Onome koji se digne iz groba

Dugo je hljeb u ustima gorak.

On tiho hoda izmeðu ljudi,
I nesiguran sad mu je korak.
Nerado njega sretaju ljudi.
A koji ga, ruku mu sti æuæi, bodre
Potajno tra e na njegovu licu
Peèate smrti sablasno modre.
Skido e s njega mrtvaèko platno.
Al ne i s lice blijedoga sjenu.
Bezdanu tugu on u sebi nosi
I svoju smrt nedovr enu.