Sapuni

Sapuni predstavljaju metalne soli viih masnih kiselina. U

uem smislu rijei sapuni su samo alkalne soli ovih
kiselina, jer se jedino one koloidno rastvaraju u vodi i
mogu se upotrijebiti kao sredstvo za pranje. Ba iz tih
razloga sapuni su nali primjenu u svakodnevnom ivotu,
zbog ega se i u velikoj mjeri koriste.
Sredstva za odravanje istoe tijela i odjee kod starih
naroda bila su razliita. Najee se tada koristila glina,
pepeo nekih biljaka koji se pjeni, sokovi biljaka. Poznato
je da su za sapune znali jo i stari Egipani. U prvo
vrijeme sapun se radio od masti, cea i krea. Meutim,
industrijska proizvodnja sapuna razvija se poetkom 20.
stoljea, tek nakon pronalaska Leblanove sode.
Sapuni se koriste kao sredstvo za pranje i ienje u
domainstvima i industriji i njihova se upotreba zasniva
na osobini da se oni koloidno rastvaraju u vodi i na taj
nain smanjuju povrinski napon izmeu vode ili masti ili
drugih neistoa, to omoguuje bolje namakanje koe ili
tkanine. Na ovaj nain se prljavtine lako uklanjaju, a
masti i ulja se emulgiraju i tako odstranjuju. Alkalni
sapuni se meutim, hidroliziraju, a osloboene alkalije
rastvaraju masti i ulja. Sapun prilikom pranja se dobro
pjeni, to dokazuje da je dobar emulgator, a stvorena
pjena spreava taloenje osloboenih estica neistoa.
Osim za pranje i ienje, sapuni imaju i veliku primjenu
u industriji koa, tekstilnoj industriji, metalurgiji,
kemijskoj industriji itd.
U industriji sapuna se danas koriste dva postupka:
1) saponifikacija masti i ulja
OH

C17H35 COO CH2

CH2

OH

C17H35 COO CH + 3NaOH = 3C17H35COONa + CH

C17H35 COO CH2

CH2

OH

2) karbonatna saponifikacija, tj. neutralizacija slobodnih

masnik kiselina
2C15H31COOH + Na2CO3 2C15H31COONa + H2O
+ CO2
Proizvodnja sapuna
Sirovine za izradu sapuna obuhvaaju: masnoe, alkalije,
pomona sredstva. Masnoe za proizvodnju sapuna
uglavnom su ulja i masti. Od ulja dolaze u obzir samo
ona koja nisu podesna za ishranu, uglavnom tehnika
ulja biljnog i ivotinjskog podrijetla i to: laneno,
kukuruzno, repino, ricinusovo i dr. kao i ulja iz tijela i
organa morskih sisavaca. Masti se ee upotrebljavaju
kao biljne, palmina i kokosova mast i hidrirane i
sintetike masti koje nastaju uvoenjem vodonika pod
pritiskom u tekua ulja (hidrirane masti) i oksidacijom
parafina. Kao dodatak kod jeftinih vrsta sapuna koristi se
kolofonij koji sadri smolne kiseline.
Alkalije potrebne za saponifikaciju su: alkalni hidroksidi
(natrijhidroksid NaOH) za izradu tvrdih sapuna, a
kalijhidroksid KOH za izradu mekih sapuna. Osim toga,
koristi se amonijska voda Na2CO3, ili potaa K2CO3 kao
sredstva za saponifikaciju slobodnih masnih kiselina.

Pomone sirovine obuhvaaju: natrijev klorid, vodu,

sredstva za bijeljenje, boje, mirise, punila a u izvjesnim
sluajevima i specijalne dodatka kao fenol, sublimat i dr.
kod izrade medicinskih sapuna. Natrijev klorid se koristi
za izdvajanje natrijevih sapuna dobivenih
saponifikacijom. Elektrinim djelovanjem natrijevog
klorida izdvaja se iz koloidnog vodenog rastvora sapun u
vidu polutekue mase sapunske jezgre kao gornji sloj.
Sredstva za bijeljenje se najee dodaju u vidu raznih
oksidacijskih sredstava na primjer persulfita, dok su boje
uglavnom prirodne organske. Mirisi se dodaju ili u vidu
kompozicije mirisa. Kao punila najee se koriste
vodeno staklo, krob, kazein, elatin, eer, talk i dr.
Tvrdi-jezgro sapuni
Djelovanjem alkalija na masti i ulja nastaju soli masnih
kiselina sapuni uz izdvajanje glicerina. Ovaj proces se
naziva saponifikacija. Ako se saponifikacija masti vri
djelovanjem natrijevog hidroksida, kuhanje sirovina se
obavlja u otvorenim kotlovima uz postupno dodavanje
vodenog rastvora natrijeva hidroksida. Zagrijavanje
kotlova se vri parnim cijevima a mijeanje se postie
direktnim uvoenjem vodene pare. Po zavrenoj
saponifikaciji dobiva se homogena emulzija koja se
naziva sapunski lijepak. Dodavanjem kuhinjske soli vri
se isoljavanje sapuna i izdvajaju se u dva sloja. Gornji
sloj je sapunska jezgra, a donji sloj je vodeni rastvor
glicerina, kuhinjske soli i vika natrijeva hidroksida. Donji
sloj naziva se glicerinska podlunica, i ona se odnosi na
dalju preradu u cilju izdvajanja glicerina.
Meki-mazivi sapuni
Dok se za izradu tvrdih jezgro-sapuna upotrebljavaju
bolje vre masnoe, dotle se za meke sapune koriste
jedinjenja ulja (sojino, laneno, konopljino) koja se kuhaju
sa kalijevim hidroksidom. Po zavrenoj saponifikaciji, ne
vri se isoljavanje, nego se cjelokupna topla sapunska

masa u tekuem stanju lijeva u posude, gdje se vri

ovrivanje.
Ovrsnuti sapuni sadre oko 40% vezanih masnih
kiselina i svu podlunicu (vodu, glicerini, slobodne
alkalije) i mogu biti svijetle, ute ili zelene boje, koja
potie od raznih stupnjeva istoe upotrebljenih ulja.
Mekim sapunima se dodaju punila kao: talk, kreda,
kaolin, kao kolofonij da bi se bolje pjenili. Od 100 kg
masnoe dobiva se oko 300 400 grama sapuna.
Toaletni sapun
Za proizvodnju toaletnih sapuna koriste se najkvalitetnije
sirovine koje moraju biti vrlo iste. U ovu svrhu se
koriste: palmina mast, preani loj i maslinovo ulje.
Saponifikacijom i isoljavanjem dobiva se veoma ist
jezgro-sapun, koji se dalje prerauje sjeckanjem u listie
i suenjem kako bi se sadraj smanjio na 8 15%.
Osuenom sapunu se dodaju mirisi i boja, pa se
dobivena masa gnjei i na kraju prea u komade
odreenog oblika i veliine. Ova vrsta sapuna sadri
najvei procenat vezanih masnih kiselina (75 80%)
Providni ili glicerinski sapuni
Ovi sapuni imaju staklast izgled i prozrani su, a izrauju
se kao neisoljeni sapuni, uz dodatak alkohola, glicerina ili
eera. Ovi dodaci spreavaju kristalizaciju alkalnih soli
masnih kiselina.
Laki-plivajui sapuni
Ovi sapuni se izrauju upuhivanjem zraka u tekui
sapun, ime se zapremina poveava i mjehurii zraka
ostaju i nakon hlaenja. Na ovaj nain se dobiva
upljikava masa koja uobliavanjem daje sapun koji pliva
na vodi.
Medicinski sapuni

Medicinski sapuni proizvode se od obinog toaletnog

sapuna uz dodatak dezinfekcijskih ili ljekovitih sredstava,
pa se prema tome dijele na dezinfekcijske i ljekovite
sapune. Prvi sadre: formalin, sublimat, karboksilnu
kiselinu, katran, jod, itd., a drugim se dodaje terpentin,
sumpor i druga ljekovita sredstva.
Sapuni za brijanje
Oni se izrauju od masnoa sa veim sadrajem
stearinske kiseline, s obzirom da njene alkalne soli, daju
gustu i trajnu pjenu koja se sporo sui. Obino se u tu
svrhu uzima kokosova mast, a saponifikacija se vri
mijeanjem natrija i kalij hidroksida.
Tekstilni sapuni
Mogu biti vrsti natrijevi ili meki kalijevi sapuni. Oni ne
smiju sadravati punila i moraju biti vrsti i neutralni.
Prema upotrebi oni se dijele na: sapune za pranje vune,
prirodne svile, sapuni za pranje ispredenih vlakana od
mehanikog ulja itd.
Sapunski prakovi
Mjeavine sode i vodenog stakla i sadre esto i sredstva
za bijeljenje, npr. natrijperborat. Dobivene sirovine se
kuhaju i po dobivanju tvrdog sapuna mase se melju ili
polveriziraju raspraivanjem.
Metalni sapuni
Predstavljaju sapune zemnoalkalnih i tekih metala, koji
se malo ili uope ne rastrvaraju u vodi. Tako se npr.
olovni sapuni zbog svoje ljepljivosti koriste za
proizvodnju medicinskih flastera, izolir-traka, aluminijski
sapuni za impregniranje tkanina, manganov i kobaltov
sapun za proizvodnju firnisa itd.

Deterdenti

Pored sapuna i deterdenti se mogu koristiti kao

sredstva za pranje, jer i oni imaju slino djelovanje kao i
sapuni. To su sintetika sredstva za pranje, koji smanjuju
povrinski napon i pomau moenje i emulgiranje,
skidaju neistou i stvaraju pjenu. Materije sa ovim
spomenutim osobinama ne spadaju u grupu sapuna i
nazivaju se deterdenti ( od latinske rijei detergere
istiti ). Karakteristika deterdenata je da sniava
povrinski napon izmeu tenosti i zraka ili vrstog tijela,
izmeu dvije tenosti itd. uslijed ega dolazi do
namakanja.. Voda s deterdentom lake moi tkaninu
nego ista voda.
Prvi sintetiko proizvodi potiu iz 1860. g. Po kemijskom
sastavu to su bila sulfidna ulja, koja su dobivena
djelovanjem sumporne kiseline na ricinusovo ulje.
Meutim, tek 1930. g. moe se smatrati godinom u kojoj
poinje razvitak i proizvodnja deterdenata, s obzirom da
je onda proizvedena nova povrinski aktivna materija,
tako da proizvodnja deterdenata raste, naroito za
vrijeme drugog svjetskog rata, zbog oskudice u mastima
i uljima. To je bilo sasvim razumljivo jer su se
deterdenti proizvodili od znatno jeftinijih sirovina.
Deterdent treba imati slijedee osobine: 1) da se dobro
moi, 2) da prodire i odvaja prljavtinu sa povrine i da
je suspendira, tako da se ona moe mehaniki odstraniti.
Deterdenti su po kemijskom sastavu obino soli natrija i
organskih sulfokiselina, sa opom formulom
RCH2SO2ONa gdje je R alifatini ili aromatini radikal, a
koji se odlikuje velikim afinitetom prema masnoama sa
kojima se vezuje, dok je ostatak CH2SO2ONa sam
deterdent.

Deterdenti se dobivaju na vie naina, pa se i

meusobno razlikuju po kemijskom sastavu i nainu
dobivanja.
1. Metoda po Reedu obuhvaa dobivanje deterdenata
tipa mersolata sulfuriranjem
RH + SO2 + Cl2 = RSO2 + HCl
Gdje je R parafinski ostatak s ravnim nizom. Reakcija
se ubrzava djelovanjem ultraljubiastih zraka. Ukoliko se
u jedinjenju RSO2Cl klor zamijeni hidroksidnom grupom
(OH) dobiva se jedinjenje tipa RSO2OH. Daljnjom
zamjenom vodikovog atoma u hidroksilnoj grupi natrijem
(Na) dobiva se odgovarajua natrijeva sol RSO2ONa,
koja se naziva mersolat. Karakteristika ovih jedinjenja je
da se ponaaju kao kvalitetna sredstva za pranje i to i u
tvrdoj vodi, bez mirisa su i upotrebljavaju se za pranje
ambalae u kojoj se pakuju ivotne namirnice.
2. Metoda sulfuriranja olefina po ovoj metodi se
proizvode deterdenti tipa tipola, kod kojih se polazi od
nezasienih ugljikovodika olfeina dobijenih
krekovanjem mazuta. Na olfeine se djeluje sumpornom
kiselinom pri emu dolazi do slijedee kemijske reakcije:
R CH = CH2 + H2SO4 = R CH CH3
OSO3H
Ako se na nastalo jedinjenje R CH CH3 dalje djeluje sa
natrijhidroksidom dolazi do
deterdenata tipa Tipol

OSO3H

stvaranja

R CH CH3 + NaOH = R CH CH3 - H2O

OSO3H

O SO3Na

Ovaj deterdent se pokazao kao izvanredno sredstvo za

pranje i ima vrlo iroku primjenu, naroito u tekstilnoj
industriji za pranje sirovina, prediva i tkanina.
Deterdentima se dodaju izvjesne supstance koje
poveavaju aktivnost a jeftine su kao: natrijev sulfat,
fosfati, kao i natrijski silikat koji sprjeava korozivno
djelovanje na strojeve za pranje. Pored toga,
upotrebljavaju se i drugi dodatci, koji poveavaju
suspenzijsku i emulgacijsku mo deterdenta, kao i boja
koja daje bjelinu i naroiti sjaj.
Za razliku od sapuna koji imaju niz nedostataka, koji se i
ogledaju u gubitcima pri pranju u tvrdoj vodi, i koji se ne
mogu upotrijebiti u morskoj vodi i kiselim rastvorima i
koji troe za svoju proizvodnju dosta masti i ulja,
deterdenti imaju niz prednosti i upotrebljavaju se u
svim sluajevima gdje je primjena sapuna ograniena.
Deterdenti daju praktino neutralno vodene rastvore i
stvaraju rastvorljive kalcijeve i magnezijeve soli, te se
mogu upotrijebiti i u tvrdoj vodi. Meutim, pranje se sa
uspjehom moe obaviti i u slanoj vodi. Dobra strana
deterdenata je da nemaju miris ni okus, pa su zbog
toga nali primjenu za pranje ambalae u kojima se
uvaju pia i razni prehrambeni proizvodi, koji imaju
sposobnost da prime miris i okus sredine u kojoj se
nalaze.
Prodaja deterdenata se vri u prahu ili rastvoru. Njihova
je primjena velika. Upotrebljavaju se u kozmetici,
farmaciji, domainstvima, u tekstilnoj industriji, industriji
koa, automobila, praonicama. Neke vrste deterdenata
imaju baktericidno djelovanje, pa se koriste u bolnicama,
za pranje koe pri raznim oboljenjima, za pranje staklene

ambalae koje mogu biti inficirane. Meutim, ovi

deterdenti su relativno skupi. Broj deterdenata je veliki
i poslijednjih godina je porastao. U prometu se nalazi
preko 500 vrsta raznih deterdenata. Danas je u svijetu
poznata injenica da koliina proizvedenog sapuna
opada ili ne raste, dok proizvodnja deterdenata raste.