Univerzitetski informativni glasnik - INFO Specijalno izdanje br.

Izdava: Univerzitet u Sarajevu Obala Kulina bana 7/II 71000 Sarajevo

Glavni i odgovorni urednik: prof. dr. Faruk aklovica, rektor

Autor i urednik: prof. dr. Smail eki

Lektori: Fuada Musli, prof. Tarik ui, BA

DTP: Samir Boguni

Tira: 1500

tampa: tamparija Fojnica d.o.o. Fojnica

Kopije originalnih dokumenata objavljene u ovom izdanju pohranjene su i uvaju se u Institutu za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu

ISSN 1840-4197 UNIVERZITETSKI INFORMATIVNI GLASNIK Info

AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCID NAD BONJACIMA

SPECIJALNO IZDANJE, JULI 2011.
U POVODU OBILJEAVANJA 16. GODINJICE GENOCIDA NAD BONJACIMA U SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA SREBRENICI, JULA 1995. GODINE

SADRAJ Uvodne napomene AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCID NAD BONJACIMA 1. 1.1 1.2 1.3 (Veliko)srpska ideologija i politika agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bonjacima O srpskom velikodravnom projektu Bitne injenice o dogaajima u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljea Genocid nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici jula 1995. 11 11 18 27 39 65 65 68 73 81 83 87 88 89 91 105 7

2. Svjedoenje ambasadora UN-a Diega Enriquea Arriea 3. 3.1 3.2 3.3 3.4 3.5 3.6 3.7 3.8 Dokumenti Poetak agresorske ofanzive na sigurnu zonu UN-a Srebrenicu Ubijeno izmeu 1.000 i 1.500 Bonjaka Genocid je izveden planski sistematski i organizirano Tajni sastanak u Beogradu 15. jula 1995. Ostavka zbog neaktivnosti UN-a 27. jula 1995. u spreavanju genocida u Srebrenici General Ratko Mladi, oficir Vojske Jugoslavije Ukaz o vanrednom unapreenju generala Ratka Mladia Priznanje prava na sta osiguranika u dvostrukom trajanju generalu Ratku Mladiu Istraivanja Vlade Republike Srpske Priznanje zloinca Slobodana Miia

4. 5.

SPECIJALNO IZDANJE

7 7

Uvodne napomene Specijalno izdanje biltena Univerzitetski informativni glasnik objavljujemo povodom 16. godinjice sjeanja na genocid poinjen nad Bonjacima u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija u julu 1995. To predstavlja kontinuitet aktivnosti Senata Univerziteta u Sarajevu koje su zapoele 2009. godine. O tom najteem obliku zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava govore brojni relevantni izvori objavljeni u naunim publikacijama irom svijeta. Doneseno je vie pravosnanih sudskih presuda (meunarodnog i nacionalnog karaktera) koje, pored ostalog, ukazuju i pokazuju na uzroke, ciljeve i razmjere genocida poinjenog nad Bonjacima Bosne i Hercegovine na kraju 20. stoljea. Naalost, i poslije skoro esnaest godina nakon genocida u medijima i naunoj, strunoj i najiroj javnosti, uglavnom u Srbiji i bosanskohercegovakom entitetu Republika Srpska, prisutne su razliite, pogrene percepcije i miljenja o karakteru rata i prirodi zloina u Republici Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine. Plasiraju se neistine, lai i falsifikati o dogaajima u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljea i vri negiranje genocida nad Bonjacima, ne samo u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995, ve i na svim okupiranim podrujima Republike Bosne i Hercegovine i gradovima u opsadi. Zbog toga smo se odluili da iznesemo i damo iroj javnosti bitne injenice, neoborive i neosporive dokaze o ideologiji i politici agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima. Ovo specijalno izdanje Univerzitetskog informativnog glasnika, zbog drutvenog i naunog znaaja teme, ogromnog interesovanja najire javnosti, a posebno izrazito naglaenog interesovanja studentske populacije, obnavljamo i uz odreene izmjene i dopune osnovnog teksta obogaenog posebnim i specifinim prilozima inimo dostupnim javnosti. Vjerujemo da ovo specijalno izdanje produbljuje i ire osvjetljava bitne aspekte i dimenzije izvrenih zloina agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bonjacima. Ono e trajno motivisati sve antifaiste i patriote u Bosni i Hercegovini i ire u odlunoj i nepokolebljivoj borbi protiv svih nosilaca i izvrilaca genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Na ovaj nain iskazujemo na pijetet prema svim rtvama genocida, uvajui njihov nevini lik, duboko i trajno u naim srcima. Ovakve publikacije su jedna od obaveza akademske zajednice da na bazi egzaktnih dokaza i bitnih injenica educiraju mlade narataje, a starije podsjeaju na temeljne vrijednosti ljudskog ivota. Obnovljeno i dopunjeno specijalno izdanje INFO Univerzitetski informativni glasnik je i podrka odluci Evropskog parlamenta o proglaenju 11. jula Danom sjeanja na rtve genocida u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995.

Rektor Prof. dr. Faruk aklovica

info

AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCID NAD BONJACIMA

SPECIJALNO IZDANJE

11 11

1.

(Veliko)srpska ideologija i politika agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bonjacima

1.1 O srpskom velikodravnom projektu Krajem 20. i poetkom 21. stoljea sve su prisutniji mnogobrojni i raznovrsni historijski falsifikati iz politikih i ideolokih razloga, kojima se iznose neistinite injenice o dogaanjima i dogaajima kojima se oni tumae, bez oslonca na dokumentacionu i arhivsku grau i konstruiu politike istine primjerene aktuelnim okolnostima. Naalost, na sceni je prisutna najbezonija zloupotreba nauke od strane naunika bez moralnog lika i odgovornosti, kao i od kvazi naunika - istraivaa. To je posebno svojstveno velikosrpskim intelektualcima i politiarima, koji grade i formiraju osnove za ideologiju, politiku i praksu genocida. Srpski nacionalisti, pod vodstvom Dobrice osia i dalje istrajavaju na ostvarivanju i provoenju srpskog velikodravnog projekta, uvjereni da e u promijenjenim meunarodnim okolnostima ostvariti nacistiki i genocidni plan - ujedinjenje svih srpskih zemalja (zaokruivanje svih srpskih zemalja) i srpskog naroda (ujedinjenje Srpstva), odnosno formiranja jedinstvene srpske drave - Velike Srbije. U tom procesu ostvarivanja aktivnosti koriste se politike metode i sredstva djelovanja primjerene novonastalim okolnostima (uslovima). U okviru navedenog procesa naglaeno se pod uticajem velikosrpske ideologije i politike, koristi i nauka/e. Nju jednim imenom moemo oznaiti kao slubena nauka, koja ima zadatak da obezbijedi argumente kojima dokazuje svoje teze o potrebi izgraivanja, konstruisanja i formiranja jedinstvene velikosrpske drave. U tom smislu naroito se koristi historija, kao nauka i naune discipline u kojoj se pojavljuje sve vie tzv. historiara sa novim argumentima kojima dokazuju i objanjavaju prethodno navedenu tezu. S ciljem prikrivanja osvajakog, agresivnog rata protiv Republike Bosne i Hercegovine i zloinake namjere i genocidnog plana o istrebljenju Bonjaka, srpski nacionalisti obmanjuju domau i meunarodnu javnost svojim lanim epsko-mitskim tezama: o Bosni i Hercegovini kao srpskoj zemlji (- dijelu srpskog prostora), u kojoj vekovima kao veinsko stanovnitvo ive pravoslavni Srbi; da su muslimansko stanovnitvo Srbi islamske veroispovesti (islamski Srbi, muhamedanski Srbi); da je etniki pokret Drae Mihailovia antifaistiki; da su za raspad Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije krive tzv. secesionistike republike (Slovenija i Hrvatska), Vatikansko-njemako-amerika zavjera protiv Srba i islamski fundamentalizam; da je u Republici Bosni i Hercegovini voen graanski rat, unutranji sukob izmeu tri strane, a ne zloin protiv mira, odnosno klasina oruana agresija (meunarodni oruani sukob) Srbije i Crne Gore/Savezne Republike Jugoslavije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te umjesto genocida koriste pojam i termin etniko ienje, u kome su sve tri strane (podjednako) vrile zloine, pri emu jedni negiraju postojanje srpskog velikodravnog projekta, a drugi mu odriu odredbu faistikog i zloinakog karaktera.

Meu brojnim laima i obmanama su i naknadna saznanja i istine Dobrice osia o demokratskim laima u Bosanskom ratu, u kome su se po njemu narodi u Bosni i Hercegovini meusobno gonili, lili krv i jedni drugima palili kue i bogomolje; - la o srebrenikom genocidu postala je sakralna i globalna istina; - Srbi su se u Bosni borili za svoju slobodu i u toj borbi opet branili hriansku Evropu od dihadskog islama.

info

12

SPECIJALNO IZDANJE

Ukazujui na opasnost od dihadskog islama za hriansku Evropu i svetu dunost Srba da se bore za istorijsku istinu o Bosanskom ratu, tj. za lai, obmane i falsifikate, Dobrica osi, idejni voa Srba, u svojstvu Oca nacije i u punom zloinakom sjaju, a znajui punu istinu o Bosanskom ratu i u nastojanju da pored ostalog, izbjegne odgovornost za razbijanje ustavnog koncepta odbrane SFRJ, izazivanje i proizvoenje unutranje krize u SFRJ i razbijanje zajednike drave, planiranje, pripremanje i organizovanje izvrenja zloina, koristei sredstva govora mrnje, kojima je razvijan i pojaan intenzitet nacionalne, etnike i vjerske netrpeljivosti meu graanima i narodima SFRJ i druge zloinake aktivnosti u okviru zajednikog zloinakog poduhvata, te da minimizira, relativizira i negira osvajaki rat protiv Bosne i genocid nad Bonjacima, iznosi koncepciju dostizanja historijskog cilja i strategiju njegovog ostvarivanja: od istine o razbijanju Jugoslavije, ratovima koji su voeni na njenom tlu, posebno od istine o Bosanskom ratu, neposredno je uslovljena budunost srpskog naroda i njegov ljudski lik u svetu. Oigledno je na djelu zloin genocida, od ijeg je amnestiranja neposredno uslovljena budunost srpskog naroda i njegov ljudski lik u svetu, koga je osmislio i razvio akademik Dobrica osi, koristei se laima, falsifikatima i obmanama kako bi opravdao izvrene zloine, a posebno osvajaki rat protiv Bosne, te negirao genocid nad Bonjacima, to je, prema miljenju najpoznatijih i najpriznatijih naunih autoriteta o holokaustu i genocidu u svijetu, ustvari zadnja faza genocida. Imajui u vidu lai, obmane i falsifikate velikosrpske intelektualne (svjetovne i duhovne) elite, predvoene Dobricom osiem, jednim od glavnih ideologa Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti i, pored ostalog, autorom eseja o ulozi lai u historiji Srba, potrebno je radi ljudske, naune, historijske istine i desetina, hiljada i stotina hiljada, te miliona rtava na Balkanu u posljednja dva stoljea, ukazati na bitne injenice o korijenima, uzrocima, ciljevima, namjeri i razmjerama srpskog velikodravnog projekta, koji se temelji na srpskoj faistikoj ideologiji i politici i genocidnoj zloinakoj praksi, u kome je sadrana puna istina o svim dosadanjim osvajakim velikosrpskim ratovima na Balkanu, a posebno protiv Bosne i Hercegovine i genocidu nad bosanskohercegovakim Muslimanima/Bonjacima. Historijska istina, zasnovana na brojnoj dokumentaciji razliite provenijencije je sljedea: srpski velikodravni projekt (svi Srbi u jednoj dravi) je, naalost, stvarnost. Iako je u Drugom svjetskom ratu poraen, kada je bio zvanini politiki program etnikog pokreta Drae Mihailovia i izbjeglike vlade u Londonu, koga su uporno podravali Saveznici, taj projekt je ponovo u drugoj polovini 80-tih godina 20. stoljea obnovljen i eskalirao osvajakim ratovima i brojnim drugim zloinima protiv ovjenosti i meunarodnog prava, ukljuujui i genocid nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljea: projekt se zavisno od konstelacija snaga odvija u kontinuitetu diskontinuiteta, to znai da je u raznim periodima drutvenog i historijskog razvoja realiziran i ijom realizacijom je proizvodio krupne posljedice koje se ogledaju, prije svega, u ogromnim ljudskim rtvama i materijalnim razaranjima; projekt je nacistikog, faistikog i genocidnog karaktera jer izmeu ostalog, sadri dva krupna meusobno povezana elementa: teritorijalnu ekspanziju - osvajanje tuih teritorija (lebensraum), ukljuujui i Bosnu i Hercegovinu, i istrebljenje narod, odnosno genocid, zloin nad zloinima, ukljuujui i nad Bonjacima u Bosni i Hercegovini (radi konanog rjeenja muslimanskog pitanja); sve varijante srpskog velikodravnog projekta bile su osvajake i antimuslimanske: borba za zemlju i istrebljenje muslimana;

info

SPECIJALNO IZDANJE

13 13

proirenje ivotnog prostora (lebensraum) je, po srpskoj faistikog ideologiji i politici, a to je potvrdila i politika praksa, primarni kriterij za irenje i odranje etnike istote, slino nacistima, na planirano teritorijalno proirenje, to samo po sebi podrazumijeva istrebljenje svih nesrpskih naroda koji stoje na tom putu, ukljuujui i Bonjake, pripadnike nacionalne, etnike i vjerske grupe kao takve; projekt je (od poetka 19. stoljea) razvijen i operacionaliziran brojnim programsko-planskim i akcionim dokumentima genocidnog karaktera: ideologija, politika i praksa srbijanskih pobunjenika (od poetka 19. stoljea, u ijoj je osnovi hajduki element, iji su sastavni dio masovni i pojedinani zloini: ubijanja, uasna pljaka i razaranje), ukljuujui i protu Mateja Nenadovia, koji je, poput svojih predaka smatrao da Bogu treba sluiti, prinosei mu na dar kao rtvu tuu krv; Naertanije 1844. - program (izrazito tajnog karaktera) koji je naznaio osvajake teritorijalne ciljeve Srbije radi ostvarivanja njene historijske misije: Istono-rimsko carstvo (Vizantiju), nadoknaditi uspostavljanjem srpsko-slavenskog (objavljivanjem 1906. taj dokument postaje tekui program delovanja srpske politike sa Paiem ili bez njega); Gorski vijenac 1847. - paradigmatska instrukcija netolerancije i vjerske mrnje, iji je cilj da se oisti zemlja od nekrsta; politika i praksa Kraljevine Srbije; jeziki nacionalizam - Srbi svi i svuda - Vuka Karadia; dokumenti tajnih organizacija i udruenja (Ujedinjenje ili smrt; Srpska odbrana i dr.); rasne predrasude ( srpska rasa) Jovana Cvijia 1908; materijali Krfske deklaracije 1917.; genocidni dokument (tajni, strogo povjerljivi materijal) Iseljavanje Arnauta o smiljenom, sistematskom i energinom iseljavanju i asimilaciji Albanaca-muslimana u Jugoslaviji docenta (na Filozofskom fakultetu u Beogradu) i sekretara Srpskog kulturnog kluba Vase ubrilovia 1937. - maja 1938. upuen je dravnim organima (iseljavanjem Albanaca kidala bi se po ubriloviu posljednja veza izmeu naih Muslimana u Bosni i Novom Pazaru i ostalog muslimanskog sveta i ta e injenica ubrzati njihovo nacionalizovanje); (tajni) elaborat dr. Ive Andria o Albaniji iz 1939. (objavljen tek 1977.) - genocidni projekt o iseljavanju Albanaca muslimana iz Jugoslavije u Tursku je uoi Drugog svjetskog rata nesebino intenzivno podravao i dr. Ivo Andri (visoki jugoslovenski diplomata, a kasnije nobelovac, koga je Milan Stojadinovi, predsjednik jugoslovenske kraljevske vlade, pronjemake orijentacije unaprijedio za svog najblieg saradnika, a koji se u glavnim linijama slagao s njegovom, odnosno kneza Pavla, generalnom vanjskopolitikom linijom, i kome su Nijemci udijelili agreman, jer je bio Stojadinoviev ovjek od povjerenja), koji se pored ostalog, zalagao i za podjelu Albanije, naglaavajui pri tome da bi podjela Albanije i prisajedinjenje njenih sjevernih i sredinjih krajeva Jugoslaviji bio jedan veliki nacionalni uspeh i ostvarenje naih prirodnih aspiracija; nacionalistiki programi srpskih vojnih i graanskih krugova, koje je najbolje izraavao Srpski kulturni klub i njegov genocidni programski dokument poznat po Moljevievom traktatu HOMOGENA SRBIJA, 30. juna 1941;

info

14

SPECIJALNO IZDANJE

genocidni program etnikog pokreta Drae Mihailovia o istrebljenju muslimana (1941.1945.), to predstavlja kontinuitet velikosrpske zloinake ideologije i politike u zemlji i emigraciji (naroito meu vodeim Srbima u kraljevskoj jugoslovenskoj Vladi) i primjenu te politike u praksi - na terenu, posebno na podruju Sandaka i Bosne i Hercegovine; zakljuci etnike Dinarske divizije marta 1942. i etnike konferencije u ahoviima poetkom januara 1943.; genocidni elaborat Manjinski problemi u novoj Jugoslaviji akademika Vase ubrilovia 1944.; genocidna ideologija, ekspanzionistika politika i praksa pravoslavnog religijskog nacionalizma Srpske pravoslavne crkve; programi raznih srpskih drutava i udruenja; politiko-programski dokumenti Srpske akademije nauka i umetnosti, naroito Memorandum, 1986. - formiranje srpske drave na temeljima monarhistike Jugoslavije, koji je, prema ocjeni i konstataciji rukovodstva SANU iz marta 1991. kada je historijski cilj po njima, bio potpuno izvjestan u najblioj budunosti i u najkraem vremenskom periodu, imao znaajne posledice na drutveni razvoj poslednjih godina i da je shvaen kao svojevrsni nacionalni program za hod srpskog naroda u budunost.

Kontinuitet genocidne politike SANU, a posebno akademika Vase ubrilovia, potvruje i njegov sljedei iskaz (od 18. decembra 1986.): Nijedno selo ove drave, Jugoslavije i Srbije, nismo dobili bez krvi. Nijedno selo neemo dati bez krvi (nekoliko godina kasnije akademik ubrilovi je postao svjestan posljedica takve ideologije, politike i prakse, kao i njene besperspektivnosti); brojni historiografski, filozofski i knjievni radovi, te nauni radovi orijentalista; politike platforme, politiki programi, te agitacije i politika propaganda u govorima voa politikih partija, predstavnika vlasti i velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve; strateki planovi vojnog vrha Jugoslovenske narodne armije (transformisane u velikosrpsku vojsku, iji je zadatak, prema izjavi generala Veljka Kadijevia, ministra odbrane bio da titi teritorije sa srpskim ivljem, naoruava ih i obezbedi granice budue, zamiljene Jugoslavije) i dravnog - politikog rukovodstva Srbije; strateki planovi Vojske Jugoslavije; dokumenti Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine i dr.

U osnovi velikosrpske ideologije, politike i prakse je patoloka mrnja prema svemu to nije srpsko i pravoslavno. Mrnja prema muslimanima i islamu izrazito je prisutna i u srpskoj historiografiji, knjievnosti i politici. Tom genocidnom ideologijom, politikom i praksom motivirano je bioloko i duhovno istrebljenje i unitenje muslimana, a posebno Bonjaka u Bosni i Hercegovini, naroito u 20. stoljeu; srpski velikodravni projekt je iznio historijske ciljeve koji se u navedenim dokumentima definiu i iskazuju kroz strateke, operativne, taktike i instrumentalne ciljeve. Osnovni historijski cilj je formiranje etniki iste srpske drave - Velike Srbije (na Balkanu), u kojoj e samo i jedino ivjeti (svi) Srbi (a takvu srpsku dravu mogue je formirati samo osvajakim ratom i genocidom);

info

SPECIJALNO IZDANJE

15 15

osnov srpskog faizma je u sri (veliko)srpske (agresivne) nacionalne kulture, koja u biti svog mita, koji je dio srpske historijske svijesti, sadri la, ogromnu koliinu mrnje i nasilja, permanentnu namjeru za (iz)vrenje genocida, a ta kultura lai, mrnje, ubijanja i pljake se njeguje unutar porodine i plemenske tradicije, kroz mit o Kosovu i Njegoev Gorski vijenac, po kojoj je istrebljenje muslimana sveti i herojski in, ime je genocid, naalost, dio porodine tradicije; nosioci projekta su istaknuti i najugledniji nacionalistiki srpski intelektualci, ukljuujui, naalost, i vostvo Srpske pravoslavne crkve; srpski faizam je masovnog karaktera, zahvaljujui srpskoj nacionalistikoj intelektualnoj (svjetovnoj i duhovnoj) i politikoj eliti, zbog koje je dobijao na masovnosti i masovnoj podrci srpskog naroda; iza srpskog faizma uvijek je stajala drava kao najmoniji politiki subjekt, koji je najneposrednije planirao, organizovao i provodio genocid; poznati, raspoloivi, jasni, dovoljno i dovoljno-valjani dokazi potvruju da u srpskom faizmu postoji subjektivni element genocida namjera (mens rea) i genocidni plan za izvrenje genocida nad muslimanima, ukljuujui i nad Bonjacima u Bosni i Hercegovini, o emu, pored ostalog, postoje i naredbe za izvrenje genocida; srpski faizam je (patoloki) opsjednut pravoslavljem i srpstvom tom, kako to tvrdi Mirko Kova, bolesnom pojavom, koja stavlja Naciju iznad Boga i u tome nalazi opravdanje za sva zlodjela koja ine velikosrpski narodnjaki tipovi, naslonjeni na namanjiko-pravoslavnu tradiciju; koncept srpske velikodravne ideologije, politike i prakse ima anticivilizacijski, antidemokratski i antibosanski karakter; srpski velikodravni projekt negira historijski, nacionalni, politiko-pravni i teritorijalni integritet zemalja i narod koji ulaze u prostor zamiljenog i planiranog srpskog velikodravnog interesa, to se jasno vidi u pokuajima osvajanja tuih teritorija (Makedonija, Kosovo, Crna Gora, Sandak, Albanija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska). Sve su to oigledni elementi na kojima se zasniva definicija jednog takvog faistikog projekta, iji je cilj formiranje etniki iste srpske velike drave; srpski velikodravni projekt i velikosrpski nacionalizam devedestih godina 20. stoljea podrali su skoro svi akademici Srpske akademije nauka i umetnosti, zatim knjievnici, umjetnici i velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve i drugi javni uglednici, nacionalno orijentisani intelektualci, takozvana nacionalistika elita. itave grupe srpskih akademika ( grupa takozvanih besmrtnika ) godinama su okapavale nad mapama Bosne, pokuavajui da otkriju makar i kozju stazu kojom bi se od Beograda do Karlovca moglo propeaiti a da se prolazi iskljuivo kroz srpska sela i gradove. Iza faistikog projekta Velike Srbije su na kraju 20. stoljea stale vodee srpske institucije, na elu sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti i Srpskom pravoslavnom crkvom (tako je projekt podran od intelektualne, politike, vojne i konfesionalne elite i naalost, znaajnog dijela srpskog naroda); nad muslimanima u Srbiji, na Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, Sandaku i Bosni i Hercegovini je, u skladu sa velikosrpskom ideologijom, politikom i praksom srpskog velikodravnog projekta u vie ratova (iz)vren genocid i drugi oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Genocid nad muslimanima na Balkanu, posebno Bonjacima u Bosni i Hercegovini je rezultat kolektivne srpske faistike ideologije i politike i genocidne zloinake prakse istrebljenja muslimana;

info

16

SPECIJALNO IZDANJE

Jedan broj navedenih (srpskih) programsko-planskih i akcionih dokumenata genocidnog karaktera je otkriven nakon vie decenija. Ta injenica upuuje na osnovne indicije koje ukazuju na vjerovatnou postojanja i drugih slinih dokumenata koji e biti otkriveni u blioj budunosti. Ilustrativan je primjer sa redigovanim i sakrivenim dokumentima Vrhovnog saveta odbrane Savezne Republike Jugoslavije, u ijem su prikrivanju uestvovali dravni vrh Savezne Republike Jugoslavije i sudije ICTY-a. rtve genocida srpskog velikodravnog projekta su, uglavnom, muslimani, meu kojima i Bonjaci u Bosni i Hercegovini, Sandaku i Crnoj Gori. S tim u vezi, od posebne je vanosti nuno ukazati na injenicu da Bonjaci, kako je historija pokazala, nisu imali niti imaju planove o istrebljenju drugih narod, niti su imali niti imaju vlastitu faistiku ideologiju, niti vlastiti faistiki pokret, to je znaajna civilizacijska tekovina koju batini taj narod. Navedena injenica je bitna u historiji bonjakog naroda, njegovoj egzistenciji, odravanju i razvoju na ovim prostorima, zbog ega na to trebaju biti ponosni, kao i injenicu da se bonjaka intelektualna elita (duhovna i svjetovna), predvoena Islamskom zajednicom, u najteim uslovima faistike okupacije u ljeto 1941., suprotstavila ustakom genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima. Bile su to poznate muslimanske rezolucije koje su predstavljale jedinstvenu pojavu u Drugom svjetskom ratu. To je potvrdio i kralj Petar II Karaorevi u svom govoru na 5. svesrpskom kongresu u ikagu, rekavi: Mi Srbi ne treba da zaboravimo da su u odbranu srpskog ivlja u NDH od ustakih zloina prvi ustali ba najugledniji muslimani (Bosanski pogledi, London 1984, str. 317). Koriteni relevantni izvori
U. Altermatt, Etnonacionalizam u Evropi, Svjetionik Sarajevo, Sarajevo 1997; I. Andri, Balkanski rat i Albanija, Knjievne novine, br. 951, Beograd 1.5.1997; I. Andri, Diplomatski spisi, Beograd 1992; A. Avdi, Jugoslovensko-turski pregovori o iseljavanju muslimanskog stanovnitva u periodu izmeu dva svjetska rata, Novopazarski zbornik, br. 15, Novi Pazar 1991; I. Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb 1988; Isti, Cijena Bosne: lanci, izjave i javni nastupi 1992.-1995., Sarajevo 1996; S. Bandovi, Koncepcije Srpskog kulturnog kluba o preureenju Jugoslavije (1937.-1941.), Prilozi, br. 30, Sarajevo 2001; Isti, Muslimani u Makedoniji i Prvi balkanski rat, Znakovi vremena, br. 13-14, Sarajevo 2001-2002; S. Bandovi, Ratovi i demografska deosmanizacija Balkana (1912.-1941.), Prilozi, br. 32, Sarajevo 2003; S. Bandovi, Ratna tragedija Muslimana 1941.-1945, ITP Damad, Novi Pazar 1992; Isti, Iseljavanje Bonjaka u Tursku, Sarajevo 2006; Isti, Iseljavanje muslimanskog stanovnitva iz Srbije i Crne Gore tokom 19. stoljea, El Kalem, Sarajevo 1998; M. Bjelajac, Dva vienja rjeavanja pitanja nacionalnih manjina u Kraljevini Jugoslaviji pred izbijanje Drugog svjetskog rata, Tokovi, br. 1, Beograd 1989; M. Boji, Historija Bosne i Bonjaka, Sarajevo 2001; N. Cigar, Genocid u Bosni. Politika etnikog ienja, Sarajevo 1998; Isti, Uloga srpskih orijentalista u opravdavanju genocida nad muslimanima Balkana, Sarajevo 2000; J. Cviji, Sabrana dela, I-IV, Beograd 1987; S. eki, Genocid nad Bonjacima u Drugom svjetskom ratu, Dokumenti, Sarajevo 1996; Isti, Historija genocida nad Bonjacima, Sarajevo 1997; Isti, Genocid u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija jula 1995. (koautor), Sarajevo 2000; Isti, Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu: planiranje, priprema, izvoenje, Sarajevo 2004; H. engi, O genocidu nad Bonjacima (Muslimanima) u zapadnom dijelu Sandaka 1943. godine, Sarajevo 1994; V. Dedijer - A. Mileti, Genocid nad Muslimanima 1941.-1945; Zbornik dokumenata i svjedoenja, Sarajevo 1990; V. Degan, Meunarodno ureenje poloaja Muslimana sa osvrtom na ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju Jugoslavije, Prilozi, god. VIII, br. 8, Sarajevo 1972; Lj. Dimi, Srpski kulturni klub izmeu kulture i politike, Knjievnost, br. 9-10, Beograd 1993; Z. Dizdar, etniki zloini u Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Zagreb 2002; N. Durakovi, Prokletstvo Muslimana, Sarajevo 1993; T. Duda, Srbi: Istorija, mit i razaranje Jugoslavije, Beograd 2003; M. Ekmei, O identitetu bosanskih muslimana, LMS, knj. 560, sv. 1-2, Novi Sad 1997; . Filandra, Bonjaka politika u XX stoljeu, Sejtarija, Sarajevo 1998; A. Hadri, Kosovo i Metohija u Kraljevini Jugoslaviji, Istorijski glasnik, br. 1-2, Beograd 1967; M. Hadijahi, Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanje Muslimana, Sarajevo 1991; B. Horvat, Kosovsko pitanje, Zagreb 1988; M. Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo 1997; M. Imamovi, Pregled istorije genocida nad Muslimanima u jugoslavenskim zemljama, Glasnik, Rijaset IZ u SFRJ, br. 6, Sarajevo 1991; . Jurii, Ivo Andri u Berlinu 1939.-1941, Sarajevo 1989; V. Kalezi, Ivo Andri u naim sporovima, Beograd 1985;

info

SPECIJALNO IZDANJE

17 17

K. Karpat, Hidret iz Rusije i s Balkana: Proces samodefiniranja u kasnoj osmanlijskoj dravi, Znakovi vremena, br. 12, Sarajevo 2001; V. Kljakovi, Jugoslovenska emigrantska vlada prema pitanju Bosne i Hercegovine, Prilozi, br. 4, Sarajevo 1968; R. Konstantinovi, Filozofija palanke, Otkrovenje, Beograd 2004; B. Krizman, Elaborat dr. Ive Andria o Albaniji iz 1939. godine, asopis za suvremenu povijest, br. 2, Zagreb 1977; N. Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb-Sarajevo 1995; J. McCarthy, Deat and Exile. The Ethnic Cleansing of Ottoman Muslims 1821.-1922, The Darwin Press, New Jersey 1996; M. Memi, Korijeni zla i nasilja, Sarajevo 2000; O. Milosavljevi, Nacionalni stereotipi u istorijskoj perspektivi, Nova srpska politika misao, br. 1-2, Beograd 1999; O. Milosavljevi; Isti, Od Memoranduma do kolektivne odgovornosti, Srpska elita, Beograd 2000; Isti, injenice i tumaenja: dva razgovora sa Latinkom Perovi, Svjedoanstva, Br. 37, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2010; R. Pajovi, Pokolj Muslimana u Sandaku i dijelu istone Bosne u januaru i februaru 1943. godine, u: Neretva-Sutjeska 1943, Beograd 1969; B. Petranovi, Revolucija i kontrarevolucija u Jugoslaviji 1941.-1945, Beograd 1983; P. Petrovi Njego, Gorski vijenac, Beograd 1968; M. Popovi, Vidovdan i asni krst, Beograd 1998; O. Popovi - Obradovi, Osveta Kosova - cilj ili sredstvo srpske nacionalne politike, Zbornik radova: emu nas ue iz historije, Kragujevac 2006; V. Popovi, Istono pitanje, III izdanje, Beograd 1996; . Rastoder, Tri svjedoanstva o pokolju nad Muslimanima u ahoviima novembra 1924. godine, Almanah, br. 7-8, Podgorica 1999; M. Rizvi, Kroz Gorski vijenac. Interpretacija i tekstualno-komparativne studije o strukturi, Sarajevo 1985; R. Samardi, Prodor islama u jugoistonu Evropu, Knjievnost, br. 10, Beograd 1990; Isti, Turci u srpskoj istoriji, Zbornik za orijentalne studije, br. 1, Beograd 1992; M. Sells, Vjera, historija i genocid u Bosni i Hercegovini, Glasnik, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, br. 1-2, Sarajevo 1998; F. Shehu-S. Shehu, Pastrimet etnike te trojeve Shqiptare 1953.-1957, Prishtine 1993; B. Simsir, Turkish Emigrations from the Balkans, Documents, I, A Turkish Exodus 1877-1878, Ankara 1989; V. Skari, irenje islama u Bosni i Hercegovini, Gajret, 1940; I. Stamboli, Put u bespue, Beograd 1995; M. Stefanovski, Srpska politika emigracija o preureenju Jugoslavije 1941.-1943, Beograd 1983; H. arkinovi, Bonjaci od Naertanija do Memoranduma, Podgorica 1997; N. ehi, Srpski graanski politiki krugovi prema pitanju preureenja drave i poloaju Bosne i Hercegovine, Prilozi, br. 4, god. IV, Institut za istoriju radnikog pokreta, Sarajevo 1968; D. Tanaskovi, Srbi turskog zakona ili Turci srpskog jezika, u: Serbia i komentari, Beograd 1991; Isti, Srbi i islam na izmaku XX veka, Letopis Matice srpske, knj. 453, sv. 1, Novi Sad 1994; M. Tomani, Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj, Beograd 2001; . Tucakovi, Srpski zloini nad Bonjacima-muslimanima 1941.-1945, Sarajevo 1995; D. Tucovi, Sabrana djela, knj. 7, Beograd 1980; O. Zirojevi, Turci u naem ogledalu, u: Etniki odnosi Srba sa drugim narodima i etnikim zajednicama, EI, SANU, Beograd 1998; Andri i Bonjaci, Zbornik radova, Tuzla 2000; Bosanski pogledi 1960.-1967, London 1984; Bosna i Hercegovina jezgro velikosrpskog projekta, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2006; Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903.-1914, knj. V, sv. 3, SANU, Beograd 1986; knj. VII, sv. 2, Beograd 1980; knj. VI, sv. 1 i 2, Beograd 1981; Etniko ienje. Genocid za Veliku Srbiju, Dokumentacija Drutva za ugroene narode, Sarajevo 1996; Genocid u Bosni i Hercegovini 1991.-1995, Zbornik radova, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Sarajevo 1997; Islam, Balkan i velike sile (XIV-XX vek), Zbornik radova, Meunarodni nauni skup odran 11.-13.12.1996, Istorijski institut SANU, Beograd 1997; Istona Bosna i Sandak, Zbornik radova, Sarajevo 1996; Muslimani Balkana: Istono pitanje u XX vijeku, priredio F. Kari, Tuzla 2001; Nedovreni mir, Izvetaj Meunarodne komisije za Balkan, Beograd 1998; Politika, Beograd, 23. mart 1991; Srpska konzervativna misao, Beograd 2003; Radikalizacija drutva u Srbiji, Prilozi i dokumenti, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 1997; Ratni izvjetaji Lava Trockog - balkanski ratovi 1912.-1913, Znakovi vremena, br. 11, Sarajevo 2001; Snaga line odgovornosti, Beograd 2008.

info

18

SPECIJALNO IZDANJE

1.2

Bitne injenice o dogaajima u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljea*

Mnogobrojni relevantni izvori razliite provenijencije pouzdano ukazuju na dvije poetne i osnovne, bitne, fundamentalne postavke i odredbe savremenih dogaanja i dogaaja u Republici Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljea: prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvrena klasina oruana agresija, odnosno zloin protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, to je po osnovnom shvatanju i definiciji meunarodni oruani sukob i drugo, na okupiranim teritorijama nezavisne i univerzalno priznate Republike Bosne i Hercegovine, lanice Ujedinjenih nacija, kao i u gradovima u opsadi, nad Bonjacima je izvren najtei zloin - zloin genocida.

Rije je o zloinima koji su nastali na temeljima faistike ideologije, dvije genocidne politike, dva velikodravna projekta, dva zajednika zloinaka poduhvata, dva nacionalistika pokreta, dvije agresivne i genocidne strategije, dviju drava, zatim dviju, odnosno triju kolaboracionistikih i petokolonakih tvorevina, dvije strane vojske, etiri kolaboracionistike vojne formacije i vie drugih oruanih jedinica i grupa, ukljuujui i strane plaenike (Ruse, Grke, itd.). Takva faistika ideologija, politika i praksa genocidnog karaktera je imala za cilj - formiranje velikosrpske i velikohrvatske drave na raun samostalne i suverene, historijski trajne i jasno definirane drave Bosne i Hercegovine. Cilj tih ideologija, politika i prakse bio je osvajaki rat za teritorije, za ivotni prostor, za otimanje tue - bosansko-hercegovake zemlje. Imajui u vidu prethodno navedene bazne postavke, neophodno je, radi historijske istine, podsjetiti na bitne injenice utvrene na osnovu izvorne i relevantne dokumentacije: srpski nacizam je, za razliku od srpskog antifaizma, ponovo - tokom posljednje decenije 20. stoljea - generirao najtee zloine koji su poznati ovjeanstvu; srpska nacionalistika elita (politika, intelektualna i crkvena) je, na temelju velikodravnog projekta Velike Srbije (svi Srbi u jednoj dravi), devedesetih godina 20. stoljea dovela do unutranje krize u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i razbila zajedniku dravu; Miloevievom nacionalistikom politikom i praksom masovnih mitinga i puistikim metodama smijenjena su u Srbiji, na Kosovu, Vojvodini i Crnoj Gori legalno izabrana rukovodstva i uklonjeni nepoeljni kadrovi; Republika Srbija, je revizijom Ustava iz 1974. i donoenjem Ustava od 28. septembra 1990, ukinula autonomije Vojvodine i Kosova i praktino izvrila secesiju (od SFRJ) i preuzela funkcije samostalne, suverene i nezavisne drave, ime je sama izuzeta iz pravnog sistema SFRJ, to je po zakonima SFRJ predstavljalo najtee krivino djelo; u Crnoj Gori je formiran kolaboracionistiki reim; ubrzan je proces homogenizacije Srba, posebno u Bosni i Hercegovini;

Izlaganje je zasnovano na najrelevantnijim nauno-teorijskim izvorima saznanja i bitnim rezultatima empirijskih naunih istraivanja autora (Potpunije i detaljnije o tome vidi: www.institut-genocid.ba).
*

info

SPECIJALNO IZDANJE

19 19

Slobodan Miloevi je dobio masovnu podrku Srpske akademije nauka i umetnosti, Udruenja knjievnika Srbije, Srpske pravoslavne crkve, Jugoslovenske narodne armije (JNA od devedesetih godina 20. stoljea nije imala ni jugoslovenski ni narodni karakter), politikih i kulturnih institucija i ustanova uz naalost, masovnu podrku Srba; rukovodstvo JNA je prihvatilo srpsku nacionalistiku ideologiju i politiku i postalo instrument srpskog velikodravnog projekta, iji je zadatak bio da titi teritorije sa srpskim ivljem, naoruava ih i obezbijedi granice budue zamiljene Jugoslavije; agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima ine sutinu zajednikog zloinakog poduhvata drava Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i Republike Hrvatske, njihovih rukovodstava i brojnih rukovodilaca politikog, vojnog, policijskog i upravnog vrha, te njihovih petokolonaa, kolaboracionista i plaenika; namjera (mens rea) tog zloinakog ina, utemeljena na srpskom i hrvatskom velikodravnom projektu, imala je cilj zauzimanje Republike Bosne i Hercegovine kao drave, te konano rjeenje muslimanskog pitanja - potpuno istrebljenje Bonjaka ili njihovo svoenje na beznaajnu etniku skupinu. U funkciju tih zloinakih aktivnosti posluno su se kao saradnici i izvrioci, stavili servilni petokolonai iz Bosne i Hercegovine (Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna, Republika Srpska i Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna) i Republike Hrvatske (Republika Srpska Krajina); radi ostvarivanja navedenog zloinakog poduhvata preduzete su sljedee aktivnosti: razbijen je ustavni koncept odbrane SFRJ; smanjena i razoruana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i jo nekih konstitutivnih elemenata Federacije; JNA je od antifaistike i multietnike, transformisana u velikosrpsku vojsku; obnovljeni su i eskalirali faistiki pokreti - Velikosrpski i Velikohrvatski pokret; utvreni su metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja zloina; postignut je (marta 1991.) naelan dogovor o unitenju drave Bosne i Hercegovine izmeu efova susjednih drava (Pakt Miloevi-Tuman); omeavane su granice Velike Srbije i Velike Hrvatske; organizovana je i naoruana peta kolona (velikosrpska i velikohrvatska) susjednih drava u Bosni i Hercegovini; komandovanje na okupiranim teritorijama objedinjeno je u rukama efova susjednih drava - okupacionih sila; zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge zloinake aktivnosti, ukljuujui i genocid nad Bonjacima; agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima su isplanirani (intelektualno, ideoloki, politiki, vojno, ekonomski, medijski, obavjetajno, psiholoki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem, nareeni sa nadlenih politikih i vojnih mjesta i izvreni planski, sistematski i organizovano. Poznate su drave agresori, zatim ideolozi, planeri, naredbodavci, izvrioci i saradnici, te kako su zloini izvreni i zbog ega su izvreni; beogradski i zagrebaki reimi, na elu sa Slobodanom Miloeviem i Franjom Tumanom, planirali su, pripremali i organizovali agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima, rukovodili i komandovali izvoenjem agresije; operativno planirali, pripremali, koordinirali, usmjeravali i preko svojih oficira vodili borbene operacije

info

20

SPECIJALNO IZDANJE

protiv Bosne i Hercegovine; osiguravali ivu silu (starjeinski i vojniki kadar), kompletnu logistiku podrku (tenkove, transportere, helikoptere, artiljerijsko i pjeadijsko naoruanje, radarsko-raunarska sredstva, minsko-eksplozivna sredstva, municiju, gorivo i mazivo i druge strateke sirovine; sanitetski materijal; zdravstveno osiguranje i svu drugu vojnu opremu, zatim plate i penzije, te tako neposredno uestvovali u izvrenju genocida i dugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Samo u periodu do 31. decembra 1994. Savezna Republika Jugoslavija je za izvoenje agresije osigurala 89,4% pjeadijske, 73% artiljerijske i 95,1% protivavionske municije. Navedene podatke je pravovremeno, jo u toku sudskog procesa, posjedovao Meunarodni sud pravde, ali ih naalost, kao i mnoge druge krucijalne dokaze o neposrednom ueu i odgovornosti Savezne Republike Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima, nije uzeo u obzir; oruana agresija, osvajaki rat protiv Bosne i Hercegovine, bila je sastavni dio Miloevieve i Tumanove dravne politike, u ije je ime najvei dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bonjaci ubijani, protjerivani i odvoeni u koncentracione logore samo zbog njihove nacionalne, etnike i vjerske pripadnosti i osvajanja njihovog ivotnog prostora; agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je, uz embargo na oruje i humanitarnu politiku Ujedinjenih nacija, Evrope i meunarodne zajednice i meunarodnu strategiju ignoriranja velikodravnog faistikog i genocidnog projekta Velike Srbije, bila sastavni dio Miloevieve dravne politike, u ije je ime najvei dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bonjaci ubijani, protjerivani i odvoeni u konclogore zbog njihove nacionalne, etnike i vjerske pripadnosti i zauzimanja njihove zemlje, pljakanja materijalnih dobara i druge pokretne imovine, te otimanja i prisvajanja njihovih kua i stanova i zatiranja tragova kulturnih i civilizacijskih tekovina; operacionalizaciju velikosrpske ideologije, politike i prakse u Republici Bosni i Hercegovini je kreirala, vodila i usmjeravala Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine, na elu sa ratnim zloincem Radovanom Karadiem koju je naalost, prihvatio zaprepaujue veliki broj Srba. Jo vie zastrauje i injenica da su mnogi Srbi antifaisti iz Drugog svjetskog rata svoj radni i ivotni vijek na kraju 20. stoljea zavrili kao faisti. Rukovodstvo bosanskih Srba, tanije rukovodstvo Srpske demokratske stranke i srpske kolaboracionistike tvorevine u Bosni i Hercegovini (Srpska republika Bosna i Hercegovina/Republika Srpska) bilo je ukljueno u zajedniki zloinaki poduhvat pod direktnim politikim i operativnim vodstvom Slobodana Miloevia, iji su cilj i namjera bili da se unite Bonjaci, nacionalna, etnika i vjerska grupa kao takva; kolaboracionisti i petokolonai (veliko)srpskog agresora (politiki, vojni, policijski i upravljako-izvrni potencijal marionetskog reima Republike Srpske) su, pod neposrednim rukovodstvom, organizacijom, komandom, ueem i podrkom drave Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), koja je okupirala preko 70% teritorije Republike Bosne i Hercegovine, uestvovali u genocidu, zloinima protiv ovjenosti i ratnim zloinima nad Bonjacima, kao i u ratnim zloinima nad drugim narodima; faistiko i genocidno rukovodstvo paradravne i kolaboracionistike tvorevine Republike Srpske, na elu sa Radovanom Karadiem, Momilom Krajinikom, Biljanom Plavi i drugima, koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih Bonjaka inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom, imalo je genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bonjaka po kojem je genocid organizovano, ciljno i sistematski injen i izvren; za istrebljenje Bonjaka, meunarodnim humanitarnim pravom zatiene grupe (nacionalne, etnike i vjerske), postojala je genocidna zloinaka namjera i genocidni plan (postoje, pored ostalog, naredbe za izvrenje genocida, ukljuujui i formiranje konclogora);

info

SPECIJALNO IZDANJE

21 21

genocid nad Bonjacima izvren je u ambijentu agresije na nezavisnu, meunarodno priznatu dravu Bosnu i Hercegovinu, lanicu Ujedinjenih nacija i putem troipogodinje okupacije velikog dijela njene dravne teritorije. Osueni ratni zloinac Biljana Plavi je na 17. sjednici Skuptine Republike Srpske, odrane od 24. do 26. jula 1992. izjavila da je 70% teritorije Bosne i Hercegovine osvojeno. Radovan Karadi je na 34. zasjedanju Skuptine Republike Srpske, odrane od 27. avgusta do 1. oktobra 1993. izjavio: A sauvali smo 250.000 mjesta ivotnog prostora gdje su muslimani ivjeli. Slobodan Miloevi je 15. aprila 1994. na sjednici Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije, pored ostalog, izjavio: nae snage kontroliu 72% teritorije Bosne i Hercegovine. genocid nad Bonjacima je, u skladu sa (veliko)srpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na faizam i nacizam, (iz)vren u kontinuitetu do kraja 1995., bez obzira na broj likvidiranih, ranjenih, protjeranih, silovanih, itd. Namjera da se Bonjaci istrijebe postojala je od poetka i praktino je provoena u toku cijelog trajanja agresije. Izvrioci genocida, imajui u vidu toleriranje njihovih akata od strane meunarodne zajednice, smatrali su da e via facti doi do legalizacije genocida kao politike prakse; srbijansko-crnogorski agresor je na okupiranoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, posebno na podruju srpskih stratekih prioriteta istone i sjeverne Bosne, kao i Bosanske krajine, izvrio masovno unitavanje civila, uglavnom Bonjaka. Najmasovniji pokolji su izvreni u optinama sa bonjakom veinom (stanovnitva) u Podrinju, Bosanskoj posavini, Potkozarju i u dolini Sane, te na podruju Sarajeva, posebno na dijelu Sarajeva u opsadi i drugim mjestima u Bosni i Hercegovini; velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti likvidirali su na desetine, stotine i hiljada nevinih civila na podruju: Trebinja, Bilee, Gacka, Ljubinja, Nevesinja, Kalinovika, Foe, Gorada, ajnia, Rudog, Viegrada, Rogatice, Sokoca, Han-Pijeska, Srebrenice, Vlasenice, Bratunca, Zvornika, Bijeljine, Brkog, Bosanskog amca, Doboja, Bosanskog Broda, Dervente, Teslia, Maglaja, Zavidovia, Prnjavora, Kotor-Varoi, Skender-Vakufa, Banje Luke, Kljua, Bosanskog Petrovca, Sanskog Mosta, Bosanske Gradike, Prijedora, Bosanske Dubice, Bosanskog Novog, Bosanske Krupe, Kulen-Vakufa, Sarajeva i drugih mjesta, te prisilno protjerali ukupno stanovnitvo sa veine tih prostora i zatrli sve tragove njihovog postojanja. Mukarci i ene su hapeni, zatoeni, protjerivani, deportovani, izbacivani silom i prijetnjom iz svojih kua i stanova, odvajani jedni od drugih i odvoeni u logore i druge zatoenike centre, gdje su mnogi ubijani, teko prebijani, mueni, premlaivani i fiziki i psihiki zlostavljani, a mnoge ene, djevojke i djevojice su sistematski silovane i/ili podvrgavane drugim oblicima seksualnog zlostavljanja, posebno degradirajuim za ene (upotrebom raznih predmeta). Masovne grobnice i koncentracioni logori (Omarska, Keraterm, Manjaa, Suica, Kazneno-popravni dom u Foi, Batkovii, Luka - Brko i dr.) krucijalni su pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere - bioloko i duhovno istrebljenje Bonjaka, odnosno genocid nad tim narodom (najstariji logora - starica Hanka Kustura, u logoru Rasadnik - Rogatica, imala je 101 godinu, a meu najmlaim logoraima bilo je i beba roenih u logorima i drugim mjestima zatoenja); skoro sva navedena podruja, od Trebinja na jugoistoku, preko Bijeljine na sjeveroistoku, Sarajeva u centralnoj Bosni, do Bihake krajine na sjeverozapadu, danas ine Republiku Srpsku (entitet u okviru Bosne i Hercegovine), legalizovanu Dejtonskim mirovnim sporazumom, a koja je, kako se vidi iz podataka, nastala na genocidu i drugim zloinima protiv ovjenosti i meunarodnog prava; genocid nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini je rezultat kolektivne velikosrpske ideologije, politike i prakse istrebljenja Bonjaka. Samo u sistematskom i planiranom genocidu nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995. uestvovalo je (po raznim osnovama i na razliite naine), prema rezultatima istraivanja Vlade Republike Srpske, preko 25.000 ljudi;

info

22

SPECIJALNO IZDANJE

naini i sredstva ubijanja rtava mogu se oznaiti monstruoznim. ene, mukarci, djeca i starci ubijani su vatrenim orujem za direktno djelovanje iz svih vrsta pjeadijskog oruja, minobacaa, modifikovanih avio bombi, itd, zatim noevima, te posebnim spravama napravljenim i prireenim u tu svrhu. Postoje dokazi da su Bonjake ive spaljivali, ubijali na zvjerski nain, ukljuujui i itave porodice, te su tako u nekim masovnim grobnicama otkriveni i identifikovani posmrtni ostaci itavih porodica; u operaciji ubijanja, uglavnom za etiri dana, s namjerom i prema tano utvrenom obrascu, u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici jula 1995. likvidirano je preko 8.000 zarobljenih i zatoenih Bonjaka Bosne i Hercegovine, zbog toga to su bili muslimani i to su ivjeli na teritoriji koju je velikosrpski agresor elio da osvoji i pripoji Srbiji (na irem podruju Srebrenice od 1992. do 1995. ubijeno je preko 12.000 Bonjaka); u zauzimanju Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija i izvrenju genocida nad Bonjacima jula 1995. uestvovale su, pored vojnih i policijskih snaga kolaboracionistike, petokolonake, faistike i genocidne tvorevine Republike Srpske, i oruane snage Savezne Republike Jugoslavije (Vojska Jugoslavije i specijalne jedinice Ministarstva unutranjih poslova Srbije); velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti su izvrili masovne zloine u Sarajevu i drugim gradovima u opsadi (Goradu, Maglaju, Tuzli, Bihau, ): u redovima za vodu i hranu, na trnicama, u kolama, na fakultetima, u bolnicama, tramvajima, autobusima, na ulicama, u stambenim objektima, na poslu, za vrijeme sahrana, itd, gdje je, pored ostalog, vrena koordinirana, dugotrajna, rasprostranjena i sistematska kampanja namjernog granatiranja civilnih podruja, objekata i civilnog stanovnitva iz artiljerijskog, minobacakog i pjeadijskog oruja. Granatiranjem i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila oba pola i svih starosnih dobi, ukljuujui djecu, ene i starija lica. Samo na podruju Sarajeva u opsadi, u periodu od aprila 1992. do decembra 1995, ukupan broj ubijenih i umrlih prema rezultatima istraivanja ICTY-a, iznosi 18.889 lica.* U Tuzli je 25. maja 1995. izvren masakr nad civilima, gdje je granatiranjem ubijen 71 civil (izmeu 15 i 25 godina) i ranjeno preko 200. srbijansko-crnogorski agresor izvrio je brojne zloine i nad djecom kao vitalnom skupinom od koje zavisi budui razvoj populacije. Mnoga su djeca ubijena i ranjena. Samo na podruju Sarajeva u opsadi je ubijeno i umrlo od gladi i hladnoe oko 1.600 djece. Nakon zauzimanja sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995. ubijeno je oko 800 djece mlae od 18 godina, meu kojima je oko 400 starosne dobi do 14 godina. Brojne su djevojice silovane i gledale su kako mue i siluju njihove majke. Na oigled djece zloinci su ubijali, muili i silovali njihove roditelje, itd. Oduzeli su im dom i djetinjstvo, a mnogima ubili jednog ili oba roditelja. agresor je u pojedinim mjestima i podrujima prisilno prevodio muslimane u pravoslavnu vjeru. O tome postoje svjedoenja graana iz Kalimania, Rogatice, Vlasenice, Bjelimia, Foe, Kozarca, Semberije i drugih mjesta; agresor je sistematski opljakao, poruio, otetio, razorio i izbrisao tragove na oko 1.200 objekata islamske arhitekture, meu kojima su brojne damije, mektebi, tekije, turbeta i druge sakralne graevine, meu kojima je i mnogo onih koje imaju neprocjenjivu historij-

* ICTY, Demografsko odjeljenje, Tuilatvo ICTY-a, Predmet Miloevi (IT-02-54), E. Tabeau, J. Bijak i N. Lonari, Broj rtava u opsadi Sarajeva od aprila 1992 decembra 1995, Studija o stopi smrtnosti na osnovu osam velikih izvora podataka, Hag, 18. avgust 2003; ICTY, Predmet Gali (IT-98-29), E. Tabeau, M. Zoltkowski i J. Bijak, Ljudski gubici tokom opsade Sarajeva od 10. septembra 1992. do 10. avgusta 1995, Izvjetaj o istraivanju pripremljena za potrebe predmeta STANISLAV GALI (IT-98-29-1), Hag, 10. maj 2002; ICTY, TUILAC PROTIV STANISLAVA GALIA, PRESUDA I MILJENJE, Hag, 5. decembar 2003.

info

SPECIJALNO IZDANJE

23 23

sko-kulturnu, umjetniku i naunu vanost i koje su nenadomjestive. Istovremeno, srpskocrnogorski faisti unitili su ili otetili preko 500 vjerskih objekata katolike crkve i nekoliko jevrejskih; agresor je sistematski opljakao, prisvojio, poruio, popalio mnotvo stambenih i poslovnih objekata. Procjenjuje se da je uniteno i oteeno izmeu 60 do 70% ukupnog broja stambenih jedinica u Republici Bosni i Hercegovini. Razoreni su i uniteni mnogi infrastrukturni objekti u oblasti saobraaja i veza (eljeznika i putna infrastruktura, PTT saobraaj i RTV); agresor je opljakao, razorio i unitio mnoge industrijske objekte, poljoprivredna dobra, hotele, motele i turistike centre, te bezbroj malih zanatskih i trgovakih radnji u privatnom vlasnitvu. Procjenjuje se da je uniteno i oteeno izmeu 50 do 60% industrijskih objekata; velikosrpski zloinci unitili su oko 55% zdravstvenih objekata, ime je iz upotrebe izbaeno na hiljade bolnikih kreveta. Ubijeno je 349 ljekara i drugih zdravstvenih radnika, uglavnom na radnom mjestu (samo na podruju Sarajeva 47). Uniteno je oko 400 sanitetskih vozila; meu najteim rezultatima agresije je i razaranje i unitenje gotovo svih obrazovnih, naunih, kulturnih i sportskih objekata. Dovoljno je u tom pogledu spomenuti injenicu da je agresor granatirao i zapalio Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u Sarajevu (zbirku periodinih publikacija sa vie od 30.000 naslova iz svih oblasti nauke i ljudskog ivota uope. Periodika je imala blizu pola miliona tomova, a u Vijenici je bilo i oko 850.000 monografskih publikacija). Agresor je potpuno spalio Orijentalni institut, ukljuujui arhiv i biblioteku, unitio gotovo sve objekte na kojima su odrane XIV Olimpijske igre 1984, te viestoljetno Jevrejsko groblje pretvorio u uporite sa kojeg je danonono ubijao civile Sarajeva u opsadi; agresor je u gradovima koji su bili pod opsadom, posebno u Sarajevu, onesposobio ili iz upotrebe iskljuio brojne vodoopskrbne objekte i uskratio vodu, elektrinu energiju, gas i telefonske komunikacije. Na taj nain agresor je namjerno podvrgavao civile ivotnim uslovima koji su trebali dovesti do njihovog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja; srbijansko-crnogorski agresor i njegovi kolaboracionisti nisu potovali nikakve ratne konvencije, te su protiv civilnog stanovnitva koristili metode i sredstva koji su po svim meunarodnopravnim i humanitarnim pravima i standardima zabranjeni. Tako je protiv civilnog stanovnitva, stambenih, privrednih i bolnikih objekata koristio rasprskavajuu i zapaljivu municiju, hemijske otrove, kasetne bombe, snajpere i dr. Iz svih je artiljerijskih orua vrio granatiranje po gradovima, naseljima i selima sa preteno bonjakim stanovnitvom; agresor je sistematski izgladnjivao civilno stanovnitvo, posebno u Sarajevu, zatim onemoguavao njihovo lijeenje i epidemioloku zatitu, te onemoguavao UNHCR-u i drugim meunarodnim i lokalnim humanitarnim organizacijama da isporuuju hranu i lijekove. Takoer, u okupiranim mjestima u kojima je ostao manji broj Bonjaka i Hrvata agresor ih je otputao sa posla, izbacivao iz stanova, uz prethodno prisilno potpisivanje da se odriu svoje cjelokupne imovine, uskraivao im socijalnu i medicinsku zatitu i drugo; u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu agresor je posebno koristio opsadni nain ratovanja i neselektivno i nesrazmjerno koritenje sile, to je karakteristino za Sarajevo, Gorade, epu, Srebrenicu, Biha i druga mjesta u opsadi; oruane snage Republike Hrvatske (Hrvatska vojska i njeni kolaboracionisti i petokolonai - Hrvatsko vijee obrane - HVO, koji su djelovali pod optom kontrolom Republike Hrvatske i za njene interese, kao de facto i de iure instrument Republike Hrvatske, koja je vrila optu kontrolu nad HVO-om, pri emu se i zloini HVO-a pripisuju Republici Hrvatskoj)

info

24

SPECIJALNO IZDANJE

su u dolini Rame i Neretve, te u srednjoj Bosni, izvrile brojne zloine nad bonjakim civilnim stanovnitvom, kao to su: masovni pokolji, ukljuujui ene i djecu, prisilno protjerivanje i raseljavanje, hapenja i zatoenja civila u konclogorima i drugim mjestima zatoenja, silovanja, napadi na gradove, te unitavanje sela, vjerskih i drugih civilnih objekata. To je, u skladu sa Tumanovim nacionalistikim programom o formiranju zajednike hrvatske drave u njenim etnikim i povijesnim granicama, dio smiljene i sistematske politike i prakse genocida, koje su HV i pripadnici HVO-a organizirano inili u pomenutim mjestima i podrujima. Takva genocidna politika provoena je u opinama: Stolac, apljina, Mostar, Jablanica, Prozor, Gornji Vakuf, Bugojno, Kiseljak, Busovaa, Usora, epe, Vitez, Travnik i Vare. Najeklatantniji primjeri masovnih zloina su pokolji u Ahmiima i Stupnom Dolu, gdje su mnogi civili, ukljuujui ene i djecu, ubijeni i ivi spaljeni, a kue i drugi civilni objekti zapaljivim mecima, granatama i benzinom zapaljeni. Na tom je zauzetom podruju Republika Hrvatska imala ulogu okupacione sile i to zbog opte kontrole koju je imala nad HVO-om, podrke koju mu je pruala i bliskih veza koje je sa njim odravala. Zbog opte kontrole koju je Hrvatska vrila nad HVO-om, imovina bosanskih Muslimana je u trenutku njenog razaranja bila pod kontrolom Hrvatske i nalazila se na okupiranoj teritoriji;* - oruane formacije Fikreta Abdia, koji se stavio u slubu agresor, izvrile su brojne zloine protiv civilnog stanovnitva i ratnih zarobljenika, posebno pripadnika Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, kao to su: ubistva, ranjavanja, maltretiranja, fizika i psihika zlostavljanja i premlaivanja, posebno u logorima, zatim silovanja, pljakanje i unitavanje (neselektivno granatiranje) stambenih i drugih civilnih objekata; - i jedan broj Bonjaka je u toku odbrane Republike Bosne i Hercegovine od agresije i biolokog istrebljenja, izvrio odreene ratne zloine nad Srbima i Hrvatima, a to obavezuje institucije sistema vlasti da i te zloine moraju procesuirati. Protiv jednog broja takvih pojedinaca su jo u toku agresije i genocida preduzete energine mjere krivinog gonjenja; - Republika Bosna i Hercegovina, meunarodno priznata drava i lanica Ujedinjenih nacija, za vrijeme agresije i genocida imala je ogromne ljudske rtve i materijalna razaranja. Ukupan broj ubijenih, prisilno protjeranih, ranjenih i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini jo uvijek nije konano nauno utvren. Prema dosadanjim rezultatima raznovrsnih istraivanja samo broj ubijenih se kree u rasponu od 25.000 do 328.000.** Pored masovnih i pojedinanih ubistava, izvreni su i drugi brojni oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, od kojih ovom prilikom navodimo: - stotine hiljada ranjenih, od ega nekoliko desetina hiljada djece; - vie stotina hiljada zatoenih u preko 650 koncentracionih logora i drugih mjesta zatoenja; - nekoliko desetina hiljada silovanih i seksualno zlostavljanih ena, djece pa i mukaraca;

ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV TIHOMIRA BLAKIA, PRESUDA, 3. mart 2000, par. 149
* **

info

Detaljnije o tome vidi: S. eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA SA POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU: Nauno-teorijska i metodoloko-metodska pitanja i problemi, Sarajevo, 2007. Studija je 2009. objavljena i na engleskom jeziku (RESEARCH OF GENOCIDE VICTIMS, WITH A SPECIAL EMPHASIS ON BOSNIA AND HERZEGOVINA : Problems and Issues in Scientific Theory, Methods and Methodology)

SPECIJALNO IZDANJE

25 25

- iz svojih domova je, u panici, strahu i haosu, protjerano sa svojih stanita oko 2.200.000 osoba (1.170.000 su izbjeglice i oko 1.030.000 raseljena lica), to ini vie od jedne polovine ukupnog stanovnitva Republike Bosne i Hercegovine po Popisu od marta 1991; - 1.370.000 lica je sa tekim psihikim povredama; - velikosrpski agresor je u gradovima pod opsadom i sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, kao i mnogim naseljima u blizini fronta, nametnuo takve uslove ivota koji su imali za cilj potpuno ili djelimino unitenje ciljne grupe; - vie desetina hiljada (lica) je, zbog tekih uslova agresije i genocida, umrlo usljed poveanog mortaliteta stanovnitva; - vie desetina hiljada (lica) je, zbog tekih uslova agresije i genocida, bitno i znaajno smanjeno usljed odsustva prirodnog prirataja stanovnitva; - 440.000 izbjeglica nije se ni nakon 16 godina vratilo u zemlju. Sistematski obrazac u nasilnom preuzimanju vlasti; poinjeni zloini; razmjere i obrazac napada; njihov intenzitet; veliki broj ubijenih Bonjaka; protjerivanje, deportacija i okrutno postupanje prema njima u koncentracionim logorima i drugim mjestima zatoenja, te ciljni napadi na osobe kljune za njihov opstanak kao grupe (istaknute intelektualne, politike i duhovne linosti, te imune Bonjake) nedvosmisleni su dokazi o namjeri i izvrenom genocidu nad Bonjacima. Naalost, bosanskohercegovaki muslimani su na kraju 20. stoljea djelimino istrijebljeni. U mnogim mjestima, gdje su stoljeima ivjeli, danas ih vie nema ili su tamo, naalost, simbolino prisutni, egzistirajui i vegetirajui kao bioloka bia, koja ne predstavljaju nikakav ni drutveni niti politiki faktor, te su oni faktiki samo statistiki broj. genocid nad Bonjacima se i dalje uporno prikriva, minimizira, relativizira, osporava, porie i negira, ukljuujui i presude meunarodnih (ICTY i ICJ) i nacionalnih (Savezna Republika Njemaka i Bosna i Hercegovina) krivinih sudova, kao i rezultate Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Vlade Republike Srpske i Radne grupe za provoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.; permanentno i kontinuirano se izjednaavaju rtve genocida i njihovi izvrioci (zloinci), to je nedopustivo (sve vie se govori samo o ratnim zloinima na svim stranama, ime se genocid i drugi oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava reduciraju samo na ratne zloine, to najblae reeno duboko vrijea istraivae ovih zloina, a pogotovo rtve genocida) i na sasvim pogrean nain se unaprijed, bez ikakvog istraivanja, daju kvalifikacije o tako znaajnom pitanju, kao to je karakter zloina, a to ne odgovara injeninom stanju i u suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom; svjedoci smo naalost, sve prisutnije pojave manipulisanja rtvama genocida u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljea, posebno brojem i statusom rtava (umjesto civil i borac, koriste se pojmovi civil i vojnik), pri emu se naroito aktivno angauju kvazi-istraivai. Nosioci manipulacija su razliiti i raznovrsni, kako pojedinci, tako i grupe, razna udruenja, ustanove i drugi iji su interesi i ciljevi vrlo razliiti i teko ih je artikulisati, otkriti, identifikovati, utvrditi i konstatovati na jedinstven nain. Mi ih identifikujemo kao nedobronamjerne, tendenciozne i kontraproduktivne sa moguim i veoma tekim, dugorono tetnim implikacijama po Bosnu i Hercegovinu kao dravu i sve njene graane, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili politiku pripadnost. Osnov za ovu kvalifikaciju proizlazi iz injenice da se tzv. istraivanja ne organizuju i ne realizuju na naunoj osnovi i nauno utvrenoj proceduri, kojom se propisuje odvijanje procesa, od istraivake ideje do konstituisanju rezultata naunog istraivanja i njihove eventualne primjene u naunoj i drutvenoj praksi. Opte je poznato da postoji samo

info

26

SPECIJALNO IZDANJE

jedna istina, a da je cilj nauke nauna istina do koje se upravo dolazi primjenom naunih metoda; krivino gonjenje i procesuiranje genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava pred sudovima u Bosni i Hercegovini se najblae reeno, kontinuirano opstruira, pri emu su na sceni snage koje, umjesto teine zloina, karaktera, statusa i broja rtava, predmete biraju po nacionalnoj pripadnosti rtava, radi izjednaavanja i izbalansiranja zloina meu tri naroda (Bonjaci, Srbi i Hrvati) i proglaavanja rtve genocida - zloincem i da pored ostalog, kroz krivinu proceduru izmijene karakter sukoba i karakter zloina u Bosni i Hercegovini, kako bi meunarodni oruani sukob, odnosno agresiju, prekvalifikovali u graanski rat, a zloin genocida u etniko ienje; planeri, naredbodavci, uesnici, pomagai, sauesnici i izvrioci genocida su u velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi najvei heroji u srpskom narodu (u nauci, kulturi, umjetnosti, obrazovanju), koji i danas nekanjeno ive i rade, uivajui, naalost, u rezultatima genocida i ismijavajui rtve tog zloina; srpski narod i njegova politika i nauna elita nisu se distancirali od izvrenog genocida, a kamoli da se rtvama izvine i (za)trae oprost i prue ruku pomirenja. Umjesto toga, oni u kontinuitetu negiraju genocid i odgovornost za zloine prebacuju na rtvu genocida, te izmiljaju i falsifikuju historijske injenice, kao to je pored ostalog i teza da su legalni organi vlasti Republike Bosne i Hercegovine protjerali Srbe sa podruja Sarajeva, ukljuujui i vie od 650 univerzitetskih profesora i asistenata; entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, odnosno drave Savezne Republike Jugoslavije /Srbije i Crne Gore (Republika Srpska je nasljee genocida - ona je nacional-socijalistika/nacistika genocidna tvorevina), nastala na tekim krenjima meunarodnog humanitarnog prava, obiljeena i natopljena, uglavnom, bonjakom krvlju, te omeena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno djeluju faistike organizacije. Politiko rukovodstvo i druge strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, falsifikuju historijske injenice i negiraju genocid nad Bonjacima, te na sve mogue naine opstruiraju jaanje drave Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku secesije, unitavanja i unitenja drave Bosne i Hercegovine; Dejtonski sporazum je legalizovao velikosrpsku nacistiku ideologiju, politiku i praksu, genocidnog karaktera. On je, pored ostalog, promijenio i ime meunarodno priznate drave (Republika Bosna i Hercegovina), iskljuivi iz njenog naziva rije Republika, dodjeljujui ga zloincima kao nagradu za izvreni genocid. Iz struktura entiteta Republike Srpske nisu odstranjene snage koje su uestvovale u agresiji i genocidu, ukljuujui i u genocidu nad Bonjacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija - Srebrenici, jula 1995, to potvruju rezultati istraivanja Vlade Republike Srpske, kao to je to bio sluaj sa izvrenom denacifikacijom u Njemakoj nakon Drugog svjetskog rata, pa su one ostale politiki aktivne i danas otvoreno unitavaju dravu Bosnu i Hercegovinu.

Ovo su samo najosnovnije injenice, duboko urezane u svijest svih preivjelih rtava genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava i utkane u aktuelnu surovu drutvenu stvarnost, na kojoj se po svaku cijenu u raznim oblicima nastoje odrati (ivim i legalnim) velikodravni projekti faistikog i genocidnog karaktera, koji, pored ostalog, impliciraju trajnu nestabilnost u Bosni i Hercegovini, osporavaju politiko-pravni i dravni kontinuitet, suverenitet i nezavisnost Bosne i Hercegovine, negirajui mogunost odranja, razvoja i unapreenja kvaliteta

info

SPECIJALNO IZDANJE

27 27

zajednikog ivota, ime se, pored ostalog, najozbiljnije dovode u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine. Krajnje je vrijeme i nuna potreba ujedinjavanja i ujedinjenja, te aktivnijeg angaovanja svih antifaista i antifaistikih snaga u borbi za opstojnost ljudskog dostojanstva u Bosni i Hercegovini. Na tom projektu istraivai holokausta i genocida imaju prvorazrednu ulogu i znaaj. 1.3 Genocid nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995.*

(Rekonstrukcija dogaaja) Srpski agresor (Savezna Republika Jugoslavija - Srbija i Crna Gora) je, uz uee njegovih (srpskih) kolaboracionista iz Bosne i Hercegovine, u i oko Srebrenice - sigurne zone UN-a, jula 1995, u toku jedne sedmice na hiljade zarobljenih Bonjaka likvidirao i zatrpao u masovne grobnice; na stotine ivih je zakopao; mukarce, ene i djeake je sakatio i klao; djecu ubijao pred oima majki; natjerao djeda da pojede digericu svoga unuka; silovao ene i djevojke; deportovao oko 30.000 ljudi, uglavnom ene i djecu, priredio scene dostojne Danteovog pakla. O tome postoje brojni dokazi, meu kojima i masovne grobnice, koje je pokrila trava, a zvijeri raznijeli kosti plitko zakopanih ili na povrini ostavljenih tijela. To su, prema ICTY-u scene iz pakla, napisane na najmranijim stranicama ljudske historije. Podrinje u cjelini (Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Vlasenica, Rogatica, Viegrad, Gorade, ajnie i Foa) imalo je apsolutnu veinu bonjakog stanovnitva. To je podruje od ogromne strateke vanosti za velikosrpsku ideologiju, politiku i praksu. Stoga je, u skladu s formiranjem Velike Srbije, etniki iste srpske drave, eliminisanje reke Drine kao granice izmeu srpskih drava jedan od stratekih ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. U skladu sa srpskim velikodravnim projektom je bio i plan da e na podruju 50 km zapadno od reke Drine sve biti srpsko, isto srpsko. Jedan od najprioritetnijih stratekih ciljeva ekspanzije srpskog ivotnog prostora i jedno od najkoncentriranijih poprita raznovrsnih zloina, ukljuujui i genocid, bilo je Podrinje. Kao takvo ono je posebno aktuelno od meunarodnog priznanja Srbije na Berlinskom kongresu 1878., a zasnivalo se na Garaaninovoj postavci u Naertaniju iz 1844. da Srbija ne sme ostati mala i da se mora rasprostraniti.1 Ve tada je Jovan Cviji bio nezadovoljan to je Srbija opkoljena zemlja, a Srbi uhapen narod.2 U vrijeme aneksione krize u Bosni Hercegovini 1908. Cviji je formulirao prijedlog u pogledu Podrinja. Za saglasnost Srbije da Austro-Ugarska monarhija anektira Bosnu i Hercegovinu Cviji je predloio da se Srbiji ustupi Podrinje, odnosno koridor du njene 2 istone granice dubine oko 50 km, sa 12 srezova i povrinom preko 10.000 km . Zapadnu granicu Podrinja Cviji priblino poistovjeuje s razvoem rijeka Drine i Bosne. Imajui tu injenicu u vidu, on je insistirao da se to uini iz prometnih razloga. Naime, juni dio Koridora du puta
*Navedeni problem je prouavan na osnovu brojnih relevantnih izvora razliite provenijencije, koji su pohranjeni i uvaju se u Arhivu INSTITUTA ZA ISTRAIVANJE ZLOINA PROTIV OVJENOSTI I MEUNARODNOG PRAVA UNIVERZITETA U SARAJEVU i drugih rezultata istraivanja, ukljuujui i istraivanja Vlade Republike Srpske iz 2004. i 2005. Usljed ogranienosti prostora za objavljivanje, tekst je skraen, pri emu je, uglavnom, izostavljena i nauna aparatura. 1 D. Stranjakovi, KAKO JE NASTALO GARAANINOVO NAERTANIJE, Spomenik Srpske kraljevske akademije, XCI, Beograd, 1939, str. 76-102. 2 J. Cviji, ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE I SRPSKI PROBLEM, u: SRPSKI NAUNICI O BOSNI I HERCEGOVINI, Slubeni list Savezne Republike Jugoslavije, Beograd, 1995, str. 41-73, posebno str. 45.

info

28

SPECIJALNO IZDANJE

Foa Trebinje zavravao se izlazom na Jadransko more u Sutorini, koja je bila dio Trebinjskog sreza. Koridorom bi Srbija dobila mnogo vie. Njime bi saveznica, Kraljevina Crna Gora, bila izolirana od Austro-Ugarske carevine, a Novopazarski sandak izoliran od Bosne i Hercegovine. Objavljeni traktat Cviji je jo tada zavrio konstatacijom: Srpski se problem mora reiti silom.3 est godina kasnije, na samom poetku Prvog svjetskog rata, to je pokuala uraditi Vojska Kraljevine Srbije. Sredinom septembra 1914. srpske i crnogorske trupe (Uika i Sandaka vojska) krenule su u ofanzivu preko Drine. Poinjeni zloini pojaali su otpor branilaca i ofanziva je 24. oktobra 1914. zavrena krahom i povlaenjem, pa je i po zavretku rata granica Srbije i Bosne ostala na Drini. Kolaboracionistiki reim Nedia, u Drugom svjetskom ratu, pokuao je granicu Bosne pomjeriti s Drine. Ni poinjeni genocid etnikog pokreta Drae Mihailovia nad Bonjacima nije uspio promijeniti niti pomjeriti granicu na Drini, uprkos brojnim pokuajima da genocidom promijeni nacionalnu strukturu stanovnitva. Kontinuitet osvajako-ekspanzionistike i genocidne politike i krvave prakse prema Bosni i Bonjacima, naalost, na djelu je prisutan i na kraju 20. stoljea, kada je velikosrpski agresor (Savezna republika Jugoslavija/Srbija i Crna Gora) pokrenuo oruanu agresiju, osvajaki rat za teritorije, za ivotni prostor (lebensraum), za otimanje tue zemlje, protiv Republike Bosne i Hercegovine. Oruana agresija protiv Republike Bosne i Hercegovine bitan je dio srpskog velikodravnog nacistikog projekta i genocidnog plana - ujedinjenje svih srpskih zemalja i srpskog naroda i znaajna odredba Miloevieve dravne politike4, ijom je realizacijom najvei dio Republike Bosne i Hercegovine okupiran,5 a Bonjaci, u cilju njihovog istrebljenja, masovno (i pojedinano) ubijani,
3 Isto, str. 73. Jovan Cviji je zastupao tezu o srpskom narodu kao rasi (srpskoj rasi) i nadmonosti dinaraca, kao jezgra srpskog naroda. Ukazujui na znaaj Bosne i Hercegovine za srpski narod i potrebu njenog sjedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom, on tvrdi da su Bosna i Hercegovina oblasti iste srpske rase (Isto). Navedeni stavovi su kasnije uoblieni u koncept homogene Velike Srbije. Zastupajui tezu o superiornosti svega to je srpsko, Jovan Cviji i srpskom jeziku daje primat, tvrdei da nema narodnog jezika koji je toliko formiran i usavravan za literaturu i nauku, kao to je srpski jezik... (Isto), pri emu je negirao bosanski jezik, (Isto). 4 Slobodan Miloevi je posebnu panju posveivao Podrinju. Tako je, primjera radi, na sastanku sa ljudima iz Koalicije, iz Vladine koalicije, dobar deo razgovora, na iznenaenje mnogih koji su bili prisutni, posvetio vrlo znalakom izlaganju o Podrinju. To podruje je, po njemu, izuzetno vano za Srbe za XXI vek. On je Podrinje video kao centar onoga interesa optesrpskog. Miloevi je, po kazivanju Radovana Karadia (i on je sa Miloeviem razgovarao o Podrinju), naao neke projekte iz ranijeg perioda nekoliko decenija, koji su govorili o tome da Drina treba da postane fabrika vode i fabrika struje i to fabrika vode za Beograd. Imajui u vidu (te) projekte osvajakog karaktera Srbije prema Bosni i Hercegovini, posebno Podrinju, Miloevi i njegovi saradnici, ukljuujui i njegove kolaboracioniste i petokolonae iz Republike Bosne i Hercegovine, na elu sa Karadiem, su u stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini Drinu proglasili kimom srpskog naroda, ne doputajui da ona bude granica izmeu Srba i Srba. Beogradska deca, generacije treba da piju vodu sa Drine. 5 Zloinac Biljana Plavi je na XVII sjednici Skuptine srpskog naroda, 24-26. jula 1992. izjavila da je 70% teritorije Bosne i Hercegovine osvojeno. S tim u vezi, ona je rekla: 65% srpske teritorije po katastru pripada naem narodu, a 70% je osvojeno, to je samo 5% u korist, u odnosu na prethodnu cifru. Ako poemo od toga da neprijatelj / tj. Bonjaci - prim. S../ dobije onoliko koliko mu mi poklonimo, ko bi onda imao smjelosti da objasni naim ljudima da napuste ono to ve imaju, to mu predstavlja kompenzaciju za prostor koji mu je razoren, popaljen ili sa koga je otjeran. Slobodan Miloevi je 15. aprila 1994. na sjednici Vrhovnog saveta odbrane Savezne republike Jugoslavije, pored ostalog, izjavio: ... nae snage kontroliu 72% teritorije Bosne i Hercegovine. Prema navodima generala Zdravka Tolimira, na 53. sjednici Skuptine Republike Srpske, 28. augusta 1995. velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti su okupirali preko 70% teritorije Republike Bosne i Hercegovine, na kojoj je 1991. ivjelo preko 65% nesrpskog, uglavnom, bonjakog stanovnitva.

info

SPECIJALNO IZDANJE

29 29

protjerivani, silovani, ranjavani, odvoeni u koncentracione logore i druga mjesta zatoenja, a njihova imovina, stambeni i drugi objekti pljakani i unitavani. Njihovi vjerski i kulturni spomenici su unitavani, a vjerski slubenici meu prvima ubijani. Genocid nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995, po svojim je razmjerama paradigma stradanja Bosne i Bonjaka. U Srebrenici sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995, posebno je izraen karakter oruanog sukoba i priroda zloina u Bosni i Hercegovini. Agresija (meunarodni oruani sukob) je bila perfidna, brutalna osvajakog i genocidnog karaktera. Na tom je podruju javno, uz prisustvo i sauesnitvo vojnika Ujedinjenih nacija (Holandski bataljon), izvren genocid nad Bonjacima. Velikosrpski agresor je od aprila 1992. pa do jula 1995. poduzeo vie masovnih i brutalnih ofanziva na tu slobodnu teritoriju. U te ofanzive direktno su bile ukljuene regularne jedinice srbijansko-crnogorske vojske, a posebno Uiki korpus, te specijalci iz Nia, Beograda i drugih mjesta, kao i brojne srpske oruane formacije iz Srbije (arkanovci, eeljevci...), ukljuujui i srpske kolaboracioniste iz Bosne i Hercegovine. U tim ofanzivama na irem podruju srednjeg Podrinja agresor je ubio veliki broj civila, opljakao i unitio njihovu imovinu, razorio i spalio vjerske i kulturne objekte i dr. U proljee i ljeto 1992. Jugoslavenska narodna armija/Vojska Jugoslavije je, u skladu s naredbama rukovodstva Velikosrpskog pokreta, zauzela vei dio Podrinja i gotovo sve gradove u njemu i izvrila genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava nad Bonjacima. Priblino jedna treina bonjakog stanovnitva (preko 100.000) odrala se u nekoliko enklava (Gorade, epa, Srebrenica, te trougao Cerska - Kamenica -Konjevi-Polje). Poetkom 1993. Vojska Republike Srpske je, u sadejstvu s regularnim snagama Vojske Jugoslavije u ofanzivi zauzela Kamenicu, Cersku i Konjevi-Polje i smanjila veliinu srebrenike 2 enklave sa 900 na oko 150 km . Bonjaci s oblinjih podruja slili su se u grad Srebrenicu i njenu bliu okolinu, ime je broj stanovnika porastao na oko 60.000 ljudi,6 a gustina naseljenosti civilnog stanovnitva u enklavi postala neizdrljivim teretom po lokalnu infrastrukturu. U tome je imao ulogu i general Philippe Marillon koji je sredinom marta 1993, doavi u Konjevi Polje, Cersku i Kamenicu, sugerirao stanovnitvu da ide prema Srebrenici. Gubitkom 90% sela izgubljena je svaka mogunost prehrane, a grad Srebrenica je morao primiti na desetine hiljada novih stanovnika. Nakon toga, komandant Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija (u daljem tekstu: UNPROFOR) general Philippe Marillon, u martu je posjetio Srebrenicu, uvjerio se u uasne uvjete opsade (bez vode, struje, hrane, lijekova i drugih ivotnih potreba, koje su uskraivale velikosrpske snage) i izjavio da su stanovnici pod zatitom Ujedinjenih nacija i da ih nee napustiti. Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je 16. aprila 1993. pozivajui se na Poglavlje VII Povelje Ujedinjenih nacija, donio Rezoluciju (br. 819) kojom je proglasio da sve strane i ostali postupaju prema Srebrenici i njenoj okolini kao prema sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija koja mora biti poteena svakog oruanog napada ili bilo kojeg neprijateljskog ina. Tim je dokumentom postavljen zahtjev da se odmah prekinu svi oruani napadi... na Srebrenicu i trenutno povlaenje iz podruja oko Srebrenice. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Boutros Ghali je poslije usvajanja Rezolucije 819 (1993.) komandantu UNPROFOR-a, generalu Wahlgrenu, poslao Direktivu u kojoj ga je obavijestio da, po njegovom miljenju, Rezolucija ne podrazumijeva obavezu vojnog angaovanja UNPROFOR-a u zatiti sigurne zone. Ta je direktiva bila u suprotnosti s Rezolucijom 819, u kojoj ni na jednom mjestu nema ni pomena o tome da ona ne podrazumijeva obavezu vojnog angaovanja UNPROFOR-a u zatiti sigurne zone. Meutim, sa tom direktivom nisu bile upoznate sve lanice
6 Znaajan broj civila (mukarci, ene i djeca) izbjegao je na centralnu slobodnu teritoriju prema Tuzli ili je evakuiran od UNHCR-a kao ranjenici, bolesnici, iznemogli i sl.

info

30

SPECIJALNO IZDANJE

Vijea sigurnosti. To je od Rezolucije o sigurnoj zoni nainilo najobiniju farsu. Uloga UNPROFOR-a je protumaena i usmjerena na pruanje humanitarne pomoi i to uz pristanak izvrilaca agresije, genocida i drugih oblika zloina. Stoga je Rezolucija Vijea sigurnosti 819 (1993.) kao i brojne druge, bila potpuna prevara od prvog dana: iskljuivo deklarativni pristup obavezama koje nalae Povelja Ujedinjenih nacija, te korpus meunarodnog (a naroito humanitarnog) prava u pogledu zatite mira i sigurnosti, odnosno civila i civilnog stanovnitva, praen je potpunim nedostatkom politike volje, na meunarodnom nivou, da se iste i implementiraju. Ipak, general Wahlgren, komandant UPROFOR-a, suprotno Rezoluciji 819 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, proglasio je potpunu demilitarizaciju grada (a ne enklave) i prisilio generala Sefera Halilovia da 18. aprila 1993. s Ratkom Mladiem potpie Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice, odnosno sporazum o kapitulaciji. Taj sporazum zahtijevao je razoruavanje Bonjaka. I pored toga to je Srebrenica proglaena sigurnom zonom Ujedinjenih nacija (UN safe area), sve vrijeme do zauzimanja tog kraja u julu 1995. protiv tamonjeg, potpuno izoliranog bonjakog stanovnitva, voeni su specijalni oblici rata i genocidnog unitenja, kao to su: uskraivanje vode, struje, ometanje i zabrana doturanja humanitarne pomoi, lijekova, energenata i svega onoga to je, u biolokoegzistencijalnom smislu, neophodno za preivljavanje. Takva situacija je, po Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, jedan od elemenata genocida (nametanje grupi tekih ivotnih uvjeta sraunatih na to da dovedu do njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja. Velikosrpski agresor je Bonjacima u kontinuitetu zagoravao ivot i stalno brutalno krio status sigurne zone, ispaljujui granate na Srebrenicu, pri emu su mnogi civili ubijeni i ranjeni. Radovan Karadi, predsjednik paradravne i kolaboracionistike tvorevine Republike Srpske, 8. marta 1995. je vrlo hitno izdao DIREKTIVU ZA DALJA DEJSTVA OP. BR. 7 /velika slova u originalu - prim. S../ Vojsci Republike Srpske u vezi s njenom dugoronom strategijom prema Srebrenici i epi, sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, a u cilju definitivnog oslobaanja Podrinja, po kojoj je, izmeu ostalog, trebalo svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i ivota mjetana u Srebrenici i epi. Tom naredbom je, pored ostalog, osmiljena i jo jednom potvrena, specifina namjera (dolus specialis) za istrebljenje Bonjaka, odnosno - posebna namjera za zloin genocida. U toj strategiji konkretno se navodi da Vojska Republike Srpske treba to pre izvriti potpuno fiziko odvajanje Srebrenice od epe.7 Pogorana od poetka godine, sredinom 1995. humanitarna situacija za civile Bonjake i vojno osoblje u Enklavi postala je, kao to je i bilo predvieno Karadievom direktivom od 8. marta 1995., katastrofalna. Civili su umirali od gladi. Poetkom jula 1995. Komanda Drinskog korpusa preduzela je neposredne pripreme za vojnu operaciju protiv sigurne zone Srebrenica. Operacija je nazvana Krivaja -95. Ofanziva Oruanih snaga Republike Srpske, uz sadejstvo jedinica iz Savezne republike Jugoslavije, te dobrovoljaca iz Rusije i Grke, na Srebrenicu sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, zapoela je 6. jula 1995. Bonjaci su od UNPROFOR-a traili da im vrati oruje, koje su predali kao dio sporazuma o demilitarizaciji od 1993.. Meutim, taj je zahtjev odbijen, s obrazloenjem kako je UNPROFOR odgovoran za odbranu enklave, a ne oni. Do veeri 9. jula Vojska Republike Srpske je prodrla etiri kilometra u dubinu enklave, zaustavivi se samo kilometar od grada Srebrenice. Radovan Karadi je 9. jula (u ranim veernjim satima), nakon to je zavrio razgovor o
7 etiri dana ranije, 4. marta, na Jahorini su sadraj Direktive temeljito razmotrili vojni i politiki vrh Republike Srpske i Savezne republike Jugoslavije, pri emu je posebna panja posveena Podrinju.

info

SPECIJALNO IZDANJE

31 31

deavanjima u Srebrenici s Momilom Krajinikom i Jovicom Staniiem (iz Dravne bezbjednosti Ministarstva unutranjih poslova Srbije) obznanio velikosrpske genocidne namjere o istrebljenju Bonjaka. U razgovoru s Miroslavom Deronjiem i na njegovo pitanje ta vi, Miroslave, mislite uraditi sa tim stanovnitvom dole?, tj. u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, Karadi je, poto je Deronji odgovorio kako ni u snu ne moe pretpostaviti razvoj dogaaja prilikom ulaska u Srebrenicu, rekao: Miroslave, to sve treba pobiti ... Sve to stignete. Ujutro, 10. jula, situacija u samoj Srebrenici je bila napeta. Srpske snage za aktivna borbena djelovanja, posebno oko Srebrenice, izvravale su borbene zadatke po planu, pri emu su, pored ostalog, granatirale Srebrenicu, gdje je centar bio pun naroda, zatim bazu Ujedinjenih nacija u sjevernom dijelu grada, koja je bila puna izbjeglica, gdje je ranjeno nekoliko ljudi, kao i bolnicu, gdje se sklonilo 2.000 civila, pri emu je ubijeno estero ljudi. Stanovnici su preplavili ulice grada i poeli bjeati prema Potoarima, gdje se nalazila baza Ujedinjenih nacija. Pukovnik Karemans je slao hitne zahtjeve, traei hitnu zranu podrku NATO-a. I pored stalnog pogoranja situacije u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, general Janvier ni 10. jula nije odobrio upotrebu bliske zrane podrke. Komandant Holandskog bataljona je u noi 10/11. jula 1995, na sastanku u Srebrenici, bonjako politiko i vojno rukovodstvo obavijestio kako je velikosrpskom agresoru dat ultimatum da se povue izvan sigurne zone Ujedinjenih nacija, te da se o ultimatumu mora izjasniti do 06,00 sati 11. jula. U sluaju da agresor ne prihvati ultimatum, uslijedili bi zrani udari masovnog karaktera po agresorskim ciljevima, a prostor od junih prilaza gradu do Zelenog Jadra proglaen je zonom smrti u kojoj e biti gaano sve to se kree. Sugerirao je Bonjacima da civilno stanovnitvo bude to dalje od linije sukoba (od trenutne linije fronta i zauzeti sklonita u svojim kuama), a snagama odbrane je preporuio da napuste svoje poloaje. Nakon toga, Komanda snaga odbrane Srebrenice donijela je odluku da obustavi planirani protivnapad u ranim jutarnjim satima, to je bilo tragino za odbranu enklave. Velikosrpske snage su to iskoristile i nastavile napredovanje prema gradu. Vojska Republike Srpske je 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu, prvu sigurnu zonu Ujedinjenih nacija. U 14,07 sati postavljena je srpska zastava iznad pekare u junom dijelu grada. Oko 14,30 sati eta B Holandskog bataljona napustila je bazu u Srebrenici. Zajedno s njom prema Potoarima krenulo je i stanovnitvo, ukljuujui i izbjeglice koje su nale utoite u bazi ete B. Do tada je vie zahtjeva za zranu podrku odbijeno na raznim nivoima u sistemu komandovanja Ujedinjenih nacija. General Janvier se, uprkos formalnom insistiranju da se prestane s gaanjem civilnog stanovnitva i krenjem sigurne zone Ujedinjenih nacija, potujui akcije koje je general Mladi preduzimao u podruju Srebrenice, brinuo za komoditet 30 zarobljenih holandskih oficira. Holandski bataljon nije ispalio ni jedan jedini hitac u pravcu nadolazeih srpskih snaga. U 16,20 sati grad Srebrenicu su ve preplavili Srbi. Oko 16,30 sati hiljade izbjeglica bjealo je prema Potoarima. Kasno poslijepodne generali Ratko Mladi, Milenko ivanovi, Radislav Krsti i drugi oficiri Vojske Republike Srpske trijumfalno su proetali praznim ulicama Srebrenice, a veliki broj (na hiljade) izbjeglica kretao se prema Potoarima, oajniki traei zatitu od Holandskog bataljona. Na trgu u Srebrenici general Ratko Mladi je izjavio: Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoi jo jednog praznika srpskog poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. Napokon je doao trenutak da se poslije Bune protiv Dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru. Karadi je lino (radi marketinga, treba mu to radi nekih stvari) naredio da se u Srebrenici, pored srpske, postavi i grka zastava, iji su dravljani (tj. Grci), pored Rusa i drugih, uestvovali u napadu i zauzimanju Srebrenice. Neposredno uoi i nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, civilno stanovnitvo je u panici i opem haosu bjealo prema Potoarima, traei oekivanu zatitu i spas unutar i oko baze Ujedinjenih nacija. Do veeri 11. jula 1995. u Potoarima se okupilo izmeu 20.000 i 25.000 izbjeglih, veinom ena, djece, staraca i vojno nesposobnih mukaraca.

info

32

SPECIJALNO IZDANJE

Nekoliko hiljada nahrupilo je u bazu Ujedinjenih nacija kroz ulaz koji im je otvoren presijecanjem ograde, traei sklonite u skladitima, dok su se ostali zadrali oko baze -u halama fabrika i poljima. Meu enama i djecom bilo je i 1.000 - 2.000 mukaraca. Niko od njih nije imao oruje. Uvjeti u Potoarima bili su uasni. Nije bilo vode, hrane, ni lijekova, niti sanitarnih vorova, a julske vruine bile su nesnosne. Situacija je bila haotina. Gladni i edni ljudi bili su tijesno zbijeni, uspanieni i prestravljeni. Snajperisti su ih gaali i palili kue, to je jo vie poveavalo strah i paniku kod ljudi, koji su bili uasnuti. Tokom prijepodneva 12. jula 1995. u Potoarima se, u pratnji visokih oficira Glavnog taba Vojske Republike Srpske i televizijskih ekipa koje su ga snimale kako djeci dijeli slatkie, pojavio general Ratko Mladi, lano uvjeravajui okupljeni narod da im se nee nita desiti. Srpske vojne i policijske snage, ukljuujui i jedinice iz Srbije i Republike Srpske Krajine, su 12. i 13. jula 1995, po kratkom postupku, na raznim mjestima oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima likvidirale brojne mukarce bonjake nacionalnosti, pa ak i odreene ene. Teror je povean u toku noi. Krici, zapomaganje, jauci, plotuni i drugi zastraujui zvuci uli su se tokom cijele noi. Vojnici su izvlaili i odvodili ljude iz mase. Narednog dana, izjutra 13. jula 1995. neke izbjeglice, koje su traile vodu, naile su na hrpe tijela kod oblinjeg potoka, gdje se nalazila ogromna masa zaklanih ljudi (po nekim svjedocima -preko 300), meu kojima je bilo i ena (bili su sa odsjeenim glavama i nisu imali uopte glava na svojim vratovima). Vojska Republike Srpske je u toku 12. i 13. jula 1995. organizirano i planski vrila deportaciju ena, djece i staraca iz Potoara prema Kladnju. Oko podne 12. jula 1995, prema utvrenom planu, brojni autobusi i kamioni, ukljuujui i vozila iz Srbije, poeli su stizati u Potoare, kako bi izvrili deportaciju ena, djece i staraca. Ukrcavanje u autobuse izvreno je u prisustvu i pod kontrolom pripadnika Vojske i specijalnih jedinica policije Republike Srpske i uz pomo pripadnika Holandskog bataljona. U Potoarima je 12. i 13. jula 1995. najdramatinije bilo sistematsko odvajanje i razdvajanje mukaraca i djeaka od ena i djece. Od jutra 12. jula velikosrpske snage su, u prisustvu i po nareenju Ratka Mladia, i uz uee policajaca s psima, odabirale i izdvajale mukarce i djecu od ostalih izbjeglica i odvodile, pritvarale i drale ih na zasebnim mjestima u i oko Potoara. Pri tome su, na jednoj strani, ene i djeca plakali i vritali, posebno djeca koja su gledala kako im odvode oeve, a na drugoj se uli jauci, urlanje, zapomaganje, pucnji. To je trajalo cijelu no 12. jula 1995. Izdvojene su odvodili na jednu lokaciju ispred Fabrike cinka i zatim ih iste veeri kamionima odvozili na druga mjesta zatoenja. Kada su izbjeglice poeli ukrcavati u autobuse, srpski vojnici i policajci sistematski su izdvajali mukarce koji su se u guvi pokuavali ukrcati, oduzimajui im linu imovinu (line dokumente i dragocjenosti). Te su ljude odvodili i u zgradu poznatu kao Bijela kua (u neposrednoj blizini baze Ujedinjenih nacija), gdje su ih prisiljavali da prije ulaska, na velikoj hrpi ispred zgrade, ostave svoje stvari, ukljuujui novac i line karte, koje su oduzimane i kasnije spaljene. Svi izdvojeni mukarci drani su u krajnje nepovoljnim i uasnim uvjetima, pri emu su neki zlostavljani i ubijani. Meu njima je bilo dosta djeaka. Razdvajanje je nastavljeno i za vrijeme ukrcavanja u vozila i u toku deportacije. Najvei broj odvojenih Bonjaka u Potoarima (preko 1.000), poevi od poslijepodneva 12. i tokom cijelog 13. jula 1995, ukrcavan je u zasebna vozila i iz Potoara odvezen na mjesta zatoenja u Bratuncu, gdje su dovoeni i zarobljenici iz zbjega (kolone), a odatle odvoeni na mjesta likvidacije. Potpuna deportacija civila Bonjaka iz Potoara zavrena je uveer 13. jula 1995. do 20:00 sati. Tada su oficiri Holandskog bataljona naredili izbjeglicama da napuste njihovu bazu.

info

SPECIJALNO IZDANJE

33 33

Jedan broj stanovnika Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija (izmeu 10.000 i 15.000), bjeei iz enklave, nakon zauzimanja Srebrenice, okupio se uveer 11. jula 1995. u unjarima, traei spas prema slobodnoj teritoriji. Oko jedne treine mukaraca bili su pripadnici 28. divizije, od kojih veina nije bila naoruana. Ostali su bili civili, meu kojima ene i djeca. Krenuli su u zbjeg, u velikoj koloni kroz umu u pravcu Tuzle. Velikosrpske snage su 12. jula nastavile s vojnom operacijom po planu. Vojska i Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske su iz raznih pravaca granatirali izbjegliku kolonu. Artiljerija je od samog polaska kolone djelovala sa vie lokaliteta, oruima i borbenim sistemima velikih kalibara. U 10,00 sati, nakon to je zbjeg upao u zasjedu, dejstvovano je i iz minobacaa. Od granatiranja je na prostoru lokaliteta Hajduko groblje, u podnoju Bokin potoka, bilo vie ranjenih i mrtvih. Samo na jednoj njivi ubijeno je oko 100 ljudi. Snage Vojske i Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske su u poslijepodnevnim i ranim veernjim satima na podruju Ravnog Buljima zarobile vei broj ljudi sa zaelja kolone. Vojska i policija Republike Srpske koristile su razne perfidne naine (postavljanje zasjeda, pozivanje ljudi iz ume na predaju, itd.), ukljuujui i ukradene uniforme i vozila Ujedinjenih nacija i Crvenog krsta kako bi uhvatili u zamku i obmanuli izbjegliku kolonu, uz obeanje da e im tititi ivote, zatim da e biti prebaeni u Tuzlu i da im garantiraju sigurnost, te da su UNPROFOR i Crveni krst zadueni za njihovo prebacivanje za Tuzlu. Broj zarobljenih je 12. jula iznosio oko 1.000 osoba. Sve jedinice Drinskog korpusa su 12. jula poduzimale sve mjere u cilju spreavanja iznenaenja, angaovanja jedinica na izvrenju zadatka KRIVAJA -95, planski izvravajui sve borbene zadatke. Na procijenjenim pravcima jedinice Vojske i Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske organizirale su zasjedna dejstva u cilju unitenja Bonjaka koji se nisu predali i koji se pokuavaju izvui sa enama i djecom prema Ravnom Buljimu i KonjeviPolju, gdje su naili na minsko polje. U jutarnjim satima, 13. jula, na irem podruju Pobua (u umi oko Konjevi-Polja), izmeu putne komunikacije Bratunac -Konjevi-Polje -Nova Kasaba, blokirano je oko 8.000 ljudi, iju su likvidaciju planirali Vojska i policija Republike Srpske. Najvee grupe mukaraca i djeaka iz zbjega zarobile su jedinice Vojske i Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske 13. jula na cesti Bratunac Konjevi - Polje - Milii, pri emu su Vojska i pripadnici Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske megafonima pozivali na predaju, uz obeanje da e postupiti s njima u skladu sa enevskim konvencijama. U toku dana samo je do 17,30 sati zarobljeno najmanje 6.000 mukaraca, koji su rasporeeni na nekoliko lokacija. Najvei broj zarobljenih odvoen je na sabirna mjesta u Novoj Kasabi, gdje je zatoeno izmeu 1.500-3.000 ljudi, i u Sandiima na jednoj poljani, gdje je bilo zatoeno izmeu 1.000 i 4.000 ljudi. Kontrolirajui operaciju zarobljavanja i dajui podrku svojim podreenim da istraju na tom zadatku, general Ratko Mladi je obmanuo zarobljenike u oba mjesta, rekavi da im se nita nee dogoditi, nego da e ih razmijeniti kao ratne zarobljenike, te da su njihove porodice ve prebaene u Tuzlu. Jedan broj zarobljenih kod Nove Kasabe i Konjevi-Polja je ujutro 13. jula 1995. ubijen na obali rijeke Jadar. Istog dana u ranim poslijepodnevnim satima (oko 16,00 sati) vojnici i/ili policija Republike Srpske su sa tri autobusa dovezla grupu zarobljenih Bonjaka i strijeljala u Cerskoj. Najmanje je strijeljano 149 osoba, starosne dobi od 14 do 50 godina, od ega je 147 nosilo civilnu odjeu. Veem broju rtava ruke su bile vezane iza lea ligaturama napravljenim od ice. Nekoliko desetina zarobljenih na putnoj komunikaciji Kravica - Milii (Konjevi-Polje, Pervani, Lolii) ubijeno je na licu mjesta.

info

34

SPECIJALNO IZDANJE

Jedan broj zarobljenih u Konjevi-Polju, ukljuujui i djeake, odveden je na Jahorinu i Trnovo, gdje su ih kasnije likvidirale specijalne jedinice Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije, to je snimljeno TV kamerom. Kasno poslijepodne 13. jula 1995. izmeu 1.000 i 1.500 zarobljenih u Sandiima odvedeno je u Kravicu i natjerano da uu u skladite Osnovne organizacije kooperanata Kravica (zemljoradnika zadruga), gdje je izvren veliki masakr. Oko 18 sati svi su likvidirani (zoljama, runim bacaima, runim bombama i puanim mecima). Vojska i Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, te druge oruane jedinice, ukljuujui i one iz Srbije i Republike Srpska Krajina, su u periodu od oko 22,00 sata 12. do priblino 15. jula, a posebno 13. jula, prema dobro osmiljenom i razraenom planu o izdvajanju, privremenom zatoenju (u Bratuncu) i organiziranoj i sistematskoj likvidaciji zarobljenih, na vie razliitih lokacija u Bratuncu po kratkom postupku likvidirali mnoge zarobljenike, koji su, na hiljade, privremeno zatoeni na vie razliitih lokacija u Bratuncu i njegovoj okolini. U Bratunac su, prema nareenju vojnog rukovodstva Republike Srpske, dovoeni brojni zarobljenici. Taj je grad 13. jula bio prepun zarobljenika koje su dovodili sa ceste Bratunac - Milii. Zarobljenici su odvoeni na stadion, u kole, Vojni zatvor, policiju, hangar, garae i druge objekte, zatim su drani u vozilima (autobusi i kamioni) parkiranim u centru grada i uz cestu, za koje su svi znali, posebno graani Bratunca. Zatoenici u Bratuncu teko su zlostavljani i premlaivani, pri emu su se uli jauci mukaraca, koji su izvoeni napolje i likvidirani. Nisu gotovo uope dobijali ni hranu niti vodu. Mnogi zarobljenici likvidirani su u Bratuncu, u koli Vuk Karadi, kao i na drugim mjestima na putu Kravica - Milii, ukljuujui i Konjevi-Polje, gdje su vrena zarobljavanja i likvidacije. U Bratunac je rano 13. jula s grupom vojnika stigao pukovnik Ljubomir Beara, s naredbom da se ubiju zarobljenici (s nareenjem s vrha, naredbe od vrha da ubijem zarobljenike). U kasnim veernjim satima, 13. jula 1995, otpoeo je, prema instrukcijama Radovana Karadia i nareenju generala Mladia da se zarobljenici odvedu u Zvornik i strijeljaju, proces odvoenja zarobljenika na podruje Zvornika. Te je veeri i tokom noi 13. i 14. jula 1995. iz Bratunca i okoline prevezeno (sa oko 30 autobusa) oko 2.000-2.500 mukaraca, izdvojenih u Potoarima i zarobljenih iz zbjega u pokuaju bjekstva iz srebrenike enklave, u salu osnovne kole u Grbavcima (kod Orahovca) i u drugim kolama, gdje je jedan broj strijeljan iza kole, na poljani, a drugi je prebaen na drugu lokaciju i likvidiran. U ranim poslijepodnevnim satima, 14. jula 1995, pripadnici Vojske Republike Srpske su mukarcima iz kole u Grbavcima, kojih je, po nekim procjenama, bilo oko 1.000, stavili poveze na oi, ukrcali u kamione i odveli na jedno oblinje polje (stratite) kod Orahovca, naredili im da siu s kamiona i po prijekom ih postupku likvidirali automatskim orujem. Svima su prethodno povezane oi. Egzekuciju je lino nadgledao general Ratko Mladi. Ubijeni su odmah (14. i 15. jula) zatrpani u masovne grobnice. Pripadnici Vojske i/ili Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske su 14. jula (poslijepodne) izmeu 1.500-2.000 zarobljenika s mjesta zatoenja u Bratuncu i okolini prevezli u Petkovce i zatoili u sali osnovne kole, gdje su ih udarali, tukli, zlostavljali i pucali u njih iz automatskog oruja. Zarobljenicima su icom vezali ruke na leima, natjerali ih da izuju cipele i u noi 14. jula, te u ranim jutarnjim satima 15. jula, kamionima ih prevozili do jednog mjesta kod Brane kod Petkovaca, gdje je ve bilo puno mrtvih, koji su leali licem prema zemlji, ruku vezanih na leima. Okupili su ih ispod brane i po prijekom postupku likvidirali automatskim orujem u grupama 5-10 ljudi. Ujutro 15. jula 1995. pripadnici Vojske Republike Srpske pomou rovokopaa i druge teke mehanizacije pokopavali su rtve dok su likvidacije i dalje vrene. U Beogradu je, 15. jula 1995. u vrijeme dok su velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti izvodili operaciju likvidacije zarobljenika, kod Slobodana Miloevia odran tajni sastanak, na kome su prisustvovali: Carl Bildt (mirovni predstavnik Evropske unije), Thorwald Stoltenberg

info

SPECIJALNO IZDANJE

35 35

(predstavnik Ujedinjenih nacija u Meunarodnoj konferenciji), Yasushi Akashi (specijalni predstavnik Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija) i Rupert Smith (komandant snaga Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini). Na sastanku je, na zahtjev Bildta, bio i general Mladi, koji je rukovodio i komandovao zauzimanjem Srebrenice i genocidom nad Bonjacima. Naalost, nijednog od prisutnih nisu interesirali zarobljeni Bonjaci. U zoni odgovornosti 1. zvornike brigade 14. i 15. jula 1995. voena je, prema planu da se pobiju zarobljenici, operacija ubijanja zarobljenika. Pri tome je bilo ogromnih problema sa ukopavanjem strijeljanih i sa uvanjem zatvorenika koje tek treba strijeljati. esnaestog jula 1995. na Vojnoj ekonomiji Branjevo je prema utvrenom obrascu ubijeno oko 1.200 zatoenika, koji su 14. jula 1995. odvezeni u Pilicu, nakon ega su ih prozvali da izau iz kole, ukrcali u autobuse ruku vezanih na leima i odvezli na Vojnu ekonomiju Branjevo, gdje su ih postrojavali u grupama od po deset i likvidirali. Poslije toga rovokopa je pokupio leeve. Istoga je dana (oko 15 sati) izvrena jo jedna likvidacija zarobljenih. Tada su pripadnici Bratunake brigade, zajedno s drugim pripadnicima Vojske i Ministarstva za unutranje poslove Republike Srpske, u zgradi Doma kulture u Pilici po prijekom postupku automatskim orujem likvidirali oko 500 ljudi. Sljedeeg dana su pripadnici Zvornike brigade pokupili leeve rtava, prevezli ih na Vojnu ekonomiju Branjevo i pokopali u masovnu grobnicu. Takoer, oko 16. jula 1995. Vojska Republike Srpske je likvidirala vie stotina zarobljenih (oko 500) na osami u blizini Kozluka i pokopala ih u oblinju masovnu grobnicu. Brojne jedinice Vojske i policije Republike Srpske su tokom jula i augusta 1995. kao i kasnije vrile pretrese terena i zasednim dejstvima spreavale prolaz muslimana iz bive enklave Srebrenica prema Tuzli i Kladnju, pri emu su mnogi Bonjaci zarobljeni i sistematski na licu mjesta likvidirani. Manje grupe Bonjaka su danima i mjesecima lutale po umama, pokuavajui se probiti do Tuzle (posljednja grupa je u Tuzlu stigla 16. aprila 1996). Vojna policija je 23. jula 1995. po nareenju generala Mladia, likvidirala jedan broj ranjenika iz Srebrenice koji je lijeen u Zvorniku. Oruane snage Republike Srpske su, u sadejstvu s jedinicama iz Srbije i Republike srpska krajina, te stranim plaenicima, a u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom i praksom, deportirale sve muslimanske ene i djecu iz Potoara i na hiljade mukaraca i djeaka, koji su, nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, pokuali pobjei, zarobile, zatoile i likvidirale, te zatrpale u masovne grobnice na skrovitim mjestima. O pokolju Bonjaka Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995. potresno kazivanje pruio je (sedamnaestogodinji) djeak, preivjela rtva genocida, svjedok Tuilatva ICTY-a u predmetu protiv Radoslava Krstia. Naime, on se, nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995, predao bosanskim Srbima koji su nosili maskirne uniforme. Bilo mu je nareeno da sa sebe skine odjeu koja je zaudarala po osuenoj mokrai i stane uz rub razbojita posutog mrtvim tijelima: Ondje je bilo nekoliko srpskih vojnika Stajali su iza naih lea Pomislio sam da u brzo umrijeti, da neu dugo patiti. I pomislio sam kako moja majka nee nikad saznati gdje sam skonao Neko je rekao: Lezite. Kad smo poeli padati zapoela je pucnjava ne znam to se tada dogodilo. Nisam razmiljao ni o emu Mislio sam da je to kraj. Ne znam jesam li u tom trenutku izgubio svijest, moda sam jo uvijek bio pri svijesti Sve to znam jest da sam, leei, osjetio bol u desnoj strani prsa

info

36

SPECIJALNO IZDANJE

Pomislio sam da bih ih moda trebao pozvati da me dokraje, jer sam osjeao jake bolove. Pomislio sam da u, ako sad ovdje ne izdahnem, preivjeti, te da u moda biti iv odveden i da e se moje muke samo produiti. U jednom trenutku tik uz moje lice stvorila se vojnika izma. Nastavio sam gledati, nisam zatvorio oi. Taj ovjek je prekoraio mene - bio je to vojnik - i opalio metak u glavu ovjeku koji je leao odmah do mene. U tom sam trenutku zatvorio oi; bio sam pogoen u desno rame Nalazio sam se, takorei, izmeu ivota i smrti. Nisam znao elim li ostati u ivotu ili umrijeti. Odluio sam ne pozvati ih da me ubiju, no u isto vrijeme molio sam Boga da dou i da me ubiju . Nakon to su se krvnici odvezli, djeak je podigao glavu i primijetio jo jednog preivjelog meu mrtvima. Poviknuo je prema njemu i prevrui se preko leeva, pokuao dopuzati do njega, a zatim je nekako uspio svoje svezane ruke primaknuti njegovim ustima kako bi ovaj mogao pregristi konopac kojim su bile vezane: Taj ovjek na sebi je imao majicu bez rukava, zelene boje i demper Skinuo ju je i razderao Nakon to mi je povezao ranu, zaspao sam naslonivi glavu na njegova koljena jer dugo, suvie dugo nisam spavao Ostali smo ondje do jutra, a kad je svanulo, probudio me i upitao: Kamo emo? Rekao sam: Ne znam.8 O likvidaciji Bonjaka (mukaraca i djeaka) u i oko navedene sigurne zone UN-a, dovezenih na polja smrti koja su ve bila prekrivena tijelima, znaajno je i nevjerovatno kazivanje vozaa opskrbe vojske bosanskih Srba, jednog od svjedoka Tuilatva ICTY-a u predmetu protiv Popovia i drugih, koji je u vrijeme srebrenikog pokolja dostavljao hranu i pie vojnim jedinicama. On je opisao kako je prisustvovao pogubljenju muslimanskih djeaka i mukaraca dovezenih na polja smrti koja su ve bila prekrivena tijelima: Iz te hrpe, te gomile mrtvih tijela (koja) vie nisu nalikovala na ljude ... nego samo na hrpu mesa u komadima ... ispuzao je ovjek. Kaem ovjek, ali to je zapravo bio djeak od nekih pet-est godina. To je nevjerovatno. Nevjerovatno. ovjek / odnosno dijete prim S. . / je ispuzao i krenuo prema stazi, stazi na kojoj su stajali ljudi s automatskim pukama i radili svoj posao. A to je dijete ilo prema njima. Svi ti vojnici i policajci ondje, ti ljudi kojima nije (bio) problem ubiti ... odjednom su ... spustili puke i svi, do jednoga, jednostavno se sledili. Tamo je bilo samo jedno dijete ... nevino, slatko dijete ... prekriveno komadima utrobe drugih ljudi ... Jedan oficir ... siguran sam da je bio pukovnik ili porunik ... A bio je ... neopisivo arogantan ... okrenuo se ljudima, vojnicima, i kazao: ta ekate? Hajde, dokrajite ga. A ti isti ljudi kojima maloprije nije bio problem ubiti ljude, kazali su mu: Gospodine, imate pitolj, zato ga vi ne biste dokrajili? Samo izvolite, jer mi to ne moemo uiniti. Svi su oni ... jednostavno bili bez rijei; potom je taj oficir kazao: Uzmite dijete, stavite ga na kamion i odvezite; a zatim ga dovezite ovamo s novom turom i onda emo ga dokrajiti. Bio sam ondje. Bio sam posve nemoan. Bio sam autsajder ... osoba iz logistike ... Nisam imao nita s tim to se ondje dogaalo. Ubijali su ljude, a moj je posao bio da im dovozim zalihe; zatim su uzeli dijete, ne mukarci koji su ubijali ljude, ne. Drugi su uzeli dijete za ruku ... (On)o je govorilo: babo, tako oni nazivaju oca. Govorio je, babo, gdje si? Dijete je bilo u oku. Stavili su ga na kamion. Dijete se, znajui da je ve prije bilo na kamionu, poelo nekontrolisano tresti. Treslo se i govorilo, Ne, ne. Neu. Zatim sam se ja umijeao ... Kazao sam im: Sluajte, upaliu svjetla u svom kombiju i ukljuiu muziku da mu skrenem panju sa svega ovoga to se dogaa. Upaliu radio, jer sam
8 C. Del Ponte Ch. Sudetic, GOSPOA TUITELJICA : SUOAVANJE S NAJTEIM RATNIM ZLOINIMA I KULTUROM NEKANJIVOSTI, Buybook, Sarajevo, 2008, str. 17-18.

info

SPECIJALNO IZDANJE

37 37

elio da dijete doe k sebi. Bilo je posve izgubljeno, nije znalo ta se dogaa, ni ko je ni to je. Kazao sam: Pokuat u ga odvesti kamo god eli da ga odvezem. Stoga sam uao u kombi i upalio svjetlo ... i to je djetetu pomoglo, jer mu se sve bilo pomrailo ... Kazao sam mu: Doi ovamo, doi ovamo, doi k meni. Kazao sam: Pogledaj. Imam upaljeno svjetlo, muziku. Odjednom me primio za ruku i doao k meni ... Ne bih poelio da iko od vas to doivi. Nekad sam bio snaan. Nekad sam bio vrst. Bio sam na takvom glasu. No nikome ne bih poelio da doivi taj stisak, njegov stisak moje ruke i bio sam zapanjen njegovom snagom. Snagom tog djeteta. A zatim sam - uao sam u vozilo, i - i ostavio ga asak samoga, samo zato to sam morao upaliti vozilo i ukljuio sam muziku, a zatim sam se vratio s ostatkom - znate ve ta je taj ostatak bio - kako bi sljedea tura mogla biti dokrajena.9 U bezonoj operaciji ubijanja, uglavnom za etiri dana, s namjerom i prema tano utvrenom obrascu, na stravian nain, likvidirano je preko 8.000 zarobljenih i zatoenih Bonjaka, to je motivirano njihovom nacionalnom, etnikom i vjerskom pripadnosti i zauzimanjem njihovog ivotnog prostora, koji je u srpskim velikodravnim planovima oznaen od strateke vanosti. Tri generacije mukaraca su istrijebljene. To je najvei pojedinani i u kratkom vremenu izvreni masakr i totalni progon ljudi u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Tano pedeset godina od zavretka nacistikog holokausta u Evropi se, pred oima svijeta, ponovio zloin, ija je surovost, ali i nedostatak reakcije, sinonim velikog neuspjeha meunarodne zajednice. Zauzimanje Srebrenice, deportacija civila iz Potoara i operacija zarobljavanja, zatoenja i likvidacije Bonjaka su genocidni akti unaprijed isplanirani, dobro osmiljeni, efikasno organizirani i irokog obima, nareeni s nadlenih politikih i vojnih mjesta, te izvreni planski, sistematski i organizirano. Broj ubijenih i kratkoa vremena likvidacija, brzo formiranje masovnih grobnica, brzina zakopavanja u masovne grobnice i dislociranje posmrtnih ostataka iz primarnih u sekundarne i tercijarne masovne grobnice, ukazuju na to da je u planiranju, pripremi, izvrenju i prikrivanju genocida uestvovao u punom kapacitetu politiki, upravni, vojni i policijski potencijal srpskih snaga, kao i veliki broj discipliniranih izvrilaca. Tako je, prema istraivanjima Vlade Republike Srpske, u genocidu nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995, uestvovalo (po raznim osnovama i na razliite naine) preko 25.000 ljudi. Ideoloki, politiki i vojni nosilac genocida bila je drava Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), odnosno velikosrpski reim Slobodana Miloevia, a glavni izvrioci Vojska (Savezne Republike) Jugoslavije, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srbije, kolaboracionistike formacije velikosrpskog agresora u Republici Bosni i Hercegovini (Vojska Republike Srpske, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske i drugi organi izvrne vlasti i uprave paradravne tvorevine Republike Srpske), plaenici iz Grke i dr. Izvrioci zloina poduzeli su sve mjere, ukljuujui sistematsko prekopavanje, premjetanje i ponovno zatrpavanje tijela rtava, kako bi prikrili genocid i onemoguili provoenje pravde, ime je nad likvidiranim ponovo izvren jo jedan sistematski oblik zloina, do sada na takav nain nepoznat historiji. To govori i o tome kako su njegovi poinioci bili svjesni zloinakog karaktera svojih postupaka i otklanja svaku sumnju u njihovu subjektivnu krivicu, odnosno u postojanje vrste namjere kod izvrenja ovog najteeg oblika zloina.
9 Isto, str. 331-332. etiri dana nakon tog svjedoenja, 26. februara 2007, na internom videomonitoru u Uredu glavne tuiteljice ICTY-a, Carle Del Ponte, ponovo je emitirano suenje iz sudnice br. 1. Jedan je mladi svjedoio na zatvorenoj raspravi: mladi koji je, kao sedmogodinji djeak, krvav, pranjav i prekriven izmetom, ispuzao iz gomile mrtvih tijela i priao krvnicima koji su ubili njegova babu (Isto, str. 332). Carla Del Ponte je tuno sjedila u svom uredu i sluala njegove rijei, gotovo je mogla uti skupni uzdah olakanja i provalu zlurada smijeha iz Srbije (Isto).

info

38

SPECIJALNO IZDANJE

Masovne grobnice rtava genocida sigurne zone UN-a Srebrenica, jula 1995. su oigledni dokazi s namjerom planiranog i organiziranog sistema zloina, koji je rezultirao genocidom najteim oblikom zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Istovremeno, one su i jedan od naina prikrivanja i unitavanja tragova zloina. Naalost, Meunarodni sud pravde u Hagu u procesu Bosna i Hercegovina protiv Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), nije nikako ni spomenuo masovne grobnice rtava genocida sigurne zone UN-a Srebrenica, jula 1995. U i oko Srebrenice jula 1995. poinjen je masovni zloin nad Bonjacima islamske vjere. Taj zloin je djelo genocida nad muslimanima. irina podruja izvrenja zloina, brzina likvidacije vie hiljada ljudi, veliina podruja na kojem su zakopavani leevi i viestruko izmjetanje posmrtnih ostataka ubijenih, te broj ljudi koji je nuno uestvovao u izvrenju i prikrivanju zloina, apsolutno pokazuje da su zloini bili poznati velikom broju ljudi i da su uporno sakrivani. Neprecizno odreeni mandat Ujedinjenih nacija je jedan od elemenata dokaza nedostatka politike volje da se u zatiti (ivot) civilnog stanovnitva i spreavanju najgoreg zloina postupi odluno i onako kako to nalau Povelja Ujedinjenih nacija i duh i korpus meunarodnog prava. Genocid nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995. poinjen pred oima svjetske javnosti i uz nesumnjivu asistenciju i zloinaku pasivnost Ujedinjenih nacija i njihovih mirovnih snaga, koje su bile dune zatititi stanovnitvo te zone, dio je neposrednih priprema Daytona u tradicionalnom maniru stavljanja pred svren in, radi osiguranja za Srbiju strateki vanog graninog pojasa. Taj zloin genocida samo je vrh ledenog brijega zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava (iz)vrenih u kontinuitetu etiri godine na gotovo tri etvrtine dravne teritorije Republike Bosne i Hercegovine - u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi.

info

SPECIJALNO IZDANJE

39 39

2. Svjedoenje ambasadora UN-a Diega Enriquea Arriea* Izjava svjedoka 1. Zovem se Diego Enrique ARRIA SALICETTI. Roen sam u Karakasu, Venezuela. Bio sam stalni predstavnik Venezuele u Ujedinjenim nacijama (UN) od 1. januara 1992. do 1. septembra 1993. U martu 1992. godine obavljao sam dunost predsjednika Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. U aprilu 1993. bio sam koordinator Grupe nesvrstanih zemalja u Vijeu sigurnosti. .... 1. Uvod Stavovi o krizi u Bosni 8. Tokom mog mandata u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija, bio sam aktivno ukljuen u mnogo razliitih poslova, ukljuujui one u El Salvadoru, Mozambiku, Somaliji, Kambodi, Libiji, Angoli, Iraku, Haitiju, Junoj Africi te bivoj Jugoslaviji. U to vrijeme je prevladavao opti konsenzus u Vijeu sigurnosti, osim u sluaju bive Jugoslavije, koji je duboko podijelio Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija postavi najkontraverznijim pitanjem dnevnog reda, te predmetom arita panje svjetskih medija i mnogih rezolucija. 9. Bosanci su godinama bezazleno vjerovali kako su Evropljani i kao takvi nisu bili voljni traiti pomo izvan Evrope, ak ni od Ujedinjenih nacija. Naivno su mislili kako Evropa nee oklijevati da im pomogne u sukobu izmeu demokratske drave i suprotstavljenog reima. 10. Kako su dogaaji tekli, Bosanci su skupo platili to to su svoje povjerenje i nade poloili u svoje susjede. Kako se nita nije desilo kad predstavnici Evropske zajednice CUTILEIRO i lord
* Diego Enrique Arria (roen 1938. u Karakasu Venezuela), politiar, diplomata, ambasador, savjetnik i gostujui naunik na Univerzitetu Columbia u New Yorku. U Venezueli je radio kao guverner Karakasa, bio je ministar informisanja, ministar turizma i kongresmen, te urednik i osniva dnevnog lista El Diario de Caracas (ICTY, IZJAVA Diego Enrique Arria, 11. i 14. april 2003. i 22, 23, 24. i 25. septembar 2003, BCS 0348-7807-0348-7876, par. 1-4). Diego Enrique Arria je od 1. januara 1992. do 1. septembra 1993. bio stalni predstavnik Venezuele u Ujedinjenim nacijama. U martu 1992. obavljao je dunost predsjednika Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. U aprilu 1993. bio je, pored koordinatora Grupe nesvrstanih zemalja u Vijeu sigurnosti, na elu Misije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, te u bivoj Jugoslaviji i Hrvatskoj. Misija je imala zadatak da posjeti Bosnu i Hercegovinu, sa ciljem da ispita situaciju na terenu i upozna UN i svijet sa razmjerama zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. To je bilo prvi put u historiji UN-a da je Misija Vijea sigurnosti UN-a posjetila podruje zahvaeno sukobom (to je bila prva misija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija ikad poslana negdje od strane Ujedinjenih nacija. (ICTY, IZJAVA Diego E. Arria, 11. i 14. aprila 2003 i 22, 23, 24. i 25 septembra 2003, BCS 0348-7807-0348-7876, par. 1-2 i 291; ICTY, TUILAC PROTIV NASERA ORIA, SVJEDOENJE AMBASADORA DIEGA E. ARRIA, 5. decembra 2005, str. 14335 i 14337). Dok je radio u Ujedinjenim nacijama, uestvovao je u radu Grupe prijatelja Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija tokom mirovnih procesa i procesa pregovaranja o obnavljanju demokratije na Haitiju, El Salavadoru i Gvatemali (ICTY, IZJAVA Diego E. Arria, 11. i 14. april 2003. i 22, 23, 24 i 25. septembar 2003, BCS 0348-7807-0348-7876, par. 3). Diego Enrique Arria je pred ICTY-em svjedoio u predmetima protiv Slobodana Miloevia (kao svjedok Tuilatva) i Nasera Oria (kao svjedok odbrane), gdje je, u svojstvu ambasadora Ujednjenih nacija, kao neposredni svjedok i aktivni uesnik pogubne, kapitulantske i sramne politike tzv. meunarodne zajednice, posebno Ujedinjenih nacija (generalnog sekretara, Vijea sigurnosti i Sekretarijata), prema Republici Bosni i Hercegovini, odnosno agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima, koja je, naalost, pruila podrku osvajakoj i genocidnoj ideologiji, politici i praksi Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i njihovim kolaboracionistima i petokolonaima iz Bosne i Hercegovine, prezentirao izuzetno znaajne injenice, bez kojih nije mogue valjanije i potpunije elaborirati ovo znaajno pitanje, pri emu je, pored ostalog, vie nego oigledno nepostojanje politike volje da se zaustavi osvajaaki rat (agresija) protiv Republike Bosne i Hercegovine i sprijei genocid nad Bonjacima. U ovom prilogu, iz cjelovitog svjedoenja Arrie, navedeni su samo neki bitni akcenti, posebno aktivnosti Misije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, koja je 25. aprila 1993. uspjela da posjeti Srebrenicu, o emu je sainila Izvjetaj, u kome je, pored ostalog, pruila oigledne dokaze o usporenom genocidu.

info

40

SPECIJALNO IZDANJE

CARRINGTON nisu uspjeli, Evropa je Ujedinjenim nacijama u New Yorku izruila veoma osakaeno tijelo bez ruku i nogu. Sluaj je ve jako loe stajao, a Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Rusija su imale kontrolu u Vijeu sigurnosti. 11. Neki od glavnih u Vijeu bojali su se pojave muslimanske drave u srcu Evrope. Isto se moe rei za biveg predsjednika Hrvatske, Franju TUMANA, koji mi je izrazio istu bojazan kad su ga u Zagrebu posjetili predstavnici Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. Zato bi Evropska unija pourivala prijem ovih novih drava u Ujedinjene nacije? Zato je Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija odobrilo prijem Bosne i Hercegovine u Ujedinjene nacije? Zato Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, po slubenoj dunosti, prebacuje glavnu odgovornost za rjeavanje krize na Evropsku uniju (Davida OWENA) i Sjedinjene Drave (Cyrusa VANCEA) ? 12. I onda sam vjerovao, kao i sada, da je Generalni sekretar Ujedinjenih nacija zauzeo nezavisnu ulogu u odnosu na glavne sile u Vijeu sigurnosti, te iskoristio moralnu snagu svoje funkcije, dogaaji su mogli biti znatno drugaiji. Moda bi danas muslimanski svijet bio zahvalan za ulogu meunarodne zajednice u Bosni, umjesto da bude ogoren njenim bezobzirnim stavom prema etnikom ienju, silovanjima i genocidu (koristim termin genocid u ovoj izjavi jer potpuno odgovara terminologiji koju sam koristio u svojim govorima i pisanim izvjetajima u vrijeme tih dogaaja) u jednoj od najnovijih lanica Ujedinjenih nacija, smjetene na samo par sati putovanja od Londona, Pariza i Moskve. 13. Generalni sekretar BOUTROS GHALI je rekao meni i ostalim lanovima Grupe nesvrstanih zemalja u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija da ako se vre postavi prema Bosni, izgubit e neutralnost, pa tako i djelotvornost Ujedinjenih nacija i da: nije imao privilegiju izraziti svoja lina osjeanja o tom pitanju. 14. Evropljani od mene oekuju da se usredotoim na Bosnu ... Zapravo je Vijee sigurnosti zatrailo od Ujedinjenih nacija da se znatno posvete problemima bive Jugoslavije, a ja sam se zatekao u ozbiljnim razmiljanjima o Somaliji.* 15. Takva moralna ravnodunost i bezosjeajnost, ne samo da je bila zarazna, ve je znatno ojaala Srbe u razmiljanju Ovo je rat bogatih, kako je Generalni sekretar sam definirao bosansku tragediju, i kao takav je od malog interesa za meunarodnu zajednicu. 16. Neutralnost nije bila u pitanju, kako je to tvrdio BOUTROS GHALI. U pitanju je bila Bosna i Hercegovina, lanica Ujedinjenih nacija, napadnuta od bosanskih Srba uz pomo beogradske Vlade koja im je davala punu vojnu i finansijsku pomo. Pitanje riskiranja neutralnosti nije postojalo. Neutralnost se koristila kao maska za ravnodunost. 17. BOUTROS GHALI je rekao lanicama Grupe nesvrstanih u Vijeu sigurnosti da je uvijek traio od arapskih i muslimanskih zemalja novac za finansiranje mirovnih napora, ali da im nije doputao da alju svoju vojsku kao pomo. On je htio finansijsku pomo, ali ne i politiko mijeanje. Naravno da je to bilo neprihvatljivo za te zemlje. Ujedinjene nacije su dozvolile prisustvo ruskih snaga, koje su, kao njihovi historijski zatitnici, oigledno podravali srpsku stranu. Rusija i muslimanske zemlje dijele isti interes u sudbini eenije. .... 20. Bosna i Hercegovina, ne samo da je iritirala Generalnog sekretara, nego i veinu lanica Vijea sigurnosti, jer se Bosanci nisu pridravali uloge koja im je dodijeljena danom donoenja Rezolucije o embargu na uvoz oruja 1991. godine. Od njih se oekivalo da se predaju bez borbe i da mirno pristanu na nacionalnu podjelu svoje zemlje. Da se bace na zemlju i prave da su
* (Saga o sukobu Sjedinjenih Drava i Ujedinjenih nacija bez pobjednika BOUTROS GHALI, 1999) / Unvanqished a US Un saga Boutros Ghali, 1999)/.

info

SPECIJALNO IZDANJE

41 41

mrtvi. To je nerazuman zahtjev da ga bilo koja zemlja prihvati posebno kad se ona nalazi u centru Evrope i kad je rtva genocida. 21. Uvijek je bilo zabrinjavajue biti svjedok kad istaknuti lanovi Vijea sigurnosti zauzimaju indiferentan stav prema Bosni i Hercegovini, iako su njen narod etniki istili, masakrirali i silovali. 22. Bosna i Hercegovina je primljena u lanstvo Ujedinjenih nacija u proljee 1992. po preporuci Vijea sigurnosti. Ali tokom par mjeseci Ujedinjene nacije i Evropska unija su aktivno saraivale na njenom razgraivanju po etnikom principu kao jednoj novoj vrsti modela aparthejda. 23. U rezolucijama Vijea o Bosni i Hercegovini postojala je suzdranost da (je) se naziva republikom. Bilo je jasno da joj se ne eli dati odgovarajui tretman kakav dolikuje zemlji lanici te organizacije, niti zatitu koja pripada punopravnoj lanici. 24. Samo godinu dana ranije Vijee je poduzelo mjere kad je jedna lanica Ujedinjenih nacija (Irak) napala drugu zemlju lanicu (Kuvajt). Dvostruki standard koji je meunarodna zajednica primijenila u sluaju invazije na Bosnu i Hercegovinu nije mogao biti oigledniji i sramotniji. 25. Bilo je pokuaja da se ova republika tretira samo kao strana slino kao i druga strana srpski agresor. Sjeam se da sam neprestano morao traiti u Vijeu da se ispravi zapisnik kako bi se obezbijedilo da se Bosanci tretiraju kao bilo koja druga zemlja lanica. Generalni sekretar Kofi ANNAN je ovu praksu nazivao amoralnim izjednaavanjem strana /the amoral equivalence of the parties, gdje su rtve i agresor bili doivljavani kao jedno te isto. 26. Da je Vijee priznalo Bosnu i Hercegovinu kao suverenu lanicu Ujedinjenih nacija, njegovo ponaanje prema tom narodu bi bilo drukije. Bilo je mnogo zgodnije tretirati je kao muslimansku stranu kao vrstu ne-drave, jer u protivnom bi se morala razmatrati obaveza da se dejstvuje u odbrani teritorija koje su zauzeli Srbi uz pomo druge zemlje lanice, Savezne Republike Jugoslavije (SRJ). ... 46. Dvadeset i petog septembra 1991. godine, kada su sukobi u Hrvatskoj bili najei, Vijee sigurnosti svojom rezolucijom 713 (1991)* donosi odluku da sve drave odmah treba da primijene opi i sveobuhvatni embargo na oruje i vojnu opremu za Jugoslaviju, koji e da bude na snazi sve dok Vijee sigurnosti ne odlui drugaije, a poslije konsultacija izmeu Generalnog sekretara i vlade Jugoslavije. Rezolucija je usvojena jednoglasno, mada je nekoliko posmatraa tada primijetilo da e glavni uinak embarga biti zamrzavanje vojnih efektiva svake od strana to je trebalo da donese prevashodnu prednost Srbima, koji su bili dominantni i u jugoslavenskoj vojsci i, u neto manjem obimu, u vojnoj industriji. 47. Rezolucija je odraavala stavove Evropske zajednice (EZ), kao i drava koje su uestvovale na Konferenciji za evropsku sigurnost i saradnju, koje su u ono vrijeme bile na elu politikog pregovarakog procesa koji je doveo do nekoliko sporazuma o prekidu vatre, uz punu podrku Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija pruenu takozvanoj Konferenciji o Jugoslaviji. 48. Njena je namjera bila da ojaa poziciju evropskih zemalja u pregovorima sa svim zainteresiranim stranama. 49. Rezolucija je predstavljala izrazito kompromisersku odluku, koja je, u stvari, bila bez ikakvog smisla i znaaja, jer sam, naravno, bio ubijeen da se u svakom pogledu kri. Dr* Rezolucija 713 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija ERN: 0057-0233-0057-0234

info

42

SPECIJALNO IZDANJE

ave koje su posredovale u sukobu nisu eljele da stvar dodatno talasaju, pa su se stoga ograniile na verbalnu podrku ne bi li tako zaustavile krizu, umjesto da su se posluile kolektivnim pritiskom, kako bi nametnule politiko reenje koje je, po meni, tada jo bilo mogue. 50. Kao Rezolucija koja je priznavala da sukobi u Jugoslaviji uzrokuju teke gubitke u ljudskim ivotima i materijalne tete, te da nastavak tih sukoba predstavlja prijetnju svjetskom miru i sigurnosti ...da nikakva nasilna teritorijalna osvajanja ili promjene unutar Jugoslavije nee biti priznata, Rezolucija 713 nije mogla biti blaa nego to je de facto bila. 51. Ona je predstavljala opasan presedan kojim se od tada pa nadalje za itavo vrijeme trajanja sukoba rukovodila meunarodna zajednica. Ova slabost nije prola nezamijeena od strana u sukobu, te se pokazala kao izuzetno tetna za mirovne pregovore koji su voeni pod evropskom zastavom, a kad su ovi propali, pod patronatom samih Ujedinjenih nacija. Bilo je jasno da je smjer politikog procesa bio definiran znatno ranije u sukobu. 60. Kad je Rezolucija izglasana, sjeam se kakvo je zadovoljstvo obuzelo Nesvrstane lanice Vijea zbog usvajanja Rezolucije koja je nametala embargo na oruje. Bili smo ubijeeni da e embargo pospjeiti zaustavljanje rata, a ne pogorati problem. Nije nam bilo ni na kraj pameti da smo donoenjem te rezolucije nesvjesno odluili o ishodu sukoba: da smo njome zapeatili sudbinu bosanske Republike; da smo tu zemlju lanicu liili prava na samoodbranu zajamenu Poveljom Ujedinjenih nacija. Ono to je tada izgledalo kao moralni in, bilo je ustvari, kada se gleda iz dananje perspektive, ravno smrtnoj presudi sa predumiljajem na koju smo osudili bosansku muslimansku stranu bosanskohercegovake Republike. 61. U to sam vjerovao, jer su Nestalne lanice Vijea sigurnosti bile jedine u Vijeu sigurnosti kojima nije bilo poznato da je vlada predsjednika Alije IZETBEGOVIA jedina strana u sukobu koja nema oruja, tavie da nema regularne oruane snage. 62. Sekretarijat je propustio da nam prui informacije o embargu prije donoenja ove odluke, a lanovi Vijea koji su posjedovali informacije nisu nam objasnili kakve implikacije sa sobom nosi ova rezolucija. 63. Da smo bili informirani, ovakvu bi rezoluciju ili bolje reeno presudu, odbacila veina Nestalnih lanica Vijea, a prije svega svjetska bi javnost saznala kakvo je stvarno stanje na terenu: da su samo Bosanci razoruani. 64. Rezolucija je s pravom nazvana Silovanje Bosne. Bez sumnje, na djelu je bila operacija zatakavanja. Od Bosanaca se oekivalo da legnu na pod i da odglume mrtvace, ali, iznenadivi sve, oni nisu htjeli da pristanu na tako neto. 65. Zato je Rezolucija data na Vijee sigurnosti ako su stalne lanice, Ujedinjene nacije i Sekretarijat znali kakva je stvarna situacija? 66. Nikad nisam uspio da ujem zadovoljavajue objanjenje za ovu stranu i nesretnu odluku. Ona mi je sve vie nalikovala na unaprijed smiljenu akciju koja je trebalo da osigura Beogradu brzu pobjedu u ratu, tako da Bosna, kao to ree jedan evropski kolega iz Vijea ne postane rak rana Evrope. 67. Trebalo je da proe tek nekoliko nedjelja pa da se svi uvjere kako vojni kontingenti iz SFRJ/Savezne Republike Jugoslavije/mijenjaju uniforme i kako prevoze srpske tenkove, avione i teko naoruanje, kako bi postali druga strana u sukobu a to je kasnije nazvano Republika Srpska koju je novano i vojno potpomagao Slobodan MILOEVI u Beogradu i koja je postala jedina strana koja je raspolagala kompletnim vojnim efektivima koji su joj omoguavali da nastavi sa namjeravanim istrebljenjem muslimanske strane, to joj je u dobroj mjeri i polo za rukom.

info

SPECIJALNO IZDANJE

43 43

68. Znaajno je da se spomene da meunarodna zajednica nije poduzela nikakve posmatrake napore ne bi li tako sprijeila da se bosanskim Srbima iz Beograda dostavlja naoruanje, oprema, pa ak i vojnici i oficiri. Bosanske sam Srbe doivljavao kao surogat vlade u Beogradu. 69. Da bi jo dodatno uveao patnje bosanskih muslimana, Vijee sigurnosti se suprotstavilo ukidanju embarga na uvoz oruja u Bosnu i Hercegovinu, ime je omoguilo da se nastavi teror paravojnih jedinica koje je naoruavao i finansirao Beograd. 106. Tradicionalni je diplomatski nain izraavanja rezolucija UNa da i agresore i rtve na istoj ravni naziva strane. Ali u ovom je sluaju koritenje takvog naina izraavanja sasvim sigurno neumjesno. Vijee je vrlo dobro znalo ko je bio naoruan, a i ko je inio strahote. Vijea je znalo ko je finansirao i snabdijevao Srpske paravojne formacije orujem, municijom, tekim orujem, hranom, benzinom, itd. Vijee je vrlo dobro znalo koji su ljudi bili silovani i zahvaeni uasnim radnjama etnikog ienja. Vijee je znalo ko je imao tenkove, avione i teko oruje, ali je stalno od rtava trailo suzdranost, a inilo vrlo malo i prekasno da bi zaustavio genocid. 107. Vijee je nametnulo sankcije Beogradu upravo zato to je znalo ko je stajao iza tih masakra, ali svejedno je nastavilo koristiti termin sve strane, ostavljajui utisak da su obje strane bile krive i na istoj ravni, pri tom lagodno zaboravljajui da je SRJ preko bosanskih Srba silom zaposjedala teritorij druge zemlje lanice UNa i da je Bosna i Hercegovina bila zemlja lanica UNa koja se praktino nije mogla odbraniti. 108. Beograd je lako mogao izbjei primjenu sankcija, ali je sam bio ubijeen da je (Beograd) imao namjeru da stvori Veliku Srbiju i da ga rezolucije UNa ne bi mogle sprijeiti u tome. . Mart 1993. zone sigurnosti 128. Do marta 1993. godine, zone sigurnosti zaista nisu predstavljale predmet razgovora ak i da je Sekretarijat znao (kako smo sada saznali) da je situacija, bez sumnje, zasluila punu i hitnu panju, kao i uplitanje Vijea sigurnosti. 129. Proteklo je etiri mjeseca od kada su predsjednik Meunarodnog komiteta Crvenog krsta (MKCK) i specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija za ljudska prava u bivoj Jugoslaviji zatraili stvaranje zona sigurnosti ili zatienih zona da bi se savladalo vanredno stanje koje je ve nastupilo. 130. Takoer, prolo je tri mjeseca od kada je Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija pozvalo Generalnog sekretara UNa da u dogovoru sa visokim komesarom Ujedinjenih nacija za izbjeglice proui uvjete koji su potrebni za uspostavljanje zona sigurnosti. Nikakav postupak nije, meutim, poduzet sve do aprila 1993. godine kada se Srebrenica pojavila na meunarodnoj sceni. 131. Sada, zahvaljujui nedavnim informacijama, shvatam zato su se stalne lanice protivile rezoluciji. Sada vjerujem da su ve znali da je Srebrenica ve bezuvjetno pala. . 148. Generalni sekretar je definitivno trebao da upotrijebi moralnu i politiku mo svog poloaja da izazove neku reakciju, barem reakciju javnog mnijenja. Ali ostao je nijem. Ne treba mnogo razmiljati o tom razlogu da bi dolo do sljedeeg zakljuka: Pregovori su se odvijali u to vrijeme pod rukovodstvom David OWEN-a i Cyrus VANCE-a. Oni i gospodin MIOLOEVI predloili

info

44

SPECIJALNO IZDANJE

su teritorijalnu podjelu, koja bi bila aparthejdske prirode, ono to je prema Ujedinjenim nacijama bilo Suverena Republika Bosna i Hercegovina. 149. Prema toj etnikoj podjeli, Srebrenica bi, u istonom dijelu Bosne i Hercegovine i blizu granice Savezne Republike Jugoslavije, ostala ono to je bilo predloeno da bude, muslimanska teritorija-velikim dijelom izolovana od Sarajeva. To su voe u Beogradu i na Palama, MILOEVI i KARADI uvijek odbijali. 150. Zakljuak koji proizlazi kada znate za ovu situaciju, kao i odreeni broj drugih okolnosti, opisan je u ovoj izjavi. 151. Predaja Srebrenice Srbima bila je od strategijske vanosti kako za Srbe, tako i za pregovarae UN-a jer je Srebrenica morala da bude na teritoriji pod kontrolom Srba da bi mirovni sporazum bio mogu. 152. Postala bi dio Velike Srbije. Ta enklava nikad nije bila prikljuena glavnom dijelu teritorije koja je bila pod kontrolom Vlade, a koja se nalazila zapadnije, zbog ega je bila pogodan cilj za izolaciju i napad od strane srpskih snaga. 153. Praenjem izvjetaja koje je Generalni sekretar BUTROS-GHALI nikada nije razmotrio zajedno sa nestalim lanicama Vijea a koje su bile jedine koje bi se suprotstavile takvom toku kao i itanjem uputa koje je dao UNPROFOR-u da ne pomae zatitu enklava, lako se moe utvrditi takav smiljen tok akcije. Rezolucije o zloglasnim zonama sigurnosti, o kojima smo sada uli, bile su potpuna prevara od prvog dana. 154. Ono to ni generalni sekretar ni pregovarai Ujedinjenih nacija niti stalne lanice Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija nisu razmotrili bila je mogua cijena jedne takve akcije koja bi konano dovela do masakra nad skoro osam hiljada nevinih ljudi, koji su imali tu nesreu da ive u susjedstvu ue Srbije. . 192. Mi smo naglaavali da Vijee sigurnosti UN-a, da bi sprijeilo srpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu, mora da poduzme mjere u cilju trenutne imobilizacije tekog naoruanja i njegovog stavljanja pod efikasnu meunarodnu kontrolu; ukidanje embarga na oruje koji je i dalje uskraivao pravo Vladi Bosne i Hercegovine na samoodbranu; i ono to je bilo veoma vano, da se na efikasan nain zabrane isporuke oruja bosanskim Srbima koje su dolazile iz SRJ i da se na efikasan nain provedu sveobuhvatne sankcije protiv SRJ (Srbija i Crna Gora). Nita od toga se nije dogodilo u nekoj znaajnoj mjeri. 193. Skrenuli smo panju Vijeu sigurnosti UN-a na privremeni nalog Meunarodnog suda pravde, u kojem se Srbija i Crna Gora pozivaju da odmah poduzmu sve mjere koje su u njihovoj moi (koja je neograniena) da sprijee injenje zloina genocida u Bosni i Hercegovini. One nisu to sprijeile, ni zaustavile, iako je, po mom miljenju, bilo opte poznato da su imale punu kontrolu (finansijsku, trgovaku, vojnu, kontrolu oruja, govora i pozadinsku kontrolu) nad bosanskim Srbima. . Stvaranje UN-ovih zona sigurnosti Rezolucija 819 204. Dana 16. aprila 1993. godine ja sam prisustvovao/sjednici/Vijea sigurnosti UN-a i u ime svoje zemlje glasao za Rezoluciju 819 Vijea sigurnosti UN-a.*

* Rezolucija 819 Vijea sigurnosti Ujedinjenin nacija ERN:0007-0426-0007-0428 Sluaj IT-02-54 dokaz 547 Tabulator 19.

info

SPECIJALNO IZDANJE

45 45

205. Nije bilo slubene debate prije glasanja o ovoj rezoluciji, bilo je samo neformalnih privatnih konsultacija lanica Vijea sigurnosti UN-a uglavnom bilateralne prirode izmeu nesvrstanih lanica koje su podnijele prijedlog Rezolucije i stalnih lanica Vijea. . 219. Kada je oko ponoi Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija krenulo da glasa o Rezoluciji, odnekuda se pojavio portparol Generalnog sekretara, ambasador Chinmaya GHAREKHAN iz Indije i obavijestio prisutne da je upravo primio hitnu depeu od komandanta zdruenih snaga, generala WAHLGRENA koji je poruio da upravo na sarajevskom Aerodromu pregovara sa stranama u sukobu i da bi prihvatanje ove rezolucije tetilo pregovorima, pa stoga preporuuje da se ono odgodi. 220. Nesvrstane zemlje lanice ovu su intervenciju ocijenile neprihvatljivom i u tom trenutku smatrale su da se na taj nain eli unijeti zabuna u posljednjem trenutku, kako bi se zaustavilo donoenje rezolucije. Mi smo odmah odbacili ovu mogunost i zatraili da se rezolucija stavi na glasanje, to je usvojeno, uz suzdranost Rusije. 221. Nekoliko dana kasnije sreo sam se sa generalom WAHLGRENOM u Zagrebu i rekao mu kako smo bili iznenaeni njegovim kasnim pozivom i zahtjevom da odgodimo donoenje odluke o rezoluciji. Generala WAHLGRENA veoma su iznenadile moje rijei i rekao mi je: Nikog ja te noi nisam nazvao u Ujedinjenim nacijama, naprotiv, njega je nazvao jedan vii slubenik UN-a, no uvjeravam vas da niti sam iznio takav prijedlog, niti sam uope nazvao. 222. Iskoristivi priliku to je vrlo cijenjeni predstavnik Pakistana, ambasador Jamsheed MARKER, u to doba bio predsjedavajui Vijea sigurnosti UN-a kao predstavnik nesvrstanih zemalja, predloio sam da Vijee sigurnosti poalje Misiju u Srebrenicu i utvrdi pravo stanje na terenu. 223. Ovaj prijedlog nije naiao na odobravanje stalnih lanica, ali naposljetku smo ipak uspjeli da ih uvjerimo i Misija je odobrena. Predsjednik Vijea, Jamsheed MARKER, predloio me je za efa Misije i taj je prijedlog jednoglasno prihvaen. 224. U momentu kad su nesvrstane zemlje lanice iznijele svoj prijedlog stvaranja sigurne zone Srebrenica, nije se znalo ta tano podrazumijevaju pojmovi siguran /safe/ i zatien /protected/, o njima se tada nije raspravljalo, niti ih se precizno definisalo. 225. Tu se radilo o semantici. Svaka lanica Vijea tumaila je, odnosno prevodila pojam siguran /safe/, odnosno zatien /protected/ u skladu sa svojim vlastitim planovima i politikim interesima. 226. Bez obzira da li ih je trebalo nazvati zatienim zonama /protected areas/ (konkretnije znaenje, kako smo kasnije doznali) ili zonama sigurnosti/safe areas/ (nejasno znaenje, kakva je upravo bila politika koja je uslijedila), sudbina Srebrenice vjerovatno je bila zapeaena ve u oktobru 1992. godine, to je ovu, kao i mnoge druge rezolucije, inilo potpuno neznaajnom. 227. U izvjetaju generalnog sekretara o Padu Srebrenice stoji sljedee: Poslije podue rasprave Vijee je 16. aprila usvojilo prijedlog rezolucije kojeg su podnijele nesvrstane zemlje lanice. Tom rezolucijom, zavedenom pod brojem 819 (1993) trai se da sve strane, a i ire, treba da tretiraju Srebrenicu i njenu okolinu kao zonu sigurnosti u kojoj ne smije da se vode oruani napadi ni bilo koji drugi oblici neprijateljskih djela. 228. Po usvajanju rezolucije 819 (1993) i na osnovu konsultacija sa lanovima Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, Sekretarijat je obavijestio komandanta snaga UNPROFOR-a da, po miljenju Sekretarijata, rezolucija koja poziva, kao to poziva, strane da poduzmu odreene aktivnosti, ne podrazumijeva obavezu vojnog angamana UNPROFOR-a pri uvoenju, odnosno zatiti zone sigurnosti.

info

46

SPECIJALNO IZDANJE

229. U toku rasprave Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija o prijedlogu Rezolucije 819, ja kao jedan od donositelja rezolucije, nisam bio upoznat sa direktivom Sekretarijata. 230. Nedavno sam dobio informaciju da je ova izuzetno vana Direktiva Sekretarijata dostavljena komandantu UNPROFOR-a, generalu WAHLGRENU, dan prije nego to se uope glasalo o prijedlogu rezolucije i prije nego to je usvojena, a to dodatno upuuje na zakulisna nastojanja da se obezvrijedi znaaj rezolucije. 231. Ovo, takoer, moe da poslui sagledavanju stvarne uloge UNPROFOR-a tokom sljedee dvije godine, sve do 1995. godine, uloge koja naziv Zatitne snage Ujedinjenih nacija ini zaista neprimjerenim. 232. Smatram krajnje uznemiravajuom injenicu da je Sekretarijat tako turo predstavio komandantu UNPROFOR-a Poglavlje VII Rezolucije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija koju je odobrilo petnaest lanica, i pri tome jo nije informisalo Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija o toj direktivi. U izvjetaju stoji da se Generalni sekretar konsultovao sa lanovima Vijea sigurnosti bez prisutnosti njegovih nestalnih lanica. 233. Po svemu sudei, konsultovani su samo glavni, to se, naravno, kosi s pravilima, pogotovo ako se uzme u obzir da su nesvrstane zemlje lanice bile podnosioci prijedloga spomenute rezolucije. 234. Dio koji se odnosi na pozivanje strana na poduzimanje odreenih aktivnosti, odnosi se iskljuivo na vojne strukture bosanskih Srba, koje su uskraivale sigurnost i slobodu kretanja osoblju UNPROFOR-a; koje su vrile napade na Srebrenicu i bezobzirne progone civila, posebno ena, djece i staraca. Jedina druga strana ovdje je bila SRJ/Savezna Republika Jugoslavija/ (Srbija i Crna Gora), od koje se zahtijevalo da momentalno prestane sa dostavljanjem oruja, opreme i pomoi paravojnim jedinicama bosanskih Srba u Republici Bosni i Hercegovini. U rezoluciji je ponovljena osuda odvratne kampanje etnikog ienja koju su vrili bosanski Srbi, a takoer, je ponovo potvreno da e poinitelji lino da odgovaraju za takve radnje. 235. Ni na jednom mjestu u rezoluciji nema primjedbe, pa ak ni spomena o tome da rezolucija ne podrazumijeva obavezu vojnog angamana UNPROFORA-a pri uvoenju, odnosno zatiti takvih zona sigurnosti. 236. Za nesvrstane zemlje koje su podnijele prijedlog rezolucije s ciljem da se sauvaju ivoti u Srebrenici, ovakva bi direktiva bila apsolutno neprihvatljiva i smijena. Mi sigurno ne bismo dobrovoljno uestvovali u takvoj oiglednoj i apsolutnoj farsi. 237. U meuvremenu, rezolucija je omoguila stalnim lanicama Vijea sigurnosti (uglavnom Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Rusiji i Sjedinjenim Amerikim Dravama) da i dalje u javnosti odravaju sliku zabrinutosti za ljude u zoni sigurnosti, dejstvujui u skladu sa Poglavljem VII Povelje, to podrazumijeva poduzimanje energinih akcija. Ukratko, Rezolucija je osigurala politiki paravan u odnosu na miljenje meunarodne javnosti, a ne i stvarnu zatitu za stanovnike Srebrenice. 238. Mi smo od samog poetka znali da je Rezolucija 819 najobinija farsa. Prevara, za koju smatram da ne bi bila izvodiva bez podrke stalnih zemalja lanica Vijea i samog Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. 239. Postavlja se pitanje: Ako nije postojala obaveza vojnog angairanja u odbrani Srebrenice, koja je onda bila stvarna svrha rezolucije o proglaavanju Srebrenice zonom sigurnosti /safe area/?

info

SPECIJALNO IZDANJE

47 47

17. april 1993. dogaaji na terenu 240. Dok smo mi raspravljali o tome da se osigura sigurnost za nesretne stanovnike Srebrenice, to je selo ve kapituliralo. Potpredsjednik Bosne i Hercegovine GANI rekao mi je nekoliko dana kasnije u Zagrebu da su ih UN i UNPROFOR uvjeravali da pristanu na predaju i demilitarizaciju Enklave, jer je to jedini nain da preive. Reeno im je da ne mogu da oekuju nikakvu pomo sa strane. 241. Eufemistiki nazvan Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice, dogovoren je 17. aprila 1993., a potpisan je dva asa poslije ponoi, tanije 02:10 sati 18. aprila 1993. godine.* 242. To znai da u momentu kad je Vijee sigurnosti raspravljalo o prijedlogu Rezolucije 819, a ta je rasprava zakljuena 18. aprila u 01:00 asova po istono-amerikom vremenu, Komandant zdruenih jedinica ve je posredovao i pomagao u sklapanju sporazuma, koji praktino predstavlja kapitulaciju Srebrenice, ne uzimajui uope u obzir uvjete sadrane u naoj rezoluciji. U naoj rezoluciji uope se ne spominje element demilitarizacije, koja prevladava u dokumentu nastalom posredstvom UNPROFOR-a. 243. To, takoer, znai da u vrijeme kad je Vijee odravalo svoju redovnu sjednicu u subotu, 17. aprila 1993. godine, u Sarajevu je u 02:00 asova, to je 02:20 asova po njujorkom vremenu, bilo u toku potpisivanja sporazuma o kapitulaciji. Dakle, dva asa prije nego to je Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija uope zapoelo sjednicu. Jedan posve drugaiji dogovor u potpunosti je zamijenio Rezoluciju Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija bez imalo uvaavanja ak ni samog Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. 244. Smatram da se takvo ponaanje moglo tolerisati samo zato to su glavne lanice Vijea imale saznanja i raunale su na sauesnitvo Generalnog sekretara, koji je svojim odsustvom sa svih sjednica uspio da izbjegne sva pitanja koja bi mu uputile nesvrstane zemlje lanice. 245. Komandant UNPROFOR-a ne bi mogao da nastavi sa svojim aktivnostima bez instrukcije glavnih lanica i Sekretarijata koje je trebalo da dobije davno prije nego to smo mi ak imali prijedlog rezolucije. 246. Naprosto je nezamislivo da ni Generalni sekretar, a ni vlade glavnih stalnih zemalja lanica nisu bili upoznati s posrednikim aktivnostima UNPROFOR-a. 247. Ovdje se oigledno radilo o dobro organiziranoj lakrdiji i cininoj farsi na raun nesretnih stanovnika Srebrenice i nesvrstanih zemalja lanica Vijea. Sasvim je jasno da se nastojei da zaustave, odnosno odgode donoenje Rezolucije, pojedine lanice Vijea, kao i Sekretarijat, u stvari su pokuale da prikriju svoju dvostruku igru i irenje lanih informacija. 248. Jedino to nisu uspjeli da predvide jeste injenica da su nesvrstani uspjeli da uvjere Vijee da poalje Misiju u Srebrenicu, bez ega ova farsa nikad ne bi bila otkrivena. . Rezolucija 819 Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda prima na znanje nalog Meunarodnog suda pravde od 8. aprila 1993. 252. Premda se radilo o nalogu Suda od najvee vanosti u politikom i pravnom smislu, - u pitanju je bio genocid Vijeu je trebalo osam dana da donese odluku i reaguje na ovaj dokument bez presedana, izdan od strane najvieg meunarodnog suda. 253. I Vijee je to uinilo koristei u uvodnom dijelu Rezolucije 819 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija krajnje neutralne termine, citiram: Vijee sigurnosti, prima na znanje da je Meunarodni sud pravde... da Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) podrazumijeva sve
* Potpisani sporazum o demilitarizaciji Srebrenice ERN: R004-5287-R004-5289 Tabulator 14.

info

48

SPECIJALNO IZDANJE

potrebne mjere na spreavanju vrenja zloina genocida. ak je i uvrtavanje ove neutralne izjave izazivalo prilino otpora kod pojedinih stalnih zemalja lanica koje su eljele da se nalog Suda u potpunosti ignorie. 254. U rezoluciji se ponovo potvruje suverenitet, teritorijalni integritet i politika nezavisnost Bosne i Hercegovine, dok se istovremeno intenzivno radi na njenoj etnikoj podjeli. Ujedinjene nacije i Vijee sigurnosti je agresore (bosanske Srbe) proglasio jednom od strana u sukobu, koja je punopravna lanica Ujedinjenih nacija, ili su neki, u svojoj naivnosti, barem tako vjerovali. . 258. Nehumane metode etnikog ienja, uglavnom, su podrazumijevale prekrajanje geografske karte Bosne i Hercegovine i to na sljedei nain: paljenjem kua bosanskih Muslimana, paljenjem njihovih damija, silovanjima i ubistvima.Cilj tih izopaenih i okrutnih postupaka bio je vrenje terora nad civilnim stanovnitvom, evakuacija njihovih sela i prekrajanje geografske karte jedne zemlje lanice Ujedinjenih nacija, a to je Bosna i Hercegovina. 259. Nedjelju dana kasnije u Srebrenici smo na svoje oi shvatili tragino znaenje i jezive posljedice ovih nehumanih metoda. Nekad lijepa sela bila su spaljena. Na krovove kua bacane su bombe, kako bi se onemoguio daljnji boravak u njima. . 262. Misija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, radi utvrivanja stanja na terenu potaknuta je od strane nesvrstanih lanica Vijea koje je prekasno shvatilo da je ostalo na rubu dogaaja i da je dobivalo krive informacije o pravom stanju stvari u Bosni. 263. Pretpostavljam da je predsjednik Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija elio da mi ukae ast, imenujui me efom Misije, s obzirom na moje istupe vezane za Saveznu republiku Jugoslaviju od 1991. godine naovamo.Jo jedan razlog mora da je bio taj to sam katolik, a ne musliman, s obzirom da su trojica mojih kolega u grupi nesvrstanih lanica unutar Vijea bili predstavnici Pakistana, Dibutija i Maroka. 17. april 1993. - Nametanje dodatnih sankcija Saveznoj republici Jugoslaviji 264. Dana 17. aprila 1993. godine prisustvovao sam sjednici Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. Na njoj sam govorio i u ime svoje zemlje glasao sam za Rezoluciju 820 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija.* 265. Podsjetio sam Vijee da svijet nije zaboravio da, kad je prije godinu i po dana, kad su srpski lideri u Beogradu krenuli s unitavanjem historijskog grada Dubrovnika, trebalo da se zauzme vrst stav, ali desilo se tako da su oni tada iskoristili mlako reagovanje meunarodne zajednice. Iz Dubrovnika Srbi su nastavili sa Vukovarom i tako smo sada svjedoci unitavanja i predaje Srebrenice. 266. Usporedio sam srpske snage sa nacistima: politika etnikog ienja prevaziena je politikom etnikog istrebljenja ili kako su to nacisti nazivali Endlsung: konano rjeenje. Svijet sa zgraanjem posmatra ta se deava, ali ini se da meunarodna zajednica nije u potpunosti svjesna moguih posljedica tih varvarskih djela, poinjenih u srcu Evrope-Mastrihta-posljedica koje nisu ograniene samo na vojnu sferu, nego imaju i moralnu i etiku dimenziju.

* Rezolucija 820 Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda ERN:8299-1360-0299-1366 Predmet IT-02-54 Dokaz broj 547 Tabulator 20.

info

SPECIJALNO IZDANJE

49 49

267. Tvrdio sam da usporeno i bojaljivo reagovanje meunarodne zajednice predstavlja veoma opasan presedan, jer su srpski lideri svjesni da ma ta uradili, niko nee ni prstom da makne. 268. Takoer sam naglasio da je podrka Savezne republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) sasvim oigledna, budui je znaajno doprinijela velikim ljudskim i materijalnim gubicima u Bosni i Hercegovini. Dok se mi bavimo rezolucijom, upozorio sam da se ekonomskim sankcijama nee puno postii, ukoliko Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija zaista ne preuzme kontrolu nad tekim naoruanjem kojim Beograd snabdijeva Bosnu. 269. Nadalje, izjavio sam da Venezuela smatra da je najvanije razbiti iluziju da su rat i genocid koji se nekanjeno vri, legitimna sredstva ispoljavanja prava na samoopredjeljenje. Ukazao sam na miljenje Meunarodnog suda pravde od 8. aprila 1993. godine, koje sugerie da postoji mogunost da je Savezna republika Jugoslavija odgovorna za vrenje krivinog djela genocida. U sluaju utvrivanja nesavjesnosti ili jo gore, neinjenja, Savezna republika Jugoslavija bila bi odgovorna za genocid. 270. Genocid je najtei zloin protiv ovjenosti i to treba svima da bude potpuno jasno. Zakljuio sam svoj govor izjavom da e vjerodostojnost i legitimitet meunarodne zajednice i njenog pravnog sistema da budu ozbiljno kompromitovani ukoliko ona ne reaguje na zabrinutost koju je izrazio Meunarodni sud pravde. . 284. Beograd je zadrao svoj (lani) stav da je konflikt u Bosni i Hercegovini bio nacionalni, vjerski i graanski rat, a ne rat kakav je ustvari bio - agresija na suverenu lanicu Ujedinjenih nacija od strane druge lanice Ujedinjenih nacija, Savezne republike Jugoslavije. 285. Ja vjerujem da bez vojne podrke Savezne republike Jugoslavije, kao i njene materijalne podrke, srpski paravojni kontingenti ne bi mogli uspjeti u svojim zloinima. Nemogue je da su mogli sakupiti tu ogromnu koliinu goriva i municije, koja je koritena u ofanzivama, bez pomoi date od strane Savezne republike Jugoslavije. 286. Uzimajui u obzir dobro poznatu snagu MILOEVIEVE obavjetajne slube i njene sposobnosti, vjerujem da su on (MILOEVI) i Savezna republika Jugoslavija morali biti svjesni onoga to se deavalo u pogledu etnikog ienja, zloina i smaknua uope. (Neznanje ne moe biti argument: ako je neto izmaklo njihovoj panji, sigurno bi bili obavijeteni od strane meunarodnih medija koji su konstantno izvjetavali o tim zloinima). 287. Mora biti strogo naglaeno da su i general Ratko MLADI i Radovan KARADI dobivali upute i naloge javno i zvanino iz Beograda - njihove pokroviteljske drave. Takoer su se stalno i javno sastajali sa g. MILOEVIEM, za kojeg smo ja i mnogi drugi vjerovali da je bio reimski voa u Beogradu. . Misija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija u bivoj Jugoslaviji u skladu sa Rezolucijom 819 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 291. U skladu sa Rezolucijom 819 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, imao sam ast da vodim Misiju u sklopu koje smo poslani u Bosnu i Hercegovinu, sa ciljem da ispitamo situaciju na terenu i izvjetavamo o njoj. Ovo je bila prva Misija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija ikad poslana negdje od strane Ujedinjenih nacija.* 292. Ostali lanovi Misije bili su: ambasadori Herve LADSOUS (Francuska), Andre ERDOS (Maarska), Terence O Brien (Novi Zeland), Sher Afgan KHAN (Pakistan) i Vassily SIDOROV (Ruska Federacija).
* Izvjetaj Misije Vijea sigurnosti utemeljene u skladu sa Rezolucijom 819. ERN:0342-3312-0342-3330 Tabulator 15.

info

50

SPECIJALNO IZDANJE

293. Kao uvod u moje komentare o Misiji, mislim da je bitno da naglasim sljedee: 294. Pluralitet Misije je uinio da Izvjetaj Misije bude izvrstan. Iako su se Rusi i Francuzi protivili mnogim Nesvrstanim lanicama, kao i stavovima Maarske i Novog Zelanda (koje nisu lanice Nesvrstane grupe), Izvjetaj, iji nacrt sam imao ast da pripremim, je jednoglasno odobren. 295. Jo vrjedniji spomena bili su predstavnici Francuske i Rusije, iji se stavovi unutar Vijea sigurnosti nisu slagali sa ostalim lanovima Misije, na primjer, da li da se izaberu sigurne zone, umjesto zatiene zone, kako je predloeno od strane Nesvrstanih, zajedno sa Maarskom i Novim Zelandom. 296. Dijelei miljenja izraena u Izvjetaju, mnogi od njih su ini se bili u raskoraku sa stajalitima svojih vlada u Vijeu. Predstavnici Francuske i Ruske Federacije su bili hrabri i asni i zasluuju priznanje i svaku pohvalu. 297. Predstavnici Maarske i Novog Zelanda, koji su dijelili stajalite sa Nesvrstanim lanicama o osnovnim pitanjima u Bosni i Hercegovini, su bili od velike pomoi u pokuajima da se zaustavi srpska brutalnost i odigrali su veoma znaajnu ulogu u inicijativama i rezolucijama Vijea. 298. Pakistanski predstavnik u Misiji i Stalni predstavnik Pakistana (koji je vrio dunost predsjednika Vijea sigurnosti dok smo mi bili u Bosni) su bili veoma aktivni dok je trajao taj bolni proces. Treba rei da, iako se radilo o Muslimanima, Vijee nikad nije dovodilo u pitanje njihovu objektivnost i njihova miljenja su uvijek uzimana u obzir sa velikim potovanjem. 23. april 1993. - Misija Vijea sigurnosti u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj 299. lanovi Misije su, takoer, posjetili gradove Zagreb i Split u Hrvatskoj i Beograd u Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori). 300. lanovima Misije je ostavljeno da se meusobno dogovore o konkretnim zadacima Misije. U skladu sa tim, odluili smo da organizujemo sastanak izmeu voa triju strana u sukobu: Alije IZETBEGOVIA, predsjednika Republike Bosne i Hercegovine, dr. Radovana KARADIA, voe bosanskih Srba, i mr. Mate Bobana, voe bosanskih Hrvata. lanovi Misije su se, takoer, sastali sa Ejupom GANIEM, potpredsjednikom Republike Bosne i Hercegovine, i dr. Franjom TUMANOM, predsjednikom Republike Hrvatske. 301. Dogovorili smo se da se ne sastanemo sa predsjednikom Slobodanom MILOEVIEM, kako ne bismo ometali Cyrusa VANCEA i Davida OWENA, koje su Evropska zajednica i Vijee sigurnosti zaduili da pregovaraju sa Beogradom. to se tie generala MLADIA, nismo htjeli da se sastanemo s njim na Palama, kao to nam je bilo predloeno budui da nismo priznali tzv. Republiku Srpsku. 302. Na da 23. aprila 1993. delegacija je doputovala u Zagreb i u bazi UNPROFOR-a primila izvjetaj od strane generala Larsa Erica WAHLGRENA i generala Philippea MORILLONA. 303. Na tom sastanku, lanovi Misije su (na nae veliko iznenaenje) saznali od generala WAHLGRENA da su ti pregovori (Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice) inicirani najmanje mjesec dana prije nego to je Vijee sigurnosti bilo obavijeteno o neizbjenom padu grada i .... da su se pregovori vodili na sarajevskom Aerodromu... da bi se postigao prekid vatre (Izvjetaj Misije). 304. U svom izvjetaju Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija, lanovi Misije ukazuju da bi Vijee sigurnosti trebalo primiti na znanje da, dok je razmatralo Rezoluciju 819 (1993.), Vijee nije znalo da su se vodili pregovori u koje je bio ukljuen komandant snaga UNPROFOR-a i da je UNPROFOR aktivno uestvovao u procesu ubjeivanja bosanskog komandanta da potpie taj sporazum.

info

SPECIJALNO IZDANJE

51 51

305. Ustvari, i predsjednik i potpredsjednik Republike Bosne i Hercegovine su obavijestili lanove Misije da su ih UNPROFOR-ovi oficiri podsjetili: da nikakva pomo izvana nije bila na pomolu i da su bili bespomoni. 306. lanovi Misije su mislili da se lekcija trebala izvui iz prethodno pomenutog iskustva i u smislu potrebe za adekvatnom i pravovremenom informacijom i u smislu tekih odluka koje bi se moda morale razmotriti. Ponovni neuspjeh Sekretarijata da izvijesti Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija otkriva ozbiljne posljedice tajne politike koja je voena u vrijeme ovih deavanja. 307. U naem izvjetaju iznijeli smo da bi alternativa tom sporazumu mogao biti masakr 25.000 ljudi. To je definitivno bila vanredna situacija koja je ponukala UNPROFOR da poduzme neto, i da UNPROFOR nije postigao takav sporazum, masakr bi se desio, to opravdava napore komandanta UNPROFOR-a. 308. Pomenuta izjava nam se u to vrijeme inila valjanom, ali nakon informacija koje smo saznali do sada, jasno je da je UNPROFOR obavijestio Sekretarijat o ovoj kriznoj situaciji mnogo prije nego to je Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija donijelo procjenu da je pad Srebrenice neizbjean. 309. Sekretarijat je odluio da ne obavijesti Vijee - bar ne ove nestalne lanice mjesec dana prije ove veoma znaajne inicijative UNPROFORA- to je podrazumijevalo nita manje od kapitulacije dijela teritorije zemlje lanice Ujedinjenih nacija. Ovo je posluilo kao opravdanje za akcije na drugim mjestima, i na kraju za pad Srebrenice i masakr samih Srebreniana dvije godine kasnije. 24. april 1993. 310. 24. aprila 1993. delegacija je doputovala u Sarajevo da se sastane sa Alijom IZETBEGOVIEM, kako bismo sami ocijenili situaciju na terenu iz perspektive rtava. Iz Sarajeva smo otili u bazu UNPROFORA u Kiseljaku i u Vitez, gdje smo primili kratak izvjetaj od strane pripadnika UNPROFORA. 311. Na putu za Kiseljak, lanovi Misije Vijea sigurnosti su bili drani na nianu sat i po, dok je u Diega ARRIA, ambasadora Venezuele i koordinatora Misije Vijea sigurnosti, bio uperen tenkovski mitraljez. injenica da je samo pet srpskih vojnika bilo u stanju da se suprotstavi velikoj grupi vojnika i oficira koji su bili u pratnji Misije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija bi trebala posluiti Vijea u da bolje razume sa kakvim situacijama se UNPROFOR suoava. Suparniki stav Srba prema Ujedinjenim nacijama uope je neto to bi trebalo zabrinuti Vijee. Srbi oigledno nemaju puno potovanja prema UNPROFOR - ovom autoritetu (Izvjetaj Misije). 312. U Kiseljaku su nam podnijeli izvjetaj brigadni general W. HAYES (Velika Britanija), naelnik taba komande za Bosnu i Hercegovinu, Jose Maria MENDILUCE, koordinator UNHCR-a u bivoj Jugoslaviji i Urs BOEGLI, koordinator MKCK-a- Meunarodnog komiteta crvenog krsta. 313. Pored uobiajenih vojnih izvjetaja, bili smo okirani komentarom brigadira HAYESA da je po njegovom miljenju rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija o proglaenju Srebrenice sigurnom zonom zbrkana, neprecizna, nejasna i neizvodiva. Takvo miljenje naelnika taba UNPROFOR-a nam je pomoglo da odmah shvatimo zato se rezolucije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija o Bosni i Hercegovini nisu provele, i da je ta nova rezolucija o Srebrenici imala malu, a moda i nikakvu ansu da bude provedena. 314. Komentirao sam ranije da, kada su oficiri stalnih lanica Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija poslani na teren, njihova glavna obaveza je bila prema svojim prijestonicama, a ne prema Ujedinjenim nacijama. Naalost, Srebrenica nije bila iznimka ove prakse, koja je tako tetna za efikasnost i presti UN-ovih kontingenata. Oficiri se esto ponaaju kao predstavnici svojih zemalja,

info

52

SPECIJALNO IZDANJE

umjesto da se ponaaju kao predstavnici Ujedinjenih nacija. Kada stvari idu dobro, njihove nacije bivaju hvaljene, a kada stvari krenu loe, samo Ujedinjene nacije su krive za to. 25. april 1993. 315. Na dan 25. aprila brigadir HAYES me obavijestio da neemo moi da otputujemo u Srebrenicu i da nee dozvoliti prilaz meunarodnim novinarima s kojima smo doputovali iz New Yorka. Situacija je bila veoma napeta, da bi naposljetku HAYES ponudio da prvo mene povede u Srebrenicu, bez ostalih predstavnika Vijea i novinara. Nakon razgovora sa svojim kolegama iz Vijea sigurnosti, sloili smo se da postupimo na ovakav neuobiajen nain, gdje se oficir zaduen za nau zvaninu posjetu Srebrenici ponaao kao da nam je direktor ili tako neto i iznad svega, po mom miljenju, inio sve da bi nas sprijeio da obavimo svoju misiju. 316. To nije bio ba ohrabrujui poetak za Misiju koju je organizovalo najvanije meunarodno politiko tijelo meunarodne zajednice. Ali bilo mi je jasno da ovaj britanski vojni oficir nije namjeravao da zanemari upute koje je dobio i da se prilagodi mandatu Misije. Tek nakon to je naa posjeta bila gotova mogli smo da shvatimo motive koji su se krili iza tog incidenta, o kojim malo vie u daljnjem tekstu. 317. Napokon sam krenuo sa brigadirom HAYESOM, ali na moje iznenaenje, UN-ov helikopter je sletio na fudbalski teren u Zvorniku o ovom nisam bio obavijeten. im sa izaao iz helikoptera, oficir srpske milicije (pukovnik RODI) nam je priao i poelio dobrodolicu u ime Republike Srpske. Odgovorio sam rekavi mu da UN nije nikad priznao dravu sa tim imenom. Nakon toga uslijedio je dugaak razgovor izmeu RODIA i HAYES. 318. Nastavio sam da insistiram da nastavimo putovati prema Srebrenici, ali mi je ubrzo postalo jasno da brigadir HAYES nije postupao po vlastitoj inicijativi, nego da je slijedio upute koje je, vjerujem, dobio ili iz Londona ili iz New Yorka ili iz oba ta grada. Nije mu se urilo da nastavi putovati prema Srebrenici, niti da dovede ostale lanove Misije. Bilo je jasno da je pravio scenarij obilaska, a ne posjete da bi se ocijenila situacija kako je Vijee sigurnosti UN-a rijeilo. 319. Vrijeme je, razumije se, bilo vano samo lanovima Misije, a ne UNPROFOR-u. to manje vremena provedemo na terenu i to manje vidimo, to bolje. Ova percepcija je bila mnogo potkrjepljenija nakon to je dan zavrio. 320. Ponovo je brigadir HAYES insistirao da krenem sam sa njim, obeavi da e poslati helikopter po moje kolege i po novinare. Doveden sam u Zvornik, nisam znao da li sam talac UNPROFOR-a ili srpske paravojske pukovnika RODIA, ili to je ustvari bio i sluaj, njih obojice. Doimali su se i ponaali veoma oputeno u toj situaciji dok su pokuavali da sprijee delegate Vijea sigurnosti UN-a da stignu do Srebrenice. 321. Nisam imao izbora nego da se prilagodim HAYESOVOM pristupu situaciji. Posjetili smo Srebrenicu, vjerujui da je Enklava pod opsadom, ali da nije pala. 322. RODIEVO prisustvo i njegovo ponaanje prema HAYESU mi je trebalo stvoriti jasnu sliku o stvarnoj situaciji koju emo zatei na terenu. Ali mnogo vie iznenaujuih i potresnijih deavanja e biti za vrijeme nae posjete. 323. Napokon smo sletjeli u Zonu sigurnosti Srebrenicu. Otprilike sat vremena kasnije su stigli i lanovi delegacije Vijea sigurnosti UN-a. Iako se brigadir HAYES dogovorio sa mnom da e dovesti i novinare, on ih je ustvari sprijeio da dolete iz Zvornika u Srebrenicu. 324.Treba uzeti na znanje da su pripadnici UNPROFOR-a traili od lanova Misije da im predaju svoje foto aparate zato to ih Srbi ne bi dozvolili u Srebrenici. Kao voa Misije UN-a odbio sam da to uradim, i zahvaljujui tome, Rojters je objavio moje fotografije dan nakon to smo otili

info

SPECIJALNO IZDANJE

53 53

iz Srebrenice pokazujui stranu situaciju jadnih ljudi u Enklavi. To su bile prve fotografije koje su izale iz Srebrenice nakon dugo vremena do 1995. kad je poinjen masakr. 325. Tek kad sam nogom kroio u Srebrenicu vidio sam, iz prve ruke, ta je znaila politika etnikog ienja. Nasumina destrukcija, terorizirani ljudi, ene i djeca koji ive u neljudskim uvjetima. A sve to nasilje i brutalnost se deavalo na dva sata leta od Pariza ili Londona. 326. U Zoni sigurnosti smo se sastali sa viim predstavnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine i bosanskih Srba. Takoer smo imali sastanak sa pripadnicima UNPROFOR-a i g. Claudeom AMIOTOM iz UNHCR-a, g. Francoisom BELLONOM, efom radne grupe Meunarodnog crvenog krsta za bivu Jugoslaviju, i g. Jose Maria MENDILUCEOM, koordinatorom UN-a za humanitarnu pomo u bivoj Jugoslaviji, od kojih smo dobili najbolje izvjetaje i informacije. 327. Da nije bilo g. MENDILUCEA iz UNHCR-a, ne bismo vidjeli skoro sve najvanije stvari koje smo vidjeli u Srebrenici. Njegovo iskreno izvjetavanje je bilo jako korisno za Misiju. 328. Zakljuci iz naeg Izvjetaja su se reflektirali u izvjetaju generalnog sekretara, Pad Srebrenice: Po dolasku u Srebrenicu, lanovi Misije su primijetili da je u Rezoluciji 819 (1993.) Vijee zahtijevalo da bosanski Srbi poduzmu odreene korake, dok je Sporazum od 18. aprila 1993, posredovan od strane UNPROFOR-a, zahtijevao da se Bosanci razoruaju. 329. U svom Izvjetaju, misija Vijea sigurnosti je ukazala na nepodudaranje rezolucije Vijea sigurnosti sa situacijom na terenu. Navedeno je da, iako je rezolucija 819 Vijea sigurnosti (1993.) proglasila grad Srebrenicu zonom sigurnosti, stvarna situacija oigledno ne odgovara ni duhu ni namjeri rezolucije. 26. april 1993. - Posjeta Beogradu radi sastanka sa gospodinom Radovanom KARADIEM 330. Dana 26. aprila 1993. delegacija je doputovala u Beograd, gdje smo doli tano prvi dan nakon to su sankcije Saveznoj Republici Jugoslaviji (Rezolucija 820) stupile na snagu. 331. Delegacija se susrela sa Dr. Radovanom KARADIEM na beogradskom Aerodromu. Rekao nam je da je upravo stigao sa jednog od svojih redovitih sastanaka sa predsjednikom MILOEVIEM. 332. Svi lanovi Misije su veoma konkretnim, snanim i nedvosmislenim jezikom izrazili nau veliku zabrinutost zbog tragine situacije u Srebrenici, i zbog toga ta ona znai Vijeu sigurnosti u smislu nepotivanja Rezolucije 819. . 28. april 1993. - sastanak sa meunarodnim medijima u Zvorniku 342. Nakon posjete vratili smo se u Zvornik, gdje je delegacija odrala konferenciju za tampu sakupljenim novinarima. Konferencija je bila snimljena i prikazivala se u svjetskim medijima tokom sljedeih nekoliko dana. injenica da je bila u toku Misija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija nije mogla da proe neprimijeeno u meunarodnim medijima. Priloeni su mnogi od njihovih izvjetaja, zajedno sa nekim izvjetajima izdavaa sa sjeditem u Beogradu.*
* Izvjetaj Borbe o Misiji Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija ERN: 0342-1636-0342-1636 Tabulator 16; Transkript Konferencije za tampu Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija odrane u Zvorniku ERN:0342-1840-03421844 Tabulator 17; Izvetaj Borbe o posjeti Misije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija Srebrenici ERN:03421635-0342-1635 Tabulator 18; Izvetaj Politike o posjeti Misije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija Srebrenici ERN:0342-1633-0342-1633 Tabulator 19; Izvetaj Njujork Tajmsa o posjeti Misije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija Srebrenici ERN:0036-5496-036-5496 Tabulator 20; Izvetaj Borbe o Misiji Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija ERN:0324-1634-0342-1634 Tabulator 21; Izvetaj Politike o Misiji Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija ERN:0342-1632-0342-1632 Tabulator 22.

info

54

SPECIJALNO IZDANJE

343. Tog dana sam dao neke izjave koje u ukratko da iznesem.* 344. Srebrenica je otvoreni zatvor u kojem su srpske snage planirale usporeni genocid. Iako je na snazi prekid vatre, Srebrenica je daleko od toga da postane sigurnosne zona kako to zahtijeva Vijee. Srpske snage su preuzele kontrolu u Srebrenici. Stranim reporterima koji su pratili Misiju, Srbi nisu dozvolili da uu u grad. Srbi su presjekli dovod vode i struje i tako stvorili rizik od epidemijske zaraze. Srbi nisu povukli svoje snage koje su drale grad u okruenju i pojaali su upotrebu tekog naoruanja. Dre po strani ljekare, ak i lanove grupe francuskih ljekara Medicins sans Frontiers (Ljekari bez granica). Srebrenica je mjesto otvorenog suprotstavljanja meunarodnoj zajednici. Grad je ozbiljno pretrpan izbjeglicama iz drugih sela, rtvama mrske srpske politike etnikog ienja ljudi ive u ruevinama bombardovanog grada razorenih kua. Ljudi kuhaju na ulici. Ono to su nekada bile zimske banje sada je potpuno razoreno. Iako Srbi ostaju izvan grada, njegovi iscrpljeni i oajni stanovnici mogu da budu osvojeni bilo kad. Srbi zapravo dre koncentracioni logor pod kontrolom UNPROFOR - a, dok se oni ponaaju kao uvari tog otvorenog zatvora. U meuvremenu, usporeni genocid se ubrzava. Srebrenica je simbol otpora. Simbol borbe hrabrog naroda. Neuspjeh u Srebrenici nije neuspjeh UNPROFORa, ve meunarodne zajednice, koja mu izdaje direktive, ali ne i odgovarajui mandat i sredstva potrebna za uspjenu odbranu zone sigurnosti. 30. april 1993. taj. 345. Izvjetaj Misije je 30. aprila 1993. kruio Ujedinjenim nacijama kao zajedniki izvje-

346. Dodijeljen mu je status Dostaviti svima, a kasnije je objavljen u itavoj svjetskoj tampi. Njegovi zakljuci (u formi taaka) ukratko slijede: Srebrenica je danas jednaka otvorenom zatvoru u kojem ljudi etaju okolo, ali ih kontroliu i teroriu sve prisutniji srpski tenkovi i drugo teko naoruanje u njegovoj neposrednoj okolini. Sadanje stanje u Srebrenici oigledno ne odgovara ni duhu ni namjeri Rezolucije 819 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija (1993). Komandant Kanadskog bataljona obavijestio nas je da su Srbi imali vlastitu interpretaciju Sporazuma o demilitarizaciji. Brigadir HAYES je dodao iako je Vijee sigurnosti oigledno vaan organ Ujedinjenih nacija, on nema nikakvu vanost za Srbe u tom podruju. S obzirom na to da Brigadir HAYES misli da je Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija proizvoa zbrkanih rezolucija nije udo to je takva interpretacija pronala plodno tlo meu srpskom milicijom. Visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbjeglice, gospodin MENDILUCE, opisao je grad kao lo izbjegliki kamp. Prevladavali su nehumani uvjeti sa moguim katastrofalnim posljedicama. Srbi nisu dozvoljavali hirurzima da uu u Enklavu, a jednom hirurgu u Srebrenici nisu dali odobrenje za ostanak. Onemoguavanje ljekarske pomoi je genocid. Tako djelovanje, zajedno sa presijecanjem dovoda vode, gasa i struje, aktiviralo je proces usporenog genocida.

* Izbor iz Njujork Tajmsa, BBC-a, Vaington Posta, CBS-a, Toronto Stara i drugih.

info

SPECIJALNO IZDANJE

55 55

Masakrirani ostaci petnaestoro djece nastradale od srpske minobacake vatre za vrijeme igre u kolskom dvoritu, jo uvijek su bili tamo dok smo obilazili to mjesto. To je najbolniji i najpotresniji prizor koji smo vidjeli za vrijeme nae Misije. Bolesnici i ranjenici su mogli da budu evakuirani samo nakon to bi srpski ljekari odredili redoslijed u prisustvu ljekara Crvenog krsta. Srbi na srpskom kontrolnom punktu u Srebrenici oduzeli su atore za izbjeglice koje je osigurao Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice, jer su ih smatrali vojnom opremom. Prole sedmice Srbi su iskopali 47 novih rovova. Tenkovi su se mogli vidjeti ve sa udaljenosti od 900 metara. Njihove snage se oigledno nisu povlaile kako je zatraeno u rezoluciji 819 (1993), nego pojaavaju pritisak na grad. Srpske snage moraju da se povuku na pozicije sa kojih nee moi da nastave sa napadima, ikaniranjem i terorom nad gradom. Misija smatra, kao i UNPROFOR, da se sadanjih 4,5 sa 0,5 kilometara proglaenih sigurnom zonom moraju bitno proiriti. U ovoj fazi, ponovo smo bili okirani saznanjem da su odluku o zoni sigurnosti donijeli Srbi ne zna se da li u saradnji sa UNPROFOR-om ili bez njih, ali taj problem nije bio ukljuen u Sporazum. injenica da se UNPROFOR sloio sa Misijom oko proirenja podruja, svakome sugerira zakljuak da su odluku o proirenju donijeli Srbi nakon kapitulacije grada. Misija je izvijestila da, ako se ne postigne sporazum, alternativa bi mogla da bude masakr 25.000 ljudi. To je bila vanredna situacija i UNPROFOR je morao dejstvovati. U to vrijeme, mi nismo znali da je situacija u Srebrenici bila pitanje od velike vanosti za UNPROFOR i Sekretarijat od oktobra 1992 skoro est mjeseci prije nego to je zaokupila panju Vijea. Prema ovim informacijama, stvarno nije postojala vanredna situacija koja je natjerala UNPROFOR da djeluje kao to smo mi naivno izjavili, jer, da se situacija stavila pred Vijee sigurnosti na poetku krize, ona moda ne bi postala vanredna, kao to smo mi bili krivo informirani da se desilo.

347. Desila se tajna operacija koja je loe zavrila, a ne vanredna situacija. Srebrenica je postala vanredna situacija zbog toga to je meunarodna zajednica dozvolila da ona to postane. Kad su stalne lanice odluile da to zadre za sebe i ne informiraju Vijee o irenju krize, postale su odgovorne za tu odluku. Ako nisu mogle da rijee to pitanje ivota i smrti, trebale su o njemu informirati itavo Vijee sigurnosti. 348. Glavni sekretar BOUTROS-GHALI nije imao pravo da izloi Ujedinjene nacije riziku tajne operacije uraene iza lea itavog Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. 349. Ovo je bio jedan od razloga zato je Misija mislila da bi Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija trebalo da se bolje informira o razvoju situacije i da prua savjete u skladu sa tim razvojem ne u smislu da dri sve pod svojom kontrolom, ve da bude u mogunosti da uspjeno izvrava svoje dunosti. Izvjetaj Misije onaj zajedniki, nije mogao da bude tako eksplicitan kao to sam ja sada.

info

56

SPECIJALNO IZDANJE

350. Misija je zavrila sljedeim izjavama: Sarajevo, simbol pluraliteta, gdje su Hrvati, Srbi, idovi i Muslimani stoljeima ivjeli zajedno, treba odmah da postane sigurna zona. Jednogodinja opsada mora da se prekine a multikulturni karakter Sarajeva mora da bude zagarantovan kao poruka nade za cijelu zemlju. Rezultat u Goradu, epi i Tuzli mogao bi da bude slian onome u Srebrenici. I oni bi trebali da budu proglaeni zonama sigurnosti. Misija smatra da bi Vijee trebalo dati snagama UNPROFOR-a izmijenjen mandat ako elimo da zatitimo zone sigurnosti i da proglaavanje nekih gradova zonama sigurnosti kao dio preventivne diplomatije Vijea sigurnosti treba da ima ozbiljan efekt. Proglaavanje zona sigurnosti Vijea sigurnosti trebalo bi da bude uraeno sa jasnom namjerom da jednom kada budu formirane, budu na snazi ili da ih se odbrani ako bude trebalo. 351. U Izvjetaju Misije stoji da su gradonaelnik i vlasti u Srebrenici izrazili ohrabrenje posjetom i da je predsjednik Bosne i Hercegovine, Alija IZETBEGOVI, izjavio da posjeta Misije predstavlja simbol nade za itav njegov narod. 352. Predsjednik IZETBEGOVI i njegov narod ubrzo su, na veoma bolan nain saznali da je polaganje nade u meunarodnu zajednicu bila ogromna greka. Gradonaelnik Srebrenice i mnogi predstavnici vlasti sa kojima smo se susreli, i koji su bili ohrabreni naom posjetom njihovom gradu, platili su to vlastitim ivotima tokom sljedee dvije godine. 353. Za vrijeme boravka u Srebrenici, shvatio sam zato Misija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija nisu slane na teren dok su se deavali tragini dogaaji. 354. U ovom sluaju razlog je bio taj to su stalne lanice Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, zajedno sa Sekretarijatom, radile tajno i bez informiranja ostalih lanica Vijea o onome to se dogaalo (sve dok se tragedija nije proula u meunarodnim medijima), njima nije bilo u interesu da dovedu druge objektivne i nezavisne strane, kao to su Nesvrstane lanice, da malo bolje pogledaju situaciju na terenu. 355. Strane koje su radile ispod stola (neke od lanica Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija i Generalni sekretar) nisu predvidjele slanje Misije u Srebrenicu. Niti su predvidjele da e ak i predstavnici onih istih vlada koje su sudjelovale u ovom tajnom dejstvovanju, javno donijeti iste zakljuke kao i Nesvrstane lanice. 356. Zaudo, jedine fotografije koju su objavljene po cijelom svijetu su one koje sam ja snimio i dao ih Rojterovom novinaru kojemu je bilo zabranjeno da nam se pridrui u Srebrenici. Nevjerovatno je ali istinito da su oficiri Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) izvrili cenzuru nad Misijom Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. 357. Ne sumnjam u to da je posjeta Bosni i Hercegovini promijenila perspektivu i miljenje lanova Misije. Zajedniki izvjetaj nije nita vie nego potvrda tog zakljuka. Najvaniji zakljuak proizaao iz naeg iskustva u Srebrenici je taj da smo jasno predvidjeli da e se, s obzirom na situaciju, korak po korak, masakr sigurno desiti: tokom nae posjete ja sam to definirao kao usporeni genocid, jer je bilo oigledno da Srbi, ne samo da potpuno kontroliu grad, nego koriste razne metode etnikog ienja i postepene eliminacije stanovnika sela koji su ostali u svojim razruenim kuama ili su preivljavali na ulicama. 358. Razlika izmeu masakra u julu 1995. i usporenog genocida u Srebrenici, koji je poeo 1993, je ta to su MLADI i njegova milicija uspjeli da u nekoliko dana 1995. godine masakriraju gotovo osam hiljada Muslimana koje su odveli da ih tajno ubiju. Od kraja 1992. do jula 1995. hiljade ljudi su etniki oiene ili ubijene u procesu usporenog masakra, ali u ovom sluaju broj rtava je bio jo vei.

info

SPECIJALNO IZDANJE

57 57

359. Svako ko je posjetio Srebrenicu mogao je veoma lako da predvidi ono ta se tamo s vremenom i dogodilo u obje faze masakra u onoj prvoj koja je zapoela 1993. i u onoj drugoj fazi iz jula 1995. 360. Civili koji nisu mogli da se brane bili su okrueni tekim naoruanjem i nije bilo doktora, vode, gasa i struje. ivjeli su na ulicama, jer su njihovi domovi bili bombardovani. Sa veoma ogranienim pristupom hrani i lijekovima i bez efikasne zatite meunarodne zajednice. 361. Gledajui sve te okolnosti zajedno, bilo je jasno kao dan da je samo pitanje kada i koliko dugo e trebati dok svi ne odu. Nismo morali predviati masakr: on se deavao upravo tada pred naim oima kad je Misija Vijea sigurnosti posjetila Srebrenicu. 362. Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je znalo za situaciju kroz nae izvjetaje, kao i putem brifinga koje sam drao pred cijelim Vijeem na neformalnim i privatnim konsultacijama. 363. Drim da se dogodio samo jedan masakr u Srebrenici, koji je na varvarski i intenzivan nain poinila vojska bosanskih Srba na elu s gosp. KARADIEM gosp. MLADIEM, finansirana i pomagana od lidera iz Beograda, srpskog predsjednika Slobodana MILOEVIA. 364. Srbi nisu mogli masakrirati stanovnike Srebrenice u aprilu 1993. godine kad su se svjetski mediji bili koncentrisali na taj grad ali kako je vrijeme prolazilo, vjerujem da je trio MILOEVI KARADI MLADI shvatio da, iako je Srebrenica bila u centru panje svjetske javnosti za kratko vrijeme, niko iz meunarodne zajednice nije mnogo uradio po tom pitanju. 365. Takvo pasivno dranje Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija definitivno ih je ohrabrilo na usporeni masakr do jula 1995, kad su bili uvjereni, ne samo da e proi nekanjeno za usporeni masakr i ubistva, ve da ak mogu proi nekanjeno i za ubistva masovnih razmjera. 6. maj 1993. Rezolucije 824 366. Dana 6. maja 1993. godine prisustvovao sam sjednici Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija i u ime svoje zemlje govorio i glasao za Rezoluciju 824 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija koja je proglasila dodatne zone sigurnosti u Bosni i Hercegovini i ukljuili izvjetaj Misije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija o Bosni i Hercegovini.* 367. Ukazao sam da, budui da je Venezuela koordinirala radom Misije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija koja je bila poslana u Bosnu i Hercegovinu 28. aprila 1993, da je Venezuela zadovoljna to je Izvjetaj Misije ukljuen u tu rezoluciju, te to se postupilo po nekim od njenih preporuka, naroito kod deklaracije o zonama sigurnosti. 368. Izjavio sam da je Rezolucija 819 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija (kojom se Srebrenica proglaava zonom sigurnosti) sprijeila u to vrijeme masakr ljudi u Srebrenici. Ova nova rezolucija nastoji da predvidi istu krajnju situaciju u Srebrenici, gdje jo uvijek ne postoje uvjeti za to da bi se ona smatrala zonom sigurnosti. 369. Na bazi iskustva nae Misije, ja tvrdim da je Srebrenica ostala neto poput otvorenog zatvora, gdje su srpske paravojne snage blokirale osnovne usluge (kao to su voda, struja i medicinska zatita) i potpuno kontrolisale grad.
* Rezolucija 824 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija ERN 0299-1357-0299-1359 Predmet IT02-54 Dokaz 547 Tabulator 21.

info

58

SPECIJALNO IZDANJE

370. Ponavljao sam da ova djela predstavljaju zloin genocida za koje e ... oni koji su odgovorni morati odgovarati. Tvrdio sam da samo prisutnost Kanadskog bataljona dijeli (Srebreniane) od vee tragedije, te da netolerantnost i nepotivanje meunarodne zajednice od srpske strane ponovo stoji na putu implementacije mirovnog plana. 14. maj 1993. Memorandum Grupe nesvrstanih lanica u Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija o situaciji u Republici Bosni i Hercegovini 371. Dana 14. maja 1993. Grupa nesvrstanih zemalja predstavljena u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija izradila je Memorandum o situaciji u Republici Bosni i Hercegovini.* 372. Nesvrstane lanice su vjerovale da imamo moralnu i politiku obavezu da jasno i javno iznesemo svoje politike poglede i nae stanovite o pitanju kolektivne sigurnosti, kako je to predvieno Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija i njenim posljedicama za situaciju u Bosni i Hercegovini. 373. eljeli smo objaviti i podijeliti teze koje su se bile javile na privatnim sastancima Vijea (u neformalnim konsultacijama), jer se na tim sastancima nisu vodili nikakvi formalni zapisnici, a mi smo htjeli da se te stvari jo jednom nau zapisane. 374. Podvukli smo: To je kontekst u okviru kojeg je Grupa predloila koncept garantovanih i zatienih zona sigurnosti, to, naalost, nije prihvaeno za vrijeme razmatranja Rezolucije 819 (1993.) i 824 (1993.). Ponavljali smo, da su takve garancije i zatita neophodne. Bez njih, kako su nedavni dogaaji potvrdili, takve zone sigurnosti nisu ni od kakve pomoi stanovnicima nego ih naprotiv tjeraju da se bespomono predaju. 375. Memorandum je kao privremenu mjeru baziranu na vanrednim okolnostima, a ne da bi se odrali rezultati etnikog ienja, preporuio vie taaka, ukljuujui novi mandat UNPROFOR-a, pravo na samoodbranu, to je znailo ukidanje embarga na oruje koji je ostavio Bosnu bez odbrane, te mogue proirenje sankcija Hrvatskoj. 376. U vezi ukljuenosti Savezne Republike Jugoslavije u rat u Bosni i Hercegovini, memorandum je ponovio: 377. Od aprila 1992. Srbija je ve zapoela politiku stvaranja Velike Srbije na teritorijama bive Jugoslavije. Stoga je jasno da ovo nije graanski rat, ve meunarodni sukob, gdje je jedna meunarodna priznata drava izloena agresiji spolja. 378. U izvjetaju Generalnog sekretara, Pad Srebrenice, sumirano je: Memorandum je postavio tezu da e koncept zona sigurnosti propasti ako sigurnost tih podruja ne bude garantovao i titio UNPROFOR. Bez tih garancija i zatite, kae se u Memorandumu, takve zone sigurnosti ne bi bile od pomoi njihovim stanovnicima, ve bi ih naprotiv tjeralo da se bespomono predaju. 379. U odnosu na UNPROFOR, Memorandum kae, unato injenici da su snage ustanovljene u skladu sa Poglavljem VII, njihova uloga je usko protumaena i usmjerena na pruanje humanitarne pomoi, a i to uz pristanak poinilaca agresije. Takva restriktivna interpretacija povezana s odbijanjem da se Bosni i Hercegovini prizna prirodno pravo da se pozove na lan 51 Povelje (samoodbrana), ohrabrila je Srbe da nastave sa svojom agresijom. 380. Unato ovim strahovanjima, Generalni sekretar ne preporuuje redefiniranje mandata primjereno sredstvima koje e meunarodna zajednica staviti na raspolaganje UNPROFOR-u. Sa izvjesnim optimizmom je komentarisao tijesnu saradnju koja se razvila izmeu Ujedinjenih nacija i NATO pakta u vezi bive Jugoslavije. Naroito je ukazao da su prijetnje vazdunim snagama NA* Grupa nesvrstanih lanica u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija, Memorandum o situaciji u Republici Bosni i Hercegovini ERN 0345-0661-0345-0665 Tabulator 23.

info

SPECIJALNO IZDANJE

59 59

TO-a bile efikasno upotrijebljene da dovedu do pozitivnog rezultata u zoni sigurnosti u Sarajevu. Stoga je zakljuio: Istrajavanje u nadi ini se boljim izborom od povlaenja i odustajanja. 381. Ovakav stav Generalnog sekretara BOUTROS-GHALIJA bio je defetistiki i neodgovarajui. Nije bilo u pitanju povlaenje, ve ispravna interpretacija i primjena elja Vijea sigurnosti. 25. maj 1993. formiranje Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju 382. Dana 25. maja 1993. prisustvovao sam sjednici Vijea sigurnosti. Govorio sam u ime svoje zemlje i glasao za Rezoluciju 827 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija da se formira Meunarodni sud koji bi sudio onima koji kre meunarodno humanitarno pravo.* 383. Tom prilikom sam rekao: 384. Skoro 48 godina nakon poetka Nrnberkog suenja, svijet je zgroen kad vidi da se organizovani varvarizam za koji se mislilo da je mogu samo u ono vrijeme i da se nikad nee ponoviti ponovo pojavio, ovog puta pred oima cijelog ovjeanstva. I za razliku od iskustva iz prolosti, niko ne moe izbjei odgovornost, tvrdei da nije znao za zloine. 385. Politika spaljene zemlje, politika koja se poetno nazivala etniko ienje a danas se tanije moe nazvati etniko istrebljenje, politika koncentracionih logora i torture koju su vrili srpski vojnici, koji su ak i divljaku politiku silovanja ena koristili kao ratnu tehniku, dostigla je okrutni nivo koji ovjeanstvo ranije nije moglo ni zamisliti. 386. Silovanje i zloini srpskoj su vojsci postali instrument ratovanja, a ne posljedica rata. Opsada Sarajeva je trajala stranih deset mjeseci; groblja nisu mogla da prime sve mrtve i sada je neophodno da ih se sahrani na Sportskom stadionu. 28. maj 1993. 387. Prema izvjetaju Generalnog sekretara Pad Srebrenice, 27. maja 1993. Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je zatrailo da se u roku od 24 asa pripremi radni materijal o zonama sigurnosti i on je prezentiran Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija narednog dana, 28. maja 1993. 388. U stvari, Sekretarijat je povukao radni materijal sa stola Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija onog dana kad su lanice trebale da ga razmatraju. Kopije koje su bile na stolu u sobi za neformalne sastanke (privatna soba Vijea) lanovi Sekretarijata su brzo pokupili. Ja sam u stvari uspio da sauvam svoj primjerak, jer sam doao prije nego je sastanak poeo. 389. Taj papir nije nikada slubeno prezentiran. Ujedinjene nacije ga moraju imati meu aktima koji nisu za javnost, inae ga Generalni sekretar Kofi ANNAN ne bi pomenuo. 390. Sjeam se da je stalni predstavnik Ujedinjenog Kraljevstva tvrdio toga dana kako Vijee sigurnosti nije trailo od Sekretarijata da pripremi takav papir. Zapravo taj papir su traile nesvrstane lanice koje su htjele da osiguraju da u novoj rezoluciji ne bude ozbiljnih nedostataka kakve smo otkrili tokom nae posjete Srebrenici i drugim gradovima Bosne i Hercegovine. 391. Nadalje, ja sam lino nazvao gospou OGATA u enevu i zatraio njenu pomo u pripremi adekvatnih parametara za definisanje zona sigurnosti, to je ona i uinila te mi poslala materijale. To je kasnije ukljueno u neslubeni dokument Sekretarijata.

* Rezolucije 827 Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija ERN: 0342-3281-0342-3283 Tabulator 24

info

60

SPECIJALNO IZDANJE

392. Neoekivani i neregularni postupak da se papir eliminie naredio je Generalni sekretar BOUTROS-GHALI, koji je u to vrijeme bio u Londonu, nakon pritubi i zahtjeva predstavnika dviju stalnih lanica Vijea. Generalni sekretar BOUTROS GHALI nije komentarisao niti reagovao, na takav samovoljan zahtjev tih lanica Vijea, koje nisu htjele iza sebe ostaviti pisani trag. 393. Dokument je bio konstruktivan i pomagao bi da se stvarno stvore sigurne i zatiene zone, ali glavne sile u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija nisu htjele da se prilagode racionalnim parametrima Sekretarijata Ujedinjenih nacija, i tako je jo jednom koncept zona sigurnosti pretvoren u stranu varku. 394. U svom obraanju Vijeu tog dana, govorio sam o tom pitanju. U skladu s mojim zahtjevom nestali papir je sadravao preporuke koje je dao UNHCR. 395. Oigledno da je nepostojei papir Ujedinjenih nacija morao nestati, jer bi inae bila razotkrivena injenica da lanice Vijea djeluju u potpunoj suprotnosti sa Sekretarijatom i UNHCR-om, pretvarajui se da ine neto za ljude u zonama sigurnosti, a da u stvari ne ine nita vano u vezi dogaaja na terenu. 396. Neslubeni radni papir kae (citat iz izvjetaja Generalnog sekretara, Pad Srebrenice), Bilo koji koncept zona sigurnosti mora da pretpostavi saradnju zaraenih strana. Bez prestanka vatre u podruju zona sigurnosti, koncept zona sigurnosti je u stvari nemogue provesti. Papir je iznio tezu da mirovne operacije mogu imati uspjeha ako se strane u sukobu sloe, a da Srbi sigurno nee pristati na bilo kakav dogovor po kojem bi se UNPROFOR naao na putu njihovih vojnih ciljeva. Nakon toga, nastavlja se: Ako se UNPROFOR-u da zadatak da provede uspostavu zona sigurnosti (naime Poglavlje VII), oni e vjerovatno zahtijevati borbenu podrku artiljerije, a moda ak i blisku vazdunu podrku. Papir Sekretarijata izloio je veliki broj opcija o vezi veliine i sastava jedinica Ujedinjenih nacija u svakoj od zona sigurnosti. Zavrne primjedbe Da li se mogao predvidjeti i sprijeiti masakr u Srebrenici u julu 1995. godine? 475. Apsolutno. Po mom miljenju ima nekoliko grupa, osim srpske vojske koja je izvela masakr, a koji su krivi to nisu uspjeli da zatite Srebreniane. Najprije i prije svih to su sve voe u Vladi Savezne Republike Jugoslavije koji su zapoeli agresiju. Onda Evropska zajednica; stalne lanice Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija i Sekretarijat Ujedinjenih nacija. To to se ova etvorka nije pridravala Povelje Ujedinjenih nacija imalo je za posljedicu vie hiljada mrtvih ljudi i djece bez roditelja. Stalne lanice Vijea sigurnosti Evropska zajednica 476. injenica o tragediji bosanskih muslimana je nesumnjiva: Srebrenicu i druge tete trebala je sprijeiti meunarodna zajednica, a posebno njen evropski dio koji je donio politiku odluku o podjeli Jugoslavije, ne preuzimajui osnovne odgovornosti koje je tada bilo lako izbjei. Zabrinutost za pojavu muslimanske zemlje u njihovoj sredini uticala je na pogrean tok njihovih aktivnosti. Kako je rekao gosp. AKASHI, predstavnik Generalnog sekretara u Bosni i Hercegovini, meunarodna zajednica je slijedila politiku energine pasivnosti (forceful passivity).

info

SPECIJALNO IZDANJE

61 61

477. Rasni i vjerski progoni i istrebljenje; agresija i oruano nasilje; koncentracioni logori; krenja ljudskih prava; ratni zloini; genocid; naruavanje suvereniteta; osvajanje teritorija pomou sile; razaranje gradova: To su bili razlozi koji su podstakli svijet da osnuje Ujedinjene nacije u San Francisku. Vodee zemlje koje su se tamo okupile 1945. rekle su: Nikad vie. 478. Skoro pedeset godina kasnije, svijet je vidio ponovno odigravanje svih vrsta zvjerstava i, nasljeu iz Nrnberga koje je obavezalo Ujedinjene nacije da podre Povelju, kljune zemlje lanice nisu htjele da poduzmu akciju zaustavljanja Srba iz Savezne Republike Jugoslavije i bosanskih Srba, njihovih partnera u Bosni i Hercegovini. Neznanje nije moglo da bude izgovor. Svi smo vidjeli te grozote sasvim jasno u vrijeme dok su se deavale. 479. Takav stav je bio najvei udarac za meunarodno pravo, ljudska prava i Ujedinjene nacije kao takve. Voe slobodnog svijeta usaglasile su se meu sobom da ne podre Bosnu i Hercegovinu u sueljavanju sa zloinima protiv ovjenosti, jasno dajui do znanja da e da zauzmu vrst stav samo u sluajevima gdje to zahtijeva njihov smisao za ljudsku solidarnost ili njihovi nacionalni interesi. Bosanci se nisu uklapali u taj raun i bili su tretirani kao Muslimani, ali definitivno ne i kao Evropljani. U analizama historije Srebrenice, muslimanski faktor ne bi smio da bude prenaglaen, ali niti ostavljen po strani. 480. Nakon to sam napustio Vijee, imao sam priliku da napravim intervjue sa nekima od mojih kolega, za pisani rad o ponaanju velikih sila u situacijama oruanih sukoba na kojem sam radio. Jednom od njih, veoma talentovanom ambasadoru, s kojim se nikako nisam slagao u vrijeme dogaanja u Bosni, postavio sam sljedee pitanje: Zato je vaa zemlja zauzela tako pasivnu poziciju i sprijeila snanu akciju zaustavljanja masakra nad Bonjacima, iako ste fantastino dobro poznavali situaciju? Moj kolega je odgovorio: Nismo eljeli da Bosna postane rak-rana Evrope. 481. Pomenuo sam ovaj razgovor samo zato da rasvijetlim injenicu da su sve lanice Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija znale ta se deavalo u Bosni. Neke su znale vie, neke su brinule vie, neke su bile vie nezainteresovane, a neke vie aktivne. Ali sve su bile svjesne toga da je broj poginulih ogroman i da se ubijanje ne moe sprijeiti samo rezolucijama. Niko nije mogao da tvrdi da je okiran ili iznenaen posljednjom fazom masakra u julu 1995. 482. Nije bilo potrebe da se ita predvia. Masakr u Srebrenici zapoeo je u aprilu 1993. pred oima Misije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija koja je posjetila Enklavu. Ja sam tada javno izjavio da je proces polaganog genocida zapoela srpska milicija koja je drala grad pod opsadom. Takav zakljuak stavljen je u izvjetaj Misije Vijea sigurnosti koji je kruio meu svim lanicama Ujedinjenih nacija. Svako je bio potpuno svjestan uasne situacije u Srebrenici i njenih nadolazeih i rastuih posljedica: istrebljenja stanovnika Srebrenice. 483. Ono to se nije moglo predvidjeti 1993. je injenica da e oni dvije godine kasnije biti dovoljno drski da ubiju preko sedam hiljada ljudi u tri dana. Otvoreno i drsko ignorisanje volje meunarodne zajednice koje su pokazale voe iz Beograda i sa Pala, moe da se objasni jedino uz pomo injenice da su oni znali da e da prou nekanjeno. Ujedinjene nacije dale su im zeleno svjetlo jasnim signalom da nee intervenisati. 484. Mnoge lanice Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, Sekretarijat i nacionalne vlade, odgovorne su za zloin utnje. Ostali su smatrali i tretirali zloince i njihove rtve kao slineKofi ANNAN je to nazvao nemoralnim izjednaavanjem.

info

62

SPECIJALNO IZDANJE

Sekretarijat Ujedinjenih nacija i generalni sekretar 485. Nezavisnost Sekretarijata Ujedinjenih nacija bila je bitno ugroena usvajanjem politike stalnih lanica Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija od strane generalnog sekretara BOUTROS-GHALIJA, ukljuujui i akcije koje mogu da se opiu samo kao tajne. Takve akcije su bile neregularne i neprimjerene Ujedinjenim nacijama. Posljedice takvog ponaanja su bile fatalne za hiljade nevinih ljudi ljudi koji nisu ni raunali na moralnu podrku njegovog ureda. Njegova nezaboravna izjava u opkoljenom glavnom gradu Bosne i Hercegovine 1992. bila je: Postoji deset mjesta gorih od Sarajeva. Pokazao je stepen nezainteresovanosti koji nikad nije zabiljeen kod njegovih prethodnika. 486. Izvjetaj generalnog sekretara: Pad Srebrenice, kae da je poslije Rezolucije 819, koja je stvorila sigurnu zonu Srebrenice, BOUTROS-GHALI poslao direktivu komandantu snaga UNPROFOR-a generalu potpukovniku WAHLGREN-u u kojoj stoji da, po njegovom miljenju, Rezolucija ne predstavlja vojnu obavezu po kojoj bi UNPROFOR trebao da formira i osigura takvu sigurnu zonu. Ta direktiva nikad nije pokazana itavom Vijea sigurnosti, ona proturjei slovu i duhu Rezolucije 819. 487. U tom istom izvjetaju stoji da je generalni sekretar, unato zabrinutosti Nesvrstanih lanica Vijea i Misije na terenu, koju sam predvodio, savjetovao da se mandati ne mijenjaju u skladu sa sredstvima koje je meunarodna zajednica spremna dati na raspolaganje UNPROFORU. 488. Generalni sekretar BOUTROS-GHALI je stoga zakljuio, Istrajavanje u nadi ini se boljim izborom od povlaenja i odustajanja. U stvari, meunarodna zajednica je ve bila odustala. Izbor nije bio izmeu ustrajavanja u nadi i povlaenja, nego da li zatititi ili ne zatititi nedune ljude. ak i kad je masakr nad enklavom ve bio poeo 1993.-Generalni sekretar BOUTROS GHALI je odbio da promijeni mandat UNPROFOR-a, i koncept sigurna zona je ostao nepromijenjen. 489. S obzirom na takve direktive, kako iko moe rei da se 1993. nije moglo pretpostaviti da e masakri biti poinjeni. Ironino, mogu oni koji su, kao i generalni sekretar, vie od ikoga zagovarali istrajavanje u nadi da e se ivoti spasti. Tako znaajna izjava govori mnogo o stavu generalnog sekretara i nedovoljnoj predanosti. 490. Ujedinjene nacije i UNPROFOR su redovno obavjetavali Sekretarijat i stalne lanice (za razliku od lanica koje nisu bile stalne). Meunarodni mediji su i dalje bili glavni i najvjerodostojniji izvor informacija lanicama koje nisu bile stalne. Francuski i britanski mediji su odigrali znaajnu ulogu u obavjetavanju svijeta, to je skoro suta suprotnost od onoga to su njihove vlade u Vijeu sigurnosti radile. 491. Ne bismo trebali govoriti o srebrenikom masakru u julu 1995. kao o jednom masakru koji je poinjen. injenica ja da je srebreniki masakr trajao oko tri godine do njegove posljednje faze u julu mjesecu 1995. godine. Ne razumjeti ovo znailo bi da silovanja Muslimanki i izgubljeni ivoti najmanje 100.000 ljudi, i protjerivanje oko 2 miliona ljudi etnikim ienjem nisu bili glavni sastavni dijelovi masovnog masakra koji se vrio u centru Evrope za to vrijeme. Tom gnusnom zloinu, tom genocidu moramo dodati izgubljene ivote vie hiljada ljudi: ena i djece koji su umrli zbog manjka doktora, lijekova, ili zahvaeni epidemijom zbog nedostatka vode u tzv. zonama sigurnosti, u kojima su bili zatvoreni kao ivotinje od strane bosanskih Srba koji su ih tlaili i poniavali tri godine. Koji ak nisu dozvoljavali ni da doktori uu u zone sigurnosti.

info

SPECIJALNO IZDANJE

63 63

492. Izvjetaj generalnog sekretara pod naslovom Pad Srebrenice, navodi da je srpska vojska ubila 20.000 ljudi u Srebrenici i neposrednoj okolici. To znai da je srpska vojska ubila 14.000 ljudi u prethodne dvije i po godine, odnosno 8.000 godinje, odnosno dvadeset ljudi dnevno. Ovaj makabejski prosjek poinjenih ubistava je dostigao vrhunac u posljednjoj fazi procesa, kada je srpska vojska uspjela hladnokrvno poubijati 7.500 ljudi- u samo tri dana sredinom jula 1995. godine-to je ekvivalentno broju ljudi ubijenih u cijeloj prethodnoj godini. 493. S obzirom na takve direktive, kako iko moe rei da se 1993. nije moglo pretpostaviti da e masakri biti poinjeni. Ironino, mogu oni koji su, kao i Generalni sekretar, vie od ikoga zagovarali istrajavanje u nadi da e se ivoti spasti. Tako znaajna izjava govori mnogo o stavu generalnog sekretara i nedovoljnoj predanosti. Vlada Savezne republike Jugoslavije 494. Vjerujem da zbog homogenog odnosa izmeu Beograda i bosanskih Srba, oni u Beogradu su bili u odlinoj poziciji da znaju ta e se na kraju desiti u Srebrenici. Beograd je imao pristup potrebnoj informaciji u pravo vrijeme i podravao je cijeli proces. Pale su dobivale pomo Beograda za ogromne trokove koje je njihov pohod zahtijevao. 495. Beograd je osiguravao municiju, gorivo i naoruanje nuno za opsadu, dok je u isto vrijeme njihov lider vjeto manevrisao da bi produio beskrajne pregovore, dajui vremena za ubrzano pogoravanje uvjeta u enklavi. Srbi su stanovnitvu u gradu nametnuli dilemu: da li da se bore da preive u neljudskim uvjetima u tzv. zonama sigurnosti (to su radili skoro tri godine) ili da se suoe sa postepenim istrebljenjem.

(ICTY, IZJAVA SVJEDOKA : Diego Enrique Arria, 14. april 2003. i 22, 23, 24. i 25. septembar 2003, BCS 0348-7807-0348-7876, par. 1 495)

info

SPECIJALNO IZDANJE

65 65

3. Dokumenti 3.1 Poetak agresorske ofanzive na Srebrenicu, sigurnu zonu UN-a - Izvjetaj taba policijskih snaga - Pale, 6. juli 1995. -* REPUBLIKA SRPSKA MINISTARSTVO UNUTRANJIH POSLOVA TAB POLICIJSKIH SNAGA PALE BROJ: 56/95 DANA:06. 07. 1995. GODINE CJB SARAJEVO TAB POLICIJSKIH SNAGA VOGOA Obavjetavamo vas da su u toku ofanzivna dejstva Hercegovakog korpusa na platou Treskavice. Dostignute kote sa jueranjim danom su: Lupo, vei dio Nikolinih stijena i Surdupa, Malo Vratilo, Stranica ispred koje su linije pomjerene za oko 1,5 km, Ljeljen, Kula Lukavac, Hreljii, Kula, Kondilo, Brda, itd. U akciji oslobaanja Ljeljena neprijatelju su nanijeti znatni gubici u ivoj sili, procjenjuje se na 50 100 neprijateljskih vojnika, zarobljeno je 23. Dana 05. 07. 1995. godine u popodnevnim satima nae snage iz pravca Ljeljena i Kule pokuale su da zauzmu neprijateljske poloaje na Malom i Velikom Koniku. Prilikom izvoenja napada naili su na dobro postavljena minska polja i jaku vatru iz artiljerijskog i pjeadijskog naoruanja, zbog ega su bili prinueni da se vrate na poetne poloaje. u prethodna dva dana na naoj strani poginula su tri borca, a ranjeno je 18 boraca. U zoni odgovornosti policije MUP-a od iljevice do Rujevice u zadnjih pet dana nije bilo neprijateljskih napada. Specijalne jedinice MUP-a RS, Srbije i RSK skupa sa interventnim jedinicama VRS izvode ofanzivna dejstva na kotu Lisiija Glava, sa namjerom daljeg napredovanja i ovladavanja kanonom rijeke Bijela i mjestom Mijanovii. U toku oslobaanja kota Gradina 939, Luevika, Obornice, Hrastovca, Gradine 1118 i eruia neprijatelju su naneseni znatni gubici u ivoj sili, a zaplijenjena su znatna materijalno-tehnika sredstva. U akciji oslobaanja navedenih kota tee su ranjena dva policajca SBP.
* U agresiji na i protiv Republike Bosne i Hercegovine i genocidu nad Bonjacima na kraju 20 stoljea, pored Vojske Jugoslavije (Savezne Republike Jugoslavije Srbije i Crne Gore) i njihovih kolaboracionista i petokolonaa iz Republike Bosne i Hercegovine, te stranih plaenika, uestovale su i specijalne jedinice Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije, o emu, pored ostalog, govori i ovaj dokument. Naime, rije je o odredima KAJMAN, PLAVI i KORPIJA, odnosno KORPIONI, kao i jedinici MUP-a Srbije, pod komandom Vasilija Mijovia, koji su, kao to je to posebno sluaj sa korpionima, uestvovali i u neposrednoj likvidaciji Bonjaka jula 1995. (O tome vidi: Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu (u daljem tekstu: AIIZ), inv. br. 2-27-23, kao i Izvjetaj Vlade Republike Srpske, odnosno Radne grupa za provoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995. (DOPUNA IZVJETAJA OD 30. MARTA 2005, Banja Luka, 30. septembar 2005, str. 9-11). Naalost, Meunarodni sud pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore je zastupao tezu da je rije o paravojnim jedinicama ( PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE: BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, 26. FEBRUAR 2007, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008, paragraf 289), to uporno ine i pravosudni organi u Republici Srbiji. To je pogreno i u suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom.

info

66

SPECIJALNO IZDANJE

Dana 04. 07. 1995. godine jedinice Petog korpusa neprijateljske vojske probile su nae linije odbrane i znatno napredovale u pravcu Novog i Dvora na Uni. Dana 05. 07. 1995. godine dolo je do konsolidovanja u redovima VRS i zaustavljanja neprijateljske ofanzive. U toku su aktivnosti na vraanju izgubljenih teritorija. Dana 06. 07. 1995. godine u ranim jutarnjim satima poela je ofanziva na Srebrenicu, o svim interesantnim dogaajima na tom ratitu blagovremeno emo vas obavjetavati. Komandant taba Tomislav Kova

(Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu u daljem tekstu: AIIZ -, Sarajevo, inv. br. 2-1653)

info

SPECIJALNO IZDANJE

67 67

Faksimil Izvjetaja taba policijskih snaga Pale o poetku agresorske ofanzive na Srebrenicu, Pale, 6. juli 1995.

info

68

SPECIJALNO IZDANJE

3.2 Ubijeno izmeu 1000 i 1500 Bonjaka - Redovni borbeni izvjetaj Komande 5. ininjerijskog bataljona Komandi Drinskog korpusa, 14. juli 1995. -* KOMANDA 5. ININJERIJSKOG BATALJONA Str. pov. br. 38-56 Dana 14. juli 1995. godine VOJNA TAJNA STROGO POVERLJIVO Primerak br. 2 KURIROM

Redovni borbeni izvetaj, d o s t a v lj a KOMANDI DRINSKOG KORPUSA 1. - N e p r i j a t e lj:

- ubaena vea grupa neprijatelja u rejonu Pobua brda i rejonu Konjevi Polja, jedinice 5. ininjerijskog bataljona i MUP-a uspeno su se suprostavile neprijatelju. Uhapeno je i ubijeno oko 1000 do 1500 neprijateljskih civila i vojnika. 2. Stanje b/g:

- bataljon je na izvravanju nareenih zadataka. a). 1. pionirska eta: Vodi borbe proptiv neprijatelja u reonu Pobua, vri zapreavanje i utvrivanje u reonu objekta Vis, razminiranje u rejonu Derventa Sastavi za potrebe 1. mlpbr. Odeljenje koje je bilo angaovano na razminiranju rejona Zeleni Jadar Skelani vratilo se sa zadatka. b). putno-mosna eta: Izvodi radove na releju na Pogledu za potrebe PTT Vlasenica, vri zapreavanje poloaja u rejonu objekta Vis, organizuje zasede i vodi borbu protiv neprijatelja. c). ininjerijska eta: Angaovana je na izvoenju graevinskih radova po nareenju komande Drinskog korpusa u Crnoj Rijeci, kasarni BINA, i na kreani Sas. Zaklopaa.
* Oigledni dokaz o genocidu nad Bonjacima. Ovaj dokument, po naim saznanjima, naalost, ICTY jo uvijek nije koristio u krivinom procesuiranju zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Major Mile Simani, zamjenik komadanta 5. ininjerijskog bataljona Drinskog korpusa, danas slobodno ivi i radi u Bosni i Hercegovini, pri emu se nesmetano bavi biznisom, a pravosudni organi nisu nali za shodno da ga pozovu ni na informativni razgovor.

info

SPECIJALNO IZDANJE

69 69

d). pontonirska eta: Obezbeuje skelska mosta prolaza na reci Drini u s. Osamsko, s. Fakovii, s. Petria i s. Sopotnik. e). pozadinski vod: Vri pozadinsko obezbeenje jedinica, organizuje borbu protiv neprijatelja. f ). eta policije MUP-a: Izvrava zadatke po nareenju svoje komande, organizuje borbu protiv neprijatelja u sadejstvu sa jedinicama 5. inb. 3.- Stanje bezbednosti i morala: - pojaane mere bezbednosti na iroj teritoriji Konjevi Polja, zbog ubaenih neprijateljskih civila i vojnika, moral vojnika na izvravanju hapenja i voenja borbe protiv neprijatelja je na visini. 4. - Stanje na teritoriji: - ubaena vea grupa neprijatelja iz pravca Srebrenice u rejon Pobua Konjevi Polje. 5. Vanredni dogaaji: - dana 13. 07. 1995. godine prilikom voenja borbe protiv neprijatelja na straarskom mestu br. 6 u Konjevi Polju oko 08.00 asova dolo je do ranjavanja straara od strane neprijateljskog vojnika vojnih obveznika koji su u to vreme bili na straarskom mestu izvravajui svoju dunost BANUR Trifko SPASO i ORAANIN Milana VASILIJE, navodno su ranjeni u nogu pitoljem. 6. - Pozadinsko obezbeenje: - potrebno je izvrenje radova za rad utovarivaa koji e biti angaovan na zakopavanju ubijenih neprijateljskih vojnika dodeliti za navedeni zadatak 50 litarta nafte. - zbog poveeg brojnog stanja ljudstva koje je angaovano na zadatku u Konjevi Polju potrebno je da se dodele artikli ishrane. 7. G u b i t c i - n e m a.

info

70

SPECIJALNO IZDANJE

8. Zakljuci, predvianja i odluke: - i dalje organizovati zasede za borbu protiv neprijatelja koji je ubaen na brdo Pobue, gde imati teite za borbu protiv istog da se to pre uniti neprijatelj i oslobodi Pobue brdo. Nastaviti sa izvoenjem radova koje izvode jedinice 5. inb, poveati mere budnosti i bezbednosti u rejonu Konjevi Polja. 9. Z a h t e v i: - dodeliti 50 litara nafte za navedeni zadatak .(Reeno) - zbog poveanog broja ljudstva dodeliti artikle ishrane. MB/MB ZAMENIK KOMADANTA MAJOR Mile Simani

(AIIZ, inv. br. 2-3419)

info

SPECIJALNO IZDANJE

71 71

info

72

SPECIJALNO IZDANJE

Faksimil Redovnog borbenog izvjetaja Komande 5. inenjerijskog bataljona Komandi Drinskog korpusa, 14. juli 1995.

info

SPECIJALNO IZDANJE

73 73

3.3 Genocid je izveden planski, sistematski i organizirano - Izvjetaj zatitnih snaga UN-a, tab sektora sjeveroistok - Tuzla, civilni vojni poslovi Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, Tuzla, 16. juli 1995. -* UJEDINJENE NACIJE ZATITNE SNAGE / UNPROFOR/ KOMANDA SEKTORA SJEVEROISTOK TUZLA CIVILNI VOJNI POSLOVI G5 ZA: OD: Datum: PREDMET: VIDJETI FAKS Major Guy Sands - Pingot, pomonik naelnika taba , za optu podrku 16. juli 1995. DOSIJE: 5000 Situacija sa raseljenim stanovnitvom Srebrenice u vazduhoplovnoj bazi Tuzla. 1. Svrha ovog memoranduma je da se daju najnoviji podaci o humanitarnoj situaciji u zrakoplovnoj bazi Tuzla, Bosna, i da se zatrai hitna pomo u vidu osoblja, izvora i potreptina kako je dolje navedeno. Kao jedini oficir za civilne poslove u UNPROFOR-u navodim ovo kao listu hitnih zahtijeva koje ovaj Sektor treba odmah kako bi se moglo obvladati ogromnim prilivom prognanih ljudi iz zatiene zone UN-a Srebrenice koju su bosanski Srbi okupirali, i sa oekivanim porastom do gotovo 15.000 ljudi iz zatiene zone epe. Sadraj ovog izvjetaja je uglavnom zasnovan na mojim linim opservacijama i na terenu i na osnovu izvjetaja koje sam primio od UNPROFOR-a, UNHCR-a, Meunarodnog komiteta crvenog kria i samih preivjelih. 2. U toku protekla 72 sata preko 22.000 ljudi, od ukupnog broja stanovnitva izmeu 38.000 i 42.000 koliko je enklava Srebrenice ranije imala, stiglo je du linije konfrontacije koju dri bosanska vlada. Uglavnom su to sve stare ene i mukarci, i ene koje su majke djece ispod 14 godina, koji su na silu utrpani pod nianom u srpske autobuse u blizini privremenog logora Holandskog bataljona u Potoarima u enklavi Srebrenice i povezani do mjesta udaljenog 4 ili 5 kilometara od linije konfrontacije na raskru Tia na strani koju dre Srbi. Odatle su prisiljeni da idu pjeice dok nisu doli do ruevina grada Turalia u blizini Kladnja. Tu su ih ekali kontingenti za pomo Armije BiH koje je obezbijedilo Kantonalno ministarstvo za civilnu zatitu i hitne operacije sa elementima humanitarne pomoi UNPROFOR-a i UNHCR-a.
* U ovom se dokumentu iznose najnoviji podaci o humanitarnoj situaciji u Vazduhoplovnoj bazi u Tuzli, radi osiguranja hitne pomoi za prisilno protjerana lica iz sigurnih zona UN-a Srebrenice i epe, kao to je, izmeu ostalog, broj deportovanih koji su stigli u Tuzlu. S tim u vezi, navodi se da je rije, uglavnom, o starijim enama i mukarcima, te enama- majkama djece ispod 14 godina. Deportacija civila iz Srebrenice, odnosno protjerivanje stanovnitva je, prema tom dokumentu, planirana i efikasno izvrena, za to se navode brojne injenice, koje potvruju da je rije o genocidu, koji je planiran, te sistematski i organizirano izvren, zatim nareen sa nadlenih vojnih i politikih mjesta. Takoer se, pored ostalog, podvlai da je genocid u Strebrenici, odnosno etniko ienje, kako stoji u dokumentu, izvren na oigled cjelokupne meunarodne javnosti, koja nije poduzela mjere da zaustavi napad i zauzimanje srebrenike enklave i sprijei genocid.

info

74

SPECIJALNO IZDANJE

3. Prevoenje autobusima nejakog stanovnitva iz Srebrenice preko teritorije koju, dre Srbi bilo je sistematsko, brutalno i bez dogovora. To nije bio spontan poduhvat koji su poduzele Pale, ve je on prije bio prethodno planiran i efikasno izvren kad se uzme u obzir obezbjeenje autobusa, ruta, ljudstva koje ga je izvravalo, i preciznog rasporeda koji je trebalo slijediti pri transferu stanovnitva. Jo jedan neprimijeen, ali kritini aspekt ovog protjerivanja je taj da je stalno odbijanje vlasti bosanskih Srba u toku protekla 4 mjeseca da dozvole redovnu dostavu osnovnih prehrambenih proizvoda, goriva i druge humanitarne pomoi u konvojima UNHCR-a i Holandskog bataljona bio namjerna politika dranja stanovnitva u slabom fizikom i mentalnom stanju ime bi se uinili jo slabijim i manje spremnim na odbranu pri bilo kakvom napadu na enklavu. Nije jedino civilno stanovnitvo bilo rtva ove politike. Gotovo tri mjeseca, osoblju holandskog bataljona, koje iznosi gotovo jednu etvrtinu snaga UNPROFOR-a u enklavi, nije dozvoljeno da ue u zatienu zonu. Poto je odbijanje za posljednji odlazak konvoja holandskog bataljona razvlaeno a konvoju je dozvoljeno da izae ali ne i da se vrati u aprilu, ini se da je planiranje za smanjenjem broja ili destrukcijom prisustva UNPROFOR-a imalo svoje oblike jo od tog vremena. 4. Preivjeli ovog posljednjeg tekog iskuenja etnikog ienja, bilo da su to stare ene, majke sa dojenadi, ili djeca govore o tome da su ih udarali pesnicom, nogom ili tukli dok su ukrcavani u autobuse koje su vozili Srbi. Nije ima data ni hrana ni voda u toku puta dugog 70 km koji vodi kroz grube planinske terene istone Bosne. Bilo je oigledno da oni nisu imali drugog izbora do da se ukrcaju u autobuse. Kao rezultat stalnog odbijanja Srba da dozvole prolaz konvojima humanitarne pomoi stanovnitvo Srebrenice je neuhranjeno ve mjesecima. Zato je efikasan otpor stanovnitva - bilo fiziki, mentalni ili moralni - bio tako nizak i poljuljan je najnovijim borbama u Srebrenici. 5. U toku napada bosanskih Srba na podruje zatiene zone UN-a, kue, kole, bolnice i drugi isto civilni objekti namjerno su gaani. Kad bi bili na dohvat okolnih sela, srpske snage su otvarale vatru i unitavale preostale kue koje su ostale ne ostavljajui tako nita stanovnitvu za povratak. Da bi preplaili stanovnitvo koje je prebaeno u autobusima Srbi su opkolili 30.000 ljudi koji su pobjegli iz drugih dijelova enklave u blizini privremenog logora Holandskog bataljona ove nedjelje, sa jasno vidljivim sistemima oruja kao to su etiri protuavionska topa, minobacai, tenkovi i pjeadija. Srbi su ponavljali demonstraciju sile pucanjem u blizini potpuno izloenog civilnog stanovnitva, ispaljujui granate i pucajui iz tekih mitraljeza, kako bi u potpunosti terorizirali ve ranjivo stanovnitvo u potpunom pokorenju. Jedina voda i hrana koje su stanovnici u bijegu dobivali poticala je iz zaliha koje je obezbjeivao Holandski bataljon. 6. Preostali dijelovi mukog stanovnitva u dobi izmeu 16 i 60 godina ( po procjeni izmeu 7.000 do 8.000) ili su uspjeli pobjei u okolne planine ( moda oko 2.000 ili 3.000 ukupno) ili su opkoljeni ( moda 4.000 ili 5.000) i poslani od strane Srba u srpski grad Bratunac na ispitivanje za poinjene ratne zloine. Uprkos ponavljanim zahtjevima i Holandskog bataljona, Sektora sjeveroistok, Meunarodnog crvenog kria, UNHCR-a i taba UNPROFOR-a o njihovoj sudbini, snage bosanskih Srba odbijaju da daju bilo kakvu informaciju ili da dozvole bilo kakav kontakt spolja sa tim ljudima. Izvjetaji koji potiu od UNPROFOR-a u krugu privremenog kampa Potoari govore o sporadinoj pucnjavi u stalnim razmacima koja se odvija od 13. jula na ovamo i van vidika je ili kontrole dijelova Un-a koji su u privremenom kampu Potoari. 7. Bosanskim Srbima je trebalo 72 sata da upadnu, pohapse, istjeraju ili moda i ubiju ( i bukvalno, i kroz uskraivanje vode, medicinskog tretmana ili izlaganjem na temperaturi od 30 - 40 stepeni) kompletno bosansko stanovnitvo Srebrenice. Sa izuzetkom Holandskog bataljona, prema tome, zatiena zona Srebrenica prestala je da postoji kroz namjerno i plansko

info

SPECIJALNO IZDANJE

75 75

izvrenje operacijeetnikog ienja, koje su UNPROFOR i zajednica naroda posmatrali sa malo ili nikakvim odgovorom protiv reima bosanskih Srba. 8. Iako je sada neto bolje, u poetku je fiziko stanje raseljenih civila koji su preivjeli nasilno protjerivanje bilo veoma loe. Veina ih je stigla bukvalno sa kouljom ili haljinom na sebi. Mnogi nisu imali cipela. Majke sa dojenadima nisu imale nikakav drugi nain da nose svoju djecu osim u rukama, pa tako i nisu mogle ponijeti nita drugo. Stare ene, mala djeca i ene koji su u stanju da nose jedva deku ili na brzinu svezan zaveljaj dok su kretali uskim putem ka Turaliima koji je omeen rijekom na sjeveru i planinama na jugu stigli su u prijemni centar koje su uspostavili dijelove Pakistanskog bataljona 2 u stanju iscrpljenosti i kolapsa. 9. Iz prijemnog centra u blizini Turalia raseljenim civilima je data voda, pruena im je odmah medicinska usluga i na neki nain su razvrstani u autobuse koje je dalo Kantonalno ministarstvo odbrane Tuzle koji su ih odvezli direktno u zrakoplovnu bazu Tuzla. Prva kolona autobusa dola je u Vazduhoplovnu bazu u 22: 00 sata 12. jula dovozei 1.000 raseljenih civila. Prvi val nije prestao do 03:00 sati, 13. jula. Kretanje je poelo ponovo u 08:00 sati 13. jula do 01:00 sati prole noi. U sljedea dva dana stalna kolona autobusa dovezla je ukupno 19. 800 raseljenih civila iz Kladnja u Zrakoplovnu bazu u Tuzli. 10. Odluka da se izabere zrakoplovna baza Tuzla za raseljene civile nije bila UNPROFORova. Na nekoliko sastanaka 12. jula, ministar za odnose sa UN-om u Bosanskoj vladi, gosp. Muratovi, izjavio je da i on i predsjednik Izetbegovi smatraju UN odgovornim za to to nisu djelovale u zatiti i ouvanju podruja Potoara. Po njihovom miljenju UN su bile obavezne da nastave da tite i da se brinu o napadnutom stanovnitvu. Tako je na posljednjem sastanku u 18: 00 sati, 12. jula, on izjavio vriocu dunosti komandanta Sektora sjevero-istok da e Zrakoplovna baza biti mjesto gdje e doi raseljeni civili. Alternativna mjesta, ukljuujui razmjetanje raseljenih civila na preko 11. 000 drugih mjesta u okviru postojeih kolektivnih centara i kampova sa podrkom UNHCR-a, ali koje kontrolie Bosanska vlada, g. Muratovi je odbio. Stav ove vlade je jasan. Ukratko, nastojanje UN-a u Bosni je propalo da odbrani i zatiti narod koji im je povjeren u zatienoj zoni Srebrenice (a sada i epe), prema tome, UNPROFOR ih mora zbrinuti i tititi u drugim objektima UN-a dok se uslovi ne promijene u kojima bi se raseljeni civili mogli vratiti svojim kuama. Ovo stanovite se stalno pojaavalo na raznim sastancima koji su odrani sa ministrom za izbjeglice i guvernerom kantona, gosp. Hadiem i drugim liderima. Kao rezultat, i UNPROFOR i UNHCR su odgovorili na hitnu situaciju koju niti su u potpunosti predvidjeli niti su bili spremni za nju na nain na koji je ona izbila. 11. Sa ovim kao pozadinom postojee situacije, SNE (Sektor sjeveroistok) je odgovorio uspostavljanjem zajednikih vojno civilnih vladinih snaga sa zadatkom obvladavanja krizom u suradnji sa UNHCRom i drugim organizacijama, kao to su Meunarodni komitet crvenog kria. Komandant UNPROFOR a je imenovao komandanta Sektora sjeveroistok da bude ef prvi humanitarnih nastojanja i odredio je da Sektor sjever istok bude odgovoran za voenje humanitarnih akcija u vezi sa dolaskom i zbrinjavanjem raseljenih civila iz istonih zatienih zona UN- a. ef misije UNHCR a u Tuzli, gosp. Demasso Folci, je direktor, sa komandantom, Sektorom sjever istok, brigadnim generalom Hauklandom koji djeluje kao komandant snaga za zadatke vezane za izbjeglice. Koordinator svih akcija za civilno vojnu - UN suradnju je oficir iz sektora za civilne poslove gosp. Ken Biser. Komandant izbjeglikog kampa je komandant Vazduhoplovne baze Tuzla, Pukovnik Stale Botten koji pomae osoblju za koordinaciju hitnih operacija, na ijem je elu zamjenik komandanta Sektora sjeveroistok, pukovnik Charles Brantz. Generaltab Sektora sjeveroistok dobio je zadatak da organizuje rad sa UNHCR om koji podravaju nevladine organizacije i PVO ovi koji su vodei elementi u dugoronoj humanitarnoj pomoi. Dok oni u potpunosti ne mobiliziraju svoje izvore dijelovi UNPROFOR a e popunjavati neposredne zahtjeve za odranje ivota, obezbjeujui hranu, vodu, medicinsku pomo, transport i izgradnju sklonita.

info

76

SPECIJALNO IZDANJE

12. Glavno podruje kampa za raseljena lica koji se nazire je zapadni pristup aerodromu. Osnovni objekti kojima se ispunjavaju osnovne potrebe za vodu, sanitarije i raspodjelu hrane konstruisani su du aerodroma sa UNHCR-ovim atorima sa po 8 ljudi postavljenim u grupama od 50, odvojenim od 30 metara izmeu. Bie nastavljeno njihovo postavljanje sve dok za to bude materijala na skladitu. Ovo je daleko od idealnog poto su svega tri stope odignuti od zemlje, mali su, ali su jedina zatita koja se moe pruiti od sunca na otvorenom prostoru. Uz to, mnogi raseljeni civili su stariji ljudi koji imaju potekoa sa ustajanjem ili saginjanjem, to je potrebno pri ulasku ili izlasku iz malih atora. Imperativ je srednje rjeenje da se odmah izgrade RAB holovi gdje bi se raseljeni civili sklonili, a i gdje bi bili zatieni od prejakog sunca. Na nesreu, Sektor sjever-istok ima samo dva takva na raspolaganju koje trenutno moe podii, ali je zahtjev za trideset takvih poslat u UNPROFOR i traena je isporuka odmah. Uz to, 10.000 poljskih kreveta je takoer zatraeno kako bi raseljeni civili imali na ta lei da ne bi bili na zemlji. 13. Izgradnja kampa brzo napreduje nakon poetnog perioda sporog poetka zbog nedostatka osoblja, opreme i odgovarajuih zaklona. Pored toga, humanitarne organizacije su se prestrojile za prijem, registrovanje i obezbjeenje pomoi za spaavanje ivota raseljenih civila, iji dolazak u zrakoplovnu bazu jo nije u potpunosti prestao. Sada kada je odgovarajua koliina vode, i hrane data, kao i pruen zaklon i medicinska pomo za 6.700 raseljenih civila koji su obraeni i koji su postali stanovnici kampa, proces se moe preusmjeriti sa spaavanja ivota na odravanje ivota. ematski prikaz kampa moe se nai u Aneksu A. Do kasno uvee 14. jula inilo se da e zrakoplovna baza apsorbovati ukupno stanovnitvo od oko blizu 20.000 ljudi. Meutim, Kantonalno ministarstvo civilne zatite dogovorilo je premjetanje preko 12.000 ljudi u 7 drugih mjesta za hitni smjetaj u okviru Tuzlanskog kantona u periodu od 17:00 sati 15. jula do 03:00 sata. 15. jula. Analiza gdje je prvi val od gotovo 23.000 raseljenih lica iz Srebrenice smjeten prikazana je u Aneksu B. Da bi u potpunosti podrali napore humanitarne pomoi u Sektoru sjevero-istok, kompletna lista onih nevladinih organizacija /PVO-ova, vojnih jedinica i drugih agencija koje pruaju pomo je prikazana u Aneksu C. 14. Hitna potreba sada je da se dostavi bar 15 velikih RUB hangara (atora) u zrakoplovnu bazu Tuzla za smjetaj raseljenih civila, 10.000 poljskih kreveta koje bi odmah koristili stariji i majke sa malom djecom, 10 velikih setova za osvjetljavanje (sa akumulatorima), 20 kamiona cisterni za vodu (za vodu na drugim mjestima gdje su raseljeni civili), 500 drvenih paleta. 15. Slijedei stepen sa odravanja ivota za odravanje raseljenih civila u kampu zrakoplovne baze Tuzla je razvoj faze unapreenja ivota u kojoj oni ljudi koji se ne mogu smjestiti kod porodica ili drugih lica u prave domove ili kolektivne centre treba da vide unapreenje kvaliteta ivota u periodu u kome moraju ostati u kampu. To podrazumijeva rekreativne aktivnosti, obavljanje vjerskih obreda i drugih aktivnosti, operacije traganja za porodicom i stalno zbrinjavanje u nekom domu. Krajnji cilj u slijedeih nekoliko nedjelja bie prenos odgovornosti na UNHCR i voenje kampa i konano uklanjanje kampa kako se ljudi budu smijetali u bolja okruenja. GUY SANDS-PINGOT Major, Vojska USA /svojeruni potpis/ef G5. (AIIZ, inv. br. 2-1635)

info

SPECIJALNO IZDANJE

77 77

info

78

SPECIJALNO IZDANJE

info

SPECIJALNO IZDANJE

79 79

info

80

SPECIJALNO IZDANJE

Faksimil Izvjetaja Zatitnih snaga UN-a, tab Sektora sjeveroistok Tuzla, Civilni vojni poslovi, o genocidu u Srebrenici, Tuzla, 16. juli 1995.

info

SPECIJALNO IZDANJE

81 81

3.4 Tajni sastanak u Beogradu, 15. juli 1995. - Izvjetaj Akaija Kofi Ananu, Zagreb, 17. juli 1995. -*

ZA: INFORMATIVNO:

ANNAN, UN, NEW YORK STOLTENBERG, MEUNARODNA KONFERENCIJA ZA BIVU JUGOSLAVIJU, GENEVA

OD: BROJ: DATUM: PREDMET:

AKASHI, TAB UNPROFOR-a GLAVNI TAB, ZAGREB Z 1175 17. JULI 1995. SASTANAK U BEOGRADU

Gospodin Karl Bildt, gospodin Torvald Stoltenberg i ja sreli smo se u Beogradu sa predsjednikom Miloeviem u nedjelju, 15. jula. Bio sam u drutvu sa generalom Rupertom Smitom. Miloevi je, na zahtjev Bildta, odobrio prisustvo generala Mladia na sastanku. Mladi i Smit su imali bilateralnu diskusiju. Uprkos njihovim neslaganjima po nekim pitanjima, sastanak je ponovo uspostavio dijalog izmeu dvojice generala. Tokom sastanka postignut je neformalni sporazum o brojnim pitanjima izmeu dva generala koja bi trebalo da budu potvrena na sastanku zakazanom za 19. juli. U pogledu veoma osjetljive prirode prisustva Mladia na sastanku dogovoreno je od strane svih uesnika da ove injenice nee biti uope pominjane u javnosti.

* U Beogradu je 15. jula 1995, u vrijeme dok su srbijansko-crnogorski agresor i njegovi kolaboracionisti i petokolonai iz Republike Bosne i Hercegovine klali Bonjake, kod Slobodana Miloevia odran tajni sastanak, na kome su prisustvovali: Karl Bilt, mirovni predstavnik Evropske unije, Torvald Stoltenberg, predstavnik UN-a u Meunarodnoj konferenciji, Jasui Akai, specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a, i Rupert Smit, britanski general-potpukovnik, komandant snaga UN-a u Bosni (januar-novembar 1995.). Na sastanku je bio i zloinac general Mladi, komandant Glavnog taba 30. Kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije, koji je komandovao zauzimanjem sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice i uestvovao u genocidu nad Bonjacima. Na tajnom sastanku u Beogradu dogovoreno je da e holandski taoci biti puteni, to je uinjeno istoga dana, i da e Holandskom bataljonu biti dozvoljeno da 21. jula napusti Potoare. Pri tome je trebalo da ti dogovori budu potvreni na sastanku, zakazanom za 19. juli izmeu generala Mladia i generala Smita (Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, inv. br. 2 1643). Za generala Mladia navedeni dogovori bili su izuzetno vani, jer je to, izmeu ostalog, znailo da e on imati znatan broj talaca jo cijelu sedmicu, kako bi to vrijeme iskoristio da zauzme epu, poto je bio siguran da UN nee iskoristiti zrane udare protiv njegovih trupa. Na tom je sastanku zloinac Mladi insistirao da mu UNPROFOR nadoknadi gorivo koje je upotrijebio za evakuaciju civila iz Potoara. Iako je to general Smit odbio, Holandski bataljon je tog istog dana isporuio 30.000 litara goriva Srbima u Bratunac. Tada je u Beogradu dogovoreno da e Crveni kri dobiti pristup zarobljenim muslimanskim mukarcima (J.W. Honig-N. Both, SREBRENICA HRONIKA RATNOG ZLOINA, Ljiljan, Sarajevo, 1997, str. 71 72)

info

82

SPECIJALNO IZDANJE

Molim vas potraiti u dodatnim informacijama o razgovoru o glavnim pitanjima. / Na poetku dokumenta (AIIZ, inv. br. 2 1530) u gornjem desnom uglu je svojeruni potpis J. Akaija /

Faksimil Izvjetaja Akashija Koffi Annanu o tajnom sastanku u Beogradu 15. jula, 1995, Zagreb, 17. juli 1995.

info

SPECIJALNO IZDANJE

83 83

3.5 Ostavka zbog neaktivnosti UN-a u spreavanju genocida u Srebrenici - Pismo Tadeua Mazovjeckog predsjedniku Komisije za ljudska prava, eneva, 17. juli 1995. -* 27. juli 1995. Potovani gospodine predsjednie, Dogaaji proteklih nedjelja u Bosni i Hercegovini, a iznad svega injenica da su Ujedinjene nacije dozvolile da Srebrenica i epa padnu, zajedno sa uasnom tragedijom koja je zadesila narod tog sigurnog neba, garantovanog meunarodnim sporazumima, obavezuje me da navedem da ja ne vidim nikakvu mogunost za nastavak svog mandata kao specijalnog izvjestioca koji mi je povjerila Komisija za ljudska prava. Prihvatajui mandat koji mi je po prvi put dodijeljen u avgustu 1992. godine, nedvosmisleno sam izjavio da moj cilj nee biti jednostavno pisanje izvjetaja, ve pomaganje samim ljudima. Stvaranje sigurnog neba od samog poetka bilo je sredinja preporuka u mojim izvjetajima. Za mene su neprihvatljive nedavne odluke Londonske konferencije koja je prihvatila pad Srebrenice i povukle za sobom sudbinu epe. Te odluke nisu stvorile potrebne uvjete za odbranu svih sigurnih podruja. Ovi dogaaji ine prekretnicu u razvoju situacije u Bosni. Mi se u isto vrijeme bavimo borbom jedne drave, lanicom Ujedinjenih nacija, da preivi i zadri multietniki karakter, i koja nastoji da zatiti principe meunarodnog poretka. Ne moe se govoriti o zatiti ljudskih prava sa kredibilitetom kada se suoavate sa nedostatkom dosljednosti i hrabrosti koje pokazuje meunarodna zajednica i njene voe. Realnost dananje situacije ljudskih prava ilustruje tragedija naroda Srebrenice i epe. Krenje ljudskih prava se otvoreno nastavlja. Neprestane su blokade isporuke humanitarne pomoi. Civilno stanovnitvo se nemilosrdno granatira, a plavi ljemovi i predstavnici humanitarnih organizacija ginu. Zloini se vre brzo i brutalno, za razliku od reakcije meunarodne zajednice koja je spora i neefikasna. Karakter mog mandata doputa mi samo da nastavim sa opisivanjem zloina i krenja ljudskih prava. Ali, sadanji kritini moment prisiljava nas da shvatimo istinsku prirodu tih zloina i
* Mazowiecki (Tadeusz Mazowiecki) je, zbog neaktivnosti UNa i nedostatka dosljednosti i hrabrosti meunarodne zajednice pred zauzimanjem sigurnih zona UNa, Srebrenice i epe, i genocidom nad Bonjacima, podnio ostavku na poloaj specijalnog izvjestitelja Komisije za ljudska prava, o emu je 27. jula 1995. obavijestio predsjednika Komisije za ljudska prava UN-a u enevi i generalnog sekretara UNa u enevi i generalnog sekretara UNa, Butrosa Galija, i iznio razloge ostavke. Mazowiecki je dogaaje u Srebrenici i epi ocijenio kao prekretnicu u razvoju situacije u Bosni i odnosu Evrope i svijeta prema Bosni. Meutim, on nije bio uvjeren da e se prekretnica dogoditi, zbog ega je i dao ostavku, jer nije mogao nastaviti uee u pretvaranju da se tite ljudska prava. Polazei od ocjene da se krenje ljudskih prava otvoreno nastavlja, te da se zloini vre brzo i brutalno, za razliku od reakcije meunarodne zajednice, koja je spora i neefikasna, Mazowiecki, umjesto opisivanja zloina i krenja ljudskih prava, ukazuje i upozorava na potrebu shvatanja istinske prirode zloina u Bosni, na jednoj, i odgovornosti meunarodne zajednice za vlastitu bespomonost u reagovanju na njih, na drugoj strani. Stabilnost meunarodnog poretka i principi civilizacije su zbog Bosne na kocki, pie Mazowiecki.

info

84

SPECIJALNO IZDANJE

odgovornost Evropske i meunarodne zajednice za vlastitu bespomonost u reagovanju na njih. U Poljskoj se borimo protiv sistema totalitarizma, sa evropskom vizijom sutranjice. Kako moemo vjerovati u Evropu sutranjice koju e stvoriti djeca ljudi koji su danas izdani? Volio bih da vjerujem da je ovo trenutak za promjenu gledita u odnosu izmeu Evrope i svijetu prema Bosni. Zbog Bosne na kocki su sama stabilnost meunarodnog poretka i principi civilizacije. Ja nisam uvjeren da e se prekretnice, kojoj smo se nadali, desiti i ne mogu nastaviti uee u pretvaranju da se tite ljudska prava. Gospodine Predsjednie, molim Vas da shvatite motive koji stoje iza moje odluke i da ih prenesete lanovima Komisije za ljudska prava. Ja u dostaviti svoj konani osamnaesti izvjetaj Komisiji koji se zasniva na nedavnoj misiji u Tuzli. Molim Vas, Ekselencijo, prihvatite uvjeravanja mog visokog uvaavanja. S potovanjem, Tadeusz Mazowiecki Specijalni izvjestilac o stanju ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije

(AIIZ, inv. br. 2 1648)

info

SPECIJALNO IZDANJE

85 85

info

86

SPECIJALNO IZDANJE

Faksimil Pisma Tadeusza Mazowieckog Komisija za ljudska prava, eneva, 27. juli 1995.

info

SPECIJALNO IZDANJE

87 87

3.6 General Ratko Mladi, oficir Vojske Jugoslavije*

(AIIZ, inv. br. 2 - 3246)

* General Mladi je od 20. maja 1992. oficir Vojske Jugoslavije, odnosno komandant Glavnog taba 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije, to pokazuje da je Vojska Republike Srpske stvarno i formalno sastavni dio Vojske Jugoslavije, tj. radi se o jedinstvenoj oruanoj sili Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) Vojsci Jugosalvije.

info

88

SPECIJALNO IZDANJE

3.7 Ukaz o vanrednom unapreenju generala Ratka Mladia*

(AIIZ, inv. br. 2 - 3243)

* Predsjednik Savezne Republike Jugoslavije, Zoran Lili, je 16. juna 1994. vanredno unaprijedio Ratka Mladia, komandanta Glavnog taba 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije u in generalpukovnika.

info

SPECIJALNO IZDANJE

89 89

3.8 Priznanje prava na sta osiguranja u dvostrukom trajanju generalu Ratku Mladiu*

(AIIZ, inv. br. 2 - 3244)

* Vojska Jugoslavije je generalu Ratku Mladiu priznala pravo na sta osiguranja u dvostrukom trajanju za slubu u Vojsci Jugoslavije za period 29. juni 1991. 14. decembar 1995.

info

SPECIJALNO IZDANJE

91 91

4. Istraivanja Vlade Republike Srpske* BOSNA I HERCEGOVINA REPUBLIKA SRPSKA VLADA REPUBLIKE SRPSKE KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE DOGAAJA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995.

DOGAAJI U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995. Banja Luka, jun 2004. Sudbina Bonjaka u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Oruane snage RS (vojska i policija) 6. jula 1995. godine zapoele su napad na Srebrenicu, zatienu zonu UN, koja je po Rezoluciji Savjeta bezbjednosti UN (br. 819), od 16. aprila 1993, a po Sporazumu od 17. aprila i 8. maja iste godine demilitarizovana, to nikada nije provedeno. Do veeri 9. jula Vojska RS (VRS) je prodrla etiri kilometra u dubinu enklave, zaustavivi se samo kilometar od grada Srebrenice. Ujutro 10. jula situacija u samoj Srebrenici je bila napeta. Stanovnici su preplavili ulice grada i poeli bjeati prema Potoarima, gdje se nalazila baza Ujedinjenih nacija. Pukovnik Karemans je traio hitnu vazdunu podrku NATO. Avioni NATO 11. jula 1995. pokuali su bombardovati artiljerijske poloaje VRS iznad Srebrenice. Vazduna podrka NATO-a je obustavljena nakon to je VRS zaprijetila da e pobiti holandske vojnike koji su se nalazili u zarobljenitvu VRS i da e granatirati bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima, kao i okolna podruja, gdje je pobjeglo 20.00030.000 civila.
* Rije je o rezultatima istraivanja Vlade Republike Srpske 2004. i 2005, odnosno, Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. i Radne grupe za provoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja Komisije za Srebrenicu. U ovom prilogu objavljujemo dijelove rezultata istraivanja Vlade Republike Srpske, odnosno prvo poglavlje rezultata istraivanja Komisije (SUDBINA BONJAKA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995.), kao i Zakljuke, od 30. juna 2004. (DOGAAJI U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995.). Rezultati istraivanja Vlade Republike Srpske 2004. i 2005. su od historijskog znaaja: pribavljena je brojna dokumentacija razliite provenijencije; izvrena je rekonstrukcija (izvrenih) zloina, pri emu je utvreno da je izvren genocid nad Bonjacima radi se o planiranoj i namjernoj likvidaciji hiljada Bonjaka; otkrivene su i nepoznate lokacije masovnih grobnica; utvren je broj i identitet rtava (8.742 rtve genocida: za 7.108 imena, datumi nestanka ili smrti su unutar razdoblja od 10. do 19. jula 1995, ukljuujui 10. i 19. juli 1995; za 698 imena najmanje jedan datum nestanka je van perioda od 10. do 19. jula 1995, s tim to je taj datum unutar jula 1995, te 936 lica, za koja je najmanje jedan datum nestanka unutar predmetnog perioda, od 10. do 19. jula 1995, a ostali su datumi van jula 1995), kao i broj i identitet pripadnika/uesnika (preko 25.000) u tom zloinu. Entitet Republika Srpska je 2004. priznala svoju odgovornost za genocid nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995.

info

92

SPECIJALNO IZDANJE

VRS je 11. jula 1995. godine zauzela Srebrenicu. Kasno poslije podne generali Ratko Mladi, Radislav Krsti i drugi oficiri proetali su praznim ulicama Srebrenice, a veliki broj (na hiljade) izbjeglih kretao se prema Potoarima, traei spas kod Holandskog bataljona (A/8, paragraf 14-15, 18-20, 26-30, 33-36 i 268; B/1-65). a) U Potoarima Suoeno sa injenicom pada Srebrenice, civilno stanovnitvo je pobjeglo u mjesto Potoare, udaljeno oko 5 km sjeverozapadno od grada, da bi tu nalo oekivanu zatitu u bazi Ujedinjenih nacija. Do veeri 11. jula 1995. godine okupilo se od 20.000 do 25.000 izbjeglih, veinom ena, djece, staraca i vojno nesposobnih. Nekoliko hiljada ulo je u bazu Ujedinjenih nacija kroz ulaz koji im je otvoren prosijecanjem ograde na strani manje uoljivoj za pripadnike VRS i manje izloenoj borbenim dejstvima, dok su se ostali zadrali oko baze u halama fabrike i poljima. U masi izbjeglih u samoj bazi bilo je najmanje 300, a izvan baze izmeu 600 i 900 vojno sposobnih mukaraca. Niko od njih nije imao oruje. Tako se na malom prostoru okupio veliki broj izbjeglih. Uvjeti su bili uasni zbog vruine, nedostatka vode, hrane i lijekova. Bili su tijesno zbijeni, gladni, edni, uspanieni i prestravljeni. Svjesni realnosti, izbjegli u Potoarima javno su uvee 11. jula zahtijevali od pripadnika Holandskog bataljona da izau iz ovog pakla. Obavijeten je o tome i pukovnik Karemans, a preko njega, na sastancima u hotelu Fontana, i komandant Glavnog taba Vojske Republike Srpske general Ratko Mladi. Na drugom sastanku, odranom istog dana u 23,00 asa u istom hotelu, pukovnik Karemans obavijestio je generala Mladia i ostale prisutne (oficire Glavnog taba VRS i predstavnika izbjeglih civila Nesiba Mandia) o okupljenoj masi naroda i humanitarnoj krizi koja prijeti izbjeglim u Potoarima. Tom prilikom general Mladi je rekao da Bonjaci treba sami da odlue hoe li ostati u enklavi ili ele otii (i kamo), a da e provjeriti da li se meu vojno sposobnim mukarcima u Potoarima nalaze ratni zloinci. Izriito je zahtijevao da pripadnici 28. divizije Armije BiH iz enklave Srebrenica poloe oruje. Oficiri Holandskog bataljona, ne znajui u tim momentima gdje se nalaze ove snage, o tome su obavijestili generala Mladia na treem sastanku, odranom 12. jula u 10,00 asova u navedenom hotelu u Bratuncu, uz konstataciju da nisu uspjeli stupiti u kontakt s pripadnicima 28. divizije Armije BiH. Na ovom, treem sastanku bila su prisutna i tri predstavnika izbjeglih (Nesib Mandi, amila Osmanovi i Ibrahim Nuhanovi). I pored datog obavjetenja i istovjetnog objanjenja predstavnika izbjeglih (da ne znaju gdje se nalazi 28. divizija i da sa njenim pripadnicima iste nisu stupili u kontakt), general Mladi je ponovio svoj zahtjev za razoruanje uz obeanje da e obezbijediti prevoz svih civila iz enklave Srebrenica, s tim da e prethodno izdvojiti mukarce od 17 do 70 godina radi provjere njihovog eventualnog uea u ranijim ratnim zloinima. Predstavnici meunarodnih humanitarnih organizacija iz Srebrenice uputili su 12. jula 1995. godine svojim centralama izvjetaj u kome navode da humanitarna situacija u jutarnjim asovima toga dana gora nego ikada dosada, da nedostaje hrana, lijekovi i odjea, da se, po njihovoj procjeni, oko 30.000 lica nalazi u i oko baze Holandskog bataljona, dok se oko 8000 ljudi pokuava probiti iz Gornjih Potoara do baze UNPROFOR-a. Izriito je navedeno da se meu okupljenim stanovnitvom ne nalazi nijedan naoruani vojnik Armije Bosne i Hercegovine. U ranim jutarnjim asovima (od 6 do 7 asova) 12. jula u bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima ule su specijalne jedinice Ministarstva unutranjih poslova RS (eta specijalne policije za antiteroristika dejstva sa Jahorine, Prva eta posebne jedinice policije Centra javne bezbjednosti Zvornik, dijelovi Drugog specijalnog odreda iz ekovia i jedinica sa psima iz Sarajeva), dijelo-

info

SPECIJALNO IZDANJE

93 93

vi Bratunake brigade i jedinice vojne policije Bratunake brigade Vojske Republike Srpske, radi odravanja reda, pronalaenja i izdvajanja vojno sposobnih mukaraca u skladu sa usmenom naredbom generala Ratka Mladia sa sastanka u hotelu Fontana u Bratuncu 11/12. jula, kada je, uz ostalo, dogovorena i evakuacija izbjeglih civila iz Potoara na teritoriju pod kontrolom Armije BiH u pravcu Tuzle uz naredno odvajanje vojno sposobnih mukaraca. Izdvajanje je unijelo dodatni strah, neizvjesnost i uznemirenost. Zapravo, dovelo je do traumatskog stanja zbog prisustva navedenih jedinica, njihovih radnji i ponaanja kao i zbog prisustva jakih snaga VRS oko kruga baze Holandskog bataljona. Tako se prije podne 12. jula situacija u Potoarima pogoravala. Tada se, u pratnji visokih oficira Glavnog taba i televizijskih ekipa, pojavio general Ratko Mladi, koji je, na prvi pogled, pruio izvjesnu nadu okupljenom narodu (podjelom slatkia djeci; taj dan je dijeljen i hljeb), obeavajui da e izbjegli biti prevezeni tamo gdje ele. Teki uvjeti u Potoarima 12. jula, postali su jo gori zbog terora, vrijeanja i zlostavljanja prilikom razdvajanja vojno sposobnih mukaraca i sporadinih ubistava iza Fabrike cinka, kod potoka i iza bijele kue. Kako je prolazio dan, ionako teki uvjeti postali su jo tei i za izbjegle i pripadnike Holandskog bataljona. Teror se poveao u toku noi. Vojnici su izvlaili i odvodili ljude iz gomile. uli su se krici, zapomaganja, jauci i plotuni. Tokom noi i rano idueg jutra proirile su se prie o silovanju i ubistvima, pa je masu zahvatio sve vei strah. Pojedini izbjegli vidjeli su zlostavljanja, silovanja i ubijanja, a neki su naili na ubijene. Nekoliko civila izvrilo je samoubistvo vjeanjem. Bili su tako nesnosni uvjeti, strah, panika i ogorenje meu izbjeglim da su za sve vrijeme boravka u Potoarima jedva ekali da to prije, bilo im i bilo kako, pobjegnu iz ovog mjesta. Isto raspoloenje vladalo je i meu pripadnicima Holandskog bataljona UN. Rano ujutro 12. jula 1995. godine komanda Drinskog korpusa je uputila nareenje svim svojim jedinicama i Ministarstvu odbrane o mobilizaciji svih prevoznih sredstava i njihovom okupljanju na fudbalskom stadionu u Bratuncu istog dana do 16.30 asova. Oko podne 12. jula poeli su da pristiu u Potoare autobusi i kamioni za prevoz ena, djece i staraca u pravcu Tuzle. Izbjegli su odmah nagrnuli da se ukrcaju, iako veina nije ni znala kuda ide. Dolazak velikog broja autobusa i kamiona u Potoare bio je prema utvrenom planu Glavnog taba VRS. Ukrcavanje u autobuse izvreno je u prisustvu i pod kontrolom pripadnika specijalnih jedinica policije i Vojske Republike Srpske i uz pomo pripadnika Holandskog bataljona. U toku toga dana evakuisano je na teritoriju pod kontrolom ABiH oko 8.500 lica. Evakuacija je obustavljena u toku noi, a nastavljena u jutarnjim asovima 13. jula 1995. godine. Komandant Glavnog taba VRS, izvjestan broj oficira ovog taba, komande Drinskog korpusa i predstavnik Bratunake brigade viani su 12. i 13. jula u bazi Holandskog bataljona u Potoarima. Prilikom prevoza autobusi i kamioni bili su pretrpani, a vrijeme neizdrivo vrue. Prvi konvoj vozila pratili su pripadnici Holandskog bataljona i usput, do Tie, nije bilo razdvajanja vojno sposobnih mukaraca. Kasnije su pripadnici Vojske Republike Srpske sprijeili ovu pratnju, uz nasilno oduzimanje vozila, pa je u nastavku evakuacije, na razliitim mjestima, a najee u Tii, vreno razdvajanje. Nakon stizanja u Tiu izbjegli su nastavili pjeke prema Kladnju, nekoliko kilometara kroz niiju zemlju, izmeu srpskih i bonjakih linija. Potpuna evakuacija izbjeglih Bonjaka civila iz Potoara i realizacija dogovora od 11. i 12. jula, zavrena je 13. jula do 20 asova.

info

94

SPECIJALNO IZDANJE

Na aerodrom u Dubravama smjestilo se oko 22.000 ovih izbjeglih lica dok se vie hiljada smjestilo na druga mjesta i kod rodbine i prijatelja. Strah i haotino stanje u enklavi uope i Potoarima, posebno uz navedene pojave i okolnosti, doveli su do ovog masovnog bjeanja civilnog stanovnitva iz zatiene zone Srebrenica, to je, inae bila, karakteristika pojava mnogih ranijih dogaaja i osvajanja teritorija. Najdramatinije je 12. i 13. jula u Potoarima, bilo sistematsko razdvajanje vojno sposobnih mukaraca od porodica. Ovo je poelo od jutra 12. jula, nakon ulaska navedenih jedinica policije i VRS. Izdvojeni su drani na zasebnim mjestima (ispred Fabrike cinka i u bijeloj kui). Bolna je injenica da je meu njima bilo dosta vojno nesposobnih i maloljetnika. Razdvajanje je nastavljeno i za vrijeme ukrcavanja u vozila i u toku evakuacije. Razdvojeni su prethodno, u Potoarima, morali ostaviti sve svoje stvari ispred bijele kue, a potom su drani u krajnje nepovoljnim uvjetima. U blizini bijele kue, iza zgrade Transporta i u blizini potoka u navedenim danima vrena su sporadina ubijanja, u ta su se uvjerili pripadnici Holandskog bataljona UN, o emu su obavijestili pukovnika Jozefa Kingorija, vojnog posmatraa UN za podruje Srebrenice. uo je pucnje i pokuao ispitati ta se dogaa, ali su ga u tome sprijeili pripadnici VRS, o emu su svjedoili u Hakom tribunalu pripadnici ovih snaga. Razdvojeni vojno sposobni Bonjaci u Potoarima (njih najmanje 1.000) odvezeni su iz Potoara na druga mjesta zatoenja u Bratuncu, 12. i 13. jula, gdje su dovoeni i zarobljenici iz mjeovite kolone u umi, a odatle na mjesta pogubljenja. Iza njih ostala je velika gomila linih stvari i dokumenata koji su spaljeni kasno uvee 13. jula 1995. godine, pa prie o provjeri i traenju ratnih zloinaca gube smisao. Meunarodni komitet Crvenog krsta iz baze u Potoarima 16. jula evakuisao je 87 ranjenika u Bratunac, gdje je takoe izvreno izdvajanje vojno sposobnih. Izdvojena su 23 ranjenika, koji su potom postali ratni zarobljenici. Odatle su odvedeni i njihova sudbina postala je neizvjesna (A/8, paragrafi 31-59, 126-131, 135-136, 140-141, 145, 157, 160 i 209-295; B/16, 22, 44-45, 49-50, 53, 65a, 65b, 66-69, 72-73, 75, 80, 83, 88, 91-92, 109 i 226). b) U mjeovitoj koloni Jedan broj stanovnika (izmeu 10.000 i 15.000) nakon zauzimanja Srebrenice okupio se u selima Jagli i unjari, traei spas prema teritoriji pod kontrolom Armije RBiH. Oko jedne treine mukaraca bili su vojnici iz 28. divizije Armije RBiH, iako svi nisu bili naoruani. elo kolone inile su jedinice 28. divizije, nakon njih kretali su se civili, meu kojima je bio manji broj ena, djece i staraca pomijeanih sa vojnicima. Na zaelju kolone nalazio se Samostalni bataljon 28. divizije. elo kolone je 12. jula 1995. u 00.30 krenulo iz unjara preko Jaglia i Buljima ka Kamenikom Brdu. U toku noi je zbog slabe vidljivosti, straha od mina i panike dolo do prekida kolone i kretanje je bilo zaustavljeno. Prekinuta kolona je ponovo nastavila kretanje tek nakon svitanja. VRS je iz raznih pravaca granatirala kolonu, koja je, prema propisima VRS, u emu su bili saglasni vojni vjetaci optube i odbrane u procesu protiv generala Krstia, predstavljala legitimni vojni cilj. Glavnina kolone je u popodnevnim satima nastavila kretanje, pri emu je kasnije prva grupa prela saobraajnicu Konjevi Polje-Nova Kasaba. VRS je oko 18.00 asova tano locirala poziciju izbjeglih na Kamenikom Brdu (iznad sela Pobue), gdje je vei dio kolone uspio stii.

info

SPECIJALNO IZDANJE

95 95

Kolona izbjeglih, predvoena opinskim rukovodstvom sa ranjenicima u prednjem dijelu, oko 20.00 asova je krenula i sputala se sa Kamenikog Brda ka Krajinovikom potoku. Nakon to je prelo samo nekoliko desetina ljudi iz kolone preko tog potoka, pojavili su se vojnici Vojske Republike Srpske. Oni su dolazili kolskim putem iz pravca Kravice, kamionima i oklopnim transporterima (meu kojima je bilo i jedno vozilo bijele boje sa oznakama UNPROFOR-a, pozivajui preko razglasa Bonjake da se predaju. U poslijepodnevnim i ranim veernjim asovima snage VRS i MUP zarobile su vei broj ljudi sa zaelja kolone u rejonu Ravni Buljim. VRS je koristila razne naine, ukljuujui i opremu Ujedinjenih nacija i Crvenog krsta, kako bi obmanula uesnike kolone, uz obeanje da e im tititi ivote, zatim da e biti prebaeni u Tuzlu i da im se garantuje bezbjednost, te da su UNPROFOR-a i Crveni krst zadueni za njihovo prebacivanje za Tuzlu. Broj zarobljenih je 12. jula iznosio oko 1.000 osoba. Prilikom zarobljavanja VRS je od zarobljenih oduzimala linu imovinu, a neke od njih i na licu mjesta likvidirala. Jedinice Drinskog korpusa su 12. jula preduzimale sve mere u cilju spreavanja iznenaenja, angaovanjem jedinica na izvrenju zadatka KRIVAJA-95, planski izvravajui sve borbene zadatke. Na procijenjenim pravcima jedinice Vojske i MUP Republike Srpske organizovale su zasedna dejstva u cilju unitenja pripadnika kolone koja je pokuavala proboj iz enklave prema Tuzli. Pripadnici kolone pokuavali su da se izvuku sa enama i djecom prema Ravnom Buljimu i Konjevi polju, gdje su naliili na minsko polje. Na blokiranju i zarobljavanju izbjeglih iz Srebrenice Republika Srpska je angaovala i specijalne jedinice policije. Tako je u rejonu sela Breanci-Bokin Potok u 15.55 asova bio blokiran vei broj izbjeglih. U tim aktivnostima su, prema naredbi koju posjeduje Komisija, trebalo da uestvuju i neke manje jedinice policije iz Republike Srpske Krajine i Republike Srbije. Meutim, analizom cjelokupne dokumentacije ne dolazi se do pouzdanih dokaza o ueu tih jedinica u dogaajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Drugo mjesto zarobljavanja bilo je u rejonu presijecanja kolone u podnoju Kamenikog Brda i zaseoka Krajinovii u selu Pobue (A/8, paragrafi 60-63; B/66-77). Razbijene grupe iz kolone 13. jula 1995. u 01,00 as su nastavile kretanje prema putnoj komunikaciji Konjevi Polje-Nova Kasaba i uspjele prei put pred samo svitanje. Prelaz preko navedene komunikacije vatrom su spreavali pripadnici Vojske Republike Srpske. Posljednje vee grupe prele su asfaltni put u Svililima oko 06 asova, nakon ega je dalji prelazak ceste bio nemogu, jer je VRS na tom mjestu postavila jake snage. U jutarnjim asovima na irem prostoru sela Pobue izmeu putne komunikacije BratunacKonjevi Polje-Nova Kasaba blokirano je oko 8.000 ljudi. U toku dana je do 17.30 zarobljeno najmanje 6.000 mukaraca, koji su rasporeeni na nekoliko lokacija. Najvei broj zarobljenih odvoen je na sabirna mjesta u Novoj Kasabi, gdje je zatoeno izmeu 1.500-3.000 ljudi, i u selu Sandii na jednoj poljani, gdje je bilo zatoeno izmeu 1.000-4.000 ljudi. Jedan broj zarobljenih kod Nove Kasabe i Konjevi Polja ubijeni su na obali Jadra ujutro 13. jula 1995. Istog dana u poslijepodnevnim asovima (oko 16 asova) VRS je u tri autobusa dovezla grupu zarobljenih Bonjaka i strijeljala u Cerskoj. Najmanje je strijeljano 149 lica, starosne dobi od 14 do 50 godina, od ega je 147 lica nosilo civilnu odjeu. Najmanje 48 je bilo povezano icom, tako to su im ruke svezane s lea. Nekoliko zarobljenih na putnoj komunikaciji Kravica-Milii (Konjevi Polje, Pervani, Lolii...) ubijeno je na licu mjesta.

info

96

SPECIJALNO IZDANJE

Kasno poslije podne 13. jula 1995. vie od 1.000 zarobljenih u selu Sandii odvedeno je u Kravicu i zatvoreno u skladite Osnovne organizacije kooperanata Kravica (zemljoradnika zadruga). Nakon to se desio incident u kome je jedan zarobljenik ubio jednog policajca, iji su se pripadnici snaga MUP razbjesnili i oko 18,00 sati poeli likvidirati zarobljenike (zoljama, runim bacaima, runim bombama i puanim mecima). VRS je oko 16 asova po planini Udr tano locirala okupljenu masu, gdje se nalazilo 5.000 ljudi, po kojima je otvarala artiljerijsku vatru. Kolona je nastavila kretanje prema selu Kamenica i dalje prema Tuzli. U selu Glodi kolona je zaustavljena zbog toga to je VRS u rejonu Velja glava postavila zasjedu, vjerovatno oekujui da e kolona ii preko Capardi ka Tuzli, tj. najkraim putem. Jedinice 1. bratunake brigade su napadale i dio ljudstva iz presjeene kolone u Pobuu, koji je pokuao nai spas u epi, postavljajui zasjede u rejonu Braan i Podravanje (A/8, paragrafi 66, 171, 196, 201-207; B/78-121). VRS je 14. jula 1995. postavila zasjedu na objektu Velja glava i razbila kolonu. Nakon toga, kolona se vratila i krenula prema Mlaevcu. elo kolone se zaustavilo u Joanica Gaju i ekalo da se kolona prikupi, gdje je ostala do 16 asova, nakon ega je nastavljeno kretanje. VRS je u rejonu sela Marii Snagovo postavila jaku zasjedu, kombinovanu sa tenkovima i transporterima, koju su podravale specijalne snage MUP. U tom sukobu zarobljen je Komandir jedne jedinice, koja je bila sastavljena od specijalaca. U 16 asova kolona (oko 5.000 ljudi) nastavila je dalje kretanje prema Tuzli. Na kolonu je otvorena artiljerijska vatra sa objekta Velja glava, te sa Kula grada iznad Zvornika. Zarobljeni komandir je posredstvom motorole uspostavio kontakt sa majorom Obrenoviem iz Zvornike brigade Vojske Republike Srpske, nakon ega je prestalo djelovanje artiljerije. U toku noi 14. na 15. jul 1995. kolona se sa neto vie od 4.000 ljudi kretala prema putnoj komunikaciji Zvornik-Tuzla. Nakon napravljenog prolaza u rejonu sela Marii elu kolone su poeli pristizati i oni koji su se uspjeli probiti iz okruenja na prostoru Konjevi Polja i Nove Kasabe. Oruane snage Republike Srpske, a posebno 1. milika i 1. bratunaka brigada, te Samostalni bataljon Skelani, 14. jula vrile su pretres terena i zarobljavale vei broj Bonjaka. U selu Lijeanj je, pored drugih mjesta, zarobljeno 6-7 Bonjaka. Presjeeni dio kolone na podruju Pobua, Konjevi Polja, Cerske, Kamenice, Dafinog Kamena, Snagova, Maria i Han Pogleda (prevoj izmeu Vlasenice i Han Pijeska) bio je sve vrijeme meta progona, hapenja i likvidacije od strane pripadnika policije i vojske Republike Srpske. U toku 14. jula 1995. iz Bratunca je u Zvornik prevezeno 2.000-2.500 mukaraca. Zarobljenici su zatoeni u salu osnovne kole u Grbavcima (kod Orahovca) i u drugim kolama. U Grbavcima je, po nekim procjenama, bilo oko 1.000 zatoenih. Oni su iz Grbavaca prevoeni kamionima do stratita u Orahovcu. Svi su prethodno povezani po oima. Za pogubljenje koritene su dvije livade. Ubijeni su odmah zatrpavani u masovne grobnice, koje je kasnije VRS prekopala i prenijela tijela na druge lokacije (Lazeta 1 i Lazeta 2, a zatim ista tijela jo jednom premjestila na cesti za Hodie). Istoga dana VRS je 1.500-2.000 zarobljenika iz Bratunca prevezla do Petkovaca i zatoila u sali osnovne kole. Zarobljenicima su icom vezali ruke na leima, natjerali ih da izuju cipele i kamionima ih prevozili do brane Petkovci. VRS je zatoenike strijeljala u grupi od 5 do 10 ljudi (dva zatoenika su preivjela strijeljanja). Jedan broj zarobljenika je 14. jula iz Bratunca prevezen autobusima u Pilicu (u salu osnovne kole), gdje su zadrani dvije noi (A/8, paragrafi 220-221, 226-228 i 233; B/121-143).

info

SPECIJALNO IZDANJE

97 97

U toku noi 14. na 15. jul 1995. glavnina kolone sa ranjenicima, nastavila je dalje prema Crnom Vrhu i prela put Zvornik-Tuzla. U jutarnjim asovima ona je prela asfaltni put u rejonu Crni Vrh i uputila se ka lokalitetu Krievake njive, gdje je izvreno prikupljanje kolone. Kolona je u jutarnjim satima 15. jula prela komunikaciju Zvornik-Caparde i do tada nije imala borbeni dodir sa prednjim linijama Vojske Republike Srpske, s obzirom na udaljenost 3-4 km od Baljkovice. Drugi dio kolone je u to vrijeme bio jo ispod Udra i kretao se prema Kamenici i dalje prema Tuzli. Za ienje i pretres terena od 15. jula 1995. bio je zaduen komadant Bratunake brigade Vidoje Blagojevi. Pod njegovu komandu stavljene su sve jedinice koje su bile zaduene za ienje terena. Te su jedinice u narednim danima vrile pretres terena. Dio kolone se kretao prema Kravici i Konjevi Polju, radi prebacivanja u rejon planine Udr, a zatim prema Tuzli i ivinicama. U toku 15. jula vie takvih grupa se predalo pripadnicima Vojske Republike Srpske. Prva zvornika pjeadijska brigada je sa pridodatim ojaanjima vrila pripreme za blokiranje i okruenje neprijateljskih vojnika koji su se kretali od sela Planinci ka Krieviima. Takoer su i 1. milika i Samostalni pjeadijski bataljon Skelani dijelom snaga vrili pretres terena radi otkrivanja zaostalih neprijateljskih grupa. Snage Vojske Republike Srpske su, radi spreavanja prolaska grupe, blokirale iri rejon Crnog Vrha i Planinaca, djelimino rejon Kamenice i Gloansko brdo. U rejonu Pandurice, Planinaca, Crnog Vrha, Kamenice i Gloanskog brda nalazilo se oko 3.000 ljudi. U zoni odgovornosti 1. zvornike brigade 15. jula 1995. bilo je ogromnih problema sa ukopavanjem, strijeljanjem i uvanjem zatvorenika koje tek treba strijeljati. Dragan Obrenovi, koji je znao da se vodi operacija ubijanja, te drugi oficiri odvodili su ljude gdje oni hoe. Pri tome nisu zapisivali nita to se odnosilo na aktivnosti oko operacije ubijanja, dajui smjernice da se o tome ne govori preko radija. Visoki oficir Zvornike brigade je obavijestio Komandu Drinskog korpusa da mu dodatno optereenje predstavlja veliki broj zarobljenika razmjetenih po kolama u zoni brigade, kao i obaveze obezbjeenja i asanacije terena, jer su mu sve snage bile angaovane i nije imao rezervi. U razgovoru sa jednim generalom iz Glavnog taba Vojske Republike Srpske, Obrenovi je predloio da se kolona propusti. Meutim, taj general to nije odobrio i naredio je da kolonu zaustavi i uniti, s im se usaglasio i savjetnik ministra unutranjih poslova (ime nepoznato), traei da svim raspoloivim snagama, ukljuujui i avijaciju, pobiju sve ljude u koloni. Visoki oficir Centra javne bezbjednosti Zvornik upoznao je Obrenovia sa stanjem u Bratuncu u vezi sa velikim brojem zarobljenih Bonjaka i ukazao na injenicu da je time stvorena opasna situacija. Tim prije, jer zbog nedovoljnog prostora neke grupe zarobljenika nisu imali gdje smjestiti, te su no proveli u autobusima, pri emu su se uznemirili i poeli da ljuljaju autobuse. Prilikom prelaska linija na putu Konjevi Polje zarobljen je veliki broj Bonjaka. Tog je dana Sekretarijat Ministarstva odbrane Zvornik, na osnovu zahtjeva Komande Drinskog korpusa, Str. pov. broj: 05/1-241, od 15. jula 1995. i ukazane potrebe, izdao nareenje za mobilizaciju svih vojno sposobnih obveznika sa teritorija opine Vlasenica, Milii, Skelani, Bratunac, ekovii, sa ciljem pretresa terena i unitenja kolone. Osim vojske, i policijske snage Republike Srpske su, bile aktivno ukljuene u hapenje i privoenje. elo kolone se 15. jula 1995 (u 17.15 asova) sukobilo sa jedinicama Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske u selu Marii na pravcu kretanja kolone. Tada je prvi put dolo do direktnog sukoba izmeu ela kolone i zasjede koju su postavile snage MUP Republike Srpske, ije

info

98

SPECIJALNO IZDANJE

su jedinice, posebno Centar javne bezbjednosti Zvornik, zajedno sa vojskom, bile rasporeene na prostoru od Srebrenice do Tuzle. Na obje strane je bilo rtava. Jedinice Drinskog korpusa, posebno 1. bratunaka i 1. milika brigada, te Samostalni bataljon Skelani, vrile su zarobljavanje i likvidaciju izbjeglih Bonjaka, to, izmeu ostalog, potvruje visoki oficir u Prijedlogu upuenom Komandi korpusa, koji je vieg oficira predloio za komandanta svih snaga koje obavljaju te poslove. Kolona je u toku noi 15. na 16. jul 1995. bezbjedno prola dio puta Krievake njive Baljkovica, gdje se sakrila u jednom potoku, ekajui ishod borbi na Baljkovici, koje su u to vrijeme vodile snage 2. korpusa Armije RBiH iz Tuzle i jedna grupa naoruanih vojnika koji su se kretali na elu kolone. Jedinice iz sastava Zvornike brigade, osim to su u rejonu Baljkovice na borbenim linijama izvrile pojaanja u ljudstvu i naoruanju, organizovale su i zasjede na vie mjesta. U rejonu Marii-Crni Vrh oruane snage Republike Srpske su angaovale 500 vojnika i policajaca kako bi zaustavili prekinuti dio kolone (oko 2.500 ljudi), koji se iz pravca Glodi kretao prema Mariima. I jedinice Bratunake brigade su 15. jula 1995, po nareenju Komande Drinskog korpusa, Str. pov. br. 01/4-157-5, od 13. jula 1995, vrile pretres terena, pri emu je dio snaga upuen u rejon Zvornike brigade (60 vojnih obveznika). Dana 15. jula 1995. oko 11 asova visoki oficir je obavijestio generala Krstia da ima jo 3.500 paketa, koje je morao razdijeliti, za to, kako navodi, nije imao rjeenja. Obrenovi je u razgovoru sa dvojicom visokih oficira saznao o pogubljenim Bonjacima na mnogim mjestima, a posebno u Kravici. On je bio siguran da su svi prisutni znali za plan egzekucije prognanika iz Srebrenice. U tom vremenu u Zvornik su stigli i vojnici iz Bratunca, koji su kasnije uestvovali u egzekucijama. Obrenovi je upoznao komandu Zvornike brigade o zarobljenim Bonjacima i operaciji ubijanja u kojoj su uestvovali visoki oficiri (A/8, paragrafi 165, 192 i 226-227; B/144-173). Dijelovi iz 28. divizije Armije RBiH uz sadejstvo i artiljerijsku podrku jedinica 2. korpusa Armije RBiH iz Tuzle, u jutarnjim satima (oko 8) 16. jula 1995. izveli su napad, probili linije Vojske Republike Srpske i spojili se sa elom kolone u irem rejonu Baljkovice, gdje su voene estoke borbe. Nakon toga, preko sredstava veze, uslijedili su pregovori izmeu 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine i Zvornike brigade Vojske Republike Srpske. Komanda Zvornike brigade je cenei situaciju izgubila tri rova, samovoljno otvorio koridor civilnom stanovnitvu, koga je bilo oko 5.000 hiljada sa protivnikom stranom, i usaglasila tehniku evakuacije, zahtijevajui oslobaanje zarobljenog policajca i svojih nestalih boraca. Vjerovatno je, po njoj meu civilima izaao i odreeni broj vojnika, ali sve to je prolo je nenaoruano. Dogovoreni koridor koji je bio otvoren (od 14 do 17 asova) za kolonu u rejonu Baljkovice potpuno je 16. jula (izmeu 17 i 18 asova) zatvoren. esnaestog jula 1995, prema utvrenom obrascu, ubijeno je izmeu 1.000 do 1.200 ljudi, koji su 14. jula 1995. odvezeni u Pilicu. Strijeljanja su izvrena na Vojnoj ekonomiji Branjevo. Istoga dana (oko 15 asova) izvrena jo jedna egzekucija zarobljenih. Tada je grupa pristiglih vojnika iz Bratunake brigade Vojske Republike Srpske izvela zatoene iz Doma kulture u Pilici i likvidirala oko 500 ljudi. Takoer je oko 16. jula 1995. VRS izvrila i likvidaciju vie stotina zarobljenih (oko 500) u Kozluku.

info

SPECIJALNO IZDANJE

99 99

U rejonu Pobua je 16. jula 1995. bilo oko 2.000 izbjeglih koji su se krili po umama (A/8 paragrafi 234-253; B/174-197). Srpske snage su i 17. jula 1995. nastavile akciju zarobljavanja Bonjaka. Vrei pretres terena, VRS je tog dana zarobila vie civila, meu kojima je bilo i etvero maloljetne djece (od osam do etrnaest godina), koji su zatvoreni u vojniki pritvor u Bratuncu (B/198-207). Jedinice 1. bratunake lake pjeadijske brigade (3. i 4. pjeadijski bataljon) i mobilisano ljudstvo iz radne obaveze, te policijske snage, 18. jula 1995. vrili su pretres terena u rejonu Pobue, Glogova, Hranii, Konjevi Polje, te s obje strane komunikacije Milii-Drinjaa. Malobrojne grupe su pokuavale da se izvuku iz rejona Pobua, Konjevi Polja u pravcu Cerske i Kulata prema Tuzli. Komadat Zvornike brigade izdao je, nakon pogibije jednog njenog vojnika, koji je pokuao da privede neke zarobljenike u toku operacije pretresa, 18. jula naredbu da zarobljene u njenoj zoni odgovornosti treba likvidirati, kako se ne bi rizikovalo njihovim hvatanjem. Tako su, u skladu sa tom naredbom, svi oni koji su prilikom pretresa terena pronaeni ubijeni na licu mjesta sve do 21. jula 1995, kada je komanda promijenila navedenu naredbu. VRS je 18. jula 1995. radila na pronalaenju, hapenju i likvidaciji Bonjaka. U ranim jutarnjim asovima jedna grupa od 200 lica predala se na prostoru izmeu Nove Kasabe i Konjevi Polja. Tada se u irem rejonu Pobua krilo oko 500 ljudi, koji su pokuavali da se izvuku prema epi, zatim Srbiji ili preko Udra u Tuzlu. Jedinice 1. zvornike brigade su organizovale blokadu i unitenje zaostalih grupa, kao i pretres terena, sa pridodatim jedinicama na pravcu Baljkovica etino Brdo Crni Vrh Perunika Lisina. Pretres terena u rejonu sela Kamenica vrile su jedinice Ministarstva unutranjih poslova. U rejonu Planinci Baljkovica VRS je 18. jula 1995. u jutarnjim asovima likvidirala 20 lica. Na lokacijama Crni Vrh Potoani Planinci Baljkovica bilo je u okruenju oko 150 lica. (B/208-226). U toku dana 19. jula 1995. Vojska i snage MUP-a Republike Srpske nastavili su sa pretresom i blokadom terena radi blokiranja i unitenja zaostalih bonjakih grupa. Na podruju zone odgovornosti Zvornike brigade prilikom pretresa terena likvidirano je 13, a uhapena su 2 Bonjaka. Sve raspoloive snage MUP Republike Srpske koje su se nalazile u zoni Centra javne bezbjednosti Zvornik izvrile su pretres terena u rejonu Kamenica, Joanica, Liplje, Dafin Kamen i Crni Vrh do Snagova. Tom prilikom je ubijeno 8 Bonjaka. Tada se u rejonu ispod stare ceste kod Snagova krilo jo oko 200 muslimana naoruanih automaskim i lovakim pukama. Tog jutra je oko 50 muslimana napalo liniju Zvornike brigade u rejonu Pandurice, u namjeri da se probiju na muslimansku teritoriju. Tom prilikom jedan borac VRS je poginuo, a jedan je teko ranjen. Centar javne bezbjednosti Zvornik je planirao da sljedeeg dana svim raspoloivim snagama opkoli i uniti obje navedene grupe. Bratunaka brigada Vojske Republike Srpske vrila je pretres terena na podruju Gornji Potoari, Bljeeve, izmia, Lehovia, Bacute i putne komunikacije Glogova Konjevi Polje (B/227231). Manje grupe Bonjaka su se i poslije 19. jula 1995. danima i mjesecima krile po umama, pokuavajui da se probiju do Tuzle (B/232-260). Jedan broj zarobljenih ranjenika (50) prevezen je u bolnicu Bratunac. Druga grupa zarobljenih odvedena je u logor Batkovii (kod Bijeljine), oni su kasnije, uglavnom, razmijenjeni.

info

100

SPECIJALNO IZDANJE

Jedan broj Bonjaka je uspio da pree u Srbiju (Ljubovija i Bajina Bata), odakle je njih 38 vraeno u Republiku Srpsku. Neki od njih odvedeni su u logor Batkovii, gdje su razmijenjeni. Za najvei broj vraenih do sada nije utvrena sudbina. U epu je do 17. jula stigao 201 vojnik (jako su iscrpljeni, ima ih dosta lake ranjenih). Do 28. jula u epu je iz Srebrenice pristiglo jo 500 ljudi. Izvjestan broj uesnika mjeovite kolone je stradao na razne naine, kao to su: ranjavanje, pojedinana samoubistva, utapanja u rijeci Drini prilikom pokuaja prelaska u Srbiju, iscrpljenost i dr.

info

SPECIJALNO IZDANJE

101 101

Zakljuci Nakon potekoa u prvom periodu svoga rada, reagovanja i mjera Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu od 11. marta i 25. aprila 2004. godine stvoreni su optimalni uvjeti za realizaciju zadataka Komisije. Komisija je na osnovu vlastitih istraivanja dogaaja u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995. godine cjelovitije sagledala navedene dogaaje i, pored ostalog, dola do sljedeih rezultata: prikupila znaajnu dokumentaciju, informacije, saznanja i druge dokaze o dogaajima u i oko Srebrenice od 10.- 19. jula 1995. godine, ukljuujui i one koji do sada nisu bili poznati; utvrdila da je u periodu od 10.-19. jula 1995. godine likvidirano vie hiljada Bonjaka, na nain koji predstavlja teka krenja meunarodnog humanitarnog prava, te da je izvrilac, pored ostalog, poduzeo mjere prikrivanja zloina premjetanjem tijela; otkrila 32 nove-do sada nepoznate lokacije masovnih grobnica, od kojih su 4 primarne. Informacije o tim grobnicama dostavili su iskljuivo izvori iz Republike Srpske (organi Vlade i svjedoci na terenu) i prvi put su dobivene na takav nain.

Imajui to u vidu smatramo da bi trebalo razmotriti primjenu istog modela u procesu otkrivanja sudbine nestalih lica u cijeloj Bosni i Hercegovini, bez obzira na njihovu nacionalnu i religijsku pripadnost; utvrdila i rekonstruisala uee vojnih i policijskih jedinica, ukljuujui i specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske; cjelovitije sagledala dogaaje u Potoarima, a posebno sudbinu mjeovite kolone, te ostale dogaaje u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995. godine; U cilju utvrivanja broja i identiteta lica za koja su podnesene aplikacije Doma za ljudska prava, Komisija je kreirala bazu podataka u kojoj su komparirani podaci iz vie izvora. Rezultati postignuti u ovom dijelu rada Komisije su znaajni i novi. Ta metodologija primjenjivat e se i u pokuaju utvrivanja konsolidovane liste svih lica za koja se jo uvijek traga u vezi sa dogaajima u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995. godine.

Komisija bi postigla i znaajnije rezultate istraivanja da je imala na raspolaganju i ostalu relevantnu dokumentaciju nadlenih institucija Republike Srpske, kao i saznanja i dokumentaciju organa Federacije Bosne i Hercegovine. Optereena veoma kratkim zadatim rokom, Komisija je od samog konstituisanja radila pod jakim medijskim pritiskom, to je dodatno optereivalo njene i tako sloene aktivnosti. Meutim, lanovi Komisije su uspjeli da odole politizaciji predmeta istraivanje, kao i medijskim pritiscima. Inkrimisane informacije su u Izvjetaju namjerno izostavljene.

info

102

SPECIJALNO IZDANJE

Javnost Republike Srpske rezultate rada Komisije prezentirane u ovom Izvjetaju mora posmatrati u svjetlu nedavne izjave Predsjednika Republike Srpske. Prihvatanje i suoavanje sa injenicom da su neki pripadnici srpskog naroda poinili zloin u Srebrenici u julu 1995. godine moe povoljno uticati na kreiranje uvjeta za istraivanje svih drugih zloina poinjenih na prostorima Bosne i Hercegovine i kanjavanje poinilaca. U Banjoj Luci 11. juni 2004. KOMISIJA: Milan Bogdani, predsjednik ................................. ore Stojakovi, potpredsjednik ................................. Prof. dr. Smail eki, potpredsjednik ................................. Gordon Bacon, lan ................................ Gojko Vukoti, lan ................................. Milorad Ivoevi, lan ................................. eljko Vujadinovi, lan ....................................

info

SPECIJALNO IZDANJE

103 103

Faksimil potpisa potpisnika rezultata istraivanja Vlade Republike Srpske od 11. juna 2004. lanovi Komisije za istraivane dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.

info

SPECIJALNO IZDANJE

105 105

5. Priznanje zloinca Slobodana Miia* Psi rata Slobodan Mii TOP KAKO SAM UBIJAO HRVATE I MUSLIMANE Jedno jutro zarobio sam dvojicu Muslimana. Promatrali su selo, ja sam zaao iza lea. Sproveo sam ih u Optinu, tu smo ih malo sasluavali, a onda smo ih odveli u Bratunac. Kad oni tamo kau: to emo mi s njima? Kako to ete? Dajte ih meni, odveo sam ih na most, ubio i gurnuo u Drinu. Ne mogu spavat. Dolaze mi u san. Ovim rijeima poinje svoju ispovijest Slobodan Mii, pedesetogodinji srpski dobrovoljac koji je prema vlastitom priznanju, na vukovarskom i bosanskom ratitu ubio vie od sedamdeset ljudi. O ratu, rtvama, ubijanju, govori mirno, gotovo bez emocija i bez kajanja. Osim razoaranja, teko da se na njegovu licu moe uoiti saaljenje ili mrnja. Ta ravnodunost prema ratu prelazi u bijes i razoarenje kada govori o svom ivotu. Popravni dom u Kruevcu, boksaka karijera, viegodinji zatvor zbog pronevjere, svjetliji je dio njegove prolosti. Danas je Slobodan Mii, poznatiji kao Top, naputen i od drutva i od obitelji. Bez posla i bez sredstava za ivot, ogoren i ponien, eli otvoreno progovoriti o svirepim zloinima, svjestan posljedica koje njegovo svjedoenje moe izazvati. to mi se moe dogoditi? Ja sam odavno mrtav ovjek. Nemam vie za to ivjeti. U rat je, kao i mnogi dobrovoljci, krenuo izravno iz drugog Dnevnika RTS a. Nije, kae, mogao mirno gledati masovne zloine nad srpskim stanovnitvom. Naroito ga je potresla smrt majora Milana Tepia. - Prijavio sam se kao dobrovoljac negdje u lipnju ili srpnju 1991. Iz kasarne Junomoravskih brigada u Vranju uputili su me u Smederevsku Palanku, gdje je bio veliki sabirni centar za dobrovoljce. Tu smo evidentirani, isprobali smo naoruanje i onda, pravac ratite. Sljedea naa stanica bila je Sremska Mitrovica, odakle smo, preko ida prebaeni na prvu borbenu liniju u selo Marinca. Bio sam rasporeen u jedinicu kojom su zapovijedali potpukovnik Gradimir Pavlov i kapetan Stankovi, oficiri iz beogradske vojarne 4. juli. Je li ta jedinica bila iskljuivo sastavljena od dobrovoljaca? - Da, dolo je nas 104 dobrovoljca iz svih krajeva Srbije. Najprije smo se zvali umadijski dobrovoljaki odred, a kad su doli dobrovoljci iz kasarne 4. juli promijenili smo ime u Sokobanjski dobrovoljaki odred. Zapovijedala su, naravno aktivna vojna lica.

* Svjedocenje zloinca Slobodana Miia o (iz)vrenim zloinima nad Hrvatima i Bonjacima u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini.

info

106

SPECIJALNO IZDANJE

ta se dogaalo nakon vaeg dolaska u Marince? - Tamo je vladao opi kaos. Ginulo se na sve strane, tako da se polovica ljudi odmah vratila. Dan ili dva kasnije odmah smo upueni na prvu borbenu liniju prema hrvatskom selu Nutru. Ostali smo dva tjedna, a onda nam je stigla zamjena. Vratili smo se u Marince da se okupamo, naspavamo, sredimo, pa onda, nakon nekoliko dana, opet natrag. Kad smo se vratili, ubrzo su Hrvati upali u Marince. Nastao je pravi mete. Bilo je mnogo mrtvih i na naoj i na njihovoj strani. Tada sam prvi put ubio. Kako se to dogodilo? - U jednoj kui u Marincima Hrvat, mjetanin, zaklao je svog susjeda Srbina i pokuao pobjei preko njive. Htio se osvetiti. Sustigao sam ga ispred kue i ubio. Kako? - Pukom. Kako ste se u tom trenutku osjeali? - Bio me je strah, hvatala me nekakva muka, iznemoglost. Ali, ve poslije dva tri dana ovjek ogugla. Posvuda oko tebe se puca, ljudi ginu, ubijaju se... Je li bilo ubijanja civila? - Misli mjetana? Da, bilo je, ali, uglavnom, hrvatskih pijuna koji su drali radio stanice. Bilo je zarobljenika, mada su neki ubijeni na licu mjesta. To su, uglavnom, bili ekstremisti koje su mjetani Srbi znali i oni su odmah likvidirani, streljani. Ostali zarobljenici predavani su u Petrovce i odatle su ih slali dalje. Jeste li vi ubijali zatvorenike? - Neke jesam. Jednom sam zbog toga dobio sedam dana pritvora. Zbog ega? - Zarobio sam dvojicu Hrvata i ubio ih. Kaznili su me zato to ih nisam predao zapovjednitvu. Prijavio me neki Makedonac. Zato ih niste predali? - Ja sam ih zarobio, zato da ih predam? I kako da ih vodim u zapovjednitvo, kad se puca sa svih strana. Jeste li jo nekog ubili, osim u borbama? - Jesam.

info

SPECIJALNO IZDANJE

107 107

Znate li koliko? - Ne znam tono. Sjeam se da sam iznad Marinaca ubio dvojicu Hrvata. Pokuali su se kroz umu probiti do Nutra, do hrvatskih snaga. Jednog sam odmah ubio, a drugi je pokuao izvriti samoubojstvo bombom, ali se samo ranio, pa sam ga dokrajio da se ne bi muio. Sudjelovali ste i u borbama za Vukovar? - Tu je najvie ljudi izginulo. Ilo se od kue do kue. Nismo esto znali tko je Hrvat, ni tko je Srbin. Pucalo se na sve to se mie. Nije bilo vremena da se o tome vodi rauna. Oni su ubijali nae, mi smo njihove. Kad se govori o Vukovaru esto se spominju masovne grobnice. Znate li neto o tome? - Ne, nisam vidio tako neto. Da li ste se na ratitu sretali s Arkanovim Tigrovima, eeljovim etnicima ili nekim drugim dobrovoljakim formacijama koje nisu bile pod zapovjednitvom JNA? - Arkanove nisam nikada vidio, a bila je jedna eeljova jedinica. Zapovjednik im je bio neki riobradi vojvoda koji je stalno nosio sablju. Dokle ste ostali na ratitu? - Nekih 16 mjeseci, sve do oslobaanja Vukovara. Onda sam se nakratko vratio u Vranje. Ve je poelo kuhati u Bosni i traio sam nain da odem tamo. Zato? Zar vam nije bilo dosta rata i ubijanja? - Jedan dobrovoljac odavde, iz Vranja, imao je neku vezu u Skelanima. No, nekolicina ih je pola s njima. Ili smo do Uica, odatle u Bajinu Batu, pa preko Drine u Bratunac. Tu smo se javili Teritorijalnoj obrani i oni su nas rasporedili u Fakovie. Kakva je tamo bila situacija? - Jad i bijeda. Ostali su samo oni koji nisu imali gdje. Sirotinja i lopovi. Nisi znao od koga se paziti, da li od Muslimana ili od mjetana. Nisu voljeli nas dobrovoljce. Koji je zapravo bio va zadatak? - Mi smo bili stacionirani, nas petnaest dobrovoljaca iz Vranja i okolice, u Fakoviima. Odatle smo ili u akcije zajedno s mjetanima i jedinicama koje su dolazile iz Bratunca. Muslimanska sela su bila gore u brdima i mi smo ih istili, jedno po jedno. Kaete kretali ste u akciju. to pod tim podrazumijevate? - Kad se polazilo u akciju skupljali su se svi dobrovoljci koji su bili smjeteni u srpskim selima. Iz Bratunca su dolazile specijalne jedinice sastavljene od ljudi iz tog kraja koji su poznavali teren. Ti su ljudi zadueni da prije napada onesposobe muslimanske strae koje su bile postavljene oko sela. Za to vrijeme mi smo opkoljavali i onda se u zoru kretalo u napad. Palili smo sve ispred sebe, bacali

info

108

SPECIJALNO IZDANJE

bombe u kue, pucali ... Neto Muslimana smo zarobljavali i slali ih u Bratunac. Uglavnom, poslije nae akcije sela su bila unitena do temelja. anjevo, Tegare i jo sedam-osam sela. Ubijeno je, po mojoj procjeni, oko etiri do pet tisua Muslimana. Samo u umi, u selu Tegare, ubijeno je vie od tisuu ljudi za tri-etiri sata. Protiv koga ste ratovali? Protiv muslimanske vojske? - Ma ne. To su bili civili, seljaci, uglavnom, slabo naoruani dvocijevkama i slinim pukama. Zato ste ih onda ubijali? - Oni su bili protiv nas. Imali su oruje kao i mi. Jeste li ubijali ene i djecu u tim akcijama? - Djecu nisam ubijao, niti sam video da bi ih tko ubio. ene smo ubijali. Kad osvojimo selo sve kue se zapale pomou tapia koji smo ubacivali kroz prozore. Tko je bio u kuama ja ne znam. Zato ih niste zarobljavali? - Neke smo i zarobljavali. Ali, evo to se meni desilo. Jedno jutro zarobio sam dvojicu Muslimana. Promatrali su selo, ja sam im zaao iza lea. Priveo sam ih u Optinu, tu smo ih sasluali, a onda smo ih odveli u Bratunac. Kad oni tamo kau: ta emo mi s njima? Kako to ete? Dajte ih meni. Odveo sam ih na most, ubio i gurnuo u Drinu. Jeste li vi ili neko od vaih suboraca bili kanjeni zbog ubijanja zarobljenika? - Tko e te kazniti? Mogao si ubijati koliko hoe. Nitko ti nita ne bi rekao. to se dogaalo izmeu tih, kako kaete akcija? - Uglavnom, nita. Muvali smo se po selu, ili u izvianja, postavljali zasjede Muslimanima koji su obino nou konjima silazili s brda ne bi li doli do hrane. karama ili rukama kidali su sam klas sa ita i od toga pravili kruh. Ili su samo vakali penicu. Nisu birali. Jeli su i svinje koje su izbjegle po umama. Velika je glad vladala u muslimanskim selima i oni su morali riskirati ivote il bi pocrkali od gladi. Mi smo ih ekali u zasjedama i ubijali ih kad su se vraali. Jednom prilikom uspio sam tako uhvatiti nekog Aliju iz anjeva koji je poznat po zloinima nad Srbima. Bio je mlad, 35-36 godina. Zarobio sam ga iznad Fakovia dok je izviao. Pitam ga Balija, a de emo sad, a on meni etnik, nemoj me ubiti. Jok, rekoh mu, neu. Izreetao sam ga i odrubio mu glavu. Zato ste to uinili? - Za opomenu drugim Muslimanima. Recimo, jedan Musliman, isto iz anjeva, ubio je mladia Srbina, samo to je doao preko Drine. Njega sam uhvatio iznad anjeva. Odsjekao mu glavu i nabio na tarabu. Te veeri ubio sam jo est Muslimana koji su doli po njegovo tijelo. ekao sam ih u zasjedi.

info

SPECIJALNO IZDANJE

109 109

Do kada ste bili u Fakoviima? - Do pada Srebrenice. Koliko ste ljudi ubili u ratu? - Ubio sam nekih 70-80 ljudi. Ne znam tono. Da li se kajete zbog neega? - Kajem se jedino to nisam poginuo da ne moram gledati ovo oko sebe. Mislim, kajete li se zbog neega to ste sami uinili? - Ne kajem se ni zbog ega. ao mi je samo to sam ubio dvije Muslimanke. Nisam znao. Bile su u trenerkama. Imale su od 25 do 26 godina. Dole su po hranu. Tek ujutro sam vidio da su ene. I opet bih uinio isto. Samo da hoe neto izbiti na Kosovu. Ne bih ubijao, meutim, samo iptare. I neki nai bi mi bili na nianu. Zar vam nije bilo dosta ubijanja? - Ne radi se o tome. Najvea greka je kad ubije prvi put. Poslije to ide samo od sebe. Mrzite li Muslimane? - Mrzim, ali ne ovaj obian svijet, ve njihove voe. Meutim, ni ove nae ne mrzim manje. Zato ste ratovali? - elio sam da budemo svoji na svojem i da bolje ivimo. Ali, vidim da sam se prevario.

Na kraju, zato ste odluili sve ovo ispriati? - Ja sam mrtav ovjek i nita gore me ne moe zadesiti. Imam pedeset godina i pogledajte gdje sam sada. Dosta mi je laganja. Svi neto priaju, uljepavaju, lau. Neka se jednom zna kako je bilo. Je li tono da ste rezali i prodavali ui ubijenih Muslimana? - Kad sam bio bez para u Ljuboviji, Srbima sam prodavao muslimanske ui za pedeset maraka. Hoe ljudi imati muslimansko uho. Tko im je rezao ui? - Ja, i to samo lijevo.

info

110

SPECIJALNO IZDANJE

Zato samo lijevo? - Zato to se tako znalo koliko je tano ubijeno Muslimana. Jedno uho, jedan Musliman. U Ljuboviji, ui je najvie kupovao jedan bogati trgovac. S koga si rezao ui, sa svih ubijenih Muslimana ili ... - Samo s onih Muslimana koje sam ja ubio. Nisam se elio kititi tuim perjem. Jeste li razmiljali o Hakom sudu? Moda ete se nai na popisu optuenih za ratne zloine. Biste li pristali ii u Haag? - Nisam o tome razmiljao, ali zato ne. Neka se sazna istina. Mada ne vjerujem da u im dopustiti da me ivog uhvate. Naroito ne ovim naima. Ne plaite li se da e vas javnost, prije svega vai saborci, osuditi kao izdajicu srpskog naroda zbog ove prie? Nisam izdajica. Ja sam srpski narod branio, a izdajice su oni koji su govorili kako Srbija nije u ratu dok smo mi ginuli. I oni koji su se obogatili dok je narod krvario, a mi sad nemamo ni za kruh. To su izdajice. (Ur.) Ispovijest objavljuju nezavisne Vranjske novine iz Vranja i novinska agencija Beta

Svedoenje ubojice

Srpski dobrovoljac Slobodan Mii, znan kao Top, samo je jedan od pasa rata na bivem jugoslovenskom prostoru. Prema vlastitom priznanju ubojica, prema zakljuku itaa zloinac bez poredbe. ovjek bez obiteljskog poetka i humanog zavretka. Kloaka njegove ispovijedi dublja je od mogueg praga tolerancije. Preko toga moe se prijei samo vrstim mostom pravne sankcije. Ona za njega nee biti istilite, ve samo pokuaj da se kanjavanjem zlodjela odree mjera postupku koji prelazi sve granice ovjenosti. Objavljujemo ovaj razgovor kao svjedoenje o suvremenosti u kojoj su svi kriteriji pobrkani i izgubljeni i koja je zloin prihvatila kao kriterij. Tu su ljudi poput Miia igrali glavne uloge. Ili su samo mislili da su bili protagonisti.

(MOST MIRA & MOST MIRA, Zajedniko izdanje nezavisnih medija Bumerang, Osijek, Odgovor, Beograd, Br. 36, str. 12 13)

info