Dante Alighieri

"Boanstvena komedija"

"Na pola naeg ivotnog puta

u mranoj mi se umi noga stvori
jer s ravne staze skrenuvi zaluta."
Ovim rijeima velianstveni Dante Alighieri, talijanski pjesnik, zapoinje svoj put,
priu, spjev o ljubavi, dui, unutranjem ivotu, boanskoj milosti, poticajnom
mistinom iskustvu i ljudskoj potrebi za sreom, spokojem i prosvjetljenjem. Postaje
protagonist, predstavnik itavog ljudskog roda, uronjen u alegoriju od samog poetka
pa sve do kraja puta na kojemu prepoznaje vlastite grijehe i mane da bi nas stavio u
smjeru vrlina, prosvjetljenja i proienja. Jednakim intenzitetom i snagom svojih
rijei Dante nas vodi iz tame vjenog prokletstva preko pokajnikih suza do Izvora
jasnog svjetla, gorue ljubavi i vjene slatkoe.
"Boanstvena komedija" proizala je iz pjesnikovih dugih i neprestanih
razmiljanja o vremenu u kojemu je ivio, o tijeku politikih i vjerskih dogaanja, kao
i razmiljanja o vlastitoj sudbini i osobnoj ulozi u povijesti. Ideja i pisanje spjeva bili
su motivirani politikim porazom koji je doivio i prisilnim progonstvom. Osim toga,
spjev je nastao iz potrebe za izlazom iz drutvene iskljuivosti i marginalnosti te
razoaranjem i nestankom onog svijeta u koji je vrsto vjerovao. Dante je elio
objasniti razloge propadanja suvremenog drutva i lijek protiv istog. Prema Danteu,
uzrok pokvarenosti ljudskog roda su Crkva i Carstvo, koji ne obavljaju svoje dunosti.
Carevi su po Danteu "zalutali" zbog zanemarivanja svojih obaveza vrhovnih vladara
politikog svijeta, a pape su se pretvarali da je vlast rezervirana iskljuivo za careve i
bili su pretjerano privreni zemaljskim dobrima to je rezultiralo korupcijom unutar
Crkve. Upravo u tom trenutku bila je potrebna iscjeliteljska intervencija koja e
ponovno uspostaviti red, pravdu i mir u svijeta. Tako Dante za jezik kojim e pisati
odabire puki, narodni jezikvolgare, kako bi njegove rijei i poruka doprli do svih
onih koji su mogli sudjelovati u politikom i drutvenom ivotu.
Toan datum pisanja spjeva ne moe se odrediti, no veina strunjaka slae se da je
Dante poeo pisati "Komediju" izmeu 1306. i 1307. godine. Pakao je dovrio do
1310. godine. Tada poinje pisati istilite, koje dovrava 1313., kada objavljuje oba

dijela. Trei dio, Raj, pjesnik je vjerojatno pisao sve do svoje smrti 1321., a objavljen
je kasnije. Originalni naslov "Komedija" bio je naziv koji se u ono vrijeme
upotrebljavao za knjievni anr pisan pukim, narodnim jezikom koji poinje tuno i
tmurno, a zavrava sretno. Pridjev "boanstvena" dodaje Giovanni Boccacio 1373.
godine u traktatu pisanim u Danteovu slavu. Meutim, naziv "Boanstvena komedija"
postaje uobiajen tek kada Lodovico Dolce u svom mletakom izdanju tiska Danteov
spjev pod tim naslovom 1555. godine.
Iskustvo koje je Dante opisao u "Boanstvenoj komediji" moe se iitati s
nekoliko stajalita: kao ivotni put povijesne osobe Dantea Alighierija, kao bajkovito
putovanje bajkovitog lika Dantea, kao pria o dui koja je u potrazi za vjenim
spasenjem ili kao putovanje itavog ovjeanstva obavijenog grijehom simbolino
ispriana od jednog njezina predstavnika. Putovanje koje se protee u sva tri dijela
"Komedije", kroz Pakao, istilite i Raj, moe se tumaiti na dva naina: realistian, o
ovjeku koji prolazi kroz nebrojene prepreke ne bi li doao do kraja svog putovanja, i
alegorijski, o otkupljenju ljudskih grijeha. Alegorija je zapravo glavni element
"Komedije" koji autoru doputa zadrati smisao znaenja na dvije razine, onoj
neposrednog shvaanja teksta i onoj skrivenoj u prvoj. Na taj nain alegorija postaje
jedna od najvanijih karika u razumijevanju velikog Danteova djela u cijelosti.
Ve na samoj prvoj razini pripovijedanja mogue je opaziti detalje koji vrmenski
period u kojemu Dante odlazi na putovanje ini simbolinim. Tono u odreenim
trenucima dana Dante ulazi u tri kraljevstva nebeska: u pakao odlazi nou, u istilite
ujutro, a u raj sredinom dana, u podne. Dakle, u prenesenom znaenju, pjesnik kao da
kree od oaja prema nadi i spasenju, u jednom crescendovskom proienju
paralelnom s proputovanjem u zagrobni ivot. Kao to svaka rije u "Komediji" ima
svoje mjesto i znaenje, tako i broj dijelova spjeva, pjevanja, strofa i stihova nije
sluajan. Kako bi se razumio ovakav pristup, trebalo bi napomenuti da su u idovskokranskoj tradiciji postojali takozvani "mistini brojevi" kojima se pripisivala
simbolika vrijednost. Podrijetlo tih brojeva je u filozofskoj misli Pitagore i Plotina, u
Bibliji, u Quabbalahi i u djelima idovskih filozofa srednjega vijeka. Prema izvorima,
mistino brojevi su jedan, tri, sedam, deset, te njihove izvedenice i zbrojevi. Dante se
ponajvie slui brojevima jedan, tri i deset. Od ovih, broj jedan simbolizira jedinstvo
Boga, broj tri Sveto trojstvo, a broj deset Deset bojih zapovijedi. Dakle, Komedija
podijeljena u tri dijela iam ukupno sto pjevanja, broj djeljiv s deset, a strofe su tercine
(sastoje se od tri stiha). Svaki dio, osim Pakla koji se sastoji od tridese i etiri pjevanja,

sastoji se od trideset i tri pjevanja, a broj trideset i tri odgovara broju godina Kristova
ivota.
Dvije razine Danteovog putovanja razlikuju se u poimanju vremena i prostora.
Razina doslovnog razumijevanja teskta ima tono odreena ogranienja, to pjesnik
naglaava u razraenim parafrazama koje kontekstualiziraju susrete s likovima koje
susree na putovanju. No, pjesnikovo "alegorijsko" putovanje nema strogo odreene
granice, budui da se odnosi na svakoga tko eli putovanje otkupljenja grijeha privesti
kraju. To vrijedi i za junaka putovanja koji je u ovom prvom smislu tono odreena
osoba: firentinski pjesnik sa svim svojim manama, karakteristikama i strahovima.
Suprotno tome, na simbolino putovanje moe otii bilo koja kranska dua, svjedok
bilo kojeg povijesnog razdoblja. Ovo razlikovanje poimanja putovanja povlai i
pitanje o mogunosti ponavljanja tog istog putovanja. Dante u ulozi glavnog glumca u
svojoj "Komediji" ne moe ponovno proivjeti ono iskustvo na koje je krenuo "na pola
naeg ivotnog puta" ako ga upravo jedinstvo tog iskustva ini vaeim s alegorijskog
gledita. Ako ponovo ode na to putovanje, bit e to ono na koje moraju otii sve due
nakon smrti, ono koje ujedinjuje sve ljude u potrazi za vjenim spasenjem pa , prema
tome, nee imati simboliko znaenje.
Ono to ipak povezuje ova dva pristupa u razumijevanju putovanja u Danteovu
djelu jest njihov ishod. Oba zavravaju sretno: prvi dolaskom na cilj koji je pjesnik
postavio na poetku svoga puta, a drugi ostvarenjem vizije Stvoritelja. Kako bi se to
ostvarilo, bilo je potrebno pouzdati se u svoga vou koji e pokazati pravi put koji
treba slijediti. I kao to je Dante, glavni lik u "Komediji", pronaao svog duhovnog
vou u Vergiliju, a kasnije i u Beatrice, velike uitelje koji su ga pouili o strukturi i
karakteristikama triju nebeskih kraljevstva, tako se i grena dua treba prepustiti Bogu
nadajui se da e dosei svoju ljudsku puninu. Figure osuenika, pokajnika i
blagoslovljenih koje Dante upoznaje na svome putu nisu nita drugo doli
reprezentacije Boga, krajnji cilj svakog napora koji grenik ini na putu prema
iskupljenju.
Tako dolazimo do zakljuka da su ove dvije razine interpretacije Komedije
neraskidivo povezane, da se ispreplii, a da je Danteovo putovanje u zagrobni ivot
zapravo alegorija ivotnog putovanja ovjeka koji mora ispraviti pogreke uinjene na
Zemlji.
Sama tema putovanja Dantea povezuje s velikom figurom u povijesti svjetske
knjievnosti, Odisejem, junakom Homerova epa. Putovanje firentinskog pjesnika

ispreplee se s onim grkoga junaka. Obojica su sjedinjeni u goruoj elji za znanjem

koja potie ovjeka da prevlada svoje strahove i potekoe ne bi li dostigao cilj svojih
lutanja, u Danteovu sluaju boansko spasenje, a u Odisejevu otkrivanje nepoznatog.
No, ono to Dantea uistinu zanima nisu toliko udovina bia ili fantastini dogaaji
nego ono to lik Odiseja predstavlja itavom ljudskom rodu. Odisej, lutalica, u
pjesnikovim je oima simbol ovjekove elje za spoznajom koja ga prisiljava da
djeluje izvan granica razuma. Iako ih tema putovanja povezuje, Danteovo i Odisejevo
putovanje bitno se razlikuju u svom ishodu: prvi e na kraju svog putovanja vidjeti
svjetlost i neopisivu sreu koja e mu darovati spasenje due, a drugog e progutati
tama pakla i bit e kanjen zbog svoje smionosti.
Osim ostalih srednjovjekovnih pria o putovanju u zagrobni ivot i popularnih
opisa ivota nakon smrti Danteova "Komedija" razlikuje se i po svojoj strukturi.
Zamiljeno putovanje na koje pjesnik kree 1300. godine, u noi na Veliki petak
osmog travnja i traje tjedan dana, odvija se u svijetu koji ne samo da je izvrsno
definiran unutar svojih granica nego se u njemu ogledava pjesnikovo i organsko
shvaanje svemira. Danteovo poimanje svemira jednako je Ptolomejskoj doktrini,
nazvanoj po astronomu i matematiaru Klaudiju ptolomeju, koji je ivio u drugom
stoljeu. Prema toj teoriji, koju kasnije navodi i Kopernik, Zemlja je smjetena u
sreditu svemira i svi do tada poznati planeti i zvijezde kreu se oko nje. Tako se i u
Komediji Zemlja nalazi u sreditu svemira, podijeljena na dvije polutke, koje se,
meutim, ne poklapaju s onima koje danas poznajemo iz modernih znanosti. Prema
Danteu, u centru sjeverne ili zemljine polutke smjeten je grad Jeruzalem, mjesto
muke i smrti Isusove, a u centru june ili vodene polutke, planina istilita. Do
Luciferovog pada s neba, koji se strmoglavio na Zemlju tono nasuprot Jeruzalemu,
kopno je bilo smjeteno izmeu dviju polutki. No, u strahu od Lucifera, itavo kopno
june polutke kao da je duboko zaronilo kako bi ponovo izalo na onoj sjevernoj.
Lucifer se utaborio u sreditu Zemlje, gdje e ostati zauvijek, a teren koji je bio u
njegovu posjedu, formirao je planinu istilita smjetenu kao antipod Jeruzalemu.
Imajui na umu da se prema Danteovu shvaanju svemira Jeruzalem i istilite nalaze
meu polarnim ledenjacima, polutke su nakoene u odnosu na Zemljinu os, a ne
okomite, kako je nama danas poznato. Prema tome Jeruzalem, Lucifer i planinan
istilita smjeteni su u istoj osi. Oko Zemlje su smjetene sfere ili krugovi: krug vode,
krug vatre i devet nebeskih krugova iznad kojih se nalazi Empirej, dom blaenih,
anela i Boga. Dante zamilja da se Empirej nalazi na istoj onoj osi Jeruzalema,

sredita Zemlje i vrha planine istilita.

Pakao je zamiljen u obliku obrnutog stoca iji je ulaz ispod Jeruzalema, a vrh u
samom sreditu Zemlje, dakle na istoj onoj osi na kojoj se nalaze Jeruzalem i vrh
planine istilita. On se, kao istilite i Raj, sastoji od nekoliko dijelova: vestibul ili
predvorje pakla te gornji i donji pakao koji odgovaraju razliitim kategorijama
grenika. U predvorju pakla su kanjeni nemarnici i kukavice koji ne ine dobro ni zlo
te su zapravo pravi osuenici. Predvorje pakla razdvojeno je od gornjeg pakla prvom
od etiriju paklenih rijeka, Aherontom. Gornji pakao dalje je podijeljen na pet
krugova. Prvi je krug Limb, u kojemu stanuju due koje nisu oienje od istonoga
grijeha. U drugom krugu smjeteni su preljubnici i greni ljubavnici, u treem
prodrljivici, a u etvrtom krci i raspinici. U petom krugu uz srdite tee i druga
paklena movarna rijeka, Stiks, koja, za razliku od Aheronta, ne predstavlja granicu
izmeu dva svijeta, nego mjesto kazne, kao i ostale dvije paklene rijeke. Donji pakao
tvori uareni grad Dis (Dite drugo ime za Lucifera) okruen obrambenim zidovima
demona. U njemu se nalazi esti krug, u kojemu su krivovjernici. Sedmi krug u kojem
su smjeteni nasilnici, podijeljen je na tri pojasa: u prvom su ubojice i rijeka vrue
krvi, Flegetont, u drugom samoubojice, a u treem bogohulnici i lihvari. Osmi je krug
odvojen od prethodnoga strmim i tamnom ponorom, a podijeljen je na deset
Malebogia ili zlih jaruga u kojima su redom nastanjeni svodnici i zavodnici, ulizice,
simonisti ljudi koji su prodavali ili kupovali crkvene asti, vraevi ili lani proroci,
podmitljivci i varalice, licemjeri, lopovi, nepoteni savjetnici, sijai nesloge i
krivotvoritelji. Osmi je krug takoer od devetoga odvojen tamnim, dubokim ponorom.
Posljednji, deveti, krug pakla podijeljen je na etiri zone u kojima se nalaze osueni
izdajnici. U prvoj Antenori, izdajnici domovine ili stranke, u treoj, nazvanoj
Ptolomeja, izdajnici domaina, i u posljednjoj, etvrtoj zoni Giudecchi, izdajnici
dobroinitelja.
itav deveti krug nainjen je od ogromnog ledenjaka stvorenog u trenutku kada se
zaledila etvrta i posljednja rijeka pakla, Kocit. U sreditu ovog, posljednjeg kruga,
tonije, na najnioj toki pakla, caruje Lucifer. Ispod tog divovskog tijela kralja svih
demona otvara se jedan mali uski prolaz koji vodi na drugu polutku, onu vodenu,
tonije prema planini istilita. Zahvaljujui svom umjetnikom geniju Dante je uspio
povezati itavu plejadu likova, nosioca razliitih osjeaja i duevnih stanja. On u
pakao smjeta povijesne i mitske linosti, suvremene pjesnike, politike aktere i
prijatelje, a ogoren situacijom korumpiranog klera i papinstva u pakao je odluio

staviti i neke vodee ljude kranstva. Njegova mata dolazi do vrhunca upravu u
Paklu, osobito u opisu kazni grenika. Tako, itajui, nailazimo na kukavice koje
tumae ogromne muhe i pele, a prodrljive uronjene u blato na kii i snijegu mui
Kerber. Preljubnici i grjeni ljubavnici osueni su na vjenu oluju, krivotvoritelji
metala na gubu, a laljivci na previsoku temperaturu. Krivovjernici moraju leati u
uarenim grobovima, a laskavci u ljudskim fekalijama. Lijeni se gue ispod povrine
rijeke Stiks, nasilnici i ubojice potopljeni su u Flegetontu, rijeci uzavrele krvi, dok ih
Kentauri gaaju strelicama, a lani savjetnici zarobljeni su u plamenim jezicima.
Simonisti su osueni na vjeno stajanje naopako s glavom u rupi dom im tabani gore u
vatri. Lopove ujedaju otrovne zmije, samoubojice su u paklu pretvoreni u trnovito
grmlje koje komadaju bijesni psi, a izdajnici, ovisno o tome koga su izdali, na razliite
su naine zaleeni u ledenoj rijeci Kocit. Posebnu kaznu slue tri najvea svjetska
grenika i izdajnika, Juda, Kasije i Brut; njih, po jednog u svakoj glavu, zvae Lucifer.
Za razliku od Pakla, struktura istilita je puno jednostavnija. istilite je
sagraeno od otoka okruenog plaom do koje se moe doi preko malog uskog
prolaza iz pakla, ili ako ste jedna od onih dua koja se treba proistiti prije ulaska u raj,
aneo kormilar do plae e vas prevesti u laici preko mora. U sreditu ovoga malog
otoka die se planina istilita. U podnoju planine nalaze se due izopenih iz Crkve.
Nii dio planine je predistilite, podijeljeno na dva zaravanka, a vii dio, iji ulaz
uva aneo, pravo je istilite. U prvom zaravanku nalaze se due onih koji su zbog
lijenosti ekali trenutak smrti da se obrate, a u drugom due onih koji su umrli
nasilnom smru pokajavi se in extremis. Iznad njih, na samom pragu istilita, nalazi
se rascvjetana dolina nehajnih vladara. Ovdje borave prinevi neradnici koji su
zanemarivali svoje dunosti prema Bogu i vlastitim podreenima. Ulaskom kroz vrata
koje uva aneo ulazi se u pravo istilite, koje zauzima najvii dio planine. U paklu je
mnogo vie podjela i potpodjela jer svaki grijeh zahtijeva svoje mjesto i svoju kaznu.
U istilitu Dante rasporeuje due iskljuivo prema sedam glavnim grijeha. Naime,
onaj tko ubije i ne pokaje se za ono to je uinio zavrit e u paklu meu ubojicama.
No, onaj tko ubije i pokaje se zavrit e u istilitu, a na kojem tono mjestu, ovisi o
motivu njegova ina. Razlika izmeu pakla i istilita je u vremenu proboravljenom u
njima. U pakao osuene due odlaze zauvijek, osuene da svoju kaznu slue vjeno. U
istilitu due borave samo ono vrijeme koje im je potrebno kako bi se oistile od
svoga grijeha. Ta mjesta privremenog boravka zovu se krugovi. Dante je sedam

smrtnih grijeha podijelio u tri grupe. Prva grupa obuhvaa oholost, zavist i srditost,
druga lijenost, a trea krtost, bludnost i neumjerenost u jelu i piu. Svih sedam
krugova povezano je strmim i uskim stepenicama isklesanima u stijeni. Na samom
vrhu planine, tono iznad posljednjeg kruga, nalazi se Eden, raj zemaljski, gusta uma
u kojoj raste Stablo ivota koje je uzrokovalo izvorni grijeh, kao i izvor dviju rajskih
rijeka, Lete i Eunoje.
Raj je, kao to smo ve naglasili, prema srednjovjekovnom shvaanju smjeten u
nebesima. Prema tim shvaanjima, Zemlja je okruena nematerijalnim i koncentrinim
sferama ili krugovima. Prva dva kruga, krug vode i krug vatre, jo uvijek pripadaju
zemaljskom svijetu, a nakon njih slijedi sedam planeta ili nebeskih tijela. Svaki od njih
nalazi se u orbiti pojedinih planeta (za koje se znalo da postoje), a ureeni su prema
takozvanoj hijerarhiji anela. Tako u nebu Mjeseca vladaju Aneli, u nebu Merkura
Arhaneli, i nebu Venere aneli Vrhovnitva, u nebu Sunca aneli Vlasti, u nebu
Marsa aneli Snage, u nebu Jupitera aneli Gospodstva i u nebu Saturna aneli
Prijestolja. Iznad ovih sedam nebesa postoje jo dva neba, Zvjezdano nebo u kojem
vladaju Kerubini i prvo pokretno nebo u kojemu vladaju Serafini, a koje prema Bojoj
volji upravlja ostalim nebesima. Iznad svih neba je Empirej, Boji dom i prebivalite
blaenih dua, u obliku bijele rue. Ovo najvie nebo je statino za razliku od ostalih
kako bi se naglasila Boja nepromjenjivost.
U odnos na razmjetaj dua, raj se razlikuje i od pakla i od istilita. U svakom
krugu pakla ili istilita slui se odreena kazna za odreeno djelo, a s obzirom na
teinu njihova grijeha due su rasporeene tako da kaznu slue vjeno (u paklu) ili
privremeno (u istilitu). U raju su sve blaene i blagoslovljene due smjetene u
Empireju, gdje zauvijek uivaju u viziji Boga, neke Njemu blie, a neke dalje, ovisno
o tome koliko su savreno ivjele. Ako je nebo na kojemu se nalaze smjeteno vie,
savrenstvo je vee. Dante je bio vrlo dobar poznavatelj astrologije pa je svakoj grupi
blaenih dua dodijelio karakteristian naziv utjecaja svakog planeta. Na primjer, u
nebu Mjeseca su one due koje nisu potpuno ispunile zavjete, u nebu Merkura su one
koje su inile dobro radi zemaljske slave, u nebu Venere su one koje su bile odve
podlone ljubavi, u nebu Sunca su due uenih, a u nebu Marsa one koje su orujem
branile Kristovu vjeru. U nebu Jupitera smjetene su due blagih i pravednih, u nebu
Saturna due mislilaca, u Zvjezdanom nebu pobjednike due i u prvom pokretnom
nebu Bog i aneli. Samo na prvom nebu i u Empireju due se pred Danteom pojavljuju
u ljudskom liku, na ostalima su predstavljene svjetlima razliitog intenziteta, kao ista

bit ili esencija.

Empirej, odnosno sredite Zemlje i jeruzalema, postavljen je okomito iznad vrha
planine istilita. Dante, kreui u smjeru raja, nastavlja uspon koji je poeo u trenutku
kada je preao sredite Zemlje. Simbolikim okretanjem lea zlu, Dante je to predloio
kao nepovratan in jer iskljuivo u tom sluaju vodi do vjenog rajskog blaenstva.
Posljednje pjevanje Raja zabiljeeno je kao Danteov pjesniki vrhunac, najljepe i
najsvetije pjevanje u "Komediji" u kojem se pjesnik obraa Svetom Bernardu, velikom
zagovaratelju kulta Bogorodice u dvanaestom stoljeu te kao svetac posrednik izmeu
Boga i ovjeanstva, kako bi zamolio Djevicu Mariju da ga oslobodi bilo kakve
smrtne sjene da se moe pribliiti Bogu te razumjeti najvee tajne vjere: duboko
jedinstvo stvorenoga svijeta, jedinstvo triju boanskih linosti u jednoj, spajanje
boanskog i ljudskog u Kristu, sve dok se na vrhuncu ekstaze, izvan sebe, ne izgubi u
Bogu i potpuno uklopi u harmoniji svemira stopivi se s ljubavlju koja pokree Sunce i
zvijezde. Izvanrednom intelektualnom napetou i plemenitim rijeima Dante je
ispjevao vie svoje psiholoko stanje due u susretu s Bogom nego to je dao njegov
konkretan opis. U trenutku u kojemu je gledao u nepokretnu i presjajnu ognjenu
svjetlost Boju vidio je beskonanost, vjenost, sadanjost i budunost, vidio je uvijek
i zauvijek. Vidio je djetinjstva svih nas, neba iznad svih nas, ljubavi koje su zavrile i
one koje su tek procvjetale. uo je tup udarac kestena o pod u listopadu i vidio svu
hrabrost svijeta koja se nije ostvarila. Vidio je oi tigra, vidio je svaki list svakog
stabla i bio je taj svaki list svakog stabla. Vidio je lisicu kako napada zeca, njene zube,
krv kako tee te svaku molekulu zeje krvi. Osjetio je sve mirise postojanja i svemira
u tom vjenom, nemjerljivom trenutku. Nije vidio ljubav, nego "ljubav to giba sunce i
ostale zvijezde", Boga. Tim rijeima zavrava posljednje pjevanje i kao ostala dva
dijela zavrava rijeima zvijezde kako bi se zaokruila jedinstvenost itave
"Komedije".
Kako bi Dante uspio u svom naumu i proao kroz pakao, istilite i raj, pouzdao se
u svog pratitelja Vergilija, simbol razuma, uitelja koji pomae ljudskom umu
prodrijeti u Boja otajstva. On Dantea prati sve do ulaza u zemaljski raj, u koji
Vergilije ne moe ui jer je roen prije kranstva te zato stanuje u Limbu. Njegovu
ulogu u tom trenutku preuzima Beatrice koja je i na Zemlji bila zapamena kao
aneosko ukazanje, utjelovljenje iste ljepote i mudrosti na koju se pjesnik oslanja na
svom posljednjem usponu. I Vergilije i Beatrice bitne su osobe u Danteovu mistinom
putovanju, likovi puni ivota, u kojima se odraava velika pjesnikova e za znanjem i

unutarnja potreba za ljubavi. Koncept putovanja u zagrobni ivot roen je radi potrebe
da se objasni smisao jednog osobnog iskustva te podsjeti zalutalo ovjeanstvo koja je
njegova istinska svrha. Dante tako preuzima funkciju mnogo veu od pjesnika: on eli
biti uitelj moralnih, religijskih i politikih istina, a u alegorijskom smislu ima ulogu
onoga koji e vratiti pravdu na Zemlju.
itajui "Boanstvenu komediju" danas, u vrijeme kada rijei sve vie gube svoja
dublja znaenja, a sintaksa, metrika, osobe i Danteova ideologija nam se ine
udaljenijima i nepoznatima, ipak pronalazimo neto osobno i subjektivno.
Boanstvena komedija ne pripada ni jednoj generaciji, to je ispovijest jednog ovjeka
koja je istovremeno opeljudska, ime se uzdie na plan univerzalnosti. Ono to nam
je Dante ostavio postalo je manifest srednjovjekovne knjievnosti i vrhunac
pjesnikog umijea, bezvremensko djelo koje u svojoj beskonanosti obuhvaa nebo i
zemlju, vjenost i vrijeme, Boja otajstva i ljudske dogodovtine, sakralni nauk i
svjetovne discipline, znanost privrenu boanskom Otkrivenju i znanost privrenu
svjetlu razuma, iskustvo samoga pjesnika i njegovo poznavanje povijesnih dogaaja
vremena u kojemu je ivio, povijest starog Rima i Grke. Kao to Louis Borges kae:
"'Komedija' je knjiga koju svi trebamo proitati, ne proitati je znai biti lien
najveeg dara koje nam knjievnost moe dati". Ona je bogata razliitim znaenjima i
sadrajima koji mogu dati odgovore i na neke od dananjih pitanja, ona prenosi
univerzalne vrijednosti, razmiljanja i osjeaje. Na Danteove rijei kao da nikada nije
pala praina, one kroz stoljea vibriraju, sjaje i pouavaju, citiramo ih i sjeamo ih se,
uvijek iznova otkrivajui neto novo o ljudima, svijetu, drutvu, a poneto i o nama
samima.