Professional Documents
Culture Documents
Milan Uzelac
ESTETIKA2
Uvod
našeg saznanja.
daljega opstanka.
tehničke civilizacije, to samo označava trijumf američke nekulture. Čovek jedne dimenzija sve
intenzivnije naplaćuje
poloţen ulog.
smeša glasova što dolaze s trga, od onih što svu svoju pamet
u tišini.
konstatujemo:
- vlada površnost
ruke.
većoj meri no ikad, ali, reči u tim spisima nizu više izraz
odnosa.
upravo završilo.
**
postali realnost.
društva.
samoorganizujućeg haosa.
veze, vreme.
parola, lepa ţelja, ali šta se iza toga zapravo krije? Šta
sa savremenom naukom.
problematičan.
slobode i odgovornosti.
Ptolomejevu teoriju).
najvišeg neimara.17
U Novom Sadu,
svoj odnos spram sveta ali isto tako i prirodu tog sveta.
uopšte moguće?
discipline - estetike.
cognitionis sensitivae).
1969, 224).
tačne ideje nauke) jeste područje slika koje su često ţive, ali
utemeljujuća.
Zbog toga ćemo ostati kod imena estetika, jer kao prosto ime
1970, 3).
čemu Kant piše već u Prvoj verziji uvoda u spis Kritike moći
suđenja (Kant, 1975, 50); on je shodno primedbi o ovom
umetnosti.
psihologije).
saznanja razuma.
filozofskih sredstava.
čulnog iskustva.
bit".
**
čulnoga iskustva.
**
saznanja boga.
***
saznanja.
svakodnevna - on je genije.
prirodno lepom.
Hegel.
***
1972, 487).
Umetnost je izgubila raniji značaj, to je neosporno,
umetnosti.
2. Predmet estetike
estetici.
strane oblasti.
sobom.
unapred određeni. 43
**
vreme kao vreme i svet kao svet; zato umetnička dela nisu
svetu, ili bitnih situacija, tj. takvih koje otkrivaju isto uvek
ljudskoga opstanka.
**
se nekritički prihvata.
***
estetiku vide kao (a) teoriju lepog, drugi (b) kao teoriju o
umetnosti.
strategija moderne.
ove vrste.
značaj.
istorijskog značaja.
filozofiju umetnosti.
su sami umetnici rekli o svojoj umetnosti kao i u neke predrefleksivne pozajmice sa kojima se sreće
filozofska estetika.
istine, nego kao i umetnost, ostvarenje istine" (MerleauPonty, 1978, 16). Ovde se, delimično i na tragu
Hajdegera,
umetnost vidi svet kao predstavu, jer ona ţivi na tlu moći
oblasti nauka.
njihovog odnosa.
saznanja.
kaţe ovaj filozof - ne bi bio neki drugi svet već ovaj svet kao 59
drugi" (Waldenfels, 1991, 241).
opovrgnuti.
trajno otvorenim.
stoleća.
**
sveta.
ESTETIČKE KATEGORIJE
**
91).
Uz svo poštovanje Kanta, ne bi se moglo prihvatiti
filozofije.
bivstvovanja.
pod kategorijama Kant misli isto što i Aristotel, ako ono što
izrečeno?
kategorijama.
E. Benveniste).
***
zanemareni.
doslednoj neodređenosti.
LEPO
Hässlichen, 1853/.
/bonum - bonellum - bellum/) a koji se u početku primenjivao samo kad se govorilo o lepoti ţena i dece,
da bi se
čulom vida.
veliko niti nešto posve sićušno, jer ako je nešto sasvim malo
pa se jedno isto lice jednom moţe videti kao lepo drugi put
umeće. 86
suštini lepog.
tri uslova: celinu, srazmer i sjaj. Lepo je, kaţe on, ono što
čoveka u svetu.
jedinstvo u mnoštvu.
lepota nije sen ili odraz ideje boga, već svaki realni oblik
***
nevidljiva stvarnost.
sluţi.
aspekt.
materijalnog predmeta.
**
ukrašavali.
lepo kao i opus naturale, tj. kao svaka stvar koja postoji u
prirodi. Lepota i jednog i drugog (i stovrenog i prirodnog
lepotama prirode.
saradnik boga.
umetnčka dela.
***
**97
ili u refleksiji).
objekat dopadanja.
na pojmove usmeren.
stoji u vezi ili sa sklonošću, ili sa milošću ili sa poštovanjem. Jer milost, jeste jedino slobodno dopadanje.
Sve ovo
vodi prvom određenju: Ukus predstavlja moć prosuđivanja
ili pesmi - nećemo tad reći: "to je za mene lepo"; ono što je
draţi i biti prijatne ali još nisu i lepe. Kad se za nešto kaţe
Taj čulni sud razlikuje se od suda ukusa jer sud ukusa nosi
razuma.
vremenu).
istovetni.
uma, pa time bude ograničen, onda taj sud ukusa nije više
**
ni samo ono opšte ili idealno (ovo je istina), niti je samo ono
već privikao.
sebi.
stvarnosti.
naukama.
UZVIŠENO
kome je reč.
uzvišenog i ruţnog.
Kant, nosi u sebi kao svoj karakter jedno uzbuđenje duše 118
njegovo raspoloţenje.
predstavu o prirodi.
potpuno.
Sama priroda je uzvišena u onoj od svojih pojava čije
raspoloţenje.
uzvišena ukoliko izaziva strah, već zato što u nama izaziva 124
ističe Kant, mora uvrstiti ili u ono što je prijatno, ili u ono
što je lepo, ili u ono što je uzvišeno, ili u ono što je naprosto
suđenja.
mira i udobnosti.
432).
omogućuje da neposredno progovori i tako izaziva satreperenje slušaoca koje ga obuzima iznutra pa on
uzvišeno
6).
*
Moţda iznenađujuće deluje činjenica da dve stotine
TRAGIČNO
na tragediju.131
rezultata.
saţaljenje koje leči i ono koje treba da bude izlečeno nije isto
nepravilnosti.
jedno drugom.
delanja koje je isto tako opravdano kao što je, usled sukoba
da se izazove saţa-ljenje.
trpi bol i sam taj bol je njegova naslada. Jer ti nas prizori
piscu onih slika više ugađa kad više ţali. Pa ako se one
pravu a druga (čovek) uvek kriva; srednji vek poznaje samo 136
osvete bogova.
1989, 342).
kao Eshil, niti Euripid kao Sofokle koji je pod starost a pod
97).139
1984, 266-7).
**
KOMIČNO
Ima dovoljno razloga da se komično ubroji u osnovne
parodija).
kao bivstvovanje.
Aristotel piše kako "slično tome, kao što igra te svaka vrsta
stoleću.
smehom a ne porugom.
smejati nije parče čoje ili slame, već oblik koji su mu ljudi
odgovor: zato što je, ipak, konačno sam ţivot takav i zato što
posledice.
III/609).
duhovne potrebe.
RUŢNO
ruţnog govori po analogiji dobra i zla: lepo se, ističe on, 154
pojedinosti i ruţno, univerzum i dalje ostaje lep". PseudoDionisije je ruţno shvatao kao jednu od
manifestacija zla, a
tome što lepo opisuje stvari koje bi u prirodi bile ruţne ili
nepodnošljive, a Kant je isticao da čak i prikaz zlog i ruţnog
uţivanjem primi.
114).
LJUPKO
gracioznosti".
estetsko značenje.
nastaje ljupkost.
gracioznosti.
apsolutno slobodni.
**
umetnosti i ne-umetnosti. "Protivrečnosti, ističe Gic, posebno izbijaju na videlo kad o tome šta kič jeste
valja
autorima.
1. Pojam umetnosti
XVIII stoleća.
- slobodni projekt.
"lepa").
***
umetnosti.175
znatno kasnije.
(mimesis, imitatio).
njihov obim jer nema saglasnosti o odnosu umetnosti i neumetnosti. Danas se iznova postavlja pitanje
koje ljudske
duhovna sadrţina.
delo ili umenje stvaranja dela, ili (c) postoji jedna umetnost
umetnosti.
alternativna nego dvostruko alternativna. Imaće, manjeviše, ovakav oblik: umetnost je podraţavanje
stvari ili
uma u mišljenju, ili zato što su to obično plemići (GilbertKun, 1969, 136).
pretendovala na istinu.
(arhitektura i muzika).
3. Umetnost i tehnika
Kanta jeste čista ideja koja samo sluţi kao princip našeg
odredi.
nam bit tehnike (kao i bit umetnosti) biva sve tajnovitijom. 191
a. Tehnika i techne
put kroz iskustvo suštine tehnike vodi nas razumevanju postava kao udesa raskrivanja, pri čemu udes
/Geschick/ jeste
ne moţe biti.
jedno šire značenje: kao proizvođenje iz skrivenosti u neskrivenost uopšte. Ako se izraz poiesis koristi u
ovom
činjenja i stvaranja.
reprodukciju kapitala.
1981, 203-4).
44).
pesničko stvaranje.
mišljenju moderno proizvodjenje nije pro-iznošenje /HervorBringen/ već kretanje koje svo već postojeće
bivstvujuće
proizvođača.
raskrivanja, u skrivanju istine i zastiranju suštine poiesisa. Sa po-stavom raste opasnost da se ne dospe
do prvobitne
suštinu koja više nije vidljiva kao suština što svetleći 198
istovremeno.
način bivstvovanja.
Za razliku od Hajdegera, Fink tehniku povezuje s
zapitanosti.
antičke techne kao poiesisa koji Hajdeger određuje kao proiz-vođenje koje je Ereignis što nastaje kad
skriveno stupi u
izraz aletheia.
b. Tehnika i umetnost
za delovanje čoveka.
koje se igra.
istine. Techne kao način istine ukazuje na ono što se ne proizvodi samo po sebi, već na ono što je poiesis
s obzirom na
četiri pro-pusta /Ver-an-lassen/. Techne je tako pro-iznošenje, ona je poietična, vezana za stvaranje; to
znači da
energije.
ono što je stvarno razotkriva kao stanje, drugim rečima: postav je zajednički izvor prirodne nauke i
tehnike; iza ovog u
tajni njene biti. Ako je, piše Hajdeger u spisu Obrat /Die
zaborava.
potpuno novo.
**
za umetnost.
3.1. Umetnost kao mimesis208
vrši samo jedan posao", tj. "svega će biti u većoj meri i lepše
izgled stvari.
oskudica imena."
umetnosti).
(strašljivce, ili one što grde, psuju, ili viču, kao ni one što 214
uţivi u ţivot gorih ljudi, jer, ako to nije u šali, njegov razum
Države; Platon navodi kako postoje (a) ideje, (b) stvari kao
(...) jer od svake stvari obuhvata samo jedan mali njen deo i
nego, kao što smo rekli: slikar pravi obućara, upravo samo
601b).
**
1993, II/715).
estetski momenat.
bivstvovanju.
likova.
deluju na isti način (920a 3-7). Sve ovo vaţi za čiste zvuke;
Zašto samo ono što je čujno ima etička svojstva? Zato što
stoga što mešanje zvukova nije lepo jer oni se pri mešanju
izvode neka delatna lica koja imaju ove ili one osobine
i slikarstvo.224
narednim stolećima.
tumačenje.
prilikama moralo biti, kao deo niza koji se moţe ponoviti jer
koja se dogodila, nego stvar koja se mogla dogoditi, tj. ono 228
dela koja imaju kao svoju dušu radnju ili priču jesu "ţivi
organizmi", no tragedija je zgusnutija nego ep i zato je viša
slično dramskom.
ćuti, već treba da nauči da kad vidi pticu, majmuna ili neko
kopiranju stvari.
XXXIV 19, 6). Takođe, treba imati u vidu da stari Grci nisu
govora.
podraţavanja.
Ako je Kastelvetro nastojao da interpretiranjem
postojanje.
filozofiju.
ono što govore i pišu filozofi, i pored njih spisi svih ostalih,
govornika i pisca.
stare umetnike.
(I/47).
Hegelov sledbenik F.T. Fišer došao je do zaključka
ako u njoj postoji lepo onda je ono nešto prolazno; ako nam
lepim.
prirode.
Na formiranje pojma prirode u evropskoj tradiciji
obuhvata oko kao i sile što ih zahvata samo um, tj. sile koje
oblikuju svet.
Spinoza, 1632-1677).
samo na stvoreni svet, dok bog, kao tvorac sveta, nije deo
prirode kao (1) skupa stvari i (2) sile koja taj skup odrţava;
prve.
se hvali stoga što (1) poseduje lepotu boja i oblika kao i (2)
dospeti do savršenstva.
kult prirode.
281-288).
4. Umetnost i saznanje
oblik.
umetnosti.
sledeće teze:
poglede na svet.
suprotstavlja realnosti.
u lepim stvarima.
Baumgarten.
filozofije.
ne teološki um.
**
stvari.
**
**
**
Paskal (1629-1663).
**
ulogu.
časa obara nadole jedan lik koji talas nosi nagore", ali ni
pretopi u pojam.
neskrivenu bit.
kritika više nije instrument niti samo refleksija ili sud, već 263
konstitutivna fenomenologija.
istine ona uopšte ima za posla (Fink, 1959, 41). Pojam istine
stvari.
*268
ništa a radi se o tome da se pomoću mišljenja istine bivstvovanja dospe u temelj metafizike. Stvar je u
tome da se
samog.
do pitanja o ništa.
pita za ono što se nalazi iza njega, pita za ništa. Pitanje koje
misli ono što je iza toga ništa, ono što je u osnovi tog ništa,
18).
ili estetici.
reč autor), ili fictor, onaj koji tvori fikcije. Tako je tokom
na pojam istine.
čoveka i bivstvovanja.
UMETNIČKO DELO
su njegove namere?
1. Umetničko delo
određenja:
razlikovali sadrţaj (ono o čemu delo govori) i zvuk reči (kako 282
nije kadar".
U vreme renesanse razlikuje se izraţavanje (forma) i
Umetnik strasno voli formu, kao što voli svoja oruđa ili
onda je svako biće lepo jer svako biće ima neku formu
237).
sposobnosti viđenja.
forma". 285
1991, 86).
samosvojnosti, neponovljivosti?
dimenzije.
110).
proizvodi.
1960, 26-7).
sveta.
priroda".
novijeg datuma; kod starih Grka ovi pojmovi nisu bili bliski
niti je pesnik tj. onaj koji stvara nove stvari, bio umetnik.
ne i stvaranje.
i mašta.
(Stravinski).
b. Fantazija
"irealnog"
lepotom.
umetnosti".
Po Kantovom mišljenju genije moţe da stvori slike
pogodniji uzor nego što sam genije moţe načiniti (GilbertKun, 1969, 284-5).
koji moţe biti "pravi tumači ţivota i svemira" i zato Ţan Pol
apsolutna stvarnost".
***
oduke umetnika.
i kako posmatrač odnosi prema delu. Kako je moguće sagledanje onog bitnog samog dela. Za estetsku
percepciju je
a. Estetski doţivljaj
koristi izraze estetski stav ili estetski doţivljaj ali kod njega
zato što u sebi imamo ugrađenu ideju lepog (M. Fičino) 312
b. Pojam ukusa
nesavršenstva.
individualnog viđenja.
Hjum polazi od toga da nađe pravilo za ukus; osnovu
**
ukus čini pravi probni kamen ovih pravila. Zbog toga ili
treba ovo ime ponovo uvesti i zadrţati ga za učenje koje je
individualno vaţenje.
**
teze koja se već nalazi kod Volfa: lepo je ono što se dopada.
dopadanja.
stvari.
uzvišeno, mora biti veliko, lepo moţe biti i malo. Fini osećaj
lepom.
što se svima dopada, ono što ima opšte vaţenje moţe biti i
znanja aposteriorno.
zajednice ljudi.
volji ili ne. Kako je ovde ipak moguće da sud ukusa bude
činjenica.
opštosti.
istovremeno neoborivo.
razloga.
1978, 64-6).
4. 1. Vrednost u umetnosti
hoće nešto reći o ulozi koju ova ima unutar šireg sistema
medicinsko značenje).
umetničkim okom.
Time što moţe da uzvisi i ulepša ţivot umetnost se
estetskih.
filozofije.
1817-1881/).
duševno iskustvo.
strana.
hijerarhije vrednosti.
doţivljaja.
1976, 427).
uţivamo.
tumačenja:
zapaţen na njemu. Nije stoga slučajno, piše Gajger, što tek 346
zadatka:
estetici.
ljudskog bivstvovanja.
Religiozno kao i etičko teţi pravom bivstvovanju, pa
poslednjem.
305).
mogućom?352
izjednačiti.
1967, 83-4).
empirijski već ostaje ideelni zadatak ili postulat (kao bog ili
istinsko).
vremenu moţe biti sadrţan još samo obrat, taj obrat mora
Ostalo je još samo sveto kao trag bogova. To nam sad kazuje
spisu o biti razloga), ali nije još ni celina smisla (kao u spisu
sveto.
značaj no potom.
bogom, ili bogovima. Sveto označava nešto neprelaznoizvorno, a to znači da se ne moţe svesti na neku
od
naovamo stoji kako pesnici mnogo laţu (Met., A2, 983a 3f)
moguće samo kad nismo kod kuće). Ne: biti tamo ili ovde; 363
ne: biti samo na jednom mestu; nego: biti uopšte kod kuće,
nazivamo: svet.
celini. Za domom tuguje onaj koji nije kod kuće; a, biti kod
***
renesanse.
umetnosti.
otpora.
koja nam nudi moderna mogu još uvek da budu dela lepe
umetnosti.
egzistencije.
prednosti).
druge.
svrhe, koristi ili cilja van sebe, igra sledeći svoje unutrašnje
17).
najuzvišenijeg postojanja.
subjektivno značenje; Gadamer upozorava da je igra "idealno carstvo" koje istupajući sa zahtevom za
autonomijom
(1) agon, tj. igre koje se javljaju kao takmičenje, kao borba u
vremena (Fink, 1957, 37). Ono što ovde vaţi za igru vaţi u
stvarnosti).
senu.
birati sve što ţelimo, ali ne stvarno, već samo kao privid"
stvari.
otvorenih mogućnosti.
čemu ne iscrpljuje.384
3.Umetnost i egzistencija
pitanje metafizike.
bivstvujućeg.
mišljenja tek kad mi, kao misleća bića, teţimo tome da ga 390
koji se nasuprot sveta stvari pomalja kao znanje-o-sebisamom-kao-celini. Zato nije nimalo slučajno što se
izlaganje
već u delu Sein und Zeit. Bez obzira na sve nade koje bi se
kosmičkog pojma sveta (Fink, 1990, 33); ovu razliku, čini se, 391
predrasudama. 394
li nečem sluţe ili ne; one postoje pre izrađevine; to je ono što
stvari.
moţe da počiva u sebi samom. Zahvaljujući svom stajanjuu-sebi /In-sih-Stehen/ umetničko delo ne
pripada samo svom
1987, 256).
Zato zemlja nije materijal već ono iz čega sve nastaje i u šta
sve propada.
događaj /Ereignis/.
sjaju lepote, pri čemu, lepota nije neka osobina već pravo
moguće samo kad svet svetuje kao svet, jer stvari, budući 399
razlike sveta i boga: Svet je u tom slučaju celina neboţanskih i uopšte izvan-boţanskih bivstvujuţih. U
egzistencije - egzistencijal.
bivstvovanje-u-svetu /In-der-Weltsein/.
zbir stvari.
manje subjektivan: prostor i vreme kao čiste forme pojavljivanja su subjektivni. Zašto je, međutim,
ljudski um
dalje ostaje.
Finkovim zahtevom da se svet misli kosmološki a time i nesubjektivno, da se ode korak dalje od
Hajdegera za koga je
Hajdeger nas vodi jednom pojmu sveta koji nije više vezan
b.b. Tlo
misli o igri (Fink, 1979, 187) koja se kao simbol sveta nalazi
Kao jedan svoj momenat igra sveta obuhvata svet igre i sve
kosmičkih moći).
b.c.. Pozornica
pravca. 411
moguće je imati svet bez umetnosti, ili pak sa njom ali bez
samo završetak već isto tako i oblast u kojoj nešto kao nešto
primeren.
pitanje.
umetničkim.
praktičnim.
stalnošču i izvesnošću.
sveta.
moţe govoriti o biti sveta ili o biti čoveka; rekli smo već da
racionalizacijom sveta.
müssen die Begriffe jeden Tag neu zu denken) (HeideggerFink, 1970, 126), onda nas njegove reči
opominju da
moderne.
umetnosti.
postmoderna umetnost.
njene biti.
masama i eliti.
za autonomiju umetnosti.
komercijalne svrhe".
praksi poniklih na ruševinama moderne; trend je sad antimoderan, ali eklektičan jer je primetno i
vraćanje
prakse.
17).
inovacijskom zahtevu".
obaveznog smisla.
svoga kraja.
sve teze što joj leţe u osnovi ne seţu dalje od onih izloţenih
«filozofiranja» – postmodernističkom.
iznad stripa.
nastavlja ovaj filozof «šta ako je cilj mišljenja (?) raskol, pre
dijalektike?
**
nekoliko razloga:
a. Neangaţovanost poststrukturalizma i
fenomenologije.
beše posledica uvida da je (a) iscrpljen potencijal naučnotehničkog racionalizma i da je potrebno obratiti
se nekim
prvobitnog čoveka.
Pitanje dekonstrukcije
117).
interpretativne strategije.
filozofija.
iskustva.
kao metoda.
u odnosu na tekst.
logocentrizma kao fonocentrizma ima svoj istorijskoreliziogni kontekst u uvek i iznova ponavljanju
odbrane reči
kulture.
**
preosmišljavanja.
sredstva.
racionalnosti.
**460
sredstava.
genocidom.
izuzetno značenje pridaje onom što je individualnoneponovljivo; tu reč nije više o nekom apstraktnom
moralnosti.
odgovornosti.
**
dospeva do samodatosti.
**
Baumgartena u latinskom delu Evrope gde emocionalnoestetska sfera dotad nije imala vodeću ulogu i
nije
komponente.
duhovnosti.
(svesni sve teţine koju nasleđe daje ovom pojmu), ali na 473
smisla slike?
biti).
filozofa u većoj ili manjoj meri duţnik, više ili manje svesno.
Kant?
**
procese. Međutim, ako bismo traţili ono što daje pečat ovom
naše doba.
dospeti na svetlo.
**
VAŢNIJA LITERATURA
Frankfurt/M. 1981.
Beograd 1920.
Cannstatt 1996.
1986/10-11.
Beograd 1976.
197.
1990.
Stuttgart/Weimar 1994.
Freiburg/München 1983.
Freiburg/München 1989.
Fink, E.: Mensch und Maschine, in: "Mitteilungen der DeutschenPestalozi-Gesellschaft", 12, 1965, S. 3-
10.
Fink, E.: Likvidacija proizvoda, in: "Praxis", 1-2, Zagreb 1966, str. 12-23.
Fink, E.: Vom Sinn der Arbeit in unserer Zeit, in: "Technik und
Frankfurt/M. 1974.
Fink, E.: Sein und Mensch. Vom Wesen der ontologischen Erfahrung,
Freiburg/München 1977.
1979.
Würzburg 1985.
1990.
1992.
1994.
Würzburg 1995.
Frojd, S.: Dosetka i njen odnos prema nesvesnom, Matica srpska 1976.
Geiger, M.: Ästhetik, in: Die Kultur der Gegenwart, Hrsg. P. Hinneberg,
1995.
403-425.
Frankfurt/M. 1985.
Hasan, I.: Pristup pojmu postmodernizma, Polja, Novi Sad 1996/400, str.
16-18.
1970.
Frankfurt/M. 1951.
Heidegger, M.:Identität und Differenz, Neske, Pfullingen 1957.
Heidegger, M.: Die Frage nach der Technik, in: "Vorträge und Aufsätze"
1968.
Heidegger, M.: Das Ende der Philosophie und die Aufgabe des Denkens,
Frankfurt/M. 1976.
Frankfurt/M. 1977.
58-188.
Frankfurt/M. 1983.
1989.
1980
(U tekstu 1980a).484
1971.
24-31.
Jung, W.: Von der Mimesis zur Simulation. Eine Einführung in die
Löwith, K.: Gott, Mensch und Welt in der Metaphysik von Descartes bis 485
str. 233-243.
Merleau-Ponty, M.: Fenomenologija percepcije, V. Masleša, Sarajevo
1978.
Moos, P.: Die deutsche Ästhetik der Gegenwart, Max Hesses Verlag,
Berlin 1931.
1983.
1965.
Sad 1984.
Scheler, M.: Der Formalismus in der Ethik und die materiale Wertethik,
1965.
1988.486
339-512.
Surio, A.: Pojam estetičke kategorije, Treći program, Beograd 1971/8, str.
133-151.
Uzelac, M.: Filozofija igre. Prilog fenomenologiji igre kod Eugena Finka,
Uzelac, M.: Die Philosophie der Welt und die Welt der Philosophie, in:
Zagreb 1978.
Zurovac, M.: Umjetnost kao istina i laž bića, Matica srpska, Novi Sad
1986.