Prebrojivost skupa racionalnih brojeva

i konstrukcija zmijaste funkcije

Ivan Mihalj 1 , Zagreb

Intuitivno je jasno da je skup prirodnih brojeva N = f1; 2; 3; : : :g na neki način

najmanji medu skupovima s beskonačno mnogo elemenata. Broj njegovih elemenata
zove se alef nula (@0 ) . Racionalni brojevi čine beskonačan skup, i on sadrži prirodne
brojeve kao pravi podskup. Kao što već znate, racionalne brojeve definiramo u obliku
razlomaka , pri čemu je a 2 Z, b 2 N.
a
b
Zanima nas koliko je skup racionalnih brojeva velik u smislu broja elemenata.
U tome će nam pomoći pojam bijekcije medu skupovima. Za funkciju f : A ! B
kažemo da je bijekcija ako ima ova dva svojstva:
1. različitim elementima iz A pridruženi su različiti elementi iz B (injektivnost
funkcije f ),
2. za svaki element b iz skupa B postoji neki element a iz A koji se u njega
preslika, tj. vrijedi b = f (a) (surjektivnost funkcije f ).
Pretpostavimo da su skupovi A i B konačni. Ako postoji bijekcija f : A ! B,
jasno je da skupovi A i B imaju isti broj elemenata. Tu činjenicu proširujemo kao
definiciju i na beskonačne skupove. Za dva beskonačna skupa A i B kažemo da
imaju isti broj elemenata ako postoji bijekcija iz A u B.
Za neki beskonačni skup A kažemo da je prebrojiv ako postoji bijekcija izmedu
tog skupa i skupa prirodnih brojeva N.
Skup racionalnih brojeva Q je svakako beskonačan, a mi želimo pokazati nešto
doista nevjerojatno. Naime, da postoji bijekcija iz Q u N! To će značiti da i skup
Q ima @0 elemenata, tj. da je prebrojiv. Primijetite da je N pravi podskup od Q,
a ipak postoji bijekcija iz N u Q. Naime, ako je B konačan skup i A njegov pravi
podskup, onda očevidno ne postoji bijekcija iz A u B jer nemaju isti broj elemenata.
Kada se govori o prebrojivosti skupa racionalnih brojeva postoji mnogo poznatih
načina koji daju odgovor na ovo pitanje, no ovdje ćemo prikazati samo jedan od njih.
Pogledajmo skup A svih pozitivnih razlomaka:

1 Autor je student Fakulteta elektrotehnike i računarstva, e-mail: ivan.mihalj@fer.hr

Matematičko-fizički list, LIV 3 (2003. – 2004.) 1

 Primijetimo da su u skupu A sadržani doista svi racionalni brojevi, ali se prikaz
nekih od njih ponavlja. Npr. 11 , 22 , 33 itd. U skupu A razlikovat ćemo sve elemente,
tj. i one koji prikazuju iste racionalne brojeve. Konstruirat ćemo bijekciju iz skupa
N u A, čime će biti pokazano da je A prebrojiv, tj. može se poredati u slijed:
fq1; q2; q3; : : :g .
Ako je općenito A = fq1; q2; q3; : : :g prebrojiv skup, i B njegov beskonačan
podskup, onda je lako vidjeti da je i B prebrojiv. Doista, neka je b 1 element s
najmanjim indeksom u B, zatim b2 element sa sljedećim indeksom, itd. Time smo
sve elemente u B poredali u beskonačan slijed, pa je B prebrojiv.
Vratimo se na naš gornji skup A i pogledajmo njegov podskup B koji se sastoji
od pozitivnih racionalnih brojeva s relativno prostim (tj. neskrativim) brojnikom i
nazivnikom. Taj podskup B je upravo skup svih pozitivnih racionalnih brojeva (bez
ponavljanja), i on će, kao što smo vidjeli, biti prebrojiv, ako dokažemo da je A
prebrojiv. Dakle, preostaje nam samo naći nekakvu funkciju koja svakom prirodnom
broju pridruži jedan broj iz skupa A. Napravit ćemo to na sljedeći način.
Konstruirajmo zmijoliku krivulju koja će pokriti gornji lijevi kut i to na sljedeći
način:

Tablica A.
Vidimo da je način na koji zmijica pokušava pokriti gornji lijevi kut (a u
beskonačnosti i cijeli skup) sljedeći: započinje od prvog elementa, zatim ide jednom
u desno, onda dolje-lijevo koliko može, pa dolje, gore-desno koliko može, desno i
opet dolje-lijevo koliko može itd: : :
Pošto zmijica (koja predstavlja prebrojavanje skupa A ) u beskonačnosti pokrije
cijeli skup A, time smo pronašli funkciju koja predstavlja bijekciju iz skupa prirodnih
brojeva N u skup A, i to tako da prirodnom broju 1 pridruži prvi razlomak od
kojeg je krenula, broju 2 pridruži drugi razlomak na kojeg je sljedećeg došla, broju
3 sljedeći razlomak na kojeg naide itd. Time smo dokazali prebrojivost skupa A, a
onda i prebrojivost skupa svih pozitivnih racionalnih brojeva.
Istina je da smo ovu funkciju opisali čisto teorijski, bez pravog uvida u njezinu
točnu konstrukciju. Medutim, to nam nije niti trebalo za dokazivanje prebrojivosti
racionalnih brojeva, jer je samo trebalo pokazati postojanje te funkcije a ne i samu
njezinu konstrukciju. No, uistinu bi bilo zanimljivo konstruirati tu funkciju, pa ćemo
to i učiniti!
Dakle tražimo funkciju z (n) koja nam za svaki prirodni broj n daje vrijednost
n-tog razlomka koji je po redu pokrila zmijolika krivulja.
Ukoliko promatramo skup A kao skup razlomaka koji su odredeni svojim retkom
i stupcem, onda vidimo da je razlomak na poziciji y -tog retka i x -tog stupca u
y y (n)
tablici A zapravo razlomak , odnosno z (n) = .
x x (n)

2 Matematičko-fizički list, LIV 3 (2003. – 2004.)

 Pokušajmo izračunati najprije y (n) , a onda x (n) .

Računanje y (n)

Prvo ćemo nacrtati graf funkcije y (n) i povezati točke.

Sada taj graf podijelimo u grupe tako da svaka od njih sadrži jedan “trokut”:

Nakon toga nadimo formule za maksimum svake grupe maks(g) pri čemu je g
redni broj grupe (pritom ćemo koristiti svugdje indeks y , a kasnije x kada ćemo
rješavati isti problem za x (n) , da ne bi došlo do zabune)
Vidimo iz grafa da je taj maksimum:
maksy (gy ) = 2gy + 1:
Nakon toga nadimo duljinu svake grupe, a opet iz grafa vidimo da je to:
duljinay (gy ) = 2(maksy (gy ) ; 1) = 4gy :
Osim toga nadimo donju granicu m(g) svake grupe, tj. m(g) je jednak najmanjem
broju iz g-te grupe. Vidimo opet iz grafa da je to:
my (gy ) = my (gy ; 1) + duljinay (gy ; 1) + 1:
Primijetimo da se tu radi o običnoj sumi niza s dodatkom konstante
X
gy  gy 
 X
my (gy ) = duljinay (i ; 1) + 1 +C = 4 ; 3gy + C ;

i=1 i=1
my (gy ) = 2gy (gy + 1) ; 3gy + C;
a tu konstatnu odredimo iz poznatih podataka: m y (1) = 2 = ) C = 1.

Matematičko-fizički list, LIV 3 (2003. – 2004.) 3

 Na kraju dobivamo formulu: m y (gy ) = 2g2y ; gy + 1.
Nakon toga, zanima nas u koju grupu pripada neki n. Primijetimo da ukoliko
izjednačimo m(g) i n i izrazimo g preko n, dobijemo sljedeću formulu:
p
1 8n ; 7
n 2
= 2gy ; gy + 1 =) gy 1 2 = :

p
;
4
8n ; 7
1+
U obzir dolazi samo rješenje gy = .
4
Sada ćemo, ukoliko unosimo n-ove u tu formulu, vidjeti da za svaki n formula
daje broj grupe uvećan za neki pozitivan broj strogo manji od jedan, a ako hoćemo
maknuti te decimale moramo primijeniti najveće cijelo:
 p 
1+ 8n ; 7
g(n)y =
4
i tako dobijemo formulu koja za svaki n kaže u kojoj grupi se on nalazi.
Primijetimo da uz informaciju g(n) možemo točno locirati u kojem se trokutiću
nalazi pojedini n. Sada nam samo treba formula za vrijednost y (n) unutar pojedinog
trokutića a to ćemo napraviti tako da prvo pogledamo opći slučaj trokutića.

Naime trebali bi naći jednadžbu b = f (a) te funkcije. Odmah se vidi da je:

b = MAX ; ja ; MAX + 1j .
Kad ovo znamo jednostavno stavimo:
b = y (n);
a = n ; my (gy ) = n ; 2g2y + gy ;1 ;

MAX = maksy (gy ) = 2gy + 1:

Budući da je b = MAX ; ja ; MAX + 1j , uvrštavanjem u formulu dobivamo
y (n) = 2gy + 1 ; jn ; 2g2y + gy ; 1 ; 2gy ; 1 + 1j;
y (n) = 2gy + 1 ; jn ; 2g2y ; gy ; 1j;
 p 
1+8n ; 7
pri čemu je gy = .
4
Sličan postupak se provodi i za x (n) .

4 Matematičko-fizički list, LIV 3 (2003. – 2004.)

 Računanje x (n)

Prvo nacrtamo graf (i odmah označimo grupe):

Onda izračunamo maksimum svake grupe, duljinu svake grupe i donju granicu
svake od njih:
maksx (gx ) = 2gx ;
duljinax (gx ) = 2(maksx (gx ) ; 1) = 4gx ; 2;
mx (gx ) = mx (gx ; 1) + duljinax (gx ; 1) + 1;
X
gx   X
gx 
mx (gx ) = duljinax (i ; 1) + 1 +C = 4 i ; 5gx + C
;

i=1 i=1
mx (gx ) = 2g2x ; 3gx + C ;

mx (1) = 1 =) C = 2 ;

mx (gx ) = 2g2x ; 3gx + 2 :

Nakon toga izračunamo g(n) po prije opisanom postupku:

p
3 8n ; 7
2g2x; 3gx + 2 = n =) gx = ;

p
1; 2
4
 
3 + 8n ; 7
g(n) = x :
4
Na kraju se na isti način izračuna x (n) :
b = x (n);
a = n ; mx (gx ) = n ; 2g2x + 3gx ;2 ;

MAX = maksx (gx ) = 2gx ;

a pošto je
b = MAX ; ja ; MAX + 1j;
x (n) = 2gx ; jn ; 2g2x + gx ; 1j
p
;
 
3+ 8n ; 7
pri čemu je gx = .
4

Matematičko-fizički list, LIV 3 (2003. – 2004.) 5

 Sada kad smo izračunali x (n) ostaje samo podijeliti y (n) s x (n) i tako ćemo
dobiti z (n) . Sada možemo npr. vidjeti koji je mulijunti razlomak u slijedu.
Izračunajmo par članova tog niza:
n = 3;
 p 
1+ 8
3;7
gy = = 1;
4
y (3) = 2gy + 1 ; jn ; 2g2y ; gy ; 1j = 2 + 1 ; j3 ; 2 ; 1 ; 1j = 2;
 p 
3+ 8
3;7
gx = = 1;
4
x (3) = 2gx ; jn ; 2g2x + gx ; 1j = 2 ; j3 ; 2 + 1 ; 1j = 1;
y (3) 2
z (3) = = :
x (3) 1

 p
Na slici vidimo da to odgovara istini. Probajmo za n = 10:

1 + 8
10 ; 7
gy = = 2;
4
y (10) = 2gy + 1 ; jn ; 2g2y ; gy ; 1j = 4 + 1 ; j10 ; 8 ; 2 ; 1j = 4;
 p 
3+ 8
10 ; 7
gx = = 2;
4
x (10) = 2gx ; jn ; 2g2x + gx ; 1j = 4 ; j10 ; 8 + 2 ; 1j = 1;
y (10) 4
z (10) = = :
x (10) 1
To opet odgovara istini ukoliko pogledamo sliku.
 p
Za kraj pogledajmo n = 1 000 000:

1 + 8
1 000 000 ; 7
gy = = 707;
4
y (1 000 000) = 2g y + 1 ; jn ; 2g2y ; gy; 1j
 p= 1 414 + 1 ; j1 000 000 ; 999 698 ; 707 ; 1j = 1 009 ;

3 + 8
1 000 000 ; 7
gx = = 707 ;
4
x (1 000 000) = 2g x ; jn ; 2g2x + gx ; 1j
= 1 414 ; j1 000 000 ; 999 698 + 707 ; 1j = 406;
y (1 000 000) 1 009
z (1 000 000) = = :
x (1 000 000) 406

???

Veliku pomoć pri pisanju ovog članka dao mi je profesor Darko ˇZubrinić s Fakulteta
elektrotehnike i računarstva.

6 Matematičko-fizički list, LIV 3 (2003. – 2004.)