine vrtnje koje
rijetko prelaze 2000 min-1. U praksi su rashladni uinci veinom ispod 500 kW. Nedostatak stapnih kompresora su samoradni
ventili koji su najoptereeniji dijelovi kompresora. Konstrukcija ventila poveava tetni prostor koji je najutjecajniji uzrok
volumetrijskih gubitaka. Suvremeni multikompresorski setovi s dva do etiri kompresora u paralelnom radu zamjenjuju
jedan vei kompresor. Paralelnim radom vie kompresora znatno se olakana regulacija rashladnog uinka, ime se poveava
uinkovitost ureaja. Najee se koristi poluhermetika izvedba kompresora s kompresorom i motorom u jednom kuitu s
prirubnikim spojem. U hermetikoj (slika 9.13) i poluhermetikoj (slika 9.14) izvedbi kompresora radna tvar prvo struji preko
namotaja elektromotora ime ih hladi, a zatim se usisava u kompresor.
Slika 9.13 - Stapni hermetiki kompresor (Danfoss)
Slika 9.14 - Presjek poluhermetikog stapnog kompresora

(Copeland)
Najee koritena radna tvar kod stapnih kompresora je R22. Godinama se takoer koristila radna tvar R12, a danas su to
R404a, R407C i R410A.
Nakon 10.000 do 20.000 radnih sati stapni kompresori zahtijevaju detaljniji servis cilindara i ventila. Do uinaka od 350 kW
uinkovitost im je bolja u odnosu na vijane kompresore.
Spiralni kompresori
Spiralni hermetiki kompresori uglavnom se koriste za manje rashladne uinke. Budui da postiu manje kompresijske omjere,
primjenjuju se za klimatizacijsku tehniku. Meutim, ovi kompresori se intenzivno razvijaju i oekuje se da e se sve vie
primjenjivati i da e im snaga rasti, pogotovo kad se zna da im dobava ne ovisi znaajno o kompresijskom omjeru. Kompresija
radne tvari kod spiralnih kompresora odvija se izmeu pomine (spirala stapa) i nepomine spirale (spirala cilindra). U veini
sluajeva na rashladnim agregatima koristi se vie spiralnih kompresora u paralelnom radu ime se postie stupnjevana
regulacija rashladnog uinka.

595 zgrada

Slika 9.15 - Presjek spiralnog kompresora (Trane)
Suvremena digitalna tehnologija upravljanja spiralnih kompresora omoguuje regulaciju uinka kompresora u rasponu od
10 do 100%. Modulacija uinka u sluaju smanjenog zahtjeva potroaa, ostvarena je na mehanikom principu, razdvajanjem
spirala iz zahvata aksijalnim pomicanjem. Tzv aksijalna prilagodljivost omoguuje mali pomak neorbitirajue spirale (1 mm),
tako da su spirale u stanju mirovanja i u prvih nekoliko okretaja elektromotora kompresora malo razmaknute, ime se kompresor
uvijek pokree rastereen.
Mehanizam za podizanje gornje spirale dan je na sljedeoj slici (slika 9.16). Na gornjoj strani spirale uvren je klip sa
upljom klipnjaom. Na lijevoj slici prikazan je kompresor u normalnom radu, sa spiralama u zahvatu. Nema razlike tlakova na
modulacijskom klipu, elektromagnetski ventil (EMV) je zatvoren. Ako se EMV otvori, dolazi do prestrujavanja plina na usisnu
stranu kompresora, dolazi do razlike tlakova na klipu, koji ga pomie gore, a on sa sobom pomie i fiksnu spiralu. Pri tome dolazi
do prestrujavanja vrlo malih koliina radne tvari na usisnu stranu kompresora.
Slika 9.16 - Presjek spiralnog kompresora upravljanog digitalnom tehnologijom (Copeland)
595
596

Zahvaljujui irem rasponu regulacije rashladnog optereenja, mogue je tlak isparavanja drati unutar uih granica, a time
i vii prosjeni tlak isparivanja, to dovodi do znaajnih energetskih uteda. Povienje temperature isparivanja samo za 1C
dovodi do utede od 4,6% na pogonskoj energiji kompresora. Sljedee radne tvari koriste se u spiralnim kompresorima: R134a,
R404a, R407C, R410A, R22 i R744.
Vijani kompresori
U vijanim kompresorima (slika 9.17) radna tvar se komprimira u prostoru izmeu radnog i razvodnog rotora koji su obuhvaeni
zajednikim kuitem s minimalnim zazorom. Usisni i tlani prikljuak kompresora nalaze se na nasuprotnim poklopcima koji
zatvaraju eone strane kuita. Transport radne tvari kroz kompresor je dijagonalan.
Slika 9.17 - Presjek vijanog kompresora (Bitzer)
Slika 9.18 - Presjek centrifugalnog kompresora

(Turbocor Danfoss)
Kod vijanih kompresora do izraaja dolazi svojstvo brzohodnosti rotornih kompresora. Rotori su osno simetrini te se mogu
idealno uravnoteiti, a s obzirom da nemaju samoradne ventile, brzina vrtnje im nije ograniena ventilima. Zbog toga je
uobiajena brzina vrtnje 3000 min-1 ili vie. Pri radu kompresora s nazivnim omjerom kompresije gotovo da nema pulzacija, a
dobava je gotovo kontinuirana.
S porastom kompresijskog omjera rastu gubici proputanja iz podruja vieg u podruje nieg tlaka. Zbog toga se za vee
kompresijske omjere u usisni vod ubrizgava uljna magla koja prije svega slui za brtvljenje zazora, a ujedno sniava temperaturu
radne tvari tijekom kompresije. Omjeri kompresije vijanih kompresora s ubrizgavanjem ulja lako mogu dosei kompresijske
omjere stapnih kompresora. Zbog ubrizgavanja ulja u usis kompresora vijani kompresori iako u osnovi malih dimenzija, imaju
prikljuene prilino velike pomone ureaje: odvaja ulja, sabirnik ulja, hladnjak ulja i uljnu pumpu. Temperatura ulja u radu
postie temperaturu 60C, ponekad i 70C. Nakon hlaenja ulje se u kompresor ubrizgava s temperaturom od priblino 50C.
Ovi kompresori zahtijevaju detaljni servis nakon 30.000 do 60.000 radnih sati. Njima se postiu rashladni uinci do 4 MW
(veinom od 0,5 do 1,5 MW). Radna tvar je R134a ili R22. U industrijskim postrojenjima koristi se amonijak.
Centrifugalni kompresori
Svi dosad spomenuti kompresori rade na volumetrijskom naelu, dok turbo kompresori rade na strujnom naelu. U rashladnoj
tehnici koriste se centrifugalni turbo kompresori (slika 9.18), koji za razliku od aksijalnih kompresora, postiu vee kompresijske
omjere.
Osnovni dijelovi centrifugalnog kompresora su rotor gdje se pari radne tvari predaje kinetika energija (velika brzina strujanja
kroz kanale), i difuzor-stator gdje se pari smanjuje brzina i poveava tlak. Dobava im znatno ovisi o kompresijskom omjeru.
Ope je pravilo da je potreban volumni protok od najmanje 0,5 m3/s da bi centrifugalni kompresori postali konkurentni u
usporedbi s vijanim kompresorima s dva rotora. U praksi se centrifugalni kompresori veinom koriste za rashladne uinke
od 1 MW do 7 MW (ponekad i vie). Radna tvar danas je najee R134a ili R123, prije R12. U industrijskim sustavima koristi se
amonijak. Jedinice manje od 4MW su hermetike izvedbe, dok se vee jedinice izvode u otvorenoj izvedbi.


597 zgrada
9.5.2. Kondenzatori
Kondenzator je jedan od etiri osnovne komponente kompresijskog rashladnog ureaja na kojemu se toplina kondenzacije
radne tvari predaje okolinom mediju (toplinska energija preuzeta od hlaenog medija na isparivau uveana za energiju
kompresije).

kond isp + Pkomp (9.9)
Radna tvar na ulazu u kondenzator je u pregrijanom stanju, dok je na izlazu iz kondenzatora najee pothlaena radna tvar
(slika 9.19).
pothladenje
kondenzacija
hladenje preg. para
Temperatua
radna tvar
dij
dni me
rashla
Povrina
Slika 9.19 - Temperaturni profil na kondenzatoru
Vie temperature kondenzacije radne tvari doprinose veoj potronji energije za pogon kompresora, odnosno rashladnog
ureaja i manjoj uinkovitosti sustava. Za 1C via temperatura kondenzacije, poveava potronju energije za pogon kompresora
za priblino 3%. Kondenzatori se dijele prema nainu hlaenja na:
zrakom hlaene
vodom hlaene
zrakom i vodom hlaene kondenzatore.
Zrakom hlaeni kondenzatori

Najvei broj kondenzatora u praksi su hlaeni zrakom. Zrak je izuzetno pristupaan toplinski ponor i ne zahtijeva vee ulaganje
u odravanje kondenzatora. Na manjim rashladnim ureajima kondenzatori su hlaeni zrakom bez prisilne cirkulacije zraka.
Slika 9.20 prikazuje primjer kondenzatora kunog hladnjaka, koji se sastoji od bakrene cijevi i orebrenja izvedenog od ice ili
uskih lamela.
Ulaz RT
Cijev
Orebrenje
Izlaz RT
Slika 9.20 - Kondenzator kunog hladnjaka
597
598

Zbog slabog koeficijenta prijelaza topline na strani zraka, kondenzatori srednjih i veih kapaciteta hlaeni su prisilnom
cirkulacijom zraka. Slika 9.21 prikazuje kondenzacijsku jedinicu rashladnog ureaja koju ine kondenzator i kompresor na
zajednikom postolju ili kuitu.
Slika 9.21 - Kondenzacijske jedinice
Temperatura kondenzacije zrakom hlaenih kondenzatora je za 10 do 12C via od temperature okoline. Razmak izmeu
lamela iznosi od 2 do 4 mm. Neiste povrine kondenzatora znaajno utjeu na povienje temperature kondenzacije, a time i
poveanu potronju energije za pogon rashladnog ureaja.
Vodom hlaeni kondenzatori

Voda ima znatno vei specifini toplinski kapacitet od zraka, a kad je raspoloiva u prosjeku je nie temperature od zraka to
znai da se kod vodom hlaenih kondenzatora postiu nie temperature kondenzacije (nii tlakovi kondenzacije), a time i
manja potronja energije za pogon kompresora. Izvedba vodom hlaenog kondenzatora je s cijevima u platu ili ploasta
kompaktna izvedba kondenzatora.
Slika 9.22 - a) Kondenzator s cijevima u platu; b) ploasti kompaktni kondenzator
Vodom i zrakom hlaeni kondenzatori

Kondenzatori hlaeni optonom vodom koriste se kod sustava veih toplinskih optereenja, bilo u izvedbi rashladnog tornja
ili evaporativnog kondenzatora. Evaporativni kondenzatori najee svoju primjenu nalaze u rashladnoj industriji, dok se
rashladni tornjevi (slika 9.23) primjenjuju u veim klimatizacijskim sustavima. Ovi kondenzatori zahtijevaju brinu kemijsku
pripremu vode i vea sredstva za odravanje sustava.
Vodu koju je potrebno hladiti, raspruje se pomou sapnica na izmjenjivakim povrinama. Preko izmjenjivake povrine
nastrujava zrak. Izmjena topline izmeu vode i zraka manjim djelom se odvija konvekcijom, a veim dijelom ishlapljivanjem
vode. Za uobiajene klimatske uvjete u Hrvatskoj od 32 do 35C temperature vanjskog zraka i relativne vlanosti 45%,


599 zgrada
temperaturni reim vode na kondenzatoru iznosi priblino 29/33C. Pri tome temperatura kondenzacije iznosi izmeu
36 i 39C. U usporedbi sa zrakom hlaenim kondenzatorima kod kojih temperatura kondenzacije za navedene uvjete iznosi
priblino 45C, kod rashladnih sustava s vodom hlaenim kondenzatorima postie se znatno bolja uinkovitost.
Rashladni toranj
Izlaz
zasienog
zraka
m2
Ventilator
m1
Eliminator
kapi
Sapnice
Punilo
Ulaz parne
radne tvari
Ulaz zraka
Dopuna
vode
md
Odmuljivanje
m3
Kondenzator
Pumpa za
rashladnu
vodu
Izlaz kapljevite
radne tvari
Slika 9.23 - Protusmjerni rashladni toranj s induciranim strujanjem
U radu evaporativnih sustava za odvoenje topline kondenzacije javljaju se gubici vode. Te gubitke je potrebno nadoknaditi
d ) jednaka je zbroju mase vode koja je
dodavanjem svjee vode u recirkulirajui sustav. Potrebna masa dodatne vode ( m
1 ), mase vode koja je odnesena strujom zraka ( m 2 ) i mase vode koja je potrebna za odmuljivanje ( m 3 ).
ishlapila ( m

m d = m 1 + m 2 + m 3 , [kg/s] (9.10)
Gubitak vode na rashladnom tornju iznosi od 2 do 5% od optone vode na rashladnom tornju.

Kod recirkulirajuih sustava jedna te ista koliina vode obavlja vei broj optoka u sustavu. Zbog toga, rashladna recirkulacijska
voda mora imati sastav koji e u svim uvjetima pogona osigurati iste povrine sustava (bez taloenja mulja i kamenca),
korozijsku stabilnost povrina sustava i sprijeiti nastajanje biolokog taloga. Evaporativni kondenzatori postiu za 3 do 5C
niu temperaturu kondenzacije od kondenzatora hlaenih vodom iz rashladnog tornja.
9.5.3. Priguni ventili

Uloga prigunih ventila je doziranje i priguivanje radne tvari s tlaka kondenzacije na tlak isparivanja. Za rashladne sustave s
halogeniranim ugljikovodicima kao radnim tvarima koriste se sljedei priguni ventili:
kapilare
termoekspanzijski ventili TEV
elektroniki ekspanzijski ventili (EEV)
dok se za amonijane sustave koriste ventili s plovkom.
Kapilara
Kapilara se koristi kao priguni organ za manje i najmanje rashladne ureaje uinka do 5 kW.
Kapilara hidraulikim otporima strujanja priguuje radnu tvar s tlaka kondenzacije na tlak isparivanja. Izrauje se u promjerima
od 0,5 do 1,5 mm i duljine od 1,5 do 6 m. Regulacijska karakteristika kapilare je takva da ona proputa u ispariva svu radnu
tvar koja je u kondenzatoru kondenzirala. Budui da ona nije ventil i u mirovanju, proputa radnu tvar s visokog na niski tlak, na
ureajima na kojima je kapilara priguni organ (kuni hladnjaci, ledenice, split klima ureaji) izmeu isparivaa i kompresora
ugrauje se odvaja kapljevite radne tvari (slika 9.21b).
599
600

Termoekspanzijski ventil
Na rashladnom ureaju prikazanom na sljedeoj slici (slika 9.24), doziranje i priguenje radne tvari s tlaka kondenzacije na tlak
isparivanja provodi termoekspanzijski ventil (TEV). Termoekspanzijski ventil koristi se u srednjim i veim freonskim rashladnim
sustavima. On regulira pregrijanje radne tvari na izlazu iz isparivaa i na taj nain osigurava kompresor od usisavanja kapljevite
radne tvari i hidraulikog udara. On proputa u ispariva upravo onu koliinu radne tvari koja e u isparivau ispariti i za 5 do
7C se pregrijati. U tome mu pomae osjetnik, koji je sastavni dio TEV-a i koji se postavlja na izlaz iz isparivaa, a s kapilarnom
cjevicom je spojen s membranom TEV-a.
Slika 9.24 - Spoj termoekspanzijskog ventila s isparivaem
Elektroniki ekspanzijski ventil

Elektroniki ekspanzijski ventil (EEV) objedinjuje funkcije elektromagnetskog ventila i termoekspanzijskog ventila (slika 9.25).
Regulira minimalno stabilno pregrijanje radne tvari na izlazu iz isparivaa. Za to mu slui osjetnik temperature pregrijanja radne
tvari koje se naslanja na izlaznu cijev isparivaa, pretvara tlaka spojen na tlak radne tvari na izlazu iz isparivaa, te kontroler koji
iz oitanja temperature i tlaka odreuje pregrijanje radne tvari, te otvara ili zatvara ventil kako bi odrao minimalno stabilno
pregrijanje radne tvari.
Slika 9.25 - Spoj elektronikog ekspanzijskog ventila s isparivaem
9.5.4. Isparivai
Prema namjeni isparivai se dijele na isparivae za hlaenje zraka i isparivae za hlaenje kapljevina (posredno hlaenje).
Prema funkcionalnosti dijele se na potopljene i suhe isparivae.
Ispariva je onaj element rashladnog ureaja na kojemu se ostvaruje rashladni uinak, odnosno na kojemu se ostvaruje
hlaenje.

601 zgrada

Isparivai za hlaenje zraka

U veini sluajeva na isparivakim sekcijama za hlaenje zraka su navuene lamele (orebrenje) kako bi se poveala povrina
izmjene topline, jer je u procesu sa zrakom koeficijent prijelaza topline znatno manji od onoga na strani radne tvari. Takoer iz
navedenih razloga, strujanje zraka preko orebrenih povrina isparivaa pospjeuje mehaniki ventilator (slika 9.26).
Slika 9.26 - Shematski prikaz orebrenog isparivaa za hlaenje zraka
Za prisilnu cirkulaciju zraka preko orebrenih povrina isparivaa, koeficijent prolaza topline iznosi 15 do 35 W/(m2K), sveden na
vanjsku povrinu isparivaa. Razmak izmeu lamela ovisan je o temperaturi hlaenja i poveava se sa sniavanjem temperature
hlaenja . Najvei razmak izmeu lamela na isparivau imaju isparivai u tunelima za duboko zamrzavanje, od 8 do 15 mm, dok
je razmak meu lamelama isparivaa split klima ureaja 2 do 3 mm.
Slika 9.27 - Orebreni isparivau u kuitu za ovjes o strop
Optimalna temperaturna razlika izmeu temperature hlaenja i temperature isparivanja na isparivaima za hlaenje zraka
iznosi priblino 10C. Vea temperaturna razlika doprinosi nioj temperaturi isparivanja, a time i veoj potronji elektrine
energije za pogon kompresora. Manja temperaturna razlika postie se veom izmjenjivakom povrinom, odnosno veom
investicijom u opremu (isparivai za hlaenje voa i povra).
Svaki ispariva za hlaenje zraka mora imati okapnicu (tavicu) za odvod kondenzata. Svaki put kada je temperatura vanjske
stjenke cijevi isparivaa jednaka ili nia od temperature roenja za stanje zraka u hlaenom prostoru dolazi do kondenzacije
vodene pare iz zraka na hladnim stjenkama isparivaa. Ako je temperatura stjenke 0C ili nia, dolazi do stvaranja inja i leda na
isparivau. Inje i led predstavljaju otpor prolazu topline, to dovodi do smanjenja uinka isparivaa, ali i poveanja potronje
energije za pogon ureaja. Iz navedenih razloga led se mora povremeno odleivati. Potronja energije za odleivanje isparivaa
iznosi od 10 do 15% ukupno utroene energije za pogon rashladnog ureaja za hlaenje zraka. Odleivanje ili defrostacija
isparivaa provodi se na sljedee naine:
samoodleivanjem
elektrinim grijaima
prekretanjem procesa
vruim parama radne tvari.
601
602

Isparivai za hlaenje kapljevina

Koriste se za posredne sustave hlaenja vode (esto u reimu 12/7C) ili za hlaenje glikolne smjese. Izvode se kao isparivai
s cijevima u platu ili ploasti kompaktni isparivai (slika 9.28). Ovi potonji sve vie zauzimaju mjesto u praksi zbog manjih
dimenzija (vei k) i manjeg punjenja radne tvari po kW uinka hlaenja.
Slika 9.28 - Ispariva a) s cijevima u platu( shell & tube); b) ploasti kompaktni ispariva
9.6. Cjevovodi i pomone komponente

Povrat ulja kojeg kompresor zajedno s radnom tvari izbaci u tlani vod, rjeava se pravilnim dimenzioniranjem cjevovoda
rashladnog ureaja. Brzina radne tvari u pojedinim dijelovima cjevovoda treba biti dovoljno visoka kako bi radna tvar nosila
ulje sa sobom i na taj nain ga vraala u karter kompresora. Tablica 9.9 daje preporuene brzine strujanja radnih tvari koje
omoguuju nesmetan povrat ulja u kompresor. Vee brzine od navedenih osiguravaju siguran povrat ulja, ali s druge strane
znae i vee padove tlaka u cjevovodima, to rezultira smanjenim uinkom sustava.
Tablica 9.9 - Preporuljive brzine strujanja radnih tvari u cjevovodima rashladnih ureaja, m/s
Radna tvar
Usisni vod
Tlani vod
Kapljevinski vod
Freoni
8 12
10 15
0,4 1
Amonijak (R 717)
10 20
15 25
0,5 1
R 718
0,5 1,5
PPE
0,3 0,8
9.6.1. Izolacija cjevovoda

Izolacija komponenti rashladnih sustava ima za cilj onemoguiti kondenzaciju vodne pare na hladnim stjenkama cjevovoda,
isparivaa (za hlaenje kapljevina), akumulacijskih spremnika, razdjeljivaa. Izolacija takoer smanjuje toplinske gubitke
sustava, te neutralizira toplinske mostove. Obvezno se na rashladnim i klima ureajima mora izolirati usisni vod. Ako su
rashladni ureaji namijenjeni za posredne sustave hlaenja, onda se osim usisnih hladnih vodova mora izolirati ispariva i
cjevovod posrednog prijenosnika energije. Do kondenzacije vodene pare na hladnim stjenkama isparivaa ili cjevovoda dolazi
u sluaju postizanja temperature vanjske povrine cijevi jednake ili nie od temperature toke roenja za stanje zraka oko cijevi.
Izolacijski materijali koriteni u rashladnoj i klima tehnici su u veini sluajeva sintetiki kauuk ili poliuretan. Izolacijski materijal
mora imati to vei otpor difuziji vodene pare i to nii koeficijent toplinske vodljivosti. Noviji izolacijski materijali na bazi

603 zgrada

elastomera sa strukturom zatvorenih elija, postiu vrijednosti toplinske vodljivosti l0C 0,033 W/(m K) i koeficijent otpora
difuziji vodene pare m 10.000.
Izolacijski materijali izvode se u obliku cijevi ili ploa koje se pomou avnog spoja lijepe na cjevovode ili komponente
rashladnih ureaja (slika 9.29).
Slika 9.29 - Cijevna izolacija s cijevnim draem
Takoer, cijevi u rashladnoj i klima tehnici mogu biti tvorniki predizolirane (slika 9.30). Koriste se pri ugradnji split, multi-split
i VRF sustava hlaenja.
Slika 9.30 - Predizolirane cijevi
Debljina toplinske izolacije cjevovoda funkcija je promjera cjevovoda, temperature medija unutar cijevi te temperature i
relativne vlanosti zraka oko cijevi. U tablici 9.10 dane su minimalne vrijednosti debljine cijevne izolacije za temperaturni reim
hlaene vode 12/7C u sluaju kad se cjevovod nalazi unutar zatvorenog prostora. Izraun je proveden u svrhu sprjeavanja
roenja na vanjskoj stijenci toplinske izolacije za sljedee parametre:
temperatura zraka 25C
relativna vlanost zraka 70%
temperatura medija u cijevi 7C
toplinska vodljivost izolacijskog materijala 0,0346 W/(m K).
603
604

Tablica 9.10 - Minimalna debljina izolacije cjevovoda u zatvorenom prostoru (kao proizvod AF/Armaflex)
Vanjski promjer Cu cijevi

mm
Minimalna debljina izolacije

mm
15
22
6,3
28
6,6
35
6,7
42
6,9
54
7,1
64
7,2
Tablica 9.11 daje primjer prorauna minimalne debljine toplinske izolacije bakrenih cjevovoda koji prolaze kroz slobodnu
okolinu za sljedee uvjete:
temperatura zraka 50C
relativna vlanost zraka 70%
temperatura medija u cijevi 7C
toplinska vodljivost izolacijskog materijala 0,0429 W/(m K).
Tablica 9.11 - Minimalna debljina izolacije cjevovoda koji prolazi kroz vanjski okoli (kao proizvod HT/Armaflex
otporne na UV zraenje)
Vanjski promjer Cu cijevi
mm
Minimalna debljina izolacije

mm
15
14,9
22
16,2
28
17
35
17,7
42
18,3
54
19,1
64
19,4

605 zgrada

Mehaniki odvaja ulja

Ugradnjom odvajaa ulja u tlani vod rashladnog ureaja (slika 9.31), vei dio ulja odvaja se od radne tvari i vraa u karter, a
ostatak krui ureajem zajedno s radnom tvari.
Slika 9.31 - Ugradnja odvajaa ulja u tlani vod
Izbor filtra / suaa radne tvari

Neutralizaciju vlage u sustavu mogue je postii ugradnjom suaa/filtra. Filtar/sua ugrauje se u kapljevinski vod rashladnog
ureaja i slui apsorpciji vlage, kiselina i filtriranju neistoa iz radne tvari (slika 9.32). U rashladnim ureajima s CFC i HCFC
radnim tvarima (mineralna i alkil-benzenska ulja) koriste se filtri od molekularnih sita i aktiviranog aluminij oksida. U rashladnim
ureajima s HFC radnim tvarima (POE ulja) koriste se filtri koji sadre vrstu jezgru sa 100 % molekularnih sita. Nakon izgaranja
elektromotora kompresora, potrebno je osim kompresora zamijeniti i ulje u ureaju, kao i radnu tvar, te ugraditi burn-out filtar
i kasnije ga zamijeniti s standardnim filtrom. Filtar/sua treba promijeniti pri svakom otvaranju ureaja.
Kontrolno staklo s pokazivaem vlage treba staviti iza filtra/suaa radne tvari.
Pokaziva pokazuje sljedee: - zeleno: nema opasne vlage u radnoj tvari

- uto:previsok sadraj vlage u radnoj tvari ispred prigunog (termoekspanzijskog) ventila.
Slika 9.32 - Mjesto ugradnje filtra i kontrolnog stakla u rashladni sustav
605
606

9.7. Posredni i neposredni sustavi hlaenja

9.7.1. Posredni sustavi hlaenja - rashladnici vode
Namjena koritenja i tehnologija funkcioniranja rashladnika kapljevine
Rashladnici kapljevine (chilleri) koriste se za posredne sustave hlaenja. U veini sluajeva u rashladniku kapljevine
rashladnom agregatu, hladi se voda u temperaturnom reimu 12/7C. Ohlaena voda se pomou pumpi dri u cirkulaciji kroz
ventilokonvektore koji su postavljeni po prostorijama zgrade i na njima se hladi zrak ili se voda dri u cirkulaciji kroz hladnjake
zraka koji su smjeteni u centralnim jedinicama za pripremu zraka, klima komorama. Osnovna podjela rashladnika kapljevine
je prema nainu hlaenja njihovih kondenzatora:
-- vodom hlaeni kondenzatori (slika 9.33)
-- zrakom hlaeni kondenzatori (slika 9.34).
Ako je kondenzator rashladnog agregata hlaen zrakom, agregat se postavlja u slobodnu okolinu, najee na krovove
zgrada. Ako je kondenzator rashladnog agregata hlaen vodom, ureaj se instalira u prostor strojarnice zgrade, a rashladni
toranj vodom hlaenog kondenzatora nalazi se u slobodnoj okolini. Rashladnici vode koriste se u razliitim industrijskim
postrojenjima. Glavnu ulogu imaju u veim klimatizacijskim sustavima za hlaenje zraka, kao to su poslovni objekti, bolnice,
ustanove, trgovaki centri.
Slika 9.33 - Rashladnik vode s vodom hlaenim kondenzatorom
Tipovi rashladnika kapljevine

Rashladnici kapljevine takoer se dijele prema vrsti kompresora na:
centrifugalne rashladne agregate
vijane rashladne agregate
agregate sa stapnim kompresorima
rashladnike sa spiralnim kompresorima.

607 zgrada

Slika 9.34 - Rashladnik vode sa zrakom hlaenim kondenzatorom i spiralnim kompresorima (McQuay)
Na sljedeoj slici prikazan je primjer rekuperacije topline pregrijanih para radne tvari, rashladnika vode sa zrakom hlaenim
kondenzatorom. Toplina pregrijanih para radne tvari na izlazu iz kompresora koriste se za zagrijavanje potrone tople vode. U
praksi je sve vei broj jedinica koji djelomino ili potpuno koriste toplinu kondenzacije za zagrijavanje potrone tople vode.
Najvie su u primjeni radne tvari R407C i R410A.
Rekuperator
Slika 9.35 - Rashladnik vode sa zrakom hlaenim kondenzatorom i rekuperatorom topline
607
608

Slika 9.36 - Rashladnik vode s vodom hlaenim kondenzatorom i vijanim kompresorom (Carrier)
Servis rashladnika vode

Servis rashladnika vode obino provode specijalizirane tvrtke prema uputama proizvoaa rashladnih agregata.
Redoviti godinji servis rashladnika vode obuhvaa:
kontrolu nepropusnosti radne tvari ureajem za detekciju proputanja
kontrolu kvalitete i razine ulja u kompresoru
kontrolu temperature isparivanja i kondenzacije, mjerenje pregrijanja radne tvari na izlazi iz isparivaa, mjerenje
temperature pothlaenja radne tvari, po potrebi nadopuna radne tvari
kontrolu hidraulikog kruga, kontrola tlaka, protoka vode, rada cirkulacijskih pumpi, hvataa neistoa, ekspanzijske
posude
kontrolu svih elemenata zatite od smrzavanja, provjera temperature smrzavanja glikolne smjese i eventualna nadopuna
glikola. Ako se u sustavu koristi voda kao sekundarni prijenosnik energije, korisnik treba provjeriti ispravnost elektrinih
grijaa ili vodu ispustiti iz sustava
mjerenje napona napajanja, otpora izolacije namotaja elektromotora, pritezanje svih elektrinih spojeva i kontakata
kontrolu i podeavanje radnih parametara, kontrola zatitnih presostata, kontrola upravljakog modula, kontrola rada
ventilatora zrakom hlaenog kondenzatora ili rashladnog tornja
putanje rashladnika u pogon, kontrola rada ureaja s predstavnikom korisnika, te izrada protokola o provedenom
redovitom godinjem servisu s izmjerenim parametrima rada ureaja.
Kemijsko pranje kondenzatora obavlja se tijekom redovitog godinjeg servisa, biorazgradivim ekolokim otapalima koja ne
oteuju aluminijske i bakrene dijelove kondenzatora. Prije kemijskog pranja orebrenog kondenzatora, potrebno je demontirati
ventilator, a pranje provoditi u smjeru suprotnom od smjera strujanja zraka kroz kondenzator.
Apsorpcijski rashladnici vode

Osim kompresijskih rashladnika vode koriste se i apsorpcijski rashladnici vode. Radna smjesa apsorpcijskih rashladnika vode
najee je smjesa H2O/LiBr. Na sljedeoj slici (slika 9.37) prikazana je shema apsorpcijskog rashladnika vode (ARV) sa svim
komponentama i radnim temperaturama. Slika 9.38 prikazuje apsorpcijski rashladni proces u h,x-dijagramu, a slika 9.39
prikazuje ARV. Za pogon ureaja koristi se toplinska energija (vodena para, plin, Suneva energija). Kod solarnih apsorpcijskih
rashladnika vode kao pogonska energija koristi se toplinska energija dobivena iz solarnih kolektora djelovanjem Suneva
zraenja.

609 zgrada

pk
po
ua
orb
ps
6=7
n je
je
mi
qo
eru
pk
q a /f
0
H2O
Slika 9.37 - Shematski prikaz apsorpcijskog rashladnika vode s
temperaturama procesa
po
3`=3
4`=4
r a
1
LiBr
Slika 9.38 - Prikaz apsorpcijskog procesa u h,xdijagramu
Slika 9.39 - Apsorpcijski rashladnik vode
9.7.2. Neposredni sustav hlaenja - VRF sustav

Osnovna karakteristika VRF (engl. variable refrigerant flow) sustava (slika 9.40) je da se sastoji od veeg broja unutarnjih jedinica
(ispariva i priguni ventil) spojenih na jednu vanjsku jedinicu (kompresor i kondenzator). Broj unutarnjih jedinica ide i do 50
ili ak i vie. Ovi sustavi predvieni su za srednje velike i velike zgrade u kojima se ugrauje jedan ili modularno vie neovisnih
podsustava. Osim to se cijeli sustav moe koristiti kao ureaj za hlaenje ili grijanje prostora, mogu je i nain rada pri kojemu
se neke prostorije hlade, a druge zagrijavaju toplinom odvedenom iz onih prvih, ime se preraspodjeljuje postojea energija
unutar sustava i znatno tedi elektrina energija. VRF sustav je prilagodljiv uz jednu vanjsku jedinicu mogue je kombinirati
609
610

razliite unutarnje jedinice kazetne s dvosmjernim ili etverosmjernim istrujavanjem (za ugradnju u sputene stropove),
parapetne, stropne, kanalne ili zidne. Rad pojedinanih unutarnjih jedinica mogue je kontrolirati izravno u prostoriji gdje
su ugraene ili centralnom kontrolnom jedinicom (raunalom). Termin VRF (ili VRV, engl. variable refrigerant volume), varijabilni
protok radne tvari odnosi se na sposobnost sustava na upravljanje koliinom radne tvari koja struji kroz isparivae, te se na taj
nain u svakoj pojedinoj zoni hlaenja posebno moe mijenjati kapacitet isparivaa, tj. individualno regulirati razina komfora.
Slika 9.40 - Shematski prikaz VRF sustava hlaenja zgrade
9.7.3. Energetska usporedba posrednog i neposrednog sustava hlaenja zgrade

Termodinamiki gledano neposredni sustav hlaenja je u prednosti u odnosu na posredni sustav hlaenja. Budui da posredni
sustav sadri jedan vie izmjenjiva, postie nie temperature isparavanja u odnosu na neposredni, direktni sustav (slika 9.41).
Time je za isti rashladni uinak sustavu potrebno privesti veu pogonsku snagu, to za posljedicu ima manji faktor hlaenja
posrednih rashladnih sustava.
2
pk
pk
Tk
Tk
Tok 3
Thl
Tizmj
Tw
Tisp
Tok
Thl
4
Tisp
qo indirekt
Tisp
Tisp
q o direkt
s
Slika 9.41 - Kvalitativan prikaz usporedbe posrednog i neposrednog sustava hlaenja
Certifikacijski program smjernice EUROVENT-a odnosi se na rashladne sustave (npr. rashladnike vode) koji se koriste u
sustavima klimatizacije ili hlaenja. Sve radne tvari uzete su u obzir, a rashladnici mogu biti zrakom hlaeni, vodom hlaeni ili
evaporativno hlaeni.


611 zgrada
Smjernica navodi vrijeme rada sustava pri parcijalnom optereenju:

sustav sa 100 % uinka radi 3 % pogonskih dana u godini
sustav sa 75 % uinka radi 33 % pogonskih dana u godini
sustav s 50 % uinka radi 41 % pogonskih dana u godini
sustav s 25 % uinka radi 23 % pogonskih dana u godini.
Usporedba je napravljena za rashladni uinak sustava hlaenja u iznosu od 350 kW (hlaena zgrada povrine priblino
5.000 m2). Za neposredni rashladni sustav odabrano je 7 vanjskih jedinica, ukupnog nominalnog uinka 50 kW 7 = 350 kW.
Odabrani rashladnik vode, temperaturnog reima vode 12/7C, takoer je rashladnog uinka 350 kW. Pretpostavljen je godinji
broj sati rada rashladnog sustava 1200 sati. Faktor hlaenja rashladnog ureaja s posrednim i neposrednim sustavom hlaenja
pri parcijalnom optereenju prikazan je na sljedeoj slici (slika 9.42).
6
5,41
5,5
4,86
Faktor hlaenja,
Vodeno hlaenje
VRF hlaenje
4,62
4,5
4,31
4,22
3,65
3,5
3,78
2,81
2,5
2
25
50
75
100
Optereenje, %
Slika 9.42 - Usporedni dijagram uinkovitosti posrednog i neposrednog sustava hlaenja
Sukladno navedenom, modelirana je godinja potronja elektrine energije za pogon kompresora posrednog i neposrednog
rashladnog ureaja kako slijedi (tablica 9.12 i tablica 9.13).
Tablica 9.12 - Model potronje elektrine energije posrednog sustava

Vrijeme
Vrijeme
Nazivni Parcijalno
Parcijalno Rashladna Faktor El. energi- Cijena el. El. enerParcijalno
rada
parcijalnog
uinak optereeoptereenja energija, hlaenja, ja, kWh/ energije, gija, kn/
optereeoptereenja, sustava,
nje,
hlaegod.
kn/kWh
god.
e
kWh/god.
h/god.
nje, kW
h/god.
%
%
nja, kW
350
100
350
75
262,5
33
50
175
41
25
87,5
Ukupno
36
12600
2,81
4484
396
103950
3,65
28479
492
86100
4,22
20403
23
276
24150
4,62
5227
3011
100
1200
226.800
58594
33750
1200
2583
0,64/0,32
16404
11752
Maksimalno postignuta snaga rashladnika vode iznosi 124,5 kW. Uz cijenu zakupa snage prema tarifnom modelu Poduzetnitvo
Crveni od 87 kn/kW, mjeseni trokovi za rad rashladnika vode poveavaju se za priblino 10.500 kn.
611
612

Tablica 9.13 - Model potronje elektrine energije neposrednog sustava

Vrijeme
Vrijeme
Nazivni Parcijal- ParcijalParcijalno
rada
uinak no opte- no opte- parcijalnog
optereehlaenja, reenje, reenje, optereenja, sustava,
nja h/god.
h/god.
%
kW
%
kW
350
100
350
75
262,5
33
50
175
41
25
87,5
Ukupno
El.
El.
Cijena el.
Faktor
Rashladna
energija,
energije, energija,
energija, hlaenja,
kWh/
kn/kWh kn/god.
e
kWh/god.
god.
36
12600
3,78
3333
396
103950
4,31
24118
492
86100
4,86
17716
23
276
24150
5,41
4464
2571
100
1200
226.800
49632
28588
1200
1920
0,64/0,32
13892
10204
Maksimalno postignuta snaga VRF sustava hlaenja iznosi 92,5 kW. Uz cijenu zakupa snage prema tarifnom modelu
Poduzetnitvo Crveni od 87 kn/kW, mjeseni trokovi za rad rashladnika vode se poveavaju za priblino 8.000 kn.
Analizom je utvreno da je za posredni rashladni proces, za koji su prema pojedinom djelominom optereenju odreeni
faktori hlaenja, ukupna potronja elektrine energije 58.600,00 kWh/god. Direktni VRF sustav hlaenja imao bi pri istim
uvjetima rada, uz odreene faktore hlaenja za pojedina djelomina optereenja, potronju elektrine energije u iznosu od
49.600,00 kWh/god.
Razlika u potronji elektrine energije posrednog sustava i neposrednog sustava iznosi priblino 9.000 kWh, to znai da
je godinja potronja elektrine energije za pogon vodenog sustava hlaenja vea za priblino 20% od ptronje elektrine
energije neposrednog VRF sustava. Kad se u analizu pogonskih trokova uvrsti i zakup snage, razlike u ukupnim pogonskim
trokovima ostaju na razini 20% u korist vodenog sustava hlaenja. Priblino 20% je vea investicija u VRF sustav hlaenja u
odnosu na vodeni posredni sustav hlaenja zgrada.
9.8. Upravljanje rashladnim sustavima

Upravljake elemente regulacije ine mikroprocesor-kontroler, frekvencijski pretvara i pretvara tlaka. Regulacijske elemente
rashladnih ureaja ine termostat i presostat niskog tlaka, dok sigurnosne elemente rashladnih i klima ureaja ine presostat
visokog tlaka, presostat niskog tlaka, diferencijalni presostat ulja, osjetnik temperature hlaene vode. Presostat visokog tlaka
titi kompresor od maksimalno doputenog tlaka radne tvari u tlanom vodu ureaja, dok presostat niskog tlaka iskljuuje
kompresor kada tlak radne tvari niskotlane strane rashladnog ureaja padne ispod minimalne namjetene granice.
Na jednostavnijim i manjim rashladnim i klima ureajima regulacija je esto intermitirajua (on-off) s ukljuenim ili iskljuenim
kompresorom rashladnog ureaja. Termostat koji mjeri temperaturu hlaenog medija direktno iskljuuje kompresor iz rada
kada je postignuta temperatura hlaenja (slika 9.43). Takoer termostat ukljuuje kompresor u rad, nakon to temperatura
hlaenog medija naraste na gornju graninu vrijednost namjetenu na termostatu. Ovo je najjednostavniji nain regulacije
hlaenog prostora (medija). Energetski gledano intermitirajui nain regulacije je neuinkovit, pogotovo za sustave kod
kojih rashladno optereenje tijekom rada znaajno varira, pri emu dolazi do velikog broja ciklusa ukljuivanja i iskljuivanja
kompresora i porasta temperaturne razlike izmeu temperature hlaenja i temperature isparivanja.

613 zgrada
Slika 9.43 - Primjer direktne intermitirajue regulacije rada

kunog hladnjaka

Slika 9.44 - Primjer inverterske regulacije rada rashladnog

ureaja
Znatno bolje rezultate regulacije rada rashladnog ureaja daje inverterska regulacija (slika 9.44). Inverterska regulacija
predstavlja napredak u voenju i regulaciji rada rashladnih i klima ureaja. Inverterska regulacija znai frekvencijsku regulaciju
broja okretaja kompresora, ime se ostvaruje stupnjevana regulacija uinka. Drugim rijeima, rad kompresora, a time i uinak
tonije se prilagoavaju zadanim uvjetima. Temperaturna su odstupanja mnogo manja nego kod intermitirajue regulacije, pa
je i udobnost primjene vea, a uz to je potronja elektrine energije od 20 do 40% manja.
Slika 9.45 prikazuje profil temperatura isparivanja i hlaenog medija za sluaj intermitirajue regulacije i inverterske regulacije.
T
T
t , sek
Slika 9.45 - Regulacijska karakteristika inverterskog i intermitirajueg naina upravljanja rashladnim ureajem
Za vee rashladne ureaje kao to su sustavi rashladnih komora, rashladni sustavi supermarketa i rashladnici vode, za
regulaciju rashladnog uinka sustava koriste se vie kompresora u paralelnom radu, tzv. multikompresorski setovi (slika 9.46).
Multikompresorski setovi postiu precizniju regulaciju rashladnog uinka prema potrebnom rashladnom optereenju, to ima
za posljedicu smanjenju potronju elektrine energije za pogon kompresora, a time i manje trokove u toku eksploatacije
sustava. Rad pojedinih kompresora multikompresorskog seta upravljan je prema tlaku u usisnom vodu rashladnog ureaja
kojega registrira pretvara tlaka, a mikroprocesor prema tlaku u usisnom vodu ukljuuje ili iskljuuje pojedine kompresore
u rad. Ako je jedan od kompresora seta frekvencijski reguliran, postie se vei broj stupnjeva regulacije rashladnog uinka
sustava.
613
614

Slika 9.47 prikazuje dobre karakteristike regulacije rashladnog ureaja kompresora promjenom broja okretaja elektromotora
kompresora ili broja cilindara ukljuenih u rad. Prednosti navedenog naina regulacije ogledaju se u manjoj temperaturnoj
razlici temperature hlaenja i temperature isparivanja (slika 9.48), te temperature kondenzacije i temperature zraka za hlaenje
(slika 9.49) to ima za posljedicu manji kompresijski omjer, manju potronju elektrine energije za pogon kompresora, te nie
temperature radne tvari na kraju kompresije.
o ,W
n2
1
2
o1
o2
o3
-1
n 1 > n2 > n3 , min
Tisp1
Slika 9.46 - Multikompresorski set s tri hermetika kompresora u

paralelnom radu
T,C
T z,iz
ni zrak
Hlade
Tm2
2
T z,ul
1
T,C
Radna tvar
A, m 2
Slika 9.48 - Promjena temperature na isparivau s
promjenom broja okretaja kompresora (n1 > n2)
Tisp2
T,C
T3
T2
T1
Slika 9.47 - Prikaz promjene uinka kompresora

promjenom broja okretaja ili promjenom broja
cilindara ukljuenih u rad
Tm1
T isp
n3
T kond
Tm1
Radna tvar
Tm2
k
nji zra
Okoli
A, m 2
Slika 9.49 - Promjena temperature na kondenzatoru s
promjenom broja okretaja kompresora, (n1 > n2)
Slika 9.50 prikazuje promjenu uinka isparivaa kao posljedica stvaranja naslaga leda na orebrenim sekcijama isparivaa.
Naslage inja i leda predstavljaju otpor prolazu topline na isparivau, to za posljedicu ima manji rashladni uinak ureaja, veu
temperaturnu razliku hlaenog zraka i temperature isparavanja, te vei kompresijski omjer. U konanici naslage leda dovode
do vee potronje energije za pogon rashladnog ureaja.


615 zgrada
o ,W
o,isp
2
o1
o,komp
bez leda
led na isp.
o2 < o1
T2 > T1
o2
Tisp2
Tisp1
Thl
T1
T2
T,C
Slika 9.50 - Promjena karakteristike isparivaa uzrokovana naslagama leda na isparivau
9.9. Dizalice topline

Ljevokretni kruni proces posreduje u prijenosu topline izmeu dva toplinska spremnika, niskotemperaturnog spremnika
kojem se odvodi toplina i pritom se hladi, te visokotemperaturnog toplinskog spremnika kojemu se ta toplina dovodi i pritom
se grije (slika 9.51).
m
P
Slika 9.51 - Tijek energije u ljevokretnom krunom procesu
Inae u praksi se uvrijeio naziv dizalica topline za lijevokretni ureaj koji se koristi za potrebe grijanja.
Toplinski mnoitelj, ili faktor grijanja dizalice topline definiran je izrazom:
gr =

kond
Pkomp
(9.11)
615
616

pri emu uinak grijanja koji predstavlja uinak kondenzatora iznosi:

kond
isp + Pkomp
, [W] (9.12)
Prosjeni toplinski mnoitelj, ovisno o temperaturama toplinskog izvora i ponora, najee dosee vrijednosti od 2,5 do 5. To npr.
znai da za 1 kW privedene elektrine snage dizalici topline, ostvareni toplinski uinak dizalice topline moe biti i nekoliko puta
vei, odnosno 2,5 do 5 kW. Uinkovitost dizalice topline smanjuje se s padom temperature toplinskog izvora, ali i s porastom
temperature ogrjevnog medija na izlazu iz kondenzatora. Najee su sustavi za grijanje s dizalicom topline namijenjeni za
niskotemperaturno grijanje prostora (ako se radi o vodi, temperaturni reim je 45/35C) te za zagrijavanje potrone tople vode.
Pravilo koje vrijedi je: to je manja temperaturna razlika izmeu temperature toplinskog izvora (zrak, voda, tlo) i temperature
toplinskog ponora (zraka ili vode koja se grije), to e vei biti uinak grijanja i manja snaga kompresora, odnosno bit e vei
toplinski mnoitelj (slika 9.52).
Slika 9.52 - Ovisnost toplinskog mnoitelja o temperaturama isparivanja i kondenzacije [9.5]
Moe se zakljuiti da uinkovitost dizalice topline bitno ovisi o temperaturama toplinskih spremnika. Tako npr. norma
HRN EN 14511 za radnu toku B0/W35 definira uinkovitost dizalice topline tlo-voda za temperaturni reim glikolne smjese
na isparivau: 0/-3C i temperaturni reim vode na kondenzatoru 30/35C. Komercijalne dizalice topline za navedene uvjete
imaju faktor grijanja oko 4,5 (tablica 9.14). Faktor grijanja za radnu toku B0/W55 i temperaturni reim vode na kondenzatoru
50/55C je znaajno manji i iznosi oko 3,0.
Tablica 9.14 - Radne toke komercijalnih dizalica topline tlo-voda prema HRN EN 14511
Parametri / Temperaturni reimi
B0/W35*
B0/W55**
Uinak grijanja, kW
10,4
10,8
9,5
9,8
El. snaga privedena sustavu, kW
2,4
2,4
3,3
3,3
Faktor grijanja
4,4
4,5
2,9
3,0
*Temperaturni reim glikolne smjese na isparivau: 0/-3C; Temperaturni reim vode na kondenzatoru 30/35C
**Temperaturni reim glikolne smjese na isparivau: 0/-3C; Temperaturni reim vode na kondenzatoru 50/55C


617 zgrada
Za dizalice topline koje koriste vodu kao toplinski izvor, norma HRN EN 14511 odreuje radnu toku W10/W35, pri emu je
temperaturni reim vode na isparivau: 10/5C, a na kondenzatoru 30/35C. Manja temperaturna razlika izmeu toplinskih
spremnika za posljedicu ima porast vrijednosti toplinskog mnoitelja koji iznosi za komercijalne dizalice topline priblino 5,5
(tablica 9.15). Za radnu toku W10/W55 toplinski mnoitelj iznosi priblino 3,5.
Tablica 9.15 - Radne toke komercijalnih dizalica topline voda-voda prema HRN EN 14511
Parametri / Temperaturni reimi
W10/W35*
Uinak grijanja, kW
11,6
10,9
W10/W55**
10,2
9,6
El. snaga privedena sustavu, kW
2,1
1,9
3,0
2,7
Faktor grijanja
5,5
5,7
3,5
3,6
*Temperaturni reim vode na isparivau: 10/5C; Temperaturni reim vode na kondenzatoru 30/35C
**Temperaturni reim vode na isparivau: 10/5C; Temperaturni reim vode na kondenzatoru 50/55C
Od toplinskog mnoitelja dizalice topline u standardnim ili aplikacijskim tokama, relevantniji je godinji toplinski mnoitelj
egr,G (engl. Sesonal performance factor - SPF) koji se koristi za potrebe vrjednovanja energetske uinkovitosti dizalice topline:

gr ,G =
QDT
E
(9.13)
a definiran je kao omjer stvarno dobavljene toplinske energije tijekom godine (SQDT ) i tijekom godine ukupne utroene energije
(SE) za pogon kompresora, pumpi, ventilatora te sustava za odleivanje isparivaa.
Proraun uinkovitosti dizalice topline dan je u normi HRN EN 15316-4-2. Norma daje metode prorauna pogonske energije i
godinjeg toplinskog mnoitelja dizalica topline koje se koriste u sustavima grijanja prostora, dizalica topline za zagrijavanje
potrone tople vode, te dizalica topline koje se koriste kombinirano za grijanje prostora i za zagrijavanje PTV-a. Preporuena
metoda prorauna je bin metoda. Proraun prema bin metodi podrazumijeva podjelu sezone grijanja na temperaturne intervale
(razrede). Za odreivanje trajanja pojedinih temperaturnih intervala koriste se ulazni podaci o satnoj vanjskoj temperaturi
zraka (ispitne referentne godine) za promatranu geografsku lokaciju. Metoda uz rezultate ispitivanja za standardne ispitne
uvjete dizalice topline prema HRN EN 14511, uzima u proraun specifine radne uvjete za svaku individualnu instalaciju.
9.9.1. Naini rada dizalice topline

Sustavi grijanja s dizalicom topline mogu biti izvedeni tako da dizalica topline bude jedini izvor topline. Takoer, dizalica topline
moe se koristiti u sprezi s drugim izvorima topline. Razlikujemo sljedee naine rada dizalice topline:
a) Monovalentni nain rada
b) Bivalentno-paralelni nain rada
c) Bivalentno-alternativni nain rada.
Monovalentni nain rada dizalice topline
Sve toplinske gubitke zgrade (toplinsko optereenje) koji se proraunavaju prema normi HRN EN 12831 pokriva iskljuivo
dizalica topline. Uinak dizalica topline projektira se prema vanjskoj projektnoj temperaturi zraka (slika 9.53). Dizalice topline
povezane s tlom (s podzemnom vodom ili tlom kao izvorima topline) rade kao monovalentni sustavi grijanja.
Bivalentno-paralelni nain rada dizalice topline
Do odreene vrijednosti vanjske temperature zraka dizalica topline je jedini izvor topline. Daljnjim padom vanjske temperature
zraka (npr. -3C ili nie) ukljuuje se paralelno jo jedan toplinski izvor (npr. plinski bojler). Prikljuenje drugog toplinskog izvora,
regulacija vodi prema vanjskoj temperaturi zraka i potrebnom uinku grijanja. Ovaj nain rada sustava grijanja koristi se kod
dizalica topline sa zrakom kao izvorom topline.
617
618

Ucinak
kW
projektna tocka
DT-15C
DIZALICA
TOPLINE
potrebni ucinak grijanja
Troilo
DIZALICA TOPLINE
-15 C
20 C
ok
Slika 9.53 - Monovalentni rad dizalice topline
Ucinak
kW
Pomocni
grijac
PG
DIZALICA
TOPLINE
projektna tocka
Troilo
DIZALICA TOPLINE
DT-3C
DT-15C
-15 C
-3 C
20 C
ok
Slika 9.54 - Bivalentno paralelni rad dizalice topline
Bivalentno-alternativni nain rada dizalice topline

Do odreene vrijednosti vanjske temperature zraka dizalica topline je jedini izvor topline, koja ovisno o karakteristici grijanja
odgovara maksimalnoj temperaturi polaznog voda od 55C. Daljnjim padom vanjske temperature zraka ukljuuje se drugi
izvor topline i on je dalje jedini u radu (npr. plinski bojler). Toka prekretanja izbora sustava grijanja u ovom primjeru iznosi
-1 C. Ovaj nain rada sustava grijanja koristi se za zgrade s radijatorima kao ogrjevnim tijelima, temperaturnog reima 90/70C
ili 80/60C.
Ucinak
kW
projektna tocka
PG
DIZALICA
TOPLINE
Pomocni
grijac
DT-1C
DIZALICA TOPLINE
-15 C
-1 C
20 C
ok
Slika 9.55 - Bivalentno alternativni rad dizalice topline
Troilo

619 zgrada
9.9.2.

Izvori topline za dizalice topline
Za postrojenje dizalice topline od najveeg su znaaja svojstva toplinskog izvora. Moe se rei da je postrojenje za grijanje
dizalicom topline onoliko dobro, koliko je dobar njegov toplinski izvor. Kao niskotemperaturni toplinski spremnici koriste
se voda (rijena, jezerska, morska i podzemna) zrak, otpadna toplina, Sunce ili se ispariva zakopava u zemlju, pri emu tlo
predstavlja toplinski spremnik. Da bi se osigurao ekonomian rad dizalice topline, na izvor topline se postavlja niz zahtjeva
meu kojima su najvaniji sljedei:
toplinski izvor treba osigurati potrebnu koliinu topline u svako doba i na to vioj temperaturi (slika 9.56)
trokovi za prikljuenje toplinskog izvora na dizalicu topline trebaju biti to manji
energija za transport topline od izvora do isparivaa dizalice topline treba biti to manja.
Slika 9.56 - Kvalitativan prikaz djelotvornosti i raspoloivosti izvora topline
Okolinji zrak kao izvor topline

Najvei i najpristupaniji ogrjevni spremnik topline za dizalice topline predstavlja okolinji zrak. Orebreni izmjenjiva topline s
prisilnom cirkulacijom zraka koristi se za izmjenu topline izmeu zraka i radne tvari (slika 9.57). Razlika temperature okolinjeg
zraka, kao izvora topline i radne tvari koja isparuje kree se od 6 do 10C. Kod izbora ovakve izvedbe dizalice topline, potrebno je
voditi rauna o sljedee dvije stvari: temperaturi okolinjeg zraka za danu lokaciju i stvaranju inja i leda na orebrenim sekcijama
isparivaa.
Slika 9.57 - Dizalica topline zrak-voda
Loa strana zraka kao izvora topline su varijacije njegove temperature, to znatno utjee na toplinski mnoitelj dizalice topline.
Smanjivanjem temperature okoline smanjuje se i ogrjevni uinak dizalice topline. Ove dizalice topline se ne dimenzioniraju
na puno optereenje, odnosno za najnepovoljniju radnu toku, jer bi u najveem dijelu godine sustav bio predimenzioniran.
619
620

Ovisno o temperaturi vanjskog zraka, toplinski mnoitelj dizalice topline kree se od 2,5 do 3,5.
Za stvaranje leda na lamelama i cijevima isparivaa najkritinije su temperature vanjskog zraka od 3 do +2C, jer kod tih
temperatura vanjski zrak posjeduje prilino veliki sadraj vlage, pa je koliina nastalog leda dovoljno velika da zatvori kanale za
prolaze zraka u isparivau. Nie vanjske temperature nisu toliko kritine, jer je sadraj vlage u zraku veoma malen, pa je koliina
nastalog leda malena. Neeljeni utjecaj leda i odleivanje isparivaa treba uzeti u obzir pri dimenzioniranju dizalice topline.
Na osnovi dosadanjeg iskustva s dizalicama topline za grijanje zgrada, s vanjskim zrakom kao izvorom topline, moe se rei
da se do - 5C vanjske temperature (u specijalnim sluajevima do -15C) moe ekonomski i pogonski opravdano upotrijebiti
dizalica topline, a ispod - 5C treba upotrijebiti dodatno grijanje na ulje, plin ili elektrinu energiju.
Nedostatak dizalica topline koje rade s vanjskim zrakom kao izvorom topline su visoka buka i velika koliina zraka koja je
potrebna zbog njegove male specifine topline. Hlaenjem zraka za 6 do 8C dobivaju se optimalni odnosi izmeu: koliine
zraka, veliine ventilatora, veliine isparivaa i toplinskog mnoitelja.
Vano je primijetiti da ugradnjom etveroputnog prekretnog ventila ureaj u ljetno doba moe raditi u reimu hlaenja.
Primjer: Dizalica topline zrak-voda s temperaturama i tlakovima radne tvari u radnoj toki A7/W50 (HRN EN 14511).
Slika 9.58 prikazuje parametre rada dizalice topline sa zrakom kao izvorom topline temperature +7 C i temperaturnim reimom
vode na kondenzatoru 45/50 C. Za navedene uvjete dizalica topline s toplinskim uinkom od 10 kW, postie normirani toplinski
mnoitelj 2,8, pri emu elektrina snaga dizalice topline (kompresor, ventilator isparivaa, sustav za odleivanje) iznosi 3,6 kW.
Tpot h=50C
Tkond=53C
Tkomp=73C
(pothladenje 3C)
Kapljevinski vod
TW1=45C
p=14.2 bar
Priguni
ventil
Tlacni vod
Kondenzator
TW2=50C
R134a
p=14.2 bar
Kompresor
p=2.6 bar
p=2.6 bar
Zrak T=7C
Usisni vod
Isparivac
Tisp=-3C
Tpr=2C
(pregrijanje 5C)
Slika 9.58 - Shematski prikaz dizalice topline zrak-voda s parametrima procesa
U radnoj toki A-7/W50 (temperatura zraka -7C) navedena dizalica topline ima sljedee uinke:
toplinski uinak dizalice topline 6,8 kW
elektrina snaga dizalice topline 3,4 kW
toplinski mnoitelj 2,0.

621 zgrada

Direktno Sunevo zraenje izvor topline za dizalicu topline - solarna dizalica topline
Energija Sunca moe se koristiti kao izravni izvor topline ili u kombinaciji s drugim izvorima topline. Zrak, povrinske vode i tlo
kao izvor topline posredno koriste energiju Sunca. Osnovna prednost izravnog koritenja energije Sunca kao izvora topline za
dizalice topline je via temperatura isparivanja, te time vei uinak isparivaa nego kod drugih izvora topline. Rezultat je vei
toplinski mnoitelj. U usporedbi s klasinim kolektorskim sustavom, kod sustava koji ukljuuje dizalicu topline su uinkovitost
kolektora i kapacitet ureaja vei, zahvaljujui nioj temperaturi medija u solarnom kolektoru (najvie +25C).
U Laboratoriju za toplinu i toplinske ureaje na Fakulteta strojarstva i brodogradnje, projektiran je i izveden ispitni sustav
sa solarnom dizalicom topline (slika 9.59). Osim osnovnih komponenti kompresijske dizalicu topline, ureaj je opremljen i
mjerilima relevantnih veliina, koje se preko prihvatnog sustava i razvijenog programskog paketa pohranjuju na raunalu.
Na ispitnom sustavu provedena su mjerenja s ostakljenim i neostakljenim izvedbama kolektora. Rezultati pokazuju veliki
utjecaj ozraenja, temperature okoline i brzine vrtnje kompresora na karakteristike sustava. Toplinski mnoitelj, ovisno o
temperaturnim uvjetima, dosee vrijednosti od 3 do 7, a nerijetko i vie.
Slika 9.59 - Shematski prikaz solarne dizalice topline
Parametri sustava pokazuju visoku razinu ustaljenosti u mjernom vremenu, te time praktiki omoguuju zapis parametara
procesa u vremenu od 10 do 15 minuta. Osrednjavanjem prikupljenih podataka dobiju se stacionarne toke procesa. Jedan
takav zapis rezultata prikazan je u mjernom protokolu u tablici 9.16:
621
622

Tablica 9.16 - Mjerene vrijednosti parametara solarne dizalice topline na dan 23.05.2006. (FSB, Zagreb)
Oznaka
Vrijednost
Jedinica
Temperatura isparivanja
Ji
16,9
Temperatura kondenzacije
JK
46
Temperatura vode na ulazu u kond.
Jw ul
31,6
Temperatura vode na izlazu iz kond.
Jw iz
43,1
Temperatura okoline
Jok
31
Tlak isparivanja
pi
5,12
bar
Tlak kondenzacije
pK
11,9
bar
Maseni protok radne tvari R134a
qmRT
66,9
kg/h
Maseni protok vode
qmw
0,0705
kg/s
Elektrina snaga kompresora
PEL
623,3
Frekvencija EM kompresora
45
Hz
Ozraenje
ITS
804,4
W/m2
Fo
2881
Na strani radne tvari:

FK = qmRT(h2 h3)
FK
3441
Na strani vode:
FK = qmw cpwDJw
FK
3386
Toplinski mnoitelj
eg
5,43
Uinkovitost kolektora
hkol
0,94
Mjerene veliine
Proraunske veliine
UINAK ISPARIVAA
Na strani radne tvari:
Fi = qmRT(h1 h4)
UINAK KONDENZATORA
U usporedbi s klasinim solarnim sustavom, gdje postoje konvektivni gubici kolektora, u sluaju primjene solarnog kolektora
u dizalicama topline s izravnom ekspanzijom radne tvari ti su gubici znatno smanjeni, ili su ak pretvoreni u dobitke kada
je temperatura radne tvari, kao u navedenom primjeru, nia od temperature okoline (ili tonije reeno, ako je temperatura
apsorberske ploe nia od temperature okoline).
Vode potoka, rijeka, jezera i mora kao izvor topline

Naselja uz potoke, rijeke, jezera i mora imaju izvor topline u mnogim sluajevima pristupaan i jeftin (slika 9.60). Takve se vode
mogu uobiajeno koristiti pri temperaturama viim od +4C. Niske temperature izvora topline smanjuju toplinski mnoitelj i
ekonominost dizalice topline. Na osnovi iskustva i prorauna, temperaturna razlika vode ohlaene u isparivau ne bi trebala
biti manja od 4C (npr. od 4 do 6C).
Koritenje dizalice topline s ovakvim izvorima topline ekonomski je opravdano kod vanjskih temperatura iznad granice od 0C.
Pri tome veliku ulogu imaju poloaj i veliina rijeke ili jezera.

623 zgrada

Slika 9.60 - Dizalica topline voda-voda
Jezera su zbog vee akumulacije u pogledu temperature vode obino povoljnija od rijeka. Kod dovoljno velikih jezera i na
dovoljno velikim dubinama (oko 20 do 30 m), temperatura vode u zimskom vremenu ne pada ispod 5C. Nedostatak ovog
izvora je ogranienost njegove primjene samo na mali broj potroaa koji lee uz samo jezero. Za potroae koji lee dalje od
jezera investicijski i pogonski trokovi za crpljenje i povratak vode u jezero su preveliki.
Podzemne vode kao izvor topline

Temperatura podzemne vode iznosi u veini sluajeva od 8 do 12C i ovisi o dubini iz koje se voda crpi. Ova se temperatura
tokom cijele godine neznatno mijenja te je podzemna voda najpovoljnija kao izvor topline za pogon dizalice topline.
Za crpljenje podzemne vode potrebna su dva bunara, crpni i ponorni (slika 9.61). Razmak izmeu ovih bunara treba biti to
je mogue vei, a po mogunosti ne manji od 10 m. Crpni bunar treba davati u svim vremenima pogona dovoljnu koliinu
vode, odnosno izdanost crpnog bunara je najvanija za projektiranje ove dizalice topline. Potopljena crpka ugrauje se
obino do dubine 15 m kako bi se smanjili pogonski trokovi pumpe. Ispod pumpe, ostavlja se slobodna visina bunara koja
omoguuje nakupljanje pijeska i neistoa. Promjer bunara je obino 220 mm ili vei. Protok pumpe za vodu proraunava se na
temperaturnu razliku vode na isparivau od 4 do 5C.
623
624

Slika 9.61 - Dizalica topline voda-voda
Primjer:
U primorskom dijelu Hrvatske, 80 m od mora, izveden je crpni bunar dizalice topline voda-voda. Na udaljenosti 15 m od
crpnog bunara ugraen je ponorni bunar. Shematski prikaz sustava prikazan je na shemi danoj na sljedeoj slici (slika 9.62).
Nakon dvije godine koritenja sustava za grijanje obiteljske kue temperatura podzemne vode na dubini 22 m iznosi 13,5C.
U krug podzemne vode ugraen je meuizmjenjiva topline od titana, kako bi se ispariva zatitio od korozivnog djelovanja
podzemne vode (morska voda).
Parametri dizalice topline voda-voda uinka 14,4 kW (VWS 101/2) su sljedei:
Temperaturni reim na meuizmjenjivau:
-- primar 13,5/10C
-- sekundar 6/10C
Snaga potopljene dobavne pumpe 0,5 kW
Dubina bunara 28 m (pumpa postavljena na dubini 22 m)
Ispusna cijev u izljevnom bunaru na visini 18 m
Ukupni toplinski mnoitelj za temperaturni reim ogrjevne vode 35/30 C iznosi 5,1.

625 zgrada

Slika 9.62 - Nain spajanja crpnog i ponornog bunara s dizalicom topline
Tlo kao izvor topline

Tlo predstavlja ogroman toplinski spremnik koji se moe koristiti kako za grijanje tako i za hlaenje prostora. Iako se hlaenje
moe ostvariti neposrednim koritenjem izmjenjivaa topline u tlu, u svrhu grijanja je u pravilu potrebno upotrijebiti dizalicu
topline. Ugradnjom prekretnog ventila, dizalica topline se naelno zimi moe koristiti za grijanje, a ljeti za hlaenje. Glavna
prednost zemlje kao izvora ili ponora topline je u njezinoj relativno konstantnoj temperaturi ve na dubini od 2 m (od 7 do
13C), koja omoguuje rad dizalice topline u optimalnoj projektnoj toki, bez dnevnih i sezonskih varijacija.
Horizontalna izvedba izmjenjivaa
Horizontalna izvedba izmjenjivaa topline (slika 9.63) zahtijeva neto nie investicijske trokove, ali zbog nedostatka potrebne
slobodne povrine esto nije primjenjiva osim u ruralnim podrujima. Potrebna slobodna povrina je otprilike dvostruko vea
od grijane povrine objekta. Najee se izmjenjiva topline polae u tlo u obliku snopa vodoravnih cijevi na dubini od 1,2 do
1,5 m, s meusobnim razmakom cijevi od 0,5 do 1 m, ovisno o sastavu i vrsti tla. Priblino na svaki m2 grijanog prostora treba
u zemlju poloiti 1,5 do 2 m cijevi. Izmjenjivake sekcije koje se paralelno spajaju, trebaju biti podjednake duine radi lakeg
balansiranja izmjenjivaa. Duina jedne izmjenjivake sekcije iznosi do 100 m. Promjer polietilenske cijevi veinom iznosi 25 ili
32 mm. Uinak izmjenjivaa, ovisno o svojstvima tla, kree se u granicama od 15 do 35 W/m2 (tablica 9.17), pri emu se najbolja
uinkovitost dobiva za glineno tlo i tlo s podzemnim vodama.
Tablica 9.17 - Specifini uinak horizontalnog izmjenjivaa u tlu ovisno o sastavu tla
Vrsta tla
Specifini uinak, W/m2
Suho pjeano tlo
10-15
Mokro pjeano tlo
15-20
Suho glinasto tlo
20-25
Mokro glinasto tlo
25-30
Tlo s podzemnom vodom
30-35
Regeneracija toplinskog izvora dogaa se zahvaljujui Sunevom zraenju, kii ili rosi.
625
626

Slika 9.63 - Dizalica topline tlo-voda (horizontalna izvedba izmjenjivaa u tlu)
Izmjenjivake sekcije mogu se postavljati i u kanale (rovove) ime su potrebe za slobodnom povrinom smanjenje.
Vertikalna izvedba izmjenjivaa
Vertikala izvedba buotine (slika 9.64) u koju se ulae izmjenjiva od 60 do 150 m (200 m) dubine esto je prihvatljiva u gusto
naseljenim podrujima, pogotovo na mjestima gdje je okoli ureen, pri emu dolazi do minimalnih promjena vanjskog
izgleda okoline. Ovakvi su sustavi iroko prihvaeni u razvijenom svijetu, u emu prednjae vedska, SAD, Austrija, Njemaka,
vicarska, Francuska.
Koliko se topline moe oduzeti tlu ovisi o njegovom sastavu i vlanosti, te mjestu polaganja izmjenjivaa topline (tablica 9.18).
Do sada provedena istraivanja, kao i u praksi instalirani sustavi pokazuju da je temperatura tla na dubini od 2 m otprilike 7 do
10C, a na dubini do 100 m temperatura tla se kree izmeu 12 i 15C. Izmjenjiva (tvorniki predmontiran) u tlo se polae u
dvije osnovne izvedbe:
kao dvostruka U cijev
kao koaksijalna cijev pri emu kroz unutarnju PE cijev struji hladni medij (voda + glikol), dok se kroz vanjsku metalnu cijev
zagrijani medij vraa na ispariva.

627 zgrada

Slika 9.64 - Dizalica topline tlo-voda (vertikalna izvedba izmjenjivaa u tlu)

Tablica 9.18 - Parametri dizalice topline s vertikalnim buotinama
Uinak vertikalnog izmjenjivaa
20 85 W/m
Promjer PE cijevi:
25, 32, 40 mm
Promjer buotine
80 150 mm (250 mm)
Ispuna buotine:
smjesa bentonita i cementa
Toplinska vodljivost tla
1 3 W/(m K)
Kod instalacija s izmjenjivaem u vertikalnoj buotini, kod normalnih hidrogeolokih uvjeta, uzima se da je srednji uinak
izmjenjivaa s dvostrukom U cijevi 50 W/m (prema VDI 4640). Pouzdaniji rezultati dobiju se in-situ mjerenjima svojstava tla.
Protok pumpe za glikolnu smjesu proraunava se na temperaturnu razliku glikola na isparivau od priblino 3C.
Trokovi izvedbe buotine i polaganja izmjenjivaa zajedno s ispunom iznose od 35 do 55 /m. Navedena cijena izvedbe
vertikalnog izmjenjivaa odnosi se na Njemaku. U SAD-u i vedskoj cijene su nie. U Hrvatskoj su u posljednje godinu-dvije
izvedene prve buotine i njihova primjena raste. Cijena izvedbe buotine s izmjenjivaem iznosi od 45 do 60 /m.
PRIMJER: Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu, u Laboratoriju za toplinu i toplinske ureaje, u sklopu
znanstvenog projekta koji se provodi uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta, pod nazivom Dizalice topline
s koritenjem tla kao obnovljivog toplinskog spremnika, izvedena je dizalica topline s izmjenjivaem u vertikalnoj buotini
dubine 100 m. U suradnji s tvrtkom FIL.B.IS. Hidro-Geo u neposrednoj je blizini Laboratorija u buotinu promjera 152 mm
postavljen je buotinski izmjenjiva topline (toplinska sonda) u obliku dvostruke U cijevi (slika 9.65). Dvostruka U cijev izvodi
se iz polietilena visoke gustoe PE 100 i promjera je 32 mm. Uz izmjenjiva topline u buotinu se u svrhu istraivanja poloeni
temperaturni osjetnici, koji omoguuju mjerenje temperature tla na razliitim dubinama: od 1,5 m pa do 100 m. Temperaturni
osjetnici omoguuju dugorono praenje promjene temperature na povrini kontakta izmeu tla i buotine tijekom njezine
eksploatacije.
627
628

Vertikalni
buotinski
izmjenjivac
Poprecni presjek buotine
3
2
4
32
152 mm
1 - uteg
2 - U cijev
3 - obujmica
4 - ispuna
Slika 9.65 - a) Dvostruka U cijev s utegom; b) Popreni presjek buotine s izmjenjivaem topline i ispunom
Nakon polaganja izmjenjivaa, slijedi cementiranje buotine. Nakon polaganja toplinske i temperaturne sonde, buotina se
zapunjena specijalnom smjesom bentonita i cementa dobre toplinske vodljivosti (l2,0 W/(m K)).
Cementiranje buotine provodi se pomou pete cijevi, promjera 32 mm, koja se uvlai izmeu cijevi toplinske sonde. Tijekom
cementiranja peta se cijev postupno izvlai van (slika 9.66) .
Slika 9.66 - a) Cementiranje buotine; b) Zavretak cementiranja
Spajanje polazne i povratne cijevi dizalice topline s cijevima dvostruke U sonde izvodi se koritenjem prelaznih elektrootpornih
PE-HD spojnica i Y fazonskih komada. Koristei tlo kao toplinski spremnik dizalica topline (slika 9.67) ima mogunost rada u
reimu hlaenja i reimu grijanja.


629 zgrada
Slika 9.67 - Dizalica topline voda-zrak s mjernom opremom
Sljedea slika (slika 9.68) prikazuje temperaturni profil temperature tla po visini buotine, nakon toplinske stabilizacije buotine.
Na dubini 1,5 i 5 metara primjetan je utjecaj okolinje temperature na temperaturu tla. Od 10 do 50 metara temperatura tla
pada, da bi nakon 50 metara dubine, temperatura rasla sve do 100 m. Izmjerena temperatura tla na dubini 50 m iznosi 13,5C.
Temperatura tla na dubini 100 m je 15,2C.
10
11
Temperatura tla, C
12 13 14 15 16
17
Dubina (pozicija termopara), m
10
20
30
40
50
60
70
80
90
03. travnja 2009.

22. travnja 2009.
13. svibnja 2009.
100
Slika 9.68 - Temperatura tla po visini buotine
Nakon potpune temperaturne stabilizacije tla, a prije poetka eksploatacije sustava, proveden je viednevni test s narinutim
konstantnim toplinskim tokom, tzv. test toplinskog odziva (engl. thermal response test). Prema rezultatima mjerenja proraunata
je prosjena vrijednost toplinske vodljivosti tla du buotine dubine 100 m na lokaciji FSB, Ivana Luia 5, u iznosu od
l = 1,70 W/(m K), dok je toplinski otpor buotine Rb = 0,073 (K m)/W
Na sljedeoj slici (slika 9.69) prikazan je primjer rezultata mjerenja temperature tla po visini buotine za vrijeme eksploatacije
buotine i rada dizalice topline. Rezultati su dani za jedan karakteristian dan (22. oujka 2010.), s ukljuivanjem ureaja u
07.00 sati i iskljuivanjem ureaja u 20.00 sati iz rada. Rezultati pokazuju da se promjena sastava tla, a time i njegove toplinske
vodljivosti uzdu buotine, odraava kroz nejednoliku promjenu temperature tla po visini buotine. Najvie temperature tla u
radu sustava javljaju se na dubini od 10 i 50 m, to ukazuje na prisutnost podzemnih tokova vode na navedenim dubinama.
629

Temperatua tla, C
4 5 6 7 8
5,71
5,86
10
Dubina (pozicija termopara), m
630
9 10 11
6,70
10,67
10,72
5,83
20
3,83
30
3,67
40
7,53
7,33
4,08
50
7,63
4,66
8,49
60
70
3,02
80
3,07
90
100
1,80
7,35
7,58
7,65
22. oujka 2010.;

07.00 sati
22. oujka 2010.;
20.00 sati
Slika 9.69 - Razdioba temperature tla uzdu buotine pri ukljuivanju ureaja u rad u 07.00 sati, te na kraju dana u 20.00
Mirovanjem sustava tijekom noi tlo se oporavlja, odnosno raste mu temperatura, to za posljedicu ima najveu vrijednost
uinka izmjenjivaa u tlu, ali i toplinskog mnoitelja kod ukljuivanja ureaja u rad u 07.00 sati. Uinak buotinskog izmjenjivaa
topline kod pokretanja ureaja iznosi 6,1 kW, dok je toplinski mnoitelj 4,45 (tablica 9.19). Tijekom eksploatacije sustava zemlja
se pothlauje, pa uinak izmjenjivaa pada. Na kraju dana u 20.00 sati, kada regulacija sustava iskljuuje ureaj iz rada, uinak
izmjenjivaa u tlu iznosi 4,66 kW, a toplinski mnoitelj 3,86. Iskljuenjem ureaja iz rada dolazi do oporavka buotine, pri emu
iz sata u sat raste temperatura tla du buotine.
Tablica 9.19 - Parametri dizalice topline za karakteristian dan, 22. oujka 2010.
Mjerene veliine
Vrijednost parametra
Temp. glikolne smjese POLAZ, C
07.00 sati
3,59
20.00 sati
-1,80
Temp. glikolne smjese POVRAT, C
7,79
1,46
Temperatura grijanog prostora, C
19,70
22,42
Temperatura okoline, C
12,48
11,27
Uinak izmjenjivaa u tlu, kW
6,10
4,66
El. snaga kompresora, kW
1,77
1,63
Uinak kondenzatora, kW
7,87
6,29
Toplinski mnoitelj, -
4,45
3,86
9.9.3. Ekonomski pokazatelji primjene dizalica topline

Dizalice topline smatraju se visokouinkovitim sustavima za dobivanje toplinske energije. Primjenjuju se u svim veliinama, od
onih najmanjih za grijanje stanova, pa sve do toplinskih sustava itavih naselja. Prepreku u njihovoj primjeni predstavljaju vei
investicijski trokovi (primjer koritenja tla u vertikalnoj izvedbi izmjenjivaa), u odnosu na konvencionalne sustave grijanja.
Trokovi pogona koji su npr. znatno manji u odnosu na uljne kotlove, najvie ovise o cijeni elektrine energije, dok trokovi
ulaganja ovise o primijenjenom toplinskom izvoru i uinku dizalice topline.
Toplinski uinak dizalica topline koje se koriste u kuanstvima kree se od 3 do 18 kW, pri emu pogonska snaga kompresora
iznosi od 1 do 6 kW. Isplativost njihovog koritenja ponajvie ovisi o investicijskim trokovima i odnosu cijena elektrine energije


631 zgrada
i ostalih energenata poput plina i ulja. Nedostatak u njihovom radu je ovisnost o promjenjivoj temperaturi toplinskog izvora
(npr. zraka), koja znatno utjee na uinak i efikasnost sustava. Priblino dvostruko je nii toplinski uinak dizalice topline sa
zrakom kao toplinskim izvorom kod vanjske temperature zraka 10C, od uinka dizalice topline kad je zrak temperature -10C.
Primjer prorauna ekonomske analize razliitih sustava grijanja stambene zgrade, A= 400 m2
Analiza ekonomske isplativosti razliitih izvora toplinske energije provedena je na primjeru manje stambene zgrade
grijane povrine 400 m2, uinka grijanja 18 kW. Procijenjena specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje je
80 kWh/(m2 god), to znai da je godinja potrebna toplinska energija za grijanje zgrade 32.000 kWh/god (tablica 9.20). Na
temelju maloprodajne cijene termotehnike opreme i cijene izvedbe pojedinih termotehnikih sustava za grijanje, procijenjeni
su investicijski trokovi razliitih sustava grijanja.
Godinji stupanj djelovanja plinskog bojlera uzet je 0,80, dok je godinji stupanj djelovanja uljnog kotla procijenjen na 0,75. Za
sustave s dizalicom topline tlo-voda (vertikalna izvedba izmjenjivaa) i voda-voda s crpnim i ponornim bunarima pretpostavljen
je niskotemperaturni povrinski sustav grijanja, a dijelom ventilokonvektorski sustav grijanja s temperaturnim reimom
40/35 C. Godinji faktor grijanja dizalice topline tlo-voda iznosi 3,8, dok je godinji faktor grijanja dizalice topline voda-voda
4,8. Plinski i uljni sustav pretpostavljaju centralno radijatorsko grijanje, te dio podnog grijanja.
Slika 9.70 pokazuje da su pogonski trokovi sustava grijanja stambene zgrade s dizalicom topline u odnosu na konvencionalne
sustave grijanja (prirodni plin i loivo ulje) priblino dvostruko do trostruko manji za dananju cijenu energenata. S druge strane
investicijski trokovi za sustave dizalica topline povezanih s tlom, znaajno su vei u odnosu na konvencionalne sustave grijanja.
Ti su trokovi dvostruko ili vie vei u odnosu na sustave grijanja koji koriste plin ili loivo ulje kao energent. Vrijeme povrata
investicije za dizalice topline s vodom iznosi priblino 13 godina, dok je vrijeme povrata ulaganja u buotinske izmjenjivae
topline vei od 15 godina. Ako se u analizu uvrsti i sustav hlaenja, vrijeme povrata ulaganja za primjenu dizalice topline iznosi
od 9 do 12 godina. U analizu nije ukljuena priprema i potronja PTV-a.
Tablica 9.20 - Cijena toplinske energije iz razliitih izvora energije stambene zgrade 400 m2,
QH,nd = 32.000 kWh/god, QH,nd = 80 kWh/(m2 god), Fgr = 18 kW
Plin
Ulje
Dizalica
topline
tlo-voda
Dizalica topline
voda-voda
32.000
32.000
32.000
32.000
0,8
0,75
3,8
4,8
Efektivna potreba za energijom, kWh
40.000
42.667
8.421
6.667
Emisija CO2
8.000
11.093
4.463
3.533
3440 m3
3190 lit
8.421 kWh
el.en.
6.667 kWh el.en.
80.000,00
72.000,00
200.000,00
165.000,00
0,100
0,100
0,100
0,100
7.970,00
7.173,00
19.925,00
16.438,00
Cijena energenta, kn/jed mjeri
2,87
4,74
0,64/0,32
0,64/0,32
Cijena energenta, kn/kWh
0,386
0,63
0,64/0,32
0,64/0,32
Pogonski trokovi, kn/god.
15.420,00
26.877,00
6.678,00
5.667,00
Odravanje, kn/god.
1.500,00
2.000,00
1.000,00
1.500,00
Trokovi kapitala i pogona, kn/god.
24.890,00
36.050,00
27.603,00
23.605,00
373.353,00
540.745,00
414.040,00
354.078,00
ENERGETSKA ANALIZA
Godinja potrebna toplinska energija za grijanje, kWh
Stupanj djelovanja/faktor grijanja
Utroak energenta
EKONOMSKA ANALIZA
Investicija, kn
Faktor anuiteta
Troak kapitala, kn/god.
Trokovi kroz 15 godina, kn
631

INVESTICIJSKI I POGONSKI TROKOVI

35000
30000
25000
kn/god
632
ULJE
Troak kapitala
Pogonski trokovi
Dizalica
topline
tlo-voda
PLIN
Dizalica topline
voda-voda
20000
15000
10000
5000
0
= 0,80
= 0,75
gr = 3,8
gr = 4,8
Slika 9.70 - Investicijski i pogonski trokovi razliitih izvora toplinske energije za grijanje stambene zgrade

400 m2, QH,nd = 32.000 kWh/god., QH,nd = 80 kWh/(m2 god.), Fgr = 18 kW

633 zgrada

9.10. Umjesto zakljuka

Optimalno dimenzioniranje i odabir rashladnih ureaja, regulacija rada i voenja rashladnog procesa, te redoviti servis i
odravanje doprinose duem vijeku trajanja rashladnih ureaja, veoj energetskoj uinkovitosti i viem stupnju zatite okolia.
U nastavku slijede mjere za odrivi rad i uinkovitost rashladnih i klima ureaja:
Ugradnja rashladnih i klima ureaja energetskog razreda A ili A+
Smjetaj kondenzacijske jedinice rashladnog ureaja zatiene od direktnog Sunevog zraenja, uz dobru cirkulaciju
okolinjeg zraka
Redovito odravanje rashladnih i klima ureaja te dizalica topline. Jednom godinje kemijski ili mehaniki istiti prainu, lie
i ostale neistoe s orebrenih povrina kondenzatora. Takoer, isparivake sekcije redovito istiti i provjeravati ispravnost
sustava za odleivanje isparivaa. Neistoe na orebrenim sekcijama kondenzatora, te led na orebrenim sekcijama isparivaa
znaajno smanjuju koeficijent prolaza topline izmjenjivaa, uslijed ega dolazi do smanjenja rashladnog uinka, poveanja
kompresijskog omjera, a time i poveanja potronje energije za pogon kompresora. Poveanje temperature kondenzacije
za 1C, znai priblino 3% veu potronju elektrine energije za pogon kompresora.
Izolacija usisnih cjevovoda rashladnih i klima ureaja kako bi se sprijeila kondenzacija vodene pare. Izolacija isparivaa
posrednih sustava hlaenja toplinskom izolacijom s parnom branom debljine 13 ili 19 mm.
Primjena stupnjevane regulacije rada rashladnog ureaja upravljane frekvencijskim pretvaraem ili s vie kompresora
u paralelnom radu, ima znatno bolju uinkovitost u odnosu na intermitirajuu regulaciju. Primjenom ove regulacije
temperaturna razlika izmeu temperatura hlaenja i temperature isparivanja se sa smanjenim optereenja smanjuje to
ima za posljedicu manji kompresijski omjer, a time i manju potronju energije za pogon kompresora.
Optimalno dimenzioniranje uinka rashladnih ureaja (dizalica topline). Predimenzionirani ureaju u kombinaciji s
intermitirajuom regulacijom doprinose znaajnom poveanju potronje elektrine energije za pogon rashladnih i klima
ureaja, te veliki broj ciklusa ukljuivanja i iskljuivanja kompresora.
Rashladne i klima ureaja kod kojih je dolo do proputanja radne tvari, prvo servisirati, ispitati na propusnost, a tek tada
napuniti s radnom tvari. Manjak radne tvari u rashladnom ureaju ima za posljedicu smanjenje rashladnog (ogrjevnog)
uinka i poveanu potronju energije. esto dopunjavanje sustava poveava potronju novih koliina radne tvari, te time
doprinosi oneienju okolia staklenikim plinovima.
Redovito odravanje rashladnih tornjeva. Zamjena punila rashladnog tornja te kemijska priprema vode za rashladni toranj:
dodavanje stabilizatora tvrdoe s ciljem sprjeavanja taloenja CaCO3, dodavanje inhibitora korozije, sprjeavanje razvoja
mikroorganizama i algi dodavanjem klora i mikrobiocida, tehnolokim postupcima odravati karbonatnu tvrdou vode
u granicama Kd=0,5-3 nj, uklanjanje mehanikih neistoa. Kondenzatori hlaeni optonom vodom s rashladnog tornja
za priblino 15% smanjuju potronju elektrine energije za pogon kompresora u odnosu na rashladne agregate hlaene
zrakom. Ako rashladni toranj nije dobro odravan, navedena energetska uteda iezava, a dolazi do poveane potronje
vode.
Ostale radnje: ispravno dimenzioniranje komponenti sustava te odabira opreme, ugradnja ureaja s parcijalnom ili
potpunom rekuperacijom topline kondenzacije, primjena elektronikih ekspanzijskih ventila, namjetanje pregrijanja
radne tvari na termoekspanzijskom ventilu, provjera propusnosti radne tvari iz rashladnih i klima ureaja, provjera radnih
tlakova isparivanja i kondenzacije radne tvari, kontrola kvalitete i razine ulja u kompresoru, praenje potronje energija za
pogon sustava.
633

634
Reference
[9.1]
[9.2]
[9.3]
[9.4]
[9.5]
[9.6]

[9.7]

[9.8]

[9.9]
[9.10]

[9.11]
[9.12]
[9.13]
[9.14]
Klima
[9.15]

[9.16]
[9.17]
M. Andrassy, Stapni kompresori, FSB, Zagreb, 2004.

ASHRAE Handbook, Refrigeration, Atlanta, 2006.
T. urko, Radni udbenik: Hlaenje i dizalice topline, FSB, Zagreb, 2008.
E. Granryd, Introduction to refrigerating engineering, Part I, Royal Institute of Technology, Stockholm, 2005.
E. Granryd, Introduction to refrigerating engineering, Part II, Royal Institute of Technology, Stockholm, 2005.
V. Soldo, Teorijska i eksperimentalna analiza dizalice topline sa solarnim kolektorima, Doktorski rad, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2004.
V. Soldo, V. Zanki, M. Grozdek, T. urko, Svojstva zamjenskih radnih tvari, 18. meunarodni simpozij o grijanju,
hlaenju i klimatizaciji Interklima 2005., Zbornik radova, str. 109-119, Zagreb, 2005.
V. Soldo, T. urko, M. Grozdek: Konvencionalno grijanje ili grijanje dizalicom topline, Interklima 2009., Zbornik
radova, str. 51-58, Zagreb, 2009.
V. Soldo, M. Ruevljan, T. urko: Ispitna dizalica topline sa sondom dubine 100 metara, Klima forum Zadar, 2009.
J. Spitler, J. Cullin: Misconceptions regarding design of ground-source heat pump systems, Proceedings of the World
Renewable Energy Congress, Glasgow, 2008.
W. F. Stoecker, Industrial Refrigeration Handbook, McGraw-Hill Professional, 1998.
A.R.Trott, T.C. Welch, Refrigeration & Air-Conditioning, Butterworth-Heinemann, 2000.
S.K. Wang, Handbook of air conditioning and refrigeration, McGraw-Hill, 2000.
D. ili, E. Winandy, G. Hundy: Primjena scroll-kompresora s modulacijom rashladnog uinka u tehnici hlaenja,
forum Zadar, 2009.
Hrvatska norma HRN EN 14511: Klimatizacijski ureaji, rashladnici kapljevina i dizalice topline s kompresorima na
elektrini pogon za grijanje i hlaenje prostora
VDI Richtlinien, Ground source heat pump systems, VDI 4640, Part 2, Berlin, 2001.
Tehnika dokumentacija: Bitzer, Carrier, Copeland, Daikin, Danfoss, Vaillant, Viessmann

635 zgrada

635
636


637 zgrada
10.
KOGENERACIJA
10.1.
Uvod
KOGENERACIJA
Postupna transformacija gospodarske aktivnosti razvijenih zemalja prema uslunim djelatnostima, kao i podizanje razine
toplinske ugodnosti stambenih i poslovnih objekata dovela je do znaajnog poveanja potronje energije u sektoru zgradarstva.
U mnogim zemalja ukupna potronja razliitih oblika energije za grijanje i hlaenje prostora, pripremu potrone tople vode,
rasvjetu i pogon elektrinih ureaja dostie 40% ukupnih energetskih potreba, zbog ega je i veina mjera smanjenja potronje
i efikasnijeg koritenja energije, a izmeu ostalih i primjena kogeneracijskih tehnologija, usmjerena na sektor zgradarstva.
Postojanje istovremenih potreba za toplinskom i elektrinom energijom u stambenim i poslovnim objektima pretpostavka
je primjene kogeneracijskih tehnologija koje omoguavaju utedu primarne energije, smanjuju negativan utjecaj na okoli,
te poveavaju sigurnost opskrbe energijom. Dugi niz godina kogeneracija znaajno doprinosi kompetitivnosti industrijskog
sektora. Tradicionalno se u zemljama sjeverne i srednje Europe, pa tako i u Republici Hrvatskoj, kogeneracijske tehnologije
primjenjuju u centraliziranim toplinskim sustavima u kojima se koritenjem istog primarnog izvora energije osigurava opskrba
toplinskom i elektrinom energijom stambenih etvrti te objekata javne i uslune namjene. U novije vrijeme, zahvaljujui
irenju plinske distribucijske mree, kao i usavravanju tehnikih rjeenja stvorene su pretpostavke za implementaciju
mikrokogeneracijskih sustava.
Promicanje i razvoj visokouinkovite kogeneracije toplinske i elektrine energije, koja se temelji na ekonomski opravdanim
potrebama za toplinskom i rashladnom energijom s ciljem tednje primarne energije i smanjenja emisija ugljinog dioksida,
prioritet je Europske unije i predmet Direktive 2004/8/EZ o kogeneraciji koja je transponirana i u hrvatsko zakonodavstvo
skupom podzakonskih akata koji ureuju proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. U cilju
uvoenja kogeneracijske tehnologije i njenih prednosti u sektor zgradarstva, Direktiva o kogeneraciji preuzima odredbe
Direktive o energetskim svojstvima zgrada koja zahtijeva da se kod projektiranja novih ili znaajnije rekonstrukcije starih
objekata, mora razmotriti tehnika, ekonomska i ekoloka izvodljivost alternativnih energetskih sustava meu kojima je i
kogeneracija.
Kombiniranjem kogeneracijskih postrojenja s rashladnim ureajima (apsorpcijskim, adsorpcijskim, ali i kompresorskim)
dobivaju se tzv. trigeneracijski sustavi koji omoguavaju podmirivanje potreba za rashladnom energijom. Uobiajeno se sa
smanjivanjem potreba za toplinskom energijom poveavaju potrebe hlaenja na nain koji osigurava priblino jednoliku
raspodjelu ukupnih energetskih potreba i jami efikasan pogon postrojenja u veem dijelu godine. Klimatske posebnosti
regija u RH u kojima se susreu znaajke kontinentalne i mediteranske klime, upuuju na analizu opravdanosti i isplativosti
ugradnje pogona ne samo kogeneracijskih, nego i trigeneracijskih sustava u podrujima s izraenim potrebama za rashladnom
energijom u ljetnim mjesecima.
10.2.
Definicija i znaajke kogeneracije
Kogeneracija ili kombinirana proizvodnja elektrine i toplinske energije (engl. Combined Heat and Power CHP, njem. Kraft
Wrme Kopplung KWK) predstavlja koncept istovremene proizvodnje elektrine i korisne toplinske energije. Kogeneracija je
primjenjiva svugdje gdje postoje potrebe za elektrinom, toplinskom i/ili rashladnom energijom. Postrojenja koja omoguavaju
proizvodnju tri razliita oblika energije elektrine, toplinske i rashladne nazivaju se trigeneracijska.
Pored energana u razliitim industrijama, kogeneracija je pogodna za sustave daljinskog grijanja, za hotele, bolnice, zrane
luke, trgovake centre, sportske dvorane ili bazene. Veliina kogeneracijskog postrojenja uobiajeno se izraava nazivnim
kapacitetom za proizvodnju elektrine energije i kree se u rasponu od nekoliko kilowatta do vie stotina megawatta. Postrojenja
ija snaga ne prelazi 1 MWe, nazivaju se male kogeneracije, dok se postrojenja snage do 50 kWe nazivaju mikrokogeneracije
Prednosti kogeneracijskih sustava, u odnosu na sustave odvojene opskrbe najbolje su ilustrirane usporedbom gubitaka koji
nastaju u energetskim pretvorbama. Za istu koliinu primarne energije (fosilnog goriva, vodika, biomase, industrijskog ili
637
638
KOGENERACIJA
poljoprivrednog otpada) kogeneracijsko postrojenje isporuit e i do 40% vie elektrine i toplinske energije nego sustav s
odvojenom opskrbom. Ilustracija usporedbe gubitaka energetskih transformacija koji nastaju u odvojenoj i kogeneracijskoj
proizvodnji prikazana je slici 10.1. Za istu koliinu primarne energije na ilsutraciji prikazanoj sa 100 + 100 jedinica goriva u
odvojenoj proizvodnji, proizvest e se 40 jedinica elektrine i 85 jedinica toplinske energije, dok e se u kogenracijskoj
proizvodnji proizvesti 70 jedinica elektrine i 100 jedinica toplinske energije. Primjenom kogeneracijskog koncepta smanjuju
se energetski gubici.
Slika 10.1 - Usporedba gubitaka energetskih transformacija nastalih u odvojenoj i kogeneracijskoj proizvodnji elektrine i
toplinske energije
Kogeneracija omoguava:
uinkovitije koritenje energije goriva u usporedbi s odvojenom proizvodnjom toplinske i elektrine energije
smanjenje emisija ugljinog dioksida
proizvodnju na mjestu potronje, a s time i smanjenje gubitaka prijenosa i distribucije te
sigurniju i fleksibilniju opskrbu energijom.
Svi kogeneracijski sustavi, ako su odgovarajue dimenzionirani, u pravilu tede energiju goriva zbog injenice da su efikasniji
od sustava odvojene proizvodnje elektrine i toplinske energije. Pored efikasnije proizvodnje kogeneracijska postrojenja
smanjuju potronju primarne energije i zbog injenice da su najee smjeteni u blizini krajnjeg potroaa s ime se smanjuju
ili u potpunosti izbjegavaju gubici prijenosa i distribucije toplinske i elektrine energije.
Pored izravnog smanjenja emisija zbog manje potronje goriva, kogeneracija omoguava i indirektno smanjenje emisija u
koje nastaju u procesima eksploatacije, prerade, transporta i skladitenja goriva iako se ne moe uvijek sa sigurnou tvrditi
da e kogeneracija smanjiti ukupne emisije. Krajnji efekt e ponajprije ovisiti o implementiranoj kogeneracijskoj tehnologiji,
tehnologiji odvojene proizvodnje s kojom se kogeneracija usporeuje, kao i gorivima koja se koriste. Pogon velikog broja
malih postrojenja disperziranih u prostoru koji zamjenjuje veliku elektranu, ne mora nuno rezultirati poboljanjem kvalitete
zraka. Velike elektrane najee su smjetene dalje od velikih naselja, te koriste opremu za smanjenje emisija i s pomou visokih
dimnjaka raspruju zagaenje u vie slojeve atmosfere. Nasuprot tome, kogeneracijske jedinice su uobiajeno locirane blizu ili
unutar urbanih zona i mogu imati negativan utjecaj na kvalitetu lokalne atmosfere.
Od raspoloivih kogeneracijskih tehnologija motori s unutarnjim izgaranjem imaju najtetniji utjecaj na kvalitetu zraka,
ponajprije zbog emisije duinih oksida i neizgorenih ugljikovodika. Takvi se tipovi motora najee koriste za kogeneracije u

639 zgrada
KOGENERACIJA
zgradama. Relativno kratke ispune cijevi, i visoke zgrade u okruenju, onemoguavaju disperziju dimnih plinova to rezultira
veoj izloenosti stanovnitva zagaenju. Procjena utjecaja kogeneracije na kvalitetu zraka je esto sloena zbog injenice da
se taj utjecaj mijenja s lokacijom. Npr. utjecaj moe biti pozitivan (smanjenje emisija) u usporedbi s proizvodnjom elektrine
energije u termoelektrani koja postoji u regiji, ali i negativan (poveanje emisija) na mjestu gdje je smjeteno kogeneracijsko
postrojenje.
Na razini nacionalne ekonomije kogeneracija moe doprinijeti smanjenju ukupnih trokova za uvoz goriva. Primjena
kogeneracijske tehnologije odraava se i na institucije tradicionalno ukljuene u ponudu i potranju elektrine i toplinske
energije i moe imati znaajne socijalne i ekonomske implikacije na razliite sektore, ponajprije kroz uvoenje novih poslovnih
aktivnosti. Implementacija kogeneracijskih tehnologija koja mogu izgarati razliita goriva, otvara nove poslovne mogunosti za
dobavu alternativnih goriva kao to su biomasa ili komunalni otpad. Takoer investicije u kogeneracijska postrojenja otvaraju
prostor za osnivanje tvrtki koje e pruati uslugu ne samo izgradnje nego i pogona i odravanja postrojenja te kroz to potaknuti
zapoljavanje.
Problematiku meudjelovanja kogeneracijskih postrojenja i elektroenergetskog sustava mogue je analizirati na nekoliko
razina. Ako se kogeneracijsko postrojenje razmatra kao proizvoa elektrine energije, njegova instalacija i pogon na lokalnoj
razini smanjuje potrebu za proizvodnjom u velikim baznim elektranama. Takoer, proizvodnja elektrine energije na mjestu
potronje doprinosi smanjivanju vrnog optereenja sustava. Prethodno navedeni aspekti impliciraju i promjene u planiranju
proirenja elektroenergetskog sustava jer izgradnja kogeneracijskog postrojenja postaje alternativa izgradnji novih velikih
blokova. Relativno mali kapaciteti kogeneracijskih postrojenja i kratko vrijeme izgradnje pruaju veu fleksibilnost u planiranju
u usporedbi s velikim baznim elektranama. Ovisno o intenzitetu proizvodnje i potronje elektrine energije, kogeneracijska
postrojenja se mogu prikljuivati na visokonaponske prijenosne mree ili na srednje i niskonaponske distribucijske mree.
Razina povezivanja s elektroenergetskim sustavom uvjetuje i razliite tehnike implikacije srodne svim distribuiranim izvorima
pa tako i kogeneraciji kao to su otoni pogon, regulacija napona, regulacija djelatne snage i frekvencije, osiguravanje snage
priuve, mjerenja energetskih tokova...
10.3.
Kogeneracijske tehnologije
U glavne elemente kogeneracijskog postrojenja ubrajaju se: pogonski stroj, elektrini generator, sustav za iskoritavanje
otpadne topline i sustav voenja procesa. Klasifikacija kogeneracijskih tehnologija provodi se uglavnom prema tipu
pogonskog stroja kojim se pogoni elektrini generator. Najee se za pogon elektrinog generatora koriste parne turbine,
plinske turbine, kombinirani proces plinske i parne turbine, te motori s unutarnjim izgaranjem. U novije vrijeme na trite
se vraaju i stari koncepti (kao to su parni stapni stroj ili Stirlingov motor), ali i nove tehnologije koje se nalaze u razliitim
stadijima komercijalizacije kao to su gorivni lanci, mikroturbine ili organski Rankinov ciklus.
U primjeni je najraireniji koncept kogeneracijskog postrojenja s parnom turbinom. Vodena para proizvedena u generatoru
pare (parnom kotlu) se nakon ekspanzije u parnoj turbini koristi za grijanje vode u sustavu podrunog grijanja i/ili u industrijskom
procesu. Naelno se razlikuju postrojenja s protutlanom parnom turbinom i postrojenja s kondenzacijskom turbinom s
reguliranim oduzimanjem. Kod postrojenja protutlane turbine proizvodnja elektrine energije ovisi o promjenjivoj potronji
toplinske energije, te protutlaku pare koji je odreen tehnolokim zahtjevima potroaa. Kod postrojenja kondenzacijske
turbine s reguliranim oduzimanjem na proizvodnju elektrine energije, osim promjenjive toplinske potronje, utjee i tlak
kondenzacije koji ovisi o temperaturi i raspoloivoj koliini rashladnog medija (vode ili zraka).
639
640
KOGENERACIJA
Slika 10.2 Parna turbina - [10.9]
Slika 10.3 Plinska turbina- [10.10]
Kod kogeneracijskih postrojenja s plinskom turbinom, plinska se turbina koristi za proizvodnju elektrine energije (ili za
pogon kompresora i pumpi), a vrui se ispuni plinovi koriste za proizvodnju toplinske energije (tople/vrele vode i/ili procesne
pare) u kotlu na otpadnu toplinu.
Na slinom konceptu temelje se i kogeneracijska postrojenja s motorom s unutarnjim izgaranjem u kojima se za proizvodnju
toplinske energije koristi kotao na ispune plinove. Kao dodatni izvor toplinske energije koriste se hladnjaci rashladne vode
i ulja. Motori su u pravilu inaice automobilskih i brodskih motora u Otto ili Diesel izvedbi koji su konstrukcijski prilagoeni
dugotrajnom pogonu (servisni intervali mogu premaiti i 20000 sati pogona). Motori omoguavaju fleksibilan pogon
postrojenja, s brzim pokretanjima i obustavama kao i pogon u ritmu potranje, ne samo za toplinskom nego i za elektrinom
energijom.
U postrojenjima s plinskom turbinom (ali i s motorom s unutarnjim izgaranjem), toplinska energija dimnih plinova moe se
iskoristi i za proizvodnju pare u kotlu na ispune plinove. Ekspanzijom pare u parnoj turbini mogue je proizvesti dodatne
koliine elektrine energije. Ovaj koncept, poznat jo i kao kombinirani proces plinske i parne turbine, omoguava integraciju
i nekoliko plinskih turbina (ili motora) i parnih turbina u jednom postrojenju. Shematski prikaz kombiniranog procesa plinskih
i parnih turbina u gradskoj termoelektrani-toplani dat je na slici 10.4.

641 zgrada
KOGENERACIJA
Slika 10.4 Kogeneracijsko postrojenje s kombiniranim procesom plinske i parne turbine
U proteklom desetljeu intenziviran je razvoj tzv. mikrokogeneracijskih postrojenja s ciljem stvaranja preduvjeta za masovnu
proizvodnju i komercijalizaciju. Mikrokogeneracijski moduli temelje se na motorima s unutarnjim izgaranjem, na motorima s
vanjskim izgaranjem ili na gorivnim lancima, a namijenjeni su prije svega ugradnji u individualne stambene i poslovne objekte
ili kao zamjena ili kao nadogradnja postojeih konvencionalnih sustava grijanja.
Mikrokogeneracijska postrojenja s motorima s unutarnjim izgaranjem i s mogunou izgaranja razliitih vrsta goriva
(prirodnog i ukapljenog plina, loivog ulja, bioplina, biodizela, ...) naelno se ne razlikuju od postrojenja veih snaga. Kompaktni
moduli prilagoeni su ugradnji u podrume manjih objekata ili ak u sanitarne ili kuhinjske prostorije. U pravilu omoguavaju
pokrivanje veeg dijela toplinskih potreba i djelomino pokrivanje potreba za elektrinom energijom objekta. Ilustracija
nekoliko kompaktnih izvedbi prikazana je na slici 10.5.
Slika 10.5 Mikrokogeneracijski moduli s motorima s unutarnjim izgaranjem - [10.11]
Stirlingov motor je klipni motor s vanjskim izgaranjem u kojem se kao radni medij koristi inertni plin koji naizmjence struji
iz toplog u hladni prostor. Zbog vanjskog grijanja radnog medija Stirlingov motor moe koristiti bilo koju vrstu goriva. U
pravilu niska elektrina iskoristivost i relativno visoka ukupna iskoristivost pogoduje ugradnji u sustave koji slijede toplinsko
optereenje lokacije. Ilustracija mikrokogeneracijskih modula sa Stirlingovim motorima koji koriste plinsko i kruto gorivo
prikazana je na slici 10.6.
641
642
KOGENERACIJA
Slika 10.6 Mikrokogeneracijski moduli sa Stirlingovim motorima - [10.12]
Suvremeni razvoj parnih motora usmjeren je na trini segment postrojenja malih snaga u kojima je iskoristivost parnih
turbina niska. Prostor za povratak parnih motora, ponajprije u industrijske energane, otvorio se poveanjem zanimanja za
mala kogeneracijska postrojenja loena biomasom. Proces s parnim motorom naelno se ne razlikuje od procesa s parnom
turbinom. Izgaranjem biomase u parnom kotlu proizvodi se pregrijana para koja se koristi za pogon parnog motora, odnosno
elektrinog generatora. Nakon ekspanzije u motoru para se koristi kao radni medij u sustavu grijanja ili u industrijskom procesu.
Osim stapnih u kogeneracijske sustave ugrauju se i vijani parni motori koji nisu osjetljivi na fluktuacije kvalitete vodene pare.
U glavne odlike parnih motora ubrajaju se pouzdanost, niski trokovi odravanja, te mogunost prilagodbe promjenjivom
toplinskom optereenju. U segmentu mikrokogeneracijskih postrojenja namijenjenih ugradnji u individualne objekte, razvijen
je model elektrine snage 3 kW koji se temelji na stapnom parnom motoru i linearnom generatoru [10.13].
U porastu je i broj kogeneracijskih postrojenja koja se temelje na tzv. organskom Rankineovm ciklusu (ORC). ORC je varijacija
Rankineovog ciklusa u kojem se umjesto vode kao radni medij koristi organski fluid (silikonsko ulje, izopentan, izooktan,
amonijak). Zbog relativno niske temperature isparavanja radnog medija ORC je pogodan za iskoritavanje topline na znatno
niim temperaturama. ORC se najvie primjenjuje u geotermalnim postrojenjima za proizvodnju elektrine energije, te u
tekoj industriji gdje se iskoritava otpadna toplina industrijskog procesa. Novije primjene usmjerene su ka koritenju Suneve
energije i energije biomase. U mikrokogeneracijskom segmentu nude se kompaktni moduli snage 1 kWe, predvieni za zamjenu
plinskih bojlera i ugradnju na zidove sanitarnih ili kuhinjskih prostorija u stanovima [10.14].
U kategoriju mikrogeneracijskih tehnologija djelomino pripadaju i mikroturbine, odnosno male plinske turbine projektirane
za raspon snaga od 25 do 200 kW. Najee se ugrauju na vee objekte javne ili komercijalne namjene. Toplina ispunih plinova
koristi se osim za grijanje i za pogon apsorpcijskih rashladnih ureaja. Kogeneracijski sustavi s mikroplinskim turbinama
odlikuju se kompaktnom izvedbom i niskom razinom emisija tetnih tvari. U usporedbi s velikim plinskim turbinama i
motorima s unutarnjim izgaranjem mikroturbine imaju niu elektrinu iskoristivost i specifino vii investicijski troak.
Gorivni lanci predstavljaju mikrokogeneracijsku tehnologiju ija se komercijalizacija oekuje u narednom desetljeu. Najvei
broj aplikacija razvija se s gorivnim lancima s polimernom membranom (engl. Polymer Electrolyte Membrane Fuel Cell PEMFC)
i radnom temperaturom od priblino 80C, te s keramikim gorivnim lancima (engl. Solid Oxide Fuell Cell SOFC), ija pogonska
temperatura premauje 500C. Gorivni lanci pretvaraju kemijsku energiju vodika i kisika u elektrinu. Svi tipovi gorivnih lanaka
temelje se na oksidaciji vodika. Vodik se kao gorivo moe dobiti iz razliitih izvora (prirodnog plina, propana, metanola, etanola,
ugljena, biomase) ili elektrolizom vode (koritenjem elektrine energije proizvedene po mogunosti u vjetroelektrani, solarnoj
elektrani ili konvencionalnom postrojenju). U usporedbi s mikrokogeneracijskim tehnologijama koje se temelje na motorima
s unutarnjim i vanjskim izgaranjem, i koje su najprikladnije za primjenu u postojeim stambenim i poslovnim objektima u
kojima je toplinska potronja znaajno vea od elektrine, mikorkogeneracije s gorivnim lancima imaju znatno vei omjer
elektrinog i toplinskog kapaciteta. Zbog toga e biti prikladnije za ugradnju u nove i rekonstruirane stambene i poslovne
objekte koji e s vremenom postati sve bolje izolirani i u kojima e se prosjena toplinska potronja s vremenom smanjiti.

643 zgrada
KOGENERACIJA
Visoki investicijski trokovi najvea su barijera komercijalizaciji mikrokogeneracijskih modula s gorivnim lancima. Kompaktne
izvedbe mikrokogeneracijskih modula s gorivnim lancima prikazane su na slici 10.7.
Slika 10.7 Mikrokogeneracijski moduli s gorivnim lancima - [10.15]
Trigeneracija predstavlja koncept koritenja kogeneracije u proizvodnji rashladne energije dizalicama topline, najee s
apsorpcijskim ureajima (radne tvari NH3/H2O ili H2O/LiBr), a u novije vrijeme i s adsorpcijskim ureajima (radne tvari zeolit/
voda, silikagel/voda). Naelno su dobro razvijeni i komercijalizirani vei sustavi, iji elektrini kapacitet premauje 50 kW,
toplinski kapacitet vei je od 150 kW, a rashladni 30 kW. Uobiajeno se trigeneracijski sustavi upotpunjavaju s vrelovodnim
kotlovima i kompresijskim rashladnim ureajima koji se koriste kao pomone jedinice za pokrivanje vrnih i minimalnih
toplinskih i rashladnih optereenja lokacije.
Shematski prikaz trigeneracijskog postrojenja s motorom s unutarnjim izgaranjem i apsorpcijskim rashladnim ureajem, te
spremnicima toplinske i rashladne energije prikazana je na slici 10.8. Motor s unutarnjim izgaranjem proizvodi dva oblika
otpadne topline vruu voda zagrijanu u rashladnom sustavu motora te vrue ispune plinove. Oba oblika mogu se iskoristiti za
grijanje vode u sustavu grijanja, grijanje potrone tople vode kao i za proizvodnju rashladne vode u apsorpcijskim hladnjacima.
Ulaganje u projekt trigeneracijskog postrojenja uvijek se, u kontekstu isplativosti usporeuje s drugim projektima,
kogeneracijskog ili konvencionalnog energetskog sustava. Integracija apsorpcijskog hladnjaka u trigeneracijsko postrojenje
ne mora nuno rezultirati i konfiguracijom iji e pogon biti ekonomski povoljniji od pogona konfiguracije s konvencionalnim
kompresorskim rashladnim ureajem jer u usporedbi s konvencionalnim dizalicama topline, apsorpcijski hladnjaci imaju
znaajno nii faktor hlaenja. Za isplativost trigeneracijskog postrojenja neophodno je postojanje jeftine (otpadne) topline.
643
644
KOGENERACIJA
Slika 10.8 Shematski prikaz trigeneracijskog postrojenja - [10.14]
10.4.
Znaajke kogeneracijskih postrojenja
Za izbor najbolje konfiguracije kogeneracijskog postrojenja s aspekta primjene, potrebno je provesti multikriterijsku tehniku
analizu koja e obuhvatiti razliite parametre: iskoristivost, pouzdanost i raspoloivost, kvalitetu isporuene elektrine
i toplinske energije, fleksibilnost s obzirom na koritenje razliitih vrsta goriva, efikasnost pogona na niim optereenjima,
sloenost i cijenu odravanja
Ukupna ili kogeneracijska iskoristivost je parametar koji odreuje koliko korisne energije se proizvodi iz odreene koliine
goriva. Vrijednost ukupne iskoristivosti ne daje jasnu sliku o udjelima elektrine i toplinske energije. Stoga se iskoristivost
kogeneracijskog sustava uvijek razdvaja na elektrinu i ukupnu.
Pouzdanost sustava je jedan od glavnih zahtjeva u projektiranju i u rangu je s trokovima investicije i iskoristivosti sustava. Kod
odreivanja pouzdanosti, teite se stavlja na najmanje pouzdanu komponentu sustava. Pouzdanost se moe definirati kao
vjerojatnost kojom e oprema odraditi svoju zadau u specificiranom vremenskom intervalu. Uobiajena definicija predstavlja
omjer stvarnog i planiranog vremena godinjeg pogona postrojenja.
Prekidi i varijacije proizvodnje distribuiranih izvora u irem smislu pa tako i kogeneracijskih postrojenja, mogu prouzroiti
probleme u elektroenergetskom sustavu i utjecati na napon i frekvenciju kao najvanije parametre kvalitete elektrine energije.
Zbog toga se posebna panja posveuje raspoloivosti postrojenja te osiguravanju kontinuirane proizvodnje elektrine
energije, naroito kod velikih industrijskih kogeneracija kao i kod termoelektrana-toplana koje isporuuju znaajnije koliine
elektrine energije u mreu.
Mogui razlog investiranja u kogeneracijsko postrojenje moe biti i osiguranje kontinuirane i pouzdane opskrbe elektrinom
energijom u uvjetima nepouzdane isporuke energije od strane elektroenergetskog sustava. Za takva kogeneracijska postrojenja
potrebno je osigurati pogon neovisan od mree
Ovisno o sustavu i korisnicima zahtjevi za toplinskom energijom mijenjaju se s obzirom na tlak i temperaturu, kao i s obzirom
na izbor kogeneracijskog sustava.
KOGENERACIJA

645 zgrada
Zbog radikalnih promjena u raspoloivosti, cijenama, porezima i ekolokim restrikcijama, fleksibilnost u koritenju goriva
postaje jedan od kljunih parametara pri izboru kogeneracijske tehnologije i esto se vea postrojenja na biomasu ili prirodni
plin projektiraju i za koritenje priuvnih goriva kao to su laka ili teka loiva ulja.
U razdoblju eksploatacije kogeneracijskog postrojenja mogua su i vjerojatna dua razdoblja pogona na niim optereenjima.
Prilikom projektiranja sustava, potrebno je izabrati opremu koja e osigurati efikasan pogon postrojenja i na niim optereenjima.
Uobiajeno su motori s unutarnjim izgaranjem bolji izbor od sustava s plinskom i parnom turbinom s obzirom na iskoristivost
pogona na niem optereenju.
Razina automatizacije i nadzora povezana je izravno s brojem operatera te s ekonominou pogona, raspoloivosti kao i
utjecajem pogona postrojenja na okoli. Automatski nadzor glavnih pogonskih parametara vibracija, emisija, kemijske analize
s regulacijom relevantnih varijabli, predstavlja vaan aspekt maksimalnog iskoritavanja postrojenja.
Za ilustraciju kapaciteta i pogonskih znaajki kogeneracijskih postrojenja uobiajeno se koristi omjer elektrine i toplinske
snage (Pel/Qt), u kojem u brojniku Pel oznaava snagu na pragu kogeneracijskog postrojenja (snagu na stezaljkama elektrinog
generatora umanjena za snagu pomonih ureaja pumpi, ventilatora, ), a Qt toplinsku snagu postrojenja. Omjer elektrine
i toplinske snage znaajno utjee na ekonominost pogona kogeneracijskog postrojenja koji se uobiajeno vodi u ritmu
potranje za toplinskom energijom. Postrojenje s viim Pel/Qt omjerom proizvesti e vie elektrine energije i omoguiti dodatno
smanjenje trokova nabavke i/ili poveanje prihoda od prodaje elektrine energije. Referentni P/Q omjeri za kogeneracijska
postrojenja koja koriste fosilna goriva iznose:
0,45 za postrojenje s kondenzacijskom turbinom i reguliranim oduzimanjima
0,45 za postrojenje s protutlanom turbinom
0,55 za postrojenja s plinskom turbinom i kotlom na otpadnu toplinu
0,75 za postrojenja s motorom s unutarnjim izgaranjem
0,95 za kombinirani proces plinske i parne turbine.
Najvanije tehnike znaajke kogeneracijskih tehnologija prikazane su u tablici 10.1.
Tablica 10.1 Pregled tehnikih znaajki odabranih kogeneracijskih tehnologija

Pel
huk
hel
Pel/Qt
Goriva
Parne turbine
5 MW 250 MW
90 %
15 25 %
0,1 0,4
ugljen, mazut, otpad,

biomasa
Plinske turbine
50 kW 250 MW
85 %
25 30 %
0,3 0,6
plin, loivo ulje
20 MW > 300 MW
90 %
30 45 %
0,4 1,0
plin,
Otto motori
1 kW 5 MW
90 %
25 42 %
0,4 1,1
plin, bioplin
Diesel motori
5 kW 20 MW
90 %
28 44 %
0,5 1,1
loivo ulje, biljno ulje
Stirlingov motor
1 kW 40 kW
85 %
10 30 %
0,1 0,4
plin, peleti
Gorivni lanci
1 kW 250 kW
90 %
30 47 %
0,3 0,7
plin
Kombinirani proces
10.5.
Dimenzioniranje kogeneracijskog postrojenja
Polazite za dimenzioniranje kogeneracijskog postrojenja predstavljaju podaci o toplinskim i eventualno rashladnim

potrebama lokacije. Kvaliteta i rezolucija podataka o toplinskom optereenju ovisit e o raspoloivoj metodologiji prikupljanja
ili prorauna. Pored podataka dobivenih mjerenjem ili analizom rauna o potronji energije, za procjenu toplinskih potreba
mogu se koristiti i rezultati prorauna, odnosno rezultati simulacijske analize.
645
KOGENERACIJA
U SR Njemakoj postoji i posebna norma (VDI 4655) koja definira referentne profile potronje toplinske i elektrine energije
u jedno i viestambenim objektima. Normom je obuhvaeno 10 karakteristinih dana (zimski, ljetni, proljetni/jesenski, radni
ili neradni, oblaan ili vedar) i 15 klimatskih zona. Referentni profili koriste se za ocjenu mogunosti uklapanja razliitih
mikrokogeneracijskih sustava u sustave opskrbe energijom stambenih objekta.
Za ilustraciju dnevnog profila toplinskog i elektrinog optereenja odabran je viestambeni objekt grijane povrine 600 m2
svrstan u energetski razred C. Razmatrani profili za prosjean oblaan proljetni radni dan i klimatsku zonu koja priblino
odgovara klimatskim uvjetima u sredinjoj Hrvatskoj, prikazani su na slici 10.9 Prikazano ukupno toplinsko optereenje
obuhvaa toplinske potrebe grijanja prostora i pripreme potrone tople vode. Razvidno je da se najvie vrijednosti elektrinog
i toplinskog optereenja ne postiu istovremeno to dodatno uslonjava problem izbora optimalne veliine i konfiguracije
kogeneracijskog postrojenja.
Ilustracija godinjeg profila toplinskog i elektrinog optereenja razmatranog objekta, dobivena kombiniranjem dnevnih
referentnih profila karakteristinih za odabranu klimatsku zonu, prikazana je na slici 10.10. Deblje linije predstavljaju tzv.
krivulje trajanja optereenja, dobivene sortiranjem satnih vrijednosti optereenja.
Slika 10.9 Dnevni profili toplinskog i elektrinog optereenja viestambenog objekta
Godisnje toplinsko optereenje
30
Godisnje elektrino optereenje
15
25
20
10
P kW
el
Q kW
646
15
10
5
0
2000
4000
sati
6000
8000
2000
4000
sati
6000
8000
Slika 10.10 Godinji profili toplinskog i elektrinog optereenja viestambenog objekta
U okvirima preliminarne analize razmatraju se razliite veliine i konfiguracije kogeneracijskih postrojenja pri emu se mijenjaju
glavni tehniki parametri u rasponu vrijednosti koji priblino odgovaraju parametrima odgovarajuih tehnologija.
Sumarni prikaz podataka koji ilustriraju energetske potrebe lokacije, i koji su relevantni ne samo za dimenzioniranje, nego i
tehniku i ekonomsku procjenu uinaka pogona kogeneracijskog postrojenja, dat je na slici 10.11.
KOGENERACIJA

647 zgrada
LDC Toplinsko optereenje ukupno
20
20
15
15
10
2000
6000
4000
sati u godini
8000
Potronja elektrine energije
6 7
mjeseci
10 11 12
Prosjecno i maksimalno elektricno optereenje
10
EVT
P kW
1.5
0.5
2
1
mjeseci
10 11 12
Pma x
12
ENT
2.5
E MWh
10
5
5
0
Toplinsko optereenje, mjeseni prosjek
25
Q kW
Q kW
25
PNT
PVT
mjeseci
10
12
Slika 10.11 Toplinsko i elektrino optereenje viestambenog objekta, krivulje trajanja i mjeseni prosjeci
Krivulja trajanja toplinskog optereenja prikazana u gornjem lijevom koordinatnom sustavu slike 10.11 koristi se za odreivanje
veliine kogeneracijskog postrojenja i omoguava procjenu oekivanog broja sati pogona na nazivnoj snazi. Podaci o
prosjenom mjesenom toplinskom optereenju prikazani su u gornjem desnom koordinatnom sustavu. Mjeseni podaci o
utroenoj elektrinoj energiji u vioj i nioj tarifnoj stavci prikazani su u donjem lijevom koordinatnom sustavu, dok su podaci
o prosjeno angairanoj i maksimalnoj elektrinoj snazi prikazani u donjem desnom koordinatnom sustavu. Podaci se mogu
iskoristiti za procjenu raspoloivih vikova i manjkova elektrine energije u razdobljima vie i nie tarife.
U traenju tehniki i ekonomski optimalnog rjeenja, razmatraju se razliite konfiguracije kao i pogonski scenariji koji investitoru
u kogeneracijsko postrojenje mogu osigurati maksimalan prihod, u specifinim uvjetima, odreenim vaeim zakonodavnim
i trinim okvirom. Izbor veliine kogeneracijskog postrojenja koje e proizvoditi elektrinu energiju u ritmu potranje za
toplinskom energijom, esto dovodi potencijalnog investitora u dilemu zbog sljedeih razloga:
veliko postrojenje koje pokriva priblino svu zimsku toplinsku potronju moe biti slabije iskoriteno u veem dijelu godine,
a ljeti, u uvjetima smanjene toplinske potronje, moe se dogoditi i obustava zbog ogranienja koja namee pogon na
niskim optereenjima i
malo postrojenje koje e pokrivati baznu toplinsku potronju, osigurat e kontinuiran pogon u veem dijelu godine, ali i uz
manju proizvodnju elektrine energije i specifino vie investicijske trokove.
Kod izbora kogeneracijskog postrojenja mogu se slijediti i razliite preporuke poput pokrivanja 50 70% vrne zimske toplinske
potronje (to bi u ilustriranom primjeru znailo nazivnu toplinsku snagu izmeu 12,5 i 17,5 kW) ili pak osiguravanja pogona od
najmanje 5.000 sati na nazivnoj snazi (to bi u ilustriranom primjeru bio kapacitet od svega 4 kW).
Postrojenja manjeg kapaciteta vei su dio vremena u pogonu na nominalnoj snazi i omoguavaju bolje iskoritavanje energije
goriva, ali i proizvode manje koliine elektrine energije te samo u manjoj mjeri doprinose sniavanju trokova proizvodnje
toplinske energije. Kod izbora kogeneracijskog postrojenja manjeg kapaciteta, potrebno je osigurati vei kapacitet postrojenja
za pokrivanje vrnog toplinskog optereenja to moe dodatno smanjiti profitabilnost konfiguracije.
647
KOGENERACIJA
Prijanja projektantska praksa najee se temeljila na pretpostavci poveanja budue energetske potronje to je esto
dovodilo do predimenzioniranja kogeneracijskih postrojenja. U dananje vrijeme oekivana implementacija irokog spektra
mjera smanjenja energetske potronje, namee potrebu za paljivim prognoziranjem razvoja potronje toplinske (i rashladne)
energije na lokaciji. Prilikom izbora i optimiranja kogeneracijskog sustava, razmatraju se sljedei aspekti:
sinteza konfiguracije (definiranje broja i kapaciteta proizvodnih jedinica za svaki oblik isporuene energije toplinske,
rashladne i elektrine)
planiranje pogona (analiza strategija voenja pogona s obzirom na pogonsko stanje opreme, energetske tokove, te
nabavne i prodajne cijene energije).
Kod postojeih postrojenja razmatraju se samo strategije voenja pogona, dok se za nova postrojenja oba aspekta moraju uzeti
u obzir s obzirom da su zavisni jedan o drugom. Optimalnu strukturu sustava mogue je odrediti tek nakon provedbe satne
analize pogona razliitih konfiguracija na godinjoj razini uzimajui u obzir i promjenjive trine cijene energije, te razliite
strategije voenja kogeneracijskog postrojenja. Naelno se razlikuju sljedee strategije voenja:
pogon koji slijedi toplinske potrebe lokacije do granica odreenih toplinskim kapacitetom kogeneracijskog postrojenja;
manjak toplinske energije nadoknauje se pogonom vrnog kotla, dok se vikovi elektrine energije isporuuju u
elektroenergetski sustav
pogon koji maksimalizira proizvodnju elektrine energije do granica odreenih kapacitetom toplinskog spremnika
otoni pogon u energetski izoliranim sustavima.
Usporedba dviju strategija voenja pogona u ritmu potranje za toplinskom energijom i pogona koji maksimalizira proizvodnju
elektrine energije, ilustrirana je na slici 10.12 na kojoj su prikazani rezultati simulacije tjednog pogona kogeneracijskog
postrojenja toplinskog kapaciteta 12,5 kW i elektrinog kapaciteta 5,5 kW. Usporeene su dvije konfiguracije kogeneracijskog
postrojenja, jedna bez toplinskog spremnika, a druga s toplinskim spremnikom kapaciteta 25 kWh.
Toplinska energija
25
25
20
20
15
15
10
10
20
40
60
80
100
Toplinska energija
30
Q kW
Q kW
30
120
140
160
20
40
60
80
100
120
140
160
120
140
160
Toplinski spremnik
30
Qpotr.
TS
H kWh
25
TS
VK
HCHP
20
15
10
5
0
Elektrina energija bez TS
15
20
40
60
80
100
Elektrina energija sa TS
15
Pel potr.
el
5
Pel
10
P kW
el
10
P kW
648
20
40
60
80
100
sati u tjednu
120
140
160
CHP
20
40
60
80
100
sati u tjednu
120
140
160
Slika 10.12 Tjedni pogon kogeneracijskog postrojenja bez (lijevo) i s (desno) toplinskim spremnikom.

649 zgrada
KOGENERACIJA
Tjedni profili toplinskih potreba, identini za obje konfiguracije, prikazani su u gornjim koordinatnim sustavima crvenom
krivuljom. U konfiguraciji bez toplinskog spremnika (lijevi koordinatni sustavi) kogeneracijsko postrojenje (uta povrina)
pokriva toplinske potrebe objekta sve do postizanja nominalne toplinske snage (12,5 kW), a obustavlja pogon kada je toplinsko
optereenje manje od 20% toplinskog kapaciteta kogeneratora. Manjak toplinske energije (u satima vrnog optereenja
ili u satima minimalnih toplinskih potreba), podmiruje se proizvodnjom vrnog kotla (VK) koja je na prikazima oznaena
svijetloplavom povrinom. Konfiguracija s toplinskim spremnikom (TS) omoguava produljenje rada kogeneracijskog
postrojenja i poveanu proizvodnju elektrine energije. Stanje napunjenosti toplinskog spremnika kao i isporuena toplinska
energija oznaeni su smeom bojom. Na donjim koordinatnim sustavima prikazane su krivulje proizvodnje (PCHP naranasto)
i potronje (Ppotr. tamnoplavo) elektrine energije. Razvidno je da se u oba scenarija pojavljuju i vikovi i manjkovi elektrine
energije za iju je isporuku ili nadoknadu neophodno osigurati vezu s elektroenergetskim sustavom. Stvarni ekonomski uinci
proizvodnje elektrine energije ovisit e o nabavnim i prodajnim cijenama elektrine energije koje mogu bit konstantne, ovisne
o dobu dana (najee dvije ili tri tarife), sezonske (zimska i ljetna) ili ovisne o trinim kretanjima.
10.6.
Ekonomska izvodljivost
Za ocjenu isplativosti razliitih kogeneracijskih i trigeneracijskih koncepata najee se koristi ekonomski kriterij koji se temelji
na procjeni ukupnih godinjih trokova pokrivanja potreba za toplinskom, rashladnom i elektrinom energijom. Godinji troak
rastavlja se najee na dvije komponente investicijske (fiksne) i pogonske (varijabilne) trokove. Fiksni trokovi pokrivaju
nabavku, instalaciju i odravanje opreme koja treba biti amortizirana u unaprijed specificiranom razdoblju. Varijabilni trokovi
ukljuuju potronju kogeneracijskog modula, vrnog kotla te troak preuzete elektrine energije. Prihod ostvaren prodajom
elektrine energije umanjuje varijabilne trokove. Ukupni godinji troak pogona kogeneracijskog postrojenja usporeuje se s
trokovima pogona konvencionalnog energetskog sustava.
Alternativno se isplativost investicija u kogeneracijske projekte procjenjuje na temelju usporedbe specifinog troka proizvodnje
elektrine energije u kogeneraciji s nabavnom cijenom elektrine energije na potencijalnoj lokaciji kogeneracijskog postrojenja,
te s poticajnom cijenom propisanom tarifnim sustavom. Pri tome se u obzir uzimaju svi prethodno navedeni parametri: nabavna
cijena goriva (prirodnog plina), oekivano trajanje pogona na nazivnoj snazi, te tehnoekonomske specifinosti razmatrane
kogeneracijske tehnologije. Specifini troak proizvodnje elektrine energije moe se izraunati prema izrazu (10.1)
cE =
I A + cOM ECHP + c F FCHP c H H CHP

(10.1)
ECHP

u kojemu IA oznaava godinji investicijski troak (), cOM specifine trokove pogona i odravanja (/kWhe), cF specifini troak
goriva (/kWht), ECHP godinju proizvodnju elektrine energije (kWhe) u kogeneracijskom procesu, FCHP godinju potronju goriva
(kWht), HCHP godinje isporuenu korisnu toplinu (kWht), cH cijenu topline (/kWht). Investicijska atraktivnost kogeneracijskog
postrojenja ovisit e o odnosu izraunatog specifinog troka proizvodnje te nabavne i otkupne cijene elektrine energije.
Uobiajeno je prosjena nabavna cijena elektrine energije via od prodajne (otkupne). Ako je specifini troak proizvodnje
nii od nabavne cijene i istovremeno vii od otkupne cijene, pogon kogeneracijskog postrojenja isplativ je samo do razine
pokrivanja potronje elektrine energije na lokaciji. Ako je specifini troak proizvodnje nii i od otkupne cijene, pogon
kogeneracijskog postrojenja je isplativ i u sluaju zamjene potronje elektrine energije proizvodnjom na lokaciji kao i u sluaju
izvoza vikova elektrine energije u elektroenergetski sustav.
U uvjetima varijabilnih cijena energije, varijabilnog elektrinog i toplinskog optereenja lokacije, detaljnu evaluaciju ekonomske
izvodljivosti omoguava raunalna simulacija koja prua uvid u razliite klimatske uvjete i razliite pogonske reime koji su
najee ovisni o toplinskom, odnosno elektrinom optereenju objekta, procesa ili sustava u koje kogeneracijsko postrojenje
isporuuje energiju. Toplinsko i elektrino optereenje funkcije su vremena i uglavnom sluajnog karaktera, pa kvaliteta
simulacijske analize znaajno ovisi o odabranom vremenskom koraku. Uobiajeno su simulacije zasnovane na praenju rada
sustava u svakom satu kroz due razdoblje, a najee godinu dana, to omoguava stvaranje detaljne slike o potronji goriva,
isporuci elektrine i toplinske energije, kao i o potencijalnim utedama u odnosu na sustave odvojene opskrbe. Satna analiza
naroito dobiva na teini u uvjetima dereguliranog energetskog trita kada varijabilne cijene energije mogu znaajno utjecati
na ekonominost pogona kogeneracijskog postrojenja. Za razliku od analiza koje se temelje na prosjenim ili kumulativnim
podacima, satna simulacijska analiza uzima u obzir vremenski aspekt pogona energetskog postrojenja i prua potpun uvid u
specifinosti pogona na niim optereenjima kada je iskoristivost uobiajeno nia.
649
650
KOGENERACIJA
Tablica 10.2 Rezultati analize ekonomske izvodljivosti kogeneracijskih konfiguracija u karakterisitinim RH

uvjetima
Tehnike znaajke
Elektrina snaga
kW
5,5
5,5
35
35
342
342
1.999
1.999
elektrina iskoristivost
27,0%
27,0%
34,6%
34,6%
37,1%
37,1%
42,1%
42,1%
ukupna iskoristivost
90,0%
90,0%
90,0%
90,0%
88,7%
88,7%
85,1%
85,1%
specifina investicija
/kW
3.500
3.500
1.800
1.800
1.200
1.200
1.100
1.100
pogon i odravanje
/
MWh
35
35
22
22
11
11
faktor optereenja
h/a
3.500
5.000
3.500
5.000
3.500
5.000
3.500
5.000
elektrina energija
MWh
19
28
123
175
1.197
1.710
6.997
9.995
toplinska energija
MWh
45
64
196
280
1.665
2.378
7.146
10.209
potronja goriva
MWh
71
102
354
506
3.226
4.609
16.619
23.741
prirodni plin
kn/m3
2,9
2,9
2,9
2,9
2,9
2,9
2,5
2,5
prirodni plin
/
MWh
42
42
42
42
42
42
37
37
elektrina energija
kn/
kWh
0,86
0,86
0,88
0,88
0,88
0,88
0,66
0,66
elektrina energija
/
MWh
119,2
119,2
121,0
121,0
121,0
121,0
91,2
91,2
toplinska energija
kn/
MWh
337,8
337,8
337,8
337,8
337,8
337,8
291,2
291,2
toplinska energija
/
MWh
46,6
46,6
46,6
46,6
46,6
46,6
40,2
40,2
elektrina energija
2.294
3.277
14.827
21.181
144.878
206.969
638.370
911.958
toplinska energija
2.093
2.989
9.138
13.054
77.562
110.802
287.002
410.003
Ukupno
4.387
6.267
23.965
34.235
222.440
317.771
925.373
1.321.961
goriva
3.020
4.314
14.995
21.421
136.648
195.212
606.770
866.815
pogona i odravanja
674
963
2.695
3.850
13.167
18.810
55.972
79.960
Ukupno
3.693
5.276
17.690
25.271
149.815
214.022
662.742
946.775
Prihodi - trokovi
693
990
6.275
8.964
72.625
103.749
262.630
375.186
Investicija
19.250
19.250
63.000
63.000
410.400
410.400
2.198.900
2.198.900
god
27,8
19,4
10,0
7,0
5,7
4,0
8,4
5,9
Financijske znaajke
Proizvodnja
Cijene uz 7,25 kn/EUR
Prihodi
Trokovi
JPP
Rezultati pojednostavljene analize ekonomske izvodljivosti razliitih kogeneracijskih konfiguracija prikazani su u tablici 10.2.
Analizirane su konfiguracije koje se temelje na motorima s unutarnjim izgaranjem i plinskim turbinama i usporeene s obzirom
na razliito ekvivalentno godinje optereenje, 3.500 i 5.000 sati godinjeg pogona na nazivnoj snazi.
KOGENERACIJA

651 zgrada
U analizi su pretpostavljene prosjene nabavne cijene elektrine energije za kategoriju potroaa koji su potencijalni investitori
u kogeneracijska postrojenja razliite veliine (kuanstva, te poduzetnici prikljueni na niski, srednji ili visoki napon). U
aktualnim uvjetima u RH prosjena nabavna cijena elektrine energije u pravilu, pored naknade za preuzetu energiju, obuhvaa
i naknadu za maksimalno angairanu snagu kao i administrativne i druge naknade (npr. za poticanje obnovljivih izvora energije
i kogeneracije). Za potrebe prorauna vrlo esto se cijena toplinske energije procjenjuje u odnosu na cijenu goriva (u analizi je
pretpostavljen 10% vii iznos od nabavne cijene plina). Kao rezultat analize dobiven je godinji prihod i izraunato jednostavno
razdoblje povrata investicije. Trokovi pogona i odravanja pretpostavljeni su prema prosjenim tehnolokim podacima i
svedeni na jedinicu proizvedene elektrine energije.
Razvidno je da trajanje pogona presudno utjee na isplativost pogona i da samo konfiguracije vee snage (iznad 100 kWe), koje
mogu osigurati vie od 5.000 sati godinjeg pogona, mogu biti profitabilne u aktualnim uvjetima. Relativno povoljni pokazatelji
isplativosti konfiguracije 342 kW i u uvjetima manje godinje proizvodnje posljedica su visoke elektrine iskoristivosti i relativno
visoko pretpostavljene cijene elektrine energije (npr. za postrojenje koje podmiruje potrebe poduzetnika prikljuenih na
niskonaponsku mreu). U postojeim uvjetima visokih investicijskih trokova i nepovoljnog omjera cijene elektrine energije
i prirodnog plina, pokazatelji isplativosti ne govore u prilog uvoenju kogeneracijskih postrojenja na mikrorazinama (ispod
50 kW elektrine snage).
10.7.
Status povlatenosti
Ako su preliminarni pokazatelji ekonomske izvodljivosti pozitivni, opravdano je razmotriti ukljuivanje kogeneracijskog
postrojenja u sustav povlatenih proizvoaa elektrine energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije. Statusom povlatenosti
omoguena je isporuka svih proizvedenih vikova elektrine energije u elektroenergetski sustav kao i otkup elektrine energije
po zajamenoj cijeni. Status se stjee i zadrava samo u sluaju ispunjavanja kriterija visoke uinkovitosti.
Status povlatenog proizvoaa elektrine energije u spojnom procesu proizvodnje elektrine i toplinske energije, ostvaruje
se zadovoljavanjem kriterija efikasnosti proizvodnje i provoenjem procedura za dobivanja statusa propisanih Pravilnikom o
stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije. Kriteriji efikasnosti moraju se odravati tijekom cijelog razdoblja
za koje je dobiveno rjeenje kako bi se status zadrao. Povlateni proizvoai:
ispunjavaju kriterije visokouinkovite kogeneracije, definirane Pravilnikom o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa
elektrine energije (NN 67/07)
omoguavaju utedu primarne energije od 10% u odnosu na odvojenu proizvodnju toplinske i elektrine energije, ili bilo
kakvu utedu energije ako su postrojenja manja od 1 MW elektrine snage i
imaju pravo na isporuku ukupno proizvedene elektrine energije operatoru sustava te prodaju po zajamenoj cijeni.
Poredbeno mjerilo za utedu primarne energije predstavljaju uinkovitosti referentnih postrojenja za odvojenu proizvodnju
toplinske i elektrine energije koje odgovaraju najboljoj raspoloivoj i u praktinim uvjetima koritenoj tehnici. Indeks utede
primarne energije (UPE indeks) odreuje se prema izrazima (10.2 i 10.3):
t =

Hk
Qf
UPE = 1

e =
1
Ek
Qf
+ t
ref ,e ref ,r
(10.2)
(10.3)
651
652
KOGENERACIJA
gdje su:
Hk
- koliina korisne topline iz kogeneracije, umanjena za svu toplinu proizvedenu u odvojenim kotlovima ili
oduzimanjem pare prije turbine, toplinu povratnog kondenzata, gubitke u razvodu
ht
- omjer proizvedene korisne topline i goriva utroenog za proizvodnje elektrine energije i korisne topline u
kogeneracijskom procesu
he
- omjer proizvedene elektrine energije Ek i goriva utroenog za proizvodnje elektrine energije Qf i korisne topline
u kogeneracijskom procesu,
href,e
- elektrina uinkovitost referentne elektrane, ovisi o vrsti koritenog goriva i godini izgradnje kogeneracijskog
postrojenja i
href,t
- toplinska uinkovitost referentne kotlovnice, ovisna o vrsti koritenog goriva i nainu koritenja otpadne topline.
Pojam visokouinkovite kogeneracije uvijek je definiran u odnosu na korisnu toplinsku potronju. Korisna toplina je toplina
proizvedena u kogeneracijskom procesu koja se izravno koristi u tehnolokim procesima, procesima grijanja ili sekundarnim
procesima hlaenja (trigeneracija), kao i toplina isporuena sustavima podrunog grijanja, odnosno hlaenja. Tzv. nekorisna
toplina predstavlja toplinu isputenu u okoli bez korisne upotrebe (kroz ispuh motora ili dimnjak postrojenja, rashladnim
kondenzatorom), gubitke u razvodu, toplinu povratnog kondenzata...
Donoenjem europske kogeneracijske Direktive uglavnom je promijenjena uvrijeena praksa prikazivanja kogeneracijske
elektrine energije kao ukupno proizvedena elektrina energija u kogeneracijskim postrojenjima. Naelno se za prikazivanje
podataka o kogeneracijskoj proizvodnji koriste sljedee statistike kategorije:
elektrina energija proizvedena u kogeneracijskom postrojenju, izmjerena na stezaljkama generatora (statistika vrijednost)
kogeneracijska elektrina energija, odreena prema Aneksu II. kogeneracijske Direktive (statistika vrijednost)
visokouinkovita kogeneracijska elektrina energija, definirana u odnosu na utedu primarne energije (statistika vrijednost)
Prema odredbama aneksa II. direktive odnosno lanka 2. Pravilnika o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine
energije, kogeneracijska elektrina energija jednaka je ukupnoj godinjoj proizvodnji elektrine energije mjerenoj na
stezaljkama glavnih generatora, samo u sluaju kada je godinja uinkovitost kogeneracijskih postrojenja s kombiniranim
procesom plinske i parne turbine, te postrojenja s kondenzacijskom parnom turbinom i oduzimanjima pare, vea ili jednaka
80% ili kada je godinja uinkovitost ostalih postrojenja vea ili jednaka od 75%. Ako su godinje uinkovitosti manje od
graninih vrijednosti, tada se kogeneracijska elektrina energija izraunava kao produkt isporuene korisne toplinske energije
i faktora koji odraava stvarni omjer elektrine i toplinske energije iz kogeneracije. Razlike izmeu ukupno proizvedene i
kogeneracijske elektrine energije mogu biti znaajne, posebno u javnim toplanama.
10.8.
Licenciranje
U energetskom zakonodavstvu RH kogeneracija je obuhvaena skupom podzakonskih akata koji ureuju proizvodnju elektrine
energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije i koji pored spomenutog Pravilnika o stjecanju statusa povlatenog
proizvoaa obuhvaaju i sljedee akte :
Uredbu o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije ija se proizvodnja
potie, NN 33/07
Uredbu o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, NN 33/07
Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije, NN 33/07
Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije, NN 67/07.
Oni zajedno s aktima iz domene graditeljstva, prostornog ureenja i elektroenergetike, definiraju proceduru licenciranja
povlatenog proizvoaa elektrine energije u kogeneracijskom postrojenju. Postupak licenciranja, ilustriran na slici 10.13,
obuhvaa niz koraka u rasponu od registracije tvrtke za obavljanje energetske djelatnosti, ishoenja lokacijske dozvole ili
potvrde glavnog projekta, preko ugovora o prikljuku i koritenju elektroenergetske mree sve do potpisivanja ugovora o otkupu
elektrine energije koji se sklapa s Hrvatskim operatorom trita (HROTE). Investitor ili vlasnik kogeneracijskog postrojenja u
postupku stjecanja statusa povlatenog proizvoaa, kontaktira s razliitim institucijama dravne i lokalne samouprave i to s
Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetnitva (MINGORP) radi ishoenja prethodnog i konanog energetskog odobrenja
KOGENERACIJA

653 zgrada
te i upisa projekta u registar, s Ministarstvom zatite okolia prostornog ureenja i graditeljstva (MZOPU) ili sa upanijskim
uredima prostornog ureenja u pogledu ishoenja lokacijske, graevinske i uporabne dozvole, s Hrvatskom energetskom
i regulatornom agencijom (HERA) radi dobivanja dozvole za obavljanje energetske djelatnosti kao i prethodnog konanog
rjeenja o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa. U postupku licenciranja nezaobilazna su i odobrenja i ugovori koje izdaju
operatori prijenosnog (OPS) ili distribucijskog sustava, a koji ureuju problematiku prikljuka postrojenja na elektroenergetski
sustav, definiranu mrenim pravilima, odnosno tehnikim zahtjevima za prikljuak elektroenergetskog (distribuiranog) izvora.
Prethodno
odobrenje
Studija utjecaja
na okoli
Prethodna EE
suglasnost
Lokacijska
dozvola
Odobrenje
Dozvola za obavljanje
energetske djelatnosti
Ugovor o
prikljuku
Graevinska
dozvola
Preth. rjeenje o statusu

povlatenog proizvoaa
Izgradnja, uputanje,
probni pogon postrojenja
Ugovor o otkupu elektrine

energije
Uporabna
dozvola
Rjeenje o statusu
povlatenog proizvoaa
Konana EE
suglasnost
Ugovor o
koritenju mree
OPS/ODS
MINGORP
HERA
MZOPU ili upanijski uredi
HROTE
Slika 10.13 Pojednostavljen prikaz postupka stjecanja statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije
10.9.
Kogeneracija u normi EN 15316
Pored regulatornog okvira vezanog za proizvodnju elektrine energije, kogeneracija nalazi svoju primjenu i u normama
proisteklim iz Direktive o energetskim performansama zgrada u okviru koje je definirana kao alternativni izvor opskrbe
toplinskom energijom, kojega treba razmotriti bilo kod izgradnje novih ili pri znaajnijoj rekonstrukcije postojeih objekata.
Norma 15316-4-4 definira metodologiju izrauna potronje primarne energije, proizvodnje elektrine energije, isporuene
topline i iskoristivih toplinskih gubitaka za kogeneracijska postrojenja instalirana unutar ili uz objekt, a koja predstavljaju dio
sustava za proizvodnju topline namijenjene grijanju prostora, pripremi PTV-a i apsorpcijskom hlaenju. U normi se metodoloki
razlikuju dva pogonska reima:
tzv. bazni pogon, u kojemu je kogeneracijsko postrojenje dimenzionirano za pokrivanje baznih toplinskih potreba objekta
i veinu vremena je u pogonu na nazivnoj snazi i
pogon u ritmu potranje za toplinskom energijom, u kojemu kogeneracijsko postrojenje zamjenjuje toplovodni kotao i
pokriva irok raspon toplinskih optereenja.
653
654
KOGENERACIJA
Prilikom odreivanja godinjih energetskih tokova mogu se koristiti ili kumulativni godinji podaci ili podaci koji su prikupljeni
u odreenom obraunskom razdoblju (sezona, mjesec ili tjedan). Slino kao i kod odreivanja indeksa utede primarne energije
za ocjenu pogonskih znaajki kogeneracijskog sustava, potrebno je odrediti vie tipova podataka i to:
godinje isporuena toplinska energija iz kogeneracijskog postrojenja
godinja potronja energije goriva u kogeneracijskom postrojenju
godinji gubitak topline u kogeneracijskom postrojenju
godinja proizvodnja elektrine energije u kogeneracijskom postrojenju
ukupna toplinska energija predana podsustavu grijanja prostora i pripreme PTV-a
ukupna toplinska energija predana rashladnom sustavu
kogeneracijski dio topline grijanja prostora i pripreme PTV-a
kogeneracijski dio topline hlaenja.
Ako nisu dostupni svi podaci o potronji, mogu se i procijeniti na temelju pretpostavljenog, odnosno procijenjenog profila
toplinskog optereenja objekta (ilustracija na slici 10.14) kao i poznavanja toplinske i elektrine iskoristivosti u itavom rasponu
optereenja kogeneracijskog modula (najee kao rezultat ispitivanja pogonskih znaajki to je ilustrirano na slici 10.15).
Slika 10.14 Profil godinjeg optereenja kogeneracijskog

modula
Slika 10.15 Ilustracija rezultata ispitivanja pogonskih

znaajki kogeneracijskog modula
Kod odreivanja tehnike performanse sustava, odnosno rangiranja i usporedbe s drugim oblicima opskrbe toplinskom
energijom, proizvedena elektrina energija u kogeneracijskom postrojenju, umanjena za potronju pomonih ureaja, (npr.
pumpi i ventilatora), obraunava se kao energetski bonus (tzv. power bonus) koji umanjuje nepovoljan efekt poveane
potronje goriva u kogeneracijskom procesu. Na taj nain se, ovisno naravno o godinjim pokazateljima pogona, moe pokazati
da je kogeneracija povoljniji izbor od npr. konvencionalnog plinskog kotla relativno visoke toplinske iskoristivosti. Za razliku
od metodologije propisane za izraun indeksa utede primarne energije, norma 15316-4-4, primjenjuje tzv. primary energy
rating, kriterij u kojemu se sva potroena energija primarnog goriva i isporuena elektrina energija svodi samo na isporuenu
toplinsku energiju.
Prednosti kogeneracije dolaze do izraaja i u normi 15316-4-5 u kojoj je definiran postupak procjene energetske performanse
sustava daljinskog grijanja. Sustav daljinskog grijanja, naelno ilustriran na slici 10.16, dijeli se na: vanjski dio, smjeten izvan
objekta (B), te unutarnji dio, smjeten unutar objekta (A).
Pored navedenog razlikuju se: dio obuhvaen normom (C), potronja goriva (1), proizvodnja topline (i elektrine energije)
(2), toplovodna mrea (3), toplinska podstanica (4), toplinski spremnik (5), podsustav distribucije (6), podsustav predaje (7),
toplinska potreba (8).
KOGENERACIJA

655 zgrada
Normom je propisan izraun faktora primarne energije, odnosno potronje energije primarnog goriva za proizvodnju jedinice
korisne toplinske i rashladne energije. Faktor primarne energije predstavlja ekvivalent energije fosilnog goriva utroene za
crpljenje, eksploataciju, proizvodnju i transport fosilnih i obnovljivih energetskih resursa koji svoju krajnju primjenu nalaze u
grijanju i hlaenju objekata. to je faktor primarne energije manji, to je proizvodnja i isporuka toplinske energije povoljnija u
ekolokom i u opem energetskom smislu, potronja fosilnih goriva je manja, a manje je i optereenje okolia staklenikim
plinovima.
Slika 10.16 Sustav daljinskog grijanja
Ako toplinsku energiju isporuuje kogeneracijsko postrojenje, tada se proizvedena elektrina energija evaluira kroz smanjenje
potronje primarnog goriva u konvencionalnoj elektrani. Proizvedenoj elektrinoj energiji pridruuje se ekvivalent primarne
energije i umanjuje od ukupne potronje primarne energije sustava, potrebne za podmirivanje toplinskih potreba objekta to
je zorno ilustrirano na slici 10.17 i definirano izrazom 10.4.
Slika 10.17 Energetski tokovi u sustavu daljinskog grijanja
fP ,DH =
fP ,chp EF ,chp + fP ,T ,gen EF ,T ,gen fP ,el Eel ,chp

(10.4)
Qdel , j
j

Faktor primarne energije prikazanog sustava daljinskog grijanja (DH sustav, od engl. District Heating), koji obuhvaa toplanu
i kogeneracijsko postrojenje, odreuje se u ovisnosti o EF energiji goriva utroenog za pogon kogeneracijskog postrojenja
i toplane, proizvedenoj elektrinoj energiji u kogeneracijskom procesu Eel,chp te o ukupno isporuenoj toplinskoj energiji za
potrebe grijanja prostora i pripreme potrone topple vode SQdel,j. Razvidno je da kogeneracijska proizvodnja zbog pridruene
visoke vrijednosti faktora primarne energije fP,el koji odgovara inverznoj vrijednosti prosjene elektrine iskoristivosti
proizvodnje elektrine energije termoelektranama na fosilna goriva (u RH fP,el = 3, preporuena vrijednost u normi fP,el = 2,5)
znaajno doprinosi energetskoj i ekolokoj efikasnosti sustava daljinskog grijanja.
655
656
KOGENERACIJA
10.10. Zakljuak
Kogeneracija danas predstavlja tehniki usavren koncept uinkovitog koritenja primarne energije koji bi mogao znaajno
doprinijeti ispunjavanju europskih energetskih i ekolokih ciljeva do 2020. godine.
Zbog relativno nepovoljnog ekonomskog okvira (izraenog nedovoljno velikom razlikom izmeu cijene elektrine energije i
cijene goriva, te relativno visokim investicijskim trokovima osobito malih postrojenja), aktualni razvoj kogeneracije uvjetovan
je financijskim potporama.
Postojee subvencije opreme i uvoenje premija na svu proizvedenu elektrinu energiju u razvijenim europskim
zemljama (Njemaka, Nizozemska, Velika Britanija), stvaraju pretpostavke za znaajnije poveanje broja instalacija malih i
mikrokogeneracijskih jedinica to bi trebalo doprinijeti razvoju trita opreme i sniavanju specifinih investicijskih trokova.
Na tragu oekivanog europskog razvoja moe se oekivati postupno uvoenje malih i mikrokogeneracijskih jedinica u RH,
ponajprije u objekte komercijalne i javne namjene kod kojih su tehnoekonomski pokazatelji povoljniji u usporedbi s kunim
kogeneracijskim instalacijama.

657 zgrada
KOGENERACIJA
Reference
[10.1]
[10.2]
[10.3]
Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10)

Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09).
HRN EN ISO 13790 Energetska svojstva zgrada - Proraun potrebne energije za grijanje i hlaenje prostora

(ISO 13790:2008; EN ISO 13790:2008)
[10.4]
HRN EN 15603 Energetska svojstva zgrada - Ukupna potronja energije i definiranje energetske procjene (EN 15603:2007)
[10.5]
HRN EN 15217 Energijska svojstva zgrada - Metode za izraavanje energijskog svojstva zgrada i za certifikaciju zgrada s

obzirom na energiju (EN 15217:2007
[10.6]
HRN EN ISO 6946 Graevni dijelovi i graevni dijelovi zgrade - Toplinski otpor i koeficijent prolaska topline - Metoda
prorauna (ISO 6946:2007; EN ISO 6946:2007)
[10.7]
HRN EN ISO 13370 Toplinske znaajke zgrada - Prijenos topline preko tla -Metode prorauna (ISO 13370:2007;

EN ISO 13370:2007)
[10.8]
HRN EN ISO 13789 Toplinske znaajke zgrada - Koeficijent transmisijskih toplinskih gubitaka - Metode prorauna

(ISO 13789:2007; EN ISO 13789:2007
[10.9]
HRN EN ISO 14683 Toplinski mostovi u zgradarstvu - Linearni koeficijent prolaska topline - Pojednostavnjena metoda

i utvrene vrijednosti (ISO 14683:2007; EN ISO 14683:2007)
[10.10] HRN EN 15316-1 Sustavi grijanja u zgradama - Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava - 1. dio:
Openito (EN 15316-1:2007)
[10.11] HRN EN 15316-2-1 Sustavi grijanja u zgradama - Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava - Dio 2-1:

Sustavi za grijanje prostora zraenjem topline (EN 15316-2-1:2007)

Razvodi sustava grijanja prostora (EN 15316-2-3:2007)

Sustavi za pripremu potrone tople vode, pokazatelji potreba prema izljevnome mjestu (EN 15316-3-1:2007)
[10.14] HRN EN 15316-3-2 Sustavi grijanja u zgradama - Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava - Dio

3-2: Sustavi za pripremu potrone tople vode, razvod (EN 15316-3-2:2007)

Sustavi za pripremu potrone tople vode, zagrijavanje (EN 15316-3-3:2007)

Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem (kotlovi) (EN 15316-4-1:2008)

4-2: Sustavi za proizvodnju topline, sustavi dizalica topline (EN 15316-4-2:2008)

4-3: Sustavi za proizvodnju topline, toplinski sustavi Sunevog zraenja (EN 15316-4-3:2007)

4-4: Sustavi za proizvodnju topline, sustavi kogeneracije uklopljeni u zgradu (EN 15316-4-4:2007)

Sustavi za proizvodnju topline za grijanje prostora, pokazatelji i kvaliteta daljinskog grijanja i sustava velikih volumena

(EN 15316-4-5:2007)

Sustavi za proizvodnju topline, fotonaponski sustavi (EN 15316-4-6:2007)

Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem biomase (EN 15316-4-7:2008)
[10.23] HRN EN 15241 Ventilacija u zgradama - Metode prorauna energijskih gubitaka zbog ventilacije i infiltracije u

poslovnim zgradama (EN 15241:2007)
[10.24] HRN EN 15242 Ventilacija u zgradama - Metode prorauna za odreivanje protoka zraka u zgradama ukljuujui
infiltraciju (EN 15242:2007)
[10.25] HRN EN 15243 Ventilacija u zgradama - Proraun temperatura, optereenja i energije u prostorijama zgrada sa

sustavima klimatizacije prostora (EN 15243:2007)
[10.26] HRN EN 15193 Energijska svojstva zgrade - Energijski zahtjevi za rasvjetu (EN 15193:2007)
657
658
KOGENERACIJA

659 zgrada
METODOLOGIJA PRORAUNA TOPLINSKE ENERGIJE
11.
11.1.
Osnove meteorologije (zone, proraunski parametri)
11.1.1.
Openito
Meteoroloki parametri esto nisu u skladu sa eljenim stanjem lagodnosti. Zato ovjek nastoji prikladnim mjerama postii
stanje lagodnosti (odjeom, obuom, pokrivalom za glavu, grijanjem ili hlaenjem prostora, odvlaivanjem, ovlaivanjem,
zasjenjenjem, osvjetljavanjem, itd.). Radi osiguranja eljenog stanja lagodnosti unutar prostora, potrebno je uloiti energiju.
Osnovni meteoroloki parametri koji utjeu na potronju energije pri osiguravanju eljenog stanja lagodnosti u prostoru
su temperatura i vlanost okolinjeg zraka, brzina i smjer vjetra, intenzitet i trajanje Suneva zraenja. Meteoroloki podaci
mjerodavni za proraun potronje energije, dobivaju se mjerenjima okolinjeg stanja. Izraunavaju se viegodinji prosjeci, na
dnevnoj, mjesenoj ili godinjoj razini. Meteoroloki parametri mjere se u glavnim i klimatolokim (obinim) meteorolokim
postajama (slika 11.1), a mjerenja sustavno provodi Dravni hidrometeoroloki zavod.
Izvor: DHMZ
Slika 11.1 - Glavne i klimatoloke meteoroloke postaje u Hrvatskoj
Za potrebe energetskog certificiranja, energetske potrebe zgrade raunaju se za referentne klimatske podatke i za stvarne
klimatske podatke te se upisuju u tablicu na drugoj stranici energetskog certifikata (slika 11.2)

Slika 11.2 - Mjesto upisa energetskih potreba za referentne i stvarne klimatske podatke na drugoj stranici
energetskog certifikata [11.1]
659
660
Referentni klimatski podaci predstavljaju skup meteorolokih parametara karakteristinih za neko geografsko ili klimatoloko
podruje. Stvarni klimatski podaci jesu statistike vrijednosti dobivene obradom izmjerenih meteorolokih parametara na
najblioj meteorolokoj postaji, a navedeni su u Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama
(NN 110/08 i 89/09).
11.1.2.
Referentni klimatski podaci
Referentni klimatski podaci definirani su Pravilnikom o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10) i temelj su za odreivanje
energetskog razreda zgrade. Pravilnikom su definirani referentni klimatski podaci za dvije klimatske zone: kontinentalnu i
primorsku Hrvatsku. Odreivanje zone u koju spada stvarna lokacija zgrade vri se u ovisnosti o stvarnom broju stupanj dana
grijanja na lokaciji zgrade (ili najblioj meteorolokoj postaji za koju su dostupni stvarni meteoroloki podaci). Za gradove i
mjesta koji imaju 2200 i vie stupanj dana grijanja godinje, proraun energetskih potreba vri se prema referentnim klimatskim
podacima za kontinentalnu Hrvatsku. Za gradove i mjesta koji imaju manje od 2200 stupanj dana grijanja godinje, proraun
energetskih potreba vri se prema referentnim klimatskim podacima za primorsku Hrvatsku. Broj stupanj dana grijanja utvren
je uz uvjet da je unutarnja temperatura u zgradi 20 C i da sezona grijanja zapoinje s padom vanjske temperature u tri uzastopna
dana ispod 12 C te da sezona grijanja zavrava s porastom vanjske temperature u tri uzastopna dana iznad 12 C.
Referentne vrijednosti za kontinentalnu Hrvatsku iznose:
broj stupanj dana: SD = 2900
broj dana u sezoni grijanja: Z = 180
vanjska projektna temperatura: qe,proj= -12C.
Referentne vrijednosti za primorsku Hrvatsku iznose:
broj stupanj dana: SD = 1600
broj dana u sezoni grijanja: Z = 135
vanjska projektna temperatura: qe,proj = -4C.
Referentne vrijednosti srednje mjesene temperature zraka te dozraene suneve energije po mjesecima za primorsku Hrvatsku
dane su u tablici 11.1, a one za kontinentalnu Hrvatsku u tablici 11.2.
Primjer: Odreivanje referentne zone za zgradu u Opatiji
Kako bi se odredila referentna klimatska zona za lokaciju zgrade u Opatiji, potrebno je poznavati stvarni broj stupanj dana,
definiran za Opatiju. Kako u Prilogu E Tehnikog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i
89/09) ne postoje stvarni meteoroloki podaci za Opatiju, usvaja se stvarni broj stupanj dana za najbliu lokaciju za koju postoje
stvarni meteoroloki podaci, a to su podaci za Rijeku. Za Rijeku je u navedenim podacima definiran broj stupanj dana za Rijeku
2044 koji se usvaja i za Opatiju. Prema tom stvarnom broju stupanj dana odreuje se referentna zona. Budui da je stvarni broj
stupanj dana 2044 < 2200, slijedi da se za Opatiju uzimaju referentni klimatski podaci za primorsku Hrvatsku.
Prema tome pri proraunu energetskih potreba zgrade u Opatiji za referentne klimatske podatke, usvaja se referentni broj
stupanj dana 1600, broj dana grijanja 135 i vanjska projektna temperatura od -4C.

661 zgrada
Tablica 11.1 - Referentne vrijednosti meteorolokih parametara za primorsku Hrvatsku [11.1]

Mjesec
I.
II.
III.
IV.
V.
VI.
Temperatura C
7,2
8,1
10,6
13,4
18,0
21,6
Ozraenost kWh/m2
50,28
73,06
121,39
156,39
192,78
206,94
85,83
103,06
116,39
100,28
93,61
87,78
I, Z
40,00
56,94
88,06
106,39
125,56
132,50
17,78
22,50
36,94
46,39
57,78
58,89
Stupanj-dan
393
330
286
Mjesec
VII.
VIII.
IX.
X.
XI.
XII.
Temperatura C
24,5
24,0
20,5
16,2
11,8
8,5
Ozraenost kWh/m2
213,89
183,61
140,28
103,33
56,67
43,33
94,72
104,44
118,33
134,72
95,00
80,28
I, Z
138,89
123,33
100,83
79,72
45,28
35,00
58,33
51,67
38,61
28,61
18,61
15,56
Stupanj-dan
239
352
Tablica 11.2 - Referentne vrijednosti meteorolokih parametara kontinentalnu Hrvatsku [11.1]

Mjesec
I.
II.
III.
IV.
V.
VI.
0,3
3,2
7,5
11,8
15,9
19,2
Ozraenost kWh/m
31,94
48,61
94,44
128,06
170,00
181,11
43,61
57,78
86,11
83,61
87,78
83,61
I, Z
23,61
35,56
66,94
86,39
110,56
116,11
14,17
20,00
35,00
45,28
57,78
59,44
Stupanj-dan
607
467
385
234
Mjesec
VII.
VIII.
IX.
X.
XI.
XII.
21,1
20,1
16,4
11,7
6,5
1,8
187,78
159,44
118,61
74,44
34,72
24,17
90,28
94,17
99,72
88,06
45,56
32,22
I, Z
121,94
106,94
84,72
55,56
25,56
17,22
59,44
51,67
37,78
26,67
15,28
11,39
Stupanj-dan
245
401
561
Temperatura C
2
Temperatura C
Ozraenost kWh/m
Usporedbe prosjenih mjesenih koliina dozraene Suneve energije, prosjenih mjesenih temperatura te mjesenih broja
stupanj dana grijanja za kontinentalnu i primorsku Hrvatsku, prikazane su na slikama 11.3-11.5.
661
Prosjena mjesena dozraena Suneva energija na horizontalnu plohu

250
Kontinentalna Hrvatska
Primorska Hrvatska
G , kWh/m
200
150
100
50
0
I.
II.
III.
IV.
V.
VI.
VII.
Mjesec
VIII.
IX.
X.
XI.
XII.
Slika 11.3 - Usporedba prosjenih mjesenih koliina dozraene Suneve energije za referentne klimatske podatke za
kontinentalnu i primorsku Hrvatsku [11.1]
Prosjene mjesene temperatura vanjskog zraka

30
Kontinentalna Hrvatska
Primorska Hrvatska
25
t v, C
20
15
10
5
0
I.
II.
III.
IV.
V.
VI.
VII.
Mjesec
VIII.
IX.
X.
XI.
XII.
Slika 11.4 - Usporedba prosjenih mjesenih temeratura vanjskog zraka za referentne klimatske podatke za kontinentalnu i
primorsku Hrvatsku [11.1]
Broj stupanj dana grijanja

700
Kontinentalna Hrvatska, SD = 2900
600
Primorska Hrvatska, SD = 1600
500
SD
662
400
300
200
100
0
I.
II.
III.
IV.
V.
VI.
VII.
Mjesec
VIII.
IX.
X.
XI.
XII.
Slika 11.5. - Usporedba mjesenog broja stupanj dana grijanja za referentne klimatske podatke za kontinentalnu i
primorsku Hrvatsku [11.1]

663 zgrada
11.1.3.
Stvarni klimatski podaci
Stvarni klimatski podaci dani su u Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i
89/09).
Temelj su za odreivanje stvarnih energetskih potreba zgrade, ali ne i za odreivanje energetskog razreda. Za proraun
potronje energije zgrade temeljem stvarnih meteorolokih podataka, koriste se meteoroloki podaci za najbliu postaju iz
podataka sadranih u Prilogu E Tehnikog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i
89/09). Meteoroloki podaci dani su za 32 meteoroloke postaje i to: Bjelovar, Borovo, Brestovac Belje, Dubrovnik, urevac,
Gospi, Hvar, Karlovac, Knin, Krievci, Lipik, Mali Loinj, Ogulin, Osijek, Pazin, Poega, Pula, Rijeka, Rovinj, Senj, Sinj, Sisak, Skrad,
Slavonski Brod, Split-Marijan, Stubike toplice, ibenik, Topusko, Varadin, Zadar, Zagreb-Gri, Zagreb-Maksimir.
Svi podaci temeljeni su na prosjenim vrijednostima tridesetogodinjeg niza (1961.-1990. godine), a sastoje se od sljedeim
meteorolokih podataka:
a) Temperatura vanjskog zraka
Navedeni su sljedei podaci o temperaturi zraka:
Srednje mjesene i godinje temperature zraka qmm [C]
Srednje minimalne qmin [C] i maksimalne qmax [C] temperature zraka
Standardne devijacije srednje temperature qsd [C]
Percentili srednje dnevne temperature zraka 1, 5,10, 90, 95 i 99. (qp1, qp2, qp3, qp90, qp95, qp99) .
Percentili 1, 5 i 10 one su vrijednosti temperature zraka od kojih 1%, 5%, odnosno 10% srednjih dnevnih temperatura ima niu
vrijednost, a percentili 90, 95 i 99 one su vrijednosti temperature zraka koju premauje 10%, 5%, odnosno 1% srednjih dnevnih
temperatura.
b) Broj dana grijanja
Broj dana ija je srednja dnevna temperatura zraka, tijekom hladnog dijela godine, manja od temperature poetka grijanja
(qe). Broj dana grijanja definiran je za razliite temperature poetka grijanja i to 10C, 12C i 15C. Dani su i percentili broja dana
grijanja.
c) Broj stupanj dana
Stupanj dan jest umnoak broja dana grijanja i temperaturne razlike izmeu dogovorene srednje unutarnje temperature zraka
(najee 20C) i srednje dnevne temperature vanjskog zraka.
U zbroj stupanj dana uzimaju se samo oni dani u godini kod kojih je temperatura zraka nia od dogovorene temperature za
temperaturnu granicu grijanja (10,12 ili 15C). U ovim meteorolokim podacima stupanj dani definirani su za temperaturu zraka
u grijanom prostoru od 20C i za razliite temperature poetka grijanja i to 10C, 12C i 15C. Dani su i percentili stupanj dana.
d) Vlanost zraka
Navedeni su sljedei podaci o vlanosti zraka:
Srednje mjesene vrijednosti relativne vlanosti zraka f [%]
Srednje vrijednosti relativne vlanosti zraka mjerene u 7 i 14 sati f7h i f14h[%]
Srednje mjesene vrijednosti parcijalnog tlaka vodene pare p [hPa]
Srednje vrijednosti parcijalnog tlaka vodene pare p [hPa] mjerene u 7 i 14 sati p7h i p14h [hPa].
e) Brzina vjetra
Dane su srednje mjesene i godinje brzine vjetra vmm [m/s], izraunate su iz podataka o jaini vjetra.
f) Sunevo zraenje
Navedene su mjesene i godinje dozraena energija globalnoga Suneva zraenja.
Podaci su dani za razliite orijentacije plohe (S, SI, I, JI, J, JZ, Z, SZ) i razliite nagibe ploha u odnosu na horizontalnu ravninu (0,
15, 30, 45, 60, 75 i 90).
663
664
11.1.4.
Proraunski parametri
Na gubitke i dobitke topline zgrade, pored ostalih meteorolokih parametara, najvie utjeu temperatura vanjskog zraka i eljena
temperatura unutar zgrade. Stvarna unutarnja temperatura prostora ovisna je o trenutnoj elji i potrebama korisnika tako da ju
je nemogue unaprijed tono predvidjeti. U proraunima se zato koristi vrijednost unutarnje projektne temperature. Vanjska
temperatura zraka takoer je vrlo promjenjiva. Za odreivanje uina komponenata termotehnikih sustava i za odreivanje
potronje energije, koristi se vanjska projektna temperatura.
Unutarnja projektna temperatura
Za proraun normiranog toplinskog optereenja koriste se podaci unutarnje projektne temperature iz HRN EN 12831, a za
razliite namjene prostorija navedene su u tablici 11.3.
Tablica 11.3 - Unutarnje projektne temperature prema vrsti prostora (HRN EN 12831)
Vrsta prostora
Unutarnja projektna temperatura, C
Uredi
20
Konferencijske sale
20
Gledalita
20
Restorani, kafii
20
Uionice
20
Robne kue
16
Stambeni prostori
20
Kupaonice
24
Crkve
15
Muzeji i galerije
16
Vanjska projektna temperatura zraka

Vanjska projektna temepratura zraka je proraunska vrijednost koja se uzima u obzir pri proraunu toplinskog optereenja
sustava grijanja ili hlaenja. Na temelju tih normiranih vrijednosti vanjskih temperatura za zimu i ljeto, odreuju se nazivne
snage ureaja termotehnikih sustava, odnosno vri se izbor termotehnike opreme.
Vanjska projektna temperatura zraka prema HRN EN 12831 moe biti odreena na dva naina:
- izraunata prema normi HRN EN ISO 15927-5 i navedena u nacionalnom dodatku norme HRN EN 12831 ili usvojena vrijednost
najmanje dvodnevne srednje temperature, koja je izmjerena barem 10 puta tijekom dvadesetogodinjeg razdoblja. Za Hrvatsku
nema nacionalnog dodatka normi HRN EN 12831, te se obino koriste podaci dostupni u strunoj literaturi.
11.2.
Utjecaj geometrije zgrade i faktora oblika na energrtsku potronju
Faktor oblika zgrade, f0 = A/Ve (m-1), jest kolinik oploja, A (m), i obujma, Ve (m), grijanog dijela zgrade. Oploje grijanog dijela
zgrade, A (m), jest ukupna plotina graevnih dijelova koji razdvajaju grijani dio zgrade od vanjskog prostora, tla ili negrijanih
dijelova zgrade (omota grijanog dijela zgrade). Obujam grijanog dijela zgrade, Ve (m), jest bruto obujam, obujam grijanog
dijela zgrade kojemu je oploje A.
Geometrija zgrade i faktor oblika zgrade direktno utjeu na potronju energije u zgradi. Promjena oblika tijela zgrade, kao i
ralanjivanje tijela zgrade utjeu na veliinu vanjskog oploja zgrade. Veliina transmisijskih gubitaka topline kroz oploje
grijanog volumena zgrade ovisi o veliini oploja: to je vee oploje, vea je transmisija topline! Uz isti volumen zgrade, njezino
vee oploje daje vei faktor oblika. to je oblik zgrade kompaktniji to je faktor oblika manji.

665 zgrada
Tablica 11.4 Utjecaj promjene oblika zgrade na poveanje povrine vanjskog oploja zgrade
Promjena oblika
tijela zgrade utjee
na veliinu oploja
za isti volumen
96%
98%
100%
112%
Tablica 11.5 - Utjecaj ralanjivanja tijela zgrade na poveanje povrine vanjskog oploja zgrade
ralanjivanje tijela zgrade

utjee na poveanje
povrine vanjskog oploja
vanjsko oploje
100%
poveanje vanjskog oploja za 33%
133%
142%
200%
Pri projektiranju novih zgrada ili rekonstrukciji postojeih, geometrija zgrade i poveani faktor oblika zgrade mogu odigrati
bitnu ulogu u poveanju cijene gradnje ali i energetske potronje. Potrebno je voditi rauna da e za zgradu veeg oploja,
odnosno veeg faktora oblika, trebati vie toplinske zatite za postizanje istog energetskog razreda, odnosno ciljane energetske
potronje.
665
666
Slika 11.6 Priblini faktori oblika za razliite tipologije izgradnje
Slika 11.7 Najmanja udaljenost od zgrade koja radi sjenu u odnosu na njenu visinu za junu orijentaciju prema LAG
smjernicama (Njemaka)
Slika 11.7 prikazuje minimalnu potrebnu meusobnu udaljenost zgrada kako bi svi prostori zgrade dobili kvalitetno osunanje.
Ovo je vaan faktor u suvremenom urbanistikom planiranju, koji se esto zanemaruje.

667 zgrada
11.3. Metodologija prorauna gubitka topline prema HRN EN 12831

11.3.1. Openito
Postupak prorauna normiranog toplinskog optereenja opisan u HRN EN 12831, mjerodavan je za odreivanje nazivnih snaga
ureaja termotehnikih sustava, odnosno za odabir opreme, a ne slui za odreivanje godinje potronje energije u svrhu
energetskog certificiranja zgrada (za tu svrhu koristi se proraun opisan u normi HRN EN ISO 13790).
Norma HRN EN 12831 donosi:
metodologiju prorauna normiranog toplinskog optereenja za pojedini grijani prostor (zonu, stan, sobu, ured) radi
utvrivanja uina grijaih tijela
metodologiju prorauna normiranog toplinskog optereenja za cijelu zgradu ili zasebnu cjelinu zgrade u svrhu odreivanja
potrebe za toplinskom energijom te
metodologiju pojednostavljene proraunske metode.
Za definiranje ulaznih proraunskih parametara moe postojati i nacionalni dodatak normi. Kako nacionalni dodatak za
Hrvatsku nije donesen, koriste se preporueni ulazni parametri i faktori sadrani u Prilogu D norme.
Opisana procedura za osnovne sluajeve moe se koristiti za veinu graevina sa sljedeim karakteristikama:
zgrade ije prostorije nemaju strop vii od 5 m
zgrade koje su grijane ili se pretpostavlja da su grijane na vremenski nepromijenjenu (stacionarnu) temperaturu te
zgrade za koje se pretpostavlja da je temperatura zraka u prostoriji jednaka operativnoj temperaturi.
Primjeri takvih graevina su: graevine u rezidencijalnim etvrtima, uredske i administrativne graevine, kole, knjinice,
bolnice, rekreacijske graevine, zatvori, graevine za ugostiteljstvo, robne kue i druge graevine koritene u poslovne svrhe
te industrijske graevine.
Dodaci normi sadravaju informacije kako postupati u posebnim sluajevima i to kod graevina s visokim stropovima te
graevina u kojoj se temperatura zraka i operativna temperatura znatno razlikuju.
Opisane proraunske metode temelje se na pretpostavci da su raspodjele temperature zraka u prostoru i vanjske temperature
zraka jednolike. Gubici topline raunaju se za stacionarno stanje, pretpostavljajui konstantna fizikalna svojstva zraka i
graevinskih elemenata.
Proraun normiranog toplinskog optereenja vri se odreivanjem transmisijskih gubitaka topline (tj. izmijenjenog toplinskog
toka kroz stijenke prostorije - zid, strop, pod, prozore, vrata, prema susjednim prostorima razliite temperature, vanjskom zraku
ili zemlji) te ventilacijskih gubitaka topline (izmijenjene topline zbog prisilne ili prirodne ventilacije prostora, te infiltracije kroz
fuge prozora i vrata, prema vanjskom okoliu te izmijenjene topline ventilacijom izmeu razliitih prostora unutar zgrade).
Potrebni ulazni podaci u proraun normiranog toplinskog optereenja su:
a) meteoroloki podaci za lokaciju zgrade
vanjska projektna temperatura qe,proj [C]
godinja srednja vanjska temperatura qm,e [C] za proraun transmisijskih gubitaka prema tlu
b) unutarnji projektni parametri
unutarnja projektna temperatura prostora u zgradi qint [C] ovisno o namjeni prostora
c) podaci o dimenzijama i fizikalnim svojstvima zgrade
unutarnji volumen grijanih i negrijanih prostora Vi [m3]
povrine svih dijelova zgrade, Ak [m2]
koeficijenti prolaza topline svih dijelova zgrade Uk [W/m2K]
duinski koeficijenti prolaska topline svih linijskih toplinskih mostova yl [W/mK]
duljine linijskih toplinskih mostova ll [m]
d) radni parametri - za izraun ventilacijskih gubitaka
minimalni broj izmjena zraka prostora u jednom satu nmin [1/h]
broj izmjena zraka prostora u jednom satu pri razlici tlaka od 50 Pa, izmeu prostora i vanjskog okolia n50 [1/h]
667
668
infiltracijski protok zraka uslijed proputanja ovojnice zgrade Vinf [m3/s]

volumenski protok dovedenog zraka u prostor prilikom prisilne ventilacije Vsu [m3/s]
volumenski protok odvedenog zraka iz prostora prilikom prisilne ventilacije Vex [m3/s]
stupanj korisnosti sustava povrata topline prilikom prisilne ventilacije hv.
11.3.2.
Ukupni toplinski gubitak pojedinanog grijanog prostora
Koraci prorauna normiranog toplinskog optereenja za pojedini grijani prostor su sljedei:

a) odrediti vrijednost vanjske projektne temperature i srednje godinje temperature;
b) odrediti status svakog prostora (grijanoga ili negrijanoga) i vrijednosti unutarnje temperature svakog grijanog
prostora;
c) odrediti dimenzije i fizikalna toplinska svojstva svih elemenata zgrade za svaki grijani i negrijani prostor;
d) izraunati koeficijent transmisijskih gubitka topline (koeficijent prolaza topline) i pomnoiti ga s razlikom
temperatura da bi se dobio transmisijski gubitak topline grijanoga prostora;
e) izraunati koeficijent ventilacijskih gubitka topline i pomnoiti ga s razlikom temperatura da bi se dobio
ventilacijski gubitak topline grijanog prostora;
f ) izraunati ukupni toplinski gubitak grijanog prostora zbrajanjem transmisijskih i ventilacijskih gubitaka topline;
g) izraunati potrebni toplinski uin za poetno zagrijavanje prostora, tj. dodatnu snagu potrebnu da nadoknadi
grijanje s prekidima;
h) izraunati ukupno normirano toplinsko optereenje grijanog prostora kao zbroj ukupnog gubitka topline i
toplinskog uina za poetno zagrijavanje.
Ukupni toplinski gubitak pojedinanog i-tog grijanog prostora izraunava se prema izrazu:
F i = F T,i+ F V,i [W] (11.1)
gdje su:
FT,i
- transmisijski toplinski gubici i-tog grijanog prostora [W]i
F V,i
- ventilacijski toplinski gubici topline i-tog grijanog prostora [W].
11.3.2.1.
Tansmisijski toplinski gubici
Transmisijski toplinski gubici i-tog grijanog prostora (slika 11.6) izraunavaju prema izrazu:
[W] (11.2)
FT,i= (HT,ie+HT,iue+HT,ig+HT,ij) (int,i-e)
gdje su:
HT,ie
HT,iue
HT,ig
HT,ij

int,i
e,proj
- koeficijent transmisijskog gubitka topline od grijanog prostora prema okoliu kroz omota zgrade [W/K]
- koeficijent transmisijskog gubitka topline od grijanog prostora prema okoliu kroz negrijani prostor [W/K]
- koeficijent transmisijskog gubitka topline od grijanog prostora prema tlu [W/K]
- koeficijent transmisijskog gubitka topline od grijanog prostora prema susjednom prostoru grijanog na niu
temperaturu [W/K]
- unutarnja projektna temperatura grijanog prostora [C] te
- vanjska projektna temperatura [C]

669 zgrada
HT,ie
HT,ie
HT,ij
HT,iue
HT,ig
Slika 11.8- Transmisijski toplinski gubici

Koeficijent transmisijskog gubitka topline iz grijanoga prostora prema okoliu
Koeficijent transmisijskog gubitka topline iz grijanoga prostora prema okoliu kroz sve graevinske elemente (zidove, pod,
strop, vrata, prozore) ukljuujui linearne toplinske mostove, rauna se prema izrazu:
H =
A U e + l e [W/K]
(W/K) (11.3)
T,i e k k k k l l l l
gdje su:
Ak
- povrina graevinskog k-tog elementa [m2]
ek,el
- korekcijski faktori izloenosti koji uzimaju u obzir utjecaje kao to su razliite izolacije, upijanje vlage u
graevinske elemente i klimatske utjecaje kao to je brzina vjetra i temperatura u sluaju da ovi uvjeti
nisu uzeti u obzir prilikom utvrivanja koeficijenta prolaza topline U (prema EN ISO 6946).

ek i ei trebaju biti odreeni na bazi nacionalnog dodatka. U nedostatku nacionalnih vrijednosti koriste se
vrijednosti definirane u dodatku D.4.1 norme HRN EN 12831 (ek=1, el = 1).
U k
- koeficijent prolaza topline k-tog graevinskog elemenata [W/(m2K)], a rauna se prema:

- normi HRN EN ISO 6946 (za neprozirne elemente)

- normi HRN EN ISO 10077-1 (za prozore i vrata) ili

- posebno zadanim tehnikim propisima.
l l
- duljina linearnog toplinskog mosta [m]
y l
- duinski koeficijent prolaska topline linearnog toplinskog mosta [W/mK] koji se moe odrediti na jedan od dva
naina:
- za grubu procjenu, koritenjem tabeliranih vrijednosti koje su dane u normi HRN EN ISO 14683 ili
- izraunati prema normi HRN EN ISO 10211-2.
Pojednostavljeni postupak prorauna dodatka za toplinske mostove
Kod pojednostavljenog postupka prorauna, koeficijent prolaza topline graevinskog elementa korigira se za utjecaj toplinskih
mostova, tako da se utjecaj toplinskih mostova ne mora raunati odvojeno. Korigirani koeficijent prolaza topline koji ukljuuje
utjecaj toplinskih mostova iznosi:
Ukc=Uk+DUtb [W/(m2K)] (11.4)
gdje su:
Ukc
- korigirani koeficijent prolaza topline graevinskih elemenata, uzimajui u obzir toplinske mostove [W/(m2K)]
Uk
- koeficijent prolaza topline graevinskog elemenata [W/(m2K)] i
DUtb
- korekcijski faktor ovisan o tipu graevinskog elementa. Dan je u prilogu D.4.1. norme HRN EN 12831 [W/(m2K)].
Ako postoji negrijani prostor izmeu grijanoga prostora i vanjskoga prostora, koeficijent transmisijskog gubitka topline iz
grijanog u vanjski prostor kroz negrijani prostor proraunava se prema izrazu:

HT, iue = k Ak Uk bu +
l l l l bu [W/K] (11.5)
669
670
gdje je:
bu
- temperaturni redukcijski faktor koji uzima u obzir razliku temperatura negrijanog prostora i vanjske projektne
temperature. Nain izraunavanja opisan je u normi HRN EN 12 831.
Koeficijent transmisijskog gubitka topline od grijanoga prostora prema tlu
Gubitak topline kroz podove i zidove podruma ovisi o nekoliko faktora, kao to su povrina i izloeni opseg podne plohe,
dubina podrumskoga poda ispod povrine tla i toplinska svojstva tla.
Ovaj gubitak topline prema tlu se moe proraunati prema normi HRN EN ISO 13370, koristei jedan od dva naina: detaljan
nain ili pojednostavljen nain opisan u nastavku, a u kojemu gubici topline zbog toplinskih mostova nisu uzeti u obzir.
Koeficijent transmisijskog gubitka topline od grijanoga prostora prema tlu u stacionarnom stanju iznosi:
H = f f
A U
Gw (W/K)
[W/K] (11.6)
T,ig g1 g2 k k equiv,k
gdje su:
fg1
- korekcijski faktor utjecaja godinjih promjena vanjske temperature.
Ovaj faktor bi trebao biti odreen u nacionalnom dodatku norme HRN EN 12831. U nedostatku nacionalnih

vrijednosti, koriste se vrijednosti dane u dodatku D.4.3 norme, a predloena vrijednost je 1,45.
fg2
- korekcijski faktor koji uzima u obzir razliku izmeu srednje godinje i projektne vanjske temperature
zraka
A k
- povrina graevinskog elementa koji je u dodiru s tlom [m2]
Uequiv,k
- ekvivalentni koeficijent prolaza topline odreen u ovisnosti o tipu poda odreen prema
HRN EN ISO 13370 [W/ (m2K)] te
Gw
- korekcijski faktor utjecaja podzemne vode. Ako je udaljenost od pretpostavljene podzemne vode i poda
podruma manja od 1 m, tada se uzima Gw=1,15, a ako je udaljenost vea od 1 m tada je Gw =1.
Koeficijent transmisijskog gubitka topline od grijanoga prostora prema susjednom prostoru koji se grije na niu temperaturu
Ovaj koeficijent opisuje izmjenu topline izmeu grijanog prostora i susjednog prostora koji su grijani na razliitu temperaturu.
Susjedna prostorija moe biti prostorija unutar stambene jedinice (kupaonica, spremite), prostorija koja pripada susjednoj
stambenoj jedinici ili prostorija koja pripada susjednoj zgradi koja se moda ne grije. Proraunava se prema sljedeem izrazu:
H = k fij Ak U k [W/K]
(W/K) (11.7)
T, ij
gdje su:
fij
- korekcijski faktor koji uzima u obzir razliku izmeu temperature susjednog prostora i vanjske temperature
Ak
- povrina graevinskog elementa [m2] i
Uk
- koeficijent prolaza topline graevinskog elementa [W/(m2K)].
Pri proraunu izmjene topline sa susjednim prostorom utjecaj toplinskih mostova ne uzima se u obzir.
11.3.2.2.
Ventilacijski toplinski gubici i-tog grijanog prostora
Izmijenjeni toplinski tok uslijed ventilacijskih toplinskih gubitaka i-tog grijanog prostora izraunava se prema izrazu:
[W] (11.8)
(W)
V,i = H V,i int,i e
gdje su:
HV,i
- projektni koeficijent ventilacijskih gubitaka topline [W/K],
int,i
- unutarnja projektna temperatura grijanog prostora [C] i
e
- vanjska projektna temperatura [C].
Projektni koeficijent ventilacijskih gubitaka topline Hv,i izraunava se prema izrazu:
H = Vi c p
V,i
(W/K)
[W/K] (11.9)

671 zgrada
gdje su:
Vi

cp
- protok zraka kroz grijani prostor [m3/s]

- gustoa zraka na temperaturi int,i [kg/m3] i
- specifian toplinski kapacitet zraka na temperaturi int,i [J/(kg K)].
Pretpostavljajui konstantnu gustou i specifini toplinski kapacitet zraka, projektni koeficijent ventilacijskih gubitaka moe se
izraunati prema izrazu:
H V,i = 0,34 Vi [W/K]

(W/K) (11.10)

3
gdje je Vi u [m /h].
Protok zraka Vi odreuje se na razliite naine u ovisnosti o tome postoji li u prostoru prisilna (mehanika) ili samo prirodan
ventilacija.
U sluaju kada nema prisilne ventilacije, za vrijednost protoka zraka grijanoga prostora uzima se vea vrijednost izmeu
protoka zraka infliltracijom kroz fuge u ovojnici zgrade i minimalno potrebnog protoka zraka iz higijenskih razloga:
V = max Vinf,i , Vmin,i [m

(m 33/h]
/h) (11.11)
i
gdje su:
Vinf,i
- infliltracija zraka kroz fuge u ovojnici zgrade [m3/h] i
Vmin,i
- higijenski minimalni volumni protok zraka [m3/h].
Protok zraka grijanog prostora Vi s mehanikom ventilacijom odreuje se prema izrazu:

(m 33/h]
/h) (11.12)
Vi = Vinf,i + Vsu,i f V,i + Vmech,inf,i [m
gdje su:
Vinf,i
- infliltracija zraka kroz fuge u ovojnici zgrade [m3/h]
Vsu,i
- protok dovodnog ventilacijskog zraka [m3/h]
Vmech,inf,i
- viak odsisnog zraka [m3/h] i
fV,i
- korekcijski faktor temperature.
Higijenski minimalni protok zraka iznosi:
3
V = nmin Vi [m
(m 3/h]
/h) (11.13)
min,i
gdje su:
nmin
- minimalni broj izmjena zraka svjeim zrakom [1/h] te
Vi
- volumen grijanoga prostora [m3].
Minimalni protok zraka odreen je Tehnikim propisom o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u
zgradama (NN 110/08 i 89/09) ili prema projektnom zadatku (nmin= 0,5 - 2,0 1/h, ovisno o vrsti prostorije).

Infliltracija zraka kroz fuge u ovojnici zgrade moe se izraunati prema izrazu:
V = 2 Vi n50 ei i [m
(m33/h]
/h) (11.14)
inf,i
gdje su:
n50
- broj izmjena zraka prostora u jednom satu pri razlici tlaka od 50 Pa izmeu prostora i vanjskog okolia [1/h]
ei
- koeficijent zaklonjenosti i
i
- korekcijski faktor za visinu prostorije od tla (do 10 m i=1).
11.3.2.3
Toplinsko optereenje pojedinanog grijanog prostora
Za grijani prostor toplinsko optereenje proraunava se prema izrazu:
= T, i + V, i + RH,i [W]
(W) (11.15)
HL,i
gdje su:
671
672
FT,i
- transmisijski toplinski gubici i-tog prostora [W]
F V,i
- ventilacijski toplinski gubici i-tog prostora [W] i
F RH,i
- dodatni toplinski uin kojim se kompenziraju uinci nekontinuiranog grijanja prostora [W].
Dodatni toplinski uin kojim se kompenziraju uinci nekontinuiranog grijanja odreuje se prema podacima u projektnom
zadatku ili prema izrazu:
(W) (11.16)
RH,i = Ai fRH [W]
gdje su:
Ai
- povrina poda prostorije [m2] i
f RH
- korekcijski faktor koji ovisi o trajanju prekida grijanja i padu temperature tijekom prekida grijanja (prema
dodatku D.6 norme HRN EN 12831).
11.3.3.
Toplinsko optereenje cijele zgrade
Toplinsko optereenje zgrade jest suma toplinskih optereenja pojedinih prostora prema izrazu:
(W) (11.17)
HL = T,i + V,i + RH,i [W]
gdje
su:
i
i
i

F - suma transmisijskih toplinskih gubitaka svih grijanih prostora iskljuujui izmjenu topline unutar zgrade [W]
T,i
F - suma ventilacijskih toplinskih gubitaka svih grijanih prostora iskljuujui izmjenu topline unutar zgrade [W] i
V,i
F - suma dodatnih toplinskih uina kojima se kompenziraju uinci nekontinuiranog grijanja svih prostora unutar zgrade [W].
RH,i
11.3.4.
Pojednostavljena metoda
Pojednostavljena metoda prorauna smije se koristiti za zgrade stambene namjene kod kojih je broj izmjena zraka prostora u
jednom satu, pri razlici tlaka od 50 Pa, izmeu prostora i vanjskog okolia n50< 3 h-1.
11.3.4.1. Ukupni toplinski gubitak pojedinanog grijanog prostora prema pojednostavljenoj metodi
prorauna
Ukupni toplinski gubitak pojedinanog i-tog grijanog prostora izraunava se prema izrazu:
(W) (11.18)
i = T,i + V,i f ,i [W]
gdje su:
F T,i
- transmisijski toplinski gubici i-tog grijanog prostora [W]
F V,i
- ventilacijski toplinski gubici topline i-tog grijanog prostora [W] i
F,i
- korekcijski temperaturni faktor koji uzima u obzir dodatni gubitak topline prostorija koje su grijane na veu

temperaturu nego susjedne grijane prostorije (npr. kupaonica koja se grije na 24C).
11.3.4.2.
Transmisijski toplinski gubitak i-tog grijanog prostora prema pojednostavljenoj metodi
Transmisijski toplinski gubitak i-tog grijanog prostora izraunava se prema izrazu:
(11.19)
= k fk Ak Uk int,i e,proj [W]
T,i
gdje su:
fk
- temperaturni korekcijski faktor za pojedini sluaj izmjene topline (prema dodataku D.7.2. norme HRN EN 12831)
A k
- povrina k-tog graevinskog elementa [m2]
Uk
- koeficijent prolaza topline k-tog graevinskog elementa [W/m2K]
int,i
- unutarnja projektna temperatura grijanog prostora [C] te
e,proj

673 zgrada
11.3.4.3.
Ventilacijski toplinski gubitak i-tog grijanog prostora prema pojednostavljenoj metoda
Ventilacijski toplinski gubitak i-tog grijanog prostora izraunava se prema izrazu:
(11.20)
V,i = 0,34 Vmin,i int,i e,proj[W]
gdje su:
Vmin,i
- higijenski minimalni volumni protok zraka [m3/h]
int,i
- unutarnja projektna temperatura grijanog prostora [C] i
e,proj
11.3.4.4.
Toplinsko optereenje cijele zgrade prema pojednostavljenoj metodi prorauna
Proraun toplinskog optereenja cijele zgrade ne uzima u obzir izmjenu topline izmeu pojedinih cjelina unutar zgrade (npr.
izmeu pojedinih stanova u zgradi) i moe se izraunati prema izrazu:
(W) (11.21)
HL = T,i + V,i + RH,i [W]
gdje
su:
i
i
i

F
- suma transmisijskih toplinskih gubitaka svih grijanih prostora iskljuujui izmjenu topline unutar zgrade [W]
T,i
F
- suma ventilacijskih toplinskih gubitaka svih grijanih prostora iskljuujui izmjenu topline unutar zgrade [W] i
V,i
F

suma dodatnih toplinskih uina kojima se kompenziraju uinci nekontinuiranog grijanja svih prostora unutar
RH,i
zgrade [W].
11.4.
Metodologija prorauna dobitka topline prema VDI 2078
11.4.1.
Ukupni toplinski dobici
Prema normi VDI 2078 ukupni toplinski dobici prostorije zbroj su vanjskog i unutarnjeg toplinskog optereenja prema izrazu:
QUK = QUN + QVANJ [W] (11.22)
gdje su:
QUN
- ukupno unutarnje toplinsko optereenje unutarnji izvori topline [W] i
QVANJ
- ukupno vanjsko toplinsko optereenje vanjski izvori topline [W].
Unutarnje toplinsko optereenje, tj. izvori topline u samoj prostoriji sastoje se iz nekoliko razliitih utjecaja prema izrazu:
QUN = QOS + QRAS + QSUO + QU-ZID + QPROL + QOST [W] (11.23)
gdje su:
QOS
- toplinski tok koji odaju ljudi u prostoru [W]
QRAS
- toplinski tok od rasvjetnih tijela [W]
QSUO
- toplinski tok koji odaju strojevi, ureaji i ostala oprema [W]
QU-ZID
- toplinski tok iz susjednih prostorija provoenjem i konvekcijom kroz unutarnji zid, pod ili strop [W]
QPROL
- toplinski tok koji odaju predmeti pri prolasku kroz prostoriju [W] te
QOST
- toplinski tok od ostalih izvora (razni procesi i sl.) [W].
Vanjsko toplinsko optereenje, tj. vanjski izvori topline izraunavaju se prema sljedeem izrazu:
QVANJ = QV-ZID + QPROZ-KONV + QPROZ-ZR + QVENT [W] (11.24)
gdje su:
QV-ZID
QPROZ-KONV
QPROZ-ZR
QVENT
- toplinski tok iz okoline provoenjem i konvekcijom kroz vanjski zid ili krov [W]
- toplinski tok doveden iz okoline provoenjem i konvekcijom kroz ostakljene plohe [W]
- toplinski tok doveden iz okoline zraenjem kroz ostakljene plohe [W] i
- toplinski tok uslijed prirodne ventilacije (kroz zazore) [W].
673
674
11.4.2.
Unutarnji izvori topline
11.4.2.1.
Toplina koju odaju ljudi
Toplinski tok koji odaju ljudi u prostoru izraunava se prema izrazu:

QOS = n Qo sUN
gdje su:
n
- broj osoba u prostoriji
Qo
- toplinski tok od jednog ovjeka [W] i
sUN
- faktor toplinskog optereenja za unutarnje izvore.
[W] (11.25)
Toplinski tok koji odaje jedan ljudski organizam zbroj je osjetne i latentne topline, a ovisi o temperaturi zraka u prostoriji, te o
razini aktivnosti, prema tablici 11.6.
Tablica 11.6 - Toplinski tok (ukupni, osjetni i latentni) koji odaje ljudski organizam u ovisnosti o temperaturi
zraka i razini aktivnosti
Razina aktivnosti
Sjedei ili laki stojei rad
Tei rad
Teki fiziki rad
Topl. tok [W]

Vlaga [g/h)
18
Temperatura zraka u prostoriji [C]

20
22
23
24
25
26
QUK
125
120
120
120
115
115
115
QSENZ
100
95
90
85
75
75
70
QLAT
25
25
25
35
40
40
45
mV
35
35
40
50
60
60
65
QUK
190
190
190
190
190
190
190
QSENZ
125
115
105
100
95
85
85
QLAT
65
75
85
90
95
100
105
mV
95
110
125
135
140
145
150
QUK
270
270
270
270
270
270
270
QSENZ
155
140
120
115
110
105
95
QLAT
115
130
150
155
160
165
175
mV
165
165
215
225
230
240
250
Faktor toplinskog optereenja sUN dan je u normi. Moe se, meutim, usvojiti da je sUN = 1.
11.4.2.2.
Toplina koju odaju rasvjetna tijela
Toplinski tok koji odaju rasvjetna tijela moe se odrediti prema izrazu:
Q
= PRAS IIR OR sUN [W] (11.26)
RAS
gdje su:
PRAS
IIR
mOR
sUN
- ukupni elektrini uin svih rasvjetnih tijela prostorije [W]

- faktor istodobnosti rasvjete (uzima u obzir druge mogunosti rasvjete, npr. prirodnu rasvjetu)
- stupanj toplinskog optereenja prostorije rasvjetom, prema tablici 11.5 te
- faktor toplinskog optereenja za unutarnje izvore

675 zgrada
Tablica 11.7 - Stupanj toplinskog optereenja prostorije rasvjetom

Izvedba
mOR
Obine arulje ili druga rasvjetna tijela s prirodnim strujanjem

zraka
Odsis zraka kroz:

Fluorescentna rasvjeta
s prisilnim strujanjem
zraka
V/P*
0,2
0,3
0,5
- otvore u stropu
0,8
0,7
0,55
0,45
- neizolirane kanale
0,45
0,4
0,35
0,3
- izolirane kanale
0,4
0,35
0,3
0,25
* V/P omjer protoka zraka i nazivnog uina rasvjete [m3/(hW))
11.4.2.3.
Toplina koju odaju strojevi, ureaji i ostala oprema
Toplinski tok koji odaju strojevi, ureaji i ostala oprema, koji se nalaze u prostoriji, izraunava se prema izrazu:
SUO
OS [W] (11.27)
QSUO = IIS sUN
gdje su:
PSUO
- nazivni uin stroja, ureaja ili opreme [W]
IIS
- stupanj istodobnosti pogona
mOS
- stupanj optereenja stroja, ureaja ili opreme
h
- stupanj djelovanja motora (ako postoji) te
sUN
11.4.2.4. Toplina dovedena iz susjednih prostorija provoenjem i konvekcijom kroz unutarnji zid, pod ili
strop
Toplinski tok doveden iz susjednih prostorija provoenjem i konvekcijom kroz unutarnji zid, pod ili strop moe se izraunati
prema:
[W] (11.28)
QU- ZID = kU- ZID AU- ZID sp i
gdje su:
kU-ZID
- koeficijent prolaza topline pregradnog zida, stropa ili poda [W/(m2K)]
AU-ZID
- povrina pregradnog zida, stropa ili poda (ne raunajui povrinu vrata i ostalih otvora) [m2]
qsp
- temperatura zraka u susjednoj prostoriji ili temperatura tla [C] i
qi
- temperatura zraka u prostoriji [C].
11.4.2.5.
Toplina koju odaju predmeti pri prolasku kroz prostoriju
Toplinski tok koji odaju razni predmeti ili tvari pri prolasku kroz prostoriju moe se izraunati prema izrazu:

gdje su:
cPRED
mPRED
t
DqPRED
sUN
QPROL =
mPRED cPRED PRED sUN [W] (11.29)

t
- specifini toplinski kapacitet predmeta ili tvari [J/kgK]

- masa predmeta ili tvari [kg]
- vrijeme boravka predmeta il tvari u prostoru [s]
- razlika temperatura predmeta pri izlazu i ulazu u prostoriju [C] i
675
676
11.4.2.6.
Toplina koju odaju ostali izvori (razni procesi i sl.)
Toplinski tok koji odaju ostali izvori, primjerice kemijski i slini procesi, ivotinje itd., u veini sluajeva moe se zanemariti, a
treba ga uzeti u obzir kad se smatra da je njihov udio znaajan.
11.4.3.
Vanjski toplinski izvori
11.4.3.1.
Toplina dovedena iz okoline provoenjem i konvekcijom kroz vanjske zidove ili krov
Toplinski tok provoenjem i konvekcijom kroz vanjski zid ili krov iz okoline moe se izraunati prema izrazu:
Q
= k V - ZID AV - ZID ekv [W] (11.30)
V - ZID
gdje su:
kV-ZID
- koeficijent prolaza topline vanjskog zida ili krova [W/(m2K)]
AV-ZID
- povrina vanjskog zida ili krova (bez povrine prozora, vrata i slinih otvora) [m2] i
Dqekv
- ekvivalentna razlika temperatura koja uzima u obzir promjenu temperature vanjske stijenke zida zbog Suneva
zraenja odreuje se iz tablica u normi [C].
Ekvivalentna razlika temperatura, koja se moe oitati iz tablica, definirana je za temperaturu zraka u prostoriji od 22C i
temperaturu vanjskog zraka 24,5C. Za temperaturne uvjete razliite od navedenih, vrijednost ekvivalentne razlike temperatura
rauna se prema izrazu:
) (
[C]
(11.31)
ekv (kor ) = ekv + a,stv 24,5 + 22 i,stv
gdje su:
Dqekv
- ekvivalentna razlika temperatura za temperaturu zraka u prostoriji od 22 C i temperaturu vanjskog zraka od 24,5C
qa,stv
- stvarna temperatura vanjskog zraka [C] i
qi,stv
- stvarna temperatura zraka u prostoriji [C].
11.4.3.2.
Toplina dovedena iz okoline provoenjem i konvekcijom kroz ostakljene plohe
Toplinski tok doveden iz okoline provoenjem i konvekcijom kroz ostakljenu (prozorsku) plohu izraunava se prema izrazu:
=k
PROZ
PROZ
PROZ -KONV
gdje su:
kPROZ
- koeficijent prolaza topline prozora [W/(m2K)]
APROZ
- povrina prozora ili druge ostakljene plohe [m2]
qa
- temperatura vanjskog zraka [C] i
qi
- temperatura zraka u prostoriji [C].
( a i ) [W] (11.32)

677 zgrada
11.4.3.3.
Toplina dovedena iz okoline zraenjem kroz ostakljene plohe
Toplinski tok iz okoline zraenjem kroz ostakljenu plohu moe se izraunati pomou izraza:
QPROZ - ZR = [APROZ - OS IUK -MAX + (APROZ - ST APROZ - OS ) IRASP -MAX ] bPR sV
[W] (11.33)
gdje je:
APROZ-OS
- povrina osunanog dijela ostakljene plohe pri emu treba uzeti u obzir graevinske elemente oko prozora
koje je mogu zasjeniti [m2]
APROZ-ST
- ukupna povrina ostakljene plohe (bez povrine okvira) koja se izraunava izrazom
APROZ -ST = APROZ g [m2], gdje je g udio stakla u povrini prozora, a APROZ povrina prozora,

IUK-MAX
- maksimalno ukupno zraenja na plohu [W/m2]
IRASP-MAX
- maksimalno raspreno (difuzno) zraenja na plohu [W/m2]
bPR
- faktor propusnosti ostakljene plohe te
sV
- faktor toplinskog optereenja za vanjske izvore topline.
Ako nema zasjenjenja prozora, povrina osunanog dijela ostakljene plohe APROZ-OS jednaka je ukupnoj povrini ostakljene
plohe (bez povrine okvira) APROZ-ST te vrijedi:
[W] (11.38)
QPROZ-ZR = APROZ-ST IUK-MAX bPR sV

Faktor propusnosti ostakljene plohe za razliite vrste stakla i izvedbe prozora moe se odrediti pomou tablice 11.6.
Tablica 11.8- Faktori propusnosti za razliite vrste stakla i izvedbe prozora

Izvedba prozora ili sjenila
Ravno prozorsko staklo prema DIN1249
Apsorbirajue prozorsko staklo
Reflektirajue prozorsko staklo
Staklena ploha (stijena)
bPR
jednostruko
1,0
dvostruko
0,9
jednostruko
0,75
dvostruko (izvana apsorbirajue, iznutra obino)
0,65
jednostruko (prevueno metalnim oksidom)
0,65
glatka, nematirana
0,65
glatka, matirana
0,45
s uzorkom, nematirana
0,45
s uzorkom, matirana
0,35
aluzine (otvorene pod 45 )
0,15
venecijaneri
0,3
Vanjska sjenila
Sjenila izmeu dva stakla
aluzine (otvorene pod 450)
0,5
aluzine (otvorene pod 45 )
0,7
zavjese
0,5
Unutarnja sjenila
Ako se zatita od Suneva zraenja sastoji od vie gore navedenih elemenata, tada se faktori mnoe (npr. za dvostruko staklo i
zavjesu bPR = 0,90,5 = 0,45).
11.4.3.4.
Toplina dovedena uslijed prirodne ventilacije (kroz zazore)
Toplinski tok uslijed prirodne ventilacije prilikom prorauna dobitaka topline prostora uzima se u obzir samo u iznimnim
sluajevima.
677
678
11.5.

Metodologija prorauna potronje energije u zgradarstvu prema

Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10)
11.5.1.
Openito
11.5.1.1.
Energetsko svojstvo zgrade - energetski razred
Dokument Europskog parlamenta pod nazivom Direktiva o energetskom svojstvu zgrada - Energy performance of Buildings
Directive (EPBD) 2002/91/EC od 16.12.2002. godine, donesena je s ciljem promicanja poboljanja energetskog svojstva zgrada
u zemljama EU-a isplativim mjerama, uzimajui u obzir vanjske klimatske uvjete uz ouvanje zadovoljavajueg komfora unutar
kondicioniranog prostora. Izraeno je desetak normi koje pomau implementaciju Direktive u praksi. Direktivom se definira
energetsko svojstvo zgrade kao procijenjena ili stvarno potroena ukupna koliina energije za osiguravanje eljenih uvjeta
unutar prostora, a obuhvaa energiju za grijanje, hlaenje, pripremu potrone tople vode, ventilaciju i rasvjetu.
Energetsko svojstvo zgrade izraava se brojanim indikatorom, a moe biti iskazan koliinom potrebne primarne energije,
koliinom emisije CO2 ili nekom drugom veliinom definiranom u nacionalnim propisima. U Hrvatskoj to ureuje Pravilnik o
energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10), prema kojemu se kao indikator energetskih svojstava zgrade koristi energetski
razred zgrade. Energetski razred zgrade jest izraen preko specifine godinje potrebne toplinske energije za grijanje
QH,nd,ref [kWh/(ma)] (za stambene zgrade), odnosno preko relativne vrijednosti specifine godinje potrebne toplinske energije
za grijanje QH,nd,rel [%] (za nestambene zgrade), sve proraunato za referentne klimatske podatke. Relativna vrijednost godinje
potrebne toplinske energije za grijanje za nestambene zgrade QH,nd,rel [%], jest omjer specifine godinje potrebne toplinske
energije za grijanje za referentne klimatske podatke QH,nd,ref [kWh/(ma)] i doputene specifine godinje potrebne toplinske
energije za grijanje QH,nd,dop [kWh/(ma)]. Energetski razred odreuje se temeljem spomenutih vrijednosti prema tablici 11.9.
Tablica 11.9 - Energetski razredi zgrada [11.1]

Stambene zgrade
Nestambene zgrade
Energetski razred
QH,nd,ref kWh/(ma)
Energetski razred
QH,nd,ref kWh/(ma)
A+
15
A+
15
25
25
50
50
100
100
150
150
200
200
250
250
> 250
> 250
Energetski razred zgrade upisuje se u energetski certifikat te on u pravilu odraava energetska svojstva zgrade i potronju
energije, izraunatu na temelju pretpostavljenog reima koritenja zgrade i ne mora nuno izraavati realnu potronju u zgradi
ili njezinoj samostalnoj uporabnoj jedinici. Naime stvarna potronja energije znaajno ovisi o ponaanju korisnika zgrade, a
energetski razred odreen na temelju izraunate potronje energije, kao neovisna veliina, omoguuje usporedbu razliitih
zgrada.
Osnovni okvir prorauna potrebne energije definiran je normom HRN EN 15603. Norma donosi nain prorauna ukupne konane
energije zgrade, ukupne potronje energije, izraene preko primarne energije, koliine emisije CO2 ili nekog drugog pokazatelja
definiranog nacionalnom energetskom politikom. Proraun potrebne konane energije za zgradu ukljuuje proraun energije
za grijanje, hlaenje i odvlaivanje, ventilaciju i ovlaivanje, pripremu potrone tople vode, rasvjetu i ostale potroae energije.
Ukupna godinja konana energija ukljuuje i potrebnu pomonu energiju i gubitke energije svih tehnikih sustava.

679 zgrada
11.5.1.2.
Okvirni tijek prorauna
Proraun tokova energije vri se za definiranu granicu objekta (npr. stan, zgrada, i sl.) Redoslijed prorauna potrebne energije
vri se u obrnutom smjeru od toka energije. Najprije se izraunava potrebna toplinska i rashladna energija koju treba dovesti ili
odvesti u svrhu osiguranja eljenog stanja u prostoru (korisna energija), nakon ega se pristupa proraunu potrebne energije
za pogon tehnikih sustava zgrade za isporuku potrebne toplinske i rashladne energije (konana energija). Na kraju se odreuje
potrebna koliina primarne energije, koristei faktore konverzije u ovisnosti o izvoru energije (slika 11.6).
Vanjski
dobici
topline
Zgrada ili zona (grijani prostor)

Unutarnji
dobici
topline
Qem,loss
Korisna
energija
Podsustav
izmjene topline
u prostoru
Qdis,loss
Termotehniki sustav
Podsustav
razvoda
Q st,loss
Podsustav
spremika
Qgen,loss
Podsustav
proizvodnje
(izvora)
energije
Primarna energija
Vent.
gubici
Konana energija
Trans.
gubici
Tok energije
Tijek prorauna
Slika 11.9. - Osnovni tokovi energije i smjer tijek prorauna potrebne energije za grijanje zgrade
Potrebna elektrina energija (rasvjeta i pomona energija) i toplinska energija (grijanje, hlaenje i priprema potrone tople
vode) iskazuju se odvojeno. Energija proizvedena u ili na granici objekta od obnovljivih izvora energije i njena potronja u
objektu, promatraju se odvojeno od ukupne potronje energije. Unutar granica objekta gubici energije tehnikih sustava
uzimaju se u obzir eksplicitno, a gubici energije izvan granica objekta uzimaju se u obzir faktorima konverzije.
Unutar granica objekta, odvojeno se vre bilance energije zgrade bez tehnikih sustava i bilanca energije tehnikog sustava.
Bilancom energije na razini zgrade proraunava se potrebna korisna energija (tj. potrebna toplinska i rashladna energija koju
treba dovesti zgradi za odravanje eljenog stanja). Podatak o potroenoj koliini toplinske i rashladne energije ulazni je
parametar za bilancu na razini tehnikih sustava. Tehniki sustavi imaju gubitke energije koje moemo podijeliti na tri dijela:
neiskoristive gubitke topline sustava, gubitke topline sustava koji se mogu iskoristiti unutar prostora i gubitke topline koji se
mogu iskoristiti unutar samog sustava (slika 11.10 (a) ). Dakle, dio toplinskih gubitaka moe se direktno iskoristiti u zgradi za
namirenje potrebne toplinske i rashladne energije. Zbog toga su bilanca energije zgrade i bilanca termotehnikog sustava
meuovisne i proraun je potrebno provesti iteracijski. Iteracijski postupak omoguuje uzimanje u proraun i meudjelovanje
zgrade i tehnikog sustava kao i meudjelovanje izmeu razliitih zona zgrade. U svrhu energetskog certificiranja mogu se
koristiti dvije iteracije prorauna. Interakcija i tokovi energija izmeu zgrade i tehnikog sustava prikazani su na slici 11.10.
679
Zgrada ili zona (grijani prostor)
Korisna
energija
Toplinski gubici sustava

iskoristivi unutar sustava
Dobici topline od
ljudi, ureaja,...
Unutarnji
dobici
topline
Toplinski gubici sustava

iskoristivi unutar zgrade
Termotehniki
sustav
Podsustav
izmjene topline
u prostoru
Podsustav
razvoda
Podsustav
proizvodnje
(izvora)
energije
Podsustav
spremika
(a)
Neiskoristivi toplinski
gubici sustava
Konana energija
680
(a)
Zgrada
Tehniki
sustav
Pregrijavanje
Dobici od Sunca
Transmisijski gubici gains
Unutarnji dobici topline
IIskoristivi gubici teh. sust.
topline
Potrebna korisna
energija za
Ventilacijski gubici
grijanje
topline
Toplina odvedena ventilacijom Rekuperacija topline
(b)(b)
Slika 11.10 - Toplinski tokovi izmeu zgrade i tehnikog sustava: a) tehniki sustav i b) zgrada
Bilanca energije na razini zgrade (ili samo proraunske zone zgrade) obuhvaa:
izmjenu topline transmisijom izmeu kondicioniranog prostora zgrade i vanjskog okolia zbog razlike temperature
kondicioniranog prostora i vanjske temperature
izmjenu topline ventilacijom izmeu kondicioniranog prostora zgrade i vanjskog okolia
izmjenu topline transmisijom i ventilacijom izmeu susjednih zona
unutarnje toplinske dobitke i gubitke (od osoba, ureaja, rasvjete, te toplina osloboena ili apsorbirana radom ostalih
tehnikih sustava)
toplinske dobitke od Suneva zraenja
potrebnu korisnu energiju za grijanje (ako se zona grije, sustav grijanja dovodi toplinu kako bi se poveala unutarnja
temperatura na zahtijevanu najmanju postavnu vrijednost)
potrebnu korisnu energiju za hlaenje (ako se zona hladi, sustav hlaenja odvodi toplinu kako bi se smanjila unutarnja
temperatura na zahtijevanu najveu postavnu vrijednost) te
akumuliranu toplinsku energiju koja se oslobaa ili pohranjuje u masi zgrade.
Dakle, bilanca energije na razini zgrade ukljuuje i povratnu toplinu iz razliitih izvora kao to su iskoristivi toplinski gubici iz
sustava ventilacije i iskoristivi toplinski gubici sustava grijanja i hlaenja. Dio ove topline se iskoritava kao korisna energija za
grijanje i hlaenje te je zbog toga proraun potrebno provesti iteracijski u barem dva proraunska koraka. Prilikom prorauna

681 zgrada
bilance energije za dulja razdoblja (mjesec i godina), kakav se najee koristi za odreivanje energetskih potreba u zgradama,
toplina pohranjena ili osloboena iz mase zgrade moe se zanemariti.
Potrebna energija za grijanje i potrebna energija za hlaenje osiguravaju se radom tehnikih sustava za grijanje i sustava za
hlaenje. Bilanca energije na razini tehnikog sustava zgrade za grijanje i hlaenje obuhvaa:
potrebnu energiju za grijanje i hlaenje koje se dobiju zbrajanjem potrebnih korisnih energija za grijanje i hlaenje zona
koje koriste zajedniki tehniki sustav
energiju iz obnovljivih izvora energije
toplinske gubitke sustava za grijanje i hlaenje
potrebnu energiju za pogon tehnikih sustava grijanja i hlaenja (konanu energiju)
potrebnu konanu energiju za sustav predgrijanja i prethlaenja zraka za ventilaciju, ukljuivo toplinske gubitke
i u posebnim sluajevima proizvedenu energiju tehnikih sustava zgrade (kada se npr. koristi kogeneracijsko postrojenje za
zajedniku proizvodnju toplinske i elektrine energije).
Proraun se provodi u koracima na sljedei nain:
definiraju se granice svih kondicioniranih i nekondicioniranih zona
odrede se ulazni podaci o okoliu (unutarnji i vanjski klimatski podaci)
za svaku zonu zgrade i za svaki mjesec u godini prorauna se potrebna energija za grijanje i potrebna energija za hlaenje
odredi se godinja potrebna energija po zonama zbrajanjem mjesenih potreba
zbroji se potrebna energija po zonama koje opsluuju iste kombinacije tehnikih sustava
odredi se potrebna konana energije za grijanje i hlaenje, uzimajui u obzir toplinske gubitke sustava za grijanje i za
hlaenje
zbroje se rezultati za razliite zone zgrade s razliitim tehnikim sustavima.
Shema prorauna zgrade s tri zone i dva tehnika sustava prikazana je na slici 11.11.
Ukupna potronja energije i

energetski razred zgrade
HRN EN ISO 13790
Zbroj na razini zgrade

Potrebna konana energija za
pogon sustava grijanja, hlaenja
i ventilacije
(Sustav 1)
Pot. kon. ener. za

pog. sust. gr., hl. i
vent.
(Sustav 2)
Gubici energije i
potrebna
pomona energija
za sustav grijanja,
hlaenja i
ventilacije
Zbroj na razini tehnikog sustava

Potrebna
korisna
energija za
grijanje i hl.
Potrebna
korisna
energija za
grijanje i hl.
Potrebna
korisna
energija za
grijanje i hl.
Izmijenjena
toplina i
toplinski
izvori/ponori
Izmijenjena
toplina i
toplinski
izvori/ponori
Izmijenjena
toplina i
toplinski
izvori/ponori
Zona 1
Zona 2
Sustav 1
Toplinski
gubici
sustava
iskoristivi
unutar zone
Zona 3
Sustav 2
Podjela zgrade na zone

Odreivanje granica zgrade
Ulazni podaci (fizikalna svojstva zgrade, tipovi
tehnikih sustava, meteoroloki parametri)
Karakteristika sustav grijanja, pripreme tople

vode, hlaenja, ventilacije i regulacije
Slika 11.11- Shema prorauna zgrade s tri zone i dva tehnika sustava.
681
682
Kao to je ve reeno, da bi se uzelo u obzir meudjelovanje zgrade i tehnikog sustava, proraun se provodi u barem dva
proraunska koraka (dvije iteracije) i to na sljedei nain:
u prvom koraku se proraunava potrebna korisna energija za grijanje i hlaenje prostora, ne uzimajui u obzir toplinske
gubitke sustava grijanja i hlaenja jer su u toj fazi prorauna oni jo nepoznati. Iz izraunate potrebne korisne energije za
grijanje i glaenje proraunavaju se, izmeu ostalog, i gubici tehnikog sustava koji se mogu iskoristiti
u drugom koraku vri se ponovni proraun potrebne korisne energije za grijanje i hlaenje pri emu se uzimaju u obzir u
prethodnoj iteraciji izraunati iskoristivi toplinski gubici sustava koji se uzimaju u proraun unutarnjih toplinskih dobitaka.
Proraun u dva koraka za sluaj grijanja prikazan je na slici 11.12.
Tok prorauna
Zgrada
Gubici topline
prostora
Zgrada
Tehniki sustav
Potrebna korisna
energija za
grijanje
Energija dovedena tehnikom

sustavu (konana energija)
Gubici topline
prostora
Tehniki sustav
Potrebna korisna
energija za
grijanje
Energija dovedena tehnikom

sustavu (konana energija)
Iskoristivi gubici
tehnikog sustava
(a)
Gubici
tehnikog
sustava
Neiskoristivi gubici
tehnikog sustava
(b)
Slika 11.12 - a) prvi korak prorauna; b) drug korak prorauna
11.5.1.3.
Vrijednosti koje se unose u energetski certifikat
Podaci o potronji energije upisuju se na drugu stranicu energetskog certifikata. Za stambene zgrade u predvienu tablicu
unose se sljedee vrijednosti (slika 11.13):
godinja potrebna toplinska energija za grijanje za referentne klimatske podatke, QH,nd,ref [kWh/a] i specifina,
QH,nd,ref [kWh/ (m2a)]
godinja potrebna toplinska energija za grijanje za stvarne klimatske podatke, QH,nd [kWh/a], specifina, QH,nd [kWh/(m2a)]
i najvea doputena vrijednost QH,nd,dop [kWh/(m2a)]
godinja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrone tople vode za stvarne klimatske podatke, QW u [kWh/a] i
[kWh/ (m2a)]
godinji toplinski gubici sustava grijanja za stvarne klimatske podatke QH,ls u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrone tople vode za stvarne klimatske podatke QW,ls u [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
godinja potrebna toplinska energija za stvarne klimatske podatke QH u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinja isporuena energija zgradi za stvarne klimatske podatke Edel u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinja primarna energija za stvarne klimatske podatke Eprim u [kWh/a] i [kWh/(m2a)] i
godinja emisija CO2 za stvarne klimatske podatke u [kg/a] i [kg/(m2a)].
Slika 11.13 - Tablica za upis podataka o energetskim potrebama u energetski certifikat za stambene zgrade [11.1]

683 zgrada
Za nestambene zgrade u predvienu tablicu unose se sljedee vrijednosti (slika 11.14):

QH,nd,ref [kWh/(m2a)]
i najvea doputena vrijednost QH,nd,dop [kWh/(m2a)]
godinja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrone tople vode za stvarne klimatske podatke QW, u [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
godinji toplinski gubici sustava grijanja za stvarne klimatske podatke QH,ls u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinji toplinski gubici sustava za zagrijavanje potrone tople vode za stvarne klimatske podatke QW,ls u [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
godinja potrebna toplinska energija za stvarne klimatske podatke QH u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinja potrebna toplinska energija za hlaenje za stvarne klimatske podatke QC,nd u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinji gubici sustava hlaenja za stvarne klimatske podatke QC,ls u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinja potrebna energija za hlaenje za stvarne klimatske podatke QC u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinja potrebna energija za ventilaciju u sustavu prisilne ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije za stvarne
klimatske podatke QVe u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinja potrebna energija za rasvjetu za stvarne klimatske podatke El u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinja isporuena energija za definirani profil koritenja Edel u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinja primarna energija za definirani profil koritenja Eprim u [kWh/a] i [kWh/(m2a)]
godinja emisija CO2 za definirani profil koritenja u [kg/a] i [kg/(m2a)] te
specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje za stvarne klimatske podatke QH,nd [kWh/(m3a)] i najvea
doputena vrijednost QH,nd,dop [kWh/(m3a)].
Slika 11.14 - Mjesto upisa podataka o potronji energije u energetski certifikat za nestambene zgrade [11.1]
Neke vrijednosti se ispunjavaju obvezno, a neke opcijski. U certifikate za stambene zgrade za sada je obvezan upis godinje
potrebne toplinske energije za grijanje za referentne klimatske podatke, za stvarne klimatske podatke kao i najvia doputena
vrijednost prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama, NN 110/08 i 89/09). U certifikate
za nestambene zgrade za sada je obvezna ispuna sljedeih veliina:
QH,nd,ref [kWh/(m2a)]
i najvea doputena vrijednost QH,nd,dop [kWh/(m2a)] prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj
zatiti u zgradama, NN 110/08 i 89/09) te
specifina godinja potrebna toplinska energija za grijanje za stvarne i referentne klimatske podatke QH,nd [kWh/(m3a)] i
najvea doputena vrijednost QH,nd,dop [kWh/(m3a)].
U nastavku se daje pregled potrebnih veliina, kratka metodologija prorauna, popis normi za proraun te pripadajue
poglavlje u kojemu se detaljnije opisuje nain prorauna.
683
684
Metodologija odreivanja potrebnih veliina za upis u energetski certifikat za stambene zgrade prikazana je u tablici 11.10, a
za nestambene zgrade u tablici 11.11.
Tablica 11.10 - Metodologija odreivanja potrebnih

veliina za upis u energetski certifikat za stambene zgrade [11.1]
Naziv veliine
Godinje
potrebna
toplinska energija
za grijanje
QH,nd [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Upis u en. certifikat

obavezan
za referentne
klim. podatke
QH,nd, ref
za stvarne
klim. podatke
QH,nd
opcijski
Metoda prorauna
Poglavlje
Proraun se provodi prema odredbama posebnog

propisa kojim se propisuju tehniki zahtjevi glede
racionalne uporabe energije i toplinske zatite novih
i postojeih zgrada (prema Tehnikom propisu o
racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti NN 110/08
i 89/09)
Osnova prorauna jest norma HRN EN ISO 13790 uz
neka pojednostavljenja navedene u Propisu.
Izraunava se i zahtijevana vrijednost QH,nd (prema
Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i
toplinskoj zatiti NN 110/08 i 89/09)
5.2
Prema normi HRN EN 15316-3-1

Pojednostavljeno za stambene zgrade s do 3 stambene
jedinice:
QW = 12,5 A k [kWh/a]
Godinja
potrebna
toplinska energija
za zagrijavanje
potrone vode
QW [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
Specifina vrijednost:
QW
= 12,5 [kWh/(m2a)]
Ak
Pojednostavljeno za stambene zgrade s vie od 3

stambene jedinice:
5.3
QW
= 12,5 [kWh/a]
Ak
Specifina vrijednost:
QW
= 16
[kWh/(m2a)]
Ak
Godinji toplinski
gubici sustava
grijanja
QH,ls [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinji toplinski
gubici sustava
za zagrijavanje
potrone tople
vode
QW,ls [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja
potrebna
toplinska
energija
QH [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
Prema normi HRN EN 15316
Q W,ls = Q W,dis,ls + Q W,st,ls + Q W,gen,ls [kWh/a]
Rauna se kao zbroj potrebne toplinske energije za

grijanje i zagrijavanje potrone tople vode te gubitaka
oba sustava
5.4
5.5
5.4
5.6
5.7

685 zgrada

veliina za upis u energetski certifikat za stambene zgrade [11.1] - nastavak
Naziv veliine
Godinja
isporuena
energija zgradi
Edel [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja
primarna energija
Eprim [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja emisija
CO2 [kg/a] i
[kg/(m2a)]
Koeficijent
transmisijskog
toplinskog
gubitka
H tr ,adj

obavezan
opcijski
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
Metoda prorauna
Poglavlje
Rauna se kao:
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
[W/(m2K)]
E del = Q H +
QC
+ QVe + E L + Q aux E obnov E pov
COP
5.14
(kWh/a)
Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada

(NN 36/10)
5.15

(NN 36/10)
5.16

racionalne uporabe energije i toplinske zatite novih i
postojeih zgrada.
5.2
Tablica 11.11- Metodologija odreivanja potrebnih veliina za upis u energetski certifikat za nestambene
zgrade [11.1]
Naziv veliine
Godinje
potrebna
toplinska energija
za grijanje
QH,nd [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja
potrebna
toplinska energija
za zagrijavanje
potrone vode
QW [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]

obavezan
opcijski
za referentne
klim. podatke
QH,nd, ref
za stvarne
klim. podatke
QH,nd
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
Metoda prorauna
Poglavlje

i postojeih zgrada (prema Tehnikom propisu o
racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti NN 110/08
i 89/09)
Osnova prorauna jest norma HRN EN ISO 13790 uz
neka pojednostavljenja navedene u Propisu.
Izraunava se i zahtijevana vrijednost QH,nd (prema
Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i
toplinskoj zatiti NN 110/08 i 89/09)
5.2
Prema normi HRN EN 15316-3-1
QW = W c W VW ( W 0 ) [kWh/a]
5.3
685
686

veliina za upis u energetski certifikat za stambene zgrade [1.1]- nastavak
Naziv veliine
Godinji toplinski
gubici sustava
grijanja
QH,ls [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinji toplinski
gubici sustava
za zagrijavanje
potrone tople
vode
QW,ls [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja
potrebna
toplinska
energija
QH [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinje
potrebna
toplinska energija
za hlaenje QC,nd
[kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinji gubici
sustava hlaenja
za QC,ls [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja
potrebna
energija za
hlaenje QC
[kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja
potrebna
energija za
ventilaciju u
sustavu prisilne
ventilacije,
djelomine
klimatizacije
i klimatizacije
QVe ukljuujui
gubitke u
[kWh/a] i
[kWh/(m2a)]

obavezan
opcijski
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
Metoda prorauna
Poglavlje
5.4
5.5
Q W,ls = Q W,dis,ls + Q W,st,ls + Q W,gen,ls [kWh/a]
Rauna se kao zbroj potrebne toplinske energije za

grijanje i zagrijavanje potrone tople vode te gubitaka
oba sustava.
Prema HRN EN ISO 13790
QC, nd = QC,gn C, ls QC,ht
[kWh/a)
5.4
5.6
5.7
5.8
Prema HRN EN 15243
5.9
Rauna se kao zbroj potrebne energije za hlaenje i

gubitaka sustava hlaenja:
5.10
QC = QC,nd + QC,ls
[kWh/a)
Prema HRN EN ISO 13790, HRN EN 15241, HRN EN 15243
5.11

687 zgrada
Tablica 11.11- Metodologija odreivanja potrebnih veliina za upis u energetski certifikat za nestambene
zgrade [11.1]- nastavak
Naziv veliine
Godinja
potrebna
energija za
rasvjetu El
[kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja
isporuena
energija zgradi
Edel [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja
primarna energija
Eprim [kWh/a] i
[kWh/(m2a)]
Godinja emisija
CO2 [kg/a] i
[kg/(m2a)]
Koeficijent
transmisijskog
toplinskog
gubitka
HT [W/(m2K)]
11.5.2.
obavezan
opcijski
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
Metoda prorauna
Prema HRN EN 15193
Poglavlje
5.12
Rauna se kao:
E del = Q H +
QC
COP
5.14
[kWh/a]
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke
za stvarne i
referentne
klimatske
podatke

(NN 36/10)
5.16

i postojeih zgrada.
5.2

(NN 36/10)
5.15
Godinje potrebna toplinska energija za grijanje QH,nd prema HRN EN ISO 13790
Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10) godinja potrebna toplinska energija za grijanje jest raunski
odreena koliina topline koju sustavom grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu za odravanje unutarnje
projektne temperature u zgradi tijekom razdoblja grijanja. U energetski certifikat potrebno je unijeti i doputenu vrijednost
odreenu prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti (NN 110/08 i 89/09).
Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10), godinja potrebna toplinska energija za grijanje izraunava
se prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti (NN 110/08 i 89/09) koji predvia normu
HRN EN ISO 13790 kao osnovu prorauna, ali uz sljedee uvjete (lanak 14. Tehnikog propisa):
za proraun gubitaka topline, QH,ht, za zgradu s uvedenim sustavom za klimatizaciju i nestambenu zgradu gospodarske
namjene za unutarnju temperaturu grijanja, int,set,H, primjenjuje se projektom predviena vrijednost
za proraun gubitaka topline, QH,ht, za stambenu zgradu i nestambenu zgradu javne namjene koja nema uveden sustav za
klimatizaciju pretpostavlja se da unutarnja projektna temperatura grijanja iznosi int,set,H = 20C
u sluaju prekidanog grijanja (nestambene zgrade javne ili gospodarske namjene), gubici topline, QH,ht, raunaju se
tako da se unutarnja projektna temperatura grijanja zamijeni s usrednjenom unutarnjom temperaturom; projektno
trajanje prekida grijanja kod nestambenih zgrada javne namjene iznosi 7 sati s unutarnjom projektnom temperaturom
16C, a za nestambene zgrade gospodarske namjene trajanje prekida grijanja je prema podacima iz projekta;
unutarnji dobici topline, Qint, raunaju se s vrijednou 5 W/m plotine korisne povrine zgrade, ako drugim propisom nije
drukije odreeno
kod prorauna solarnih dobitaka topline, Qsol ne uzimaju se u obzir neprozirne plohe vanjskih graevnih dijelova koje su
izloene Sunevu zraenju, a kod prozirnih povrina potrebno je uzeti u obzir mjeru zasjenjenosti
687
688
kod prorauna koeficijenta toplinskog gubitka provjetravanjem, Hve, broj izmjena zraka, n, odreuje se prema
HRN EN ISO 13789 za srednju razinu nepropusnosti za zrak omotaa zgrade. Ako ne postoje toniji podaci, dodatni tok zraka
uslijed vjetra i uzgona, Vx, moe se raunati s vrijednosti Vx = 0,2Ve [m/h]
za efektivni toplinski kapacitet, Cm [Wh/K], grijanog dijela zgrade, koji se koristi kod utvrivanja stupnja iskoritenja dobitaka
topline, doputeno je koristiti pribline vrijednosti dobivene pomou izraza Cm = 15Ve [Wh/(mK)], za zgrade s preteno
laganim unutarnjim zidovima, sputenim stropovima, te za visoke hale, odnosno pomou izraza Cm = 50Ve [Wh/(mK)], za
zgrade s masivnim unutarnjim i vanjskim zidovima bez sputenih stropova. Primjenu ovih priblinih izraza treba navesti u
dijelu projekta kojim se daje tehniko rjeenje zgrade u odnosu na racionalnu uporabu energije i toplinsku zatitu te
kod prorauna gubitaka topline prostor garae s kojim granii grijana prostorija zgrade, promatra se kao vanjski prostor.
U nastavku se navodi opis prorauna godinje potrebne toplinske energije za grijanje prema normi HRN EN ISO 13790 koji se
treba koristiti uzimajui u obzir gore navedene uvjete.
11.5.2.1.

Openito o normi HRN EN ISO 13790 : Energetska svojstva zgrada Proraun potrebne
energije za grijanje i hlaenje prostora
Norma opisuje postupak prorauna godinje potronje energije za grijanje i hlaenje stambenih i nestambenih zgrada ili
dijelova zgrada.
Norma obuhvaa:
proraun izmjene topline transmisijom i ventilacijom unutar dijela zgrade koji se grije ili hladi na konstantnu temperaturu
proraun utjecaja unutarnjih dobitaka topline kao i dobitaka topline od Suneva zraenja na toplinsku bilancu
proraun godinje potrebne (korisne) energije za grijanje i hlaenje te
proraun potrebne energije za pogon ureaja za grijanje i hlaenje (konana energija)
Zgrada moe imati vie zona s razliitim postavkama temperatura, te moe biti grijana i hlaena s prekidima.
11.5.2.2.
Tipovi prorauna vremenski korak
Norma HRN EN ISO 13790 opisuje tri razliita pristupa proraunu potronje energije za grijanje i hlaenje s obzirom na
vremenski korak prorauna:
1. Kvazistacionarni proraun na bazi sezonskih vrijednosti
2. Kvazistacionarni proraun na bazi mjesenih vrijednosti i
3. Dinamiki proraun s vremenskim korakom od jednog sata ili kraim.
Prilikom prorauna potrebne energije zgrade za potrebe energetskog certificiranja, moe se koristiti kvazistacionarni proraun
na bazi mjesenih vrijednosti. Prorauni omoguuju odreivanje potrebne topline za grijanje i hlaenje za svaki mjesec u
godini, a godinja potronja energije izraunava se kao suma mjesenih vrijednosti.
Kod svih prorauna duljine vremenskih razdoblja uzimaju se prema HRN EN ISO 13790 (dodatak F), a prikazani su u tablici 11.12.

689 zgrada
Tablica 11.12 - Vremenska razdoblja

Period
11.5.2.3.
Broj dana
Vrijeme u h
Vrijeme u 106 s
Sijeanj
31
744
2,6784
Valjaa
28
372
2,4192
Oujak
31
744
2,6784
Travanj
30
720
2,592
Svibanj
31
744
2,6784
Lipanj
30
720
2,592
Srpanj
31
744
2,6784
Kolovoz
31
744
2,6784
Rujan
30
720
2,592
Listopad
31
744
2,6784
Studeni
30
720
2,592
Prosinac
31
744
2,6784
Godina
365
8760
31,536
Potrebni ulazni podaci
Potrebni ulazni podaci u poraun navedeni su u nastavku.

Meteoroloki podaci:
prosjena mjesena gustoa toplinskog toka Suneva zraenja na plohe razliitog nagiba i orijentacije [W/m2] i
prosjena mjesena temperatura vanjskog zraka qe [C].
Unutarnji projektni parametri:
unutarnje projektne temperature za sve proraunske zone qint [C] i
broj izmjena zraka u svakoj proraunskoj zoni n [h-1).
Podaci o dimenzijama i fizikalnim svojstvima zgrade:
povrine svih graevinskih dijelova zgrade, Ak [m2]
netto povrina poda kondicioniranih dijelova zgrade, Af [m2]
koeficijenti prolaza topline svih dijelova zgrade Uk [W/m2K]
koeficijenti prolaska topline svih tokastih toplinskih mostova c [W/K]
duinski koeficijenti prolaska topline svih linijskih toplinskih mostova y [W/mK] i
duljine linijskih toplinskih mostova l [m].
Podaci o sustavima u zgradi:
karakteristike sustava grijanja, pripreme tople vode, hlaenja, ventilacije, rasvjete i druge opreme
raspored ugraenih sustava unutar zgrade
nain koritenja sustava
regulacija ugraenih sustava te
karakteristike unutarnjih izvora topline.
Pri proraunu potrebne energija za referentne klimatske podatke meteoroloki podaci se uzimaju za kontinantalnu ili primorsku
Hrvatsku, a dani su u Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10), prilozi 7.A. i 7.B. Pri proraunu potrebne energije
za stvarne klimatske podatke uzimaju se meteoroloki podaci iz Tehnikog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj
zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09), prilog E i to za mjesto najblie stvarnoj lokaciji zgrade.
689
11.5.2.4.
Izlazni podaci - rezultati prorauna prema HRN EN ISO 13790
Izlazni podaci prorauna prema HRN EN ISO 13790 su za svaku zonu zgrade po mjesecima i ukupno za sezonu kako slijedi:
a) za reim grijanja
ukupna izmijenjena toplina transmisijom
ukupna izmijenjana toplina ventilacijom
ukupni unutarnji toplinski dobici ukljuujui iskoritene toplinske gubitke sustava
ukupni dobici topline od sunca
potrebna korisna energija za grijanje
potrebna konana energija za pogon sustava grijanja za svaki pojedini energent te
potrebna konana energija za pogon sustava ventilacije (reim grijanja) za svaki pojedini energent
b) za reim hlaenja
ukupna izmijenjena toplina transmisijom
ukupna izmijenjana toplina ventilacijom
ukupni unutarnji toplinski dobici ukljuujui iskoritene toplinske gubitke sustava
ukupni dobici topline od sunca
potrebna korisna energija za hlaenje
potrebna konana energija za pogon sustava hlaenja za svaki pojedini energent te
potrebna konana energija za pogon sustava ventilacije (reim hlaenja) za svaki pojedini energent.
11.5.2.5.
Podjela zgrade na proraunske zone
Zgradu je mogue podijeliti u razliite zone za koje se odvojeno rauna potrebna energija za grijanje i hlaenje.
Kriteriji podjele zgrade na zone
Podjela zgrade na proraunske zone vri se za dijelove zgrade koji se razlikuju:
prema namjeni (ako je 10% ili vie povrine u drugoj namjeni)
u pogledu vrste i reima uporabe termotehnikog sustava te
u vrijednostima unutarnje projektne temperature za vie od 4 K.
Glede meudjelovanja meu zonama norma HRN EN ISO 13790 nudi provedbu prorauna na tri naina:
cijela zgrada predstavlja jednu zonu
zgrada je podijeljena u nekoliko zona pri emu se ne uzima u obzir izmjena topline izmeu zona (ako je razlika unutarnjih
projektnih temperatura meu zonama < 5 K) te
zgrada je podijeljena u nekoliko zona pri emu se uzima u obzir izmjena topline izmeu zona (ako je razlika unutarnjih
projektnih temperatura meu zonama 5 K).
<
Prilikom prorauna potrebne energije zgrade za potrebe energetskog certificiranja proraun se moe provesti na trei nain
tako da se uzima u obzir izmjena topline izmeu zona (ako je razlika unutarnjih projektnih temperatura meu zonama 5 K).
<
690
int,H,1 = 20C
Af,1= 30
m2
int,H,2 = 22C
Af,2= 20 m2
ZONA I
ZONA II
int,H,3 = 20C
Af,3= 15 m2
int,H,II = 25C
Slika 11.15 - Primjer podjele zgrade na dvije zone i proraun unutarnje temperature za ZONU I

691 zgrada
Unutarnje postavne temperature pojedine prostorije za razdoblje grijanja i hlaenja uzimaju se iz tablice 11.13 (prema
HRN EN ISO 13790, Dodatak G)
Tablica 11.13 - Postavne vrijednosti unutarnje temperature za razdoblja grijanja i hlaenja ovisno o namjeni
zgrade (HRN EN ISO 13790)
Vrsta prostora
Unutarnja postavna
vrijednost
temperature ljeti, C
Unutarnja postavna
vrijednost
temperature zimi, C
Obiteljske kue
20
26
Stambene zgrade
20
26
Uredi
20
26
Obrazovne zgrade
20
26
Bolnice
22
26
Restorani
20
26
Trgovine
20
26
Sportski objekti
18
26
Unutarnja postavna temperatura zone za grijanje izraunava se prema sljedeem izrazu:
int,H =
A f,s int,H, s
s
Af, s
[C] (11.35)
s

gdje
su:
qint,H,s
- unutarnja postavna temperatura za grijanje prostora s povrine Af,s unutar zone [kWh] i
Af,s
- povrina prostora s unutar zone s razliitim postavnim temperaturama grijanja prostora[kWh].
Analogno tome unutarnja postavna temperatura za hlaenje u zoni s razliitim postavnim temperaturama odreuje se prema
izrazu:
int,C =
A f,s int,C, s
s
[C] (11.36)
Af, s
gdje su:
s

q

- unutarnja postavna temperatura za hlaenje prostora s povrine Af,s unutar zone [kWh] i
int,C,s
Af,s
- povrina prostora s unutar zone s razliitim postavnim temperaturama hlaenja prostora [kWh].
Primjer:
Postavna temperatura ZONE I prema slici 11.15 iznosi:
int,H =

11.5.2.6.
Af,s int,H,s
s
Af,s
30 20 + 20 22 + 15 20
= 20,62 C (11.37)
30 + 20 + 15
Trajanje sezone grijanja i hlaenja
Radi procjena energetskih potreba koje ovise o trajanju sezone grijanje i hlaenja (npr. potrebna godinja energija za rad
pumpi, ventilatora, centralnog predgrijavanja ili primarnog hlaenja-prethlaenja), potrebno je poznavati trajanje sezone
grijanja i hlaenja. Prilikom prorauna na mjesenoj bazi, kakav se koristi pri energetskom certificiranju zgrada, trajanje sezone
691
692
grijanja i hlaenja u proraunu nisu fiksno odreene, nego se odreuju ovisno o potronji korisne energije.
Trajanje sezone grijanja izraeno u mjesecima izraunava se prema sljedeem izrazu:
[mjesec) (11.38)
L = m =12 f
H m =1 H,m
gdje je:
fH,m
- udio broja dana u mjesecu koji pripada sezoni grijanja [-].
Udio dana u pojedinom mjesecu koji se ubraja u sezonu grijanja, odreuje se temeljem omjera pripadajue mjesene potronje
energije za grijanje i ukupne energije za grijanje, hlaenje, predgrijavanje i predhlaenje ventilacijskog zraka prema sljedeem
izrazu:
QH,nd
(11.39)
fH =
QH,nd + QC,nd + QV,pre - heat + QV,pre - cool
gdje
su:

QH,nd
- mjesena potrebna korisna energija za grijanje [kWh]
QC,nd
- mjesena potrebna korisna energija za hlaenje [kWh]
QV,pre-heat
- mjesena potrebna korisna energija za predgrijavanje ventilacijskog zraka [kWh] i
QV,pre-cool
- mjesena potrebna korisna energija za prethlaenje ventilacijskog zraka [kWh].
Faktor fH rauna se za svaki mjesec u godini.
Analogno tome trajanje sezone hlaenja odreuje se prema sljedeem izrazu:
[mjesec] (11.40)
L = m =12 f
C m =1 C,m
gdje je:
fC,m
- udio dana u mjesecu koji pripada sezoni hlaenja [-].
Udio dana u pojedinom mjesecu koji se ubraja u sezonu hlaenja odreuje se temeljem omjera pripadajue mjesene potronje
energije za hlaenje i ukupne energije za grijanje i hlaenje prema sljedeem izrazu:
fC =
QC,nd
QH,nd + QC,nd
(11.41)

gdje su:
QH,nd
- mjesena potrebna korisna energija za grijanje [J] i
QC,nd
- mjesena potrebna korisna energija za hlaenje [J].
11.5.2.7.
Godinja potrebna toplinska energija za grijanje
Za stambene zgrade se najee pretpostavlja da je grijanje kontinuirano ili kvazikontinuirano (kada je razlika postavnih
vrijednosti eljene unutarnje temperature u normalnim razdobljima grijanja u odnosu na razdoblje reduciranog grijanja manja
od 3 C). Potrebna toplinska energija za grijanje za kontinuirano grijanje rauna se prema izrazu:

Q
= QH, nd, cont = QH,ht H, gn QH,gn [J]
(J) (11.42)
H, nd
gdje su:
QH,ht
QH,nd,cont
QH,gn
hH,gn
- ukupna izmijenjena toplina u razdoblju grijanja [J]

- ukupna potrebna korisna energija za grijanje zone pri kontinuiranom grijanju [J]
- ukupni toplinski dobici zgrade u razdoblju grijanja [J] i
- faktor iskoritenja toplinskih dobitaka pri grijanju.
Pri kvazikontinuiranom grijanju za postavnu vrijednost eljene unutarnje temperature uzima se prosjena vrijednost postavnih
vrijednosti temperature Dqset,calc, slika 11.16.

693 zgrada
set
set, calc
set < 3K
tc
Slika 11.16 - Prosjena vrijednost postavne temperature pri kvazikontinuiranom grijanju i hlaenju
Neke nestambene zgrade imaju izrazito nekontinuirani pogon grijanja, to se osobito odnosi na pogon kod kojega je nou i
vikendima znatno reducirana postavna vrijednost unutarnje temperature. U takvim sluajevima treba uzeti u obzir utjecaj
nekontinuiranog grijanja na godinju potronju energije za grijanje.
Potronja energije za grijanje pri nekontinuiranom (intermitentnom) grijanju rauna se prema izrazu:
QH, nd = QH, nd, interm = aH,red QH, nd, cont [J] (11.43)

gdje je:
aH,red
- bezimenzijski redukcijski faktor za nekontinuirano grijanje prema HRN EN ISO 13790.
Bezdimenzinski faktor koji uzima u obzir utjecaj nekontinuiranog grijanja izraunava se prema:

aH, red = 1 3 H,0 H 1 fH,hr (11.44)

gdje su:

fH,hr
- udio sati u tjednu tijekom kojih grijanje radi s normalnom postavnom vrijednou unutarnje temperature (npr.
ako grijanje u poslovnoj zgradi radi samo pet dana u tjednu po 10 sati slijedi (510)/(724) = 0,3)
t
- vremenska konstanta zone zgrade [h)
tH,0
- referentna vremenska konstanta za grijanje [h) - za mjeseni proraun iznosi tH,0 =15 h te
gH
- odnos toplinskih dobitaka i ukupne izmijenjene topline transmisijom i ventilacijom u reimu grijanja
tj. H =
QH,gn
QH,ht
[-).
Vremenska konstanta zgrade iznosi:
Cm 3600
[h] (11.45)
H tr, adj + H ve, adj
gdje je:

Htr, adj
- koeficijent transmisijske izmjene topline proraunske zone sveden na razliku temperatura vanjskog i
unutarnjeg zraka [W/K]
Hve, adj

Cm
- koeficijent ventilacijske izmjene topline proraunske zone sveden na razliku temperatura vanjskog i unutarnjeg
zraka [W/K]
- toplinski kapacitet zgrade ili proraunske zone [J/K] pojednostavljeno se moe usvojiti kao:
( )
= 180 kJ/ (m K ) A (m )
= 330 kJ/ (m K ) A (m )
Cm = 470 kJ/ m2K Af (m2 ) za teke zone zgrade

Cm
Cm
za lagane zone zgrade te
za srednje teke zone zgrade
gdje je Af povrina kondicioniranog dijela proraunske zone zgrade proraunata s vanjskim dimenzijama.
Pri proraunu se koriste fizikalne veliine prema sljedeim definicijama:
693
694
Koeficijent transmisijske izmjene topline - jest veliina toplinskog toka transmisijom iz grijanog prostora prema vanjskom
okoliu podijeljena s razlikom temperatura unutarnjeg prostora i vanjskog okolia [W/K].
Koeficijent ventilacijske izmjene topline - jest veliina toplinskog toka ventilacijom iz grijanog prostora prema vanjskom
okoliu podijeljena s razlikom temperatura unutarnjeg prostora i vanjskog okolia [W/K].
Koeficijent toplinskih gubitaka - jest veliina ukupnog toplinskog toka (transmisijom i ventilacijom) iz grijanog prostora
prema vanjskom okoliu podijeljena s razlikom temperatura unutarnjeg prostora i vanjskog okolia (W/K).
Koeficijent toplinske veze - jest openito veliina izmijenjenog toplinskog toka podijeljena s razlikom temperatura izmeu
dva prostora odvojenih nekim konstrukcijskim elementom [W/K].
Ukupna izmijenjena toplina u reimu grijanja

Ukupna izmijenjana toplina proraunske zone u reimu grijanja kada se zgrada sastoji samo od jedne zone ili u sluaju vie
zona kada je razlika temperatura u susjednim zonama manja od 5 K, za promatrano vremensko razdoblje (mjesec), rauna se
prema izrazu:
Q = Qtr + Qve [J] (11.46)
H,ht
gdje su:
Qtr
- izmijenjena toplina transmisijom za proraunsku zonu [J] i
Qve
- izmijenjena toplina ventilacijom za proraunsku zonu [J].
Izmijenjena toplina proraunske zone u reimu grijanja kada se zgrada sastoji od vie zona ija je razlika unutarnjih temperatura
meu zonama z i y vea ili jednaka 5 K, za promatrano vremensko razdoblje (mjesec), rauna se prema izrazu:
QH,ht = Qtr + Qve + Qtr,zy + Qve,z y [J] (11.47)

gdje su:
Qtr
- izmijenjena toplina transmisijom za zonu z prema vanjskom okoliu [J]
Qve
- izmijenjena toplina ventilacijom za zonu z prema vanjskom okoliu [J]
Qtr, zy
- izmijenjena toplina transmisijom iz zone z prema zoni y [J] i
Qve,z y - izmijenjena toplina ventilacijom iz zone z prema zoni y [J].
Izmijenjena toplina transmisijom prema vanjskom okoliu za zonu z, rauna se za svaki mjesec i to prema izrazu:

gdje su:
Htr,adj

qint,H
qe
t
Qtr = H tr, adj (int,H e ) t
[J] (11.48)
- koeficijent transmisijske izmjene topline proraunske zone sveden na razliku temperatura vanjskog i unutarnjeg
zraka (prema HRN EN ISO 13789) [W/K]
- unutarnja postavna temperatura grijane zone [C]
- srednja vanjska temperatura za proraunsko razdoblje (mjesena) [C] te
- proraunsko vremensko razdoblje [s].
Izmijenjana toplina ventilacijom prema vanjskom okoliu za zonu z raunaju se takoer za svaki mjesec i to prema izrazu:

gdje je:
Hve,adj

qint,H
qe
t
Qve = H ve, adj (int,H e ) t
[J] (11.49)
zraka (prema HRN EN ISO 13789) [W/K]
- unutarnja postavna temperatura grijane zone [C]
- srednja vanjska temperatura za proraunsko razdoblje (mjesena) [C] i
Za sluaj kada se zgrada sastoji od dvije ili vie zona ija je razlika unutarnjih postavnih temperatura vea ili jednaka 5 K ,rauna
se transmisijska i ventilacijska izmjena topline meu zonama, slika 11.17.

695 zgrada
Qve,zy
ZONA z
Qtr, zy
ZONA y
Slika 11.17 - Izmjena topline transmisijom i ventilacijom meu zonama z i y.

Izmijenjena toplina transmisijom iz zone z prema zoni y iznosi:
Q = H tr, zy z ,H y ,mn t [J] (11.50)

tr,zy
gdje su:
Htr,zy
- koeficijent transmisijske izmjene topline izmeu zona z i y [W/K]
qz,H
- unutarnja postavna temperatura grijane zone z [C]
qy,mn
- aktualna srednja temperatura u susjednoj zoni y ukljuujui pregrijanje ili pothlaivanje [C] i
t
Izmijenjena toplina ventilacijom iz zone z prema zoni y iznosi:
Q
= H ve, z y z ,H y ,mn t [J] (11.51)
ve,z y
gdje su:
Hve,z->y - koeficijent ventilacijske izmjene topline izmeu zona z i y [W/K]
qz,H
qy,mn
t
Aktualna srednja temperatura susjedne zone za grijanje rauna se prema izrazu (Dodatak B norme):
QH,gn + QH,nd + HH,ht,k a,k btr,k t [C] (11.52)
y ,mn
HH,ht,k btr,k t
gdje su:
k
QH,nd
- mjesena potrebna korisna energija za grijanje susjedne zone y [J]
HH, ht,k - k-ti element unutar ukupnog koeficijenta izmjene topline susjedne zone y za sluaj grijanja sveden na razliku

temperatura vanjskog i unutarnjeg zraka [W/K]
btr,k
- faktor prilagodbe, btr,k=1 ako je temperatura s druge strane graevinskog elementa razliita od vanjske
temperature zraka
QH,gn
- mjeseni ukupni toplinski dobici zgrade u reimu grijanja [J]
qa,k
- za k-ti element transmisijske izmjene topline oznaava temperaturu s vanjske strane graevinskog elementa

qe,k [C], a za k-ti element ventilacijske izmjene topline oznaava temperatura dobavnog zraka qa,sup,k [C] i
t
- vremenski korak prorauna mjesec [s].
695
696
Kod zgrada s vie zona, ija je razlika unutarnjih postavnih temperatura vea ili jednaka 5 K, proraun potrebne korisne energije
za grijanje zone vri se u koracima, tj. iterativno (najee u dvije ili tri iteracije) prema sljedeem algoritmu:
1) u poetku se usvaja da je aktualna srednja temperatura svake zone jednaka postavnoj vrijednosti unutarnje temperature
odreenoj prema jednadbi (11.35) u poglavlju 11.5.2.5.
2) izraunavaju se potrebne energije za grijanje svake zone uzimajui u obzir transmisijsku i ventilacijsku izmjenu topline meu
zonama na gore opisani nain
3) na temelju netom dobivenih potrebnih energija za grijanje izraunavaju se aktualne srednje temperature zone prema
gornjoj jednadbi (11.51) te
4) ako se nova izraunata aktualna srednja temperatura razlikuje od pretpostavljene za vie od 0,5C, postupak se ponavlja od
koraka 2), a u protivnom iteracijski postupak prorauna je okonan.
Koeficijent transmisijske izmjene topline

Koeficijent transmisijske izmjene topline zone sveden na razliku temperatura vanjskog i unutarnjeg zraka odreuje se u skladu
s normom HRN EN ISO 13789 prema sljedeem izrazu:
H
= H D + H g,m + H U + H A [W/K] (11.53)
tr, adj
gdje su:
HD
- koeficijent transmisijske izmjene topline izravno prema vanjskom okoliu [W/K]
Hg,m
- koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu, odreen za svaki proraunski mjesec [W/K]
HU
- koeficijent transmisijske izmjene topline kroz negrijani prostor prema vanjskom okoliu [W/K] te
HA
- koeficijent transmisijske izmjene topline prema susjednim zgradama [W/K].
Openiti izraz za pojedini koeficijent transmisijskog gubitka sastoji se od tri dijela i moe se prema normi HRN EN ISO 13789
napisati u obliku:
H x = btr,x A iU i + l k k + j [W/K] (11.54)

i
k
j
gdje su:

Ai
- povrina i-tog graevinskog elementa ovojnice zgrade [m2]
Ui
- koeficijent prolaza topline i-tog graevinskog elementa [W/(m2K)]
lk
- duljina k-tog linearnog toplinskog mosta [m]
yk
- duinski koeficijent prolaza topline k-tog linearnog toplinskog mosta [W/(m K))
cj
- koeficijent prolaza topline j-tog tokastog toplinskog mosta [W/K] i
btr,x
- faktor prilagodbe, btr,x 1, ako je temperatura s druge strane graevinskog elementa razliita od vanjske
temperature zraka (npr. kada je s druge strane kondicionirani ili nekondicionirani prostor te u sluajevima poda
na tlu). Njime se svi koeficijenti transmisijskih gubitaka svode na istu razliku temperatura i to izmeu
temperature vanjskog i unutarnjeg zraka. Odreuje se u skladu s normom HRN EN ISO 13789.
Za sve proraune, ako nije drugaije zahtijevano, rabe se vanjske dimenzije zgrade. Pri tome se linearni i tokasti toplinski
mostovi mogu zanemariti ako je glavni izolacijski sloj jednolike debljine i prekriva cijelu vanjsku ovojnicu zgrade, a time i
potencijalne toplinske mostove.
Kod postojeih starih neizoliranih zgrada, toplinski mostovi se mogu uzeti u obzir prema toki 2.1 iz priloga G norme HRN EN
ISO 13790 i to iz tablice G1.
Zbrajanje dijelova izraza vri se po svim graevinskim elementima koje razdvajaju unutarnji prostor i prostor s druge strane
konstrukcije (povrinama, linijskim i tokastim toplinskim mostovima). Pri tome se razlikuju povrine prema vanjskom zraku i
one prema drugim prostorima (tlo, nekondicionirani prostor ili nasuprotni kondicionirani prostor). Horizontalna granica koja
dijeli graevinske elemente ispod povrine tla (one koje izmjenjuju toplinu s tlom) i graevinske elemente iznad tla (one koje
izmjenjuju toplinu s vanjskim zrakom), odreuje se na sljedei nain (prema HRN EN ISO 13370):
za zgrade s podom na tlu, uzdignutim podom i negrijanim podrumom kao granica se uzima razina unutarnje povrine poda
prizemlja, a
za zgrade s grijanim podrumom kao granica se uzima stvarna razina tla.

697 zgrada
U sluaju vie tipova poda na tlu ili vie razliitih susjednih kondicioniranih ili nekondicioniranih prostora, vrijednosti za
koeficijente transmisijske izmjene topline se zbrajaju, koristei pripadajuu vrijednost faktora prolagodbe btr,x za svaki
graevinski element.
Nain prorauna koeficijenta transmisijske izmjene topline za specifine sluajeve dan je u nastavku.
Izmjena topline kroz prozore i vrata
Za sve prozore i ostale providne povrine za udio plotine prozorskog okvira u ukupnoj povrini prozora, uzima se vrijednost
0,3. Utjecaj none izolacije prozora (roletama i kapcima) u proraunu se ne uzima u obzir.
Vrijednosti koeficijenata transmisijske izmjene topline za prozore i vrata mogu se odrediti prema HRN ISO 10077-1 i
HRN ISO 10077-2.
Izmjena topline prema tlu
Kako bi se uzela u obzir velika toplinska tromost tla te adekvatna temperaturna razlika kod izmjene topline s tlom, proraun se
vri na mjesenoj bazi i to prema normi HR EN ISO 13370, Dodatak A.
Proraun izmjene topline prema tlu vri se na mjesenoj bazi, koristei dodatne periodike koeficijente koji uzimaju u obzir
toplinsku inerciju tla u odnosu na godinji hod temperatura vanjskoga zraka. Pri tome se zanemaruje utjecaj podzemne vode.
Koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu za proraunski mjesec iznosi:
H g,m =
m
i,m e,m
[W/K] (11.55)
gdje
su:

Fm
- toplinski tok izmjene topline s tlom za proraunski mjesec [W/m2]
qi,m
- unutarnja temperatura za proraunski mjesec m [C] i
qe,m
- srednja vanjska temperatura za proraunski mjesec m [C].
Proraun se provodi uz pretpostavku konstantne unutarnje temperature i uz varijaciju srednje mjesene vanjske temperature
zraka i zemlje. Uzima se u obzir kanjenje, tj. fazni pomak godinjih procjena toplinskog toka prema tlu u odnosu na godinje
promjene srednjih mjesenih vanjskih temperatura zraka. Ovo se opisuje parametrom b (slika 11.18).
Godinja varijacija srednje mjesene temperature zraka izraunava se prema izrazu:
e,m = e e cos 2
12
[C] (11.56)

Toplinski tok izmjene topline s tlom iskazuje se stacionarnom komponentom i periodikom komponentom zbog godinjih
promjena vanjske temperature. Toplinski tok izmjene topline s tlom za proraunski mjesec, izraunava se prema sljedeem
izrazu:
m
m = H g i e + H pee cos 2
[W/K] (11.57)
12

gdje
su:
Hg
- stacionarni koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu [W/K]
Hpe
- periodiki koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu [W/K]
- srednja godinja unutarnja temperatura [K] ili [C]
i

- srednja godinja vanjska temperatura [K] ili [C]
e

godinja amplituda promjene vanjske temperature od srednje vrijednosti (polovica razlike godinje
e

maksimalne i minimalne srednje mjesene temperature)
m
- broj mjeseca (od m=1 za sijeanj do m=12 za prosinac)
t
- broj mjeseca s najmanjom vanjskom temperaturom (t = 1) te
b
- fazni pomak godinje promjene toplinskog toka prema tlu u odnosu na godinje promjene temperature
vanjskog zraka u mjesecima, ovisno o vrsti poda, uzima se prema podacima danim u tablici 11.14.
697
698
mjeseci
Slika 11.18 - Fazni pomak promjena izmijenjenog toplinskog toka prema tlu i promjena srednjih mjesenih vanjskih
temperatura zraka
Kada su poznate srednje mjesene temperature vanjskog zraka, toplinski tok izmjene topline s tlom za proraunski mjesec,
moe se jednostavnije izraunati prema sljedeem izrazu:
= H g i e + H pe e e,m [W] (11.58)

m
gdje su:
Hg
- stacionarni koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu [W/K]
Hpe
- periodiki koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu [W/K]
- srednja godinja unutarnja temperatura [C]
i
- srednja godinja vanjska temperatura [C]
e
qe,m
- srednja vanjska temperatura za proraunski mjesec m [C] i
m
- redni broj pojedinog mjeseca (od m=1 za sijeanj do m=12 za prosinac).
Tablica 11.14 - Fazni pomak u mjesecima koji opisuje kanjenje promjena toplinskog toka prema zemlji u
odnosu na promjenu vanjske temperature zraka za razliite tipove poda
Vrsta poda
Pod na tlu, bez rubne izolacije
Pod na tlu s horizontalnom unutarnjom rubnom izolacijom
Pod na tlu s vertikalnom ili vanjskom rubnom izolacijom
Uzdignuti pod
Grijani ili negrijani podrum
Stacionarni koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu, rauna se prema izrazu (HRN EN 13370):
H = A U + P g [W/K] (11.59)
g
gdje su:
A
- povrina poda [m2]
U
- koeficijent prolaza topline izmeu unutarnjeg i vanjskog prostora [W/(m2K)]
P
- izloeni opseg poda [m] i
yg
- duljinski koeficijent prolaza topline za spoj zida i poda [W/(m K)].
Pri proraunu koeficijenta prolaza topline za koeficijent toplinske vodljivosti tla uzima se l = 2 W/(mK). Za proraun toplinskog
toka kroz tlo koristi se srednja godinja unutarnja temperatura. Ako je za razliite prostorije neposredno iznad tla definirana
razliita unutarnja temperatura, treba uzeti srednju vrijednost unutarnje temperature u ovisnosti o povrinama pojedinog
prostora razliite unutarnje temperature. Duljinski koeficijent prolaska topline linearnog toplinskog mosta za spoj zida i poda
yg, rauna se za vanjske dimenzije zgrade.

699 zgrada
Koeficijent prolaza topline U rauna se posebno za etiri razliita sluaja:

1) ploa na tlu (pod na tlu)
2) pod uzdignut od tla (uzdignuti pod)
3) grijani podrum i
4) negrijani podrum.
U svrhu prorauna koeficijenta prolaza topline potrebno je prethodno izraunati karakteristinu dimenziju poda kako slijedi:

A
(11.60)
B =
0,5 P

gdje su:
A
- povrina poda [m2] i
P
- izloeni opseg poda [m].
Izloeni opseg poda P predstavlja ukupnu duljinu vanjskih zidova koji odvajaju unutarnji prostora od vanjskog okolia i to:
kod prorauna cijele zgrade P je ukupni opseg zgrade, a A je ukupna povrina poda
kod prorauna gubitaka topline za dio zgrade (npr. kod prorauna za pojedine stanove) P ukljuuje duljinu vanjskih zidova
koji odvajaju grijani prostor od vanjskog okolia, ali ne ukljuuje dio zidova koji odvajaju promatrani dio zgrade od ostalih
grijanih dijelova, dok A predstavlja povrinu poda promatranog dijela zgrade
negrijani dijelovi izvan izoliranog dijela zgrade kao to su garae i spremita, ne uzimaju se u obzir pri proraunu P i A, ali
se uzima u obzir duljina zidova izmeu tih negrijanih dijelova i grijanog dijela zgrade. Tada se izmjena topline prema tlu
rauna kao da tih negrijanih prostora nema.
Za sluaj podruma, B se proraunava na temelju povrine i opsega podruma ne ukljuujui zidove podruma.
Koeficijent prolaza topline U za pod na tlu (slika 11.19(a) ), rauna se razliito u ovisnosti o veliini dt prema tablici 11.15.
Tablica 11.15 - Nain prorauna koeficijenta prolaza topline za poda na tlu u ovisnosti o dt
za dt < B
neizolirani ili slabo izolirani podovi
za dt B
dobro izolirani podovi
Vrijednost dt izraunava se prema izrazu:
(11.61)
d t = w + (R si + R f + R se )
gdje su:
l
- koeficijent toplinske vodljivost tla l = 2 W/(mK)
w
- ukupna debljina zida [m]
Rsi
- toplinski otpor s unutarnje strane [m2K/W]
Rf
- toplinski otpor podne konstrukcije [m2K/W]

Pri proraunu toplinskog otpora podne konstrukcije zanemaruje se toplinski otpor tankih podnih obloga velike

toplinske provodljivosti. Toplinski otpor armirano-betonske podne ploe uzima se u obzir.
Rse
- toplinski otpor s vanjske strane [m2K/W]
Koeficijenti prolaza topline za sluaj poda uzdignutog od tla, grijanog podruma ili negrijanog podruma, proraunavaju se na
slian nain, a postupak je detaljnije opisan u normi HRN EN 13370.
699
700
Slika 11.19 - Razliite izvedbe poda: a) pod na tlu; b) uzdignuti pod; c) grijani podrum
Periodiki koeficijent transmisijske izmjene topline prema tlu Hpe izraunava se razliito, ovisno o izvedbi poda. Za pod na tlu,
izraunava se prema sljedeem izrazu:
H pe = 0,37 P ln + 1
d
t
[W/K] (11.62)
gdje
su:

P
- izloeni opseg poda [m]
l
- koeficijent toplinske vodljivost tla l = 2 W/(mK)
dt
- veliina koja se izraunava prema gore navedenom izrazu (11.61)
d
- periodika dubina prodiranja [m] uzima se u ovisnosti o tipu tla prema podacima danim u tablici 11.16.
Tablica 11.16 - Periodika dubina prodiranja, ovisno o vrsti tla

Kategorija
Vrsta tla
d [m]
glinasto ili muljevito tlo
2,2
pijesak ili ljunak
3,2
homogena stijena
4,2
Periodiki koeficijenti transmisijske izmjene topline prema tlu Hpe za ostale izvedbe poda (sluaj poda uzdignutog od tla,
grijanog podruma ili negrijanog podruma), proraunavaju se na slian nain, a postupak je detaljnije opisan u normi
HRN EN 13370, u dodatku F.
Izmjena topline kroz negrijani prostor prema vanjskom okoliu

Odreuje se prema HRN EN ISO 13789.
Koeficijent transmisijske izmjene topline kroz negrijani prostor prema vanjskom okoliu, odreuje se prema izrazu:
[W/K] (11.63)
H U = btr,U Liu
gdje su:
Liu
- koeficijent toplinske veze transmisijom izmeu grijanog i negrijanog prostora Liu = LD,iu [W/K] i
btr,U
- faktor prilagodbe, btr,U 1 ako je temperatura s druge strane graevinskog elementa razliita od vanjske
temperature zraka.
Koeficijent toplinske veze transmisijom rauna se prema izrazu:
LD = A iU i + l k k + j [W/K]

(11.64)

701 zgrada
gdje su:
Ai
Ui
lk
yk

cj
- povrina i-tog graevinskog elementa [m2]

- koeficijent prolaza topline i-tog graevinskog elementa [W/(m2K)]
- duljina k-tog linearnog toplinskog mosta [m]
- duinski koeficijent prolaza topline k-tog linearnog toplinskog mosta
[W/(m K)] te
- koeficijent prolaza topline j-tog tokastog toplinskog mosta [W/K].
Za proraun gubitaka kroz negrijani prostor prema vanjskom okoliu faktor prilagodbe btr,U iznosi:
btr,U =
H ue
H iu + H ue
(11.65)
gdje
su:

Hue
- koeficijent ukupne izmjene topline (transmisijom i ventilacijom) od negrijanog prostora prema vanjskom
okoliu [W/K] i
Hiu
- koeficijent ukupne izmjene topline (transmisijom i ventilacijom) od grijanog prostora prema negrijanom
prostoru [W/K].
Navedeni koeficijenti ukupne izmjene topline raunaju se prema izrazima:
[W/K] (11.66)
H = Liu + H V,iu
iu
[W/K] (11.67)
H ue = Lue + H V,ue
gdje su:
Liu
- koeficijent toplinske veze transmisijom izmeu grijanog i negrijanog prostora Liu = LD,iu [W/K] prema gornjem
izrazu
Lue
- koeficijent toplinske veze transmisijom izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia Lue = LD,ue+Hg,ue [W/K]
prema gornjim izrazima
HV,iu
- koeficijent izmjene topline ventilacijom izmeu grijanog i negrijanog prostora [W/K] te
HV,ue
- koeficijent izmjene topline ventilacijom izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia [W/K].
Koeficijenti ventilacijske izmjene topline raunaju se prema izrazima:
H = c Viu
[W/K] (11.68)
V,iu
H V,ue = c Vue [W/K] (11.69)

gdje su:
r
- gustoa zraka [kg/m3]
c
- specifini toplinski kapacitet zraka [J/(kgK)]
Viu
- protok zraka izmeu grijanog i negrijanog prostora [m3/s) i
Vue
- protok zraka izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia [m3/s).
Za praktine proraune uzima se c = 1200 [J/(m3K].
Moe se pretpostaviti da nema izmjene zraka izmeu grijanog i negrijanog prostora te se usvaja Viu = 0 .
Protok zraka izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia, izraunava se prema izrazu:
n
Vue = Vu ue
3600

gdje
su:
Vu
nue
[m3/s] (11.70)
- volumen zraka u negrijanom prostoru [m3] i

- broj izmjena zraka izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia [1/h].
Broj izmjena zraka izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia, uzima se iz tablice 11.17.
701
702
Tablica 11.17 . - Broj izmjena zraka izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia u ovisnosti o
zrakopropusnosti prostora
Broj
Tip zrakopropusnosti
nue [1/h]
Bez prozora i vrata prema vanjskom okoliu, svi spojevi dobro zabrvljeni,
bez ventilacijskih otvora prema vanjskom okoliu
Svi spojevi dobro zabrvljeni, bez ventilacijskih otvora prema vanjskom

okoliu
0,5
Svi spojevi dobro zabrvljeni, mali ventilacijski otvori
Postoji zrakopropusnot zbog pojedinih otvorenih spojeva ili stalno

otvorenih ventilacijskih otvora
Postoji zrakopropusnost zbog brojnih otvorenih spojeva ili velikih ili

brojnih stalno otvorenih ventilacijskih otvora
10
Ako je poznat broj izmjena zraka prostora u jednom satu pri razlici tlaka od 50 Pa izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia
n50, broj izmjena zraka izmeu negrijanog prostora i vanjskog okolia moe se procijeniti prema empirijskom izrazu:
n=
n50
20
[1/h] (11.71)

U tom sluaju se usvaja vrijednost nue iz tablice 11.17 koja je najblia procijenjenoj vrijednosti n.
Izmjena topline prema susjednim zgradama
Izmjena topline transmisijom prema susjednim zgradama uzima se u obzir ako se postavna unutarnja temperatura susjedne
zgrade razlikuje za 5 K ili vie od postavne unutarnje temperature zgrade za koju se proraunavaju energetske potrebe.
Proraun je analogan proraunu koeficijenta transmisijske izmjene topline kroz negrijani prostor. Pri tome se ne uzima u obzir
izmjena topline ventilacijom i infiltracijom iz susjednih zgrada. Stvarna razlika temperatura u usporedbi s razlikom temperatura
grijanog prostora i vanjskog okolia, uzima se u obzir s faktorom prilagodbe btr,x.
Koeficijent ventilacijske izmjene topline
Koeficijent ventilacijske izmjene topline odreuje se u skladu s normom HRN EN ISO 13790 prema sljedeem izrazu:
[W/K] (11.72)
H ve = cp bve,k q ve,k,mn (W/K)
gdje
su:
k

r
- gustoa zraka [kg/m3)
cp
- specifini toplinski kapacitet zraka pri konstantnom tlaku [J/kgK)
za praktine proraune uzima se cp = 1200 J/(m3K)
bve,k
- faktor prilagodbe za svaki pojedini (k-ti) element koji pridonosi ventilacijskim gubicima. bve,k 1,
ako je temperatura ulaznog zraka razliita od vanjske temperature zraka (sluaj kod predgrijavanja,
predhlaenja zraka ili rekuperacije topline) te
qve,k,mn
- vremenski uprosjeeni protok zraka u proraunskom razdoblju za svaki pojedini (k-ti) element koji pridonosi
ventilacijskim gubicima [m3/s].
Vremenski uprosjeeni protok zraka qve,k,mn, izraunava se prema izrazu:
q
=f
q
[m3/s] (11.73)
ve, k, mn ve, t , k ve, k
gdje su:
qve,k
- protok zraka za svaki pojedini (k-ti) element koji pridonosi ventilacijskim gubicima u proraunskom razdoblju
[m3/s) odreen prema HRN EN 15242 i/ili HRN EN 15241 i
fve, t, k
- udio vremena rada u danu za svaki pojedini (k-ti) element koji pridonosi ventilacijskim gubicima u
proraunskom razdoblju (za cjelodnevni pogon fve,t,k = 1) , odreen prema HRN EN 15242 i/ili HRN EN 15241.

703 zgrada
Pri proraunu koeficijenata ventilacijske izmjene topline i primjeni norme HRN EN 15242 i/ili HRN EN 15241 potrebno je voditi
rauna o sljedeem:
1) Pri razliitim uvjetima pogona u reimu grijanja i u reimu hlaenja, potrebno je koristiti odvojene ulazne podatke. To se
osobito odnosi na sluaj kada u ljetnom i zimskom reimu rada razliiti protoci ventilacijskog zraka
2) Za sluaj ventilacije vanjskim zrakom i infiltracije vanjskog zraka faktor prilagodbe iznosi bve,k = 1
3) Za sluaj ventilacije i infiltracije iz susjednih nekondicioniranih prostora usvaja se, pojednostavljeno, bve,k = 1
4) Ventilacija i infliltracija iz susjednih zgrada ne uzima se u obzir
5) Izmjena topline ventilacijom izmeu razliitih toplinski povezanih zona ne uzima se u obzir
6) Utjecaj jedinice za regenaraciju topline uzima se u obzir prema proraunu opisanom u normi HRN EN 13790 (toka 9.3.3.8)
7) Kod prisilne ventilacije s centralnim predgrijanjem i prethlaenjem zraka proraun treba provesti tako da se vri odvojen
proraun potrebne energije za predgrijanje i prethlaenje. Tada se pri proraunu koeficijenta ventilacijske izmjene topline
koristi faktor prilagodbe, izraunat temeljem temperature ventilacijskog zraka na ulazu u proraunsku zonu zgrade prema
izrazu:
bve, k =
int sup, k
(11.74)
int e

gdje su:
qint
- unutarnja postavna temperatura kondicionirane zone [C]
qsup, k
- temperatura zraka na izlazu iz jedinice centralnog predgrijanja ili predhlaenja i na ulazu u proraunsku zonu
zgrade [C] i
qe
- temperatura vanjskog zraka [C].
Energija potrebna za predgrijanje rauna se prema izrazu:
Q
= cp fve, t, k q ve, k sup,k e t
V, pre - heat
[J]
(11.75)
Analogno se energija potrebna za prethlaenje rauna prema sljedeem izrazu:
(11.76)
Q
= cp fve, t, k q ve, k e sup,k t [J]
V, pre - cool
gdje su:
r
- gustoa zraka [kg/m3)
cp
- specifini toplinski kapacitet zraka pri konstantnom tlaku [J/kgK], pri emu se za praktine proraune uzima
[J/(m3K)]
fve, t, k
- udio vremena rada u danu za svaki pojedini (k-ti) element koji pridonosi ventilacijskim gubicima u
proraunskom razdoblju (za cjelodnevni pogon fve, t, k = 1), odreen prema HRN EN 15242 i/ili HRN EN 15241,
qve,k,mn
- protok zraka za svaki pojedini (k-ti) element ventilacije koji je predgrijan ili prethlaen te ulazi u proraunsku
zonu s temperaturom qsup,k, odreen prema HRN EN 15242 i/ili HRN EN 15241[m3/s],
qsup, k
- temperatura zraka na izlazu iz jedinice centralnog predgrijanja ili predhlaenja i na ulazu u proraunsku zonu

zgrade [C]
qe
- temperatura vanjskog zraka [C] te
t
Ako se predgrijanje ili prethlaenje koristi zajedno s regeneratorom topline, utjecaj regeneratora topline uzima se u obzir tako
da se u prethodnim izrazima (11.75 i 11.76) vanjska temperatura qe zamijeni s temperaturom zraka koji dolazi iz regeneratora
topline.
8) Pretpostavlja se da je zgrada podijeljena na zone tako da jedan ventilacijski sustav ne opsluuje vie od jedne zone, te se
moe zanemariti prestrujavanja zraka izmeu zona
9) Pri proraunu koristi se mjesena metoda s jednom srednjom mjesenom temperaturom vanjskog zraka, podjelom
razdoblja koritenja na dva reima (koriteno i nekoriteno) te pet brzina vjetra karakteristinih za promatrani mjesec.
703
704
Toplinski dobici u reimu grijanja

Toplinski dobici proraunske zone za promatrano vremensko razdoblje (mjesec) izraunavaju se prema izrazu:
Q
= Qint + Qsol [J] (11.77)
H,gn
gdje su:
Qint
- unutarnji toplinski dobici u proraunskom mjesecu[J] i
Qsol
- toplinski dobici od suneva zraenja u proraunskom mjesecu [J].
Unutarnji toplinski dobici
Unutarnji toplinski dobici obuhvaaju unutarnje toplinske izvore ili ponore. ine ih svi toplinski tokovi u kondicioniranom
prostoru (proraunskoj zoni) koji potjeu iz unutarnjih izvora, osim onih toplinskih tokova kojima je izriita funkcija grijanje ili
hlaenje prostora te priprema potrone tople vode.
Obuhvaaju:
toplinsku energiju zbog metabolizma ljudi koji borave u prostoru
toplinsku energiju od rada raznih korisnikovih ureaja u prostoru
toplinsku energiju od rasvjete
toplinsku energiju predanu ili odanu od potrone tople vode i otpadnih voda
toplinsku energiju predanu ili odanu radom elemenata sustava grijanja, hlaenja i ventilacije (onaj dio gubitaka koji se
moe rekuperirati unutar zgrade) te
toplinsku energiju predanu ili odanu od raznih procesa i robe koja se unosi u prostor.
Unutarnji toplinski gubici proraunske zone za promatrano vremensko razdoblje (mjesec), izraunavaju se prema izrazu:

Qint = int,mn,k t + 1 btr,l int,mn,u,l t

[J] (11.78)
k
l
gdje su:

fint,mn,k
- prosjeni toplinski tok k-tog unutarnjeg izvora topline u grijanom prostoru: ljudi, ureaji, rasvjeta, rekuperirana
toplina iz termotehnikih ureaja i sl. [W]
fnt,mn,u,l
- prosjeni toplinski tok l-tog unutarnjeg izvora topline u susjednom nekondicioniranom prostoru [W]
btr,l
- faktor prilagodbe za susjedni negrijani prostor s l-tim unutarnjim toplinskim izvorom (prema normi
HRN EN ISO 13789) i
t
U svrhu prorauna energetskih potreba pri energetskom certificiranju zgrada kod prorauna toplinskog toka iz unutarnjih
izvora, zanemaruju se unutarnji izvori topline u susjednim nekondicioniranim prostorima, osim u sluaju osunanih prostora
- staklenika.
Prosjeni toplinski tok k-tog unutarnjeg izvora fnt,mn,k unutar promatrane zone i l-tog unutarnjeg izvora u susjednom
nekondicioniranom prostoru, moe predstavljati:
unutarnji izvor toplinskog toka od ljudi fint,Oc
unutarnji izvor toplinskog toka od ureaja fint,A
unutarnji izvor toplinskog toka od rasvjete fint,L (pri tome se zanemaruje osloboena toplina od pomine i dekorativne
rasvjete, rasvjete oko zgrade i sl.)
unutarnji izvor toplinskog toka od potrone tople vode, vode iz vodovoda i otpadnih voda (kanalizacije) fint,WA
unutarnji izvor rekuperirane topline nastale radom sustava grijanja, hlaenja i ventilacije fint,HVAC ili
unutarnji izvor toplinskog toka od procesa i roba fint,Proc.
Pri tome se odvoenje topline (toplinski ponor) takoer ukljuuje u unutarnje izvore topline, ali s negativnim predznakom.
Unutarnji toplinski izvori od ljudi i ureaja, raunaju se prema Prilogu G norme HRN EN ISO 13790, a pojednostavljeno se mogu
raunati na sljedei nain:
za stambene zgrade
[W] (11.79)
+ int, A = 4,5 W/m2 Af
int,Oc

705 zgrada
za uredske zgrade

int,Oc + int,A = 6 W/m2 Af
[W] (11.80)
za ostale nestambene zgrade javne namjene

[W] (11.81)
int,Oc + int,A = 5 W/m2 Af

gdje je:
Af - povrina kondicioniranog dijela proraunske zone zgrade proraunata s vanjskim dimenzijama [m2] te
za ostale nestambene zgrade gospodarske namjene toplinski tok od ljudi i ureaja, odreuje se prema namjeni i uvjetima
koritenja.
Izmijenjen toplinski tok nastao radom sustava grijanja, hlaenja i ventilacije, predstavlja iskoriteni dio iskoristivih toplinskih
gubitaka navedenih sustava, a rauna se prema izrazu:
= int,H + int,C + int,V [W] (11.82)

int,HVAC
gdje su:
fint,H
fint,C
fint,V
- unutarnji toplinski tok iskoritenih toplinskih gubitaka sustava grijanja [W]

- unutarnji toplinski tok iskoritenih toplinskih gubitaka sustava hlaenja [W] i
- unutarnji toplinski tok iskoritenih toplinskih gubitaka sustava ventilacije [W].
Prije nego li se odrede toplinski gubici tehnikih sustava, a time i iskoriteni toplinski gubici, potrebno je izraunati potrebnu
toplinsku energiju za grijanje bez ukljuivanja ovih elemenata u proraun. Oni se uzimaju u obzir tek u drugoj iteraciji prorauna.
Unutarnji toplinski tok zbog iskoristivih toplinskih gubitaka sustava grijanja, hlaenja i ventilacije, sastoji se od topline predane
unutar zgrade od strane pomonih ureaja sustava (kao to su crpke, ventilatori ili elektroniki ureaji) i toplinskih gubitaka
podsustava emisije, razvoda, spremnika i izvora (proizvodnje) toplinske energije. Mogue je pretpostaviti da je dio toplinskih
gubitaka topline sustava grijanja koji se iskoritava unutar zgrade zanemarivo mali te da se u proraunu moe ispustiti, meutim
to mora biti eksplicitno definirano u nacionalnoj metodologiji.
Ostale unutarnje dobitke topline fint,L, fint,WA i fint,Proc treba raunati prema normi HRN EN ISO 13790 (poglavlje 11.3)
Toplinski dobici od Suneva zraenja
Toplinski gubici proraunske zone od Suneva zraenja za promatrano vremensko razdoblje (mjesec) raunaju se prema izrazu:
Qsol = sol,mn,k t + (1 btr,l )sol,mn,u,l t

k
gdje
su:

[J] (11.83)
fsol,mn,k
fsol,mn,u,l
- prosjeni toplinski uin sunanog toplinskog izvora kroz k-ti graevni dio u grijani prostor [W]
- prosjeni toplinski uin sunanog toplinskog izvora kroz l-ti graevni dio u susjedni negrijani prostor [W]
btr,l
-faktor prilagodbe za susjedni negrijani prostor s l-tim sunanim toplinskim izvorom (prema normi
HRN EN ISO 13789) i
t
- proraunsko vremensko razdoblje [h).
Openiti izraz za prosjeni toplinski tok od sunanog toplinskog izvora kroz k-ti graevni dio glasi:
[W] (11.84)
sol,k = Fsh,ob,k Asol,kI sol,k Fr,kr,k
gdje su:
Fsh,ob,k
- faktor smanjenja zbog sjene od vanjskih prepreka direktnom Sunevu zraenju na povrinu k-tog graevnog

elementa
Asol,k
- efektivna povrina k-tog graevnog elementa uzimajui u obzir orijentaciju i nagib plohe [m2],
Isol,k
- prosjena gustoa toplinskog toka Suneva zraenja na povrinu k-tog graevnog elemenata u promatranom

proraunskom razdoblju (mjesecu) na odreenu orjentaciju i nagib plohe [W/m2],
705
706
Fr,k
-faktor oblika izmeu k-tog graevnog elementa i neba npr. Fr,k=1 za nezasjenjeni vodoravan krov Fr,k=0,5 za
nezasjenjeni okomiti krov i
fr,k
- toplinski tok zraenja k-tog graevnog elementa prema nebu [W].
Pri proraunu se zanemaruju toplinski dobici kroz neprozirne graevne elemente. Zanemaruje se takoer i utjecaj toplinskog
zraenja graevnih elemenata prema nebu pa se drugi lan u gornjem izrazu (11.84) moe izostaviti.
Efektivna povrina graevnog elementa Asol izraunava se prema sljedeem izrazu:

Asol = Fsh,gl g gl (1 FF )Aw,p [m2] (11.85)

gdje su:
Fsh,gl
- faktor smanjenja zbog sjene od pominog zasjenjenja prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i
toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09)
ggl
- ukupna propusnost Suneva zraenja kroz prozirne elemente kada pomino zasjenjenje nije ukljueno rauna
se prema izrazu g gl = 0,9 g gl,n gdje se ggl,n prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti
u zgradama (NN 110/08 i 89/09) uzima iz tablice 11.19
FF
- udio plotine prozorskog okvira u ukupnoj povrini prozora [FF=0,3) i
Aw,p
- ukupna plotina prozora [m2].
Faktor smanjenja zbog sjene od pominog zasjenjenja izraunava se prema izrazu:
(1 fwith )g gl + fwithg gl+ sh
(11.86)
sh,gl
g gl
gdje su:
ggl
- ukupna propusnost Suneva zraenja kroz prozirne elemente kada pomino zasjenjenje nije ukljueno, rauna
se prema izrazu g gl = 0,9 g gl,n ,gdje se ggl,n prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj
zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09) uzima iz tablice 11.19
ggl+sh
- ukupna propusnost Suneva zraenja kroz prozirne elemente s ukljuenom pominom zatitom od sunca rauna
se prema izrazu g gl+ sh = 0,9 g gl,n FC , gdje se ggl,n i FC prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i
toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09) uzimaju iz tablica 11.18 i 11.19 te
fwith
- udio vremena s ukljuenom pominom zatitom i vremena s iskljuenom pominom zatitom od sunca.
Pri odreivanju udjela vremena s ukljuenom pominom zatitom od sunca, treba pretpostaviti da je zatita ukljuena ako je
intenzitet Suneva zraenja na predmetnu povrinu prozora vei od 300 W/m2, a potpuno iskljuena ako je intenzitet manji ili
jednak 300 W/m2. To uvelike ovisi o klimi te o mjesecu za koji se vri proraun. Takoer ovisi o nagibu i orijentaciji prozora. Udio
fwith za pojedini mjesec izraunava se kao omjer suma satnih vrijednosti intenziteta upadnog Suneva zraenja na promatranu
plohu veih od 300 W/m2 i sume satnih vrijednosti intenziteta upadnog Suneva zraenja na promatranu plohu za sve sate u
mjesecu.

707 zgrada
Tablica 11.18 - Faktor smanjenja zbog sjene od pominog zasjenjenja

Redni broj
Naprava za zatitu od suneva zraenja
1.
Bez naprave za zatitu od suneva zraenja
FC
1
2.
Naprava s unutranje strane ili izmeu stakala
2.1
bijele ili reflektirajue povrine i malene transparentnostia)
0,75
2.2
svijetle boje ili malene transparentnosti
0,80
2.3
tamne boje ili poviene transparentnosti
0,90
3
3.1
Naprava s vanjske strane

aluzine, lamele koje se mogu okretati, otraga provjetravano
0,25
3.2
aluzine, rolete, kapci (kure, grilje)
0,30
4.
5.
Strehe, loeb)
Markize, gore i bono provjetravaneb)
0,50
0,40
Transparentnost naprave za zatitu od Suneva zraenja manja od 15% smatra se malenom,

a transparentnost u iznosu 15% ili veem smatra se povienom.
b)
Navedena vrijednost primjenjuje se za sluaj kad je sprijeeno direktno osunanje prozora.
a)
Tablica 11.19 - Stupanj proputanja ukupnog zraenja okomito na ostakljenje

Redni broj
1.
ggl,n
0,87
0,80
0,70
0,60
0,50
0,50
0,60
Tip ostakljenja
Jednostruko staklo (bezbojno, ravno float staklo)
2.
Dvostruko izolirajue staklo (s jednim meuslojem zraka)
3.
Trostruko izolirajue staklo (s dva meusloja zraka)
4.
Dvostruko izolirajue staklo s jednim staklom niske emisije (Low-E obloga)
5.
Trostruko izolirajue staklo s dva stakla niske emisije (dvije Low-E obloge)
6.
Dvostruko izolirajue staklo sa staklom za zatitu od suneva zraenja
7.
Staklena opeka
Faktor zasjenjenja Fsh,ob zbog sjene od vanjskih prepreka direktnom Sunevu zraenju na povrinu graevnog elementa uzima
u obzir stalno zasjenjenje zbog ostalih susjednih zgrada, konfiguracije terena, prevjesa, ostalih elementa na istoj zgradi te
vanjskog dijela otvora prozora, a izraunava se prema izrazu:
(11.87)
Fsh,ob = Fhor Fov Ffin
gdje su:
Fhor
- parcijalni faktor zasjenjenja zbog konfiguracije terena
Fov
- parcijalni faktor zasjenjenja zbog gornjih elemenata prozorskog otvora i
Ffin
- parcijalni faktor zasjenjenja zbog bonih elemenata prozorskog otvora.
Parcijalni faktor zasjenjenja zbog konfiguracije terena Fhor za sezonu grijanja, moe uzeti u tablice 11.20 u ovisnosti o orijentaciji
plohe, kuta horizonta i zemljopisnoj irini.
Tablica 11.20 - Parcijalni faktor zasjenjenja zbog konfiguracije terena Fhor

Kut horizonta
0
10
20
30
40
45 S zem. irine
J
1,00
0,97
0,85
0,62
0,46
I/Z
1,00
0,95
0,82
0,70
0,61
S
1,00
1,00
0,98
0,94
0,90
55 S zem. irine
J
1,00
0,94
0,68
0,49
0,40
I/Z
1,00
0,92
0,75
0,62
0,56
S
1,00
0,99
0,95
0,92
0,89
65 S zem. irine
J
1,00
0,86
0,58
0,41
0,29
I/Z
1,00
0,89
0,68
0,54
0,49
S
1,00
0,97
0,93
0,89
0,85
707
708
Vertikalna ravnina
Horizontalna ravnina
Slika 11.20 - Kutevi horizontalnih i vertikalnih prozorskih elemenata za zasjenjenje
Parcijalni faktor zasjenjenja zbog gornjih elemenata prozorskog otvora Fov ovisi o kutu a (slika 11.20) i zemljopisnoj irini lokacije
zgrade, a za sezonu grijanja moe uzeti iz tablice 11.21.
Tablica 11.21 - Parcijalni faktor zasjenjenja zbog gornjih elemenata prozorskog otvora (streha) Fov za sezonu
grijanja
Kut gornjeg prozorskog sjenila a
45 S zem. irine
J
I/Z
55 S zem. irine
S
I/Z
65 S zem. irine
S
I/Z
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
30
0,90
0,89
0,91
0,93
0,91
0,91
0,95
0,92
0,90
45
0,74
0,76
0,80
0,80
0,79
0,80
0,85
0,81
0,80
60
0,50
0,58
0,66
0,60
0,61
0,65
0,66
0,65
0,66
Parcijalni faktor zasjenjenja zbog bonih elemenata prozorskog otvora Ffin ovisi o kutu b (slika 11.20) i zemljopisnoj irini lokacije
zgrade, a za sezonu grijanja moe uzeti iz tablice 11.22. Vrijednosti u tablici dani su samo za bono zasjenjenje na jednoj
strani prozora. Za bono zasjenjenje s obje strane prozora koji su juno orijentirani, treba pomnoiti dva navedena parcijalna
faktora zasjenjenja. Kod otvora orijentiranih prema zapadu ili istoku, navedeni faktori zasjenjenja vrijede za jednostrano bono
zasjenjenje na junom boku prozora. Za zasjenjenja na sjevernom boku prozora nije potrebno uzimati korekcijski faktor.
Tablica 11.22 - Parcijalni faktor zasjenjenja zbog bonih elemenata prozorskog otvora Ffin za sezonu grijanja
Kut bonog prozorskog sjenila b
45 S zem. irine
J
I/Z
55 S zem. irine
S
I/Z
65 S zem. irine
S
I/Z
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
30
0,94
0,92
1,00
0,94
0,91
0,99
0,94
0,90
0,98
45
0,84
0,84
1,00
0,86
0,83
0,99
0,85
0,82
0,98
60
0,72
0,75
1,00
0,74
0,75
0,99
0,73
0,73
0,98

709 zgrada
U tablicama 11.20, 11.21 i 11.22 prikazane su vrijednosti koje su vaee za sezonu grijanja i navedene zemljopisne irine. Za
sezonu hlaenja i ostale zemljopisne irine potrebno je odrediti faktore zasjenjenja prema uputama iz HRN EN ISO 13790
(dodatak G 5.3).
Faktor iskoritenja toplinskih dobitaka za grijanje
Faktor iskoritenja toplinskih dobitaka za grijanje hH,gn je bezdimenzijski faktor koji definira koliki se udio ukupnih toplinskih
dobitaka iskoritava za grijanje.
Rauna se posebno za svaku proraunsku zonu i za svaki mjesec. Funkcija je omjera toplinskih dobitaka i ukupne izmijenjene
topline u reimu grijanja te toplinske inercije zgrade (koja se opisuje parametrom aH).
Definiran je sljedeim izrazima:
H,gn =

H,gn =

H,gn =
1 HaH
1 HaH +1
za H > 0 i H 1 (11.88)
aH
za H = 1 (11.89)
aH + 1
aH
za H = 1 (11.90)
aH + 1
gdje
su:

aH
- bezdimenzijski numeriki parametar koji uzima u obzir utjecaj toplinske inercije i
gH
- odnos toplinskih dobitaka i ukupne izmijenjene topline transmisijom i ventilacijom u reimu grijanja, izraunat
prema izrazu:
QH,gn
H =
(11.91)
QH,ht

Bezdimenzijski numeriki parametar koji uzima u obzir utjecaj toplinske inercije funkcija je vremenske konstante zgrade prema
izrazu:
aH = aH,0 +

gdje je za mjeseni proraun aH,0 = 1 i tH,0=15 h.
H,0
Vremenska konstanta zgrade izraunava se prema izrazu:
Cm 3600
H tr + H ve
(11.92)
[h]
(h) (11.93)

gdje su:
Htr
- koeficijent transmisijske izmjene topline [W/K]
Hve
- koeficijent ventilacijske izmjene topline [W/K] i
Cm
- toplinski kapacitet zgrade ili proraunske zone [J/K].
Za proraun vremenske konstante zgrade koriste se koeficijenti transmisijske i ventilacijske izmjene topline za reim grijanja ili
za reim hlaenja, ovisno o tome koji je reim dominantan.
Toplinski kapacitet zgrade ili proraunske zone moe se odrediti pojednostavljeno odabrati prema izrazima:
( )
C = 180 kJ/ (m K ) A (m ) za lagane zone zgrade
(11.95)
C = 330 kJ/ (m K ) A (m ) za srednje teke zone zgrade
(11.96)
Cm = 470 kJ/ m2K Af (m2 ) za teke zone zgrade
(11.94)
m
gdje je Af povrina kondicioniranog dijela proraunske zone zgrade, proraunata s vanjskim dimenzijama.
709
710
Pri tome se zgrade dijele na teke, srednje teke i laganje prema sljedeim karakteristikama:
Teke zone zgrade predstavljaju one zone zgrade koje zadovoljavaju sljedee uvjete:
masivni unutarnji i vanjski graevni dijelovi (gustoa materijala 1000 kg/m3
bez ovjeenih stropova ili obloga stropova toplinsko izolacijskim materijalima
bez toplinske izolacije na unutarnjoj strani vanjskih graevnih dijelova
bez visokih prostorija
Srednje teke zone zgrade jesu one zone zgrade koje zadovoljavaju sljedee uvjete:
masivni unutarnji i vanjski graevni dijelovi (gustoa materijala 600 kg/m3)
bez ovjeenih stropova ili obloga stropova toplinsko izolacijskim materijalima
bez toplinske izolacije na unutarnjoj strani vanjskih graevnih dijelova
bez visokih prostorija
Lagane zone zgrade su one zone zgrade koje ne zadovoljavaju uvjete za teke i srednje teke zone zgrade.
Faktor iskoritenja toplinskih dobitaka za grijanje moe se, za potrebe certificiranja, raunati na pojednostavljen nain prema
sljedeim izrazima (iz Pravilnika o energetskom certificiranju zgrada, NN 36/10):

hH,gn = 1 za masivnu zgradu (teku zgradu)

hH,gn = 0,98 za srednje teku zgradu te
hH,gn = 0,90 za laku zgradu
(11.97)
(11.98)
(11.99)
Godinje potrebna energija za grijanje

Godinje potrebna energija za grijanje u [kWh/a) izraunava se kao zbroj mjesenih vrijednosti potrebne energije za grijanje
na nain:
QH, nd =
1
3,6 106
12
QH, nd,m [kWh/a] (11.100)
m =1

gdje su:
QH,nd
- ukupna godinja potrebna korisna energija za grijanje [kWh/a] i
QH,nd,m
- mjesena potrebna korisna energija za grijanje [J].
Specifina vrijednost izraena po jedinici korisne povrine iznosi:
QH, nd
AK
[kWh/(m2)a] (11.101)

gdje je:
AK
- plotina korisne povrine zgrade [m2] - ukupna neto podna plotina zgrade koja odgovara namjeni uporabe
zgrade, rauna se prema toki 5.1.7 HRN EN ISO 9836.
Zahtijevana (doputena) vrijednost godinje potrebne toplinske energije za grijanje - QH,nd
U energetski certifikat obvezan je upis i doputene vrijednosti godinje potrebne korisne energije za grijanje. Ona se odreuje
u skladu sa Zahtjevima za zgrade grijane na temperaturu 18 C ili viu prema Tehnikom propisu o racionalnoj uporabi energije i
toplinskoj zatiti u zgradama (NN 110/08 i 89/09).
Stambena zgrada za koju je grijanje predvieno na temperaturu 18 C ili viu, mora biti projektirana i izgraena tako da godinja
potrebna toplinska energija za grijanje po jedinici plotine korisne povrine zgrade,QH,nd u [kWh/(m2a)], ovisno o faktoru oblika
zgrade, f0, nije vea od vrijednosti:
za zgrade s f0 0,20 QH,nd = 51,31 kWh/[m2a], (11.102)

711 zgrada
za zgrade s 0,20 < f0 < 1,05

za zgrade s f0 1,05
QH,nd = (41,03 + 51,41f0) kWh/[m2a]

(11.103)
2
QH,nd = 95,01 kWh/[m a] (11.104)
gdje je:
f0 - faktor oblika zgrade je omjer oploja A [m2] i obujma Ve [m3] grijanog dijela zgrade i izraunava se prema izrazu:
f0 =
A
Ve
[m-1] (11.105)
11.5.3.

Godinja potrebna toplinska energija za zagrijavanje potrone tople vode QW

(prema HRN EN 15316-3-1)
11.5.3.1.
Openito
Odreivanje potrebne toplinske energije za pripremu potrone topline vode vri se prema normi HRN EN 15316-3-1 Metoda
prorauna energijskih zahtijeva i uinkovitosti sustava - Dio 3-1: Sustavi za pripremu potrone tople vode, pokazatelji potreba prema
izljevnom mjestu. Norma opisuje proraun potrebne toplinske energije za pripremu potrone tople vode u zgradi na 4 naina:
prema dnevnoj dinamici potronje (u prilogu A dani su standardizirani programi dnevne potronje za razliite
sluajeve, ovisno o broju osoba i opreme kupaonice)
prema dnevnom utroenom volumenu (u prilogu B dane su standardizirane vrijednosti potrebnog volumena
potrone tople vode, ovisno o vrsti prostora, broju osoba i sl.)
prema povrini zgrade (samo ako je donesen nacionalni dodatak normi u kojem se definira specifina
vrijednost)
prema vrsti zgrade (samo ako je donesen nacionalni dodatak normi - temelji se na pretpostavci da potronja
tople vode ovisi o vrsti i namjeni zgrade)
Za potrebe energetskog certificiranja zgrada (prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada, NN 36/10) koriste se kako
slijedi:
ZA STAMBENE ZGRADE - proraun prema povrini zgrade
ZA NESTAMBENE ZGRADE -proraun prema dnevnom utroenom volumenu.
11.5.3.2.
Potrebna toplinska energija za pripremu potrone tople vode za stambene zgrade
Godinja potrebna toplinska energija za pripremu tople vode rauna se prema korisnoj povrini objekta.
Za stambene zgrade s do 3 stambene jedinice:
kWh/a) (11.106)
QW = 12,5 Ak ([kwh/a]
Za stambene zgrade s vie od 3 stambene jedinice:
[kwh/a] (11.107)
Q W = 16 Ak (kWh/a)
gdje je Ak - plotina korisne povrine zgrade [m2].
Za nestambenu zgradu s do 3 stambene jedinice to pretpostavlja potronju tople vode od oko 230 l/m2 godinje (za temperaturu
potrone tople vode 60C i temperaturu vode iz vodovoda 13,5C). Tako bi stan od 60 m2 troio godinje 13,8 m3 tople vode,
odnosno 38 l/dan.
11.5.3.2.
Potrebna toplinska energija za pripremu potrone tople vode za nestambene zgrade
Dnevno potrebna toplinska energija za pripremu tople vode rauna se prema izrazu:
711
712
= c V
( 0 ) [kwh/d] (11.108)
W
W
W,d
W
W,d
gdje su:
rW
- gustoa vode [kg/m3)
cW
- specifini toplinski kapacitet vode [kWh/kg K]
VW,d
- potrebni dnevni volumen tople vode [m3/d]
qW
- temperatura potrone tople vode, 60 C i
q0
- temperatura hladne vode iz vodovoda, 13,5 C.
Pri proraunu se moe usvojiti da je W c W = 1,16 [kWh/(m3K)] te izraz za izraunavanje dnevno potrebne topline za pripremu
potrone tople vode u nestambenim zgradama postaje:
[kwh/d] (11.109)
QW,d = 1,16 VW,d ( W 0 ) (kWh/d)
Dnevno potreban volumen tople vode VW,d odreuje se u ovisnosti o vrsti i namjeni zgrade prema izrazu:
VW, d =
VW, f, d f
[m3/d]
(m 3 /d) (11.110)
1000

gdje su:
VW,f,d
- specifina dnevna potronja tople vode po jedinici prorauna i
f
- jedinica prorauna ovisno o tipu i namjeni objekta:
npr. za bolnice VW,f,d = 88 l/(broj leaja dan), f = broj leaja za hotel *** VW,f,d = 90 l/(broj leaja dan), f = broj
leaja.
Specifine dnevne potronje tople vode po vrstama objekata i namjeni dane su u dodatku B norme HRN EN 15316-3-1.
Potronja energije za pripremu tople vode u zgradama obrazovnih institucija, uredskim zgradama, kazalitima, predavaonicama
te trgovinama ne uzima se u obzir.
Mjesene i godinje potrebne koliine toplinske energije za pripremu tople vode dobiju se zbrajanjem dnevnih vrijednosti:

bd
Q W,m = Q W,d [kWh] (11.111)
d =1

12
QW = QW,m [kWh] (11.112)
m=1

gdje su:
QW,d
- dnevna potrebna toplinska energija za pripremu potrone tople vode [kWh]
QW,m
- mjeseno potrebna toplinska energija za pripremu potrone tople vode [kWh]
QW
- godinje potrebna toplinska energija za pripremu potrone tople vode [kWh] i
bd
- broj dana u proraunskom mjesecu, uzima se iz tablice 11.12.
QW
[kWh/(m2] (11.113)
A
K
gdje je:
A K

713 zgrada
11.5.4.

Openito o proraunu gubitaka sustava grijanja i sustava pripreme potrone

tople vode
11.5.4.1.
Openito
Kako bi se odredila potrebna konana energija za pogon termotehnikog sustava, potrebno je izraunati gubitke energije
samog sustava i pridodati ih potrebnoj korisnoj energiji za grijanje, odnosno za pripremu potrone tople vode, prema slici
11.21. Energetski gubici sustava sastoje se od gubitka toplinske energije i energije potrebne za rad pomonih ureaja (pomona
energija). Smjer prorana suprotan je od smjera protoka energije. Proraun zapoinje odreivanjem potrebne korisne energije
preko potrebne konane energije pa do primarne energije. Proraun je strukturiran prema komponentama termotehnikog
sustava (podsustav izmjene energije u prostoru, razvod, spremnik i proizvodnja energije).
Termotehniki
sustav
Zgrada
Korisna energija
Konana
energija
Iskoriteni toplinski gubici
Neiskoristiva pomona
energija
Neiskoristivi toplinski
gubici
Slika 11.21 - Osnovni tokovi konane i korisne energije, nepovrativih gubitaka topline i potrebne pomone energije
(energija za rad pomonih ureaja) za termotehniki sustav zgrade
Metoda prorauna gubitka sustava grijanja i sustava za pripremu potrone tople vode temelji se na analizi sljedeih dijelova
sustava (podsustava):
energetska efikasnost podsustava izmjene topline u prostoru ukljuujui regulaciju (npr. sustav ogrjevnih tijela)
energetska efikasnost podsustava razvoda (distribucije) ukljuujui regulaciju (npr. cjevovodi sustava razvoda radijatora)
energetska efikasnost podsustava spremnika (akumulacije) ukljuujui regulaciju (npr. sustav akumulacijskog spremika
tople vode)
energetska efikasnost podsustava proizvodnje (izvora) energije ukljuujui regulaciju (npr. kotlovi, sustav sunevih
kolektora, dizalica tople, sustav kogeneracije).
Podjela sustava na raunske podsustave slina je fizikoj podjeli termotehnikog sustava, pri tomu se podsustav spremnika
moe ukljuiti u podsustav proizvodnje ili se moe proraunavati kao odvojeni podsustav.
Konana energija potrebna za rad termotehnikog sustava odreuje se posebno kao potrebna konana toplinska energija i
potrebna konana pomona energija, najee elektrina (za pogon pomonih elemenata sustava, npr. cirkulacijskih crpki).
Slika 11.22 prikazuje ulazne i izlazne podatke prorauna, odnosno tokove energije, za jedan podsustav j unutar termotehnikog
sustava i.
713
714
Wi,j,aux
Podsustav "j"
Qi,j,aux,rvd
Qi,j,out = Qi,j+1,in
Ei,j,in
Qi,j,ls
Qi,j,aux,rbl
Qi,j,aux,nrbl
Qi,j,ls,th,rbl
Qi,j,ls,rbl
Qi,j,ls,th,nrbl
Slika 11.22 - Ulazni i izlazni podaci za proraun podsustava j unutar termotehnikog sustava i.
Znaenje pojedinih oznaka na slici 11.22 je sljedee:

Qi,j,out
- izlaz toplinske energije iz podsustava j (=Qi,j+1,in ulaz toplinske energije u sljedei podsustav)
Ei,j,in
- ulaz toplinske energije ili energenta u podsustav j
Wi,j,aux
- potrebna pomona energija podsustava j
Qi,j,aux,rvd
- rekuperirana (iskoritena) pomona energije u obliku toplinske energije unutar podsustava j
Qi,j,ls
- gubici toplinske energije podsustava j
Qi,j,ls,rbl
- gubici toplinske energije podsustava j koji se mogu rekuperirati (iskoristiti) za grijanje prostora (ne unutar
podsustava nego unutar zgrade)
Qi,j,ls,th,rbl
- gubici toplinske energije podsustava j (toplinski dio) koji se mogu rekuperirati (iskoristiti) za grijanje prostora
Qi,j,aux,rbl
- pomona energija podsustava j koja se moe rekuperirati (iskoristiti)
Qi,j,th,nrbl
- toplinski gubici podsustava j (toplinski dio) koji se ne mogu rekuperirati (iskoristiti) i
Qi,j,aux,nrbl
- pomona energija podsustava j koja se ne moe rekuperirati (iskoristiti).
Za termotehniki sustav grijanja gubici toplinske energije i potrebna pomona energija najee se raunaju za podsustave
izmjene topline u prostoru, podsustav razvoda i podsustav proizvodnje (u koji moe biti ukljuen i podsustav spremika) prema
slici 11.23.
Slika 11.23- Najea podjela podsustava termotehnikog sustava grijanja

715 zgrada
Slika 11.24 - Najea podjela podsustava termotehnikog sustava za pripremu potrone tople vode
Za termotehniki sustav pripreme potrone tople vode gubici toplinske energije i potrebna pomona energija najee se
raunaju za podsustave razvoda, spremnika, primarnog razvoda i proizvodnje prema slici 11.24. Podsustav spremnika moe biti
integriran u podsustav proizvodnje. Neki od ovih podsustava ne moraju biti prisuti, ovisno o konfiguraciji sustava za pripremu
potrone tople vode (npr. podsustav proizvodnje moe biti integriran u podsustav proizvodnje iz sustava grijanja, podsustav
primarnog razvoda ne mora postojati ako se voda direktno grije u kotlu i sl.). Gubici termotehnikog sustava za pripremu
potrone tople vode obino se raunaju za podsustave razvoda, spremnika i eventualno primarnog razvoda.
Za svaki podsustav izraunava se njegov toplinski gubitak QH,ls i pridodaje toplinskoj energiji koju taj sustav odaje prostoru ili
predaje sljedeem podsustavu, da bi se dobila potrebna ulazna energija u podsustav. Pomona energija WH,aux proraunava
se odvojeno (ako postoji) i ona doprinosi ukupnim gubicima energije podsustava. Pri tome nisu svi toplinski gubici sustava
nepovratno izgubljeni, nego postoji i dio toplinskih gubitaka koji se mogu iskoristiti (rekuperirati) unutar zgrade te dio
toplinskih gubitaka koji se iskoritavaju izravno u podsustavu. Svi oni umanjuju ukupne toplinske gubitke podsustava.
Dio toplinskih gubitaka koji se moe rekuperirati unutar zgrade i iskoristiti za grijanje, predstavlja ulazni podatak u proraun
korisne energije potrebne za grijanje zgrade (prema HRN EN ISO 13790). Ovi rekuperirani toplinski gubici uzimaju se u obzir
kao dio unutarnjih izvora topline te tako smanjuju potrebnu korisnu energiju za grijanje. Pri tome treba razlikovati toplinske
gubitke koji se teoretski mogu rekuperirati i one koji se stvarno i rekuperiraju (iskoriste unutar zgrade).
Primjer rezultata prorauna potrebne toplinske energije, toplinskih gubitaka i potrebne dodatne energije za sustav grijanja s
elektrinom pripremom potrone tople vode dan je u tablici 11.23.
Dio toplinskih gubitaka koji se iskoritavaju izravno unutar podsustava (rekuparacija topline) poboljavanu stupanj djelovanja
podsustava (npr. rekuperacija toplinskih gubitaka u dimnjaku predgrijavanjem zraka za izgaranje ili cirkulacijske crpke hlaene
vodom koja se koristi u sustavu grijanje i sl.) Prije prorauna toplinskih gubitaka koji se mogu rekuperirati iz sustava grijanja,
potrebno je proraunati ukupnu potrebnu korisnu energiju za grijanje bez ukljuivanja iskoristivih toplinskih gubitaka u
proraun unutarnjih toplinskih izvora. Izraunata korisna energija ulazni je podatak za proraun toplinskih gubitaka koji se
mogu rekuperirati, a kada se oni odrede, moe se pristupiti ponovnom proraunu ukupne korisne energije za grijanje (druga
iteracija) s ukljuenim, sada poznatim, iskoristivim toplinskim gubicima termotehnikog sustava grijanja.
715
716
Tablica 11.23 - Primjer izrauna potrebne toplinske energije, toplinskih gubitaka i potrebne dodatne energije
te iskoristivih gubitaka i pomone energije za zgradu sa sustavom grijanja i elektrinom pripremom potrone
tople vode
Grijanje
Potrebna korisna energija
kWh/period
Gubici sustava
Priprema potrone tople vode
QH
QW
100
20
Toplinski
gubici
sustava
QH,i,ls
Pomona
energija
WH,i,aux
Iskoristivi
toplinski
gubici
QH,i,ls,rbl
Toplinski
gubici
sustava
QW,i,ls
Pomona
energija
WW,i,aux
Iskoristivi
toplinski
gubici
QW,i,ls,rbl
Podsustav izmjene u
prostoru (emisije) i=em
kWh/period
10
Ulazna energija u
podsustav izmjene
kWh/period
110
20
Podsustav razvoda i=dis
kWh/period
15
10
10
Ulazna energija u
podsustav razvoda
kWh/period
125
12
30
Podsustav spremnika i=st
kWh/period
10
Ulazna energija u
podsustav spremnika
kWh/period
125
12
40
11
Podsustav proizvodnje
i=gen
kWh/period
25
16
Ulazna energija u
podsustav izvora
(konana energija)
kWh/period
150
28
40
11
Za proraun gubitaka energije (kako toplinske tako i pomone) svakoga podsustava, moe se koristiti razliita razina detaljnosti
prorauna u ovisnosti o suvremenim tehnikim spoznajama i dostupnim normama te potrebnoj razini tonosti odreivanja
energetskih gubitaka. Pritom se razlikuju etiri stupnja u detaljnosti pristupa proraunu:
Razina A: Gubici i stupnjevi iskoristivosti dani su tablino za cijeli sustav grijanja i/ili sustav za pripremu potrone tople vode.
Odabir podataka vri se temeljem poznavanja osnovnih karakteristika cijelog sustava.
Razina B: Vrijednosti toplinskih gubitaka i pomona energija dani su tablino za svaki podsustav. Odabir podataka vri se
temeljem poznavanja karakteristika svakog od podsustava.
Razina C: Posebno se proraunavaju vrijednosti toplinskih gubitaka i pomona energija za svaki podsustav. Proraun se vri na
temelju poznavanja dimenzija sustava, uina, optereenja, sati rada i ostalih podataka za koje se pretpostavlja da su konstantne
u proraunskom razdoblju.
Razina D: Gubici i stupnjevi korisnosti se proraunavaju dinamikom simulacijom rada sustava, uzimajui u obzir vremensku
promjenu ulaznih parametara (npr. vanjskih temperatura, potrebne temperature potrone tople vode itd.)
Za razliite podsustave unutar jednog termotehnikog sustava mogu biti primijenjene razliite razine detaljnosti prorauna.

717 zgrada
Ako drugaije nije zahtijevano detaljni prorauni prema razinama C i D koriste se za nove zgrade s novo projektiranim sustavima
grijanja i pripreme potrone tople vode te za postojee zgrade s novim instalacijama sustava za pripremu potrone tople vode.
Proraun se vri na bazi mjesenog vremenskog koraka, pri emu se moe odstupiti od ovog pravila kod prorauna nekih
podsustava ako je to napomenuto kod opisa prorauna za pojedine podsustave. Izlazni podaci prorauna gubitka energije su:
potrebna ulazna energija u podsustav kao zbroj isporuene toplinske energije i gubitaka toplinske energije, gubici toplinske
energije, gubici toplinske energije koji se mogu iskoristiti i potrebna pomona (elektrina) energije.
Na proraun potrebne korisne energije za grijanje utjee podatak o iskoritenim toplinskim gubicima raznih podsustava unutar
zgrade jer oni ine dio isporuene energije termotehnikog sustava. Iskoritene toplinske gubitke sustava u proraunu potrebne
korisne energije za grijanje zgrade uzimamo u obzir kao dio unutarnjih izvora topline (prema HRN EN ISO 13790). Kada se u
prvom prolazu izraunaju iskoristivi toplinski gubici u drugoj iteraciji, treba ponoviti proraun potrebne korisne energije za
grijanje QH,nd, a nakon nje, ponovno izraunati gubitke svih tehnikih sustava. Ovaj cjelokupni postupak treba provesti u barem
dvije opisane iteracije.
11.5.4.2.
Dijagrami toka energije za primjere prorauna u reimu grijanja
Reim grijanja - jednostavan sluaj

Kao to je ranije reeno, bilancu energije treba provesti na dvije razine: na razini zgrade kojom se odreuje potrebna korisna
energija za grijanje te na razini termotehnikog sustava kojom se odreuje potrebna konana energija koju je potrebno dovesti
za pogon sustava.
a) Bilanca na razini zgrade
Tokovi energije bilance topline na razini zgrade prikazani su na slici 11.25.
Potrebna korisna energija za grijanje zgrade izraunava se kao razlika izmeu toplinskih gubitaka (transmisijom i ventilacijom)
i dijela toplinskih dobitaka (unutarnjih i toplinskih dobitaka od Suneva zraenja). Bilanca vrijedi za vee proraunsko razdoblje
(npr. mjesec dana ili sezona grijanja). Gubici topline transmisijom i ventilacijom (Qht= Qtr+ Qve) izraunati su na temelju unutarnje
postavne temperature zraka. Meutim, stvarna prosjena unutarnja temperatura prostora moe biti i via, zbog povremenih
pregrijavanja. Time su i stvarni gubici topline vei nego oni izraunati na temelju unutarnje postavne temperature. Ti stvarni
gubici topline vei su za iznos DQtr+ve. U mjesenoj i sezonskoj metodi prorauna DQtr+ve ustvari predstavlja neiskoriteni dio
toplinskih dobitaka koji je definiran faktorom iskoritenje toplinskih dobitaka pri grijanju: 1 H, gn QH,gn = Q tr + ve . To je u
skladu s izrazom za izraunavanje potrebne korisne topline za grijanje: QH, nd = QH, ht H, gn QH,gn .
U okviru bilance topline na razini zgrade na slici 11.25, prikazan je dio toplinskih gubitaka termotehnikog sustava koji se
iskoritava unutar zgrade i ubraja se u unutarnje dobitke topline.
Qsol
Zgrada
Qint
Tehniki sustav
Qtr+ve
Qtr
Qve
QH,sys,ls,rbl
QH,nd
Slika 11.25 - Bilanca topline na razini zgrade za reim grijanja - jednostavan sluaj
717
718
b) Bilanca na razini sustava

Tokovi energije u okviru bilance topline na razini termotehnikog sustava, prikazani su na slici 11.26 Vidljivo je da se potrebna
korisna energija za grijanje zgrade (QH,nd) namiruje jednim dijelom energijom koji daje sustav grijanja i drugim dijelom energijom
prikupljenom sustavom sunevih kolektora (QH,sys,ren). Dio toplinskih gubitaka sustava iskoritava se unutar zgrade (QH,sys,ls,rbl).
Dio toplinskih gubitaka sustava koji se iskoritava unutar samog sustava, nije prikazan na slici (mogao bi biti prikazan kao
kruni tok unutar termotehnikog sustava - dio toplinskih gubitaka koji izlazi i s druge strane ponovno ulazi u sustav). Energija
dovedena sustavu (konana) moe se sastojati od energije dovedene razliitim energentima i svaka mora biti izraunata
posebno. Eksplicitno je prikazana elektrina energija koja se gotovo uvijek dovodi sustavu kao posebni izvor energije (najee
kao pomona energije).
QH,ren,in
Zgrada
Tehniki sustav
QH,sys,ls,rbl
QH,nd
QH,sys,ren
QH,sys,nren
QH,sys,ls
EH,plin,ulje,...,del
EH,el,del
QH,sys,ls,nrvd
Slika 11.26 - Bilanca topline na razini termotehnikog sustava za reim grijanja - jednostavan sluaj
Reim grijanja - sloeni sluaj

Tokovi energije bilance topline na razini zgrade prikazani su na slici 11.27.
U odnosu na bilancu topline jednostavnog sluaja dodana su jo dva elementa koja su posljedica toplinskog meudjelovanja
zgrade i sustava:
- iskoritena (rekuperirana) toplina ventilacijskih gubitaka (QV,sys,ls,rvd) - dio ventilacijskih toplinskih gubitaka koji je iskoriten u
rekuperativnom izmjenjivau topline ventilacijskog sustava i
- u rjeem sluaju, dio toplinskih gubitaka topline zgrade koji se iskoritava u sustavu ventilacije (QV,b,ls,rvd) kao toplina iskoritena
u graevinskim elementima zgrade (npr. trombeov zid ili dinamika toplinska izolacija, ako su prikljueni na ventilacijski sustav)

719 zgrada
Qsol
Zgrada
Tehniki sustav
Qint
Qtr+ve
QH,sys,ls,rbl
Qtr
QH,nd
Qve
QV,sys,ls,rvd
QV,b,ls,rvd
Slika 11.27 - Bilanca topline na razini zgrade za reim grijanja - sloeni sluaj

Tokovi energije u okviru bilance topline na razini termotehnikog sustava prikazani su na slici 10.28. Dodana su ista dva
elementa kao i u bilanci na razini zgrade, koji opisuju toplinsko meudjelovanje zgrade i sustava.
U odnosu na jednostavan sluaj prikazano je jo nekoliko elemenata vie i to:
elektrina energija dobivena iz obnovljivih izvora energije npr. za koritenje kao pomona energija sustava
predana elektrina i toplinska energija proizvedene u sustavu (iz obnovljivih i neobnovljivih izvora) nekim drugim
potroaima izvan zgrade te
iskoriteni dio toplinskih gubitaka ostalih sustava u zgradi (npr. sustava za pripremu PTV QW,sys,ls,rvd) koji se iskoritavaju
unutar sustava grijanja. Kao i ranije, dio toplinskih gubitaka sustava koji se iskoritava unutar samog sustava nije prikazan
na slici (mogao bi biti prikazan kao kruni tok unutar termotehnikog sustava - dio toplinskih gubitaka koji izlazi i s druge
strane ponovno ulazi u sustav).
QH,ren,in EH,ren,in
Zgrada
Tehniki sustav
QH,sys,ls,rbl
QH,nd
QH,sys,ren
EH,sys,ren
EH,plin,ulje,...,del
QH,sys,nren
QV,sys,ls,rvd
QH,sys,ls
QV,b,ls,rvd
EH,el,del
QW,sys,ls,rvd
Eexp,nren
QH,sys,ls,nrvd
Qexp,nren
Eexp,ren
Qexp,ren
Slika 11.28 - Bilanca topline na razini termotehnikog sustava za reim grijanja - sloeni sluaj
719
720
11.5.5.
Godinji toplinski gubici sustava grijanja QH,ls prema HRN EN 15316
11.5.5.1.
Ukupni gubici sustava grijanja
Godinji toplinski gubici termotehnikog sustava grijanja predstavljaju gubitke toplinske energije koji se tijekom jedne godine
radom sustava ne iskoriste za odravanje unutarnje temperature grijane zone. Postupak odreivanja toplinskih gubitaka
sustava grijanja temelji se na analizi sljedeih podsustava termotehnikog sustava grijanja:
podsustava izmjene toplinske energije u prostoru
podsustava razvoda (distribucije) toplinske energije i
podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije.
Podsustav spremnika (ako postoji) ukljuuje se u proraun podsustava izvora toplinske energije.
Ukupni godinji toplinski gubici sustava grijanja izraunavaju se prema sljedeem izrazu:
QH,l s = QH,em,l + QH dis,ls + QH,gen,ls [kWh] (11.114)

gdje su:
QH,em,ls
- gubitak toplinske energije podsustava izmjene toplinske energije u prostoru [kWh]
QH,dis,ls
- gubitak toplinske energije podsustava razvoda (distribucije) toplinske energije [kWh] i
QH,gen,ls
- gubitak toplinske energije podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije [kWh].
Gubici podsustava spremnika (ako postoji) QH,st,ls ukljuuju se u gubitke podsustava izvora QH,gen,ls.
Jedan dio ovih toplinskih gubitaka moe se iskoristiti za grijanje prostora, a ti iskoristivi toplinski gubici sustava grijanja iznose:
QH,ls,rbl = QH, em,ls,rbl + QH,dis,ls,rbl + QH,gen,ls,rbl [kWh] (11.115)

gdje su:
QH,em,ls,rbl
- iskoristivi gubitak toplinske energije podsustava izmjene toplinske energije u prostoru [kWh]
QH,dis,ls,rbl
- iskoristivi gubitak toplinske energije podsustava razvoda (distribucije) toplinske energije [kWh] i
QH,gen,ls,rbl
- iskoristivi gubitak toplinske energije podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije [kWh].
Proraun pojedinih gubitaka toplinske energije i potrebne pomone energije podsustava, kao i odreivanje dijela gubitaka koji
se mogu ponovno iskoristiti vri se prema normama kako slijedi:
- za proraun podsustava izmjene topline koristi se postupak opisan u HRN EN 15316-2-1 (Sustavi grijanja u zgradama
Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 2-1: Sustavi za grijanje prostora zraenjem topline)
- za proraun podsustava razvoda koristi se postupak opisan u HRN EN 15316-2-3:2007 (Sustavi grijanja u zgradama
Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 2-3: Razvodi sustava grijanja prostora)
- za proraun podsustava izmjene topline koriste se postupci opisani u normama HRN EN 15316-4-X (Sustavi grijanja
u zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava) i to u ovisnosti o vrsti podsustava
proizvodnje, odnosno izvoru energije:
dio 4-1: Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem (kotlovi)
dio 4-2: Sustavi za proizvodnju topline, sustavi dizalica topline
dio 4-3: Sustavi za proizvodnju topline, toplinski sustavi Sunevog zraenja
dio 4-4: Sustavi za proizvodnju topline, sustavi kogeneracije uklopljeni u zgradu
dio 4-5: Sustavi za proizvodnju topline za grijanje prostora, pokazatelji i kvaliteta daljinskog grijanja i sustava velikih volumena
dio 4-6: Sustavi za proizvodnju topline, fotonaponski sustavi te
dio 4-7: Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem biomase.
Ako u konfiguraciji sustava grijanja postoji podsustav spremnika (pufer), on moe biti ukljuen u podsustav izvora
(proizvodnje) toplinske energije. U navedenim normama HRN EN 15316-4-X podrazumijeva se da je podsustav spremnika
ukljuen u podsustav izvora.

721 zgrada
11.5.5.2
Toplinski gubici podsustava izmjene toplinske energije u prostoru
Proraun toplinskih gubitaka podsustava izmjene toplinske energije definiran je normom HRN EN 15316-2-1:2007 Sustavi
grijanja u zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 2-1: Sustavi za grijanje prostora
zraenjem topline. Norma sadri metodologiju prorauna toplinskih gubitaka podsustava izmjene topline (ogrjevna tijela),
pomone energije za pogon elemenata podsustava (regulacija, pumpe, ventilatori itd.) te metodu prorauna iskoristivih
toplinskih gubitaka podsustava. Pri proraunu toplinskih gubitaka proraunava se i unos toplinske energije u podsustav kao
zbroj potrebne izlazne energije (potrebne korisne toplinske energije za grijanje QH,em,out =QH,nd) i toplinskih gubitaka podsustava,
prema bilanci podsustava prikazanoj na slici 11.29.
Wem,aux
4%
1%
3%
Qem,in
110%
(1-k) Wem,aux
100%
Qem,out = QH,nd
13%
12%
1%
Qem,ls,nrvd
Qem,ls,rvd
Slika 11.29 - Osnovna bilanca energije podsustava izmjene topline u prostoru
Znaenje oznaka na slici 11.29 je sljedee:

Qem,in
- ulaz toplinske energije u podsustav izmjene topline
Qem,out
- izlaz toplinske energije iz podsustava izmjene topline (koja je jednaka potrebnoj korisnoj energiji za grijanje
prostora)
Wem,aux
- potrebna pomona energija podsustava izmjene topline (elektrina energija)
k
- udio iskoristive pomone energije u podsustavu izmjene topline
Qem,ls,rvd
- gubici toplinske energije podsustava izmjene topline koji su iskoriteni za grijanje prostora (ne unutar
podsustava nego unutar zgrade) te
Qem,ls,nrvd
- gubici toplinske energije podsustava izmjene topline koji nisu iskoriteni za grijanje prostora.
Gubici energije podsustava emisije s regulacijom unutarnje temperature ovise o:
potrebnoj korisnoj energiji za grijanje zgrade (zone)
neravnomjernoj raspodjeli temperatura u svakoj kondicioniranoj zoni (stratifikacija, ogrjevna tijela udaljeno od vanjskih
zidova i/ili prozora i sl.)
smjetaju ogrjevnih tijela koja su ugraena u strukturu zgrade koja granii s negrijanim prostorom ili okolinom
nainu regulacije operativne temperature i
potronji dodatne energije.
Proraun gubitaka energije stoga mora uzeti u obzir izmjenu energije izmeu ogrjevnih tijela (radijatori, ventilatorski konvektori,
podno, zidno, stropno grijanje i hlaenje) i unutarnjeg prostora, tip upravljanja i regulacije opreme te o smjetaju ogrjevnih
tijela. Ulazni podaci u proraun su:
toplinska energija koju podsustav odaje zgradi u proraunskom razdoblju QH,em,out = QH,nd (prema HRN EN ISO 13790)
poloaj i znaajke ogrjevnih tijela, energetska povezanost ogrjevnih tijela i grijanog prostora te
regulacijska strategija i oprema u proraunskoj zoni.
721
722
Izlazni podaci prorauna su:

toplinski gubici podsustava
pomona energija koja se koristi u podsustavu te
iznos toplinskih gubitaka podsustava koji se moe iskoristiti (rekuperirati).
Norma HRN EN 15316-2-1 omoguuje izbor jednog od dva pristupa (metode) izrauna toplinskih gubitaka podsustava izmjene
topline i to:
metode sa stupnjem korisnosti sustava hem (temeljene na njemakom standardu DIN 18599-6, pri emu se godinji toplinski
gubici podsustava izmjene topline izraunavaju zbrajanjem mjesenih vrijednosti) i
metode s ekvivalentnim porastom unutranje temperature prostora (temeljene na francuskom propisu RT2005).
Za potrebe energetskog ceritificiranja moe se koristiti metoda sa stupnjem korisnosti sustava na bazi izrauna mjesenih
vrijednosti toplinskih gubitaka podsustava izmjene topline QH,em,ls preama izrazu:
fhydr f im frad
[kWh] (11.116)
QH,em,l s =
1 QHH,em,mls
,d n
e
m

gdje su:
QH,nd
fhydr
fim
frad
hem
- potrebna korisna toplinske energije za grijanje za proraunski mjesec [kWh]

- faktor za hidrauliko uravnoteenje
- faktor za nekontinuirani pogon
- faktor zraenja (samo za sustave grijanja zraenjem) i
- ukupni stupanj korisnosti sustava izmjene topline u prostoru.
Ukupni stupanj korisnosti sustava rauna se prema izrazu:

em =
(11.117)
(4 (str + ctr + emb ))
gdje
su:

hstr
- stupanj korisnosti za vertikalni profil temperature
hctr
- stupanj korisnosti za regulaciju temperature i
hemb
- stupanj korisnosti za specifine gubitke ugraenih sustava.
Vrijednosti potrebne za proraun odreuju se uz pomo tablinih podataka iz HRN EN ISO 15316-2-1 (dodatak A), a oni vrijede
za:
standardne visine prostora (do 4 m)
stambene i nestambene zgrade
pojedinani prostor
kontinuirani pogon i
razliite razine toplinske zatite.
Godinji toplinski gubici podsustava izmjene topline dobiju se zbrajanjem mjesenih vrijednosti prema izrazu:
QH,em,ls =
12
QH, em,ls
[kWh/a] (11.118)
m =1

Pomona energija podsustava rauna se prema postupku opisanom u Dodatku C predmetne norme. U svrhu prorauna
pomone energije podsustava izmjene topline u prostoru, potrebno je za svaki elektrini pomoni ureaj odrediti potronju
elektrine energije, trajanje pogona i dio elektrine energije koja je pretvorena u toplinu i predana grijanom prostoru.
Pomona energija za podsustav izmjene topline za proraunsko razdoblje izraunava se prema izrazu:
W
= Wctr + Wothers
em,aux
gdje su:
[kWh] (11.119)

723 zgrada
Wctr
Wothers
- pomona energija potrebna za rad sustava regulacije (u proraunskom razdoblju) [kWh], a

- pomona energija potrebna za rad ventilatora i dodatnih pumpi (u proraunskom razdoblju) [kWh].
Proraun navedenih veliina vri se prema podacima iz Dodatka C predmetne norme.

Godinja potrebna pomona energija podsustava izmjene topline dobije se zbrajanjem mjesenih vrijednosti prema izrazu:
11.5.5.3.
Wem,aux =
12
Wem,aux
[kWh/a] (11.120)
m =1
Toplinski gubici podsustava razvoda sustava grijanja
Proraun toplinskih gubitaka podsustava razvoda definiran je normom HRN EN 15316-2-3:2007 Sustavi grijanja u zgradama
Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 2-3: Razvodi sustava grijanja prostora. Norma sadri
metodologije prorauna toplinskih gubitaka podsustava razvoda sustava grijanja (cijevi), prorauna pomone energije za
pogon elemenata podsustava (pumpe), prorauna iskoristivih toplinskih gubitaka podsustava te metodologiju prorauna
iskoristive pomone energije (energije za pogon pomone opreme).
Prema normi proraun navedenih veliina moe se provesti detaljnim ili pojednostavljenim postupkom. Za potrebe energetskog
certificiranja moe se koristiti pojednostavljeni postupak. Pojednostavljeni postupak odreivanja potrebne pomone energije
i iskoristive pomone energije, opisan je u Dodatku A1 norme, a pojednostavljeni postupak za odreivanje ukupnih toplinskih
gubitaka i iskoristivih toplinskih gubitaka, opisan je u dodatku A3 norme.
Osnovni ulazni podaci u proraun jesu:
projektni toplinski uinak sustava grijanja u proraunskoj zoni odreen prema prema EN 12831
projektni temperaturni reim ogrjevnog medija u podsustavu razvoda
unutarnja projektna temperatura u proraunskoj zoni
duljina cjevovoda
projektni pad tlaka cirkulacijskog kruga u proraunskoj zoni
pomona energija za pogon elemenata podsustava (pumpe) u proraunskom razdoblju
broj sati grijanja godinje te
duinski koeficijenti prolaza topline cjevovoda.
Izlazni podaci:
toplinski gubici podsustava razvoda
potrebne pomona energija za podsustav razvoda
iznos toplinskih gubitaka podsustava koji se moe iskoristiti (rekuperirati) i onih koji se ne mogu iskoristiti
iznos pomone energije koja se moe iskoristiti unutar podsustava te
iznos pomone energije koja se moe iskoristiti za grijanje prostora.
Proraun potrebne pomone energije podsustava razvoda

Kako bi se izvrila procjena potronje pomone energije za podsustav razvoda, provodi se pojednostavljeni hidrauliki proraun
potrebne hidraulike energije za cirkulaciju ogrjevnog medija kroz razvod.
Godinja potrebna pomona energija za podsustav razvoda (elektrina energija za pogon cirkulacijskih crpki) izraunava se
prema izrazu:
W
= WH,dis,hydr,an edis [kWh/a] (11.121)
H,dis,aux,an
gdje su:
WH,dis,aux,an - godinja potrebna pomona energija za podsustav razvoda [kWh/a]
WH,dis,hydr,an - godinja potrebna hidraulika energija za podsustav razvoda [kWh/a]
edis
- faktor potronje energije za rad cirkulacijske crpke.
Godinje potrebna hidraulika energija WH,dis,hydr,an i faktor potronje edis odreuju se prema Dodatku A1 norme.
723
724
Dio pomone energije (elektrine energije) za pogon cirkulacijske crpke razvoda grijanja pretvara se u toplinsku energiju.
Jedan dio te toplinske energije iskoritava se unutar samog podsustava razvoda u obliku topline koja se predaje vodi, a drugi
dio se moe iskoristiti za neposredno grijanje prostora kao npr. toplina predana od povrine crpke na okolni zrak.
Iskoriteni dio godinje pomone energije unutar samog podsustava razvoda, izraunava se prema izrazu:

[kWh/a] (11.122)
QH,dis,aux,rvd = faux,rbl WH,dis,aux,an
Dio godinje pomone energije podsustava razvoda koji se moe iskoristiti za grijanje iznosi:
[kWh/a] (11.123)
QH,dis,aux,rbl = 1 faux,rbl WH,dis,aux,an
gdje su:
WH,dis,aux,an - godinja potrebna pomona energija za podsustav razvoda [kWh/a) i
faux,rbl
- faktor povrata pomone energije (faux,rbl=0,75 za toplinski neizoliranu crpku, faux,rbl=0,90 za toplinski izoliranu crpku).
Proraun godinjih gubitaka toplinske energije podsustava razvoda
Openito, toplinski gubici podsustava razvoda za sve cijevi j u proraunskom razdoblju mogu se izraziti sljedeim izrazom:
QH,dis,ls,an = j m i, j L j t op,an [kWh/a] (11.124)

j
gdje
su:

y
- duinski koeficijent prolaza topline [W/(mK))
qm
- srednja proraunska temperatura ogrjevnog medija [C]
qi
- temperatura zraka oko cijevi [C]
L
- duljina cijevi [m]
j
- indeks cijevi s jednakim rubnim uvjetima te
top,an
- trajanje grijanja u satima godinje [h/a].
Pri koritenju pojednostavljenog postupka duljine cijevi se odreuju iz vanjskih dimenzija zgrade kako je to opisano u Dodatku
A3 norme. Odreivanje ostalih veliina takoer je opisano u istom izvoru.
Prethodni izraz za proraun toplinskih gubitaka podsustava razvoda moe se krae prikazati sljedeim izrazom:
QH,dis,ls,an = qH,dis,ls,an, j L j t op,an [kWh/a] (11.125)

j
gdje
je:

qH,dis,ls,an,j - specifini toplinski gubitak podsustava po dunom metru cijevi u kWh/(ma), a ovisi o veliinama parametara

y, qm i qi.
Ako cijevi prolaze unutar grijanih prostora, toplinski gubici podsustava razvoda mogu biti iskoriteni za grijanje prostora i
predstavljaju iskoristivi dio toplinskih gubitaka podsustava. U negrijanim prostorima toplinski gubitak cijevi razvoda ini
neiskoristivi gubitak topline.
Iskoristivi toplinski gubici podsustava razvoda (za dio cijevi u grijanim prostorima) moe se odrediti pomou izraza:
QH,dis,ls,nrbl,an = qH,dis,ls,u,an, j Lls, j t op,an
[kWh/a] (11,126)
j
gdje
su:

qH,dis,ls,an,j
- specifini toplinski gubitak podsustava po dunom metru cijevi j unutar grijanog prostora [kWh/(ma))
Lrbl,j
- duljina cijevi unutar grijanog prostora [m] i
top,an
- trajanje grijanja u satima godinje [h/a).
Neiskoristivi toplinski gubici podsustava razvoda (za cijevi u negrijanim prostorima) odreuju se izrazom:
QH,dis,ls,nrbl,an = qH,dis,ls,u,an, j Llrbl,jt op,an

[kWh/a] (11.127)

725 zgrada
gdje su:
qH,dis,ls,u,an,j - specifini toplinski gubitak podsustava po dunom metru cijevi j izvan grijanog prostora [kWh/(ma)]
Lls,j
- duljina cijevi izvan grijanog prostora [m] i
top,an
- trajanje grijanja u satima godinje [h/a].
Ukupni godinji toplinski gubici podsustava razvoda zbroj su iskoristivih i neiskoristivih toplinskih gubitaka te iznose:

11.5.5.4
QH,dis,ls = QH,dis,ls,rbl,an + QH,dis,ls,nrbl,an
[kWh/a] (11.128)
Toplinski gubici podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije
Proraun toplinskih gubitaka podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije sustava grijanja, definiran je normom
HRN EN 15316 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava. U bilancu energije
podsustava izvora energije ukljuene su potrebna toplinska energija koja se daje u podsustav razvoda, potrebna toplinska
energija za podsustav razvoda potrone tople vode, toplinski gubici na strani dimnih plinova i toplinski gubici kroz oplatu kotla.
Proraunski korak je jedan mjesec, a godinje vrijednosti se dobivaju zbrajanjem mjesenih vrijednosti. Proraunom se
dobivanju sljedei izlazni podaci:
potrebna toplinska energija koju treba dovesti gorivom (potronja goriva)
ukupni toplinski gubici podsustava izvora toplinske energije
iskoristivi toplinski gubici podsustava te
potrebna pomona energija podsustava.
Nain prorauna ovisi o vrsti podsustava proizvodnje, odnosno izvoru energije i opisan je u razliitim dijelovima norme
HRN EN 15316.
Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem (kotlovi) prema HRN EN 15316-4-1
Proraun daje sljedee izlazne podatke:
potrebnu toplinsku energiju iz goriva
ukupne toplinske gubitke izvora topline
iskoristive toplinske gubitke i
potrebnu pomonu energiju podsustava.
Norma opisuje tri pristupa za proraun toplinskih gubitaka podsustava izvora:
metodu sezonske pogonske znaajke kotla
metodu specifine korisnosti kotla i
cikliku metodu.
Proraunsko razdoblje je jedan mjesec, a godinje vrijednosti se dobiju zbrajanjem mjesenih vrijednosti. U svhu energetskog
certificiranja moe se koristiti metoda specifine korisnosti kotla, opisana u navedenoj normi te se temelji na Direktivi Boiler
Efficiency Directive 92/42/EEC. Ova metoda predvia izraun korisnosti izvora toplinske energije za tri reima rada: pri nazivnom
uinku (100 %), pri djelominom uinku te u mirovanju - stand by (0%). Proraun za pojedini izvor topline provodi se linearnom
interpolacijom rezultata za navedena tri reima pogona.
Toplinski gubici pri nazivnom uinku (100%)
Korigirani stupanj korisnosti kotla za temperaturu kotlovske vode razliite od 70C izraunava se prema sljedeem izrazu:
= gen,PN + fPN,cor gen,PN gen,w (11.129)
gen,PN,cor
gdje su:
hgen,PN
- stupanj korisnosti toplinskog izvora pri nazivnom uinku
fPN,cor
- faktor korekcije koji uzima u obzir promjenu stupnja korisnosti s promjenom temperature
qgen,PN
- normna srednja temperatura kotlovske vode pri nazivnom uinku (70C) i
qgen,w
- stvarna srednja temperatura kotlovske vode pri nazivnom uinku [C].
725
726
Korigirani toplinski tok gubitaka izvora topline za temperaturu kotlovske vode razliitu od 70C izraunavaju se prema
sljedeem izrazu:
1 gen,PN ,cor
[W] (11.130)
H ,gen,PN ,ls ,cor = PN
gdje
je:
gen
,
PN
,
cor

- FPN
- nazivni uin kotla [W].
Toplinski gubici pri djelominom uinu FH,gen,Pint,ls,cor - 30% (ponuena vrijednost za loenje na plin i ulje)
Korigirani stupanj korisnosti kotla za temperaturu kotlovske vode razliite od 50C (klasini kotao), za temepraturu kotlovske
vode razliite od 40C (niskotemperaturni kotao) i za temperaturu kotlovske vode razliite od 30C (kondenzacijski kotao) te
korigirani toplinski tok gubitaka izvora topline, odreuju se analogno kao i za nazivni uin.
Toplinski gubici pri mirovanju 0% (standby)
Korigirani toplinski tok gubitaka izvora topline u fazi mirovanja izraunava se prema sljedeem izrazu:
gen,w brm
gen,P0
H,gen,P0,ls,cor = gen,P0,ls
[W] (11.131)

gdje su:
- Fgen,P0,ls - toplinski tok gubitaka kotla u mirovanju pri normnoj razlici temperatura Dqgen,P0 [W]
- Dqgen,P0
- normna razlika temperatura izmeu kotlovske vode i prostora [C]
- qgen,w
- srednja temperatura kotlovske vode u pogonskim uvjetima [C] te
- qbrm
- stvarna temperatura u kotlovnici [C].
Kao ulazni podaci za ovaj proraun mogu se koristiti podaci proizvoaa ako su kotlovi ispitani prema normama EN 297, EN
303-5, EN 304, EN 656, EN 15034, EN 15035 i EN 15456.
Proraunski uin kotla za odreivanje toplinskih gubitaka izraunava se pomou sljedeeg izraza:
PX = PN gen

gdje je bgen faktor uina kotla i definiran je kao:
gen =
[W] (11.132)
QH,gen
(11.133)
t gen
gdje
su:
PN

QH,gen
- ukupna toplinska energija za grijanje i pripremu PTV predana podsustavu razvoda [kWh]
FPN
- nazivni uin kotla [kW) i
tgen
- ukupno vrijeme trajanja pogona u proraunskom razdoblju [h).
Ako je 0 < FPX FPint, toplinski tok gubitaka izvora topline odreuju se prema izrazu:
H,gen,PX,ls =
PX
(H,gen,Pint,ls,cor H,gen,P0,ls,cor )+ H,gen,P0,ls,cor
Pint
[W] (11.134)

Ako je FPint < FPX FPN, toplinski gubici izvora topline odreuju se prema izrazu:
H,gen,PX,ls =
PX Pint
(H,gen,PN,ls,cor H,gen,Pint,ls,cor )+ H,gen,Pint,ls,cor [W] (11.135)
PN Pint
gdje su:

FPN
- proraunski uin kotla za odreivanje toplinskih gubitaka [kW)
FPint
- proraunski uin kotla za odreivanje toplinskih gubitaka [kW)
Fgen,Pint,ls,cor - korigirani toplinski tok gubitaka kotla pri djelominom uinu za stvarne temperature [W]
Fgen,P0,ls,cor - korigirani toplinski tok gubitaka kotla u mirovanju za stvarne temperature [W] i
Fgen,PN,ls,cor - korigirani toplinski tok gubitaka kotla za nominalni uin i za stvarne temperature [W].
Ukupni toplinski gubici izvora topline tijekom proraunskog razdoblja iznose:

QH,gen,l s = H,gen,PX,l s t gen
[kWh] (11.136)

727 zgrada
Ukupna unesena toplinska energija (dovedena gorivom) u podsustav izmjene topline u proraunskom razdoblju jednaka je
izlaznoj koliini energije (koja se predaje u podsustav razvoda), uveanoj za ukupne toplinske gubitke podsustava i umanjena
za iskoriteni dio pomone energije za pogon elemenata podsustava, tj.:
=Q
f W
+Q
H,gen,out
rvd gen,aux
H,gen,l s
H,gen,in
gdje su:
QH,gen,out
- izlazna energija iz podsustava izvora toplinske energije [kWh]
frvd
- udio iskoristive pomone energije u podsustavu izvora energije
Wgen,aux
- pomona energija za podsustav izvora toplinske energije [kWh] te
QH,gen,ls
- ukupni toplinski gubici podsustava izvora toplinske energije [kWh].
[kWh] (11.137)
Izlazna toplinska energija iz podsustava izvora energije jednaka je ulaznoj toplinskoj energiji u podsustav razvoda.
Ako je podsustav izvora toplinske energije neki drugi toplinski izvor ili ureaj na raspolaganju su postupci prorauna opisani
u ostalim dijelovima norme HRN EN 15416-4-X. U nastavku su dane smjernice za uporabu metoda opisanih u navedenim
dijelovima norme.
Sustavi dizalica topline (prema HRN EN 15316-4-2)
Proraun u normi opisan je za tri vrste dizalica topline: dizalice topline s elektrinim kompresorom, dizalice topline s plinskim
motorom i apsorpcijske dizalice topline. Proraun obuhvaa sustave dizalice topline sa sljedeim kombinacijama toplinskih
spremnika: zrak - zrak, zrak - voda, voda - voda, rasolina - voda i direktna ekspanzija - voda. Proraunom se odreuju potrebna
energija (elektrina ili kemijska energija goriva) za sustav grijanja i pripreme PTV, ukupni toplinski gubici podsustava izvora,
iskoristivi toplinski gubici te potrebna pomona energija.
Od dva opisana proraunska postupka, za potrebe energetskog certificiranja, moe se koristiti detaljni postupak prorauna
(tzv. bin metoda). Proraun prema bin metodi podrazumijeva podjelu sezone grijanja na temperaturne intervale (binove) jer
uinkovitost dizalice topline znatno ovisi o temperaturi vanjskog zraka koji slui kao ogrjevni spremnik. Za odreivanje trajanja
pojedinih temperaturnih intervala treba imati satne podatke o vanjskoj temperaturi za promatrani zemljoisni poloaj u formatu
testne referentne godine (TRY). Alternativno, iz srednjih mjesenih vrijednosti temperature moe se generirati satna razdioba
vanjske temperature pomou odgovarajueg raunalnog programa po priznatoj metodi prorauna.
Toplinski sustavi Sunevog zraenja prema (HRN EN 15316-4-3)
Proraun opisan u normi ukljuuje izraun potrebne topline za podsustav razvoda ogrjevnog medija, toplinskih gubitaka
spremnika vode, iskoristivih toplinskih gubitaka spremnika, potrebne pomone energije te iskoristivu povratnu energiju.
Metoda nudi proraune za razliito vremensko razdoblje te dvije vrste postupaka (A i B). Za potrebe energetskog certificiranja
moe se koristiti mjesena metoda prorauna i to prema opisanoj B metodi. Proraun prema metodi B temelji se na priznatoj
f-chart metodi. Osnovni ulazni podatak je potrebna toplina za sustav grijanja i pripreme potrone tople vode uveana za
gubitak podsustava razvoda. Proraun ukljuuje podjelu potrebne topline na dio za grijanje i dio za pripremu potrone tople
vode preko raunske podjele povrine kolektora i podjele volumena spremnika (ako je samo jedan spremnik u sustavu).
Sustavi kogeneracije uklopljeni u zgradu prema (HRN EN 15316-4-4)
Proraun opisan u normi ukljuuje izraun potrebne toplinske energije za podsustav razvoda ogrjevnog medija te toplinskih
gubitaka podsustava izvora. Kod sustava kogeneracije unutar zgrade usvaja se da su potrebna pomona energija podsustava
izvora i iskoristivi toplinski gubici jednaki nuli. Kao jedinino vremensko razdoblje prorauna odabire jedan mjesec, godinje
vrijednosti dobivaju se zbrajanjem mjesenih vrijednosti. Za potrebe energetskog certificiranja, a u ovisnosti o reimu koritenja
kogeneracijskog sustava, postupak prorauna moe se provesti prema dvjema metodama:
a) Metodi djelominog doprinosa - koristi se ako kogeneracija pokriva temeljnu potrebu zgrade za toplinskom energijom i vei
dio godine radi s nazivnim uinkom. Pri tome vrno optereenje pokriva dodatni toplinski izvor.
b) Metodi s profilom godinjeg optereenja - koristi se ako kogeneracija pokriva kompletnu potrebu zgrade za toplinskom
energijom bez dodatnog toplinskog izvora. Pri tome se podsustav prilagoava toplinskoj bilanci zgrade i radi u razliitim
reimima pogona.
727
728
Sustavi za proizvodnju topline za grijanje prostora, pokazatelji i kvaliteta daljinskog grijanja i sustava velikih volumena (prema
HRN EN 15316-4-5)
Proraunom su obuhvaeni podsustav daljinskog grijanja do toplinske podstanice u zgradi i toplinska podstanica zgrade. Tako
se podsustav izvora (proizvodnje) toplinske energije dijeli na vanjski dio - izvan zgrade (izvor i razvod) i na unutarnji dio - unutar
zgrade (primarni krug toplinske podstanice). Za proraun toplinske energije koristi se godinja (sezonska) metoda prorauna.
Pretpostavlja se da je pomona energija toplinske podstanice jednaka nuli, a iskoristivi toplinski gubici itavog podsustava
daljinskog grijanja jednaki su nuli, ako se podstanica ne nalazi u grijanom prostoru. Proraun se moe provesti prema dvjema
metodama:
a) na temelju rezultata mjerenja (postojei sustavi s manjkavim projektnim podacima) i
b) na temelju projektne dokumentacije (novi sustavi s cjelovitim projektnim podacima).
Fotonaponski sustavi (prema HRN EN 15316-4-6)
Norma opsuje proraun kojim se odreuje isporuena elektrina energija koju fotonaponski sustav predaje za pogon tehnikih
sustava zgrade. Proraun se provodi po metodi odreivanja godinje isporuene elektrine energije. Kod ovakvih podsustava
izvora energije, ulazna energija za pogon podsustava, pomona energija, isporuena toplina i toplinski gubici jednaki su nuli.
Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem biomase prema (HRN EN 15316-4-7)
Proraun podsustava izvora toplinske energije izgaranjem biomase prema ovoj normi daje potrebnu toplinsku energiju koju
treba dovesti gorivom, ukupne toplinske gubitke podsustava (gubitke na strani dimnih plinova, kroz oplatu kotla i one kroz
oplatu spremnika), iskoristive toplinske gubitke, potrebnu pomonu energiju te iskoristivu pomonu energiju. Za provoenje
prorauna potrebno je poznavati: tip, znaajke i poloaj ugradnje kotla, vrstu i znaajke goriva, vrstu i veliinu spremnika,
tip regulacije, konfiguraciju sustava, meteoroloke podatke, potrebnu toplinsku energiju za zgradu te isporuena toplinu
podsustavu razvoda.
Norma nudi proraun na mjesenoj i godinjoj bazi, a za potrebe energetskog certificiranja proraun se moe provesti na bazi
mjesenih vrijednosti. Ovisno o nainu loenja u podsustavu, izraun se moe provesti na dva naina: proraunom za kotlove s
automatskim loenjem i proraunom za kotlove s runim loenjem. Proraun za kotlove s automatskim loenjem dijeli gubitke
na tri reima pogona: gubitke za nazivni uinak (100%), gubitke za djelomino optereenje (prema odredbi proizvoaa) te
gubitke pri mirovanju (0% - stand by). Proraun za kotlove s runim loenjem dijeli gubitke na tri drugaija reima pogona:
razdoblje zagrijavanja, razdoblje pogona i razdoblje hlaenja.
Oba prethodna naina prorauna mogu uzeti u obzir sustav uravnoteenja uinka (s pufer spremnikom) ako je podsustav
izvora njime opremljen. Toplinski gubici zbog pepela i pomona energija za pogon regulacije jednaki su nuli.
Za ulazne podatke koji nisu odreeni normom koriste se podaci proizvoaa te podaci iz normi EN 303 i EN ISO 12241.
11.5.6.

Godinji toplinski gubici sustava za pripremu potrone tople vode (PTV) QW,ls
prema HRN EN 15316
11.5.6.1.
Openito o toplinskim gubicima sustava za pripreme potrone tople vode
Toplinski gubici sustava pripreme PTV-a upisuju se u energetski certifikat i predstavljaju jedan dio godinje konane energije
za grijanje QH, odnosno godinje isporuene energije zgradi Edel.
Postupak odreivanja toplinskih gubitaka sustava za pripremu PTV-a, temelji se na analizi sljedeih podsustava:
podsustava razvoda PTV-a (prema HRN EN 15316-3-2)
podsustava spremnika PTV-a (prema HRN EN 15316-3-3),
podsustava primarnog razvoda PTV-a (prema HRN EN 15316-3-2) te
podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije (prema HRN EN 15316-3-3).
Ukupni dnevni toplinski gubici sustava za zagrijavanje PTV-a izraunavaju se prema sljedeem izrazu:

QW,ls,dan = QW,dis,ls + QW,st,ls + QW, p,ls + QW,gen,ls [kWh] (11.138)

729 zgrada
gdje su:
QW,dis,ls
QW,st,ls
QW,p,ls
QW,gen,ls
- dnevni gubici toplinske energije podsustava razvoda PTV-a [kWh]

- dnevni gubici toplinske energije podsustava spremnika PTV-a [kWh]
- dnevni gubici toplinske energije podsustava primarnog razvoda za pripremu PTV -a[kWh] te
- dnevni gubici toplinske energije podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije za pripremu PTV-a [kWh].
Ukupni mjeseni i godinji toplinski gubici sustava za pripremu PTV -adobiju se zbrajanjem vrijednosti kako slijedi:
QW,ls,mjesec =

QW,ls =
broj dana
QW,ls,dan
dan=1
12
QW,ls,mjesec
[kWh] (11.139)
[kWh] (11.140)
mjesec =1

Jedan dio ovih toplinskih gubitaka moe se iskoristiti. Ukupni godinji iskoristivi toplinski gubici sustava pripreme PTV a
izraunavaju se prema sljedeem izrazu:
QW,ls,rbl = QW, dis,ls,rbl + QW,st,ls,rbl + QW, p ls,rbl + QW,gen,ls,rbl [kWh] (11.141)

gdje su:
QW,dis,ls,rbl
- iskoristivi gubici toplinske energije podsustava razvoda PTV-a [kWh]
QW,st,ls,rbl
- iskoristivi gubici toplinske energije podsustava spremnika PTV-a [kWh]
QW,p,ls,rbl
- iskoristivi gubici toplinske energije podsustava primarnog razvoda za pripremu PTV-a [kWh] te
QW,gen,ls,rbl - iskoristivi gubici toplinske energije podsustava izvora (proizvodnje) energije za pripremu PTV-a [kWh].
11.5.6.2.
Toplinski gubici podsustava razvoda potrone tople vode
Proraun toplinskih gubitaka podsustava razvoda potrone tople vode definiran je normom: HRN EN 15316-3-2 Sustavi grijanja
u zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 3-2: Sustavi za pripremu potrone tople vode,
razvod. Norma donosi metodu prorauna ukupnih toplinskih gubitaka podsustava razvoda PTV-a, potrebne pomone energije
za pogon elemenata podsustava (recirkulacijske crpke) te metodu prorauna iskoristivih toplinskih gubitaka podsustava. Za
proraun su potrebni sljedei ulazni podaci:
dnevna toplinska energija za pripremu PTV-a QW,d (odreena prema HRN EN 15316-3-1) [kWh/dan]
projektni temperaturni reim ogrjevnog medija u podsustavu razvoda W,del [C]
unutarnja projektna temperatura u proraunskoj zoni amb [C]
duljina cjevovoda L [m]
volumen vode u cijevima VW [m3]
specifini toplinski kapacitet materijala cijevi cp [kJ/(kgK)]
masa pojedinih dionica cijevi mp,i [kg]
duinski koeficijenti prolaza topline cjevovoda UW [W/(mK)]
broj otvaranja na izljevnim mjestima tijekom dana ntap
dnevno trajanje pogona recirkulacijske pumpe tW [h/dan] te
broj pogonskih ciklusa recirkulacijske crpke tijekom jednog dana nnorm.
Pri proraunu toplinskih gubitaka podsustava razvoda PTV-a, razvod se dijeli na pojedinane vodove PTV-a do izljevnih mjesta
i na recirkulacijski cjevovod (ako postoji). Za te dijelove razvoda odvojeno se raunaju toplinski gubici te se zbrajaju kako bi se
dobili dnevni gubici podsustava razvoda prema izrazu:
QW,dis,ls = QW, dis,ls,ind + QW,dis,ls,col
[kWh] (11.142)
ind
gdje
je:

QW,dis,ls,ind
- dnevni gubici toplinske energije za pojedinane vodove do izljevnih mjesta podsustava razvoda PTV-a [kWh] i
QW,dis,ls,col
- dnevni gubici toplinske energije za recirkulacijski vod podsustava razvoda PTV-a [kWh].
729
730
Pojedinani vodovi do izljevnih mjesta

Norma HRN EN 15316-3-2 omoguuje vie pristupa proraunu toplinskih gubitaka podsustava razvoda PTV-a za pojedinane
cijevi, kako slijedi:
proraun prema stambenoj povrini zgrade (provedivo uz odgovarajue nacionalne propise)
proraun prema duljini cijevi i broju otvaranja izljevnih mjesta u jednom danu (dodatak A norme)
proraun prema duljini cijevi i uinkovitosti razvoda (dodatak B norme)
proraun prema duljini cijevi i profilu potronje (dodatak C norme) te
detaljan proraun prema duljini cijevi i prosjenoj temperaturi PTV-a (dodatak D norme).
Svi ovi prorauni temelje se na dnevnim potrebama za zagrijavanje PTV-a. Ovisno o raspoloivim ulaznim podacima, za potrebe
energetskog certificiranja zgrada moe se koristiti:
a) proraun prema duljini cijevi i broju otvaranja izljevnih mjesta u jednom danu te
b) proraun prema duljini cijevi i uinkovitosti razvoda.
a) metoda prorauna prema duljini cijevi i broju otvaranja izljevnih mjesta
Dnevni toplinski gubici polaznih vodova PTV-a pojedinih dijelova podsustava prema duljini cijevi i broju otvaranja izljevnih
mjesta izraunavaju se prema sljedeem izrazu (prema dodatku A norme):
cp mp,dis
( W,dis,nom amb )ntap

QW,dis,ls,ind = 1,16VW ,dis +
3600
gdje
su:

VW,dis
cp
qW,dis,nom
qW,amb
ntap
[kWh]
(11.143)
- volumen vode u cijevima [m3]

- specifini toplinski kapacitet materijala cijevi [kJ/(kg K)]
- nominalna temperatura tople vode u cijevima [C]
- srednja temperatura u okolini cijevi [C] i
- broj izljevanja vode iz cijevi u jednom danu.
b) metoda prorauna prema duljini cijevi i uinkovitosti razvoda

Dnevni toplinski gubici polaznih vodova PTV-a pojedinih dijelova podsustava proraunati prema duljini cijevi i uinkovitosti
razvoda (dodatak B norme) raunaju se prema izrazu:
QW, dis,ls,ind = QW
, d
1 pipe
[kWh] (11.144)
pipe
gdje
su:

QW,d
- dnevna toplinska energija za pripremu PTV-a [kWh] i
hpipe
- stupanj korisnosti podsustava razvoda PTV-a (nain izrauna detaljno je prikazan u dodatku B navedene norme).
Recirkulacijski cjevovod PTV-a
Norma HRN EN 15316-3-2 nudi dva mogua pristupa proraunu toplinskih gubitaka podsustava razvoda PTV-a za recirkulacijske
cjevovode, kako slijedi:
a) fizikalni pristup (detaljni pristup) te
b) proraun prema duljini cijevi uz fiksnu vrijednost gubitaka.
a) fizikalni pristup
Dnevni toplinski gubici recirkulacijskih cjevovoda PTV-a pojedine dionice podsustava prema fizikalnom pristupu tijekom
razdoblja cirkulacije izraunavaju se prema izrazu:
QW, dis,ls,col,on =
1
U W LW W
, dis,avg amb t W [kWh] (11.145)
1000

gdje su:
UW
- duinski koeficijent prolaza topline [W/mK]
LW
- duljina cijevi [m]
qW,dis,avg
- srednja temperatura tople vode u cijevima [C]
qW,d
- srednja temperatura okoline [C] i
tW
- trajanje recirkulacije tijekom dana [h/dan].

731 zgrada
Dnevni toplinski gubici recirkulacijskih cjevovoda PTV-a pojedine dionice podsustava prema fizikalnom pristupu izvan
razdoblja cirkulacije:
QW,dis,ls,col,off = 1,16 VW,dis W,dis,avg amb nnorm [kWh] (11.146)

gdje su:
VW,dis
- volumen vode u promatranom cjevovodu [m3] te
nnorm
- broj ciklusa rada cirkulacijske pumpe tijekom dana.
Ukupni dnevni toplinski gubici recirkulacijskih cjevovoda PTV-a iznose

QW, dis,ls,col = QW, dis,ls,col,on + QW, dis,ls,col,off
[kWh] (11.147)
b) proraun prema duljini cijevi i fiksnoj vrijednosti gubitaka

Kada nije dostupna projektna dokumentacija, podaci o razvodu PTV-a i debljini izolacije, tada se usvaja vrijednost gubitaka od
40 W/m. Duljine cjevovoda, ako nisu poznate iz projektne dokumentacije, procjenjuju se prema dimenzijama zgrade, odnosno
prostorije (prema dodatku D norme).
Proraun potrebne pomone energije za rad podsustava razvoda PTV-a ukljuuje proraun energije za elektrootpornu traku
za grijanje cijevi i energiju za pogon recirkulacijske crpke. Za proraun dijela pomone energije za pogon recirkulacijske crpke
moe se koristiti pojednostavljeni postupak (za kontinuirani pogon crpke) ili detaljni postupak, koji su oba opisani u normi.
Iskoristivi dnevni toplinski gubici sustava za pripremu PTV-a, budui da faktori povrata topline nisu definiranu u nacionalnom
dodatku norme, smatraju se jednakima nuli ( QW,dis,ls,rbl = 0 ).
11.5.6.3.

Toplinski gubici podsustava spremnika i podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije za

pripremu potrone tople vode
Metoda prorauna toplinskih gubitaka podsustava spremnika PTV-a definirana je normom HRN EN 15316-3-3 Sustavi grijanja
u zgradama Metoda prorauna energijskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 3-3: Sustavi za pripremu potrone tople vode,
zagrijavanje. Norma opisuje metode prorauna toplinskih gubitaka podsustava zagrijavanja PTV a QW,st,ls, prorauna pomone
energije za pogon elemenata podsustava (regulacija, pumpe) te metodu prorauna iskoristivih toplinskih gubitaka podsustava.
Pri tome se razlikuju dvije izvedbe sustava pripreme PTV-a i to:
sustav s indirektno grijanim spremnikom potrone tople vode i
sustav s direktno grijanim spremnikom potrone tople vode.
Postupak odreivanja toplinskih gubitaka za indirektno grijani spremnik PTV-a
Postupak je detaljnije opisan u normi EN 12897, a temelji se na izmjerenom toplinskom gubitku tijekom mirovanja s korekcijom
na trenutnu razliku temperatura. Dnevni gubitak topline spremnika tada se izraunava prema izrazu:
QW,st,ls =
(W, st,avg amb,avg )Q

W, st,sby
W, st,sby
[kWh] (11.148)
gdje
su:]

qW,st,avg
- srednja temperatura vode u spremniku [C]
qamb,avg
- srednja temperatura zraka u prostoru gdje je smjeten spremnik [C]
DqW,st,sby
- razlika temperatura prilikom ispitivanja ohlaivanja spremnika u mirovanju [C] i
QW,st,sby
- izmjereni dnevni toplinski gubitak prilikom ispitivanja spremnika [kWh] (postupak detaljno opisan u
normi EN 12897).
Tjedne, mjesene i godinje vrijednosti dobiju se mnoenjem gore izraunate vrijednosti s odgovarajuim brojem dana.
Postupak odreivanja toplinskih gubitaka za direktno grijani spremnik PTV-a loen plinom ili loivim uljem
Dnevni toplinski gubitak ovakvog ureaja za zagrijavanje PTV-a izraunava se posebno za razdoblja kada ureaj radi i kada
ureaj miruje prema izrazu:
731
732
Q
= QW,st,ls,on + QW,st,ls,sby [kWh] (11.149)
W,st,ls
gdje su:
QW,st,ls
- ukupni dnevni toplinski gubitak iz spremnika [kWh],
QW,st,ls,on
- toplinski gubitak spremnika tijekom dnevnog razdoblja zagrijavanja [kWh] i
QW,st,ls,sby
- toplinski gubitak spremnika tijekom dnevnog razdoblja mirovanja [kWh].
Toplinski gubitak direktno grijanog spremnika tijekom dnevnog razdoblja zagrijavanja izraunava se prema izrazu:
H
QW,st,ls,on = 1 i st,nom,Hi Qst,out [kWh] (11.150)
H s
gdje
su:

Hi
- donja ogrjevna mo goriva (kWh/kg) ili (kWh/m3)
H s
- gornja ogrjevna mo goriva (kWh/kg) ili (kWh/m3)
hst,nom,Hi
- stupanj djelovanja spremnika PTV-a pri nominalnom uinu, izraen za Hi i
Qst,out
- toplinski uin spremnika PTV-a.
Toplinski gubitak direktno grijanog spremnika tijekom dnevnog razdoblja mirovanja izraunava se pomou izraza:
QW,st,ls,sby = QW,gen,sby,meas
(W,gen,avg sp,avg ) (24 t
[kWh]
(11.151)
W,gen,nom
(70 20)
gdje su:

QW,gen,sby,meas - dnevni toplinski gubitak spremnika PTV-a temperature 70C pri temperaturi prostora od 20C [kWh]
qW,gen,avg - srednja temperatura spremnika PTV-a tijekom razdoblja hlaenja [C]
qqsp,avg - srednja temperatura prostora [C] i
tW,gen,norm - dnevno trajanje zagrijavanja PTV-a pri nominalnom uinu [h].
Toplinski gubici podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije za pripremu PTV-a
Toplinski gubici podsustava izvora energije za pripremu PTV-a QW,gen,ls mogu se izraunati za etiri razliita tipa sustava:
kotao s plinskim ili uljnim loenjem (prema Dodatku A norme)
spremnik PTV-a s direktnim plinskim loenjem (prema Dodatku B norme)
spremnik PTV-a sa stalno ukljuenim elektrinim grijaem (prema Dodatku C norme) i
spremnik PTV-a s vremenski upravljanim elektrinim grijaem (prema Dodatku D norme).
Iskoristivi toplinski gubici podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije, mogu se izraunati prema izrazu:
Q
= QW,gen,ls fW,gen,ls,rbl + WW,gen,aux fW,gen,aux,rbl [kWh] (11.152)
W,gen,ls,rbl
gdje su:
QW,gen,ls
- toplinski gubici podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije za pripremu PTV-a
WW,gen,aux
- potrebna pomona energija podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije za pripremu PTV-a
fW,gen,ls,rbl
- faktor povrata toplinskih gubitaka podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije za pripremu PTV-a i
fW,gen,aux
- faktor povrata pomone energije podsustava izvora (proizvodnje) toplinske energije za pripremu PTV-a.
Budui da faktori povrata toplinskih gubitaka i pomone energije nisu definirani nacionalnim dodatkom norme, smatra se da
su iskoristivi gubici podsustava izvora jednaki nuli ( QW,gen,ls,rbl = 0 ).
Toplinski gubici podsustava primarnog razvoda za grijanje spremnika potrone tople vode
U sustavima u kojima se potrona topla voda priprema u indirektno zagrijavanom spremniku, toplinska se energija dovodi
iz posebnog izvora. Spremnik PTV-a moe biti udaljen od izvora toplinske energije te se u tom sluaju pojavljuju gubici u
primarnom cirkulacijskom cjevovodu - izmeu izvora toplinske energije i spremnika PTV-a. Gubici podsustava primarnog
razvoda za pripremu PTV-a raunaju se kao i toplinski gubici podsustava razvoda prema normi HRN EN 15316-3-2.
11.5.6.4.
Ukupna toplinska energija iz toplinskog izvora za zagrijavanje PTV-a
Toplinski izvor za pripremu potrone tople vode mora osigurati potrebnu toplinsku energiju za zagrijavanje potrone tople

733 zgrada
vode i za namirenje toplinskih gubitaka svih podsustava unutar sustava pripreme PTV-a pa slijedi ukupna toplinska energija iz
toplinskog izvora (na izlazu iz podsustava izvora energije) za zagrijavanje PTV-a:
(11.153)
Q
= QW + QW ,dis,ls + QW,st,ls + QW, p, ls [kWh]
W,gen,out
gdje su:
QW
- potrebna energija za pripremu PTV-a [kWh] - prema HRN EN 16316-3-1
QW,dis,ls
- gubici toplinske energije podsustava razvoda PTV-a [kWh] - prema HRN EN 16316-3-1
QW,st,ls
- gubici toplinske energije podsustava spremnika PTV-a (ako postoji) [kWh] i
QW,p,ls
- gubici toplinske energije podsustava primarnog razvoda za pripremu PTV-a (ako postoji) [kWh].
Potrebna toplina koja se mora gorivom dovesti u podsustav toplinskog izvora predstavlja ulaznu energiju u podsustav QW,gen,in ,
a time i u cjelokupni sustav pripreme PTV-a te iznosi:
Q
= QW,gen,out + QW,gen,ls = QW + QW, dis,ls + QW,st,ls + QW,p, ls + QW,gen, ls [kWh]
W,gen, in
gdje je:
QW,gen,ls
- gubici toplinske energije podsustava izvora toplinske energije za pripremu PTV-a [kWh].
(11.154)
Ako se isti podsustav izvora (proizvodnje) toplinske energije koristi i za grijanje prostora i za pripremu PTV-a, proraun rada
podsustava treba se provesti odvojeno (vodei rauna o pripadajuim parametrima pogona) za ljetno razdoblje kada sustav
slui samo za grijanje PTV-a i za zimsko razdoblje kada sustav ima dvojnu funkciju.
11.5.6.5.
Godinja potrebna toplinska energija QH
Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10) godinja potrebna toplinska energija za grijanje (konana
energija) - definirana je kao zbroj godinje potrebne toplinske energije za grijanje i pripremu potrone tople vode te godinjih
toplinskih gubitaka sustava za grijanje i sustava za pripremu potrone tople vode u zgradi. Izraunava se prema sljedeem
izrazu:
Q = QH,n d + QW + QH,ls + QW,ls [kWh] (11.155)
H
gdje su:
QH,nd
QW
QH,ls
QW
- godinja potrebna korisna energija za grijanje [kWh]

- godinja potrebna korisna energija za pripremu potrone tople vode [kWh]
- godinji toplinski gubici sustava grijanja [kWh] i
- godinji toplinski gubici sustava za pripremu potrone tople vode [kWh].
QH
A
K
gdje je:
AK
- plotina korisne povrine zgrade [m2].
[kWh/m2] (11.156)
733
734
11.5.7.
Godinje potrebna energija za hlaenje QC,nd prema HRN EN ISO 13790
11.5.7.1.
Openito
Godinja potrebna energija za hlaenje kod kontinuiranog hlaenja rauna se prema izrazu:
[J] (11.157)
QC, nd = QC, nd, cont = QC,gn C, ls QC,ht (J)
gdje su:
QC,ht
- ukupna izmijenjena toplina u razdoblju hlaenja [J]
QC,nd,cont
- ukupna potrebna korisna energija za hlaenje zone pri kontinuiranom hlaenju [J]
QC,gn
- ukupni toplinski dobici zgrade u razdoblju hlaenja [J] i
hH,gn
- faktor iskoritenja toplinskih gubitaka pri hlaenju.
Navedeni izraz (11.157) vrijedi za kontinuirano ili kvazikontinuirano hlaenje (kada razlika postavnih vrijednosti unutarnje
temperature u normalnim razdobljima hlaenja u odnosu na razdoblja reduciranog hlaenja, nije vea od 3C). Pri
kvazikontinuiranom hlaenju za postavnu vrijednost eljene unutarnje temperature, uzima se prosjena vrijednost postavnih
vrijednosti temperature odreena na nain kao pri kvazistacionarnom grijanju.
Kod nekontinuiranog pogona hlaenja potronja energije za hlaenje pri nekontinuiranom (intermitentnom) pogonu rauna
se prema izrazu:
QC, nd = QC, nd, interm = aC red QC,, nd, cont [J] (11.158)

gdje je:
aC,red
- bezimenzijski redukcijski faktor za nekontinuirano hlaenje odreen prema HRN EN ISO 13790.
Bezdimenzijski redukcijski faktor koji uzima u obzir utjecaj nekontinuiranog hlaenja izraunava se prema izrazu:

aC, red = 1 3 C,0 C 1 fC,day

(11.159)

gdje su:
fC,day
- udio broja dana u tjednu tijekom kojih, barem preko dana, hlaenje radi s normalnom postavnom vrijednou

unutarnje temperature (npr. ako hlaenje radi samo pet dana u tjednu slijedi 5/7 = 0,71)
t
- vremenska konstanta zone zgrade (h)
tC,0
- referentna vremenska konstanta za hlaenje (h) - za mjeseni proraun iznosi tC,0 =15 h i
gC
- odnos toplinskih dobitaka i ukupno izmijenjene topline transmisijom i ventilacijom u reimu hlaenja
C =
QC,gn
QC,ht
. (11.160)

Bezdimenzijski redukcijski faktor aC,red moe imati najmanju vrijednost aC,red = fC,day i najveu vrijednost aC,red = 1.
Vremenska konstanta zgrade rauna se kao kod prorauna potrebne energije za grijanje.
11.5.7.2.
Ukupna izmijenjena toplina u reimu hlaenja
Ukupna izmijenjana toplina proraunske zone u reimu hlaenja, kada se zgrada sastoji samo od jedne zone ili u sluaju vie
zona kada je razlika temperatura u susjednim zonama manja od 5 K, za promatrano vremensko razdoblje (mjesec) rauna se
prema izrazu:
[J] (11.161)
QC,ht = Qtr + Qve
gdje su:
Qtr
- izmijenjena toplina transmisijom za proraunsku zonu [J] i
Qve
- izmijenjena toplina ventilacijom za proraunsku zonu [J].

735 zgrada
Izmijenjena toplina proraunske zone u reimu hlaenja kada se zgrada sastoji od vie zona ija je razlika unutarnjih temperatura
meu zonama z i y vea ili jednaka 5 K, za promatrano vremensko razdoblje (mjesec), rauna se prema izrazu:
Q = Qtr + Qve + Qtr,zy + Qve,z y [J] (11.162)

C,ht
gdje su:
Qtr
- izmijenjena toplina transmisijom za zonu z prema vanjskom okoliu [J]
Qve
- izmijenjena toplina ventilacijom za zonu z prema vanjskom okoliu [J]
Qtr, zy
- izmijenjena toplina transmisijom iz zone z prema zoni y [J] i
Qve,z y
- izmijenjena toplina ventilacijom iz zone z prema zoni y [J].
Izmijenjena toplina transmisijom prema vanjskom okoliu za zonu z rauna se za svaki mjesec i to prema izrazu:
Q = H tr, adj int,C e t

tr
[J] (11.163)
gdje su:
Htr,adj
- koeficijent transmisijske izmjene topline proraunske zone sveden na razliku temperatura vanjskog i
unutarnjeg zraka (prema HRN EN ISO 13789) (W/K)
qint,C
- unutarnja postavna temperatura u reimu hlaenja [C]
qe
t
Izmijenjana toplina ventilacijom prema vanjskom okoliu za zonu z rauna se za svaki mjesec i to prema izrazu:
Q = H tr, adj int,C e t

tr
gdje su:
Hve,adj

qint,C
qe
t
[J] (11.164)
zraka (prema HRN EN ISO 13789) (W/K)
- unutarnja postavna temperatura u reimu hlaenja [C]
Za sluaj kada se zgrada sastoji od dvije ili vie zona ija je razlika unutarnjih postavnih temperatura vea ili jednaka 5 K, rauna
se transmisijska i ventilacijska izmjena topline meu zonama. Izmijenjena toplina transmisijom iz zone z prema zoni y iznosi:
Q
= H tr, zy z ,C y ,mn t [J] (11.165)
tr,zy
gdje su:
Htr,zy
- koeficijent transmisijske izmjene topline izmeu zona z i y (W/K)
qz,C
qy,mn
t
Izmijenjena toplina ventilacijom iz zone z prema zoni y iznosi:
Q
= H ve, z y z ,C y ,mn t [J] (11.166)
ve,z y
gdje su:
Hve,zy
- koeficijent ventilacijske izmjene topline izmeu zona z i y (W/K)
qz,C
qy,mn
t
735
736
Aktualna srednja temperatura susjedne zone rauna se prema izrazu (Dodatak B norme):
y ,mn =
QC,gn QC,nd + (H C,ht,k a,k btr,k ) t

k
(HC,ht,k
btr,k ) t
[C] (11.167)
k

gdje su:
btr,k
- fakto prilagodbe, btr,k 1, ako je temperatura s druge strane graevinskog elementa razliita od vanjske
temperature zraka
QC,nd
- mjesena potrebna korisna energija za hlaenje susjedne zone y [J]
HC, ht,k - k-ti element unutar ukupnog koeficijenta izmjene topline susjedne zone y za sluaj hlaenja, sveden na razliku

temperatura vanjskog i unutarnjeg zraka [W/K]
QC,gn
- mjeseni ukupni toplinski dobici zgrade u reimu hlaenja [J]
qa,k
- za k-ti element transmisijske izmjene topline: temperatura s vanjske strane graevinskog elementa qe,k [C]
- za k-ti element ventilacijske izmjene topline: temperatura dobavnog zraka qa,sup,k [C] te
t
Kod zgrada s vie zona, ija je razlika unutarnjih postavnih temperatura vea ili jednaka 5 K, proraun potrebne korisne energije
za hlaenje zone vri se u koracima, tj. iterativno (najee u dvije ili tri iteracije) prema sljedeem algoritmu:
1) u poetku se usvaja da je aktualna srednja temperatura svake zone jednaka postavnoj vrijednosti unutarnje temperature
odreenoj na slian nain kao u poglavlju 11.4.2.5
2) izraunavaju se potrebne energije za hlaenje svake zone uzimajui u obzir transmisijsku i ventilacijsku izmjenu topline
meu zonama na gore opisani nain
3) na temelju netom dobivenih potrebnih energija hlaenja izraunavaju se aktualne srednje temperature zone prema
prethodnom izrazu (11.167)
4) ako se nova izraunata aktualna srednja temperatura razlikuje od pretpostavljene za vie od 0,5C, postupak se ponavlja od
koraka 2), a u protivnom iteracijski postupak prorauna je okonan
Koeficijenti transmisijske Htr i ventilacijske izmjene topline Hve odreuju se na nain kako je to opisano kod prorauna potrebne
energije za grijanje.
11.5.7.3.
Toplinski dobici u reimu hlaenja
Toplinski dobici proraunske zone za promatrano vremensko razdoblje (mjesec) u reimu hlaenja izraunavaju se prema
izrazu:
Q
= Qint + Qsol [J]
C,gn
gdje su:
Qint
- unutarnji toplinski dobici u proraunskom mjesecu [J] i
Qsol
- toplinski dobici od suneva zraenja u proraunskom mjesecu [J].
Unutarnji toplinski dobici i toplinski dobici od Suneva zraenja izraunavaju se na isti nain kao kod prorauna potrebne
energije za grijanje, vodei rauna o vrijednosti unutarnje postavne temperature koja se u ovom sluaju uzima za razdoblje
hlaenja
11.5.7.4.
Faktor iskoritenja toplinskih gubitaka za hlaenje
Faktor iskoritenja toplinskih dobitaka za hlaenje hC,ls je bezdimenzijski faktor koji definira koliki se udio ukupnih toplinskih
gubitaka iskoritava kao korisna energija za hlaenje. Rauna se posebno za svaku proraunsku zonu i za svaki mjesec. Funkcija
je omjera toplinskih dobitaka i ukupno izmijenjene topline u razdoblju hlaenja te toplinske inercije zgrade (koja se opisuje
parametrom aC).

737 zgrada
Definiran je sljedeim izrazima:
C,ls =
1 CaC
1 (aC +1)
C,ls =
aC
za C = 1 (11.170)
aC + 1
C,ls =
za C > 0 i C 1 (11.169)
aC
za C = 1
aC + 1
(11.171)

gdje su:
aC
- bezdimenzijski numeriki parametar koji uzima u obzir utjecaj toplinske inercije i
gH
- odnos toplinskih dobitaka i ukupne izmijenjene topline transmisijom i ventilacijom u reimu hlaenja
H =
QC,gn
QC,ht
(11.172)

Bezdimenzijski numeriki parametar koji uzima u obzir utjecaj toplinske inercije funkcija je vremenske konstante zgrade prema
izrazu:
aC = aC,0 +

gdje je za mjeseni proraun aC,0 = 1 itC,0=15 h.
(11.173)
C,0
Vremenska konstanta zgrade t izraunava se na isti nain kao kod prorauna potrebne korisne energije za grijanje.
11.5.7.5.
Godinje potrebna energija za hlaenje
Godinje potrebna energija za hlaenje u (kWh/a) izraunava se kao zbroj mjesenih vrijednosti potrebne energije za hlaenje:
QC, nd =
1
3,6 10
12
QC, nd,m
[kWh/a] (11.174)
m =1

gdje su:
QC,nd
- ukupna godinja potrebna korisna energija za hlaenje [kWh/a] i
QC,nd,m
- mjesena potrebna korisna energija za hlaenje [J].
QC, nd
AK
[kWh/(m2)a] (11.175)

gdje je:
AK
11.5.7.6.
Dijagrami toka energije za primjer prorauna u reimu hlaenja
Bilancu energije treba provesti na dvije razine: na razini zgrade kojom se odreuje potrebna korisna energija za hlaenje te
na razini termotehnikog sustava kojom se odreuje potrebna konana energija koju je potrebno dovesti za pogon sustava
hlaenja.
Tokovi energije bilance topline na razini zgrade prikazani su na slici 11.30. Budui da se radi o hlaenju prostora, strelica koja
oznaava potrebnu korisnu energiju za hlaenje usmjerena je prema vani te prikazuje toplinu koja je odvedena iz zgrade
posredstvom sustava hlaenja.
737
738
Potrebna korisna energija za hlaenje zgrade izraunava se kao razlika izmeu izmijenjene topline kroz ovojnicu zgrade
(toplinskih gubitaka transmisijom i ventilacijom) i toplinskih dobitaka (unutarnjih i toplinskih dobitaka od Suneva zraenja).
Bilanca vrijedi za vee proraunsko razdoblje (npr. mjesec dana ili za cijelu sezonu hlaenja). Izmjena topline transmisijom
i ventilacijom (Qht= Qtr+ Qve) izraunata je na temelju unutarnje postavne temeperature zraka. Meutim, stvarna prosjena
unutarnja temperatura prostora moe biti i nia, zbog povremenih pothlaivanja prostora. Time je i stvarna izmijenjena
toplina manja nego ona izraunata na temelju unutarnje postavne temeprature. Ta stvarna izmijenjena toplina manja je za
iznos DQtr+ve. U mjesenoj i sezonskoj metodi prorauna DQtr+ve ustvari predstavlja neiskoriteni dio toplinskih gubitaka koji je
definiran faktorom iskoritenja toplinskih gubitaka pri hlaenju: C, ls Qht = Qtr-ve . To je u skladu s izrazom za izraunavanje
potrebne korisne energije za hlaenje:

QC, nd = Qgn C, ls Qht . (11.176)
U okviru bilance topline na razini zgrade na slici 11.30, prikazan je dio toplinskih gubitaka termotehnikog sustava koji se
iskoritava unutar zgrade. Hladni dijelovi razvoda sustava mogu predstavljati toplinske ponore te se kao negativne vrijednosti
ukljuuju u proraun unutarnjih toplinskih dobitaka.
Zgrada
Qsol
Tehniki sustav
Qint
Qve
-Qtr+ve
Qtr
QC,nd
Slika 11.30 - Bilanca topline na razini zgrade za reim hlaenja

Tokovi energije u okviru bilance topline na razini termotehnikog sustava, prikazani su na slici 11.31. Tokovi energije na strani
sustava dijele se na tople prikazane crvenom bojom i hladne tokove energije prikazane plavom bojom. Sustav mora dati
energiju za namirivanje potrebne korisne energije za hlaenje prostora, zatim za namirivanje neiskoristivih toplinskih gubitaka
i iskoristivih toplinskih gubitaka unutar zgrade te za namirivanje eventualnog rashladnog uina koji se koristi u izvan zgrade.
Energija koju sustav predaje potroaima moe biti toplinska energija (iz obnovljivih ili konvencionalnih izvora) ili elektrina
energija (takoer iz obnovljivih ili konvencionalnih izvora).
Energija dovedena sustavu (konana) moe se sastojati od energije dovedene razliitim energentima (EC,gas/oil/...,del) i svaka mora
biti iskazana posebno. Eksplicitno je prikazana elektrina energija (EC,el,del) koja se gotovo uvijek dovodi sustavu kao posebni
izvor energije (najee kao pomona energije).

739 zgrada
Zgrada
Tehniki sustav
EC,sys,ren
QC,sys,ren
QC,nd
QC,sys,ls,rbl
QC,gas/oil/...,del
QC,el,del
QC,sys,ls-cold,nrvd
QC,exp
hladna
strana
topla
strana
Slika 11.31 - Bilanca topline na razini termotehnikog sustava za reim hlaenja
11.5.8.
Godinji gubici sustava hlaenja QC,ls prema HRN EN 15243
11.5.8.1.
Openito
Odreivanje gubitaka sustava hlaenja vri se u sklopu prorauna potrebne konane energije za sustav klimatizacije. Opi pristup
postupku prorauna potrebne konane energije i gubitaka sustava opisan je u normi HRN EN 15243: Ventilacija u zgradama Proraun temperatura, optereenja i energije u prostorijama zgrada sa sustavima klimatizacije prostora. Pored prorauna godinje
konane energije za tehnike sustave hlaenja i klimatizacije (lanci 13-14) norma daje i proraun potrebnog uinka sustava
(lanci 1-12). Za potrebe energetskog certificiranja koristi se dio norme koji se odnosi na proraun godinje energije jer je u
njega ukljuen i proraun gubitaka sustava.
Potrebna korisna energija za grijanje i hlaenje odreena je ranije postupkom opisanim u normi HRN EN ISO 13790. To
predstavlja ulazni podatak za proraun potrebne konane energije za pogon sustava, ukljuujui proraun gubitaka sustava
i potrebne pomone energije sustava. Ako je u zgradi ugraen sustav klimatizacije i postoji potreba za odravanjem eljene
vlanosti zraka u prostoru, potrebno je, prije prorauna ukupne konane energije sustava, dodatno provesti proraun potrebne
energije za ovlaivanje i odvlaivanje.
Kod prorauna energije za ovlaivanje i odvlaivanje odabire se metoda bez uzimanja u obzir akumulacije vlage u dijelovima
zgrade i namjetaju. U tom sluaju bilanca vlage ukljuuje:
vlagu koja ulazi ili izlazi iz prostorije
vlagu iz unutarnjih izvora te
vlagu koja kondenzira na rashladnim izmjenjivaima unutar prostora.
Odvlaivanje na rashladnim izmjenjivaima unutar prostora moe biti namjerna ili nenamjerna posljedica hlaenja. Za proraun
ovlaivanja i odvlaivnaja na rashladnim izmjenjivaima u prostoru, moe se koristiti postupak opisan u Dodatku H norme
HRN EN 15243. Postupak prorauna ovlaivnaja i odvlaivanja u centralnim jedinicama - klima komorama opisan je u
HRN EN 15241.
Opi tijek prorauna potrebne konane energije, toplinskih gubitaka sustava i pomone energije sustava hlaenja odvija se
prema dijagramu toka na slici 11.32.
739
740
poetak
Da
Proraun energije
za ovlaivanje i
odvlaivanje
Potrebno
odravnaje eljene
vlanosti
Ne
Proraun potrebne korisne energije

za grijanje i hlaenje prema HRN EN
ISO 13790
Proraun potrebne konane energije
za pogon sustava
kraj
Slika 11.32 - Postupak prorauna potrebne konane energije, toplinskih gubitaka sustava i pomone energije sustava
hlaenja
Opa struktura i tokovi energije sustava za klimatizaciju s podjelom na podsustave prikazana je na slici 11.33. Dijelovi sustava
klimatizacije namijenjeni grijanju i hlaenju, u pravilu, imaju paralelnu strukturu. Sama funkcija grijanja i hlaenja moe se
odvijati kombinirano, i to jednim dijelom u podsustavu koji slue za izmjenu topline u prostoru (ventilatorskim konvektorima)
i drugim dijelom u podsustavu distribucije (kanali) sustava ili pak u samom podsustavu izvora (proizvodnje) energije (split
sustavi za grijanje i hlaenje). U veini sustava distribucija toplinske i rashladne energije vri se vodom i/ili zrakom kao nosiocima
toplinske energije. Toplina se od vode predaje zraku izmjenjivaima topline unutar klimatizacijskih komora ili u ureajima za
izmjenu topline u samome prostoru.
Slika 11.33 - Opa struktura i tokovi energije sustava za grijanje, hlaenje, klimatizaciju i ventilaciju s podjelom na
podsustave.

741 zgrada
Granice sustava za proraun prema ovoj normi naznaene su na slici 11.33. Granica na strani potroaa je izmeu prostorije i
elemenata za izmjenu topline u prostoru. Granica na desnoj strani za sustav hlaenja je ulaz u podsustav izvora (proizvodnje)
energije. Desna granica za sustav grijanja moe biti na raznim mjestima u ovisnosti o konfiguraciji cijelog sustava. Podsustav
izvora energije i podsustav spremnika uvijek su izvan granica ovog prorauna za sustav grijanja. Takoer za sustav grijanja, izvan
granica ovog prorauna su podsustav razvoda potrone tople vode i podsustav izmjene topline u prostoru (radijatori). Jedino
su komponente podsustava izmjene topline i razvoda za klimatizacijsku komoru ukljuene u granice prorauna. U proraun
je takoer ukljuena i izmjena topline u vidu toplinskih gubitaka izmeu komponenata podsustava razvoda i komponenata
podsustava izmjene topline za grijanje i hlaenje.
Pri tome je mogu velik broj razliitih konfiguracija sustava od kojih su osnovni nabrojani u tablici 11.24. Pregled razliitih
konfiguracija sustava, granice prorauna i tokovi energije za svaki tip sustava opisane su u Dodatku C norme HRN EN 15243.
Tablica 11.24 - Pregled razliitih kombinacija sustava (prema Dodatku C norme HRN EN 15243)
Oznaka
Opis sustava
Sustavi sa zrakom
A1
Sustav s jednim kanalom
A2
Sustav s dvostrukim kanalom
A3
Sustav s jednim kanalom, dogrijavanje na izlazu zraka
A4
Konstantni protok zraka (s odvojenim grijanjem)
A5
Promjenjivi protok zraka (s odvojenim grijanjem)
Sustavi s vodom
B1
Sustav ventilatorskih konvektora, 2 cijevi
B2
B3
B4
Sustav s indukcijom, 2 cijevi, bez prebacivanja reima
B5
Sustav s indukcijom, 2 cijevi, s prebacivanjem reima
B6
Sustav s indukcijom, 3 cijevi
B7
Sustav s indukcijom, 3 cijevi
B8
Paneli za povrinsko hlaenje s 2 cijevi
B9
Paneli za povrinsko hlaenje s 4 cijevi
B10
Povrinsko hlaenje (podno, zidno ili stropno)
B11
Stropni sustav s aktivnim klimatizacijskim gredama
B12
Sustavi s krugom dizalice topline
Kompaktne jedinice za klimatizaciju
C1
Sobne jedinice
C2
Pojedinani split sustav s izravnom ekspanzijom
C3
Multi split sustav s izravnom ekspanzijom (ukljuujui

sustave s promjenjivim protokom radne tvari)
741
742
11.5.8.2.
Proraun potrebne konane energije, toplinskih gubitaka sustava i pomone energije
Postupak prorauna sastoji se iz odreivanja:

potrebe konane energije za napajanje sustava kao zbroj isporuene toplinske energije sustava i svih toplinskih gubitaka
sustava i
potrebne pomone energije za rad sustava (napajanje pumpi, ventilatora i sl.).
Potrebna korisna energija za pogon sustava klimatizacije (ulazna energija u podsustav izvora-proizvodnje energije koju treba
dovesti gorivom) u pogonu grijanja iznosi:
[kWh]
(11.177)
Qh, in,g = Qh, dem + Qh,loss,e + Qh, loss,ia,e + Qh, loss,d + Qh, loss,ia,d + Qh, loss,s + Qh, loss,g
gdje su:
Qh,dem
- potrebna korisna energija za grijanje prostora [kWh]
Qh,loss,e
- toplinski gubici podsustava izmjene topline [kWh]
Qh,loss,ia,e
- toplinski gubici podsustava izmjene topline zbog meudjelovanja sa sustavom hlaenja [kWh]
Qh,loss,d
- toplinski gubici podsustava razvoda [kWh]
Qh,loss,ia,d
- toplinski gubici podsustava razvoda zbog meudjelovanja sa sustavom hlaenja [kWh]
Qh,loss,s
- toplinski gubici podsustava spremnika [kWh] te
Qh,loss,g
- toplinski gubici podsustava izvora (proizvodnje) energije [kWh].
Potrebna korisna energija za pogon sustava klimatizacije (ulazna energija u podsustav izvora-proizvodnje energije koju treba
dovesti gorivom) u pogonu hlaenja iznosi:
Q
= Qc, dem + Qc, loss,e + Qc, loss,ia,e + Qc, loss,d + Qc, loss,ia,d + Qc, loss,s + Qc, loss,g [kWh] (11.178)
c, in,g
gdje su:
Qc,dem
- potrebna korisna energija za hlaenja prostora [kWh]
Qc,loss,e
- toplinski gubici podsustava izmjene topline [kWh]
Qc,loss,ia,e
- toplinski gubici podsustava izmjene topline zbog meudjelovanja sa sustavom grijanja [kWh]
Qc,loss,d
- toplinski gubici podsustava razvoda [kWh]
Qc,loss,ia,d
- toplinski gubici podsustava razvoda zbog meudjelovanja sa sustavom grijanja [kWh]
Qc,loss,s
- toplinski gubici podsustava spremnika [kWh] te
Qc,loss,g
- toplinski gubici podsustava izvora (proizvodnje) energije [kWh].
Toplinski gubici sustava u pogonu hlaenja iznose:

Qc,in,g = Qc, dem + Qc, loss,e + Qc,loss,ia,e + Qc,loss,d + Qc,loss,ia,d + Qc,loss,s + Qc,loss,g
[kWh]
(11.179)
Specifina vrijednost gubitaka izraena po jedinici korisne povrine iznosi:
QC, loss
AK

gdje je:
AK
[kWh/m2] (11.180)
- plotina korisne povrine zgrade (m2).
Ako se isporuena toplinska energija dobiva koritenjem razliitih energenata (plin, loivo ulje, elektrina energija), tada treba
provesti odvojeni proraun za svaki energent, a na kraju zbrojiti rezultate u sveukupnu potrebnu toplinsku energiju.
Potrebne koliine pomone energije (elektrina energija) za pogon pomonih ureaja sustava u pogonu grijanja i u pogonu
hlaenja iznose:
Wh, in,tot = Wh, in,e + Wh, in,d + Wh, in,s + Wh,in,g [kWh]
(11.181)

Wc,in,tot = Wc,in,e + Wc,in,d + Wc,in,s + W cin,g [kWh] (11.182)

743 zgrada
gdje su:
Wh,in,e
Wh,in,d
Wh,in,s
Wh,in,g
Wh,in,e
Wh,in,d
Wh,in,s
Wh,in,g
- potrebna pomona energija za podsustav izmjene topline (emisije) kod grijanja [kWh]
- potrebna pomona energija za podsustav razvoda kod grijanja [kWh]
- potrebna pomona energija za podsustav spremnika kod grijanja [kWh],
- potrebna pomona energija za podsustav izvora (proizvodnje) topline kod grijanja [kWh]
- potrebna pomona energija za podsustav izmjene topline (emisije) kod hlaenja [kWh]
- potrebna pomona energija za podsustav razvoda kod hlaenja[kWh]
- potrebna pomona energija za podsustav spremnika kod hlaenja [kWh] i
- potrebna pomona energija za podsustav izvora (proizvodnje) topline kod hlaenja [kWh].
Postupak prorauna potrebne konane energije za sustav klimatizacije openito ukljuuje postupke ukljuene u druge norme
kao to su:
proraun zranih sustava ventilacije i klimatizacije (dio prorauna prema HRN EN 15241 i HER EN 15242)
proraun zasebnih sustava grijanja (prema HRN EN 15316-2-1)
proraun sustava s ventilacijom nou (protoci zraka prema HRN EN 15242) te
proraun panelnih sustava hlaenja (prema HRN EN 15377-3).
Norma navodi dva naina na koji se moe provesti proraun i to:
pojednostavljenu ili implicitnu metodu - pri kojoj se koriste usrednjeni parametri tehnikog sustava kroz dulje vremenskio
razdoblje (dan, mjesec) i
detaljnu ili eksplicitnu metoda - koja koristi algoritam za direktno povezivanje toplinske bilance zgrade i funkcije tehnikog
sustava uz najee satne vrijednosti kroz cijelu godinu.
Za potrebe energetskog certificiranja moe se koristiti pojednostavljena metoda prorauna. Pojednostavljeni proraun
potrebne konane energije, gubitaka sustava te pomone energije ukljuuje odreivanje:
toplinskih gubitaka izmjene topline (tablini podaci u Dodatku G norme)
pomone energije za podsustav izmjene topline (postupak prorauna za ventilatore opreme u prostoriji u Dodatku L norme)
toplinskih gubitaka razvoda topline (postupak prorauna i tablini podaci u Dodatku K norme)
pomone energije za podsustav razvoda topline (postupak prorauna za pumpe razvoda hladne vode u Dodatku J norme)
toplinske energije za ovlaivanje i odvlaivanje (proraun energije za ovlaivanje i odvlaivanje u centralnoj klimatizacijskoj
jedinici prema HRN EN 15241, proraun pomone energije za ovlaivanje u Dodatku J.4.3 norme HRN EN 12243) te
toplinske energije za hlaenje iz izvora rashladne energije - rashladnika (proraun toplinske energije u Dodatku I proraun
pomone energije za opremu za odbacivanje vika topline u Dodatku M, norme).
Dodatak E norme sadri tri razliita primjera pojednostavljene metode prorauna i to su: nizozemski prijedlog metode,
njemaki prijedlog metode te mjeseni proraun energije za hlaenje prema metodi stupanj dana hlaenja.
Za potrebe energetskog certificiranja moe se koristiti njemaki prijedlog metode prorauna ili proraun prema metodi
stupanj dana hlaenja.
Njemaki prijedlog metode prorauna (na temelju godinje bilance)
Njemaki prijedlog metode dijeli sustav u energetskom smislu na temeljni (koji osigurava potrebnu ventilaciju prostorije) i
vrni (koji osigurava pokrivanje toplinskog optereenja ljeti). Prijedlog ove metode ukljuuje:
podjelu promatranog geografskog podruja (Njemake) na klimatske zone s karakteristinim meteorolokim podacima
podjelu tehnikih sustava klimatizacije u 46 karakteristinih varijanti sustava
tabline podatke s energetskim indeksima za svaku karakteristinu varijantu sustava za cijelu godinu dobivene temeljem
satnih simulacija i
trokove razvoda zraka odreene na temelju odgovarajuih fizikalnih jednadbi.
Tablini podaci dani su za jednu geografsku lokaciju (Wurzburg) za temperaturu dobavnog zraka 18 C i za 12 h pogona dnevno.
Podatke iz tablica mogue je linearno interpolirati za raspon temperatura dobavnog zraka 14 do 22 C i dnevno trajanje pogona
od 8 do 24 h. Primjer je prikazan u Dodatku E.2 norme. U njemakom nacionalnom dodatku navodi se koritenje proraunskih
metoda prema normama DIN V 18599 (svi dijelovi), a posebno DIN V 18599-3, DIN V 18599-6 i DIN V 18599-7.
743
744
Proraun prema metodi stupanj dana hlaenja

Proraun prema metodi stupanj dana hlaenja temelji se na proraunima i dostupnim ulaznim podacima predstavljenim u
ASHRAE Handbook of Fundamentals 2005 i predstavlja godinju metodu prorauna u jednom prolazu. Primjer je prikazan u
Dodatku E.3 norme.
11.5.9.
Godinja potrebna energija za hlaenje QC
Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10) godinja potrebna energija za hlaenje (konana energija) definira se kao zbroj godinje potrebne energije za hlaenje i godinjih toplinskih gubitaka sustava za hlaenje. Izraunava se
prema sljedeem izrazu:
QC = QC,nd + QC,ls
gdje su:
QC,nd
QC,ls
[kWh]
(11.183)
- godinja potrebna korisna energija za hlaenje [kWh] i

- godinji toplinski gubici sustava hlaenja [kWh].
QC
A
K
gdje je:
AK
[kWh/m2] (11.184)
11.5.10. Godinja potrebna energija za ventilaciju u sustavu prisilne ventilacije,

djelomine klimatizacije i klimatizacije QVe, ukljuujui gubitke prema

HRN EN ISO 13790, HRN EN 15241, HRN EN 15243
Potrebna konana energija i gubici topline sustava ventilacije odreuju se prema normama HRN EN 15241 i HRN EN 15243, a
okvirni tijek prorauna dan je u normi HRN EN ISO 13790 (poglavlje 14.3.3). Gubici energije u sustavu ventilacije sastoje se od
sljedeih elemenata:
toplinskih gubitaka zbog proputanja u sluaju koritenja ventilacijskih kanala
potrebne konane energije za predgrijanje i prethlaenje ako se koristi centralno predgrijanje i prethlaenje te
potrebne energije za ventilatore i regulaciju (energija za pogon ventilatora, energija za razleivanje jedinice za rekuperaciju
topline).
Godinja potrebna konana energija za centralno predgrijanje rauna se prema izrazu:
QV,sys,pre - heat,an =
fH,m QV,pre - heat,m

1
6
3,6 10 m V,sys,pre - heat
[kWh]
(11.185)

gdje su:
fH,m
- dio mjeseca m koji pripada sezoni grijanja (odreen prema postupku u poglavlju 5.2.6)
QV,pre-heat,m - mjesena korisna energija potrebna za predgrijanje (odreena prema postupku u poglavlju 5.2.7) [J] i
hV,sys,pre-heat
- iskoristivost sustava pregrijanja koji ukljuuje utjecaj svih gubitaka sustava za predgrijanje (prema
HRN EN 15243).
Godinja potrebna konana energija za centralno prethlaenje rauna se prema izrazu:
QV,sys,pre - cool,an =

fC,m QV,pre - cool,m

1
3,6 106 m V,sys,pre - cool
[kWh]
(10.186)

745 zgrada
gdje su:
fC,m
-dio mjeseca m koji pripada sezoni hlaenja (odreen prema postupku u poglavlju 5.2.6)
QV,pre-cool,m -mjesena korisna energija potrebna za prethlaenje (odreena prema postupku u poglavlju 5.2.7 [J] i
hV,sys,pre-cool -iskoristivost sustava prethlaenja koji ukljuuje utjecaj svih gubitaka sustava za predgrijanje (prema
HRN EN 15243).
Ukupna godinja konana energija potrebna za ventilaciju (ukljuujui gubitke) iznosi:

QVe = Qduct -leak + QV,sys,pre -heat,an + QV,sys,pre - cool,an + Qfan
[kWh]
(11.187)
gdje su:
Qduct-leak - godinji toplinski gubici zbog proputanja ventilacijskih kanala [kWh]
QV,sys,pre-heat,an - godinja potrebna konana energija za centralno predgrijanje [kWh]
QV,sys,pre-cool,an - godinja potrebna konana energija za centralno prethlaenje [kWh] te
Qprop - godinja potrebna energija za ventilatore i regulaciju [kWh].
11.5.11. Godinja potrebna energija za rasvjetu El prema HRN EN 15193

Norma HRN EN 15193 opisuje nain odreivanja potrebne elektrine energije za rasvjetu zgrade i to odreivanjem dva
parametra:
El (u normi oznaen kao Wlight) - ukupne godinje potrebne energije za rasvjetu, ukljuujui osvjetljenje prostora i dodatnu
energiju za napajanje protupanine rasvjete i regulacije rasvjete u razdobljima mirovanja te
LENI brojani indikator rasvjete koji je predstavljen omjerom ukupne potrebne godinje energije za rasvjetu i ukupne
korisne povrine zgrade.
Elektrina energija potrebna za rasvjetu moe se odrediti mjerenjima ili proraunom. Mogui naini odreivanja potrebne
godinje elektrine energije za rasvjetu prikazani su tablici 11.25.
Tablica 11.25 - Mogui naini odreivanja potrebne godinje elektrine energije za rasvjetu
Odreivanje energije za rasvjetu
Pojednostavljeni proraun
Mjerenjima
- na godinjoj bazi
- ne uzima u obzir zemljopisni
poloaj zgrade
Proraunom
Opseni proraun
- na mjesenoj bazi
- uzima u obzir zemljopisni poloaj
zgrade
Metode odreivanja ukupne elektrine energije za rasvjetu mjerenjem opisani su u lanku 5 s primjerom u dodatku A
norme. Instalirana snaga rasvjete i pripadajua parazitska snaga za novu i postojeu rasvjetu (kada nema dostupne tehnike
dokumentacije), mogu se odrediti prema dodatku B norme. Pri odreivanju potrebne energije za rasvjetu proraunom na
raspolaganju su dva naina prorauna:
pojednostavljeni proraun (temeljen na godinjim podacima za tipine vrste zgrada i ne uzima u obzir zemljopisni poloaj
zgrade) i
opseni proraun (za preciznije odreivanje energije koji uzima u obzir zemljopisni poloaj zgrade te slui izraunavanju
energetskih potreba za krae vremensko razdoblje, npr. mjesec dana).

Ponuene vrijednosti proraunskih faktora za pojednostavljeni postupak dane su za tipine vrste zgrada u Dodacima E, F i G.
Ponuene vrijednosti proraunskih faktora za opseni postupak dane su za nekoliko geografskih podruja u aneksima C, D i
E. U Dodatku C prikazan je postupak vrjednovanja utjecaja dnevnog svjetla na osvijetljenost prostora i potrebnu elektrinu
energiju za rasvjetu.
745
746
U dodatku F dan je tablini prikaz referentnih vrijednosti instalirane snage, vremenskih razdoblja ukljuenosti, LENI indikatora
i drugih proraunskih faktora za rasvjetu za tipine vrste zgrada. Prilikom koritenja opsenog postupka prorauna, podaci
za Lyon (F) mogli bi se uzeti kao ulazni podaci za kontinentalnu Hrvatsku, a podaci za Atenu (GR) mogli bi se uzeti kao ulazni
podaci za primorsku Hrvatsku.
11.5.12. Godinja potrebna energija za pogon pomonih sustava Qaux prema

HRN EN 15316, HRN EN 15241, HRN EN 15243
Osim toplinske energije koja se dovodi gorivom sustavi za grijanje, hlaenje, ventilaciju i pripremu potrone tople vode trebaju
i energiju za pogon pomonih ureaja. Ta pomona energija, u pravilu elektrina energija, omoguuje rad sustava regulacije i
upravljanja, omoguuje cirkulaciju radnih medija i izmjenu toplinske energije, tj. slui za pogon ventilatora, crpki, kompresora
i sl.
Proraun potrebne energije pomonih sustava Qaux provodi se prema normama HRN EN 15316, HRN EN 15241 i HRN EN 15243
za svaki podsustav posebno. Opis naina prorauna potrebne pomone energije podsustava nalazi se na mjestima gdje se
opisuju i gubici toplinske energije pojedinih sustava i podsustava. Ukupna potrebna energija za pogon pomonih sustava je
zbroj potrebnih koliina pomone energije za sve sustave:

gdjesu:
WH,aux
WC,aux
WVe,aux
Qaux = WH,aux + WC,aux + WVe,aux
[kWh]
(11.188)
- godinja potrebna pomona energija za sustav grijanja [kWh]

- godinja potrebna pomona energija za sustav hlaenja [kWh] i
- godinja potrebna pomona energija za sustav hlaenja [kWh].
Tako e se za sustav grijanja, energija pomonih sustava izraunati posebno za podsustav izmjene toplinske energije u prostoru
(WH,em,aux), podsustav razvoda toplinske energije (WH,dis,aux) te podsustav izvora (proizvodnje) toplinske energije, (WH,gen,aux). U
podsustavu izmjene toplinske energije u prostoru, energija pomonih sustava koristi se najee u obliku elektrine energije
za pogon ventilatora koji omoguuju izmjenu topline (u ventilatorskim konvektorima), pogon ventila i sustava regulacije, dok
u podsustavu razvoda potrebna energija pomonih sustava slui najee za pogon cirkulacijskih crpki. Ukupna potrebna
energija za podsustav grijanja (WH,aux) bit e zbroj izraunatih pomonih energija ovih podsustava.
Jedan dio pomone energije sustava, kao to je to i s dijelom toplinskih gubitaka sustava, moe se rekuperirati i iskoristiti za
grijanje i/ili pripremu potrone tople vode. Pritom se rekuperirana energija moe podijeliti na dio pomone energije koji se moe
iskoristiti za grijanje prostora unutar zgrade i dio pomone energije koji se iskoritava neposredno u pripadajuem podsustavu
(npr. toplina koju proizvodi crpka u podsustavu razvoda iskoritava se dijelom za grijanje vode u cijevima podsustava, a dijelom
se s povrine crpke odaje na zrak u prostoru). Iznos pomone energije koja se moe iskoristiti unutar zgrade potrebno je ubrojiti
u unutarnje toplinske dobitke zgrade, nakon ega treba ponoviti proraun potrebne godinje korisne toplinske energije za
grijanje, kako je to ve opisano u poglavlju koje govori o proraunu potrebne toplinske energije za grijanje i pripremu PTV-a
(prema HRN EN ISO 13790).
11.5.13. Godinja isporuena energija zgradi Edel prema HRN EN 15316,

HRN EN 15241, HRN EN 15243
Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/11) godinja isporuena energija zgradi definirana je kao energija
dovedena tehnikim sustavima zgrade tijekom jedne godine za pokrivanje energetskih potreba za grijanje, hlaenje, ventilaciju,
pripremu potrone tople vode, rasvjetu i pogon pomonih sustava.
Izraunava se prema sljedeem izrazu:

747 zgrada
E del = Q H +
QC
COP
[kWh]
(11.189)

gdje
su:
QH
- godinja potrebna toplinska energija za grijanje i pripremu PTV [kWh]
QC
- godinja potrebna energija za hlaenje [kWh]
QVe
- godinja potrebna energija za ventilaciju [kWh]
El
- godinja potrebna energija za rasvjetu [kWh]
Qaux
- godinja potrebna energija za rad pomonih sustava [kWh]
Eobnov
- toplinska energija iz obnovljivih izvora dovedena odgovarajuim sustavom (npr. sunanim kolektorima) [kWh]
Epov
- toplinska energija vraena sustavom za regeneraciju/rekuperaciju [kWh] i
COP
- faktor (orijentacijski COP3).
Edel
[kWh/m2] (11.190)
A
K

gdje je:
A K
11.5.14. Godinja primarna energija Eprim

Prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10) godinja primarna energija dovoedena zgradi jest raunski
odreena koliina energije za potrebe zgrade tijekom jedne godine koja nije podvrgnuta nijednom postupku pretvorbe i
rauna se za svaki pojedini izvor energije koji se dovodi zgradi. Godinja primarna energija izraunava se uz pomo faktora
pretvorbe koji uzima u obzir vrstu izvora energije prema sljedeem izrazu:
Eprim = Ei eP, i
[kWh]
(11.191)
i
gdje
su:

Ei
- godinja isporuena energija od i-tog izvora energije [kWh] i
eP,i
- faktor primarne energije za pojedini i-ti izvor energije prema tablici 11.24, uzima u obzir sve gubitke energije

prilikom pretvorbe i transporta energije izvan zgrade.
Tablica 11.26 - Faktori primarne energije prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada (NN 36/10)
Izvor energije
Gorivo
Faktor primarne energije eP
Lako loivo ulje
1,1
Zemni plin
1,1
Ukapljeni plin
1,1
Kameni ugljen
1,1
Mrki ugljen
1,2
Drvo
0,2
Lokalna/daljinska
toplina iz
kogeneracije
Lokalna/daljinska
toplina iz
kotlovnice
Obnovljiva goriva
Struja
Fosilno gorivo
0,7
Obnovljiva goriva
0,1
Fosilno gorivo
1,3
3,0
(2,0 pri koritenju akumulacijskih sustava grijanja)
747
748
11.5.15. Godinja emisija CO2

Godinja emisija CO2, izraunava se koristei faktore emisije CO2 prema Pravilniku o energetskom certificiranju zgrada
(NN 36/10) tako da se godinja potronja pojedinog goriva ili koliina energije dobivena od pojedinog izvora energije ,pomnoi
s pripadajuim faktorom emisije (tablica 11.27).
Tablica 11.27 - Faktori emisije CO2 u ovisnosti o izvoru energije prema Pravilniku o energetskom certificiranju
zgrada (NN 36/10)
Izvor energije
Po jedinici goriva
Po jedinici energije
Zemni plin
1,9 kg/m *
0,20 kg/kWh
Ukapljeni naftni plin
2,9 kg/kg
0,215 kg/kWh
Ekstra lako loivo ulje
2,6 kg/l
0,265 kg/kWh
Lako loivo ulje
3,2 kg/kg
0,28 kg/kWh
Daljinsko grijanje
0,33 kg/kWh
0,33 kg/kWh
Elektrina energija
0,53 kg/kWh
0,53 kg/kWh
Mrki ugljen (domai)
1,5 kg/kg
Mrki ugljen (strani)
1,88 kg/kg
Lignit (domai)
1,0 kg/kg
* Volumen plina pri temperaturi 15 C i tlaku 1,01325 bar.

749 zgrada
Reference

[11.1]
Petri, H., KOGEN Program kogeneracije, EIHP 1998.
[11.2] LifeCroCHP Sustainable development of Croatian capacity in CHP sector, http://powerlab.fsb.hr/lifecrochp, CTT

FSB, Zagreb, 2004.
[11.3]
Boyce, M. P., Handbook for Cogeneration and Combined Cycle Power Plants , ASME 2001.
[11.4]
Suttor, W,. Blockheizkraftwerke Ein Leitfaden fr den Anwender, 7. Auflage, FIZ Karlsruhe 2009.
[11.5]
Pehnt, M., Cames, M., et all, Micro Cogeneration - Towards Decentralized Energy Systems, Springer 2006.
[11.6]
Catalog of CHP Technologies, US EPA CHP Partnership, www.epa.gov/chp/basic/catalog.html , 2008.
[11.7]
HEGEL project, Developing, demonstrating and comparing three high efficiency micro-polygeneration plants - The

benefits of cogeneration, www.hegelproject.eu, 2009.
[11.8]
Kerr, T., Cogeneration and District Energy: Sustainable energy technologies for todayand tomorrow, IEA eport,

www.iea.org, 2009.
749
750

751 zgrada
12.
Termografija
12.1.
Termodinamike osnove
12.1.1.
Toplinsko zraenje
TERMOGRAFIJA
Svako tijelo ija je temperatura iznad apsolutne nule, odailje (emitira) elektromagnetske valove koji nastaju uslijed titranja
elektrona oko jezgre atoma. Prijenos energije zraenjem odvija se u izuzetno malim, nedjeljivim iznosima energije koji se
nazivaju fotoni ili kvanti. Zbog toga to se energija prenosi u tako malim iznosima, moe je se promatrati kao kontinuirani
spektar elektromagnetskih valova koje tijelo emitira.
Za irenje elektromagnetskih valova, nije potreban nikakav materijalni posrednik (za razliku od mehanikih valova). To je osnovna
razlika izmeu prijenosa energije zraenjem i druga dva mehanizma prijenosa energije: provoenjem i konvekcijom. Naime, i
provoenje i konvekcija mogu se odvijati iskljuivo uz postojanje materijalnog posrednika - tvari. Priroda je elektromagnetskih
valova dualna: valna (prema Maxvellovoj teoriji) i estina (prema Planckovoj teoriji). Svaki val moe se opisati frekvencijom,
amplitudom, valnom duljinom, brzinom itd. Brzina irenja vala ovisi o njegovoj valnoj duljini i frekvenciji i rauna se prema
jednadbi:
c = [m/s] (12.1)
pri emu je:
c
- brzina vala, m/s
l
- valna duljina, m
- frekvencija, 1/s
Za valnu duljinu se u literaturi kao mjerna jedinica ee upotrebljava jedinica mikrometar, mm.
Slika 12.1 - Lijevo - karakteristike vala; desno - valovi razliitih valnih duljina i amplituda
Brzina irenja vala ovisna je o mediju kroz koji se val iri, te je time i promjenljiva veliina. Frekvencija vala neovisna je o vrsti
medija i ona je konstantna. Brzina irenja vala u vakuumu jednaka je brzini irenja svjetlosti i iznosi 2,998 108 m/s.
Prijenos energije zraenjem odvija se na svim valnim duljinama, tj. na cijelom spektru. Na slici 12.2. prikazan je elektromagnetski
spektar s valnim duljinama izraenim u metrima.
Slika 12.2 - Elektromagnetski spektar
751
TERMOGRAFIJA
Toplinski efekti uglavnom su vezani za podruje valnih duljina od priblino 0,1 mm do oko 100 mm. Dakle, onaj dio spektra koji
je vezan za izmjenu topline obuhvaa djelomino ultraljubiasto i u potpunosti vidljivo i infracrveno zraenje. Granice izmeu
pojedinih podruja u literaturi se mogu razlikovati kao i nazivlje za pojedina podruja elektromagnetskog spektra.
12.1.1.1.
Vidljivi i infracrveni dio spektra
Vidljiva svjetlost je elektromagnetski val. Podruje vidljivog dijela spektra protee se na valnim duljinama od 0,4 do 0,7 mm (na
slici od 400 do 700 nanometara). Svjetlost razliitih frekvencija/valnih duljina ljudsko oko raspoznaje kao razliite boje.
400 nm
Slika 12.3 - Vidljivi dio spektra
700 nm
Podruje infracrvenog dijela spektra nalazi se odmah pored vidljivog dijela spektra. Podruje infracrvenog zraenja moe se
podijeliti na nekoliko dijelova s posebnim nazivima:
blisko infracrveno: 0,7 1,1 mm
kratkovalno infracrveno: 1,1 2,5 mm (SWIR engl. Short Wave Infra Red)
srednjovalno infracrveno: 2,5 7,0 mm (MWIR Medium Wave Infra Red)
dugovalno infracrveno: 7,0 15 mm (LWIR Long Wave Infra Red)
vrlo daleko dugovalno infracrveno: >15 mm (VLWIR Very Longg Wave Infra Red).
U termografskim ureajima najee se koriste dva podruja IC dijela spektra: SW - podruje kratkih valova (blisko infracrveno
zraenje) i LW - podruje dugih valova (daleko infracrveno zraenje).
Zato se koriste upravo ova dva podruja, vidljivo je ako se analizira slika 12.4. Propusnost atmosfere je u podruju ovih valnih
duljina relativno dobra. U podruju izmeu 5 i 8 mikrometara propusnost je jako slaba, pa termografska kamera koja bi radila u
ovom podruju, ne bi zabiljeila zraenje ciljanog objekta, nego zraenje atmosfere izmeu objekta i kamere.
Propusnost atmosfere
752
Valna duljina, mm
Slika 12.4 - Propusnost atmosfere za infracrveno zraenje u odabranom dijelu spektra

753 zgrada
12.1.1.2.
TERMOGRAFIJA
svojstva tijela znaajna za zraenje
U opem sluaju sveukupno zraenje koje dolazi s povrine tijela moe se sastojati od reflektiranog i proputenog zraenja
(izvor toga zraenja su objekti u okolini) i vlastitog emitiranog zraenja (izvor zraenja je promatrano tijelo). Odreivanje iznosa
pojedinih zraenja zahtijeva prije svega poznavanje znaajki tijela bitnih za zraenje.
Toplinsko zraenje (Famb) koje iz okoline dospijeva na povrinu objekta djelomino e se reflektirati (r Famb), djelomino apsorbirati
(a Famb), a djelomino propustiti (d Famb).
Slika 12.5 - Raspodjela upadnog zraenja
Prema zakonu o odranju energije (I. zakon termodinamike) slijedi:

[W] (12.2)
amb = a amb + r amb + d amb
pri emu je:
Famb
a
r
d
- zraenje iz okolia koje prispijeva na promatrani objekt, W

- faktor apsorpcije (upijanja),
- faktor refleksije,
- faktor dijatermije (propusnosti).
Dijeljenjem jednadbe s iznosom dozraene energije (Famb) slijedi:

1 = a + r + d (12.3)
Faktor apsorpcije a govori o tome koliki se dio od energije dozraene na povrinu tijela apsorbira (upija), faktor refleksije r govori
o tome koliki se dio s povrine tijela reflektira, a faktor dijatermije d kae koliki se dio dozraene energije propusti kroz tijelo.
Zraenje koje tijelo emitira samo uslijed svoje temperature - vlastito emitirano zraenje (e.Fobj) ovisi samo o promatranom tijelu
i ne ovisi o stanju njegove okoline. Izraunavanje vlastitog emitiranog zraenja poiva na temeljnim zakonima zraenja.
753
754
TERMOGRAFIJA
12.1.1.3.
Crno tijelo
Za bolje razumijevanje izmjene topline zraenjem izmeu realnih tijela u razmatranje se uvodi koncept crnog tijela. Pod
pojmom crnog tijela podrazumijeva se idealizirano tijelo koje slui kao etalon pri analizi ponaanja realnih tijela. Za energijsku
analizu su znaajna sljedea svojstava crnog tijela:
- crno tijelo u potpunosti apsorbira cjelokupno upadno zraenje svih valnih duljina i svih smjerova
- pri odabranoj temperaturi i valnoj duljini nijedno tijelo ne moe emitirati vie zraenja nego crno tijelo
- intenzitet zraenja crnog tijela neovisan je o smjeru, tj. crno tijelo je difuzni emiter.
Premda u prirodi ne postoji crno tijelo, neke se tvari po svojim svojstvima pribliavaju svojstvima crnog tijela. To su na primjer
karborundum, crno zlato i inje. Za potrebe kalibracije ureaja za infracrvenu termografiju, mogue je umjetno napraviti tijelo
koje e po svojstvima biti blisko svojstvima idealnog crnog tijela. Primjer takvog tijela je otvor izotermne upljine.
Slika 12.6 - Otvor izotermne upljine kao crno tijelo
Zraenje iz okolia, koje kroz otvor ue u izotermnu upljinu, e, uslijed vrlo velikog broja refleksija (a svaka refleksija istovremeno
znai i djelominu apsorpciju) unutar upljine, biti gotovo u potpunosti apsorbirano. To znai da e zraenje koje naputa otvor
izotermne upljine biti iskljuivo vlastito emitirano zraenje, odnosno da je refleksija jednaka nuli.
Apsorpcija crnog tijela
Da bi otvor izotermne upljine bio u skladu s prethodno definiranim svojstvima crnog tijela, unutar upljine treba omoguiti
to vei broj refleksija upadne toplinske zrake. Veliki broj refleksija znai i veliki broj uzastopnih djelominih apsorpcija, te e
konano intenzitet toplinske zrake koja nakon niza refleksija i apsorpcija naputa otvor izotermne upljine, biti priblino jednak
nuli. Pri tome treba voditi rauna o geometrijskim znaajkama same izotermne upljine: to je otvor upljine manji u odnosu na
njezinu dubinu, bit e vei i broj refleksija te e intenzitet reflektirane zrake kroz otvor upljine teiti nuli (a = 1, r = 0).
Emisija crnog tijela
Pod prethodno opisanim uvjetima zraenje e koje naputa otvor izotermne upljine biti iskljuivo funkcija temperature
izotermne upljine i odgovarat e zraenju crnog tijela za tu temperaturu.
12.1.1.4. Realna tijela

Realna tijela se svojim ponaanjem razlikuju od ponaanja crnog tijela. Za realna tijela u opem sluaju vrijedi jednadba (12.3).
To znai da su faktori apsorpcije, refleksije i propusnosti realnih tijela uvijek vei ili jednaki nuli i manji od 1. Za veinu realnih
tijela moe se uzeti da je faktor propusnosti za toplinsko zraenje priblino jednak nuli, to jednadbu (12.3) svodi na oblik:
1 = a + r (12.4)
Ovi faktori su za realna tijela ovisni o stanju njihove povrine, temperaturi i valnoj duljini.
TERMOGRAFIJA

755 zgrada
12.1.1.5.
Osnovni zakoni zraenja
Planckova raspodjela intenziteta zraenja crnog tijela

Intenzitet vlastitog emitiranog zraenja (spektralna raspodjela) crnog tijela (W/m3) funkcija je apsolutne temperature i valne
duljine i izraava se poznatom Planckovom jednadbom:
I ,c =

2 h c02
[W/m3] (12.5)
5 [exp(h c0 / k T ) 1]
u kojoj su h = 6,6256 1034 Js i k = 1,3805 1023 J/K Planckova, odnosno Boltzmannova konstanta, c0 = 2,998 108 m/s brzina
svjetlosti u vakuumu, a T apsolutna ili termodinamika temperatura crnog tijela (K).
S obzirom da je zraenje crnog tijela difuzno, nakon integracije za itavi poluprostor dobiva se:
E ,c =

pri emu su:
C1
5 [exp(C2 / T ) 1]
[W/m3]
(12.6)
4
2
C1 = 2 h c 02 = 3,742 108 [Wmm /m ]
C2 = h c0 / k = 1,439 104 [mm K]

prva i druga konstanta zraenja. Jednadba (12.6) poznata je kao Planckova raspodjela, grafiki prikaz na slici 12.7.
Slika 12.7 - Spektralna raspodjela emisije crnog tijela
Vlastito emitirano zraenje crnog tijela za odabranu temperaturu ovisno je o valnoj duljini i kontinuirano se mijenja kroz cijeli
spektar. S porastom temperature tijela raste i intenzitet emitiranog zraenja.
755
756
TERMOGRAFIJA
Wienov zakon pomaka

Glavnina emitiranog zraenja se s porastom temperature pomie prema podruju kraih valnih duljina. Za svaku odabranu
temperaturu moe se uoiti lokalni maksimum na odgovarajuoj valnoj duljini lm. Odreivanje te valne duljine lm slijedi iz
nunog uvjeta postojanja ekstrema funkcije El,c (Planckova jednadba), nakon ega se sreivanjem dobiva:
m =
C3 2897,8
=
, [mm] (12.7)
T
T
pri emu je iznos konstante C3 (tree konstante zraenja) 2897,8 mm K. Ova jednadba predstavlja Wienov zakon pomaka.
Slika 12.8 - Wienov zakon pomaka
Zanimljivo je uoiti da maksimum zraenja Sunca, ako ga se aproksimira crnim tijelom temperature oko 5800 K, pada u podruje
vidljivog dijela spektra. Prema jednadbi (12.7) slijedi da je maksimum lm = 0,517 mm, tono u sredini vidljivog dijela spektra.
Stefan-Boltzmannov zakon
Vlastita emitirana energija crnog tijela ovisi samo o njegovoj temperaturi i moe se izraunati integracijom jednadbe (12.6):

Ec = T 4 [W/m3] (12.8)
pri emu je s Boltzmannova konstanta i iznosi 5,667 10-8 W/(m2K4), a T je apsolutna temperatura u Kelvinima. Ova se
jednadba zove Stefan-Boltzmannov zakon. Realna tijela ne ponaaju se prema zakonima koji vrijede za crno tijelo. Za zadanu
temperaturu realno tijelo e emitirati manje zraenja od crnog tijela. Emitirano zraenje realnog tijela rauna se prema StefanBoltzmannovom zakonu za realna tijela:
3
E = T [W/m ] (12.9)
pri emu je e emisijski faktor povrine realnog tijela i ima vrijednost izmeu 0 i 1. Stavljanjem u odnos jednadbi (12.8) i (12.9)
slijedi da je emisijski faktor realnog tijela omjer vlastite emitirane energije realnog tijela pri odabranoj temperaturi i vlastite
emisije crnog tijela pri toj istoj temperaturi:
E (T )
(12.10)
Ec (T )
TERMOGRAFIJA

757 zgrada
U literaturi se mogu pronai vrijednosti emisijskog faktora ovisno o vrsti materijala, stanju njegove povrine, temperaturi i
podruju valnih duljina. Osim toga, realna tijela pokazuju ovisnost emisijskog faktora o kutu zraenja plohe.
n
n
Slika 12.9 - Ovisnost emisijskog faktora o kutu za elektrine vodie i izolatore
Podaci koji se navode u tablicama najee se odnose na vrijednost emisijskog faktora u smjeru normale, n. U tom sluaju
se prosjena vrijednost emisijskog faktora (srednja vrijednost za sve smjerove) dobije mnoenjem vrijednosti navedene u
tablicama s korekcijskim faktorom na nain prikazan jednadbama (12.11), (12.12) i (12.13).
= 1,2 n za sjajne metalne povrine

= 0,95 n za glatke nemetalne povrine
= 0,98 n za hrapave nemetalne povrine
(12.11)
(12.12)
(12.13)
Vlastita emisija realnih tijela je funkcija i temperature tijela i emisijskog faktora. Porastom temperature i/ili emisijskog faktora
raste iznos vlastite emitirane energije i obrnuto. U tablici 12.1 prikazane su vrijednosti emisijskog faktora za neke karakteristine
graevinske materijale.
757
758
TERMOGRAFIJA
Tablica 12.1 - Emisijski faktori za neke karakteristine graevinske materijale

Temperatura C
Emisijski faktor
en (J)
bukva
70
0,935
hrastovina
40
0,9
smrekovina
100
0,82
azbestne ploe
40
0,96
asfalt, plonik
40
0,85 - 0,93
beton, hrapava povrina
0 - 100
0,92 - 0,97
granit
40
0,44
sadra, gips
40
0,9
mramor - polirani
- brueni
40
-
0,93
0,545
buka
40
0,93
tvrda, crna
40
0,95
mekana siva
40
0,86
aluminijske povrine
40
0,22
azbestni cement
1400
0,65
bitumenski filc
1400 - 2800
0,89
pokrovne ploe:
smee
zelene
1400
1400
0,8
0,87
540
1100
20
20
17
0,94
0,98
0,92
0,72
0,87
Vrsta materijala
Drvo:
Graevni
materijali:
Guma:
Krovni materijali:
uta, vatrootporna
Opeka:
proeljna, crvena
proeljna, uta
vatrootporna
P.V.C.
Staklo:
0,91 - 0,93
glatko, ravno
0 - 200
0,92 - 0,95
polirane ploe
20
0,94
Kirchhoffov zakon
Faktor apsorpcije ovisi o temperaturi promatranog tijela i stanju njegove povrine, ali i o valnoj duljini toplinske zrake (zapravo
intervalu valnih duljina) koja upada na povrinu tijela. Faktor apsorpcije pokazuje koliki e dio zraenja koje upada na povrinu
tijela (izvor je zraenja neko tijelo iz okolia temperature T ) apsorbirati strano promatrano tijelo (temperature T ). Moe se
dokazati da su faktori apsorpcije i faktori emisije meusobno jednaki, ako se radi o vremenski nepromjenljivoj temperaturi
tijela (stacionarno stanje), tj.:
a = (12.14)
Jednadba (12.14) opisuje Kirchhoffov zakon toplinskog zraenja. On iskazuje da su materijali koji su dobri emiteri toplinskog
zraenja ujedno i dobri apsorberi i obrnuto.

759 zgrada
TERMOGRAFIJA
12.2. Temperatura i mjerenje temperature

12.2.1. Uvod
Temperatura je fizikalna veliina koja odraava termodinamiko stanje materije. Molekularna teorija temperaturu dovodi u
vezu s brzinom gibanja atoma i molekula, tj. vioj temperaturi odgovara vea prosjena kinetika energija estica i obrnuto.
Prema meunarodnom sustavu jedinica (SI) mjerna jedinica za temperaturu je Kelvin (K). Definira se kao 273,16-ti dio
termodinamike temperature trojne toke vode. Na toj jedinici temelji se osnovna temperaturna mjerna skala koja zapoinje
s tzv. apsolutnom nulom (0 K), pri kojoj prema molekularnoj teoriji zamire svako gibanje estica. Razlike temperature mjere se
stupnjevima Celzija (C) na Celzijevoj temperaturnoj skali. Jedan stupanj Celzija po iznosu je jednak Kelvinu.
Temperatura je izuzetno vano svojstvo o kojemu ovisi veina dogaaja u okolini. Tjelesna temperatura ivih organizama
uvjetuje njihove ivotne funkcije, temperatura prostorije odreuje osjeaj lagodnosti, a temperatura atmosfere vremenske
prilike, temperatura je presudan parametar odvijanja mnogih kemijskih i fizikalnih procesa itd. Stoga je jasno da je mjerenje
temperature vana metroloka disciplina, koja omoguuje praenje tih dogaaja, a esto i njihovu kontrolu.
12.2.2. Mjerenje temperature

Iako je temperatura jedna od najee mjerenih fizikalnih vrijednosti, izravno mjerenje temperature nije mogue. Ono se
moe temeljiti na termodinamikoj definiciji toplinske ravnotee koja nastupa izjednaavanjem temperature. Pri tome se
koriste instrumenti za mjerenje temperature iji se osjetnik stavlja u dodir s mjerenim objektom kako bi s njime doao to
blie toplinskoj ravnotei, te se tada na pokaznom dijelu instrumenta oitava neka mjerna veliina koju se dovodi u vezu s
temperaturom. To moe, npr. biti duljina stupca ive u ivinom termometru nastala rastezanjem (poveanjem volumena) ive u
osjetniku termometra, ili veliine elektrinog otpora u otpornikom termometru. U oba sluaja je mjerena veliina uspostavljena
priblinim izjednaavanjem temperatura osjetnika i objekta. Treba naime naglasiti da do potpunog izjednaavanja temperature
ne moe teorijski doi u konanom vremenu, no u praktinoj primjeni bit e dovoljno pribliiti se u to boljoj mjeri stanju
toplinske ravnotee. Opisane okolnosti vrijede za metode tzv. kontaktnog mjerenja temperature. Temperaturu je, meutim,
mogue mjeriti i bez kontakta s mjerenim objektom. Takve se metode mjerenja najee temelje na mjerenju energije zraenja
povrine tijela, ali ima i drugih poput, npr. akustike, gdje se mjeri brzina irenja zvuka koja je ovisna o temperaturi medija. Kod
beskontaktnih metoda mjerenja temperature, naelno nije potrebno postizati toplinsku ravnoteu mjernog objekta i osjetnika
mjernog instrumenta.
12.2.2.1. Kontaktno i beskontaktno mjerenje temperature

Kako je upravo spomenuto, razlikuju se dva naelno razliita pristupa mjerenju temperature:
Kontaktno mjerenje temperature
Beskontaktno mjerenje temperature.
Oba naina danas su u irokoj praktinoj primjeni. Pri tome su egzaktne kontaktne metode znatno starije i zapoinju Galilejevim
izumom termometra, dok se beskontaktne metode mjerenja energije zraenja temelje na istraivanjima Herschela, Boltzmanna
i Plancka. Oba naina imaju svoje podruje primjene, a odlikuju se izvjesnim prednostima i nedostacima.
Kontaktno mjerenje temperature, kako to sam naziv pokazuje, temelji se na uspostavi dodira izmeu mjerenog objekta i
osjetnika temperature mjernog ureaja. Ve sama ta injenica upuuje na ogranienje primjene takvih mjernih metoda na
objekte kojima je mogue pristupiti. U nekim situacijama to nee biti mogue zbog fizike nedostupnosti objekta ili zbog
opasnosti pri dodiru (npr. visoki napon). Kontaktno mjerenje naelno podrazumijeva mjerenje temperature ogranienog
podruja na mjernom objektu. Ako se ne moe smatrati da je objekt jednolike temperature, bit e potreban vei broj mjerenja
ili nekoliko mjernih osjetnika da bi se odredila raspodjela temperature ili njezina srednja vrijednost.
U vezi s ve spomenutom potrebom za uspostavom toplinske ravnotee izmeu mjerenog objekta i osjetnika temperature,
javlja se nekoliko potekoa. Tonost mjerenja ovisit e o postignutom stupnju toplinske ravnotee, a on je ovisan o mnogim
759
760
TERMOGRAFIJA
faktorima, prije svega o toplinskim kapacitetima objekta i osjetnika i kvaliteti njihova kontakta. U idealnom sluaju toplinski
kapacitet mjerenog objekta je beskonano velik u odnosu na mjerni osjetnik. Tada e pri dodiru temperatura osjetnika teiti
temperaturi objekta, tj. postii e se najtonije mjerenje. To je razlog da uvijek treba nastojati da masa osjetnika temperature
bude zanemariva u odnosu na masu objekta. Ako to nije tako, u dodiru s osjetnikom temperature neminovno dolazi do
remeenja toplinskog stanja objekta, a time i do promjene njegove temperature, to rezultira pogrenim rezultatom mjerenja.
Kvaliteta kontakta osjetnika i objekta takoer ima vanu ulogu pri mjerenju temperature. U tome smislu moe se razlikovati
kontakt uranjanjem u mjereni objekt i povrinski kontakt. Uranjanje naelno daje pouzdanije rezultate, ako se moe smatrati
da je objekt jednolike temperature, dok se kod mjerenja temperature povrine mogu javiti potekoe , ako osjetnik ne prianja
dovoljno dobro uz mjerni objekt. Iz izloenog je jasno da je kontaktnim mjerenjem mogue odreivati kako temperaturu
povrine nekog objekta, tako i njegove unutranjosti, ako je doputeno uroniti osjetnik temperature.
Zakljuno treba rei da unato navedenim ogranienjima, kontaktno mjerenje temperature daje pouzdane rezultate u
mnogim primjenama gdje su izbjegnute spomenute potekoe. Upravo se kontaktnim mjernim metodama badare etalonski
termometri kakvi slue za umjeravanje svih vrsta ureaja za mjerenje temperature. Pri takvim badarnim postupcima moe se
raunati s pouzdanostima unutar nekoliko tisuinki Kelvina, to nije niti priblino mogue postii beskontaktnim metodama
mjerenja temperature.
Beskontaktno mjerenje temperature slui odreivanju temperature objekata bez fizikog kontakta s njima. Ovdje e biti rijei
samo o ureajima iji se rad temelji na odreivanju intenziteta zraenja objekata kao to su bolometri, pirometri i termografski
ureaji. Oni omoguuju mjerenje temperature na proizvoljno udaljenim objektima, ako su ispunjeni odreeni uvjeti, od kojih
je najvaniji onaj da objekt mjerenja mora biti vidljiv osjetniku mjernog ureaja.
Na rezultat beskontaktnog mjerenja temperature utjecat e neki faktori koje kod kontaktnog mjerenja nije trebalo uzimati u
obzir, a to su emisijska svojstva objekta (emisija, refleksija, propusnost), svojstva medija koji se nalazi izmeu objekta i mjernog
ureaja (atmosfera, prozirni zasloni itd.) i utjecaje okoline. Samo tonim uzimanjem u obzir tih parametara, moi e se dobiti
pouzdan rezultat mjerenja temperature. I u tom sluaju e tonost mjerenja temperature (razlika mjerene i stvarne vrijednosti)
kod beskontaktnog mjerenja, rijetko kada biti bolja od desetinke Kelvina jer to ne mogu osigurati svojstva samog mjernog
ureaja.
Beskontaktno mjerenje temperature logino je ogranieno samo na mjerenje temperature povrine mjerenog objekta, dok e
se o temperaturi unutranjosti objekta podaci moi eventualno izraunati ako su poznata potrebna svojstva materijala objekta
i njegova toplinska interakcija s okolinom.
Ureaji za beskontaktno mjerenje temperature prihvaaju elektromagnetsko zraenje iz svoga vidnog polja i svojom optikom
usmjeravaju ga na osjetnik u kojemu se stvara mjerni signal. Pri tome veliina vidnog polja ovisi o svojstvima optike i udaljenosti
mjernog objekta. Stoga e mjerni signal odgovarati prosjenoj vrijednosti energije zraenja povrine vidnog polja, a time e i
izmjerena vrijednost temperature biti prosjena temperatura povrine vidnog polja ako na njemu temperatura nije jednoliko
rasporeena. Poseban sluaj predstavljaju termografski ureaji, koji vidno polje pretrauju po segmentima (pikselima) te mjere
zraenje, odnosno odreuju temperaturu svakog segmenta posebno, pa je stoga mjerni rezultat termografskog mjerenja
razdioba temperature na povrini objekata u vidnom polju termografskog ureaja.
12.2.2.2.
Vrste termometara
Termometrom u irem smislu treba smatrati svaki ureaj za mjerenje temperature, no u uem smislu se termometrom moe
nazvati instrument za kontaktno mjerenje temperature. Tada se moe razlikovati sljedee vrste termometara:
termometri rastezanja
termoparovi
otporniki termometri
poluvodiki termometri.
TERMOGRAFIJA

761 zgrada
Termometri rastezanja
Termometri rastezanja koriste efekt promjene duljine ili volumena neke tvari u ovisnosti o temperaturi. Neki primjeri
termometara rastezanja prikazani su na sl. 12.10.
Slika 12.10 - Primjeri termometara rastezanja
Bimetalni termometri za prikaz mjerne veliine koriste razliku u linearnom koeficijentu rastezanja dvaju razliitih metala. Mogu
biti izvedeni u obliku ravnih ili spiralnih traka koje doivljavaju deformaciju prilikom promjene temperature ili npr. kao tap u
cijevi, kako je to prikazano na sl. 12.10. Deformacija bimetala prikazuje se kazaljkom na temperaturnoj skali.
tapni termometri graeni su redovito od stakla. Osjetnik temperature spremnik je ispunjen mjernom tekuinom (iva, alkohol
ili sl.) na koji se nastavlja kapilara s temperaturnom skalom. Promjena temperature osjetnika uzrokuje promjenu volumena
mjerne tekuine koja se oituje u promjeni duljine stupca u kapilari to se mjeri na temperaturnoj skali. tapni termometri
punjeni ivom ili nekim drugim tekuim metalom ili slitinom, mogu posluiti i kao tzv. kontaktni termometri za kontrolu
signalnih ili regulacijskih strujnih krugova. Ovdje treba spomenuti da je u Europskoj uniji, ali i u nekim drugim zemljama,
zabranjena uporaba termometara i drugih instrumenata punjenih ivom, pa se umjesto nje koriste slitine drugih metala, npr.
galinstan to je legura galija, indija i kositra.
Termoparovi
Termoparovi svoju funkciju u mjerenju temperature ispunjavaju u skladu sa Seebeckovim efektom prema kojemu se u dva
razliita materijala A i B generira elektrini napon, ovisan o razlici temperature T1, njihovog spoja i usporedbene temperature
T2 prema sl. 12.11.
T1
B
prikl
juci
T2
+
V
C
Slika 12.11 - Shema spajanja termopara
761
TERMOGRAFIJA
Napon se mjeri voltmetrom V, spojenim kompenzacijskim vodovovima C i koji je uobiajeno ve opskrbljen temperaturnom
skalom. Ovisnost termonapona o razlici temperatura i priblino temperaturno podruje primjene prikazano je u dijagramu na
sl. 12.12 za uobiajene vrste termoparova.
Oznake termoparova:
K NiCr (chromel) Ni (alumel)
E NiCr konstantan
J Fe konstantan
B PtRh30 PtRh6
R PtRh13 Pt
S PtRh10 Pt
T Cu - konstantan
termonapon
termonapon
razlika
razlika temperatura
temperatura
Slika 12.12 - Karakteristike odziva nekih termoparova
Vidi se da su iznosi termonapona vrlo skromni. Najjai odziv daju termoparovi u kojima je jedan krak izraen od konstantana
(slitina bakra, nikla i mangana), i to oko 0,05 mV/K, dok oni za visoke temperature, npr. na bazi platine, daju svega oko
0,015 mV/K. Stoga su za iole preciznija mjerenja potrebni vrlo osjetljivi milivoltmetri. Poveanje termonapona, moe se postii
povezivanjem istovrsnih termoparova u seriju. Na taj nain se dobivaju tzv. termopajlovi (engl.: termopile), kakvi se mogu
koristiti za kontaktno mjerenje temperature, a slue i u bolometrima za beskontaktno mjerenje temperature, u mjerilima
toplinskog toka itd.
termopar s izolacijskim perlama
termopar s keramikom
zatitnom cijevi
glava
izolac. perle
oklop
izolacija
komp. otpornik
oienje
prirubnica
ice termopara
shema spajanja
ice termopara
stezaljke
priljuni blok
potporni prsten
usporedbeno mjesto
kompenzacijski vod
naz. duljina
762
prikljuci
termopar
keramika zatita
ice termopara
osjetnik temp.
Slika 12.13 - Termometri s termoparom
mjerno mjesto
TERMOGRAFIJA

763 zgrada
Na slici 12.13 prikazane su mogue izvedbe termometara s termoparovima. Lijevo je industrijski termometar u zatitnoj cijevi za
visoke temperature, kakav bi se koristio npr. za mjerenje temperature vruih dimnih plinova. U sredini je jednostavan termopar
ije su ice zatiene samo keramikim perlama. Takvi se termometri polau u razna procesna i slina postrojenja na teko
dostupna mjesta. Lijevo je shema spajanja termopara za mjerenje pri veoj udaljenosti pokaznog instrumenta od mjernog
mjesta. Za mjerenje temperature na povrini objekata termoparovi se grade u obliku trake, a za mjerenja u cjevovodima
termoparovi se ugrauju u cijevne uloke. Kod mjerenja koja zahtijevaju veliku tonost, koristi se spoj prema sl. 12.14 s
usporedbenom temperaturom T2 koja je strogo kontrolirana, npr. ledena kupka u kojoj vlada 0C.
T1
B
V
-
C
B
A
T2
Slika 12.14 - Shema spajanja termopara s usporedbenom temperaturom
Otporniki termometri
Otporniki termometri su druga skupina elektrinih termometara kod kojih se koristi svojstvo materijala da mijenjaju elektrini
otpor u ovisnosti o temperaturi. Promjena otpora s temperaturom nije potpuno linearna, pa se ovisno o potrebnoj tonosti i
mjernom opsegu za izraun temperature na temelju izmjerenog otpora, koriste polinomi tipa:

R(T ) = R0 (1 + AT + BT 2 + C (T 100)T 3 ) (12.15)
gdje Ro referentni otpor pri zadanoj temperaturi, a koeficijenti A, B i C konstante ovisne o vrsti materijala otpornikog osjetnika
temperature. Danas se u tehnikoj praksi najee koriste otporniki termometri s osjetnikom izraenim od platine, tako da
im je pri 0C otpor Ro = 100 . Oznaka takvog termometra je Pt 100. U sljedeoj tablici dane su vrijednosti otpora pri nekim
karakteristinim temperaturama za Pt 100 termometar.
Tablica 12.2 - Vrijednosti elektrinog otpora Pt 100 otpornikog termometra

Temperatura, C
-50
20
40
60
80
100
150
200
El. otpor,
80,31
100,00
107,79
115,54
123,24
130,89
138,50
157,31
175,84
Iz vrijednost prema Tablici 12.2 proizlaze konstante polinoma za Pt 100:

Ro = 100 , A = 3,9083.10-3 C-1, B = -5,775.10-7 C-2 i C = -4,183.10-12 C-4
Prikazani brojevi pokazuju da je promjena otpora kod Pt 100 osjetnika oko 0,4 /C, to znai da su potrebni vrlo precizni
mjerni instrumenti za mjerenje elektrinog otpora da bi se postiglo dobro i pouzdano razluivanje malih razlika temperatura.
Stoga se za preciznija mjerenja mogu koristiti i otporniki termometri veeg referentnog otpora. Takav je npr. Pt 1000, koji
dakle, ima 10 puta vei otpor, a time i toliko vei odziv po jedininoj promjeni temperature.
Na sl. 12.15 prikazana je konstrukcija otpornikog termometra za industrijske primjene. Lijevo je sastavljeni termometar s
prikljunim, privrsnim i zatitnom elementima, u sredini je sam mjerni uloak, a desno shema spajanja otpornikog termometra.
763
764
TERMOGRAFIJA
Slika 12.15 - Konstrukcija otpornikog termometra
Kako otporniki termometar radi na osnovi mjerenja elektrinog otpora, potrebno je da pri mjerenju kroz njega tee elektrina
struja, odnosno mjerni strujni krug treba napajati strujom. Tada mjerni instrument mjeri ukupni otpor strujnog kruga, dakle
i prikljunog oienja. Otpor oienja se pri tome pribraja otporu osjetnika pa donosi pogreku mjerenja ako se ne provede
kompenzacija. Na sl. 12.16 prikazane su tri osnovne mogunosti spajanja osjetnika. Kod spoja s dvije ice prema sl.12.16 a, gdje
je mjerni otpornik sastavni dio mjernog mosta, potrebno je pri oitanju na pokaznom instrumentu oduzeti otpor vodova za
prikljuak osjetnika. Tonije mjerenje daje troilni prikljuak prema sl. 12.16 b, a potpuna kompenzacija otpora prikljuaka dana
je etiriilnim spojem prema sl. 12.16 c.
Poluvodiki termometri (termistori)
Promjena elektrinog otpora s promjenom temperature, moe imati dvojaki karakter, pa se razlikuju materijali s pozitivnim
i negativnim temperaturnim koeficijentom. Metalima elektrini otpor raste s porastom temperature te oni, dakle imaju
pozitivni temperaturni koeficijent (PTC positive temperature coefficient). Takva je npr. platina u ve opisanim otpornikim
termometrima. Nasuprot tome poluvodii mogu imati pozitivni ali i negativni temperaturni koeficijent, pa se kod ovih drugih
govori o negativnom temperaturnom koeficijentu (NTC negative temperature coefficient). Upravo su takve karakteristike
veine poluvodikih termometara, koji se po analogiji s tranzistorima nazivaju i termistori. Postoje termistori i s pozitivnim
temperaturnim koeficijentom. Njih ponekad nazivaju pozistorima.
Slika 12.16 - Sheme spajanja otpornikog termometara
TERMOGRAFIJA

765 zgrada
Svojstva elektrinih termometara

Otporniki termometri smatraju se najtonijim elektrinim ureajima za mjerenje temperature pa se upravo oni obino koriste
kao sekundarni etaloni za umjeravanje drugih termometara. Za industrijska mjerenja moe se kod otpornikih termometara
oekivati tonost unutar jednog stupnja celzija. Zbog svoje konstrukcije, koja zahtijeva odreenu masu osjetnika, oni su
neto sporijeg odziva od npr. termoparova, koje se stoga moe koristiti kada je potrebna vea brzina mjerenja. Otporniki
termometri karakteristino se koriste za temperature do 600C, a iznad toga postaju osjetljivi na oneienja iz materijala u koji
su smjeteni (keramika). Za vie temperature moe se primijeniti otpornike u staklu. Termoparovi su manje precizni, ali se mogu
minijaturizirati pa postiu znatno vee brzine odziva. Primjena im see i do 1800 C (tip B: PtRh30 PtRh6).
Komercijalni termistori imaju stabilnu temperaturnu karakteristiku do oko 130C, ali se mogu izraditi u znatno manjim
dimenzijama od otpornikih pa su stoga i odgovarajue breg odziva.
12.2.2.3.
Ureaji za beskontaktno mjerenje temperature
Kako je ve spomenuto, rad ureaja za beskontaktno mjerenje temperature moe se temeljiti na razliitim fizikalnim naelima.
Najee se meutim koriste metode registriranja i/ili mjerenja zraenja tijela koje je prema Stefan-Boltzmannovom zakonu
razmjerno etvrtoj potenciji apsolutne temperature. Ureaji za takva mjerenja nazivaju se pirometrima ili bolometrima. Pri
tome se pod pirometrima uobiajeno podrazumijevaju instrumenti za mjerenje visokih temperatura, dok bolometri mogu
mjeriti kako niske tako i visoke temperature.
Pirometri
Pirometri u uem smislu rijei optiki su instrumenti za mjerenje temperature objekata koji zrae u vidljivom dijelu spektra,
dakle onih ija je temperatura povrine via od 500 C. Pri toj temperaturi, naime tijela poinju zraiti i vidljivu svjetlost, poevi
s tamno crvenom bojom koja s povienjem temperature postaje sve svjetlija te iznad 1000 C prelazi u ute tonove, da bi iznad
1500 C boja postala praktiki bijela. Objekt se promatra kroz optiki sustav u kojemu se nalazi arna nit ija se boja usporeuje
s bojom objekta. Boja arne niti mijenja se regulacijom struje napajanja. Skala potenciometra je badarena u temperaturnim
jedinicama. Kada se boje arne niti i objekta izjednae (arna nit postane nevidljiva), na potenciometru se oita temperatura.
Takvi instrumenti se sve manje koriste jer im razluivanje temperature nije dobro, a u posljednjih tridesetak godina na tritu su
se pojavili bolometri znatno vee tonosti i veeg raspona mjerenja.
Bolometri
Rad bolometara temelji se na mjerenju energije zraenja povrina objekata. Ovisno o osjetljivosti instrumenta, mogue je
mjeriti i vrlo niske temperature, a komercijalni bolometri obino su namijenjeni mjerenju temperatura od -50C do 1000C.
Elektromagnetska zraenja tijela pri tim temperaturama preteno pripadaju infracrvenom dijelu spektra pa se bolometre
svrstava u infracrvene beskontaktne termometre. Bolometar se sastoji od optikog dijela, osjetnika zraenja, pretvaraa signala
i pokaznog dijela. Shematski prikaz dan je slikom 12.17.
Slika 12.17 - Shema bolometra
765
766
TERMOGRAFIJA
Mjereni objekt 1 sa svoje povrine odzrauje energiju gustoe Ez, u skladu sa Stefan-Boltzmannovim zakonom (usp. jedn. 12.9):

E = T 4 , [W/m2] (12.16)
Zraenje prolazi kroz objektiv bolometra 2, zaslon 3, filtar 4, zaslon osjetnika 5 i dospijeva na osjetnik zraenja 6. Osjetnik
proizvodi mjerni signal razmjeran primljenoj energiji te ga alje u pretvara signala s pojaalom 7 koji obraeni mjerni signal
provodi na pokazni instrument bolometra 8. Pri tome bolometar mora od prihvaenog zraenja oduzeti onaj dio koji ne pripada
zraenju samog objekta, nego je reflektirano zraenje objekata iz okoline mjernog objekta. To je mogue uiniti unoenjem
podatka o emisijskom faktoru povrine objekta e u raunsku jedinicu pojaala instrumenta. Neki bolometri omoguuju podjelu
svojega ukupnog mjernog opsega u podpodruja podesivim zaslonima 3 i 6, a filtar 4 moe imati razliite funkcije. To npr. moe
biti selektivni spektralni filtar za eliminaciju zraenja valnih duljina koje mjereni objekt proputa.
Osjetnik zraenja u bolometrima je neka vrsta elektrinog termometra i to najee termopajl (serijski spoj termoparova) ili
otporniki termometar. Infracrveno zraenje usmjereno optikim sustavom instrumenta, dospijeva na osjetnik te mu mijenja
temperaturu, a time i termonapon, odnosno elektrini otpor. Taj se elektrini signal tada pomou elektronike instrumenta i uz
korekciju temeljem unesenog emisijskog faktora objekta, pretvara u podatak o temperaturi na pokaznom instrumentu, kod
modernih ureaja obino na zaslonu. Izmjerena temperatura je srednja temperatura povrine unutar vidnog polja (obino
krunog oblika) bolometra. Ako je temperaturna razdioba unutar vidnog polja nehomogena, to moe dovesti do pogrenih ili
nepotpunih mjernih podataka. Kao i kod svih optikih instrumenata, vidno polje bolometra poveava se s udaljenou objekta.
Stoga e za svaki bolometar biti vaan podatak o tzv. optikom ili prostornom razluivanju, odreen omjerom udaljenosti L i
pripadnog promjera vidnog polja D prema prikazu na sl. 12.18.
Slika 12.18 - Ovisnost promjera vidnog polja o udaljenosti
U prikazanom sluaju je taj odnos oko 3,5, to znai da e vidno polje na udaljenosti od 1 m imati promjer D = 1/3,5 @ 28 cm
te e se tada mjerena temperatura odnositi na prosjek temperatura povrine toga promjera. Stoga treba pri mjerenju paziti da
mjereni objekt bude vei od vidnog polja instrumenta na danoj udaljenosti. U suprotnome e osjetnik instrumenta registrirati
zraenje koje dolazi iz pozadine objekta koja moe imati potpuno drugaiju temperaturu pa e mjerni rezultat biti pogrean u
skladu s prikazom na sl. 12.19.
Slika 12.19 - Pogreke mjerenja bolometrom uslijed neodgovarajueg vidnog polja

767 zgrada
TERMOGRAFIJA
Kako bi se izbjeglo pogreke u mjerenju, veina suvremenih bolometara je opskrbljena ciljnikim ureajima, uglavnom s
laserskim zrakama. Najjednostavniji je ciljnik s jednom zrakom koja oznaava sredinu vidnog polja. Pri tome mjeritelj mora
znati koliki je promjer na danoj udaljenosti kako bi mogao ocijeniti ispravnost mjerenja. Bolji su ciljnici s laserskim snopom koji
se iri kao i vidno polje instrumenta. Takvi ciljnici imaju ogranien domet. Postoje i izvedbe s tri laserske zrake od kojih dvije
oznaavaju rub vidnog polja, a trea sredite.
Infracrveni bolometri su vrlo praktini instrumenti za mjerenje povrinskih temperatura. Odlikuju se velikom brzinom odziva
koja je karakteristino 500 ms, a tonost im je obino oko 1% od oitanja ili 1C. Pri tome se mora raunati s nepovoljnijim
podatkom, pa je pri oitanju 30C stvarna vrijednost izmeu 29 i 31C, a kod npr. 600C izmeu 597 i 603C.
Iz iznesenoga postaje razvidno da do sada opisani ureaji za mjerenje temperature, kako kontaktni tako i beskontaktni , mogu
dati podatak samo o temperaturi u pojedinoj toci mjernog objekta ili o prosjenoj temperaturi ogranienog volumena ili
povrine objekta. elimo li dobiti podatak o razdiobi temperature po promatranom objektu, bit e potrebno nainiti veliki
broj mjerenja pomou odgovarajueg broja termometara istodobno ili s jednim termometrom viekratnim mjerenjima. Takav
instrumentacijski i/ili vremenski zahtjevan zadatak neusporedivo je lake ispuniti uporabom termografije.
12.3.
Termografski sustavi
12.3.1.
Uvod
Termografija je beskontaktna metoda mjerenja i biljeenja toplinskog zraenja i njegove raspodjele na povrinama objekata.
Izraz potjee od grkih rijei therme toplina i grafein pisati. To znai da termografija podrazumijeva da nakon mjerenja
ostaje trajan zapis o izmjerenim veliinama. Taj se zapis zove termogram. Suvremeni termografski ureaji umjesto podataka
o izmjerenom intenzitetu zraenja kao izlazni podatak redovito daju vrijednost odgovarajue temperature. U kojoj e mjeri
prikazane vrijednosti temperature odgovarati stvarnima, ovisit e o mnogim utjecajnim parametrima, koji e biti razloeni
u poglavljima koja slijede. Termografska mjerenja je mogue vriti u razliitim podrujima elektromagnetskog spektra. U
svakodnevnoj praksi to se ini infracrvenom termografijom, dakle termografijom kojom se biljei zraenje povrina objekata u
odreenom podruju infracrvenog spektra.

Slika 12.20 - Termografska kamera
Slika 12.21 - Termogram
Na slici 12.20 prikazana je suvremena termografska kamera, a na slici 12.21 termogram proelja crkve. U ovom sluaju je
temperaturna raspodjela po povrini fasade kodirana sivim tonovima tako da su tamne povrine najhladnije, dok su mjesta s
najviom temperaturom bijele boje. Termogrami su danas najee kodirani bojenim tonovima.
767
768
TERMOGRAFIJA
12.3.2.
Svojstva termografije i termografskih ureaja
Termogram je dakle dvodimenzijska slika raspodjele intenziteta zraenja s povrine objekata u vidnom polju kamere, a to znai
da se iz njega mogu dobiti temperature proizvoljnijih toaka te povrine. Takav bi rezultat bilo vrlo mukotrpno traiti klasinim
termometrima, jer bi to zahtijevalo na tisue uzastopnih mjerenja jednim termometrom ili pak na tisue termometara koji bi
istodobno mjerili temperaturu po povrini promatranog objekta. Izvanredno svojstvo svakoga suvremenoga termografskog
sustava je rad i dobivanje rezultata u realnom vremenu. To prije svega znai da se termografskim snimanjem rezultat dobiva
praktino odmah, ali isto tako da se termografijom moe pratiti dinamike pojave promjene temperature, pri emu rezultat
vie nije pojedinani termogram, ve niz termograma koje se moe promatrati i analizirati poput filma.
Tri istaknuta svojstva termografije: beskontaktnost, dvodimenzionalnost i brzina, glavne su prednosti te mjerne metode pred
ostalim nainima mjerenja temperature. Korisnike treba meutim upoznati i s moguim nedostacima termografskog mjerenja.
Termografija daje uvid samo u temperaturu povrine promatranih objekata. Temperaturu u unutranjosti moe se odrediti
samo raunskim metodama na temelju dinamikog ponaanja povrinske temperature i poznavanja svojstava materijala
objekta.
Kako se termografija temelji na snimanju infracrvenog zraenja tijela, rezultat mjerenja bit e povezan s nekim posebnim
fizikalnim svojstvima promatrane povrine. Zraenje tijela se naime, naelno moe sastojati od vlastitog zraenja, koje je ovisno
o temperaturi tijela, ali i od reflektiranog i proputenog zraenja drugih objekata u okolini promatranog objekta. Stoga e
za tonu interpretaciju mjernog rezultata morati biti poznati podaci o svojstvima povrine i temperaturi okolnih objekata.
Nadalje e na rezultat termografskog mjerenja imati utjecaja i atmosfera i/ili prozirni objekti izmeu termografske kamere i
promatranog objekta. Ti mediji u veoj ili manjoj mjeri zadravaju jedan dio infracrvenog zraenja te na taj nain mijenjaju
dobivenu toplinsku sliku. Samo uvaavanjem svih navedenih prednosti i ogranienja termografije omoguit e dobivanje
kvalitetnog rezultata.
12.3.3. Naela rada termografskog ureaja

Termografski ureaj slui snimanju, prikazivanju, zapisivanju (pamenju) i obradi, te po potrebi i ispisu termograma. Suvremene
termografske kamere objedinjuju ureaje za snimanje, prikaz i privremeno pamenje podataka, a veina ih omoguuje i
neke zahvate obrade snimke. Detaljna obrada i evaluacija podataka vri se redovito pomou posebnih programskih paketa
na raunalu koje preuzima snimljene podatke. Prikaz termograma na zaslonu termografske kamere je skromnih dimenzija
pa zaslon raunala prua znatno bolje mogunosti pregleda. Ispis termograma i popratnih podataka slijedi putem pisaa uz
raunalo.
12.3.3.1.
Obrada signala u termografskoj kameri
Bez obzira na vrstu termografskog ureaja, signal infracrvenog zraenja objekta koji se treba registrirati na termogramu kao
podatak o temperaturi, naelno prolazi kroz proces obrade kakav je prikazan na sl. 12.22. Zraenje objekta najprije prolazi
kroz optiki dio kamere te se nekim sustavom skeniranja dovodi do osjetnika zraenja koji proizvodi izlazni elektrini signal,
razmjeran primljenom zraenju. Karakter odziva u naelu nije linearan pa se osim pojaavanja signala u raunskoj jedinici
sustava provodi interpretacija signala i njegova analogno-digitalna konverzija kako bi se moglo provesti kodiranje signala u
tonove sivog ili bojene tonove, izabranog naina prikaza termograma. Izlazna jedinica kamere obavlja ponovnu digitalnoanalognu konverziju za prikaz slike, pri emu je redovito potrebna i eliminacija elektronikog uma i drugih smetnji filtriranjem
signala koji se konano upuuje na zaslon ili drugi ureaj za prikaz termograma, odnosno memorijsku jedinicu sustava.
TERMOGRAFIJA

769 zgrada
IC zraenje
Optika
Skeniranje
Obrada slike
Detektor IC
zraenja
DA konverzija i
filtriranje
Pojaanje i AD
konverzija
Slika na monitor
Analogni video
izlaz
Slika 12.22 - Put infracrvenog signala kroz termografski ureaj
12.3.3.2.
Vrste termografskih ureaja
Termografski ureaji mogu se svrstavati u razliite kategorije prema pojedinim svojstvima. Osnovna podjela moe se uiniti
prema
-- nainu skeniranja (pregledavanja) vidnog polja
-- vrstama osjetnika zraenja.
Linijski skeneri
Osnovno svojstvo termografskog snimanja je pruanje dvodimenzijske slike razdiobe zraenja, odnosno temperature povrine
promatranog objekta. Prvo veliko dostignue, koje je omoguilo komercijalnu primjenu termografije, bilo je uvoenje ureaja
za skeniranje vidnog polja kamere. Prvi termografski ureaji bili su tzv. linijski skeneri, koji su pretraivali objekt samo po jednoj
liniji te ih je za dobivanje dvodimenzijske slike trebalo micati uzdu promatranog objekta. To se je postizavalo, npr. snimanjem
iz zrakoplova ili satelita, to je zadovoljavalo mnoge vojne potrebe, ali je za civilne svrhe bilo uglavnom neprimjenjivo jer se
snimanje najee treba obaviti iz vee blizine mirujuim ureajem na tlu.
Slika 12.23 - Linijski skener za snimanje iz zrakoplova
Mehaniko dvodimenzijsko skeniranje

Stoga je za stacionarne termografske sustave bilo potrebno razviti poseban ureaj za skeniranje koji e u mirujuoj kameri
stvoriti dvodimenzijsku sliku. Prvi takvi skeneri sastojali su se od dva ogledala od kojih je svako osciliralo u sinkroniziranom
ritmu oko meusobno okomitih osi. Na taj je nain postignuto da na osjetnik infracrvenog zraenja kamere dospijevaju redom
signali s pojedinih susjednih podruja vidnog polja optikog sustava, tvorei termogram. Osnovni nedostatak skenera s
oscilirajuim ogledalima bio je u ogranienoj brzini pretraivanja vidnog polja, uvjetovanoj tromou ogledala, te je za stvaranje
termograma bilo potrebno i nekoliko minuta, a kod najsavrenijih sustava nekoliko sekundi. Na taj nain nije bilo mogue
pratiti dinamike pojave, bilo na pokretnim objektima, bilo na mirujuim kod kojih se u vremenu mijenja temperaturna slika.
769
770
TERMOGRAFIJA
Snimanje termograma u realnom vremenu omoguio je patent skenera s rotirajuim prizmama kakav je shematski prikazan
na slici 12.24, a razvila ga je vedska tvrtka AGA. Temeljem te slike mogue je ukratko objasniti i nain rada termografske
kamere s mehanikim skeniranjem. Radi se o dvije brzo rotirajue osmerostrane prizme koje se okreu na meusobno
okomitim vratilima. Prva prizma rotira oko horizontalne osi i obavlja skeniranje po vertikalnim linijama vidnog polja, a druga
prizma skenira po horizontalnim linijama pri rotaciji oko vertikalne osi. Njihova je vrtnja tako sinkronizirana da se vidno polje
skenira 16 puta u sekundi, tvorei termogram s 210 linija i 140 toaka po liniji. Suvremenim rjenikom reeno: termogram ima
210 x 140 = 29400 piksela, odnosno upravo toliko podataka o zraenju vidnoga polja, od kojih se svaki oitava 16 puta u
sekundi. U dananjim mjerilima to je vrlo skromna prostorna i vremenska razluivost, ali je na taj je nain bilo mogue pratiti
relativno brze promjene temperature na promatranoj povrini, pa su takvi sustavi propagirani kao prvi koji rade u realnom
vremenu (real time termography). Frekvencija obnove slike je kod ovakvih sustava ograniena dvama faktorima: vrstoom
mehanikih elemenata sustava za skeniranje i brzinom odziva osjetnika IC zraenja. Rotirajue prizme ne mogu se okretati
bre nego to to doputaju mehanika svojstva njihova materijala, ali jo vee ogranienje predstavlja potrebna brzina odziva
osjetnika, koja u opisanom sustavu mora biti gotovo 2 ms (dvije milijuntinke sekunde), jer osjetnik na svakom od 29400 piksela
zraenje mora oitati 16 puta u sekundi.
objektiv
mehaniki skener optiki sustav

2s
vertikalna
prizma
-1
kuite
detektora
-1
rotacijski zaslon 16 s
Dewarova posuda
200 s -1
horizontalna prizma
kolimacijska lea
IC detektor
podesivi zaslon
tekui duik
Slika 12.24 - Termografski sustav s mehanikim skeniranjem AGA
Infracrveno zraenje s vidnog polja najprije prolazi kroz optiki sustav lea objektiva kamere. Te lee, kao i svi ostali elementi
sustava kroz koje zraenje prolazi, moraju biti to bolje propusne za IC zraenje, barem u podruju osjetljivosti sustava. Najei
materijal za lee je germanij (Ge), koji je proziran za zraenja valne duljine vee od 2 mm, a to znai da je neproziran u vidljivom
dijelu spektra. Koriste se i cinkov sulfid (ZnS) i cinkov selenid (ZnSe), safir i kvarc (po kemizmu isti spojevi Al2O3) te magnezij
(Mg), djelomice prozirni i u vidljivom spektru, te silicij (Si). Nasuprot tome, oni elementi optikog sustava koji moraju reflektirati
zraenje, kao ogledala ili zasloni sustava za skeniranje, ne smiju biti prozirni za zraenje valnih duljina osjetljivosti osjetnika.
Tome zahtjevu odlino odgovaraju visokopolirani metalni dijelovi (nehrajui elik, eloksirani aluminij i sl.).
Nakon prolaska kroz sustav za skeniranje, zrake se kolimacijskom leom dovode u paralelni snop, te prolaze kroz otvore
rotirajueg zaslona i podesivog zaslona (blende), a drugom kolimacijskom leom snop se fokusira na IC osjetnik. Rotirajui
zaslon je ploa od poliranog aluminija, koja rotira sinkronizirano s vertikalnom prizmom. Zrake vidnog polja prolaze kroz
otvor zaslona s prekidima, a tijekom prekida IC osjetnik vidi vlastiti odraz u ploi zaslona i na taj nain dobiva podatak o
referentnoj temperaturi s kojom usporeuje temperaturu objekta. Podesivi zaslon, poput onoga na fotografskom aparatu, slui
za ograniavanje koliine zraenja koja e doi na osjetnik, pa se na taj nain odreuje temperaturno podruje termograma.
Objekti vie temperature emitiraju i odgovarajue vie zraenja (u skladu sa Stefan-Boltzmannovim zakonom, razmjerno
etvrtoj potenciji apsolutne temperature) pa se smanjivanjem otvora podesivog zaslona moe koliina zraenja, koja dolazi na
osjetnik, odravati u eljenim granicama koje optimalno odgovaraju rasponu temperatura na promatranom objektu. Zraenje,
konano, kroz drugu kolimacijsku leu biva fokusirano na osjetnik infracrvenog zraenja, u kojemu se u skladu s intenzitetom
zraenja promatranog segmenta vidnog polja piksela (ovisno o njegovoj temperaturi) stvara elektrini signal odgovarajue
jakosti. Taj se signal pretvaraem i pojaalom prenosi na ureaj za prikaz termograma u ovom sluaju na katodnu cijev
odvojenog monitora sustava. Suvremene termografske kamere dakako imaju LCD zaslone integrirane u samu kameru.
Opisani sustav za skeniranje ima tokasti osjetnik na koji se redom dovode signali zraenja, preuzeti s pojedinih piksela vidnog
polja. Na taj nain termogram nastaje temeljem jedinstvene odzivne karakteristike osjetnika, a to predstavlja vanu prednost

771 zgrada
TERMOGRAFIJA
pred tzv. matrinim osjetnicima koji za svaki piksel termograma imaju poseban osjetnik zraenja, ije odzivne karakteristike
nikad nisu u potpunosti jednake. Zato se mehaniko skeniranje s jedininim osjetnikom koristi jo i danas za termografske
sustave od kojih se oekuje visoka tonost, a ne i velika brzina skeniranja.
Termografski sustavi s mehanikim skeniranjem pokazuju znaajne nedostatke, koji se mogu svesti na dva osnovna:
brzina skeniranja koja je ograniena brzinama skenirajuih elemenata i brzinom odziva osjetnika te ne doputa velike
frekvencije obnavljanja slike (do nekih 20 Hz) te na taj nain takvi sustavi ne omoguuju snimanje brzih promjena
temperaturnog polja ili brzo pokretnih objekata.
teina i glomaznost mehanikih skenera pa su i termografske kamere koje ih sadre odgovarajue velike i teke, to ih ini
manje pogodnima za terensku uporabu.
Sustav za mehaniko skeniranje na sl. 12.24 pokazuje jo jednu osobitost, a to je injenica da je osjetnik zraenja smjeten u
plat posude s tekuim duikom koji slui za njegovo hlaenje. To je potrebno jer se kod mehanikog skeniranja zahtijeva velika
brzina odziva osjetnika, kakvu mogu dati samo tzv. fotonski osjetnici zraenja. Njihove e znaajke biti opisane kasnije, a ovdje
je dovoljno rei da oni za svoj ispravan rad zahtijevaju vrlo niske temperature, kakve je mogue postii upravo tekuim duikom
koji pri atmosferskom tlaku ima tempeaturu -196 C. Tako niska temperatura okoline osjetnika nadalje ga titi i od smetnji koje
nastaju uslijed zraenja okoline u samoj kameri, koje dakako, takoer dolazi na osjetnik u obliku difuznog zraenja. Ako je ta
okolina ohlaena na nisku temperaturu, njeno se zraenje moe zanemariti u odnosu na ono koje dolazi kroz optiki sustav s
puno veom gustoom zraenja, a potjee od objekata znatno vie temperature. Hlaenje tekuim duikom donosi jo jednu
potekou. Spremnik za duik mora biti otvoren kako bi uvijek bio na atmosferskom tlaku i tako odravao stalnu temperaturu.
To rezultira velikim ogranienjima u pokretljivosti kamere kako pri naginjanju ne bi dolo do izlijevanja duika. Zato takve
kamere moraju uvijek biti postavljene na stativ koji ne omoguava nagibanje kamera za vie od npr. 45.
Matrino skeniranje
Nedostaci mehanikih dvodimenzijskih skenera bili su poticaj za rad na razvoju sustava s jednostavnijim i brim nainom
pretraivanja slike, naroito u civilnoj i komercijalnoj primjeni termografije. Rezultat je postignut razvojem mikroelektronike,
koji je meu ostalim omoguio izradu tzv. FPA (Focal Plane Array) osjetnika. Radi se o mikroipu pravokutnog oblika, na kojega
je nanesena matrica velikog broja zasebnih IC osjetnika. Ovisno o podruju spektralne osjetljivosti, FPA osjetnici se ugrauju
u razne optike instrumente, ukljuujui i digitalne fotoaparate i kinokamere. Za snimanje je ovdje dovoljan optiki sustav za
usmjeravanje upadnog zraenja na arinu ravninu kamere. Na taj nain FPA osjetnik vidi cijelo vidno polje objektiva kamere
odjednom, pa nije potreban poseban sustav za skeniranje. Slika 12.25 prikazuje izvedbu FPA osjetnika i mikroskopom uveanu
strukturu njegove povrine na kojoj se razaznaje nekoliko elementarnih osjetnika u matrici ipa. Dimenzije pojedinanih
osjetnika u suvremenim ipovima su na razini 50 x 50 mm s tendencijom daljnjeg smanjivanja.
Slika 12.25 - FPA osjetnik: lijevo prikaz dimenzija, desno detalj povrine
771
772
TERMOGRAFIJA
FPA osjetnici donose znatne prednosti u podruju termografskih sustava:

poveana brzina obnove slike karakteristino oko 30 Hz, ali i znatno vie kod posebnih tipova iskljuivo je funkcija
elektronskog sustava prijenosa i prikaza slike, jer je brzina odziva samog osjetnika zahvaljujui minijaturizaciji vrlo velika i
iznosi od milisekunde na nie
poveana razluivost karakteristino 320 x 240 = 76800 piksela, a kod skupljih sustava i do etiri puta vie
minijaturizacija kamere koja postaje lako prenosiva i uporabiva za terensku primjenu.
Hlaenje osjetnika zraenja

FPA osjetnici mogu kao i tokasti biti zasnovani na razliitim fizikalnim efektima, pri emu neki od njih zahtijevaju hlaenje na
niske temperature, a kod nekih je dovoljno hlaenje kao zatita od pregrijavanja u radu i termostatiranje sa svrhom odravanja
odzivne karakteristike. U sluaju osjetnika zraenja koji zahtijevaju odravanje na niskim temperaturama, jo se i danas ponekad
koristi tekui duik ili neki drugi ukapljeni plin jer se time postiu odreena izvanredna svojstva poput velike tonosti ili velike
brzine mjerenja, na raun svih spomenutih nedostataka. Daljnjim razvojem tehnike omogueno je hlaenje na dovoljno niske
temperature pomou minijaturnih mehanikih rashladnih ureaja koji rade na osnovi lijevokretnog Stirlingovog procesa. Takvi
su rashladni ureaji izloeni velikim mehanikim optereenjima pa im je radni vijek relativno kratak. Sam rashladni ureaj,
unato svojim malim dimenzijama, ipak znatno poveava masu kamere i umnost pri radu, a masu dodatno uveavaju i
baterije potrebne za otprilike jedan sat autonomnog rada. Veina suvremenih komercijalnih modela termografskih kamera
ima osjetnike zraenja koji ne zahtijevaju hlaenje na niskim temperaturama, ve ih je dovoljno odravati na nekoj stalnoj
temperaturi, obino blizu okolinje. Takvi osjetnici se hlade Peltierovim lancima kakvi su dovoljni da odvedu toplinu privedenu
zraenjem kroz optiku kamere i eventualne toplinske gubitke, uzrokovane radom osjetnika. Potroak energije za hlaenje je
u takvim kamerama puno manji nego kod kamera hlaenih Stirlingovim strojem pa su one pogodnije i za terenski rad, zbog
manje teine i vee autonomije baterijskog pogona.
Vrste osjetnika infracrvenog zraenja

Dvije su osnovne skupine IC osjetnika: kvantni osjetnici (takoer nazvani fotonskim detektorima) i toplinski osjetnici IC zraenja.
Kvantni osjetnici (foto diode ili foto rezistori) graeni su od poluvodikih materijala. Na njih izravno djeluju upadni fotoni te pri
tome tvore parove nositelja naboja, tj. naponski signal. To zahtijeva materijal koji za pobudu treba vrlo malu energiju upadnih
kvantova zraenja. Za vidljivu svjetlost za to je pogodan silicij, dok je za IC zraenje, koje ima veu valnu duljinu i time manju
energiju, potreban materijal s niom energijom pobude. Osjetljivost kvantnih detektora je jako ovisna o temperaturi te se
oni moraju u radu drati na niskim temperaturama (karakteristino izmeu -50C i -200C) kako bi se postiglo optimalno
temperaturno razluivanje. S obzirom na fizikalnu pozadinu principa rada kvantnih osjetnika, jasno je da e vrijeme odziva biti
vrlo kratko te se ono mjeri mikrosekundama.
Toplinski detektori, poput onih u bolometrima i pirometrima, zbog upadnog zraenja mijenjaju temperaturu, a to izaziva
promjenu neke elektrine karakteristike. I za termografske potrebe toplinski osjetnici su ili otporniki ili pak termopajlski,
pa je tada signal strujni (promjena otpora) ili naponski (termonapon). Toplinski su osjetnici, zbog potrebnog zagrijavanja,
znatno sporiji od kvantnih. Stoga su vremena odziva toplinskih osjetnika mjeriva u milisekundama. Za razliku od kvantnih
detektora zraenja, toplinski detektori meutim mogu raditi pri sobnim temperaturama pa je hlaenje potrebno samo u svrhu
osiguravanja radiometrijske tonosti. Oba tipa osjetnika mogu se koristiti u tokastoj i matrinoj konfiguraciji.
Mikrobolometarski detektori
Matrini bolometarski osjetnici esto se nazivaju mikrobolometrima zbog minijaturizacije kojom se postie traeni veliki broj
piksela.
Slika 12.26 - Mikrobolometarski detektor
TERMOGRAFIJA

773 zgrada
Svaki pojedini piksel osjetnika je elektrini otpornik koji je toplinski izoliran prema svojoj podlozi. On apsorbira upadno IC
zraenje te pri tome doivljava promjenu temperature koja se mjeri temeljem odgovarajue promjene otpora. Kako bi se
postigla visoka toplinska osjetljivost, materijal osjetnika mora imati visok temperaturni koeficijent otpora, a osim toga se mora
odlikovati dobrim apsorpcijskim faktorom i optimalnim omjerom toplinske provodnosti i toplinskog kapaciteta te mora imati
dovoljnu mehaniku stabilnost pri potrebnoj minijaturizaciji. Dodatno, materijal mora biti obradiv standardnim postupcima
u poluvodikoj tehnologiji da bi se izbjeglo dodatne proizvodne trokove. Podesni materijali takvih svojstava su vanadijev
oksid (VOx) i amorfni silicij (a-Si). Ustrojstvo jednog elementa osjetnika IC zraenja, iji je detalj povrine prikazan na slici 12.25,
vidljivo je na slici 12.27.
silicijev nitrid i
vanadijev oksid
50 m
IC
zraenje
metal y
0,5 m
2,5 m
metal X
monolitni
bipolarni
tranzistor
Slika 12.27 - Element mikrobolometarskog osjetnika
Prva generacija mikrobolometara imala je izmjere (tzv. pitch) elemenata oko 50mm, a suvremeni trend ide k 35mm, 25mm itd.
Za razliku od kvantnih detektora, mikrobolometarski osjetnici naelno imaju osjetljivost neovisnu o valnoj duljini jer njihovo
ponaanje ovisi preteno o apsorbiranom IC zraenju na bolometarskom elementu. U sluaju silicija, koji je djelomice proziran
za IC zraenje, znaajno povienje apsorpcije postie se efektima interferencije s podlogom elementa detektora koja se za
tu svrhu smjeta na tono odreenoj udaljenosti. Mikrobolometarski osjetnici nisu elementi vrhunskih karakteristika, ali za
veinu namjena imaju dovoljno dobra svojstva uz prihvatljivu cijenu i integraciju u sustav, pa su stoga najee koriteni tipovi
detektora za iroko podruje primjene.
Kvantni detektori
U usporedbi s toplinskima, kvantni detektori imaju znatno bolje karakteristike (npr. bolja osjetljivost, manja vremenska
konstanta), ali su pri tome znatno skuplji, trebaju hlaenje pa su time glomazniji i tei, te im je integracija u sustav puno
zahtjevnija. Koriste se stoga karakteristino u stacionarnim ureajima s najviim zahtjevima na razluivost i brzinu.
Najei materijali kvantnih detektora su ivin kadmijev telurid (zvan takoer MCT [mercury cadmium telluride] ili CMT [za
cadmium mercury telluride]) i indijev antimonid (InSb). Oni veinom imaju spektralnu karakteristiku s monotonim porastom
osjetljivosti koja meutim na odreenoj valnoj duljini naglo pada na potpunu neosjetljivost. Pri tome je npr. InSb ogranien samo
na blisko i srednjovalno IC podruje, dok se trokomponentni ivin-kadmijev telurid moe primjenjivati kako za srednjovalno,
tako i za dugovalno IC podruje u ovisnosti o stehiometijskom sastavu materijala. Karakteristike odziva pojedinih vrsta kvantnih
i toplinskih detektora su prikazane na slici 12.28. Ovisno o podruju osjetljivosti, detektori e registrirati zraenje u skladu s
Planckovom razdiobom, a to znai da e biti najpogodniji za mjerenje temperature u podruju najveeg intenziteta zraenja.
Tako npr. osjetnik od indijevog antimonida ima najvei odziv na zraenje valne duljine oko 4 mm, a toj valnoj duljini prema
Wienovom zakonu odgovara maksimalni intenzitet zraenja tijela temperature oko 700 K ili 400C. Nasuprot tomu osjetnik
od ivina kadmijeva telurida bit e najosjetljiviji na zraenja koja potjeu s tijela sobne temperature, jer valnoj duljini njegove
najvee osjetljivosti od oko 11 mm odgovara temperatura od 0C. To dakako ne znai da ti osjetnici nee moi registrirati i
zraenja tijela drugih temperatura, jer prema Planckovoj razdiobi svako tijelo zrai u podruju svih valnih duljina.
Razvoj osjetnika IC zraenja rezultirao je meutim i vrstama koje imaju vrlo uski prozor osjetljivosti kakav ima npr. galijev
arsenid (GaAs). Takvi su tzv. QWIP (quantum well infrared photodetector) osjetnici. To je posebna vrsta fotonskih detektora
773
TERMOGRAFIJA
blisko IC
srednje
IC
InSb
HgCdT
e
daleko IC
iju je osjetljivost u proizvodnji mogue podesiti na poeljni dio spektra. Time se omoguuje detekcija zraenja objekata koji
emitiraju ba s tom valnom duljinom. Tehnologija izrade QWIP osjetnika zraenja vrlo je zahtjevna pa se oni primjenjuju samo
u kamerama najvie kvalitete, namijenjenim posebnim potrebama i zahtjevima, npr. za laboratorijska mjerenja.
intenzitet
odziva
vidljivo
774
bolometar
termopile
6
8
10
valna duljina, m
12
14
Slika 12.28 - Odziv osjetnika IC zraenja
12.3.3.3.
Utjecajni parametri termograma
Termogram je prema definiciji vidljiva slika raspodjele infracrvenog zraenja koje dolazi s povrine promatranog objekta.
Temeljem termograma mogue je odrediti temperaturu pojedinih, po elji odabranih mjesta na povrini objekta. Tonost i
razluivost toga oitanja bit e, meutim, uvjetovana mnogim parametrima. Ti e parametri jednom biti vezani uz sam
termografski sustav (kameru, osjetnik, zaslon itd.), drugi put uz svojstva promatranog objekta (geometrijske karakteristike,
emisijska i transmisijska svojstva materijala i sl.), a trei put uz utjecaje okoline (zraenje treih tijela, zagaenost atmosfere,
udaljenost objekta).
Utjecaj termografske kamere
Termografska kamera svojim karakteristikama bitno utjee na mogunosti oitanja termograma.
Osnovni parametri termografske kamere su sljedei:
podruje mjerenja temperature
razluivost temperaturnih razlika
prostorna razluivost
tonost
brzina obnove slike (brzina skeniranja).
Podruje mjerenja temperature prvenstveno ovisi o vrsti IC osjetnika kamere, tj. njegovom podruju osjetljivosti. Kamere
namijenjene mjerenju u podruju niskih temperatura, koristit e osjetnike s osjetljivou u podruju veih valnih duljina
zraenja (srednje i daleko IC podruje - l > 5 mm), dok e one namijenjene viim temperaturama imati detektor s osjetljivou
u podruju kraih valnih duljina (blisko IC podruje). Standardne komercijalne termografske kamere najee su opremljene
detektorima za dugovalno IC zraenje (one skuplje npr. fotonski detektor od HgCdTe, a one jeftinije bolometarske detektore)
te imaju relativno iroko podruje mjerenja, karakteristino od -50C do 500C, koje se uz posebne dodatke moe proiriti i do
1500C i vie. Kod veine termografskih kamera mogue je birati izmeu nekoliko uih podruja mjerenja temperature izborom
odgovarajueg otvora zaslona objektiva. Smanjenjem otvora zaslona smanjuje se naime i koliina dozraene energije pa e se
na taj nain podruje mjerenja pomicati prema viim temperaturama.
Razluivost temperaturnih razlika na termogramu je vano svojstvo sustava koja kazuje koja je najmanja razlika temperatura
koju e registrirati kamera. Ona ovisi o sposobnosti sustava da izdvoji signal od uma (smetnji). U literaturi se obino oznaava s
NETD (Noise Equivalent Temperature Difference). Smetnje imaju izvor u okolini, prije svega u samoj kameri te su karakterizirane
sobnom temperaturom. Stoga se razluivost kamere specificira pri sobnoj temperaturi ili blizu nje. Suvremene termografske
kamere imaju razluivost 0,1C, a posebne izvedbe namijenjene, npr. istraivanju i razvoju, omoguuju detekciju temperaturnih
TERMOGRAFIJA

775 zgrada
U Det
razlika i do 0,01C. Na slici 12.29 je prikazana odzivna karakteristika osjetnika u ovisnosti o temperaturi s pripadnim umom
pri 30C. Iz slike je vidljivo da e s obzirom na karakter krivulje koja postaje strmija za vie temperature, jednaki um pri
viim temperaturama davati manje pogreke oitanja temperature. To je razlog da se podatak za temperaturnu razluivost
standardno daje za 30C.
UDet
30C
T=NETD
Temperatura
Slika 12.29 - Uz definiciju temperaturne razluivost termografske kamere
Temperaturnu razluivost treba strogo razlikovati od tonosti mjerenja. Podatak da neka kamera ima razluivost od npr. 0,08C
ne znai da ona moe jamiti i tonost oitanja temperature u tim granicama.
Prostorna ili geometrijska razluivost je podatak koji govori o veliini najmanjeg objekta kojega je mogue identificirati na
termogramu. Ona je prvenstveno ovisna o finoi skeniranja vidnog polja, odnosno o broju osjetnika u matrici FPA detektora i o
udaljenosti objekta, pa se iskazuje vidnim kutom, najee u miliradijanima (kut od 360 odgovara 2p = 6,28 radijana). Znaenje
prostorne razluivosti prikazano je shemom na slici 12.30.
objektiv
x1
x3
x2
osjetnik
l1
l2
l3
Slika 12.30 - Uz pojam prostorne razluivosti
Ako je a prostorna razluivost u radijanima, mogue je odrediti najmanju visinu objekta x koju e na udaljenosti l raspoznati
osjetnik kamere kao:
x = 2l tg (a / 2) (12.16)
Kako je a vrlo malen kut (karakteristino oko jednog miliradijana tisuinke radijana ili 0,057), vrijedi tg a = a. Na taj je nain
lako odrediti najmanju raspoznatljivu veliinu objekta. Za prostornu razluivost a od npr. 1,5 mrad = 0,0015 rad, bit e za l = 1 m:
x = 2 1 tg (a / 2) = 2 1 a / 2 = l a = 1 0,0015 = 0,0015 m = 1,5 mm
775
776
TERMOGRAFIJA
Za dvostruku udaljenost, najmanji prepoznatljivi objekt bit e dva puta vei itd. Proizlazi da prostorna razluivost u miliradijanima
daje podatak o najmanjem razluivom elementu vidnog polja u milimetrima, na udaljenosti od jednog metra. Podatak o
prostornoj razluivosti u literaturi oznaava se s IFOV (Instantaneous Field Of View).
Tonost kamere je podatak koji govori o pouzdanosti kvantifikacije temperature iz termograma uz uvjet da su sva podeenja
sustava optimalna i u skladu sa stvarnim stanjem objekta i okoline. Ona se izraava rasponom doputenog odstupanja
temperature (i/ili postotkom oitane vrijednosti temperature) od stvarne vrijednosti. Uobiajena vrijednost tonosti je ispod
1 C, a kod skupljih kamera namijenjenih istraivanjima i razvoju, oekuje se tonost bolja od 0,2 C.
Brzinom (frekvencijom) obnove slike odreena je i brzina promjena temperature ili drugih parametara promatranog objekta
koju e moi pratiti termografska kamera. Kako je ve naglaeno, stariji sustavi s mehanikim skeniranjem u tome su pogledu
bili relativno ogranieni jer se je skeniranje vidnog polja moglo ponavljati do nekih 20 puta u sekundi, dok moderne kamere
obnavljaju sliku najmanje s frekvencijom od 30 Hz, a posebne izvedbe i znatno bre.
Utjecaj objekta
Svojstva promatranog objekta imaju presudan utjecaj na kvalitetu podataka dobivenih termografskim snimanjem. Moda
najvanije svojstvo pri tome je emisijski faktor e promatrane povrine. Uz pretpostavku da je promatrani objekt neproziran za
IC zraenje u podruju valnih duljina koje registrira kamera (t = 0), njegovo e se zraenje sastojati od onoga koje je svojstveno
njegovoj vlastitoj temperaturi i od reflektiranog zraenja, pripadnog tijelima u okolini. Udio vlastitog zraenja razmjeran je
emisijskom faktoru e povrine tijela, dok je ostatak zraenja proporcionalan koeficijentu refleksije objekta r = 1 e. U sluaju da
promatrano tijelo proputa IC zraenje, energiji koju registrira osjetnik kamere pridruuje se i proputeno zraenje razmjerno
koeficijentu propusnosti t. U takvim situacijama (e 1) bit e potrebno na kameri izvriti potrebna podeenja kako bi se dobilo
tone podatke o temperaturi.
Suvremene termografske kamere redovito pruaju mogunost podeavanja emisijskog faktora i temperature okoline pa je
na taj nain mogua kvantifikacija temperature povrine s onim stupnjem tonosti s kojim je poznat emisijski faktor. To je
povremeno povezano s potekoama, npr. kada emisijski faktor varira po povrini.
Kod snimanja tijela koja su prozirna za IC zraenje, potrebno je u svrhu tonog odreivanja temperature, proputeno zraenje
eliminirati uporabom odgovarajueg filtra u optici kamere. Veina materijala naime ne proputa cjelokupni IC spektar nego
samo neke raspone valnih duljina. Tada se pred detektor zraenja postavlja filtar koji je nepropustan upravo za te valne duljine.
Utjecaj na tonost odreivanja temperature moe imati i oblik promatranog tijela. Nije naime svejedno vidi li kamera povrinu
pod pravim kutem ili iskosa. Neke povrine, ovisno o vrsti materijala, zrae s najveim intenzitetom u smjeru normale, dok
intenzitet zraenja pada s odstupanjem od toga kuta (nemetali) i obrnuto (metali), kako je to opisano slikom 12.9. Jaa
odstupanja koeficijenta emisije nastupaju pri kutu gledanja veem od 50. Stoga, npr. pri snimanju cilindrinih tijela, treba
oekivati lane podatke o temperaturi bokova tijela.
Utjecaj okoline
Utjecaj okoline je trei skup parametara koje treba uzeti u obzir pri analizi termograma. Sreom, suvremene termografske
kamere uglavnom omoguuju automatsku kompenzaciju nekih od tih utjecaja, dok se druge treba kompenzirati runim
podeavanjem. Pri termografskom snimanju potrebno je uzeti u obzir udaljenost snimanog objekta. Jedan e naime dio
zraenja objekta na putu do kamere apsorbirati medij koji se nalazi izmeu objekta i kamere. Najee je to zrak okoline pa su
u sustav za obradu slike kamere uneseni podaci o apsorpcijskim svojstvima standardne atmosfere. Na slici 12.31 je prikazana
propusnost t standardne atmosfere, to ukljuuje uobiajene koncentracije vodene pare, praine i drugih oneienja.
Dijagram vrijedi za sloj atmosfere debljine 1000 m. Podaci dakako variraju s debljinom sloja, koncentracijom oneienja i
donekle temperaturom. Dijagram jasno pokazuje iroke prozore valnih duljina u kojima je propusnost dobra, ali valja istaknuti
da naroito u srednjovalnom podruju IC zraenja postoji znaajno smanjenje propusnosti.
TERMOGRAFIJA

777 zgrada
srednje IC
daleko IC
propusnost
blisko IC
valna duljina, m
Slika 12.31 - Propusnost sloja standardne atmosfere debljine 1 km
Termografske kamere, opremljene optikom s podeavanjem udaljenosti (izotravanjem), pri obradi termograma, automatski
uraunavaju podatke o umanjenom intenzitetu zraenja zbog apsorpcije atmosfere na temelju podeene udaljenosti objekta.
Ako se snimanje odvija u jako zagaenoj atmosferi ili se snima kroz druge medije (dimni plinovi i sl.), potrebno je to uzeti u obzir
pri obradi rezultata. Isto, dakako, vrijedi i pri snimanju kroz razliite materijale (staklo i sl.) kojima mogu biti iz razliitih razloga
zaklonjeni objekti termografskog snimanja.
Kako je ve spomenuto u prethodnom odjeljku, jedan od najvanijih utjecaja na izgled termograma i podatke koji se iz njega
iitavaju ima emisijski faktor povrine promatranog objekta. Samo crna tijela, za koja je e = 1, zrae IC zraenje, iskljuivo
temeljem vlastite temperature. Sva ostala (realna tijela - tzv. siva tijela), uz emitiranu energiju razmjernu emisijskom faktoru e
i etvrtoj potenciji vlastite apsolutne temperature, reflektiraju zraenje objekata iz okoline, i to razmjerno koeficijentu refleksije
r = 1 e promatrane povrine i etvrtoj potenciji apsolutne temperature tijela u okolini. U tom se sluaju signal koji dolazi
na osjetnik termografske kamere sastoji od dviju komponenata: one uslijed emitiranog zraenja promatrane povrine i one
uslijed reflektiranog zraenja objekata u okolini. Stoga e podatak o temperaturi objekta biti laan, ako se kamera ne podesi na
ispravnu veliinu emisijskog faktora i temperaturu okoline. Naelno e oitane temperature realnih tijela biti vie od stvarnih,
ako su tijela u susjedstvu objekata vie temperature i obrnuto, oitane temperature bit e nie od stvarnih, ako je temperatura
susjednih tijela nia od temperature promatranog realnog tijela. Drugim rijeima, realno tijelo se ponaa kao ogledalo u
kojemu se djelomino ogleda okolina, a termografska kamera ne razlikuje sliku samog tijela od odraza okoline. Taj se odraz
meutim moe ukloniti, ako se kamera podesi unoenjem podatka o emisijskom faktoru promatranog tijela. To dodue moe
biti popraeno s potekoama ako cijeli promatrani objekt nema jednolik emisijski faktor po cijeloj povrini. Tada e naime,
biti potrebno pri analizi termograma za svako podruje ili toku, unositi odgovarajuu vrijednost emisijskog faktora. Stvari se
dodatno kompliciraju za tijela koja su djelomino propusna za IC zraenje, kako je to opisano u prethodnom odjeljku.
Slika 12.32 - Utjecaj emisijskog faktora na oitanje temperature
Na slici 12.32 prikazani su termogrami istog objekta neizolirane oplate vrelovodnog kotla, snimljeni s istim postavama
kamere: raspon temperatura 27C do 140C i udaljenost objekta 2,5 m, temperatura okoline 25C, ali s dva razliita emisijska
faktora. Pri snimanju lijevog termograma odabrana je emisija crnog tijela, e = 1, a za desni je odabrano e = 0,5. Kako je stvarni
777
778
TERMOGRAFIJA
emisijski faktor objekta blizak jedinici jer se radi o crnom limu, moe se podatke s lijevog termograma smatrati tonima, dok su
oni s desnog termograma lani. Unoenjem niskog emisijskog faktora, sustav obrade slike kamere prisiljen je nainiti korekciju
podataka te je, obraunavi utjecaj okoline od 25C koji u ovom sluaju snizuje temperaturu objekta, on te temperature povisio.
To se dobro vidi na indikaciji temperature proizvoljno odabrane toke na povrini oplate, koja iznosi 83,6C, a za e = 0,5 kamera
joj je dodijelila vrijednost 127,8C. Pri tome je raunalni sustav kamere povisio temperaturu kako bi eliminirao utjecaj hladnije
okoline koja se ogleda na povrini sivog tijela.
12.3.3.4.
Termografske metode
Pristup termografskom snimanju moe biti raznolik s obzirom na svrhu potrebne analize i prirodu pojave, odnosno objekta koji
se ispituje. U tome smislu razlikuje se kvalitativna od kvantitativne termografije i aktivna od pasivne termografije.
Kvalitativna termografija primjenjuje se u svim onim sluajevima kada nije potrebno odreivati brojane vrijednosti temperature
ili razlike temperatura, ve se na promatranom objektu ustanovljava podruja ili pojedine toke s neuobiajenim pregrijanjima
ili podhlaenjima. Takva termografska ispitivanja obino se rade u svrhu dobivanja osnovnih informacija o toplinskom stanju
objekta, a prikazane anomalije se provjeravaju i njihove eventualne uzroke ustanovljava se naknadnim detaljnim ispitivanjima
termografskim ili drugim metodama mjerenja. U tome se sluaju do rezultata dolazi brzo ili ak trenutano, a snimanje nije
povezano sa zadovoljavanjem sloenih preduvjeta, kao to je odreivanje emisijskih svojstava, stanja okoline itd. Pri tome
dakako treba biti oprezan i zakljuke temeljiti na iskustvu, jer anomalije mogu biti posljedica neoekivanih nehomogenosti
razdiobe emisijskog faktora, koncentriranih izvora toplinskog zraenja i tome slino. Kvalitativnom se termografijom takoer
slue slube za nadzor objekata kao npr. granica ili za uvanje imovine. Termografijom se vrlo efikasno prikazuje pokrete osoba i
u potpunom mraku, a u navedenim sluajevima kamera obino nije niti opremljena za kvantifikaciju temperature. U toj primjeni
termografija esto nosi naziv termovizija.
Kvantitativna termografija za razliku od kvalitativne, podrazumijeva odreivanje brojane vrijednosti temperature. Pri tome
kvantifikacija zahtijeva poznavanje svih utjecajnih parametara, prije svega emisijskog faktora objekta i stanja okoline. O
tonosti tih podataka bitno ovisi i tonost dobivenih vrijednosti temperature, koja dakako nikad ne moe biti vea od tonosti
termografskog sustava. Kvantifikacija se pri tome moe odnositi na temperaturu pojedinih toaka na termogramu ili na srednju
temperaturu odabranih podruja. Tada e tonost izmjerene veliine ovisiti i o tonosti kamere. Ako se kvantificira samo razlika
temperatura izmeu toaka ili podruja termograma, tonost podataka je naelno neovisna o tonosti sustava, ve ovisi samo o
tonosti ulaznih podataka. Za kvantitativnu termografiju potrebno je obino vie priprema to zahtijeva odreeno vrijeme, iako
suvremeni termografski sustavi pruaju mogunosti raunalnih obrada koje to vrijeme mogu znatno skratiti, a termografske
kamere vie kategorije doputaju podeavanje najvanijih utjecajnih parametara ve prilikom snimanja termograma.
Pasivna termografija je metoda termografskog snimanja objekta u ustaljenom (stacionarnom) temperaturnom stanju kakvo je
postignuto duljim boravljenjem toga objekta u okolini, ija se temperatura ne mijenja. Ako je zraenje odailjano s povrine
objekta razliito od zraenja koje odailje njegova okolina, on e na termogramu biti vidljiv. Kae se da objekt daje toplinski
kontrast.
Aktivna termografija je metoda dobivanja toplinskog kontrasta objekta koji je na istoj temperaturi kao i njegova okolina te
stoga nije vidljiv na termogramu bez intervencije izvana. Radi se o razliitim nainima toplinske pobude objekta dovoenjem
ili odvoenjem topline. Pri tome e objekt mijenjati temperaturu te e postati vidljiv termografskoj kameri, tj. moi e se
odrediti njegova trenutana temperatura. Aktivna se termografija, meutim obino provodi sa svrhom odreivanja svojstava
objekta ispod njegove povrine. Tako se npr. snimanjem termograma u odreenim vremenskim razmacima nakon pobude
dobiva podatke iz kojih je mogue raunski odreivati neka svojstva materijala objekta kao to je debljina, nehomogenosti,
pukotine i sl. Pasivna termografija je u veini sluajeva kvalitativna, dok se aktivna primjenjuje u kvantitativne svrhe, najee u
laboratorijskim uvjetima pri istraivakim i razvojnim disciplinama.
TERMOGRAFIJA

779 zgrada
12.4.
Analiza termograma
12.4.1. Svjetloa povrine - odailjano zraenje

Pod svjetloom povrine se podrazumijeva sveukupno zraenje koje dolazi s povrine promatranog tijela, bez obzira je li izvor
zraenja promatrano tijelo ili njegova okolina.
OBJEKT
atm atm = (1 - atm) atm

tatm obj obj
obj obj
ATMOSFERA
robj amb =(1 - obj) amb
IC
IC
KAMERA
KAMERA
atm (1 - obj) amb
amb
OKOLINA
(AMBIJENT)
Slika 12.33 - Toplinsko zraenje usmjereno s povrine objekta prema termografskoj kameri
U opem sluaju se svjetloa povrine promatranog objekta sastoji od vlastitog emitiranog zraenja izvor zraenja je
promatrani objekt, reflektiranog zraenja izvor zraenja su objekti u okolini koji se nalaze ispred promatranog objekta i
proputenog zraenja izvor zraenja su objekti koji se nalaze iza promatranog objekta. Samo vlastita emisija promatranog
objekta ovisi o njegovoj temperaturi i emisijskom faktoru. Ostala dva zraenja ne ovise o temperaturi promatranog objekta, ve
o temperaturi i emisijskom faktoru izvora reflektiranog, odnosno proputenog zraenja.
Veina je realnih tijela ve na dubini od nekoliko mikrometara nepropusna za toplinsko zraenje, pa se moe uzeti t = 0.
Jednadba (12.2) se tada svodi na oblik:

+ r = 1 (12.17)
Kada se radi o termografskom mjerenju temperature djelomino propusnih tijela, potrebno je, ako je to mogue, proputeno
zraenje eliminirati uporabom odgovarajueg filtra koji je nepropustan za valne duljine zraenja koje promatrani objekt
proputa.
12.4.2.
Termografski prikaz - termogram
Termogram je prikaz raspodjele intenziteta zraenja koje dolazi s povrina promatranih objekata. U tom smislu, poistovjetiti
raspodjelu zraenja s raspodjelom temperatura na tim povrinama bilo bi posve krivo. Zraenje koje dolazi na osjetnik
infracrvene kamere sastoji se od vlastitog emitiranog zraenja (izvor zraenja je promatrani objekt) i od reflektiranog zraenja
(izvor zraenja su objekti u okoliu). Osim toga, toplinsko zraenje odaslano s povrine objekta prolazi kroz atmosferu (razliite
propusnosti) pa moe biti umanjeno za odreeni iznos (apsorpcija atmosfere), ali moe u sebi sadravati i pridodano zraenje
same atmosfere (najee vodena para i ugljik-dioksid). Zato se pri analizi termograma koristi pojam prividne temperature.
Prividnom se temperaturom naziva oitanje temperatura termografskom kamerom bez prethodno provedene ikakve obrade.
U tom je oitanju temperatura povrine odreena iz ukupnog zraenja koje je prispjelo na osjetnik infracrvene kamere, bez
obzira na izvor zraenja.
779
780
TERMOGRAFIJA
Termogram e uvijek biti prikaz prividnih temperatura (izuzetak je naravno sluaj kada je u vidnom polju kamere samo povrina
jednolikog emisijskog faktora s ispravno unesenim parametrima objekta i okoline). Prividna se temperatura razlikuje od stvarne
temperature - one koja je povezana s gibanjem molekula i atoma tijela. Dobivanje prave temperature iz prividne slijedi nakon
uvaavanja brojnih utjecajnih faktora.Uzimanje u obzir svih utjecajnih faktora provodi se tako da se pri mjerenju u termografski
sustav unose podaci o objektu mjerenja i njegovom okoliu, koji se jednim imenom zovu - parametri objekta. Svi termografski
sustavi doputaju unos barem nekih parametara objekta. Nain unoenja podataka i njihove oznake mogu se razlikovati od
sustava do sustava. Nakon unoenja ovih podataka, infracrvena kamera e vidjeti isto to i prije, prikaz na kameri se nee
promijeniti jer raspodjela intenziteta zraenje ostaje ista. Ono to e se promijeniti pri promjeni parametara objekta je iznos
oitanih temperatura!
Parametri objekta: emisijski faktor 0,2; temperatura ambijenta 0C
Parametri objekta: emisijski faktor 0,98; temperatura ambijenta 10C

Slika 12.34 - Termografski prikazi istog objekta s razliitim postavkama parametara objekta
Slika 12.34 zorno pokazuje utjecaj dva bitna faktora: emisijskog faktora i zraenja koje je dolo iz okolia, a koje je promatrana
povrina reflektirala i koje je zajedno s vlastitom emisijom odaslano prema termografskoj kameri. Zraenje koje objekti iz
okolia alju prema promatranoj povrini, i koje se onda s te povrine reflektira, uzima se u obzir preko reflektirane prividne
temperature ili temperature ambijenta (Tamb). Pri tome je vano naglasiti da se radi o prividnoj, dakle ne o stvarnoj temperaturi
objekata u okoliu, te da se ta temperatura ne odnosi na temperaturu zraka (atmosfere u kojoj se obavlja mjerenje)!
Osim ovih faktora, ovisno o kvaliteti obrade infracrvenog prikaza i mogunostima termografskog ureaja kojim se obavlja
mjerenje, u obzir se moe uzeti stanje atmosfere preko temperature zraka, njegove relativne vlanosti i udaljenosti objekta
promatranja od termografske kamere, mogua djelomina prozranost atmosfere uslijed prisustva lebdeih estica u zraku,
temperatura kamere i utjecaj njezinog vlastitog zraenja na osjetnik kamere itd.
S obzirom na utjecaj pojedinih faktora u nastavku e biti obraena dva osnovna faktora: emisijski faktor povrine i reflektirana
prividna temperatura.
12.4.2.1.
Emisijski faktor povrine
Vrlo je vano naglasiti razliku u ponaanju povrina niske emisivnosti i povrina visoke emisivnosti. Prividne e temperature
TERMOGRAFIJA

781 zgrada
povrina koje imaju visoke vrijednosti emisijskih faktora po vrijednosti bili vrlo blizu stvarnim vrijednostima temperatura.
Naime, u ukupno odaslanoj energiji zraenja, povrina visoke emisivnosti prevladava vlastita emisija u odnosu na reflektirano
zraenje. Nasuprot tomu, prividne temperature povrina koje imaju niske vrijednosti emisijskih faktora, e biti po vrijednostima
bliske temperaturama okolinih objekata. Te e se vrijednosti temperatura bitno razlikovati od njihovih stvarnih temperatura.
Povrine niske emisivnosti imat e jaku refleksiju zraenja iz okolia, te e uvijek izgledati temperaturno blie okoliu.
Primjerice: ako je promatrani objekt na temperaturi vioj od okolinih objekata, on e izgledati hladniji nego to stvarno jest.
Ako je pak na temperaturi nioj od okolinih objekata, izgledat e topliji nego to stvarno jest. U svakom sluaju povrine niske
emisivnosti uvijek prikrivaju svoju stvarnu temperaturu.
Primjer termograma tijela dobre emisivnosti i utjecaj tonosti unosa emisijskog faktora u termografsku kameru prikazan je
primjerom na slici 12.34.
Kvalitetna i ispravna analiza termograma zahtijeva tono poznavanje emisijskog faktora. U tom se smislu preporuuje koristiti
pouzdane izvore iz literature ili provesti postupak odreivanja emisijskog faktora na promatranoj povrini prije samog mjerenja.
Za odreivanje emisijskog faktora povrine moe se pri tome koristiti jedna od uobiajenih metoda (s neprozirnom trakom,
lakom, upljinom i slino).
12.4.2.2.
Reflektirana prividna temperatura
Drugi utjecajni parametar je temperatura objekata iz okolia ije e zraenje promatrani objekt reflektirati, jer mu je faktor
refleksije razliit od nule. Kako to zraenje iz okolia ne nosi nikakvu informaciju o temperaturi objekta mjerenja, potrebno je
kompenzirati i utjecaj ovog parametra. Pod nazivom reflektirana prividna temperatura podrazumijeva se prividna temperatura
objekata koji se nalaze u okoliu promatranog objekta, a ije se zraenje reflektira s povrina promatranog objekta - cilja
termografskog mjerenja.
Sam naziv reflektirana prividna temperatura u sebi objedinjuje tri vane injenice:
Radi se o prividnoj temperaturi, to znai da ova veliina zapravo ima energijski karakter i ne predstavlja stvarnu temperaturu
objekata iz okolia.
Vezana je na objekte u okoliu
Izvor refleksije nalazi se pod odreenim kutom prema objektu promatranja. Njihov meusobni poloaj je takav da omoguuje
da zraenje izvora refleksije bude reflektirano s povrina promatranog objekta i kao dio ukupnog zraenja doe na osjetnik
infracrvene kamere. Ako je povrina promatranog objekta svojstava slinih zrcalu, bit e relativno jednostavno otkriti izvor
refleksije. Meutim, ako je promatrana povrina difuzna, ona moe primati i reflektirati zraenje u svim smjerovima. U tom
e sluaju refleksija biti rasprena.
Reflektirano
zraenje
Zraenje izvora
reflektiranog zraenja
Izvor reflektiranog
zraenja
Vlastita
emisija
Slika 12.35 - Uz odreivanje reflektirane prividne temperature

Za dobivanje stvarne vrijednosti temperature promatranog objekta, potrebno je iz ukupnog zraenja koje je prispjelo na
osjetnik kamere, izdvojiti samo njegovu vlastitu emisiju. Program za obradu podataka u kameri e, koristei podatke o faktoru
781
782
TERMOGRAFIJA
refleksije objekta (1 e) i podatak o iznosu reflektirane prividne temperature, od ukupnog zraenja oduzeti dio koji predstavlja
reflektirano zraenje. Ako je teko odrediti izvor refleksije ili se radi o velikom broju tokastih refleksija, objekt mjerenja treba
zaslonom zatititi od refleksija iz okolia.
Neke termografske kamere imaju mogunost unoenja podataka o parametrima stanja atmosfere oko objekta mjerenja. To
moe biti znaajno za sluajeve mjerenja na velikim udaljenostima od objekta mjerenja i za sluajeve kada se radi o relativno
prljavoj atmosferi. Prisustvo razliitih lebdeih estica u atmosferi, kao i velika relativna vlanost zraka, utjeu na propusnost
atmosfere, a u tim sluajevima moe biti prisutna i vlastita emisija komponenata iz same atmosfere.
Emisijski faktor i reflektirana prividna temperatura mogu, ali ne moraju, biti jednoliki za cijeli termografski prikaz. U tom sluaju
izmjerene vrijednosti temperatura odnose se samo na pojedine dijelove termograma za koje vrijede postavljene vrijednosti za
e i Tamb, ali ne i za ostatak termograma.
12.4.3.
Tehnike analize termografskog prikaza
Pod analizom termograma podrazumijeva se analiza temperaturnog uzorka na prikazu dobivenom s infracrvene kamere.
Infracrvene kamere raspolau s alatima koji se mogu primijeniti u dvije svrhe: poboljanje vidljivosti/uoljivosti temperaturnog
uzorka i kvantitativnu analizu termografskog prikaza.
Alati koji se koriste za poboljanje uoljivosti temperaturnog uzorka na termogramu su: izbor odgovarajue temperaturne
razine (level) i temperaturnog raspona (span), prikaz pomou izotermi te izbor najpogodnije palete boja.
Temperaturno podeavanje je prilagodba temperaturne skale prikaza prema objektu analize, u cilju postizanja optimalnog
kontrasta. Infracrvena kamera prua mogunost izbora temperaturne razine (srednja temperatura level) i temperaturnog
raspona (span).
Pod nazivom izoterma na termografskoj kameri podrazumijeva se odabrani interval prividnih a ne stvarnih temperatura.
Koritenjem alata izoterma odabranom se bojom (najee izraenog kontrasta) osjenuje podruje (interval) prividnih
temperatura.
Vrlo koristan alat pri analizi termograma je izbor palete boja. Njime se omoguuje da se razliite boje pridrue odreenim
razinama prividnih temperatura. Izabrana paleta boja moe dati manje ili vie izraen kontrast, ovisno o bojama koje sadrava.
grey
iron
rainbow900
rainbow
Slika 12.36 - Razliite palete boja s razliitim kontrastima
TERMOGRAFIJA

783 zgrada
Alati koji se najee koriste pri kvantitativnoj analizi termograma su:

izoterma (isotherm)
toka (spot)
podruje (area)
profil (profile).
Ovi se alati mogu primjenjivati kod obrade termograma i na infracrvenoj kameri i u pripadajuem softveru.
12.4.3.1.
Izoterma (isotherm)
Pod izotermom se na termografskom prikazu podrazumijeva odabrani interval prividnih, a ne stvarnih temperatura. Izoterma
zapravo predstavlja podruja na promatranom objektu koja odailju toplinsko zraenje intenziteta unutar odabranih granica.
Izoterma je kao alat vrlo pogodna za provedbu analize na mjestu mjerenja zato to se osim iznosa temperatura na pojedinim
mjestima moe dobiti i raspodjela toga izabranog temperaturnog intervala na promatranom objektu. Na taj se nain moe
vrlo jednostavno provesti usporedba temperaturnih razina na pojedinim dijelovima termografskog prikaza. Prikaz i upotreba
izotermi u Izvjeima o provedenim mjerenjima treba biti ispravna i jasna. U protivnom prikazi izotermi mogu navesti na krive
zakljuke osobe koje nisu dovoljno upoznate s infracrvenom termografijom kao metodom.
Prikaz na slici 12.37 je prikaz izoterme tipa interval. irina se odabrane izoterme protee u podruju vrijednosti temperatura, od
temperature A do temperature C i izraava se u stupnjevima - irinom pojasa izoterme. S obzirom da se irina pojasa izoterme
moe izabrati po volji, nuno je za pojedine kamere prouiti kako se definira postupak mjerenja uz pomo izotermi. Najee
se kao poetna vrijednost (na termogramu navedena temperatura izoterme) uzima temperatura A, premda kod nekih kamera
za poetnu vrijednost temperature moe biti odabrana vrijednost srednje temperature B. Postavke treba provjeriti u priruniku
koji dolazi uz svaku kameru!
A
B
C
Slika 12.37 - Nain definiranja izoterme na temperaturnoj skali
Slika 12.38 - Izoterma interval - upotreba

alata na kameri
Slika 12.39 - Lociranje mjesta najvie

temperature upotrebom alata isotherm
above
783
784
TERMOGRAFIJA
Na nekim kamerama izotermu se moe definirati i tako da je samo jedna od granica intervala pomina. Takve se izoterme
nazivaju isotherm above, odnosno isotherm below. Kod primjene ovih izotermi na termogramu e biti kontrastnom bojom
(bojom izoterme) oznaeni oni dijelovi termograma koji se nalaze iznad, odnosno ispod postavljene temperature. Koritenjem
izoterme tipa above vrlo se jednostavno mogu pronai mjesta najvie temperature, slika 12.39.
Mjesto najvie temperature moe se detaljnije analizirati ako se upotrijebi vizualno poveanje - koritenjem zoom faktora.
Meutim, koritenjem zooma moe se optiki poveati samo ono to kamera ve vidi, ali se time ne moe promijeniti niti se
moe poboljati prostorna razluivost kamere! Veina kamera doputa definiranje izotermi samo unutar podruja temperatura
prikazanih na temperaturnoj skali uz termogram. Ako se izoterma definira izvan podruja temperaturne skale, na termografskom
se prikazu nee dogoditi nikakva promjena i izoterma nee biti prikazana.
12.4.3.2.
Mjerna toka (spot)
Marker u obliku kria oznaava mjesto mjerne toke za oitanje temperature. Veina kamera ima marker za toku koji je ujedno
i pokazatelj koliko je veliko podruje mjerne toke. To je podruje unutar unutranjih rubova markera mjerne toke (krug
upisan unutar presjecita linija). Nije mogue ispravno mjeriti temperaturu objekta (ili podruja) koje bi bilo manje od veliine
mjerne toke. Pri pisanju izvjea o obavljenom mjerenju dobro je posluiti se ovim alatom jer je vrlo jasan, oznaava mjesto
mjerenja, daje vrijednost temperature te je lako razumljiv.
Slika 12.40 - Koritenje alata mjerna toka
12.4.3.3.
Podruje (area)
Slika 12.41 - Primjena alata podruje na kameri
Primjenom alata podruje (area) na termogramu se mogu oznaiti i analizirati pojedini dijelovi termograma, unutar (najee)
pravokutnika ili kruga. Pri tome, kao rezultati mogu biti prikazani podaci o minimalnoj, maksimalnoj i/ili prosjenoj temperaturi
odabranog podruja.

785 zgrada
TERMOGRAFIJA
Ako se pojedini objekti na termogramu razlikuju po stanjima svoje povrine (razliite vrijednosti emisijskih faktora) ili po
udaljenosti u odnosu na termografsku kameru, mogue je za te objekte tijekom naknadne obrade termograma na raunalu
primjenom alata podruje definirati odgovarajue parametre objekta (emisijski faktor i udaljenost) koji se razlikuju u odnosu
na ostatak termograma. Raunalni program za obradu podataka dobivenih termografskim mjerenjem e za te parametre i te
dijelove termograma izraunati i prikazati odgovarajue vrijednosti temperatura.
12.4.3.4.
Profil (profile)
Slika 12.42 - Temperaturni profil na odabranoj vodoravnoj liniji
Primjenom alata profil dobiva se raspodjela temperatura du odabrane linije na termografskom prikazu. Na kameri se
temperaturni profil najee moe dobiti samo za vertikalno ili horizontalno postavljenu liniju, ali tijekom naknadne obrade
termograma na raunalu, linija moe biti postavljena bilo kako, a moe biti i razlomljena.
Pri analizi termograma mogue je za odabranu liniju (kao i za odabrano podruje) na termogramu definirati parametre objekta
drugaije od ostatka termograma, a softver u kameri za te e vrijednosti izraunati iznos odgovarajuih temperatura.
Ono to bi svakako trebalo naglasiti u zakljuku ovoga dijela jest i potreba jasnog i optiki dobro izotrenog termografskog
prikaza, kao osnove za ispravnu analizu termograma. Koritenje bilo kojega od prethodno spomenutih alata nee dati dobre
rezultate ako parametri promatranog objekta i njegovog okolia nisu ispravno unijeti, te ako promatrani objekt nije optiki
dobro izotren.
785
786
TERMOGRAFIJA
12.5.
Primjena termografije u zgradarstvu
Termografija se u zgradarstvu najee primjenjuje s ciljem ustanovljavanja trenutnog stanja toplinske izolacije (eventualnih
oteenja ili propusta prilikom njezinog postavljanja), za procjenu stanja objekta prije poduzimanja poslova sanacije (procjena
opsega radova i trokova), pronalaenje mjesta prodora vlage (uzrok pojave plijesni i oteenja graevnog dijela uslijed vlage,
analiza teta izazvanih vlagom), za pronalaenje skrivenih elemenata u graevinskom dijelu ispod sloja vanjske buke te u
odravanju spomenike batine.
12.5.1.
Znaajke transporta topline kroz graevinske elemente
Transport topline kroz promatrani graevinski element odvija se provoenjem (najee se radi o vieslojnim graevinskim
elementima). Izmjena topline na povrini graevinskog dijela obuhvaa konvekciju na okolini zrak i zraenje. Intenzitet
izmjene topline provoenjem kroz stijenku objekta ovisi o debljinama pojedinih slojeva i o njihovima svojstvima. Svojstva se
slojeva navode preko vrijednosti toplinske vodljivosti ili toplinskog otpora materijala sloja. Neke karakteristine vrijednosti
toplinske vodljivosti graevinskih materijala su navedene u Tablici 12.3.
Tablica 12.3 - Toplinska provodnost nekih graevinskih materijala

Materijal
Toplinska provodnost l
W/mK
puna cigla (1600 kg/m3)
0,733
uplja cigla (800 kg/m3)
0,33
normalni beton
0,837
gipsana buka
0,35
gips ploe
0,21
keramika
1,2
guma
0,1570
mineralna vlakna
0,034 - 0,04
poliuretan
0,02 - 0,03
pjenobeton
0,19
smreka, jela
0,13
smreka, jela, uzdu vlakana
0,17
elik
59,3
plemeniti elik
30
bakar
386
Toplinska vodljivost graevinskih materijala ovisi o njihovoj gustoi i vlanosti. Stoga vrijednosti iz Tablice 12.3. treba smatrati
prosjenima.
Konvektivni transport topline s povrine graevinskog dijela na okolni zrak opisuje se koeficijentom prijelaza topline koji u
bitnome ovisi o geometriji promatranog elementa, nainu strujanja zraka oko njega, temperaturi zraka i temperaturi graevnog
dijela, te ponajvie o brzini strujanja zraka. Koeficijent konvektivnog prijelaza topline ne moe se odrediti termografskim
mjerenjima. Uobiajeno se kod prorauna graevinskih elemenata uzima da je vrijednost koeficijenta prijelaza topline na
vanjskim stijenkama zgrade 23 W/m2K, a na unutarnjim plohama (u prostorijama) 8 W/m2K.
Transport topline zraenjem uglavnom se odnosi na zagrijavanje vanjskih stijenki objekta izravnim sunevim zraenjem. Uslijed

787 zgrada
TERMOGRAFIJA
nestacionarnosti koje se dogaaju tijekom zagrijavanja objekta, sva se vanjska kvantitativna termografska mjerenja moraju
provoditi kada graevinski element nije pod izravnim utjecajem sunevog zraenja, uobiajeno ujutro prije izlaska Sunca
ili naveer nakon zalaska Sunca. Toplinska svojstva graevinskog dijela se najee opisuju koeficijentom prolaska topline
U, W/m2K. Vano je naglasiti da se vrijednost koeficijenta prolaska topline ne moe odrediti termografskim mjerenjem.
12.5.2.
Termografska mjerenja u zgradarstvu
Termografska mjerenja u zgradarstvu provode se u razdobljima kada je objekt u stacionarnom ili kvazistacionarnom stanju.
Svaka je nestacionarnost uvijek vezana uz toplinsku tromost objekta. Primjena infracrvene termografije za pronalaenje i analizu
mjesta s toplinskim nedostacima ili oteenjima u tim uvjetima, ne bi dala pouzdane i ispravne podatke. Uvjeti izmjene topline
na vanjskim stijenkama graevine razlikuju se od uvjeta koji vladaju na unutarnjim stijenkama i najee ih je teko obuhvatiti
i definirati. Iz toga razloga je kvantitativna infracrvena termografija uglavnom vezana na mjerenja koja se obavljaju unutar
objekta, a termografska mjerenja obavljena na objektu s vanjske strane uglavnom se odnose na kvalitativnu termografiju.
Vanjska termografija prua iri pregled objekta i omoguuje sagledavanje objekta kao cjeline, te se sve nepravilnosti u
temperaturnoj raspodjeli lake uoavaju. Ako prostorni uvjeti oko objekta doputaju, mogue je promijeniti kut snimanja i
objekt promatrati iz razliitih pozicija to je nekad vrlo korisno radi uklanjanja smetnji iz okolia. Meutim, ako je prostor oko
graevnog objekta skuen, snimanje e biti teko provedivo uslijed male udaljenosti do objekta, te e i kut snimanja biti lo.
Potekoe kod mjerenja moe uzrokovati pokrivenost fasade zelenilom i sjenom drvea. Osim toga, vanjska je termografija
izrazito ovisna o vremenskim uvjetima prije i tijekom obavljanja mjerenja.
Kod unutarnje termografije vremenski uvjeti nemaju izravnog utjecaja, pa se ona moe provesti tijekom cijelog dana. Potekoe
se mogu pojaviti u sluajevima kada je za mjerenje pristupaan samo dio povrina i kada je u prostorijama prisutan namjetaj.
Unutarnja termografija obino zahtijeva vie vremena za provedbu mjerenja, a nuno je odobrenje i razumijevanje korisnika
prostora u kojem se odvija mjerenje.
12.5.2.1.
Toplinski mostovi
Pod toplinskim se mostom oznauje dio graevinske konstrukcije kroz koji se izmjenjuje toplinski tok po iznosu vei nego kroz
susjedna podruja. S obzirom na to da je na tom dijelu intenzivnija izmjena topline i temperaturna se raspodjela razlikuje od
susjednih podruja.
U osnovi se razlikuje nekoliko vrsta toplinskih mostova:
geometrijski toplinski mostovi: podruja ija sama geometrija predodreuje temperaturnu raspodjelu koja se razlikuje od
susjednih podruja (vanjski uglovi zgrada, istaci i parapeti)
konstrukcijski: podruja koja su predodreena konstrukcijom same graevine (npr. elina konstrukcija u zidovima drvenih
objekata)
materijalom uvjetovani toplinski mostovi: bukana fuga u zidu graevine
toplinski mostovi uvjetovani protokom medija razliite temperature: mjesta postavljanja toplinskih instalacija
toplinski mostovi uvjetovani okolinom: prisustvo drugih objekata u neposrednoj blizini promatranog graevnog objekta.
Otkrivanje toplinskih mostova primjenom infracrvene termografije treba provoditi iskljuivo u razdobljima kada se promatrani
objekt nalazi u stacionarnom ili kvazistacionarnom stanju.
787
788
TERMOGRAFIJA
Slika 12.43 - Toplinski mostovi
12.5.2.2.
Pojava vlage
Prisustvo vlage u strukturi graevinskog objekta uobiajeno se pokazuje kao areno i raireno podruje bez veih
temperaturnih razlika unutar podruja. Vlaga poveava toplinsku provodnost materijala graevinskog elementa/sloja, a
prisutan je i procesa ishlapljivanja vlage. Zato se kod unutarnje termografije vlana podruja na termogramu pokazuju
kao hladnija.
Slika 12.44 - Pojava vlage na stropu i iznad prozora
12.5.2.3.
Otkrivanje strukture vanjskog graevinskog elementa ispod sloja buke
Razliitost svojstava graevinskih materijala upotrijebljenih u izgradnji objekta pri termografskom mjerenju oituje se u
razliitoj temperaturnoj raspodjeli na povrini objekta, na temelju koje se moe dobiti informacija o stanju i vrsti materijala
ispod sloja vanjske buke. Ovo je osobito pogodno kada se radi o objektima koji spadaju u kategoriju spomenike batine.
23,5C
24,5C
SP01
18,0C
Slika 12.45 - Otkrivanje strukture ispod sloja vanjske buke
19,5C

789 zgrada
12.5.2.4.
TERMOGRAFIJA
Utvrivanje stupnja oteenja fasade
Osim pojave vlage i oteenja izolacijskog sloja vanjske stijene graevinskog objekta, termografskim se mjerenjem moe otkriti
i procijeniti stupanj oteenja fasade uslijed odvajanja vanjskog sloja buke od podloge. Odvajanjem sloja buke nastaju zrani
depovi koji ispod sloja buke djeluju kao izolacijski slojevi. Stvarni stupanj oteenja fasade je teko procijeniti samo vizualnim
pregledom zbog skrivenih rubova zranih depova.
Termografskim se mjerenjima mogu uoiti i mjesta na kojima je dolo do odvajanja vanjskog sloja buke od podloge bez izvana
vidljivog oteenja buke.
Slika 12.46 - Utvrivanje stupnja oteenja ovojnice vanjske buke zgrade
12.5.2.5.
Kontrola ravnih krovova
Termografskim mjerenjem ravnih krovova prisustvo vlage ili sloja zraka ispod sloja bitumenske ljepenke moe se utvrditi preko
mjesta snienih/povienih temperatura, ovisno o vremenu u kojemu se obavlja mjerenje (ujutro ili naveer).
Slika 12.47 - Vlaga - hladnije podruje i zrak - toplije podruje ispod bitumenskog sloja na ravnom krovu
Na slici 12.47 je prikazano termografsko mjerenje obavljeno na ravnom krovu objekta u jutarnjim satima. Podruja s prisutnim
kondenzatom ispod bitumenskog sloja se, zbog velikog toplinskog kapaciteta vode, u razdoblju zagrijavanja krova pokazuju
hladnijima. Obrnuto je za zrane depove. Kako tanki zrani sloj djeluje kao izolacijski sloj ispod sloja bitumenske ljepenke
(mala toplinska provodnost zraka) u razdoblju zagrijavanja krova, ta se podruja s prisutnim zrakom pokazuju kao toplija.
789
790
TERMOGRAFIJA
12.5.3.
Postupak pripreme i provedbe termografskog mjerenja na objektu
Termografska mjerenja na graevinskom objektu moe obavljati samo osoba koja je za to osposobljena odgovarajuim
stupnjem izobrazbe i koja posjeduju odgovarajuu potvrdu (certifikat) izdanu od ovlatenog tijela.
Mjerenja su uglavnom ograniena na hladniji dio godine, preporuuje se zimsko razdoblje. Uvjeti koje bi trebalo ostvariti za
kvalitetnu provedbu termografskog mjerenja su:
razlika temperatura zraka unutar i izvan objekta treba iznositi minimalno 10C tijekom najmanje 12 sati
promjena temperatura tijekom navedenog razdoblja ne bi smjela prijei 30%;
ako se radi vanjska termografija, mjerenje treba obaviti prije izlaska Sunca
ako se radi unutranja termografija, treba osigurati jednoliku temperaturu unutar objekta
brzina vjetra ne smije biti vea od 1 m/s kod vanjske kvantitativne termografije
mjerenja raditi bez prisustva ikakvih padalina (kod kvantitativne termografije esto se trai razdoblje od barem jednog
dana bez padalina do trenutka provedbe mjerenja)
na povrinama na kojima se obavlja termografsko mjerenje ne smije biti prisutna voda (kia ili rosa).
Prije provedbe samoga mjerenja, preporuuje se napraviti plan provedbe mjerenja. Korisno je upoznati objekt mjerenja ili
temeljem fotografija ili tijekom predmjerenja. Korisno je ispitati pristupanost objekta koji se mjeri radi definiranja potrebne
optike i izrade prostornog i vremenskog plana provedbe mjerenja. Za prostorni je plan korisno postaviti koordinate i izraditi
plan kretanja po objektu, napraviti plan oznaavanja pojedinih termograma i odrediti broj termograma koje treba napraviti s
odreene pozicije.
Prije mjerenja je dobro definirati potrebnu dodatnu mjernu opremu koja e sluiti tijekom mjerenja (temperatura i vlanost
zraka, brzina vjetra i slino) i provjeriti njezinu tonost. Takoer, provjeriti potrebu za primjenom zatitne opreme za osobu koja
provodi termografsko mjerenje ili za termografski ureaj. Nadalje, definirati oekivane tipove pogreaka na objektu, informirati
se o toplinskim izvorima unutar objekta. Prije samog poetka mjerenja, potrebno je ispravno odrediti parametre objekta
(emisijski faktor i reflektiranu prividnu temperaturu).
Tijekom mjerenja je potrebno kontrolirati promjenljivost uvjeta okolia i biljeiti u vremenskim razmacima svaku promjenu
stanja (temperatura zraka, vlanost, brzina vjetra).
Temperaturna razina (level) i temperaturni raspon (span) bi po prilici trebali ostati konstantni za cijeli objekt. Ako je mogue,
uvijek je dobro napraviti proraun oekivanih vrijednosti temperatura s obzirom na nametnute uvjete izmjene topline, te
napraviti potvrdu rezultata mjerenja (razoriti dio graevinskog elementa ako je mogue).
U izvjeu se moe, ako termografist ima odgovarajui stupanj izobrazbe, spomenuti i neka od moguih rjeenje za nedostatke
na objektu uoene tijekom termografskog mjerenje.
TERMOGRAFIJA

791 zgrada
12.5.3.1.
Posebni zahtjevi na termografske kamere za primjenu u zgradarstvu
Primjena termografskih metoda ispitivanja u svrhu odreivanja toplinskih znaajki graevinskih objekata podrazumijeva i neka
specifina svojstva termografskog sustava koji se pri tome koristi. Njemako savezno udruenje za primijenjenu termografiju
(VATH) donijelo je preporuku o tim svojstvima prema sljedeoj tablici.
Tablica 12.4 - Preporuena svojstva termografskog sustava za primjenu u zgradarstvu

Spektralno podruje, mm
2 do 5, 7 do 12
Mjerno podruje temperature, C
-30 do 100
Radno podruje temperature, C
-10 do 40
Objektivi
Temperaturna razluivost NETD, K/30 C
primjereno zadai
0,1
Prostorna razluivost, IFOV, mrad
Tonost (apsolutna), K
Min. frekvencija obnove slike, Hz
Preporuene funkcije kamere
izotravanje, zoom, zamrzavanje slike, c/b i bojeni prikaz, izoterma,

mjerne funkcije, unos: emisivnosti, udaljenosti, temperature okoline,
rel. vlanosti atmosfere, vizualizacija na zaslonu ili monitoru, pohrana
podataka (npr. disketa, PCMCIA kartica, CF kartica ili sl.), baterijski
(autonomni) pogon min. 1 h, kalibriranje: tvorniko (min. svake 3 godine)
i unutarnje automatsko, software za obradu slike.
791
792
TERMOGRAFIJA
Reference
[12.1]
[12.2]
[12.3]
Michalcki, L., Eckersdorf, K., McGhee, J.: Temperature measurement, J. Wiley, New York 1991.
Andrassy, M., Boras, I., Svaic, S.: Osnove termografije s primjenom,Kigen, Zagreb 2008.
Gruenberger, T. et al.: Skripta - kvalifikacijski tecaj - IT stupanj i prema EN 473, FSB - CTT, Zagreb 2009.

793 zgrada
TERMOGRAFIJA
793
794
TERMOGRAFIJA
ELEKTRINA ENERGIJA U ZGRADARSTVU

795 zgrada
13.
13.1.
Openito o elektroenergetskom sustavu u zgradama
Pod elektroenergetskim sustavom u zgradama podrazumijevamo komponente i ureaje koji se nalaze iza mjesta preuzimanja
elektrine energije u zgradi [13.1]. Primjer pojednostavljene jednopolne sheme elektroenergetskog sustava u nekoj zgradi
nalazi se na slici 13.1. Osnovno pravilo za poboljanje efikasnosti ureaja koji se koriste elektrinom energijom moe se saeti
u reenici: Iskljui ureaj kada ga ne koristi!
Q1
Preuzimanje na
srednjem naponu
F1
10 kV; 50 Hz
630 kVA
400V / 230V
T1
Q2
Energetski odvodi prema razvodnim ormarima za

pojedine grupe potroaa
F9
F 10
Upravna zgrada
F8
Vanjska rasvjeta
F7
Pakiraonica
F6
Rasvjeta hale 2
F5
Rasvjeta hale 1
F4
Kompresorska postaja 2
F3
Kompresorska postaja 1
Kotlovnica
F2
Linija drobilica
380V; 3/N ~ 50Hz
Slika 13.1 - Primjer pojednostavljene jednopolne sheme elektroenergetskog sustava u zgradarstvu [13.2]
U traenju poboljanja efikasnosti elektroenergetskog sustava u zgradama, potrebno je drati se ve spomenutog sustavnog
pristupa, tj. poboljanja je potrebno traiti i na strani opskrbe (transformatori, kompenzacija jalove snage, upravljanje vrnim
optereenjem, kvaliteta elektrine energije) i na strani finalne potronje (elektromotorni pogoni, rasvjeta, ostali ureaji).
Na lokacijama gdje se elektrina energija preuzima na srednjenaponskoj razini, est je sluaj da su u transformatorskoj postaji
instalirana dva transformatora, tzv. radni i priuvni. Iako je jedan transformator dostatan za pokrivanje potreba, najee su
u pogonu oba. Primjera radi za transformator od 1.000 kVA prosjeni gubici (ovisno o optereenju) iznose oko 10 kW to za
poduzee iji je transformator u pogonu oko 8.700 h/god. znai nepotrebne gubitke u iznosu od 87.000 kWh/god. Ovi se gubici
mogu izbjei jednostavnim iskljuivanjem jednog od transformatora (priuve).
Analizom prikupljenih rauna za potronju elektrine energije moe se vidjeti postoje li za zgradu izdaci pod stavkom
prekomjerno preuzeta jalova energija i na taj nain utvrditi postoji li kompenzacija jalove snage te je li ispravno dimenzionirana.
Ako u zgradi nema nikakvih kondenzatora za kompenzaciju jalove snage, za oekivati je prosjeni cos u rasponu od 0,6 do 0,8.
Dodavanjem kondenzatora potrebno je podignuti cos iznad 0,95 i na taj nain izbjei dodatne trokove za jalovu energiju.
Rezanje vrhova ili smanjenje vrnog optereenja klasini je nain upravljanja potronjom, a provodi se pravovremenim
iskljuenjem troila koja nisu nuna u zadanom trenutku, s ciljem smanjivanja vrnog optereenja i uz to vezanih trokova. Na
tritu postoji oprema koja se podeava prema znaajkama aktivnosti u zgradi te u sluaju da postoji opasnost prekoraenja
zadane razine vrnog optereenja, iskljuuje predefinirana troila. Primjer upravljanja vrnim optereenjem prikazan je na slici
13.2.
795
120
100
80
Optereenje [kW]
Razina
upravljanja
60
40
Stvarno opt.
Preuzeto opt.
Uklonjeno opt.
20
24
47.00
45.00
43.00
21 22 23
41.00
39.00
37.00
35.00
33.00
31.00
Vrijeme [h]
29.00
27.00
25.00
10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20
23.00
21.00
19.00
17.00
15.00
13.00
9.00
11.00
7.00
5.00
3.00
1.00
796
Slika 13.2 - Primjer upravljanja vrnim optereenjem [13.2]

Prilikom analize mogunosti upravljanja vrnim optereenjem, potrebno je provesti istovremeno mjerenje potronje elektrine
energije i angairane snage na svim energetskim odvodima prema razdjelnim ormarima u objektu te na taj nain utvrditi
stvarne mogunosti za smanjenje vrnog optereenja [13.1].
13.2.
Elektrina rasvjeta
U veini je zgrada elektrina rasvjeta vrlo znaajan potroa te nudi znaajne potencijale za utede [13.3]. Izborom odgovarajueg,
visokoefikasnog izvora svjetlosti, uz energetske utede, poveava se i ugodnost boravka u prostoru. Prilikom izbora izvora
svjetlosti potrebno je voditi rauna i o zakonskim normama te potrebnoj osvijetljenosti radnih mjesta. Primjera radi, razina
osvijetljenosti radnih mjesta u zatvorenom prostoru propisana je normom Osvijetljenost radih mjesta u zatvorenom prostoru
(HRN ISO/CIE 8995:2003).
13.2.1.
Openito o svjetlu svjetlosne veliine
ovjek prvenstveno skuplja informacije vidom, jer je njegova okolina vizualni svijet. Oko je najvanije osjetilo i dobiva 80% svih
informacija koje ovjek prima [13.4]. Bez svjetla ovo ne bi bilo mogue svjetlo je medij koji omoguuje vizualnu percepciju.
Brzina prijenosa informacija vidom gotovo je 10 puta vea nego sluhom.
Svjetlost utjee i na raspoloenje te osjeaj sigurnosti. Rasvijetljenost i boja, utjecaj sjene i izmjena svjetla i tame utjeu na
trenutne osjeaje i odreuju ritam ivota. Nedovoljno svjetlosti ili potpuni izostanak, stvaraju osjeaj nesigurnosti nedostatak
informacija. Prosjean Europljanin provede 90% svog vremena u zatvorenom, pa je zbog toga vanost umjetne rasvjete
nenadoknadiva [13.4].
A to je zapravo svjetlost? Svjetlost je elektromagnetsko zraenje valnih duljina od 10-7 m do 10-3 m koje nadrauje mrenicu u
ovjejem oku i time u organizmu izaziva osjet vida. Taj dio zraenja naziva se optiko zraenje.
A to je elektromagnetsko zraenje? Elektromagnetsko zraenje je oblik energije, a spektar takvog zraenja daje informaciju o
njegovom sastavu. Kompletan spektar elektromagnetskog zraenja obuhvaa od X-zraka na visokoenergetskom, kratkovalnom
podruju do radio valova na niskoenergetskom, dugovalnom podruju.

797 zgrada
Vrlo esto se u obinom govoru koristi termin svjetlo ime se oznaava svako zraenje koje uzrokuje neposredno vidljivo
opaanje. Inae, svjetlost se moe promatrati na dva naina, i to u:
fizikalnom smislu (prijenos energije u obliku elektromagnetskih valova gornja definicija)
osjetilnom smislu (modeliranje dijelova ljudskog oka).
Osnovna svjetlosna veliina je kandela [cd] koja je definirana kao monokromatsko zraenje svjetlosti frekvencije 540,015
1012 Hz i snage 1/683 W po jedininom prostornom kutu. U kandelama se izraava intenzitet (esto se koristi i termin jakost)
svjetlosti i to je osnovna SI jedinica.
Svjetlosni tok predstavlja snagu zraenja koju emitira izvor svjetla u svim smjerovima. Jedinica za svjetlosni tok je lumen [lm]. To
je izvedena jedinica SI sustava - tokasti izvor svjetla ima svjetlosni tok od 1 lm kada u prostorni kut od 1 sr zrai jakou svjetlosti
od 1 cd. Primjera radi svjetlosni tok standardne arulje sa arnom niti snage 100 W iznosi 1.380 lm, a kvalitetne fluorescentne
cijevi snage 18 W iznosi 1.350 lm.
Rasvijetljenost je mjerilo za koliinu svjetlosnog toka koja pada na odreenu povrinu. Jedinica za rasvijetljenost je luks [lx]
i to je izvedena jedinica SI sustava. Lx je definiran kao rasvijetljenost jednog kvadratnog metra na koju pada ravnomjerno
raspodijeljen svjetlosni tok od 1 lm. Nekoliko primjera razine rasvijetljenosti nalazi se u tablici 13.1., odnosno na slici 13.3. Dakle,
sve to se eli vidjeti mora biti osvijetljeno, jer je sama svjetlost nevidljiva. Za sunana dana rasvijetljenost je do 100.000 lx, u
hladu drveta 10.000 lx, a pri mjeseini samo 0,25 lx. Ipak, prilagodljivost oka doputa da vidimo u svim ovim uvjetima.
Tablica 13.1. Primjeri razine rasvijetljenosti [13.4]

Primjer
Rasvijetljenost [lx]
Rasvjeta operacijskog stola
20.000 - 120.000
Sunan ljetni dan
60.000 - 100.000
Oblaan ljetni dan
20.000
Oblaan zimski dan
3.000
Dobro rasvijetljeno radno mjesto
500 750
Pjeaka zona
5 100
No s punim mjesecom
0,25
No s mladim mjesecom
0,01
300 lx
sredina
sobe
10.000 lx u
sjeni
100.000 lx
na suncu
6.000 lx
ispod tende
2.500 lx
uz prozor
10 lx u
podrumu
Slika 13.3 - Primjeri razine rasvijetljenosti [13.4]
797
798
Svjetlosna iskoristivost izvora svjetlosti definira se kao omjer dobivenog svjetlosnog toka izvora svjetlosti i uloene snage:

gdje je:

- svjetlosni tok mjeren u lm
P
- elektrina snaga mjerena u W
[lm/W] (13.1.)
Svjetlosna iskoristivost pokazuje iskoristivost kojom se uloena elektrina energija pretvara u svjetlost. Teoretski maksimum
iskoristivosti, pri kojem se sva energija pretvara u vidljivo svjetlo, iznosi 683lm/W. U stvarnosti vrijednosti su puno manje
i iznose izmeu 10 i 150 lm/W. Svjetlosna iskoristivost predstavlja jedan od osnovnih parametara za ocjenu ekonominosti
rasvjetnog sustava. ovjeje oko ne opaa vidljivo zraenje samo po jaini svjetlosti ve i po bojama. Taj se osjeaj naziva
podraaj boja. Pri tome je svejedno radi li se o zraenju izvora (boja svjetlosti) ili osvijetljenom objektu (boja predmeta), jer
je upravo svjetlost jedini izvor boje na svijetu. Svjetlost je uvijek obojena, a zastupljenost pojedinih boja moe se odrediti
analizom pojedinih valnih duljina. Svjetlost ne moe proizvesti nikakvu boju koje nema u spektru te svjetlosti (primjetno kod
monokromatskih izvora svjetlosti). Teorija tri boje (crvene, zelene i plave), koje nadrauju pojedine epiaste receptore u oku,
te superponiranjem svih podraaja stvaraju zapaanje boje, osnova je kolorimetrije. Kolorimetrija ili mjerenje boja je znanost
koja se bavi kvantitativnim vrjednovanjem boja.
Za oznaavanje boje nekog izvora svjetlosti uz tzv. trikromatski dijagram koristi se i pojam temperature boje. Temperatura
boje mjeri se u kelvinima [K] i oznaava boju izvora svjetlosti usporedbom s bojom svjetlosti koju zrai idealno crno tijelo.
Temperatura idealnog crnog tijela u Kelvinima, pri kojoj ono emitira svjetlost kao mjereni izvor, naziva se temperatura boje
toga izvora svjetlosti.
Zbog standardizacije, temperature boja izvora svjetlosti podijeljene su u tri grupe:
dnevno svjetlo ( > 5000 K)
neutralno bijelo (3500 5000 K)
toplo bijelo (< 3500 K).
Ovisno o primjeni, umjetno svjetlo treba omoguiti da se boje vide kao da su obasjane prirodnim svjetlom. Ova kvaliteta
izvora svjetla naziva se uzvrat boje i izraava se faktorom uzvrata boje (tzv. Ra faktorom). Uzvrat boje nije povezan s
temperaturom boje, te se ne moe na osnovu temperature boje izvoditi zakljuak o kvaliteti svjetla. Primjer dobrog i
loeg uzvrata boje nalazi se na slici 13.4. to je Ra faktor izvora nii, to je uzvrat boje toga izvora loiji. Referentni Ra iznosi
100.
Slika 13.4 - Primjer dobrog (lijevo) i loeg (desno) uzvrata boje [13.4]

799 zgrada
Uz navedena svojstva izvora svjetlosti (svjetlosni tok, jakost svjetlosti, uzvrat boje, temperature boja, svjetlosna iskoristivost)
promatraju se i sljedea svojstva koja su meusobno viestruko povezana:
Kompaktnost
-- zahtjevi za prostorom
-- veliina svjetiljke
-- utjecaj na arhitekturu
-- usmjerljivost svjetla
Uporaba
-- jednostavnost
-- komfor korisnika (temperatura i uzvrat boje)
-- regulabilnost
-- jednostavnost zamjene
Ekonominost
-- svjetlosna iskoristivost
-- vijek trajanja
-- cijena
-- troak zamjene
Utjecaj na okoli
-- potronja energije
-- potronja prirodnih resursa
-- zbrinjavanje.
13.2.2.
Izvori svjetlosti
Prije 400.000 godina ovjek je poeo koristiti vatru kao izvor svjetla i topline. Oko 70.000 godina prije nae ere izumljena
je prva svjetiljka. uplja stijena ili ahura bile bi napunjene mahovinom (ili slinim materijalom) natopljenom ivotinjskom
mau i zapaljene. U 7. stoljeu prije nae ere Grci poinju izraivati tzv. terra cotta svjetiljke kao zamjenu za baklje. U 18.
stoljeu nae ere koristile su se uljne svjetiljke, to je ujedno prvi pokuaji regulacije jakosti svjetlosti, dok u 19. stoljeu postaju
popularne plinske svjetiljke. Prelomni trenutak u razvoju rasvjete dogodio se 1879. godine kada je Thomas Alva Edison, koristei
usavrenu ugljenu nit, te uvodei vakuum unutar arulje, uspjeno demonstrirao njezin rad [13.4]. Unatrag nekoliko desetaka
godina, razvoj izvora svjetlosti i svjetiljaka izuzetno je dinamian, te ukljuuje najnovije tehnologije, nove optike sustave, nove
materijale i posebno u zadnje vrijeme brigu prema okoliu.
Izvore svjetlosti prvenstveno dijelimo prema nainu generiranja svjetlosti princip termikog zraenja (arulje sa arnom niti) i
princip luminiscencije (arulje na izboj). Takoer, esto spominjana je i podjela na prirodne i umjetne izvore svjetlosti.
Svjetlost Sunca spada u grupu termikih isijavanja. Tijekom evolucije ljudsko oko se posebno prilagodilo spektru zraenja
Sunca, koje prolazi kroz atmosferu u dovoljnoj koliini i jednolinosti. Sunevo zraenje odgovara temperaturi crnog tijela od
5.800 K. Specifina energija zraenja iznosi izvan atmosfere 1.374 W/m2. Na morskoj povrini energija je 60-70% ove vrijednosti.
Atmosfera proputa samo zraenje izmeu 350 i 2.500 nm. Stoga u Sunevu zraenju nema UV-C i IR-C zraenja. Dnevno svjetlo
mjeavina je izravnog i neizravnog zraenja, te ovisi o vremenskim uvjetima.
U sektoru zgradarstva najee se upotrebljavaju fluorescentne arulje (cijevi), fluokompaktne i standardne tzv. obine arulje
sa arnom niti te u manjem opsegu halogene arulje.
799
800
13.2.2.1
Fluorescentne arulje
Fluorescentne arulje pripadaju grupi niskotlanih izvora na izboj. Svjetlost se generira izbojem u ivinim parama visoke
luminoznosti, pri emu se stvara uglavnom nevidljivo ultraljubiasto zraenje, koje se fosfornim slojem na unutranjoj stijenci
cijevi pretvara u vidljivo svjetlo. Ovaj princip generiranja svjetlosti naziva se fotoluminiscencija. U obinom govoru esto ih se
naziva i neonkama to je potpuno krivi naziv jer u njima nema neona! Neonske cijevi najee se koriste za obojene svjetlosne
natpise (reklame) i nikako ih ne treba mijeati s fluorescentnim aruljama (cijevima).
Spektar zraenja koji daje fluorescentna cijev dosta je sloen, a uporabom razliitih fluorescentnih materija mogue je dobiti
drukije karakteristike temperature boje, faktora uzvrata i svjetlosne iskoristivosti. Odlikuje ih dosta dugi vijek trajanja,
prosjeno gledano i preko 15.000 sati.
Postoje i okrugle i fluorescentne cijevi U-oblika. Promjer cijevi smanjuje se, ime se postie vea iskoristivost svjetlosnog sustava
(izvor svjetlosti je blii tokastom). Danas se najee koriste cijevi promjera 26 mm (T8 8/8), a cijevi nove generacije imaju
promjer od 16 mm (T5). Postoje i 38 mm (T12) i 7 mm (T2) cijevi.
Kao i sve arulje na izboj, fluorescentne cijevi ne mogu se prikljuiti direktno na mreni napon, ve trebaju prigunicu, te kod
starije generacije prigunica i starter (pri paljenju trebaju vii napon nego u pogonu koristi se samo uz magnetske prigunice).
Magnetske prigunice su induktiviteti koji se spajaju u seriju s izvorom svjetlosti. Suvremeni rasvjetni sustavi sve se vie koriste
i elektronikim prigunicama. Primjenom modernih tehnologija i metoda, mogunosti za utede energije su dosta velike, vidi
sliku 13.5.
Slika 13.5 - Mogunosti za utede koritenjem dostignua suvremene rasvjete [13.4]

Dakle, fluorescentne cijevi predstavljaju znaajan potencijal za utede elektrine energije. Primjera radi samo se zamjenom
magnetske prigunice elektronikom moe ostvariti i do 25% uteda elektrine energije, dodatno se produljuje radni vijek
fluorescentne cijevi, dobiva se rad bez treperenja koje se javlja uz magnetsku prigunicu, nii su trokovi odravanja te se
dodatno popravlja cos . Studije s podruja ergonomije potvrdile su da je latentno treperenje svjetla stresni faktor za osobe
koje su mu izloene, a pogotovo pri radu s raunalom. Rezultati ove vrste stresa su poveani umor, nedostatak koncentracije
i pogreke pri obradi/unosu teksta. Takoer, unutar Direktive Europske unije, oznaka 2000/55/EC, od studenog 2005. godine,
zabranjeno je koristiti magnetske prigunice u svim novim instalacijama fluorescentne rasvjete.
Vrijedi istaknuti da se 70% umjetne rasvjete proizvodi u fluorescentnim cijevima te da je njihova zastupljenost u poslovnim
objektima vrlo velika. Takoer, bitno je naglasiti da sve arulje na izboj, koje sadre ivu (dakle i fluorescentne cijevi), pripadaju
grupi proizvoda koji se tretiraju kao opasan otpad, te se ne mogu odlagati u obine kontejnere za smee, njihovo prikupljanje
i daljnja prerada je organizirana (preradom, tj. recikliranjem bave se specijalne tvrtke).

801 zgrada
Primjer 13.1:
Kolika je isplativost ulaganja u modernizaciju elektrine rasvjete? [13.2]
TRENUTNO STANJE
Na lokaciji su trenutno instalirane 302 svjetiljke s
opalnom kapom i s po dvije fluorescentne cijevi
snage 58 W.
OPIS MJERE
Koristi se magnetska prigunica te trenutna

instalirana snaga (Pccg) po svjetiljci uz ukljuenu
predspojnu napravu iznosi 142 W.
Godinja potronja elektrine energije u sustavu
elektrine energije (Eel.en.) iznosi 85.768 kWh/god.
Postojei sustav elektrine rasvjete ne zadovoljava
uvjete propisane normom Osvijetljenost radnih
mjesta u zatvorenom prostoru (HRN ISO/CIE
8995:2003).
Kompletna sanacija rasvjetnog sustava s ciljem postizanja

uvjeta zadanih normom Osvijetljenost radnih mjesta
u zatvorenom prostoru (HRN ISO/CIE 8995:2003) i
ostvarivanja uteda u energiji.
PRORAUNSKE PRETPOSTAVKE
INVESTICIJA
Temeljem dobivenih ponuda od strane moguih
izvoaa radova odreena je visina investicije u iznosu
od 437.900 KN.
Stavke investicije:
Demontaa i zbrinjavanje postojeih svjetiljki.
Projektiranje novog sustava elektrine rasvjete.
Nabava i ugradnja novih svjetiljki s parabolik
odsijaem te ugraenom elektronikom prigunicom
i 255 W T5 cijevima.
Godinje vrijeme rada (tgod) rasvjetnog sustava na lokaciji

iznosi oko 2.000 h.
Sluba odravanja vrlo aurno radi svoj posao tako da se
svi kvarovi na rasvjetnom sustavu otklanjaju odmah kako
se pojave.
Rasvjetni sustav koristi se iskljuivo tijekom vie dnevne
tarife za preuzimanje elektrine energije.
Na lokaciji je ugovoren tzv. crveni poduzetniki tarifni
model za preuzimanje elektrine energije na niskom
naponu te cijena energije iznosi 0,52 kN/kWh a
angairane snage 70,97 KN/kW mjeseno.
Procijenjen je faktor istovremenosti (fi) za sudjelovanje
elektrine rasvjete u vrnom optereenju na 0,8.
Instalirana snaga novog sustava po svjetiljci(Pecg) iznosi
110 W.
Svjetlotehnikim je proraunom za karakteristine
prostorije potvreno da predloeno rjeenje sanacije
rasvjetnog sustava zadovoljava
uvjete propisane normom
Osvijetljenost radnih mjesta u
zatvorenom prostoru (HRN ISO/
CIE 8995:2003).
801
802
Primjer 13.1:
Kolika je isplativost ulaganja u modernizaciju elektrine rasvjete? [13.2] - nastavak

UTEDE
Uteda u energiji (SE): SE = Potronja elektrine energije stari sustav(Eel.en.ccg) Potronja elektrine energije novi
sustav(Eel.en.ecg) = 302 tgod. (Pccg Pecg) = 19.328 kWh/god.
Uteda u angairanoj snazi vrnom optereenju (SS): SE = Angairana snaga stari sustav(Pel.en.ccg) Angairana
snaga novi sustav(Pel.en.ecg) = 302 (Pccg Pecg) fi = 7,7 kW/mjeseno
Uteda u novcu (SN): SN = Uteda u energiji + Uteda u angairanoj snazi = SE. 0,52 KN/kWh + SS 70,79 KN/kW
mjeseno 12 mjeseci = 16.600 KN/god.
Utede u emisijama CO2 (SEM): SEM = Uteda u emisiji CO2 kao posljedica smanjenja potronje elektrine energije =
5,35 t CO2/god. (19.328 kWh/god 276,75 g CO2/kWh) [13.5]
Jednostavno razdoblje povrata investicije (JPP): 26,38 god.
Napomena: Isplativost ove investicije ne smije se gledati samo iz kuta energetske efikasnosti jer se predloenim rjeenjem sanacije
rasvjetnog sustava postie zadovoljavanje uvjeta zadanih normom Osvijetljenost radnih mjesta u zatvorenom prostoru (HRN ISO/
CIE 8995:2003) to prije nije bio sluaj.
13.2.2.2.
Fluokompaktne arulje i tedne arulje
Fluokompaktne arulje su zapravo savinute fluorescentne cijevi, ime se postiu manje ukupne dimenzije izvora svjetlosti,
dok se zadravaju sve karakteristike rada fluorescentnih cijevi. Naziv dolazi od engleskog izvornika Compact Fluorescent Lamps
pa se za njih vrlo esto koristi i skraenica CFL arulje. Fluokompaktne arulje pripadaju grupi niskotlanih arulja na izboj, pri
emu se svjetlost generira principom fotoluminiscencije. Izboj se dogaa izmeu elektroda u ivinim parama, pri tlaku od oko
1,07 Pa (tlak para tekue ive pri temperaturi od 40C). Osim ive u punjenju se obino nalazi i neki inertni plin, kao pomo pri
startanju (argon, kripton, neon, ksenon, itd.). Koliina ive se bitno smanjuje i iznosi 5-10 mg u kvalitetnijim cijevima. Kao i veina
arulja na izboj, fluokompaktne arulje moraju u pogonu imati u seriju spojenu napravu za ograniavanje elektrine struje. Ova
predspojna naprava, koja se naziva prigunica, ograniava pogonsku struju na vrijednost za koju je arulja napravljena, te
osigurava potreban startni i pogonski napon.
Temperaturu boje svjetla koju daju fluokompaktne arulje mogue je kontrolirati fosfornim omotaem, kao i kod fluorescentnih
cijevi. Standardno se koriste trokomponentni fosfori. Zahvaljujui svojim kompaktnim dimenzijama fluokompaktne arulje
razvijene su prvenstveno kao zamjena za standardne arulje snaga od 25 do 200 W, ali se zahvaljujui konstantnom razvoju
njihovo podruje primjene znatno proirilo, te danas predstavljaju jedan od najpopularnijih izvora svjetlosti, jer spajaju
visoku iskoristivost fluorescentnih cijevi i kompaktne dimenzije.
Fluokompaktne arulje proizvode se u snagama od 3 do 70 W. Postoje izvedbe s integriranom elektronikom prigunicom i
standardnim grlom E27 i E14, koje mogu zamijeniti gotovo svaku standardnu arulju, ostvarujui pri tome utedu energije
od gotovo 80%. Kao to je ve navedeno, za ovakvu izvedbu fluokompaktnih arulja koristi se naziv - tedne arulje. Primjer
tedne arulje prikazan je na slici 13.6. Uteda uvoenjem novog rasvjetnog sustava sa tednim aruljama sastoji se od nekoliko
elementa (neki su dosta teko mjerljivi):
uteda elektrine energije zbog smanjene potronje rasvjetnog sustava
uteda na trokovima nabave zbog duljeg vijeka trajanja arulje
uteda elektrine energije zbog smanjenja dodatnog zagrijavanja prostora uzrokovanog rasvjetom (uteda na hlaenju
prostora)
poveana udobnost i sigurnost zbog vee pouzdanosti rasvjetnog sustava
smanjenje optereenja napojnih vodova
manja osjetljivost sustava o pogonskom naponu i
uporaba ekoloki prihvatljivijeg izvora svjetlosti (npr. smanjenje emisije CO2, NOx itd.)

803 zgrada
Slika 13.6 - Primjer tedne arulje (OSRAM DULUX EL LONGLIFE E27) s oznakom snaga za zamjenu odgovarajuih
standardnih arulja [13.4]
Primjer 13.2: Za koliko e se vremena manjem poslovnom subjektu/objektu isplatiti investicija zamjene standardne arulje
sa arnom niti, snage 100 W odgovarajuom tednom aruljom, ako se uzme u obzir godinje vrijeme rada od 1.100 sati?
Pretpostavka: Poslovni subjekt ima ugovoren plavi tarifni model za preuzimanje elektrine energije. Kolika je isplativost
ulaganja u modernizaciju elektrine rasvjete?
Iz kataloga proizvoaa tednih arulja odabrana je npr. arulja OSRAM DULUX EL ECONOMY, tedna tapiasta,
grlo E27, snaga 21W, vijek trajanja 8.000 h, napon 220-240V, boja 827 LUMILUX INTERNA, 1.200 lumena. Godinja
potronja elektrine energije uz koritenje standardne arulje iznosi 110 kWh (100W 1.100 h). Godinja
potronja elektrine energije uz koritenje odabrane tedne arulje (OSRAM DULUX EL ECONOMY) iznosi
23,1 kWh (21W 1.100 h). Izraunata godinja uteda u elektrinoj energiji iznosi 86,9 kWh (110 kWh 23,1 kWh). Cijena
elektrine energije prema tzv. plavom tarifnom modelu za kuanstva iznosi 0,79 KN/kWh (bez PDV).
Izraunata novana uteda: 68,65 KN/god. Cijena nove tedne arulje iznosi 38,20 KN (bez PDV) Jednostavno
vrijeme povrata investicije iznosi 0,56 godina ili 6,7 mjeseci uz naznaku da nova arulja ima 8 puta dui vijek
trajanja od standardne arulje sa arnom niti. Na ovaj nain uinjen je i korak u smanjenju emisija CO2 u iznosu od
24 kg/god. (86,9 kWh/god 276,75 g CO2/kWh) [13.5]
Na osnovu svega iznesenog u ovom poglavlju sasvim je jasno da se isplati ugraivati tedne arulje. Prilikom kupovine novih
tednih arulja kupci svakako trebaju voditi rauna o deklariranom vijeku trajanja arulje jer se na mjestima gdje se rasvjeta
puno koristi isplati ugraivati arulje s duim vijekom trajanja i obrnuto.
13.2.2.3.
Standardne (obine) arulje
Standardne arulje spadaju u kategoriju arulja sa arnom niti te generiraju svjetlost principom termikog zraenja. Svjetlost
nastaje tako to elektrina struja prolazi kroz arnu nit od wolframa i ugrijava (usijava) je na temperaturu od 2.600 do 3.000 K.
Veina zraenja emitira se u infracrvenom dijelu spektra. Na osnovna svojstva standardne arulje svjetlosna iskoristivost i vijek
trajanja najvie utjee temperatura arne niti. to je ona via, svjetlosna iskoristivost je vea, a vijek trajanja krai. Vijek trajanja
se smanjuje zbog naglog porasta broja atoma wolframa koji se odvajaju sa arne niti pri porastu temperature. Ovaj proces ne
803
804
samo da proizvodi tamni sloj na unutranjoj strani staklenog balona (to dovodi do smanjenja svjetlosnog toka), ve i dovodi
do pucanja arne niti pregaranja arulje. Ovaj proces moe se bitno ublaiti dodavanjem inertnog plina (argon, kripton ili
ksenon) u punjenje balona, ime se podie temperatura arne niti (time i iskoristivost) i smanjuje isparavanje wolframa. Danas
standardno punjenje ine plinovi argon i duik, a kripton ili ksenon dodaju se zbog poboljanja iskoristivosti.
Daljnji korak u poboljanju iskoristivosti je nain motanja spirale dvostrukim motanjem spirale smanjuje se povrina isijavanja,
a time i gubici. Primjera radi za standardnu arulju snage 100 W potrebno je 1m wolframa debljine niti kose, a duljina arne niti
je oko 3 cm. Na slici 13.7 prikazan je spektar zraenja i shematski prikaz standardne arulje sa arnom niti.
Slika 13.7 - Spektar zraenja i shematski prikaz standardne arulje sa arnom niti [13.4]
Svjetlosna iskoristivost standardnih arulja sa arnom niti snage 25 500W iznosi 9 17 lm/W. U svjetlost se pretvara 5-10%
uloene elektrine energije dok se ostatak pretvara u toplinu. Vijek trajanja standardne arulje sa arnom niti u normalnim
pogonskim uvjetima (nazivni napon, sobna temperatura i bez izloenosti vibracijama) iznosi 1.000 sati. Ove arulje imaju vrlo
dobar uzvrat boje (oznaka 1A, Ra > 90) a temperatura boje kree se u granicama od 2.600 do 2.800 K [13.1].
Brojne pogonske karakteristike arulje sa arnom niti ovise o naponu (svjetlosni tok je ovisan o naponu koristi se kod
regulacije). Sniavanjem pogonskog napona smanjuje se svjetlosni tok, ali se poveava vijek trajanja arulje. Takoer, povienjem
pogonskog napona poveava se svjetlosni tok, ali se smanjuje vijek trajanja arulje. Ove promjene su dosta drastine pa se
recimo sniavanjem pogonskog napona za oko 10%, svjetlosni tok u odnosu na referentni smanji za skoro 30%, ali se zato radni
vijek uetverostrui. Isto vrijedi i za promjenu u suprotnom smjeru, tj. povienjem pogonskog napona za oko 10% u odnosu
na referentni, raste svjetlosni tok za oko 30%, dok se vijek trajanja smanji za oko etiri puta. Zbog troenja arne niti svjetlosni
tok se smanjuje u pogonu i obino na kraju iznosi 15% manje od nazivnog. Zbog izraene temperaturne ovisnosti otpora
wolframove niti, struja ukljuivanja je bitno vea od nazivne struje (za 100W arulju 14 puta, prijelazna pojava traje 56 ms).
13.2.2.4.
Halogene arulje
Halogene arulje su takoer arulje sa arnom niti, te koriste princip termikog zraenja pri generiranju svjetlosti. Dodatak
halogenida (brom, klor, flor i jod) plinskom punjenju gotovo potpuno sprjeava crnjenje balona arulje, ime se odrava gotovo
konstantan svjetlosni tok kroz cijeli vijek trajanja. Upravo zbog zadnje navedenog mogue je napraviti balon puno manjih
dimenzija, s viim pritiskom plinskog punjenja, ime se dodatno poveava iskoristivost inertnih plinova u punjenju kriptona i
ksenona. Takoer, mogue je arnu nit zagrijati na puno viu temperaturu, ime se podie svjetlosna iskoristivost (ovo nije bilo
mogue kod standardne arulje zbog pojaanog isparavanja wolframa pri viim temperaturama).
Glavna karakteristika halogenih arulja je halogeni kruni proces. Naime, wolfram koji isparava sa arne niti odlazi prema stjenci
balona, gdje se pri temperaturi < 1400 K spaja s halogenidima. Termiko strujanje odvodi ovaj spoj blie prema arnoj niti, gdje
se pri temperaturi > 1400 K razgrauje, a atom wolframa se ponovno vraa na arnu nit. Pri tome on ne dolazi na staro mjesto,
tako da ipak dolazi do pucanja arne niti na kraju vijeka trajanja. Pri ovome procesu temperatura arne niti dosee i do 3.000
K, a stakla i do 520 K (250C). Zbog toga se mora koristiti balon od kvarcnog stakla, koje je specijalno dotirano tako da ujedno
i zadrava tetno UV zraenje.

805 zgrada
Osnovne prednosti halogene arulje u odnosu na standardnu arulju su:

via svjetlosna iskoristivost (do 25 lm/W)
dulji vijek trajanja (do 4.000 sati)
optimalna kontrola svjetla
male dimenzije
konstantan svjetlosni tok kroz vijek trajanja i
via temperatura boje sjajno, bijelo svjetlo.
Kao i standardna arulja sa arnom niti, halogena arulja jako je osjetljiva na promjene pogonskog napona. Pogotovo kod
niskonaponskih arulja (12 V AC), do izraaja dolazi osjetljivost vijeka trajanja o naponu. Zbog toga poveanje pogonskog
napona od samo 5% (12,6 V) donosi smanjenje vijeka trajanja za 40%!!! Do ovakve drastine promjene dolazi zbog toga to se
halogeni kruni proces odvija samo u strogim temperaturnim (naponskim) granicama, te prestaje pri veim odstupanjima, ime
se automatski znatno smanjuje vijek trajanja. Do poveanja napona dolazi uglavnom zbog neodgovarajuih transformatora
(magnetski transformatori imaju nelinearnu karakteristiku, pa pri rastereenju dolazi do rasta napona). Zbog toga suvremeni
rasvjetni sustavi koriste elektronike transformatore. Pri smanjenju napona dolazi do blagog poveanja vijeka trajanja, ali ne
takvog kao kod standardnih arulja. Halogene arulje se u zgradarstvu najee koriste kao dodatni izvor svjetlosti na radnom
stolu ili kao dekorativna rasvjeta. Naime, zbog malih su dimenzija halogene arulje jako pogodne za dekorativnu rasvjetu.
13.8. Halogena arulja [13.4]
13.2.3.
Regulacija upravljanje rasvjetom, ovisnost o dnevnom svjetlu
Osnovni postulat za utede elektrine energije u sustavu elektrine rasvjete glasi:

Kada ne treba rasvjetu nemoj je ni koristi!!!
Naime, est je sluaj da je rasvjeta ukljuena u prostoriji u kojoj nema nikoga ili da prilikom izlaska iz prostorije nije iskljuena
rasvjeta jer se dotina osoba planira vrlo brzo vratiti u tu prostoriju. U ovom sluaju nije bitno niti to da je instalirana najtedljivija
mogua arulja jer i ona radi bez ikakve potrebe.
Energetski najuinkovitija mjera za poboljanje svjetlosne udobnosti boravka u zatvorenom prostoru je u to veoj mjeri
koristiti dnevno svjetlo. Dnevno svjetlo osigurava zdravije klimatske uvjete u prostorijama, omoguava vee standarde vizualne
udobnosti, ini prostorije vedrijima i ugodnijima za boravak, tedi energiju i novac, smanjuje emisije tetnih plinova u atmosferu
i tedi ograniene globalne izvore energije. Zbog svih tih razloga, trebalo bi maksimizirati mogunosti koritenja dnevnog
svjetla. Meutim, kako je dnevno svjetlo esto nedovoljno, koristi se umjetna rasvjeta s naznakom da je razina rasvijetljenosti
propisana standardom. Dakle, nikako ne treba tedjeti na nain da se zbog slabe rasvijetljenosti ugroava vid i normalni uvjeti
za ivot i rad. Na ovaj nain ostvarene utede u energiji nemaju smisla. Nedostatna rasvjeta osim ugroavanja vida izaziva stres
koji se oituje poveanim umorom i rastresenou. Isto tako niti prekomjerna rasvijetljenost nije dobra i ugroava zdravlje. Pri
opremanju poslovnog prostora, stana ili kue pravilan izbor i raspored rasvjetnih tijela u funkcionalnom ali i dekorativnom
smislu, jednako je znaajan kao i izbor namjetaja ili boja za zidove. Na alost, est je sluaj da se ovom segmentu posveuje
premalo pozornosti pa tako rasvjetna tijela s pripadajuim elektrinim instalacijama po izboru projektanta (linijom najmanjeg
mogueg otpora) zavre na sredini sobe uz nekoliko nasumice rasporeenih utinica po zidovima.
805
806
Na sreu, danas su sustavi automatske regulacije rasvjete u ovisnosti o dnevnom svjetlu postali praksa u novoizgraenim
uredskim prostorima u Hrvatskoj. Dobivene utede u elektrinoj energiji za uredske prostore opravdavaju poetnu investiciju.
Naime, ugraeni sustavi sukladno zadanim postavkama, podeavaju rasvjetu u prostoru ovisno o doprinosu dnevnog svjetla
i na taj nain tede energiju, vidi sliku 13.9. Sustav prikazan na slici 13.9 automatski odrava zadanu razinu rasvijetljenosti u
prostoru.
Slika 13.9 - Princip rada i mogunosti za utede primjenom modernog sustava regulacije rasvjete u prostoru, ovisno o
dnevnom svjetlu [13.4]
13.3.
Elektromotorni pogoni u zgradarstvu
Elektromotorni su pogoni prisutni u veini modernih zgrada. Uobiajeno se radi o veem broju jedinica koje su razmjetene
na razliitim mjestima (elektromotori za pogon crpki, ventilatori, dizala i sl.). U upotrebi su najraireniji asinkroni elektromotori
koji se koriste u 2/3 svih elektromotornih pogona [13.1]. Na slici 13.10 istaknute su znaajke o kojima ovisi efikasnost
elektromotornog pogona.
Pravilno
dimenzioniranje
elektromotora prilagoeno potrebama
Pravilan izbor strojarskog

dijela opreme (pumpa,
ventilator itd.)
dimenzioniranje, efikasnost
Pravilan izbor
elektromotora (izvedba klasini ili visokoefikasni)
Odravanje
Kvaliteta elektrine
energije na lokaciji
Nain regulacije brzine

vrtnje elektromotora
Efikasnost mehanikog
prijenosa
Slika 13.10 - Znaajke o kojima ovisi efikasnost elektromotornog pogona [13.2]

807 zgrada
Na efikasnost dobro odravanog elektromotornog pogona najznaajnije utjee dimenzioniranost i izvedba elektromotora.
Negativni utjecaji zbog predimenzioniranosti elektromotora vide se u:
Veim poetnim izdacima zbog kupovine elektromotora vee snage
Veim poetnim izdacima u svu ostalu prateu opremu (kabeli, sklopke itd.)
Veim izdacima u dodatnu opremu za kompenzaciju jalove snage zbog loeg faktora snage koji je posljedica nieg
optereenja te
Veim izdacima za elektrinu energiju tijekom cijelog ivotnog vijeka elektromotora zbog slabije efikasnosti koja je
posljedica predimenzioniranosti.
Snaga pogonskog elektrinog motora [kW]
Takoer, jedan od vrlo esto primjenjivanih naina poboljanja efikasnosti elektromotornih pogona koje karakterizira
promjenjivost optereenja, jest ugradnja ureaja za frekventnu regulaciju brzine vrtnje elektromotora. Prednost ovoga naina
regulacije najoitija je kod pumpnih postrojenja, gdje se u usporedbi s regulacijom protoka fluida priguenjem u cjevovodu
koritenjem frekventnih regulatora brzine vrtnje elektromotora, a time i promjene protoka, ostvaruju i najvee utede, slika
13.11.
12
10
Konstantna
brzina
8
6
4
Regulirana
(promjenjiva) brzina
2
0
0
2.000
4.000
6.000
8.000
10.000
12.000
14.000
16.000
18.000
20000
Protok [m /h]
Slika 13.11 - Primjer moguih dobitaka adekvatnim reguliranjem elektromotornog pogona [13.2]
Ako se na lokaciji nalaze elektromotorni pogoni koje karakterizira veliki broj radnih sati i konstantno optereenje kroz godinu,
potrebno je analizirati koritenje visokoefikasnih elektromotora. Visokoefikasni su elektromotori zbog izbora materijala koji se
koriste u njihovoj proizvodnji tei i skuplji za 10 do 30 %.
Iako je konkretna primjenama elektromotornih pogona u zgradarstvu (npr. ventilacija i klimatizacija uredskog prostora)
detaljnije obraena na drugom mjestu, u ovom priruniku jo jednom vrijedi istaknuti da su u svim sluajevima koritenja
elektromotornih pogona dominantni trokovi tijekom njihovog ivotnog vijeka upravo trokovi za energiju (trokovi za
energiju ine priblino 85% svih trokova tijekom ivotnog vijeka dobro odravanog elektromotornog pogona). Dakle, poetni
izbor elektromotornog pogona mora biti u skladu sa stvarnim potrebama na lokaciji, tj. ne isplati se prilikom izbora veliine
elektromotornog pogona raunati s rezervom za eventualno, mogue budue stanje koje se moe pojaviti nakon 10 godina
koritenja pogona.
807
808
13.4.
Ostala oprema i sustavi
Najvei potencijali za poboljanja u efikasnosti potronje elektrine energije za rad uredske, kuhinjske i ostale opreme
lee u odgovornom ponaanju korisnika. Kod izbora opreme za kuhinje potrebno je voditi rauna o tome da se umjesto
elektrinih koriste penice, tednjaci i kuhala na prirodni ili ukapljeni naftni plin. Takoer, kod nabavke nove opreme,
potrebno je voditi rauna o deklariranom razredu energetske efikasnosti jer se isplati kupovati energetski efikasnije
ureaje.
Primjer 13.3:
Isplati li se kupovati elektrine ureaje viega razreda energetske efikasnosti?
U manjoj tvrtki su u dilemi hoe li za ajnu kuhinju kupiti hladnjak npr. KONAR, model HC 360, razreda energetske
uinkovitosti A ili npr. model KONAR HCB 60 330.BV razreda energetske uinkovitosti B. Hladnjak model HC 360 je neto
veeg volumena iako troi manje energije. Vizualno su oba hladnjaka jako slina. Pretpostavka: Tvrtka ima ugovoren plavi
tarifni model za preuzimanje elektrine energije.
Iz kataloga proizvoaa KONAR oitana je za hladnjak HC 360 E godinja potronja elektrine energije u iznosu od 346
kWh te cijena hladnjaka u iznosu 2.400 KN (bez PDV).
Iz kataloga proizvoaa KONAR oitana je za hladnjak HCB 60 330.BV godinja potronja elektrine energije u iznosu od
449 kWh te cijena hladnjaka u iznosu 2.200 KN (bez PDV).
Izraunata godinja uteda u elektrinoj energiji iznosi 103 kWh (449 kWh 346 kWh).
Cijena elektrine energije prema tzv. plavom tarifnom modelu za kuanstva iznosi 0,79 KN/kWh (bez PDV).
Izraunata novana uteda: 81,37 KN/god. (103 kWh 0,79 KN/kWh)
Jednostavno vrijeme povrata investicije iznosi 2,46 god. (200 KN / 81,37 KN/god.)
Na ovaj nain uinjen je i korak u smanjenju emisija CO2 u iznosu od 28,5 kg/god. (103 kWh/god 276,75 g CO2/kWh) [13.5]
13.5.
Sustavi za inteligentno upravljanje u zgradarstvu inteligentne zgrade
Svakako da je tenja prema poboljanju kvalitete ivljenja bila glavna ideja vodilja napretka ovjeanstva. Sasvim prirodnom
se ini tenja da ovjek sebi i svojoj obitelji pokua pruiti maksimalan komfor i sigurnost. Jadan od naina za postizanje gore
navedenih ciljeva je i koritenje tzv. sustava za inteligentno upravljanje u zgradarstvu. esto se i u argonu objekti u kojima se
primjenjuju ovakvi sustavi nazivaju inteligentni objekti (stanovi, kue, zgrade).
U kontekstu inteligentnih objekata esto se spominju sustavi inteligentnih elektrinih instalacija, koji e daljnjim razvojem
tehnologije gotovo sigurno u potpunosti zamijeniti tradicionalne elektrine instalacije te pruiti mogunost korisniku da sebi
na najbolji nain prilagodi svoj ivotni prostor. Novi inteligentni sustavi preuzimaju brigu i kontrolu nad svim funkcijama u
stanu, obiteljskoj kui i svakom drugom objektu namijenjenom za boravak ljudi. Tehnikih ogranienja nema, u smislu opsega
sustava ili zaguenja protoka informacija, tj. ogranienja ovise iskljuivo o kreativnosti projektanta i eljama korisnika.
Sustavi za inteligentno upravljanje mogu biti sloeniji ili jednostavniji, vei ili manji, o emu e ovisiti broj komponenti integriranih
u sustav. Sustav funkcionira kao skup odreenog broja komponenti smjetenih u prostoru od kojih svaka vri funkciju za koju
je namijenjena. Sve komponente meusobno su povezane komunikacijskom opremom i meusobno komuniciraju. Openito
govorei komponente sustava grubo se mogu podijeliti u dvije osnovne kategorije:
komponente za prikupljanje vanjskih informacija i njihovo slanje u sustav (senzori pokreta, dima, plina, vode, senzori
temperature, termostati itd.)
izvrne komponente koje na osnovu informacija dobivenih u sustav odrauju funkciju za koju su namijenjene (regulacije i
upravljanje rasvjetom, upravljai prozorima i roletama, upravljai ventilokonvektorima itd.).
Inteligentni se sustavi programiraju tako da na osnovu podatka prikupljenih u sustav alju nalog odreenoj komponenti da
obavi svoju funkciju. Sustav inteligentnih instalacija primjenjiv je na svim objektima, bez obzira na namjenu. Inteligentna

809 zgrada
instalacija prvenstveno e podii komfor prostora koji pokriva sigurnost ljudi i materijalnih dobara, racionalizirati utroak
elektrine energije i drugih energenata. Prije izrade projekta elektrinih instalacija poslovne zgrade ili obiteljske kue, potrebno
je definirati funkcije koje se ele staviti pod nadzor inteligentnog sustava. Upravo o ovim zahtjevima ovisit e kompleksnost te
cijena inteligentne instalacije. Najee funkcije inteligentnih sustava u zgradarstvu su:
upravljanje unutarnjom rasvjetom (upravljanje unutarnjom rasvjetom odabrano je u ovisnosti o namjeni prostorije)
upravljanje vanjskom rasvjetom (vanjska rasvjeta uklapa se samo u trenutku kad je to potrebno)
regulacija grijanja i hlaenja (na osnovu zadanih reima rada)
upravljanje roletama, zavjesama, prozorima
otvaranje i zatvaranje svih vrsta vrata
zatita od poara, poplave, curenja plina itd. (dojava na mobitel, telefon)
alarm SOS tipkalo.
U Hrvatskoj su ovakva rjeenja najee u primjeni kod izgradnje novih poslovnih prostora te luksuznih vila ili stanova.
Daljnjim razvojem tehnologije, prvenstveno njenim pojeftinjenjem, te poveanjem ivotnog standarda, ovakvi e sustavi
sigurno nai svoje mjesto i u veem broju objekata.
13.6.
Zakljuak
Najjednostavniji ali i najuniverzalniji savjet za uinkovito gospodarenje elektrinom energijom u zgradarstvu moe se saeti u
sljedeu reenicu:
Iskljuite elektrine ureaje kada ih ne koristite jer i najuinkovitija arulja bespotrebno troi elektrinu energiju ako
nema razloga za njen rad!!!
Pravilnim izborom opreme i racionalnim ponaanjem mogu se ostvariti znaajne utede elektrine energije. Potrebno je
pravilno protumaiti podatke s energetskih oznaka jer su one kljune za pravilan izbor veine uredskih ureaja. Temeljni princip
prilikom izbora novog ureaja svakako treba biti njegova funkcionalnost a ne dizajn.
809
810
Reference
[13.1]
[13.2]
[13.3]
[13.4]
[13.5]
Morvaj, Zoran; Gvozdenac, Duan: Applied Industrial Energy and Environmental Management, John Wiley & Sons,
UK & IEEE Press, USA, 2008.
Morvaj, Zoran et al: Prirunik za provedbu energetskih pregleda u zgradarstvu, UNDP GEF Project
No. CRO/00/G31/A/1G/99, Zagreb, 2010.
United Kingdom: The Carbon Trust Good Practice Guides (GPG) and Good Practice Case Studies (GPCS) dostupno na
http://www.carbontrust.co.uk/publications (11.10.2010.)
Debrecin, Nenad et al: Predavanja sa strunog studija energetske uinkovitosti i zatite okolia, FER, Zagreb, 2004/05.
GHG Project Monitoring and Verification Protocol, UNDP GEF Project No. CRO/00/G31/A/1G/99, Zagreb, 2007.

811 zgrada
811
812
Prirunik za energesko certificiranje

813 zgrada
PRILOG 1
-DIREKTIVE, ZAKONI, PRAVILNICI, NORME
Direktive:
DIRECTIVE 2010/31/EU OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL of 19 May 2010 on the energy performance of
Direktiva 2006/32/EC o energetskoj uinkovitosti i energetskim uslugama / Directive 2006/32/EC of the European Parliament
and of the Council of 5 April 2006 on energy end-use efficiency and energy services and repealing Council Directive 93/76/EEC
(Official Journal L 114 , 27/04/2006 P. 0064 0085)
Direktiva 2005/32/EC o uspostavi okvira za utvrivanje zahtjeva za ekoloki dizajn proizvoda koji koriste energiju/Directive
2005/32/EC of the European Parliament and of the Council of 6 July 2005 establishing a framework for the setting of ecodesign
requirements for energy-using products and amending Council Directive 92/42/EEC and Directives 96/57/EC and 2000/55/EC
of the European Parliament and of the Council / Directive 2009/125/EC of the European Parliament and of the Council of 21
October 2009 establishing a framework for the setting of ecodesign requirements for energy-related products (recast)
Direktiva 2004/101/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje staklenikih plinova, s obzirom na primjenu
mehanizama Protokola iz Kyota / Directive 2004/101/EC of the European Parliament and of the Council of 27 October 2004 amending
Directive 2003/87/EC establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community, in respect of the
Kyoto Protocols project mechanisms (Official Journal L 338/18, 13/11/2004)
Direktiva 2004/8/EC o promociji kogeneracije bazirane na korisnim toplinskim potrebama na unutranjem tritu energije /
Directive 2004/8/EC of the European Parliament and of the Council of 11 February 2004 on the promotion of cogeneration based on
a useful heat demand in the internal energy market and amending Directive 92/42/EEC (Official Journal L 52/50, 21/02/2004)
Direktiva 2003/87/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje staklenikih plinova unutar EU / Directive
2003/87/EC of the European Parliament and of the Council of 13 October 2003 establishing a scheme for greenhouse gas emission
allowance trading within the Community and amending Council Directive 96/61/EC (Official Journal L 275/32, 25/10/2003)
Direktiva 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada / Directive 2002/91/EC of the European Parliament and of the Council of
16 December 2002 on the energy performance of buildings (Official Journal L 001,04/01/2003)
Direktiva 93/76/EEC o ograniavanju emisija ugljinog dioksida kroz poveanje energetske uinkovitosti / Council Directive
93/76/EEC of 13 September 1993 to limit carbon dioxide emissions by improving energy efficiency (SAVE) (Official Journal L 237,
22/09/1993)
Direktiva 92/75/EEC o obveznom oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja /Council Directive 92/75/EEC of 22
September 1992 on the indication by labelling and standard product information of the consumption of energy and other resources
by household appliances(Official Journal L 297, 13/10/1992) Commission Directive 2003/66/EC of 3 July 2003 amending Directive
94/2/EC implementing Council Directive 92/75/EEC with regard to energy labelling of household electric refrigerators, freezers and
their combinations (Official Journal L 170, 09/07/2003 P. 0010 0014)
Direktiva 89/106/EEC o usklaivanju zakonskih i upravnih propisa drava lanica o graevnim proizvodima / Council Directive
89/106/EEC of 21 December 1988 on the approximation of laws, regulations and administrative provisions of the Member States
relating to construction products (Official Journal L40/12of1989-02-11)
Zakoni:
Zakon o uinkovitom koritenju energije u neposrednoj potronji, NN 152/08
Zakonu o energiji, NN 68/01 i 177/04
Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom, NN 42/05
Zakon o tehnikim zahtjevima za proizvode i ocjenu sukladnosti, NN 158/03
Zakon o gradnji, NN 175/03 i 100/04
813
Prirunik za energesko certificiranje zgrada
814
Pravilnici:
Pravilnik o energetskom certificiranju zgrada, NN 36/10
Pravilnik o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko certificiranje zgrada, NN 113/08
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i mjerilima za osobe koje provode energetske preglede i energetsko
certificiranje zgrada, NN 89/09
Pravilnik o zahtjevima za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekue i plinovito gorivo, NN 135/05
Pravilnik o tehnikim normativima za ventilacijske ili klimatizacijske sisteme , NN 53/91 i 69/97
Odluke:
Odluka o popisu normi bitnih za primjenu Tehnikog propisa za prozore i vrata, NN 69/06
Tehniki propisi:
Tehniki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti zgrada, NN 110/08
Tehniki propis o izmjeni Tehnikog propisa o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zatiti u zgradama, NN 89/09
Tehniki propis o sustavima grijanja i hlaenja zgrada, NN 110/08
Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti zgrada, NN 79/05, 155/05 i 74/06
Tehniki propis o sustavima ventilacije, djelomine klimatizacije i klimatizacije zgrada, NN 03/07
Tehniki propis za prozore i vrata, NN 69/06
Tehniki propis za dimnjake u graevinama, NN 03/07
Akcijski plan:
Akcijski plan Europske komisije o energetskoj uinkovitosti uteda za 20 posto do 2020. godine / Action plan for energy
efficiency: Realising the potential - saving 20% by 2020.
Metodologije:
Metodologija provoenja energetskog pregleda zgrada
Strategije:
Strategija energetskog razvitka RH, NN 38/02
Nacionalna strategija zatite okolia, NN 46/02
Dokumenti:
TR 15615: Explanation of the general relationship between various European standards and the Energy Performance of
Buildings Directive (EPBD) - Umbrella document.
Norme:
Toplinski proraun:
HRN U.J5.600:1987 Tehniki uvjeti za projektiranje i graenje zgrada u dijelu projektnih vanjskih temperatura
HRN EN 1745:2003 Zidovi i proizvodi za zidanje -- Metode odreivanja raunskih toplinskih vrijednosti (EN 1745:2002)
HRN EN ISO 6946:20XX Graevni dijelovi i graevni dijelovi zgrada -- Toplinski otpor i koeficijent prolaska topline -- Metoda
HRN EN ISO 10077-1:2002 Toplinske znaajke prozora, vrata i zaslona -- Proraun koeficijenta prolaska topline -- 1. dio:
Pojednostavnjena metoda (ISO 10077-1:2000; EN ISO 10077-1:2000)

815 zgrada
815
HRN EN ISO 10077-2:2004 Toplinske znaajke prozora, vrata i zaslona Proraun koeficijenta prolaska topline 2. dio:
Numerika metoda za okvire (ISO 10077-2:2003; EN ISO 10077-2:2003)
HRN EN ISO 10456:20XX Toplinska izolacija -- Graevni materijali i proizvodi -- Odreivanje nazivnih i projektnih toplinskih
vrijednosti (ISO 10456:2007; EN ISO 10456:2007)
HRN EN ISO 10211-1:20XX Toplinski mostovi u zgradarstvu -- Toplinski tokovi i povrinske temperature Detaljni prorauni
(ISO 10211:2007; EN ISO 10211:2007)
HRN EN ISO 12412-2:2004 Toplinske znaajke prozora, vrata i zaslona -- Odreivanje koeficijenta prolaska topline metodom
vrue komore -- 2. dio: Okviri (EN 12412-2:2003)
HRN EN 12524:2002 Graevni materijali i proizvodi -- Svojstva s obzirom na toplinu i vlagu -- Tablice projektnih vrijednosti
(EN 12524:2000)
HRN EN ISO 12567-1:2002 Toplinske znaajke prozora i vrata -- Odreivanje prolaska topline metodom vrue komore -- 1.
dio: Prozori i vrata u cjelini (ISO 12567-1:2000; EN ISO 12567-1:2000)
HRN EN ISO-12567-2 Termika svojstva prozora vrata i zaslona Laboratorijsko ispitivanje prolaza topline pomou vrue
kutije 2. Dio krovni prozori
HRN EN ISO - 12657-1 Termika svojstva prozora vrata i zaslona Laboratorijsko ispitivanje prolaza topline pomou vrue
kutije 1. Dio gotovi prozori i vrata
HRN EN 13363-1: 2008/Ispr. 1:2008 Naprave za zatitu od sunca u kombinaciji s ostakljenjem Proraun sunanog i
svjetlosnog prolaska 1. dio: Pojednostavljena metoda
HRN EN 13363-2: 2008 Naprave za zatitu od sunca u kombinaciji s ostakljenjem -- Proraun ukupnog proputanja suneve
energije i proputanja svjetlosti -- 2 dio: Detaljna metoda prorauna
HRN EN ISO 13370:20XX Toplinske znaajke zgrada -- Prijenos topline preko tla -- Metode prorauna (ISO 13370:2007; EN
ISO 13370:2007)
HRN EN ISO 13786:2008 Toplinska svojstva graevnih dijelova zgrade Dinamike toplinske znaajke Metode prorauna
HRN EN ISO 13788:2002 Znaajke graevnih dijelova i graevnih dijelova zgrada s obzirom na toplinu i vlagu -- Temperatura
unutarnje povrine kojom se izbjegava kritina vlanost povrine i unutarnja kondenzacija -- Metode prorauna (ISO 13788:2001;
EN ISO 13788:2001)
HRN EN ISO 13789:2000 Toplinske znaajke zgrada Koeficijent (transmisijskih) prijenosnih toplinskih gubitaka Metoda
HRN EN ISO 13789:20XX Toplinske znaajke zgrada -- Koeficijent (transmisijskih) prijenosnih toplinskih gubitaka -- Metoda
HRN EN ISO 13790:2008 Energetska svojstva zgrada
(ISO 13790:2008, EN ISO 13790:2008)
Proraun potrebne energije za grijanje i hlaenje prostora
HRN EN ISO 13791:2008 Toplinska svojstva zgrada Proraun unutranjih sobnih temperatura u ljetnom razdoblju bez
mehanikog hlaenja Opi kriteriji i postupci provjeravanja
HRN EN ISO 13792:2008 Toplinska svojstva zgrada Proraun unutranjih sobnih temperatura u ljetnom razdoblju bez
mehanikog hlaenja Pojednostavljene metode
HRN EN 13829:2002 Toplinske znaajke zgrada -- Odreivanje propusnosti zraka kod zgrada -- Metoda razlike tlakova
(ISO 9972:1996, preinaena; EN 13829:2000)
HRN EN 13947:2008 Toplinska svojstva ovjeenih fasada Proraun koeficijenta prolaska topline
HRN EN ISO 14683: 20XX Toplinski mostovi u zgradarstvu -- Linearni koeficijent prolaska topline -- Pojednostavljena metoda
i utvrene vrijednosti (ISO 14683:2007; EN ISO 14683:2007)
HRN EN 15193:2008 Energetska svojstva zgrada Energetski zahtjevi za rasvjetu
HRN EN 15217:2007 Energetska svojstva zgrada Metode za izraavanje energetskog svojstva zgrada i za certifikaciju zgrada
s obzirom na energiju
HRN EN 15232:2008 Energetska svojstva zgrada -- Utjecaj automatizacije zgrada, nadzor i upravljanje zgradama
HRN EN 15251:2008 Ulazni mikroklimatski parametri za projektiranje i ocjenjivanje energijskih znaajka zgrada koji se odnose
na kvalitetu zraka, toplinsku lagodnost, osvjetljenje i akustiku
816
HRN EN 15255:2008 Energetska svojstva zgrada - Proraun optereenja primjetnog ohlaivanja prostora -- Opi kriteriji i
postupci provjeravanja
HRN EN 15265:2008 Energetska svojstva zgrada - Proraun potrebne energije za grijanje i hlaenje prostora upotrebom
dinamikih metoda -- Opi kriteriji i postupci provjeravanja
HRN EN 15459:2008 Energetska svojstva zgrada Postupak ekonomske ocjene energetskih sustava u zgradama
HRN EN 15603:2008 Energetska svojstva zgrada opa uporaba energije i definicija energetskih razreda
HRN EN ISO 15927-1 Znaajke zgrada s obzirom na toplinu i vlagu Proraun i prikaz klimatskih podataka 1. dio: Prosjene
mjesene vrijednosti pojedinih meteorolokih elemenata
HRN EN ISO 15927-4 Znaajke zgrada s obzirom na toplinu i vlagu -- Proraun i prikaz klimatskih podataka -- 4. dio: Vrijednosti
po satu, za procjenu godinje potronje energije za grijanje i hlaenje
HRN EN ISO 15927-5 Znaajke zgrada s obzirom na toplinu i vlagu -- Proraun i prikaz klimatskih podataka -- 5. dio: Podaci za
proraun toplinskog optereenja za grijanje prostora
HRN EN ISO 15927-6 Znaajke zgrada s obzirom na toplinu i vlagu -- Proraun i prikaz klimatskih podataka -- 6. dio: Akumulirana
toplinska razlika ( stupanj dan )
Vrata, prozori i staklo u graditeljstvu:
HRN EN 179:2001 Graevni okovi Dijelovi izlaza za nudu s kvakom ili pritisnom ploom - Zahtjevi i metode ispitivanja
(EN 179:1997+A1:2001)
HRN EN 179/A1/AC:2003 Graevni okovi Dijelovi izlaza za nudu s kvakom ili pritisnom ploom Zahtjevi i metode
ispitivanja (EN 179:1997/A1:2001/AC:2002)
HRN EN 410:2003 Staklo u graditeljstvu -- Odreivanje svjetlosnih i sunanih znaajka ostakljenja (EN 410:1998)
HRN EN 673:2003 Staklo u graditeljstvu -- Odreivanje koeficijenta prolaska topline (U vrijednost) -- Proraunska metoda
(EN 673:1997+A1:2000+A2:2002)
HRN EN 674:2005 Staklo u graditeljstvu Odreivanje koeficijenta prolaska topline (U-vrijednost) -- Metoda sa zatienom
vruom ploom (EN 674:1997)
HRN EN 947 Zaokretna i okretna vrata -- Odreivanje otpornosti na vertikalno optereenje (EN 947:1998)
HRN EN 948 Zaokretna i okretna vrata -- Odreivanje otpornosti na statiku torziju (EN 948:1999)
HRN EN 949 Prozori i ovjeene fasade, vrata, rebrenice i zasloni -- Odreivanje otpornosti na udar mekoga i Tekoga tijela (EN
949:1998)
HRN EN 950 Vratna krila -- Odreivanje otpornosti na udar tvrdim tijelom (EN 950:1999)
HRN EN 1026:2001 Prozori i vrata -- Propusnost zraka -- Metoda ispitivanja (EN 1026:2000)
HRN EN 1027 Prozori i vrata -- Vodonepropusnost -- Metoda ispitivanja (EN 1027:2000)
HRN EN 1121 Vrata -- Ponaanje izmeu dva razliita klimatska uvjeta -- Metoda ispitivanja (EN 1121:2000)
HRN EN 1125:2003 Graevni okovi Dijelovi izlaza za nudu s pritisnom ipkom Zahtjevi i ispitne metode
(EN 1125:1997+A1:2001)
HRN EN 1125/A1/AC:2005 Graevni okovi Naprave izlaza za nudu s pritisnom horizontalnom ipkom Zahtjevi i ispitne
metode (EN 1125:1997/A1:2001/AC:2002)
HRN EN 1191 Prozori i vrata -- Otpornost na uzastopno otvaranje i zatvaranje -- Metoda ispitivanja (EN 1191:2000)
HRN EN 1192:2001 Vrata Razredba zahtjeva vrstoe (EN 1192:1999)
HRN EN 1529:2001 Vratna krila Visina, irina, debljina i pravokutnost Razredba doputenih odstupanja (EN 1529:1999)
HRN EN 1530:2001 Vratna krila Opa i lokalna ravnost Razredba doputenih odstupanja (EN 1530:1999)
HRN EN 12046-1 Sile otvaranja i zatvaranja -- Ispitne metode -- 1. dio: Prozori (EN 12046-1:2003)
HRN EN 12046-2 Sile otvaranja i zatvaranja -- Metoda ispitivanja -- 1. dio: Vrata (EN 12046-2:2000)
HRN EN 12207:2001 Prozori i vrata -- Propusnost zraka -- Razredba (EN 12207:1999)
HRN EN 12208:2001 Prozori i vrata -- Vodonepropusnost -- Razredba (EN 12208:1999)

817 zgrada
HRN EN 12210:2001 Prozori i vrata Otpornost na optereenje vjetrom Razredba (EN 12210:1999)
HRN EN 12210/AC:2005 Prozori i vrata Otpornost na optereenje vjetrom Razredba (EN 12210:1999/AC:2002)
HRN EN 12211 Prozori i vrata -- Otpornost na optereenje vjetrom -- Metoda ispitivanja (EN 12211:2000)
HRN EN 12217:2005 Vrata Sile otvaranja i zatvaranja Zahtjevi i razredba (EN 12217:2003)
HRN EN 12219:2001 Vrata Klimatski utjecaji Zahtjevi i razredba (EN 12219:1999)
HRN EN 12608:2003 Profili od neomekanog polivinil-klorida (PVC-U) za proizvodnju prozora i vrata Razredba, zahtjevi i
ispitne metode (EN 12608:2003)
HRN EN 13115:2001 Prozori Razredba mehanikih svojstava Vertikalno optereenje, torzija i sile otvaranja i zatvaranja
(EN 13115:2001)
HRN EN 14351-1:2006 Prozori i vrata norma za proizvod, izvedbene znaajke 1. dio: Prozori i vanjska pjeaka vrata bez
otpornosti na poar i/ili proputanje dima (EN 14351-1:2006)
Toplinska izolacija:
HRN EN ISO 7345 Toplinska izolacija -- Fizikalne veliine i definicije
HRN EN ISO 9251:2002 Toplinska izolacija -- Uvjeti prijenosa topline i svojstva materijala Rjenik
HRN EN ISO 9288: 1998 Toplinska izolacija -- Prijenos topline zraenjem -- Fizikalne veliine i definicije
HRN EN ISO 12569:2002 Toplinska izolacija zgrada -- Odreivanje izmjene zraka u zgradama -- Metoda s plinom kao
indikatorom
Toplinsko izolacijski materijali:
HRN EN 13162:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od mineralne vune (MW) -Specifikacija (EN 13162:2001)
HRN EN 13162/AC:2007 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od mineralne vune (MW)
-- Specifikacija (EN 13162:2001/AC:2005)
HRN EN 13163:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekspandiranog polistirena
(ESP) -- Specifikacija (EN 13163:2001)
HRN EN 13163/AC:2007 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekspandiranog polistirena
(ESP) -- Specifikacija (EN 13163:2001/AC:2005)
HRN EN 13164:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekstrudirane polistirenske
pjene (XPS) -- Specifikacija (EN 13164:2001)
HRN EN 13164/A1:2004 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekstrudirane polistirenske
pjene (XPS) -- Specifikacija (EN 13164:2001/A1:2004)
HRN EN 13164/AC:2007 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekstrudirane polistirenske
pjene (XPS) -- Specifikacija (EN 13164:2001/AC:2005)
HRN EN 13165:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od tvrde poliuretanske pjene
(PUR) -- Specifikacija (EN 13165:2001)
HRN EN 13165/A1:2004 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od tvrde poliuretanske pjene
(PUR) -- Specifikacija (EN 13165:2001/A1:2004)
HRN EN 13165/A2:2004 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od tvrde poliuretanske pjene
(PUR) -- Specifikacija (EN 13165:2001/A2)
HRN EN 13165/AC:2007 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od tvrde poliuretanske pjene
(PUR) -- Specifikacija (EN 13165:2001/AC:2005)
HRN EN 13166:2002 Toplinsko izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od fenolne pjene (PF) -Specifikacija (EN 13166:2001)
HRN EN 13166/A1:2004 Toplinsko izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od fenolne pjene (PF) -Specifikacija (EN 13166:2001/A1:2004)
817
818
HRN EN 13166/AC:2007 Toplinsko izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od fenolne pjene (PF) -Specifikacija (EN 13166:2001/AC:2005)
HRN EN 13167:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od elijastog (pjenastog) stakla
(CG) -- Specifikacija (EN 13167:2001)
HRN EN 13167/A1:2004 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od elijastog (pjenastog)
stakla (CG) -- Specifikacija (EN 13167:2001/A1:2004)
HRN EN 13167/AC:2007 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od elijastog (pjenastog)
stakla (CG) -- Specifikacija (EN 13167:2001/AC:2005)
HRN EN 13168:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od drvene vune (WW) -Specifikacija (EN 13168:2001)
HRN EN 13168/A1:2004 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od drvene vune (WW) -Specifikacija (EN 13168:2001/A1:2004)
HRN EN 13168/AC:2007 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od drvene vune (WW) -Specifikacija (EN 13168:2001/AC:2005)
HRN EN 13169:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekspandiranog perlita (EPB)
-- Specifikacija (EN 13169:2001)
HRN EN 13169/A1:2004 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekspandiranog perlita
(EPB) -- Specifikacija (EN 13169:2001/A1:2004)
HRN EN 13169/AC:2007 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekspandiranog perlita
(EPB) -- Specifikacija (EN 13169:2001/AC:2005)
HRN EN 13170:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekspandiranog pluta (ICB)
-- Specifikacija (EN 13170:2001)
HRN EN 13170/AC:2007 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od ekspandiranog pluta (ICB)
HRN EN 13171:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od drvenih vlakana (WF) -Specifikacija (EN 13171:2001)
HRN EN 13171/A1:2004 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od drvenih vlakana (WF)
-- Specifikacija (EN 13171:2001/A1:2004)
HRN EN 13171/AC:2007 Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade -- Tvorniki izraeni proizvodi od drvenih vlakana (WF)
HRN EN 13172:2002 Toplinsko-izolacijski proizvodi -- Vrednovanje sukladnosti (EN 13172:2001)
HRN EN 13172/A1:2005 Toplinsko-izolacijski proizvodi -- Vrednovanje sukladnosti (EN 13172:2001/A1:2005)
HRN EN 13500:2004 Toplinsko-izolacijski proizvodi za primjenu u zgradarstvu -- Povezani sustavi za vanjsku toplinsku
izolaciju (ETICS) na osnovi mineralne vune -- Specifikacija (EN 13500:2003)
HRN EN 13499:2004 Toplinsko-izolacijski proizvodi za primjenu u zgradarstvu -- Povezani sustavi za vanjsku toplinsku
izolaciju (ETICS) na osnovi ekspandiranog polistirena -- Specifikacija (EN 13499:2003)
Sustavi grijanja, ventilacije i klimatizacije u graevinama
HRN U.C2.200:1971 Provjetravanje prostorija bez vanjskih prozora kroz vertikalne i horizontalne kanale prirodnim putem.
Sistemi pojedinanih kanala
HRN U.C2.201:1971 Provjetravanje prostorija bez vanjskih prozora pomou vertikalnih i horizontalnih kanala na prirodni
nain. Sistemi sabirnih kanala
HRN U.C2.202:1971 Provjetravanje prostorija bez vanjskih prozora pomou ventilatora
HRN EN 1505:2003 Ventilacija u zgradama Metalni kanali i spojni dijelovi pravokutnog presjeka za razdiobu zraka Dimenzije
(EN 1505:1997)
HRN EN 1506:2003 Ventilacija u zgradama Metalni kanali i spojni dijelovi okruglog presjeka za razdiobu zraka Dimenzije
(EN 1506:1997)

819 zgrada
HRN CR 1752:2004 Ventilacija u zgradama Projektni kriteriji za unutranjost (CR 1752:1998)

HRN ENV 12097:2003 Ventilacija u zgradama Zrani kanali Zahtjevi za zrane kanale i njihove sastavne dijelove u cilju
osiguravanja njihovog odravanja (ENV 12097:1997)
HRN EN 12098-1:2003 - Regulacija sustava grijanja - 1. dio: Ureaji za kontrolu sustava toplovodnog grijanja s kompenzacijom
prema vanjskoj temperaturi (EN 12098-1:1996)
HRN EN 12098-2:2003 - Regulacija sustava grijanja - 2. dio: Ureaji za optimalnu kontrolu ukljuivanja toplovodnog sustava
grijanja (EN 12098-2:2001)
HRN EN 12098-3:2003 - Regulacija sustava grijanja - 3. dio: Ureaji za kontrolu sustava elektrinog grijanja s kompenzacijom
prema vanjskoj temperaturi (EN 12098-3:2002)
HRN EN 12098-4:2008 - Regulacija sustava grijanja - 1. dio: Ureaji za optimalnu kontrolu ukljuivanja za elektrine sustave
(EN 12098-4:2005)
HRN EN 12170:2004 Sustavi grijanja u graevinama Postupak pripreme dokumenata za rad, odravanje i uporabu Sustavi
grijanja koji zahtijevaju obuenog rukovatelja (EN 12170:2002)
HRN EN 12171:2004 Sustavi grijanja u graevinama Postupak pripreme dokumenata za rad, odravanje i uporabu Sustavi
grijanja koji ne zahtijevaju obuenog rukovatelja (EN 12171:2002)
HRN EN 12237:2004 Ventilacija u zgradama Kanali vrstoa i proputanje okruglih limenih kanala (EN 12237:2003)
HRN EN 12599:2004 Ventilacija u zgradama Ispitni postupci i mjerne metode za primopredaju izvedenih sustava ventilacije i
klimatizacije (EN 12599:2000+AC:2002)
HRN EN 12792:2006 Ventilacija u zgradama Simboli, nazivlje i grafiki simboli (EN 12792:2003)
HRN EN 12828:2003 Sustavi grijanja u zgradama Izvedba sustava toplovodnog grijanja (en 12828:2003)
HRN EN 12831:2004 Sustavi grijanja u zgradama Postupak prorauna normiranoga toplinskog optereenja (EN 12831:2003)
HRN EN 13180:2004 Ventilacija u zgradama Kanali Dimenzije i mehaniki zahtjevi za gibljive kanale (EN 13180:2001)
HRN EN 13182:2004 Ventilacija u zgradama Zahtjevi za instrumente za mjerenja brzina strujanja u ventiliranim prostorima
(EN 13182:2002)
HRN EN 13403:2004 Ventilacija u zgradama Kanali iz nemetala Kanali izraeni od izolacijskih ploa (EN 13403:2003)
HRN EN 13465:2004 Ventilacija u zgradama Postupci prorauna za odreivanje provjetravanja u stambenim zgradama
(EN 13465:2004)
HRN EN 13779:2008 Ventilacija u nestambenim zgradama Zahtjevi za sustave ventilacije i klimatizacije (EN 13779:2004)
HRN EN 14134:2004 Ventilacija u zgradama Ispitivanje znaajki i provjera instalacije za stambene ventilacijske sustave
(EN 14134:2004)
HRN EN 14336:2005 Sustavi grijanja u graevinama Ugradnja i preuzimanje sustava toplovodnog grijanja (EN 14336:2004)
HRN EN 14337:2008 Sustavi grijanja u zgradama Projektiranje i ugradnja sustava neposrednog elektrinog grijanja prostorija
(EN 14337:2005)
HRN EN 15239:2008 Ventilacija u zgradama -- Energetske znaajke zgrada -- Smjernice za provjeru ventilacijskih sustava
HRN EN 15240:2008 Ventilacija u zgradama -- Energijske znaajke zgrada -- Smjernice za provjeru sustava pripreme zraka
HRN EN 15241:2008 Ventilacija u zgradama Metode prorauna energijskih gubitaka zbog ventilacije i infiltracije u poslovnim
zgradama (EN 15241:2007)
HRN EN 15242:2008 Ventilacija u zgradama Metode prorauna za odreivanje protoka zraka u zgradama ukljuujui
infiltraciju (EN 15242: 2007)
HRN EN 15243:2008 Ventilacija u zgradama Proraun temperatura, optereenja i energije u prostorijama zgrada sa sustavima
klimatizacije prostora (EN 15243: 2007)
HRN EN 15316:2008 Sustavi grijanja u zgradama Metode prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava
HRN EN 15316-1:2008 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava 1. dio:
Openito
HRN EN 15316-2-1 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 2-1:
Sustavi za grijanje prostora zraenjem topline
819
820
HRN EN 15316-2-3 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio 2-3:
Razvodi sustava grijanja prostora
HRN EN 15316-3 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Sustavi za
pripremu potrone tople vode
HRN EN 15316-3-1 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava - Dio 3-1:
Sustavi za pripremu potrone tople vode, pokazatelji potreba prema izljevnome mjestu
Sustavi za pripremu potrone tople vode, razvod
Sustavi za pripremu potrone tople vode, zagrijavanje
HRN EN 15316-4-1:2008 Sustavi grijanja u zgradama Metoda prorauna energetskih zahtjeva i uinkovitosti sustava Dio
4-1: Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem (kotlovi)
4-2: Sustavi za proizvodnju topline, sustavi dizalica topline
4-3: Sustavi za proizvodnju topline, toplinski sustavi sunevog zraenja
4-4: Sustavi za proizvodnju topline, sustavi kogeneracije uklopljeni u zgradu
4-5: Sustavi za proizvodnju topline za grijanje prostora, pokazatelji i kvaliteta daljinskog grijanja i sustava velikih volumena
4-6: Sustavi za proizvodnju topline, fotonaponski sustavi
4-7: Sustavi za proizvodnju topline izgaranjem biomase
HRN EN 15378:2008 Sustavi grijanja u zgradama -- Nadzor nad kotlovima i sustavima grijanja
uinkovitosti sustava Dio 4-6: Sustavi za proizvodnju topline, fotonaponski sustavi
HRS CEN/TS 15379:2008 Upravljanje zgradama Nazivlje i opseg usluga (CEN/TS 15379:2006)
-- 1. dio: Odreivanje uinka grijanja i hlaenja
-- 2. dio: Projektiranje, dimenzioniranje i ugradnja
-- 3. dio: Optimiranje uporabe obnovljivih izvora energije
HRN EN ISO 16484-2:2004 Sustavi kontrole i automatizacije zgrade (GVK) 2. dio: Oprema za kontrolni sustav (ISO 164842:2004; EN ISO 16484-2:2004)
Ureaji i oprema za izmjenu topline:
HRN EN 307:2004 Izmjenjivai topline Smjernice za izradu uputa za ugradnju, rukovanje i odravanje radi odranja radnih
znaajki pojedinih tipova izmjenjivaa topline (EN 307:1998)
HRN EN 4421:20XX Radijatori i konvektori 1 dio: Tehnike specifikacije i zahtjevi (EN 442-1:1995+A1:2003)
HRN EN 13229:2004 Kamini za ugradnju i otvoreni kamini na kruta goriva Zahtjevi i metode ispitivanja (EN 13229:2001)
HRN EN 13240:2004 Grijalice prostora na kruto gorivo Zahtjevi i metode ispitivanja (EN 13240:2001)
HRN EN 14037-1:2004 Stropno ugradive zraee grijae ploe punjene vodom temperature nie od 120 C 1. dio: Tehnike
znaajke i zahtjevi (EN 14037-1:2003)

821 zgrada
Plinski ureaji:
HRN EN 416-1:2004 Plinske ovjesne nekuanske tamno-zraee grijalice s jednim plamenikom s ventilatorom 1. dio: Sigurnost
(EN 416-1:1999+A1:2000+A2:2001+A3:2002)
HRN EN 419-1:2004 Plinske ovjesne nekuanske svjetlo-zraee grijalice s plamenikom bez ventilatora 1. dio: Sigurnost (EN
419-1:1999+A1:2000+A2:2001+A3:2002)
HRN EN 437:2004 Ispitni plinovi Ispitni tlakovi Kategorije ureaja (EN 437:2003)
HRN EN 777-1:2004 Plinski ovjesni nekuanski tamno-zraei cijevni sustavi grijanja s vie plamenika s ventilatorima 1. dio:
Sustav D, sigurnost (EN 777-1:1999+A1:2001+A2:2001+A3:2002)
Sustav E, sigurnost (EN 777-2:1999+A1:2001+A2:2001+A3:2002)
Sustav F, sigurnost (EN 777-3:1999+A1:2001+A2:2001+A3:2002)
Sustav H, sigurnost (EN 777-4:1999+A1:2001+A2:2001+A3:2002
Dimnjaci:
HRN EN 1443:2003 Dimnjaci Opi zahtjevi (EN 1443:2003)
HRN EN 1457:2003 Dimnjaci Glinene/keramike dimovodne cijevi Zahtjevi i ispitne metode (EN 1457:1999+AC:1999+A1:2002)
HRN EN 1806:2003 Dimnjaci Glineni/keramiki dimovodni elementi za dimnjake s jednom stijenkom Zahtjevi i ispitne
metode (EN 1806:2000)
HRN EN 1856-1:2003 Dimnjaci Zahtjevi za metalne dimnjake 1. dio: Proizvodi sustava dimnjaka (EN 1856-1:2003)
HRN EN 1856-2:2004 Dimnjaci Zahtjevi za metalne dimnjake 2. dio: Metalne cijevi i prikljune dimovodne cijevi
(EN 1856-2:2004)
HRN EN 1857:2003 Dimnjaci Dijelovi Betonske dimovodne cijevi (EN 1857:2003)
HRN EN 1858:2003 Dimnjaci Dijelovi Betonski elementi dimnjaka (EN 1858:2003)
HRN EN 1859:2003 Dimnjaci Metalni dimnjaci Ispitne metode (EN 1859:2000)
HRN EN 12391-1:2004 Dimnjaci Norma za izvedbu metalnih dimnjaka 1. dio: Dimnjaci za nebrtvljene zatvorene sustave za
loenje (EN 12391-1:2003)
HRN EN 12446:2003 Dimnjaci Dijelovi Elementi betonskog plata (EN 12446:2003)
HRN EN 13063-1:2006 Dimnjaci Sustavni dimnjaci s glinenim/keramikim dimovodnim cijevima 1. dio: Zahtjevi i ispitne
metode za otpornost na poar ae (EN 13063-1:2005)
HRN EN 13063-2:2006 Dimnjaci Sustavi dimnjaka s glinenim/keramikim dimovodnim cijevima 2. dio: Zahtjevi i ispitne
metode u vlanim uvjetima (EN 13063-2:2005)
HRN EN 13069:2005 Dimnjaci Glineni/keramiki vanjski platevi za sustave dimnjaka Zahtjevi i ispitne metode (EN 13069:2005)
HRN EN 13216-1:2004 Dimnjaci Ispitne metode za sustave dimnjaka 1. dio: Ope ispitne metode (EN 13216-1:2004)
HRN EN 13384-1:2003 Dimnjaci Metode toplinskog prorauna i prorauna dinamike fluida 1. dio: Dimnjaci s jednim ureajem
za loenje (EN 13384-1:2002)
HRN EN 13384-1/AC:2004 Dimnjaci Metode toplinskog prorauna i prorauna dinamike fluida 1. dio: Dimnjaci s jednim
ureajem za loenje (EN 13384-1:2002/AC:2003)
HRN EN 13384-2:2003 Dimnjaci Metode toplinskog prorauna i prorauna dinamike fluida 2. dio: Dimnjaci s vie ureaja za
loenje (EN 13384-2:2003)
HRN EN 13502:2004 Dimnjaci Zahtjevi i ispitne metode za glinene/keramike izlazne nastavke (EN 13502:2002)
HRN DIN 18160-1:2003 Dimnjaci 1. dio: Projektiranje i izvedba (DIN 18160-1:2001)
HRN DIN 18160-5:2003 Dimnjaci 5. dio: Naprave za pristup dimnjaku Zahtjevi, projektiranje i izvedba (DIN 18160-5:1998)
821
822
Ureaji za hlaenje, klimatizaciju i dizalice topline:

HRN EN 3781:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Sigurnosni i ekoloki zahtjevi 1. dio: Osnovni zahtjevi, definicije,
razredbeni kriteriji i odabir (EN 378-1:2000)
HRN EN 3782:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Sigurnosni i ekoloki zahtjevi 2. dio: Projektiranje, izvedba, ispitivanje,
oznaivanje i dokumentacija (EN 378-2:2000)
HRN EN 3783:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Sigurnosni i ekoloki zahtjevi 3. dio: Mjesto instalacije i osobna zatita
(EN 378-3:2000)
HRN EN 3784:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Sigurnosni i ekoloki zahtjevi 4. dio: Postupanje, odravanje, popravak
i oporaba (EN 378-4:2000)
HRN ISO/R 916:2004 Ispitivanje rashladnih sustava (ISO/R 916:1968)
HRN EN 1736:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Savitljivi elementi cjevovoda, izolatori vibracija i ekspanzijski spojevi
Zahtjevi, oblikovanje i ugradba (EN 1736:2000)
HRN EN 1861:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Dijagram toka sustava i dijagrami cjevovoda i opreme Raspored i
oznake (EN 1861:1998)
HRN EN 12263:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Sigurnosno preklopni ureaji za ogranienje tlaka Zahtjevi i ispitivanja
(EN 12263:1998)
HRN EN 12284:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Ventili Zahtjevi, ispitivanje i oznaivanje (EN 12284:2003)
HRN EN 13136:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Tlani prestrujni ureaji i pripadajui cjevovodi Metode prorauna
(EN 13136:2001)
HRN EN 13313:2004 Rashladni sustavi i dizalice topline Osposobljenost osoblja (EN 13313:2001)
HRN EN 14511-1:2006 Klimatizacijski ureaji, ureaji za hlaenje kapljevina i dizalice topline s kompresorima na elektrini
pogon za grijanje i hlaenje prostora 1. dio: Nazivi i definicije (EN 14511-1:2004)
Kakvoa zraka:
HRN EN 12341:2006 Kakvoa zraka Odreivanje PM10 frakcije po veliini lebdeih estica Referentna metoda i terensko
ispitivanje u svrhu dokazivanja jednakovaljanosti mjernih metoda (EN 12341:1998)
HRN ISO 18144:2004 Okolinski duhanski dim Procjena udjela estica koje se udiu Metoda zasnovana na solanesolu (ISO
18144:2003)
Akustika:
HRN EN ISO 140-3 Akustika Mjerenje razine zvuka u zgradama i elementima zgrada 3. Dio 3 Laboratorijska mjerenja
HRN EN ISO 717-1 Akustika Odreivanje razine zvuka u zgradama
HRN ISO 1996-1:2004 Akustika Opis, mjerenje i utvrivanje buke okolia 1. dio: Osnovne veliine i postupci utvrivanja
(ISO 1996-1:2003)
HRN ISO 1996-2:2000 Akustika Opisivanje i mjerenje buke okolia 2. dio: Prikupljanje podataka u vezi s namjenom
prostora (ISO 1996-2:1987+Amd 1:1998)
HRN ISO 1996-3:2000 Akustika Opisivanje i mjerenje buke okolia 3. dio: Primjena na granice buke (ISO 1996-3:1987)
HRN EN ISO 3740:2001 Akustika Odreivanje razina zvune snage izvora buke Smjernice za uporabu temeljnih normi (ISO
3740:2000; EN ISO 3740:2000)
HRN EN ISO 9612:2000 Akustika Smjernice za mjerenje i utvrivanje izloenosti buci u radnoj okolini (ISO 9612:1997)
HRN EN ISO 11200:1998 Akustika Buka koju emitiraju strojevi i oprema Smjernice za koritenje temeljnih normi za
odreivanje zvunog tlaka emisije na radnome mjestu i na drugim specificiranim mjestima (ISO 11200:1995+Cor 1:1997; EN
ISO 11200:1995+AC:1997)
HRN EN ISO 11201:1998 Akustika Buka koju emitiraju strojevi i oprema Mjerenje razine zvunog tlaka emisije na radnome
mjestu i na drugim specificiranim mjestima Inenjerska metoda za potpuno slobodno polje na reflektirajuoj ravnini (ISO
11201:1995+Cor 1:1997; EN ISO 11201:1995+AC:1997)

823 zgrada
HRN ENV 12102:2004 Klimatizacijski ureaji, dizalice topline i odvlaivai zraka s kompresorima na elektrini pogon
Mjerenje buke koja se prenosi zrakom Utvrivanje razine zvune snage (ENV 12102:1996)
Mehanike vibracije i udari:
HRN ISO 2631-1:1999 Mehanike vibracije i udari Ocjenjivanje izloenosti ljudi vibracijama cijeloga tijela 1. dio: Opi zahtjevi
(ISO 2631-1:1997)
HRN ISO 2631-2:1999 Ocjenjivanje izloenosti ljudi vibracijama cijeloga tijela 2. dio: Trajne vibracije i vibracije inducirane
udarom na graevinama (1 do 80 Hz) (ISO 2631-2:1989)
Zatita od poara:
HRN EN 1366-1:2002 Ispitivanja otpornosti na poar instalacija 1. dio: Kanali (EN 1366-1:1999)
HRN EN 1366-2:2002 Ispitivanja otpornosti na poar instalacija 2. dio: Protupoarne zaklopke (EN 1366-2:1999)
Ostalo:
HRN M.E7.201 Sigurnosnotehnika oprema postrojenja za grijanje toplom vodom, s temperaturom razvodne vode do 110C
HRN M.E7.202 Sigurnosnotehnika oprema postrojenja za grijanje toplom vodom, s temperaturom razvodne vode do 110C,
uinka do 360 kW, s termostatskim osiguranjem
HRN M.E6.203 Zahtjevi sigurnosti postrojenja za grijanje vrelom vodom s temperaturom razvodne vode iznad 110 i radnim
pritiskom do 0,5 bar
HRN EN ISO 7730:2003 Umjerene toplinske okoline Odreivanje vrijednosti predvidive srednje izjave (PSI) i predvidivog
postotka nezadovoljstva (PPN) uvjeta toplinske udobnosti (ISO 7730:1994; EN ISO 7730:1995)
HRN ENV 13154-1:2004 Razmjena podataka za primjenu u GVK sustavima Mrea u polju 1. dio: Ciljevi (ENV 13154-1:2000)
HRN ENV 13154-2:2004 Razmjena podataka za primjenu u GVK sustavima mree u polju 2. dio: Protokoli
(ENV 13154-2:1998)
HRN EN 13187:2000 Toplinske znaajke zgrada - Kvalitativno otkrivanje toplinskih mostova u obodnim konstrukcijama zgrada
-- Metoda infracrvenog snimanja
HRN ISO/CIE 8995:2003 - Osvijetljenost radnih mjesta u zatvorenom prostoru
823
824

Priručnik Za Energetsko Certificiranje Zgrada

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Priručnik Za Energetsko Certificiranje Zgrada

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRIRUNIK ZA ENERGETSKO

Prirunik za energetsko certificiranje

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Prirunik za energetsko certificiranje

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Nakladnik: Program Ujedinjenih naroda za razvoj - UNDP

Prirunik za energetsko certificiranje

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

UVODNA RIJE UREDNIKA

Prirunik za energetsko certificiranje

U Zagrebu 18. listopada 2010.

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Prirunik za energetsko certificiranje

1.1. EU Direktiva 2002/91/ec o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) 1

1.2.2. Direktiva 2006/32/EC o energetskoj uinkovitosti i energetskim uslugama 8

proizvoda koji koriste energiju 9

1.2.5. Direktiva 92/75/EEC o obveznom oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja 10

plinova unutar EU-a 11

s obzirom na primjenu mehanizama Protokola iz Kyota 11

1.3.2. Zakon o uinkovitom koritenju energije u neposrednoj potronji (NN 152/2008) 13

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

2.4. Tehniki propis za prozore i vrata (nn 69/06) s pripadajuim normama 57

2.7. Tehniki propis za dimnjake u graevinama (NN 03/07) s pripadajuim normama 69

3.2. Oznake i mjerne jedinice 101

Prirunik za energetsko certificiranje

4. OSNOVE ZGRADARSTVA I IZVEDBE ZGRADE 133

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

5.2.1. Pojedinana (lokalna) grijanja 260

6.1. Kotlovi za sustave grijanja i pripremu sanitarne vode 367

Prirunik za energetsko certificiranje

6.4.3. Izgaranje i produkti izgaranja 395

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

7.4.7. Ostali tipovi kolektora 434

8.2. Toplinska ugodnost 476

Prirunik za energetsko certificiranje

8.4.4. Ukupni protok zraka 511

9.2. Parni kompresijski rashladni ureaji 577

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

9.7. Posredni i neposredni sustavi hlaenja 606

10.2. Definicija i znaajke kogeneracije 637

Prirunik za energetsko certificiranje

11.4.1. Ukupni toplinski dobici 673

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

12.5.1. Znaajke transporta topline kroz graevinske elemente 786

Reference (12. poglavlje) 792

Prirunik za energetsko certificiranje

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Prirunik za energetsko certificiranje

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Slika 4.83 - Dobro izolirajue kutije za rolete 211

Prirunik za energetsko certificiranje

Slika 5.16 - Grijalice zraenjem 267

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Prirunik za energetsko certificiranje

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Prirunik za energetsko certificiranje

Slika 7.7 - Koritenje pojedinih vrsta obnovljivih energija u EU 415

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Slika 7.53 - Apsorpcijski rashladni sustav (dizalica topline) 446

Prirunik za energetsko certificiranje

Prirunik za energetsko certificiranje zgrada

Prirunik za energetsko certificiranje