CRTAE TEHNIKE

/ olovka, kreda, ugljen, flomaster, tu /

1. Olovka

crtai materijal (grafit + glina) s najveim rasponom tonova

na papiru ostavlja suh, tanak trag
tvrdoa i mekoa oznaene su slovima H i B (vei broj iza oznake H znai veu tvrdou, a
iza B veu mekou; srednja vrijednost koju koristimo za pisanje je HB)
tvrde olovke koriste se za tehnike crtee, a za slobodno crtanje B
olovka je dostupna i kao tapi grafita bez drvenog ovitka
razliitim jainama pritiska i kutem polegnutosti olovke stvaramo tonske vrijednosti
(okomitiji kut - tanja, otrija crta, polegnutiji kut - ploha)
olovku briemo gumicom
gradacije tonova dobivamo iskljuivo navedenim nainima - razmazivanje olovke
prstima ostavlja kiast dojam i naruava pravilnu uporabu toga materijala

2. Kreda

u prirodi ju nalazimo u bijeloj, crnoj i sangvina (jarko crvenoj) boji

vadi se u rudnicima krede
ista svojstva kao i ugljen, ali je tvra pa pomou nje moemo vui otre i tanke linije
kredom crtamo na hrapavom toniranom papiru

3. Ugljen

prainasta crtaa tehnika

oblikovan u tapie raznih debljina
nanosi se na hrapavi papir, tzv. pakpapir ili natron papir
crta se uvijek manjim komadom tapia otkinutim ukoso
crta se plono ili linearno
ugljen se brie posebnom gumicom
po zavretku se mora fiksirati (fiksativom ili lakom za kosu)

4. Flomaster

flomasterima stvaramo crte; gusto nanizane crte ine plohu (flomasterima ne bojamo!)
bez obzira na pritisak linija je uvijek jednake debljine (ako elimo crte razliitog karaktera
koristimo flomastere razliitih debljina)
transparentno crtae sredstvo, zbog ega se moe bojati jedno preko drugih
razlikujemo flomastere topive u vodi i alkoholne flomastere netopive u vodi
koristimo glatki deblji papir
nakon uporabe obvezno zatvaramo flomastere jer boja u njima hlapi kroz filc kojim se crta

5. Tu (pero, trska, drvce, kist; sepija i lavirani tu)

tuem crtamo na deblem glatkom papir

moemo raditi tehnikom na mokrom pairu tada e se tu razliti u neobine oblike

izvorno su se za crtanje koristila ptija pera (guska, puran, gavran ili labud)
pero se pripremalo zarezivanjem po duini (kako bi dobilo otar vrh), pa uzduno (kako
bi to bolje reagiralo na pritisak)

zbog svoje upljine pero je moglo u sebi drati tintu

danas ee koristimo metalna pera
vrh im ovisi o funkciji: kotir-pera (za crtanje kota) imaju otar vrh, i njih koristimo za rad u
razredu; redis-pera imaju krui za ostavljanje ireg traga; a ato-pera imaju plosnat,
zakoen vrh ime dobivamo vrlo debele ili tanke linije, ovisno o smjeru povlaenja
crte povuene perom su jasne, otre i iste
pero je osjetljivo na rukopis autora, pa u karakteru pera nije povlaenje jednolinih linija
mogue je u nunosti pero jednostavno zalijepiti ljepljivom trakom za neko drvce ili olovku
(umjesto drala)
smjer povlaenja je odozgo nadolje, denjaci s lijeva na desno (u suprotnom sluaju pero
se zabija u papir)

drvcem ili trskom dobivamo vre, krute poteze manje osjetljive na pritisak
drvce se radi od obraene trske: trsku na jednom kraju koso skalpelom zasjeemo, a
iznutra izvadimo sriku
na tanjem dijelu oblikujemo vrak - vrh moe biti iljast ili ravan

lavirani tu je tu razrijeen vodom

prvo tuem i perom crtamo osnovni crte
crta se mekanim kistom za akvarel

sepija (gr.), smea slikarska boja koja se dobiva od sipe