Neka pedagoška sredstva kojima se koristio Poslanik 

sallallahu alejhi we sellem:

1) Samokritika – Među temeljne pretpostavke u odgoju spada Čovjekovo nastojanje da otkrije

svoje greške i bude uporan u njihovom otklanjanju. Na to je podsticao Poslanik, s.a.v.s., kad je
muslimane upućivao da se na ovom svijetu obračunavaju sa sobom, prije nego što dođe do
razračuna s Uzvišenim Allahom na budućem svijetu, da poprave nevaljala djela, da što više
dobrih djela urade. Na tim principima je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgajao ashabe.

2) Preokret – Pod pojmom preokret podrazumijevamo nastojanje odgajatelja da u osobi koju

odgaja loše osobine preokrene u lijepe, te da je udalji od loših navika. Tim načinom se koristio
Poslanik, s.a.v.s., i isticao ga.

Srdžba je energija koja se u duši rađa i, ukoliko ostane zatomljena, čovjek nema mira. Srdžba
može utjecati na nerve i potpaliti ih da neželjeno reaguju. Zato je neophodno otkloniti je, a to se
može postići riječima ili pokretima. Ako riječi nekontrolisano poteku, uzrokuju psovku i
prostakluke, a ako pokreti budu nekontrolisani, iskazuju se kao udarac i lomljava, a to je rušenje
i razaranje, što je nedostojno jednog muslimana.

Zato je Poslanik, s.a.v.s., savjetovao da se razorne nekontrolisane riječi zamijene biranim,

djelotvornim i umirujućim riječima. Sulejman ibn Sured kazuje: "Dva su se čovjeka pred
Poslanikom, s.a.v.s., međusobno vrijeđala dok smo bili s njim. Slušajući ih kako psuju, Poslanik,
s.a.v.s., je ljutito rekao: 'Znam jednu riječ. Da su je izgovorili, bili bi lišeni onog što sad
izgovaraju. Da su rekli: ‫ أَعُو ُذ بِاهلل ِمنَ ال َّشيْطا َ ِن الرَّجيِ ِم‬ 'Utječem se Allahu od prokletog šejtana' - bili bi
lišeni tih prostakluka."[1]

Poslanik, s.a.v.s., je savjetovao da se nekontrolisani pokreti zamjenjuju kontrolisanim

umirujućim radnjama koje čovjeka, dok je ljut odvraćaju od štetnog postupka, tako što će sjesti
ako je stajao, ili leći i pružiti se ako se žešće rasrdio, ili abdest uzeti hladnom vodom da mu voda
pomogne u otklanjanju uzavrelosti krvi i sl. U vezi s tim, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Kad se
neko od vas rasrdi, ako stoji, neka sjedne. Ako srdžba ne iščezne, neka legne."[2] Poslanik,
s.a.v.s., je rekao i: "Kad se neko od vas rasrdi, neka uzme abdest."[3]

Preokret je predstavljao Poslanikov, s.a.v.s., prijedlog omladini obuzetoj seksualnim nagonom,

dok o tome razmišljaju a ne mogu se oženiti jer nemaju za to materijalne pretpostavke ili zbog
nečega sličnog, da poste, jer post, umanjujući količinu hrane, otupljuje oštricu strasti koju hrana
proizvodi. Ibn Mes`ud je rekao: "Jednom prilikom bili smo, nas grupa siromašnih, kod 
Poslanika, s.a.v.s., i on nam je rekao: 'Momci, ko je od vas u mogućnosti – neka se oženi. To
najuspješnije obara pogled i sputava spolni organ. Ko to ne može - neka posti. To će ga
zauzdati.'"[4]

3) Ponavljanje – Ponavljanje je važno sredstvo odgoja jer se putem njega, bilo da se radi o
govoru ili praktičnom djelu, određeno značenje sliježe u dubinu duše i na taj način se lakše
usvaja i postaje čovjekova karakterna osobina. Otuda dolaze ponavljanja nekih riječi i postupaka
u islamu, kao što je izgovaranje riječi "Allahu ekber! Allah je najveći", koje se više puta
ponavljaju tokom ezana, ikameta, pa i samoga namaza (prilikom svakog pokreta u njemu).
Također, te riječi se ponavljaju više puta i tokom zikra nakon namaza, uz ponavljanje i u drugim
prigodama.

Tu spada i ponavljanje namaza više puta tokom jednog dana, a namaz odvraća od loših riječi i
ružnih postupaka.

Tu spada i ponavljanje traženja oprosta za grijehe (istigfar), što je u biti izvođenje iz grijeha s
kajanjem zbog počinjenja i čvrsta odluka da mu se ne vraća. Poslanik, s.a.v.s., je upućujući
rekao: "Ljudi, iskreno se pokajte i od Allaha tražite oprosta. Ja se po sto puta dnevno
pokajem."[5]

Narodi i zajednice i danas ponavljanje koriste kao način da se neke parole slegnu u srca naroda.

4) Staloženost u govoru – Odgajatelj treba govoriti jasno i razgovijetno, razdvajajući riječi, tako
da slušalac može razumjeti šta se kaže, da mu bude lakše zapamtiti to šta se kaže. U opisivanju
Poslanikovog, s.a.v.s., govora, već smo navodili ono šta je `Aiša, r.a., o tome rekla: "Allahov
Poslanik nije brzo govorio kao što vi govorite, već je sve razgovijetno objašnjavao, a sagovornik
je to lahko pamtio."[6]
 

5) Pomaganje vizuelnim prikazivanjem poput crtanja i sl. – Odgajatelj se može pomoći

crtanjem u objašnjenju ideje koju želi saopćiti slušaocu. Poslanik, s.a.v.s., je to radio kad bi
ocijenio da mu to treba. `Abdullah ibn Mes`ud, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,
jednom prilikom nacrtao četverougaonik, zatim po njegovoj sredini povukao uzdužnu liniju
pored koje je, sa strane, povukao nekoliko kraćih linija okrenuvši ih prema uzdužnoj. To je
komentarisao: "Ovo je čovjek. Ovo što ga opasuje, njegov je smrtni čas, a ova linija koja izlazi
van, njegova je nada. Ove kratke linije su prepreke. Ako ga ova spotakne, ova ga oprži, a ako ga
ova saplete ova ga opeče."[7]

Kad je Allahov Poslanik htio prijateljima objasniti 153. ajet sure Al-An`am, a to su riječi
Uzvišenoga: I to, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas
odvoje od puta Njegova,  povukao je rukom liniju i rekao: "Ovo je Allahov pravi put." Zatim je
povukao po nekoliko linija s desne i lijeve strane i rekao: "Ovo su putevi koji vode samo na put
šejtana koji poziva k sebi. Zatim je proučio: I to, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge
puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.

6) Korištenje gestikulacije – Gestikulacija, uz govor, daje govoru posebno značenje i čini da se

lakše sliježe u duši. Gestikulacija nekad izražava značenje koje riječ ne može izraziti.

U vezi s tim, od Poslanika, s.a.v.s., se prenosi da je rekao: "Ja i Sudnji dan poslani smo kao ovo
dvoje, kao što je razlika u njihovoj dužini." Tom prilikom je spojio kažiprst i srednjak.[8] Na taj
način, vidljiva slika se povezuje s imaginarnom, izvučenom iz riječi i jedna drugu podupiru.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Musliman je muslimanu kao zgrada u kojoj jedan dio utvrđuje
drugi". Tom prilikom je prepleo prste,[9] a splitanje prstiju je izražavalo snagu koju muslimani
ostvaruju međusobnim pomaganjem i saradnjom.

 
Ebu Bekra, r.a., kazuje: "Bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kad je tri puta pitao:
"Hoćete li da vam kažem koji su najveći grijesi?" Prisutni su odgovorili: "Da, Allahov
Poslaniče!" On je odgovorio: "Pripisivanje Allahu druga, neposlušnost roditeljima..." Pošto je
bio naslonjen, pridigao se u sjedeći položaj i nastavio: "... i krivo svjedočenje."[10] Nastavio je
to ponavljati tako dugo da smo poželjeli da prestane.

Poslanikovo, s.a.v.s., pridizanje u sjedeći položaj, nakon što je bio naslonjen, kad je stigao do
krivotvorenja istine, kao i ponavljanje riječi "i krivo svjedočenje i krivotvorenje istine" nekoliko
puta, ukazuje, također, na važnost i opasnosti od krivotvorenja kojim se podupire neistina, a
poništava istina.

Ranije smo govorili o važnosti ponavljanja sa stanovišta odgoja i njegovih psihičkih utjecaja.

7) Praktično objašnjavanje – Praktično objašnjavanje je pokazivanje praktičnim primjerom

onog što se od odgajanika zahtijeva da uradi. Poslanik, s.a.v.s., se koristio ovim načinom u
mnogim prilikama. Kad je želio da muslimane nauči klanjanju, podigao bi se na neko uzdignuto
mjesto da ga svi vide i pred njima bi obavio namaz tako da ga oni gledaju. Zatim bi im rekao:
"Klanjajte kao što vidite da ja klanjam."[11]

Ako želimo nešto prihvatiti onako kakvo jest, reći ćemo da je Poslanikov, s.a.v.s., život bio
praktično objašnjenje islamskog vjerozakona (šari`a). Zato `Aiša, r.a., kad je poželjela ukratko
opisati Poslanikov, s.a.v.s., ahlak (ćudoređe), nije našla prikladniji odgovor nego da kaže:
"Njegov ahlak je bio Kur'an."

8) Dijalog – Korisno je da odgajatelj u dodiru s odgajanicima, kako bi im u srce usadio vrednote,

praktikuje i dijalog. Isticanje vrednote putem dijaloga prikladnije je od neposrednog isticanja jer
dijalog može otkriti neku odgajanikovu  pogrešku koju će odgajatelj popraviti.

Poslanik, s.a.v.s., je pitao svoje prijatelje: "Znate li vi ko je bankrot?" Odgovorili su: "Bankrot,
po našem shvatanju, je onaj ko nema ni dirhema niti išta u vrijednosti dirhema." Poslanik je na to
uzvratio: "Bankrot je onaj ko na Sudnji dan dođe sa namazom, postom i zekatom, ali je ovome
psovao, ovoga uvrijedio, ovoga materijalno oštetio, ovome prolio krv, ovoga udario, pa od svojih
dobrih djela dadne ovome i onome, a kad mu nestane dobrih djela, prije nego što bude polagao
račun, dodaju mu se grijesi onih kojima je skrivio, te će s njima biti bačen u Džehennemsku
vatru!"[12]

Poslanik, s.a.v.s., je putem ovog dijaloga ispravio pogrešno razumijevanje i skrenuo pažnju na to
da je trebalo da sagovornici to pitanje dublje promotre.

Neki čovjek pitao je Poslanika, s.a.v.s.: "Treba li tražiti dozvolu za ulazak (tj. pitati je li
slobodno) kad ulazim kod majke?" Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: "Svakako". Čovjek je na to
rekao: "Ali, ja sam s njom u istoj kući!?" Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: "Pitaj je li slobodno."
Čovjek je uzvratio: "Ali, ja je u svemu služim!?" Poslanik je odgovorio: "Pitaj je li slobodno! Da
li bi volio da je vidiš golu?" Čovjek je odgovorio: "Ne bih." Poslanik je za kraj rekao: "Onda,
pitaj je li slobodno."[13]

Poslanik, s.a.v.s., je, na osnovu navedenog, vidio da sagovornik nije razumio svrhu zabrane
ulaska u prostoriju bez dozvole. Zato mu je pružio objašnjenje.

9) Priča – Odgajanik se može upućivati i pričom, čime se pruža pouka, tako što njeni akteri,
nekim svojim postupcima, mogu poslužiti kao dobar primjer za kojim se može povesti. Zato je
potrebno iz priče odstraniti suvišne sadržaje. Poslanik, s.a.v.s., je često upućivao pričom.

Takav primjer je prilika u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., osudio uobraženost izloživši priču: "Išao je
neki čovjek u ogrtaču, zaljubljen u sebe, počešljane kose, šepureći se u hodu. Allah je dao da se
zemlja ispod njega otvori i on će u njoj tonuti sve do Sudnjega dana."[14]

Takav primjer je i prilika u kojoj je Poslanik, s.a.v.s., lijepo postupanje sa životinjama pohvalio u
priči: "Tako je neki čovjek išao putem i dobro ožednio. Kad je naišao na bunar, spustio se u
njega i napio se. Kad je izašao iz bunara, vidio je psa kako dahće i zbog žeđi grize zemlju.
Čovjek je tad pomislio: 'Ovaj pas je žedan kao što sam i ja bio.' Spustio se u bunar i zahvatio
vode u svoju obuću. Potom se popeo i napojio psa. Allah mu je za to zahvalio i grijehe mu
oprostio."

 
Slušaoci su shvatili šta je Poslanik htio s izloženom pričom. S ciljem da budu sigurni jesu li
dobro razumjeli poruku, pitali su: "Allahov Poslaniče, imamo li mi zbog životinja nagradu?"
Odgovorio je: "Za svako živo biće sljeduje nagrada."[15]

Otuda se potvrđuje i smisao ukazivanja na ono što žena voli u svog muža, što je izloženo u
hadisu koji prenosi Ummu Zer`,[16] kao i u mnogim sličnim primjerima iz Poslanikovog,
s.a.v.s., životopisa.

10) Uzor – Neophodno je da odgajatelj ima moralni kredibilitet i da odgajaniku može biti primjer
na koji će se ugledati. Vjerovatno osoba koja nekom služi kao uzor, služi kao uzor u svemu, kao
što je Uzvišeni Allah odredio Svoga Poslanika Muhammeda, s.v.s., da muslimanima bude uzor u
svemu. Uzvišeni kaže: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor (Al-Ahzab, 21).

Onaj ko služi kao uzor, može biti uzor i nekim postupkom, kao što je Uzvišeni Allah za uzor
odredio Ibrahima, a.s., zbog njegovog odbacivanja mnogobožačkog vjerovanja i uzimanja Allaha
za svog zaštitnika. Uzvišeni kaže: Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su
narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu,
klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u
Allaha, Njega jedinog, vjerovali (Al-Mumtahina, 4).

Poslanik s.a.v.s., je Eš`arije isticao kao primjer za ugledanje u uzajamnom solidarisanju, rekavši:
"Kad neka od eš`arijskih domaćica nakon nekog pohoda ostane hudovica, ili nekome u naselju
nestane hrane, oni svu raspoloživu hranu sakupe na jedno platno i ravnomjerno je podijele,
mjereći je jednom posudom. Oni su moji a ja njihov."[17] 

Ističući Eš`arije i pleme Esed kao primjer za ugledanje u pogledu povjerljivosti, Poslanik,
s.a.v.s., je rekao: "Divne zajednice su Eš`arije i pleme Esed. U bitkama ne uzmiču, a nisu ni
lakomi. Oni su moji a ja njihov."[18]

 11) Druženje – Sredina u kojoj čovjek živi ima vidljiv utjecaj na njegovo ponašanje jer čovjek
trpi utjecaje ljudi koji ga okružuju. Zato je Poslanik, s.a.v.s., ukazao na važnost druženja,
rekavši: "Primjer dobrog i lošeg sagovornika sličan je primjeru onoga ko nosi mošus i onoga ko
nosi karbid. Onaj ko nosi mošus, može te dodirnuti, prodati ti, ili dati da osjetiš lijep miris, a onaj
ko nosi karbid, može ti zapaliti odjeću, ili dati da osjetiš smrad."[19]
 

Vjerovatno je zamjena sredine i društva nekom kriminalcu boljim okruženjem i boljim društvom
prvi uslov da bi se on popravio. Poslanik, s.a.v.s., je na to ukazao izlažući priču o čovjeku koji je
živio u lošoj sredini i zajedno s društvom išao u kriminal. Kad je poželio da se pokaje,
savjetovano mu je da promijeni sredinu u kojoj živi, da društvo s kojim se druži zamijeni dobrim
društvom.

Ebu Se`id al-Kudri, r.a., kazuje da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Nekad prije vas je živio
čovjek koji je ubio devedeset i devet ljudi. Pitao je za najpobožnijeg čovjeka na svijetu. Upućen
je na jednog monaha. Kad mu je otišao, kazao je da je ubio devedeset i devet ljudi. Pitao je može
li mu pokajanje biti prihvaćeno. Kad mu je monah odgovorio da ne može, ubio ga je i tako
namirio na stotinu ubijenih. Nakon toga, pitao je za najučenijeg čovjeka na svijetu. Upućen je
jednom istinski učenom čovjeku. Kazao mu je da je ubio stotinu ljudi i pitao može li njegovo
pokajanje biti prihvaćeno. Učenjak mu je kazao: "Naravno da može, ko može stati između tebe i
pokajanja?" Potom mu je kazao da ide u jednu zemlju u kojoj ljudi obožavaju Allaha.  Rekao mu
je: 'Obožavaj Ga i ti sa njima. Ne vraćaj se u svoju zemlju jer to je loša zemlja.'"[20]

12) Ispravljanje greške ne spominjući počinioca – Cilj ispravljanja greške je stavljanje

počiniocu do znanja da njegov postupak nije dozvoljen i da bi trebalo da ga ostavi. To se može
postići kritikom pogrešnog postupka tako što se počinilac ne spominje.

Javno spominjanje počinioca po imenu je, zapravo, njegovo prozivanje i on to doživljava kao
uvredu. To može izazvati njegovu mržnju prema onome ko drugima govori o njegovim
greškama. Također, može proizvesti i revolt u kojem će on početi iznositi tuđe greške i ogovarati
ljude tražeći opravdanje za svoj postupak.

U svakom slučaju, suočenje odgajatelja i odgajanika s nekom greškom odgajanika sramoti, a to

nije cilj samog odgoja, već je cilj da se pojedinac popravi. Nema potrebe da se neko dovodi u
nelagodan položaj. Zato se Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao načinom odgoja, koristio upozorenjem
bez navođenja imena.

`Aiša, r. a., kazuje: "Poslanik, s.a.v.s., jednom bi nešto propisao, zatim uz to dao olakšice, a ljudi
to sasvim napustili. Ubrzo je to primijetio i u sklopu hutbe, nakon što je Allahu uputio zahvalu,
reagovao riječima: 'Šta je s nekima pa ostavljaju ono što sam ja propisao? Tako mi Allaha, ja
znam bolje od njih šta Allah voli i bojim Ga se više nego oni.'"[21]
 

Poslanik, s.a.v.s., je saznao da neki ljudi klanjaju, a nepravilno uzimaju abdest. On im se nije
neposredno obratio. Nije ih pred drugima razotkrio već je rekao: "Šta misle neki ljudi, s nama
klanjaju a ne znaju kako se treba očistiti!?"[22]

Kada je Poslanik, s.a.v.s., za neke ljude primijetio da ne dolaze klanjati u džematu, nije ih
neposredno opomenuo niti je to drugima dao do znanja, već je rekao: "Najteži namazi
licemjerima su jacija i sabah. Kada bi znali koliko oni vrijede, došli bi da ih klanjaju taman kad
bi puzali. Pomišljao sam da naredim namaz i da se on izvršava, da čovjeku naredim da klanja s
drugima. Razmišljao sam da sa sobom povedem ljude koji će nositi snopove pruća za one koji ne
prisustvuju zajedničkom namazu, da im kuće vatrom potpalim.[23]" 

13) Razgovor prožet mudrošću – Odgajatelj treba nastojati da njegov razgovor bude ciljan i
odmjeren, da bude prožet mudrim porukama koje sažimaju njegova iskustva kao i iskustva
drugih. Takav je bio Vjerovjesnikov razgovor. Takve mudrosti mogu naći mjesto u duši
odgajanika.

Suvišno je i napominjati da mudrost treba biti sročena u snažnom i kratkom izrazu, da se može
lahko zapamtiti kako bi svoje mjesto našla u duši odgajanika.

Pretežan dio Poslanikovog, s.a.v.s., govora bio je satkan od mudrosti. Navodimo nekoliko
primjera: "Čovjek, kada je u namazu, razgovara sa svojim Gospodarom. Zato, neka dobro pazi
šta će govoriti!" [24] "Allah je zadovoljan kad je roditelj zadovoljan, a ljutit je kad je roditelj
nezadovoljan."[25] "Onaj ko brine o izdržavanju hudovice i siročeta, jednak je onom ko se bori
na Allahovom putu."[26] Mnogo je takvih primjera u Poslanikovom, s.a.v.s., govoru.

14) Neposredno upućivanje – Brojni su pedagozi koji vrlo malo brinu o neposrednom
upućivanju, iako neposredno upućivanje može uistinu imati značajnu ulogu u odgoju. Nema
bojazni od njegove primjene u prilikama kad se može mudro primijeniti, kad se steknu svi uslovi
za njegovu primjenu.

Međutim, ako uslovi ne odgovaraju njegovoj  primjeni ono, vjerovatno, ne samo što neće ispuniti
svoju ulogu, već može dovesti do neželjenih rezutata koje odgajatelj nije očekivao.
 

Poslanik, s.a.v.s., je, iako rijetko, praktikovao neposredno upućivanje. Dobro bi ocijenio uslove u
kojim je psiha sagovornika spremna prihvatiti takvu vrstu upućivanja. U takve primjere spada i
ono što prenosi Ibn `Umer koji kazuje: "Poslanik me je dohvatio za rame i rekao mi: 'Na ovom
svijetu budi kao da si stranac ili putnik koji prelazi put."[27] Tu se može ubrojati i ono što
prenosi Ibn `Abbas, koji kazuje: "Jednog dana sam sjedio iza Allahovog Poslanika, a on mi je tad
rekao: "Momče, naučit ću te onom što je korisno: Čuvaj Allaha pa će tebe Allah čuvati. Čuvaj
Allaha pa ćeš Ga naći da ti pomaže. Ako nešto moliš, moli samo od Allaha, a kad pomoć tražiš,
traži je samo od Allaha."[28]

U ovom hadisu je evidentno da se Poslanik, s.a.v.s., okoristio prilikom što je Ibn `Abbas zajedno
s njim, sjedeći mu za leđima, jahao na devi koja ih je nekud nosila. Bili su u prilici da
razgovorom krate vrijeme do dolaska na odredište. U takvim okolnostima ljudi su spremni da
slušaju. Poslanik, s.a.v.s., je s tim motivom započeo razgovor s Ibn `Abbasom.

*   *   *

To su neka pravila i pedagoške metode koje je Poslanik, s.a.v.s., primjenjivao u odgajanju

ashaba. O vrijednostima tih pravila i metoda suvišno je govoriti s obzirom na rezultate koji su
postignuti: generacija Poslanikovih, s.a.v.s., drugova (ashaba), prema Poslanikovom, s.a.v.s.,
svjedočenju, najbolja je zajednica u ljudskoj povijesti. O tome je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
"Najbolja generacija je moja generacija, zatim ona koja će za njom doći, zatim ona koja će za
njom doći."[29]

<span>Autor: Muhammed Rewwas Qal'ahdzi</span><span> </span>

 Muslimanka.net