Katica Tadi

Rad u knjinici : prirunik za knjiniare

Sadraj :

Predgovor I. KNJINICE I DRUTVO o KNJINICA (definicije, vrste i zadaci) o KNJINIARSTVO I KNJININA ZNANOST II. IZGRADNJA KNJININOGA FONDA o KNJININI FOND Zatvoreni fond Zbirka duplikata o KNJININA GRAA o OBLIKOVANJE KNJININOGA FONDA Kupnja Zamjena Dar Obvezni primjerak Vlastita izdanja o FAZE U IZGRADNJI KNJININOGA FONDA Istraivanje zajednice korisnika i njezinih potreba Plan nabave Selekcija knjinine grae Nabava knjinine grae Proiavanje knjininoga fonda Vrednovanje knjininoga fonda o KOORDINIRANA (USKLAENA) NABAVA III. PRIJEM KNJININE GRAE I NJEZIN RASPORED o KONTINUACIJA, SREIVANJE I UPOTPUNJAVANJE PERIODIKE o INVENTARI I INVENTARIZACIJA KNJININE GRAE o PROVJERA I PRIPREMA GRAE ZA STRUNU OBRADBU IV. STRUNA OBRADBA KNJININE GRAE o KATALOGIZACIJA (formalna obradba knjinine grae) Pravila i meunarodni standardi za katalogizaciju Katalone jedinice (pojam i vrste) Katalogizacija omeenih publikacija Kataloni opis Sporedne katalone jedinice i uputnice Katalogizacija serijskih publikacija Kataloni opis serijskih publikacija Katalogizacija neknjine grae i drugih posebnih vrsta grae Rekatalogizacija knjinine grae Retrospektivna konverzija Kontinuacija i nadopisivanje u postojee katalone jedinice Skupna obradba knjinine grae

Analitika obradba serijskih publikacija Obradba publikacija u zbirci duplikata Bibliografska obradba Centralizirana i kooperativna katalogizacija Katalogizacija u publikaciji - CIP i skraeni kataloni zapis o SADRAJNA (STVARNA) OBRADBA KNJININE GRAE Klasifikacija i klasifikacijski sustavi Univerzalna decimalna klasifikacija Reklasifikacija knjinine grae Predmetna obradba knjinine grae Sadrajne odrednice Formalne odrednice Uputni listii Pravila za predmetnu obradbu Drugi oblici sadrajne obradbe Dokumentacijska djelatnost Izradba bibliografija u knjinicama V. SIGNIRANJE, TEHNIKA OBRADBA I SMJETAJ GRAE o SIGNIRANJE KNJININE GRAE o TEHNIKA OBRADBA KNJININE GRAE o SMJETAJ KNJININE GRAE VI. KATALOZI I DRUGE BAZE PODATAKA U KNJINICAMA o FORMALNI KATALOZI Abecedni katalog Matini katalog Mjesni katalog Ostali formalni katalozi o STVARNI (REALNI) KATALOZI Struni katalog Predmetni katalog o MJEOVITI KATALOZI o SKUPNI (CENTRALNI) KATALOZI o POSEBNI KATALOZI I KARTOTEKE o SMJETAJ I ODRAVANJE KATALOGA (ulaganje i umnoavanje listia) o BAZE PODATAKA VII. SLUBE I USLUGE ZA KORISNIKE o KORITENJE KNJININE GRAE Koritenje knjinine grae u knjinici Posudba knjinine grae izvan knjinice Pokretne knjinice Meuknjinina posudba o ZADUIVANJE I RAZDUIVANJE KNJININE GRAE o REPROGRAFSKO UMNOAVANJE DIJELOVA KNJININE GRAE o OBAVIJESNA (INFORMATIVNA) SLUBA Knjinina obavijest i pojedinani korisnik Skupni korisnici i obavijesti Selektivna diseminacija informacija

Konvencionalno i nekonvencionalno pretraivanje i proonalaenje obavijesti Tehnika sredstva za pretraivanje i pronalaenje obavijesti Koritenje strunih i znanstvenih obavijesti o REFERALNA DJELATNOST U KNJINICAMA o STUDIJSKI ODJEL o PREDSTAVLJANJE KNJININE GRAE Izlobe knjinine grae Knjievne veeri i predstavljanje publikacija o IZDAVAKA DJELATNOST KNJINICA o KORISNICI KNJINICE i NJIHOVO POUAVANJE Pouavanje korisnika znanstvenih obavijesti VIII. UVANJE I ZATITA KNJININE GRAE o UVEZ KNJININE GRAE o RESTAURIRANJE I KONZERVIRANJE KNJININE GRAE o ZATITA KNJININE GRAE SPOMENIKE VRIJEDNOSTI o REVIZIJA KNJININOGA FONDA Priprema za reviziju Neposredan uvid u knjinini fond Izradba dokumentacije o reviziji Sreivanje i analiza prikupljenih podataka IX. ZGRADA, PROSTORIJE I OPREMA ZA KNJINICE X. KNJININI DJELATNICI o KNJINIARSKA ZVANJA I KOLOVANJE U HRVATSKOJ o HRVATSKO BIBLIOTEKARSKO DRUTVO o MEUNARODNI SAVEZ KNJINIARSKIH UDRUENJA I USTANOVA XI. SURADNJA MEU KNJINICAMA o PLANIRANJE I UPRAVLJANJE U KNJINICI I KNJINIARSTVU o ZAKONI o PODZAKONSKE UREDBE Standardi o PRAVILNICI o KNJININA STATISTIKA Literatura Kazalo imena i pojmova

Predgovor
Ova je knjiga napisana s namjerom da prikae, u prvom redu, put publikacije od njezina ulaska u knjinicu do prijelaza u ruke korisnika. U taj su proces ukljuene mnoge slube i osobe koje, da bi obavile najvaniju zadau knjiniarstva - to bolje i to bre odgovoriti na raznovrsne zahtjeve korisnika za knjininom graom i obavijestima - uspostavljaju i nude raznolike usluge. Struni su i drugi pratei poslovi u knjinici postavljeni hijerarhijski, no tek zajedno tvore mozaik knjininih djelatnosti cjelovitim i svrsishodnim. Upravo je stoga u knjizi dan "opi pogled u knjinicu", iako svaka vrsta knjinica nedvojbeno ima i svoje posebnosti. Premda sam namjerno odabrala praksu kao polazite, nastojala sam uputiti na vanija teorijska ishodita, gdje god sam smatrala potrebnim. Bibliografske jedinice navedene u popisu literature tek su dio najraznovrsnije knjine grae koju je valjalo prouiti tijekom radnoga vijeka i za pripremu ove knjige. Knjiga je namijenjena knjininim djelatnicima-poetnicima koji imaju tek osnovna znanja iz struke ili pak, naalost, nemaju ni takva znanja, a rade u manjim knjinicama i u mjestima udaljenim od gradskih sredita. Dobro e posluiti i ostalim djelatnicima u knjinici te pojedincima koje zbog strunih ili drugih razloga zanima rad u knjinici, primjerice djelatnicima koji rade u drugim dokumentacijskim i informacijskim ustanovama. Ovako zamiljen, ovo je prvi prirunik takve vrste u nas. Premda se moe initi da je donekle zakasnio jer se u knjinicama dogaaju mnoge promjene - od ostvarenja knjiniarskih tenji za izravnijim sudjelovanjem knjinica u kulturnome ivotu vlastite sredine do korisnikog prihvaanja ideje o neizbjenom djelovanju knjinica u drutvu koje eli gospodarstveno i kulturno napredovati; od uvoenja novih vrsta knjinine grae do koritenja telekomunikacijskih tehnika u obradbi i prijenosu obavijesti i dokumenata - nadam se da moe korisno posluiti svima kojima je izravno ili neizravno namijenjen. U pisanju knjige, kao to je ve uobiajeno za ovu vrstu publikacija, sluila sam se radovima mnogih autora, posebno rukopisom dr. Tatjane Aparac-Gazivoda o izgradnji knjininih fondova i suradnji meu knjinicama. Osim toga, dr. T. Aparac-Gazivoda, kao urednica ove knjige, osmiljavala je neke njezine dijelove vie no to je uobiajeno, pa joj se zbog svega toga najiskrenije zahvaljujem. Kolegicama Aleksandri Malnar i Dorici Blaevi iskreno zahvaljujem na vrlo odreenim i korisnim prijedlozima u njihovim recenzijama. Posebnu zahvalnost dugujem svim djelatnicima Naklade Benja, a napose direktoru dr. Sreku Jeluiu koji me je poticao u radu i nakraju objavio ovu knjigu. Zahvaljujem na razumijevanju i novanoj pomoi Drutvenom fondu drutvenih djelatnosti opine Rijeka (sada Odjel gradske uprave za kulturu) i Narodnim novinama iz Zagreba, napose dr. Petru Piskau. Ugodna mi je dunost zahvaliti se i svim kolegicama i kolegama koji su me poticali na pisanje, nesebino mi pomagali u pripremanju rukopisa i pribavljanju literature. Drim da u Priruniku mnogo toga nije reeno, i nadati se da e ga netko uskoro nadopuniti. KATICA TADI U Rijeci, studeni 1993.

I. KNJINICE I DRUTVO
Prve su knjinice nastale iz drutvene potrebe da se pohrane i sauvaju spisi koji su regulirali poredak u drutvu. Prve zbirke dravnopravnih i drugih zapisa, pomno odabirane i prikupljane, zajedniko su ishodite dananjih knjinica i arhiva. Tijekom razvoja drutva, a i takvih mjesta za pohranu pisanih spomenika kulture, arhivi i knjinice su dugo vremena bili pod istim krovom i istom upravom, ali su se s vremenom razdvojili. Danas moemo kazati da arhivi prikupljaju, sreuju i obrauju, te pohranjuju i daju na koritenje sve ono to je proizvod djelovanja upravnih, gospodarskih i ostalih ustanova, a knjinice pak umnoene duhovne proizvode, bilo da se radi o kulturnoj ili znanstvenoj dimenziji tih proizvoda. I jedna i druga djelatnost - knjiniarska i arhivistika, imaju, uglavnom, razgranien djelokrug, iako se arhivska graa moe nai pohranjena u knjinici, a knjinina se graa (uglavnom rukopisna i nekonvencionalna) moe pronai i u arhivima. I arhivistika i knjiniarstvo imaju vlastite odredbe o nainu pohrane, sreivanju i odradbi svojih fondova te njihovu koritenju. Zajednica korisnika knjinic (nakon odvajanja knjinica od arhiva) bila je vrlo malena i ograniena na odreeni krug. Dugo su vremena u svojoj povijesti knjinice usluivale samo odreen broj pojedinaca. Tek se u 18. stoljeu, sa irenjem ideja prosvjetiteljstva, broj korisnika (pa i broj knjinica) znatno poveao. Otad je knjiniarstvo, umjesto dotadanjega osnovnog cilja - omoguavanja samog itanja, usmjereno na poduavanje - cilj koji se jo vie naglaava u 19. stoljeu, usporedno s razvojem tehnikih dostignua i poveanjem broja korisnike populacije. U 20. stoljeu knjiniarstvo postavlja nov cilj - snanije posredovanje u prenoenju zabiljeenog ljudskoga znanja i iskustva, pa se vezano uz to javljaju naela otvorenosti fondova i dostupnosti publikacija. U teoriji i praksi knjiniarstva ta naela oznauju kvalitetnu promjenu jer s utilitarne razine upuuju na posredniku, na onaj dio njegove djelatnosti koji ponajbolje objanjava zato je knjiniarstvo nezaobilazno u razvoju ljudske civilizacije otkad se civilizacija poinje zasnivati na pisanim simbolima. Teoretiar knjiniarstva J. Nitecki zakljuuje da je tijekom svojega razvoja "drutvo knjinice podnosilo, potom ih je poelo prihvaati poput, uvjetno reeno, neega bez ega se ne moe, da bi naposljetku djelatno sudjelovalo u njihovu radu". Takvo se djelatno sudjelovanje drutva u radu knjinica moe sagledati s razliitih gledita: ideoloko-politikoga, gospodarstvenoga, kulturnoga, znanstvenoga i obrazovnoga. Ideoloko je gledite usko povezano s politikim, a u tom pogledu sva demokratska drutva ustavom jame ravnopravnost svih graana u koritenju i dostupnosti publikacija i obavijesti. Koliko takvo jamstvo graani mogu koristiti svakako ovisi o razini razvoja i organizaciji knjiniarstva to je u izravnoj vezi s kulturnim, obrazovnim, znanstvenim i informacijskim potrebama lanova odreene drutvene zajednice i drutva u cjelini. Iako su knjiniarstvo i knjinice dio ukupne kulture drutva i imaju znatan, premda uobiajeno nevidljiv, utjecaj na ope drutvene tokove, njihov je poloaj i razvoj u naemu drutvu ponajee na rubu drutvenog zanimanja. Kao djelatnost koja stvara odreen sustav obavijesti, jer je sva struna obradba u knjinicama usmjerena na stvaranje "znanja o znanju", knjiniarstvo je komplementarno znanosti, premda ni priblino ne uiva isti poloaj. Nerijetko, naime, osnivanje i razvoj uilita u naoj sredini nije pratio istovjetan stupanj razvoja knjiniarstva. Iako se u

znanstvenim krugovima esto upozorava na neodgovarajuu dostupnost obavijesti i publikacija preko knjinica i knjininih mrea, knjiniari smi, premda svjesni posljedica loe organizacije meuknjinine suradnje, skloni su taj propust pripisati nedovoljnom zanimanju i sudjelovanju akademske, a i ire drutvene zajednice u rjeavanju bitnih pitanja knjiniarstva. Konano, obrazovnu razinu puanstva, a to znai i obrazovnu razinu drutva u cjelini, potrebno je sustavno podizati, da bi se drutvo uope moglo dalje razvijati. Udio je knjinica pritom velik, i nikako ga se ne bi smjelo zanemariti. Promatrajui knjiniarstvo s navedenih gledita, moramo ustvrditi da je razina njegova razvoja i domaaja zrcalo kulturnoga i civilizacijskog stanja drutva. Knjiniarstvo treba podii na viu razinu ne samo sustavnim i kvalitetnijim obrazovanjem njegovih kadrova, nego i veim materijalnim izdvajanjem, kao i smiljenim sustavom njegova djelovanja. Inae, djelujui s margine drutva, knjiniarstvo ostaje okrenuto samome sebi. Svi napori u podizanju razine vlastitoga strunog rada nedovoljni su bez vee drutvene pomoi. Loe ustrojena i siromana knjinina djelatnost odraz je stvarnog stanja u drutvu, napose njegove kulturne razine. Tvrdnja da je knjiniarstvo temeljna kulturna djelatnost svakoga naroda neosporna je, pa tek dobrim djelovanjem knjinic knjiniarstvo moe zahtijevati svoje mjesto unutar sveope svjetske kulture. Knjiniarstvo smo trebalo bi postati mudrije, i u svojim nastojanjima za podizanjem ugleda u drutvu, smiljenim bi planiranjem trebalo osigurati kvalitetne slube i usluge za korisnike i utjecati na njihove predodbe o nunosti takvih slubi i usluga. Unato zadovoljavajuem ili nezadovoljavajuemu mjestu u drutvu, knjiniarstvo, kao djelatnost, obino uiva potpunu drutvenu brigu to se tie zakonske regulative. Osim temeljnih zakona (o knjiniarstvu i knjinicama, o osnovnom kolstvu, o visokokolskom sustavu, o znanstveno-istraivakome radu i sl.), djelovanje struke ureuju i mnogi podzakonski spisi. Teei to boljemu i svrsishodnijem radu, povezujui se na meunarodnoj razini, knjiniarstvo je stvorilo standarde i norme za gotovo sve vrste knjinica, za strunu obradbu itd. Pojedinane pak knjinice razliitim pravilima ureuju svoje odnose sa zajednicom korisnika, kao i mnoga pitanja vlastitoga unutarnjeg rada.

KNJINICA
(definicija, vrste i zadaci) Povijest knjinica prati povijest knjige jer je zajedno s potrebom za pisanjem i zapisivanjem nastajala i elja da se napisano sauva na odgovarajuemu mjestu. Umnoavanjem i prikupljanjem zapisa uoavala se potreba za prikladnim smjetajem pohranjene grae, ali i za pomagalima kojima bi se brzo pronalazio odreeni primjerak. Tako su nastajale knjinice, mjesta u kojima se pohranjivala i organizirano smjetala vea ili manja koliina zapisa radi njihova uvanja i koritenja. Rije knjinica izravno proizlazi iz rijei knjiga. Biblioteka, istoznanica za knjinicu, nastala je od dvije grke rijei: biblion - knjiga i theke - pohrana, spremite. Osnovno im je znaenje isto spremite knjiga, ali suvremeno odreenje pojma knjinica obuhvaa ustanovu koja prikuplja, sreuje, uva i daje na koritenje knjininu grau, te prua raznolike knjinine usluge svojim korisnicima. I jednoj i drugoj rijei, meutim, svojstvena je i vieznanost. Tako knjinica/biblioteka oznauje:

zgradu ili prostorije u kojima su smjetene knjige i u kojima se korisnicima nude raznolike knjinine usluge; zbirku knjiga i druge grae (npr. privatna knjinica/biblioteka, javna knjinica/biblioteka) koja ne mora biti ureena prema naelima knjiniarske struke; nakladniku cjelinu (zbirku), poput npr. Biblioteke Hit, Knjinice Matice hrvatske, Philosophische Bibliothek).

Rije biblioteka susree se esto u naslovima starih asopisa i u znaenju bibliografija, osobito u prvim bibliografijama (npr. u Gesnerovoj bibliografiji Bibliotheca universalis, Draudovoj bibliografiji Bibliotheca librorum germanicorum classica). Budui da je uobiajeno svaku zbirku knjiga nazivati i knjinicom/ bibliotekom, valja nam odrediti knjinicu u institucionalnom smislu. To nije lako i ne moe se postii kratkom definicijom. Mi emo knjinicu (engl. Library, njem. Bibliothek i Bcherei, tal. la biblioteca, franc. bibliothque, rus. biblioteka) odrediti kao: kulturnu i informacijsku ustanovu koja, slijedei opeprihvaene ciljeve drutva i naela strunoga rada, odabire, nabavlja, obrauje, u fizikome i obavijesnom smislu sreuje te uva i daje na koritenje knjininu grau, a preko organiziranih slubi prua raznolike usluge aktivnim i potencijalnim korisnicima. U toj su definiciji izrijekom navedeni zadaci svake knjinice:

sustavan i neprestan odabir knjinine grae; sreivanje i struna obradba knjinine grae; logian i primjeren smjetaj knjinine grae; uvanje i zatita knjinine grae; davanje na koritenje knjinine grae; davanje obavijesti o knjininoj grai u jednoj knjinici ili u vie njih.

To su osnovni zadaci koji i vrijede za svaku knjinicu, a prema vrsti knjinice pojavljuju se i posebni zadaci. Teorija knjiniarstva razlikuje nekoliko vrsta knjinica i njihove podvrste. Kriteriji prema kojima se knjinice razvrstavaju razliiti su, no u praksi se najee kombiniraju. Knjinice se, naime, razlikuju s obzirom na svoje osnivae odnosno s obzirom na svoju samostalnost ili podreenost matinoj ustanovi (samostalne knjinice ili knjinice u sastavu), s obzirom na otvorenost veoj ili manjoj zajednici korisnika (javne ili otvorene knjinice, poluotvorene knjinice i knjinice zatvorena tipa), s obzirom na nain koritenja knjinine grae (posudbene knjinice, prirune/referentne knjinice i mjeovite knjinice), i s obzirom na vrstu grae koju prikupljaju (znanstvene, opeobrazovne, djeje, glazbene i slino). Uneskova tipologija, koja se zasniva na dvama osnovnim kriterijima - kriteriju grae i kriteriju otvorenosti, razlikuje:

nacionalne knjinice visokokolske knjinice opeznanstvene knjinice (koje nisu ni nacionalne ni sveuiline) narodne (puke) knjinice kolske knjinice i specijalne knjinice.

Nacionalne su knjinice uobiajeno nositelji cijelokupna knjininoga sustava odreene zemlje. Prikupljaju svu knjininu grau tiskanu u zemlji, svu grau koja se odnosi na tu zemlju te grau kojoj su autori graani te zemlje odnosno pripadnici odreena naroda. Nacionalne knjinice izrauju nacionalne bibliografije i djelatno sudjeluju u meunarodnom programu Opega bibliografskog nadzora (Universal Bibliographic Control - UBC). One takoer prikupljaju vrijedna djela svjetske tiskarske proizvodnje, osobito temeljna djela i prirunike za sva podruja znanosti. Nacionalne knjinice uspostavljaju i vode skupne kataloge i druge baze podataka te povezuju knjinice i druge informacijske ustanove na domaoj i meunarodnoj razini. U pojedinim su sredinama nacionalne knjinice ujedno i sredinje toke nacionalnoga knjininoga sustava i preuzimaju odgovornost za provedbu meunarodnog programa Ope dostupnosti publikacija (Universal Availability of Publications - UAP). Visokokolske knjinice prikupljaju, obrauju, pohranjuju i daju na koritenje dokumente i obavijesti znanstvenoga, obrazovnoga i opekulturnog znaenja, u prvom redu lanovima sveuilita i drugih znanstveno-nastavnih jedinica. Sastavni su dio znanstveno-nastavne infrastrukture jer svojim fondovima, slubama i uslugama pridonose razvoju znanosti i pomau u promicanju odgojno-obrazovnoga i znanstvenoistraivakog rada na sveuilitima. Opeznanstvene knjinice (npr. sredinje knjinice sveuilit, akademijske knjinice, regionalne knjinice) takoer prikupljaju grau iz svih znanstvenih podruja, posebno grau interdisciplinarnoga i multidisciplinarnog znaenja. Ovisno o osnivau, krug njihovih korisnika obuhvaa znanstvenike, strunjake s raznih podruja, studente i uenike srednjih kola ako su knjinice namijenjene cijeloj regiji ili pokrajini, odnosno akademike i znanstvenike ako je osniva znanstvena akademija. Puke (narodne) knjinice takoer prikupljaju raznoliku grau, a otvorene su svim slojevima puanstva. Svojim slubama i uslugama potiu i ire ope obrazovanje, struni i znanstveni rad, a posebno se zalau za to da svi slojevi puanstva steknu naviku itanja i koritenja raznolikih knjininih usluga. kolske su knjinice jedinice odgojno-obrazovnog sustava kole. Njihova je zadaa da unapreuju sve oblike i metode odgojno-obrazovnog procesa, pomau u strunom usavravanju nastavnika i u uenika stvaraju naviku itanja i koritenja knjininih usluga. Specijalne knjinice strune su organizacijske jedinice u sklopu javnih, mjeovitih i privatnih poduzea te obrazovnih i kulturnih, zdravstvenih, pravosudnih i drugih ustanova. One zadovoljavaju potrebe za knjininom graom i obavijestima, u prvom redu lanova matine ustanove, i pomau im da u strunome i istraivakom radu unutar odreenoga specijaliziranog podruja dobiju pouzdane obavijesti i primarne dokumente. Osnovni zadaci knjiniarstva kao djelatnosti od posebne drutvene vanosti, ostvarenje kojih je najoitije u sadanjim i buduim slubama i uslugama za korisnike, odreuju i unutarnji ustroj knjinica i njihovo mjesto u knjininim sustavima i mreama. Bez obzira na veliinu i vrstu odreene knjinice, njezin se unutarnji ustroj zasniva na dvama podsustavima: strunom i administrativno-upravljakom, te na

njihovu meusobnom odnosu i odnosu knjinice i njezina okruenja.

Sl. 1.Tijek strunih poslova u knjinici Svaka knjinica svoju djelatnost i usluge za korisnike planira prema unaprijed postavljenom i prihvaenom cilju, uvaavajui pritom osobitosti zajednice korisnika kojoj je namijenjena te vlastite kadrovske, prostorne, tehnike i financijske mogunosti. Uobiajen slijed strunih i administrativnih poslova susree se u svim vrstama knjinica s tim da u knjininim mreama odreeni poslovi mogu biti centralizirani odnosno dogovorno podijeljeni izmeu knjinica sudionica (vidjeti Sl. 1). U dananjem sustavu obavjeivanja, uz knjinice se pojavljuju i druge ustanove koje izravno sudjeluju u komunikacijskim procesima to se zasnivaju na posredovanju i prijenosu pisanih dokumenata. Uz arhive, koje smo ve naveli, valja posebno izdvojiti dokumentacijska sredita koja se bave analitikom obradbom dokumenata unutar odreenog podruja, radi izradbe sekundarnih i tercijarnih publikacija. Da bi se strunjacima omoguilo praenje postignua u drugim sredinama, u

dokumentacijskim je sreditima razvijena i prevodilaka djelatnost. Primarni se dokumenti mogu uvati, ali je njihova pohrana preteno vezana uz njihovu trenutanu vanost. Referalna sredita informacijske su ustanove koje upuuju znanstvenike, istraivae i ostale zainteresirane korisnike na knjinice, dokumentacijska sredita, sredita za vrednovanje obavijesti (evaluation centre) ili na pojedince, strunjake za odreeno podruje ili pitanje. Navedene i druge ustanove, poput ustanova koje se bave izradbom i prodajom bibliografskih i inih baza podataka vanih u strunom i znanstvenom radu, bitni su initelji u procesima znanstvenog komuniciranja. Stoga su u sredinama koje vode rauna o djelotvornosti i svrsishodnosti sustava znanstvenoga obavjeivanja povezane s onim jedinicama knjininoga sustava koje izravno sudjeluju u stvaranju i prijenosu znanstvenih obavijesti.

KNJINIARSTVO I KNJININA ZNANOST

Djelatnost koja se bavi ustrojem i poslovanjem svih vrsta knjinica, a osnovna joj je svrha omoguavanje najpogodnijeg koritenja kulturnih i znanstvenih teevina ovjeanstva zabiljeenih na razliitim vrstama dokumenata radi svestranog razvoja pojedinca i drutva u cjelini, naziva se knjiniarstvo (bibliotekarstvo). Knjiniarstvo (engl. Librarianship, njem. Bibliothekswesen, Bibliotheksvervaltung, tal. biblioteconomia, franc. bibliothconomie, rus. bibliotekovedenie) obuhvaa posebno: izgradnju mree knjinica, izgradnju knjininih fondova, njihovo sreivanje u prostornome i obavijesnom smislu, uvanje i zatitu, pruanje informacijskoreferalnih usluga i uslug opskrbe knjininom graom te raznolike aktivnosti kojima se razvijaju navike itanja i koritenja knjininih usluga. Iako je knjiniarstvo jedna od najstarijih kulturnih djelatnosti, knjinica je tek u novije doba, vezano uz nagli razvoj znanosti i tehnike, demokratizaciju ivota i obrazovnih sustava te uz sve snaniju potrebu ljudi da budu obavijeteni, priznata kao posebna drutvenovrijedna ustanova. Uspostavljen je sustav kolovanja i knjiniarstvo priznato kao posebna struka, a ustanovljene su i teorijsko-metodoloke osnove knjinine znanosti. Od prvih ozbiljnih nastojanja da se utvrde ishodita za knjininu znanost (Schrettinger, 1808, njegovi sljedbenici i kritiari), donoenja prvih zakona u podruju knjiniarstva, osnivanja prvih knjiniarskih udruenja i otvaranja prvih kola za knjiniare do dananjih dana, kada se osjea sve snaniji utjecaj obavijesnih tehnika i sve vei priljev novih medija u knjinice, knjiniarstvo je kao djelatnost irilo lepezu svojih usluga, pratei promjene u okruenju koje su odreivale nove i sloenije zahtjeve korisnika. Kao znanstvena disciplina pak, knjinina je znanost nastojala proiriti koncept knjininoga diskursa i odrediti uporita za svoju teorijsko-metodoloku osnovu. Pritom se, u ustanovljivanju svojega interdisciplinarna poloaja u sustavu znanosti i dokazivanju razvoja i mijena svoje znanstvene paradigme, koristila dostignuima drugih disciplina.

II. IZGRADNJA KNJININOGA FONDA

Ve je u prvim knjinicama knjinini fond bio osnova za odreivanje radnih postupaka i vrsta usluga koje se nude zajednici korisnika. Knjinini se fond stvara i odrava slijedom utvrenih kriterija odabira grae i naina njezine nabave. U ovome emo odjeljku ponajprije ustanoviti to je knjinini fond, koje su njegove znaajke i kakva mu je struktura, a potom emo opisati postupak izgradnje fonda sa svim njegovim sastavnicama.

KNJININI FOND
Sva graa koju knjinica posjeduje i daje na koritenje naziva se knjininim fondom. Knjinini je fond promjenljiv i s obzirom na veliinu i s obzirom na vrstu grae. S obzirom na koliinu grae on se neprestano poveava, iako se u radu knjinice povremeno moe dogoditi i da se smanji. Pojavom novih medija knjinini se fond obogauje novim vrstama grae. Zbog svoje promjenljivosti, knjinini se fond izgradnjom stalno nadopunjuje. Budui da knjinice prikupljaju raznovrsnu grau, knjinini je fond rasporeen prema odreenim cjelinama. Raznovrsnost grae uvjetuje unutarnju podjelu knjininoga fonda, pri emu je vana i veliina knjinice. U manjim se knjinicama knjinini fond uobiajeno dijeli u dvije osnovne zbirke: zbirku knjiga i zbirku periodike (asopisi i novine). esto se stvaraju i druge zbirke. Te su zbirke unutar fonda odijeljene, a njihov broj ovisi o veliini knjinice i vrsti knjinine grae koju posjeduje. Velike i vee knjinice, a to su uglavnom nacionalne, opeznanstvene pa i vee puke knjinice, obino svoj aktivni knjinini fond dijele na opu zbirku i cijeli niz posebnih zbirki. Podjela se provodi prema vrsti grae i prema sadrajima koji su zastupljeni. Prema vrsti grae obino se stvaraju ove zbirke: zbirka rukopisa, zbirka starih tiskanih knjiga (s odreenom graninom godinom), zbirka periodike, zbirka grafike, zbirka kartografskih publikacija, muzikalija, fotografija, gramofonskih ploa, mikrofilmova, sitnog tiska i druge. Prema predstavljenom sadraju mogu se izgraivati posebne zbirke, primjerice, zaviajne zbirke, spomen-zbirke, zbirke knjiniarske literature. U knjinicama s dugom tradicijom stari se fond odvaja od suvremenoga. Visokokolske knjinice, fakultetske i sveuiline, u posebne zbirke svrstavaju diplomske i magistarske radnje te doktorske disertacije. Zbirke referentne literature posebne su zbirke u gotovo svakoj knjinici. Jednako se tako odvajaju i duplikati. Mnoge vee knjinice primaju na pohranu (depozit) knjininu grau drugih vlasnika; takva je graa posebna cjelina u knjinici (primjerice, zbirka Metropolitana u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci, zbirka doktorskih disertacija Rijekog sveuilita u Naunoj biblioteci u Rijeci). Mnotvo zbirki u knjinicama dijeli se na statine zbirke, koje se ne popunjavaju niti se mijenjaju, i zbirke koje se nadopunjavaju i uglavnom se uspostavljaju jednako kao i opa zbirka. Statine zbirke u knjinicama su: stari fond (ako ga knjinica ima), darovane privatne knjinice (kada se obrauju i vode kao posebne cjeline), knjina graa drugoga vlasnika koja je samo pohranjena u odreenu knjinicu. Za razliku od takvih zbirki, aktivne zbirke zahtijevaju od knjininih djelatnika mnogo znanja i panje pri njihovu oblikovanju tijekom izgradnje knjininoga fonda. Bitno je uspostaviti vrste i razumljive kriterije prema kojima se knjinina graa razvrstava u posebne zbirke.

Za zbirke koje nastaju prema vrsti odreene grae, taj je postupak jednostavan jer je vrstu lako prepoznati. Odvajanje sitnog tiska od grae za opu zbirku, meutim, zahtjevniji je posao. Sitan tisak u mnogim se knjinicama oznauje kao graa manje ili prolazne (efemerne) vrijednosti. No u knjinicama koje uvaju nacionalnu tiskarsku proizvodnju, ili u knjinicama koje stvaraju i uvaju zaviajne zbirke, takva grae ima nesumnjivu kulturoloku vrijednost, pa joj se posveuje i posebna panja. Openito uzevi, u svjetskoj se knjininoj praksi razliito pristupa odabiru, obradbi i nainima pohrane sitnoga tiska. Neke knjinice samo popisuju takvu grau, neke je obrauju skupno, a neke pojedinano, jednako kao i svaku drugu grau. Bez obzira na to kako postupaju pojedine knjinice, vano je istaknuti da je u poslovanju sa sitnim tiskom potrebno obaviti odabir, obradbu i pohranu te omoguiti dostupnost te vrste grae. Zbirke koje se izgrauju prema drugim kriterijima, a ne prema vrsti odnosno obliku grae, zahtijevaju osmiljen i unaprijed zadan pristup. Takva je zaviajna zbirka koja sadrajno obuhvaa svu povijest i sadanje stanje odreena podruja ili mjesta odnosno zaviaja. U zaviajnoj se zbirci skupljaju:

publikacije objavljene u zaviaju; publikacije autora zaviajnika, a objavljene bilo gdje; sve to je objavljeno o zaviaju ili o njegovu puanstvu (ili samo o pojedincima), bez obzira na mjesto objavljivanja.

Knjinini se fond, znai, u svim svojim dijelovima stalno popunjuje, uz uvaavanje jasnih i tono odreenih granica. To se postie osmiljenom nabavnom politikom i odabirom grae, aurnom obradbom, odgovarajuom zatitom te stalnim proiavanjem i vrednovanjem fonda.

Zatvoreni fond
Knjininim se fondom obino koriste svi korisnici knjinice pod jednakim uvjetima, odreenim pravilnikom o koritenju odreene knjinice. Meutim, malo koja knjinica nema zaseban, takozvani zatvoreni fond. Zatvoreni je fond dio knjininoga fonda koji namee poseban postupak u koritenju i smjetaju grae. Obino je odvojen od aktivnoga knjininoga fonda, dostupan je jedino odreenim knjininim djelatnicima, a sluiti se njime mogu samo oni korisnici koji za to dobiju posebno doputenje i kojima je graa iz toga fonda potrebna za znanstveni ili istraivaki rad. Taj se fond koristi uz odobrenje ravnatelja knjinice, a katkad i uz odobrenje dravne vlasti. O tome fondu uglavnom nema obavijesti u katalozima ili kompjutorskim bazama podataka, a ako su i izraene odgovarajue kartoteke, datoteke ili popisi, ne daju se na uvid svim korisnicima. Budui da se taj dio knjininoga fonda moe koristiti jedino uz izriit zahtjev korisnika, svaki se takav zahtjev razmatra i procjenjuje. Iako zatvoreni fond nastaje kao odreen oblik cenzure u knjinici, njegov se sadraj bitno razlikuje od knjinice do knjinice. Odreene se publikacije stavljaju u zatvoreni fond zbog politikih, vjerskih, etikih (moralnih), pa i poslovnih (poslovna tajna) razloga.

Zbirka duplikata
Poseban, odijeljen dio knjinine grae u mnogim je knjinicama zbirka duplikata. Za razliku od aktivnoga knjininoga fonda, koji se uz odreene uvjete daje na koritenje korisnicima, taj dio fonda nije izravno namijenjen koritenju. Odgovarao bi mu i naziv rezervni fond, ali ga u naoj knjininoj praksi najee nazivaju zbirkom duplikata ili zbirkom dubleta. Budui da se u praksi razliito postupa s duplikatima i dubletama, ispravno je nazivati tu zbirku zbirka duplikata .

U svakom je knjininome fondu, naime, broj svezaka mnogo vei od broja naslova (bibliografskih jedinica), jer je mnotvo publikacija u njemu zastupljeno s vie od jednog primjerka. Zato se o bibliografskim jedinicama u knjininome fondu govori kao o unikatima i o dubletama (iako u fondu moe biti tri, etiri, pet pa i vie primjeraka odreene publikacije). Prema odgovarajuim kriterijima u nabavi, knjinice se odluuju za to koje e publikacije nabaviti u veem broju primjeraka. Za razliku od dubleta, zbirka duplikata stvara se od primjeraka koji preostaju nakon to se u knjini fond uvrsti odabrani broj primjeraka eljene publikacije. Zbirka duplikata moe se nadopunjavati i planski, pa se o tome vodi rauna ve u nabavi. Taj je dio fonda smjeten na izdvojenome mjestu u spremitu, ili se za njega osigurava posebno spremite. Slui za zamjenu publikacija, darivanje knjiga odredjenim knjinicama u osnivanju ili onima koje su pretrpjele tete, primjerice zbog rata ili elementarnih nepogoda. Iz te zbirke knjinice nadomjetaju iste primjerke unitene ili nestale publikacije u vlastitome fondu. U obradbi i smjetaju grae u zbirci duplikata primjenjuju se posebna naela, drukija od naela koja vrijede za ostalu grau smjetenu u aktivni knjinini fond; zapravo se obradba nastoji to vie pojednostavniti.

KNJININA GRAA
Sva graa koja pristie u knjinice i koja se u njima uva i daje na koritenje naziva se knjininom graom. Knjinina je graa raznovrsna, a obuhvaa knjige, broure, asopise, novine, muzikalije, rukopise, pisma, crtee, planove, karte, audiovizualnu grau (ploe, kasete i sl.), kompjutorske proizvode te sve ostale proizvode umnoene mehanikim, kemijskim ili elektronikim postupcima. Prema Pravilniku za izradbu abecednih kataloga Eve Verone, pod knjininom se graom razumijevaju "(...) sve vrste grae to ih biblioteka sakuplja, sreuje i korisnicima stavlja na raspolaganje". Uza sve vei broj nekonvencionalne grae, u knjinicama su i dalje najvie zastupljene publikacije. Publikacija je "(...) tiskani ili drugom tehnikom umnoeni duhovni proizvod u jednome ili vie nakladnikih svezaka odnosno na jednom ili vie slobodnih listova" (E. Verona). Sastoji li se od jednoga sveska, publikacija se naziva knjiga. Za knjige s manjim brojem stranica koristi se izraz broura, ali taj pojam nije odreen dovoljno jasno. U knjiniarstvu brourom se smatra knjiga manjeg opsega (bez obzira na to ima li tvrd ili mekan uvez), s priblino 100 stranica, ali je mjerilo kadto i manji broj stranica - 80, pa ak i 64 ili 50. Poneke knjige ne obrauju samo jedan sadraj, ve su sastavljene od vie priloga s pripadajuim samostalnim naslovima. Te radove (unutar knjige) knjiniari nazivaju bibliografski nesamostalnima, ali sadrajno samostalnim radovima. Knjiga s takvim radovima obino ima zajedniki stvarni naslov koji je nadreen pojedinanim naslovima. Ima knjiga koje sadre samostalne radove, ali oni nisu povezani zajednikim naslovom. Obino se pojavljuju u tri oblika:

uz glavni rad u knjizi pojavljuje se jo jedan (ili vie njih), a naslovi su im navedeni na naslovnoj stranici. Nazivaju se dodani radovi ; u knjizi se uz glavni rad nalaze i drugi radovi, ali njihovi naslovi nisu navedeni u glavnom naslovu. Takav je rad (radovi) dotiskan (pritampan) rad ako u knjizi ima svoj vlastiti naslovni list (obino i s impresumom). Naziva se nakladniki adligat; ako se uz glavni rad pojavljuje koji drugi rad naslov kojega se ne nalazi na naslovnoj stranici, a nema ni zasebnoga naslovnog lista, govori se o prikrivenome radu.

Knjiga koju knjiniar dobije u ruke naziva se nakladniki svezak, bez obzira na to sadri li jedan rad ili vie samostalnih radova. Katkad se dogaa, a u prolosti je to bilo gotovo uobiajeno, da se vie samostalnih broura povee u jedan svezak. Takva je publikacija knjigoveki svezak, a budui da je "privezana" zove se privez ili adligat. Publikacija koja izlazi u vie svezaka, prema opsegu moe biti ograniena ili neograniena. Ako je ograniena, radi se o omeenoj publikaciji, ako je neograniena, to je serijska publikacija (periodina publikacija). U omeenoj publikaciji sadraj djela predstavljen je u jednom svesku ili u odreenom broju svezaka objavljivanje kojih predstavlja zaokruenu cjelinu. Omeena publikacija u vie svezaka moe izlaziti i vie godina. Omeena znanstvena publikacija (u jednom svesku ili vie njih), koja obrauje posebno znanstveno podruje, temu i slino, naziva se monografija. Niz knjiga (omeenih publikacija) esto izlazi pod zajednikim skupnim naslovom. Takav se niz naziva nakladnikom cjelinom u sklopu koje knjige mogu biti oznaene brojevima, prema redoslijedu izlaenja, ili pak neoznaene. Nakladnika cjelina, za koju se u knjiniarstvu rabi naziv zbirka, moe biti omeena i tekua. Omeena je kada se u njezinu sklopu izdaje odreen (ogranien) broj omeenih publikacija. To su izdanja sabranih (izabranih) djela odreenog autora, ili vie djela koja obrauju odreenu problematiku. Tekua nakladnika cjelina, ili niz publikacija, sadrava u slijedu djela odreenog izdavaa, koja mogu, ali ne moraju, biti povezana slinom problematikom. Za takvu se nakladniku cjelinu ne zna koliko e dugo izlaziti. Serijska publikacija (periodina, tekua, povremena) moe se odrediti ovim oznaiteljima:

izlaenje joj nije vremenski odreeno; ona se i zainje s namjerom da nastavi izlaziti u beskonanome broju svezaka, a prestaje izlaziti zbog razliitih razloga (financijskih, politikih, osobnih), no nikad zato to je iscrpila grau koju obrauje; izlazi u odreenim vremenskim razmacima (ili povremeno); svaki svezak serijske publikacije rad je vie autora; pripadnost svakoga pojedinanog sveska odreenoj serijskoj publikaciji vidljiva je u naslovu, sadraju i vanjskom izgledu. Sami za sebe pojedinani svesci nemaju samostalno znaenje.

Serijske se publikacije, prema tome, mogu oznaiti kao publikacije koje pod istim stvarnim naslovom izlaze odreeno vrijeme u neprekidnu nizu, u redovitim (ili neredovitim) vremenskim razmacima, a pojedini su sveii oznaeni tekuim brojevima ili su datirani. Publikacije koje su samo umnoene (pisaim strojem, strojem za kopiranje i sl.) nazivaju se autografiranim publikacijama pa se u njihovoj obradbi taj element oznauje u napomeni rijeima "strojopis autogr.". Osim publikacija u sveiima (svescima) pojavljuju se i publikacije na slobodnim listovima. To su zemljopisne karte, grafiki listovi, plakati, oglasi, leci i slino. U knjinicama esto nalazimo i rukopise - knjininu grau posebna oblika napisanu rukom ili pisaim strojem. esto rukopisi pripadaju skupini stare grae, ali knjinice prikupljaju i rukopise znamenitih suvremenika. Sva se navedena knjinina graa naziva konvencionalnom graom. Nekonvencionalna graa sve vie pritjee u knjinice. Danas su to najee

audiovizualne publikacije, graa na magnetskim i optikim podlogama, razni oblici sloenih publikacija i sl. (npr. gramofonske ploe, magnetofonske vrpce, kasete, filmske vrpce, videokasete dijafilmovi, mikro-filmovi, raunalni programi, kompaktni diskovi). U knjinicama se kao vrsta grae prikupljaju i trodimenzionalni predmeti (npr. igrake). Nakladnike cjeline, tipine za omeene publikacije, mogu meutim obuhvaati i gramofonske ploe. Publikacije se kao sastavni dijelovi knjinine grae pojedinano nazivaju literarnom jedinicom ili djelom, jer donose duhovni ili literarni proizvod. Svaka reprodukcija ili izdanje duhovnog proizvoda naziva se bibliografska jedinica. Svako izdanje izvornog teksta, svako pojedino izdanje odreenog prijevoda, bibliografska je jedinica. Bibliografsku jedinicu tvori nakladniki svezak (primjerak) ili vie takvih svezaka kojima je sadrajna povezanost izraena zajednikim stvarnim naslovom i tekuom numeracijom svezaka ili kakvom drugom naznakom. Katkad se jedna bibliografska jedinica mora razdvojiti na svoje dijelove, ako to zahtijeva ureenje knjininoga fonda odnosno ako sastavni dijelovi bibliografske jedinice pripadaju razliitim vrstama grae. Primjer za to mogu biti zbirke pjesama s gramofonskom ploom: zbirka pjesama moe se uvrstiti u jednu cjelinu knjininoga fonda, gramofonska ploa u drugu, a u napomeni se, pri katalonu opisu, trebaju povezati. Da bi se odredila bibliografska jedinica, nuno je objasniti pojam izdanje. Izdanja se razlikuju prema nainu obradbe, prema namjeni, prema opremi i prema nainu nastajanja. Tako se publikacije mogu pojaviti kao: kritiko izdanje, prepravljeno izdanje, proireno izdanje, izdanje za kolu (lektira), ilustrirano izdanje. Razlikuju se i prema rednome broju izdanja, a ono moe biti prvo izdanje, drugo itd. Danas se esto pojavljuju fototipska izdanja ili pretisci (reprint-izdanja). U knjininom je poslovanju posebno vaan naslov publikacije. Naslov je skup elemenata publikacije koji odreenu bibliografsku jedinicu oznauje sa sadrajnoga motrita i s motrita umjetnike izradbe. Elementi koji tvore naslov odreene jedinice knjinine grae mogu se nalaziti na razliitim mjestima u toj jedinici. Ovisno o tome, u knjiniarstvu se ponajprije izdvaja glavni stvarni naslov. Najee se nalazi na naslovnoj stranici. Naslovna je stranica najee prva (recto) stranica prvoga arka publikacije, a moe biti i trea (katkad je to peta ili sedma stranica). Rjee je naslovna stranica poleina naslovnoga lista, tzv. verso. Ako je naslov otisnut na poleini drugoga i prvoj stranici treeg dijela arka, te se stranice smatraju naslovnom stranicom. List na kojemu se nalazi naslov naziva se naslovnim listom. Mnoge broure koje danas izlaze, osobito posebni otisci (otisci pojedinanih radova koji su objavljeni u serijskoj publikaciji a nazivaju se i separati), nemaju naslovnoga lista. Zato u takvim publikacijama treba ispitati je li prvi list naslovni list, ili je naslovni list omot. Naslov se pojavljuje i na omotu (koricama) publikacije i moe se razlikovati od naslova na naslovnoj stranici. esto publikacije imaju otisnut naslov i na hrptu omota, a on se takoer moe razlikovati od naslova na naslovnoj stranici. Suvremene publikacije tiskaju se s ovitkom, esto umjetniki oblikovanim. Naslov se pojavljuje i na ovitku. Knjiniaru je najvaniji naslov na naslovnoj stranici, koji je obino glavni stvarni naslov publikacije. Naslov se moe pojaviti i iznad samoga teksta; tada se u knjininoj praksi govori o "naslovu nad tekstom". U pojedinim se publikacijama javlja i tzv. alternativni naslov koji slijedi iza glavnoga stvarnog naslova a povezan je s njim rijeima "i", "iliti" i slino, te usporedni stvarni naslov koji je glavni stvarni naslov preveden i na koji drugi jezik.

Za knjiniara je posebno vaan skup podataka ispod zajednikoga stvarnog naslova koji se odnosi na mjesto i vrijeme tehnikog (tiskarskog) nastajanja publikacije, te na pojedince i korporativna tijela koja su suraivala u izradbi publikacije - impresum. Impresum dakle sadri podatke o mjestu izdavanja, nakladniku (izdavau) i godini izdavanja publikacije. Svi primjerci knjinine grae mogu se razvrstavati prema razliitim kriterijima. Openito se publikacije razvrstavaju prema svojim fizikim ili intelektualnim obiljejima. U fizika obiljeja spadaju:

priroda publikacije, koja se utvruje s obzirom na to je li glavnina sadraja publikacije predstavljena tekstom, slikom, glazbom i sl. (tekstualne i netekstualne publikacije); materijal na kojemu se publikacija pojavljuje (u rasponu od raznih vrsta tekstila, glinenih ploica, papira do optikih, i slinih materijala); tehnika proizvodnje (tisak, bakrorez, litografija, kemijski postupci, elektroniki postupci i slino); nain koritenja (izravno, bez pomoi mehanikih sredstava kao npr. kod fotografija, grafika, heliografskih kopija, tiska, ili pak s pomou odreenih ureaja poput, primjerice, poveala, gramofona, mikroitaa, optikog itaa); nain izlaenja (omeene i neomeene publikacije); nain raspaavanja (preko knjiarske mree i slinih prodajnih mrea ili u ogranienoj nakladi - siva literatura odnosno polupublikacije) .

U knjininome poslovanju posebnu skupinu predstavlja graa koja se u samim knjinicama umnaa s pomou reprografskih tehnika. Te se tehnike primjenjuju u izradbi internih dokumenata, ali slue i za kopiranje dijela publikacije, lanka u asopisu i slino, koji se daju korisnicima uz naknadu . U zbirkama koje sadre grau posebne vrste, danas knjinice imaju velik broj mikrooblika koji se nabavljaju slijedom ponude na tritu. Mikro-oblici se nabavljaju i kao zamjena za grau na konvencionalnim medijima, radi njezine bolje dostupnosti i zatite. Prednosti snimanja na mikrooblike u knjininom radu oituju se:

kad se odreena graa ne moe koristiti u izvorniku izvan knjininih prostorija - mikrofilmska kopija moe se dati korisniku uz malu naknadu, pa ak i darovati, ili se iz nje moe napraviti papirna kopija; kad vie korisnika istodobno trai odreenu grau, a knjinica je ima samo u jednom primjerku - mikrofilmom se moe osigurati kopija za svakoga korisnika; kad knjinica nema dovoljno novca za nabavu inozemne literature - mikrofilm je esto jeftinija zamjena, a trokovi potarine su takoer mnogo manji.

Prednosti su mikrofia:

jednostavno stvaranje osobne zbirke; ne zauzima puno prostora; pogodan je za dugotrajno uvanje i odravanje, a velike je zbirke lake odravati u tom obliku nego u izvorniku.

Nedostaci su mikrooblika u tome to se ne mogu koristiti bez itaa, to korisnicima mikroita nije prikladan, a esto se njime i ne znaju sluiti, kopije s

njegova pisaa esto su nejasne, a itanje je znatno sporije. Bez obzira na nedostatke, mikrooblici se sve vie nabavljaju i koriste u knjinicama, osobito u spoju s raunalom. Od intelektualnih obiljeja valja izdvojiti namjenu, stupanj obradbe sadraja, nain obradbe sadraja i autorstvo. Ovisno o tome donose li autorovu ideju, misao (umjetniko djelo), znanstveno ili struno otkrie (znanstveno ili struno djelo) u svojemu nepromijenjenomu obliku (onako kako ga je autor zamislio i napisao), ili pak zapise o sadraju takvih izvornih djela, popise takvih djela, popise i objanjenja rijei i sline sadraje, publikacije se dijele na primarne, sekundarne i tercijarne publikacije: a) Primarne publikacije odreeni sadraj predouju onako kako ga je stvorio i osmislio autor/autori (knjievno djelo, memoari, govori, pisma, standardi, patenti , zakoni, povijesni spisi, izvjetaji, disertacije, itd.). Primarne publikacije mogu biti u obliku monografskih djela (omeene publikacije), kao sastavni dio u serijskim publikacijama (lanci, prilozi, priopenja, prikazi i sl.), a mogu biti i polupublikacije. b) Sekundarne publikacije sadre obavijesti o primarnim publikacijama ili su nastale na osnovi primarnih publikacija, primjerice njihovom kompilacijom, preradbom u kakve posebne svrhe i slino. Sve vei broj primarnih publikacija i mnotvo obavijesti u njima nametnulo je, naime, potrebu za saimanjem svih obavijesti odnosno za pretvaranjem opirnoga primarnog u esencijalno sekundarno. Da bi se sekundarne publikacije mogle to bolje koristiti, one se takoer razvrstavaju. Prema nainu na koji je u njima predstavljen primarni izvor (odnosno prema podacima o primarnim izvorima), te se publikacije svrstavaju u vie skupina. Bibliografija je najstarija sekundarna publikacija. Njezina povijest see u poetke civilizacije i pismenosti. Pojavljuje se u starih Grka i Rimljana (oko 250 godina prije Krista), a sadri podatke o naslovima publikacija, o autorima tih publikacija, o vremenu nastajanja i o veliini publikacija. Najpoznatija je takva bibliografija Pinakes, Kalimahove (Callimachus) tablice iz Aleksandrijske knjinice, no ne zna se sasvim pouzdano jesu li one bile bibliografija ili katalog te knjinice. Koncem 4. stoljea Sv. Jeronim napisao je De viris illustribus, djelo koje se smatra prvom bibliografijom. Prvu bibliografiju u Hrvata izradio je Ivan Kukuljevi Sakcinski. Njezin prvi dio, naslovljen Bibliografija hrvatska, iziao je 1860, a drugi tri godine poslije - 1863. Oba su sveska zabiljeila sva izdanja od 15. stoljea do 1863. godine. Danas hrvatsku tekuu bibliografiju priprema i odnedavna ponovno objavljuje Nacionalna i sveuilina biblioteka u Zagrebu, i to u tri niza. Niz A - Bibliografija knjiga tiskanih u Hrvatskoj, Niz B - Bibliografija rasprava, lanaka i priloga u asopisima Hrvatske, Niz C - Serijske publikacije. Prema sadraju koji obrauje, bibliografija moe biti opa ili specijalna; prema podruju koje obuhvaa moe biti meunarodna, nacionalna ili regionalna; kronoloka bibliografija sadri retrospektivne podatke, a tekua bibliografija podatke o sadanjemu stanju. Moe biti preporuna (rekomandirana) ako usmjerava korisnika na odreenu grau. Indikativna je ako samo navodi podatke, a obavijesna ako o tim podacima neto vie govori. Prirunici su publikacije koje sadravaju praktine obavijesti i upute o svim strukama ili znanostima odnosno o odreenoj struci, znanstvenoj disciplini i slino, a dijele se na: enciklopedije, rjenike (jezine, terminoloke, biografske) koji mogu biti jednojezini, dvojezini i viejezini, te industrijske i razne strune prirunike. Enciklopedije sadre osnovne, jasne i kratke obavijesti o svakom (ope), ili posebnom (specijalne) podruju znanosti ili o struci. Razvoj prirune literature zapoinje sredinom 18. stoljea, nakon pojave Encyclopdie, ou dictionnaire raisonn des sciences, des arts et des mtiers, koju su priredili Denis Diderot i Jean d'Alembert

. Prema drugim izvorima, prvim se enciklopedistom smatra Zagrepanin Pavao Skali jer je i sma rije enciklopedija prvi put upotrijebljena u njegovu djelu Encyclopediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon, objavljenu 1559. u Baselu. Prva hrvatska enciklopedija izila je koncem 19. stoljea u Osijeku (Hrvatska enciklopedija. Prvi dio 1887; Drugi dio 1890), a izradili su je Ivan Zoch i Josip Mencin. Druga hrvatska enciklopedija zapoela je izlaziti u Zagrebu pred sam poetak drugoga svjetskog rata, ali je tiskano samo pet svezaka (do slova E). Leksikografski zavod "Miroslav Krlea" iz Zagreba izdaje Opu enciklopediju i cijeli niz posebnih enciklopedija, a u pripremi je nova hrvatska enciklopedija i hrvatski leksikon. Rjenici, koji su se razvili iz antikih glosarija, mogu biti razliito sastavljeni, a u novije je vrijeme sve vie terminolokih rjenika za odreene struke. Popisivanjem rijei jednoga jezika ili vie njih i sastavljanjem rjenika i leksikona bavi se leksikografija. Prvim opirnim rjenikom ivoga jezika smatra se rjenik talijanske Akademije iz Firence (Accademia della Crusca), tiskan 1612. Jo 1595. Faust Vrani objavio je u Veneciji petojezini rjenik Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae. Posebna su vrsta rjenika biografski rjenici poput Who is who (Tko je tko), koji donose podatke o znamenitim osobama odreene zemlje ili iz odreene struke. U sekundarne publikacije spadaju i pregledi novije literature koji se objavljuju za odreena podruja djelatnosti te razne referentne baze podataka. U tu skupinu spadaju i asopisi saetaka (poznati i kao referativni urnali odnosno bilteni) koji izlaze redovito, a obavjetavaju o primarnoj literaturi na osnovi duega ili kraeg saetka odnosno anotacije. Kakvoa takvih asopisa ovisi o njihovoj aurnosti i strunosti osoba koje pripremaju saetke. Vaan je i odabir naslova koji se uvruju u asopise saetaka odnosno razina selektivnosti u pristupu njihovih urednika. Svjetski su poznati takvi asopisi, primjerice, Chemical Abstracts, Excerpta Medica, Biological Abstracts, a u podruju knjiniarstva Library and Information Science Abstracts LISA . Uz te se asopise saetaka izdaju i sekundarne tekue publikacije koje sadre due prikaze primarnog dokumenta (digeste). Poznata takva serija u 50 nizova, koju izrauje VINITI, prikazuje primarne publikacije otprilike mjesec dana nakon njihova objavljivanja. Posebna vrsta sekundarnih publikacija donosi presnimljena kazala strunih i znanstvenih asopisa, i to unaprijed. Primjerice, publikacija Current Contents koja izlazi u SAD-u objavljuje kazala odabranih asopisa. Opremljena je autorskim kazalom i adresama autora, izlazi jednom u tjednu i podijeljena je u sedam serija. Budui da sekundarnih publikacija ima sve vie, i o njima je potrebno obavjetavati. Zbog toga su nastale tercijarne publikacije. c) Tercijarne publikacije donose obavijesti na osnovi primarnih i sekundarnih publikacija. Najpoznatija su vrsta tercijarnih publikacija bibliografije bibliografij, koje donose popise svih bibliografija odreenog naroda, zemlje, struke, znanosti, osobe i slino, odnosno navode sve sekundarne publikacije s odreenom, zadanom, temom.

U skupinu tercijarnih publikacija spadaju jo tiskani skupni katalozi, razni vodii, adresari te razne referalne baze podataka.

OBLIKOVANJE KNJININOGA FONDA

Knjinini fond, kako je ve kazano, nije statian i potrebno ga je paljivo, savjesno i neprestano dograivati, imajui na umu potrebe korisnika. Opseg knjininoga fonda ovisi ponajprije o namjeni knjinice, njezinu postojeem fondu i financijskim sredstvima kojima knjinica raspolae ne samo za neposrednu nabavu odabrane grae, ve i za njezinu obradbu, pohranu i uvanje, ukljuujui dakako i osoblje i prostor koji je za to potreban. U knjininom poslovanju navode se etiri naina nabave knjinine grae: kupnja, zamjena, dar i obvezni primjerak. Premda je kupnja nedvojbeno onaj oblik nabave koji bi u najpovoljnijim uvjetima odabrao svaki knjiniar, jer omoguuje sustavnost i dosljednost u pribavljanju knjinine grae, ostali su naini nabave, ovisno i o vrsti knjinice i o knjiniarevu pristupu i odgovornosti, neizbjeni u izgradnji fonda. Uz ta etiri uobiajena naina nabave, pojedine knjinice, koje imaju vlastitu izdavaku djelatnost ili pak djeluju u sastavu ustanova koje se time bave, popunjavaju svoj fond i vlastitim izdanjima.

Kupnja
Kupnja je neosporno jedini oblik nabave knjinine grae koji je zastupljen u svim knjinicama. Bez obzira na sredstva kojima knjinica raspolae, kupnja je najsigurniji nain ostvarenja zacrtana plana nabave. U kupnji se ogleda dobro ili loe voena nabavna politika. Budui da knjinice uobiajeno raspolau ogranienim sredstvima, u kupnji se treba usmjeriti prema onim dobavljaima koji nude najpovoljnije uvjete tj. najpovoljniji popust (rabat). Pritom treba paziti da se ne udvostruuju primjerci grae koja za knjinicu nije posebno vana. U izboru i kupnji serijskih publikacija, osobito inozemnih, treba sagledavati dugorone mogunosti nabave jer je kratkorona nabava takvih publikacija pogreno ulaganje za knjinicu. U knjininome se poslovanju uobiajilo nekoliko naina nabave grae kupnjom:

vrstom narudbom kupuju se djela za koje je selektor nedvojbeno utvrdio da pripadaju nacionalnoj zbirci (nacionalno blago); na temelju oglednog primjerka (nain kupnje uvrijeen u pukim, kolskim, pa i u visokokolskim knjinicama), ostvaruje se izravan doticaj s graom i izravna komunikacija s predmetnim strunjacima, nastavnicima ili profesorima; trajnom narudbom kupuju se uglavnom asopisi. Taj je nain kupnje vrlo pogodan jer se jednom odaslana narudba za odreeni naslov serijske publikacije ne mora svake godine pismeno obnavljati; bianco-narudbom obino se u knjinicama kupuju svi naslovi unutar odreenog podruja, koje objavljuju cijenjeni i kvalitetni nakladnici; preko knjininih sredita za nabavu, posredovanje kojih najvie koriste manje knjinice. Knjinina su sredita pogodan suradnik jer olakavaju poslove vezane uz pisanje narudaba, financijsko poslovanje, tehniku opremu i slino.

Zamjena
Zamjena knjinine grae s drugom knjinicom ili srodnom ustanovom u gradu, dravi, pa i u inozemstvu, drugi je oblik nabave. Osobito je vana meunarodna

zamjena knjinine grae jer preko izdavake djelatnosti nacionalna kultura i znanost prodiru u svijet, a uvelike se tede i devizna sredstva. Kadto knjinica zamjenom dobiva i grau koju bi inae teko mogla kupiti. U kulturnoj suradnji postoje utvreni postupci meunarodne zamjene publikacija, ali dvije knjinice mogu meusobno urediti zamjenu grae i mimo tih sporazuma. Knjinice obino meusobno zamjenjuju vlastita izdanja, duplikate iz svojih fondova, a katkad kupuju odreena izdanja na zahtjev svojih suradnika. Zamjena se moe provesti prema naelu svezak za svezak ili stranica za stranicu, prema naelu iste novane istovrijednosti (obraunata zamjena), ali se moe obaviti i bez obzira na pojedinanu vrijednost publikacija koje se zamjenjuju, prema naelu djelo za djelo (neobraunata zamjena). Poeljno je da knjinice vode popis zamjene u obliku kartoteke odnosno datoteke ustanova, sastavljen prema zemljama, a unutar toga prema ustanovama s kojima se obavlja zamjena. S jedne se strane u takvu popisu vodi primljena graa, a s druge graa koja je suradnicima poslana u zamjenu. Iako ima svojih prednosti, dobro voena zamjena grae trai veliko zauzimanje djelatnika koji rade na tome.

Dar
Darovi koje knjinice dobivaju od korisnika ili drugih osoba, rado su prihvaen oblik nabave knjinine grae. Darovi mogu u knjinicu prispjeti eljom darovatelja (sluajni), ali mogu biti i izazvani (ako knjiniar zamoli pojedinca ili ustanovu da daruje odreenu grau ili ako se eljena graa zatrai od ustanova koje tiskaju grau namijenjenu za darivanje). Bez obzira na elju darovatelja da pomogne odreenoj knjinici i elju knjiniar da besplatno popune svoj fond, dar se ne mora uvijek uklopiti u fond knjinice. Bitno je da knjinica utvrdi odgovaraju li darovi njezinoj nabavnoj politici i uklapaju li se u strukturu knjininoga fonda. Posebna je vrsta dara legat, odnosno oporuno ostavljena vlastita knjinica koju pojedinac zavjeuje odreenoj knjininoj ustanovi. Pojedini autori smatraju legat posebnom vrstom nabave, no kako se i tu radi o pribavljanju grae bez naknade, smatra se posebnom vrstom dara. Takvo je darivanje slino onome kad pojedinac jo za ivota daruje vlastitu knjinicu. Katkad se s darovateljem moe dogovoriti koje naslove iz njegova dara knjinica prihvaa, a koji naslovi za nju nisu zanimljivi. Takvim "uvjetovanim" darom knjinica e popunjavati fond u skladu s naelima svoje nabavne politike. Bez obzira na to hoe li knjinica darove uvrstiti u svoj fond ili nee, potrebno je napismeno se zahvaliti darovatelju na daru. Poeljno je da knjinica za to ve ima izraene obrasce, koje popunjava za svaki pojedini sluaj, i s potpisom voditelja knjinice dostavlja darovatelju. Osim pojedinanih darova koji sadravaju jedan primjerak knjine grae ili vie njih, pojedinci ustupaju knjinicama i vlastite, cijele knjinice. Ta se graa takoer procjenjuje i odluuje se o tome to e knjinica uvrstiti u vlastiti fond, a to u fond duplikata. Kada su posrijedi iznimno ugledne osobe i vrijedne knjinice, legati se mogu posebno obraditi i davati na koritenje kao zasebna cjelina - posebna zbirka.

Obvezni primjerak
Povlasticu da za svoj fond dobivaju besplatno svu tiskanu grau odreene zemlje, uz nacionalne, imaju jo poneke knjinice. Taj "zajamen" ili "duan" primjerak tiskane ili drukije umnoene grae naziva se obveznim primjerkom. Dobivanje obveznog primjerka ureeno je zakonskim propisima kojima se tiskare, nakladnici ili autori obvezuju da odreeni broj primjeraka svakoga umnoenog knjinog proizvoda dostavljaju nacionalnoj ili kojoj drugoj knjinici, a one su dune tu grau uvati kao

kulturno dobro. Slijedom takvih propisa nacionalna je knjinica duna dostaviti po jedan primjerak odreena naslova onim knjinicama koje ga, uz nju, dobivaju na trajno uvanje . Za knjinice koje, uz nacionalnu knjinicu, primaju obvezni primjerak, tom je povlasticom osigurano sustavno dobivanje vrijedne grae. Meutim, primitak svih tiskovina bez prethodna odabira moe opteretiti knjinicu jer je rad na popisivanju i smjetaju zbirke obveznog primjerka vrlo sloen, struan i odgovoran, a za knjinice koje nisu odreene za prikupljanje i uvanje ukupnoga nacionalnog knjinog blaga, ve primaju obvezni primjerak radi obogaivanja vlastitoga fonda, moe biti nerazmjeran vrijednosti. Osim zakonski utemeljena naina primanja obveznog primjerka, mnoge knjinice, napose one koje vode zaviajne zbirke, osiguravaju pristizanje grae na mjesnoj razini meusobnim dogovorima s mjesnim tiskarama i nakladnicima.

Vlastita izdanja
Samo poneke knjinice imaju vlastita izdanja koja, u veem broju primjeraka, stavljaju u svoj knjini fond. Osim nacionalnih, sveuilinih, akademijskih i pojedinih veih gradskih knjinica, vlastitim izdanjima uglavnom raspolau knjinice u sastavu zavoda, znanstvenih ustanova i slino. Vlastitim izdanjima rjee raspolau kolske i puke knjinice. Za ta se izdanja ne izrauju posebni planovi nabave, ve se u knjinini fond uvruju automatski.

FAZE U IZGRADNJI KNJININOGA FONDA

Razliite vrste nabave knjinine grae upuuju na to da je izgradnja knjininoga fonda iznimno vaan postupak u knjininome poslovanju. Knjiniarski djelatnici nastoje prikupiti raznovrsnu grau na najpovoljniji nain. Prema teoretiaru E. Evansu izgradnja knjininoga fonda sloen je proces kojim se nastoji otkriti njegova snaga i slabost s obzirom na potrebe korisnika i raspoloive izvore znanja i obavijesti unutar zajednice korisnika, te ispraviti njegove slabosti. Taj dinamian i neprekidan posao sastoji se od nekoliko faza. a) Istraivanje zajednice korisnika i njezinih potreba Zajednica korisnika, koja se moe sastojati od desetak do nekoliko milijuna lanova, skupina je osoba koja je osnovala knjinicu ili zbog koje je knjinica osnovana. To moe biti drutveno-politika zajednica (narod, regija, grad) ili posebna skupina korisnika (sveuilite, kola, institut). Istraivanjem te zajedice dobivaju se podaci koji se koriste u razvoju knjiniarstva, ali i u izgradnji fondova, to je jedan od osnovnih elemenata njegova razvoja. Meu najvanijim su podacima svakako broj i struktura (dobna, obrazovna i slino) lanova zajednice korisnika, njezine povijesne znaajke, privredno i kulturno stanje u kojemu djeluje zajednica korisnika i knjinica i drugo. b) Plan nabave Plan nabave zasniva na prikupljenim i obraenim podacima u fazi istraivanja zajednice korisnika i njezinih potreba za knjininim slubama i uslugama, na podacima o namjeni knjinice, njezinim ciljevima i zadacima te podacima o postojeem fondu. U naem se knjininom poslovanju uobiajila uporaba sintagme

nabavna politika za niz djelatnosti vezanih zapravo uz proces izgradnje fondova. Izgradnja fondova ima ire znaenje od nabavne politike jer se njome promatra i utvruje splet pitanja, a nabavna je politika tek jedan od sastavnih dijelova tog procesa. U strunome izriaju, uz nabavnu politiku nalazimo i nazive: nabava, akvizicija, akcesija, esto u sinonimnu znaenju. c) Selekcija ili odabir knjinine grae Selekcija oznauje postupak odluivanja o tome koju odreenu grau treba nabaviti za knjinicu. Selekcija ukljuuje odluku o tome koju od nekoliko knjiga koje obrauju isti predmet izabrati, potom odluku o tome odgovara li cijena stvarnoj vrijednosti knjige, njezinoj opremi i sl., te odluku o tome koliko je primjeraka odreena naslova potrebno nabaviti za korisnike. d) Postupci nabave (predakcesija i akcesija) Tom su fazom obuhvaeni postupci naruivanja i pristizanja grae u fond (nakon obavljene selekcije) i to uobiajenim oblicima nabave u knjinicama. e) Proiavanje fonda Ta je faza izravno povezana s trenutanom vrijednosti prinovljene grae. S vremenom, naime, odreene publikacije gube vrijednost s obzirom na korisniku zainteresiranost. Sve djelatnosti vezane uz prouavanje naina na koji se fond koristi, utvrivanje trenutane vrijednosti dijelova fonda odnosno pojedine publikacije te uz povlaenje grae koja vie nije zanimljiva, obuhvaene su sintagmom proiavanje fonda. f) Procjena vrijednosti fonda (evaluacija) Posljednja faza u izgradnji knjininoga fonda ujedno je faza kojom ponovno zapoinje cijeli proces. U toj se fazi nastoji ustanoviti vrijednost prinovljene grae i/ili cijelog fonda, polazei od sudova korisnika, knjiniara i ocjena strunjaka. Zbog svega toga, cijeli je proces izgradnje knjininoga fonda dinamian ciklus koji neprestano tee, a ukljuuje i knjinicu i njezinu zajednicu korisnika . Tijekom izgradnje knjininoga fonda nastoje se uvaiti ova osnovna naela:

fond treba biti usklaen s potrebama zajednice korisnika i njezinim zahtjevima, a ne s uopenim propisima o njegovoj kakvoi; fond mora odgovoriti na ukupne potrebe svih korisnika, a ne samo na zahtjeve aktivnih korisnika; fond se mora stvarati znalaki, pri emu se koristi mogunost sudjelovanja u kooperativnim mreama; u izgradnji fonda mora se uvaiti naelo ukljuivanja razliitih vrsta grae; izgradnja fonda bila je, jest i bit e podlona osobnim procjenama selektora i osoba koje procjenjuju vrijednost fonda; uz teorijsko znanje potrebno je ovladati i praksom: iskustvo je bitan imbenik.

Istraivanje zajednice korisnika i njezinih potreba

U knjininoj teoriji i praksi knjiniari su se poeli baviti potrebama korisnika, aktivnih i potencijalnih, tek u novije doba. U povijesnom se razvoju knjinina graa nabavljala uglavnom prema njezinoj dostupnosti na tritu, pri emu se, zbog malog broja naslova, slijedilo naelo prikupljanja odabrane, vrijedne grae. G. Naud jedan je od rijetkih knjiniara iz razdoblja prije 20. stoljea, koji je odabiru knjinine grae posveivao znatniju panju, pazei pritom na elje korisnika. Naglim razvojem pukoga knjiniarstva, pravilnom se popunjavanju fonda pridaje sve vea vanost jer je korisnika populacija, za razliku od korisnika akademskih i nacionalnih knjinica, trebala knjininu grau ne samo za uenje i znanstveni rad, ve i za razonodu. Liberalizacijom obrazovnog sustava i demokratizacijom ivota poveava se broj korisnika knjininih usluga i njihovih potreba za literaturom i obavijestima. Da bi uspjeno mogli odgovoriti na sve raznovrsnije zahtjeve korisnika, knjiniari se, napose od 30-ih godina 20. stoljea, sve vie bave istraivanjem odreenih zajednica korisnika i njihovih potreba za knjininom graom i uslugama. U takvim se istraivanjima posebna panja usmjeruje na prikupljanje i analizu podataka o broju i strukturi zajednice korisnika (dobnoj, obrazovnoj, interesnoj i slino), o njezinim povijesnim i razvojnim obiljejima, o koritenju novih tehnika i slinome. Takve se analize posljednjih godina provode i u nas, ali ni priblino ne zadovoljavaju potrebe.

Plan nabave
Da bi zaposleni na poslovima nabave u knjinici mogli biti posve djelotvorni, potrebne su im osnovne smjernice u radu. Budui da izgradnja fonda obuhvaa ustanovljivanje jaine (snage) i slabosti fonda, a potom i izradbu plana za ispravljanje tih slabosti i postizanje odgovarajue jaine fonda, za uspjean odabir i nabavu relevantne grae posebno je vano unaprijed dogovoriti i pripremiti plan nabave. Utvrenim planom nabave spreava se utjecaj razliitih miljenja (npr. u fakultetskoj knjinici zanimanje profesora za odreeni predmet moe utjecati na neravnomjernu raspodjelu sredstava i zagovaranje jednog predmeta na tetu drugih, ili se moe dogoditi da osobe koje u knjinici odluuju o nabavi ne uspijevaju prevladati pristranost prema odreenoj vrsti literature). Plan nabave pomae knjininim djelatnicima da:

postignu jedinstveno stajalite o tome koji se dijelovi fonda trebaju razvijati odnosno posebno razvijati; usklade djelatnost pojedinaca odgovornih za izgradnju fonda; postignu dosljednost odnosno usklaenost fonda; izbjegnu donoenje odluka napreac (improviziranje); izbjegnu razliit pristup knjiniara i korisnika u odluivanju o tome kakav bi trebao biti fond knjinice.

U oblikovanju knjininoga fonda i planiranju njegove izgradnje nekoliko je elemenata koji se pojavljuju i u nabavnoj politici, i treba ih ukljuiti u plan nabave. Ponajprije, potrebno je ustanoviti namjenu ope zbirke, njezin opseg i nain uspostave, vrste posebnih zbirki i nain njihova odravanja, te odrediti prednosti u nabavi.

U nabavnoj je politici posebno vano odrediti koje e vrste dokumenata knjinica nabavljati i to e zadravati, te kako e u proces izgradnje fonda ukljuiti svoje korisnike. Valja takoer odrediti osobu odgovornu za odabir knjinine grae, utvrditi nain na koji e se raspoloivi fond davati na koritenje te ustanoviti koja e se graa uvati, kako i koliko dugo, te kako e se obavljati proiavanje fonda i izluivanje otpisane grae. Knjinice trebaju unaprijed odrediti i nain zamjene i postupke s duplikatima. U procesu izgradnje knjininoga fonda posebno mjesto zauzima koordinirana nabava. Unutar iste zajednice korisnika istovrsne se knjinice ili pak knjinice razliitih namjena dogovaraju o podjeli podruja odnosno usmjeravaju k izgradnji pojedinih dijelova fonda prema odreenome predmetnom podruju, zemljopisnoj cjelini, jeziku ili vrsti grae. Razmjenom podataka o veliini, strukturi i dostupnosti fonda knjinic unutar iste zajednice korisnika bolje se sagledaju mogunosti pojedine knjinice i njezina osoblja, a time se postie bolja opskrbljenost knjinic potrebnom knjininom graom i poboljava njezina dostupnost te dostupnost obavijesti o grai kojom se raspolae. Upravo stoga plan nabave mora odrediti zajednicu korisnika kojoj je knjinica namijenjena (drava, regija, grad, kola, sveuilite, tvornica), razlikovati aktivne od potencijalnih korisnika te zasebno obraditi posebne skupine korisnika. Uzimajui u obzir opseg fonda, potrebno je potom odluiti koja e predmetna podruja biti zastupljena, postoje li ogranienja u vezi s vrstom dokumenata (publikacija) koji se nabavljaju, koliko e u fondu biti zastupljeno edukativnih publikacija (primjerice, udbenika u sredinjoj sveuilinoj knjinici). Predmetno se podruje i njegova pokrivenost razliitim publikacijama moe promatrati sa stajalita vrsta zbirki. S tim u vezi razlikuju se etiri vrste zbirki: Osnovna zbirka obuhvaa literaturu za ope, osnovne potrebe. Za tu se zbirku nabavljaju samo popularna i popularnoznanstvena djela, jednom na godinu obavlja se izluivanje, a impresum nije stariji od tri godine. Takva se zbirka zadrava u stalnoj veliini. Instruktivna ili radna zbirka obuhvaa tekuu grau. Starija se graa u naelu ne nabavlja, ali se uz omeene, nabavljaju i serijske publikacije te audiovizualna graa, mikrooblici i strojno itljiva graa. Ta je zbirka neka vrsta aktualne referentne zbirke. U njoj se izluivanje provodi jednom na godinu, ali se opseg zbirke moe poveati od 1 do 2 posto na godinu. Opa (sveobuhvatna) znanstvena zbirka obuhvaa tekuu grau referentnog obiljeja i grau za posudbu. Za tu se zbirku nabavlja i starija graa te svi suvremeni oblici publikacija. Ta se zbirka pregledava svake dvije do tri godine, ali se graa ne odstranjuje, ve se, prema trenutanoj vanosti, rasporeuje u aktivno ili u pasivno spremite. Iscrpna sveobuhvatna zbirka ukljuuje sve ono to je dostupno na tritu unutar odreenoga predmetnog podruja. Za takve se zbirke nabavljaju i publikacije muzejskoga i arhivskog obiljeja (npr. zaviajna zbirka, memorijalna zbirka posveena odreenoj osobi ili dogaaju). U toj se zbirci ne obavlja izluivanje. Posebna sredstva osiguravaju se za nabavu rijetke i vrijedne grae. Mnoga predmetna podruja u veini su knjinica zastupljena na prvoj, drugoj i treoj razini. Samo jedno ili dva podruja, unaprijed odabrana, u veem se broju knjinica postavljaju i vode kao iscrpne zbirke (primjerice podruje glagoljske pismenosti, graa o piscu zaviajniku).

Selekcija knjinine grae

Prema utvrenoj nabavnoj politici, kao to smo ve naznaili, odabire se graa koju u odreenom trenutku knjinica moe nabaviti.

Fazu selekcije/odabira grae za knjinicu odredili smo kao postupak odluivanja o tome koju grau meu mnotvom grae na tritu, ili one koja stie u zamjenu, ili je korisnici (i drugi) daruju, nabaviti. Taj posao nije nimalo jednostavan, a gotovo je neizvediv bez kartoteke/datoteke koju nazivamo desiderata. Kao to kazuje sam naziv, desiderata je kartoteka elja u koju knjiniari i korisnici unose podatke o publikacijama koje ocjenjuju vanim za knjinini fond. Desiderata se uobiajeno vodi u biljenicama ili na listiima, a knjinice s dobro ureenim poslovanjem listie vode u tri ili vie primjeraka koji e poslije posluiti kod prijema i obradbe grae. U kompjutoriziranim sustavima zapis o odreenoj publikaciji temeljni je zapis u koji se dodaju odnosno ispravljaju podaci u odreenim fazama obradbe. Budui da knjiniari trebaju pozorno pratiti sve to se pojavljuje na tritu, korisno je imati bibliografske izvore iz kojih e dobivati podatke o eljenoj grai. Meu njima valja napose izdvojiti:

tekue publikacije koje obavjetavaju o grai predvienoj za tiskanje (primjerice Books in print, Fortcoming books koje objavljuje nakladnik Bowker, British books in print nakladnike kue Whitaker, Les livres de l'anne koje objavljuje Hachette, Urlich's international periodicals directory; navedene su publikacije dostupne na konvencionalnim i nekonvencionalnim medijima). U nas je u zadnje vrijeme vrijedan bibliografski izvor postao Bilten CIP, izdanje Nacionalne i sveuiline biblioteke); kataloge nakladnika (u obliku knjiga, broura, na slobodnim listovima, na pojedinanim karticama standardnoga katalonog formata, na mikrofievima, na CD-ROM-u); tekue recenzije u asopisima (namjena im je razliita, o emu valja voditi rauna ; nacionalne bibliografije (omoguuju cjelovit uvid u nacionalnu tekuu tiskarsku proizvodnju, a retrospektivne bibliografije pomau u traganju za naslovima kojih vie nema u fondu ili su uporabom trajno oteeni pa ih je potrebno zamijeniti; za to slue i popisi antikvara); preporune i standardne popise (uglavnom se izrauju za kolske knjinice, manje za puke knjinice i knjinice viih kola, primjerice Books for public libraries koji izdaje Bowker, Books for college libraries koji izrauje ALA, A Basic library list : for four year college koji prireuje Mathematical Association of America, razne Uneskove preporune popise, preporune popise pojedinih strukovnih udruenja, npr. Modern Language Association); specijalne bibliografije (koje prate i biljee tiskarsku proizvodnju na odreenom podruju, primjerice Dokumentationsdienst Bibliothekswesen DOBI, ECONLIT koji izdaje American Economic Association - dostupna je na CD-ROM-u) popise prinova i akcesijske popise velikih knjinica (koje pomau manjim knjinicama u odluivanju o tome to nabaviti).

Sl. 2 Obrazac za desideratu (obino u dva ili tri primjerka) Nakon to su podaci o eljenoj publikaciji uneseni u desideratu (Sl. 2), listii odnosno zapisi ostaju u kartoteci/datoteci do konana odabira. Da bi daljnji postupci bili u skladu s prethodnim naporima, vano je odrediti opa naela i kriterije za selekciju. U teoriji knjiniarstva najee se navode dva opa naela selekcije:

naelo vrijednosti (kakvoe) naelo potranje (potrebe).

Prema naelu vrijednosti odnosno teoriji selekcije koja se zasniva na njemu, knjinice trebaju prikupljati onu grau koja e intelektualno obogatiti ivot njihovih korisnika. Selekcija je pritom pozitivna, tj. u fond se ukljuuje ona graa za nabavu koje postoje valjani razlozi, ali se ne iskljuuje graa za koju se pretpostavlja da e loe utjecati na korisnika. Pristae naela vrijednosti smatraju da je knjinica i osnovana zato da bi odgajala i obrazovala, i da je stoga jedna od kulturnih ustanova koje pridonose stvaranju boljega svijeta. Zbog toga se ta teorija moe smatrati i elitistikom, no njezinih je pristaa mnogo i meu knjiniarima. Osobe koje odabiru grau prema naelu vrijednosti moraju dobro poznavati odreeno podruje i moraju biti dobro obavijetene o knjigama i knjinicama. Takav selektor mora poznavati klasina djela, ali i pratiti suvremena zbivanja. Selektor takoer mora dobro poznavati svoje korisnike i birati grau koja e njima odgovarati, ali e esto nabavljati i vrijedna klasina i standardna djela iako se ne oekuje veliko zanimanje za njih. Pristae naela vrijednosti smatraju da se za sve kategorije korisnikih interesa moe pronai kvalitetna literatura. Naelo potranje prvi je put spomenuto u djelu Theory of book selection for public libraries (1925) engleskoga knjiniara Lionela McColvina. McColvin smatra da se

puke knjinice (za razliku od nacionalnih i znanstvenih) osnivaju da bi zadovoljile potrebu za obavijestima i publikacijama stanovnika odreena podruja. Zbog toga treba najprije ustanoviti postoji li takva potreba, a tek potom dogovoriti sustave kojima e se ona zadovoljiti. Sadraj fonda bit e stoga odreen potrebama, a ne prethodno sroenim planom koji obuhvaa sva podruja. Koliina zahtjeva za svako predmetno podruje odreuje dubinu popunjavanja fonda. Pristae teorije potranje smatraju da je korisnije nabaviti vie primjeraka jedne publikacije za koju je zainteresiran vei broj korisnika, nego po jedan primjerak velikoga broja publikacija za kojima e biti malena potranja. Dakako, u primjeni naela potranje najtee je odrediti postupak na temelju kojega e se ustanoviti "potreba", osobito u pukim knjinicama; u kolskim, visokokolskim pa i specijalnim knjinicama to je ve mnogo lake postii. Teoretiari u podruju izgradnje fondova preporuuju knjiniarima da tijekom odabira grae za knjinicu imaju na umu odreene kriterije koji im pritom mogu pomoi. To su ponajprije ugled autora ili nakladnika, novost teme, primjerenost teme, dubina obradbe u znanstvenim djelima, relevantnost teme, ureenje teksta i opremljenost bibliografskim podacima, kazalima, podacima o autoru i slino, izgled publikacije (uvez, papir, omot i sl.), stil, fizika obiljeja (veliina, oblik i sl.) i cijena . U odabiru grae, sukladno vrsti knjinice, knjiniari trebaju biti svjesni toga da je tiskarska proizvodnja (klasina i elektronika) tolika da se relevantna graa mora pozorno nabavljati. To se posebno odnosi na opeznanstvene knjinice (nacionalne, sveuiline, akademijske) koje su se u prolosti esto upravljale naelom univerzalnosti svojega fonda. Dananji selektori u opeznanstvenim knjinicama, uvaavajui naelo funkcionalne univerzalnosti, nastoje nabaviti posebno:

djela s graninih podruja; djela multidisciplinarnog obiljeja; temeljna znanstvena djela u izvorniku i u prijevodu; temeljna djela iz knjievnosti u izvorniku i u prijevodu; djela povijesnoga i poredbenog obiljeja; sekundarne i tercijarne publikacije.

U pukim knjinicama posebno valja nabavljati:

grau koju navode standardni popisi; grau o kojoj je recenzija objavljena bar u dva asopisa; grau koja ima trajnu literarnu ili drutvenopovijesnu vrijednost.

Mnogi strunjaci istiu da traenu kontroverznu literaturu obvezno treba nabavljati s popratnim objanjenjima. Teoretiari knjiniarstva takoer istiu da se udbenika graa treba nabavljati jedino u kolskim odnosno visokokolskim knjinicama. No u zbilji je, naalost, sustavna nabavna politika pukih knjinica u nas uvelike onemoguena i time to su, zbog neodgovarajueg ureenja kolskih i visokokolskih knjinica, te knjinice primorane nabavljati lektiru i udbenike. Unato tome knjinini djelatnici u svojemu radu nastoje pomiriti oba naela. Knjiniari smatraju da knjinice prije svega slue korisnicima te da bi knjinini fond trebao biti izgraen prema njihovim eljama i potrebama, ali bi trebao osigurati i osnovu za irenje njihovih interesa. U odabiru knjinine grae, knjinini djelatnici

ne smiju postati cenzori. Oni moraju pokuati zadovoljiti i one korisnike potrebe koje se ne slau s njihovim shvaanjem naela kvalitete. PREPORUKE KNJINIARIMA KOJI OBAVLJAJU SELEKCIJU

izgradnja fonda dinamian je proces koji podrazumijeva stalnu obavijetenost o korisnicima, izdavakoj proizvodnji i slino treba poznavati teorijske osnove knjine proizvodnje treba upoznati nakladnike koji se bave audiovizualnom graom treba pratiti postignua elektronikog objavljivanja treba pratiti recenzije treba pratiti tekue bibliografije treba pratiti potrebe korisnika (upitnici, obrasci za upis podataka i sl.) treba neprestano pratiti zbivanja u knjinici i zajednici korisnika

Nabava knjinine grae

Nabava knjinine grae zapoinje nakon to knjinica, u skladu sa svojom nabavnom politikom, napravi izbor onoga to eli nabaviti. Zapoinje predakcesijski posao kojim se najprije iz desiderata povuku listii s naslovima publikacija koje su odabrane za nabavu ili se, u kompjutoriziranom sustavu nabave, zapisi iz datoteke desiderata povezuju s drugim relevantnim datotekama. Predakcesija obuhvaa niz postupaka kojima se provjerava vjerodostojnost podataka kojima se raspolae, ustanovljuje se posjeduje li knjinica eljenu publikaciju i u koliko primjeraka te je li traeni naslov ve naruen ili je u fazi obradbe nakon ukljuenja u fond. Navedene su provjere posebno vane u veim knjinicama u kojima se nabavljaju tisue naslova, pa sustav nadzora u odjelu za predakcesiju i akcesiju mora biti paljivo postavljen. Ako su u kartoteci desiderata listii u tri istovjetna primjerka, u predakcesiji se jedan listi odlae u predacesijsku kartoteku, drugi se dostavlja dobavljau, a trei se stavlja u abecedni katalog da bi korisnici bili obavijeteni o tome kad je narudba poslana. Manje knjinice ne vode akcesijske kartoteke, ve rade popise eljenih publikacija, od kojih se jedan primjerak uva u kartoteci narudbe, a drugi se dostavlja dobavljau. Ako se publikacije nabavljaju kupnjom, uz dopis se prilae narudba, a ako se potrauju zamjenom, odreenoj se ustanovi uz dopis alje popis eljenih i popis odaslanih publikacija. Kada potraivana graa stigne u knjinicu, usporeuje se s predakcesijskim evidencijama (bilo na listiima, na popisu, ili u datoteci narudaba). Ako se evidencija vodi na listiima, listi za odreenu (pristiglu) publikaciju prebacuje se iz kartoteke narudaba u kartoteku prispjele grae (kartoteku akcesije), i u njega se upisuje datum prispjea. Jednako se postupa i s graom naruenom s pomou raunalne tehnike.

Sl. 3. Kompjutorska obradba desiderata - prvi zaslon

Sl. 4. Kompjutorska obradba desiderata - drugi zaslon Na popisima odnosno zapisima oznauje se da je graa pristigla. Za grau koja nije prispjela u knjinicu obavljaju se daljnja, ponovna potraivanja. Uz grau koja pristie u knjinicu uvijek je pratei dopis (dostavnica s raunom kod kupnje; popis ili kartica za zamjenu; popis o darovanoj grai; popis obveznoga primjerka za odreeni mjesec; dostavnica ekonomata za vlastita izdanja). Najprije se provjerava odgovaraju li navodi iz dopisa navodima iz narudbe, zatim se stvarno stanje poiljke (grae) usporeuje s popratnim dopisom i, ako je sve ispravno, ispisivanjem datuma i potpisom ovjerava se primitak. Ako se popratni dopis ne podudara u svemu sa stanjem grae, ulae se alba (reklamacija) telefonom ili napismeno. Svaki se primjerak grae takoer pregleda i ustanovljuje se njegova ispravnost. Ako je graa u emu neispravna, primjerice, ako ima neotisnutih stranica, nedostaje odreen broj stranica ili se uoe kakva druga oteenja, za oteene se primjerke ulae alba. Kada se graa i popratni dopis u svemu slau, akcesijski je posao zavren i publikacije su spremne za inventarizaciju i razmjetaj u odreene dijelove knjininoga fonda.

Proiavanje knjininoga fonda

Ni najvee knjinice na svijetu nisu danas u stanju prikupljati i uvati sve to je ovjek stoljeima stvarao i to i dalje stvara. Da bi nabavljenu grau sredile kako valja, u plan nabave treba, kao to smo prije istaknuli, ukljuiti vrijeme i nain proiavanja fonda te osigurati posebna spremita za odlaganje manje traene grae. Proiavanje knjininoga fonda postupak je izluivanja ili premjetanja dubleta, rijetko koritene grae ili pak grae koja, zbog razliitih razloga, nije vie za uporabu. Proiavanjem se u knjinicama trajno odstranjuje graa (najee je taj postupak povezan s revizijom knjininoga fonda) ili premjeta u koje drugo spremite (u kojem je obino smjetena manje traena graa). Proiavanje se provodi kada je knjinini fond dosegao gornju granicu rasta, odnosno kad nedostaje prostor za novu grau. Meutim, odluka se o proiavanju fonda donosi i neovisno o tome, a vezano uz osmiljenu politiku izgradnje fonda. ele li se zahtjevi korisnika rjeavati brzo i djelotvorno, manje traena graa zapravo nepotrebno optereuje fond jer zbog nje i djelatnici i korisnici utroe vie vremena u traenju eljene grae (osobito u slobodnom pristupu grai). Moe se uopeno kazati - kad fond dosegne svoju gornju granicu rasta, knjinica moe postupiti trojako:

osigurati novu zgradu; razdvojiti fond odnosno razmjestiti dio grae, a to takoer zahtijeva nove, dodatne prostore, ili pristupiti njegovu proiavanju.

Tri su vana razloga za proiavanje fonda: uteda prostora, vea dostupnost traene grae i ekonomino poslovanje. Malo je, meutim, knjinica koje uistinu smiljeno pristupaju proiavanju fonda. Prepreke su za to ponajprije psiholoke prirode. Opravdanja su u nedostatku vremena, strahu od pogrenih postupaka, zauzetosti djelatnika tekuim poslovima, ali je najee posrijedi otpor prema odstranjivanju onoga to je prije nabavljeno. Kadto se i osniva postavlja kao branitelj cjelovitosti postojeeg fonda. U osnovi takvih razmiljanja bojazan je da e se proiavanjem fonda smanjiti njegov opseg i time umanjiti njegova vrijednost. Planski provedeno proiavanje, nasuprot takvu strahovanju, pridonosi boljoj

organizaciji poslovanja i boljim uslugama za korisnike. U postupku proiavanja obino se nastoje premjestiti ili trajno odstraniti iz fonda:

nepotrebni duplikati i dublete; netraeni i neeljeni darovi; zastarjela graa, napose znanstvena literatura koja vie nije aktualna, prekinuti nizovi; unitene, oteene i sline publikacije; publikacije na loem papiru, sitno tiskane publikacije te one nepotpuna opsega; graa koja se ne koristi; nepotpuna godita periodike i periodika bez kazala.

Kriteriji za odstranjivanje grae odreuju se s obzirom na njezina fizika obiljeja, veliinu (opseg) fonda i kakvou grae, a sama selekcija poiva na primjeni nekoliko metoda:

metodi prouavanja tzv. shelf time perioda odnosno vremena koje je odreena publikacija provela na policama a da nije posuivana; metodi koritenja svih pokazatelja o posudbi, rezervacijama; citatnim metodama (oslanjanje na razne analize citiranja, zastupljenosti u asopisima koja objavljuju kazala i slino); prouavanju sudova strunjaka.

Neka su ispitivanja pokazala da se korisniki zahtjevi odnose na 40% knjininoga fonda, a da bi 60% fonda moglo biti smjeteno i na kojemu drugome mjestu, bez veih posljedica za kakvou usluga i zadovoljstvo korisnika. Da bi poboljale svoje poslovanje, mnoge knjinice irom svijeta ulau znatna sredstva u istraivanje i pronalaenje valjana pristupa kojim bi se rijeili problemi vezani uz proiavanje knjininog fonda . Jedno od djelotvornih rjeenja su tzv. depozitarne knjinice. Takve se knjinice osnivaju na nacionalnoj razini, na razini sveuilita ili pak dogovorom nekoliko knjinica razliite namjene. Kad se u postupku proiavanja fonda odreene knjinice izdvoji knjinina graa koja vie ne pripada aktivnome fondu, ona se moe smjestiti u spremite ili u depozitarnu knjinicu s kojom su unaprijed dogovorene mjere zatite takve grae i nain njezina koritenja. U depozitarnoj se knjinici novoprispjela graa odlae s obzirom na vrijeme pristizanja (akcesijska metoda) ili u skupine s obzirom na prijanjeg posjednika - na taj se nain zadravaju postojee signature. Posudba se uspostavlja na dva naina: u samoj depozitarnoj knjinici (za to je potrebno osigurati itaoniki prostor) ili dostavljanjem traenih primjeraka knjinici koja sudjeluje u programu zajednikog odlaganja grae.

Vrednovanje knjininoga fonda

Vrednovanje knjininoga fonda provodi se najee s pomou statistikih i usporednih metoda te metoda ispitivanja korisnika. Da bi postupak vrednovanja fonda zadovoljio, unaprijed moraju biti utvreni statistiki obrasci, doneseni odgovarajui standardi te osiguran dotok bibliografija, preporunih popisa i slinih pomagala. Nadalje, ispitivanje i anketiranje svojih korisnika knjiniari e obaviti anketnim upitnicima i uz pomo sociologa i psihologa. Prikupljene statistike podatke i podatke iz anketa i raznih upitnika valjat e potom usporediti sa standardnim zahtjevima o veliini i kakvoi fonda odreene knjinice,

ovisno o njezinoj vrsti, broju i strukturi korisnika. Javno objavljivanje podataka o vrijednosti knjininoga fonda moe pomoi knjinici da dobije vie novca za nabavu nove grae, moe joj pribaviti javno priznanje, a moe govoriti i o uspjenosti nabavne politike, dakako ako su procjene tone.

KOORDINIRANA (USKLAENA) NABAVA

Svi prije navedeni oblici nabave knjinine grae uglavnom se odnose na rad jedne knjinice. Budui da je problem novca za nabavu grae uvijek prisutan, pokuava se pronai jeftinije a ipak svrshishodno rjeenje s obzirom na potrebe i zahtjeve korisnika. Suradnja u nabavi grae izmeu vie knjinica, na uemu ili irem podruju, naziva se koordiniranom nabavom. Taj je oblik nabave knjinine grae posebno vaan u opskrbi knjinica stranim serijskim i drugim publikacijama. Kad se dogovara takva nabava, ne smije se polaziti od elja jedne knjinice, ve se sagledavaju potrebe svih korisnika u odreenoj zajednici korisnika. Pritom se u dogovoru s ostalim sudionicima naznauju znanstvenostruna, zemljopisna i druga podruja za koja se opredjeljuje odreena knjinica. Bitno je da se graa koja se nabavlja u jednoj od knjinica sudionica koordinirane nabave, izravno ili neizravno daje na koritenje svim lanovima zajednice korisnika, odnosno da je dostupna svim zainteresiranim korisnicima. Primjerice, odreuju se knjinice koje e biti jedini imatelji odreene publikacije, ali uz uvjet da tu publikaciju mogu koristiti svi potencijalni korisnici, bez obzira na to kojoj zajednici korisnika pripadaju.

III. PRIJEM KNJININE GRAE I NJEZIN RASPORED

Nakon to se zaprimi, pristigla se graa rasporeuje i ukljuuje u knjinini fond. Graa se razvrstava u serijske i omeene publikacije, sitan tisak, u posebne zbirke itd. Taj naizgled jednostavan posao vrlo je odgovoran i valja ga paljivo obavljati. Svaka bi knjinica trebala odrediti vlastite kriterije za razvrstavanje knjinine grae jer se u dvjema knjinicama razliite namjene nee jednako postupati s istovrsnom graom. Naprimjer, katalog izlobe s opsenijim tekstom uvrstit e se najee u opi fond, ali u knjinici koja ima grafiku zbirku takav e se katalog izdvojiti za fond te zbirke. Publikacije koje uz tekstualni dio imaju i dodatke, primjerice, gramofonske ploe, kasete, diskete, najee se pohranjuju kao cjelina (tzv. sloeni dokumenti). No odreene knjinice nakon obradbe izdvajaju dodatnu grau i pohranjuju je u glazbenu zbirku, zbirku kompjutorske grae i slino. Razvrstana se graa ponovno pregledava, a potom se svaki ispravan primjerak obiljeuje peatom knjinice. Peat se stavlja na poleinu naslovne stranice, na kraj teksta te na stranice odreene internim knjininim pravilima . Izuzev serijskih publikacija, sva se ostala graa odmah inventarizira.

KONTINUACIJA, SREIVANJE I UPOTPUNJAVANJE PERIODIKE

Nakon to serijske publikacije stignu u knjinicu, podaci o svakome pojedinanom broju (sveiu) biljee se u obrasce (ili, ako se rabi raunalo, a to nije esto, u polja odreena za tekui popis periodike). Taj se popis vodi u obliku kartoteka, obino posebno za asopise, posebno za novine. U ponekim se knjinicama ta dva niza slau abecednim redom prema naslovu publikacije, a u drugima se najprije razvrstaju prema nainu nabave, a unutar tih skupina prema abecedi. Biljeenje podataka o novoprispjelom sveiu u obrasce tih registara naziva se kontinuacija. U mnogim se knjinicama koristi tzv. sustav Kardex, vrlo jednostavan i pogodan i za manji i za vei broj naslova . U tom se sustavu rabe dva obrasca postavljena tako da otvaranjem pretinca za odreeni naslov, gornji i donji obrazac predouju sve potrebne podatke. Donji je obrazac podijeljen u dva dijela. Gornje polje sadri odjeljke u koje se upisuje naslov asopisa (novina), podnaslov, podaci o izdavau i mjestu izdanja (prema elji mogu se unositi i podaci o odgovornom uredniku i poetnoj godini izlaenja). Predvieno je i mjesto za upisivanje signature i medija - konvencionalan ili nekonvencionalan. Gornje je polje jednako za kontinuaciju asopisa i novina. U drugome (donjem) polju ucrtani su odjeljci u koje se upisuje tekua godina te svaki pojedini broj iz godine u kojoj se upisuju sveii. U takvoj se kontinuaciji asopisi mogu popisivati tijekom vie godina. Kontinuacije za novine upotrebljavaju se, meutim, samo za jednu godinu pa se svake godine otvaraju novi obrasci. S lijeve strane upisani su mjeseci u godini, a s desne su strane predvieni odjeljci u koje se biljee brojevi izili tijekom svakog mjeseca.

Sl. 5. Donji obrazac za kontinuaciju periodike u sustavu Kardex Gornji obrazac slui za evidenciju materijalnog poslovanja u tekuoj godini i ukljuuje podatke o broju narudaba za odreeni naslov, o datumu naruivanja, broju predrauna, broju rauna, o datumu zaprimanja rauna, cijeni u dinarima i odgovarajuoj valuti te o cijeni uveza. Predviena su i polja u koja se upisuju podaci o nainu nabave, broju primjeraka odreenog naslova koje knjinica prima, podaci vezani uz pritube, podaci o smjetaju te sigla knjinice ako knjinica sudjeluje u koordiniranoj nabavi odnosno u stvaranja skupnog kataloga ili baze podataka o periodinim publikacijama. U te se popise dnevno upisuju svi pristigli sveii serijskih publikacija, a posebnim oznakama u razliitim bojama prati se redoslijed pristizanja svakog naslova. Nakon kontinuacije, sveii se odlau na posebne kose police (tekui primjerak) koje zatvaraju odjeljke za smjetaj ostalih brojeva, ili u privremena spremita, i to novine u vodoravnom nizu (jedan primjerak na drugi - prvi broj na dnu), a asopisi okomito, broj iza broja, dok se odreeno godite ne upotpuni. Tekua se periodika esto daje na uporabu korisnicima pa se moe poremetiti redoslijed brojeva, a poneki se brojevi mogu i zagubiti. Zbog toga nakon isteka godine (ili drugoga razdoblja izlaenja periodine publikacije) treba pregledati cijeli odloeni niz i ustanoviti cjelovitost godita odreene publikacije, jer se inventarizira samo potpuno godite serijske publikacije za koje izdavai uobiajeno alju i posebnu naslovnu stranicu i odgovarajua kazala. Iznimka su serijske publikacije koje izlaze jednom u godini. Nakon popisivanja, takvi se godinjaci odmah inventariziraju.

INVENTARI I INVENTARIZACIJA KNJININE GRAE

Inventari u knjinici tvaran su dokaz o tome da je odreena graa stigla u knjinicu i da je ukljuena u njezin fond. Zbog toga se inventarizacija grae smatra neodgodivim poslom u knjinici. Inventari su obino knjige koje se vode posebno za svaku vrstu knjinine grae. Neke knjinice vode knjige inventara prema nainu nabave grae. Knjinice, prema tome, vode inventar knjiga, inventar periodike, inventar neknjine grae itd., a ako ih jo razvrstavaju i prema nainu nabave, knjige inventara dijele se na one za kupljenu grau, darovanu grau, za grau nabavljenu zamjenom s drugim knjinicama te na knjige inventara za grau pristiglu kao obvezni primjerak. U nekim se knjinicama inventarizacija obavlja u kartotenom obliku, ali se takav nain nije pokazao dobrim. U svjetskoj se knjininoj praksi uvrijeio obiaj da se popratni dopisi o nabavi s upisanim inventarnim brojevima odlau u registre, pa se ne vode posebne inventarne knjige, a u novije se vrijeme umjesto klasinih inventarnih knjiga uvezuju kompjutorski ispisi strojno inventarizirane grae. Knjige inventara imaju odreene odjeljke, od kojih je prvi predvien za inventarni broj koji se upisuje prema tekuem nizu brojeva (numerus currens).

Sl. 6. Odjeljci u inventarnoj knjizi za darovanu knjininu grau Pojedine knjinice zakljuuju tekui broj koncem godine pa poetkom idue zapoinju inventarizaciju od broja jedan (1), a u drugima je taj niz beskonaan (ne prekida se nakon isteka godine). Ako se tekui broj zakljuuje za godinu, inventarni je broj razlomak kojemu je brojnik tekui broj, a nazivnik godina upisa.

Sl. 7. Primjeri za ispisivanje inventarnih brojeva Osim tekuega broja, u inventarnu se knjigu (prema odjeljcima) upisuje: datum, prezime i ime autora publikacije, naslov publikacije, mjesto izdanja, nakladnik i godina, nain nabave i naziv dobavljaa, podatak o tome je li jedinica unikat ili dubleta, cijena, signatura, a predvien je i prostor za napomenu. Svi se podaci upisuju u inventarnu knjigu tintom (kemijskom olovkom). Inventarni se broj upisuje i na poleini naslovne stranice publikacije, ispod ili iznad peata. Inventarni broj upisuje se i na kataloni listi te na knjini listi (ako knjinica na taj nain zaduuje posudbu) ili na kodiranu naljepnicu (ako je posudba kompjutorizirana). Svaka fizika jedinica posebna je inventarna jedinica, bez obzira

na to radi li se o publikaciji u vie svezaka ili o dva i vie primjeraka jedne publikacije. Prije je bilo uobiajeno inventarni broj dodijeliti cijelom naslovu (bez obzira na broj jedinica). To je oteavalo knjinino poslovanje pa je takvo obiljeavanje naputeno. Da bi se izbjegle greke s inventarnim brojevima, kada se graa inventarizira u posebne knjige prema vrsti i prema nainu nabave, ispred inventarnog broja stavlja se slovna oznaka koja oznauje vrstu grae odnosno nain nabave (Sl. 7). Knjige inventara moraju biti uvezane, a njihove se stranice paginiraju (ili oznauju folijacijom). Kroz knjigu se provlai trobojna vezica (jemstvenik) kojoj se krajevi na zadnjem (zatitnom) listu zalijepe peatnim voskom. U peatni se vosak utiskuje peat knjinice, a ispod njega ispisuje se koliko knjiga inventara ima stranica i upisanih inventarnih brojeva, to potvruje i svojim potpisom i peatom ovjerava voditelj knjinice. Uz inventarne knjige u koje se publikacije upisuju pojedinano, mogu se voditi i skupne knjige inventara (skupni inventari). U takve se knjige upisuje svaka skupina publikacija koja pristigne u knjinicu. Iskazuje se ukupan broj svezaka u poiljci i ukupna cijena. Svaki se otpis oduzima od zbrojenih svezaka, a i otpisane se publikacije procjenjuju na osnovi odbitka od ukupne vrijednosti koju sadri skupni inventar. Voenjem takve evidencije, knjinica ima uvijek tone ukupne podatke o broju svezaka i njihovoj vrijednosti. Pojedine knjinice u skupni inventar upisuju podatke o sadraju grae prema vrstama i prema UDK-skupinama, za to se predviaju posebni odjeljci. Ako je skupni inventar tako zamiljen, knjinica ima stalne podatke o broju knjiga, serijskih publikacija, zemljopisnih karata, i o broju publikacija iz odreenog podruja, primjerice iz filozofije ili medicine. Zbog njihove vanosti u materijalnome i financijskom poslovanju, knjige inventara moraju se voditi tono i pregledno. Nije doputeno bilo to dopisivati, prepravljati ili brisati, a mogue se pogreke oznauju crvenom olovkom. Nakon to se publikacija upie u knjigu inventara, naknadno se dodaju podaci o uvezu (u odjeljku napomena ili u posebnom odjeljku ako je za to predvien), a kad je donesena odluka o otpisu odreene publikacije (u postupku revizije), u odjeljak napomene unosi se podatak o otpisu s obveznim dodatkom "otpisano godine ..., rjeenjem br. ...". Budui da su knjige inventara izvorni dokument o imovini knjinice, treba ih briljivo uvati.

PROVJERA I PRIPREMA GRAE ZA STRUNU OBRADBU

Nakon inventarizacije, postupka kojim je publikacija uvedena u imovinu knjinice, zapoinje njezina struna obradba. U inventariziranoj se grai provjerava pripada li pojedini primjerak odreenoj numeriranoj nakladnikoj cjelini. Tako se postupa osobito u knjinicama koje grau oznauju i smjetaju prema numeriranoj nakladnikoj cjelini. Ako primjerak grae pripada nakladnikoj cjelini koja je ve zastupljena u knjinici, u publikaciju se stavlja kataloni listi za tu nakladniku cjelinu. Potom se provjerava posjeduje li knjinica otprije istovjetan primjerak grae. Ako knjinica posjeduje takav primjerak, provodi se postupak s dubletama - na kataloni listi ili kompjutorski zapis izraen za prethodnu istu publikaciju dodaje se

inventarni broj/brojevi, a postupak se ponavlja na istovjetnom listiu u svim katalozima, vanjskim i unutarnjim, u koje se inae upisuju inventarni brojevi. U veim se knjinicama priprema i provjera grae obavlja u odjelu za strunu obradbu odreene vrste grae. U manjim knjinicama iste osobe struno obrauju svu grau pa prema tome obavljaju i potrebne prethodne radnje.

IV. STRUNA OBRADBA KNJININE GRAE

Struna obradba knjinine grae obuhvaa formalnu obradbu ili katalogizaciju i stvarnu obradbu tijekom koje se graa razvrstava prema sadrajnim obiljejima: klasificira se ili se predmetno oznauje predmetnicama, kazalima i saecima ili joj se odreuju kljune rijei (key words).

KATALOGIZACIJA (formalna obradba knjinine grae)

Katalogizacija (od gr. katlogos) takva je obradba grae tijekom koje se popisuju podaci bitni za identifikaciju odreenog primjerka. To je formalan postupak prenoenja podataka. Katalogizacija se uvijek obavlja de visu, znai na osnovi samoga primjerka, i to otvorenog na naslovnoj stranici. Svrha je katalogizacije izradba abecednoga kataloga u koji se listii za katalogizirane publikacije slau prema abecednom redu prezimena autora ili prema naslovu tih publikacija. Katalogizacija se obavlja prema odreenim pravilima.

Pravila i meunarodni standardi za katalogizaciju

U povijesti katalogizacije dugo se vremena razliito postupalo. U prvoj polovici 19. stoljea Antonio (Anthony) Panizzi, knjiniar u Knjinici Britanskoga muzeja, izradio je jasna naela o katalogizaciji prikazana u 91. pravilu. Naela na kojima su se zasnivala njegova Pravila razrijeila su nejasnoe o autorstvu odreene publikacije, pisanju imena autora, anonimnim publikacijama (bez autora u katalonom smislu) i drugo. Slijedom Panizzievih postavki pojavljivala su se i druga pravila u razliitim zemljama i knjinicama. Valja spomenuti ALA Cataloguing rules for author and title entries, angloamerika katalona pravila za autorske i naslovne odrednice, objavljena 1949. u Chicagu , Pravila Vatikanske knjinice pod nazivom Norme per il catalogo degli stampati, objavljena 1931. godine. Za nas su svakako najvanije tzv. Pruska pravila (Instruktionen fr die alphabetische Kataloge der preussischen Bibliotheken, Berlin 1899), koje su primjenjivale i knjinice u Hrvatskoj. Katalonim se pravilima razlikovalo u katalogizaciji odrednicu (podaci o autoru ili naslovu publikacije prema kojima se odreuje njezino mjesto u abecednom katalogu) od katalonoga opisa (ostali podaci bitni za identifikaciju odreene publikacije). Na zasjedanju IFLA-e 1961. u Parizu prihvaena su tzv. Parika naela kojima su odreeni jedinstveni postupci u izradbi odrednice za svaku publikaciju, ukljuujui u pojam publikacije sve vrste knjinine grae. Eva Verona, koja je djelatno sudjelovala u radu Komisije za izradbu pravilnika, objavila je 1970. godine, u izdanju Hrvatskoga bibliotekarskog drutva iz Zagreba, Pravilnik i prirunik za izradbu abecednih kataloga. Dio I: Odrednice i redalice. Izdavanjem toga Pravilnika, Parika su naela zaivjela u katalogizaciji koja se provodi u naim knjinicama. U daljnjem nastojanju da se postignu zajedniki elementi u katalogizaciji, na Meunarodnom se sastanku katalonih strunjaka u Kopenhagenu 1969. raspravljalo o meunarodnom ujednaavanju bibliografskoga i katalonoga opisa, nazvanog Standardni bibliografski opis (Standard Bibliographic Description). Radna skupina, imenovana u Kopenhagenu, objavila je 1971, u obliku preporuke, ISBD(M) Meunarodni standardni bibliografski opis monografskih publikacija (International

standard bibliographic description for monographs). U Londonu se te preporuke pojavljuju 1974. kao standardno izdanje, a iste ga godine, u prijevodu, objavljuje Hrvatsko bibliotekarsko drutvo. Tada je odlueno da se zapone s izradbom posebnih standarda za opis neknjine grae. Predviena je izradba standarda za kartografsku grau (CM), za neknjinu grau (NBM), te za tiskane muzikalije, bez predviene oznake (poslije je nazvana PM). U isto se vrijeme raa zamisao o opemu ISBD-u, nakon ega je uslijedila izradba opeg standarda za sve vrste knjinine grae - ISBD (G). Uz navedene standarde pripremao se i Meunarodni standard za opis serijskih publikacija - ISBD (S), kojim su obuhvaene periodine publikacije i nizovi publikacija. Izradbom i objavljivanjem standarda za sve vrste knjinine grae omoguen je Opi bibliografski nadzor (Universal Bibliographic Control - UBC), zamisao IFLA-e kojom se eljelo postii da svaka publikacija bude katalogizirana jednom i zauvijek na mjestu svojega nastajanja. Za strojnu su obradbu usvojena pravila vezana uz program UNIMARC (UNIversal MAchine Readable Catalogue). Opeprihvaen, UNIMARC-format prikladan je oblik za razmjenu podataka, a njegova je velika prednost u tome to nije ovisan o katalonim pravilima . Meutim, da bi razmjena katalonih zapisa bila uspjena na meunarodnoj razini, uz prihvaene ISBD-standarde i UNIMARC-format, trebalo je uspostaviti sustav nadzora nad odrednicama. U tu se svrhu pristupilo ujednaavanju pristupa u izradbi i nadzoru nad datotekama jedinstvenih odrednica odnosno datotekama preglednih katalonih jedinica. Budui da se 80-ih godina poelo vie raditi na retrospektivnoj konverziji kataloga na strojno itljive medije , Europski je savjet 1985. potaknuo jau suradnju izmeu europskih knjinica i osnutak Radne zajednice za izradbu preporuka o retrospektivnoj katalogizaciji. Ta je Zajednica odredila znaenje retrospektivne konverzije i raspravljala o minimalnom standardu za retrospektivnu konverziju. Kad je 1983. iziao iz tiska i drugi dio Pravilnika za izradbu abecednih kataloga Kataloni opis, uz objavljene prijevode ISBD-standarda, prijevod UNIMARC-a i Skraeni kataloni zapis, rad Dorice Blaevi, knjiniarstvo u Hrvatskoj bilo je pripravno za potpunu primjenu ujednaenih propisa za katalogizaciju, klasinim i strojnim nainom.

Katalone jedinice (pojam i vrste)

Katalonim se postupkom za svaku publikaciju izrauje jedna katalona jedinica ili vie njih. Katalona jedinica zbir je svih podataka o odreenoj publikaciji, upisanih u kataloni listi ili u bazu podataka. Ako se izrauje runo, katalona se jedinica moe sastojati od jednoga listia ili vie njih. Podaci se ispisuju samo na prvoj stranici listia, a ako ih ima vie, nastavljaju se na drugom listiu kojemu se u desni gornji kut upisuje 2.-, a odrednica ponavlja s lijeve strane. Na kataloni se listi, uz odrednicu i kataloni opis, upisuje i signatura (oznaka prema kojoj se publikaciji odreuje mjesto na polici), inventarni broj te struna oznaka. Katalona jedinica koja sadri sve podatke o publikaciji glavna je katalona jedinica. Uz glavne katalone jedinice, tijekom katalogizacije, kad to pravila nalau, izrauju se i sporedne katalone jedinice i uputnice. Prema tome razlikujemo tri vrste katalonih jedinica:

glavna katalona jedinica (glavni kataloni listi) koja u abecednom katalogu zastupa odreenu publikaciju; sporedna katalona jedinica (sporedni kataloni listi) kojoj je zadatak omoguiti korisniku pronalaenje publikacije koju on trai prema podacima

koje katalogizatori nisu utvrdili kao sastavne dijelove odrednice glavne katalone jedinice; uputnica, koja moe biti opa, unakrsna i objasnidbena.

Sporedne se katalone jedinice izrauju na dva naina:

umnaanjem glavne katalone jedinice onoliko puta koliko je potrebno sporednih katalonih jedinica - taj je nain osobito pogodan u strojnoj obradbi; skraivanjem opisa odnosno preuzimanjem manjeg broja podataka s glavne katalone jedinice - taj se nain preporuuje u klasinoj, runoj obradbi.

Opa uputnica izrauje se da bi zamijenila vei broj sporednih katalonih jedinica (upuivanje s jednog oblika autorova imena na drugi, s jednoga pravopisnog oblika na drugi), i ne odnosi se samo na jednu glavnu katalonu jedinicu. Unakrsne uputnice povezuju srodne odrednice (sinonimi i sl.). Objasnidbene uputnice upuuju na pravilo koje se odnosi na odreenu vrstu katalonih jedinica ili na pravila openito. Posebna su vrsta uputnica analitike katalone jedinice ("U"-uputnice) pomou kojih se katalogiziraju i u katalog uvrtavaju sastavnice unutar odreene publikacije. Uz uobiajenu izradbu opih uputnica danas se uveliko rabe datoteke jedinstvenih odrednica (poznate i pod nazivima normativne datoteke i authority files) ne samo u knjinicama koje su uvele strojnu obradbu, ve i u knjinicama koje jo uvijek posluju na klasian nain a preko raunala imaju pristup u bazu podataka veih knjinica, uglavnom nacionalnih, ili u koju drugu bibliografsku mreu. Takva datoteka pomae pritom u pravilnom ispisivanju osobnih imena, koorporativnih tijela, naziva klasinih anonimnih ili crkvenih djela, odrednica serijskih publikacija i slino, odnosno u nadziranju njihove pravilne uporabe.

Katalogizacija omeenih publikacija

Omeena publikacija (u knjininoj su praksi uvrijeeni i nazivi: monografska publikacija, djelo, knjiga) potpuna je publikacija u jednom svesku ili se namjerava upotpuniti u odreenom broju svezaka. Ta je vrsta publikacija (izuzev ponekih iznimaka) najmnogobrojnija u svim knjinicama. Katalogizacija zapoinje otvaranjem publikacije na glavnoj naslovnoj stranici i odreivanjem odrednice. Katalona odrednica skup je ili niz rijei odnosno znakova koji odreuju redno mjesto katalone jedinice u katalogu i sadre saetu obavijest o vanim elementima publikacije. Na osnovi takvih obiljeja, katalona odrednica vana je u traenju i pronalaenju odgovarajue publikacije. Osnovne su tri njezine funkcije: redna, obavijesna i pronalazaka. Odrednica se upisuje u kataloni listi i to prvo slovo otprilike 1 cm od lijeve i gornje margine, ili se unosi u stroj u predvieno polje. Odrednica moe biti:

osobna (individualna) odrednica - ime stvarne osobe; korporativna odrednica - naziv korporativnog tijela; stvarna odrednica - glavni stvarni naslov publikacije; formalna odrednica.

Osobna ili individualna odrednica zastupa individualnog autora. Individualni autor odreene publikacije stvarna je osoba kojoj ta publikacija pripada kao duhovno vlasnitvo. Individualnim autorom smatra se: pisac samostalno izdanog teksta,

sastavlja rjenika, bibliografije, kataloga, adresara, leksikona, enciklopedije, statistike, razliitih numerikih tablica, zbirki, kao i osoba ija se korespondencija ili iva rije (predavanja, govori) objavljuje; likovni umjetnik (slikar, kipar, fotograf, arhitekt, crta) iji se reproducirani radovi izdaju, kao i kartografi (geolozi, geofiziari, astronomi, arheolozi) ije se karte objavljuju. Ime individualnog autora pie se u odrednici latinicom, u izvornu obliku. Ako je izvorno ime autora u nelatininom pismu provodi se transliteracija. Ime autora navodi se uvijek u nominativu, u inverziji, tj. prezime, zarez pa ime. Prezime i ime autora moraju se u odrednici pojavljivati uvijek u istom obliku. Takva ujednaena odrednica naziva se jedinstvena odrednica. Za jedinstvenu autorsku odrednicu uzima se ono ime autora po kojemu je openito poznat i po kojemu se u izdanjima svojih djela na izvornom jeziku najee pojavljuje. Za svaki se neusvojeni oblik imena izrauje pregledna katalona jedinica. Za starije autore uzima se onaj oblik imena koji se openito rabi u bibliografskim, biografskim i ostalim prirunicima. Korporativna odrednica zastupa korporativnog autora odreene publikacije, a to je organizirana zajednica stvarnih osoba (korporativno tijelo), zajednikim djelovanjem koje je nastala publikacija. Korporativnim autorom smatra se korporativno tijelo koje podnosi izvjetaj o svojemu radu ili financijskom poslovanju, izrauje program rada, normativne spise (statut, poslovnik, pravilnik itd.), katalog svojih fondova, izdanja ili proizvoda, upute za rukovanje i upotrebu proizvoda, zatim nastavni program, red predavanja itd. Korporativna tijela koja se smatraju korporativnim autorima su: ustanove, poduzea, struna i znanstvena drutva, dravne slube i slino, a u irem se smislu korporativnim autorima smatraju kongresi, savjetovanja, simpoziji, znanstveni skupovi, seminari i slino. Naziv korporativnog tijela pie se latinicom, u nominativu, bez obzira na to kako je u publikaciji naveden. Ako izvorni naziv korporativnog tijela nije na latininom pismu, provodi se transliteracija. Korporativno se tijelo pie u istome obliku u svakoj odrednici. To je jedinstvena korporativna odrednica koju uvijek ini izvorni naziv korporativnog tijela. Korporativno tijelo moe tijekom svojega postojanja mijenjati naziv. Za svaki se nov naziv odreuje jedinstvena odrednica, a sve se one preko uputnica povezuju u katalogu. Jedinstvena korporativna odrednica i jedinstvena osobna odrednica obuhvaaju dakle pregledne katalone jedinice od svih oblika imena/naziva pod kojima se odreeni autor/tijelo javljao tijekom svojega djelovanja. Time nastaju pregledni kataloni listii, a u kompjutoriziranim sustavima odgovarajua rjeenja koja nudi datoteka jedinstvenih odrednica. I jedan i drugi nain upuuju dakako na jedinstven oblik imena/naziva osobe, korporativnog tijela i slino. Kada korporativno tijelo ima svoje stalno sjedite, ono se dodaje jedinstvenoj odrednici na kraju i to u okruglim zagradama: NACIONALNA i sveuilina biblioteka (Zagreb) = Nacionalna i sveuilina biblioteka u Zagrebu Ako je naziv sjedita sadran u nazivu korporativnog tijela, sjedite se izostavlja: ZAGREBAKA pivovara Ako je naziv korporativnog tijela ime stvarne osobe, navodi se u punome obliku, a ime stvarne osobe stavlja se u navodnike. IZDAVAKO poduzee "Otokar Kerovani" (Opatija) Kada je koje korporativno tijelo u podreenom poloaju prema drugome korporativnom tijelu, ali ima svoj naziv po kojemu se nedvojbeno moe prepoznati,

odrednica je naziv toga podreenog tijela. Primjerice, za Filozofski fakultet u Zagrebu odrednica je: FILOZOFSKI fakultet (Zagreb) Ako se podreeno tijelo ne moe prepoznati prema svojemu nazivu, odrednica je naziv nadreenoga tijela, a naziv podreenog tijela dodaje se kao pododrednica. FILOZOFSKI fakultet (Zagreb). Odsjek za informacijske znanosti Lokalne jedinice drutava i organizacija kojima je iz naziva jasna njihova podreenost, za odrednicu imaju naziv nadreenog drutva odnosno organizacije, a svoj naziv u pododrednici: DRUTVO novinara Hrvatske (Zagreb). Podrunica Split Kongresi, skuptine, simpoziji, savjetovanja i slini skupovi koji imaju svoj vlastiti naziv prema kojemu su prepoznatljivi, dobivaju za odrednicu taj naziv, kojemu se u okruglim zagradama dodaje redni broj skupa, godina odravanja i mjesto: SAVJETOVANJE PVC - proizvodnja, primjena, prerada i ispitivanje (3 ; 1989 ; Split) Kada skupovi nemaju svoj naziv, odrednica im je naziv tijela koje ih je organiziralo, a obiljeje skupa oznauje se pododrednicom: HRVATSKO bibliotekarsko drutvo. Skuptina (27 ; 1989; Dubrovnik) Ako je naziv meunarodnog skupa naveden na vie jezika, za odrednicu se uzima naziv na hrvatskome jeziku, a ako takva naziva nema, uzimaju se redom nazivi na: engleskom, francuskom, njemakom i/ili ruskom jeziku. Stvarna odrednica izrauje se na osnovi glavnoga stvarnog naslova ili dijela naslova odreene publikacije. Glavni stvarni naslov uzima se za odrednicu onda kada se ne zna autor publikacije ili je naveden samo inicijalima koji se ne mogu razrijeiti, kada su publikaciju napisala vie od tri autora, kada publikacija sadri vie samostalnih radova nekolicine autora koji su okupljeni zajednikim stvarnim naslovom (primjerice u antologijama, itankama, hrestomatijama, zbornicima i slino). Jednako se tako postupa i s klasinim anonimnim djelima (epovi, vjerska djela) te s djelima narodne knjievnosti. Ako je ispred prve rijei naslova odreen ili neodreen lan, on se izostavlja . Kada je prva rije broj, formula ili simbol, oni se upisuju slovima (rabei pomagala za uvrtavanje), a ako je naslov ispisan starim pravopisom, u stvarnoj se odrednici upisuje novim pravopisom. Formalna odrednica upotrebljava se jedino za slubene publikacije. U skupinu slubenih publikacija spadaju:

stav, statut, proraun, te nacrti, prednacrti, prijevodi tih spisa, njihove izmjene, dopune, obrazloenja, sva dokumentacija koja im pripada, a i zbirke takvih spisa; svi novovjeki zakoni, kada je posrijedi samo tekst zakona, bez opirnih objanjenja, te zbirke zakona; sve odluke i naredbe koje donose niestupanjska tijela (opinsko, gradsko).

Formalna odrednica oblikuje se od zemljopisnog naziva jedinice na koju se slubena publikacija odnosi, a iza toke slijedi pododrednica koja opisuje vrstu spisa. Pisanje odrednice , koje se prva rije, redalica, uvijek ispisuje velikim slovima, zapoinje kad se utvrdi pod kojom se odrednicom publikacija katalogizira - osobnom, korporativnom, stvarnom ili formalnom. Budui da se autori (osobe i korporativna tijela) esto pojavljuju pod razliitim

imenima i nazivima ili s razliitim oblicima imena i naziva, zadatak je katalogizatora da utvrdi jedinstvenu odrednicu. To znai da se upisuje pravo ime autora i kada se autor javlja pod pseudonimom, ali je pod pravim imenom poznatiji. Ili se trai onaj oblik imena koji autor ee rabi, ili njegov pseudonim ako ga ee upotrebljava nego ime, ili jedino njega koristi. To moe biti i novo ime autora, ako ga je u meuvremenu promijenio, ili nov naziv korporativnoga tijela. Oblici imena Jedinstvena odrednica Zvonimir Majdak (pravo ime) Suzan Rog (pseudonim) David Kabalin Daa Kabalin Mijo Mirkovi ekonomije) Mate Balota Schiffler, Ljerka Schiffler-Premec, Ljerka Drutvo bibliotekara Hrvatske Hrvatsko bibliotekarsko drutvo (Zagreb) MAJDAK, Zvonimir KABALIN, David MIRKOVI, Mijo (za djela iz BALOTA, Mate (za literarna djela) SCHIFFLER, Ljerka HRVATSKO bibliotekarsko drutvo

Svi oblici imena koji nisu izabrani za jedinstvenu odrednicu trebaju dobiti uputne katalone jedinice. Nakon izbora jedinstvene odrednice mora se odrediti kako, prema pravilima, treba napisati odreenu jedinstvenu odrednicu odnosno kako je treba oblikovati. Za novovjeka europska imena, koja se sastoje od imena i prezimena, redalica je uvijek prezime (prema pravopisnim pravilima oblik je u inverziji, a to pokazuje zarez koji slijedi iza prezimena). Inverzija se ne provodi u maarskim prezimenima, ali se stavlja zarez. Imena: Odrednica: August enoa ENOA, August Cata Dujin Ribar DUJIN-Ribar, Cata Ernest Hemingway HEMINGWAY, Ernest Aleksandar Sergejevi Pukin PUKIN, Aleksandar Sergeevi Lszl Bulcs LSZL, Bulcs Imena koja se ispisuju starim pravopisom, zadravaju taj oblik i u jedinstvenoj odrednici Ksaver andor Gjalski GJALSKI, Ksaver andor Gjuro Szabo SZABO, Gjuro Za starije autore, s latiniziranim oblikom imena, jedinstvena je odrednica suvremen oblik toga imena, a za latinizirani se oblik obvezno izrauje uputnica. LUCI, Ivan LUCIUS, Johanes (jedinstvena odrednica) (uputnica)

lan u njemakim imenima nije sastavni dio prezimena pa se pie iza imena, a jednako se tako postupa i s prijedlozima u njemakome i francuskom jeziku: KINDER, Floris der HOFMANNSTAHL, Hugo von BALZAC, Honore de U francuskom jeziku lan je sastavni dio prezimena pa se tako i pie: LA FONTAINE, Jeane de LE CORBUSIER, Charles Edouard U talijanskim prezimenima prijedlog je sastavni dio prezimena, i ispisuje se: DE SANCTIS, Francesco D'ANNUNZIO, Gabriele Prijedlog i lan, uobiajeni u njemakim i panjolskim imenima, piu se iza imena: HAGEN, Friedrich Heinrich von der VEGA, Alfonso de la Kada su prijedlog i lan spojeni, piu se kao prvi dio prezimena u francuskim, talijanskim i nizozemskim imenima: DU BOIS, Wiliam Edvard DU BARTAS, Guillaume DELLA BELLA, Ardelio VANDERCAMMEN, Edmond. U panjolskome i portugalskom jeziku to pravilo ne vrijedi. Prezimena sa stalnim prefiksom koji nije ni lan ni prijedlog, kao to su: Ab, Mac, O', Pop, Saint piu se na poetku: MACLEAN, Fitzroy SAINT-SIMON, Claude Henry POP GEORGIEV, Dimitar. U dvojnim prezimenima redalica je uglavnom prvo prezime. Iznimka su jedino dvojna prezimena u portugalskom jeziku u kojemu je redalica drugo prezime, ali se zarez u odrednici uvijek stavlja iza drugoga ispisanog prezimena: GARCIA Lorca, Federico KAI Mioi, Andrija JELAI Buimski, Dubravko SALTYKOV edrin, Mihailo Evgrafovi Za dio prezimena koji nije uzet za redalicu potrebno je izraditi uputnicu. Dvojna enska prezimena zahtijevaju unakrsnu uputnicu na drugo prezime: KOCHANSKY Devide, Vanda DEVIDE Kochansky, Vanda (jedinstvena odrednica) (odrednica unakrsne uputnice) Ako ensko prezime pripada jeziku u kojemu postoji poseban oblik enskih prezimena, ona se tako i piu, a to je posebnost u ruskom, poljskom, makedonskom i nekim drugim slavenskim jezicima: AHMATOVA, Ana DOMBROVSKA, Marija EOVA, Pavlina Iza imena navodi se i srednje ime koje je majino, enino i sl. MILL, John Stuart Ako je autor openito poznat po kakvom nadimku, nadimak dobiva mjesto redalice, a za pravo se ime izrauje uputnica: TINTORETTO, Jacopo Robusti ROBUSTI, Jacopo (jedinstvena odrednica) (uputnica)

Imena starovjekih europskih autora dobit e latinizirani oblik ako su grka, a ako su latinska onaj oblik imena koji je bio glavno ime: AESCHYLUS SOPHOCLES ali, OVIDIUS, Naso Publius Srednjovjeki europski autori dobit e za redalicu krsno ime: DANTE, Alighieri JURAJ Dalmatinac ali, ako je srednjovjekovni autor poznatiji po prezimenu, tada prezime postaje redalica: PETRARCA, Francesco Ista pravila vrijede za autore na prijelazu iz srednjega u novi vijek. Kod bizantskih autora redalica je takoer osobno ime, ali se za nadimak izrauje uputnica: ANNA, Comnena COMNENA, Anna KOMNENA, Anna (jedinstvena odrednica) (uputnice) Imena vladara su redalice, uz dodatak rednoga broja, a dodaje im se i nadimak, vladarski naslov, pridjev zemlje u kojoj su vladali (vladaju): MARIJA Terezija, austrijska carica ELIZABETA II, engleska kraljica Ako je vladar poznatiji po prezimenu, tada je prezime redalica: HABSBURG, Otto von Imena pap piu se u njihovu latiniziranu obliku, a za ime prije pontifikata izrauje se uputnica koja se moe izraditi i na jeziku katalonog sredita: IOANNES Paulus II, papa IVAN Pavao II, papa WOYTYLA, Karol (jedinstvena odrednica) (uputnice) Neeuropskim imenima koja imaju svoj latinizirani oblik redalica je taj oblik, a njihovo orijentalno ime dobiva uputnicu: AVICENA IBN SINA CONFUTIUS KONFUCIJE (jedinstvena odrednica) (uputnice) U arapskim imenima izrazi abu (otac), ibn (sin), umm (majka), bint (ki) ili lan al sastavni su dio imena koje slijedi pa im je redalica: IBN KALDUN AL BARUDI, Mahmud Sami Burmanskim imenima koja ispred imaju poasni naziv U, redalica je ime: TANT, U Indijska starovjeka i srednjovjeka imena sastavljena su od jedne rijei pa im je lako odrediti redalicu. Od sredine 19. stoljea, meutim, dio viedijelnoga imena preuzeo je obiljeje prezimena, pa to prezime postaje redalica: BRAHMAGUPTA a, danas GANDHI, Indira Stara perzijska imena za redalicu imaju opepoznati oblik: FIRDAUSI a, suvremena oblikuju prezime koje je i redalica: JAMALZADEH, Mohammad-Ali

U hebrejskim imenima izrazi ben, bar, ibn, kao i lan ha ili he sastavni su dio imena, i u redalici su na poetku: BEN GURION, David Kineska imena sastavljena su od prezimena i imena pa je prezime redalica, ali iza njega nema zareza (nema inverzije): MAO Zedong S japanskim imenima koja Japanci piu na europski nain, postupa se kao s europskima: KUROSAVA, Akira Jedinstvena odrednica za korporativnog autora izvorni je oblik njegova naziva, na jeziku na kojemu je nastao i uobiajeno se koristi. Redalica je prva rije takvoga naziva i ispisuje se velikim slovima. Imenu korporativnog tijela nije potrebno dodavati naziv njegova sjedita ako je on sadran u nazivu RIJEKA banka ili ako je iz naziva jasno koje podruje tijelo obuhvaa HRVATSKA akademija znanosti i umjetnosti Za korporativna tijela koja mijenjaju naziv tijekom svojega djelovanja, svaki novi naziv postaje nova jedinstvena odrednica, a preko preglednih katalonih jedinica sve se te odrednice povezuju. Tako se postupa zato da se ne bi morala obavljati rekatalogizacija, a i zato to promjena naziva esto znai i novo djelovanje tijela pa se moe smatrati da je posrijedi novo korporativno tijelo. Ako je korporativno tijelo poznatije po dijelu svojega naziva, za jedinstvenu se odrednicu uzima taj dio naziva: Drutveno poduzee za proizvodnju motora i traktora Torpedo, Rijeka TORPEDO (Rijeka) (naziv) (jedinstvena odrednica) To pravilo vrijedi i kad je korporativno tijelo poznatije po akronimu (kratici) svojega naziva ili je ta kratica u opoj upotrebi: Tvornica olovaka Zagreb TOZ (naziv) (jedinstvena odrednica) Ako korporativno tijelo ima nazive na vie jezika, uzima se naziv na jeziku katalonog sredita: KOMITET za europsku sigurnost i suradnju = KESS Ako na jeziku katalonoga sredita ne postoji slubeni naziv tijela a takav naziv postoji na nekoliko drugih jezika, jedinstvena se odrednica oblikuje od naziva na engleskom jeziku: IFLA a, nazivu na francuskom jeziku (i ostalim nazivima) izrauje se uputnica: FIAB lan koji moe stajati na poetku naziva korporativnog tijela, ne ulazi u jedinstvenu odrednicu: The British museum BRITISH museum (London) (naziv) (jedinstvena odrednica) Ako naziv korporativnog tijela sadri i podatke o njegovu stvarnu djelovanju, to se prema danu imenu ne moe zakljuiti, jedinstvena je odrednica cijeli naziv, a ne dano ime koje e dobiti uputnicu: PLIVAKI klub Viktorija (Rijeka) VIKTORIJA, plivaki klub (Rijeka) (jedinstvena odrednica) (uputnica) Kada je osobno ime prva rije u nazivu korporativnog tijela, redalica je ta prva rije. Ako to nije prezime, prezimenu se izrauje uputnica:

SOLOMON R. Gugenheim Museum GUGENHEIM museum (New York) (New York) (jedinstvena odrednica) (uputnica) Broj na poetku naziva korporativnog tijela ispisuje se u svojemu slovnom obliku: 3. maj (Rijeka) TREI maj (Rijeka) (naziv) (jedinstvena odrednica) Kongresi, savjetovanja, seminari i slini skupovi dobit e za jedinstvenu odrednicu svoj slubeni naziv, a za svaku publikaciju dodaje se u okruglim zagradama, odvojeno tokom-zarezom i razmakom, redni broj, godina i mjesto odravanja. Kad odreeno korporativno tijelo prireuje stalne ili povremene skupove pod odreenim nazivom, a svaki pojedini skup ima vlastitu temu, jedinstvena odrednica je stalni naziv skupa, a za svaku se temu izrauje sporedna katalona jedinica. Za publikacije koje se katalogiziraju prema glavnome stvarnom naslovu, odrednica se ne istie iznad katalonog opisa. Prva je rije glavnoga stvarnog naslova redalica, i ona se grafiki istie, odnosno pie se velikim slovima. Za takve je publikacije bitno odrediti glavni stvarni naslov, jer publikacija moe imati vie naslova. Glavni stvarni naslov najvaniji je stvarni naslov publikacije odnosno najpotpuniji naslov koji se uobiajeno javlja na naslovnoj stranici ili zamjeni za naslovnu stranicu. On obuhvaa alternativni naslov, ali ne i ostale naslove poput omotnog naslova, naslova na hrptu ili naslova nad tekstom. Ako ti naslovi preuzimaju znaenje glavnoga stvarnog naslova, na to se upozoruje u katalonom opisu (u napomeni). Ako publikacija sadri vie dijelova koji imaju zajedniki naslov, glavni je stvarni naslov taj zajedniki naslov. Glavni stvarni naslov moe zapoinjati lanom, ali lan ne moe biti redalica i pie se malim slovima, a redalica, prva sljedea rije, velikim. Kad glavni stvarni naslov zapoinje brojem koji je ispisan znamenkom, taj se broj, u uglatim zagradama, ispisuje u svojemu slovnu obliku i to velikim slovima, a zatim slijedi naslov ispisan kao u publikaciji. U takvim sluajevima moe posluiti i pomagalo za uvrtavanje (uvrsnica) koje se, u uglatim zagradama i velikim slovima, ispisuje iznad glavnoga stvarnog naslova: publikacija 25 godina studija prometa na Zagrebakom sveuilitu, moe se katalogizirati: [DVADESETPET] 25 godina studija prometa na Zagrebakom sveuilitu ili [DVADESETPET] 25 godina studija prometa na Zagrebakom sveuilitu Serijska publikacija koja se katalogizira prema glavnome stvarnom naslovu, moe tijekom izlaenja mijenjati taj naslov. Promjene mogu biti neznatne ili potpune. Svaka promjena naslova, pa i najmanja, mijenja mjesto katalone jedinice u abecednom katalogu. Kao i u promjeni naziva korporativnog tijela, u takvim sluajevima treba izraditi jedinstvenu odrednicu za novi naziv, a sve odrednice treba povezati uputnicama. Prvi dio jedinstvene formalne odrednice zemljopisni je naziv dravnoga, regionalnoga ili opinskog tijela koje izdaje tzv. slubene publikacije. Takva je redalica uvijek u jednini, a ispisuje se na jeziku i pismu katalonog sredita. Poslije toke i razmaka, iza zemljopisne redalice upisuje se naziv slubene publikacije: HRVATSKA. Ustav Pronalaenje, utvrivanje i oblikovanje jedinstvene odrednice izvanredno je vano u katalogizaciji. Budui da se u naoj katalonoj praksi jedinstvena odrednica pie u

svojemu etimolokom obliku, taj je oblik prvo pitanje za katalogizatora jer je katkad u publikaciji ispisan fonetski oblik autorova imena. Prvi izvor, s pomou kojega se rjeava pitanje ispisivanja jedinstvene odrednice (i njezina utvrivanja) sama je publikacija, podaci navedeni izvan naslovne stranice. Drugi izvor za utvrivanje i oblikovanje jedinstvene odrednice jest katalog knjinice (matini, abecedni), odnosno matina baza podataka. Ako je autor ve zastupljen u knjininome fondu, jedinstvena odrednica oblikovana je i uvrtena u katalog. Ako se autor pojavljuje prvi put u katalonoj obradbi, a publikacija ne daje podatke za oblikovanje jedinstvene odrednice, mora se provesti istraivanje. Istraivanje obuhvaa pregled odreenih pomagala: bibliografija, biografija, rjenika, leksikona, enciklopedija i ostalih prirunika. Za ustanovljivanje imena domaih autora, uz bibliografije, kao prirunik mogu posluiti: Enciklopedija Jugoslavije, Hrvatska enciklopedija, Hrvatski biografski leksikon, Tko je tko u Hrvatskoj, datoteka jedinstvenih odrednica koja se stvara u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci, a za strane autore prirunik Names of persons. National usages for entry in catalogues. Compilated by A. H. Chaplin, 1967. Korisna su pomagala i prirunici koje ima knjinica. Katalogizacija se nuno obavlja uz sluenje Pravilnikom i prirunikom za izradbu abecednih kataloga Eve Verone, i to obim njegovim dijelovima, te standardnim izdanjima ISBD-a, a u strojnoj obradbi UNIMARC-om.

Kataloni opis
Skup podataka koji odreuju publikaciju, a ustanovljen je standardom ISBD (M), oznaujemo kao kataloni opis omeenih publikacija. Osnovni je izvor podataka za kataloni opis sama publikacija. Podaci koji se unose u opis strogo su odreeni - utvren je i njihov redoslijed u opisu, obvezni interpunkcijski znakovi te izvori podataka i njihov redoslijed prema prednosti. Podaci bibliografsko-katalonog opisa svrstani su u osam obveznih skupina:

prva skupina: podaci o glavnom stvarnom naslovu, usporednom naslovu, podnaslovu i odgovornosti; druga skupina: podaci o izdanju i odgovornosti vezanoj uz izdanje; trea skupina: podaci specifini za grau (ne upisuju se u obradbi monografskih publikacija jer bi trebalo upisivati "tiskani proizvod" ili sl.); etvrta skupina: podaci o mjestu izdanja, nakladniku, godini izdanja, te podaci o tiskanju; peta skupina: podaci o kolaciji (materijalni opis) - broj stranica i svezaka, ilustracije, dimenzije (visina hrpta) te prilozi; esta skupina: podaci o nakladnikoj cjelini (naziv i numeracija), o podskupini nakladnike cjeline, meunarodni serijski standardni broj nakladnike cjeline ili podskupina; sedma skupina: napomene; osma skupina: meunarodni standardni broj za knjigu (International Standard Book Number - ISBN).

Prva i druga te etvrta, peta i esta skupina tvore glavni i obvezni kataloni opis, skupina napomena neobvezni je dio. Svaka se skupina podataka odvaja od sljedee propisanim interpunkcijskim znakom: toka, razmak, crta, razmak (. - ), a sljedea se skupina poinje pisati velikim slovom. Ispred svakoga elementa opisa (podatak unutar skupine) pie se propisani interpunkcijski znak ili simbol koji slui za raspoznavanje

elementa to slijedi iza njega. Jedino glavni stvarni naslov publikacije ispred sebe nema znaka jer je on uvijek prvi element opisa. U katalonom se opisu koriste ovi interpunkcijski znakovi ili simboli: dvotoka (:) - stavlja se ispred podnaslova u prvoj skupini; ispred naziva nakladnika i tiskare u etvrtoj skupini; kosa crta (/) - stavlja se ispred podataka o odgovornosti u prvoj i drugoj skupini; toka-zarez (; ) - razdvaja naslove vie djela istoga autora, i razliite podatke o autorstvu u prvoj skupini; razdvaja mjesta izdanja (ako ih ima vie) u etvrtoj skupini; stavlja se ispred podataka o dimenzijama u petoj te ispred podataka o numeraciji nakladnike cjeline u estoj skupini; zarez (,) - razdvaja istovrsne autore u prvoj skupini; stavlja se ispred podataka o godini izdanja u etvrtoj skupini i ispred ISSN-a (Meunarodni standardni broj za serijske publikacije - International Standard Serial Number) za nakladniku cjelinu u estoj skupini; okrugla zagrada ( ) - u okruglu zagradu stavljaju se podaci o tiskanju u etvrtoj skupini i podaci o nakladnikoj cjelini u estoj skupini; znak jednakosti (=) - stavlja se ispred svakoga usporednog naslova u prvoj skupini. Prema navedenim skupinama i elementima te prema interpunkcijskim znakovima, kataloni listi izgleda ovako: GLAVNI stvarni naslov = Usporedni naslov : podnaslov / Podatak o odgovornosti ; Drugi i sljedei podatak o odgovornosti. - Podatak o izdanju / Podatak o odgovornosti vezan uz izdanje. - Mjesto izdanja : Nakladnik, godina izdanja (Mjesto tiskanja : Naziv tiskare) . - broj stranica : ilustracije ; visina hrpta. - (Naziv nakladnike cjeline, ISSN ; numeracija nakladnike cjeline) Podaci za kataloni opis uzimaju se s tono odreenih mjesta u publikaciji, odnosno izvori su podataka za svaku skupinu odreeni. Prema prednosti, to su redom: 1. naslovna stranica ili zamjena za nju; 2. preliminarne stranice (prednja naslovna stranica, poleina naslovne stranice, impresum); 3. svi ostali dijelovi publikacije (uvod, predgovor, kolofon, tekst, omot, hrbat); 4. podaci izvan publikacije. Svaka skupina podataka ima odreeni izvor: za prvu skupinu to je naslovna stranica ili zamjena za nju; za drugu skupinu to je cijela publikacija; za etvrtu skupinu, uz naslovnu stranicu, to su i ostale preliminarne stranice te kolofon; za petu je skupinu to sama publikacija; za estu, sedmu i osmu skupinu to moe biti svako mjesto u publikaciji. Ako se podatak ne nae na mjestu koje je izvor podataka za odreenu skupinu, stavlja se u uglatu zagradu [ ]. Podaci iz prve, druge, etvrte i este skupine, kao i dodaci (koje katalogizator eventualno umee) ispisuju se jezikom i pismom kojim je pisana publikacija. Za petu, sedmu i osmu skupinu podaci se ispisuju na jeziku i pismu katalogizacijskog sredita. Ako je tekst pisan pismom koje katalogizacijsko sredite ne upotrebljava, transliterira se ili transkribira.

U katalogizaciji se koriste ove kratice: et al.= et alii (i ostali) upotrebljava se kad se izostavljaju podaci o autoru (ime); s.l.= sine loco (bez mjesta), kada je nepoznato mjesto izdanja; s.n.= sine nomine (bez imena), ako je nepoznat nakladnik; etc.= et cetera (itd.) ako ima vie nakladnika koji se ne navode ili vie mjesta izdanja; i.e.= id est (to jest) ako se ispravlja kakav pogrean podatak; izd. (izdanje), uvijek se pie kratica; ilustr. (ilustrirano), kratica za ilustracije. Prva skupina: podaci o naslovu i odgovornosti Glavni stvarni naslov publikacije prvi je element opisa i onda kad mu na naslovnoj stranici prethodi podatak o autorstvu ili nadnaslov. U opis se prenosi u obliku u kojem je naveden. Ako je autorovo ili nakladniko ime prva rije u glavnome stvarnom naslovu, u tome se obliku prenosi u opis: HOMEROVA Ilijada Da bi se takva publikacija lake uvrstila u abecedni katalog, izmeu jedinstvene odrednice HOMEROS i glavnoga stvarnog naslova umee se, u uglatim zagradama, pomagalo za uvrtavanje prema stvarnom naslovu publikacije ILIJADA. U tom sluaju autorovo se ime ne pie iza kose crte. HOMEROS [Ilijada] Jednako se postupa i kad je prva rije broj ispisan znamenkama, kad je prva rije pogreno otisnuta, kad je prva rije lan itd. Ako publikacija sadri vie djela istoga autora, a ona nisu povezana zajednikim stvarnim naslovom, naslovi se tih djela navode redom kojim su navedeni na naslovnoj stranici i odvajaju se tokom i zarezom. Alternativni naslov koji slijedi iza veznika ili (ili to slino) sastavni je dio glavnoga stvarnog naslova, ali se zapoinje pisati velikim slovom. Usporedni naslov na kojemu drugom jeziku prenosi se u opis samo onda kad se nalazi na naslovnoj stranici. Slijedi odmah iza glavnoga stvarnog naslova, odvaja se od njega znakom jednakosti i zapoinje se pisati velikim slovom. Podnaslov se zapoinje pisati malim slovom iza znaka dvotoke. S usporednim podnaslovom postupa se jednako kao s naslovom. Ako je podnaslov odve dug, moe se skratiti, to se oznauje trima tokama, a izostavljeni se dio navodi u napomeni. Podatak o odgovornosti navodi se u onom obliku u kojemu je naveden u publikaciji. Pie se iza kose crte. Ako su publikaciju napisala do tri autora, njihova se imena navode redom kojim su navedena u publikaciji, a meusobno se odvajaju zarezom. Ako su publikaciju napisala vie od tri autora, navodi se samo prvi autor, a umjesto ostalih se iza tri toke u uglatoj zagradi stavlja kratica et. al. [... et. al.]. Osim pisaca odreenog teksta, autorima publikacije smatraju se: prevoditelj, prireiva, urednik, ilustrator, pisci pogovora i predgovora. Podaci o njima dio su katalonog opisa ako su navedeni na naslovnoj stranici ili na preliminarnim stranicama, a ispred svake vrste podataka o odgovornosti stavlja se znak toka zarez. Ako publikacija sadri vie djela razliitih autora, a ona nemaju zajedniki stvarni naslov, navode se redom kojim su navedena na naslovnoj stranici, ali se svako djelo i njegov autor odvajaju od prethodnoga tokom i razmakom: ODREDNICA (autor prvoga djela) Djelo / prvi autor. Djelo / Drugi autor itd.

Ako publikacija sadri vie djela razliitih autora, a povezuje ih zajedniki stvarni naslov, u kataloni opis prve skupine navodi se taj zajedniki naslov, a sadraj se navodi u napomeni: IZABRANA djela / Pavi, Balota, Ljubi, Gervais.... Sadraj: Pjesme / Nikola Pavi. Pjesme; Proze / Mate Balota. akavske pjesme / Pere Ljubi. Karolina Rijeka / Drago Gervais. Druga skupina: podaci o izdanju Podatak o izdanju pie se uvijek arapskim znamenkama uz koje se dodaje kratica za izdanje na jeziku na kojemu je napisano djelo (izd. = izdanje, ed. = edition itd.). Ostali podaci koji potpunije odreuju izdanje, primjerice rijei proireno, nadopunjeno i sl. ispisuju se u svojemu potpunu obliku. Podatak o odgovornosti vezanoj uz izdanje odnosi se samo na izdanje koje se katalogizira. Taj se podatak navodi ako se u uzastopnim izdanjima odreene publikacije mijenja prireiva, ilustrator i slino, a podatak je vezan upravo uz to izdanje. Trea se skupina ne upisuje. etvrta skupina: impresum Mjesto izdanja i nakladnik navode se u onom obliku u kojemu su navedeni u publikaciji. Ako ima vie mjesta izdanja i vie nakladnika, za domae se publikacije mogu navesti svi, a za strane samo prvo mjesto ili prvi nakladnik i kratica (etc.) koja se stavlja u uglate zagrade. . - Zagreb : Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta, 1992. Ako u publikaciji nema podataka o mjestu izdanja i nakladniku, u uglatim se zagradama piu propisane kratice [s.l.] odnosno [s.n.]. Godina izdanja ispisuje se arapskim znamenkama. Ako nije navedena, stavlja se godina tiskanja, copyrighta ili se godina izdanja priblino odredi, a uz nju se dodaje upitnik, sve smjeteno u uglate zagrade. Podaci o mjestu tiskanja i o tiskari nisu obvezni, ali se moraju navesti ako nema podataka o mjestu i godini izdanja ili ako se radi o vlastitom (autorovom) izdanju. Podaci o tiskanju ne zamjenjuju podatke o izdanju, ve se odgovarajuom kraticom naznai da tih podataka nema, a zatim se navedu podaci o tiskanju. Peta skupina: materijalni opis U materijalnom se opisu najprije navodi broj zadnje numerirane stranice uz kraticu str. Broj stranica ispisuje se arapskim znamenkama, rimskim znamenkama ili slovima, onako kako su stranice oznaene. Uobiajeno je da su stranice paginirane, ali mogu biti paginirani i listovi, osobito ako je tekst samo na jednoj stranici. Tada se, u folijaciji, iza broja listova upisuje rije listova. Ako paginacija ili folijacija ima dva ili tri niza, svaki se od tih nizova navodi, a meusobno se odvajaju zarezom. Vie od tri niza zbraja se, a njihov se zbroj upisuje uz oznaku razliite paginacije. Ako stranice nisu oznaene, treba ih izbrojiti i dobiveni zbroj upisati u uglate zagrade. Listovi sa slikama, tablicama, grafikonima i slino, koji obino nisu paginirani, prebroje se i zbroj se dodaje zbroju paginiranih stranica i od njega se odvaja zarezom.

IX, 65,18, str., [8] listova s grafikim prikazima Podatak o ilustracijama posebno se navodi iza broja stranica i od njega se odvaja dvotokom, primjerice 302 str. : ilustr. Ako publikacija izuzev slike autora nema drugih ilustracija, taj se podatak upisuje u napomeni. Dimenzije se oznauju u centimetrima zaokruenim na pun iznos. Oznaavaju visinu hrpta publikacije. Ispred tog podatka stavlja se znak toka-zarez, primjerice ; 25 cm. esta skupina: nakladnika cjelina Podaci o nakladnikoj cjelini stavljaju se u okrugle zagrade. Naslov nakladnike cjeline ispisuje se u obliku u kojemu je naveden u publikaciji. Ako unutar vee cjeline postoje podskupine (podzbirke): kolo, razred, odsjek, serija i slino, taj se podatak navodi iza naslova nakladnike cjeline i od njega se odvaja tokom. Broj koji publikacija dobiva u numeriranoj nakladnikoj cjelini, ispisuje se uvijek arapskom znamenkom, a prethodi mu toka- zarez. Generikim se nazivima nakladnikih cjelina iza razmaka i kose crte dodaje naziv nakladnika te cjeline. (DJELA / Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ; 5) Sedma skupina: napomene Napomene sadre ove podatke: izvorni naslov (ili naslov s kojega je djelo prevedeno); podatke o pismu publikacije ako to nije latinica; podatke o ostalim naslovima (omotni naslov, naslov na hrptu, naslov nad tekstom); podatke o podnaslovu ako je u glavnom opisu skraen; podatak o autoru ako je uzet izvan publikacije; podatak o pseudonimu; sadraj publikacije (kad je to potrebno); dodatke uz sadraj (bibliografija, saeci na stranim jezicima, kazala, rjenici i sl). Napomene sadre i podatke o dotiskanim i privezanim radovima (adligatima). Podaci se u napomene unose redom kojim su navedeni u glavnom opisu, a meusobno se odvajaju istim interpunkcijskim znakom (. -). U napomene se unosi i podatak o visini naklade publikacije. Osma skupina: ISBN Meunarodni standardni broj za knjigu - ISBN osma je skupina katalonog opisa. Taj broj dodjeljuje nacionalno bibliografsko sredite, da bi se nedvojbeno oznailo izdanje publikacije koju je izdao odreeni nakladnik. ISBN je jedinstven za odreeno izdanje. Obino je otisnut na vidnome mjestu u publikaciji, a sastoji se od oznake ISBN te od 9 znamenki i kontrolne znamenke. Opis publikacija u vie svezaka Publikacije koje izlaze u vie svezaka opisuju se na dvije razine: prva je razina opa, druga je specifikacija. Prva razina sadri podatke istovjetne za sve sveske publikacije (tomove, volumene, dijelove), a na drugoj se razini upisuju podaci koji su specifini za svaki pojedini svezak. Ako se na naslovnoj stranici publikacije u vie svezaka nalazi zajedniki glavni stvarni naslov za sve sveske i posebni stvarni naslovi za svaki svezak pojedinano, na prvoj se razini katalonog opisa unosi zajedniki glavni stvarni naslov.

ROGLI, Stanko Standardizirani opisi elektromontanih radova / Stanko Rogli. Zagreb : [s. n.], 1983.- . - 4 sv. ; 29 cm. - (Biblioteka praktine elektrotehnike) 1 : Razgranati izvodi jake struje u zgradama : izvodi u buki i pod bukom. - 202 str. Strojopis autogr. 2 : Razgranati izvodi jake struje u zgradama : izvodi nad bukom. 227 str. Strojopis autogr. (Dvorazinski opis publikacije u vie svezaka) Posebni stvarni naslovi svakog sveska navode se na drugoj razini. Kada je zajedniki glavni stvarni naslov publikacije u vie svezaka naveden na naslovnoj stranici, a posebni stvarni naslovi pojedinanih dijelova na preliminarnim stranicama, zajedniki se glavni stvarni naslov upisuje na prvoj razini, a pojedinani na drugoj, ali se moraju stavljati u uglate zagrade jer nisu preuzeti s mjesta koje je izvor podataka za stvarni naslov. Ako publikacija u vie svezaka ima dvije naslovne stranice, od kojih jedna sadri zajedniki stvarni naslov a druga posebne naslove pojedinanih svezaka, u katalonom se opisu prednost daje naslovnoj stranici s pojedinanim naslovima. Zajedniki stvarni naslov tada poprima obiljeje naslova nakladnike cjeline. Tako se postupa i kada je zajedniki stvarni naslov na kojemu drugomu mjestu u publikaciji, a ne na naslovnoj stranici. Kad se u publikaciji u vie svezaka katalogizira samo prvi svezak, u impresumu gornje razine navodi se samo poetna godina izdanja, iza nje se stavlja crtica i ostavlja se prazan odgovarajui prostor za upis zavrne godine izdanja. Ako se katalogizira dio iz sredine (drugi ili trei), ne upisuje se ni jedna godina, ve se za upisivanje godina ostavlja prazan prostor. Ako se ne zna u koliko e svezaka izii odreena publikacija, na mjestu predvienom za paginaciju ostavlja se slobodan prostor za znamenku, a upisuje se samo kratica sv. (svezaka). Za publikacije u vie svezaka kojima svi svesci nisu jo izili ili iz odreenih razloga nisu u posjedu knjinice, izrauje se tzv. otvorena katalona jedinica - u impresumu gornje razine glavne katalone jedinice navodi se samo poetna godina izlaenja. Publikacije koje izlaze u vie svezaka mogu se katalogizirati i na jednoj razini, ako se pojedinani svesci ni u emu ne razlikuju. Tada se na mjestu predvienom za paginaciju upisuje broj svezaka i u okrugloj zagradi broj stranica svakoga pojedinanog sveska: . - 2 sv. (213 ; 189) str. ; 20 cm Izradbom glavne katalone jedinice, katalogizacija omeenih publikacija obino nije zavrena. Da bi korisnici lake mogli pronai takvu grau u abecednom katalogu, za cijeli niz publikacija potrebno je izraditi sporedne katalone jedinice ili uputnice. Da bi se znalo koji su sve listii izraeni pri katalogizaciji odreene publikacije, na kraju njezina glavnoga katalonog listia, u tzv. tracingu, ispisuju se odrednice svih pomonih jedinica koje su izraene.

Sporedne katalone jedinice i uputnice

Sporedne katalone jedinice izrauju se zbog dva razloga: prvo, da bi se na jednomu mjestu okupila sva izdanja, prijevodi, preradbe i slino odreene publikacije i, drugo, da bi se korisniku olakalo pronalaenje odreene publikacije. Te se katalone jedinice mogu izraivati na dva naina - ili se umnoi glavna katalona jedinica i iznad njezine odrednice doda (kao nadodrednica) odrednica sporedne katalone jedinice, ili se sporedna katalona jedinica izrauje s manje elemenata opisa no to ih ima u glavnoj katalonoj jedinici, odnosno izrauje se skraenim postupkom (vidjeti primjere koji slijede). Pravilnik i prirunik za izradbu abecednih kataloga Eve Verone propisuje kada treba izraditi sporednu katalonu jedinicu, a posebno u ovim sluajevima: 1. Za publikacije individualnog autora i anonimne publikacije (osobna i stvarna odrednica) izrauje se sporedna katalona jedinica: a) za drugoga i treeg autora ako su publikaciju napisala tri autora SUANJ, Zdenka Ciao amici / Zdenka Suanj, Vlasta Lipovac ; <illustrazioni Miroslav upec>. - Fiume : Edit, 1964. - (Fiume : Tipograf). - 117 str. : ilustr. u bojama ; 24 cm 1. LIPOVAC, Vlasta (Glavna katalona jedinica - kompjutorski ispis ) LIPOVAC, Vlasta : Ciao amici SUANJ, Zdenka Ciao amici / Zdenka Suanj, Vlasta Lipovac ; <illustrazioni Miroslav upec>. - Fiume : Edit, 1964. - (Fiume : Tipograf). - 117 str. : ilustr. u bojama ; 24 cm 1. LIPOVAC, Vlasta (Sporedna katalona umnoena od jedinstvene katalone jedinice) Ako se glavna katalona jedinica i sporedne katalone jedinice umnaaju pisaim strojem, sporedne se katalone jedinice izrauju skraenim katalonim postupkom. Primjerice, za publikaciju Svijet danas 2 : udbenik zemljopisa za VI razred osnovne kole autora Mirka Brazde, Ivana Crkvenia i Marijana aeka glavna se katalona jedinica izrauje s autorskom odrednicom za prvog autora, a sporedne se katalone jedinice izrauju za drugu dvojicu autora: BRAZDA, Mirko Svijet danas 2 : udbenik zemljopisa za VI razred osnovne kole : Azija i Afrika / Mirko Brazda, Ivan Crkveni, Marijan aek. - 3. izd. - Zagreb : kolska knjiga, 1987. - 174 str. : ilustr., zemljop. crtei u bojama ; 24 cm 1. CRKVENI, Ivan 2. AEK, Marijan

(Glavna katalona jedinica umnoena strojopisno ili na drugi nain) CRKVENI, Ivan Svijet danas 2 : udbenik zemljopisa za VI razred osnovne kole : Azija i Afrika. - 3. izd. - 1987.

Vidi: BRAZDA, Mirko (Sporedna katalona jedinica za drugog autora - skraeni zapis) AEK, Marijan Svijet danas 2 : udbenik zemljopisa za VI razred osnovne kole : Azija i Afrika. - 3. izd. - 1987. Vidi: BRAZDA, Mirko (Sporedna katalona jedinica za treeg autora - skraeni zapis) b) za prvog autora, ako su djelo napisala vie od tri autora; PRIRUNIK za mlae vatrogasne oficire / [autori B. Dacer ... et al.] . - Zagreb : Vatrogasni savez Hrvatske, 1989. - 228 str. : ilustr., graf. prikazi ; 20 cm. - (Vatrogasna biblioteka ; 4) 1. DACER, Branko (Glavna katalona jedinica) DACER, Branko [nap.] PRIRUNIK za mlae vatrogasne oficire / [autori B. Dacer ... et al.] . - Zagreb : Vatrogasni savez Hrvatske, 1989. - 228 str. : ilustr., graf. prikazi ; 20 cm. - (Vatrogasna biblioteka ; 4) 1. DACER, Branko (Sporedna katalona jedinica za prvog autora) c) za glavni stvarni naslov publikacije ako ime autora (imena autora) nije navedeno na naslovnoj stranici; ULMAN-Curilovi, Tea Ljekarna Katel, Pazin / [autor Ulman-Curilovi Tea ; fotografija Bugarin Vladimir ; likovno ureenje Curilovi Ivana]. - Pazin : Ljekarna Katel, [1986] ([Pazin : Istratisak]). - 62 str. : ilustr. djelomice u bojama ; 29 cm Ime autorice na str. 2. - Bibliografija : str. 62. - Summary 1. Gl. stv. naslov (Glavna katalona jedinica) LJEKARNA Katel, Pazin ULMAN-Curilovi, Tea Ljekarna Katel, Pazin / [autor Ulman-Curilovi Tea ; fotografija Bugarin Vladimir ; likovno ureenje Curilovi Ivana]. - Pazin : Ljekarna Katel, I. CURILOVI, Tea Ulman-

[1986] ([Pazin : Istratisak]). - 62 str. : ilustr. djelomice u bojama ; 29 cm Ime autorice na str. 2. - Bibliografija : str. 62. - Summary 1. Gl. stv. naslov I. CURILOVI, Tea Ulman-

(Sporedna katalona jedinica za glavni stvarni naslov) d) za autore pojedinanih samostalnih djela koja su objavljena pod zajednikim stvarnim naslovom, a imena su im navedena na naslovnoj stranici; IZABRANA djela / Milan Reetar, Tomo Mati, Franjo Fancev, Josip Badali, Slavko Jei, Jaka Ravli ; [prir. Josip Bratuli]. - Zagreb : Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1983. - 503 str. : ilustr. ; 21 cm. (Pet stoljea hrvatske knjievnosti ; knj. 121/1) Sadraj: lanci / Milan Reetar. Studije i sjeanja / Tomo Mati. Studije, predavanja, polemike / Franjo Fancev. Studije i zapisi / Josip Badali. lanci / Slavko Jei. Rasprave / Jaka Ravli. - Napomene, bibliografije / Josip Bratuli. 1. REETAR, Milan 3. FANCEV, Franjo 5. JEI, Slavko 2. MATI, Tomo 4. BADALI, Josip 6. RAVLI, Jaka

(Glavna katalona jedinica s oznaenim autorima za koje se izrauju sporedne katalone jedinice) e) za sastavljae, prireivae i urednike antologija, zbornika, itanki i slino, ako su navedeni na naslovnoj ili preliminarnoj stranici: BIKOVA koa : mala antologija katalonskog modernog pjesnitva / izbor, prijevod, predgovor i biljeke Tonko Maroevi. - Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske, 1987. - (Bjelovar : Prosvjeta). 122 str. ; 20 cm. - (Opa knjinica 12/20 ; sv. 60) Predgovor: str. 7-19. - Bibliografski podaci: str. 109-117. ISBN 86-401-0108-6 1. MAROEVI, Tonko (Glavna katalona jedinica) MAROEVI, Tonko [Prir.] Vidi: BIKOVA koa : mala antologija katalonskog modernog pjesnitva. - 1987. (Sporedna katalona jedinica za prireivaa)

f) za skupljae i prireivae djela narodne knjievnosti: NARODNE pripovijetke / priredio Josip Kekez. - 2. izd. Zagreb : Mladost, 1987. - 194 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Vjeverica) ISBN 86-05-00052-X 1. KEKEZ, Josip (Glavna katalona jedinica) KEKEZ, Josip [Prir.] Vidi: NARODNE pripovjetke. - 2. izd. - 1987. (Sporedna katalona jedinica za prireivaa) g) za pisce teksta u umjetnikim monografijama koje se, zbog veeg broja reprodukcija, katalogiziraju prema imenu umjetnika: VIDOVI, Emanuel Emanuel Vidovi (1870-1953) : retrospektivna izloba : slike i crtei (1895-1953) / tekstovi Igor Zidi ; [fotografije Kreimir Tadi] : Galerija umjetnina, Split, lipanj - srpanj 1982. - Split : Galerija umjetnina, [1982] . - 89 str. : ilustr. ; 28 cm. Katalog izlobe. - Slika umjetnika. - Bibliografija: str. 86-89. 1. GALERIJA umjetnina Split 2. ZIDI, Igor

(Glavna katalona jedinica na kojoj je naznaeno da su sporedne katalone jedinice izraene za ustanovu u kojoj je izloba prireena i za pisca tekstova) 2. Za publikacije korporativnih tijela (korporativna odrednica) sporedne se katalone jedinice izrauju: a) za glavni stvarni naslov, kad odreeni skup (simpozij, savjetovanje i sl.) ima vlastiti stvarni naslov: SAVJETOVANJE Individualizacija i selekcija u obrazovanju (1985 ; Rijeka) Individualizacija i selekcija u obrazovanju : zbornik radova sa savjetovanja, odranog u Rijeci, 22. i 23. studenog 1985. godine / urednik Vladimir Rosi. - Rijeka : Pedagoki fakultet, 1986. - 368 str. ; 20 cm. Bibliografija iza pojedinih referata. 1. INDIVIDUALIZACIJA i selekcija 2. ROSI, Vladimir (Glavna katalona jedinica na kojoj je naznaeno da su sporedne katalone jedinice predviene za temu skupa i za urednika zbornika)

b) za usporedni stvarni naslov meunarodnih skupova: MEUNARODNI simpozij Alternativni izvori energije danas i za 21. stoljee (1988 ; Brioni) Zbornik radova = Proceedings / Meunarodni simpozij Alternativni izvori energije danas i za 21. stoljee = International conference Alternative energy sources today and for 21st century : 5- 8. oktobar 1988. Brioni / urednik = editor Josip Paanin. - Rijeka : Udruenje za sunevu energiju = Solar energy sociates : Tehniki fakultet Rijeka Sveuilita "V. Bakari", 1988. - IV, 712 str. : ilustr., graf. prikazi ; 24 cm Strojopis autogr. - Radovi na raznim jezicima. - Bibliografija iza svakog rada ISBN 86- 80991- 02- 3 1. ALTERNATIVNI izvori energije ... 2. INTERNATIONAL conference Alternative energy sources ... (Sporedna je katalona jedinica utvrena i za naziv skupa na hrvatskom jeziku; za Zbornik radova izrauje se objasnidbena katalona jedinica usp. primjer 3. a) c) za osobu kojoj je odreeni skup posveen, ako je navedena u glavnome stvarnom naslovu: ZNANSTVENI skup Ivan Patri (1636 - 1708) ivot, djelo i suvremenici (1986 ; Split) Ivan Patri (1636- 1708) ivot, djelo i suvremenici : zbornik radova Znanstvenog skupa o 350. obljetnici roenja, Split, [25. listopada], 1988. - Split : Crkva u svijetu, 1988. - 201 str. : ilust., faks. ; 25 cm. - (Biblioteka "Radovi" ; knj. 14) Tekst na hrv. i lat. jeziku. - Bibliografija uz tekst. 1. PATRI, Ivan d) za urednika publikacije, za prireivae odreenoga skupa, ako su navedeni u glavnome stvarnom naslovu (vidjeti primjer 2. a). 3. Budui da se za niz istovrsnih slubenih publikacija (ustavi, zakoni, statuti i slino) izrauju objasnidbene katalone jedinice: USTAV Ustave pojedinih zemalja vidi pod formalnom odrednicom odnosno pod nazivom odreene zemlje (drave) Npr. Francuski ustav u katalogu se nalazi pod odrednicom: FRANCUSKA. Ustav za stvarne se naslove takvih publikacija ne izrauju pojedinane sporedne katalone jedinice. Za slubene publikacije (formalna odrednica) izrauje se sporedna katalona jedinica: a) za prireivaa ako je naveden u glavnome naslovu:

HRVATSKA. Zakoni Zakon o socijalnoj zatiti / priredio Naco Zeli. Zagreb : Narodne novine, 1984. ... (Glavna katalona jedinica) ZELI, Naco, [Prir.] Vidi: HRVATSKA. Zakoni. Zakon o socijalnoj zatiti . - 1984. (Sporedna katalona jedinica za prireivaa) b) za autora komentara, ako u slubenoj publikaciji pretee autorski komentar; glavna se katalona jedinica izrauje pod imenom komentatora, a za slubenu publikaciju, uz objasnidbenu katalonu jedinicu, izrauje se i sporedna katalona jedinica pod usvojenom formalnom odrednicom: TIHI, Vinko Zakon o osnovnom kolstvu : komentar - prilozi / Vinko Tihi ... - 1992. (Glavna katalona jedinica) HRVATSKA. Zakoni Zakon o osnovnom kolstvu Vidi: TIHI, Vinko. Zakon o osnovnom kolstvu : komentar - prilozi. - 1992. (Sporedna katalona jedinica za komentatora) Da abecedni katalog ne bi odve narastao, vei se broj sporednih katalonih jedinica, u odreenim sluajevima, zamjenjuje jednom opom uputnicom (usp. primjer 3). Ope se uputnice izrauju: a) za sve oblike autorova imena ili naziva koji nisu jedinstvena odrednica: NEHAJEV, Ivan Rogi Vidi: ROGI Nehajev, Ivan CURILOVI, Tea UlmanVidi: ULMAN-Curilovi, Tea

b) za pseudonime, ako je pravo ime autora jedinstvena odrednica: ROG, Suzana [pseud.] MITROVICH, Raul [pseud.] Vidi: Vidi: MAJDAK, Zvonimir EHOVI, Fea

c) za sve sluajeve drugog pravopisnog oblika autorova imena:

ALSKI, Ksaver andor Vidi: GJALSKI, Ksaver andor Analitike katalone jedinice (u praksi poznate kao U-listii) izrauju se ako je odreeni sadraj u publikaciji prikriven unutar kojega drugog sadraja. Izrauju se: a) za drugo, tree i ostala djela odreenog autora, ako su podaci o tome navedeni na naslovnoj stranici, ali bez jedinstvenoga nadreenog naslova. Postupak je isti i za djela dvojice ili vie autora, koji su navedeni u glavnome stvarnom naslovu: UJEVI, Tin Autobiografski spisi ; Pisma ; Interviewi / Tin Ujevi. - Zagreb : Znanje, 1966. 692 str. ; 22 cm. (Sabrana djela hrvatskih pisaca) (Glavna katalona jedinica) UJEVI, Tin Pisma U: UJEVI, Tin : Autobiografski spisi. - 1966. (Analitika katalona jedinica; izrauje se i za trei rad - Interviewi) MUSIL, Robert Tri ene / Robert Musil ; prevela Boena Begovi. Jabuka / John Galsworthy ; preveo Tin Ujevi. - Zagreb : Naprijed, 1986. - 169 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Amor : odabrani ljubavni romani) Prijevod djela: Drei Frauen ; The Works 1. GALSWORTHY, John (Glavna katalona jedinica) GALSWORTHY, John Jabuka U: MUSIL, Robert : Tri ene. - 1986. (Analitika katalona jedinica za djelo drugog autora) b) za drugo anonimno djelo, kao i za drugu slubenu publikaciju, ako su uz prvo djelo navedeni na naslovnoj stranici: HRVATSKA. Zakoni Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ; Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju poljoprivrednika. - Zagreb : Narodne novine, 1983. - 182 str. ; 17 cm. - (Zbirka pravnih propisa ; 200) 1. HRVATSKA . Zakoni. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju

(Glavna katalona jedinica) HRVATSKA. Zakoni Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju poljoprivrednika U: HRVATSKA. Zakoni. Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju. 1983. (Analitika katalona jedinica za drugu slubenu publikaciju) c) za pojedinana djela koja su u publikaciji obuhvaena zajednikim stvarnim naslovom. Za primjer naveden pod 1. d, analitike se katalone jedinice izrauju za sva navedena djela: REETAR, Milan lanci. U: IZABRANA djela. - (Pet stoljea hrvatske knjievnosti ; knj. 121/1). 1983. MATI, Tomo Studije i sjeanja. U: IZABRANA djela. - (Pet stoljea hravtske knjievnosti ; knj. 121/1). 1983. (Na isti se nain izrauju analitike katalone jedinice za ostala etiri autora) d) za pritampane i privezane radove, kao i za vee autorizirane bibliografije koje su objavljene u publikaciji: ROEHRICH, Wilfried Politika kao znanost : jedan pregled / Wilfried Rhrich ; uz sudjelovanje Wolf-Dietera Narra ; preveo Bojan Bili. Uvodna studija: Politika znanost (za)govor demokracije / Jovan Miri. - Zagreb ... (Glavna katalona jedinica) MIRI, Jovan Uvodna studija: Politika znanost - (za)govor demokracije. U: ROEHRICH, Wilfried. Politika kao znanost : jedan pregled. - 1989. (Analitika katalona jedinica) Poput analitikih, i sporedne se katalone jedinice oznaavaju na dnu glavne katalone jedinice arapskim znamenkama, ispred njihove odrednice. Za ope uputnice oznaka je rimska znamenka. Na sporedne i analitike katalone jedinice ispisuje se signatura, kao i na glavnu katalonu jedinicu. Ispisuje se i struna oznaka, osim na onim analitikim katalonim jedinicama koje su po strunoj oznaci jednake glavnoj. U kataloge i kompjutorizirane baze podataka uvrtavaju se i unakrsne uputnice koje povezuju srodne odrednice razliitih pravopisnih oblika.

RIENIK vidi i: RJENIK

HILJADU i jedna no vidi i: TISUU i jedna no

Za lake snalaenje u katalozima izrauju se i pregledne katalone jedinice, koje pod jedinstvenom odrednicom ujedinjuju sve ope uputnice izraene za neusvojene oblike imena ili naziva. U nizu istovrsnih katalonih jedinica, takva pregledna jedinica zauzima prvo mjesto. Uz jedinstvenu odrednicu i popis svih neusvojenih i srodnih odrednica, pregledna katalona jedinica sadri napomene i neke druge elemente. PAGANEL, Joef Zajedniki pseudonim za autore Emila Filipia i Branka Gradinika. I. FILIPI, Emil II. GRADINIK, Branko

(Pregledna katalona jedinica) GRADINIK, Branko Djela ovog autora napisana u suradnji sa Emilom Filipiem vidi: PAGANEL, Joef JURAJ Dalmatinac GEORGIUS Dalmaticus GEORGIUS quodam Mathei de Jader JURIJ Dalmatin (Pregledna katalona jedinica)

Katalogizacija serijskih publikacija

Serijske publikacije obuhvaaju periodike publikacije (asopise, novine, godinjake, izvjetaje, imenike), zapisnike, spomenice, radove drutava i sl. te nizove omeenih publikacija. One su tiskane (ili na drugi nain umnoene), objavljuju se u nizu, s brojanim i kronolokim oznakama, a zapoinju izlaziti s namjerom da izlaze neogranieno. U knjininoj praksi uvrijeeno je da periodika (periodica), koja uglavnom ukljuuje asopise i novine, ini posebnu skupinu u knjininome fondu. Primjenjujui takav kriterij velik se dio serijskih publikacija nalazi u fondu knjiga (omeenih publikacija), pa se tako, putem kataloga, i predouju korisnicima, ali je uobiajeno da se za omeene publikacije i periodiku izrauju zasebni katalozi. Ta podjela u knjinicama ne prijei, meutim, da se katalogizacija tih vrsta grae obavlja uz primjenu odgovarajueg standarda. Mnoge knjinice esto i ne katalogiziraju asopise i novine, ve ih samo registriraju, pa je zbog toga obradba serijskih publikacija donekle zapostavljena. Serijska se publikacija katalogizira kada je upotpunjena. Poeljno je da se katalogizacija obavlja prema prvom broju (goditu) serijske publikacije, no to nije uvijek izvedivo.

Kao i pri katalogizaciji omeenih publikacija, prvi je postupak u katalogizaciji odreivanje jedinstvene odrednice serijske publikacije. Ona se utvruje (u prvom redu) na osnovi naslovne stranice. CROATICA : prinosi prouavanju hrvatske knjievnosti/ [osnivai Institut za znanost o knjievnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Institut za knjievnost i teatrologiju Jugoslavneske akademije znanosti i umjetnosti; glavni i odgovorni urednik Ivo Frange]. - God. 1, sv. 1 (1970). - Zagreb : Liber, 1971. - 1. sv ; 23 cm Pri katalogiziranju serijskih publikacija jedinstvena odrednica moe biti stvarna, korporativna i formalna, a osobnih (individualnih odrednica) nema, iako osobno ime moe biti glavni stvarni naslov serijske publikacije.

Kataloni opis serijskih publikacija

Kataloni opis serijske publikacije odreuje meunarodni standard ISBD (S). Katkad knjinice uvrtavaju odreene serijske publikacije u fond knjiga i katalogiziraju ih kao omeene publikacije. Bez obzira na interne odredbe o smjetaju takve grae, serijske se publikacije uvijek katalogiziraju na osnovi ISBD (S)-a. Standardom je odreeno 8 skupina podataka koji se unose u kataloni opis, a skupine se meusobno odvajaju tokom, razmakom, crtom, razmakom ( .- ). Unos odreenih elemenata iz pojedinih skupina prema ISBD (S)-u nije obvezan. Obvezno su unose ovi podaci: Prva skupina: podaci o glavnomu stvarnom naslovu, usporednom naslovu, podnaslovu i o odgovornosti. Druga skupina: podaci o izdanju i o odgovornosti za to izdanje. Trea skupina: brojani podaci. etvrta skupina: podaci o mjestu izdanja, nakladniku i godini izdanja (impresum), te podaci o tiskanju. Peta skupina: podaci o veliini (materijalni opis). esta skupina: podaci o nakladnikoj cjelini. Sedma skupina: napomene. Osma skupina: meunarodni standardni serijski broj i kljuni naslov. Interpunkcijski znakovi koji prethode podacima u svakoj skupini jednaki su onima koje propisuje ISBD (M), pa uzorak opisa izgleda ovako: GLAVNI stvarni naslov = Usporedni naslov : podnaslov / Podatak o odgovornosti; sljedei i ostali podaci o odgovornosti. - podaci o izdanju / odgovornost uz izdanje. - brojani podaci. - Mjesto izdanja : Nakladnik, godina izdanja. - Mjera = dimenzije. - (Nakladnika cjelina) Napomene: periodinost ISSN = Kljuni naslov Izvori su podataka za pojedine skupine ovi: za prvu i drugu skupinu naslovna stranica (ili zamjena za nju); od tree do este skupine naslovna stranica, omot, naslov nad tekstom, redakcijski podaci, urednike stranice i kolofon te ostale preliminarne stranice (sporedne naslovne stranice); za sedmu i osmu skupinu koristi se bilo koji izvor u samoj publikaciji ili izvan nje. Prva skupina

Glavni stvarni naslov prvi je podatak katalonog opisa serijske publikacije. Ako se serijska publikacija katalogizira pod stvarnom odrednicom, prva je rije toga naslova ujedno redalica pa se upisuje za 3 mjesta uvueno i velikim slovima. Glavni se stvarni naslov moe pojaviti u razliitim oblicima: kao naziv korporativnog tijela, osobno ime, generiki naziv (radovi, godinjak), u obliku akronima ili inicijala, kombinacije brojeva i slova i slino. U pojedinim se sluajevima glavni stvarni naslov sastoji od zajednikoga stvarnog naslova i podreenoga stvarnog naslova. Tada zajedniki nadreeni naslov ima prednost, a podreeni se pie iza toke i razmaka: ACTA biologica. Protozoa Ako je na naslovnoj stranici vie stvarnih naslova na jeziku i pismu na kojem je i glavni stvarni naslov, odabire se grafiki najistaknutiji naslov ili prvi naslov po redu. Ako ima vie stvarnih naslova na razliitim jezicima, glavni stvarni naslov je onaj na jeziku kojega je napisan tekst publikacije. Iako se glavni stvarni naslov doslovno prenosi s naslovne stranice, ako je odve dug moe se skratiti, ali se pritom mora paziti da se ne narui gramatika ispravnost, a izostavljanje (skraivanje) oznauje se trima tokama. Ako je brojana oznaka za odreeno razdoblje dio glavnoga stvarnog naslova, izostavlja se i nadomjeta trima tokama: PUKI kalendar za ... godinu. Ako serijska publikacija sadri vie inaica glavnoga stvarnog naslova ili tijekom izlaenja doivljuje manje promjene, te se promjene naznauju u napomeni. Usporedni naslovi serijskih publikacija navedeni na naslovnoj stranici unose se u opis iza znaka jednakosti (=). Ako je i dio teksta na jeziku usporednog naslova, za njih se izrauju uputnice. Ima li vie od tri usporedna stvarna naslova, u prvu se skupinu upisuju samo tri, a ostali naslovi u skupinu napomena. Usporedni se naslovi upisuju prema redoslijedu na naslovnoj stranici. Podnaslov se moe pojaviti uz glavni stvarni naslov ili uz usporedni naslov na naslovnoj stranici. Upisuje se malim slovima iza znaka dvotoka. Iznimno se, u uglatim zagradama, upisuje i podnaslov koji nije na naslovnoj stranici. Usporedni se podnaslovi unose u opis i ako nisu na naslovnoj stranici, a mogu se navesti (u uglatim zagradama) i iza glavnoga stvarnog naslova i iza usporednoga naslova. Ako se podnaslov serijske publikacije mijenja tijekom izlaenja publikacije, te se promjene naznauju u napomeni. Podaci o odgovornosti slijede iza kose crte (/) i mogu se odnositi na bilo koje korporativno tijelo ili na osobu koja je odgovorna za intelektualni ili umjetniki sadraj serijske publikacije. Druga skupina Podaci o izdanju oznauju redni broj izdanja, pretisak, lokalnu namjenu izdanja ili njegovu posebnu namjenu, posebne dimenzije ili izvedbu. Mogu oznaivati i jezik izdanja te dodatke ili umetke koje izdanje ima. Trea skupina Brojani podaci za serijsku publikaciju obuhvaaju brojeve i oznaku razdoblja koje ju odreuje. Upisuju se onako kako su navedeni u publikaciji, uz uporabu propisanih kratica, primjerice: Broj 1 od 1. 12. 1989. godine. Ako je godina na serijskoj publikaciji navedena prema kojemu drugom raunanju, podaci se upisuju u uglatoj zagradi, prema gregorijanskom kalendaru. Ako su brojani

podaci o poetku izlaenja serijske publikacije nedostupni, izostavljaju se, a u napomeni se navodi broj ili svei prema kojemu je obavljen kataloni opis. Podaci se upisuju redom i oblikom kojim su navedeni u publikaciji, ali arapskim znamenkama koje zamjenjuju sve druge. Umjesto cijelih rijei u opisu se koriste kratice Bd. (Band), Vol. (Volume), itd. Nadopune i ispravak eventualnih pogreaka upisuju se u uglatim zagradama. etvrta skupina Impresum, etvrta skupina podataka, unosi se u opis jednako kao i u omeenih publikacija. Ako serijska publikacija ima vie mjesta izdanja i vie nakladnika, ne treba ih sve navesti, osobito ako se radi o stranoj publikaciji; navodi se samo prvo mjesto ili prvi nakladnik uz kraticu etc. Poetna godina izdavanja upisuje se arapskim znamenkama, iza nje se stavlja crta i ostavlja odgovarajui prostor za upis zavrne godine izdavanja (ta se godina upisuje kad publikacija prestane izlaziti). Ako podatak o poetnoj godini izdavanja publikacije nije dostupan, moe ga zamijeniti godina tiskanja ili copyrighta. Peta skupina Dimenzije serijske publikacije, koje oznauju visinu hrpta svakog sveia, upisuju se u centimetrima (zaokrueno na puni iznos). To je prvi podatak iz skupine koji se upisuje, a slijedi iza znaka toka, razmak, crta, razmak (. -). esta skupina Podaci o nakladnikoj cjelini za odreenu serijsku publikaciju upisuju se kad svaki svei te serijske publikacije pripada odreenoj nakladnikoj cjelini. Postupa se jednako kao i pri unoenju podataka za omeene publikacije, koji se upisuju u tu skupinu. Sedma skupina Obvezan i prvi podatak u skupini napomena podatak je o uestalosti izlaenja serijske publikacije (periodinost), ako taj podatak ve nije sadran u prvoj skupini (godinjak i slino). Ako se ne zna u kojim vremenskim razmacima serijska publikacija izlazi, upisuje se rije povremeno. Iza toga slijede napomene koje se odnose na prvu skupinu podataka. Ako serijska publikacija nema naslovnu stranicu, obvezna je napomena o izvoru podataka za glavni stvarni naslov. Unose se podaci o manjim promjenama glavnoga stvarnog naslova, a za vee se promjene mora obaviti nov opis i uzajamno ga uputnicom povezati s prvotnim naslovom. Upisuju se podaci o omotnomu i hrptenom naslovu te naslovu iznad teksta, ako se ti naslovi meusobno razlikuju. Obvezno se unose podaci o prijevodu serijske publikacije, a uz izvorni glavni stvarni naslov upisuje se i ISSN izvorne publikacije, i kljuni naslov. Unose se i podaci o etvrtome i ostalim usporednim naslovima te promjene u podnaslovima. Naznauju se promjene u odgovornosti, koje su uobiajene u serijskim publikacijama. Ako nisu uneseni brojani podaci u treu skupinu, navode se podaci o sveiu na osnovi kojega je obavljen opis.

U napomene se unose i podaci o bibliografskoj povijesti serijske publikacije, primjerice: prerade (preraeno izdanje), reproduciranje (pretisak, kopija i slino), sporednost te publikacije u odnosu prema glavnoj. Naznauje se ako je serijska publikacija nastavak koje prijanje publikacije ili ako je nastala spajanjem dviju ili vie prijanjih publikacija. Navodi se ako je serijska publikacija nastala spajanjem ili razdvajanjem odreenih publikacija. Naznauje se i ako serijska publikacija preuzima koju prijanju publikaciju ili ako nju preuzima koja druga serijska publikacija. Ako se to mijenja u nakladnikoj cjelini serijske publikacije, i te se promjene biljee u napomeni. U napomene se unose i podaci o promjeni urednika, vremenskim slijedom. Ako su promjene uestale, dodaje se, primjerice: "Razliiti urednici", "tijekom izlaenja mijenjaju se urednici". U sedmu se skupinu unosi i podatak o saecima. Ako su saeci pisani na jednom, dva ili tri jezika, upisuje se, primjerice: ". - Saeci na engleskom"; ". - Saeci na talijanskom". Kad su saeci na vie jezika, dodaje se: ". Saeci na stranim jezicima". Osma skupina U osmu se skupinu upisuje ISSN, broj od 8 znamenki koji ukljuuje i kontrolnu znamenku, a prethodi mu akronim ISSN. U opis se unosi oznaka ISSN i broj, a dobro je upisati broj i kad nije otisnut na serijskoj publikaciji. Iza razmaka, znaka jednakosti i razmaka upisuje se kljuni naslov i kad je istovjetan glavnomu stvarnom naslovu. U tu skupinu podataka spadaju i podaci o uvjetima nabave i o cijeni.

Katalogizacija neknjine grae i drugih posebnih vrsta grae

Neknjina graa razliitih oblika pristie svakim danom u sve veem broju u gotovo sve vrste knjinica. Ta se graa opisuje prema Meunarodnom standardu za bibliografski opis neknjine grae (ISBD for Non Book Materials - ISBD(NBM). Standardom je odreen opis razglednica, plakata, letaka, zidnih kalendara, gramofonskih ploa, zvunih kaseta i videokaseta, dijapozitiva, smotaka filmova i drugoga. Okvirna shema ISBD(NBM)-a proizlazi iz ISBD(G)-a i propisuje 7 skupina - trea je skupina izostavljana kao i u ISBD(M)-u. Redoslijed skupina istovjetan je prethodnim standardima, a istovjetni su i propisani interpunkcijski znakovi. Izvori podataka za pojedine skupine, s obzirom na raznorodnost i posebnost ove grae, uvijek su u samoj publikaciji, a jedino ako ih u njoj nema, uzimaju se sa spremnice za grau (ta je graa esto u omotnici, kutiji i slino). Jezik i pismo u opisu preuzimaju se iz same grae (osim podatka o opoj oznaci grae i podatka o funkciji nakladnika, koji se upisuju u uglatoj zagradi na jeziku i pismu katalonog sredita). Ako pismo knjinine jedinice nije ujedno i pismo katalonog sredita, obavlja se transliteracija i transkripcija. Posebnost grae uvjetuje i posebne kratice koje se razlikuju od kratica za opis knjine grae. Uz ve navedene klasine podskupine neknjine grae, danas u knjinicama nalazimo i druge posebne vrste grae. Opis stare grae ureen je standardom ISBD(A) , koji je preveden na hrvatski jezik i uskoro izlazi iz tiska. ISBD(CM) odreuje opis svih vrsta grae kojima je predstavljena zemlja ili koje drugo nebesko tijelo u cjelini ili djelomino, u bilo kojemu mjerilu. To su zemljopisne

karte (dvodimenzionalne ili trodimenzionalne), globusi, atlasi i slino, odnosno sve ono to se smatra kartografskom graom. ISBD(PM) odreuje opis tiskanih muzikalija. ISBD(CF) odreuje opis strojnih programskih podrki, CD-ROM-a i slino.

Rekatalogizacija knjinine grae

Rekatalogizacija ili "ponovno katalogiziranje" nije redovit knjinini posao, ali ga je kadto potrebno obaviti. Kad se govori o rekatalogizaciji, ne misli se na ponovno katalogiziranje pojedinane publikacije, to se katkad mora provesti zbog kakva nedostatka ili greke u opisu, ve na ponovno katalogiziranje cijeloga knjininog fonda ili pojedinih njegovih dijelova. Tome se poslu, koji pojedini teoretiari knjiniarstva dre nepotrebnim, pristupa kad knjinica usvaja nova pravila o katalogizaciji, a naputa ona prema kojima je dotad obavljala formalnu obradbu. Zbog toga rekatalogizacija moe biti djelomina (mijenja se samo odrednica), ili potpuna (mijenja se i kataloni opis). Budui da takav posao zahtijeva i dodatno znanje i vrijeme i trud knjininih djelatnika, ne preporuuje se, osobito u veim knjinicama (veim knjininim fondovima). Ne preporuuje se ni s povijesnog stajalita jer se rekatalogizacijom unitava trag prethodnog rada, pa knjinice s dugom tradicijom tako gube prirodni kontinuitet. Budui da je od polovice sedamdesetih godina 20. stoljea pa sve do danas knjiniarstvo prelazilo (i jo uvijek prelazi) s dotadanjeg naina katalone obradbe na nov nain, odreen meunarodnim pravilima, dogaalo se da su pojedine knjinice zapoele preradbu svojih abecednih i matinih kataloga, a to znai da su obavljale rekatalogizaciju. Rekatalogizaciju je u nas posebno ubrzao Pravilnik i prirunik za izradbu abecednih kataloga, Dio 1: Odrednice i redalice, Eve Verone, objavljen 1970 (drugo je izdanje izilo 1986), odnosno drugi dio: Kataloni opis, koji je iziao 1983. godine. Razumljivo je da su knjinice trebale primijeniti nova pravila, ali se smatralo svrsishodnijim zakljuiti dotadanji katalog s godinom do koje su se primjenjivala stara pravila, a od te godine zapoeti s izradbom novog kataloga, u skladu s novim nainom katalogiziranja. Primjenom takvog postupka abecedni katalog vie nije bio jedinstven, ali su trokovi njegove izradbe za knjinicu manji. Korisniku takav pristup donekle oteava snalaenje, ali i dalje omoguuje uvid u cjelokupan fond. Postojanje dvaju ili vie abecednih kataloga (zbog primjene razliitih pravila, ali i zbog njihova predstavljanja na razliitim medijima) umanjuje istinitost tvrdnje o jedinstvenosti abecednog kataloga .

Retrospektivna konverzija
Za razliku od rekatalogizacije tijekom koje se publikacije, ve katalogizirane prema odredbama odreenog pravilnika, ponovno katalogiziraju prema nekim drugim pravilima, u retrospektivnoj se konverziji jedan oblik zapisa pretvara u drugi oblik. Odreen, ve postojei, zapis na jednome mediju prebacuje se (pretvara) u drugi medij. To znai da se katalone jedinice koje sadri listni katalog prenose u elektroniko raunalo onako kako su zapisane. Taj formalan postupak uvijek je retrospektivan jer se opis tekuih publikacija sustavno obavlja u novome mediju.

Kontinuacija i nadopisivanje u postojee katalone jedinice

Kontinuacija je sastavni dio katalogizacije grae. U katalonome smislu kontinuacija oznauje:

upisivanje podataka za sva godita serijske publikacije koje knjinica posjeduje, i redovito nadopisivanje u glavnu katalonu jedinicu;

nadopisivanje broja i osnovnih podataka o pristiglom svesku numerirane nakladnike cjeline; upisivanje podataka o naknadno pristiglim svescima publikacije u vie svezaka (obino u specifikaciji kod vierazinskog opisa).

Bez obzira na broj godita u knjininome fondu, serijske publikacije zastupljene su u katalogu samo jednom glavnom katalonom jedinicom. Prvi dio te katalone jedinice sadri sve podatke obvezne u katalogizaciji. Drugi dio glavne katalone jedinice za serijsku publikaciju sadri popis svih jedinica te serijske publikacije. Tijekom katalone obradbe, u taj se drugi dio upisuje graa koja je u tom trenutku u knjininomu fondu. Meutim, serijske publikacije redovito pristiu i zato se taj drugi dio katalone jedinice neprestano mora nadopunjavati novim podacima da bi korisnici, a i knjinini djelatnici, imali toan uvid u raspoloiv broj godita. RADOVI / Filozofski fakultet Zadar. Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije / [odgovorni urednik Katica Lackovi-Grgin]. 1(1984/1985) - . - Zadar : Filozofski fakultet, 1985. - . - 24 cm. (Radovi ; god 24, 25, 26, 27, 28 Godinje ISSN 0352-6798 (Prvi listi glavne katalone jedinice) 2.Sv. : 1/1984-85; 2/1985-86; 3/1986-87; 4/1987-88; (Drugi listi glavne katalone jedinice za kontinuaciju) Bez obzira na to koliko je podataka uneseno na listi na kojemu je izraena glavna katalona jedinica serijske publikacije, kontinuacija (upis godita) uvijek treba zapoeti na novome listiu jer se katalogizacija serijskih publikacija esto dorauje, tj. nadopunjuje se podacima koji se unose u napomenu. Kontinuacija se naznauje kraticom rijei kojom je serijska publikacija oznaena, primjerice Vol. (volumen), God. (Godite) i slino. Slijedi tekui broj godita (u publikaciji obino oznaen rimskim brojem) iza kojega se stavlja kosa crta i upisuje godina. Svi se brojevi upisuju arapskim znamenkama: God. 1/1992; Vol. 32/1935. Za sveie unutar jednoga godita ne unose se podaci, izuzev ako pojedini svei (broj) nedostaje. Tada se iza podatka za godinu, u okrugloj zagradi, upisuju postojei sveii: 8/1932 (1-5, 8-12) Time je naznaeno da, u odreenom goditu, nedostaju sveii (brojevi) 6 i 7. Ako odreeno godite ima vie primjeraka, u uglatim se zagradama upisuje podatak o tome: [a, b]. Jednako se tako postupa s numeriranim nakladnikim cjelinama. Uz broj, u tu se kontinuaciju upisuje ime autora i naslov publikacije te godina izdavanja. Kada koja publikacija u vie svezaka ne izie odjednom, ve pojedini njezini dijelovi pristiu u knjinicu naknadno, obavlja se katalono nadopisivanje za naknadno prispjele dijelove. Na postojeem katalonom listiu za tu publikaciju, upisuju se podaci na drugoj ili treoj razini, svojstveni samo tom dijelu.

Skupna obradba knjinine grae

U knjinicama se najee skupno obrauje uglavnom sitan tisak. Poseban oblik skupne obradbe, nakon obradbe svake posebne jedinice unutar odreene nakladnike cjeline, povezivanje je primjeraka koji pripadaju toj nakladnikoj cjelini. Listii su namijenjeni internoj uporabi. Graa kojoj se u knjininom poslovanju esto pridaje epitet efemerna, a naziva se sitan tisak, zastupljena je u knjininim fondovima u veem ili manjem broju. U sitan tisak spadaju: izvjetaji kola i fakulteta, programi tih kola i fakulteta, graa manjih ustanova i poduzea (ili manje vrijedna graa tih ustanova i poduzea), te graa koja nema trajniju vrijednost - telefonski imenici, vozni redovi, izvjetaji, prorauni, katalozi (prodajni), katalozi izloaba (ako nisu umjetniki), programi za kazaline i druge priredbe, neumjetniki plakati, kalendari bez teksta, recepti, obrasci, stripovi i slino, zapravo sve ono to bi se sa stajalita odreene knjinice moglo nazvati prirunom, instrukcijskom, propagandnom graom. Ta je graa zastupljena velikom koliinom publikacija iste vrste, zanimljiva je jedino uskom krugu korisnika, a oblikom je esto broura ili tek jedan list. Osim pojedinano, kao i sve druge vrste publikacija, ta se graa u kompletima moe obraivati i zajedno - skupno. U takvim se sluajevima stvara odrednica, a umjesto katalonog opisa svi primjerci koji pripadaju toj odrednici, upisuju se u specifikaciju koja se sastoji od glavnoga stvarnog naslova i godine izdavanja. Time se tedi vrijeme potrebno za obradbu tih publikacija. U spremitu se takva graa razvrstava prema strunom rasporedu, a struna oznaka ujedno je i signatura. 626 : : 061.5 RI VOP VOPLIN (Rijeka) (1961-1981) "Voplin" Rijeka : Vodovod, plin i kanalizacija. - Rijeka, 1961-1981. 1) Odluka o izvaanju plinskih ureaja i Odluka o upravljanju plinarom i opskrbljivanju potroaa plinom u gradu Rijeci /1961/. 2) Preporuke i uputstva Gradskog plina potroaima. - 1974. (Listi izraen postupkom skupne obradbe) Jednako se tako obrauju standardi i patenti ako ih knjinica ima.

Analitika obradba serijskih publikacija

Da bi to bolje i potpunije odgovorile na korisnike upite, pojedine knjinice analitiki obrauju serijske publikacije. Analitikom se obradbom sadraj odreenog asopisa, zbornika radova s kakva savjetovanja, simpozija i drugih skupova ralanjuje na svoje sastavne dijelove, primjerice za pojedini se prilog u publikaciji izrauje posebna katalona jedinica. Analitikoj je obradbi primjerena selektivnost pa se esto izostavljaju sitni prilozi (razliiti izvjetaji i drugo), te prikazi i slino. Selekcija ukljuuje i odabir radova izabranih autora ili samo odreenih sadraja. Analitika se obradba obavlja prema propisima Smjernica za primjenu ISBD-a na opis sastavnica. Moe se postaviti pitanje o potrebitosti takva naina obradbe s obzirom na to da se sve vie izrauju nacionalne bibliografije lanaka i priloga u serijskim publikacijama te razne specijalne bibliografije. Osnovni je odgovor u tome da se i u bibliografskoj obradbi provodi selekcija, pa pojedini radovi ne moraju biti ukljueni u bibliografiju. Stvarni je razlog u tome to se kataloni listii sastavnica mogu

ravnopravno ulagati u kataloge pa korisnik nalazi na istomu mjestu sva djela istoga autora, ili sva djela o odreenom predmetu. Selektivnost analitike obradbe ogleda se i u tome to se unaprijed mogu odrediti sadraji koji e se obraivati, pa se u takvim sluajevima iz knjininoga fonda odabiru serijske publikacije koje e se analitiki obraivati.

Obradba publikacija u zbirci duplikata

Zbirka duplikata obrauje se da bi se mogao odrediti njezin sadraj. S obzirom na namjenu takve zbirke, u obradbi je doputen skraen postupak. Budui da publikacije iz fonda duplikata imaju svoje istovjetne primjerke u aktivnomu knjininomu fondu, uobiajeno je da se iz potpunoga katalonoga opisa prepiu tek najosnovniji podaci. esto knjinice na osnovi kartoteke duplikata (u knjininoj se praksi nepravilno rabi izraz katalog duplikata) izrauju popise koje dostavljaju svojim suradnicima u zamjeni publikacija, to uvelike olakava optjecaj publikacija iz te zbirke.

Bibliografska obradba
Usvajanjem meunarodnih pravila za formalnu obradbu knjinine grae, izjednaeni su kataloni i bibliografski opis publikacija. Postupak je i u jednome i u drugom opisu podjednak, pa se i govori o bibliografsko-katalonoj obradbi. Prijanja je praksa razlikovala ta dva opisa. U opisu publikacija za tekuu ili retrospektivnu bibliografiju primjenjuju se iste odredbe kao i za izradbu kataloga. Razlike se pojavljuju primjerice u opisu publikacija sa znanstvenih skupova, simpozija i slinih skupova, koje sadre priloge vie autora. U takvim je sluajevima u bibliografski opis ukljuen i opis sadraja svih tih sastavnica. Za razliku od kataloga, bibliografski opis ne ukljuuje kontinuaciju u opisu serijskih publikacija. Bibliografska obradba zahtijeva izradbu kazala, pa se i po tome razlikuje od katalonog opisa. U bibliografski je opis potrebno unositi podatke o broju izilih primjeraka te o mogunosti nabave i cijeni publikacije.

Centralizirana i kooperativna katalogizacija

Katalogizacija koja se obavlja na jednomu mjestu, a kataloni se listii umnaaju u veem broju primjeraka i dostavljaju odreenim knjinicama, naziva se centralizirana katalogizacija. Danas kad su mogunosti za umnaanje listia velike, centraliziranu je katalogizaciju lako izvesti. U kooperativnoj katalogizaciji sudjeluju dvije knjinice ili vie knjinica ravnopravno. Centralizirana obradba i odailjanje listia zapoeli su 1894. u Bostonu (Library Bureau); katalone su se jedinice za vana amerika izdanja izraivale, umnaale i prodavale knjinicama. Prijedlog o centraliziranoj obradbi knjinine grae iznio je jo 1850. C. J. Jewett. Ostvaren nakon gotovo pola stoljea, zaivio je tek od 1901. godine, kada ga je primijenila Kongresna knjinica u Washingtonu. Danas je u SADu, a i u mnogim drugim zemljama, taj nain obradbe prilino rairen, ali ga u novije vrijeme zamjenjuje sve vea uporaba raunala odnosno voenje baza podataka iz kojih se sve manje zahtijevaju ispisi na papirnome mediju. U nas je osamdesetih godina, nakon to je zapoela sa strojnom obradbom katalonih podataka, Nacionalna i sveuilina biblioteka dostavljala listie uz obvezni primjerak knjinicama koje ga primaju. Selektivni setovi listia dostavljali su se i kolskim i nekim drugim knjinicama. Knjinice grada Zagreba imaju razraen sustav strune obradbe za sve knjinine jedinice u mrei, Sredinja medicinska knjinica opskrbljuje listiima jedinice u sustavu Klinikoga bolnikog centra, a i druge nae knjinice sve vie uviaju prednost centralizirane i kooperativne obradbe knjinine grae bez obzira na to radi li se o uporabi raunala u svim jedinicama ili pak sredinja jedinica opskrbljuje katalonim listiima ostale jedinice. Budui da centaliziranu obradbu obavljaju odabrani strunjaci u tom poslu, rezultat

je takve katalogizacije vrsno obraena graa. I u kooperativnim bibliografskim mreama postavljaju se visoki struni kriteriji pa je, prije donoenja odluke o sudjelovanju u takvim mreama, potrebno paljivo odabrati osobe koji e raditi na strunoj obradbi. Centralizirana i kooperativna katalono-bibliografska obradba vane su i u financijskom pogledu jer ne samo to u pojedinim knjinicama oslobaaju strune djelatnike mukotrpna posla, ve im omoguuju druge oblike specijalizacije. U klasinoj centraliziranoj obradbi knjinine grae slabe strane naziru se u estom kanjenju listia s obzirom na prijem publikacije, a i u tome to je dio takve grae potrebno katalogizirati u samoj knjinici (primjerice stara graa, strane publikacije). Ako knjinica prima listie iz kojega sredita, oni se u njoj moraju doraditi upisivanjem podatka o smjetaju (signature), inventarnog broja, a katkad i zbog drugih razloga. Uporaba raunala odstranjuje te nedostatke, ali zahtijeva temeljite pripreme, dogovoren sustav unosa i nadzora nad bibliografskim jedinicama. Primjena raunala takoer omoguuje razmjenu podataka na dogovorenoj razini, "prijepis" podataka za potrebe mjesnih baza podataka te unos mjesnih podataka prema elji svake pojedine knjinice sudionice.

Katalogizacija u publikaciji - CIP i skraeni kataloni zapis

U skladu s ciljevima programa Opega bibliografskog nadzora, najbolji nain da se ujednaeno i kvalitetno obavi katalogizacija svake publikacije jest katalogizacija u publikaciji (Cataloging in publication - CIP). Takav se nain katalogiziranja prije nazivao katalogizacijom na izvoru (Cataloging on source). Da bi katalono sredite moglo obaviti katalogizaciju i klasifikaciju, nakladnik mu dostavlja publikaciju koja je ve potpuno oblikovana i sadri sve potrebne podatke. Kataloni se listi dostavlja nakladniku za njegovu vlastitu evidenciju, a u publikaciji se svi podaci otisnu na odreenomu mjestu (poleina naslovne stranice). Svaka knjinica koja nabavi tako obraenu publikaciju, moe prepisati kataloni listi u odgovarajuem broju primjeraka ili prenijeti podatke u bazu podataka koju vodi na raunalu. Uz postojee podatke, dodaju se i interni podaci (signatura, inventarni broj). Time svaka, pa i najmanja knjinica, uz veliku utedu moe doi do zapisa struno obraene publikacije neposredno nakon to ju je primila. Osim knjinicama, CIP-zapis koristan je i nakladnicima za izradbu biltena i ostalih obavijesnih zapisa preko kojih najavljuju i razglauju svoju djelatnost. CIP se uobiajeno obavlja skraenim postupkom . Skraen opis primjenjuju pojedine knjinice i u vlastitom katalogiziranju, kad smatraju da im je dostatan u poslovanju.

SADRAJNA ILI STVARNA OBRADBA KNJININE GRAE

Za razliku od katalogizacije kojom se upisuju i usustavljuju formalni elementi odreene publikacije, sadrajnom se obradom ustanovljuju i zapisuju sadraji u toj publikaciji. Jedan od etiri osnovna zadatka svake knjinice jest da svoju grau daje na koritenje. Korisnici knjinice esto ne znaju ime autora i naslov publikacije koja im je potrebna. Zato se u knjinicama graa obrauje prema sadraju pa korisnici s pomou strunoga (sistematskog) ili predmetnog kataloga mogu pronai eljenu publikaciju. Sadrajna obradba omoguuje i smjetaj grae prema njezinu sadraju, a slui i u izradbi bibliografija. Sadrajna obradba ukljuuje dva osnovna pristupa u prikazivanju sadraja grae: klasifikaciju ili struenje i predmetnu obradbu.

Klasifikacija i klasifikacijski sustavi

Klasifikacija je postupak dijeljenja, rasporeivanja, razvrstavanja ili usustavljivanja knjinine grae u skupine ili vrste prema odreenim kriterijima. Zbroj strunih skupina i podskupina koje teku u loginome slijedu a slue za sadrajnu razdiobu knjininoga fonda, ini klasifikacijski sustav. Klasifikacijski sustav moe biti opi i poseban. Opi klasifikacijski sustav obuhvaa sva podruja ljudskoga znanja i umjetnosti. Posebnim se sustavom rasporeuje odreeno podruje ili nekoliko srodnih podruja. U svakome se klasifikacijskom sustavu nalaze zajedno, ili u blizini, opisi djela istoga ili slinog sadraja. Skupine i podskupine odreenog sustava mogu se oznaiti brojevima (arapskim i rimskim) ili slovima, ali oznake mogu biti i alfa-numerike spoj slova i brojke. Dodijeljene se oznake nazivaju strunim oznakama, klasifikacijskim oznakama, simbolima (a gdjegod se upotrebljava i naziv struna signatura). Struna oznaka oblikuje se prema unaprijed odreenoj shemi koju propisuje svaki klasifikacijski sustav. Klasifikacija knjinine grae stara je koliko i knjinice jer su one otpoetka grau razvrstavale prema njezinu sadraju. Publikacije se u knjinici klasificiraju ili strue prema odabranu sustavu. Otkad se klasifikacija provodi u knjinicama, primjenjivano je mnogo razliitih sustava, ali su mnogi od njih odbaeni i zamijenjeni novima. Danas se u knjinjinome poslovanju koristi nekoliko sustava:

Ekspanzivna (elastina) klasifikacija C. A. Cuttera (EC) Deweyeva decimalna klasifikacija (DDC) Univerzalna decimalna klasifikacija (UDC; kod nas UDK) Klasifikacija Kongresne knjinice u Washingtonu (LCC - Library of Congress Classification) Bibliografska klasifikacija H. E. Blissa (BC) Klasifikacija s dvotokom (Colon Classification) ili facetna klasifikacija S. R. Ranganathana (CC) Biblioteno-bibliografska klasifikacija (BBK)

Izuzev UDK, Ranganathanove i BBK-klasifikacije, sve su navedene klasifikacije nastale u SAD-u. Biblioteno-bibliografska klasifikacija (BBK) nastala je s ciljem da se stvori jedinstven klasifikacijski sustav za knjinice u bivem SSSR-u. U naim se knjinicama uglavnom primjenjuje Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK). Zajedniko je obiljeje svih tih klasifikacija da su u odreenom odnosu prema klasifikaciji znanosti.

Univerzalna decimalna klasifikacija (UDK)

U Bruxellesu je 1895. osnovan Meunarodni institut za bibliografiju . Zadaa je Instituta bila izdavanje svjetske bibliografije. Stoga je u sklopu Instituta otvoren Meunarodni ured za bibliografiju, koji je trebao izraivati katalog svjetske tiskarske proizvodnje. Da bi se taj rad olakao i ubrzao, u Francuskoj, Njemakoj, Engleskoj, Rusiji, Poljskoj i vicarskoj osnovane su njegove ispostave. Nedostajao je, meutim, odreeni klasifikacijski sustav prema kojemu bi se izraeni listii mogli razvrstavati. Paul Otlet i Henry La Fontaine, osnivai Instituta, odluili su se za Deweyevu decimalnu klasifikaciju zbog njezinih izrazitih prednosti, osobito u izradbi bibliografija. Uz suglasnost tvorca DDC-a Melvila Deweya, klasifikacija je prihvaena sa svojom decimalnom podjelom, ali je ubrzo proirena opim pomonim tablicama.

Prvo je izdanje Univerzalna decimalna klasifikacija doivjela 1905. u Bruxellesu, na francuskom jeziku. Otada je izilo vie izdanja UDK na svim svjetskim jezicima i mnogim nacionalnima. Prvo, skraeno izdanje za bivu Jugoslaviju, objavio je Jugoslovenski centar za naunu i tehniku dokumentaciju 1959. godine. UDK je sustav sreenih pojmova unutar deset osnovnih skupina koje se obiljeuju brojkama od 0 do 9. Dodavanjem jo jednog broja (od 0 do 9), svaka se od glavnih skupina dalje dijeli u deset podskupina, itd. Tako se svaki pojam moe ralaniti do najsitnije pojedinosti. Poput svakoga dobro postavljena opega klasifikacijskog sustava, UDK uz glavne tablice, u kojima je razvrstano cjelokupno ljudsko znanstveno i umjetniko stvaranje, ima i pomone tablice. Glavne tablice UDK 0 Openito 1 Filozofija 2 Religija, Teologija 3 Drutvene znanosti 4 Filologija i lingvistika bile su ukljuene u ovu skupinu do 1964. godine, kada su prebaene u skupinu 8. Skupina 4 jo je uvijek nepopunjena. 5 Matematika. Prirodne znanosti 6 Primijenjene znanosti. Medicina. Tehnika 7 Umjetnost. Arhitektura. Fotografija. Razonoda. port 8 Jezici. Lingvistika. Knjievnost 9 Zemljopis. Biografije. Povijest Dodavanjem brojeva od 0 do 9, sve se skupine dalje dijele na podskupine pa je daljnja podjela, primjerice skupine 3, ova: 30 Teorije, metodologija i metode drutvenih znanosti 31 Demografija. Sociologija 32 Politika. 33 Privreda (gospodarstvo). Ekonomske znanosti 34 Pravo. Pravna znanost. Zakonodavstvo 35 Javna uprava.Ratna vjetina. Vojne nauke 36 Socijalna zatita i pomo. Osiguranje 37 Odgoj. Obrazovanje. Nastava. Provoenje slobodnog vremena 389 Metrologija. Mjera i teine 39 Etnologija. Etnografija. Narodni obiaji. Folklor Daljnja se podjela provodi na isti nain; novim se podskupinama dodaju brojevi od 0 do 9. U decimalnim se oznakama svaka brojka izgovara posebno, a nakon svake tri znamenke pie se, radi preglednosti toka koja u izgovoru oznauje kratku stanku. Znai, 949.75, klasifikacijska oznaka za povijest Hrvatske , izgovara se devet, etiri, devet (stanka) sedam, pet. O sadraju koji se utvruje postupkom klasifikacije, moe se govoriti s razliitih stajalita. Sadraj se katkad odnosi na odreeno zemljopisno podruje (mjesto), a moe obuhvaati i odreeno razdoblje (vrijeme). Sadraj se uvijek oblikuje na odreenom jeziku i pismu ili kakvomu drugom sustavu simbola, a esto se odnosi na neki narod. Prema obliku predoavanja sadraja, primjerak knjinine grae moe biti: bibliografija, udbenik, lanak itd. Da bi se sva ta razliitost mogla obuhvatiti klasifikacijskom oznakom, UDK ima ope i posebne pomone tablice. Brojevi se posebnih tablica meusobno razlikuju oblikom ispisivanja, a time se razlikuju i od brojeva opih tablica:

opi pomoni broj za mjesto stavlja se u okrugle zagrade, npr. (497.5) oznauje Hrvatsku ;

u okrugle se zagrade stavlja i opi pomoni broj za oblik, ali se od broja za mjesto razlikuje po tome to uvijek zapoinje nulom, npr. (05) oznauje asopis, (075) udbenik; opi pomoni broj za vrijeme ispisuje se izmeu znakova navodnika iznad broja: "1913" znai tisuudevetstotrinaestu godinu, a razdoblje od 1914. do 1918. godine ispisuje se "1914/1918". Ako se ispisuje stoljee, pomoni e se broj sastojati od prvih dviju znamenki kojima se piu godine iza toga stoljea, odnosno za dvadeseto stoljee oznaka je "19". Potpun se datum ispisuje obrnutim redom, s tokom izmeu njegovih dijelova, tj. godina, mjesec, dan 28. 11. 1936. pie se "1936.11.28"; jezik na kojemu je publikacija napisana (objavljena), oznauje se znakom jednakosti iza kojega slijedi broj za odgovarajui jezik (prema utvrenom rasporedu), primjerice = 20 (engleski), = 50 (talijanski); rase i narodi oznauju se tako da se broj za jezik stavlja u okrugle zagrade, npr. = 862 hrvatski jezik, a (= 862) Hrvati; opi pomoni broj za stajalite s kojega se odreeni sadraj promatra, oznauje se dvjema nulama ispred kojih je toka. Primjerice, .00, ili 02.008 znai da je sadraj publikacije knjiniarstvo (02) s organizacijskog stajalita (.008).

Posebni se pomoni brojevi oznauju dvojako: crticom ili nulom kojoj prethodi toka, a piu se iza glavnoga broja. Oni se koriste samo u odreenim skupinama pa se zato i nazivaju posebni brojevi. Primjerice, 886.2 (broj za hrvatsku knjievnost), 886.2-1 oznauje poeziju u toj knjievnosti, a 886.2.03 oznauje da djelo govori o prijevodima u toj knjievnosti. Kao prilagodljiv klasifikacijski sustav, UDK se koristi i cijelim nizom pomonih znakova:

kad se sadraj djela ne moe primjereno izraziti samo jednom strunom oznakom jer podjednako govori, primjerice, i o matematici i o astronomiji, oznake se za matematiku i za astronomiju povezuju znakom plus (+), npr. 51+52; kosa crta (izgovara se "do") upotrebljava se kad je sadraj djela potrebno oznaiti nekolikim uzastopnim strunim oznakama. Ako je sadraj djela i matematika i astronomija, a uz to jo i fizika, struna e oznaka biti 51/53; da bi se strune oznake mogle i drukije saimati, upotrebljava se apostrof (') kad u sloenoj strunoj oznaci skupine nisu uzastopne. Tako e publikacije kojima je sadraj rad politikih stranaka s nacionalistikim osnovnim stajalitem, ali i one kojima je osnovno stajalite vjersko ili koje drugo, dobiti oznaku 329.17'3'6. Apostrofu je, za razliku od drugih znakova, uporaba ograniena na odreene strune skupine; slobodno se, uza sve strune skupine, upotrebljava dvotoka (:) - naprama, kao oznaka za meusobni odnos dvaju pojmova. Tim se znakom oznauje da sadraj publikacije podjednako govori o jednome i o drugom predmetu; npr. djelo Mjerenje u farmaciji dobit e strunu oznaku 615.41 : 389.1. (Farmacija naprama mjerenje).

Za sloenu se strunu oznaku moe upotrijebiti dvostruka dvotoka (::). To znai da je ta struna oznaka nedjeljiva. Primjerice, smatra li se da u skupini 389.1 (mjerenje) nije potreban listi jer se djelo Mjerenje u farmaciji odnosi jedino na farmaciju, struna e se oznaka pisati 615.41 :: 389.1. Pritom e se izraditi samo jedan listi za

struni katalog, upotrebom dvostruke dvotoke, a na pregradnom e listiu u skupini 615.41 stajati 615.41 :: 389.1 MJERENJE U FARMACIJI. Uz oznake opih i posebnih pomonih brojeva te odgovarajuih znakova, u sastavljanju strunih oznaka mogu se koristiti i slova (ako je potrebno), kao i cijele rijei. to se redoslijeda oznaka tie, ne smije se smetnuti s uma da one nisu cijeli brojevi, ve ih valja zamiljati kao decimalne brojeve koji ispred sebe imaju nulu, pa ih tako i ispisivati. U sloenim strunim oznakama, koje sadre i pomone brojeve, redoslijed je pomonih brojeva ovakav: stajalite, mjesto, vrijeme, oblik, jezik, rase i narodi. Svako je izdanje UDK-tablica, uz glavnu podjelu, pomone tablice i sustav znakova, nadopunjeno abecednim kazalom. U abecednom kazalu navode se svi nazivi skupina i pojmova, koje one sadre, a iza njih slijedi odgovarajua struna oznaka. Kao iv klasifikacijski sustav, podloan izmjenama i dopunama, UDK je neprestano pod nadzorom FID-a. Sredinji odbor za klasifikaciju (Central Classification Committee - CCC) sa sjeditem u Hagu, tijelo je ove meunarodne organizacije koje prati izmjene i dopune UDK. Preradba ili prebacivanje koje strune skupine doputeni su jedino ako postojee rjeenje vie ne odgovara. Naputene decimalne oznake ne smiju se popunjavati prije isteka razdoblja od 10 godina. Prijedlog za posredovanje u odreenim strunim skupinama podnosi se nacionalnom odboru za UDK u zemlji predlagaa, koji ih, ako je suglasan, upuuje opem tajnitvu FID-a. Prihvati li FID taj prijedlog, on se objavljuje u tzv. P-Notama, koje se alju svim lanicama. Ako na prijedlog ne stignu primjedbe tijekom 4 mjeseca, promjena postaje sastavni dio UDK. Sve prihvaene promjene u UDK, kao i proirenja, uzastopno se objavljuju u polugodinjoj publikaciji Extensions and corrections to the UDC. Klasificiranje ili struenje prema UDK Unato dobro razraenoj shemi UDK, prema kojoj veina naih knjinica obavlja klasifikaciju, struenje nije jednostavan posao. Da bi ga klasifikator mogao dobro obavljati, mora poznavati sustav u svoj njegovoj sloenosti. Sustav se upoznaje prouavanjem uputa i sheme. Kao i u drugim dijelovima knjininoga poslovanja, treba postupno stjecati umijee klasificiranja i usvajati postavljene metode. Za klasifikatora je pritom veoma vano da ima dobru opu naobrazbu i da poznaje podruje koje klasificira. Posao struenja podijeljen je u tri faze:

u prvoj fazi treba tono odrediti sadraj publikacije; u drugoj se fazi pronalazi odgovarajua i potpuna struna oznaka za sadraj; u treoj fazi potpuno odreena struna oznaka ispisuje se na odgovarajua mjesta.

Sadraj djela ne moe se, izuzev u malobrojnim sluajevima, ustanoviti prema naslovu. esto su upravo elementi u naslovu uzrok pogrene predodbe o sadraju djela. Potrebno je pregledati kazalo publikacije, uvod ili predgovor, pogovor, a katkad ak i proitati odreene dijelove teksta. U veim se knjinicama klasifikator moe posavjetovati s drugim klasifikatorima. Djelatnici u kolskim i visokokolskim knjinicama, kao i u specijalnima, mogu se obratiti strunjacima za odreena podruja. Uz taj "ivi" savjetniki oblik, i katalog knjinice moe pomoi u struenju odreenog djela. Uz katalog pokadto treba

pregledati i dostupne bibliografije i druge prirunike koji mogu pomoi u tonom utvrivanju sadraja. Kada je sadraj publikacije tono odreen, s pomou abecednog kazala odreuje se struna skupina kojoj taj sadraj pripada. Struna se oznaka nikad ne prepisuje iz kazala, ve iz tablica. Pri utvrivanju strune oznake treba paziti na to da se djelo strui prema sadraju, a ne prema obliku - npr. udbenik matematike strui se u skupinu 51, s pomonim brojem (075) za udbenike. Nakon to odredi struku, klasifikator se mora odluiti koliko e potanko struiti publikaciju i koje e pomone brojeve dodati osnovnoj struci. Ovisno o tome obavlja li struenje za smjetaj publikacije, za kataloni listi strunog kataloga ili za bibliografiju, klasifikator e prilagoavati dubinu i sloenost struenja. U prvim dvama sluajevima mora imati na umu ogranienja koja mu namee prostor na policama i u katalogu. Struni katalog ne bi trebao imati vie od 40 listia za jednu skupinu. Dubina struenja uvijek je uvjetovana vrstom knjinice i veliinom knjininoga fonda. Nakon potpuna oblikovanja, strunu oznaku treba ispisati. Poeljno je to prvo uiniti na konceptu - papiriu odgovarajue veliine za svaku, i najdulju strunu oznaku. Nakon to se ispisana struna oznaka ponovno pregleda, prepisuje se na kataloni listi (na odgovarajuemu mjestu), unosi u raunalo u predvieno polje ili se upisuje u publikaciju. Dobro je strune oznake s ostruenih knjiga ponovno pregledati drugi dan. Za klasifikaciju vrijedi izreka da bi bilo dobro kad bi cijeli fond knjinice mogao ostruiti jedan knjiniar, ako je mogue u jednom danu, jer je osoban pristup u struenju uvijek prisutan. Budui da se struenje obavlja zbog korisnika, bitno ga je dosljedno provesti, prema vlastitoj zamisli. ak i pogreno odreena struka, ali dosljedno provedena u svim publikacijama istoga sadraja, manje je tetna za korisnika nego kad se isti sadraj pojavljuje na nekoliko mjesta u katalogu. Da bi se postigla to vea dosljednost u struenju, u tablicama, na osnovi kojih se strui, olovkom se naznauju (na margini) odgovarajua rjeenja. Pregled naelnih rjeenja moe se izraivati i u obliku kartoteke, tako da se na svaki pojedini listi koji zastupa odreeni sadraj ispisuje rjeenje sa svim potrebnim objanjenjima. Poneke knjinice unaprijed izrade shemu cjelovitih kazala za struenje svojega fonda. Takva je shema osobito korisna u knjinicama u kojima je graa struno rasporeena, pa su unaprijed odreene odgovarajue strune signature.

Reklasifikacija knjinine grae

Poput rekatalogizacije, ni reklasifikacija (ponovno klasificiranje) ne provodi se u pojedinanim sluajevima, kad se ustanovi da je odreena publikacija pogreno ostruena (ili je pogreno ispisana klasifikacijska oznaka). Pojam se odnosi na ponovno struenje cijeloga knjininoga fonda ili pojedinih njegovih skupina, zbirki i slino, jer se primjenjuje nov klasifikacijski sustav. Takav je postupak malokad ekonomski opravdan. Svrsishodnije je zakljuiti struni katalog, izraen primjenom jednoga klasifikacijskog sustava, s odgovarajuom godinom, a u iduoj godini zapoeti primjenjivati nov sustav i u skladu s tim izraivati nov struni katalog. I jedan i drugi struni katalog imaju istu namjenu, jedino se korisnici na to moraju upozoriti i moraju im biti ponuene sheme obaju sustava. Ako knjinica ipak odlui ponititi sve struke, prije dodijeljene publikacijama, i

primijeniti nov sustav, to podrazumijeva reklasifikaciju, taj se postupak moe provesti mehaniki i stvarno. U mehanikoj primjeni publikacije se ne povlae, ve se klasifikacijska oznaka prenosi (prepisuje) u klasifikacijsku oznaku novoga sustava, pri emu se ne smiju zanemariti mogue nepreciznosti. Ako se reklasifikacija ve primjenjuje, povoljniji je, iako dugotrajniji i skuplji, stvarni nain, odnosno ponovna procjena sadraja publikacije koji se oznauje novim klasifikacijskim oznakama, u skladu s novim sustavom.

Predmetna obradba knjinine grae

Predmetnom obradbom grae knjinice su se poele baviti razmjerno kasno. Naznaeni predmeti ili teme odreene publikacije kadto su se nalazili u registrima (kazalima) uz strune kataloge samostanskih knjinica. Ti bi se registri mogli smatrati poetkom predmetne obradbe, kao i izdvajanje "udarne" rijei u naslovu odreenog djela, kojom se ustanovljivalo njegovo mjesto u abecednom katalogu. Svrha je predmetne obradbe utvrditi predmet - temu odreene publikacije, ne uzimajui u obzir struno podruje kojemu ta tema pripada. Kao to nakon formalne obradbe slijedi abecedni katalog odnosno pretraivanje na osnovi autorstva, a klasifikacija ili struna obradba pridonosi stvaranju strunog kataloga odnosno pretraivanju unutar strunih, unaprijed utvrenih skupina, konani je cilj predmetne obrade izradba predmetnog kataloga odnosno mogunost pretraivanja fonda na osnovi predmetnica. U klasinom poslovanju kataloni listi strunog kataloga istovjetan je listiu u abecednom katalogu, jedino to se u njemu nalazi i struna (klasifikacijska) oznaka prema kojoj se oblikuje taj katalog. Za predmetni je katalog uporabiv samo kataloni opis katalonog listia abecednog kataloga jer predmetna obradba uspostavlja svoje odrednice, predmetnice. Zbog toga se predmetna obradba naziva i predmetnom katalogizacijom. U predmetnoj obradbi, koja je zapravo stvarna obradba, najvanije je odrediti predmet ili temu publikacije. Prema tome, rije predmet ima posebno znaenje koje odreuje koja je tema sadraj odreene publikacije. Nakon to je ustanovljen predmet, odabire se predmetna odrednica koja moe biti sadrajna ili formalna, i uvijek je izraena rijeju ili rijeima na jeziku i pismu zemlje (knjinice), bez obzira na jezik i pismo publikacije.

Sadrajne odrednice
Sadrajnim se odrednicama iskazuju nazivi ili imena predmeta kojima se bavi struna i znanstvena literatura. To su: iva bia, dijelovi materijalne prirode, prirodne i drutvene pojave, procesi u prirodi i drutvu, duhovne tvorevine i predmeti s vlastitim imenima (osobe, skupine, zemljopisni pojmovi i slino). Sadrajne odrednice mogu biti:

ope odrednice (kojima se iskazuju imena - nazivi, termini - opih pojava i to: stvari materijalne prirode, ivih bia i duhovnih tvorevina); osobne odrednice (kojima se iskazuju osobna imena stvarnih osoba i korporativnih tijela); zemljopisne (geografske) odrednice (kojima se predstavljaju imena zemljopisnih jedinica); vremenske odrednice (rabe se za iskazivanje vremenskih razdoblja).

a) Pri oblikovanju opih odrednica za predmete i pojave koji imaju utvrene nazive, uzima se naziv koji je upotrijebljen u enciklopedijama. Mnoge su takve odrednice imenice. One se upotrebljavaju u prvom padeu, a to se tie jednine ili mnoine pravilno je odrednicu oblikovati u onom obliku u kojem se upotrebljava u odreenom jeziku. Grmek, Mirko Draen. Uvod u medicinu. Beograd-Zagreb, 1971. predmetnica: MEDICINA Katkad se za odrednicu mora uzeti i pridjev. Takve su ope odrednice jednostavne, no postoje i sloene odrednice, koje se oblikuju od:

pridjeva i imenice; dviju imenica; vie rijei.

Ako prva rije u definiciji pojma ne kazuje dovoljno o njegovim bitnim obiljejima, u sloenim se odrednicama primjenjuje inverzija. Da bi ope odrednice mogle jasnije odrediti predmet publikacije, uz njih se koriste i pododrednice. Pododrednice mogu biti: tematske, zemljopisne, vremenske i formalne. Tematske su pododrednice najvanije za tono odreivanje predmeta. One se dodaju kada je posrijedi: dio predmeta; svojstvo predmeta ili njegova obiljeja; stanje predmeta; nastanak ili podrijetlo predmeta; povijest i povijesni razvoj predmeta; radnja, proces, djelovanje na predmet; radnja, proces, djelovanje sma predmeta; poseban oblik prouavanja; namjena, uporaba i primjena predmeta; istraivanje predmeta sa stajalita odreene znanosti ili znanstvena podruja. Sapunov, Zorislav. Nastava fizike u strunim kolama. Zagreb, 1966. predmetnica: FIZIKA s tematskim pododrednicama nastava i metodika: FIZIKA - nastava - metodika Tematske se pododrednice mogu sastojati od jedne ili vie rijei, a inverzija se primjenjuje kao i u oblikovanju odrednica. Zemljopisne se pododrednice dodaju kad se sadraj opeg predmeta ograniuje na odreenu zemljopisnu cjelinu. Vremenske je pododrednice potrebno dodavati kad sadraj odreenog predmeta obuhvaa odreeno vremensko razdoblje - odreenu godinu, stoljee, povijesno razdoblje, geoloki period i slino. Baovi, Ljubinka. Biblioteke i bibliotekarstvo u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 1977.

predmetnice: KNJINICE KNJINIARSTVO sa zemljopisnim i vremenskim pododrednicama uz obje predmetnice: KNJINICE - Bosna i Hercegovina, 1945/1975. KNJINIARSTVO - Bosna i Hercegovina, 1945/1975. Formalne pododrednice izraavaju oblik u kojemu je odreeni sadraj iznesen, primjerice udbenik, bibliografija, rjenik itd. Ivezi, Stjepan. Fizikalni rjenik. Sv. 1-17. Pula, 1958-1959. predmetnica: FIZIKA formalna pododrednica: FIZIKA - Rjenici b) Osobne (personalne) odrednice dijele se na odrednice koje oznauju imena stvarnih osoba i odrednice koje oznauju nazive pravnih osoba (korporativnih tijela). Jaki, Tomislav. Bibliografija djela Miroslava Krlee 1917-1953. Zagreb, 1953. predmetnica s vremenskom i formalnom pododrednicom: KRLEA, Miroslav (1893-1981) - Bibliografija, 1917/1953. U knjininomu fondu (posebno u veim knjinicama) mnogo je publikacija kojima su predmet osobe znaajne na znanstvenom, umjetnikom, politikom, kulturnom ili portskom podruju. No ima i mnogo publikacija u kojima su autori ujedno "predmet" kazivanja, primjerice autobiografije, dnevnici, sjeanja, pisma i slino. Takve se publikacije mogu izuzeti iz predmetne obradbe jer su ve katalogizirane kao autorske publikacije i uvrtene u abecedni katalog. Osobna predmetna odrednica mora biti jedinstvena za odreenu osobu i za to vrijede ista pravila kao i u oblikovanju jedinstvene odrednice u formalnoj obradbi. Uz obveznu inverziju (prezime, ime), svakoj se osobnoj odrednici dodaje (u okruglim zagradama) godina roenja i smrti osobe (odnosno samo godina roenja za ivue osobe). Za vladare i pape, primjerice, dodaju se godine vladanja (pontifikat) i redni brojevi, te dodaci kao to su: kralj, car, papa. Osobne predmetne odrednice mogu biti i prezimena u mnoini, ubii, primjerice. Za pravne osobe (korporativna tijela) osobne su predmetne odrednice istovjetne korporativnim odrednicama u formalnoj obradbi. Razlika je u tome to se u predmetnoj obradbi takve odrednice oblikuju na jeziku zemlje i knjinice, pa se nazivi inozemnih korporativnih jedinica prevode. Politiko-teritorijalne jedinice svih razina ne dobivaju osobnu odrednicu, ve predmetnu zemljopisnu odrednicu (prema formalnoj odrednici u katalogizaciji). euk, Anisja. Hrvatsko bibliotekarsko drutvo 1948-1988. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 31 (1988), 1/4, 83- 90. predmetnica s tematskom, zemljopisnom, vremenskom i formalnom pododrednicom: HRVATSKO BIBLIOTEKARSKO DRUTVO - Knjiniarstvo - Hrvatska, 1948/1988 - Referat Osobnim se odrednicama takoer dodaju sve etiri vrste pododrednica.

c) Zemljopisne (geografske) odrednice odnose se na vlastita imena zemljopisnih jedinica, odnosno kontinenata, zemalja, regija, gradova, mora, rijeka itd. Budui da neke od tih odrednica (zemlje, regije, gradovi) uz zemljopisno znaenje sadre i naziv politiko-teritorijalne jedinice, one su zapravo dvovrsne - jedne imaju zemljopisno znaenje, druge oznauju podruje odreene upravne jedinice. Uz zemljopisnu odrednicu dodaju se tri vrste pododrednica - tematska, vremenska i formalna. Lerman, Dragutin. Afriki dnevnik 1888-1896. Zagreb, 1989. predmetnica s vremenskom i formalnom pododrednicom: AFRIKA - 1888/1896 - Dnevnik Zore-Armanda, Mira. Istraivanja morskih struja u Jadranu. // Pomorski zbornik 7 (1969), 975-988. predmetnica s tematskom pododrednicom: JADRANSKO MORE - Struje d) Vremenske odrednice izraavaju vremenska razdoblja koja obuhvaaju: geoloku prolost, pretpovijesna i povijesna razdoblja. Pododrednice uz njih mogu biti tematske, zemljopisne i formalne. Ferrero, Guglielmo. La rovina della civilt antica. Milano : Edizioni Athena, 1926. predmetnica s tematskom pododrednicom: ANTIKA - propast Bhler, Johannes. Die Kultur des Mittelalters. Leipzig : A. Kroner Verlag, 1931. predmetnica s tematskom pododrednicom: SREDNJI VIJEK - kultura

Formalne odrednice
Formalne predmetne odrednice izraavaju oblik u kojemu je prikazan sadraj publikacije, a izrauju se kad se predmet ne moe (ili se ne moe dovoljno jasno) izraziti ni jednom od sadrajnih odrednica. Najvie publikacija koje se predmetno obrauju pod ovom odrednicom pripada skupini lijepe knjievnosti (beletristika). Iznimno se sadraj djela lijepe knjievnosti moe podvesti pod sadrajnu odrednicu (povijesni romani i slino), ali se sadraj ne utvruje, nego se formalnom odrednicom odreuju vrste ili rodovi kojima pripadaju ta djela, uzimajui u obzir i nacionalnu pripadnost. U takvim se sluajevima formalna odrednica oblikuje kao sloena odrednica u inverziji, a redalica je u mnoini. Formalnu odrednicu dobit e i sekundarne publikacije - enciklopedije, leksikoni, biografije, bibliografije, rjenici, katalozi i slino. Pod formalnu odrednicu mogu se podvesti udbenici i zakoni. Lasi, Stanko. Poetika kriminalistikog romana. Zagreb, 1973. predmetnica u inverziji: ROMAN, KRIMINALISTIKI

Uputni listii

Da bi knjiniari, koji predmetno obrauju knjininu grau, mogli postii dosljednost i istovjetnost u oblikovanju odrednice, potrebno je izraditi uputne listie. Uputnim se listiima uglavnom upuuje na izabranu odrednicu za odreeni predmet pojam. Stoga se oni izrauju za:

sinonime, kratice, razliite oblike odrednice, razliite (neusvojene) nazive drutava, ustanova i ostalih korporativnih jedinica, oblik imena ako je u odrednici primijenjena inverzija, sloene oblike odrednica koje su sastavljene od dviju imenica.

Izrauju se i obavijesni (informativni) uputni listii koji povezuju ire pojmove s uima (hijerarhijski) ili pak srodne i suprotne pojmove (asocijativno). Hijerarhijsko povezivanje moe biti pojedinano i skupno. Pojedinanim se povezivanjem odreeni broj uih pojmova upuuje na zajedniki iri pojam. Tad obavijesni listi kao odrednicu ima iri pojam, a iza rijei "vidi" ili "vidi isto" navode se svi ui pojmovi. U skupnom se povezivanju obavijesne uputnice izrauju kad iri pojam sadri u sebi mnotvo uih pojmova. Ti se ui pojmovi ne navode pojedinano, ve se na njih upuuje na osnovi odabranoga ueg pojma. Takvo se povezivanje primjenjuje za ope zemljopisne pojmove, za ope odrednice koje oznauju ope pojmove, za odrednice koje znae generiki pojam, i za poneke formalne odrednice. Asocijativno povezivanje ili povezivanje srodnih i suprotnih pojmova, provodi se zato to publikacije kojima je sadraj kakav odreeni predmet, sadre i podatke o drugim predmetima. Objasnidbeni uputni listii izrauju se da bi se sadraj publikacije poblie objasnio. One se izrauju i za homonime. U pojedinim se sluajevima izrauju tzv. povijesni listii, osobito za korporativna tijela koja su mijenjala svoj naziv. U predmetnoj obradbi koriste se obino ovi pravopisni znakovi: toka kao znak odvajanja odrednice od pododrednice, no to moe biti i crta. Zarezom se oznauje inverzija u odrednici (prezime od imena; pridjev od imenice). U okrugle zagrade stavljaju se znaenja homonima. Za naslove pojedinih publikacija, osobito serijskih, mogu se koristiti i navodnici. Upitnik se stavlja kad se ne zna tona godina roenja ili smrti odreene osobe. Moe se upotrijebiti i kosa crta kojom se izraava odnos meu predmetima.

Pravila za predmetnu obradbu

Da bi se predmetna obradba grae mogla dosljedno provesti, potrebno je izraditi pravila za predmetnu obradbu i izradbu predmetnog kataloga. Takvim se pravilima odreuje vrsta grae koja se predmetno obrauje. Njima se takoer utvruje nain obradbe pojedinih publikacija, posebno analitika obradba. Pravilima se moraju tono odrediti:

sve vrste odrednica i nain na koji se one oblikuju; sve vrste pododrednica i njihov redoslijed; jezik, pismo i pravopisni znakovi;

uputno-obavijesni sustav (sve vrste uputnih listia i njihovi oblici); ureenje predmetnog kataloga.

Istodobno s predmetnom obradbom, izrauje se i nadopunjuje klju ili tezaurus predmetne obradbe odnosno predmetnog kataloga. Klju je radno pomagalo terminoloke kartoteke pomou kojega se postie jednolikost u izboru i oblikovanju odrednice, odbacuju sinonimi, ali se na njih upozorava uputnim listiima. To je popis usvojenih odrednica, s odgovarajuim pododrednicama koje su meusobno povezane uputno-obavijesnim listiima. Klju je teko unaprijed odrediti, on se izgrauje i proiruje tijekom same predmetne obradbe. Izrauje se u obliku listia (kartoteka) ili se u strojnoj obradbi unosi u posebnu datoteku, to omoguuje lako popunjavanje i obogaivanje, usklaeno s popunjavanjem knjininoga fonda. Kada klju sadri odreen broj predmetnih odrednica, korisno je povremeno ga objaviti zbog dopuna koje su uslijedile u meuvremenu. Uz klju, kao neizbjeno pomagalo predmetne obradbe, dobro je izraivati i kartoteku tematskih pododrednica jer se time ujednauju njihovi oblici. Budui da pododrednice oznauju stajalita s kojih se promatra predmet, kartoteka e otkriti propuste, primjerice ako se odreeni predmet obrauje kao pododrednica. Takva kartoteka proiruje i uputno-obavijesni oblik predmetne obradbe. Istu namjenu imaju i kartoteke zemljopisnih i formalnih pododrednica, pa je i njih poeljno voditi. Potrebno je izraivati kartoteku s obrnuto poredanim uputnim listiama. Takva kartoteka pokazuje s kojih se neusvojenih odrednica upuuje na usvojene odrednice. Poeljno je voditi i kartoteku stranih imena, osobnih i korporativnih. Knjinica koja predmetno obrauje grau, to rezultira predmetnim katalogom, obvezna je za svoje korisnike izraditi uputu za koritenje predmetnog kataloga. To moe biti plakat izvjeen na zid uz katalog, ili vei pano postavljen takoer uz katalog. Uputa moe biti i tiskana broura koja se u veem broju primjeraka stavlja korisnicima na uvid i raspolaganje. U sadrajnoj obradbi predmetni katalog ima velike prednosti pa ga se esto smatra prvorazrednim pomagalom u zadovoljavanju zahtjeva korisnika. Predmetnu obradbu knjinine grae, nevezanu uz ostale kataloge, to se moe smatrati samostalnom fazom u njegovu razvoju, prvi je primijenio Adrien Baillet (1649-1706) ureujui malenu knjinicu Francoisa de Lamoignona. U uvodu izraenog kataloga, Baillet je objasnio svoj nain rada, pa su tako nastala i prva pravila za predmetnu obradbu. Ipak se prvim i najstarijim predmetnim katalogom smatra katalog koji je izradio Martin Schrettinger (1772-1851) za Dvorsku knjinicu u Mnchenu. Uvoenjem elektronikih raunala u knjinino poslovanje, olakano je pretraivanje i prema predmetnim odrednicama. Brojna su nastojanja da se predmetnice, do kojih se dolo obradbom sadraja kojega djela, povezuju i poslije pronalaze uz pomo unaprijed razraenih sustava poput PRECIS-a (PREserved Context Indexing System), koji je u Velikoj Britaniji razvio Derek Austin, ili POPSI-a (POstulate-based Permuted Subject Indexing), koji je razvijen u Indiji. U nas je Mira Mikai razradila sustav SSZOP (Sintaktiki sustav za oznaivanje predmeta), provjera kojega je u tijeku.

Drugi oblici sadrajne obradbe knjinine grae

U strunu obradbu knjinine grae, koja uobiajeno rezultira knjininim katalozima, ukljuuje se i izradba bibliografija i drugih obavijesnih pomagala kojima knjinica obavjeuje svoje korisnike o vlastitom fondu i fondu knjinica s kojima surauje. Izradba bibliografija i dokumentacijska djelatnost nisu, meutim, svojstveni

samo knjininim ustanovama, ali se njima nedvojbeno poboljavaju usluge za korisnike.

Dokumentacijska djelatnost
Dokumentacijska obradba (rabi se i termin informacijska obradba, vezano uz uporabu elektronikih raunala) sadrajna je obradba dokumenata. Njome se odreuju bitni pojmovi koji tvore sadraj odreenog dokumenta (primjerka grae), i na osnovi toga se izrauju razne vrste sekundarnih i tercijarnih publikacija. Dokumentacijska ili informacijska obradba dijeli se na bibliografsku, analitiku i sintetiku. Bibliografskom se obradbom ustanovljuju podaci o autoru, naslovu djela, izvoru u kojemu se djelo nalazi, te referenca (od engleske rijei refer = upuivati, navesti, citirati, i francuska rije r?f?rer). Bibliografska je obradba vrlo rairena i posveuje joj se velika panja. Analitika se obradba, uz bibliografsku, usmjerava k izradbi anotacija ili saetaka (abstract) . Anotacija je kratak prikaz sadraja primarnog dokumenta, iskazan opisno (deskriptivna anotacija) ili kritiki. Kritika anotacija vrednuje primarni dokument. Anotacije ne smiju biti dulje od 400 do 600 slovnih znakova, ali mogu biti i vrlo kratke. Slue kao zamjena za itanje cijelog dokumenta. Saetak (izvod) kratka je obavijesna jedinica o primarnom dokumentu, bez osobna iskaza prireivaa. Pomae u odluci da li itati primarni dokument ili ne, a sadri novosti iznesene u dokumentu, metode i postupke primijenjene u izradbi dokumenta, nove rezultate, i mogunost njihove primjene. Saetak moe biti autorski, ako ga autor oblikuje i stavlja na poetak djela. Sinopsis, prijanji naziv za saetak, daje kratak sadraj djela. Indikativni saetak (izvod) prikaz je najvanijih injenica iz djela, a nalazi se na kraju tog dokumenta. Publikacije koje donose saetke poput, primjerice, asopisa Physical Abstracts i Chemical Abstracts, koriste od 500 do 1000 slovnih znakova, a referativni urnali VINITI-a ak 1200. Kada se u dokumentacijskoj obradbi umjesto saetka samo navode karakteristini dijelovi i to iz uvoda ili zakljuka, stvara se ekstrakt. Malo dulji saetak zove se digest, a sadri najvanije obavijesti o primarnom dokumentu i ukljuuje tehnike podatke, dijagrame i slike. Sintetikom obradbom dokumenata naziva se sastavljanje dokumentacijskih elaborata, kompilacija, specijalnih bibliografija i ostalih oblika studijske obradbe. Dokumentacijski elaborati najsloeniji su oblik obradbe jer oni, na osnovi svih poznatih dokumenata za odreenu disciplinu, upuuju na nove istraivake i razvojne zadatke. Izrauju ih strunjaci za pojedina podruja, u suradnji s informacijskim djelatnicima. Kompilacija se zasniva na prouavanju grae o odreenoj temi i razvrstavanju izdvojenih podataka prema izvorima kronoloki, prema jezicima, autorima i slino.

Izradba bibliografija u knjinicama

Da bi se zadovoljile korisnike potrebe, u knjinicama se izrauju vee ili manje, ope ili selektivne bibliografije. Izuzev nacionalnih knjinica koje su i zakonski obvezne izraivati nacionalne bibliografije, i poneke vee regionalne knjinice izrauju svoje zaviajne bibliografije. U ostalim se knjinicama izrauju selektivne bibliografije, primjerice o odreenoj osobi. U nacionalnim knjinicama postoje posebni odjeli za izradbu bibliografija, a takvi odjeli postoje i u drugim veim

knjinicama (regionalnima). U ostalim se knjinicama izradba bibliografija, s obzirom na sadraj, povjerava odreenim predmetnim strunjacima. Bibliografije koje se izrauju u knjinicama, objavljuju se ili u odreenim vremenskim razmacima ili prigodno, a katkad se i ne objavljuju. Sadrajno te bibliografije mogu prikazati samo grau koja se nalazi u knjinici, ali mogu biljeiti i grau smjetenu na drugim mjestima. U izradbi takvih bibliografija obvezno se primjenjuju pravila za bibliografsko-kataloni opis publikacija. Bibliografski niz u kojemu se prikazuju bibliografske jedinice moe biti formalni, a to znai da moe biti abecedni ili kronoloki, a s pomou kojega klasifikacijskog sustava i sadrajni. Odabir niza i nije vaan jer se svaka bibliografija s odreenim brojem jedinica oprema kazalima. Ako je graa predstavljena u abecednom nizu, struno e ili predmetno kazalo pomoi onima koji to ele saznati o grai odreena sadraja. Ako je bibliografski niz sadrajni, preko autorskog se kazala lako pronalazi literatura odreenog autora. Bibliografska obradba ukljuuje i izradbu anotacije - nekoliko reenica o sadraju bibliografske jedinice. Takva se obavijesna anotacija, za razliku od kritike, obino se izrauje u knjinicama. Bibliografije sastavljene u knjinici mogu biti male tematske bibliografije koje se izrauju se na zahtjev odreenog korisnika, ili preporune (rekomandirane) bibliografije koje slue selektivnoj diseminaciji obavijesti. U knjinicama se izrauju i bibliografije u kojima je dan pregled sadraja pojedinih serijskih publikacija za odreeno vremensko razdoblje. U bibliografskom radu posebno je vana bibliografska heuristika (istraivanje) koja se zasniva na osmiljenu, unaprijed utvrenu planu istraivanja. Tehnika izradbe bibliografija podrazumijeva ispisivanje listia za svaku pojedinu jedinicu. Listii se potom svrstavaju u odabrani niz, a zatim u poredak kazala.

V. SIGNIRANJE, TEHNIKA OBRADBA I SMJETAJ KNJININE GRAE

Nakon strune obradbe, svaka jedinica knjinine grae (odnosno unaprijed odreena skupina, ako se graa obrauje skupno) treba dobiti signaturu (signum = znak), oznaku prema kojoj e zauzeti svoje mjesto na policama i prema kojoj se pronalazi tijekom posudbe. U pojedinim se knjinicama graa signira neposredno nakon inventarizacije i prije strune obradbe, u drugima nakon strune obradbe. Ako je knjinini fond razvrstan na osnovi strunog smjetaja, graa se signira usporedno s klasifikacijom za struni katalog. Da bi knjinina graa mogla zauzeti svoje mjesto u spremitu ili na policama kojima korisnici imaju slobodan pristup, potrebno ju je nakon signiranja tehniki opremiti.

SIGNIRANJE KNJININE GRAE

Knjinina se graa, ovisno o njezinu smjetaju, moe signirati formalno i sadrajno. Formalna signatura podrazumijeva zatvoren smjetaj grae - graa se odlae u spremita prema kriteriju mehanikoga ili skupnog redanja, a korisnik je dobiva posredno. Sadrajno signiranje knjinine grae obavlja se onda kad se graa smjeta

prema svojemu sadraju, a korisnik obino do nje ima slobodan pristup. Meutim, smjetaj grae - u spremitu ili u slobodnom pristupu - nuno ne uvjetuje i nain signiranja. Korisniku se moe omoguiti pristup grai i kad je ona formalno signirana, a sadrajno signiranje i smjetaj ne znae uvijek i slobodan pristup grai. U pojedinim se knjinicama primjenjuju oba naina signiranja i smjetaja grae - za opi fond izrauju se signature na osnovi mehanikog smjetaja, a za referentnu zbirku osigurava se slobodan pristup grai sa signaturama na osnovi strunog smjetaja (npr. u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci). Formalno signiranje grae moe biti akcesijsko, prema pritjecanju grae u knjinicu. Takvo se signiranje zasniva na primjeni tekueg broja (numerus currens) koji zapoinje od broja 1 i tee beskonano, a oznauje se arapskim brojkama. Time je signatura naizgled istovjetna inventarnom broju. Meutim, signatura se i inventarni broj podudaraju jedino u publikacijama koje u knjinicu stiu u jednom primjerku. Svaki istovjetni primjerak publikacije (svaka knjinina jedinica) ima vlastiti inventarni broj, ali ne mora nuno imati i vlastitu signaturu: signatura se, naime, dodjeljuje naslovu odreene publikacije pa sve publikacije s istim naslovom imaju istu signaturu. U takvim se sluajevima malim slovima abecede moe oznaiti svaki pojedini primjerak istoga naslova, zapoinjui oznaivanje slovom "a". Prvi primjerak publikacije bolje je ne oznaivati slovima. Tek drugi primjerak treba oznaiti slovom "a", trei slovom "b" itd. Takvo je oznaivanje prikladnije zato to prvi primjerak moe ostati u spremitu neoznaen, ako je samostalno pristigao u knjinicu, dakle prije odgovarajuih dubleta.

Sl. 8. Signature za opi fond i dublete u zbirci Adriatica Drugi je nain formalnog signiranja formatni - visina hrpta publikacije odreuje i njezinu signaturu. Za formatno signiranje unaprijed se odreuju skupine, prema visini hrpta (formatu) i to od manjih veliina (visina) prema veima. Svaka takva skupina moe biti oznaena slovima ili brojevima (rimski brojevi), a te oznake prethode arapskim brojkama u tekuem nizu. Unaprijed odreen raspored ne mora imati dodatnu oznaku za odreenu veliinu, ve se za jednu veliinu unaprijed odredi niz brojeva, sljedei brojani niz za drugu veliinu, itd. Brojevi se rezerviraju prema oekivanu broju publikacija koje pristiu u knjinicu, u skupini za odreenu veliinu. Kad se iskoriste sauvani brojevi, odreuje se drugi niz brojeva za sve veliine. Osim odreivanja visine hrpta u centimetrima, za formatno se signiranje esto koriste i tri tradicionalna nakladnika formata: oktav (8) do 25 cm, quart (4) 25-35 cm i folio (2) iznad 35 cm. Formatni je smjetaj posebno prikladan, jer su u nizovima svrstane publikacije iste veliine pa se prema njima ureuju razmaci na policama. Zato takav smjetaj odgovara knjinicama s velikim knjininim fondom. Formalno se signiranje grae u odreenim skupinama moe provesti i prema jezicima na kojima je graa tiskana i prema zemljama u kojima je objavljena, ali su takvo signiranje i smjetaj grae pogodni tek za odreene dijelove knjininoga fonda, ali ne i za cijeli fond, izuzev u odreenim knjinicama, primjerice u odjelnim knjinicama filolokih fakulteta. Formatno signiranje uvaava numerirane nakladnike cjeline i nizove, pa takav niz dobiva jedinstvenu signaturu. Uz signaturu dopisuje se broj publikacije koja izlazi u vie svezaka i oznaka za dubletu. Ako se radi

o serijskoj publikaciji, broj godita ili tekue godine dodaje se iza kose crte nakon signature utvrene za odreeni naslov.

Sl. 9. Signature s dubletama za 1, 2, 3, i 44. knjigu u nizu "Pet stoljea hrvatske knjievnosti" Da se brojevi u formalnom signiranju ne bi ponavljali, otvara se i uredno vodi knjiga signatura. U veu se biljenicu unaprijed olovkom ispiu brojevi u vodoravnome (jedan iza drugoga) ili u okomitome (jedan ispod drugoga) nizu.

Sl. 10. Listovi iz knjige signatura Tijekom signiranja upotrijebljeni se broj precrta i olovkom upie na poleinu naslovne stranice publikacije, ispod ili iznad peata (ovisno o tome gdje je upisan inventarni broj). Broj se mora paljivo precrtati da se jednom upotrijebljena signatura ne bi ponovno upotrijebila. Kad se formalno signiranje provodi prema veliini, za svaku se predvienu veliinu ispie niz brojeva. Iznad ispisanih brojeva stavlja se oznaka (slovna ili brojana), ili se odreena veliina naznai u centimetrima. Ako su za prvu, najmanju (najniu) skupinu uzeti brojevi od 1 do 1000, za sljedeu se uzimaju brojevi od 1001 do 3000 itd. Unato paljivoj uporabi brojeva za signaturu, moe se dogoditi da se dvije razliite publikacije oznae istim brojem. Ako se pogreka nije otkrila u tehnikoj obradbi, obino se otkrije tijekom smjetaja. Ne otkrije li se ni tada, mora se otkriti pri ulaganju listia u mjesni katalog. U knjinicama koje nemaju odvojen sitni tisak, broure, leci i slina graa obino se svrstavaju u skupinu koja se naziva miscelana (miscelanea - zbirka radova o razliitim predmetima). Pritom se primjenjuje formalno signiranje. Radi valjane pohrane, takva se graa stavlja u ovitke ili kutije na koje se ispisuju signature svih

jedinica unutar pojedine skupine. Ako se graa tako ujedinjuje, unaprijed je potrebno utvrditi ulaze li u miscelanu broure do 50 stranica, 62 stranice ili do 100 stranica. Struno signiranje grae ili signiranje grae prema strunom smjetaju obavlja se onda kad se graa smjeta prema svojemu sadraju. Za takvu je grau prva razina signature struna oznaka u svojemu odgovarajuem obliku. Struna oznaka za odreenu publikaciju, koja se dobila u klasifikaciji, i prva razina signature za tu istu publikaciju razlikuju se po tome to je signatura esto kraa od cijele strune oznake (za signaturu nisu prikladne duge strune oznake pa se uglavnom upotrebljavaju tri do etiri decimale). Razlikuju se i po tome to jedna publikacija, kao stvarna jedinica, moe zauzeti samo jedno mjesto na polici, a u strunome katalogu moe biti zastupljena s vie strunih oznaka (za signaturu se tada uzima samo prva struna oznaka). Nadalje, na drugim se dvjema razinama u signaturi javljaju autorski znak i oznaka za djelo. Autorski se znak sastoji od oznake za prezime autora - oznaka moe biti cijelo autorovo prezime, tri, pet ili vie poetnih slova prezimena, a poneke knjinice kao autorski znak uzimaju samo poetno slovo prezimena. Budui da pojedine knjinice u svojemu fondu esto imaju vie razliitih djela istoga autora, na treoj se razini signature unosi oznaka za djelo - prva slova ili samo poetno slovo naslova publikacije. Anonimnim se djelima kao autorski znak odreuju tri poetna slova naslova ili prva rije naslova. Ako se radi o publikaciji u vie svezaka, uz autorski se znak dodaje u zagradi i broj odreenog sveska, a slova abecede pripisuju se kad se radi o dubletama.

Sl. 11. Strune signature za djela talijanskoga knjievnika Luigia Pirandella U knjinicama koje signiraju grau na osnovi strunog smjetaja, signiranje se i struenje obavljaju istodobno, pa u tim knjinicama postupak strune obradbe i zapoinje struenjem. Da bi se pritom postigla istovjetnost i dosljednost u signiranju, klasifikatori na marginama svojih tablica i openito u tablicama moraju naznaiti koliko decimala koriste za signaturu. Zato knjinice vode i posebne knjige strunih signatura, koje se katkad i tiskaju. One su velika pripomo u radu, a sustav signiranja provodi se dosljedno. Signatura se u publikaciju unosi, kao to je ve naznaeno, na poleinu naslovne stranice i to olovkom. Upisuje se i na omotu i ovitku publikacije, na katalone listie, na knjini listi (ako se graa tako zaduuje) te u predvien odjeljak inventarne knjige. U strojnoj obradbi, programom se utvruje mjesto na kojem e stroj ispisivati signaturu na zaslonu i tiskanim oblicima. Signatura na zaslonu, kao i na klasinim listiima, mora korisniku biti lako uoljiva. Na samim publikacijama nalaze se kodirane naljepnice s kojih se svjetlosnom olovkom (light pen) iitavaju osnovni podaci o odreenoj jedinici.

TEHNIKA OBRADBA KNJININE GRAE

Nakon to je obavljeno signiranje, signatura upisana u publikaciju i u odgovarajui odjeljak knjige inventara, zapoinje tehnika obradba. Tehnikom obradbom publikacije zaokruuje se proces priprema za njezino koritenje odnosno za njezin smjetaj na police. U tehnikoj se obradbi ponajprije provjerava je li publikacija

uredno oznaena peatima na poleini naslovne stranice (izmeu inventarnog broja i signature) i na dogovorenim stranicama. Ako peati nisu stavljeni ili postupak nije dokraja proveden u skladu s propisom, ti se propusti ispravljaju u tehnikoj obradbi. Slijedi lijepljenje knjine naljepnice na kojoj je obino otisnut naziv knjinice. Na naljepnicu se ispisuje signatura publikacije, i ona se lijepi u desni gornji kut stranjeg omota. Neke knjinice stavljaju naljepnice u lijevi gornji kut prednjeg omota, no time se esto prekrivaju bitni dijelovi naslova. Ako knjiga ima ovitak koji se zadrava, knjina se naljepnica stavlja na isto mjesto i na ovitku. Jednako se s knjinom naljepnicom postupa i kad se ovitak lijepi na unutarnju stranu korica, kad se odlae u posebnu zbirku i kad se ovici izrauju od plastinih folija koje zatiuju publikaciju. U strojnoj obradbi mogu se rabiti programi za tiskanje kodiranih naljepnica na kojima su ispisani osnovni podaci o publikaciji i njezina signatura. Ti se znakovi iitavaju svjetlosnom olovkom, a postupak je jednostavan i omoguuje brzo zaduivanje i razduivanje. Poneke vee knjinice dio serijskih publikacija ne uvezuju, nego potpuna godita umataju u pakpapir, a signatura se stavlja na taj ovitak. U tehnikoj se obradbi dalje, na unutarnjoj strani stranje korice naljepljuje knjini depi u koji se umee knjini listi (knjina iskaznica), ako slui za zaduivanje. Knjini je listi kartoni podijeljen u dva dijela. U njegovu su gornjem dijelu odjeljci predvieni za signaturu i osnovne podatke o publikaciji, a u donjem se dijelu ispisuju podaci o korisniku i datum posudbe. Tako opremljena publikacija spremna je da zauzme svoje mjesto na polici, i za posudbu korisnicima.

SMJETAJ KNJININE GRAE

U suvremenom poslovanju knjinina se graa smjeta na police, veinom metalne ili drvene, ako je smjetaj spremini. Za slobodan pristup grai obino se koriste drvene police, posebno izraene za knjinice. Ormare i visoke drvene police upotrebljavaju jo jedino knjinice koje su naslijedile takvu opremu. Za posebne vrste grae (zemljopisne karte, grafike i slino) koriste se posebni ormari s ladicama ili bez njih. Rijetka i vrijedna graa uva se u trezorima. U formalnom smjetaju, osobito ako je formatni, graa se razmjeta prema signaturi i to tako da vei primjerci zauzimaju mjesto na dnu polica, a manji se odlau u gornje dijelove. Brojani niz takoer tee od dna prema vrhu pa se s vrha jedne police nastavlja na dnu sljedee. Tijekom smjetaja grae koja stalno krui, knjige treba paljivo ulagati jednu iza druge. Posebno treba paziti na slijed unutarnjih brojeva numeriranih nakladnikih cjelina i serijskih publikacija jer je pogreno uloena publikacija nedostupna za koritenje. Da bi se olakalo snalaenje u spremitu, dobro je izraditi tlocrt prostorije s ucrtanim policama i ispisanim signaturama i postaviti ga na vidljivo mjesto. Na bonim stranama polica naljepljuju se popisi sa signaturama publikacija koje su zastupljene na odreenoj polici. Budui da su savitljive i lako padaju, broure se u mnogim knjinicama stavljaju u zajednike tvrde omotnice. Graa se okomito slae na police. Iznimka su jedino novine (uvezane) koje se slau vodoravno jedan svezak na drugi, hrptom okrenute prema van. U skupnom smjetaju, ako se ne koristi ni jedna klasifikacijska shema, graa se rasporeuje prema veim skupinama, primjerice: periodika, literatura za djecu, beletristika. U strunom smjetaju grae publikacije se razvrstavaju na police prema odreenim sadrajnim skupinama. Takav nain smjetaja grae obino je vezan uz slobodan pristup grai, da bi korisnici, i bez pomoi kataloga, lake pronali odreenu publikaciju. U takvom smjetaju uobiajena je uporaba abecednog niza unutar odreene skupine, ali se graa moe rasporediti i prema redoslijedu pristizanja (tzv. akcesijski raspored).

Budui da je knjinini fond iv i neprestano raste, na policama treba predvidjeti dovoljno prostora za nadopune u strunoj skupini. Struni smjetaj zahtijeva velik razmak izmeu pregrada na policama, jer se uzastopno slau publikacije razliite visine hrpta. Da bi se oslobodio potreban prostor, publikacije u folioformatu mogu se smjestiti u donje dijelove polica ili sloiti na kraju svake skupine, a mogu se i potpuno izdvojene sloiti po skupinama iza posljednje strune skupine. Bilo koji postupak da se provede, o tome treba obavijestiti korisnike jasnim upozorenjem. U strunom smjetaju grae korisnicima se uputama takoer mora objasniti sustav smjetaja da bi lake mogli pronalaziti eljenu grau. U tu se svrhu na uoljivu mjestu izlae tlocrt prostorije s graom, s ucrtanim policama i naznaenim sadrajem svake od njih. Na policama se strune skupine odvajaju uoljivim pregradama na kojima je jasno ispisana struna skupina koja slijedi iza svake pregrade.

VI. KATALOZI I DRUGE BAZE PODATAKA U KNJINICAMA

Svi segmenti obradbe knjinine grae rezultiraju u odreenoj knjinici izradbom kataloga i drugih baza podataka koji se stavljaju na uvid korisnicima i knjininome osoblju. Izradba kataloga, tehnika obradba publikacija i njihov smjetaj u spremita ili u otvoren prostor namijenjen korisnicima, u knjinicama se obavlja istodobno. Katalog je rije grkoga podrijetla i znai popis ili nabrajanje. Knjinini je katalog popis grae prikupljene na jednomu mjestu (u knjinici, u kakvoj knjininoj zbirci ili u vie knjinica), ustanovljen na osnovi odreenih, unaprijed utvrenih kriterija. Kriteriji za smjetaj i posjedovanje grae razlikuju knjinini katalog od bibliografije u kojoj se nabraja knjinina graa bez obzira na to gdje se ona nalazi, ili pak od prodajnoga knjiarsko-nakladnikog kataloga. Obino se govori da knjinini katalozi, jer ih u knjinicama uglavnom ima vie od jednoga, prikazuju svu knjininu grau koju knjinica posjeduje. U zbilji tome nije uvijek tako jer graa iz zatvorenoga fonda ne mora uvijek biti obuhvaena katalozima. Ako su podaci o grai iz zatvorenog fonda dostupni korisnicima, na katalone se listie ili u zapise stavlja oznaka "ne posuuju se" (ili koji drugi ugovoren znak, razumljiv jedino djelatnicima u knjinici). Ista se oznaka pokadto stavlja i na odreene publikacije iz dostupnoga knjininoga fonda, kojima je koritenje ogranieno. Knjinini se katalozi izrauju da bi odgovorili na uobiajena pitanja koja korisnici postavljaju knjinici, te da bi knjiniari mogli ustanoviti koju sve grau ima knjinica. Korisnici obino postavljaju ova pitanja: 1) Ima li knjinica odreenu publikaciju? 2) Koja izdanja odreene publikacije ima knjinica? 3) Koje publikacije odreenog autora ima knjinica? 4) Koje publikacije iz odreenoga strunog podruja ima knjinica? 5) Koje publikacije o odreenom predmetu ima knjinica? Za razliku od kompjutorizirane baze podataka koja omoguuje pretraivanje na osnovi vie upita, samo jedan klasian katalog ne moe odgovoriti na sva navedena pitanja. Prva se tri pitanja odnose na formalna obiljeja grae, a druga dva na njezin sadraj. Budui da je svaki katalog skup katalonih jedinica koje su prikazane u razliitim oblicima i s razliitom namjenom, prema osnovnom kriteriju podjele razlikuje se nekoliko vrsta kataloga.

Prema nainu obradbe grae moe se govoriti o formalnim, stvarnim i mjeovitim katalozima, a posebna su vrsta kataloga skupni katalozi koje izrauju dvije knjinice ili vie njih. Prema obliku katalog moe biti knjini, u biljenici, u bloku, na listiima, na mikrofiu, mikrofilmu, a u stroju se zapisi mogu dobiti izravnim ili neizravnim traenjem na zaslonu, ispisani na listama, na mikrooblicima (COM - Computer Output on Microforms) ili na CD-ROM-u (Compact Disc Read Only Memory). Knjinini katalog na listiima uobiajio se od polovice 19. stoljea. Do primjene elektronikih raunala u knjinicama, taj je katalog imao prednost pred ostalim oblicima jer je knjininomu osoblju najprikladniji za rukovanje, a korisnici u njemu najlake pretrauju grau. Nove se katalone jedinice u njega lako ulau, a katalone jedinice za otpisanu grau ili za nadopisivanje lako se povlae pa katalog stalno odraava trenutano stanje fonda. U svojoj dugoj povijesti knjinini su se katalozi isprva ispisivali rukom na glinenim ploicama, potom na svicima, da bi napokon dobili oblik knjige ili biljenice. U 16. stoljeu zapoelo se s tiskanjem kataloga. Dananji se katalozi tipkaju na listiima i jedinstvena su meunarodnog formata - 12,5 x 7,5 cm. Da bi se knjinini fond predstavio i udaljenim korisnicima, dakle da ne bi sluio jedino neposrednomu korisnikom krugu, mnoge velike svjetske knjinice objavljuju svoje kataloge (prije u tiskanom obliku, danas na novim medijima, najee na mikrofiu i CD-ROM-u). Najpoznatiji meu njima su katalozi Kongresne knjinice u Washingtonu, Knjinice Britanskog muzeja u Londonu i Nacionalne knjinice u Parizu. Prema namjeni katalozi mogu biti javni (vanjski) i interni (unutarnji). Javni se katalozi stavljaju na raspolaganje korisnicima, a unutarnji kao radno pomagalo slue jedino knjininim djelatnicima. Najpoznatiji javni katalozi su: abecedni, struni, predmetni, naslovni i razne vrste posebnih kataloga. Interni su katalozi matini i mjesni (topografski ili inventarni). Prema opsegu razlikuju se opi katalozi (obuhvaaju cjelokupni fond) i posebni koji obuhvaaju dijelove fonda - prema vrsti grae ili temeljem kojih drugih kriterija.

FORMALNI KATALOZI
Formalni katalozi nastaju u postupku katalogizacije, a kataloni listii tih kataloga ne moraju sadravati strunu oznaku grae. Osim elemenata katalogizacije, oni moraju sadravati signaturu i inventarni broj. Najvaniji formalni katalog, bez kojega ne moe biti ni jedna knjinica, abecedni je katalog. Za razliku od abecednog kataloga koji je javni katalog, matini katalog, koji je istovjetan abecednome (a moe sadravati i vei broj podataka), interni je katalog. Trei formalni katalog mjesni je katalog (ako slijedi mehaniki i skupni smjetaj grae). Na osnovi kronolokih, zamljopisnih i jezinih odrednica, knjinice mogu izraivati i druge vrste formalnih kataloga.

Abecedni katalog
Abecedni se katalog u svakoj knjinici smatra najvanijim i prijeko potrebnim opim javnim katalogom. Katalone se jedinice u tom katalogu svrstavaju prema strogu abecednom redu pa mu otud i naziv, iako je abecedni red zastupljen i u drugim katalozima. Budui da se u njemu listii rasporeuju prema imenima i naslovu, taj se katalog naziva i imenski i naslovni katalog. Poznat je i kao autorski katalog, a upotrebljava se i naziv alfabetski. Najprimjereniji naziv - formalni katalog, unato prijedlogu na meunarodnom planu, nije zaivio u praksi. Kao raspored knjininih jedinica, abeceda u prvim knjininim katalozima nije imala glavnu, ve sporednu

ulogu unutar pojedinih strunih skupina. Abecedni je red prvi put (prema dosadanjim saznanjima) upotrijebljen kao osnovni raspored u tiskanom katalogu Bodleiana knjinice u Oxfordu poetkom 17. stoljea, a primijenio ga je Thomas James. Poetkom 19. stoljea abecedni je katalog dobio svoje izrazite pobornike u Antoniu Panizziu (Knjinica Britanskog muzeja) i Leopoldu Delisleu (Nacionalna knjinica u Parizu). Abecedni katalog mora:

odgovoriti na upit ima li knjinica odreenu jedinicu knjinine grae; ponuditi za svaku jedinicu knjinine grae pregled svih njezinih izdanja, prijevoda, preradaba i dr.; dati pregled svih publikacija odreenog autora, koje se nalaze u knjinici.

Prema Parikim naelima, abecedni katalog mora odgovoriti na ova pitanja:

posjeduje li knjinica odreenu publikaciju koju poblie oznauje o autor i stvarni naslov; o ako autor nije naveden, samo stvarni naslov; o ako ni autor ni naslov nisu dovoljni ili podaci o autoru i naslovu nisu jasni, zamjena za glavni naslov; koja djela odreenoga autora ima knjinica i koja izdanja odreenoga djela ima knjinica.

Da bi abecedni katalog mogao odgovoriti tim zadacima, svaka knjinina jedinica (publikacija, djelo) mora biti zastupljena u katalogu kao katalona jedinica (listi). U abecednom se katalogu katalone jednice redaju mehaniki kao abecedni niz odrednica, bez obzira na njihovu vrstu. To znai da se ravnopravno ulau glavne i sporedne katalone jedinice, kao i uputnice. Abecedni se niz u naim knjinicama oblikuje prema latininoj abecedi hrvatskoga knjievnog jezika, a slova Q, X, Y, W svrstavaju se prema meunarodnom obiaju. Za poredak listia najvanija je redalica (prva rije odrednice), a ona se i grafiki istie u katalonoj obradbi. U individualnim odrednicama istoga prezimena i imena, autorima se dodaje oznaka struke ili djelovanja, pa svoje mjesto dobivaju na osnovi takve oznake. SABOL, eljko, pjesnik SABOL, eljko, pravnik Svi autori jednolanog prezimena ulau se prema abecednom redu imena, a zatim slijedi sloeno prezime kojem je prvi dio odgovarajue prezime: JAKI, Tomislav JAKI, Vlatko JAKI-Cestari, Vesna U odrednicama s vielanim imenima, lan se u redanju moe zanemariti, ali u mehanikom nizanju istovjetno se prezime i ime ulae prema slovnom nizu lana: de, von, y. Iste korporativne odrednice ulau se prema nazivima svojih sjedita koja su kao dopuna naznaena u zagradi. KNJIARA Mladost (Rijeka) KNJIARA Mladost (Split) Budui da korporativna odrednica moe biti kraa i dua, najprije se redaju sve krae (jednake) odrednice, prema abecedi sjedita, a zatim se niz nastavlja prema iduoj rijei due odrednice:

WISSENSCHAFTLICHE Gesellschaft (Halle) WISSENSCHAFTLICHE Gesellschaft (Wien) WISSENSCHAFTLICHE Gesellschaft Philomatie (Neisse) Korporativne odrednice za skupove, koje imaju brojane oznake, svrstavaju se prema brojanoj vrijednosti oznak (1, 2, 3...). Stvarni naslovi s istom redalicom dobit e svoje mjesto prema iduim rijeima stvarnog naslova. Meusobni poredak raznovrsnih odrednica u mehanikom redanju nije bitan, pa se uzastopno niu redalice individualnih, korporativnih, stvarnih ili formalnih odrednica. Serijske publikacije s istim stvarnim naslovom najbolje je redati prema poetnoj godini njihova izdavanja. Budui da se esto ne zna poetna godina izdavanja, uobiajeno je da se serijske publikacije niu prema mjestu izdavanja. Postoje li u istomu mjestu dvije publikacije s istim naslovom, njihov je unutarnji raspored kronoloki. Ako se jednoj od tih publikacija ne moe ustanoviti poetna godina izdavanja, ona zauzima prvo mjesto u redanju. To se pravilo ne odnosi na generike naslove serijskih publikacija jer je njihov redoslijed odreen odredbama standarda ISBD(S), prema kojemu se katalogiziraju. Nakon svrstavanja listia prema redalici i odrednici, idui je element (izuzev stvarnih odrednica) prema kojemu listi zauzima mjesto u katalogu, glavni stvarni naslov. I znimka su sabrana djela pojedinih autora (kojima je odrednica osobna), koja su u redanju listia ispred ostalih, a slijede pojedinana autorova djela prema abecednom redu svojih naslova. Budui da se u jedinstven niz slau glavne i sporedne katalone jedinice, i uputnice, remeti se cjelina abecednog niza autorovih djela.

Sl. 12. Primjer ulaganja listia za djela jednoga autora U mnogim podnaslovima koji su daljnja osnova za razvrstavanje istih stvarnih naslova, pojavljuju se redni brojevi iskazani brojkama i rijeima. Kad je za isti naslov u podnaslovu jednom upotrijebljena rije a drugi put brojka, uzima se u obzir brojani, a ne slovni niz, to vie to se takvi sluajevi javljaju u ponovljenim izdanjima iste publikacije (udbenici), pa e redni broj izdanja odrediti mjesto listia u ukupnom poretku. Publikacijama s istim stvarnim naslovom i istovjetnim podnaslovom mjesto u katalogu, prema kronolokom nizu, odreuje godina izdanja. Jedinstven abecedni niz svih vrsta katalonih jedinica ne zahtijeva velik broj

pregradnih listia. Pojedine knjinice i ne izrauju pregradne listie (razdjelnice, meae) za abecedni katalog, ve izvanjskim oznakama, na ladicama katalonog ormaria, oznauju koja se slova ili redalice nalaze u pojedinoj ladici. Knjinice koje upotrebljavaju meae, stavljaju ih ispred pojedinog slova abecede ili ispred vee skupine djela pojedinoga individualnog ili korporativnog autora. Dobro je korisnike upoznati s uporabom abecednog kataloga.

Sl. 13. Primjer ulaganja listia kad je redalica samoglasnik

Matini katalog
Matini je katalog istovjetan abecednom katalogu i, kao to je ve reeno, moe sadravati vie podataka. Prema obliku najee je na listiima koji su uglavnom vei od meunarodno utvrenih formata katalonih listia. Namijenjen je internoj (unutarnjoj) uporabi pa se njime slue jedino knjinini djelatnici. Po opsegu je opi katalog, iako je takva podjela, kao i u abecednom katalogu, tek uvjetna jer su i jedan i drugi katalog gotovo uvijek podijeljeni u dva osnovna dijela: katalog knjiga i katalog periodike, a esto pojedini dijelovi fonda nisu zastupljeni u tim katalozima, ve u posebnima. Matini se katalog oblikuje od izvornih katalonih listia, onih koji su struno obraeni. Zato su se listii matinog kataloga sve do najnovijega doba ispisivali rukom, i to tintom. Iako se voenje matinog kataloga ne smatra nunim, imaju ga sve vee knjinice, a razlozi su tome ovi:

korisniki se abecedni katalog ne mora svakodnevno prelistavati radi nunih provjera katalogizatora i drugih strunih djelatnika; omoguuje provjeru abecednog kataloga; omoguuje nesmetano odravanje dosljednosti u strunoj obradbi jer se u njegove listie mogu unositi i potrebne zabiljeke, a knjiniari se njime mogu sluiti tijekom cijeloga radnog vremena.

Budui da matini katalog ima sve podatke sadrane u abecednom katalogu, i nain ulaganja listia i odravanje toga kataloga jednak je kao i u abecednom katalogu.

Mjesni katalog
Poput matinoga, i mjesni (topografski, inventarni) katalog interni je katalog. Oblikom je listni, a opsegom opi jer u njemu mora biti zastupljen cjelokupan, obraen, fond knjinice.

Katalone jedinice mjesnog kataloga mogu sadravati cjelovit opis, a mogu se izraivati i skraenim postupkom. Bitno je da katalona jedinica ima signaturu jer u mjesnom katalogu katalone jedinice slijede smjetaj grae na policama. Nastao u ranomu srednjem vijeku, taj je katalog ubrzo postao prijeko potreban u odravanju i provjeravanju razmjetaja knjinine grae na policama. Listii se u mjesni katalog ulau prema signaturama. Ulaganjem listia u mjesni katalog pronalaze se mogue dvostruko upotrijebljene signature. U strunom signiranju knjinine grae, mjesni katalog slijedi raspored prema strunim skupinama, ali se od strunog kataloga razlikuje po tome to sadri samo signaturu, odnosno to je za mjesni katalog vana jedino signatura. Stoga je za ulaganje u mjesni katalog bitna jedino prva struka (UDKoznaka) u sloenoj strunoj oznaci. U taj se katalog listii ulau samo prema prvim ispisanim strukama, a svaka publikacija ima samo jedan listi. Dobro je tu strunu oznaku na listiu potcrtati. Za mjesni katalog izrauje se samo jedan listi, za razliku od strunog kataloga u kojemu je publikacija zastupljena s onoliko listia koliko je struka zastupljeno u potpunom struenju. Mjesni se katalog od strunoga razlikuje jo jednim elementom: ako je folio-graa smjetena na donje police, mjesni katalog slijedi struni raspored podijeljen u dva niza, a u redanju unutar strunog kataloga takav je smjetaj zanemaren. Mjesni katalog ima osobitu vanost tijekom revizije knjininoga fonda.

Ostali formalni katalozi

Na osnovi formalnog pristupa, pojedine knjinice, uz navedene formalne kataloge, izrauju i posebne kataloge. Djeje knjinice, ali i druge vrste knjinica, u abecedni katalog ukljuuju i naslove. Uestala je i izradba posebna naslovnog kataloga za sve publikacije, ili samo za odreene dijelove fonda. U pojedinim se knjinicama vode katalozi prema godinama izdanja grae. To je tzv. kronoloki katalog, koji takoer moe biti opi ili poseban. Jednako se tako izrauje zemljopisni katalog, prema mjestima izdanja publikacija, ili jezini katalog koji publikacije predstavlja prema jezicima na kojima su tiskane. Svi se ti posebni formalni katalozi izrauju u malom broju sluajeva, i to ee kao posebni nego kao opi katalozi.

STVARNI (REALNI) KATALOZI

Korisnika pitanja o grai iz odreenoga strunog podruja, kao i pitanja o odreenom predmetu, svoj odgovor nalaze u stvarnim katalozima. Obje se vrste pitanja odnose na sadraj publikacije pa se i odgovori pronalaze u katalozima koji svojim odrednicama daju saet iskaz o sadraju publikacije, tonije o vrsti, predmetu i obliku publikacije. Stvarni su katalozi struni i predmetni katalog sa svojim podvrstama.

Struni katalog
Struni katalog donosi popis knjinine grae rasporeene u osnovne skupine prema podjeli znanosti, djelatnosti i umjetnosti, i njima podreene skupine i podskupine. Struni se katalozi zasnivaju na primjeni odabranih knjininih klasifikacijskih sustava koji se svrstavaju u dvije osnovne vrste: enumerativnohijerarhijske klasifikacije (nastankom su starije, a unutar skupina i podskupina donose jednostavne pojmove, ali i velik broj sastavljenih pojmovnih cjelina), i analitikosintetine klasifikacije (novije, a svoje skupine i podskupine stvaraju iskljuivo od jednostavnih, osnovnih pojmova). Struni katalog najstarija je vrsta knjininih kataloga, javlja se ve u starome vijeku. Osobitu vanost ima od 17. stoljea, a do polovice 19. smatra se glavnim

katalogom. Listii su u strunom katalogu rasporeeni prema strunim skupinama i podskupinama, kako je odreeno klasifikacijskim sustavom. Unutar svake skupine listii se svrstavaju abecedno ili kronoloki. Kronoloki raspored listia uvjetovan je godinom izdanja i u uobiajenu kronolokom nizu tee od starijih godita (naprijed) prema novijima. U obrnutu kronolokom nizu najprije su predstavljena novija godita koja teku prema najstarijem goditu. Unutar iste godine listii se svrstavaju abecedno. Listii koji nemaju ubiljeenu godinu izdanja (jer se ona ne zna) svrstavaju se prije svih u uobiajenu kronolokom slijedu, a u obrnutu su rasporedu takvi listii na kraju. Za dananjeg je korisnika prikladniji obrnut kronoloki niz, a sm je kronoloki raspored prikladniji od abecednoga jer se u njemu odmah uouje najnovija literatura iz odreene strune skupine. Abecedni poredak u strunom katalogu bitan je onda kad se strunim oznakama dodaju slovne oznake ili oznake rijeima. U Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji odreene se strune skupine u cjelini ulau prema abecedi, primjerice, u skupini 929 Biografije. Na to se korisnici upozoravaju pregradnim listiem ispred takve skupine. Kad je sruna oznaka sastavljena od brojeva za dvije skupine koje su vezane znakom plus (+) ili naprama (:), i za jednu i za drugu se skupinu izrauje kataloni listi, s tim da se na svakom listiu potcrta druga skupina u koju se takav potcrtani broj ulae. Primjerice, za publikaciju koja govori o matematici i astronomiji (51 : 52), potrebna su dva listia u strunom katalogu. Na jednom e se listiu potcrtati oznaka 51, a na drugome 52. Umnaanjem listia koji ima sloenu strunu oznaku, pomonim se brojem za oblik (075 = oznaka za udbenik) moe oblikovati posebna skupina pa e se svi udbenici nalaziti na jednomu mjestu u katalogu. Jednako se tako postupa kad je potrebno na jednom mjestu okupiti svu grau o jednoj zemlji ili svu grau na odreenomu jeziku. Uzastopno nizanje listia u UDK strunom katalogu tee tako da se ima na umu zamiljena nula ispred njih. Listii se, znai, redaju kao decimalni brojevi. isti glavni broj ne ulae se prvi, ve je poredak ovakav: najprije se slau oznake kojima je iza znaka plus (+) dodana druga oznaka; slijedi listi na kojemu je prvi glavni broj povezan s drugim znakom - kosom crtom (/); tada dolazi isti glavni broj; iza njega su listii na kojima je glavni broj apostrofom (') povezan s nekim drugim brojevima i, konano, glavni broj koji je znakom dvotoka (:) povezan s nekim drugim brojem. Poredak pomonih brojeva, koji se dodaju glavnom broju, u postupku ulaganja istovjetan je postupku oblikovanja strune oznake. Najprije se, znai, ulau listii koji uz glavni imaju pomoni broj koji oznauje gledite, pa listii s pomonim brojem za mjesto, vrijeme, oblik, jezik, i posljednji je listi s oznakom broja za rase i narode. Da bi se olakalo snalaenje u strunom katalogu, u odreenoj se skupini moraju jasno razdvojiti pojedine skupine i podskupine. To se postie razdijelnim listiima (razdjelnicama, pregradnim listiima ili meaima). Meai se u pravilu izrauju od tvreg papira no to su kataloni listii, a dobro je i da su raznobojni kako bi se meai za glavne skupine razlikovali od meaa za podreene skupine i za podskupine.

Sl. 14. Primjer ulaganja meaa i listia u struni katalog Za razliku od katalonog listia, mea ima jeziac - dio koji je iznad razine listia. Na tom se jezicu, koji je malo ui od listia, ispisuju strune oznake i nazivi skupina ispred kojih stoji. Duinom, irinom i poloajem jezica mogu se oznaiti stupnjevi podjele pa se, osim bojom, meai i po tome raspoznaju. Na meau se, ispod jezica, moe popisati iri sadraj skupine. Prema tome, mea je nositelj obavijesti o strunoj oznaci, njezinu nazivu, opirnijim podacima o sadraju dotine skupine. Moe sadravati ope i posebne upute, primjerice da je odreen sadraj obuhvaen jednom skupinom ali podjednako tako i kojom drugom, na to se upuuje rijeima "vidi" ili "vidi isto". Mea moe sadravati i upute o podjeli skupine koja slijedi, ako ta podjela nije uobiajena. Unato tako sreenom poretku strunog kataloga, njime se je teko sluiti bez predmetnoga kazala. Predmetno kazalo strunog kataloga omoguuje korisniku da brzo i lako pronae literaturu o kakvu uem pojmu koji ga zanima. Najbolje je predmetno kazalo izraditi na listiima na kojima je izraen i katalog, i listie smjestiti u prvu ladicu kataloga. Kazalo u obliku listia omoguuje brzo popunjavanje novim strukama koje se uvode u katalog. Ako se kazalo izrauje u obliku knjige, potrebno je povremeno pripremiti novu knjigu u koju se unose sve promjene nastale u meuvremenu. U predmetnom kazalu trebaju biti naznaeni svi sinonimi odreene rijei jer se ne zna u kojem e obliku korisnik potraiti eljeni pojam, ali se pritom upuuje na izraz koji je odabran. Pojmove poznate u kraticama treba tako i unositi, ali se mogu ubiljeiti i oba oblika. S truni je katalog, poput ostalih kataloga, smjeten u kataloni ormari s odgovarajuim brojem ladica, pa se na prednjem dijelu ladica vidljivo ispisuju oznake strunih skupina i podskupina koje se u njima nalaze. U knjininom se poslovanju esto odstupa od propisanog ulaganja listia u struni katalog pa mnoge knjinice ne ulau listie prema odreenu redoslijedu u skupinama u kojima su koriteni znaci (+, /, :, '), ve mehaniki redaju listie prema potcrtanom broju za odreenu strunu skupinu. Iako ne slijedi propise, takav je nain ulaganja listia laki, a njegove pristae smatraju da se i korisnici u tome bolje snalaze. Budui da je UDK iva klasifikacija, podlona promjenama, mijenjaju se u njoj oznake za pojedine skupine i podskupine. Na takve promjene korisnika treba jasno upozoriti pa se u katalogu provodi povezivanje. Primjerice, skupini 301 Sociologija

promijenjena je oznaka u 316. Listii uloeni u skupinu 301 ostaju na svojemu mjestu, a novostrueni se listii ulau iza meaa 316. Na oba se meaa ispisuje uputa Vidi i 316, odnosno Vidi i 301. Takvom uputom korisnik je upozoren na promjenu i nema tekoa u pronalaenju cjelokupne literature iz sociologije. Struni se katalog bitno razlikuje od mjesnog kataloga u onim knjinicama koje imaju struni smjetaj grae. Struni je katalog opsegom vei od mjesnoga jer se sloena struna oznaka ralanjuje na sve svoje dijelove. Publikaciju u strunom katalogu zastupa onoliko listia koliko je struka sadrano u strunoj oznaci. U mjesnom katalogu publikaciju zastupa samo jedan listi, a svoje mjesto zauzima prema prvomu glavnom broju.

Predmetni katalog
Predmetni je katalog najmlai od svih knjininih kataloga. Sastoji se od katalonih listia s predmetnom odrednicom, uputnih listia i odgovarajuih meaa. Oblikom je najee listni katalog. Prema namjeni je javni katalog jer se izrauje za korisnike, a opsegom je malokad opi jer se iz njega esto izuzimaju pojedini dijelovi knjininoga fonda. Kataloni se listii u taj katalog ulau prema svojim redalicama u abecednom nizu, ali prema utvrenim naelima. Redalica i odrednica odreuju ponajprije mjesto katalonim listiima. Najprije se ulau jednolane odrednice, sa svim svojim pododrednicama, potom slijede sloene odrednice kojima je redalica ista kao i jednolanoj odrednici: HRVATSKA HRVATSKA - kole - 1945/1975 HRVATSKA POVIJEST HRVATSKI JEZIK Za istu odrednicu redoslijed je ovaj: najprije se ulau listii sa istom odrednicom, slijede listii koji imaju vremensku pododrednicu, a ona se ulae prema svojoj kronolokoj vrijednosti, zatim se ulau pododrednice ispisane rijeima i to prema njihovu abecednom slijedu: ISTRA ISTRA - 17. stoljee ISTRA - 1945. ISTRA - povijest ISTRA - stanovnitvo Sloene odrednice u inverziji, koje imaju istu redalicu kao i jednolana odrednica, slijede iza svih jednolanih odrednica. Sloene odrednice koje imaju vie rijei, a redalicu kao jednolana i dvolana odrednica u inverziji, ulau se iza prethodnih. Ako su odrednice kratice, ulau se na poetku svakog slova: IFLA ISTRA IVANIEVI, Drago Kada su odrednice homonimi, kojima je objanjenje dano u zagradama, listii se niu prema abecednom slijedu objanjenja: KORULA (grad) KORULA (otok) Odrednice sastavljene od dvaju pridjeva ulau se tako kako su pridjevi ispisani, ali najprije dolaze oni pridjevi koji su povezani crticom, a slijede oni koji su povezani u jednu rije. Svi listii s istom odrednicom tvore jednu skupinu unutar koje se redaju ili abecedno prema imenu autora ili prema naslovu djela, a mogu se redati i kronoloki, i to obrnutim kronolokim slijedom. Redanje obrnutim kronolokim slijedom omoguuje korisniku da brzo uoi

najnoviju literaturu o odreenom predmetu pa je takav nain redanja prikladniji s obzirom na svrhu predmetnog kataloga. Uputni listii uklopljeni su u opi raspored, ali se objasnidbeni, povijesni i obavijesni listii nalaze ispred prvoga listia odreene odrednice. Meai su vrlo vani pa se izrauju i u razliitim bojama. Meai s jezicem na lijevoj strani sadre naziv odrednice, a oni s jezicem na desnoj strani nazive pododrednica, ili obrnuto. Klju predmetnog kataloga ulae se na poetku kataloga prema abecednom nizu odrednica. Ako je u obliku knjiice, tada nekoliko primjeraka treba drati uz katalog. Kao i u abecednom katalogu, na prednjoj strani katalone kutije (ladice) potrebno je napisati prvu i zadnju odrednicu (ili redalicu) koja se u njoj nalazi.

MJEOVITI KATALOZI
Iako su formalni i stvarni katalozi jasno razgranieni, poneke knjinice u abecedni katalog ukljuuju i elemente predmetnog kataloga. Takav se katalog naziva ukrteni katalog, a sjedinjuje elemente formalna i struna pristupa u obradbi knjinine grae. Slian je pristup usvojen u izradbi kompjutoriziranih baza podataka. Time se, uza sve vrste odrednica uobiajene u abecednom katalogu, u ukrteni katalog i u baze podataka mogu ukljuiti i odrednice za glavni stvarni naslov, za nizove publikacija i odreene vrste predmetnih odrednica. Sve se te jedinice ulau abecednim redom u jedinstven niz, poput redoslijeda u rjenicima. Teorijsku osnovu za izradbu ukrtenog kataloga predloio je jo 1876. u Bostonu Charles A. Cutter u djelu Rules for a printed dictionary catalogue. Taj je katalog uglavnom prihvaen u SAD-u, u Europi manje. U ponekim naim knjinicama abecedni katalog sadri i osobne i zemljopisne predmetne odrednice pa je takav katalog zapravo vrsta ukrtenog kataloga. Pristae takva kataloga istiu da je on razumljiv irem krugu korisnika te da je svrsishodnije izraivati jedan katalog nego dva, osobito ako i abecedni i predmetni katalog donose ista rjeenja (autobiografije, izvjetaji korporativnih tijela, istovjetnost naslova s predmetnicom publikacije i slino). Ukrteni je katalog vanjski katalog, pregledan i koristan sa stajalita korisnika. Nedostaci takva kataloga u tome su to on spaja neka oprena naela i oteava ulaganje listia. Takav katalog s vremenom postaje glomazan i neprikladan za velike knjinice.

SKUPNI (CENTRALNI) KATALOZI

Prema opsegu, skupni ili centralni katalozi posebna su skupina kataloga . Iako mogu biti i struni, obino su abecedni katalozi koji sadre opis knjinine grae iz vie knjinica na kakvu uemu ili irem podruju. Mogu biti opi i selektivni, ovisno o tome prikazuju li svu grau ili tek njezine dijelove (strana knjiga i slino). U svim zemljama u kojima se tradicionalno vode i odravaju, skupni su katalozi nastali da bi se dobio cjelovit pregled raspoloive knjinine grae i time izbjegla potraga za odreenim primjerkom, te da bi se izravno dobili podaci o postojanju odreenog primjerka i mjestu gdje se nalazi. Vrijednost je skupnog kataloga vea ako je njime obuhvaeno vie knjinica. No osnovni je preduvjet za uspjeno voenje skupnog kataloga taj da sve knjinice sudionice prihvate standardiziran nain obradbe knjinine grae te da, ako se radi o kompjutoriziranom sustavu, koriste kompatibilnu opremu i standarde za strojnoitljive zapise. Skupni katalog odgovara na pitanje u kojoj se knjinici nalazi odreena knjinina jedinica. Budui da osobna imena nisu za taj katalog vana, sve se publikacije autora s istim prezimenom slau abecedno prema naslovu, bez obzira na osobna imena. Od

europskih skupnih kataloga najpoznatiji je Frankfurtski skupni katalog, ureen prema uputama Ch. Berghffera.

Sl. 15. Redoslijed ulaganja listia prema Berghfferovu postupku sa siglama knjinica U Berghfferovu postupku publikacija se odreuje samo jednom katalonom jedinicom, i uputnice nisu potrebne. Primjenom Berghfferova postupka u nas se u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci na listiima vodio skupni katalog stranih knjiga u knjinicama Hrvatske. Berghfferov postupak rabi se i u Centralnom katalogu grada Rijeke to se vodi u Naunoj biblioteci, i uz fakultetske i specijalne knjinice ukljuuje i Gradsku knjinicu. Za skupni se katalog uzima najbolje izraen kataloni listi odreenog sudionika, i u njega se upisuju sigle (oznake) svih knjinica koje posjeduju tu publikaciju. Sigla je odreiva mjesta, a moe biti brojana ili slovna oznaka pod kojom se vodi svaka knjinica ukljuena u skupni katalog. Uz skupni katalog obvezno je imati i popis ukljuenih knjinica, s njihovim siglama, da bi korisnik mogao lako i brzo saznati gdje se nalazi publikacija koja ga zanima. Knjinice koje vode skupni katalog, ne ukljuuju u njega publikacije iz svojega fonda jer su one dostupne korisniku preko kataloga tih knjinica.

POSEBNI KATALOZI I KARTOTEKE

Uz ope kataloge, pojedine knjinice izrauju i vode posebne ili specijalne kataloge. Takve posebne kataloge knjinice izrauju na osnovi umnoenih katalonih jedinica koje se nalaze u opim katalozima, i to za onu vrstu grae koju ele posebno prikazati. Ti se katalozi mogu izraivati i kao jedinstveni posebni katalozi pa graa koja je u njima zastupljena nije ukljuena u opi katalog. Posebni katalozi izrauju se uglavnom za razliite zbirke, primjerice za zbirke zemljopisnih karata, muzikalija, grafike ili rukopisne grae. Mogu se voditi i posebni katalozi za audiovizualnu grau, za igrake (u knjinicama koje imaju igroteke). U visokokolskim knjinicama stvaraju se posebni katalozi za diplomske i magistarske radnje te doktorske disertacije. U nekim specijalnim a i visokokolskim knjinicama izrauju se posebni katalozi za standarde, patente, polupublikacije i slino. Svi se katalozi stvaraju i vode prema posebnim obiljejima grae. Uobiajeno je da se posebno vodi katalog periodike, a poseban je i katalog nakladnikih cjelina (numeriranih) u knjinicama u kojima se u signiranju i smjetaju grae potuje to

naelo. Za zaviajnu zbirku ustanovljuje se poseban katalog u knjinicama koje imaju takvu zbirku, ali zaviajna graa moe biti prikazana i u opem katalogu. Posebni katalozi mogu biti formalni ili stvarni, ovisno o tome to pojedina knjinica smatra svrsishodnijim.

SMJETAJ I ODRAVANJE KATALOGA ULAGANJE I UMNOAVANJE LISTIA

Dananji listni katalozi smjetaju se u katalone ormarie. Ormarii se sastoje od ladica u koje se privruje metalna ipka na koju se listii (perforirani pri dnu) niu prema odgovarajuem rasporedu. Takav je nain smjetaja kataloga najprikladniji jer listi ne moe skliznuti na dno ladice. Kataloni ormarii uglavnom su drveni. Postoje i metalni kataloni ormarii koji bolje tite katalog, ali oni esto nemaju ipku za listie. Poeljno je da su ladice katalonog ormaria postavljene na visini koja odgovara korisnicima. Donji dio ormaria moe se namjenski razliito iskoristiti (kao zatvoren prostor u koji se smjeta razliit materijal), a moe biti otvoren, neiskoriten prostor. Velike knjinice imaju posebne prostorije za kataloge, a srednje i manje knjinice obino kataloge dre u prostorijama za posudbu grae. Sve ladice imaju na prednjoj strani ispisane sadraje, a oni teku odreenim redom, ovisno o vrsti kataloga. Poredak ladica redovito treba provjeravati jer ih korisnici esto pogreno umeu. Najbolje je to obavljati svakoga dana, neposredno prije poetka rada s korisnicima. Ladice kataloga ne popunjavaju se dokraja, da bi se ostavilo dovoljno prostora za prinove, a i zato da bi se i najdonji redak svakog listia mogao proitati. Kad se ladice popune, potrebno je razrjeivati katalog i eventualno nabaviti nov kataloni ormari. Samo za stare fondove, ako ih knjinica ima, katalozi su zavrno pomagalo s pomou kojega se saznaju potrebni podaci o fondu. Za ostalu grau katalozi su ivi i podvrgnuti svakodnevnim promjenama. Ulaganjem novih katalonih jedinica, katalozi se nadopunjavaju, a povremeno se iz njih povlae katalone jedinice onih publikacija koje se vie ne nalaze u knjinici. Nakon provedenog otpisa, vrlo je vano povui listie iz svih kataloga. Iz kataloga se jedinice povlae i privremeno, radi nadopisivanja ili kontinuiranja (to posebno vrijedi za kataloge periodike), ili radi rekatalogizacije fonda ili kojega njegova dijela. Smo redanje listia zahtijeva odreenu spretnost, ali i dobro poznavanje pravila i sustava, da bi ulaganje teklo nesmetano. Poeljno je, gdje god se moe, redovito provjeravati ulaganje listia. Listii se ulau okomito na pripadajue im mjesto. Nakon toga redaktor kataloga pregleda i potvrdi ispravnost ulaganja. Ulaganje i povlaenje listia treba se obavljati u vrijeme kada se ne radi s korisnicima. Budui da gotovo svaka knjinica ima vie kataloga, listi na kojemu su upisani svi elementi strune obradbe umnaa se u odgovarajuem broju primjeraka. Postoje pravila o tome kako se listii umnaaju, pa tipkai dobivaju tone upute o tome kako umnoiti listie i u koliko primjeraka. U uobiajenu postupku umnaa se matini listi za abecedni i struni katalog. Sporednim se katalonim jedinicama izraenima iz umnoena primjerka, dodaje nadodrednica (odrednica sporedne katalone jedinice). Nakon to se svi listii umnoe, a u veini se knjinica umnaaju pisaim strojem, izvorni se listi usporeuje s umnoenim listiima (kolacionira). U ponekim se knjinicama dogovorenom oznakom oznauju listii pojedinih kataloga. Nakon toga dostavljaju se djelatnicima koji ih ulau u odreene kataloge. Primljene listie treba odmah razvrstati i sloiti prema odreenom redoslijedu te uloiti u kataloge.

Dobro ureeni i toni katalozi pomau u glavnom zadatku svake knjinice koritenju knjinoga fonda. Jednako tako, knjininim djelatnicima stalan su putokaz u postizanju jedinstvenosti i dosljednosti strunoga rada.

BAZE PODATAKA
U osnovnome znaenju baza podataka skup je meusobno povezanih podataka koji se mogu pretraivati odnosno koji daju razliite proizvode (npr. statistike podatke, izvjetaje, preglede). U strojnoj obradbi podataka, baza podataka je datoteka ili skupina datoteka koja sadri skupove (slogove) meusobno povezanih podataka. U bazi podataka ukljuene su i razne pomone datoteke (primjerice u nabavi knjinine grae, datoteka desiderata, datoteka s podacima o nakladnicima, datoteka s podacima o dobavljaima). Baze podataka, vane u knjiniarstvu, kompjutorizirani su sustavi unutar kojih je uspostavljen i usustavljen skup obavijesti ili podataka u strojnoitljivu obliku, koje knjinice daju svojim korisnicima na uporabu pod odreenim uvjetima. Za unos podataka u takve baze potrebna je odgovarajua oprema i programska podrka. Vano je takoer da se u obradbi knjinine grae i obavijesti potuju odgovarajui standardi za strojnu obradbu. Struktura baze podataka odreena je poljima pojedinog sloga i veliinom svakoga pojedinog polja, a loginim povezivanjem vie datoteka dobiva se relacijska baza podataka. Pristup bazama podataka ostvaruje se preko razliitih neizravnih i izravnih pristupnih toaka, a ovisno o proizvoau moe biti besplatan ili uz odreenu novanu naknadu . U nas se knjinice (Nacionalna i sveuilina biblioteka, Sredinja medicinska knjinica, Knjinica HAZU-a i druge) postupno ukljuuju u CARNET (Croatian Academic and Research NETwork), a preko te mree imaju izravan pristup u INTERNET (INTERnational NETwork).

Sl. 16. Glavni izbor iz ORACLE-a U knjininome poslovanju sve su baze podataka vane, a njihovo je koritenje u izravnoj vezi s namjenom knjinice, potrebama njezinih neposrednih korisnika i potrebama knjininih djelatnika.

Sl. 17. OPAC, razvijen u Knjinicama grada Zagreba Baze podataka meusobno se razlikuju prema vrsti podataka koje sadre (tekstualne i numerike baze podataka) ili prema svojemu sadraju (izvorne ili faktografske baze odnosno baze dokumenata, meu kojima su numerike, tekstualnonumerike baze i baze s punim tekstovima, te referentne baze podataka, katalonobibliografske, bibliografske i referalne baze). Nakon 80-ih godina javljaju se i baze dokumenata sa slikovnim (image) i zvunim (voice) obavijestima . Vane su i baze znanja (ekspertni sustavi). To su posebne vrste baza podataka koje se zasnivaju na umjetnoj inteligenciji i tehnikama prikaza znanja, a kadre su, na upit korisnika, donositi odluke i automatski rjeavati postavljene probleme. Baze znanja stvaraju se i za odreene dijelove knjininoga poslovanja (primjerice u strojnoj obradbi knjinine grae unaprijed se ugrade rjeenja za odabir odrednice, uporabu interpunkcije i slino). Meutim, u osiguravanju dostupnosti odreenih baza podataka i njihova izravna pretraivanja, knjinice moraju uzeti u obzir nekoliko ograniavajuih imbenika, primjerice nedovoljan stupanj standardizacije, tako da gotovo svaka baza podataka ima poseban (iako slian) jezik za pretraivanje. Ogranienje moe predstavljati i razliitost jezika i pisma, napose je to prepreka za male narode. Knjinice trebaju vrlo paljivo odabrati baze podataka koje e nabaviti, ili bibliografsku mreu u koju e se ukljuiti. To je vano ne samo zbog razliite cijene i razliita stupnja kakvoe usluga, ve i zato to moraju osigurati i druge usluge to se izravno zasnivaju na pretraivanju baza podataka, primjerice, moraju osigurati primarne dokumenate ili stalnu pomo korisnicima u njihovu radu.

VII. SLUBE I USLUGE ZA KORISNIKE

Kao to smo ve kazali, jedna je od temeljnih zadaa knjinice osiguravanje takvih slubi i usluga koje e omoguiti i potaknuti koritenje knjinine grae. U pravilu, cjelokupni se knjinini fond stavlja korisnicima na raspolaganje. Postoje, meutim, i odreena ogranienja vezana s jedne strane uz smjetaj dijela grae u tzv. zatvoreni fond , a s druge uz odvajanje dijela fonda u svakoj knjinici, iz

kojeg se graa ne posuuje izvan njezinih prostorija. Velike su razlike, to se toga tie, izmeu javnih knjinica i knjinica koje djeluju u sastavu (kolske, visokokolske i specijalne knjinice). Javne su knjinice dostupne svakome graaninu, uz odreene uvjete. U drugim vrstama knjinica korisnici su u prvome redu lanovi matine ustanove jer su te knjinice i namijenjene odreenom krugu korisnika, a irem su krugu korisnika dostupne jedino iznimno.

KORITENJE KNJININE GRAE

Koritenje knjinine grae, u knjinici bilo koje vrste, besplatno je. Ako knjinica i naplauju svoje usluge, lanarina je simbolina. Knjinica koja svoju grau daje na koritenje, posebnim pravilnikom mora urediti odnose s korisnicima. Takvi pravilnici ne trebaju biti odve opirni, ali moraju obuhvatiti sve mogunosti te upozoriti na zabrane i kazne . Tekst pravilnika treba izloiti javno u prostoriji za korisnike, a mnoge knjinice bitna upozorenja tiskaju i na poleini korisnike iskaznice. Pravilima se odreuju svi odnosi u koritenju grae, a to znai da se njima jasno utvruje:

koja se graa koristi u samoj knjinici, a koja se moe posuivati izvan njezinih prostorija; koliko se primjeraka grae moe odjednom uzeti na posudbu; vrijeme posudbe; povrat grae u istom stanju u kojemu je uzeta na koritenje; naknada za oteenu i izgubljenu knjininu grau te za zadravanje grae dulje od odobrenog vremena.

Knjinice koje djeluju u sastavu, bilo da se radi o kolskoj, visokokolskoj ili specijalnoj knjinici, trebaju imati pravilnik o svojemu cjelokupnom radu. Bitno je da takav pravilnik donosi struno tijelo ustanove (poduzea, kole i slino) u kojoj knjinica djeluje. Vano je takoer da knjinice organizacijski pripadaju razvojnim i istraivakim odjelima, odnosno da se smatraju dijelom nastavnog procesa, kako njihov status ne bi rjeavale ope slube. Knjinice s pravilno rijeenim statusom i s tono navedenim obvezama u pravilniku pruaju svojim osnivaima najbolje mogue knjinine usluge. Osim to se treba upoznati s pravima i obvezama u koritenju grae, korisnik mora saznati kako sve moe pronai podatke koji ga zanimaju, pa prostorije za posudbu trebaju biti opremljene uputama, obavijesnim i edukativnim plakatima. Prostorije za posudbu moraju biti zrane, svijetle i dovoljno velike da bi vie korisnika moglo nesmetano pretraivati i posuivati grau. Osim kataloga, prostorija za posudbu grae mora se opremiti pultom ili stolom za zaduivanje/razduivanje, za upis i druge naine komuniciranja s korisnicima, te jednim veim stolom ili nekoliko manjih, za korisnike. Svaka knjinica vodi popis svojih lanova * korisnika, obino u knjizi korisnika (to moe biti i obina biljenica), odnosno u bazi podataka o korisnicima. U javnim knjinicama svaki korisnik dobiva svoju korisniku iskaznicu u koju se uz osobne podatke upisuje i korisniki broj. Knjinice koje djeluju u sastavu uglavnom ne izrauju korisnike iskaznice.

Koritenje knjinine grae u knjinici

Odreenu vrstu grae, a to su u prvom redu serijske publikacije (novine i asopisi) te sekundarne i tercijarne publikacije, gotovo bez iznimke knjinice daju na koritenje jedino u svojim prostorijama. Tako se postupa i sa starim fondom, s graom koja je u knjinici samo pohranjena, dakle onom koja nije vlasnitvo knjinice, sa starijim izdanjima (primjerice, izdanjima objavljenim do pedesetih godina ovoga stoljea). Odreene vrste knjinica izvan svojih prostorija ne izdaju i drugu grau, a to je uvjetovano sastavom i organizacijom knjininoga fonda "Primjerice to je arhivski primjerak, koji uobiajeno dre nacionalne knjinice, a i neke druge (npr. one koje imaju zaviajmu zbirku). Sva se takva graa moe koristiti, ali jedino u knjinici, pa knjinica stoga mora imati itaonice. U itaonici korisnik moe koristiti grau odreeno vrijeme, to je ureeno pravilima knjinice, a odreen je i broj primjeraka koji se moe koristiti odjednom. Graa koja se posuuje u itaonici zaduuje se u posudbi, a razduuje kod vraanja. Posudba u itaonici uvijek je pojedinana jer posuuje jedan korisnik za svoje potrebe. itaonica mora biti opremljena stolovima i stolicama, svjetiljkama, razmjerno broju korisnika. Sva italaka mjesta moraju biti izjednaena s obzirom na rasvjetu i potreban prostor. U prostoriji se obino nalazi i zbirka prirune literature (referentna zbirka). Referentna (priruna) zbirka (naziv joj potjee od francuske rijei r?f?rer = navesti, citirati, upuivati) sadri enciklopedije, bibliografije, specijalizirane prirunike (Handbook, biografske prirunike i slino), popise prirunika, sve vrste rjenika, leksikone, razliite vodie (kroz knjinice, arhive, muzeje i druge ustanove), adresare, tiskane kataloge (knjinica, knjiara i nakladnika, skupne kataloge, kataloge proizvoda i slino), kalendare dogaaja, atlase, referativne biltene (urnale), statistike tablice i godinjake, telefonske imenike itd. Uz ove ope prirunike, pojedine vrste knjinica nabavljaju i posebne prirunike. Knjinica na tehnikom fakultetu i knjinica u poduzeu nadopunit e referentnu zbirku posebnim tehnikim prirunicima, kao to e i knjinica kakve ustanove za povijest, arhivska i fakultetska, imati posebne povijesne prirunike. Referentna je zbirka dragocjen izvor razliitih obavijesti pa joj se u nabavnoj politici posveuje posebna panja. Mnoge se praznine u knjininomu fondu posredno popunjavaju razliitom prirunom knjininom graom jer takva graa sadri itavo bogatstvo saetih i odreenih obavijesti, a upuuje na iscrpne izvore s vie podataka. Referentna zbirka koristi se samo u prostorijama knjinice, i ne ukljuuje se u meuknjininu posudbu. Obavijesna sluba u knjinicama s dobro opremljenim referentnim zbirkama i osposobljenim strunim osobljem postupno prerasta u svojevrsno obavijesno sredite u kojemu knjiniari - strunjaci za odreena podruja, obrauju i pruaju obavijesti zainteresiranim korisnicima. Danas svaka knjinica nastoji osigurati slobodan pristup prirunoj literaturi. Ako to nije ostvarivo, deurna osoba u itaonici dostavlja potrebnu grau iz spremita. Budui da je u itaonici obino mnogo korisnika, mora vladati mir i tiina. Nadzornik itaonice odrava red tako da izdaje brojeve za italaka mjesta, daje i preuzima grau, brine se o odlaganju osobnih stvari (torbe, kaputi) koje se ne smiju ostavljati na italakom mjestu. Nadzornik usto biljei sve posjete u danu, koritenu grau, koritene prirunike iz itaonice, snimljene stranice grae i dr. U manjim knjinicama, s manjim prostorom i s manje osoblja, u jednom se dijelu knjinice korisnicima osiguravaju stol i stolice, te odgovarajua usluga kako bi mogli nesmetano itati.

Posudba knjinine grae izvan knjinice

Knjinina se graa izvan knjinice obino posuuje pojedinom korisniku, ali se moe posuditi i odreenoj skupini korisnika odnosno radnoj jedinici. U pojedinanoj

posudbi korisnik moe posuditi odreeni broj primjeraka grae na odreeno vrijeme, to je ureeno pravilnikom knjinice. Skupna se posudba, koja obuhvaa vei broj primjeraka za odreenu skupinu korisnika, redovito provodi samo u odreenim vrstama knjinica, u drugima tek iznimno. Takav se oblik posudbe redovito provodi u kolskim knjinicama u kojima vei broj primjeraka odreenog naslova posuuje razredni nastavnik za cijeli razred. Jednako tako grau dobivaju i pojedine visokokolske knjinice te udaljeniji zavodi. U specijalnim knjinicama taj se nain posudbe primjenjuje kad, naprimjer, poduzee i ustanova imaju vie jedinica. U skupnoj se posudbi primjenjuju posebni naini zaduivanja grae i njezina popisivanja.

Pokretne knjinice
Najpoznatija je pokretna knjinica bibliobus. Uz bibliobus, danas se knjinina graa dostavlja korisnicima brodovima (bibliobrod) ili avionima (npr. u Australiji) u posebnim spremnicima. Bibliobus je posebno vozilo prikladno opremljeno (odabran knjinini fond, police, katalozi i razglas), namijenjeno prijevozu i posudbi knjinine grae. Bibliobusna sluba poseban je oblik posudbe izvan knjinice jer stie do korisnika u mjesta udaljena od sjedita knjinice, i omoguuje im posudbu u mjestu boravka ili rada. Bibliobus posjeuje odreeno podruje (bibliobusne postaje) u odgovarajuim vremenskim razmacima, o emu se korisnici unaprijed obavjetavaju. Korisnici imaju slobodan pristup grai, a posudba se biljei kao i u sredinjoj knjinici. U sredinjoj se knjinici obavlja izbor grae koju e bibliobus ponuditi, a taj posao zahtijeva ozbiljan i promiljen pristup. Odabir grae u velikoj mjeri ovisi o prethodnim korisnikim eljama i potrebama, pa se zato redovito biljee njihove narudbe. Bibliobusna sluba primjerena je namjeni i poslovanju pukih knjinica.

Meuknjinina posudba
Ni najbolje opremljena knjinica ne moe udovoljiti svim zahtjevima korisnika, a pogotovu knjinice s manjim knjininim fondom. Uvaavajui korisnike zahtjeve, knjinice organiziraju posudbu grae iz drugih knjinica. Takva se meuknjinina posudba provodi na uemu i na irem podruju. Ustanovljena je i na meunarodnoj razini , a prva pravila o takvu obliku suradnje donesena su na Meunarodnom kongresu knjiniara u Madridu 1935. godine. U Zagrebu je 1954. donesen novi pravilnik o meuknjininoj posudbi kojim je svim knjinicama, koje su ga prihvatile, omogueno sudjelovanje u primanju i dostavljanju knjinine grae. Meunarodnim je pravilnikom predvieno da svaka zemlja ima svoje sredite, knjinicu koja posreduje u takvoj vrsti posudbe i o tome vodi statistiku . U nas meuknjininu posudbu vodi Nacionalna i sveuilina biblioteka prema Uputstvima o posuivanju knjiga meu bibliotekama u NRH iz 1961. godine i na temelju dodatnog dokumenta Strune upute o postupku pri posuivanju knjiga meu bibliotekama u NRH iz 1962. godine. Posudba tee prema naelu uzajamnosti, a mogu se posuivati sve publikacije, izuzev rijetke grae i posebno vrijedne tekue periodike i sekundarnih publikacija. Trokove posudbe snosi i za publikaciju odgovara knjinica koja je potrauje, a vrijeme posudbe je u pravilu mjesec dana (za dulje se koritenje mora zatraiti odobrenje). Odjednom se posuuje najvie 5 svezaka, a takva se posudba biljei u posebne zadunice. Da bi se knjinica mogla ukljuiti u meuknjininu posudbu, mora zadovoljiti dva uvjeta - mora imati itaonicu i posuena se graa mora koristiti u samoj knjinici. Za djelotvornu meuknjininu posudbu posebno su vani skupni katalozi prema kojima se ustanovljuje koja knjinica posjeduje traenu grau. U sastavu IFLA-e djeluje posebna komisija za meunarodnu posudbu knjinine grae, koja odreuje odnose meu knjinicama, priprema upute o koritenju grae

nabavljene meuknjininom posudbom i slino. Tim se pitanjima, u sklopu Opeg obavijesnog programa - GIP-a (General Information Program) bavi i Unesko. Meuknjinina se posudba moe razvijati i izmeu dviju ili vie knjinica u jednomu mjestu, a posebno meu knjinicama srodnim po vrsti i sadraju svojih knjininih fondova.

ZADUIVANJE I RAZDUIVANJE KNJININE GRAE

Zaduivanje posuene grae i njezino razduivanje nastoji se to vie pojednostavniti, bez obzira na to radi li se o uobiajenim runim postupcima zaduivanja ili se za to koristi elektroniko raunalo. U odabiru naina zaduivanja i razduivanja grae valja uzeti u obzir intenzitet koritenja jer za malen opseg posudbe nije svrsishodno rabiti raunala. Manje knjinice obino u biljenicu upisuju ime korisnika i osnovne podatke o posuenoj grai (obino se upisuje signatura), to ovjerava korisnik svojim potpisom, a knjiniar svojim potpisom ovjerava razduivanje. I u jednom i u drugom sluaju zapisuje se i datum posudbe i datum razduivanja. Zaduivanje i razduivanje posuene grae najee se obavlja zadunicom (reversom), knjinim karticama i korisnikim iskaznicama ili pak s pomou elektronikog raunala. Svi korisnici knjinice upisuju se u knjigu korisnika odnosno u bazu podataka o korisnicima (predoenjem osobne iskaznice u javnim knjinicama, eventualno ispunjenom pristupnicom ili s indeksom, akom knjiicom i slino).

Sl. 18. Obrazac (zaslon) za upis lanova u Knjinici Medveak s pomou raunala (u desnome je kutu otvoren zaslon pomone datoteke s korisnikim skupinama) Svaki korisnik dobiva svoj korisniki broj, a javne knjinice izrauju svakome korisniku iskaznicu s njegovim korisnikim brojem i osobnim podacima. Ako je korisnik ispunio pristupnicu, zadrava je knjinica za svoju evidenciju. Ako se zaduivanje obavlja zadunicom, korisnik u odreene rubrike mora unijeti traene podatke: signaturu, strunu oznaku, inventarni broj, podatke o autoru i naslovu djela odnosno o naslovu, goditu i broju periodine publikacije te svoje osobne podatke, ukljuujui korisniki broj i, naravno, datum posudbe. Podaci se upisuju u sve dijelove zadunice, a ona moe biti dvodijelna i trodijelna (podijeljena sitnom perforacijom). Jedan se dio zadunice odlae u kartoteku posuene grae prema prezimenu korisnika. Drugi se dio odlae u kartoteku posuene grae prema signaturi. Ako je zadunica trodijelna, trei se dio odnosi u spremite, na mjesto koje pripada publikaciji, ili se ulae u kartoteku posuene grae prema datumu posudbe. Tijekom razduivanja, korisniku se vraa dio zadunice iz popisa korisnika (kao dokaz o uredno vraenoj grai), a knjinica zadrava drugi dio koji odlae u kartoteku posudbe za statistiku obradbu. Pri uporabi trodijelnih zadunica, trei se dio nakon

razduivanja ne zadrava. Dobro voene knjinice koje grau posuuju na taj nain, pripremaju za svoje korisnike i datumnike - papirnate vrpce na koje se, kao podsjetnik, uz obiljeen datum vraanja publikacije, ispisuju signatura i inventarni broj. Takve se vrpce stavljaju najee na poleinu prednjeg omota jer se smatra da e tamo korisnik najlake uoiti podatke koje treba upisati u zadunicu. Drugi je uobiajen nain zaduivanja preko knjine kartice odnosno knjinog listia. Takva se kartica izrauje tijekom obradbe svake publikacije. Knjina se kartica stavlja na odreeno mjesto u publikaciji ili u privren knjini depi. Tijekom posudbe, u knjinu se karticu, uz datum, upisuje lanski broj ili prezime korisnika. Istodobno se na korisniku iskaznicu upisuje signatura posuene grae. Knjine se kartice odlau u knjigu posudbe prema signaturama, a korisnike iskaznice odlau se prema korisnikom broju ili se abecedno slau prema prezimenu autora. Tijekom razduivanja, uz datum povrata posuene knjinine jedinice, na korisnikoj se iskaznici ovjerava vraanje publikacije, a knjina se kartica smjeta u publikaciju. Neke knjinice umjesto korisnike iskaznice upotrebljavaju korisniki depi u koji se stavljaju sve kartice posuenih publikacija. Takvi se depii pripremaju unaprijed (prilikom upisa) i odlau prema abecednom nizu u posebne odjeljke smjetene na stolu za posudbu. U pukim knjinicama, u kojima je broj dnevnih zaduivanja i razduivanja velik, takav nain poslovanja omoguuje brzu i jednostavnu evidenciju. Loe strane postupka s korisnikim depiima u tome su to se mogu dogoditi zabune pri ulaganju knjinih listia u korisnike depie, pa se tako moe zaduiti pogrena osoba. Nadalje, unutar tako voene kartoteke, razna se zaduenja uspostavljaju samo prema prezimenima korisnika, ali nije mogu uvid u to u kojeg se korisnika nalazi odreen naslov i do kada. Korisniki se depii mogu slagati i prema datumu odreenom za vraanje publikacije, a unutar tog niza prema broju ili abecedi prezimena. Takav se nain zaduivanja knjinine grae najee primjenjuje u kolskim knjinicama. U svim tim sluajevima publikacija se oprema malom papirnatom vrpcom, na koju se utiskuje datum odreen za vraanje publikacije, kao podsjetnik korisniku. Ta se vrpca obino uljepljuje na unutarnji zadnji omot, ali je neke knjinice radije stavljaju na poleinu vanjske korice. Unoenje datuma tijekom zaduivanja omoguuje praenje uestalosti koritenja odreene publikacije, a takvi su podaci vani kod proiavanja fonda i u statistikim obradbama. Neke knjinice jednim postupkom zaduuju grau koja se koristi u itaonici, a drugim grau koja se posuuje izvan knjinice. Posudba s pomou raunala primjenjuje se u onim knjinicama koje u danu opsluuju velik broj korisnika. U veim se knjinicama postupno uvodilo elektroniko raunalo za poslove zaduivanja i razduivanja. Dio fonda posuivao se na uobiajen nain, a raunalo se rabilo u posudbi vrlo traene grae (primjerice, u velikim sveuilinim knjinicama za posudbu udbenike grae ili openito grae iz zbirke za kratkoronu posudbu). Posudba s pomou raunala zahtijeva pomno voenje datoteke korisnika i njezino povezivanje s podacima o grai. Prema potrebama knjinice, programi za posudbu ukljuuju i mogunost rezervacije, pisanja opomena, pregled grae koja je posuena i/ili rezervirana, statistiku obradbu i slino.

Sl. 19. Ponuda izbora za posudbu / vraanje u Knjinici "Medveak" Bez obzira na odabrane postupke i tehnike, zaduivanje i razduivanje grae rutinske su, tehnike radnje, ali se moraju nadasve pomnjivo obavljati da bi se izbjegli nepotrebni nesporazumi s korisnicima ili pak zbrka u knjininome poslovanju. Usvojeni postupci i tehnike trebaju omoguiti knjininim djelatnicima da brzo i lako ustanove koja je graa na koritenju, a korisnicima to je na raspolaganju. Uobiajeno je da se korisnicima produuje vrijeme koritenja grae i nakon isteka vremena odreenog za posudbu. Korisnik mora zatraiti produenje ili telefonom ili dolaskom u knjinicu. Takav se zahtjev biljei. Vrijeme posudbe malokad je dulje od mjesec dana, a u pojedinim je knjinicama i krae. Svakom se korisniku doputa da odjednom posudi 2-3 publikacije, ali se pravilima knjinice moe odrediti i drukije. Ako korisnik nakon isteka vremena za posudbu nije zatraio produenje i nije vratio grau, knjinica s njim uspostavlja neposrednu vezu (telefonom) ili mu alje pismenu opomenu. Ako se korisnik ni nakon toga ne odazove, slijedi ponovna opomena. Nakon tree opomene, korisnik, kao dunik knjinice, podlijee zakonskim propisima. Korisnik je obvezan nadoknaditi tetu za oteenu ili izgubljenu grau. Naknada moe biti materijalna ili novana. Ako je naknada materijalna, korisnik mora kupiti knjinici jednaku publikaciju ili, ako takve nema u prodaji, koju drugu publikaciju u dogovoru s knjinicom. ee se u takvim sluajevima primjenjuje novana naknada u visini amortizirane vrijednosti izgubljene publikacije. U skladu s profesionalnom etikom, knjiniari nee obznanjivati podatke o

korisniku koji je posudio odreenu grau, a korisniku koji je za tu grau zainteresiran omoguit e da je dobije to prije. To se pravilo osobito potuje u javnim knjinicama. Time knjinice tite korisnikovu nepovredivost i njegova ustavna prava.

REPROGRAFSKO UMNOAVANJE DIJELOVA KNJININE GRAE

Uz navedene mogunosti posudbe grae koju korisnik dobiva na odreeno vrijeme, danas se uspostavljaju knjinine slube koje omoguuju korisnicima da preko reprografskih i drugih ureaja dobiju u trajno vlasnitvo pojedine dijelove traenih publikacija. Gotovo sve knjinice imaju stroj za kopiranje pa korisnici, uz odgovarajuu naknadu, mogu u knjinici kopirati pojedine dijelove tekstova koji su im potrebni. Cijelu publikaciju, zbog uvaavanja autorskih prava (copyright), nije doputeno presnimavati. Neke knjinice imaju vie strojeva za kopiranje pa korisnici sami mogu kopirati grau, no kopiranje uglavnom obavljaju odreeni djelatnici u knjinici. Knjinice danas imaju i telefaks koji je uvelike poboljao usluge u opskrbi dokumentima. Tako je, primjerice, projekt Britanske knjinice Adonis pokazao da uporaba telefaksa povezana s pretraivanjem CD-ROM-a s bazama punih tekstova (te su baze danas veinom iz prirodnih i tehnikih znanosti) omoguuje udaljenim korisnicima da za nekoliko minuta dobiju fotokopije odreenog lanka. Pojedine knjinice omoguuju i fotografsko snimanje ili mikrosnimanje te izradbu faksimila. Te nove mogunosti opskrbe knjininom graom znatno smanjuju broj itatelja u knjinicama i vrijeme njihova boravka u itaonicama.

OBAVIJESNA (INFORMATIVNA) SLUBA

Knjinini se katalozi, kao to je ve reeno, izrauju da bi prikazali knjinini fond i omoguili korisniku da pronae grau koja ga zanima. Katkad, meutim, unato postojanju i formalnih i stvarnih kataloga, korisnik ne uspijeva ostvariti svoj zahtjev. Tada trai uputu o tome kako da pronae publikaciju koja ga zanima. Takvu uputu korisnik trai usmeno od djelatnika koji rade u slubama za izravnu komunikaciju s korisnicima. U tu svrhu vee knjinice imaju obavijesne slube u kojima su korisnicima na usluzi knjiniari-informatori. U manjim knjinicama informatori ujedno obavljaju i tehnike poslove posudbe i vraanja grae. Korisnikim upitima u vezi s knjininom graom i njezinim sadrajem udovoljava se na tri naina - katalonim, bibliografskim i faktografskim obavijestima, a za odreene se obavijesti i za grau koju knjinica ne posjeduje, daju i referalne obavijesti. Katalonom se obavijesti korisniku daje odgovor iz vlastitih kataloga u kojima je on sam nije mogao pronai ili pak iz skupnog kataloga ako se radi o grai koju knjinica nema ali moe odgovoriti gdje se ona nalazi. Znai, katalonom se obavijesti daje podatak o grai i njezinu posjedniku. Takve se obavijesti mogu dobiti i iz tiskanih knjininih kataloga. Za razliku od katalone, bibliografska obavijest govori o postojanju odreene grae, ali ne i o tome gdje se ona nalazi. Bibliografske obavijesti knjiniar odnosno korisnik dobiva iz sekundarnih publikacija - bibliografija, enciklopedija, leksikona. Faktografske se obavijesti takoer dobivaju iz sekundarnih, ali i iz posebnih primarnih publikacija (npr. iz statistikih godinjaka i pregleda, atlasa i slinih publikacija), a osobito su vane korisniku kojemu i nije potrebna graa, ve odreen podatak, definicija i slino. Referalnim se obavijestima korisnici upuuju na druge izvore (ustanove, ugledne strunjake, struna udruenja).

Obavijesna se djelatnost obavlja neposrednim razgovorom ili preko pisama, ako je zahtjev tako dostavljen.

Knjinina obavijest i pojedinani korisnik

Obavijesti koje knjinice daju pojedinanom korisniku, razliite su. To moe biti odgovor na jednostavan upit (o radnom vremenu, o mogunostima upisa ili koritenja knjinice), pronalaenje jednostavnih katalonih, bibliografskih, faktografskih ili referalnih obavijesti ili pak vrlo sloenih obavijesti koje korisnik nije uspio pronai sluei se katalozima i drugim raspoloivim izvorima u knjinici. Na korisniki upit knjiniari-informatori mogu odgovoriti odmah, ili im je za to potrebno odreeno istraivanje i malo vie vremena. Istraivanje obuhvaa pregled svih raspoloivih prirunika, savjetovanje s drugim knjinicama, sa strunjacima za odreeno pitanje, odnosno obraanje svim potencijalnim izvorima koji mogu pripomoi u pronalaenju odgovora. Da bi mogao uspjeno komunicirati s korisnicima, uz iroko ope znanje, informator mora dobro poznavati knjinini fond, strukturu svih kataloga i referentne zbirke svoje knjinice. Poeljno je takoer da kao informator radi osoba koja se lako ophodi s ljudima, a usto moe djelovati i pedagoko-andragoki. Korisnik mora osjetiti da je njegov upit primljen najozbiljnije, i da e se doista provjeriti svi izvori koji mogu pomoi u pronalaenju odgovora. Vano je pritom da informator umjeno potie korisnikove napore i uvjeri ga u svoju strunost i spremnost da odgovori na postavljeni upit.

Skupni korisnici i obavijesti

Skupne zahtjeve za obavijestima knjinicama postavljaju razliiti strunjaci kojima je odreena graa (ili samo obavijest o njoj) potrebna za kakav zajedniki projekt. Takvi su zahtjevi veinom vrlo sloeni i malokad se mogu odmah rijeiti. Za njihovo je rjeenje potrebno istraivanje. Osobito je vano (a to vrijedi i za sloenije pojedinane upite) biljeiti odgovore na postavljene upite, jer se pojedini upiti ponavljaju. Za takve je biljeke najbolje uvesti kartoteke ili datoteke u koje se upisuje tema, signatura i popis literature o toj temi te datum kada je provedeno istraivanje. Ako se zahtjev nakon duljeg vremena ponovi, popis literature treba nadopuniti za razdoblje u kojemu takav upit nije istraivan.

Selektivna diseminacija informacija

Obavijesna usluga kojom se neposredno povezuju korisnici i obavijesti za koje knjinica pretpostavlja da su mu zanimljive, a katkad i prijeko potrebne, naziva se selektivnom diseminacijom informacija (SDI) . Selektivna diseminacija informacija sustavno je i stalno obavjeivanje korisnika o grai koja ga zanima jer spada u podruje njegova irega ili ueg djelovanja. Diseminacija se provodi neposredno usmenim iskazom, kad korisnik doe u knjinicu, telefonom ili pak razliitim pisanim oblicima koji se dostavljaju povremeno ili u odreenim vremenskim razmacima pojedinanim ili skupnim korisnicima. Osnovni je oblik napisane i umnoene obavijesti koju knjinica izrauje bilten prinova grae u knjinici. Uz osnovne podatke o grai, bilteni esto sadre i anotaciju (kratak sadraj te grae). Bilteni se mogu oblikovati i od presnimljenih sadraja periodinih publikacija koje pristiu u knjinicu (current contens) u odreenim vremenskim razmacima. Danas se selektivne obavijesti mogu pojedinanim i skupnim korisnicima poslati i telefaksom ili elektronikom potom.

Konvencionalno i nekonvencionalno pretraivanja i pronalaenje obavijesti

Za svaki upit na koji eli dati to bolji odgovor, knjiniar-informator mora jezik upita (govorni jezik) prilagoditi jeziku sustava koji mu stoje na raspolaganju:

autorskoj ili predmetnoj odrednici, strunoj oznaci, deskriptorima. Takvi se jezici nazivaju jezici za pretraivanje obavijesti ili dokumentacijski jezici. To su umjetni jezici koji slue za indeksiranje i pohranjivanje te pretraivanje stvorenih obavijesti. Indeksiranje odnosno izradba razliitih kazala zasniva se na skupu prihvaenih naela i metoda prema kojima se utvruju odreeni termini (kljune rijei ili kakvi drugi kodovi) za opis sadraja dokumenata i pronalaenje potrebnih sadraja. Pretraivanje je pak utvren postupak kojim se pronalaze obavijesti o sadraju odreenog dokumenta ili zbirke dokumenata. Tri su osnovne vrste jezika za pretraivanje obavijesti: hijerarhijski i/ili facetni klasifikacijski sustavi (vidjeti poglavlje o strunoj obradbi knjinine grae, 2. odjeljak), nadzirani popisi termina i tezaurusi. Pretraivanje obavijesti moe biti konvencionalno (s pomou abecednoga, strunoga, predmetnoga ili kojega drugog kataloga, bibliografije i slino, koji se obino nalaze u knjinicama) i nekonvencionalno (s pomou buenih kartica, raunala i slino, koje omoguuje pronalaenje bitnih obavijesti s vie stajalita istodobno). U konvencionalnim nainima pretraivanja obavijesti uglavnom je zastupljeno jedno stajalite ili najvie dva, jer bi drukiji pristup u knjininoj obradbi uinio kataloge preglomaznima. Zato je u odreivanju "strategije" pronalaenja obavijesti napose vano da knjiniar, a katkad i sam korisnik, poznaje razliite pristupe koji e mu pomoi da problem sagleda s vie razliitih stajalita. Meu starijima i vrlo rabljenim nainima pretraivanja obavijesti jest utvrivanje i poznavanje deskriptora, uporaba kojih je povezana s automatiziranom obradbom. Primjena deskriptora spada u podruje koordinantnog indeksiranja koje se zasniva na tome da se kljuni sadraj svakog dokumenta (publikacije) odreuje s pomou kljunih rijei. Katkad je dovoljna tek jedna rije koja dokument prikazuje u svoj njegovoj sadrajnoj punoi. Rijei i izrazi vezani uz postupke koordinantnog indeksiranja razliito se nazivaju: kljuna rije, deskriptor, uniterm, predmetna odrednica i slino. Kljuna rije (keyword) rije je ili skupina rijei odabrana iz naslova ili teksta dokumenta da bi oznaila sadraj i omoguila pretraivanje. U praksi se esto koriste sustavi kljunih rijei KWIC (Key-Word-In-Context) i KWIT (Key-Word-In-Title), osobito u prirodnim i primijenjenim znanostima, te KWOC (Key-Word-Out-ofContext). Rijei se izabiru iz konteksta ili naslova, a u kljunim se rijeima izostavljaju prijedlozi, prilozi, brojevi, veznici, glagoli, pridjevi (osim ako su potrebni), ope imenice (primjerice: rasprava, studija, izvjetaj). Rijei se slau u abecedni niz okomito, a vodoravno teku nastavci rijei iz naslova. U istomu vodoravnom redu upisuju se podaci o bibliografskoj jedinici. Kljune rijei zapoinju se pisati s lijeve strane ili u sredini stupca. U jednom se redu koristi najvie 80 slovnih znakova. Jedan naslov obino ima 4-5 kljunih rijei pa se naslov ponavlja onoliko puta koliko ima kljunih rijei. KWIC-sustav pogodan je za sustav buenih kartica, a KWOC-sustav prikladniji je za elektroniko raunalo. Da bi se u KWIC-sustavu postigao potpun abecedni niz, provodi se permutacija kljunih rijei (lat. permutare = premjetati), pa se taj sustav naziva i permutacijskim sustavom. Za razliku od kljunih rijei, deskriptori su standardizirane, normirane rijei, tj. jednoznano odreeni termini uglavnom odabrani iz prirodnog jezika, pogodni za koordinantno indeksiranje dokumenata i obavijesti. Deskriptori se biraju prema odreenim pravilima iz rjenika odreenoga prirodnog jezika. Glavna je njihova odlika tonost i jasnoa, ime se izbjegava vieznanost. Takve rijei grade poseban rjenik umjetnog jezika kojim se postie veza: kljuna rije - dokument - knjiniar -

korisnik. Za uspjeh obavijesnog sustava najvaniji su izbor i izradba jezika za indeksiranje pa treba posebno paziti da on bude izraajan, nedvosmislen i saet. Jezik za indeksiranje izraajan je kad se njime pravilno prepoznaje i opisuje sadraj dokumenta. Dvosmislenost se javlja onda kad za odreeni pojam postoje sinonimi i homonimi. Budui da su sinonimi rijei razliite po zvuku i podrijetlu ali istoga ili bliskog znaenja, a homonimi rijei jednake po izgovoru a razliite po znaenju, mora se upotrijebiti najprimjerenija rije. Saetost se ogleda u duini upotrijebljena izraza. Sustav UNITERM najjednostavniji je od svih sustava koji se temelje na koordinantnom indeksiranju . Rjenik unterma ne stvara se unaprijed, ve se gradi tijekom uporabe. Za njega se dokumenti kodiraju (brojanim kodovima). Tezaurus je nadziran sustav semantiki i generiki povezanih izraza, koji tvore deskriptori (nadzirane kljune rijei) i nenadzirani tj. zabranjeni termini. Oznauje se i kao rjenik jezika za indeksiranje. S pomou tezaurusa, koji se izrauju unaprijed, obavijest se svodi na podatak vaan za njezino memoriranje i pronalaenje. Tezaurus je malokad opi; uglavnom se izrauje za odreene znanosti i struke. Rad na tezaurusu zahtjevan je jer trai vrsno poznavanje podruja za koje se izrauje, a zbog sinonima i homonima u jeziku, i odreeno leksiko znanje. Zato tezauruse obino izrauju timovi strunjaka koji vode rauna o promjenama u podruju kojom se bave, pa stare tezauruse zamjenjuju novima.

Tehnika sredstva za pretraivanje i pronalaenje obavijesti

Rezultati analitiko-sintetike obradbe dokumenta upisuju se na konvencionalne i nekonvencionalne nositelje obavijesti. Konvencionalni su nositelji obavijesti papir i film; za njihovo iitavanje nisu potrebni posebni ureaji. Nekonvencionalni nositelji obavijesti zahtijevaju ureaje za itanje: mikrofilm, razne mikrooblike, perforirane kartice, vrpce, podloge za optiko itanje. Dvije su vrste nositelja obavijesti: diskretni i neprekidni. Diskretni nositelji obavijesti su: katalone kartice, perforirane kartice za runu i strojnu obradbu, dijamikrokarte, mikrofi, fotografske ploe, magnetske i videomagnetske kartice. Neprekidni nositelji obavijesti su: perforirana vrpca, mikrofilm, magnetska vrpca, disk (ploa), bubanj. Kad se podatak s jednoga od tih nositelja unese u raunalo odnosno u memoriju, ostaje tu dok se ne obradi. Na izlazu iz raunala dobivaju se:

izravno itljivi oblici za iitavanje kojih nisu potrebna dodatna po magala (ispisan tekst, slika i sl.); oblici koji se iitavaju na raunalu, ili pak zapisi na pomonoj memoriji s izravnim pristupom.

Za retrospektivna pretraivanja najprikladnije su magnetske vrpce i diskovi s ve unesenom bazom podataka (Chemical Abstracts, LISA i drugi). U knjinicama se danas uglavnom rabe tri vrste optikih diskova: videodisk, WORM (Write Once Read Many times) i CD ROM (Compact Disc Read Only Memory), a primjenom raznih tehnika mogu se pretraivati istodobno s nekoliko mjesta (radnih postaja). Nabava takvih vrpca i diskova oteana je zbog nedovoljno prilagoene opreme i programa za pretraivanje te visoke cijene.

Koritenje strunih i znanstvenih obavijesti

U traenju obavijesti i dokumenata za odreenog korisnika uvijek je vano prikupiti odgovarajuu grau. Korisnika obino ne zanima oblik (vrsta) dokumenta. Vano mu je jedino da je obavijest koju trai tona i da je moe dobiti to prije. Zbog toga je

potrebno prouavati same korisnike i njihove potrebe, i tek tada zapoeti s pretraivanjem obavijesti i dobavom odgovarajuih dokumenata. Uz pojedinane korisnike, znanstvene ili strune obavijesti esto trae i skupni korisnici. Knjiniar-informator o korisnicima mora znati:

koje poslove obavljaju na radnomu mjestu i kakvo im je radno iskustvo (znanstveno, struno); prirodu njihova posla i ue zanimanje; djelokrug rada; profil ustanove ili poduzea u kojemu rade te opseg djelatnosti; kojim se jezicima slue.

U razgovoru s korisnikom knjiniar treba saznati kojoj je vrsti literature korisnik naklonjen (jedni uzimaju samo primarnu literaturu, drugi sekundarnu, neke zanimaju radovi u asopisima, neki vie vole konvencionalne medije), te vremensko razdoblje u kojemu je ta literatura nastala (samo najnovija literatura, preteno stara). Sve to navodi knjinice da takve zahtjeve uvaavaju jer su im oni putokaz u nabavnoj politici i nabavi te u pravodobnoj obradbi grae. Mnogo je naina na koji se prouavaju korisnike potrebe - izravan usmeni kontakt, voenje statistikih podataka o najtraenijim dokumentima, pregled ve istraenih zahtjeva, upoznavanje sa znanstvenoistraivakim ili strunim radom samih korisnika. Sagledavanje tih elemenata omoguuje pravilan odabir dokumenata u svakomu pojedinom sluaju. Taj je posao posebno odgovoran jer znai sudjelovanje knjinica u znanstvenomu i strunom radu. Da bi se to bolje obavio, potrebno je da korisnik, uz jasno izraen zahtjev, navede i:

vrstu obavijesti koju eli (popis dokumenata, anotiranu ili selektivnu bibliografiju, samo signaturu a odabir e obaviti sam); vremensko razdoblje s obzirom na starost obavijesti (najnovije, retrospektivno, samo odreenu godinu); zemljopisnu i jezinu odreenost (zemlja iz koje eli grau, odreeni jezik, pismo); vrijeme za koje mu je obavijest i grau potrebno osigurati.

U posredovanju znanstvenih i strunih obavijesti vrlo je vana selektivna diseminacija obavijesti. Naini uspostave SDI-a ogledaju se u iroku rasponu od razgovora (kojim se jo uvijek daje 25% obavijesti), dopisivanja, slanja raznih biltena u kojima se uz obavijest o objavljenoj grai upozorava i na preprinte (prethodni otisci publikacija), do osiguranja obavijesti o rukopisima znanstvenih i strunih radova, magistarskim radnjama i doktorskim disertacijama i upuivanja na posebne otiske iz asopisa, na tehnike izvjetaje, asopise saetaka (referativne urnale), asopise kazala, godinja izvjea. Svi oblici neposredna izlaganja izvora obavijesti (izlobe, promocije i sl.) dio su procesa SDI-a, a uspjenom obavjeivanju korisnika pridonose i umnoeni kataloni listii ili bilteni s presnimljenim stranicama kazala iz asopisa. Diseminacija doputa razliite mogunosti. Vie je tekoa s odabirom obavijesti. Primjenom mehanografije i automatizacije, koje su zaivjele u knjinicama, ipak se uvelike olakava rad na odabiru obavijesti. Za uinjene usluge knjiniari zahtijevaju od korisnika odreenu protuuslugu. Obino se korisnici - znanstveni djelatnici, koji se obilno koriste uslugama knjinice,

zamole da potpiu izjavu kojom se obvezuju da e jedan primjerak svojega djela dostaviti knjinici (preprint, poseban otisak rada ako je rad tiskan u serijskoj publikaciji). Takva uzajamnost izmeu davalaca grae i njegovih korisnika u arhivskoj je djelatnosti prihvaena odavna, pa arhivske knjinice imaju reprezentativne zbirke grae, stvorene u cijelosti ili djelomino na osnovi darivanja. Koliko e korisnici potovati takav odnos prema knjinicama teko je prosuditi, jer se za stvaranje odreenoga znanstvenog rada koristi vie knjinica, arhiva i srodnih obavijesnih ustanova. Zaivi li obiaj da znanstvenici svoj rad obvezno dostavljaju onoj knjinici u kojoj su dobivali obavijesti i grau, stvorit e se novi oblik nabave grae odnosno popunjavanja knjininoga fonda. Pojedinci su i dosad svoje radove, uz obveznu posvetu, dostavljali knjinici kojom su se sluili. S takvim se primjercima postupa kao i sa svim slinim darovima, a u katalonoj obradbi pojedine knjinice autorsku posvetu navode na kraju napomene o primjerku. Trini odnosi i jaka marketinka djelatnost dovode u knjinice velik broj korisnika kojima obavijesti i graa slue u komercijalne svrhe. Korisnik tako osigurava za sebe materijalnu korist pa knjinice takvim korisnicima naplauju svoje usluge. Naplata takvih usluga nije potpuno prihvaena u knjiniarstvu, ali odreene knjinice, napose one koje su se specijalizirale za odreeno podruje, sve vie tako posluju s komercijalnim korisnicima. Tom novom djelatnou knjinica, postupak pretraivanja i slanja obavijesti prerastao je u posebnu industrijsku granu . Kako bi se osigurala sredstva za zatitu grae koja se koristi u komercijalne svrhe, cijena usluge ustupanja grae odreuje se prema dogovorenim parametrima .

REFERALNA DJELATNOST U KNJINICAMA

Referalnu djelatnost knjinice obavljaju onda kad korisnika samo obavjetavaju o odreenom izvoru podataka, ali mu ne osiguravaju grau. Takva obavijest, primjerena korisnikom upitu, oslanja se na referentnu zbirku knjinice, skupne kataloge i znanje knjiniara. Referalna se djelatnost djelomice obavlja i meusobnom suradnjom knjinic, i s drugim posjednicima obavijesti te s pojedincima kojima je podruje za koje se obavijest trai, blisko. Pojedine vee knjinice stvaraju posebne referalne slube koje nastoje nabaviti to vie sekundarnih i tercijarnih publikacija. Jednako se tako zalau da iz ostalih knjinica na uemu i irem podruju u knjinicu pristigne to vie podataka o grai vanoj za znanost i tehnologiju.

STUDIJSKI ODJEL
Knjinice koje s obzirom na svoj fond spadaju u skupinu opih knjinica, stvaraju posebne jedinice knjininoga fonda za odreeno znanstveno ili struno podruje studijske odjele. I zdvajanjem podruja koje e se, s obzirom na nabavu grae i prikupljanje obavijesti, posebno pratiti, studijski se odjeli mogu uspostaviti i u specijalnim knjinicama. Studijski odjel zahtijeva poseban postupak u nabavnoj politici, a graa koju ima temeljito se obrauje. Studijski odjeli u knjinicama omoguuju korisnicima da grau za odreeno ue podruje pronau na jednomu mjestu. S obzirom na knjiniarsku literaturu, studijske odjele trebale bi otvoriti knjinice

koje imaju matinu namjenu. Zadovoljavajui takav zahtjev, knjinice njeguju i nabavljaju knjiniarsku literaturu (npr. Knjinice grada Zagreba - Zbirka bibliotekarske literature, Nacionalna i sveuilina biblioteka u Odjelu za bibliotekarstvo, dokumentaciju i informacije - BDI, bivi Referalni centar Sveuilita u Zagrebu, danas Institut za informacijske znanosti, u zbirci literature iz ireg podruja informacijskih znanosti).

PREDSTAVLJANJE KNJININE GRAE

Izlobe knjinine grae, knjievne veeri i predstavljanje razliitih izdanja, uz neizravne i izravne obavijesti o novoj grai, jo su jedan oblik irenja obavijesti kojim se posebno ostvaruje zadaa knjinic - poticanje na koritenje knjinine grae i usluge te stvaranje itateljskih navika.

Izlobe knjinine grae

Izlobe knjinine grae svojevrsno su irenje obavijesti. Uz stalne izlobe na kojima se, u prostorijama za korisnike, izlau nove publikacije pristigle u knjinicu, prireuju se i tematske izlobe, obino u povodu kakve obljetnice uglednika iz kulturnoga, znanstvenoga ili drutvenog ivota. Takve izlobe mogu postati i stalne, ali su uglavnom povremene. Na njima se predstavljaju publikacije iz vlastitog fonda knjinice, a prema opsegu mogu biti ire i ue. Knjinice prireuju i velike izlobe u vlastitim posebnim prostorijama ili izvan njih. Mogu ih prireivati samostalno ili u suradnji s drugim knjinicama i ustanovama. Velike izlobe zahtijevaju temeljitu pripremu koja obuhvaa istraivanje grae i plan izlaganja, pa se za takve izlobe obino poziva struna osoba. Povod i namjera predstavljanja knjinine grae ne mora se uvijek podudarati s temom izlobe. esto su to i drugi elementi karakteristini za knjinu grau, primjerice knjini uvezi, ilustracije ili to drugo. Za takve se velike izlobe izrauje i popratni katalog s opisom izloaka, uvodom u kojem se objanjavaju razlozi za postavljanje upravo takve izlobe, te elementi u samoj grai.

Knjievne veeri i predstavljanje publikacija

Pojedine vrste knjinica tradicionalno prireuju knjievne veeri na kojima se korisnici-itatelji susreu s jednim autorom-piscem ili s vie njih. Knjievne se veeri prireuju u prostorijama knjinice ili u veim javnim dvoranama. Povod za takve susrete nova je knjiga odreenog autora, omiljenost kojega autora meu korisnicima ili kakva autorska obljetnica. Knjievne veeri, uz lanove knjinice, privlae i druge posjetitelje, pa one katkad utjeu na priljev novih korisnika. Uobiajeno je da prigodni uvodni govor na knjievnoj veeri odri knjinini djelatnik. Pritom treba imati na umu da su posjetitelji doli zbog autora, pa uvodni govor treba biti kratak i jasan. Uspjeh se knjievne veeri, uz dobru pripremu (odabir gosta, odabir ulomaka za itanje), oituje i u broju pitanja koja se postavljaju gostu. Kao i u svim slinim prigodama, ponaanje je posjetitelja nepredvidivo pa se i na to valja pripremiti unaprijed. Knjievne veeri mogu biti posveene i autoru koji vie nije iv, ili odreenome knjievnom pravcu. U takvim sluajevima knjinice surauju s dramskim i drugim umjetnicima koji predstavljaju autorovo djelo. Tako se moe predstaviti i djelo stranog autora koji ne prisustvuje knjievnoj veeri, a moe se prirediti, a to se esto i radi, umjetnika izvedba za prisutne autore. Prvo se predstavljanje odreene publikacije uobiajilo u novije doba. Prireuju ga uglavnom nakladnici i izdavai, ali esto i knjinice, same ili zajedno s nakladnicima i izdavaima. Za razliku od knjievnih veeri, prvo je predstavljanje primjereno svim vrstama knjinica, a esto se prireuje u knjininim prostorijama. Odabir publikacije pritom se namee sam po sebi, no ako predstavljanje prireuje knjinica, vaan je

odabir osobe koja e predstaviti publikaciju. Poput knjievnih veeri, prva su predstavljanja, uz to to su oblik prigodna obavjeivanja o odreenoj publikaciji, istodobno i dragocjena suradnja s autorima, nakladnicima, a takva je suradnja vana svakoj knjinici. Razliitim oblicima predoavanja knjinine grae, knjinica i sebe i svoj fond predstavlja sredini u kojoj djeluje i zbog koje je i ustanovljena.

IZDAVAKA DJELATNOST KNJINICA

Najskromniju izdavaku djelatnost imaju knjinice koje umnaaju biltene prinova i razailju ih svojim korisnicima, drugim knjinicama pa i ire. Vezano uz grau koja se nalazi u fondu knjinice, objavljuju se: tiskani katalozi za cijeli knjinini fond ili pojedine njegove dijelove, a s obzirom na odreene osobitosti grae tiskaju se i katalozi izloaba te bibliografije koje se izrauju u knjinici. Knjinice objavljuju i pretiske vrijednih publikacija iz svojega fonda. Pripremaju se i objavljuju edukacijska izdanja, primjerice razliite upute, pravila i klasifikacijske tablice. Uz takva izdanja, knjinice objavljuju i druge vrste publikacija, samostalno ili u suradnji s drugim knjinicama ili ustanovama. Za ukupan se knjinini fond malokad tiskaju katalozi, no za pojedine njegove dijelove esto. To su prije svega katalozi rijetke i stare knjige, katalozi periodinih publikacija ili starije posebne grae (zemljopisne, glazbene). Pretiske vrijednih izdanja objavljuju same knjinice, ili pak nakladnici u suradnji s njima. Pojedine knjinice u sastavu esto sudjeluju u izdavakoj djelatnosti svojih matinih ustanova, redovnoj ili povremenoj. Zbog svega toga knjinini djelatnici moraju svladati tehniku ispravljanja teksta (poznavanje korektorskih znakova) i druge poslove vezane uz izdavaku djelatnost. U knjinicama koje imaju jae razvijenu izdavaku djelatnost imenuje se stalan uredniki i izdavaki odbor (ili drugo tijelo), a u onima koje se izdavakom djelatnosti bave povremeno, takva se tijela imenuju za svaku publikaciju posebno. Odgovorni urednici za knjinina izdanja obino su rukovoditelji knjinica.

KORISNICI KNJINICA I NJIHOVO POUAVANJE

Rad s korisnicima, obavijesna djelatnost, kao i ukupan rad u knjinici, ima jednu namjenu - posredovanje izmeu knjinine grae i njezinih korisnika. Potencijalni korisnici knjinine grae u jednoj zemlji, svi su njezini graani. Stvarni korisniki krug mnogo je ui pa ga knjiniari svojim djelovanjem nastoje proiriti. Tipologija korisnika zasniva se na razliitim kriterijima, no korisnici se uglavnom razlikuju s obzirom na njihovu potrebu:

da razumiju dostupno javno znanje i ovladaju njime; da prevladaju ivotne tekoe; da tragaju za smislom pojavne stvarnosti odnosno svijeta i ivota.

Na osnovi toga razlikuju se: obavijesno itanje kojemu je svrha pronai, uoiti i razumjeti obavijest, itanje za razonodu koje tei zadovoljstvu i oputenosti, spoznajno itanje (kognitivno) tijekom kojega se itatelj pita i kritiki vrednuje tekst, te literarno itanje u kojemu se trai red i smisao u svijetu, a proitan tekst izaziva umjetniki doivljaj. Sve se te vrste itanja obino proimaju, a njima se bavi teorija itanja i itatelja. Teorijski pristupi itanju zanimljivi su i knjiniarstvu i ono ih prouava, primjenjujui pritom metode razliitih znanosti. U prouavanju korisnika - itatelja,

knjiniarstvo se priklanja psihologiji pa odreuje etiri osnovna tipa odraslih itatelja:

funkcionalno-pragmatian, osjeajno-fantastian, razumsko-intelektualan i literaran tip.

Potrebe i navike djece korisnika takoer se prouavaju, a djeca se razvrstavaju u tipove korisnika prema dobi. Prouavanje tipova korisnika i drugih osobitosti korisnikog kruga ili zajednice korisnika unutar knjininoga sustava, poseban je zadatak kojemu suvremena knjinina znanost posveuje sve veu panju. Knjinina praksa poznaje razliite oblike pomaganja i pouavanja korisnika. Pouavanje korisnika u svakoj knjinici poinje ve od prvotne obavijesti o nainu koritenja knjininoga fonda. Uz usmene obavijesti, panoi, plakati, natpisi na katalozima i njihovim ladicama poseban su oblik edukacije. Knjinice esto pouavaju preko tiskanih vodia koje korisnici dobivaju tijekom prvog posjeta knjinici. Pronalazei na korisnikov zahtjev katalonu obavijest, knjiniar-informator nastojat e korisnika istodobno i pouiti. No dobro pripremljen oblik pouavanja korisnika zahtijeva odreene programe, mjesto i vrijeme za pouavanje te razvrstavanje korisnika u odreene skupine. Pretpostavka da je jednostavno sluiti se knjinicom i njezinim fondom, velika je zabluda i knjiniara i korisnika. Sposobnost sluenja knjininim uslugama bez strune pomoi ne stjee se lako pa je stoga potrebno postupno i neprestano pouavanje korisnika knjinice, od djeje i kolske do zrele dobi. Pouavanje korisnika jo nije potpuno zaivjelo u knjinicama, pa je to jedan od prvih zadataka u sreivanju knjininoga poslovanja, napose s obzirom na mnogobrojne mogunosti, tehnike i medije kojima danas knjinica raspolae.

Pouavanje korisnika znanstvenih obavijesti

Pouavanje korisnika primjereno je radu svih vrsta knjinica. Budui da u nas jo nije prihvaeno sustavno pouavanje korisnika koje bi zapoinjalo u djejoj dobi i trajalo cijeli ivot, teite je pouavanja korisnika znanstvenih obavijesti na visokokolskim i sveuilinim knjinicama. Za razliku od pojedinane poduke, takvo pouavanje obuhvaa odreene skupine studenata (odreenu studijsku godinu ili semestar, postdiplomante), ali i skupine nastavnika i istraivaa. Uvrijeio se obiaj da se studenti upoznaju s radom knjinice na svojemu fakultetu odmah nakon upisa odnosno na samom poetku studiranja. Tijekom prvog posjeta knjinici studentima se objanjava nain koritenja grae, obavijesnih pomagala i itaonice, i upoznaje ih se sa svim slubama i uslugama koje su im na raspolaganju. Istraivanja su pokazala da takav nain upoznavanja s knjinicom nije posve djelotvoran jer zapoinje prerano i ne zadovoljava pojedinane potrebe korisnika. Visokokolske knjinice smatraju ga tek uvodnim upoznavanjem koje se tijekom studija sustavno nadopunjuje. Svrha pouavanja i nije u tome da se student upozna s knjinicom kao mjestom okupljanja i uenja (iz vlastita udbenika ili udbenika posuenog u knjinici), ve da ovlada svim raspoloivim izvorima i uslugama koje mu ona prua. Zbog toga edukacija mora imati jasan i sadrajan program prema kojemu korisnici najprije naue kako pronai obavijest u knjininim katalozima i bazama podataka, a potom i kako se sluiti svim sekundarnim i tercijarnim publikacijama, bibliografskim i drugim mreama. Korisnici se trebaju upoznati s vrstama znanstvenih publikacija i njihovim oblikovanjem. Postupnim pouavanjem primjerenim metodama (razliit pristup svakoj pojedinoj studijskoj skupini) stvara se u korisnika knjinice osjeaj sigurnosti jer se tako upoznaje sa svim raspoloivim izvorima. Uspjeh tako provedena pouavanja provjerava se zavrnim ispitom - testom u koji treba ukljuiti sve studente, a test temeljiti na odreenom nastavnom predmetu (najbolje na metodologiji znanstvenog rada). Pouavanje korisnika vezuju knjinice uz svoje

obavijesne ili razvojne slube, a u edukaciji moe sudjelovati vie knjiniara i voditelj. Vano je pritom ne pouavati studenta o knjiniarstvu, ve o tome to su znanstvene obavijesti i znanstvene publikacije i kako ih najlake i najbre dobiti. Za koritenje znanstvenih obavijesti svoje korisnike pouavaju i specijalne knjinice koje povremeno prireuju i edukacijska predavanja. Uz neposrednu poduku, korisnici se posredno i stalno pouavaju pomou razliitih obavijesno-edukacijskih plakata, broura (vodi kroz knjinicu), i drugim obavijestima. U sklopu programa UNISIST, Unesko je 1977. objavio prirunik Education and training of users of scientific and technical information, namijenjen nastavnom osoblju (knjiniarima) zaduenom za pouavanje korisnika. U pouavanju korisnika bitno je luiti obrazovanje od snalaenja u knjinici. IX. ZGRADA, PROSTORIJE I OPREMA ZA KNJINICE
Promjene u drutvu, nagli razvoj tehnike, znanosti i obrazovanja odrazili su se i na unutarnji ustroj knjinica ne samo u uspostavi novih slubi i usluga za korisnike i njihovu smjetaju, ve i u reorganizaciji onoga dijela knjininog poslovanja koji se ne zbiva pred korisnicima. Ve se poetkom 20. stoljea i u izgradnji i u preureenju knjininih zgrada naputa zastarjeo koncept trodijelne podjele unutar knjinice (meusobno strogo odijeljen dio za grau, dio za osoblje i dio za korisnike). Nastoji se slijediti unutarnja logina povezanost protoka knjinine grae, osoblja i korisnika kako bi se struni poslovi obavljali bez nepotrebnih zastoja, graa od ulaska u zgradu do spremirta i korisnika prola najkrai put, a korisnicima, gdje god se to moe, osigurao izravan pristup grai i odgovarajui radni prostori. Za smjetaj knjininoga fonda i obavljanje svojega redovnog posla knjinica mora imati odreene prostorije. Knjinice koje djeluju kao samostalne ustanove moraju imati i odgovarajuu zgradu. Da bi zgrada odgovarala svim zadacima i djelatnostima knjinice, mora biti izgraena upravo za knjinicu. Naalost, u nas se rijetko grade zgrade za knjinice. Knjinicama se dodjeljuju zgrade izgraene za razliite namjene, a ni tada esto nema dovoljno novca za odgovarajue, struno utemeljeno preureenje. Ne obraa se uvijek dovoljno panje ni ispunjavanju osnovnih preduvjeta potrebnih da bi knjinica uope mogla odgovoriti svojoj namjeni (smjetaj, veliina, rasvjeta, i slino). Knjinine zgrade trebale bi biti smjetene u slobodnom prostoru, okruene zelenilom, dobro zatiene od elementarnih i drugih nepogoda i dostupne svim korisnicima. Takve zahtjeve trebale bi zadovoljavati i zgrade u kojima knjinica zauzima tek dio prostora (naprimjer, kolske i fakultetske zgrade).

Bez obzira na te okolnosti, dodijeljeni poloaj i prostor knjinice trebaju prilagoditi vlastitim potrebama, potujui struna naela u svim fazama pripreme i izgradnje odnosno preureenja. Da bi dobro poslovala, svaka knjinica mora imati:

prostorije za korisnike knjinice i knjinine kataloge, odnosno raunala s mogunou istodobna pristupa s vie mjesta lokalnim i drugim bibliografskim, faktografskim i drugim mreama; prostorije za pohranu i uvanje svojega fonda, uz obvezno osiguranje odgovarajuih uvjeta za pohranu raznih vrsta knjinine grae; prostorije za rad knjininih djelatnika (za nabavu, prijem i obradbu grae te odravanje strunih sastanaka i slino); pomone i sanitarne prostorije.

Knjinica mora biti opremljena odgovarajuim policama za smjetaj knjininoga fonda. Vrsta i visina polica ovise o tome imaju li korisnici slobodan pristup grai ili se graa odlae u zatvorena spremita. Uz police, potrebne su i ljestve, kolica i koare za prijenos grae. Za smjetaj svojih obavijesnih pomagala (kataloga, kompjutoriziranih baza podataka, zbijenih diskova), knjinica mora imati katalone ormarie (jedan ili vie, ovisno o veliini fonda), stolove za raunala i elektrine prikljuke, odgovarajue mape i kutije za pohranu kataloga na mikrofievima, mikrofilmovima, CD-ROM-u, i slino. Potrebna je takoer radna ploha ili stol za posudbu, na koji se mogu smjestiti kartoteke o posudbi i korisnicima, ili raunala i priruni pribor za strojno voenje posudbe. Rad na sreivanju i obradbi knjinine grae zahtijeva odgovarajue radne stolove, pisae stolove, police za priruno odlaganje grae i za smjetaj knjig inventara. Za rad na obradbi grae potrebni su pisai strojevi odnosno raunala. Tako bi trebala biti opremljena svaka knjinica, pa i ona najmanja u kojoj radi samo jedan knjiniar. Suvremenoj knjinici potrebno je mnogo vie, u prvom redu stroj za kopiranje i mikroita. Knjinica bez elektronikog raunala danas je gotovo nezamisliva. Tijekom izgradnje ili preureenja zgrade za knjinicu, knjiniari bi trebali suraivati s arhitektima i drugim strunjacima ije je znanje pritom prijeko potrebno. Iako zamisao o izgradnji nove knjinine zgrade ne mora uvijek potei od knjiniara, od njih ipak valja oekivati prvi nacrt plana u kojemu se obino istie mjesto knjinice u njezinu neposrednu okruenju i odnos prema drugim knjininim i srodnim ustanovama. Na temelju takva opisa predouju se ciljevi knjinice koji ujedno odreuju njezinu djelatnost odnosno slube i usluge za korisnike. Svako planiranje izgradnje nove knjinine zgrade (ili planiranje preinake postojee) ukljuuje i dogovor o oekivanu vremenu njezina trajanja, fleksibilnosti i mogunostima dodatna irenja te o posebnim prostornim zahtjevima s obzirom na unutarnje prostorije i sigurnost grae. Poloaj koji se odabire za novu zgradu knjinice ne mora uvijek imati komparativne prednosti, pa stoga valja naznaiti i sva uoena ogranienja, napose ona vezana uz imovinskopravne odnose, zahtjeve naruitelja i stvarne mogunosti na terenu. Studiozno planiranje zahtijeva od knjiniara da naznai predvidivu djelatnost knjinice (broj korisnika, vrste korisnika, radno vrijeme za korisnike, nain koritenja grae), nain smjetaja i uvanja grae (vrsta i koliina grae, uvjeti smjetaja grae s obzirom na rasvjetu, grijanje, vlanost), te nain osiguranja grae koja se daje na koritenje. Knjiniar treba predvidjeti i tekoe koje se tijekom planiranja i izgradnje mogu pojaviti s obzirom na odobren novani iznos i mogue

poveanje trokova. Podatke o ograniavajuim elementima i novanim sredstvima daje uprava knjinice zajedno s ulagaima. Sve drugo struna su knjiniarska pitanja na koja mogu odgovoriti jedino odabrane skupine knjiniara. Studijom o izvedivosti plana ispituje se poloaj i prostorni uvjeti te strukturalne implikacije s obzirom na prostorne uvjete i postavljene zahtjeve. Takva studija mora sadravati i struno miljenje o financijskoj izvedivosti plana. Na temelju studije o izvedivosti plana odreuje se izvoa radova, a u svim daljnjim fazama pripreme i izgradnje knjiniari i arhitekti moraju usko suraivati. Ni najbolji arhitekt, pa ak ni onaj koji je ve gradio kakvu knjininu zgradu, ne moe zanijekati potrebu za prisutnou knjiniara, kao to ni knjiniar, kojemu e na prvom mjestu biti funkcionalnost zgrade, nee biti posve zadovoljan ne bude li zgrada i lijepa izgleda. Tome valja pridodati i posebnosti raznih vrsta knjinica, pa svaku novu knjininu zgradu, ili svako preureenje prostora za potrebe knjinice, treba shvatiti kao struni izazov i za arhitekte i za knjiniare. U nacrtu zgrade arhitekt treba podrobno razraditi strukturu zgrade (oblik, tlocrte, fleksibilnost, nosivost podova, stupove), i unutarnje ureenje prostora (stubite, dizala, raspored prostorija), te uspostaviti odnose veliina, plan namjetaja i opremanja prostorija itd. U pripremnim radovima, ovisno o vrsti knjinice, knjiniari e istaknuti i neke druge elemente. Tako primjerice Uneskov manifest (1972) preporuuje da zgrada puke knjinice bude smjetena u sreditu grada ili sela, da bude pristupana svim vrstama korisnika, napose korisnicima s tjelesnim oteenjima, da bude otvorena u vrijeme koje odgovara njezinim korisnicima, da izgledom i opremom bude privlana i ugodna, te da ima prostorije za odravanje izloaba, predavanja, filmova, glazbenih priredaba, prostorije namijenjene djeci i drugo. Za takve se vrste knjinica predvia slobodan pristup fondu, ili bar njegovom veem dijelu. Arhitektonska tvrtka Faulkner-Brown, koja je postala poznata po svojim rjeenjima za sveuiline knjinine i druge zgrade diljem Velike Britanije, iznijela je koncem ezdesetih godina svoje vienje sveuiline knjinice, a ono je i danas prihvatljivo. Zgrada sveuiline knjinice trebala bi biti fleksibilna, pristupana, ugodna, sigurna, ekonomina i raznovrsna, valjalo bi je smjestiti u sredite sveuilinog sklopa (campusa) i trebala bi imati mogunost daljnjeg irenja. Takva bi zgrada morala biti dobro ureena zbog velikog broja potencijalnih korisnika i veeg broja knjininih zbirki, a napose se istie da se zgrada treba skladno uklopiti u okolicu, jer je sveuilina knjinica komunikacijsko sredite cijeloga sveuilita. Unutarnji raspored prostorija ovisi ponajprije o namjeni knjinice i raspoloivoj povrini. Svaka, pa i najmanja knjinica, nastojat e lijepo opremiti prostor namijenjen izravnu komuniciranju s korisnicima. Obino se u posebne prostorije smjeta graa namijenjena posudbi, referentna zbirka i druge posebne zbirke, a u pukim se knjinicama, zidovima ili pregradama, stvara zaseban kutak namijenjen djeci. U zgradi s vie katova, posudbeni se odio, u kojemu je smjetena sluba za posudbu i razduivanje grae te sluba za meuknjininu posudbu, zajedno s katalozima i drugim obavijesnim pomagalima, obino smjeta neposredno uz ulaz i garderobu, a u blizini je i referentna zbirka s itaonicom za dnevni i tjedni tisak. itaonica i prostorije za korisnike trebaju biti dobro osvijetljene i prozraene. To se postie rasporedom prozora, njihovom odgovarajuom povrinom i zastorima, te stalnim prozraivanjem. Ako se postavlja umjetna rasvjeta, potrebno je osigurati najbolju jainu svjetla za itanje i pisanje (100-150 luksa na m2). Boja zidova takoer treba biti paljivo odabrana, jer razne boje razliito odraavaju svjetlosne zrake.

Na viim se katovima rasporeuju posebne zbirke, graa u slobodnom pristupu, smjetena obino prema strunim podrujima, te posebne slube za korisnike u kojima rade predmetni strunjaci. Prostorije za pohranu manje traene grae i spremita velikih knjinica, u kojima uz slobodan pristup treba osigurati i dodatne smjetajne prostore, nastoje se teretnim dizalima povezati s odjelom za posudbu, a uz rijetku se grau i uz posebne vrste grae obiava osigurati itaoniki prostor s najboljim klimatskim uvjetima. Na razini ulaska grae u knjinicu predvia se prostorija za prijem, razvrstavanje i daljnje odailjanje grae, te prostorija za uvez odnosno knjigovenica. Prostorije za knjinino osoblje koje struno obrauje grau nastoje se rasporediti prema kretanju grae, tako da od ulaska grae u knjinicu do njezina smjetaja i koritenja obradba bude logina meupostaja. Time se osigurava najkrai put grae i smanjuje njezino oteivanje. Pravilnom uvanju knjinine grae pridonosi i nain njezina smjetaja na police ili u ormare. Police, ormari i drugi namjetaj koji se odabire za smjetaj knjinine grae obino se naruuje posebno, a materijali i veliina utvreni su standardima za prostorije i opremu. Takav je standard donesen u bivoj Jugoslaviji (1975), a u pripremi je standard za prostorije i opremu u hrvatskim knjinicama. Ta se pitanja dijelom dotiu i u standardima za odreenu vrstu knjinica. Primjerice, u Standardu za narodne knjinice u Hrvatskoj (1990) i Standardu za pokretne knjinice u Hrvatskoj (1990) ima podosta zadanih veliina.

X. KNJININI DJELATNICI
Jedna od bitnih sastavnica knjininoga sustava knjinini su djelatnici. Teko je zamisliti ijednu knjinicu u drutvu bez knjininih djelatnika. Knjinina je struna zajednica mnogobrojna i u svijetu i u nas. U nju su ukljueni djelatnici raznih knjininih profila, a sve joj se vie pridruuju i djelatnici drugih struka koji zajedno s knjiniarima planiraju, uspostavljaju i unapreuju knjinine slube i usluge. kolovanje se knjiniara provodi u vie od sto zemalja, na gotovo esto obrazovnih ustanova (sveuilini studiji, knjiniarske kole, fakulteti i sl.).

KNJINIARSKA ZVANJA I KOLOVANJE U HRVATSKOJ

Ovisno o stupnju obrazovanja, knjinini djelatnici u Hrvatskoj mogu stei zvanje knjiniara (srednja struna sprema i poloen struni ispit odnosno zavreno knjiniarsko usmjerenje), vieg knjiniara (via struna sprema i poloen struni ispit odnosno zavren studij bibliotekarstva na Pedagokoj akademiji u Rijeci), bibliotekara (visoka struna sprema i poloen struni ispit odnosno zavren dvogodinji dopunski studij bibliotekarstva ili zavren etverogodinji studij informatologije, smjer bibliotekarstvo) te vieg bibliotekara i bibliotekarskog savjetnika, zvanja koja bibliotekari stjeu ispunjenjem odreenih uvjeta. Bibliotekari dolaze u knjinice s diplomom razliitih fakulteta, no preteito humanistikoga i drutvenog usmjerenja. Knjinini djelatnici bez strunog obrazovanja moraju nakon godine dana rada u

knjinici prijaviti struni ispit. Program ispita donosi Ministarstvo kulture i prosvjete Republike Hrvatske, a ispiti se polau pred Komisijom za polaganje strunih ispita koju imenuje Vijee (prije Savjet) za knjinice Hrvatske. Tajnitvo ispitne komisije je u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu. Uz strune djelatnike, u knjinici rade i knjinini manipulanti (nia struna sprema) koji su prije takoer imali status strunih djelatnika i bili obvezni polagati struni ispit. Na posebnim su mjestima u odreenim knjinicama konzervatori, projektanti informacijskih sustava i informacijski tehniari, knjigovee, fotografi i druge struke, te djelatnici zadueni za administrativno-financijsko poslovanje i odravanje prostora i opreme. Danas u Hrvatskoj postoji mogunost redovnog kolovanja jedino za zvanje bibliotekara i profesora informatologije na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Omoguen je i studij uz rad. Na tom je Odsjeku otvoren i postdiplomski studij za stjecanje akademskog zvanja magistra informacijskih znanosti, a moe se prijaviti i doktorska teza.

HRVATSKO BIBLIOTEKARSKO DRUTVO

Knjinini su djelatnici u svim zemljama ukljueni u knjiniarska udruenja. U Hrvatskoj je takvo udruenje Hrvatsko bibliotekarsko drutvo (HBD) osnovano 25. studenoga 1948. u Zagrebu . Od 1949. godine, otkad djeluje, Hrvatsko se bibliotekarsko drutvo neprestano bavi svim pitanjima vezanim uz struku i njezino unapreivanje. Znatan je utjecaj Drutvo imalo u osiguranju redovnog kolovanja knjininih djelatnika, u izradbi nastavnih planova i programa za srednje kole i studij bibliotekarstva, u redovitom odravanju priprema za strune ispite, u pripremanju i odravanju razliitih strunih i znanstvenih skupova, predstavljanju knjiniarstva u javnosti, a napose u bogatoj izdavakoj djelatnosti. Od 1950. godine Drutvo izdaje struno glasilo Vjesnik bibliotekara Hrvatske, a objavljuje i niz publikacija vezanih uz praktinu djelatnost, te knjige o povijesti pisma, knjinica i knjiniarstva. Na skuptini u Zagrebu 7. svibnja 1992. Hrvatsko je bibliotekarsko drutvo donijelo Etiki kodeks za svoje lanove, to je novost u ovome dijelu Europe. Svakih deset godina, ili vezano uz koju vanu obljetnicu, drutvo dodjeljuje Kukuljevievu povelju djelatnicima koji su se posebno istaknuli u svojemu poslu i u radu Drutva. To su priznanje dosad primila etrdeset i dva knjinina djelatnika.

MEUNARODNI SAVEZ KNJINIARSKIH UDRUENJA I USTANOVA - IFLA

Smatra se da je IFLA osnovana 1926. godine u Pragu. Te je godine od 28. lipnja do 3. srpnja trajao u tom gradu Meunarodni kongres bibliotekara i prijatelja knjige. Skup je pozdravio i tadanji predsjednik ehoslovake Republike T. G. Masaryk. Na sedam su pojedinanih izloaba prikazane stare i nove knjige. G. Henriot, ravnatelj knjinice Forney i profesor Bibliotekarske kole u Parizu, predloio je kongresu osnivanje stalne meunarodne organizacije knjininih djelatnika. Prijedlog je prihvaen, i IFLA je slubeno osnovana idue, 1927. godine u Edinburgu, tono pola stoljea nakon osnutka prvog britanskoga knjiniarskoga udruenja. Do drugoga svjetskog rata lanovi IFLA-e bila su bibliotekarska drutva iz Europe i Sjeverne Amerike. Danas gotovo polovicu lanica IFLA-e ine zemlje Treeg svijeta. Od 1950. godine i Hrvatsko bibliotekarsko drutvo lan je IFLA-e, a kako se godinje skuptine te organizacije odravaju svakiput u drugoj zemlji, godine 1954. i Zagreb je bio domain toga vanoga skupa knjiniara.

Glavno je sjedite IFLA-e od 1961. godine u Hagu, u Nizozemskoj, a iste je godine osnovan i prvi stalni ured IFLA-e u Londonu. Stalno Tajnitvo IFLA-e osnovano je novanom pomoi Uneska 1962. u Hagu. Tijela su IFLA-e: Skuptina, Izvrni odbor, savjetnike komisije, skupine za razvoj i program te Tajnitvo. IFLA struno djeluje preko svojih odjela i komisija te pododjela, potkomisija i radnih skupina. Za sve vrijeme svojega postojanja IFLA njeguje izdavaku djelatnost. Najpoznatije je njezino izdanje IFLA Journal koji je do 1973. izlazio kao IFLA News. U godinjaku IFLA Directory redovito se objavljuju popisi lanova (drutava, pojedinaca i ustanova), popisi upravnih i radnih tijela IFLA-e te popis svih godinjih skuptina i svih publikacija koje objavljuje IFLA, samostalno ili u suradnji s drugim nakladnicima. U IFLA-inim strunim odjelima i komisijama djelovali su i djeluju i mnogi knjinini djelatnici iz Hrvatske. Pridonosei svojim radom razvoju knjinine djelatnosti u svijetu, istodobno su podizali i razinu knjiniarstva u svojoj zemlji.

XI. SURADNJA MEU KNJINICAMA

Prvi je oblik suradnje meu knjinicama posudba izmeu dviju knjinica. Vrlo je teko ustanoviti gdje su i kada knjinice prvi put dogovorile meu-knjininu suradnju, ali dostupni zapisi upuuju, primjerice, na katalog rukopisa iz fondova veeg broja knjinica izraen u 13. stoljeu (Registrum librorum Angliae, vidi biljeku br. 45 na str. 129). Zabiljeen je i dogovor o zamjeni grae izmeu sveuilinih knjinica u Lundu, Abu i Greifswaldu iz 1740, te projekt skupnog kataloga za grau iz knjinica u Weimaru i Jeni. U 19. stoljeu izraen je prijedlog za usklaenu nabavu izmeu knjinica u Wolfenbttelu i Gttingenu. Ne treba zaboraviti ni ambiciozan pokuaj izradbe ope bibliografije koja je trebala obuhvatiti popis dva milijuna konfisciranih knjiga za vrijeme francuske revolucije, nastojanja P. Otleta i H. La Fontainea da izrade svjetsku bibliografiju, nastojanja znanstvenika unutar tzv. Bridge movementa, viziju V. Busha o velikom raunalu i mnoge druge zamisli koje potvruju vjekovnu ovjekovu tenju da nadzire i prikuplja sve pisano bogatstvo i omoguuje njegovu uporabu. Na osnivakom sastanku Amerikog knjiniarskog udruenja 1876, Charles C. Jewett naglasio je da je glavni zadatak knjiniara irenje znanja o dobrim knjigama i omoguavanje izravnijeg pristupa knjinomu blagu pohranjenu u knjinicama. Da bi se to postiglo, Jewett se zalagao za izradbu zajednikog tiskanog kataloga amerikih knjinica, koji bi olakao posudbu meu knjinicama. Koncem prologa stoljea M. Dewey isticao je nunost suradnje u obradbi knjinine grae, i to tako da se svaka knjiga samo jednom katalono obradi, a da kopiju stvorenog katalonog listia svaka knjinica nabavlja prema potrebi i uz odgovarajuu naknadu. Prvi skupni katalog nacionalne vanosti bio je C. Boltonov A catalogue of scientific and technical periodicals, tiskan 1885. Kongresna je knjinica 1901. zapoela zajedniku katalogizaciju i izradbu Nacionalnog skupnog kataloga (National Union Catalog), prikupljajui katalone listie iz Kongresne knjinice u Washingtonu D.C., Gradske knjinice u New Yorku (New York Public Library), sveuiline knjinice u Harvardu (Harward University Library), Gradske knjinice u Bostonu (Boston Public

Library), Knjinice Johna Crerara (John Crerar's Library) i drugih knjinica. Prva pravila za meuknjininu posudbu odobrilo je Ameriko knjiniarsko udruenje 1917. U tom je dokumentu predloeno da se izvorni dokumenti u meuknjininoj posudbi zamjenjuju fotoreprodukcijama, pa se u njemu nalazi i rani trag suradnje u zatiti knjinine grae. To su bili poeci organizirane suradnje meu knjinicama u obradbi knjinine grae, koja i danas traje najvie unutar velikih bibliografskih mrea, nacionalnih i meunarodnih. U Velikoj Britaniji dvadesetih godina ovoga stoljea poinju djelovati regionalni uredi za posudbu knjinine grae, a 1931. osniva se Nacionalna sredinja knjinica (National Central Library - NCL), koja je ve 1937. imala 454 knjinica suradnica. Poznata Knjinica prirodoslovnog muzeja (Science Museum Library - SML) privukla je, meutim, odmah nakon rata mnogo vie knjininih ustanova (1750, prema 325 koliko ih je suraivalo s NCL-om), najvie zbog toga to je fond NCL-a u ratu bio smanjen gotovo na polovicu, ali i zbog suvremenije ureena poslovanja. Godine 1961-1962. otvara se Nacionalna posudbena knjinica za znanost i tehnologiju (National Lending Library for Science and Technology - NLLST). Broj zahtjeva upuenih novoj knjinici bio je zadivljujui, a ona je u prvoj godini svojega rada uspjela odgovoriti na 118.000 zahtjeva, prema 92.000 u NCL-u, i 226.000 ukupno u svim regionalnim uredima. Danas ta knjinica, koja je od 1974. u sastavu Britanske knjinice (najprije kao British Library Lending Division - BLLD a potom pod nazivom British Library Document Supply Centar) prima gotovo tri milijuna zahtjeva na godinu, a postotak uspjenosti u rjeavanju tih zahtjeva vrlo je visok: vie od 85% iz vlastitog fonda, a daljnjih 8% iz fonda knjinica koje podupiru njezinu mreu (back-up libraries). Iako organiziranih mrea za meuknjininu posudbu ima mnogo i djelotvorne su, model koji je predloio D. J. Urquhart za Veliku Britaniju danas je najdjelotvorniji model u svjetskim razmjerima. Oigledno je da je u suradnji meu knjinicama, meuknjinina posudba zauzimala, i dalje zauzima, posebno mjesto. Meutim, od sredine prologa stoljea jaaju i drugi oblici suradnje a uvoenje raunala u knjinino poslovanje i koritenje telekomunikacijskih mrea za raznovrsne bibliografske i druge usluge to se nude knjininim korisnicima oznailo je prekretnicu u organizaciji suradnje 60-ih godina 20. stoljea. Suradnja postaje prijeka potreba, a pravila ponaanja i djelovanja u zajednikoj diobi i koritenju fondova, obavijesnih i slinih izvora ozakonjuju se na nacionalnim razinama. U svakodnevnom radu to je znailo bolju iskoritenost i diobu izvora obavijesti (bibliografskih, katalonih, referalnih), zbirki, baza punih tekstova i drugo, te bolju i bru uslugu korisnicima. Izgraujui mree i sudjelujui u knjininim sustavima na mjesnim, regionalnim, nacionalnim i meunacionalnim razinama, knjinice i ostale obavijesne jedinice danas toliko meusobno surauju da je zbog sloenosti problematike i njezina boljeg predoavanja potrebno navesti i opisati osnovna podruja u kojima se zbiva suradnja. U skladu s temeljnim zadacima (izgradnja fonda, obradba i organizacija te obavijesno i prostorno sreivanje knjinine grae, uvanje i odravanje fonda i organizacija dostupnosti grae), knjinice meusobno surauju odnosno uspostavljaju knjinine mree u nabavi, obradbi, odlaganju i zatiti knjinine grae te uspostavi informacijsko-referalnih usluga, a s knjiniarskim udruenjima i kolama surauju u podruju obrazovanja knjininog osoblja i korisnika te u znanstvenoistraivakom radu. Svaka knjinica koja nastoji planski izgraivati svoj fond, surauje u nabavi grae sa srodnim ili susjednim knjinicama. Poznato je, meutim, nekoliko nacionalnih i meunarodnih programa prema kojima su knjinice izgraivale svoje fondove da bi ih mogle zajedniki koristiti i pritom smanjiti trokove.

Meu prvima je i svakako ambicioznijim programima usklaene nabave Farmington Plan provedbu kojega je 1948. preuzelo 60 znanstvenih i opeobrazovnih knjinica irom SAD-a, s Kongresnom knjinicom na elu. Da bi se mogla pratiti svjetska tiskarska proizvodnja i da bi se mogao nabaviti bar po jedan primjerak svake vrijedne publikacije tiskane bilo gdje u svijetu i pohraniti ga u jednoj od knjinicasudionica programa, knjinice su se opredijelile za praenje odreenoga zemljopisnog ili tematskog podruja. U Skandinaviji su 1957. puke, specijalne i znanstvene knjinice organizirale na dobrovoljnoj osnovi nabavu strane literature u irem podruju humanistike (Scandia Plan). Svaka se knjinica ne samo obvezala da e nabavljati grau o dogovorenom podruju, ve da e pritom biti i bibliografsko sredite i sredite za meuknjininu posudbu. U Velikoj Britaniji usklaena (koordinirana) nabava provodila se prema dvjema prihvaenim shemama: prema tzv. Background Material Sheme, koja se provodi od 1952, a oznauje sustavno prikupljanje publikacija tiskanih u odreenim vremenskim razdobljima (npr. u prvo vrijeme dogovorno su se nabavljale publikacije tiskane izmeu 1600. i 1800, potom izmeu 1550. i 1599), i prema shemi za nabavu publikacija tiskanih u Velikoj Britaniji od 1. sijenja 1959, koja se zasnivala na preuzimanju odgovornosti za nabavu knjinine grae unutar odreene skupine iz DDC-a, da bi se trajno osigurao bar po jedan primjerak britanskog tiska i u knjinicama koje ne primaju obvezni primjerak. U Zapadnoj Njemakoj nabava je strane literature ureena prema programu Sondersammelgebietsplan. Prema tom programu knjinice su preuzimale odgovornost za odreeno podruje ili disciplinu te za sudjelovanje u izradbi skupnih regionalnih kataloga i za meuknjininu posudbu (sedam regionalnih sredita). Odreene su knjinice postale nacionalna sredita za odabrana podruja (primjerice, u Klnu je sredite za medicinu, u Bonnu za poljoprivredu, u Hannoveru za tehniku, a u Kielu za ekonomiju, Gradska i sveuilina knjinica u Frankfurtu sredite je za germanistiku, Sveuilina knjinica u Gttingenu za anglistiku itd.). U naoj sredini ve se petnaestak godina nastoji uskladiti nabava strane strune i znanstvene periodike, a podaci o posjedovanju odreenog naslova dostavljaju se Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci (prije i Referalnom centru Sveuilita u Zagrebu odnosno Institutu za informacijske znanosti) radi izradbe Centralnog kataloga strune i znanstvene periodike u bibliotekama Hrvatske. Zadnjih se godina nabava knjinine grae na nacionalnoj razini u mnogim sredinama planira na osnovi Conspectusa - programa koji omoguuje sustavno prikupljanje podataka o ciljevima izgradnje fonda i snazi postojeih fondova u jednoj knjinici ili u veem broju knjinica. U obradbi knjinine grae nacionalne knjinice ostvaruju jednu od svojih osnovnih djelatnosti - izradbu nacionalnih bibliografija, no to nije prijeilo druge knjinice i bibliografska sredita da se bave katalono-bibliografskom obradbom i nude svoje usluge drugim knjinicama i pojedincima. Najpoznatije su takve mree koje su svoje usluge proirile i na druge djelatnosti: OCLC (Ohio College Library Centar, danas Online Computer Library Center), BLAISE (British Library Automated Information Service), RLIN (Research Library Information Network), UTLAS (University of Toronto Library Automation System), Servizio bibliotecario nazionale u Italiji i dr. Samo MEDLARS (Medical Literature Analysis and Retrieval Systems), primjerice, izrauje vie od 20 najznaajnijih kazala u podruju biomedicine i nudi 15 baza podataka izravno preko Medlinea. Dok se sedamdesetih godina o mreama govorilo kao o udruenju partnera-

suradnika radi postizanja zajednikoga cilja, danas se na mree sve vie gleda kao na organizirane naine stjecanja zarade od obavijesnih i drugih djelatnosti - knjiniari i drugi informacijski strunjaci poslovni su ljudi, osjetljivi na promjene u okruenju i spremni natjecati se odnosno osvojiti trite nudei svoje usluge potencijalnim i aktivnim korisnicima . U podruju informacijsko-referalnih usluga ve smo naveli mnoge uspjene oblike suradnje u obavjetavanju korisnika skupnim katalozima, pretraivanja baza podataka, a tome valja pridodati i dogovore o predstavljanju obavijesnih pomagala, izradbi raznih vodia, biltena i slino. Jedan od prvih pokuaja suradnje u podruju odlaganja knjinine grae biljei se 1930. u Velikoj Britaniji. Nacionalna sredinja knjinica zatraila je od drugih knjinica da joj dostave suvinu grau kako bi je mogla poslati zainteresiranim knjinicama, ali i pohraniti u odreenom broju primjeraka. U SAD-u mnoge knjinice sudjeluju u izgradnji i voenju depozitarnih knjinica na odreenomu zemljopisnom podruju, a uestalo je i zajedniko odlaganje manje traene grae unutar sveuilinih knjininih sustava ili mjesnih knjininih mrea (primjerice, Londonsko sveuilite ima depozitarnu knjinicu u Eghamu, stotinjak kilometara udaljenu od sredita Londona). Suradnji u podruju zatite knjinine grae danas se posveuje sve vie panje, napose u sklopu meunarodnog programa PAC (Preservation and Conservation), a sve su uestaliji programi razmjene knjininoga osoblja, usuglaavanja obrazovnih programa za knjiniarska zvanja, ali i za arhiviste, muzeologe i druge informacijske strunjake. Suradnju meu knjinicama potiu i strukovna udruenja te udruenja knjinica i srodnih informacijskih ustanova. Na meunarodnoj razini napose je vana uloga IFLA-e i FID-a, a potom i udruenja koja se osnivaju sa svrhom razvijanja odreenih vidova djelatnosti, kao to su primjerice LIBER, ELAG i dr. Na nacionalnoj razini vana je uloga Hrvatskoga bibliotekarskog drutva. Suradnja meu knjinicama i srodnim ustanovama zahtijeva dakako ostvarenje nekolikih pretpostavki:

da knjinino i ostalo informacijsko osoblje prihvati ideju o praktinim i ekonominim razlozima za suradnju; da se dogovorno zapone planiranje knjinine djelatnosti na nacionalnoj razini; da se izrade konkretni planovi i programi suradnje i odrede metode za vrednovanje rezultata; da zacrtani planovi budu ostvarivi, da imaju izdvojene prioritete i da su prihvatljivi onima koji ih trebaju provesti.

Kad se govori o sustavno planiranoj i provoenoj meuknjininoj suradnji, moe se izdvojiti bar est opih dobrobiti za svaku jedinicu koja sudjeluje u zajednikim programima. Meu najvanijima je svakako bolja dostupnost grae i obavijesti, tj. povean opseg ponude i vea pokrivenost odreenoga predmetnog podruja. Openito gledano, tako oznaena dobrobit ne mora nuno znaiti da se radi o veem broju primjeraka odreenog naslova niti o broj usluzi, ve da se korisniku omoguuje da dobije potrebnu grau. Druga je dobrobit meuknjinine suradnje bolja iskoritenost opsegom ogranienih fondova. Suradnjom se nuno ne smanjuju trokovi, ali ona moe pridonijeti tome da se u odreenoj sredini djelotvorno urede fondovi za vei

broj korisnika tako to e se podijeliti zadaci (nabava literature za odreena, dogovorena podruja, zajedniko koritenje, naprimjer). Takav pristup dovodi do tree dobrobiti a to je mogunost strunog usavravanja osoblja, to rezultira boljim uslugama (usredotoenost na odreene teme, poslove i slino). Vano je istaknuti i to da se meuknjininom posudbom izbjegava nepotrebno udvostruavanje fondova i smanjuje se broj knjininih i srodnih jedinica kojima se korisnik uglavnom obraa kad trai kakvu publikaciju ili obavijest. Da bi se to postiglo, zajednike slube i usluge valja dobro marketinki predstaviti korisnikoj populaciji, ali se knjinice trebaju takoer pobrinuti da osiguraju sva bitna obavijesna pomagala, primjerice skupne kataloge, jer se inae postie negativan uinak. I naposljetku, od suradnje se oekuju i bolji profesionalni odnosi i veze meu jedinicama-suradnicama. Suradnja meu knjinicama oteana je, s druge strane, mnogim preprekama. Kao jednu od najstarijih i najeih prepreka suradnji valja izdvojiti stajalite o samodostatnosti. Mnoge, napose velike i bogate knjinice, sve donedavna su zajedniku izgradnju fondova i meuknjininu posudbu drale nepotrebnim oblicima suradnje, jer su vlastitim fondovima mogle odgovoriti na velik postotak upuenih zahtjeva. Takav je pristup, meutim, sve rjei u knjiniarstvu, premda treba napomenuti da korisnici, ocjenjujui ponuene knjinine usluge, mogu katkad biti skloniji brem dobivanju usluga na lokalnoj razini, ak i ako ne uspiju dobiti sve eljene obavijesti i publikacije. Prigovori koji su se esto upuivali meuknjininoj posudbi zbog sporosti, u usporedbi s brzom opskrbom na lokalnoj razini, razvojem telekomunikacija postupno gube vanost. Vrijeme nunih postupaka u opskrbi obavijestima i publikacijama smanjuje se na zadovoljstvo korisnika, ali se pritom znatno poveavaju cijene usluga, to osobito treba uzeti u obzir pri usklaenoj izgradnji fondova. Veliina i status knjinice takoer mogu biti velika prepreka meuknjininoj suradnji. Vee knjinice postaju uglavnom vie optereene dodatnim zahtjevima iz manjih knjinica, napose kad odreeni oblici suradnje nisu popraeni odgovarajuim nainom financiranja. Status knjinice u sklopu matine ustanove moe prilino oteavati suradnju jer osniva ponajprije eli da knjinica osigura slube i usluge za neposrednu zajednicu korisnika. Zato e osniva redovito podravati nastojanja knjinice da pobolja usluge, ali nee jednako tako prihvaati obveze knjinice prema programu meuknjinine suradnje, primjerice kad knjinica mora izdvojiti grau iz svojega fonda za potrebe meuknjinine posudbe. Premda je u knjininome poslovanju nepobitna vanost tehnike, napose telekomunikacijske, uvoenje raunala i druge opreme u knjinice bez potpunih planova i dogovora moe biti velika prepreka suradnji meu knjinicama. Dogaa se, naime, da su poneke knjinice dobro opremljene, a druge nemaju raunalnu opremu, ili da, naprimjer, telekomunikacijska mrea ne prati odnosno ne moe podrati takvu vrstu komunikacije meu knjinicama. Nepodudarnost raunalne opreme takoer je esta, a u poslovanju uzrokuje mnoge tekoe. Nasuprot tome, nepodudarnost raunalnih programa, ako je obradba standardizirana, manji je problem zbog velikih mogunosti program za konverziju. Zbog brzog zastarijevanja modela odnosno neprestane ponude novih, knjiniari moraju briljivo pratiti postignua u razvoju elektronikih i telekomunikacijskih tehnika i njihovu neposrednu praktinu primjenu. Stupanj oekivanja, koji izrasta na osnovi propagandnih preporuka proizvoaa, ne mora se, naime, uvijek potvrditi u praksi. Prepreka na koju knjinice mogu naii meusobno suraujui i uvodei nove tehnike u poslovanje, svakako su i mogue reakcije psiholoke prirode. Kad govorimo

o pojedincu, mislimo na ovjekov strah pred novim, na njegovu inertnost, sklonost intelektualnoj lijenosti u odreenomu ivotnomu i radnom dobu te na mogunost da pasivnim otporom odgovori na uvoenje novih naina i tehnika rada, a to je svakako tee svladati nego vidljivo opiranje. Kad se pak promatra kolektiv, esto se dogaa da se, ukljuivanjem u zajednike programe, raa osjeaj gubitka samostalnosti odreene knjinice ili se mogua prednost novoga suprotstavlja ve utvrenoj tradicijskoj vrijednosti. Knjinice su takoer sklone tome da same svladavaju poetne tekoe uvoenja kojega novog naina rada postupkom 'pokuaja i pogreaka', umjesto da se okoriste iskustvom drugih i izbjegnu ve dokazane pogrene pristupe. U planiranju suradnje meu knjinicama valja izbjei prepreke koje su posljedica zemljopisnih osobitosti ili zakonodavnih, politikih i administrativnih odredaba (udaljenost, prirodna i tradicijska gravitacija kojemu sreditu nasuprot utvrenome drutveno-politikom ustroju, carinske uredbe i slino) .

PLANIRANJE I UPRAVLJANJE U KNJINICI I KNJINIARSTVU

Openito uzevi, planiranje nije samo nain ponaanja ve i proces kojim se odreena ustanova ili djelatnost promie iz stanja u kojemu se nalazi u poeljno stanje. Za to je prijeko potrebno odreeno vrijeme i odabrani postupci. U knjiniarstvu se planiranje moe sagledati kao najvei mogui udio knjinine djelatnosti u ostvarivanju opih ciljeva drutva i posebnih zadaa knjinica i knjininih usluga. Za knjiniarstvo je vano da se planiranje uzdigne iznad razine pojedine ustanove, iako je nedvojbeno da svaka knjinina jedinica mora imati plan vlastita razvoja. Da bi bili uspjeni i izvedivi, takve planove, meutim, treba zasnivati na opem razvojnom planu djelatnosti, koji se postavlja na nacionalnoj razini kao plan razvoja knjininoga sustava i odgovarajuih mrea, a uvaava meunarodne planove i programe (GIP , IFLA-ine programe, primjerice, UAP, UBCIM, PAC, UDF, Uneskove preporuke, EURONET i drugo). U planiranju valja ponajprije odrediti ciljeve knjininoga sustava i dogovoriti knjininu politiku na odreenoj razini (npr. nacionalnoj, regionalnoj). Na osnovi toga planiraju se naini povezivanja meu knjinicama, njihovi zadaci i podruja djelovanja, i odreuje se budet. Svaka pojedina knjinica treba biti upoznata sa svojim mjestom, posebnim zadacima i obvezama, ali mora imati i jasnu sliku o koristi koju ostvaruje povezujui se unutar sustava odnosno odabrane mree. U novije se vrijeme posebna panja usmjeruje ka tzv. strategijskom planiranju koje oznauje sustavan pristup odgovornosti u upravljanju knjinicama. Pritom se nastoji postii aktivan odnos prema ciljevima i zadacima knjinice u njezinu okruenju. Svaki strategijski plan trebao bi jasno naznaiti gdje se odreena knjinica nalazi, gdje eli biti i kako kani ostvariti postavljeni cilj. Vodee svjetske nacionalne knjinice svoje razvojne planove zasnivaju na SWOTanalizi , a vanost se donoenja stratekih planova za nacionalne knjinice istie ne samo zbog njihove vodee uloge u nacionalnim knjininim sustavima, ve i zbog toga to njihov razvoj uvelike odreuje i djelotvornu uspostavu slubi i usluga u drugim jedinicama bez kojih se ne moe razvijati ni nacionalna knjinica. Naime, u suvremenom je knjiniarstvu sve prisutnija tenja ka decentralizaciji djelatnosti, koja je tek jednim dijelom posljedica nesklonosti prema snanim sredinjim slubama, a najveim je dijelom posljedica promjena nastalih uvoenjem i primjenom novih tehnika i telekomunikacija u knjiniarstvu. U svakoj se sredini nacionalni i mjesni planovi te planovi odreenih knjininih

jedinica oslanjaju na zakonske propise i podzakonske uredbe te standarde kojima podloge uglavnom pripremaju strukovna udruenja. Vaan oslonac planiranju jest i knjinina statistika.

ZAKONI
Knjinina se djelatnost, kao posebna drutvenovrijedna djelatnost, u svim sredinama ozakonjuje. Trenutano u Hrvatskoj jo uvijek vrijedi Zakon o bibliotenoj djelatnosti i bibliotekama donesen 1973. godine. U pripremi je nov zakon. Sadanjim su Zakonom odreene osnovne funkcije knjiniarstva, odnosi meu knjinicama, njihove vrste i zadaci, propisi o obveznom primjerku, strunim zvanjima i ustroju Savjeta za biblioteke Hrvatske . Valja istaknuti da je Zakonom iz 1973. predvieno nekoliko podzakonskih uredaba, od kojih su tek poneke donesene. Pravilnikom o matinoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj, uz Nacionalnu i sveuilinu biblioteku kao sredinju knjinicu u Republici Hrvatskoj, odreuju se i druge knjinice koje e djelovati kao matine za odreeno ue zemljopisno podruje. Matinost knjinice ukljuuje: nadzor nad radom knjinica, savjetniku djelatnost, slubu za usklaivanje rada i povezivanje knjinica na odreenom prostoru te slubu za poduavanje. Matinost je shvaena kao sustavan i sreen nain stalnoga unapreivanja knjiniarskog rada. Budui da podosta knjinica djeluje u sastavu, na njihove se matine ustanove djelomino odnose pojedini zakoni (primjerice Zakon o osnovnom kolstvu, Zakon o visokim uilitima, Zakon o znanstvenoistraivakoj djelatnosti). Zakon o upravljanju ustanovama u kulturi i zatiti spomenika kulture donosi propise o zatiti i uvanju knjinine grae koja se vrednuje kao pokretan spomenik kulture, ali i cijelih knjinica. Budui da je knjinina graa osnovno sredstvo rada svake knjinice, u materijalnomu i financijskomu poslovanju knjinice slijede odredbe Zakona o knjigovodstvu i Zakona o financijama. U poslovanju, povezivanju i nainu financiranja knjinica vani su i odreeni opi zakoni, primjerice Zakon o sustavu dravne uprave, Zakon o ustanovama i Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi.

PODZAKONSKE UREDBE
Osim Zakona o knjininoj djelatnosti i knjinicama, postoji cijeli niz podzakonskih uredaba koje za knjininu djelatnost donosi ovlateno ministarstvo (Ministarstvo obrazovanja i kulture, Ministarstvo znanosti). Prema Poslovniku o radu Savjeta za biblioteke Hrvatske , Vijee za knjinice Hrvatske (nekadanji Savjet za knjinice Hrvatske odnosno Savjet za biblioteke Hrvatske) obavlja strune, savjetnike i druge poslove iz nadlenosti Republike u podruju knjiniarstva .

Standardi
Da bi se rad u knjinicama ujednaio, propisuju se standardi za svaku vrstu knjinica posebno, te za odreene oblike knjininoga poslovanja, primjerice za obradbu knjinine grae (o tome vidjeti u odjeljku Struna obradba knjinine grae). Puke knjinice moraju zadovoljiti tzv. minimum knjininog standarda. Budui da su te knjinice kulturnoobrazovne i informacijsko-komunikacijske ustanove, koje zadovoljavaju i unapreuju potrebe puanstva u podruju opeg obrazovanja, kulturnog razvoja pa ak i u znanstvenom radu, parametri za njihov razvoj i veliinu su: broj stanovnika na odreenomu podruju i njihova dobna, rasna, narodnosna,

vjerska, jezina i obrazovna struktura. Vezano uz to, odreuju se i ostale kvantitativne norme. Standardi za puke knjinice obuhvaaju i pokretne knjinine jedinice, ili se pak za njih odreuju posebni standardi. Za kolske se knjinice parametri postavljaju prema broju uenika kojima se nude usluge. Budui da se te knjinice dijele na osnovnokolske i srednjokolske knjinice, prema toj se podjeli odreuju i njihovi zadaci. Poput kolskih, i visokokolske knjinice vode rauna o broju studenata jer to utjee na njihovu veliinu, na broj zaposlenog osoblja u njima, te na slube i usluge koje nude. Svi elementi djelatnosti tih dviju vrsta knjinica ureeni su posebnim standardima koji istiu njihove osobitosti. Djelatnost i zadaci specijalnih knjinica ureeni su posebnim standardima. Budui da takve knjinice djeluju u razliitim sastavima (poduzee, ustanova), za njih vrijede opi standardi u koje nisu ukljuene kvantitativne norme. Posebnim se standardom za opremu knjinica odreuje kakve trebaju biti prostorije, oprema i raspored slubi za korisnike i knjinini rad.

PRAVILNICI
Knjinice koje djeluju kao samostalne ustanove (nacionalna, opeznanstvene, puke) trebale bi imati posebne pravilnike o strunom radu koji se obavlja u njima. Uobiajeno je da se odredbe o strunom radu prenose usmenom predajom (stariji knjiniari mlaima), no unato obostranim nastojanjima, takav oblik prenoenja odredaba ne zadovljava. Njegove se slabosti otkrivaju osobito tijekom neke vrste smjene generacija. Pravilnici, meutim, novim djelatnicima omoguuju dosljedan nastavak rada, a vana su kompomenta u praenju povijesna razvoja strune djelatnosti u odreenoj knjinici. Prema ustroju knjiniarstva u Hrvatskoj, mnoge knjinice imaju dvojaku namjenu (opeznanstvena i sveuilina, regionalna - puka i sveuilina), pa je u takvim knjinicama pravilnikom poeljno izriito razdvojiti jednu njezinu namjenu od druge. Pravilnik o strunom radu knjinice i o podijeljenosti tj. dvovrsnosti njezinih zadataka treba donositi struno kolegijalno tijelo, odnosno struni kolegij knjinice koji i inae vodi strunu politiku. Internim pravilnicima knjinice odreuju nain koritenja i uvjete posudbe knjinine grae, a pravilnik o meuknjininoj posudbi donosi svaka zemlja posebno, u skladu s preporukama IFLA-e.

KNJININA STATISTIKA
Za pravilno planiranje i obavljanje knjinine djelatnosti te nesmetanu suradnju meu knjinicama i srodnim ustanovama, posebno je vana knjinina statistika i standardizacija odreenih postupaka (primjerice u nabavi, obradbi, meuknjininoj posudbi). Statistika u knjiniarstvu jedan je od osnovnih naina promatranja i analiziranja te ujedinjavanja podataka o knjininoj djelatnosti radi praenja postignutih rezultata i planiranja razvoja knjinica, prouavanja njihovih osobitosti i uvjeta rada te usporednih analiza. Sam pojam knjinina statistika star je vie od stotinu godina (Italija je prva uvela statistiku u knjiniarstvo 1863. godine, a zatim i Velika Britanija, Njemaka i druge zemlje), a javlja se u dva osnovna znaenja: kao teorija knjinine statistike koja obuhvaa prouavanje ope statistike i njezinu primjenu u knjiniarstvu. Teoriju knjinine statistike treba shvatiti ne samo kao teorijsku osnovu za provoenje statistikih istraivanja u knjinicama, ve i kao istraivanje mogunosti koritenja statistikih metoda u znanstvenoistraivakom radu, planiranju i upravljanju knjinicama (npr. u standardizaciji i normiranju), a

takoer i za razradbu teorijskog postavljanja posebnih metoda i postupaka u knjiniarstvu zasnovanih na opim matematiko-statistikim naelima; kao praktina statistika koja se sastoji od tri faze: a) prikupljanje statistikih podataka prema pripremljenim obrascima i njihovo ubiljeavanje; b) statistika obradba podataka tj. ujedinjavanje i razvrstavanje svih prikupljenih podataka radi izdvajanja opih pravila; tu fazu ne obiljeuje posebno ve ope; c) statistika analiza tj. analiza istraenih podataka i injenica. U zadnja dva desetljea knjininoj se statistici u svijetu posveuje sve vea panja, a posebno je zanimanje usmjereno k stvaranju osnova za meunarodnu standardizaciju. Statistika istraivanja i meunarodno ujednaavanje potiu Unesko i IFLA. Unesko objavljuje publikaciju Statistical Yearbook u kojoj su u redovitim vremenskim razmacima predstavljeni statistiki pokazatelji o nacionalnim, sveuilinim, opeznanstvenim, pukim i specijalnim knjinicama zemalja lanica Uneska, koje su zamoljene da se ukljue u meunarodnu standardizaciju knjinine statistike i primjenjuju u radu ve utvrene standarde i mjerila . U sklopu IFLA-e djeluje Odsjek za statistiku koji se napose brine o ujednaavanju pristupa statistikim istraivanjima. Meunarodna standardizacija knjinine statistike moe se odrediti na dva naina:

kao ujedinjavanje sustava statistikog zbroja i ubiljeavanja podataka (standardizacija knjinine statistike u uem smislu); kao ujedinjavanje podataka dobivenih voenjem praktine statistike u knjinicama svih zainteresiranih zemalja.

No o potpunoj se standardizaciji knjinine statistike ne moe govoriti zbog odreenih ograniavajuih initelja:

knjiniarstvo se, naime, u raznim zemljama svijeta razvijalo razliito, u razliitim uvjetima i drutvenu okruenju; potpuno ujednaavanje knjinine statistike zahtijevalo bi posvemanju standardizaciju knjininoga poslovanja, strogu tipologiju knjinica i knjininih mrea. To je u praksi gotovo nemogue provesti, a nije ni poeljno jer su knjinice "ivi organizmi" koji se prilagoavaju svojoj neposrednoj okolini.

U sklopu svoje redovne djelatnosti, a na osnovi odgovarajuih zakonskih odredaba, knjinice su obvezne voditi statistiku o svojeme poslovanju. S pomou statistikih podataka moe se pratiti ukupni rad i ustanovljivati napreduje li knjinica ili nazaduje. Na osnovi statistikih podataka izrauju se kratkoroni i dugoroni planovi rada te financijski planovi. U nas knjinice na posebnom obrascu dostavljaju statistike podatke Zavodu za statistiku koji ih objavljuje u Statistikom godinjaku. I matine slube prikupljaju od knjinica statistike podatke, a statistiku o knjinicama vodi i Meunarodna organizacija knjiniarskih drutava i ustanova (IFLA). Pritom ni primijenjene metode ni upitnici nisu jedinstveni, a od knjinica se obino trai mnogo statistikih podataka. S obzirom na razliite zadatke knjinica, za sve se knjinice (prema vrsti) i ne moe izraditi jedinstven statistiki obrazac, ali se od svih vrsta knjinica trae:

podaci o knjininoj grai; podaci o broju korisnika; podaci o broju posjeta; podaci o broju koritenih primjeraka grae; podaci o radu s korisnicima; podaci o utroenim sredstvima; podaci o knjininim djelatnicima.

Podaci o grai zakljuuju se 31. studenoga svake godine na osnovi knjiga inventara, i razvrstavaju se prema vrsti grae. To znai da se posebno prikazuje broj knjiga (broj svezaka i broj naslova); broj serijskih publikacija (asopisi i novine iskazuju se s obzirom na broj naslova i broj godita); broj primjeraka ostale grae u knjinici (rukopisi, doktorske disertacije i magistarske radnje, patenti, gramofonske ploe, videovrpce, zbijeni diskovi, magnetske vrpce, zemljopisne karte i slino). Uz to osnovno prikazivanje, moe se prikazati i graa razvrstana prema jezicima, i to posebno za hrvatski, posebno na ostalim jezicima. Ako se inventarne knjige vode prema vrsti nabave, posebno se prikazuje kupljena graa, graa primljena zamjenom ili darom te obvezni primjerak. Slijede podaci o prirastu grae u tekuoj godini i o otpisanoj grai. Statistiki se podaci paljivo biljee svakoga mjeseca da bi koncem godine knjinica mogla iskazati pravo stanje: 31. prosinca prole godine, prirast u tekuoj godini i otpis u tekuoj godini, odnosno stanje fonda sa 31. prosincem dotine godine. Broj korisnika prati se preko evidencije upisa. To je praenje jednostavno provesti u knjinicama koje ponavljaju upis korisnika svake godine. Tamo gdje je upis trajan, iz mnotva korisnikih iskaznica (ili pristupnica), odnosno iz datoteke korisnika, izdvajaju se podaci za korisnike koji te godine nisu posjetili knjinicu, i taj se zbroj oduzima od ukupna zbroja ubiljeenih korisnika. Posjeti korisnika prate se svakoga dana, a zbrajaju se tjedno i mjeseno, tako da se koncem godine raspolae tonim brojem posjeta. Posebno se biljee posjeti itaonici. Primjerci izdane grae prate se jednako kao i posjeti, s tim da im se pridodaju i primjerci vraene grae. Posebno se iskazuje posudba i koritenje grae prema vrsti (knjige, asopisi, novine itd.). O obavijestima danim korisnicima (usmeno, napismeno, telefonom, telefaksom, elektronikom potom) takoer se vode svakodnevne evidencije, a iskazuju se ukupno svake godine. Jednako se tako iskazuju i razliite informacijske, kulturne i obrazovne djelatnosti (knjievne veeri, izlobe, predstavljanje knjiga, prireeni i objavljeni bilteni, bibliografije, odrani seminari itd.). Novac koji je knjinica utroila za nabavu grae, razliita ulaganja i opremu, za uredski materijal i za plae, iskazuje se u ukupnom iznosu i pojedinano prema vrsti trokova. Podaci o djelatnicima u knjinici obuhvaaju broj zaposlenih, strunu spremu i stupnjeve strunih zvanja. Iskazuje se i odnos strunih djelatnika prema ostalim djelatnicima. Voenje statistike zahtijeva tonost u ujedinjavanju podataka i slijed u radu (inae statistika gubi smisao). Za istu vrstu knjinica trebalo bi, polazei od svrsishodnosti, primijeniti jednaka mjerila u prikazivanju statistikih podataka: statistiko istaivanje ne smije biti ni preusko ni preiroko. Poput planiranja i standardizacije, statistika je u suvremenomu knjiniarstvu jedan

od nezaobilaznih initelja razvoja djelatnosti, poboljanja slubi i usluga za korisnike.

Literatura
Knjige (omeene publikacije)
APARAC-Gazivoda, Tatjana. Teorijske osnove knjinine znanosti. Zagreb : Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1993. 220 str. ARBEITSTECHNIK fr Schul- und Gemeindebibliotheken. 3. unvernderte Aufl., Bern : Schweizerische Arbeitsgemeinschaft der allgemeinen f fentlichen Bibliotheken SAB/GTB und Schweizer Bibliotheksdienst, 1978. 82 str. BLAEKOVI, Tatjana; Branka Furlan. Knjinica osnovne kole. Ponovlje no i preraeno izd. Zagreb : Nacionalna i sveuilina biblioteka, 1993. 237 str. DADI, Vera; Eleonora Sari. Osnove zatite bibliotene grae. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1973. 224 str. (Izdanja HBD-a ; knj. 6) EVANS, Eduard G. Developing library collections. Littleton, Colo. : Libraries Unlimited, 1979. 340 str. (Library science text series) GARDNER, Richard K. Library collections : their origins, selection and development. New York etc. : McGraw-Hill Book Co., 1981. 354 str. (Mc Graw-Hill series in library education) GLUMAC, Divna. Predmetni katalog u biblioteci opteg tipa. 2. izd. Beograd : Narodna biblioteka Srbije, 1986. 139 str. GRUBAI, Kosta. Enciklopedijski rjenik bibliotekarstva. Sarajevo : Zavod za izdavanje udbenika, 1964. 336 str. GUIDELINES for national libraries / prepared by Guy Sylvestre. Paris : Unesco, 1987. 102 str. HACKER, Rupert. Bibliothekarisches Grundwissen. 5., durchgesehene Aufl. Mnchen etc. : Saur, 1989. 340 str. HANDBOOK of library cooperation / edited by Alan F. MacDougall and Ray Prytherch. Hants : Gower, 1991. 314 str. HARRISON, Kenneth C. First steps in librarianship : a students guide. 5th ed. completely rewritten. London : A. Deutsch, 1980. 190 str. (A Grafton Book) ISBD(G) : opi meunarodni standardni bibliografski opis / prevela Marina Teuber. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1979. 34 str. (Povremena izdanja HBD-a ; knj. 2) ISBD(M) : meunarodni standardni bibliografski opis / prevela, primjere odabrala i opisala Branka Hergei. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1980. 70 str. (Povremena izdanja HBD-a ; knj. 3) ISBD(NBM) : meunarodni standardni bibliografski opis neknjine grae / s engleskog prevela, hrvatske primjere odabrala i izradila Vedrana Jurii. Preraeno izd. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1993. 93 str. (Povremena izdanja HBD-a ; knj. 10) ISBD(S) : meunarodni standardni bibliografski opis serijskih publikacija / s engleskog prevela, hrvatske primjere odabrala i izradila Aleksandra Horvat. Preraeno izd. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo ; Zavod za informacijske studije Filozofskoga fakulteta, 1992. VIII, 98 str. (Povremena izdanja HBD-a ; knj. 9) JELUI, Sreko. Struktura i organizacija bibliotenih sustava. Zagreb : Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske

znanosti , 1992. 122 str. (Radovi Zavoda za informacijske studije; knj. 4. Niz knjiniarstvo ; knj. 2) KATZ, William A. Introduction to reference work. 5th ed. New York etc. : McGraw-Hill Book Co., 1987. - 2 sv. Vol. 1. Basic information services. 397 str. Vol. 2. Reference services and reference processes. 397 str. KRIEG, Werner . Einfhrung in die Bibliothekskunde. 2. Aufl. / besorgt von Rudofl Jung. Darmstadt : Wissenschaftliche Buchgesselschaft, 1990. VI, 184 str. LOGAR, Janez. Uvod u bibliografiju : teorijski osnovi bibliografije... Saraje vo : Svjetlost, 1973. 308 str. McGARRY, J. K. The changing context of information : an introductory analysis. London : Bingley, 1981. 189 str. MIKAI, Mira. Teorijske osnove sustava za predmetno oznaivanje. Zagreb : Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 1991. 426 str. (Doktorska disertacija) MICROFORMS in libraries : a reader / edited by Albert James Diaz. London : Mansell Information, 1975. X, 428 str. MURISON, William J. The public library : its origins, purpose and significan ce. 2nd ed. rev. and reset. London etc. : G. G. Harrap, 1971. 244 str. OSNOVE knjiniarstva / Tatjana Bani et al. - Ljubljana : Posebna izobra evalna skupnost za kulturo, 1987. 228 str. PIRJAVEC, Avgust. Knjinice in knjiniarsko delo. Celje : Zaloba Druba sv. Mohorja, 1940. 358 str. ROCA-Bor, Vinja. UDK : Univerzalna decimalna klasifikacija : prirunik za srednjokolske knjinice. Zagreb : Nacionalna i sveuilina biblioteka, 1991. 108 str. ROWLEY, Jennifer. Elekroniko raunalo u biblioteci / prevela Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1984. 104 str. (Izdanja HBD-a ; knj. 21) SMJERNICE za izradu preglednih katalonih jedinica i uputnica / prevela i predgovor napisala Daniela ivkovi ; hrvatske primjere odabrale i izradile Daniela ivkovi i Dorica Blaevi. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1990. 53 str. (Povremena izdanja HBD-a ; knj. 8) SMJERNICE za primjenu ISBD-a na opis sastavnica / prevela, hrvatske primjere odabrala i izradila Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo,1989. X, 25 str. (Povremena izdanja HBD-a ; knj. 7) SPILLER, David. Book selection : an introduction to principles and practice. 4th ed. London : C. Bingley, 1986. IX, 235 str. STIPEVI, Aleksandar. Cenzura u knjinicama. Zagreb : Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1992. 170 str. (Radovi Zavoda za informacijske studije ; knj. 3. Niz knjiniarstvo ; knj. 1) STUDIJ bibliotekarstva : u povodu petnaeste godinjice rada Katedre za bibliotekarstvo. Zagreb : Filozofski fakultet, 1992. 29 str. STUEART, Robert D.; Barbara B. Moran. Library management. 3rd ed. Little ton, Colo. : Libraries Unlimited, 1987. 376 str. UDK - Univerzalna decimalna klasifikacija : shema za struni raspored u narodnim knjinicama / redaktor sheme, autor uvoda, uputa i napomena Ljerka Filakovi. Zagreb : Knjinice grada Zagreba, 1985. 170 str. UNIMARC : format za univerzalno strojno itljivo katalogiziranje = (Univer sal MARC format) / prevela Mirna Willer. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1986. 170 str. (Povremena izdanja HBD-a ; knj. 6)

 URQUHART, Donald J. Naela bibliotekarstva / preveli Sreko Jelui i Tat jana Aparac-Gazivoda. Rijeka : Izdavaki centar Rijeka, 1986. 124 str. VERONA, Eva. Abecedni katalog u teoriji i praksi. 2. preraeno izd. - Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1971. 371 str. (Izdanja HBD-a ; knj. 5) VERONA, Eva. Pravilnik i prirunik za izradbu abecednih kataloga. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1970-1986. Dio 1. : Odrednice i redalice. 1970. 475 str. (Posebna izdanja HBD-a ; knj. 2). 2. izmijenjeno izd., 1986. 417 str. (Posebna izdanja HBD-a ; knj. 5) Dio 2. : Kataloni opis. 1983. 691 str. (Posebna izdanja HBD-a ; knj. 4) ZBORNIK radova Prvog savjetovanja o zatiti bibliotene grae. Zagreb : Nacionalna i sveuilina biblioteka, 1982. 48 str. IVKOVI, Janko. Struni katalog : izvod iz Univerzalne decimalne klasifikacije. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko drutvo, 1968. 167 str. (Posebna izdanja HBD-a ; knj. 1)

Radovi u serijskim publikacijama (lanci i prilozi)

BILEK, Mirjana. Statistika u bibliotekama. // Bibliotekarstvo 10 (1964), 3, 2133. BLAEVI, Dorica. Glavne znaajke organizacije CIP-a u SR Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 31 (1988), 197-208. BUBI, Zdenka. Predmetni katalog Radnike biblioteke "Boidar Adija" u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 30 (1987), 89-98. EUK, Anisja. Hrvatsko bibliotekarsko drutvo 1948-1988. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 31 (1988), 83-90. GRGI, Milka. Statistika in obrazci v knjinicah. // Knjinica 8 (1964), 3-4, 112-116. HERGEI, Branka. O nabavi i nabavnoj politici. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 5 (1958-59), 9-23. HERGEI, Branka. Obavezni primjerak : povlastica ili dunost? // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 12 (1966), 3-4, 97-107. HORVAT, Aleksandra. ISBD(S), njegovo nastajanje i njegov odnos prema ISDSu i prema ISBD(G)-u. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 23 (1977-1978), 1-15. HORVAT, Aleksandra. Oblik i graa korporativnih odrednica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 24 (1979-1980), 43-66. HORVAT, Aleksandra. Preraeno izdanje ISBD(M)-a i njegovo znaenje za nau katalonu praksu // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 31 (1988), 51-64. MARKI-uukovi, Ljerka. Opa dostupnost publikacija i korisnik. // Vjes nik bibliotekara Hrvatske 28 (1985), 1-10. MARTINI, Tena. Biblioteke i drutvo. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 31 (1988), 153-156. MII, Jelka. Centralni katalog stranih periodinih publikacija u NSB u Zag rebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 11 (1965), 137-142. MII, Jelka. O Berghfferovu postupku u Centralnom katalogu Sveuiline knjinice u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 6 (1960), 1-2, 39-45. PURI, Ivanka. Usporedni prikaz statistikih obrazaca u bibliotekarstvu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 31 (1988), 65-80. ROJNI, Matko. O centralnom katalogu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 1 (1950), 1-3, 5-65. ROJNI, Matko. O knjigama i drugoj tiskanoj grai u nacionalnim bibliote kama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 19 (1973), 53-68.

 SEI, Dora ; Melita Sari. Meubibliotena posudba u SR Hrvatskoj : postojee stanje. // Informatologia yugoslavica 16 (1984), 1-2, 87-91. TADI, Katica. Meusobno povezivanje specijalnih biblioteka // Bibliote karstvo 25 (1979), 3, 91-96. VERONA, Eva. ISBD(G) i njegov odnos prema uputama za meunarodni standardni bibliografski opis posebnih vrsta bibliotene grae. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 22 (1976), 1-21. VERONA, Eva. O katalonom i bibliografskom opisu i njegovu ujednaava nju. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 17 (1971), 1-2, 1-20. VUKOVI-Mottl, Srna. Zaviajna zbirka. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 21 (1975), 17-25.

Zakoni, podzakonski akti, pravilnici i upute

HRVATSKI standardi za specijalne knjinice. // Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete 3 (1993), 5, 12-14. MEUNARODNA posudba, naela i upute za postupak (1978). / Prevela Lelija Soanac. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 24 (1979-1980), 381-387. NAPUTAK za provoenje revizije i otpisa grae u knjinicama Republike Hrvatske. // Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete 3 (1993), 5, 14-15. POSLOVNIK o radu Savjeta za biblioteke Hrvatske. 22. lipnja 1984. (Arhiva Savjeta za biblioteke Hrvatske) PRINCIPI uvanja i zatite grae u bibliotekama. // Vjesnik bibliotekara Hr vatske 27 (1983-84), 196-207. PRAVILNIK o evidenciji biblioteka. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 23 (19771978), 199-200. PRAVILNIK o evidentiranju bibliotene grae koja ima svojstvo spomenika kulture. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 27 (1983-1984), 191-194. PRAVILNIK o knjigovodstvu i raunskom planu neprofitnih organizacija. // Narodne novine 50 (1994), 20, 531-538. PRAVILNIK o nainu koritenja bibliotene grae koja ima svojstvo spome nika kulture. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 27 (1983-1984), 192-196. PRAVILNIK o polaganju strunih ispita u bibliotekarskoj struci. // Narodne novine 48 (1992), 1, 13-16. PRAVILNIK o uvjetima i nainu koritenja bibliotene grae i usluga u Na cionalnoj i sveuilinoj biblioteci u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 32 (1989), 259-269. PROGRAMI ispitnih predmeta na strunom ispitu bibliotekarske struke prema strunim zvanjima. // Glasnik Ministarstva prosvjete, kulture i porta 1 (1991), 6-16. STANDARDI za narodne knjinice u Republici Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 33 (1990), 226-238. STANDARDI za pokretne knjinice-bibliobuse u Republici Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 33 (1990), 210-226. STANDARDI za visokokolske knjinice u Republici Hrvatskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 33 (1990), 201-210. STRUNE upute o postupku pri posuivanju knjiga meu bibliotekama u NRH. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 8 (1962), 1-2, 91-93. UREDBA o raunovodstvu neprofitnih organizacija. // Narodne novine 49 (1993), 112, 2536-2540. ZAKON o bibliotenoj djelatnosti i bibliotekama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 19 (1973), 155-163.

 ZAKON o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi. // Narodne novine 49 (1993), 117, 2720. ZAKON o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom kolstvu. // Narodne novine 49 (1993), 27, 755 -757. ZAKON o izmjenama i dopunama Zakona o srednjem kolstvu. // Narodne novine 49 (1993), 27, 757-758. ZAKON o lokalnoj samoupravi i upravi. // Narodne novine 48 (1992), 90, 21832191. ZAKON o osnovnom kolstvu. // Narodne novine 46 (1990), 59, 1372-1380. ZAKON o raunovodstvu. // Narodne novine 48 (1992) 90, 2133-2142. ZAKON o srednjem kolstvu. // Narodne novine 48 (1992), 19, 409-417. ZAKON o sustavu dravne uprave. // Narodne novine 49 (1993), 75, 1808 -1817. ZAKON o upravljanju ustanovama u kulturi i zatiti spomenika kulture. // Narodne novine 49 (1993), 96, 2175-2177. ZAKON o visokim uilitima. // Narodne novine 49 (1993) 96, 2142-2159. ZAKON o znanstvenoistraivakoj djelatnosti. // Narodne novine 69 (1993) 96, 2159-2166.