Professional Documents
Culture Documents
stupanj (KV)
PRIRUČNIK ZA PREDAVANJA
KV TEČAJ ZA ZAVARIVAČE
SADRŽAJ :
1. TEHNIČKI MATERIJALI
4. PRIPREME RUBOVA
KERAMIČKOJ PODLOZI
ŠINA
1. TEHNIČKI MATERIJALI
Mehanička svojstva materijala
Skup karakteristika materijalnih tijela, koje uvjetuju njihovo ponašanje u uvjetima
mehaničkog opterećenja.
a) Čvrstoća materijala
• Vlačna čvrstoća
Vlačna čvrstoća je maksimalno naprezanje koje se može postići pri statičkom vlačnom
opterećivanju normirane epruvete.
Ispitivanje vlačne čvrstoće provodi se rastezanjem glatko ispolirane epruvete standardiziranih
dimenzija (kružnog, kvadratnog ili pravokutnog presjeka) do loma.
Vlačnim pokusom ispitujemo : granicu elastičnosti, granicu plastičnosti, čvrstoću (na vlak), istezanje,
kontrakciju i modul elastičnosti materijala
• Tlačna čvrstoća
Tlačna čvrstoća je maksimalno naprezanje koje se može postići pri statičkom tlačnom
opterećivanju normirane epruvete.
Tlačnim pokusom ispitujemo sposobnost materijala za obradu u hladnom ili toplom stanju. Uzorak je
kod metala okruglog presjeka, promjera d0 i visine h0=2d0 .
Uzorak se tlači udarcima čekića ili prešom, prilikom čega se pojavljuje „tlačni stožac“, po kojem se
materijal širi u stranu.
Uzorak se tlači do propisane visine (u hladnom stanju do h0/2, u vrućem stanju do h0/3), odnosno dok
se na boku ne pojave pukotine.
• Naprezanje materijala
• Granica elastičnosti
Granica razvlačenja (elastičnosti) je najniže vlačno naprezanje koje izaziva trajno istezanje
normirane epruvete.
• Prekidna čvrstoća
Prekidna čvrstoća je naprezanje kod kojeg dolazi do loma normirane epruvete.
• Hookov dijagram
Ovu krivulju dobijemo tj. snimamo na stroju za kidanje materijala (tj. kidalici).
Iz dijagrama F, ∆L (Sila, postotno produljenje) se dobije dijagram R,ε (naprezanje-istezanje).
b) Žilavost materijala
c) Istezljivost materijala
a) Čisto željezo
• Struktura
Sirovo željezo je tehnički neupotrebljivo zbog izrazite krhkosti koja je posljedica visokog
masenog udjela ugljika i fosfora.
Ono uvijek sadrži ugljik (C) i neznatne primjese preostale u procesu proizvodnje, a to su stalni
pratioci Mn (mangan) i Si (silicij) te nečistoće P (fosfor) i S (sumpor).
Ugljik koji ima najveći utjecaj na nelegirano tehničko željezo, već u dijelovima postotka ima
snažan utjecaj na svojstva tehničkog željeza .
Talište čistog željeza je 1.534°C. Pri zagrijavanju čistog željeza primjećuju se 3 temperaturne (tzv.
stojne) točke u kojima određeno vrijeme zastaje porast temperature (zbog unutarnjih kristalnih
promjena).
Dok se u delta željezu otapa vrlo malo ugljika, u gama željezu se može otopiti do 2,06% ugljika
(C) pri 1.147°C.
Čisto je željezo pri temperaturi okoline (Fe-alfa) razmjerno vrlo otporno prema koroziji, prilično
mekano (45...55 HB), male je čvrstoće (180...250 N/mm2) i vrlo rastezljivo (40...50%). Zbog male
čvrstoće i skupog dobivanja (postupkom elektrolize) njegova je primjena u tehnici neznatna.
• Mehanička svojstva
b) Čelik
• Struktura
Čelik je metastabilno kristalizirana legura željeza i ugljika (≤ 2%C) , uz prisutne pratioce (Si,Mn) i
nečistoće (P,S,…) i uz eventualni dodatak jednog ili više legirnih elemenata.
• Mehanička svojstva
Kod konstrukcijskih čelika – visoka granica razvlačenja povezana s dovoljnjom plastičnom
deformabilnošću – istezljivošću. Poželjno je da površina ispod dijagrama „sila-produljenje“ bude što
veća radi sigurnosti od pojave krhkog loma.
c) Dijagram stanja
Na intervale temperatura ravnoteža faza (Fe-C dijagram) značajno utječe sadržaj ugljika u čeliku. Na
primjer, austenit je ravnotežna faza čelika s 1 % C u intervalu temperature od oko 800 do oko 1300
°C (ϑjezgreaustenita, 1%C). Međutim, pri grijanju/hlađenju ravnotežne faze se formiraju samo ako su brzine
grijanja/hlađenja manje od brzina faznih transformacija.
α – BCC rešetka
γ – FCC rešetka
δ – BCC rešetka
Fe3C – cementit
Cw – maseni
postotak
ugljika
Few – maseni
postotak
željeza
Fe3Cw – maseni
postotak
cementita
T – talina
F – ferit
A – austenit
P – perlit
L – ledeburit
C – cementit
C'' – sekundarni
cementit
S porastom sadržaja ugljika značajno se mijenja građa metalnog materijala na bazi željeza – ugljik se
u sve većoj mjeri izdvaja iz kristalne rešetke željeza. Čelicima se nazivaju željeza s wC = 0,1 ÷ 2 %
dok se lijevanim željezima nazivaju željeza s wC = 2,5 ÷ 3,7 %.
• Točke prekristalizacije
d) Čelični ljevovi
Taljevina ( lijev ) se ulijeva u kalupe i poprima konačan oblik, čime dobivamo odlijevak koji se
još eventualno dorađuje obradom odvajanjem česticama ( blanjanje, brušenje, bušenje, i sl. ).
Odljevci se prvenstveno primjenjuju kada tehnički nije izvodljivo ili nije ekonomično oblikovanje na
drugi način – npr. kovanjem, obradom odvajanjem čestica iz poluproizvoda, zavarivanjem i sl.
Čelični lijev (ČL) je metastabilno kristalizirana legura koje teorijski sadrže 0…2 % C, a kod nelegiranih
vrsta do 0,5 % C. Čelični lijev je zapravo lijevani čelik koji se podvrgava samo obradi odvajanjem
čestica.
Dijelovi iz čeličnog lijeva znatno su skuplji od onih od sivog ili temper lijeva i to zbog visokih zahtjeva
na čistoću i točnost sastava litine, visokog tališta ( potrebne su posebne peći ), potrebne su naknadne
toplinske obrade, kalupi za lijevanje izraditi od debljih stjenki zbog slabog ispunjavanja kalupa i
visokog toplinskog stezanja ( skupljanja ), što uzrokuje velika zaostala naprezanja i povećava
opasnost od stvaranja pukotina.
KLASIFIKACIJA
- nelegirani ČL
- niskolegirani ČL
Vrste nelegiranog i niskolegiranog ČL klasificiraju se na temelju vlačne čvrstoće i ostalih mehaničkih
svojstava , dok kemijski sastav nije garantiran.
Za legirane vrste ne postoje norme nego samo preporuke proizvođača.
Kod legiranih toplinskom obradom (i legiranjem) se postižu neka posebna svojstva:
- povišena žilavost i vlačna čvrstoća
- mehanička otpornost na povišenim temperaturama ( 300 – 600 oC )
- otpornost na udarno trošenje
- otpornost na opću koroziju
- otpornost na djelovanje agresivnih medija
- vatrootpornost
• Struktura
Čelični lijev se sastoji od Widmannstattenove feritno-perlitne strukture ( 50 %F i 50%P ) koja
daje nisku istezljivost i žilavost. Da bi se dobila mikrostruktura slična čeličnoj, lijev se najčešće
podvrgava toplinoskoj obradi normalizacije, pri čemu dolazi do usitnjenja lijevane mikrostrukture i
izjednačenja veličine zrna.
• Mehanička svojstva
Primjer atesta materijala GS20Mn5N sa izdvojenim mehaničkim svojstvima:
• Čelični otkivci
e) Brodograđevni čelik
Cilj razvoja ovih čelika je postignuće više granice razvlačenja i više vlačne čvrstoće, a time i
višeg dopuštenog naprezanja u radu. Primjenom ovih čelika smanjuju se nosivi nosivi presjeci kod
jednakih opterećenja, tj. smanjuje se masa i volumen konstrukcije, nadalje je zadržan povoljan omjer
Re/Rm tako da u slučaju preopterećenja prije dolazi do plastične deformacije, a ne do loma.
f) Ostali čelici
• Čelik sa povećanim sadržajem mangana
Cr2O3
feritni martenzitni
austenitni dupleks
• Duplex čelici
Struktura je miješana austenitno-feritna ( ≈ 50:50%)
Karakteristike duplex čelika:
- otpornost na opću, napetostnu, pitting koroziju i koroziju u rasporu,
- otpornost prema kavitaciji i eroziji,
- visoka čvrstoća i žilavost,
- povoljna cijena ( ako se uzme u obzir čvrstoća ).
Oznake duplex čelika - SAF 2205, prema DIN-u W.Nr. 1.4462, ASTM S31803.
Karakteristični kemijski sastav :
C Cr Ni Mo Si Mn N
0.02 22.0 5.5 3.0 < 1.0 < 2.0 0.14
Mehanička svojstva:
Rm (N/mm2) Rp02 (N/mm2) Produljenje % PREn
min.680 min. 450 min. 25 34
WRC dijagram
Što je veća debljina materijala to je i brzina odvođenja topline veća , što nepovoljno djeluje na
zavarivanje (predgrijavanje,unos topline)
• Krti lom
Krti lom je stanje u kojem je plastična deformacija jednaka nuli, a granica popuštanja se poklapa
sa čvrstoćom (nema tečenja materijala) – tj. ne može doći do pojave tečenja materijala (lom bez
plastične deformacije).
gdje je:
Q – unos topline ………………..… (kJ/mm)
I – jakost struje zavarivanja ….…. (A)
U – napon el. luka ……………..… (V)
v – brzina zavarivanja …………... (mm/min)
η – koeficijent iskoristivosti el.luka (REL i MAG 0,65-0,85 ; TIG 0,5-0,6 ; EPP 0,85-0,95)
d) Temperatura predgrijavanja
• Glavni faktori izračuna :
- Postotak pojedinog kemijskog elementa (tj. CEKV)
- Debljina materijala koji se zavaruje
- Količina difuzijskog vodika u metalu zavara (ml vodika/100g depozita metala)
- Unos topline Q
- Upetost
• Svrha
Svrha predgrijavanja je izbjegavanje nastanka hladnih pukotina :
- smanjivanje brzine hlađenja – smanjenje količine tvrdih faza
- omogućavanje izlaska difuzijskog vodika (pri višim temp. kristalna rešetka se
širi i omogućuje lakši izlazak vodika)
- smanjuju se zaostala naprezanja (zbog više temp. područja zavara, ∆l)
GUMENE CIJEVI
- induktivno
REL = 20-30%
MAG= 20-40%
TIG = 10-100% ( zav. sa i bez DMZZ)
Potrebno razmotriti intenzitet miješanja kako bi se izbjegle krhke strukture. Uz intenzitet miješanja
važan čimbenik je odgovarajući DMZZ.
U svakom slučaju treba nastojati izbjeći da se nađemo u području martenzitne strukture (izbjeći
zakaljivanje – pukotine).
Ostali problemi su : - korozijska postojanost, - visokotemperaturna stabilnost , - toplinske dilatacije.
Problem se uspješno rješava odabirom odgovarajućeg DMZZ, koji je različitog kem.sastava u odnosu
na oba osnovna materijala (najčešće su prelegirani- često legure na bazi nikla).
Primjer:
• Kad zavarujemo „crno-bijelu“ kombinaciju čelika sa elektrodama za „crni“ čelik – rezultat je
visokolegirani martenzit (krhka struktura) na strani „bijelog“ čelika
• Kad zavarujemo „crno-bijelu“ kombinaciju čelika sa elektrodama za „bijeli“ čelik – rezultat
je visokolegirani martenzit (krhka struktura) na strani „crnog“ čelika
, a sve rezultira pukotinama.
Za gornju kombinaciju su DMZZ dodatno legirani – u klasi 309 ili 309Mo ili 312, te nikl legure kojima
se osigurava duktilnost metala zavara.
• Legure
a) Mjedi – legure bakra s cinkom (>50%Cu i <44%Zn)
b) Posebne mjedi - (54-62%Cu , 7% ostalih elemenata, ostatak Zn)
c) Novo srebro – legure bakra s niklom i cinkom (10-30 %Ni)
d) Kositrene bronce – legure bakra s kositrom (<15 %Sn)
e) Aluminijeve bronce – legure bakra s aluminijem
f) Olovno-kositrene i olovne bronce – legure bakra s kositrom i/ili olovom (<10%Sn i/ili <25%Pb)
g) Berilijeve bronce – legure bakra s berilijem (<2%Be)
h) Legure bakra s niklom (<45%Ni)
Oznaka koluta Vanjski promjer Širina koluta Promer rupe Težina žice
(mm) (mm) (mm) (kg)
D100 100 45 16,5 1,0
D200 200 55 50,5 5
D300 300 103 51,5 15
a) Pune žice
Oznaka postupka MAG (EN 135) – dodatni materijal puna žica, zaštitni plin CO2 ili mješavina.
Standardni promjeri punih žica
∅ (mm) 0,6 0,8 1,0 1,2 1,6 2,0 2,4
U principu razlikuju se PPŽ u obliku zatvorene cjevčice i PPŽ u obliku profiliranjem formirane
cjevčice koja nije potpuno zatvorena. Još postoje PPŽ u obliku traka koje služe prvenstveno za
navarivanje. Žice se izrađuju iz čeličnih traka ili bešavnih cijevi, te se nakon punjenja , valjanjem i
provlačenjem dovode nakonačan promjer.
Troska i
samozaš.
• Rutil, magnezit, željezni oksidi, itd - stvaranje troske
Legirni Stabilizatori • Legirajući elementi - Cr, Ni Mo, ...
elementi elek. luka • Dezoksidanti - Si, Mn, Al
• Cs, K, Ca ili drugi elementi koji imaju nisku energiju
Fe prah Dezoksidanti ionizacije - stabilizatori el.luka
U ovisnosti o tipu žice i materijalu ovisi i profil pogonskih kotača (npr. puna žica – glatki kotači, PPŽ –
„nazubljeni kotači).
Napon električnog luka – utječe na dubinu protaljivanja, širinu i nadvišenje zavara i može se
poistovjetiti sa duljinom luka pa tako većem naponu el.luka odgovara veća duljina luka.
Povećanjem napona uz istu jakost el.struje pri prijenosu metala kratkim lukom povećava se i broj
kratkih spojeva. Učestali kratki spojevi znače kraće održavanje el.luka i hladnije zavarivanje.
Brzina zavarivanja – utječe na dubinu protaljivanja, širinu zavara te na količinu unesene topline.
Optimalna brzina se određuje u skladu sa drugim parametrima zavarivanja.
Promjer žice za zavarivanje – utječe na gustoću struje tako što ista jakost struje i manji promjer
žice daju veću gustoću struje koja uzrokuje veću dubinu provarivanja, uži zavar i veću brzinu
dovođenja žice.
Duljina slobodnog kraja žice – je ona duljina koja se nalazi izvan kontaktne cjevčice pištolja za
zav., a ovisi o udaljenosti kontaktne cjevčice pištolja od mjesta zavarivanja. Povećanjem duljine
slobodnog kraja žice pri konstantnoj brzini dovođenja smanjuje se jakost struje zavarivanja, a
kako ona mora ostati konstantna povećava se brzina dovođenja žice.
Time izravno utječe na produktivnost kroz smanjenje ili povećanje brzine dovođenja žice.
• Rutilne PPŽ
Rutilne PPŽ sadrže više od 50% rutila (TiO2) , koji je vrlo dobar ionizator i stabilizator el.luka.
Kod zavarivanja čelika povišene čvrstoće i legiranih čelika potrebno je koristiti žicu sa 1-2,5% Ni da bi
zavar imao zadovoljavajuću žilavost i pri niskim temperaturama (-20,-40,-50 0C – ovisno o primjeni).
Osnovne karakteristike rutilnih žica:
- lako namještanje parametara zavarivanja
- brzo skrutnjavanje troske koja se lako skida (pogodna za zavarivanje u
prinudnim položajima)
- prijenos metala štrcajućim lukom uz malo prsanje
- zavar ima lijepu i glatku površinu
- stabilan i miran el. luk
- kvalitetno provarivanje korijena (i bez primjene podloge)
• Bazične PPŽ
Bazične PPŽ punjene su najčešće TiO2, CaO, CaF2 . Pri zavarivanju bazičnim PPŽ postiže se
bolja kvaliteta zavarenog spoja nego pri zavarivanju rutilnim PPŽ. Najveći doprinos kvaliteti daje
bazična troska koja iz rastaljenog metala odstranjuje nečistoće i komponente koje štite kupku zavara
od utjecaja atmosfere (sprečavanje nastanka poroznosti).
Osnovne karakteristike bazičnih PPŽ:
- usko područje odabira parametara zavarivanja
- vrlo doba mehanička svojstva zavara
- mala vjerojatnost pojave pukotina i poroznosti
- stabilan el.luk
- prijenos metala u obliku krupnih kapljica
- otežano zavarivanje u prisilnim položajima
- zahtjeva korištenje mješavine plinova
• Samozaštičujuće žice
Većina samozaštičujućih žica ima jezgru bazičnog tipa. Jezgra mora vršiti slijedeće funkcije:
- ionizacija i stabilizacija električnog luka
- zaštitu rastaljenih metalnih kapi i kupke zavara od utjecaja atmosfere
- stvaranje troske za dezoksidaciju i zaštitu rastaljenih kapi metala
- legiranje kupke u procesu zavarivanja (kao obloga kod REL-a)
Komponente jezgre proizvode plin i trosku. Nastali plin (CO2) štiti električni luk i rastaljeni metal od
utjecaja atmosfere, dok troska veže nečistoće iz rastaljenog metala zavara (dobra mehanička
svojstva zavara).
Koeficijent iskorištenja je niži nego kod drugih PPŽ (od 75%-85%).
Obloga elektrode u procesu zavarivanja vrši tri složene funkcije: električnu, fizikalnu i metaluršku.
Funkcije obloge :
• Električna funkcija
– gorenje luka (daje stabilniji el.luk , u oblozi stabilizatori Cs,K,Ca koji imaju nisku
energiju ionizacije) – uspostavljanje i održavanje el.luka
• Fizikalna funkcija
– sile kod prijenosa kapi (olakšava i omogućava zavarivanje u prisilnim
položajima)
– stvaranje zaštitne atmosfere (štiti zavar od štetnih plinova iz zraka)
– troska (štiti rastaljeni metal zavara, smanjuje brzinu hlađenja zavara i zaglađuje
ga – napetost površine i viskozitet)
• Metalurška funkcija
– legiranje (dolegiranje elemenata koji izgaraju u el.luku),
– dezoksidacija (Al, Si,Mn) ,
– vezanje vodika (smanjenje opasnosti od hladnih pukotina),
– rafinacija metala zavara (odstranjivanjem S i P koji isplivavaju u trosku) ,
– smanjenje kr.zrna (Ti,Al – stvaraju puno klica kristalizacije – fino zrno)
– povećanje proizvodnosti (depozit - dodavanje Fe praha)
Jakost struje zavarivanja ovisi o tipu i promjeru elektrode, vrsti spoja, debljini osnovnog
materijala i položaju zavarivanja. Povećanjem dimenzije (promjera) elektrode povećava se i jakost
struje zavarivanja, jer je potrebna veća količina topline za taljenje elktrode. Ako je točka taljenja
obloge elektrode viša, potrebna je veća jakost struje za zavarivanje. Obično se za elektrode
normalnog stupnja iskorištenja uzima jakost struje oko 40 A/mm promjera elektrode.
Visokoučinske elektrode trebaju veću jakost struje nego elektrode normalnog stupnja iskorištenja.
Jakost struje koja će biti potrebna za neku visokoučinsku elektrodu ovisi o količini željeznog praha u
oblozi elektrode. Pri zavarivanju u vertikalnom položaju uzima se 10 do 20 % manja jakost struje
nego pri zavarivanju u horizontalnom položaju.
Pri zavarivanju visokolegiranih čelika također je potrebna manja jakost struje zbog visokog omskog
otpora visokolegiranih čelika. Zbog toga se visokolegirane elektrode lakše pregrijavaju nego
elektrode za zavarivanje nelegiranih i niskolegiranih čelika.
Vrsta stuje ovisi o tipu obloge elektrode. Bazične elektrode najčešće se upotrebljavaju na
istosmjernoj struji i plus (+) polu.
Ostali tipovi elektroda mogu se upotrebljavati na izmjeničnoj i istosmjernj struji. Pogrešno odabrana
vrsta struje ili polaritet dovode do pojave poroznosti u zavaru, povećanog prskanja materijala i manje
stabilnosti električnog luka.
Dužina elektičnog luka je udaljenost jezgre elektrode od osnovnog materijala, a ovisi o vrsti
elektrode.
Kod kiselih i rutilnih elektroda dužina električnog luka je približno jednaka promjeru elektrode. Kod
bazičnih elektroda, visokolegiranih elektroda i elektroda za zavarivanje obojenih metala dužina
električnog luka je nešto manja. Pri prekomjernom povećanju dužine električnog luka zagrijavanje
materijala je slabije, slabija je i zaštita rastaljenog metala, a povećava se gubitak materijala zbog
prskanja. Kratak električni luk dobro zagrijava osnovni materijal i daje dubok uvar.
Brzina zavarivanja ovisi o tehnici rada, vrsti i dimenzijama spoja, vrsti osnovnog materijala i
tipu obloge. Ako se za vrijeme zavarivanja izvode poprečna kretanja elektrode, brzina zavarivanja je
manja. Pri zavarivanju rutilnim i mineralno kiselim elektrodama postižu se veće brzina zavarivanja
nego pri radu bazičnim elektrodama. Zavarivanje visokolegiranih Cr_Ni čelika izvodi se u većim
brzinama zavarivanja, jer se tako manje topline unosi u osnovni materijal.
Nagib elektode utječe na dužinu električnog luka i penetraciju. Ako je elektroda više nagnuta,
dužina električnog luka je veća, što naročito štetno utječe pri radu bazičnim elektrodama. Ako je
elekroda okomitija luk je kraći, snaga luka je veća, pa je veća i penetracija. Pri zavarivanju u prisilnim
položajima, npr. u vertikalnom položaju , nagibom elektrode pridržava se talina i time utječe na oblik
zavara.
Poprečna kretanja elektrode su ona okomito na smjer zavarivanja. Veličina poprečnih
kretanja utječe na širinu zavara i količinu unesene topline u osnovni materijal. Ako su poprečna
kretanja veća, veća je širina zavara i više se topline unosi u osnovni materijal.
Uspostavljanje i prekidanje el. luka - kod uspostavljanja el. luka u završnom krateru prve
kapljice još nedovoljno zaštićenog metala elektrode padaju na hladni metal inače problematičnog
završnog kratera (najčešći problem kod bazičnih elektroda). Zato je osnovno pravilo u izvođenju
nastavaka da se el. luk nikad ne uspostavlja u završnom krateru.
a) Bazične elektrode
Bazične elektrode - daju zavareni spoj dobrih mehaničkih svojstava (posebno izduženje i
žilavost), a zbog manje prisutnosti štetnih plinova i nemetalnih uključaka (sastav troske veže O2, H2, S
i P) , manja je sklonost pukotinama i poroznosti.
Zbog svojih dobrih svojstava koriste se kod zavarivanja zahtjevnih zavarenih konstrukcija.
Bazične el. - „standardne“ (npr. EZ 50B, EZ 60B, EZ 65B, Conarc 49, Conarc 49C)
Bazične el. – visokoučinske (npr. Conarc L150, Conarc V180, Conarc V250)
b) Rutilne elektrode
Rutilne elektrode – se koriste zbog dobrih mehaničkih svojstava zavara (iako slabijih od
bazičnih), stabilnosti električnog luka, mogućnosti korištenja DC i AC struje zavarivanja, lijepog
izgleda zavara, lakog čišćenja troske.
Specijalne elektrode – kao što im naziv kaže koriste se u manjim količinama i u posebnim
(specifičnim) slučajevima kao što su razne reparature (odljevaka, otkivaka, šina, …) i navarivanja
(prelazni slojevi – šine, tvrdi slojevi otporni na trošenje).
3.1 Keramičke podloge (svojstva) - podloga se izrađuje iz keramike jer je to netaljiv materijal
sa zanemarivom toplinskom dilatacijom.
Feature Dimension
0 0 0
Koristi se za X, K pripremu. Dostupni kutevi 30 , 60 , 90 .
Uz gore navedeno zaštitni plin npr. mješavina (Ar/CO2) djeluje pozitivno na mehanička svojstva
zavara (tj. poboljšava ih) u usporedbi sa zaštitom samo npr.CO2.
Isto tako mješavina plinova povoljno utiče na smanjenje površinske napetosti taline, što smanjuje
gubitke rasprskavanjem.
Slika – prikaz utjecaja promjene plina (sastav u mješavini) na oblik zavara i penetraciju.
Ar+CO2
4. PRIPREME RUBOVA
• Vrste
„Uski“ žlijeb
„U“-priprema
f) Temperatura predgrijavanja
g) Upetost konstrukcije
9.2 Tehnika rada i parametri kod izvođenja kutnog „T“ spoja u vertikalnom položaju (PF)
• Unos topline
Općenito vrijedi – što je veći unos topline to su deformacije veće.
Procesi koji daju mali unos topline daju i manje deformacije. Deformacije se pojavljuju kada unesena
toplina izazove toplinsku dilataciju koja je veća od veličine elastičnog produljenja
• Debljina lima
Što je lim tanji to je podložniji deformacijama.
• Vrsta čelika
• Ukrućenje
Pomoću raznih ukrućenja moguće je spriječiti ili smanjiti pojavu deformacije. Osnovni uvjet je da
ukrućenja budu „jača“ od sila koje djeluju kod pojave deformacija.
a) Pukotine
• Tople pukotine
Tople pukotine kod zavarivanja nastaju na visokim temperaturama tijekom hlađenja
taline do čvrstog stanja. Prostiru se po granicama zrna materijala, najčešće po dužini u sredini
zavara, ali moguće su i u zoni utjecaja topline.
Glavni uzrok nastajanja toplih pukotina je gubitak sposobnosti metala zavara da izdrži
naprezanja nastala skupljanjem u posljednjoj fazi skrućivanja kod visokih temperatura.
Pojava toplih pukotina je posebno povezana sa nečistoćama u materijalu.
• Hladne pukotine
Hladne pukotine nastaju nakon izvršenog zavarivanja na temperaturi nižoj od 300°C.
One se mogu nekad pojaviti i više sati poslije zavarivanja. Pojavljuju se uglavnom kod
zavarivanja čelika povišene i visoke čvrstoće. Mogu biti položene uzdužno i poprečno na
zavar ili na prijelazu u osnovni materijal. Također, mogu biti vidljive (na površini zavarenog
spoja), ali i nevidljive u zavarenom spoju. Po veličini su – od mikropukotina za oko kao i za
mnoge o nerazornih ispitivanja, nevidljive – do makropukotina koje su vidljive ili se nekom od
metoda lako otkrivaju.
Glavni uzročnici nastajanja hladnih pukotina su:
- prisustvo vodika u zavaru
- struktura zavarenog spoja
- djelovanje naprezanja
Pojednostavljeno se mehanizam nastajanja hladnih pukotina može prikazati: vodik koji je difundirao u
talinu zavara kod visokih temperatura nalazi se u atomarnom stanju. Pri hlađenju vodik prelazi u
molekularno stanje i smješta se u materijalu na mjestima sitnih pogrešaka, pri čemu nastaju vrlo
visoki tlakovi koji dovode do pukotina. Vodik dolazi u zavar razlaganjem vlage (u oblozi elektrode ili
praška ili u zaštitnom plinu) na visokim temperaturama, te iz drugih nečistoća kao hrđa, okujina,
masnoća, vlaga, koje se nalaze na površini mjesta zavarivanja.
b) Poroznosti
Porozitet u metalu zavara su mjesta ispunjena stlačenim plinom. Različitih su veličina, od vrlo
sitnih, okom nevidljivih , pa do veličina nekoliko milimetara. Poroznosti nastaju zbog toga jer metal
zavara u rastaljenom stanju može upiti znatne količine plinova. Vodik i dušik se upija izravno, a kisik u
spoju sa ugljikom. Ohlađivanjem taline plinovi naglo izranjaju i metala u obliku mjehurića. Ako je
brzina izlučivanja plinova manja od brzine skručivanja metala, plinovi ostaju zarobljeni u zavaru.
e) Pogreške oblika
Pogreškom oblika zavara smatra se svako odstupanje od zadanog oblika zavara. Pogreške
oblika zavara nisu samo estetske prirode već je njihov utjecaj u smanjenju nosivosti zavarenog spoja
vrlo značajan, naročito kod dinamički opterećenih konstrukcija.
a) Procedure uklanjanja
- posebnu pozornost valja obratiti MIG / MAG zavarivanju, jer su tu najčešće pogreške
naljepljivanja
- zavarivanje MIG / MAG postupkom kratkim lukom (male jakosti struje) debljih materijala treba
isključiti
- kod zavarivanja većim jakostima struje u vodoravnom položaju, posebnu pozornost valja
obratiti brzini zavarivanja, tako da talina ne «bježi» ispred električnog luka, naročito u uskom
žlijebu
- kod zavarivanja debelih materijala i debelih kutnih zavara bolje je, i od naljepljivanja sigurnije,
višeslojno zavarivanje, vezanim slojevima. To se odnosi na sve postupke zavarivanja.