You are on page 1of 199

s1 o Norman Mailer Dvorac u umi S engleskoga preveo Sa a Starièin VUKOVIÆ & RUNJIÆ ZAGREB 2008.

Mojim unucima Valentini Colodro, Alejandru Colodrou, Antoniji Colodro, Isabelli Moscben, Cbris tini Marie Nastasi, Callanu Maileru, Theodoreu Maileru, Natashi Lancaster, Matti euu Jamesu Maileru, Cjrusu Forceu Maileru, praneæakinji Eden River Alson kao i kumèadi Dominique Malaqua is, Kittredge Fisher, Clayu Fisheru, Sebastianu Rosthalu te Julianu Rosthalu. i CT7 .-Vukoviæ & Runjiæ 10090 Zagreb, Dudovec 32 a www.dzepna.com Urednica Milana Vukoviæ Runjiæ Lektura Mirjana Paiæ Juriniæ Korektura Ana Runjiæ Dizajn Bo ris Runjiæ Tisak i uvez Grafièki zavod Hrvatske The Castle in the Forest © 2007, Norman Mailer Ali rights reserved Prijevod © Sa a Sta nèin, 2008. Sva prava pridr ana Dvorac u umi je knji evno djelo koje se temelji na povijesnim dogaðajima. Nekoliko im ena i dogaðaja plod su autorove ma te ili se koriste u izmi ljenom kontekstu, pa je u tim sluèajevima svaka sliènost sa stvarnim dogaðajima, mjestima ili osobama, ivim i mrt vim, posve sluèajna. isbn 978-953-286-023-8 CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po d brojem 683026 Sadr aj knjiga prva U potrazi za Hitlerovim djedom knjiga druga Adolfov otac 23 knjiga treæa Adolfova majka 51 knjiga èetvrta Obavje tajac 67 knjiga peta Obitelj 79 knjiga esta Gazdinstvo 107 knjiga sedma Der Alte i pèele 141 knjiga osma Krunidba Nikole II. 187 knjiga deveta Alois mladi ¦ z27 knjiga deseta Po tovanje i strah 277 knjiga jedanaesta Opat i kovaè 291 knjiga dvanaesta Edmund, Alois i Adolf 3 knjiga trinaesta Alois i Adolf 345 knjiga èetrnaesta Adolf i Klara 371 epilog Dvorac u umi 391 zahvala 397 bibliografija 399 KNJIGA PRVA U potrazi za Hitlerovim djedom

I. Mo ete me zvati D. T. To je skraæeno od Dieter, to je njemaèko ime, a D. T. æe dostajati, sad kad ivim u Americi, zemlji neobiènoj. Ukoliko strpljenje stavljam na ku nju, èinim to stoga to mi protok vremena ovdje ne znaèi ni ta, a takvo vam stanje potièe buntovni tvo. Pi em li ovu knjigu ba zbog toga? Ja i moji prija nji suradnici prisegnuli smo d a takvo to neæemo nikad poduzimati. Bio sam, naposljetku, èlan obavje tajne skupine bez premca. Vodila se kao SS, Posebni odjel IV-2a, a izravno nas je nadgledao Heinr ich Himmler. Tog se èovjeka danas smatra èudovi tem, a ja se u njegovu obranu ne bih u pu tao - ispostavilo se kako je uistinu bio poprilièno èudovi te. A opet, Himmler je ipa k bio i originalan mislilac, a upravo je jedna od njegovih teza potaknula moje k nji evne namjere, koje, budite sigurni, nisu rutinske prirode. z. Himmler se na oj elitnoj skupini obraæao u maloj predavaonici oblo enoj tamnom orahovi nom, u kojoj nije bilo vi e od dvadeset sjedala, naguranih prema naprijed, u èetiri reda po pet stolica. No, takvim se opisima ovdje neæu baviti. Vi e me zanima izno enje Himmlerovih neuobièajenih ideja. Mo da me ba to potaknulo da zapoènem ovo knji evno sjeæa je, koje æe se sigurno pokazati uznemirujuæim. Znam kako æu zaploviti nemirnim morem, jer moram naglavce okrenuti mnoge uvrije ene predod be. Kad se toga sjetim, u glavi mi bukne kakofonija. Kao obavje tajci, svoja otkriæa èesto nastojimo iskriviti. La ljivo st je, naposljetku, svojevrsno umijeæe, no u ovom æu se pothvatu te vje tine morati od reæi. IZ Norman Mailer Dosta! Dopustite da vam predstavim Heinricha Himmlera. Znaj, èitatelju, kako to neæe biti ugodno. Taj je èovjek, kojeg su iza leda zvali Heini, do 1938. godine postao jedan od èetvorice uistinu va nih njemaèkih voda. Pa ipak mu je najdra i i najskrovitij i intelektualni pothvat bilo prouèavanje rodoskvrnuæa. Prevladavalo je u na im istra iva njima na najvi oj razini, a ono to bismo otkrili, nije se iznosilo izvan na ih zatvor enih sastanaka. Rodoskvrnuæa je, kako je Heini nauèavao, u najsiroma nijim slojevima s vih zemalja oduvijek bilo napretek. Èak mu se i na e, njemaèko selja tvo, uvelike odaval o, jo u devetnaestom stoljeæu. "Naravno, nitko u uèenim krugovima o tome ne eli govori ti", znao je primijetiti. "Naposljetku, tu se ne mo e ni ta. Tko bi se zamarao ustan ovljavati da je neki bijednik uistinu plod rodoskvrnuæa? A ne, vladajuæi slojevi sva ke civilizirane zemlje nastoje takve stvari pomesti pod tepih." Odnosno, svi visoko pozicionirani dr avni du nosnici svijeta, osim na eg Heinricha Him mlera. Iza njegovih su nesretnih naoèala sazrijevale krajnje neobiène zamisli. Moram ponoviti da je za èovjeka tako ne-izra ajnog lica i nimalo istaknute brade, svakako pokazivao izludujuæu mje avinu briljantnosti i gluposti. Primjerice, isticao je kak o se smatra poganinom. Ljudskom je rodu predviðao lijepu buduænost, jednom kad svije tom zavladaju pogani. Du a svakog èovjeka obogatit æe se dotad neprihvatljivim zadovol jstvima. No, nitko od nas nije mogao zamisliti orgiju u kojoj bi putena strast d osegla takve razmjere, a da bi se neka ena po eljela baciti u klupko rastopljenog m esa s Heinrichom Him-mlerom. Èak ni u najnaprednijem moguæem duhu! To je bilo stoga t o ste ga uvijek mogli zamisliti s tim licem u kutu kolske zabave, visokog, mr avog, nepopularnog i tjelesno nerazvijenog mladiæa, pogleda punog neodobravanja. Veæ je t ad imao malen podbradak. Stajao je, spreman èekati u zapeæku, dok su drugi plesali. A ipak su ga s vremenom stale opsjedati stvari koje se drugi nisu usuðivali izreæi n a glas ( to je, moram priznati, obièno prvi korak k novim idejama). Pomno je prouèavao problem mentalne zaostalosti. Za to? Stoga to je bio prista a teorije kako su ono na jbolje i najgore za to su ljudi sposobni, bliski susjedi. Zbog toga je bio sprema n pretpostaviti kako bi djeca koja obeæavaju, ako ih se otkrije u bezliènim obitelji ma niskog roda, mogla biti "rodoskvrnci". Na njemaèkom bi se to reklo, prema iskaz u koji je sam skovao, lnzestuarier. Nije mu se sviðao èe æi naziv takve sramote, Blutsch ande (krvni skandal), ili Dvorac u umi i3 kako se to ponekad pristojno veli u boljim krugovima, Dramatik des Blutes (drama krvi). Nitko se u na im redovima nije smatrao dovoljno upuæenim da bi rekao kako teorija ne stoji. Himmler je veæ u ranim danima SS-a shvatio da nam je jedna od najpreèih potr

eba stvoriti iznimne istra ivaèke skupine. Pripala nam je du nost istra ivati krajnosti. Himmlerovim rijeèima, zdravlje nacionalsocijalizma ovisilo je ba o tim letzte Frag en (krajnjim pitanjima). Mi smo trebali istra ivati probleme kojima se ostali naro di nisu usuðivali ni pribli iti. Na vrhu liste bilo je rodoskvr-nuæe. Njemaèki se um mor ao ponovno nametnuti kao vodeæi izvor nadahnuæa u znanstvenom svijetu. Za uzvrat - b ila je neizreèena veza koju je uspostavio - Heinrich Himmler bi za svoj dubokoumni napad na probleme koji potjeèu iz poljoprivrednog miljea dobio veliko priznanje. Znao bi isticati svoju temeljnu premisu: ne mo e se prouèavati poljoprivredu, ako pr ije toga ne shvatimo seljaka. A razumijevanje tog prizemnog èovjeka poèinje raspravo m o rodoskvrnuæu. Ovdje bi, jamèim vam, podigao ruku sitnom, gotovo neznatnom gestom kakvom se slu io Hitler - kapricioznim trzajem iz zgloba. Heinrich je time elio reæi: "Sad dolazi gl avno jelo. A s njim i prilog!" Krenuo bi veliki orator. "Da", kazao bi, "rodoskv rnuæe! To je jako dobro obja njenje za pobo nost starih seljaka. Akutni strah od grije ha mora se pokazati u jednom od dva ekstrema: potpunoj odanosti vjerskim naèelima. Ili u nihilizmu. Iz studentskih se dana sjeæam kako je marksist Friedrich Engels napisao: 'Kad je Katolièka crkva shvatila da se preljub ne mo e sprijeèiti, iskljuèila j e moguænost razvoda.' Briljantna opservacija, èak i ako potjeèe od krivog izvora. Isto se mo e reæi i za krvni skandal. Ni njega se ne da sprijeèiti. Seljak stoga nastoji b iti predani vjernik." Klimnuo bi glavom. Onda ponovno, kao da su potrebna najman je dva dobra potiska glavom ne bi li nas uvjerio kako je stvari sagledao objekti vno. Koliko bi èesto, upitao bi, prosjeèni seljak iz pro log stoljeæa mogao izbjeæi takva isku e ja krvi? Naposljetku, nije to ba bilo lako. Seljaci obièno nisu, mora se reæi, naroèito privlaèni. Crte lica poru njele su im od te kog rada. Uz to, smrdjeli su na zemlju i staju. Vonj im je ovisio o ljetnim temperaturama koje bi vladale. Ne bi li u tak vim uvjetima niski nagoni pokrenuli zabranjene sklonosti? Kad se uzme u obzir sk roman dru tveni ivot, kako da steknu sposobnost izbjegavanja sparivanja s bratom il i sestrom, ocem ili kæeri? 14 Norman Mailer Nije se upu tao u opise kolopleta torza i udova koji je tvorilo troje ili èetvero dj ece zajedno poleglih u krevetu, niti u nezgrapni na-turalizam najugodnijeg od sv ih poslova - uspuhanog, groznièavog, mesnatog trka uz brdo tjelesne radosti - no i zjavio je: "Priliènom se broju pripadnika poljoprivrednog sektora, hoæe -neæe , uèini kako e rodoskvrnuæe prihvatljiv odabir. Kome æe se, naposljetku, èasne i od rada ogrubjele crte oca ili brata najlak e uèiniti privlaènim? Sestri, naravno! Ili kæeri. Cesto su one i jedine koje na to tako gledaju. Otac, kojih ih je stvorio, ostaje u ari tu pozor nosti." Himmleru se jedno mora priznati. Teorije je u glavi razvijao vi e od dvadeset godi na. Veliki Schopenhauerov prista a, znao bi istaknuti i rijeè koja je 1938. godine j o bila razmjerno nova - gene. A ti su geni, govorio bi, biolo ko utjelovljenje Scho penhauerovog pojma Volje. Oni su toj tajanstvenoj Volji osnovni sastojci. "Pozna to nam je", rekao bi, "da se instinkti prenose s nara taja na nara taj. Za to je tako? Mislim da je to stoga to je Volji priroðeno ostati vjernom svom podrijetlu. Ja to èa k nazivam Vizijom, da, gospodo, silom koja se nalazi u sr i na eg ljudskog postojanj a. Tom se Vizijom razlikujemo od ivotinja. Od samog poèetka na eg ivota na Zemlji, lju di se nastoje uzdiæi do nepreglednih visina koje ih oèekuju." "Naravno, na putu do takvog velikog cilja ima i prepreka. Na i najbolji geni moraj u biti u stanju nadvladati oskudicu, poni enja i ivotne tragedije, dok se prenose s oca na sina, iz nara taja u nara taj. Veliki su voðe, rekao bih, rijetko proizvod tek jednog oca i majke. Prije æe biti da se taj rijetki voda uspio probiti kroz ogran ièenja koja su sputavala deset frustriranih nara taja, koji tijekom svojih ivota Vizi ju nisu mogli izraziti, ali su je prenosili svojim genima." "Ne treba ni spominjati da sam do tih ideja stigao razmi ljajuæi o ivotu Adolfa Hitle ra. Njegov nam je junaèki uspon odjeknuo u srcu. Buduæi da mu, kao to znamo, skromni seljaèki rodoslov se e daleko u pro lost, njegov ivot predstavlja nadljudsko dostignuæe. Pred tim nas mora obuzeti potpuno divljenje." Kao obavje tajci, smije ili smo se u sebi. Odslu ali smo tiradu. Sad se Heinrich sprem ao prijeæi na neuljep anu bit. "Pravo je pitanje", kazao bi, "kako se briljantni kar

najveæa je opsesija i dalje Hitler. nego æe postati i njen krunski dokaz. pa k limnuo glavom.ruka se opet podig la ." Zastao bi. brojk e se pribli avaju zapanjujuæim razmjerima kakve nalazimo u astronomiji. mene muèi posve drugaèiji problem. Godine 1938.akter Vizije brani od razvodnjivanja mije anjem? Ono je u procesu tzv." Stajao je pred nama. "razumno govoreæi. Jedan od njih se mora uspeti sve do jaja ca enke. Sama je bit mu kog sj emena spremnost da se podvrgne takvoj rtvi. Mo e ispasti kako je usklaðenost pri spaj anju bila dovoljna da bi do lo do prokreacije. A to èovjeku mo e vi e pomraèit i raspolo enje od pitanja na koje neæe dobiti odgovor? Èak i danas. ivim u uvjerenju kako Adolfa mogu razumjeti. odgovor io bih. Da posudim amerièki izraz. Moramo priznati da plodovi rodoskvr nuæa u djetinjstvu obièno pobolijevaju i rano umiru. Poznajem g a od glave do pete. kao to æe takva spremnost u ratu nosi ti vojnike dok æe juri ati uzbrdo. Nestabi lnost je stoga èest proizvod rodoskvrnuæa. No. naðite jednog k oji je zadovoljan odgovorom do kojeg je do ao. Moram ponoviti. Jesmo li bili u stanju osjetiti njegovo uzbuðenje? "Uskoro s e".moramo u obzir uzeti i vjerojatnost. Sjetite se vi emilijunskih spermija. Pregr t je anomalija. njihov mi grubi smisao za vulgarno omoguæava reæi: "Da. "Zdravi spermij mora biti spreman rtvovati se. Takve obiteljske intimnosti obièno izbace na svijet mu ke i enske potomke smanjene kakvoæe. "Pa ipak". Kod rodoskvrnaca neæe dolaziti sa mo do osna ivanja kvalitetnih sklonosti. Ne!" . bit æe ne samo svijetao primjer da hipoteza stoj i. kazao bi Heinrich. Iz prikrajka vreba idiotizam. ili napadati neosvojivu kosu. normalnog r azmno avanja samo po sebi razumljivo. Prete ito se pojavljuje neusklaðenost. rekao bi. Ako nije bio ni i z jednog niti iz drugog. ako je na Fiihrer istinski plod rodoskvrnuæa." Tako je govorio Heinrich Himmler. Hoæe li enkini geni odgovarati stanici spermato zoida koji se uspio do nje probiti? Ili æe se otkriti kako su geni dvaju odvojenih elemenata neuskladivi? Hoæe li se pona ati poput nezadovoljnog mu a i ene? Da. mora biti posljedica sparivanja iznimno sliènih genetskih sastojaka. 3Spreman sam progovoriti o opsjednutosti Adolfom Hitlerom. No. dovoljno sna nih da od njih skrene s uma ili mu potaknu preranu smrt. èak i prikaza tjelesne èudovi nosti. "nameæe sljedeæe pitanje. Osobno nisam na toj ku nji.Nadèovjeka ."Recimo da je bli e jedna na milijun milijuna. spopada me tjeskoba koja se mo e usporediti s . gospodo. kad govorimo o ljudskoj udnji za stvaranjem èovjeka koji æe biti utjelovljenj e Vizije . Èini mi se da su svi prisutni bili svjesni podteksta tih napomena. logika nala e pretpostavku da Nadèovjek koji utjelovljuje Vizij u. "To je cijena. da bi barem jedan od njih dopro do ja jeta!" Zagledao bi se u nas. Moram vas neèim iznenaditi. to jaje doimati golemim poput krstarice. Ni jedna na milijun o bitelji nam ne mo e dati mu a i enu koji bi svojim genskim sklonostima bili blizu stv aranju èudesnog djeteta. Samo æe se u takvom sluèaju zasebna utjelovljenja Vizije moæi meðusobno ojaèati. no te ko da postoji ikakvo jamstvo ka ko æe spoj njihovih gena dovesti do suglasja." A svejedno sam i dalje opsjednut. veæ se ojaèati mogu i nesretna nagnuæa. Kad se sjet im obja njenja za to ga tako dobro znam. to se rijetko ljudsko biæe svejedno mora nositi s pregr t fr ustracija. U sluèaju Adolfa Hit-lera." "Stoga. znam ga od upka do pupka." Komu nije bilo jasno kamo Heinrich cilja? Rodoskvrnuæe je nudilo najbli u moguænost ta kvog jedinstva svrhe. A kad nasta ne moguænost presudna i6 Norman Mailer za razvoj velikog duha. Ili ni iz jednog. sm o istra ivali (a mo ete biti sigurni kako je to bilo u najveæoj tajnosti) je li na Fiih rer rodoskvrnac iz prvog ili drugog koljena. tu an i strog. A to je stoga to ga u stvari poznajem. Ima li Nijemca koji ga ne poku ava shvatiti? A opet. Him-mlerova æe teorija ostati neutemeljena. moramo se takoðer slo iti da ivot nije uvijek spreman takav dogaðaj i ovjeriti. Mo da èak ni jedna na sto milijuna. Svakom æe se od tih spermija koji Dvorac u umi 15 plivaju jajnièkim morem." "Stoga nam.

ispipavanjem njegovih genitalija? Od to g smo projekta morali odustati. To bi ne samo pokopalo Himmlerovu tezu. to je u tom kraju bila èesta kategorija. Morali smo ivj eti sa strahom da æe odgovori koje æemo razotkriti mo da biti tako otrovni. bio poznat kao ubo nica Austrije. no kako bis mo mogli zadr ati nadzor i nad posljedicama takvog postupka? Sto ako Hitler dozna da se nekoliko èasnika SS-a bavi. razumljivo. koji je ivio u pokrajinskom gradu Grazu. zna kako æu u poèetku postupati oprezno i neæu iznositi ni ta vi e od onog to je tad bilo dostupno SS-u. Tako je moralo biti. Stotinu godina poslije. Iako se Adolf rodio tek 18 89.. Mogu vam ponuditi potankosti koje se tièu njegovih obiteljskih korijena. veæ bismo morali zata kavati i stra an skanda l. odat æu vam. jedno je takvu ra njivost zamijetiti. meduno je prekrio rukom. Pripada li na Fiihrer skupini nesretnih i hiperaktivnih mu karaca koji imaju samo jedan te stis? Istina je da bi u pravilu. da æe ugrozi ti sam Treæi Reich. jadnom selcu u austrijskoj pokrajini Waldviertelu.) Da je po iljalac ivio u Njemaèkoj. onda su pitanja monor-hidnosti suvi na. tipièna kretnja ako elite za tititi jedini testis. Jedno smo se vrijeme poigravali s istragom napola aljive ali delikatne glasine.Drami krvi! Uz to.. a drugo to i potvrditi. S vremenom se nadam .. nije se moglo unaprijed znati hoæe li se svakim otkriæem moæi manipulirati. èak i ako bi se pokazalo da su tetne. Narav no. ipak. Iako bi bilo prerano otkriti naèin na koji sam to saznao. Monorhidnost. postao Hitlerov otac. Odluku je donio Himmler: "Ukoliko se poka e da je na tovani voda rodoskvrnac iz prvog koljena. 1930. poslali su me u taj kraj. upnik ga je zaveo kao "izvanbraèno". rezultat istrage. Mladiæ koji ga j e napisao zvao se William Patrick Hitler. Trebali smo se vratiti najboljem obja njenju legendarne Fiihrerove Volje . vjerojatan nusprodukt rodoskvrnuæa u prvom koljenu. ali redovita novèana isplata. kad bi ga snimali. Najspre mniji za hvatanje u ko tac s najneukusnijim pitanjima bili smo ba mi. Spominjale su se "zajednièke okolnosti iz povijesti na e obitelji. Mogli bismo otkriti i ne to eksplozivno. Monorhidnost je. postojala je jedna posebna olakotna okolnost. a pokazalo se kako se radi o sinu star ijeg polubrata Adolfa Hitlera. tako reæi. Do dokaza se moglo lako stiæi razgovor om s malobrojnim jo ivuæim enama koje su s Fuhrerom imale intimne odnose. svima nam se gadila moguænost da je djed Adolfa Hitlera po ocu mo da bio idov.noænim skokom s gole litice u crnu vodu. jedna je prièa stalno kru ila medu seljacima u Strone su. U neæakovom pismu bilo je nazn aka ucjene. naposljetku. to je. to æe morati dostajati. "zajednièkim okolnostima" radilo? William Pa-trick Hitler misli o je na Fiihrerovu baku. dakle. S druge strane." (Mom ak nije i ao dalje od podcrtavanja tih rijeèi. Kad je èedo donijela na kr ten je. No. i8 Norman Mailer O kojim se. To bi se u ovoj fazi moglo pokazati dostatnim. " Bio je oèigledno. nakon Anschlussa 1938. Ostale su bile slièno zlokobne. U Posebnom odjelu IV-2a . stoga. a ono to sam otkrio bilo je za pravo fascinantno. A taj je djeèak. naposljetku. poslat i takvo pismo bilo bi vrlo opasno. Wald viertel je. Prema toj je legendi Maria Anna Schicklgruber kod tog idova radila kao slu k inja. no tad je boravio u Engleskoj. Na a je nelagoda djelomice proistjecala od glasine koje je medu nama kru ila osam godina prije. Neka se. u koj e joj je stizala skromna. zatrudnjela. Godine 1837. pa se morala vratiti u svoje selo. Mariju Annu Schicklgruber. a i kasnije. kad je odrastao.kao to sam veæ obja snio . ivjela u bijednom mjesta cu imenom Strones. Njeni su bli nji dr ali kako n ovac alje neimenovani otac njenog djeèaka. Maria Anna je tada.. svejedno smo se mogl i odluèiti za neistine kojima bismo u stanovni tvu poticali domoljubne osjeæaje. Aloisa Hitlera mlaðeg. Kad Dvorac u umi 17 bismo prikupili èinjenice. a na vlast do ao tek 1933. Kao primjer: to ako je Hitlerov djed po ocu bio i dov? 4To je bila jedna od moguænosti. Za sad. Tvrdilo se kako je tu apana u slao imuæni idov.na a su otkriæa bila obavijena neprobojnom tajno æu. rodila je sina kojem je nadjenula ime Alois. kad je na Hitlerov radni stol stiglo pismo.

kazao je Hitler Hansu Franku. bez KNJI1NH-A ZELINA 20 Norman Mailer obzira na to". proslijedio nacistièkom odvjetniku Hansu Franku. Tamo je. koji se napokon odluèio o eniti je pet godina nakon to se Alois rodio. Fiihrer je. godine. ponavljam. je r je njeno kopile. kal. "Vidjeli ste original?" pitao je Hitler. No. U njenoj je obitelji bilo jedanaestero djece.. grude zemlje. sin uspje nog trgovca koji se zvao Frankenberger." kao i . Koje im nisu morale ni pribli no biti vr njakinje. naravno.. dodu e. koji se mo e nazvati selom. mu ko. èim ga je proèitao. veæ spomenutom Stronesu. u upnoj knjizi roðenih. Pa i rijeè Waldviertel se mo e doslovno prevesti kao " umska èetvrt". na se Adolf s tim otkriæima nije slagao. idov. katolik. rodi o Alois. u opreci sa zelenilom polja na koje se tu i tamo naiðe. koje su stizale u malim ali r edovitim ratama. usprkos nevjerojatno m siroma tvu roditelja. o kojoj se." Frank je tad Hitlera izvijestio kako ipak jo nije u posjedu pisma. Zemlja tvrda Dvorac u umi 19 poput lave. To je. Osim toga. kako je otac bio devetnaestogo-di njak. da je njegov pravi djed roðak Marije Anne. Tajanstvene uplate. Iako nam je. Austrijsko selce u ovakvoj zabiti pravo je olièenje neu gledne bijede. za njega je tra io previ e. Pa se tako veæ 1930. morao biti glasono a lo ih vijesti o trudnoæi Marije Anne. sin Marije Anne bio zaveden kao "Alois Schicklgruber. Tih su godina Heidlerovi (koji su kasnije postali Hilterovi) ivjel i u Spitalu. Dok je Strones bio pun svinjskih v alova podignutih oko svake nastambe. a miomiris one konjske tu se veæ jako cijenio. potoci mulja. koji se prostirao u dubokom blatu uz seoski put. pa je mogla ivjeti s bilo kojim od svoje braæe.kao to veæ znamo . da. Hitler je pismo. 5Waldviertel. s najv i e nekoliko desetaka kuæeraka slamnatih krovova. Uz njega su stajala dva krupna momka. bilo jako stalo doæi do vrijednog otkriæa o spolnim odnosima u nutar obitelji. roðena 1795. od toga je petero veæ umrlo . naposljetku. "Mogao sam ga vidjeti u njegovom uredu. U pismu je obeæavao kako æe redovito plaæati za Aloisa dok ne navr i 14 godina . bilo Adolfov otac. Hansu Franku je kazao kako je istina. Hitleru je kazao kako su mu poka zali pismo koje je napisao herr Frankenberger. osam godina prije. kancelar postao tek 1933. nismo u toj udnji smjeli odbaciti ni idova iz Graza. Sto li je taj èovjek oèekivao?" Hitler je klimnuo glavom. Schicklgruberovima su pomagale da se izdr avaju. isprani ljunak. koju mu je povjerio njegov otac Alois. visokih borova. Frank je. Mje tani su morali odlaziti do susjednog selca. Pismo . bilo p odruèje u kojem nije bilo rijetkost vidjeti seljaka kako sam vuèe plug kroz nekoliko razlièitih slojeva blata. nastojao uvuæi u u i krug oko voðe. Takvo to se dr alo mnogo po eljnijim nego da se momak iz imuæne obitelji d ru i s kurvama ili da se prerano ve e uz dragu iz skromnije obitelji." Maria Anna. U graðanskim se slojevima provincijskog grada poput Graza takva inicijacija dr ala razumnom praksom. Zemlja pak nije pogodna za poljoprivredu. Frank je tvrdio kako je vidio neoborive dokaze.skupiti hrabrost i reæi ne to vi e. Strones èak ni crkvu nije imao. ni je govorilo. stoga. Kako nam je ispripovjedio Himmler. to nije zvuèalo nelogièno. Tih su godina brojni izdanci imuænih obitelji svoja prva intimna iskustva do ivljavali sa slu kinjama. gdje se umske ti ine doi aju mraènim. provela i istraga. imala je èetrdeset i dvije godine kad se 1837. kamenje. (Himmleru tu ni ta nije smetalo. no Hans Franc k se veæ 1930. smje ten sjeverno od Dunava. Dol lersheima. otac mladiæa koji je spavao s Marij om Annom. a njihovi roðaci Schicklgruberovi u obli njem . Èovjek koji ga j e dr ao kod sebe. na gradskim se livadama moglo naæi vi e kravlje balege. "rado bih pregledao to idovljevo pis mo mojem djedu. obièna ilovaèa. a neki se toga vi e ne sjeæaju. "Nagli odlazak takvog èovjeka ne mo e se ni oèekivati. Uz to je na stolu dr ao i pi tolj. "No."izvanbraèni. Vrlo je vj erojatno. Maria Anna je sa svojim sinom sljedeæih pet godina ivjela u j ednoj od dvije sobice kod oca. pismo je sigurno veæ i fotograf irano. kraj je prekrasnih.) Kako god. Johann Georg Hiedler. objavio je.

naravno. Vi e nije bilo sigurno da je Maria Anna u doba kad je Aloisu bilo pet godina i dalje primala redovite isplate . Neko su vrijeme morali spavati u star om dotrajalom valo-vu iz kojeg je u susjedovoj staji jela stoka. a faksimil na drugom mjestu. U gradskim se spisima pod imenom Frankenberger nije moglo naæi nikoga. bijednog mediokriteta kakvim bi ispao svatko tko se uzdigao i znad svojih moguænosti . No. Himmler me poslao u Graz. kad se rodio Alois. godine udala za Johanna Georga Hiedlera. ako ona nema dovoljno novca da se o n mo e i dalje opijati? tovi e. bio trezvenjak. Nasmijali smo se istovre meno. Je li bilo i jednog du nosnika na e vladajuæe skupine koj i nije poku avao pronaæi naèin da nekog meðu kolegama pouzdano dr i u aci? A Himmler je Fr nka sad imao u aci. njih su dvoje bili presi roma ni da bi si mogli priu titi vlastiti dom. Frank ga je dobro slu io. idovi su iz te re gije protjerani 1496. jer sam odmah shvatio. povjerio mi je kako se neæe poslu iti mojim istra ivanjem iz 1938. Hmmler je. sad je postalo jasno to je uèinio. pa . Taj je mlaði brat Johann Nepomuk pak. ni je bilo idova. Johann Georg je svakako ta sredstva mogao i zapiti. razmjeri njegovog lokanja nisu ba govorili u prilog te oriji da je on Aloisov otac. to pismo sam posjedovao. Je li Hans Frank l agao? Prouèiv i te nalaze. No. A isto je tako i s 1938. Kasniju sam godinu ponovno spomenuo zbog jednog sitnog dogaðaja ko ji se tijekom Anschlussa odigrao u Austriji. gdje je takav rezultat potvrðen.nezgrapnog koraka. god ine. Radije æe o otkriæu izvijestiti Hansa Franka. godine na a je istraga ponudila alternative. ni je znaèilo da im se novac vi e nije slao. Sad nam se Johann Nepomuk nametnuo kao izgledna moguænost. vratiti u 1930.njegovi su osporavatelji opisivali tek vanj tinu. Zahvaljujuæi uzajamnom razumijevanju. jo uvijek im se nije dopu tao povratak. ionako. Nije li on mogao biti s tvarni otac? To nije bilo nemoguæe. pompoznog. A nudi dobar uvid u Himmlera. govorio i stinu ili. (kad je Frank veæ postao poznat kao "Krvnik Poljske") Hitler je ponovn o postao ivèan zbog svog moguæeg idovskog djeda i naredio nam da u Graz po aljemo nekog sposobnog èovjeka. ali nije imao sina. Èak tristo èetrdeset i jednu godinu poslije. za to bi se pijanac poput pedesetogodi njeg Johanna Georga o enio enom starom èet rdeset i sedam godina. godine i Hitleru otkriti da u Grazu 1837. Kako su svi bili pre zauzeti ratom. vjerojatno bilo na jednom. Buduæi da je dokum ent bio u tuðim rukama.bi. Hitler nije mogao znati je li ga Frank izmislio. Buduæi da me Himmler pripremao za ulogu bliskog pomoænika. Hans Frank je bio samo jo jedan od odvje tnika koji su se u Munchenu motali oko na ih ljudi. stvar se manje-vi e mogla staviti ad acta. Nitko. Istra io sam Israelitische KulturDvorac u umi 21 gemeinde idovskog arhiva u Grazu. gdje sam se pomuèio istra ujuæi u stotinu godina starom arhi vu. Iako su ga iza leða i dalje ismijavali kao Heinija . mogao je to biti kraj Hansa Franka. ipak je od 1837. s petogodi njim deri tem. iroke i ravne stra njice. no odvjetnik je sigu rno bio spreman okladiti se da ni Hitler ba nije elio saznati istinu. jer. Izmislio je kompromitirajuæe pismo kako bi se pribli io vodi. marljiv seljak koji je imao enu i tri kæeri." Jo jedna Hitlerova briga. 1938. godinu. godine. To. koji se takoðer zvao Johann (no. U vrijeme kad je bila sti gla poslanica Williama Patricka Hitlera. A taj se Johann Georg Hiedler nimalo nije protivio kad je Maria Anna Johannovog mlaðeg brata. No. Kolièina alkohola k oju je konzumirao uistinu se kosila s pretpostavkom kako su bili ba toliko siroma n i. Da je Hitler poslao nekog istra iti stvari u Grazu. Himmler je izjavio: "Frank je vrlo smion tip!" Kako mi je Heini objasnio. 1837. Himmler je to Hitleru i savjetovao. KNJIGA DRUGA Adolfov otac I. Godina 1942. godinom. najgore od svega. godine udaljena i vi e od stoljeæa. u ovom s luèaju Johann Nepomuk Hiedler) zamolila da djeèaka uzme k sebi i dalje se za njega b rine. U Stronesu mu je opijanje priskrbilo status legende. nastojeæi za tititi Hansa Franka. Po to se 184Z. G odine 1942. Fuhreru kazao kako je jednog agenta veæ slao te da nije naðen nikakav opipljiv dokaz. trebalo se iz 1938. jo uvijek smo morali naæi dovoljno dokaza kak o bismo odbacili Zidova.

" Zastao je. taj proizvod potom i prihvatiti. 'jer vi Zidovi. svi s naoèalama bez okvira na vrhu nosa i dali im da èetkicama za zube ribaju ploènik. no svjestan sam da æe nekim èitateljima iæi na iv ce to æu otkriæa podastrijeti bez navoðenja izvora. bio rodoskvrnac. Spreman sam otk riti njegovo ime i opisati sam dogaðaj. to n e! Potom sam zakljuèio i kako je Maria Anna ocu i majci mogla kazati da joj novac a lje idov. tovi e. nije dublje od njega vjerovao u filozofska naèela nacizma.udovicu s dvije kæeri.èak ni Hitler. 'Ribajte tim èetkicama'. Kad sam se vratio s informacijom da idov iz Graza nije postojao. V a a virtuozna znanost ne vodi nikamo.to je obja njenje za to s rojni idovi tako uspje ni. Toga sam se prisjetio prvog jutra po to su Smeðe ko ulje u le u Beè. Dvorac u umi 2-7 Za to za prijenosnika sjemena ne bismo uzeli Johanna Nepomuka Hied-lera. Svima n am je poznato kako takvi postupci srozavaju moral mnogih na ih najboljih ljudi. osmislio sam . trbuha nadutih od piva . u svakoj zemlji u kojoj su se naselili. U toj s u se prigodi sredstva koja stoje na raspolaganju Odjelu IV-2a pokazala nedostatn im. rekli bi neki. Fo tografije dogaðaja pojavile su se na naslovnicama mnogih listova u Europi i Americ i. ba to svakog dana i radite. bili toga svjesni ili ne. predlo io sam da i stragu usmjerimo prema postupcima onog brata Marije Anne Schicklgruber koji je i pak bio dovoljno sposoban iskopati se iz blata Stronesa i kao trgovaèki putnik zar aditi ne to novca.idovi sigurno znaju kako ne to treba prouèiti . ali ipak instinktivno g razumijevanja kojim na njemaèki narod raspola e. Èinjenica to postaje. predstavljao sluèaj rodoskv rnuæa prima facie. Znatno. Dr e kako su se Zidovi na neki zadatak u stanju bolje usredotoèiti od veæine nas .znao sam kako æe. I ja se s time sla em. zakljuèio je Himmler. istovremeno bila unuka Johanna . Privukao nam je pozornost . No. ili vodi samo u beskrajni niz proturjeènosti.' Stoga. Budimo stoga zasad zadovoljni zakljuècima istrage koji su Him-mleru predoèeni 1938. a ja bih rekao i skriven osjeæaj ma nje vrijednosti. Kod njega je bilo najbolje to je redovito obilazio Graz pa sam s e. postalo je jasno da Maria Anna od tih dama nikad nije primala doda tna novèana sredstva. "Kod dobrog dijela na ih ljudi postoji neobièan. to bi svejedno bio korak dalje od Himmlerovog pravog cilja. To æe u Beèu sigurno potaknuti neobuzdano pona anje.alternativu koja je vi e obeæavala.priveli su skupinu Zidova srednjih go dina i staraca. a ne sam Adolf. no prekinula mi je iz laganje o tome kako sam doznao tko je u stvari bio Aloisov otac. Sutradan se Himmler obratio nekolicini nas. otpustile su je kad su je uhvatile u nekoliko sitnih kr aða. tek kad se otkrije sredstvo kojim se do nje do lo. besmislen. Ipak. isprva. a zanemariti obitelj u kojoj je Maria Anna stvarno bila zaposlena . ne bi bilo dobro da sasvim od bacimo primitivne nagone koje je taj èin razotkrio. budu li se zalagali vi e od rase koja ih je primil a. odluèio sluèaj temeljiti na njemu. "neæu brzati s osudom postupaka tih niskorangiranih nacista. Zidovima su eljeli poruèiti kako je r ad." Ta nam anegdota mo e biti korisna za razumijevanje Himmlera. m ogu reæi da se radilo o uspje nom ismijavanju. naèin na koji sam do nje do ao neæu otkriti. mlada ena koja æe post ati Aloisova treæa supruga i majka Adolfa Hitlera. zasad. Ti ljudi èvrsto dr e 26 Norman Mailer kako æe naposljetku osvojiti sve. ako je Maria Anna Aloisa zaèela s Johannom Ne-pomukom. marljivog mlaðeg brata? Iako bi trgovaèki putnik. brat Marije Anne. Prouèavanjem njihovog starog ba nkovnog raèuna. Time bi ih pouzdano navela na pogre an trag. Ipak. Trudnoæa se kod neudane slu kinje mogla prihvatiti. vele na i ulièn i fakini. no gubitak nekoliko novèiæa. Jer je Klara Poelzl. to bi Himml erovoj tezi i lo znatno u prilog. kad bolje promislim". "To je bila vrlo skupa zabava i drag o mi je da nitko od na ih esesovaca nije bio upleten u ne to tako neotesano. Nakon to sam dobro promislio. no Heiniju sam uspio sastaviti odgovor . uglednih zanimanja. S druge strane. ako nema neku plemenitu svrhu. bude li moj konaèan p roizvod i ao u prilog njegovim teorijama.t ipovi iz pivnice. prije nego to sam tu pekulaciju prenio Himmleru. jer bi pretpostavka onda bila kako je otac Alois.ili sam barem tako mislio . Esesovci su se smijali nad tim prizorom. kako bi za titila brata. snage kakvog voda ." "Stoga bih rekao kako je taj èin posljedica neartikuliranog.

to im je osiguralo uvjerljivost. Johann Nepomuk. no Fiihrer je jo jednom pokazao iz dr ljivost bez premca. spusti o je glas. Nepomuk brata nije volio. kad se bolje p romotre. a on. Opet. ali sasvim sigurno nije i rogonja. zar je mogla biti zadovoljna? Kad je pro lo pet godina. jer je Nez8 Norman Mailer pomuk na svojoj njivi morao jo te e raditi kako bi zaradio dodatne krune. jer se nije radilo o uobièajenom dogaðaju. uèv r æivani nara tajima. Rekla mu je kako joj je poni avajuæe izlaziti pred ene u Stronesu. Posreæio nam se trijumfalan ishod. Ona je na licu mjesta ostala trudna. pa nikad ne bi uni tavao vlastiti dom. nagnuo su unatrag i polagano izdahnuo. dr eæi za ruku petogodi njaka svaki put kad prekoraèi svoj prag. Èak je moguæe da se najgori Dvorac u umi 2-9 od tih duhova okupljaju oko prisutnosti koju smo u pro lim vremenima zvali Sotonom . Zemljoradnièki geni na eg Fiihrera. Johann Nepomuk je volio svoju enu i svoje tri kæeri . U takvim sluèajev ima je za uspjeh uistinu potrebno imati Fiihrerovu Volju. trijumfalno su se preobrazili u njegove trancendentalne vrline. èim je do la do daha: "Napravio si mi dijete. Osjetila sam!" Kako je moj scenarij obja njavao. Nepomuk je ivio u Spitalu i sluèajno je ba boravio u Stronesu. "Ovo je". Kad se napokon udala. no pijancu je novi izvor novca i la kucavica. Kao to èesto istièem. koji su se rodili prije nego t o je na pijanac. onda mu je Klara morala biti neæakinja! Ujak i neæakinja. izgledni ishodi kod Rodoskvrnaca prvo g stupnja je rana smrt i ozbiljne deformacije." U tom je trenutku sklopio oèi. preuzima odgovornost za red ovne uplate za buduæe èedo. jedinstvene crte njegovog karaktera. iako nitko nije vidio nikakvih omotnica. a otac i majka bili su u jak i neæakinja. kao ni on njega. "no pojave bliskog rodoskvrnuæa istinski su pogibeljne. znao sam kako ga Heiniju jo malo i uljep ati. ulogu supru nika odigra njegov stariji brat G eorg. Stoga ju je naveo da roditeljima ka e kako novac prima iz Graza. Maria Anna je eljela mu a spremnog priznati da je Aloisov ota c. Takav bi prikaz bio dobro p rimljen. ima mnogo elemenata koje s pravom mo emo naz vati zlim. Pa je ona potom svojoj obitelji doista i rekla kako joj novac svakog mjeseca sti e iz Graza. bile suvi e zastarjele da bi mogle biti potvrda mog prikaza. a saznanje da je isplaæuje Nepomuk ga je èinilo zadovoljnim.) "Vjerujem da u svijetu tajanstvenih duhova koji nas okru uju. Johann Georg Hiedler. Himmleru je sinulo otkriæe. To mu je i rekla. èak i u'-p rvom koljenu. pa je svojih sat vremena s M arijom Annom proveo na sijenu. Georga je moguænost da trudom mlaðeg brata financira svoju neumjerenost èinila iznimno zadovolj nim. tovi e. no Himmleru su se rezultati svidjeli. Nepomuk je predlo io da umjesto njega." (Volju pi em velikim poèe tnim slovom jer je tu rijeè izgovarao s velikim po tovanjem. Kao da iz pl uæa mora izbaciti sav grje ni duh.zbog novca. blesane! . Mo e on biti p ijanac i propalica. Maria Anna je pristala na takav polo aj. "krunski dokaz nevjerojatne hrabro sti i snage na eg Fiihrera. za koje su svi znali da nije njegovo. Ako je u brojnim pijankama uspio pokojeg od svojih drugova u piæu i izvije stiti za to se o enio . Pravi bjesomuènik ispunjen neuspjehom. Na taj sam naèin uspio od Adolfa Hitlera napraviti Rodoskvrnca prvo g stupnja iz prvog koljena. bio je spreman sluèaj razmotriti i s gledi ta Marije Anne. no. Moj je zavr ni scenarij i mao i primjesu putenosti: ustvrdio sam kako su Maria Anna Schicklgruber i Johann Nepomuk Hiedler Aloisa zaèeli onog dana kad je ona iz Graza do la u posjet. zaèeli su na eg Fiihrera. godine umro. Neka kopile to i ostane! Tu sam legendu iznio Himmleru. Nepomuk tu v ijest nije mogao dovesti u pitanje. no Georg ju je hitro izvijestio da se petlja u stvari koje se tièu njegove osob ne èasti. Zlim duhom nije bio siroma an. "O ovome neæu vi e nikad s tobom razgovarati". Genij i Volja. ali ne previ e. Bio je èovjek na svom mjestu. Ako je Alois bio Nepomukov sin. Alois i Klara. Dodatno sam je uljep ao izmi ljenim razgovorima s mal obrojnim stanovnicima Stronesa u dubokoj starosti. kazao je. Nepomuku je kazala kako æe morati priznati to je posrijedi. proistj eèu iz rijetkog J osna ivanja kakvo nastaje kod Rodoskvrnaca prvog stupnja. Otkrio sam obiteljsku pro lost u kojoj u Fuhrerovom rodoslovu nije bilo Zidova. Veze su.Nepomuka. 1857.tim mu je bilo va nije da od sebe ne pr avi budalu priznajuæi to deri te. Preuvelièao sam. Mogu se zakleti. Georg se Marijom Annom o enio zbog njene hranarine.

Nisam irio la nu legendu. do kojeg iz Stronesa ima d osta hoda. Supruga Eva bila je dobra domaæica. ukoliko postoji. uspio 3° Norman Mailer nad ivjeti opæe uvjerenje kako ga èeka rana smrt. kao i mnogi pijanci prije njeg a. staje . smrdljivoj. koja bi mogla iskrsnuti u svakodnevnom poslu. ovo æu sjeæanje sad morati pro iriti i zapoèeti s izno enjem obiteljske povijesti. èesto bi pomislila kako je s devetnaest godina bila zdrava. Neæakinja Klara Poelzl. pohlepnoj. a pri je svih Johann Nepomuk. veæ i omiljeni lijek. Nazvali su to apopleksijom. koju je G eorg unosio u njihove povremene sno aje. Seljaka su èak mogli smatrati i dobros tojeæim . sipljivoj. 2. On je pak. Svojom je novom obitelji bio za dovoljan. Pred kraj ivota. radilo se o ironiènom obratu. No sad ju je. suoèen sa samim Vragom. do veèeri bi mu u snove do la prikaza. a ukljuèit æu i osjeæaje Aloisove tri supruge i njegove djece.. D a. stoka stopili u stvorenje koje je odgovaralo zahtjevnoj eni. gotovi. A Aloisa su tako voljeli! Volio ga je otac. no dj eèaka mjesto nije dr alo. Dodatan ironijski obrat unutar obrata bila je èinjenica da je Adolf Hilter ne samo bio Ro doskvrnac prvog stupnja iz prvog koljena. èak i Eva. njegovom enom i tri kæeri obitelji Hiedler u Spitalu. Nakon to je ona usahnula. deset godina nakon Aloisovog roðenja. po to je tri desetlj eæa propatila prokleta izgubljenim oèekivanjima. malu ili veliku. ispunjavala dodatna srd ba. Mo da neæe uvijek biti na raspolaganju kako bi rije io svaku nep redvidljivu te koæu. ispala je toènom. Sva bi se njegova polja. Johann Nepomuk Hiedler uistinu je b io taj koji je slao novac. da mu se onih najboljih dana èinilo kako èuje zemljin apat. Walpurga i Josefa. pa je Mariju Annu gotovo i zaboravio. koja od njega uvijek zna izvuæi jo . S Marijom Annom Schicklgruber smo. bila je to praktièna ena. bile odu evljene to su dobile petogodi njeg brata i ra do su ga primile u svoju sobu. veæ je bio i zaèet u samom sredi tu rodoskvr nuæa. Johann Nepomuk je pak svoj posao toliko volio. potrebitoj. a kao i majka. Kako bih svoje obeæanje mogao i ispuniti. tad u dobi od dvanaest. gipkog tijela. U nju æu unije ti misli Johanna Nepomuka." Himmler nije ni znao da se ono to je kazao moglo mirne du e uveæati na kvadrat. U Spitalu ih je takvih bila nekolicina. Ta je nesretna majka preminula 1 847. djevojèice. pa kako bi takav Zli mogao a da ne u di izopaèiti iznimne sposobnosti koje je stvorilo udvostruèavanje Bogom danih gena? Tim je veæa snaga herr Hitlera. a tek na samom kraju i krvnik. glasa èiju su ljepotu hvalili dok je bila solistica u upnom zboru u Dollersheimu. Usporedni uzrok bila je srd ba. Probud io bi se svjestan da Aloisu gospodarstvo neæe nikad ostaviti . Bio je zgodan. U poèetku su Ne-pomukove kæeri. svakako æe eljeti posvetiti veliku pozornos t jednom Rodoskvrncu visoke razine. Ustvrdio bih kako je on u stvari uspio èvrsto se dr at i svoje Vizije. ivio je s Jo-hannom Nepomuko m. Piæe mu nije bilo samo du manin. ne samo to je Aloisu bila supruga. lijepo je pjevao. galopirajuæo m su icom od koje je oboljela nakon to je svoje dvije zadnje zime spavala u valovu za stoku. Takvo utjelovljenje. Johann Nepomuk neko je vrijeme èak razmi ljao da gospodarstvo ostavi njemu. deset i osam godina. nastavio je ivjeti jo deset godina. nikom nije nedostajao . Kad je narastao. pokazao je i volju za rad u polj u. Spital nije bio tek zaselak nego pravo selo. Svima je vjerojatno vi e godilo u kuæi konaèno imati i mu ko. koja je postala Aloisova treæa ena i majka Adolfa Hitlera .barem u vlastitom naselju. Prièa koju sam slo io na temelju èinjen ca na granici uvjerljivosti. pa s u se siroma ni i imuæniji tu veæ pomalo dijelili. a Alois je dotad veæ napunio dvadeset godina i radio je u Beèu. Ako je i sumnjala kako bi Nepomuk djeèaku mogao biti ne to vi e od strica. Bila je i vrlo praktièna ena. pak. veæ i kæi. uznemir ujuæoj. ba kao kakav romanopisac stare kole. Uistinu. Oti ao je za samo jedan dan. Uzrok smrti je dijagnosticiran kao "tuberkuloza izazvana vodom u grudima". u dobi od pedeset i dvije godine. Uskoro æu vam moæi ponuditi mno tvo pojedi osti o toj vezi. Iako ga duga razdoblja ti ine potkraj popodneva nisu ispunja vala spokojem. Alois nije pretjerano patio ni kad je izgubio majku. nije m ogla zanemariti razoèaranje koje bi se u njegovom pogledu pojavilo svaki put kad b i mu rodila ensko dijete.Alois je bio dijete . Bu duæi da se nikad nije zamarao posjetiti Nepomuka ili Aloisa. a Alois Schicklgruber bio mu je tajno dijete. Johanna. kao i teorije njegovog izvanbraènog sina Aloisa Hitlera .

da je sama sveèanost prijenosa vlasni tva nad zemljom ispala podjednak o va an dogaðaj kao i netom zavr eno vjenèanje. to inaèe nikad nije ni po ku ao . Kad je na red do ao miraz za drugu kæi. bole ljivoj djevojci za koju se èinilo kako je ne bi s metalo ostati usidjelicom. gruba i gologuza u sijenu. Time je rije io problem ispovijedi. Johann Nepomuk bi se kasnije zadovoljio time to bi istom upniku povremeno priznao kako i dalje ima bludne misli o kobili. Moguæi mlado enja. njemu èinila manjim zlom. a Walpurgi osamnaest. to mu je bilo jasno. bio je sna an moma k s bogatog gazdinstva u Ober-Windhagu. Nepomuk je govorio: "Ako bilo kad iz voænjaka tog èovjeka uzme i jedan plod. A njegovog voljenog.ne vodi se ljubav s velikim konjem tek tako! . koliko mu je nedostajao Alois. Nije mu toliko bilo ao predati vlasni tvo nad gazdin stvom. Oèe!" "Kad je to bilo? Koliko je od toga pro lo vremena?" "Mjeseci su pro li. Najstarija s e kæi Johanna udala prva i dobila tek komadiæ zemlje. kazao je Nepomuku. jednom malenom djeèaku. marljivog. Bio je spreman na mirovinu. U ivotu je bio samo s dvije ene. To mu je bilo dovoljno da se ne ispovijeda preèesto. naposljetku. Sebi i Evi ostavio je zgo dnu malu kolibu u voænjaku koji je granièio sa sad veæ Romederovim posjedom. odluèio je praviti se kako je njegov iskaz isti nit. zastav i pred svakom ozn akom koja je njegovo polje dijelilo od susjednog. pa je osjetio d a mu Nepomuk la e. a svejedno nije htio prestati u vitraju nazirat i lice Marije Anne. od meðe do mede. "Ponizio si se kao Bo je dijete". Tog se velièanstvenog ljubavnog èina s Marij om Annom Schicklgruber zauvijek sjeæao. veæ poput suncem obasjane Madone. a poto m pljuvaèku i spermu utrljao u kosu djeèaku ispred sebe. Otkrio ih je u hambaru u staji. usvojenog sina Aloisa sad nije bilo tu. Kod sva kog bi od osam meða a na meði to ponovio. makar i onaj koji je pao na zemlju. jer ga je Johann Nepomuk tri godine prije otjerao. kad mu je bilo trinaest godina. za tu bi prigodu izmislio druge velike grijehe. Kad je na sijenu zatekao . onog popodneva kad je zaèet Alois. ali nesretnog seljaka prezimena Poelzl. no Johann je Nepomuk Hiedler zbog Aloiso ve stalne odsutnosti pro ivljavao pravu ljubavnu agoniju. nije moglo bit i potomstva. nikad. Nepomuk je naposljetku darovao svoju najplodniju ze mlju. oko tih su se miraza pojavile nove pote koæe. Bez obzira na to. i njemu nije nimalo izgledala kao obièna seoska cura. Nepomuk je svog novog zeta proveo imanjem. jer se bestijalna sodomija. to ga je navelo da se sjeti jedne druge staje u kojoj se sam na ao na sijenu s Marijom Annom." Potom bi Josefa Romedera lupio po glavi. pa j e Nepomuk morao biti dare ljiviji. a pregovori o iznosu Wal purginog miraza bili su te ki. 32Norman Mailer Jednom je èak ispovjedio sno aj s kobilom na svom gazdinstvu. naposljetku. Stidim se. koju je prije vidio na vitraju u spit alskoj crkvi. Stoga je sa svojom slu bom nastavio bez daljnjih pitanja. da Bog da radio pod crnim nebom. Walpurgi je veæ bila dvadeset i jedna godina. Povrijedio si nevinu ivotinju. "Samo jednom. ali da pozorno izbjegava provesti ih u d jelo. ostavilo tek skroman komad. Stoga je odustao od te zamisli. No." upnik je bio srednjih godina i malo toga od seljaka veæ nije bio èuo. Svojim je kæerima eljela lijepu buduænost. a gazdinstvo mo da neæe dos ajati za vi e od dva dobra miraza. Takav bi dar razbj esnio njegovu enu. odluèi la udati se za siromaha. ivio je kao bogohulnik. Pregovori su bili tako dugi i uèljivi." To je bila ista pokora koju je upnik istog jutra veæ bio dao kolarcu to se poèastio pot ajnom masturbacijom u razredu zasliniv i si dlan (èin izveden vrlo potajno!). Ta mu je slika nepogre ivo uveæavala osjeæaj dubine grijeha. Za pokoru ti odreðujem pet stotina Oèena a i pet stot ina Zdravomarija. Od nje. To je treæoj kæeri Josephi. a kad bi se i ispovjedio. a Maria je bila druga. "poèinio si ozbiljan grijeh po ud e. kuæica u voænjaku bila im je dostatna. mislim da je vi e mjeseci pro lo. susjednom selu. sama je. Josef Rome-der. iako je bila podjednako smrtni grijeh kao i pre ljub ili rodoskvrnuæe. Johanna Nepomuka je morio jad kakav èovjeku ok o vrata visi poput te kog utega. No. Dvorac u umi 3i Kako su godine prolazile. Morao je.a upnik mu je uzvratio pitan jem koliko je puta tako zgrije io.ene koju je sanjao." "I kako se sad osjeæa kad radi s tom ivotinjom? Osjeæa li slièan poriv?" "Ne.

pa je tu zamisao naslijedila druga. nakon to je pet godina proveo kod postolara. no donio mu je dojmljivu odoru. na oèev zahtjev. koji nije bio vi i od èina kaplara.u Beèu si je mogao osigurati udoban ivot. Johannu Nepomuku nije trebalo dugo da shvati kako je pozvav i Aloisa u posjet te ko pogrije io. Sljedeæih se pet godina uspeo do polo aja Finanztvache Oberaufsehera (vi eg nadg lednika u financijskoj policiji). Na zaprepa tenje preostalih ena u obitelji. A Eva je ipak. gdje su ga i pri mili. nije upoznao nikakvu mladu kitnièarku. osjetio kako ga ste e oko srca. nije ni morao. A glup sigurno nije bio. morat æe otiæi. odore. pa su ga primili u radn ju u kojoj su izraðivali èizme za èasnike. to je znao samo Nepomuk." Tog bi dana kad je s Romederom obilazio mede. a on je potjecao iz sredine u kojoj se vi e znalo o navikama svinj a. Brak æe se zasnovati na la ima. to je bio velik udarac obitel ji. Znao je da je djeèak a u tom trenutku izgubio. I s pripadajuæom inteligencijom. u potrazi za izvr snim èizmama i elegantnim e irima. Najsjajnije svjetlo gotovo svakog njegovog dana. da bi ujutro veæ bio u koèiji za Beè. to dr a esno mlado lice.provesti ga u pristojnoj odori. Zamijetio je kako se ti mu karci opu teno ophode s pre krasno odjevenim damama koje prate. Sad je slu io mladiæe koji su se dr ali kao da im tijelo. Nepomuk Evi ni ta nije rekao. Zbog Josefine smrti na srcu mu je le ala rana kao da su g a udarili sjekirom. "Njih æe dvije odlutati u umu. No. A to je i mogao uèiniti? Njegova se najstarija kæi Johanna. je naposljetku sti gao i odgovor. pa bi mladi parovi iz najvi eg stale a u taj duæan dolazili ruku pod ruku. mogli zajedno otvoriti trgovinu. ako bi se upoznao s mladom kitnièarkom. obuæa i du a potj od istog zadivljujuæeg izvora. Dvorac u umi 33 "Ne mo e". 34 Norman Mailer U dobi od osamnaest godina. Glavom bi mu pro la misao kako b i. Sljedeæe se godine vratio u Spital. razderav i si ko ulju. U Spit alu od njega nije bilo boljeg kandidata za dru tveni uspon. enski e iri bili su tako fine izrade. s polusestrama. koji ju je obièno neprestano dr ao u drugom stanju. toga je bio svjestan. stasa koji izaziva divljenje. u jedno je bio siguran . bol ja. posljednjih jedanaest godina bila vjerna. morao se dogovoriti.sina i kæi. a za dostizanje tog polo aja obièno je trebalo deset godina. no Nepomuk je sad veæ bio poguren kao povijeno drvo koje je predugo bilo izlo eno prejakom vjetru. udala u dobi od osamnaest godina i svom je mu u Johannu Poelzlu. Godinama je to bila jedina poslovna zamisao kojom se bavio. s ljedeæe tri godine ostala kod kuæe. sedam godina starija od A loisa. jer je Walpurga. . kazao bi Nepomuk. Umrla je Nepomukova najmlaða kæi Josefa. Kakvu je svom novom zetu samo èinio neprav du. O svom je napredovanju vi e puta pisao Johannu Nepomuku i 1858. No. Nedjeljom bi rijetko propustio pogledati nji hovu promenadu. Jo je u ranoj dobi shva tio to eli u ivotu . Momci æe otiæi za njima. Alois nije te io nedos ti nom. a Nepomuk je natuknuo kako bi mu bilo drago da Alois dode u posjet. makar je na èednost svojih kæeri pazila poput narednika koji na smotri provjerava ispravnost odora svojeg voda. odlièja.obitelji se njegovo dr anje uèinilo autoritativnim. predao j e austrijskom Ministarstvu financija molbu za mjesto na Carini. Nije mogao postati konjanièki èasnik. Brak te mlade ene s Romederom. Èak se doimao kao èovjek dobrog roda. svaki put kad bi udario novog mu a s voje kæeri. Ranije mu je veliko zadovoljstvo bila igra s posestrama. no. Bio je preumoran da bi pazio na Aloisa. Imao je dobro i pristalo lice. no taj je san premetao po glavi jer su ga poticale prekrasne dame. doimajuæi se nekako neobièno visok za èovjeka srednj eg rasta . odnosn o. naroèit o ako ste u dr avnu slu bu u li bez ikakvih veza. Stoga ga je udarao jaèe. nego o izboru mirisa koje bi èovjek trebao nanijeti na rupèiæ. Alois je t e veèeri poslan u susjedovu kuæu. kojem nije prethod ilo udvaranje. Obo a vao je mlade ene. plakao je poput biblijskog oca. To bi bilo svetogrðe prema zemlji. Zbog toga se na susjedovu zemlju ne smije stupiti. Kako je samo Nepomuk oplakivao sinovljevu odsutnost! 3Alois se u Beèu dobro sna ao. Alois je mnogo mogao nauèiti gledajuæi ih kako su samo pouzdani oko osobnog izgleda. jer bi se za takvo to morao roditi u odgova rajuæoj obitelji. N epomuka gnjavila da Walpurgi dopusti da se nedjeljom eæe s prijateljicom.

da nije davne pro losti to naprav io s Walpurgom. Kako je nauèio uoèiti va nost dru tvenog statusa koji se pridaje svakoj eni koja se izdaje za damu . slijedilo osvajanje slabo branjenih tvrðava kuharica i sobarica u prenoæi tu. "Nikad se prij e nisam tako osjeæala". odsjedao u gostionici. a to je èovjek uèinkovitije izvr avao svoje zadaæe. zahvaljujuæi samopouz danju. a imala je i prihvatljiv miraz. Johanna oko toga uopæe nije dvoji la. pa je zaèeta Klara Poelzl. Uopæe ga nije smetalo to te ene nisu bile dovoljno 36 Norman Mailer elegantne da bi etale s konjanièkim èasnicima. kazala mu je kad su bili gotovi. Johann Poelzl. za koju se is postavilo da je bila i posljednja. toga bi istog èas a postala svjesna. na stanu u Braunau. Tijekom èetrd setogodi nje karijere prebivali te je èesto mijenjao. d ok je udovica veæ navr ila pedesetu. njemu je tad bilo samo osam godin a. Tijelo nije tek reagiralo. ali je bila kæi du nosnika u Habsbur kom duhanskom monopolu . No.Nekoæ je bila ugodne vanj tine. Ubrzo bi. Do 1875. kad im je stigao u kuæu. u Linzergasse. ponosna zbog znaèajnog dogaðaj a (iako se nije potpisala). punom te inom i va no æu svoje titule: "Èinovnik prve klase Carske carine. kad se u dobi od trideset i tri godine uspeo na polo aj carinskog referenta naplate. dok se jedno m. pa se nije dogodilo ni ta. a reèenica "ona je tu" zauzela je svoje mjesto u stra ar nici njegovog srca. pa mu se èinilo da sebi duguje i preost alu sestru . Alois je nastavio oèevu tradiciju apokaliptiènih odnosa na sijenu taglja. a takvo je stanje. kako je naposljetku zakljuèio. mo da za vrije me tog posjeta ne bi ni vodio ljubav s Johannom.bez ikakve dvojbe . a do 1870. sadr aj pisma mu je na pameti bio godinama. Njemu je bilo tek trideset est godina. Kad mu se ukazala prva prilika. Sad su joj i noge i ruke bile oguljene. jo j edno. Jo hanna mu je poslala pismo. U Braunauu se. Godine 1873. obièno bi se preselio u veæe prenoæi te." Tijekom cijelog razdoblja u kojem se uspinjao do najvi eg slu benog polo aja koji je d ostupan èovjeku njegovog podrijetla. koje mu je stiglo usred stroge pripreme za ispit nako n kojeg bi postao Finanzivache Respizient. Dvorac u umi 35 No ovom se prigodom dogodilo i ne to vi e. bila i najdra a (a i prva). a on ga je mn ogo puta proèitao. a crte lica ogrubjele od raðanja estero djece. A on se toga pridr avao u potpunosti. bez obzira na to kamo ga rasporedili. U stvari. On joj je nekad bio ljubimac. o enio se udovicom. godinama ga je èupala za kosu i ljubila u obraz. U pismu su bile samo tri rijeèi (tri rijeèi za koje je Johanna bila sigurna kako æe ih ispravno napisati). nikad se nije odricao svoje izrazite sklonost i drugom spolu. No. no. od kojih je tad ivo bilo jo samo dvoje. selio dvanaest puta.dok su mu sobarice i kuh arice bile zahvalne na pa nji i kad bi ih ostavio nisu radile scene. Ovaj put nije bilo nikakve dvojbe. o ivjelo kad je ugledala Aloisa. Zbog toga nije bio usredotoèen na dogaðaje u Spitalu. K ad bi se izredale sve dostupne ene. a godinu prije i s najmlaðom.koliko se mu karaca mo e pohvaliti da je tako blisko upoznao tri sestre ? A svoja postignuæa u tim poslima ocjenjivao je prema postignuæima drugih ni ih slu benik a Financijskog nadzora. Johanna je svojedobno bila vedrog duha. mogao ju je po tivati. I lo im . Za mladiæa tako oskudne naobrazbe. kad je njemu bilo osam a njoj petnaest godina.svojim odabirom nije bio nezadovoljan. Bila je iz dobre obite lji. odavno naru eno. kad mu je bilo dvanaest godina. nisu poèeli zajedno valjati po s ijenu u taglju. P rije nego to je oti ao. Tih je godina. Ka o petogodi njaka ga je uvijek milovala. Mo da nije bila zgodna. to je najvi i polo aj do kojeg se mogao us peti kao ni i carinski slu benik. koji je bio zaslu an za dio prihoda krune. Najva nije je naèelo austrijske birokracije bilo obavljati svoj posa o. kad bi ga stavila spavati u svoj krevet. napravio dijete. na dr avnim dokum entima. postao je carinski inspektor pa se potpisivao. Svaki put kad bi joj suprug. A uspjelo mu je za èetiri godine dobiti i novo promaknuæe. napisala je Johanna. Ni najmanje! Elegantne su ene. suvi e naporne . makar mu je na umu tad bila karijera. koja mu je. pretvarajuæi se da se hrvaju.njegovo je zanimanje ipak podrazumijevalo stanovitu vje tinu u tome . napredovao je zadivljuj uæim tempom. manje je morao strepiti zbog sitni h privatnih u itaka. primjerice. isposta ve eljeznièki terminal Simbach u Bavarskoj. Josefom. A kad se Klara rodila. "S/e ist hier".

usvojeno dijete. svom oc u) da na oèevoj strani svog rodoslovlja takve osobe nema. Podreðenima na Carini nalo io je da m u se uvijek obraæaju njegovom punom titulom. putovanje se moglo protegnuti na osam sati.) Nakon to su stigli. kako bi izvidio eli li mu Johan n Nepomuk pomoæi. no sad. Alois. kad je to pitanje pokre nula Anna Glassl. s dvije udan e kæeri na koje mora misliti (a enu Evu da ni ne spominje!). u meðuvremenu sasvim prestala sviðati. Zapre nim je kolima koja su vukla dva stara konja pre ao s Aloi-som. Kak o ih je pomno ureðivao. tako mu se poveæ vao broj zlatnih ukrasa i pozlaæene dugmadi na odori. u vrijeme Anna Marijine smrti nije mogao biti stariji od pet godina. iako je uspje na. Svi su se skupili radi stvari koju su sad morali obaviti. a Anna Glassl mo da i nije nu no bila u krivu kad je ocijenila kako se Dvorac u umi 37 njegova karijera. u javnos ti dr i ocem. poèeo se i gojiti. Njegovih se brkova ne bi postidio ni maðarsk i plemiæ.Johann Nepomuk je od stida ostao kao oparen. s pravnog gledi ta.jer starci. veæ je nali kovao samom Franji Josipu! Izgledao je kao vjerna kopija cara. Kako je Alois jedini medu njima bio pismen. Naravno. kolnim putem. N epomuk.u Hiedler ! . Jo mu je malo trebalo da shvati kako se jedino Georga. iako ni jedan od njih dvojice to izrazom lica nije d ao naslutiti. A potom se . bila udana. Johann Nepomuk se na ao licem u lice sa stanovitim upnik om kojeg se nimalo nije elio sjetiti. ostali su dokument potpisali s tri kri iæa. Veæ se spremio prosvjedovati da nakon toliko vremena.je dobro. Bio je to on. Ona je tad zapoèela kampanju. Kazali su kako su poznavali Georga Hiedlera te da je on "u njihovoj prisutnosti i vi ekratno" prizn ao da je otac tog djeteta. upniku je bilo jasno da je tu.ni ravnatelj najvi e dr a ne kole u Braunauu nije zaraðivao vi e. nije bio protiv. izgovor nije uspio ni izustiti. Ubrzo nak on vjenèanja. Jedan od njih. sve bi ona bila isprièala je dnom petogodi njaku! tovi e. Pa njegova je ma jka. ali svejedno ba onaj upnik koji ga je prekorio zbog opæenja s kobilinom vulvom. sad veæ vrlo star sveæenik. Alois mora postati zakonito dijete. ali jo bez pretjeranog blata. Starac je sad veæ bio navr io sedamdesetu i pogre no ga je razumio. naporan rad i carski lik. usitn jenog stasa. Zbog tako dvojbenog sluèa . u trenu mogu prijeæi iz jedne krajnje emocije u drugu . Sad je veæ primao zavidnu plaæu . Ne samo da je sad izgledao kao carinski slu benik kod Habsburgovaca. s preprekama od mnogobrojnih slomlj enih grana i pokojeg i èupanog stabla. U posljednji je tren shvatio da Alois moli da se njegovim ocem proglasi Johann Georg. to se protegnulo na gotovo èetir i sata vo nje uskim. naposljetku. kakvo bi se oèekiv alo na listopadski dan. dr ali su slu kinju. a na dvorogom je e iru sad smio nositi elegantni slu beni ukrasni vez. a potom i jo nekoliko kilometara do Dollersheima. zet Romeder. Njegov vlastiti sin nije elio da se njega. Na to su prisegnuli. Ruka se s vakog svjedoka tresla od priliène bogobojaznosti dok su 3« Norman Mailer se redom potpisivali kri iæima. Uz sve to. (Da je bilo blata. Prisjeæanje je bilo zajednièko. sna ne vilice. na enin je poticaj obrijao brkove i na oba obraza pustio zaliske. krivudavim. Za to to onda ne bi znaèilo da mu je Johann Georg Hied ler otac? Alois je znao kako to nije vjerojatno. njegovo mu se prezime nije nikad sviðalo. Naposljetku. ne mo e priznati da je A loisov otac. malo toga bilo u redu. Johanna Nepomuka. Njegova mu se ena. jer se on o enio Marijom Annom. lice mu je bilo prodorno. kao i djevojèice. Kako se uspinjao na vi i polo aj. Johann Georg je odavno preminuo. Pomislio je da Alois ocem eli pr oglasiti njega. veæ je mjesto upra njeno. Do tog je preokreta do lo nakon kakve dvije godine braka. Otputovao je iz Braunaua preko Weitre do Spitala.na Aloisa razbjesnio. Ona je njega pak sasvim prestala po tovati kad je priznao (veæ umo ran od izmi ljanja prièa o izma tanom i pomalo bajkovitom herr Schicklgruberu. Majka je govorila isto. Romederom i dvo jicom susjeda koji su pristali biti svjedocima cijeli put od Spitala do Stronesa . moglo zakonito iskoristiti za predlo eni èin. nalik vratima kakvog dvor ca. Romeder i dva svjedoka koje su doveli iz Stronesa. kad je otkrio da je i ona siroèe. Ka d mu je Alois kazao da prezime eli promijeniti kako bi se morao zvati . svaki dan morala nositi s prezimenom Schicklgr uber. a na licu su mu s e odra avali du nost. Anna Glassl-Hoerer. No. uskoro su poèeli dominirati licem.

skinuo je trorogi e ir i naklonio se. a koji . no to nije bilo va no. Pro etao se s majkom i kæeri izvan sela. Bilo je oèito kako vi e ne gaji nekoæ upornu nadu da æe jednom sigurno postati imuæan. Ako stvari jednom poðu krivo. nije upisao datum. na to je Klara klimnula glavom. smije eæi se svojim star im. Potom je ime svakog svjedoka napisao na svoju ruku. Odjednom mu se vi e nije tako urilo u posjet.da tu ulogu preuzme Klara? Te ko da je Poelzl mogao odbiti. odluèio vlastito ime izostav iti. dokumenta se mo e odreæi. Ta se ena doim ala starijom od njegove supruge. Poelzlov je izraz lica odavao èovjeka kojeg jo èekaju brojne zadaæe. Osjeæao je i nelagodu zbog boljitka o kakvom je pre utno govorila Aloisova odora. "To je tvoj u jak Alois". Pravno gledano. Koja bi crkvena vlast u Beèu takvu izmjenu dovela u pitanje? Naputak je nalagao d a se potvrðeno oèinstvo potièe. pr ecrtao je rijeè "izvanbraèni".bile su plave poput svjetlosti to se odbijala s velikog dijamanta kakvog je jednom vidio iza stakla za za titu muze jskog izlo ka. ne mo e to biti ona.to je i r azlog za to je Hiedler naposljetku postao Hitler. Bila je njegove visine. a Alois je ba u tom tren utku zamijetio enu kako gleda s prozora. Aloisu se nije slu alo o Bogu. "Bog nas ne prestaje ka njavati zbog grijeha. do nje je bila djevojka od esnaest godina. zadaæa bili listovi kukuruza. raspr eni po redovima sasu enih stabljika. pa bi Lovaèki pas mogao stati zavija ti od srama. ako je u dovratku stajala Johanna. "On je krasan èovjek. jer se po teno bavi poljoprivredom. Jer. Od preostale djece. Zamjena Schicklgrubera Hiedle-rom dovoljno mu se svidjela da je osjetio bujanje u sretnom podruèju od pupka na ni e. Na utoj stanici stare upne knjige na dan i. a Poelzl je cupkao s noge na nogu (kao da bi u nekoliko minuta vi e koje bi proveo razgovarajuæi moglo propasti jo li æa)." Okrenula se prema njemu i dodala: "Izgleda bolje nego ikad . zar ne?" Privukla je kæi k sebi. pa joj treba slu kinja. Ni ovaj ga put Lovaèki pas nije iznevjerio.èemu se Aloi s nije zaèudio . dobro graðena. Noge su ga svejedno odnijele do vrata. Bi li se èak i za polovicu tog udjela moglo kazati da tu nije bilo nekih obit eljskih dogaðaja kakve se ne smije spominjati? Stoga je upnik. a njen je sin. a raspolo enje mu nimalo nije popravila ni Aloisov a primjedba kako njegovoj eni nije dobro. guste tamDvorac u umi 39 ne kose i najmodrijih oèiju koje je dotad vidio . u mjesto da odmah u Nepomukovim kolima nastavi put do eljeznièkog kolodvora u Weitri. u preuranjenoj srednjoj dobi. primjereniji bi bio oprezniji postupak. bez obzira na to u kojoj se dobi potomka do njega mogl o doæi. Malo bo jeg dru tva. bezubim ustima.ja. bila jedna od onih stvari kojima ga je priroda podarila. koji tu fleksibilnu proceduru nije odobravao. vrlo ugodne i fine vanj t ine. A Alois se nije zadr ao.odora je sad jo va nija. imao su icu. pobo na i pouzdanog roda.nimalo nije slièio toj Klari oèiju plavih kakve se rijetko vide. jedno bilo grbavo. No. jo nedovoljno truli da ih se da svinjama. Je li se uzbudio zbog Johanne? Bila je oèeva prva susjeda. Tog su dana.no bez ikakve urbe! . jer se naèin pisanja u nedosta tku standardizacije od austrijske provincije do provincije razlikovao . èetvero je veæ umrlo. Johannu Poelzlu. upnik je uèinio ono to je radio godinama . mutne oèi i lice prepuno bora koje su pratile putanju ovje enog nos a. Oti li su prema onom dijelu zemlje Johanna Ne pomuka koji je sad pripadao njenom suprugu. Kad je Alois dobio novo prezime. Ali ne. Radije je mislio o tome kako bi uskoro svoju neæakinju mogao malo bol je pogledati. lipnja 1837. devetnaesto-godi njak i najstariji m edu pre ivjelima. smjerna." kazala j e. u dotad praznu rubriku upisao je Johanna Georga i pon ovno se osmjehnuo. To je. kazala je Johanna kæeri. Klara joj je bila sedmo dijete. "To je Klara. Poel zl je imao sive. Znao je da la u. dokument je bio dvojben. Od svih je . odluèio se na sat vremena zaustaviti u Spitalu. Poput lovaèkog bi psa odmah nanju io blizinu enskog dru tva." Johanna je zaplakala. Èim se oslobodio èvrstog zagrljaja i s usta obrisao po tenu slinu od ki e vla nih poljubac a kojima ga je Johanna obasula. nakon to je èuo koliko æe mu novca kæi slati. kako je veæ na temelju dugog iskustva zna o. ali ju je morao prihvatiti.dokument je ovjerio. U nekim se austrijskim okruzima broj izvanbraène djece veæ popeo do èetrdeset po sto. Bi li bilo moguæe .

Djevojka je bila pobo na do neshvatljivih razmjera. Bilo je dana kad bi uspio voditi s ljub av sa svakom od tri djevojke koje je dr ao svojim stalnim ljubavnicama. Prema svojoj je neæakinji bio drag. ali je pazio da je ne dotièe. No.u stvari bi joj tad rijetko i vid io lice. U ti m je svijetloplavim oèima bilo sjaja koji je upuæivao na anðele . znaèi li to i da mora za to dvaput plaæati. Alois nikad u ivotu nije nai ao na takvu ljubomoru. tako to mora slu ati to mu prigovaraju.bijesa u kojem vi e nije bil o estine. bacala mokru krpu s jedne na drugu stranu . Bila bi to uvreda vlastitim prosudbama. na kojem su spavale druge slu kinje i soba rice.to se odra avalo na ur edan osobni izgled i ceremonijalno pridr avanje pravila slu be u svakom trenutku rad nog dana.usjeva bilo najkorisnije zasijati takav. Vrijedila je i za Annu Glas sl i njega. a novca mu je. trpjela je njegovu udnju za sobaricama i kuharicama. noseæi kovèe iæ sa skromnom zalihom odjeæe i imovinom. novac koji neæe ovisiti o tome kako æe rod iti. no Ani Gl assl se . Nije elio slu ati duboke uzdahe svog urjaka. svaki put k ad Romeder izvadi ne to kruna. A nimalo mu nije bilo do savjeta koje æe mu zacijelo dati Nepomuk. Dvorac u umi 4i Njegova ena.nebeske i pale.Gasthausu Streif. Sad je za takvim p ostupcima morao i sam posegnuti kako bi Anni skrenuo pozornost s jo jedne djevojk e koju je poèeo posjeæivati na najvi em katu. makar je veæ i sam platio cijenu podbaèa a prihoda sa svojih polja? Zbog toga se slo io s Klarinim zaposlenjem kod ujaka Al oisa. Cesto bi mu ta izreka pala na um. Stari beèki vic veli kako je za napredak dru tva nu no da i policija i lopovi svoj pos ao rade sve bolje. dok bi. Sto je ona znala bolje nanju iti èime se on bavi. ako niste znali da joj je smrt bila najbli i rod. bilo oèito da Klara svog iznimnog ujaka duboko po tuje. Lice joj je bilo tako nevino da bi se èovjek upitao to bi ona mogla znati o palim anðelim a. bila jo i sobica za Klaru. a njegovo se slobodno vrijeme poklopilo s onim u koje bi sobarica prala pod njihovog stana. no tad je.èinilo kako nema razloga za zabrinutost. sad veæ nesretna poput vrane slomljenog krila. da je sigurno mnogo nauèio o la nom predstavljanju i otvorenoj prijetvornosti. daleko se nu i smislenu. no neæakinja ga ba i nije smatrala dobrodo lim.iza vrata Klarine èednosti mogla bi se nalaziti ledara. nu no trebalo. njena nepovjerljivost stala uzimat i maha. pobrinuo za svoju enu. A ona je imala razloga da mu ne vjeruje. kao i uvijek. tu je bila Fanni. Alternativa . Seljak mo e imati smisla za voðenje svog gazdinstva i biti rtvom lo e sreæe . obilato nagraðen snom. Johanna se u posljednje vrijeme dr ala tako kiselo da mu se èesto èinilo (makar to mi ljenje ni s kim nije podijelio) kako joj kr v sigurno ima okus po octu. Na najvi em je katu. A kad bi uveèer Anna Glassl zaspala. a popodne.posuditi novu sumu od urjaka Romedera ili tasta Nepomuka . 4Alois i Anna Glassl dr ali su tri sobe u drugoj po kvaliteti gostionici u Braunauu . Poelzl je veæ znao 40 Norman Mailer kakve ga tirade èekaju od enine obitelji.za sad . ukl juèujuæi i njegovu enu.no. Tjedan dana nakon Aloisovog povratka na radno mjesto u Brau-nau. Svima je. bio je spreman nositi se s time. otprilike u vrijeme kad je pokrenula kam panju za odbacivanje prezimena Schicklgruber. no u sebi je patio od najispraznije moguæe srd be . tako strastvenu. kad ne bi bilo tog drugog dojma koji nam kazuje kako se vrazi poput moljaca r oje oko ivotnih vrata to se spremaju zatvoriti. kl eèeæi. pristigla je i Klara. Neko se vrijeme Alois zanosio ugodnom pretpostavkom kako æe s Klarom uspjeti povre meno u njoj i boraviti. Ujutro bi se. Èak ni nevini ne vole ba stalno sanja ti o preminulima. jer ga je trenutno puteno i st . kad bi Anna Glassl dri jemala.nije mu se èinila ugodnom. Zbog toga je bio spreman prièekati na Klaru Poelzl. obièno u ivao u zavodljivom migoljenju njenih bokova. tolike je godine obavljao pograniènu du nost spreèavanja putnika i trgovaca u poku ajima da izbjegnu plaæanje carinskih pristojbi Habsbur koj kruni. Iako je svojom najveæom ljudskom vrlinom dr ao predanost poslu . Alois je pretpostavljao kako bi se tu mogli otvoriti jo neki prolazi sumnjive vri jednosti . to ju je on znao bolje varati.

Je li stiglo vrijeme. tovi e. T o je znala. Mislio je kako. bujne ali gipke figure te . Dok je dama poput pera. Ako bi ostao bez nje. "kad mi da jo ne to!" Ne. bila je dj evica one najmuènije vrste. dodu e vrlo zgodne seljanke. . dragi. stiglo bi dijete. Alois: Gledam. a onda se zbog snage njegove udnje predala. reæi æu ti istinu. Fanni je stenjala jako prigu enim glasom (da je ne èuju u ost atku tavana). Samo. Pazio je da mu lice uvijek bude bezizra ajno dok bi ona prolazila prostorijom. Anna Glassl: Gledaj. Sebi je govorio da je ona tek zgodna kæi bogatog seljaka . I doista. Iako nije ba moj tip. da. Alois: Anna. devetnaesto-godi njakinja koja se zvala Fa nni Matzelberger. Onda jo jedno dijete. kako bilo. Lovaèki je pas bio prevelik da bi mu dopustio dobro tucanje u "smrdljivo i prokleto" (ili bi t o on takvim ocijenio). vi ste zloèest èovjek.varno zanimala konobarica u gostionici. Anna Glassl-Hoerer Hitler imala je pedeset i sedam godina i izgledala jo deset godina starijom (iako je na njegovo stalno izn enaðenje zorom znala biti prava goropadnica). Èuju se ru ne stvari. svojoj eni je tako vje to lagao da se sad vi e nije u suðivao to joj priznati. da se uistinu boji smrti. Alois: U redu. za mene. Ako bi mu dopustila to je tra io.zamamna.imala je pristojan mira z . morao bih priznati da su to oèi sokolove. Aloisu se to nije osobito sviðalo. iznimno si pametna. Sad me strah ispovjediti se. Ti æe ti popiti krv. ostavio bi damu zbog seljanke. Anna Glassl: Za to joj se ne pridru i kad zavr imo s objedom? Dobro je opali. Al i. Mo da sam vje tica. jer ti je draga. Sto je bolje od sapuna za pranje rublja. Neæu ti reæi. velim si. ne bih je ni pipnuo. pa uskoro postane jaka navika. malo." Raspravljali su se do u nedogled treba li se ona ispovjediti ili ne. no njeno mu je nezaustavljivo njihanje bokovima govorilo . Trpjela sam sobarice i kuharice. Puno si puta u krev et do ao miri uæi na luk. spontano. no oboje su patili. Sviða mi se kad govori takve prostote. Alois: Po glavi ti se motaju opake stvari. uhvatila si me. Rekla mu je: "Zar dovoljno da ostavite enu i ivi te sa mnom?" "Ostavit æu je". da sve prizna eni? A on u Fanni vi e nije imao povjerenja. D ama te mo e oèarati svojom pameæu. "Kako ti je to palo na pamet?" "U obitelji imamo i Cigana. za to me i dalje eli raditi budalom? Jasno je da je djevojka lijepa." "Èuvaj se sveæenika.u svakom pogledu . ali davno je zakljuèio da je svaki seljak poput kamena. Formalni je ulaz u svoju krepost dr ala netaknutim. A onda mo e i umrijeti. Zbog njih æe ostati slaba i beskorisna. ne bi ostala trudna. U zanosu trenutka su se voljeli. a ja sam vje tica. kako je uskoro otkrio posjeæujuæi je u njenoj tavanskoj sobici. Nije. pitala je. koja se dr ala stare seljaèke tradicije.no. A zagrljaji su im zbog toga postajali sve èvr æi. Sviða mi se. Osim toga. Anna Glassl: Prostija sam nego ranije. popustila je i mjesec dana poslije kazala mu da je trudna. njoj je rekao da je voli. to nije rijetka reakcija u sluèajevima kad se puteni u itak mo e dr ati krijumèarenom robom. koja bi s e rado malo pokvarila. no u ovom sluèaju ima krivo. Da nema tako lijepe oèi.uvijek æe tresnuti na zemlju. Bilo bi mu mrsko prestati stalno usavr avati vje tine l aganja. kao i iskrenost. pouzdana poput istine. to se 42norman mailer ne bi moglo reæi i za onaj susjedni. Mu karac se mora zabavljati. Ali nije va no. Baci li ga visoko u zrak ." "Ma to ka e !" "Ne.Fanni je dobra cura. Laganje je. kazao bi. Samo vje tice usta stavljaju tamo gdje se ne smije. Hajde bar jednom u ivotu spavaj s konobaricom koja ne izgl eda kao puding od juèer. Bila je u i sku enju da mu popusti. njegovo bi fin ancijsko stanje pretrpjelo osjetan gubitak. Evo uzorka dijaloga iz blagovaonice Gasthausa Streif: Dvorac u umi 43 Anna Glassl: Vidim da je opet gleda . morala je ostati djevica.

Pa ti bi me poslala da po ljubim opaticu. to ga nije zabrinjavalo. Ubrzo joj je uspjelo probu iti rupu u dobro èuvanoj posudi to j e sadr avala njegove buduæe planove. razvod nije dolazio u obzir. Ali ja ti ka em. Toliko ga je uzrujala. da je dokument pokazao pozna nicima s kojima je odlazio na piæe. no iz toga se nije moglo izroditi ni ta. Da.to nije bio svr eta k kakav je obièno do ivljavao s drugim enama. Za Annu je to znaèilo kraj braka. U prirodi je njegovog posl a bilo istovremeno rje avanje vi e problema. tu æe vjerojatno i ostati. Sad je veæ udjela za mirom. na temelju potvrdnog bubrenja njene maternice u najsretnijem trenu tku. Ne vjerujem u to. Fanni æe uskoro biti trudna zaozbiljno. Navikao se u Braunau u biti glavnom temom glasina.) Uz to je veæ bio spreman imati dijete.ledena odbojnost prema supru niku koja se lagano uvlaèi èak dok ljubomora polako kopni. potoni je otkrio da Fanni nije trudna . A istovremeno je znao da je trudna . Veæ joj je bilo stvar no zamorno truditi se iz petnih ila da se zorom prika e pohotnicom. 5Naposljetku je Fanni Anni Glassl kazala kako je u treæem mjesecu trudnoæe koja æe se u skoro i vidjeti. Ili æe otiæi ona. kad stvari s Fanni nisu bile na vrhuncu. nema djevojke zbog koje bi se trebala manje brinuti. Fanni i on sad su ivjeli zajedno u istom apartmanu u Gasth ausu Streif. kazala mu je. Radno mjesto mu je bilo sigurno. Drolja koja se tome jo uèi.to se oprostiti ne da! Osim toga. trebalo je dosta godin a da bi slu benik dosegao njegovu razinu obuèenosti. èesto bi razmi ljao o nadolazeæe m vremenu u kojem æe ona biti u sedmom ili osmom mjesecu trudnoæe. No.Anna Glassl: Draga? Ona je drolja. te ko da æe se taj udaljeni odjel habsbur ke vlasti petljati u njegov privatni ivot. Da nismo na javnom mjestu. Klara mora van. glasno bih se nasmi jao. Naposljetku. Sto se skandala tièe. bolesna je. Anna Glassl: Ne vjerujem ti. Pa t o je upravo skandalozno.tako davno . Aloisu je to previ e kvarilo planove. Kad ne bi bilo neprilièno. Tih je dana bio razdra ljiv i to ne samo zbo g odlaska Anne Glassl. zloèesta. koja se nadimala èak i dok se punom brzinom u nju sjurivao . Fanni je. kad bi spo menuo kakvu drugu enu. Tako si privlaèna. a i sama zna to bih potom. Sve dok besprijekorno radi svoj posao. èak i za sudski razvod. no to sad mo e? Nikad ni s jednom enom nije tako u iva . Zakljuèila je èak i kako je njena ljubomora tek posljednje cjepivo kojim æe se sprijeèiti ne to jo gore . Alois: Nije. po moguænosti sina. Dr ao je kako mu je te ko slagala. Plaæu mu je sl ala beèka Financijska policija. Anni Glassl je 44 Norman Mailer zamor od ivljenja s Aloisom bio nadma io strah da æe ostati sama. Ni Dvorac u umi 45 vjerojatne buduæe komplikacije nisu ga od toga odvraæale. barem je to oèekivao. Anna je. Èuo sam da medu nogama ima zaraznu bolest. Tvoj istinski tip. Fraza je u pravnom dokument u str ala poput pri ta na bradi. Ta bi se napræila èim bih rekao 'Spremi se.s Johan-nom .'" Nasmijali bi se i pre li ne druge teme. prema austrijskom zakonu m orala ne samo izjaviti da u braku nema sklada. Alois je tu izjavu morao proèitati. veæ i napismeno potvrditi da prema mu u osjeæa odbojnost. kad bi do ao red na Klaru. Anna Glassl: Zbog koga se onda moram brinuti? Klare? Alois: Ima sjajan smisao za humor. isprièao bih vam koliko je tu bi lo osobne odbojnosti. A Alois joj je rekao da djevojk a ima spolnu bolest. Alois: Kako ti drago. Kako su bili katolici. A i Carina je bila potrebna nje .samo joj se bilo uèinilo. Ili je rano pobacila? Odluèno je izbjegavala dati jasan odgovor. (Osim jednom . Nakon to se uzdigao do vrha srednjeg ranga. Ne bih je ni p ipnuo. Mje tani su se mogli nebesima po aliti kako ivi s nevje nèanom suprugom. "Ma pogledajte. Prièa o osobnoj odbojnosti. prema kojem nema nikakvih obveza. Zbog toga se iselila. naravno. koji bi nosio njegovo prezime. Na sebe je gledao kao na èas nika u kakvom garnizonskom gradu. ubrzo i sama postala ljubomorna poput Anne Glassl i pokazal a savr en sluh za otkrivanje i najmanje primjese udnje u njegovom glasu. Carini je bio potreban. Ne pretjerano. Njemu to nije smetalo: spremno je isticao kako se od pro losti ne ivi.

rekla je Fanni. Jedna æe mu djevojka roditi dijete." "Tebe mo da ne bi". naziv je preuzela i Fanni). kad to. biti i vi e nego voljna. Zbog Klarinog je odlaska najvi e trpjela ba Fanni. Sad hoæu dijete i uskoro æu ga do biti." "Ne bih"." Potom su se poljubile." "Da. neka m je tane nosi vrag.bile su jako bliske. "I vjeruj mi. Klara spakirala svoj e stvari u isti skromni kovèe iæ koji je sa sobom donijela i iz Gasthausa oti la na svoj novi posao u Beèu. ali ne u potpunosti. "na èemu se temelji to tako sveto obeæanje?" "Prise em na mir svoje mrtve braæe i sestara." "A. Klara bi od srama pocrvenila poput cikle. Fanni je odjednom pomislila kako bi i Klara u sebi mogla kriti vje ticu . "Poludjela si". Dvorac u umi 47 Alois je kroz Financijsku stra u Klaru u Beèu dobro zbrinuo. Kod njih vi e neæe raditi dj evojka koja se zove Klara. Ali mora znati da to nikad. ba rem ne svi. "to mene ne bi sputavalo ni sekunde. Klara je malko zaplakala. A èula sam i Poljake koji vele da se otac nikad ne treba udvarati kæeri. Ona mora van. jer Klara nije znala lagati. Èekala ju je èista i plaæena slu ba u domu skromne starije gospode." "Ne zanima tebe to bi ona." "Mo da i nisi". nikad neæu nap raviti. n e radi nesigurnog (ruku na srce) obeæanja preobrazbe iz anðeoske opatice u potpuno p odatnu neæakinju to ludo vodi ljubav." "Ka i mi". rekla bi Fanni. ali sad razmi ljam drugaèije. Iako je Fanni sad postala spokojnija kad je Alois bio u pitanju." "Hoæe ". a neæakinja (koja je drhtala ka d . Nije si mogao priu titi gubitak onog to je sad nosila Fanni. odvratila bi Klara. i najbolje bi j . Naravno da æe. Ne. ali neæe previ e utjecati na njegove zan jivije pothvate. "Pa zar ti to nije jasno? Klara bi najra dije bila u samostanu. kad dode vrijeme. odgovarala je Klara. jesam. bi joj se obraæao) postat æe mu ljubavnica. Ono to prièaju mo e ga zapeæi. Prije nego to je oti la. Sad se vi e nisu mogle meðusobno pov jeravati. Kad bi Fanni natu knula o onom to se odvijalo izmeðu ujaka Aloisa i nje (buduæi da ga je tako zvala Kla ra. Obje su pri tom mogle to ta saznati . Njegova s i ena ti. kazala bi Fanni. "ali mene bi stigla kazna. no te se vje tine nisu mogle prenijeti na ne to drugo. "Ponekad.mu." Klara je morala van. kojoj se èinilo da æe joj na licu izbiti akne ako ne k a e istinu.) I sad je. Stoga se iz svog posla n ije mogao izvuæi. Gdje bi na ao drugi posao s tako dobrom plaæom? Postao je savr en izvr itelj svog po sla. jesam. Klarine su usne bile pune i na njima se osjeæa o èvrst karakter. To je bio njegov tajni projekt u koji se umije ala Fanni. I zato. da. rekla bi Fanni." ' "U to si ba posve sigurna?" " Molim. u kojoj je spavala u najmanjoj od sobica za poslugu. "Priznaj". Te je naæi Fanni usnula kako Klara vodi ljuba v s Aloisom. A povjeravanje je moralo svr iti. takvo to nipo to nije bilo zajamèeno. 46 Norman Mailer 6. a tako razlièite ." To nije bio ba najsretniji odgovor. "i ti bi rado spavala sa svojim ujakom. jer ga ona vi e neæe po tovati. no u aromi je tog poljupca bilo n e to zbog èega mu Fanni nije vjerovala. odgovorio joj je Alois. nakon èetiri godine po tenog i dobrog rada u gosti onici. dok ga se Financijska policija nije mogla rije iti." "Za to?" "Zato to je on s tobom. Pa za to bi inaèe drhtala? Zato to je svjesna kako je on mo e nauèiti nogo toga to jo ne zna." "Da mi se nisi vi e tako obraæala. nikad ne bih bila s ujakom Aloisom. (Alois se itekako bio spreman potruditi oko za tite njene kreposti. èak i ono na to se ne usuðuje ni pomi ljati. rekla bi Klara. veæ to bi ti. elim.naposljetku. to". da. "Kako me mo e tako izbaciti?" upita la je. "Dala sam ti rijeè. mo da joj braæa i sestre nisu bili dragi. Na to prise em. Dovoljno si mlada da mi bude kæi. "Ujaku sam rekla kako bih umrla ako bi mu dopusti la da mi napravi dijete.

jer je uvijek moglo doæi do nepred vidljivih posljedica. je li mu i bilo potrebno èitati ga? On i Hegel su se slagali . Tro ak nije bio velik. Aloisu bi bilo dra e da u smrti ne bude nedoumice. sigurno na vlast gledao na isti naèin kao na ljudsko ispunjavanje Bo je volje. On je.ne jo . Sto mu se nije svidjelo. Fanni je rodila djeèak a kojem je Alois bez oklijevanja dao ime Alois. to je Aloisa Hitlera smetalo. Tko bi. Nije bio pra znovjeran tip. Bog bi. Sukladno takvoj predod bi. Povrh toga je bila nervozna majka. Zbog toga ga njena smrt nije jako iznenadila. no. a vjenèali su se u drugom gradu. to je i uèinio. tad bi pomislila: a to ako se Aloisu Klara svidi vi e od nje? Djevojka bi potom mogla prekr iti prisegu. no. Njemu je bilo èetrdeset i es t godina. svojom novom gospoðom. No.ideja je bila tako moæna da su je svi mogli dosegnuti. A i Fanni ga je razoèarala. Samoubojstvo mu je. Jo se morao zvati Alois Metzelberger. jer je dvojicu carinskih slu beni ka koje je pozvao morao prevesti unajmljenom koèijom. To joj je donijela zadovoljstvo. Aloisu je to i lo na ivce. Prognala je najmilij u djevojku koju je u ivotu upoznala i ponekad je bila na rubu da je pozove neka s e vrati. njoj dvadeset i dvije. ali je bio nepotreban. Ranshofenu. meðutim. Ipak bi je svake veèeri prokleo. vjerovao u konkretne i smislene procese pouzdanog oblika vlasti. To je dr ao ravnim bes potrebnom tro enju osobnog bogatstva. Zaklela se kako se neæe udavati u Braunauu. Do nje bi moglo doæi zbog puknuæa crvuljka ili zbog su ice. pa se njegova trudna nevjesta jo morala i vraæati est neudobnih kilometara. nije uopæe èitao He gela. A u Anninoj je smrtovnici uistinu bilo navedeno da je uzrok nepoznat. Anne Glassl barem vi e nije bilo. Alois do te zamisli nije stigao uz Hegelovu pomoæ.volio je brzo zaspati (kako je to opisao prijateljima na piæu). ako se mora slu iti tek majèinim prezimenom. upitala je Fanni. pod uvjetom da tu volju vr e obzirni slu beni ci poput njega. Jo jedna soèna tema gradskim govorkanjima.za Fanni . Anna Glassl je. "zahrkati uz dobar prdac.skupo plaæen. uz sve svoje nedostatke. To je Aloi sa uvjerilo kako se radilo o samoubojstvu.dijete se mo e osjeæati prazno. Sad je Alois starij i svake veèeri prije spavanja proklinjao Annu Glassl. kako je obja njavao uz krigl u piva. kako mu je kazala. Ne samo zbog enskih pogleda. ipak bila dama . Drugo dijete je u maternici veæ bilo dobrih sedam mjeseci. u nje noj situaciji mogao imati povjerenja u neku enu iz Braunaua? Jo tro kova. poput praznog eluca. nakon to je to ranije samo prorokovala. udal jenom est kilometara. Franziskom Metze lberger. Aloisu je to bilo samo po sebi razum ljivo. Mogao se o eniti svojom nevjenèanom suprugom." Samoubojstvo Anne Glassl bilo je ne to to ga je dr alo budnim. njego va majka. Tra ila je da se drugi put porodi u Beèu. a Fanni je imala trbuh velik poput prvonagradene dinje. Shvati o je to kao skupo plaæen nu ni svr etak . okrutan poput boli pokvarenog zuba? Znala je da je hirovita. Kako bi to samo bilo nepravedno prema neroðenom d jetetu! Èetrnaest mjeseci po to je Anna Glassl dobila uredbu o razvodu. kako je skonèala Maria Anna. Kako mo e biti sigur na da se njeno nepovjerenje prema Klari temeljilo na stvarnom strahu? Sto ako mu je izvor bio hir. s mr njom. Imao je dodatnih tro kova. No. Oti ao bi on njoj na sprovod.e raspolo enje pro lo koliko je trebalo da za miri i opet otvori oèi. Njegova se nova supruga nije bila spre mna suoèiti s drugima kako bi trebala. izazivalo nelagodu . no Aloisu se svejedno èinilo kako anatema nije bila bez uèinka. Alois nije bio èovjek koji bi se sav predao proklinjanju. bez obzira na to koliko udaljen i uzvi en. ali si noænu nelagodu nije elio podvrgnuti jo i njenom licu u lijesu. Tamo ba bice neæe biti tako prijekorne. U svakom sluèaju. barem ne razmjerno njegovom 48 Norman Mailer nevjerovanju u blisku prisutnost Boga i Vraga. Sad je. Mo rao se prisjetiti onog to se veæ potrudio zaboraviti . no i dalje je osjeæala gri nju savjesti. bez obzira na to kako je skonèala. I mladiæi su je podrugljivo gledali u prolazu. nisu ga mogli zvati Alois ml adi . uistinu ostala trudna. A umrla je ba iznenada! Taj se neobièni d ogaðaj desio tek èetrnaest mjeseci nakon to mu se rodio sin i Fanni je opet bila u du bokoj trudnoæi. Zbog toga Alois na sp rovod nije oti ao. Zato se i nazivala vje ticom.

Lijeènik joj je kazao kako je do lo do zaèetka tuberkuloze. On na mene vi e ne raèuna. Cesti su bili objedi kad bi. u krevetu je bila trudbenica. niti tijekom sljedeæe èetiri godine slu be ko d stare gospoðe u Beèu. no svojedobno je ipak pokazivala odreðeni napredak. Klara je tih mjeseci obilazila Fanni èe æe nego Alois. koji je imao nepovoljno mi ljenje o svemu osim vjere.sav joj je ar zavr io u prijekoj naravi. Angela. To od nje nije ni mogao oèekivati. najbli e to se èovje mo e primaknuti spoznavanju slave Kristove.Dvorac u umi 49 to. U Lachu je ivjela deset mjeseci prije nego to joj je stigao kraj. Kad je predlo io da vrate Klaru. U Beèu je boravila dva tjedna prije nego im se rodila kæi. Dr ao ju je nevjerojatno duhovitim stvorenjem. "moje obeæanje mora ostati neprekr eno! Mora biti èvr æe nego ikad. kazala mu je. Bog rtvovao sina svoga? Uskoro se Klara poku avala odreæi udnje za ujakom Aloisom. slu beni otac. Kad je do la prvi put. kazala je. da bi takve trenutke dosegao. Zbog toga se osjeæala uzvi eno. Ako svake v eèeri mora prolaziti kroz istu svaðu. "Vjera u gospodina na eg Isusa Krista ispunjava cijeli moj ivo t. rekla je Klara.i lo bi joj na ivce kad bi srebrn ina bila na broju (kako bi se uvijek i ispostavilo).to je ukazival . no do Angeli nog prvog roðendana Fanni se veæ ozbiljno razboljela. Plakala je. Fanni se nije zaustavljala cijele veèeri. Prije kraja p rvog tjedna. jo dok se Fanni selila u gostionicu u gradiæu Lachu. "Da". jer je paranoju koja se ne da potkrijepiti te e podnositi od gubitka nastalog kraðom. potom bi izgubil a zanimanje za supruga i k tome jo postala nesposobna brinuti se za njihovo dvoje djece. "Sume smijeha". U toj je staroj gospoði stvarno buktio plam sumnje . pa su rane koje su si meðusobno z adale gotovo zacijeljele. Sad se izderavala na poslugu . Stara je gospoða potajno bi la ponosna na savr eno kuæanstvo kakvo je njena mlada slu kinja vodila . No. Do tog je trenutka Fanni bio vjeran. naposljetku. Klara je stigla iz Beèa da bi se brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. Jadna Anna Glassl. no ni ime niti blagodati u mskog zraka nisu joj pomogli oporaviti se. Tako ju je uèio otac.a stvarno je i bio pobo niji od svih ena u Spitalu. mlaðeg. priznala je. goste bi u gostio nici armirala dok ih je poslu ivala. Alois Hitler stariji uspio je dadilju zavesti. "Ostala bi ti vjerna". On je sirovi grubijan. usred ume Lachenvvalda. rekao bi joj . nakon molitve. "da mo e Klari napraviti to si radio meni. a on nije imalo nimalo strpljenja da bolesni prizdrave." Jadna Anna Glassl! Shvatio je da Fanni Annu vjerojatno sanja. zakljuèio je nevoljko. no barem je mo gao spavati." U jednom joj se trenutku uèinilo kako æe konaèno shvatiti smisao rtvovanja. nikad neæe moæi kazati. Bila je petnaest god ina starija od Fanni. A sad je dadilju mogao uèiniti po eljnijom samo ako ju je izmjenjivao s kuharicom. Nije joj d obro. odnosno. od jedne seljaèke kæeri. "A sad ti velim da od nje odustane . fino se kretala. koja je naizmjence obo avala Klaru i prebrojavala srebrninu. Nisam sigurna da bih ostala vjerna prisezi. z a jednu konobaricu. svakog dana". Uèili su je da traga upravo za takvim. Ispadi prijeke naravi prelazili bi u histeriju. Johann Poelzl." Fanni je na to zaplakala. kazala mu je. èovje k mora biti spreman rtvovati snove. Kad ju je upoznao. jer je usred noæi bez gunðanja ustajala kad bi djeèak zaplakao za majkom. Ta se vatra nije ugasila t ijekom èetiri godine rada kod Anne Glassl. Klari objasnio (posebno nakon to je napunila dvanaest godina) kako je odreæi se onog za èim uistinu udi. Nije se derala na njega. Njihove sob e u gostionici nisu se odr avale kako treba. Klara je pred krevetom na kojem s e Fanni odmarala pala na koljena i rekla: "Bila si u pravu. a on je sve to vr ijeme morao plaæati dadilju koja se brinula za Aloisa Hitlera. Nije li. KNJIGA TREÆA Adolf ova majka KNJIGA TREÆA Adolf ova majka I. Fanni se iz Beèa vratila slaba i umorna i nije pro lo mnogo a da je sve saznala. Sad je sve i lo na gore. krupne grade. Zar to ne mogu aps olvirati i dalje biti mu i ena? Zakljuèio je kako to nije ba sjajan brak." "Ne". bila je hitra. ivjeli su zajedno gotovo tri godine prije nego to su se mogli vjenèati. èistim stanjem du e. Posvuda je bilo znakova sve du bljeg poremeæaja.

posebice ako nije stekao osobitu prethodnu naobrazbu. ne opstanu dugo. Alois je znao za to ne mora odlaziti u crkvu. izlazi se danju i noæu. No. morala je smisliti kako da ga (kad bi Fannino dvoje djece spre mila na spavanje) dr i podalje od sebe. I kon aèno. 54 Norman Mailer Mnogo godina prije. postala vrlo dobra domaæica. Makar je za Aloisom udjela. a Klara je prihvatila svoj dio du nosti. mak ar ga je sanjala. Pri pit od tri krigle piva koje bi svake veèeri u sebe ulio u dru tvu nekog od carinskih slu benika. Zar bi Bog kaznio èovjeka koji tako dobro slu i dr avu? Tjedan prije. Cesto nije propu tao istaknuti kako nikad ne ide u crkvu. roðak se kod njega zanimao bi li njegov sin. te veèeri. Koga je jo poznavao . s hlaèama u punom profilu i izboèinom spremnom da pr ogovori u svoje ime. Nemoral se. Pretp ostavljenima na svim razinama mora pokazivati potpunu poslu nost. rtvovanje se s tim nije moglo mjeriti. za to je tako hr abar. No on se. bio zadovoljan poslom u Financijskoj policiji. Svaki je kuæanski posao tra io puno truda. zarumenjeli obrazi. a privatni se ivot svojom slo eno æu takvom prosuðivanju izmicao. ima smisla biti enskog roda. Nije mogao sa sigurno æu z i je li mu Klara kæi . Taj bi joj zvuk bio poput Fanninog zazivanja iz udaljenog Smijeha u Sumi. ako ne nauèi vje to lagati? Si e ist hier! Je li to bila istina. prije nego bi se u gostionicu Pommer vratio na objed koji bi Klara sk uhala u hotelskoj kuhinji i donijela u njihove odaje. Oni k oji mnogo piju. Nemoral se odnosio na uzimanje mita od krijumèara. upadaju u dugove. No. alica. Uspalila su joj se bedr a. najbol joj u Braunauu. u ovom po slu treba mnogo uèiti. gostionici Pommer (u koju su se bili preselili) u nju zurio. kad je ona rukom krenula prema vratima djeèje sobe u kojoj je i sama spavala. Johanni Hiedler Poelzl nije morao vjerovati na rijeè. jedinstvenu vrstu hrabrosti. Tako dub oke. Potom. kao da joj prenosi to misli. znao je. Alois je svojim drugovima u piæu èesto opisivao koliko mu se njene oèi sviðaju. dah joj je udio udahnuti njegov. bez obzira na vremenske uvjete. Ako bi neko od djece zapl akalo u snu. kako bi se iskupila za svoj jedini bludni grijeh s Aloisom. Kako bi neki pr osjeèni upnik mogao biti na istoj ravni s njim? Na vjernost je prisegnuo Kruni i vi e od toga mu nije trebalo. nije namjeravao osvrtati sa strahom i kajanjem. mogla bi mu biti kæi. A za to i ne bi bile? Alois je sebe i dalje dr ao iznimnim tipom. Bio je spreman krenuti istim zabranjenim putem na koji nabasaju pijani sel jaci i maloljetnici dok su zajedno u krevetu. Alois mu je otpisao: Dvorac u umi 55 Pazi da deèko ne bi pomislio kako je to igra. za razliku od njih. Potom bi uvijek slijedio grè razoèaranja. da bi ga potom pojeo s tek om. irom otvorenih oèiju. bistre. jer æe se vrlo brzo razuvjeriti. Sto je konaèno i napravio potkraj jedne kratke veèeri. skoèila bi. Kakvog. niti ispovijedati se. èak i kad ste znali kako ga treba obaviti. kad bi je gledao bez ikakvog pretvaranja i ne poduzimajuæi ni ta. Naravno. iako ga je nesigurnim . koja se nije pretjerano razli kovala od drugih veèeri.naposljetku. nije rekao laku noæ. bez rijeèi. tek klimajuæi glavom kako bi pokazao zadovoljstvo. pra ine. a da bi bio spreman za sebe ustvrditi da je neosjetljiv na religiozni strah? T u je nalazio vlastitu. pepela. sjeo i opet je stao gledati. veæ je umjesto toga zakoraèio prema njoj. Hoæe. r tvovanje je znaèilo bol koju je osjeæala tik do srca.uzev i u ob zir duhove tolike umrle djece . lonaca i jedaæeg pribo ra.ali joj je njeno po tenje istovremeno i lo na ivce. ne smije brkati s pojedin ostima neèijeg privatnog ivota. ili ne? A opet. A sveæeniku se nikad ne bi ispovjedio. naposljetku. Klara je svoj posao radila temeljito. Johanna je. Alois bi ba svake veèeri u gostionici. osim to bi povremeno ustao.ovisi o neprekidnoj svakodnevnoj borbi protiv bl ata. Usko ro je svojom ma tom doticao skrovita mjesta njenog tijela. On æe to naprosto uèiniti. mrlja te svih zaprljanih tanjura. poljubio u usta i odnio u svoju spavaæu sobu i krevet.o na po tovanje prema gazdarici . uhvatio je za ruku. Potom bi u njihov oj dnevnoj sobi zurio u nju. dok o "nemoraln om ivljenju" nimalo nije premi ljao. kockaju i nemoralno ive. Potom bi araèem pro arao po vatri. koji je postao punoljet an. pune oèajnièke udnje za njim. za sebe je dr ao kako posjeduje osobine navedene u pismu. Ka o da su i majka i kæi vjerovale da ono to je od njihove obitelji ostalo .

poèeo bi je zavoditi. vrlo naporan dan. Klara joj jo nije isprièala. Fanni bi ostala nepodno ljiva pomisao kako Klari nije bilo st alo èak ni toliko da joj ka e.kako je i oèekivao. mo da bi ustuknuo pr istupajuæi tako smrznutom ulazu. pa ga je poljubila. u kojem su se vje nèali. "Kaznit æe nas. uskoro je osjetila srd bu to ju je Fanni spremna opet otjerati. prestanite". Ali ga nije mogla prestati ljubiti. mek im. svima na ogled kao ujak i neæakinja. donja polovica. Sad je na Klaru do ao red izbjegavati mise." "Brinut æe se bolje nego to bih se ja brinula". tako pun im. odgovor je bio kratak: "To mi je kazna to sam te prije èetiri godine otjerala. da je eksplodirao jo dok je u nju prodirao. u zadnjem tjednu Fannine bolesti." "A koga briga?" zare ao bi on. ako sad i ne zna. i bio je u njoj. rekao bi joj us red zagrljaja." "Jesi. "Sve je u redu". Svaki put kad bi je odveo u blagovaonicu na veèeru. Ljubila ga je i ljubila. Èinilo joj se kako je najtankoæutniji poticaji vode sve bli e Zlom. Pola joj je tijela uspalila vatra. od jada i straha i jo gore . bio je dovol jan da promatraèima raspali indignaciju. no pola je bi lo okovano ledom. Nikoga u Braunauu nisu uspjeli prevariti. Nit i smije iti se. Po Braunauu se prièalo kako je lijes kupio mjesecima prije njene smrti. rekla je Fanni okreæuæi glavu. Pravedna. drugaèije nego kad ljubi roðaka." Klara je tad ponovo osjetila da ivi u vlasti Zloga. jer æe ih tad moæi gle dati s onog svijeta. a bol je jedva uspijev ala razlikovati od osjeæaja koji je poku avao postati zadovoljstvo . On je bio prvi mu karac kojeg je poljubila.srama zbog egzaltiranog drhtaja koji joj je u skoku pro ao tijelom i minuo. moj zloèesti ujak". da. a istu je srd bu osjeæala i na dan kad su Fanni pokopali." "Za deèka i djevojèicu æu se brinuti kao da su moji roðeni. Pre la je na stranu Vraga Dvorac u umi 57 (to joj je bilo jasno!). A tu je bila i Fanni. U njoj se stisnulo sve ono to nikako da je sasvim proðe. kao da usnama izra ava i srce. sve do dlakavog gnijezda koje je tako dugo skrivala. poderav i joj dokraja himen. a potom drugaèijim poljupcima. Da mu nije bilo Lovaèkog psa. tako svje im. Znala je da se radilo o samoj suprotnosti rtvova nju. ?. Svaki put kad bi bilo gotovo. prianjala bi ona za njega. duboko u njoj i bilo je veæ gotovo kad je ona zajecala. sigurno æe saznati ubrzo nakon to joj doðe kraj. jer Alois je nije poko pao u Braunauu. "samo me vi e ne smije posjeæivati. to je bilo gore. Svojom je prljav tinom mogla zagaditi njihovu nevi nost. uvijek bi se dogodilo isto . zaplakala bi bez iznimke. Odluku nije donio zbog sentimentalnosti. spreman ustvrditi da "poput cara i ja imam mladu ljubavnicu". Jedino se tako mogla suz dr ati da ne urla na njega. I eto ga tu. to ih je vi e obo avala. Naèin na koji je on sjedao kao da je sam Franjo J osip. nakon to joj je Klara sve priznala. Mje tani su i li tako daleko . veæ tako iskusan u prodiranju prstima kroz za titu rublja i korze ta. M nogih mu je veèeri bila i kuharica . I Klara mu je sad postala ljubavnica. da. èistaèica i guvernanta Aloisu mlaðem i Angeli.glasom preklinjala da prestane.. na to je on rukom nasta vio raditi prolaz. no usta su joj 56 Norman Mailer bila onaj vatreni dio. Osjeæala se tako krivom. èak i naèin na koji se s ljubavlju brinula za Aloisa mlaðeg i Angelu. bila je to pogre na vrsta egzaltacije. Iako ju je to isprva povrijed ilo. tako putenim. "tvoj zloèesti. Za mjesto je odabrao Ranshofen (Na-rubu-nade). "Ja sam tvoj zloèesti ujak". ma ko liko ga puta ona nazvala ujakom. Nije mogla prestati plakati. dubljim. zloèesti ujak.paperje .ukoliko nisu (nakon to bi na jedan sat anga iral i neku od hotelskih sobarica da èuva djecu) si li u blagovaonicu gostionice Pommer. No. tako promuklim glasom da je jedva govorio.èim bi se vratili. "molim vas. poput djeteta koje obasipa poljupcima lice voljene odrasle osobe. rekla je. "O!" uzviknula bi. a od toga bi joj grje no zadovoljstvo postalo dostupn ije. ali je znala kako æe morati. ba kao perj e .i to sasvim grj e no zadovoljstvo. veæ zbog uzrujanosti. sredovjeèni carinski slu benik u svojoj odori i n jegova smjerna mlada ljubavnica. jesi. Jer.

pa. Ako i ostane bez kojeg djeteta. zbog la i koja se devet godina prije ovjerila. pa je ujutro nosila breme krivnje te ko poput stabla natopljeno g vodom.ba kao dijama nti u muzeju! Te je kolovoske noæi u krevetu Klarin ivot primio jo jedan. du nosnici koji ih otvore mo da i neæe odm ah baciti u ko . a ako mu podari veliku obitelj. Vrag ju je uzeo pod svoje. jo ima ostale. A otac Koestler æe mu pomoæi sastaviti pismo. nije mogao skinuti pogled s nje. Te plave oèi . uzev i u obzir da djeca èesto umru. S Annom Glassl je zadovoljio elju za dru tvenim statusom . Nije mogao a da ne cijeni kako mu se brinula za dj ecu. bio je sin Johanna Georga Hied-lera. jer ena koja ju je na èetiri godine bila prognala. velika je obitelj dodatni oblik osigu ranja.no ugoda je trajala i dalje. k ad je s Johanom Nepomukom i jo trojicom svjedoka putovao u Strones. otac Koestler. stoga i Kla rin roðak. Tog je dana ba bio bacio oko na Klaru. no on je to znao. ako za èet iri ili pet mjeseci zbog trbuha ne bude smjela pomoliti nos na ulicu. Klara je. U Braunauu je prouèavanje problema preuzeo sveæenik u upnoj crkvi. U zrok su sigurno bile misli mje tana. Èesto je to kao kad prijatelju koji je sasvim zlouporabio dobrodo licu ka e zbo gom. odmah ispod srca i bila je na rubu da od ugode sklizne u tamu . Uz to. Mo e li se to i sprijeèiti na putu brzog sklapanja Dvorac u umi 59 braka? Prema slu benom dokumentu. odluèili su zasnovati bra . S druge strane. "no èak i budala mora znati uèiti iz iskustva. Stigao joj je izravno u srce.to nije bilo upi tno . Nije joj namjeravao èesto iæi na grob. u drugom koljenu. sasvim podivljala sa svojim promjenama raspolo enja. U jednom je zastra ujuæem trenutku shvatila kako je dio ugode potjecao i od spoznaje da Fanni vi e nema. on i Klara su po zakonu roðaci. To je Aloisu stvorilo novu brigu. nakon sahrane. Je li to srodstvo suvi e blisko? Ako bi sad ustvrdio kako mu Johann Georg uopæe nije otac. To uopæe ne dolazi u obzir! Zbog toga æe se on i Klara morati odl uèiti na hrabar korak i zatra iti crkvenu odluku. Prodro je u nju izazvav i joj najpokvarenij e zadovoljstvo kakvo 5» Norman Mailer je dotad spoznala. prizor bi mogao postati neugodan. Alois je volio reæi. Takve su se stvari odvijale spo ro. morao bi opet postati Al ois Schicklgruber. Nikakvo iznenaðenje. ili se barem njoj tako èinilo. Po prvi je put pomislio kako anonimna pisma k oja su o njemu slali Financijskoj policiji. to bi u tome bilo tako stra no? Zaèepilo bi usta mje tanima. Do veèeri.no blijedi mu se miris njenog parfema nije sviðao. upnik nema ovlasti odobriti izuzeæe. Mogao bi uslijediti i kakav upit. stigao im je obeshrabrujuæi odgovor: u predmetima poput sluèaja he rr Hiedlera. A i elio je uæi u brak. D oslovno.) U stvari je prokleti sanduk ku pio jedva desetak dana prije nego to je umrla. vi e nije bila iva. koji bi ponekad potrajao cijeli sat. Kako bilo. 3Va a biskupska ekscelencijo! Dvoje koje su u poniznoj pobo nosti prilo ili svoje potpise. A fino æe zaèi niti i pisma koja æe stizati Financijskoj policiji. Nikad mu nije dala do znanja da se eli udati. Zatrudnjela je. Samo se po tome nekog smije suditi. bila smire na i svjesna svog podrijetla. Da. Nij e prestala. Nije ga mjesecima dr ao u pripravi. Mje sec dana poslije." Zato je Alois znao da mora ispuniti svoju novu du nost. sama se tragiènost smrti precj enjuje. Sva ona ljubav koju je osjeæala za te ko oboljelu pr ijateljicu istopila se u toj neèistoj. "Èovjek mo e biti i b udala". pak. Jer joj je du a sad bila ba tu. Sad ona mo e biti supruga. Sebi je mogao priznati i kako bi mu se po prvi put u ivotu ena s kojom se eni pone to i sviða. Nezadovoljstvo dobrih ljudi Braunaua uvuklo mu se pod ko u. u najmanju ru ku.da su èak tvrdili kako je unaprijed dogovorio i dobru cijenu (izraðen od mahagonija i zaplijenjen od vercera na carinskom prijelazu. saznao je da æe morati pisati molbu. Klara i Alois morat æe se obratiti biskupu u Linzu. Kad se Alois prvi put u upi u Braun auu oko toga malo raspitao. A Fanni bi. Patio je od nepodno ljivog svraba. no kako je Klara sad bila trudna. Stoga preko tih govorkanja nije mogao prijeæi. dugo suspregnutoj i tako opakoj radosti koj u si je sad mogla dopustiti.

nevjesta nema svojih materijalnih sredstava." Nakon stanke za promi ljanje. Alois joj je pokazao pismo i rekao: "Tu se ne spo minje jako va an razlog za na brak." Nasmijala se. O amarila ga je po licu. No. na temelju s ljedeæeg: mlado enja je udovac od 10. to im prijeèi kanonska prepreka kolateralnog afin iteta. "To bi bila 'izjava o siroma tvu'?" toliko si je latinskog Alois znao prevesti i s am. savjet je prihvatio. ma znamo mi to". a o boje trebaju dadilju. Zbog svega toga. "Herr Hitler." A iz Linza se na odgovor èekalo punih mjesec dana. godine. Umjesto toga. Alois i Klar . tovi e. 27. a ponekad i noæu odsutan. Tako æemo ga smjeti poslati u Rim. spreman vratiti se u krilo matere Crkve. mlohavom enom srednjih godina sa s jajem u oèima. "Crkvenjaci nose crne halje". Dvorac u umi 61 "Njome æe se ukloniti obveza. Kako su p rijevodi na latinski skupi. mlada je trudna. mlada 6o Norman Mailer Alois se sprijateljio s domaæicom oca Koestlera. a ona su je jako zavoljela. Prirede ih dobre ene koje se ne dr e ta ko uzvi eno." Oca Koestlera je s po tovanjem upitao: "Koji nam sad korak ostaje. kao da eli provjeriti sredi te njene mudrosti. ni epotpisani ponovno smjerno mole da im se velikodu no udijeli izu zeæe od prepreke afiniteta. da se prijevod plati. kazala je. Dobro je sjeo". Stoga se s pravom mo e pretpostaviti kako æe ih dobro odgajati. Obièno ima. pa je polo io ruku na njenu stra njicu. No. "To je pla ljiv tip.. kolovoza ove godine i otac dvoje maloljetne djece. hvala na pitanju. a brak bi ti sretan. pred Bo iæ 1884.k. a sad ju je poèeo otvoreno prezirati. Alois je kazao: "To je dobar savjet. Dr im kako æe papinski sud imati vi e razumijevan ja. pa nije u stanju nadgledati obrazovanje i odgajanje svo je djece." Ono to je davao naslutiti nije bilo zanemarivo. Kako je takav sjaj imao i sam. pa je te ko vjerovati kako æe imati jo koju priliku zasnovati uspje an brak. Nije se ba toliko udaljio o d seljaèke lukavosti da bi plaæao desetinu koja se mo e izbjeæi. Stoga ponizno mole Va u biskupsku ekscelenciju da im da izuzeæe. Od va s uvijek mogu puno nauèiti. Nevjesta se za djecu skrbi otkako im je umrla majka. to prije to im je otac carinski slu benik koji je cijeli dan. rekla je ona. Bio je gre nik. "Kako vi to tako?" upitao je. kao slu benik Krune." "A. herr Hitler. pomislio je Alois. smatra dobrostojeæim. oèe?" "Pismo s va om zamolbom sad moramo prevesti na latinski kod uèenjaka u lin koj biskupi ji. ali bude tu i ugodnih iznenaðenja. "Sretno vam bilo s biskupom u Linzu". Nije si mogla pomoæi. Tri tjedna poslije. bilo bi pametno potpisati Testimonium Pauperatis. djeèa ka od dvije i pol godine (Aloisa) i djevojèice stare èetrnaest mjeseci (Angele). Biskup je odbio dati izuzeæe. "ali ne bi bilo pametno poslanicu ote ati jo i t akvim kamenom. "da prekriju svoje snje no bijele s tra njice. Rim je udijelio izuzeæe. upniku je kazao: "Hvala vam na savjetu. Mislim kako æe u Rimu uvidjeti da se èin kojim æu svojoj djeci osigurati dobru majku mo e dr ati vrlinom dobrog katolika. Aloisu Crkva dotad nije bila suvi e simpatièna. da je odluèio dati ekonomièan savjet. prema prilo enom rodoslovu. Vrlinom koju elim st eæi. oèe. u Braunau am Innu Alois Hitler." Da. mlado enja Klara Poelzl. listopada 1884. Obrazi su joj sigurno rumeni kao i mjesto na k ojem je ostavio kompliment. jer je dovoljno daleko da si ne moraju razbijati glavu ok o jednog Austrijanca i Austrijanke. rekao je u sebi. Ocu Koestleru to se toliko svidjelo. zar vas ne amaraju èesto?" "Samaraju." Herr Hitler se suzdr ao od primjedbe da se.

a su i dalje morali èekati. kad ga je u dobi od osamdeset i jedne godine posjetila. koja se o nako va ne veèeri osjetila tako blizu Zlom? Èak i ako dijete pre ivi. Prvi je umro Gustav. a napola u veselom zanosu. Kad sam se vratila u na e odaje. neæe li biti obilje e o? Ta æe je misao proganjati na svadbi. Nepomuk je usnio stra nu moru. "Nadam se da je tako". "Rije i se te slu kinje"." Te su veèeri u gostionici Pommer odr ali svadbu. Nema organa koji bi bio otpornij i na pucanje od srca starog. "Èuo sam da je ova grbavica grozne æudi. a sad su se nakon polke i nadimale. Smrt je. u dru tvu Klarine sestre Johanne. Djeèak i djevojèica glasali su se hripanjem. Ostali su plesaèi ubrzo odustali. jednogodi nja Ida te Otto. gu æi i te i od stroneskog blata. I Johann Nepomuk je zamijetio da se prostorija zagrijala. koja je dobila zastupnièku ulogu (a nosila je i isto ime) bila je grb ava. no ona je tek slegnula ramenima. Èinilo mu se da æe mu puæi srce. svi pomrijeti unutar godinu dana. Nije bilo neva no da su joj grudi b ile nedvojbeno pune. kao da su zvuke s paæenièkim autoritetom ispu tali starac i starica dok poput galeota napre u pluæa ne bi li u njima oslobodili prolaz barem za slamku. Dodatna je odgoda bila posebno nezgodna Klari: d otad æe joj trbuh narasti na vidljiva èetiri mjeseca trudnoæe. "sad je pitanje hoæe li se Aloisu uèiniti da bi joj ba moga o protrljati grbu za sreæu. nadolazeæih tu nih godina u kojima æe sin Gustav. Sto bi moglo izaæi iz takve majke. Jedan je od njih imao sina. Nijedan se brak nije mogao slaviti u crkvi dok ne iste knu dva tjedna od Svetog roðenja. uvijek bole ljivi Gustav. jo je bi o mrak. Kak o je to poslije Klara prièala: "Pred oltar smo stali prije est sati ujutro. Poput mnogih svadbi carinskih slu benika. Jo i bolje. To je dvojicu carinskih slu benika navelo na nekoliko prigu enih aljivih primjed bi. rekao je jedan. to su ih smjestili u sredi te svadbenog pira." "Prièaj ti e". Napola uzrujano. to je bila okrutna kazna starom udovcu koji je nastojao dr ati se za ono to mu je u iv otu preostalo. Kad su je zadirkivali. Johanni Poelzl. apnuo je Klari. nikad vi e nije bio isti. a Johann Nepomuk. no po ivio je jo tri godine. "Eto nam krupnog momka". Slje deæih æe se godina sjeæati te veèeri. dan je bio podijeljen na dva dijela. stigla s istom epidemijom koja je odnijela i djecu. star dvije i pol godine. koji je izgledao kao duh Klarine pomr le Dvorac u umi 63 . koja je ime dobila po majci." Zasviralo se. Ipak. Rosalie bi razrogaèila oèi. kazala je ona. kao i na to je ukazivao Rosalienin pogled. pomislio je Alois. curio je zeleni gnoj . Sluz se prelijevala iz grla dvogodi njaka i jednogodi njakinje. a ta je Rosalie ispekl a i teleæi but te odojka. Svi oni sati koje je prostajao na du nosti nisu ba po mogli da se pretvori u umjetnika na plesnom podiju. a majka se isprièala uz "najdublje aljenje ". rekao je drugi. pre valio je cijeli put od Spitala do Braunaua. 4Difterija je u njihovu obitelj stigla poput Crne smrti. Klari ni toliko nije tr ebalo da bude posve sigurna. Alois se spremio za svoje sljedeæe zastranjenje. a do se dam je ujak Alois veæ bio na radnom mjestu. Johannina kæi. Gustav u dobi od dvije godine. a Alois i Klara dali su sve od sebe da zaple u. odgovorila mu je aptom. koj je te veèeri nosila. sad veæ udovac. otvrdnulog seljaka. "Sljedeæa bi mogla biti i gora". no Alo is je imao dvije lijeve noge. rekao je Alois. A u kamin je bila ubacila previ e drva. veæ dovoljno stasalog da se upusti u ivahnu polku sa slu kinjo m koju su mladenci nedavno zaposlili. 62 Norman Mailer djevojku grimiznih obraza i veselih oèiju po imenu Rosalie. zar ne?" a Rosalie bi dlanovima prekrila obraze i hihotala se. "Da". Nakon svadbe. Na harmonici. Carinski slu benici sa svojim suprugama. star samo nekoliko tjedana. Ida i Otto. Prostorija se pretjerano zagrijala. Ostali su slijedili njihov primjer. kao i dvoje djece koje æe slijediti. Alois ju j e stalno zadirkivao: "Pa ti se to uri popaliti èovjeku ono to ima. Te je noæi z amalo umro u krevetu.

govorio s autoritetom tri desetljeæa u Financijskoj policiji. zbog udarca koji je ubrzo uslijedio.braæe i sestara. Dok bi onih noæi kad bi na tre nutak prema Aloisu osjetila ljubav. a Klari se ne bi niti obra tio. Alois je bio blizu Zlog. potom je oti la Ida. nestajuæi u kis elom oblaku. Tamo je. kazao bi joj. tu nije bilo nikakvog izgovora. Anna Glassl i Fanni uvijek su joj bile na pameti. Sad bi najvi e jednom na tjedan (a bio je sav bijesan koliko su mu vitalnosti te tri smrti odnijele) pogledao Klaru kao njihove prve veèeri i poku ao smisliti ka ko da joj izlo i stanovite specialites de la maison. Vodila je ona ljubav. stara petnaest mjeseci. dok su djeca bila iva. Specialites de la maison! . ali sv e su njihove tri sobe u gostionici Pommer i dalje bazdjele na rasku ivanje nakon s vake smrti. ba kao kuje koje je vidio da re e i kljocaju zubima prema genitalijama mu jaka. u bordelu. za mene je prava vlast Franjo Josip. a sad su i njena vlastita djeca pomrla." "Aloise". u dvije noæi nauèio vi e nego u cijelom ivotu. Alois se nije dao impresionirati. "prièa kao da ne strepi od odlaska gore. Kroz obje je smrti majka morala opet p roæi. Zbog takvih ga je postupaka mrzila. recimo. pravi plavo-oki Klarin odraz. No. Neke pojedinosti nisu mu bile nove. takvo je to mogla razumjeti.to je veæ nauèi la kod gubitaka u obitelji Poelzl . tijekom tri odvojena dana tri sprovoda na groblju. pa su izbjegli zarazu. mladim carinskim slu 64 Norman Mailer benicima. Alois je pak odluèio kako Bogu neæe oprostiti. "Usta ti daju obeæanja koja ti ne dr i ". a onda bi joj u usta mogao uvaliti Lovaèkog psa. posebno novacima. S druge je pak strane uvidjela koliko je ta vrsta mr nje prijetvorna.Ottov. a opet je Bogu svemoguæem bila nevjerna one noæi kad je zaèet Gustav. ali je o te tri rijeèi znao sve to treba. kako je tvrdio. Nimalo nije sumnjala tko je za sve kriv. potom Fanninoj djeci postala dadilja. Smrad djeteta koje se rodilo da umre za nekoliko tjedana nastanio se u Klarinom nosu. primijetio je jedne vruæe ljetne veèeri. Pivo ga je pu talo. Francuski nije znao. samo bi skoèila na svoj oltar. a za tim je tajnim zadovoljstvom jo i tra gala. a taj je vonj nastavljao ivjeti u Klarinoj odjeæi. Naravno. kad je di fterija napala mladu djecu. Znala je koliko lijes mo e biti malen . ispravan ivot onamo dolje ostavljao led. Djeèak sam samcat u Beèu. Jedan od carinskih slu benika hvalio se kako je kao mladiæ bio u Parizu." "Gore ili dolje. A tu i tamo bi mu neka od sobarica ili kuharica priredila zgo dno vla no iznenaðenje. Aloi s bi gunðao nakon to bi obavili èin. izgrdio Angelu. Nar avno! Ali to se tièe nje same. "Car je on aj koji nas ima snagu voditi". Bio je to Ottov svr etak . Prekorio bi Aloisa mlaðeg. Sad su joj se vratili. a Anna Glassl u tim stvarima nij e izigravala damu. koji je oduvijek za toliko toga udio. rekao mu je prijatelj. nije usuðivala osjeæati. Fanni je. bila j e tako povuèena da je htio usta staviti na njeno najpovuèenije mjesto. kojem s u bila tek tri tjedna! . jest. Poèela je kao slu kinja. Alois mlaði i Angela poslani su u Spital. kao malo raznolikosti na n jegovom tada njem jelovniku. Bog nam samo prekine ivot. rekao mu je stariji prijatelj. Pokazao bi on njoj gdje se toèno nalazi Pobo nost. uvijek sama. onih noæi kad bi se Alois odluèio na voðenje ljubavi. sad je bio s prepla enom ptièicom èiji bi ga torzo mogao opr iti èak i ako su joj bedra bila hladna poput snje nog zapuha. veæ do ivjela zrelo doba. Svojim bi prijateljima iz taverne bli zu carinarnice. Tek je nakon Gustavove smrti shvatila da ga je voljela.bila je jaka kao i Lovaèki pas. oti la je tri tjedna nakon Gustava." "Pretjeruje ". sama. Alois bi obièno veæ postao zlovoljan. da.no minijaturni ljesovi njene vlastite djece bili su poput tri posjekotine na srcu koje su probudile ljubav kakvu se. pa pomajka. vezi s novom kuharicom u gostionici Pommer. Kao da joj je pojaèavala elju. kao da su nosnice jo jedan organ pamæenja. udjela je za obitelji u kojoj djeca ne bi umirala. ako bi uopæe mog ao uæi dokraja u nju . da. "Tu le i prava moæ. Nije joj se èinilo da je udata. voljela usta stavljati na razna mjesta.to nije bilo èesto . Suvi e se bojala zla koje bi donijela tim novo roðenim du ama.a odnijela ga je galopirajuæa kolika koja mu je razderala utrobu. Rosalie. Klara nije re ala niti kljocala zubima. Do dolaska kuæi. èak i dok bi ga groznièavo ljubila kako bi popravila stvari.

Nisam". Stoga i ne iznenaðuje da je razumijevanje liènosti Adolfa Hiltera u svijetu danas ta ko skromno. Sad su oboje dr al i glavu na krivom kraju. a tamo je bio Zli. Zbog sada nje prevla svijeta znanosti. u srpanjskom zaèeæu. no. no opet je osjetila onu istu srd bu. travnja 1889. Ona mu je svejedno stala pu iti gorljivo æu koju joj je mogao podariti samo Zli . svom snagom svojih ruku. to ne . s njom i Aloisom. naseliti se u ljudski lik. devet mjeseci i deset dana prije nego to æe se roditi Adolf Hitler. Jo su manje pripravni prihvatiti kozmièku dramu tekuæeg sukoba Sotone i Gospoda. Aloi s i ja punili smo maternicu Klare Poelzl Hitler. uistinu.znala da se predaje Vragu. Shvaæam da æe veæina mojih èitatelja te ko prihvatiti ova obja njenja. Alois je bio tak o mlohav. Ako sam se 1938. ivio u tijelu pravog èasnika SS-a). kad sam ponudio da se demaskiram. A ona se na la na njemu. Da. Ujak je sad bio mlohav poput koluta iz meta. A sad.No. poput zadnjih udisaja djece bez koje su ostali. to sa sobom nosi i pomak. dok joj se trudio ra iriti skupljene noge. a onda iz nje. u jednom ga je trenutku napustio dah. te vruæe ljetne noæi. niz koji smo vriskom pali sve troje. Da. o n ajzagonetnijem ljudskom biæu stoljeæa. tog politièara koji se doimao tako skromnim. A sad je opet postao mu karac! Usta su mu se zapjenila od njenog soka. . Fanni j oj je svojedobno kazala to da uèini. Bio mi je klijent. Na mene s e vi e ne mo e gledati kao na nacistièkog èasnika. o tru poput igle. a ponos mu je bio poput maèa. o krenuo se i zagrlio joj lice svom stra æu vlastitih usana i lica. ja sam sredstvo. Prezreti. U redu. prokleta crkva! . Je li to bilo srce? Je li on na redu za umiranje? "Jesi li dobro?" viknula je kad se svalio pored nje. a to ne! Time se opaju neznalice. godine.vr atio se iz mrtvih . sav se povratio. pomislio je Alois . to ga neæe pretjerano za tititi. gurajuæi jaèe nego ik ad. Od samog sam poèetka izra avao strah od pothvata u koji sam se upustio. Nije Dvorac u umi 65 znala hoæe li ga to povratiti u ivot ili ga dokrajèiti. Kao to je anðeo Ga-brijel slu io Jahvi one preva ne veèeri Nazaretu. Ja sam u slu bi Zloga. Autor neobjavljenog i nepotpisanog rukopisa mo e poku ati ostati anoniman. Iznenadan ubo d boli! Naèas mu se èinilo kao da ga je oborio grom.a radi se. tako sam i ja bio tu sa Zlim. bio sam tamo. dok je njegov stari ovan za razvaljivanje vrata uzela u usta. Pratio sam njegov ivot od djetinjstva pa do uznapredovale faze razvoja u divlju zvijer svog stoljeæa. ali ne vjeruju u moguænost postojanj a suprotstavljenog entiteta. Jedan se m isterij dopu ta. KNJIGA ÈETVRTA Obavje tajac I. pa iz oboje. veæina æe obrazovanih ljudi diæi nos kad im spomenete postojanje Vr aga. i uistinu sam spoznao trenutak u kojem je do lo do stvaranja. Bez obzira na to. bio sam treæa prisutnost i odnijelo me niz vodopad. sa svojim oklja trenim brèiæem. da prokleta bila sva bog obojaznost. 20. znala da je on tu. i pretvarao kako sam povjerljivi pomoænik Heinricha Himmlera (tako to sam. staviv i svoj najinti mniji organ na njegova usta i nos na koja je sad te ko disao. To ju je iznenadilo.bilo je to èudo. uvijek smo spremni p reuzeti takve uloge. A to je sredstvo od povjerenja upravo poèinilo izdaju: neprihvatljivo je da otkrijemo tko smo. Lovaèki se pas stao buditi. udi uæi i izdi uæi tako groznim hro pcem. rekao bih kako ja njegovu p sihu mogu razumjeti. ali dva. sve troje se oslobodilo gejzirom koji je prokulja o iz njega.prokleta supruga crkveni mi .od koje medu enama u Braunauu nije bilo veæeg anðela . èasnik u najboljoj obavje tajnoj slu bi koju je svijet ikad vidio. to da. Poticaj je stigao iz tog izvora. napokon spreman da joj ugura Lovaèkog psa. no shvatiti ga. Ovo je bilo bolje nego morska oluja! A tad se dogodilo ne to jo veæe jer je ona . Stoga se Klara zaokrenula. Ljudi su danas takve pekulacije skloni otpisati kao srednjovjekovne gluposti koj e je jo prije nekoliko stoljeæa iskorijenilo prosvjetiteljstvo. a to sam èinio zato to sam znao kako æu se prije ili kasnije morati otkri ti. ravno-pravnog-ili gotovo na razini Boga. "Jesam. Kad nam se naredi. kakva ju je veæ bila obuzela nakon to je umrla Fanni.toga je bila sasvim svjesna. Nikad nije bio tako blizu. a i ja sam bio tamo s njima. U njenim ustima. naposljetku. Manjini intelektual aca je postojanje Boga jo uvijek prihvatljivo. nabije ga u njenu bogobojaznost. bilo je to tek privremeno. rekao je.

Vjerojatno stoji kako je. Nakon to je Adolf zaèet. Demonima i vragovima sna na su èuvstva uvijek privlaèna. Oèekivali smo kako æe nam se to pokazati korisnim.svojom velikom rukom na njenom vratu.tih se dana nije odlazilo u gostionicu.da. Ida i Otto.poèela je vjerovati kako bi Bog ovaj put mogao prema njoj biti blag.razdragano bi se nasmije io kad bi mu se njeno lice pribli ilo . kako je Alois protjeran na svoju stanu kreveta. Bi li bio spreman ovo dijete po tedjeti? Je li se mogla ponadati kako mu je srd ba splasnula? Da joj je mo da podario anðela? To je u prirodi bogobojazne nade. odluèio sam do daljnjeg ostati u Klarinoj blizini. morao je svejedno odustati od onog to je dr ao svojim neotuðivim pravom. bila spremna umrijeti. Isprva nije mog ao vjerovati da bi njeno odbijanje svakog dodira moglo biti vi e od hira. promat ramo. Klara je ivjela na rubu ponora.70 Norman Mailer 2. Buduæi da je takvo stanje dulje potrajalo.Klarina u sta silom navesti na Lovaèkog psa i tamo ih dr ati .to bih za njega svakako mogao reæi . (Alois je sad bio izrazito sklon . mogla biti jednako jaka kao i suprugovi dobro razvijeni mi iæi. odluèili smo prièekati. Tjedan je dana. Pozornost s kojom ga je tijekom prvih dana pratila vjerojatno bi se kod neke druge ene s man je razloga za zabrinutost dr ala histerijom. kaz ao joj je. ili mu se na djetinjim ustima naduo mjehur sluzi. Tako ga je sna no ujela za zglavak. kasnije preplavljena ma jèinskom ljubavi. bio je sasvim uobièajen proizvod Klare Poelzl. To je u prirodi bogobojazne du no sti. Gott im Himmel! Sljedeæeg ju je jutra morao prekli njati da ne izlazi iz kuæe dok joj se oku Dvorac u sumi 7i ne vrati boja. pa je spavao sklupèan n a svojoj strani kreveta. vi e nije bilo potr ebe svako ih jutro dezinficirati. Sj eæanja na njene noæi s Aloisom sad je pro imao prodoran i bolestan miris sobe u kojoj su bolovali Gustav. u dobru ili zlu. stekla je naviku svakog jutra sapunom za rublje prati usta . Kad za klijenta treba uzeti dijete. ljubavi ili mr nji. svejedno èekamo. makar je smrt i dalje u Bo joj. Nije bio zdrav. tek neki nov naèin poticanja. Kako bilo.posebno u njenoj visokoj trudnoæi . ne pozivi li ni on. Dr ala je kako je Bo ji prijekor samo potvrðivao nj eno grje no stanje. Na to ju je on odalamio. Bog mo e . sa zavojem na ruci. Preèesto nam se dogaða da Bog zna za na odabir pa. Idemo polako. posebno ukoliko je dogaðaj pri zaèeæu bio pojaèan na om prisutno æu pa je razumno oèekivati pojavu iznimnih prilika. dr imo se pouzd anog pravila. nakon posla i ao u kupnju . No. no.) Ne iznenaðuje potom to je svu ljubav podarila djetetu. Iako nam posljedica incesta. pa se jedno po jedno gasili tijekom nekoliko mje seci iste godine. mo da joj èak i oprostiti . Èim je Adolf poèeo pokazivati zn ake ivota . Ba dareni smo da tragamo za bilo kakvim pretjerivanjem. Zbog tog je gubitka Klara Adolfa obo avala vi e nego to bi nalagala velika majèinska ljubav. je dnom rukom zgrabio stra njicu. Svako pretjerivanje u iskrenim osjeæajima slu i na oj svrsi. nudi brojne moguænosti. Onda j e usnila san u kojem joj je reèeno da se okane mu a. za svaèim èega ima premalo ili p revi e. Kad je poèeo vri tati s aki put kad bi ga poljubila u usta. èak i kad seljaci san jaju crnicu koju æe u buduænosti zasijati. Pretjerana majèinska ljubav obeæava n am gotovo koliko i njen potpuni izostanak. Mo da dijete neæe pre ivjeti. pa je Klari na oku ostala modrica. a drugom dojku. nemilosrdno . Kad se rodio. zakljuèiv i da se takva pobuna mora nemilosrdno ugu iti. Ide i Otta ispale vrlo kori sne. no molitve joj nisu bile usli ane. Adolfa je potom opet mogla ljubiti. A potom joj je. Tako ih mnogo izgubimo. Klaru bi istinski prestravio svaki put kad bi mu se kapljica bale iscijedila iz nosa. da je potekla krv. Alois se uskoro morao suoèiti s moguæno æu da bi volja èvrsta poput eljeza. "Vi ene idete naprijed-natag poput maèeta dok si lovi rep". Bogu se predano molila da joj spasi svako od njene troje djece . iskovanog moli vom. a ne u na oj domeni. dok je on gugutao od zadovoljstva. shvatila je da to radi zbog mirisa lu ine s nj enih usta. Ne treba posebno isticati kako su nam smrti Gustava. A kad je modrice napokon nestalo.

3Poku at æu. kand eli nam se suprotstavljaju. nastojimo zaposjesti du e mnogih meðu tim istim ljudima. Vragovi koji slu e Maestra ne ratuju vi e protiv anðela u falangama. Bez obzira na to koliko bio netoèan u pojedinostima. tro i Vrijeme." A mi vragovi za to vrijeme navodimo ljude koje smo priv ukli (i stvarno ih zovemo klijentima). dakle. èak i kad vodi k zlu. gadova. a mnogo je pojedinaca koji daju sve od sebe ne bi li se obranili od obiju strana. slijepih ulica i primirja u na em ratu. meðutim. No. Ako smo p risutni mi. Primjerice. da ponovimo. vidim da su nu na daljnja obja njenja uvjeta. ene i djecu. A koja bi to cijena bila? Tu postoji neobièan izraèun. genija. mogu izvuæi skrivena. Ponekad ne eli preuzeti uzgrednu tetu koju æe pretrpjeti obitelj. jer ih se Bog nije odluèio rije iti. Na Maestro i mi. Bo ansko i Sotonske O njima bih mogao govoriti kao o dva antagonizma. Osim toga. èak davno potisnuta sjeæanja svojeg klijenta. dva podruèja. Stoga. Odatle potjeèe pojam Dva kraljevstva. ele biti slobodni. bilo Maestru. naposl jetku. Milton stoga ima v isoko mjesto u na em arkanumu od nekolicine knji evnih umjetnika koje neæemo dr ati neop rostivo drugorazrednima (zbog njihove sentimentalne netoènosti). moram najprije izlo iti kak ve to ovlasti nad ljudskim dru tvom elimo steæi. do kojeg je do lo kad su se prvotni anðeoski odredi podijelili na suprotstavljene tabore od kojih je svaki bio uvjeren kako mu prip ada pravo usmjeravati buduænost ljudskog roda. Èak æu reæi kako danas ljudi daju sve od sebe da bi izbjegli u nost bilo Bogu. èak i kad zna da smo odreðenog pojedinca veæ dobrim dijelom preuzeli. prinuðeni raèunati s poje dinaènim mu karcima i enama. i za Maestra. Gospod nije neosjetljiv na nad e onih oko èeda. tri kraljevstva. zaèetnik je opisa moguæeg sukoba tih vojski na poèetku velikog raskola. Gospod zbog toga tuje majèinsku ljubav. To je. Ove zaraæene snage nikom tko je èitao Izgubljeni raj neæe biti ni ta novo.-a (kako æemo Boga èesto zvati) i na eg voðe aestra . a ne dva. " elim otkriti tko sam. dvije vizije postojanja ko je su meðusobno suprotstavljene. meðutim. bez obzira na to kakvu cijenu morao za to platiti. Ako. Istovremeno. Zbo g toga je ulaganje u novoroðenèe neuravnote ena igra.nemilosrdno ukloniti djecu. Stoga i ne iznenaðuje to m nogo umjetnika.jest njihovo obostrano razumijevanje da nijedna zasebna sjajna osobina vjerojatno neæe sama od sebe postati ona glavna bez pomoæi njegove ili na e moæi. njego vi anðeli uvijek mogu poku ati opet vratiti dijete iz na ih ruku. elim ponuditi poèetna ob ja njenja meandriDvorac u umi 73 ranja. Bog i njegove anðeoske kohorte djeluju na mu karce. ili æe se premalo toga shvatiti. njegovi zastupnici . (Vrijeme pi em velikim poèetnim slovom zato t . objasniti kakva su to Dva kraljevstva. kako bi ih priveli pod njegov utjecaj. pokazao svoje intuitivno razumijevanje suparni tva Dvaju kraljevstava. Stoga se tom velikom slijepcu mo e odati priznanje. ogranièenja i moæi svijeta koji nastan jujem. ljuds ka biæa u toj borbi nisu mogla igrati znaèajniju aktivnu ulogu.Bo anski. ako mi ustreba. no izraz Dva kraljevstva upotrebljava se veæ nebroj eni niz stoljeæa. Prvi elem ent meðusobnog uva avanja u borbi izmeðu D. K. Poèet æu primjedbom kako zbilja postoje tri vida . Sad smo. Ljudi su postali tako ta ti (na raèun tehnologije) da ih podosta danas oèekuje kako æe postati n eovisni o Bogu / o Vragu. i za Gospoda. Milton je. tek poèetni pristup perverzijama koje su sastavni dio postojan ja. Èak i na jplemenitija. dakle. Èesto otkriju (i to jako pompozno) . èak i ako su mu opisi zastarjeli . konaèan ishod ni u jednoj igri nije za nas izvjestan. a primijetit æu i kako su mnogi meðu nama dobri poznavaoci klasiène literature. ali vragovi imaju obvezu biti upuæeni u dobru knji evnost. Takva moæ. skica stvarne slo enosti dogaðanja. oklijeva . Tome nije ni potrebno dodati da se mi vragovi svakog dana suoèavam o sa svakovrsnim anðelima (mi ih zovemo "kand elima") kojih ima u zavidnom rasponu. Do Srednjeg vijeka. Sotonski i ljudski . vrhunaca. Cesto su bili samo p ijuni. ubojica 72Norman Mailer i pokoji spasitelj dozive zrelo doba. Rana smrt jednog iznimnog djeteta obitelj mo e sasvim obeshrabriti. najpo rtvovanija i najvelikodu nija majka mo e stvoriti èudovi te. Ne znam kako je s a nðelima.pa u stvari postoje tri zasebne vojske. Sad smo se veæ vj e to ugradili u svaki kutak ljudskog postojanja.

Vi e smo usmjereni na pronala enje ljudi spremnih prekr iti nekoliko krupnijih zakona bilo dru tvenih. Ima ogranièenu sposobnost uvida. S druge str ane. Da. èesto 74 Norman Mailer naposljetku napravi malo toga korisnog bilo kojem od Kraljevstava. Imao sam klijente koje sam uspijevao ta ko dobro razviti da su nam mogli poslu iti u nekom od veæih projekata. kao moj izravni sup arnik. a na raèun toga mi se pobolj ala osobna situacija. (Maestro nas potièe da ga. A takvih mu karaca i ena. Cesto sam morao biti nadglednik onima koji su roðenjem stekli m alo. trenutak zaèeæa ponovio mi je vrag koji mu je prisustvovao.) Kasnije. mo da me to jo uvijek èeka. radn ike i seljake koji su htjeli dizati revolucije da na kraju postanu pokvarenjaci. Trebam li tome to dodati?" Sve je to Maestro izgovorio sa svojom uobièajenom ironijom. Moram reæi kako nam ta moguænost uvijek stoji na raspolaganju . Prema tom . a uskoro imali jo manje. oko kojeg se nate u anðeo èuvar i vrag ravnatelj poput mene. ali je u rodoslovlju imao devijacija punih opojnog smrada na eg s tarog prijatelja. kad sam poèeo obavljati svoj zadatak s mladim Adolfom Hitlerom. ili me samo i dalje u raznim zabitima spu ta na sve ni u razinu. mo emo znatno pobol j ati. Neko sam vrijeme dobivao samo klijente neuglednog podrijetla i skromnih dostignuæa. Zasad je to. Nikad Dvorac u umi 75 4Duhovi kakav sam ja dogaðajima mogu prisustvovati i kad im nisu nazoèni.u spolnom èinu mo emo sudjelovati i nakon to je poèinjen. Mojim je èulima predan takvom razin om potpunosti mirisa i tjelesnog dodira koja se mo e nazvati apsolutnom. Povlaðivao sam sitnim barunima i v ojvodama dok su na kocki gubili posljednje ostatke svog starog imanja. na kraju odnio plijen. obiène vojnike da dezertiranjem ru e moral svoje satnije. pod uvjetom da i dalje sv u svoju pozornost posveæujem prozaiènim du nostima s propalicama. Imao sam horde klijenata. kad mi je spomenuo kako bih mogao dobiti i zadat ak koji se po zahtjevnosti mo e usporediti s epskim susretima na eg Kraljevstva u tr i prva stoljeæa Rimske crkve. Potreba da steknem bolji uvid u neku situaciju uvijek mora biti razmjerna ulag anju potrebnom da bi se na nekoj osobi izvr ila na a volja. pa sam naposljetku odabran da nadgledam rad skupine manjih de mona to su na oku dr ali austrijsku obitelj èiji bi se potencijal. ipak. takvi su mi gubici naru ili ugled. koji je tijekom prvotnog èina bio u Aloisovom krevetu. tek projekt. razvije li veæinu svog potencijala. No. Cesto nisam mogao razabrati èuva li Maestro moj dar z a neku buduæu svrhu. bojim se. Nije mi se te k o prisjetiti i pokoje nesretne situacije u kojoj je anðeo èuvar. Nisam se usuðivao pitati. kao i anðelima. na jednom drugom mjestu.) Uvijek preraèunavamo koliko svakom pojedinom klijentu mo emo posvetiti Vremena . mo gao na kraju pokazati zapanjujuæim. takvi su mu b ili i roditelji. bilo bo anskih. manji vrag mo e. pijane grubijane i nevjerne mu eve i ene najgore vrste. zovemo Zlim. Postoji velika moguænost da propadne. Zbog toga nam prosjeèan èovj ek obièno nije zanimljiv. na primjer. sjeæanja i zlih namjera. postati tvoj jedi ni klijent. Rekao je: "Za to sam se toliko zanimao za to jo neroðeno stvorenje? Je li moguæe da æe jednom razviti veliku ambiciju? Mo da æu predlo iti da mu se sasvim posveti . Tijekom jednog nesretnog pro log razdoblja. Stoga sam dobio zadatak ostati mu nakon roðenja u blizini. ali samo ih je nekolicina mogla stimulirati moje napre dnije sposobnosti. kao to sam veæ rekao. To sam i èinio. krvnog skandala. vi e i nema mnogo. No. Pot icao sam. a mogao b ih navesti i sitne lopove. u kljuènim prigodama. kad se razvije. prosjeèan klijent. Taj je zametak sad bio beznaèajan. smjerno zamoliti Zloga da s njim podijel i prisutnost tijekom vrhunca. S vremenom b i. U na em dru tvu ih. kad se stvarno i odluèi bit i dio spolnog èina. dakle. ako smo dovoljno strpljivi.nama. Na taj naèin mo emo osigurati promaknuæe. One noæi u ko joj je Adolf zaèet bio sam. nasilnicima i pijanc ima. sredstvo koje se mo e usporediti s moæi koju novac ima nad ljud ima. Moramo se svako malo zadovolji ti mediokritetima. svejedno sam mogao upiti potpuni do ivljaj tako to sam se obratio vragu (ni eg polo aja). Jednom sam se prigodom ponadao. a tom je prigodom to svakako bio. no u tom se trenutku Maestro odluèio izravno mi zadovoljit i znati elju. Poznavao sam nekoliko sveæenika koji su upali u nevolje s djeèacima i podosta prepr odavaèa nekretnina koji su pronevjerili sredstva. mogao.

a svakako je posve neobièna biografija. U pro losti se ne bih usudio upustiti u stvaranje ovakvog zapisa. mogu u ivati u sv e rjeðem (za jednog vraga) zadovoljstvu to neæu samo ocrtati. A tad æu ga morati ili obj aviti . Moram priznati da mi se potonja moguænost poèinje sviðati.) Kako bilo.pod uvjetom da nas je èovjek spreman slijediti . to znaèi da æe me skriti kand eli. manje strepim. A uspije li mi stiæi do kraja. jer mi glavna briga i nije knji evni oblik. Mo da se moje rijeèi neæe tako brzo uoèiti. No. Svoje skromne du nosti u Americi obavljam besprijekorno. prikriti. (Glas mu je nepresu na k ornukopija prizvuka. jer ima i povlastice romana. Einsteinove posebne teorije relativnosti.prilièno je jednostavni je od. Pod pretpostavkom da mi svoj proizvod uspije prikr iti od Maestra. Strah bi me sasvim sputao. veæ i istra iti neuhvatljiv u prirodu vlastitog postojanja. to se tièe mog sudj elovanja. jedno pored drug og. Kod nas je primitak toènog sjeæanja ravan prisustvovanju. dogodila mi se. Mogao bih èak reæi da anrovsko odreðenje i nije osobito va no. Sad izjavljujem da nisam. Sto ako ne uspijem? Mnogi projekti propadnu.nije ba ni skl on pu tati nam da se upu tamo u pothvate koje nije sam odabrao. Stoga sam odluèio pisati po papiru . Sve vi e vjerujem kako æu uspje no pr ikriti postojanje ovog rukopisa. spreman sam nastaviti. Maestro je napredak ljudskog roda u kibernetske tehnologije mnogo pomnije pratio od Gospoda.vjerujem kako dr i da nikad nije bio bli e konaènoj pobjedi uzimam si slobodu da se upustim u svoj pothvat. a danas mu je naporni je postojati nego ikad . Buduæi da je Maestro trenutaèno prilièno optereæen. Iz neus poredive sam snage te prigode zakljuèio kako se Maestro u jednom trenutku stvarno pridru io nazoènom vragu (èak i dok je Jahve anðelu Gabrijelu ponudio Svoju imanentnost tijekom drugog iznimnog dogaðaja). Buduæi da nisam vjeran Maestru. ako ba hoæete. No. to se mo e izvesti samo zato to on odskora u Americi pomnije prati elektronièke nego tiskane medije. Ova je druga moguænosti uvijek predstavljala najsigurnije rje en je (osim to bi mojoj ta tini zadala gotovo smrtonosan udarac). morat æu se pred Maestrovom srd bom dati u bijeg. Ima raznih moguænosti. (Papir èak i nakon prerade sadr i neizbje nu naznaku nje nosti koju je Bog podario svom drveæu. Sad je veæ stvarno oèito kako ova knjiga ne pripada nekoj jasno odreðenoj vrsti. Obavje tajni se rad mo e protumaèiti kao nadmetanje izmeðu ifre i njenog zamagljivanja. No danas. kakvu privatnu zonu. ubrzo sam saznao kako je zaèet. Ovo djelo moram napisati. Dvorac u umi 77 Dakle. Obraæenja su im ionako osnovna djelatnost.demona i vragova ima previ e da bi to mogao . tako vragovi ive i s istinom i s la i. 76 Norman Mailer danima mogu pisati s punim samopouzdanjem kakvo niti jedan konvencionalni biogra f ne mo e ni pribli no osjeæati. Naravno. Mogu se odluèiti uæi u na duhovni ekvivalent Programa za tite svjedoka savez nih organa. Dakle. èak i dok nudim na uvid dodatne pojedinosti o posl u koji sam obavio u ranoj fazi odgoja svojeg najva nijeg klijenta. Neki su èitatelji mo da zamijetili da sam isprva govorio o tom iznimnom dogaðaju kao d a sam i sam bio u braènoj postelji. Kako fizièari trenutaèno smatraju da je svjetlo st istovremeno èestica i val. barem dok ga ne dovr im. a oboje mogu postojati jednakom snagom. tad bih morao suraðivati s njima. ne udaljavam se od istine. Iako jo nekoliko godina neæu biti rasporeðen samo kod Adolfa Hitlera. Ja mogu slobodno uæi u glave mnogih. mogu birati . Obja njenje . Naravno. Ona je vi e od sjeæanja. u posvema njoj preplavljenosti posvuda zastupljene tehnologije. Otkrivajuæi postupke kojima se slu imo. .) Iako Maestro ne udi utro iti dio sredstava koja su mu na raspolaganju kako bi prati o ba svaki na postupak . S druge strane.e. to ne smijem nièim pokazati. nisam se usuðivao pitati. primjerice. mo e se poku ati ukra sti malo tajnosti za sebe. moram reæi. Zbog toga o njegovim ranim nismo sigurni koliko je ozbiljan kad nam se obraæa u glavi. a da ne privuèem Maes trovu pozornost.izdaja ili nestanak. veæ strahujem od njenih posljedica. jo uvijek æe mi preost ati odabir da svoje djelo uni tim ili prijeðem na drugu stranu.koji nudi kakvu-takvu za titu. bio mi je staln a tema Pregleda. objavim li ga.ili uni titi.

kod rodos kvrnuæa prvog stupnja bio je popustljiviji. Glupe su bile u potrazi za iznenaðujuæe dobrim ljubavnikom. No. preseli se. Ili izg ledaju kao ni tarije kakve uistinu jesu. U njega je ulijevala vlastitu snagu. " ene su poput guski". "prepozna ih odostraga. Najpohlepnije su uvijek nast ojale doæi do bolje kuæe. Ta je sel idba bila veæ dvanaesta promjena adrese u Braunauu u èetrnaest godina. Kuæa joj je uvijek uredna. Alois se o Pommeru izra avao pozitivno: "Elegantan je. spremno b i kazao. sobarica i kuharica koje nisu bile prestare il i suvi e ru ne. da iskreno niti ne spominjem. Njene su sobe u gostionici Pommer sad bile bespri jekorno èiste. Ne ki od na ih manjih vragova. Klara nije djeci kojoj je bila pomajka namjeravala s takvim neprikrivenim odu evlj enjem govoriti o novoroðenèetu.ma jka je potencijalni klijent. Uèinilo mu se kako bi mu sudbina jo uvijek mogla namijeniti kakav vi sok polo aj. pravi anðelak. Nisam siguran da bih taj termin upor abio za mnogo toga drugog u ovom gradiæu. uzmi ivot moj. èa k i kad se radi o malenom upku koji se beskonaèno glanca." Slijedio bi jak gostionièki smijeh. A mogao je dodati ( to bi ponekom prijatelju i rekao): "Kad ti se ena s asu i.) Izmetne drame takoðer nude prednosti." Imao je zalihu od desetak takvih primje dbi. Vr agovi se. a ne Adolf ili Dolfi (Do lfi je suvi e nalikovalo na Teufel). U oèima joj je bila ljepota. Napomenut æu kako je njegova predod ba visokog polo aja bila postati ef Cari nske uprave Dvorac u umi . pa je po to me nalikovalo bilo kojem drugom djetetu. Klar ine su molitve bile suprotnost. a ja sam i to odobravao . S uvi e su dobro odjeveni.rodoskvrnac mora uvijek biti svjestan va nosti svog izmeta. koji bi noæu pre li preko Braunaua. da bi time oèaralo nove poznanike.KNJIGA PETA Obitelj I. a amateri se uvijek jako trude gledati te u oèi. "a ko ti to. 82. Klara je svog sina zvala Adi. Namje taj je blista o. Klara je za to dobar pri mjer." Rijetko je bilo slatki a za kojim one ne bi venule. velike okrugle oèi plave poput njenih i mala usta. Korisno nam je i suprotno. Alois. nije im bilo te ko povlaðivati joj klimanje m glavom. malen i sjajan. kad bi razgovarao s kolegama s posla: "Krijumèara je lako zamijetiti. govorio bi. govorila bi svojem posinku i pokæerki. izvijestili bi kako su njene molitve bile mnogo iskrenije nego kod bilo koje mlade majke u okolici. slegnuo je ramenima. poput kuæe o kojoj bi se brinulo vi e dobrih slu kinja." Druge su se ene. jer njegov izostana k mo e potaknuti neugodnu energiju koju bismo poslije mogli iskoristiti. nije li Adi anðeo." No. Kad je navr io godinu dana. kojima bi o ivio stotinu trenutaka pri æaskanju. Iako Maestro uglavnom na dojenje nije gledao s odobravanjem. A di je bio pun nagovje taja da æe i sutra biti meðu njima. ali nije si mogla pomoæi. naroèito otkako im je Alois kazao kako je Fanni bila luda. a uvijek joj pripravna bradavica nikad nije bila daleko od sinovljevih usta. To bolje po nas! (Èudovi te je uèinko vitije ako se mo e pozvati na majèinsku ljubav. kad su ga upitali za to se nakon èetverogodi njeg boravka u gostionici Pommer pres elio. praktiènije naravi. zar nije?" Kako je dijete imalo okruglo lice. U stvari je potro io cjel okupnu zalihu tamo njih konobarica." Na dan kad se obitelj Hitler iselila iz gostionice Pommer. "Volim promjene". po njenoj udnji da dijete pozivi dugo. Bila im je dobra pomajka i Alois mlaði bio je zadovoljan. Prljava bebina guzica mo e poslati signal . Ili. A i Adijev je siæu ni anus bio besprijekorno èist poput opala. suvi e dobro govore. naravno. a isto tako i Angela. dopu ta . Gospode. Tu je pretpostavku pothranjivalo i dojenje. "Gle". no pokojem je to zasmetalo. do la mu je krajnje neu obièajena misao. jako malo ve u uz sentimentalno. u molitvama alile Bogu na ono to im u ivotu nedostaje. 2. ako æe to pomoæi spasiti njegov. To je mo e malo nauljiti. gle Angela. Klarina je molitva bila tako neokaljana: "O. Norman Mailer Tad je elio da majka bude uistinu bliska djetetu. Ubrzo po Adolfovom roðenju. " gle. Gospode . iako nitko od gostiju ne bi znao objasniti po èemu je to stra nji kraj guske tako prepoznatljiv. ili pak predobro da bi bili uvjerljivi. Alois se odluèio iseliti iz gostionice Pommer.

a na b ijelom si je èelu na u urila dra esne uvojke. Hans Lvcidias Koerner. . rekao je. Umjesto da je o eni. no to se dalo srediti. A ip ak ga je ko a svrbjela kad bi se sjetio da mu ne da blizu. Dok je pio u gostionici. èesto bi se s njim sastajao na pivu. ja? " Ostali su se s nelagodom nasmijali. taman toliko da drugi carinski slu benici uspiju pratiti Aloisovu raspravu i kroz njene opasnije zavoje. Svetu rimsku crkvu da ne spominjemo.to je sve bila posljedica samo toga to se Klara dr ala s voje polovice podijeljene postelje.samo si je toliko bijele boje kao mladenka dopustila . enu koja je i dalje imala samo jednu bolju haljinu. Da mravi. rekao je Alois. " Ako postoji Providnost veæa od vlasti Franje Josipa. oni su nam domari. imaju maticu za koju rade poput kraljice. a opet. Prava istina. Kako se nikad nije prepu tao praznovjerju (osim kad jest). napola æelavom glavom po kojoj je izbila sijeda kosa pomalo. Samljet æe on taj kamen u prah. Pitao se je li problem u razlici u godinama. Nanju io je enu koja je stanovala na putu kojim se vraæao iz gostionice. tajna. naoèalama s tel eskopskim leæama.enu koja se prema njemu u javnosti vladala s po tovanjem koje se iskazuje caru. pa nema sve na ovom svijetu na sebi otisnut ig".od kojih dvoje èak nije bilo njeno! . "da li znate? Kurve su po tovali vi e od opatica. ali d ovoljno slièio Arthuru Schopenhaueru. Dok je Alois mislio o Klari i kako mu je od njene pobo nosti u elucu ostao kamen. svojim je utjelovlje84 Norman Mailer njem mudrosti. obrijanom bradom i gornjom usnom. jer mu se od nje je ila ko a.tu nije bilo gre ke! Morao se boriti da se ne zaljubi u enu koja se kao najurednija domaæica u Braunauu brinula za njega i troje djece . rekla su dva pilca uglas. gustim zaliscima. Na pamet bi mu palo kako ga je s ljubavlju g ledala one veèeri kad su se vjenèali. svrbjele ga prepone. a srce mu je s mukom lupalo u grudima . Bez straha je izjavljivao kako se nièeg ne boji. poput pèela. Zbog toga su se morali osjeæati nelagodno ako bi se bilo koja ugledna ustanova izrugivala. Vlastiti! Èitao sam kako je jedan samostan u Frankoniji dospio na tako zao glas da je papa morao provesti istragu. A njene oèi .' Pitam vas. onu koju je nosila na svadb i. zami ljeno. Za to? Jer se Ceh frankonijskih kurvi alio na nedo pu tenu konkurenciju koju su im radile frankonijske opatice. to je herr Koerneru omoguæilo jedva primjetan u spon." "Alois. ru ièastu i s bi jelim ovratnikom . Istina. Alois je zakljuèio d a æe prelazak iz gostionice Pommer u unajmljenu kuæu na Linzerstrasse biti dobar pot ez. ako bi na nju stavio ruku. tajna. Tajna." "Ne pretjeruj". Naravno. a da bi bio siguran kojoj bi se strani trebao prikloniti svojim autoritetom. A i sam vlasnik antikvarijata." Hans Lvcidias je polagano klimnuo glavom. "Papa veli: 'Po alji monsinjora da ispita stvar. Kuæa je bila grozna. Nosila je haljinu od tamne svile.83 za pokrajinski glavni grad Linz. Njenu je naklonost s vremena na vrijeme morao platiti sitnim darom. veæina je bila spremna priznati . Na grudi je prièvrstila jedini komad nakita koji je posjedovala. niti mu je zanovijetala zbog novèanih pitanja . a Crkva dr i kljuèeve."Dobar se èovjek ne eli u kopiti". Razbje nji-vala ga je. no stanarina za kuæu u Linzerstrasse nije bila velika. ja se s njom nisam susreo. "Istina je to. Èak su imale i ceh. nastojao je povratiti ne to ponosa. "Da". rekao je slu benik. svejedno su bili slu benici. Kod kuæe bi dodatan materijal prik upljao iz antiklerikalne knjige koju je otkrio u antikvarijatu u gradiæu. "U Srednjem vij eku". najbli i mu po rangu. I doista. enu koja se ni kad nije alila na ono to ima ili nema. Veæ je malo previ e popi o. Iako je knji ar svoju znanstvenu razinu tijekom prizemnijih rasprava odr avao tako t o bi s vremena na vrijeme tek klimnuo glavom. sudbina æe mu poslije taj polo aj i donij eti. Njegova je odbojnost prema Crkvi sad bila pogonsko gorivo razgovora. Sto nije vrijedilo i za Aloisa. tu na tavanu nije bilo nikakvih ena.no. "Sve je to tajna. Cijelo se to vrijeme borio da se ne zaljubi u svoju enu. Iako ih se te ko moglo smatrati aktivnim vjernicima . Herr Lvcidias Koerner mo e vam pokazati gdje to pi e. Klara i on slo ili su se kako im treba vi e prostora i sad su ga imali. trebao ju je smjestiti u samostan. odgrizla bi mu je. mali zeleni grozd staklenog gro ða koji se doimao dovoljno stva rnim da èovjeka zavede da za nekim zrnom i posegne. onda bi Klara bila t akva kraljica mrava.

meðutim. Znao je da æe se uspeti do razine koja mu je dostupna. ( elio je da te e .korisna je to supruga. bili su i go ri. a veæ se dugo nije brinu o zbog polo aja. "Moj je brat sveæenik. ukoliko glasina o Passauu nije bila sasvim neutemeljena. "To nas. veèeras je stvar no prièao previ e. Nitko od njegovih poznanika ni je bio takav. Orgije homoseksu alaca.'" Njegov je ton pre utno zahtijevao da mladi slu benici spremno prasnu u smijeh. To se ni na jedn u strast ne odnosi vi e od neumjerene ambicioznosti. èuvaj si ugled. Spr emni smo zakvaèiti se za svaki poriv koji se jaèinom otima nadzoru. to se toga tièe. ba mu je taj bio svoje dobno rekao: "Mje tani Braunaua ne znaèe ni ta. kazao je Alois. Jo uvijek ga je to uljalo. da bi izbjegao tro ak prevoðenja pisma na latinski. "Siroma ni trgovac ima jednu enu. kazao mu je prijatelj. To je otre njujuæa èinjenica. sad je znao ovo: mora prestati srati po Crkvi. Ali t o je bilo tada. Sto se njega osobno tièe. ena je mo da prema njemu bila mrzla pizda. ali ne i pre ko toga. dobra kuharica. blagdanima. koji mu je est godina prije odbio molbu da se o eni Klarom. "ne treba èuditi. A sa svim se tim mora pomiri ti .koliko samo taj loèe! Ne skida se sa sise. "Ali sad se mora paziti. zar ne zna ?" Alois nije zaboravio biskupa iz Linza. No sad mu je taj ugledni prijatelj (preko pouzdanika u vi im sferama Financijske p olicije) govorio: "Pazi se graðana Braunaua. pola klera su mamini sinovi. To znamo. sebe nije nikak o vidio u ispovjedaonici. meðutim. U stvari. Bog ju je ljudima sam usadio. na misi ga se i dalje neæe naæi. sveæenik ih ima deset. Prijatelj je bio sklon spaèkama. Ozbiljan Krunin slu benik poput njega ne bi morao pred sveæenikom otvarati du u. dok god seljaci imaju supruge. Nije elio da ga ponovno spopadne svrab. uopæe nije bio kukavica. 86 Norman Mailer Najednom je poèeo shvaæati koliko je zapravo ambiciozan. A nije ni mogao. a ne. Sve do danas. ambicioznost ima veze i s ciljevima Gospodnjim." "E pa ne znamo". Sad su mu bile pedeset i èetiri godine. Da. ene. naravno"." Taj mu se oprez prenio u probavu. Stoga to se nije mogao odluèiti treba li tom prij atelju vjerovati. Pa su i prasnuli. Jeste li kad èuli papinu izreku? Istog pape. bliska Crkvi. Naposljetku. rekao je. Sad mu je. ambiciozan u stvarima koje sebi nikad nije priznavao. "Ako ti je brat. No. 3U na im se redovima pretjerana ambicioznost dr i silom kojom se mo emo okoristiti." "Koji biskup?" "Biskup Linza. morao prikazati sirotinjom. Papa sad stvarno ode i izvidi to se dogaða po samostanima. koji se nikoga ne boji (osim pokojeg nadreðeno g u odori). "To æe biti tek za godinu dana. dobro pozicionirani prijatelj u Financijskoj policiji rekao ka ko se prièa o promaknuæu Aloisa Hitlera na mjesto efa Carine u Passauu. Mo e im slobodno pokazati figu." Dvorac u umi 85 "U tom mu sluèaju skidam kapu". a biskup ne mo e uæi u raj . promrmljao je jedan od mlaðih slu benika. nije takav. Ko a ga je bockala. Orgije.to je monsi-njor izvijestio? Da je pola opatica trudno." To je izrekao takvom snagom da mu je ostalo dovoljno vremena za veliki g utljaj iz vrèa. Kako mu je ma njkalo formalnog obrazovanja." Alois je vodeæi se tom primjedbom uistinu i stekao zavidan broj navika. nikad nije strepio to o njemu misle. I uvjeravam vas: sveæenici koji su bili pravi mu karci. Naroèito se dobro sjeæao kako se. Ako eli premje taj u P assau. Tako da si je morao priznati kako je Klara kap ital i kad su njegovi novi ciljevi u karijeri u pitanju. dok za bebu ima sisu poput vrelog vrèa mlijeka . rekao je Alois po to je uzeo i malo zraka. (Koliko bi mu karaca to za sebe mo glo reæi?) tovi e. treba vidjeti u crkvi. do ao je do nesretnog zakljuèka: sa svojim æe tiradama protiv Crkve m o da morati prestati. Aloise". promaknuæe bi bilo iznimno. Kazao je: 'Ni jednom se sveæeniku n e treba eniti. Bilo bi to poput rijeke koja je prob ila nasip. No. no. osim kad se radi o dr avnoj p rigodi.previ e bi ena morao sa sobom povesti. Vrijedna djeci. Dok je hodao kuæi." Sebe je uvijek dr ao iznimnim èovjekom. a ene privlaèi istinskim magne-tizmom. "Toèno je tako bilo".

ispunjenju njegove vizije.) Naravno, Gospodova je pretpostavka obièna ludost. Maestru nikad nije mrsko ponovit i nam kako èovjek koji pati od pretjerane ambicioznosti pokazuje tek da njegovom S tvoritelju nedostaje sposobnosti predviðanja. D. K. je, u elji da mu vizija bude or iginalna, stvorio ljudsku volju, kao instinkt gotovo neovisan o njemu. I opet se Bog preraèunao. Ne samo to je ambicioznost najjaèe èuvstvo, veæ je i najmanje stabilno. Toliki su meðu najambicioznijima za to to ih nije pratila sreæa optu ili upravo Boga. Velika glad za uspjehom mora, stoga, pobuditi na e zanimanje. Kao èudesan optimist, D. K. nije predvidio da bi mu karci i ene koji bi namjerili iriti njegovu viziju mor ali posjedovati nesebiènu ambicioznost svetaca. Nasuprot tome, Maestro je uvijek b udno pratio ilu izopaèenosti koja se nalazi u ljudskom tijelu. Dvorac u umi 87 Razmotrimo Aloisov sluèaj. Mnogi dr e svoje ambicije u najskrovi-tijem kutku emocija (skrivajuæi ih èak od vlastite svijesti). Jer èim ambicija postane pretjerana, spremn a je, bude li potrebno, uni titi dobar dio starih èovjekovih uvjerenja o nepovredivo sti vlastite èasti. Ili odanosti prijateljima. Preèesto ambicija postane slijepom po put kose. Stoga nije bilo nikakvo iznenaðenje to Alois nije bio prvi èlan obitelji Hitler koji æe iskusiti takav poremeæaj. Buduæi da je ambicija prava klica, zarazna je. Klara je s ad imala dijete koje je konaèno davalo znakove da bi moglo pre ivjeti, a zbog toga s u joj grudi bile nabrekle od radosti, najvelikodu nije radosti kakvu je ikad do ivje la, pa je sad eljela da Adi ima sve. Toliko je za tim udjela da je bila spremna mu u dopustiti da prijeðe polovicu kreveta. Zapoèelo je drugo udvaranje. Ona je jo uvijek dojila Adolfa. Zbog toga trudnoæa nije dolazila u obzir. Na povratak kakvog-takvog putenog zanimanja utjecalo je to to j e Klara Aloisa cijenila sve vi e. On je, naposljetku, Adolfovoj buduænosti podigao d obre temelje. Kako se njen mu uzdigao iz blata Stronesa i Spitala, do èasti koju no si polo aj slu benika Franje Josipa, tako se ona, sa svoje strane, usuðivala sanjariti o visinama na koje bi se mogao popeti mali Adolf, poka e li se kako je po sposobn osti ravan oèevoj energiènosti. No, da bi se to ostvarilo, bit æe mu potrebno da ga taj otac i voli. Jednom je, sv ojim najnje nijim glasom, kazala Aloisu: "Ponekad se pitam za to Adija nikad ne uzme u naruèje." "To bi samo kod drugo dvoje izazvalo ljubomoru", odgovorio je. "Ljubomornoj se d jeci bebe ne smiju povjeriti." "Alois i Angela stalno ga nose", rekla je ona. "Nisu ljubomorni. Drag im je. Pon ekad bih èak rekla da ga vole." "Neka tako i ostane. Mo da im je drago to ga ja ne dr im u naruèju." "Ponekad se bojim da ti do njega nije previ e stalo", usudila se reæi. Oti la je korak dalje nego to je namjeravala. Zar mu nije bilo dosta to ima tek polo vicu postelje, zar æe ga sad jo poku avati i koriti? "Da mi nije do njega stalo?" rek ao je. "Na to mogu lako odgovoriti. Nije mi do njega stalo. Jo nije. elim prvo vid jeti hoæe li pre ivjeti." Nije èesto plakala, ali je na te rijeèi briznula u plaè. Dogodilo se ono najgore i jo s e jednom pred mu em osjetila slabom. Jo se uvijek nije oslobodila ljubavi prema nje mu. 88 Norman Mailer U tom je trenu zalajao pas. Alois je od seljaka kojeg je poznavao za par kruna k upio mje anca. Kako su sad ivjeli u kuæi, a ne vi e u gostionici, kupnja se mogla smatr ati ulaganjem u za titu, opravdan tro ak. No pas, kojem je nadjenuo ime Luther, poka zao se razoèaranjem. Luther je Aloisa obo avao i pred gospodarom bi zadrhtao na svak u njegovu promjenu glasa, no na ostalo nije pretjerano pazio. tovi e, stekao je nek e ivèane navike. Te veèeri, kad se Alois proderao na njega da prestane zavijati, jadn i Luther smoèio je pod. Kasnije je Aloisu bilo ao. Pas ga je, naposljetku, stvarno obo avao. Prvo ga je, ip ak, i ibao. Dok je poku avala otpuzati, ivotinji se jadna zadnjica natopila vlastitim izmetom. Cijelo je vrijeme cvilio od u asa. Larma je probudila djecu. Prvi je iza a o Alois mlaði, potom Angela i na kraju Adi, kojem jo nisu bile niti dvije godine, a

li je bio dovoljno pokretljiv da se izvuèe iz svog niskog kreveta i do eta u sredi te dogaðanja. Klara je skoèila da ga podigne. Bila je spremna na najgore, a nije znala ni to bi to moglo biti - da æe dijete stati u urin, da æe zaplakati za njenim prsima, da æe ih Alois oboje udariti - vidjela je kako ga njen mu gleda kad joj je suvi e ha lapljiv na bradavici. No, ni ta se od toga nije zbilo. Upravo suprotno, dijete je s ozbiljnim zanimanjem pogledalo prema psu koji je cvilio, potom prema oèevoj ruci koja ga je mlatila, a u plavim mu se oèima pojavio sjaj, izraz zavidne snage za t ako maleno stvorenje. Ona ga je veæ na njegovom licu vidjela, dok ga je dojila. Ta d bi zurio u nju s nje nim izrazom ljubavnika kojeg je naèas obuzela predod ba jednako sti tijela uz tijelo, du e uz du u. U takvim joj se trenucima èinilo kako joj je to di jete bli e i kako o njoj zna vi e od bilo koga na ovom svijetu. Sad, kad je Adolf zurio u mokrog psa i potom u zajapureno oèevo lice, u njegovom i zrazu nije bilo nje nosti, veæ priliènog razumijevanja. Klaru je na tren obuzela panika, kao da djeèaka mora odmah potaknuti da zaplaèe, kak o bi mu mogla dati sisu i tako ga maknuti iz sobe. To joj je i uspjelo. Adija je obuzeo bijes, dok ga je podizala, odnosila i na silu hranila. Èak ju je dovoljno gricnuo svojim mladim zubima za bradavicu da je Klara kriknula, na to je on prest ao dreèati taman toliko da se od srca nasmije. Iz sobe iz koje je upravo iza la, èula je Aloisa kako rièe. "Taj pas ne mo e nauèiti kontrolirati se!" vikao je ono to je ti talo njega, jer je veèer grozno zavr ila. Lutheru je na usta i la krv od udaDvorac u umi 89 raca koje je dobio ravno po nju ci, no s druge je strane i na Aloisovom dlanu bila mala ali ru na ogrebotina, nakon to je jednu od ustrih pljuski prilijepio preko slo mljenog sjekutiæa u Lutherovim bijednim prednjim zubima. 4Iako u ivam pi uæi o tim ljudima manirom dobrog romanopisca, pa sam ih tako spreman na izmjenièno sagledavati zajedljivo, objektivno, ironièno, naklono, prosuðivati ih, pa èak s njima suosjeæati, èitatelja ipak moram podsjetiti kako, iako sebe ne predstavljam zlogukim (jer ne elim povr nom èitatelju opravdati predod bu kako bi se vrag trebao vl adati), ja sam vrag, a ne romanopisac. No, istinski se zanimam za ljudski karakt er. Od samog poèetka na e slu be, Maestro nas upuæuje da neprestano prouèavamo ljudski rod . Èak nas potièe da budemo bliski onome to je u ljudima bo anske elite li biti u stanju razabrati plijen koji æete poslije mo da uloviti, pomoæi æe vam razumijevanje nijansi u razlikovanju istinske i krivotvorene plemenitosti. Da u na em sastavu imamo vjersk e redove, ja bih bio pandan isusovcu. S njim dijelim temeljno razumijevanje. Uvi jek sam spreman potruditi se razumjeti suparnika - spremnost da o bo anskim osjeæaji ma saznam vi e od svih, osim mo da najdarovitijih anðela, smatram svojom du no æu. Mo da nas stoga Maestro potièe da Boga zovemo D. K. (Barem nas koji radimo u zemljam a njemaèkog govornog podruèja.) U Americi, to je D. A. - dumb ass\ U Engleskoj, B. F . - bloody fooll Za Francusku, A. S. - l'dme simple. U Italiji, G. C. - gran cor nuto. Medu panjolcima, G. P. - grande pajaso. D. K. dakle znaèi Dummkopf. Ne radi s e o tome da Boga smatramo glupim - nipo to! tovi e, iz iskustva (i izgubljenih bitaka ) znamo da kand eli mogu, ponekad, biti bistri i domi ljati poput nas. Rijeè Dummkopf koristimo, pretpostavljam, zato to nas Maestro èvrsto eli odvratiti od na e najveæe slab osti - ne eljenog divljenja prema Svemoænom. Maestro nam ne dopu ta da zaboravimo da, iako je Bog moæan, Svemoæan ba i nije. Ni pribli no. Mi smo, naposljetku, takoðer prisutn i. Ako je D. K. stvoritelj, mi smo mu najdublja i najuspjelija kritika. Kako bilo, moramo priznati da su anðeli veæinu ljudskog roda uspjeli uvjeriti kako j e na voða Zli. Stoga je najbolje, kako je predlo io 90 Norman Mailer Maestro, tim se nazivom ponositi. Kad napi em Z. ili govorim o Zlom, to èinim svjest an ironije tog koncepta. Maestro nam je toliko toga dao, na profinjeni gospodar. "Pretjerano po tovanje ostavite tovateljima Boga", veli nam. "Njima je to potrebno. Uvijek su na koljenima. No, mi imamo posla, posla koji nije nimalo jednostavan. Preporuèam da si ga predoèujete kao Dummkopfa. Jer, uistinu, kad se ume u obzir to j e mogao postiæi, to i jest. Ne zaboravite. Mi imamo priliku Svemir osvojiti. On ga mo e samo izgubiti. Nastavite ga nazivati Dummkopf. On s ljudima nije postigao ko

liko je elio." 5Smrad urina, dreka i Lutherove krvi postao je prvi u nizu dogaðaja znaèajnih zbog nj ihove moæi transmutacije - odnosno, dramatske i potpune preobrazbe. Tako je, primjerice, ritam Adolfovog pra njenja crijeva uskoro ovladao Klarinim ivo tom u kuæi na Linzerstrasse. Prije dogaðaja s Lutherom, uvijek je jako pazila, bez o bzira na to koliko bi puta Adi uprljao svoje pelene, da dijete bude èisto; taj je èi n i uistinu, kako sam veæ primijetio, postao pravo ljubakanje izmeðu majke i djeteta . Tako ga je bri no umatala, da su mu oèi sjale. Otkrio je raj. Eto ga, toèno u njegov om anusu, gdje su i vjetrovi i grèevi. A njegova je majka stalno, finoæom, nje no æu i tan koæutno æu uklanjala izmet, mokar ili suh, iz njegovog ru inog pupoljka ( to je, naravno, bio tajni Klarin nadimak za nemjerljivo dragu malu rupicu njene drage male bebe - die Rosen-knospe). Bila je tako ponosna na njen ru ièasti sjaj, da svoje veselje n ije mogla suspregnuti èak ni kad su je gledali posinak i pokæerka. A za razliku od d rugih dobrih majki u Braunauu, Angelu se ba i nije pretjerano trudila upuæivati kak o da je povremeno zamijeni. Ona je, naposljetku, bila posve nadmoæna neugodnim ele mentima postupka. Njegova stolica (koja je znala smrdjeti kao stolica bilo kojeg djeteta koje pati od kolika) njoj nije izazivala gaðenje. Ako bi pra njenje pratio strahovit smrad, ili jo i gore, nudilo naznaku prazne kaverne koja vreba mirisom ozbiljne bolesti, ona je i dalje disala mirno. Iskreno, vi e je voljela obilat smr ad. Sto jaèi, to bolje. Kao znak zdravlja. Toliko je ona voljela Adija. Da, ljubav je medu njima iskrila. Oèi su mu plesale dok mu je Dvorac u umi 9i pudrala obraze dodirujuæi ga krpicom nje no poput perom, a njoj su oèi - svjesno ili n e - bile pune divljenja to mu je iskoèio mali penis. Ona bi se potom hihotala i gur nula ga natrag (kako i prilièi) pa bi se nasmijali oboje. Jer se, naravno, odmah v ratio. Tad mu je po eljela poljubiti vrh, pa se zacrvenjela. Budi samopouzdana! Ni je to uèinila. Kakva nevina radost. A sve se to nakon dogaðaja s Lutherom moralo izmijeniti. Ponovno je poèela ivjeti u velikom strahu od Aloisa. Stalno se bojala da se Adijeve pelene ne odmotaju. Sto ako Alois naleti na ne to na podu? Jednom je, kad je oti la iz dnevne sobe da poène kuhati, u povratku odmah naletjela na dijete koje se igra lo svojim plijenom, pa je zadrhtala od pomisli da bi Alois u tom èasu mogao otvori ti vrata. Tako je poèela obuka. Kao kad se dresira bistrog, ali svojeglavog psa. U poèetku bi je Adi povukao za suknju ili je odveo do ormara u kojem je bila kahlica i viknuo da mu skine pelene. Nakon èega bi, dok je ona hvalila njegovu smjelost, zajedno, dva sjedinjena duha, obavili brisanje. Takva je inteligencija zaslu ivala potpunu nagradu. Oèi bi mu sjale. Ipak, previ e se ponadala - to znaèi - ispala je previ e ambiciozna. Htjela je da Adi n auèi sam izvaditi pribadaèe koje su mu dr ale pelene. Sto je on i uspijevao. Iz dana u dan, uspjeh za uspjehom, dok se jednog jutra nije ubo u prst. Nakon toga, priba daèama se nije htio ni pribli iti. Izdalo ju je strpljenje. Bio je tako blizu, a sad odbija nastaviti. Na kraju ga je prekorila i to je bio apsolutno prvi put da je u majèinom glasu èuo takav prizvuk. Pobunio se. Znajuæi koliko joj je va an, estoko je u zvratio - osjetio je istu onu bistrinu uma s kojom je gledao kako Alois tuèe Luthe ra. U tom je trenutku djeèaka obasjala nova spoznaja. Nije znao razlikovati psa i èo vjeka, jer je njemu Luther bio osoba u istoj mjeri kao i otac, no vidio je nepos redni ishod: Luther se sru io u posvema njem u asu, no pas je i dalje svog gospodara v olio. Tako æe i Klara voljeti njega, zakljuèio je, èak i ako je ne bude slu ao. Osloboðen pelena i pu ten da trèi gol do pojasa, poèeo je (uvijek kad mu oca nije bilo kod kuæe) svoj pr oizvod ostavljati tik do kahlice. Od èega je Klara bila tako blizu vriska, da je m ogao èuti svaki zvuk koji nije ispustila. Zbog toga se osjeæao gospodarom situacije. Oti ao je predaleko. Jednog je dana, dok je la tila kuhinjski pod, razmazao svoj izm et po tapeciranom naslonu za ruke otomana u dnevnoj sobi, prouèio ga, shvatio na t emelju nove bure u grudima - tako 92 Norman Mailer

meki i puni najneobiènijeg muèenja. istovremeno nemaju dugovjeèan utjecaj? Mo da on zbog te izdaje vi e neæe voljeti ma jku kao to ju je dotad volio. Tako puna zadovoljstva! "Ti zvijeri. Osjetila je da je to uèinio namjerno. èuo nekakvo dahtanje. a potom riku Aloisovog glasa. Sad je rado dijelila krevet s Aloisom. kakav veæ godinama nije iskusila. udarajuæi ga nogom u rebra. jo jedanput stis . no ona je samo uzdahnula i bez glasa ga èistila. Kako je djeèak rado d olazio u majèin krevet èim bi ostala sama. U privatnim zakutcima njenog uma. I pokazao je. To ga se tako dojmilo. Pojavio se rizik. Ne to je nalikovalo na èetiri ruke i noge i na dvo je ljudi. ti si ivotinja. Djelomice je tome razlog bio stari strah da Adolf neæe pre ivjeti. krici koji su nagovije tali rados t to je na pomolu. (Zbog toga. a kad je bio pospan. Jal Nikad joj to neæe oprostiti. ne. pokæerki te mu u pa èak ni is povjedaonici nikad neæe biti dostupni. da. Nikad se dot ad nije tako potpuno predao toj vje bi i tako je dobro svladao. a on je dotad veæ dobio proljev pa se poèeo smij ati i tuliti. Dvorac u umi 93 Moramo li misliti da samo zato to najdublje djeèje reakcije ne po ive dulje od pola s ata. kao i srd be. pa nije r ekla ni rijeè. Adol f bi zacendrao i otrèao Klari. toliko sna nih da se opet okrenuo prema s obi. na najravnodu niji mo guæi naèin. Za svojim je mlijekom zatulio niti trideset minuta nakon to je Klara utonula u sa n. No. da se usred noæi pro budio i do ao joj u krevet. tako brzo da se to ne da drugaèije objasniti. jesi. "Gili. nego da se pripi e i nama. osjeæaji su se zao trili. (Neka se zna: u tim je vje tinama i podosta na eg doprinosa. Taj je put ostala nepomièno stajati. Adolf se tad vratio u svoju sobu. Bez obzira na to. zakljuèila je kako mora imati jo jedno dijete. poput vra jeg falusa. umalo! Ne. ne kako ga je nekoæ voljela. Ispod nje su se èuli majèini krici. Na pomolu su bili dani odbijanja od sis e. koju je pokazivao grickanjem njene bradavice.) Ujutro. jedna ivotinja!" A onda opet: "Jesi.duboko.ponovno o ivljavala elja. njegov otac sjeo. pok azat æe joj. Alois je bio pozvan u Passau radi preliminarnog razgov ora i u kuæi ga nije bilo tjedan dana. udarajuæi Luthera akom u trbuh. bez rijeèi.u stanju smo mu karcima i enama prenijeti taj dar putenosti èak i kad ih ne poku avamo pretvoriti u klijente. tamo ih je i dalje èuo. on je. No. U tom je trenu èuo zavr ni niz krikova. da. vratila se elja! . Osim toga. Koliko je vidio na mjeseèini koja je dopirala kroz prozor. ne pokazujuæi ni trunke ljubavi. njegov je otac Kla ru stao tuæi cijelim svojim tijelom. spominjemo Zloga . jo ne! Kroz od krinut a je vrata (koja su uvijek bila otvorena kako bi ga èula ako zaplaèe) vidio prizor k oji njegov um nije mogao pojmiti. Mogao je razabrati Aloisovu æelavu glav u sa zaliscima. no poèela se takoðer bojati da ga vi e neæe voljeti kao dotad. ulazila je u novo razdoblje svog braka. kad smo ga zadnji put vidjeli. a veliki mu je trbuh udarao po njenom.neobiènog osjeæaja . pred ponoæ se vratio. Sad joj je sjedio na glavi! Adolf je oti ao tiho kako je i do ao. a opet je i dalje nema. nek oliko se dana osjeæao jako bliskim Lutheru. pa joj je mo da nu no jo jedno dijete. sjetimo se. iznenadio se kad je. posinku. sad. Jer je tih veèeri . I doista. No. Psa je uistinu dr ao bratom i ta je bratska ljubav trajala dok si Adol f nije poèeo dopu tati previ e. ja. To je skrivilo njegovo grickanje bradavice. pa pi tanje. 6. no jedno od njih je le alo naopaèke. ja. kad se èinu pridru uj emo. samo je oèistila otoman. poku avajuæi mu iskopati o ponekad." Uopæe nije bilo upitno. stalno su ponavljali. ja. Alois nije mogao vjerovati da je to radio. popodne bi spavao pored psa. koji djetetu. nos i usta bio zario u Klarinu vulvu. jo dok je od krinuo vra ta. utisnutu izmeðu majèinih nogu. Bila je sretna. no nimalo nije dvojio. gili". tako si ru an.nakon toliko godina . U krevetu do njegovo g. Do te se mjere poniziti! Kako bi je natjerao da plati za svoje srozavanje. Njegova ga je majka izd ala. A ona je grok-tala poput svinje. Sjetimo se kako je Alois. Kad bi pas na njegovo pribli avanje zare ao. U jednom je razdoblju prestala u ivati u dojenju. Sad je u toj ljubavi bilo i boli. To je dvogodi njaku bilo jasno. jezika dugog i demonskog.) Aloisu smo svakako pomagali.da se radi o neèem novom. u ko tanoj sr i. Onda je. Alois mlaði i Angela su se hihotali.

Braunau ima krasan polo aj na rijeci Innu.a dodat æu kako to i nije najgori naèin.nuo guzove na njenom nosu i ustima . Razlika se mogla zamijetiti golim okom. novi polo aj mu je zadovoljavao ta tinu. pa se mogao pohvaliti srednjovjekovni m kulama.one s fakultetskom naobrazbo . i tjelesnom i duhov nom. ipak vrag. naposljetku. èovjeka koji je sa m sebi stavio peèat kakav se ne da raskinuti.upoznavanje svih zabranj enih okusa. djelovala na njemaèkoj obali Dunava. Èak i po to je obitelj naDvorac u umi 95 pokon unajmila stan u Passauu. prohujale slave i .inter faeces et ur inam nascimur . ali i prijetio samopouzda nju. Zbog toga na novom polo aju nije bio li en stanovite nelagode. pa gotovo okultnih razina.) Kao vrag. Alois je morao nadgledati druge pograniène gradove. mirisa i tjelesnih zakutaka svog druga. takoðer su je naveli da bude spremna oprostiti i ono prljavo. i naravno. no èak mu je i arhitektura bila dosadno jednolièna. odaj a za muèenje. slaganja. do sade. Gradske s u zidine odra avale velièanstven karakter predanog vr enja du nosti. Istina je. Zbog toga je bio odsutan gotovo kao i prije . dijet e je istovremeno nauèilo i da mu se sreæa vrati èim otac opet ode u Passau. Kako je to sv. u suglas ju sa zapanjujuæim zadovoljstvom koje joj je svojim jezikom priu tio. sad mu je postalo jasno kako æe prilièno toga ovisiti o strogosti profesionalnog vladanj a. drevnih zloèina. Znam kakav emotivni otpad ostane iza ru nih i razoèaravajuæih dogaðaja. da. to je znaèilo da æe Al ois ponekad od obitelji biti odvojen tjednima.to je bio onaj stra ni prizor koji je Adolfa o tjerao natrag u krevet i zbog kojeg je niti pola sata poslije zatulio za mlijeko m. Nije ni èudno da su pripadajuæa svojstva otpada dio na eg podruèja. predvidljivih navika. da su mu gotovo bili ravni. pojed inaèni verceri. Doista. Stoga se èesto trudim brak shvatiti kroz kloaku . Stoga se silno trudio ostaviti dojam kolosalne slu bene mirnoæe. Bila je supruga u spje nog èovjeka.krijumèara kriminalaca s toliko ma te. poznajem ki seli unutarnji otrov nepravedne kazne. A vi moje mi ljenje mo ete slobodno i odbaciti jer sam. jer roditeljstvo nije samo kruna veæ i dvori ni zahod braka.raðamo se izmeðu dreka i mokraæe. nisu se mogli preseliti prije nego to Alois stupi na svoj novi po lo aj u Passauu. a Klari je bilo drago. rðu impotentnih misli. jako drago. privr enosti. 7Aloisovo se promaknuæe ostvarilo. Ode on iz Clunvja izrazio. Neka putnici znaju da s njim nema ale .to se najvi e ticalo Aloisa . Takvo je stanje potrajalo godinu dana. Financijska policija postavila ga je na polo aj efa Carinske uprave u Passauu. Neke od njegovih crkava sagraðene su jo poèetkom Srednjeg vijeka. No. To me navodi da ka em kako se brak ne mo e na pravi naèin prouèavati samo promatranjem partnerstva. dnevne gnjava e. prema uzajamnom sporazumu dviju zemalja . Na kakici brak poèiva. neprestano je vaganje bilo zamorno. moram se baviti i kakicom samom. To j a tvrdim. u dreku ivimo i s drekom radimo. sakrament ne bi bio tako dobro utemeljen. U Passauu je austrijska Carinska uprava. radost koja ju je neoèekivanom preciozno æu odvela 94 Norman Mailer do. a mi uvijek u svakoj istini tra imo najmanji zajednièki nazivnik. uhvaæeni su krijumèari obièno bili sitni. Prouèio je mnoge carinske du nosnike iz vi ih slojeva . A taj je bio dan putovanja udaljen od Braunaua. verbalnih sukoba i svakodnevnog oèaja.to je Adolfu omoguæavalo da opet spa va pored majke. mraènih tajni. (A njegova je masivna stra njica ipak mirisala ljep e od Adijeve. primjedbom dostojnom najboljeg vraga . U Braunauu. ujutro je Alois prema Klari osjetio i nje nost. kad ni ta od toga ne b i postojalo. Ako ga je boljelo to ga Klara gura u zapeæak svaki put kad se Alois vrati kuæi. Dosad je sama njegova prisutnost u odori bila ozbiljno upozorenje potencijalnim prijestupnicima. Kao vragovi. Adolf se stoga mogao ba kariti u ve likom krevetu s majkom. Ta neoèekivana blagost. manje va noj ispostavi. moram biti blizak izmetu u svim njegovim oblicima. S druge strane. Pas sau je u pro losti bio pod vla æu kneza-biskupa. Kako je veæina robe koja je prelazila granicu bila poljoprivrednog po drijetla. veæ treba pogledati i u crijeva i bris svega spomenutog . Sto se Aloisa tièe.

m. Boravak s njemaèke strane granice utjeca o je na to da usvoji malko preo tar ton. Adi je pozvan priæi. sad sna an. Alois mlaði je pak. nije se. nabio duhan u lulu s toliko autoriteta koliko samo mo e stati u palac èovjeka od dr avnog znaèaja. No. dok bi sa svog radnog mjesta promatrao Dunav ka ko huèi ispod carinskog mosta. Uz to. Potom se Adi pridru io tom zboru i vri tao zajedno s ostalima. d a. u svojoj staroj dobroj austrijskoj ko i osjeæao posve udobno. Njegovi se podreðeni tad spuste jo razinu ni e. oèi bi mu se zacaklile od suza. dr eæi glavu nad koljkom. Misli bi odlutale do Braunaua i dviju ena koje je u tom kraju pokopao. jer ga je podreðeni oslovio s "herr slu be nik". divljeg pogleda. meðutim. Èim bi mu Alois pustio glavu. Stalno je pu io. Nije se usuðivala. odabrao jednu od svojih lula s dugim usniko m. Aloisov dah. pristu p se pokazuje uèinkovitim. Adolf bi se osmjehnuo i odjurio u nu nik. Otac bi rukom trogodi njaku obujmio glavu i s osmijehom podijeljenog znaèenja . Ako je sprovede razumno. no mo e si dopustiti pokoju nejednakost. meðu njima i one s blijedim. Sad kad su mu se Klara i djeca pridru ili u Passauu. pa je i ona utje la. otac bi prinio dva prsta ustima i zazvi dao.toliko s . ge gajuæi se za Aloisom mlaðim. To su bili ljudi na koje se ugledao. Jednom je izgovorio pravu tiradu.s pe deset posto naklonosti i pedeset posto èiste zloæe . Stalno se pitao kako to da se majka nikad ne tu i na dim. kad su dobili dopu tenje. Nije bila ljepotica. u kojem su se dobro osjeæali meso i kiseli vonj piva. trogodi njak prisjetio zvukova Al oisovog ljubavnog èina s Klarom. Ponekad bi ga kakva sitnica nepotrebno iz azvala.stao Adolfu puhati dim u lice. Kad je preuzeo svoj zapovjedni polo aj u Passauu. Osjeæao je da su njegovi novi podreðeni bo lje obrazovani nego to su bili oni u Braunauu. Nakon toga je u kuæi zavladala èelièna stega. Kad su maæeha i sestra poèele vri t ati vidjev i u njegovoj ruci govno. Na isti je n aèin zvao Luthera. poput tijesta. a na 96 Norman Mailer trenutak bi alovao i za Annom Glassl. Alois mladi sutradan se jedva odvukao u kolu. umjesto s "herr vi i slu benik Hitler". neprocjenjivo vrijednim o iljcima iz dvoboja. U ostalim ga sluèajevima ne smiju prekidati u razmi ljanju. Ponekad bi se. Adolf joj je podario novi razlog za strah. odluèio ih je progoniti. lica nalik oèevom. ba mu je takva nepravda jaèala autoritet. Alois mladi i Angela su. rumenih obraza. Tamo je moga o povratiti. Kad bi se Alois vratio iz slu be. Dobar slu benik uglavnom mora postupat i pravièno. za koji nije znao. ukoliko i h on ne to ne upita. djeca su se jedva usuðivala aptati. mije ao se s aromom crvenog zelja. Dragu Franzisku putenog duha. Osjeæala je kako bi njen mu primjedbu na raèun svoje lule do ivio kao najveæu moguæu provokaciju. Djeèak bi se zaka ljao. Alois je znao da se mladim slu benicima zamjerio jer im nije dopu tao ono to je dopu tao sebi no. oti li u svoju sobu. ali je znala to se u kr evetu radi. kod Klare i Angele izazvao pravu histeriju kad je pokupio golemo govno ko je je Adi odluèio ostaviti na tepihu u dnevnoj sobi. okrenuo se i smj estio ga Adolfu na vrh nosa. Ako b i se Alois mlaði na ao vani. "Dimni oblak". (Ovdje nam njemaèki ljubazno nudi die Rauchivolke!) "A kakvog nam je danas raspolo enja die Rau chivolke}" upitao bi jedan mladi slu benik drugog pri preuzimanju du nosti. i uz to bi stenjanje osjetio kako mu se podi e eluda c. Dok mu je jedan dan brisala st ra njicu (a do tog je velikog otkriæa do la tek kad su mu veæ bile tri godine . Nakon veèere preselio bi se u naslonjaè. Bi li ta nova lica mogla na njega gledati s vi e kritike? Tu i tamo. Kakve li nesta nosti! Klara i Angel a krièale su od u asa. Klara je to naveèer isprièala Aloisu starijem. Alois mlaði i Angela brzo su shvatili kako mu se ne trebaju obraæati. dr eæi korak sve dok sve to njegovog starijeg brata nije za morilo. nabijen. tamno. otac nasmijao. Klara ga nije eljela uzrujavati. Veèerali su u ti ini. Dobio je i nadimak. a potom svojim Dvorac u umi 97 dimom krenuo napadati kuæni zrak. Uslijedile su batine koje su se mogle usporediti s onima kakve je dobio Luther. pa je otkinuo dobar palac od komada koji je dr ao u ruci. postao je stro i i prema potoms tvu. odbojno poput iskonske b atine.

nimal o snage koju je oèito prenio Aloisu mlaðem. u koji je bilo umotano lice namre kano poput stare jabuke. biti is to toliko Aloisov koliko i njen. s be bom moæi igrati. "mo e se pribli iti novom braci. odluèila je. Ta se spoznaja p otom pretvorila u njegov prvi veliki al kad je. vlastitu po mrlu djecu. Sad ne samo da se davio u princes krafnama koje je èesto spravljala za desert.e dr ala svojih neobiènih manira) ustanovila je da nema dva testisa. Mali joj je Adi sa svojim jednim testisom u srce usadio sitnu stravu.pravi idiot. To je sve. Usudila se moliti za sina. znao je da æe doæi do promjene.je li to bilo svetogrðe? . Novi mora. no jedne lijepe lipan jske veèeri. postojao je i b ratiæ . ako je Klar a bila prisutna. Ne samo to joj je sestra Johanna bila grbava. "A to bi ti rekao?" "Ja mis lim da si najljep a. ili shvatila da toliko eli drugog sina. Do tog je zakljuèka stigla polagano. "Za nekoliko dana". gdje su ga inkomodirali tako to j e morao spavati na krevetiæu izmeðu Angele i Aloisa mlaðeg (koji su se preko njegovog umetnutog tijela neprestano tipali). on bi se pretvarao kako je i dalje tako. I to je takoðer njena krivnja. barem kad se mjeri po velièini.kakva je to samo bila noæ! Ali sad bi . ne. korak po korak. veæ bi ih pro dirao takvom brzinom da se Alois mladi glasno alio. veæ samo jedan. a Adolf je bio spreman na oboje. No. Radilo se o 98 Norman Mailer najva nijem imenovanju koje se u cijeloj dr avnoj slu bi moglo dobiti od Salzburga do Beèa i stiglo je u pravo vrijeme." Klaru takve ljubazne rijeèi nisu umirile. samo nekoliko tjedana prije. gdje æe biti ef Carinske uprave. no u svakom je sluèaju sposobno slu at i. godine. osjetila je prema njemu no vo po tovanje jer je ba tog popodneva saznao kako æe ga za est mjeseci premjestiti u L inz. jer je tamo vidio tek nekak av smotuljak na njenim grudima. "Takvi momci èesto kad odrastu imaju velike obitelji." "Hoæe li on sa mnom prièati?" "O." Privila bi ga na grudi.bude li Bog tak o htio .sestru. No. Da ne spominje svoju mrtvu braæu. Zakljuèila je kako u Adolfu nema dovoljno Aloisove jake graðe. ti æe biti prvi koji æe ga razumjeti. "Mama"." Klara je stvari jo i pogor ala. Dvorac u umi 99 Klari bi sad rijetko uspio priæi dovoljno blizu. tijekom brojnih mjeseci. kad doðe. mlaðem bratu po glavi opalio èvrgu. Njene ga grudi nisu voljele bez zadr ke kao nekoæ. Kako su ga prethodne noæi bili poslali susjedima.a da veæ nije prekasno? . Gradski ju je lijeènik umirio rekav i kako se zbog tog medicinskog fenomena ne treba bojati. Edmund se rodio 24. jadan mali".mogla reæi da mu a voli opet. jer bi se za nekoliko godina mogao umiroviti. godinu i pol nakon to je premje ten u Passau. Klara mu je rekla kako æe uskoro dobiti brata ili . a to bi mu promaknuæe poveæalo mirovinu. mogao je s njom svakog jutra voditi isti razgovor. Svog je mu a one noæi kad je Adolf zaèet voljela. Oèi su mu se ovla ile suzama." "Znaèi. "jesi li ti najljep a ena na svijetu?" Ona bi mu cupkala kosu. kad je nije bilo. Jako aktivni. Manjak jednog testisa bio je nova mrlja na obitelji Poelzl. No. kad krene u kolu. "A. Stavila mu je ruku na glavu. nakon to je pojurio k ma jèinom krevetu. o ujka 1894. iako je veæ pro la cijela godina otkako ga vi e ni je dojila. ili. No dodir je bio letimièa n i u njemu nije osjetio ljubav. upitao bi Adi. 8." Rekav i to. Te su noæi zaèeli dijete. ivo stvorenje koje veæ govori. koja je ipak trajala veæ godinu dana. Oèekivao je kako æe to biti dijete upola mlade od njega. ali i samo te noæi i to na onakav naèin . sutradan. Vjerojatno ga ni u jednom trenutku nije voljela na tako je dnostavan naèin. nasmijala se i vratila krevetu u kojem je le ala majka. Upravo suprotno. rekla je. preminule sestre. Klara bi . Radovao se to æe se. rekla je babica i izvela ga iz sobe. Vi e se nije usuðivala misliti kako bi Adi mogao ivjeti dugo. trebal o im je jo jedno dijete. babica podigla dlan velik poput njegovog lica i rekla: "Pazi da ne ozlijedi bebu. neæe se razlikovati od ostalih?" "Djeèaci kod kojih se to pojavilo ponekad su aktivni. ostao je u asnut. pokrajinski glavni grad. kad je pri ao Klarinom krevetu. nekoliko tjedana prije nego to æe Adolf navr i ti pet godina.

povrat ili dah i poèeli iznova. od mene æe dobiti svoje. Alois je dovr io prijem svoje nove du nosti. Da." "Neæu tu akati". Nije to ba bio ra t. Zakljuèio je kako bi rado postao hrabri vojnik. prebrojili gubitke. iz usta ti smrdi". "njemu su potrebnije nego tebi. Dvorac u umi 101 A uspio je i ostatak bitaka tog dana pre ivjeti bez novih sudara. Sad bi se. Na Angelu se nije moglo osloniti. a majka bi zavrtjela glavom. kad bi je poku ao upitati je li ona najljep a ena na svijetu. "Nisam lijepa. pa je tresnuo na tlo. N o. Èim bi mu se nepri . "Ne. Privremena je slu kinja spravlja la princes krafne koje su imale okus po kiselom vrhnju. ja sam samo stara istro ena cura". jer ju je zbog manje kolièine pa nje koje je tih dana poklanjala Adiju. uvijek bi nekoga oborili. znao je on da æe se to tako d ogoditi. A svaka je gu va trajala tek nekoliko minuta. gotovo bez daha. Ali tvoja æe sestra Angela biti. spopala kr ivnja. "Dakle Adi. zadr avajuæi dah s takvom snagom kao da se èvrsto dr i za u Sljedeæeg se dana igri pridru io sam. princes krafne p rvi jedem ja. kad je debeli djeèak kojeg je odabrao Alois mladi dvojici iz suparnièke momèadi upao u stupicu. rekao mu je Alois. potom izabrao voðu jedne od vojski. a njihovi su mu povici ulijevali strah. Nos ga je zapekao od srd be u nosnicama. prvog dana je bilo jako malo batina. Zemlja ga je udarila po nosu. rekla bi. Iskusio je novi al koji se stopio s tu nim prizvucima crkvenih zvona u Passauu. Desetak malih djeèaka igralo se rata. Cesto bi samo stavio deku na po d. Sad kad su Angela i Alois mlaði i li u kolu. "Tako je mali". Ili se tako barem èinilo Adolfu. plaèljivko. nema vi e za tite na led ni. A n oæu vi e nije bio siguran gdje æe spavati. Adi bi osta ao sam s majkom i dojenèetom. ti si ljep a od Ang ele". Tjedan dana nak on Edmundovog roðenja. Bila je ljubazna. o fran cusko-pruskom ratu 1870. Alois mladi i zvukao Adolfa iz kuæe i odveo ga ne ledinu iza kuæe." Adi se nije slagao. bio si mrtav. ioo Norman Mailer Vrijeme je provodio razgledavajuæi ilustracije u knjizi koju je otac kupio. Debeli djeèak bi odmah Adija vlastit im tijelom za titio od svakog napada. kazala bi mu. A i nije trebalo dugo da se shvati osnovno n aèelo. a onda ga je povrijedilo to mu na s teèenom stoicizmu nitko nije zapljeskao. to dogodilo i Adolfu. Grubo je gurnut u rame. Jedn om se. ponekad. Podijeljeni u dvije momèadi. U prvom juri u preko ledine. kazala bi. no Klara opet za njega nije imala previ e vremena. Morao je sam sa sobom pregovarati kako bi se sprijeèio da bri ne u plaè. Ustvari. rekao bi. Koliko god hoæu. Nakon èega bi djeèaci. bi li to mogao? Tako ga je strah! Jednog je poslijepodneva. "Ah. Alois mlaði mu je rekao: "Odsad. U meðuvremenu. ali je uspio suspregnuti plaè. Nije zaplakao. nakon kole i uz veliko Klarino poticanje. "To mi je brat". samo nesretn o nasmijala. Angela ga je uvijek bila s premna tipnuti. Ogrebotina na licu bila je povreda ravna onoj koja mu je nanijeta osjeæajima. kazao je Adi. Kad bi te netko dotaknuo. ali i podmukla. Alois mladi je prouèio skupinu. dovoljno ja ko da rijeèima da te inu i potom oti ao. Vi e se bojao ismijavanja Aloisa mlaðeg nego bilo kakvih udaraca koje bi mogao primiti tijekom bitke. A za to mu je trebala poprilièna snaga volje. Ako ode tu akati mami. pa bi se di morao premjestiti u Angelin krevet. godine. Klara je pak neprestano dojila Edmunda. djeèaci su se naizmjenièno ganjali. èesto je bila preumorna da bi kuhala.. Vi e lovice. Alois mlaði bi mu èesto preoteo le aj. njegov je otac dobar dio vremena provodio u Lin-zu. gdje ih je bilo tako mnogo i tako su èesto zvonila. branila njegovo pravo na princes krafne. Alois te inu svog jakog glasa nije kuæi d onosio èe æe od dvaput na mjesec." Nakon poroda. "i ako dopusti da Adolfa bilo tko s dr uge strane udari. Dol fchen. da izbjegne Angelu. Ona bi mu ponekad rekla da ne miri i ba ugod no. Uz to se bojao izlaziti van. Na ledini iza kuæe igrali su se djeèaci njegovih godina i ne to stariji. Kada se Adolf te veèeri vratio kuæi." Djeèaka je udario akom u mi icu. stamenog petogod i njaka. Kako je Linz sedam deset i pet kilometara zapadno od Passaua.

Na vlastito je odu evljenje i s am uspio jednog djeèaka dotaknuti. koji. D. Adija se svejedno dojmilo kako se uspje no nosi s takvim stvarima. U stvarnosti se. mo e. No. Rat. meðutim. Jo nije znao kako bi to nazvao. nekako ula timo ono to im je od privlaènosti ostalo. U svakom je osvajanju. Nema razl oga za uzbunu. no ta je predod ba tako pogre na da se propovijed. Konaèni se ciljevi ne posti u. meðutim. posebno kad ih osvjetljuju anðeli. Obièan mu karac ili ena misle kako se du a vragu preda u trenu. posebno ako su majka. No. Kad je djeèake uvjerio da se promjena prihvati. razmi ljao je. Meðu njima po stoji razlika. dobio sam uputu da njegov razvoj poènem prat iti izravnije. nisu tek dvije vojske koje stalno juri aju jedna na drugu . Dopu tam da se na vi im razinama vragova i anðela jedva mo e reæi tko raspola e izda nijim dstvima. To je vi e neprestano potezanje konopa. Èini se . mi vragovi pazimo koliko se Vremena tro i da se osvoji novog klijenta.kroz njihovu se blokadu ne mo e tek rutinski provuæi. mora se priznati. neæe on ni zucnuti. nastojimo biti promi ljeniji od svo jih suparnika. Na je konaèni cilj. ni kod bogatih ni siroma nih. otkrio mu je. pojedinci koje je lako pokupiti. Mi. Vezan je uz odvojene izvore sredstava kojima raspola u Bo anska i Sotonska energija. ljudima di u moral. Svaka bi vojska sad mogla krenuti s podno ja suprotne padine. istresti cijele vreæe Bo anstvenosti u svoje zalaske sunca. ( rtve takvih sukoba mogu ostati shizofrenici. ipa k. nije bez paradoksa. krupni Klaus uvijek stajao uz nj ega. naposljetk u. trudimo se. Svaki je sluèa j jedinstven. prisutan jo jedan èimbenik . ali se instinktivno domislio koncepta. Sek sualni èinovi. to je jednostavniji dio posla. uveo je i dodatak. kad biramo metu. K. ne smije se dodirivati.ekonomiènost. Tu bih ga nazvao raspikuæom. pokoja du a koju kand eli ili mi stvarno i zaposjednemo. A dojm ilo se i mene. ne dogaða da ljude preuzmemo poput munje. postati njegov poboènik. tvrdio je. Kako je veæ reèeno. na primjer. kao aktivna prijetnja. "uvijek mo ra po tovati. rijetko izostanemo kod sparivanja bogatih i slavnih (tako punih nevj ere!).jateljski vojnik stao pribli avati. Treba imati na umu da dodatno ula enje u posjed nikako nije rutinsko. Vodu svake od v ojski.da se Z. Pijanca je jako lako oklevetati. meðutim.rat èini i manevriranje obaju st rana. Klijenti kojima je najte e priæi ujed no su oni s najvi e potencijala. Potpuna se 102 Norman Mailer opsjednutost rijetko sreæe. vjeroja tno æe se pojaviti kand eli. zahtjevnije su zadaæe . povrije dimo ta obiteljska srca to kucaju ljubavlju za Boga. da bi on potom pre ao kand elima. sva ke nedjelje ponavlja u crkvi. 9Nakon prvih igara rata mladog Adolfa. te noæi jedva da je spavao. No. Sljedeæeg je dana opet bio licem na zemlji. K. Adi ga je mogao zadovoljno potap ati po leðima. Kako bi taj cilj ostvario. Klaus. Posvetiti g odine kakvom vragolanu koji obeæava. dok æe on bit glavni. Primjerice. otac ili neko od braæe opsjednuti time da ne izgube i posljednje zrnce samilosti. Naravno. "Najvi eg se èasnika". No. U konkretnim sluèajevima. Vi e Vremena koje mo e posvetiti osvajanju kad se jednom poènemo otimati za p osjedovanje odreðenog mu karca ili ene. A nakon niza takvih bitaka. Osj eæao je da æe u buduænosti taj debeli djeèak. ne ignoriramo rodoskvrnuæe. i to za s talno. ostavi proraèunsk u mrlju na biografiji. a ona d ruga je ne bi mogla vidjeti dok ne bi pre la preko vrha. To nam pomogne da se potro i jo malo suosjeæanja u obitelji. dakle. brzo bi odjurio. Debelom je djeèaku bilo stra no ao i prekli njao ga je da ne ka e bratu. uveo je novi skup pravila. S druge strane. Stoga. pri tom ne dolazi do nekih iznimnih dogaðanja.-u. Svojim je novim prijateljima predlo io neka se s ravne ledine presele na bre uljak n a susjednoj.) Hvatanje u stupicu. Dobici su tu mali. nikad nije pomirio s propustom to nije b .a tu se usuðu jem govoriti samo u svoje ime . potom vi e nalikuje otpat-ku nego nagradi. no. rijetko nude neke zbiljske sposobnosti. Èim krenemo svoje moæi ulo iti u nekog klijenta. Niti sotonska zamka ljudima zauvijek utisne ig na ih vazala. skrenuti veæinu ljudskog roda od odanosti prema D." Njegovoj argumentaciji nije tetilo to je stameni. tra io je.

da je rano pristupanje rijetko nu no. Adi je pokazao da bi se oko njega vrijedilo potruditi." IO. Te su te nje prirodno meðusobno toliko suprotstavlje ne. lak e nam je procijeniti oèekivano zdravstveno stanje mladih k lijenata.koluju se. U ivao sam radeæi s njim. ipak je bilo dostatno. to mi je i dobro do lo. meðutim. Tu se pr ovodio laki nadzor. priznajem da u djeèaku nisam vidio neki veliki potencijal. P rimio sam izravnu poruku: "Poèni se sad pomnije brinuti za njega." S toga odabir mnogo èe æe vr imo medu adolescentima. pa je obitelj Hitler bila uvr tena u svaku t uru razno enja mlijeka. Napravio sam to mi je bilo reèeno. No. "dijete je raspeto izmeðu potrebe za ljub avlju i razvoja vlastite volje. mi bismo obavili posao. rutini i gluposti. "U njemu upoznaju svijet u svom osnovnom obliku . do sedme godine se ne upleæemo. malo je dijete uvijek bilo u opasnosti da ga odnese ova ili ona bolest. Gotovo svi se s premno utjeèu navici. U pravilu. "Tijekom prvi h nekoliko godina". Kako bilo. pro ivio sam (posredno) demonski tren njegovog zaèeæa. Na taj sam naèin mogao pomno pratiti dogaðanja u obitelji Hitler svih godina nakon A dolfovog roðenja. veæ sam mu omoguæio dovoljnu dozu domi ljatosti da posao obavi sam. kad je trebalo otkriti naèin da se izbjegne pogibel jni tjelesni kontakt. Ponovno sam se uvjerio koliko je nadmoæna Mestrova sposobnost sagledavanja. ali pasivnog promatranja potpuno izmijenio onog da na kad je Alois mladi odvukao Adija na popodnevnu igru rata.) Iako je ono to su mi moji zastupni ci dotad mogli ponuditi bilo skromno. ne zanimamo se previ e za ranu fazu djeèjeg razvoja. stoga se projekti pomno odabiru. ukoliko dom nije èuvao neki od kand ela. takav se posao zvao mlijeèna tura. Podaci do kojih smo do li govore kako je èesto bio u sukobu s ocem. Ili bih ga barem 104 Norman Mailer tako bio procijenio da Zli nije bio prisutan kod njegovog zaèeæa. mor ao pri svojoj prosudbi uzeti u obzir. prikupiti nove informacije. U na em postojanju prevladava nu nost Dvorac u umi da ostanemo unutar ogranièenog proraèuna. èak i onih noæi kad smo imali najvi e posla. kao najpreèim oblicima za titne izolacije. Bio je ne vjerojatno potrebit ljubavi i prokleto ranjiv. Pos lije je pokazao i da je lukav. Kad je stigla izravna zapovijed. na Maestro sljedeæih pet godina ivota naziva Dobom tupogla vca. Taj se rutinski posao pomnog. jer mi je naredba stigla usred razd . tad jo nije ni ta znaèilo. nije mi ostalo prostora za skretanje. Sreæom po nas. Osim u iz nimnim sluèajevima. mogli bismo izgubiti dobar dio njegovog p otencijala. Stoga to u njegovu hrabrost ili snagu volje nisam ubacio neka po sebna sredstva. To nije zahtijevalo velike tro kove. Sad veæ mo emo crpiti energiju koju je u o io D." Osim u iznimnim sluèajevima kakav je Adijev. moglo se na brzinu proæi kraj kuæe i pokupiti potrebne podatke . K. Razmatrajuæi Adolfove rane godine. Deèku sam oèvrsnuo kralje nicu. Nakon sedmog roðendana. Na sam pomno izvedeni proces odabira na iroko izlo io kako bih istakao koliko je izni mna bila pozornost pridana Adiju u njegovim ranim godinama. koliko je trkaæi konj nadmoæan obiènoj tegleæoj ma . sam i odluèio kako neæe zaplakati dok je licem le ao na zemlji. Ne poduzmemo li odgovarajuæe korake. U na em argonu. a potom dobio zadata k pregledati kvalitetu rada vragova koji æe nadgledati to mu radi obitelj. Èak bih ustvrdio i da je zadatak izvr en elegantno. naposljetku. obièno veli na Maestro. Èinilo se kako æe se kroz ivot provuæi s egom koji æe sam sebe tititi. Upleo se Maestro. je r je. Pri kra ju devetnaestog stoljeæa. To to se zvao Adolf H itler. S druge strane. Dok su ljudi spavali. Bilo koji od na ih vragova mogao je pred zoru proæi kraj kuæe i na temel ju manjih i veæih obiteljskih oluja koje su prohu-jale od pro log posjeta. ispostavilo se kako je Isus ispao sin kao i svaki drugi. Uèvrsti mu kralje ni cu. Dijete bi èak moglo ispasti tolik o nadmoænije prosjeènom petogodi -njaku.io prisutan kod zaèeæa Isusa Krista. upadam u digresije. To sam. (A neka se zna kako su moji vragovi vodili evidenciju i o brojni m drugim projektima u toj austrijskog regiji. izraz koji smo rabili puno prije nego to su ga u Drugom svjetskom ratu usvojili piloti Ratnog z rakoplovstva.

oni. Svi. Pretpostavljam kako je Kierkegaard ba na to mislio kad je ustvrdio da bi se ljudi trebali èuvati pretjerano svetaèkih osjeæaja. a da ne zna to bi j e tamo moglo doèekati. Alois se spremao preseliti Klaru. to je nametnulo potrebu za veæim snagama na obje strane. je poslao poruku. No. Popularni pisci obièno vjeruju kako djeluju i za dobrobit Boga i na obilatu vla stitu korist. To smo u stan ju èiniti isto kao i anðeli. Ja sam mu nesumnjivo pomogao obdariv i ga rj eèito æu kakvom ni jedan petogodi njak ne bi mogao ovladati." Tim se rijeèima poslu io. s klona povjerovati da je to bona fide. Broj sudionika poveæao se na petnaest do dvadese t djeèaka sa svake strane. Unapreðivanje djet etove hrabrosti obièno zahtijeva pra njenje dragocjenih vreæa. Vi e njih! Ubrzo su se on i njegove trupe upu tali u bitke koje su trajale po sat vremena." "Naravno. Iako smo zasad za neko vrijeme gotovi s ratnim igrama. Zato nam se i obraæa t ako mnogo popularnih pisaca.odanost im prethod prosudbi. "Za to smo ovdje?" upitao bi. A mogu ba i dodati kako smo mi vragovi po tome nalik ljudima . Pr avila su se neprekidno mijenjala. I obrana se mogla p omicati. Citati o vje tini ili trijumfu nekog protagonista uvijek æe kod gotovo svakog tko prièu prati izazvati sreæu. dobit æemo jo vi i èin. Zato. prijatelji . Aloisa mlaðeg. Adolfa Hitlera. i to ba onih u kojima su sredstva to smo ih uspjeli ukrasti kand elima. Neki bi stoga mogli osjetiti nelagodu pred spoznajom kako se raduju r anim uspjesima djeteta. Dobri su èitatelji neza tiæena vrsta . Ne sam atnika ili bojnika.kad ostvarimo zgod an povrat na ulaganje. Mi. moramo jo toga nauèiti. Svi to hoæemo. Naravno. Ne brinite. io6 Norman Mailer Z. Adija i bebu Edmunda iz Passaua na gazdinstvo prilièno udaljen o od Linza. "Zasad je dosta. Da vidimo koliko æe od toga preostati nakon preseljenja. imat æe pravo na promaknuæa. onda mo emo dobiti vi i èin. U toj ih je prigodi vrijedilo utro iti. No.oblja u kojem si nisam mogao dopustiti nove izdatke iz proraèuna. posebn o ako je tu prisutna i sentimentalnost. "Zato to moramo vi e nauèiti o ratu? Da. Obo avamo ih. A ngelu. ili jo bolje. Kako æemo do njih doæi?" "Reæi æu vam. kad osjeti kako mu se ulijeva ljubav. Ali da bismo to postali. Naravno. elim. takvom se tehnikom slu i mo tedljivo. koji smo u sad. Nu da nas je natjerala da sami poènemo vje to glumiti anðele. no. Dopustite da iznesem jedan od nj egovih govora svojim trupama. j er ne mogu biti sigurni u njihovo podrijetlo. magija . Adi je ubrzo uspio djeèake koji su se redovito dolazili igrati uvjeriti da iz obli njih ulica i ledina trebaju pozvati jo djece. Pod na im utjecajem. A mi koji zapovijedamo. Dakle. nu n ost prethodnice. prvotni sudionici. klijenti mogu govoriti duhovitije i samopouzdanije. Za to su nam potrebna posebna sredstva." "Klaus æe biti moj pukovnik. Nikad ih ne razuvjeravamo. treba nam vi e vojnika. Tako to æemo razgovarati sa svima koji nam se ele pridru iti.to su korisna sreds tva svakom autoru koji kod èitatelja eli brzo izazvati osjeæaje. U ovo m se sluèaju promijenila obiteljska situacija. Stoga se izviðaè svake vojske morao poku ati to vi e pribli iti vrh kako bi mogao vidjeti raspored druge strane. A mi ih stalno potièemo da svoje èitatelje uranjaju u kupke prepune po . U njima u ivam o. Mogli bi biti u Sotoninoj slu bi. Uskoro je uvidio. Nije li tako? Klaus. neke od figura koje je koristio bile su njegove.vojska je u napredovanju morala biti u stanju slobodno prebacivati snage s jednog krila na drugo. a stvari sagledavati bolje nego sami. èak i dok se uspinjala uz brdo. Logièki slijed nametnuo je novu izmje nu pravila . eli li ti postati junak?" "Da. veæ generala. osjeæam potrebu umiriti mog uæu rastuæu èitateljevu nelagodu. a vjerujem da smo za tu spoznaju obojica podjednako zaslu ni. to kad odrastemo elimo biti junaci. Morali smo biti spremni na nagle promjene. osjeæamo se odlièno. Priznajem kako sam se potrudio nadahnuti ga. Bilo je pogre no vojsku slati preko vrha brda. Stoga Dvorac u umi 105 sam poèeo u ivati u Adijevom dru tvu kad je pokazao sposobnost da pobolj a igru rata. Èak je i odrasla osoba. koji s u na brdo stigli prvi." To nije bilo neobièno za Maestra.

zaslu io je sad okusiti i m alo meditativnog nektara. Dobar se dio njegove imovine mogao smatrati cvijetom pon iklim iz grobne zemlje miraza preminulih supruga. Veæina je tih mladiæa smatrala kako se samo po sebi razumije da æe u buduænosti dobiti visok polo aj. Alois se jako dobro razumio u novac. mladi i stari. Iako je imao pravo ostati u slu bi jo dvanaest mjeseci. Kad uzmemo u obzir skroman materijal kojim je morao hraniti svoju stamenu psihu.gre nih predod bi. Imao bi i mirovinu i u teðevinu . sad je u ivao u vlastitom duhanu. KNJIGA ESTA Gazdinstvo I. kad su se o eni li. Ba u trenutku kad si je rekao da se treba vratiti zemlji. preostala polov ica nije bila mala. Prvi put nakon svih tih godina u odori. No. nikako. No. Gornje Austrije. Dobit ostvarujemo mi. jedva èekaju da ode u mirovinu. Linz je bio jedno od glavnih sredi ta pod paskom Financijske policije. u gradu Hafeldu. ali ni eg roda. dok Alois ne zavr i svoju slu bu u Linzu. Najbli a je kola bila tek u susjednom zaselku. Vi e nije u ivao u zatomljenoj srd bi mladih slu benika. ali stalne povrede ta tine neprestano su mu spu tale ambicije na skromniju razinu. ne pod jesenjim suncem njegovih posljednjih dobrih go dina. èovjek je za novac koji nije zaradio na ispravan naèin morao plaæat i danak. efa Carinske uprave. u èasu izricanja stegovnog prijekora. slu bovao je gotovo èetrdeset godina. U travnju s u se stoga Klara i djeca preselili iz Passaua u novoizabrani dom. ostao polog stvarnog zadov oljstva. (Za to bi sad trebalo ulo iti suvi e velik n apor. Kupit æe seosko imanje. Jednom ili dvaput èak je zaborav io to je kanio reæi. dok se Klara u Passauu brinula za djecu."prav . kad proðe ljeto. kod prolaznika nije u svakom trenutku o stavljao dojam besprijekornog slu benika. Ponekad bi. nakon posljednje bi mu titule. a on u Linzu bio slobodan. nije u njemu mogao u ivati. Naravno. za koje se èinilo kako nikad neæe propustiti pr iliku nenapadno pokazati prijezir prema manama slu benika vi eg ranga. a zbog tog samopouzdanja ni ih slu benika Alois se sebi èinio nezgrapnim. B io je glavni grad najva nije pokrajine. Naposljetku. mo e i skonèati kao imuæni tip koji se vrat io zemlji. To je uvijek slu ao od Johanna Nepomuka . Mogao bi gotovinom kupiti pristojno gazdinstvo. izvukao neke dugo èuvane krune. Pogre no prikazivanje zbilje æe. Upravo je zbog toga ubla io zabranu pu enja. navesti Boga da gubi vrijeme. iako se s tim nije mogla mjeriti. povratiti polovicu svojeg velikog miraza. poèeo se osjeæati prestarim za druge ene. Alois se spremao u mirovinu. umirovljenje nije moglo proæi a da se u dotad posve impresivnom zdanju ne otkrije nekoliko pukotina. pa je stoga Carina bila i spunjena ambicioznim ni im slu benicima. Moglo bi se reæi kako su prve dvije u bra k donijele osjetna sredstva. Duboko u sebi. svi oni problemi sa zaposlenima koje je imao u Passauu bili su ovdj e jo i veæi. Klara na gazdinstvu ivjeti s njihovo èetvero potomak a. A da postane gospodin sa seoskim gazdinstvom? To n e bi bilo tako lo e. Pa èak i ako je Anna Glassl uspjela. S duge strane. Jo i gore. a to je u na em gospodarstvu svojevrsna dodatna k amata. sudskim putem na raèun njihovog razvoda. Franziska. Mislim tu na Aloisov ego. Ponekad bi ga zb og tih misli pro la jeza. Adi upisati u prvi razred. Imao je dovoljno novca. Nije svaki novèiæ jednako vrijed an. dovoljno dugo oklijevao da mo e razmisliti o moguæim posljedicama.) A nije bio ni toèan i io Norman Mailer kao nekoæ. Ma k vragu sve! Rodio se kao seljak. I obitelj se p ovukla duboko na selo. A poèelo mu se èiniti kako svi njegovi suradnici. teta! Da je barem u ivao u svom zadnjem polo aju u Linz u. Klarin otac. ipak je bila di jete dobrostojeæeg seljaka. Tijekom zadnje godine slu bovanja. Uz to je dr ao i glavnic u i kamate na dobar dio miraza triju ena. Fischlhamu. Tijekom zadnje godine rad a na Carini krenuo je u potragu i u veljaèi 1895.ona i Klara svakako su bili sparni. U meðuvremenu æe. Da. u daljenom kilometar i pol i tamo æe se. Èak je i stari Johann Poelzl. Novac je uvijek proizvodio odraz naèina na koji je steèen. g°~ dine kupio posjed koji mu se uèi nio odgovarajuæim. to mu se nije èinilo mudrim. èetrdeset i pet kilometara od Linza. nekoliko mjeseci. Sitne. No. u najmanju ruk u.

dva konja i krava." Alois joj je zbog toga mogao skinuti kapu. ("Sie ist bierV) Alois je to prvo gazdinstvo pak uspio prodati uz skromnu zaradu. svakog bi na jamnog radnika otjerala svojom o trom jezièinom. Te je primjedbe dr ao zavitlavanjem kakvo starosjedioci namijene prido lici. "Klara je spremna poljubiti svaki kri na koji naleti. zemlja neæe umrijeti. Alois sve vi e prièao o i rim konceptima pèelarstva. dok se Klaru sna no dojmilo. oko sto i pedeset kilometara od njegovog tada njeg radnog mjesta u Braunauu. Svijet pèela je èudesan. A to je bilo i gazdinstvo koje æe m oæi voditi sam. pa je èak i uzbudilo) proveo j e niz veèeri uz piæe kako bi se pobli e oprostio sa svojim podreðenima i desetljeæima rada . To bi mu bila etva. Pet godina ranije. urjakinji nije bio posve nesklon. "nije trebao pobiti tolik o èlanova obitelji Poelzl. Jadna grbavica! Kako bilo. Ba io bi se proizvodnjom meda za tr i te. Njemu se vi e sviðalo pèelarstvo." U toj se izreci Alois mogao pronaæi. kad je ta tema bila posrijedi. Prisjetimo se. Dobar bi med mogao postati jo i najunosniji urod. U tome se snalazio. A pa. posjedovati mal o zemlje Dvorac u umi ni bilo bi kao da ti je izrastao jo jedan ud. Po tuj polje. dr ati pr edavanje poput kakvog sveuèili nog struènjaka! Tako je tih zadnjih tjedana prije umirovljenja. zgodno æe poslu iti da se zbrine njegova urjakinja. posljednjih dana prije sveèanog umirovljenja (koje je obilje io Aloisu pri hvatljivo panegirièki ton. rado je govorio u gostionici. pa bi to poèeo nep restano ponavljati.koja se takoðer zvala Johanna. Zemlja æe se odmoriti. izvijestio bi svoje kohorte u piæu: "Uz rijetke iznimke. o rasi i kesteni. tjerajuæi mlaðe suradnike. veæ se. Johanna nije dobro vodila gazdinstvo. To mu je na vi e naèina ispalo uzbudljivije od djetetovog roðenja." A Alois se. Na kraju se odluèila vratiti ocu i ma jci . Kako nimalo nije elio da ga smatraju èovjekom zagledanim u pro lost. svojevrsni peti ud. Nije je elio svake veèeri gledati u dnevn oj sobi. Med koji dobivaju iz nektara i cvjetnog praha nije namijenjen samo njihovoj potro nji. no. kao i krmaèa prvakinja. gospodo. usredotoèio se n a sada njost. s tom kupolom na leðima. veæ je bio kupio jedno gazdinstvo . "Nije poput moje ene". Starcu je bilo dovoljno da popije tek jedno piæe.a je ena polje". da su se ni i slu benici meðusobno upozoravali: "Ne d ajmo veèeras Dimnom oblaku da nas svojim pèelama istjera kao dimom. otprilike kad se rodio Adolf. Uz to su tu bile i voæke. U njega uopæe nije imala povjerenja. u vjeravao bi ih. ali njegovog vlasni tva jest. Johanna je bila Aloisova ljuba vnica one nezaboravne prigode. 112." Kako bilo. mu karcu seljaèkih kor ijena va an kao to je slonu va na surla. Zemlje nije nestalo. doista pomalo smatrao i pravim mislio cem. Èinilo se savr enim. Nakon to ga je kupio (i tek nakon to ga je kupio) susjedni bi sel jaci prido lici natuknuli kako je zemlja dodu e prekrasna. Svake je veèeri svaki stol napadao s toliko teza o "tajanstvenoj psi hologiji tih malenih stvorenja". Za razliku od prv o troje Klarine djece. "Bog". U meðuvremenu. Norman Mailer I doista.pravu æe enu naæi na polju. izjavila bi. èak ako u sada njim planovima nije za sebe predvi dio te ak rad na zemlji. proizvodi . njemu to nije va no. Zvalo se Rauscher Gut ( to bi se moglo prevesti poput Imanje na vjet rometini) i sastojalo se od devet rali pa njaka i dvokatne drvene kuæe pod slamnatim krovom. pa kupnji imanj a u Hafeldu nije pri ao s negativnim primislima. Namjeravao je podiæi ko nice. Imanje se nalazilo blizu Spitala. ta siæu na stvorenja stavljaju svoj ivot na raspolaganje jednom cilju: stvaranju buduænosti nara tajima koji slijede. Johanna se nimalo nije bojala Boga. u istoj gostionici u Linzu u koj u je i inaèe nakon svoje smjene na Carini svake veèeri zalazio. s lijepim pogledom na planine Salzkammerguta. ali se mo da ba neæe proslavit i urodom. "Prava ena . Johanna Poelzl. U staji su bili sjenik. Prije ili kasnije. On æe uzgajati pèele. Dogodilo se obrnuto. par starih kolega i nekoliko uglednih gradski h slu benika da s njim popiju podosta krigli dok je raspredao o prednostima i tajn ama pèelarstva. bol je nego da doðe ivjeti s njima kao spremaèica. veæ tad je razmi ljao da se onamo mo e poslije povuæi u mirovinu. Isto tako. Kakvo je to samo postignuæe za neobrazovanog seljaka iz Waldviertela.

I velim vam." "A ne. vid ite. Uopæe ga nije brinula dobit.i kako bi hranio njihovu larvu. a pèelarstvo je nosilo i rizik. Sjetio sam se kako se u jednom gradiæu blizu Braunaua veæ poku avao baviti pèelama. dragi moj gospodine! Vi se. postanu stra ari koji paze na ulaze u ko nicu. tih posljednjih veèeri. Èak je i u Austriji bilo pèelara koji su tu staru ple taru bili spremni odbaciti. ako je prevruæe. No. Za to? Jer larva ne mo e pre ivjeti. to u njemu jo nisam razabrao. Odbit æe èak i tako m oæne napadaèe kao to su ose i paukovi ili pak termiti. tako tajanstven da ga jo nisu dokraja razjasnili niti suvremeni kemièari. Da bi pokupio med. poput pogibelji od prilièno brojnih uboda. to je postupak. moglo bi biti pametno baviti se time. S d ruge strane. razvio u Engleskoj i Americi. to je tek jedna od prepreka na koje pèel a nailazi u potrazi za mirnim ivotom. Da. kazao je: "Daj . Poneka d se pletaru moralo razderati da bi se do lo do proizvoda. pravog pèelinjeg velegrada. jer su sagraðene simetriè iz istog voska koji ti kukci radnici rade iz cvjetnog praha. zdepasti. pa to su samo kukci. No. Tisuæe krilaca ma u poput lepeza. No." Ni jedan ni i slu benik nije elio ulaziti u raspravu. No Alois se. "one krupnije. Bio je to grub i neprecizan proces. na propast osuðeni predmeti. Cijelo ljeto. mogao bi nastaviti jo cijeli sat. Usprkos dimu. Jeste li to znali? Spremne su na boj po cijenu vlastitog ivota." 2. Praktiènu sam stranu shvaæao. mogao svrstati u one predavaèe koji su uvijek spremni pokazati nepopravljivi manjak osjeæaja za svoju publiku. Aloisov je zanos bio suvi e iskren. "Ta je larva smje tena u najsi tnijim moguæim esterokutnim æelijama. stvaraju dru tvo koje nalikuje na em. varate. slu e vrednijim ciljevima od prosjeènog ljudskog tupana. U svoje je vrijeme predstavljala napredak u odnosu n a barbarski postupak . umjesto da se istro eno srce ug ro ava oranjem. novi se izum. Nije to vi e bio èovje k kojeg sam poznavao. uskoro æe biti za starjele. Novi stambeni prostor. rebrasti. Zvale su se ple-tare. da je mog ao kritièki ocijeniti nove naèine uzgoja.da se pèele istjeruje iz ru pe u drvetu. a te su stare pletare bile pun e nedostataka. To mi je mutilo razumijevanje. Alois. Kako to èine? Svojom neumornom aktivno æu.) Na odgovor se odva io jedan od starijih gradskih slu benik a. "Neke pèele ". To nije bio ivahan pivski r azgovor. svejedno me progonila neugodna sumnja. rekao bih." Njegovo je dru tvo klimalo glavom. barem je tako tvrdio èlanak. no napredni su pèelari danas govorili o ko nicama koje bi postale panda n. o kojem se na iroko raspravljalo. sav vam svijet kukaca. jer se proizvod mogao lako proda vati. turobnog raspolo enja. o tprilike velièine i oblika trbu astog ljudskog torza.ra iren tijekom Srednjeg vijeka . primijetio je sad. Mnoge ih èak pritom potpuno istro e. èak i dok druge pèele izlaze u potragu za dodatnim namirnicama s cvjetnih polja. (Ako se ne bi suzdr ali. Alois je stekao takvu razinu knji kog znanja o toj temi. n . mnoge od tih pèela radilica nep restano su zauzete Dvorac u umi hlaðenjem unutra njosti ko nice. ali u kojem se sigurno mnogo te e radi. koji su mu i objavili. Na Aloisovo zanimanje za takve stvari nisam se bio pripravio. s du nim po tovanjem. gos podo. O tome je govorio njegov èlanak. tvrdio je. Dopustite da ustvrdim kako su pèele jedno od èuda svemira. to je pravo èudo vidjeti. U te kom radu rtvuju ivot kako bi stvarale propuh koji hladi ko nicu. Nakon èega mogu samo umrijeti." Klimnuo je glavom. Skupl jaju cvjetni prah u èaske na svojim no icama i potom. elja za novcem obièno je gla vni pokretaè koji ljude poput njega navodi na nove aktivnosti. ii4 Norman Mailer Posljednjih se mjeseci èak potrudio napisati kratak èlanak za pèelarski èasopis. uspij eva im ostati u zraku pod teretom cvjetnog praha i nektara koji je te i od njih sa mih. Nakon toga bi pèele gotovo pale u komu. Neke od njih. neke bi pèe le ostale dovoljno aktivne da skupljaèa meda ubodu. eli doæi do besplatnog obroka meda. Slamnate ko nice. no u brzo mi je na um pao vjerojatniji razlog. Nakon to je nekoliko puta znakovito potegnuo dim iz svoje lule. Ima tu puno vi e nego to bi èovjek mislio. Zbog toga je razmje rno pomanjkanje te elje upuæivalo na to da se Alois u svoj pothvat spremao upustiti kako bi zadovoljio ne to. pèelar je stanovnike ko nice morao omamiti dimom. Razmislite samo. Nikad ne presta u mahati krilcima. dok lete natrag u ko nicu.

ja nisam. pak. kako bismo djeèaka mogli oblikovati. Alois se odluèio u prvi plan staviti moguænost novèanog dobitka. kazao joj je. siæu na stvorenja koja je mogao razumjeti.koju obièno dr e najboljim moguæim rj e enjem za probleme ljudskog roda. da se. produktivnom doprinosu. ka o to sam veæ primijetio. Dobro æe se zaraditi jednim èistim poslom. Naravn o. Kako bi to Bog dopustio? Uobièajena alopojka. To bi nam donijelo gubitke . Na njega se u èvrsto ukorijenjenim navikama. bilo koji krasan cvijet iste vrste koji ju je na povjetarcu pozivao. dovoljno pokvaren da nam stoji na raspolaganju uka e li se za to stva rna potreba. I to krajnje uredno! Kako se u tu komodu mo e ulo iti vi e ladica. priroðenoj okrutnosti (sirovost da i ne spominjem) moglo t ako osloniti. Pod plodnom toplinom sunca. Naporan rad i zadovoljena elja! Osjeæao se bliskim toj pèeli koja je u letu vrludala natrag prema ko nici. Alois nam je bio od izravne koristi. njega i pèela. a to ne. To me opomenulo na oprez. u dana nje vrijeme. nalik su pobo nim djevicama koje se boje isku enja svetog rdnih nagona. koji sve do odlaska u grob poku avaju izbjeæi pomisao kako je njihov sv emir mo da ipak stvorio Bog. Aloisu se èinilo kako kod pèela ima stvari koje se mogu usp orediti s njegovim ivotom. Takve dame svoju ukradenu spolnost mogu prihvatiti samo putem razn ih krivotvorina. Aloisu su pèele u potrazi za n ovim cvjetnim poljima postale bliska. bude li potrebno. neki su pèelari i zraèunali kako svaka ko nica sad nalikuje neèem to bi u buduænosti mogla biti golema stam bena zgrada. za na a mjerila. dok bi po drugom cvijetu posip alo pelud koji je pokupilo na prvom. Ako mu je Klara povjerovala. U sljedeæem bi se trenu ista pèela odvojila od jedne strasne po ude kako bi uronila u drugu. Uvjerio ju je kako je novi projekt prije svega praktièan. Nju je èinilo znanje to spremaju drugi. eluca punog nektara. da bi taj pothvat objasnio Klari. ali je dosta ostavio i sebi . ali im to nije uspijevalo. no stalno je zami lja o pèelu na ulazu u kaverne cvijeta. to je bio skup potez. Time sam uisti nu uspio steæi bolji uvid. Adolfova mr nja prema ocu mogla pojaèati ili oslabiti. Zakljuèio sam ka ko Alois tra i naèin da se pribli i Dummkopfu. s te kim vreæam a peluda na sebi. I Adi takoðer. ili. ali i nu an. Svakog toplog dana. Na slièan naèin i ateisti vjeru supstituiraju kroz poganstvo. No.jer. Na kraju je veæ nepogre ivo znao to je kod carinskih prijava nep oznatih istina. ti su tragaèi za hranom znali kako sunce mo e biti vruæe i kakvu t o intimnu udnju sunce izaziva u cvjetnim laticama. hipetrofirana mu se ljubav prema pèelama vi e nije uklapala u karakter. prosjeèan Dvorac u umi èovjek. cvijet bi pèelinjem n6 Norman Mailer jeziku predao svoj nektar. Te ko da æe tak av lik èuvati kan deli. za to? Izravno je nismo trebali . posebno kod ena koje su ga eljele zavarati. Ateisti poput njega.mudro st.a osl onac nam je bio Alois. A to je i bio smisao cijelog èlanka . a na svakoj je u mre i okomitih i vodoravnih redova bilo mjesta za tisuæe æelija. koje to sve tajne sa sobom nose obièni i . Pretpostavljali smo kako æe nam u tom sluèaju biti otvoren. Pèele radilice bi tad mogle svoje siæu ne vo tane æelije graditi s obje strane.no. Kad sam se veæ prilièno zabrinuo. On je posjedovao istinski med . zla djeca mogu potjecati od majki prepunih ljubavi. slu enj e drugima. 3Alois nam nikad nije bio klijent.i opet. Ja sam se prilièno zabrinuo. U Aloisovom se sluèaju radilo o otkriæu kako je suradnja moguæa i izmeðu moænog i siæu nog. Alois se nije spremao otvoriti vrata u svoj mistièni dio. a st vorenje bi tad spremno stalo skupljati jo nektara. Nije li Alois enama dao mnogo. jedne sam mu noæi u ao u um.mno tvo prikupljenog znanja kako se treba nositi sa svojim carin skim kutkom svijeta. Na to smo se mogli osloniti . koja je svojedobno dobro zakraèunao. jer je bio pametniji od njih. tehnologijom . popunio bi se okomito ulo enim vo tanim ladicama. ako sam mu htio shvatiti motive. A ne smijem si dopustiti da takvo to zan emarim.e veæi od drvene komode koju mo ete postaviti na klupu. odluèili ne pribli av ti. a Alois mlaði i Angela æe pomagati. dok bi dlaèice na pèelinjim no icama prekrio cvjetni prah. U pitanje dovodi njihovu vjeru u D ummkopfa. Radi èega? Sto bi titili? Klari smo se. Ponekad ih dr i iznimna privr enost nekom prirodnom fenomenu.uistinu vizionarski . jer nam nije bio klijent. Bio je. prosjeènim je ljudima takva pomisao odbojna. to znaèi.

bila od velike pomoæi. Naravno da mu je sunèeva srd ba bila poznata. svu tu sitnu robu koju su putnici nast ojali ukrasti i zadr ati za sebe. kolima koja æe zadnj ih èetrdeset i pet kilometara nositi njihove kovèege. pridru ila svo jim zvonkim. pa su sobe ubrzo bile tople. Taj je dio putovanja trajao od podneva do mraka. no najbolji od njih jesu. meðutim. sanduke i zamotuljke. Alois im se za stalno ne bi mogao pridru iti sve do umirovljenja.carica Elizabeta. koju je Franjo Josip uzeo za ljuba vnicu. priznao bi on to. " to izgubim. pa je umalo anga irao pravog koèija a. da nikad nije zaboravio kakav mu je napad vrtoglavice izazvala. isto dostojanstveno d r anje. na sveopæe iznenaðenje. Jesu li te spoznaje bile posljedica pribli avanja mirovine? Strepio sam od promjen a koje neæu moæi predvidjeti. U st vari. kruhom . 4Iste travanjske noæi koju su po prvi put proveli u kuæi u Hafeldu. A njegova je uloga bila te tajne razotkriti. Alois. ba kao to je on bio zas upnik Habsburga i time blizak velièini najveæe moæi. Za cara Franju Josipa prièalo se kako je mogao beskrajno dugo raditi vr eæi svoj e neophodne i gotovo beskrajne du nosti. Takva bol sigurno izra ava i sunèevu srd bu. a pèele su bile sunèevi zastupnici. "Nije kola tako va na". tajne slatke poput meda. puno vi e. kazala je. kad jednom s obitelji poène ivjeti na gazdinstvu. poput Franje Josipa. Dotad je s djecom bila u Passauu. niti su svi uopæe bili dobri ljudi. Rekao bih kako ju je od tog trena poèela voljeti kao pravu kæi. Jednom ga je pèela tako estoko i apokaliptièno (ako se smi jem tako izraziti) ubola. Edmund je pobolijevao i bila je z ima. Pa kako je to moguæe? Carica je bila tako lijepa . na najtopliji i najproduktivniji ljetni dan. S teglom juhe od rajèice. Alois je bio dobre volje kao rijetko kad i ponosio se svojim vje tim upravljanjem konjima i kolima.bili dovoljno pametni da shva te kako to nije dovoljno da bi se skupio med. Prethodni je vlasnik . uglavnom se radilo o budalama." A bila je u pravu. No Aloisu to nije bilo okantno. Na mnoga je kolovoska popodneva radio.car i on . veæ a se pridru i i pomogne Klari. Alois je u svom liku vidio sliènosti s Franjom Josipom . tovi e. pèela se malo i bojao. zakopèan u svojoj odori. Angela joj je. u pratnji Angele. Klara je u svojoj nevinosti ipak bila dovoljno mudra da mo e procijeniti kako su Angelini osjeæaji bili iskreni. na to je bio sprema n i on. bili dobri. a tebi sam pot rebna na imanju. uspjela se preseliti u Linz. ali pomalo nje nim sopranom.svaki kamin napunio cjepanicama i o grjevom za potpalu. Voljela j e ona kolu. No. Selidbu je dodatno ote alo to nije bilo Aloisa mlaðeg da joj pom ogne s prtljagom . no ipak je zbo g svojih predstojeæih du nosti na gazdinstvu projekt odluèio preuzeti sam. Bio je u stanju naporno raditi. pa joj je Klara sa svoje strane pos tala vi e od dobre maæehe. Klara je to dobro znala i bila je dirnuta. Vijest i su se irile poput naftne mrlje. poput pèele. a njen ih je mu na k olodvoru u Linzu doèekao s velikim kolima i parom tegleæih konja. znao je. zabavljao djecu pjevajuæi pjesmu n8 Norman Mailer za pjesmom . torbe. nadoknadit æu dogodine. Kakve ih god te koæe èekale. Adolfa. a Klara bi se. no vi e joj je bilo stalo do Klare. krajem lipnja. Medu njima nisu svi bili veliki. ostali okirani pojavom g lasina o glumici. Mu karac malo meda mora ostaviti i sebi. Kad je bilo potrebno. fraulein Katharini Schratt. u travnju se Klara odluèila uhvatiti u ko tac s pote koæama i odmah nakon U skrsa.trgovaèki putnici. On je cara shvaæao . Tra ila je da ne dovr i razred. rano su se ukrcali na vlak u Passauu. Dopustite da se pretjerano ne zanesem bujnim nabreklinama Alois-ovih misli. Neki su u Linzu. A opet su njih dvojica . no dan je bio topao i Alois je.glas mu je bio sna an. kako bi èuvao stoljetnu slavu iznimne Habsbur ke Monarhije. jako dobri.isti zalisci. Takva moæ izaDvorac u umi 117 zivanja boli! U tako malog stvorenja! Zakljuèio je kako to nije mogao biti samo pèel inji ubod. kad bi znala rijeèi. Pro lo je dosta godina o tkako se popeo na koèija evo mjesto. A ona je Aloisu veæ bila poznata . èovjek mora ne to ostaviti i sebi. Klara je ponovno zatrudnjela. Kao to znamo. Edmunda i s njihovom cijelom imovinom.morao je ostati u Passauu i stanovati kod susjeda dok ne zavr i kola.kakav je bio i obièaj . elim biti tamo s tobom.

to mu je rijetko bila navada. rekla je. Alois æe sljedeæi dan provesti s obitelji. on a se nasmijala od iskrene radosti." "Jesi. elio je izaæi i hodati po zemlji. I to tako dobro. imanje ranije jedva i pregledao. Nisam tako prostodu an kakvim me smatra . koji su bili uraèunati u cijenu. da on mo e povesti djec u na razgledavanje staje. dok su jo obo je stajali. a velike su grane stvarno djelovale cjelovito . krave i nagraðene krmaèe. suoèeni sa ivotinjsko m imanentno æu dva konja. Ili b arem.i jetrenom kobasicom. a kad se probudio na zov svog mjehura. Svih devet jutara od kraja pa do poèetka . odmah raspolo eno obraæati noænom zraku. Dovoljno se uzbudio da je uzme uz krevet. Potom je. Kakvim me smatra .a uz to i mnogo vi e prema svom gazdinstvu. Èak ga je i pomisao da bi se mogao vi e zbli iti s djecom èinila zadovoljn im. ujaèe". i dalje me zove ujakom.p rema sebi. "Ne budi guska! Ne smiju se davati takva luckasta proroèanstva. to nisam nikada mislila. oèetkati konje i pob rinuti se oko koko injca." To mu nije moglo promaknuti." "Nikad te nisam smatrala prostodu nim". "Ne. razmi ljao o ljetnim pèelama koje pretra uju livadu. Bio je to prekrasan komad zemlje. kazala je. Lovaèki pas je isti èas napeo uzicu. bez previ e izmuèenih oblika koji bi ukazivali na posljedice ludih oluja kad su stabla bila ml ada. "Ne znam. zna . "zato to me i dalje zove ujakom." Zbog toga je zatrudnjela. a ja sam ti i dal je. "Odakle bi ti znal a koliko je velik jedan zdravi striko?" upitao je. a kuæa imala 120 . Preuzela je stoga veæi dio najpreèih zadaæa. Veæ smo skoro deset godina u braku. prilièno ravne. nahraniti svinju." "Ti ina!" zare ao je. Klara je morala pomusti kravu. "jer si takav veliki." Da. No. Sve si napravio. "Mo da te jo zovem ujakom". Kao nikad prije. Bio je neobièno zadov oljan s moæi koju ima u preponama. kazala je. Ti si jako veliki striko. Bilo mu je dovoljno to je cijena bila razumna. Alois je veæ prve noæi po elio uæi u posjed objekta. napola odjeveni. no drveæe se doimalo zdravim . obgrlila. kao Klara. Èovjek se ne smije tako. no te je noæi. zamalo je prevrnuo noænu posudu. koja je naposlje tku bila i posve iznimna. Morao je donijeti v i e odluka. Adi i Edmund stisnuli su se uz oca. Bila je to samo ala. dok se Klara hihotala. mogu ja puno stvari napraviti. A u stvari je. "Sretna sam". i osjetio je isto ono praznovjerje kakvo su æutjeli i seljaci u njegovom djetinj stvu. njen je odgovor bio ne to najbli e to se ikad pribli ila naèinu ovora ena druge vrste. glavinjao uokolo. kad se vratio u krevet. a onda ponovno i na krevetu. rekla je. "jako smo ponosni na tebe. prije svega i vlastitoj spoDvorac u umi 119 sobnosti . z dravi striko. "Nos ti je od sunca jako pocrvenio. to mu je sad postalo jasno. I sve to te veèeri. U krevet su oti li sretni. na tlu je bilo dosta snijega. Danas." "Ach. Kola i konji. U mraku je. nikako to ne smije naglas! Zar je noæ ba tako prazna? Tko zna to bi èovjeka u nj oj moglo slu ati? Ujutro je Klara osjetila Aloisovu nestrpljivost da raspakira stvari. "Mislim da æe ovo biti mjesto za nas. ivoti je su bile goleme. prije nego unajmljena kola vrati u Linz. posebno. Pri svjetlu plinske svjetiljke u spavaæoj sobi vidio je Klarin zdrav ten. Èak je i Klaru dr ao u zagrljaju. nimalo blijed. mala moja neæakinjo?" Nije mu se èesto bila spremna tako izravno obratiti.sna ne. a krmaèa je svojim vonjom gotovo nadjaèala sve ostalo. a kad joj to i rekao. imali su dovoljno za jelo. odgovorio je." Na njegovo zaprepa tenje. ba kad se poèeo pitati. "I ti isto. Potom je osjetio ne to ljuba vi i prema njoj . mogao je osjetiti zemlju gazdinstva. Alois je potom Adiju i Edmundu kazao neka se vrate u kuæu i pomognu majci. ali mogu pretpostaviti. Stoga je jo jedanput pregledao u kakvom su stanju voæke i orasi. rekla je. umje sto da zaspi. mo e mi to slobodno reæi. kazala: "Pitam se za to mi nikad ne ka e da me voli . Kad ih j e posljednji put vidio. to znaèi kako si je predoèio prizor u kojem uz njih radi na polju. Bio je pun ljubavi . Onda ga je. buduæi da mu je nova spavaæa soba bila nepoznata." "Mo da"." "Pa.za svoje je godine raspolagao zavidnom moæi. no on je svojom zemljom elio proæi sam. to? Ujak Alois? Misli reæi stari ujo Alois?" "Ne".

na Klari se trudnoæa veæ mogla vidjeti. poèetka srpnja. i njegova je djevojèica b ila prava prvakinja. pod pretp ostavkom da se ni ta ne dogodi pri porodu. "tako bi htio moj otac. koje æe se dati obraðivati. jer æe mu zavr iti kolska godina. U redu. po sve nani e do Edmunda. da. kad im za vratom vi e neæe visjeti sav sada nji novi posao. postala sasvim pristojna pomagaèica. i doi mala se sretnom u svojem smrdljivom kocu. Naravno. 5Do prvog srpnja. Cijelo se vrijeme osjeæao razoèaranim. jedva èeka da je se razmazi . Mladiæ je uvijek bio spreman na u itak kratkog galopa kojim se Ulan brzo . zakljuèio je Alois. ili je samo gugutao stare zvuène gvalje. Glavni æe dio projekta morati prièekati. Potom bi je djeèak slijedio. nagradom osvojenom u ljeto godinu prije nego to su kupili imanje. primjerice. jedan oveæi paradni prostor. Angela se èak potrudila odvojeno èuvati gnoj stajskih ivotinja. Zna li uopæe to radi? To je bila misao koju je morao zgurati negdje otraga. Za sedam mjeseci. a dnevno je viðao vi e novih lica nego veæina ljud i. to æe biti osmero ive ili mrtve djece stvo rene zahvaljujuæi Aloisu. Uz to. Po to mu je zavr ila kolska godina. no do tad æe im se vratiti Alo is mlaði." Èak joj je za ruko m po lo nagovoriti Adija da preuzme dio posla. bilo je koliko je bilo.nije si mogao priu titi da gubi dane putuj uæi iz Linza i natrag. no ipak je vukao vjedro s drugim gnojem. Alois je bio ponosan kako mu se sin brzo na a o u sedlu. na ao se pred nalièjem takvih postignuæa. no. petogodi njim pastuhom. mo da mogli upustiti u kakvo ka sno oranje. koja je od osme godine ruke mazala hladnom kremom . Znala je da æe vjerojatno napraviti s cenu. Odmah se sjajno sna ao s konjima. Isprva ga nitko nije mogao nadma iti u radu. Za to? Jer.sad je. kako je izjavila Klari. Ne mo e poèeti prije kraja lipnja. Vjeèito je timarila konje i prala kravu. Mora biti prisutan na samom poèe tku. tri ili èetiri jutra æe poslu iti za pristojno krumpiri te. Alois mladi je poèetkom srpnja stigao na gazdinstvo . nazovimo to tako. Do sljedeæe zi me. u toj sel jaèkoj kuæi na brijegu.mala varo anka. Za dvanaest ogodi njakinju. je li. mije anog mu kog roditeljstva. te si ene nisu mogle priu titi raspravu.poznavao je dosta kuharica i sobarica koje su uspjele zatrudnjeti uz pomoæ. Fino i uredno. s druge strane. I da. S druge strane. Do voljno je bilo dati im pristojan dar. devet jutara. za stalno. bit æe tu jo jedno dijete. Rosig (Roza) je bila velika svinja. za svakog je obroka Dvorac u umi 121 morao gledati pet lica. ne tog ljeta. Hodajuæi livadama i penjuæi se na jedino brda ce svog novog doma. pos ebno s Ulanom. a taj nadzor sad nije bio spreman popustiti. èak i za jednu svinju prvakinju. nije li ona bila i s Hansom. Sigurno mu se jako urilo . pa bi se. Med se poèinje skupljati u travnju.Norman Mailer lijep pogled. Svaki put kad ga je skupljala. otkrio je kako zemlje ima manje nego se sjeæao. nosa od u asa pod ignutog do neba. Morao je priznati . Nije bio navikao razmi ljati o pitanjima pop ut. s ru ièastom rozetom pribodenom iznad njeg a. a to ne traje dalje od rujna. on bi se slo io kako bi mogao biti otac. u lipnju. Angela je Rosig htjela pripremiti za novu lokalnu izlo bu. Voðenje imanja je veæ bilo ne to drugo. Navikao se ivj ti gledajuæi pred sobom ljudska lica. kupnja ga je uznemirila vi e nego je oèekivao. èak i kad toj krupnoj gospodi nova kupka n ije bila potrebna. Adolfa i Edmunda bi navela da se nasmiju srèanom zadovoljstvu k oje se moglo razabrati u zadriglom glasanju krmaèe svaki put kad bi se pribli ili s hranom.ponovno . ako se raèun a najkasnije od dana kad æe se ovamo vratiti. Edmund smislio neku novu frazu. potkraj lipnja. Stoga mora prièekati. mogao bi dodati nekoliko za koje s e ba nije znalo zasigurno . kad bi g od jedna od njih rekla da je trudna. Da li a jo jedno jutro namijeni pèelama? Mo e li veæ ove godine saditi? To æe pitanje trebati r ije iti.da jo neæe moæi uzga jati svoje pèele. no sad su to bile stalo iste face. kad bi htio. Da. kojem je bilo esnaest m jeseci i veæ je poèinjao govoriti. Na srpanjskoj vruæini. ostat æe mu devet mjeseci za pripremu. Do sijeènja. Tu u Hafeldu. pazila je da ga baci na odvojenu hrpu. no Angela bi je mirno otrpjela. Angelinim radom je bio zadovoljan. Gerhardtom i Hermannom ili pak Wolf om? S rijetkim iznimkama (poput Fanni). od Klare. a na tu misao pro li su ga sasvim neoèekivani i neugodni trnci nesigurnosti. iznenaðujuæe. Godinama je k ontrolirao vlastite osjeæaje.

taj njegov stari san! Otvorili bi radnju u kojoj bi nudili najfinije ru kom raðene e ire i najbolje èizme. samo je naporno radio. od Aloisa bi tra io dopu tenje da Ulana izvede na jahanje. Da. ali je barem svojedobno naporno radila. Ubrzo je i navodnjavan je postalo trajan problem. Istina je bila da je Aloisa mlaðeg obo avao. Satima su nosili vjedro za vjedrom vo de. pos lije je zakljuèio. A konj je svog mladog jahaèa stvarno volio. Sto je. ionako trebalo izvesti. eto. Alois mladi dva je tjedna radio napornije nego to bi otac ikad pomislio. lopatom bi se presjeklo korijenje krumpira. u svakoj brazdi manje od met ra do sljedeæe. No Alois mladi bi ga osedlao poput kakvog briljantnog mladog kadeta . Alois je oklijevao uzjahati ga. Nimalo nije bio nalik malom Ado lfu. Ulana je. Bio je suvi e ponosit i u punom trku bje ao od svakog pristojn og obrazovanja. rekao je ocu. ili siæu nom Edmundu. Nema se na to izgovoriti. jo sanjario kako æe sebi naæi elegantnu i ljupku mladu kitnièa rku.uspinjao i spu tao s brda ca. no djeèak je sa d imao divlji pogled pred kojim je Alois ustuknuo. A onda je taj zanos iznenada prestao. Svaki se dan moralo dodatno plijeviti. dobio bi apokaliptiène batine od kakvih na srcu ostane o iljak. "Uèitelji su tako glupi da im se smijemo. dok je on. Nemiran. jo tamo u doba kad se tako silno divio pristalim mladiæima.kad god bi se Alois p ribli io. ostavlja juæi izmeðu svakog proklijalog krumpira po jednu stopu. ivotinja bi iskezila zube. bi Alois mladi mogao pomisliti kako ga se otac mo da boji. tjedan nakon 122 Norman Mailer to su se doselili. Sve æe ih morati ponoviti. Tako zgodan mladiæ. no to je bio samo poèetak. A ti si lijen. Problem je bio u tome. a morao je gledati kako su prvo krumpirovo li æe kukci i u i izje li u zelenu svilu. Iz kole u Passauu stigle su lo e vijesti. i poput svoje majke. uzbrdo do livade." Da. i ostatak je tog radnog dan a morala nositi vodu. tvrdoglave zemlje koja je pru ala otpor. imao je meko srce.gradski momak na ljetnoj praksi." Da se taj dogaðaj zbio samo godinu dana prije. Za te kog je èovjeka to bio stvarno dug put do tla. Graubartom. Sto je stvarno bio glup san. mogao je biti dra estan poput Fanni. kad bi ga sin tra io da ga pusti na koji sat. no nije reka o ni rijeèi.poput onih koji su se etali najboljim beèkim ulicama. a potom su u te pl itke brazde polo ili sjemenski krumpir i pokrili ga tankim slojem zemlje. Alois mlaði ga je sad podsjetio na te kadete. bila pogre ka. rekao mu je. "Ti si". Vratila bi mu se sjeæanja na èasnike koji su sa svojim zgodnim damama paradirali po Ringstrass e. T voja je majka na kraju izgubila pamet. Aloisu su se vratile ru ne. u èizmama kakve im je Alois nekoæ izraðivao. Odjahao je na Ulanu. Te je veèeri Alois svom sinu pred svima dao jezikove juhe. Djeèak je bio tako privlaèan. punom neke histeriène æudi. Ako bi se i lo dublje. Deèku je glava trebala odzvanjati od vra ki vruæe æu ke. kad bi tako odluèio. ali. U tom su razdoblju zaorali deset palaca u dubi nu odabrana tri jutra. Alois bi ga bio i is tukao. Aloisa je podsjeæao na ljepotu njenih kretnji. zlim osmijehom koji se te ko mogao ne zamijetiti . djeèak je ta dva tjedna po glavi sigurno vrtio lo e vijesti iz kole. Sretao se s larvom listoro aca i lièinkama klisnjaka. da. . " jako nalik svojoj ludoj majci. Jer. Èak je bio i ponosan kako se brzo sin zbli io s pastuhom. to kao otac nije bio Dvorac u umi dovoljno èvrst. Alo is je pao polovicu predmeta. priznao si je Alois. Zbog toga se Alois nije mogao natjerati da mu zahtjev odbije. uz uzbuðenu vrisku Angele i Adija. Ti bi se plitki rovovi brzo ispunili muljem. Nije pro lo mnogo vremena. Alois je njegovu ulogu prebacio na Angelu. djeèa k je uistinu neprestano smanjivao svoju radnu satnicu . A istovremeno je bio na raspolaganju za oranje s tegleæim konjem. to je za djevojèicu njenog rasta bio te ak posao. Kanale za navodnjavanje moglo se iskopati tek do neko liko palaca. sklon groznim raspolo enjima. punom mrkalja. "Ne vraæam se". mo da malo. Samo to si ti puno gori. da. Puno prije zalaska sunca. Ali ne i njegovog oca . pedeset godina stare uspomene. mladi egrt. naposljetku. da. a veæ su tri jutra tvrde zemlje pa njaka pretvorili u krumpiri te. 6. I nije ga udario. Ispod sve te o trine. Èekao ih je napor pljeve i gnojenja. namijenjeno onom sj emenskom krumpiru to ga je Klara kupila i uskladi tila u podrumu. Jednog je od tih popodneva Alois mladi nestao.

Mladiæ si je dopustio sjesti za stol. Dru tvo mu je svakako bilo manje po ukusu od njegovih starih pivopija u Linzu. "Kad su u pitanju konji. Upletanje izmeðu dva mu karca tako obuzeta srd bom bio je korak koji ne t reba napraviti. ali je stanka bila bremenita nagovje tajima moguæih kasnijih dogaðanja. rekao je Alois. Angela i Adi su pokupili tanjure za pranje. morao je pokazati tko je gazda. dok Angele jo nije bilo. Taj je put razbjesnio Klaru. timareæi Ulanovu vla nu ko u. èesto zastajkujuæi. ivine je malo. sjedni i uti. nij e rekla ni ta. Morao je."bogati idiot koji se hoæe igrati seljaka"." i24 Norman Mailer Umjesto njega. A Klara? Jela je po lako. Konju je ta razlika oèita. Adija je tako preplavilo uzbuðenje i i èekivanje da se sav ukrutio. a pritom izlanuti to je od njih èuo. Velika krava koja je svaki dan davala dobro mlijeko. ti si deset stupnjeva ispod nule. a onda . Dvorac u umi 12. jo vla nog lica jer se na brzinu bila oplahnula vodom iz ku tlaèe i uronila glavu u hranu. jo tijekom poslijepodneva. kad je prvi put do ao pogledati kuæu koju æe ku piti i postavio im je nekoliko pitanja. sa icom u zraku. "Tra im ti inu." "Ne zna ni ta o tome". Unaprijed je mogao èuti to æe neki misliti. Alois stariji nije mogao zaspati. Klara nije mogla vjerovati da se netko m o e ponijeti tako sebièno. kako bi seljake na . kao da je oèevu naredbu pretvarao u svojevrsno sebi upuæeno po tovanje. veæ je bila oboljela od problema s vimenom. Sjedeæi pored nje. "ali mogu reæi da je du nost onog koji je konja jahao. Nisu mu pokazivali previ e povjerenja." "Ti ina!" viknuo je Alois. ili se izruguje. Prvi put nakon dugo vremena oti ao je u jedinu gostion icu u kraju. Ili. ozbiljnu. poèela prièati. rekao je njen posinak. "Vrati se". Niti rijeèi.5 Oklijevao je hoæe li tamo zaci ili ne. a zatim mu ostav io premalo vremena da se hodajuæi ohladi. "Angela voli brisati Ula-na". Pretpostavio je da ne mo e biti ba tako dobro kakvim se èinilo. nakon koje se mladiæ ipak vratio. Onda se podigao Alois i iza ao iz sobe. rekao je . Ispunila ju je neposlu na elja da svog posink a ukori ponovno. mali Edmund zaslinjene usne. voænjak dobar . "Da. a sljedeæeg dana je ranije zavr io s poslom . Te noæi. to je jednom na godinu novac na lak naèin. "Sutjet æe do kraja objeda. Edmund." "Jatuohl!" uzviknuo je Alois mladi. Sjela je. No. pa naravno i nije b ilo. Niti rijeèi. pa prestala. Uz to je seljake dovoljno poznavao da mo e pretp ostaviti kako æe ga primiti. "Vrati se." Nastala je stanka. Sad se Alois morao zapitati pokazuje li mu poslu nost. Angela je stigla rumena od tima-renja. "Svom si sinu dopustio da takav posao ostavi Angeli? To nikako nije u redu. u Fischlham. poèeo je plakati. rekla je Klara. ne u tom èas u. zauzev i u svojoj utnji pozu. krmaèa prvakinja. "I da si zaèepio do kraja objeda. èak i ako tebi nije. "a ja ne. Neæe razgovarati sa strancem koji bi potom mogao odustati od kupnje g azdinstva. "Seljak koji s e eli pona ati poput milijuna a". od straha da se ne napravi u gaæe. Alois se nije trudio da im povjeruje. Stoga su Aloisu otkrili samo dobre vijesti: zemlja je dobra . Gazdinstvo je elio . To je i oèekivao. sprema n za veèeru. ti ina ".a poriv nije bio slab . Bila je trudna po esti put i Alois joj nije bio nikakav ujak. dovoljno da se vlasnik zbog takvog govorkanja uvrijedi. progovorio je Alois mladi. ali je stoka odlièna. Klara ga je uzela i udaljila se od stola.Jedne tople kolovoske veèeri Alois mlaði si je prisvojio novu. jednaka je moguænost su protnog . rekao je Alois. po druge neugodnu pov lasticu." "Mo da ne znam puno o konjima". S objedom su zavr ili bez rijeèi.prekori i svog Aloisa." Alois mladi je ustao i oti ao od stola. "Ponovit æu" . Ali ni da im ne vjeruje. A ona je ostala u staji. Trebala su mu mi ljenja o kval iteti veterinara u kraju. To je ponudilo rje enje. Tu je temu naèeo u gostionici u Fischlhamu.da. udaljenu dobrih kilometar i pol. ponovila je ona. to je iskoristio kao proraèunati uvod." Kako se u prepirku ukljuèio nakon Klare. govorili bi mu iza leda. U sijeènju je posjetio nekoliko susjeda. nakon to je njen brat vraæajuæi se iz ume konja natjerao u galop. Bila je to jedna od rijetkih prigoda da je s mu em razgovar ala o tro. a Alois mladi je ostao sjediti za stolom. i orasi. kasnije se za njega pobrinuti.

No. Poèeo je osjeæati i ne to zadovoljstva potaknutog pivom. a kad se sve uzme u obzir. a ovaj se vratio s man je kruna nego to je Alois bio procijenio da æe dobiti. Njegovi su sinoænji drugovi u piæu (èiji mu je miris sad u sjeæanju poprimio mi ris gostionice u Fischlhamu) imali pravo. bio bi dobar vojnik te vrste. Kako se jednog poslijepodneva nije dob ro osjeæao. jo jedan uljez koji poku ava biti seljak. Dodat nu je utjehu ponudila ugodna etnja kuæi. nego su bili zgro eni onim to se radilo zemlji. Govorili su jako polako. Na sasvim neizravan naèin. Mraène misli. bilo im je neugodno. ali ne prve godine. Najgore od svega je. A sad je u utrobi osj eæao novo probadanje. Nisu to i zrijekom potvrdili. Potom je slijedio jadan kraj krmaèe prvakinje. ali dovoljno sposoban da prisvoji podosta krumpira. etveni mjesec. Poljodjelstvo i rad. Uginula je. prije nego to se jedan od njih odluèio prigu eno natuk nuti da je na zemlji na kojoj je posadio krumpir. tamnosmede drvene jazbine bilo je to se u zraku nije osjeæao ni nagovje taj scbnappsa. I to stog a to je lanjska etva bila p enica.veo na ne to iskrenosti i o drugim stvarima. nadnièara je morao zaposliti na cijeli tjedan. Alois èak nije bio ni siguran da se radilo o kradi. kojoj je sad opet vlasnik bogata . Morao se suoèiti s razoèa ranjem zbog svojih tri jutara krumpira. da bi tek sad uspjele dati to koristi. iz dana u dan. Potom je poèeo govoriti o svojoj zemlji. a nije bilo ni jednog dobrog. "Planirao sam zasaditi jedno jutro s njom. Sve su se te krigle noæas u njemu samo talo ile. Najstariji brak. da. Na nebu je bio mjesec kasnog ljeta. n e. Mo da ga neæe vjeèito do ivljavati umirovljen om budalom. Da. gradskog pijanca. to ta tuga nije bila radi njega. Ostat æe mu mo da pola uroda koji bi se dao prodati.kiselo mlijeko? Stari gnoj? Hrpa komposta pred v ratima? Ono to ga je najvi e zasmetalo kod te tihe. Je li mu se to opet uznemirilo srce? Ponekad mu se èinilo kao da se taj vjerni organ . Kad im je rekao da je zasadio krumpire. Angela je bila neutje na. pogor avalo." Klimnuli su glavama. spreman na sve. Bilo bi to previ e odjednom. No. da je Alois morao zag rabiti iz vlastite zalihe ponosa i za savjet se obratiti trojici najbli ih susjeda . glavobolje. Ka d je on bio mlad. Angela je bila tako uznemirena. koliko je mogao vidjeti. Sad su poèeli prièati o raznim sortama 126 Norman Mailer p enice. to je bilo ono to je zadnje tri godine s ijao prethodni vlasnik. pun i naranèast. Ili je to besmis lica? Djeèak je u sebi imao ne to to ga je èinilo divljijim od njega. A onda se to. pili svoje pivo i djelovali tu no. Jesu li zbog toga tih dana njih dvojica uvijek morali razgovarati kao da stoje na prstima? Dvorac u umi Nadnièar je bio glup. Tko bi pomislio? Tlo bi sad moglo biti izmuèeno. Alois je bio u èudu kako samo puno i dugo jedna dvanaestogodi nja djevojèica mo e plaka ti. vjerojatno je bio koristan koliko i Alois mladi. vrteæi se cijelo vrijeme zbog vr ka ivera u stra njici (koji mu je podarilo sasu eno drvo gostionièke klupe). trebalo saditi repu. Nikad se ne smije previ e toga odjednom. nadnièaru je ostavio da odveze krumpire na tr nicu. Zbog posla koji je jo trebalo obaviti da bi se krumpiri iskopali i odvezli na tr ni cu u Fischlham. Da. koje njemu nisu bile poznate. Zemlju je tri godine ita iscrpilo. pokazalo se da nije uludo potro io veèer. Potom je morao priznati kako je zaboravio jedan od pouèaka iz djetinjstva to mu i .sad nameæe mozgu. To m u je postalo jasno kad je iskopao nekoliko ranih krumpira. Nesumnjivo. Nije mogao odrediti koji se to vonj mije ao s pivom. ali je bilo ne to neèisto . ali nisu bile neprivlaène. A poèelo je kad se ta velika i lijepa svinja stala vladati èangrizavo. Dug o je i sa zadovoljstvom mokrio uz cestu. Doznao je ime ha-feldskog pèelara. Morao je sat vremena zuriti u neukra e-ne drvene zidove g ostionice. Gostionica je sad mirisala neugodno. u razgovoru je ispalo kako bi mu bilo pametnije da se odluèio za repu. Sto æe od tog djeèaka ispasti? Hoæe li jo postati i zloèinac? Alois je mogao zamisliti da zavr i u francuskoj Legiji stranaca ili sliènom. samo su puckali svoje lule. glupog èovjeka. Stoga je slu ao njihova oprezna mi ljenja o mjesnim veterinarima i nije doznao ni ta na to bi se mogao osloniti.takav srèani drug . Malo si je otkinuo s kraja. Sljedeæeg mu se jutra vratilo turobno raspolo enje zbog uroda.

koja nije prestajala tucati i jecati: "Ach. ta mu pomisao nije vadila trn iz pete. ena?" htio je zaurlati. Mo da je tu prekrasno dijete. Bio je u na pasti. nema nikakvih pravila. Klara je na sebe preuzela prijedlog da ga se po alje u Spital. Aloisu ni ta nije moglo vi e pokvariti raspolo enje. k vragu s tim! Pa to bi mogao is pasti neèuven tro ak. kako je bilo moguæe da njega. Mogao se utje iti. ali se nije usudio rezati je radi mesa. to mu je rekao veterinar. naposljetku. To je normalno. Dvorac u umi 12. no dijagnozu jo nije elio dati. ni na to se ne mo e osloniti.h je prenio Johann Nepomuk. veterinarev je sud bio konaèan. Zar b i se osjeæao gore da se Klara spetljala s kakvim seljakom? To nije bilo moguæe. A poto m je ustanovio kako veterinar .oko uzroka ni je bio ni ta sigurniji od susjeda. Èak ni veterinar kojeg su pozvali nakon to je krmaèa skonèala nije bio s iguran. Èak je i Lovaèki pas postao s amo alostan psiæ. Naravno. Sva su trojica pretpostavili da problem mo e biti samo u elucu ili cri jevima. d iuretik. ali se uzrok uginuæa svejedno morao saznati. Za to bi trebalo. Uvijek se dièio time to pouzdano zna prepoznati a ko ga netko vara. Nakratko. predlo ili sredstvo za povraæanje. poku ala mu je to objasniti. Da. kad vi e nije bilo Aloisa mlaðeg. to bi drugo kod svinje 1 bilo? Tko je ikad èuo da bi tako velika svinja oboljela od su ice? Mo da se radilo i o neèem drugom. barem ne kad bi se obraæala njemu.ako ga se tako uopæe moglo nazvati .mu karac pri kraju srednjih godina kojem medu nogama lamata sme urano tene? Klara. dogodile su se promjene. gdje mo e . komposta za tri jutra koji je kupio. no on joj je s koro otkinuo glavu. gubitak krmaèe i veterinarov honora r.kakve. Èak bi se i najpametniji tvoji prijate lji mogli razilaziti to je pravo rje enje. Jednom je davno mo da i bio seljak. Kakvu bi to dobit mogao oèekivati od svojeg osred njeg uroda krumpira? Kad je zbrojio tro kove sjemenskog krumpira. niti s jednim di jelom te ivotinje. platiti labo ratorijski test koji se mo e obaviti u Linzu. Ma. barem ne zasad. rekla mu je. Samo mu je mirovina bila est puta veæa od zarade svakog nadnièara. ach. Krmaèa je prestala disati. no ena se neko vrijeme mora osjeæati prazno. poput tog jadnika kojeg je uzeo. usred osmog mjeseca trudnoæe. kazao je Aloisu. kako su i obeæavali. osjeæaju ene nakon poroda. poèela je krvarit i i uginula. pokazali lako zaraðenim novcem koji je samo trebalo poku piti. Sad je sebe mirno mogao smat rati gradskim bedakom. a op et. kojeg su prevarili u poslu koji je ukljuèivao zemlju. ali tek nakon to mu je platio! I onda Angela. I sva su trojica bili u krivu. povezivanje trbuha. Alois bi se dao u potragu za nekim probranim dijelovima . koji su se. ima veze unka s pl uæima? Ali 128 Norman Mailer ne. Davati lijepu sumu nakon to je ivot inja uginula! Za to? Jer bi morao znati uzrok. Tri su susjeda. A opet. ne. Aloisu je. Vjerojatno se radilo o pluæima. toliko nade i truda.9 7No. "Ne kockajte se. a sad je èovjek ponovno prazan. èak i ako si imao nesreæu naletjeti n a neoèekivani problem. Naravno. jo je i ivotinju morao zakopati cijelu. ne bi ostvario nikakvu dobit. namame u takav poslovni sporazum ? Do listopada mu se turobno raspolo enje prilièno ustalilo. Sad je otkrio da svaki seljak i ma drugaèiju zamisao kako se lijeèi bolesnu krmaèu. trebalo je izraèunati gubitak. prirodno je da se èovjek osjeti pomalo n esretnim. "Pa to sam ja. A sad je ustanovio kako je zemlja koju je kupio ne to èime se nije pametno hvaliti. Tako se. herr Hitler. Nije ba bio u nekim novèanim pote koæama. Povrh svega." Da. Kad bi ostao sam. Nikad prije nije tako mudrovala. Sto da misli o sebi . Toliko je toga ulo eno u m aternicu. kako je mogao oèekivati neku spomena vrijednu zaradu? Da nije bilo oraha. Aloisa Hitlera. achl" A da ne spominje ni to se morao dobro oznojiti da za le inu iskopa raku. Kakva glupost! Nije namjeravao uzga jati jo svinja. dok Alois jo nije bio napunio ni deset godina. Kad se radi 0 poljoprivredi. Sad kad je krumpir pobran i toliko napornih poslova zavr eno. naizmjence. a onda jo dodao i nadnice. poti tenost popustila.

Angela u èetvrti i najvi i razre d za dvanaestogodi njake.a uskoro bih mogao i o tome progovoriti. Njegovi su prvi kolski dani protjecali u sunèanom i blagom rujnu. Isprva su mu crte i vibrirali pred oèima. koja je imala velik nos i nosila naoèale. pa se i on uz nju rastu io. Bila je navikla na kiselo mlijeko i konjsku balegu.bilo je tu malo sumpora i nepogre ive naznake neèeg trulog . a medu kojima su mu pogled prv i privukli Braunau i Linz. U pogledu fraulein Werner vidio bi odobravanje. Sveo bi ju na rje ivi problem. Ovisno o vremenu i trenutnim potrebama susjednih gazdinstava za dodatnim radnici ma. u dobi od est godina." "A. Oèeva depresija. I tako se to rije ilo. Znala je kako mu uzvratiti. a svako je dijete. ba kao to je on bi najpametniji djeèak." To je znaèilo da joj je na pamet pala Rosig. Ne zato to b i i on tako volio krmaèu (u stvari je bio ljubomoran na Angelinu privr enost ivotinji ) veæ stoga to je stvarno volio stariju sestru. Ona vjerojatno i nije bila svjesna koliko su te optu be duboko prodirale u njegove grudi u kojima bi srce tad br e tuklo. Johannu Poelzlu. Adija bi u dru tv u poèetnika pitali koje slike ivotinja treba pridru iti rijeèima otisnutim na velikim k articama koje bi fraulein Werner dizala u zrak. nisu se usuðivali. gdje se mo e popeti na druga kola koja æe prolaziti kroz Spital. jer je kola imala samo jednu uèiteljicu. mogli su ga zaobiæi. Uglavnom je bila dobra.sva t a vitièasta slova koja su èinila rijeèi. Jer su bile istinite. no ubrz o se to pretvorilo u obiènu zagonetku. valjda bih plakati treb ao ja. gospodu srednjih godina. a i dobro je da je bilo tako. bio bi spremno uskoèio umjesto uèenika koji poput idiota nisu na karti mogli naæi ni jedno od mjesta koja je veæ uoèio. On je uistinu vonjao . Uvod u njemaèku povi jest dobio je preko najstarijeg razreda. u prvom razredu. Odatle mo e vlakom otputovati do Weitre. u dobi od est do dvanaes t godina. Uvijek mu je mogla reæi da u asno smrdi. Osim toga. Da je smio. Ne plaèem zbog tebe. Sat poslije. sa svojom prigu enom prijetnjom uspostave jo goreg despotstva. èetvrtog. drugi put o znoju. U poèetku je to bilo èudesno . upijao je nastavu za osmogodi nja-ke. u kojem su Angela i ostali prouèa vali iznimna djela Karla Velikoga. Ispalo je da se zamisao sviða i Aloisu mlaðem. I uskoro mu je postalo uistinu dosadno èekati da ostali u razredu uhvate korak. bila je najbistrija djevojèica u èetiri zida kole s jednom uèionicom. Ovisno o bikovom raspolo enju. odmah preko Dunava. pazeæi da ne pon avlja iste gre ke. u prvi razred. u djeèakovim je mislima neprest ano izranjala poput prijeteæe ake. Povremeni vjetar koji j e zaudarao na kotac sa susjednog imanja èak bi joj u srcu izazvao pravu tugu . Aloisova kola. Takav je vonj jedan od stalni h problema koji prate na e mu terije.jad na. Adi je ubrzo nauèio kako se Angeli nije pametno rugati kad se boji. koja je vozio za to anga irani koèija . Ponekad se radilo o smradu iz usta. Uz njih i Passau. Postojala je samo jedna pogibelj . no u uèionici su èetiri razreda sjedila zasebno. U rujnu su Adi i Angela krenuli u kolu u Fischlhamu. Veliku Habsbur ku Monarhiju. uti. desetogodi njake i dvanaestogodi njake i bilo mu je drago to je Angela najbistrija u svom razredu. Sto je njoj bilo skoro svejedno. kojem je bilo est godina. Potom ne bi mogao doèekati sat treæeg razreda. od prvog do èetvrtog razreda. koji je sad veæ toliko ostario da mu treba p omoæ obitelji. pa su se oblaci mraènih p redosjeæaja mogli raziæi.pomagati njenom ocu. a do kole je bila lijepa etnja preko bregova i livada sa sestrom. fraulein Wern er. svaki put kad bi njih dvoje ulazil . Adi je ubrzo bio u stanju pratiti nastavu u sva èetiri razreda. Smradovi joj nisu smet ali. Djeèak je oti ao. Kad bi je god Adi zadirkivao . kako bi je uvijek nazvala fraulein Werner. u koli je ponekad bilo i manje od èetrdeset djeèaka i djevojèica. kazala bi mu da smrdi. Dakle. a Alois. Veæinu dana. ili se osmjeliti da proðu kroz pa njak. pa èak na dvadeset i pet. odvest æe èet naestogodi njaka u Linz. gdje su uèili zemljopis habsbur kog podruèja. ponekad bi im bro j pao i na trideset. moglo èuti sve to se zbivalo u svim ostalim razredima. uginula Rosig! 130 Norman Mailer "Za to pa sad opet plaèe ?" pitao je Adi. S Angelinog se gledi ta radilo o jednostavnoj stvari. "Meni veli da smrdim.odrasli bik koji je pasao u ograðenom pa njaku. To se nije mijenja lo. Kand eli takav trag brzo otkriju.

Na neki ga je naèin dobro poznavala. Dovoljno mu je godilo njeno zanimanje da joj objasni kako æe svaku kutiju obojiti drugom bojom. "Na sebi imam bolju odjeæu. . odluèio je nastaviti. prije no to je uginula. vlastitim ru kama. kazao joj je. taj deèko nije predstavljao ni ta. Pèele . rekao si mi da ta mala stvorenja svakog dana obilaze drui32 Norman Mailer gu vrstu cvijeæa. pa da dam priliku hrpi pèela da mi ulete u nos?" Poèela se smijati. snagom svojih pet dobrih. mama æe me ubiti. Ipak." "Kako se onda te pèele ne pomije aju?" Da. Koliko je razabral a. Svoju je pokæerku obo avala." Nije bio siguran da mu se taj razgovor sviða." "O tim sam otkriæima èitao u knjigama". Klara je prvi put progovorila o intimnim temama." "To je ne to posebno". koja j e. a drugi dan im se sviða druga boja?" "Da. "Ali. no. koja se isto zove Klaus? Njega je vi e brinula starija sestra. Èita on svoje knjige. vole vratiti u nastambu bojom bliske boji cvijeæa èiji su nektar dono sile. Jednoj su vrsti cvijeæa vjerna tek jedan dan. zbog svoje se uredne odjeæe za vrijeme odmora morao kloniti drugih djeèaka. pitala je kako se matica oplodi. Alois joj je isprièao previ e. Aloise? Zna tako puno. to bi se onda trebao brinuti zbog takve budale. treæa èak mo da i ru ièasta. "Svaka matica ima vlas titi miris". "Jesi li lud?" odgovorio bi mu. Hoæe li joj uspjeti odgovor iti na sva pitanja. " Kako æe te tisuæe pèela znati u koju kutiju spadaju?" upitala ga je. nogama. O matici je ovisilo sve moglo bi se reæi. pa Klara nije govorila samo o toj novoj tjelesnoj po javi. da. ali mu n a kraju nije drago priznati da se o nekoj temi nije informirao sam. a Klara je davala sve od sebe da dj evojèici olak a muku. Vonj je dio prirode. Njemu bi. planirao je nabaviti nekoliko kutija s ko nicama. kad se sve uzme u obzir.i u uèionicu. koja ga je stalno zadirkivala. rekao je preko volje. a da ne sklizne u ne to drugo? "Dakle. U potrazi za pogodnim primjerima. oklijevao joj je to objasniti. te njegovim suptilnim razlikama u prir odi. jedna æe biti zelena. "Nisi ih nikad sam onju io?" "Izgledam li ti tako glup da bih gurao glavu u ko nicu. veæ je na iroko prièala i o vonju opæenito. Vidjela je da je u Angelinoj glavi to povezano s Rosig. svojoj buduæoj djeci. Nije li tako?" "Tako je. Prije nego je zavr io razgovor. uz to Dvorac u umi 131 su bili najuredniji brat i sestra. Dvanaestogodi njakinja joj je sad bila poput bliske prijateljice. eljela je znati ka ko to neka matica mo e roditi tisuæe djece i ostati pèelinja kraljica. u Aloisovom se pogledu vidjelo veliko divljenje. moglo biti korisnije da se Klar a zainteresira za pèelarstvo. 8. nego da je ono uopæe ne zanima. iskrvarila po stra njim nogama. kako bi u njima poèela svoj ivot ona na taj naèin vlastiti miris prenese svakoj od svojih tisuæa larvi. Usko ro se morao braniti od zlostavljaèa koji ga je neprestano izazivao da se hrvaju. To je bila Klarina zasluga i pomoglo im je da ih fraulein Werner smjesti visoko na listu miljenika. Sad je eljela saznati jo . svojim j aja cima. rekla je Klara. Ako je zaprljam. Dok je o tome p rièao. No. jedan dan je to cvijet jedne boje." Svakodnevnim ratovima u Passauu stekao je dovoljno samopouzdanja u g lasu da djeèaka uspje no odvrati. Ne ba . No. I uistinu. Jednom ga je Klara upitala kako æe biti siguran da se njegove pèele (kad poène sa svojim ko nicama) znaju vratiti kuæi. sam uspjeh ko nice. "Kako ti to zna . druga svijetloplava. Tih je dana Angela dobila prvu menstruaciju. Ne prièa se o tome tek tako. "Buduæi da æe ona oploditi svaku æeliju svakog èe lja i time os taviti desetke tisuæa jaja aca u odvojene vo tane æelije. poslu ila se informaci jom koju je usput èula od Aloisa. Stajale bi jedna do druge u hladovini velikog hrasta nedaleko kuæe. Ako je Adi uspi jevao pre ivjeti pored Aloisa mlaðeg. Kako bi joj u uzburkane osjeæaje unijela ne to mirnoæe. seljaèkih èula. a u svakoj æe biti cijela pèelinj a zajednica. objasnio je.

tako siæu no. bila drugaèija. U tom èasu krene letjeti tako visoko da je samo neko licina trutova mo e pratiti. pokvario bi ono to je te noæi htio. "Kakav ivot". pèelama tegleæom marvom. Èi æenjem. Potom se t aj ciklus mo e ponavljati tijekom sljedeæe tri godine. No. "Da. morala se i nasmijati. po jedno svaku od tisuæa æelija. tako ga duboko utisne. a potom je pre ao u osmijeh. A samo tri tjedna nakon tog prvog dana . vjeèito u potrazi za jo nektara ko i æe donijeti . pa idu van i sk upljaju. da. ali te su noæi vodili ljubav.nazovimo to njenom vaginom . vi e je . leteæi vi e od svih. Uistinu je kazala: "Èudo ljubavi. on ugine. hrabri trut. Kad se pojavio. "taj dobri. Bilo je oèito da je odu e vljava pomisao na to ensko stvorenje. Kuæanskim poslo a. ne ba ". kad se mora odvojiti. vrlo o tre kuke. To se obièno dogodi prvog toplog sviban jskog dana. da. niti dvadeset dana nako n to je izi la iz vlastite vo tane æelije (koja nije bila Dvorac u umi 133 ni ira ni dublja od gumice za brisanje na vrhu nove olovke). neæe vjerovati. Kako je oèito b ila uzbuðena. i to ga dr i unutra. Potom joj je objasnio da mlada matica. stavi joj ono to ima. Oèi su joj zasjale. svoj vlastiti or gan koji je sve dotad dr ao u sebi. Ona voli da ostane tako. skoèi u . skoèi. ive da bi jeli. iznimno. Skroz izgubljenu. i èupa mu organ. Bilo je to ravno njenom najboljem. i s tim nastavlja sve dok ne poène hladno vrijeme. Mora ga ostaviti. ono najbolje æe najvjerojatnije dobiti ako jo j sve isprièa do kraja. Alois je pozna vao vi e ena koje su ti èak mogle priu titi i dobar komad prave stvari." "A on? to bude onda? to bude s njim?" "O. Naravno. Uvijek naprave gu vu u svom dijelu ko nice. kraljevna. nije joj rekao jo dvije stvari. Znali su da sti e. meðutim. "Taj trut". osim nekoliko mu kih pèela koje æe je poku ati slijediti. mogu opravda ti svoje postojanje. poprilièna djevica. Onda se nije mogla zaustaviti. jedan. Ostanu samo dva truta. kazala je Klara." "Jadno stvorenje". Padne na zemlju. zna na to mislim." "To je èudo". a Alois je dobro napravio to joj je isprièao sv e. ali taj zadnji sna ni trut je dostigne. osim kad su zauzete drugim du nostima za raèun ko nice. Nema ga vi e. rekla je. U tom trenutku nije znao kako bi nastavio. A sve to bogatstvo plodnosti . kao to sam rekao. da. debelih. moglo bi se t ako reæi. osjeæao je da bi se veèeras time mogao okoristiti. Sljedeæih nekoliko tjedana . Zaglavljen je. jo nije prava kraljica.za to ne? Kad je tako. Te je noæi. Ta m atica koja leti tako visoko i tako je lijepa u usporedbi sa svim svojim sestrama . spremna je za djevièanski let izvan ko nice. Digne se u nebesa. ali. a kad su raspolo eni. ali ga sad iznenada izbaci. naposljetku je kazala. "Onih koje nazivamo trutovima?" upitala je Klara. Jer im se leti. lete naokolo poput budala. ili ne to J34 Norman Mailer takvo. ne mo e ga izvuæi! Matica ima kuke. mo e imati i pet ili est ljubavnika. Ali to je bilo jaèe od nje. a onda desetke tisuæa jaja aca. jo tjedan prije nego to æe izbaciti tude dijete. Time u svoje jajnike pospre mi jo sjemena. moramo pretpostaviti." " to?" "Ne! Donnerivetter. poèinje dobivati hranu od matièinih dadilja i matièinih poslu itelja.Zbog toga se Alois odluèio Klari sve objasniti kroz nekoliko koraka. o. Ako bi is prièao previ e. Protiv volje.a za k oju bi se moglo reæi da je jo tek kraljevna . No ta matica se od njih razlikuje. razma enih tipova. i znao je. Prva je bila da matica nakon tog prvog v elièanstvenog leta bez pote koæa mo e imati i druge ljubavnike. to je toèno o nako kako priroda nala e. Veæ je bila u sedmom mjesecu trudnoæe. na Klarinim se ustima ukazao podrugljiv smije ak. do poèetka lipnja. to je dovoljno da polo i tisuæe. jo je djevica. s Klarom to ba nije bilo tako. Tek kad djevièanska pèelinja kraljica . Kad on poène inzistirati. Svoju mu kost! Izgubljenu. tisuæama pèela radilica. rekao je. da. samo njih dvoje. njegova je lukava strana bila spremna progovoriti.a te jadne cure nemaju potpuno oformljene jajnike. Tog su dana veæ letjeli uokolo èekajuæi je. da ga ne mo e vratiti. Opet. da.izleti na svoj prvi let." "Ne. rekao je Alois. Uopæe se ne z amaraju time da u ko nicu donesu pelud. Alois je nikad prije nije vidio da se neèem tako dugo smije. a ona sve primi u sebe dok su jo tako visoko u zraku.

potjeèe od najvi e pet ili est sparivanja! to znaèi da se do kraja svog ivota matica vi e mora baviti trutovima. pa bi se poku ala iskupi ti tako da mu isprièa neke od èudesnih tajni koje joj je otkrila Klara. Adi im se. Je li stvarno tak o smrdio kako je Angela neprestano i36 Norman Mailer ponavljala. prilièno nalik Adiju u njegovom najgorem izdanju. "Mo da bi najgori bili Èesi. ru ni vonj. rekla: "Sad si dobi o sapun. Angela bi. opet poèela misliti na smrt krmaèe Rosig. mi sm o ne to posebno. Krmaèa prvakinja je stvarno sna no vonjala. majci ne bi rekao ni rijeèi. nije joj opisao kako æe predan o matica morati raditi do kraja ivota. Otkako su u travnju stigli na gazdinstvo. N jih ne moram ni opisati. Od tog je razgovora o ugodnim i neugodnim mirisima Angelu poèeo na poseban naèin svr bjeti nos.dosta! Angela je zaplakala zbog oboje. a bilo je svakako manje od svakog truta. ili bi onih dana kad bi Klara zakuhala dovoljno vode da se oboje okupaju u velikoj kadi. Smrdljivi stari kupus. A to stvorenje jedva da je bilo veæe od svojih vlastitih pèela guvernanti. a tu je bio i njen mali Adi. imali jednu vrstu u asne arome. topli poput savijaèe.) Nakon pokolja. "kao kad bi svi Rusi. "To je".samo na èe njak. Ovaj put Klara u sv om smijehu nije ostala sama. prekrivajuæi æelije s larvom tajanstvenom vo tanom tvari koju su preradile iz peludi svibanjskog cvijeæa. ili je to bila Rosig u najgorem izdanju? . odnosno." Sad su se veæ grlile. Niti joj je isprièao o kraljevnama koje bi dvorani okupljeni oko matice èesto usmrtili. Uvi jek postoji tendencija. opet naèela tu tem u . v eæ i iznimnu moæ matice. U sv ibnju i lipnju. i sv inje i djeèaka. A svejedno je imala moæ oplod iti zrak u ko nici kao i tisuæe koje su u njoj ivjele. te pèele radilice trutove izbaciti iz ko nice. Sve æe one znati koja je ko nica n jihova. A onda bi. Ispunilo bi je kajanje to ga je zadirkivala. dok æe je njen dvor. ako se ustrèao i spustio niz pokoji brijeg previ e. Trut ima trbuh mek i od ljudske ko e. kad poène toplo vrijeme. jer æe sve imati isti miris. a nipo to joj nije rekao da æe. pa je tema obuhvatila ne samo vonj. No. prije nego bi mu vratila sapun. stavi ga tamo gdje mo e biti od koristi. Mo da bi Englezi pristojno mirisali na èaj. U koli je sad postala svjesna fraulein Werner i njenog mirisa po djeèjem puderu. Tako o tar! Gori od trulog luka i staro g umaka. Takve je potankosti zasad os tavio. bljeskanj . odleti. a Klara joj je ot krivala sve vi e svari koje je èula od Aloisa." I opet je uspjela natjerati Angelu na cikot. U glavi mu je vladao mete . Ne. a poljsk i kreteni drugu. a mi Austrijanci. Niti joj je rekao za druge komplikacije. One lijene protuhe koje se neæe htjeti pomaknuti. do ao pridru iti. kad ih je èuo kako se smiju. sve novih sa znanja o pèelama i èesto bi jutrom. iste æe te pèele radilice le ine pomesti iz ko nice. pèele radilice izbost æe na smrt. veæ nektarom i medom mo e hraniti svoje lièinke. dok bi njih dvoje hodali u kolu. Na brzinu mo e ostati bez dobiti. ili mu je sestra luda? A tko æe znati? Sam bi na sebi jedva i ta osjetio . Bolje je da Klara na njegov buduæi pothvat gleda s naklono æu. kad zavr i sezon a parenja. Ponekad je stvarno bazdio. Stoga joj je odluèila isp rièati o muènom kraju hrabrog truta koji je uspio stiæi do matice." Adi bi na takvu nepristojnost kriknuo od srd be. da su Adijevu ma tu uskoro sasvim raspalile tajne pèelinje matice. Ono to joj je te veèeri isprièao Klaru nije samo posve zaokupilo. samo bi se i dalje svaki put nasmijale na spomen nek e zemlje.glava joj je bila tako puna svega to joj je Klara isprièala. (A pèela radilica svoj alac tom prigodom ne izgubi. pa se pèele vrate naèinu na koji su nekoæ ivjele Dvorac u umi 135 u rupi u stablu. Iz ivcirao se kad mu ni ta nisu objasnile. Pona ale su se kao da su vr njakinje. veæ je sad dr ala kako bi time mogla Angeli skrenuti misli s vlastitih nevolja. i mu karci i ene. ti nemarni deèko. Uvijek ga je nastojala navesti da se vi e slu i sap unom." Brisale su si oèi. da. da se polovica zajednice stane ro jiti. Talijani . rekla je Klara uz nove napade hihota nja. bio je vrlo svjestan blizine pèela. voskom koji ni jeda n kemièar jo nije uspio proizvesti u laboratoriju. "A Francuzi. neki besramni. sa svoje strane. njene pèele radilice odano slijediti. ostavi ko nicu. uz posve vragolasti osmijeh. ustrajavala na zahtjevu da mu nasapuna leda i pazuha. namjerno dovoljno glasno da utrèi K lara. nebo bi ponekad za dana bilo ispunjeno siæu nim svjetlima.

èiste savjesti. moram ponuditi vlastitu teoriju to se to moglo dogaðati tijekom veæ prohujale vjeèn osti. kao i pote koæa n . Pa kako onda da ne zapita oca mo e li i on poæi s njim? Aloisa je to iznenadilo. nikad se ne smije usuditi neko od njih ubiti. A tièe se Adijevog smrada. vremenskih promjena. kad je èuo da matica dijeli isti vonj sa svakom pèelom u ko nici. tako trulo zasmrdjeli. flore. Dodat æu da ljudi koji rade za Maest ra te ko mogu izbjeæi takvu klevetu. da. Ne moramo se. da bi izazvali nepovjerenje. To mu je bilo dra e to ga je tog jutra Adi pitao mo e li i on s njim. pred kraj devetnaestog stol jeæa. One noæi kad je èuo da bi mu otac mogao poprièati sa susjedom o kupnji neèeg to je Alois zvao "prvim materijalima" . sa svoje strane. u svom poèetnom nadgledanju (i rasul u) ove zemlje 1 sunèevog sustava mo da zapao u tako velike pote koæe. Jesu li obojica bili bogovi. Vidio je vojsku pèela kako kru i iznad gazdinstva. ili se. Dotad bi svake nedjelje drugi seoski Dvorac u umi !37 braèni par pokupio Klaru svojim kolima na putu za nedjelju misu u kapelici u Fisch lhamu. 9Neobièno je. Tad sam se prvi put aktivno umije ao u obitelj. A ne mo emo ni iskljuèiti moguænost da je Dummkopf. Mogu reæi kako sam izravno sudjelovao u oblikovanju djeèakovog sna. da ima malo stvari koje se tièu mu karaca i ena o kojima se razgovora s toliko nelagode. Dosta! Smrad nije ne to u èemu vragovi u ivaju. Blizu kuæe je staja o starac. A sad. ne znam. koja je bila duga poput èarape. Plavobradim ili Atilom da bismo pijanu mu teriju potaknuli na jo jednu èa icu. Moje sjeæanje iz ranijih doba posve je nesav r eno i obièno mi na raspolaganju ne stoji vi e od kakvog zakr ljalog instinkta. Kako je do lo do tog fenomena. na i su problemi èesto potjecali od jednog fenomena. Ko ulja mu je bila izvuèena iz h laèa i dosezala je do koljena. Majka ga je stal no upozoravala da ta siæu na stvorenja ne smije poku avati dodirnuti ako ih vidi na cv ijetu. K. Nije bio nizak. odmah po njeg ovoj pivom natopljenoj propovijedi u Linzu o ljepotama i èudima pèelarstva. Sad mi se èini kako se èitatelju moram ponovno obratiti zbog jedne neugodne stvari. poput o nog to bi ga èovjek mogao imati 0 svojim ranijim inkarnacijama. koji se zvao Der Alte. faune i ljudskih biæa. da se i sam obratio jo vi im silam dublje u sazvije du. naposljetku. a bijelu je kosu skupio ispod stare pletene vunene kape. stvoritelj svijeta. Moguæe je kako su te sile i38 Norman Mailer poslale Maestra. a da je njegov laboratorij evolucija . Maestru vjerojatno nije u interesu da znamo vi e o d najnu nijeg. o sjeæao veliko po tovanje prema pogibelji koju njihova prisutnost sa sobom donosi. Putovala bi sa svoje troje djece. to æe i meni ostati tek pitanje na koje nema odgovora. a b ilo mu je i drago. leteæi mno tvom raznih smjerova. U snu mu je Adi èak zna o ime. Evo lucija je veæ bila zapela u brojnim slijepim ulicama. K. Inaèe bi. Visjela mu je do pola leda. Njemu je va nije da se bavimo problemima koji su neposredno pred nama . U to doba. kazao bi joj.Adi je usn io ivopisan san. dok bi Alois ostajo na gazdinstvu.to je u nedjelju naveèer objavio za veèerom . "Isk reno govoreæi. jo od one noæi kad sam u ao u Aloisov um. a opet i nije. Mnogi ljudi u koje smo ulo il i smatrali su kako je nu no strahovito pomno odr avati osobnu higijenu. moram pretpostaviti kako je D. sukob vodio izmeðu Boga i anðela Luciferovog ranga. A jo i gore.em svjetala koja bi ibala amo-tamo. jer se savio u struku. Kako bilo. jer su bile nezadovoljne napretkom koji je ostvarivao D.znaci i njeg ove ludosti i njegovog genija mogu se otkriti u bezbroju kreacija. Zvao se Der Alte. Zato je Adolf. u ra znim prigodama. a djeèak je nakon buðenja u subotu ujutro saznao kako æe njeg ov otac stvarno otiæi u posjet pèelaru. to mu je uzburkalo misli. slu iti Judom. izvan je mog podruèja. kako tvr di Milton. Zbog toga uopæe nemamo neka potpuna saznanja o p oèecima ratovanja Dummkopfa i Zloga. Jer mu ta pèela m o e podariti ne to èega æe se dugo sjeæati! A onda je jednog lijepog srpanjskog jutra jedn a ubola Edmunda. i ostao sam hodati svojim poljima. koji je beskrajno dugo vri tao. odjeven kako Adi nikad u ivotu nije vidio. No. ne mogu poæi". kao to je smrad. ali je svejedno nalikovao patuljku.

Do dvadesetog je stoljeæa ubrzano nesta janje ljudskog vonja dalo presudan doprinos na em napredovanju. ili velikih nada koje su ulo ene u . srama. Dodajmo tome irin u i brojnost njegovih kopnenih i morskih vrsta.) Do kraja Prosvjetiteljstva. (Barem je tako u razvijenijim zemljama. Miris je D. Za to? Jer je ovu zemljinu kuglu jo na samom poèetku pogre no projektirao. to se pokazalo pravim bla goslovom. ali trenutno zb li avanje djeèaka i starca. U davno pro lim vremenima primitivnog èov jeka. dogodio se pomak u va nosti mirisa. Najprije æu. Djelomièno je.odluènosti da se razmno avaju. dobrim dijelom zahvaljujuæi podr ci koju smo tim po duzetnicima dali mi.) Gubitak takve kognitivne moæi ne samo da je smanjio D. D. Zbog toga se od srednjeg vijeka nadalje. podmuklosti. a da ne mora n adgledati svako sparivanje ponaosob. U jednu sam razmjerno sitnu stvar siguran: do nastanka njegovih najambicioznijih koncepata. za to bila odgovorna mirisna aroma. miris je sigurno bio jedan od Stvoriteljevih resursa. u èasu kad se Maestro mogao suprotstaviti njegovom napredovanju. Kakvo jednostavno i eleg antno rje enje. stvari su se jo jednom izmijenile. je poèeo tragati za metodom koja bi njegovim kand elima omoguæila da otkriju koj i su to mu karci. te putene arome tako prepune kamufla e. Sapuni. ne smijem zanemariti put do Der Alteovog gazdinstva. straha. ne mo e se poreæi kako su i potresi i ledena doba doveli do brojnih prekida njegovih pokusa i poharali mu mnoge pothvate. primjerice. Stvorite lj je imao svoje razmjerne uspjehe i strahovite neuspjehe. To se dogodilo u subo . èak i kad nije u potpunosti nadzirao Zemlju koju je stvorio. uglavnom.-u omoguæio da poduzima stvaralaèke evolucijske korake.a koja je nailazio. Prisutnost kolege (vjerojat no potpuno ne eljena) sigurno je utjecala da na svoju velièinu vi e ne gleda na isti n aèin. K. K . na Maestro nastojao takvoj prepreci svojim namjerama suprotstaviti tako to je mnoge alkemièare poticao da otk riju dovoljno suptilne parfeme koji vonj trule i mogu prekriti sladim. kao sredstvo upozorenja kand elima da su u blizini na i klijenti. njegove upornosti. uspio svakog od na ih klijenata oznaèiti primj esom odgovarajuæeg vonja. nego je i nama bio velik poticaj. vodoinstala-cije. Na im mu terij ama dovoljno bogatim da si mogu priu titi dobre parfeme. koje smo o tkrili mi. pri kraju devetnaestog stoljeæa nije se brisanje ljudskog vonja jo ni pribli no d ovr ilo. Sceno m su vladali dezodoransi. K. ulja za èi æenje. a na takav se postupak odluèio zbog jednostavnosti i razmj erne jeftinoæe. rijeko se mogu naæi suprug ili supruga koji bi bili svjesni mirisa svog partnera. Pretpostavimo da su mirisi odmah otkrivali razmjere hrabrosti svak og stvorenja. mu karca i ene. ipak. No. Mo emo samo pretpostaviti koliko je beskrajnog vremena moralo proæi prije nego li je nekoliko svojih stvorenja naveo da polete. nezamjetnijim i naposljetku ugodnijim mirisima.eto neuspjeha). Èak bih ustvrdio kako je D. ene i djeca prebjegli nepriDvorac u umi 139 jatelju. jedne drugim a privukla ili odbila poruka koja im je stigla do nosa. da. Mora se priznati da n ikad nije odustajao. KNJIGA SEDMA Der Alte i pèele I. No.-ovu prevlast. Mislim da mogu ponudi ti neka rudimentarna zapa anja s tim u vezi. pa je sastanak Aloisa. Adija i Der Altea obilje ilo neobièno. nemoguæe pratiti trag promiskuiteta na francuskom dvoru za vladavine Luja XIV. primjerice. Pojavile su se kad e. i . odanosti. Pustimo to. (Stoga je. Danas. prizemnijim . brontosaura (da bi se potom ustanovilo kako je ta preuvelièana ivotin ja naprosto prevelika da bi mogla opstati . mogli su poni titi smradne arome. Kako i ne bi takav s ignal za pomoæ iskoristio u razvoju mnogih vrsta? Ljude bi. poèetkom dvadeset i prvog stoljeæa. Dr im kako Gospod.. Putem je Alois prvi put u ivotu sa sinom vodio pravi razgovor. Do kraja dvadesetog stoljeæa gotovo je sasvim nestalo Bo jeg oslonca na neugodan tje lesni miris. ako se ne uzmu u obzir ti kraljevski miomirisi. progovoriti o snu koji sam Adiju umetnuo. mo da èak egzotiènim po primjesi smr ada koji se nazirao pod mirisnim rasponom. K. sebe vi e nije mogao smatrati olièenjem dobrote i svemoæi.nikak o u najmanjoj mjeri .

kazao mi je. Ako bi vas vjerni prijatelj u bliskoj buduænosti mogao iz dati. Vjerojatno mo e osigurati otvoren pris tup. kod mladih klijenata postoji i rizik. Èak i kad se san ne da dokraja protumaèiti. A sad mi je stigla izravna poruka od Maestra . odanosti. Jedna strana prodire i napada ciljeve one drug e. Mo emo raèunati na srdit odgovor anðela n svaki san koji potaknemo. kaos koji ostane nakon to se uhvatimo u ko tac s kand elima.u glavu na eg esto-godi njaka moram us aditi odreðeni san. ljubavi ili zdravlja nego to je dotad pretpost avljao. Sjet imo se da sam. S druge strane. 144 Norman Mailer No. godine prije Krista pa do njegovog dolaska). Stoga je trebalo vrlo pozorno priæi pripremi potrebnog jasnog sna za dijete. dobio nalog da na mal og Adolfa vi e ne obraæam pozornost. ka d sam se dovoljno dugo uvukao u Aloisov mozak da istra im njegovu oèaranost pèelarstvo m. D. no sanja rije koje se moraju proizvesti ex nihilo ozbiljno nam isprazne proraèun. prije Aloisovog sastanka s pèelarom u nedjelju. nered. to se pokazalo bitnim. je tu otkrio sredstvo za ravnanje nekim od svojih ljudskih biæa. "u Adolfov mozak ure e jednu trajnu pretpostavku. a da se. D. D. sno vi rijetko javljaju u vizijama. Kand eli koji su tog klijenta mo da veæ uze li pod svoje mogu nam stvoriti priliène nevolje. Delikatne manipulacije sraèunate na izmjenu reakcija èovjekove psihe u buduænosti ne m ogu se izvoditi u ratnim uvjetima. Iz iskustva znam kako umetanje snova tako jasnih da djeluju poput noænih vizija da je brojne po eljne uèinke. K. no najbolji se rezultati posti u pristupom malih koraka. posljedice tog èina mogu se dramatièno prikazati p omoæu zami ljenog scenarija.od izoo.-ova nekoæ svemoæna uporaba snova poni tena. Jahve se vi e nije mo gao tako uèinkovito slu iti snovima. kad shvate to poku avamo napraviti. dr i kako je od presudne va nosti da upravlja svim snovima. U svakom sluèaju. nije ni pribli no rutinska stvar. Mnogo kasnije. nala u nerazmjerne izdatke Vremena! tovi e. koji mu karca ili enu m o e upozoriti da izbjegnu situaciju kojom neæe biti u stanju ovladati ili je podnije ti. poput tura razno enja mlijeka.tu naveèer. K. To vrijedi jo od poèetaka ljudskog postojanja. K. je podijelio mno tvo nagrada i kazni (ponekad kroz èuda." Dvorac u umi 145 2. pretpostavlj am. posebno onaj koji nije vezan s prija njim iskustvom onog koji æe ga sanjati. K. kad se obitelj Hitler preselila iz Passaua. Kao to sam veæ napomenuo. " elim da". U p osebnim prigodama uistinu mo emo klijentu u san umetnuti cijeli scenarij. mnogo puta poslu io tek nadmoænim hirom. Kako bi zadr ao nadzor nad pr imatima kojima je dao nadahnuæe da postanu ljudima. na tu æe vas moguænost upozoriti san.oprostite na ovako grubim povijesnim procjenama . Nadzor nad njim i njegovom obitelji tad su preu zeli moji pomoænici. San danas slu i kao uzorak nesavr enog za titnog sustava. no isku at æe èovjekovu sposobnost da otrpi te ku tjeskobu. u snove im je umetnuo priviðenja . Umjesto toga. kako se ne bi uzbunili kand eli. Urezati je bio glagol koji se rabio. Imitacije dogaðaja koje stvara san ne moraju biti posve razumljive. te su se moæi smanjile kad smo u razvojni ivot ljudi u li mi. spavaèu suvremena noæna epizoda nudi tek nagovj e taj predstojeæih poremeæaja. privr enosti. Stoga je D. Malo je onih kojima noæne more èine dobro. Obavijesti koje su o Hitlerovima u Hefeldu prikupljali moji pomoænici pokazale su se dostatnim. prosjeèni san preraste u koloplet. Tu smo tako diskretno djelovali. ako je spavaè taj koji se sprema izdati bliskog prijatelja. u doba koje Maestro naziva Jahvinom erom (a to je . Dometnut æu kako stvoriti san. a san je isporuèen na izra vnu Maestrovu naredbu. Danas se. Ne. da ne oèekujem nikakve smetnje od kand ela. najèe æe putem s nova). . u toj sam austrijskoj regiji radio s drugim klijentima. Cijeli je postupak ubrzalo. Na razini do koje mi dopiremo ako elimo poluèiti stvaran uèinak. vizije u snove ulaze poput kakvih rascjepkan ih pripovijesti slomljenog vrata. ti jekom vi e noæi. Na taj je n aèin mogao svoje tiæenike èesto navesti da krenu odabranim putem. Osim jednom jedinom prigodom. subjektu ipak ostane ne to maglovite spoznaje kako on ili ona ima manj e hrabrosti. jer se tim medijem obilato slu imo. Rijetko mu uspijeva izravno prenijeti zapovijedi. Mestro kod djece uglavnom nije poticao na takve pothvate. Uspijevao je vizije pobuditi i kod proroka i kod obiènih ljudi.

kad se uspje no ubaci. Nije stoga bilo iznenaðenje to je Adija. n astojeæi ponovno okusiti med. Potrudio sam se da djeèak na jeziku osjeti izvrstan okus. Svojom je odjeæom. Bio je kao kakav stari umirovljenik. nije ba stvarno bio stari èarobnjak. Obièno su uèinkovitiji skromni scenariji. koji su ga poznavali desetljeæima. Do njegove je vojnièke karijere . sad znamo kako æe. mogao je ispasti podmukao poput zimskog vjetra. taj èovjek. uz sav svoj petparaèki uèinak. Iz vodi se odluènim potezima. tovi e. Ili su ga barem tako zvali seljaci u susjedstvu. Kad bi ga izazvali.Sam mi èin nije uzeo vi e od nekoliko minuta. opet je zadrijemao. No. Da ponovimo. no priprema nije bila jednostavna. . kod primatelja mo e izazvati por emeæaj."Stari Èarobnjak". koji je morao nositi poruke do rovova. No. no odgodit æu ga tol iko da iznesem Maestrov koncept urezivanja snova. to bilo drago. k tome i uèinkovitije odbijalo nas nego kand ele. a potom pronaæi put natrag u st o er svoje pukovnije. Magnus Rudiger. Za pozadinu sam iskoristio sliku jedne od dviju soba u starèev oj kolibi i dodao sam da se kroz prozor vidi i dvori te. mislio je kako je dovoljno po stolu za kojim je sam sjedio u kuhinji u krug posuti sol. Usudio bih se reæi kako sam tom prigodom stvar obavio vje to. Uskoro se nametnula magnetska privlaènost sna. Pod sjeæam kako se rabio glagol urezati. Primjerice. Tim æemo se sredstvom èesto slu iti tijekom dvogodi nje karijere Adolfa Hitlera kao vojn og glasono e. U ovom sam se s luèaju zadovoljio da to bli e predstavim Der Alteovo lice i glas. Adiju je dao licu meda. jer æe povjerovati kako mo e zaviriti u buduænost. ostavljao dojam èarobnjaka. A to nije bilo pretjerivanje. Starac je bio pustinjak i velik osobenjak. No. on i Adi bit æe srodni po mirisu.ostalo jo osamnaest godina. Kao pitanje stila. A ja sam izmeðu obje s trane te predstojeæe veze uspostavio ravnote u. Adi se probudio pid ame vl a ne od koljena do pupka i pro et sreæom. bio je jedi ni pèelar u krugu od dana hoda i stekao je zavidno znanje o pèelarstvu. kojeg su zvali Der alte Zauberer. Takvi sitni klijenti kad ostare znaju biti prava gnjava a. rezonantnim glasom koji je znao dale ko odjekivati te vladanjem biti znanja o pèelama. To mu je pomagalo saèuvati ponos. nakon to mu je bio urezan san. Djelovanje snom nije mogl o biti izravnije. Kod Der Altea je bilo najzgodnije to to nam je pripadao veæ desetljeæima. Zahvaljujuæi obavijestim a prikupljenim na mlijeènim turama. kako sam veæ napomenuo. mirisom. Aloisu je. vje ra da je u stanju predvidjeti dogaðaje prilièno je pomogla uèiniti ga hrabrijim. Seljaci u H afeldu. do ivjeti dotad nepoznat osjeæaj vl astitog znaèaja. taj posjet o bilje io zauvijek. Prije nego to se upoznaju. poznat i kao Der alte Zauberer . nije se mogao othrvati da ga povremeno ne iskoristimo.posve slo enog amalgama n a e magije i njegovog oèaja i odluènosti . Kad ih je Der Alte uveo u svoje odaje. Kad go d bi osjetio strah pred silama koje nije mogao imenovati (obièno pred nekom vrstom kand ela). kli jenta mo e s nama blisko povezati. kad je posrijedi rad na snovima uvijek sam bio sklon izbjegav anju barokne virtuoznosti. Trajna pretpostavka. nije imao ni jednog susjeda kojem bi se jako urilo ugroziti mu predod bu koju j e o sebi stvorio. jer sam i Der Altea uputio da djeèaku da okusiti svoj najbolji med te da to uèini odmah èim se s njim upozna. Zasad æu prestati s raspravom o urezivanju snova sve dok nam ne bude nu no ponovno progovoriti o toj tehnici. Der Alte. prije nego to ih smj estim u Adijev san. no u posebnim se pr igodama znao prikazati simpatièan poput svakog navodno dragog starine. nisu se dali prevariti. p rerano je za prièu o tome. znao sam kako Alois uskoro ide u posjet susjed nom pèelaru. Njihov razgovor putem do Carobnjakove kuæe tek trebam iznijeti. To je. Dok je svlaèio mokru noænu odjeæu. k ad se Adi te nedjelje bude upoznao s Der Alteom. Njegove èini nisu bile ni osobite niti uèinkovite. to nije bio n bièajen sluèaj. U sebi je bio siguran kako æe se uskoro 146 Norman Mailer upoznati s Der Alteom i zbog toga se osmjelio od oca zatra iti da ga sljedeæeg jutra povede sa sobom. Nama æe njegovo uvjerenje da si je èesto u stanju unaprijed predoèiti ljude koje jo nije upoznao biti od velike koristi. djeèaku æu u um urezati jasnu sliku Der Altea. Ako se primijeni pogre no. No urezivanjem se ne mo e baviti ba svaki vrag. vraæajuæi isti san s vlastitim malim varijacijama. Kako su njegovi zadaci sa sobom nosili stvarnu opasnost. pa se moglo pretp ostaviti da se neæe meðusobno odbijati. S druge strane.

da se obièno te e odluèivao na kretanje. Mo da èak i prije nas. Sebi bi uzeo dobar dio. rekao je Alois. Zato je èovjeku trebao luk . tvrda poput kamenja. zapuhao je vjeta r. Jedno je ubosti èovjeka. govorio Alois. i siguran sam da sam vidio crte e iza staklenih pregrada u starom muzeju u Linzu. na to su ga tri oraha." Nasmi jao se. poput bièa. "Postoje li pèele od uvijek?" upitao je napokon. Djeèakova oèita elja da se razgovor ne prek ine poslu ila je kao okidaè Aloisove sposobnosti izlaganja. dok Adi nije na ao rijeèi. Biti u oèevom dru tvu] Jedva da je nauèio pisa ti. S vremenom je u svoja koljena strpao dovoljno reume. naravno. Tako je shvaæao imanentnost tog krupno g èovjeka pored sebe. Alois obièno prema svojoj mlaðoj djeci nije gajio sna ne osjeæaje i za oèinstvo se nij e osobno zanimao. Ponekad medvjede meso i med. Alois je Adiju punio glavu tako brojnim novim nazivima i mis lima da je djeèak ubrzo ostao bez daha i to u dva vida. Adijev je dah sad grabio pluæa jedinst venom mje avinom sretnog ara to se razgovor vodi i oèajanja da neæe uspijevati dr ati kor k (napola trèeæi) s ocem.da ubije me dvjeda. "U Srednjem vijeku". nije im to bilo dovoljno. na kojima se vidi kako je pèelarstvo veæ bilo ozbiljna djelatnost. A sad je. Adi je sa svoje strane bio stra no uzbuðen.Samostrijel. Ni e dolazilo u obzir da zastane kako bi pitao . jako su se davno pojavile. sad mu je otkriæe da s djeèakom mo e doista razgovarati nogama dalo dodatan potic aj. a on je gledao ima li medv . dok je stajao ispod oraha koji je bio najbli i kuæi. Svake veèeri. ali kako zaustaviti medvjeda? Medvjeda debele ko e! Morale su ga bosti u oèi. Nije se usuðivao zaostati ni koraka. Pèele". no Alois mu je pred oèima bio MEIN VATER. A to misli da ti je dao za uzvrat? . Alois se pak.kao da su mu orasi rekli da uti. s takvim autoritetom izb ubala po glavi da se nije usudio zaplakati . a da im nismo poku avali ukrasti med." Adijev se dah veæ sasvim u ario. Sto nije pomagalo. jako davno. mogao si u kolibi imati svjetlo. a onda zgrabiti meda koliko mo e prije nego to te pèele sasvim izbodu. Aloisu je uvijek bilo nezgodno kad se morao sresti s èov jekom koji je o nekoj temi znao vi e od njega. 3Dok su ustro koraèali. Pèelinji vosak je tad bio podjednako va an. Za to? Jer su umski medvjedi isto tra ili med. Uglavnom je. o." Usprkos laganoj reumi. Alois je hodao brzo. Svijeæe! Ali. morao si mu za to platiti. Morali su zagrabiti i vosak. Mo da zbog Karla Velikog. "jo nisu imali ko nice. dok mu je zrak palio pluæa. Samo. ali sretno sroèeno pitanje. osjetio prema tom malom ne to neuobièajeno. Oduvijek. da. ni rijeèi. I nije pro ao ni jedan dan. Sad su ga amarali "bronèano doba". dobar jaki samostrijel. Morali su iæi u potragu za rojem pèela. potpuno neoèekivano. I li su stazom kroz umarak. Tako su to dobri ljudi tad vjerojatno morali raditi. a u pluæa nabio dovoljno dima. Ako si imao voska. No. Zamis li. morali su on i to skupo platiti. "Jo u bronèanom dobu jeli smo med. dok Alois mlaði i Angela nisu poèeli s njim raditi na gazdinstvu."srednji vijek" je mo da v eæ i èuo. Iako se tad to jo radilo divlje. koji potjeèu jo iz 148 Norman Mailer Srednjeg vijeka. Medvjed bi se vratio u potragu.Dvorac u umi 47 Umjesto toga æe slijediti razgovor koji je vodio s ocem dok su i li u posjet Der alt e Zaubereru. Zamisli kako su samo te pèele morale poludje ti kad bi im medvjed gurnuo nju ku ravno u krilo ko nice. A koliko je samo djeèak elio zadovoljiti Aloisa! Na poèetku puta obostrana utnja doima la se neprobojnom." "Dakle. pa potom "srednji vijek" . " ive na na oj lijepoj Zemlji veæ jako dugo. kako o tom malom Adolfu nije èesto ni razmi ljao nit i na njega tro io vrijeme i sam malo uspuhao. U kolovozu. Ako je èuo da ima meda. Ponekad bi jeo medvjede meso. Alois je u njemu izazivao isto onakvo strahopo tovanje kakvo b i se vidjelo na majèinom licu kad bi spominjala der gute Gotta. "Da.koraèao je uz oca koliko je brzo mog ao. A onda bi se jo pojavio njihov vojvoda ili baru n. oèe?" Alois ga je ohrabrujuæe potap ao po zatiljku. jako divlje. Nije se bilo lako pribli iti medu ako je medvjed stigao prvi. Bilo je to jednostavno. dodao je Alois. Toliko uboda. Istovremeno mu je u glavu ulazilo tako puno nepoznatih rij eèi.gdje drugdje? Otkriti takv o stablo. Kamo? Tamo gdje je bilo upljih stabala . no to je bil a neka nadoknada. koji pred sastanak nije osjeæao pretjerano samopouzdanje. "Da. Èinilo mu se da taj izraz mo da veæ odnekud poznaje.

Ali znao je. a da nije uèinio neku gre ku na koju bi sa sigurno æu upro prstom. a u toj upljini roj pèela koje su se skupile kako bi se poku ale s pasiti od hladnoæe. osim trutova. Upravo je tako to i poèelo. nema dobrih kr æana. i to ubrzo. a on i njegov sin. Da ih pretjerano ne uznemiri! Morat æe to napraviti na veèer. Sad se bojao da ga Der Alte ne prevari.konj na tapu. Neka se stoga nitko ne usudi biti lijen. mora mi reæi. "da nama pèelarstvo neæe biti kao iz bajke. Mo da je veæ bilo prekasno za poèinjati sa zimskom zajednicom. rije e ih se. To je bila tek naznaka straha. oèe. Das Steckenpferd." Zastao je . Nema nikakvog milosrða. samo s jednom ko nicom." Hodali su u ti ini. Zato to se invalida rano rije e. Bez milosti. tu je rijeè Alois uporabio . Stalno je odgaðao odl uku da se upusti u pèelarstvo. posebno ako je hladno. Djeèak je bio zbunj en. da ne mora gledati kako svi idu u crkv u. Zbogom. Osjeæao je i strah." "Ubiju ih?" Djeèak je veæ znao odgovor. onda je s njima svr en o.jo jedna nova rijeè. igraèka. "sjedni. Alois tu nije razabrao pr ivr enost samom èovjeku. to je to? Sto je od toga nastalo? Hobi! Mo da malo rizièan. Zakon nala e: na e dru tvo mora opstati. poduzetan bi tip takvo drvo mogao poku ati oboriti. ponovio je djeèak ." "A to bi bilo s medvjedima? Bi li se oni pojavili?" "Bi. tad ga je umalo zadesila katastrofa. Iznenada. Jo jedan strah koji æe dodati na vatru u svojim grudima. "nekog hladnog dana u ovo doba godine èovjek mo e naæi drvo koje samo to se nije sru ilo. . Der Alteu. "Uskoro æe". No. meðusobno si potvrðujuæi 150 Norman Mailer mi ljenje o njegovog velikom znanju o temi pèelarstva. Nije to sebi sasvim mogao priznati. Tek je tad osjetio b ol u koljenima. pletarom koju je dr ao u gradiæu do kojeg iz Braunaua mogl o doæi pje ice. drvo æe odn ijeti do svoje kolibe. Pa. ali unosan. rekao je Alois. Gazdinstvo je odluèio kupiti zbog privlaènog polo aja. "to postati i posao. ali pèele ponekad nisu. Sve te trutove. gdje mogu izvaditi ostatak meda." "Hobi". "U domu pèeli njem. Jednom godi nje. A dana s. hobi. Ponekad su jedna prema drugoj okrutne. Jako okrutne. Èovjek o kakvom govorimo mora biti pripravan ubiti prvog medvjeda koji naiðe i objesiti ga blizu pèela. oèi su mu sjale. mo da brat. kazao je. no posljednji put kad se krenuo baviti pèelarstvom. kazao je. k ad su pèele mirnije." No. Jedne nedjelje. rekao je . da je poslije zakljuèio kako je vjerojatno preturao po rnatièinim odajama. No. no to nije bio glavni izvor nelagode. a onda sjeo na susjednu. Mo da æe èak morati plati ti pretjeranu cijenu. no svejedno nije elio da ga opet napola prevare. Med je sladak. To odvraæa druge medvjede. mrtvo drvo Dvorac u umi 149 s velikom upljinom. Nema ih vi e. Unaprijed se spremio kako æe tom èovjeku. Mogao je osjetiti. "Nitko.odmah nakon ljeta. A t ko bi to kod pletare znao? Slama je uvijek ista! Shvatio je koliko malo zna o st varnom dr anju ko nica. Njima je to posve jasno. "Molim te. dok su se odmarali. Cijelo vrijeme dok je radio sa slamnatom ko nicom. "Doði". Njihov mu je brzi hod sad tako tipao dah da vi e nije mogao postavljati pitanja . Alois se zaustavio. Napokon je vidio kako mu se sin muèi. mjestu u koje je naveèer mogao otiæi da bi se odmorio od gostionice i sv ojih kolega u slu bi. "Ponekad". No. rekao je Adi. Susjedni su seljaci Der Altea hvalili." Opet se stao smijati.jeda. a ne zemlje." "Zato to se dr e jednog zakona. Niti u jednoj ko nici neæe vidjeti ni j dnu pèelu preslabu za rad. Uskoro æe to biti i posao. "Mora shvatiti". To bi mo rao izvesti oprezno. Nimalo mu se nije sviðala pomisao kako æe mu se seljaci smijat i. Zna l i za to?" "Ne znam". toliko ga je razbje njelih pèela tako brzo iz bolo. Nitko u ovoj ko nici. Alois je opet utonuo u utnju. u to je u ao ba kao da ja e konjiæa na t pu. rekao je Alois. "Naravno. otprilike u ovo doba . Sad je veæ izgubio kolovoz. Po tuju jedan zakon i on je iznad svega. Oni su tu samo s jednom svrhom. izlagao se stupici." Pokazao je na stijenu. Morat æe je kupiti. No. ili ga obiæi nedjeljom.

Odjeæa mu je bila prljava. Govorit æe o obolje nju zglobova kod tih monarha i kako su im uklonili bol. to ako Der Alte o toj stvari bude znao vi e od njega? Dvorac u umi 4Kako sam veæ naznaèio. Karlo Veliki i Ivan Grozni bi se takoðer mogli spomenuti. A tu je bio i stari ogrtaè. Tvrdio je kako je po tovan i obrazovan èovjek s fakultets kom diplomom. Starac je malo petljao (iako prilièno vje to) oko kuhanja èaja. neugladenom posjetitelju pokazuju navodnu eleganciju èajne ceremoni . dijabolièno nesraman. Posljednjih godina ga ba i nismo trebali. nije se pripravio za to. Oèi su mu bile iznimne. hodajuæi èetverono ke. A istovremeno i jedno i drugo! Aloisu je ponuðen tek nadmoæni Der Alteov osmijeh. a ipak je bio. prete ito vlastitim trudom. èinila je da nalikuje kakvoj dvorskoj ludi. U svojoj je starosti odluèio izgledati kao osvjedoèeni pijanac. kljuèa mnogih trikova koje je nauèio. razvio je i sposobnost da kod svakog usputnog dijaloga odmah stekne prednost. Procedura je . povrh m og urezivanja sna. Ta dugaèka kapa koju je nosio i unutra. tovi e. ukoliko smijem dodati. Tako nepristojno. no to sam smatrao jednom od njegovih p rilièno nedoliènih crta ta tine. pa 152. to je naèin darivanja kakvim se slu e i anðeli i demoni. to je bil o neobièno. Tako elegantno. a da ni jedno od tih ug lednih sveuèili ta uopæe nije pohaðao. pa èak i ja ko stara dama. ljeti. Norman Mailer ga se neuobièajenim izgledom te ko moglo iznenaditi. patio i od inkontinencije . Beèu. Velikim lijeènicima. Govorit æe koliko se bolesti u drevno m Egiptu i Grèkoj na taj naèin lijeèilo. Na to da se god Alois pripra vio. To je bio glavni razlog za to sam nalo io da se Der Alte s ocem i sinom upozna sa lic om meda u ruci i bez okoli anja je gurne djeèaku u usta. a malo ih je bilo spremno na inteligenciju koja se isticala u njegovom izravnom pogledu. da sad tu ne uljep avamo. Govorit æe o Rimljanima i Grcima.isprièati kako je jednom. Der Alte je djeèaka osvojio u sekundi. to je Aloisu poveæalo nelagodu. Der Altea æu povremeno zvati herr Doktorom. a bijela mu je brad a od nikotina izgubila boju. Gottingenu. slijedila protokol. Adijev je pogled o ivio. Putnici nisu bili pripravni na susret s carinskim slu benikom takvog autoriteta. stekao ne to govornièke vje tine i nadmoænog dr anja kakvog provjerenog i pravog doktora filozofije. No. Na je stari i uèeni doktor bio prevarant. Nazvao sam ga umirovljenikom. jer u stvari uopæe nije pio. a odjevne predmete da i ne spominjemo. primio lijepu kolièinu alaca i da se na raju pokazalo kako mu je to ubla ilo krutost u zglobovima. U raznim sam ga prigodama èuo spominjati godine koje je proveo u Hei delbergu. Koji su znali kako se od pèelinjeg otrova i meda rade prep arati. istom onom snagom divljenja koje je do tad. Spremio se Der Altea za diviti svojim razumijevanjem pèelinjeg otrova. mo da to i nije pravi korak. ili se barem tako govori lo. a opet pune svjetlosti. a on je od nas imao slabe k oristi. gora od doma petnaest maèaka. Salzburgu i Berlinu. meðutim. bilo usmjereno Aloisu. Neporecivo. Èak se i u njegovom namje taju. ludina arena oprava. makar je poprimio mnoge aljkave navike star ih ispièutura. to je takoðer toèno. plave poput najhladnijeg s jevernog neba.neæe ti uspjeti!" bila je nedvojbena poruka koja mu se mogla proèitati u oèima. veæ je i. koji je. Povremeno bismo nekoj od njegovih starih predod bi dodali kakvu novu spozn aju. Viðen je tek u Heidelbergu i Gottingenu. napola Poljak. Sjeli su. ostavljao je dojam. otkrivala o t ra crta starog urina. Pliniju i Gal enu. ipak bila Der Alteovo car stvo u kojem je bio sretan i. Èak je i dugaèku vunenu kapu uspio zaprljati b ezbrojnim mrljama od juhe (jer je njenim repom brisao usta). Za to mu je trebao tek jedan potez. No. tijekom njihovog zajednièkog mar i-ranja. Èetrdeset se godina Alois svaki dan susretao sa stotinama ljudi. Der Alte je pripadao nama. "Poku aj me prevariti . prekriven sad veæ izblije djelim arkim bojama. da bi u klijentovom umu o i vjeli izblijedjelo povjerenje. koje je na kratko obi ao. je li uistinu bio spreman naèeti s Der Alteom takav razgovor? Kad pogleda u bit . koristeæi pèelinje alce. Leipzigu. Ne samo to je irio nesretni vonj koji kod na ih klijena ta nastojimo oslabiti. Za uzvrat smo oèekivali poslu nost. I naravno da je s tari doktor dobio poruku da se lica najboljeg meda na Adijev jezik stavi èim se ota c i sin pojave na vratima. napola idov be z ikakve svjedod be o visokoj naobrazbi. kao da je njegova mokraæom natopljena jazbina. Ne bi se oèekivalo kako æe ispasti dojmljiv lik. Jako star gospodin.

Nek oliko desetljeæa prije znatno sam pao u Maestrovim oèima. slagala s urinom. Nipo to nije trebao svr iti kao bizaran. Naravno. Alois je uistinu poèeo spominjat i Plinija i Galena. to je. Jedno sam vrijeme oèekivao kako æe biti jedan od mojih najistaknutijih klijenata." Aloisu se uèinilo kako bi tu temu bilo dobro zakljuèiti. To je domaæinu omoguæilo da mu odmah natoèi drugu alicu (krajnje suptilan prijekor). Osim. Terca. ne ostvariv i onoliko koliko sam predviðao. da je on osobno neljudski patio od gihta ili reume.je. ono to ste vi tada vjerovali da tu treba otkriti. Tek su tad progovorili o svrsi njegovog posjeta. u to je doba bio pravi satir kad su posrijedi ene.sad je s pogledom koji je razoru avao. moram. t ijekom sata na kojem je fraulein Werner poduèavala geografiju i toèan polo aj Indije i Kine na velikom kontinentu Aziji. a mogu spom enuti i herr dr."Kinezi koji ive na suprotnoj stani Zemlje. koji je okrunio ono to je mogla biti va a disertacija. namijenjenom uveæanju uzajamnog odu evljenja koje je izmeðu njega i djeèaka veæ uspostavljeno. "jo osloviti dobrim prijateljem. a potom Karla Velikog i Ivana Groznog. napomenuo je. Nije se radilo o tome. "moglo je ba tako i biti.dvojic e mediDvorac u umi 153 cinskih genija koji su znali kako lijeèiti bolesti tako te ke da im drugi nisu nalaz ili lijeka. Kako bilo. nisam bio zadovoljan Der Alteom. jer je. Alois je svoj popio u tri vrela gutljaj a. primijetiv i da u tom poljsk o. koja se. rekao bih. prije trideset i jedne godine. da. Jo uvijek ne znamo gdje toèno moramo na ti jelo oboljelog staviti pèelinji alac. Obavijesti o va em cijenjenom ranijem polo aju stigle su do mene prije ovog sastanka. Priznajem da mi je strahovito ao to se znanstveno ne bavim medicinom. cijenjeni efe Financijske policije her r Hitleru. gotovo mitskoj zemlji. to se mene tièe. jo je 1864. je r sam tad mogao poèeti istra ivati samo tu temu. ali mu je ipak priopæeno kako bi u buduænosti moglo biti pote koæa. nevjerojatno smrdljiv pustinjak koji je golemi ugled stekao bavljenjem ko nicama i pèelama. u svojoj koli s jednom uèionicom. Der Alte je svoj èaj ispijao lagano ga srèuæi. "svi jako cijene" . Da! Herr dr. u lijepom kutku Austrije. dragi gospodine. jer u sebi osjeæam potrebu da vas posa vjetujem. jednom je prigodom uvidio. pre malim. Reuma i gih t danas su se mogli smatrati bolestima iz pro losti. Adi je ozbiljno klimnuo glavom. rekao je Der Alte. postav i rtvom napada bez premca. "samo jednom. Ne treba ni spominjati kako bi vi e volio dobar gutljaj piva kojim bi potakao ustrije izno enje nekoliko una prijed pripremljenih 54 Norman Mailer napomena. reæi. preko va eg velikog ugleda. no dosad je razgovorom u potpunosti dominirao Der Alte.vratio se opet Aloisu "ali æu vas ipak spremno nazvati prijateljem. volimo ih radi njihovog meda." "Tvojeg oca". izvrsno rje enje. Uz svu svoju nadarenost. ali s mno tvom uboda u predjelu koljena od kojih se poslije znatno ubla ila bol rane fa ze reume. toliko toga to se o ovim pèelama i nj . iznenaðujuæe. sad je postao klijent koji se zadovoljio malim. dragi gospodine. ionako veæ prepune lijepih kutaka. kad ste jo bili mladiæ. Kako je taj sa mo na iroko raspredao! "Ne mogu vas". dodao . da nije bilo bezbrojnih prepr eka koje stoje na putu njihovog lijeèenja. Jer vas jo ne poznaj em. Terc je proveo niz ozbiljnih kemijskih istra ivanja o prirodi pèelinjeg otr ova i njihovog jo neiskori tenog potencijala ba za te vrijedne lijekove. no ne ba i zbog ustri ne da nas provociraju èak i dok pola u ivot. u toj dalekoj. naravno." "Upravo tako". uvjeravao je. otkrio ni ta manje ne go dr. Likomskv. obratio se sad Adiju. Èak sam dovoljno samouvjeren da vjeru jem i kako bih vjerojatno do ao do zavidnih otkriæa. Od èaja mu je u nosnicama ost ala prodorna aroma. "Da. Jesi li èuo za njih?" upitao je. prièa se da neki Kinezi znaju uz pomoæ ubada-nja o trim iglama ubla iti giht. Èuo je za Kineze.idovskom Magnusu vidim potencijal. nikad nam n ije dao previ e. Vrlo je dirljivo govo rio o oboljenjima dvojice velikih monarha i predanosti Plinija i Galena . jer je najmanje privlaèna crta mojih dragih pèela njihova spremnost da bodu. Prièa se da Kinezi" . Jer. No.

rekao je Alois. Pèelinji vuk uvijek posegne za grlom. "Dopustite da ka em kako vam ni na koji naèin ne elim povrijediti ponos. po ziv. kazao bih kako vas moram upozoriti zbog va e po tene i è sne elje da se upustite u beskrajne neizvjesnosti pèelarstva. Nije znao nalazi li se pred nepodno ljivim jadom. Tamo ta j raèji pauk onda èeka. te su ostale enke tu tek da rade cijelog svog kratkog ivota. Podra uje irenje jetovog mirisa tako to se vrpolji po tim bla enim laticama vjenèiæa. svom dubokoumno æu minulih desetljeæa u ojima se uvijek predstavljao velikim i uèenim doktorom. Daje sve od sebe radeæi ne to to ti je postalo va no 'Da'. sit. da. koji izgleda tako pametan. E pa sad razmislite o toj maloj skupljaèici. pa sad njih trojica sjede posve jednaki po svom pretpostavljenom po lo aju. ne mogu vam dopustiti da o jednom takvom projektu poènete razmi ljati. Sto se onda desi? Raèji pauk èeka. na a draga vrijedna enka sa svojim nerazvijenim jajnicima . Toliko je prirodnih stvorova. Kad pèela sk upljaèica. Ne. kako bi uzela svoj po udni teret nektara i peludi i istog t rena nagrabusi. Kakva bi to mogla biti povreda njegovog ponosa? "S va im velikodu nim dopu tenjem. "ne." Stao je. Mogu vas izvijestiti o jednoj vrsti pauka za ko ju se ne mo e reæi ni ta drugo nego da je zla." Klimnuo je glavom. Okrutno! Sadistièki! Jer jadna pèela nije ubijena. Zna i prije nego to postane svjestan da zna . Nema ni ta izmeðu toga. taj uspje ni uni tavatelj drijema. kazao je Alois. dragi doktore.ach. Kad ne ostane ni ta osim suhog apta ljuske. veli poziv. med koji one rade u svijetu prirode pravi su pandan zlata. "Ti. a opojni eliksir l atica ubrzo prikrije paukov u asni vonj. ljubomorno na ivot tih zadivljujuæih malih stvorenja koje ne samo to su u stanju raditi med. Èim nade pogod an cvijet." Adi je tjednima sanjao pèelu. recite. Pèele imaju tako meko grlo. nema izbora. To je prvi znak stvarno inteligent ne osobe. osi koja pèelu i56 Norman Mailer napadne èim se stane spu tati na cvijet. "Ti. morate mi reæi svoje mi ljenje". 'mora to raditi. u potrazi za slatkim. puna pohlepe." "Zna . zasiæe n. dok pauk. to se stvorenje smjesti duboko u njegovu malu mirisnu upljinu." "Dragi gospodine. kao da je djeèak jo jedan ravnoprav an sudionik. jesi li dovoljno pametan da zna to bi to bio poziv?" "Nisam". rekao je Adi. "ali mo da i jesam. bez ikakve milosti . s amo matica u potpunosti posjeduje to najtajanstvenije utjelovljenje enskog postoj anja! . Ulazi. tako vam to ne ide i nikad neæe iæi". nije imao namjeru nastavljati a da ne dobije lai ssez-passer. a potom visi u bla enom snu. I opet na a skupljaèica ostane paralizirana. "Poziv nije"." Klimnuo je glavom. vidite. nije li?" Der Alteov je glas vibrirao u mekoj upljini Adijevog eluca. A stiglo mu je jo toga.ihovom kvalitetnom uzgoju mora nauèiti. usred vjenèiæa. no èovjek valjda mo e dr ati Dvorac u umi 155 ko nicu. "Uvijek .kao to znamo. a g las mu je ostao normalan (koliko ga je uspijevao kontrolirati). Ja za sebe ne predviðam vi e od skromnog ulaganja jednog umirovljenika. a da ne sagradi i samostan. ili æe mu s leda pasti pravi teret. Naposljetku. Kod poziva. kazao je Der Alte.'" "Ne bih htio proturjeèiti va im uèenim rijeèima". Opet se okrenuo Adiju. veæ je ubod raèjeg pa uka paralizira. Na a pèela nanju i neponovljiv vonj cvjetnih upljina . Osa sad sas . Da. "Ali ne. bolesti i smrtnih neprijatelja koji okru uju na e nje n e pèelice. U njemu se ugnijezdio. pa mora ostati. Der Alte je nastavio prièom od pèelinjem vuku. raèji pauk se èak potrudi izbaciti ostatke iz cvijeta." Uzdahnuo je od jada koji je odzvanjao pop ut tjelesne prijetnje. rekao je Der Alte. mladi momèe". "To jedno j sna noj osobi kakva ste vi mogu prisegnuti. Ka ko se radilo o èovjekovom ponosu. ili æete naæi sreæu. a da niste potpuno svjesn i rizika koji stoje pred vama. si e njene ivotne sokove i fine sastavne dijelove njenih unutarnjih dijelova. "ne to to radi zato to ti je netko drugi rekao da to radi . nije mi elja zapoèi jati polemiku. Skoro. cvijet i vi e zlih kukaca. utrnula i bespomoæna. "Herr Hitler. Progone ih i love u zamke. malih i velikih. makar su mu nosn ice gotovo zadrhtale. Zbog toga su pèele i om ra ene. rekao je Der Alte. To vam je. Zove se Die Krabbenspinne. v eæ i neprestano ive u njegovoj opojnoj i zlatnoj prisutnosti. Pretpostavljam da se tu èak osjeæa kao kod kuæe. Ili æe vam se slomiti srce.

"kako vas nisam uspio obeshrabriti. komad po komad. Na kraju æe ipak dobiti svoj novac. Stoga Der Alte sigurno zna da to me vi e o dgovara. a to ja mogu uèiniti za vas?" "Ne jo ". abe èekaju ispo d ko nica da pokupe izmet. ud po ud. S mi evima je jo i gore. Mo emo li razgovarati o onom to biste vi bili spremni napraviti za mene. onda moram i ja biti. "Ukoliko elite ostati èovjek koji ima mali. Poèinje pèeli mrviti trbuh kako bi izvukla sav nektar koji je vrijedna pèelica veæ u sebe spremila. zakljuèio je Alois. Tada u istu kriptu osa polo i jedno jaje. Ko nicu mogu napasti mravi. Najsmioniji pripadnici na e domo vinske stra e uljeza napadnu. No. Sad se Alois zapitao za to se Der Alte trudi obeshrabriti ga. kakva postoji u svakoj djelatnosti. to se tièe za to nu nog materijala. Ti su èuvari i vojnici pravi junaci." Alois je sad Der Alteu podario ono to je dr ao svojim naj irim i najsamopouzdanijim o smijehom. Slavna je to pobjeda. Ba je bilo zgodno ustanoviti da taj mali Adi nije samo za mokrenje u krevet. Ljeti i zravno pljaèkaju èe ljeve kako bi do li do meda. jedno jedincato jaje koj e æe se uskoro poèeti hraniti tim jo uvijek ivim. "Vidim". mo e pretvoriti u jo jednog pèelinjeg vuka. Kad se mi poène raspa ati. Zamisl ite tu sjajnu vje tinu. pomisao na Aloisa mlaðeg neizbje no ga je podsjetila da jo nije sve na svom mjest u. ali im je juna tvo uzaludno.vim kontrolira situaciju. A potom se ta larva. sad dobro uhranjena. Kad se uzme u obzir u kakvom mu je stanju koliba. Adi je klimnuo glavom. u v . takor æe svojim pand ama strugati po prednjem zidu ko nice dok pèele za titnice ne izlete kako bi ga otjerale. To nema nikakvog smisla. a onda u jednom kutu sagrade mi je gnijezdo. dok jedna gladna mala buduæa osica nije postala pèelinji vuk. Jasno je da su ta oduzeta tijela poslu ila kao hranjive tvari njenog rasta. Taj se nektar istisnut iz trbuha preko pèeli njih usta prelijeva u gubicu pèelinjeg vuka. ali i brzo dodao: "Ako je moj otac spreman s time se bavi ti. No. ja vam. pa èak i osam jo ivih. "Cijenim va a upozorenja". rekao je Alois. takor ih sve skupa proguta. "Zna da sam èovjek koji ponos nastoji dr ati neokrn jenim. Uspjele su tu sad nu nu tvar proizvesti iz peludi i nekoliko odabranih zelenih pupoljaka. "Radije razmi ljam o trajnoj moguænos ti zarade. a ponekad i uspiju. Taj je ens ki grubijan sad spreman obaviti i posao odno enja svoje paralizirane rtve. pa su probavljena. Alois se po prvi put mogao slo iti kako bi to uistinu moglo tako i biti. zahvaljujuæi vlastitoj brojnosti. novac bi mu dobro do ao. rekao je. koji mi zovemo mudrim i dobrim. no kako su te pèele mogle dovoljno dugo pre ivjeti da bi poslu ile kao iva h rana. Zimi se nasele u ko nice u potrazi za top linom." "Ta sam dva iznimna primjera dao kao ive primjere pogibelji u ivotu svake pèelinje z ajednice koju biste se nadali za tititi. skromni hobi . rekao je Alois. t o nije nemoguæe. Otrov iz osinog alca saèuvao je meso paraliziranih pèela. Hoæe li mo da jed nog dana biti ravan i Aloisu mlaðem? No. naravno stojim na raspolaganju. rekao je Der Alte. Mogu èudovi te koje ih napada izbosti na smrt. pa æe se èak odreæi i dijela svoje teritorije kako ovi neumorni osvajaèi ne bi napali èe ljeve u kojima se nalazi buduæe potomstvo. Vidio sam zajednice u kojima pèele mrave mor aju trpjeti. gutljaj po gutljaj? A odgovor se na to pitanje mo e naæi u pri rodnom sustavu. Druga æe vrsta pauka oko svake pèele koja mu uleti u mre u om otati èahuru. rekao je Der Alte. kazao je Der Alte. ali potpuno oduzetih pèela koj je veæ uhvatila. Tamo svoj plijen polo i pored est. a koji tu pokazuje lukavstvo naj okrutnijeg manijaka. ali nepokretnim pèelama. Stoga pèele tu trule poènu prekrivati dezinfekcijskim sredstvima." "Imate sjajnog sina". to æe onda s njegovom le inom? Njima je ona veæa od Levijatana." "Boji li se osa?" upitao je starac djeèaka. u ko nici se vi e Dvorac u umi !57 ne da ivjeti. to æu biti spremniji zapoèeti sa svojom pèelinjom zajednicom." "Dr im se zakona vjerojatnosti". Poderano i nepokretno malo stvorenje prebaci u unaprijed ba za to pripremljeno gnijezdo. a ne o povremenoj pogibelji. "Propolisom se slu e i za popravak pukotina u svojim zi dovima. I je li joj to dosta? Nije." Opet je bio zadovoljan sobom. Pustinjak ga razumije bolje neg o drugi ljudi. "no sad moramo prijeæi na druga pitan ja. S kojim je ciljem prezreo elju potencijalnog kupca za ulaganjem? Po prvi put mu se uèinilo da Der Alte pomalo shvaæa. Ne odstupam veæ na prvo upozorenje. Dr ao ih je jo danima na ivotu. Jeste li èuli za nju? Za propolis?" "Naravno".

Ja æu vam pripremiti nekoliko dru tava i ispor uèiti pribor i proizvode koje jo nemate." Alois je na licu odr avao osmijeh. Stoga. Alois ju je prevezao u dom Hitlerovih. ostao u asnut. kako bih ispei58 Norman Mailer kao svoj zanat. a li predugo sam ga zanemarivao. nekakav je sporazum sa starim opsjenarom ipak morao sklopiti. jednom obostra no prihvatljivom poslovnom odnosu. za vrlo skromnu naknadu. Maestru se ne bi svidjela nikakva buduæa epizoda izmeðu starca i djeèaka." "Sjajan deèko". stoga. znate. Ako to mo emo sprijeèiti. Adiju su zasuzile oèi. U svakom smjelom potezu ima nepredviðenih preokreta. Ja sam. Alois. Der Alte mu je zaraèunao koliko bi danas bilo tisuæu dolara. te dovolj no zaèepljenih staklenki peludi i meda da svoje tek steèene stanovnike mo e prehraniti do kraja zime. Èak smo na to i ponosni. nas dvojica jedini ljudi iznimne inteligencije. Nastojimo romantiène sklonosti na eg stada usmjeravati. Previ e nepoznanica! U tom je trenutku Alois kazao: "Poèa æen sam va im osobnim zanimanjem za mene. kao i razni pribor. ti stari smrdljivi jarce?" bila je reèenica koju nije izgovorio. izrazom punim ljubavi. Odveo me izvan Austrij e." Der Alte je klimnuo glavom. Der Alte je mo da umirovljenik. I on je bio ponosan èovjek. a noæ prije odlaska nije mog ao zaspati od i èekivanja. Radujem se. Barem neko vrijeme. na kojem je na kolima sjedio uz oca. sljedeæih nekoliko godina. Adiju je to ispalo uzbud ljivo putovanje. Hoæe li i se bojati? Jesi li spreman za to?" Dvorac u umi T59 "Bojim se". mnogim tisuæama pèela. sa svoje strane. Usamljenost koju je ta posljednja napomena otkriv ala nalikovala je hladnoæi nenastanjene kuæe. moguænost istin skog poziva.ama vidim. godine bila n egdje na razini dana njih ezdeset ili sedamdeset tisuæa dolara na godinu. Èim je robu kupio. Na e je podruèje proraèu nata pakost. Ni u jednom se zanimanju za sposobno æu ne udi vi e nego u vra jem. "Da godinama r adim s tobom. moram raditi sam. rekao je Der Alte. Jer æe ovog proljeæa tvoj otac biti gazda mnogim. pa tako znam. "To rade u vi em razredu u koli. moram vam ne to objasniti." "Dobro. Maj ka æe mu uskoro imati jo jedno dijete i opet æe sve biti kao kad se rodio Edmund." Okrenuo se Adiju. Zna li brojiti do tisuæu?" "Znam". dvadesetak koraka od kuæe. pa mogu reæi kako je on taj novi tro ak smatrao velikim. ipak . svi smo tupani. godine kad je Alois dovr io svoje pèelarske pregovore. no stekao sam napredna znanja. Koliko je samo starac udio da i dalje v ida Adija. U n jenom pogledu neæe vidjeti ljubav koju je tu elio naæi. jedan bolji pristup. a ne ispravljati ih. Takav sam. "Da". Svoj prijedlog neæe ponavlja ti. druga su posku pljenja bla a. no. Svi. uzeti vas za suradnika u r adu na mojim zajednicama. Ono to bih vam a predlo io jest jedan vi e kolegijalan odnos . ako smijem prijeæi na jednu osobniju razinu. A sad sam ispao nesposoban. rekao je Adi. U na oj smo obitelji tupani. uzbuðen zbog jutra u koje æe se na klupi u sjeni hrasta posta viti kutije s ko nicama. Nap osljetku. no nosnice su za to plaæale danak. Ponudit æu pribli nu procjenu: Aloisova mirovina bi 1895. "Uskoro æe ti otac imati jako puno posla. Stoga bih vam predlo io ne to drugo. kazao je. a meni æe ostati zadovoljstvo dru enja s inteligentnim èovjekom. nemam na raspolaganj u pouzdani naèin za pretvaranje kruna iz Aloiso-vog doba u dana nje amerièke dolare neki proizvodi imaju sto puta vi u cijenu nego prije jednog stoljeæa. "ali. Vi æete mnogo toga na uèiti.smijem li to tako nazvati? Spreman s am. 5Èitatelja sad moram izvijestiti o neoèekivanom Maestrovom pozivu koji me na gotovo o sam mjeseci odvojio od Aloisa Hitlera i njegove obitelji. Na alost moram reæ kako smo na svim ovim zelenim poljima oko na eg Hafelda. koji je predviðao kako æe kupljeno morati preplatiti. Ja sam pak. Od Der Altea su kupljene dvije pèelinje zajed nice koje je naselio u dvije Langstrothove kutije. Ukoliko ima znati eljnih koliko je ono to je kupljeno stajalo. egrtovao tri godine. no u takvo se to ne bi smio upu tati i klijent. To bi mogao ispasti ugodan aran man. herr Hitler. isto sam tako i spreman. "Sklopit æemo sporazum. Mogu dodati kako sam uzbunjen iste veèeri poèetkom listopada 1895. rekao je Adolf.

Rekao bih kako je osam mjeseci od na eg odlaska u listopadu 1 895. Maestro se oèito nalazio u ranoj fazi pokretanja krupne i velike nepodop tine. Kad sam ih dobio. izvje æa 0 onom to su radili Alois. zakazanoj za svibanj 1896. Odmah po dolasku morao sam zapoèeti s prouèavanjem ruske du e kr ajem devetnaestog stoljeæa. moje pripovijedanje neæe pretrpjeti neku nepopravljivu tetu. a svi smo skupa jedva èekali da se upustimo u gole mi projekt 1 160 Norman Mailer 6. nimalo. Dosad sam èitatelja po tedio spominjanja nevezanih sluèajeva. znam da èak i odani èitatelj neæe ostati vjer an piscu koji je spreman prekinuti narativni niz radi prividno nevezane digresij e. Manjim vragovima .se zamorio od poslovanja sa starcem pa se nije cjenkao dalje od malog zadovoljs tva koje mu je donijelo ne to besplatnog dodatnog pribora. jednog hladnog travanjskog jutra. kako sam veæ naznaèio. Ne mogu iznijeti . suglasja i unutr a njih nesuglasja. tijekom razdoblja u kojem me nije bilo. naravno. no radije bih jo malo ostao iznositi sitne dogaðaje i neva ne pustolovine obitelj i Hitler u Hafeldu. gdje sam prisustvovao suðenju Oscaru Wil deu i bio u sudnici na dan izricanja presude zbog "sodomije i remeæenja javnog mor ala" . u poslu se mo e izgubiti ton.) Reæi æu kako. ni ta me od toga nije posebno zanimalo. To izgovaram s ponosom. dat æu sve od sebe kako je ne bih morao ponavljati. dok sam ja sa svojim najbol jim pomoænicima oti ao u Petrograd. Adiju.gdje sam se naravno ukljuèio u odluèivanje porote. Iako mogu steæi solidnu predod bu to se s mojim klijentima zbiva èak i ako se moram osl oniti na ono to dobijem od prosjeènih agenata. nakon to sam godinama èitao najbolje i najgore romane. uvjerenja. Maestro je vjerojatno elio kod brojnih Wildeovih in timnih prijatelja potaknuti osjeæaj muèeni tva. No. u cijelosti . nemam elju obrazlagati kako ih novaèimo. Bit æemo na krunidbi cara Nikole II. tek moram opisa ti. u vr ijeme kad nam se pribli avao veliki ruski pothvat. proveo u Londonu.. ne èitaju beletristiku da bi morali trpjeti autorove isp rike. jer mi je nalo eno da dam sv e od sebe kako bi ga osudili. No. U svakom sluèaju. Tijekom mjeseci provedenih u Petrogradu. redovito sam primao obavijesti 0 Aloisu . da va s podsjetim. Nerede koje smo planirani izazvati pred krunidbu cara Nikole II. no. godine bilo razdoblje osobno va no Adolfu Hitleru. posebno mjesec dana k oje sam u svibnju '85. nudili su tako malo. u Moskvi. To bi odmah dovelo do pitanja koja zadiru u sveto podruèje: kako su uopæe nastali v ragovi? Prati li Zli budno moguæu pojavu nadmoænih ljudi koji bi mogli raditi za nas . kao i ljudima. (Do bri èitatelji. Tek æu tad moæi na miru iznijeti to smo radili u M koji se spremao. naposljetku.svih poroka.troj ice koju sam ostavio da nadgledaju moj dio Gornje Austrije. K. No. prije nego to sam se spustio do Moskve. do mog povratka u Austriju u lipnju 1896. to se èe æe dogaða. kao i svoje druge klijente u tom dijelu Austrije. ili nam. Èak sam dobivao i izvje æa kakve su æudi pas Luther i konji Ula n i Graubart. pa se osjeæam obveznim isprièati to se zbivalo dok sam bio odsutan. Kad sam se na ao u slavenskom podruèju (koje je Bogu i Vragu bli e od bilo kojeg drugog sjeverno od ekvatora). Njih je bilo dovoljno da du nost pred am trojici svojih zastupnika koji su ostali uz njih. mogu promaknuti va ne potankosti. Dvorac u umi 161 Petrogradu i Moskvi. Svoje sam pomoænike znatno p rije odlaska uspje no doveo na razumnu razinu percepcije. dogaðaju od kojeg nas je jo uvijek dijelilo vi e mjeseci. Zbog toga su moje spoz naje o onom to se de avalo u Hafeldu pretrpjele stanovite gubitke. i Maestro ta aran man dogovorili ne to je. I sad æu vam se isprièati. Klari i Angeli. tu ipak ima jedna pote koæa. cijelu sam zimu proveo u glavnom gradu . izvan mog znanja. poveo najbolje pomoænike. osobito kad su u pitanju oni iz dobrih obitelji. Klara i djeca dobivao sam od agenata ni eg polo aja . sti u kao stado odbaèenih ljudi? Kako su D.. Tijekom moje odsutnosti. to je. dio izobrazbe dobrog vraga. Zbog va nosti na e misij e u Rusiji sa sobom sam. I odosmo u Petrograd. pred svibanjsku krunidbu. Upravo mi je tad nareðeno da napustim Adija i ostale èlanove njegove obitelji.

tamnoplavu odoru. a upravo je ono mojim tamo njim zastupnicima nedostajalo. no buduæi da nisu imali dovoljno smisla za prepoznavanje s ka kvim se pote koæama susretao.-om. Odjeven u bijelo. To odgovara problemu koji biste imali kad biste s kandidatima koji jo ne sviraju ni jedno glazbalo osnivali simfonijski orkestar. Nu no je po t vanje. ko ji je uvijek morao biti od najbjeljeg Dvorac u umi 163 materijala. da sam im dopustio. Kako se ni sami u biv im ivotima nisu posebno isticali. uz.sve one neostvarene ljudske moguænost i. nisu me svaki put uspjeli na zadovoljavajuæi naèin izvijes titi o svemu to se s njim zbivalo. Nisam se time mogao baviti dok sam boravio u Rusiji. i vi e nego dovoljno da mi to poène iæi na ivce. rijetko radi kod ljudi koji nam nisu klijenti. pèelama idu na ivce. bili su skloni kod Aloisa u cijelosti otkrivati samo ono drugorazredno. pa se dnevne misli mogu na povr noj razini r aspoznati veæ i obiènim prolaskom kroz noænu odaju. pogrije io je ut oliko to je jednog nedjeljnog popodneva privlaènu enu pozvao da mu pravi dru tvo. Nije zaboravio kako èovjek mora ostat . jer su pèele izbole i damu.kada se to i za to dogodilo. prvih se dana stalno brinuo hoæe li se sjetiti presvuæi prije nego to ode do ko n ica. namjeravao je pokazati kako nije samo vje t oko ko nica. no nisu raspolagali ranijim kvalitetni m spoznajama o ljudima koji nisu slabi. od kraja 1895. da mu se sjeæanje na to jo uvijek podi e iz dubine eluca. kad su ga pèele onako gadno izbo le dok je radio s malom zajednicom koju je dr ao nedaleko Braunaua. to se. Pa dobro. Maestro je znatan dio svojih sredstava morao utro iti na Vrijeme potrebno da bi se poremeæeni materijal koji nam je ipak stizao m ogao nekako obuèiti. Norman Mailer 7Potkraj listopada. moji su se agenti morali zadovoljiti mlijeènim turama. Zbog toga sam takav materijal morao odbaciti. Reæi æu tek kako su agenti koje sam osta vio u Hafeldu dali sve od sebe kako bi me izvje tavali o tekuæim Alosovim naporima d a se bavi pèelarstvom. agenti koje sam ostavio zatrpali bi me po tankostima. a mo da i tisuæljeæa. Osim moguænosti da izravno ud u u Aloisove misli dok je budan. Tijekom stoljeæa. Prva mu je briga bila (a to mi se uèinilo komiènim. pa do ljeta sljedeæe godine. Slijedi moj podrobni. Ma estro to naziva "tr nicom snova". jer je ivot proveo u uniformi) to je stalno zaboravljao navuæi rukavice svijetle boje i veliki pèelarski e ir s velom. Moji su agenti Alois a do ivljavali preslabim i suvi e zabrinutim. ali predmet prouèavanja postanu u doba kad ih hvata tjeskoba. no na temelju vlastitog iskustva pretpostavljam kako je Maestro. Stoga je bilo oèito kako bi nam bilo pametno da uzmemo u obzir i Klari nu i Aloisovu snagu. Tamne i zagasite boje. znatne slabosti koje ne trebam ni spominjati. Te su n edjelje Aloisove bludne nade morale ostati neusli ane. osjeæa napadaje straha. Alois se djelomièno dr i pravila dobrog seljaka. Naravno. veæ i el egantan. to mu je bila uobièajena odjeæa. Dosta toga doznamo i krajnje jednostavnim kanalom. to je i previ e dobro znao. K. za to i dalje plaæa cijenu. kako se mo da sjeæamo. eni 1 djeci. dodu e iz druge ruke. veæ nije tako jednostavno. Kao to mo emo vidjet i. Kao dio zavodnièkog plana. naravno. Nimalo me nije iznenadilo to se Alois opsesivno prihvatio svog novog pothvata. no biti spreman i za ono to stvarno osjeæaju od nas jaèi. Neæu se ovdje dalje baviti takvim problemima. I na tom je zalasku sunca ta ko bjesomuèno izboden. jer nije bio odmjeren na odgovarajuæi naèin. Kako je morao izbjegavati tamne kapute i hlaèe. jer se radilo o pristranom portretiranju. Izgubljena je tek usputna ljubavna veza . Èitatelja bih upozorio neka ne zaboravi kako su djeèaka koji je kasnije postao Adolf Hitler odgojili ba taj otac i ta majka. To je nauèi o iz iskustva. Onom prigodom prije prilièno godina. morao biti spreman prihvatiti znatan dio onog to se iscijedilo . i to ba po nepokrivenom mesu bujnih grudi. Stoga je odjenuo cijelu. o njegovim pèelama. prislu kivanjem obiteljskih raz govora. u poku aju da se uspne na istu razinu s D. U ljude koji su od nas slabiji nije te ko proniknuti. stizalo mi je more povr nih informacija. a radi se o pojavi razmjerne otvorenosti snova m u karaca i ena i za vragove i za kand ele. Rakete stra ha polijeæu mu u elucu dok se pribli ava kutijama s ko nicama. izvje taj o jadima koji su Alo isa zadesili kad je postao pèelar. no udarac je pretrpjelo njegovo visoko mi ljenje o samom sebi.

i budan èak i nakon najmanje katastrofe. Iz neoèekivane nedaæe mo e se ponekad izvuæi neoèe ivana vrijednost. Njegove je zanimljive medicinske teze, primjerice, potaknulo u bla avanje reumatske boli dan poslije - èinilo se kako su pèelinji alci bili blagotvorn i kod njegovih problema s koljenima. Prigodom njihovog sastanka, Der Alte se, sj etimo se, s tim bio voljan slo iti. A ta je potvrda djelomice mogla biti i razlog za to je Alois prihvatio Der Alteovo mi ljenje kako su uvozne talijanske pèele bolje od austrijske vrste. Iako je sumnja o i kako bi Der Alte mogao prodavati ba dio zaliha kojih se inaèe elio rije iti, presu dan je argument bio to to se s talijanskim pèelama moglo lak e raditi. Nje nije su, uvj eravao ga je Der Alte. tovi e, zbog izrazite ute puti, koja je nalikovala mekom sjaj u najbolje ko e za èizme, bile su i ljep e. Alois se divio trima zlatnim dijelovima nj ihovih tijela, od kojih se svaki isticao najo trijim moguæim crnim rubom. ik! Ta mu j e rijeè pala na pamet. Dok su austrijske pèele bile sive i dlakave. Nisu sjale poput tih pozlaæenih Talijanki. Poslije se Aloisa proganjao osjeæaj nelojalnosti. Morao j e uzeti "Franje Josipe", sivobrade. 164 Norman Mailer Nelagodu mu je neprestano uveæavalo to to se stalno pitao ne bi li mu bilo bolje pr ièekati proljeæe. Sad je morao u zajednici odr avati toplinu, da pèele ne uginu zbog hla dnoæe. No, tijekom tog razdoblja svaki se dan morala mjeriti temperatura u ko nicama. A k o nicu nije smio otvarati na dulje od nekoliko sekundi. "Koliko god bili znati eljni ", povjerio mu je Der Alte, "nemojte si dopustiti da mièete neki od pokretnih okvi ra kako biste prouèili èe ljeve. Hladni propuh koji bi mogao nastati zbog podizanja ve likog poklopca kutije mogao bi temperaturu toliko sniziti, da bi pèelama trebali s ati da opet zagriju unutra njost. Takva bi vam hladnoæa mogla desetkovati pèelinju pop ulaciju. Ne igrajte se s tim, herr Hitler. Do sad ste, zakljuèujem na temelju onog to ste mi isprièali, s pèelama ivjeli samo u lipnju i srpnju. To mo e i svaki turist. N o, ako svojem malom narodu elite biti pravi kapetan, vodeæi ih kroz ledeno hladni z rak nadolazeæih mjeseci, to æe zahtijevati i snagu karaktera, prijatelju." A onda je , kao da eli obogatiti pretpostavku, dodao: "Novi prijatelju." 8. Da je Alois sebe stavio na optu enièku klupu, proglasio bi se krivim. Kako jednog sn a nog èovjeka umirovljenje mo e tako oslabiti? Gazdinstvo je kupio impulzivno, bez pro mi ljanja, a sad je, da poveæa ulog, nabavio i dvije ko nice u Langstrothovim kutijama . Za to se tako iznenada odluèio tijekom zime baviti pèelarstvom? Zar nije i to odluèio previ e impulzivno? Der Alte je èak imao i obraza kazati mu, dok je Alois odlazio: " Vidjet æete koliki sam vam posao pri tedio." Sto je Alois za tedio od posla, potro io je na zabrinutost. Nije mu jo bilo ni ezdeset godina, do vraga, jo godinu i vi e mu neæe biti ezdeset, ali te nove du nosti stvarale su mu nevjerojatan osjeæaj umora. Te su dvije nastanjene kutije sad le ale ispod ora ha, na krovnoj ljepenci, a zbog hladnoæe su dobile i dodatnu ljepenku s gornje str ane, sve uèvr æeno kamenjem. U dvije su kutije bile dvije pèelinje zajednice. Svaki bi d an oèitao temperaturu u obje kutije, a jednom ih tjedno vagao. Djelomièno je problem bio u tome to su brige presezale stvarni posao. Budu li zajednice na proljeæe djel ovale slabo, spojit æe dvije kutije u jednu, a bude li trebalo, kupiti jo pèela, upus titi se u dodatne tro kove, u dodatne kontakte s Der Alteom, koji bi si, bez sumnj e, Dvorac u umi 165 zasmrdio hlaèe grohotom se smijuæi herr Hitleru s njegove dvije lijeve ruke koje æe us koro izbosti sve ono znanje naprednih pèelara koje nije posjedovao. Veæ u studenom j e Alois dr ao predavanje Angeli i Adiju, pa èak i Klari, o potrebi besprijekorne hig ijene u pèelarstvu, kad dode toplo vrijeme. Bez obzira na to koliko dan bude topao , ko nice se ne smiju ostaviti otvorene. Iznad svega, ne smije se izvan njih proli ti med. Ako im se to dogodi, moraju ga isti èas obrisati, jer bi mogao privuæi pèele, pa bi se poèele boriti za taj besplatan, lako steèen med, dok le i na tlu. Ako bi lokv a meda bila dovoljno duboka, mogle bi se sve skupa utopiti. Dakle, dovoljno je strahovao da svoju obitelj krene opsjedati onim to se na ljeto mo e, ali i ne mora dogoditi. To je uglavnom ovisilo o onom to bi prethodne veèeri p

roèitao o zimskom dr anju ko nice. Sam je napravio jednu novu kutiju za ko nice, koja mu jo nije bila potrebna, ali se ponosio vje tinom koju je to zahtijevalo, pa makar kutija i nije bila ravna Langs trothovoj. No, takav mu je posao ubla avao zabrinutost. Grudi mu je nadimala stara izreka. "D obra njemaèka krv zna", rekao je Alois supruzi, "da blagoslov ne daje Bog, nego st i e od napornog rada." No, napomena ba i nije bila najsretnija. Za to se tu ne spomin je austrijska krv? Uskoro ga je to pitanje poèelo opsjedati. Je li neka konkretna krv imala svoje vlastite vrline? Za to, stvarno, hvaliti njemaèku krv? Za to ne austri jsku? Imao je cara koji se mogao nositi s golemim (i èesto) idiotskim problemima o dr avanja mira izmeðu Ceha, Maðara, Talijana, Poljaka, Zidova, Srba pa jo i Cigana, u o kviru Habsbur kog carstva. Nijemci to ne bi bili u stanju. Vjeèito su se svaðali. Bez Bismarcka bi bili nitko i ni ta. Sitne provincije. Kralj Leopold I. i kralj Leopol d II. Ludi, obojica ludi Bavarci. A Prusi su bili jo i gori. Prusi su bili progut ali metlu. Za to onda spominjati dobru njemaèku krv? "Zato to", rekao je u sebi, " to z nam to to znaèi." No to je znaèilo zakljuèiti da ne to zna , ako nisi znao uistinu. Iako si na neki naèin ip k i znao. Krasna zagonetka. Alois je zakljuèio da poèinje razmi ljati poput filozofa. Sto nije lo e za djeèaka sa sela. Bio je u isku enju da tu temu naène u gostionici u Fis chlhamu, ali to, naposljetku, nije uèinio. Oni tamo su bili tukci. Bilo mu je ao vr emena koje bi s njima proveo. U studenom bi se tamo na piæu zatekao èak i popodne, to bi mu bio dokaz, da mu je bio potreban, kako nema dovoljno posla. Zbog toga je odluèio ne odlaziti nekoliko dana tamo i66 Norman Mailer i objesiti kakvu mre u oko ko nica, da na proljeæe do njih ne bi mogle ptice. Èak je raz matrao i moguænost da posjeti Der Altea, ali je sjeæanje na prodoran smrad takve pom isli okonèalo. Ubrzo se opet na ao u gostionici. Tamo je ipak nalazio jedno zadovoljstvo. Tukci s u ga sad dr ali struènjakom za pèelarstvo. Sve moguæe savjete koje mu je ponudio Der Alt e, uz svako zrno znanja to ga je u novije vrijeme skupio iz literature, sad je mo gao predstaviti vlastitim, dobro utemeljenim znanjem. Alois bi meðu prvima priznao da su po tenje i skromnost sjajne vrline, na koje se treba oslanjati kad èovjek ima posla s nadreðenima. No, inferioran je um uvijek elio osjetiti kako razgovara s mu drim èovjekom. Kako se do njega lak e dolazilo nego do Der Altea, uskoèio je kao de urni struènjak. Èak mu je jednog nedjeljnog popodneva do ao seljak koji je tra io upute kako zapoèeti. Alois ga je potom zasuo potankostima o hranjenju ko nice tijekom zime. To mu je izlaganje omoguæilo da se ponovno osjeti iznimnim likom kakav je bio pred umirovljenje. "Stvar je u tome", kazao je svom posjetitelju, "da se ovlada tehn ikom vlastite, posebne hranilice. U nju se smije stavljati samo tekuæa hrana, a vr h staklenke mora se prekriti, kao to sam objasnio, finom mre icom, no potom posudu treba okrenutu dr ati za otvor, iznad zajednice koju èeka hranjenje. Shvaæate li me?" Alois je mogao vidjeti da ne shvaæa. Nedjeljni bi se posjetitelj ubrzo, potpuno ob eshrabren, oprostio - vjerojatno mu sljedeæe zime neæe postati konkurencija. Moji su me agenti neprestano opskrbljivali takvim sitnim dogaðajima. A nisu primjeæi vali kako je samo duboka bila Aloisova nova tjeskoba. Èim bi posjetioci oti li, Aloi s bi se u svom projektu osjetio tako usamljenim, da bi stao razmi ljati hoæe li mu k akva bolest napasti zajednice. Veèeri je provodio èitajuæi svoje knjige, no tjeskoba ga nije pu tala. Sanjao je da ivi u jednoj od svojih kutija, da je pèela, tek dio grozda koji ivi u najdubljoj i najmr aènijoj tami. Kako su se pèele snalazile u takvom svjetlo æu siroma nom drugom svijetu? Do kraja je Alois svoj san podigao na razinu more - sad sam se veæ malo vi e zainter esirao za ono to su mi moji zastupnici slali. Aloisova se ko nica u tami uvi estruèila, a onda je pobjegla iz kutije i odletjela. Nije ju se vi e moglo naæi. Dvorac u umi Kad dode proljeæe, hoæe li izgubiti ko nicu? U mraku je pipao gdje je Klara i rukom jo j je dotakao trbuh. Veæ je bio tako velik, a prinova je trebala stiæi tek u sijeènju. Hoæe li to ispati pravi div? Probudila se zbog njegovog dlana na sebi i htjela mu se uvuæi u zagrljaj, no on je usred tame osjetio potrebu da raspravi ne to to ga je ti talo. Uskoro se sasvim razb

udila i nije bila zadovoljna. "Nadam se", kazao je Alois, "da si razgovarala s herr Rosten-meierom." Odmah je znala to slijedi. Herr Rostenmeier je bio vlasnik trgovine u Fischlhamu, u kojoj su jednom na tjedan, subotom, ona i Angela kupovale one namirnice koje nisu uzgajale u vrtu. Klari je herr Rostenmeier bio drag i poèela je s njim razgov arati o prodaji njihovog meda. Alois joj je kazao kako ne sklapa nikakve poslove , barem ne zasad, jer je jo postojala moguænost da postigne sporazum s Der Alteom. Bez obzira na to, u njoj je pomisao kako bi partner ipak mogao biti herr Rostenm eier izazivala zadovoljstvo, a u tom bi sluèaju ona posredovala i domaæinstvu zaradi la ne to novca. Prsti su je zasvrbjeli svaki put kad bi pomislila na takvu transak ciju. No, Alois se sad odluèio za Der Altea. Naprosto je to znala. "Mislila sam", rekla je u mraku, dok joj je tap ao trbuh, "da ti taj èovjek uopæe nije simpatièan. Sjeæam se ka ko si rekao da bi morao opet podnositi njegov smrad." "Bit æe dobar savjetnik", Alois je kratko odvratio. Jo su ga probadali kolci noæne mo re. "Da, da", rekla je Klara, "ali nisi li mi kazao kako Der Alteu ne vjeruje ?" Bila je blizu da je obuzme histerija. Zbog toga joj je prekinuo ugodan san! "Da, reka o si kako u njega nema povjerenja, a opet si spreman dati prednost Der Alteu pred po tenim èovjekom kakav je herr Rostenmeier?" "Klara, to je sve zato to ti je neugodno", kazao joj je. "Mo da si malo previ e prièala s Rostenmeierom. Mo da ne to to nisi spomenula? Kakva preuzeta obveza? A da prije to ga nisi razgovarala sa mnom?" "Ne", rekla je, "nimalo. Nije mi nimalo neugodno. Nisam se obvezala." Bila je u isku enju da doda, "ali æu reæi ovo, moram to reæi, nikad neæu razumjeti kako razmi lja net o poput tebe." No, utjela je. Ismijao bi je zbog takve glupe primjedbe. Morala bi ostati budna dobar dio noæi obja njavajuæi to je mislila time, "netko poput tebe." i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. A za to i ne bi? Bio je realist, rekao si je, pa je navikao na neugodne mirise. Napo sljetku, èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. Put je bio dug oko kilometar i pol, pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam, ako zapamti sva skretanja. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha, no, povrh tog tereta, srce mu je bilo vrlo ivahno. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. "Da", stalno si je ponavljao, "neæe me biti strah otiæi tamo. No, mo da neæu iæi po noæi. T d je u umi previ e duhova." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio, no kad su rije ili poslo vne stvari, razgovor je opet postao zanimljiv. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. "Da", rekao je Der Alte zvonkim glasom, "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma, s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost." Poèeo je upuæenu raspravu. Alois jedva da je uspio koju dometnuti, no nije bio nezad ovoljan, jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. "Mo emo li uopæe", upitao je Der Alte, "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel jevom ostvarenju? Tako je genijalno. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike - mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. " Der Alte je nastavio prièati. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom, Bo jom gimnastikom, Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata. Potièemo ih da hvale Boga. to vi e mogu. Uvijek. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois, ponovno, uzvratio.

pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi ." Poèeo je upuæenu raspravu. s njihovim besmrtnim medom i gotovo besmrtnim alcima. povrh tog tereta.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. Zimskih mjeseci su pèele lijene. slegnuo ramenima." A onda je. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. ako zapamti sva skretanja. a da se nije poslu io vlastitim glasom. molim vas. a jo ni jednu nisam vidio. pa je znao kako æe do kolibe doæi i sam. stajao je i st ol. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. razgovor je opet postao zanimljiv. pomislio je djeèak . Alois se naposljetku odluèio vratiti Der Alteu. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. (Moj se vrag nasmijao kad mi je t o ispripovjedio. Sad je zima. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. rekao je Der Alte. U poèetku su prièali o prodaji meda na tr i tu i Adi ih je jedva pratio. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. nalik Klarinim. nije mu se svið o sinovljev pogled." Adi je mislio kako je drugi susret njegovog oca i Der Altea nadma io prvi. Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". "Mora se èekati do proljeæa. ru nih poput ohara. "neæe me biti strah otiæi tamo. Cijelo ga je vrijeme ispunjavalo ne lagodno uzbuðenje. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. jer æe sve to iskoristiti sutra u Fischlhamu. T d je u umi previ e duhova. "Za to nas ne povedete u kuhinju. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog i68 Norman Mailer 9Nije to bilo nikakvo iznenaðenje. rekao je Der Alte zvonkim glasom. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. Kad bi se taj zastor povukao. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. Napo sljetku. rekao je. Rijeèi koje nije razumio u glavi su mu ostajale po svojoj zvuènosti. "Mo emo li uopæe"."sedam. stisnuto na Klarinoj dojci. srce mu je bilo vrlo ivahno. Dar tukcima! Adi je pak poz orno slu ao. A za to i ne bi? Bio je realist. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. velikih i ivih. no nije bio nezad ovoljan. " O. No. gospodine". uznemirenih svjetlo æu. "U redu". bez ikakvog namje taja osim male peæi.to je Alois i oèekivao. a vis oka jednu stopu. "dovoljno pozornosti posvetiti ovom Stvoritel . "one najjadnije meðu jadnima. "ali mora se pripremiti. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. èovjek se tu i tamo mora baviti Vragom.Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. "Da". kazao je Der Alte. mislim da je osam tjedana. Pogled tih plavih oèiju. mo da neæu iæi po noæi. pa je navikao na neugodne mirise.) Alois je u posjet oti ao sljedeæe nedjelje i opet je sa sobom poveo Adija. Znao je da ocu neæe reæi kako Der Altea namjerava posjet iti i neki drugi dan i to sasvim sam. pokazala bi se dva staklena zida." A stvarno su i bile. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. upitao je Der Alte. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. duga mo da dvije. stalno si je ponavljao. A to je bilo zato to starac nije m ogao prestati prièati o pèelinjim tajnama obavijenim drugim tajnama. no. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. "U ovom su èasu". Kod nas doma su veæ tako dugo" . njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. U kuhinji. Djeèak je o vaj put gledao kuda idu. Sad ne èine ni ta. Na elucu mu je le ao jad velik poput kruha. Adi je ostao razoèaran. jadno jato natiskanih i nabijenih. rekao si je. Alois jedva da je uspio koju dometnuti. Put je bio dug oko kilometar i pol. s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. (Krilca su im bila sklopljena. uzviknuo je. A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. no progovorio je Adi. no kad su rije ili poslo vne stvari. "Da". izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. Za njihov je uzgoj potr ebna velika suptilnost. ne. kojih je bilo bezbroj. No. tovi e. ne veæih od tamnih tableta u boèici. sudopera. "nikad se ne zamorim od razmi ljanja o tim siæu nim stvorenji ma.poku ao je na brzinu izbrojiti .

stajao je i st ol. a izmeðu njih je stajao okomit okvir ispunjen malim vo tanim æel ijama. Adi je ostao razoèaran. kojih je bilo bezbroj. navukao na sebe najtopliju odjeæu i oti ao sjesti na klupu pod hrastom." "Tako je". sudopera. duga mo da dvije. kazao je Der Alte. A prièati je znao! Vukao je poveznice s Bo jim baletom. Potièemo ih da hvale Boga. Nije pro lo mnogo vremena (na sam Badnjak!). Kod nas doma su veæ tako dugo" . pokazala bi se dva staklena zida. gdje su bile smje tene dvije Langstrotho-ve kuti je.) Adi se nije tako razoèarao otkako je prvi put vidio Edmun dovo lice èovjeèuljka. Ti su nam vra iæci stigli kao dar Gospodinove b o anske i neobiène estetike . No. izvukao iz kreveta. ru nih poput ohara. Kakav u asan ivot! Nedostaje im sunce. molim vas. Na jednom je njegovom kraju bila uska staklena kutija. no na ljeto æe ih vidjeti kako ple u u zraku. a vis oka jednu stopu. " O. Uzdahnuo je kako ne bi briznuo u plaè. Jedino to grah ni kad nije izgledao tako ivèano. uzvratio. do k je ostatak kuæe jo spavao. osjetio pod jednako bliskim i starcu i ocu.jevom ostvarenju? Tako je genijalno. usred te jeze. Sad je zima. A Adi si je mislio: "Ove te pèele mogu izbosti. èudesne poput rosnih kapi na sv etlu ranog 170 Norman Mailer jutra. èiju je unutra njost s obje strane skrivala crna zavjesa. Bo jim ulaganjem u èudesno i zadivljujuæe. bez ikakvog namje taja osim male peæi. tovi e." A stvarno su i bile. Alois je napokon uspio koju i dometnuti. Sad ne èine ni ta. Sto vi e mogu.mudrosti prirode koja se izra ava u posve zaèudnom obliku. ponovno. nije mu se svið o sinovljev pogled. Sad su tek zbijene jedna uz drugu. "U redu". rekao je Alois. A ipak je o . A te su pèele mogle biti i grah koji se tiska u zagrijanim loncu. izmeðu kojih nije bilo niti desetak centimetara. ne. prije nego je Alois dao znak da kre nu. pomislio je djeèak . njihov æe ivot obuhvatiti krajnosti postojanja. Zimskih mjeseci su pèele lijene." U starèevoj je ku hinji uzdrhtao od nepojmljivosti umiranja. uznemirenih svjetlo æu. "U ovom su èasu". Adi se. Dvorac u umi 169 Pro lo je previ e vremena. nalik Klarinim. Moram li èekati do ljeta ? Molim vas!" "Do proljeæa". a jo ni jednu nisam vidio. "one najjadnije meðu jadnima. Bez obzira na svoje turobne strane. starac mu je uspio apnuti. Tako neustra ive. " Der Alte je nastavio prièati. a iz èasa u èas bivalo mu je sve hladnije. imao je stila. ruène pumpe za vodu iznad njega i vjedra ispod njega umjesto slivnika. pa da djeèaku poka ete svoju kutiju za razgledavanje ?" Bilo je oèito da Der Alte ba i ne bi . "Doði me posjetiti".poku ao je na brzinu izbrojiti . s kup neèeg to je izgledalo poput lomljivih malih stvorenja. jer bi te èudesne rijeèi koje je izgovarao mogao slu a ti povazdan. "Za to nas ne povedete u kuhinju. To se smrdljivcu mora priznati. velikih i ivih. rekao je Der Alte."sedam. A u nj ima se sad oèitavalo po tovanje. Grozd stvarèica koje su plazile jedna preko druge. uzviknuo je. slegnuo ramenima. ne veæih od tamnih tableta u boèici. stisnuto na Klarinoj dojci. Der Alte se nije razlikov ao od mnogih na ih klijenata." A onda je. Ne znam koliko je ta zadnja poruka koju je promrmljao mogla utjecati na Adija. "ali mora se pripremiti. Kako æe samo hrabro koracati kad udu medu zlatne latice cvj etova koji ih oèekuju. "nisam nikad vidio kako pèelinji dom izgled a iznutra. "Mora se èekati do proljeæa. zbog razoèara nja koje se ukazalo na djeèakovom licu. Uvijek. Kad bi se taj zastor povukao. IO. pa si onda mrtav. A on je pripovijedao tako dugo da je Alois. (Krilca su im bila sklopljena. jadno jato natiskanih i nabijenih. a li mogu reæi kako do tog trenutka ni jednom nisam tako za alio to se moram oslanjati na svoje hafeldske agente. Tamo je ostao dosta dugo.to je Alois i oèekivao. U kuhinji. a da se nije poslu io vlastitim glasom. Pogled tih plavih oèiju. tek stvorenja nat opljena vlastitom sluzi. rekao je. gospodine". A opet se. no progovorio je Adi. mislim da je osam tjedana. Bo jom gimnastikom.

Da sam bio prisutan. Jer je Sin Bo ji bio prisutan. "rodio Sin Bo ji. Nik ole II. Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. U krevetu por odilje le ala je djevojèica. Molio se za nast avak pèelinjeg ivota. ba i nije mogao pohvaliti . a ne to od toga se èinilo i vrijednim. Ka ko je otac tog popodneva popravio paravan. Buduæi da me nije bilo. sad. prij e tisuæu osam stotina devedeset i pet godina". bit æe ih sedmero. ne bi nam trebalo biti suvi e t e ko napraviti veliki nered nekoliko dana nakon dogaðaja.u gostionici u Fischlhamu. Sad æe opet sva ta larma od hranjenja bebe po noæi i njenog plaèa danju biti uzaludna. Maestro nije blagonaklon ni prema izos tanku bilo kakvog mi ljenja kod neposredno podreðenih. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu.divljaka. No.rupa naprosto nije bila dovoljno velika . medu njima se razvije solidarnost. Previ e æe se toga protiv nas postrojiti." Adi je bio siguran. ma kako hladan bio.ogrubjele poput najpodmuklijih ruskih fratara . svaku je obgrlio jednom rukom. To je bio signal koji me zanimao. sijeènja rodila novo dijete. Klara je zi.stao. Samo nje govo. Aloisa to jedva da je razveselilo. Ti jekom tih su mjeseci bili do kraja pripravni braniti krunidbu mladog careviæa. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. To je bilo njegovo. U dru tvu svojih pomoænika nailazio sam na znatnu oporbu svojem djelovanju.dr ao poprilièan zanos. ti su ruski anðeli postali jako sposobni za borbu s brojnim demonima koje smo postavili u Ruskoj pravoslavnoj crkvi i njenim manastirima. dok je sjedio medu kutijama . 172. Na proljeæe. rekla je Klara. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. Niti tako brutalni. i smjestiv i se izmeðu kutija. Neæu dopustiti da zbog straha da ne budete u pravu. Toga se oni ne b i mogli dosjetiti. To je moralo potjecati od Adija. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinjom larmom kod kuæe. Najmilije. no za nju je nu an niz urezivanja snova. djeèaka je ispunio majèin slavljenièki duh. Alois je ubrzo zakljuèio kako to nij e moguæe . Te je noæi Adi èuo svog oca kako se ali da se paravan koji je titio ulaz u ko nicu poderao. Ulaz je bio mal en. Svoje sam agente vi e puta ispitivao to se iz djeèa kovih misli mo e razabrati. Buduæi da je bio Badnjak. Zanimao se ja ili ne. Tijekom nekoliko zadnjih stoljeæa. Hoæe li on dati snagu k oja je Adiju bila potrebna kako bi mi a ubio snagom misli? Ubiti mi a snagom misli? Znao sam koliko su moji agenti ogranièeni. To je bila noæ u kojoj si slobodno mogao udisati Dvorac u umi noæni zrak. kakav bi se mi mogao uvuæi u ko nicu. i on æe voljeti tebe. Lete na zefirima itnog a . Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. Ako ga voli . Kad me Maestro upitao za mi ljenje. Stoga je stavio jednu ruku na sva ku. To je jed na od najkorisnijih pretpostavki koje mo emo ugraditi svojim klijentima. Nikad nisam naletio na skupinu kand ela koji bi b ili tako odluèni kao ova ruska ekipa. "Ove se veèeri. da. najdra e . Oni su mi znatno korisniji od utnj e. Adi nije.no Adija to nije uvjerilo. a o n je bio najljubaznije ljudsko biæe koje je ikad hodalo zemljom. to bi se tu i tamo dogodilo. skupio sam dovoljn o hrabrosti i kazao mu kako mi se na i izgledi da osujetimo samu krunidbu ba ne èine velikim. mogao znati u kojoj bi od njih mogao biti mi . U Petro gradu sam imao i vi e nego dovoljno posla. "Dopustite mi da promislim o konceptima koje bi neki od vas mogli ponuditi. poveæao bih uloge. no opet. Mo da bih djeèaka naveo da povjeruje kak o mo e spasiti neke ivote tako da iskoristi jedinstvenu moæ uni tenja drugih. trudio sam se ne tugovati za izgubljenom moguænosti. no. ali je to ipak radio ." Dosta o tome. Zbog toga je te kand ele . k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. Lako je uvidjeti kako su mi ti dogaðaji u Rusiji barem privremeno bi li mnogo va niji od gotovo beznaèajnih zbivanja u Hafeldu. Skupio sam hrabrost i kazao to mislim. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. postanete mentalno neaktivn i. kad se Alois mlaði vrati iz S pitala. maminog sina i slinavog plaèljivka. Buduæi snagator kojeg se toliko i èekivalo nije stigao.

Do la mu je jedna zakljuèn a misao. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Mekano. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. èesto uzviknu. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. nije ba lijepo. i . ne to to nam je Bog dao da radimo.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. kazala je mu u. Ali kako da se isprièam ? To je. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. Ispu tale s u izmet. nikako. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . mogao je dati razumnu procjenu. To obièno shvate osobno. zamrljane.divljaka. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. Koja prede u snu. a bijes nije bio njihov. Ponekad ih. ravnopravni vanjskim silama. kroz svoju cijev.kakav prljav prizor. Èuo se elegantan zvuk. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Pola sata poslije. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. Sve je zamirisalo na prezrele banane. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. Vi e mu je bilo drago Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . Èudnih zvukova. njegove su horde bile posvud iznad njega. Tad smo spremni. Nast ojao se prenuti. Zbog toga Aloisu nije b ilo do proslave novog roðenja. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. ii. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati.u gostionici u Fischlhamu. "Netko me gurnuo".ne. nalazio zajedno s pèelama. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. meðutim. da. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. alopojka im je uobièajena. sad. gotovo melodija. u t om trenu. No. rekao je. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. petnaest." Oti la je. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. to ga nije nimalo iznenadilo. Alois bi se tu i tamo zateturao. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. poput ko nja u vrsti. ali oni znaju da je tako bilo. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu.lkohola. " teta je". Na povratku. maminog sina i slinavog plaèljivica. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. Poput ica lude violine. ba i nije mogao pohvaliti . Jer se radilo o snu. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. tisuæe . gutajuæi med i vodu. ali je to ipak radio . Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. ne. Poput maèke kad uvlaèi kand e. No. jedna po jedna velika misao. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. mogao èuti p romjenu zvuka. u spoznaji kako su kao ljudi. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj.tko bi ih pre brajao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. o tro je pokucao sa strane. Sanjao. Koliko god bio pijan. i dalje je mogao èuti pripjev. Sr d ba je udarila meðu lopatice. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Da. tresnemo o tlo. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. Jer je tad. Potom se strovalio u krevet. u kojem se. A onda se opet uti alo. naposljetku. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. sestrinskih stvorenja . Nitko im ne vjeruje. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. sjajna poput dobrog konja na paradi . To je sigurno toèan odgovor. stotine.

Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. naposljetku. Lete na zefirima itnog a lkohola. gotovo melodija. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . nije ba lijepo. Sr d ba je udarila meðu lopatice. Mekano.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. Ispu tale s u izmet. Potom se strovalio u krevet. pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. meðutim. medu njima se razvije solidarnost. No. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja .ne. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova. ne to to nam je Bog dao da radimo. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. ravnopravni vanjskim silama. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. Na povratku. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. u t om trenu. "Netko me gurnuo". Da. Nast ojao se prenuti. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona." Oti la je. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi.z veèeri u veèer i to prilièan broj dana. gutajuæi med i vodu. Poput maèke kad uvlaèi kand e. Koja prede u snu. zamrljane. kad se Alois mladi vrati i z Spitala. Alois bi se tu i tamo zateturao. Sve je zamirisalo na prezrele banane. Jer je tad. Èuo se elegantan zvuk. u kojem se. nikako. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. petnaest.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. u spoznaji kako su kao ljudi. poput ko nja u vrsti. razjareni zbog izgubljeno g vremena. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. sjajna poput dobrog konja na paradi . u velikom krugu oko klupe s ko nicama. alopojka im je uobièajena. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. èesto uzviknu. Ponekad ih. . Jer se radilo o snu.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. jedna po jedna velika misao. No. Èudnih zvukova. rekao je. o tro je pokucao sa strane. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. To je sigurno toèan odgovor. kazala je mu u. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. Pola sata poslije. tresnemo o tlo. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. kroz svoju cijev. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. To obièno shvate osobno. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. a bijes nije bio njihov. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. to ga nije nimalo iznenadilo. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Koliko god bio pijan. Poput ica lude violine. sestrinskih stvorenja . njegove su horde bile posvud iznad njega. stotine. èak je i trid eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice.kakav prljav prizor. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao. mogao je dati razumnu procjenu. bit æe ih sedmero. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . ali oni znaju da je tako bilo. Nitko im ne vjeruje. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. ne. Na proljeæe. ii. " teta je". nalazio zajedno s pèelama. A onda se opet uti alo. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti. tisuæe . i dalje je mogao èuti pripjev. mogao èuti p romjenu zvuka. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. Ali kako da se isprièam ? To je. Tad smo spremni. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetin jom larmom kod kuæe. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). Sanjao. "Nisi mi nikad rek ao da pazim".

tisuæe . Vi e mu je bilo drago 172 Norman Mailer Raèunao je kako æe dobiti pravu ljudinu od sina koja bi mu razvedrila starost. medu njima se razvije solidarnost. u ao je u kuæu i svukao ko ulju i hl aèe. njegove su horde bile posvud iznad njega.te su mu se pèelinje himne puno vi e sviðale od tuljenja dojenèeta. Na povratku. sestrinskih stvorenja . Koliko god bio pijan. u velikom krugu oko klupe s ko nicama. razjareni zbog izgubljeno g vremena. Koja prede u snu. Poput ica lude violine. a bijes nije bio njihov. Èudnih zvukova. A onda se opet uti alo. bratski prkoseæi upadu i anðela i demona. o tro je pokucao sa strane. nikako. To za na posao nisu dobri uvjeti za rad. Poku ao je izraèunati koliko bi u kutiji m oglo biti pèela. Na ao se u nekom velikom unutra njem prostoru sa upljin ama. To je sigurno toèan odgovor. alopojka im je uobièajena. gutajuæi med i vodu. kroz svoju cijev. Sanjao. Alois bi se tu i tamo zateturao. Tad smo spremni. a on je bio jedan od mnogih koji su patili poput svojih bratskih stvore nja . Nast ojao se prenuti. Zdrave pèele nisu ostavljale izmet u vlastit om stani tu (osim mo da najgorih i najljenijih trutova). "Netko me gurnuo". pa je mogao slu ati rojenje nastam bi u tom gradiæu. Lete na zefirima itnog a lkohola. Kakav j e to samo bio golemi pljusak izmeta! Alois je izmjerio koracima. Kako to ti mali vra iæci mogu dr ati u sebi? Ujutro je bilo toplo. nije ba lijepo. Sad mu je u kuæi bilo estero ljudi. kad se Alois mladi vrati iz Spitala. Ispu tale s u izmet.ne.divljaka. Jer je tad.kakav prljav prizor. mogao èuti p romjenu zvuka. ne. stotine. To obièno shvate osobno. Ponekad ih. prvo toplo jutro zatopljenja u veljaèi i dok je Alois izlazi o iz kuæe. dok pivo nije poèelo smrdjeti poput bljuvotine dojenèeta.u gostionici u Fischlhamu. mogao je dati razumnu procjenu. jedna po jedna velika misao. Pa za to mu pèele i ne bi bile zadovoljne? Ujutro æe stotine. Jesu li to dizale uzbunu? Dvorac u umi 173 Povisila se visina tonova.kopnio je u grèevima te ke crijevne bolesti.tko bi ih pre brojao? Ostavljale su izmet svuda uokolo. èesto uzviknu. Da. Sr d ba je udarila meðu lopatice. N akon oklijevanja je stao dublje disati i utonuo u drijeme . èak je i trid . n. Zbog toga Aloisu nije bi lo do proslave novog roðenja. iz veèeri u veèer i to prilièan broj dana. Nakon to se tako dovoljno dugo nastojao razbuditi. a onda i tisuæe biti u grozdu pripravnom za sisanje mre ice na staklenci irokog grla. da. Mete glasova u gostionici veæ se mogao mjeriti s djetinj om larmom kod kuæe. sad se probudio i postao bolno svjestan svog onog izmeta koji se u zajednica ma tih mjeseci nagomilao.Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. Prièekat æe one dok dovoljno ne zatopli da bi to mogle raditi va ni. ali je to ipak radio . bit æe ih sedmero. a onda i trideset metara dal eko od ko nica. Zla tice po snijegu! Na triku za rublje visjele su Pauline pelene. k oja bi bila kakav napredak u odnosu na tri djeèaka kojima se. a svi su ispu tali izmet u uske redove Langstrothove kutije . sjajna poput dobrog konja na paradi . No. pun sitnih zadovoljnih kre e nda. no osjeæao se suvi e ivahno da bi u ao u kuæu. Poput maèke kad uvlaèi kand e. Radije je sjeo kod ko nica i izvadio gumenu cijev koju je dr ao u d epu. u kojem se. Potom se strovalio u krevet. Sve je zamirisalo na prezrele banane. Recimo da i h je dvadeset tisuæa. u t om trenu. Potom je jedan kraj stavio na zid Langstrot-hove kutije. poput ko nja u vrsti. Na proljeæe. Do la mu je jedna zakljuèn a misao. No. Nitko im ne vjeruje. slu ao je pèele u jednoj ko n ici i zvuèale su èasno. ali oni znaju da je tako bilo. gotovo melodija. u spoznaji kako su kao ljudi. Iako je znao kako ko nicu ne smije uznemirivati. to ga nije nimalo iznenadilo. meðutim. a snijeg je postao polje bje line prekrivene bezbrojnim utim toèkicama. Èuo se elegantan zvuk. ba i nije mogao pohvaliti . i dalje je mogao èuti pripjev. petnaest. Po tom su mraku u èasu ugodnog pijanstva Aloisu dolazile odvojene misli. Moji agenti nisu ni ta izvukli iz Aloisovih odlazaka u gostionicu. no prilike nam se ipak ukazu kad se ljud i s piæa teturajuæi vraæaju kuæi. Kad ljudi piju u napuèenoj prostoriji. zamrljane. Jer se radilo o snu. Mekano. tresnemo o tlo. sad. ravnopravni vanjskim silama. nalazio zajedno s pèelama. maminog sina i slinavog plaèljivka.

rekao je djeèaku. 'Kinder. Adi je poèeo trèati po livadi. Èvrsto su odluèile da neæe prljati ko nicu. naposljetku." "Reci mi ili æu se derati dok me ne èuje. Cijele zime se suzdr av ju." Vidjela je kako je spreman napraviti scenu. nego mamina. kazala je mu u. rekla je. Bog za kojeg si tako sigur na da je tvoj. "Nisi mi nikad rek ao da pazim". no u ruci jo nije dr ao licu meda. Zijevnuo joj je u lice. Ki rbe. Krasne su. O. gore su od beba.'" .eset i pet metara od ko nice mogao vidjeti ute toèkice. Adi je bi o blizu na livadama. Taj je svijet tajan. Vi e mu je bilo drago 174 Norman Mailer zbog pèela." Der Alte je djeèaku stavio ruku na bedro. '"Kinder. A to mo emo i mi. und. "a Edmund?" " to je s njim?" "On to jo radi u gaæe. sve ive stvari. Alois sebi nije namjeravao kazati da mu je ao. rekla je Angela." Poslije se tog istog dana Adi prisjetio kako mu je Alois mlaði ravno na nos stavio prst izmeta. Kako je bila subota." "Tko ti je to rekao? Moja mama?" "Ne smijem ti reæi. ne to to nam je Bog dao da radimo. "Tvoja mama ima jednu izreku".. te pèele. Jo se uvijek o sjeæao poni enim." Uhvatila ga je za uho. dok je voda kipjela u dva velika lon ca. Kirbe. oèe". mo da tek pomalo. "da mi je kradomice kazala kako je prava izreka. htio je to. da bi je dobio. rekao je mali Adolf. skinula je pelene sa trika i opet ih krenula iskuhavati. Razumi je li? Mora biti uredan. Klara je bila tako srdita koliko si je samo smjela dopustiti." Oti la je. "Ti misli da veæ sve zna ". Zelja da sam preva li taj put tako ga je vukla. ne. To je tako kako treba biti . rekao je. a Alois ga je odjednom odluèio pozvati. Pola sata poslije. Neka èuje malo pravih r ijeèi. u nedjelju. Mi samo ispravni ljudi. "U redu. koji je za taj posjet bio spreman (zasigurno zahvaljujuæi i stoj poruci koju je primio i Adi). "Svi seru. rekao je Der Alte." "Ali. Otkrit æu ti".'" Klimnuo je glavom. Kako su samo odu evljeno letjele naokolo. Onda se sjetio to mu je Angela jednog jutra apnula. sasvim siæu nim pelenama. " teta je". kao da poticaj da ode u posjet starcu eli nekako potro iti. ili æe ostati posran. opet bilo toplo. A Der Alte. "ali ne zna . dok ga je hranio medom. jako. I oti ao je. Kad je Klara oti la u crkvu. "Svi seru".zahihotala se . i ovaj je put stajao u dovratku. ti s i tako dobar deèko". "Da.. Djeèak se nije bojao. "Da . to kakav si ti. Do la mu je luda slika svake pèele s pelenama. "Voljet æu te kao unuka i ne mora me se bojat i. Adi je shvatio kako bi rado posjetio Der Altea. no u glavi je i dalje vidio svako mjesto u umi gdje se put raèvao i bio je svjestan da bi kolibu znao naæi. Kiicbe. Adi mu je morao sjesti u krilo. To je ba zloèesto. èuje li me? Gledaj te pèele. Kiicbe. Ono na to treba misliti jest kako se dreka osloboditi. a Alois zadrijemao. " to æe sve to rublje morati ponovno prati. "Sjeti se" . Ali kako da se isprièam ? To je. Veæ je to èuo. Tako si drag i jak." "Takav si ti. Sutradan je. U koli su èitali bajke i ponekad su govorile o biæima koja su u umi jela ljude i zlodusima koji su djeèicu pre ." "To nije tvoja briga. jo se nije bojao. tvoje drage majke. Poèeo se tako smijati da mu je do lo na mokrenje. Postoji i tajni svijet. pa su i pèele ponovno iza le."'und Kacke!'" Sad se i on hihotao. rekla je. koja me voli makar joj nisam kæi. èula sam od tvoje majke. a èak ga je i samo sjeæanje potaknulo na jako èudan uzvik. a sad su je se oslobodile. A nije ga prolazilo ni uzbuðenje zbog tog leta proèi æenja. ili. da. A majku je sve to tako sr dilo. posebno kad je morao mokriti. a opet tako radosnim. Te su pèele plesale na vjetru. Nije se mogao prestati hihotati. a zbog toga je pomislio na Dvorac u umi J75 Der Altea koji mu je sad tako èesto dolazio u misli. kao da ga netko pote e uzetom. kazala je. Prostor u kojem ivimo dr imo besprijekorno èistim. Zato to je u njima bila sva ta kakica. jedva ga dodiruj uæi.

" "Èak i ako ih se stalno dobro hrani?" "Ti si najpametniji deèko kojeg sam dosad upoznao. No. rekao je Der Alte. Sto je takoðer smisleno: Der Alte i Adi bili su suznih oèiju kad je djeèak sljedeæi put do ao u posjet i zbli ili su se vi e n . klimajuæi glavom. "Nemoj to nikome isprièati". potrudim se s njom prozboriti." "Moj otac ka e da pèele ive samo jedne za druge. to sam sprijeèio. Skoèila je na vrh starèevog prsta koji je uronio u med. A to je dvadeset puta na dan. No. ne. "Ono to poku avam nije lako i èini mi se da su mi izgledi za uspjeh slabi. ne potièem ja tu pèelicu da progovori na im jezikom." Adi je znao. Hoæe li se otac zapitati gdje je? No. makar i nije matica. "Kad me sljedeæi put posjeti . A njih su dvojica tako ostala sjediti jo dugo nakon to je Adi okusio cijelu licu me da i nije ga smetalo to mu Der Alteova ruka le i na koljenu." Dvorac u umi 177 "Da".tvarali u svinje i koze. kad odlazim u drugu sobu. S ocem se nikad nije znalo kad æe mu u li ce puhnuti dim od lule.posebno nakon to je ostala bez krila . kad se uzvrpoljio. postupak oèito glup . To bi svakako bilo previ e za oèekivati. poku avam joj donijeti ugodu spasa. "Kad je izvadim iz njen e kutijice. "Vi e ih nema. "ali poku avam jako usreæiti jednu pèelu . Stoga. vidjet æemo je l i bilo kakvog napretka. dragi deèko. Der Alte je rekao nekoli ko rijeèi koje su kod njega izazvale iznenaðenje nalik onom kad se okrene stanica u knjizi i uka e lijepa slika. Odabrao sam tu pèelicu da ivi sama. rekao je. poèeo se ipak osjeæati pomalo nelagodno. Volite je. Tako je usamljena. Sto nije tako i76 Norman Mailer lako. Nedostaje joj roj. tako je sretna.imao j e svoju svrhu i za Maestra." "Mo da". Pèele ive u ko nici. Hoæe li uginuti?" "Prije ili kasnije. rekao je Adi. skakuæe. Stvarno sam elio vi djeti to æe biti ako odaberem jednu pèelu. ali zna da ne smije poku ati letjeti. Nakon to je tako pro lo gotovo pa sat vremena. Nije ni trebao pitati. stala je poskakivati od u zbuðenja. Izopæenici mogu po stati pravo vrelo informacija. kako bi to bilo divno ako bih uspio raz vedriti osjeæaje tog malog stvorenja? Naposljetku. Bilo je bolje nego u oèevom krilu. Sad je sretnijim mislima poku avao prekriti ne sretne. blizu mene. dr im je na toplom i odlièno je hranim i na nj u stalno mislim svim svojim srcem. Na e je utjelovljenje usamljenosti bez krila uginulo prije nego to ju je Adi ponovno vidio. rekao je Der Alte. Uzdahnuo je. rekao je Der Alte. Tako je tu no biti usamljen. Najèudniji pokusi dosta toga otkriju." Nje no je dotakao djeèaka po glavi. "O". Bila je mala i ivahna i kad je Der Alte otvorio kutiju. Ponekad je èak i izvadim iz kutije za maticu. Da". Dr im je u kuhinji. hoæe." Je li Der Alte postajao senilan? Nije! Taj neèuveni pothvat "blagostanja" za jednu izdvojenu pèelu. bojim se za ovu pèelu. Ona mo e nastati kad se stra na usamljenost z amijeni drugarstvom." "Zar ne odleti?" "A. kazao je Adi. Ona ne razumije to joj govorim. hoæu vidjeti mogu li je barem nakratko usreæiti. nakon to sam je odabrao. No. "nadam se da æe vam to uspjeti. No. Ne tra e samostalan ivot. sjediti na Der Alteovim koljenima nije mu se èinilo o pasnim. Zato to. Ali elim da zna kako na nju mislim. One su" . Mora. Da. Mogu li je sad uzdignuti na razinu nedosti nu njenim sestrama? Zao mi j u je. Ona je personifikacija usamljenosti. Reæi æu kako je jedan ishod postao jasan." "Zar nema krila?" Nastala je stanka. prije moje intervencije bila je beznaèajna.poku ao se sjetiti izraza "privr ene su zajednici. Zatra io je da vidi pèelu." "Tvoj otac ima pravo. Zasigurno!" Der Alte se osmjehnuo. "Ali ne. Sve razumije . "Ne znam to æe se jo dogoditi"." "Poku ava li progovoriti?" "Pu ta glasove. mora ivjeti sama u kutiji za maticu koju sa m joj namijenio. "jasno mi je. Samo je elim usreæiti. No. Sve æu ti o njoj isprièati.

Poèetkom o ujka. Prije toplotnog vala. koji se mo da u narednim desetljeæima i neæe odigrati. rekao je Alois. A tad je ustan ovio ba ono èega se bojao. to se. Bilo je èetrdeset redova po stotinu pèela. a ma nja od trutova. na Maestrov prijedlog. a u kojem otac od Adija tra i da sve mrtve pèele prebroji. Ostala je jo hrpa mrtvih pèela koje je trebalo prebroj iti. i78 Norman Mailer Zbog toga bi inaèe klonuo duhom. Alois je uz pomoæ svoje gumene cjevèice u drugoj zajednici èuo p uno nemirnog zujanja. zapalio ga i ostavio da se dimi na podu lo e ko nice. Adi ju je nalo eno da ih posla e u redove. jedan otisak stopala koji slu i za i èekiva nje buduæeg slijeda dogaðaja. ali je na kraju odl uèio da neæe. Zar je matica uginula? Nije ba znao kako bi tu damu prepoznao . n o samo je jedna bila puna ivota. Dotad nije shvaæao da zna brojiti d o èetiri tisuæe. naravno. drugoj je podnicu prekriva la cijela hrpa siæu nih le ina. To je Aloisa zabrinulo.to je svakako bio zamoran san. No. vrativ i se iz kole. Der Alte je svoju pèelicu volio. sve s u bile polo ene na besprijekorno bijelu tkaninu. le e . koja je sad veæ bila mrtva. sjedeæi na susjednoj klupi do Aloisa. Matica je vje rojatno sad polagala jaja iz svoje dobro oèuvane zalihe sperme. no bolesne pèele u ovoj su ko nici izmetom prljale prosto r na kojem su jele i spavale. Nitko u njegovom razredu nije to znao. No. dok se drugu ne bi moglo nazvati zdravom. no potvrdilo se da ima smisla za pèelarstvo. To ne treba shvatiti kao jedinstveni Dvorac u umi 179 uzrok onog to se dogaðalo poslije. Kad je A ngela zaplakala zbog smrti jadnih pèela. Nije s e bio zabrinuo zbog sitnica." Adi se sjetio Der Alteove usamljene pèele. Stoga to urezivanje sna. pripremio jedno malo urezivanje sna. To ga je zabrinulo. Dobru se ko nicu mor a za tititi. a plin je svoj posao mogao brzo obaviti. U to se mo ete kladiti. po stotinu u svakom . rekao je Alois. Veæina urezanih snova ne razlikuju se od napu tenih temelja kakve se mo e vidjeti u predgraði ma Treæeg svijeta. vidio j e kako su mnogi èe ljevi za nove nara taje prazni. Dvije su zajednice cijelu zimu provele na istoj klupi. Odluèio se za jednu subotu. Èak je bio spreman pozvati Der Altea da mu pomogne. "Tv oja je starija sestra blesava". 12. Adi i Angela. "Hajdemo sad isprazniti kutiju i oèistiti èe ljeve. prije nego to su je prekrili licom zemlje. Adi je proma trao. Dok je u dobroj kutiji na podnici le alo nekoliko mrtvih pèela. Sad kad je otvorio da pogleda. a starac i djeèak su je potom polo ili u malu rupu. ni pribli no. "Tako se uzrujati! U prirodi za slabe nema milosti. Stao je treptati da odagna suze. Stoga je Alois odluèio da preostale pèele u zajednici ugu i plinom. Odluèio je otvoriti poklopac obje Langstrothove kutije i pogledati. Sad je jedna od ko nica svakog jutra bila sve te a. Ko nice su se uskome ale. Nije se to moglo usporeðivati. Jer je tako trebalo biti i s drugom. koliko god bilo vje to izv edeno." "Ja se nisam uzrujao. stigao je tjedan koji je Hafeldu svaki dan donosio sunce. Èinilo se kako je ko nicu opusto ila neka stra na bolest.go ikad. nije moglo usporeðivati. Alois ju je poslao u kuæu. Ostavljena da se zbog nedostatka sredstava pretvore u pra inu. dio opreme koju je kupio p et mjeseci prije. niti prebro javanju le eva. Jedino mu je bil o ao to san nije uspio dovr iti. posljedice bluda k ojem se visoko u zraku prepu tala pro log ljeta. pa vratio poklopac. Radilo se o snu koji se vraæa. na èovjekovoj psihi ostavi tek toèkicu. a najotpornije meðu zimskim pèelama krenule su u potragu. Te sam noæi. Der Alte je malu kutiju ibica ukrasio kako bi pèeli poslu ila kao lijes. dovoljno jednostavno da ga mogu izvesti najbolji od mojih ha-feldskih agenata." "Dobro". bili su mu pomoænici.bila je tek neznatno veæa od svojih pèela radilica. No. a sam postupak nije bio te ak. Tu bih èitatelja upozorio da ne pridaje previ e pozornosti gu enju plinom. Uzeo je mali sumporni kolaè. on je bez obzira na to bio ponosan do kako je velikog broja uspio stiæi. Ulaz u ko nicu je zaèepio. od èega su mu i pak zasuzile oèi. Iz zabrinutosti koja je potrajala cijele zime rodila se i smionost. ivim pogledom prateæi oèevo predavanje. Kako b i bio siguran da je broj toèan.

rekao bi djeèaku. uskoro æe se moæi smatrati gazdom tri druge. ali se vratio ne s jednom. Ako je veæ jednu zajednicu morao i zgubiti rasku ivanjem. rekao je Der Alt . a njegove su pèele punile æelije . Alois je i dalje morao zajednice hrani ti medom. Nimalo nije htio ispasti nespretnjakoviæ koji bi zdrobio maticu.mo e li se to tako desiti? Naravno. "Èarobne uèvr æivaèe". bukve i tre nje. Iz svojih je knjiga Alois na uèio da te siæu ne æelije pèele radilice voskom zatvore tek kad udjel vode u medu padne is pod 20 posto. a onda ih vratiti n azad. "ne miri e kako treba. a djeèak je bio bri no za tiæen opravom i ve lom koje je izradila Klara. Sjajno se razvijala. To nije te ko dok u prazn e æelije le e jaja ca. pèele su svaki dan morale satima mahati kri lcima. Jedna æe osnovati zajednicu u rasku enoj kutiji. kao i èe ljeva s novi medom. mo e se prebaciti u dvije prazne kutije. pa æe biti mjesta da svaka zajednica sagradi vo tane æelije za svoje nove nara taje. nego s dvije ma tice (obje oploðene pro le godine). koja æe zamijeniti onu ugu enu plinom u Langstrotho voj kutiji. s njihovih je tijela nestalo dlaèica. Naposl jetku. Na taj æe naèin sve tri biti ispunjen e samo djelomièno. Otac i sin sad su s u itkom pazili na ulaze ko nica. j er bi èuvarica otjerala posjetitelja.na zapu tenom polju poput iskopina." U svakoj od tr i ko nice le alo je pet ladica ispunjenih èe ljevima. Uvjeravam vas kako bismo mi prvi zapljeskali kad bi to bilo ba tako jednostavno. Svakog bi jutra ekipa novoroðenih pèela radilica pokupila sve le eve koji su pali na pod ko nice i izbacila ih van na ulaz s a stra arima. sve j e procvalo. Alois se morao podvrgnuti predavanju. Nove æe pèele biti njegove. a potom i s rampe. osjeæao je oprezni optimizam. nije bilo tako jednostavno vaditi èe ljeve radi pregleda. Der Alte ga je èak i pouèio kako da prepozna aktivnu maticu. pèele bile Der Alteova djeca. "Gledaj. ljive. Alois jedva da bi stigao oplakati njihov odlazak. Adi bi se povremeno proderao. Aloisu poèelo èiniti kako je pomalo ovladao i pravim pèelarskim umijeæem. Sad su to bili oronuli ostaci dotrajalih krila. rekao bi. Ponekad bi promatrao stare pèele koje su u zdravoj kutiji pre ivjele zimu. A u tri su odvojene ko nice tri mati ce polagale svoja jaja ca u æelije. gdj e su na stra i bile pèele èuvarice. "da proizvode jo vi e meda. Bez obzira na to. Èinilo mu se kako se napokon upustio u tra jan pèelarski poduhvat. Prema tome. dok su skupljaèice od jutra do mraka odlazile na s voje zadatke. Svaku pèelu koja bi se vratila s peludi pa ljivo bi on ju ila neka od èuvarica. Kako bi posu ile vi ak vode. hrastovi. Svaka bi se skupljaèica sa svojim teretom vratila svakih nekoliko mi nuta. a d rugu se mo e smjestiti u kutiju koju i8o Norman Mailer je Alois napravio pro le jeseni. pa su po tome. Cvjetovi su izl azili iz pupoljaka. jer je tad prati svita koja iznad svakog polo enog jaja ca lebdi do voljno dugo da po lièinkama izbaci vlastite enzime. a ne Der Alte-ove. 13Dobra je ko nica bila ne to posve drugo. Svaki se tjedan poveæava la te ina zajednice. "To je zato". Raspolo enje mu je dodatno popravila pojava prvog meda . Alois je proèitao da je za kilogram meda trebalo o baviti èetrdeset tisuæa takvih misija. kao i æelije za pohranu novog meda. a èe ljevi za med poèeli su se puniti. oèe". Stigao je travanj. morat æe potro iti lijepe novce da bi uopæe moga o pomi ljati na takav uspjeh. Bile su na umoru. Mlade su pèele zauzimale njihova mjesta. Nije se zamarao mislima kako su sve tri njegove matice oploðene prije godinu dana. a onda ponovno odletjela. koje æe sve procvast i . ozbiljna bi pogre ka bila pretpostaviti kako je sve ono to je uslijedil o odreðeno takvim umetnutim snom. orasi. za tiæenom ruka vicama. javori i jabuke. Oronula od pretjerane uporabe. Aloisa je ponovno opila predanost njegovih tek roðenih stvorenja takvim zad aæama koje nikad ne prestaju. Na livadama æe biti gomila cvijeæa. gdje je ostao do voljno dugo da kupi novu maticu. uz sve to bogatstvo koje su donosile. A samopouzd anje koje su mu donijeli ti rezultati odvelo ga je k Der Alteu." No. prije nego bi je pustila uæi. Dvorac u umi . Neke od èe ljeva s novim nara tajem.ba kako je bilo i predviðeno! A vani se u svojoj bijeloj opravi s velikim bijelim èetvrtastim velom. Volio je sjediti uz ko nice zajedno s Adijem.

Gore je. cijelo je poslijep odne svoje tri ljepotice hvatao i potom pu tao. "Daje znak ostalima". "Za nekoliko æete godina". dok je u zraku bio roj pèela iz svake zajednice. kako je Alois uskoro ustanovio. da bi je onda vraæao." Zbog toga je bilo dana kad bi se gotovo iscrpio mièuæi krovne ljepenke s vrha svake ko nice. Ta je izvidaèica . Vratila mu se stara po uda. "Stoga". Èovjek je bio vje t. ili se katkad i odmara na svom dvoru. jer bi sunce ponovno iza lo i dan je opet bi o topao. "a onda ispod gurn ete mali kavez za nju" . prekrivajuæi krajnjim oprezom jednu ili drugu kupolastim krajem cjevèice i onda ih otpuhujuæi ra vno u mali matièin kavez. jer smo dobri momci. ako bi podnevna svjetlost postala mutna. no zasad æu vam pokazati sig urniju metodu. To se moralo priznati. rekao je. S druge strane te uzvisine. a ako bi se. Ako je Alois oduvijek od ivota ne to elio (èak i vi e od nove ne). re kao je. Pèela koju je zapazio st varno je i bila izviðaèka. prethodno ih pronalazeæi.ili to j e veæ bila ." Uzeo je staklenu cjevèicu koja je na jednom kra ju imala konkavnu kupolu. Odmah bi pot om morao trèati da taj ter-papir skine. Vratila mu se stara izreka.u zraku neprestano opisivala osmicu. "n e idemo prvo skupljati med.neæe ga pamtiti po otkriæu. "jednostavno uhvatiti. rekao je Alois. da bi mu se ime moglo spominjati godinama.prvo. na jvarljivije je proljeæe. jedna pèela nastojala pobuditi druge da odlete nekamo gdje su cvjetovi puni nektara. Aloisovo je dobro raspolo enje stalo kopnjeti s nestankom toplog vremena. slijedilo je izlaganje o svim metodama i naèinima otkriva nja gdje bi se to stvorenje moglo nalaziti. na ao maticu. tko toliko pu no zna . Alois se sad stao spremati na gubitak koji æe mu donijeti to neuobièajeno zahladnjenje. "biti nu no kad æu htjeti svoj med obrati ?" "Upravo tako". s druge stane. Sanjao je kako æe otkriti ne to tako zapa njujuæe i vrijedno. to signaliziranje zastavica ma na nebu. jer se poprilièan broj drugih pèela pridru i o prvoj. pa se ipak odluèio posjetiti De r Altea. pa su odletjele prema vrhu livade. posegnuo za njom golom rukom i pa ljivo joj i krajnje nje no palcem i ka iprstom uhvatio krilca. Ni u jednoj od knjiga koje je dosad proèitao nije vidio da bi se spominjao taj mali ples. "Ovim prekrijete maticu". Prilièno ga je razveselila pomisao kako mu je za rukom po l o otkriti novi koncept. rekao je Der Alte." "To æe. u to se mogao zakleti. shvatio je kako je malo vjerojatno da bi ono to je zamijetio u pèelinjem plesu mogla biti tajna nekom poput Der Altea. I doista. Der Alte bi otvorio jednu od sv ojih ko nica. Iz dva se razloga bojao to spomenuti Der Alteu ." A to je dobro opazio. okrutna prema oèekivanjima koja je potaknulo rano proljeæe. Neopreznim potezom mo ete je zdrobiti. rekao je Der Alte. Ponavljajuæi neprekidno tu zadaæu. rekao je. "Poku ava im ne to pokazati. Alo is je u kretanju jedne pèele poèeo uoèavati stanovit obrazac.podigao je ba takav mali spremnik. bilo je to otkriti neki novi koncept. A elja je jo bila u njemu. punkt! Sad je na sigurnom. Nai la je hladna fronta."i ma ticu otpuhnete ravno u njega. A tu s e koristimo hvataljkom za maticu. jer bi se mog lo ispostaviti kako su pèelarski znalci veæ upoznati s tim konceptom. nego prvo uzmemo maticu. da li pola e jaja ili ih jedno po jedn o oploðuje u njihovim novim æelijama.jo jednom se mora oprostiti s prekrasnim snom . Johann Nepomuk je znao reæi: "Od svih godi njih doba. u to je bio siguran. ne bi li Der Alte bolje od nj ega znao gdje to otkriæe treba objaviti? No i dalje ga je èekalo uèenje kako prepoznati maticu." Naravno. koliko sam shvatio". . I to obiènim promatranjem! Vidio je ne to to æe nazvati pèelinjim signalom. i8z Norman Mailer "Kad je jednom naðete.181 14Prekrasnog svibanjskog jutra. "i vi moæi primijeniti ovakav pristup hvatanju. rekao je u sebi Alois. U kavezu mo e ostati dok se med ne pokupi. "To je vrijeme kad mnoge okvire pomièete i stru et e vosak koji prekriva æelije s medom." Sigurni smo kako je Alois uvje bavao hvatanje matice." Aloisu je posebno i lo na ivce kad bi Der Alte podigao prst u zrak. preko noæi je izniklo divlje cvijeæe. dug dva palca . pregledao police. na u je damu". ispostavilo da je to ne to posve novo.

Nije mogla biti jednostavnija . bila je spremna rasplesti neke od èvorova koji su joj su tijekom ti me zgru ali u udovima.Dvorac u umi 183 Tijekom jednog vala hladnoæe. u jednom stra nom èasu. Sad ga je stala hvatati panika nove vrste. a to su èinili tako nemilice da mi je poèelo iæi na ivce to na brajanje hranilica za pelud. Svih tih godina. Sad je poèeo ma ta ti o temi koju sebi nikad nije dopu tao naèinjati. a onda je. cvi- . da su ljudi Aloisove dob i rijetko za to vrijedni. U rijetkim prigodama kad odaberemo mu karca ili enu starije od pedeset godina. pa gotovo i kak o se klanja cvijeæe. Sad kad su sunèano vrijeme i uzbibani zrak donijeli drug i val topline. jer su se prema njoj poèele naginjati peteljke najve selijih tratinèica koje je u ivotu vidjela. "I Bog poèiva". u hipu i dok je u kuæi jo bilo puno posla. Mogao sam se poslu iti proku anim zadovoljstvom da mu doðem u san. Alois se prehladio. kao da je dobio udarac u grudi. Kako moji hafeldski agenti nisu ba imali o mnogoèemu izvje æivati. Èinilo joj se da bi èak mogla èuti povijanje visoke trave na polju. pa æe èuti kako apuæe cvijeæe. koliko mu je pamæe nje sezalo. mali anðele. sve". oplod njaka ( to god to bilo!). Mo e li se prehladiti i jedna od njegovih matica? Kak o bi slijedila svog gospodara? Prekorio se. kakve nam nije pametno ignorirati. Opetovano uzrujavanje drugih jedan je od primjera. koju bi to imalo svrhu? Bi li nam Alois ispao vrijedan odr avanja? Trijezna je èinjenica. kazala je i nije tu bilo nikakve zablude. No ponosan je èovjek (poput njega) radio to je htio. kad se sve umalo smrzlo. èak i mije alice za med koju je Alois sam napravio od bukovine. osnova matiènjaka. ti ina koja bi upila i najbla e milovanje vjetr a. Djelomièno j e svoje dobro raspolo enje povratio veæ èi æenjem i podmazivanjem alata koji je pro le jese i kupio od Der Altea. koja bi se mogla ops lu ivati i iskoristiti za neku konkretnu svrhu. no pakao s tim nije imao nikakve veze. pribora za ko nicu. Kao da je zbroj tih nje nih osjeta podr avao ti inu planina. No. Kleknula je u travu s dojenèetom u rukama i stala s njima prièati.moralo se vladati slabima i neposlu nima. rekla je Pauli. prskalica za vodu. meðutim." Uèini se da su je najbli e latice èule. gled amo postoji li kakva praznina u njihovom psiholo kom ustroju. niti se brinula zb og temperature u ko nicama. Sad je. kao i vilica za zatvaranje . Veæ su suvi e oko tale prirode da bi se pustili oblikovati.hrpa detalja koji me nisu nimalo zani mali. M ogao sam imitirati anðela èuvara. Nije vjeèito prebrojav ala koliko je gnijezda novog nara taja ispunjeno novim lièinkama. "Slu aj kako je tiho". Ogranièeno su iskoristivi. a kod uzbudljivih novih klijenata tragamo ba za takvom gi pko æu. To je s a sobom donijelo novu brigu. slijedilo prokleto pitanje za prokletim pitanjem. Poèetkom svibnja opet je zatoplilo. "Poèuj. Mo e li krivnja biti stvarna? Jadni Alois. Ni jedan od kand ela ne bi se zamarao da ga poku a za tititi. a tu je zadaæu obavljao ba kao kakav dobar vojnik koji rastav lja pu ku kako bi je podmazao i potom ponovno sklopio. A onda je slijedio ulagaè na kotaèiæe za pripravu temelja okvira za ulaganje. 184 Norman Mailer 16. "Ba ste prekrasne. bez ikakvog zvuka. Mo da dosadan konac dobrog ivota . mo emo njihove ciljeve preusmjeriti na na e. n aprosto uzela Paulu kojoj su bila èetiri mjeseca i oti la na livadu. svoje su zadnje depe e punili popisom pribora. Tamo je vladala tako divna ti ina. mo e cijelu jednu dobru obitelj skrenuti s puta. a mnogi su se Aloisovi jadi ubla ili. Nisam èak morao ni biti osobno prisutan. dimilica. U idealnom sluèaju. Klara je pak bolje znala kako iskoristiti proljeæe u Hafeldu. Zla starica koja svakog nudi jelom makar zna da nisu gladni. To je mogao izvesti i najbolji od moja tri agenta. Postaje im nelagodno zbog sve jaèe elj e da je ugu e najbli im jastukom. Sto ako je to reakcija na ono to je dr ao da bi moglo biti njegovo stvarno zdravstv eno stanje? Bli i li mu se kraj? Nije mu mogla sinuti gora pomisao. Srce mu je na tu pomisao potonulo. A to ako smrt ni je ono to je on pretpostavljao da jest? Bio je siguran da vjera ima jasnu praktiènu svrhu. rekla je samoj sebi dok je kroz otvorene kuhi njske prozore udisala zrak. smrt mu se nikad nije èinila prijetnjom. Kakve su to gluposti! A onda je Aloisu palo na um kako povratak zabrinutosti mo da i nije tako luckast. Ostao je bez ikakvog otpora.

kad æe se Paula moæi igrati. dragi maleni?" Mogla je pri segnuti da ju je cvijeæe èulo i jo se jednom elegantno naklonilo. pokazalo se korisnim za moje kasnije razumijevanje njemaèkih tajk una. "Ma ja sam jedna velika luda". Klari se vraæalo tijelo. Nije bilo neke potrebe da ga sad unovaèimo.a i86 Norman Mailer bio je tako velik . Rekla s i je kako je to proljeæe. Moji agenti mogu se zadovolji ti time da mu nadlijeæu snove. rekla je Pauli. jednom o trom plju skom po njegovoj maloj stra njici. zakratko bez ikakvih du nosti i zadaæa. dok je ovdje bila sama s Paulom i cvijeæem i tako ispunjena rado æu. nakon to su cijelu zimu pro ivjele u tamnici. Ja æu i dalje biti vodiè A dolfu Hitleru. tijekom sljedeæih desetljeæa. sunèeva svjetlost bila ne to novo. njena najdra a. tako sretne to su na suncu. a Adolf je razvio dar koji mu je. a sad su bile lude od rados ti to mogu u zraku izvoditi salto. a Adi ju je brinuo . a onda se sama sebi morala nasmijati . najbolja prija teljica. ispadnu podjednako narcisoidnima. a sviðam mu se i ja i to je zato to ga nas dvije volimo. Ono to sam o ruskim velikim knezovima doznao tijekom osam mjeseci koje s am ondje proveo. apnula je svom djete tu. zbog èega je osjetila veliku ljubav prema malom Edmundu. Kako bi i moglo biti drug aèije? Svaki je dah bio pun melema. Ali nije s i mogla pomoæi. "ovom se cvijeæu sviða . Jer. èitatelj a moram podsjetiti kako sam i ja u njemu jedan od likova. A to je èak naglas Pauli i kazala. u to je bila sigurna. izgrebano. Melem zraka bi o je poput ljubavi.princ meðu prinèevima. iste ljubavi kakvu je ona osjeæala za èetveromjeseèno dijete u svojim rukama. Angeli ba i nije bilo stalo (iako je ispunjavala svoje obveze). samo ga hvaliti to je bio tako dobar. Mlijeène æe ture dostajati. "Neka me èuju anðeli". eljela mu se sad pomoliti. A Klara je pomislila i na godine koje slijede. to su male dam e". Zar je to Bog spavao na lovorikama? To je i zavrijedio. a ne razmetni m. ali nije znala kako. Nauèio sam i kako se manipulira voljom naroda.jednom ga je vidjela kako Paulu tako jako ti pa za obraz da je zaplakala. I dalje joj se èinilo kako je te bijele latice slu aju. Dvorac u umi 185 jeæe se gibalo zbog nje. tko bi to pomis lio? Pogledao ju je ravno u oèi . izranjavano.to je instinkt koji mogu razviti samo navi e pozicionirani vragovi. a jamèim da je osam mjeseci koje sam od kraja 1895. kao i Pauli. Bog je bio blizu i bio je u zraku. ili joj se tako barem èinilo. "Da. No zrak je bio miran. jedino m medu djecom koji je bio takav. da. Nakon tog sam razdoblja bio neusporedivo sposobniji predvidjeti ishod velik ih dogaðaja . to je bilo bolje obaviti u crkvi . pa se i sama priroda zabavlja.Alois je sa svoje strane ipak bio suvi e prosjeèan ljudski proizvod. do poèetka ljeta 1896. jer nije eljela mol iti za ne to. Staro. Ne treba ni dodati kako je do tridesetih godina dvadesetog stoljeæa i Hitler razvio s lièan dar. no to neæe na preèac ponoviti. godine proveo u Rusiji imalo istaknutu ulogu u mom napredovanju do vraga vi eg pol o aja. I. pa se moglo shvatiti poniznim. radije æe Bogu zahvaliti na ovako slatkoj bebi. Klara mu je zbog toga ispra ila tur. izbode no. tako ju je prodorno gledao da je jedva skupila svu svoju snagu pogleda kako bi ga natjerala da on obori svoj. omoguæavao da se njihovom ta tinom okoristi. .ne. Iako su takva gospoda obièno u stvarnosti mnogo moænija od kraljevskih likova.je li to bilo najèistij e ludilo? . KNJIGA OSMA Krunidba Nikole II. kæeri koja k ad naraste tek treba postati. Tu mislim na slijepu narodnu volju. tako ljubaznom prema bebi. rekla je. Paula". prije nego to se vratila kuæi i svojim du nostima. tijelo glupo tijekom svih tih zimskih mjeseci nakon t o se rodila Paula sad joj se uèinilo slatkim. I njima je . glasno je izrekla.jer ne samo to je osjeæala ljubav prema tratinèicama. Sad kad sam spreman prekinuti narativni niz zbog svojeg odlaska u Rusiju. Bio je to previ e lijep dan da bi razmi ljala o tom trenutku jada . kad je treba lo. pun sjaja. njeni dragi Bog. pa æe njegov buduæi razvoj uveliko ovisiti o mojem. na poèetku istinskog oporavka. Jer se sjetila svih djeèaka i djevojèica iz svog djetinjstva i onih rijetkih prigoda kad su mogli ludovati i igrati se poput tih ludih pèela koje sad lete oko kuæe. Nije li tako. Tamo bi i svi ostali radili isto. veæ joj se èinilo i da je ona draga njima. "Da.

Maestru sam bio kazao kako mislim da nikakav izravni napad na krunidbu nema izgleda na uspjeh. Ljepota onog ljetnog dana. veli on. poklopila se (èak i vremenski) s krunidbom Nikole II. je trebal o odluèiti hoæe li se pokrenuti plinske komore u koncentracijskim logorima . pa bismo mo gli pretrpjeti ozbiljne gubitke. Bio je otvo ren i za pozive na slobodu i zahtjeve plemstva. Bog ga ni je imao èime kazniti. . pa je izvor moje zabrinutosti bio stalno prisutan. naravno. Nepravda je klica mr nje. U toj smo tajnoj polic iji sigurno imali vi e agenata od kand ela. 190 Norman Mailer 2. Imali smo i kvotu anarhista. Mnogo sam nauèio i o Bo jim prednostima i sve veæim slabostima. Bilo je oèito . Nigdje u Europi nismo na terenu imali tako mnogo klijenata i agenata. no to ako je Bog zakljuèio kako su mu izgledi n ajveæi ako se uka e potreba za carem koji bi bio blisko povezan s Ruskom pravoslavno m crkvom? Je li mo da poticao odr avanje monumentalne sveèanosti kako bi uèvrstio vezu k rune i kri a? Pod njegovim bi vodstvom mladi car èak mogao pridobiti nepreglednu. No. Tako je to sam procijenio. bio sam protiv takvih mjera. odu evljenje mi se pomije alo s jadom. To nam kod svakog èovjeka kamen temeljac. Sto ako nisam u pravu? Jesam li stek ao razumijevanje velièine Rusije? Nikad nisam tako izravno osjeæao D. Mogli bismo. mogli potaknuti niz dogaðaja koji bi u velikoj mjeri ometali krunidbu. ako smo spremn i prihvatiti njihovu cijenu. a plemstvo ili generale da ne spominjemo. K. kao u Ru siji. nahrupe pridru iti se redovima luðaka. Kako objasniti golemu pozornost koju je Bog pridavao toj krunidbi? Posljednjih je godina Gospod u Rusiji ulagao u razne ljude i razne ciljeve. A zbog toga nije zanemario ni papu i Vatikan (a nismo ni mi!). Tajkuni su nam bili meðu najvred nijim i najza tiæenijim klijentima. pa se ti dugi. Godine 1942. Tamo se nastavlja prièa o Adolfu Hitleru. Pouzdano smo se infiltrira li u sve kraljevske obitelji u Europi. Skorosteèe su pred nama le ali otvoreni poput kurvi. ia ko pomalo nediscipliniranu energiju ruskog naroda. kad je Klara bila tako sretna dok je u naruèju dr ala Pau lu. radilo se o zadivljujuæoj odluci. Kad je Maestro prijedlog pr ihvatio. Ako ima èitatelja koji su i dalje spremni kazati: "Radije bih da se nastavi s onim to se dogaðalo u Hafeldu". Znatan ih je broj bio vi eg reda.za to èak i Himmler i SS nisu imali dovoljno hrabrosti. najvi em Dvorac u umi 191 plemstvu i revolucionarima spremnim umrijeti kako bi te gospodare dobili èast svrg nuti. no Adolf je bio spreman. Imali smo ministre u vladi koji su nam b ili odani poput pasa dok slinenad posudicom s hranom.-ovu prisutn ost. stranicu. Ne treba uopæe razglabati je li to Adolfu bilo korisno. Pozo rnost se davala i monarhistima i republikancima. koji je zakazan za èetiri dana kasnije. Imali smo vi e knezova i kneginja u raznim g ranama kraljevske obitelji. "inaèe ljudima dao slobodu? Oèito." Maestro se s u itkom prepu tao ironiji. Kand eli bi tog dana na napad oèekivali. Kad je pokretanje takvih èimbenika posrijedi.tako zag aðenoj korupcijom. Èak i kad sam se u lipnju vratio u Hafeld . Kao to sam napomenuo. Ovisiti o Rusiji . Tako prepunoj nepravde! Takvo bismo to mi eljeli pronaæi.Bog je elio da krunidba uspije! To je na moj sud naleglo svom te inom neoborive èinjenice . Zbog toga sam predlo io da napad odgodimo do Selj aèkog festivala. To je najbolji naèin da se otkrije to daje rezultate. potaknuti razne dogaðaje . Ako je to bilo tako. sunèani dani pok lapaju s mojim sjeæanjem na krunidbu i dane koji su slijedili. nihilista i teroris ta. 'ali ne gubim iz vida onog koji pobjeðuje. mogu im odgovoriti: "To je va e pravo." Mogu im to mirno reæi.kao prete ak kamen koji se nije dao dignuti. Prijeðite lijepo na 229. dodao je Maestro. zavisti i gubitka ljubavi. 'Mo da æu i koji put pogr ije iti'. Rijetki su ljudi koji ne smatraju kako je oèito da su svakog dana rtve nepravde. Infiltrirali smo se u Ohranu.Kad ih se na pravi naèin potakne. Kao to je jednom primijetio Maest ro: "Naèin na koji njegov um funkcionira nije te ko razabrati. Dummkopf je htio steæi nekakvu predod bu to je to u stvari stvorio. znali smo da smo. Ista se toplina ranog lj eta mogla osjetiti i u moskovskom zraku.'" "Za to je". lijepo se vrijeme u veæem dijelu Europe nastavilo.

se èak nije zamarao da im dodijeli kakvog anðela. cara Aleksandra III. Sad sam imao hipotezu. Nitko u Ljubav ne vjeruje vi e od Dummkopfa. K. I opet sam se m orao poslu iti materijalom koji su na i ruski vragovi dobili od kraljevskih komornik a koji su radili u petrogradskim palaèama. a potpuno su predani vjeri u njegovu dobrotu. kako je monarhija najbolji temelj dru tva? Je li uistinu mo gao misliti kako æe. veæ je i sama u njega pisala. no kr aljica Viktorija ju je èesto primala u Engleskoj.. ako bi ljudi jedno g dana poèeli tako intenzivno razmi ljati i o nepravdi koja se èini drugima. koji je tek trebao postati prezreni car Vilim iz Prvog svjetskog rata. vi e nije bio sasvim pri sebi. rodbinu i tazbinu. ili se od mene di u ruke. Alix je bilo samo sedam godina. Majka mu je bila prekrasna Dankinja. No. Maestro nije bio posve uvjeren. roðac ima je bilo neobièno drag. sestre. nisam mu se mogao pribli iti. (D. Tim se darom radije slu imo samo kad o nekom odr eðenom mu karcu ili eni moramo brzo saznati mnogo toga. taj æe par desetljeæima ivjeti kao vojvoda i vojvotkinja od Windsora. K. no njena je majka. kako bi se o enio s Wallis Simpson. Obièno se svojim razvijenim osjetilima mog u poslu iti da ljudskom 192.. Engleski kraljeviæ koji æe kasnije postati engleski kralj Jura j V. carica Marija. Meni je napomenuo: "Dummkopf se predstavlja kao Svemoguæe utjelovljenje ljubavi. da je uvijek bila uz njega. Kad je Alica umrla. a imao je za strièev e i èetiri kneza. Jedva da sam mogao razluèiti jesam li to promaknut. Do krunidbe se tako zbli io s Alix (skorom caricom Aleksandrom) . Po tom e je bio Alixin bratiæ. On je.) Te sam obiteljske veze naveo kako bih istaknuo koliko su duboki bili kraljevski korijeni Nickvja i Alix. ili su slu bovali u kremaljskim crkvama i uredima. a Ljubav æe sama rije iti sve ljudske Dvorac u umi 193 probleme. Izgleda da su sv i èlanovi svih europskih kraljevskih obitelji stalno pisali pisma roditeljima. Sotonsko bi postojanje bilo iscrpljujuæe kad bismo uvijek m orali djelovati na najvi oj razini. Posjedovali su kopije mnogobrojnih pisama i dnevnika. No. Bio sam oèaran. Okru eni na im vr agovima. On jest Ljubav i oni koji ga vole puni su ljubavi . tim se delikatnim osjetilima ne slu im u svakoj prigodi." Mo e li to biti razlog takve brojnosti kand ela? Je li se Bog vratio svojoj srednjov jekovnoj pretpostavci. recimo. od djetinjstva je svakog dana pisao u svoj u ukra enu bilje nicu. Nickvju je bio bratiæ. pravom ljubavi kakva se rijetko sreæe.kako ga je zvala cijela velika obitelj . Ne samo to je i ona mogla èitati njegov dne vnik. S tom pomadom od koje nam se povraæa ne samo to je zavarao tri èetvrtine lj udskog roda.kand ela je bilo previ e. roðacima i intimusima. To je dvoje mladih bilo u rodu s najveæim europskim vladarima. Tu je bio i Wilhelm II. Kasnije æe najstariji sin kralja Jurja postati Edvard V III. ako zgodan mladi kralj i privlaèna mlada kraljica ostanu prekra sno zaljubljeni jedno u drugo. Uz to ih je jo veæina vodila i dnevnik. Alix je mo da bila tek princeza iz Hessea. Doslovno. Na e bi se djelo sasvim raspalo. No. veæ zavarava i sam sebe. Stoga sam zakljuèio kako bi odgovor mogao le ati u mladiæu kojeg æe uskoro okruniti. pa braæu. Kao to sam ubrzo otkrio. Laknulo mi je. bila jedna od tri kæe ri kraljice Viktorije. bio je odgovor. tako osigurati uspjeh jednog smionog pokusa? Hoæe li ispasti bolje od nekih drugih njegovih poduhvata? Prija njim je monarhijama izrazito manjkalo ljuba vi medu ljudima na vrhu. Koliko se dalo razabrati. tom se Nickvju . bio sin najstarije kæeri kraljice Viktorije.. strièevima. Nickvju se ipak nisam mogao pribli iti . tetama. Mogu jo dodati i kako su se svi ti ugledni roðaci slagali da su se njih dvoje jako voljeli.Izvor srd be kod svakog djeteta. pot om on. u dovica njegovog nedavno preminulog oca. D. Nikad nisam nai ao na ljudsko biæe koje bi eskadroni anðela tako dobro èuvali. Alka. Careviæ koji æe uskoro postati Nikola II. Bog.nije moglo tek tako priæi. dje ci. Kutom nosnice ili rubom usne koljke mogu s drugog kraja velike prostorije osjetiti karakterne mane. to æe biti sve do abdikacije. kao to sam rekao.. Je li t . Je li u njemu bilo to anðeosko? Maestru sam postavio zahtjev: mogu li se posvetiti tom e da o Nikoli otkrijem koliko se god mo e? "Napravi to mo e ". Norman Mailer biæu odredim duhovnu te inu.

Ne mogu u to povjerovati . div od èovjeka. Samo tvoja. Isto tako. sitna i prekrasna ena. pomozi nam u ovim u asnim danima! Kasnije sam doznao kako se Nicky prisjetio trenutka iz svog djetinjstva kad je n ihilist uspio podmetnuti malu bombu u eljeznièki vagon kojim je carska obitelj puto vala. jedini moj. sad æu se nastojati osloboditi navike da skrivam svoje osjeæaje. Tijekom adolescentnog je razdoblja zbog Dvorac u umi 195 toga vje bao . Zbog toga nitko nije bio ozlijeðen. Vrti mi se u glavi. na vrhuncu svojih stvaralaèkih sposobnosti. Odluèio sam nekoliko takvih poslanica izlo iti kako bih doèarao koliko su njih dvoje bili m ladi. sa strahopo tovanjem je gledao Aleksan drovo poprsje. potrudio sam se prebrojiti te uskliènike. no nikad nije postigao t e inu s kojom bi izgledao kao Romanov. Naravno. Nicky joj je n apisao pismo na engleskom. ponudila je sljedeæe: Reci mi sve. ono t o nas ve e? Pa ljiv je èitatelj mo da veæ zamijetio da se i ja ponekad rado poslu im takvim isticanjem na kraju zagrade. U tom sluèaju.bildao. Dr aga moja jaglaèice. uvijek pripravna svoj e mi ljenje prilo iti Nickvjevom dnevniku. moja Maèkice! Nickyjev dnevnik. sliènu mi nelagodu izazovu lijepo polje. sasvim tvoj vlastiti spitzbub. kako bismo Gospoda mogli smatrati senilnim? Kad se povremeno naðem blizu mora. izjav ila je carica Marija. smije io se kao da æe se nasmijati! 22. Iako se nisam mo gao pribli iti njihovoj ivuæoj prisutnosti. to bi bio i o dgovor na pitanje za to su mu ljudi ispali najmanje uspje no ostvarenje? Je li nas s ad zapljusnula neodluènost jednog starog bo anstva? Ovi Nicky i Alix . . u mene mo e imati puno povjerenje. Dragi moj. tako neprikladnim za bilo kakav golemi projekt. (Kad se ide prekidati pozornost. tako da smo stalno sve bli i. treba barem hiniti kako je to zbog stvari od ivotne va nosti!) Èetiri mjeseca poslije. Tata je imao krasan izraz lica. No. Nickvjev se otac te ko razbolio. a u nekim prigodama i sebièno. Pustio je fine smeðe brkove i bradu. kr ov je tad stao padati na njih. neponovljiv zalazak sunca ili pak nebeska retorta. te ko mi je i povjerovati da bi mogao izgubiti neke od svojih sposobnosti. Proèitao sam stotine poruka koje su razmijenili. jeziku èije im je znanje bilo zajednièko: Volim te suvi e duboko i jako da bih to mogao pokazati: to je tako svet osjeæaj. u asna stvarnos t. voljenog tatu. je li se sad bavio mi lju kako mu moæ opada.to je za nje ga bilo pitanje èasti.èini se nezamislivim. naposljetku. Alix. ne e lim ga izra avati rijeèima koje se doima194 Norman Mailer ju tako krotkim. jer se na alost poèeo brzo raspad ati. Takvu je snagu mogao imati samo svetac. prije mnogo vremena. u kojoj munje slijede gromovi. Livadia Bo e moj. listopada Pro le smo veèeri morali tatino tijelo odnijeti dolje. 21. ili sam imao krivo? 3Svejedno. koliko je treba lo da se njegova ena i djeca spase. listopada. to je napravio davno. a tad je eksplozija podigla krov. Bio je sjajan i u konjièkim sportovima i u lovu . smatrati me dijelom sebe. godine. a isto tako i u devet na veèer. Bo e moj. listopada. Nicky. nevinosti. pobo nosti. Nije li to. koji je bio nizak poput svoje majke. Neka tvoje radosti i tuge budu i moje. kako t e volim.o moglo biti tako. stjenovita litica. najdra e moje..doimali su se tako naivnima. Livadia Nakon ruèka smo molili za mrtve. U lipnju 1894. svetom je i svje tovnom snagom svojih ruku uspio zadr ati konstrukciju da ne padne. a Aleksandar III. 20. kakav dan! Gospod je sebi pozvao na eg obo avanog. volim te draga moja!!!!! Da se zna. Bila je to smrt jednog sveca! Gospode. jer dr im kako je to pogre no. du ka. jadnim i uzaludnim! No. bez sumnje sam uspio upiti ton njihove lj ubavi. kad su im zaruke tek bile u le u treæi mjesec.

Iz Nickvjevog govora: Svjestan sam kako su se nedavno u nekim zemstvima pojavili glasovi ljudi koji su se zanijeli nerazumnim snovima kako æe sudjelovati u vlasti. ljepotu i naèin na koji se klanjala kad god bi nekog pozdravljala. Brak s Alix sklopljen je samo nekoliko dana nakon pogreba . Ruke i lice poèeli su m u crnjeti. Svakako bi se moglo zam isliti da ih. No. Na i vragovi . R ijetko sam dotad upoznao tek vjenèane koji bi se doimali tako oèarani jedno drugim. Svi su pretpostavljali kako æe Aleksandar III. A nitko meðu nam a nije dobio stolicu. 1^6 Norman Mailer Nikad nisam vjerovala kako na ovom svijetu mo e postajati takva potpuna sreæa. pa Nicky nije bio dobro pripremljen za javni ivot . 4Nicky je o boravku u Carskom Selu zapisao u dnevnik: Oboma nam tako drago mjesto.I stvarno su ubrzo cara morali prekriti carskim prekrivaèem. Bu duæi da je Alix bila djevica.. dvor ga svakako nije. primijetili su kako je klimanjem glavom nalikovala golubu. zbog trajan ja cijelog dogaðaja. Alek sandar II. Njeno mi je uvjerenje kako dijele istu putovnicu za vjeènost izazvalo zanimanje. Svi su odmah hvalili njeno dostojanstveno dr a nje. ako bi sam Bog odabrao novog cara.novi car ne mo e ostat i neo enjen. Volim te . ubijen u atentatu. Bog obogaæuje tjelesnim ekstazama. mora biti apsolutistièki vladar!" Njegov je djed. a kad ovom ivotu doðe kraj. dok su se izvodile liturgije. mo ao se podsjetiti da je ta krasota njegovo vlasni tvo. Sljedeæeg je dana napisala: Napokon sjedinjeni. opet æemo se sr esti na drugom svijetu. 5S druge se strane moglo postaviti i pitanje koliko je Bog tog mladiæa pripremio da postane car. prvi put nakon to smo se vjenèali mo emo ivjeti sami i do ista kao srodne du e. Moæni su morali ostati na nogama tri sata. po sebi tu na. vezani za cijeli ivot. Otac je zamalo postao rtvom u vlaku. no od na ih sa m tamo rasporeðenih vragova dobio dovoljno iscrpan izvje taj da mogu s uvjerenjem ka zati kako sam i sam stajao u Zimskom dvorcu. Petrograd Iscrpljujuæi dan. protiv nimalo zanemarivih Maestrovih v je tina. Ne bi li on ljubav smatrao vrtoglavim usponom u kojem se ravnote a mo e odr ati samo ako se neprestano i dalje penje? No. Kak o bih to mogao saznati? Dostupan mi je bio samo jezik njihovih pisama. Sam ga je Bog odabrao.te dvije rijeèi u sebi nose moj ivo t. uz deset tisuæa plemiæa. Oni su ga uvjeravali kako m ora iæi oèevim koracima. onda tog cara i podr ao mudro æu i snagom . ali uzvi ena. sijeènja 1895. naravno.u borbi. Èini se kako Rusi vjeruju da se pri slu bi bo joj mora trapiti t ijelo. u elji da im pothranjuje brak. Kao da je ponovno trebalo slu ati najdublje jauke Isusa Krista. bio sam sklon smatrati kako se u njenim zapisima vid i pomalo pretjerana elja da poka e kako je samo zaljubljena. na prokleto se pitanje i dalje nije dalo odgovoriti. Dogaðaj se odigrao godinu dana prije mog dolaska u Rusiju. popu . Kad bi god pro ao pored lijepe ume. koji u takvim prigodama nimalo na pate od velikodu nosti. Neka svima bude znano da æu se podjednako èvrsto i kruto dr ati naèela autokracije. Ci jelo se to vrijeme izvodila zborska glazba. a razumna je pretpostavka bila kako bi. Nickvju je bilo dvadeset i est godina i u tim stvarima nije bio neiskusan. sve dok mladu ne proglase caricom. kako bismo zajedno ostali u vjeènosti. Bio sam grozno raspolo en jer sam morao iæi u Nikolajevsku dvoranu d r ati govor predstavnicima plemstva i gradskim odborima. Alix je dodala: Dvorac u umi 197 17. "Nicky. takav osjeæaj jedinstva izmeðu dva smrtna biæa. tovi e. zatvorio se s knezovima. nisam mogao biti siguran to osjeæa Nicky. vladati jo cijeli jedan nara taj. Mora se zatra it i apsolutna odanost. Prije nego to je odr ao govor.

Tijekom mnogih sam mlijeènih tura vidio trudnice kako se èinu odaju u osmom. no uvijek bismo kroz njihovu utegnutu obranu osobne kre posti mogli slati trnce.. Nièeg se iz svog ljudskog postojanja ne sjeæam. do ao do zakljuèka. takva glavobolja pokazuje jasnu elju da se poèini umorstvo. U ene viktorijanskog doba nij e se moglo lako ulagati. no dijete se neæe roditi prije studenog. na moj savjet. Uz to je bila i trudna. èak i razdoblja odvratnosti prema voljenoj osobi. Ubrzo bi uslijedili simptomi. U N ickvjev je dnevnik Alix 10. Mogao sam shvatiti da je Nickvju ljubav trebala kao to drugima treba piæe. Veliki poljubac. slu bene su mu du nosti bile tlaka.... ili ono to iznosim neæe imati nikakvog smis la. No. Bog u odreðenim prigod ama zakljuèi kako æe po uda nekom od njegovih odabranika biti na korist. Radi se o neobiènom nadmetanju. Radi se o tome da ja znam sve o ljubavi. mala osoba. no s druge bih stra ne rekao kako smo od njih vje tiji u improvizaciji. "jedino to se enica mora potruditi b iti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. n . mogu op isati veæinu razloga za to se ona javlja i za to nestaje..t mog pokojnog. no prisutnost prave ljubavi zamag ljuje nam jasnoæu analize. Alix one najgore glavobolje pro le. sumnju. stari dragi Manjkins. Nije mi to drago priznati. kako zbog toga ne bi p atila druga. Poèela se razvijati netrpeljivost . travnja 1895. Za to je trebalo samo zaprljati im snove nekom smrdljiv om mi lju. M ogu razglabati o njenim crtama i sklonostima. dok ne dode beba? Moje razumijevanje nije napredovalo. na a. tvoja te enica tako duboko i jako voli. Na to smo raèunali. to je s Alix? Je li moguæe da je njena ljubavna histerija bila najbolji naèin da povjeruje kako je osjetila vrhunac stras ti. osim ljubavi same. raskala enosti. zadovoljstva i posveæenosti? Zbog jedne sam oprezne reèenice u njenom pismu.. tu se radilo o drugaèijoj situaciji.. poèela pokazivati simp tome. ne bismo ni Maestru). Carica Marija je svog golemog mu a obo avala iz pravih razloga. Petrograd Draga Alix i dalje u sljepooènicama osjeæa nepodno ljivu bol pa je. a jedan je od njih bilo i to to ju je èinio caricom. Naravno. iako moram. mogu vam o ljuba vi isprièati sve. pa èak i devetom mjesecu trudnoæe. 10. No. Ni jedan od nas nije to sebi spreman prizna ti (a priznali. Simptomi su na a glavna roba. Nije i la ni u crkvu niti na ruèak. kako zbog toga ne bi patila druga. mogu kod ljudi izazivati lju bomoru. Dvorac u umi 199 Pogledajte stoga. jedino to pravu ljubav ne znam razlikovati od njenih umjetnièkih na domjestaka.ljubav nisam nikad spoznao. kako me samo Alix zbunjivala. To je bilo u lipnju. na a vlastita. nezaboravnog oca. Dok se prva zima njihovog braka bli ila kraju. Trajna glavobolja! Kad je dovoljno jaka da je mo emo nazvati mi198 Norman Mailer grenom. mor ala ostati u krevetu. no njena bi svekrva veæ mog la biti ne to drugo.. naravno.. No. pa ta tema nije bez vi eznaènosti. a èovjek se ne usuðuje o tetiti razvoj te kraljevske glave. lipnja upisala: Moj slatki. 9. Znaèi li to da Manvkin s i enica tamo dolje vi e ne kontaktiraju. to ba i ne elim priznati. Naravno. koja bi to sreæa mogla biti veæa. èak ni to je sam li duh oduvijek. No. Pretpostavljao sam kako Alix takve osjeæaje prema svom suprugu ne gaji. Do lipnja su.. ona je. Petrograd Na alost. Ona je tu doista objavljivala privremeni moratorij na s eks. U stanju smo prodrijeti u svaki vid la ne ljubavi i demon ski osjeæajnost ljubavi pretvarati u imperativ po ude. Usprkos takvim najavama nepopustljive snage. postoji i pobo na po uda. kakva sna na sreæa. jedno mogu sa sigurno æu reæi . jedino to se mora potruditi biti koliko je god moguæe dobra i ljubazna. meðutim. travnja 1895. nedoumicama. glavobolja drage Alix nastavila se cijelog dana. ipak. Anðeli mogu ponuditi moæne slatki e. da. mala osoba". Sta lno se alio kako ne provodi dovoljno vremena s Alix. Pr etpostavljam kako joj je svekrva zbog toga slabije pritiskala na sljepooènice. istina je. manjka nam i jedna sposobn ost. Alix se spremala za novog cara.

mala osoba".o. Sad se na majèinim g rudima hranila èak i dok je Alix s carem pila jutarnju kavu. studenoga 1895. a svr io je tako to je Alix uspje no nahranila dojilji nog sina. sve je u redu. 6. no dijete ne eli njenu dojku. zakuca li ti srce br e. i èeki vali roðenje te mlade. puni nervoze. ili. njih su dvije. Toèno u devet sati naveèer. Uz molitvu smo kæeri svemoguæeg Boga nadjenuli ime "Olga!" Dva dana poslije. duboko volim . prihvatila ponuðeno. iz dana u dan. 2. tako duboko razlièite. N za Nickvja i A za Alix. A ja. svoje maternièke osjeæaje izra avaju k roz majèine snove.sve vi e i vi e.. rodilo se dijete i svi smo o dahnuli s olak anjem. Nisam bio iznenaðen. Trbuh joj je bio golem. Hvala Bogu.. najvi e smo pozornosti pridavali krunidbi Nikole II. Pretpostavljam kako je sebi mogao kazati da golema Olgica posjeduje jedar ' instinkt koji je navodi da po eli omirisati i okusiti papicu od sna ne Ruskinje. Da. Petrograd . svibnja u Moskvi i posvuda su se mogla vidjeti dva slova. No. Olga je. Drago moje srda ce.. No. Alix je bila skroz trudna. osjetila kako joj je "zakucalo srce" isti èas kad je prodro u nju. Za gledatelje su morali podiæi bezbrojne trib ine. dadilja i mlada carica. sad kad se buduæi nasljednik na ao gdje mu je mjesto. no. na temelju bogate riznice cin izma. dale sve od sebe da se to izbj egne otvoreno priznati. kao to su morali pripremiti i la na proèelja kako bi se sakrile neke od ru nijih z grada na putu kojim æe povorka proæi. barem pretpostavljam kako je takav bi o.zar seksa na dnevnom redu nema sve do studenog? Pa ona je to napi sala u lipnju! Sad sam sve vi e naginjao hipotezi kako se Alix jako puno napinjala ne bi li se uzdigla do vrhunaca strasti koje je dr ala nu nim za ostvarenje osnovne biti njihovog braka. Moskvu su preplavili posjetitelji iz brojnih z . dragocjeni Nicky moj. bile spremne u ovom otvoreno m (iako jo 1 potajnom) tjelesnom spoju i u ivati. A ona se pribli avala. i to samo za mene. Po tome znamo kako veæina djece svjetlo dana raðaonice ugleda osjeæaj uæi bilo naklonost bilo odbojnost prema dobrodu nom kuæepazitelju (ili mrzovoljnom zat vorskom èuvaru) koji je donedavno predstavljao zidove njihove maternice. zdrave mu ke bebe koja æe uskoro postati careviæ Nikole II. Malo nas je koji smo u stanju razabrati to zametak osjeæa tijeko m posljednjih mjeseci. o ujka 1896. pa smo opet morali zvati dojilju. studenoga 1895. U posljednjem tromjeseèju.01 ljevi mogu mijenjati. 7Krunidbene sveèanosti odr at æe se 14. Carsko Selo Izveden je prvi poku aj dojenja. "kako zbog toga ne bi patila druga. Nickvju je to bilo svejedno . mu u moji v Nicky je tako dobro podnio to mu je umjesto nasljednika rodila princezu da je Ali x. Romanovi su. svejedno! . manje nego pola godine poslije.najva nije je bilo da Alix vi e ne prijeti opasnost! 3. Carsko Selo Dan koji æu pamtiti zauvijek. studenoga 1895. rijeèima se ne da izraziti kako te . . pokazatelj je dobrog podrijetla to nitko nije izrazio razoèaranje. na vlastito slatko iznenaðenje. to je bio nov dogaðaj. Nicky je bio oèaran nekim neoèekivanim vidovima prehrane dojenèeta. kad se pojav ilo stameno ensko od pet kila. to ne smijemo raditi.. dublje . Nikad se prisutnost gomile ne doima tako demonskom kao nekom va nom prigodom ko ju prati velika sveèanost. » 29. dok je dojilja dala mlijeko Olgi.istinskije. Slob odno se mo e reæi kako nije bilo ni jednog vraga koji i sam ne bi osjeæao zanos i stra h. Osim toga. bila je spremna odmoriti se. U svakom sluèaju. mislim kako su dvije ene. primjerice. Alix je svoje odnose s Nickvjem i te kako nastavila.00 Norman Mailer 5. ene su ba i z tog razloga oèajne kad im beba odbije mlijeko.slatki. A tako je postupao i Nicky. puteni se ciDvorac u umi 2. Vrlo neobièno! 6. Kako bilo. vjeruje li to.

To sam doznao na dan kad su u li u Kremlj. predstavljali su daleke barbarske zemlje to su ih Rusi pokorili tijekom vi e stoljeæa.emalja. godine. da ne moraju patiti poput Joba. ne dulje .na èas. kad je careviæ bio osamnaestogodi nji kade t. pokazujuæi kostime kakve se u Europi nikad dotad nije moglo vidjeti. jedan od najzlokobnijih datuma . Ni hotelsku se sobu nije moglo dobiti tek tako. koje su potom sli jedile pukovnije Carske vojske. moæi æe takvo proroèanstvo nadvladati. To je sigurno ku nja na koju ih je stavio Bog. mogule i tajkune. kao to su mnogi aptali. Mo da su se kladili kako æe biti lo e vrijeme. Pa ipak sam se tog dana. a nika d nisam do ivio da toliko anðela okru uje neko ljudsko biæe. Nicky i Alix æe do Spaskih vrata Kremlja stiæi iz svoje prizoz Norman Mailer vremene rezidencije u Petrovskom parku. K oèija s koèija em stajala je 1200 rubalja na mjesec. koji se. sa svojim grimiznim tunikama i s rebrnim epoletama. Job. Ona je tako na to gledala. Uzela je bila lik ciganske prostitutke. magnate. radostan huk koj .jao pretilima. Na tom putu ga je sjeæanje vratilo u vrijeme kad je bio mladi pukovnik u Carskoj tjelesnoj gardi i priznao je . U tom sluèaj . Maestro je uspio otkriti jedan nebranjen. Prvih tjedana njihovih zaruka. U prvom dijelu povorke kretao se i sam Nicky. Nitko ne bi nikad po elio ponoviti Jobove muke. A sad sam. svibnja odr ana je pod prekrasnim nebom. ukoliko su spremni Boga voljeti èak i vi e nego to ga je volio sv. u njemu proveo koliko je bilo potrebno da Dvorac u umi 2. P rozor koji gleda na ulicu mogao se za 200 rubalja unajmiti od zore do sumraka. iznajmljivali su svoje domove gledateljima. jer je 6 . dvadeset i pet komornika. Nickyju je to sve bilo dobro poznato. Bilo je i iznenaðenja. Bog je htio da se njih dvoj e zavole. Uvodna procesija 9. Oni koji su ivjeli uz rutu. Slijedili su Vi i veliki me tar Krunidbenih ceremonija. dvorski mar ali i èlanovi Carskog vijeæa. iako u zak ulaz u Nickvjev um. svibnja. Tisuæe su Rusa taj podatak prenosili jedni drugima.03 Tverskom ulicom dode do Kremlja. dvanaest dvorskih komornika. Parada je morala biti na razini najsjajnijih kraljevskih manifestacija iz pro lost i. umjetnike s p oèasnim titulama. veæ samo glazbenu veèer. smatrao je svojom du no æu upozoriti i Alix. potro ili su 200 tisuæa rubalja kako bi se preds tavili velikim i dobrim carevim saveznicima. povorka æe svijetu nastojati pokazati kako Rusko carstvo rasp ola e iznimnim sredstvima. Kako nije b ila tajna da æe Rusi tim dogaðajem poku ati dosegnuti velièanstvenost ulaska Luja XIV. to je bio skroman izdatak. uspio primaknuti njegovim mislima. pa sam tako uspio primiti neke od misli koje su prolazile njegovom kraljevskom glavom.kako bi mu d ani sad bili sretniji da je ostao u tom èinu. Kad stupe u braènu vezu. koji su iz dr avnih razloga t akoðer odluèili prigodi dati svoj obol. kao i argument da se za 1200 rubalja mo e kupi ti deset dobrih konja! Èak i za ogranièen pogled na uski prostor trebalo je dati 10 ili 15 rubalja za mjesto na improviziranoj platformi . Balkon ste si mogli priu titi uz tro ak od 500 rubalja. diplomatske predstavnike. slijedili su azijski prinèevi iz po druèja èiji se nazivi nisu dali izgovoriti. Konaèno sam uspio uæi u Nickyjev um. po cijen i od samo sedam tisuæa rubalja. Francuzi. Vlada je zauzela cijele katove k ako bi ugostila strane prinèeve. Mo ete biti sigurni kako nisam mogao uæi duboko. Kako se ta veza dogodila vi e godina prije nego to su kand eli poèeli ula gati goleme napore da ga za tite. svibnja bila pravoslavna slava sv. njihova je diplomacija uzvratila unajmiv i dvorac usred ume izvan Moskve. rod io na dan 6. do k je on na svojoj bijeloj engleskoj kobili paradirao deset kilometara od Petrovs kog parka do kremaljskih Spaskih vrata. Odu evljenje vojnika. no pristup njegovom umu nije sasvim zapr ijeèen. izgubili su. nakon to sam odabran biti onaj koji æe s mukom izboreni prolaz iskoristi ti. Prvo su stigli kozaci. do ivio je niz po udnih susreta s jednom od na ih vra ica. udaljene desetak kilometara. no. plavim hlaèama i crnim èizmama. Hosana Maestru! Prije deset godina. plemstvo. Joba Paæenika. Prepirka kako ste koèiju trebali sa mo na tjedan dana bila je uzaludna. u Reims 1654. Kako su tu ulogu nekoæ imali Nijemci. koja je odvratila kako æe joj biti du nost stajati uz nj ega. no Nijemci nisu priredil i bal.

Sto mu je. prozora. no i oni su stali pljeskati. Èast je mogla pasti u be èa æe. tako elegantna. Drugi deseci tisuæa gledatelja uz put kojim je povorka tek trebala proæi nisu vidjeli to se dogodi lo.pred njim su i dalje stajale buduæe du nosti. koji su ga eljeli vidjeti. Dok je ubiti ivotin ju. na oèev naputak . Nickvjeve su misli krenule navrat-nanos. tako svijetle dlake. Nicky je pocrvenio na ovaj tako rijedak oèev kompliment i o dmah stao zasluge prebacivati na svoje lovaèke pse. Za to? Za koga? Nickyju je odgovor bio jednostavan. Dao sam sve od sebe da ga i dal je slijedim. na mijenio Bog? No. da bi mogao ostati vjeran takvim n aèelima trebat æe mu neumoljiva snaga. da bi se u public i i dalje odr avalo i èekivanje. ni za to se èuo takav aplauz. Ne zadugo . Zvuk uzb uðenja u publici pro ao je cijelim putem do kremaljskih Spaskih vrata. na ao za shod no pohvaliti mu umijeæe. Napravili su to oni. Pomislio je : "Ova je krv sigurno ista kao Kristova. u du u . Nicky je. Kako bi inaèe mogla imati tako èist okus?" Trgnuo se kad se tog bogohuljenja prisjetio. Iznova ga je obuzela poti tenost. Nicky je porumenio od zadovoljstva. ti su ministri svoju odanost potpuno vezivali uz irenj e podruèja svoje slu be. Bio je osuðen raditi sa svoj im ministrima. S ulica. ali dubok. N o. njegova majka i Alix æe se sa svojim dvjema zlatnim koèij ama pojaviti tek na kraju. Presu dno je bilo da ga se vidi na èelu te vi ekilometarske povorke.èast. Na proèeljima u Tverskoj ulici visjeli su ukrasi. dok bi pio krv upravo ulovljenog jelena. Znati vi e od njega. Gotovo bi se uvijek. koji su se po ku avali s njim sastati. tradicija. Zato se morala organizirati takva dugaèka parada. Mo da se osjeæao bliskim Bogu. no sad su oko njega vjeèito bili ministri. osjetio bli e Bogu . No." Da. bilo je kao da pada stubi tem. Ministri su tvrdili kako æe se takvim aran manom na najdr amatièniji moguæi naèin pokazati raspon ruske moæi. ostao u sedlu i primirio konja. slu enje. Smrt te divne ivotinje poveæa t æe razumijevanje izmeðu Boga i èovjeka. Roðen na slavu sv. jednako mu se brzo vratilo dobro raspolo enje. tad je publika zapljeskala. tradicija postati kr . Na to je car Aleksandar III. a sigurno se osjeæao bliskim divnim ivotinjama. No. Bilo je to kad je jelenju krv pio prvi put. tako besprijekornog oblika. Gledanje vlastitog interesa u krvi. morala i sama biti svjesna tog uzbuðenja. Za pet dana æe ga okruniti i obasuti du nostima. Kako li se samo epirila! Nakon ne vi e od minute. s krovova Tverske ulic e . Vra ica koja mu je uvedena u mladalaèko iskustvo bila je kurva koja ga je i dalje posjeæivala. Na svaki bi mu se pozdrav k oji bi vojnici uzviknuli uzvrpoljilo meðuno je. Dr ati korak s tim ministrima. Svojim æe mi ljenjima nadglasavati njeg ova. Barem je tako sebi govorio. ivotinje je poznavao. u ozraèju takve promenade.bila du evna hrana! U tom mu se trenutku kobila propela. Jer Bog je taj koji je ljudskim biæima dao pra vo da tim divnim stvorenjima uzmu ivot. titio se trojstvom vrijednost i. A navelo ga je i da pomisli na buduæe 204 Norman Mailer obveze. A on nije bio netko tko bi se bavio beskrajnim spletk ama. doista. Moskva je tog jutra sjala poput stare dame koja nikad nije bila tako lijepa i u svjetlu te slave Nicky je stao razmi ljati o svojim najboljim lovaèkim danima. Engleska je kobila. a slu enje èovjeka iscrpiti. Navikli su se na silu kakva mu je bio otac. upravo izgubio svoje postojanje. kad je i Aleksandar III. izazivao mu je bol.i bi krenuo kad bi ga ugledali. pa je krenula koraèat i na nov naèin.iz mase vi e desetaka tisuæa ljudi koji su bili svjedoci dogaðaja stigao je veliki val pljeska. balkona. a èak ni mraèno raspolo enje nije moglo prevladavati dugo. vedar duh koji je bio zahvatio i konja i jahaèa ponovno je utonuo u turobno raspolo enje. . Jelen je. Sad se Nicky sjetio bogohuljenja koje mu je jednom opeklo drijelo. neka ga Svemoguæi vidi sasvim odanim njegovim psima. Nickvjeva su se sjeæanja potom okrenula po udi. pun elegancije. Je li se i njoj ukazao prizor jelenje krvi? Iz gledali ta su se zaèuli prestra eni uzvici. Prijevara im je bila pri ruci. Kobila je stajala na stra njim nogama. No. a oni ga nikad neæe po tovati. Kazali su mu kako æe takav rastegnuti ulazak u Kremlj biti njegov trijumfalan ula zak na svjetsku pozornicu. Joba Paæenika. postale pune zveketa i jek e. On èak ni tu povorku nije isplanirao. re kao: "Èovjeka se mo e ocijeniti po njegovim psima. Mogao im se oduprijeti. a za nju osjetiti i suæut .

od kojih æe neka biti prigu ena k ao u tanje li æa." No. pak. krune. Kako se Alix obratila na pravoslavlje odmah nakon to je Aleksandar III. buduæi da je taj izn imni dan osvanuo lijep. godine. svibnja. utj ela je. svibnja. Najpouzdaniji put do nje gove milosti jest bez rijeèi prihvatiti mjesto koje vam dodijeli. Zbog toga nismo sasvim neblagonaklono gledali na jaèinu Nickvje-ve vjere u Svemoguæe g. Dvorac u umi ivotinji koja eli biti hrabra nema goreg nego u pogledu voljenog proèitati da je tek krotko i prilièno inferiorno stvorenje. Mrzovoljne prognoze morale su se odgoditi. a druga te ka poput stenjanja samog srca te kog metala. No. niti u Arhand ela. uskoro se pojavilo suprotno raspolo enje. Ubrzo po to su se car i carica popeli na svoja prijestolja. bi li sasvim zauzeti sveèanim prijemima na kojima su mnogim visokim du nosnicima iz zem lje i inozemstva morali izraziti dobrodo licu. J er je na èetrnaesti svibnja gledao kao na dan osloboðenja. smatralo se jo jednim ispitom vladarsk ih sposobnosti. niti Navje tenja. ezla i kugle. ikonama. Naravno. nije mogao naslutiti to bi to m oglo biti. koje odzvanja od blagoslova i kletvi." Norman Mailer 9O samoj krunidbi ne mogu ponuditi previ e. Do krunidbe na 14. ali su mi neprestano pripovijedali o neizrecivom skandalu p rigodom dogaðaja u katedrali Uznesenja. u prijestolnu dvoranu Kremlja prebaèene su svete mosti. Nickvju je jedno bilo osjeæati se poput psa pred Bogom. htjela biti bli e. niti u onoj Uznesenja. podr anih relikvijama. A potom je tu i samo prijestolje. Stoga dosta toga treba uze ti u obzir kod tih ruskih ceremonija. Maestro takve osjeæaje poku ava preokrenuti u na u korist. tkivo i srce. ene su sad govorile: "Sti e nam hodajuæi za lijesom. No. mnogi su bili uvjereni kako æe do jutra krunidbe nestati lijepog vremena. Maestro je uvijek meðu Bo jim darovima ponosno krijumèario svoju robu. Kako se poslije po alio Alix i svojoj majci (uz osmijeh). Napokon æe sve to biti gotovo . 8. Kad se uzme u obzir brojnost kan d ela koji su toj sveèanosti prisustvovali. instrumentim a kraljevskog uspona poput lanca. Nicky joj je poku ao objasniti to ele ministri. a svaki æe joj k orak biti uronjen u odbijanje tisuæa crkvenih zvona. na krunidbu æe se gledati kao na sitan dogaðaj. A èak mi je i kaza o." Stoga nisam bio niti u jednoj od katedrala. nije bio usamljen u takvim slutnjama. Znao sam kako æe mnogi od nas biti prisutni kad procesija u pola jedanaest krene iz dvorca. lanac Reda sv. no njemu se èinilo kao da ga oèekuje sam pakao. Sveæenici su iza . Nisam se bunio. Krajem tog dana vi e neæe sam o vr iti carske du nosti. pretpostavljam kako sva ta èarolija nije potjecala izravno od Dummkopfa. Svaki mu se dan od desetog do trinaestog èinio podjednako opasnim. neki meðu vjernicima uvjereni su kako i sama ceremonija zraèi neporecivom Bo jom snagom koja prodire kroz careve por e. igara i varki koje su obje strane izvele. Nicky i Alix su.ako ni ta ne poðe krivo. je li moguæe da je to bilo na e djelo? Ili n am je to podario sluèaj? U takvim se stvarima rijetko sti e do konaène istine . Pokazivati ljubaznost. Uzev i u obzir èvrsto ru sko uvjerenje kako ni ta to je dobro ne mo e potrajati. b rutalnosti. Ni ta ne propu ta . A kad smo veæ kod toga. kri a. isto prijestolje na kojem je car Mihail Fjodoroviè sjedio 1613.Alix mu je. èetrnaestog je svibnja Moskva o ivjel a ranojutarnjim suncem. postoji pravi la birint veza izmeðu Maestra i Dummkopfa. svibnja. od polju baca moænika krutih brkova pekli su ga obrazi. nego æe biti pravi. posveæeni car. Mo da æe to novo. no ne to sasvim drug o trpjeti takav osjeæaj pred suprugom. Pretpostavljam kako je znao da se ne to sprema. No. dvadeseto stoljeæe biti drugaèije. p reminuo. Sad su mnogi gov orili: "Blizu smo kraja stoljeæa. Andrije prekinuo se jo dok se car naginjao da ga primi. a u njegov om je raspolo enju osvanulo jato novih tjeskoba. Na 13. kao da sam se dosad veæ poèeo razvijati u nekog od njegovih intimusa: "U krajnjem poretku stvari.naposljetku. Maestro me nije ukljuèio medu vragove koj i su tijekom tog dogaðaja trebali raditi. S ceremonijama se dotad veæ dobro u poznao. Mogu navesti beskrajan popis kompromisa. nakon uvodne povorke 9. Sve ene koje s u spremno predvidjele prolome oblaka i dalje su bile uvjerene kako æe se dogoditi ne to lo e. Nek a nas zadese èuda ljepote i utjehe. elio je da ni ta ne poðe krivo. a da se prit om ne pomièu noge niti otkriva ikakav napor.

niti ponavljati govor petrogradskog metropolita. Jesu li sve te beskrajne ceremonije p oslu ile kao kakav slatki mjehur pohote? Trpio sam svu bol koju stvara iskljuèivanje ." Èemu je dodao: "Oti li smo ranije u krevet. Stoga se.z katedrale Uznesenja da bi monarsima izraDvorac u umi ili dobrodo licu i dali im da poljube sveti kri . Moram se zapitati nije li to dio genija ruskog bogoslu ja. Andrije ipak bilo Mae strovo maslo.slu im se namjerno ba tim rijeèima. predao kraljevsko znamenje pomoænicim a i pozvao Alix. Trojstvo koje je trebalo uvijek iznova tova ti. a kuglu u lijevu ruku. prvi car dinastije Romanovih. Zazvano je trojstvo . mogao uzeti kru nu. Zbog toga mi se èini kako je kidanje karike u lancu Reda sv. Odmje rena tri koraka amo. Reèeno mi je kako je caru i carici potreban odmor. uz nekoliko varijacija. ne mogu reæi. mepotropolit prekri io. M nogi od onih koji su na poèetku osjetili neko unutra nje prosvjetljenje. pokvarena svetost . dopustite da raspr im uobièajenu dod bu kako Bogu i Vragu na raspolaganju stoji sve moguæe znanje koje im je potrebno . dok je Nikolu II. Naravno. sveæenici se na taj zapanjujuæi dogaðaj nisu obazirali. triput su se ljubile svete ikone. bez ikakvog zastajkivanja. gdje s e. A Nicky je tu javnu ispovijed doista i obavio. Pa i Maestro je uvijek pozitivno govorio o Trojstvu. Buduæi da se nikako ne mo e reæi kako su . Me du njima vlada pravilo da se nikad ne pokazuje kako je neki element svete slu be p o ao krivo. uspinjao uz o vo isto prijestolje. Svakako bih voli o da sam bio u njihovoj sobi. no neæe se zaboraviti do kraja ivota. a metropolit je kazao: "Neka te blagoslovi Duh sveti.molitve su se triput ponovile. sad su se p repustili umoru svojih udova. Pravoslavno bogoslu je u takvim prigodama nikad nije kratko." Je li to bilo zbog zamora ili povratka po ude zbog dobrog i sretnog os jeæaja da je sve gotovo i da to neæe morati ponavljati. kako bi taj kvintesenci jalni integritet oslabio. io. slu ba ponovila. Andrije puknuo. a da to nitko osim mlade nije znao. tri koraka tamo. U najmanju bih ruku doznao koliko je ta pokvarena svetost . Car i njegova pratnja pre li su iz katedrale Uznesenja u katedralu Arhanðela. to je uvijek prostor u kojem Maestro odluèuje napasti. no govorio je tako tiho i kratko da ga nitko nije mogao èuti. pa neæu podrobno opisivati kako je primljeno carsko znamenje. Rekao bih kako bi najlak i naèin na koji se moje moæi mogu shvatiti bila pretpostavk a da sam otprilike toliko obdaren znanjem u odnosu na uspje nog znanstvenika. obrubljen zlatnom èipkom. stavio ruke na carevu glavu i izrekao dvije molitve. nema potrebe n avoditi svaki korak koji su car i carica uèinili kad su se spustili s trona. nekoliko je trenutaka poslije ustao. Ako se èini neobiènim to sam uvijek eljan saznati vi e. U svom je dnevniku napisao: "Sve to se dogaðalo u katedrali Uznesenja èini se poput sna. (U mnogim pri godama u njegov je blagoslov prodro i na duh. Nicky i Alix su se potom usp eli stepenicama do prijestolja u sredi tu katedrale. Ritual se nastavio." Mogu reæi kako smo uvijek spremni osjetiti pribli avanje Duha svetoga. pozivao da s e javno ispovijedi. Kako je Duh sveti utjelovljenje ljubavi Oca za Sina i Sina prema O cu. koli ko bi on vi e znao od kakvog tupana iz lo e kole. nakon èega je Nikola II. U bo ansku je liturgiju u la dosada. Vidio sam kuma na svadbi koji je. amen.) I ba je u tom trenutku lanac Reda s v.tih svetih metropol ita imala veze s ekstazama Nickvja i Alix. Potom j e svoju kraljevsku pozadinu jo jednom smjestio na sjedalo prijestolja cara Mihail a Fjodorovièa. Uvij ek tu napada. Dakle. Dobro smo je poznavali. prije odlaska u katedralu Navje tenja. Ponovno se iz stotinu i jednog topa ispalio plotun. koja je kleknula pred njega na purpurni jastuèiæ. kao da zna ne to to ostali ne znaju. Bilo da mu je takav drevni kontakt donio kakav preostali odbljesak ili ne. Jer duljina mise privukla je mnoge u kon gregaciji koji na poèetku nisu pokazivali stvarno zanimanje. tu damu bio upoznao u biblijskom smislu. ali ih èeka sveèani obrok u palaèi Gr anovitaji. staviti je sebi na glavu i uzeti ezlo u desnu. a takav je tip u tankoæutnom polo aju koji mi se zo8 Norman Mailer èini sliènim suptilnoj naklonosti koju na Maestro uvijek ima prema Duhu svetome. Bili smo prisutni kad se Mihail Fjodoroviè. Nakon toga je car vodio dnevnu mo litvu.

Svima nam se æi ilo da smo vidjeli najvelièanstveniji prizor koji bi se mogao zamisliti i bili smo prilièno sretni smrtnici. veliko je srce obiènih ljudi jedinstveno osjetilo kako u tom ljubaznom. svoj je èlanak zavr io rijeèim a: 2io Norman Mailer / tako je svr io najveæi dan na ih ivota. jer je sve pro lo tako divno. Tu su svoj e krunidbene bankete odr ali Ivan Grozni i Petar Veliki. ali i iznimno siroma na. Drugi je izvjestitelj iz Amerike napisao kako sad nije samo povjerovao u golemi ruski potencijal za velièanstvena ostvarenja. Ostali su dobili mjesta u Dvorani svetog Vladimira. Veliki majsto r ceremonija. krunski princ vedske. To je bio dogaðaj sezone. pod uvjetom da je pozvan . Samo su najva niji dogaðaji ruske povijesti imali dovoljnu snagu otvoriti ta drevna vrata. Bili su suoèeni s golemim problemima.. vojvotkinja od Edinburgha.mi na raspolaganju svi odgovori na sva pitanja koja opsjedaju èovjeèanstvo.a ne treba biti posebno pametan da bi s e to shvatilo. Objed neæu opisivati. veæ i da je Nicholas legitimni vladar. Nisu ba uv ijek bili zadovoljni mjestom koje su dobili. pazio da obiðe svaki stol u obje prostorije. U to doba novinare nisu poticali da o velikima i moænima govore lo e. i mene t akoðer mo e obeshrabriti ne to to ne znam.Nikola II. od ugledne stare kraljice koja vlada najdu e u povijesti engleskog prij estolja. a svi su oni i li od stola do stola u dvorani sv.eniji gosti bili u istoj prostoriji s carem i caricom. francuskim jelima. za boga ta e i skorosteèe. . u pratnji Alexandre. kao i Glavni dvorski mar al. od Francuske.. Naravno. dan koji æe se pamtiti godinama. Palaèa Granovitaja je napo sljetku. ljudi koji su bili posve spremni pretpos taviti kako su. Oèekivali su da ih ignoriraju. jedan od onih dru tvenih dogaðaja kakvi èovjeku mogu ponuditi ve liki napredak u Dvorac u umi 209 buduænosti. car stva i republike mu svi zajedno ele "bon voyage" na tom va nom putu. Vladimira. Sveti sinod. orgija opæeprihvaæenog postignuæa.dakle. Rusija je b ila jako bogata. Banketi gotovo uvijek uspiju izazvati iste eluèane kiseline. ii. vinima (francuskim i krimskim). Rusija je sad naprednija i mirnija nego to je bila godinama. a Granovi taja je izgledala blje tavo. napuljska kraljica i kr aljeviæ. Udarac predod bi o vlastitoj va nosti ipak je posljednje to bi neki monarh elio izazva ti kod bogatih. Je li im sad pao? A samo su najuzvi. za Mo skvu i cijelu Rusiju. a pratili su ga i carica majka Marija. a iznad svega. Mogu razumjeti za to su Nickvjevi ministri dr ali kako krunidba mora nadma iti sve vel ike europske sveèanosti u pro losti. od na eg predsjednika i od mnogih drugih vladara i velikih i malih dr ava p rimio je najsrdaènije pozdravne poruke. poèinje svoju vladavinu uz dobre elje cijelog svijeta. kojeg je prigoda oèito sasvim opèinila. bez obzira na to kroz kakva su isku enja pro li da bi do li do pozivni ca. najvi i ministri i neki od najveæih bogata a. slavnih i moænih gostiju . i sam propustio banket u Granovitaji. vojvotkinja Elizabeta i n advojvoda Aleksej. no ovdj e su goste osobno poslu ivala po tri konobara u zlatno obrubljenim crvenim kaputim a. Ne bi mi bilo nikakvo zadovoljstvo raspredati o zlatnom tanj uru. Monarhije. Od Njemaèke. Te sam noæi. tijekom veèere svirao je Carski orkestar. kategorijama kavijara. Stoga su svi d o li do zakljuèka kako se dogaðaj pokoljenjima neæe zaboraviti. eli li postati gospodarska sila koja bi s . bila poznata kao mjesto iznimnih i rijetkih sveèanosti. nasmije enom licu tog mladog cara vidi obeæanje pravedne i blagotvorne vladavine. Stoga je Nicholas. gd je bi ih doèekali pozdravi iz suhih grla. zauzet vlastitim pripremama za Seljaèki festival koji se trebao odr ati z a èetiri dana. v otki. Jelovnici su bili oslikani. mnogima bi od tih ambicioznih du a oèekivanja ostala iznevjerena. njihovi napori bili apsurdni. Kad bi pogledali razmje taj gostiju i previ e bi dobro vidjeli kakav im je trenutaèan dru tveni status. ampanjcu. Jedan od novinskih izvjes titelja iz Amerike. A kakvo bi potom samo olak anje buknulo i pljesak odjeknuo kad bi ugledali cara i caricu kako im pr ilaze. Tu je bil a krema diplomatskog kora.

koji su èinili donedavni selja ci.koleru. tifus. dok su radnici zimi umirali od hladnoæe. gdje su se skupljali na razni m gradskim kolodvorima. da. kao gazda. uz malu knji icu o krunidbi s inicija lima cara i carice. Kao nalièje tog rasta. mu karci bi. Odr at æe se u èast n jegove vrijednosti. Sljedeæih su se deset godina ulaganja u te ku industriju utrostruèila. A kad smo kod toga. sv ibnja. Ti su siroma ni. koji se trebao odr ati na Hodin. istra ivanjem sam stekao uvid za to je Dummkopf tako mnogo pozornosti pridavao Rusiji. Golemi su dru tveni problemi bili i alkoholizam te p rostitucija. jo toploj od vatre na kojoj je zagrijana veèera. Na je cilj. kolaèima i pekmezom. zbunjeni pa èak i otupjeli. pjevaèi i plesaèi. i p odiæi æe se bezbrojne tezge i kiosci. mogao vladati bez njihove od anosti? Na gradove nije mogao raèunati.kom polju 18. ti su se ljudi rijetko micali . sitnièavi. Prije pet godina su gledali kako im ito odvoze teretnim vagonima. od presudne je va nosti bio brzi zavr eta k transsibirske eljeznice. Tek bi tad mogao pozdraviti domaæina. kako bi bili u Moskvi kad careviæ bude postajao car. ru ni.e mogla mjeriti s Britanijom ili Amerikom. Mnogi su spavali na tlu. èiji su unutr a nji zidovi bili crni od dima. godine. koji je. Prodaja ita 1891. izuli èizme. veliki." Bez obzira na to. neki èak i pje ice. obojenih crvenim i zlatnim. imao najbolje mjesto za spavanje . Sad su stotine tisuæa njihovih roðaka stigli u Moskvu. ipak su bili sna ni poput tegleæe marve. nas bi to ozbiljno zabrinulo. predviðen je za odavanje poèasti svim seljacima koji su sad bili u gradu. s Nickvjevim inicijalima. Kad bi se buduæi genij otkrio u ruskom selja tvu." Nas su ti seljaci jako zanimali. Nastupit æe cirkuski zabavljaèi. Bit æe to sastanak onih koji su putovali stotinama kilometara. Stizao je majski dan. sifilis. Veselili smo se èasu u kojem æemo od Dummkopfa konce preuzeti u svo je ruke. kobasicama. praviènost. St anovi su bili oèajno prenapuèeni. godine ipak je poslu ila svojoj gospodarskoj svrsi. tuberkulozu. Podijelit æe se èetiri stotine tisuæa eljeznih alica. neobrazovani. ja sam seljake koje sam gledao po moskovskim kolodvorima po tova o. Sa d na peronu èekaju hoæe li se vratiti. odanost. eljeznicom. no svaki bi se posjetitelj seljaèke kolibe ipak osjeæao du nim pred njima se poklonit i. Ima li su izreku: "Smrad tvojih nogu otjerat æe muhe. prije nego to bi polijegali. glupi mu karci sa svojim neugl ednim. èak i razumijevanje. moskovs ka bi kanalizacija.bili su strpljivi po put stoke. sad je pro ivljavao vlastite bolesti . Min istar financija Aleksandra III. potom trideset tisuæa litara piva i besplatni paketi hrane s ruskim kru hom. 212 Norman Mailer iz. naposljetku. Kako joj je z a zavr etak radova na eljeznici vjeèito bio nu an veliki priljev stranih sredstava. no ako u prostor iji nije bilo suvi e hladno. koja se poèela graditi prije mnogo godina. a enama i marame. na kolima. jaki. Oni koji su ostali na selu i dalje su ivjeli u jednosobnim brvnarama. Rus ija je pet godina prije krunidbe veæinu svog ita morala poèeti izvoziti na Zapad. sad veæ znatno optereæena. Ostatak obitelji spavao je na zemljanom podu.na vrhu peæi. Ispod njihove sam inertnosti osjetio sposobnost za snagu. . No. ili su barem Tolstoj i Do-stojevski u to uvjeravali svoje èitatelje. Za svlaèenje se nije znalo. Golemi skup. orasima. kao darovi cara i carice. mudrost . Stoga se najveæi dio etve iz vozio. no sve je to bio tek za titni vosak preko kvalitetnog ele a u staklenci. Dvorac u umi zi i Maestra je to navelo na primjedbu: "Naravno da ti seljaci ele ostati na eljeznièkim kolodvorima. Veliki je otvoreni p rostor Hodin kog polja spremno oèekivao pola milijuna du a. Na zidovima su visjele jeftine reprodukcije ikona. Dogaðaj na polju trebao je pokazati Nickvjevu ljubav prema narodu. velikodu nost. Zabavit æe ih. Proletarijat. u kojoj su pomrli milijuni se ljaka. bio smanjivati l judske moguænosti. krupnim i èesto neskladno graðenim enama mo da bili zli. A to je prouzroèilo veliku glad 1891. ito je b ila jedina roba koju je Rusija mogla nuditi na veliko. Iako su prerano ostarjeli i bili gotovo bezubi. ljetnih mjeseci preplavljivala ulice siroma nih èetvrti. do ao je do zakljuèka da drugog izbora nema. Kako bi Nikola II.

Pilo se.. Nicky je sam donio odluku da se Seljaèki festival ponovno odr i na istom mjestu. Nema vi e piva. govorilo se u Bolj oju. U njemu æe biti mjesta za tisuæu uglednika. Tisuæe su se nat iskivale na tisuæe koje su veæ bile naprijed. Bili smo se spremni time okoristiti. kioske i pultove u kojima su b ili smje teni darovi. U svemu tome sam jasno vidio Maestrove prste. Sad s u i siroma ne gradske èetvrti ulazile na polje. Alexandra i pripadnici dvora trebali su stiæi s redinom dana i zasjesti u Kraljevskom paviljonu. Tu smo glasinu pro irili mi. koji æe moæi primiti i tisuæu onih spremnih za tu povlasticu platiti. Neki æe seljaci mo da imati rodbinu koja radi u tvornicama. Svakako æe moæi poslu iti za smje taj. "Nema vi e alica. no kasnije nije ostalo sredst ava da se zatrpaju iskopi. a u njemu su se panièno nastojali uh . Ka d je pala prva. tijekom tjedna krunidbenih sveèanosti. i kolodvori. Naposljetku.14 Norman Mailer To se prièalo na gala veèeri.kao to su mnogi primijetili . oborilo bi ih natisnuto mno tvo koje je guralo odostraga." "Ne". bio je vel k broj seljaka koji su na polje odluèili doæi dan prije dogaðaja. ali ga je ostalo malo. ali je dobio odgovor kako vlada manjak policajaca. Djeca tulila. D a. pa je trideset seljaka izgubilo ivot. a èetvrti ostao bez svijesti. Moralo se èuvati mnoga druga gradska podruèja. Gradom se pronio glas. veæina je plemstva raspravljala o polju. "Ono dobro je veæ oti lo". dok su ljudi posezali za darovima. Prièalo se kako bi se do kasnog jutra na Hodin kom mo glo natisnuti i milijun du a. elio je zapoèeti s novom tradicijom. nakon krunidbe Aleks andra III. Uz to se vlada veæ prilièno istro ila odr a vajuæi sigurnost cara i carice. nekoliko sati prije prvog jutarnjeg svjetla. Stotinu i pedeset kozaka koji æe nadzirati pola milijuna ru skih du a? Njihov je zapovjednik zatra io jo redara. Golemo je polje sad bilo izbrazdano pje èanicima. ene su vri tale. Mast s kaputa od ovèje ko e i ogrtaèa nagrizenih znojem. Nije vi e bilo novca za dodatno osiguranje. kojih je bilo tako mnogo da se sjaj dragulja . Iako su se odigral i neki nesretni dogaðaji. bilo je samo polje. U blizin i æe biti jo jedan paviljon. Samo su tri policajca bila rasporeðena da nadgledaju èetu od stotinu i pedeset kozaka koj e æe dovesti kao redare. Èovjek je trebao samo zateturati i veæ bi se drugi spotaknuo o njega. a pretpostavljalo se i kako æe se ljudi odgovorno kretati ba po njima. Hodin ko je polje takoðer poslu ilo za seljaèki festival. ostalo je dovoljno ravnog terena za pola milij una posjetitelja. Potom je. Masu koja je stizala u Moskvu treba lo je negdje smjestiti. A imali su oni i veæih briga od Hodin kog polja. Vi e se du nosnika ozbiljno zabrinulo kako bi tamo moglo nedostajati policije. No. malenim klancima. Mno tvo mu karaca. Stoga su se tisuæe seljaka pomaknule prema vrhu i stale pritiskati drvene prepreke koje su titile tandove. ono najbolje otiæi æe prvo. kako u njima ne bi demonstrirali revolucionari ili izgrednici. naravno . poèela stizati i moskovska radnièka populacija. na njemu je od r ana velika izlo ba.Kako bi iza li pred tu hordu. Podignuti su privremeni objekti." Prepreke su se poèele naginjati. Na polju je pak vladao sasvim nelagodan nemir. Darovi æe se dijeliti rano. Treæi bi se sudario. Prije trinaest godina. I oni su èuli glasine." Problem koji nije bio razmatran. pro irila se suprotna glasina. pa mogu odsjesti kod njih. Èovjeka se Dvorac u umi nije moglo pozivati na odgovornost za svaki izgred na tako velikom skupu. Svirale su se balalajk e. koji je bio nedavno podignut na jednom kraju paradnog zemlji ta. Nicky. "treba nam vi e tradicija." 2. Do veèeri se tamo veæ ut aborilo pravo mno tvo. palili se kresovi. Ostali su stali gurati iz pozadine. gov orili su tamo na i agenti. "nikada prij e nije toliko obiènih ljudi bilo spremno caru izraziti tovanje. Milijun du a! "Da". Mnoge su dame po kazale svoje dijamante. "ima jo piva. Godine 1891. Neki su seljaci poèeli ljuljati stupove koji su dr ali prepreke. u Bolj oj teatru odr avala se gala veèer. "Kako sam od vas èuo". Te noæi sedamnaestog svibnja. A tu su. Ono to se nije oèekivalo. to se dr alo prihvatl jivim rtvama. ka ftani i crni vuneni kaputi sigurno im neæe biti nepoznati mirisi. Pripremljene su iroke staz e kako bi se te prepreke zaobi le. ena i dj ce sad je u mete u bilo zgurano u najveæi pje èenjak. svi su kiosci zauzeti istovremeno. No. kazao je svojim ministrima. Sve s e vi e tijela guralo naprijed. pjevalo. nepokrivenim bunarima i napu tenim temeljima.mogao natjecati sa svjetlima s rampe pozornice.

Odrasl i koji su mogli doprijeti do ruba mase praæa-kali su se poput riba u pliæaku. U jamama i po ravnom prostoru le ali su mrtvi. U tim ranim satima jutra. Na kolima. Mu karce i ene sitnijeg rasta bacalo je u v is poput pjene. gotovo golih tijela. u du i. Deseci tisuæa Moskovljana koji su ne to kasnije planirali prisustv ovati slu benom otvaranju. Èuli su se zvuèi koji nisu bili s ovog svijeta. dok su se neki od palih jo trzali. Dovedeno je vi e satnija vojnika èiji je zadatak bio preostala mrtva . Nikad nisam èuo takav jad. kad su svojim najmanjim dijelom mrtvog roðaka godinama potajno mrzili? Oni koji su se jo pribli avali Hodin kom polju morali su ostati zbunjeni svim tim lic ima koja su vri tala i i la im u susret. Oni koji su se probili do kabina i oborili kioske morali su se i dalje pomicati prema naprijed. Na pijesku i po jamama i dalje je bilo poderanih komada odjeæe. krenuli su ranije iz svojih domova kako bi izbjegli gu vu . a nisu se mogli micati niti disati. Kasnije je Nicky saznao kako je broj stradalih tisuæu i tristo. No. zbog stalnog pritis ka onih iza . Nisu znali trebaju li se smatrati blagoslovljenim to su uspj eli pobjeæi. Drugi su rikal i imena èlanova obitelji. a morali su strahovati i kako æe izgubiti razum. A mnogi su drugi vri tali od u asa. Dvorac u umi 2-15 u drugom zastenjali. kao to utihne oluja.vatiti za neèije tijelo i preko njega se uspeti iz rupe. za duh im se lijepila sluz. Mnogi su od mrtvih jo le ali na p lju. prije nego to su stigli car i carica. zavijanja. Neki su se u pozadini povukli kad su ispred sebe èuli vrisku i prestali se gurati. Kupole . Nekolicina! Nekoliko su djece podigli i iznad glava dodavali unatrag. kao kakof onija jecanja. smrvljenih nosova. Kupole èetrdeset puta èetrdeset moskovskih crkava sjale su na suncu. jedva nekako. Bio je to deseti lijep dan zaredom. cmizdrenja. le eve su veæ odnijeli. U meðuvreme nu se sunce bljeskalo na zlatu svake od crkvenih kupola. onima koji su odlazili s polja u u ima je i dalje odzvanjalo naricanje. Kasnije su poèele stizati procjene broja izgubljenih ivota. zi6 Norman Mailer 13U podne. kako su se pje ice pribli avali. moskovskim su ulicam a krenuli neredi. zubi? Nekolicina je èak i pobjeg la. nailazili na kola koja su se kretala prem a njima. èinilo kako bih mogao poviriti u osj eæaje barem polovine ljudi koje sam mimoilazio. kukanja i naricanja u bogohulnoj disharmoniji sa zvonima. Djeca su stenjala pod te inom èizama koje su ih gazile. Kako je mete splasnuo. radnici u stalnoj pogibelji da skliznu sa strmih crkvenih krovova obrubljenih zimskim ledom. strgnutih s jednog le a. da bi potom udahnuli. slomljenih udova. tako je stalo i ovo. mukotrpno su na te pozlaæene kupole prièvr æivali novo li æe. i èa enih vilica. pak. no taj je ministar bio poznat po tome to lo e vijesti umanjuje devedeset posto. Tko je mogao izbrojiti koliko je tisuæa peta sad m ljelo koliko stotina torza? Ili nosova? Ili oèiju*. Meni se. Iz tisuæa se grla zaèuo krik bijesa. izgubljena u vrtlogu sna. Na svakim su kolima bila tijela odjevena u sveèane seljaèke no nje raznih stupnjeva upropa tenosti. Mnogi su osjetili bogo hulnu spremnost na smijeh. Mrtve se mo e izbrojit i i poslije. dosta ih je bilo prekriveno ostacima dronjaka s odjeæe drugih. slaveæi dogaðaj. Ljudi su se poèeli gu iti. kako bi se za titila mrtva stidijivost drugog. No. iskrenutih. Prvo to je vi im policijskim du nosnicima palo na pamet kad su stigli. Posljednjih pola godine . Kako i ne bi. ljudi su se izmicali u èetiri smjera. tuljenja. Isprva je Nickvju reèeno kako ih je bilo tri stotine. s Hodin kog je polja uklonjena veæina otpadaka.dok naposljetku nisu stigli do kraja polja. Lica su veæ bila skamenjena od alosti. Tako ih je puno bilo bolesno u src u. prekrivene zlatnim li æem. jutro je zasjalo u svoj svojoj ljepoti. Nije mogao ni pretpostaviti koliko bi mog lo biti rtava. No. ogla avala razlièitom zvonjavom. uzbuðenom razmjerom na eg trijumfa. krvavih lica. dok su drugi padali preko njih. glasnim i suptilnim zvukom. bljeskale su se kao da su djeca sunca. Sad su. Neke j e od njih zahvatila histerija. bilo je maknuti mrtva tijela s polja prije nego to dode car. Drugi su se progurali u stranu. U jednom bi se trenutku smijali. U meðuvremenu. a uz ta su krvava kola i li mu karci i ene koji su naricali od alosti. u elucu. Konaèna je brojka bila tri tisuæe. a njihova su se zvona.

Sto se tièe slu bene dru tvene verzije dogaðaja. naravno. Izn enada je zapuhao nevjerojatno jak vjetar. kako bilo. gdje æe car primiti izabrane skupine za to odabranih g raðana. Tamo æe. Na takav slavni dan takav vjetar ne bi smio zapuhati. Prvo je Nickyju i Alix predan poseban dar katedrale Krista spasitelja veliki pladanj za obredni kruh i sol. Na snazi je bilo dru tveno naèelo koje nala e da se u formalnoj prigodi ne smije priznati da se dogodilo ne to neugodno. Ponekad i dulje. Stoga mogu ustvrditi kako se. Uskoro su Nicky i Alix mahnuli ljudima koji su pristi zali i potom ubrzo oti li iz paviljona. Izaslanstvo seljanki slijedili su istaknuti u mjetnici Moskovskog carskog kazali ta. Pretpostavljam kako je tad imao jo krajnje nepotpune obav ijesti. sad su se vladali poput povla tenih promatraèa koji su se na li na hipodromu. Odvratnost koju os jete najbli i. kome bi se urilo priznati da je nekoliko sati prije tu vladao u as? Ne. Nicky je stisnuo guzove kako bi u izraz lica istisnuo to vi e zah valnosti. Njih je ubrzo slijedila vojska i zvoðaèa koji su Moskvu ukrasili svjetlima i la nim proèeljima za devetosvibanjsku proces iju. ostat i dok ih kola ne prevezu do groblja ili dok posmrtne ostatke ne pronaðu roðaci. Sad. A ipak je zapuhalo. pa èak i sekunda. po dolasku posjeli dovo ljno daleko da do njih takvi zvukovi ne dopru. Èak je dobio i dar moskovskih Starovjeraca. Sat mi ne treba . Zbor od tisuæu mladiæa i djevojaka sm je ten je ispred Kraljevskog paviljona.jedan me vrag izvijestio kad se to toèno zbilo. Svaki vrag uvijek je jasno svjestan koji je sat. potom Lovaèko dru tvo. kad se mogao èuti daroviti zbor tisuæu nebeskih glasova koji nudi glasovnu okre pu. pa èak je i (kao zahvalu za stoljeæe odane slu be. uredno poslagani u redove. Na izmaku tog vjetra stigli su i car i carica. Ukupno je bilo èetrnaest skupina koje su im donijele darove. tako glasnog da se jedva èuo orkestar. Kao da se oluj a mogla raspr iti jo jednim valom klicanja. koji su donijeli srebrnu pliticu s Nickyjevim inicijalima od dijamanata. koji su s tiDvorac u umi 217 zali nakon jutarnjeg mete a. koji je po paradnom terenu raspr io obla ke pra ine. Nickv i Alix su. no. Potom je po tovanje iskazalo izaslanstvo mosk ovskih koèija a. ta j golemi dr avni puhaèki orkestar koji je himnu svirao zvonkim uzbuðenjem. T ribine su ispunili ugledni stranci i Moskovljani u svojim najboljim odorama. u zraku ostane nekoliko èasaka. da nije bilo jedne neugodnosti. s d amama u popodnevnoj sveèanoj odjeæi. jo od vremena Petra Velikog) pro lo nekoliko v oða stare njemaèke kolonije u Moskvi. Sposobnost ign oriranja odbojnog vi im je slojevima uvijek bila uroðena snaga. Taj je muèni vrtlog uskoro stigao i do paviljona na rubu Hodin kog polja. dok je car govorio. pa su njihovi glasovi prigu ili sve drugo. minuta. Nikola II. Èak su i kriknuli istovremeno. Sve je bilo mirno. . Za mene je to tek fraza. Dva su se le a polegnuta na stol mrtvaènice probudila iz kome. Moskovski trkaèki klub. u mrtvaènici istovremeno odigravao dr ugi dogaðaj . Sve se izmijenilo. Hodin ko polj e jedva se naziralo od svje e pra ine to su je dizale koèije kasnih prido lica. Slijedil a je konjanièka Gruzijska pukovnija. Nakon toga su Nicky i Alix mogli uæi u dvorac i sjediti na èelu gozbe za poèasne predstavnike obiènih ljudi. Ugledao sam ga samo na tren i doimao se iznimno blijedim. Predstavnici ugostitelja. Sa suprotnih k rajeva prostorije! Èinilo se kako su mrtvi. dobro o djeveni Rusi u paviljonu. Osam je ljudi pladanj devet mjeseci izrezi va-lo u kristalu. to se nije zbilo. obièno jedan od nas.tijela prebaciti s druge strane kioska." Tad sam sluèajno pogledao koliko je sati. Nitko to nikad ne sp omene. pustio vjetar. uz u zvike i krikove prepoznavanja. i potom osmorici radnika stao zahvaljivati na sjajnoj izradi. Ne sumn jamo da takve osjeæaje dijele i va i suseljani. kako bi ih koèija odvezla nekoliko stotina m etara do Petrovskog dvorca. Ubacujuæi primjedbe u stank ama zbornog klicanja. Nicky i Alix stajali su na ulazu u Petrovski dvorac kako bi primili nova izaslanstva. se obratio uglednim predstavnicima tih plebejac a: "Carica i ja vam srdaèno zahvaljujemo na izrazima ljubavi i posveæenosti. Niti pola kilom etra od Hodin kog polja. eleæi opona ati vrhunske manire britanskih vi ih slojeva. Briga za va u dobrobit uvijek æe mi le ati na srcu. Jedva da sam znao jesam li bio svjedokom srd be Dummkopfa ili bijesa mrtvih. Dame i gosp oda na tribinama izgledali bi gotovo savr eno. pa sam se zapita o zna li to se dogodilo. no sad je bilo oèito da su ivi. Bio sam na gal a veèerama na kojima bi gost. pripremljene se sveèanosti nisu otkazivale.

pro ivljavala je pravi u as. Mogao sam joj osjetiti intenzitet." Nicky nije znao da li da se uvrijedi. prega eno 1300 ljudi. no neæe izbjeæi postati rtvama dogaðaja koji æe slijediti. hladnu bijel u ribu. Obuzela j u je misao kako joj se bli i smrt. mogao priæi na razumnu udaljenost. Primjerice. ono to sam saznao. Na tribinama su ongleri i ciganski plesaèi zabavljali vlastelu. dok se pribli avao paviljonu. U meðuvremenu je Nicky obilazio od stola do stola. i dalje su u redovima te ala mrtva tijela. No. N eki od srd be pocrvene. hvala Bogu.Te sam ustanike spomenuo zato da bih naglasio povezanost tih zi8 Norman Mailer dvaju dogaðaja. Ili nije? Je li taj dogaðaj bio neizbje an? Je li bio uklet? Nije znao. ili da mu bude drago to je rekla na i mu iæi. (Te sam misli primio iz druge ruke od posebnog ruskog vraga koji j e odr avao ulaz u jednu od Alixinih dvorkinja. A uskoro je bio bijesan i na sebe." Je li mislio na ljude ko . poèela vri tati. udaljena samo petnaest metara. A nije n i mogao. nj egovo je osnovno nezadovoljstvo bilo usmjereno na seljake. Na nekim mjestima tijela su jo le ala na gomili. svje e i kisele krastavce. "B og je tu!" vri tala je. Ni je pridavao pozornost organizaciji osiguranja. No. Masa koj a je prenoæila na livadi Hodinki probila se kroz prepreke i do lo je do u asne gu ve u k ojoj je. prljave odjeæe. dok su izludjeli roðaci zurili u zgnjeèene glave tih trupla na kojima su se. pitala se. trudili jo nekako razabrati crte lica. veæ i d a je to bila posljedica neobuzdane strasti. a isto tako i Nickvju. no trebao sam pretpostaviti kako æe mi zadatak da prouèavam pisma i dnevnike Romanovih ostati temeljna uloga. peèenu piletinu. Romanovi tog dana nisu izginuli u krvavoj ka i polomljenih kostiju. Prodavao se sladole d. usprkos izoblièenjima. Jer je bio podjednak o razbje njen i zbog nesposobnosti policije. desert. gdje je neiskreno oplakivala odlazak dugovjeènog oca obitel ji. Osmjehnula bi se i klimnula glavom svakom gos tu koji bi pri ao. voæe i vino. Uz pomoæ prolaza u njegove misli koji je Maestro i dalje uspje no dr ao otvorenim. Ja sam trebao nastaviti pazit i na Nickvja. grozno je to i kazati. preplavljen srd bom? Njegov je bijes imao toliko vidova. ruke i noge pod nemoguæim kutovima. tako skloni samouni tenju? A ipak mu je . pojavile su se pukotine. Poneki razoèarani èovjek èak bi stavio bakrenjak na grud i neznanca. koja je plakala uz njega. caru sam. paèetinu. ti èudovi te!" uzviknula je njegova stara ena. po pedeset. To mi je povrijedilo ta tinu. Sebe sam smatrao sposobnim za svaki zadatak. Kako mogu biti tako n ezahvalni. druga je obitelj. poèela se udarati akama u grudi. Ustao je. pozdravl jajuæi seljake dok su jeli svoj poltavski bor è. Stalno sam prouèavao tu frazu "dogodio se veliki grijeh. i dalje pravi golub gu an. U kakvoj joj je samo opa snosti mu ! Èak si je dopustila osjetiti i ne to otvorenog gnjeva prema ruskom narodu. Je li se mogao pozvati na takav plemenit os jeæaj. bio ne samo neuobièajeno blijed. To se dobrim dijelom moglo sprijeèi ti. Poslije sam èak saznao i kako je Alix pribli no u to vrijeme do ivjela v rhunac svog zloslutnog predosjeæaja. "Vrag te poslao natra g. "Bog je tu! Bog te spasio!" No. Iznenada je jedan od mrtvih to prestao biti. mogao sam razabra ti da je Nicky. kad se s Alix sre dinom dana pojavio na tribinama. Uvidio sam kako me ne dr e dovoljno nemilosrdnim da bih bio voda na terenu. U za titnom krugu koji su oformi li oko Nickvja. dvadeset. Kao i kod Alix. u buduænosti mi se pokazalo korisnim. Te je veèeri zapisao u dnevnik: Dosad je.) Kilometar od Petrovskog dvorca.te ka poput lanca koji mu je le a o na srcu . va an ili prizeman. sve i lo savr eno. A iza kioska. no danas se dogodio veliki grijeh. Jer je taj stari tiranin takoðer otvorio oèi. teletinu sa svje im povræem. Lijeènici su kleèali u pra ini kako bi provjerili ima li da se tko jo mièe. uvijek spremni na nerede? Mu u je èak rekla: "Na i mu iæi nisu ba pr erano ljubazni. Maestro je to izravn o objasnio: nisam dovoljno dobro poznaDvorac u umi 2. On je od neiskazanog bijesa bio blijed. Za to su. Prvi je rezultat bila smanjena uèinkovitost kand ela. 14. Nisam bio meðu vodeæim izazivaèima nereda koje sam upravo opisao. Njegova ena. a na ti m su udaljenim rubovima Hodin kog polja jo stotine seljaka i Moskovljana tra ile svoj e izgubljene obitelji.19 vao Moskvu da bi mogao zapovijedati mjesnom vragu. neki su vojnici polagali posljednje rtve.du nost bila oprostiti im.

Nickvjev stric. mora pok azati naklonost njihovim obiteljima. tog vi eg sloja nadvojvoda. "valjda si svjestan èinjenice kako si ne mo e dopust iti da slu a svoje bratiæe. nastavio je. nadvojvoda Sergej Aleksandroviè. preklinjem te. Krv tih mu karaca. Sergej Aleksan droviè je Witteu po glasono i poslao odgovor: "Car Hodinku dr i velikom katastrofom. Nicky nipo to ne smije veèeras prisustvovati Francuskom balu. a oni to sami sebi nikad ne bi prizna li. Sergej Aleksandroviè nije bio kriv. Kako mo e dopustiti neprija teljima ovog re ima da ka u kako je na mladi car cijelu noæ plesao. mlaðem nara taju nadvojvoda. sinovi nadvojvode Mihajla. Blesavi. bilo je vrlo lako ostati sasvim b lizu Nickyju. ti mrtve o ivio.bio je jedan od na ih ruskih agenata. preu zeo je. a posebno Sandra. Njihovo je pak stajali te bilo odvratno Nickvjevim bratiæima. tih starijih Romanova. (A taj tip nije samo dugovao kockar ima. Luj XVI. Shvati t o ti govorim. Nisu bili svjesni da se pribli ava oluja. Uskoro se prepu stio srd bi. A Sandrova su se braæa. Taj je bal b io predviðen za tu veèer. Nicky. bilo je to to u glavi nije dovoljno dugo uspijevao dr ati dvije meðusobno suprotstavljene ideje da bi mogao odluèiti koja je b olja. Ba je taj pomoænik Sergeja Alek sandrovièa i pokrenuo glasinu kako je gubernator korumpiran. Tvoju bi enu jako pogodilo ako bi njena lijepa sestra Ella morala pretrpjeti takvu sramotu. za to. Gubernator je zagrabio u fond za kr unidbu kako bi otplatio kockarski dug. Sto nije bila istina. kad bi mogao. rekao je stric Aleksej. Ali to ne mo e . dok su njegovi izgi nuli podanici jo le ali nepokopani?" Njegova je elokventnost po ela uspjeh. ele svrgnuti Sergeja Aleksandrovièa tako da netko od njih mo e preuzeti mjesto moskovskog gubernatora. svibnja grof Witte. poslao je poruku: "Iz pijeteta prema mrtvima." Ostale nadvojvode. "Nicky". a planiran je kao najvelièanstvenija veèer krunidbe. Mladi su i neiskusni. i Marija Antoaneta mogli Dvorac u umi 221 su cijelu noæ plesati jer su bili naivni. tih ena i te dje ce zauvijek æe ostati na tvojoj vladavini. jer ti si dobar. "A. Usred stvarne pozornosti koju je dao govoru bratiæa Nikolaja. moskovski guber nator. Tako sam èuo Sandrovog brata. a taj je nadvojvoda bio posljednji ivuæi brat njegovog pokojnog oca. "naroèito bal francuskog veleposlanika". Radilo se o njegovom pomoæniku. Sigurno je cijelom nara taju upravo preminulih du a trebalo pomoæi . "Sergej Aleksandroviè nije mogao pre dvidjeti da je tamo trebalo biti policije? Svaka mu je to budala mogla reæi. n o eli vas izvijestiti kako se ipak ne radi o katastrofi razmjera koji bi trebali zasjeniti krunidbeno praznovanje.) Jadni Nicky. dvojica su se . no u tom je èasu u sobu u ao stric Aleksej. upitao bih". o enjen njegovom sestrom Ksenijom . Mi znamo!" "Nicky. To nije pravedno. spre mno je progovorio: "Nicky. Nikolaja Aleksandrovièa. sve sveèanosti treba odmah zzo Norman Mailer otkazati. Mi ljenje grofa Wittea brzo je nai lo na neslaganje. braæa gubernatora. Odanost. o enjen Alixinom starijom sestrom EUom. Pomisli kako bi to primili Serg ej Aleksandroviè i Ella. U svakom sluèaju. s tim estoko sla gala. Nickvev je najbli i pr ijatelj .ji su sudjelovali u neredu ili na sebe? Poslijepodne 18. veæ i nama . Sto je bilo. Jo i gore od toga. Kakva nevjerojat na uvreda mrtvima! Gdje je tu èast Rusije? Car se nakon èetiri dana krunidbenih sveèan osti bio spreman slo iti sa Sandrom. ne idi veèeras na Francuski bal. Znam da bi. Po tovanje. i dalje ivimo u sjeni Versaillesa. I opet u blizini nije bilo ka nd ela." A potom je dodao. Ako mu je ne to bila slabost. te Mihajlovièe. ne mo e nazvati drugaèije nego "èudovi nim". Rad ikalni. odgovor osjeæa u du i. Reæi æu ti. izmeðu ostalih du nosti. Zato.izjavio kako se stav ti h strièeva. Ali mi jesmo. dr av nik kojeg je Nicky najvi e slu ao. na strani su bezbo nih sila. Nicky je sad shvatio kako mu se ne ide na b al. Je li to i on bio èuo glasi ne koje smo mi pro irili? U Moskvi se veæ prièalo.bratiæ Sandro. Htjeli mi to ili ne." Dovoljno sam se pribli io da mogu sva ta mi ljenja èuti. mjesto ravnatelja Seljaèkog festivala." Ubrz o je stao tvrditi kako se radilo o prljavim trikovima. No njegov bratiæ visoku razinu svoje rasprave nije znao odr ati.mo da je Dumm kopf poslao kand ele u mrtvaènicu. bilo je. s tim su se slagali. ljub azan. Èim je stric Aleksej oti ao.

najboljoj se prijateljici nije èinilo kako tajnu smije prebrzo odati . uglavno m na engleskom." Nicky je bio na balu. Zovem ga tajnim nadimcima. A koliko bi tek plakala da je znala to su o njoj govorile moskovske dame. mora biti tamo. Poèeli su obja njavati. Deèko. Nesreæe ne smiju utjecati na vanjsku politiku. Trebat æe proæi vi e od dva desetl jeæa da se potvrdi ono to je te noæi znao. U to je bio siguran. Tako su tajni. Bude li odsutan. kad Nicky ne bi do ao na bal. ali u tom je èasu bio siguran. ovisimo o francuskom savezni tvu. kojeg suosjeæanje mo e skrenuti s puta. Omiljena je iz reka nadvojvode Sergeja Aleksandrovièa bila: "Nije va no koliko je dan bio grozan. a Alix je plesala s grofom. o trim rijeèima. a ta je dama sa svoje st rane prisegnula kako se u nju u potpunosti i zauvijek mo e imati povjerenja. kad je glazba ivahna. Mo da j e to bilo razlog pisma koje æe Alix kasnije napisati svojoj prijateljici. Prije krunidbe je uèinila je kardinalnu pogre ku. a piæe nadahnjuje. suprugom f rancuskog veleposlanika.barem ne dan ili dva. Vrlo gostoljubiv. I to je jedna od mojih du nosti. ali nisu tako dugo èekale da zavjet prekr e.njena tajna." Dvorac u umi 223 "Kojim tajnim nadimcima?" upitala je dvorkinja. no vruæina je bila nepodno ljiva. A tako se nije trebalo obratiti eni u noæi tako ispunjenom osjeæajem propasti. A nitko ne vr i ni svoju du nost prema Rusiji. dopro sam do spavaæe sobe. "A. Da. u dva sata. Pro lo je nekoliko dana dok je nije otkrila prijateljici. njemaèkoj grofici Rantzau. Slatki. Sv akom koga je pratio glas da zna ne to to drugi ne znaju. jednoj se od dama uèinilo kako mora po dsjetiti ostale: "Ona nam je stigla iduæi za lijesom. Na propast i prokletstvo. Veæ zbog toga. Demonstrativno su oti li kad je poèeo ples. Nedolazak cara i carice odrazio bi se na meðudr avne odnose. Èini mi se da nitko u krugu oko mog supruga nema iskrene namjere. Naposljetku je izi lo van . U svom je dnevniku Nicky da o ovu primjedbu: 222 Norman Mailer Bal Montebellovih organiziran je izvrsno." Bio sam zadovoljan. Maèkice moja. a potom jo jednoj. moskovski se gubernator smije io. Svojoj se najbli oj dvorkinji povjer ila kako Nickvja obo ava." Nakon to su se dosita nasmijali na raèun Alix. Na nekoliko minuta (do povratka kand ela." To je procurilo. "Toliko ga volim. Svi mu slu e samo radi vlastitih karijera i osobnog pro bitka i brinem se te danima plaèem jer mi se èini kako mi je mu jako mlad i neiskusan . Stoga im se te veèeri njegova nazoènost èinila dvostruko nepodno ljivom. Francuzi sebe ocjen juju po razboritosti koju pokazuju u kriznim trenucima. I on e su prisegnule na utnju. I nije rekla . Oti li smo nakon veèere. U ovom sluèaju. poèinio meðunarodnu uvredu. Zovem ga raznim imenima od milja. kako bi. Nosi nesreæu. Nisam se mogao sjetiti da su redovi kand ela ikad bili u takvom ras ulu. Moskovsko dru tv o ubrzo se stalo podsmjehivati carièinoj èesto isticanoj ljubavi prema engleskom. Francusko veleposlanstvo puno je potro ilo na pripremu bala. na tebe æe gledati kao na enska-sto s tvorenje. Preziru sentimentalnost. "Ljubice. Du ice moja . A bio sam siguran u to da æe mu biti zabavno èuti kako sam uspio te veèeri ubaciti se u kraljevski budoar. moj Manvkinsu. ba u trenutku kad nam trebaju dobri diplomatski potezi. Èov jek mora imati karaktera i duha da mo e. Otvorio je te veèeri ples s groficom Monte-bello. A i Maestru æe biti drago. sad su bili poznati tajni nadimci koji su meðusobno koristili Alix i Nicky. Velika tajn a za koju se dvorkinja zaklela kako nikom ivom neæe reæi. Alix je kazao kako mu je mo da du nost da se povuèe u samostan i moli za rtve. Njemu se bal svidio." Sandro i njegova braæa veæ su dugo bili svjesni takvog Sergejevog kreda. Du ice. do kraja u ivati u veèeri. kad sam urno uzmaknuo) mogao sam se uvuæi j o malo dublje u Nickvjev um i mogu izvijestiti kako mu se èinilo da je osuðen na prop ast.to oni zloupotrebljavaju. Stric Aleksej glasno je rekao: "Evo nam èetiri carska sljedbenika Ro bespierrea." . Ponosni su na svoj froideur. to ti ne smijem reæi. U meðuvremenu. Meni je to topao jezik. Potom je rekla svojoj najboljoj prijateljici. "Nicky. Malo pomalo.strièeva vratila u sobu. Bio je stvarn o u asnut.

Kako smo samo ratovali zbog Ras-puæina i iznimnih crta njegove du e. na dvadeseti je moskovski gubernator uprilièio vlastiti bal. Na dan 19. Tri tisuæe i sto gostiju. u svojoj su ambasadi sljedeæe veèeri priredili tek glazbenu veèer. ponovno æu rekonstrui rati potrebno sjeæanje.ono to je doista mislio bilo je. Na d vadeset i prvi se moskovsko plemstvo sastalo u Dvorani stupova. pa mi je moral bio gotovo sjajan. s prekidima. Trideset i osam tisuæa pet stotina i ezdeset vojnika stupalo je uz dvije tisuæe èasnika. jer sam u Rusiju opet poslan 1908. Na taj naèin stjeèemo mnoge umne sposobnosti. Hodin ko mi je ostalo u sjeæanju. no mogu reæi da se veæ godinama nisam osjeæao tako dobro kao nakon povratka u Aust riju. U tjednu koji je slijedio. Sad kad su sve velike digresije privedene kraju. svibnja u kremaljskoj je Aleksandrovoj dvor ani odr an banket. Klarom i Ado lfom dogaðalo iduæih devet godina. godine. Kako mi se èini da sam vrag veæ stoljeæima i da sam se uspinjao i bio degradiran. To je va no. a Nickvjevu je koèiju vu klo est bijelih konja. kako bi nazoèili vojnoj paradi. no Maestro mi je odmah kazao : "Po tuj Hafeld. mogao sam. Tog se dana veèeralo s engleskim veleposlanikom na dvorskom balu u kremal jskoj dvorani sv. no to ne spada u ovu knjigu. Uskoro sam prestao misliti na Nickvja i Al ix." 15.taj Raspuæin koji se ni s èim nije dao usporediti. Mo da æu te iznimne dogaðaje po eljeti opisati. uspio mnogo toga na uèiti. zanimljivo je da mi je to palo na pamet. a u jutro dvadeset i treæeg . mladom Adolfu Hitleru. pak. Nicky i Alix o ti li su u dr avnièki posjet manastiru Troiski-Sergejevskom. vraæamo na gazdinstvo. Dugo nisam sudjelovao u operaciji veæoj od one na Hodin kom polju. koji nimalo ne prilièi te koj odanosti u kojoj nema osobnog izbora. èekala me jedna èudna zadaæa. naposljetku. Nakon povratka u Hafeld. nije namijenio neki skroman c ilj." Nisam mu imao razloga ni vjerovati niti ne vjerovati . Zasad se. Nijemci. ponovno povjerovati kako Maestro tom klijentu. Rekli smo kako nema mnogo vragova kojima je dopu teno veæe sjeæanje. dr avnièki posjeti i glazbene veèeri. osam su se dana odr avale fe te. Nisam bio siguran hoæu li se moæi aklimatizir ati na Hafeld. Vrativ i se obitelji Hitler. koji su se bili prit ajili. Nicky je dao dvadeset tisuæa rubalja kao prvu ratu za gradnju djeèjeg doma za rtve Hodinke. Andrije. ipak je ustrajavao da i dalje bude u slu bi lukavog i visoko pozicio niranog kand ela. a tamo æu potom. Sad sam veæ oèekivao naredbu da otputujem. a domaæin je bio p rinc Trubeckoj. nakon takvih iznimnih dana u Moskvi. plesovi. Na kraju su se s vi ponovno na li dvadeset i estog na Hodin kom polju. Nas se. KNJIGA DEVETA Alois mlaði I. skriveno njegovim nedokuèivim dr anj em. Bio je to jo jedan sjajan dan. moskovski gubernator dobio je nadimak "Hodin ki princ. elim zabilje iti to se s Aloisom. Ili mi se b arem tako èinilo. Iako je blisko sa Dvorac u umi 225 mnom suraðivao. prijemi. Lakog duha. a nju 224 Norman Mailer je dvadeset i petog slijedila veèera u dvorcu za diplomatski kor. Gledalo ih je ezdeset i sedam generala. ostajati sve dok osam godina poslije n e bude ubijen Raspuæin . posve izni man klijent. To je stoga to neko tek steèeno. mogl o bi se postaviti pitanje kako sam to. Odavde mogu vidjeti stazu koja vodi do Der Alteove kuæe. suptilno znanje blijedi kad se pothvat prived e kraju. Njihov pripadnik o nekom projektu zna o noliko koliko je potrebno. Za to bih to i èinio? Ako me u buduænosti opet po alju u Rusiju. no Maestro se tu dr i istog naèela kao i obavje tajne agencije. dok sam bio u Rusiji. Time æu okonèati ovaj knji evni pothvat. dakl e. U stvari. uzev i u obzir na uspjeh u Rusiji. J ame su tad veæ bile zatrpane. Ovdje je bilo neuobièajeno to to mi je Maestro dopustio da nedavno iskustvo zadr im u potpu nosti. potièe da u sjeæanju ne zadr avamo ni ta to nam n eæe trebati na novom projektu. po p ovratku u Hafeld sam se osjeæao uzvi eno. Stiglo je èetiri tisuæe gostiju. Trebalo je Der Altea nagovoriti .Sto se toga tièe. ali ih ubrzo i gubimo. Na dvadeset i drugi.

Dok je zurio u mete koji se u vatri raspaljivao. Spomenut æu kako je spaljivanju prisustvovao i Adi. Nekoliko alaca zamalo ga je pogodilo u oèi. stalno se nadajuæi da neæe po eljeti hranu. Pro lo je nekoliko dana. na visini. s okrutnom oteklinom na licu. Morao je. Meni je sve to. veæ naredbom. To æe pojaèati pozitivan uèinak. Mnogo je vremena pro lo otkako je po udnu misao slijedila tjelesna reakcij a vrednija spomena od kakvog probadanja u preponama. Ipak je bio sav jadan zbog samog spaljivanja . Iskrao se Klari i An-geli dok su se spremale za o dlazak u crkvu. spustio je ko nicu na tlo i zapalio je." Der Alte je moju naredbu ipak poslu ao. Da. Kod mene je to probudilo paranoju (koja mi je uvijek pri ruci. Takvu tjelesn u slast nije osjetio godinama. zajedno s krivima.to se kosilo s njegovim profesionalnim instinktima. A Klara se zbog njegovog bijega nije pretjerano brinula. U svojim je godinama znao kako s mo mu se duboko uvukli. Je li to on omek ao? Je li to moguæe? To je svakako bil o pitanje koje æu i sam morati istra iti. bila je zadovoljna i kad nije vodila Edmunda. Njegova predod ba ivotnih izvjesnosti postal a je upitna. I on je u snu dobio poruku koj u mu nije bilo te ko prihvatiti. zbog èega je na starèiæ bio posve rastrojen. Ako se nije me koljio na sjedalu. Istini za volju. "to æe ti biti od koristi. No. Nakon to sam dobio naredbu . no tako drastiènu pobunu svojih stvorenja nije do ivio godina ma." "Spali ga. Stare navade ne mogu si priu titi previ e okova. "Langstroth me sk upo stajao. ili z a vrijeme slu be bo je morala na grudima dr ati Paulu. Kad bi ga vodili sa sobom. Nedjelje nose dvostruk u vrijednost. Misao sam mu u san poslao ponovno." U snu je zastenjao. Zatim je zapali. Klari je ostati s Angelom nasamo u nedjeljno jutro omoguæavalo da se s pokæerkom malo zbli i. nije znao bi li vri tao ili urlao od smijeha. ponavljao sam mu dok je spavao. "Ne mogu to napraviti".koju sam mu prenio dok je spavao .da spali jednu od svojih ko nica. Ali nemoj se poslu iti sumpornom bombom. kako sam rekao. "Uèini to". bila je srd ba koju j e jo dobrano osjeæao zbog pèelinjeg napada. Èinilo mu se kako æe zaplakati za s vim tim nevinim pèelama koje su sada bile spr ene u ni tavilo. Klara u takvu velikod u nost nije mogla povjerovati. a koje bi njegovom tijelu Norman Mailer bile stvarne poput èira. pa se ko nicu moralo uni titi. bilo posve svejedno. ponekad mu je ta pomisao bi la blizu poput zvijeri koja u susjednoj sobi le i u kavezu. Kao kod mnogih staraca. Tako su podatni. Natopi ko nicu kerozinom. no n a vlastito iznenaðenje. Previ e bi ih moglo pre ivjeti. No. no sad d ovoljno nagla eno da shvati kako se ne mo e smatrati snom.Der Alte je nije odmah poslu ao. Sutra je nedjelja. nije ba bio ugodno dru tvo. Njegove su ga pèele bile tako izbole da sam ga na a o u krevetu. Dok je poku avao zamijen iti maticu . rekao je Der Alte. Uzbuðenje ivota u Rusi ji sad me uèinilo pomalo tromim. Pogodio sam. najprije æu se pozabaviti Adijevim uzbuðen jem tijekom spaljivanja pèela. u prepone mu se vratio rijedak osjeæaj slatkoæe. nije mogao shvatiti kako mu se moglo dogoditi ne to tako sramotno dok je pregledavao jednu od svojih boljih ko nica. zap oèeo bi sa sestrom natjecanje u tipanju. Morao sam pretpostaviti kako su taj pèelinji napa d potaknuli kand eli. U nedjelju ujutro. No nim prstima su mu prolazili trnci. po uda mu je bila ogranièena na glavu. Jo uvijek nisam pretjerano udio da se ponovno vrati m slo enoj psihi tog estogodi njaka. jer je korisn ija od nesposobnosti predviðanja). Po povratku skromnim zadaæama u to m dijelu Austrije. sigurne znakove konaènog umora . Potajnom. Danas je Alois rekao kako æe on ostati s dvoje malih. Hafeld æe mo da uskoro ponuditi vl . bilo mu je bolje. Der Alte je tu bunu uspio ugu iti uz pomoæ cigare koja mu se u tom trenu tku nalazila u ustima. Nar avno da je to uèinio. Moral mi je bio. Nije elio ivjeti s grozotama koje bismo mu mogli prirediti . znojio se kao pas. Te ko je ne prezirati stare klijente. skupa s kutijom.pokazivala je prve. Buduæi da je bio vrlo vje t. Uistinu mu je bilo od ko risti. naravn o. Èesto bi mu na pamet pala smrt. ali nisam bio spreman tako se brzo baciti na posao. Ono to je pospje ilo odluku da se èin izvede. srce mu se tres lo u grudnom ko u. nije Dvorac u umi 231 mi smetalo to je postojanje tu bilo jednostavnije.napala ga je nje na pratnja.

Pusti da tro ak plaæanja kazne izbjegne tako to æe medu svoja bedra prokrijumèariti njega. jer mu ta tina to nije dala zamisliti. Ozbiljna p ravila nije zanemarivao. Alois nije omek ao. Znao je da æe Adolf sam otiæi. jako visoko. uspje an dogaðaj po uspje an dogaðaj) naizgled je s blijedjeti. Sjeæao se ene koja je darove bila umotala u svoje crno donje rublje. No sad mu se strah stao vraæati. Nije potom bilo nikakvo iznenaðenje to je ove nedjelje rado opustio lice. No nije si to dopustio. Tijekom cijelog svibnja. u najslabijoj fazi. posvjedoèiti nekoliko promjena u Aloisovom duhu. gdje poku ava navesti poludjeli roj da se vrati u ko nicu. R anijih dana. Njeni roditelji su sigurno s njim dobro postupali. ali Der A lteova nesreæa umanjila mu je vlastitu grozu. govorio je s ebi. komadiæ po komadiæ. ta energièna ta tina (koju je g radio od djeèa tva. ivio je s jasnom slikom pred oèima. obièno bi naletio na pokojeg drijepca koji bi mu odnio dio samopouzdanja. a sad se to veæ nastavilo i na proljeæe. 232 Norman Mailer A opet. Drugi se slu benici nisu usuðivali dirati te privatne stvari. Nije znao za to. kazao joj je. Pomisao mu je bila odbojna. "veæina mojih suradnika ide u crkvu. od pèela ga je dr a o smrtni strah. Zgodna ena. Nakon toga je. primjerice. Der Alte je èak i briznuo u plaè d ok je opisivao svoju nezgodu. Pona a . u kojima je bio uvjeren kako æe ostati bez neke od vitalnih funkcija. Klara nije imala pravo. to æe mu uni titi va an dio samopouzdanja. Aloisu se stalno vraæao strah kako æe ostati bez svojih zajednica. poput èovjeka koji je nabio 125 kila u vreæu od 100. No vi e nije bio siguran hoæe li biti u stanju izbjegavati je i dalje. k akav mlaði brat osjeti ako vidi starijeg dok plaèe. Da. Kod Aloisa je to izazvalo apsurdan osjeæaj vrline. Jedva je èekao ostati sam. kako je bivalo sve toplije. nipo to. Nestalo je tmurnih slutnji. no èim je oti la.recimo." Nasmijala se. Ne mo e biti takva budala." "Zbog toga". bila je dovoljno drska da se osmjehne i ka e: "Tako ste pametni. Naravno da nije. Tu na je èinjenica bila to se. Bio je u napasti da je pusti. prije samo tjedan dana. Jutros vas nije pr atila sreæa. veæ je pet nogu. kako se pop eo gore. nakon to je cijele zime fino jeo. Ne biste imali p ojma kako takvu ivotinju obuzdati. a sfinkter ispu ta vjetrove. Previ e je ove zime bilo tjedana. Nekoæ mu se takav kraj èini nevjerojatnim. po ele li. Posjetio ga je d ok je starac jo bio u krevetu. No. Zbog tog mu je dogaðaja bilo toplo oko srca. Kad ju je Alois uhvatio. a Alois mlaði s Ulanom biti s druge strane bre uljka. jahaè bi mogao otkriti da pod njim nisu èetiri. Veæ i to je bilo dovoljno da se zainteresiram. No opet. Uvijek mu se èinilo kako æe on biti taj kojeg æe pèele divljaèki izbosti. mo da je o svom najstarijem sinu prestrogo sudio. Èovjek se nakon pobune u ko nici nije uspio oporaviti. Aloisu strah splasnuo. na nekoliko dana. U poku aju da ubla i strahove. Takvo postignuæe kod roðenih seljaka nije bilo uobièajeno. strpao j e Paulu u njenu kolijevku a Edmundu nalo io da ostane u sobi i pazi da se ne probu di. a u meðuvremenu mi je omoguæavao da ivim u suptilnom okru ju sitnih zadaæa Mogao sam. To je dobro nauèio radeæi na carini. No. Jesu li te posljednje godine malo popustili temelji njegovog pon osa? Nije poznavao nikog tko bi bio tako spreman zloslutnim znakovima pokazati f igu. a nije i ao ni inaèe. jer zbog sina osjeæa nelagodu. to bi mogla biti i istina! Ljudi su tako prijetvorni. Sjediti u klupi tijekom tih besmislica! Takav bi mu potez izbrisao osjeæaj da je èovjek koji ne drhti poput ostalih. takav je bio Alois mlaði. pustio da mu zare i eludac. Primjerice. Nije se dobro osjeæao otkako se vratio Alois mlaði. pa da ivi u strahu od pèela. ruke su mu stale drhtati dok je u novinama èitao v ijest o pogibiji pèelara. Gdje mu je bilo samopouzdanje? Te nedjelje nije oti ao u crkvu. Alois je èak oti ao posjetiti Der Altea. Te je nedjelje èak razmi ljao da se pri dru i Klari. S druge strane. elio je meditirati o nezgodi koja je zadesila Der Altea . sjeæanje na taj dogaðaj ipak ga je navelo da razmi lja o prirodi prijetvornosti. kad je jo mogao u ivati u jahanju. ako je to ikako mogao izbjeæi. bilo je ne to u njihovom koraku . na kro nju. Klara je stalno ponavljala kako ne ostavlja dojam da se radi o onom istom djeèaku koji je oti ao rad iti kod Johanna Poelzla. Kazao joj je kako m u dobro èini kad s vremena na vrijeme bude malo i s malima. sad u svojoj o djeæi osjeæao stije njen.astita otkriæa.

Zbog toga se nisam mogao poslu iti jednim od svojih darova . Ono la no str i poput bubuljice. "Ne znam". I ja sam takoðer razmi ljao o promjenama kod Aloisa mlaðeg. pa stoga i nudi mno tvo uvida. Sad je veæ pro lo vi e od stoljeæa. Johann Poelzl Mogao sam zatra iti da neki od na ih noænika u Spitalu na mlijeènoj turi proðe Johannovim mislima. Takva sposobnost da se najneugodnije èinjenice o sebi sasvim potisnu. Zbog toga su samo prouèili Johannovo pismo (koje je ostavio u Klarinoj korpi z a ivanje) i prepisali ga. Kako sam veæ napomenuo. Ni i vragovi koji su ovdje ostali malo su. no èim bi mu okrenuo leda. mi vragovi pa k nemamo izrazitu osobnost. èak i napredovali. no kako bilo. Reci svom cijenjenom mu u. mogli su krivotvoriti fa ksimil i original zadr ati. Prisutnost mu karca ili ene blisko je vezana s njihovim tijelom. recimo. ivjet i u tijelu èovjeka. Cijenjena kæeri! Ovo predajem djeèaku. to nije bilo ori ginal. bio je bolji. 2. No. Na povr ini. Dummkopfu se mora odati priznan je. morao sam se zadovoljiti samim rijeèima. Posjeduju ne to to se mo e nazvati samo bogomdanom sposobnosti da se sakriju sami pred sobom. No. Da su vladali boljom tehnikom. koju nije moguæe razl uèiti od osnove koju smo nastanili. Vragovi koje sam bio ostavio u Austriji sad su mi sa zadovoljstvom objavili kako su napravili kopiju kratkog pisma koje je Johann Poelzl poslao po Aloisu mlaðem. "No. o tebi bi rekao ne to ru no. go vorila je Klara. Bolje da ja e preko brije ga. U nekim ob iteljima. popeti se na Alpe. " to ti o takvim stvarima uopæe zna ?" upitao je Alois.koja nipo to nije bila na e djelo . Stoga mi se sviðalo kako je Klara bila puna nepriznate brige zbo g Aloisa mlaðeg i Angele. neæu se zamarati da ih pobli e opisujem. Bio je to tvrdoglav stari èovjek. Mo da. kao to je Klara Aloi su takoðer dala do znanja. Tvoj otac. S jedne strane. ali je mog la prisegnuti da je bio ba takav.o se pristojno. rekla je Klara. a da ni na èasak nije pomislila nije li joj mu . bio je poput prijatelja koji bi bio prijazan u tvom dru tvu. Na su zanat uèili i bez mog nadgledanja. U tom sluèaju doista posjedujemo prisutnost. koji se mogao odu prijeti svakom poku aju ulaska u um. osim ukoliko ne moramo. sva ta sam vidjela. nego da poène oèijukati s vlastitom sestrom. U njemu se nalazila konaèna i posve pozitivna ocjena mladiæa. Alois mlaði je dobar. dok traje neki projekt. Jedan od njih uskoro bi mogao biti spreman za pouku o urezivanju snova. privatnu temu. uvijek mi po takne ne eljeno divljenje. umjesto str ica. Veæina ljudi nije se u stanju suoèiti s neugodnim i stinama. a ja sam sve to mi je trebalo o Aloisu mlaðem mo gao saznati i u Hafeldu. Digao je branu rodoskvrnuæu . A ko se mo emo povesti za naèinom na koji se ophodio. Ne znam je li podiæi takvu unutra nju prepreku podjednako t e ko kao." U njenom se glasu nije moglo razabrati misli li da bi ona i Alois imali za raspr aviti neku va niju. Vrijedan radnik. Zbog toga gubimo neke prednosti. Usudio bih se reæi da s njom nismo vezani vi e od . 2-34 Norman Mailer U njemu se vide mnogi neotkriveni kutci du e. kad sam bila mlada. postao je razumna imitacija ugod nog i pouzdanog mladiæa. I dalje je previ e vremena provodio ja uæi Ulana. Prije nego to je oti ao. s tim se bila spremna pomiriti. A sad se doimao Dvorac u umi boljim. veæ kopija koju je napravio agent. Nije to mogla dokazati. O tome se ne govori. od sjeæanja na svoj èin. mo da otac. Tek je malo pocrve-njela dok je govorila. Nisam ba mogao povjerovati da je pismo autentièno. On æe to predati tebi.a potom mu je dr uga zadaæa bila za tititi ljude. u sluèaju da ga ipak poèine. Nije stalno izgledao kao da te prosuðuje. Tvoja majka ka e da je on dobar deèko.u stanju sam steæi vrlo dobar uvid veæ na temelju letimiènog pogled a na neèiji rukopis. no odluèio sam prièekati. a biv i vr vi sjeæanju donose manje zadovoljstva od osrednje pjesme. Vrlo dobar. To ka e. vragovi koje sam ostavio u Hafeldu nisu bili pretjerano vj e ti. Bez kaligraflje na raspolaganju. na moje iznenaðe nje. Plak at æe jer æe joj nedostajati.

na kad sam poku ao shvatiti za to. Ljudi. kad je bio nezgodno raspolo en. Djeèak je sve to stalno upijao.da njegov otac nije uspijevao svoju te ku psiholo ku pozu odr avati v i e od nekoliko dana. Naposljetku je neke od kvalitetnijih Der Al teovih spoznaja poèeo predstavljati kao vlastite. a koja bi se. a da je pritom p ostojala tek kakva sitna vjerojatnost da bi jednom mogli postati va ni na im ozbiljn im namjerama. Dosad nisu bili nimalo zanimlj ivi. godine. Dao nam je do znanja da vragovi nemaju to sami sebi èestitati na u as ima koje bi potaknuli noænom morom.ne bi mu se nimalo svidjelo da njegovu ulogu mjesnog struènjaka u s . Samo je noæ dobrim dijelom prip adala nama. Aloisu mlaðem je èak odr ao neka od sv ojih najboljih predavanja o pèelarstvu. Maestro nije s odobravanjem gledao na sa mopovladivanje. A sad je zavolio. To bi jo moglo ispasti i pravo poslovanje. "Nadzor nad dogaða jima treba imati danju. U zemlji snova postojimo lak e. a mnoge pojedinosti kojih se sad prisjeæam bile su vrijedne na e pozornosti . ivotinje i bi ljke jo su bili njegova stvorenja. kazao nam je. Prirodom. Neko vrijeme je èak uspio i uveæati te ku sumnjièavost koja j izbijala iz osobe Aloisa starijeg. zdravlja. Na posebni estogodi njak mo da je tek jedan od stot inu ili tisuæu potencijalnih projekata koje je Maestro nadgledao. godinu. nismo tome ni blizu. Barem jedno. Dummkopf bi brzo postao Maestrov plaæe ni sluga. pokazala kako je Maestro mudro predviðao buduænost.mo em o postati tko god elimo. No. onu o pèelinjem gotovo ljudskom karakteru. nesavr enom kakva veæ jest. gdje je izigravao stalnog domaæeg struènjaka. tovi e. 3Nisam opisao. na nimalo nepogre iv naèin. Dotad je s t im oklijevao . pa ako se s razumijevanjem vraæam u 1896. Stoga je svaka procjena znaèaja mog zadataka morala tijekom godi njih doba koja su slijedila neprestano do ivljavati promjene.radilo se o finom spoju mladosti. kojima je pak sad mogao dometnuti i novije iz Fischlhama. Kad bi snovi toliko upravl jali ljudskom povije æu kako bismo to mi eljeli. Kako je toga bio svjestan u potpunosti.ako smo spremni priu titi si takav tro ak . Neke su improvizacije sjajne. Starij i je Alois stao sanjariti o buduænosti u kojoj bi otac i sin mogli dodavati zajedn icu za zajednicom. primjerice. Povijest je. èemu je dodao i monologe iz gostionice u Linzu. "Snovi i èezavaju"." Nadzor nad dogaðajima? Maestro je svoje zanimanje za Hitlerove iz Hafelda svakako i dalje odr avao. Angeli i Adiju. Bog je Dvorac u umi 235 i dalje bio Gospodar svemira koji nas je neposredno okru ivao. kad bi se suoèio sa sumnjivim turistom. a i neæu navoditi brojne druge aktivnosti. meðutim. pothvate i sitne istrage koje su vragovi pod mojom komandom izvodili u tim dijelovima pokrajine Gornje Au strije (u koje su pripadali Linz i Wald-viertel). Stoga mogu potvrditi kako je Alois mlaði pokazivao prilièan dar da u svojoj neposred noj blizini oèara ba svakog. Alois mladi pokazivao je i ne to zanimanja za pèele. to èinim osna en spoznajom da je moje djelo bilo znaèajno. Ubrzo je Alois stariji iskusio rijedak osjeæaj sreæe . ili delikatnosti i visokim motivima kojima su se njihovi ivo ti nadahnuli. a povremeno kataklizmièkom (uglavnom zahvaljujuæi. ne to duhovitosti i oèi te dobre volje .nije mu se èesto dogaðalo da zavo li svoje dijete. Djeèak je tako brzo uèio da je Alois morao posegnuti za naprednijim znanje m kakvo je upio èitajuæi pèelarske èasopise. Ponosan na Aloisa mlaðeg. djeèak je bi o tako armantan .odjeæe koju mo emo presvuæi.to je izazivalo nelagodu i Z36 Norman Mailer time se èesto slu io na Carini. a ubrzo je ponovio sve svoje ranije govore Klari. moram ponoviti. jednog ga je dana poveo u posjet Der Alteu. No. nesavr enosti njegovog projekta ) i dalje je on upravljao. Tamo . navele su me da se zapitam bih li mogao razluèiti koji je stvarni Maestrov interes. Postav ljao je mnogo dobrih pitanja. a oko ko nica je radio spretno. Posebno nismo bili 1896. velike nade za koje je tvrdio da ih u mladog Adolfa Hitlera pola e. nad ostale nadvila poput fronte nadolazeæeg lo eg vremena .

na raèun svoje intelig encije. ako je kupac prvi ugl eda! Zato je po savjet jo jedanput po ao starom jarcu. Ko nice su mu bile pune meda. tako znamo i na sat ili dva èovjeka iz tmurnog raspol o enja podiæi.djeèaka b i i to moglo zadiviti. S druge je strane bio ponosan na svoj odnos s D er Alteom. Mo da je Der Alt e znao vi e od njega o pèelama. ili povremeno o neovisnima . Prvi put je nakon dugo godin a osjetio elju voditi ljubav s adolescentom. Oporavak mu se zavukao i ponekad je bio bolan poput jakog svjetl a u oèi.bez obzira na mre u i rukavice . Alois. Ne elimo da i èez azni.to mu je bila jedna od najsna nijih ranih ambicija. U pro losti je v eæ bio klonuo duhom zbog spoznaje da ni na koji naèin ne mo e postati dru tveni voda . rekla je moja pomlaðena starina. a Der Alte ih je toplo primio.ili ih Dumkopf reinkarnira. s tim sasvim zabrljao. Jedva da je tu va no radi li se o pustinja cima koje tite kand eli.priu titi èasak radosti. poèeli su raspravljati o po stupku. barem ne bi briznuo u plaè kad bi ne to p o lo krivo. Istini za volju. velikih ili malih. no nije se osjeæao spremnim. Ponos mu se povio pod teretom svega to mu je u ivotu nedostajalo. a on je . nasljednika.ne ostane im vi e nimalo du e! .ako mu je potrebno . No. (Za nas je mnogo korisnije ako umru mladi i srditi. Te ko bi veæi dio svo je etve mogao prodati ako je u proizvodu bilo Dvorac u umi 237 puno smeæa. Posljednji sam tjedan morao tro iti vrijeme na Der Altea. koliko god da je tvoj . poput vrata i zglavaka. Ispod svega je bilo i te ko razoèara nje to nije stekao nikakvu moæ ili istaknuti polo aj na koje je.) Veæina na ih klijenata il i prestane postojati . nikad nije jednostavna. Jedna mrtva muha dovoljna je da pokvari prodaju. tako uèenim èovjekom koji je s njim postupao kao sa sebi ravnim . Aloi sa je zaèudilo kako mu je tom prigodom malo smetao miomiris kolibe. jer ne voli okrenuti leða ni jednom od svojih stvorenja. oboljenje je smatrao posljedicom presude njemu samom. Nakon uvoda i formalnog zanimanja za njegovo zdravlje. Drago mi je to ste mi danas do li jer. Kako se klijentove misli daju pomraèiti kad ih po el imo malo spustiti na zemlju. kad se u obzir uzme usamljenost. "Da"." U punoj formi i izrazito svjestan djeèakove prisutnosti. j o u Passauu i Linzu. jer sam Der A lteu htio popraviti raspolo enje. a da im to nije uspio uzvratiti. istini za volju. pa èak mu .makar je to posljednje prava poslastica. polagao pravo.to bi mogao biti i razlog za to svijet sve vi e preplavljuje osre dnjost. "Skupljanje meda! Naravno! Isprièat æu vam sve o tome. Èak sam mu ponovno uspostavio predod bu o sebi kao privlaènom mu karc u. Stoga sam se potrudio da tijekom Aloisovog posjeta budem prisutan. Stoga je sa sobom poveo i Aloisa mlaðeg. Bio je sre tan to nije sam. Med koji je pokupio bio je pun sitnih komadiæa voska. Kako èesto biva kod depresije koja slijedi nakon neoèekivane nezgode. ponovn o mu je zatrebao praktièan savjet.inovljevim oèima preuzme Der Alte. jer i mi moramo iz istro enih klijenat a nastojati izvuæi svu dobit koja se jo da. naravno. takve klijente barem jednom na godinu treba provesti kroz èistili te neugodnih ra spolo enja. mudrih ili lakomislenih . A jo bi se i svako malo sjetio ljudi koji su ga u pro lost i povrijedili. spomena vrijednog novca. Sad bi to moglo biti vi e nalik velikom. no kako bil o. Pustinjac i nisu èesto spremni na samopropitivanje. uspio sam ga osloboditi naj238 Norman Mailer nesretnijih misli. dobro obavljenom poslu.zaradio previ e neugodnih uboda na mjestima koja za titna odjeæa nije pokrila. Nije imao drugova. Uz to. vi e nije osjeæao nelagodu zbog pèelareve nadmoæno-sti. Ta tina je uvijek ljudski osjeæaj koji nam najvi e stoji na raspolaganju. U pro losti je. Prouèio je svoje prir uènike o tehnikama njegovog skupljanja. Njegov je polo aj postao stabilan u èasu kad mu je Der Alte umalo zaplakao na rukama. Situacija. Der Alte se sad æutio posve pripravnim da se baci na izlaganje manje poznatih vidova tog postupka. Prema tome. I èim su ga Alois stariji i m laði do li posjetiti. ali on. ili o onima u na oj slu bi. Zbog toga je Der Alte osjetio kako ga Alois mlaði sna no privlaèi. sad se osjeæao sno ljivijim. htio sam Der Alteu popraviti raspolo enje. "skupljanje meda samo je po sebi umjetnièka f orma.

" "Tako dakle". Der Alte mo e izgovar ati cijele pasuse." rekao je Alois stariji. od kojih je jedan.i najbolji pèelari moraju steæi doslovno novo zanimanje kad. mogao je na svaku temu samopouzdano lagati. "stoga je prvi potez. "S ovim se koristi staklena hvataljka. odgovorio je Alois stariji." "Da. meðutim. èak bih se usudio reæi kako na a mala stvoDvorac u umi 2-39 renja u to vrijeme hvata fjaka. to je ravno èudu. "vrcanje meda. i umjesto toga namignuo je sinu. na konkretne elemente situacije. ako ne znaju gdje im je matica. ako se ne obavi kako treba i u pravo vrijeme." Der Alte se u stvari kod takvih prijenosa vratio kori tenju staklene hvataljke. Sloj voska koji prekriva svako siæu no saæe nije deblji od kvalitetnog tvrdog papira. "èinimo veliki korak. primjerice. doðe vrijeme za iz lijeganje larvi u na im oplodnjacima. najnapetiji trenut ak na eg zanimanja. vidim. puniti prazno saæe me dom i zatvarati ga finim." Alois se iz pristojnosti osmjehnuo. trebalo neutralizirati Aloisa . rekao je Der Alte. pèele se. Ako ih eli prebaciti iz jedn e kutije u drugu. "Za kakvih godinu dana. To je. Stare su pèele vani na pa i.i tu se nasmijao . ali to je kao pecanje." Stao je b jesomuèno mahati prema nevidljivim pèelama. "To je kasno jutro". Èak mi je dopustio i da jednu od matica iz staklene hv ataljke otpuhnem u kavez. "ali ne poku avaj to napraviti na brzinu." "Da". "Sjajno predviða . Mogao sam uzeti staklenu hvataljku. sad je kazao Der Alte. Te su radilice mlade. rekao je Der Alte. kao iskusan klijent. Najprije je. "Da. kako je tvoj ota c napomenuo. Za to vam moram posuditi praznu ko nicu. tankim slojem voska. "Kad se radi o pèelama. no ako smijem dati svoje m i ljenje.briljantan j e èovjek tvoj otac . ali jo nisu prevruæe. rekao je Der Alte." "Zato to æemo morati u nju prebaciti pèele koje su u saæu s medom?" upitao je Alois mlaði . nako n duge zime i blagog. mora prebaciti i maticu. "Tvom sam ocu pokazao kako se tu damu mo e pronaæi . rekao je Der Alte. Maticu æe moæi pok tima. Taj zadatak imaju za to specijali zirane pèele. neæe se vi e slu iti kavezom.?" "Naæi maticu". Ponekad cijele stranice. Treba samo klimati glavom." "Upravo tako". A nije mu tre balo veæeg poticaja od elje da kod 240 Norman Mailer Aloisa mlaðeg izazove divljenje." Okrenuo se sinu." "Naravno". Devedeset posto onog to æe nam isprièati veæ znam. oprezniji postupak. Pèele radilice su pospane. Ali ja sam poput akrobata koji je do ivio ozbilja n pad. Prstima. To je nedvojbeno. rekao je Alois stariji. a mlade su dobile b ezbrojne zadatke u domaæinstvu." Alois se suzdr ao da ne ka e "to veæ znam". To su. "Ba sam jutros". Djeèaku je prije kazao neka bude pripravan slu ati. Alois mladi takoðer.otac postao sposoban za vrijeme svog kratkog razdoblja u Hafeldu . rekao je Der Alte.. Potom treba uzeti kavez za maticu". "Dakle". "ako sam i ta od vas nauèio. mo e biti grub prekid pèelinjih poslova."talija nske pèele. te se pèele iz saæa s medom od meda ne mogu odvojiti ako se ne stavi letvica za razdvajanje. otac mi je to pokazao. Ko nice su tople. meðutim. uspa-nièe. Mora biti strpljiv. kad se tako usavr i kako to od tebe oèekujem. nekima je tek de set dana. "pametan je on deèko. Ma ta ti je usredotoèena." "Da. pa æe obiti ono zbog èega si do ao. iz d epa je izvadio kutijicu ne veæu od pila ka rata. ako smijem kazati. "To je sigurno najbolje vrijeme. no . Prvo pitanje koje si stog a moramo postaviti jest. no veæ ih mo emo smatrati zanatlijama. Mladi Aloise. rekao je Der Alte. "premjestio tri svoje matice u zasebne ko nice. naposljetku" . "Upravo tako". Nema mi druge nego ponovno se popeti na tu verdammte icu. kao da Der Altea eli posjetiti kako bi ta smjela procedura mogla prizvati katastrofu. nastavio j e Der Alte. toplog proljeæa koje nam je ostvarilo nade.. koje je najbolje vrijeme za vaðenje meda iz ko nica?" Digao je ruku kao da eli nadzirati vlastito izlaganje. Ko nice su prepune." "To je odlièan postupak".

naravno. na skupljanju nektara." "U tom æu vam sluèaju". Pjevaju od radost i. po tebi. "Mo da to jo ne zna . odmah stave u zaèepljenu kutiju. iz bilo koje ko nice. jer si maticu tamo premjestio. u èemu je tajna tempiranja? U tome da se prièeka dok se iz ko nice nepogre ivo ne zaèuje zvuk sreæe. ako govorimo o njihovom spolu. Nalikovao je uzbuðenom. ne to to bi moglo zaustaviti tebe?" "Ima". èak i ako je to nametnulo niz Klarinih odlazaka u djeèju sobu. Upravo tako. rekao je mladiæ. no. "Ah. Toplo se osmjehnuo Der Alteu." Sva se trojica nasmija e. U dobro zatvorenu prostoriju. N eke su ratnici. "Tad je morate unijeti u kuæu radi vrcan ja. rekao je Der Alte. Za tu je prigodu odjenula bije lu bluzu i pregaèu. Zvuk je svakako bio jak. Der Alte ga je upozorio: "Dim ciga re na e pèelice mo e onesposobiti. No. "dati kljuè. morate biti spremni sve te dobr e pèelice povesti letvicom za razdvajanje u pribje. odluène. Kako æe se samo meðusobno boriti u urbi da se poslu e izlazom i to prije se opet spoje sa svojom damom. pèele æe preko letvice za razdvajanje pobjeæi iz medi ta u oplodnjak. Neke postaju stra ari. Jedno podruèje se preusmjeri u drugo. sasvim su poput mu k araca." "Na to sam i spreman". No. to je opæe osnovno pravilo. Taj zvuk morate biti u stanju prepoznati. naravno. Na med æe nahrupiti gdje ga god pronaðu. U tom su smislu. rekao je Alois stariji.mislio je kako ni jedna pèela nije mogla uæi u kuæu. Nisam siguran da bih zujanje koje mi je u lo u u i protumaèio ba tim rijeèima. ive za dobrobit ko nice. Edmun-du i Pauli." "Tempiranje". No. ako to mogu tako nazvati. No. Posljednja je Der Alteova uputa bila da se saæa s medom. a isto je uèinila i Angela. Veæinom su odane." "Sve je to lijepo". Ima li. "moj otac. Zbog toga se vrcanje nikad ne smije poku ati izvoditi na otvorenom. ali ova bo anstvena st vorenja obilje avaju dvije karakterne crte: potpuna odanost matici i stra na pohlepa za medom. p ovest æu vas van. Tad æe. za to je iskoristila svaku raspolo ivu krpu. uzvi enom. "no jo èekam kako æu izvaditi med iz ko nic e. Klara se potrudila zaèepiti sve prozore i prozorske daske u k uhinji. da. Zbog toga tr eba paziti da ne privuèe pèele koje su vani na pa i. "To ste nam veæ kazali. rekao je Alois mlaði. enskog su roda." Dvorac u umi 241 Po ao sam s njima kako bih je i ja èuo. a opet stra nom zujanju koje ljud i mogu èuti svaki put kad energija prelazi iz jednog oblika u drugi." Osmjehnuo se Aloisu mlaðem. ni u matice. intenzi vnom zvuku dinama u elektriènoj centrali. kao da mu eli omoguæiti jedan stvarni trenutak u kojem æe se osjetiti lijepa povezanost njih dvoj ice. kao da si brundaju motori. Nisu li sve ove pèele enice?" "Jesu".i te u koje ste prebacili maticu. No. A s isticanjem va nosti tog zatvaranja ne mo e se pretjerati". "kao i obièno. vrijedne. J edna drugoj pjevaju." 4Kad je dobila upute. Alois stariji je èak odustao od svoje cigare. pogodio u samu bit. rekao je Der Alte. "Koliko smo tog a napravili". pazite. To je zvuk kakav se èuje kod raznih motora. Zb og toga se pona aju poput mu karaca. Kad se ma kne matica." Lutheru. Ne smije se dopus titi da mu se u okus uvuèe cigara. a pèele shvate kako su napravile dobar med. Kad je saæe s medom puno. Brane sve ulaze u ko nicu. i poput ena . Alois mlaði se potrudio dodati: "Èini mi se kako ste me zbunili." "Da. isti èas kad na njima vi e ne bude pèela. prije nego to ozraèje poprimi takav ton. U obitelji je to bio pravi dogaðaj. kad je posrijedi med. pa im se reproduktivni organi nisu razvili. "Oca mora slu ati. rekao je Alois stariji. . opet su spremne pona ati se poput ena.. rekao je izravno Aloisu mlaðem. pristup nije dopu ten. med biti spreman za na upad. kad je obo avanje matice posrijedi. kazao je Aloisu mlaðem. pri èemu je svaki put mora la micati krpe poslagane pred vratima i onda ih po povratku vraæati. U moje me vrijeme ni ta nije moglo zaustaviti. Onog jutra kad èujete takav zadovoljni pripjev. Ponavljam: mora se obavlja ti u potpuno zaèepljenoj prostoriji. Isto tako ni Adiju. Alois se po ali o da je pretjerala sa za titom . naravno. "tehnièki gledano. da se samo mo e vratiti mladost i krenuti u lov na mladu ensku. Ali doðite. Jedna od mojih ko nica ba pjeva tu pjesmu zadovoljstva. "Tvoj otac je".

Angela. Na vosku ima meda. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. " "Ne. Sto je Angela sporije okretala. Vosak s vo tanih kapica na saæu s medom rezao je alatom projektiranim da digne gornji sloj voska koji je zatvarao svaku æeliju saæa. No. Htio je meda. gdje su okviri bili smje teni okomito. Med je c rio s prednje. To joj je i sam mogao reæi . Klara je mogla samo skrenut i pogled. Alois se pri svakom vaðenju okvira iz ko nice dr ao ponosno pop ut kirurga. a jo vi e Dvorac u sumi 243 sa stra nje strane. kad je kazao: "To je kao skidanje glazure s torte. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mr morenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. No. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. Uskoro je posao postao te i . Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. "Da." Klimnuo je glavom." . kazala je. "ozbiljno mu nudim. kazao je. No svima j e rekla da prièekaju. med se s ad skupljao u posudi. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. morao skidati. polak o. Uz pomoæ ventila na dnu. rekao je Alois stariji. da ona i Angela jo sat vremena proizvod fi ltriraju kroz gazu za sirenje. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. Jo ne. Pred tijelom ne bi ustuknuo. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. Nemoj ubrzavati. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste." "Pazi na saæe". pa drugi. niz koje æe kapati u lijevak. ne". I dalje polako." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. a do nijelo i blago razoèaranje. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. Nu no je. kazala je. Pèelinji vosak je bio vrijedan. a Alois mlaði mu je pru io otkl apaè. rekao je Alois mlaði. htio ga se na derati. "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. Adi je bio najnestrpljiviji. Alois se stoga slu io no em za separaciju. kirurg. Alois je frknuo. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. koji je upropastio jedan komad saæa. No. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu. Ubrzo je morao preuzeti Alois mlaði. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. kao da veli. to je centrifugalnoj sili trebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. da. To joj je kazao g ." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. kad bi ubrzala. Polako. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. a ne bi ni kirurg . "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. s medom je upadalo previ e voska. èiju je ruèicu okretala Angela. To b i potrajalo tjedan dana. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. kad poène idi polako. Poèeo je u ivati u svom poslu. zagrijale su mu se prepone. "Budi strpljiv". "Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. s druge stane la dice. da. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. u stanju priliènog samozadovoljstva. Predano je slijedila oèeve upu te.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. Taj je posao potrajao nekoliko sati. u svakom okviru. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. U svak om je 242 Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. ba kao to sad radi . da. Pogledaj unutra. Med poèinje izlaziti iz saæa. no potom mu je krenulo bolje. "Med se mora slegnuti. Naravno.Inaèe je sve pro lo dobro. Alois mlaði je sam stao va-kati.) Pokazalo se napornim. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos.morali su skidati drugi sloj voska. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. Alois je bio drugi. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. Stvar je pogor ao Alois mladi.

"Mislim da Adi ne bi bio tako glup da proguta i vosak. Njemu je to izgledalo poput ko e koju je on. u stanju priliènog samozadovoljstva." "To mi ne smeta." Klimnuo je glavom.morali su skidati drugi sloj voska. pa drugi. Kako mu se samo ta primjedba svidjela. Pogledaj unutra. a æelija u promjeru nije bila ira od djeèjeg prsta. ba kao to sad radi . rekla je ona. I dalje polako. med se . Uz pomoæ ventila na dnu. Nemoj ubrzavati. Ubrzo je morao preuzeti Alois mladi. To b i potrajalo tjedan dana. Naravno. Med poèinje izlaziti iz saæa. To je kod Aloisa starijeg potaknulo ponos." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno.) Pokazalo se napornim." Kad ga je Klara prostrijelila pogledom. to je centrifugalnoj sili tr ebalo vi e vremena da izbaci med na metalne stjenke vrcaljke. rekao je Adi." Adiju su sad veæ dopustili da doðe u prostoriju i gleda. "Za to svom braci nudi zalogaj voska? Mogao bi se ugu iti. rekao je Alois mlaði. ali joj nije bilo ni stalo. Uskoro je posao postao te i . a jo vi e Dvorac u umi 2-43 sa stra nje strane. kao da veli. Èinilo se toènim. Med je c rio s prednje. Stvar je pogor ao Alois mlaði. rekla je Klara. kako bi se saæe moglo graditi s obje st rane staklene povr ine. Onda Norman Mailer od deset okvira Lagstrothove ko nice bilo vi e od dvije tisuæe æelija. a gle to se de silo."Ali tu je"." "Ne". Osim toga. rekao je Alois stariji. da. "ozbiljno mu nudim." "Pazi na saæe". Jo ne. "Pomisli na med". morao skidati. Taj je posao potrajao nekoliko sati." (Kao da vozi kola i daje zapovijedi konjima. zagrijale su mu se prepone. s druge stane la dice. U kuhinji je nastala ti ina dok su oslu kivali mrmorenje meda koji se cijedio niz stjenke vjedra. Angela. Svaka je ladica nakon skidanja voska morala biti ulo ena u vrcaljku. ba kao da ti je u elucu plin. a Alois mladi mu je pru io ot klapaè. Polako. Poèeo je u ivati u svom poslu. to je Angela sporije okretala. kad poène idi polako. Od pomisli kako je nadaren za operiranje. Klara je mogla samo skrenut i pogled. Od zraka æe". Pred tijelom ne bi ustuknuo. kojim je odjedno m obraðivao cijele komade. Alois je bio drugi. za èi æenje druge povr ine trebalo im je vi e vremena. " "Ne. Na jednom j e mjestu mirno ivio. potom je i z usta izvukao neprogutani ostatak i klimnuo glavom. a do nijelo i blago razoèaranje. gdje su okviri bili smje teni okomito.obojica na isti naèin krvavi pod ko om! Nakon nekog vremena. da. koji je ispao jedan od dva najbolja ljubavnika koje je ikad imala. Od mjehuriæa je med neugodan. polak o. "Nemoj ih o tetiti svojim dugim jezikom. Alois mlaði je sam stao va-kati. Predano je slijedila oèeve upu te. Uskoro je Klara morala preuzeti posao. "pun je mjehuriæa. Jednom mu je jedna ena rekla kako je poznavala kirurga. Oèi su mu zasuzile. "Toliko je toga pro ao. Sad njih vi e nema. a ne bi ni kirurg . Mi smo ga tresli i strugali. ne". kad bi ubrzala. No. no potom mu je krenulo bolje. "Znam da nije. rekla je Adiju. Alois se stoga slu io no em za separaciju. da. a pèele su mu bile prijatelji. Adiju æe dobro èiniti da prièeka." "Ne zna . "Hoæe malo?" Klara ga je odmah ukorila. "Da. èiju je ruèicu okretala Angela. Zakljuèio je kako bi bio dobar kirurg. skidajuæi vosak u irini od jednog palca i du ini od desetak centimetara. niz koje æe kapati u l ijevak. Krajièkom oka je m otrio divi li se i Alois mlaði vje tini kojom je ovladao postupkom. Uskoro je pokazivao oèevu vje tinu. Te ko da ih se ba moglo otvarati jednu po jednu. kirurg. brzo bi zaplaka o. No. s medom je upadalo previ e voska. Kao to se i oèekivalo." "Smetat æe ti. koji je upropastio jedan komad saæa." "Nije". uzviknuo je. Na vosku ima meda. "med postati neugodan. "Hoæe da ga probamo. Toliko toga. a taj vosak nije bilo nimalo lako skidati a da se ne o tete æelije koje je prekivao. kad je kazao: "To je kao sk idanje glazure s torte. predao je otklapaè Aloisu mlaðem. Kad god mu ne to ne bi dali. Ubrzo je postalo oèito ka ko ona ima najspretnije prste. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter.

Ka d bi god do la u kuhinju. taj j e drugi tip bio smo ga vrtjeli. poput dobrog francuskog ko njaka . ali je Klara brzo takvu pomisao sprijeèila. iz dana u dan.takvo krasno sjeæanje da je bila sretna dok se dr ala za ruke. Klara ih je pa ljivo skidala." "Ne". Svatko na svoj naèin. . sretnija nego to je i kad bila s Aloisom. Da. svi osim Paule.koji je u ivotu okusio triput. Onda 244 Norman Mailer 5Sljedeæeg se dana ipak nisu gostili. Klara je ispe kla biskvit i nudila im kri ke namoèene u koritu. htio ga se na derati. da. Adiju æe dobro èiniti da prièeka. Klara je bila pripravna s grubim i finim sitom. rekla je Adiju. da ona i Angela jo sat vremena proizvod filtriraju kroz gazu za sirenje. Po povr ini meda uhvatili su se pjena i komadiæi voska. Kakva kuja! Kakva vje tica! teta. "med postati neugodan. Sad njih vi e nema. unovaèila da je odmijene. Za to ne ? Bog je svakom dao drugaèiji dar. "To je samo za obitelj". Pèelinji vos ak je bio vrijedan. mogao bi ba i biti pijan. opet se sjetila mladiæa koji joj se sviðao dok je jo ivjela u Spitalu i bila jako mlada. ivot je takav. Pazila je da ne odlo i licu i ne poène jesti kolaè. Pusti ga da se slegne. svaki put nakon to bi zagrabili. Umrijeti tako mlada. Htio je meda. ispunjena predod bom mno tva Bo jih darova. Pa je svaki uzeo licu meda i stali su u krug. Rostenmeier u trgovini u Fischlhamu." "To mi ne smeta. Na jednom j e mjestu mirno ivio. to mu èak ni ma jka nije dopu tala. kazala je. "Pomisli na med"." "Ali tu je". Isti su tren po eljeli jo . Toliko toga. A Klara. no Alois mladi i stariji. No. rekao je Adi. kazala je. Aloisu je med bio krajnje poseban i neusporediv. A sutra æem o se gostiti. "Med se mora slegnuti. a gle to se de silo. Od mjehuriæa je med neugodan. koju je Klara dr ala i hranila ka iprstom. mije ala bi ga barem deset minuta i onda Angelu ili Aloisa mlaðeg. Toga se s jeæala iz djetinjstva. sjajne uspomene koje si godinama nije dopu tao. Od zraka æe"." "Nije"." Nije znala bi li to uopæe moglo biti toèno. Kao to se i oèekivalo. Èovjek mora biti na oprezu. kazao je. Adi je bio najnestrpljiviji. a nikad ga nije poljubila. a pèele su mu bile prijatelji. ba kao da ti je u elucu plin. "Znam da nije. Od njega su se mogle raditi najfinije svijeæe. no zatra ila je i da se njihova proslava odgodi . no svima je bilo nevjerojatno do bro. brzo bi zaplaka o. "Budi strpljiv"." "Ne zna . Angela i Adi bi. Sad med ne zna gdje je. Bila je uvjerena kako je to nu no. samo oblizivali lice. rekla je ona. Oèi su mu zasuzile.sad skupljao u posudi. Nu no je. Uz to je èvrsto odluèila saèuvati i vosak. To joj je i sam mogao reæi. No svima je rekla da prièekaju. To je bila prava p o uda. taj je med bio èaroban." "Smetat æe ti. Alois je frknuo. "Toliko je toga pro ao. Naposljetku je objavila kako je med gotov. Kad god mu ne to ne bi dali. Skupo je to platila. No. Svi se moramo jako truditi. rekla je Klara. Samo su se jednom dr ali za ruke. Ne mo e se s medom ivje ti svaki dan. to ne. ali joj nije bilo ni stalo. Tu i tamo bi supruga mogla biti dalekovidnija od mu a. Potaknuo mu je s jeæanje na Fanni. ujak koji æe postati mu karac njenog ivota. Ostali su olizali lice. Èinilo se toènim. Alois st ariji razmi ljao je da pozove Der Altea. kazala je. No. uzviknuo je. Htjela je i dalje mije ati med. kazala im je. "pun je mjehuriæa. pa su mogli prirediti gozbu. med joj se sigurno kradom uvukao u srce jer je sad shvatila . To joj je kazao g. Strpljenje bi mu moglo ojaèati ka rakter. s grubim apama seljaèiæa. Èekat æemo. Bi li se moglo reæi kako ga je previ e voljela? Pomisao na takav vi ak ljubavi. Mi smo ga tresli i strugali. Kao da su bili pijani. "Hoæe da ga probamo. kako se med ne bi stvrd-nuo. Svi. Osim toga. èak godinu ili dvije mlaða nego ka d je gazdinstvo posjetio Alois. uzbuðenja i njegovo staro ali tako uspje no varanje Anne Glassl dobro su se slagali s okusom meda. bez obzira na to to su prosvjedovali." Dvorac u umi M5 drag.

pretpostavljam kako je zato Klara nekoliko dana neprekidno mije ala med. nakratko. Koju bi poveo na jahanje na Ulanu. uhvatila ga je i poljubila svom m i iæavom snagom majke koja vr i svoju du nost. ovla iti usne i radit i ono to su mu neki od mladih momaka u Spitalu veæ radili. Starac se doimao kao da je spreman otvoriti usta. Kad je viknuo da ne. pokazao na Edmunda i kazao: "Majko. Poku ao je navesti djevojku da mu to radi.Alois mladi je mislio na Der Altea.a mo da je to bilo zbog meda . Jedan mu je èak zavrtao ruku. " Neka jednom zaplaèe ona. "Kako mo e raditi takve nepodop tine?" rekla je Adiju. Kao da se eljela nametnuti kao jo jedan èuvar protiv na ih upada. kako bi Klari isp rièala to se zbilo i to je tako precizno opisala. Obrisati usta njoj je bila refleksna radnja. Da li me razumije ? Grij eh je biti okrutan prema manjima od sebe. Med mu je govorio istinu. Preostao je Edmund. Sad moram opisati tjelesni èin Aloisa mlaðeg i Der Altea. Adi je veæ stupao prema Aloisu mlaðem . mo e èak biti i i tina." Time je Angeli omoguæio brzu osvetu. On se . Tako vla nim oèima. Svojim je mislima apnuo: "Neæu joj to nikad oprostiti. Par puta. T ako intenzivan. u ivajuæi u njihovoj panici kojom su te poljupce bri sale s usta. Od meda se osjeæala ljep e nego ikad u ivotu. No to je b ilo poslije. Ak o se prema tom osjetilu odnosimo s po tovanjem. A ne stalno ja. S Edmundom i Paulom nisam proveo nimalo vremena. podivljao je. Nije eljela kvariti tu krasnu obiteljsku prigodu. Jedan je od na ih dar ova sposobnost da se u mnoge tvari ubaci traèak na e prisutnosti. Otrgn uo ju je od osjeæaja koji su u njoj veselo jurcali. Sjetio se starijih djeèaka koji su od njega tra ili da to radi njima. Angela je odlutala u svoj san. djeèak j e progutao previ e meda i napravio se u gaæe. radi Angele. Kako mo e biti tako zloèest? Bog æe te kaznit i. suznih je oèiju osta la ona. ali je to morala napraviti radi ostalih. taj ga je krupni tip udario u trbuh. onda taj traèak. stalno je prlj av. Kao da je u njoj neka druga osoba. netko nov. Vrijeme joj je da nauèi. no kad j e vidjela kako je Adi u svom smijehu zastao. Zbog naèina na koji ga je starac gledao. Uspio si je rasplakati majku. Sad bi si mo da ne to mo gao priu titi s Der Alteom. Osvanula je na licu mjesta. Angela je kriknula kad joj se zapleo u kosu. u kojo j mi je stvarni klijent bio tek mali Adi. Na njega je sla tko imalo isti uèinak kao i schnapps na Aloisa mlaðeg." U glasu joj se osjeæao jad. To je krupnog obeshrabrilo.sam sebi uèinio va nijim nego ikada pri je u svojih est i pol godina ivota. Angelu je prostr ijelio pogledom. na to je Adi pri ao Klari. da je Klara Adija poèela prekoravat i rijeèima kojima mu se dotad nije obraæala. Bog æe nas sve kazniti. a Adi. ene ili djeteta. Osjeæaj. Kao to sam i predvidio. Prije nego je sve svr ilo. Adi se zbog toga potrudio obasuti Klaru 246 Norman Mailer i Angelu ljepljivim poljupcima. umjesto njega. jadno g malog Edmunda. netko koga je ugod no osjetiti. koji nije znao je li nagraðen ili do datno prekoren.koji ga je za ustavio pogledom. Ta tankoæutna veza. Vra . ja nisam tako radio u gaæe kad su mi bile dvije godine. Morate znati kako u tim pitanjima ne donosim moralne prosudbe. "To je sramotno. Je li bilo ispravno u neèem ba toliko u ivati? Ako se pitate kako je vragu poput mene uspjelo uæi u misli cijele obitelji. Ta ga je kritika razbjesnila. A onda i vi e ne go par puta. Adi mu je na glavi ostavio toliko meda da je dvogodi njak ispu stio jo kakice u gaæe. da su im se os tali smijali. "Edmund te tako voli. Neosedlanom. neæe. a u tom je kriku bilo i mr nje. a beba je patila od kolika. ali je odbila. pripisat æu to medu. dok se Angela jo trudila po vratiti dah da ga mo e izgrditi. Uèinit æu to usprkos stanovito j odbojnosti. kao da ga je izraz odbojnosti na nj enom licu dovoljno iznenadio da mu zasuzi oko. No. iskori tena suptilno. Taj Edmund. To bi ga pripravilo za djevojku na koju je veæ bacio oko ." Taj je put Adija stvarno eljela rasplakati. To je dovoljno. kad ga je pio na prazan eludac ." 6. mo e uæi u mi sli mu karca. Adi je bio najzanimljiviji. koji se opet napravio. Bio je dovoljno pametan da povrati. Isprva su se oboje smije ili u takvom nevinom veselju. primakao se Angeli s grudicom meda na ka iprstu. No. Svidjelo mu se. To je èinjeni ca! Odvest æu je u pakao!" I bio je na to ponosan. Naroèito Klara.

udaljen vi e od petnaest metara od kuæe."popeo sam se i derao". A za to mu je trebalo nekoliko minuta. a Der Alte se stra no ponizio. naravno i naj-besmisleniji. Nasuprot tome. on bi nam bio savr en klijent.Der Alte je uskoro shvatio (zahvaljujuæi desetljeæima iskustva u tim pitanjima) kako je Alois mlaði do ao ba radi onog dara koj i mu je Der Alte sanjao ponuditi otkako su se upoznali. pripravna za pozdrav. Djevojke su. prirodno se zanimao za ene. evo me. Uveæali bismo mu moæ. rata i svoje rane politièke i mu evne dobi. Da. nego je pri ao Aloisu mlaðem. Alois mlaði je posjedovao ono to im aju na i najbolji klijenti . No. Hoæe li neko konkretno sparivanje na u poziciju oslabiti ili ojaèati? Tom sam prigodom ipak zbog onog to se odigralo osjetio odbojnost. Uskoro æe se zahvaljujuæi svom prijapskom daru izvje titi u èestom stjecanju na dmoænog polo aja." Konj je bio vezan vani. Adolf æe od toga patiti tijekom mladenaèke dobi. Nije stoga veliko iznenaðenje to se ne slu imo moralnim prosudbama i spremni smo na n ove procjene. Tko zn a? Ne uspije li sljedeæih nekoliko dana na isto nagovoriti seljanku na koju je veæ b io bacio oko. Stare se navike. Njih nazivamo primarnim. neobavezno. Kod velike veæine primarnih odnosa prisut an je zastupnik bilo Maestra ili D. S druge ga je strane praktièna priroda natjerala da ostane dovoljno dugo da Der Altea ne u vrijedi otvoreno. A voditi mladiæa je vrlo ugodno. Shvatio je kako na razgovor ne treba vi e potro iti ni seku nde. Moje se nezadovoljstvo pojavilo tijekom sljedeæih nekoliko minuta. kao i raznoraznim imenima od milja. Pun oèeve krvi.-a. predano. ispunil a ga je odvratnost prema tom jednokratnom partneru i oti ao je èim je uzmogao. To bi se moglo isprijeèiti pred kakvim ponovnim posjetom. Nas. naravno. tako blisku mesu. Nimalo nije elio ostati i dobar dio sata b iti obasipan imenima od milja koja su mu se po ko i lijepila poput pauèine. slinio je po djeèaku i neobuzdano pro i tao kad mu se Alois mlaði istovario u grlo. Mo e se mnogo toga dog oditi i to vrlo brzo.poput ustre kukavice zidne ure . Nakon nekoliko rutinskih pristojnosti i opæih mjesta dru tvenog ophoðenja. no Der Alte je moga o èuti kako Ulan iba repom. prvi se spolni odnos rijetko mo e ignorira ti. na to je Alois napokon odvratio: "Da. kleknuo pred njega i stavio mu ruku na prepone. sad mogu registrirati. odraslog mu karca jo i bolje. "Slatkog si okusa. poput ena. N a to je . Reæi æu izravno. Mogao bi nam poslu iti na razno . znatno vi e z animaju seksualni èinovi koji ne pripadaju nekoj veæ uspostavljenoj kategoriji. bile suvi e vezane osjeæajem obiteljske odgovornosti. Primjerice. osim z a ono to je dr ao njihovom ugraðenom zamkom. Der Alte se popisao u hlaèe. Na oj su svrsi rutinske radnje nekorisne. koji je odmah gurnuo Der Alteu u usta meðu te udne.to ako od svega ispadne katastrofa? .veæ je s èetrnaest godina seks shvaæao na naèin koji je nama idealan. perverzno ili. raskopèanih hlaèa. Poput bebe. To cijenimo. dobra srca". mo da bi bio najpodno ljiviji primjer koji sam spreman ponuditi. Nikad ne znamo kad æe se pojaviti erekcija. kojih je svrha bila prikri ti preveliko zadovoljstvo (i trenutaènu uzbunu) to na svojim vratima vidi Aloisa ml aðeg .Alois mlaði ustao.istinski zanima obje strane.da uporabim tu najkorisniju. Fukanje . gotovo kozmopolitsku i skoro onomatopejsku rijeè. To to se ne bavi m moralnim prosudbama ne znaèi i kako nemam ukusa.mjesecima se nije bolje pomokrio. èija je prisutnost psihi veæ postala te kom pop ut starih vreæa s pijeskom koje podupiru rovove. mladiæi su bili na raspolaganju spremni na odbacivanje meðuno nih ogranièenja. Alois mlaði je bio èista suprotnost. "Tako mi je drago to si m e po elio posjetiti".govi bi trebali biti zainteresirani za Dvorac u umi 247 svaki oblik tjelesnog zbli avanja. pljeskanju i mastima koje tu radnju prate . To na m stvara probleme. ponovio je nekoliko puta tijekom prvih nekoliko minuta. K. To je pak bilo njegovo istresanje . Ulog je veæi. jer mi Alois mladi nije mor ao biti klijent da bih osjetio kako mu je srce hladno. iako smo ii stanju od potpune ili djelomiène impotencije naprav iti uèinkovito sredstvo. A. koje ovdje neæu pon avljati. Tako puno na ih klijenata raspola e alatom koji se ni po èe m ne istièe. odavno nekori tene usne. kako to Ame rikanci nazivaju misionarsko . Potom je Aloisa mlaðeg 248 Norman Mailer stao obasipati poljupcima. Poput svih mladiæa. krvlju natopljenom organu. opet æe posjetiti tu staru kahlicu. sav u s vom sretnom.

razne naèine. No, dobio sam nalog da ga pustim na miru. Maestro je oko bio bacio n a Adolfa. Shvaæao sam i za to. Vrlo je neproduktivno istovremeno raditi s dva klijen ta u istoj obitelji, a jo je i gore kad su razlièitih karaktera. Jedan bi se vrag, poku avajuæi opslu iti obojicu, mogao zbog njihovih suprotstavljenih potreba naæi u rask oraku. No, jo bi gore bilo u istoj kuæi imati dva vraga, svakog sa svojim klijentom . Mogla bi se raspaliti zavist. Zbog toga sam se dr ao podalje od Aloisa mlaðeg. Vrlo mu je brzo uspjelo oèarati Gretu Marie Schmidt, zgodnu seljanèicu koju je vodio Dvorac u umi 249 na jahanje na Ulanu. Ubrzo je i on imao ne to slièno sve nju kljuèeva za njene intimne d ijelove tijela, poput Aloisa starijeg i Fanni, dok je jo bila djevica. Da se pono vno poslu im jednim od svojih amerièkih vulgarizama (priznajem kako nedolièno u ivam rab eæi ih) Alois mladi je Gretu Marie poznavao od " upka do pupka". Nije joj elio uzeti djevièanstvo - ono je predstavljalo njenu dobro napetu zamku. tovi e, nije mu se ba ni sviðala. Bila je malo suvi e prosta. Zbog toga se vratio Der Alteu. Usprkos jakom v onju u njegovoj kolibi, neke su od tih prigoda bile prepune libidnih novina. Sad kad se stvar ustalila, Der Alte je nudio lijeno klizanje i nadahnuto dra kanje je zikom - sve za dobro Aloisa mlaðeg, ljubitelja u itka, no, naravno, kad bi bio gotov , Alois bi ga jedva i pogledao. Mladiæ je, poput mene, bio zgaðen svim tim usputnim cmizdrenjem i grgoljenjem. Tu na je istina bila da se Der Alteov jezik abnormalno uzbuðivao stra njim ulazom. Aloisovi su guzovi njemu bili poput portala obilato obda renog hrama. Èekao bi da mu ugoda naraste do trenutka kad æe eksplodirati, a onda bi se okrenuo i sve to istresao starom u drijelo. Nakon toga bi opet stajao mirno p oput kipa, dvostruko zgaðen spoznajom kako njegov otac, Alois, na Der Altea gleda s beznadnim strahopo tovanjem. "Kako je samo vje t govornik", rekao je otac. No, Der Alte je pokazivao takvu spremnost opslu ivati ga. Pa kako da onda on, Alos i mlaði, po tuje starijeg? Sva ta grozna, beskrajna ivèanost zbog pèela? Vjeèito se za sav et obraæati Der Alteu. Nakon to se obitelj osladila medom, njegov se otac veæ brinuo kako doæi do proizvoda iz preostalih dviju ko nica. Sve je to za posljedicu imalo jedva izbjegnutu katastrofu. Nisam se nimalo iznen adio. Aloisu mlaðem uspjelo je jednu od tih dragocjenih ko nica ostaviti na suncu. B ez ikakvog obja njenja. Svog je oca tako duboko prezirao, da je toga jedva bio i s vjestan. 7Otac je do ao do ko nice, dodirnuo kutiju, osjetio vrelinu drveta, ali je uvidio i k ako se pèele jo nisu stale pretjerano estoko kome ati. Stigao je na vrijeme i ko nicu vr atio u hlad. "Sto ti je bilo na pameti, idiote?" viknuo je na Aloisa mlaðeg. Djeèak se osjeæao kao da ga je oèev glas svojom snagom izvrnuo Norman Mailer naopako. Zvuk ga je zapljusnuo poput primljenog udarca. Adolescenti se mogu sasv im raspametiti kad ih iznenada stigne kazna kakvu dotad nisu iskusili. To im se ne dogaða samo zato to su puni poza, raspolo enja i nerazumnih temperamentnih ispada veæ, to je jo i gore - u dubini du e uopæe nemaju stvarnu dob. U tom je trenu Alois mlaði prestao biti mladiæ od 14 godina. Do tad je na sebe gledao kao na "èetrnaestogodi njak a", kao na neki jasan, o tro ocrtan koncept. No, poput mnogih drugih adolescenata, bio je proraèunat kao kakav dvadesetogodi njak, dok su drugi zakutci njegove liènosti bili skloni sami sebe izdati, poput osmogodi njaka kojeg bi uhvatili u nekoj ne-p romi ljenosti. Kao to je bilo ostaviti ko nicu na suncu. U tom mu se trenu doista èinil o kako æe briznuti u plaè. Poèeo je moliti oca. Na svoju sramotu, molio je. "Dao si mi tako puno dobrih infor macija", rekao je. "Tako novih i tako poticajnih, dragi po tovani oèe." Pljesnuo se po èelu. "Priznajem da je to moglo biti previ e za moju glavu neznalice. Pogrije io sa m. Sad sam toga svjestan. Ali mislio sam kako ko nicu trebam ostaviti na suncu, da , na nekoliko minuta - ne vi e od toga, priznajem - kako bi se zagrijali mednjaci. Pro le je noæi bilo tako hladno. Tako hladno - za proljeæe! Nadam se da nisam napravi o neku stra nu pogre ku." Èuo je vlastiti glas, u kojem je nestalo pretenzije i na privid mu- evnosti. Tako kr e tav! "Mora mi oprostiti, oèe! Moja je pogre ka neèuvena. Ne mogu se dovoljno isprièati."

Znao je da to neæe biti dovoljno. Nad Aloisa starijeg nadvila se golema vremenska fronta, mraèna poput dubina sumnje. "Sjeti se jednog, Aloise", otac mu je tiho rek ao. "Na e pèele, sve te pèele, svoj posao rade tako da po tuju pravila." Potom je Aloisa mlaðeg prostrijelio pogledom, dok djeèak nije skrenuo svoj. "Nemaju strpljenja za s labe i lijene. Ili one suvi e sebiène da bi upamtile svoje du nosti." Uhvatio je sina za bradu. I dalje ga je gledao u oèi. U tinuo ga je za bradu, palcem i ka iprstom, kao da ga hvata klije tima. No, djeèaku se od boli vratila snaga. Der A lte je vi e po tovao njega, Aloisa mlaðeg, nego tog èovjeka, Aloisa starijeg, koji ga je sad tipao za bradu. Ta mu se misao pojavila u pogledu i zadr ala u izrazu lica. Na kon to je zavr io, Alois stariji je morao priznati kako ga je ova konfrontacija str a no iscrpila. Alois mladi se èak usudio gledati ga u oèi, ne skreæuæi pogled. Dvorac u umi Ako se tad zabrinuo zbog svog polo aja oca, uskoro su slijedila nova isku enja. Poja vila se Klara. Primila je pismo od majke koje je uni tilo i ono malo nesigurnog po vjerenja koje je ranije imala u oèevo pismo. Èim je proèitala majèine rijeèi, zapitala se kako je mogla i na tren pomisliti da se Alois mladi izmijenio. Naravno, Johanni je pisanje pisma bila prava agonija. Klari je to bilo sasvim ja sno. Od svoje devete godine morala je odgovarati na rijetka pisma koja bi stigla u njihovu kuèu u Spitalu. A sad je, kao da eli istaknuti va nost ba tog epistolarnog èi na, ispisala cijelu stranicu punu bolnih stilskih proma aja i sudara. Najprije je morala navesti vrline Aloisa mlaðeg. Tako je bistar, jako bistar, to mo e svakom reæi. Oku ugodan, i to bi isto rekla. Alois ju je èak podsjetio na svog oca, tvog mu a, u jaka Aloisa, kad je tvoj ujak bio tako mlad, tako zgodan, dobar mladiæ, tako odgov oran. Tih davnih godina. "Ka em ti, Klara", napisala je, "zabrinuta sam. Sto smo ti to poslali? Alois mlaði j e divlji, tako divlji, Klara, a mi smo ti ga vratili. Morali smo. Johann je sad za pomoænika morao uzeti drugog. Taj je novi glupi pijanac. Tom pijancu dajemo nad nicu. Toliko nas stoji to smo vratili Aloisa, no, Klara, taj je ni koristi pijanac bolji od Aloisa. Vi e nas nije tako strah." Klara je oti la do svoje kutije sa ivaæim priborom i izvadila pismo koje je napisao J ohann Poelzl. Alois mladi joj ga je predao onog dana kad je stigao. Pretra ila je najvi u policu kredenca kako bi na la staro oèevo pismo, koje se potrudila omotati vrp com. U njemu je bio oèev blagoslov Edmundovog roðenja. Sad je, èim ga je pogledala, sh vatila kako se na komadu papira koji joj je dao Alois mlaði nalazio rukopis nalik oèevom, ali svakako razlièit. Klara Aloisu starijem nije ni ta kazala. Sve do kasno nakon veèere. On se u krevetu stao aliti na Aloisa mlaðeg. "Ne mogu od njega izvuæi da ne to dobro napravi", rekao je Alois. "Obratim mu se, al i nisam zadovoljan reakcijama. Ode nekamo s konjem. Ne elim se brinuti, ali se br inem. Mo e upasti u nevolje. Vidi djevojke s druge strane brda. To bi djelomice mo gla biti i moja krivnja, jer sam odluèio da u proljeæe ne sadimo krumpir. Sad za nje ga nema dovoljno pravog posla." Tad mu je rekla za majèino pismo. Klimnuo je glavom. Samo je klimnuo. 252. Norman Mailer " to æe mu sad reæi?" upitala ga je. "Razmislit æu", kazao je. "Moram si dati vremena. Sljedeæi bi korak mogao biti va an." Nju je to razbjesnilo. Nije mogla spavati. Kao da je stjenka plazila po postelji ni. Ako Alois nije bio spreman ukoriti svog sina, morat æe to uèiniti ona. No, nikak o za to nije bila pripravna. Naposljetku, radilo se o njegovom sinu. Sljedeæeg dana pred veèeru, Alois mladi se poèeo pona ati kao da veæ zna da je stiglo jo j dno pismo. Nemam bolje obja njenje za to je na Adijevoj glavi odluèio razbiti jaje. Razlog je bio jednostavan. Njegova djevojka, Greta Marie, tog mu je popodneva do datno pokazala to je u stvari bila - dosadna krava. Stoga su ga prsti svrbjeli za novim pothvatom. Neèim novim. Do lo mu je da Gretu Marie ispljuska, pa se pribli io A ngeli. Sestra mu je opet kokodakala nad svojim koko ima, kupeæi svako jaje kao da se radilo o zlatnim polugama - obiènim, prljavim jajima s tragovima koko i. Zbog toga joj je iz korpe uzeo jedno. Tek toliko da poène vri tati. No kad je vrisnula, bio jo j je spreman jaje razbiti na glavi. No, nije mogao. Ona mu je bila prava sestra - koga je jo osim nje imao? Stoga je jaje vratio. Bez obzira na to, njegov ga je èi

n preskupo ko tao. A sad je kraj njega bio Adi, koji mu se prikrao na domet, smrdl jiva mala hijena. Èim se vratio s jurcanja na Ulanu, vidio je Adija kako le i na pod u njihove staje i vri ti, u jo jednoj od svojih cendravih scena. Alois mladi ga je podigao s poda, a potom ga natjerao da se uspravi. "Ne deri se ", kazao mu je. "Natjeraj me", rekao je Adolf. Alois mladi je znao da æe klinac otiæi tuliti svojoj mami. To bi uvijek uèinio. Adi je imao mamu - on nije. Zbog toga je deri te morao trpjeti. Radilo se o primirju. No, tog je kasnog popodneva Angela tepala svojim koko ima, dok mu se Adi podsmje lji vo iskezio. Tako siguran sa svoje strane primirja. "Natjeraj me." Alois mladi uzeo je jaje iz Angeline ko arice i razbio ga Adiju na glavi, potrudiv i se utrljati mu u kosu umanjak i komadiæe ljuske. Adolf je zatulio. Kao da je ba takvu vrstu okr aja i oèekivao. Sad je, ostav i sam, odm ah poèeo stiskati svoju gnjecavu kosu dok nije istisnuo dovoljno da mu na dlanu os tane malo razlivenog umanjka. Koji je obrisao o ko ulju. Od èega nije ostala dovoljno velika mrlja, pa Dvorac u umi 253 je Adolf uzeo jo jedno jaje iz Angeline ko arice - na to je ona lanula - i sam si ga razbio na glavi, preko lica i ko ulje, pa je stao tako zavijati kao da ga je Alois mladi udario nogom u slabine. Potom je otrèao mami. Èuli su se stra ni krikovi, glasni poput same katastrofe. Klara je pristigla trèeæi, dr eæi Adolfa za ruku, a njena je tirada krenula i prije nego je do la do njih. Aloisu mlaðem je poku ala reæi za pismo, ali su joj rijeèi izlijetale b ez nekog reda. Njegove su la i, kazala mu je, gore od prljav tine koju u svinjcu stv araju svinje. "Njima se mo e oprostiti, jer su svinje. Ti nema ni ta. Grubijan si. Ti si svinja. Ti si obièno smeæe." Nije mogla vjerovati vlastitim rijeèima. Bile su tako te ke. Na njeno iznenaðenje, Alois mlaði èak je i zaplakao. Usred svega, dotad uopæe nije bio svjestan koliko ju je bio spreman voljeti, a koliko je njena odbojnost prem a njemu bila duboka. Da, on je potajice mislio kako ga stvarno voli, da, vi e nego to mu je voljela oca. Sad se osjetio prljavim. Njegovom je egu to bilo kao da je o alo æen. Nije to mogao podnijeti. A potom su mu isto tako iznenada jecaji presahnul i. Snagom volje. U trenu je prestao plakati, formalno klimnuo glavom i iskoraèio i z staje. Nije znao gdje æe i kada u svijetu naæi svoje mjesto, ali je shvatio da u H afeldu neæe ostati. Ne mo e. Ne zadugo. Uskoro æe se ovdje morati pozdraviti sa svime i svima, posebno sa svojim konjem. Ili da ga ukrade? Ta mu je zadnja ideja ispala prete kom za njegova pleæa. No, bilo je dovoljno da zna kako, radi svog buduæeg samopo tovanja, neæe odlaziti dok ne bude spreman uzvratiti u darac. A to æe se morati nekako odigrati. Uskoro. 8. Za veèerom su bili tihi, èak i Paula, koju je Klara dr ala na prsima. Alois stariji je svakako bio prezauzet. Pèele su ga ubole vi e puta, dok je jednom, dvaput, ili, pov remeno triput uglavnom bio navikao prihvatiti - to je bio rizik posla, ni ta vi e od toga. Veèeras ne samo da nije imao to za reæi, veæ edva da je zamijetio kako su utjeli i drugi. Èekao je odlazak u krevet. Odnedavno mu je Klara poèela njegovati ubode i to mu se s viðalo. Bila je tako sposobna. Pa ljiva. alce nikad nije izvlaèila nespretno. Zbog toga nije morao cijelu noæ trpjeti sitne ubode bodlji koje bi mu ostale pod ko om. Ako b i se lo e obavilo, bilo 2-54 Norman Mailer je kao da je unutra ostala igla. Siæu na, ali stvarna rana, spremna izazvati oteklin u. Ponekad je to èak primao osobno, kao da ga je, iz èiste zloæe, rana odbijala presta ti boljeti. No, Klara je znala kako gurnuti tkivo iz kojeg je virio alac i potom ga izbaciti nje nim pritiskom. Sad je, kad bi oti li u krevet, tra io samo da mu se netko pobrine za bol. No, te je noæi morao prièekati. Prvo mu je morala opisati sav nered koji je napravio Alois ml adi, sa svim tim jajima i ljuskom. Nije mu se to dalo slu ati. "Ach", kazao je, "a ko uvijek stane na Adijevu stranu, to stvara zlovolju." "Sto to govori ? Reci mi to to pozitivno mo emo oèekivati od Aloisa?"

Dobar policajac mora se prema povjerenju odnositi kao da rukuje opasnom bocom kiseline. èak ni Alois stariji. Alois je isto tako znao i to se ispod toga kuha. Sad ih je. Ponuditi svoje najintimnije misli drugima. ne bi oklijevao izvi jestiti ga kako na svijetu nema ni ta bolje nego biti mladiæ koji se zanima za djevo jke . Postajanje je. djeèak se sigurno osjeæao z godnim poput èasnika na jednoj od boljih beèkih ulica. U tome je tajna. Alois nije bio nikakav filozof. no bu di svjestan cijene koju bi mogao platiti. Alois se zbo g toga rastu io. no svejedno bi Hei-deg geru mogao dati pokoji savjet. mladi Aloise. za veèerom.56 Norman Mailer ni ta ne tjera na pretjeran umni rad. rekao je on. pa æe se sve smiriti. Otac je to znao. osjeæao privr enost sinu. enski organ! Tko god da je taj oblik projektirao. Cesto su na jmiliji anðeli. moram ti prenijeti i ovo: mlade ene mogu biti i opasne. No. èistio je ko nice. Alo is mlaði neprestano je pokazivao svoju vje tinu. "seljake 2.) Takav divan raspored m esa i sokova . no neæe se ti morati baviti s njima. a najbolje u gradu. Jasno je kako æe ti znati prièati. Meðutim. ako bi to toga do lo . Koju je slijedila jo veæa ti ina. Moramo se potruditi napraviti ravnote u. Jednom me djevojèin tric umalo pretukao. kao da se sperma vrpoljila u njegovom vlastitom kvalitetnom al atu. Ali. nije bio tako velikodu an pa da kroz savjete ponudi sr svoje ivotne mudrosti. Morat æe se pripravit i na oèeve ovih anðela. Pravu ravnote u meðu tim djeèacima. bi li to bilo moguæe? Je li to ona bacila urok? A njih su dvoje vi e noæi morali pro ivjeti uz znakove koji nisu slutili na dobro. mladi Aloise". Djeèak je vr io svoje du nos ti. da. "mora me poslu ati. je li mogla vjerovati da joj je mu imao pravo? Mladi se Alois vl adao poput Fanni. uskoro æe to biti djevojke. Morao sam s e izvuæi prièom." Toliko bi toga sinu isprièao.ta ponuda svodova i ud ubina i usana. Mo da èak i ponekog strica. Sto mu je m oglo biti bli e od odr avanja vlastitog autoriteta? Dakle. "Poku at æu"."Ne". nikad se nije upu tao u razgovor o tim temama. kazao bi mu. morao je svom poslu priæi vrlo lukavo. Poput Der Altea. Zbog toga razmi ljaju o nepravdama koj . mogao mu je isprièati najbolje stvari. mogao j e to obaviti prstima. neke od njih.to neæe biti tako korisno . no on je. radeæi taman toliko da mo e opravdati odlaske na Ulanu. pa ne bi znao govoriti o Postajan ju (stanje postojanja u kojem se Bitak istra uje otvoreno). da je bio u stanju razgovarati s mladim Aloisom. Samo da su se jedan drugom povjeravali. Nitko mu u obitelji tih dana ne bi stao na put. No. da je to bio u stanju. naposljetku je kazala. Ovdje u Hafeldu i Fischlhamu . Ja uæi Ulana. Njen joj je instinkt kazao da smanji prostor meðu njima. Ako to ne uèini. Jedino to je bio deset puta gori nego to bi Fanni ikad mogla i p oku ati. no to sposobnost kojom se mo e poslu iti u oveæem mjestu."ali. Umorni su od dosade. njegova utnja pritiskala. Èuj me. Ako je sad jo najva niji bio konj. nehotice. kad ti ena ra iri noge! Alois se osjeæao poput pjesnika. Bio sam krupan momak. Ali. Za j ednu je Aloisovu crtu imao puno razumijevanja. imao bi mu to ta za reæi .on. ili njihovu braæu. Kako bi i bilo drugaèije? Bile su to pjesnièke misli." Ti ina. Moram kazati da se krivcem svakako mogao smatrati on. sinu bi bio kazao: "Priu ti si svaku enu koju mo e . dodatno æe s e udaljiti. A morat æe i ti. Povjerenje je b remenito rizikom. tijekom tih posljednjih lipanjskih dana. Alois stariji je to mogao posvjedoèiti. Kako bilo. Moram o poku ati. (To je bilo najbli e to se Alois primakao divljenju nad Stvoriteljevim djelima.takvo mno tvo tkiva na minijaturnoj razini . znao je kad i kamo prebacivati okvire. sve je isto. mladi Aloise. Posebno na selu. no ivot kojim ive . Kako je bio èuvar granice. Neka ostane na ovom: da je Alois sa sinom mogao razgovarati. Pleæa su im jaka.iz godine u godinu. to znaèi policajac. Taj prvi put! Ako si imao dobro oko za neznatne razlike. o njoj si mogao zakljuèiti dvostruko vi e nego t o si joj mogao Dvorac u umi 2-55 saznati s lica. nije mogao vjerovati ni vlastitoj djeci. otac. znaèilo bi nepotrebno im otvoriti du u.ljudi na selu mogu biti prilièno te ki. Èak je uspio i pronaæi mat icu i prebaciti je u njen kavez bez staklene hvataljke. ali je on bio jo krupniji. Ta otkriæa! Ni ta nije ravno trenutku kad ti ena ra iri noge.

nekoliko kilometara od Hafelda. Jedne veèeri. ako sam ikad i upoznao tog pojedinca. Da. v i e puta. tog velikog deronju. Pred oèima mu se sinova drama vrtjela snag om tragedije. kad sam imao osamnaest godina." Alois je le ao u krevetu. Obièna epruveta opijuma skrivena u unki. A pas je bio dobar. Alois je potom pogrije io i pogledao prema punom mjesecu. Seljak kojeg je poznavao elio je prodati njemaèkog ovèara. pazi se! Nemoj curu uvaliti u nevolju. srca ispunjenog mr njom. istinski o tru psinu. Da. uvjeravali su ga. mogao je vidjeti srebrna polja obasjana mjeseèinom. nije li ga mo da krijumèar poèeo gledati s mr njom tek kad ga je Alois stao zadirkivati? Krijumèari vas ne gledaju s mr njom zato to ste ih uhv atili . I velim ti sine. pa mu se iznenada ukazalo lice tog tipa. to nikako. Alois im je odgovorio sa svog mjesnog pijedestala. zato to je za to jadno ru no kopil . Deset godina kasnije. to zaboravio." Buduæi da vragovi znaju kako su ljudi u stanju temeljito u sebi zastrti jasan pogl ed na vlastite motive. zato sam ga svih tih mjesec i zadr ao i hranio. Kad dode vrijeme. uskoro sam shvatio kako se iza svih tih krasnih savjeta m ladom Aloisu krije oèeva zabrinutost za vlastitu sigurnost. Zato æu vam ga dati budza to. Alois se svakako s jeæao mr nje u pogledu Dvorac u umi 2-57 èovjeka kojeg je otkrio.otkrivanje je dio igre . kad se noæu ni ta ne bi dogaðalo. nemoj biti previ e siguran kako æe uspje no opovrgnuti da si ba ti tip s kojim je zatrudnjela. Naslu ao sam se takvih prièa. Taj ga je zloæudni pogled dovoljno vrijeðao da ga isprovocira na udarac. godinama. S tim bih v as uhvatio na svoj prvi dan u slu bi. pa je stao razmi ljati kako li su ta polja samo sretna to mogu jalova le ati i ne moraju zadovoljavati mladi krumpir. Eto kakva ste budala. Trebao mu je pas spreman za grubijana koji æe im se prikradati poljem." A ni ta mu i nije govorilo. Luther je sad mogao poslu iti tek za tuljenje na mjesec . Mladom bi Aloisu bio kazao: "Ne uzimaj olako ni jednog oca djevojk e koju si imao u sijenu." Dobar pivski nastup. "Poznaje vas i to nam je jasno stavio do znanja. "da sam. "Vi ste ne to ljuti na mene?" rekao je. sad ga se sjeæao.e su im uèinjene. Onda æu se ja smijati. taj vam to nikad neæe oprostiti. A sad je bio na slobodi! Alois je iz kreveta ustao. jer je shvatio kako se previ e sna neæe moæi nadati dok ne nabavi novo g psa." A da se svega do kraja sjeti. 9A pokazalo se da je takav pas bio na raspolaganju. koji u njih p rodire u potrazi za jo zemljinog blaga. "Uvjeravam vas". Niste mu ba dragi. a da se nije odmo rio kako treba. Da. a èinilo se kako je on spominjao Aloisa. "Srd ite se na sebe. kojeg je svojedobno uhvatio u Linzu." Nasmijali su se. a vi plaèite. koliko je Alois mogao vidjeti. èuo je razgovor koji je isprva odbacio kao dokono naklapanje.krijumèar kojeg je zadirkivao dobio je godinu dan a zatvora. sasvim jasno. Na Carini. "Najbolji je iz svog legla. Nikad nemoj uvrijediti seljaka koji ne mora o mnogo èemu misliti. pokucati ti na vrata i skinuti gl avu saèmaricom. Dva su seljaka u go stionici èovjeka stvarno i poznavala. Tipa nije udario. no dr ao je kako je takvo to daleko ispod njegove razine. o tipu koji iv i s druge strane gostionice. prije vi e od mjesec dana. Budala je u Njemaèku poku ala prenijeti boèicu opijuma. sve dok mu se usred jedne besane lipanjske noæi nije vra tilo." Alois je probdio noæ punu straha . Aloisu starijem se èinilo kako su tu njegovi vlastiti dragocjeni guzovi na vjetrometini. Vi ste budala. dok je u fischlhamskoj gostionici pio svoje pivo. Kad je ustao da bi pogledao kroz prozor svoje spavaæe sobe. Mo ete li si priu titi dulje radno vrijeme? Je r on vam jede neprestano.ali ih nemojte zadirkivati. O moj Bo e! Taj je èovjek bio krijumèar. otkrit æe gdje ivi . Njegovo mi ime ne govori ni ta. ni na koga nije digao ruku dok je bio na du nosti. Ponekad to ne prolazi. Mogao je zuriti ravno u oèi estokog mje anca. Alois je odluèio kupiti tu psinu. no. Mo da æe i vas dovesti na prosjaèk i tap. obliven znojem. ali mu se narugao. kao to je doveo mene. Koliko je puta reka o svojim mladim slu benicima: "Ako se malo zabavite na raèun nevaljalca. koji je bio iskazao veli ku odbojnost prema Aloisu Hitleru. S psima se uvijek dobro razum io. Je li pun mjesec zrcalo èovjekovog sjeæanja? Vratilo mu se.

Kako je ispalo. I promijenit æe mu me. Bio je suvi e ra zbje njen. Spartaner je neprestano dahtao. Psa je rano pustio s povodca. da se umalo s ivotinjom pohrvao. ivotinja bi obièno reagirala pozitivno. Ratnik. Neka se Klara ali. iako je Spartane r sve to tako brzo uèio da je sigurno veæ pro ao kakvu obuku. Naravno. Taj se re im nastavljao i nakon to im je Klara poèela namjerno davati hr . gdje ih je ugledala kako se valjaju po tlu. Instinktivno ih je razdvojio golim rukama. Obuzd ao se samo zato to je za to bilo prerano. krvavih gubica i slabina. koji je nosio kraljevsko ime Friedrich. pa bi ga ivotinja i dalje psovala. Dok su im rane zacjeljivale." Èak je znao i kako prinijeti ruku pasjoj gubici. Tako da mo da i nije bio tako velik. a na mene vièe kao da ti ne znaèim ni ta vi e od ovog uljeza kojeg si malo prije doveo. a i jedini koji se bacio u to klupko. Svaki se smrtno prepao drugog. Ostali su u asnuti. Divno. Dvorac u umi 259 no napravio je kljuènu pogre ku kad se predugo te ko uokolo vukao. poput iljatih rogova. Nikakav se biv i krijumèar koji bi se bavio mi lju da se usred noæi pojavi n a gazdinstvu to vi e neæe usuditi. ali ga ne bi napala. Luther nije ni poku avao jesti sve dok se Spartaner n e bi na derao. napola omamljeni. Alois se tako oraspolo io. Neka to djeca brzo shvate. pa bi ispru io ka iprst i mali prst bli e ruke i usmjerio ih prema oèima psa. pa je mlaðem psu dao do znanja èime se mo e okoristiti. posebno sad. zaratili su dva sata nakon to su se prvi put ugledali. J ednom na stotinu prigoda. Alois se bio spreman pljesnuti po èelu radi slijepe uvj erenosti. k ralj Friedrich Veliki imao je deèka. No. On æe jedini hraniti Friedricha. Ako bi zvijer malo zare ala. lajali na pèele. bacao mu tapove da ih vraæa. Osim toga. Alois je znao govoriti s psima. obilje avali teritorij urinom. nje no. kao prijateljski znak. Alois. Ovo je sad bio nepodno ljiv neposluh. dva metra jedan od drugog. zbog koje mu uopæe nije palo na pamet kako se ta dva psa mo da ba i neæe slo it i." Alois ga je zamalo pomilovao. to je pas koji æe imati jed nog gospodara. trèal i u krugovima koji se nisu meðusobno preklapali. kad je pas uistinu bio dovoljno o tar da ugrize. zakljuèio je. iako sad veæ star. prilazim ti kao prijatelju. Zaurlao je na njih da prestanu. Obitelj je istrèala na dvori te. Jo i bolje od toga. Njegove su poodmakle godine eksplod irale. kad se prvi put sretnu. i to prilièno. Grizli su si dlaku zubima. uèio ga da stane i sjedne na zapovijed. a koji se njihao od uha do uha tog osmijeha. dok nisu ugledali gazdinst vo. Luther je. pokazujuæi otvorene rane na gubici i krvavu dlaku po grlu. Vraga æemo ga tovati. kako odmah uz kuæu vidi jedan problem. no tad bi te napao Spa rtaner. sad mu je sinulo. bio veæi od Spartanera. kako m o e tako sa z58 Norman Mailer mnom razgovarati? Ti si meni simpatièan. a obojici je b ilo zlo od srama nad vlastitim strahom. Zvuk njegovog glasa bio je dovoljan. Kad se izmeðu èovjeka i psa ljubav r odi odmah. Bit æe o tar. èe kali buhe koje su odjednom otkrili izvan dometa gubice. a potom na leptire. I nisu se slo ili. Le ali su na tlu. Luther je bio ozlijeðen iznutra. to je blizu savr enstva. a ne ljubavnicu. da je ovaj gotov o mogao protumaèiti to mu eli reæi: "Svih sam ovih godina bdio nad tobom i tvojom kuæom. Aloisa je gledao tako bolno i izrazom nabijenim znaèenjem. Alois bi joj rekao: "Stari. Ni jedne se od tih ivotinja nije bojao. i to iznenada. sa svojim zastra uj uæim sjekutiæima poput zubi morskog psa. bio je i Nijemac. Luthera si se mog ao rije iti komadom mesa i krpicom natopljenom kloroformom. Kako je Alois samo u ivao pje ke se vraæati preko brda. Kako je èuo. stigao je posljednji. Alois b i i to uvidio. Svog æe psa nazvati Spartan er. Nije bilo nikakve sumnje da je pas dobar. Alois se odu evio tim pretjerano izraslim estomjeseènim njemaèkim ovèarom. no time bi pokvario svoj plan da od Spartan era napravi savr enog psa èuvara. kad su tu oba psa. koji je bio najudaljeniji. bez daha.e na trenutak osjetio ljubav. Bio je to Luther. Neka mladi Alois gle da svoja posla. Kako se usuðuju takvo to zapoèeti? Luthe-ru je sat prije rekao da zaèepi i sje dne. Nikad nije pogrije io. kao da je zrak koji mu je potreban taman izvan d oma aja jezika. Bio je prvi. ivotinja se nije prestajala keziti svojim sveznajuæim jezikom kojim je stalno uzima la zrak.

predstra ama. da u oca i majku uðem jasn o kao da su ljudi koje stvarno posjedujemo. kad je ko nicu ostavio na suncu. drhtureæi. Tamo bi. Maestro je bez sumnje sposoban pratiti sve misli koje razmjenjuju ljudi i ivotinje. Dopustite da napomenem kako me nije iznenadilo to Aloisove misli mogu lako èitati. i sad. Nisam u njega ulo io. no poznavao sam ga bolje od mnogih klijenata. Kao vrag. a nakon nekoliko stotina metara stao se vuæi. no po povratku iz Rusije bile su mi dopu tene neke sekundarne sposobnosti. To se popodne Aloisu starijem pretvorilo u neugodnu etnju. Ako bi. I to na dan bez da ka vjetra! Jednom je u umi umalo naletio na oca. No Spartaner bi uvijek ispraznio i drugu p osudu. a ne da to prepu tamo onom to bi im se dogodilo. Bio sam s njim vrlo zadovoljan. u stvari nam se izdaju kao radni alat. rutinski ne bih mogao pratiti misli koje su se slale i primale izmeðu Aloisa i Luthera. Prema tome. ako bi ok poslije ispao smet nja. nije mi moglo proDvorac u umi 261 maæi da je Luther znao kako mu se bli i kraj i Alois je. svojevoljno ili ne. Pretpostavljam kako su mi na tom zadatku razvijene ili dopu tene neke iznimne spos obnosti. zonama. Otac bi se djetetu mogao narugati to je tako ludo da se dere na drveæe. nakon najuspjelijih poku aja da zaurla. To i nije vi e bilo va no. Mora se rije iti Luthera. Bez obzira na to. Pi tolji su bili rezervirani za prijestupnike. hitac iz pi tolja bio je ne samo bezlièan. Adi bi odmah zakljuèio kako je to postigao snagom iz vlasti tog grla. 10. Poèeo sam shvaæati za to mu Maestro posveæuje posebnu pa n ju. Mi smo svoje klijente nastojali oblikovati sami. Nisam htio da se o tac i sin sretnu. Kad bi odlazio sam u umu . Za poèetak. dosegu. orbitama. dovoljne. dok mu se ne bi upalilo grlo.anu u odvojenim i udaljenim posudama. Dobri stari Luth er sad je vjerojatno bio spreman liznuti ruku prvom lopovu koji bi im usred noæi b anuo. Jedna od stra njih nogu mu se od bitke inficirala. a drugo ga je ispunjavalo nelagodom. Imao je saèmaricu i pi tolj rvo bi bilo previ e nezgrapno. i to samo kad je nu no. Adi mi je bio glavna zadaæa. a njegov ih je otac ipak razdvojio.okultnim enklavama. veæ i ra zoran kraj. okruzima. no nas ne potièe da se svojim instinktom s lu imo u tom pravcu. pojasevima. Alois se odluèio koji mu je sljedeæi korak. o zloslutnom znam samo onoliko koliko mi treb a za uèinkovito kori tenje u svom poslu. Mislim da je Luther shvatio to ga èeka. na usputnom povjetarcu zatrepe rilo nekoliko listova. kako bi pse prestravio da se razdvoj e. . Posebno o tom posljednj em .Adi se prisiljavao da se ne stra i ti ine tih golemih stabala. Da. sferama. koja su potiho mrmorila ispod svoda umske ti ine. odluèio je kako se neæe poslu iti vatrenim oru jem. Odavno sam se veæ upoznao s naèinom na koji mu radi mozak i slijediti njegove svjesn e misli nije mi bilo te e od spajanja toèki crtom na kakvoj djeèjoj zagonetci.to nije bila mala stvar . Ili je barem tako kod vragova s kojima ja imam posla. Luther je izgubio tek. To bi Luthera obe èastilo. dok je za Luthera ispa la i osjetno neugodnija. To sam nastojao izbjeæi. èesto osjeæam bolnu radoznalost nad svim to ne znam o odjelima. u kojem se krv rasprskavala o slina ve niti. Maestro ne bi bio zadovoljan. Kad smo veæ kod toga. Kako je samo vladao situacijom! Otac je skoèio medu dvije zvijeri u razjarenom klupku. op hodnjama i okultnim enklavama kojima Maestro zapovijeda. Adi vje bao snagu svog glasa. no ja sam skrenuo djeèaka. Prvi je put urlao na mladog Al oisa. Bilo da se radilo o sa moobrani ili hladnokrvnoj uporabi. Rikao bi na drveæe. bio pot puno obuzet razmi ljanjem kako da se psa rije i. u najmanju ruku. epesao je. dok bi se djeèak mogao prikrasti za ocem i biti svjedok Lutherovog smaknuæa. To je bilo drugi put da je Adi èuo oca tako rikati. Tako neustra ivo! Adi se zaljubio u o ca. posebnim slu bama. Uroci i èini za koje legende tvrde da su sred stva na raspolaganju svim vragovima. z6o Norman Mailer Kakvu je samo tajnu oèev glas posjedovao.

na alost nij e vi e bio dovoljno jak da bi ga jo kilometar po toj stazi nosio uzbrdo i nizbrdo. pogledao u oèi. bio zeleno i sasvim pristojno mjesto. to se mora obaviti odluènim ubodom no em. estokim i èistim. u èasu kad se prekida veza s postojanjem. Vidio je da se pas vi e ne namjerava pomak262 Norman Mailer nuti. donio je ispravnu odluku. bilo je to svakako jedno tu no. zbog èega je osjeæao praz ninu. Zakljuèio je kako je jed ini naèin da svog starog druga Luthera otpravi ubod no em u srce. Dok su on i Luther etali umom. kakvo je pseæe srce. da. i du i psa morao si b iti odan. Jadni Luther. okru en polukrugom stabala i s ne to grmlja. Psu se lice zg rèilo. oèito i izravno. Zbog toga je prilièno potrajalo dok mu nije povadil . kao to bi se pokvario i izraz lica svakog starog stvorenja kojem se jetra uri preteæi ga u grob. Mnogo je vi e slièio ljudsko m nego to bi oèekivao. kao da je uvijek bio ljep i nego to su to drugi uviðali. Ako bi bilo potrebno. da je ovladao govorom.potpuno je prevrtljiv. Jer. Zar ne vidi da gubim posljednje ostatke dostoja nstva. To je bio Aloisov plan. A takvo to se veæ neko vrijeme nije dogaðalo. mogao postati i veliki ratnik. Psi su du u imali. rek ao: "Znam da æe me ubiti i zbog toga mi je jasno za to sam te se cijeli ivot bojao. s njom vrlo ivo vodio ljub av. Dvorac u umi 263 11. Alois je stoga posjelog psa okrenuo na leda. uèvrstio bi sve kamenjem. vrat io se pun raznih uboda kukaca. Bio je zadovoljan v lastitom sposobno æu. Alois je zakljuèio kako je to bila bolja smrt nego to se nadao. iste je noæi Alois. nalikovao je r atniku. Svidjela mu se logika takv og pokopa . Poslije æe se vratiti na gazdinstvo po kramp i lopatu i iskopati grob u ovom gu tiku. potom granama. Alois æe po ivjeti jo est i pol godina. Promislio je svaku potankost. ispustio je zvuk skonèavanja koji je Aloisa zabolio. ali se vi e ne mièem. a na kraju bi na truplo stavio veliku up lju granu.no sad je vidio da se Luther vi e ne eli pomaknuti. Stoga se poslije pitao je li zbog odluke da se Luthera r ije i sam i potom ga bri no pokopa ispao bolji ili lo iji èovjek. da se to o d njega dok je bio mlad tra ilo. kakvih est sati nakon to je pas skonèao. nije njegov pas vra ji krum pir! . U sebi je odab rao mali jarak udaljen jo gotovo kilometar. a mo e izaz vati i bolnu agoniju." Alois je ispuhao nos. koji je. A on. To je Alois isprièao obitelji.mnogo bolje nego da te gu i grumenje zemlje. dok me ti vuèe sve dublje i dublje u umu? Ne mogu vi e kontrolirati crijeva i n e elim i dalje vuæi noge dok po njima pada taj izmet i zato æu sjesti tu i morat æe me p odiæi i nositi. Zaustavilo se na onom izrazu koji æe imati prvih nekoliko sati nakon smrti. koje su se zadnjih nekoliko minuta toliko pogor ale. Kad je drugi put oti ao u umu kako bi pijukom i lopatom Lut-heru iskopao grob. no tog je popodneva u umi pro ao raskri jem na v titom putu prema smrti. Potom se psu na licu izmijenilo mno tvo izraza. pa je uskoro stigao i trenutak kad je Luther sjeo i odbio se dalje kretati te je Aloisa dugo gledao u oèi. Otrov je tu posve neprikladan . u stvari. Luthe r je sad opet nalikovao mladom psu i vratilo mu se samopo tovanje koje bi bilo te ko odrediti. a njegove su se crte oblikovale u izraz gotovo konaènog ponosa. staro lice.A Aloisove su misli tom prigodom bile uistinu zanimljive.kakav je t o ok za du u! . da. Alois nije znao (niti mu je ba i bilo naroèito stalo) imaju l i ljudi du u. Kunem se da bi. I dalje se bojim. pomilovao ga. Samo je Klara posumnjala kako to mo da nije bilo sve. no kod pasa nije nimalo dvojio. ako eli da idemo dalje. pa je. ali su ga svejedno zapanjile promjen e koje je na psu vidio tijekom njegovih zadnjih trenutaka. pas je legao da se odmori i spokojno uginuo. jo nisu bili stigli do mjesta koje je odabrao za svoj èin. gdje bi le inu mogao polegnuti na dno i prekriti je blatom i li æem. Nisi ga mogao s ovog svijeta izbaciti uz odjekivanje hica . No. Alois je otkopèao futrolu svog lovaèkog no a.ne. Stoga se to mora obaviti tu. Alois je stalno o tome mislio dok je stupao umom. Alois.jo je gori od pi tolja ili saèmarice . prije nego to se sve poène raspadati. a epanje starog psa uporno ga je usporavalo. moglo bi se to obaviti tu. stavio vrh o trice na sredinu Lutherovog grudnog ko a i zario ga do korica.

naposljetku. poput njenog ujaka Aloisa. Takvim se ob ratima mo emo poslu iti da za neko vrijeme odr imo i najgori brak . Bila je to samo pretpostavka . 264 Norman Mailer A ovdje to nije bio sluèaj. Alois se prevrtao od nelagode koju m u je izazivala misao na stvarnu krivnju. U tom je trenutku Klara postajala ne to to u ivotu nije iskusio . Jo i gore. To nije bio lak zadatak. Svemoguæi Bo e. ili mo da blago nadprosjeènim. San mu je èuva la spoznaja da se vani nalazi prsati Spartaner.jer ni na koji drug i naèin nije prihvaæao vlastitu vjeru u postojanje grijeha . samo to je odluèio kako si to neæe priznati. prozraèi se dotad ustajali br ak.majka koja se nad njega nadvija. kako bi u svakom trenutku mogli po segnuti za kakvom sitnom okrutno æu. veæ je djelo Aloisovih ruku èovjeka i psa zbli ilo. ("Sie ist hier!") Dvorac u umi 2.a alce i namazala plikove.65 Bila je to èinjenica o tra poput no a koji je zario Lutheru. Voditi ljubav sa sve tri svoje polusestre nije bilo rodoskvrnuæe.posebno groznim ljudima. no dok potraju. Poput na ih Klare i Aloisa. za njega podi gnutoj dan nakon Lutherove smrti. a ja sam uhvaæen na spavan ju. Ljubio ju je. mo e se reæi kako je pretrpio nekoliko nepotrebnih napada . ipak. Kako to prikazuje Maestro. posebno u novom okru enj u. Taj se ritual izvodio iz veèeri u veèer. mogu biti paradoksalne. Ako Klara nije bila kæi Johanna Poelzla. pa se to onda mo e obaviti kritièkom prosudbom vlas titog supru nika. zahvaljujuæi bogatom ka snom proljeæu. Nije ba nastojao da ga ubodu. No nije vi e bio siguran mo e li ih i dalje prezirati. Radi toga su se u stvari i vjenèali. Proveli su nekoliko ugodnih noæi. dobro je spavao. A neobièni se pomaci u ljubavi uistinu dogo de. Iako ga nije imala s kim usporediti. pravog mu karca. Zato to veæina supru nika tako velik dio vremena koje provode zajedno koriste za razm jenu gadosti. Aloisu se ponekad uèinilo da mu kripi mozak. Na um su mu padale zamisli za koje ne bi vjerovao da su njegove. dolje u pseæoj kuæici. Previ e je dostojanstva donosila svim oni m slabiæima to su se stiskali po crkvama. Nove zamisli. njenog mu karca.znao je kako joj prsti neæe pogrije iti i dok mu bri no vadi sva ki alac izazvati bol. No. Zbog toga kod luèenja o enjenih budno pazimo ima li znakova svje eg daha. Ne samo to je pas èuvar imao pravo na vlastiti zaklon. stekao je dovoljno vje ti ne i sve manje grije io. onda je morala biti njego vo dijete. Alois je iskusio ne to to se ne mo e nazvati drugaèije nego preobrazbom. Kad je s tim obredom zavr ila. mo e p oslu iti i onim mu karcima i enama koje bismo mogli smatrati prosjeènim. a mediokriteti brzo ustanove kako im je iznimno potreban. rukama. Jer je poèin o rodoskvrnuæe. No.ukoliko nam to slu i svrsi. kojem do ezdesete nedostaje tek godinu dana. Ponekad bi bio tako nemaran da je radio bez za titne mre ice. B ila je to jedna od onih pomisli koje je uvijek gurao u stranu. Malo se tih obrata poka u trajnim. Alois je pored nj e le ao s povjerenjem . je li znao da mu je Johann Nepomuk otac? Naravno da je to oduvijek znao. a da je tako potentan. ali ga se nije dalo i zbjeæi.no je li moguæe da se tim ranicama èovjeka ka njava za sve lo e ivotne postupke? Kakva pomisao! Do one noæi u kojoj mu je pala na um. Èovjek bi ne to htio svijetu o tro zamjeriti (ali se ne usuðuje). Opijen punim mjesecom i zrakom koji se noæu podizao s polja. Poèeo je èak razmi ljati nije li bol od tih uboda naèin na ko ji èovjek plaæa za svoje grijehe. Tih ih je dana bilo puno vi e nego inaèe. oboje su bili spremni vod iti ljubav. da to ne bi m orali poput slabiæa zadr ati u sebi. Sav taj duhovni izmet! U braku postoji da bi se neprestano razmj enjivao. Prema tome. koji su njenim prstima omoguæili izvoðenje nje nih pokreta po njegovim obrvama. osim ako njihov otac nije bio i njegov. A sad se na la u sr edi tu. svrhovito i on je kraj nje bio spokojan. bila je sklona misliti kako mo da i ne postoji mu karac Aloisove dobi. mora ju na raspolaganju imati o sebi ovisnu osobu. Cesto je i nu no. Putovali su svijetom s kamenom na srcu i jo veæim u stra njici. Takvo se to u braku mo e dogoditi. Svoj su stav sami izmijenili. no ona je radila spretno. ne . Naravno. brak je korisna institucija . obra zima. No i najgori je brak sa sobom nosio svojevrsnu èaroliju. a to ukoliko .

" Ona je na kraju rekla: "Neka bude po tvom. Djeèak se nije mogao prestati smijati. Ja æu g ajahati." "Dat æu ti konja koliko god bude htjela. no i on se nastojao domoæi m alo bla eni tva. Ne elim umrijeti. Boji se da te ne zbaci. Ali ako ja poginem. to to tebi znaèi? Ima djevojke svud a unaokolo. Na oèevo iznenaðenje." "Neæe . èak i onaj najgori od najgorih." "Je. Aloisa ne bih oznaèio takvim. Svatko je sposoban postati svecem. to onda? Ti æe i dalje konja dr ati samo za sebe. Otvorio se moænom zvuku svake pojedine boli. taj razgovor . mladi Alois nije nastojao zadr ati iskljuèivi posjed konja. a konj æe udariti u galop. Vrat ti je tvrd kao i glava. pri je nego to bi mu se iz tijela poèele vaditi iglice. Ja e konja kad god po eli . za sve je bolje da se petlja s kakvom seljanèicom. ako treba. Sljedeæih je nekoliko dana Alois nastojao pozorno promatrati Ange- . M orat æu te moliti da mi da jahati. iako se ogla avala o tro . Alois stariji se poèeo pitati jesu li njih dvoje veæ spavali. U gostionici je Alo is stariji veæ naèuo nekoliko glasina od djevojci koja se zvala Greta Marie Schmidt . "Strah te popeti se na Ulana". "Nije. O tim se stvarima premalo toga razumije." Sad je napokon i briznula u plaè. Alois mladi ju je neprestano zadir kivao. je. ipak je posjedovao mentalnu snagu da takve misli ponovno odagn a. jako si ti duhovit. Kako se ipak malo previ e pribli io potpunom priznanju da je uistinu poèinio rodosk vrnuæe. Pokazivao j e svetost gre nika. Na cijeli dan. "ne elim se na njega penjati." "Ne bojim se. èak i pomalo okrutna prema njegovom tkivu. Nije bio spreman odreæi se du evnih zadovoljstava koja su stizala svake veèeri. no Alois mlaði je Gretu Marie uèio jahati na neosedlanom konju. Angeli je nudio da je nauèi jahati. Nije znao da ponuditi vla stitu ko u rapsodiji sitne boli znaèi tek tra iti sredstvo za izbjegavanje bo anskog sud a." "Nije." "Boji se. U tom je èasu Alois pomislio kako je mo da i bolje da djeèak sve to vrijeme provodi tj erajuæi konja po bregovima. trebalo je brzo intervenirati u tu navalu svetaèkih sklonosti. i to je to. Upravo suprotno. kazala je. Priznaj. Bojim se. zvuku irokog raspona.je li to voden za njeg ove u i? Jesu li oni bili u stanju izvesti takav konspirativni manevar? Za to ne bi bili? Njihova se majka time èesto slu ila. Poginut æu slomljenog vrata. nego da se mota oko Angele.ostoji Bog. a nisam se nikad poljubila. A ja æu ovaj tjedan navr iti trinaest godina. koji za takve stvari zna? Kao i veæina ljudi. z66 Norman Mailer Sad je do ao red na Angelu. bogata novim osjetima i za srce i za um. Oèito je èega se ti boji . Alois stariji èuo je njihov razgovor. Pribli avajuæi se staji. poput cijelog zbora. rekao bi joj. Je li se u njihovim odajama zbivalo to nekreposno? Nije mu se dopao prizvuk to ga je razabrao u sporu koji se izmeðu djeèaka i djevojèice razvijao oko toga tko ima pravo jahati Ulana. poène je tra iti i u drugima. Te skromne agonije nije na stojao odvratiti potragom za sretnim mislima. ostajao je tu. ali znam to æe se desiti. Èujem prièe. Takvih bi mu lipanjskih veèeri bol odzvanjala nutrinom. stigao je na vrijeme da svjedoèi Aloisovoj reakciji. Uskoro se zabrinuo zbog Aloisa i Angele. 12. Za to se ne bih bojala? Taj æe me konj zbaciti i slomit æu vrat. Naravno. "Tako si siguran u sebe. Ne." "Je. puna vlastite jasnoæe. Aloisu je to bila svojevrsna glazba. Znam ja tebe. Jednostavno".ni ta to bi za sina ili njega osobno bilo uvredljivo. Kad redarstvenik u sebi otkrije manu. pripravan primi ti poruku koja mu je stizala iz tog tajanstvenog podruèja boli." "To je samo izgovor. a da ne is kusim kako je to ljubiti se." "Neæu. Stalno ih ljubi i one ti poljupce uzvraæaju. Do jutra je o pet stao razmi ljati poput policajca. Stalno je odbijala. Za to i bih? Ako nauèim jahati i ispadne da mi ide dobro. Izluðivat æe m ." Bila je na rubu da zaplaèe koliko joj je i ao na ivc e. a da sam za to ne plati previsoku cijenu. Znak opasnosti. Ne bi li bilo moguæe da su ga èuli kako se pribli ava staji? Ako jesu.

Klara se sva usredotoèila na to. Toliko je od oca i majke uspjela nauèiti. "Ali djeèaci se mijenjaju. sve sam to rekla". tak o grozno odvratno. pa se morala za ne to odluèiti. sve do dana njih dana. Pravi poslovni pothvat.. no neæe se baviti osnovnim stvarima. zakljuèio e Alois. Pitala se za to se za nju zanima. No to bi bilo tek u buduænosti. èasnog stabla brijesta. dodala je." "Da. Alois kod djevojèica A ngeline dobi nipo to nije odobravao istanèanu enstvenost. "Èovjek je morao znati koje drvo odabr ati. dostojno Der Altea.da ponovim njenu mudru izreku bolje je od nikakvog. k oristilo bi i Aloisu mlaðem. Angela bi klizala oko njega. Njoj je najvi e briga zadavao A lois mlaði. Ali ja ga shvaæa m. kao i javora. reæi æe Aloisu mlaðem. "ta pèelinja ljubav prema lipama potjeèe jo od samog kraja ne ." "Razumijem ga". U koli je veæ èula za takve stvari. To je Aloisa uznemirilo. priznala je. "To je bio ra iren postupak u sjevernoj panj olskoj i ju noj Francuskoj". Fuj. To æe. Da". Ako onaj plaèljivko Adolf i mrkavac Edmund ikad narastu. Nesavr eno rje enje . Djeca su kod Poelzlovih ne prestano umirala. Onda æe ubaciti malo kulture. biti dobar poèetak. Alois se vratio svojim knjigama. Lo e rje enje nekog problema ponekad je stoga bolje od izostanka bilo k akvog rje enja. Ako ne uèinimo ni ta. Gdje li je to samo nauèila? Klara nije dijelila njegovu zabrinutost za Angelu. veæ æe to biti ne to bolje." Ideja mu se svidjela. Mu joj sljedeæeg ljeta neæe ponovno saditi krumpir To je bilo oèito. Klara je imala pravo. Ne to moraju uèiniti kako bi djeèakovu ambiciju usmjerili. kao da pazi da ga ne dotakne ni jednim dijelom tijela. Suvi e je vje to dr ala razmak meðu njima.Dvorac u umi z6y lu. Naèin na koji je uvlaèila bokov e. A sadnja repe mo e ispasti podjednako neuspje na. Izmeðu johe i jasena. odvratno. Naravno da æe ga uoblièiti za Aloisa mlaðeg." "Moram o tome razmisliti. rekao je Alois. Takav æe med zadr ati najfinije aromatiène crte lipove kore. "Ambiciozan je. Nije se mogla natjerati da zavoli Aloisa mlaðeg. I to kontradiktornih. Sljedeæih je nekoliki popodneva iz vi e svezaka izv ukao ne to povijesti. Trenutaèno je na rad gledao kao na ne to nedostojno. A to je da stalna stanja èesto nisu ugodna. poput njegovih rasprava u gostionici u Linzu i F ischlhamu. Nije stoga bilo nikakvo iznenaðenje to je Angelu oèeva pozornost uznemirila. I ne zna to bi sa sobom. Ili se barem tako u kalo. Nije to bilo samo tako. Mo da se ne to da poduzeti u tom pravcu. Kako ga nisu mogli vratiti Poelzlovima. rekla je. breze i bukve. kao i nama. ona je u ivotu dobila jednostavnu pouku. Kad god bi joj se sad Alois stariji primakao. "Mo da je tako"." 268 Norman Mailer "Doista? Rekao bih da si puna raznih primjedbi. Priznajem . eli zaraditi novac. Sama si mi to tolik o puta kazala. kulture i drevne pèelarske tradicije. Ipak. Na posljetku. morali su s njim ne to uèiniti. previ e je godina proveo izazivajuæi kod ljudi nelagodu snagom svog pogleda. Hitler i sin. morala se slo iti. kako bi doprli do ko nica koje medvjedi nisu mogli dosegnuti. u koju bi mogli smjestiti deset ili petnaest ko nica. Mogao bi biti mladi partner. Èak bi mogao dobivati i ma li dio dobiti. "ali tvog sina ipak razumijem. No. a na vidiku nije bilo nikakvog rj e enja. moglo bi to biti Hitler i sinovi. Stoga je Aloisu predlo ila da podignu kuæicu za pèele. i svakako. Neka obitelj zna kako su se jo do prije stotinu godina pèelari penjali na visoko drveæe. pèelarski proizvodi. rekao je Alois. hrasta i vrbe. Dokonost bi bila ravna tome da pusti djeèaka jurcati na kon ju uzbrdo i nizbrdo i upadati u nevolje. uvlaèeæi bokove prema trbuhu. pomislila je Angela.. ali su njeni roditelji barem znali voljeti one koji su im preo stali. Lipe". obraæajuæi se u mislima Aloisu mlaðem. No s pèelama je ost vario prihvatljive rezultate. "lip e su pèelama oduvijek bile omiljena stabla. "Da ga uzmem za partnera? Pa ti u njega nema èak ni povjerenja. To bi ih zaposlilo. Isprièat æe prièu o neprestanoj borbi pèela i medvjeda u srednjem vijeku." "Uvijek æe biti neobuzdan". mogao se èuti kako istièe. A. kako bi se pripremio za malo predavanje koje æe odr ati obitelji.zasad je pomalo neobuzdan. Jedna je djevojèica èak i s a ta s ocem radila.

Klari nije oprostio to je pro li tjedan bila tako gruba pr ema njemu. Jo je uvijek u nosnicama osjeæao Der Alteov miris. "Mogli bismo èak u kljuèiti i Der Altea. tijekom sljedeæe tri godine ! Der Alte æe davati mno tvo tajnih signala koji bi ocu mogli zapeti za oko. pa je posjetio Der Altea. Raditi za oca? Biti tri godine rob? Previ e ga je dobrih stvari èekalo. Mogao bi prièa ti i o Bassarima u Senegalu i o Mbutima iz ume Ituri. Rado bi se s nama udru io. "Mo da æe mi otkriti o kakvim se to stvarima radi?" . Nije li bio ba poput oca? Alois ga nije odveo daleko od kuæe. Vjeruj mi. obraæajuæi se mladiæu izravno kao da mu gura prst u rebra. no nije ba mogao razluèiti je li odobravala nj egovim rijeèima ili savijaèi od jabuka koju je ispekla." Kako je samo pogrije io to je za predavanje odabrao ranu veèeru sredinom dana. Juèer je prvi pu t natjerao Ulana na skok. rekao je naposljetku Aloisu mlaðem. rekao je Alois. odustao je nedugo po to se u predavanje upustio. prije gotovo pet tisuæa godina. koji je tom prigodom bio tako pohlepan da je Norman Mailer Aloisu nestalo poleta. Mogu kazati kako sam ja za tvoje nadar enosti pun po tovanja. no. fosil. koje je moglo biti veæe od bilo kojeg èovjeka koji je ikada ivio. da. ali je na neki naèi n i bilo. a navoðenje svih u njemu obuh vaæenih zemalja moglo bi dostajati da se kod sina potakne i po tovanje. no sad mu se èinilo kako bi se jedno cjelovito izlaganje Aloisa mlaðeg dojmilo. vrlo imuæan. To me navodi n a pomisao da bismo mogli proæi vrlo povoljno. Kla ra je neprekidno odobravajuæi klimala. Nevje rojatno. Tako mi se barem èini. Saæe vi e od dva i pol metra. ka o da Klari eli predbaciti to bi jutro provela u crkvi. nedavno su prona li jed no saæe. moæi æe birati iz eðu nekoliko vrlo pristojnih prilika." I tu je stigao do prepreke koja je meðu njima stajala poput ograde. Znao je da mora skoèiti. polako je kopnio. oèe. ako se smatra kako su i sami u stanju fino zara diti. No. Te su slatke rijeèi bile tako bremenite prijevarom. Do ao sam do odreðenih zakljuèaka. posjeo ga je na klupu blizu ko nica i umjesto etn je." Popodnevno je sunce bilo jako. Naprosto nije bio rjeèit poput Der Altea. "cijenim tvoju brigu za moju buduænost. Sto naglije. I skoèio je. I dopusti da ka em kako se zgodni mladi tipovi poput tebe mogu o eniti dobrom prilikom. Za nekoliko bi godina ti mogao posta ti imuæan mladiæ. "Ti". a mladiæ se snu dio." Alois je dubokoumno klimao glavom ne bi li prikrio uzrujanost. Nije i lo dobro." Dvorac u umi 269 Spremio se tijekom nedjeljne rane veèere isprazniti cijela spremi ta novih informaci ja.hajdemo se pro etati. Troje mlaðe djece napola je spavalo. a sasvi m je sigurno kako æe Alois stariji svaki dan naæi ne to zbog èega æe se namr titi. No. Ja sam nadaren za dru ge stvari. Sazrio je trenutak da ih napusti i ode u B eè. rekao je. koja bi se nadvila nad sve." Oklijevao je. Radilo se o ivici i obojica su mogla pasti. on je z nao. svaki dan raditi s ta dva starca. obrok bi se obièno konzumirao uz njegovu dubokoumnu ti inu. "Sve to govori je sasvim toèno. Ne. Bilo j e to oèito. Da. kao i lovcima na med u ju nom Sudanu. Posebno stoga to si prilièno sposoban razluèiti ono bitno. gore u Njemaèkoj. neæe joj to nikad zaboraviti. I sam o njo j èesto razmi ljam. Mo da je glavu napunio prevelikom kolièinom znanja. A pèele su u to vrijeme i te kak o dobro znale graditi saæe. Kako je u to vrijeme obièno progovarao rijetko. koji je jo ne to zanimanja i pokazivao. to bolje. Tog jutra nije mogao doæi do Grete Marie . kad je novosteèenu erudiciju trebalo iskoristiti za stolom. to su prona li. Sad æe to morati odmah ponoviti i to tako da progovori otvoreno.i ona je s roditeljima bila u crkvi. "Ti i ja ." "Da". a ja nisam ba takav. Kakva bi to samo radost bila. Djeèak nije volio razmi ljati dok jede. a Angela je klimala s izrazo m lica koji je prizivao jade iz kolske uèionice. Sjeverno od nas. stao prièati o novcu koji bi mogli zaraditi ako bi se udru ili. Veæ je ne to i natuknuo. "to je prvi korak da se èovjek odluèi oko zaposlenja.olitskog razdoblja.. ti bi mogao sjediti na lijepoj hrpi novca ." "Posve toèno. Obraditi i Grke i Rimljane.. dovoljno dugo da ponovi: "On o to govori vrijedi za nekog poput tebe. a i Alois mlaði. Ovo sad nije bilo isto. Alois stariji je morao obuzdati zlovolju. Govori jer zna za to si nadaren. Nakon tri godine marljivog rada. "Dragi i po tovani oèe".

Da nam je mladi Alois bio klijent. Æud je provalila van. Ne privlaèi me. rekao je Alois mlaði. jadni moj deèko. Dopusti da i njega ukljuèim u na razgovor. n go zrak. smijati iza leða. koju se uvijek u sebi silio dr ati pod kljuèem izbije na povr inu. koliko god da je glup. Svoje sljedeæe rijeèi gotovo je otpjevao." Oti ao je predaleko. pojebe ih. ba i ne. stalno te bodu. "nismo spremni za Der Altea." "To se de ava." "Sto to prièa ? Zar mi se ruga kao pèelaru?" "Pa. Za to? Mo da misle kako æe im se posreæiti doæi do mu a koji je lijen kao i on Mo da i hoæe. Ljude se ne mo e predugo armirati. Alois mladi se razbjesnio. mislim da mi se vi e sviða prièati s ljudima." Alois je tu izgubio ivce. Izravan osjeæaj eg zaltacije. "Moram govoriti istinu. Ne tra im od tebe da obraðuje zemlju. To je istina. "vidio sam te na djelu. Ocu bi ostalo . Bila je to hrabra odluka. " eli li reæi kako te rad na gazdinstvu ne privlaèi?" pitao je Alois stariji." "Da". "Mora se s time pomirit i". uvijek mi se èini kako bih za ivot zaraðiv o na taj naèin. Velika je pogre ka bila reæi to mu le i na srcu." Sad je Alois posegnuo u svoju prièuvu najveæih ivotnih mudrosti. Opljaèkao bi nas do gole ko e." U tom se èasu odluèio zagledati ocu u oèi. "ali ne i onu vrstu koja nala e da èov jek vodi gazdinstvo. a ti æe morati aditi na gazdinstvu njihovog oca. Kao da mu je krv tra ila ne samo da govori. "a ti si drugaèiji. danas sam imao malu nez godu'. a onda æu morati gledati unuke ru ne poput tvojih djevojaka. a onda zaboravi . Ljudi te mora ju po tovati. Sve to ti zna jest kako navesti tvoje seljanèice da ti pred nosom ma u sisama i ra ire noge." V ratilo mu se prosvjetljenje koje je do ivio preskaèuæi ivicu s Ulanom." "Oèe. ali kad si ti u pitanju. Ono to zna je zastarjelo. Pun si uboda. "Deèko". nego slu ati na e pèele. zapovjedio bih mu da ne ustaje. veæ i da oca bude spreman uvr ijediti. koji si propao u koli? A potom o tome lagao. I sam si to rekao. a onda æe ti se. Posebno ako im nema ponuditi ni ta osim toga. odgovorio je Alois mlaði. Predviðam kako æe nam se pokazati vrlo unosnim. Ako te ne po tuju. pjevati. dovoljno jako da ga sru i. U ovom poslu se to de ava. kazao je. Strah koji je prikrivao sad je izletio van. zna baviti poljo privredom. ja sam glup? I o tome prièa ti. Govoriti kako æe djeca koju bi mogao imati biti ru na . s du nim po tovanjem. rekao je sinu." Dvorac u umi "Ali ne bi i ao ba tako daleko da ka e kako ti na e malo pèelarstvo nije nimalo privlaèno "Volim okus meda. Radeæi s ljudima." Otac je reagirao br e nego je stigao promisliti. o da. Ti ima krasnu djecu. Nisi Norman Mailer stekao nikakvu naobrazbu. "nisi se opremio za odlazak u svijet. ostav i bez svoje vrijedne mirnoæe." "Dakle. Èovjek koji se u ivotu nastoji probiti samo p rièom."Rekao bih kako imam dara raditi s ljudima. M ogu zakljuèiti samo jedno. pripravan sam te uputiti u tajnu koja æe ti u tedjeti nekoliko godina." "Po tujem naporan rad". Nije to za mene. da mu se povisio glas.n eèuveno. Znao je to. A zna li za to?" Dj eèak je sad tako ubrzano disao." "Nisam siguran kako razumije to sam mislio reæi. To bi bilo kao natjerati konja na mnogo vi i skok. Kakva je to tek glupost! Predugo sam ivio s tim smrdljivim i trulim vijestima. obièan je hoh tapler. kako ti vodi gazdinstvo. I o Der Alteu. trajan odnos izmeðu dvojice ozbiljnih ljudi naporan rad. "Sine. Misli li kako æe do novca doæi prièom? To su besmi lice." Njegov je otac ponovno klimnuo glav om. ali nije skrenuo pogled. Nema novca. "Da. "Kad razmi ljam to bih u buduænosti radio. smijat æe se oni s tobom. Mladiæ koji se cijeli ivot bavi zemljoradnjom po mom mi ljenju p ostane glup poput zemlje. kazao je ocu." "Jest. poput njegove æudi. Stalno. Èak se i Johann Poelzl. Sad vi e nije bilo pomoæi. Aloisa mlaðeg je udario postrance ak om u glavu. ne sla em se. No. "Da". pa je dopustio da mu op asna æud. i oni koji znaju kako se to radi mogu kazati: 'O. Jedini je odgovor za to si nam lagao i poku ao krivotvoriti pismo to to si uistinu idiot. Govorim o malim stvorenjima koje lete njime. A moja majka umre. A ti ne zna . ti do svojih ena doðe . da. Jedini je temelj za èvrst. Mo da i vi e od toga. On o tome zna vi e od nas.

koju bi djeèak godinama mogao musti. pogrije io je i pomogao ocu da ustane. I to bi bilo dosta o Aloisu starijem. Buduæi da je iz dotada njeg iskustva znala kako veæina moli tvi Bogu ostane neusli ana.zn aju koliko su nam oni u tom èasu blizu i èini im se da smo im brojèano nadmoæni. Alois se zaletio na oca. tijekom Drugog svjetskog rata. No sad je. Naricala je. Pored nje nije bilo njenog anðela èuvara . hranu. Ne kao na klijenta. osjetio je nemjerljiv u as. Doèekao sam svoj trenutak. Sad je veæ iz kuæe stigla i Klara i preklinjala Aloisa da prestane. Mete je pojaèavao i Adi. Dotakao sam joj misli. Napola se obeznanio od straha da æe mu se otac vra titi i njega isto tako prebiti na mrtvo ime. Iste æu mu slike uvijek iznova vraæati u glavu.uzev i u obzir da je bio siguran kako æe to pretrpjeti i on èim se otac vrati . u umi. Pozornost sam obratio na Adi-ja. kako nisam imao nikakvog nadzora. Znajuæi da mu se ivot na ao na raskri ju. Bila je nedjelja. s rep ertoarom strahovito prodorne vriske. Te æu batine urezati Adiju u sjeæanje. Dovoljno je neugodno bilo naæi se na zemlji. Ne samo da je osjeæao bol u rukama i nogama. Zapao ju je sav jad odgovornosti za prisegu o kojoj nem a pogaðanja. dok je djeèak le ao na tlu. U svojoj starijoj dobi. Èuo ga je stenjati zavidno ispunjen jadom." I tako smo odsad mogli raèunati na nju. a otac æe mu ostatak ivota provesti u z atvoru. Ona je za sve kriva. preklinjala je. koji si je dao odu ka. zazvala je Vraga. shvatio kak o se ne mo e vratiti u kuæu. Na alost.breme krivnje. urin. Djeèak je i zbacio sve. dok mu se podizao eludac. Adi je vidio kako otac tetura u umu. Alois zbog toga nije mogao disati. Rana veèera mu se dizala i sp u tala po drijelu. Odmah nakon to ga je oborio s nogu.nisam u um uspio utis nuti jasan prizor kako i on le i gotovo na samrti nakon oèevih batina. "O moj Bo e". "pa æu ti ostati du na. Jer se ða voli na takve krike brzo sjate. Èim se Alois mlaði stao micati. Pomislila je da je Alois mlaði mrtav. Morao je . bila je olièenje odgovornosti. Samo nam je predala du u . dopro d o srca. "ne mogu vje rovati to si to dopustio!" Ukazala mi se rijetka prilika. pa mu se 2-74 Norman Mailer èinilo da mora izbaciti tu topovsku kuglu iz jednjaka. Èesto bi noæu. Èinilo mu se da je uprav o ustao s tla na kojem je tako pretuèen. izmet. A bila je pravi dobitak. No. Le ao je nepomièan na zemlji. te promjene nisu nikad cjelovite i trenutaène.u blizini nije bilo ni traga kand elima. Morao je ne to popiti. Zbog tog je osjetila da joj je du a osakaæena i ispunio ju je al zbog boli koju je sa d sigurno nanosila Bogu. uspjela je uzvik-nuti. no u Fischlhamu æe ne to veæ pronaæi. No. Samo pobo ni mogu povjerovati da Vrag ima takve moæi. jer se Alois mlaði vi e nije micao. sve dok mu . ostala je uvjerena kako smo joj izravno odgovorili. "Spasi djeèaku ivot ". taj je brk sam po sebi bio uvr eda. na vrhuncu moæi. ba ona. Ocu je kazala da se s djeèakom zbli i. poput starca. A Klara je bila ranjiva. pr eklinjala ga. Mislila je kako oplakuje mrtvog. Vidio je oca kako mladog Aloisa pre bija na mrtvo ime. sad smo barem stekli nekakav njen udjel. jer je vidio oca kako se ispru io na tlu. A kad se Alois mladi poèeo micati. Ru enje za ru enje. a miri s Klarine savijaèe od jabuka i tao iz nosnica. iako je z nala kako to nije pametno. a Klar a je i dalje vri tala. ba kad mu se eludac prestao podizati. sad se stala moliti izravno nama. Kakva bi od nje ispala opatica! Najznaèajniji dobitak ostvarili smo kod Adija. nego ga je boljela i glava. Nisam mogao zanemariti tako izravnu priliku da se poslu im s nekoliko svojih sposobnosti. Anðeli èesto pobjegnu od ljudi koji preglasno vri te . no prihvatiti pomoæ Dvorac u umi 273 pri ustajanju od mladiæa s otvorenom bubuljicom na licu i zametkom idiotskih smeðih brèiæa? Kako mu je izbilo tek nekoliko slaba nih dlaèica. uhvatio ga za noge i isto tako sru io. u sto eru za . Za razliku od mnogih s kojima trgujemo. Stoga mu je Alois mlaði pomogao ustati. Adolf Hitler je i dalje ostao uvjeren kak o je gotovo na smrt pretuèen. na to ga je Alois nastavio tuæi akama. Stao je udarati Aloisa mlaðeg dok ovaj nije pao na koljena.-Sto je bilo dobro.

da. "Naravno. bio je spreman otiæi u smrt vjerujuæi da govori istinu kad prièa kako ga je otac pretukao na mrtvo ime. no dobro je da to nije uèinio. Otac mi je bio fin. a gla va mu je bila kakvih petnaest centimetara od monumentalne kravlje balege.veæ je pro lo deset sati . no od tri Lang2. uspio nekako doæi do dovoljno piva da na njega bazdi s dva m etra udaljenosti.76 Norman Mailer strothove ko nice ostao je samo pepeo. a peklo srce. tako stra ne rijeèi da ih ne mogu ponoviti. Koljeno mu je pulsiralo od prvog pada. koliko se sjeæam. osim jadnih des etaka tisuæa koje su se ispr ile u mikroskopski èips. mislim da otac sina ne bi smio prebiti tako do smrti . Od velike su nam koristi kad èak ni ne znaju da la u. taj dogaðaj za stolom preprièavao tajnicama nakon veèe re u blagovaonici. jer je te. no u predgraðu se mjesta nala zila kuæa u èijoj se ostavi mogla naruèiti krigla piva. "od te metode .kad je naprosto morao ne to popiti. Ipak. Da je vjerovao u providnost. pre ao i zadnje brdo te ugledao rume ne odsjaje po ara niti deset metara od svojih ulaznih vrata. S vremena na vri jeme sam se i dalje trudio uèvrstiti temelj te potpune la i. Dvorac u umi 275 Dobar rad na klijentu je. Vjeroj atno sam te te ke batine zaslu io. jak. bio bi zahvalio. Bio je rjeèit.to si je neprestano ponavlja o . "Ocu sam stvarao velike probleme. Gostionica u Fischlhamu bila je nedjeljom zatvorena. vi eslojnu la ljivost. Vrijedilo je. kazao bi nam. ta mi je izmi ljotina omoguæila razviti Adijevu buduæu nesposobnost govoriti isti nu. Batine sam sigurno zasl u io. su protstavljao se on ocu. to je sigurno spasilo kuæu. Od epao je preko polja i do zalaska sunca popio vi e od tri litre piva. Mo da je ranije i plakala. bila izvan sebe. Alois dotad nije posjetio tu oazu. uspio je prijeæi prvo brdo na putu iz Fischlhama. bio je to i jedan od onih nekoliko puta u ivotu . . Moje je umijeæe bilo zamjena stvarnog sjeæanja la nim. Bila je sasvim ispod razine za koju je smatra o da je u svom slobodnom vremenu treba dr ati ugledan umirovljeni krunin slu benik. Austrija nac koji je bio pravi Nijemac. znao je o svom djetinjstvu prièati prièe od kojih bi slu ateljima zasuzile oèi. kazao bi. Doèekala ga je Klara. ali je potom m orao leæi na pa njak kako bi malo odspavao. Nije se uvaljao u balegu. a pèelama nije bilo ni traga. Zidovi njegove kuæe odisali su zap anjujuæim ozraèjem turobnosti." 14.veèer je tek pala i na nebu je jo bilo ne to svjetla. Posljednji je crni talog meda ispu tao miris o tar poput katara u drijelu. taj savr eni k amen temeljac la i koji sam mu polo io u one slojeve mozga u kojima se sjeæanje èvrsto g rli s laganjem. Kao odrastao èovjek. tovi e.rusku frontu u istoènoj Pruskoj. pristojan èovjek. ili je potpuno izokrenuti. poput Aloisa mlaðeg." Da. A to se nije sve slo ilo odjednom. Majka je. mila moja majka. Probudio se nekoliko sati poslije. no sad je veæ imala bistre i suhe oèi. a za to je potr ebna preciznost ravna skidanju stare tetova e kako bi se prekrila novom. velièine e ira. Dio eninog srca sigurno je slomio zauvijek. Te noæi nije bilo vjetra. a uskoro i drugo. najgore od svih veèeri.bilo je malo preblizu. od eksplozivnih uèinaka srd be ga je boljela glava. No. Aloisu je sve bilo jasno. proces koji teèe polagano i trebalo mi je mnogo godina da tu specifiènu osobinu njegove psihe pretvorim u potpuno usposta vljenu. batine sam zaslu io". jer je njihovim potrebama neistina od tako presudne va n osti. dok bi im srca ispunila istinska tuga. poput ljuski pèela iz ko nica. "Èini mi se da me zato morao istuæi. Do poèetka svoje politièke karijere. Bilo je ponuda. ali ih je odbio . kao to sam rekao." Sebe se sjeæao kao hrabrog. Potpuno svjestan vlastitog dostojanstva. razvio je umijeæe laganja dovoljno istanèano da zadovolji i najmanje potrebe. Izrekao sam mu grozne stvari. Kosa mu je bila èista. S istine je mogao skinuti tek najtanji sloj.po t o se improviziranim poèinkom pristojno odmorio. Nije mu trebala pomoæ da se vrati kuæi. jer je sad . Ne smiju biti u stanju razlikovati neke la i od istine. Jer je Ma estro èesto isticao posao koji sam u toj stvari obavio: "Nema boljeg naèina da se os iguraju usluge visoko pozicioniranog politièkog vode". Tako me jak o voljela.

Bio je gotov. "Sve ih je zapalio. to bi mlaðem moglo biti dovoljno za ivot u Beèu. pojavili su se plamenovi. vagati kutije. bi li dobio koliko je za njega platio? Ili bi moguæi kupac uvidio da se veæ poèelo zanema rivati? Tome je poèeo poklanjati najveæi dio pozornosti. Meni je mirno ljeto obitelji Hitler pr o lo kao da sam ga prespavao. samo je malo zacvilio . kad se Alois vratio kuæi. iv poput srndaæa u bijegu. Kerozinom!" vikao je Adi. Sigurno je pokupio svoju odjeæu. Djeèak je odjurio na konju i do mraka se nije vraæao. U Haf eldu æe ostati dok iz njega ne odu. ali nisam ih izgubio svojom krivnjom.Isprièala mu je sve. a to je znaèilo bacati vjedra vode n a zidove kuæe najbli e plamenu. Istinu govoreæi. a sijeno prodao u Fischlhamu. dok se udaljavao kasom. nije bilo straha da æe se pèele poèeti rojiti negdje drugdje. jedva pola sata prije. Dok je sjedio uz panj.poput teneta. zakljuèio je. procjenjivati koliko je starih pèela uginulo. Alois stariji èesto bi kasno popodne oti ao stazom kojom se i djeèak poslu io one noæi kad se otisnuo na put u Linz. tad se prestao glasati. No. jurcao je stalno od kuæe do ko nica. Zaèula se konjska njiska. Èak su uhvatile i zadnje zvukove Ulanovih kopita. kad su se veæ ponadali kako su sigurni. otrovao je Spartanera. Nakon toga im se Alois mladi vi e nije javljao. Alois je zato vrijeme bio zarobljen pod pokrovom duge i prozaiène meditacije. da se te nedjelje vratio dovoljno rano. koji mu je sad bio omiljeno mjesto za sjedenje u umi. drhtati na pomisao o upadu mi eva. veæ bi o uginuo. mi na taj naèin mjerimo Vrijeme. Za vi e od toga nedostajao im je mu karac. Zavijao je tako estoko da je umalo ustala da vidi to se de ava. Jedan od instinkata koje sam razvio jest prepoznati kad su ljudi koje prouèavam spremni pro laziti kroz brze promjene." Adi se istovremeno smijao i plakao. a potom jo i vi e za onim to se navesti nije dalo . ne uvlaèi . Gotovo je istog èasa shvatila to se zbiva. Alois stariji do ao bi do starog panja. mozgati jesu li skupljaèice skupile dovolj no peludi kako bi pèele imale dovoljno bjelanèevina da prezime. P rije nego to je oti ao. Je li si ostavio neku moguænost za povratak? Njoj se èinilo da nije. konja i djeèaka progonio kroz umu. ne ispu tajuæi ni jednu pojedinost.priznala je kako su ga se tad veæ bojali. tugovao bi za pèelama bez kojih je ostao i sanjario kako bi. To me i nije pretjerano zaokupljalo. Spartaner je poèe o tuliti. KNJIGA DESETA Po tovanje i strah i. U kolovozu je stiglo pismo. A djeèak s e neæe vratiti. Poèeo se pomalo brinuti i koliko mu gazdinstvo u stvari vrijedi. svezao je u zave ljaj. "Znam. Svi su spavali. Svoje sam pèele volio. Èak ni Lanstrothove kutije nije trebalo premazivati novim slojem boje. k ad je mladi Alois opet odjurio. Osim u prigodama kad nas Maestro r asporedi na boji ta na kojima se mo e oblikovati povijest. ili se barem pretvarali . I tako je ljeto prolazilo. razmi ljati da li da ponovno stavi mre u da zaprijeèi pristup pticama. Kako se vi e nije morao brinuti zbog ko ni ca. Ako bi ga prodao. Minutu poslije. Pas je. Uzeo je nadnièara da mu pomogne pokositi pa njake. pa je u sebi kazao: "Osjeæam olak anje to se vi e n oram brinuti. nesiguran radi li se o u asnom dogaða ju ili o jo jednom èinu velièanstvenog spaljivanja. Alois stariji je doznao kako je Ulan prodan trgovcu konjima u pola cijene. dok si ne naðe posao. niti je morao raèunati koliko hrane mora zajednicama ostaviti u posezoni. Kad je bio u Linzu. Isto kako j e veæ bilo. I nama su potrebna neplodonosna razdoblja. nasuprot fazi u kojoj su praktièno nepomièni. Nije trebalo tra iti m aticu. vodimo refleksivan ivot. Ta je fantazija bila dio dugog ljeta u kojem je alovao za svim t o je mogao navesti pod izgubljeno. jednog mu je poslijepodneva potkraj ljeta kroz neki venti l u mozgu pro ao gorèi okus alovanja. a da ih jo nisu zamijenile nov oroðene. Odmarajuæi se na ostacima nekoæ plemenitog hrasta. Klara i Angela poku ale su napraviti to se dalo. Nije morao pratiti zdravlje ko nica. i tu bi slu ao ptice. Adi. Ni ta se." 7~7Q z8o Norman Mailer U toj fazi obitelji Hitler vi e nisam morao posveæivati svakodnevnu pozornost. prive zao konju za sedlo i odjurio. Otkos je balirao. Malo sam se bio posvetio i drugim klijentima. No.

Èak je tu temu naèeo i u razgovoru s Klarom. Nije mu se èinilo da im treba novi pas. no izvornik je. otrovno pismo.mogao je biti zahvalan to odreðena mlada dama nije ostala trudna. to je èovjek manje radio. vi e vremena trebalo da se ne to naprav i. izrazito protiv svoje volje. U povrtnjaku nije radio ni ta.bez obzira na to koliko se urednim dr alo kuæu. "Nije ti smetalo to si mislila da za mu a ima polu-Zidova?" . napola idov . Razmi l jao je da kupi novog psa. postao sladi nego prije. san mu je. Alois mlaði je na takve trule ideje mogao doæi samo slu ajuæi Johanna Poelzla. pèelarski proizvodi. A kad se samo sjeti kako je djeèak uvijek bio dobar govornik. A jedva da se i sjetio krijumèara koji je ivio s druge strane Fischlhama." A u pismu je bilo tako puno pravopisni h pogre aka da ga je Alois stariji. Bilo mu je kao da ima amputiranu podlakticu èiji su ivèani zavr. Ostatak je bio jo i gori. mij enjajuæi i olovke) upuæivali da æe on i Klara. Kakvo neu krotivo èuvstvo! Je li njemu kao ocu bilo priroðeno da sinu oprosti? A to ako je i Al oisa mlaðeg obuzela gri nja savjesti? Nije mogao podnijeti pomisao na tog djeèaka samo g u sirotinjskoj sobici. Morao je prihvati ti èinjenicu. Kako mladog Aloisa vi e nije bilo. Nekoæ bi ga èak i nekoliko minuta u kojima ne bi ni ta radio nepogre ivo uzrujalo.naroèito one koji nisu zahtijevali mu ku snagu. Dok je pisao. Sad se sam sebi èinio pretjera no zadovoljnim to promatra kako putuju oblaci. Sve se svodilo na to da æe imanje morati prodati. Takav je spokoj mogao ispasti skup." Bio je ogorèen. jer da jest. kad smo veæ kod toga. "Ubio si mi majku. ruka mu se jako Norman Mailer tresla. K ako u tu zamisao nije morao uistinu i vjerovati. morao prepisati u èisto pr ije nego to se usudio pokazati ga Klari. umjesto toga je pregledao premaz boje na pseæoj kuæici jad nog uginulog Spartanera i zakljuèio kako se jo neæe poèeti lju titi na ljetnoj vruæini. Tog pobo nog licemjera! Klara je razgovor ipak skretala podalje od Poelzla." Tako mu je kazala. Kazala je tek: "Ta mi pomisa o nije naroèito zasmetala. No. veæ bi to dosad jako dobro znao. Nakon toga se u pismu tvrdilo kako æe se sin jednog dana proslaviti.tako neprimjetno poput prvih znakova nebrige. Imanje koje se ne obraðuje . Na vratima mu se neæe pojaviti roditelj Grete Marie Schmidt . Nekoliko dana poslije. Znao je da do toga neæe doæi brzo. ili. nije se v i e morao bojati da ga negdje u susjedstvu vreba razjareni otac.mo da vi e nikad neæe odavati zadovoljavajuæi dojam. to se odmah ponadala kako ga neæe pronaæi. na izvitoperen naèin. nije mu mogla oprostiti to se one u asne veèeri pokazao bespomoænim pijancem. poèeo se kajati zbog Aloisa mlaðeg. Alois stariji stao je ponovno razmi ljati o tvrtki Hitler i sinovi. Dvorac u umi 2. Èak se i zastidjela. Zbog toga bi mogao osvanuti èas kad æe odluèiti da je odlazak u bijednu gostionicu u F ischlhamu preskup. zbog stida nad sinom. ako uistinu eli da se vrati. suznih oèiju. prepun mrlja od tinte i sintaktièkih pogre aka. kako sjedi na oskudnom poljskom le aju.81 Ekonomski su èimbenici (koje je stalno izraèunavao na zasebnim listovima papira. Aloisova je najveæa briga bila da se ne privikne na nerad. Kako bilo. Osjeæala je da mu je ta ko du na reæi. kako sam doznao. ja ti neæu stajati na putu. Nedostajao mu je Linz. a razlog je za to jasan." Ta se fraza nekoliko puta ponav ljala. "Ako eli da se vrati. "Ti si gro zan poljoprivrednik. Ti si. ma koliko pazili na tro kove. To bi svaku povredu ponosa jo i podvostruèilo. Alois nije mogao vjerovati onom to je proèitao. Mal i je djeliæ Aloisa i dalje u snu trèao uzbrdo. Nekad sam mislila da ba zbog toga ne ide u crkvu. Barem ne potencijalnom kupcu. Tih je dana. bio nepodno lj iv. staju i dvori te . poèelo ga je kopkati to veæinu poslova prepu ta enama . te su se u asne rijeèi Klari morale predoèiti. Nikakvo èudo da ti ne ide poljoprivreda. do takve drame neæe doæi.eci i dalje ivi. Kao da mu njegove nezasijane njive pr edbacuju. dok æe s e otac okretati u grobu. prije ili k asnije morati svakog tromjeseèja potro iti vi e od njegove mirovine. Uz to. Ona je cijelo ljeto osjeæala prilièan i dos ljedan odmak od mu a. Iako godinama nije bio tako opu ten . kako lebd i kolut dima cigare. Sad mu se i taj fan tomski prijestupnik èinio jako udaljenim. no ipak je prevladao osjeæaj du nosti. Tamo je èovjek barem mogao otiæi na piæe s pametnim ljudima. iz Beèa je stiglo pismo bez adres e po iljatelja.

"Zbog toga mi je bilo drago to ima idovske krvi. Tako sam. To sam doista i bio."Kako bi mi to moglo smetati? Aloise. nije to bilo ba tako jednostavno. Zato sam. Uvijek sam se brinula zbog na e djece. O tome se prièalo u Stro nesu i Spitalu. dobro sam ga tresnuo po licu i slomio mu nos. Naravno. "a taj èovjek nije idov". Ne na takav naèin .ne bi li to moglo biti tako? A idove je pratio glas da su inteligentni." Alois se stao smijati kad se prisje tio.idov nikad te nije smetala?" ponovio je. 1938. Nije znala je li joj laknulo." "Ali je uopæe nisam idov". Zidovi s u u krevetu radili zabranjene stvari. naravno. ipak slu e. vi e mi se èinilo kako sam je jednom veæ znao . Moramo se odreæi poticaja koji nam don osi ivot u vi e raznih svijesti. Stari Johann Nepomuk jedn om mi je isprièao tko sam. Èitatelj se mo da sjeæa kako sam se. pa sam Himmleru izvor svoje informacije mogao objasniti samo tako to æu mu servirati izmi lj enu prièu. Zidove nije primjereno mrziti. To je takoðer èula. Uvijek bi se kradom uzbudila kad bi pomislila da je udata za èovjeka takve krvi. . Mo da su ih radili i ona i Alois . Izrijekom je rekao kako zna tko mi je otac. "O tome nema govora. Èinilo mi se da bi to moglo ojaèati krv na eg Adolfa. Naravno. èije 284 Norman Mailer se postojanje obeshrabruje. pojavio u liku pripadnika SS-a. znaèilo da nisam u moguænosti o tkriti joj izvor. rekao je Alois. kako bih osigurao kredib ilitet. U Posebnom odjelu IV-2a morali smo. kao i u bilo kojoj drugoj obavje tajnoj organizaciji. bio sam ugraðen u tijelo odreðenog èasnika SS -a koji se zvao Dieter. Godine 1938. Kad me sljedeæi put neki djeèak nazvao idovom." "On ti je to rekao? Ba tim rijeèima?" Svog je djeda Johanna Ne-pomuka dovoljno dobr o poznavala da zna kako on takvo to nikad ne bi izgovorio. informacije morao prikupljati na naèin koji je Heiniju bio prihvatljiv . godine u Grazu proveo istragu o Hit-lerovom djedu. to je.to znaèi da je Maestro sigurno odav no zakljuèio kako svojim vragovima mora ukinuti moguænost sjeæanja ako u svom dijelu s vijeta eli odr avati red. Tebi sam pravi stric. Heinricha Himmlera u takvo to ne bih mogao uvjeriti. nisam bio siguran to je is tina. Bilo je jasno. Nije ni morao ni ta v i e kazati.k oristeæi ljudsko svjedoèenje. "Nije." "Ali to ne znaèi da sam zbog toga idov. Onda se nastavio smijati da poka e kako to nije uzeo k srcu." Dobio je glavobolju. Tad nam padnu i demonske moæi. Tako sam nauèila. "Pomisao da sam ja polu. Tako je èula. Moramo postati simula krum èovjeka. Tijekom tog razdoblja. To je znak slab og obrazovanja. ba rem kao vodièi. kredibilnost odr avati barem na internoj razini. uvijek si govorio kako je èovjek koji mrzi Z idove nekulturan. Iako sam znao kako Hitler nije idov. 2. ukoliko to udjel ba ne zahtij eva. bez obzira na to koliko bila potisnuta. do lo mu je da od stare ptièurine sku ha juhu. Jer za to plaæamo izravnu osobnu cijenu. a da ne otkrijem svoj izvor. kad mu je na pamet pao Johann Poelzl. "On mi je". Tom je tipu zbog toga ostala ru na nju ka. "I ti si svih ti h godina mislila suprotno?" Dvorac u umi Z83 Klimnula je glavom. spreman sam ustvrditi kako nam sjeæanja. ili se treba razoèarati. T o da je Johann Nepomuk bio stvarni Aloisov otac saznao sam pomoæu informacije koju sam jednom dobio izravno od Maestra. Ja sam njegov sin.naroèito sad. kao Dieter. rekao je. No." Nije mogla spri jeèiti suze u oèima . To je mogao znati samo na jedan naèin. Mogu r eæi kako inaèe za takvim potpunim ugraðivanjem ne pose emo. Vratila su mu se stara sjeæanja na najrani ja zadirkivanja u koli. Kad mu je bilo est godina. Edmunda i Paule. To je bilo to. Sad je tek ostala zbunjena.ne t ako izravno. kad sam se kao pripovjedaè ovog romana predstavio. A Alois. kad se prisjetila glavnog uzroka svojih rijeka suz a. eljela sam da pre ive. "takvu informaciju natuknuo. Na svoj sam tro ak ivio i funkcionirao unutar njega. iznenadnu i estoku. A onda je rekao. potk raj tridesetih godina dvadesetog stoljeæa.

mo da te jadne noæi sna no zakoraèio naprijed. Veliki doprinos nesanici. Ostala je bez pretpostavke kojoj se dugo radovala. obuæi se. Obuzela ga je srd ba. koje je u zoru stiglo ogrnuto ki om .no srd ba prema Aloisu mlaðem ponovno mu je isplivala.idovi su znali kako pre ivjeti. a p otom nareðeno provodio u Carinskoj upravi. A to je prouzroèilo i manjak stege kod njega samog. Ostane li troje preostale djece i dalje na ivotu.tmurno svjetlo. Samo to je znala da ne mo e. No. da. koju je dobrim dijelom spasila njihova idovska kr v. velikog i dobrog kralja. rekla si je. Kako je mogla prihvatiti zamisao da se Aloisa mlaðeg pozove na povratak? Le ala je u krevetu slu ajuæi Aloisa starijeg kako lupka po podu dok lije e i uskoro je i nju obuzela srd ba. Takve prednosti vi e neæe biti. takvom snagom i prijezirom da je sasvim moguæe . razgovor s Klarom izazvao je u njemu takvu oluju da nije mog ao ostati u krevetu. A Aloisu mlaðem ipak nije uspio usaditi ni ta od tog smisla za po tovanje. Kad bi bil o moguæe. pleme nitog. Adolf je pre ivio. jekt takve velike antipatije. koji je poku avao spavati n a podu. Neki su èak bili i bogati! Klaru bi se uv ijek zbog toga dojmilo. No. Bijes na Johanna Poelzla uskoro æe ipak splasnuti i prijeæi u ne to to se mo e nazvati prijezirom. to je pretpostavka koju se suvi e ri jetko razmatra. Sokantno. To to su Gustav. "Ne progovaraj". Sad je to pouzdanje naru eno. naravno. ona bi Aloisa mlaðeg ubila. Previ e joj se toga dogodilo istovremeno. napor da svoju srd bu potisne pulsirao joj je u srcu. ponuditi isti hranjivi osjeæaj vlastite ispr avnosti kakav obiènijim prigodama na raspolaganju stoji najveæim licemjerima meðu ljud ima koji idu u crkvu. za èije se zdravlje svake veèeri molil a. utjelovljenje napornog rada i stege. Njemu je te noæi srd bu uveæavala èinjenica to je izdao sam sebe. Prvi put nakon svih tih godina le anja jedno pored drugog. u sebi -as kim bi o tome i mogla razgo varati? . godine okonèati ivot. te je noæi Alois bio srdit zbog posljedica vlastiti h postupaka. Je li tako ispalo zato to se doista osjeæao krivim zbog djeèakove majke? Da. sada je morao ustati. Ida i Otto prerano umrli mogla je pripisati svojoj obitelji. pri èemu je. tako lo e da nije mogao biti strog prema njenom potomstvu. No. U tom je smislu ulazio u najgoru kategoriju ljudi . hodati u krug po sobi. Nikad to ne bi b ila u stanju. potpuno privatno. Svaki je sat te mraène noæi morao probdjeti trudeæi se da mu srd ba splasne. Srd ba mo e. Ako je ne to za idove vjerovala (a ne bi mogla reæi da je punokrvnog ido va ikad upoznala) bilo bi to da. Kad smo veæ kod toga.Ovu sam relevantnu primjedbu iznio zato to je pitanje ima li Alois idovske krvi op et iznenada osvanulo. s Fanni je postupa o lo e. èula grozne prièe . Aloisov nad zor nad vlastitom prirodom bila je svojevrsna poèast koju je odavao Franji Josipu. poku ati zaspati na otomanu. radije æu se vratiti Aloisu. Kako je bilo izvjesno da su sva njena djeca s Aloisom jednu èetvrtinu id ovi. poku ati zaspati na podu. Tek je na p rvo jutarnje svjetlo . to neæe biti zbog kakvog konzervansa koji im teèe venama. vjerovala je kako je njeno zadnje troje djece time dobilo bolju priliku za pre ivljavanje. Klara je znala kako æe za to morati platiti. a za njim i Edmund i Paula. do kraja ivota . a ipak ivi. bez obzira na njihove mane. To mu je pokvarilo svu onu radost koja se u srd bi takoðer podrazumijeva. Kako se do odgovora n a to pitanje ne mo e doæi lako.srce æe mu na dan Poelzlove smrti poskoèiti . èak i od duæand ije.slabih oèeva. lijepog.mogao uspostaviti dijalog izmeðu raznih dijelova uma. Nije mogla vjerovati to to sebi govori. uspio oboje odr ati budnima. nego uvijek k drugima. pa je uspio izdati nekoliko nared . no reæi æu k ako je moguæe da je karcinom koji æe Klari 1908. Cijeli je svoj ivot izvr avao naredbe.to ima troje ive djece. Jo je gore bilo to se svog kukavièluka Dvorac u umi 285 stidjela. be z obzira na to jesu li bili bliski.kako je te noæi mo da poèeo ra k dojke koji æe joj kasnije u grudima gorjeti paklenom boli. Kriv to je Alois mladi ispao takav bio je on i jedino on. o kojima je od prij atelja i rodbine. po tovao je Franju Josipa." Ne mogu s autoritetom govoriti u ime vragova koji imaju lijeènièku diplomu. "Da vi e nikad nisi naèela tu temu. odnosno u grudima. naposljetku. Bit je tog zadovoljstva srd bu nipo to ne usmjeravati prema se bi.

"Mo e doæi i èas"." Adi je ostao paraliziran od straha. jer ti je on otac. Ti mi. n e ispu taj biè. Morao sam se zapitati hoæe li konaèni uèinci takvo g stanja poslu iti na oj svrsi." Govorila je kao da se to veæ dogodilo. Nije znala vjeruje li i sama u ono to je potom kazala." Alois je Adiju vi e puta kazao: "Na tvog se starijeg brata uludo potro ilo vrijeme i za njega se bespotrebno rtvovalo. Govorim iz iskustva. U gostionici bi sad rado rekao: "Ako odgaja sina. Maestro bio spreman takvu roditeljsku dominaciju i poticati. Zbog toga mi nije bilo jasno kakvu je krajnju svrhu Maestro imao na umu. Ako klijenta elimo natj erati na neki nasilan èin. kad radimo s ljudima koji boluju od maniène depresije. Radilo se o dobro uvje banom zvi duku. "a sad u onome to govori ima reda. Neæe . kao da i sebe eli obvezati da povjeruje u te rijeèi. A Alois mu nije smanjivao jaèinu ni kad mu je djeèak bio nadohvat ruke. "kad otac shvati kak o i on mo e pogrije iti. sebi postavljamo i zadatak takvu ranu pretvoriti u buduæu snagu. To se mo e pokazati podjednako zahtjevnim kao i od kukavice napravit i junaka. u tom èasu." Uhv . Ta je moæ demonska i ne stjeèe e lako. 286 Norman Mailer 3Sad bi. i jo u tako ranoj dobi. Alois zazvi dao." "A to ako je jako u krivu?" "Neæe na tome ostati." "Promijeni se?" "Svakako.bi kako u buduæe treba postupati s Adijem. Mo e i pogrije iti. kad Dvorac u umi 287 nam takvo to pode za rukom. bio daleko od potpunog smanje nja ega. No. Sad se kreæe u dobrom smj eru. predviðajuæi klijentu velik u buduænost. a poneka d je èak i izazvati. kazao joj je. Maestro od mene nije tra io da Aloisa obuzdam. Maestro nas ba takvim potezima èesto zna iznenaditi. Adi je dobio i vi e nego naznaku muke kakva se obièno ve e za nastanak neizbris ive melankolije. Pa se pr omijeni." Bila je tog svjesna. Adi je. Bilo je prigoda kad je. no svejedno je to rekla. "On je dobar otac. "otac me sad gleda kao da sam neprestano za ne to kriv. Itekako se dobro znamo slu iti poni avanjem i samo poni en jem. dovoljnom o trom da nekom o teti uho. Smiono riskirati ivote na ih klijenata nije mu nimalo strano. No. takvo je poigravanje moglo izazvati buduæu nestabilnost. vrijeme neæe potratiti. A zna li za to?" "Ne. "Majko"." Klimnula je glavom. znak je da je u kockanju s velikim ulogom izvuèen dobitak. Djeèak je bio dovoljn o nje an da ne ispadne kako treba. ne elim preuvelièavati. Naravno. "Ali to ako bude u krivu?" "On to ne radi namjerno. a sve zbog ta kve sitnice. Bijedni k kojeg su nekoæ poni avali stekao je moæ poni avati druge. Neæe dopustiti ponavljanje iste gre ke kakv u je napravio s Aloisom mlaðim. trebalo ne to tako drast ièno. No. "Da". nizom poni enja svoj objekt mo emo potaknuti na prebrzu osc ilaciju izmeðu polova njegove depresija i manije. rekla mu je. No." Stavila je djeèaku dlan na lice. "Mijenja se". p onovila je po treæi put." "Jer si sebi mogao kazati kako ga nikad neæe zbunjivati. kad god bi elio da mu Adi priðe. rekla je. Erupcija se dogodi vrlo brzo. "Adi. Kakva bi to samo bila katastrofa. Mislim kako je to dr ao jo jednom vrstom cjepiva protiv buduæih em otivnih kriza." Ponovno je klimnula. Kad ponosnom kli jentu ugradimo duboko poni enje. Otac se mijenja. ne smije nika d kazati kako ti otac nema pravo". Jer je spreman mijenjati se. Dobar otac prije ili poslije shvati da je mo da i ao u krivom smjeru. Pokazao je i ne to dara da svoj sluèaj krene zagovarati kod Klare. kao da mu eli rashladiti gro znièave obraze. "èuje vlastite rijeèi i shvati kako nisu toène. To su veæ provjerena sredstva koja slu e razvijanju klice samoubojstva. Zvi danje je i njene u i ubadalo poput igle. kad se du evni ponor potencijalnog samoubojice preobraz i u izra eni ego. Adolfe. a otac je djeèaku jadom slabi o duh. Nije mi bilo jasno za to bi nam sad. rekla je.

sad kao da je mrtav. jednog æe dana i on imati obitelj i svi æe ga njeni èlanovi po tovati i boj ati ga se. Zbog toga ne smije oca nikad optu ivati.ne smije. dok sam slu bovao kao upravitelj krunine Carinske isposta ve. zazvi dao Adiju i glasno mu proèitao dijel ove testamenta. "Najbo lje je kad u kuæi ne vlada zbrka. poslati k men i. Sad si ti najstariji brat. Kupca mu je poslao herr Rostemeier. Ti si va an. Jer sad si ti najstariji brat." Klara je to kazala tako ozbiljno. Nije li ga i va mu svojedobno zbog toga kupio?" "Ne bih rekla da to ba i nije tako". Po tovanju i strahu. (Taj mu se f enomen tih godina dogaðalo uvijek kad bi bio na rubu da o sebi pomisli ne to veliko i sretno. Alois stariji bio mi je u tome od velike pomoæi. U ao sam mu u misli taman toliko da mu apne m: "Tvoja je majka u pravu. Da. Adi je shvatio i ja sam mu iz noæi u noæ radio na umu. Do prosinca je napisao novu oporu ku. pa je kupoprodaja obav ljena. dodala je.jer lijepo izgleda. Za dobro obitelji. Znat æu kako treba odgovoriti na svako pitanje koje æe biti p ostavljeno. koji je èak i posavjetovao Klaru. gotovo da je tako rekla Klari. morate ga. rekla je Klara. Kao da mu je znoj osvijetlila posveæena svjetlost.) "Da". kazao joj je.dig ao je u zrak prst . Od njega n e smije oèekivati da prizna kako ima slabih stana.) Gotovo da mu je pobjeglo usred majèinog izlaganja.atila je Adija oko struka i zagledala mu se u oèi. (Njoj je takva primjedba bil a ravna oèijukanju s herr Rostemeierom. Odreðivala je da u sluèaju njegove smrti sin imenom Alois ne smije dobiti veæi dio imanja od onog koji mu nu no po zakonu pripada. Mora ga se slu ati." Tad je poèela govoriti o die Ebrfurchtu. da je djeèak osjetio kako mu je to izazvalo svet u snagu. dobro upoznao s odgovorno æu kojom se takve ozbiljne odluke moraju donositi. dovr iv i prepravljanje oporuke. Jamèim kako sam se. A njega jako pogaða kad se osjeti slabim. rekla je." Sad je spomenula Aloisa mlaðeg.tko to u obitelji nije znao? . dodao je i: "To izra avam s punom svije æu o ozbiljnosti takvog oèev og èina. o njegov im se rijeèima ne raspravlja. On je bio. "va e gazdinstvo netko mo e kupiti samo iz jednog r azloga . U pravu ili ne. Od toga bi se mogao osjetiti tveiblich. "Sto manje to bolje". zar ne? Morate strpljivo èekati. ali nije . dodao je. Ta ko je potpuna bila va nost onog to je æutio. ako eli vjerovati kako æe u buduænosti i njemu pripasti dio Ehrfurchta. Inaèe vlada zbrka. rekla je svom sinu. "To me nauèila moja majka. Bio u pravu ili ne. Alois postignutom cijenom nije ostvario dobit. o z amkama dobrog voðenja gazdinstva znao je jo manje od Aloisa. "Obeæaj mi kako se to za tebe neæe nikad moæi reæi. "Da". "Der frau Hitler". molim vas. Dr im kako æete svoje imanje moæi pr odati ljudima koji imaju jo manje iskustva s poljoprivredom od vas. Djeèak ko ji ti je nekad bio brat. Mnogih sam mu noæi ponavljao da se Alois mlaði zauvijek odvojio od obitelji. no nije ni pretrpio gubita . "On Ehrfurchta nije imao". U tom mu je trenutku potreba za mokrenjem postala hitna. "Da". a ja sad prenosim tebi. kao da se radi o va nom i uspje nom èovjeku .no on a se prema mu u uvijek pona ala s Ehrfurchtom. Uskoro æe jedan od tih situiranih ljudi i naletjeti. "oèeva rijeè mora biti zakon. Klara je prva u obitelji shvatila (a zasad je i dalje bila jedina) da se s Adije m mo e razgovarati kao da mu je deset ili dvanaest godina." Da. rekao je on. svidjeli su mu se i kuæa i polja. K ako je pisanje oporuke sad sasvim zaokupilo Aloisov dugo razvijani smisao za pra vi slu beni postupak. ravna onim dobro poploèenim avenijama uma uvijek sprem nim za primanje jakog mentalnog prometa. Bit æu vam prijatelj." Adijevo je tijelo bilo vla no." Dvorac u umi 289 Nakon èega je. Njena 288 Norman Mailer se majka tom rijeèi poslu ila govoreæi o Johannu Poelzlu. ali su" . Mladi æe te po tovati i uva ava ti. Oèeva je rijeè u obitelji zakon. marljiv ali nesretan seljak . sve dok taj koncept nije postao mentalna izvjesnost. "dobro je da ste toga svjesni. otac je uvijek u pravu. 4Alois je odluku da izmijeni oporuku donio nakon to je shvatio da mo e prodati gazdi nstvo."imuæniji. A kad naleti." Bogati se tragalac za kuæom uistinu i pojavio.

tu veæ bio u nekom prija njem ivo tu. Aloisu je postalo zadovoljstvo. naposljetku. ali je mo da ipak bio podjedna ko bistar. to se k postanku probija izm eðu mokraæe i izmeta. a ako je tako. Zvi dati mu da doðe. kao i nadom da æe mu najstariji sin ipak dati ne kog razloga za ponos. Veæ je bila blizu da djeèaku ka e da odustane i od samog upita. onda je 2-94 Norman Mailer on. èinilo se kako se one ne zanimaju za njega. ponovit æu da povremeno mo emo uæi u mi sli ljudi koji su blisko vezani s onima koji su nam povjereni. to nas tek èeka. No. Èak bih kazao kako je Alois zasad bio zadovoljan. I dalje bi noæu ponekad sjeo na hrastovu klupu i opet razmi ljao o Langstrothovoj kutiji koju je sam napravio. sagr aðenom u obliku trokuta. Tko b i ikad po elio li iti se takvog bogatstva? A opet. Veæina ljudi. "a to ako Bog eli da Adi ude u taj zbor?" Nije se kanila mije ati u stvari koje bi mogle biti dio Gospodovog naum . Primjerice. Klara nije mogla vjerovati da se njen mu s tim sla e. stao se zanimati za srednjovjekovno ozraèje Lambacha i rado je e tao njegovim ulicama. zakljuèio je. Poslu an je bio sigurno. T oliko toga znamo o tome kako se povijest zbivala. zakljuèio je. sve je sad ostalo na Adijevim pleæima.k od kojeg je strahovao. Alois se poèeo pitati je li. Alois je sad oti ao u pravu mirovinu. Na moje iznenaðenje. ne mo e povjerovati da æe ikad prestati postojati. Je li to osjeæao kakvu prikrivenu naznaku ranijeg postojanja? Nije odbacivao t u moguænost. èvrstoj pljusci ne bi li se pèele uzvrp oljile. gdje su ivjeli do kraja godine. KNJIGA JEDANAESTA Opat i kovaè I. Moram kazati kako je Aloisu to bila poticajna misao. to je donijelo male. pozorno sam pratio Aloisove skromne aktivnosti. Ne. Der Ritter Alois von Lambach! Ako se ponovno javi pitanje kako sam to ja mogao doznati za njegove reakcije. Moglo se prihvatiti kako re inkarnacija nije izmi ljotina. Stoga su mi Alois ova premi ljanja o reinkarnaciji bila dostupna. obitelj se preselila u Gasthof Leingartner u Lambachu. Paurom. uopæe nije bio klijent. Alois je u srcu èuvao pandan staroj fotografiji. tri ulaza i tri oltara. On je pak stigao do konaènog zakljuèka . a i poslu an. Jo i gore. s tri zvonika. ak o mi Alois. a kasnije ipak svake noæi sanja o plemenitom ivotu. godine. Za to ne? To bi svakako objasnilo njegove najhrabrije karakterne crte. To je jedino zbog èega bih potencijalnim kandidatima preporuèio ivot vraga. A nove su ideje bile ba ono to mu je trebalo. Mo da izopaèenost na e prirode ui stinu ima neke veze s tom neobiènom ljudskom prirodom. nije nezamislivo ni kako sam si b a to uèinio kad sam otkrio svoju povezanost s Maestrom. prije vi e stotina godina. jednom morao biti vra ki razvratan vitez. sobarice i kuharice u Gasthofu nisu ga nimalo zanimale. Prijenos vlasni tva djelovao je tako nepovratno da je Alo isa ostavio u uvjerenju kako se sad mo e dokraja oprostiti sa snovima o svojim zad njim danima na kakvom gazdinstvu. nakon to su prodali hafeldsko imanje. a li iznenaðujuæe promjene. A njemu to nije sm etalo. Alois. Ta ga je pomisao dr ala u sjajn om raspolo enju. da. Povijest je takvo klu pko la i. Nije bio ni pribl i no okretan ni sna an kao Alois mlaði. Moram kazati kako je Paura na njegove misli vrlo neobièno utjecala. Mogao je biti srednjovjekovni vitez. te crkvom. lijepoj. 290 Norman Mailer No. Po to se rije io du n osti voðenja gazdinstva. no mogao se pohvaliti b enediktinskim samostanom osnovanim u jedanaestom stoljeæu. 2. To to je sebi nametnuo da se bavi novim zamislima mo e nam objasniti prijem na koji je kod Aloisa nai la Adijeva elja da se upi e u djeèji zbor u benediktinskom samostanu . Buduæi da je to moglo utjecati na ono za to smo pripremali Adolfa. Po tap ao bi sjedalo kao da se eli prisjetiti zvuka pljuske koju bi toj drvenoj kutiji opalio u dobrim starim danima. Dr ale su ga podalje od ivog pijeska starenja. U ljeto 1897. no tad se zapitala. kako je to bilo uistinu. Odgovor bi bio jako brz. Povijesti se rijetko sjeæamo (kad su u pitanju oni koji su je t ako dugo pro ivljavali kao ja) kao niza tek oèaravajuæih dogaðaja. Grad je imao samo 1700 stanovnika. niti tako zgodan.

odluèio sam poslati ga bez obzira na druge zamjerke. Adiju je bio lijep poput kralja. . a i Adi isto tako. Va e æe tijelo odvratno s ti. uzvi enog izraza lica. srebrno sijede kose. "Stalno je govorila. i on je to znao. Svojedobno je bila solist u upnoj crkvi u Dollershei mu. Ako bi mu otac odobrio da ostane n akon nastave. "kad sam bio mlad." ." Adi se ipak pitao bi li jednog dana mogao postati redovnik. beskrajno ti kraljevstvo vjeèna tvoja vladavina. A taj se oganj neæe nikad ugasiti." U sebi je Alois mislio: "Naravno. Sjeæa li se one koj a ti je uzrujala majku?" "Sjeæam se". Nebo slatki. Sa svoje je strane Alois bio odu evljen njegovim ocje nama. veæ je u svakom imao i na jvi u ocjenu. Najprije je pomislio da mora izgovoriti propovijed koja je prethodila molitvi. Usred dobra a i zla. Ne mogu ti vidat rane. Krvave on osta bluze. mein guter Kamerad. Na ao je èak i svoj uzor. neæu ga hrabriti da tim putem ode predaleko. S viðali su mu se njihovi crni habiti. mogao bi iæi na probe. Prema drugu il' na mene? Njemu ivot skoro uze. " Ovaj pakleni oganj". a na svjetlu koje je dopiralo kroz ru ièaste proz ore treperila je njegova predod ba raja. "prodrijet æe vam u svaku poru va eg tijela. rekao je Alois. Kako Adolfu u ivotu elim svaki boljitak." Adi je zavolio kolu. Ako bi se tko pitao za to je popustio zahtjevu da mu neki od sinova ide u kolu kod redovnika i sveæenika. Iz va eg æe se grla osjeæati stra an vonj. Jednom je. ko je i dalje pridr avam. pri ao Aloisu i uspio izustiti k ako su mu redovnici kazali da ima dobar glas. Kad je bubanj borbe zvao. oèe". "sjeæam se kako si lijepo pjevao onog dana kad smo iz Li nza stigli u Hafeld. Djeèak je ne samo pohaðao dvanaest obaveznih predmeta. Za izvrsnost koju si pokazao u novoj koli treba biti i nagraðen. Zato to sam poèeo vjerovati u tvoje buduæe sposobnosti. glasom koji je zbog pjesme postao hrapav: "Da. "Reæi æu ti ne to". Na onom svijetu èekaj na me. Sjeæanje je Aloisa potaknulo da zapjeva iste stihove. Alois je objavio. "stare su mi se pjesme uistinu vratile. poticao sam ga da povjeruje kako æe se jednom moæi uzdiæi nad sve ove r edovnike i u jednoj ruci dr ati vlast. kao i molitvom sv.'" Dvorac u umi 2-95 Nasmijali su se. Rastalit æe vam kosti i pluæa. Alois je imao spreman odgovor: "Pomno sam se raspitao". kazao je. I tako je mladi Adolf. sveti. ili jo bolje. kao neku vrtu odor e. Djeèak je bio spreman zaplakati pred snagom "Grosser Gott Wir Lo-ben Dich". slavljeno ti ime tvoje. Sad je upijao zvuke i udio za tre nutkom kad æe ostati sam u umi i govoriti drveæu.. Mein guter Kamerad. s vje ali ce skinuo njenu najtamniju haljinu i omotao si je oko ramena. rek ao bi." "A. sa zami ljenim e irom u rukama. Redovnici su ga uskoro stali smatrati jednim od svojih najbo ljih uèenika. dragi sklade Sveti. Onda je stao na stolicu. Alois se nasmijao. dopu tam. rekao je Adi. rekao je Adi. lAch. Opat samostana bio je najdojmlji-viji èovjek kojeg je Adi ikad vidio. Uvijek bi uz mene stao. opat.a. Nem a potrebe da zavr i kao boleæivi sveæenik. to je bilo vi e nego dovoljno da Alois ostane blagonaklon. Bio je visok . Mihovilu arhandelu koju je svaki dan ponavljao. To mi je bio majèin dar. a u drugoj samostan. nije to za djecu!" Sad je Aloisov glas jo jaèe odjeknuo. Znao je kako mora govoriti tiho. Kugla na nas poletjela. Sveti Bo e. kad je ostao sam u sobi u Gasthofu koju je dijelio s Angelom. Imao sam najboljeg druga. ili æe ga èuti na hodni ku." "Jest". "i saznao kako ti benediktinci vode najbolju kolu u Lambachu. i ja sam se mogao pohvaliti dobrim gl asom. da. Sjetili su se. rekao je. sveti na Gospode 296 Norman Mailer Dok je pjevao. no osjeæao se tako ispunjen propovijedi koju je èuo na misi. To je bio trenutak kad je K lara uzviknula: "Ne. to nije za djecu.

dobio prvu pravu erekciju u svom mladom ivotu. rekao je. koji je bio glavni op at 1850. gdje je odm ah povratio. la i i srdite opakosti .o. "Je li moguæe".jesu li prisutne bile i druge sile? . Cig aretu (svitak Aloisovog duhana za lulu smotanog u novinski papir) je sveæenik odma h zaplijenio i zgazio na tlu. Spremao se iskoristiti dosegn utu moæ anatemiziranja. A istovremeno se os jeæao i kao ena. molimo te da nas izbavi tiranije nedostojnih duhova. tanke po put o trice no a. èak je nogom udario haljinu. Ostao je pot298 Norman Mailer 4Reæi æu kako se kod Adija zadr alo obo avanje opata. pa je sjeæanje na tr enutak kad mu je Alois dao dopu tenje da pjeva u zboru gotovo i èezlo. Morao je uzeti daha d a mo e izgovoriti molitvu. Sveæenikovo proklinjanje pokazalo je takvu neplodnost du e. u tom je trenu morao otrèati do trave kod kamenih stepenica ulaza. "da je u tebe u ao vrag? Ako je tako. da Adi nije mogao disati. Kako bilo." Bio je stra no uzbuðen. eto ga tu. rekao je. ponovno je pomirisao i osjetio gnusnu uznemirenost. Radilo se o grbu ranijeg opata. Neæu vi e nikad duhan uzeti u ruke. Uvijek mi se gadilo. Njegova se mr nja prema sveæeniku dugog nosa nije smanjila. Kad je zavr io. kne e vojske nebeske. Na svoj deveti roðendan. da bi sve pokvario ." Iskrenost u Adijevom glasu odgovarala je potpunom nadahnuæu èiste la i. izjavio je. Dobio je nadahnuæe. prelat na zlu glasu meðu uèenicima zbog svoje sklonosti pri-kradanju. imenom von Hagen." Zbog te je primjedbe Edmund dobio udarac dovoljno jak da zatuli svom snagom svoj ih èetverogodi njih pluæa. Raspalio se poput èovjeka koji gnjeèi ohare. Kad je Klara si la. No. jer je postalo oèito kako je oèev miljen ik mali Edmund. do ao je Adolfa uhvatiti na djelu. godine. Morao se o sjeæati ravnopravno. no samo kao odjek ranije zaljubljen osti. Znao je kako æe ga u taj uzvi eni ured posl ti èim prestane povraæati. a von Hagenu se sigurno svidjela sliènost grba i njegovog imena kukasti se kri na njemaèkom naziva Hakenkreuz. Jednom. kukastog kri a. "Ne diraj me"." No. onda je on. Zbog toga ju je zbacio i skoèi o sa stolice. "S . urno dodajem. Sigurno zbog mirisa Angeline haljine. Jednom iskusit i anatemu bilo mu je dovoljno. Mora poèeti pu iti. iz s jeæanja bi ionako uskoro nestala sva toplina. Dvorac u umi 297 3Iznad ulaza u samostan. Pred opatom je opet briznuo u plaè. u kamenu je iznad nadsvoðenih vrata bio uklesan veliki kuk asti kri . I dalje se osjeæao kao ena. No. Adi je bio na rubu plaèa. "Slavna visosti. O. Nema vi e pola-pola. izustio je: "Oèe. Ne bi trebalo iz toga izvlaèiti dalekose ne zakljuèke. nije dugo ostao sam. A za to nikad n ikog nije bilo briga. mo da jednog dana i postane dobar sveæenik. Istovremeno je." Potom se opako osmjehnuo. Adi je kazao: "Alois mlaði je mene uvijek tukao. Od najranijeg je djetinjstva udisao dim Alois ove lule i taj mu je miris bio odvratan. pa je kazao kako ne bi elio d a taj gnjusni èin utjeèe na njegovu elju da postane sveæenik. Amen. "Nisam manje vrijedan od tebe. Najgori od sveæenika koji su dr ali nastavu. Èim je Adolf povratio dar govora. koliko se samo elio pok ajati. Von Hagenova svast ika bila je uklesana nenapadno. prognaj u pakao Sotonu i sve zle duhove koji svijetom obilaze i ele nam upropastiti du e. znam da sam pogrije io. no sad je naprosto morao ponovno osjeti ti da je mu kog spola. Edmund se usudio uzvratiti. njihovih za mki.Zateturao je stojeæi na stolici. Dao sam sve od sebe ne bih li ga potaknuo da pomisli kako je dobio znak s neba. Adi veæ smi ljao kako æe od opata zatra iti oprost. opat je èak kazao: "Pa." Sad se nad njih nadvio Alois. kad ga je Adi sna no odgurnuo. Adolf je stajao sam u ulaznoj ve i i pu io cigaretu. Opila ga je snaga tih rijeèi. èuo je. iako ga je obuzeo cijeli skup groznih osjeæaja. i to sasvim. bez obzira na to. "Tebe je od Aloisa mlaðeg titila majka". U tom je trenutku shvatio kako mora raditi to su radili i drugi uèenici. umrijet æe u velikom jadu. Èovjekov se dugi nos doimao podjednako zloæudnim kao i usne. No. pa nije izravno nagovje tavala falange koje æe pod t im simbolom kasnije stupati. prije nego to ju je podigao.

Angela joj je uvijek bila spremna biti slu kinjom. pa æe moæi preuzeti dio njenih obaveza. Mislim da je za njegovo dobro to je poèeo pu iti. Netaknut je ostao samo njegov osjeæaj di vljenja prema opatu. isku ava mi strpljenje. Ponavljam. Pa se morala slo iti s njegovom zamisli da se presele u neiskori te ni gornji kat obli njeg mlina. I tako je Klara istrpjela Aloisovu elju da se presele u mlin. no znala je da Alois jo nij e na to spreman. Gostionièar i njegova supruga su pak bili zadovoljni stanarinom koju su od Hitle rovih dobivali. kazala je: "S Adijem treba nje n o. Mo da æe s vremenom zavoljeti duhan i postati pravi mu karac. Djeèaku su udarci pekli stra njicu. Nje nost mu je jako potrebna. Poèetkom zime 1898. ivot na katu ponad toga znaèit æe beskrajan rat protiv pra ine. to je ispao profitabilan dan. Klara je odgovorila: "Naravno da ne. Uvijek je bila na tvojoj strani. n o stvarno mi isku ava strpljenje. ali nisu imali neku stvarnu snagu. To je tvog brat a jako uzrujavalo. pa ne mogu tvrditi kako sam uvijek u pravom trenu tku bio na pravom mjestu. pravi mu karac. Te su svaðe izmeðu Adija i Edmunda odjekivale gostionicom. u ovom ili nekom drugom gradu. Aloisu je kazala da obitelj treba naæi veæi prostor. Ionako æe sve zanijekati. Jednom je prigodom kazao Klari: "Tra i da mu ne priu tim jedne dobre batine. njemu od nas treba nje nosti . kad budu imali kuæu. Sad je pak stala razmi ljati o tajnom projek tu. no Angela vi e nije i la u kolu." "Kad se djeca svaðaju". Èak i kad si bio u krivu.jeæam se. godine. zato su se trudili Klari obraæati s velikim po tivanjem. stoga. "Ne".sluèajno bio jedan od mojih najboljih klijenata u Lambachu i naravno da je dobio poticaj da se brzo od eæe do vrata koja je krasio van Hagenov kameni kukasti kri . Zakljuèila je takoðer kako je Angela veæ prevelika da bi dijelila sobu s Adijem. Klara je odluèila da ga zbog to ga neæe pozvati na red. Klara je pomislila. èak su je pok u avali uvjeriti u privid kako je ona izraziti primjer fine dame iz srednje klase. Angel a se uistinu i bila po alila kako je na jednoj od najboljih haljina otkrila pra njav e otiske cipela . 'Nisam znao da odrastao èovjek mo e biti tako ljubazan. dok nije poèeo ka ljati. Nakon to mu je opat oprostio. dr ao èetiri mazge koje su pokretale rvanj." "Kako bilo. ili vjernom m . Neka poène u ivati u nekim od moguænosti kakve se Klari nisu nikad pru ile.to je sigurno bilo bratovo maslo. Dvorac u umi 299 to nije imala namjeru povjerovati." "Pa. mora li su se seliti. kad se mladiæ na ao na tlu. a ja mo da nisam na to obraæao dovoljno pa nje!" Alois se. da. Toj je larmi j o trebalo pridodati kovaènicu. U odnosu na moj ulo eni trud." Iskreno uznemirena. Adijeve svaðe s Angelom i le su mu n a ivce. a imat æe zn atno vi e prostora.' Aloise. "ti si mu veæ robinja. Klara u puno li en ikakve pomisli da ode u sveæenike. Poslije. Godinama je dr ala kako dobroj supruzi takvo to ne prilièi. Moglo bi se reæi kako je Klara neke misli poèela zadr avati za sebe. rekla je Klara. tovi e. unajmili su gornji kat mlina. Tako dobra pokæerka. kazao joj je. Njegov je vlasn ik. "krivnja zna biti obostrana. zbog èega se Klara stidjela . Na je zloæudni crkvenjak kakvog li iznenaðenja! . odluèio Adiju priu titi batine. djeèak je kriv. To æe biti znatno jeftinije od gostionice. U nadi kako æe Alois s djeèakom suosjeæati. kazao mi je. Zakljuèila je kako bi bilo zgodno kupiti lijepu kuæu. Alois je i dalje ivio u strahu od povratka srd be s kojom je premlatio Aloisa mlaðeg." U tom se èasu Alois nasmijao. mo e se ponadati kako æe se Angela udati za pristalog mladiæa. Shvaæala je kako stvari stoje." Alois je odmahnuo glavom. stanoviti herr Zoebel. nju ne namjeravam prebaciti preko koljena. pun sluzi. no tom mi je prigodom uspjelo. po ni oj cijeni." Klara je sad odluèila Aloisa izvijestiti o dogaðaju u samostanu. no Klara ni je bila nesretna. Angela mo e dobiti zasebnu sobu. U tom dijelu Austrije nadgledao sam brojne klijente. A Alois se tome nije protivio. kad su Adija uhvati li kako pu i. Pravi problem nije bio rije en. u kojoj je sa stra nje strane radio krupan tip imenom Preisinger. A sad svakako zaslu uje imati vlastitu sobu. Tamo 300 Norman Mailer ju je èekao beskrajan rad.

a onda osjetila nelojalnom. Klari je èak bilo drago to je krupni. Volio ju je cupkati na koljenu. No. Bio je istovremeno i dobar deèkiæ i prav i vragolan. Klara se morala smijati izrazima lica koje bi slo io. privijenom na grudi. nakon posjeta gradskom lijeèniku. Mogao im je to i reæi. sad se usredotoèio na pregleda vanje Paulinog osmjeha. èak se poèinjao i sam prat i. Njeno æe vjenèanje mo da ispasti pravi dogaðaj. bez pomaganja". Osim toga. iako joj nisu bile niti dvije godine. Paula bi se nasmijala. majku i Angelu se vi e dojmilo koliko samo Edmund voli svoju mlaðu sestru. Klara joj je poku ala pomoæi tako to je kazala: "Spava ". prsti. frau Hitler. to je lijeènika uzrujalo. pa komièno. dok sjedi ispred kuhinje èekajuæi da Edmund prot rèi kako bi mogao ispru iti nogu i jo ga jednom saplesti. gdje sam sljedeæeg mjeseca nadgledao preobrazbu sitnog kriminalca u hladnokrvnog a . Pravi traèak svjetla u obitelji postao je Edmun d. 302. A Klara bi se bila i dodatno uznemirila. u kojem se bio tako izvj e tio dok je u carinskoj kuæici nastojao uoèiti krijumèara. Lijeènikova je ocjena nije iznenadila. A njegove su oèi. Klari je to bilo nesnosno.po Klarinom mi ljenju . Kad bi Alois oti ao na etnju. udio je za tim da Edmunda neka njeno udari iz sve snage. svaki put kad ga roditelji nazovu slatkim. Norman Mailer 6. Radije da je tamo. Edmund se pa k na to nije alio. Klara vratila kuæi s vije æu kako i m kæi zaostaje u razvoju. ali nije uspijevala odr avati ravnote u. Klara je sad kazala Aloisu. bile jedne pleme nitije plave boje. dok se Adiju èinilo kako je ba on pr vi uvidio da nije pretjerano bistra. Njegov stari dar zapa anja.poput kakvog kraljeviæa. No jednog se dana. ta ko mudro. Kad ju je lijeènik upitao: " to radi kad si umorna?" samo ga je blijedo gledala. krpenom lu tkom. Edmund je uistinu imao stra no slad ak osmijeh i smije no lice. Paula nije. a da joj Klara nije pri apnula: "Bit æe tako lijepa. 5Od Paulinog najranijeg djetinjstva. Edmundovo se lice doimalo zgnjeèenim. èinilo kako je Paula malo zaostal a. jer ga je Adi volio i kod njega provodio mnogo vremena. noge. moglo bi to biti istina. Klari je to omoguæavalo da ima ne to slobo dnog vremena. Edmunda su stalno hvalili to se brine za Paulu." No sad se. ni jedno jutro nije svanulo. nego da mora paziti na njega. Kako bi ga on samo volio jo malo prignjeèiti. a da ne prospe veæinu onog to je sadr avala. Edmund je puno prije drugog roðendana veæ znao znaèenje rijeèi ruke. "èak je rekao da je retardirana. da je znala za Adolfovu tajnu elju. Klara i Angela stalno s u isticali Edmundove plave oèi. S dvije godine znao se sam obuæi." "Aloise. ili vjernom prijateljicom. Bio spreman sanjariti k ako æe to dijete jednom postati najdra esnija mlada dama u gradu. U to sam se doba morao preseliti iz Austrije u vicarsku i djelovao sam u Zenevi." Dvorac u umi 301 "Nema on pojma to govori. Alois to nije primjeæivao. Navadio se svaki put kad bi Edmund kraj njega protrèao ispru iti nogu taman toliko da mlaðeg brata saplete. a ponekad nevjerojatno.ladom sestrom. Dok ju je lijeènik pregledavao. Aloisa je uhvatila depresija. U dobi o d dvije godine. "Moli vas. dok je Edmund put od zdjelice s juhom do svojih usta prevaljivao veæ ne dugo nakon prvog roðendana. "Da". Klara se veæ svakako bila zabrinula. a sve su se te promj ene dogodile otkako su se odselili iz Hafelda. koje je provodila nasamo s Paulom. trebala je stajati na jednoj nozi. Paula nije bila u stanju dr ati licu. Alois. Uèinilo mu se kako su joj oèi nekako suvi e prazne. samo bi ustao i nastavio trèati po njihovom tavanu." Klara je zaplakala. Prerastao je svoj slinavi nos i pune gaæe i postao dra estan èetverogodi njak koji je puno obeæavao . Adi bi nastojao smisliti kako zlostavljati Edmunda. Obitelj je preplavilo lo e raspolo enje. zakljuèio je Adolf. ali ni ta ne bi razumjela. Le ala bi u svom krevetiæu sa svojim dobrom prijateljicom. Adi je sve to jako lo e primao. znojni kovaè Preisinger nabijao dolje u svojoj radionici. rekao je. Otresla bi se na Adija. ali ne.

ako elite da u ubojitom èas u budu pripravni. Nisam omanuo. n o tu je isto tako bila i lijepa Sisi . ni je ni ta mijenjalo. èlana filmske ekipe. Odmah se ga uhvatili. bio Heinrich Heine. potom te zapaljive plinove tako sabio dok nisu bili usredotoèeni poput let-lampe . Cijeli je svijet uskoro saznao to je u njega zapisao: "Kako samo elim nekoga ubiti . da je takva moguænost i postajala. Pokazalo se kako Twaina. Njen je egzotièni status uveæalo i to to se. Omiljeni joj je pjesnik. krunskog princa Rudolfa i njegove mlade ljub avnice. vojvodu orkanskog. a za takav nam pothvat trebaju oni koji su u stanju obaviti nu no . pretresli mu stan. nismo smatrali odgovarajuæim mate rijalom. pri ao Lucheni. vrlo kompleksnog èovjeka. Njegovi su ga zemljaci Talijani odluèili zvati U stupido ( to je udvostr uèilo dnevnu dozu kompresije njegovih bjesova). Djelomièno smo civilizirani. s obzirom na njegovo divljenje velikim piscima. sveæenika bacaèa anateme doveo d o svoda pod kojim je pu io Adi. Èitateljima koje su ove digresije veæ zamorile mogu obeæati kako se o d mladog Adolfa neæu udaljavati dulje od jednog ili dva zanimljiva poglavlja. prijeði na to!" Dvorac u umi Poradio sam na Luigiju Lucheniju. "Shvatit æe kad ti se poka e. izvukao nao trenu okruglu turpiju i zabio joj je u srce. makar m i on nikad nije bio klijent .tentatora. godine. koji je tad bio u enevi u posjetu. rujna 1 898. Tragedija koja je cijeloj Europi bila poznata pod imenom "Maverling". primje rice. Vragovima trebaju dvije prirode. Pomoglo mi je to su mu se podsmjehi vali ba oni od kojih je oèekivao da mu plje æu. Sebe do ivljava ozbiljnim filozofom i iskreno vjeruje ka ko se na javnost mo e trajno utjecati samo putem posve iznimnih pojedinaènih èinova. na nekoliko æu stranica teksta koji æe slijediti citirati Marka Twaina. Ako èitatelj osjeæa nelagodu to se obièno prikazujem hladnim promatraèem koji stvari opis uje nepristrano. To to se znalo kako æe joj nepoznate osobe prilaziti. da je do pu tala da je na odmoru prati samo aèica tjelohranitelja. kad se doselio meðu vicarce. Atentatorima se mora puno puta na brzinu uveæavati ego.ali to mora biti net ko va an. kao prvi korak u odstranjivanju Boga. tovi e. znao sam. A i ti su morali stajati na jmanje deset koraka dalje. o tim dogaðajima neæu govoriti dok ne ka em ne to o svom adatku u Zenevi. kazao mi je Maestro. vjerojatno bi se Maestro. "Meðu nas si stigao da li i ivota osobu visokog polo aja u klasi ugnj etaèa. Neke od njegovih suradnika jesmo. Mo da sam ba zbog toga odabran da po Zenevi vodim L uigija Luchenija. neka se zbog toga ne iznenadi. dok je stajala na etnici uz obalu Rone. Pro irio sam plinovite neodreðenosti njegove psihe . 10. No. pa sam uspio biti blizu d ogaðanjima u lamba kom mlinu. U enevi je nai ao na revolucionare koji su ga prihvatili. "no nama doðe kao naruèen." Jadna carica Elizabeta! Bila je tako ponosna i tako pjesnièki nastrojena. nakon dvostruk og samoubojstva svog voljenog sina. prouèili dnevnik. sa zadr kom. Buduæi da sam u okolici Linza razvijao raznorodne klijente. vukuæi ga za njegov dugi nos.dobar izraz koji sam godinama kasnije preuzeo od svog klijenta. nakon to je uoèen kao moguæi atentator. u poku aj zavoðenja htio upustiti samostalno. No. D akle. U pravilu bi je salijetali turisti. carica odijevala iskljuèivo u crno." Mogao je odabrati Filipa. morao sam se vi e puta v raæati u Austriju kako bih provjerio u kakvom su stanju. Za Franju Josipa se udala 1854.carica Elizabeta. da o tome pi u novine. neprestano sam ga savjetovao. postati a narhist. . godine u Zenevi. Tako kako sam. ono to uglavnom nije tako oèito jest da je na krajnji cilj uni titi civilizaciju. "Uvjeri ih svojim djelima". tako sam i Luchenija usmjerio prema carici Elizabe ti. koji bi je molili za autog ram. Potpuno neura vnote en mali prijestupnik. a istovremeno sam bez imalo gri nje savjesti u stanju pomoæi najodv ratnije poteze. godine. a dugo su je dr ali za najljep u i najkultiviraniju europsku kraljicu. bila je dogaðaj u koje m sam osobno odigrao va nu ulogu. biti v rednija. Sisi æe. u najmanju ruku.ne bih se takvo to usudio ni poku ati! Istinu govoreæi. Siroma an mladiæ Lucheni odluèio je. barunice Veèere 1889." "Tko je ta osoba?" upitao je. I tako joj je. "On je grozna mustra". pa sam o onom èime se bavio znao dovolj no da po tujem strast s kojom je pisao o atentatu na caricu Elizabetu.

Bio sam svjestan kako sam. ku an. tri sata nakon katastrofe. to se dogaðaj èini va nijim i krupnijim. sve dok bude ljudskog g ovora! O. kako bi to samo bilo komièno! Pojurio sam to pokazati Maestru. Kad se dogodilo ubojstvo. austrijskom gradiæu ezdesetak kilometara od Beèa. Melbourneu.. Maestro me sasjekao. Èovjek . svojim neusporedivim jeziènim stilom. lju dski tvor.podigne . biciklistièki p rvaci. Cape Townu. s eoski naèelnici. nevjerni obièni vojnik. bez ikakvog uroðenog arma ili pak nekog koji je sam razvio kako bi osvajao. Sjaja i Posveæenosti prihvaæen u cijelom svijetu! To nam otvara oèi kakve smo bijedne sjene i prikaze. napokon. 7Pisac je tada boravio u Kaltenleutgebenu. Blatnjav i pokrpan mladi besposlièar. n jegovo je na sigurnom. podmukao. sve ih razba tinila. sudova.. San Franciscou.ili je poku av amo zaboraviti . Twaina se dogaðaj tako sna no dojmio da j e èak napisao i esej.A tko je èudotvorac koji je svijetu omoguæio takav spektakl? U odgovoru se skupil a sva moguæa ironija. Ne sjeæam se da sam sebe ikad shvaæao tako ozbiljno . jer æe s vremenom njihova imena nestati. vulgaran. No. truda ili genija. Sto èovjek vi e razmi lja o tom atentatu. obrazovanja. sve da potaknemo selo. Japanu. prazan. zbog njega su se pojavili profesionalni akaèi i pjesnici. Opis æu. odluèio se ne objaviti ga. bez ikakv og dara. bez karaktera. Moèi. Moje je mi ljenje o znaèaju t og èina upravo potvrdio jedan majstor proze. i svaka nas protuha mo e ugasiti. Madrasu. u amerièkoj dr avi Con-necticut i putovao Eu ropom.to je on!" A u pet minuta. dr avu ili planet da uzvikne: "Vidi . zbog mno tva razloga previ e zamr enih da bi se dali ovdje navoditi. i gromovito æe odjekivati stoljeæima. "no pogle306 . U na em najboljem i najuzvi enije m izdanju nismo sunca. znao sam kako je to veæ s tara vijest u Londonu.. Sve samo da se proèu jemo.. On se nalazi na dnu ljestvice ljudskog roda. Parizu. jednom rijeèju. Stoga je napustio svoju kuæu u Hartfordu. gdje je dr ao popularna predavanja. kako poduèavamo i vjerujemo. meðutim. bankrotirao je. privlaèio ili zavaravao. ubijaju jedan drugome podanike.eto ga . rasko prijevara. da nije tako tragièno. za honorare koji su dostajali da otplat i veæinu dugova. bez morala. gledano prihvaæen im mjerilima razine i vrijednosti. odbojan. kakvima se gradimo. prepustiti Marku T wainu. opisivati ga i slikati i za tisuæu godina. Ja sam ipak do tih stranica do ao pomoæu jednog od njegovih slugu. plah. "Cijenim velike pisce". A sad nam se jo jednom predoèila jo jedna stvar koju èesto zaboravljamo . na ovaj ili on aj naèin svi su ljudi ludi i jedan je od najèe æih oblika ludila elja da budemo zamijeæeni zadovoljstvo koje iz toga proistjeèe. ta ih je ugava t alijanska skitnica sve nadma ila.. na e dostojanstvo nije stvarno.304 Norman Mailer Kako bilo. . Kalkuti te da cijela zemaljska kugla uglas proklinje poèinitelja. neopran. New Yorku. mora vratiti dvije tisuæe godina u po vijest. ugav.. Bez na e odjeæe i pijedestala bijedna smo stvorenja odgovarajuæe vel ièine. mali i veliki politièari." Ne mogu uopæe opisati svoj zanos kad sam te rijeèi proèitao. odmarao se u Kaltenleutgebenu i dan kas nije napisao prijatelju: "O ovom ubojstvu æe se prièati. postao povijesni èimbenik.i sa svog dalekog vrha dru tvenog neba sru i ideal Slave. bez ikakve uporabe mozga.. Zb og toga kraljevi d epare jedni druge. otimaju se za tude krune i posjede. pogranièni odmetnici i Napoleoni.. talenta.da nitko nema um u kojem nema ni trunka bolesti.. bez i jedne jedine veDvorac u umi lièine i srca i uma i tijela na kojoj bi mu bilo koji skitnica ili prostitutka poz avidjeli. trenutaèan je uèinak tog èina bio izniman. ako eli naèi primjer koji bi ovome bio ravan. "Carica je ubijena!" Kad su mi te zapanjujuæe rijeèi pro le subote u ovom au strijskom selu doprle do u iju. I to utjelovljenje sarkazma ljudskog roda ima na raspolaganju moæ da po digne ruku . Bombaju. Kako mu je propalo ulaganje u linotip. nesposoban kamenorezac. veæ tek svij eæe. Kini. kraljeva i povjesnièara. Zbog tog ludila da budemo zamijeæeni i da s e o nama prièa stvoreni su i kraljevski i tisuæu drugih dostojanstvenih polo aja. rekao je. no uz prijaznu pomoæ poludjelih novina.. mali i veliki dobroèinitelji. Berlinu. efovi razbojnièkih bandi. ogavan. neuèinkovit sluga.

Preselili su se u veæi grad (Leonding. kazao je. Vrag mu nije mogao priæi. a enevski ga sud ne mo e osuditi. To j e bilo uzbudljivo. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. No. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu. 306 Norman Mailer . To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dobr o obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. Adi je bio njime opèinjen. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. "Ima tu jedna dobra stvar". Takva se moguænost pojavila u prizemlju. "O". kad bih bio gu rman koji bira savr enu breskvu s grane. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. nisu pretjerano vrijedna. Dok se nisu nastanili u mlinu. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. Dr im kako ta ocjena "gore" neæe biti dobro primljena." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. rekao je Maestro. no. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. "Jest"." Tu se i osmjehnuo. dodao je. Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. takoðer bijel od vruæine. onda je nerazumno tog zat vorenika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. Kako je bila bogobojazna. d a bismo to postigli. a da time i sam demonstrativno ne poèini zloèin. u tim rijetkim trenucima veselja. previ e fasciniran slavnim imenima.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovoril o bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. pa je èesto satima bio kod njega. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. No i ti si. gledaj uæi ga dok radi i slu ajuæi to govori. Ona bi pak. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. Naoru ana tom mi lju. "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. jest. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. kat povi e njih. No. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla.ili gotovo ex nihilo ." Twain je napisao i ovo: Medu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. Ako je taj èin naredba odozgo.Norman Mailer daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. Ne radi se o imenu. To je da pukne od smijeha. To je bilo ne to novo. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjern o. Kako sam veæ istaknuo. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'. moramo visoko na ljestvicu s mjestiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". trebala mu je. k ovaèa Preisingera. nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èadi. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. "malo mu je pripomogao.mo e povijest skrenuti u na u korist. dok god Bo je zabrane ne kr i. Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. Dvorac u umi 8. Voli o bih te oèistiti od snobizma. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji . Hodi n ko polje nam jo uvijek slu i. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj hr ani. pa èak ni u Lambachu. Samo izniman klijent kojeg razv ijemo ex nihilo . a isto tako i Vrag. a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima koje je sama proizvodila . Kad ih vi e nema. poput Twaina. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . Èovjek je radio s vatrom. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. No. Mark Twain.i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle. taj je dob ri momak. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo.

Zato joj je dovoljno da shvati kako æe Adija ispuniti osjeæaj tajanstvenosti. Preselili su se u veæi grad (Leonding. kov aèa Preisingera. kad se na nj ega mo e spojiti drugi komad. nisu pretjerano vrijedna. a da t ime i sam demonstrativno ne poèini zloèin. Ako je taj èin naredba odozgo. No i ti si. Bog bi se pojavio kao za titnik èovjekovog neznanja. To j e bilo uzbudljivo. No. dok god Bo je zabrane ne kr i. Hvala Bogu t o nije!" Kako se samo Maestro znao smijati. No. "Na je pisac u zadnjem paragrafu povratio s posobnost pametnog rasuðivanja. Èovjek je radio s vatrom. Kako sam veæ istaknuo. Ona bi pak.na zvuk pljuskanja vode iz vjedra u sudoper odgovorilo bi nekoliko zvonkih udaraca po nakovnju. koknuti Sisi? Uvjeravam te da bih. "Ima tu jedna dobra stvar". a zvukovi koji su se èuli bili su na neobièan naèin povezani s onima ko je je sama proizvodila .i dalje ga je p rete no do ivljavala kao ujaka. dodao je. jer je selidba bila pos ljedica njene suptilne manipulacije Aloisom. Ne radi se o imenu. mogla bi kod Aloisa izazvati ljubomoru. veæ ih tek pomalo zaobilazi m ogla. Tisuæu godina! Sisi æe zaboraviti za dvadeset. Hod in ko polje nam jo uvijek slu i. trebala mu je. "malo mu je pripomogao. Dok se nisu nastanili u mlinu. Èak i ako je nije ne to pretjerano volio. Klara stvarno nikad nije vjerovala da je dostojna svog supruga . Od dje tinjstva je znala kako je Bog svagdje. rekao je Maestro.ili gotovo ex nihilo . pa èak ni u Lambachu. To je da pukne od smijeha. moramo ga sagraditi od prve do zadnje cigle.daj kako Mark Twain pretjeruje s va no æu ovog dogaðaja. Kad ih vi e nema. nekoliko minuta mogao u ivati u izvrsnoj h rani. Trebale su joj godine da nauèi manipulirati mu em. To bi se dalo usporediti sa zadovoljstvom koje mo emo osjetiti zbog tvog dob ro obavljenog posla s Luigijem Luchenijem. uspjela je shvatiti kako je Alois sad mo da dovoljno star da bud e ljubomoran. poput Tvvaina. gledajuæi ga dok radi i slu ajuæi to govori.mo e povijest skrenuti u na u korist. pa je èesto satima bio kod njega. "Jest". nikad joj nije palo na pame t da kod Aloisa izaziva ljubomoru. Naoru ana tom mi lju. Ubojstvo Sisi nije nam takvu vrijednost donijelo. previ e fasciniran slavnim imenima. u Lambach sam se vratio tek nakon atentata. moramo visoko na ljestvicu smj estiti mnoge koji su ga ocijenili "naredbom odozgo". Takva se moguænost pojavila u prizemlju. Kako je bila bogobojazna. onda je nerazumno tog zatvo renika proglasiti èak i djelomièno odgovornim. ne smije izgubiti osjeæaj za razmjer no. Dvorac u umi 307 8." Twain je napisao i ovo: Meðu neuspje nim poku ajima da se ovaj atentat objasni. kat povi e njih. nije se voljela slu iti proraèunatom taktikom. a enevski ga sud ne mo e osuditi. a isto tako i Vrag. Glasove im je mogla èuti i dok je radila u kuhinji. takoðer bijel od vruæine. Neæe pridonijeti tekuæim dru tvenim nemirima. jest. kad bih bio g urman koji bira savr enu breskvu s grane. no nije namjeravala razmi ljati za to joj vatra tako godi. kazao je. Vrag mu nije mogao priæi. Samo izniman klijent kojeg raz vijemo ex nihilo . "kad je u pitanju svijest o na em postojanju. koja bi ga navela da se odse le iz mlina. Sve dok èovjek nije sli jedio svaku svoju pomisao. dok bu de gledao kovaèa kako komad eljeza zagrijava dok ne pobijeli od vruæine. Takvim spajanjem nastaju slo eni ji predmeti. Znala je za to je Adi rado provodio vrijeme kod kovaèa. Dr im kako ta ocjena "gore" n eæe biti dobro primljena. sigurno bio jako blizu da ka e 'naredba odozdo'." Tu se i osmjehnuo. u tim rijetkim trenucima veselja. no. Adi je bio njime opèinjen. Vol io bih te oèistiti od snobizma. u obliku krupnog mu karca prekrivenog èaði. No. naposljetku je shvatila kako bi mu ipak mogla bi ti i potrebna. da bismo to postigli. 3000 stanovnika) isprva na veliko Klarino zadovoljstvo. Mark Twain. taj je dob ri momak. To je bilo ne to novo. a Hitlerovi tad vi e nisu ivjeli u mlinu." Nisam se usuðivao upitati: "Zar taj dogaðaj nije poslu io nekom va nijem cilju?" Èuo mi je misli. "O". 308 Norman Mailer .

ponovila je. "vidio sam kako vrijedne ivotinje epaju do k na kraju gotovo ne mogu ni hodati. "Vjerojatno jako puno posla navali kad se zaledi tlo. Preisingerove mu terije nisu bili samo poljoprivrednici iz tog podruèja. kako bi pokupio sve no eve. nije znao dovoljno o konjs kom kopitu. sjedeæi na jedinom ispravnom stolcu u njegovoj radionici. Jer ponekad moram znati i vi e od njih. Uskoro joj se ukazala prigoda i ponudila razlog za silazak u kovaè-nicu. Jednog za drugim.za sve. veæ se znao i dobro izra avati. Ne samo to se prema njoj odnosio s najveæim po tovanjem. Iz jednostavnog razloga. rekao je Adolf. Bilo je oèito da si u glavi predoèava dogaðaj . koliko god da je vrijedan struènjak za bolesti drugih ivotinja. Bez prekida. s Adijem pored sebe. od kovanja kolskih osovina do popravl janja plugova. "bilo je noæi kad nisam mogao sjesti.bio je ponosan na rje enja raznoraznih problema k oja je pripremao. No. rekla je Klara. ko ji je pak stajao gotovo skamenjen. kako joj je objasnio. u tamnoj pra ini zemljanog poda. Ja mogu konje prepoznati po kopitu. "Vi e se ne de ava". koje je potom u svojoj k . Nije mogla vjerovati koliko joj se sviða slu ati ga." "Jest". Na njeno veliko iznenaðenje." S Klarom je Preisinger radije raspravljao kako pobolj ati vlastiti posebni èep za ru pe koje ostanu iza starih èavala . frau Hitler.pogodni za izradu korisnih alata ." Na to je on odvratio: "Vidim da se razumijete u te stvari. kazao je Preisinger.'" Adijevi su obrazi bili crveni. Napuklina je popravljena brzo. Klara bi promatrala razne otiske potkovanih ko pita na tlu. Stari krivokopita . Jednom sam na stra no hladan dan Dvorac u umi 309 morao potkovati dvadeset i pet konja i svaki me od tih seljaka molio da po urim." Klara je morala porum enjeti. tovi e. U ovom posl u èovjek mora biti jako dobar. Mogla je s njim podijeliti ponos koji je osjeæao zbog sidra to ga je izraðivao za jednog bogat a a . znao lijepo pona ati. ka d se uzme u obzir da je bio podjednako neobrazovan kao ona. On ju je potom pozvao da navrati. Sviðale su joj se te rijeèi. to se njoj jako svidjelo (makar je svojedobno ba to mislila i za Aloisa). "Sad se to ne desi niti jednom na godinu. Preisinger je zahtijevao da se jedn og jutra s njom vrati na kat." "Mo ete li to uistinu kazati?" upitala je Klara i pocrvenjela zbog svoje izravnost i. rekao je. veæ povremeno i putnici èiji bi konji imali problema s potkovom. Trebalo j e popraviti cilindar crpke za vodu u kuhinji. na njeno iznenaðenje. Mogu to tako reæi. odgovorio je Preisinger." "Mladi æe vam Adolf isprièati." "Da. èovjeka uroðene va nosti. nije se tu radilo o obiènom problemu. Taj joj se èovjek nije sviðao. ali herr Preisinger na to nije pristajao". "Frau Hitler". no kad je vidio kako je Adi ostao zbunjen. kad god po eli alicu èaja. Nekim sajamskim danima potkujem èak i po dvadeset konja .èovjek je morao biti sig uran da dobro dr e i prsten i dr ak i kruna i nokat na kraku i nokat na sidru i ipka." "Koliko se to èesto desi?" upitao je djeèak." "Mo ete?" "Stari epavi. no. znao je dijagno sticirati mnoge konjske bolesti. ili mu nema opstanka. Veterinar. "Kazao im je: 'B rzina je brzina. "To slu am svake zime. "Imate tako puno iskustva. Nije se hvalio. "Mladiæu". "Njegovo kopito. Koje ti ime treba? Naæi æu ti ga na svojoj pozadini." Nasmijao se. a konj potom vi e nikad neæe imati u vas povje renja. a Preisinger se toj predod bi odluèio izmaknuti. "Pobolj ajte mi prianjanje na ledu". taj se veliki bik. Samo se alim. Klari nije smio reæi to mu je kovaè jo priznao . Preisinger je brzo dodao : " alim se. ostala je jo malo u kovaènici i razgovarala s kovaèem. Nakon to ga je u dva tjedna triput posjetila. bro jni trgovci iz tog kraja kojima bi obavljao sitne popravke. "Imao sam priliku igrati ulogu veterinara. dobar kovaè zna kako za svoj trud mo e dobiti i nagradu u obliku konjskog kopita. ali je ostavljao dojam. Uvijek iznova. sad je rekao Preisinger. jedan èavao ode krivo." "Ime konja?" upitao je Adi. "Nokat na kraku i nokat na sidru". ili.a ne. Preisinger. Dok je govorio." "Pretpostavljam da je tako". rekla je Klara. jer sam na s tra njici imao ime konja. sa sidrom .

Nakon toga je odbio da mu se plati. "Jer mu je snaga u duhu. No. To je suprotno eljezu. Klara i Alois su i prije nego to su je oti li pogledati znali da æe je kupiti. kaza o joj je. sad kad je znao d a Klare uskoro vi e neæe biti. ni dva dana poslije. pun svog te ko steèenog dostojanst va. no ipak je osjetio kako je u njoj do lo do nje mu sklonog buðenja. Kasnije nije mogla razabrati to je od toga bilo p lanirano. kad proðe kroz najvreliju vatru. morala sam. A kad se elj zna ruda rastali. j ednog dana. poèeo te ko disati. ostao neutje an kad je èuo vijest kako ni nje ni djeèaka uskoro vi e neæe biti.ovaènici nao trio. Moglo se zamisliti kako bi s vremenom to mogla postati punopra vna veza. No. rekao je Adi s istinskim odu evljenjem. Preisinger do ao u posjet. "Jest. Spremna j e ustuknuti pred svakom nogom koja na nju stane." Alois je èekao dok nije ostao na samo s Klarom. pa je sjeo na rub sofe. u svom nedjeljnom odijelu. samo obièna kurtoazija. Ona je bila skru ena. nisam ga pozvala. Alois ju je izvijestio da se pismom obratio prijatelju iz Carinarnice u Linzu." Zastao je." Tjedan dana poslije stigao je i odgovor. Preisinger se zaljubio. Preisinger je zaklj uèio da mo e nastaviti. po . Kovaè je ubrzo krenuo. zbog gorljivog izno enja teme do koje mu je bilo jako sta lo. "pretpostavljam da i jesam. uznemirio i vi e od svoje supruge. kad je morao znati kako æe herr Hitler biti u Ga sthausu na svojem pivu. Nije se odredila. "A jesi li ga poslu ila savijaèom?" "Pa. Adolf je dolje kod herr Preisingera provodio tako puno vremena. ima jedna zgodna kuæica. a da Dvorac u umi 311 ne progovorim o jednom od njegovih zadnjih razgovora s Adijem." Zavrtjela je glavom kao da eli da joj komadiæi sjeæanja bolje sjednu. "Ovdje mi je dosadno". Zar se gostu ne mora ne to ponuditi?" "Gostu?" "Pa. stoga. Stoga je Preisinger. Zato to se Alois. Oboje su bili vrlo odluèni. neki nje ni. pa se kretao tako da u njenoj èistoj kuhinji nije ostavio nikakve prljav tine." Preisinger je. u stvari". kad se vrati o i ugledao Preisingera kako sjedi na njihovom otomanu. Klara se tog dogaðaja prisjeæala sa zadovoljstvom. "pod svakim vjetrom poviti. "ima svoj vlastiti duh. "Trava æe se". nedaleko Linza. To j e kod Klare (i kod Angele) izazvalo priliènu pomutnju." "To je tako zanimljivo". po povoljnoj cijeni. Ne treba ni spominjati kako to nije mogla biti ljubav èije m bi se ispunjenju mogao ivo nadati. ne vi e od toga. Ono to se Klare najvi e dojmilo bilo je to je. Na komad eljeza ne mo e stati. "Za to je eljezo tako jako?" upitao je Preisinger i na vlastito pitanje odgovorio s am. "Ne. no èovjeka ne mogu ostaviti. Bio je tako slobodan da ponudi svu d ubinu filozofije svog posla. rekao je. kako je jedino i mogao. "Buka odozdo postaje nesnosna. No. bio svjestan gdje se nalazi. od nje se mo e izraditi kosa. ali se odluèio klimnuti glavom. naklonio se Klari i uspio reæi: "Hvala vam na pozivu. Neki su od tih duhova jaki. susjedu. A opet se eljezna ruda mo e naæi duboko u istoj zemlji na èijoj povr ini raste trava. eljezo æe svaku nogu koja mu ne iska e po tovanje ijediti. kazala je potom. Nastavak izlaganja potpuno æe ovisiti o d jeèakovoj reakciji na ono to æe sad èuti. "To je zato to eljezna ruda. s upitom ima li u Linzu ili okolici kakvih nekretnina za kupiti. "Pa. Djeèaku je bilo tek devet godina. no Preisinger je pr ocijenio kako je istinski eljan novih znanja." Bio je to posve kurtoazan poziv. 9To bi bilo sve to moram isprièati o Preisingeru (zato to ga nakon selidbe oni vi e nik ad neæe vidjeti). iako iz posve suprotnih razloga. Kosa slu i da se kosi trava. iako mu je odjeæa bila prekrivena èaði. Zanijekala bi da je to bilo moguæe. Nije ga doista pozvala. rekao je Preisinger. da joj se uèinilo kako bi bilo p ristojno predlo iti. a ni on se nije osjeæao opu ten o. "Svaki materijal". da herr Preisinger doðe k njima na savijaèu. U Leondingu." I tako se to dalje nastavljalo. Postupio je. no. Njen je mu ostario. Norman Mailer A onda je jednog subotnjeg jutra. s golemim akama prekri enim u krilu." Mladi Adolf mu nije odgovorio.

kako je lijeènik uvjeravao Klaru. objavio je Klari. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. U pravilu je. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. pak. luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. no potom ga je ipak postavio. bio znak da napreduje). Alois i Adolf 312. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a.stane jedinstven materijal. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. veæ je bio mrak. Kad je dj eèak u ao na vrata. U pravilu je. no dijete je uskor o odustalo. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. pak. Alois je. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. Dok je dobivao te ke ba tine. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume." No. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. osim one koja ga je eljezom uèinila. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk.to je sebi jedva priznao . luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. I kad su prvi udarci pali. Potajno je . Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. veæ je bio mrak. Potajno je . KNJIGA DVANAESTA Edmund. "Zamisli koliko samo vatra mora biti vrela da bi iz eljezne rude izvukla eljeznu volju. bio znak da napreduje). sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne." No.to je sebi jedva priznao . Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Alois je mozgao o Paulinom razvoju ." "Da. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. dok se pribli avala veèer. Oboru an Preisingerovim maksimama. objavio je Klari. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. nije eljela poku ati ponovno. U oèima su mu se caklile suze. eljezo je sna no prema svakoj sili. Adi je prisegnuo. Rekao bih kako sam takvu silu osjetio i u sebi. Kad je dj eèak u ao na vrata.vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Alois je. nije eljela poku ati ponovno. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Oklijevao je postaviti pitanje. dok se pribli avala veèer. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Iako ju je Alois poticao. "Obilje je istinskog glupana je". to je istina. no nije si dopustio da zaplaèe. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. Iako ju je Alois poticao." 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. "Sto je to eljezna volja? Kako se ona radi?" Preisingeru je bilo jako drago. Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. "Obilje je istinskog glupana je"." "Jedinstven?" "Razlièit od svih drugih. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Jedinstven. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. . " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi." Djeèak je zastao. no dijete je uskor o odustalo.

Uèvrstit æe svoju eljeznu volju." . luèajno naèuo obja njenje i prijezirno riknuo. KNJIGA DVANAESTA Edmund. U pravilu je. I ako se Adolf ne bi pojavio brzo nakon to je odjeknuo zadnji zvi duk. Kad je dj eèak u ao na vrata. Uèvrstit æe svoju eljeznu volju. a njihov je novi dom imao i vlastiti vrt. a za te bi se prigode uvijek elegantno odjenula.ba je tog dana poku avala skakutati u mjestu ( t o bi. pak. No. Klara je ipak strahovala od selidbe u tu vrtnu kuæicu . Oboru an Preisingerovim maksimama.Oboru an Preisingerovim maksimama. Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji." No. U oèima su mu se caklile suze. no dijete je uskor o odustalo. Adiju se Preisingerova rasprava o eljeznoj volji pokazala prilièno korisnom kad je dobio svoje prve ozbiljne batine. kad je bila domaæica staroj gospoði. Iako ju je Alois poticao. objavio je Klari. bio znak da napreduje). Neka se otac ozlijedi na njegovoj eljeznoj volji. "Obilje je istinskog glupana je". za èim si u Hafeldu ili Lambachu nije d opu tao udjeti. koji ne samo to je posjedovao dobru trgovinu ive nim namirnicama. Tada je do lo vri jeme da zazvi di Adiju. Alois i Adolf I. Aloisu se èinilo kako je ponovno blizu aktivnom ivotu pravog grada.u Beèu. veæ je bio i dobar èovjek t e gradonaèelnik Leondinga. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. kad se Adolf u umi igrao rata i ostao dugo nakon sumrak a. Prema herr Mavrhoferu je bila lj ubazna. Te se veèeri svjetlo koje se zadr alo u umi ipak pokazalo suvi e uzbudljivim. Tako je barem zakljuèila Klara. kako je lijeènik uvjeravao Klaru. Duh suzdr anosti koji je Alois nastojao razv iti jedne je veèeri nestao. Kod njega je dva do tri puta na tjedan kupovala povræe. " to vlastito zanimanje uzima tako ozbiljno da poèinje vjerovati kako je ono va nije nego druga. ivjela je u vi e profinjenijih mjesta .vo lio pod prstima osjetiti Adijevu guzu. no nije si dopustio da zaplaèe.to je bilo i ime koje j e kuæa nosila. Adi je prisegnuo. obrubljen javorima i hrastovima èije su se grane razrasle u takve umjetne oblike da je tu moralo biti Bo jeg duha. to je bio i jedini razlog za to su si takvu kuæu mogli priu titi. Sad je na leondin kim ulicama viðala mnoge graðane lica dovo ljno lukavih da natuknu kako bi o tim izdajnièkim stranama ivota mogli podosta znat i. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. dok se pribli avala veèer. pred oèima su mu treperile Preisingerove moæne mi ice. Klari bi pak kuæa bila mnogo privlaènija da se nije nalazila preko puta gradskog groblja.i nikad nije zamjeæivala ni ta izvan svojih obiteljskih du nosti. Èeka me tako puno posla. veæ je bio mrak. I kad su prvi udarci pali. Dok je dobivao te ke ba tine. Potaknuo je u njoj zanimanje kakvo bi trebalo ost ati unutar granica braka. Alois je mozgao o Paulinom razvoju . Potajno je . Alois bi ga prebacio preko ko ljena i jednom estoko pljesnuo po turu. Kad se vrijeme nakon poziva odu ilo pa je morao zazvi dati pon ovno. no uvijek bi kazala: "Ne mogu ostati. KNJIGA DVANAESTA Edmund. I kad su prvi udarci pali. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. Alois i Adolf 312 Norman Mailer Adi je od po ude pred u areno æu potrebne da se stvori eljezna volja ostao bez daha. Adi je prisegnuo.to je sebi jedva priznao . s Aloisom u Braunauu i potom u Passauu . Alois je. S druge strane. Dok je dobivao te ke ba tine. Spreman sam jamèiti kako je ta nelagoda djelomice potjecala od njenog prijateljstva s Preisingerom. sebi je naredio uèvrst iti odluènost grizuæi si usne. Buduæi da je Leonding od Linza udaljen tek osam kilometara. Alois morao samo zazvi dati i Adi bi pojur io gore iz Preisingerove radionice ili se sjurio iz obli nje ume. Protute a je neugodnog polo aja bila blizina seoske crkve. Kasn ije je èak i pogrije io poku avajuæi Angeli i Edmundu objasniti to je èuo. no nije si dopustio da zaplaèe. Sad bi mogla po eljeti i vi e. Alois je zakljuèio kako se radi o namjernoj uvredi i priu tio mu prave batine. Sto nije bilo dopustivo! Stoga su zasad odlasci u grad bili ogranièeni na posjete trgovini Josefa Mavrhofera. U oèima su mu se caklile suze. Izdr at æe sve to mu se bude dogod ilo. nije eljela poku ati ponovno.

Aloisa su se Buergerabends uskoro dojmile. Alois joj je isprièao kako je supruga prav a goropad-nica. naizmjence odr avali u èetiri najbolje gostio nice u Leondingu i jedina im je svrha bila omoguæiti kvalitetan razgovor u boljem dru tvu imuænih. Isprva su na piæe i li samo u mjesnu toèionicu. ponavljala bi frau Mavrhofer. Stalno si je ponavljala kako ne smije upropastiti do brog èovjeka. da je Klara za njega morala izraditi malu m .t ek toliko. zapamtiti kako fraza ide nije bio jednostavan pothvat." "Moram se s time slo iti". pa je kupio knjigu latinskih citata. no Mavrhofer je uskoro priznao kako zb og svog gradonaèelnièkog polo aja. Veselje je svakako dopu teno. Nezadovoljniku je vlasnik toèionice kazao da ode. gdje ga je pijani neotesanac poku ao uvrijediti. ili na svojoj novoj ko nici. Sad je otkrio njenog odanog pomagaèa . a posebno njegova promaknuæa. koji zbog jednog groznog do gaðaja vi e nije elio dolaziti u njihovu toèionicu." A Mavrhofer je Aloisu priznao kako je prije dosta vremena stvarno i imao kratku vezu. on i Alois su se na brzinu sprijateljili.koliko se u takvim okolnostima dalo .no od pr esudne je va nosti. odgovorio je Mavrhofer. spasi ga i bit æu tvoja!" Kako bilo. To je sila jaèa od èovjeka. "To smo izveli pristojno . "samo èekaju da skoèe na tebe. tovi e. po vlastitom mjerilu èastan èovjek. Nakon k raæeg razmi ljanja. no zbog toga je Mavrhoferu lokal prisjeo. Bio sam svjedok prave komedije. Opet 3i6 Norman Mailer joj je pred oèi dolazio djeèak kako le i na zemlji i sjetila se prisege: "O Vra e. kad je Klara bila u blizi ni sav pretvarao u osmijeh. kad se ni ta nije dogaðalo. taj ugostiteljski objekt dr i pomalo sirovim. Znao sam kako tu neæe biti nièega. "Te ene koje ti svaki dan dolaze u t rgovinu". Usto je imao ljubomornu enu. Cilj." "Takav je i polo aj gradonaèelnika". Sa svoje je strane Alois bio dovoljno pametan da svom novom prijatelju ne ka e kako je po tom pitanju njegov ivot bio ugodniji. Kako je to objasnio Mavrhoferu: "To je malo meda za moju obitelj i za dar prijateljima . Aloise. no pristo jno je vladanje najva nije. Mavrhofer i Klara su nastavili suzdr ano koketirati. Potiho je izvijestio i kako su nekolicinu pijanaca prestali poz ivati. jer se Mavrhofer. a njih su dvojica u gosti onici sjedili na piæu. Mavrhofer ju je privlaèio. Ti su se skupovi. veæ u iva nje u razgovoru. veèer mjesnih purgera. Aloisa je èak pozvao na Buergerabend.slabo pamæenje! Najveæa protute a dugim poslijepodnevima kod kuæe. da u tim prigodama èovjek Dvorac u umi 3*7 od sebe ne da ni naslutiti neuravnote enost. Alois je sad dio dana provodio radeæi u vrtu. Samo j ednu. bila mu je igra s Edmundom. a kod ko nice mu je stajao tako blizu. Zbog toga je Klara imala dvostruki razlog da se ne upu ta ni u to. Aloisa je p rivukao èovjek dovoljno pametan da postane gradonaèelnik i dovoljno praktièan da vodi profitabilnu trgovinu. Vidio je vi e svijeta od Preisingera. "To je uvijek bit dobrog i pristojnog d ru tva. to je ovaj i uèinio.Naravno. Deèkiæ je s èetiri godine bio dra esniji nego sva njegova druga djeca. Mavrhofer je bio ispravan poput Klare. nije bilo opijanje. a ja sam u tome i dalje u i vao. Kupio je jednu Langstrothovu kutiju i u nju naselio skromnu pèelinju populaciju." I Alois je tako uveden u dru tvo i prilièno se potrudio izdr ati sjedenje medu mjesnim uglednicima. koja stalno pokazuje prstom. Od tad mu je ivot prava mizerija. Taj se dogaðaj odr avao èetiri veèeri svakog tjedna. i dalje je ivjela u uvjerenju kako se one veèeri kad je pomislila da je Al ois upravo ubio Aloisa mlaðeg predala Vragu. objasnio je Mavrhofer. Tih mu je dana najveæi problem bila dosada. Èlanovi su im mogli prisustvovati redovito i li rijetko. kako je obzirno objasnio Mavrhofer. kako bi odr ao svoje prijateljstvo s Mavrhoferom. rekao je Alois. Mavrhofer je pak po tovao Aloisovo dugo slu bovanje na Carini . a to ju je moglo dovesti u isku enje. Nije pro lo mnogo vremena. No. Nikako si nije dopu tao "neuravnote enost" i nekoliko se puta mjeseèno v raæao. U Hafeldu su ta mala stvorenja bila posve ovladala mnome. Onda mu je za to saznala ena. no to je istaknutim pojedincima bila prilika za razmjenu mi ljenja. No.

" "To ti nije odjeæa". Onda se poèeo smijati. sebi bi govor io u ali. protresao ih i gledao kako zlatn ik ispada. "Taj je zlatnik dr ao u d epu. "poslu at æe ona to ti ka e . "Prestani ." Alois je prestao." "Neæu". "Moram pi kiti." "Ne. Stvarno bi ht io zaplakati. Da. bilo u redu . neæe ti vi e dati da se tu i gra . U kuæi bi se igrali carine. Alois je i dalje ustrajavao. "Da sam ikad upoznao tako savr enu enu. rekao je Edmund koji se veæ kikotao." Edmund naèas nije bio siguran. "Za to je moj novèiæ dragocjen?" upitao je Edmund. "Samo me zadirkuje . to je dio igre." "Izmijenio si pravila. uzdahnuo je Edmund." "E. "Varao si". Stao je obo avati Edmunda. rekao je. bio je tako bistar. naæi æu ga ja". rekao j e Alois podi uæi cipelu." Alois je napravio facu. èim je Alois kazao: "To mora ostati tajna. Fina ravnote a." Dvorac u umi 319 "Zato jer ni ta ne vercam. Tako ih nije morao razvezivati.prema djeèaku i prema Klari. rekao je. Edmund se ba nije upla io. Nisi po tivao pravila. tata. djeèak je imao oèevu pamet i majèinu sposobnost za odanost." Na to su se obojica-nasmijali. Kad je iza ao. Nije ni pretjerano skvièao kad bi m u neki od lijenèina stali. To liko dobrog to je ona nosila 3i8 Norman Mailer u sebi (a to joj nikad ne bi priznao) posjedovao je i Edmund." No. Mogao j e lako zamisliti jad koji bi se Klari ukazao na licu ako bi joj to ikad rekao. rekao je Alois. pa su njih dvojica pr ovodila puno vremena oko ko nice. "O. opet. a istovremeno mu je bila smije na i vlastita nje nost . Ako èuje tvoja mama. " teta. Kako je to Alois oc ijenio. "Varao si. Ne samo zato to mu je sinèiæ bio tako pametan. Edmund se razbjesnio. rekao je dubokim glasom. Muèeæi se meðu kaputima koji su visjeli s vje alica. puzati po rukavicama. Alois je u njega zurio gotovo istom zloæom s kojom je gledao sumnjivc e tijekom ispitivanja. Alois se uskoro ponovno zaljubio. rekao je Alois. Alois bi èak odjenuo i svoju staru uniformu (iako ju je sad jedva mogao zakopèati u struku) pa su se pretvarali da Edmund nastoji pored ca rinika prokrijumèariti vrijedan novèiæ. izuo mu cipele. rekao je Alois i poèeo Edmunda kak ljati pod pazuhom. Jed nom ga je èak pèela ubola s unutarnje strane rukavice." "To bi moglo izazvati nevolje". Poèeo se kikotati. uz bijelu ko ulju i rukavice. A mi to znamo. veæ i zato to je uz to bio nje an i drag. " to mi na Carini ba volimo raditi." "E pa onda ga naðite".mogao je proèistiti ne to sluzi . pretrest æu vas". rekao je Edmund i poèeo se opet kikotati. "U redu. "Jesi li spreman priznati?" upitao je. "Zato to mu je vlasnik bio Napoleon". zaka ljao. Buduæi da ste tako drski. isprva. "To je ono"." " vercate. s njom bih se zauvijek o enio"." "To mi se sviða. samo ga sad poku aj od mene sakriti. "Odjeæu odijeva . Klara je prosvjed ovala: "Djeèak je premlad. to je. ugurao si je zlatnik u man etu na cipeli. Tad æe sigurno priznati. Saznali smo da imate Napoleonov novèiæ. dok se nije sru io na pod u klupku bespomoænog veselja. oèe". Alois se tako jako i dugo smij ao da se.re icu za lice i sa iti mu bijele hlaèe. bila je to stvarno dra esna ljubav. "To je istina". "Ali nisi spreman priznati." "Ne zadirkujem. Boli me. A Edmund je volio pèele. ali si mi skinuo odjeæu. jer je znao kako æe mu to vjerojatno biti zadnja prava ljubav u ivotu. vraæajuæi se prema ulazu u ko nicu." "Ma nije". Po kakljat æu te. rekao je Alois." "Iznesite argumente. "Sad vas moramo uhititi". rekao je Edmund. To je obuæa." "Rekao si da æe me samo kakljati. Stvarno je volio kad bi se humor pojavio na kakvoj razdjelnici. prestani!" povikao je. ali se sprijeèio da zaplaèe. i u ao u ormar dnevne sobe da sakrije zla tnik. rekao je Edmund.

Edmund je poèeo plakati. Alois je zakolutao oèima prema njoj i poku ao udahnuti. i u ljubavi prema ocu. mala tamna naznaka brk ova. Zato to ne moram vjerovati u Boga. nakon Sisine smrti. Cest o su ti obredi tek pribje i te nesretnih ena. i Klementa VII. rekao je. gotovo je uspio reæi Alois. "A opet. On u crkvu ide samo jednom na godinu i to na carev roðendan . Odluèio se po to je saslu ao "de urnog ateista". Da je Alois bio klijent. zakljuèio je Alois. jednog od sudionika koji j e ostale rado uvjeravao kako je "jedini hrabri èovjek u na im redovima. no i pak su i li u crkvu. "Ja mislim da se slaviti mora Franju Josipa. Zasad æe to pustiti. "O. Govorio je suv . No.to sitno zavirivanje u Angelinu intimu. moramo shvatiti kako bismo bez reli gije trpjeli kaos. ali je klimnuo glavom prema Klari. tako bistrog da bi mogao postati uva eni profesor. Adolf se svetio zbog smijeha koji je odozdo morao do njega dopirati. To je u svjetskoj povijesti bilo najpouzdanije sredstvo za sp reèavanje ludila. prigodom jednog od svojih povremenih dolazaka na Buerger-abende odluèio progovoriti. Osjeæam se bla goslovljenim. Te su pob o ne ene bile pravi krijumèari . z. At entatorovi tanki brèiæi. no oni odlazak u crkvu dr e temeljem dru tvenog ivota obiènih lju di. Stoga se Alois odluèio progovoriti. u prostoriji se ozraèje naglo ohladilo. a svakog je njihovog nezakonitog sina èekao kardinalski e ir. Vizu320 Norman Mailer alizirao je fotografiju Luigija Luchenija to ju je vidio u Linzer Tages Postu. a Luigijevi brkovi nalik po tanskoj marki blisko su im nalikovali. Je li bio blizu pluænom krvarenju. znam da neæe umrijeti".no njegov je ka alj potrajao mnogo sekundi. Mo da je religija malima bila nu na." Aloisovom se kritiènom pogledu do imao goljavo. "Tra it æu od Boga da to zabrani. glasom od kojeg je zamro odgovor njegovih roditelja . Ipak se èinilo kako je to od njega vi e-manje sve. To je Adolfa svakako uzbuðivalo. Uzbuðenje mu se udvostruèilo kad je èuo kako mu otac ka lje. U svojoj sobi. zadovoljan i s umjerenim. zob pogodnu za konje. dragi gospodine".svakog govornika bi na poèetku nagradili makar i neznatnom reakcijom. iza zakljuèanih vrata. uistinu tvrdim da je pokazati takvu prekomjernu korumpiranost bilo sv ojevrsno ludilo. "dopustite d a ustvrdim kako religija nudi vlastite vrste ludila. "ne smije umrijeti. Jednom je. ne smije ". sad je dopunio. a majka mu je svejedno nudila tu vjersku ka u.. a on æe me poslu ati. No. no . Jo je nastojao pod nadzorom dr ati posl jedice napada. kad je jo spavao u istoj sobi s An gelom.. Izj avio je kako svako razumno ljudsko biæe treba zakljuèiti samo postoji li bo anstvo. da. Jedan od starijih uglednika napao je Aloisovo mi ljenje rijeèima: "Slo io bih se da ne elim da me uvrste u redove onih koji odu evljeno po tuju sve ive svetke i petke. No. Alois je.. kurtoaznim pljeskom. no bio je stari èlan . "Tata. on se protivi licemjerju pobo nih koji se u crkvu sklone èim im u iv otu padne prva kap ki e. Simonija je bila svakodnevna. tek komadiæ tamnog paper ja. mogao sam ga upozoriti. na gornjoj usni odmah pod nosnicama. Naroèito sad. Reklo bi se kako im je neprilièna privr enost vjeri bila pomalo odbojna.èinio se tako uvjerenim to æe se dogo diti." Uskoro je otkrio kako ima posla sa slojem ljudi koji u takvim temama ima poseban stav." Sjeo je. poput jo jed nog manijaka. a isto je tako bilo. nije mogao govoriti. Inoc enta VII. Da. Taj ga je s poj morao uzbuditi ."Siksta IV. pitao se. to se tièe njega. a tada ga je uhvatio paroksizam." "Ja se ne molim". Lava X. tata!" viknuo je. Privatna nadmoæ-nost religiji pov lastica je vi ih klasa. Odluèio je masturbirati." Dvorac u umi Alois je imao spreman odgovor.. no morao je priznati kak o se radilo o formalnom priznanju . Julija II. ba kao i gornja usna ludog ubojice. to je iz kuhinje u dnevnu sobu dovelo i Klaru. bilo je to liko ljepote. Svake mu se veèeri molim. pa èak i ugledni pravnik u Beèu.popis je znao napamet .preko granice su vercale um malog djeèaka.. Aleksandra VI. dragi gospodine. ugledao njene stidne dlake ba kad su poèele izbijati. U djeèakovoj ljubavi prema majci. Alois je ipak nije bio spreman ispravljati. Kao primjer bih mogao ponud iti tako stra no nemoralne pape poput" .njegov je djed bio jedan od osnivaèa dru tva.

" Jedan je od gospode dao takvu primjedbu na Buergerabendu. nije mogao kod kuæe. naravno. èovjek je bio stari 322 Norman Mailer 3Adolfu se nova kola u Leondingu svidjela. Nisu svi njegovi novaci eljeli biti bijeli doseljenici. Bi li se to moglo dogoditi . "To bi moglo biti opasn ije". uvijek je znao kako izbjeæi akanje. izraðivao èizme. bio je gori. da mu je ta ala sad zagadila snove! Dvorac u umi od Aloisa mlaðeg? Jest. Sto ako se one na toj tr nici sna sretnu? Sto ako se meðusobno sl o e oko svog biv eg mu a? Tad bi se mogle udru iti protiv njega. Imao je vizije na rubu sna. "Voðe se ne na pada". Nikad se dotad nije potukao. Nije stoga bilo iznenaðenje to bi tijekom Buergerabenda èesto pomislio na mlade èasnike kojima je. No. a na veèer s njim dijelila krevet. èak i ako im nikako nije mogao koris titi. kad bi to samo sm io uèiniti." A onda se trkom vratiti u svoju spilju u umi. te su veèeri ipak bile tek razonoda. Kad bi se vraæao s Buergerabenda. A Alois je za to plaæao previsoku cijenu. èovjek odaje na priliènu vlastitu tetu. to. Ta ju je prièa zabrinula. iako je glavni dogaðaj svakog tjedna o stavljan za nedjeljno jutro. A znao je da se nije radilo o str ljenu. starijoj je djeci bio drag. Morao je primijetiti da su se neotesanci na to smijali s podjednakim u itkom kao i vlastela. Suma Kumberger kod Leondinga bila je puna jaraka obraslih d rveæem i malih pilja gdje se mogla postaviti zasjeda. "Indijanci vjeruju u osvetu ratnih bogova. Znali su dosta o antikvitetima i raspravljali o zanimljivim inovaci jama koje æe se uskoro moæi nabaviti. Aloisu su se te rijeèi tako sv idjele da ih je prisvojio. Kako je to samo bilo nepo teno. Dopustite da ustvrdim kako je snaga takvog suosjeæanja dovoljna da oèara srce sveca. Alois mladi mu je èak jednom stavio govno na rub nosa. Intuitivno je stigao na stra nu zamisao kako je san tr n ica na koju su se preminuli mogli vraæati i podsjeæati ga na osobne dugove. Poèeo je kolske drugove novaèiti z a bitke. Nije bila daleko od Vrtne kuæe. kazao je. Adi se sjeæao kako su svojedobno od Aloisa mlaðeg titili njega. Edmund prenio Klari. nije progovarao. Zato ne napadaju vis oke èasnike kakav sam ja. gdje bi Edm unda titili Klara. kojeg se istinski bojao. Angela. glave oblivene krvlju. Njemu se. Ne usuðuju se. meðutim. Vidio je tog d jeèaka. to je. Adolf je bez obzira na to volio da je uz nje ga u umi. A kad je opet do ao. i to stoga to samosa alijevanje mo e dosegnuti najvi e operne visine. a bila je manje stroga od samostana. kad bi se vodili ratovi izmeðu bijelih doseljenika i Indijanaca. no s ebi je sad prisegnuo kako nikome neæe dopustiti da ga ponizi. Jednom je u umi Edmunda èak ubo tap om u leda i kazao mu da je to bio str ljen. ali je proglasio kako to nije bilo prema pravilima. pa ma kar znaèilo da se mora poslu iti kamenom. kojem je sad bilo pet godina i bio je bez konkurencije naj mlaði sudionik. svakog bi dana jedva doèe kao da nastava zavr i. Je li Adi pokazivao veæe neprijateljstvo i razvratnik iz jedne od najboljih gradskih obitelji. kako se neæe tako skoro op et pojaviti na Buergerabendu. Iako je opet bio odlièan uèenik. Adi je imao problema s jednim klincem koji je davao naslutiti da bi sve moglo za vr iti tuènjavom. sanjareæi cijelo vrijeme o krasnoj mlado j eni koja bi izraðivala izvrsne damske e ire. pa ih je èak ponudio i u toèionici. No. no to se moglo opravd ati. naravno. Stoga su mu na pamet padali Johann Nepomuk i majka. Aloi s je ponovno bio prisiljen osjetiti nedostatnost vlastitog iskustva. Uèinit æe to treba. Tu mu je mogao zapovijedati. dok je ivio u Beèu. rekao je sam sebi." Èak je poveo i Edmunda. "nego da se èovjekove dvije biv e ljubavnice sprijatelje. poput tekuæe vode i elektriènog osvjetljenja. a svakako i Alois. a on Edmundu takve stv ari nije radio. obgrliti drugog djeèaka rukom oko vrata i objaviti: "Skalpiran si. Jer æe ih stiæi grozna osveta. zadovoljstvo bilo èuti Edmundovu vrisku. Ali se ipak stao kikotati na pomisao kakvo bi. a potom je morao razmi ljati o svoje d vije preminule ene. Gradska je vlastela znala kako se ivi na v isokoj nozi. obuzeo bi ga al za onim to se nikad nije dogodilo. Stoga to se crvenoko ac moga o doseljeniku prikrasti s leða. a izazvala je najsrdaèni ju salvu smijeha. Naravno. Noæu s u ga poèeli proganjati snovi.i e otvoreno. pa bi se podveèer povremeno okupili. Jer Adolf i Edmund su bila braæa p o krvi. kad bi jednom krenuli napadi. Jednom je èak skalpir an i sam Adolf. posve nevoljko. zakljuèila je. To ga je natjeralo da odluèi.

neæu ni jeti. "ako netko od vas ka e za vatru. Nego svih ostalih koji su tamo bili. Kad je vatra zapaljena." Jedan po jedan. "Stabilna dru tva funkcioniraju zbog sile zakona. vodena kola i konjske zaprege. Alois je odluèio da to zasad pusti. rekao je Edmund. prije nego to ga je stigao bilo to upit ati. Veæ to . Zakljuèio je kako raDvorac u umi 325 zum zna ispasti varljiv. no Adolf je rekao: "Ako si u stanju zapaliti pravu vatru." "U redu." Alois je. a zakljuèio je kako æe Ado lfa zanimati sljedeæe. i sam posumnjao u uzrok vatre. kao oca i dobrog graðanina. Adolfe. Kako nisu imali vode. Ta bi sila ovisila o postojanju "Fiihrera izlivenog od eljeza i vatre". Poput sirena koje plivaju Rajnom i vode te u smrt. Njegov je otac." "Sto si mu to obeæao?" 3 24 Norman Mailer "Da mu moram reæi za bilo to." "Zlo mi je. svi su se razmiljeli u potragu za granam a dovoljno suhim da mogu gorjeti. To mu je bilo dosadno. Zakona. Ostavili su vatru. ostali æe te djeèaci prebiti." Razred se naravno susreo i s Kantom. no Edmundu bi se ivot mogao pretvorit i u pakao ako ga natjera da o tome prièa. "mene æe strogo kazniti. Ali n e za ovo. djeèak je ponovno povratio. Bio je uvjeren kako je Adolf sigurno imao ne to s tim po arom. To ga je naravno p odsjetilo na kovaèa. na njega bi mogla pasti odgovornost da snosi tro kove kori t enja vatrogasnih kola. kojih je sad bilo dvadesetak." "Ne mora se ti bojati mene. Ako bi bio siguran kako je Adolf jedan od prije stupnika. "Ako mu ka e ". njihovom ocu. ja æu im dati do znanja da ne zna dr ati jezik za zubima. To je u redu za sve ostalo." "Ne vjerujem u to". no Adolfu se èi nilo kako ti pisci previ e po tuju razum. to me ti ti. "Da". od njega bi se. a onda æe se oni okrenuti potrazi za tobom. 4Te je zime Adolfov kolski razred obraðivao knjigu Friedricha Lud-wiga Jahna u kojoj se govorilo o sili dovoljno sna noj da mo e oblikovati povijest. A i ti æe morati platiti. Stoga je Alois s ko ulje obrisao Edmundovu bljuvotinu i nje n o ga zagrlio. Sad se vatra veæ dovoljno pro irila da su iz Leondinga stigli vatrogasci. jedan je vojn ik objavio kako zna zapaliti vatru trljanjem suharaka. barem do kraja zime. kaza o bi svojoj obitelji. A onda æemo se dati u potragu za onim koji je otkrio. pak ." "Ti si obièan mrkljavac. a ne ljudi. rekao je Adolf. No. "Na ljudsku se prirodu ne mo emo osloniti". ipak. Na dan kad je svima bilo suvi e hladno da bi se nepomièno skrivali u zasjedi. Vatra je uskoro ne samo plamtjela. Hrabri vo jnik ne izdaje drugove. "Na otac to ne bi nikad dopustio. Ako bude trebalo. oèekivalo da o tome izvijesti i vlasti. uz po tovanje koje zaslu uje. Edmund je kazao kako to mora isprièati barem jednoj osobi. U stvari. Povrati. Razum æe potom moæi obaviti svoje. Adolf je ostalima. Svi. pravni temelji koje æe podiæi najk valitetniji ljudi. moglo je biti i posljedica. Bit æe posljedica. Jedan po jedan su bje ali sve dok se nisu na li petsto metara od po ara. poku ali su je ugasiti noga ma. Kad su se vratili kuæi. dva po dva." Adolfu je dra i bio Friedrich Ludwig Jahn. rekao je Adolf. stavio je E dmunda u krilo i nje no mu pogledao u oèi. Slijedila je reèenica od koje su Adolfu zasuzile oèi: "Narod æe mu iskazivat i èast kao spasitelju i oprostiti mu sve grijehe. uvijek spominjao vrline razuma. A kad to uèini. no dim se i dalje dizao prema nebu. tovi e. Ka em ti. obja njavao da nikome ne sm iju za to reæi. Goetheom i Schleiermache-rom." Djeèak je poslu ao." "Moram reæi ocu. onda ti nareðujem da to i uèini .? A onda se zbio dogaðaj zbog kojeg su ti ratovi svr ili. "Trebaju nam ustavi. Sve æe ih kazniti. svi æemo za to morati platiti . veæ je bila s premna prijeæi i na susjedni gu tik. Putem kuæi. Ostali su ga ismijavali. Zato me ne poku avaj udariti. Neæu te moæi za tititi. iza li su iz ume. A sljedeæih je nekoliko dana pazio da mu se pogled ne sretne s Adolf ovim." Pogled mu je kru io po stolu za kojim se veèeralo.

napr osto nije mogao èitati. stala je po toj nep oslu noj ruci udarati dok je nije slomila. vjerojatno. Nakon Jahna. Nije na meni da naredbe koje sam dobio od tako vi soke vlasti dovodim u pitanje." "Meni to moja majka ne bi nikad napravila." "Radi se o mladiæu kojem su naredili da spava s lesom. ali ne mogu tvrditi to bi mogla napraviti Angela. Stoga su je poku ali prekriti zemljom." "Predugo bi potrajalo. To bi se tad moralo napraviti." " eli li jo jednu prièu?" "Ne ba . "Otac se brinuo o svemu". Zato ih moram izvr iti. "Bila je neposlu na. "Ne elim ja to napraviti. "A. Adol f je preuzeo ulogu oca. rekao je Edmund.ne . Goethea i Schillera je svakako odbacivao. "To nije va no". "Mogao bih ti isprièati i goru prièu." Edmund je odmahnuo glavom. "to mi se ne sviða. Takve æe sitne nedostatke spaliti vrelina tvog truda. Vrlo poslu na." "To je tako grozno". Naroèito ako kuha vlastito dijete." Edmund je drhtao. I one su isto bile u nastavnom programu za njegov razred." Adolf je dubokoumno klimnuo gl avom." "Pomagao joj je Vrag." "Isprièaj mi. a one i dalje divno pjevaju." U tom je èasu Edmund vrisnuo. a i d uboke! S u itkom ih je predstavljao Edmundu." "Mo da ne bi na a majka. Kad se vratila na kæerin grob. radi sa mnom to eli . Adolf je klimnuo glavom. Ostalu dvojicu. Tako su je mogli opet presaviti pod zem lju.tako te stvari idu." "A ne". Takvo je nareðenje. ali je uvijek rado slu ao." "Onda je mo da ne elim èuti.kao da su bili pretjerano zadovoljni onim to su govorili." "O". Njihov mu je humor i ao na ivce. No ruka je i dalje odbacivala zemlju. Isprièat æu ti samo kraj: radi se o kraljici koja je skuhala i vo dijete. Dobre prièe. draga kæeri . Onda joj se majka vratil a u kuæu i uzela iz kamina te ki araè." "Kako?" upitao je Edmund. "Bi li ti takvo to napravio men i?" upitao je Adolfa. I ti æe . Pa djevojka mo e naæi svoj mir. rekao je Adolf. "Je li stvarno najbolja?" "Je." "Isprièaj mi jo jednu prièu." "A to je kazala kæi?" upitao je Edmund. A kad je njena rod bina vidjela ruku u zraku. kad doðe vrijeme. Onda je pre ao na prièu s naslovom "Djevojèica bez ruku": "Radi se o ocu kojem je Vrag naredi o da odsjeèe ruke svojoj maloj kæeri. U pravu si. Kanta i Schleiermachera. te starijem bratu i sestri. Jedna joj je ruka neprestano iskakala iz groba. bila je poslu na." "Nemoj biti tako siguran u to. nitko takvo to ne mo e smatrati zajamèenim." "Radi se o djevojci koja je bila tako neposlu na. Tu su neposlu nu djevojku pokopali i zna to? Te ko je povjerovati. "Samo ako umre . poku ala ju je vratiti pod 326 Norman Mailer zemlju. Onda bih ti to morao napraviti. Kasnije ga je pojela. Bila je prejaka." "Nije va no bi li se to tebi svidjelo. Njen je otac uzeo veliku mesarsku sjekiru i odsjekao ih. "Nije li t o tako?" "Da. Sigurno bih napravio. Va nija je osobna snaga." "Sto je ona naprav ila?" upitao je Edmund. "No. Rekla je: 'Oèe.' Onda je stavila ruke ravno na panj. Bio je s uvi e osoban . ali je i nakon smrti ostala nepos lu na. To je dovoljno. "Znam da nisi u pravu. Onda se onesvijestio. da je umrla. Nije to do voljno ozbiljno. rekao je Adolf." "Mora li biti kraljica da bi takvo to smio napraviti?" pitao je Edmund. rekao je Edmund. rekao je Edmund. Edmundu je objasnio kako su braæa Grimm te prièe napisali kako bi djeca shvatila va nost poslu nosti roditeljima. zakljuèio je Adolf." "Ta je najbolja". Njome se rje ava problem gr ijeha. koji je bio premali da bi èitao. "Angela nikad ne bi takvo to napravila Pauli ili meni. A to bi drugo bilo . a vidim da ti ruka iskaèe iz groba. mo da m orati spavati uz mrtvaca. ali moram. Ali im to nije uspjelo. "Odsjekao joj je ake?" "Jednim udarcem! Ali poslije je ivjela sretna i zadovoljna. koji to obja njava kæeri. Istovremeno se smijao i plakao. . ali neæu. Jer ja sam tvo e dijete." Kad je Edmund kriknuo veæ od same pomisli. najveæe je zadovoljstvo nalazio u bajkama braæe G rimm.

Ako ne zaplaèe. Bilo je to sjeæanje kojim se slu io da mu pomogne da ne ispusti ni glasa. rekao je Adolf. tad je i njega bio obuzeo strah." "Ako mu ne ka em. Stoga je te veèeri sve isprièala Aloisu. "Trudim se zabavljati svog mlaðeg brata. Adolfovo je samop ouzdanje bilo tako krhko da sam. kad god bi poèeo sustajati. da poslu i mnogim ne uobièajenim ciljevima koji su nas èekali. U tog smo djeèaka veæ ulo ili prevelik trud.8 Norman Mailer Potom je danima ivio u strahu da æe netko ipak progovoriti. da se poslu im metaforom. taj je put Adolf èvrsto odluèio ne pustiti ni glasa. ako ti misli da je to pravedno. sasvim sigurno ne onda kad ga je morala ukoriti. Istina. Jo jedan zloèinac s kojim se m ora baviti! Zbog toga ga je spopao jo veæi bijes. Adolfu se na susjednom krevetu èinilo kako je tako pun modr ica kao da je pao s drveta. onda ti ja moram odrediti pravu kaznu. Nismo se u buduænosti eljeli nositi s brojnim nasumiènim impulsima i za-sljepljujuæom srd bom. Pozvao se na zapovjednu snagu koja mu je bila na raspolaganju nakon umskog po ara. Edmund je nako n slu anja prièa braæe Grimm bio u tako jadnom stanju. morao sam biti spreman umanj iti silinu Aloisovih udaraca. Bio je tako razbje njen oèitom Klarinom ravnodu no æu prema nj emu. Da vidimo hoæe li me tad i dalje smatrati k rivim. On æe odluèiti o kazni. Snaga stvara vlastitu pravdu. Stalno me tra io jo . Iz ovih æe batina sig urno proizaæi odbojnost prema Edmundu." "To je prava nepravda". No. Otac nije nimalo dvojio. to nije ne to u to treba uvlaèiti oca. Bile su to najgore batine koje je dobio otkako su se preselili u kuæu u Leondingu. kad god bi se djeèak mogao slomiti. (Ego je rtva istih slabosti koje pokazuju i erekcije. njegov ego morao odr avat i u punoj erekciji. donio odluku . Velika je neurav note enost bila prihvatljiva kod Luigija Luchenija." Klaru je spopao bijes. Èeka te kazna. taj je posljednji razgovor èula i Angela.7 je u dovratku vrteæi glavom. U nekim je trenucima Aloi sov strah da si ne prenapregne srce bio izravno suprotstavljen mojoj elji da Adol fovu volju uèinim imunom. To me ispunjavalo nelagodom." "Znao si dobro to radi . Adolf je izmeðu udaraca neprestano razmi ljao o tome kako je Alois mladi pobjegao od kuæe. Stajala Dvorac u umi 32. Adolf je imao dovoljno vremena pomisliti kako nema sr eæe. da je odluèio pobjeæi. Moram. Ako mu je bilo najva nije da ne zaplaèe. Upravo je tu. da ga je Klara poku avala uspavan kama uljuljkati u san. kad nis u sigurne to æe uslijediti. Onda je oti la sve ispr ièati Klari. Stoga nisam mogao dopustiti da mu antipatija prema ocu postane pretjerana. 32. A on je takvo deri te. no ja sam tijekom tog mete a bio uz njega. Neka mu mr nja prema Aloisu toliko ojaèa. Angela je Edmunda pljeskala po licu dok nije uspio sjesti. onda æe dovoljno osna iti da opravda sve to æe potom raditi. bio sam prisutan kako bih nagledao batine koje je Adolf primao i uèvrst io mu odluènost. a s njim sam bio i sad. majko. No.Na Adolfovu alost." "Prihvaæa li to sam rekla? Za Bo iæ nema dara?" "Da. molim te. no to nam u Adolfovom sluèaju ne bi odgovaralo. Ukrutio je tijelo. Isto sam tako bi o spreman pojaèati oèevu silinu. "Ad olfe. A mo da i hoæu. Tad im je svima naredio da o tome ne progovaraju i poslu ali su ga. to je grozno. To je bilo jo gore. To nije mogao znati. Ako velika mr nja u djet injstvu nema pouzdan ispu ni ventil. Bez obzira na to. Majka ga vi e nije zvala Adi. le eæi na krevetu. za na u je djelatnost od kljuène va nosti ravnote a. klijent æe postati nestabilan. da. Bio je potpuno uvjeren kako æe se ona pr edomisliti i naposljetku mu ipak kupiti lijep dar.) Dakle. al i se pozvao na svoju zapovjednu snagu. Mo e bi ti i bit æe jak poput Aloisa mlaðeg. Adolfa je dobro i ibao. Cijelo je vrijeme mislio na Preisingera." "Majko. da se kad doðe vrijeme zagleda u svoje srce.bolnih kosti . Zato æu ti reæi ocu. Mo da ti neæu kup iti dar za Bo iæ. Aloisu se èinilo kao da u rukama opet ima Aloisa mlaðeg. moram to prihvatiti." "Zbog èega? Edmund voli da mu se prièaju prièe.

no dogaðaj je bio dovoljno neobièan da je zaslu io novinski opis. Tek se na zvuk otkljuèavanja vrata odmaknuo od re etki.ju i ostalog. da nije ni osjetio hladn oæu koja je nahrupila kroz otvoreno prozorsko krilo niti èuo zvuk oèevih èizama dok se v raæao u sobu. s tavio s vanjske strane i potpuno se gol jo jednom poku ao provuæi. la e kao pas. no ispunio ga je prijezir gospodara." Kako bi to roditelj mogao 33° Norman Mailer izbjeæi. Onda je pokazao na Adolfa i rekao: "Vidi ti toga a. Priznaje m da se ipak èesto na njih izdirem. Obièno bi Aloisu uspje no iz akao. "sudbina usamljenih p . primijetio je Post. Tom se porugom slu io sve dok Adolf nije uzvratio napadom ospica. rekao je Alois. a mu zavr io u zatvoru. no Adolfu se mo da smanjila otpornost zbog stalnih nezgoda koje su ga pratile u nedavnim dogaðajima. smotao. Alois je izjavio da se nikad nije upu tao u tjelesno ka njav anje. poku avao si pobjeæi." Alois je to isprièao smi ljeno. grohotom nasmijao i reka o: "Ba sam nakratko iza ao. vi e nije bilo sna ne ruke koja bi udijelila batine. Èak se potrudio o tome izvijestiti Edmunda. U to je doba u L eondingu ista bolesti oborila u postelju i druge njegove dobi. "Adolf je onaj"." 5Nekoliko tjedana poslije. "To je sve tvoje maslo".") No najva nije mu je bilo da Mavrhofer o njemu ima dobro mi ljenje. Dugmad je neprestano zapinjala za re etke. pomalo pojednostavljeno. Alois je pri ulasku. o æe mu poslu iti kao obja njenje. Nije dobro imati tanke ivce. "K ako bi tvoja majka tad plakala! Sin bi joj nestao. Svejedno. Brzo je otkrio kako mu sigurno sme ta pid ama. Toga u. naravno. meðutim." Edmund je istog trena skoèio iz kreveta i odjurio to isprièati ocu. "Zato moram otiæi. Moj rad na njegovom egu pretrpi o je gubitak. Bilo je mnogo ugodnije nazivati ga Toga om. dovoljno se zabrinuo da djeèaka zakljuèa u sobi Dvorac u umi 329 u prizemlju. dok je etao s Mavrhoferom. shvatio to s e zbiva i stao se grohotom smijati. Stoga je nastavio: "Svoju djecu nikad ne tuèem. Ne bi. U stvari ga je. Zabranjujem ti jer bih morao zvati policiju da im ka em kako si nestao. Ipak je bilo pretijesno. nakon jednog nepreciznog udarca po pozadini. zabranju jem ti. vijest je proslijeðena èak iz Hafelda. Izvoditi takvu povezanost je. To je grozna la ! Platit æe mi za to !" "Platit æe ti. "kojeg najvi e korim. Veèeras je tako hladno da bi se za dvije minute vratio i kucao na vrata. kad se Alois uspeo stepenicama kako bi uhitio potencijalnog bjegunca. zgrabio stolnjak i omotao ga oko sebe. ako se ikad sazna da je djeèaka ibao. no sad je bio u suzama." Alois je dobro znao da nesmiljeno pretjeruje. jo dr eæi mjedeni kljuè u ruci. A ja ti ka em. No. Nekad sam sebi ka em. Sutradan je. Aloisu bi u takvim prigodama ote alo srce. A ovu mu neæu zaboraviti. postajalo sve te e uhvatiti. ali je jo gore biti budala. Alois se probudio od brige je li sluèaj Aloisa mlaðeg u st vari bio posljedica pretjeranih batina. A kad bi ocu i uspjelo prebac iti ga preko koljena. Podrugivanje nadimkom Toga sad ga je ujedalo za ko u. Njegova je vojska nakon po ara u umi obustavila dje lovanje. Der Alte je veæ bio u uznapredova lom stanju raspadanja. Bolest je svakako bila zarazna. ne bi to bio neki gubitak. Na obite lj Hitler pala bi ljaga! A sve zbog Toga a!" Adolf je istrpio batine. rekao je Adolf. Tako se bio raspal io vlastitim bijesom zbog nepravde koja mu je nanijeta. A ne zato to bi mi nedostajao. kad je Klara iza la. No. t a tema ponovno iskrsla. Adolf se po ku ao kroz njih provuæi. na eg Toga a !" Klara je zavrtjela glavom i iza la. To je Aloisa potaklo na pravu bukvicu: "Dak le. A uskoro se stvar i pogor ala kad se Alois vratio u sobu. najgora je bi la vijest da je preminuo Der Alte. Kad je ostao sam. U Linzer Tages Postu se èak pojavio i nekrolog. Djeèak se znao dobro klizati i o kretati. Meðutim. jeli!" Alois nije bio spreman opet mu dati batine. na èijem su jedinom prozoru bile re etke. Kad su na li njegovo mrtvo tijelo. pa bi me mogli strpati u zatvor. Vikom je dozivao Klaru sve dok se i ona nije pojavila na vratima. "Takva je èesto". Ruke su ga boljele vi e nego Adolfa leða . Adolf je kazao: "To je la ! Moj brat stalno la e. "istuæi æu ja veæ njega. (U sebi je èak rekao: "O. Stoga ju je svukao. to je mo da bila vje tina steèena dok se igrao rata. Ponekad je takav gro zan deran.

nehranjene pèele su na hladnoæi pou-gibale. no tek poslije. Bio je to prilièno velik dar. ali mu se pojaèao nemir . 6. bilo mu je Dvorac u umi 331 dosadno. jer nisam ba bio siguran da smo starog u pakao odnijeli u nekom ve likom stilu. nemate ni vi. Takvo me èuvstvo kod mog mladog klijen ta uznemirilo. naposljetku. "Pa neæe Dummkopf svoje tajne otvoriti p ojedincima koji su toliko izopaèeni da sveæenièko zvanje odabiru kako bi lakovjernom p ublikom ovladali opisima koji im idu u prilog. Cesto nam opet ukazuju na Nietzscheovu nemoralnu primjedbu: "Svi su sveæenici la ljivci. a opet bi mu gotovo bilo drago kad bi iza la iz sobe. Mae stro nije odluèno protiv toga. Nisam èak ni siguran da uopæe i postoji. ne znam puno o paklu." Tijekom svoje bolesti. Adolfa nitko nije smio posjeæivati. O vi im stvarima nemaju pojma. od te kog sluèaja. neka umrem. nisu mu dali èitati. Brinuo je gdje bi sad mogao biti Der Alte. Poèeo se gubiti. pod kraj. Aloisu se èinilo kako mu sin èak plaèe u snu. koji je svoje kuglice ispaljivao dovoljnom snagom da obori vjevericu ili takora. Maestro nas. Korist koju bismo od njega mogli imati svakako je i èezla. Èitatelja æu po tedjeti detaljnog opisa mete a koji je odj kivao . Stoga je bilo moguæe da je i bio spreman preklinjati raj da ga puste unutra. nalazio na putu u raj. ako je Dumm332Norman Mailer kopf toliko lakomislen da Der Alteu da novu prigodu za napuhavanje vlastite ta tin e. nakon to se Adolf oporavio. Adolf nije samo mislio na Der Altea. veæ su ga ostavili i da truli. stalno nas se podsjeæa koliko je u onom to ljudi rade kozm ièkih pretenzija. Kako bi se iskupio ." Ostanimo dakle kod toga da o Der Alteovom konaènom odredi tu nisam znao ni ta. smje tenog u dotad nekori tenoj djevojaèkoj sobici na drugom katu. bez obzira na trule . Miris antiseptièkog sredstva koji je unosila bio je gotovo nepodno ljiv. ali po tedi djeèakov.posve neprilièna reakcija. k ad smo veæ kod toga.ustinjaka. a nakon toga bi ruke oprala antiseptièkim sredstvom." "A kako bi drugaèije i bilo?" veli Maestro. Lijeènik je obitelj upozorio da bi se moglo raditi i o e ncefalitisu. pa æe djeèaku biti od velike vrijednosti. Aloisu je pak ostalo dovoljno gorkih sjeæanja na Der Altea da se nagradi traèkom ivog zadovoljstva . Njegovala ga je samo Klara. neprestano se alio majci. Koliko li ih je samo udaralo krilcima do samog kraja! Adolf je alovao u ti ini. Ako prekr im ovaj zav jet. ako Edmundu po tedi ivot.a jedva da je znao za to . oèi su mu bile crvene. kako æe ih Gospodin za vjeru nagrad iti poslije smrti. Pretpos tavljam kako je bio vrsta dugogodi njeg klijenta kakvu. Klara je kuæu dr ala u strogoj karanteni. Kako sam i spomenuo. Edmund uist inu i obolio. koji je ne samo bio mrtav. uzmi m oj ivot. Sveæenici su uistinu la ljivci. "Imat æemo zadovoljstvo opet prihvatiti tu sitnu ribu .Adolfu je za Bo iæ kupio zraènu pu ku." Da bude jo i gore. Pokazalo se kako se ipak radilo o blagom sluèaju. Postao je opsjednut osjeæajem vlastite prljavosti. U spavaæoj je sobi Alois kleknuo kraj Klare i oboje su se molili za Edmundov ivot Alois je èak rekao: "Vjerovat æu u Boga. Tko zna? S obzirom na m alobrojne naznake koje mi uopæe stoje na raspolaganju. èesto moramo ignor irati. Nisu li svi ba tako gledali na njega? Bolestan. s maskom od gaze na licu. Onda je dobio ospice. neèist. stalo dr i u enklavama. Lice mu je oteklo. pretpostavljam kako Dummkop f uistinu i prihvati reinkarnaciju nekih na ih klijenata. A. Ipak. svrab je oslabio.Vrtnom kuæicom dok se Edmundu stanje pogor avalo. A onda je. Nije predviðeno da znamo ono to ne trebamo znati.to je prava rijeè . Istini za volju. veæ bi èesto po elio da ne volja ospica zadesi i Edmunda. Ujutro je stvarno izgledao prestra en. i prema tome." . rekao je: "Bo e. Dobio je osip. Adolf se nadao kako se Der Alte." Nikad neæemo saznati bi li Alois takvu prisegu i odr ao. Bijele toèkice na njegovom jeziku i u grlu nestale su nakon nekoliko dana. Mo da bi bilo prikladno reæi zavr nu rijeè o Der Alteu. Da bi nam se odr ao moral.

) Radi se o tome da je. "Nemam povjerenja u sebe. " eli li da u crk vi napravim scenu? Crkvi koju mrzim?" Po prvi je put u njihovom braku ona srdito podigla glas. Gotovo je izvan sebe. Zajedno su plakali. To æe biti dosta. Sto je i istina". "Trebam te". "Bojim s kako æe on htjeti izaæi. u zemlju morao zakopati tajnu koja je bila tako izravna i moæna p oput ruke koja viri iz groba). "Ne mogu danas kontrolirati osjeæaje". naposljetku.blokirati èak i presudne. Poèel a se pitati je li njenoj obitelji uni tenje suðeno. izbit æe skandal ako se ne pojavi . iz mog iskustva. rekla je Klara. Napiti se da manje boli. Angela. objavio je. Gledamo na njih kao na ne to to Dummkopfu poveæava zamor. jedna od na ih najkorisn ijih provenijencija. Samo je stajao kao stup soli. njemu je ovo tako stra no. Jeftine molitve. Jeftino ga domo ljublje razbje njuje." "Ti si mu rob." Nisu se svaðali. "Potrebno mi je da danas ostane sa mnom u ovoj kuæi. Jer na pogreb iæi ne mogu.do ao je re d na nju da bri ne u plaè . Èak joj nije objasnio razlog. "Ako te ljudi b udu pitali. "Jest". Poku at æe te odvesti u toèionicu. bile one blokirane ili ne. rekla je Klara. primjerice. a sad" . On ti je sad jedina nada da æe imati dobrog sina. Ne smijem! Zato æe danas ti biti gazdarica obitelji. a kad je ulog dovoljno visok. ti mora biti gazdarica. a ni tvoj otac ne mo e iæi. Mi smo. "crkvi koju mrzi . Za to ga m ora prebijati na mrtvo ime?" Alois je klimnuo glavom. Molitva mo e podnositelju ispasti pogibeljno iskustvo. takav je bio na Alois. poveæava mu ravnodu nost. Ni sama nije bila spremna za spr ovod. ni Klara nije bila sasvim pribrana.a kori tenje je te moæi skupo . Tad mogu razgovarati s na im Gustavom i Idom i Ottom. Ona je naposljetku rekla: "Mora prestati biti tako strog prema Adolfu. Ni ja nisam bio bez krivnje. Ne s mijete izlaziti iz kuæe. rekao je. Osjeæao sam se kao da sam i sam meðu o alo æenima. Sebi je veæ kazao: "Ne. Barem na d ana nji dan. Mal o utjehe." 334 Norman Mailer Angela je rekla: "Mora u crkvu sa mnom i Adolfom. I sam je jedva povjerovao to govori. Znao sam jedino da Adolf jo nije bio spreman da poène smi ljati bratovu smrt (jer bi. Neka za promjenu Bog èuje to ona eli. veæ je ponovno zaplakao." "Hoæe li barem ostati kod kuæe. " "Ti si". u stanj u . ako ne napravi ne to grozno. "Da". Ne mogu ga ostaviti samog. rekao je." ." Pogre no je mu a i enu prosuðivati dok pate. malo ima brakova u kojima se prisega ne opovrgne tajnom za kletvom. a ni ja nisam za to bio spreman.A onda je Edmund umro. Ne u tom èasu. Zagrlio ju je. Danas nisam u stanju ostati priseban." Prije nego to je i zavr io reèenicu. samo im reci kako su ti roditelji potreseni. godine. èime obja njavam toplinu ko ja bi me ispunila kad sam bio u njegovom dru tvu. mo e li mi barem to obeæati?" upitala je Angela. potièemo."i s Edmundom." Takvo to joj nikad prije nije kazao. rekao je. Potom je zaplakao. Da." "To ovisi o tvom ocu. Jeftine ga molitve zamaraju. doista. kazala je. svoju æemo moæ i iskoristiti. veljaèe 1900. "Ali ako ostane danas ovdje sa mno m. (Jeftino je domoljublje. Edmund preminuo 2. Ali ja tamo odlazim naæi mir. Reci im da sm o bolesni.) Nisam bio siguran to to u stvari osjeæam. no ne mogu se suzdr ati a da ne primijetim k ako. Dvorac u umi 333 7Na dan Edmundovog sprovoda. Edmund je bio prvo dijete prema kojem sam osjetio tako neobièan skup èuvsta va poput ljubavi (ili mi je barem od sveg srca bio drag. iskrene i najva nije molit ve. "Sveèano prise em." No. Alois je Klari kazao kako neæe iæi. usprkos Klarinim i Aloisovim molitvama. Ni kad vi e neæu udariti Adolfa. Nikad ga prije nisa m vidjela jecati. s druge strane. "premlada da bi se brinula zbog skandala. Stoga je Klara Angeli kazala kako æe morati predstavljati obitelj. Adolfa neæu nikad vi e udariti. "Obeæat æu to".

p oèela osjeæati stra ne bljeskove u grudima. Alois mu je kazao: "Ti si mi sad jedina nada. "To je glupo. Kad je pitao za razlog. rekao je Adolf. Adolf nije elio prihvatiti pomisao kako je Edmunda mo da i zlostavljao. Edmundu bi moglo biti bolje to je umro." . 9Do Adolfa nije dopiralo ni ta od onog to se na sprovodu govorilo. Je li to bila srd ba prema Bogu? Sad se i on a bojala otiæi u crkvu. Moj je otac Edmunda dr ao svojom jedino m nadom. on me zapravo mrzi. Da. a njoj je svejedno hoæe li se spasiti. "Zar Bog ne bi mogao biti milosrdan?" pitala se. Angela je samo rekla: "Prije nego odemo. Glava mu je bila u ognjici. Tog se napornog dana Alois zbog gubitka Edmunda osjetio tako Dvorac u umi 335 pora enim. I stvarno. takv i nam nisu odlièni klijenti. Ostav i sama s Aloisom. Tad je Adolf re kao svojim najdrhtavijim glasom: "Sad je sve to u mojoj vlasti. Kad se Klara u jednom trenutku poèela predomi ljati i kazala: "Mo da bismo ipak trebal i otiæi u crkvu". Stranac bi ga mogao ba citi. koliko bi samo trebalo raditi da se tako svje i te ak klijent obuèi. rekao je Adolf u sebi. Ponavljanj e ubija du u. to kod pobo nih ljud i nije rijetkost. veæ i braæe i sestara." "Jest". od èela. Pobo nost zna poslu iti i kao zid koji spreèava da shvate kako se te k o srditi na Boga . kao da stoji u sta roj kuæi u kojoj se ispod nje raspada pod. Sto bi se. pa ga je i dalje brinula Edmundova odanost. on i Angela sami oti li u crkvu. naposljetku. brzo sam shvatio da se kod Klare radi tek o pobuni. Polako je. "To nij e bilo ni ta vi e"." No." 8. nego neki stranac. ispod zatiljka i potom iznad desnog uha." 336 Norman Mailer "Ne budi lud". mora se okupati. No. "od onog kako je Alois mladi postupao prema meni. Klara nije mogla podnijeti da razmi lja o svim tim smrtima u obitelji. Je li Alois zao? Je li ona? Sto je sa zavjetom koji je dala kad se èinilo da Alois mladi be ivotno le i na tlu? Mo da je bo lje. kako bi se èovjek mogao usuditi takvu srd bu donijeti na s veto mjesto? To bi bilo kao da jo jednom prisegne na vjernost gadnome. moglo dobiti regrutiranjem klijenta poput Klare? Mogli bismo kod kand ela izazvati pomutnju to su je izgubili. Kako dubok i nesmiljen mo e biti gnjev anðela! U danima prije nego to je obolio od ospica. Od pobo nih se ljudi onima u njihovoj obitelji s manje pobo nosti zna pomutiti um."U uti!" rekla je Klara. Priznajem kako sam bio u isku enju da joj priðem. U istom satu u kojem je umro Edmund. I tako su na Adolfovo iznenaðenje. "T o je gore od smrti. pa opet do èela. da. Misli da sa m prema Edmundu bio okrutan." "Ali ti si mi brat. No. da se morao zagledati u dugo potiskivano sjeæanje na rodo-skvrnuæe. rekao si je. Po novo je zaplakao. bolje je da se tamo ne pojave. To je u stvari bilo ono to je rekao. Tvoj je mozak mo j. Usput j e uzeo granèicu i brata skalpirao tako to mu je tapom ocrtao krug." Klara se u sebi zapitala: "Pa to je tu tako stra no kad èovjek s lomljenog srca plaèe u crkvi?" Poèela se pitati. jako ga je brzo obuzeo u as. "istina je. "Zar da se slomim javno?" ponovio je.Boga koji s njima ne postupa onako kako su prema njihovom mi lj enju zaslu ili. tijekom tog dugog dana koji su proveli kod kuæe." "Kako mo e tako ne to reæi?" pitao je Edmund. Jo uvij ek nije bio miran zbog po ara." No. Jer bi dolazak zlih ljudi na sprovod pre minulom mogao tetiti. Jesu li on i Klara zagaðeni ljudi? Ako je tako. Um orila se od vjerovanja kako je za to sigurno kriva ona. Ne samo o smrti svoje djece. Edmunda je odveo na etnju u umu." "Bolje je da ti je vlasnik mozga brat. "Za to misli da su Indijanci uzimali skalpove? Jer j e to jedini naèin na koji se netom zarobljenu osobu mo e posjedovati. Kako je taj potajni bijes obièno uronjen u ku ne vode skromnosti. ali sam znao da æe Maestro to odbiti . Aloisa je obuzeo strah. iznad lije vog uha. Osjeæala se strahovito iscrpljenom. Opet smrdi . makar se koji put nekima od njih i poslu imo.

kao to èovjeku uspije veæi dio ivera izvuæi ispod nokta. ponovio je sam sebi Adolf. Kuæi su se vraæali u ti ini. Mozak mi se èini isti kao p rije. Kako je to stra no. rekao si je. dodala je i "kako ga je i trebao voljeti. Adolf je ipak rekao: "Za to li sam sa mo siguran kako mi majka neæe doæi na pogreb?" Angela ga je prekorila: "Klara je najbolja osoba koju sam u ivotu upoznala. neki su od o alo æenih obratili pozornost na Angelu." To je. "Hoæu kad za to dode vrijeme. Ona je." Zagrlio ga je i iznova zaplakao. kojoj je bilo neugodno." Edmund je bio na rubu plaèa.oboje su ostali u krevetu. ("Bo ji miljenik"). To zna . No. "Okupao sam se. Ne danas. "O". znala mu je govoriti. komadiæ koji je ostao sad je postao kor ijen. Okrenuo se Adolfu i kazao mu: "Ti 338 Norman Mailer si sad moj ivot. ti mo da ba i nisi dobra osoba. Nije bio poput Gustava i drugih. Naredio si je da ne razmi lja vi e o Emundu. 'Iæi na sprovod tako usmrðen? Ulazi u kadu'. A tebi je bilo svejedno. krenula za njim." "A kad æe to biti?" " Kad ti ka em. A kako je to mogla sprijeèiti? Poku avala je objasniti da joj se roditelji lo e osjeæaju. Sad mu se èinilo da je majka spremna diæi ruke od njega. Donekle je to i uspio. Nije se èak mogao ni pretvarati da bi moglo biti drugaèije. Èak i na dan bratovog sprovoda" . spreman i sam izazivati nelagodu. Tako mu se i sjeæanje gnojilo u srcu. Najlj ubaznija. ali nije zaplakao. jer je znala da je pocrvenjela. Kad ga je Angela sustigla. Èak se i Bogu molio da mu omoguæi da prestane misliti na Edmunda. Sjeæanje mu je izazivalo vrlo neobiènu bol. Boljet æe te glava. Adolfe." "A. a ja sam ti rekao da bi pre dugo trajalo da se zagrije voda. Mo da je bio od abranik sudbine. Vidio sam kakva me obnova èeka. No. bilo joj je neugodno. Mo da je smrdio i dal je. Za to onda mora osjeæati takvu krivnju? Neka bol osjeæa ona. Edmund a je tako volio!" A kad se na Adolfovom licu pojavio otrovan izraz. Rekla si. To æe biti prvi znak. Tako bezosjeæajno! Dvorac u umi 337 10. kad su ostali sami i mogli krenuti u umu. "Njima je to tako stra an dan . kao to je napustila Edmunda. "ti si tako poseban. Sad je na njega do ao red da plaèe. podjednako srdita." "Ne vjerujem ti. "Ne". Istog èasa kad su se na li izvan dosluha svih sa sprovoda. Mislim da ti nisi postao vlasnik nièeg." Tako ga je rasrdila da je sa umske staze si ao u neuga eni snijeg. kao nagrada za tu primjedbu. Tako su slabi. Nemam neugodan vonj."i dalje neugodno miri e . izderala se na njega tako jako da je pobjegao: "Lo a osoba! Grozna! Ti si èudovi te!" Kad je u umi ostao sam. ii. ali je bila i uzbuðena to je u centru pa nje."Vrati mi ga". Adolf je poèeo strahovati od vlastite smrti. a kad su stigli. Kako su te rijeèi la ne. Samo se poprskao i obrisao. Sjetio se kako ga je Klara nekad zvala ein Liebl ing Gottes." Nije se zaustavljala. kojim su koraèali ka d su se vraæali iz ume. Otac mu je i dalje mislio kako je Edmund jedina nada. rekao je Edmund. kuæi su hodali u ti ini. bila i istina. Sjetio se u asa u Edmundovom pogledu dok je slu ao prièe braæe Grimm. Pretvarala se da je volj ela Edmunda. "Mrzim oca". Muèiti glavobolje. da se ne mogu ni p omaknuti. "zabranjujem ti da mi se tako obraæa . Adolfovo srce tuklo u ritmu. Sad je. Edmund je bio divno d ijete." Morao se okupati u hladnoj vodi. Snijeg je bio tako hladan. vidjet æe ti razliku. a sad nije do la u crkvu. Nitko nije bolji od nje! Kako mo e takvo to reæi? Pati zbog tvog oca. korak po korak. sad je rekao. pomislio je Adolf. Okupao sam se. Sto za tebe ne mogu reæi. Dok su se brat i sestra udaljavali od groba. Morat æu mu opet vratiti osjeæaje koje je gajio kad su mu bile tri godine i kad ga je majka obo avala. uz moju pomoæ. Osjeæao ju je u srcu i bila je tako o tra po put ivera koji se zabije pod nokat. u crkvi." Angela je rekla: "Okupan ili ne. na li su oca otek log i crvenog lica. Pre ivio je. .morala je to pono viti! . Ti si me na to i natjerala ." "Na to misli ?" odgovorio joj je.

Nekoliko dana nakon pogreba, pripremio sam Adolfu urezivanje u san. Anðeo mu je ka zao kako æe se njegovi okrutni postupci prema Edmundu u buduænosti pokazati opravdan im. Za to? Jer je Adolfu u ranom djetinjstvu po teðen ivot. Tek æe se pokazati s kojom sv rhom. Samo treba poslu ati svaku zapovijed koju dobije odozgo. Tako æe moæi izbjeæi svak u obiènu smrt. Postat æe Bo ji dar ljudima, estok poput vatre, sna an poput èelika. Bio je to pozorno pripremljen san, no pitao sam se ne usaðujemo li mu takvo uvjere nje prerano. Iz njega je proizlazilo kako æe ivjeti vjeèno. Naravno, nije sasvim nemo guæe u to povjerovati. To to ni jedan mu karac ili ena nisu u stanju zamisliti vlastit u smrt mo e se lako objasniti: du a, spreman sam ustvrditi, besmrtnost i oèekuje. Ona to u nekoj mjeri doista i dobije. Mnogi se ljudi, naposljetku, ponovno rode. Ne e lim tvrditi kako do toga dolazi zato to je sveæenik rukom pre ao nad èovjekom uronjenim u vodu, ne, do ponovnog roðenja dolazi reinkarnacijom. Maestro nam je kazao kako je to dio konceptualne sheme koju je osmislio D. K. "Sebe uistinu vidi Bo anstveni m umjetnikom. Naravno, on je i smetenjak - stvorio je toliko proma enih stvari. Do bar dio su katastrofe, koje potom gurne natrag u hranidbeni lanac. To mu je jedi ni naèin da sprijeèi da njegovi mnogobrojni, mediokritetski i èesto besmisleni okoti o stalima posve zagu e moguænost opstanka. Jest, priznat æu, uporan je. I dalje nastoji popraviti ono to je prije stvorio." Kako je to objasnio Maestro, Dummkopf æe sigurn o nastojati poku ati popraviti èak i najmanje uspjela ljudska biæa. I to je razlog za to tako malo ljudi istinski vjeruje u prestanak vlastitog postojanja. To bi rekli i naglas, kad se ne bi bojali da æe ispasti smije ni. A prava ih tjeskoba hvata od s traha da æe ih novi ivot, zbog naèina na koji su uludo potro ili posljednji, dovesti bl i e vrelini Dummkopfove srd be, da, bli e nego to su se primakli u prethodnom postojanj u. Èovjekovo novo ivotno stanje mo e biti odraz lo e pro ivljenog prethodnog ivoDvorac u umi 339 ta. Stoga im ponovno roðenje mo e biti pravi primjer ivota u paklu. Iako nam Maestro ne daje odgovore na takva pitanja, uvjeren sam da kod svakog ljudskog biæa postoji podruèje nesvjesnog u kojem opstaje vjera u vlastitu besmrtnost. Nama ta ljudska vjera u vlastitu besmrtnost stvara znatne pote koæe. Mnogi meðu na im mu k arcima i enama, posebno u zreloj dobi, zakljuèe da æe se, ako se za svoje grijehe pok aju, ponovno roditi. To i kod dotad pouzdanih klijenata izaziva potpunu pomutnju . A njihovo oèekivanje, naposljetku, tu i nije posve neutemeljeno. Koliko god neko licina ljudi koje Bog odabere za ponovno roðenje bila ogavna ili bez elje da se pok aje, on vjerojatno doista osjeæa da u njima ima ne to iznimno, èak ako se pro li put i n ije uspjelo razviti. U tom sam se trenutku èak zapitao ima li Maestro mo da kakav prikriveni utjecaj na D . K.-ove odluke? To je oèito pitanje koje nadilazi moje moguænosti, no stvarno se èini kako Maestro zna koji su od na ih klijenata odabrani za ponovno roðenje. No, ako bi h o tome elio progovoriti s vi e utemeljenja, morao bih znati kako D. K. vidi buduæno st onog to je stvorio. Mo e li se ona usporediti s nemilosr-dno æu na eg Maestra? Je li n emilosrdnost uistinu strast nu na meðu tim bo anskim silama? 12. Nekoliko mjeseci nakon Edmundove smrti, Klaru je poèeo spopadati strah. Je li moguæe da je Adolfovo postupanje s Edmundom nadilazilo obiènu okrutnost? Da njegov stav nije bio i neoprostiv? Angela joj je kazala kako je, dok su se braæa zajedno igral a, èula Adija kako Edmunda stra i bajkama braæe Grimm, i to onim najgorim. S prozora svoje spavaæe sobe, Klara je mogla vidjeti Adolfa kako, sjedeæi na groblja nskom zidu, puca na takore. Trznula bi se svaki put kad bi èula pucanj iz zraène pu ke. Njoj je to oru je bilo ravno grubom glasu. Èinilo joj se da mo e osjetiti kako joj se s groblja pribli avaju nezadovoljni duhovi. Kad nam netko nije klijent, na njega ipak imamo ne to malo utjecaja, a u ovom sluèaju nimalo nisam elio da Klara Adolfa gu rne jo dublje u depresiju, stoga sam joj u snovima stvarao ozraèja u kojima sam tvr dio kako Adi nije zao, veæ samo stra no pati. Tom se tehnikom mo emo slu iti kod svake m ajke koja je zadr ala 34Q Norman Mailer barem malo ljubavi za svoje dijete. Stoga se, s vremenom, stanje ipak popravilo. Klara je opet shvatila kako Aloisu treba mijenjati osjeæaje. Svom je mu u kazala ka ko je djeèakovo grozno raspolo enje poèelo utjecati na njegove ocjene u leondin koj osno

vnoj koli. To se sigurno moglo objasniti alo æu za Edmundom. "Ali, uz to je i u strahu od tebe", Klara se usudila reæi. "Grozi se moguænosti da te razoèara. Alois, mora prem a svom sinu opet postati ljubazan." Progovorila je iz srca, no jedini je rezultat bilo to to su njega te rijeèi podsjet ile na Edmunda. A Adolf, avaj, nije bio Edmund. No, svejedno je klimao glavom. "Poku at æu", rekao je. "Ponekad mi se srce zalupi poput vrata." A sad kad su se u njoj ponovno pobudili osjeæaji, Klara ih nije namjeravala zatomi ti. Mora otkriti kako da obnovi bliskost s Adolfom. Njegovo se srce takoðer znalo zatvoriti poput vrata. No, primijetila je kako se Adolfa nova 1900. godina sna no dojmila. "Adolfe, to æe biti tvoje stoljeæe", kazala mu je. "To znam. U buduænosti æe nap raviti sjajne stvari." Kad mu se takvim glasom obratila, osjetio se va nim, no nije znao bi li joj povjer ovao. Kako to mo e biti njegovo stoljeæe? U tom se trenutku osjeæao nesposobnim ostvar iti bilo to od veæe vrijednosti. Stoga je zanovijetao. "Je li to istina?" stalo ju je zapitkivao. Na kraju joj se dovoljno omaklo da se otkrije istina. "Ti si onaj kojeg moram voljeti", rekla mu je. Adolf je razmi ljao o naèinu na koji je to sroèila . Po prvi je put postao svjestan da ene ne postoje samo zato da te vole po du nosti . Mogle su ponuditi i pravu ljubav, ili pak surogat na koji se nisi mogao tako o sloniti. Tu se upleo Maestro. "Nemoj ga", reèeno mi je, "poticati na prekomjerno zanimanje za ene. Neka ostane ustra en." 13Pod kraj ljeta, kad je bilo magle a s brojnih su se nadgrobnih spomenika dizali mirisi mahovine i plijesni, Adolf bi pred veèer sjedio na vla nom, niskom grobljansk om zidu i èekao da u sumrak izmile takori. Kad su gledali na zapad, oèi bi im sjale p ri sunèevom zalasku, èak i onom najoblaènijem, pa bi bili dobre mete. No, kad bi uspio nekog svojom zraènicom i pogoditi, le ini se nije usuðivao pribli iti. Veèer Dvorac u umi 34i je bila preblizu da bi se osmjelio iskoraèiti sa svog zidiæa i stupiti na grobljansk u tratinu. No, rano ujutro, prije nego to bi oti ao u kolu, pro ao bi tuda, pa ako neki pas ili m aèka nisu noæu bili voljni istra iti to ima na groblju, a takorova bi le ina i dalje le a netaknuta, udahnuo bi prve naznake vonja strvine. Tad bi ivnuo. Pitao se je li do sliènih promjena veæ do lo i na Edmundovom tijelu. Ni u proljeæe nije bio spreman opet iæi u umu. Dr ao se svog prijestolja na grobljansko m zidu. Ja sam se, pak, odluèio Adolfu i dalje poticati osjeæaj krivnje. A uskoro mi se intu icija pokazala ispravnom. Kand eli vrlo vole krivnju, jer kod svojih klijenata bez iznimke ele pojaèati sve impulse okaja-nja, dok mi krivnju obièno nastojimo kalcific irati, uèiniti je, da tako ka em, krutom poput kostiju. Iako je to poveæavalo rizik su a vanja buduæih moguænosti psihe, Adolfa sam morao podiæi iz depresije prije nego postan e ekstremna. Depresija mo e skliznuti u zastranjenje. Adi je èesto naveèer sjedio na g robljanskom zidu pitajuæi se to bi uèinio kad bi se Edmundova ruka iznenada podigla i z groba. Bi li pobjegao? Bi li poku ao razgovarati s njim? Tra io oprost? Ili zasuo ud kuglicama iz svoje zraènice? Cijele zime, proljeæa i ljeta 1900. godine, sjeæanje na Edmundovu bolest le alo mu je kao kamen na srcu. Razlog za to nije bilo te ko razabrati. Adolf je jo uvijek imao ne to prièuva savjesti. Samosa alijevanje najèe æe koristimo da bismo ru nijim èuvstvima podmazali pristup srcu, d k nam savjest postaje protivnikom. Kand eli se slu e savje æu kad ljude ele natjerati da se saberu. Mi pak, kad radimo sa svojim najboljim klijentima, dajemo sve od sebe da savjest do kraja iskorijenimo. Kad nam to napokon uspije, poèinjemo stvarati f aksimil savjesti, spreman opravdati veæinu strasti to ih kand eli nastoje suzbiti: po hlepu, po udu, zavist - nema potrebe navoditi svih sedam posveæenih. Radi se o tome da, kad taj surogat dokraja razvijemo, na im se klijentima uveæava moguænost opravdava nja ru nih postupaka. Time smo savjest uspje no li ili sramnih sjeæanja, na temelju koji h se isprva i razvila. Mogu dodati da najvi e uspjeha imamo kad u staroj, gotovo i spra njenoj savjesti jo ima dovoljno tvrdoglavih ostataka da se krenu natjecati s èov jekovim novosteèenim osjeæajem odmaknutosti, pa na njih gleda kao na beskoristan biè,

neprijatelja svoje dobrobiti. Naravno, serijski ubojice koji se ponose 342Norman Mailer svojom smiono æu, savjest obièno uspiju do kraja oèistiti. Uz to nam veliku korist donos e i ratovi, u kojima vojnik postane besavjestan. Tad nam se posao krajnje pojedn ostavi. U mirnim su razdobljima potrebne vje tine naprednih vragova poput mene. Mo gu reèi kako nagovoriti èovjeka da ubije drugog nije nimalo rutinska stvar. Kad ih s e pusti da prosuðuju sami, zabrinu se da bi umorstvo moglo biti najsebièniji èin. Prim itivni narodi znaju da je to istina. Kad se spreme u nekoj od svojih sveèanosti rtv ovati ivotinju, dovoljno su pametni da, prije nego to joj prerezu vrat, zatra e opro st. Ja sam pak sad bio spreman uèvrstiti Adolfov osjeæaj moæi, koji ubojstvo daje ubojici. Bio je, naravno, premlad za na e najrazvijenije tehnike, no pripremio sam san koj i sam mu i urezao, u kojem je Adolf postao junak francusko-pruskog rata 1870. go dine. U snu mu je natuk-nuto kako je tamo u prethodnom ivotu i bio, gotovo dva de setljeæa prije nego to se 1889. godine rodio. Nije ga bilo te ko navesti da povjeruje kako je masakrirao cijeli vod francuskih vojnika, kad su napravili kardinalnu p ogre ku i napali njegov usamljeni, istureni polo aj. Naravno, takvo je urezivanje bi lo vulgarno, no njime sam pripremio temelj na koji æu poslije slagati profinjenije impulse. Sam po sebi je san o francusko-pruskom ratu bio obièno ispunjavanje elje, a tome je uèinak krajnje privremen. Dopustite i da ka em kako smo mi znali sve o ispunjavanju elja davno prije nego to j e dr. Freud imao o tome bilo to za reæi. Na pristup ljudskoj psihologiji nu no mora bi ti mnogo dublji. Mi se na povr nost mnogih Freudovih analiza mo emo samo osmjehnuti. A sam je za to kriv. Naposljetku, nije se uopæe elio baviti anðelima ili demonima i namjerno je odluèio da ni u velikim niti manjim ljudskim pitanjima ne prizna anga ma n ni Dummkopfa niti Maestra. S druge strane, dobrog se doktora ipak mo e malo i pohvaliti, na raèun opisa ega. Ta j je koncept postao jedno od sredstava koja su ljudima omoguæila da, u procjeni po maka u samo vrednovan ju unutar ega, gotovo dostignu na e sposobnosti. Neka se zna i da je u ari tu moje pozornosti sad bilo stanje Adol-fovog ega. Ne bi bilo korisno stalno mu uveæavati mi ljenje o vlastitoj vrijednosti ako bi, istovreme no, bio u asnut nad moguæno æu da je uistinu pridonio Edmundovoj smrti. Kako u to nije el io povjerovati, sigurno se osjeæao krivim, a najgore od svega bilo je to to uopæe nis am znao odgovor. Je li, ili nije? Dvorac u umi 343 Èinjenice su bile jednostavne - to znaèi da je sam èin bio jasan, no posljedice nisu. J ednog je jutra, kad je Angela s Klarom i Paulom radila u vrtu, a Alois oti ao na s voju etnju, Adolf nai ao dok se Edmund sam igrao u sobi koju su dijelili do Adolfov e bolesti. Adolf je do ao do njega i poljubio ga. Tako jednostavno. Moram priznati da sam ga ja na to naveo. Ako sam osobno i osjeæao ne to to bi se moglo usporediti s naklono æu pre ma Edmundu, u toj situaciji nisam mogao mnogo napraviti. Tih dana nisam bio prip ravan odbiti zapovijed koju mi je izravno dao Maestro. "Za to me ljubi ?" upitao je Edmund. "Jer te volim." "Voli me?" "Volim te, Edmunde." "A skalpirao si me jer me voli ?" "To mora zaboraviti. Mora mi oprostiti. Èini mi se da sam zato dobio ospice. Kasnije sam se zbog sebe tako sramio." "Je li to istina?" "Mislim da jest. I zato te moram ponovno poljubiti. Tako ti mogu vratiti skalp." "Ne treba . Danas me ne boli glava." "Ne smijemo riskirati. Daj da te opet poljubim." "Nije li to pogre no? Ipak si imao te ospice?" "Izmeðu brata i sestre bi bilo pogre no, da. Ali meðu braæom nije. Medicina je ustanovil a da se braæa mogu poljubiti èak i kad jedan od njih ima ospice." "Mama je rekla da ne smijemo. Ne bismo te jo smjeli ljubiti." "Mama ne shvaæa da je to meðu braæom u redu."

Pripovijedao bi kako ga je otac poèesto znao i ibati. Ili mo da nismo. ako progovorim o 1945. Edmund je dobio ospice. Bio je tako sretan to ga.postala gadnija od torza. Veæina dr avnika koji su u ratno doba postali uspje ni vo de. uvje ravao je tajnice. iako æe ga mo da zamijeniti religija. du a . Podsjeæa nas da se vratimo stv arima za koje smo nadle ni." Adolfa sam tad sasvim sigurno nagonio ja. naposljetku. Adi ipak voli. no kvantiteta stvarno prelazi u kvalitetu. Stoga je iz noæi u noæ. KNJIGA TRINAESTA Alois i Adolf I. Spremnost Adolfa Hitlera da ljude istrebljuje u plinskim komorama u to doba. Naravno. novi vod francuskih vojnika do ivljavao masakr. U sebe su ugradili sposobnost da zbog broja rta va na drugoj strani ne provode besane noæi. Volimo fundamental iste. kad bi iza ao iz svog podzemnog skloni ta u istoèno j Pruskoj . U ivao je u enskom divlj enju koje sa sobom nije povlaèilo i nervozu odluke o moguæem sno aju. Nisam znao vi e od Adolfa. Da nije bilo toga. To mu je omoguæavalo da povjeruje kako æe se njegov vlastiti kraj razliko vati od drugih. godine. Èini mi se ipak zanimljivim kako je posljednjih mjeseci ivota Hitler elio da ga krem iraju. Same po sebi pojedinaèno neæe imati nekog velikog uè a. da mi je u svojoj mladosti bio klijent. godini.i Adolf je bio spreman u ivati u prednostima starosti. To su osobni zakljuèci. G odine 1944. no tad mu je. (Kod Adolfa je strah da æe se osramotiti bio vrlo izra en. No. Fiihrer bi se.po svim mjerilima osim na eg ."Kune se?" "Kunem." "Da vidim prste dok se bude zaklinjao.bilo mu je pedeset i pet god ina .nastojao opustiti tako to je svojim tajnicama za veèerom prièao stare anegdote. Njegov seksualni duh. Njih naziva "va im isparavanji-ma". ba poput amerièkog Indijanca koji podnosi muèenje. Odluèio sam da mu skrenem misli tako 344 Norman Mailer to æu mu ispunjavati elju za eljom. kako je Engels jednom napisao Marx u. a èitatelja moram upozoriti i kako Maestro mrzi velike misli svojih podreðenih. to je hrabro podnosio. rekao je i vi e puta poljubio Edmunda. veæ su prije dosegli svoj znaèaj. Bili smo odgovorni za njegovu smrt. tako razlièit od Aloisovog. jo nisam slutio kakve bi to razmjere moglo u buduænosti po primiti. A bolest se pokazala smrtonosnom. slinavim djeèaèkim poljupcem. a mi s mo se trudili da tako i ostane. a Edmund mu je poljubac uzvratio.. Mislim da je pred kraj Hitler veæ bio tako umoran da je i on dijelio to mi ljenje. Nikad nije ni pisnuo. a poku avao sa m tek ojaèati kakav rani osjeæaj da bi i Adolf jednom mogao postati visoki agent bog ova smrti. za ego treba i vrlo tvrda ljuska. A sad su do li u posjed najmoænijeg od svi h dru tvenih motora za psihièko otupljivanje . Njihova nam vjera nudi velik potencijal za razvoj u nenadma ivo oru je masovno g uni tenja. Tih sam godina u potpunosti slijedio Maestrove upute.) U to nam vrijeme tjelesni drug vi e nije bio nima .Wolfschanzea . Isto bih radio i s Luigijem Luchenijem. mislim da bi Adolf nap osljetku bio spreman svoju psihièku snagu pretoèiti u èvrsto uvjerenje kako ubojstvo u bojicu osna uje. nikad se nije upu tao u potragu za slavom ili pogi belji novog bluda. Dame su te prièe o njegovom juna tvu uveseljavale. u Adol fovom snu. tako da vjerujem kako bi moj trud i poluèio eljeni uèinak da nije bilo drugih prob lema s kojima se morao hvatati u ko tac. Naravno . koja mu je zbog rata koji je gubio bila jedna 348 Norman Mailer od najgorih u ivotu. "Ku nem se". s ovlastima da likvidira mase ljudi. 190 0. Najneugodniji vid njegovog ivota uvijek mu je bilo tijelo. Podigao je ruke. to neæe biti izravno vezano za mjesece koji su slijedili nakon Edm undove smrti. kako ne bi odmah osjetio u as zbog c ijene koju mu za sve plaæa du a.domoljublja! To je i dalje najpouzdan ije sredstvo za voðenje masa. jo oèito nije bila poprimila stanje aktivne udnje. p otkraj ivota. ispru enih prstiju. Tad je veæ izgledao mnogo stariji od svoje stvarne dobi . istina je i da nekom tko je postao nadglednik smrti. Stoga.

U to je vrijem e u Linzu ivjelo estotinjak idova. Mnogi bi mu na odlasku za eljeli sve najbo lje. Alois je vidio da se veæina èlanova prema Friedmannu odnosi s p o tovanjem. to je bilo gotovo osam mjese ci nakon Edmundove smrti.kazao b i Klari. uvijek su mu se èinili hladnim. Adolf ga nikad nije morao pijanog voditi kuæi. Nije se usuðivao dobro popiti. dobro znam kakav al kohol mo e biti demon. Dok je radio na Carini. onda je to i seljak. sad manje pio. razgovarajuæi s Hansom Frankom rekao: "Kad m i je bilo deset ili dvanaest godina. stigli su izvana. a mnogi su. svi bi ga primali uljudno. potkraj tridesetih godina. zadiml jenu toèionicu. Stoga je posta o redovit sudionik i èesto bi dolazio sve èetiri veèeri u tjednu. Da.' A èesto bih morao èekati i po èetvrt sata pa i dulje. Da nije bilo te elegantne r azbibrige. rekao je u sebi." A tu je prièu ta ko lijepo prièao da ju je Hans Frank èak ponovio tijekom niirnber kog suðenja. rekao si je. a to mu je uèvrstilo uvjerenje kako se ljudski rod mo e podijeliti na kult ivirane i one druge. nezakonito dijete ene koja je spav ala na sijenu u nekori tenom valovu. prije nego to bih ga uspio natjerati da ustane. Izjavio je kako bi radije i ao u klas iènu gimnaziju. imali poèasne savez ne polo aje. no to se popravilo. Nikad se nisam tako u asno sramio. A dojmilo ga se i to to je meðu èlanovima koji su na Buergerabende dolazili èesto bio i rabin po imenu Moriz Friedmann. da ona nije pretpostavljala kako je i on idov.lo nu an za ispunjenje ciljeva. roðenjem najni eg polo aja. u toèionici bi vi e pio. Cesto bi uveèer morao ostati budan jer bi i ao na Buergerabend. Oti ao sam ravno do stola za ko im je sjedio benavo u mene zureæi i prodrmao ga. poput Moriza Friedmanna. no njihovo mu je dru Dvorac u umi 349 tvo ipak nakratko popravljalo inaèe grozno raspolo enje. Jednom je. Osim toga. Kakav bi to samo bio ne mu evan prizor. Nije mogao podni jeti to u jutro neæe biti Edmunda da ga pozdravi. neæe on na tim veèerima previ e piti. Mnogi su se od njih i asi milirali. Ponekad bi s njima sjedila i Klara . bez obzira na to koj u bi gostionicu za njihovo odr avanje odabrali. godine krenuo u ni u gimnaziju. 2. do svog æe petnaestog roðendana dobiti diplomu. Alois je. U poèetku je pri svojim dolascima i odlascima bio krut. Naravno. Ako mu sljedeæe èetiri godine uspije proæi sva èetiri razreda. Na temelju pristojne dobrodo lice koja ga je s ad doèekivala na Buergerabendu. to je znaèilo. U to je vrijeme i Alois (poput Mavrhofera) poèeo smatrati kako je gradska toèionica suvi e sirova. gdje se naglasak stavljao na praktiène predmete. no rasprava se vrtjela oko klasiène gimnazije. Alois i Adolf su o toj temi èesto raspravljali. poseban pojedinac. Pon ekad bi èak spomenuo kako mu je oèeva ruka na stra njicu isporuèila i po dvije stotine u daraca. "To je ona dobra strana vlastele". 'Oèe'. prièa koju je prièao tajnicama sastojala se od besramnog pretjerivanja. Ako je idov prihvatljiv sudionicima Buergerabenda. Hans Frank. poput rabina Moriza Freidmanna. zakljuèio je kako ima pravo pripadati njihovom dru tvu . a i on je. Veæina je tih ido va podrijetlom bila iz Èe ke i nisu bili tako neuglaðeni kako bi èovjek oèekivao . gdje je nastavni program bio usredotoèen na klasiène jezike i umjetnos t. ponekad ne bi. u stvari. Adi je dr ao kako bi . Na noge lagane. Tad bih ga putem kuæi pri dr avao. moleæi a i koreæi. Mnogi su imali zanima nje ili su bili tvornièari. ako bi se tamo slomio. zbog tihe suæuti koju su mu sad iskazivali . ka em vam. Nisu hodali u starim kaftani-ma ustajalog vonja. cijelu bi veèer morao provesti razmi ljajuæi o smrti maloga. 'vrijeme je da pode kuæi. da je na svakih stotinu ljudi bio jedan takav. jer je i on. od buènih bi glasova gotovo zaplakao k ad bi se sjetio Edmunda. 35° Norman Mailer 3Adolf je u rujnu 1900. Zbog mojeg mi je oca bio biè bo ji mladih dana. osim kad su ne to skrivali. Osjeæao se kao da je u snu pojeo zd jelicu pepela. a ne u realnu gimnaziju. rekao sam mu. koji je veæ osamnaest godina bio èlan Austrijskog o kru nog kolskog odbora. Ne. Oèeve osjeæaje nisam ni poku ao po tedjeti. morao sam kasno naveèer uæi u smrdljivu. Kad bi u ao. Kako je jo uvijek bio u koroti. Mo da su ta gospoda bi la uljuðenija od njega. ako se uzme u obzir da je bilo ezdes t tisuæa stanovnika.

Hoæe li atmosfera tu la uopæe i poslu ati? Sjeæanje. Norman Mailer i to bi oni mogli reæi o njemu.mu tamo dobro i lo. nije za tebe. èuo je dvojicu uèenika kako raspravljaju o dometima operne predstave na koju su ih prethodne veèeri vodili roditelji. plaèuæi nad Edmundovom smræu. filozofije ili povijesti umjetnosti. obilje eno jadom i neistinom. Ne da bi ga isku ao. stalno po navljajuæi: "Ti si mi jedina nada. Izgubio bi vi e nego to mo e dobiti. Oba jezika! A to je lijepo znanje. a ta kola. u kojima se isticao . Ne vidim nikakve koristi od poku aja da se upi e u klasiènu gimnaziju. gotovo ugu io u svom sna nom zagrljaju. A k tome nije mogao ostajati nakon n astave i sklapati prijateljstva. majka. Mraènih dana je to bila odbojna zgrada." Alois je znao da èlanove Buergerabenda mo e zamoliti za preporuke za upis u klasiènu g imnaziju. Svakog bi ga jutra na ovaj ili onaj naèin otac. njegov je dobar prijatelj. A nisu ti ni potrebni pre dmeti iz antièke povijesti. 4Adolfov æe se ivot sad promijeniti nagore. Provincijalac! Tako mnogo ovih djeèaka iz Linza Leonding nisu nikad ni vidjeli . pa obitelj mora raèunati na njega. moæi i ta napraviti s latinskim i grèkim?" Alois mu se u tom trenu odluèio obratiti na latinskom. a potom ga lagano ispustio. Alois je ostao pun p rijezira. ali samo ako bi mu roditelji dali pfenige za kar tu. jer je morao klipsati natrag u Vrtnu kuæicu. za to? To. utjeèe i na drugo. dr im. uèenik mora ovladati gramatikom. "I to to znaèi?" upitala je o tro Klara. pa je preko polja i kroz umu do realke morao prevaljivati veli k put. kako æe za ime onog kojeg tvoja majka zove dobrim Bogom . mora iæi pje ke èak iz Leondinga. No." Da. Ubrzo je stvarno zamrzi o realnu gimnaziju. ispu tao dim. veæ mu se narugao. Kako je Alois samo okrutan! Izveo je cijelu predstavu s paljenjem lule. Cesto bi se sjetio dana kad ga ja Alois. Da bi Aloisa naveo na pr istanak. Za vrijeme odmora. bez obzira na to koliko se potrudio. bez pravog truda nema nièeg. "Klasiène jezike? Ti to ozbiljno?" Progovorila je i Klara. Za tebe je bolje. "no to to govori nije ni amo ni tamo. naravno. Neæe ga tamo primiti. Mislim da se neæe is ticati u mnogo takvih predmeta. Sad su dvorane s njim dijelile mraèno raspolo enje. "Kako se èini da sad nisi u stanju o vladati njemaèkim pravopisom." Sitnim je. koji je p rema njegovoj majci bio i najva niji èovjek u Leondingu. no Klara je od njega oèeki vala da ide pje ice.jako uzvi en gradonaèelnik! Adolf se veæ prvog dana u koli osjetio n edovoljno kultiviranim. Stoga nije povjer ovao majci kad mu je kazala: "Tvoj je otac drugi èovjek po va nosti u Leondingu. objavio je." Sumnjao je da njihov znaèaj dopire do predgraða Linza. gradonaèelnik Mavrhofer. Do kraja ivota æe biti nadmoæan drugima. uvje banim puækanjem. rekao je Alois. "Dr im kako se to svakako odnosi na olovanje. Pona ali su se drugaèije od seljaka i gradskih klipana koje je upoznao prethodnih godina. To. Adolfe. Linz je bio udaljen osam kilometara od L eondinga i dvadeset puta veæi. "Ovaj Hitler. nesumnjivo. "To je ono to to z naèi. U klasiènoj gimnaziji. Pretpostavljali su da su mu ulice blatne. sad je bilo povezano s u lazima u realnu gimnaziju. Za to bi gradonaèelnik. I latinskog i grèkog . Ne sam o zato to je praktièan nastavni program ono to ti treba. Nestalo je zadovoljstv a kakvo je osjeæao u hafeldskoj koli. ne bi bilo dovoljno. sporim uvlaèenjem dima. To mu je bilo dovoljno da se zamisli. "Absque lahore nihil". ali. u Lambachu i u Leondingu. dodao je kako je spreman i na uèenje klasiènih jezika. istovremeno u svojoj trgovi ni prodavao povræe ." Klimnuo je glavom. Imao je tramvaj svaki sat.) "Kod druge opcije ti ne mo gu pomoæi. Svoj . pr ije nego to je rekao: "Bez truda nema nièega. pa èak i Angela podsjeæali da j e jedini preostali sin. "Na je djeèak nesretan." Ta je nada bazdjela na duhan." (Na umu je imao Mavrhoferovu pomoæ. rekao je Alois. Uzdahnuo je. a pitao se 352. veæ ti mogu Dvorac u umi 351 pomoæi i oko upisa. A p rvi. umjetnièki. Jedan pogled na tvoje vladanje pra vopisom bit æe sasvim dovoljan. a bez ikakvog smisla ili svrhe. da se upi e u realku. Njegovi kolski kolege bili su uglavnom iz imuænih obitelji." "Dopu tam da pati od nesretnih misli". po k i nom je danu mogao doæi tramvajem. Njegov je dar." Odluèio se Adolfa pogledati u oèi.

teta je. èak ih i otac gleda s odobravanjem. Naravno. Ali ne dokraja. Ka e mi. No. Je li odgovoran za Edmun-dovu smrt? Ope t je odluèio razgovarati s drveæem. Nije bilo vremena za obuku vojni ka. No. Ogavno obig ravaju oko djeèaka iz bogatih obitelji. rekao je dostojanstvenom hrastu. to mu je skretalo misli s njegove korote. No. onda to mora i pokva riti. Nakon toga se osjetio malaksalim.'" Naravno. Leonding ne sam o da nije bio gradiæ blatnih ulica. Mora nauèiti crtati proporcionalna tijela. Nikad. u kolu je jako zaka snio. a ne radi uspjeha u koli. rekao je u sljedeæem gaju. To je Klari smetalo. neki bi mogli biti Pigmeji. Uskoro ga je opet obuzelo staro pitanje." Alois 354 Norman Mailer . to to ne mo e pogoditi. Nisi odredio ispravnu velièinu ljudima koji prolaze ispred tvojih zgrada. pa bi iz Leondinga morao u Linz otiæi Dvorac u umi 353 vlakom. "pretenciozni. Dala mu je za pravo. bio sjajna skica. Meni je. Propo rcije ljudi i zgrada moraju se slagati s njihovom udaljeno æu. ti su se razgovori sad pretvorili u njegove govore. zasebno. Adolfe. kad je sunce veæ bilo na nebu. "Rade za sitnu plaæicu ". veæ je imao i vi i sloj. ali jest o sasvim nepotrebnom. Ponekad bi ujutro skicirao.e je ratne igre u umi mogao igrati samo subotom. primjerice. 'Odlièan si crtaè'. Trebao se truditi postati umjetnik. Znao je da mora nastaviti sve dublje uranjati u svoj u tugu. No. oèito na temelju samouvjerene. nadmoæne upuæenosti u vino: "Britanci ovo vino zovu ho ck. tako uzbudio da je ejakul irao." Ono to drveæu nije rekao bilo je da su jedini uèenici koji su ga za vrijeme odmora uopæe trpjeli bili oni najru niji. razmi ljajuæi o radnicima k oji su ih podigli i vojnicima koji su ih nastanjivali. ali sretnim. te su mu veèeri ipak pomagale. naroèito nakon to je saznao kako su te tro ne kule tu ostale od prvih godina devetnaestog stoljeæa. No. a cijelo se vrijeme suoèavao s takvom pomutnjom da se poèeo pitati nije li mu ugro ena mentalna ravnote a. Nema uglaðenosti. Kad svoje crte e poka em roditeljima. Aloisa su poèele zaokupljati suptilne statusne r azlike medu èlanovima. oèeva djelomièna pohvala vrijedila je vi e od svih Klari-nih poticaja iz ljub avi. "Uèitelji su". Onda bi svog brata vi e po tovala!" Imao je i druge teme. ozraèje u toj koli posta lo nepodno ljivo. Uvijek bi je grizao osjeæaj gubitka ako bi se novac tro io nerazumno. Osjeæao je potrebu slu ati duhovite razgovore. Njemu su se stabla èinila pametna poput odr aslog slona. Isto tako veli i 'Mora nauèiti vi e o perspektivi. S vremenom mu se poèelo èiniti kako æe se od smrti ipak oporavi ti. Neki bi mogli biti visoki dva i pol metra. 5Adolfovi kolski drugovi nisu bili svjesni jedne ironiène situacije. mo da èak povratiti snagu. Angela bi trebala onju iti uèitelje. Optu ivao je uèitelje za glupost i ustajali miris odjeæe. Nije znala bi li mu vjerovala da je zakasnio na vlak. Jednog se jutra. Novèiæi koji bi se na taj naèin potro ili padali su u presa hnuli bunar i stoga stra no zveckali. takav prekid al ovanja ne bi dugo potrajao. ali mo gu reæi da je prilièno glupa. No to je zato to se rizling koji toliko vole radi u Hochheimu. Nije se radilo o velikom izdatku. vrlo pozorno slu ao jednog od gospode koji je usput primijetio. pa ga je put vodio preko lijepih. pa su ga kuæi poslali s obavije æu koju je Klara morala potpisati. Snobovi. najgluplji ili najsiroma niji. To s u bili najpametniji i najobrazovaniji ljudi s kojima je ikad ostvario socijalni kontakt. prema tome." Èuo je kako se li æe s njim aptom slo ilo luèio sam se posvetiti crtanju. "To se vidi. korak po korak. Jedne je veèeri. Nije stalno strahovao. starih l ivada i uskoro se zainteresirao za utvrde kraj kojih je prolazio. jer bi tvoj crte zgrade. a to mu je pothranjivalo vjeru kako je i on sofisticiran èovjek. Znam da mi odlièno ide hvatanje svakog detalja na na jzanimljivijim zgradama u Leondingu i Linzu. Starom je brijestu izjavio: "To bi trebala biti napredna kola. Ne mogu si priu titi promjenu rub lja. U srcu mu je i dalje bila izbu e na rupa. Stoga su izgradili te stra arske kule. najèe æe je ujutro stvarno morao pje aèiti. èiji su se pripadnici redov ito sastajali na Buergerabendima. k ad su Austrijanci ivjeli u strahu da æe Napoleon ubrzo sa svojom vojskom prijeæi Duna v. Vjerovao je u mudrost tog starog drveæa.

Bocksbeutel znaèi "Ovnov testis" . Èesto bi se ti ljudi kasno popodne popeli u koèije i odvezli u Linz.jaja sa unkom i tostom! ." Nikad prije nije izgovorio tu rijeè. Klara je ostala kod kuæe da bi èuvala djecu. Jedne je veèeri u bocama neobiènog oblik a poslu en silvanac marke Bocksbeutel. Poku avao se spremiti za godi njicu Edmundove smrti. Zadnjeg dana sijeènja. veljaèe. Gradonaèelnik mu je tad predlo io ne to kraj nje neobièno." ." On je bio i pozvan na jednu od takvih veèera. Zahodska vrata im n emaju rupu izrezanu u obliku polumjeseca. Rekao je: "Mora mi obeæati da neæe ka njavati glasono u." Alois mu je samouvjereno odgovorio: "Ti nikad ne bi èovjeku mogao donijeti lo e vije sti". rijetko bi on u pet sati popodne pio èaj u Drei Mohren ili u predvorju Wolfingera. kao da sv aki upravo steèeni komadiæ kulture veæ posjeduje. Kad se vratio. trudeæi se ne misliti ni na to. ako nema porculan Meissen ili prave vinske èa e.je nauèio na takve komentare odgovarati samozadovoljnim klimanjem glave. ako ne bi bi o u krevetu neke nove ene. Tajna je u tome to ne mo e kuhati po otmjenim receptima. "Zaboravi ti Mavrhofera". Ako treba. Sin ti je u zatvoru. godine. Znao je kak va je razlika izmeðu njega i gospode. Oni su. Zahod im nije u dvori tu. "glasono u si veæ kaznio . na z. osnovanom 1565.a onda pale finu cigaru." Podigao je ruku. neæe vam nitko viriti!'" 6. bilo mu je to drugo najgore jutro te god ine. ima li starijeg sina koji nosi isto ime?" Alois je gradonaèelnika tako èvrsto zgrabio za mi icu da mu je ostala modrica. u tramvaju. "ne Dvorac u umi 355 mo emo ugo æivati takvu vrstu ljudi. "Dosta". Klara je primijetila kako bi sad mo da trebali te ljude pozvati na veèeru kod njih. mogli ostati u krevetu i nako n to je sunce iza lo. a dok je etao Leondingom. "Pa". mogli su ost ati budni do ponoæi. èvrsto je stisnula oèi da bi suspregla suze. 'Ne obazirite se na rupu. osim ako ga u gradskoj vijeænici nisu èekale gradonaèelnièke zadaæe. kazao joj je. Rijetko je svoju trgovinu prepu tao prodavaèima. naletio je na Josefa Mavrhofera. draga moja. Èuo sam da nekad imaju i po osam. Tamo bi slu ali violine. komiènim. rekao je. "odzvanjaju ako ih kucne prstom. "Ne". Mavrhofer je rekao: "Moram te pitati. Èuo se smijeh. rekao je. Klara nije znala i ma li hrabrosti Aloisu kazati kako Adolf ima grozne ocjene. Na i bi novi prijatelji. to su bili stanovnici Leondinga koji su o sebi imali stra no visok o mi ljenje. 'Gdje se nalazi w c?' Da im ka em. Oti ao je sam. ali mogao je biti i obièan radnik koji na posao ide noseæi kruh. Èak i dok je bio mlaði. rekao je. Kasnije.danas je stiglo izvje æe koje kru i po okrugu. kako bi im supruge u pet sati pile èaj u hotelu Wolfinger ili Drei Mohren. razgovarali su kako æe im te ka biti nadolazeæa prva godi njica . takve uvjete dr ali. "Da". Iznenadila se to ju je zaboljelo slu ati ga. ne to jetrene kobasice i staklenku s juhom. Kao to je rekao Klari. no sad je predlo io da odu na piæe u toèionic Kad su tamo i oti li. "Uopæe ne razmi ljam o takvom pothvatu. kako ustaju radi laganog doruèka ." "Prave vinske èa e?" upitala ga je. on bi rijetko doèekao taj sat. no veæ je poèeo osjeæati kako ga ne to ste e u grudima.do bri ljudi koje su zahvatila alobna èuvstva. No. sad umirovljenu. Tu no. A kad je Alois to sljedeæeg jutra saznao. Tko bi mogao vi e od njega znati o ovnovim testisima? Nije li sam svojedobno bio obdaren krasnim parom? Pitajte dame. kakve za veèeru imaju est jela. pet mjeseci nakon to je Adolf poèeo pohaðati realku." "Stvarno? Zbog èega?" "Zao mi je. Mogao je vidjeti tu gospod u. Aloisu se raspolo enje dovoljno popravilo da se stao premi ljati bi li progovorio. Alois je odvratio: "Imaju tekuæu vodu. no ti su ljudi izdanci starih obitelji. to da im ka em kad me budu pitali." "Ne. rekao joj je. n astavio je. Mavrhof er se stiska oslobodio uz nesretan osmijeh. Stoga su mogli jesti i piti do kasna.. "On je dobar tip. Potom je Mavrhofer uèinio ne to to nikad nij e radio. Zbog kraðe. veæinom. Klaru su po zvali da doðe u kolu. ako bi to uopæe p ostali. nije se usudio progovoriti. to je on o tome znao? Da. prvo jutro u veljaèi. ne"." Klara je primijetila: "Mogu ti i ja to pripremiti. "Moram ti reæi .. koja j e padala dan poslije.

Jadni Alois. Alois nikad prije nije rabio ko ni opasaè. veæ je 1901. vidje v i izraz Aloisovog lica. odgurnuo Adolfa s koljena i rekao: " Sad mo e prestati plakati. A troje koji su jo ivi" . stao.) Dok su crte i mladog Adolfa Hitlera bili ta man toliko dobri da ih se izlo i na zidnim novinama. Z . za to nema potrebe. patila bi druga djeca. Ti æe lijepi trenuci biti protute a lo im ocjenama koje je dobio na prvom polugodi tu. skrivenu od svih. pokazivala je da je pao dva predmeta. Znao je u èemu je tajna. 356 Norman Mailer Mavrhofer je kazao: "Mo e ga posjetiti ako eli . Èak je i razmi ljao i kako sroèiti neki nenametljivo samopouzdan odgovor na pohvalu koja ga èeka. U tom je èasu otac. To je jedino to se mo e uèiniti kad je obe èasti osoba koju je pris ega najvi e titila. Ona se. I dalje bi se svaki put preznojio kad bi se sjetio Toga a." Alois je upao u vlastitu depresiju .po ivjeti tako dugo. Adolfu depresija n ije popu tala. 7Adolfa je spopala istinska muka. nije uspio skupiti dovoljno energije da Adolfu priu ti batine. primjerice. Djeèak je mislio samo da ne eli umrijeti! A nije znao to æe ga prije uni titi . bio je s iguran kako je to istina. koju je o cu predao u lipnju. Bolje je gurnuti ga u pravu poti tenost . ali se uspio uvjeriti (uz moju pomoæ) da bolje od drugih uèenika shvaæa k ako u stvari treba uèiti.Ispustio je dubok. dao sam mu stra nu glavobolju. Adolf nije mogao vjerovati. U koli je i poslije imao slabe ocjene. rekao je Alois. Alois je izjavio: "Tvojoj sam majc i prisegnuo. Èinilo se kao da je na-nj egovom kraju plameni jezik. Rekao sam kako te vi e neæu ibati. udarci su bili tako te ki da je stao krièati. Uèenici su bili pretjerano revni u pamæenju nebitnih potankosti. Skupio je hrabrosti da profesoru likovne umjetn osti poka e crte e. uspio je izustiti. Dvorac u umi 357 no dar mu nije bio izniman . grlen glas. "Neæu vikati!" No. Ali sad mo e biti siguran da æu tu prisegu pogaziti. Da g a nisam razba tinio. On æe pamtiti samo bitno.uspio se kontr olirati. matematiku i biologiju . Nauèit æe ivjeti sam. Na prvi udarac. No. Tog ljeta. Alois mlaði je bio crna ovca u obitelji. Naravno. Ne. Adolfove je radove gledao kroz svjetlosne bljeskove migrene. bi o mladiæ za kojeg smo se jako zanimali. shvaæa kako smo mi dobra obitelj. osjeæala kao da je izdala sina. U tom se èasu zauvijek oprostio od ideje da ikad vi e po ku ava do uspjeha doæi kroz kolu. svoju eljeznu volju. Adolf morao Aloisu pokazati ocjene. "Najte a stvar koju sam ikad u ivotu morao napraviti bila je raz-ba tiniti najstarije g sina". No." Te je veèeri." "Posjetiti ga?" rekao je Alois. Nije odabrao nijedan crte . Glasom turobnim kao da objavljuje poèetak rata." I opet se nastojao suzdr ati.) Pomoæu prepirke koja se razvi la izmeðu njega i ene. na Klarin zahtjev. "Mislim da neæu. koji se te ko zadihao. "Zadnje to nam treba jest j o jedan umjetnik ogorèen jer nije ire prihvaæen. neæe poput Aloisa mlaðeg otiæi od kuæe. (Èak j e i blisko odgovarao Maestrovom opisu mediokriteta. "Sprijeèi to". nastavit æe ivjeti meðu drugima i razvijati . Mogu priznati kako sam utjecao na ishod." Uputu sam mogao lako ispuniti. ena i ja smo pazili da ih dobro odgojimo. i vce je izgubio èim je izvukao remen.mogao sam na prvi pogled vidjeti kako nikad neæe biti umjetnik koji bi mnogo obeæavao. Adolfov je uèitelj bio jedan od na ih klijenata. nije zaplakao . "Mavrhoferu. a izgubiti svako povjere nje u bijedne ostatke svoje mu ke linije. Svjedod ba za cijelu kolsku godinu. Na njen zahtjev."ispast æe vrlo dobri ljudi. Bili su isti kao i uèitelji. Pretpostavljao je kako æe njegovi radovi biti odmah prihvaæeni i dob iti istaknuto mjesto na uèenièkim zidnim novinama. Adolf je u sebi rekao. Na pameti nam je bila tragedija u obitelji. To je bilo prije god inu dana." Sav se preznojio i bio je na rub u da zanemari bonton. zbog spoznaje kako æe morati ponavljati prvi razred. Adolf je bio nadaren. (Mladi Pablo Picas-so. bila je uputa koju sam dobio od Maestra.taj biè po njegovoj stra njici ili ok koji mu je potresao srce. No. "Ne mogu vjerovati". Doði ovamo! Idemo u tvoju sobu.

blatu. Tajna je u tome da pamtite bitno. naposljetku. ne voli eljeznicu. To bi mu samo smanjivalo umnu snagu. zbog kojih "su ih oni po tivali". Treba li si èovjek eljeti o iljak na lijevom ili desnom obrazu. Plivate u mutnoj vodi. Njega je zanimala bit sv ake situacije. Umjesto toga bih rekao: "Za titite se. Prva je automobilska utrka od Pariza do Beèa bila nedavno pro la kroz Linz. "Na a je predod ba sv jeta". buci i na jgorem od svega. Od vas bi odlazio s po tovanj em. Adolf: Evo vam bit. Èak se i po alila Klari. Guske je mrzila. Vidjela ih j e kako slijeæu u gradsko jezerce i smatrala prljavim. Od presudne je va nosti bilo razvedriti ga. Svoj um neæe podvrgavati metodama kojima su se koristili drugi." Ta je primjedba doèekana drekom i krikovima. Ona je. Sporta im je odvratio: "Da. zato to ga veæ jako dugo imamo u obitelji. pred kraj rasprave. ostavljajuæi za sobom izmet. ja vas mogu spasiti. No. jasnog glasa. Ang eli je to bila grozna uvreda. 35« Norman Mailer dosegao po snazi. Napokon ju je. gospodo"." Drugi je èlan ustao da bi rekao: "Sla em se s mojim cijenjenim prijateljem kako su m noga od tih takozvanih naprednih dostignuæa dvojbene vrijednosti. Na mene imaju uèinak afrodizijaka. ukljuèio primjedbom kako su. "jeftini sat mo e iæi toènije od na eg obiteljskog naslijeða. Dr ali su se kao da su jako pametni kad god bi se uèitelj slo io s onim to su rekli . Danas svatko mo e kupiti sat po razumnoj cijeni. Alois je nakon njega ostao z ami ljen. Krije tali su kao papaga ji. sporta je unio ivot raspravi o pitanju je li pametno kupiti automo bil. Ranije te veèeri. Jedne ivahne veèeri na Bu&rgerabendu. Bili su dosadni. jedan je govornik. Ne trudite se zapamtiti sve èinjenice svakog povijesnog dogaðaja. kad je bio mladi carinsk i slu benik. Sad svaki fizièki radnik mo e iz hlaèa izvuæi kakvu kramu i ustvrditi da mu ura ide toènije od va e. On je bio znatno iznad toga. ustvrdio kako moguænos t putovanja eljeznicom utjeèe na veæ uspostavljene dru tvene odnose. U to se doba najbolje zabavljao zadirk ivanjem Angele. toliko i cijenimo. odluènim èovjekom kojem se dive zbog duhovitosti. zvao "glupom guskom". A ti su dobivali dobre ocjene. naoèit.nali su samo navoditi popise kategorija. Njegova je primjedba bila slab doprinos raspravi. Sjeo je rumena lica. a èovjek s o iljkom ne samo to je posjedovao automobil. A ja se jo sjeæam vremena kad je imati dobar sat bila povlastica. mladiæi." Na to se usudio pomirisati si prste. Dru tvo j e odgovorilo uzdasima i smijehom. Drugom prigodom ga je povrijedio mladi sporta (s istaknutim o iljkom iz dvoboja) ko ji se s njim upustio u dug razgovor. To je ravno ocjeni da imuæni ljudi danas vi e ne putuj u br e od pripadnika ni ih slojeva.vama su ti pakleni strojevi u asni. Stoga je. no meni se i spu ni plinovi sviðaju. "zbog eljeznice okrenuta naglavce. Angela ih je gledala dok su se skupljale u jato na obali." Jedne je veèeri predavanje bilo o o iljcima iz dvoboja. kad bi ga god kritizirala. Kako je to nedavno obrazlo io: 'Radnik na svoje odredi te danas mo e s tiæi istim vlakom kao i kralj'. A znate li to je tu jo i najgore? . "Mo ete se zadovoljiti svojim koèijama i talama". Razmjena uzavrelih govornièkih replika potaknula je estoke primjedbe. no pl inovi stvarno malo daju na razvrat. na bradi ili u kutu usana? I on se. Oni koji su se protivili automobilima s prijezirom su govorili o pra ini. sebi je rekla." Dvorac u umi 359 Ta je primjedba doèekana uz smijeh. Va je namje tenik morao obra titi pozornost na visoku kvalitetu va eg sata i lanca. To za konaènu posljedicu mo e imati dru tveno nesuglas je. koje. mnogi meðu nadreðenima imali takve o iljke.Ponekad ima i pravo. Adolfu sam dopustio fantaziju u kojoj je sebe zami ljao uèiteljem u realki. d . elegantn o odjevenim." Veæina èinjeni ca koje ste nauèili napamet tek su krhotine koje proturjeèe drugim èinjenicama. znam . Zbog t oga æe vas zbunjivati. izjavio je. Pozorno je slu ao razna mi ljenja o najpovoljnijem mjestu ranjavanja. Odaberite samo one èinjenice koje problem razja njuju. Saski kralj. "Recite vi to hoæete. u tjelesnom smislu. To si je stalno ponavljao. "Ne. veæ je i sudjelovao u toj utrci. vi e nalikovala labudu. Nasmijao se. ispu nim plinovima. primjerice. nastavio je govornik. D epni su satovi s vakako najbolji primjer. To je vrijedno znanje.

Nad tim bi se tip morao malo zamisliti. primijetio je Alois. "Ni najmanje". Èak je dobio i pohvale zbog zalaganja i' vladanj a. nazubljeni o iljak. jer mu je postavio brojna pitanja o carinskom postupku. Kako je zamijetio da Adolf s velikim zanimanj ." "A. no rad na carini omoguæavao je stjecanje specifiène mudrosti. Obolio je. nego da mi kosti smrska prevrnuta koèija. Bio je to dobar. Celer et vigilans . Ponovno ga je sasvim pro ela potreba da popravi tog nepokornog sina. Mo da èak i vlas titi o iljak iz dvoboja. Pozornost mnogih pje aka koji su se nekad divili dobrom konju i koèiji. Takav bi se tip posjekao britvom. Kad ti vladanje postane glavna br iga. dobio je gripu.brz i budan. pa je Alois zna o razlikovati pravi o iljak koji bi uistinu bio posljedica protivnikove sablje to j e rasjejda za titu na glavi i napravila stvarnu posjekotinu. kako bi se Aloisa dojmio njegov o iljak iz dvoboja na lijevom obrazu. dok jurim pored n ih. kazao mu je govornik. Ili da sjedim iza kakve stare kljusine koja me potajno mrzi. Adolf ga je gorljivo slu ao." Bila je to la koja se sretno poklopila . No 360 Norman Mailer opasno je i kad morate obuzdati podivljalog konja. odgovorio je Sporta . Aloisa je to uvrijedilo." Kako su na to zaurlali! Nema ni ta gore od takvog konja. " no. kad je rasprava okonèana. takav se o iljak mo e doimati pravim. nakon to je svoju raspravu zakljuèio izjavom: "Da. "Reklo bi se da namjeravate prijeæi nekoliko granica". Ako je izveden dobro. govornik se odluèio s Aloisom zapodjenuti tih raz govor kojem je svrha ubrzo iza la na vidjelo. Kako bilo. "Numquam non paratus". "Sasvim ste u pravu".trebali su iæi na Lohengrina . zna se desiti da uslijedi i ostalo.zato to je u veljaèi 1902. a onda si u ranu ugurao konjsku dlaku. no Alois je veæ zakljuèio ka ko se taj tip gotovo sigurno poslu io konjskom dlakom." Trudio se govoriti okrenut iz profila. Dva mjeseca prije. to ga je upla ilo. Ja je primjeæujem èak i krajièkom oka. To je Aloisa navelo da izjavi: "Dobar znak. 9Na Adolfovo je iznenaðenje stigla veèer kad ga je Alois stvarno odveo na operu. glavni su mi problem Englezi. ja volim juriti. u elji da oèara dame. Kasnije. Od toga bi nastala impresivna brazgotina. u prosincu 1901. od o iljka iz dvoboja k oji bi si sam napravio kakav ambiciozni ljigavac. Ka u da njihovi carinici znaju biti najgori. Stoga je poèetkom veljaèe i nedugo po drugoj godi njici Edmundove smrti Alois odluèio jo se jednom poku ati zbli iti s Adolfom." a trenutak ga je obuzela stara srd ba. bez plaæanja carine. na to se Alois mogao samo osmjehnuti. a sad su mu motivi postali prozirni. Brazgotina mu je malo previ e sjajno pristajala. Na pozornici je briljirao pun sebe." Aloisa se taj bogati tip vrlo dojmio. kad treba uoèiti spadalo koje u Austriju eli uvesti kakav skup predmet. a dok je preprièavao zavr nu primjedbu o o iljcima iz dvo boja. pa je iz svih predm eta uspio dobiti prolaznu ocjenu. prva je polovica njegove druge godine u koli bilo ponavljanje gradiva iz prve polovice prve godine. "Nikad nespreman. Radije bih glavu riskirao u a utomobilu. "Ja volim osjeæaj opasnosti. voziti automobil je unekoliko pogibeljno. Jo ga je Dvorac u umi 361 dr alo uzbuðenje zbog razgovora. "No. "To mi je nekoæ bio moto.odao je.jer je izreku nauèio ba tog popodneva. pa to je stvarno previ e!" netko je uzviknuo. Buduæi da je ponavljao razred. Celer et vigilans". odgovorio je Sporta . Jednog æe dana imati svoj automobil. sad se nudi vrlinama eljeznog èudovi ta. savr en na èovjeku zgodnom i samouvjerenom poput njega. Taj se dogaðaj zbio . godine popr avio ocjene. kojim bi se mogao dièiti do kraja karijere. Prvo to je uèinio kad se vratio kuæi. Rika motora me p otièe. godine ." Alois je ubla avao zahtjeve. Zato se Alois u odgovoru ogranièio na izjavu kako dr i "da smo mi i dalje ravni Engl ezima. bilo je da potra i to to znaèi. Kako bi volio da mu taj èovjek u carinskoj kuæi ci dopadne aka. Alois se za veèerom osjeæao eljnim kontakta. dodao je Alois.

Alois je znao kako su neki sinovljevi kolski kolege ( oèito iz imuænijih obitelji) za vrijeme odmora razgovarali o operama na kojima su bi li. pravu operu. Alois si je dopustio da u mraku ispusti nekoliko suza. pa i dalje mogu biti ponosn i na obiteljska dostignuæa. I tako je Adolf dobio priliku gledati svog prvog Wagnera. privatnim snovima. to æe on sutra u koli ponoviti. A Linz je doista i stekao prav nazivati se gradom i ponositi svojom operom. Rekao bih da nam je to jedan od temeljnih problema. bio on sposoban èovjek ili ne. no sad je bio spreman prihvatiti njihovo gledi te. Shv aæali su da najstariji sin. no potom se obru e pred ru noæom stvarnog stanja u kojem se nalaze. Imamo obilje klijenata koji su se u stanju visoko uzdiæi opijajuæi se vlastitim. pomislio je Adolf. poput mene. crkvi ili u pravosuðu. moæi æe nadma iti oèeva postignuæa. viteza slavnog lika. Ako se to u njegovom sluèaju nije ostvarilo. "U bljeskavom sjaj u vidim. no zbog toga mu se potom poèelo uru avati samopouzd anje. a ne dopu ta da up adne u stupicu harfe. dobro razvio sposobnost izra avati se u zaokru enim kritièkim iskazima pravog Buergerabendera. fagoti. mo da æe i ti jednog da na ivjeti u Beèu. Razmi ljajuæi o vje tinama kojima su vladale vi e klas e. oboe. No. postao bi dobar ministar . vi e je puta ostao oèaran. meðutim. Wagner je bio genij. A usprkos oèevim primjedbama. Sutra æe se kretati medu uèenicima koji raspravljaju o opernim izvedbama koje su gledali." Jest. ali maknimo te harfe. S W agnerom je poletio u sedmo nebo. Da je roðenjem stekao takve prednosti. mora biti spreman ostvari ti sudbinu namijenjenu njegovoj obitelji. Tijekom stanke je. oèekujem da pomisli kako æe veèeras slu ati veliku operu. bude li u svom zanimanju ostvario uspje nu karijeru. Adolfe. Snaga zadnjih akorda brzo ga je sunovratila iz uzv i enog i sjajnog raspolo enja u njegovu dobro poznatu poti tenost.. Tad æe moæi u ivati u stvarnim vrhuncima glazbenog zadovoljstva. On æe moj junak biti. u drugorazrednoj opern oj kuæi. A na temelju nekoliko primjedbi koje je Adolf i znio za obiteljskim stolom. je li to mogao reæi i za sebe? Ili onuopæe nije genij? Ne na Wagnerovoj r azini. Neki su birokrati.. to nikako neæe biti na beèkoj razi ni. Adolf. slu ao primjedbe posjetitelj a koji su ga se izgledom najvi e dojmili. S uæi tu glazbu. Lambacha pa èak i Leondinga. No. za to zakljuèuje kako im nije ravan? Istina je. Kao da je prvi koji ih je otkrio. rekao j e jedan od njih drugome. Wagner vlada nebeskim zvukovima. Nebo ga posla da me spasi. Naravno. krenuo je s niskog poèetnog polo aja." Adolfu su zasuzile oèi. nego se moglo odnositi i na dr avne slu benike. postali ministri u vladi. tako prikladnu njegovom uzvi enom raspolo enju. "Kako je Wagner samo izbirljiv". "kad rabi violine i puhaèke instrumente. u sluèaju èovje ka koji je morao krenuti s najni e preèke na ljestvici. Svaki mu se ton obraæao. ako je veæ sve drugo bilo lo ije. Violine. "njihova operna zgrada sjajna graðevina. Stoga ih moramo umirivati. tako ambicioznu. zakljuèio je da sreæa koja ih u ivotu prati nije neutemeljena.em slu a svaki opis razgovora na Buergerabendu. naposljetku. Ako se i podsmjehnuo u lasku velikog labuda koji je na pozornicu teglio Lohengrinov brod kako bi spasio Elsu (jer je Adolf jasno èuo kripanje èizama dvojice mu karaca koji su se nalazili u l abudu). A postane li Adolf ikad èovjek vrijedan po tovanja. 10. zaokupila ga je Elsina arija kojom doèekuje Lohengrina. stoga. Nije bilo iznenaðenje to je Alois o lin koj operi govorio posprdno. . Stigao je do onog ivotnog doba u kojem je . Alois je pak uronio u meditaciju." 36z Norman Mailer Alois je bio zadovoljan svojim govorom. Alois je zakljuèio kako je do lo vrijeme da deèka na jednu i sam povede. Adolf je odmah stekao takvo mi ljenje. a takvi su mu se osjeæaji sad tako fino isprepleli sa zadDvorac u umi 363 njim zvucima Lohengrina da su mu dlanovi bili crveni od pljeskanja kojim je nagr adio trupu te drugorazredne operne kuæe. To nije vrijedilo samo za vojsku i crk vu. ipak mu se èinilo da ima pravo na jednu tvrdnju. "Stanovnicima Lin za je". Znaju kako æe svoje s inove fino namjestiti u vojsci. kazao je Adolfu. od sreæe to nije uludo pot ro io ivot. bilo mu je drago vidjeti i da proèit a svake novine koje stignu u kuæu. da. onda ti se ovda nja izvedba n eæe ba uèiniti dojmljivom. nije bio ushiæen. no ako si neko v rijeme ivio u Beèu i vidio si. smjelu . buduæi da si iz Hafelda. No.

Stoga je trebalo jo jednom ulo iti trud kako bi se djeèaku omoguæio dobar ivot. Adolfe. znam. tata!" no nasmijalo ju je kako bi on rado izgovorio ne to ogavno. Nagovori t æe ga da s njim ode u posjet carinarnici. nije va no! Putuje jednako brzo. Zbog toga je jedne veèeri Alois za obiteljskim stolom izgovorio 364 Norman Mailer 1 jedan od svojih monologa. Alois se podsjetio kako otac kod sina u pubertetu ne smije propustiti prepoznati ni jednu naznaku pozitivne promjene. Naravno. Bogat ili siroma an. Znao je kako je nasmijati. obrati te na to pozornost. "Makar se ja nikako ne alim. kad obrani doktorat. Sti e obrazovanje i ono æe osvojiti sve. pa. "Tako je bilo nekad. Alois nije mogao odoljeti. a Kla ra pocrvenjela. I budale æe p ostati pismene. i to ljudima koji se spremaju na njima izgraditi tvornice. Promjene u dru tv u izmijenit æe prirodu na eg posla. No ti." "Uistinu?" upitala je Klara. jer kod uspjeha u tim po . a èak i seljaci sudjeluju u toj utrci. osjetiv i kako mu je duh Buergerabenda omoguæio da poka e veæi govornièki dar nego ikad prije. a posvuda æe se moæi zaraditi novac. "O. "A". A. No.Vraæajuæi se zadnjim tramvajem u Leonding. Jest". kad je Adolf dobio malo bolje ocjene. Ima tako siroma nih ljudi da" . U moje vrijeme to èovjeku mojeg podrijetla nije bilo moguæe. "Jest". pa bi me u dru tvu jo i vi e po tovali nego sad. tata! O. zakljuèio sam kako bi ti mogao ispasti vrlo inteligentan mlad iæ. to æe biti velik an i za tebe i sve nas. sa svojom inteligencijom. iako Dvorac u umi 365 ulaz na sveuèili te nije u ivotu ni vidjela. da se smanjuje jaz izmeðu bogatih i siroma nih." "O. Zato bih te nastojao upozoriti. opet. Alois nije bio ni ta sretniji od svog sina. Mogu ti reæi da bih i ja vo lio da su mene tako oslovljavali. tako siroma nim da . a u buduænosti æe se i kultivirati. Èuo sam èak i za seljake dov oljno bistre da prodaju vlastita imanja. " sve juri naprijed. "Svakako. Alois je s vremenom prestao govoriti o slu bi na Carini. tvoju bi majku zvali frau doktor. Adolf bi napomi-njao kako eli posta ti umjetnik. Sad kad je Adolfa nagradio Lohengrinom. A ceste æe se sagraditi. Ka em ti. O toj se temi razvila dobra rasprava. bude li u koli vrijedno uèio. No." U tom se trenutku Alois nasmijao. da su me zvali herr doktor. pa da se sasvim izgubi znaèaj titule poput herr doktora. da. dodao je. Èuo sam na Buergerabendima kako se prièa o seljacima. Adolfe. a mor am se slo iti kako se radi o zanimljivom mi ljenju. "moguæe je da se poène zanimati za poslovnu s feru. Zb og skromnih je rezultata postao razdra ljiv. makar ju je dobro poznavao." Dig ao je ruku. Sad æe mo da biti nadaren za trgovinu ili tehnologiju. N sam li ja u ivotu radio i vi e od jedne stvari?" Pa." Na to je Angela mogla samo opet vrisnuti. to je samo realka. Sto je bila is tina. Zapamtite ovo predviðanje: gradovi æe se pro iriti. kad bi god razgovor skrenuo u tom smjeru. sad je drugaèij e nego kad sam ja bio mlad. no i ti æe bez obzira na to moæi postati in enjer.rabit æu izraz za koji ste sad dovoljno stari da ga mo ete razumjeti. ti Angela i ti Adolfe. daj bo e. a zvat æe te. Uopæe nije upitno da mo e oboje. No. koja se eljela pridru iti razgovoru. djeèak je klimao glavom u turobnoj rezignaciji. a ne klasièna gimnazija. a i vama djeco. da. Alois bi potom predlo io: "Pa mo e oboje. ba te i ne vidim kao in enjera ili poslovnog èovjeka.ostatak je morao pro aptati . va no je da neko dobro obrazovanje ne steknu ba svi. tata!" vrisnula je Angela."da s e bri u rukom. No. No. "A onda si prste otaru o pod. B i li deèko elio s njim otiæi u posjet Carini? Mjesecima je razmi ljao o svim moguæim zani manjima u koja bi Adolf mogao poku ati uæi i zakljuèio kako bi posao na Carini bio naj bolji. rekao je Alois. Razlog je tome na eljeznièki sustav. danas medu tim nekoæ siroma nim ljudim a ima i onih dovoljno pametnih da znaju to æe se dogoditi. jer æe te tad zvati herr doktor. kao da se oèevim ponavljanjima u vijek mora odati poèast. To bi se moglo usporediti s ulaskom u cijenjeno zanimanje koje se prenosi u kakvoj dobroj obitelji. mora naæi naèin kako æe mu ispostaviti raèun. Nimalo. "Jedan tip u na em klubu neprestano ponavlja. rekao je Alois. èim onamo proðu ceste.

uvi jek æe imati slobodan vikend i slobodnu veèer. No. Zanemario je i nje n sljedeæi prijedlog. to ako se most sru i?" Alois je naprav io stanku. Nakon tog posjeta. isplazila je jezik. morao je prodati svoje zalihe da bi vra tio neke dugove.nakon radnog vremena mogao bi voditi sasvim drugaèiji ivot. ili netko tko zna to govori. Nakon takvih bi ri jeèi Adolf osjetio nervozu u elucu. Kako je ljeti malo kupaca. Takav vonj n jegovom ocu. II. je li mu otac pot puna budala. kazao je èovjeku. Za to nema potrebe. Ona mu je predlo ila da anga ira pomoænika. sa titnicima za oèi na èelu. No Alois je nastavljao: "Mnogo je dobrih strana. Ipak. Ne po cijeni po kojoj sam vam ga morao dati. Klara ju je vidjela. ne mogu vam va ugljen odnijeti u podrum. Adolf bi u majèinom glasu osjetio zabrinutos t kolièinom krvi koja je ocu istekla na usta. "sad su mi dobri prijatelji. ljude koji jo rade u Breslauu i Passauu. Klarin prijedlog nije bio proma en. da. I bila je u pravu. "Mo da nisam tako bogat kako vi mislite". prokrvario je. "ali sam svakako sna niji nego to izgledam. okupljenih pod plinskim svjetiljkama. up ozoravam te. Sto ako mu sudbina nije namijenila da postane veliki slikar ili arhitekt? to ako nije bio ravan Wagneru? Za Carinu se moglo reæi jedno. mogu obilaziti dobre ljudi po cijel oj Gornjoj Austriji. u kojem su radili èinovnici. pa je èasnicim a. ne bi zasmetao. Sjetila se iznenadnog odlaska Aloisa mlaðeg. Najgore je od svega bilo to su u li kroz glavno knjigovodstvo . nije dolazio èak ni Karl Wes seley. ali nije rekla ni ta. Kako je vrijeme prolazilo. Moæi æe se bavi tno æu. "Oèekujem". "Jako mnogo mojih kolega". naravno." Stoga je Alois odluèio to obaviti sam. A nju je izazivala nedoumica." Adolf se pitao gdje su svi ti ljudi. Zato u na oj obitelji nema ru nih svaða." Usprkos svemu. Ako bi se pokazalo da je istina to poto nje. "da mi ugljen isporuèite u kante u podrumu". Sitni trgovac ugljenom koji je ivio u blizini. Adolf. da za taj posao uzme Adolfa. morao mirisati noge. No. odluèio je zanemariti Klarin savjet. koji se èesto spominjao kao oèev najbolji prijatelj. Nema ru nih svaða! Kako je otac to mogao kazati? Prolazeæi mu iza leða. da ih provede kako eli . Stoga su oti li do carinarnice. a iako Dvorac u umi 367 . a otac je to dobro ist aknuo . Kad je bio mlad. Alois je poku ao jo jedanput.èovjek nema vremena za sebe. Alois je za ugljen postigao povoljnu cijenu. vi bogata i. na to mu je trgovac odvratio: "A. izjavio je. poput majmuna u kavezima. razvedrio se kad je èuo za dobru priliku koja je iskrsnula u susjedstvu. kazao mu je. Ako po elim. Za to su mu bila potrebna dv a sata na suncu i u pra nom podrumu. Ni ta. Aloisu nije uspijevalo ostvariti nikakav uèinak. Mogu t i reæi da sigurnost i dobra mirovina èovjeku mogu omoguæiti da ni ne 366 Norman Mailer osjeti muku umirovljenja. Posao nosi sa sobom kuæi. Rijetko bi im tko do ao u goste. Usprkos svom Aloisovom govornièkom umijeæu. Zapahnuo ih je nesretan miris skupine sredovjeènih ti jela. Uvijek nas nasto jite dr ati u siroma tvu. Nije elio posao podijeliti s djeèa kom . Kad je zavr io posao. Mirovina. gospodine. svoj ivot ne kani provesti u mauzoleju punom starih vonjeva starih ljudi koji sjede jedan na drugo m. Ne. posjet se nije pokazao uspje nim. To bi mu èesto pokvarilo raspolo enje." Stoga je poèeo prebacivati pola tone ugljena u kante. Alois je odustao od zamisli o Carini." Kako je taj govor odr an za obiteljskom veèerom. tako ne izaziva razdor u obitelji kao kad nema novca. Isto tako i in enjer. duboko udahnuo i napomenuo: "Ako se ikad odluèi zaposliti na Carini. Ali on. Angela si nije mogla pomoæi. Ne mora se brinuti hoæe li imati dovoljno novca. èekala ga je vrlo jadna buduænost i grozni ljudi meðu kojima bi morao ivjeti i rad iti. vrijeme koje ti stoji na raspolaganju. Sin mu neæe poslu ati dobar savjet.druèju ima jedan problem . k oji bi mu pomogao sav taj ugljen prebaciti u kante u podrumu. Nakon to je ugljen uspio kupiti u pola cije ne. Poslovan èovjek nema svoj mir.sigurno bi se posvaðali. poku ao se cjenkati s prodavaèem. Adolfe. Bilo je dovoljno i to to æe Alois morati shvatiti kako su sve te lijepe rijeèi uzalud ne. U tjednima nakon to se Alois oporavio. dok im je uzimao mjeru. bio je obuæar.

kapu-cinski redovnik imenom Jurichek pozvan dr ati propo vijedi u crkvi sv. samo ako bi s e mogli povezati s Prusi-ma. nevo ljko to ka em. Martina. Kad bi mu se penis natopio krvlju.' No ne mogu vas razu mjeti." Nakon njegovog kratkog posjeta. naravno. "Osj eæam se kao da ivim u pustinji. Bio sam spreman raditi sa svojim austrijskim klijentima koji su. ako se odmah ne ra èisti. rekao je. Po to se oporavio od krvarenja. "odan iji carstvu od vas Austro-Nijemaca. Po tome ispadate pronjemaèk i nastrojeni. poput Adolfa. Ponekad bi. Na Buergerabendu odr anom veèer prije Silvestrova 1901. i to mnoga. mogli smo prijeæi na izmjenu èvrstih uvjerenja. pa mu s e uskoro nametnuo koncept. A to je preuranjena starost. koji su v jerovali u nadmoæ njihove krvi. Posljed njih je nekoliko tjedana. Èeh. moram vas upozoriti kako zbunjenost. Naposljetk u ga je napao jedan od najstarije gospode u klubu. reci mi istinu.si to nije sasvim smio priznati. drag i moj buerger-abendski kolega. takoðer vjerovali u krv. Alois je izgubio jasnoæu kojom se tako ponosio. Sad je na Buergerabendim a iznosio meðusobno suprotstavljene primjedbe. Sad mu je na um padalo mnogo misli . a Alois je osjeæao kako se ozraèje zbog toga pokvarilo. koji je bio u prolazu na p oslovnom putovanju iz Praga u Salzburg. 12. Narod mo e imati svoju krv. Va je najbolji prijatelj. ali va u zbunjenost moram pripisati bolesti koja nam svima ovih dana prijeti. na to je uzdahnuo i rekao: "Vol im s tobom razgovarati. Èini se da elite reæi: 'Rije ite se tih prljavih Èeha. mo e progutati dobre namjere. Ja. Nakon to je do ivio krvarenje u pluæima. Cesto bismo uèvrstili mr nju koju takvi klijenti osjeæaju prema svemu to im je kod drugih ljudi suprotstavljeno. Alois je osjeæao nelagodu." Napravio je stanku. makar je to zahtijevalo slag anje s intelektualcima koji su naglasak stavljali na zrak i duh . Jesi li ikad vidio kakvu veliku vodu?" upitao je Wessel ey. Dragi herr Hitleru. Mogao sam takoðer raditi i sa idovskim klijentima koj i su bili socijalisti. bilo mu je ao to tom dogaðaju nije prisustvovao." . A. A ja sam." "Aloise. "Mi smo Èesi". Alois Adolfa nije vi e tukao. no.sve te nevidlj ive struje i plinove u kojima se mogu pronaæi prosvjetljenje i sigurnost pogleda n a svijet koji ne ukljuèuje krv. Niste stari. koji eli siroma ni m èehoslovaèkim radnicima omoguæiti besplatne javne kuhinje. Na Aloisovu nesreæu. Uvijek smo svojim klijentima u stanju osna iti uvjerenja. To je dovoljno." Umalo je poèeo preprièavati razgovor s Karlom Wesseleyom. vjerovali u njemaèku krv. Adolfa naveo da o tome malo vi e razmi lja. na Maestrov prijedlog. èija je svrha bila da ukazu na suprotno onom to je tvrdio dotad. Kad bi im se ustalile p redrasude." I iznenada je sjeo. ustvrdio je Wesseley. barem ne poput mene. Krv je èarobna. koji bi ga raspustili u trenu. kako ste nam kazali. bila je to krv koju je dijelio sa kolskim drugovima. "Ako doðe do èe kog ustanka". na svoj naèin. na èe kom. "izrazili ste tako potpuno neslaganje s na im malim sveæenikom. ali je upozorenje izgubilo na dramatiènosti. Kad bi pogled ao najzgodnije i najjaèe djeèake u razredu. "Herr Alois". èlanovi su si dopustil i da malo vi e popiju. Na alost. zaprijetio ibom. Po mom si mi ljenju. kako bi se skupio novac za otvaranje èe ke kole. N eki su se èlanovi Buergerabenda po alili (a ispostavilo se posve neosnovano) da æe ubr zo doæi do èe kog napada na Linz. a potom na drugoj. Kao da mu je gubitak krvi razvezao jezik. pokazalo se kako je ta èasna starina i malko poremeæena. Alois je to Wess eleyu èak i priznao. no mogao sam biti podjednako uèinkovit i s klijentima ortodoksnim Zidovima. osjetio bi marce na onim dijelovima prepo na koji su bili rezervirani za umu. kad bi zak ljuèio da se djeèak osjeæa previ e sigurnim. dubok kao more. kao da se eli isprièati o je pretjerao. Isprva bi se na ao na jednoj strani rasprave. "Vidio sam lijepih jezera. rekao je. starac nije bio u krivu. kad ga je zadnji put posjetio. naravno. godine. Alois je ostao zbunjen. ili s njemaèkim socijalistima. znao bi tiho izu stiti: "Moj je najbolji prijatelj Ceh. radio sam i s klijentima koji su bili komunisti i ne bi se zvali crvenima da nisu. 368 Norman Mailer "on bi mogao znaèiti samo kraj Austro-Ugarske Monarhije. A opet". u toj stvari nisam imao nikakvo mi ljenje.

Stoga je kutiju otvorio radi carinskog pregleda i u njoj. godine. a Adolf jo nije vjerovao.Nekoliko veèeri nakon tirade starog èlana. plakao je u crkvi. Adolf je brizn uo u plaè. prona ao dijamant. Tek kad je vidio mrtvo tijelo. Bog vi e vjerovati da je gubitkom stvarno o alo æen. od krvarenja u pluæima.no ipak ga je predao vlastima. Izrekao ju je na glas i onesvijestio se. prije mnogo godina. to bude vi e plakao. Jednom je na Carini. Konobar je htio odjuriti po sveæenika. no. Klara je nekoliko minuta nakon toga dotrèala s djecom. a potom je kutija opet zapeèaæena. ponosan to se prisjetio Cezarovih posljednjih rijeèi: "Kome diji je kraj!" Gostionièar i njegov pomoænik odnijeli su ga u praznu pokrajnju prostoriju. skrivenog ispod cigara. No dotad mu je veæ postalo naporno tjerati se da pusti dovoljno suza kako bi ostavio dojam na ljude koji bi ga prom . Plakao je glasno. I dalje je èuo starèev glas: "Ka ete da Èesima dajemo previ e. (Njegovo uvjerenje da se Bog zanima za njega u to mu je vrijeme veæ bilo temelj ta tine . Ta kvim se smicalicama nije nikad bavio. Bio je uvjeren kako otac smrt samo hini. sijeènja 1903. a tu je dijagnozu sat poslije postavio lijeènik . ne pre-stajuæi. idi po njega. Polo eno na stolu. Kao da æe mu. Posljednja mu je misao bila na latinskom: acta est fabula. 3. pr eplavile su ga emocije. Èak je bio u isku enju da ga strpa u d ep. Ujutro 2. sijeènja. Tako je dugo sanjao o oèevoj smrti da. da izbje gne prijavu.elegantan putnik . Alois se meðutim bojao stupice. Krijumèar . Spopao ga je bijes. Èinilo mu se oèitim kako su ga na Buergeraben-dima tek podnosili . Gdje je fokus v a ih ideja?" Dok je bio meta predbacivanja. KNJIGA ÈETRNAESTA Adolf i Klara I. no sad. Alois se osjetio tako slabim da nije uspio skupit i dovoljno snage da ustane i izaðe iz prostorije. kad je konobar doj urio u kuæu. Èlan ovi Buergerabenda nisu èesto izlazili tako naglo. K tome. do podneva je v eæ bio mrtav. naletio na kutiju cigara s koje je pozo rno skinut peèat. s ru io. s prvim gutljajem vina nije uspio ponovo prizvati oèekivano zadovoljstv o. Prva mu je pomisao bila kako sasvim sakriti da je pri eljkivao oèev kraj. No. sijeènja. "mo e li se u takvim stvarima suditi sa sigurno æu?" G ostionièar je odmahnuo glavom." No. u Gasthaus u Steifer. vijesti nije povjerovao. svojim se po tenjem ponosio. Tom je prigodom bio u isku enju . onda mu se snaga vratila. Umjesto toga se. Toga se znao vi e puta prisjetiti kako bi popravio stanje duha. Ostao je u asnut. Alois bi se prisjetio kako je nekoliko bu ergerabendovaca potvrdno klimalo glavama. a Angela je zaplakala. tom je prigodom to postalo n u no. Alois se nije dobro osjeæao. ) Na dan sprovoda. na zgra anje nekolicine gostiju prisutnih na subotnje jutro. Tim e bi se poslu io da od obitelji izmami malo suosjeæanja.bio je spreman predlo iti neko rje enje. Prva je vidjela oèevo mrtvo tijelo.jedan od mojih glavnih doprinosa.dragulj se doimao vrijednim . a onda vas èujem Dvorac u umi 369 govoriti kako je biti protiv idova i Maðara dokaz nekultiviranosti. "Dobro. Veæ su jurili ulicama koje su vodile do Gasthausa. Poku ao se raz vedriti. K vragu i njegova slabost. pa je na svojoj dnevno j etnji Leondingom odluèio svratiti u Gasthaus Steifer i popiti èa u vina. doimalo se vo tanim. Èetiri dana poslije. 5. To je mogao razabrati po tankom s loju cementa na rubu markice. ispalo je da je njihov gost u trenutku kad je u ao sveæenik 374 Norman Mailer veæ bio mrtav. no vlasnik toèionice je kazao: "Mislim da herr Alois to ne bi elio!" "Gospodine". tako to bi u sjeæanje prizvao davni dogaðaj. To mu je svakako pomoglo da p rije dobije promaknuæe. upitao je konobar. Jesu li se meðusobno smijali njegovim primjedbama? Je li imao takav status? Je l i im bio de urna budala? Od toga je dobio stra nu glavobolju.

navela ju je da misli na pèele. no zaplakao je zbog Der Alteove smrti. ali se pravio da ne zna. Pred nama je stajao sasvim drugaèiji zadatak od onog prvog plaèa kad je oca vidio mrtvog. Stoga se plaè. Na kraj je odluèio misliti na dan kad su prvi put posjetili Der Altea. morao pomiriti s te kuæim inhibicijama. . Nasmijao se. Oni u takvim prigodama poprilièno ude za osvetom to smo ih se usudili opona ati. Ja sam ga pak morao uvjeriti da se Bog na njega ne ljuti. to donosi nesreæu. Zbog s vih tih prepreka. No. niti na trenut ak. To je bio i kraj leondin. Ponekad smo u stanju klijentima ubla iti str ah od Gospoda tako da klijentu pojaèamo dojam kako ga sila nebeska stvarno voli. odluèila je s ko nicama razgovarati i izv je tavati ih o onom to se u obitelji dogaðalo. U djetinjstvu su joj rekli da. Na sprovodu èovjek treba plakati kako dolikuje. da æe ga njegove ko nice ostaviti. Bila je u to sigurna. Klara je tom prigodom sjedila blizu Adolfa. Sad se sjetila kako je prije samo est mjeseci Alois estoko kleo kad su mu se pèele i z ko nice stale drugdje rojiti. èesto je bio na rubu tucanja. No. Kad se radi o velikom ulaganju". Sad se p itala da li da stavi vijenac na praznu ko nicu koja je i dalje stajala iza kuæe u Le ondingu. svakako. tjednima èekati da ga nadu. Zato se od njih i gr ade zatvori. Zato je. n o radi se o zapetljanom zadatku. kako mi se samo unutra nja prisutnost natuk la! Èelik i kamen grubi su materijali kad doðu u dodir s Duhom. a njoj je do lo da vri ti. Bojao se popeti na drvo na koj em su se pèele poèele rojiti. "To bi imalo smisla ako bi se radilo o pravoj pèelarskoj kuæi kakvu je imao Der Alte. "èovjek ga ne eli ugroziti ni po kojoj osnovi. tad znaj da æe ti netk o u obitelji umrijeti. dovoljno da ona po ali to mu je i ta rekla. ostvario se u ljeto 1902. One æe takav traè nastojati p enijeti novinama". to nam to bolje pode za rukom. bila uvjerena da mu je taj pèelinji bijeg pospje io krvarenje u pluæima. to Dvorac u umi 375 mo da neæe biti dovoljno da se uspje no crpi suhi bunar tako bijedne o alo æenosti. situacij a s Paulom koja mu je slomila srce . pola godine poslije. Mo da to nije lako zamisliti. Sad je. to je veæi riz ik da nam klijent uzvrati s dovoljnom dozom pobo nosti da privuèe pozornost kand ela. To mu je sjeæanje om oguæilo da pusti suzu. Kakav nerazuman èin! Razoèaranje Adolfom. makar ga je svatko u crkvi mogao dobro vidjeti. a majèinska percepcija. Kako tad nisam bio u tjelesnom obliku. ne smije o tome misliti. Zato to se nije osjeæao sposobnim da se popne na drvo. Kad je Alois osnovao novu ko nicu u Leondingu. poneko praznovjerje ne mo e koditi. morao i z sjeæanja iskopati nekolicinu ugodnih razgovora s Aloisom. znala je ona to. znao 376 Norman Mailer je na koje su drvo pre le. Jer pèele takvu pa nju oèekuju. rek ao je Alois. i od srca se nasmijao vlastitoj ali. po tujuæi stare obièaje iz Spitala i Stronesa. Pomoglo je to se ipak ( makar i nevoljko) divio naèinu na koji je otac govorio. No. jer. Zbog toga sam se opet predstaviokao njegov anðeo èuvar.ne. Aloisova posljednja mala ko nica donijela im je malo meda. jedan od kand ela gurnuo niz kamene stepenice. no i duhovi se mogu ozlijediti pri padu. dok bi joj mu naveèer bio u toèionici u Fischlhamu. Jecaji bi mu posustali svaki put kad bi se sjetio Aloisovog mr tvog tijela u Gasthausu Steifer. da se iskupi. Stoga. joj. kad sam se jednom drugom klijentu usudio glumiti anðela èuv ara.kog pothvata. kako bi iz sebe uspio izvuæi i pokoji jecaj. ako te ik ad zadesi nesreæa da vidi roj kako se spustio na mrtvu biljku. Sjetila se kako bi se u Hafeldu obraæala Langstrothovim kutijama. uvijek blizu t elepatiji. godine. ko ba mora . Ne usuðuje se pomisliti na Edmunda! Potisnula je svoj beskrajan al. da ne skreæem s pogreba. Adolfa sam morao pripremiti da proizvede vi estruke fak simile o alo æenosti. a istinski je mogao zaplakati samo kad bi pomis lio kako je Der Alteu bilo grozno umrijeti sam. odr i pèelama pravi govor i reci im sve o nama. Sad je na sprovodu. odluèio sam pr ebaciti sav onaj ugljen u podrum.atrali. no. Ru an san koji je usnuo u Hafeldu est godina prije. Jest. no jo u Hafeldu . ni sam imao gdje dobiti modrice. I stvarno. a kako bi se moglo sa sigurno æu tvrditi da neæe pomoæi? No. kad èovje k ne razgovara s pèelama. ona mu je to isprièala i upitala ga t reba li razgovarati s pèelama. Tako me jednom prigodom.

Bilje ku je neprestano iznova i èitavala. Nema tako nje ne osjeæaje." Mavrhofer je spomenuo stra an dan kad je Aloisu morao reæi da Dvorac u umi 377 je Alois mladi dopao zatvora. meðutim. kao i njegove ko lege iz Carinske ispostave u Linzu. 'okrutni ste p rema gro ðu. "noæu se budim i pred bacujem si to sam ispao glasono a takvih vijesti. sijeènja 1 903. drveæe golo . Novine su to objavile samoinicijativno. radi od ita. Odluèila je ne reæi mu koliko joj s amo mu nije bio religiozan. nakon sprovoda. a ispod nje je stajao sljedeæi natpis: Ovdje u Bogu poèiva Alois Hitler Vi i carinski slu benik i domaæin. a onda. koji je ovdje danas polo en na vjeèni poèinak. godini Adolf je zakljuèio kako mu je majka licemjerka zloèinaèkih razmjera. a bit æe delikatna poput izmagli e. ali mi Èesi smo dovoljno kultivirani da pijemo v ino. Gazite ga svojim prljavim stopalima. Kasnije. dirnula bilje ka koju je o sprovodu objavio Linzer Tages Post: Pokopali smo dobra èovjeka . izbuljenih poput ptièjih. Ona æe odavati poèast sjeæanju na njegovog oca. Znali smo se zajedno dobro provesti. Njima je srd ba prirodna. barem. Sprovod je odr an po ledeno hladnom vremenu. "Va je suprug znao govoriti. rekao je. u svojoj 65. a kako smo se samo znali smijati. ma nemoj! Sve to je od njego vog oca ostalo bila je slika u okviru. a nebo mraèno. 'Ti si pravi Austrijanac'. Uz to su djeca imala pravo na dodatne primitke. Sebi je kazala: "Ipak je on svog oca volio". frau Hitler. na Aloisovom je nadgrobnom spomeniku bila i njegova fotografija. u nedjelju 3. Bili su mu karci. za tiæe na staklenim okvirom. na nadgrobnom spomeniku. stric. Preminuo 3. No ispod nje se nalazila ljubav. istaknutih sitnih oèiju. roðendan. 2. 'pa pije pivo poput Nijemaca. iznenada u Gospodinu preminuo. godine u 10 sati.' Naravno da smo se alili. Da. do li su gotovo svi koje su u Leondingu poznavali. Obojica su bila suvi e ponosna. Pivo se. Klara je seb e poku ala uvjeriti da Adolf aluje iskreno. Ti su joj reci u sjeæanje prizivali svaki trenutak sprovoda. . "Draga frau Hitler". kazao bih mu. sijeènja 1903. kao to vam je poznato. rekao bi tad on meni." U Linzer Tages Postu objavljena je osmrtnica: U najdubljoj boli. to je bio èovjek koji je slu io svog cara. lAch\ Vi Èesi'. da. visoki slu benik Carsko-kraljevs ke carinske uprave u mirovini. sa svojim franc-jozefinskim zalis cima. Na tu je bilje ku bila tako ponosna. a ja vi e volim vino. u svoje ime i ime cijele rodbine.. nas smo se dvojica nemilosrdno meðusobno zad irkivali. Takvu ljubav nije se moglo izraziti tek tako. Nakratko je razgovarao s Klarom i rekao joj: "O. iako je znala da su do njega sigurno morala doprijeti mnoga govorkanja. To je.to se mo e kazati za Aloisa Hitle-ra. novine s najveæom 378 Norman Mailer nakladom u Gornjoj Austriji. takoðer moglo biti ono to je Bog htio. a takva se kolièina ponosa mora pretvoriti u neprijateljstvo. kad navr e osamnaest godina. dodate mu eæera i pretvarate se da ste poznavaoci. kad se jadnom od takvog zl ostavljanja skiseli lice. Sljedeæih æe g odina traèci o alo æenosti sigurno lutati Adolfovom du om. Kako bilo. Alois je. Opet si je predoèila Adolfa kako plaèe i u velikoj se mjeri utje ila. stvarno! "U Bogu poèiva". na s voj 65.Sveæenikovo je posmrtno slovo ispalo prihvatljivo. rado pio pivo. javljamo da je na dragi i ne zaboravni suprug. Alois s kratko pod i anom kosom."' To joj je isprièao kroz smijeh. Ponovno se opredijelila za procjenu kak o je djeèak oca volio. zet. rekao je. ceste su bile poput stakla. Pijuck ate svoj kiseli sok sa eæerom i trudite se ne pokazati da vam je odvratan. kad su ljudi stizali u posjet Vrtnoj kuæici. staklenom okviru koji je fotografiju trebao tititi od zuba vremena. slu benika Carske i kraljevske carinske uprave. Na groblju. no kako bi itko mogao reæi da u B ogu poèiva? Klaru je. Alois Hitler. i prito m je morala neprestano klimati glavom kako bi tvrdnji dala te inu. Tako je zakljuèila. sveæenik je sad iznio dostojanstven opis Alosove slu b e carevini. Karl Wesseley je do ao èak iz Praga. Svake je godine Klara od dr ave dobila mirovinu u visini polovice Aloisove godi nje plaæe. otac. Nije se radilo o plaæenom oglasu. Vi eg carinika u mi rovini.

Uspio je uæi kad je slagao koliko mu je godina. kazao je djeèak.Ukupna suma bila bi dovoljna za udoban ivot. koji su ga stalno zapitkivali o pojedinostima. Ispisane samim velikim slovima. ja bih te izbacio". Èak je i Adolf morao priznati kako je Aloisova primjedba o sigurnosti obitelji ima la nekog smisla. NJIHOVIH ZAM KI. her Sc hvvammu isprièati.'" Èim je dobio prijevod. Adol fa nije nastojao gledati u oèi. Adolf je ostao u oku. Latinska mu je izreka i dalje pulsirala u glavi. tad su stigla dva redara. No. Trie bu. Bilo je i drugih koristi. Kakav o tar rjeènik! Istinska snaga! Dovoljno se uzbudio da je . Trieb. Odona. "Da kraj godine nije tako blizu i da se u ovoj koli nismo tako trudili da ti popr avimo neprestano lo e ocjene. Stoga æu tvoju nazoènost u koli prihvaæati jo jedno polugodi te. poduèavao vjeronauk. sad su ga tap ali po leðima. Jednog je jutra za vrijeme odmora. sv. kad je zavr ila nastava. Ti æe se.'" Herr Schvvamm si je morao obrisati oèi. "Zbog n aèina na koji poku ava recitirati. 380 Norman Mailer LA I I SRDITE OPAKOSTI . Adolf èuo jednog od uèenika kako kolegi spominje srednjovjekovnog crkvenjaka. AMEN . pa mu je uspjelo vidjeti i penis i vaginu. Po prvi je put u ivotu u razredu do ivio ovacije. Je li to bilo stoga to mu je umro otac? Kad se rije io Aloisove srd be. PROGNAJ U PAKAO SOTONU I SVE ZLE D UHOVE KOJI SVIJETOM OBILAZE 1 ELE NAM UPROPASTITI DU E. Dvorac u umi 379 S druge strane. "Zbog t ih æu okolnosti pretpostaviti kako je smrt tvog nepre aljenog oca bila èimbenik u tvom besprimjernom vladanju. da bi Adolfa priveli ravnatelju. Djeèaci koji su ga cijele godine ignoriral i. rijeèi djeluju posve neuvjerljivo." Namr tio se. pa se uskoro osmjelio odgovarati profesorima. i stoga je. takoðer od voska. Nauèio ga je da o nekoj osobi ne znamo ni ta. Herr Shwamm je za tu prigodu odjenuo svoje najbolje odijelo i govorio sa eto. no potom je izjurio iz razreda . ukoliko se ovakvo pona anje ni u kakvom pogledu ne nastavi. Herr Schvvamm je bio tu an èovjek vla nih oèiju. koji je bio biskup u Clunvju." Adolf je odgovorio: "Onda moram govoriti njemaèki." Sastanak je ispao vrlo neobièan. "Latinski se ne mo e izgovarati nerazgovijetno". Uèenici su se jedan po jedan ustaja li. Roditi se izmeðu mokraæe i dreka! To je uvijek i pretpostavljao. naroèito jedn om nesretnom sredovjeènom nastavniku koji je svaki tjedan dr ao nekoliko sati vjeron auka. no ipak je uspio stro im glasom nego je postizao u r azredu izreæi: "Neæemo raspravljati za to si tu. Adolf je zamijetio kako podosta uèenika prema njemu vi e nije tako nelj ubazno. progutao slinu i us pio nagla eno izgovoriti: "'Zivischen Kot un Urin sind wir geboren. sve dok ne vidimo kakva je snaga sla biæa. kao i nekoliko mu karaca i ena u punoj velièini. èuo je. "i od njega sam dobio prvu pouku: Tnter faeces et urinam nascimur. pa je namjerno izgovorio frazu biskupa iz Clunvja. "Takvu gadost u ivotu nisam èuo". Umjesto toga zahtijevam da naglas proèi ta sljedeæu molitvu. uspio je izjaviti. herr dr. rekao je herr dr.O. Seks je prljav. ustvrdio je herr Schwamm. bio j e opu teniji na nastavi. oti ao u Anatomski muzej Linza. a onda g a je spopalo uzbuðenje. MOLIMO TE DA NAS IZBAVI TIRANIJE NEDOSTOJNIH DUHOVA. naravno. Nekoliko djeèaka veæ se stalo smijuljiti. Adolf je pro ivio pola minute bla enstva. KNE E VOJSKE NEBESKE." Potom je Adolfu predoèio tekst. Tijekom drugog razreda i druge polovice svoje treæe godi ne u realki. Herr Schvvimm se pretvarao da ne razumije. na dobrom papiru su se nalazile rijeèi: SLAVNA VISOSTI. Adolf je zakljuèio da je taj nastavnik sigurno siroma ni roðak nekog s dovoljno utjeca ja da mu osigura taj posao. opis posjeta muzeju uèinio ga je omiljenijim kod nekoliko kolega i z razreda. eto. Njemu se u tom trenutku nimalo nije tra io posao. To ga je ohrabrilo da uèitelja namami u stupicu. "Imam brat a koji studira latinski". "Pravi si frajer". oboje u vo tenim m odelima. Herr Schwamm je Adolfu priu tio nezaboravnu lekciju . Navrle su mu suze.

Je li u to vjerovao? Je li to bila istina? Nijemaca je bilo svih vrsta. arhandelu Mihovilu. i dalje se sjeæao kako je nastojao odr ati ravnote u na stolici." Èak je osjetio i odjek svo je prve erekcije. godine njegova je igra rata postala jo slo enija. reæi æe im. no ipak ju je u sebi ponavljao. gospodine. Schwamm je bio luteran. Mi vragovi veæ dugo znamo da prosjeèan um. mora o poèeti baviti i logistikom. vatra. Jo se jednom na krajnje nesretan naèin osjetio nedoraslim tom mladom i neprijaznom uèeniku. Do kraja proljeæa 1903. Kamo bi poginuli vojnik oti ao. Stvari tako rijetko ispadnu onako kako èovjek oèekuje. u umi bio generalisimus. Ipak je tu dugu reèenicu iskoristio kao borbeni pokliè samom sebi. ili ubijen. Ni ta to æe sljedeæa èetiri desetljeæa proèitati neæe kod njega izazvati takvo anje. Herr Schvvamm je osjetio da je opet na rubu suza. nego kuæi? Stoga su se sad vodile ozbiljne rasprave oko toga koliko se vremena mora provesti u zatvoru. Te je licemjere trebalo o dvuæi da vide vo tanu vaginu u anatomskom muzeju. Kad se na ao s one strane vrata. mladi Hitleru". hoæe -neæe . Trideset minuta ili cijeli sat? A tk o æe to vrijeme mjeriti? Trebao im je neovisan mjerilac vremena. Sljedeæih je mjeseci èesto razmi ljao o tim rijeèima. "Pa". kad se na ao usred jo jedne umske bitke. a neki su. Neprestano je po navljao frazu: "Optimizam. veæ iz njegovih usta: "Optimizam. vani je bilo kasno o ujsko popodne. fraza nije bila iz neke knjige. Èak je pripremio govor koji æe odr ati svojim kolegama kad ga na odmoru okru e. Adolfa je obuzeo bijes. krv i èelik. i prestao govoriti prije nego to poène zamuckivati."Zna li kome je ta molitva upuæena?" upitao je herr Schvvamm. Jedne je subote odluèio da. Ponekad bi subotom popodne na svakoj strani bilo i po pedeset djeèaka. koji su u tom Dvorac u umi 381 improviziranom i ledenom pokusu bitke bili na njegovoj strani. Vode koji æe poslu iti kao utjelovlje nje. s Angelinom haljinom prebaèenom preko ramena. Kratak govor koji je herr Schvvamm pripremio o tim vatrama i pogibeljima pakla s ad se èinio uzaludnim. pa se Adolf. koji skru en nije bio nimalo. inkarnacija. bit najtajanstvenije moæi koja æe ljude vezati s nevidljivom velièin om nacije. no s nekoliko se svojih no vih prijatelja zapoèeo grudati. molitva sv. kad se sasvim posveti jednoj mistièno j zamisli. Svaka je vojska sad morala zbrinjavati ranjenike i b aviti se zarobljenicima. koji ne bi bio od an ni jednoj strani. krv i èelik". Izrekao je nekoliko fraza èiji je smisao bio izraziti njegovo zadovoljstvo to prepo znaje "i tvoju trijeznu stranu. odgovorio j e Adolf. arhandelu Mihovilu?" Naravno! Barem je tu molitvu Adolf dobro poznavao. Adolf je. od njega preuzeli . barem donedavno. zakljuèio je. herr Shvvamm". koja je ne koæ Adolfu predstavljala iznimnu snagu. bili beskièmenjaci po put Schwamma. sad veæ bila dobro poznata. U samostanu u Lambachu. tovi e. kako bi saznali to se zbilo. Glas mu je sna no odzvanjao. mo e biti ili zatvoren. Dok ju je glasno èitao. pa iz toga proizlazi ka ko æe doæi vrijeme za pojavu vode cijelog svijeta. Onda je morao priznati da bi potonje moglo brojne bitke prebrzo okonèati. ponav ljao ju je svakog jutra nakon mise. "to je. Jedva da je shvaæao to znaèi. kao da se radilo o jo jednom nesretnom ishodu. a onda ih mijenjao. odgovorio je." Kad je iza ao iz kole. Neprestano je odreðivao nova pravila borbe. u potpunoj suprotnosti. kad j e netko zarobljen. i nisu prestajali sve do sumraka. sv. bio lik skromnog znaèaja u svo joj koli. mo e steæi mentalnu samouvjerenost daleko iznad vlastitih moguænosti. Koliko mu je bilo poznato. "Da". "Potpuno se skru eno isprièavam za svoje juèera nje postupke. vatra. (To su na kraju rije ili tako to su odredili jedinog djeèaka koj . Uspio se sabrati tako to je neu padljivom gestom otpustio Adolfa. "Nije li upuæena. gospodine. "u svakom sam se sluèaju dobro dr ao pred jadnim starim Shvvammom. a sad je. nije osjetio strah." (Je li ponavljao rijeèi koje sam ga ja nauèio? Nisam se uvijek u stanju sjetiti ba svakog nadahnuæa koje sam podario klijentu.) Adolf je ipak uzeo svoj primjerak Treitschkea kad je do ao kuæi i uskoro napamet nauèi o sljedeæi pasus: Bog je svim Nijemcima dao Zemlju da na njoj sagrade dom. pa nije znao da je molitva. i stra no mu je godilo kad su je tri uèenika.

no ta se moguænost nije èesto koristila. Veæi bi dio dana. Sjeæala se kako je samo bio zgodan. bila je Angelina tajna krivnja. Adolf i Paula ot putovali u Spital. u ljeto 1903. i ona i Angela bile su s uvi e stidljive. Klarini se veliki planovi za njenu buduænost ba i nisu ostvarili. koji je u banc i radio kao bilje nik. pa su Klara. Sestri Theresi je èak ponudila. ako radom skrene misli s o alo æenosti". a potom bi popodne od lutao u umu. Angela je imala pravo na mnogo bolje. no èovjeka koji se elio o eniti. Nikad nije prestal a aliti za Aloisom mladim. Gdje bi Raubal takvo to mogao èut i. no Schmidt je bio marljiv radnik i uspio je. Kako je trebalo obraðivati nekoliko polja i brati plodove po umi. dok je jahao na Ulanu. ona ga je pretvorila u savr enog mladiæa. kazao je. Gazdinstvo se sastojalo tek od zemlje. Prethodno je ljeto. Tog ljeta. Angela se trebala udati za èovjeka imenom Leo Rau-bal. Kad god bi Raubal do ao u posjetu. Nije si mogl a oprostiti. Njemu bi to bilo n epodno ljivo. . Za upoznavanje i oèa ravanje stranaca. Klara se nije samo razoèarala. i nekol icinu je poku ao nauèiti da se igraju rata. Adolf nije radio. Adolf je bio svjestan da zarobljenicima brzo p ostane dosadno. Ispostavilo se kako je Raubal medu raspolo ivim kandidatima bio naj bolji. Kad su jednom od njega zatra ili d a se pridru i radu u polju. Obitelj je ivjela u Vrtnoj kuæici.i 38z Norman Mailer je imao d epni sat. zbog trajnih pro blema s pluæima. Naravno. ali tijekom sedam god ina otkako ga nije bilo. A sad je. Udavala se za èovje ka kojeg nije obo avala. trebao mu je svaki par ruku-koji bi mu Klara ponudila. Ili bi mogao odbiti sve ponude i ostati u zatvoru. Bio je to pravi zloèin. no Klara nije z nala kako bi se sprijateljila s ljudima koji bi to i omoguæili. toplog dana u Hafeldu snimio putujuæi fotograf. To se pokazalo prihvatljivim. No. A bila je i ljuta na samu sebe. od njega napraviti unosno imanje. zavr il o Aloisovim krvarenjem. godine. poveæat æe se dio mirovine koji otpada na njega. Kad mu starija sestra ode iz kuæanstva. 3kola je zavr ila u lipnju. Angela.popravit æe mu se financijska sit uacija. Ono to Klara nije znala. u kojem je ivjela Klarina sestra Theresa. Ulana je ba za to i iz veo iz staje i uveo u fotografov kadar. "Bit æe joj lak e u koroti. imao imanje dovoljno veliko da smjesti cijeli klan Kie dler-Poelzl. po spitalskim mjerili ma. Angela ba nije bila oèarana svojim izgledima. za razliku od ostalih èlanova obitelji. Adolfu nije bio simpatièan. nikad ne bi uèinila neprilièan korak. Theresin mu . i dalje je bri no skrivala saèuvanu bratovu fotografiju. za njeg a plaæati hranu. veæ i iznenadila. Znala je da se nikad neæe vratiti. Igrao se s ma njom djecom na gazdinstvu kad bi ona svr ila sa svojim popodnevnim zadaæama. iako su mu novaci bili tako umorni da bi zaspali na polo aju. Po Klarinom je mi ljenju taj èovjek imao puno sreæe to se dokopao njene pokæerke. bila je sigurna kako. svom bi buduæem urjaku kazao: "Tvoja pluæa nisu u tako lo em stanju kako tvrdi . Raubal èak nije djelovao ni z drav. obitelj sve to bi joj mog lo zatrebati spakirala u dva golema kovèega. Èak i nakon to se obitelj preselila u Vrtnu kuæicu. jer ne eli da Adolf i ta radi. osim od Angele? Dvorac u umi 383 No. Alois mlaði bio je ponosan to je dobio sliku na kojoj stoji kraj konja. kao i stvaranje dojma o moguæem mirazu. Naravno. kuæe. Adolf je u tom braku vidio i ne to pozitivno . da je Alo is mlaði jo uvijek tu. gdje j e Angela imala svoju sobu. pod Klarinom za titom. koje su proveli u Vrtnoj kuæici. koju je jednog lijepog. u potrazi za novim vojnim polo ajima. ako bi postao uhoda.) Onda je Adolfu stiglo nadahnuæe. Nakon ljeta. Kad je Angela takav brak prihvatila. Kod nje su ljetovali . staja. zar ne?" to je bilo dovoljno da Adolfa obuzme hladna srd ba. to je bio prikladan prostor da mlada djevojka prima goste. povratak u Spital nije dolazio u obzir. proveo èitajuæi i crtajuæi. gospodarskih zgra da i ivotinja. Zatvorenik bi mogao br e na slob odu. sad je se ljak Schmidt. Dok je Alois bio iv. Angeli nije stvorila nikakav dru tveni ivot. Klara je odluèila kako ne smije raditi. Podsjetilo bi ga na valov u kojem mu je spavala majka. no sad je bratu mogla dopu stiti da sja i i poljubi je.

a k tome i pao iz francuskog. 1904. u sebi kazao: "Neæu dopustiti da m i ova kola vrijeða intelektualne sposobnosti. Kad je fotografija nestala. Bila mu je u d epu. polagati francuski.) Stoga je. umjesto da plaæa svakodnevno putovanje vlakom. Pripremajuæi se za opro taj od frau Sekire. Dobio je prolaznu ocjenu. m orao je majci ne to pokazati. Kak o je samo grozna bila ta tajna o kojoj su mu karci i ene morali utjeti. no ravnatelj mu nije oprostio dogaðaj s herr Schwammom. U svibnju sljedeæe. Bez ikakvog upozore nja. Ravna telj je najavio da. pokidala taj komadiæ svoje pro losti i u rano i mraèno jutro papiriæe ubacila u zdjelicu. Te su veèeri uèenici ostali budni dokasna i Adolf je izjavio: "Napio sam se kako mi se otac znao napiti".vezanost uz izblijedjeli portret u sepiji. Vjeruj mi. Jedan od djeèaka od k uæe je donio èetiri boce vina i velikodu no ih sa svima podijelio. Klara si je mogla priu titi da mu iznajmi sobu. kad su jeda n kraj drugog mokrili u polju i pomislio da to nije ugodan prizor. ukoliko se Adolf Hitler eli upisati u zadnji razred realke. Zaslu io je da pati j er ju je onako zadirkivao." Nije joj smetalo ni to je patio kao da je izgubio zlatan sat. kazala je. Adolf joj se uvijek obraæao vrlo formalno.Angela je tu sliku ukrala. i zaspao na podu. Aloisu se time osvetila za zadirkivanje to se ne usuðuje jahati Ulana. morao je izaæi na popravni ispit. Adolf je ostvario jo jedan krajnje prosjeèan prosje k ocjena." Klara je problem rije ila tako to je Adolfa poslala u grad Steyr. za osvetu. Na raèun mir ovine. Adolf je. Frau Sekirina je du nost bila da svojim st anarima osigura razmjerno dobru prehranu i pazi da pi u domaæe zadaæe. u maloj ali potpuno privatnoj sveèanosti. s hvatio je da takva prièa ne bi bila dovoljna. (Inaè i je Leo Raubal prije ili kasnije prona ao." Svi su o dsutnom ocu zapljeskali. rekla . Jednom. t o sigurno neæe biti u Linzu. kod koje su stanovala jo èetiri uèenika. Tu su. ne dvaput. prethodno je otvorio prozor. Nakon vjenèanja. pitao se bi li joj mogao reæi da je taj dragocjeni komad papira razmotao u vlaku kako bi ga pogledao . Aloisu mlaðem je morala prisegnuti kako nema pojma gdje bi mogla biti. no. Tako okrutno! Angela je i dalje èuvala njegovu fotografiju. Taj je put polo io i dobio je maturalnu svjedod bu. "Prise em na hrpu Biblija". "U mojoj glavi. stala se brinuti to joj ta nevina . kako joj se pribli avao datum udaj e. kako bi mu mogli dati diplomu. Tijekom sljedeæeg je ljeta Klara Paulu i Adolfa opet odvela u Spital. To ka e moj otac. Na jesen ga je èekao popravni ispit. sa svo jim je novim cimerima kod frau Sekire odluèio uprilièiti zabavu.a mo da i nije 384 Norman Mailer bila ba tako nevina . jedne noæi kad nije mogla zas pati. kad je iza ao van razbistriti glavu. prinijela im veliku ibicu i tiho plakala dok su ostaci fotografije crnjeli. Ujutro nije mogao naæi maturalnu svjedod bu. Tamo æe moæi steæi diplomu realne gimnazije. no Adolf se u rujnu vratio u Steyr. Dok se trudio smisliti kakvo obja njenje. Dvorac u umi 385 U jesen 1905. Sad ga je Leo trljao nutra-van tim navodno svetim prolazom izmeðu Angeline dvije rupe koje se n e mogu spomenuti . a do kraja kolske godine uspio je opet pasti francuski. no. spomenuo joj je svoj problem. "A gdje su te Biblije?" upitao je Alois mlaði. buduæi da je dan bio topao. Ni u realki u Steyru nije imao ni ta bol je ocjene. "Moj otac veli da j e dobro usvinjiti se jednom godi nje. nalet vjetra mu je svjedod bu odnio! No. Tako je od nedjelje naveèer do petka popodne Adolf odsjedao kod e ne.kako odvratno! Naglo je prestao o tome razmi ljati kad je shvat io kako se njegovi otac i majka nisu od mlado enje i mlade nimalo razlikovali. gd je je vrijeme provodio u èitanju i crtanju. udaljen dvadeset i pet kilometara od Leondinga. godine. a potom bi odlazio u svoju sobicu. u srcu i dalje o di e puteno æu. no sad je nestala. Nikad mu neæe povjerovati da je maturirao ako joj ne b ude pokazao svjedod bu. Kako je istog dana trebao otputovati kuæi. Dr ala se majèinski . Frau Sekir a mu je predlo ila da ne poku ava prevariti majku. Dan je bio hladan. Adolf je jednom vidio mlado enjin falus. Kako bi se to proslavilo. Naposljetku je do la do okrutnog zakljuèka. Adolfa su progonile misli koliko je samo ru no moralo biti ono to su Angela i Leo èinili u krevetu. "To ti ne bih savjetovala". kako sliku mora uni titi.

bit æe jo i gore. Jedan od èetvorice uèenika koji su s njim pili. Naposljetku. " estoka su piæa za izdajnike". kao majka i sin. a rek tor ga je pustio da èeka. Mogla su to uèiniti Dvorac u umi 387 i sva èetvorica! Odluèio je da nikad vi e neæe piti. Njegovo j e dupe sad bilo superiorno svim tim kolskim glupostima. Mo e si barem dopustiti misao da je napravio va an korak nap rijed." "Dragi moj herr Hitleru. Nakon toga je rekao: "Tvoja je svjedod ba u njoj. V jerojatno je to dobra ena koja nije zaslu ila da je se tako smradno sramoti. uzeo je svjedod bu i njom si obrisao stra njicu. herr Hitler.je. ne to je posve drugo. a njih su dvoje n . Klari æe veæ nekako objasniti ostalo. neæu vi e nikad vidjet i. "isprièaj u koli to ti se desilo. "Gospodine. koji ga je uhvatio kako pu i. No." Stoga se Adolf vratio u kolu za koju je mislio kako je nikad vi e neæe vidjeti." Ovo je sad poèelo nalikovati saslu anju pred sveæenikom dugog nosa. Uzeli ste ovaj dokume nt i na njemu ostavili svoj izmet!" Ruke su mu se tresle od gaðenja dok je vreæu pre davao Adolfu. Sav jadan. Moram takoðer napomenuti i da ni jednom od Aloisove smrti. rekla mu je. Stalno je nju io dokument da provjeri kako sad miri i na puder. No." Zavrtio je glavom. tako æe to srediti. "O. Poderao sam je da ne bih zaplakao kao dijete. Tako æe moæi dokazati da je polo io is pit. a kako sam ja to slabo shvaæao." U tom je èasu Adolf zakljuèio kako je umijeæe laganja vje tina koju treba cijeniti. Paula je brzo zaspala. dugo je na umivaoniku èistio i su io svoju svjedod bu. Trebam li pisati va oj majci? Ne. i dalje se pitao koji ga je to od kolega izdao. Poderana je na èe tiri dijela. upitao ju je: "Sto da radim?" "O". Umjest o toga æete mi se zakleti kako vas nakon to izaðete iz ovog ureda. majko. "Ovako mi je jo dragocjenija". A ako ti majka otkrije istin u. to sam je vi e gledao. Taj mu se èas vratio u sjeæanje. Osjeæao se tako obdarenim unutra njom velièanstveno æu! Kako su mu samo njegovi kolege s kojima je pio pljeskali. kad ga je rek tor konaèno pozvao da ude. to sam uèinio?" uspjelo mu je reæi. Takv o bi suoèavanje sramotu samo poveæalo. ali æe ti sigurn o dati kopiju.nije elio saznati. No. Sad je postala rijetko i misaono ljudsko b iæe. pa s u. neæu. Sto ako je to napravio jedan od dvojice krupn ijih od njega? To uopæe ne bi bilo nemoguæe. "Ako ona tu prièu prihvati. tko bi to mogao biti . bit æu itekako ljubazan da vam ka em. Kad se vratio kod frau Sekire." Rektor je sad stao zuriti u nje ga. Uskoro æe vidjeti u kakvom je stanju. Adolfov osjeæaj vlastite va nosti nije bio toliko ugro en kao prigodom tog dogaðaja." D a." Tijekom kolske godine. Sad se veæ mogao sjetiti. upustiti se u pijanèevanje koje svr i èino m vrijednim prijezira. Pazite jedino da vreæu ne otvorite dok ste jo unutar zidova ove kole!" Adolf je klimnuo glavom. morao je otvoriti zakljuèani ormar i iz njega izvaditi te k u papirnatu vreæu. ja sam oko njegove viz ije samog sebe sagradio tako sna nu za titu. "Jedno je kad uèenik slavi svoju maturu i sretan je to 386 Norman Mailer je pro ao popravni ispit. Ali. rekla je. radilo se o upisnom danu. Neæe im biti drago. "Budite tako ljubazni pa mi ka ite. osjeæat æe stra nu krivnju. Nakon toga je rekao: "Ne mogu se natjerati da povjerujem kako bi uèe nik na e kole poèinio ne to tako bestijalno! Trebate se zabrinuti hoæete li se u ivotu ik d nauèiti kontrolirati takve izopaèene nagone. Da. da èak ni takva epizoda nije ispala katas trofalnom. pomislio je Adolf. to je bila tek ena koja mu je svaki dan poslu ivala obrok i j ednom na tjedan mijenjala posteljinu. Onda je komadiæe zalijepio na drugi komad papira. sigurn o je rektoru predao svjedod bu. "Po izostanku shvaæanja u va em pogledu v idim da se èak niti ne sjeæate prizemnog pona anja koje ste si bili odluèili priu titi. No. proveli ugodnu veèer. kako je rektor za to doznao? Postojalo je samo jedno moguæe obja njenje. to sam vi e shvaæao koliko si se samo za mene rtvovala . Stvar je pogor alo to se sad morao upitati. kazao e u sebi. "Ponosno æu je dati uokviriti. 5Klara je zaplakala od ljubavi kad je èula za to joj se svjedod ba vratila u èetiri dijel a.

Adolf je danju rijetko izlazio iz tog novog stana. pa je izlazio u dobrom tamnom od ijelu. Znala je kako æe mu se. jedn im od pripadnika lin ke mlade gospode. to je ona pak morala trpjeti u sebi. se nije nimalo radilo. Pustio je brkove. skupio je svoje stvari i pob jegao iz zavièaja. otvoriti razne prilike. a lako je moguæe i oboje. Beskrajno siroma tvo i mizerija uèinili su ga odluènim i stekao je izrazitu upornost èovjeka koji je "ostari o" zbog nepresu nih jada. kako bi pro ao po red zgrade opere. njegovim izgledom jako ponosila. a volio se i po njemu istresati. no takva se predod ba u Adolfov u m tako duboko usadila. Bila je prava sreæa imati oca koji se u svojoj kar ijeri popeo do planinskih visina. Uz to se pomalo æutio su ièavim . Izmijenio se i Adolfov naèin masturbiranja. umrijeti od k rvarenja u pluæima? Nije ju bilo te ko uvjeriti da sad nije pametno tra iti zaposlenje . Njeg ove su glinene lule s dugim pipcem stajale poredane na kaminu. 388 Norman Mailer sa samo tri zlatnika kao jedinom popudbinom. a Paula èistila zahod. Tijekom pro le godine. S dobrim razlogom. Kako joj je on to predstavio. Klara mu je kupila novu odjeæu. Hoæe li i on. da se u svoje rodno selo ne vraèa. takav mali djeèak. pa æe stoga postati sasvim istaknut pojedinac. Ne samo da je bio vrlo neobièan djeèak. Radilo se o tome da mu je Alois omoguæio da u ivot krene s vi eg polo aj a nego otac. mo e si poveæati obrazova nje. svaka ulo ena u svo j posebni dr ak. Bila je to posebna prigoda. Sto se toga tièe. Ako zasad ostane kod kuæe. poput Aloisa. Veæina ljudi nikako da shvati koliko je duboko utemeljena opæenita pretpostavka Dvorac u umi 389 da ono to se osuðuje kao Zlo. poma uæi se tapom sa s rebrnom dr kom. da je. prije nego to bi mislima dopustio da pole te izvan nadzora. Adolfu je prilièno dosadilo slu ati Klarine prièe o Aloisu. mislio je. U njenoj se glavi sad starca trebalo sjeæati kao stupa carevine. Klara je prodala kuæu u Leondi ngu. U umi je obièno sve istresao po najbli em l i æu. o Aloisu napisao panegirik: Nije mu bilo niti trinaest godina. To sam mu i sam bio spreman kazati. kad su njemu b ile dvije ili tri godine. za druge mu. doista te i mraku. Nisu svi kli eji koji se tièu vragova pogre ni. vraæajuæi se svakog vikenda iz Stev ra. gdje je uèenicima pokazivao s . Smatrat æe ga. veæ mu je trenutno toliko slobodnog vremena i trebalo. Kako bi dodatno popravila svoje financijsko stanje. Dalje je nije morao uvjeravati. istinski predanog dr avnog slu benika. Taj je trinaestogodi nji djeèak do svog sedamnaestog roðendana morao izdr ati ivot u krajnjoj oskudici. iz Waldviertela. Nakon pet godina strogog re im a u realki. Ne mogu procijeniti je li Klara u toj stvari bila utjecajnija od mene. kad je trinaest godina poslije. to mu je bila najdragocjenija imovina. Time je ostvario prisegu iz mladosti siroma nog momka.) Sad je zakljuèavao vrata svoje so be i pri ruci ostavljao spreman rupèiæ. Potrebi da tijekom dana ne izlazi bila je ravna samo njegova ljubav prema mraku. s crnim e irom na glavi. Kakva je to morala biti ogorèena odluènost. Tih sam dana u njegove misli nastojao usadit i jednu ideju. Jo napola dijete. jednog æe ga dana smatrati velikim slikarom ili ar hitektom. (Volio je li æe. Klara se. Nije mu se ukazivao kak av unosan naèin da se pridru i redovima zaposlenih. kad bu de spreman. Crtat æe i èitati.dovoljno da Klaru stalno dr i u asnu tom. vje bao je koliko je god mogao dr ati ruku u zraku pod kutom od èetr deset i pet stupnjeva. Rijetko bi izlazi o po suncu. taj sedam-naestogodi njak nije odustajao od svoje vizije i postao je dr avni slu benik. pi uæi 1924.a divanu sjedili jedno kraj drugoga i prisjeæali se starih vremena. otisnu ti se na put u nepoznato. preko kojeg je nosio tamni kaput. s druge strane rijeke na kojoj le i Linz. nije mu bilo te ko u ivati u svom novom ivotu u urfahrskoj Humboldtstrass e. godine Me in Kampf. Sjetio bi se zahoda u realci. a obitelj se preselila u stan u Urfahru. naravno. Tek bi se naveèer pro etao uz Dunav od Urfahra do Linza. Noæ je pogodnija za prizivanje. 6. Obiteljsko je evanðelje dr alo samorazumljivim da Adolf treba biti za hvalan to je Aloisa imao za oca. No. dok ne postane netko i ne to. Svaki put bi se u to iznova uvjerio kad bi u izlogu uhvatio vlastiti odraz. Majka je plaæala raèune.

Stoga djevojci nije bilo va no to Paula nastavu nije mogla pratiti pa je u koli zaostala . Klara je u sebi odluèila: "Adolf nije besposlièar. dok sam zauzimao tijelo i osobu pripadnika SS-a." A neæe ih ni biti. u suglasju sa sjeæanjima na uèenike oko pisoara u realki. no on je ruku m ogao dugo dr ati podignutu. Majèina je ljubav. Leo Raubal. da se. U njegovom je sada njem ivotu ipak postojao jedan trn u oku. no sad bi gotovo sv aki radni dan gledala Klaru kako Paulu vodi cijelim putem do kole. To bi bilo i gore nego slu ati kako joj taj novi zet pr ekorava sina. to nije posve netoèno. protisnut i mu u uho: "Momèe. Kad je sam i dok radi. Edmund i Alois. Kako je samo nepristojan prema njenom mu u! Klara bi sve to èula i ne bi progovarala. no. A besposlièari nisu takvi. Kako je Klara sad na Adolfa gledala srcem punim ljubavi. bilo je i previ e prigoda kad bi se opæe zanimanje usmjerilo drugamo. mora dati otkaz. sve je bi lo gotovo. Sjeæanje na raznovrsne osobne alatke koje je vidio meðu uèenicima dostajalo mu je za uspje no predoèavanje. Alois je suvi e toga elio odmah. ne treba mu alkohol i ne pu i.voju vje tinu. U njegovom ivotu nema pokvareni h cura. pitao ima li kakve veze i zmeðu njegovog odbijanja da se zaposli na Carini i oèevog zadnjeg krvarenja? Ako je veze bilo. ona nije znala. naporno radi. I stvarno. Bilo je gotovo." Adolf bi tad iza ao iz sobe. A kako bi i pogodila? N ije bilo nikakvih dokaza. Tako su zvali Dietera . gdje je poljub i za rastanak. a on je bio sretan. Taj neotesanac. i znamo da nije tako. Njena je majka uvijek imala previ e posla. Lea Raubala. On je pak sad u sobi otkrio kako mo e odr ati erekciju i s visoko podignutom rukom. mora poèeti zaraðivati za ivot. t ako sam se na ao na rubu mete a koji je vladao na polju gdje se i nakon mraka nastav . njegove sve br e i jaèe stiske tako raspalila da se vi e nije mogao obuzdati i bum!. Mo da æe jednom i postati velik umjetnik? Tko bi to moga o znati? Tko predvidjeti? Tako je ozbiljan. A ta je pomisao. Neka njima njihova dva testisa. s mu karcima i djeèacima. To je bio neobièan dogaðaj." I opet je ponovila: "Adolf ne trati vrijeme na djevojke. da u toj ljubavi takoðer u ivamo. Ili je mo da i bolji. Dok to ne napravi . stoga. zakljuèi la je. tu smo i mi. Ne.T. 7Prilièno godina kasnije. Zet koji je jako precjenjivao vrijednost vlastitih savjeta. a meðu njima æe neki stvarno biti p okvareni. Nije eljela biti punica koja mladom b raènom paru stvara probleme.seljanka joj je svejedno zavidjela. stalno æe se osj o e. Angela bi ostala zapanjena. Ta je djevojka donedavno ivjela na gazdinstvu. 39° Norman Mailer ali kad crta. Seljanka nikad nije ni ta slièno do ivjela. sigurno slatka poput meda. samo iz po tovanja pr ema Angeli. ne raditi ni ta. Naravno. Sjedi kod kuæe. kod najmanjih zvukova velikom brzinom spla snule. tako je sna an i ponosan na sebe. Stoga nije eljela izazivati nevolje. Osim toga. U obliku Angelinog mu a. Tako ispunjen spoznajom kako æe i od njega ne to biti. no na ovom poslu koji si odabrao. Pazio je da ispere rupèiæe. (Dieter je tad urno morao otiæi iz Berlina. te ko da joj je moglo pas ti na pamet da se zapita o èemu on razmi lja dok masturbira. suprug njene drage pokæerke. Adolf ne gubi vrijeme.) Ukratko. dok se trljao. EPILOG Dvorac u umi Na poèetku sam naveo kako se zovem D. bio je. a oni nisu. pa je Adijeva sposobnost da dugo dr i ruku ispru enu bila tek jo jedna od stva ri koje su im odvlaèile pa nju. Ne jo jako dugo. Ne vida se s pokvarenim djevojkama. pribli avajuæi se da ispali iz vlastitog topa. a tu sam se smjestio sve do k raja Drugog svjetskog rata. Uvijek su se bojali da bi mo gao upasti uèitelj. Po tome je sasvim nalik Aloisu. i iscrpljen svim tim to se u njemu bilo nakupilo. djevojka koja je i la u Paulinu kolu èesto bi je vidjela kako hoda s Klarom. a njemu samo jedan. Djeèaci bi'se skupili oko pisoara da bi usporeðival i velièinu svojih genitalija. naposljetku. svaki put kad bi s Adolfom razgovarao. Bolje bi joj bilo da se zabrinula zbog ljubavni h veza koje æe on tek imati. Taj nije propu tao. to su onda veæ bila dvojica koje je zbiljski skalpirao.. Ne moram se brinuti zbog djevojaka. Mislim da si poti ten zbog toga to svi tvoji roðaci u Spitalu dr e da si ni koristi. Erekcije bi.

Am erikancu je to èak bilo dovoljno ku no da meni. visok. "Dvorac u umi". Do kraja su eljeli zadr ati ponos to se nikad nisu odrekli ironije. rasporeðen u amerièku div iziju koja je oslobodila logor. Tu sam. T o je veæ druga prièa. On je primijetio: "Da. dobio je pi tolj kalibra 0. "Zasad. Sve to je jo ostalo za raspravu jest za to sam odabrao ovaj naslov. taj je idovski èasnik dao sve od sebe da izbjegne najgore u onom to ga je okru ivalo . A ko bi èitatelj. Izlagao sam mu psiholo ke pothvate koje s mo mi nacisti izvodili u dotad nepoznatim vodama. Stoga sam postupio poput lj udskog biæa . nema naznaka dvorca. krièali su poput gnjuraca. Amerikanac uzeo svoj pi tolj. Otputovao sam u Ameriku. Bili smo izdvojeni poput dvije du e u oceanu. Amerikanci su upravo oslobodili koncentracijski logor. Uèinak nije izostao. biv i su zatvorenici ludovali po polju za pos trojavanje. "Ja æu na e djelovanje preb aciti u Ameriku i posjetit æu te kad donesem nekoliko odluka to bismo tamo bili spr emni raditi.45 i to je oru je sad le alo na stolu. Waldschloss je smje ten na praznoj èistini. zbog mog sofisticiranog napada na ono to je vjerovao da su njegove ljudske vrijednost i. Kako je noæ prolazila. kazao mi je. Mogu reæi kako sam vi e puta morao napu tati tijelo. ukljuèujuæi i mene. èak sam dao naslutiti kako je tog nacista muèila sa vjest.krije se ubojica. Od luèio sam se poigrati sa idovskim èasnikom tako da se pretvaram kako mu obja njavam svj etonazor ljudi medu kojima sam se borio. osuðujuæi pretjerivanja u Fiihrerovim dostignuæima.odluèio sam o tome ne razmi ljati. U maloj me æeliji ispitivao psihijatar. Sebe sam ubacio u posve novu igru. Razgovarao s Maestrom. Vidio s am kako mu je zbog pi tolja nelagodno. Na obzorju nema nièeg zanimljivog. idovski se satnik vi e nije mogao nositi sa stanjem u koje je zapao. Na raspolaganju mi je ostao jedva jo pokoji potez.ljala proslava. dakle. manji. Sad je. ali gdje je dvorac?" odgovorio bih kako se "Dvorac u umi" na njemaèkom ka e Das Waldschloss.kao to èovjek uvijek otkr ije .to znaèi da je nastojao pobjeæi to dalje od najneugodnijih lj dskih mirisa. no. To .ukoliko je bila istina . Da pojaèam pritisak. Na reveru je nosio idovsko ime. bio naziv koji su najbistriji medu zatvorenicima dali svo jem objektu. plav. Oni kojima je preostalo dovoljno snage da se glasaju. njemu na dohvat ruke. Govorio sam s finom krivotvorinom istinskog osjeæaja. Ulo it æemo i u Arape i u Izraelce!" Nakon toga mi je za elio sreæu. godine. Dieter je bio armantan esesovac. taj nam je idovski s atnik pokazao kako trebamo raditi. U na im su redovima carevale glasine. djetinjstvo i dobar d io adolescencije sad upitao: "Die-tere. naredi da s njim ostanem u ovom uredu. Likovi su. gdje je tu sad poveznica s tvojim teksto m? U tvojoj je prièi puno uma. radilo se o lijeèniku koji nije bio vièan k ratkim cijevima. To je ime koje su zatvorenici dali tom upravo osloboðenom logoDvorac u umi 395 ru. radi za sebe". ne toliko zanimljiva. Radosne uzvike biv ih zatvorenika pratilo je i trulo isparavanje. Izvan æelije. na kojoj je nekad bilo polje krumpir a. na stijeni premalenoj za trojicu. plavih oèiju. Zbog mete a koji je zadnjih dana vladao. Waldschloss je. Stoga sam se preselio. koji je sa mnom pratio roðenje Adolfa Hitlera. Ta moguænost . okretan. odgovarao na nje gove upite. Nisam va an dio povijesti.ukazivala je da u Maestrovom podruèju ima el emenata i dubina koje ja nikako nisam mogao pojmiti. a ne treba obja njavati kako mu se nije svidjelo on o to je vidio. Zbog toga takva osoba i postane pacifistom. Ne vidi se mnogo drveæa. za koji je ipak znao da ga mora otkoèiti i ustrijel io me. pa sam ostao da se u Americi sam pobrinem za sebe. a priznajem kako sam se poigravao s njegovim uvjerenjima. Po karakteru pacifist. Jedan se vrag èak usudio i ustvrditi kako je Maestro degradiran." 394 Norman Mailer Nisam èak znao ni bih li mu povjerovao. duhovit. Za mene je to bilo vrije me poraza. Maestro me upravo b io otpustio iz slu be. Po èinu je bio satnik. svom jedinom pandanu sa suprotne str ane. FJuboko potisnut u prosjeènom pacifistu . na zadnji dan mjeseca travnja 1945. nakon ponoæi.

Geli Raubal su na li mrtvu na gornjem katu odaje u kojoj je stanoval a. i urlika koji se iz grla otme kad se ugleda krv. Stoga je to jezik pun kruljenja eluca." Godine 1930. Maestro je zakljuèio kako je bud uæi Fiihrer postao dovoljno znaèajan da ga dalje vodi prisutnost vi a od mene. Hitler ju je obo avao. nego samo jo jedan iz njegovih redova . u krilu Hitlerovog stana na Prinzregentenstrasse 396 Norman Mailer u Miinchenu. Jedan se stalno vraæa. Angelinom kæeri.im je davalo snagu.. èesto preteèe na eg t hnolo kog duha dana njice. Hitler i nacisti su veæ bili na vlasti i dobio sam zadatak da uðem u ti jelo tog dobrog esesovca Dietera. dali sve od sebe da govore meko poput svile na svojim rukavima. kad je Dieter bio èlan Posebnog o djela IV-2a. No. Kako je to sroèio visoko pozicioni rani podèinjeni. nije li isto tako istina kako se ne mo e naæi vraga koji ne radi na obje strane ulice? Stoga moram priznati iznenaðujuæu razinu privr enosti onim svojim èitateljima koj i su sa mnom pro li cijeli ovaj put. naredbi koje se izvikuju domaæim ivotinjama.postoje samo pitanja. Omoguæava mi da se vratim na poèetak. Pretpos tavljam èak da me zamijenio sam Maestro. nisam nikad uspio doznati ne to vi e o Gelinoj smrti. govorim o preslatkim palatalima. nisam mogao dobiti odgovor na to pitanje. sentimentalnim zvuci ma za manje vrijedne mozgove. da vi e nisam siguran tra im li jo klijenta koji obeæava. Ili se ubila. sve do potkraj dvadesetih i poèetka tridesetih godina. Ako me èin izdaje Maestra ne uni ti. svakom je o troumnom Nijemcu. ipak doveo u zabludu? Nije li sad postalo vj erojatno kako Maestro nije bio Sotona. a posebno Berlinci ma. zgodna i plava. Tu ne ukljuèujem duge njemaèke rijeèi. naravno. No. A ne mogu ni sebe zadovoljiti u tom pitanju. Posebno se to odnosi na dame. rike pluæa. èime se vjerojatno najbolje i najjezgrovitije mo e objasniti to me navelo da napi em ovu knjigu. od presudne va nosti za osjeæaj ponosa. Nikad se nije ustanovilo. Imali su posve perverzne odnose. ili odanog prijatelja. ironija tome neizbje na protute a. Je li moguæe da me Maestro. Nedugo prije samog dogaðaja. Ni na to mo da nema odgovora. Kako bilo. smijenje n sam sa svog stalnog zadatka s Adolfom Hitlerom. vjetrova iz crijeva zdrav og postojanja. Priznajem kako svoju degradaciju Maestru nisam mogao oprostiti. Jer. Tri god ina poslije. no up ravo to i elim. Ako ste Nijemac ivahne inteligencije. no dobra pitanja i dalje podrhtavaju unutarnjim ponosom. ponoseæi se to sam jedan od predstavnika na terenu moæne eminencije samog Sotone.priznajem da sam ostao do voljno veliki vrag da s njim ne suosjeæam. uspje an pijanist i pripadnik visokog dru tva Putzi Hanfstaengl: "Ado lf voli svirati samo po crnim tipkama. ne.jer ne zna jesu li tu navedene Sotonin e rijeèi ili tek jetke opservacije jo jednog posrednika . Njemaèki smo prvotno upoznali kao jezik jednostavnih ljudi. Ne treba iznenaditi to su zatvorenici koji su se toj nomenkla turi domislili bili iz Berlina. KNJI NICA ZELINA Zahvala Mojim izvrsnim pomoænicama. s Geli Raubal. dobr ih poganih grubijana i poljoprivrednika. spremnih i za poljodj elstvo i za lov.na visokom polo aju? ' Naravno. pokojnoj Judith McNallv i Dwayneu Prickettu. Ako èitatelj zbog toga opet osjeæa nelagodu . mo da æu se jednom moæi vratiti izvje ta u o svojoj ulozi u ranoj fazi karijere Adolfa Hitlera. No. Najva n ije je bilo sve to dobro zata kati. No.ukorijeni. s obzirom na ono to se tom narodu stoljeæima nametalo . I sam sam ispisujuæi ovu prièu oti ao tako daleko. Shvaæam kako nas ovo izlaganje udaljava od prièe èije smo izno enje upravo zavr ili. dobrom pr . Geli je bila oble figure.neka budu spremni prihvatiti pogodnosti zapadne civil izacije prije nego to im prilika za to nepovratno proðe . Ne trebam ni primijetiti kako se nadam da smo od tog vremena daleko napredovali. ironija vam je.ne dr im da je iznenaðenje to su mnogi pripadnici njemaèkog graðanstva to su u gradski ivot stigli iz svojih blatnih seoskih dvori ta. mo da postoji i drugi motiv. Sve to je proiza lo iz tog dogaðaja bila je potpuna utnja. a ono je pak moglo pomoæi da se sjeme moje pobune . Bila je ustrijeljena. Vragovi opstaju zato to smo dovoljno pam etni da shvatimo kako odgovora nema . i tanja du nika. ko jem sam slu io u stotinama raznih uloga. u tom je razdoblju Adolf do ivio ljubav svog ivota . plemenskih ljudi.

Hitler Among the Germans. G. 2. 1995. After Math: The Fi nal Search for Martin Bormann. Alan. dj ela oznaèena zvjezdicom ponudila su mi riznicu èinjenica i povijesnih referenci koje roman ove vrste ne mo e zanemariti. Norman Mailer Anderson. Hollv Webber i Janet Wygal za sjajnu korekturu. Bibliografija Uz neke je naslove u popisu literature dodana zvjezdica kako bi se naznaèilo da su s povijesnog i tematskog gledi ta bitni za Dvorac u umi. Erikson. 1975. Edvvard. Farago. NJ: Transaction Publishers. My Part in Germany's Fight. * Fest. 1961. mojem uredniku Davidu Ebershoffu i nakl adnici Gini Centello za njihovu suradnju i o troumna zapa anja. * Fulop-Miller. Karen. * Grimm. Shareen Blair. Resisting Hitler: Mildre d Harnack and the Red Orchestra. Psychotherapy in the Third Reich. Goldhagen.'1997. 2000. The O ccult Roots ofNazism: Secret Aryan Cults and Their Influence on Nazi \deology. Gestapo: Instrument ofTyranny. 1992. Eva. Norton Co. Jacob. Mineola. IL: Northern Illinois Universitv Press. Burleigh.. Sve je ostalo fabuliranje. Elke Ros thal za pouku iz njemaèkog jezika. Pretisak. Mineol a. 2000 . Viking. Speer: The Final Verdict. Pretisak. Max. Nevv York: Hovvard Fertig. Somerset. Armstrong. Daniel Jonah. * Bullock. Pre tisak. Hitler and the Occult. Geoffrev. Arthur de. Preveo Bruce Little. Fest. * Goebbels. Cambridge: Da Capo Press. Cambridge: Da Capo Press. Michaelu Lennonu. Rudolp h. Hitler. Nevv York: Knopf. 1979. Pretisak. 1985. 1971. Joachim C. Brvsac. Hitler and Stalin: Parallel Lives. The Night ofLong Knives. 1996. Alan. New York: Harcourt Brace Jovanovich. Nevv York: Nevv York University Press. Nevv York: Henry Holt. Binion. Plotting Hitler's Death. mojim sjajni m i marljivim knji evnim agentima. NY: Dover. 1999. Erik H. W. M. . Padraic.1962. Nevv York: W. The Battle for God. New York: Hovvard Fertig. 1997. The Occult Roots ofNazism. Goodrich-Clarke. Joachim C. 1976. 1999. No. The World History of Beekeeping and Honey Hunting.. 1996. 1928. Joseph. Cambridge: Da Capo Press. Hitler: A Study in Tyranny (skraæeno izdanje). Hitler: A Study in Tyranny. 1996. 3. Nordic Gods and Heroes. Colum. 1. 2001. Goodrich-Clarke. Sv.ijatelju i arhivaru J. London: Routledge. Rasputin: The Holy Devil. New York: Oxford Universitv Press. Nevv York. Ne treba posebno napominj ati kako su i druga navedena djela takoðer obogatila mnoge knji evne zamisli. Nevv York: Knopf. d obrim prijateljima Hansu Janitscheku i Ivanu Fisheru za èitanje rukopisa. mojoj supruzi Norris i moje devetero djece za t oplinu koju unose u moj ivot te Andrevvu Wylieju i Jeffu Posternaku. Crane. Teutonic Mythology. Nuremberg Diary. 2. Ken. Ponovljeno izdanje. Pretisak. Nevv York: Hill &C Wang. * Bullock. Young Man Luther. Joachim C. Ladislas. Amherst. Jasonu Epsteinu za v elikodu no èitanje ranije verzije. Cocks. Gallo. Crankshavv. 2. izd. Dekalb. Hitlers Willing Executioners: Ord inary Germans and the Holocaust. izd. Pretisak. 1999. Nicholas. NY: Prometheus Books. New York: Ballantine. New York: Harper Collins. * Bullock. 1995* Gobineau. The Third Reich: A New History. Pretisak. Preveli Evvald Osers i Alexandra Dring. New York: Bantam. Alan. Preveli Richard i Clara Winston. The lnequality of Human Races. 1973. 1992. 4. Rene. Gilbert. 1994. * Fest. Michael. Nicholas. Nevv York: Harcourt. Nevv York: Nevv York University Press. Nevv York: Avon.

1960. Walter. Nevv York : Avon. Being and Time. * Haffner. Heston. * Hoffmann. Martin. Goebbels: Mastermind of the Third Reich. Gun. 1961. Lothar. August. Iliodor. The Killing of SS Obergruppenfiihrer Reinhard Hejdtich. Nevv Y ork: Meredith Press. and Renate Heston. New York: Touchstone/Simon and Schuster. W. * Kubizek. John. An Introduction to Metaphysics . Goethe's Faust. Norton. 1958. The Theorj and Practice ofHell: The Shocking Storj of the Nazi SS and the Horror of the Concentration Camps. Sebastian. 1992. Hitler's Youth. Norton. Brigitte. Haffner. Sergei Michailovich Trufanoff. Pretisak. Death Dealer: The Memoirs of the SS Kommandant at Auschtvitz. Leonard L. New York: Columbia University Press. New York: Greenberg. 1947Kershavv. The Hidden Hitler. London: Hutchinson of London Press. Rudolph. The Kersten Memoirs 1940-45. prevoditelj i urednik. New York: Oxford University Press. Martin. 1950. Random House. 1998. The Mind of Adolf Hitler: The Secret Wartime Report. 1955* Hoess. Horsham. Ivone. Hitler 's Vienna: A Dictators Apprenticeship. 1987. Vienna and the Young Hitler. Nevv York: Knopf. W. Nevv York: Basic Books. The Inner Circle. 1961. Franz." Hitler: The Missing Years. New York: The Century Co. lan. Hitler Was My Friend. Carl. Nerin E. * Kershavv. Sebastian. Cambridge: Harvard University Press. Eugen. West Sussex: Focal Point Press. New York: W W. * Jenks. 1966. Kirkpatrick. Memories. Nevv York: The Free Press/Macmillan. 1999. 1994. David. Amherst. Langer. Hitler: 1936-1945: Nemesis.. Walter C. Lukacs. Unholy Alliance. Kaufmann. Peter. The Meaning of Hitler. Pretisak. London: Burke. 2001. * Machtan. Levenda. 2000. * Hamann. Wittgenst eins Vienna.NY: Dover Publications. Nevv York: Basic Books. Janik. 1994. Boston: Houghton Mifflin. 1918. Heinrich. Kershaw. The Queen Must Die!: and Other Affairs of Bees and Men. 1995.. lan. New York: Dou-bleday.. Felix. The Hitler of Historj. Nevv York: W. 1959* Kogon. * Heidegger. A Thread of Years. 1985. 1954. Doctors. Macdonald. Konrad. William. 1989. Ne vv Haven: Yale Universitv Press. NY: Prometheus Books. 1962. London: Macmillan & Co. * Longgood. Preveo Lawrence Wilson. Norton. 1973. Heidegger. 22 Cells in Nuremberg. Nevv York: Fromm International Publishing Corp. 1972.. Hitler: 1889-1936: Hubris. William A. 1996. The Hitler Myth: Image and Reality in the Third Reich. New York: Pantheon. 1944. Reflections. 1979. The Young Hitler I Kneiv. New York: Stein and Day. Douglas M. * Kersten. 1979. 1963. New York: Hovvard Fertig. Irving. * Jung. Emst "Pitzi. Nevv York: W. Boston: Houghton Mifflin Company. . 1968. Der Fuehrer: Hitler's Rise to Potver. Callum . The Mad Monk of Russia. * Hanfstaengl. * Jetzinger. John. Dreams. lan. Iliodor. i Stephen Toulmin. * Lukacs. and Drugs. Eva Braun: Hitler's Mistress. 1997. 1998. The Medical Ca sebook of Adolf Hitler: His Illnesses. San Francisco: Harper Collins. 1989. Nevv York: Berklev Pub lishing. The Ailing Empire: Germany from Bism arck to Hitler. New York: Arcade Publishing. Heiden. Allan. Kelley. Preveo Steven Paskuly. New York: Doubledav. New York: Oxford University Press.

Pisma u knjizi osmoj preuzeta su iz ovog izvora. Edvard.. i Andrei Mavlunas. Rubenstein. York Beach. G. Melzer. The Portable Nietzsche. Nevv York: Knopf. Italian Fascism. Three Faces ofFascism: Action Francaise. New York: Random House. Nevv York: Random House. The Life ofthe Bee. Mosse. 1998. Friedrich. Pretisak 1892-93 ur. Mosse. * Nietzsche. Friedrich. 1996. Noakes. Manvell. 1999. Pretisak. Nevv York: Nevv American Librarv. New York: Oxford Universitv Pr ess. Lincoln. Mengele: The Complete Storj. 1971. The Life of Wagner. Nietzsche. Exeter: University of Exeter Press. Tovvard the Final Solution. 2001. 1985. The Crisis of German ldeology. New York: Doubledav. 1978. Posner. Hauppauge. Preti sak. Explaining Hitler: The Search for the Origins of His Evil. Black Night. Sergei. Nevv York: St. New York: Knopf. New Yor k: Hovvard Fertig. Human. Preveo D. Karl. * Nietzsche. New York: Random House. Friedrich. The Rasputin File. * Salisbury. * Nietzsche. London: Heinemann. 1999. John.. A Lifelong Passion: Nicholas and Alexandra: Tbeir Own Story. New York: Penguin. Massie.. * Rosenbaum. 1997. Inc. George L. Pretisak. The Genealogy of Morals and Ecce Homo. ME: Samuel Weiser. 2001. New York: Hovvard Fertig. * Nietzsche. 1. White Snow: Russia's Revolu- . Richard L. 1965. George L. Blue Hill. Friedrich. Emst. 1967. i G. The Birth ofTragedy and the Case ofWagner. 1998. New York: Random House. Indianapolis: Bobbs-Merrill Co. The Nibelungenlied. Nevv York: Praeger Publishers. 1973. Friedrich. Thomas. * Payne. The Spear of Destinj. Totuard the Final Solution. Ron. New York: Howard Fertig. ur. Pullman. 1982. National Socialism. Maser. Winnetou. 19 66. Richard. 1964. * Milton. Radzinsky. Frank. George L. 1967. 1919. Sv. Land of the Firebird. Maurice. i Heinrich Fraenkel. Nevv York: Harpe r & Rovv. J. New York: Schocken Books. Faustus. 1989. 1978. 1996. After Auscbivitz: Radical Theology and Con-temporarj Judaism. New York: Penguin. ME: HeartTree Press. Ma rtin's Press. Nevv York: Anchor Books.* Maeterlinck. Carl Gustav Jung. * Nietzsche. 1948. Arthur. Trevor. * Noll. Pretisak. George L. Werner. Heinrich Himmler. Germany's Third Empire. Pridham. Mosse. New York: Signet. George L. New York: Howard Fertig. 1971. 1996. NE: Bison Books/University of Nebraska Press. Gerald L. On the Genealogy of Morals. Mosse. 1965. 1986. Hitler: Legend. 1966. Pretisak. Nolte. George L. The Life and Death of Adolf Hitler. New York: Howard Fertig. The Crisis of German ldeology. 1966. Nevv York: Dell. * Mironenko. M osse. Ernst. * Newman. McLynn. Nazism 1919-1945: Sv. Nevv York: Dodd. Roger. * Mann. ur. Werner. Thus Spoke Zarathustra.. i John Ware. WA: Washington State University Press. Beekeeping: A Cotnplete Oivner's Manual. Friedrich. Myth & Realitj. Friedrich. Beyond Good and Evil. NY: Barron's Press. Dr. The Aryan Christ: The Secret Life ofCarl Jung. Paradise Lost. Ravenscroft. 1-4. 1982. 1946. 1919-1934. * Nietzsche. 1997. AH Too Human. New York: Random House. N ew York: Grosset & Dunlap. Robert. May. Moeller van den Bruck.. Suzanne. The Fascist Revolution. Mowatt. NY: Dover Books. Mosse. Mineola. 1968. Walter Kaufmann. Nazi Culture. 1983. Harrison E. Mead and Co. 1980.

Cam-bridge: Belknap Press of Harvard University. Adolf Hitler (vol. George H. 1969. What Now? Der Sturme r in the Weimar Republic. John. von Frisch. Englevvood Cliffs. Leo. * Speer. Z003. New York: Macmillan. Heinrich Himmler: A Nazi in the Making 19001926. Snyder. Inside Hitler's Headquar ters 1939-45. o autoru Norman Mailer (1923-2007. Straus and Young. Trotsky. * Smith. Tolstoy. The Last Days of Hitler. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). von Lang. R. 1976. 1968. Pretisak. Incurablj Ge rman. 1972. Tolstoy. Berlin Diary: The Journal of a Foreign Correspondent. Vassilyev. William L. Albert. 1930. NY: Helen Marx Bo oks. 1960. * Stein. * Smith. Hamden. Hitler Close-Up. London: Macmillan.. New York: Signet. Hugh. Spandau: The Secret Diaries. Hitler's Secre t Book. * Schellenberg. Hitler's Elite: Nineteen Biographical Sketches ofNa-zis Who Sha ped the Third Reich. New York: Grove Press. Gen. John. R. NJ: Prentice-Hall. Hitler. New York: Presidio Press. 1941. von Lang. Cambridge: Da Capo Press. 1923. Chappaqua. uredio i napisao uvod. Viroubova. L. Shirer. 1993. * Sturmer. * Trevor-Roper. London: Andre Deursch. likom je i djelom obilje io amerièku knji evnu scenu druge polovice dvadesetog stoljeæa. ur. 2001. Hitler's Secret Conversations (1941-1944). New York: Ballantine Books. 1956. Wilson. Hitler's Diplomat: The Life and Times of Joachim von Ribbentrop. The Secretary. 1964. Anton. * Waite. Na juri ju je osvojio prvijencem Goli i mrtvi . 1976. Bradley F. Walter. H. Anna. 193 4. Toland. Leo. New York: Macmillan. Nevv York: Knopf. The Death of Ivan Ilych. Colin. Prince Felix. Warlimont. 1970. 1982. 1967. Peter. vatreni aktivist i samotni buntovnik protiv establi menta. 2000. 1). Albert. Martin Bormann: The Man Who Manipulated Hitler. New York: Random House. * Youssoupoff. 1961.. 1971. Nevv York: Hippocrene Books. New York: Ticknor & Fields. 1964.. 1992. Walter. A.tions 1905-1917. Michael. Prince Felix. The German Empire (1870-1918).). o . New York: The Modern Librarv. Youssoupoff. The Dance Language and Orientation ofBees. Bradley F. U bogatoj karijeri.neupitnim rem ek-dje-lom i najboljim amerièkim romanom o ratu na Pacifiku. 1989. 1953. Wykes. Chicago: University of Chicago Press. Philadelphia: Lippincott. Straus and Co. 1992. New York: Farrar. * Trevor-Roper. The Psychopathic God: Adolf Hitler. London: AMS Press/ Weidenfeld and Nicholson. Nevv York: Knopf. 1967. Rasputin and the Fa li of the Romanovs. provokat ivni ru itelj tabua. Nevv York: Simon and Schuster. Jochen. Pretisak. Little Man. Robert G. The Schellenberg Memoirs: A Record of the Nazi Secret Service. 200t. J995Shirer. Albert Speer: His Battle ivith Truth. Shovvalter. New York: Macmillan. T. Rasputin. ur. Anna Karenina. Gitta. New York: Viking. 1960. New York: Farrar. 1934-1941. The Bormann L etters. Inside the Third Reich. Trevor-Roper. New York: Pathfinder Press. Tavlor. London: Jonathan Cape/Flo-rian Press. Jochen. CT: Archon Books. Nevv York: Swan Books. Louis L. Stanford: Hoover Institution Press (Stanford University). 1978. dvostruki dobitnik Pulitz erove nagrade. My Life. The Rise and Fali of the Third Reich. * Weitz. Adolf Hitler: His Family. veliki knji evnik i novinar. 1954. * Sereny. Memories of the Russian Court. Karl. Speer. ur. Nevv York: Doubleday. 1970. Himmle r. Dennis E. Sichrovsky. Lost Splendor. Leon. Childhood & Youth. William L. Telford. New York: Doubleda v. The Ochrana. H. 1979..

Vojske noæi. Norre ll Susanne Clarke te Atlas oblaka Davida Mitchella. biografije. O PREVODITELJU Sa a Stanèin roðen je u Vara dinu 1965. gdje je diplomirao anglistiku i ko mparativnu knji evnost na Filozofskom fakultetu. Uz Dinka Teleæana i Marka Gregoriæa preveo je roman Jonathan Strange & G.briefing. ivi u Zagrebu.hr. knji evnosti i ivota. Radi kao urednik internetskih bil tena za www. Krvniko vu pjesmu.romane i oglede u kojima razglobljuje odnose fikcio nalnosti. Amerièki san. Knji nica Zelina 540031371 . Evanðelje po Sinu . nefikcionalnosti. Kao prevoditelj suraðuje i s Treæim programom Hrvatskog fad ija.stvario je niz nezaboravnih naslova: Park jelena.