ZECHARIA

"Uzbudljiva... incrigantna." Washington Times

SITCHIN

"Obavezno tivo za sve koje zanimaju dre vni misteriji." New York City Tribune "Izvanredno napisano... Sitchin je revan istraiva." Kirkus Reviews "Inventivno i provokativno." Daily Mirror Booklist

POSLJEDNJI DANI
A R M A G E D O N O I P R O R O A N S T V A P O V R A T K U

"Dojmljivo"

"Zemaljskim kronikama je sueno da posta nu jedna od najznaajnijih i najkontroverznijih dodataka literaturi. Briljantan rad... obavezno tivo!" CryticalReview Sedma i posljednja knjiga Zemaljskih kronika

"Uzbudljivo... Vjerodostojno... provokati vno i dojmljivo." Library Journal

TELEdisk,

2009.

POSVEENO MOM BRATU,

DR. AMNONU SITCHINU, IJA A V I O K O Z M 1 K A SU MI ZNANJA

BILA N E P R O C J E N J I V A

KNJIGE ZECHARIE SITCHINA DO SADA OBJAVLJENE NA HRVATSKOM JEZIKU

Sadraj
Predgovor: Prolost, budunost 9 11 30 46 61 77 94 112 133 153 174 194 215 242 268 285 305 324 326 Prvo Drugo Tree etvrto Peto esto Sedmo Osmo Deveto Deseto Jedanaesto Dvanaesto Tri n a esto etrnaesto Petnaesto esnaesto pogla poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavije: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje: poglavlje. poglavlje: p ogla vlje: poglavlje vije: Mesijanski sat "Tako se dogodilo" Egipatska proroanstva, ljudske sudbine O bogovima i polubogovima Odbrojavanje do Sudnjeg dana Prohujalo s vihorom Sudbina je imala pedeset imena U ime Boga Obeana zemlja Kri na obzoru Dan Gospodinov Podnevna tama Kada su bogovi otili sa zemlje Posljednji dani Jeruzalem: nestali kale Armagedon i proroanstva o povratku Postskriptum O autoru

DVANAESTI PLANET - Prva knjiga Zemaljskih kronika STEPENITE DO NEBA - Druga knjiga Zemaljskih kronika RATOVI BOGOVA I LJUDI - Trea knjiga Zemaljskih kronika IZGUBLJENA KRALJEVSTVA - etvrta knjiga Zemaljskih kronika REVIZIJA POSTANKA - Zasebno izdanje

poglavlje:

Predgovor:
PROLOST, B U D U N O S T

"Kada e se vratiti?" Ljudi koji su itali moje knjige bezbroj puta postavili su mi to pitanje u kojem su "oni" Anunnakiji, vanzemaljci koji su doli na Zemlju sa svog planeta po imenu Nibiru i koji su u davnini tovani kao bogovi. Hoe li to biti kada nam se Nibiru idui svojom izduljenom orbitom ponovno priblii, i to e se tada dogoditi? Hoe li u podne biti mrak i hoe li se Ze mlja raspasti? Hoe li na Zemlju doi mir ili armagedon? Hoemo li imati tisuljee velikih nevolja i tekih kunji ili mesijanski Drugi dolazak? Hoe li se to dogoditi 2012. ili kasnije, ili se uope nee dogoditi? To su velika pitanja koja najdublje ljudske nade i strepnje povezuju s religijskim vjerovanjima i oekivanjima, pitanja to ih dodatno uslonjavaju tekui dogaaji: ratovi u zemljama u kojima su zapoeli odnosi izmeu bogova i ljudi; prijetnje nuklearnim holokaustom; zastraujua silina pri rodnih katastrofa. To su pitanja na koja se nisam usudio odgovarati sve ove godine, no sada se to vie ne smije odgaati. Pitanja o povratku, moramo znati, nisu nova; u prolosti su, kao to su i danas, bila vrsto povezana s oekivanjem dana Gospodnjeg, kraja vremena, armagedona. Prije etiri tisuljea Bliski istok svjedoio je bogu i njegovom sinu koji su obeali raj na Zemlji. Prije vie od tri tisuljea egipatski kralj i egipatski narod eznuli su za mesijanskim dobom. Prije dva tisuljea narod Judeje pitao se je li se

POSLJEDNJI

DANI

pojavio Mesija, a mi smo jo uvijek obuzeti tajnama tih dogaaja. Jesu li se proroanstva poela obistinjivati? Bavit emo se zbunjujuim odgovorima koji su se nudili, rjeavati drevne enigme, deifrirati podrijetlo i znaenje razliitih simbola kao to su kri, ribe, kale. Opisat emo ulogu "mjesta povezanih sa svemirom" u povijesnim dogaajima i pokazati zato se prolost, sadanjost i budu nost sastaju u Jeruzalemu, mjestu "Veze neba i Zemlje". Nadalje, promiljat emo zato je sadanje dvadeset i prvo stoljee nove ere toliko slino dvadeset i prvom stoljeu prije nove ere. Ponavlja li se povijest, je li sueno da se ponovi? Upravlja li svime mesijanski sat? Je li vrijeme ostvarivanja proroanstava blizu? Prije vie od dva tisuljea Danijel iz Starog zavjeta vie je puta pi tao anele: Kada? Kada e doi posljednji dani, kraj vremena? Prije vie od tri stoljea glasoviti sir Isaac Newton, koji je razotkrio tajne kretanja nebeskih tijela, napisao je rasprave o starozavjetnoj Knjizi Danijelovoj i novozavjetnoj Knjizi otkrivenja. Analizirat emo njegove nedavno prona ene, rukom pisane izraune povezane s posljednjim danima, kao i novija pretkazanja Kraja. I hebrejska Biblija i Novi zavjet tvrde da su tajne budunosti skri vene u prolosti, te da je sudbina Zemlje povezana s nebesima, a ivot i sudbina ovjeanstva s Bogom i bogovima. Bavei se onime to se tek treba dogoditi iz povijesti prelazimo na proroanstvo, jedno ne moe biti shvaeno bez drugoga, pa emo govoriti o oboje. Voeni time, po gledajmo ono to e se dogoditi kroz prizmu onoga to je bilo. Odgovo ri e vas zasigurno iznenaditi. ZECHARIA SITCHIN New York, studeni 2006.

Prvo

poglavlje

MESIJANSKI

SAT

dje god se ovjek okrene, ovjeanstvo kao da je obuzeto apokaliptinom strepnjom, mesijanskim arom i tjeskobom kraja vremena.

Vjerski fanatizam iskazuje se u ratovima, pobunama i pokoljima "ne

vjernika". Vojske koje su nagomilali kraljevi Zapada ratuju s vojskama kra ljeva Istoka. Sudar civilizacija potresa temelje tradicionalnih naina ivota. Krvoprolia gutaju gradove; veliki i moni sklanjaju se iza visokih zatitnih zidova. Prirodne nepogode i sve snanije katastrofe navode ljude da se pi taju: je li ovjeanstvo zgrijeilo, svjedoi li Bojem gnjevu, eka li ga jo jedan opi potop? Je U ovo apokalipsa? Moe li biti hoe li biti spase nja? Je li mesijansko doba ve otpoelo? Vrijeme dvadeset i prvo stoljee poslije nove ere ili je to bilo dvadeset i prvo stoljee prije nove ere? Ispravan odgovor je 'da i 'da: i u naem vremenu i u tim drevnim vremenima. To su okolnosti dananjeg vremena, ali i vremena od prije vie od etiri tisuljea. Zapanjujua slinost tih dvaju vremena posljedica je dogaaja to su se dogodili na sredini perioda koji je protekao izmeu njih - u razdoblju povezanom s mesijanskim arom za vrijeme Isusa. Ta su tri kataklizmika razdoblja za ovjeanstvo i njegov planet dva u pisanoj povijesti (oko 2100. godine pr. n. e. i zatim na prijelazu iz stare u

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

novu ere) i jedno u bliskoj budunosti povezana. Jedno je dovelo do dru gog i jedno se moe razumjeti iskljuivo razumijevanjem drugoga. Sadanjost proistjee iz prolosti, prolost je budunost. Za sva tri razdoblja kljuno je Mesijansko oekivanje, sva tri povezuje Proroanstvo. Odgovor na pitanje kako e se zavriti sadanje doba velike nevolje i kunje na pitanje to nosi budunost zahtijeva ulazak u domenu pro roanstva. Nae proroanstvo nee biti gemit od novootkrivenih pretkazanja ija je glavna znaajka strah od propasti ili kraja. Mi emo se osloniti na drevne zapise koji su dokumentirali prolost, predvidjeli budunost i zabilje ili prijanja mesijanska oekivanja prorokujui budunost u prolosti i, skloni smo misliti, budunost koja je pred nama. U sva tri apokaliptina primjera dva koja su se ve dogodila i jedan koji e se uskoro dogoditi fiziki te duhovni odnos izmeu neba i Zemlje bio je i ostao od stoerne vanosti za dogaaje. Fiziki aspekti bili su izraeni postojanjem mjesta koja su Zemlju povezivala s nebesima, mjesta koja su bila odreena kljunima, koja su bila arita dogaaja, a duhovni su aspekti bili izraeni u onome to nazivamo religija. U sva tri sluaja kljuna je bila pro mjena odnosa izmeu ovjeka i boga, osim oko 2100. godine pr. n. e., kada se ovjeanstvo suoilo s prvim od ta tri epohalna prevrata i kada se radilo o odnosu izmeu ljudi i bogova, u mnoini. Je li se taj odnos uistinu promijenio itatelj e uskoro otkriti.

nastankom Zemlje i njezina mjeseca, asteroidnog pojasa i kometa, te zaro bljavanjem samog "upadaa" u veliku eliptinu orbitu za iji mu prolazak treba oko 3.600 zemaljskih godina, (slika 1).

Sumerski zapisi kau nam da su Anunnakiji na Zemlju doli sto dvadeset takvih orbita 432.000 zemaljskih godina prije Potopa ("Velike poplave"). Kako i zato su doli, njihovi prvi gradovi u E.DINu (biblijskom Edenu), njihovo stvaranje Adama i Eve i razlozi tog stva ranja te dogaaji nakon katastrofalnog potopa sve je ispriano i opi sano u seriji mojih knjiga Zemaljske kronike i to ovdje neemo pona

Pria o bogovima, Anunnakijima ("onima koji su s neba doli na Ze mlju"), kako su ih zvali Sumerani, poinje s njihovim dolaskom na Zemlju s planeta Nibiru u potrazi za zlatom. Pria o njihovom planetu u davnini je opisana u Epu o stvaranju, dugakom zapisu na sedam ploa. Obino se smatra da se radi o alegorijskom mitu, plodu primitivnih umova koji su o planetima govorili kao o ivim bogovima koji se meusobno bore. No kao to sam pokazao u svojoj knjizi Dvanaesti planet, taj drevni tekst u stvari je sofisticirana kozmogonija koja nam govori kako se zalutali planet prolazei kroz na Sunev sustav sudario s planetom zvanim Tiamat: sudar je rezultirao
12

vljati. No, prije nego to krenemo kroz vrijeme do znaajnog dvadeset i prvog stoljea prije nove ere, moramo se prisjetiti nekih pretpotopnih i poslijepotopnih prijelomnih dogaaja. Biblijska pria o Potopu, koja poinje estim poglavljem Postan ka, svoje kontradikcije pripisuje jednom boanstvu, Jahvi, koji je isprva odluan da izbrie ovjeanstvo s lica Zemlje, a zatim se naroito trudi da ga spasi uz pomo Noe i njegove arke. Raniji, sumerski izvori te prie nezadovoljstvo ovjeanstvom pripisuju bogu Enlilu, a protuakciju da spasi ovjeanstvo bogu Enkiju. U Bibliji je radi monoteizma zatakano

13

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

ne samo neslaganje Enlila i Enkija nego i suparnitvo i sukob izmeu dva klana Anunnakija koji je odredio tijek kasnijih zbivanja na Zemlji. Taj sukob izmeu dvojice bogova i njihovog potomstva, kao i izmeu zemaljskih podruja koja su im bila dodijeljena nakon Potopa, mora se imati u vidu kako bi se razumjelo sve to se nakon toga dogodilo. Enki i Enlil bili su polubraa, sinovi vladara Nibirua po imenu Anu. Njihov sukob na Zemlji vue korijene s njihovog matinog planeta Ni birua. Enki tada zvan E.A ("Onaj iji je dom voda") bio je Anuov prvoroenac, meutim ne od njegove zakonite supruge Antu. Kada je Antu Anuova polusestra Anuu rodila Enlila, Enlil je postao zakoniti prijestolonasljednik Nibirua iako nije bio prvoroeni sin. Neizbjeno ogor enje kod Enkija i obitelji njegove majke dodatno je potpirivala injenica da je ve Anuovo sjedanje na prijestolje bilo problematino: nakon to je Anu izgubio bitku za nasljedstvo od suparnika po imenu Alalu, kasnije je uzurpirao prijestolje izvrivi dravni udar, natjeravi Alalua da pobjegne s Nibirua kako bi spasio goli ivot. To ne samo da je Enkijevo ogorenje vra tilo u vrijeme njegovih predaka nego je postavilo i neke druge izazove pred Enlilovo vodstvo, kao to je opisano u epu Pria o Anzuu. (Za zamrene odnose kraljevskih obitelji Nibirua te za podrijetla Anua i Antu te Enlila i Enkija pogledajte Izgubljenu knjigu Enkijevu.). Klju za razrjeavanje tajne nasljeivanja i brakova kod bogova bila je moja spoznaja da su se ista pravila primjenjivala i na ljude koje su ovi iza brali da im slue kao njihovi opunomoenici u ovjeanstvu. Biblijska pria o patrijarhu Abrahamu gdje se govori {Postanak 20:12) da on nije lagao kada je svoju enu Saru predstavio kao svoju sestru: "Doista, ona je moja sestra, ki mog oca, ali ne i ki moje majke, i postala je mojom enom." Ne samo da je oenio svoju polusestru od druge majke (s kojom je imao zajednikog oca), nego je njezin sin u ovom sluaju I z a k postao zako niti nasljednik i nastavlja dinastije, a ne prvoroenac Jimael, sin slukinje Hagare. (Kako su takva pravila o nasljeivanju uzrokovala ogorenu zavadu izmeu Raovih nasljednika u Egiptu, polubrae Ozirisa i Seta koji je oenio polusestre Iziu i Neftis, objanjeno je u knjizi Ratovi bogova i ljudi.)
14

Iako se ta pravila o nasljeivanju ine zamrenima, temelje se na onome to oni koji piu o kraljevskim dinastijama nazivaju "krvne loze", to bi da nas trebalo biti prepoznato kao sofisticirane DNK genealogije koje su razliko vale generalnu DNK koja se nasljeduje od roditelja te mitohondrijsku DNK (mtDNK) koju ene nasljeuju iskljuivo od majke. Sloeno no osnovno pra vilo bilo je sljedee: dinastike loze nastavljaju se kroz muku lozu; prvoroeni sin je sljedei nasljednik; polusestra se moe uzeti za enu ako je imala drugu majku; ukoliko ta polusestra kasnije rodi sina, taj sin iako nije prvoroenac postaje zakoniti nasljednik i nastavlja dinastije. Suparnitvo dvojice brae - Eaa/Enkija i Enlila - zbog prijestolja bilo je do damo zakomplicirano njihovim osobnim suparnitvom zbog ljubavi. Obojica su eljeli svoju polusestru Ninmah, ija majka je bila jo jedna Anuova prilenica. Ona je bila Eaova prava ljubav, meutim nije mu bilo doputeno da je oeni. Zatim ju je uzeo Enlil i imao s njom sina po imenu Ninurta. Iako roen izvan braka, pravila o nasljeivanju, s obzirom da je i prvoroeni sin i roen od kraljevske polusestre, uinila su ga Enlilovim neospornim nasljednikom. Ea je, kako se navodi u knjigama Zemaljskih kronika, bio voa prve skupine od pedeset Anunnakija koji su stigli na Zemlju kako bi doli do zlata potrebnog da zatite atmosferu planeta Nibiru koja je propadala. Kada su poetni planovi propali na Zemlju je poslan njegov brat Enlil s jo Anunnakija kako bi proirili misiju na Zemlji. Kao da to nije bilo dovoljno da stvori neprijateljsko ozraje, stigla je i Ninmah kako bi sluila kao glavna medicinska dunosnica...

Dugaak tekst poznat pod nazivom Ep Atrahazis priu o bogovima i ljudima na Zemlji poinje s Anuovim posjetom Zemlji kako bi jednom za svagda rijeio suparnitvo svoje dvojice sinova koje je upropatavalo sudbo nosnu misiju. ak je ponudio da on ostane na Zemlji, a jedan od polubrae preuzme kraljevsku krunu na Nibiruu. U tom smislu se, govore nam drevni spisi, drijebalo ne bi li se odluilo tko e ostati na Zemlji, a tko e zasjesti na prijestolje Nibirua:

15

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Bogovi sklopile ruke, Izvuko'sedrijeb Enliluje Mora, dana i raspodijelile: Anu se vrati u nebesa, Zemlja; okruena, kao petljom

Dana su princu Enkiju. drijeb je, dakle, presudio da se Anu vrati na Nibiru kao njegov kralj. Ea, kojem je dana vlast nad morima i vodama (on je kasnije za Grke bio "Posejdon", a za Rimljane "Neptun"), dobio je epitet EN.KI ("Vladar Zemlje") kako bi ga se primirilo, meutim EN.LIL-u ("Gospo dar zapovjednik") je pripala sveukupnu vlast: "Enlilu je dana Zemlja." Bio ogoren ili ne, Ea/Enki nije mogao osporiti pravila nasljeivanja ni rezultate drijeba. I tako su ogorenje, ljutnja zbog uskraene pravde i vatrena odlunost da osveti nepravde poinjene nad njegovim ocem i precima, pa tako i nad njime samime, navele Enkijevog sina po imenu M a r d u k da zapone sukob. Nekoliko tekstova opisuje kako su Anunnakiji podigli svoja naselja u E.DIN-u (poslijepotopnom Sumeru), pri emu je svako naselje imalo posebnu ulogu i bilo izgraeno na lokacijama rasporeenim u skladu sa irim planom. Kljuna veza sa svemirom mogunost neprekidne komunikacije s matinim planetom te sa atlovima i svemirskim brodo vima odravana je u Enlilovom zapovjednom mjestu u Nippuru, u ijem je sreditu bila slabo osvijetljena elija zvana DUR.AN.KI, "Veza neba i zemlje". Jo jedna vitalna instalacija bila je svemirska luka locirana u Sipparu ("Gradu ptica"). Nippur se nalazio u sreditu koncentrinih krunica na kojima sli bili smjeten drugi "boji gradovi"; svi zajedno su za svemirske brodove koji su dolazili na Zemlju formirali sletni koridor ija je arina toka bio dvostruki vrh planine Ararat najistaknutija topografska znaajka na Bliskom istoku (Slika 2). A kada je Potop "preplavio zemlju", izbrisao je sve boje gradove zajedno s njihovim Kontrolnim centrom misije i svemirskom lukom te pokopao Edin ispod milijuna tona blata i naplavina. Sve se moralo napraviti iznova, meutim mnogo toga vie nije moglo biti isto. Prije svega, bilo je nuno izgraditi novu svemirsku luku, s novim Konuolnim centrom misije i novim signalnim posta[O T i p

16

17

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

jama za sletni koridor. Novi slerni put ponovno je usmjeren prema dvostrukom vrhu Ararata, meutim sve druge komponente bile su nove: svemirska luka bila je na Sinajskom poluotoku, na tridesetoj sjevernoj paraleli; umjetni dvostruki vrhovi kao signalne postaje bile su piramide u Gizi; a novo zapovjedno mjesto misije bilo je na mjestu zvanom Jeruzalem (Slika 3). To je bio razmjetaj koji je odigrao kljunu ulogu poslijepotopnim dogaajima. Potop je bio odluujua prekretnica kako za bogove tako i za ljude te za nji hove meusobne odnose: Zemljane, koji su bili napravljeni da slue bogovima i rade za njih, odsada se tretiralo kao mlae partnere na razorenom planetu. Novi odnos izmeu ljtidi i bogova bio je uspostavljen, posveen i ozako njen kada je ovjeanstvu dodijeljeno pravo da utemelji svoju prvu veliku civi lizaciju. Bila je to mezopotamska civilizacija, oko 3800. g. pr. n. e. Znaajnom dogaaju slijedio je Anuov dravniki posjet Zemlji. No, Anu je doao ne samo kao vladar Nibirua nego i kao vrhovno boanstvo zemaljskog panteona drevnih bogova. Jo jedan (vjerojatno glavni; op. a.) razlog njegova posjeta bila je uspo stava i afirmacija mira meu samim bogovima. To je bio sporazum "ivi i pusti druge da ive" kojim su se zemlje Starog svijeta podijelile izmeu dva glavna anunnakijska klana - Enlilovog i Enkijevog - budui da su nove, poslijepotopne okolnosti i nova lokacija svemirskih instalacija zahtijevali novu teritorijalnu podjelu meu bogovima. To je podjela koja se odraava u biblijskom popisu naroda {Postanak, glava 10.) u kojem je grananje ovjeanstva koje je poteklo od tri Noina sina zabiljeeno po narodnosti i geografskom smjetaju: Azija je pripala narodima odnosno zemljama Sema, Europa potomcima Jafeta, Afrika narodima odnosno zemljama Hama. Povijesni podaci pokazuju da je paralelna podjela meu bo govima Aziju i Afriku dodijelila Enlilitima, a Afriku Enkiju i njegovim sinovi ma. Sinajski poluotok, koji spaja sva tri kontinenta i na kojem je bila smjetena vana poslijepotopna svemirska luka, ostavljen je po strani kao neutralno, sveto podruje. Dok Biblija samo navodi zemlje i narode prema njihovom srodstvu s Noom, raniji sumerski tekstovi zabiljeili su injenicu da je podjela bila na mjeran in, rezultat vijeanja vodstva Anunnakija. Tekst poznat kao Ep 0 Etani govori nam da Veliki Anunnakiji koji odluuju 0 sudbini sjedahu savjetujui se 0 Zemlji.

/.V

19

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Stvorile podigole

etiri

regije,

Oko 3100. g. pr. n. e. slina ali ne i ista civilizacija utemeljena je u Drugoj regiji u Africi, u regiji rijeke Nil (Nubija i Egipat). Njezina povijest nije bila tako harmonina kao povijest enlilitske civilizacije budui da su se izmeu Enkijevih estero sinova, kojima nisu bili dodijeljeni gradovi nego itava kopnena podru ja, nastavili suparnitvo i sukobi. Najznaajniji je bio neprekidni sukob izme u Enkijevog prvoroenogsina Marduka {Ra u Egiptu) i Ningizide {Toth u Egiptu) koji je doveo do progonstvo Totha i skupine njegovih afrikih sljedbe nika u Novi svijet (gdje je postao poznat kao Qiietzalcoatl, Pernata zmija). Sam Marduk/Ra bio je kanjen i prognan kada je, protivei se braku svog mlaeg brata Dumuzija za Enlilovu praunuku Inannu/Itar, ubio brata. Inanni/Itar je u znak zadovoljtine oko 2900. g. pr. n. e. dodijeljena civilizacija Tree regije, civilizacija u dolini rijeke Ind. Postojao je dobar razlog za to to su sve civili zacije kao i svemirska luka u svetoj regiji bile smjetene na tridesetoj sjevernoj paraleli (slika 4).

naseobine.

Na prvom podruju, izmeu rijeka Eufrat i Tigris (Mezopotamija), uspo stavljena je prva napredna ljudska civilizacija - sumerska civilizacija. Tamo gdje su se nalazili pretpotopni boji gradovi podignuti su ljudski gradovi. Svaki od njih imao je svoju svetu etvrt u kojoj su, u svom ziguratu, prebivali bog ili boica Enlil u Nippuru, Ninmah u Suruppaku, Ninurta u Lagau, Nannar/Sin u Uru, Inanna/Itar u Uruku, Utu/ama u Sipparu i tako dalje. U svakom takvom urbanom centru je EN.SI, "Pravedni pastir" u poetku izabrani polubog bio izabran da vlada ljudima u ime bogova. Njegov glavni zadatak bio je objavljivati kodekse pravde i morala. U svetoj etvrti sveenstvo je na elu s visokim sveenikom sluilo bogu i njegovoj branoj druici, nad gledalo praznike sveanosti te vodilo obrede rtvovanja i molitve bogovima. Slikarstvo, kiparstvo, muzika, ples i pjesme u slavu bogova, te iznad svega pisanje i voenje zapisa cvjetali su u hramovima ali i u kraljevskoj palai. S vremena na vrijeme jedan od tih gradova bio bi izabran da slui kao glavni grad, kao prijestolnica zemlje, a njegov bi vladar bio kralj, LU.GAL ("Veliki ovjek"). U poetku i jo dugo vremena nakon toga ta osoba, naj moniji ovjek zemlje, bio je i kralj i visoki sveenik. Zbog njegove uloge i autoriteta koji je uivao bio je pomno biran, a za sve fizike simbole kraljevske asti dralo se da su poslani ravno s nebesa, od Anua na Nibiruu. U sumerskom tekstu koji se bavi tom temom navodi se da su simboli kraljevske asti (kruna i ezlo) i kreposti prije nego to su dodijeljeni zemaljskom kralju "bili poloeni pred Anuom na nebesima". Doista, sumerska rije za kraljevsku ast bila je Anuova ast. Tij aspekt "kraljevske asti" kao kljunog elementa civilizacije, ispravnog ponaanja i moralnog kodeksa za ovjeanstvo eksplicitno je izraen u navo du iz Sumerskogpopisa kraljeva koji kae da je nakon Potopa "kraljevska ast donesena s nebesa. "To je izrazito vaan navod koji se mora imati na umu dok kroz ovu knjigu napredujemo prema mesijanskim oekivanjima rjenikom Novog zavjeta povratka "Kraljevstva nebeskog" na Zemlju. 20

SLIKA

21

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Prema sumerskim tekstovima, Anunnakiji su kraljevstvo civilizaci ju i njezine institucije, kao to se najbolje vidi na primjeru Mezopotamije uspostavili kao novi poredak u svojim odnosima sa ovjeanstvom, s kraljevima/sveenicima koji su sluili i kao veza i kao prepreka izmeu bo gova i ljudi. No, kada se ovjek osvrne na to prividno "zlatno doba" bogova i ljudi, oito je da su ciljevi bogova uvijek bili dominantni i da su odreivali ciljeve ljudi. Sve je zasjenila odlunost Marduka/Raa da ispravi nepravdu nanesenu njegovom ocu Eau/Enkiju kada je, prema anunnakijskim pravi lima nasljeivanja, umjesto Enkija Enlil proglaen zakonitim nasljednikom njihova oca Anua, vladara na njihovom matinom planetu Nibiruu. Prema seksagezimalnom ("baza ezdeset") brojevnom sustavu koji su bogovi podarili Sumeranima, svakom od dvanaest velikih bogova sumerskog panteona dodijeljen je brojani rang, pri emu je Anu imao najvii rang ezdeset. Rang pedeset dodijeljen je Enlilu, Enkijev rang bio je e trdeset, i tako dalje, izmjenjujui se izmeu mukih i enskih boanstava (slika 5 ) . Po pravilima nasljeivanja, Enlilov sin Ninurta bio je na redu za rang pedeset na Zemlji, dok je Marduk imao nominalni rang deset. K tomu, ta dva nasljednika na ekanju u poetku jo nisu bili medu dvanaest "Olimpijaca". Tako se Mardukova duga, ogorena i neumoljiva borba, kojoj je u ko rijenu zavada Enlila i Enkija, kasnije usmjerila na sukob s Enlilovim sinom Ninurtom za nasljeivanje ranga pedeset, da bi se zatim proirila na Enlilovu unuku Inannu/Itar, ijem se braku s Dumuzijem, Enkijevim naj mlaim sinom, Marduk toliko protivio da je stvar zavrila Dumuzijevom smru. S vremenom se Marduk/Ra, osim sukoba s Tothom koji smo ve spomenuli, sukobio i s drugom braom i polubraom prvenstveno s Enkijevim sinom po imenu Nergal koji se oenio za Enlilovu unuku po imenu Erekigal. Sukobi bi se ponekad rasplamsali u prave ratove izmeu dva boanska klana. Neki od tih ratova u mojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi nazvani su "Ra tovi piramida". U jednom istaknutom primjeru borbe su okonane time da je Marduk iv pokopan u Velikoj piramidi; u drugom je pao u Ninurtino za22
23

robljenitvo. Marduk je, takoer, vie puta bio u prognanstvu i po kazni i kao samonametnuto izbivanje. Njegova uporna nastojanja da zauzme poloaj koji je svojatao ukljuivao je i dogaaj koji je u Bibliji zabiljeen kao incident s kulom babilonskom; no, nakon brojnih frustracija, uspjeh je na kraju polu io tek kad su se Zemlja i nebesa uskladili s mesijanskim satom.

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

Doista, prvi kataklizmiki niz dogaaja u dvadeset i prvom stoljeu prije nove ere i mesijanska oekivanja koja su ga pratila prvenstveno je po vezan s priom o Marduku. Osim toga, ti kataklizmiki dogaaji u prvi su plan doveli njegovog sina po imenu Nabu boanstvo, sina boga, no od majke Zemljanke.

te sa svemirskim brodom koji je povezivao Zemlju i Nibiru. (Poslije Potopa te su djelatnosti preseljene na mjesto koje je kasnije postalo poznato kao Jeruzalem.) Smatralo se da je njegova sredinja lokacija, koja je bila jednako udaljena od drugih centara u E.DIN-u u kojima su se obavljale razliite djelatnosti (vidi sliku 2 ) , jednako udaljena i od "etiri kuta Zemlje", pa je dobio nadimak "pupak Zemlje". U hvalospjevu posveenom Enlilu ovako se govorilo o Nippuru i njegovoj funkciji:

Tijekom itave povijesti Sumera koja je trajala gotovo dvije tisue go dina njegova se kraljevska prijestolnica vie puta selila: najprije je to bio Ki (Ninurtin prvi grad), zatim Uruk (grad kojeg je Anu dodijelio Inanni/ Itar), pa Ur (Sinovo sjedite i sredite oboavanja); kasnije su prijestolnice bili drugi gradovi, a zatim ponovno oni prvi. Naposljetku se, po trei put, preselila u Ur. No Enlilov je grad Nippur, njegovo "sredite kulta", kako su ga strunjaci skloni zvati, itavo vrijeme ostao vjersko sredite Sumera i sumerskog naroda, ondje se odreivao godinji ciklus tovanja bogova. Dvanaest "Olimpijaca" sumerskog panteona, svaki sa svojim nebeskim pandanom meu dvanaest lanova Sunevog sustava (Sunce, Mjesec i deset planeta ukljuujui Nibiru), bili su takoer poaeni s po jednim mjese com u godinjem ciklusu od dvanaest mjeseci. Sumerska rije za mjesec, EZEN, u stvari je znaila praznik, sveanost. Svaki takav mjesec bio je po sveen jednom od dvanaest vrhovnih bogova. Potreba da se odredi tono vrijeme kada svaki od tih mjeseci poinje i zavrava (a ne, kao to govore udbenici, da bi se seljacima omoguilo da znaju kada da zaponu sjetvu odnosno etvu) je oko 3 7 6 0 g. pr. n. e. dovela do uvoenja prvog kalendara na Zemlji. Taj je kalendar poznat kao nipurski kalendar jer su zadau da odrede komplicirani kalendarski raspored i da objave datume vjerskih praznika za itavu zemlju imali sveenici iz Nippura. Taj je kalendar i dandanas u upotrebi kao idovski vjerski kalendar: on 2009. godinu ove ere broji kao 5769. godinu. U pretpotopnim vremenima Nippur je sluio kao kontrolni centar misije, Enlilovo zapovjedno mjesto gdje je postavio DUR.AN.KI, "vezu izmeu neba i Zemlje" za komunikaciju s matinim planetom Nibiruom (Izraz "etiri ugla Zemlje" nalazimo i u Bibliji; nadalje, kada je Jeruzalem zamijenio Nippur u ulozi kontrolnog centra misije, i on je ponio nadimak "pupak Zemlje".) Na sumerskom jeziku izraz za etiri zemaljske regije bio je UB, no moe se pronai i kao AN.UB nebeska, zvjezdana etiri "ugla" u ovom slu aju je to astronomski pojam povezan s kalendarom. Smatra se da se odnosi na etiri toke godinjeg ciklusa Zemlje u odnosu na Sunce, koje danas nazi vamo ljetni solsticij, zimski solsticij, te dva suneva prelaska ekvatora je dnom kao proljetni ekvinocij i jednom kao jesenski ekvinocij. U nipurskom kalendaru godina je zapoinjala danom proljetnog ekvinocija to se zadralo u kasnijim kalendarima drevnog Bliskog istoka. Proljetni je ekvinocij odre ivao vrijeme najvanijeg praznika u godini praznika Nove godine, do gaaja koji je trajao deset dana tijekom kojih su se morah slijediti detaljni i kanoniziram rituali. Za odreivanje kalendarskog vremena bilo je nuno promatrati nebo u zoru, kada se sunce tek poinje dizati iznad istonog horizonta ali je nebo jo uvijek dovoljno mrano da pokazuje zvijezde u pozadini. Nakon to bi se dan ekvinocija utvrdio na temelju injenice da su tada dan i no tono Enlile, Kada si zacrtao Nippur si podigao U sredini etiri boanske naseobine na Zemlji, kao svoj ugla Zemlje. vlastiti grad...

Izgradio si Dur-An-Ki

24

25

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

istog trajanja, poloaj Sunca na helijakalnom izlasku oznaio bi se podiza njem kamenog stupa kako bi se po njemu mogla voditi budua promatra nja. Ta procedura kasnije se slijedila na primjer u Stonehengu u Velikoj Britaniji. Budui da su u Stonehengu dugotrajna promatranja pokazala da se skupina zvijezda ("konstelacija") u pozadini promijenila (slika 6), tamo je monolit poravnanja zvan "markacijski kamen", koji danas na dan solsticija pokazuje prema toki izlaska sunca, namjeten prvotno prema izlasku sunca oko 2000. g. pr. n. e. Fenomen zvan precesija ekvinocija ili samo precesija proizlazi iz inje nice da se Zemlja nakon zavretka jedne godinje orbite oko Sunca ne vraa na tono isto mjesto na nebesima. Dolazi do blagog, vrlo blagog zaostajanja koje iznosi jedan stupanj (od tristo i ezdeset stupnjeva u punom krugu) u sedamdeset i dvije godine. Enki je bio prvi koji je zvijezde koje se mogu vi djeti sa Zemlje grupirao u "konstelacije" i podijelio nebesa po kojima Zemlja krui oko Sunca na dvanaest dijelova, to se od tada naziva zodijaki krug

konstelacija (slika 7). Budui da svaka dvanaestina kruga zauzima trideset stupnjeva nebeskog svoda, zaostajanje ili precesijski pomak iz jedne u drugu kuu zodijaka traje (matematiki) 2 1 6 0 godina (72 x 30), a puni zodijaki krug traje 25.920 godina (2160 x 12). Priblini datumi zodijakih doba prema istoj podjeli na dvanaest dijelova a ne prema realnim astronomskim opaanjima ovdje su dodani itateljima na ravnanje.

2100

N . E.

SLIKA 7

Da je zodijaki kalendar nastao prije pojave ljudskih civilizacija potvr uje injenica da je upotrijebljen kod Enkijevog prvog boravka na Zemlji (kada su prve dvije kue zodijaka nazvane njemu u ast). Da kalendar nije djelo grkog astronoma (Hiparha) iz treeg stoljea prije nove ere (kao to se i dalje tvrdi u veini udbenika) potvruje injenica da su Sumerani dvanaest kua zodijaka po imenima (slika 8) i po slikovnim prikazima (slika 9) kakve
SLIKA 6

koristimo dandanas poznavali tisuama godina prije toga.

26

2~

POSLJEDNJI

DANI

MESIJANSKI

SAT

1 . G U . A N . N A ("NEBESKI B I K " ) , B I K . 2. M A S H . T A B . B A ("BLIZANCI"), BLIZANCI 3 . D U B ("KLIJETA" ILI " M A I C E " ) , NA R A K . 4 . U R . G U L A ("LAV"), LAV

5 . A B . S I N ( " N J E Z I N OTAC J E B I O S I N " ) , DJEVA, D J E V I C A 6 . Z I . B A . A N . N A ("NEBESKA S U D B I N A " ) , VAGA 7 . G I R . T A B ("KOJI U B A D A I R E E " ) , K O R P I O N 8. P A . B I L ("BRANITELJ"), STRIJELAC

9. S U H U R . M A S H 10. GU

( " K O Z O R I B A " ) , JARAC

("VLADAR V O D A " ) , V O D O N O A , VODENJAK ("RIBE"), RIBE

11. S I M . M A H 12.

K U . M A L ("STANOVNIK POLJA"), O V A N SLIKA 8

U When Time Began opirno se govori o kalendarima bogova i ljudi. Budui da su doli s Nibirua, ije je ophodno vrijeme SAR iznosilo 3600 (zemaljskih) godina, razumljivo je da je ta jedinica, ak i na Zemlji, koja orbitira relativno brzo, bila prvo kalendarsko mjerilo Anunnakija. Doista, tekstovi koji se bave poetkom njihovog boravka na Zemlji, kao to je Popis sumerskih kraljeva, oznaavali su razdoblja ovog ili onog vladara na Zemlji sarovima. Ja sam to nazvao boansko vrijeme. Kalendar dan ovjeanstvu, zasnovan na orbitalnim znaajkama Zemlje i njezina mjeseca nazvan je ze maljsko vrijeme. Istiui da im je zodijaki pomak od 2160 godina (za Anunnakije manje od godine) omoguavao bolji omjer izmeu dva ekstre ma "zlatni omjer" od 10:6 to sam nazvao nebesko vrijeme. Kao to je Marduk otkrio, to nebesko vrijeme je bilo "sat" po kojem e biti odreena njegova sudbina. No, to je bio mesijanski sat ovjeanstva, koji odreuje njegovu budunost i sudbinu? Je li to bilo zemaljsko vrijeme, kao na primjer bro janje pedesetogodinjih jubileja, brojanje u stoljeima ili tisuljee? Je li to bilo boansko vrijeme, sinkronizirano s orbitom Nibirua? Ili je to bilo nebesko vrijeme koje slijedi polaganu rotaciju zodijakog sata?
SLIKA 9

Vidjet emo da nedoumica koja je ovjeanstvo zbunjivala u dre vnim vremenima i dalje lei u sri tekueg pitanja Povratka. Odgovor na postavljeno pitanje traio se i prije: traili su ga babilonski i asirski sveenici-zvjezdoznanci, biblijski proroci, postavljalo se u Knjizi Danijelovoj te u Otkrivenju svetog Ivana, postavljali su ga ljudi poput > Isaaca Newtona, postavljamo ga svi mi danas. Odgovor e nas zapanjiti. Krenimo u opsenu potragu.

28

29

"TAKO SE D O G O D I L O "

Biblijska pria u pitanju izvanredna je na mnogo naina. Kao prvo, go vori o naseljavanju ravnice Eufrata iTigrisa poslije Potopa, nakon to se tlo dovoljno osuilo da omogui ponovno naseljavanje. Novu zemlju ispravno naziva Sinear, to je hebrejski naziv za Sumer. Daje vanu indiciju o tome odakle su s planinskih podruja na istoku doli naseljenici. Uoava da je tamo nastala prva ovjekova urbana civilizacija gradnja gradova.

Drugo

poglavlje

Ispravno, nadalje, konstatira da su u toj zemlji, u kojoj se tlo sastojalo od slojeva osuenog blata i nije bilo domaeg kamena, ljudi za gradnju koristili opeke od blata, a stvrdnjavanjem opeka u peima mogli su ih koristiti umjesto kamena. K tomu, spominje upotrebu katrana (pakline) kao buke u gradnji, to je zapanjujua informacija budui da je katran, prirodni produkt nafte, u junoj Mezopotamiji istjecao iz tla, no u zemlji Izrael ga uope nije bilo. Autori ovog poglavlja u Postanku stoga su bili dobro informirani o izvorima i glavnim inovacijama sumerske civilizacije, a uoili su i vanost incidenta s "babilonskim tornjem". Kao i u priama o stvaranju Adama te 0 Potopu, spojili su razliita sumerska boanstva u mnoinu Elohim ili u sveobuhvatnog i vrhovnog Jahvu, no u prii su ostavili injenicu da je ree nicu "hajde da siemo (u mnoini!)" i zaustavimo taj neprijateljski pokuaj (Postanak 11:7) morala izgovoriti skupina bogova. Sumerski a kasnije babilonski zapisi potvruju istinitost biblijske prie 1 sadre mnoge druge pojedinosti, povezujui taj incident s openito na petim odnosima izmeu bogova koji su poslije Potopa doveli do izbijanja dvaju "ratova piramida". Sporazumi o "miru na Zemlji", odrani oko 8650. g- pr. n. e., ostavili su prijanji Edin u Enlilovim rukama. S time su bili zadovoljni Anu, Enlil, pa ak i Enki ali ne i Marduk/Ra. Tako je, kada
su

"TAKO SE DOGODILO"

rlo je znakovito to je Biblija u svojim zapisima o Sumeru i ranoj sumerskoj civilizaciji izabrala istaknuti incident sa svemirskom vezom

poznat kao "pria o babilonskom tornju". Ali kako su se ljudi selili s istoka, tako se dogodilo da naiu na jednu dolinu u zemlji Sinearu i tu se nastane, jedan drugome ree: da otvrdnu!' "Hajdemo praviti opeke i pei ih Opeke su im bile mjesto kamena, a smola zemljana im sluila za buku. Onda rekoe: "Hajde da sebi izgradimo grad
POSTANAK I I: 2-4

i toranj s vrhom do neba."

se "ljudski gradovi" poeli rasporeivati bogovima, Marduk potegnuo Iako je Sumer bio samo sredite enlilitskih teritorija, a njegovi gradovi

Ovako je u Bibliji zabiljeen Mardukov najsmioniji pokuaj da dode do premoi, kada je pokuao uspostaviti vlastiti grad u srcu enlilitskih ze malja i, povrh toga, u njemu izgraditi vlastitu svemirsku instalaciju s vlastitim lansirnim tornjem. To je mjesto u Bibliji imenovano Babilon.

pitanje: "A to je sa mnom?"

e r

nlilitska "sredita kultova", postojala je jedna iznimka: na jugu Sumera, na ubu movara, nalazio se Eridu koji je poslije potopa bio ponovno izgraen a tono istom mjestu gdje se nalazilo Eaova/Enkijeva prva naseobina na

31

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO

SE

DOGODILO"

Zemlji. Anu je inzisrirao da Enki, nakon to suparniki klanovi Anunnakija razdijele Zemlju, Eridu zauvijek zadri kao vlastiti grad. Oko 3 4 6 0 . g. pr. n. e. Marduk je odluio iskoristiti tu povlasticu svog oca i takoer imati svoje uporite u sredinjoj enlilitskoj regiji. Dostupni tekstovi ne otkrivaju nam zato je Marduk odluio da ba to mjesto na obali rijeke Eufrat bude njegov novi stoer, meutim njegov smjetaj izmeu ponovno izgraenog Nippura (pretpotopnog kontrolnog centra misije) i ponovno izgraenog Sippara (pretpotopne svemirske luke Anunnakija) daje nam naslutiti da je Marduk vjerojatno tamo kanio imati instalaciju koja e obavljati obje funkcije. Kasnija karta Babilona nacrtana na glinenoj ploici (slika 10) prikazuje ga kao "pupak svijeta", to je tako er bio izvorni nadimak Nippura. Ime koje je Marduk dao tom mjestu, Bab-Ili, na akadskom jeziku znailo je "prolaz bogova", mjesto iz kojeg su se bogovi mogli dizati i sputati, gdje je odgovarajui glavni objekt bio "toranj kojem e vrh biti do neba" lansirni toranj! Kako u biblijskoj prii tako i u njezinim usporednim (i ranijim) mezopotamskim inaicama navodi se da se taj pokuaj uspostavljanja ile galne svemirske instalacije izjalovio. Iako fragmentirani, mezopotamski tekstovi (preveo ih je George Smith 1876. godine) jasno govore da je Mardukov in razbjesnio Enlila koji "u gnjevu zapovijeda" noni napad radi unitenja tornja. Egipatski zapisi izvjetavaju da je poetku vladavine faraona u Egiptu, oko 3 1 1 0 . g. pr. n. e., prethodilo kaotino razdoblje koje je trajalo tristo i pedeset godina. Taj vremenski okvir dovodi nas do datuma babilonskog incidenta oko 3 4 6 0 g. pr. n. e., jer je zavretak tog kaotinog razdoblja obiljeen povratkom Marduka/Raa u Egipat, izgonom Todia i poetkom oboavanja boga Ra. Iako je taj put bio osujeen, Marduk nikada nije odustao od svojih pokuaja da zavlada slubenim svemirskim postrojenjima koja su sluila kao "Veza neba i Zemlje", veza izmeu Nibirua i Zemlje, ili da uspostavi vlastito postrojenje za vezu sa svemirom. Budui da je naposljetku Marduk uspio ostvariti svoje ciljeve u Babilonu, zanimljivo pitanje glasi: zato nije
SLIKA IO

uspio 3 4 6 0 g. pr. n. e.? Jednako je zanimljiv odgovor: Zato to je to je bio pogrean trenutak. Glasoviti tekst zabiljeio je razgovor izmeu Marduka i njegova oca Enkija u kojem obeshrabreni Marduk pita oca u emu je pogrijeio. Pogri jeio je u tome to nije uzeo u obzir injenicu da je vrijeme tada nebesko vrijeme bilo doba Bika, Enlilovo doba. Meu tisuama drevnih ispisanih ploica koje su iskopane na Bliskom stoku, velik broj ih je sadravao podatke o mjesecima povezanim s odree-

32

33

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO

SE

DOGODILO

nim boanstvima. U kompliciranom kalendaru koji zapoinje u Nippuru 3 7 6 0 g. pr. n. e., prvi mjesec, Nianu, bio je EZEN (prazniko doba) po sveen Anuu i Enlilu (u prijestupnoj godini s trinaestim lunarnim mjese com ast se dijelila izmeu njih dvojice). Popis "astoprimaca" mijenjao se tijekom vremena, a mijenjao se i sastav lanstva vrhovnog panteona dva naestorice. Povezanosti s odreenim mjesecima mijenjale su se i lokalno, ne samo u razliitim zemljama nego ponekad i kako bi se odala ast bogu nekog grada. Na primjer, znamo da je planet koji zovemo Venera prvotno bio povezan s Ninmah, te kasnije s Inannom/Itar. Takve su promjene oteale prepoznavanje tko je bio povezan s kojom konstelacijom, meutim o nekim zodijakim asocijacijama moe se jasno zakljuiti iz tekstova ili crtea. Enki (kojeg su najprije zvali E.A, "Onaj iji je dom voda") jasno je povezan s vodonoom, "Vodenjakom" (slika 1 1 ) , a u poetku je, ako ne uvijek, bio povezivan s "Ribama" (Pisces). Konstela cija nazvana Blizanci (Gemini) nedvojbeno je tako nazvana u ast jedinim poznatim boanskim blizancima roenim na Zemlji, a to su djeca Nannara/Sina, Utu/ama i Inanna/Itar. enska konstelacija Djevica (Virgo;

tonije "Djeva", a ne "Djevica"; op. a.) koja je, kao i planet Venera, isprva najvjerojatnije nazvana u ast Ninmah, preimenovana je u AB.SIN ("iji je otac Sin"), to vrijedi samo za Inannu/Itar. Strijelac (Saggitarius) ili Za titnik odgovarao je mnogim tekstovima i himnama u kojima se boanstvo Ninurta slavi kao boanski strijelac, ratnik i zatitnik svog oca. Sippar, grad Utua/Samaa, koji nakon potopa vie nije bio mjesto svemirske luke, u sumerskim je vremenima smatran sreditem zakona i pravde, a njegova boga su smatrali (ak i kasniji Babilonci) glavnim sucem na Zemlji. Bez svake sumnje, njegova konstelacija bila je Vaga (Libra). Nadalje, tu su bili nadimci koji su junatvo, snagu i druge osobine bogova usporeivali s nekom ivotinjom prema kojoj su osjeali straho potovanje. Enlilova je ivotinja, kao to se ponavlja u mnogim zapisima, bio Bik. Prikazivali su ga na cilindrinim peatima, na ploicama s astro nomijom te u umjetnosti. Neke od najljepih umjetnina pronaenih u kraljevskim grobnicama Ura bile su bronane, srebrne i zlatne skulpture bijih glava ukraenih poludragim kamenjem. Nema sumnje, konstelacija Bika (Taurus) simbolizirala je Enlila. Njezino ime, GUD.ANNA, znailo je "nebeski bile", a tekstovi u kojima se govorilo o stvarnom "nebeskom biku" povezivali su Enlila i njegovu konstelaciju s jednim od nekoliko iznimnih mjesta na Zemlji. To je bilo mjesto zvano Mjesto slijetanja gdje jo i dandanas stoji jedna od najudesnijih graevina na Zemlji, ukljuujui kameni toranj koji dodiruje nebo. Mnogi drevni tekstovi ukljuujui hebrejsku Bibliju opisuju ili spomi nju jedinstvenu umu od velikih cedrovih stabala u Libanonu. U drevnim vremenima ona se prostirala kilometrima i okruivala jedinstveno mjesto golemu kamenu platformu koju su bogovi izgradili kao svoje prvo mjesto za vezu sa svemirom na Ze?nlji, prije nego to su uspostavljeni njihovi centri i ptava svemirska luka. To je bila, potvruju sumerski zapisi, jedina graevi na koja je preivjela Potop i koja je stoga odmah nakon Potopa Anunnakijima mogla posluiti kao baza za njihove operacije. Iz nje su nanovo oivjeli poharane zemlje novim usjevima i domaim ivotinjama. To mjesto, koje

SLIKA I I

34

35

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO

SE

DOGODILO"

se u Epu o Gilgamesu naziva "Mjesto slijetanja", bilo je kraljevo odredite u potrazi za besmrtnou. Iz epa saznajemo da je tamo, u svetoj cedrovoj umi, Enlil drao GUD.ANNU "nebeskog bika", simbol Enlilovog doba Bika. Ono to se tada dogodilo u svetoj umi utjecalo je na budue odnose bogova i ljudi. Putovanje u cedrovu umu i Mjesto slijetanja koje se u njoj nalazilo, kako saznajemo iz epa, zapoelo je u Uruku, gradu to ga je Anu darovao svojoj praunuci [naftni (to ime znai "Anuova voljena"; op. a.). Njegov je kralj poetkom treeg tisuljea prije nove ere bio Gilgame (slika 12). On nije bio obian ovjek jer njegova majka bijae boica Ninsun, pripadnica Enlilove obitelji. Zbog toga je Gilgame bio ne samo obini polubog, nego onaj koji je "dvije treine bog". Kada je postao stariji te poeo razmiljati o pitanjima ivota i smrti, zakljuio je da bi to to je dvije treine bog tu moralo biti vano. "Zato bih bio kao obian smrtnik?", upitao je svoju

majku. Ona se sloila, no objasnila mu je da je prividna besmrtnost bogova u stvari dugovjenost zbog dugog ophodnog vremena njihova matinog planeta. Da bi stekao takvu dugovjenost, morao se pridruiti bogovima na Nibiruu; a da bi to uinio, morao je otii na mjesto na koje slijeu i s kojeg polijeu rakete. Iako su ga upozorili na opasnosti, Gilgame je bio odluan da krene na put. Ako ne uspijem', rekao je, 'barem e me pamtiti kao nekoga tko je pokuao'. Na inzistiranje njegove majke umjetni dvojnik Enkidu (ENKI. DU, to znai "Enkijev stvor") bio je njegov pratitelj i zatitnik na putu. O njihovim avanturama, koje su opisane na dvanaest ploa epa o Gilgamesu i u njegovim brojnim drevnim prikazima, moete saznati u naoj knjizi Stepenite do neba. U stvari, radi se o dva putovanja a ne jednom (slika 13): jedno je bilo do Mjesta slijetanja u cedrovoj umi, a drugo u svemirsku luku na Sinajskom poluotoku gdje su, prema egipatskim crteima (slika 14), rakete bile smjetene u podzemne komore. Na prvom putovanju oko 2860. g. pr. n. e., onom u cedrovu umu u Libanonu, dvojcu je pomagao bog Sama, Gilgameov kum, te su napre dovali relativno brzo i glatko. Prispjevi u umu, tijekom noi svjedoili su lansiranju rakete. Ovako je to opisao Gilgame: Vizija koju sam imao bila je posve zastraujua! Nebesa su urlala, Zemlja je tutnjila. Premda je svitao dan, zavlada tama. vis. Munje su parale nebo, plamen poletje u Oblaci se sk upie; zapljuta smrt! Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi. I sve to bijae palo pretvori se u pepeo. Ispunjeni strahopotovanjem ali ne i obeshrabreni, Gilgame i Enkidu sutradan su otkrili tajni ulaz koji su koristili Anunnakiji, meutim im su uli napao ih je uvar nalik robotu, naoruan smrtonosnim zrakama.

SLIKA 1 2
36

Uspjeli su unititi udovite te su se opustili kraj potoka, mislei da im

37

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO SE

DOGODILO"

SLIKA 14 dijelovi jasno govore da su se dvojica drugova dala u bijeg spaavajui goli ivot te da ih je Nebeski bik potjerao natrag sve do Uruka, gdje ga je Enkidu uspio zaklati. Tekst postaje itljiv kada hvastavi Gilgame, nakon to je biku odrezao butinu, "poziva obrtnike, majstore i kovae" Uruka da se dive bikovim rogovima. Tekst sugerira da su rogovi bili umjetni "sainjeni od trideset mina lazura, a na svakom je bio oklop debeo dva prsta." Dok se ne otkrije ploica na kojoj su reci idjivi neemo moi sa si gurnou znati je li Enlilov nebeski simbol u cedrovoj umi bio posebno SLIKA 13 je put slobodan. No, kada su uli dublje u cedrovu umu pojavio se novi protivnik: Nebeski bik. Naalost, esta ploica na kojoj je ep napisan previe je oteena da bi reci koji opisuju to stvorenje i bitku bili potpuno itljivi. Svejedno, itljivi izabrani ivi bik ukraen zlatom i dragim kamenjem ili robotsko stvorenje, mehaniko udovite. Ono to sa sigurnou znamo je da je nakon njegova usmrivanja "Itar u svom domu ispustila krik" koji se uo sve do Anua na nebesima. Situacija je bila tako ozbiljna da su Anu, Enlil, Enki i Sama sa zvali boansko vijee da sude drugovima (na kraju je kanjen samo Enkidu)
1

razmotre posljedice ubojstva.

38

39

POSLJEDNJI

DANI

"TAKo SE DOGODILO

Ambiciozna Inanna/Itar doista je imala razloga za lelek: bila je pro bodena sama nepobjedivost Enlilova doba, a simbolikim odsijecanjem bi kova buta samo doba je skraeno. Iz egipatskih izvora, ukljuujui slikovne prikaze na astronomskim papirusima (slika 15)> znamo da je taj simbo lizam primijetio i Marduk: on je iz toga izvukao zakljuak da se Enlilovo doba okonalo i na nebesima.

Inanna se, meutim, dosjetila briljantnog rjeenja koje se moe opisati kao "ako ih ne moete pobijediti, pozovite ih k sebi". Jednog dana, dok je tumarala nebesima u svojoj nebeskoj odaji to se dogodilo oko 2 3 6 0 g. pr. n. e. u jednom je vrtu ugledala usnulog ovjeka koji joj se svidio pa je kraj njega sletjela. Dopadao joj se taj spol, dopadao joj se taj mukarac. Bio je zapadnjak i govorio je semitskim jezikom. Kako je kasnije pisao u svojim memoarima, nije znao tko mu je otac, no znao je da mu je majka Entu, boja sveenica. Ona ga je bila stavila u crvenu koaru koju je rijeka odnijela do vrta koji je ureivao Akki Navodnjiva, koji ga je prihvatio i odgojio kao sina. Inanni je sama mogunost da bi snaan i naoit mukarac, zvao se Amurru, mogao biti odbaeni sin boga bila dovoljna da ga ostalim bogo vima predloi za sljedeeg kralja zemlje. Poto su prihvatili njezinu pre poruku, bogovi su Amurruu dodijelili pridjevak Saru-kin, drevni poasni naslov sumerskih kraljeva. Kako nije potjecao iz neke priznate sumerske loze izgraen mu je potpuno novi grad da mu slui kao prijestolnica. Na zvan je Aggade "Grad saveza". U naim udbenicima taj se kralj naziva Sargon Akadski, a njegov semitski jezik akadski. Njegovo kraljevstvo, koje je drevnom Sumeru dodalo sjeverne i sjeverozapadne provincije, zvalo se Sumer i Akad. Sargon nije gubio vrijeme da provede zadatak za koji je izabran vra anje "pobunjenih zemalja" pod kontrolu. U hvalospjevima koji su u to vrijeme pisani o Inanni od tada nadalje poznatoj po njezinom akadskom imenu Itar Inanna Sargonu govori da e biti pamen po tome sto je "razorio pobunjenu zemlju, poubijao njezine ljude i ispunio njezine rijeke krvlju". Sargonovi vojni pohodi biljeeiii su i slavljeni u njegovim kraljevskim analima. Njegove se pothvate u Sargonovim kronikama opisuje rijeima: Sharru-kin, kralj Aggada, nije.

SLIKA

15

Mardukov pokuaj da uspostavi alternativnu svemirsku luku Enliliti nisu shvaali olako. Dostupni podaci daju naslutiti da su Enlil i Ninurta bili radili na uspostavljanju vlastite alternativne svemirske luke na drugoj strani Zemlje, u Americi, blizu poslijepotopnih nalazita zlata. Meutim, to njihovo odsustvo, kao i incident s nebeskim bikom, naja vili su razdoblje nestabilnosti i metea u Mezopotamiji, tom sreditu enlilit skih podruja, izloivi je upadima iz susjednih zemlja. Najprije Gutejci, a za njima Elamiti doli su s Istoka; sa Zapada su stigli narodi koji su govorili semitskim jezikom. No, dok su istonjaci tovali iste enlilitske bogove kao i Sumerani, Amurru ("zapadnjaci") su bili drukiji. Du obala "Gornjeg mora" (Sredozemlja), u zemljama Kanaanaca, ljudi su bili predani enkiitskim egipatskim bogovima. U tome moda i dandanas lei korijen svetih ratova koji su se pokretali "u Boje ime", osim to su razliiti narodi imali razliite nacional ne bogove...

u eri Itar na vlast doao je. Iza sebe ni suparnika ni protivnika ostavio

40

41

POSLJEDNJI

DANI

"TAKO SE DOGODILO

Uasom cijelu

strahopotovanje po more preao je, zapada

svim

zemljama "sirio je.

Na istoku

zemlju

osvojio je.

Ovo hvalisanje implicira da je u Inannino/Itarino ime osvojio sveto mjesto povezano sa svemirom, Mjesto slijetanja duboko u "zemlji zapa da", ali ne bez otpora. ak i u tekstovima napisanima u njegovu slavu navodi se da su se "u Sargonovoj starosti sve provincije pobunile protiv njega." Anali njegovih protivnika, koji su dogaaje biljeili onako kako su vieni s Mardukove strane, otkrivaju da je Marduk poveo kaznenu protuofenzivu: Zbog skrnavljenja to ga poini Veliki Marduk se razbjesni... Od istoka do zapada on podigne ljude protiv Sargona I kazni ga vjenim nespokojem. Svrha tih ratova bila je suprotstaviti se Mardukovim ambicijama i za Itar osvojiti sva mjesta povezana sa svemirom. Popis gradova koje je osvojio i pokorio Naram-Sin pokazuje da je on ne samo doao do Sredozemnog mora uspostavivi kontrolu nad Mjestom slijetanja nego i da je kre nuo prema jugu kako bi napao Egipat. Takav upad u podruje Enkiita bio je bez presedana i mogao se dogoditi, kako nam otkriva paljivo itanje zapisa, zato to je Inanna/itar sklopila nesveti savez s Nergalom, Marduko vim bratom koji je oenio Inanninu sestru. Nadiranje u Egipat zahtijevalo je i prelazak preko neutralnog Svetog podruja na Sinajskom poluotoku, gdje je bila smjetena svemirska luka, to je bila jo jedna povreda davnog mirovnog sporazuma. Ponosan zbog svojih uspjeha, Naram-Sin si je dodi jelio naslov "Kralj etiriju regija"... Moemo uti Enkijeve prosvjede. Moemo itati zapise koji biljee Mardukova upozorenja. To je bilo previe ak i za vodstvo Enlilita. U du gakom tekstu pod naslovom Prokletstvo Aggada, koji govori o akadskoj dinastiji, jasno se navodi da je do kraja dolo "nakon mrgoenja Enlilovog ela". Tako je "rije Ekura" Enlilova odluka iz njegova hrama u Nippuru
42

Sargon,
SLIKA I 6

Mora se istaknuti da su Sargonovi teritoriji obuhvaali samo jedno od etiri poslijepotopna mjesta povezana sa svemirom samo Mje sto slijetanja u Cedrovoj umi (vidi sliku 3 ) . Na prijestolju Sumera i Akada nakratko su ga naslijedila njegova dvojica sinova, meutim Sargonov pravi nasljednik, nasljednik u duhu i djelu, bio je njegov unuk po imenu Naram-Sin. Znaenje tog imena je "Sinov omiljeni", meutim anali i zapisi o njegovoj vladavini i vojnim pohodima govore nam da je on u stvari bio Itarin miljenik. Tekstovi i slikovni prikazi biljee da je Itar poticala kralja da postane slavan i velik neumornim osvajanjem i unitavanjem njezinih neprijatelja te da mu je aktivno pomagala na bojitima. Crtei Itar, na kojima je obino prikazivana kao privlana boica ljubavi, sada su je prikazivali kao do zuba naoruanu boicu rata (slika 1 6 ) .

43

POSLJEDNJI

DANI

" T A K O SE

DOGODILO"

privela stvar kraju: "Rije Ekurova pala je na Aggad" da se uniti i izbrie s lica zemlje. Naram-Sinov kraj doao je oko 2 2 6 0 . g. pr. n. e.. Tekstovi iz tog vremena govore nam da su instrument bojeg gnjeva bile trupe lojalne Ninurti koje su napale s teritorija na istoku zvanog Guteja; Aggad nije nikada obnovljen niti ponovno naseljen. I doista, taj kraljevski grad nikad nije pronaen.

Gledajui unatrag i prisjeajui se slinih biblijskih proroanstava, j sno je da su u predveerje dvadeset i prvog stoljea pr. n. e. bogovi i ljud oekivali dolazak apokalipse.

Saga o Gilgameu s poetka treeg tisuljea pr. n. e. te vojni pohodi akadskih kraljeva pri njegovom kraju daju nam jasnu pozadinu za doga aje tog tisuljea: ciljevi su bila mjesta povezana sa svemirom Gilgame je preko njih elio stei dugovjenost bogova, a kraljevi odani Itar prevlast. Bez sumnje, Mardukov je pokuaj s "Babilonskom kulom" kontrolu nad mjestima povezanim sa svemirom stavio u sredite pozornosti bogova i ljudi. Kao to emo vidjeti, to centralno mjesto dominiralo je veinom a k o ne i svim kasnijim dogaaja. Akadska faza rata i mira na Zemlji nije bila bez nebeskih ili "mesi janskih" aspekata. U Sargonovim kronikama njegovi poasni naslovi bili su uobiajeni, "Itarin zatitnik, kralj Kia, veliki Ensi od Enlila", no nazivali su ga i "po mazani sveenik Anuov". To je bio prvi put da se u drevnim zapisima pojavljuje da je netko boanski pomazan, to je u stvari doslovno znaenje rijei "Mesija". Marduk je u svojim proglasima upozoravao na predstojee prevrate i kozmike fenomene: Dani e postati mrani, Poremetit e se rijeni tokovi, Na zemlji pusto e nastati, Ljudi e izginuti.

45

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Godinu 2160. pr. n. e. egiptolozi smatraju poetkom takozvanog Prvog meurazdoblja, kaotinog perioda izmeu kraja Starog kraljevstva i dinasti kog poetka Srednjeg kraljevstva. Tijekom tisuu godina Starog kraljevstva, kada je vjersko-politika prijestolnica bio Memfis u srednjem Egiptu, Egi pani su tovali panteon boga Pta te njemu, njegovu sinu i njihovim boan skim nasljednicima podizali velebne hramove. Glasoviti zapisi o faraonima iz Memfisa slavili su bogove i obeavali zagrobni ivot za kraljeve. Vladajui kao surogati bogova, ti su faraoni nosili dvostruku krunu Gornjeg (junog) Egi pta i Donjeg (sjevernog) Egipta koja nije simbolizirala samo upravno nego i vjersko ujedinjenje dviju zemalja ujedinjenje koje je ostvario Horus pora zivi Seta u njihovoj borbi za naslijee boga Pta/Ra. A zatim su se 2 1 6 0 . g. pr. n. e. to jedinstvo i religijska stabilnost uruili. U previranju je dolo do raspada saveza, naputanja prijestolnice, napada s juga od strane tebanske princeze koja je htjela preuzeti vlast, do upada stra

Tree

poglavlje

EGIPATSKA PROROANSTVA, LJUDSKE SUDBINE

analima o ovjeku na Zemlji, dvadeset i prvo stoljee pr. n. e. na po druju Bliskog istoka svjedoilo je jednom od najblistavijih civilizacij

naca, oskvrnua hramova, sloma zakona i reda, sua, poplava i nereda zbog nestaice hrane. O tim okolnostima govori se na papirusu poznatom kao Opomene Ipu-Wera, dugakom tekstu pisanom hijeroglifima koji se sastoji od nekoliko dijelova u kojima se izvjetava o velikim nesreama i kunjama, za vjerske prijestupe i drutvena zla krivi nesvetog neprijatelja, te poziva ljude da se pokaju i nanovo se prime odravanja vjerskih obreda. Proroki dio opisuje dolazak Otkupitelja, a u zavrnom dijelu papirusa veliaju se idealna vremena koja e uslijediti. Na poetku teksta govori se o slomu zakona i reda te funkcionalnog drutva stanju u kojem "vratari kreu u pljaku, pera rublja odbija ponijeti svoj tovar... razbojstva su posvuda... otac smatra sina neprijate ljem". Iako se Nil izlio i navodnjava zemlju, "nitko ne ore... sjeme pro pade... skladita su prazna... posvuda samo praina... iri se pustinja... ene postadoe jalove i nijedna zanijeti ne moe... mrtvi se samo bacaju u rijeku... rijeka je crvena od krvi". Ceste su bile nesigurne za putovanje pa je trgovina prekinuta, u provincijama Gornjeg Nila vie se ne ubire porez. "Izbio je graanski rat... barbari iz tuine doli su u Egipat... sve je u ruevinama."

skih poglavlja poznatom kao razdoblje Ura III. To je u isto vrijeme bilo i najtee i najtegobnije razdoblje jer svjedoilo je kraju Sumera u smrtonosnom nuklearnom oblaku. Nakon toga vie nita nije bilo isto. Kao to emo vidjeti, ti su znaajni dogaaji ujedno bili korijen mesi

janskih pojava ije je sredite - na prijelazu iz stare u novu eru, dakle nekih dvadeset i jedno stoljee kasnije - bio Jeruzalem. Povijesni dogaaji iz tog znamenitog stoljea kao i svi dogaaji u po vijesti imaju svoje uzroke u onome to se zbilo ranije. Tu je 2 1 6 0 . pr. n. e. godina koju vrijedi upamtiti. Anali kraljevstva Sumera i Akada iz tog vremena biljee veliku promjenu u politici enlilitskih bogova. U Egiptu su te godine zapoele promjene vjersko-politikog karaktera, a ono to se dogodilo na oba podruja koincidira s novom fazom Mardukove kampanje za osvajanje vrho vne vlasti. Doista, Mardukovi ahovski strateki manevri i geografska kretanja s jednog mjesta na drugo upravljali su rasporedom "boanske igre aha" u toj eri. Njegovi potezi i pokreti poeli su odlaskom iz Egipta kako bi (u oima Egipana) postao Amon (pie seiAmun teAmen; op.a.), "Nevidljivi".

47

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Neki egiptolozi smatraju da je u sri tih zbivanja obina borba za bo gatstvo i mo; pokuaj (naposljetku uspjean) tebanske princeze s juga da zavlada itavom zemljom. Novija istraivanja slom Starog kraljevstva po vezuju s "klimatskom promjenom" koja je uzdrmala drutvo zasnovano na poljoprivredi, uzrokovala nestaice hrane i pobune zbog hrane, drutveno previranje i raspad vlasti. No, u istraivanjima se malo pozornosti poklonilo velikoj i moda najvanijoj promjeni: u spisima, hvalospjevima, poasnim naslovima i u hramovima, umjesto dotadanjeg Ra, stajalo je Ra-Amon ili samo Amon, koji je tovan od tada pa na dalje. Ra je postao Amon, Ra Ne vidljivi, budui da je otiao iz Egipta. Doista, politiki i vjerski slom prouzroila je vjerska promjena, napisao je neidentificirani Ipu-Wer; smatram da je ta promjena to to je Ra postao Amon. Prevrat je zapoeo prekidom vjerskih obreda koji se manifestirao oskrnavljivanjem i naputanjem hramova, gdje je "Mjesto tajni ogoljeno, sveti su tekstovi razbacani i ljudi ih kidaju po ulici... magija je razotkrivena i vidljiva onome tko je ne poznaje." Sveti simbol bogova koji kralj nosi na kruni, Uraeus (boanska zmija), "postao je predmet pobune... vjerski datu mi su poremeeni... sa sveenicima se loe postupa." Nakon poziva ljudima da se pokaju, "da upale tamjan u hramovi ma... da ponude bogovima rtvu", papirus poziva da pokajnici budu krsteni da se "sjere uroniti pod vodu." Zatim rijei na papirusu postaju proroke: u odlomku koji ak i egiptolozi nazivaju "istinski mesijanskim", Opomene govore o "vremenu koje e doi", kada e se pojaviti neimeno vani Spasitelj "bog-kralj". Najprije e imati malo sljedbenika, a ljudi e o njemu govoriti: On unosi vedrinu u srca, On je pastir svih ljudi. Njegova su stada moda mala, No ivot e provesti skrbei za njih... Zatim e ustati protiv zla i unititi ga.

"Ljudi e pitati: 'Gdje je danas? Spava li? Zato se njegova mo ne oi tuje?'" - napisao je Ipu-Wer i odgovorio: "Pazite, slava njegova vidjeti se ne moe, (ali) vlast, spoznaja i pravda su sa njim." Ipu-Wer je u svojim proroanstvima objavio da e tim idealnim vreme nima prethoditi njihove vlastite mesijanske poroajne muke: "itavu e ze mlju zahvatiti pomutnja, u neobuzdanoj galami ljudi e ubijati jedni druge, mnogi e ubiti nekolicinu." Ljudi e pitati: "Zar Pastir eli smrt?" Ne, on je odgovorio: "zemlja je ta koja trai smrt," meutim nakon godina razdora prevladat e pravednost i ispravno tovanje. To je, zakljuuje papirus, ono "to je Ipu-Wer rekao odgovorivi na velianstvenost Gospoda." Ne samo opis dogaaja i mesijanskih proroanstava nego se i sama for mulacija teksta na tom drevnom egipatskom papirusu ini zapanjujuom. Ali ima toga jo. Strunjaci znaju za jo jedan proroki/mesijanski tekst koji je do nas doao iz Starog Egipta, meutim smatraju da je zapravo napisan nakon dogaaja o kojima govori te samo glumi da je proroanski, predsta vljajui se starijim nego to jest. Konkretno, tekst navodno donosi proro anstva nastala za vrijeme Sneferua, faraona etvrte dinastije (oko 2.600 g. pr. n. e.), meutim egiptolozi smatraju da je zapravo napisan za vrijeme Amenemheta Prvog iz Dvanaeste dinastije (oko 2.000 g. pr. n. e.) nakon dogaaja o kojima toboe prorokuje. Unato tome, "proroanstva" slue kao potvrda tih prethodnih zbivanja. Nadalje, mnoge pojedinosti i nain izraavanja u tim proroanstvima najbolje se mogu opisati kao sablasni. Proroanstva je kralju Sneferuu navodno izrekao "veliki sveenik-vidovnjak" po imenu Nefer-Rohu, "ugledan ovjek, pisar vjet s prstima". Pozvan kralju da pretkae budunost, Nefer-Rohu je "posegnuo u kutiju s pisaim priborom, izvadio svitak papirusa" i zatim na njega, slino Nostradamusu, poeo zapisivati ono to je predviao: Gle, ima neto o emu govore ljudi; je... potpuno strada.

Grozno Zemlja

To to e doi nije bilo nikad prije.

48

49

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Kopno Nema

razoreno,

nita preostalo daje umire.

nije. vide,

suneve svjetlosti oblacima sve

ljudi

Jedno vrijeme jedino sigurno mjesto bio je Laga, Ninurtino "sredi te kulta" iz kojeg su se odbijale strane gutejske trupe. Svjestan Mardukovih neumoljivih ambicija, Ninurta je odluio ponovno istaknuti svo je pravo na rang pedeset te je naloio tadanjem kralju Lagaa Gudeji da za njega u gradskom Girsu (svetoj etvrti) podigne nov i drugaiji hram. Ninurta ovdje zvan NIN.GIRSU, "Gospodar Girsua" ondje je ve imao svoj hram, kao i poseban ograeni prostor za svoju "boansku crnu pticu", odnosno letei stroj. Gradnja novog hrama zahtijevala je posebnu dozvolu od Enlila koji ju je naposljetku i dao. Iz zapisa saznaje mo da je novi hram morao imati posebne osobine koje su ga povezivale s nebesima i omoguavale promatranje odreenih nebeskih pojava. U tu svrhu Ninurta je u Sumer pozvao boga Ningizidu ("Totha" u Egiptu), Boanskog arhitekta i uvara tajni piramida u Gizi. injenica da je Ningizida/Toth bio brat kojeg je M a r d u k oko 3100. godine prije Kri sta natjerao u izgnanstvo svakako nije bila nebitna za sve ukljuene. O zapanjujuim okolnostima najave, planiranja, izgradnje i posve enja E.NINNU-a ("Dom/Hram pedesetorice") vrlo se podrobno govo ri u Gudejinim zapisima. Iskopani su na ruevinama Lagaa (to mjesto danas se zove Telio) i opseno citirani u knjigama Zemaljskih kronika. Ono to je oito iz opsenog teksta (na jasnom sumerskom klinastom pismu urezanog na dva glinena cilindra, slika 17) je injenica da su od najave pa sve do posveenja svaki korak izgradnje novog hrama i svaku njegovu pojedinost diktirali razliiti nebeski aspekti. Ti posebni nebeski aspekti bili su povezani i sa samim vremenom po etka gradnje hrama. Bilo je to vrijeme, kao to zapisi jasno objavljuju, kada se "na nebesima odreivahu zemaljske sudbine": U vrijeme kada se na nebesima

Pod gustim Egipatske su Ra mora

Vjetar sjeverac sudara se s junjakom. rijeke prazne... temelje Zemlje. nanovo poloiti

Prije nego to Ra obnovi "temelje Zemlje", dogodit e se invazije, rato vi i krvoprolia. Zatim e nastupiti nova era mira, spokoja i pravde. Uvest e je onaj to ga sada zovemo Spasitelj, Mesija: Zatim suveren Ameni e doi

("nepoznati"),

Pobjednik e ga zvati. Sin ovjekov njegovo e ime na vijeke vjekova biti... Nestat e nepravde; Pravda zamijenit e je; Ljudi njegova vremena sretni e biti. Zapanjujue je takva mesijanska proroanstva apokaliptinih vre mena, iza kojih e slijediti nestanak nepravdi i dolazak to jest po vratak - mira i pravde, pronai na papirusu napisanom prije otprilike 4 . 2 0 0 godina. Sablasno je u njima pronai terminologiju vrlo slinu onoj iz Novog zavjeta o nepoznatom, trijumfalnom spasitelju, Sinu ovjejem. To je, kao to emo vidjeti, spona u meusobno povezanim dogaaji ma koji se proteu tisuljeima godina.

U Sumeru je razdoblje kaosa, strane okupacije, oskvrnjivanja hramova i pomutnje oko toga gdje e biti prijestolnica i tko e biti kralj nastupilo nakon kraja Sargonske ere Itar, 2.260. g. pr. n. e.

odreivahu

zemaljske

sudbine, nebesima

"Laga e se podii prema

u skladu s Velikom tablicom sudbina" odlui Enlil u korist Ninurte.

51

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

(dan i no) i "razvlai mjerniko ue" za orijentaciju novog hrama. Takve nebeske okolnosti dominirale su projektom Eninnu od poetka do kraja. Gudejina pria poinje sa snom-vizijom koji nalikuje epizodi televizij ske serije Zona sumraka. Naime, iako je nekoliko bogova koji su mu doli u san nestalo nakon to se probudio, razliiti predmeti koje su mu bogovi u snu bili pokazivali ostali su fiziki leati uz njega! U tom snu-viziji (prvom u nizu) bog Ninurta pojavio se na toki izla ska sunca, a Sunce je bilo poravnato s Jupiterom. Bog je progovorio i oba vijestio Gudeju da je izabran da izgradi novi hram. Zatim se pojavila boica Nisaba koja je na glavi nosila prikaz strukture hrama; u rukama je drala plou na kojoj je bilo nacrtano zvjezdano nebo, te pero kojim je stalno pokazivala na "pogodnu nebesku konstelaciju". Trei bog Ningizida (tj. Toth) imao je ploicu lazura na kojoj je bio urezan tlocrt hrama; drao je i glinenu opeku, kalup za izradu opeka te graditeljsku korpu. Kada se Gudeja probudio, troje bogova je nestalo, no arhitektonska ploa mu je bila u krilu, a opeka i kalup za nju leali su mu do nogu! (Slika 18)

SLIKA 17 Posebno vrijeme kada su se zemaljske sudbine odreivale na nebesima je ono to smo nazvali Nebesko vrijeme, odnosno Zodijaki sat. Da je takvo odreivanje bilo povezano s danom ekvinocija jasno je iz ostatka Gudejine prie kao i iz Tothovog egipatskog imena Tehuti, Onaj koji uravnoteuje Slika 18

52

53

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Gudeja je trebao pomo boice-proroice i jo dva sna-vizije da otkrije znaenje svega toga. U treem snu-viziji prikazana mu je animirana demon stracija izgradnje hrama slina hologramu. Krenula je s prikazivanjem po etnog usklaivanja s naznaenom tokom na nebesima, pa s polaganjem temelja, kalupljenjem opeka i tako dalje korak po korak, pokazan mu je cjelokupan proces gradnje. I poetak gradnje i zavrna ceremonija posve ivanja trebali su se, po uputama bogova, odrati u tono odreene dane; oboje su pali na dan Nove godine, to znai na dan proljetnog ekvinocija. Hram se "podigao prema nebesima" u uobiajenih sedam faza, me utim to je neobino za sumerske zigurate koji imaju ravne gornje dijelove vrh mu je morao biti zailjen, "u obliku roga". Stoga je Gudeja na vrh hrama morao postaviti vrni kamen! Njegov oblik nije opisan, no po svoj prilici to je bio piramidion, slian vrnom kamenju na egipatskim piramidama (slika 19). K tome, umjesto da zid od opeke ostavi gol, kao to je bilo uobiajeno, Gudeja ga je morao obloiti fasadom od crvenkastog kamenja, zbog ega je slinost egipatskoj piramidi jo vea. "Hram je izvana izgledao kao gora."

U Maganu Ningirsu

i Meluhi ljudi e zbog njega govoriti: ("Vladar Girsua"),

Veliki junak iz Zemalja Enlilovih, Bog je kojemu nema ravna; On je vladar itave Zemlje.

Magan i Meluha bili su sumerska imena za Egipat i Nubiju, dvije zemlje bogova Egipta. Svrha Eninnua bila je da ak i tamo, u Mardukovim zemljama, uspostavi Ninurtino nenadmano gospodstvo: "Bog kojemu nema ravna, vladar cijele Zemlje." Proklamiranje Ninurtine (a ne Mardukove) vrhovne vlasti zahti jevalo je da Eninnu ima posebne znaajke. Ulaz zigurata morao je biti okrenut prema Suncu tono na istoku, a ne, kao to je bilo uobiaje no, na sjeveroistoku. Na najvioj razini hrama Gudeja je morao podii SHU.GA.LAM "tamo gdje se navijeta sjaj, mjesto otvora, mjesto odreivanja," iz kojeg je Ninurta mogao vidjeti "Ponavljanje iznad ze malja." To je bila odaja s dvanaest poloaja, svaki je bio oznaen zodijakim simbolom, s otvorom za promatranje nebesa drevni planetarij usklaen s konstelacijama zodijaka! U dvoritu hrama Gudeja je dao izgraditi dva kamena kruga za promatranje nebesa povezana prolazom okrenutim prema izlasku sun ca. Jedan krug je imao est, a drugi sedam kamenih stupova. Budui da se spominje samo jedan prolaz, pretpostavlja se da su krugovi bili jedan unutar drugoga. Kada ovjek prouava svaki izraz, terminologiju i strukturalne pojedinosti postaje oito da je ono to je uz pomo Ningizide/Totha izgraeno u Lagau bio kompleksan no praktian kameni opservatorij iji jedan dio, u potpunosti posveen zvijeima zodijaka, podsjea na slian kameni opservatorij otkriven u Denderahu u Egiptu (slika 2 0 ) , a da je drugi, usklaen s nebeskim izlascima i zalascima, pravi Stonehenge na obali rijeke Eufrat!

SLIKA

19

Da je podizanje graevine koja nalikuje egipatskoj piramidi imalo svoju svrhu jasno je iz rijei samog Ninurte. Novi e se hram, rekao je Gudeji, "vidjeti izdaleka; njegova zadivljujua pojava sezat e do nebesa; mom hramu divit e se posvuda, njegovo nebesko ime izgovarat e se u zemljama na krajevima svijeta:

54

55

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Sunce. zodijakog

To je bila glavna svrha itave te kompleksne instalacije odreivanje doba preciznim opaanjem.

SLIKA

21

U Stonehengu je takav pravac gledanja iao (i jo uvijek ide) od sre

SLIKA 20

dinjeg kamenog stupa zvanog oltarni kamen, izmeu dva kamena stupa poznata kao Sarsenovo kamenje broj 1 i 30, te niz prolaz do takozvanog "markacijskog kamena". Openito se smatra da Stonehenge, njegov dvoj nik Krug u Bluestonu te markacijski kamen kruga nazvanog Stonehenge II datiraju iz razdoblja izmeu 2200. i 2100. g. pr. n. e. U to isto vrijeme

Poput Stonehenga na Britanskom otoju (slika 2 1 ) , i opservatorij izgraen u Lagau imao je markacijsko kamenje za promatranje solisticija i ekvinocija, meutim njegova najvanija vanjska znaajka bilo je nastajanje "pravca gledanja" koji je iao od sredinjeg kamena, izmeu dva kamena stupa, pa niz prolaz sve do drugog kamena. Takav pravac gledanja, precizno orijentiran prilikom planiranja graevine, omoguavao je da se u trenu tku helijakalnog izlaska odredi u kojoj se zodijakoj konstelaciji pojavljuje

tonije, 2160. godine izgraen je i "Stonehenge na rijeci Eufrat"!

To nikako nije mogla biti sluajnost. U isto vrijeme, na drugim mjesti ma na Zemlji podizani su drugi kameni opservatoriji slini tim dvama zodijakim opservatorijima. Graeni su na razliitim mjestima u Europi, Junoj

56

57

POSLJEDNJI

DANI

EGIPATSKA

PROROANSTVA,

LJUDSKE

SUDBINE

Americi, na Golanskoj visoravni sjeveroistono od Izraela, pa ak i u dalekoj Kini (gdje su arheolozi u provinciji Shanzi otkrili kameni krug iz 2100. g. pr. n. e. s trinaest stupova usklaenih sa zodijakom). Sve su to bili Ninurtini i Ningizidini promiljeni protupotezi u boanskoj igri aha s Mardukom: eljeli su pokazati ovjeanstvu da je zodijako doba i dalje doba Bika.

Ostavimo li po strani jasan krajnji rezidtat koji taj kalendar sinkronizi ra s kranskom erom, ovjek ne moe a da se ne zapita je li puka sluajnost da se Itar-Ninurtina era okonala 2.160 godine ili negdje oko te godine, ba kada je, prema gore navedenom zodijakom kalendaru, zavravalo doba Bika, tj. Enlilovo doba? Vjerojatno nije; Marduk svakako nije to mislio. Dostupni podaci sugeriraju da je Marduk bio siguran da je po Nebeskom vremenu nastupilo vrijeme njegove vlasti, njegovo doba. (Suvremena istra ivanja mezopotamske astrologije doisra porvrduju da je zodijaki krug bio podijeljen na 12 kua s po 30 stupnjeva svaka, to je bila matematika po djela, a ne podjela nastala na temelju izravnog promatranja nebesa.) Razliiti tekstovi koje smo spomenuli pokazuju da je Marduk za vrije me svojih lutanja izvrio jo jedan upad u sredinje podruje Enlilita (po tomci Enlila, op. prev.) te je praen sljedbenicima uao u Babilon. Umjesto da pribjegnu oruanom sukobu, Enliliti su angairali Mardukovog brata Nergala (ija supruga je bila Enlilova unuka) da dode u Babilon iz June Afrike i nagovori svog brata da ode. U svojim memoarima poznatima kao Erra Epos Nergal je izvijestio da je Mardukov glavni argument bio da je stiglo njegovo vrijeme, doba Ovna. No, Nergal mu je odgovorio protuargumentom da to zapravo nije tako, da doba Ovna u stvari nije stiglo. Helijakalni izlazak, rekao je Marduku, i dalje je u konstelaciji Bika. Razjaren, Marduk je posumnjao u tonost opservacija. "Sto se dogo dilo s tonirn i pouzdanim instrumentima iz vremena prije Potopa, koji su bili instalirani u Donjem svijetu?" - pitao je Nergala. Nergal mu je objasnio da je Potop instrumente unitio. "Dodi i sam se uvjeri koje se zvijee u zoru odreenog dana vidi na istonom obzoru!" - pozvao je Marduka. Je li Marduk otiao u Laga radi te opservacije nije nam poznato, meutim ipak je otkrio uzrok nepodudarnosti. Iako se matematiki izmjenjuju svakih 2160 godina, kada ih proma tramo, doba se u stvari ne izmjenjuju u tono tom intervalu. Naime, zvije a zodijaka, u kojima su zvijezde grupirane proizvoljno, nisu iste veliine. Neka zauzimaju vei dio nebeskog svoda, a neka manji. "Sluaj" je htio da konstelacija Ovna bude jedna od manjih, stisnuta izmeu veih konstela-

Razliiti tekstovi iz tog vremena, ukljuujui jedan Mardukov autobi ografski tekst i dulji tekst poznat pod nazivom Erra Epos pojasnili su Mardukova putovanja izvan Egipta zbog kojih je postao poznat kao "Onaj koji je skriven". Osim toga, tekstovi nam otkrivaju da je Marduk bio uporan i agresivan u svojim traenjima zato to je bio uvjeren da je dolo vrijeme nje gove vlasti nad Zemljom. "Nebesa navjeuju moju slavu kao Gospodara" - njegova je izjava. Zato? Zato to je, kako je objavio, doba Bika, Enlilovo doba, okonano; poelo je doba Ovna, Mardukovo doba. To je, ba kao to je Ninurta bio rekao Gudeji, bilo vrijeme kada se na nebesima odluivalo o sudbinama na Zemlji. Zodijaka doba su, sjetit ete se, posljedica feno mena precesije, kanjenja Zemlje u orbiti oko Sunca. U sedamdeset i dvi je godine nakupi se jedan stupanj kanjenja. Proizvoljna podjela "Velikog kruga" na dvanaest isjeaka od po trideset stupnjeva svaki znai da zodijaki kalendar, matematiki, iz jednog doba u drugo prelazi svakih 2160 godina. Budui da se prema sumerskim tekstovima potop dogodio u dobu Lava, na Zodijaki sat mogao je zapoeti otprilike 10.860. g. pr. n. e. Ako u tom matematiki odreenom 2160-godinjem zodijakom ka lendaru za poetnu toku umjesto 10.860 uzmemo 10.800 g. pr. n. e., dobivamo zapanjujui raspored. 10.800. do 8.640. doba Lava 8.640. do 6.480. doba Raka 6.480. do 4.320. doba Blizanaca 4.320. do 2.160. doba Bika 2.160. do 0. d o b a Ovna

58

59

POSLJEDNJI

DANI

cija Bika i Riba (slika 22). Kada gledamo nebesa konstelacija Bika, koja zauzima vie od trideset stupnjeva nebeskog svoda, zadrava se barem dva stoljea dulje od onoga koliko bi matematiki trebala trajati.

etvrto

poglavlje

O BOGOVIMA I POLUBOGOVIMA

SLIKA

22

U dvadeset i prvom stoljeu pr. n. e. nebesko vrijeme i mesijansko vrijeme nisu se podudarali. "Idi u miru i vrati se kada nebesa objave tvoje doba" - rekao je Nergal Marduku. Pokoravajui se svojoj sudbini, Marduk je doista otiao, ali ne predaleko. A s njim je, kao poslanik, glasnogovornik i glasnik, bio njegov sin, ija je majka bila Zemljanka.

ardukova odluka da ostane u spornim zemljama odnosno u njihovoj blizini te da u borbu za naklonost ovjeanstva ukljui svog sina uvjerila

je Enlilite da glavni grad vrate u Ur, sredite Nannarovog (Su-en ili Sin na akadskom, op. a.) kulta. To je bio trei put da je Ur izabran za prijestolnicu i stoga su ga u tom razdoblju zvali "Ur III". Taj je potez odnose sukobljenih bogova povezao s biblijskom priom 0 Abrahamu, taj isprepleteni odnos utjee na religiju i dandanas. Jedan od mnogih razloga da se Nannar/Sin izabere za enlilitskog prvaka bila je spoznaja da je borba s Mardukom nadila sferu boanskih odnosa i prera sla u borbu za srca i umove ljudi samih onih Zemljana koje su bogovi stvorili koji su sada sainjavali vojske koje su ratovale u ime svojih stvoritelja... Za razliku od drugih Enlilita, Nannar/Sin nije sudjelovao u ratovima bo gova, njegov izbor trebao je ljudima posvuda, ak i onima u "pobunjenikim zemljama", poruiti da e pod njegovim vodstvom poeti era mira i napretka. On i njegova supruga Nergal (slika 23) bili su vrlo omiljeni medu Sumeranim n

a> a sam Ur je odisao napretkom i blagostanjem; samo njegovo ime, u znae-

ju "urbano, pitomo mjesto", poelo je znaiti ne samo "grad", nego i grad nad

gradovima urbani dragulj drevnih zemalja.

POSLJEDNJI

DANI

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

SLIKA

23

Tamonji hram Nannara/Sina, zigurat koji je parao nebesa, gradio se u fazama. Bio je smjeten unutar zidinama ograene svete etvrti gdje su razne vrste graevina sluile kao boravite bogova te kao re zidencije i funkcionalne zgrade za legiju sveenika, slubenika i slugu koji su se brinuli za potrebe boanskog para i organizirali odravanje vjerskih obreda za kralja i ljude. Izvan tih zidina irio se velianstveni grad s dvije luke i kanalima koji su ga povezivali s rijekom Eufrat (slika 24) veliki grad s kraljevskom palaom, administrativnim zgradama (ukljuujui zgrade za pisare i voenje arhiva te za ubiranje poreza), pri vatnim nastambama na vie razina, radionicama, kolama, trgovakim skladitima i stajama sve na prostranim ulicama na ijim su mnogim raskrijima bila izgraena molitvena svetita koja su bila otvorena za sve putnike namjernike. Velianstveni zigurat sa svojim monumentalnim stepenitem (rekonstrukcija, slika 25), iako ve dugo u ruevinama, ak i nakon 4.000 godina jo uvijek dominira itavim krajolikom.
SLIKA 25

No, postojao je jo jedan snaan razlog. Za razliku od suprotstavljenih Ninurte i Marduka, koji su obojica na Zemlji bili "imigranti" s Nibirua, Nannar/Sin je roen na Zemlji. On ne samo da je bio Enlilov prvoroeni

62

63

POSLJEDNJI

DANI

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

sin na Zemlji, on je pripadao prvoj generaciji bogova roenih na Zemlji. Njegova djeca, blizanci Utu/ama i Inanna/Icar te njihova sestra Erekigal, koji su pripadali treoj generaciji bogova, svi su roeni na Zemlji. Svi su bili bogovi, no istovremeno su bili i roeni Zemljani. U svjetlu nadolazee borbe za privrenost ljudi, sve je to nesumnjivo imalo svoju teinu. Novog kralja koji je trebao ponovno zapoeti kraljevanje u Sumeru i iz Sumera takoer se pomno biralo. Proli su dani kada je Inanna/Itar, koja je Sargona akadskog izabrala da zapone novu dinastiju zato to joj je bio do bar ljubavnik, imala odrijeene ruke da bira koga eli. Novoga kralja, nazva nog Ur-Nammu ("Radost Ura"), paljivo je izabrao Enlil, a odobrio Anu, i on nije bio obini Zemljanim On je bio sin i to "ljubljeni sin" boice Ninsun; ona bijae, itatelj e se sjetiti, Gilgameova majka. Budui da se ta boanska genealogija uvijek iznova ponavlja u zapisima iz Ur-Nammuove vladavine, u prisutnosti Nannara i drugih bogova, moramo pretpostaviti da je ta tvrdnja istinita. To je Ur-Nammua uinilo ne samo polubogom nego i kao to je bio sluaj s Gilgameem dvije treine boanskim. Doista, tvrdnja da mu je majka boica Ninsun stavila je Ur-Nammua u isti rang s Gilgameem iji pothvati su bili glasoviti i ije ime se i dalje tovalo. Njegov je izbor tako bio poruka, kako prijateljima tako i neprijateljima, da su se vratili slavni dani nesporne vlasti Enlila i njegova klana. Sve to je bilo vano, moda ak i krucijalno, zato to je i sam Marduk posjedovao atribute zbog kojih je bio privlaan masama ovjeanstva. i njenica koja je Zemljanima bila posebno privlana je to da je Mardukov glavni savjetnik i voditelj kampanje bio njegov sin Nabu koji ne samo da je bio roen na Zemlji, nego gaje rodila majka koja je sama bila Zemljanka. Doista, Marduk je jo davno, u pretpotopnom vremenu, prekrio sve obi aje i tabue te uzeo Zemljanku za zakonitu enu.

u tekstovima koji su zanemareni i mora ih se potvrditi u kompliciranim Popisima bogova, jest injenica da je upravo Marduk dao primjer koji su slijedili "sinovi bogova": Kad su se ljudi poeli iriti po Zemlji i keri im se narodile, opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli.
P O S T A N A K 6: 1-2

Biblijsko objanjenje razloga za Potop u prvih osam zagonetnih redaka este glave Knjige Postanka jasno ukazuje na meusobne brakove i potom stvo iz takvih brakova kao uzrok boanskog gnjeva: U ona su vremena a i kasnije na Zemlji bili Nefili, kad su sinovi Elohima opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. (itatelji mojih knjiga moda e se sjetiti da sam kao djeak postavio pitanje zato se Nefili to doslovno znai "Oni koji su se spustili" [s ne besa na Zemlju; op. a.} obino prevodi kao 'divovi'. Mnogo kasnije sam shvatio da je hebrejska rije za divove, Anakim, u stvari inaica sumerskog Anunnaki.) Biblija jasno navodi takve meusobne brakove "uzimati za ene" izmeu mladih sinova bojih (sinovi Elohima, Nefili) i Zemljanki ("keri ljudskih") kao Boji razlog da potopi ovjeanstvo: "Nee moj Duh u o vjeku ostati dovijeka; jer ovjek je tjelesan i grijeio je... I Bog se pokaja i u svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na Zemlji, i ree: Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica Zemlje."

To da su mladi Anunnakiji uzimali Zemljanke za ene ne treba nas posebno iznenaditi jer o tome lijepo pie u Bibliji koja je svima dostupna. Ono to je ak i strunjacima malo poznato, budui da se ti podaci nalaze

Sumerski i akadski tekstovi koji nam govore o Potopu objanjavaju da su u tu dramu bila ukljuena dva boga: Enlil je bio bog koji je pokuao Potopom unititi ovjeanstvo a Enki ga je sprijeio potajno naloivi Noi

64

65

POSLJEDNJI

DANI

BOGOVIMA I

POLUBOGOVIMA

da izgradi spasonosnu arku. Kada uemo u pojedinosti nalazimo da Enlilov gnjev zato to je ovjeanstvo "prevrilo svaku mjeru" s jedne strane i Enkijevi protunapori s druge strane nisu bili samo stvar naela. Jer sam Enki je bio taj koji je poeo spolno opiti sa enama Zemljankama i raditi im djecu, Marduk, Enkijev sin, pruio je primjer sklapanja brakova s njima. Kada je anunnakijska Misija Zemlja bila u punom jeku, na Zemlji je bilo stacionirano esto Anunnakija; povrh toga, tri stotine njih, koji su bili poznati kao IGI.GI ("Oni koji promatraju i vide") upravljali su usputnom planetarnom postajom na Marsu! i letjelicom koja je povezivala dva planeta. Nadalje, znamo da je Ninmah, glavna anunnakijska medicinska slubenica, dola na Zemlju na elu skupine medicinskih sestara (slika 26). Ne navodi se koliko ih je bilo, kao ni je li bilo drugih anunnakijskih ena, meutim jasno je da medu Anunnakijima nije bilo mnogo ena. Takva situacija zahtijevala je stroga pravila glede seksa i nadzor starjeina, i to u to likoj mjeri da su (prema jednom tekstu) Enki i Ninmah morali vriti ulogu branih posrednika te odreivati tko e se s kime oeniti. a

Ona je ostala njegova jedina supruga do samog kraja. Enki je, s druge strane, u mnogim tekstovima opisivan kao ljubakalo s boicama svih dobi, no uvijek mu je uspijevalo da ga u tome ne uhvate. tovie, jednom kada su se razmnoile "keri ljudske", nije zazirao ni od seksualnih odnosa s njima... Sumerski spisi veliali su Adapu, "najmudrijeg medu ljudima" koji je odrastao u Enkijevom kuanstvu, Enki ga je nauio pisati i raunati. Adapa je bio prvi Zemljanin koji je bio odveden u nebesa da posjeti Anua na Nibiruu, a spisi takoer otkrivaju da je Adapa bio tajni Enkijev sin iz odnosa sa Zemljankom. Apokrifni spisi izvjetavaju nas da je kada se rodio Noa, biblijski junak Potopa, mnogo toga vezanog uz dijete i njegovo roenje Noina oca Lameka navelo da se zapita nije li pravi otac djeteta jedan od Nefila. Biblija navodi samo da je Noa bio genealoki "savren" ovjek koji je "Hodao s bogovima". Sumerski tekstovi, u kojima se junak Velike poplave zove Ziusadra, sugeri raju da je on bio polubog, sin Enkija. Tako se Marduk jednog dana poalio majci da su njegovi drugovi do bili ene, a on nije: "Nemam enu, nemam djecu." Rekao joj je i da je zavolio ki "visokog sveenika, vrsnog lijenika" (Sve govori da je to bio Enmeduranki iz sumerskih spisa, pandan biblijskog Enoha.) Kada su se uvjerili da se mlada Zemljanka ime joj bijae Tsarpanit - slae, njegovi su mu roditelji dali doputenje. U braku su dobili sina kojem je ime bilo EN.SAG, "Uznositi Gospo din." No, za razliku od Adape, koji bijae polubog Zemljanin, Mardukov je sin bio ukljuen u sumerski popis bogova, gdje su ga zvali i "boanski ME", to je pak izraz koji se koristio (npr. u GilgaMES) da se oznai polu bog. Tako je on bio prvi polubog koji je bio bog. Kasnije, kada je u oevo ime vodio mase ovjeanstva dobio je nadimak Nabu Glasnik, Prorok jer

SLIKA

26

to je doslovno znaenje te rijei, isto kao i znaenje hebrejske rijei Nabih, koja se takoer prevodi kao "prorok". Nabu je stoga bio sin boji i sin ljudski iz drevnih spisa, onaj ije samo ime znai Prorok. Kao u ranije citiranim egipatskim spisima, nje govo ime i uloga postali su povezani s mesijanskim oekivanjima.

Sam Enlil, inae zagovornik vrste discipline, postao je rtva nestaice ena kada je nakon ljubavnog sastanka silovao mladu medicinsku sestru. Za to je ak i on, glavni zapovjednik na Zemlji, bio kanjen izgonom; kazna je naknadno ublaena kada je pristao uzeti Sud za zakonitu branu druicu.

66

POSLJEDNJI

DANI

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

I tako je u, danima prije Potopa, Marduk pruio primjer drugim mladim i neoenjenim bogovima: pronaite si Zemljanku i oenite j e . . . Prekid tabua posebno se svidio Igigi bogovima koji su veinu vremena bili na Marsu, a glavna postaja na Zemlji im je bilo mjesto slijetanja na Cedrovoj planini. im se pojavila prilika moda poziv da dou na proslavu Mardukovog vjenanja ugrabili su Zemljanke i odveli ih na Mars kao svoje ene. Nekoliko izvanbiblijskih knjiga poznatih kao Apokrifi, na primjer Knjiga jubileja, Knjiga Henokova i Knjiga Noina, biljee incident s bra kovima Zemljanki i Nefila te donose nove pojedinosti. Otprilike dvje sto "Nadglednika" ("Onih koji promatraju i vide") organizirali su se u dvadeset skupina, a svaka je skupina imenovala vodu. Jedan od njih, zvan Samyaza, bijae zapovjednik sviju. Poticatelj prijestupa, "onaj koji je zaveo sinove boje, doveo ih na zemlju i zaveo ih pomou keri ljud skih," zvao se Yeqon... Izvori potvruju da se to dogodilo za Henokovog vremena. Usprkos njihovih nastojanja da sumerske izvore uklope u monote istike okvire vjerovanje u samo jednog Svemogueg Boga sasta vljai hebrejske Biblije zavrili su taj dio u estoj glavi Postanka s prizna njem injeninog ishoda. Sto se tie potomaka iz tih mijeanih brakova, Biblija iznosi dva priznanja: kao prvo, da je do meusobnih brakova dolo prije Potopa, "a i kasnije"; i kao drugo, da su od potomstva "doli od starine po junatvu glasoviti ljudi". Sumerski tekstovi pokazuju da su poslijepotopni kraljevi-junaci doista bili takvi polubogovi. No, nisu oni bili samo potomci Enkija i njegova klana: ponekad su kraljevi u enlilitskoj regiji bili sinovi enlilitskih bogova. Na primjer, Su merski popis kraljeva jasno navodi da je na poetku kraljevanja u Uruku (jednom od enlilitskih regija) za kralja izabran MESH, polubog: Mekiagaer, sin Utua, Postade visoki sveenik i kralj.

Utu je naravno bio bog Utu tj. ama, Enlilov unuk. Nie na istoj dinastikoj liniji nalazio se slavni Gilgame, "dvije treine bog", sin enlilitske boice Ninsun od oca visokog sveenika Uruka, Zemljanina (U toj liniji je jo nekoliko vladara, kako u Uruku tako i u Uru, koji su nosili naslov "Me" ili "Mes".) U Egiptu su takoer neki faraoni tvrdili da imaju boansko podrijetlo. Mnogi u 18. i 19. dinastiji dobivali su teoforina imena 1 s prefiksom ili sufiksom M S S (prevedeno kao Mes, Mose, Mojsije), koji znai "potjee od" ovog ili onog boga otuda imena Ah-rnes ili Ra-mzes (RA-MeSes "po tjee od", potomak od boga Ra). Slavna kraljica Hatepsut koja je, iako je bila ena, uspjela stei naslov i sve privilegije faraona, ostvarila to pravo na temelju toga to je bila polubog veliki bog Amon, kako je isticala u za pisima i na crteima u njezinom golemom hramu u Deir el Bahriju, "uzeo je lik njegova velianstva kralja", supruga njezine kralj ice-majke, i "spolno opio s njom", nakon ega se rodila Hatepsut, njegova poluboanska ki. Kanaanski tekstovi sadre priu o Keretu, kralju koji je bio sin boga Ela. Zanimljiva varijanta takvih obiaja da polubog postane kralj je sluaj Eannatuma, sumerskog kralja u Ninurtinom Lagau tijekom ranih "juna kih" vremena. U jednom zapisu koji je kralj stavio na svoj glasoviti spome nik ("Stela strvinara"), njegov status poluboga se pripisuje umjetnoj oplodnji koju je proveo Ninurta (Gospodar Girsua, svete ervrti), te pomoi Inanne/ Itar i Ninmah (ovdje zvane njezinim nadimkom Ninharsag): Gospodin Ningirsu, ratnik Enlilov, u utrobu umetnu Na (...) za Eannatuma. njegovom bijae Inanna, sjeme Enlilovo

(roenju)

koja ga nazva

"Uglednik u Eanninom hramu"

I poloi u sveto krilo Ninharsagino.

Imena koja u sebi sadre ime Boga ili nekog posebnog boanstva; op. prev.

68

POSLJEDNJI

DANI

BOGOVIMA 1

POLUBOGOVIMA

Ninharsag mu ponudi svoju svetu dojku. Ningirsu se radovao Eannatumu umetnuo. sjemenu koje je on sam u utrobu

Jasno je, dakle, da su nakon Potopa i Enliliti/Enlijanci prihvatili i spol no openje sa Zemljankama i plodove tog openja, potomke koje su sma trali "po junatvu glasovitim ljudima", pogodnima da budu kraljevi. To je bio poetak kraljevskih "loza" polubogova.

Premda spominjanje "sjemena Enlilovog" ostavlja nejasnim smatra li se tu Ninurtino/Ningirsuovo sjeme "sjemenom Enlilovim", budui da je on bio Enlilov prvoroenac, ili se za oplodnju koristilo Enlilovo vlastito sjeme (to je slabo vjerojatno), u zapisu jasno stoji da je Eannatumova majka (ije je ime na steli neitko) umjetno oploena, tako da je polubog zaet bez openja to je sluaj bezgrenog zaea u Sumeru treeg milenija pr. n. e.! Da umjetna oplodnja bogovima nije bila strana potvruju egipatski tekstovi u kojima stoji da je, nakon to je Set ubio i raskomadao Ozirisa, bogToth izvukao sjeme iz Ozirisova falusa i oplodio njime Ozirosovu enu Iziu, koja je zatim rodila Horusa. Crte tog pothvata prikazuje Totha i boice raanja koje dre dvije niti upotrijebljene DNK te Iziu s novorodenerom Horusom u naruju (slika 27).

Jedan od prvih Ur-Nammuovih zadataka bilo je provoenje moralnog i vjerskog preporoda. I u tome se, takoer, slijedilo prijanjeg kralja koji je i dalje bio tovan i ostao u dobrom sjeanju. Tako je objavljen novi zakonik sa zakonima o moralnom ponaanju, zakonima o pravdi o pridravanju, stajalo je u zakoniku, zakona za koje su Enlil i Nannar i Sama eljeli da ih kralj nametne, a ljudi da po njima ive. O karakteru tih zakona, popisu pravila ponaanja, moe se suditi na temelju Ur-Namuove izjave da zbog tih pravednih zakona "siroe ne pade rtvom bogataa, udovica ne pade rtvom monika, ovjek s jednom ovcom ne bi izruen ovjeku s jednim volom... u zemlji se uspostavila pravda." U tome je oponaao ponekad upotrebljavajui potpuno iste fraze prethodnog sumerskog kralja, Urukaginu Lagakog, koji je tri stotine godina ranije objavio zakonik kojim su bile provedene drutvene, pravne i ekonomske reforme (izmeu ostalog, pod patronatom boice Bau, Ninurtine supruge, osnovane su sigurne kue za ene.) To su, mora se naglasiti, bila ista ona naela pravde i moralnosti ije su provoenje u sljedeem tisuljeu biblijski proroci zahtijevali od kraljeva i ljudi. Kada je poela era Ura III. dolo je do oitog pokuaja da Sumer (sada Sumer i Akad) obnovi svoju staru slavu i vrati se u dane prosperiteta, mo ralnosti i mira, vremena koja su prethodila posljednjem sukobljavanju s Marukom. Zapisi, spomenici i arheoloki nalazi potvruju da je za vrijeme UrNammuove vladavine, koja je zapoela 2113. g. pr. n. e., dolo do opse nih javnih radova, obnove rijene plovidbe te ponovne izgradnje i zatite prometnica u zemlji: "Izgradio je ceste koje su ile od donjih do gornjih

SLIKA

27

zemalja" - glasio je zapis. Sve to rezultiralo je boljom trgovinom. Dolo je

71

"0

POSLJEDNJI

DANI

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

do velikog napretka u umjetnosti, obrtnitvu i kolstvu te u socijalnom i eko nomskom ivotu (ukljuujui uvoenje tonijeg sustava tegova i mjera). Sporazumi sa susjednim vladarima na istoku i sjeveroistoku proirili su napredale i blagostanje. U ast velikih bogova, posebno Enlila i Ninlila, obnovljeni su i proireni hramovi te se, po prvi put u povijesti Sumera, sveenstvo Ura udruilo sa sveensrvom Sippara, to je dovelo do procvata religije. Svi strunjaci se slau da je na praktiki svaki nain razdoblje Ura III po elo kada je Ur-Nammu doveo sumersku civilizaciju na novu razinu. Taj je zakljuak samo pojaao zbunjenost koju je izazvala predivno izraena krinjica to su je iskopali arheolozi: njezine intarzije, s prednje i stranje strane, prikazu ju dvije kontradiktorne scene iz ivota Ura. Dok jedna intarzija (sada poznata kao "Mirovna intarzija") prikazuje goenje, trgovanje i druge prizore iz graan skog ivota, druga ("Ratna intarzija") prikazuje vojnu kolonu od naoruanih vojnika s kacigama i bojnih kola koja ide u rat. (slika 28).

Paljiv pregled zapisa iz tog vremena otkriva nam da iako je Sumer pod Ur-Nammuovim vodstvom sam Sumer doista doivio procvat, neprijatelj stvo "pobunjenikih zemalja" prema Enlilitima/Enlijancima nije se sma njivalo nego je samo raslo. Situacija je oito bila takva da se neto moralo poduzeti, jer prema Ur-Nammuovim zapisima, Enlil mu je dao "boansko oruje koje bez milosti hrpimice kosi pobunjenike," da njime "napadne neprijateljske zemlje, uniti zle gradove i oisti ih od protivnika." Te "pobu njenike zemlje" i "grjeni gradovi" nalazili su se zapadno od Sumera. Bile su to zemlje Mardukovih sljedbenika Amorejaca, ondje je "zlo" nepri jateljstvo spram Enlila raspirivao Nabu koji je iao od grada do grada i okupljao pristae za Marduka. U enlilitskim zapisima zvali su ga "Ugnjetava ", iji se utjecaj na "grjenike gradove" mora unititi. Ima nekih naznaka da mirovna i ratna intarzija u stvari prikazuju sa moga Ur-Nammua: na jednoj se gosti te slavi mir i prosperitet, a na drugoj je u kraljevskim bojnim kolima i vodi svoju vojsku u rat. Njegovi vojni pohodi odveli su ga daleko izvan sumerskih granica u zapadne zemlje. No, Ur-nammu veliki reformator, graditelj i ekonomski "pastir" kakav je bio razoarao je kao vojskovoa. Usred birke njegova su bojna kola zapela u blatu; Ur-Nammu je pao s njih, "meutim kola poput oluje pojurie preko njega," ostavivi kralja iza sebe, "naputenog poput razbijenog vra." Tragedija je postala jo vea kada je brod koji je prevozio Ur-Nammuovo tijelo natrag u Sumer "potonuo na nepoznatom mjestu; valovi ga potopie skupa s njime." Kada su vijesti o porazu i traginoj pogibiji Ur-Nammua stigle do Ura, tamo je poelo veliko alovanje. Ljudi nisu mogli razumjeti kako je tako re ligiozan kralj, pravedni "pastir" koji je samo slijedio boje upute, s orujem koje su oni stavili u njegove ruke, mogao skonati na tako neastan nain. "Zato ga Gospodin Nannar nije pridrao za ruku?", pitali su; "Zato Inanna, Gospa od Nebesa, nije ovila svoju plemenitu ruku oko njegove glave? Zato mu smioni Utu nije priskoio u pomo?" Sumerani, koji su vjerovali da su svi dogaaji predodreeni, pitali su

SLIKA

28

se: "Zato su ti bogovi stajali po strani kada se odluivalo o Ur-Nammuovoj

73

POSLJ EDNJI

DANI

BOGOVIMA

POLUBOGOVIMA

gorkoj sudbini?" Ti su bogovi, Nannar i njegova blizanaka djeca, zacijelo znali to su Anu i Enlil odreivali, a ipak nisu rekli nita da ga zatite. Za to moe postojati samo jedno objanjenje, zakljuili su ljudi Ura i Sumera dok su plakali i jadikovali: Veliki bogovi zacijelo su pogazili svoju rije: Kako se sudba junaka promijeniti Anu promijeni svoju Enlil ispodmukla svetu rije. odluku! izmijeni svoju mogla!

promjena potrebna. Tekui dogaaji pripisuju se odlukama jednog ili vie

velikih bogova. Pojavit e se boji Poslanik, Glasnik; proroanski tekst

moda su njegove rijei koje je zapisao pisar, ili pak oekivani proglasi; vrlo esto, "sin e govoriti u ime svog oca." Pretkazani dogaaj (i) bit e povezani s kobnim predznacima na primjer, sa smru kralja ili nebeskim znamenjem: pojavit e se nebesko tijelo i proizvoditi grozan zvuk; "oganj plameni" spu stit e se na Zemlju; "zvijezda e poput buktinje sijevnuti iz nebesa;" i, najvanije, "planet e se pojaviti prije svoga vremena." Loe stvari, apokalipsa, prethodit e konanom dogaaju. Bit e kata strofalnih kia, golemih, razornih valova, ili pak sua, zamuljivanja kanala, najezdi skakavaca i gladi. Majka e se okrenuti protiv keri, susjed protiv susjeda. Gradovi e biti napadnuti i ostat e pusti. Kraljevi e umirati, biti rueni s vlasti i zarobljavani; "jedno prijestolje svrgavat e drugo." Sveenici

To su teke rijei koje velike enlilitske bogove optuuju za podmuklost i prijevaru! One nam pokazuju koliko je veliko bilo razoaranje ljudi.

Ako je tomu bilo tako u Sumeru i Akadu, moemo samo zamisliti ka kva je reakcija bila u pobunjenim zapadnim zemljama. Enlilijanci/Enliliti su posustajali u bitci za srca i umove ovjeanstva. Nabu, "glasnogovornik ", pojaao je kampanju za svog oca Marduka. Status mu je bio poboljan i promijenjen: njegova pso,rma, boanskost sada se slavila mnotvom oboavalakih epiteta. Poznat i kao Nabih, Prorok, Nabu je inspirirao proroanstva o budunosti, o onome to e se dogoditi, koja su se poela iriti zemljama oko kojih su se vodili sukobi. Znamo o emu su ta proroanstva govorila jer je pronaeno mnogo glinenih ploica na kojima su bila zapisana starobabilonskim klinastim pi smom. Strunjaci su ih grupirali u takozvana Akadska proroanstva odno sno Akadske apokalipse. Zajedniko svim tim proroanstvima je gledite da su prolost, sadanjost i budunost dijelovi kontinuiranog toka do gaaja; da unutar okvira predodreene sudbine postoji neto mjesta za slo bodnu volju; da o sudbini ovjeanstva odluuju bogovi Nebesa i Zemlje; i da stoga dogaaji na Zemlji odraavaju zbivanja na nebesima. Kako bi se proroanstva uinila uvjerljivima, tekstovi su ponekad pretkazanje buduih dogaaja vezali za neki poznati proli dogaaj ili enti tet. Zatim se opirno govori o tome to je pogreno u sadanjosti, zato je

i slubenici bit e ubijani; hramovi e biti naputeni; obustavit e se obredi i rtvovanja. Zatim e uslijediti pretkazani dogaaj velika promjena, nova era, novi voa, Otkupitelj. Dobro e prevladati zlo, prosperitet e zamijeniti patnju; gradovi e se ponovno naseliti, preostali raseljeni ljudi vratit e se svojim kuama. Hramovi e biti obnovljeni i ljudi e izvoditi ispravne vjerske obrede. Kao to je bilo za oekivati, ta babilonska ili promardukova proroan stva prst krivnje za nedjela uperila su na Sumer i M a d (kao i na njihove saveznike Elam, zemlju Hetita i morske zemlje) i navela Amurru Zapadnja ke kao instrument boje osvete. Nabrojana su Elilitska "sredita kultova" Nippur, Ur, Uriik, Larsa, Laga, Sippar i Adab; oni e biti napadnuti i opljakani, a njihovi hramovi naputeni. Enlilitski bogovi opisani su kao zbunjeni ("izmueni nesanicom"). Enlil zaziva Anua, no ignorira Anuov savjet (neki prevodioci tu rije prevode kao "zapovijed") da objavi edikt misharu naredbu za "dovoenje stvari u red". Enlil, Itar i Adad bit e prisiljeni da promijene kralja u Sumeru i Akadu. "Sveti obredi" preselit e se iz Nippura. Na nebeskom planu, u zvijeu Ovna pojavit e se "veli ki planet". Rije Marduk e prevladati; "on e pokoriti etiri regije, itav

75

POSLJEDNJI

DANI

planet trest e se na spomen njegova imena... Nakon njega sin e njegov vladati kao kralj i postati gospodar cijele Zemlje." U nekim proroanstvima odreena su boanstva predmet konkretnih predvianja: "Pojavit e se kralj," prorokovao je jedan tekst u vezi s kra ljicom Itar, "udaljit e boicu zatitnicu Uruka od Uruka i natjerati je da prebiva u Babilonu... U Uruku e uspostaviti Anuove obrede." Igigi se takoer posebno spominju: "Uobiajena rtvovanja za Igigi bogove, koja su obustavljena, ponovno e se uspostaviti."

Peto

poglavlje

Kao to je bio sluaj s egipatskim proroanstvima, veina strunjaka "akadska proroanstva" smatraju "pseudoproroanstvima" odnosno teksto vima post aventum zapravo napisanima dugo nakon "pretkazanih" do gaaja. Meutim, kao to smo zamijetili glede egipatskih tekstova, rei da dogaaji nisu prorokovani jer su se ve bili dogodili znai samo nanovo potvrditi da su se dogaaji sami po sebi dogodili (bilo da su pretkazani ili ne), a to je ono to je nama najvanije. To znai da se proroanstva jesu obistinila. A ako je tako, najturobnije proroanstvo (u tekstu poznatom kao Pro roanstvo "B"J je: Strano oruje Erra stutit e se na zemlje i ljude kao boja kazna. To doista jest najturobnije proroanstvo, jer prije nego to je za vrilo dvadeset i prvo stoljee pr. n. e., stigla je "boja kazna za zemlje i ljude," kada je bog Erra ("Razoritelj") to je Nergalov nadimak upotrijebio nuklearno oruje i doveo do kataklizme koja je predsta vljala ostvarenje proroanstava.

ODBROJAVANJE DO SUDNJEG DANA

atastrofalno dvadeset i prvo stoljee pr. n. e. poelo je s traginom i

preranom smru Ur-Nammua 2096. g. pr. n. e, a kulminiralo je 2024.

g. pr. n. e. besprimjernom katastrofom koju su izazvali sami bogovi. Vre menski raspon izmeu ta dva datuma je sedamdeset i dvije godine tono onoliko koliko je potrebno za precesijski pomak od jednog stupnja. Ako je to bila samo sluajnost, tada je to bila samo jo jedna u nizu "sluajnih" pojava koje su na stanovit nain dobro usklaene... Nakon tragine smrti Ur-Nammua prijestolje Ura preuzeo je njegov sin Sulgi. On nije mogao imati status poluboga, ali je (u svojim zapisima; op. a.) ustvrdio kako je on svejedno roen pod boanskim pokroviteljstvom: sam bog Nannar uredio je da dijete bude, snoajem izmeu Ur-Nammua i Enlilove visoke sveenice, zaeto u Enlilovom hramu u Nippuru, "tako da dijete, 'mali Enlil', bude prikladan za kralja i prijestolje." Ta genealoka tvrdnja nije bila za odbaciti. Sam Ur-Nammu, kao to je ve spomenuto, bio je dvije treine boanski budui da mu je majka bila boica. Premda visoka sveenica koja je bila Sulgijeva majka nije imenova na, sam njezin poloaj sugerira da je ona takoer bila od neke svete loze, jer bila je kraljeva ki izabrana da bude EN.TU; a kraljevi Ura, poevi od

76

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

prve dinastije, vukli su podrijetlo od polubogova. To to je sam Nannar organizirao da se snoaj odvije u Enlilovom hramu u Nippuru takoer je bilo znaajno. Kao to je ve navedeno, pod Ur-Nammuovom vladavinom sveenstvo Nippura po prvi se put udruilo sa sveenstvom nekog drugog grada, konkretno sa sveenstvom Ura. O mnogo toga to se dogaalo u Sumeru i oko njega u to vrijeme sa znalo se iz takozvanih "Datumskih formula" kraljevskih zapisa u kojima je svaka godina vladavine nekog kralja zabiljeena najvanijim dogaajem te godine. U Sulgi jevom sluaju poznato je mnogo vie budui da je on iza sebe ostavio i druge kratke i duge zapise, ukljuujui poeziju i ljubavne pjesme. Ti zapisi pokazuju da je Sulgi ubrzo nakon to se uspeo na prijestolje moda u nadi da e izbjei oevu sudbinu na bojnom polju napra vio potpuni zaokret u odnosu na militantnu politiku svog oca. Poveo je pohod u susjedna podruja, ukljuujui "pobunjenike zemlje", meutim umjesto da se slui orujem on je nudio trgovinu i mir, kao i svoje kerke na udaju. Smatrao se nasljednikom Gilgamea te je njegova ruta obuhvatila dva odredita tog slavnog junaka: Sinajski poluotok (na kojem se nalazila svemirska luka) na jugu te Mjesto slijetanja na sjeveru. Potujui svetost etvrte regije, Sulgi je zaobiao poluotok i iskazao poast bogovima na njegovoj granici, na mjestu opisanom kao "Veliko utvreno mjesto bogo va". Kreui se prema sjeveru zapadno od Mrtvog mora, radi bogotovlja se zaustavio na "Mjestu blistavih proroita" mjestu koje danas poznajemo kao Jeruzalem i tamo izgradio oltar "bogu koji sudi" (epitet koji se obi no koristi za Utua/Samaa). U "Mjestu prekrivenom snijegom" na sjeveru izgradio je oltar i prinio rtve. Nakon to se tako "povezao" sa svim mjesti ma povezanim sa svemirom, slijedio je "plodni polumjesec" trgovaki i migracijski put izmeu istoka i zapada iji su oblik luka diktirali geografija i izvori vode a zatim je nastavio prema jugu, u ravnicu Tigrisa i Eufrata, natrag u juni Sumer. Kada se vratio u Ur, Sulgi je imao mnogo razloga da vjeruje da je kako bogovima tako i ljudima donio "mir za sva vremena" (da upotrijebim

suvremenu analogiju). Bogovi su mu dodijelili naslov "Visoki sveenik Anuov, sveenik Nannarov". Utu/Sama mu je postao prijatelj, a Inanna/Itar mu se udvarala (u ljubavnim pjesmama se hvalisao da mu je u svom hramu darovala svoju stidnicu.). M e u t i m , dok se Sulgi umjesto dravnim poslovima bavio osobnim uicima, nemir u "pobunjenikim zemljama" se nastavljao. Nespreman za vojnu akciju, Sulgi je zamolio svoje elamitske saveznike da mu ustu pe svoje trupe, nudei za nagradu jednu od svojih kerki da se uda za njihovog kralja te sumerski grad Larsu kao miraz. S tim elamitskim trupama pokrenut je veliki vojni pohod na "grjene gradove" na zapadu; trupe su dole do Utvrenog mjesta bogova na granici etvrte regije. ulgi se u svojim zapisima razmetao pobjedom, no u stvari je nedugo nakon toga poeo graditi utvreni zid kako bi zatitio Sumer od napada sa zapada i sjeverozapada. Datumske formule nazivale su ga Veliki zapadni zid, a strunjaci smatraju da je iao od Eufrata do Tigrisa sjeverno od mjesta gdje se danas nalazi Bagdad, blokirajui upade u plodnu dolinu izmeu dviju rijeka. Bila je to obrambena mjera starija od Kineskog zida, koji je izgra en zbog slinih razloga, za gotovo dvije tisue godina! Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. bogovima na elu s Enlilom dozlogrdili su Sulgijevi dravniki neuspjesi kao i njegov osobni dolce vita. Utvrdivi da "nije proveo boje uredbe", osudili su ga na "smrt grjenika". Ne zna mo kakva je to vrsta smrti bila, meutim povijesna je injenica da ga je te godine na prijestolju Ura zamijenio njegov sin Amar-Sin, o kojemu iz zapisa znademo da je pokretao jedan vojni pohod za drugim kako bi uguio pobunu na sjeveru i borio se sa savezom pet kraljeva na zapadu. Kao i kod mnogo ega drugog, glavni uzroci onoga to se dogaalo nalazili su se u katkada vrlo davnim, prolim vremenima i dogaajima. Naime, "pobunjenike zemlje" su, iako su bile u Aziji i stoga na podru ju enlilitskih zemalja Noinog sina ema, bile su naseljene razliitim "Kanaancima" potomcima biblijskog Kanaana koji je, iako je po tekao od Hama (i stoga pripada Africi), zaposjeo dio Semovih zemalja

78

79

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

{Postanak, glava 10). Da su "zemlje Zapada" du obale Sredozemnog mora nekako bile sporni teritorij pokazuju i drevni egipatski tekstovi koji spominju ogoreni sukob Horusa i Seta oko Sinaja i istih spornih zemalja koji je zavrio zranim bitkama izmeu njih dvojice. Vrijedi zapaziti da su u svojim vojnim pohodima, iji je cilj bio da pokore i kazne "pobunjenike zemlje" na zapadu, i Ur Nammu i Sul gi dospjeli do Sinajskog poluotoka, meutim nisu ulazili u tu etvrtu regiju. Tamonja vrednota bilo je mjesto zvano T I L . M U N "Mjesto raketa" mjesto poslijepotopne svemirske luke Anunnakija. Kad su zavrili Ratovi piramida, sveta etvrta regija povjerena je neutralnoj Ninmah (koja je tada preimenovana u NIN.HAR.SAG "Gospa pla ninskih vrhova"), iako je stvarno zapovjednitvo nad svemirskom lukom stavljeno u ruke Utua/Samaa (ovdje prikazanog u njegovoj krilatoj uni formi, slika 29, kako zapovijeda "ljudima-orlovima", slika 30).
SLIKA 30

No, ini se da se to promijenilo kada se borba za prevlast intenzivirala. Nije jasno zato, ali razliiti sumerski tekstovi i "popisi bogova" poeli suTilmun po vezivati s Mardukovim sinom Ensagom/Nabuom. U to je oito bio ukljuen Enki, jer u tekstu koji se bavi aferom izmeu Enkija i Ninharsag navodi se da su njih dvoje odluili dodijeliti to mjesto Mardukovom sinu: "Neka Ensag bude vladar Tilmuna", rekli su. Drevni izvori navode da se iz sigurne svete regije Nabu kretao na opasna putovanja u zemlje i gradove du obale Sredozemnog mora, ak i na neke Sredo zemne otoke, razglaavajui posvuda poruku o nastupaj uoj Mardukovoj vlasti. On je, dakle, bio zagonetni "Sin ljudski" iz egipatskih i akadskih proroanstava, Boanski sin koji je istovremeno bio i ljudski sin, sin boga i Zemljanke. Enliliti, razumije se, nisu mogli prihvatiti takvo stanje stvari. Tako su, upravo u trenutku kada je Amar-Sin nakon ulgija zasjeo na prijestolje Ura, ciljevi i strategija vojnih pohoda Ura III promijenjeni sada je valjalo nanovo uspostaviti enlilitsku vlast nad Tilmunom, odsjei svetu regiju od "pobunje
SLIKA 29

nikih zemalja" i zatim silom oruja odbiti te zemlje od utjecaja Nabua i

80

81

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Marduka. Poevi od 2047. g. pr. n. e., sveta etvrta regija postala je cilj i pijun u borbi Enlilita s Mardukom i Nabuom. Kao to otkrivaju kako biblijski tako i mezopotamijski tekstovi, taj je sukob eskalirao u najvei me unarodni "svjetski rat" drevnih vremena. Taj "Rat kraljeva" obuhvatio je i Hebreja Abrahama te mu dodijelio sredinju ulogu u meunarodnim dogaajima. Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. ivotni putovi utemeljitelja monoteizma Abra hama i anunnakijskog boga Marduka susrele se u mjestu zvanom Haran.

a Haranu se rodio Lot. Potom je Haran umro prije oca svog Terah a u zemlji gdje se rodio, u eni Abramovoj Poslije toga Uru Kaldejskom. A Abram i Nahor uzeli su sebi ene. bilo je ime Saraja, bilo ime Milka... dok je eni Nahorovoj unuka svojega Lota, i snahu svoju araju, enu sina svojega Abrama,

Terah je uzeo sina svojega Abrama sina Haranova,

Haran "Karavanseraj" (stjecite karavana; op. prev.) od pradavnih je vremena bio vano trgovako sredite u Hattiju (zemlji Hetita; op. a.). Nalazio se na raskriju glavnih meunarodnih trgovakih i vojnih kopne nih putova. Budui da je bio smjeten na gornjem toku rijeke Eufrat, bio je i arite rijenog prometa koji je iao nizvodno sve do samog Ura. Okruen plodnim livadama navodnjavanima iz Eufratovih pritoka, rijeka Balikh i Khabur, bio je sredite ovarstva. Slavni "trgovci iz Ura" dolazili su onamo po haransku vunu, a u zamjenu su donosili glasovitu ursku vunenu odje u. Slijedila je trgovina metalima, koama, drvetom, lonarskom robom i zainima. (Prorok Ezekijel, koji je u babilonskim vremenima bio izgnan iz Jeruzalema na podruje rijeke Khabur, spomenuo je haranske "trgovce biranih tkanina, izvezenih plavih ogrtaa i arenih sagova."). Haran (u Turskoj, blizu granice sa Sirijom, postoji grad tog istog ime na i ja sam ga 1997. godine posjetio) je u drevnim vremenima bio poznat i kao "Ur daleko od Ura"; u sreditu grada stajao je veliki hram posveen Nannaru/Sinu. Godine 2095. pr. n. e., kada je ulgi preuzeo prijestolje Ura, sveenik po imenu Terah bio je iz Ura poslan u Haran da slui u tom hramu. Sa sobom je poveo i svoju obitelj, ukljuujui sina Abrama. O Terahu, njegovoj obitelji i njihovom putu iz Ura u Haran saznajemo iz Biblije: A ovo su dogaaji iz ivota Terahova:

i oni su s njimpo'sli iz Ura Kaldejskoga i krenuli u zemlju Kanaan; Nakon nekog vremena stigli su u Haran i ondje se nastanili.
POSTANAK, I I: 27-31

Tim recima hebrejska Biblija zapoinje kljunu priu o Abrahamu kojega su u poetku nazivali po njegovom sumerskom imenu Abram. Njegov je otac, reeno nam je ranije, potekao iz patrijarhalne loze koja ide sve do ema, najstarijeg sina Noe (junaka Potopa); svi ti Patrijarsi imali su duge ivote: em je ivio do dobi od 600 godina, njegov sin Arpakad do 438. godine, a naredni muki potomci ivjeli su redom 433, 460, 239 i 230 godina. Nahor, otacTeraha, ivio je 205 godina. Jedanaesta glava Postanka objanjava da su Arpakad i njegovi potomci ivjeli u zemljama koje su kasnije postale poznate kao Sumer i Elam te podrujima oko njih. Stoga je Abraham, kao Abram, bio pravi Sumeranin. Ve samo ti genealoki podaci pokazuju da je Abrahamovo podrijedo bilo vrlo posebno. Njegovo sumersko ime, AB.RAM, znailo je "Oev vo ljeni", to je ime prikladno za sina koji se napokon rodio sedamdesetogodinjem ocu. Oevo ime Terah potjee od sumerskog epitetskog imena TIRH U ; ono je oznaavalo Sveenika proroita sveenika koji je promatrao nebesko znamenje ili primao proroanske poruke od boga i objanjavao ih ili prenosio kralju. Ime Abramove ene Saraja (kasnije Sara na hebrejskom)

Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran,

82

83

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

znailo je "Princeza"; ime Nahorove ene Milka znailo je "Kao kraljica", oba imena, dakle, daju naslutiti kraljevsku genealogiju. Budui da je kasnije otkriveno da je Abrahamova ena bila njegova polusestra "ki mog oca, ali ne i moje majke", kako je objasnio iz toga proizlazi da je Sarajina/Sarina majka bila kraljevske krvi. Porodica je stoga pripadala najviim slojevi ma Sumera, objedinjujui u sebi kraljevsko i sveeniko podrijetlo. Jo jedan znaajan trag za utvrivanje povijesti Abrahamove porodice je to to je sam Abraham vie puta, kada se sastajao s vladarima u Kanaanu i Egiptu, za sebe govorio da je Ibri "Hebrej". Rije potjee od korijena AboR 'doi prijeko, prijei' pa su bibliari pretpostavili da to znai da je preao s jedne strane rijeke Eufrat na drugu, to jest da je doao iz Mezopotamije. Pa ipak, osobno mislim da je taj izraz bio konkretniji. Ime koje se koristilo za sumerski "Vatikan", Nippur, akadska je izvedenica izvor nog sumerskog naziva NI.IBRU, "Velianstveno mjesto prelaska". Abram i njegovi potomci, koji se u Bibliji nazivaju Hebrejima, pripadali su obitelji koja se predstavljala kao "Ibru" Nippurijanci. To bi znailo da je Terah najprije bio sveenik u Nippuru, da se zatim preselio u Ur i naposljetku u Haran, vodei sa sobom svoju obitelj. Usklaivanjem biblijskih, sumerskih i egipatskih kronologija (kao to je detaljno objanjeno u Ratovima bogova i ljudi) odredili smo da je 2123. g. pr. n. e. godina Abrahamova roenja. Odluka bogova da sredite kulta boga Nannara/Sina - Ur - postane glavni grad Sumera te da njegovo pri jestolje doe Ur-Nammu donesena je 2113. g. pr. n. e.. Nedugo zatim po prvi su put udruena sveenstva Nippura i Ura; vrlo je vjerojatno da se upravo tada nipurski sveenik Tirhu preselio zajedno sa svojom obitelji, ukljuujui desetogodinjeg djeaka Abrama, kako bi sluio u Nannarovom hramu u Uru. Godine 2095. pr. n. e. kada je Abraham imao dvadeset i osam godina i ve bio oenjen, Terah je prebaen u Haran, kamo je poveo i svoju obitelj. Ne moe biti puka sluajnost da je te iste godine Sulgi naslijedio Ur-Nam mua. Scenarij koji se nazire je da su kretanja te obitelji bila na stanovit nain povezana s geopolitikim dogaajima te ere. Doista, kada je sam

Abraham izabran da provede boanske naredbe da ode iz Harana i pouri u Kanaan, veliki bog Marduk poduzeo je presudan korak preseljenja u Haran. Godine 2 0 4 8 . pr. n. e. odigrala su se dva poteza: Mardukov dolazak u Haran da bi tamo kratko proboravio i Abrahamov odlazak iz Harana u daleki Kanaan.

SLIKA

31

Iz Knjige Postanka znademo da je Abram imao sedamdeset i pet go dina, stoga je to bila 2048. g. pr. n. e., kada mu je Gospod rekao: "Idi iz zemlje svoje i iz roda svojega i iz doma oca svojega" dakle, ostavi za sobom Sumer, Nippur i Haran i idi "u zemlju koju u ti pokazati." Sto se tie Marduka, dugaak tekst poznat kao Mardukovo proroanstvo kojega je naslovio na graane Harana (glinena ploica, slika 31) predstavlja trag koji potvruje injenicu da je vrijeme njegove selidbe u Haran upravo

84

85

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

2048. g. pr. n. e. Te dvije selidbe nikako ne mogu biti meusobno ne povezane. No, 2048. g. pr. n. e. bila je i godina kada su se enlilitski bogovi odlu ili rijeiti Sulgija te ga osudili na "smrt grjenika". Bio je to potez koji je oznaio kraj nastojanja da se problemi rijee na miroljubiv nain i povratak agresivnim sukobima; ni to, takoer, nikako ne moe biti sluajnost. Ne, ta tri poteza Mardukov odlazak u Haran, Abrahamov odlazak iz Harana u Kanaan te uklanjanje dekadentnog ulgija morala su biti meusobno povezana: tri istovremena i povezana poteza u boanskoj partiji aha. Bili su to, kao to emo vidjeti, koraci u odbrojavanju do Sudnjeg dana.

Mardukov glavni ahovski potez 2048. g. pr. n. e. bilo je uspostavljanje zapovjednog mjesta u Haranu. Time je Nannaru/Sinu oduzeo to sjeverno raskrije vanih putova i odsjekao Sumer od sjevernih hetitskih zemalja. Osim to je imao vojnu vanost, taj je potez Sumer ujedno liio trgovakih veza koje su bile kljune za njegovu ekonomiju. Takoer, omoguio je Nabuu da "zavlada svojim gradovima i zaputi se prema Velikom moru". Nazivi mjesta u tim tekstovima daju naslutiti da su glavni gradovi zapadno od rijeke Eufrat, ukljuujui i najvanije Mjesto slijetanja, dolazili pod punu ili djelominu vlast tima otac-sin. Abramu/Abrahamu bilo je zapovjeeno da ode u najnaseljeniji dio Ze malja zapada Kanaan. Otiao je iz Harana zajedno sa svojom obitelji i neakom Lotom. Hitro je putovao prema jugu, zaustavljajui se samo da

Sljedee dvadeset i etiri godine od 2048. do 2024. g. pr. n. e. vrijeme su vjerskog ara i vrenja, meunarodne diplomacije i intrige, vojnih saveza i sudara vojsci te borbe za strateku nadmo. Svemirska luka na Sinajskom poluotoku te druga mjesta povezana sa svemirom stalno su bili u sreditu dogaaja. Zapanjujue je to su razliiti zapisi iz drevnih vremena preivjeli sve do danas te nam ne pruaju samo glavne crte dogaaja, nego mnotvo po jedinosti o bitkama, strategijama, raspravama, argumentima, sudionici ma i njihovim potezima, kao i o presudnim odlukama koje su uzrokovale najvei prevrat na Zemlji nakon Potopa. Potkrijepljeni Datumskim formulama i razliitim drugim izvorima, glavni izvori za rekonstrukciju tih dramatinih dogaaja jesu relevantna poglavlja u Knjizi Postanka; Mardukova autobiografija poznata kao Marukovo proroanstvo; skupina ploica iz "Spartolijeve zbirke" u British Museumu poznata kao Kedor-Laomerovi zapisi i dugaki povijesno-autobiografski tekst to ga je bog Nergal izdiktirao povjerljivom pisaru, tekst poznat pod naslovom Erra Epos. Kao u filmu najee kriminalisti kom trileru u kojem razliiti svjedoci i sudionici isti dogaaj opisuju na ne ba dokraja isti nain, no iz ijih se opisa nazire prava pria, tako i mi u ovom sluaju moemo doi do jednakog rezultata.

bi na odabranim mjestima podao slavu svom Bogu. Odredite mu bijae Negev, suho podruje koje granii sa Sinajskim poluotokom. No ondje se nije dugo zadrao. i m je ulgijev nasljednik Amar-Sin 2047. godine pr. n. e. doveden na prijestolje Ura, Abramu je naloeno da se vrati u Egipat. Ondje su ga odmah odveli da se sastane s faraonom te ga opskrbili "ovcama, volovima i magarcima, slugama i slukinjama, magaricama i devama." Biblija ne govori ni rijei o razlozima takvog kraljevskog tretmana, izuzev nagovjetaja da je faraon, nakon to mu je reeno da je Saraja Abrahamova sestra, pretpostavio da mu je nude da se njome oeni to sugerira da se razgovaralo o sporazumu. Da su se izmeu Abrama i egipatskog kralja vodili pregovori na tako visokoj meunarodnoj razini ini se uvjerljivim kada ovjek shvati da je godina kada se Abram nakon sedmo godinjeg boravka u Egiptu vratio u Negev 2040. pr. n. e. bila upravo godina u kojoj je tebanska princeza iz Gornjeg Egipta porazila prethodnu dinastiju iz Donjeg Egipta i tako uspostavila egipatsko ujedinjeno Srednje

kraljevstvo. Jo jedna geopolitika sluajnost!

Abram se, sada ojaan u ljudstvu i devama, vratio u Negev u pravi as, njegovzadatak sada je bio jasan: obraniti etvrtu regiju zajedno sa sve mirskom lukom. Kako nam otkriva biblijska pria, sada je sa sobom imao elitne snage Ne'arim izraz to se najee prevodi kao "mladii" me-

86

87

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

utim mezopotamski su tekstovi analogni izraz LU.NAR ("NAR-ljudi") koristili za naoruane jahae. Moja je sugestija da je Abraham, nakon to su ga u Haranu izvrsni ratnici Hetiti poduili vojnoj taktici, u Egiptu do bio udarnu jedinicu koja se sastojala od brzih ratnika na devama. Baza u Kanaanu ponovno mu je bio Negev, podruje koje granii sa Sinajskim poluotokom. Uinio je to u posljednji trenutak jer mona vojska legije saveza enlilitskih kraljeva bila je na putu ne samo da uniti i kazni "grjene gradove" koji su promijenili stranu i priklonili se "drugim bogovima", nego i da osvoji svemirsku luku.

Asirolog Theophilus Pinches 1897. godine na predavanju u Victoria In stitute u Londonu prvi je upozorio strunjake na skupinu ploica nazvanu Kedor-Laomerovi zapisi. Oni jasno opisuju one iste dogaaje, dodue s mnogo vie pojedinosti, koji sainjavaju meunarodni rat iz etrnaeste glave Postanka; doista, sasvim je mogue da su te ploice posluile kao izvor autorima Biblije. Te ploice "Kedor-Laomera kralja Elama" identificiraju kao elamitskog kralja Kudur-Lagamara, koji je poznat iz povijesnih zapisa. "Ariok" je identificiran kao ERI.AKU ("Sluga boga Mjeseca"), koji je stolovao u gradu Larsi (biblij skom "Elazaru"), a Tidal je identificiran kao Tud-Gula, vazal kralja Elama. O identitetu "Amrafela kralja Sineara" dugo su se godina vodile ra sprave; prijedlozi su ili ak do Hamurabija, babilonskog kralja to je ivio stoljeima kasnije. Sinear je bilo stalno biblijsko ime za Sumer, a ne za Babi

Sumerski tekstovi koji se bave vladavinom Amar-Sina, Sulgijevog sina i nasljednika, obavjetavaju nas da je on 2041. g. pr. n. e. zapoeo svoj naj vei (i posljednji) vojni pohod protiv Zapadnih zemalja koje su potpale pod Marduk-Nabuov utjecaj. U sldopu tog pohoda meunarodni je savez izvrio invaziju ne samo na ljudske gradove nego i na uporita bogova i njihovih potomaka. Doista, bio je to tako velik i besprimjeran dogaaj da mu je Biblija po svetila itavo poglavlje Postanak, glava 14. Bibliari tu glavu nazivaju "Rat kraljeva", budui da kulminira ratom izmeu "etiri kralja Istoka" i udru enih snaga petorice "kraljeva Zapada" i naposljetku s izvanrednim vojnim pothvatom Abrahamove brze "konjice". Biblija svoj izvjetaj o tom velikom meunarodnom ratu zapoinje popi som kraljevstava i kraljeva s Istoka koji su "doli i zapoeli rat" na Zapadu. Tako se dogodilo kad Amrafel bijae kralj Sineara Ariok kralj Elazara, Kedor-Laorner kralj Elarna, i Tidal kralj Gojima.

lon, i tko je onda, u Abrahamovo vrijeme, bio njegov kralj? U svojoj knjizi Ratovi bogova i ljudi uvjerljivo sugeriram da na hebrejskom treba stajati ne Amra-Fel, nego Amar-Fel, a od sumerskog AMAR.PAL to je inaica od AMAR.SIN ije Datumske formule potvruju da je 2041. g. pr. n. e. doista pokrenuo rat kraljeva. Tu potpuno identificiranu koaliciju su prema Bibliji predvodili Elamiti tu pojedinost potvruju mezopotamski zapisi koji istiu da je Ninurta po novno preuzeo vodeu ulogu u borbi. Biblija, takoer, tu Kedor-Laomerovu invaziju datira opaskom da se dogodila etrnaest godina nakon prethodnog upada Elamita u Kanaan jo jedna pojedinost koju potvruju zapisi iz Sul gijevog vremena. Ovaj put je ruta invazije, meutim, bila drukija: skraujui udaljenost iz Mezopotamije riskantnim prolaskom kroz pustinjsko podruje, napadai su izbjegli gusto naseljenu obalu Sredozemnog mora tako to su napredovali isto nom stranom rijeke Jordan. Biblija nabraja mjesta gdje su se te bitke odvijale i s kim su se enlilitske snage tamo borile; ti podaci pokazuju da je dolo do po kuaja izravnavanja rauna sa starim neprijateljima potomcima bogova Igigi koji su sklapali meusobne brakove s ljudima, te ak s potomcima Uzurpatora Zua koji je oito podupirao ustanke protiv Enlilita. Ipak, iz vida se nije gubio glavni cilj: svemirska luka. Invazorske snage napredovale su takozvanim

88

89

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Putem kralja, koji je pod tim imenom poznat od biblijskih vremena, od sjevera prema jugu po istonoj strani rijeke Jordan. No, kada su skrenuli na zapad pre ma vratima u Sinajski poluotok, naili su na snage koje su im zaprijeile put. To su bili Abraham i njegovi ratnici na devama (slika 32)

Grad na ulazu u poluotok, Dur-Mah-Ilani ("Veliko utvreno mjesto bogova") Biblija ga naziva Kade-Barnea Kedor-Laomerovi zapisi ja sno navode kao mjesto gdje je zaprijeen put: Sveenikov kojega su pljaku sin, bogovi po svom sprijeio je. najboljem nahoenju pomazali,

Po mom miljenju, "sin sveenika" kojeg su pomazali bogovi bio je

Abram, sin sveenika Teraha. Ploica s Amar-Sinovom datumskom formulom ispisana je s obje stra ne (slika 33) te sadri njegovo hvalisanje o tome kako je unitio NE.IB. RU.UM "Ovarsko mjesto Ibru'uma. "Meutim, pred svemirskom lu kom zapravo nije bilo nikakve bitke: sama prisutnost Abrahamove udarne jedinice na devama uvjerila je osvajae da se okrenu bogatijim i uno snijim ciljevima. Ako taj navod doista govori 0 Abramu, bez obzira tada je to jo jedna izvanbiblijska potvrda Patrijarkih zapisa, na to tko je pobijedio.

90

POSLJEDNJI

DANI

ODBROJAVANJE

DO

SUDNJEG

DANA

Nakon to je sprijeena u ulasku na Sinajski poluotok, vojska Istoka kre nula je prema sjeveru. Mrtvo more u to je vrijeme bilo krae; njegov sadanji juni dio jo nije bio pod vodom: u to je vrijeme to bila plodna ravnica bogata obradivom zemljom, vonjacima i trgovakim sreditima. Tamonja naselja ukljuivala su pet gradova, izmeu ostalih i zloglasne Sodomu i Gomoru. Okrenuvi se prema sjeveru, osvajai su se sada suoili s udruenim snaga ma, kako ih je Biblija nazvala, "pet grjenih gradova". Tamo su, kazuje nam Biblija, etiri kralja pobijedila petoricu kraljeva. Pljakajui gradove i uzima jui zarobljenike, osvajai krenue natrag, ovaj put zapadnom stranom rijeke Jordan. Usredotoenost Biblije na te bitke mogla je zavriti tim povratkom da nije injenice da je meu zarobljenicima bio i Abramov neak Lot. Nakon to je izbjeglica iz Sodome Abramu ispriala to se dogodilo, on je "naoruao svoje uvjebane ljude, njih tristo osamnaest, i dao se u potjeru." Njegovi ja hai sustigli su napadae tek na sjeveru, blizu Damaska (vidi sliku 32), gdje je Lot osloboen, a opljakani plijen vraen. Biblija o tom pothvatu kae da je Abram "do nogu potukao Kedor-Laomera i kraljeve koji bijahu s njim." Povijesni zapisi sugeriraju da "Rat kraljeva", ma koliko smion i opsean, nije uspio zaustaviti Marduk-Nabuovo nadiranje. Amar-Sin je, kao to zna mo, umro 2039. g. pr. n. e.: nije pao od protivnikovog koplja ve od uboda korpiona. Godine 2030. pr. n. e. zamijenio ga je njegov brat Su-Sin. Podaci o devet godina njegove vladavine biljee dva vojna pohoda prema sjeveru, meutim nijedan prema zapadu; govore veinom o obrambenim mjerama koje je poduzimao. Tu se najvie oslonio na gradnju novih dijelova "Zapa dnog zida" koji je sprjeavao najezde Amorejaca. Meutim, bedemi su se svaki put premjetali prema sreditu Sumera, a teritorij kojim se upravljalo iz Ura stalno se smanjivao. Kada se sljedei (i posljednji; op.a.) vladar dinastije Ura III, Ibbi-Sin, po peo na prijestolje, napadai sa zapada su se probili kroz obrambeni zid i unu tar sumerskog teritorija se borili s Urovom "Stranom legijom," elamitskim trupama. U njihovom napredovanju prema dragocjenom cilju Zapadnjacima je rukovodio Nabu. Sam Marduk, njegov boanski otac, na ponovno zauzi manje Babilona ekao je u Haranu.

Veliki bogovi tada su pozvani na hitno vijeanje na kojem su odo brili izvanredne mjere koje su zauvijek promijenile budunost.

92

93

PROHUJALO S VIHOROM

svojoj privrenosti Enlilitima i u njegovom sumerskom uporitu Eriduu ponu tovati Enkija. Odsutnost bogova takoer je oslabila vlast nad elamitskom "Stranom regijom", pa zapisi govore o "oskvrnuima" to su ih poinile elamitske trupe. Zbog svega toga bogovi i ljudi bili su sve vie ogoreni. Posebno bijesan bio je Marduk koji je primio vijesti o pljakama, ra

esto

poglavlje

zaranjima i oskvrnuima u njegovom voljenom Babilonu. Kao to je ve reeno, posljednji put kada je Marduk bio tamo njegov polubrat Nergal nagovorio ga je da ode na miran nain i prieka dok nebesko vrijeme ne doe na doba Ovna. Marduk je to uinio nakon to mu je Nergal obeao da u Babilonu nita nee biti poremeeno i oskvrnavljeno, no dogodilo se suprotno. Marduk se razbjesnio kada je saznao da su "nevrijedni" Elamiti oskvrnavili njegov tamonji hram: "Od babilonskog hrama napravie brlog za stotine pasa; glasno krijetei lete gavrani i isputaju ondje svoj gnjus." Iz Harana je vapio drugim bogovima: "Dokad?" Nije li Vrijeme ve stiglo, pitao je u svojoj proroanskoj autobiografiji: O, veliki bogovi, izgnan ujte moje tajne:

PROHUJALO S VIHOROM

pasnost od upotrebe "oruja za masovno unitenje" na Bliskom isto ku u osnovi je straha od ispunjenja proroanstava o armagedonu.

Tuna injenica je da je eskalacija sukoba izmeu bogova, ne izmeu ljudi dovela do upotrebe nuklearnog oruja, na tom istom mjestu, prije etiri tisue godina. Ako je ikada postojao in maksimalno vrijean aljenja koji je imao potpuno neoekivane posljedice, to je bio taj. Da je nuklearno oruje na Zemlji prvi put upotrijebljeno ne 1 9 4 5 .

Ja sam boanski Marduk, veliki bog. Bijah i zbog svojih grijeha, lutalica bio, u planine otioh. sam zemljama

g. n. e. nego 2024. g. pr. n. e. je injenica, a ne fikcija. Taj kobni dogaaj zabiljeen je u mnogo razliitih drevnih zapisa na temelju kojih se moe doi do odgovora na pitanja to, kako, tko i zato, te ih staviti u pravi kontekst. Jedan od tih drevnih izvora je hebrejska Biblija, budui daje prvi idovski patrijarh Abraham bio svjedok te grozomorne katastrofe. To to rat kraljeva nije rezultirao pokoravanjem "pobunjenikih ze malja" dakako da je obeshrabrilo Enlilite a ohrabrilo Mardukite, no doga aji su uinili i vie od toga. Po Enlilovim uputama, Ninurta se prihvatio izgradnje alternativne svemirske luke na drugoj strani svijeta, ak u Junoj Americi, na podruju dananjeg Perua. Tekstovi navode da je i sam Enlil na duga vremenska razdoblja izbivao iz Sumera. Takve selidbe bogova navele su posljednja dva sumerska kralja, Su-Sina i Ibbi-Sina, da se pokolebaju u

U mnogim Dooh u

skitao se od kraja do kraja svijeta. u gorje Hattija, Hattiproroi'stepronaoh; "Dokad?" zemlji

i u njemu zavapih

"Dvadeset i etiri godine u Haranu se gnijeah", nastavio je Marduk, "moje je vrijeme isteklo!" Doao je as, rekao je, da se zaputi prema svom gradu (Babilonu), "da ponovno izgradim svoj hram i trajno prebivalite osnujem." U vizionarskom zanosu govorio je kako vidi svoj hram E.SAG. ILA ("Hram uzvienog krova") kako se poput planine uzdie s platforme
95

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO S VIHOROM

u Babilonu. Nazivao ga je "Kua mog zavjeta". Pretkazao je da e Babilon biti vjean, s kraljem po njegovu izboru, da e to biti grad pun radosti, s Anuovim blagoslovom. Mesijanska vremena, prorokovao je Marduk, "otjerat e zlo i ne sreu i donijeti ovjeanstvu majinsku ljubav." Godina u kojoj je dvadesetetverogodinjem boravku u Haranu doao kraj bila je 2024. g. pr. n. e.. Tono sedamdeset i dvije godine prije toga Marduk je bio pristao mirno otii iz Babilona i priekati na prorokovano nebesko vrijeme. Mardukov vapaj "dokad?" upuen velikim bogovima nije bio uzaludan jer vodstvo Anunnakija stalno se savjetovalo, kako neslubeno tako i na slubenim vijeima. Zabrinut zbog pogoranja situacije, Enlil se je urno vratio u Sumer, okiravi se kada je saznao da su ak i u samom Nipptiru stvari krenule po zlu. Ninurta je pozvan da objasni nedolino ponaanje Elamita, no on je svu krivnju svalio na Marduka i Nabua. Pozvan je Nabu i "pred bogove dode sin svoga oca." Njegov glavni op tuitelj bio je Utu/Sama koji je, opisujui stranu situaciju, rekao: "Sve to skrivio je Nabu." Govorei u ime svog oca, Nabu je okrivio Ninumi i oivio stare optube protiv Nergala zbog nestanka pretpoto pnih instrumenata za nadgledanje nebesa te neuspjeha da sprijei oskvrnua u Babilonu. Poeo je vikati kako bi nadglasao Nergala te je, "stao bez potovanja govoriti .. .grozote protiv Enlila: 'Nema pravde, razaranje je bilo planirano, En lil je potaknuo zlu zavjeru protiv Babilona.'" Bila je to neuvena optuba protiv Gospodara zapovjednika. Zatim se javio Enki, no govorio je u obranu sina, a ne Enlila. "Za to su Marduk i Nabu u stvari optueni?" Njegova srdba bila je usmjerena osobito na njegova sina Nergala: "Zato ne nastavi s potporom?"- pitao gaje. Njih dvojica su se toliko prepirali da je Enki naposljetku viknuo na Nergala da se udalji. Vijeanje bogova prekinulo se u neredu. Meutim, sve te raspre, optube i protuoptube odvijale su se usprkos sve oitijoj injenici onome to je Marduk nazivao nebeskim proroitem da se - kako vrijeme prolazi, s presudnim pomakom precesijskog sata za jedan stupanj - na nebesima doba Bika, zodijako doba Enlila, privodi kraju, a poinje se pomaljati doba Ovna, Mardukovo doba. Marduk je to nazivao

nebeskim proroitem. Ninurta je dolazak novog doba mogao vidjeti u svom hraniti Eninnu u Lagau (to ga je izgradio Gudeja); Ninigzida/Toth mogao ga je potvrditi pomou svih kamenih krugova koje je podigao drugdje po Zemlji; za njegov su dolazak znali i ljudi. Tada je Nergal nakon to su ga Marduk i Nabu oklevetali, a vlastiti otac istjerao "savjetujui se sam sa sobom", doao na ideju da upotrijebi "strano oruje". Nije znao gdje je skriveno, no znao je da se nalazi negdje na Zemlji, spremljeno na tajnom podzemnom mjestu (prema zapisu katalogiziranom kao CT-xvi, reci 44-46, negdje u Africi, na podruju brata mu Gibila): Tih sedam u planinama lee; U upljini pod zemljom poivaju.

Na temelju dananjeg stupnja tehnolokog razvoja moe se rei da je to bilo sedam nuklearnih naprava: "Uasom ispunjene, s bljeskom lete." Bile su davno donesene na Zemlju s Nibirua i skrivene na nekom tajnom, sigurnom mjestu. Enki je znao gdje, no znao je i Enlil. Ratno vijee bogova nadglasalo je Enkija i prihvatilo Nergalov prijedlog da se Marduku zada teki udarac. Postojala je stalna komunikacija s Anuom: "Od Anua ka Zemlji rijei su putovale, od Zemlje do Anua rijei su stizale." On je jasno dao do znanja da je njegovo odobrenje tog koraka bez presedana ogranieno na to da se Marduka lii sinajske svemirske luke, ali da se pri tome ne smije nakoditi ni bogovima ni ljudima. "Anu, vladar bogova, smilovao se Zemlji", stoji u drevnim tekstovima. Izabravi Nergala i Ninurtu da izvre misiju, bogovi su im vie nego jasno dali do znanja da je misija ogranienog i uvjetovanog opsega. No, stvari se nisu odvijale tim putem: dolo je do katastrofalnih neelje nih posljedica.

Nakon katastrofe koja je rezultirala smru nebrojenih ljudi i opustoenjem Sumera, Nergal je povjerljivom pisaru izdiktirao svoje vienje dogaa-

97

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

VIHOROM

ja, pokuavajui se osloboditi krivnje. Taj dugaki tekst poznat je kao Erra Epos jer Nergala naziva epitetom Erra ("Unitavatelj"), a Ninurtu Ishum ("Pritelj"). Do istinite prie moemo doi kada tom tekstu pridodamo podatke iz nekoliko drugih sumerskih, akadskih i biblijskih izvora. Tako saznajemo da je Nergal odmah po donoenju odluke, ne e kajui Ninurtu, pourio u Gibilovo afriko podruje kako bi pronaao oruje. Ninurta je na svoje zaprepatenje saznao da se Nergal ne obazire na zadana ogranienja misije te da namjerava upotrijebiti oruje nekon trolirano kako bi izravnao osobne raune: "Unitit u sina i ostaviti oca da ga pokopa; zatim u unititi i oca, kojeg nee imati tko pokopati", hvalisao se Nergal. Dok su se on svaali, stigla im je vijest da Nabu ne miruje: "Iz svog hrama krenuo je svim gradovima svojim zavladati, prema Velikom moru zaputio se; u Veliko more uao je i zasjeo na prijestolje to njegovo nije." Nabu ne samo da je obraao zapadne gradove, nego je zauzimao sredo zemne otoke i imenovao se njihovim vladarom! Nergal/Erra zbog toga je prigovarao da unitenje svemirske luke nije dovoljno: Nabua i gradove koji su mu pristupili takoer treba kazniti treba ih unititi! Budui da su sada imali dvije mete, Nergal i Ninurta nali su se pred jo jednim problemom: nee li razaranje svemirske luke upozoriti Nabua i njegove grjene sljedbenike da pobjegnu? Rjeenje su pronali u razdva janju: Ninurta e napasti svemirsku luku, a Nergal e napasti oblinje "grjene gradove". No, tek to je sve dogovoreno Ninurta se poeo premi ljati. Inzistirao je da treba upozoriti ne samo Anunnakije koji upravljaju svemirskim instalacijama nego ak i neke ljude: "Hrabri Erra" - rekao je Nergalu "zar e i nevinoga iskorijeniti s krivim? Hoe li s onima koji sa grijeili protiv tebe unititi i one koji nisu grijeili?" Prema drevnom tekstu, Nergal/Erra je bio nagovoren: "Erri se rijei Ishumove svidjee kao fino ulje." I tako su jednog jutra njih dvojica, podi jelivi izmeu sebe sedam nuklearnih naprava, krenuli na svoju konanu misiju:

Uto junak Erra pamtei rijei Ishum takoer u tjeskoba

naprijed krenu Ishurnove. bitku pode

u skladu s danom rijei, u srcu njegovome.

Dostupni nam tekstovi ak govore tko je otiao na koji cilj: "Ishum se zaputi prema najvioj planini" (da je svemirska luka bila pokraj te planine znamo iz epa o Gilgameu). "Ishum podigne ruku svoju, planina se srui ... Ono to bijae podignuto za ispaljivanje prema Anuu bijae uniteno, proelje mu izbrisano, oko njega sve opustoeno." Ninurta je izbrisao sve mirsku luku i njezine instalacije jednim nuklearnim udarcem. Drevni tekst zatim opisuje to je uinio Nergal: "Slijedei Ishumov primjer, Erra poe Putem kralja te gradove dokraji, u pusto ih pretvori"; njegovi ciljevi bili su "grjeni gradovi" iji kraljevi su sklopili savez protiv Kraljeva istoka. Ti gradovi nalazili su se na ravnici juno od Mrtvog mora. Tako je 2 0 2 4 . godine pr. n. e. na Sinajskom poluotoku i oblinjoj ravnici Mrtvog mora upotrijebljeno nuklearno oruje: unitena je sve mirska luka i pet gradova.

S obzirom na nae objanjenje Abrahamove misije u Kanaanu to nije udno, meutim ipak zaprepauje kako se upravo u tom apokaliptinom dogaaju spajaju Biblija i mezopotamski tekstovi. Iz mezopotamskih tekstova koji opisuju te dogaaje znamo da su, kao to je zatraeno, Anunnakiji koji su uvali svemirsku luku bili upozoreni: "Njih dvojica (Nergal i Niinurta, op. a.), na zlo nahukani, natjerae nje gove uvare u stranu, bogovi tog mjesta napustie ga zatitnici njegovi u nebeske visine otioe." Ipak, iako mezopotamski tekstovi ponavljaju da su "dvojica natjerala bogove u bijeg, da pobjegnu od izgaranja", dvosmisleni su u pogledu toga je li to upozorenje dano i ljudima u gradovima osueni ma na propast. Tu nam Biblija daje pojedinosti koje nedostaju: u Postanku

99

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO S VIHOROM

moemo proitati da su i Abraham i njegov neak Lot doista bili upozoreni, no ne i drugi stanovnici "grjenih gradova." Biblijski izvjetaj, osim to rasvjetljava razliite "katastrofalne" aspekte dogaaja, sadri pojedinosti koje nam na nevjerojatan nain rasvjetljavaju kako bogove openito tako i njihov odnos s Abrahamom. Pria poinje u 18. glavi Postanka kada Abraham, tada u devedeset i devetoj godini ivota, dok je jednog vrueg poslijepodneva sjedio na ulazu u svoj ator, "podigavi pogled, opazi tri ovjeka gdje stoje nedaleko od njega." Premda ih se opisuje kao anashim, to znai "ljudi", bili su na neki nain drukiji odnosno neo bini budui da je Abraham izjurio iz atora i poklonio im se do zemlje te im nazivajui se njihovim slugom oprao noge i ponudio ih hranom. Kako se ispostavilo, trojica su bili boanska bia. Dok su odlazili njihov voa, sada identificiran kao Gospodin Bog, odluuje otkriti Abrahamu njihov zadatak: utvrditi jesu li Sodoma i Gomora doista grjeni gradovi ije unitenje je opravdano. Dok su dvojica od trojice nastavili prema Sodomi, Abraham prilazi Bogu i prigovara mu (!) rijeima koje su identine onima u mezopotamskom tekstu: Hoe li iskori jeniti i nevinoga s krivim? (Postanak 18:23). Zatim je uslijedilo nevjerojatno pogaanje ovjeka i Boga. "Moda ima pedeset nevinih u gradu. Zar e unititi mjesto radije nego ga potedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?" - pitao je Abraham Boga. Kada mu je Bog odgovorio da e, u redu, grad biti spaen ako u njemu ivi pedeset nevinih, Abraham je pitao, a to ako ih ima samo etrdeset? A ako ih ima samo trideset? I tako se to spustilo sve do deset... "I im je zavrio razgovor s Abrahamom Jahve ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto." Druga dva boanska bia u nastavku prie u 19. glavi naziva ih se malachim, to doslovno znai "izaslanici", ali se obino prevodi kao "aneli" naveer su stigli u Sodomu. Ono to se zbivalo u Gomori potvrdilo je iskvarenost tamonjih ljudi, i u zoru su dvojica pozvala Abrahamovog nea ka Lota da pobjegne zajedno s cijelom svojom obitelji, "jer e Jahve unititi grad." Obitelj je oklijevala pa je jedan od "anela" pristao da se unitenje odgodi dok Lot i njegova obitelj ne dou do sigurnosti planina.

"Sutradan ujutro Abraham ...upravi pogled prema Sodomi i Go mori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se die dim nad zemljom, kao dim kakve klaine." Abraham je tada imao devedeset i devet godina; kako je bio roen 2123. g. pr. n. e., to je morala biti 2024. g. pr. n. e. Podudaranje mezopotamskih zapisa s biblijskim Postankom to se tie unitenja Sodome i Gomore u isti je mah jedna od najznaajnijih potvrda vjerodostojnosti Biblije openito te posebno potvrda statusa i uloge Abrahama. Pa ipak, podudarnost je to koje se teolozi i drugi strunjaci najvi e klone, budui da dio o dogaajima na dan prije unitenja, kada su tri boanska bia ("anela" koji su izgledali poput ljudi) posjetila Abrahama, neodoljivo podsjea na priu o "drevnim astronautima". Oni koji sumnjaju u Bibliju, a mezopotamske tekstove smatraju pukim mitovima pokuali su unitenje Sodome i Gomore pripisati nekoj prirodnoj katastrofi, meu tim biblijska verzija prie dva puta potvruje da "unitenje... sumpornim ognjem" nije bilo prirodna katastrofa nego unaprijed smiljeni, odgodivi te ak opozivi dogaaj: jednom kada se Abraham pogaao s Gospodom da potedi gradove kako ne bi nevine unitio s krivima, te ponovno kada je zbog njegovog neaka Lota unitenje odgoeno.

100

101

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

VIHOROM

Fotografije Sinajskog poluotoka snimljene iz svemira (slika 34) i dalje pokazuju golemu upljinu i raspuklinu na povrini na mjestu gdje je dolo do nuklearne eksplozije. Po tom podruju je i dandanas razasuto razlomljeno, izgorjelo i zacrnjeno kamenje (slika 35); to kamenje sadri neuobiaje no visok udio izotopa urana-235, to prema miljenjima strunjaka ukazuje

na naglo izlaganje golemoj toplini nuklearnog podrijetla.

SLIKA

35

Unitenje gradova na ravnici Mrtvog mora izazvalo je ruenje june obale mora, to je dovelo do poplavljivanja neko plodnog podruja koje je i dandanas, kao dodatak, od mora odvojeno barijerom zvanom "El-Lissan" ("Jezik") (slika 36). Nastojanja izraelskih arheologa da istrae tamonje morsko dno urodila su otkriem zagonetnih podvodnih ruevina, meutim Haimidska Kraljevina Jordan, na ijoj polovici Mrtvog mora se ruevine nalaze, zaustavila je daljnja istraivanja. Zanimljivo je da relevantni mezo potamski tekstovi potvruju tu topografsku promjenu te ak sugeriraju da je more postalo mrtvo kao posljedica nuklearne eksplozije: Erra je, navode, "kopao kroz more i podijelio ga na dvoje; doveo je do izumiranja svega to u njemu ivi, ak i krokodila."
SLIKA 36

Erra i Ishum su, kako se ispostavilo, izazvali mnogo vie od unitenja svemirske luke i "grjenih gradova": kao posljedica nuklearnih eksplozija, Oluja, zao vjetar nebom.

kruio je

102

103

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO S VIHOROM

I poela je lanana reakcija neeljenih posljedica.

Meutim, to nije bilo literarno sredstvo to je bila doslovna istina: Sumer i njegovi gradovi doslovno su bili ispranjeni djelovanjem vihora. Digao se "zao vihor", kako se navodi u jadikovkama (i drugim tekstovi

Povijesni zapisi pokazuju da je sumerska civilizacija doivjela slom u estoj godini Ibbi-Sinove vladavine u Uru 2 0 2 4 . g. pr. n. e.. To je, itatelj e se sjetiti, bila godina kada je Abraham imao devedeset i devet godina... Povjesniari su isprva pretpostavljali da su sumersku prijestolnicu Ur pregazili "barbarski osvajai"; meutim ne postoje dokazi o takvoj razornoj invaziji. Zatim je otkriven tekst pod naslovom "Jadikovka nad unitenim Urom" koji je zbunio strunjake. Naime, u njemu se nije oplakivalo fiziko unitenje Ura, nego njegovo "naputanje": bogovi koji su tamo boravili na pustili su ga, ljudi koji su tamo ivjeli otili su, njegove staje su se ispraznile. Hramovi, kue i obori bili su nedirnuti cijeli, no prazni. Zatim su otkriveni i drugi tekstovi s jadikovkama. U njima se jadikovalo ne samo nad Urom, nego i nad itavim Sumerom. I opet su govorili 0 "naputanju": ne samo da su bogovi Ura, Narmar i Ningal, napustili Ur; Enlil, "Divlji Bik", napustio je svoj voljeni hram u Nippuru; njegova drui ca Ninlil takoer je bila otila. Ninmah je napustila svoj grad Ke; Inanna, "kraljica Ereha", napustila je Ereh; Ninurta je napustio svoj hram, Eninnu; njegova supruga Bau takoer je otila iz Lagaa. Jedan sumerski grad za drugim nabrajani su kao "naputeni" bez svojih bogova, ljudi i ivotinja. Strunjaci su sada pokuavali odgonetnuti kakva je to "strana katastrofa", tajanstvena nesrea pogodila cijeli Sumer. Sto je to moglo biti? Odgovor na zagonetku nalazio se u samim tekstovima: Prohujalo s vihorom. Ne, nije to igra rijei povezana s naslovom slavnog romana/igranog filma. To je bio refren u tekstovima jadikovki: Enlil je napustio svoj hram, "nestao s vihorom". Ninlil je "nestala s vihorom" iz svog hrama. Nannar je napustio Ur njegovi obori za ovce su "ispranjeni vihorom"; i tako dalje, 1 tako dalje. Strunjaci su pretpostavili da je to ponavljanje rijei literarno sredstvo, refren koji su naricatelji ponavljali kako bi naglasili svoju alost.
104

ma), i prouzroio da "katastrofa, dotad nepoznata ljudima, pogodi zemlju." To je bio Zao vihor koji je "opustoio gradove, opustoio kue, opustoio staje, ispraznio obore za ovce." Dolo je do opustoenja, ali ne i razaranja; praznine, ali ne i ruevine; gradovi su bili ondje, kue su bile ondje, staje i obori za ovce bili su ondje meutim nije ostalo nita ivoga. ak je i "sumerskim rijekama tekla voa koja je bila gorka, neko obraivana polja obrasla su u korov, bilje na livadama je uvelo." Sav ivot je nestao. Bila je to katastrofa kakve nikad prije nije bilo: Zemlju ljudima Katastrofa za izdrati Sumer zadesi nepoznata. nikad viena, nemogua. katastrofa

Noena Zlim vihorom, to je bila smrt od koje nije bilo bijega: smrt "koja tumara ulicom, koja je putena na cestu... Najvii zid, najdeblji zid, prolazi kao poplava; nijedna vrata ne mogu je zadrati, nijedan kraun zau staviti." Oni koji su se skrili iza zatvorenih vrata popadali su u kuama; oni koji su pobjegli na krovove pomrli su na krovovima. Bila je to nevidljiva smrt: "Stoji kraj ovjeka, a ipak je nitko ne moe vidjeti; kad ue u kuu, ne zna se da je dola." Bila je to strana smrt: "Kaalj i sluz oslabie im prsa, usta im puna pljuvotine, najednom malaksali i oamueni postadoe... strana malaksalost... i glavobolja." Kada je Zao vjetar epao svoje rtve, "usta im bijahu oblivena krvlju." Mrtvi i umirui leali su posvuda. Tekstovi jasno istiu da Zao vihor, koji je "nosio beznae od grada do grada", nije bio prirodna katastrofa; bio je izravna posljedica odluke velikih bogova. Prouzrokovala ga je "velika oluja to naredi je Anu, (odluka) iz srca Enlilovog." Nadalje, bila je to posljedica pojedinanog dogaaja "naje danput, u bljesku munje izazvan" do kojeg je dolo daleko na zapadu:

105

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

VIHOROM

"Dolo je iz planina, dolo je preko Ravnice ne-milosti... Poput gorkog otrova od bogova, dolo je sa zapada." Da je uzrok "zlog vihora" bilo nuklearno unitenje na Sinajskom polu otoku i u njegovoj blizini postaje jasno kada tekstovi navode da su bogovi znali njegovo podrijetlo i uzrok udar, eksplozija. Zao udar najavi oluju kobnu, Zao udar bijae potomstvo, njezin pretea. sinovi junaki, bijahu. Mono

izazvali ne unitenje nego tiho istrebljenje, donosei s radioaktivnim zra kom smrt svemu to je ivjelo. Iz svih relevantnih tekstova je razvidno, moda uz izuzetak Enkij a, koji je upozoravao i prosvjedovao protiv upotrebe Stranog oruja, da nijedan od bogova nije oekivao takav ishod. Veina ih je bila roena na Zemlji i za njih su prie o nuklearnim ratovima na Nibiruu bile "prie starijih". Je li Anu, koji je trebao biti pametniji, moda mislio da e oruje, nakon to je toliko dugo bilo skriveno, biti poluupotrebljivo ili posve neupotreblji vo? Jesu li Enlil i Ninurta (koji je bio doao s Nibirua) pretpostavili da e vjetrovi, ako uope, odnijeti nuklearni oblak prema nenaseljenim pustinja ma koje obuhvaa dananja Saudijska Arabija? Ne postoji zadovoljavajui odgovor; tekstovi tek navode da su "veliki bogovi problijedjeli vidjevi ko liko golema je oluja." Ipak, jasno je da su, im se shvatilo koliko je snaan nuklearni otrov i kuda ga vjetrovi nose, svi na njegovom puru kako bogovi tako i ljudi upozoreni da bjee i spase ivot. Panika, strah i mete koji su u Sumeru i njegovim gradovima zavladali kada je oglaena uzbuna ivopisno su opisani u nizu jadikovki, kao to su Urska jadikovka, Jadikovka nad pustoenjem Ura i Sumera, Nipurska jadi kovka, Uruka jadikovka i druge. Sto se tie bogova, ini se da je uglavnom

glasnici poasti

Autori tekstova s jadikovkama, sami bogovi, ostavili su nam zoran prikaz onoga to se dogodilo. im su Ninurta i Nergal iz nebesa lansirali Strano oruje, "ono je proizvelo strane zrake to sve su oprile poput va tre." Nastala je oluja koja se "stvorila u bljesku munje". Zatim se u nebesa digao "gust oblak to propast donosi" smije zaboraviti: Tog dana, nebo je a zemlja zdrobljeno razorena, vihoru nuklearna gljiva a iza nje su slijedili "udari vjetra... oluja to sprila je nebo." To je bio dan koji se ne

vrijedilo naelo "svatko za sebe". Pomou svojih razliitih letjelica i plovila odlazili su zrakom i morem ne bi li izbjegli nuklearni oblak. Sto se ljudi tie, bogovi su ih upozorili prije no to su pobjegli. Kao to stoji u Urukoj jadikovki: "Ustajte! Bjeite! Sakrijte se u stepu!" ljudima je reeno usred noi. "Spopadnuti strahom, odani graani Uruka bjeali su ne bi li spasili ivu glavu, no Zli vihor ih je svejedno pokosio." Slika dodue nije posvuda bila jednaka. U Uru, glavnom gradu, Nannar/Sin je bio tako skeptian da nije povjerovao da je sudbina njegovog grada zapeaena. Njegov dugaki i emotivni apel njegovom ocu Enlilu da sprijei katastrofu zabiljeen je u Urskoj jadikovki (koju je sastavila Ningal, Nannarova supruga). Zabiljeeno je i Enlilovo izravno priznanje neizbje nosti:

lice joj istrto u

Kada se nebo zacrnilo i pre krilo nas sjenom tog dana rodio se Zao vihor. Razliiti tekstovi otrovni vjetar uporno pripisuju eksploziji "na mjestu gdje bogovi uzlaze i sputaju se" unitenju svemirske luke, a ne razara nju "grjenih gradova". Tamo je, "usred planina", u jakom bljesku dolo do nuklearne eksplozije u obliku gljive i odande su vjetrovi sa Sredozemnog mora donijeli otrovni nuklearni oblak prema istoku, do Sumera, te tamo

106

107

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO S

VIHOROM

Uru je podarena Vjena

kraljevska

ast mu nije...

dani Babilona?' - pitao ga je. 'Oni koji mogu bjeati trebaju ii na sjever', odgovorio mu je Enki; jednako kao to su dvojica "anela" savjetovala Lota i njegovu obitelj da se ne osvru kada su bjeali iz Sodome, tako je i Enki uputio Marduka da kae svojim sljedbenicima "da se ne okreu i ne osvr u". Ako bijeg nije mogu ljudi trebaju potraiti zaklon pod zemljom: "Skloni ih u odaju pod zemljom, u tamu", glasio je Enkijev savjet. Budui da su posluali taj savjet i zbog smjera vjetra, Babilon i njegovi graani proli su bez posljedica. Kada je Zao vihor proao (njegovi ostaci, kako iz zapisa saznajemo, doprli su najistonije do planine Zagros), ostavio je iza sebe opustoen i iznuren Sumer. "Oluja je opustoila gradove, opustoila kue." Mrtvi su ostali leati, nepokopani, tamo gdje su se sruili: "Mrtvaci su, kao mast na suncu, sami od sebe nestajali." Na ispai "stoka sitna i krupna nestade, svi ivi stvorovi skonae." Obori za ovce "padoe rtvom Zlom vjetru." Obraena polja su se osuila; "na obalama Tigrisa i Eufrata samo bolestan, nezdrav korov bjee rastao, u movarama trstika trunula je u smradu." "Ni tko putovima ne kroi, nitko ne ide cestama." "O, hramu boga Nannara u Uru, gorka je tvoja pusto!" jadikovalo se u pjesmama; "O, boice Ningal, ija zemlja je stradala i natjerala srce tvoje u pla!" Grad je ostao stran grad, kako da ovjek sada ivi? Kua je postala kua suza, to tjera srce moje u pla. Ur i hramovi padoe rtvom njegovi, Zlog vihora.

vladavina podarena

Nespremni prihvatiti neizbjeno i previe privreni graanima Ura da bi ga napustili, Nannar i Ningal odluili su ondje ostati. Bio je dan kada je Zli vihor doao do Ura; "i dalje drhtim na spomen tog dana", napisala je Ningal, "no od neistog zadaha tog dana nismo pobjegli." Kada je doao sudnji dan, "u Uru se digla gorka jadikovka, no nismo pobjegli od neisti. Boanski je par no nonih mora proveo u "termitnjaku", podzemnoj prostoriji duboko ispod njihova zigurata. Ujutro, kada je otrovni oblak "odnesen iz grada", Ningal je opazila da je Nannar bolestan. urno se odjenula i naredila da se boga iznese iz Ura i odnese daleko od grada kojeg su oboje voljeli. Zli vihor nakodio je jo barem jednom boanstvu; bila je to Ninurtina supruga Bau, koja je bila sama u Lagau (budui da je njezin suprug bio zauzet unitavanjem svemirske luke). Omiljena u svom narodu koji ju je zvao "Majka Bati", bila je lijenica i jednostavno se nije mogla natjerati da ode. Jadikovke biljee da je "tog dana oluja sustigla Gospu Bau; kao da bijae smrtnica, oluja ju pogodi." Nije jasno koliko teko je bila pogoena, meutim kasniji zapisi iz Sumera sugeriraju da nije dugo poivjela. Enkijev grad Eridu, smjeten najdalje na jugu, oito je bio na rubu puta kojim je prolazio Zli vihor. Iz Eriduke jadikovke saznajemo da je Ninki, Enkijeva supruga, odletjela iz grada i sklonila se u Enkijevom afrikom Abzuu: "Ninki, Velika Gospa, odletje poput ptice i napusti svoj grad." Me utim, sam Enki se sklonio tek onoliko koliko je potrebno da se makne s puta Zlom vihoru: "Gospodar Eridua stajao je kraj svog grada... zbog sudbine njegove gorke je suze lio." Mnogi graani Eridua su ga slijedili te, utaborivi se u poljima, sa sigurne udaljenosti dan i pol promatrali kako oluja "zahvaa Eridu." Zaudo, najmanje pogoen od svih glavnih sumerskih sredita bio je Babilon jer je leao izvan sjevernog ruba oluje. Kada je oglaena uzbuna Marduk je kontaktirao svog oca i zamolio ga za savjet: 'Sto da rade gra

Nakon dvije tisue godina velika sumerska civilizacija zauvijek je ne stala s vihorom.

zes

109

POSLJEDNJI

DANI

PROHUJALO

S VIHOROM

Posljednjih godina arheolozima su se pridruili geolozi, klimatolozi i drugi znanstvenici koji prouavaju zemlju te zajedniki, u multidisciplinarnim projektima, pokuavaju rijeiti enigmu naglog sloma Sumera i Akada krajem treeg tisuljea prije nove ere. Studija pod naslovom "Klimatske promjene i slom Akadskog carstva: dokazi iz dubokog mora", objavljena u znanstvenom asopisu Geologija od travnja 2000. godine koju je provela meunarodna multidisciplinarna sku pine od sedam znanstvenika pokrenula je nove trendove. U sklopu istrai vanja proveli su kemijsku i radioloku analizu pradavnih slojeva praine iz tog razdoblja s razliitih lokaliteta na Bliskom istoku, no prvenstveno s dna Omanskog zaljeva. Doli su do zakljuka da je neobina klimatska pro mjena na podrujima uz Mrtvo more uzrokovala olujne vjetrove s oblacima guste praine s isuenog tla (engl. dust storms) te da je praina neobina "atmosferska mineralna praina" bila noena zranim strujama preko ju ne Mezopotamije do Perzijskog zaljeva i dalje (slika 37), a upravo je to bio put sumerskog "Zlog vjetra". Odreivanje starosti neobine "atmosferske praine" pomou ugljika dovelo je do zakljuka da je ona nastala kao po sljedica "neuobiajenog, dramatinog dogaaja koji se dogodio prije otprilike 4025 godina. " To, drugim rijeima, znai "otprilike 2025. g. pr. n. e. "

upravo 2024. godine koju smo naveli!

Zanimljivo je da su znanstvenici koji su sudjelovali u tom istraivanju primijetili da je "razina Mrtvog mora u to vrijeme naglo pala za sto metara." Tu stavku ostavljaju bez objanjenja no oito je da proboj june barijere Mrrvog mora i poplavljivanje ravnice, kao to smo to opisali, objanjava to se dogodilo. Znanstveni asopis Science broj od 27. travnja 2001. posvetio je svjet skoj paleoklimi. U dijelu koji se bavio dogaajima u Mezopotamiji poziva se na dokaze iz Iraka, Kuvajta i Sirije o tome da je do "masovnog naputanja aluvijalne ravnice" izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa dolo zbog "oluja praine koje su zapoele prije 4025 godina. Studija ne objanjava uzrok nagle "kli matske promjene", meutim navodi za nju isti datum: 4025 godina prije 2001. godina n.e.. no
ili SLIKA 37

Sudbonosna godina, potvruje suvremena znanost, bila je 2 0 2 4 . g. pr. n. e.

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

s glavom bika koji su obrubljivali procesijski put prema velikim hramovima u Karnaku (slika 39) koje su faraoni novo uspostavljenog Srednjeg Carstva po eli graditi odmah po uspostavi Raove/Mardukove vrhovne vlasti. To su bili faraoni koji su nosili teoforina imena u ast Amona/Amena, tako da su i hramovi i kraljevi bili posveeni Marduku/Rau kao Amonu, Nevidljivom, budui da je Marduk, povukavi se iz Egipta, za svoj Vjeni grad izabrao

Sedmo

poglavlj

Babilon u Mezopotamiji.

SUDBINA JE IMALA PEDESET IMENA

ribjegavanje nuklearnom oruju na kraju dvadeset i prvog stoljea pr. n. e.

najavilo je "s praskom", mogli bismo rei Mardukovo doba. To je u

gotovo svakom pogledti bilo istinski Novo doba, ak i u dananjem smislu tog pojma. Najvei paradoks sastojao se u tome to je ljude nagnalo da gledaju na nebesa, dok je istovremeno bogove s nebesa dovelo na Zemlju. Promjene koje

je izazvalo to Novo doba utjeu na nas i dandanas. Za Marduka je Novo doba predstavljalo ispravak nepravde, ostvarenje am bicije, ispunjenje proroanstava. Cijena koja je za nj plaena opustoenje Sumera, bijeg njegovih bogova i desetkovanje njegovog naroda nisu bili nje govo djelo. U najmanju ruku, oni koji su patili bili su kanjeni zbog ometanja Sudbine. Nepredviena nuklearna oluja, "zao vjetar", i njezina putanja po kojoj kao da je bio selektivno voden nekom nevidljivom rukom samo su potvrdili ono to su najavila nebesa: stiglo je doba Marduka, doba Ovna. Prijelaz iz doba Bika u doba Ovna posebno se slavio i obiljeavao u Mardukovoj domovini - Egiptu. Na astronomskim prikazima nebesa (kao to je hram u Denderi, vidi sliku 20.) konstelacija Bika bila je sredinje mjesto zodijakog cildusa. Popis zodijakih konstelacija nije poinjao s Bikom kao u Stuneru, nego s Ovnom (slika 38). Najdojmljivije manifestacije bili su redovi sfingi

113

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

biografskom tekstu Mardukovo proroanstvo predvidio je dolazak mesijan skog doba, kada e bogovi i ljudi priznati njegovu vrhovnu vlast, u kojem e mir zamijeniti rat, a obilje prognati siromatvo, te kada e kralj kojeg e on izabrati "Babilon uiniti najnaprednijim", s hramom Esagilom koji (kao to njegovo ime govori) e se dizati do nebesa: Pojavit e se kralj babilonski; moj hram podii e se do nebesa, Usred grada Plan mog Babilona; Esagil, velik k'o planina, kralj e izgraditi, Nebo-Zemlja za Esagil, velik k'o planina, narisat e; l nebeska e se otvoriti vrata. U mom gradu Babilonu kralj pojavit e se; U obilju stolovat e;
SLIKA 39

Za ruku primit e me I u procesijama voditi me ... U grad svoj i hram Esagil na vijeke vjekova u ui. Ta nova Babilonska kula nije, meutim, bila sagraena kao lansirni toranj (kao to je to bio sluaj s prvom babilonskom kulom). Njegova vrhovna vlast, uvidio je Marduk, sada nije proistjecala samo iz vlasti nad fizikom vezom sa svemirom, nego iz Nebeskog znamenja iz zoijakog Nebeskog vremena, iz poloaja i kretanja nebeskih tijela, kakkabu (zvijezda/planeta) na nebesima. Slijedom toga, predvidio je da e njegov budui hram Esagil postad glavni astronomski opservatorij, te uiniti suvinima Ninurtin Eninnu i razliite 'stonehengove to ili jeToth podigao. Kada je Esagil naposljetku dovren, to je bio zigurat sagraen prema iscrpnim i preciznim planovima (slika 40): njegova vi sina, razmjetaj njegovih sedam razina i njegova orijentacija bili su takvi da mu je vrh bio usmjeren direktno prema zvijezdi Iku glavnoj zvijezdi zvijea Ovna oko I960, g. pr. n. e.

I Marduk i Nabu preivjeli su nuklearnu oluju neozlijeeni. Iako je Nabua elio unititi Nergal/Erra osobno, on se najvjerojatnije sakrio na ne kom od sredozemnih oroka i tako se spasio. Zapisi koji potjeu iz vremena nakon toga kau da mu je u Mezopotamiji bilo dodijeljeno vlastito sredite kulta po imenu Borsippa, novi grad smjeten u blizini Babilona koji je bio sredite kulta njegova oca, meutim Nabu je nastavio putovati i oboavali su ga u njemu omiljenim Zapadnim zemljama. Njegovom oboavanju u Zapadnim zemljama i u Mezopotamiji svjedoe sveta mjesta nazvana nje mu u ast kao to je planina Nebo blizu rijeke Jordan (na kojoj je kasnije preminuo Mojsije) kao i teoforina kraljevska imena (na primjer, Nabopol-asar, Nebo-ad-nezar i mnoga druga) koja su se dodjeljivala kraljevima Babilona. Njegovo je ime, kao to smo ve istaknuli, postalo sinonim za "proroka" i proroanstvo diljem drevnog Bliskog istoka. Sam Marduk, sjetit ete se, kada je dolo do sudbonosnih dogaaja, iz svog se Zapovjednog mjesta u Haranu zapitao: "Do kada?" U svom auto-

114

115

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

Poznavatelji znamenja popet e se na Slijeva i zdesna, stajat e odvojeno. Zatim e doi kralj; Zakonitog Esagilovog kakkabua iznad zemlje opazit e.

nj.

na suprotnim stranama,

Roena je Zvjezdana religija. Bog Marduk postao je zvi jezda; zvijezda (mi ga zovemo planet) Nibiru postao je "Mar duk". Religija je postala astronomija, a astronomija je postala astro logija. U skladu s novom Zvjezdanom religijom, ep o stvaranju Enurna Elisu svojoj je babilonskoj verziji revidiran tako da je u njemu Marduku dodijeljena nebeska dimenzija: on ne samo da je doao s Nibirua, on jest Nibiru. U tom epu napisanom na "babilonskom", dijalektu akadskog jezika (materinjeg jezika Semita), Marduk je izjednaen s Nibiruom, matinim planetom Anunnakija, a ime "Marduk" dano je Velikoj zvije zdi/planetu koji je doao iz dalekog svemira da bi se osvetio i nebeskom Eau i Eau na Zemlji (slika 4 1 ) . To je "Marduka" uinilo "Gospodarom" kako na nebesima tako i na Zemlji. Njegova sudbina na nebesima to je njegova putanja bila je najvea od svih nebeskih bogova (drugih planeta) (vidi sliku 1). Istovremeno, bio je predodreen da postane naj vei meu anunnakijskim bogova na zemlji. Nuklearna apokalipsa i njezine neeljene posljedice doveli su do iznena dnog kraja spora oko toga ije zodijako doba je bilo na snazi; Nebesko vrijeme sada je bilo Mardukovo vrijeme. No, planet bogova, Nibiru, i dalje je kruio i odreivao Boansko vrijeme i Mardukova se pozornost preusmjerila na to. Kao to je jasno istaknuto u njegovim proroanstvima, sada je pretkazao da e sveenici-astronomi s razliitih razina zigurata na nebesima traiti "Esagilov pravi planet": Revidirani ep o stvaranju javno se itao etvrte noi svetkovine Nove godine. U njemu se Marduku pripisuje pobjeda nad "udovitem" Tiamatom u Nebeskoj bitci, stvaranje Zemlje (slika 42) i preoblikova nje Sunevog sustava (slika 43), to su sve pothvati koji su se u izvornoj sumerskoj verziji, kao dio sofisticirane znanstvene kozmogonije, pripi sivali Nibiruu. Nadalje, nova je verzija Marduku pripisivala ak i "vje to oblikovanje ovjeka", izum kalendara te odabir da Babilon bude "Pupak Zemlje."
116

117

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

SLIKA

41

SLIKA
SUDARA

43

Festival Nove godine najvanija svetkovina u godini poinjao je prvog dana mjeseca Nissana, koji se podudarao s proljetnim ekvinocijem. Na babilonskom se taj festival zvao Akiti i u Babilonu se iz sumerskog de-

SLIKA

42

us

119

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET IMENA

setodnevnog A.KI.TI-ja (donosi ivot na Zemlju) razvio u proslavu dugu dvadeset dana. Izvodio se prema temeljito definiranim ceremonijama i pro pisanim obredima koji su (u Sumeru) nanovo uprizorivali priu o Nibiruu i dolasku Anunnakija na Zemlju, kao i (u Babilonu) priu o Mardukovom ivotu. Pria je ukljuivala i epizode iz Ratova piramida, kada je bio osuen na smrt u zapeaenoj grobnici, te njegovo "uskrsnue", kada je izaao iz nje iv; njegovo izgnanstvo uslijed kojeg je postao "Nevidljivi"; i naposljetku, njegov pobjedonosni povratak. Procesije, dolasci i odlasci, pojavljivanja i nestanci, ak i uprizorenja "pasije" u kojoj su glumci ljudima ivopisno predstavljali Marduka kao boga patnika koji pati na Zemlji, ali napo sljetku pobjeuje i stjee vrhovnu vlast preko svog nebeskog pandana. (Novozavjetna pria o Isusu toliko je slina da su teolozi u Europi jo prije sto godina raspravljali nije li Marduk "Isusov prototip".) Ceremonije su se sastojale od dva dijela. Prvi je ukljuivao Mardukovu samotnu vonju amcem preko rijeke, do graevine zvane BitAkiti ("Kua Akitija"), a drugi se odvijao u samom gradu. Oito je da je samotni dio sim bolizirao Mardukovo nebesko putovanje s lokacije na njegovom matinom planetu u dalekom svemiru u unutranjost Sunevog sustava putovanje u amcu/brodu po vodama, to je u skladu s drevnim konceptom da je meuplanetarni prostor praiskonska "vodena Dubina" koju se moe prijei "nebeskim brodovima" (svemirskim letjelicama) taj je koncept grafiki predoen u egipatskoj umjetnosti, u kojoj su nebeski bogovi prikazivani kako putuju nebom u "nebeskim laama" (slika 44).

Javne sveanosti poinjale su nakon Mardukovog uspjenog povratka iz dalekog i samotnog Bit Akitija. Te javne i vesele ceremonije poinjale su tako to su drugi bogovi stojei na molu pozdravljali Marduka, a zatim su ga kraljevi i sveenici pratili u svetoj procesiji kojoj su se pridruivala sve vea mnotva. Opisi procesije i put kojim je ona prolazila bili su toliko podrobni da su se upravo njima vodili arheolozi koji su iskopali drevni Babilon. Na temelju zapisa urezanih na glinene ploice te iz otkopane to pografije grada pokazalo se da se sveta procesija radi obavljanja propisanih obreda zaustavljala na sedam postaja. Postaje su nosile i sumerska i akadska imena. Simbolizirale su (u Sumeru) putovanja Anunnakija unutar Sune vog sustava (od Plutona do Zemlje, sedmog planeta) i (u Babilonu) "posta je" u Mardukovom ivotu: njegovo boansko roenje u "Cistom mjestu"; kako mu je uskraeno njegovo pravo po roenju, pravo na vrhovnu vlast; kako je osuen na smrt; kako je zakopan (iv, u Veliku piramidu); kako je spaen i uskrsnut; kako je protjeran u izgnanstvo; te kako su se ak i veliki bogovi Anu i Enlil pokorili sudbini te ga proglasili vrhovnim. Izvorni sumerski ep o stvaranju obuhvaao je est glinenih ploica (koje se podudaraju s biblijskih est dana stvaranja). Prema Bibliji, Bog se sedmog dana odmarao i iskoristio ga za pregled svog djela. Babilonska do rada epa kulminirala je sedmom ploicom koja je bila u cijelosti posveena glorifikaciji Marduka kojem je dodijeljeno pedeset imena to je in koji je simbolizirao njegovo dobivanje Ranga pedeset koji je do tada bio Enlilov (i kojega je sljedei trebao dobiti Ninurta). Poevi s njegovim tradicionalnim imenom MAR.DUK, "sin istog mjesta", imena koja su naizmjence bila sumerska i akadska pripisivala su mu epitete koji su se kretali od "Stvoritelja svega" pa do "Gospodina koji je oblikovao nebesa i Zemlju" te drugih titula to su se odnosile na nebesku bitku s Tiamatom i stvaranje Zemlje i Mjeseca: "Najistaknutiji medu bogovima", "Djelitelj zadataka Igigijima i Anunnakijima" i njihov Zapovjednik, "Bog koji odrava ivot... bog koji oivljava mrtve", "Gospo dar svih zemalja", bog ije odluke i dobrohotnost odravaju ovjeanstvo,

SLIKA

44

ljude koje je stvorio, "Onaj koji omoguuje kultivaciju", koji donosi kie
121

120

POSLJEDNJI

DANI

SUDBINA

JE

IMALA

PEDESET

IMENA

kako bi poboljao usjeve, rasporeuje polja i "stvara obilje", kako za bogove tako i za ljude. Napokon, dodijeljeno mu je ime NIBIRU, "Onaj koji e drati prije laz izmeu nebesa i Zemlje": Kakkabu koji na nebesima bljeti... Onaj koji neka Neka Neka neumorno juri Vodenom dubinom zvijezda na nebesima, "Prijelaz" bude njegovo ime'. odrava putanje /upravlja putanjama bude pastir nebeskim bogovima kao ovcama.

"Rang 'Pedeset' bogovi mu dodijelie; Onoga ije ime je 'Pedeset' bo govi proglasie najviim," stoji u zakljuku dugakog teksta. Kada je otprilike u zoru cjelonono itanje sedam ploica bilo dovreno, sve enici koji su obavljali obrednu slubu izgovarali su sljedee propisane proglase: Neka se pedeset imena pamti...
SLIKA 45

ljude i zvjerad, koji je stvorio voke, panjake i podario ivot stoci bog "za kojega se slavi esti dan." Podudarnosti s mezopotamskim i biblijskim priama su oigledne. Prema tim izrazima vjere, Ra/Marduk na Zemlji, u Egiptu, nije bio vi dljiv zato to je njegovo glavno boravite bilo drugdje: jedan dugaki hvalo spjev u stvari je naveo Babilon kao mjesto u kojem bogovi slave Mardukovu pobjedu (strunjaci meutim pretpostavljaju da se tu ne govori o mezopotamskom Babilonu nego o gradu istog imena u Egiptu). Na nebesima nije bio vidljiv zato to se nalazio "daleko na nebesima," zato to je otiao "s onu stranu obzora... u visinu nebesa". Vladajui simbol Egipta krilati disk, obino okruen dvjema zmijama najee se objanjava kao Sunev disk "budui da je Ra bio Sunce"; meutim, u drevnom svijetu to je u stvari bio irokorasprostranjeni simbol za planet Nibiru (slika 46), i upravo je Nibiru bio nebesko tijelo koje je postalo daleka, nevidljiva "zvijezda". Budui da Marduka/Raa fiziki nije bilo u Egiptu, u Egiptu se njegova Zvjezdana religija razvila u svom najiem obliku. Tamo je Aten, "Zvi jezda milijuna godina" koja je predstavljala nebeski aspekt Raa/Marduka,

Neka mudri i ueni govore o njima. Neka ih otac recitira sinu, Neka ija ui pastira sluaju. "Enlilu" medu bogovima, zapovijed nepromjenjiva; odluka je vrsta, Neka se vesele Marduku, iju rije nijedan

bog ne moe promijeniti.

Kada bi se Marduk pojavljivao pred ljudima bio je odjeven u velian stveno ruho koje je postiivalo jednostavnu vunenu odjeu starih bogova Sumera i Akada (slika 45). Iako je Marduk u Egiptu bio nevidljivi bog, ondje je prilino brzo dolo do njegovog prihvaanja i tovanja. Hvalospjev Rau-Amonu, koji je po uzoru na akadskih Pedeset imena boga slavio nizom razliitih imena, na zivao ga je "Bog nad bogovima, koji ga gledaju nasred obzora" nebeski bog "koji je stvorio itavu Zemlju", kao i bog na Zemlji "koji je stvorio
122

123

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET IMENA

Katastrofa koja je pogodila Sumer, sjetit ete se, nije bila nuklearna eksplozija sama po sebi nego radioaktivni vjetar nastao uslijed nuklearne eksplozije. Gradovi su ostali bez svojih stanovnika i stoke, meutim fiziki su bili neoteeni. Vode su bile zatrovane, meutim protok dviju velikih rijeka ubrzo je to ispravio. Tlo je upilo radioaktivni otrov i tu je oporavak trajao dulje, no i to se s vremenom popravilo. Tako su ljudi polagano mogli ponovno naseljavari tu opustoenu zemlju i ondje ivjeti. Prvi zabiljeeni administrativni vladar na opustoenom jugu bio je bivi vladar Marija, grada sjeverozapadno od rijeke Eufrat. Saznajemo da on "nije bio sumerskog podrijetla"; njegovo ime Ibi-Erra u stvari je bilo semitsko. On je uspostavio svoj stoer u gradu Isinu i odatle nadgledao nastojanja da se oive drugi veliki gradovi, meutim taj je proces bio spor, teak i povremeno kaotian. Obnoviteljske napore nastavilo je nekoliko njegovih nasljednika koji su takoer imali semitska imena, takozvana "Isinska dinastija." Sveukupno im je trebalo gotovo stoljee da oive Ur, go spodarsko sredite Sumera, i naposljetku Nippur, tradicionalno religijsko sredite zemlje. Meutim do tada je taj proces grad-po-grad poeo nailaziti na otpore od drugih lokalnih vladara i gradova, tako da je prijanji Sumer postao rascjepkana i razbijena zemlja. ak je i sam Babilon, iako nije bio izravno na putu Zlog vjetra, trebao nanovo oivljenu i naseljenu zemlju ako se elio uzdii do imperijalne veli ine i statusa te prilino dugo nije postigao velianstvenost iz Mardukovih SLIKA 46 postao Nevidljiv jer je bio "daleko na nebesima," zato to je otiao "s onu stranu obzora." proroanstava. Moralo je proi vie od jednog stoljea da prva formalna dinastija, koju strunjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zasjedne na svoj tron (oko 1900. godine pr. n. e.). Jo jedno stoljee moralo je proi da babilonsko prijestolje zauzme kralj koji e ispuniti pretkazanu veliinu njegovo ime bilo je Hamurabi. Najpoznatiji je po zakoniku koji je pro glasio zakonima zabiljeenim na kamenoj steli koju su otkrili arheolozi U enlilitskim zemljama prijelaz u Mardukovo Novo doba i novu re ligiju nije protekao tako glatko. Kao prvo, juna Mezopotamija i zapadne zemlje koje su se nale na putu otrovnog vjetra morale su se oporaviti od njegova djelovanja. (i koja se sada nalazi u parikom Louvreu). Ipak, trebala su protei otprilike dva stoljea da se obistini Mardukova proroanska vizija o Babilonu. Oskudni dokazi iz vremena poslije kata strofe neki strunjaci razdoblje nakon propasti Ura nazivaju mranim

124

125

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

dobom mezopotamske povijesti sugeriraju da je Marduk drugim bogovima, ak i svojim protivnicima, dao da se pobrinu za oporavak i ponovno naseljavanje starih sredita njihovih vlastitih kultova, me utim nije jasno jesu li oni prihvatili njegov poziv. Oporavak i obnova koje je zapoeo Ibi-Erra poeli su u Uru, ali nema spomena o povratku Nannara/Sina i Ningal u Ur. Ninurtina povremena prisutnost u Sumeru se spominje, posebno u vezi s postavljanjem trupa iz Elama i Gucija, ali nema podataka o tome da su se on ili njegova supruga Bau ikada vratili u svoj voljeni Laga. Nastojanja Ibi-Erra i njegovih nasljednika da obnove sredita kultova i njihove hramove kulminirala su poslije sedamdeset i dvije godine u Nippuru, ali nema spomena da su Enlil i Ninlil nastavili ivjeti u tom gradu. Kamo su nestali? Jedan nain da se odgovori na to intrigantno pi tanje je utvrditi to je sam Marduk sada vrhovni bog koji izdaje zapovijedi svim Anunnakijima bio planirao za njih. Tekstualni i drugi dokazi iz tog vremena pokazuju da Mardukovo preuzimanje vrhovne vlasti nije okonalo mnogobotvo vjerovanje u vie bogova. Upravo suprotno, njegova vrhovna vlast zahtijevala je nastavak mnogobotva jer da bi bio najvii meu svim drugim bogo vima bilo je nuno da postoje drugi bogovi. Njemu je bilo u interesu da ih ostavi na miru sve dok su njihovi prerogativi bili podloni njego voj kontroli. Na jednoj babilonskoj ploici (na njezinom neoteenom dijelu) zabiljeen je sljedei pripadali Marduku. Ninurta Nergal Zababa Enlil Sin Sama Adad je je je je je je je Marduk motike Marduk napada Marduk borbe Marduk gospodstva i savjeta Marduk koji osvjetljuje no Marduk pravde Marduk kie popis boanskih atributa koji su od tada

Drugi bogovi su se zadrali, njihovi atributi su se zadrali meutim sada su nosili Mardukove atribute, atribute koje im je on dodijelio. On je dopustio da se njihovo tovanje nastavi; samo ime privremenog vladara na jugu, Ibi-Erra ("Errov sveenik", tj. Nergalov sveenik) potvrda je te tolerantne politike. No, ono to je Marduk oekivao bilo je da oni dou i ostanu s njim u Babilonu kakvog ga je pretkazao, kao zatvorenici u zlatnim kavezima, moglo bi se rei. U svojim autobiografskim Proroanstvima Marduk je jasno naveo svoje namjere u vezi s drugim bogovima, ukljuujui svoje protivnike: oni su tre bali doi i ivjeti uz njega, u babilonskoj svetoj etvrti. Svetita ili paviljoni za Sina i Ningal, u kojima su oni trebali ivjeti "zajedno sa svojim bla gom i imovinom"! posebno se spominju. Tekstovi koji opisuju Babilon i tamonja arheoloka iskapanja pokazuju da je u skladu s Mardukovim eljama babilonska sveta etvrt sadravala i rezidencije-hramove posveene Ninmah, Adadu, Samasu te ak Ninurti. Kada se Babilon napokon za Hamurabija uzdigao do imperi jalne moi, njegov zigurat-hram doista je dodirnuo nebo; pretkazani veliki kralj na vrijeme je sjeo na svoje prijestolje; meutim u svetu etvrt punu sveenika bogovi nisu navalili.

SLIKA 47

126

127

POSLJEDNJI

DANI

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

Na steli na kojoj je napisan Hamurabijev zakonik (slika 47) vidimo Hamurabija kako prima zakone od nikoga drugog nego Utua/amaa prema gorenavedenom popisu, upravo onoga iji su prerogativi Boga pra vde sada pripadali Marduku; nadalje, preambula napisana na steli prizivala je Anua i Enlila onoga ije je "gospodstvo i savjet" po svemu sudei preuzeo Marduk kao bogove kojima je Marduk duan za svoj poloaj. Uzvieni Anu, Bog nad bogovima koji s nebesa doao je, I Enlil, Bog neba i Zemlje, Koji odreuje ovlasti sudbine zemalja, prvoroencu Enkijevom, ovjeanstvom. Dodijelio je Enlilove Marduku,

idua dva tisuljea koristili njihove blagodati. Doista, iako je Sumer kao fiziki entitet bio uniten, njegova postignua ostala su s nama sve do danas pogledajte samo svoj kalendar s dvanaest mjeseci, provjerite vrijeme na vaem satu koje je zadralo seksagezimalni sustav ("baza ezdeset"), ili se poveite u svojoj napravi na kotaima (automobilu). Dokazi o iroko rasprostranjenoj sumerskoj dijaspori s njezinim jezi kom, spisima, simbolima, obiajima, poznavanjem nebesa, vjerovanjima i bogovima javljaju se u raznim oblicima. Pored glavnog dijela religije zasnovane na panteonu bogova koji su doli s nebesa, boanskoj hijerarhiji, bojih imena-epireta koji znae isto na razliitim jezicima, astronomskog znanja koje je obuhvaalo matini planet bogova, zodijaka s dvanaest kua, praktiki identinih pria o stvaranju te sjeanja o bogovima i polubogo vima koje znanstvenici tretiraju kao "mitove" mnotvo je zapanjujuih specifinih slinosti koje se mogu objasniti jedino stvarnom prisutnou Sumerana.

nad itavim

To priznanje kontinuiranih ovlasti enlilitskih bogova dva stoljea na kon to je poelo Mardukovo doba odraava pravo stanje stvari. Oni nisu otili u mirovinu u Mardukovu svetu ervrt. Rastjerani iz Egipta, neki su se pridruili svojim sljedbenicima na svim stranama svijeta; drugi su se za drali u blizini i okupljali svoje sljedbenike, stare i nove, ne bi li nanovo ugrozili Marduka. U boanskim uputama Abramu iz Nippura u predveerje nuklearne kataklizme da "semitizira" svoje ime u Abraham (kao i ime svoje ene Saraje u Sara), te da se trajno naseli u Kanaanu vie nije bilo jasnih aluzija o Sumeru kao domovini. Abraham i njegova ena nisu bili jedi ni Sumerani kojima je bilo potrebno novo utoite. Nuklearna katastrofa pokrenula je migracije dotad nevienih razmjera. Prvi val ljudi iao je iz pogoenih zemalja; njegov najznaajniji aspekt, kao i aspekt s najtrajnijim uinkom, bilo je rasprivanje ostataka sumerske civilizacije izvan Sumera. Sljedei val migranata iao je u tu naputenu zemlju, dolazei u valovima iz svih smjerova. Kojim god da su smjerom migracijski valovi ili, plodove dvije tisue godina stare sumerske civilizacije sada su usvajali drugi narodi koji su u

SLIKA 48 Njihova prisutnost izraena je u irenju Ninurtinog simbola dvostru kog orla (slika 48) po Europi. injenici je da su tri europska jezika ma arski, finski i baskijski slini jedino sumerskom; Ta je prisutnost i u 129

128

P O S L J E D N J I DAN I

S U D B I N A JE

IMALA

PEDESET

IMENA

irom svijeta ak i u Junoj Americi rasprostranjenim prikazima Gilgamea kako goloruk svladava dva divlja lava. (slika 49).

Sunca, a ceremonije ustolienja novih kraljeva ukljuuju tajni, samotni no ni boravak s boicom Sunca ritualna ceremonija koja sablasno nalikuje obredima Svetog braka u drevnom Sumeru, kada je novi kralj provodio no s Inannom/Itar. U prijanje etiri regije migracijski valovi razliitih naroda izazvani nuklearnom kataklizmom i Mardukovim Novim dobom, slino nabujalim rijekama i rjeicama nakon olujnih kia, ispunjavali su stranice narednih stoljea usponima i padovima naroda, drava i drava-gradova. U ptisto Sumera dolazile su pridolice sa svih strana; njihova arena, njihova sredinja pozornica, i dalje su bile zemlje koje s pravom moemo zvati zemljama Bi blije. Doista, do pojave suvremene arheologije o veini njih se znalo malo ili nita osim onoga to se spominje u hebrejskoj Bibliji. Ona je dala ne samo zapise o tim razliitim narodima, nego i o njihovim "nacionalnim bogovima" i ratovima to su se vodili u ime tih bogova. S druge strane, narode kao to su Hetiti, drave kao to je Mitani ih kraljevske prijestolnice kao to su Mari, Karkemi i Susa, koji su bili za gonetke pune nepoznanica, doslovno je iskopala arheologija; na njihovim ruevinama pronaeni su ne samo znakoviti artefakti nego i na tisue ispisa nih glinenih ploica koje su iznijele na svjetlo dana kako njihovo postojanje tako i razmjere njihove zaduenosti sumerskoj ostavtini. Gotovo posvuda u svijetu sumerski pronalasci i dosezi u znanosti i tehnologiji, literaturi i umjetnosti, na podruju kraljevanja i sveenike uloge bili su temelji na kojima su se razvile kasnije kulture. U astronomiji su se zadrali sumer ska terminologija, orbitalne formule, popisi planeta i zodijaki koncepti. Sumersko klinasto pismo ostalo je u upotrebi jo vie od tisuu godina. Prouavao se sumerski jezik, sastavljani su sumerski rjenici, prepisivali su se i prevodili sumerski epovi o bogovima i junacima. Nadalje, jednom kada su deifrirani razliiti jezici tih naroda, ispostavilo se da su njihovi bogovi, sve u svemu, pripadnici starog anunnakijskog panteona. Jesu li sami enlilitski bogovi slijedili svoje sljedbenike kada je dolo do takvog prijenosa sumerskog znanja i vjerovanja u dalekim zemljama? Podaci o tome nisu sasvim odreeni. No, ono to je historijski sigurno je da
131

SLIKA 49 Na Dalekom istoku nalazimo jasnu slinost izmeu sumerskog kli nastog pisma i pisma u Kini, Koreji i Japanu. Slinost nije samo u pismu: mnogi slini "glifi" identino se izgovaraju te imaju i ista znaenja. U Ja panu se civilizacija pripisuje zagonetnom praplemenu zvanom AINU. Za carsku obitelj se smatra da pripada lozi polubogova koji su potekli od boga

130

POSLJEDNJI

DANI

su za dva ili tri stoljea Novog doba, u zemljama koje su graniile s Babilonijom, oni koji su trebali postati Mardukovi umirovljeni gosti pokrenuli jedan novi oblik religioznosti: nacionalne religije. Marduk je moda skupio Pedeset boanskih imena; no to nije spri jeilo da se, od tada na dalje, narod bori protiv naroda i da se ljudi meusobno ubijaju "u ime Boga" njihovog boga.

Osmo

poglavlje

U IME BOGA

ko nam proroanstva i mesijanska oekivanja koja su pratila Novo doba iz dvadeset i prvog stoljea prije nove ere zvue poznaro, ni boj

ni poklii u stoljeima iza toga nee nam biti nepoznati. Ako se u treem tisuljeu pr. n. e. bog borio protiv boga koristei vojske ljudi, u drugom tisuljeu pr. n. e. ljudi su se borili protiv ljudi "u ime boga". Trebalo je svega nekoliko stoljea od poetka Mardukovog Novog

doba da se pokae da se njegova proroanstva o grandioznosti Sumera nee ostvariti bez potekoa. Znakovito je da otpor nisu toliko pruali ratrkani elilitski bogovi koliko ljudi, mnotva njihovih privrenih tova telja! Trebalo je proi vie od stoljea od vremena nuklearne kataklizme da se grad Babilon na povijesnoj pozornici pojavi kao Babilonija drava kojom je vladala njezina Prva dinastija. Tijekom tog razdoblja juna Mezopotamija stari Sumer ostavljena je da se oporavi u rukama privremenih vladara sa sjeditem u Isinu i poslije u Larsi; njihova teoforina imena Lipit-//tar, \Jr-Ninurta, Rim-5/w, Enlil-Bahi hvastala su se njihovom lojalnou Enlilitima. Njihovo glavno postignue bila je obnova nipurskog hrama tono sedamdeset i dvije godine nakon nukle arne katastrofe jo jedna indikacija njihove lojalnosti, kao i indikacija zoijakog raunanja vremena.

132

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

Ti nebabilonski vladari bili su potomci kraljeva koji su govorili semitski, iz grada-drave po imenu Mari. Pogledamo li kartu koja pokazuje drave iz prve polovice drugog tisuljea pr. n. e. (slika 5 0 ) , jasno je da su tada nemardukitske drave drale Veliki Babilon u snanom stisku: Elam i Guteja bili su na jugoistoku i istoku, Asirija i Hatti na sjeveru, i kao zapa dno uporite obrua, Mari na srednjem dijelu rijeke Eufrat.

rijeci Eufrat i kao takav vano stjecite ljudi, dobara i kulture iz Mezopo tamije na istoku, mediteranskih zemalja na zapadu i Anatolije na sjevero zapadu. Njegove spomenike krasili su najljepi primjeri sumerskog pisma, a njegova golema sredinja palaa bila je ukraena muralima u ast boice Itar zapanjujue umjetnike razine (slika 5 1 ) . (Poglavlje o Mariju i mom posjetu njegovim ruevinama moete proitati u knjizi The Earth Chronicles Expeditions.)

SLIKA 51 Njegov kraljevski arhiv s tisuama glinenih ploica otkrio je kako je Babilon u nastajanju najprije koristio Marijevo bogatstvo i meunarodne veze s drugim gradovima-dravama, a zatim ga iznevjerio. Nakon to je vladarima Marija najprije dodijeljena obnova june Mezopotamije, babi lonski su se kraljevi hinei mir i neizazvani poeli prema Mariju postupati kao prema neprijatelju. Godine 1760. pr. n. e. babilonski kralj Hamurabi napao je, opljakao i unitio Mari, njegove hramove i palae. To je postignuto, hvalio se Hamurabi u svojim analima, "uz pomo silnog Marduka." SLIKA 50 Medu tim dravama Mari (grad-drava) je bio "najsumerskiji" te je jednom ak bio sumerski glavni grad, deseti otkako je ta funkcija poela rotirati medu velikim gradovima Sumera. Mari je bio drevni luki grad na Nakon pada Marija plemenski vode iz "Morskih zemalja" movar nih podruja Sumera uz Donje more (Perzijski zaljev) kretali su u osva jake pohode prema sjeveru i s vremena na vrijeme preuzimali kontrolu nad svetim gradom Nippurom. No, to su bili samo privremeni dobici i Hamu rabi je bio siguran da je njegova pobjeda nad Marijem zaokruila politiku

134

135

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

i vjersku dominaciju Babilona u starom Sumeru i Akadu. Dinastija kojoj je on pripadao, a koju strunjaci nazivaju Prva babilonska dinastija, zapoela je stoljee prije njega i preko njegovih nasljednika trajala jo dva sroljea. U tim turbulentnim vremenima bio je to nemali uspjeh. Povjesniari i teolozi se slau da je 1 7 6 0 . g. pr. n. e. Hamurabi, koji je sebe nazivao "Kralj etiri kraja", "proslavio Babilon" i lansirao Mardukovu posebnu Zvjezdanu religiju.

Kao to dolikuje "Vatikanu", u svetoj etvrti takoer se nalazio impre sivan broj sveenika ije se vjerske, ceremonijalne administrativne, politike i fizike zadaama mogu razaznati iz njihovih raznovrsnih grupacija, klasi fikacija i odreenja. Na dnu hijerarhije bilo je usluno osoblje Abalu "Nosai" koji su istili hram i sporedne zgrade, osiguravali orua i potreptine koje su trebali drugi sveenici i radili kao opskrbno i skladino osoblje, osim za vuneno predivo koje se povjeravalo iskljuivo sveenicima Shu'uru. Posebni sveenici, kao na primjer Mushshipu i Mulillu, obavljali su usluge ritualnog

Nakon to je tako uspostavljena politika i vojna premo Babilona bilo je vrijeme za uspostavu i jaanje njegove vjerske dominacije. U gradu ija se rasko velia u Bibliji i iji vrtovi su se smatrali jednim od udesa dre vnog svijeta, sveta etvrt, sa ziguratom-hramom Esagilom u sreditu, bila je zatiena vlastitim zidinama i uvarima na vratima. U njoj su u skladu sa zahtjevima vjerskih ceremonija bili ureeni procesijski purovi i svetita izgraena za druge bogove (za koje je Marduk oekivao da e bid njego vi nedobrodoli gosti). Kada su arheolozi iskopali Babilon, pronali su ne samo ostatke grada nego i takozvane "projektne ploice" na kojima su se nalazili opisi i planovi grada. Iako su mnoge graevine ostaci iz kasnijih vremena, ovaj umjetniki prikaz sredita svete ervrti (slika 52) dobro nam predoava Mardukovo velebno sjedite.

proiavanja, osim to su ugrize zmija morali rjeavati Mushlahhu. Umannu, Zanatlije, radili su u radionicama u kojima su se izraivali umjetniki vjerski predmeti; Zabbu je bila skupina sveenica-kuharica koje su pripre male obroke. Druge sveenice djelovale su kao (profesionalne) narikae na sprovodima Bakate su znale kako liti gorke suze. I zatim, postojali su Shangu jednostavno "sveenici" koji su nadgledali sveukupno funkci oniranje hrama, brinuli se za glatko odvijanje rituala i rukovanje sa rtve nim darovima, ili oni koji su bili odgovorni za odjeu bogova, i tako dalje, i tako dalje. "Baderske" usluge rezidentnim bogovima pruala je mala, posebno izabrana elitna skupina sveenika. Postojali su Ramaqu koji su bili zadueni za obrede proiavanja vodom (koji su se slavili kupanjem boga), te Nisaku koji su izlijevali upotrijebljenu vodu. Pomazivanje boga "svetim uljem" delikatnom mjeavinom posebnih aromatinih ulja bilo je preputeno strunim rukama, poevi od Abaraku koji su mijeali masti, i ukljuujui Pashishu koji su izvodili pomazivanje (u sluaju pomazivanja boice svi su sveenici bili eunusi). Zatim su postojali sasvim drugi sveenici i sveenice, ukljuujui Sveti kor: Naru koji su pjevali, Lallaru koji su bili pjevai i muziari te Munabu, ija specijalnost su bile alopojke. U svakoj skupini nalazio se Rabu starjeina, voda skupine. Kao to je Marduk predvidio, jednom kada se zigurat-hram Esagil podigao prema nebesima njegova je glavna funkcija bila neprekidno mo trenje neba. I doista, najvaniji hramski sveenici bili su oni iji je zadatak

SLIKA 52

136

137

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

bio promatrati nebesa, pratiti kretanja zvijezda i planeta, biljeiti posebne pojave (kao to su planetarne konjunkcije ili pomrine) te pratiti nalazi li se na nebesima kakvo znamenje i ako se nalazi, tumaiti to to znamenje pretkazuje. Sveenici-astronomi, generalno zvani Mashmashu, obuhvaali su razli ite specijalnosti; sveenik Kalu, na primjer, bio je specijaliziran za motre nje zvijea Bika. Dunost sveenika Lagaru bila je voditi podrobne dne vne biljeke o promatranjima neba i prenositi informacije kadru sveenika tumaa. Meu njima su sainjavajui vrh sveenike hijerarhije bili Ashippu, strunjaci za znamenje, Mahhu, "oni koji mogu itati znakove" i Baru "istinozborci" koji su "poznavali misterije i boanske znakove." Specijalni sveenik Zaqiqu bio je zaduen za prenoenje bojih rijei kralju. Nadalje, na elu tih sveenika astronoma i astrologa nalazio se Urigallu, Veliki sveenik, koji je bio svetac, arobnjak i lijenik, ija je bijela odora imala fino izraene, obojane porube. Kada je pronaeno sedamdesetak glinenih ploica koje su tvorile kon tinuirani niz nebeskih opservacija i njihovih znaenja, nazvanih po uvo dnim rijeima Enuma Anu Enlil, one su razotkrile kako prijenos iz sumerske astrologije tako i postojanje proroanskih formula koje su odreivale to koja pojava znai. S vremenom se hijerarhiji pridruilo mnotvo gataoca, tumaa snova, vraara i slinih, no oni su bih u kraljevoj slubi, a ne u slubi bogova. Osim toga, s vremenom se promatranje neba degradiralo na astroloko znamenje za kralja i zemlju, znamenje koje je pretkazivalo rat, razdoblje mira, svrgnua, dugotrajan ivot ili smrt, obilje ili poasti, boanske blagoslove ili boji gnjev. No, u poetku su opservacije nebesa bile u cijelosti astronomske i bile su od velike vanosti bogu Marduku a tek sekundarno kralju i ljudima. Nije sluajno da je sveenik Kalu bio specijaliziran za promatranje svih nepovoljnih pojava u Enlilovoj konstelaciji Bika, jer glavna svrha Esagila kao opservatorija bilo je zodijaki promatrati nebesa i paziti na Nebesko vrijeme. injenica da su se vani dogaaji prije nuldearnog udara dogodili u intervalima od sedamdeset i dvije godine, te da su se nakon udara nastavi la

li dogaati u istim intervalima (vidi gornje i prethodna poglavlja), sugerira da se nastavilo pratiti zodijaki sat, u kojem su sedamdeset i dvije godine bile potrebne da doe do precesijskog pomaka od jednog stupnja, i ravnati se po njemu. Iz svih astronomskih (i astrolokih) tekstova iz Babilona vidi se da su njegovi sveenici-astronomi zadrali sumersku podjelu nebesa na tri puta ili staze, od kojih svaka zauzima ezdeset stupnjeva nebeskog svoda: Enlilov put za sjeverno nebo, Eaov put za juno nebo te Anuov kao sredinji pojas (slika 53). U potonjem su bile smjetene zodijake konstelacije i tu se "Ze mlja sastajala s nebesima" na obzoru.

SLIKA 53 Moda zato to je Marduk stekao vrhovnu mo prema Nebeskom vremenu, zodijakom satu, njegovi su sveenici-astronomi neprekidno motrili nebo na obzoru, sumerski AN.UR, "Nebesku bazu". Nije bilo svrhe promatrati sumerski AN.PA, "Vrh nebesa", zenit, jer je Marduk kao "zvijezda", Nibiru, tada ve bio otiao i nije ga se moglo vidjeti. Meutim, kao orbitirajui planet, iako tada nevidljiv, bilo mu je su eno da se vrati. U varijaciji teme Marduk-je-Nibiru, egipatska inaica

139

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

Mardukove Zvjezdane religije ocvoreno je obeavala da e doi vrijeme kada e se bog-zvijezda ponovno pojaviti kao ATEN. Upravo taj aspekt Mardukove Zvjezdane religije povratak do kojeg e s vremenom doi izravno je izazvao babilonske protivnike Enlilita i arite sukoba prebacio na obnovljena mesijanska oekivanja.

asirskog kralja Sanheriba. Nakon to je opkolio grad asirski je zapovjednik zapoeo psiholoki rat kako bi branitelje grada natjerao na predaju. Viui na hebrejskom kako bi ga svi na gradskim zidinama mogli razumjeti, pre nio im je poruku asirskog kralja: Nemojte da vas vai vode zavaraju da e vas Jahve zatititi; "Jesu li bogovi drugih naroda ikada izbavili svoje zemlje iz ruku kralja asirskoga? Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samari ju iz

Od postsumerskih aktera na pozornici Starog svijeta etiri koja su se uzdigla do imperijalnog statusa ostavili su najdublji trag u povijesti. To su Egipat, Babilonija, Asirija i Hatti (zemlja Hetita). Svaka od tih zemalja imala je svog "nacionalnog boga". Prve dvije pripadale su taboru Enki-Marduk-Nabu; druge dvije bile su zaduene Enlilu, Ninurti i Adadu. Njihovi nacionalni bogovi zvali su se RaAmon i Bel/Marduk, Aur i Teub. U ime tih bogova neprekidno su se vo dili dugi i krvavi ratovi. Ratovi su, povjesniari e moda rei, bili potaknuti uobiajenim razlozima za rat: prirodni resursi, teritorij, potreba, pohlepa. Meutim kraljevski anali koji su detaljno opisali te ratove i vojne pohode prikazali su ih kao vjerske ratove u kojima se bog jednih slavio, a suprotstavljeno boanstvo poniavalo. No, oekivanja Povratka pretvorila su te ratove u teritorijalne kampanje koje su za svoje ciljeve imale tono odreena mjesta. Prema kraljevskim analima svih tih zemalja, ratove je pokretao kralj "na zapovijed svog boga", tog i tog; vojni pohodi su se pokretali "u skladu s proro anstvom" ovog ili onog boga. I, nerijetko, do pobjede se dolazilo uz pomo oruja kojemu se je nemogue suprotstaviti ili uz neku drugu izravnu boju po mo. Jedan egipatski kralj u svojim je ratnim biljekama napisao: "Ra me voli, Amon me podrava" te da su mu oni naloili da "krene na neprijatelje koje Ra prezire." Asirski kralj u zapisima o porazu to ga je nanio protivnikom kralju hvali se kako je slike gradskih bogova u gradskom hramu zamijenio "slikama mojih bogova i proglasio ih bogovima te zemlje od sada na dalje." Zoran primjer vjerskog aspekta tih ratova kao i namjernog odabi ra ciljeva moe se pronai u hebrejskoj Bibliji, u Drugoj knjizi o kra ljevima, glava 18-19, gdje je opisana opsada Jeruzalema od strane vojske

ruke moje? Koji su medu svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" (Jahve je, povijesni podaci pokazuju, to uinio.) Oko ega su se vodili ti vjerski ratovi? Ti ratovi, i nacionalni bogovi u ije ime su vodeni, imaju smisla tek kada shvatimo da je u sreditu tih sukoba bilo ono to su Sumerani zvali DUR.AN.KI "Veza nebo-zemlja." Drevni tekstovi uvijek iznova govore o katastrofi "u kojoj se Zemlja odvo jila od nebesa" kada je svemirska luka to ih je povezivala bila unitena. Pitanje od kolosalne vanosti koje se pojavilo nakon nuklearnog udara bilo je sljedee. Tko koji bog i njegov narod sada moe ustvrditi da jedini na Zemlji posjeduje vezu s nebom? Za bogove je unitenje svemirske luke na Sinajskom poluotoku bio ma terijalni gubitak objekta koji je trebalo zamijeniti. Meutim, moete li za misliti utjecaj duhovni i vjerski te okolnosti na ovjeanstvo? Sasvim iznenada, oboavani bogovi nebesa i Zemlje bili su odsjeeni od nebesa... Sada kada je svemirska luka bila unitena, u Starom svijetu ostala su samo tri mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja u cedrovini plani nama; poslijepotopno Zapovjedno mjesto misije koje je zamijenilo Nippur i Velike piramide u Egiptu koje su bile jedna od markacijskih toaka sletnog koridora. Sada kada je svemirska luka bila unitena jesu li ta druga mjesta jo uvijek bila upotrebljiva za povezivanje s nebesima pa stoga i vjerski zna ajna? Na to pitanje donekle znamo odgovor jer se sva tri mjesta jo uvi jek nalaze na Zemlji te ovjeanstvo izazivaju svojim tajnama, a bogove diui se prema nebesima.

140

141

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

Najpoznatije je Velika piramida u Gizi i njezine pratilje (slika 54). Njezina veliina, geometrijska preciznost, unutarnja kompliciranost, uskla enost s nebeskim tijelima i drugi zapanjujui aspekti dugo su bacali su mnju na tvrdnju da ju je izgradio faraon koji se zvao Keops koju podupi re jedino pronalazak hijeroglifa njegovog imena unutar piramide. U Stepe nitu do neba predstavio sam dokaze da su ti znaci suvremena krivotvorina. U toj i drugim knjigama objavljen je obiman tekstualni i slikovni dokazni materijal koji objanjava kako su i zato Anunnakiji projektirali i izgradili te piramide. Nakon to su tijekom ratova bogova ostale bez radijacijske opre me za navoenje, Velika piramida i njezine pratilje nastavile su sluiti kao fiziki signali za Sletni koridor. Nakon to je svemirska luka bila unitena, one su ostale samo nijemi svjedoci nestale prolosti i nema naznaka da su ikada postale sveti vjerski objekti. Mjesto slijetanja u cedrovoj umi ima drukiju povijest. Gilgame, koji je doao do njega gotovo tisuljee prije nuklearne kataklizme, tamo je svjedoio lansiranju rakete. Feniani u oblinjem gradu Biblosu na obali Sredozemnog mora na noviu (slika 55) su prikazali raketu postavljenu na posebnoj zatvorenoj platformi na tom istom mjestu, gotovo tisuu godina poslije nuklearnog ekscesa. Dakle, Mjesto slijetanja nastavilo je biti u funkciji i bez svemirske luke. Mjesto Ba'albek ("Baalova dolina ") u Libanonu u drevnim se vreme nima sastojalo od goleme (povrine od oko etiristo i pedeset tisua kva dratnih metara) platforme poploene kamenjem na ijem sjeverozapadnom uglu se prema nebu uzdizala golema kamena graevina. Bila je izgraena od savreno oblikovanih golemih kamenih blokova od kojih je svaki teio esto do devetsto tona, a njezin zapadni zid bio je posebno utvren najteim kamenim blokovima na Zemlji, ukljuujui tri bloka teka nevjerojatnih tisuu i sto tona svaki, poznata kao Triliton (slika 56). Zapanjujua inje nica o tim divovskim kamenim blokovima je da su izvaeni s mjesta oko tri kilometra dalje u dolini, gdje jedan takav blok, ije vaenje nije dovreno, jo uvijek stri iz tla. (slika 57).

143

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

Grci su to mjesto jo od vremena Aleksandra Makedonskog tovali kao Heliopolis (Grad Boga sunca); Rimljani su ondje izgradili najvei hram posveen Zeusu. Bizantinci su ga pretvorili u veliku crkvu; muslimani su nakon njih tamo izgradili damiju; a dananji maronitski krani tuju to mjesto kao relikt iz Vremena divova. (Posjet tom mjestu i ruevinama, te kako je funkcioniralo kao lansirni toranj, opisani su u knjizi The Earth Chro n icles Expeditions.) I dandanas najsvetije i najtovanije je mjesto koje je sluilo kao Zapo vjedni centar misije Ur-Shalem ("Grad Sveobuhvatnog Boga"), Jeruza lem. I tamo, slina onoj u Baalbeku, ali manja, velika kamena platforma poiva na temelju od stijene i izrezanog kamenja, ukljuujui masivni zapa dni zid s tri divovska bloka koji tee oko est stotina tona svaki (slika 58).

SLIKA 58 Na toj, otprije postojeoj platformi kralj Salomon je izgradio Jahvin hram, ija Svetinja nad svetinjama je sa Zavjetnim kovegom poivala na svetoj stijeni iznad podzemne komore. Rimljani, koji su u Baalbeku izgradili naj vei hram posveen Jupiteru svih vremena, namjeravali su i u Jeruzalemu izgraditi hram posveen Jupiteru, na mjestu hrama posveenog Jahvi.

145

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

(Jeruzalemskim) Brdom hrama danas dominira Kupola na stijeni (sli ka 59) koju su izgradili muslimani: njezina pozlaena kupola prvotno je prekrivala muslimansko svetite u Baalbeku, to je dokaz da je postojala snana veza izmeu dva mjesta povezana sa svemirom. Je li u tegobnim vremenima nakon nuklearne katastrofe Mardukov Bab-Ili, njegova "Vrata bogova" mogao biti zamjena za stara mjesta "veze nebo-zemlja"? Je li Mardukova nova Zvjezdana religija mogla ponuditi odgovor zbunjenim masama? Drevna potraga za odgovorom se, kako se ini, nastavila sve do dana njeg vremena.

njezinih najpoznatijih kraljeva uzeli ime aru-kin Sargon kao svoje kraljevsko ime. Sve to, izvueno iz arheolokih nalaza iz protekla dva tisuljea, po tvruje kratke navode iz Biblije (Knjiga postanka, glava 10) koji Asirce svrstavaju medu potomke ema, a asirsku prijestolnicu Ninivu i druge gla vne gradove opisuju kao one "koji proizlaze iz" kao izdanke, proirenja Sineara (Sumera). Njihov je panteon bogova bio sumerski panteon, nji hovi bogovi bili su Anunnakiji Sumera i Akada, a teoforina imena asirskih kraljeva i visokih dunosnika ukazivala su na tovanje bogova Aura, Enlila, Ninurte, Sina, Adada i amaa. Njima u ast gradili su se hramovi. Isto se inilo i za boicu Inannu/Itar, koju se takoer tovalo u velikoj mjeri. Je dan od njezinih najpoznatijih crtea, na kojem je prikazana kao pilotkinja s kacigom (slika 6 0 ) , pronaen je u njezinom hramu u Auru (gradu).

SLIKA 59 Najneumorniji neprijatelj Babilona bili su Asirci. Njihovo podruje, oko gornjeg dijela toka rijeke Tigris, u sumerskim se vremenima zvalo Subartu i bilo je najsjeverniji dio Sumera i Akada. Po jeziku i rasnom podrijetlu ini se da su Asirci bili srodni Sargonu akadskom, i to u tolikoj mjeri da su - kada je Asirija postala kraljevstvo i imperijalna sila - neki od SLIKA 60

146

147

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

Povijesni dokumenti tog vremena upuuju na to da su se Asirci sa sje vera prvi vojno suprotstavili Mardukovom Babilonu. Prvi zabiljeeni asirski kralj Iluuma vodio je oko 1900. g. pr. n. e. uspjean vojni pohod niz rijeku Tigris prema jugu, sve do granice s Elamom. Njegovi natpisi navode da mu je cilj "dovesti slobodu u Ur i Nippur". I doista, na neko je vrijeme te gradove oslobodio Mardukova stiska. Bila je to samo prva borba izmeu Asirije i Babilonije u sukobu koji se nastavio tijekom vie od tisuu godina i trajao sve do kraja obje strane. To je bio sukob u kojem su asirski kraljevi najee bili agresori. Kako su bili susjedi te govorili isti akadski jezik, i budui da su i jedni i drugi nasljeivali sumerske temelje, Asirci i Babilonci razlikovali su se samo po jednoj ldjli noj razlici - svom nacionalnom bogu. Asirija je samu sebe zvala "Zemlja boga Aura" ili jednostavno AUR, po njezinom nacionalnom bogu, jer njegovi kraljevi i stanovnici taj su reli gijski aspekt smatrali najvanijom stvari. Njezina prva prijestolnica takoer se zvala "Aurov grad" ili jednostavno Aur. To ime je znailo "Onaj tko vidi" ili "Onaj koji je vien". Pa ipak, pored nebrojenih njemu posveenih himni i molitvi te drugih spominjanja boga Aura 4 osraje nejasno tko je tono, u sumersko-akadskom panteonu, on bio. Na popisima bogova bio je jednakovrijedan Enlilu; na drugim mjestima ponekad se sugerira da je on bio Ninurta, Enlilov sin i nasljednik. Meutim, budui da je kad god bi se spominjala njegova supruga njezino ime uvijek bilo Ninlil, namee se zakljuak da je Asirac "Aur" ipak bio Enlil. Povijesni zapisi o Asiriji su zapisi o osvajanjima i agresiji protiv mnogih drugih naroda i njihovih bogova. Njihove nebrojene vojne kampanje pro tezale su nadaleko i nairoko i vodile su se, naravno, "u ime boga" nji hovog boga Aura: "Na zapovijed mog boga Aura, velikog gospodara" bila je uobiajena uvodna izjava u zapisima asirskih kraljeva o nekoj njihovoj vojnoj kampanji. Ali kada govorimo o ratu s Babilonom zapanjujui aspekt asirskih napada bio je njihov glavni cilj: to nije bilo tek smanjivanje Babilonovog utjecaja nego stvarno, fiziko uklanjanje samog Marduka iz njegova hrama u Babilonu!

Pa ipak, osvajanje Babilona i zarobljavanje Marduka pothvat je koji nije poao za rukom Asircima nego njihovim susjedima na sjeveru Hetitima. Oko 1900. g. pr. n. e. Hetiti su se poeli iriti iz svojih uporita u sjever nom dijelu sredinje Anatolije (dananjeTurske), postali su velika vojna sila te se pridruili lancu enlilitskih drava suprotstavljenih Mardukovom Babilonu. U relativno kratkom vremenskom razdoblju ostvarili su imperijalni status pa su se podruja pod njihovom vlau proirila na jug i obuhvaala veinu biblijskog Kanaana. Arheoloko otkrie Hetita, njihovih gradova, zapisa, jezika i povijesti zapanjujua je i uzbudljiva pria o otkrivanju i potkrepljivanju postojanja ljudi i mjesta koja su dotada bila poznata samo iz hebrejske Biblije. Hetiti se opetovano spominju u Bibliji, meutim bez prijezira ili nipodatavanja rezer viranih za tovatelje poganskih bogova. Biblija govori o njihovoj prisutnosti irom zemalja u kojima se odvijala pria o idovskim patrijarsima i njihova povijest. Oni su bili Abrahamovi susjedi u Haranu i od hetitskih zemljopo sjednika u Hebronu, juno od Jeruzalema, on je kupio pogrebnu pilju na poljani Makpeli. Bateba, za kojom je u Jeruzalemu udio kralj David, bila je ena hetitskog asnika u njegovoj vojsci; i od hetitskih je poljodjelaca (koji su to mjesto koristili za mlaenje penice) David kupio platformu za hram na planini Moriji. Takoer, kralj Salomon kupio je konje za bojna kola od hetitske princeze te se oenio jednom od hetitskih keri. Biblija je smatrala da Hetiti genealoki i povijesno pripadaju narodi ma zapadne Azije, dok suvremeni strunjaci smatraju da su bili doseljenici u Malu Aziju te da su vjerojatno doli iz predjela s druge strane kavkaskog gorja. Budui da je za njihov jezik, nakon to je deifriran, urvreno da pri pada indoeuropskoj skupini jezika (kao i grki jezik s jedne strane te sanskrt s druge), dolo se do zakljuka da su Hetiti nesemitski "Indoeuropljani". No, jednom kada su se naselili, Hetiti su svom posebnom pismu dodali sumersko klinasto pismo, a u vlastitu terminologiju sumerske "posudenice". Nadalje, prouavali su i prepisivali sumerske "mitove" i epove te prihvatili sumerski panteon ukljuujui zbroj od dvanaest "Olimpijaca". U stvari, neke od najstarijih pria o bogovima na Nibiruu i s Nibirua otkrivene su samo u

148

149

POSLJEDNJI

DANI

IME

BOGA

svojim hetitskim verzijama. Hetitski bogovi nesumnjivo su bili sumerski bogovi te su na spomenicima i kraljevskim peatima bili beziznimno pri kazivani zajedno s vrlo rairenim simbolom Krila tog diska (vidi sliku 46), simbolom Nibirua. Ti su se bogovi u hetitskim tekstovima ponekad nazi vali po njihovim sumerskim ili akadskim imenima: pronalazimo kako se opetovano spominju Anu, Enlil, Ea, Ninurta, Inanna/Itar te Utu/ama. U drugim sluajevima bogovi se nazivaju hetitskim imenima. Na elu im je bio hetitski nacionalni bog Teub "onaj koji pue vjetar" ili "Bog olu ja". On nije bio nitko drugi nego Enlilov najmlai sin IKUR/Adad. Na crteima u ruci kao oruje dri munju, re obino stoji na biku simbolu nebeske konstelacije njegova oca (slika 6 1 ) .

Biblijske navode o velikom irenju i vojnoj vjetini Hetita potvrdila su arheoloka otkria kako na hetitskim lokalitetima tako i u zapisima drugih naroda. Znakovito je da su Hetiti u svom irenju prema jugu obuhvatili dva mjesta povezana sa svemirom: Mjesto slijetanja (dananji Baalbek) i poslijepotopni Zapovjedni centar misije (Jeruzalem). To ih je irenje ujedno dovelo nadomak Egiptu, zemlji Raa/Marduka. Tako su bili ispunjeni svi uvjeti da se dvije strane upuste u oruani sukob. U stvari, njihovi meuso bni ratovi ukljuivali su neke od najpoznatijih bitaka drevnog svijeta koje su se vodile "u ime boga". No, umjesto da napadnu Egipat, Hetiti su priredili iznenaenje. He titska vojska, najvjerojatnije prva koja je u vojne kampanje uvela bojna kola koja su vuldi konji, oko 1595. g. pr. n. e. potpuno se neoekivano spustila niz rijeku Eufrat, osvojila Babilon i M a r d u k a odvela u zatoenitvo. Iako bi bilo dobro da su otkriveni detaljniji zapisi iz tog vremena, ono to je poznato upuuje na to da hetitski napadai nisu kanili zauzeti Babi lon i vladati njime: povukli su se ubrzo nakon to su prodrli kroz gradske linije obrane, uli u svetu etvrt i odveli Marduka sa sobom, neozlijeenog, ali oito pod straom, u grad po imenu Hana (tek ga treba iskopari) u okru gu Terka uz rijeku Eufrat. Mardukova poniavajua odsutnost iz Babilona trajala je dvadeset i etiri godine tono onoliko koliko je Marduk bio u izgnanstvu iz Hara na pet stoljea ranije. Poslije nekoliko godina zbrke i nereda, kraljevi koji su pripadali dinastiji zvanoj Kasitska dinastija preuzeli su vlast nad Babi lonom, obnovili Mardukovo svetite, "uzeli Marduka za ruku" i vratili ga u Babilon. Kako god bilo, povjesniari smatraju da je hetitsko pljakanje Babilona oznailo kraj kako slavne Prve babilonske dinastije tako i starobabilonskog razdoblja.

Iznenadni hetitski upad u Babilon i privremeno uklanjanje Marduka ostaje nerijeena povijesna, politika i vjerska zagonetka. Je li nakana iza tog SLIKA 6 I napada bila samo da se osramoti i oslabi Marduka "sree" njegov ego,

150

151

POSLJEDNJI

DANI

zbuni njegove sljedbenike ili je postojao mnogo dalekoseniji cilj ili uzrok? Je li mogue da je Marduk postao rtva poslovinog "uhvatiti se u vlastitu stupicu"?

OBEANA ZEMLJA

ardukovo zarobljavanje i odvoenje iz Babilona imalo je geopoli tike reperkusije i na nekoliko je stoljea teite zbivanja iz Mezo

potamije premjestilo prema zapadu, na zemlje du Sredozemne obale. U vjerskim okvirima bilo je to jednako tektonskom poremeaju: sva Mardukova velika oekivanja da e se pod njegovom egidom okupiti svi bogovi i sva mesijanska oekivanja njegovih sljedbenika odjednom su se sruili poput kule od karata. Meutim, kako u geopolitikom tako i u vjerskom smislu, glavnina

previranja moe se rezimirati kroz priu o tri planine tri mjesta poveza na sa svemirom koja su Obeanu zemlju smjestila u sredite svega: planina Sinaj, planina Morija i planina Libanon. Od svih zbivanja nakon dogaaja bez presedana u Babilonu, ono glavno i najtrajnije bio je Izlazak Zidova iz Egipta, kada su po prvi put mjesta koja su dotada bila samo boja povjerena ljudima. Kada su se Hetiti koji su odveli Marduka u zarobljenitvo povukli iz Babilona, iza sebe su ostavili politiki nered i vjersku enigmu: Kako se to moglo dogoditi? Zato se dogodilo? Kada su se ljudima dogaale loe stvari rekli bi da su bogovi ljuti; a to sada kada su se loe stvari dogaale bogovi ma? Marduku? Postoji li Bog iznad vrhovnog boga?

152

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

U samom Babilonu Mardukovo osloboenje do kojeg je naposljetku dolo i njegov povratak nisu dali odgovor na to pitanje. U stvari, samo su pojaali misterij, jer "Kasiti" koji su dopratili zarobljenog Marduka nazad u Babilon bili su nebabilonski stranci. Babilon su nazivali "Kardunia" i imali su imena poput Barnaburia i Karainda, meutim o njima i njihovom izvornom jeziku zasad se jo ne zna mnogo. Ni dandanas nije jasno otkuda su doli i zato je njihovom kraljevima doputeno da oko 1 6 6 0 g. pr. n. e. zamijene Hamurabijevu dinastiju i da od 1 5 6 0 . g. pr. n. e. do 1 1 6 0 . g. pr. n. e. vladaju Babilonom. Suvremeni strunjaci razdoblje nakon Mardukovog ponienja nazivaju "mrano doba", ne samo zbog nereda koje je ono prouzroilo, ve ugla vnom zbog malog broja babilonskih zapisa iz tog vremena. Kasiti su se brzo integrirali u sumersko-akadsku kulturu, ukljuujui jezik i klinasto pismo, meutim nisu bili ni pedantno vodili biljeke poput Sumerana, niti su bili ravni prijanjim babilonskim piscima kraljevskih ljetopisa. Naime, veina od nekolicine kraljevskih zapisa kasitskih kraljeva pronaeni su ne u Babi lonu nego u Egiptu, i to glinene ploice u arhivu kraljevske koresponden cije u El-Amarni. Zanimljivo je da su se na tim ploicama kasitski kraljevi egipatskim faraonima obraali s "moj brate". Taj izraz, premda figurativan, nije bio neopravdan, jer Egipat je s Ba bilonom dijelio zajedniko oboavanje Raa-Marduka te je, kao i Babilonija, takoer prolazio kroz "mrano doba". Strunjaci to razdoblje u Egiptu na zivaju Drugo meurazdoblje. Zapoelo je u Srednjem kraljevstvu otprilike 1780. g. pr. n. e. i trajalo do otprilike 1 5 6 0 . g. pr. n. e. Kao i u Babiloniji, obiljeila ga je vladavina stranih kraljeva poznatih kao "Hiksi". Ni tu nije izvjesno otkuda su doli ni kako su njihove dinastije mogle vie od dva stoljea vladati Egiptom. Podudaranje Drugog meurazdoblja (s njegovim mnogim nerazjanje nim aspektima) s datumima pada Babilona od Hamurabijevih pobjeda (1760. g. pr. n. e.) do Mardukovog zarobljavanja i nastavka oboavanja u Babilonu (oko 1 5 6 0 . g. pr. n. e.) najvjerojatnije nije sluajnost. Ti slini i vremenski paralelni razvoji dogaaja u Mardukovim glavnim zemljama

dogodili su se zato to se Marduk "uhvatio u vlastitu stupicu": ono isto opravdanje koje je upotrijebio da preuzme vrhovnu vlast sada je uzrokovalo njegovu propast. "Stupica" je bila Mardukova poetna tvrdnja da je dolo vrijeme nje gove vrhovne vlasti na Zemlji zato to je na nebesima dolo doba Ovna, njegovo doba. No, kako je zodijaki sat nastavio kucati, doba Ovna po elo se polagano privoditi kraju. Fiziki tragovi iz tih zagonetnih vremena i dalje postoje i mogu se vidjeti u Tebi, drevnoj egipatskoj prijestolnici Gornjeg Egipta. Osim velikih piramida u Gizi, najdojmljiviji i najvelianstveniji spo menici drevnog Egipta kolosalni su hramovi u Karnaku i Luxoru u junom (Gornjem) Egiptu. Grci su to mjesto zvali Thebai, od ega je izvedeno nje govo ime na engleskom (hrvarskom; op.p.) jeziku Thebes (Teba). Drevni Grci zvali su ga Amonov grad jer su hramovi u njemu bili posveeni tom nevidljivom bogu. Hijeroglifski zapisi i crtei na njihovim zidovima, obe-

SuKA 62

155

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

liscima, pilonima i stupovima (slika 62) veliaju boga i slave faraone koji su hramove gradili, nadograivali, proirivali i stalno mijenjali. Tamo je dolazak doba Ovna objavljen redovima sfingi s glavom ovna (vidi sliku 39); nadalje, sami tlocrti tamonjih hramova otkrivaju skrivenu nedoumicu egipatskih sljedbenika Ra-Amona/Marduka. Kada sam jednom prilikom bio u posjetu tim mjestima sa skupinom simpatizera, stao sam u sredite hrama maui rukama kao prometnik. Za panjeni gledatelji pitali su se: "Tko je ovaj luak?," meutim ja sam svojoj skupini pokuavao skrenuti pozornost na injenicu da su hramovi u Tebi, koje je gradilo vie faraona, stalno mijenjali orijentaciju (slika 63). Sir Nor man Lockyer u 1890-ima prvi je uoio vanost tog arhitekturnog aspekta i tako udario temelje discipline zvane arheoastronomija.

SLIKA 64 Hramovi koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, poput Salomonovog hrama u Jeruzalemu (slika 64) (i stare bazilike sv. Petra u Vatikanu), bili su trajno okrenuti prema istoku te su godinu za godinom na dan ekvi nocija gledali prema Suncu a da ih nije bilo potrebno ponovno orijentira ti. Meutim, hramove orijentirane prema solisticijima, poput egipatskih hramova u Tebi ili kineskog Hrama nebesa u Pekingu, bilo je potrebno periodiki ponovno orijentirati zbog precesije, uslijed koje se izlasci Sunca na dan solisticija tijekom stoljea vrlo polagano mijenjaju kao to se moe ilustrirati na Stonehengu, na kojem je Lockyer primijenio svoja ot kria (vidi sliku 6.) Dakle, sami hramovi koje su sljedbenici Raa/Marduka bili podigli njemu u ast pokazivali su da su nebesa bila kolebljiva glede SLIKA 63 dugoronosti tog boga i njegova doba.

156

157

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

Sam Marduk koji je bio toliko svjestan zodijakog sata kada je u prolom tisuljeu ustvrdio da je dolo njegovo vrijeme pokuao je pro mijenio vjerski fokus uvoenjem Zvjezdane religije "Marduk je Nibiru." Meutim, njegovo zarobljavanje i ponienje sada su potaknuli pitanja gle de tog nevidljivog nebeskog boga. Pitanje "Dokad e trajati Mardukovo doba?" promijenilo se u: 'Ako je u svom nebeskom aspektu Marduk nevi dljivi Nibiru, kada e se on pokazati, ponovno pojaviti, vratiti? Kako su dogaaji pokazali, i vjerski i geopolitiki fokus u sredini dru gog tisuljea pr. n. e. premjestio se na komad zemlje koji se u Bibliji naziva Kanaan. Kada se povratak Nibirua poeo pojavljivati u vjerskom fokusu, mjesta povezana sa svemirom takoer su bila sve vie u sreditu interesa, a i Mjesto slijetanja i prijanji Kontrolni centar misije zemljopisno su bili smjeteni u geografskom "Kanaanu". Povjesniari o dogaajima koji su uslijedili govore u smislu uspona i padova nacionalnih drava re sudara imperija. Oko 1 4 6 0 . g. pr. n. e. zaboravljena su kraljevstva Elam i Anan (kasnije poznata kao Perzija, istono i jugoistono od Babilonije) udruili u novu i monu dravu, sa Suom (biblijski Suan) kao prijestolnicom i Ninurtom, nacionalnim bogom, kao Shar Ilani-jem "Gospodarom bogova". Ta nova samosvje sna nacionalna drava odigrat e odluujuu ulogu u okonanju premoi Babilona i Marduka. Najvjerojatnije nije bila sluajnost da se otprilike u isto vrijeme na podruju Eufrata, gdje je prije dominirao Mari, pojavila nova mona dra va. Tamo su biblijski Horijci (strunjaci ih nazivaju Hurijancima) osnovali monu dravu zvanu Mitanni "Anuovo oruje" koja je osvojila ze mlje na podruju dananjih Libanona i Sirije te je predstavljala geopoliti ku i vjersku prijetnju Egiptu. Toj se prijetnji izuzetno estoko suprotstavio egipatski faraon Tutmozis III, kojeg povjesniari opisuju kao "egipatskog Napoleona."

ral ne kodekse ovjeanstva, te Jeruzalem kao sredite zbivanja. Vrijeme nije bilo sluajno jer su svi ti dogaaji bili povezani s pitanjem tko e kontroli

rati mjesta povezana sa svemirom kada doe do povratka Nibirua.

Kao to smo vidjeli u prethodnim poglavljima, Abraham nije sluajno postao idovski patrijarh nego je bio izabrani sudionik vanih meunaro dnih zbivanja. Nadalje, mjesta u koja nas je pria o njemu odvela Ur, Haran, Kanaan, Jeruzalem, Sinaj, Sodo ma i Gomora bili su glavni loka liteti univerzalne prie o bogovima i ljudima u drevnim vremenima. Izraelitski izlazak, kojeg se ljudi idovske vjere prisjeaju i slave ga za vjerskog blagdana Pashe, isto tako je bio integralni aspekt zbivanja koja su se tada odvijala diljem drevnog svijeta. I sama Biblija je Izlazak, daleko od toga da ga tretira samo kao "idovsku" priu, jasno stavila u kontekst egipatske povijesti i meunarodnih dogaaja tog vremena. Hebrejska Biblija priu o idovskom Izlasku iz egipatskog suanjstva otvara u svojoj drugoj knjizi, Knjizi Izlaska, podsjeajui itatelja da su Zidovi u Egiptu prisutni otkada su se Jakov (kojeg je aneo preimenovao u Izrael) i njegovih jedanaest drugih sinova oko 1833. g. pr. n. e. u Egiptu pridruili Jakovljevom sinu Josipu. Cijela pria o tome kako se Josip, odvo jen od svoje obitelji, od roba uzdigao do kraljevskog namjesnika i kako je spasio Egipat od strane gladi ispripovijedana je u posljednjim poglavljima Postanka, a moj pogled na to kako je Josip spasio Egipat i o dokazima koji o tome postoje i dandanas pronai ete u The Earth Chronicles Expeditions. Podsjetivi itatelja kada je i kako poela idovska prisutnost u Egiptu, Biblija daje do znanja da se do vremena Izlaska sve to izgubilo i zaboravilo: "I umre Josip, a pomru i sva njegova braa i sav onaj narataj." Nisu davno nestali samo oni, nego ak i dinastija egipatskih kraljeva povezanih s tim vremenima. Na vlast je dola nova dinastija: "Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa." Biblija tono opisuje promjene vlasti u Egiptu. Dinastije Srednjeg kra ljevstva sa sjeditem u Memfisu nestale su, a nakon pometnje Drugog me159

Isprepleten sa svim tim bio je izlazak Zidova iz Egipta, najvaniji

dogaaj u tom razdoblju, ako ni zbog ega drugog onda zbog njegovih du gotrajnih posljedica koje se osjeaju i dandanas, po religije, drutvene i mo-

158

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

urazoblja prinevi Tebe zapoeli su dinastije Novog kraljevstva. I doista, pojavili su se posve novi kraljevi koji su vladali Egiptom, nove dinastije u novoj prijestolnici, "koje nisu poznavale Josipa." Zaboravivi doprinos Izraelka opstanku Egipta, novi je faraon u njiho voj prisutnosti sada vidio opasnost. Protiv njih je zapovjedio niz opresivnih koraka, ukljuujui ubijanje sve muke djece. Ovo su bili njegovi razlozi: / ree on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojniji i moniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeimo im porast, da se u sluaju rata ne pridrue naim neprijateljima, IZLAZAK 1:9-10 Bibliari cijelo vrijeme pretpostavljaju da su narod kojeg su se Egipani bojali, "sinovi Izraelovi", bili idovi koji su kratko boravi li u Egiptu. Meutim, to nije u skladu niti s danim brojevima niti s doslovnom formulacijom biblijskog teksta. Izlazak zapoinje popisom imena Jakova i njegove djece koja su sa svojom djecom dola u Egipat da se pridrue Josipu, te navodi da je "u svemu Jakovljevih potomaka bilo sedamdeset dua, ne brojei Josipa, koji je ve bio u Egiptu." (Za nimljiv detalj o kojem valja razmisliti je da ih je s Jakovom i Josipom ukupno bilo sedamdeset i dvoje.) "Kratak boravak" potrajao je etiri stoljea a, prema Bibliji, broj Zidova koji su odlazili iz Egipta bio je esto tisua. Nijedan faraon takvu skupinu ne bi smatrao "brojnijom i monijom od nas " ("elite li saznati vie o identitetu tog faraona i "faraonove keri" koja je odgojila Mojsija kao svog sina, pogledajte knjigu Divine Encounters.) Pria govori o faraonovom strahu da e se u sluaju rata Zidovi "pridruiti naim neprijateljima, udariti na nas i otii iz zemlje. "To nije strah od "pete kolone" u Egiptu nego od siromanih egipatskih "sinova Izraelovih" koji odlaze kako bi ojaali neprijateljsku naciju s kojom su

povezani, s obzirom da su u egipatskim oima svi oni "sinovi Izraelovi". No, koja je to druga nacija "sinova Izraelovih" i o kakvom ratu govori egipatski kralj? Zahvaljujui arheolokim otkriima kraljevskih biljeki obiju strana u tim drevnim sukobima i sinkronizaciji njihovog sadraja, sada znamo da je Novo kraljevstvo faraona vodilo dugotrajan rat protiv drave M i t a n n i . Po eo je oko 1560. g. pr. n. e. s faraonom Ahmozisom, nastavili su ga faraoni Amenofis I, Tutmozis I i Tutmozis II, a pod Tutmozisom III, oko 1460. g. pr. n. e., napori su intenzivirani i egipatske su vojske nadirale u Kanaan, napredujui na sjever prema Mitanniju. Egipatske kronike o tim bitkama esto kao krajnji cilj spominju Naharin podruje oko rijeke Khabur koje Biblija naziva Aram-Naharajim ("Zapadna zemlja dvije rijeke"), ije je glavno urbano sredite bio Haran! Prouavatelji Biblije sjetit e se da je tamo ostao Abrahamov brat Na hor kada je Abraham nastavio prema Kanaanu. Iz Harana je dola Rebeka, nevjesta Abrahamovog sina Izaka ona je u stvari bila Nahorova unuka. Nadalje, u Haran je Izakov sin Jakov (preimenovan u Izrael) otiao potraiti suprugu te se naposljetku oenio za svoje sestrine, dvije keri (Leu i Rahelu) od Labana, brata njegove majke Rebeke. Te izravne obiteljske veze izmeu "sinova Izraelovih" (tj. Jakovljevih) iz Egipta i onih koji su ostali u Naharinu/Naharajimu istiu se u prvim recima Izlaska popis Jakovovih sinova koji su s njime doli u Egipat ukljuuje i najmlaeg Ben-Yamina (Benjamina), jedinog Josipovog roe nog brata budui da su obojica bili sinovi njegove ene Rahele (sve ostale Jakovove sinove rodila je njegova ena Lea i dvije konkubine.) Iz ploica diiave Mitanni danas znamo da se glavno pleme na podruju rijeke Khabur zvalo Ben-Yaminil Dalde, ime Josipovog roenog brata bilo je mitannijsko plemensko ime. Nije, dalde, udo da su Egipani "sinove Izraelove" i u Egi ptu i "sinove Izraelove" u Mitanniju smatrali jednom zdruenom nacijom, brojnijom i monijom od nas." To je bio rat kojim su Egipani bili zaokupljeni, to je bio razlog za
e

da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje. "

gipatsku vojnu zabrinutost: ne mali broj Izraelka u Egiptu u sluaju da

161

160

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

ostanu, nego opasnost da "odu iz zemlje" i zauzmu teritorij sjeverno od Egipta. Doista, sprjeavanje idova da odu je, kako se ini, bila sredinja tema drame Izlaska. Tamo su navedeni brojni Mojsijevi apeli vladajuem faraonu da "pusti moj narod" i faraonovo opetovano odbijanje, usprkos deset uzastopnih bojih kazni ne bi li udovoljio tom zahtjevu. Zato? Da bi odgovor bio jasan, zapletu moramo dodati vezu sa svemirom. Egipani su u svom nadiranju prema sjeveru preli preko Sinajskog poluotoka i krenuli prema Putu mora, a to je pravac (Rimljani su ga ka snije zvali Via Maris) koji je omoguavao prolaz kroz boju etvrtu regiju po obali Sredozemnog mora bez da se ude dublje na poluotok. Nadalje, napredujui kroz Kanaan prema sjeveru, Egipani su vie puta dolazili do libanonskih Cedrovih planina i vodili bitke kod Kacle'sa, "Svetog mjesta". Naa je pretpostavka da su to bile bitke za nadzor nad dva sveta mjesta po vezana sa svemirom prijanjim Kontrolnim centrom misije (Jeruzalem) u Kanaanu i Mjestom slijetanja u Libanonu. Faraon Tutmozis III je, na primjer, u svojim ratnim analima Jeruzalem {"la-ur-sa'), u kojem je drao garnizon kao'mjestu koje see do vanjskih rubova Zemlje", nazivao "Pu pak Zemlje". Opisujui svoje vojne kampanje dalje na sjeveru, zabiljeio je bitke kod Kadea i Naharina te govorio o zauzimanju Cedrovih planina, "Planina boje zemlje"'koje "podupiru stupovlje do neba. "Ta terminologija po njihovim svemirskim atributima nepogrjeivo identificira dva spome nuta mjesta povezana sa svemirom, za koja faraon tvrdi da h je osvojio "za velikog boga, svog oca Raa/Amona." A koja je svrha Izlaska? Rijeima samog biblijskog Boga, to je njegovo obeanje Abrahamu, Izaku i Jakovu da e njihovim potomcima podariti "vjekovni posjed" (Izlazak, 6: 4-8); "od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, ri jeke Eufrata"; "svu zemlju kanaansku," {Postanak 15:18, 17:8); "od pustinje i Libanona, od Rijeke, rijeke Eufrata do Zapadnog mora {Ponovljeni zakon 11:24) ak "velike gradove, s utvrdama do nebesa" u kojima i dalje ive "potomci Anakovaca" A n u n n a k i j a {Potiovljeni zakon 9: 1-2). Obeanje dano Abrahamu obnovljeno je na prvoj idovskoj postaji, na Har-Ha-Elohimu, "gori Elohima/bogova". Zadatak je bio doi do druga dva

mjesta povezana sa svemirom koja je Biblija neprestano povezivala (kao u Psalmima 48:3), nazivajui brdo Sion u Jeruzalemu Har Kodshi, "Moja sveta gora," a drugo, na vrhu Libanona Har Zaphon, "Tajna sjeverna gora" i zauzeti ih. Obeana zemlja oito je obuhvaala oba mjesta povezana sa svemirom: njezina podjela izmeu dvanaest plemena podruje Jeruzalema dodijelila je plemenima Benjamina i Jude, a teritorij dananjeg Libanona plemenu Aera. U svojim oprotajnim rijeima plemenima prije nego to je umro, Mojsije je podsjetio Aerovo pleme da je sjeverno mjesto povezano sa svemirom na njihovoj zemlji. Oni e, kao nijedno drugo pleme, vidjeti "konjanika

po oblacima to prema nebesima jezdi" (Ponovljeni zakon 33:26). Osim

dodjele teritorija, Mojsijeve rijei impliciraju da e to mjesto u budu nosti biti u funkciji i da e se koristiti za "jedenje" prema nebesima. Sasvim je oito i nedvosmisleno da su "sinovi Izraelovi" trebali biti uvari dva preostala anunnakijska mjesta povezana sa svemirom. Taj savez s ljudima odabranima da obave zadatak obnovljen je na najveoj po znatoj teofaniji, na brdu Sinaj. Svakako nije bilo sluajno da je do teofanije dolo ondje. Od samog poetka prie o Izlasku kada je Bog pozvao Mojsija i povjerio mu zada tak Izlaska to mjesto na sinajskom poluotoku imalo ja najvaniju ulogu. U Izlasku 3:1 itamo da se to dogodilo na "brdu Elohima" planini pove zanoj s Anunnakijima. Rutu Izlaska (slika 6 5 ) odredili su bogovi tako to su idovskom mnotvu pokazivali put "danju stupom od oblaka, a nou stupom od ognja." Sinovi Izraelovi "krenuli su u pustinju Sinaj po Jahvinoj zapovijedi", jasno stoji u Bibliji; u treem mjesecu putovanja "doli su do Bojeg brda i tamo se utaborili"; a tri dana poslije toga Jahve se u svom Kabodu "spustio na Sinajsko brdo tako da ga svi mogu vidjeti." To je bilo isto ono brdo koje je Gilgame, kada je stigao na mjesto s kojeg su uzlijetali i na koje su se sputale rakete, nazvao "brdo Mashu. "To je takoer bilo isto ono brdo, brdo "s dvostrukim vratima prema nebesima", na koje su odlazili egipatski faraoni kako bi se u zagrobnom putovanju pri druili bogovima na'planetu milijuna godina." Bila je to planina kod koje

162

163

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

je bila smjetena prijanja svemirska luka; tamo je obnovljen savez s naro dom izabranim da bude uvar dva preostala mjesta povezana sa svemirom.

Kada su se idovi poslije Mojsijeve smrti pripremali da prijeu rijeku Jordan, granice Obeane zemlje ponovno su objavljene novom voi Joui: obujmivi mjesta povezana sa svemirom, granice su nedvosmisleno ukljui vale Libanon. Biblijski je Bog rekao Joui: Sada ustani i prijei preko koju tog Jordana, Izraelovim.

Ti i sav taj narod, U zemlju dajem sinovima Svako mjesto na koje stupi vaa noga dajem vam, Od pustinje i kao to obeah Mojsiju: od Libanona

pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunanom zapadu sve e to biti vae podruje.
JOUA i: 2-4

S obzirom na tolika politika, vojna i vjerska previranja koja su danas prisutna u zemljama Biblije, te s obzirom na samu Bibliju koja nam slui kao klju za prolost i za budunost, mora se istaknuti napomena glede Obeane zemlje koju je umetnuo biblijski Bog. Granice podruja koje se prostiralo od pustinje na jugu do libanonskog lanca na sjeveru te od Eufra ta na istoku do Sredozemnog mora na zapadu bile su ponovno potvrene Joui. To je, rekao je Bog, bilo obeano podruje. Meutim, da bi ta dodjela zemlje postala injenina, trebalo ju je ostvariti zauzimanjem. Slino istrai vaima koji su u nedavnoj prolosti "zabijali zastavu", Izraeliti su mogli po sjedovati i zadrati onu zemlju na koju su efektivno stupili svojom nogom. Dakle, Bog je Izraelcima zapovjedio da ne oklijevaju i ne ekaju nego da prijeu rijeku Jordan te neustraivo i sustavno nasele obeanu zemlju.

165

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

No, kada je dvanaest plemena pod vodstvom Joue zavrilo s osva janjem i naseljavanjem Kanaana, zauzet je bio tek dio podruja istono od rijeke Jordan, a nisu bile osvojene i naseljene ni sve zemlje zapadno od rijeke Jordan. Sto se tie dva mjesta povezana sa svemirom, njihove prie bile su potpuno drukije: Jeruzalem koji se posebno navodi {Joua 12:10, 18:28) bio je vrsto u rukama plemena Benjamina. Meutim, nije poznato je li u napredovanju na sjever obuhvaeno i Mjesto slijetanja u Libanonu. Biblija kasnije to mjesto naziva "Safonov vrh" ("tajno sjeverno mjesto"), a tako su ga zvali i stanovnici tog podru ja, Kanaanci i Feniani. (U kanaanskim epovima to je bilo sveto mjesto boga Adada, Enlilovog najmlaeg sina). Prijelaz rijeke Jordan porhvat ostvaren uz pomo nekoliko uda dogodio se "nasuprot Jerihona", utvreni grad Jerihon (zapadno od Jordana) bio je prvi cilj Izraelaca. U biblijskoj prii o njegovim zidina ma i osvajanju spominje se i Sumer {inear na hebrejskom): usprkos zapovijedi da ne uzimaju ratni plijen, jedan od Izraelaca nije mogao odoljeti iskuenju da "zadri vrijednu inearsku odoru." Osvajanje Jerihona, kao i grada Aja juno od Jerihona, otvorilo je Izraelcima put prema najvanijem i neposrednom cilju - Jeruzalemu, u kojem se nalazila platforma kontrolnog centra misije. Zadae Abrahama i njegovih potomaka te Boji savezi s njima nikad nisu gubili iz vida ogromnu vanost tog mjesta. Kao to je Bog rekao Mojsiju, u Jeruzale

udruio s eriri druga kralja gradova-drava kako bi zaustavili napredova nje Izraelaca. Bitka koja je uslijedila, kod Gibeona u dolini Ajalona sjeverno od Jeru

zalema, odvila se na jedinstveni dan na dan kada se Zemlja zaustavila.

Vei dio tog dana "Sunce je stajalo i mjesec se zaustavio" (Joua 10:10-14), omoguivi tako Izraelcima da pobijede u roj presudnoj bitci. (Usporedna ali suprotna pojava, kada je no trajala dodatnih dvadeset sati, odigrala se na suprotnoj strani svijeta, u Americi; o tome je rije u Izgubljenim kraljev stvima). Dakle, po Bibliji, sam Bog se pobrinuo da Jeruzalem dode u ruke Izraelaca. i m je pod Davidom uspostavljeno kraljevstvo, Bog mu je zapovjedio da raskri plaro na brdu Morija i posveri ga za Jahvin hram. I od vreme na kada je Salomon tamo izgradio taj hram, Jeruzalem/brdo Morija/Brdo hrama ostao je jedinstveno sveto mjesto. Doista, nema drugog objanjenja zaro je Jeruzalem grad koji nije veliko raskrije, koji je daleko od vode nih putova i nema prirodnih resursa od davnina bio toliko eljen i svet, zato ga se smatralo rijetkim gradom, "Pupkom Zemlje." U opsenom popisu osvojenih gradova u Joui, glava 12, Jeruzalem je naveden kao trei grad, nakon Jerihona i Aja, koji je vrsro u rukama Izraelaca. Pria je meutim drukija u pogledu sjevernog mjesta povezanog sa svemirom. Libanonske Cedrove planine prorezu se u dva lanca, Libanon na za padu i Antilibanon na istoku, odvojenih dolinom Bekka takozvanim "Rascjepom", dolinom nalik kanjonu koja je od kanaanskih vremena po znata kao "Boji rascjep" odnosno Baal-Bekka otuda Baalbek, sadanje ime lokacije na kojoj se nalazilo Mjesto slijetanja (na rubu istonog lan ca, nasuprot dolini). Kraljevi "brdovitih krajeva na sjeveru" nabrojani su u KnjiziJouinoj kao poraeni; mjesto zvano Baal-Gad"u dolini libanonskoj" nabrojano je kao osvojeno; meutim, moe biti da je Baal-Gad "u dolini libanonskoj" samo jo jedno ime za Baal-Bekku. U Knjizi o sucima (1:33) nam se kae da pleme Naftali "nije otjeralo stanovnike Bet-Semea" ("Pre bivalite amaa," boga Sunca), i tu bi se moglo raditi o Mjestu slijetanja,

mu treba biti njegovo zemaljsko prebivalite; sada se ta pretpostavkaproroanstvo moglo ispuniti. Zauzimanje gradova na putu prema Jeruzalemu, zajedno s brdskim gradiima koji su ga okruivali, pokazalo se golemim izazovom, u pr vom redu zato to su u nekima od njih, posebno u Hebronu, ivjela "djeca Anakovaca" potomci Anunnakija. Jeruzalem je, podsjetit u vas, prestao funkcionirati kao Kontrolni centar misije kada je, vie od est stoljea ranije, unitena svemirska luka na Sinaju. Meutim, prema Bibliji, potomci Anunnakija koji su ondje bili stacionirani i dalje su ivjeli u rom djelu Kanaana. I rada se "Adoni-Sedek, jeruzalemski kralj"

166

167

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

jer Grci su ga kasnije nazivali Heliopolis, "Grad Sunca". (Iako su se kasnije podruja pod kraljevima Davidom i Salomonom proirila te ukljuila BetSeme, to je bilo samo privremeno.) Prvotni neuspjeh u uspostavljanju izraelske hegemonije nad sjever nim mjestom povezanim sa svemirom uinio ga je "dostupnim" drugima. Stoljee i pol nakon Izlaska to "dostupno" Mjesto slijetanja pokuali su zaposjesti Egipani, meutim otpor im je pruila hetitska vojska. Epska bitka opisana je rijeima i ilustracijama (slika 66) na zidovima hramova u Karnaku. Poznata kao bitka kod Kadea, okonana je egipatskim porazom, meutim rat i bitka toliko su iscrpili obje strane da je Mjesto slijetanja ostalo u rukama lokalnih fenikih kraljeva Tira, Sidona i Biblosa (biblijskog Gebala). (Proroci Ezekijel i Amos, koji su ga zvali " mjesto bogova" kao i "rajsko boravite," identificirali su ga kao feniko).

I ja te postavit) na svem goru Boju; Gdje bio si poput boga, Hodio Ti ree: si posred ognjena "Ja sam bog Elohima (=bogova) sjedio sam": kamenja... Tvoje se srce uzoholi, Na prijestolju

Iako si samo ovjek, a ne bog. U to vrijeme je prorok Ezekijel dok je bio u izgnanstvu u "staroj zemlji," u blizini Harana na rijeci Khabur vidio boanske vizije i nebe ska kola, "letei tanjur", meutim tu priu moramo odgoditi za jedno od kasnijih poglavlja. Ovdje je vano istaknuti da su od dva mjesta povezana sa svemirom Jahvini sljedbenici zadrali samo Jeruzalem.

Prvih pet knjiga hebrejske Biblije, poznatih i kao Tora ("Uenja"), po krivaju priu od Stvaranja, Adama i Noe do patrijaraha i Josipa u Postanku. Ostale etiri knjige Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon s jedne strane pripovijedaju priu o Izlasku, a s druge strane navode pra vila i propise nove Jahvine religije. Jasno se daje do znanja da nova religija ukljuuje nov, "sveeniki" nain ivota: "Nemojte raditi kako se radi u zemlji egipatskoj, gdje ste boravili; niti radite kako se radi u zemlji kanaanskoj, kamo vas vodim; ne povodite se za njihovim obiajima" {Levitski SLIKA 66 Feniki kraljevi iz prvog tisuljea prije nove ere bili su posve svjesni vanosti i svrhe tog mjesta pogledajte njegov crte na fenikom noviu iz Biblosa (slika 55). Prorok Ezekijel (28: 2, 14) prekorio je kralja Tira zbog toga to je, nakon to je bio na tom svetom mjestu Elohima, bahato povjerovao da je i sam postao bog: zakonik 18: 2-3) Nakon utvrivanja temeljnih principa vjere ("Nemoj imati drugih bo gova uz mene") te njezinog moralnog i etikog kodeksa u samo Deset zapo vijedi, slijede stranica za stranicom s detaljnim zahtjevima koji se tiu ishra ne, pravilima za sveenike obrede i odjeu, medicinskim naucima, naput cima za poljoprivredu, arhitekturalnim smjernicama, pravilima obiteljskog i seksualnog ponaanja, imovinskim i krivini zakonima, i tako dalje. Sve to otkriva izvanredno znanje u gotovo svakoj znanstvenoj disciplini, stru-

168

169

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

nost u radu s metalima i proizvodnji rekstila, poznavanje pravnih sustava i socijalnih problema, upoznatost s drugim zemljama, s povijeu, obiajima i bogovima drugih naroda, kao i odreene numeroloke sklonosti. Na primjer, oir je motiv broja dvanaest kao kod dvanaest izraelskih plemena ili dvanaest mjeseci u godini. Oita je i osobita sklonost broju sedam, koja je najisraknutija na podruju sverkovina i rituala, te u usposta vljanju tjedna od sedam dana i posveivanju sedmog dana kao Sabbath a. Nadalje, etrdesetJe poseban broj, na primjer kod errdeset dana i errdeser noi koje je Mojsije proveo na brdu Sinaju, ili kod etrdeset godina koliko je trajalo lutanje Izraelaca u sinajskoj pusrinji. Ti su nam brojevi poznari iz sumerskih pria: dvanaestorica Sunevog sustava i nipurski kalendar s dvanaest mjeseci; sedam kao planerarni broj Zemlje (budui da su Anunnakiji brojali izvana prema unutra) i broj Enlila kao zapovjednika Zemlje; te etrdeset kao Eaov/Enkijev brojani rang. Broj pedeset je takoer prisutan. Pedeser je, kao to itatelji znaju, bio broj s "osjetljivim" aspektima to je bio izvorni brojani rang Enlila, ali i Ninurte koji je kao njegov nasljednik ekao na taj rang. I ro je jo vanije, u danima izlaska raj je broj podrazumijevao simbolizam Marduka i njego vih pedeset imena. Stoga je kada naidemo na "pedeset" potrebna posebna panja, jer rom se broju pridavala izuzerna vanosr upotrijebljen je za stvaranje nove vremenske jedinice, pedesetogodinjeg Jubileja. Iako je nipurski kalendar oito bio prihvaen kao kalendar po kojem su se odravale svetkovine i drugi izraelski vjerski obredi, za svaku pedesetu godinu vrijedila su posebna pravila; dano joj je posebno ime, jubilejska godina: "I taj jubilej mora vam biti svet" (Levitski zakonik, glava 25). U takvoj godini trebale su se ostvariti nezapamene slobode. Brojiri se trebalo novogodinje Dane pomirenja, sedam puta po sedam godina, etrdeset i devet puta. Zatim su se, na Dan pomirenja sljedee godine - pedesete godi ne - diljem zemlje trebale oglasiti trube od ovnova roga i proglasiri slobodu cijeloj zemlji i svima koji u njoj ive: svi ljudi tada su se trebali vratiti svo jim obiteljima; vlasnitvo se trebalo vratiti njegovim prvotnim vlasnicima svi prodani posjedi i kue trebali su se moi otkupiti, a njihove prodaje

ponititi; robove (s kojima se uvijek moralo postupati kao s unajmljenim radnicima!) imalo se osloboditi, a sloboda se imala dati i samoj zemlji tako to e je se te godine ostaviti neobraenom. Koliko god koncept "godine slobode" bio nov i jedinsrven, izbor broja pedeset kao kalendarske jedinice ini se neobinim (mi smo kao prikladnu vremensku jedinicu usvojili broj sto stoljee). Nadalje, naziv nadjenut takvoj pedesetgodinjici jo je intriganrniji. Rije u hebrejskoj Bibliji koja se prevodi kao "jubilej" glasi Yovel i znai "ovan". Dakle, moemo rei da je ono to je bilo proglaeno bila "godina OfM/z" koja se ponavljala svakih pedeser godina i koja se najavljivala zvukom ovnovog roga. I izbor broja pedeser za novu vremensku jedinicu i njezino ime navode na neizbjeno pitanje: Je li tu postojao neki skriveni aspekr povezan s Mardukom i njego vim dobom Ovna? Je li Izraelcima reeno da broje "pedesetgodinjice" sve do nekog va nog boanskog dogaaja, povezanog bilo s dobom Ovna ili s nositeljem ranga pedeset kada e se sve vratiti na novi poetak? Premda se u tim biblijskim poglavljima ne nudi jasan odgovor, ne mo emo a da rjeenje zagonetke ne pokuamo pronai istraivanjem znaaj ne i vrlo sline godinje jedinice na drugoj strani svijera: ne pedeset, nego pedeset i dva. To je bio tajni broj srednjoamerikog boga Querzalcoatla koji je, prema legendama Maja i Asteka, podario tim narodima civilizaciju, ukljuujui njihova tri kalendara. U Izgubljenim kraljevstvima Querzalcoa tia smo identificirali kao egipatskog bogaTotha, iji sveti broj je bio pedeset i dva: to je broj zasnovan na kalendaru te predstavlja pedeset i dva tjedna u solarnoj godini. Najstariji od ta tri srednjoamerika kalendara poznar je pod nazivom Dugo brojenje: on broji dane od "Prvog dana", za kojeg su strunjaci odre dili da je bio 13. kolovoza 3113. g. pr. n. e. Pored tog kontinuiranog, ali linearnog kalendara postojala su dva ciklika kalendara. Jedan od njih, po imenu Haab, bio je kalendar zasnovan na solarnoj godini i sastojao se od 365 dana podijeljenih na osamnaest mjeseci od po dvadeset dana te pet po sebnih dana na kraju godine. Drugi kalendar je bio Tzolkin, sveti kalendar

170

171

POSLJEDNJI

DANI

OBEANA

ZEMLJA

od svega dvjesto i ezdeset dana, sastavljen od dvadesetodnevne vremenske jedinice koja se rotira trinaest puta. Dva ciklika kalendara zatim su bila isprepletena jedan s drugim, poput dva zupanika (slika 67), te su zajedno inili Sveti ciklus od pedeset i dvije godine. Kada su se ta dva brojenja vrati la na svoju zajedniku poetnu toku brojenje bi kretalo ispoetka.

U Srednjoj Americi "skup godina" slui za odbrojavanje do obeane "Godine Povratka", pa se postavlja pitanje je li i "jubilejska godina" bila namijenjena slinoj svrsi? U potrazi za odgovorom otkrili smo da kada se linearnu pedesetogo dinju vremensku jedinicu ispreplete sa zodijakom cildikom jedinicom od sedamdeset i dvije godine vrijeme potrebno za precesijski pomak od jednog stupnja dolazimo do brojke 3.600 (50 x 72 = 3.600), to je (matematiki) orbitalno vrijeme Nibirua (vrijeme za koje Nibiru jednom proe svoju orbitu, op. prev.). Je li povezivanjem jubilejskog i zodijakog kalendara s Nibiruovom orbitom biblijski Bog govorio: "Kada uete u Obeanu zemlju, ponite odbrojavati do Povratka"? Prije otprilike dvije tisue godina, u dobu velikog mesijanskog ara, uoeno je da je Jubilej boanski nadahnuta vremenska jedinica namijenjena predvianju budunosti za raunanje kada e isprepleteni kotai vre mena najaviti Povratak. To otkrie provlai se kroz jednu od najvanijih postbiblijskih knjiga poznatu kao Knjiga jubileja. lako je danas dostupna samo u grkom i kasnijim prijevodima, izvor no je napisana na hebrejskom jeziku, kao to potvruju njezini fragmenti pronaeni meu svicima iz Mrtvog mora. Zasnovana je na ranijim izvanbiblijskim raspravama i svetim predajama i u stvari je prerada Knjige postan

SLIKA 67 Taj "skup" od pedeset i dvije godine bio je najvanija vremenska jedinica, a budui da je bila povezana s Quetzalcoadovim obeanjem (on je u nekom tre nutku bio otiao iz Srednje Amerike) da e se vratiti na svoju Svetu godinu. Srednjoameriki narodi stoga su se svake pedeset i dvije godine okupljali na planinama te ekali na obeani Povratak Quetzalcoatla. (Jedne takve Svete godine, 1519. g. n. e., bjeloputi i bradati panjolac Hernando Cortes pristao je na obalu meksikog poluotoka Yucatana gdje ga je asteki kralj Montezuma srdano doekao kao boga koji se vratio; kao to sada znamo, bila je to skupa pogreka.)

ka i dijela Knjige izlaska u sldadu s kalendarom zasnovanim na jubilejskoj vremenskoj jedinici. Bio je to rezultat, slau se svi strunjaci, mesijanskih oekivanja u vre menu kada je Rim okupirao Jeruzalem, a svrha je bila da poslui kao sred stvo za predvianje kada e doi Mesija kada e doi Posljednji dani. Upravo tog zadatka smo se i mi prihvatili.

172

173

KRI

NA

OBZORU

Tut-Ankh-Amen) nasravili su ukljuivanje Ra/Amona u svoja teoforina imena. i m je Akhenaten otiao, nova prijestolnica te njezini hramovi i palaa bili su srueni i sustavno uniteni. Bilo kako bilo, ostaci koje su arhe olozi pronali dovoljno govore o Akhenatenu i njegovoj religiji. Ideja da je rovanje Arena bio oblik monoreizma tovanja Jednog univerzalnog srvorirelja porjee uglavnom iz nekih hvalospjeva u ast

Deseto

poglavlje

Atenu koji su pronaeni, a koji sadre srihove popur "O, jedini boe kome nijedan drugi slian nije... Svijer je nastao od ruke tvoje." injenica da je predstavljanje tog boga u ovjekolikom obliku bilo strogo zabranjeno, ro je jasno odstupanje od egipatskih obiaja, zvui vrlo slino Jahvinoj zabrani iz Deset zapovijedi proriv izrade i oboavanja bilo kakvih "ku mira". Osim roga, pojedini dijelovi hvalospjeva Arenu kao da su kopije biblijskih psalama: O, ivi Atenu, Kako je mnogo djela Skrivena su od pogleda tvojih! ljudi.

K R I NA OBZORU

ezdesetak godina nakon idovskog Izlaska u Egiptu je dolo do kraj nje neobinih vjerskih zbivanja. Neki povjesniari ta zbivanja smatraju

pokuajem da se uvede monoreizam, moda pod urjecajem otkrivenja na Sinajskoj gori. Ono ro oni imaju na umu je vladavina Amenhorepa (po nekad se prevodi kao Amenofis) IV koji je napusrio Tebu i njezine hra move, odrekao se oboavanja Amona i proglasio ATEN-a jedinim bogom

O, jedini boe, pokraj kojega nema drugog! Zemlju si po elji svojoj stvorio dok sam si bio. Slavni egiptolog James H. Breasted {The Dawn of Conscience) uspore dio je gorenavedene srihove s psalmom 104, poevi sa stihom 24: Kako je mnogo djela tvojih, Sve si premudro stvorio; blaga tvojega puna je zemlja Gospodine!

stvorireljem. Mi emo pokazati da to nije bio odjek monoteizma nego jo jedan vjesnik oekivanog Povratka povratka Planeta kria. Spomenuti faraon poznatiji je po svom novom imenu koje je bio na knadno preuzeo Akhen-Aten ("Atenov sluga/tovatelj), a nova prijesrolnica i vjersko sredite koje je utemeljio, Akhet-Aten ("Aten obzora"), pozna tije je po suvremenom nazivu rog mjesra - Teli el-Amarna (gdje je pronaen glasoviri drevni arhiv meunarodne kraljevske korespondencije). Akhenaren, potomak egipatske glasovite osamnaeste dinastije, vladao je od 1379. do 1362. g. pr. n. e . , no njegova vjerska revolucija nije potraja la. Amonovo sveensrvo u Tebi joj se usprotivilo, navodno zbog toga to je ostalo bez moi i bogatstva, ali naravno, mogue je da su primjedbe doista bile vjerske prirode, jer Akhenatenovi nasljednici (od kojih je najpoznatiji

Ta slinost, meutim, nije nastala zato to egipatski hvalospjev i psa lam iz Biblije kopiraju jedno drugo, nego zato to oboje govore o istom ne beskom bogu iz sumerskog epa o stvaranju Nibiruu koji je oblikovao nebesa te stvorio Zemlju i podario joj "sjeme ivota".

175

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

Praktiki svaka knjiga o drevnom Egiptu objasnit e vam da "Atenov" disk kojeg je Akhenaten uinio glavnim predmetom oboavanja predstavlja benevo lentno Sunce. Ako je tako, udno je to je Akhenaten, napadno odstupajui od egipatske arhitekture hramova koja je hramove orijentirala prema solsticijima na osi jugoistok-sjeverozapad, orijentirao svoj hram na osi istok-zapad, ali tako da gleda prema zapadu, nasuprot simca prilikom izlaska. Ako je oekivao po novno pojavljivanje nekog nebeskog djela iz smjera suprotnog onome gdje izlazi Sunce, tada oekivano nebesko tijelo nije moglo biti Sunce. Pomno itanje hvalospjeva otkriva da Akhenatenov "bog-zvijezda" nije bio Ra kao Amon "Nevidljivi", nego jedna druga vrsta Raa: to je bio nebeski bog koji je "postojao od iskona... Onaj koji se obnovi"kada. se nanovo pojavi u svoj svojoj slavi, nebeski bog koji "odlazi daleko i vraa se". Kada bi to bilo na dne vnoj bazi, te bi se rijei doista mogle odnositi na Sunce, meutim dugorono taj je opis odgovarao samo Rau kao Nibiruu: on jest postao nevidljiv, stajalo je u hvalospjevima, zato to je bio "daleko na nebesima", zato to je otiao "onkraj obzora, u nebeske visine." I sada se, najavio je Akhenaten, vraao u svoj svojoj slavi. Hvalospjevi Atenu pretkazivali su njegov ponovni dolazak, kako e se vratiti "prekrasan na nebeskom obzoru... Blistav, prekrasan, snaan" te najaviti vrijeme mira i blagonaklonosti za sve. Te rijei odaju jasna mesijanska oekivanja koja nemaju veze sa Suncem.

U prilog objanjenja "Aten je Sunce" podastiru se razliiti crtei Akhenatena; na njima (slika 68) se on i njegova ena mole zvijezdi iz koje se ire zrake svjedosti, ili ih pak zvijezda blagoslivlja. 'To je Sunce, loe veina egiptologa. Hvalospjevi doista govore o Atenu kao o manifestaciji boga Ra, to egiptolozima koji dre da je Ra Sunce znai da je i Aten predstavljao Sunce. Meutim, ako je Ra bio Marduk, a nebeski Marduk Nibiru, tada je i Aten predstavljao Nibiru, a ne Sunce. Tome u prilog govore i karte neba od kojih su neke naslikane na poklopcima ljesova (slika 6 9 ) , koje jasno prika zuju zodijake konstelacije, sunce iz kojeg idu suneve zrake i druge lanove Sunevog sustava. Ali planet Ra, "Planet milijuna godina", prikazan je kao posebni planet u vlastitoj velikoj zasebnoj nebeskoj lai s druge strane Sunca, a u sebi je imao simbol za "boga" Akhenatenovog "Atena"..

SLIKA 68
176

SLIKA 69

177

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

to je dakle bila Akhenatenova novina ili, bolje reeno, odstupanje od slubene vjerske linije? U svojoj sri njegov je "prijestup" bio povezan s istom starom raspravom o vremenu povratka koja se bila vodila prije 720 godina. Tada je pitanje glasilo: Je li dolo vrijeme za vrhovnu vlast Marduka/Raa, je li na nebesima poelo doba Ovna? Akhenaten je fokus s nebe skog vremena (zodijaki sat) premjesrio na boansko vrijeme (vrijeme za koje Nibiru jednom proe svoju orbiru), re pitanje promijenio u: Kada e se nebeski bog kojeg se ne moe vidjeti (nevidljivi) ponovno pojaviti i postati vidljiv "prekrasan na nebeskom obzorju"? U oima Raovog/Amo novog sveenstva najvea Akhenatenova hereza bilo bi to to je izgradio poseban spomenik u ast Ben-Benu objektu koji je ranije naratajima tovan kao vozilo u kojem je Ra s nebesa doao na Zemlju (slika 70). Mi smatramo da ro ukazuje na to da je ono to je on oekivao u vezi s Atenom bio Ponovni dolazak, povratak ne samo Planeta Bogova, nego jo jedan dolazak, Ponovni dolazak samih bogova!

Atena bile praene njegovim rvrdnjama o samome sebi: Akhenaten se sve vie nazivao bojim sinorn-prorokom, onim koji je potekao iz bojeg tijela", te jedinim kojemu su poznati boanski planovi: Nitko drugi ne poznaje te

osim Akhenatena, sina tvog;

Ti si ga uinio mudrim u planovima svojim.

To je takoer bilo neprihvatljivo Amonovim sveenicima u Tebi. Cim je Akhenaten otiao (nepoznato je kako je do toga dolo...), oni su obnovili tovanje Amona Nevidljivog boga te unitili i sruili sve ro je Akhe naten izgradio.

Da je egipatska epizoda s Atenom kao i uvoenje Jubileja "Godine Ovna" bila uvod u ire oekivanje Povratka nebeskog "boga zvijezde" vidljivo je iz jo jednog biblijskog navoda o Ovnu, jo jedne manifestacije

odbrojavanja do povratka.
To je zapis o neobinom incidentu na kraju Izlaska, pria koja je puna zbunjujuih aspekata i koja zavrava boanski nadahnutom vizijom buduih dogaaja. Biblija opetovano proglaava da su gatanje iz ivotinjskih iznutrica, zazivanje duhova, itanje sudbine, aranje i tomu slino djela "odvratna Gospodinu", da sve te vraarije koje prakticiraju drugi narodi Izraelci moraju izbjegavati. Istovremeno tvrdi citirajui samog Jahvu da su snovi, proroansrva i vizije legitimna sredstva komunikacije s Bogom. Ta SLIKA 70 Moramo zakljuiti da je upravo ro bila ta razlika, novina koju je uveo Akhenaten. Usprkos sveenikom establimentu, i bez sumnje preuranje no po njihovom miljenju, najavljivao je dolazak novog mesijanskog doba. Tu herezu jo teom ini injenica da su Akhenatenove objave o povratku distinkcija objanjava nam kako to da su u biblijskoj Knjizi brojeva tri duga poglavlja (22-24) posveena da bi se ispriala odobravajui! priu o neidovskom vrau i proroku po imenu Bileam. Dogaaji opisani u tim poglavljima odvili su se kada su Izraelci (u Bi bliji "sinovi Izraelovi"), nakon to su preli Sinajski poluorok, idui prema sjeveru, prolazili s istone strane Mrrvog mora. Kada su naili na mala kra-

178

179

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

Ijevstva koja su zauzimala zemlje istono od Mrtvog mora i rijeke Jordan, Mojsije je od njihovih kraljeva zatraio dozvolu za miran prolaz, to mu je, sve u svemu, bilo odbijeno. Nakon to su upravo bili porazili Amonite, koji ih nisu eljeli pustiti da mirno prou, Izraelci su se sada "utaborili na moapskim poljanama, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu" ekajui dozvolu moabitskog kralja da prou kroz njegovu zemlju. Ne elei pustiti "horde" da prou, no istovremeno u strahu od sukoba s njima, moapskom kralju Balaku, sinu Siporovom, sinula je izvrsna ideja. Poslao je svoje emisare po meunarodno priznatog vraa Bileama, sina Beorovog, i od njega traio "prokuni mi ovaj narod," kako bi ih mogao poraziti i otjerati. Bileama se moralo nekoliko puta moljakati prije nego to je prihva tio poziv. Bileamu se najprije u njegovom domu (negdje u blizini rijeke Eufrat?), a zatim na putu za Moab pojavljuje Aneo Boji (rije na hebrej skom, Mal'ach, doslovno znai "glasnik") i uplie se u dogaaje; ponekad je vidljiv, a ponekad nevidljiv. Aneo doputa Bileamu da prihvati zadatak, ali tek nakon to mu naredi da im govori samo ono to mu on kae" bo anski nadahnute poruke. Zbunjujue je to Bileam, ponavljajui taj uvjet najprije kraljevim knezovima a zatim i samom moabitskom kralju, Jahvu naziva "svojim bogom". Potom slijedi niz priprema za davanje proroanstva. Kralj odvodi Bi leama na brdo s kojeg moe vidjeti cijeli izraelski tabor, te po vraevim uputama podie sedam rtvenika, na svakome rtvuje po jednog junca i po jednog ovna i eka proroanstvo. No, iz Bileamovih usta ne dolaze optube nego pohvale na raun Izraelaca. Uporni moabitski kralj zatim odvodi Bileama na drugo brdo, s kojeg se mogao vidjeti samo rub izraelskog tabora, i tamo se postupak pona vlja. Meutim, Bileamovo proroanstvo ponovno blagoslivlja umjesto da prokune Izraelce: Vidim ih kako izlaze iz Egipta dok ili Bog titi ovnovim rozima, kae to je narod predodreen za kraljevstvo, narod koji e se "uzdii poput lava". Odluan da pokua ponovno, kralj sada Bileama odvodi na vrh brda s kojeg se prua pogled na pustinju, u smjeru suprotnom od izraelskog

tabora; "Moda e bogovima biti pravo da mi ga odande prokune," rekao je. Ponovno se podie sedam rtvenika i na njima rtvuje ukupno sedam junaca i ovnova. Meutim, Bileam sada Izraelce i njihovu budunost vidi ne ljudskim oima nego "vienjem Svemonoga". Po drugi put vidi kako Bog izvodi izraelski narod iz Egipta pod zatitom ovnovih rogova, i vidi Izrael kao narod "koji e se uzdii poput lava." Kada moabitski kralj prosvjeduje, Bileam mu objanjava da bez obzira koliko zlata i srebra mu ponudi, moe izgovarati samo rijei koje mu u usta stavi Bog. Tako frustrirani kralj odustaje i puta Bileama da se vrati. No, sada Bileam nudi kralju besplatan savjet: Dopusti mi da ti kaem to nosi budunost, kae kralju "to e se dogoditi ovom narodu i tvom narodu u posljednjim danima. I pone opisivati boansku viziju budunosti pove zujui je sa "zvijezdom": Vidim ga, ali ne sada: Motrim ga, al' ne iz blizine: Ja kovova zvijezda izlazi, Od Izraela ezlo se die. On Moabu razbija bokove I svu djecu Setovu zatire! BROJEVI 24:17 Bileam se tada okrenuo i upravio pogled na Edomce, Amaleane, Kenijce i druge kanaanske narode, i zatim objavio proroanstvo: Oni koji pre ive Jakovov gnjev past e u ruke Asiraca; zatim e doi red na Asiriju i ona e zauvijek nestati. I, nakon to je objavio to proroanstvo, "Bileam ustade te se uputi natrag u svoj kraj. A i Balak ode svojim putem." Iako je epizoda s Bileamom, dakako, bila predmet rasprava i polemika bibliara i teologa i dalje je zbunjujua i nerazjanjena. U tom se tekstu gla tko prelazi izmeu spominjanja Elohima "bogova" u mnoini i Jahve, jednog boga, kao boanske prisutnosti. Nadalje, to poglavlje ozbiljno kri najtemeljitiju biblijsku zabranu dodjeljujui Bogu koji je Izraelce izveo iz

180

181

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA OBZORU

Egipta fiziki lik, a zatim pogorava taj prijestup prikazujui ga u liku "ovna rairenih rogova" ro je bio egipatski prikaz Amona (slika 7 1 ) ! Blagonaklon srav prema profesionalnom vrau u Bibliji, koja zabranjuje proricanje, za zivanje duhova, aranje i rako dalje, pojaava dojam da je irava pria neizraelskog podrijetla i daje svejedno ukljuena u Bibliju, zauzimajui u njoj znaajan prostor, rako da se raj incident i njegovu poruku zacijelo smatralo vanim nagovjetajem izraelskog zauzimanja Obeane zemlje. U tekstu se sugerira da je Bileam bio Aramejac koji je ivio negdje uz rijeku Eufrat. Njegove proroanske poruke proregnule su se od sudbine Jakovljevih sinova, preko Izraelovog mjesta medu narodima do proroanstava o drugim rakvim narodima ak o dalekoj i jo neposrojeoj carskoj Asiriji. Proroanstva su tako bila izraz irih neizraelskih oekivanja tog vremena.

Ta oekivanja, pokazuje pria o Bileamu, bila su dvojaka: s jedne stra ne bila su povezana sa zodijakim ciklusom, a s druge sa Zvijezdom koja se vraa. Najisraknuriji navodi o zodijaku su oni o dobu Ovna (i njegovom bogu!) u vrijeme Izlaska, a proroki postaju dok vra Bileam pretkazuje budunost, kada se invociraju simboli zodijakih konsrelacija Bika i Ovna ("junci i ovnovi za sedmerostruka rtvovanja") a zatim Lava ("kada se u Izraelu zauje kraljevska truba") {Brojevi, glava 23). I upravo kada Bileam pretkazuje daleku budunost, u tekstu se za vrijeme na koje se odnose proroansrva korisri znaajan izraz u posljednjim danima (Brojevi, 24:14) On izravno povezuje ta neizraelska proroanstva sa sudbinom Jakovovog potomstva, budui da ga je i sam Jakov upotrijebio kada je legao na svoju smrtnu postelju i okupio oko sebe svoju djecu da uju proroansrva o svojoj budunosri (Postanak, glava 4 9 ) . "Skupite se," rekao je, "da vam kaem to e vas snai u posljednje dane. Ta proroansrva, izreena poje dinano za svako od dvanaest buduih izraelskih plemena, mnogi smatraju povezanima s dvanaest zodijakih konstelacija. A to je s Jakovovom zvijezdom eksplicitnom Bileamovom vizijom? U znanstvenim biblijskim raspravama ona se u najboljem sluaju pro matra u asrrolokom, a ne u astronomskom kontekstu, te je esto prisutna tendencija da se navod o "Jakovovoj zvijezdi" smatra isto figurativnim. Ali, to ako je to doista navod o "zvijezdi" koja putuje svojom orbitom, planer kojeg su proroke oi vidjele iako jo nije bio vidljiv? to ako je Bileam poput Akhenatena govorio o povratku odno sno ponovnom dolasku Nibirua? Takav bi povratak, mora biti jasno, bio izvanredan dogaaj do kojeg dolazi jednom u nekoliko tisuljea, dogaaj koji je opetovano oznaavao najvee prevrare u odnosima bogova i ljudi.

Ukljuivanjem te prie Biblija je sudbinu idova spojila s univerzal nim oekivanjima ovjeanstva.

To nije samo reroriko pitanje. Zapravo, dogaaji koji su se odvijali sve su vie nagovjetavali da je na pomolu neto nevjerojarno znaajno. U SLIKA 71 otprilike jednom stoljeu zaokupljenosti "Planetom koji se vraa" i s njim
183

182

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

povezanim pretkazanjima koje nalazimo u priama o Izlasku, Bileamu i Akhenatenovom Egiptu, i sam Babilon poeo je pokazivati znakove takvih masovnih oekivanja, medu kojima je najistaknutiji bio Simbol kria. U Babilonu je tada vladala Kasitska dinastija o kojoj smo pisali u ra nijim poglavljima. Od njihove vladavine u samom Babilonu nije ostalo mnogo i, kao to je ranije reeno, kasitski se kraljevi nisu isticali u voenju kraljevskih zapisa. Ipak, iza sebe su ostavili znakovite crtee i meunaro dnu korespondenciju s pismima na glinenim ploicama. Na ruevinama Akhet-Atena, Akhenatenove prijestolnice lokaciji koja je danas poznata kao egipatski grad Teli el-Amarna pronaene su slavne "ploice iz el-Amame". Od tristo i osamdeset glinenih ploica sve osim tri bile su ispisane na akadskom jeziku koji je bio tadanji jezik meu narodne diplomacije. Dok su neke ploice bile prijepisi kraljevskih pisama poslanih s egipatskog dvora, glavni dio bila su originalna pisma primljena od stranih kraljeva. Pronaeno spremite bio je Akhenatenov kraljevski diplomatski arhiv i ploice su najveim dijelom bile korespondencija koju je primao od kra ljeva Babilona! Je li Akhenaten tu razmjenu pisama sa svojim pandanima u Babilo nu koristio da ih obavijesti o svojoj novoj religiji tovanja Atena? Mi to doista ne znamo, jer sve to imamo su pisma babilonskog kralja upuena Akhenatenu u kojima se on ali da je koliina zlata koja mu je poslana bila premala, da su njegovi poslanici opljakani na putu u Egipat, ili da ga je egipatski kralj propustio upitati o njegovu zdravlju. Pa ipak, este razmjene izaslanika, ak i ponude meusobnih enidbi, kao i obraanje babilonskog kralja egipatskom s "brate moj" nuno navode na zakljuak da je hijerarhija u Babilonu bila dobro upoznata s religijskim zbivanjima u Egiptu. I ako se Babilon zapitao: "emu svo to komeanje oko 'boga Ra kao zvijezde koja se vraa?'", morao je shvatiti da se radi o "Marduku kao planetu koji se vraa"

babilonski kraljevski astronomi doli do zakljuaka u vezi s Nibiruovim po vratkom bez egipatske pomoi te da su ak bili ispred Egipana. Bilo kako bilo, u trinaestom stoljeu pr. n. e. kasitski su kraljevi poeli na razliite naine nagovjetavati vlastite fundamentalne vjerske promjene. Godine 1260. na prijestolje u Babilonu uspeo se novi kralj i uzeo ime Kadaman-Enlil teoforino ime koje zaudo iskazuje tovanje Enlila. To nije bila efemerna gesta, jer njega su na prijestolju tijekom sljedeeg stoljea slijedili kasitski kraljevi koji su nosili teoforina imena koja su iskazivala tovanje ne samo prema Enlil u nego i prema Adadu to je iznaneujua gesta koja daje naslutiti elju za boanskim pomirenjem. Da se oekivalo neto neobino vidljivo je i iz tekstova na komemorativnim spomenicima zvanim kudurru "zaobljeno kamenje" koji su postavljani kao kameni meai.

o Nibiruu koji dolazi.

S obzirom na to da je tradicija promatranja nebesa u Mezopotamiji bila mnogo starija i naprednija nego u Egiptu mogue je, dakako, da su SLIKA 7 2

184

185

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA OBZORU

Kudurru je na sebi imao ispisan tekst s uvjetima graninog sporazuma (ili dodjele zemlje) i zakletvama danim da se sporazum odri, re je bio po sveen simbolima nebeskih bogova. Na crteima su se esto nalazili boan ski zodijaki simboli svih dvanaest (slika 72); iznad njih su bili znakovi za Sunce, Mjesec i Nibiru. Na drugom crteu (slika 73) Nibiru je prikazan u drurvu Zemlje (sedmog planera) i Mjeseca (simbol sjekaa pupane vr pce za Ninmah).

SLIKA 73 Tu je znaajno da Nibiru vie nije bio prikazivan simbolom Krilarog diska, nego na nov nain kao planet bljetavog kria to odgovara onome kako su ga u "Davnim danima" opisali Sumerani, kao bljeravi pla net koji e uskoro postati "Planet krianja". Takav nain prikazivanja Nibirua, koji dugo nije bio vidljiv, simbolom bljetavog kria postajao je sve raireniji i uskoro su kasitski kraljevi iz Babi lona raj simbol pojednostavili samo na znak kria te na svojim kraljevskim peatima njime zamijenili simbol krilatog diska (slika 74). Taj simbol kri a, koji izgleda kao kranski "malteki kri" mnogo kasnije, u istraiva njima drevnih rezbarija u kamenu poznat je kao "kasitski kri". Kao ro pokazuje drugi prikaz, simbol kria odnosio se na planet koji oigledno nije bio Sunce, koje je prikazano zasebno, uz polumjesec i simbol Marsa u obliku esterokrake zvijezde (slika 75). SLIKA 75 S poetkom prvog risuljea pr. n. e. Nibiruov simbol kri se iz Babilonije proirio na peate u oblinjim zemljama. U odsutnosti kasitskih vjerskih ili knjievnih tekstova, stvar je prerpostavke kakva mesijanska oe kivanja su mogla prariti takve promjene u prikazima. Kakva god bila, intenSLIKA 74

186

187

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

zivirala su silinu napada enlilitskih drava Asirije, Elama na Babilon i njihovo opiranje Mardukovoj hegemoniji. Ti su napadi usporili, ali ne i sprijeili konano prihvaanje znaka kria u samoj Asiriji. Kao to otkrivaju kraljevski spomenici, asirski su ga kraljevi nosili, vrlo istaknuto, na svojim prsima, blizu srca (slika 76), kao to poboni katolici danas nose kri. To je bila izuzetno znaajna gesta kako u vjerskom tako i u astronomskom smislu. Da je to takoer bila rasprostranjena pojava sugerira injenica da su i u Egiptu pronaeni prikazi s kraljem-bogom koji poput svojih asirskih pandana na prsima nosi znak kria, (slika 77).

merskim kamenorezima koristio za oznaavanje Nibirua, ali tada je uvijek

oznaavao njegov Povratak u vidljivost.

SLIKA 77 Enuma Eli, Ep o stvaranju, jasno navodi da je nakon nebeske bitke s Tiamatom Napada proao veliku orbitu oko Sunca i vratio se na poprite bitke. Kako jeTiamat kruio oko Sunca na ravnini zvanoj eldiptika (kao to to ine i drugi lanovi planetarne obitelji naeg Sunca), Invazor se morao vratiti na to mjesto na nebesima; a kada to ini, orbitu za orbitom, prilikom SLIKA 76 Prihvaanje znaka kria za simbol Nibirua u Babilonu, Asiriji i drugdje nije bilo iznenaujua novina. Taj znak bio je koriten i prije upotre bljavali su ga Sumerani i Akaani. "Nibiru neka 'Krianje bude njegovo ime!"stoji u Epu o stvaranju. U sldadu s tim se njegov simbol - kri - u susvakog prolaska njegova se orbita kria s ravninom ekliptike. Jednostavan nain da se to ilustrira je prikazati orbitu poznatog Halleyjevog kometa (slika 78) koja, u vrlo smanjenom mjerilu, oponaa orbitu Nibirua: nje gova nagnuta orbita dovodi ga, dok se pribliava Suncu, s juga, s donje strane ekliptike, blizu Urana. Zatim pravi luk iznad ekliptike te zaokree oko Sunca, "pozdravljajui" Saturn, Jupiter i Mars; zatim se sputa i sijee

188

189

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA

OBZORU

ekliptiku blizu mjesta Nibiruove nebeske bitke s Tiamatom na mjestu Klizanja (oznaeno s "X") i nestaje, da bi se opet vratio kada mu to pro pie njegova orbitalna sudbina.
JUPITER MARS

planeta Anunnakija otprilike svakih 3.600 godina, i uvijek u kljunim trenucima u povijesti Zemlje i ovjeanstva. U takvim je trenucima planet bio nazivan Nibiru te je na kamenorezima ak i u ranim sumerskim vremenima prikazivan kao kri. Povijesni zapisi o rome poinju s Poropom. Nekoliko zapisa koji se bave poropom povezali su tu katastrofu s pojavom nebeskog boga, Nibirua, u dobu Lava (oko 10.900 godina pr. n. e.). "Zvijee Lava odmjerilo je vodeni bezdan", stoji u jednome. Drugi tekstovi opisali su kako se u trenu tku potopa Nibiru pojavio kao bljerava zvijezda te je i slikovno prikazan u skladu s tim opisom (slika 79):

SLIKA 78 SLIKA 79 Ta toka na nebesima i u vremenu je Krianje tada, navodi se u Enumi Elisu, planet Anunnakija postaje Planet kria: Kada viknu Planet NIBIRU: Raskrije nebesa i Zemlje zauzet e... Planet NIBIRU: Sredinje mjesto on Planet NIBIRU: Sto se neumorno s Tiamatom kria, dri... Planet se vratio, ponovno pojavio, i ponovno posrao "Nibiru" kada je ovjeanstvu podareno rararsrvo i stoarstvo, sredinom osmog risuljea pr. n. e.. Slikovni prikazi (na cilindrinim pecarima) s temom poetka poljo privrede imali su znak kria koji je predstavljao vidljivi Nibiru na zemalj Sumerski tekstovi koji obraduju prijelomne dogaaje u sagi ovjean stva pruaju nam specifine naznake u pogledu periodinih pojavljivanja
190

"poplava!"

To je bog Nibiru... Gospodin ija je sjajna kruna stravom proeta; Svakog dana unutar Lava on je u plamenu.

Neka "Krianje" bude njegovo ime!

skom nebu (slika 8 0 ) .

191

POSLJEDNJI

DANI

KRI

NA OBZORU

Nibiru se, brzo krstarei nebesima dok je obilazio oko Sunca, brzo ponovno spustio i na mjestu "Krianja" preao na drugu stranu planetarne ravnine ("ekliptike"). Tamo se prelazak vidio na pozadini koju je tvorilo zvijee Lava. Na nekoliko je prikaza, na cilindrinim peatima i na astronomskim ploicama, za oznaavanje Nibiruovog dolaska kada je Zemlja bila u dobu Bika, a njegov se prelazak vidio ispred pozadine zvijea Lava, upotrijebljen znak kria (prikaz na cilindrinom peatu, slika 8 1 , i kao to je nacrtano na slici 82).
3760 PR. N. E.
P R O L J E T N I EKVINOCIJ

SLIKA 80 Naposljetku, i za Sumerane najnezaboravnije, planet je jo jedanput bio vidljiv kada su Anu i Antu oko 4000 g. pr. n. e., u dobu Bika, doli na Zemlju u dravniki posjet. U njihovu je ast utemeljen grad koji je kasnije tisuljeima bio poznat kao Uruk. Izgraen je zigurat i s njegovih se terasa, kada se smrailo, promatralo nebo. Kada se pojavio Nibiru, odjeknuo je povik: "Pojavi se lik Stvoritelja!" i svi prisutni poeli su pjevati hvalospjeve u ast "planeta Gospodina Anua".

SLIKA 82 Promjena iz simbola krilatog diska u znak kria stoga nije bila novina: SLIKA 8 Nibiruova pojava na poetku doba Bika znaila je da je u trenutku helijakalnog izlaska kada svie zora, ali je obzor jo uvijek dovoljno taman da se vide zvijezde zvijee u pozadini bilo zvijee Bika. Meutim, to je bio povratak na nain na koji je nebeski Gospodin prikazivan u rani jim vremenima, ali samo onda kada je na svojoj velikoj orbiti proao kroz ekliptiku i postao Nibiru. Kao i u prolosti, ponovno prikazivanje znaka kria oznaavalo je ponovnu pojavu, ponovni dolazak u vidno polje, POVRATAK,

192

193

DAN

GOSPODINOV

Povezanost idova s Jeruzalemom i posebno s planinom Morijom vue korijene jo iz vremena Abrahama. Kada je on ispunio svoj zadatak za tite zrane luke za trajanja Rata kraljeva, pozdravio ga je Melkizedek, kralj Ir-Shalema (Jeruzalema), "koji je bio sveenik Boga Svevinjega". Tamo je Abraham blagoslovljen, a zauzvrat se zavjetovao "pred Bogom Svevinjim, stvoriteljem neba i zemlje". Tamo je takoer, kada je Abrahamova vjera sta

Jedanaesto

poglavlje

vljena na kunju, Bog sldopio s njime savez. Pa ipak, prolo je cijelo tisulje e dok nisu nastupili pravo vrijeme i prave okolnosti da se izgradi hram. Biblija navodi da je hram u Jeruzalemu bio jedinstven, to on doista jest: njegova je svrha bila sauvati "Vezu nebesa i Zemlje" koju je jednom inio DUR.AN.K1 u sumerskom Nippuru. etiri stotine poslije drugog poeo je etvrte godine i osamdesete godine Izraelovih svoga iz zemlje egipatske, nad Izraelom,

DAN

GOSPODINOV

oetkom posljednjeg tisuljea prije nove ere, pojava znaka kria bila

je vjesnik Povratka. U to je vrijeme takoer hram posveen Jahvi u

izlaska sinova mjeseca, Salomon

Jeruzalemu zauvijek povezao sveto mjesto na kojem je izgraen s tijekom povijesnih zbivanja i mesijanskim oekivanjima ovjeanstva. Vrijeme i mjesto nisu bili sluajnost: skoranji Povratak diktirao je pretvaranje biveg Kotrolnog centra misije u hram. U usporedbi s monim imperijalnim silama tog vremena Babilonijom, Asirijom, Egiptom hebrejsko je kraljevstvo bilo patuljak. U odnosu na velebnost njihovih gradova Babilona, Ninive, Tebe s njihovim svetim etvrtima, ziguratima, hramovima, procesijskim putovima, bogato ukraenim vratima, velianstvenim palaama, viseim vrtovima, svetim bazenima i rijenim lukama Jeruzalem je bio mali grad s na brzinu izgraenim zidinama i nepouzdanom opskrbom vodom. Pa ipak, tisulje e kasnije Jeruzalem je ivi grad, u naim srcima i na naslovnicama novi na, dok se grandioznost prijestolnica drugih naroda pretvorila u prainu i razmrvljene ruevine. Sto se promijenilo na stvari? Hram posveen Jahvi to je izgraen u Jeruzalemu, te njegovi proroci ija su se proroanstva obistinila. Zato

kraljevanja graditi

dom Jahvin.

Tako biblijski tekst u prvoj Knjizi o kraljevima (6: 1) govori o zname nitom poetku Salomonove gradnje Jahvinog hrama u Jeruzalemu i daje nam toan datum tog dogaaja. To je bio krucijalan, odluujui korak ije posljedice jo uvijek osjeamo; nadalje, mora se naglasiti da je to bilo

vrijeme kada su Babilon i Asirija prihvatili znak kria za navjestitelja Povratka...

Dramatina pria o jeruzalemskom hramu ne poinje s kraljem Salomonom nego s kraljem Davidom, Salomonovim ocem. A pria o tome kako je on postao kralj Izraela je pria koja otkriva boanski plan: priprema za budunost uskrsavanjem prolosti. Davidova ostavtina (nakon etrdeset godina vladavine) ukljuivala je bitno uveano kraljevstvo koje je na sjeveru sezalo sve do Damaska (i uklju ivalo Mjesto slijetanja!), mnoge sjajne psalme i temelje za Jahvin hram. U stvaranju ovog kralja i njegovog mjesta u povijesti kljunu su ulogu odigrala

smatramo da njihova proroanstva jo uvijek nose klju za budunost.

195

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

tri boanska poslanika, koji su u Bibliji navedeni kao "prorok Natan, vidjelac Samuel i vidjelac Gad." Samuelu, sveeniku zaduenom za uvanje Zavjetnog kovega, Bog je naloio da "odvede mladog Davida, sina Jiajevog, od uvanja ovaca da bude pastir Izraelov" i Samuel je "uzeo rog pun ulja i pomazao ga da vlada Izraelom." Odabir mladog Davida, koji se brinuo za srado svog oca, da bude pastir Izraelov dvostruko je simbolian, budui da nas vraa u zlatno doba Sumera. Njegovi kraljevi nazivali su se LU.GAL, "Veliki ljudi", meutim nastojali su zaraditi cijenjeni naslov EN.S, "Pravedni pastir". To je, kao to emo vidjeti, bio tek poetak Davidove i Hramove povezanosti s prolou Sumera. David je svoju vladavinu zapoeo u Hebronu, juno od Jeruzalema, ro je takoer bio odabir ispunjen povijesnim simbolizmom. Prijanji naziv Hebrona, kako se u Bibliji vie puta istie, bilo je Kiryat Arba, "urvreni grad Arbe." A rko je bio Arba? "Arba bijae velik ovjek meu Anakovcima" dva biblijska izraza koji su hebrejski prijevodi od sumerskih LU.GAL i ANUNNAKI. Poevi s odlomcima u Knjizi brojeva, a zatim i u Joui, Sucima i Lje topisima, Biblija izvjetava da je Hebron bio sredite potomaka "Anakovaca, koji se kao Nefili broje" i tako ih povezuje s Nefilima iz este glave Postanka koji su se enili s ljudskim kerima. U Hebronu su u vrijeme Izlaska i dalje ivjela trojica Arbinih sinova, te je Kaleb, sin Jefoneov, osvojio grad i poldao

ih u Jouino ime. Davidovim odabirom da bude kralj u Hebronu njego vo je kraljevstvo bilo direktan nasljednik kraljeva povezanih sAnunnakijima iz sumerske predaje.
U Hebronu je vladao sedam godina, a zatim je svoju prijestolnicu pre selio u Jeruzalem. Sjedite njegova kraljevsrva "grad Davidov" izgraen je na planini Sion, malo junije od planine Morije (na kojoj su Anunnakiji izgradili platformu), od koje ga dijeli mala dolina (slika 83). Izgradio je Miloh, "ispunjenje, kako bi ispunio prosror izmeu dvije planine, a kao prvi korak prema izgradnji, na platformi, Jahvinog hrama; meudm, sve to mu je bilo doputeno da izgradi na planini Moriji bio je rtvenik. Boja rije, preko proroka Natana, glasila je da, budui je prolijevao krv u brojnim ratovima, hram nee izgraditi on nego njegov sin Salomon.

SLIKA 83 Ojaen prorokovom porukom David je otiao i "sjeo pred Jahvu" ispred Zavjernog kovega (koji je i dalje bio smjeten u atoru). Prihvaa jui Boju odluku, zatraio je nagradu za svoju vjernost: jamstvo, znak da e doista Kua Davidova biti ta koja e izgraditi hram i bid zauvijek bla goslovljena. Te noi, dok je sjedio ispred Zavjernog kovega kraj kojega je Mojsije bio razgovarao s Bogom, primio je Boji znamen: dan mu je Tavnit maketa budueg hrama! Tu priu lako bismo mogli smarrati neistinitom da nije injenice da je ono to se te noi dogodilo kralju Davidu i njegovom projektu hrama bilo identino "prii iz Zone sumraka" sumerskog kralja Gudeje, kojem

196

197

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

je vie od tisuu godina prije toga, takoer u viziji-snu, dana ploica s arhitektonskim nacrtom i kalup za opeke za izgradnju hrama u ast boga Ninurte u Lagau. Pred kraj ivota kralj David pozvao je u Jeruzalem sve izraelske voe, ukljuujui plemenske poglavare i vojne zapovjednike, sveenike i poglava re od redova koji su sluili kralja, te im ispriao o obeanju koje mu je dao Jahve i naoigled okupljenih predao svom sinu Salomonu "Tavnit hrama i svih njegovih dijelova i elija... Tavnit koji je primio po Duhu." Bilo je toga jo, jer David je Salomonu predao i "sve to mi Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio djelo za koje on pribavi tavnit": Dakle, upute za upotrebu koje je napisao Bog. (1 Ljetopisi, glava 28). Hebrejski izraz Tavnit se. u engleskoj Bibliji kralja Jamesa prevodi kao "uzorak" (engl. pattern; op. pre v.), a u recentnijim prijevodima kao "plan", to sugerira da je Davidu dana neka vrsta arhitektonskog nacrta. No, he brejska rije za "plan" je Tokhnit. Tavnit je, s druge strane, izvedeno od ko rijenskog glagola u znaenju "konstruirati, izgraditi, podii", pa je ono to je dano Davidu i to je on dao svom sinu Salomonu bio "izgraeni model", dananjim rjenikom - maketa. (Meu arheolokim nalazima s drevnih lokaliteta diljem Bliskog istoka doista se mogu nai makete bojnih kola, brodova, radionica te ak makete velikih zigurata.) Biblijske Knjige o Kraljevima i Knjige Ljetopisa navode precizne mjere i konstrukcijske pojedinosti Hrama, kao i arhitektonska rjeenja koritena pri njegovoj gradnji. Os hrama ila je smjerom istok-zapad, ime je "vje ni hram" bio poravnat s ekvinocijem. Sagraen je po sumerskom modelu gradnje hramova te se sastojao od tri dijela: prednjeg dijela (Ulam na he brejskom), velike sredinje dvorane (Hekhal na hebrejskom, to potjee od sumerskog E.GAL, "Veliko boravite") i Svetinje nad svetinjama za Zavje tni koveg. Ta najunutarnjija sekcija zvala se Dvir ("Govornik") budui da se putem Zavjetnog kovega Bog bio obratio Moj siju. Kao i kod sumerskih zigurata, koji su tradicionalno bili graeni na nain da izraavaju seksagezimalnu koncepciju "baze ezdeset", Salomonov hram takoer je u svojoj konstrukciji usvojio broj ezdeset: glavni dio

(dvorana) bio je dug ezdeset lakata (otprilike trideset metara), dvadeset (ezdeset dijeljeno sa tri) lakata iroka i sto dvadeset (ezdeset mnoeno sa dva) lakata visoka. Svetinja nad svetinjama bila je dvadeset lakata dugaka, dvadeset lakata iroka, taman dovoljno da primi Zavjetni koveg te dva zlatna kerubina na njemu ("s krilima koja im se dodirivahu"). Pisani mate rijali i arheoloka istraivanja pokazuju da je Koveg bio postavljen tono na izvanrednu stijenu na kojoj je Abraham bio spreman rtvovati svog sina Izaka; njezin hebrejski naziv, Even Shatiyah, znai "kamen temeljac" i pre ma idovskim legendama od njega e se nanovo stvoriti svijet. U dananje vrijeme prekriven je i okruen Kupolom na stijeni (slika 84). (O svetoj stijeni te njezinoj zagonetnoj pilji i tajnim podzemnim prolazima itatelji mogu pronai vie u The Earth Chronicles Expeditions.)

SLIKA 84 Iako u usporedbi s neboderskim ziguratima njegove mjere nisu bile monumentalne, jeruzalemski je Hram, kada je dovren, bio istinski velian-

198

199

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

stven; bio je razliit od bilo kojeg drugog tadanjeg hrama u tom dijelu svijeta. Za njegovo podizanje na platformu nije koriteno eljezo ni eljezna orua (kao ni pri njegovoj izgradnji: sve alatke bile su od bakra ili bronce), A graevina je iznutra bila obloena zlatom, ak su i zakovice kojima su zlatne ploe bile privrene bili od zlata. Koliine upotrijebljenog zlata (samo "za Svetinju nad svetinjama est stotina talenata suhog zlata; za zakovice pedeset zlatnih ekela") bile su enormne, tolike da je Salomon naruio posebne brodove koji su zlato dopremili iz Ofira (za koji se vjeruje da je u jugoistonoj Africi). Biblija ne daje nikakvo objanjenje: ni neku zabranu koritenja bilo ega izraenog od eljeza niti kakav propis u sldadu s kojim bi sve unutar Hrama moralo biti obloeno zlatom. Moemo samo nagaati da se eljezo izbjegavalo zbog njegovih magnetskih svojstava, a da se zlato koristilo jer je najbolji vodi elekrrine struje. Znakovito je da se jedina dva druga primjera hramova iznutra obloenih zlatom nalaze na drugoj strani svijera. Jedan je veliki hram u Cuzcu, prijestolni ci Inka u Peruu, u kojem je bio oboavan Virakoa, veliki bog June Amerike. Hram se zvao Korikana ("Zlatna ograda"), jer je njezina Svetinja nad sveti njama bila potpuno optoena zlatom. Drugi je Puma-Punku na obali jezera Titikaka u Boliviji, u blizini glasovitih ruevina Tiwanakua. Tamonje ruevine sastoje se od ostataka etiri kamene zgrade (nalik komorama) iji su zidovi, podovi i srropovi, svaki, bili izrezani od po jednog golemog kamenog bloka. etiri graevine bile su iznutra u cijelosti obloene zlatnim ploama koje su bile pribijene zlatnim avlima. Opisujui te lokalitete (i to kako su ih panjolci opljakali) u svojoj knjizi Izgubljena kraljevstva, sugerirao sam da su 4000. g. pr. n. e. u njemu boravili Anu i Antu. Prema Bibliji, na tom golemom pothvatu sedam su godina morali raditi deseci tisua radnika. to je, dakle, bila svrha rog Doma Jahvinog? Kada je sve bilo spremno sveenici su uz mnogo pompe i ceremonije donijeli Zavjerni kov eg i postavili ga u Svetinju nad svetinjama. im je Koveg sputen, a zastori koji su Svetinju nad svetinjama odvajali od velike dvorane navueni, "oblak ispuni dom Jahvin i sveenici ne mogae od oblaka stajati i nastaviti slube." Tada je Salomon izgovorio molitvu zahvalnicu:

"Gospoe koji odlui prebivati Izgradih ti uzvien dom da u

oblaku:

njemu zauvijek prebiva... nae pronje. "

Iako nebesa tebe ne mogu obuhvatiti, Uslii s mjesta gdje prebiva, s nebesa,

"Potom se Jahve ukaza Salomonu nou i ree mu: 'Usliao sam tvoju molitvu i izabrao ro mjesro da mi bude dom rovanja... S nebesa usliar u molitve mog naroda i oprostiti mu grijehe... Sada sam, dakle, izabrao i po svetio ovaj dom da moj Shem bude ramo zauvijek" (II Ljetopisi, glave 6-7). Rije Shem ovdje i ranije, kao na primjer u uvodnim recima este glave Postanka najee se prevodi kao "ime". Jo u svojoj prvoj knjizi Dvanaesti planet sugerirao sam da se raj izraz izvorno i u relevantnom kon tekstu odnosi na ono to su Egipani zvali "nebeski brod", a Sumerani MU "lerei srroj" bogova. U skladu s tim, hram u Jeruzalemu, izgraen na kamenoj platformi, sa Zavjetnim kovegom postavljenim na tu stijenu, trebao je sluiti kao zemaljska veza s nebeskim boanstvom kako za ko munikaciju tako i za slijetanje njegovog leteeg stroja! U cijelom Hramu nije bilo nijednog kipa, idola ili kumira. Jedini pre dmet u njemu bio je sveti Zavjetni koveg, a "u kovegu nije bilo nita osim dviju ploa koje su dane Moj siju na Sinaju." Za razliku od mezoporamskih hramova zigurata, od Enlilovog u Nippuru do Mardukovog u Babilonu, ovaj hram nije bio mjesto boravka bo anstva, mjesto u kojem je bog ivio, jeo, spavao i kupao se. To je bila Kua tovanja, mjesto kontakta s boanskim; to je bio hram za boansku prisutnost Onoga koji boravi u oblacima.

Kae se da slika govori tisuu rijei; to je svakako tono kada imamo malo odgovarajuih rijei, no mnogo relevantnih slika. Otprilike u vrijeme kada je jeruzalemski hram dovren i posveen Onome koji boravi u oblacima, tamo gdje su takvi prikazi boanskog bili
201

200

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

uobiajeni i dozvoljeni prije svega u Asiriji u svetim rezbarijama u kamenu dolo je do zamjetne promjene. Kao "Onoga koji boravi u oblaci ma" prikazivali su, sasvim oito, boga Aura, pokazujui njegovo puno lice ili samo njegovu ruku, esto kako dri luk to je prikaz koji podsjea na jednu od biblijskih pria o luku u oblaku koji se pojavio kao boji znamen u vremenu nakon Potopa.

SLIKA 86b Otprilike stoljee kasnije u asirskim prikazima pojavila se nova inaica Boga u oblaku. Klasificirani kao "boanstvo u krilatom disku", jasno su prikazivali boanstvo unutar simbola krilatog diska, samostalno (slika 86a) ili u drutvu Zemlje (sedam toaka) i Mjeseca (polumjesec) (slika 8 6 b ) . Budui da je Krilati disk predstavljao Nibiru, to je moralo biti boanstvo koje dolazi s Nibiruom. Tada je jasno da su ti prikazi implicirali oekiva

nja ne samo skorog dolaska planeta nego i njegovih boanskih stanovni ka, vjerojatno na elu sa samim Anuom.
Promjene u rezbarijama i simbolima koje su poele sa znakom kria bile su izraz dubljih oekivanja, sveobuhvatnih promjena i opsenijih pri prema koje je zahtijevao oekivani Povratak. Meutim, oekivanja i pri preme u Babilonu nisu bili isti kao u Asiriji. Kod jednog su mesijanska oekivanja bila usredotoena na boga, ili bogove, koji su ve bili tamo; kod drugoga su se oekivanja odnosila na boga, odnosno bogove, koji se trebaju uskoro vratiti i ponovno pojaviti. U Babilonu su oekivanja bila uglavnom vjerska Mardukov mesi janski preporod preko njegova sina Nabua. Oko 9 6 0 . g. pr. n. e. poduzeti su veliki napori da se nastave stari obredi Akitu u sklopu kojih se javno ita la revidirana Enuma Eli koja je Marduku pripisivala stvaranje Zemlje, SLIKA 86a preoblikovanje nebesa (Sunevog sustava) i oblikovanje ovjeka. Dolazak

202

203

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

Nabua iz njegovog svetita u Borsippi (malo junije od Babilona) da odigra krucijalnu ulogu u obredima bio je kljuni dio preporoda. U skladu s tim, babilonski kraljevi koji nisu vladali izmeu 900. g. pr. n. e. i 730. g. pr. n. e. nastavili su nositi imena povezana s Mardukom i, mnogi meu njima, imena povezana s Nabuom. Promjene u Asiriji bile su vie geopolitike; povjesniari to vrijeme oko 9 6 0 . g. pr. n. e. smatraju poetkom neoasirskog carskog razdoblja. Osim zapisa na spomenicima i zidovima palaa, glavni izvor informacija o tadanjoj Asiriji ljetopisi su asirskih kraljeva u kojima su oni godinu za godinom zapisivah to su inili. Sudei po tim ljetopisima, njihova glavna preokupacija bilo je osvajanje. S besprimjernom estinom asirski su kraljevi kretali na jedan vojni pohod za drugim, ne samo da bi zavladali starim Sumerom i Akadom, nego i onime ro su smatrali kljunim za Povrarak: Mjestima povezanim sa svemirom.

dok rasporeeni oko Drvera ivota doekuju boga u Krilatom disku

(slike 87 a,b). Boanski dolazak oito je bio oekivan!

SLIKA 87b Povjesniari poetak tog neoasirskog razdoblja povezuju s uspostavom nove kraljevske dinastije u Asiriji, kada je prijestolje u Ninivi zauzeo Tiglar Pileser II. Obrazac poveavanja moi i ugleda kod kue re osvajanja, razaranja i pripajanja u inozemsrvu posravili su njegovi sin i unuk, koji su ga slijedili kao kraljevi Asirije. Zanimljivo je da je njihova prva mera bilo podruje oko rijeke Khabur, s njegovim vanim rrgovakim i vjerskim sredirem Haranom. Njihovi nasljednici nasravili su rim putem. Cesto nosei ista imena kao SLIKA 87a Da je to bila svrha njihovih pohoda vidljivo je ne samo iz njihovih ci ljeva nego i iz velikih kamenih reljefa na zidovima asirskih palaa iz devetog i osmog stoljea pr. n. e. (koje se moe vidjeri u nekim od vodeih svjerskih muzeja). Kao i na nekim cilindrinim peatima, na njima su prikazani kralj i visoki sveenik u prarnji krilatih kerubina anunnakijskih "asrronaura" i prethodni proslavljeni kraljevi (otuda numeracije I, II, III i tako dalje), sljedei kraljevi proirili su asirsko podruje u svim smjerovima, no s pose bnim naglaskom na obalne gradove i gorje La-ba-an (Libanon). Oko 8 6 0 . g. pr. n. e. kralj Aurnasirpal II koji je na prsima nosio simbol kria (vidi sliku 76) hvalio se zauzimanjem fenikih obalnih gradova Tira, Sidona i Gebala (Biblosa) re uspinjanjem na Cedrovu planinu s njezinim svetim mjestom, starim anunnakijskim Mjestom slijetanja.

204

205

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

Njegov sin i nasljednik almaneser III zabiljeio je da je tamo podignuta komemorativna stela koja to mjesto naziva Bit Adini. Njezino ime doslovno znai "Rajsko boravite", i po tom istom nazivu bilo je poznato biblijskim prorocima. Prorok Ezekijel podvrgnuo je kralja Tira otroj kritici zato to se smatrao bogom zbog toga to je bio na tom svetom mjestu i "kretao se po sred ognjena kamenja", a prorok Amos naveo ga je kada je govorio o skorom

722. g. pr. n. e., njegov sin almaneser V pregazio ono to je ostalo od Izraela, prognao sve Izraelce i zamijenio ih strancima: deset plemena je nestalo, njiho vo boravite ostalo je trajni misterij. (Zato i kako je, na povratku iz Izraela, almaneser bio kanjen te ga je na prijestolju naglo zamijenio jo jedan sin Tiglat Pilesera takoer je nerijeen misterij.) Nakon to su ve osvojili Mjesto slijetanja, Asirci su sada bili nadomak konane nagrade, Jeruzalema; meutim ponovno su odgodili konani na pad. Biblija to objanjava tako to sve pripisuje volji Jahve; pregled asirskih zapisa sugerira da je ono to su uinili u Izraelu i Judeji bilo sinkronizirano s onime to su poduzeli glede Babilona i Marduka. Nakon zauzimanja mjesta povezanog sa svemirom u Libanonu no prije pokretanja vojnih pohoda na Jeruzalem Asirci su poduzeli be sprimjeran korak za pomirenje s Mardukom. Godine 729. pr. n. e. Tiglat Pileser III uao je u Babilon, otiao u njegovu svetu etvrt i "drao Mar duka za ruke". To je bila gesta od velike vjerske i diplomatske vanosti: Mardukovi sveenici potvrdili su pomirenje pozvavi Tiglat Pilesera da sudjeluje u Mardukovom priesnom obroku. Nakon toga je Tiglat Pileserov sin Sargon II, napredujui prema jugu, umarirao u podruja starog Sumera i Akada te se nakon zauzimanja Nippura vratio da ue u Babilon. Godine 710. pr. n. e. poput svog oca tijekom novogodinjih obreda "pri mio je Marduka za ruke". Zadatak osvajanja preostalog lokaliteta povezanog sa svemirom zapao je Sargonovog nasljednika Sanheriba. Napad na Jeruzalem 704. g. pr. n. e., u vrijeme jeruzalemskog kralja Ezekije, obilato je zabiljeen kako u Senheribovim ljetopisima tako i u Bibliji. No, dok Senherib u svojim zapisima govori samo o uspjenom zauzimanju judejskih provincijskih gradova, Bi blija daje podrobnu priu o tome kako je mona asirska vojska opsjedala Jeruzalem i kako je bila udesno unitena Jahvinom voljom. Nakon to su opkolili Jeruzalem i uhvatili njegove stanovnike u klo pku, Asirci su zapoeli psiholoki rat te braniteljima gradskih zidina izvi kivali obeshrabrujue rijei, ukljuujui pogrde na raun Jahve. okirani kralj Ezekija, oaloen je razderao svoju odjeu i u Hramu se molio "Jahvi,

Danu Gospodinovom.

SLIKA 88 Kao to se moglo oekivati, Asirci su svoju pozornost zatim usmjerili na drugo mjesto povezano sa svemirom. Nakon Salomonove smrti, njegovi suprotstavljeni nasljednici podijelili su njegovo kraljevstvo na "Judeju" (s Je ruzalemom kao prijestolnicom) na jugu i "Izrael" i njegovih deset plemena na sjeveru. Na njegovom najpoznatijem ispisanom spomeniku, Crnom obe lisku, almaneser III je zabiljeio kako mu izraelski kralj Jehu odaje poast te ga, u prizoru u kojem dominira simbol Nibirua, Krilati disk, prikazao kako klei, iskazujui podlonost (slika 88). I Biblija i asirski ljetopisi zabiljeili su kasniju invaziju Tiglat Pilesera III (744.-727. pr. n. e.) na Izrael, odcjepljivanje njegovih boljih provincija i djelomini izgon njegovih voda. Zatim je,

206

207

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

Bogu Izraelovom, koji stoluje nad kerubima, Bogu jedinom nad svim ze maljskim kraljevstvima" za pomo. Kao odgovor, prorok Izaija prenio mu je Boju poruku: asirski kralj nikad nee ui u grad, nakon neuspjeha e se vratiti kui i ramo e ga ubiri. Te iste noi izie aneo Jahvin Ipobi u asirskome taboru Stotinu osamdeset i pet tisua ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, Bijahu ondje sve sami mrtvaci. Sanherib podie tabor i ode. Vratio se u Ninivu. KRALJEVI II, 19: 35-36 Kako bi se pobrinula da itatelj shvati da se proroanstvo dokraja obi stinilo, biblijska pria nastavlja: "I Sanherib ode, i vrati se u Ninivu; jedno ga dana, kada se u hramu klanjao svome bogu... Adramelek i Sareser ubie ga maem i pobjegoe u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon." Biblijski post skriptum zapanjujue je roan: Senheriba su doista ubili njegovi vlastiti sinovi Adramelek i Sareser 6 8 1 . g. pr. n. e. Po drugi pur su asirski kraljevi koji su napali Izrael ili Judeju bili mrrvi im su se vrarili.

kijinoj molirvi, dok su Sinovi Izraelovi bili Njegov Izabrani narod, On je bio "jedini Bog svim narodima". Biblija govori o prorocima od Mojsija na dalje, medurim samo pe tnaest proroka ima vlastite knjige u Bibliji. Medu njima su tri "glavna" Izaija, Jeremija i Ezekijel te dvanaest "sporednih". Njihovo proroko razdoblje zapoelo je s prorokom Amosom u Judeji (oko 7 6 0 . g. pr. n. e.) te Hoejom u Izraelu (750. g. pr. n. e.), a zavrilo s Malahijom (oko 450. g. pr. n. e.). Kako su oekivanja Povrarka poprimala oblik, rako su se geopoli tika, religija i aktualna zbivanja spajali da bi posluili kao temelj biblijskog proroansrva. Biblijski proroci imali su funkciju uvara vjere, bili su moralni i eti ki kompas svojim kraljevima i narodu; nadalje, bili su promarrai i prerkazivai dogaaja na svjetskoj pozornici re su posjedovali neobino tono znanje o zbivanjima u dalekim zemljama, o dvorskim intrigama u stranim prijestolnicama i o tome koji se bogovi gdje tuju, kao i zapanjujue po znavanje povijesti, geografije, trgovakih putova i vojnih pohoda. Takvo

poznavanje sadabijosti spajali su sa znanjem o prolosti kako bi pre1'kazali budunost.

Za hebrejske proroke Jahve nije bio samo El Elyon "Vrhovni Bog" i nije bio samo Bog nad bogovima, El Elohim, nego univerzalni Bog Bog svih naroda, itave Zemlje, svemira. Iako je njegovo boravite bilo na nebesima, skrbio je za svoje djelo Zemlju i njezine narode. Sve to se je dogodilo bilo je po njegovoj volji, a njegovu volju provodili su poslani ci bilo aneli, bilo kralj, bilo narod. Prihvaajui sumersku distinkciju

Dok je proroansrvo pretkazanje onoga to se tek treba dogoditi u biti ono to oekuje prorok, proroci hebrejske Biblije bili su vie do toga. Od samog poerka, kao to je dano do znanja u Levitskom zakoniku, prorok nije smio biti onaj "tko bi se bavio gatanjem, aranjem, vraanjem i arobnjarvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i due predaka ili se obraao na pokojnike" prilino opsean popis razliitih proricatelja iz susjednih zemalja. Njihova misija kao Nabiha "Glasnika" bila je pre nositi kraljevima i narodima Jahvine rijei. Kao ro je jasno izraeno u Eze-

izmeu predodreene sudbine i usuda kojeg karakrerizira slobodna volja, Proroci su smarrali da se budunost moe prerkazari zaro to je sve una prijed isplanirano, ali da se na putu do toga srvari mogu promijeniti. Na primjer, Asirija se povremeno nazivala "prurom Bojeg gnjeva" kojim su se kanjavali drugi narodi, ali kada bi posrupila nepotrebno okrutno odnosno izvan doputenih granica, sama bi Asirija zbog roga bila podvrgnuta kazni. ini se da su proroci ne samo u pogledu tekuih dogaaja nego i u pogledu budunosti davali dvoznanu poruku. Na primjer, Izaija je pro-

208

209

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

rokovao da e ovjeanstvo zadesiti Dan gnjeva kada e se svim narodima (ukljuujui Izrael) suditi, kada e se sve kazniti, ali i da se treba veseliti idi linom vremenu kada e vukovi ivjeti zajedno s jaganjcima, ljudi prekovati svoje maeve u plugove, a Sion biti svjetionik svim narodima. To proturjeje zbunjivalo je generacije strunjaka za Bibliju i teologa, meutim pomno razmatranje prorokovih rijei dovodi nas do zapanjuju eg otkria: o Sudnjem danu se govorilo kao o Danu Gospodinovom; mesijansko vrijeme se oekivalo u posljednjim danima; takoer, to dvoje nisu ni sinonimi niti su pretkazani kao istovremeni dogaaji. To su bila dva razliita dogaaja koja su se imala dogoditi u razliitim vremenima: Jedan, Dan Gospodinov, dan Bojeg suda, bio je blizu; Drugi, koji najavljuje dobronamjerno doba, tek se trebao dogoditi, negdje u budunosti. Jesu li rijei izgovorene u Jeruzalemu odjek rasprava u Ninivi i Babi lonu oko toga koji vremenski ciklus vrijedi za budunost bogova i ljudi Boansko vrijeme povezano s orbitom Nibirua ili zodijako nebesko vrijeme? Kako se osmo stoljee pr. n. e. bliilo kraju, u sve tri prijestolnice nedvojbeno se znalo da ta dva vremenska ciklusa nisu jednaka; a u Jeru zalemu su biblijski proroci, govorei o skorom Danu Gospodinovom u stvari govorili o povratku Nibirua.

Dolazak Nibirua i nebeski sudar, uslijed kojeg je Nibiru preao na veu orbitu, slavi se u velianstvenom psalmu broj 19: Nebesa slavu Boju kazuju, Navije'sta zakovana narukvica djelo ruku njegovih... Na nebesima suncu razape ator, te ono k'o junak veselo tee po putu. Polazi ono s jednog kraja nebeskog, i na drugom kraju dovrava kruenje svoje. Pribliavanje Nebeskog Gospodina u trenutku Potopa smatralo se pre teom onoga to e se dogoditi sljedei put kada se vrati nebeski Gospodin. (Psalam 77: 6, 17-19): Spominjem se djela Gospodinovih, Sjeam se tvojih pradavnih udesa... Vode te ugledae. Boe, ugledae te vode i ustuknue. Strijele tvoje poletjee, Oblaci zatutnjie gromom. Munje rasvijetlie krug zemaljski, Zemlja se zatrese i zadrhta.

Sve otkako je u uvodnom poglavlju Postanka uvrstila skraenu verziju sumerskog epa o Stvaranju, Biblija prepoznaje postojanje Nibirua i njegovo periodino vraanje u blizinu Zemlje, te se prema njemu odnosi kao o jo jednom u ovom sluaju nebeskom izrazu Jahve kao univerzalnog Boga. Psalmi i Knjiga o Jobu govore o nevidljivom Nebeskom Gospodi nu koji je "na visini nebeskoj izmjerio krug". Prisjeaju se prve pojave tog Nebeskog boga kada se sudario s Tiamatom (u Bibliji zvanog Tehom, kao i Rahab ili Rabah, "Bahati"), unitio ga, stvorio nebesa i "zakovanu narukvicu" (Asteoridski pojas), te "Zemlju objesio u praznini". Prisjeaju se i vremena kada je nebeski Gospodin uzrokovao Potop.

Proroci su te ranije pojave uzimali kao pokazatelj onoga to se moe oekivati. Oekivali su da e Dan Gospodinov (da citiram proroka Joela) biti dan kada e se "zemlja tresti, sunce e i mjesec pomraiti i zvijezde e ustegnuti svjetlost svoj... Dan velik i vrlo straan." Proroci su tijekom otprilike tri stoljea rije o Jahvi pronijeli Izraelom i svim narodima. Najraniji od petnaest zapisanih proroka bio je Amos; on je Boji glasnik ("Nabih') poeo biti oko 760. g. pr. n. e.. Njegova proro anstva pokrila su tri razdoblja ili faze: pretkazao je asirske napade u bliskoj budunosti, skori Sudnji dan, te zavrno vrijeme mira i izobilja. Govorei u ime "Gospodina Jahve koji otkriva prorocima svoje tajne", opisao je Dan

210

211

POSLJEDNJI

DANI

DAN

GOSPODINOV

Gospodinov kao dan kada e "Sunce zaci u podne, a Zemlja bici u mraku u po' bijela dana. Obraajui se onima koji "tuju planete i zvijezde bogova svojih", usporedio je predstojei Dan s dogaajima Potopa, kada se "dan pretvorio u mrklu no, a vode morske izlile se na povrinu zemlje". Upozo rio je te tovatelje retorikim pitanjem: (Amos 5: 18): Teko onima koji eznu za Danom Gospodnjim! Sto e za vas znaiti Dan Gospodnji? Jer tada e biti tama, a ne svjetlo. Pola stoljea kasnije prorok Izaija povezao je proroanstva o "Danu Gospodnjem" s konkrernim geografskim lokaliretom, s "Planinom dogo vorenog vremena," mjestom "na sjevernim obroncima" te je kralju koji se ramo zapurio rekao sljedee: "Evo, dolazi dan Gospodnji, straan od bijesa i od gnjeva usplamtjeloga, da zemlju u grozan prizor prervori i da grenike iz nje istrijebi." On je, osim roga, ono to e se uskoro dogoditi usporedio s Potopom, prisjeajui se vremena kada je "Gospodin doao kao oluja od bijesnih valova", te je dolazei dan opisao kao nebesku pojavu koja e utje cati na Zemlju (Izaija 13: 10,13): Jer nebeske zvijezde a nee pomrat e sunce ni zvijezda njihova

Eniima Eli kada se opisuje kako je napada koji se sukobio s Tiamatom dobio ime NIBIRU: "Krianje e biti njegovo ime!" Poslije Izaije i prorok Hoea predvidio je Dan Gospodinov kao vrije me kada e nebesa i Zemlja "odgovoriti" jedno na drugo dan nebeskih pojava koje e se odraavati na Zemlji. Daljnjim istraivanjem proroansrava kronolokim redoslijedom orkrivamo da su u sedmom stoljeu prije nove ere proroke objave dobile hitniji ron i da su bile eksplicitnije: Dan Gospodinov bir e Sudnji dan za sve narode, UKLJUUJUI Izrael, meutim prvensrveno za Asiriju zbog onog to je uinila, te za Babilon zbog onoga to e uiniti, i Dan je blizu,

ide vrlo brzo

Blizu je veliki dan Gorak je glas dana Dan gnjeva, Dan Dan uasa Gospodinov Gospodinova.

Blinje i urno dolazi! onaj dan! i pustoenja! i naoblake! SEFANIJA I: 14-15 Neposredno prije 600. g. pr. n. e. prorok Habakuk molio se "Bogu koji dolazi u godinama koje su blizu" i koji e unato svog gnjeva pokaza ti milost. Habakuk je oekivanog nebeskog Gospodina opisao kao bljetei planet isto kao to je Nibiru bio prikazan u Sumeru i Akadu. Pojavit e se, rekao je Prorok, na junim nebesima: Bog stie s juga... njegovo zastire nebesa,

nevolje i tjeskobe!

Dan pomrine

Dan tmina i rnaglutina! vie sjati svjetlou; ishodei

i mjesec nee vie svijetliti... Nebesa e se potresti, maknut e se zemlja s mjesta; Kada Gospodin nad vojskama bude na krianju u dan kada se izlije gnjev njegov. U ovom proroanstvu je najuoljivija identifikacija Dana Gospodino vog s vremenom kada "Gospodin nad vojskama" nebeski, planetarni Bog "bude na krianju". To su iste rijei koje su upotrijebljene u epu

Velianstvo zemlja

mu je puna slave.

Sjaj mu je k'o svjetlost, 213

212

POSLJEDNJI

DANI

zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. Rije pred njim Stade da ide, a uareno ugljevlje ide za njim. izmjeri zemlju; HABAKUK 3:3-6 Vide ga, i dru narodi.

Dvanaesto

poglavlj

Hitnost proroanstava poveala se s poetkom estog stoljea pr. n. e..

"Blizu je dan Gospodinov" - objavio je prorok Joel. "Dan Gospodinov bli

zu je svim narodima"- izjavio je i prorok Obadija. Oko 570. g. pr. n. e. pro roku Ezekijelu dana je sljedea hitna boanska poruka (Ezekijel, 30: 2-3): Sine ovjeji, prorokuj i reci: Ovako govori Kukajte: Jao Gospodin dana! Bog:

PODNEVNA TAMA

ok su hebrejski proroci pretkazivali podnevnu tamu, to su "drugi narodi" oekivali s povratkom Nibirua?

Sudei po njihovim zapisima i crteima, oekivali su prekid sukoba

Jer se blii dan. Blii se dan Gospodinov! Ezekijel je u to vrijeme, nakon to ga je babilonski kralj Nabukodonozor prognao zajedno s ostalim judejskim vodama, bio daleko od Jeruzalema. Mjesto progonstva gdje su se zbila Ezekijelova proroanstva i slavna vizija nebeskih kola bilo je na obalama rijeke Khabur, na podruju Harana. Ta lokacija nije bila sluajna, jer zavrni dio sage o Danu Gospo dinovom te o Asiriji i Babilonu imao se odigrati ondje gdje je Abrahamovo putovanje zapoelo.

bogova, blagonaklona vremena za ovjeanstvo i veliku teofaniju. ekalo

ih je, kao to emo vidjeti, golemo iznenaenje.

U anticipaciji velikog dogaaja, u Ninivi i Babilonu sveeniki kadrovi za promatranje nebesa mobilizirani su da opaaju nebeske pojave i tumae njihovo znaenje. Pojave se pomno biljeilo i o njima izvjetavalo kraljeve. Arheolozi su u ostacima kraljevskih i hramskih knjinica pronali ploice s takvim zapisima i izvjetaje koji su u mnogim sluajevima bili razvrstani po temi ili planetu kojeg su promatrali. Meu najpoznatijima je zbirka koja je u drevnim vremenima sastavljena od sedamdeset glinenih ploica, a poznata je pod nazivom Enuma Anu Enlil. U njoj su izvjetaji o opserva cijama planeta, zvijezda i zvijea razvrstani prema nebeskom Putu Anua i Putu Enlila koji obuhvaaju nebesa od trideset stupnjeva do zenita na sjeveru (vidi sliku 53). Isprva su se opservacije tumaile usporeivanjem pojava s astronom skim biljekama iz sumerskih vremena. Premda napisane na akadskom jezi ku (jeziku Babilona i Asirije), u izvjetajima o opaanjima nebesa koristilo

214

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

se mnogo sumerske terminologije i matematike, a ponekad su sadravali biljeku pisara da su prevedeni sa starijih sumerskih ploica. Takve ploice sluile su kao "prirunici za astronomiju", re su im na temelju prijanjih iskustava govorile kakvo je proroansko znaenje pojedinog fenomena: Kada se Mjesec u njegovo vrijeme ne bude vidio: Doi e do napada na moan grad. Kada komet doe na put Sunca: Prinosi s polja e se smanjiti, i dvaput e doi do previranja. Kada Jupiter bude pratio Veneru: bogova.

Babilonu, usavrio kalendar (naslijee iz Nippura) i uveo svakodnevno iz vjetavanje kralja o nebeskim pojavama i njihovom znaenju. Prvenstveno je zbog tih njegovih poteza na vidjelo izalo obilje astronomskih podataka koji rasvjerljavaju kasnije dogaaje. I Tiglat-Pileser je, na svoj vlastiti nain, bio aktivan. Njegovi ljetopisi sadre opise gotovo neprekidnih vojnih pohoda te hvalisanja osvojenim gra dovima, brutalnim smaknuima lokalnih kraljeva i plemsrva re masovnim progonstvima. Njegova uloga, te uloga njegovih nasljednika Salmanesera V i Sargona II u propasti Izraela i progonstvu izraelskog naroda (deser izgu bljenih plemena), kao i Senheribov pokuaj da osvoji Jeruzalem, opisani su u prethodnom poglavlju. Blie domovini, ti asirski kraljevi sada su bili zauzeti pripajanjem Babilonije "dranjem Marduka za ruke". Sljedei asir ski kralj, Esarhadon (680.-669. g. pr. n. e.) objavio je da su mu "i Aur i Marduk dali mudrost", zavjetovao se u Mardukovo i Nabuovo ime re poeo nanovo graditi hram Esagil u Babilonu. U povijesnim udbenicima Esarhadon se uglavnom pamti po svom uspjenom napadu na Egipat (675.-669. g. pr. n. e.). Svrha napada, koliko je ro mogue utvrditi, bila je zaustaviti egipatske pokuaje da se "upliu u Kanaan" i dominiraju Jeruzalemom. U svjedu buduih dogaaja vrijedi spomenuti rutu koju je Esarhadon izabrao: umjesro da ide najkraim purem, na jugozapad, napravio je znatan obilazak i poao prema sjeveru, do Harana Tamo je, u srarom hramu boga Sina, zarraio boji blagoslov njegovog osvajakog pohoda. I Sin mu je, oslanjajui se na tap i u prarnji Nuskua (boanskog glasnika bogova) dao svoj blagoslov. Esarhadon je zatim krenuo prema jugu, silovito prodirui kroz istoni Mediteran kako bi doao do Egipta. Znakovito je da je zaobiao grad kojeg Senherib nije uspio osvojiti Jeruzalem. Takoer je znakovito da je napad na Egipat i obilaenje Jeruzalema kao i, naposljetku, sudbinu same Asirije desetljeima ranije bio prorokovao prorok Izaija (10: 24-32). Esarhadon je bio vrlo geopolitiki aktivan i nije zanemarivao astro nomske zahtjeve tih vremena. Uz vodstvo bogova Samaa i Adada, u Auru (gradu, asirijskom sreditu kulta) podigao je "Kuu mudrosti" opserva217

Molitve naroda doprijet e do

Kako je vrijeme prolazilo, opaanja u izvjetajima bila su sve ee praena vlastitim tumaenjima sveenika. "U noi se Saturn pribliio Mjesecu. Saturn je planet Sunca. Ovo je znaenje: To je pogodno za kra lja." Zamjerljiva promjena ukljuivala je poklanjanje posebne pozornosti pomrinama; ploica (sada se nalazi u British Museumu) sa stupcima bro jeva nalik raunalnima sluila je za predvianje pomrina Mjeseca pedeset godina unaprijed. Suvremena istraivanja dovela su do zakljuka da se promjena na novi, akrualni model astronomije dogodila u osmom stoljeu pr. n. e., kada je nakon razdoblja pustoenja i kraljevskih prevrara u Babilonu i Asiriji sudbina re dvije zemlje stavljena u ruke novih, monih kraljeva: Tiglar-Pilesera III (745.-727. pr. n. e.) u Asiriji i Nabunasara (747.-734. g. pr. n. e.) u Babiloniji. Nabunasar ("Onaj kojeg titi Nabu") ve je u drevnim vremenima sla vljen kao inovaror i pokreta na podruju astronomije. Jedan od njegovih prvih poteza bila je obnova hrama posveenog Samau u Sipparu, "sreditu kulta" boga Sunca u drevnom Sumeru. K tomu, izgradio je opservatorij u

216

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

torij i na svojim spomenicima slikovno prikazao Sunev sustav s dva naest lanova ukljuujui Nibiru (slika 8 9 ) . Do jo raskonije svete etvrti sada su vodila nova, monumentalna vrata koja su prema prikazima na cilindrinim peatima bila izgraena po uzoru na Anuov portal na Nibiruu (slika 9 0 ) . To je naznaka o tome kakva su oekivanja u vezi s Povra tkom bila u Asiriji.

Svi ti vjersko-politiki potezi sugeriraju da su se Asirci pobrinuli da naprave sve potrebno za bogove. Tako je potkraj sedmog stoljea pr. n. e. Asirija bila spremna za oekivani Povratak planeta i bogova. Otkriveni tek stovi ukljuujui pisma koja su kraljevima slali njihovi vodei astronomi otkrivaju anticipaciju idilinog, utopijskog vremena. Kada Nibiru Zemlje Zaraeni dosegne vrhunac,

e ivjeti sigurno, kraljevi e se pomiriti; molitve

Bogovi e sasluati I usliati pronje. Kada Postane Planet sjajniji,

nebeskog prijestolja

Bit e poplava i sua. Kada Bogovi Nibiru dosegne svoj perigej, mir.

e podariti

Tekoe e nestati, Zapreke e se razmrsiti. Oito je da se oekivalo planet koji e se pojaviti, uzdii se na ne besima, postati sjajniji i na svom perigej u, na mjestu "krianja", postati NIBIRU (Planet kria). Nadalje, kao to su pokazali portal i druge graevi

ne, s povratkom Nibirua oekivala se repriza prijanjeg Anuovogposjeta

Zemlji. Sada je bilo na sveenicima-astronomima da promatraju nebesa i opaze pojavu planeta; meutim, gdje su ga u nebeskom prostranstvu trebali traiti te kako e prepoznati planet dok je jo daleko na nebesima? Sljedei asirski kralj Aurbanipal (668.-630. pr. n. e.) pronaao je rjeenje. Povjesniari smatraju da je Aurbanipal bio najueniji asirski kralj, bu dui da je osim akadskog poznavao druge jezike, ukljuujui sumerski, te SLIKA 90 je ak tvrdio da moe itati "zapise od prije poplave". Hvalio se, osim toga,

218

219

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

d a j e nauio tajno znakovlje neba i Zemlje... i prouavao nebesa s maj storima proricanja." Neki suvremeni istraivai smatraju i da je on bio "prvi arheolog", a budui da je susravno sakupljao ploice s lokacija koje su ve u to vrijeme bile drevne popur Nippura, Uruka i Sippara u negdanjem Sumeru. Uz to, slao je specijalizirane timove da razvrstavaju i pljakaju takve plo ice u prijestolnicama zemalja koje su Asirci zauzeli. Ploice su na kraju dolazile u glavnu knjinicu gdje su ih rimovi pisara prouavali te prevodili i prepisivali izabrane tekstove iz prijanjih tisuljea. (Posjetitelj Muzeja drevnog Bliskog istoka u Istanbulu moe pogledati izlobu tih ploica koje su uredno posloene na originalnim policama, pri emu je na poerku svake police "karaloka ploica" s popisom svih drugih tekstova na toj polici.) Premda prikupljene ploice pokrivaju irok spekrar rema, pronaeno pokazuje da se posebna panja posveivala podacima povezanim s nebesi ma. Meu iskljuivo astronomskim tekstovima nalazile su se ploice koje su pripadale nizu pod naslovom " D a n Bela" Dan Gospodinov! Nada lje, vanima su se smatrale epske prie i pripovijesti o dolascima i odlasci ma bogova, a posebno ako su rasvjerljavale prolaske Nibirua. Enurna Eli Ep o srvaranju koji je opisao kako je planet koji je upao u Sunev su stav postao Nibiru prepisivao se, prevodio i nanovo prepisivao. Isro je bilo i sa zapisima koji su govorili o Velikoj poplavi, kao ro su epovi Atra Hasis i Gilgames. Iako se za sve njih ini da su legitiman dio prikupljanja znanja u kraljevskoj knjinici, sluajno su se sve ploice bavile sluajevima Nibiruovihpojavljivanja i stoga s njegovim sljedeim pribliavanjem. Medu iskljuivo astronomskim tekstovima prevedene su i nedvoj beno pomno prouavane bile upute za opaanje Nibiruovog dolaska te za njegovo prepoznavanje kada se pojavi. U babilonskom reksru koji je zadrao izvornu sumersku terminologiju stoji: Planet po boga Marduka:

na visini od trideset stupnjeva; SAG.ME.NIG. Kada doe na sredinu neba: NIBIRU. Dok se za prvi navedeni planer (SHUL.PA.E) smatra da je Jupiter (no mogao bi biti i Saturn), ime sljedeeg (SAG.ME.NIG) moglo bi biti samo inaica za Jupiter, no neki smatraju da se radi o Merkuru ( ' ) . Slini tekstovi iz Nippura, u kojima su sumerska imena planeta prevedena kao UMUN.PA.UD.DU i SAG.ME.GAR, sugerirali su da e Nibiru "najavi ti" planet Saturn, te da e nakon dizanja na trideset stupnjeva biti blizu Jupitera. Drugi tekstovi (npr. ploica poznata kao K.3124) navode da e nakon prolaska planeta SHUL.PA.E i SAG.ME.GAR za koje ja drim da su Saturn i Jupirer "Planet Marduk ui u Sunce" (rj. dosegnuti perigej, toku na putanji najbliu Suncu) i "postati Nibiru."

1 Iscrpni astronomski podaci koji su bili Otkriveni ve u devetnaestom te poetkom dvadese tog stoljea privukli su pozornost, vrijeme i strpljenje velikih znanstvenih umova koji su asirologiju" briljantno spojili s astronomijom. U prvoj knjizi Zemaljskih kronika. Dvanaestom planetu, obraen je rad i uvrtena su postignua ljudi poput, izmeu ostalih, Franza Kuglera, Ernsta Weidnera, Ericha Ebelinga, Hermana Hilprechta, Alfieda Jeremiasa, Morrisa Jastrowa, Albertas Schotta i Th. G. Pinchesa. Njihov je zadatak oteavala injenica da je isti kakkabu (bilo koje nebesko tijelo, ukljuujui planete, nepomine zvijezde i konstelacije) mogao imati vie od jednog imena. Ve sam tamo, takoer, ista knuo osnovni nedostatak njihova rada: svi su oni pretpostavili da Sumerani i drugi drevni narodi nisu mogli znati (sluei se "golim okom") za planete iza Saturna. Zbog toga, kad god bi se spomenulo ime planeta koje nije bilo jedno od prihvaenih naziva za "sedam poznatih kakkabani" Sunce, Mjesec, Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn pretpostavljalo bi se da je to jo jedan naziv za nekoga od te "poznate sedmorice". Glavna rtva tog pogrenog stava bio je Nibiru; kad god bi se navodio babilonski ekvivalent "planeta Marduka", pretpostavljalo se da je to drugo ime za Jupiter odnosno Mars ili (prema nekim ekstremnim miljenjima) ak za Merkur. Nevjerojatno je da suvremeni astronomi glavne struje nastavljaju svoj rad temeljiti na pretpostavci "samo sedam" usprkos golemoj koliini dokaza koji govore suprotno i pokazuju da su Sumerani poznavali pravi oblik i sastav naeg Sunevog sustava, poevi od imenovanja vanjskih planeta u epu Enurna Eli, ili etiri tisue i petsto godina starog prikaza potpu nog, dvanaesterolanog Sunevog sustava, sa Suncem u sreditu, na cilindrinom peatu VA/243 u berlinskom muzeju (slika 91), ili prikaza dvanaest planetarnih simbola na asirskim ili babilonskim spomenicima, i talio dalje.

njegovoj pojavi SHUL.PA.E; 220 221

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

PROLJETNI

SLIKA 91 Drugi tekstovi daju jasnije indicije o Nibiruovoj putanji, kao i o vre menskom okviru njegovog pojavljivanja: Od Jupitera, planet napreduje prema Zapadu. Od Jupitera, planet poveava svoj sjaj, i u zodijaku Raka postat e Nibiru. Veliki planet: Njegova pojava: tamno-crvena. Dijeli nebesa napola Dok stoji u Nibiruu. Kada se uzmu zajedno, astronomski tekstovi iz vremena Aurbanipala opisuju planet koji se pojavljuje na rubu Sunevog sustava, die se i postaje vidljiv kada dode do Jupitera (ili ak jo prije, kod Saturna), a zatim zavija prema dolje, prema ravnini ekliptike. Na svom perigej u, kada je najblie Suncu (prema tome, i Zemlji), planet na mjestu Krianja "u zodijaSLIKA 92 ku Raka"postaje Nibiru. To se, kao to priloeni shematski dijagram (koji nije u omjeru) pokazuje, moglo dogoditi samo kada je do izlaska Sunca na dan proljetnog ekvinocija dolazilo u zodijaku Bika a za trajanja zodijakog doba Ovna. (slika 9 2 ) . Takve indicije o orbiti Nebeskog Gospodina i njegovoj ponovnoj po javi, koje kao kartu neba ponekad koriste zvijea zodijaka, nalaze se i u odlomcima Biblije, tako pokazujui da je to znanje moralo biti raireno na internacionalnoj razini: "U Jupiteru e se vidjeti tvoje lice" - stoji u psalmu 17. "Gospodin e s juga doi... njegovo blistavo velianstvo sjat e kao svjetlost" - prorie prorok Habakuk (glava 2). "Usamljen On kroi Nebesima, iznad najviih Dubina; prolazi kraj Velikog Medvjeda, Oriona i Siriusa i zvijea Juga" stoji u Knjizi o Jobu (glava 9). A prorok Amos (5: 9) pretkazao je: "Njegovo nasmijeeno lice uzdie se iznad Bika i Ovna; od Bika ka Strijelcu On e krenuti." Ti stihovi opisuju planet koji prolazi najviim nebesima te kreui se orbitom u smjeru kazaljke na satu "retrogradno", rekli bi astronomi

222

223

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

dolazi preko junih zvijea. To je putanja slina putanji Halleyjevog kornera (vidi sliku 78), samo mnogo veeg razmjera. Detaljni prijevodi sumerskih opisa ceremonija ro su pratile dravni posjet Anua i Antu Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. na akadski jezik bilo je vrlo indikativno za Aurbanipalova oekivanja. Odlomci koji se bave boravkom Anua i Anru u Uruku opisuju kako je u predveerje na "najviu razinu tornja" bio postavljen promatra koji je pazio na pojave planeta te ih jednu za dru gom objavljivao sve dok se nije pojavio "Planet velikog Anua od nebesa", na kon ega su svi bogovi, okupljeni da doekaju boanski par, recitirali pjesmu "Onome koji je sve sjajniji, nebeskom planeru Gospodina Anua" i pjevali hi mnu "Slika Stvoritelja se uzdigla". Dugi rekstovi dalje opisuju ceremonijalne objede, povlaenje u none odaje, procesije sljedeeg dana i tako dalje. Moemo opravdano zakljuiti da se Aurbanipal bavio prikuplja njem, usporeivanjem, prevoenjem i prouavanjem svih starijih teksto va koji su mogli: a) sveenicima-astronomima dati smjernice kako da u najranijem moguem trenutku uoe povratak Nibirua i b) upoznati kralja s procedurama za ono to nakon toga treba uiniti. Nazivanje Nibirua "Planer nebeskog prijesrolja" vrlo je znakovito za kraljevska oekivanja, a to su i prikazi asirskih kraljeva na veliansrvenim reljefima na zidovima palaa, na kojima pozdravljaju boga u krilatom disku dok ovaj lebdi iznad drvera ivota (kao na slici 87). Saznati za pojavljivanje planeta to je prije mogue bilo je vano zato da bi se moglo pripremiti za dolazak ivotom. Meutim, to nije bilo sueno. Nedugo nakon Aurbanipalove smrti irom asirskog carstva izbile su pobune. Njegovi su sinovi izgubili vlast nad Egiptom, Babilonijom i Elamom. Na granicama asirskog carstva pojavile su se pridolice izdaleka "horde" sa sjevera, Medijci s istoka. Svugdje su lokalni kraljevi preuzeli vlast i proglasili nezavisnost. Od posebne vanosti kako neposredne rako i za budue dogaaje bilo je Babilonovo raskidanje dvojnog kraljevanja velikog boga prikazanog na njemu moda samog Anua? i biti blagoslovljen dugim, a moda ak i vjenim

s Asirijom. U sklopu novogodinjih svetkovina 626. g. pr. n. e. babilonski general ije ime Nabupolasar ("Nabu uva svoga sina") implicira da je tvrdio da je Nabuov sin bio je ustolien za kralja nezavisne Babilonije. Na jednoj ploici njegova je inauguracija opisana rijeima: "Okupili su se prinevi zemalja; blagoslovili su Nabupolasara; otvarajui svoje ake, pro glasili su ga vladarom. Ogorenost zbog asirske brutalne vladavine bila je tolika da je Babilon ubrzo pronaao saveznika za napad na Asiriju. Glavni i energini saveznik bili su im Medijci (preci Perzijanaca) koji su bili doivjeli asirske provale i brutalnost. Dok su babilonske snage prodirale u Asiriju s juga, Medijci su napali s istoka re su 614. g. pr. n. e. kao to su bili prorokovali hebrejski proroci! osvojili i spalili asirsku vjersku prijestolnicu Aur. Kraljevska prijesrolnica Niniva bila je sljedea na redu. Do 612. g. pr. n. e. velika Asi rija bila je u rasulu. Asirija zemlja "prvog arheologa" sada je i sama posrala zemlja arheolokih lokacija. Kako se ro moglo dogodiri zemlji ije je samo ime znailo "Zemlja Aura"? Jedino rada mogue objanjenje bilo je da su bogovi povukli svoju zatitu; mi emo pokazati da je srvar zapravo bila mnogo sloenija: povukli su se sami bogovi iz Asirije i sa Zemlje. Nakon toga poelo se odvijati posljednje i najnevjerojarnije poglavlje sage o Povrarku, poglavlje u kojem e glavnu ulogu igrati Haran.

Zapanjujui slijed dogaaja propasti Asirije zapoeo je bijegom lano va asirske kraljevske obirelji u Haran. Traei ramo od boga Sina zatitu, bjegunci su okupili ostatke asirske vojske i jednoga od izbjeglica proglasili "kraljem Asirije". Meutim bog, iji je grad Haran bio od davnina, nije se

odazvao. Godine 610. pr. n. e. babilonske snage osvojile su Haran i uni tile preostale asirske nade.
Bitka za nasljedsrvo Sumera i Akada bila je gotova; sada je iskljuivo pravo na njega, uz blagoslov bogova, imao kralj u Babilonu. Babilon je po novno vladao zemljama koje su jednom sainjavale sveti "Sumer i Akad",

224

225

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

ak je u mnogim tekstovima tog vremena Nabupolasar nosio naslov "kralj Akada". On je vladavinu iskoristio da promatranje neba proiri na Nippur i Uruk, te su u narednim krucijalnim godinama neki od kljunih astronom skih tekstova doli iz ta dva nekadanja sumerska grada. Te iste sudbonosne godine, 610. pr. n. e. znamenite godine pune zapanjujuih dogaaja, kao to emo vidjeti ponovno snani Egipat takoer je na svoje prijestolje postavio nepopustljivog imperatora po imenu Neho. Samo godinu dana kasnije dogodio se jedan od najmanje razumljivih geopolitikih poteza tog vremena najmanje razumljivih za povjesniare, to jest. Egipani, koji su prije bili na istoj strani kao i Babi lonci te se zajedno s njima suprotstavljali asirskoj vladavini, nagrnuli su iz Egipta prema sjeveru i pregazili podruja i sveta mjesta koje su Babilonci smatrali svojima. Egipane je njihov prodor na sjever sve do Karkemia doveo nadohvat Harana. K tomu, u ruke su im pala dva mjesta povezana sa svemirom, u Libanonu i Judeji. Iznenaeni Babilonci nisu to namjeravali trpjeti. Ostarjeli Nabupolasar zadatak vraanja kljunih mjesta povjerio je svom sinu Nabukodonozoru koji je ve bio stekao ugled na bojnom polju. U lipnju 605. g. pr. n. e. kod Karkemia Babilonci su potukli egipatsku vojsku, oslobodili "svetu umu u Libanonu koju su Nabu i Marduk eljeli" te potjerali Egipane natrag sve do Sinajskog poluotoka. Nabukodonozor je zaustavio potjeru tek kad mu je iz Babilona stigla vijest o oevoj smrti. Pourio je natrag i te iste godine bio proglaen kraljem Babilona. Povjesniari nemaju objanjenje za iznenadnu egipatsku navalu i silinu babilonske reakcije. Nama je, meutim, oito da je u sri tih dogaaja bilo oekivanje Povratka. Doista, izgleda da se te 605. g. pr. n. e. smatralo da je povratak neminovan, da moda ak kasni jer je te iste godine prorok Habakuk u Jeruzalemu poeo propovijedati u Jahvino ime. Pretkazujui budunost Babilona i drugih nacija, prorok je upitao Jahvu kada e doi Dan Gospodinov dan kazne Boje za zemlje, ukljuu jui Babilon a Jahve mu je ovako odgovorio:

Zapisi vienje,
Urezi ga na ploice,
da ga ita lako ita:

Jer ovo je vienje samo za svoje zadano vrijeme: Ispunjenju tei, ne vara; Ako stie polako, ekaj; Jer odista e doi i nee zakasniti!
HABAKUK 2: 2-3 ("Zadano vrijeme" je, kao to emo vidjeti, stiglo tono pedeset godina potom.)

etrdeset i tri godine Nabukodonozorove vladavine (605.-562. pr. n. e.) smatraju se razdobljem dominantnog "neobabilonskog" carstva. To je bilo ra zdoblje odlunih akcija i brzih poteza jer nije bilo vremena na gubljenje: sve blii Povratak sada je pripadao Babilonu! Kako bi ga se pripremilo za oekivani Povratak, u Babilonu su ubrzano provedeni opseni renovacijski i graditeljski radovi. Njihovo arite bila je sveta etvrt u kojoj je obnovljen i nanovo izgraen Mardukov hram Esagil (sada zvan jednostavno Bel/Ba'al, "Gospodin"). Njegov zigurat sa sedam te rasa pripremljen je za promatranje zvjezdanih nebesa (slika 9 3 ) ba kao to je napravljeno u Uruku kada ga je oko 4000. g. pr. n. e. posjetio Anu. Sagraen je novi procesijski put koji je u svetu etvrt vodio kroz golema nova vrata: zidovi su im bili ukraeni i od vrha do dna prekriveni lijepim glaziranim ciglama koje i dandanas privlae pozornost, budui da su suvre meni ekskavatori iskopali procesijski put i vrata te ih, nanovo sastavljene, izloili u muzeju Vorderasiatiches Museum u Berlinu. Babilon, Mardukov Vjeni grad, bio je pripremljen za Povratak. "Uinio sam grad Babilon najglasovitijim medu svim zemljama i na seobinama; njegovo sam ime uzvisio da bude najhvaljenije od svih svetih gradova" - napisao je Nabukodonozor u svojim zapisima. Kako se ini, oe227

226

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

SLIKA 93 kivalo se da e se bog koji dolazi s krilatim diskom spustiti na Mjesto slijeta nja u Libanonu, a zatim konzumirati Povratak ulaskom u Babilon kroz novi, velianstveni procesijski put i impozantna vrata (slika 94) vrata nazvana "Itar" (alias IN.ANNA), koja je u Uruku bila "Anuova voljena", to je jo jedna indicija glede toga iji Povratak se oekivao. Istovremeno s tim oekivanjima Babilon je dobio ulogu novog Pupka Zemlje preuzevi pretpotopni Nippurov poloaj DUR.AN.KI-ja, "veze nebo-Zemlja". Da je to sada bila funkcija Babilona izraeno je time to je te meljnoj platformi zigurata bilo dodijeljeno sumersko ime E.TEMEN.AN.KI ("Hram temelja za nebesa-Zemlju), naglaavajui ulogu Babilona kao novog "Pupka Zemlje" ulogu jasno prikazanu na babilonskoj "Karti svijeta" (vidi sliku 10). To je bila terminologija koja je oponaala opis Jeruzalema s Kame nom temeljcem koji je sluio kao veza izmeu nebesa i Zemlje! No ako je to bilo ono to je Nabukodonozor zamislio, tada je Ba bilon morao zamijeniti postojeu poslijepotopnu vezu sa svemirom Jeruzalem. Preuzevi nakon potopa ulogu Kontrolnog centra misije koju je prije potopa drao Nippur, Jeruzalem je bio smjeten u sreditu koncentrinih Ovako veli Gospodin Jahve: Ovo je Jeruzalem; Postavih ga u sredite naroda, Okruzih ga zemljama! EZEKIJEL 5: 5 SLIKA 94 udaljenosti do drugih mjesta povezanih sa svemirom (vidi sliku 3). Naziva jui ga "pupkom Zemlje" (38: 12), prorok Ezekijel objavio je da je Jeruza lem za tu ulogu bio izabrao sam Bog:

228

229

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Odluan da tu ulogu preotme za Babilon, Nabukodonozor je poveo svoje trupe na taj dotad neosvojivi plijen i 598. g. pr. n. e. zauzeo Jeruzalem. Ovaj put je, kao to je bio upozorio prorok Jeremija, Nabukodonozor izvra vao Boji gnjev na stanovnicima Jeruzalema zato to su se upustili u tovanje nebeskih bogova: "Baala, Sunca, Mjeseca i zvijezda" (2 Kraljevi 23: 5) po

Boja kazna za Nabukodonozora bila je razmjerna njegovom sveto gru. Prema tradicionalnim izvorima, umro je 562. g. pr. n. e. u agoniji, sluen bubom koja mu je kroz nos ula u mozak.

pis koji jasno ukljuuje Mardukov nebeski entitet!

Izgladnivi stanovnike Jeruzalema tri godine dugom opsadom, Nabu kodonozor je uspio pokoriti grad te zarobiti judejskog kralja Jojakima i odvesti ga u Babilon. U progonstvo je odvedeno i judejsko plemstvo te uena elita izmeu ostalih i prorok Ezekijel kao i tisue judejskih vojnika i obrtnika. Naseljeni su na obale rijeke Khabur, u blizini Harana, doma njihovih predaka. Sam grad i hram ovaj su put ostali nedirnuti, no jedanaest godina kasnije, 587. g. pr. n. e., Babilonci su se vratili u velikom broju. Taj put su Babilonci, prema Bibliji, postupali po vlastitom nahoenju i spalili hram koji je izgradio Salomon. Nabukodonozor u svojim zapisima za to nije dao objanjenje, osim uobiajenog da udovolji eljama "svojih bogova Nabua i Marduka". No, kao to emo uskoro vidjeti, pravi je razlog bio jedno stavan: uvjerenje da je Jahve otiao i da ga vie nema. Unitenje hrama bilo je okantno i zlo djelo za koje su Babilon i njegov kralj kojeg su proroci ranije nazivali "prutom Jahvinog gnjeva" trebali biti otro kanjeni. "Osveta Jahve, Boga naega, osveta za hram njegov, izvrit e se na Babilonu, objavio je prorok Jeremija (50: 28). Proriui pad monog Babilona te njegovo unitenje od strane napadaa sa sjevera to se obistinilo samo nekoliko desetljea kasnije Jeremija je takoer progla sio sudbinu bogova koje je Nabukodonozor bio zazvao:

Ni Nabukodonozor niti itko od njegova tri krvna nasljednika (koji su bili ubijeni ili na neki drugi nain u kratkom roku odstranjeni) nisu ivjeli dovoljno dugo da vide dolazak Anua na babilonska vrata. U stvari, taj se

dolazak nikada nije ni dogodio, premda se Nibiru vratio. injenica je da su na astronomskim ploicama iz tog istog vreme na zabiljeena opaanja Nibirua odnosno "planeta Marduka." O ne
kima je izvijeteno kao o znamenju. Na primjer, ploica katalogizirana kao K.8688 obavjetava kralja da e, ako se Venera pojavi "ispred" (tj. ako izae prije) Nibirua, usjevi propasti, a ako Venera izae "iza" (tj. poslije) Nibirua, "usjevi u zemlji e uspjeti". Nas vie zanima skupina "kasnobabilonskih" ploica pronaenih u Uruku; na njima su podaci iskazani u dvanaest mje senih zodijakih stupaca, a tekstovi su povezani sa slikovnim prikazima. Na jednoj od tih ploica (VA 7 8 5 1 , slika 95) unutar planeta Marduka,

Objavite

narodima!

Razglasite, ne tajite, recite:

'Zauzet je Babilon! Bel je postiden: Marduk razbijen!
JEREMIJA 5 0 : 2
230

SLIKA 95

231

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

smjetenom izmeu simbola za zvijee Ovna s jedne i simbola za Zemlju s druge strane, prikazan je sam Marduk. Drugi primjer je ploica VA 7847:

ona jedno konkretno opaanje u zvijezdu Ovna naziva "Danom kada su se otvorila vrata velikog boga Marduka" odnosno kada se pojavio
Nibiru; a arim slijedi upis "Dan boga Marduka" kada se planer pre mjestio na svojoj putanji te bio vien u Vodenjaku. ak jo znakovitija od dolaska planeta "Marduka" u vidno polje s ju nih nebesa i njegovog brzog posrajanja "Nibiruom" u sredinjem nebe skom pojasu bila je jedna druga skupina, ovaj pur krunih, ploica. Te su ploice predstavljale "napredak unatrag" prema sumerskim astronomskim postavkama te su nebesku sferu dijelile na rri puta (Enlilov put za sjeverni dio nebesa, Eaov put za juni i Anuov put za sredinji dio nebesa). Iznad ta tri puta zatim je bilo poloeno dvanaest zoijako-kalendarskih segmenata, kao to se vidi na otkrivenim fragmentima (slika 9 6 ) ; na stranjim strana ma tih krunih ploica bila su zapisana objanjenja. Godine 1900. Theophilus G. Pinches izazvao je senzaciju na sastanku drurva Royal Asiatic Society u Londonu u Engleskoj kada je objavio da je uspio sastaviti itav "astrolab" ("Uzima zvijezda"), kako je nazivao ploicu. Pokazao je daje to kruni disk podijeljen na tri koncentrina dijela i, poput pite, na dvanaest segmenata, to rezultira poljem koje se sastoji od trideset i est odsjeaka. Svaki od trideset i est odsjeaka sadravao je ime s kruiem ispod njega, to je pokazivalo da se radi o nebeskom tijelu, i broj. Svaki odsjeak takoer je nosio ime mjeseca, tako da ih je Pinches numerirao od I do XII, poevi od mjeseca Nissan, (slika 9 7 ) . Njegova je prezenracija, razumljivo, izazvala veliku senzaciju jer bio im je predstavio babilonsku karru neba podijeljenu na tri staze - Enlilovu, Anuovu i Eaovu/Enkijevu - koja pokazuje koji su se planeti, zvijezde i zvijea na kojem podruju nebesa promatrali u kojem mjesecu cijele godine. Rasprava oko identiteta nebeskih tijela (u ijem korijenu ui po stavka "nita iza Saturna") i znaenja brojeva jo nije okonana. Nerijeeno je i pitanje starosti koje godine je astrolab napravljen re, ukoliko se radi o kopiji starije ploice, koje je vrijeme na njemu prikazano? Miljenja o SLIKA 96 starosti varirala su od prije dvanaestog i treeg stoljea pr. n. e., veina se, meutim, slagala da je astrolab pripadao eri Nabukodonozora ili njegovog nasljednika Nabunaida. Astrolab to ga je Pinches predsravio u narednim je raspravama bio identificiran kao "P," no kasnije je preimenovan u "Astrolab A", budui da je otada sastavljen jo jedan, poznat kao "Astrolab B".

232

233

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

yi\

SLIKA 97 Iako ta dva astrolaba na prvi pogled izgledaju jednako, ipak su razliiti. to se tie nae analize, kljuna razlika je u tome to se u astrolabu " B " planet identificiran kao Mul Neberu d Marduk "Planet Nibiru boga Marduka" nalazi na Anuovom putu, sredinjem ekliptinom pojasu (slika 9 8 ) , dok je na astrolabu "A" planet identificiran kao MulMarduk "Planet Marduk(ov) prikazan na Enlilovom putu, na sjevernom dijelu nebesa (slika 9 9 ) . Promjena imena i poloaja apsolutno je ispravna ukoliko dva astolaba prikazuju planet koji se kree "Marduk", kako su ga zvali Babilonci - 1 SLIKA 98 oji, doavi u vidno polje visoko na sjevernom dijelu neba (kao u astrolabu A"), zavija nadolje prema ekliptici i postaje NIBIRU ("Krianje") kada

234

235

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Teksrovi (poznati kao KAV 218, srupci B i C) priloeni uz krune pri kaze uklanjaju svaku sumnju glede identiteta Marduka/Nibirua: [Mjesec] Adar: Planet Marduk na Putu Anuovom: Blistavi kakkabu sto izlazi na jugu nakon "sto bogovi noi zavre svoje zadatke, i dijeli nebesa. Taj kakkabu je Nibiru - bog Marduk. Premda moemo bid sigurni zbog razloga koji e uskoro biti po dastrijeti da opaanja iz svih tih "kasnobabilonskih ploica" nisu mogla biti obavljena prije 640. g. pr. n. e., moemo takoer biti sigurni da se nisu dogodila nakon 555. g. pr. n. e. jer to je godina kada je ovjek po imenu Nabunaid postao posljednji kralj Babilonije koji je tvrdio da su legirimnosr njegove kraljevske asti potvrdila nebesa, da ga je "planet Marduk, visoko na nebesima, bio pozvao po imenu." Pored te rvrdnje izjavio je i kako je u nonom vienju vidio "Veliku zvijezdu i Mjesec." Pomou Keplerovih formula za putanje planeta oko Sunca izraunato je da je iravo razdoblje Mardukove/Nibiruove vidljivosti iz Mezopotamije trajalo svega nekoliko kratkih godina; sroga Nabudaidova rvrdnja o vidljivosti planeta postavlja njegov povrarak u godine neposredno prije 555. g. pr. n. e. Dakle, koje je bilo tono vrijeme povrarka? U rjeavanje te zago netke ukljuen je jo jedan aspekt: proroanstva o "podnevnoj tami" pomrini Sunca na Dan Gospodinov. Takva pomrina doista se i dogodila - 5 5 6 . g. pr. n. e.! Pomrine Sunca mnogo su rjee od pomrina Mjeseca, meutim nisu posve neuobiajene; do njih dolazi kada Mjesec, dok na odreeni nain SLIKA 99 presijee ekliptiku na Anuovom putu (kao u " B " ) . Dokumentacija u dvije faze koju nam pruaju ta dva astrolaba pokazuje upravo ono to mi tvrdimo cijelo vrijeme! prolazi izmeu Zemlje i Sunca, privremeno prekrije Sunce. Tek mali dio pomrina Sunca su porpune pomrine. Podruje na kojem se pomrina vidi, njezino rrajanje te put potpune tame razlikuju se od prolaska do prolaska zbog promjenjivog trostrukog orbiralnog plesa Sunca, Zemlje i

236

237

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Mjeseca, te povrh toga zbog svakodnevnog kruenja Zemlje i promjene nagiba njezine osi. Ma koliko pomrine Sunca bile rijetke, mezopotamska astronomi ja obuhvaala je znanje i o toj pojavi koju je nazivala alalu sharnshi. Tekstualni navodi sugeriraju da dio drevnog akumuliranog znanja nije bila samo sama pojava, nego i njezin lunarni aspekt. U stvari, pomr ina Sunca iji je put potpune tame preao preko Asirije dogodila se 762. g. pr. n. e.. Slijedila ju je pomrina 584. g. pr. n. e. koja se vidjela diljem zemalja Mediterana, a potpuna pomrina bila je nad Grkom. No zatim se, 556. g. pr. n. e., dogodila izvanredna pomrina Sunca "izvan oekivanog vremena." Ako do nje nije dolo uslijed predvidivog kretanja Mjeseca, je li njen uzrok mogao biti neuobiajeno blizak prolazak Nibirua? Meu astronomskim ploicama koje pripadaju seriji nazvanoj "Kada je Anu planet Gospodinov" jedna ploica (katalogizirana kao VACh.Shamash/RM.2,38 slika 100), koja se bavi pomrinom Sunca, ovako je zabiljeila opaeni fenomen (reci 19-20): U poetku je sunev disk, izvan oekivanog vremena, postao taman, u sjaju Velikog planeta. Tridesetog dana (mjeseca) bila je pomrina Sunca.

Sto zapravo znae rijei da je zatamnjeno Sunce bilo "u sjaju Velikog planeta"? Iako sama ploica ne navodi datum te pomrine, nae je milje nje da ta konkretna, iznad naglaena, formulacija snano ukazuje na to daje neoekivanu i izuzetnu pomrinu Sunca nekako uzrokovao povra tak Nibirua, "velikog sjajnog planeta". Meutim, je li neposredan uzrok bio sam planet ili uinak njegovog "sjaja" (gravitacijskog ili magnetskog privlaenja?) na Mjesec, tekstovi ne objanjavaju.

23

23 9

POSLJEDNJI

DANI

PODNEVNA

TAMA

Bilo kako bilo, astronomska je povijesna injenica da se na dan koji bi odgovarao 1 9 . svibnju 5 5 6 . g. pr. n. e. doista dogodila potpuna pomrina Sunca. Kao to pokazuje ova karta (slika 1 0 1 ) , koju je pripre-

mio NASA-in Centar za svemirske letove Goddard, ta je pomrina bila velika, vidjela se na vrlo irokom podruju, a njezin jedinstven aspekt je taj

da je zona potpune tame prolazila tono preko Harana!

Ta posljednja injenica od iznimne je vanosti za nae zakljuke a u tim zlokobnim godinama drevnog svijera bila je jo vanija jer odmah nakon toga, 555. g. pr. n. e., Nabunaid je proglaen kraljem Babilonije ne u Babilonu, nego u Haranu. On je bio posljednji babilonski kralj. Poslije nje ga, kao to je prorokovao Jeremija, Babilon je zadesila sudbina Asirije. Prorokovana podnevna tama nastupila je 5 5 6 . g. pr. n. e.. Upravo rada se vratio Nibiru; to je bio prorokovani DAN GOSPODINA. Kada je dolo do povratka planeta nisu se pojavili ni Anu ni ijedan drugi bog. Doista, dogodilo se upravo suprotno: bogovi, anunnakijski bogovi, uzletjeli su i otili sa Zemlje.

240

241

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

Meutim, u starijim vremenima Haran je bio prosperiretno trgovako, kulrurno, vjersko i politiko sredire, i to u tolikoj mjeri da je ak prorok Ezekijel (27: 24), koji je na tom podruju ivio s drugim izgnanicima iz Jeruzalema, govorio o Haranovoj reputaciji trgovakog grada u kojem se trgovalo "haljinama raskonim, platevima istkanima od prediva plavog, krinjama punima nakira to su se vezivale uadi i bile izraene od cedrovi

Trinaesto

poglavlje

ne." To je bio grad koji je od sumerskih vremena nadalje bio "Ur daleko od Ura", sredite kulta "boga Mjeseca", Nannara/Sina. Abrahamova obitelj na kraju je ostala ondje ivjeti zato to je njegov otacTerah bio Tirhu, sveenik

K A D A SU BOGOVI OTILI SA ZEMLJE

za znamenje, prvo u Nippuru, zatim u Uru i naposljetku u Nannarovom/ Sinovom hramu u Haranu. Nakon ro je nuklearni Zli vjetar unitio Sumer, Nannar i njegova supruga Ningal preselili su se u Haran. Iako Nannar ("Su-en"ili, skraeno na akadskom, "Sin) nije bio Enli lov prvorodeni sin i zakoniti nasljednik taj poloaj pripadao je Ninurti on je bio prvorodeni sin Enlila i njegove supruge Ninlil, Enlilov prvoroenac na Zemlji. Bogovi i ljudi silno su oboavali Nannara/Sina i njegovu suprugu; himne u njihovu asr za vrijeme sumerske slave, kao i alopojke zbog opustoenosti Sumera openiro a posebice Ura, odaju veliko divljenje i ljubav ljudi prema rom boanskom paru. To to je mnogo stoljea kasnije Esarhadon otiao s ostarjelim Sinom ("koji se oslanjao na tap") posavjetovari oko invazije na Egipat te to je prognano asirsko plemsrvo posljednji orpor pruilo u Haranu ukazuje na kontinuiranu vanu ulogu koju su Nannar/Sin i Haran imali do samog kraja. U ruevinama velikog haranskog hrama posveenog Nannaru/Sinu, hrama E.HUL.HUL ("Kua dvostruke radosti"), arheolozi su pronali eti ri kamena srupa ("stele") koji su neko stajali u hramu, po jedan u svakom kutu glavne dvorane za molirvu. Zapisi na srelama otkrili su da je dvije po digla hramska visoka sveenica Adda-Guppi, a dvije njezin sin Nabunaid, posljednji babilonski kralj. Adda-Guppi s evidentnim osjeajem za povijest i kao struna duno snica hrama u svojim je zapisima navela tone datume zapanjujuih do gaaja kojima je svjedoila. Datumi su, kao to je tada bilo uobiajeno,

dlazak anunnakijskih bogova sa Zemlje bio je dramatian dogaaj ispunjen reofanijama, fenomenalnim pojavama, boanskim kolebanji

ma i ljudskom nevoljom. Nevjerojarno je, ali raj odlazak nije ni nagaanje ni pekulacija, doku

mentiran je i vie nego dovoljno. Dokazi nam dolaze kako s Bliskog istoka tako i iz Amerike, a neki od najizravnijih, i svakako najdramatinijih zapisa o odlasku drevnih bogova sa Zemlje, dolaze nam iz Harana. Dokazni marerijal ne sasroji se od glasina: sasroji se od izvjetaja oevidaca, izmeu ostalih i proroka Ezekijela. Neki od tih izvjetaja uvrreni su u Bibliju, a neki su zapisani na kamenim srupovima. Na primjer, rekstovi koji se bave udesnim dogaajima koji su doveli do ustolienja posljednjeg babilonskog kralja. Dananji Haran da, i dalje je tamo, ja sam ga posjetio dremljiv je gradi u istonoj Turskoj, rek nekoliko kilometara od granice sa Sirijom. Okruen je ruevinama zidina iz islamskih vremena, a njegovi sranovnici ive u kolibama od blara koje imaju oblik konice. Tradicionalni izvor na kojem je Jakov sreo Rahelu i dalje je ondje, u livadama izvan grada na ko jima pasu ovce, s najiom, prirodno svjeom vodom koju ovjek moe zamisliti.

243

POSLJEDNJI

DANI

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

bili povezani s godinama vladavine poznatih kraljeva re su sroga mogli biti i jesu potvreni od srrane suvremenih strunjaka. Tako je pouzdano ustanovljeno da je ona roena 649. g. pr. n. e. te da je ivjela u vrijeme vla davina nekoliko asirskih i babilonskih kraljeva, da bi preminula u poznoj dobi od sto i etiri godine. Evo to je na svojoj steli napisala o prvom u nizu zapanjujuih dogaaja: Bila je esnaesta godina Nabupolasara,

"Crnoglavi ljudi" izraz je kojim su Sumerani nazivali sami sebe, a uporreba rog izraza od strane visoke sveenice otprilike 1.500 godina nakon propasti Sumera bila je iznimno znakovira: govorila je bogu da e, vrati li se natrag, biti vraen na poloaj vrhovnog gospodara, da e ponovno po stati Gospodin bog obnovljenog Sumera i Akada. Adda-Guppi ponudila je svom bogu ovakvu nagodbu: Ako se vrati i upotrijebi svoje boanske moi da uini njezinog sina Nabunaida sljedeim kraljem koji e vladati svim babilonskim i asirskim podrujima, Nabunaid e obnoviti Sinov hram i u Uru te proglasiri tovanje boga Sina slubenom religijom u svim zemljama crnoglavih ljudi! Dodirujui rub bojeg ogrtaa, molila se dan za danom. Naposljetku joj se jedne noi bog pojavio u snu i prihvatio njezinu ponudu. Bogu Mje seca, napisala je Adda-Guppi, ideja se svidjela: "Sin, vladar- bogova nebesa i Zemlje, zbog mojih me je dobrih djela pogledao sa smijekom; uo je moje molitve; prihvario moj zavjer. Gnjev u njegovom srcu se stiao. Pomirio se s Enhulhulom, svojim hramom u Haranu, boanskim boravitem u kojem se njegovo srce veselili i predomislio se." Bog je, napisala je Adda-Guppi, prihvatio nagodbu: Sin, vladar bogova, mojim rijeima. izdanka utrobe moje, mog jedinog sina,

kralja Babilona, kada se Sin, vladar bogova, naljutio na grad svoj i hram svoj

i otiao na nebesa;
a grad i ljudi u njemu su propali. esnaesta godina Nabupolasara bila je 610. g. pr. n. e. znamenka godina, kao to e se itatelj vjerojatno prisjetiti, kada su babilonske snage osvojile Haran kojega su branili ostaci asirske kraljevske obirelji, re kada je nanovo ojaani Egipar odluio zauzeri mjesra povezana sa svemirom. Tada je, napisala je Adda-Guppi, razljueni Sin povukao i svoju zatitu nad gradom, spakirao se "i otiao na nebesa!" Ono to se nakon toga dogodilo u osvojenom gradu rono je saeto: "A grad i ljudi u njemu su propali." Dok su drugi preivjeli pobjegli, Adda-Guppi je osrala. "Svakodnevno je, bez presranka, danju i nou, mjesecima, godinama" bdjela u unitenom hramu. U rui je "odbacila haljine od finog prediva, skinula nakit, nije nosila ni srebro ni zlaro i odrekla se miomirisa i eterinih ulja." Luta jui poput duha naputenim hramom, "u poderanu odjeu bila sam odjevena; bez zvuka sam ulazila i izlazila" - napisala je. Tada je u pusroj svetoj ervrd pronala ogrta koji je pripadao Sinu. Oaj noj sveenici raj je pronalazak predstavljao boanski znamen: bog joj je iznena da podario znak svoje fizike prisutnosti. Nije mogla skinuti pogled sa svetog ruha, nije ga se usuivala dodirnuti, osim "primiri ga za rub". Kao da je sam bog bio tamo da je uje, legla je niice i "u molitvi i poniznosti" izgovorila zavjet: "Vrati li se u svoj grad, svi crnoglavi ljudi tovat e tvoje boanstvo!"

bio je naklon prema Nabunaida,

Pozvao je da bude kralj kralj Sumera i Akada.

Sve zemlje od granice s Egiptom, od Gornjeg mora do Donjeg mora, predao je u njegove ruke.

Obje strane odrale su svoju stranu nagodbe. "Ja je smatram ispunje nom", izjavila je Adda-Guppi u zakljunom dijelu svojih zapisa: Sin je "odr ao rije koju mi je dao" i 555. g. pr. n. e. doveo Nabunaida na babilonsko prijesrolje. A Nabunaid je ispunio zavjet svoje majke i obnovio hram u Ha-

244

245

POSLJEDNJI

DANI

KADA

SU BOGOVI

OTILI SA ZEMLJE

ranu, "usavrivi njegovu konstrukciju". Obnovio je tovanje Sina i Ningal (Nikkal, na akadskom) "sve zaboravljene obrede nanovo je oivio." A zatim se dogodilo veliko udo, pojava neviena generacijama. Taj je dogaaj opisan na dvije Nabunaidove stele, na kojima je on prikazan kako dri neobian tap i gleda prema nebeskim simbolima za Nibiru, Zemlju i Mjesec, (slika 1 0 2 ) :

Daje Sin, vladar bogova i boica,

to obitava na nebesima, Siao s nebesa

Pred oima Nabunaidovim, kralja babilonskog.

Sin se, izvjetavaju zapisi, nije vratio sam. Prema tekstovima, uao je u obnovljeni hram Ehulhuku u ceremonijalnoj procesiji, u drutvu supruge Ningal/Nikkal i svog pomonika, boanskog glasnika Nuskua.

udesni Sinov povratak "s nebesa" potie mnoga pitanja, a prvo bi bilo: Gdje "na nebesima" je boravio pet ili est desetljea? Na ta pitanja moe se odgovoriti kombinacijom drevnih dokaza i postignua suvreme ne znanosti i tehnologije. No, prije nego to prijeemo na to, vano je istraiti sve aspekte odlaska, jer Sin nije bio jedini koji se "naljutio" te, napustivi Zemlju, "otiao na nebesa". Izvanredni nebeski dolasci i odlasci koje su opisali Adda-Guppi i Nabunaid odvijali su se dok su oni bili u Haranu a to je znaajna stvar jer je u isto to vrijeme na tom podruju bio prisutan jo jedan oevidac. Bio je to prorok Ezekijel koji je takoer imao mnogo za rei na tu temu. Ezekijel, Jahvin sveenik u Jeruzalemu, bio je meu aristokracijom i obrtnicima koji su zajedno s kraljem Jojakimom bili protjerani nakon SLIKA 1 0 2 to je Nabukodonozor 598. g. pr. n. e. prvi put napao Jeruzalem. Silom su odvedeni u sjevernu Mezopotamiji te su naseljeni na podruju rijeke Khabur, nedaleko od doma svojih predaka u Haranu. Tamo je Ezekijel To je veliko udo Sinovo koje se od bogova i boica nije dogodilo u zemlji, od davnih dana i nepoznatih; koje ljudi Zemlje nisu vidjeli ni nali zapisano na ploicama od davnih dana: imao svoju slavnu viziju nebeskih kola. Kao kvalificirani sveenik, i on je biljeio mjesta i datume dogaaja: to je bilo petog dana etvrtog mjeseca u petoj godini progonstva 594/593. g. pr. n. e. "kad bijah medu izgnanicima na rijeci Khaburu, otvorie se nebesa i ja ugledah vienja Elohima ', naveo je Ezekijel na samom poetku svojih proroanstava. Ono to je ugledao u vihoru, s bljeskajuim svjetlima obavijena sjajem, bila su boanska kola koja su mogla ii prema gore, prema dolje i postrance, a u

246

247

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI SA ZEMLJE

njima, "na neemu poput prijestolja, bijae netko kao ovjek zemaljski"; i zauo je glas koji mu se obraao kao "Sinu ovjejem" i objavio mu njegov proroki zadatak. Izraz u prorokovoj uvodnoj izjavi obino se prevodi kao "vienja Boga". Izraz Elohim, koji je mnoina, Tradicionalno se prevodi kao "Bog", u jednini, ak i u sluajevima kada se Biblija oigledno prema njemu odnosi kao da je u mnoini, kao na primjer: "I ree Elohim, nainimo Adama na svoju sliku, da bude nama slian (Posranak 1: 2 6 ) . Kao ro itatelji mojih knjiga znaju, pria o biblijskom Adamu inrerpreracija je mnogo podrobnijih sumerskih tekstova o stvaranju, u kojima je skupi na Anunnakija predvoena Enkijem genetskim inenjeringom "srvorila" Adama. Izraz Elohim, kao ro uvijek iznova pokazujemo, odnosio se na Anunnakije; a Ezekijel je izvijestio o tome da je vidio anunnakijsku nebesku letjelicu u blizini Harana. Ezekijel je nebesku lerjelicu koju je vidio opisao, u uvodnom pogla vlju i nakon njega, kao Boji Ka vod ("Ono to je teko") istim izrazom koji se u Izlasku koristi za boansku letjelicu koja je sletjela na planinu Sinaj. Opis letjelice koji je dao Ezekijel nadahnuo je generacije uenjaka i umjetnika, a crrei koji su nastali kao rezultat tog nadahnua mijenjali su se tijekom vremena onako kako je napredovala naa vlastita tehnologija leteih vozila. Drevni tekstovi govore kako o svemirskim brodovima tako i o letjelicama te opisuju Enlila, Enkija, Ninurtu, Marduka, Totha, Sina, Samaa i Itar, da navedem one najistaknutije, kao bogove koji su imali letjelice i vrljali zemaljskim nebom - ili vodili zrane birke, kao ro je na primjer ona izmeu Horusa i Setha ili ona Ninurre i Anzua (da ne spomi njem indoeuropske bogove). ini se da su od svih razliirih teksrualnih opisa i slikovnih prikaza "nebeskih brodova" Ezekijelovom vienju vihora najvie odgovaraju takozvana "vihorasra kola" nacrrana na lokalireru u Jordanu s kojeg je prorok Ilija uznesen u nebesa (slika 1 0 3 ) . Ta je letjelica nalik helikopteru zacijelo bila sluila samo kao ati do mjesra na kojem se nalazio pravi svemirski brod. Nae je miljenje da je to bio razlog zbog kojeg se Nabukodnonozor usudio ponovno napasti Jeruzalem i unititi Jahvin hram. Taj vapaj je praktiki identian onome o emu je Adda-Guppi izvijestila iz Harana: 'Sin, vladar bogova, naljutio se na grad svoj, hram svoj i otiao je na nebesa; a grad i ljudi u njemu su propali." Ne moe se sa sigurnou rei kako ili zato su dogaaji u sjevernoj Mezopotamiji povezani s idejom u dalekoj Judeji da je Jahve takoer otiao SLIKA 103 Ezekijelov zadarak bio je da prorokuje i upozori svoje prognane su narodnjake na dolazei Sudnji dan kada e se ljudima suditi za sva sramorna djela i nepravde. Zatim se, poslije godinu dana, isti "netko kao ovjek zemaljski" ponovno pojavio, pruio ruku, uhvario Ezekijela i pre nio ga sve do Jeruzalema, da tamo prorokuje. Jeruzalem je, sjetit ete se, pretrpio izgladnjujuu opsadu, poniavajui poraz, bezobzirnu pljaku, babilonsku okupaciju te izgnanstvo kralja i cjelokupnog plemstva. Kada je onamo stigao, Ezekijela je zatekao prizor potpunog sloma vladavine zakona i pridravanja vjerskih obreda. Pirajui se ro se ro zbiva, naiao je na jednog sranovnika koji je sjedio i jadikovao (8: 12, 9: 9)

Jahve nas vie ne vidi jer je Jahve napustio Zemlju!

248

249

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI

SA ZEMLJE

sa Zemlje, no oito je da su se vijesti o tome da su Bog odnosno bogovi oti li bila proirila nadaleko i nairoko. Doista, na ploici VAT 7847, koja je ranije spomenuta u vezi sa sunevom pomrinom, u proroanskom dijelu koji govori o velikim nesreama koje traju dvjesto godina pie: Bogovi e s tutnjem, letei, iz zemalja otii, od ljudi se odvojiti. Ljudi e boja prebivalita u Enlil e u ljutnji uzletjeti. Poput nekoliko drugih dokumenata iz anra "akadskih proroan stava", strunjaci i ovaj tekst smatraju "proroanstvom poslije dogaaja" tekstom koji dogaaje koji su se ve dogodili koristi kao osnovu za pre dvianje drugih buduih dogaaja. Bilo kako bilo, ovdje imamo dokument koji znatno proiruje egzodus bogova: ljutiti bogovi, predvoeni Enlilom, odletjeli su iz svojih zemalja; nije se samo Sin naljutio i otiao. Postoji jo jedan dokument. Premda ga strunjaci klasificiraju kao "proroanstvo u neoasirskim izvorima," njegove poetne rijei sugeri raju da je njegov autor (babilonski?) tovatelj Marduka. Evo tog doku menta u cijelosti: Marduk, Enlil bogova, Skovao je zao plan narod. Na njegovim se usnama nala gorka kletva. Zli nagovjetaji to ukazuju na poremeaj nebeskog sklada poeli su se obilno pojavljivati i na nebu i na Zemlji. Planeti na Enlilovom, poloaje i Anuovom i Eaovom putu pogorali su svoje nakazne predznake. opetovano pokaztdi naljutio se. Um mu je postao gnjevan. rastjerivanja njezinih naroda. ruevinama ostaviti. Suosjeanja i blagostanja e nestati.

Arahtu, Golemi

rijeka izobilja, pretvorila se u bijesnu bujicu. vodeni val, divlja poplava poput Potopa i pretvorila ih u ruevine. odnijela je grad,

njegove kue i svetita,

Bogovi i boice se su se uplaili, napustili svoje hramove i kao ptice odletjeli na nebo.
Svim tim tekstovima zajednike su tvrdnje: a) da su se bogovi naljutili na ljude; b) da su bogovi "odletjeli poput ptica" i c) da su otili na "nebo". Nadalje, izvjetava nas se da su njihov odlazak pratile neobine nebeske po jave i odreeni poremeaji na Zemlji. To su znaajke Dana Gospodinovog kakvog su pretkazali biblijski proroci: Odlazak je bio povezan s povra tkom Nibirua bogovi su otili sa Zemlje kada je Nibiru doao.

Tekst klasificiran kao VAT 7 8 4 7 sadri intrigantan navod o razdo blju velikih nesrea koje je trajalo dva stoljea. Iz teksta nije jasno je li to bilo pretkazanje o tome to e se dogoditi nakon odlaska bogova, ili su tijekom tog razdoblja narasli njihov gnjev i razoaranje zbog o vjeanstva, to je dovelo do odlaska. ini se da je ovo posljednje sluaj jer najvjerojatnije nije sluajnost da je era biblijskih proroanstava o grijesima naroda i skorom sudu na Dan Gospodina poela s Amosom i Hoejom oko 760./750. g. pr. n. e. dva stoljea prije povratka Nibi rua! Dva stoljea proroci su, iz jedinog legitimnog mjesta "veze neboZemlja" Jeruzalema pozivali na pravdu i potenje meu ljudima i mir medu narodima, osuivali besmislene rtve i oboavanje beivotnih kumira, okrutna osvajanja i nemilosrdno razaranje te upozoravali sve nacije ukljuujui Izrael na neizbjene kazne, ali bez rezultata. Ako je to bio sluaj, tada je ono to se dogodilo bilo postupno nakupljanje gnjeva i razoaranja kod anunnakijskih bogova te njihov zakljuak "kad je dosta, onda je dosta" bilo je vrijeme za odlazak. Sve to podsjea na odluku bogova predvoenih razoaranim Enlilom da zadre Potop i njihovo odlijetanje u nebeskoj letjelici, nepoznatoj

razaranja zemlje i

Njegovo Ijutito srce bilo je odluno da sravni zemlju i uniti njezin

250

251

POSLJEDNJI

DANI

KADA

su

BOGOVI

OTILI

SA

ZEMLJE

ovjeanstvu; sada su, kada se Nibiru ponovno pribliavao, enlilski bogovi planirali odlazak. Tko je otiao, kako su otili i kamo su orili ako se Sin vratio nakon nekoliko deserljea? Da bi odgovorili na ra piranja moramo se vratiti na poetak. Kada su Anunnakiji, predvoeni Eaom/Enkijem, prvi pur doli na Ze mlju zbog zlata koje im je trebalo da zatite ugroenu atmosferu svog planeta, zlato su namjeravali izvui iz Perzijskog zaljeva. Kada im ro nije polo za rukom, preli su na rudarske operacije u jugoistonoj Africi te taljenje i rafi niranje zlata u E.DIN-u, buduem Sumeru. Broj na Zemlji im se poveao na esro, a tu je bilo i tri srotine Igigija koji su opsluivali nebesku letjelicu koja je Zemlju povezivala s usputnom planetarnom postajom na Marsu, iz koje se lake mogla lansirati svemirska letjelica za daleka putovanja kojom su odlazili do Nibirua. Doao je Enlil, Enkijev polubrar i suparnik za nasljeivanje, te je postavljen za vrhovnog zapovjednika. Kad su se Anunnakiji koji su crnili u rudnicima pobunili, Enki je predloio da se proizvede "Primitivni radnik", to je uinjeno genetskim usavravanjem postojeeg hominida. A zatim su Anunnakiji poeli "opiti s ljudskim kerima pa su im one raale djecu" (Po stanak 6), re su Enki i Marduk prekrili rabu. Kada je doao potop, razjareni Enlil je rekao: "Neka ljudi nestanu," jer "velika je ovjekova pokvarenosr na Zemlji". Meutim Enki je preko Noe osujetio Enlilov plan. Ljudi su prei vjeli, namnoili se i s vremenom im je dana civilizacija. Potop koji je poharao Zemlju poplavio je rudnike u Africi, no orkrio je glavnu zlatnu ilu u junoamerikim Andama, omoguivi Anunnakijima da lake i bre, i bez porrebe za raljenjem i rafiniranjem, dou do vie zlara budui da naplavinsko zlaro isre grumene zlata saprane s planina neba samo isprati iz pijeska i pokupiti. Potop je omoguio i smanjenje broja Anunnakija potrebnih na Zemlji. Za trajanja svog dravnikog posjera Zemlji oko 4000. g. pr. n. e. Anu i Antu posjetili su poslijepotopnu zemlju zlata na jezeru Titicaca. Posjet im je posluio kao prilika da ponu smanjivati broj Nibiruanaca na Zemlji, a ujedno su porvrdili mirovne sporazume izmeu suparnike po-

lubrae i njihovih zaraenih klanova. Meutim, iako su Enlil i Enki prihva tili teritorijalnu podjelu, Enkijev sin Marduk nikada se nije odrekao borbe za vrhovnu vlasr koja je ukljuivala kontrolu nad srarim mjestima poveza nim sa svemirom. Tada su Enlilovci/Enliliti poeli pripremati alternativnu svemirsku luku u Junoj Americi. Kada je 2024. g. pr. n. e. pretpotopna svemirska luka razorena nuklearnim orujem, instalacije u Junoj Americi bile su jedine koja su ostale potpuno u enlilovskim/enlilitskim rukama. I tako, kada je frustrirano i zgadeno anunnakijsko vodstvo odluilo da je vrijeme da odu, neki su za odlazak iskoristili Mjesto za slijetanje. Drugi su, moda s posljednjim velikim transportom zlata, morali upotrijebiti in stalacije u Junoj Americi, blizu mjesra gdje su tijekom posjera tom podru ju boravili Anu i Anru. Kao to je ranije spomenuro, to mjesto danas poznato kao PumaPunku nalazi se nedaleko od sada smanjenog jezera Titicaca (koje dijele Peru i Bolivija), meutim tada je bilo na junoj obali jezera, zajedno s insta lacijama pomorske luke. Njegove glavne ruevine sasroje se od reda od eriri ruevne graevine, od kojih je svaka izraena od jedne divovske izdubljene stijene (slika 104). Svaki takav izdubljeni sustav komora iznurra je bio u potpunosti obloen zlamim ploama koje su bile privrene zlatnim zakovi cama kada su doli u esnaestom stoljeu, to nevjerojatno blago odnijeli su panjolci. Ostaje tajna kako su te komore bile tako precizno izdubljene u kamenu i kako su etiri goleme stijene dopremljene na to mjesto. Taj lokalitet krije jo jednu tajnu. Arheoloki pronalasci na tom mjestu ukljuivali su ogroman broj neobinih kamenih blokova koji su bili precizno izrezani, ilijebljeni i isklesani s preciznim kutovima; neki od njih su prikazani na slici 105. ovjeku ne treba diploma iz strojarstva da shvati da je to kamenje rezao, buio i klesao netko s nevjerojatnim tehno lokim sposobnostima i sofisticiranom opremom. Doista, ovjek bi po sumnjao moe li se kamenje danas tako oblikovati. Zagonetku uslonjava tajnovita svrha kojoj su ra tehnoloka uda sluila; ta svrha morala je biti vrlo sofisticirana. Ako su trebali sluiti kao kalupi za lijevanje sloenog orua, kakvo i ije je to orue bilo?

252

253

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU BOGOVI OTILI SA ZEMLJE

Razumljivo, ovjeku padaju na pamet samo Anunnakiji kao oni koji su mogli posjedovati tehnologiju za izradu tih "kalupa" te upotrebljavati njih ili njihove proizvode. Glavna anunnakijska ispostava bila je smjete na nekoliko kilometara u unutranjosti, na lokalitetu koji je sada poznat kao Tiwanaku (ranije se pisalo Tihuanacu) a nalazi se u Boliviji. Jedan od prvih europskih istraivaa koji su u modernom vremenu doli na to mjesto bio je George Squier, koji ga je u svojoj knjizi Peru Illustrated opisao kao "Baalbek Novog svijeta", ni ne znajui koliko je ta usporedba blizu istine.

254

255

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI OTILI

SA ZEMLJE

Sljedei veliki suvremeni istraiva Tiwanakua Arthur Posnansky (Tihuanacu Kolijevka amerikog ovjeka), doao je do zapanjujueg zakljuka o starosti tog lokaliteta. Glavne nadzemne graevine u Tiwanakuu (ima i mnogo podzemnih) ukljuuju Akapanu, umjetno brdo ispresijecano kanalima, vodovima i ustavama o ijoj se svrsi raspravlja u Izgubljenim kraljevstvima. Turistiki favorit je nadsvodeni prolaz zvan Vrata Sunca, istaknuta graevina koja je takoer, preciznou slinom onoj iz Puma-Punkua, izrezana iz jednog komada stijene. Najvjerojatnije su imala neku astronomsku svrhu, a nedvojbeno kalendarsku, kao to pokazuju na njima izrezbarene slike. Tim rezbarijama dominira vea slika boga Virakoe koji u ruci dri munju, to jasno oponaa bliskoistonog Adada/Teuba (slika 106). Doista, u Izgubljenim kraljevstvima obrazloio sam da je Virakoa bio Adad/Teub.

astronomska opaanja. Kalasasaya je velika pravokutna graevina u ijoj sredini je uleknuto dvorite, a okruuju je uspravni kameni stupovi. Posnanskyjevu pretpostavku daje Kalasasaya imala funkciju opservatorija potvrdili su kasniji istraivai; njegov zakljuak, zasnovan na arheoastronomskim na putcima sira Normana Lockyera, da astronomska usklaenost Kaiasasaye potvruje da je izgraena tisuama godina prije civilizacije Inka bio je tako nevjerojatan da su njemake astronomske ustanove poslale znanstvene ti move da to provjere. Njihov izvjetaj i kasnije dodatne provjere (konkretno, objavljene U znanstvenom asopis Baesseler Archiv, broj 14) pokazale su da se Kalasasayina orijentacija nedvojbeno poklapala s nakrivljenou Zemlje ili 10.000. g. pr. n. e. ili 4.000. g. pr. n. e. Meni odgovara, kao to sam napisao u Izgubljenim kraljevstvima, bilo koji od ta dva datuma raniji datum, nedugo nakon potopa, kada su tamo poele operacije vaenja zlata, ili kasniji, kada je Anu posjetio Ze mlju. Oba se datuma poklapaju s aktivnostima Anunnakija na tom mjestu, a dokaza o prisutnosti enlilitskih/enlijanskih bogova na tom lokalitetu ima na sve strane.

Vrata Sunca postavljena su tako da zajedno s treom istaknutom gra evinom u Tiwanakuu, onom zvanom Kalasasaya, oblikuju jedinicu za

256

257

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI SA ZEMLJE

Arheoloka, geoloka i mineraloka istraivanja provedena na lokalitetu i na irem podruju oko njega porvrdila su da je Tiwanaku sluio i kao metalurko sredire. Na temelju razliitih pronalazaka i slika na Vrarima Sunca (slika 107a) te na osnovi slinosti s prikazima na drevnim hetitskim lokalitetima u Turskoj (slika 107b), sugerirao sam da je operacije vae nja zlata (i kositra!) nadzirao Ikur/Adad, Enlilov najmlai sin. Njegovo podruje u Srarom svijeru bila je Anarolija u kojoj su ga Hetiti oboavali kao Teuba, "boga vremena" iji simbol je bila raljasta munja. Takav go lemi simbol, tajansrveno urezan na obronku planine (slika 108), moe se iz zraka ili s oceana vidjeri u zaljevu Paracas u Peruu, prirodnoj luci ispod Tivvanakua. Simbol nadimka Kandelabra dugaak je 125 i irok 72 merra, a njegove crre, koje su iroke 1,5 do 4,5 metara, urezane su u tvrde stijene do dubine od oko pola merra. I nirko ne zna tko ga napravio i kako osim ako to sam Adad nije elio objaviti svoju prisutnost.

U unutranjosti sjeverno od zaljeva, u pustinji izmeu rijeka Ingenio i Nazca, istraivai su pronali jednu od najtajnovitijih zagonetki drevnih vremena, takozvane linije iz Nazce. Golemo podruje (otprilike petsto e tvornih kilometara!) koje se od pampe protee prema krevitim planina na istoku, kao da je "netko" upotrijebio kao platno i nacrtao na njemu mnorvo slika neki ih nazivaju "najveim umjetninama na svijetu". Crtei su toliko veliki da gledani s tla nemaju nikakvog smisla. Meutim, promarra li ih se iz zraka jasno prikazuju poznate i imaginarne ivotinje i ptice (slika 109). Izraeni su uklanjanjem povrinskog sloja tla debelog desetak

258

259

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI OTILI SA ZEMLJE

centimetara i nainjeni unikurzalnom Linijom neprekinutom linijom koja zavija i krivuda a da ne prelazi preko same sebe. Svatko tko leti iznad podruja (turistima su ondje na raspolaganju mali zrakoplovi) bez iznimke dolazi do zakljuka da je "netko" tko je bio u zraku koristio poseban ureaj i crtao po tlu ispod sebe. Od neposredne vanosti za temu odlaska je, meutim, jedna druga, jo zagonetnija znaajka Linija iz Nazce same "linije" koje izgledaju kao iroka uzletita (slika 1 1 0 ) . Ti besprijekorno pravilni, ravni potezi ponekad uski, ponekad iroki, ponekad kratki, ponekad dugi idu ravno preko brda i dolina, bez obzira na konfiguraciju terena. Ima oko sedamsto etrdeset ravnih "linija", ponekad spojenih s trokutastim "trapezoidima" (slika 1 1 1 ) . Cesto se meusobno presijecaju bez ikakve pravilnosti, a ponekad prelaze preko crtea ivotinja i tako otkrivaju da su napravljene u razliitim vremenima.

Razliiti pokuaji rjeavanja misterija linija, ukljuujui pokuaje po kojne Marie Reiche, kojoj je to bio cjeloivotni projekt, uvijek su bili neu spjeni kada se objanjenje trailo u okvirima pretpostavke da su "to uinili peruanski Indijanci" narod "kulture Nazca" ili narod "civilizacije Paracas". Istraivanja (ukljuujui neka koje je provelo drutvo National Geo graphic) koja su nastojala utvrditi astronomsku orijentaciju linija uskla enosti sa solistici)ima, ekvinocijima, ovom ili onom zvijezdom takoer nisu nikuda dovela. Za one koji iskljuuju rjeenje "astronauta iz davnina" ta enigma ostaje nerjeiva. Iako ire linije izgledaju kao aerodromske piste s kojih pri uzlijetanju (ili slijetanju) ridaju zrakoplovi, ovdje se ne radi o tome zato to "linije" nisu horizontalno ravne prolaze ravno preko neravnih terena, ne obazi rui se na brda, kotline i gudure. Naime, umjesto da je njihova svrha bila SLIKA n o
260 261

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI

SA ZEMLJE

omoguiti uzlijetanje, ini se da su one rezultat uzlijetanja letjelice koja je prilikom uzlijetanja na tlu pod sobom ostavila "linije" to ih je napravio ispuh njezinog motora. Kao to pokazuje kombinacija sumerskih piktogra ma DIN i GIR (itaj DIN.GIR; slika 112) koja je oznaavala svemirske bogove, anunnakijske "nebeske odaje" doista su imale takve ispuhe.

domislio. To je mjesto bila dobra, stara usputna postaja na Marsu s koje su brodovi za daleka putovanja jurili da presretnu Nibiru u njegovoj orbiti i na nj slete. Kao to je detaljno opisano u Dvanaestom planetu, sumersko znanje o naem Sunevom sustavu obuhvaalo je i navode o anunnakijskom ko ritenju Marsa kao usputne postaje. To pokazuje izuzetna slika na 4.500 godina starom cilindrinom peatu koji se danas nalazi u muzeju Hermi tage u St. Petersburgu u Rusiji (slika 1 1 3 ) . Slika prikazuje astronauta na Marsu (estom planetu) koji komunicira s astronautom na Zemlji (sedmi planet, brojei izvana prema unutra), a u svemiru izmeu njih je svemir ska letjelica. Koristei se, u usporedbi sa Zemljom, manjom gravitacijom na Marsu, Anunnakiji su vidjeli da im je lake i loginije najprije sebe i svoje terete u atl-letjelici transportirati od Zemlje do Marsa i onda tamo prijei za put do Nibirua (i obrnuro).

Osobno smatram da je to rjeenje zagonetke "linija iz Nazce": Nazca je bila posljednja anunnakijska svemirska luka. Koristili su je nakon to je ona na Sinaju unitena, a zatim su je upotrijebili za konani odlazak. Ne postoje zapisi s izvjetajima oevidaca o letjelicama i letovima u Nazci; postoje, kao to smo pokazali, tekstovi iz Harana i Babilona o le tovima koji su nesumnjivo koristili Mjesto slijetanja u Libanonu. Medu izvjetajima oevidaca o tim odlaznim letovima i anunnakijskoj letjelici je i svjedoanstvo proroka Ezekijela te zapisi Adde-Guppi i Nabunaida. Namee nam se neizbjean zakljuak da su od barem 6 1 0 . g. pr. n. e. do otprilike 560. g. pr. n. e. bogovi sustavno naputali planet Zemlju. Godine 1976. kada je sve spomenuto izneseno u knjizi Dvanaesti planet Mars se jo uvijek smatralo neprijateljskim planetom bez zraka, vode i ivota, a rvrdnju da je ramo neko postojala svemirska baza srruni je establiment smatrao ekstremnijom ak i od ideje o "drevnim astronautima". Godine 1990. Kamo su otili nakon to su poletjeli sa Zemlje? To je, naravno, moralo biti mjesto s kojega se Sin mogao relativno brzo vratiti jednom kada se prekada je objavljena Revizija postanka ve je bilo dovoljno NASA-inih vlastitih pronalazaka i fotografija s Marsa da popune cijelo jedno poglavlje pod naslo-

262

263

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI

SA ZEMLJE

vom "Svemirska baza na Marsu". Dokazi su pokazali da je na Marsu nekada bilo vode i ukljuivali su fotografije graevina sa zidovima, cesta, kompleksa u obliku kotaa (na slici 1 1 4 samo su dvije takve fotografije) i glasovitog lica s Marsa (slika 1 1 5 ) .

264

265

POSLJEDNJI

DANI

K A D A SU

BOGOVI

OTILI

SA ZEMLJE

I Sjedinjene Drave i Sovjerski Savez (sada Rusija) uloili su velike napore da dodu na Mars i istrae ga lerjelicama bez posade. Za razliku od drugih svemirskih poduhvara, misije na Mars od tada je u njima poe la sudjelovati i Europska unija imale su neuobiajenu, uznemirujuu i zagonetno visoku sropu neuspjeha, ukljuujui zbunjujue, neobjanjene nesranke svemirskih letjelica. Meutim, uslijed ustrajnih nastojanja u po sljednja dva desetljea dovoljno je amerikih, sovjetskih i europskih sve mirskih letjelica bez posade uspjelo doi na Mars i istraivati ga tako da su sada znanstveni asopisi onih istih "nevjernih Toma" iz 1970-ih puni izvjetaja, studija i fotografija koji govore o rome da je Mars nekada imao prilinu veliku atmosferu, re da i dandanas ima ranki armosferski omora; da je neko imao rijeke, jezera i oceane re da na njemu i dalje ima vode, na nekim mjestima neposredno ispod povrine, a u nekim sluajevima ak i vidljive u obliku malih smrznutih jezera, kao ro se vidi iz kolaa novinskih naslova na (slici 1 1 6 ) . Godine 2005. NASA-ini marsovski roveri1 poslali su na Zemlju kemijske i forografske dokaze koji potkrjepljuju te zakljuke. Zajedno s nekima od njihovih izvanrednih forografija na kojima se vide ostaci graevina, na primjer zid prekriven pijeskom s jasno vidljivim pra vim kutovima (slici 1 1 7 ) , trebali bi ovdje biti dostatni za sljedei zakljuak:

Mars je mogao sluiti i sluio je kao anunnakijska usputna svemirska postaja. Bilo je to prvo oblinje odredite bogova koji su odlazili, kao to je porvrdio relativno brz Sinov povratak. Tko je jo otiao, tko je ostao, tko se mogao vratiti? Iznenaujue je da neki od odgovora na ta pitanja takoer dolaze s Marsa.

Vozila specijalno izraena za kretanje po povrini Marsa i prikupljanje podataka o tamonjem

'u i atmosferi; op. prev.

266

267

POSLJEDNJI

DANI

etrnaesto

poglavlje

POSLJEDNJI DANI

jeanja ovjeanstva na prijelomne dogaaje iz svoje prolosti za ve inu povjesniara to su "legende" ili "mitovi" ukljuuju i prie koje

su bile dio kulrurnog ili vjerskog naslijea naroda irom svijeta te se stoga smatraju "univerzalnima". Toj kategoriji pripadaju prie o prvom ljudskom paru, potopu ili o bogovima koji su doli s nebesa, ali i prie o povratku bogova natrag na nebesa. Nas posebno zanimaju kolektivna sjeanja naroda iz zemalja u ko jima su se ti odlasci konkretno dogodili. Ve smo obradili dokaze s drevnog Bliskog isroka; oni dolaze i iz Amerike, re obuhvaaju kako enlilitske tako i enkiitske bogove. U Junoj Americi dominantno se boanstvo zvalo Virakoa ("Stvoritelj svega"). Indijanci Aymara s Anda za njega su rekli da mu je prebivalite u Tivvanakuu, te da je prvim dvama parovima brat-sestra dao zlatnu palicu kojom su trebali pronai pravo mjesto za utemeljenje Cuzca (kasnije prijestolnice Inka), mjesto za opservatorij Machu Picchu i druga sveta mjesta. Nakon to je sve to uinio, otiao je. Veliki plan, koji je oponaao kvadratni zigurar s uglovima usmjerenima prema glavnim stranama svijeta, zatim je oznaio smjer njegovog konanog odlaska (slika 118). Boga Tivvanakua identificirali smo kao leuba/ Adada iz hetitsko/sumerskog panteona, Enlilovog najmlaeg sina. U Srednjoj Americi darovatelj civilizacije bio je "Krilata zmija" Qtietzalcoatl. Urvrdili smo da je to bio Enkijev sin Toth iz egipatskog panteona (Ningizida za Sumerane), re da je on 3113. g. pr. n. e. u Srednju Ameriku doveo svoje afrike sljedbenike i tamo uspostavio civilizaciju. Premda vri jeme njegova odlaska nije navedeno, ono se moralo podudarati s odlaskom njegovih afrikih tienika Olmeka i istovremenim ustankom domoroda kih Maja oko 600. ili 500. g. pr. n. e. Dominantna legenda u Srednjoj Americi njegovo je obeanje, dano na odlasku, da e se vratiti na oblje tnicu svog tajnog broja 52. I tako je, otprilike sredinom prvog stoljea pr. n. e., u jednom dije lu svijeta za drugim ovjeanstvo ostalo bez svojih dugotovanih bogova. Uskoro je ovjeanstvo poelo zaokupljati pitanje (koje su postavili i moji

itatelji): Hoe lie vratiti?

Poput obitelji koju iznenada napusti otac, ovjeanstvo je poe lo gajiti nadu u povratak. Zatim je, poput djeteta koje treba pomo,

269

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

pokualo pronai spasitelja. Proroci su obeali da e se to sigurno

Povijesni zapisi pokazuju da s rakvim stanjem srvari nisu bili zadovolj ni ni bogovi ni ljudi. Sin, iji je hram u Haranu bio obnovljen, rraio je da se nanovo izgradi i njegov veliki hram-zigurat u Uru te postane sredire oboavanja; a u Babilonu su Mardukovi sveenici bili ozlojeeni.

dogoditi kada dou posljednji dani.

Na vrhuncu njihove prisutnosti Anunnakija je na Zemlji bilo esto, uz tristo Igigija stacioniranih na Marsu. Nakon poropa njihov je broj poeo opadari, posebno nakon Anuova posjera oko 4.000. g. pr. n. e. Kako su tisuljea prolazila, na Zemlji je ostalo malo bogova iz ranih sumerskih tek stova ili dugih Popisa bogova. Veina ih se vrarila na svoj matini planet, no neki su usprkos njihove uobiajene "besmrrnosti" umrli na Zemlji. Spomenimo poraene Zua i Setha, raskomadanog Ozirisa, Dumuzija koji se uropio, te Bau koja se razboljela od nuklearne radijacije. Iznimna vremena kada su bogovi ivjeli u svetim etvrtima ljudskih gradova, kada je faraon rvrdio da se bog s njime vozi u njegovim kolima i kada se asirski kralj hvalisao da ima pomo s nebesa bila su svrena. Ve u danima proroka Jeremije (626. - 586. g. pr. n. e.) narode oko Judeje ismijavalo se to ne tuju "ivueg boga" nego kumire koje su zanatlije izradili od kamena, drveta ili metala bogove koje se moralo prenositi, jer nisu mogli hodati. Nakon to je dolo do konanog odlaska, tko je od velikih anunnakijskih bogova ostao na Zemlji? Ako sudimo po tome tko se od njih spominje u tekstovima i zapisima iz narednog perioda moemo biri sigurni samo za Marduka i Nabua od enkiita; a od enlilita za Nannara/Sina, njegovu su prugu Ningal/Nikkal i njegovog pomonika Nuskua, a vjerojatno je ostala i Itar. Na svakoj strani velike vjerske podjele sada je bio samo jedan sam Vrhovni bog nebesa i zemlje; Marduk za enkiite i Nannar/Sin za enlilite. Pria o posljednjem kralju Babilonije odraavala je te nove okolno sti. Izabrao ga je Sin u svom sreditu kidta Haranu, meutim on je traio pristanak i blagoslov Marduka u Babilonu, kao i nebesku porvrdu u vidu pojave Mardukovog planeta; povrh toga, njegovo ime je bilo Nabu-Naid. Ta boanska suvladavina moda je bila pokuaj dualnog monoteizma (da se

Na ploici koja se sada nalazi u Brirish Museumu zapisan je tekst koji su strunjaci naslovili Nabunaid i sveenstvo Babilona. Tekst sadri popis optubi babilonskih sveenika protiv Nabunaida. Optube su se prorezale od graanskih stvari ("on ne razglaava zakon i red"), preko zanemarivanja gospodarsrva ("poljoprivrednici su propali", "trgovake cesre su blokirane") i manjka javne sigurnosti ("plemie se ubija") do najozbiljnijih oprubi sverogra: Napravio je kumir boga kojeg nitko Zazvao ga po imenu Nannar, Okrunio ga je tijarom u Za ruku mu stavio demona. Bila je ro, nasravljale su se oprube, udna statua boanstva, nikad prije viena, "s kosom koja je sezala do pijedestala". Bila je tako neobina i nedolina, napisali su sveenici, "daje ak ni Enki i Ninmah (koji su, poku avajui stvoriti ovjeka, bili stvorili udnovate nemani nalik himeri) "nisu mogli pojmiti". Bila je tako udna da joj "ak ni ueni Adapa" ikona najvieg ljudskog znanja "nije mogao nai ime". Da srvari budu gore, kao njegovi uvari bile su oblikovane dvije neobine zvijeri jedna je bio "demon potopa", a druga divlji bik. Zatim je kralj uzeo to sramno djelo i stavio ga u Mardukov hram Esagil. Jo je uvredljivija bila Nabunaidova objava da se festival Akitu, tijekom kojeg su se ponovno uprizorivali Mardukova "smrr", uskrsnue, izgnansrvo i konana pobjeda, od tada pa na dalje vie nee slaviti. Objavljujui da je Nabunaidov "bog zatitnik postao neprijareljski na strojen prema njemu" re da je "bivi miljenik meu bogovima sada osuen u zemlji prije nije vidio.

Stavio ga je u hram, podigao na pijedestal, ukrasio ga lazurom, obliku pomraenog mjeseca,

rako izrazim); no njezina nenamjerna posljedica bio je zaetak Islama.

270

271

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

na nesreu", babilonski su sveenici prisilili Nabunaida da napusti Babilon i ode u izgnanstvo "u daleku regiju". Povijesna je injenica da je Nabunaid doista otiao iz Babilona te za vladara imenovao svog sina Bal-Taz-Ura Baltazara iz biblijske Knjige Danijelove. "Udaljena regija" u koju je Nabunaid otiao u samoizgnanstvo bila je Arabija. Kao to potvruju mnogi zapisi, u njegovoj sviti bili su Zidovi iz redova judejskih izgnanika u haranskoj regiji. Njegovo glavno sjedite nalazilo se u mjestu zvanom Teima, stjecitu karavana na sjeverozapadu sadanje Saudijske Arabije koje se nekoliko puta spominje u Bibliji. (U nedavnim iskapanjima na tom podruju pronaene su klinastim pismom ispisane ploice koje svjedoe o Nabunaidovom boravku.) Za svoje slje dbenike utemeljio je est drugih naselja; pet od tih gradova su tisuama godina kasnije arapski pisci naveli kao idovske gradove. Jedan od njih

U ugaritskim tekstovima bog Mjeseca naziva se EL jednostavno "Bog," pretea islamskog Alaha, a njegov simbol polumjesec nalazi se na vrhu svake damije. Nadalje, prema tradiciji uz damije se i danda nas grade minareti koji oponaaju viestupanjske rakete spremne za lansiranje, (slika 1 1 9 )

bio je Medina, grad u kojem je Muhamed utemeljio!osnovao Islam.

"idovski aspekt " u Nabunaidovoj prii dodatno je pojaan injeni com da se u jednom odlomku svitaka s Mrtvog mora (pronaenih u Kumranu na obali Mrtvog mora) spominje Nabunaid i navodi da je u Teimi patio od "neugodne kone bolesti" koja je izlijeena tek nakon to mu je "idov rekao da oda poast najviem Bogu". Sve je to potaklo spekulacije da je Nabunaid razmiljao o monoteizmu; meutim njemu najvii bog nije bio judejski Jahve nego njegov dobroinitelj Nannar/Sin, bog Mjeseca, iji je simbol polumjeseca preuzeo Islam. Praktiki je sigurno da Islam vue korijene od Nabunaidovog boravka u Arabiji. U mezopotamskim zapisima nakon Nabunaidovog vremena vie se ne govori o tome gdje se nalazi Sin. Tekstovi pronaeni u Ugaritu, "kanaanskom" lokalitetu na Sredozemnoj obali u Siriji koji se sada naziva Ras Shamra, opisuju da se bog Mjeseca, zajedno sa suprugom, odmarao u je dnoj oazi na stjecitu dviju voda, "blizu raspukline dvaju mora". Nakon to sam se dugo pitao zato je Sinajski poluotok nazvan u ast Sina, a njegovo glavno sredinje raskrije u ast njegove supruge Nikkal (to mjesto se na arapskom i dalje zove Nakhl), doao sam do zakljuka da se ostarjeli par povukao negdje na obale Crvenog mora i zaljeva Eilat. Posljednje poglavlje sage o Nabunaidu povezano je s pojavom Perzijanaca na svjetskoj pozornici. Ime Perzijanci dano je mjeavini naroda i dra va na iranskom platou koja je ukljuivala drevne sumerske zemlje Anan i Elam, te zemlju kasnijih Medijaca (koja je imala udjela u propasti Asirije). U estom stoljeu pr. n. e. Ahemejanci, kako su ih nazvali grki po vjesniari koji su biljeili pothvate tog plemena, su se pojavili na sjevernim granicama tih teritorija, zauzeli ih i ujedinili u mono, novo carstvo. Iako ih

272

2-J

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

rasno svrstavaju u "Indoevropljane", njihovo plemensko ime poteklo je od imena njihovog prerka, Hakharn-Anisha, to je na semitskom hebrejskom jeziku znailo "Mudrac". Ovu injenicu neki pripisuju utjecaju idovskih izgnanika iz Deset plemena koje su Asirci bili preselili na to podruje. Sto se tie vjere, izgleda da su ahemejski Perzijanci prihvatili sumersko-akadski panreon srodan njegovoj hurijsko-mitanskoj inaici, koja je korak do one indoarijske iz indijskih Veda zgodno pojednosravljenu mjeavinu prema kojoj su vjerovali samo u Najvieg Boga kojeg su nazivali Ahura-mazda ("Istina i Svjetlost"). Kada je 560. godine pr. n. e. umro ahemejski kralj, na prijesrolju ga je zamijenio njegov sin Kura re ostavio trag u nadolazeim povijesnim dogaajima. Mi ga zovemo Cirus; Biblija ga zove Kore i smarra ga Jahvinim poslanikom za osvajanje Babilona, svrgavanje njegova kralja i ponovnu izgradnju razorenog hrama u Jeruzalemu. "Ja, Jahve, Bog Izraelov, koji re zovem po imenu premda me znao nisi... pomaem ri premda me ne po zna", rekao je biblijski Bog preko proroka Izaije (44: 28 do 45: 1-4). Kraj babilonskog carstva na najdramatiniji je nain prerkazan u Knji zi Danijelovoj. Jedan od judejskih izgnanika odvedenih u Babilon, Danijel, sluio je na babilonskom dvoru kralja Baltazara kada se za vrijeme kra ljevskog banketa pojavila lebdea ruka i na zidu napisala MENE MENE TEKEL UPHARSIN. Zapanjen i zbunjen, kralj je pozvao svoje vraeve i vidovnjake da odgonetnu zapis, no nikome od njih to nije uspjelo. Kao po sljednja nada, pozvan je izgnani Danijel koji je kralju rekao to zapis znai: Bog je procjenjivao Babilon i njegova kralja te je, naavi da su manjkavi, odbrojio njihove dane; skonat e od perzijske ruke. Godine 539. pr. n. e. Cirus je preao rijeku Tigris i uao u babilonski teritorij, prodro do Sippara gdje je presreo Nabunaida koji je urio natrag, a zatim je tvrdei da ga je pozvao sam Marduk uao u Babilon bez borbe. Doekan od sveenika koji su ga smarrali spasiteljem od hererika Nabunaida i njegovog omraenog sina, Cirus je u znak tovanja prema bogu "primio Mardukove ruke". No rakoer je, u jednoj od svojih prvih proklamacija, opozvao izgnansrvo Judejaca, dopustio ponovnu izgradnju

jeruzalemskog hrama te naredio povratak svih hramskih obrednih predme ta koje je bio popljakao Nabukodonozor. Izgnanici koji su se vratili, pod vodsrvom Ezre i Nehemije, dovrili su ponovnu izgradnju hrama, koji je zbog toga bio poznat kao Drugi hram godine 516. pr. n. e. rono sedamdeset godina nakon to je razo ren Prvi hram, kao to je prorokovao Jeremija. Biblija je Cirusa smarrala oruem za provoenje Bojih planova, "pomazanikom Jahve". Povjesniari smatraju da je Cirus proglasio opu vjersku amnestiju koja je svakom na rodu omoguila da tuje koga eli. Sto se tie onoga u to je vjerovao sam Cirus, sudei po spomeniku koji je dao podii sebi u ast, ini se da se vidio kao krilatog kerubina (slika 120).

274

275

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

Cirus neki povjesniari njegovom imenu dodaju epitet "veliki" u golemo je perzijsko carstvo uklopio sve zemlje koje su nekada bile Sumer i Akad, Mari i Mittani, Hatti i Elam, Babilonija i Asirija. Njegovom sinu Kambisu (530.-522. g. pr. n. e.) preputeno je da carstvo proiri na Egipat. Egipat se tada oporavljao od razdoblja nereda koje neki smatraju Treim meurazdobljem, tijekom kojeg se razjeinio, nekoliko su mu se puta mi jenjale prijestolnice te je bio padao pod vlast nubijskih osvajaa ili uope nije imao sredinje vlasti. Egipat je bio u rasulu i s vjerske strane: njegovi sveenici nisu bili sigurni koga da tuju, i to u tolikoj mjeri da je glavni kult bio onaj mrtvog Ozirisa, glavno boanstvo bila je boica Neith ija titula je bila Majka Boja, a glavni "objekt kulta" bio je bik, sveti bik Apis, za kojega su se odravali obredni pogrebi. Kambis kao ni njegov otac nije bio vjerski fanatik i dopustio je ljudima da tuju koga ele; ak je (prema ispisanoj steli koja se sada nalazi u vatikanskom muzeju) nauio tajne tovanja boice Neith i sudjelovao u obrednom pogrebu bika Apisa. Takvom politikom nemijeanja u vjeru Perzijanci su osigurali mir u carstvu, ali samo privremeno. Nemiri, ustanci i pobune stalno su izbijali gotovo posvuda. Posebno problematine bile su sve jae trgovake, kul turne i vjerske veze izmeu Egipta i Grke. (Mnogo podataka o tome dolazi od grkog povjesniara Herodota koji je iscrpno pisao o Egiptu nakon to ga je posjetio oko 460. g. pr. n. e., to se podudaralo s poe tkom grkog "zlatnog doba".) Perzijanci nisu mogli biti zadovoljni s tim vezama, prvenstveno zato to su grki plaenici sudjelovali u lokalnim ustancima. Posebno su ih brinule i provincije u Maloj Aziji (sadanjoj Turskoj), na ijem zapadnom vrhu su se Azija i Perzijanci suoavali s Eu ropom i Grcima. Tamo su grki naseljenici oivljavali i uvrivali drevne naseobine. Perzijanci su, sa svoje strane, nastojali suzbiti problematine Europljane zauzimanjem oblinjih grkih otoka. Sve jae napetosti buknule su u otvoreni rat kada su Perzijanci 490. g. pr. n. e. napali grko kopno i bili potueni kod Maratona. U bitci kod Salamine deset godina kasnije Grci su odbili perzijski napad morem, a arke i bitke za vlast nad Malom Azijom nastavili su se jo jedno stoljee, ak i

kada su se u Perziji promijenili kraljevi, a u Grkoj se Atenjani, Spartanci i Makedonci meusobno jedni s drugima borili za prevlast. U tim dvostrukim borbama jednoj izmeu Grka s grkog kopna i drugoj s Perzijancima podrka grkim naseljenicima Male Azije bila je vrlo vana. i m su Makedonci nadvladali na kopnu, njihov kralj Filip II poslao je vojsku preko tjesnaca Helesponta (dananji Dardaneli) kako bi osigurao lojalnost grkih naseobina. Godine 334. pr. n. e. njegov nasljednik Aleksandar ("Veliki") na elu vojske od 15.000 ljudi na istom je mjestu preao u Aziju i zapoeo veliki rat protiv Perzijanaca. Aleksandrove zapanjujue pobjede i pokoravanje drevnog Istoka zapa dnjakoj (grkoj) vlasti podrobno su opisali povjesniari poevi od onih koji su Aleksandra pratili na njegovim pohodima i ovdje ih nije potrebno prepriavati. Ono to treba opisati su osobni razlozi Aleksandrovog pohoda u Aziju i Afriku. Jer, osim geopolitikih ili ekonomskih razloga za veliki grko-perzijski rat, tu je bila i Aleksandrova osobna misija: makedonskim dvorom neprestano su kolale glasine da Aleksandrov pravi otac nije kralj Filip, nego bog egipatski bog - koji je kraljici Olimpiji doao preruen u ovjeka. Uz grki panteon koji je proiziao s druge strane Sredozemnog mora i na elu mu je bilo (poput sumerske dvanaestorice) dvanaest olimpi jaca, te uz prie o bogovima ("mitove") koji su oponaali bliskoistone prie o bogovima, pojava jednog takvog boga na makedonskom dvoru nije se smatrala nemoguom. Uz dvorski skandal s kraljevom mladom egipatskom ljubavnicom te brani razdor koji je ukljuivao razvod i ubojstva, "glasina ma" se vjerovalo. Prije svih, vjerovao im je sam Aleksandar. Aleksandrov posjet proroitu u Delrima kako bi otkrio je li doista sin boga, i stoga besmrtan, samo je produbio misterij. Savjetovan je da odgovor potrai u egipatskom svetom mjestu. Zato je, im su Perzijanci potueni u prvoj bitci, Aleksandar umjesto da pode za njima, ostavio glavninu svoje vojske i pourio u oazu Siwa u Egiptu. Tamonji sveenici uvjerili su ga da je doista polubog, sin boga-ovna Amona. Proslavljajui to saznanje, Aleksandar je izdao srebrne novie na kojima je prikazan s ovnovim rogovima (slika 121).

276

277

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

iv te da su kasniji priznati povjesniari bez iznimke njegov zigurat Esagil opisivali kao njegovu grobnicu. Prema Diodom iz Sicilije (prvo stoljee pr. n. e.), za ije djelo Bibliotheca historica se zna da je prikupljeno iz provjerenih i pouzdanih izvora, "uenjaci zvani Kaldejci, koji su stekli velik ugled u astrologiji i koji su vini predvianju buduih dogaaja metodom zasnovanom na drevnim opaa njima", upozorili su Aleksandra da e umrijeti u Babilonu, no da "moe izbjei opasnost ako obnovi Belovu grobnicu koju su unitili Perzijanci". (Knjiga XVII, 112.1). Svejedno uavi u grad, Aleksandar nije imao ni do voljno vremena ni dovoljno ljudi da obavi popravke te je 323. g. pr. n. e. No, to je s besmrtnou? Dok su njegovo ratovanje i daljnja osvaja nja opisali slubeni povjesniar njegovih pohoda po imenu Kalisten i dru gi, Aleksandrova osobna potraga za besmrtnou uglavnom je poznata iz izvora koji se nazivaju pseudo-Kalisteni odnosno "Aleksandrove avanture", u kojima su injenice izmijeane s legendom. Kao to je detaljno opisano u Stepenitu do neba, egipatski sveenici uputili su Aleksandra iz Siwe u Tebu. Tamo je, na zapadnoj obali rijeke Nil, u pogrebnom hramu koji je izgra dila Hatepsut, vidio zapis koji je potvrivao da je njezina majka s njom zatrudnjela kada joj je bog Amon doao preruen u njezina supruga kralja tono kao u prii o Aleksandrovom poluboanskom zaeu. U velikom hramu Ra-Amona u Tebi, u Svetinji nad svetinjama, Aleksandar je okru njen za faraona. Zatim je, slijedei upute koje je dobio u oazi Siwa, uao u podzemne tunele na Sinajskom poluotoku i naposljetku otiao onamo gdje je bio Amon-Ra alias Marduk u Babilon. Nastavivi borbe s Perzijancima, Aleksandar je 3 3 1 . g. pr. n. e. doao do Babilona i uao u grad vozei se na svojim bojnim kolima. Pourio je do Esagila, hrama zigurata u Svetoj etvrti, da primi Marduka za ruke kao to su to inili osvajai prije njega. No veliki bog Prema tom izvoru, ifr^zWMardukovu grobnicu unitio je Kserkso, per zijski car (i vladar Babilona) od 486. do 465. g. pr. n. e.. Strabo je, u knjizi 5, ranije naveo da je Bel leao u lijesu kada je Kserkso odluio unititi hram 482. g. pr. n. e.. Marduk, dalde, nije umro mnogo prije toga (vodei njemaki astro lozi 1922. godine na konferenciji na Sveuilitu Jena zakljuili su da je Marduk Ovdje takoer je Belova grobnica, sada u ruevinama Nakon to ju je unitio Kserkso, To je bila etverokutna piramida kao to je reeno. od opeka. doista u Babilonu i umro. Povjesniar-geograf Strabo iz prvog stoljea pr. n. e., roen u grkom gradu u Maloj Aziji, opisao je Babilon u svojoj slavnoj Geografiji: njegovu ogromnu veliinu, "visei vrt" koji je bio jedno od sedam svjetskih uda, njegove visoke zgrade izgraene od opeka i tako dalje, a u dijelu 16.1.5 rekao je sljedee (naglasci su naknadno dodani; op. a.):

Ine samo daje bila visoka kao stadion, Nego je bila i iroka kao stadion. Aleksandar je namjeravao obnoviti tu piramidu; No to bi bio velik zadatak I trajao bi dugo vremena, Tako da nije mogao zavriti ono to je pokuao.

je bio mrtav.
Prema pseudoizvorima, Aleksandar je vidio boga kako lei u zlatnom lijesu, a njegovo je tijelo bilo uronjeno (odnosno konzervirano; op. a.) u posebnim uljima. Bilo to tono ili ne, injenica je da Marduk vie nije bio

278

279

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

484. g. pr. n. e. ve bio u svojoj grobnici.). Negdje u isto ro vrijeme s povijesne je scene nestao i Mardukov sin Nabu. I tako se privela kraju, gotovo ljudskom kraju, saga o bogovima koji su stvarali povijest planeta Zemlje. To to je kraj doao kada je doba Ovna bilo na izdahu najvjerojatnije takoer nije sluajnost. Poslije Mardukove smrti i nestanka Nabua vie nije bilo nijednoga od velikih anunnakijskih bogova koji su neko vladali Zemljom; na kon smrti Aleksandra nije vie bilo ni pravih ili tobonjih polubogova koji su ovjeanstvo povezivali s bogovima. Po prvi put nakon to je stvoren Adam ovjek je ostao bez svojih stvoritelja.

Padaju, rue se svi zajedno, Ne mogu se spasiti od ropstva. IZAIJA 4 6 : 1-2 Ta proroansrva su, kao i Jeremijina, sadravala obeanje da e ovje ansrvu biti ponuen nov poerak, nova nada; da e doi mesijansko vrije me kada e "vuk prebivari s janjerom". Nadalje, rekao je prorok, "dogodit e se u posljednjim danima da e Gora hrama Jahvina bid postavljena vrh svih gora, uzviena iznad svih bregova; i k njoj e se stjecati svi narodi". Tada e narodi maeve prekovari u plugove, a koplja u srpove. Nee se vie dizat' maa proriv naroda nir' se vie uir' ratovanju" (Izaija, 2: 1-4). Tvrdnju da e nakon nevolja i mulca, nakon to e se ljudima i narodi

U tim oajnim vremenima za ovjeansrvo nada je stigla iz Jeruzalema. Zadivljujue je da je pria o Marduku i njegovom svretku u Babilonu ispravno prerkazana u bibhjskim proroansrvima. Ve smo spomenuli da je Jeremija dok je proricao slom Babilona istaknuo da je bog Bel/Marduk osu en samo da "uvene" da osrane, ali da osrari i posrane zbunjen, da se smeura i umre. Ne treba nas iznenaditi da se i to proroansrvo ispunilo. No, dok je Jeremija ispravno prerkazao propast Asirije, Egipta i Babi lona, uz ta je pretkazanja priloio i ona o ponovno usposravljenom Sionu, nanovo izgraenom hramu i "sretnom kraju" za sve narode kada dou posljednji dani. To e biti, rekao je, budunosr koju je Bog svo vrijeme planirao "u srcu svojemu", tajna koja e biti otkrivena ovjeansrvu (23: 20) u predodreeno vrijeme u budunosti: "u dane posljednje jasno ete to razumjeti" (30: 24), i "u to e se vrijeme Jeruzalem zvati 'Prijestolje Jahvino'; i svi e se narodi u njemu sabrati (3: 17). Izaija je u svojoj drugoj zbirci proroanstava (koju ponekad zovu Dru gi Izaija), nazivajui babilonskog boga "bog koji se skriva" ro je u stvari znaenje imena "Amon" predvidio budunost sljedeim rijeima: Pade Bel/ Srui se Nebo! Prte svoje kipove na ivotinje i stoku...

ma suditi za njihove grijehe i prijestupe doi vrijeme mira i pravde iznosili su i rani proroci, ak i kada su Dan Gospodinov prerkazivali kao Sudnji dan. Meu njima su bili Hoea, koji je pretkazaopovratak kraljevstva Bojeg kroz Kuu Davidovu u posljednjim danima, te Mihej koji je korisrei iste rijei kao i Izaija objavio: "dogodit e se u posljednjim danima." Znakovito je da je i Mihej obnovu Bojeg hrama u Jeruzalemu i Jahvine univerzalne vladavine preko Davidovog potomka smatrao preduvjerom, apsolutno nunim i predodreenim od samog poerka, koji "proizlazi iz drevnih vremena, iz vjenih dana". Prema tome, u proroanstvima o posljednjim danima bio je prisuran spoj dva osnovna elementa: jedan je taj da e iza Dana gospodinovog, su dnjeg dana za Zemlju i narode, slijediti obnova, preporod i blagonaklona era sa sreditem u Jeruzalemu. Drugi element je taj da je sve predodreeno, da je Bog ve na Poerku isplanirao Kraj. Doisra, koncept kraja epohe, vremena kada e se zaustaviti tok dogaaja moglo bi se rei, pretea sadanje ideje "kraja povijesti" i zapoeti nova epoha (gotovo sam u iskuenju da kaem Novo doba), nov (i pretkazan!) ciklus, moe se pronai ve u najranijim poglavljima Biblije. Hebrejski izraz Acharit Hayamim (ponekad se prevodi kao "posljednje vrijeme," "svretak dana", ali najtonije je "posljednji dani") u Bibliji se
281

280

POSLJEDNJI

DANI

POSLJEDNJI

DANI

koristi ve u Postanku (glava 49), kada je umirui Jakov sazvao svoje sinove i rekao im: "Skupite se da vam kaem to e vas snai u posljednje dane". To je izjava (slijede je detaljna pretkazanja koja mnogi povezuju s dvanaest kua zodijaka) koja pretpostavlja proroanstvo time to je zasnovana na ranijem poznavanju budunosti. I opet, u Ponovljenom zakonu (glava 4 ) , kada Mojsije prije smrti, govorei o Izraelovom boanskom naslijeu i njegovoj buduno sti, ovako savjetuje ljude: "U nevolji vaoj snai e vas sve to, ali u posljednje dane vi ete se obratiti Jahvi, Bogu svome, i posluati njegov glas." Uloga Jeruzalema i vanost njegovog Brda hrama kao zvijezde-vodilje prema kojoj e hrliti svi narodi neprekidno se naglaavala ne samo zbog teoloko-moralnih razloga. Naveden je vrlo praktian razlog: potreba za mjestom spremnim za povratak Jahvinog kavoda taj isti izraz Ezekijel koristi u Izlasku pri opisivanju Bojeg nebeskog vozila! Kavod koji e biti uvan u obnovljenom hramu, "iz kojega u dati mir i koji e biti vei od prvoga", reeno je proroku Hagaju. Znakovito je da se dolazak kavoda u Jeruzalem u Izaiji opetovano povezuje s drugim mjestom povezanim sa sve mirom onim u Libanonu: Odande e Boji kavod doi u Jeruzalem, stoji u stihovima 35: 2 i 60: 13. Ne moemo izbjei zakljuak da se boji povratak oekivao u po sljednjim danima. No, kada su trebali nastupiti posljednji dani?

Otioth promijenio u Ototh, to znai "proroko znamenje," to pak upuuje na neku vrstu "biblijskog koda" zbog kojega se boji plan ne moe razumjeti dok za to ne doe pravo vrijeme. Na tajni kod Biblije moda se ukazivalo kada je prorok boga nazvavi ga "stvoritelj slova" zamolio "proitaj nam slova unatrag" ( 4 1 : 23). Prorok Sefanija ije samo ime znai "kojega je kodirao Jahve" prenio je Boju poruku da e kada se okupe narodi On "govoriti istim jezikom". Ali to je bilo kao da je rekao: "Znat ete kada bude vrijeme da vam kaem." Tada nije udo da se u posljednjoj prorokoj knjizi Biblija bavi gotovo iskljuivo pitanjem KADA kada e doi posljednji dani? U Knjizi Danijelovoj sam je Danijel za Baltazara odgonetnuo (i to ispravno) zapis na zidu. Nakon toga je i Danijel poeo imati snove sa znamenjem i viati apokaliptine vizije budunosti u kojima su "Pradavni" i njegovi aneli imali glavne tdoge. Danijel je, zbunjen, zamolio anele za objanjenja; odgovori su se sastojali od prorotava buduih dogaaja koji su se trebali dogoditi na kraju vremena ili su prema njemu vodili. A kada e biti kraj vremena? upitao je Danijel; odgovori, koji su se na prvi pogled inili preciznima, postojeim su zagonetkama samo dodali nove. U jednom sluaju anel je odgovorio da e razdoblje buduih doga aja, vrijeme kada e "bezboni kralj pomiljati da promijeni blagdane i Zakon" trajati "jedno vrijeme, vremena i polovinu vremena". Tek nakon

To pitanje na koje u ponuditi vlastiti odgovor nije novo, ve je postavljano u drevnim vremenima, postavljali su ga ak i sami proroci koji su govorili o posljednjim danima. Izaijino proroanstvo o vremenu "kad zatrubit e velika trublja" i na rodi e se okupiti i "pokloniti Jahvi na Svetom brdu u Jeruzalemu" slijedilo je njegovo priznanje da bez pojedinosti i vremenskog okvira ljudi ne mogu razumjeti proroanstvo. "Jer pravilo po pravilo, pravilo je unutar pravila, linija po linija, linija po linija, ovdje malo, ondje malo", tako se Izaija a lio Bogu (28: 10). Kakav god odgovor da mu je dan, nareeno mu je da zapeati i sakrije dokument. Ne manje od tri puta Izaija je rije za "slova

toga nastupit e obeano mesijansko vrijeme, kada e "Sveci Svevinjega ljudima dati kraljevstvo nebesko". Drugi put aneo je odgovorio: "Se damdeset je sedmica i sedamdeset ezdesetica godina odreeno tvom narodu i tvom gradu da se dokraji opaina i potvrdi vienje proroka"; u opet drugom sluaju odgovorio je da e "nakon sedam sedmica, a onda ezdeset i dvije godine, Mesija biti pogubljen, doi e voa koji e razorit grad, a svretak e doi u poplavi." Traei jasniji odgovor, Danijel je zatim zamolio boanskog glasnika da mu precizno kae: "Kada e doi kraj tim grozotama?" Ponovno je dobio

zagonetni odgovor da e kraj doi "Nakon jednog vremena, vie vremena

283

282

POSLJEDNJI

DANI

i polovine vremena". Ali to je znailo "jedno vrijeme, vremena i polovina vremena", ro je znailo "sedamdeser tjedana/sedmica godina"? "Ja sluah, ali ne razumjeh", izjavio je Danijel u svojoj knjizi, "pa upi tah: 'Gospodaru, kako e to svriti?'" Ponovno govorei u iframa, aneo je odgovorio: "Od asa kada bude dokinuta svagdanja rtva i posravljena grozota pusroi: risuu dvjesta i devedeset dana. Blago onomu koji doeka i dosegne tisuu trista trideser i pet dana." Nakon to mu je dao taj podatak, aneo koji ga je prije zvao "sine ovjeji" mu je rekao: "A ri sada idi i orpoini. Ustat e da primi svoju batinu u posljednjim danima." Narataji bibliara, uenjaka i teologa, astrologa pa ak i asrronoma meu potonjima i slavni sir Isaac Newron popur Danijela su reldi: "uli smo, ali nismo razumjeli". Zagonetka nije samo znaenje "jednog vremena, vie vremena i polovine vremena" i tako dalje, zagonetka je i kada poinje brojanje? Dvojba proizlazi iz injenice da su Danijelu simboliku njegovih vienja (poput koze koja napada ovna, ili dva roga od koja nasraju eriri i zatim se dijele) aneli objasnili kao dogaaje koji se trebaju dogoditi daleko nakon Babilona Danijelovog vremena, nakon njegova predvienog pada, ak nakon pretkazane obnove Hrama poslije sedamdeset godina. Uspon i pad Perzijskog carsrva, Aleksandrovo preuzimanje vodsrva nad Grcima, ak i podjela carsrva koje je osvojio izmeu njegovih nasljednika sve je to prerkazano s takvom tonou da mnogi strunjaci smatraju da Danijelova proroansrva pripadaju anru "proroanstva poslije dogaaja" da je pro roki dio knjige napisan oko 250. g. pr. n. e., no da je predstavljen kao da je napisan tri stoljea ranije. Nepobitan argument je navod, izreen tijekom jednog od susreta s anelima, da pone brojati od "asa kada bude dokinuta svagdanja rrva (u hramu; op. a.) i postavljena grozota pustoi." To se moglo odnositi jedino na dogaaje koji su se dogodili u Jeruzalemu 25. dana hebrejskog mjeseca kisleva, 1 6 7 . g. pr. n. e.. Taj datum je precizno zabiljeen, jer tada je "grozota pustoi" postavljena u hram, oznaivi kao to su mnogi tada vjerovali poetak posljednjih dana.

Petnaesto

poglavlje

JERUZALEM: NESTALI KALE

dvadeset i prvom stoljeu pr. n. e., kada je na Zemlji prvi pur uporrijebljeno nuklearno oruje, Abraham je u Ur-Shalemu bio blagoslovljen

vinom i kruhom u ime Boga Svevinjeg te je proglasio prvu monoteistiku religij u ovj eans tva. Dvadeset i jedno stoljee kasnije odani Abrahamov batinik je, poslije svetkovanja posebne veere u Jeruzalemu, na mjesto pogubljenja nosio na svojim leima kri simbol odreenog p l a n e t a i postao zaetnik nove monoteistike religije. Oko njega je i dalje mnorvo pitanja: Tko je zapravo bio? ro je radio u Jeruzalemu? Je li postojala urota protiv njega ili je on sam bio urotnik protiv samog sebe? Nadalje, to je bio kale koji je potaknuo legende o "Svetom Gralu" (i potragu za njim)? Posljednje veeri na slobodi svetkovao je zajedno sa svojih dvanaest ue nika idovski blagdan Pashu na posebnoj obrednoj veeri (na hebrejskom se ta veera zove seder; op. a.), s vinom i beskvasnim kruhom. Taj su prizor ovjekovjeili neki od najveih slikara vjerske umjetnosti, a Posljednja veera Leonarda Da Vincija najslavniji je primjer (slika 122). Leonardo je bio gla sovit po poznavanju znanosti kao i po svojim teolokim spoznajama. Ono to

prikazuje njegova slika i dandanas je predmetom razliitih rasprava, diskusija i analiza, no sve ro samo produbljuje zagonetke umjesto da ih rjeava.

284

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

povjednici podijelili su izmeu sebe glavninu osvojenih zemalja: Ptolomej i njegovi nasljednici, sa sjeditem u Egiptu, zauzeli su Aleksandrova afrika podruja; Seleuk i njegovi nasljednici vladali su Sirijom, Anatolijom, Me zopotamijom i dalekim azijskim zemljama; sporna Judeja zavrila je (zaje dno s Jeruzalemom) pod ptolomejskom vladavinom. Ptolomejci su se, uspjevi preseliti Aleksandrovo tijelo kako bi ga se pokopalo u Egiptu, smatrali njegovim pravim nasljednicima te su ugla vnom nastavili njegov tolerantni stav prema drugim religijama. Utemeljili su slavnu Aleksandrijsku knjinicu i zaduili egipatskog sveenika po ime nu Manetho da za Grke napie dinastiku povijest i boansku pretpovijest Egipta (arheologija je potvrdila postojanje onoga to je dandanas poznato kao Manethovi zapisi). To je Ptolomejce uvjerilo da je njihova civilizacija nastavak egipatske, a oni zakoniti nasljednici faraona. Grki uenjaci poka zali su posebno zanimanje za religiju i idovske spise, i to u tolikoj mjeri da SLIKA 122 Mi emo pokazati da klju za razotkrivanje tajni lei u onome to slika ne prikazuje; ono to na njoj nedostaje sadri rjeenja neu godnih zagonetki u sagi o Bogu i ovjeku na Zemlji, te oekivanjima mesijanskih vremena. Prolost, sadanjost, budunost doista se spajaju u dva dogaaja, odvojena dvadeset i jednim stoljeem. Za oba je kljuan Jeruzalem, a vremenski su povezani s biblijskim proroanstvima o poslje su Ptolomejci organizirali prevoenje hebrejske Biblije (prijevod je poznat kao Septuaginta) i dopustili Zidovima potpunu vjersku slobodu tovanja u Judeji, kao i u njihovim sve veim zajednicama u Egiptu. Poput Ptolomejaca, Seleukidi su takoer angairali uenjaka koji je go vorio grki jezik, biveg Mardukovog sveenika poznatog po imenu Beros, da im sastavi povijest i pretpovijest ovjeanstva i njegovih bogova prema mezopotamskom znanju. On je istraivao i pisao u knjinici ploica ispisa nih klinastim pismom koja se nalazila blizu Harana. Iz njegove tri knjige (o kojima znamo samo iz fragmentiranih citata u drugim drevnim zapisima) Zapadni svijet, Grka i potom Rim saznali su za dolazak Anunnakija na Da bi se razumjelo to se dogodilo prije dvadeset i jednog stoljea moramo se vratiti do Aleksandra, koji se smatrao bojim sinom, no ipak je umro u Babilonu u mladoj dobi od trideset i dvije godine. Dok je bio iv, kontrolirao je svoje meusobno suprotstavljene generale mjeavinom na grada i kazni pa i prijevremenih smrti (neki su, u stvari, vjerovali da je sam Aleksandar bio otrovan). im je umro, njegov etverogodinji sin i njegov skrbnik, Aleksandrov brat, ubijeni su, a posvaani generali i regionalni zazemlju, pretpotopnu eru, stvaranje "Mudrog ovjeka" , potop i ono to je poslije njega slijedilo. Tako se preko Berosa (to je kasnije potvreno otkriem i deifriranjem ploica s klinastim pismom) otkrilo da boanska godina "sar" iznosi 3.600 zemaljskih godina. Godine 200. pr. n. e. Seleukidi su preli ptolomejsku granicu i osvojili Judeju. Kao i u drugim sluajevima, povjesniari su istraili geopolitike i ekonomske razloge rata a zanemarili vjersko-mesijanske aspekte. U Berosovom izvjetaju o Potopu izneseno je nekoliko zanimljivih podataka o
287

dnjim danima.

28 6

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

tome da je Ea/Enki naloio Ziusudri (sumerskom "Noi") da "sakrije sve mogue zapise u Sipparu gradu Samaevom" i tako ih sauva za vrijeme poslije Potopa, zato to su to zapisi "opoecima, sredinama i krajevima". Prema Berosu, svijet periodiki prolazi kroz kataklizme, koje on povezuje sa zodijakim dobima, pri emu je ono u kojem je ivio Beros poelo 1.920 godina prije poerke seleukidske ere (tj. 312. g. pr. n. e.). To bi poetak doba Ovna smjestilo u 2232. g. pr. n. e. tako da je tom dobu bilo sue no da se brzo svri, ak i kada bi trajalo u svojoj punoj marematikoj duljini (2232-2160=122. g. pr. n. e.) Dostupni zapisi sugeriraju da je seleukidske kraljeve, koji su te izra une povezivali s Povratkom koji se jo nije dogodio, preuzela ideja da e do Povrarka doi vrlo brzo te da se za nj moraju hitno pripremiti. Poha rani hramovi Sumera i Akada poeli su se grozniavo obnavljati, posebno E.ANNA "Anuov dom" u Uruku. Mjesto slijetanja u Libanonu, koje su oni zvali Heliopolis grad boga Sunca bilo je nanovo posveeno izgradnjom hrama u asr Zeusu. Tako nam se namee zakljuak da je razlog rara za Judeju bila porreba da se za Povratak hitno pripremi i jeruzalemske)

naredbi, zaplijenjeni su zlarni ritualni predmeri koji su se uvali u hramu, zapovjednirvo nad gradom dano je grkom guverneru, a pokraj hrama izgraena tvrava za stalni garnizon srranih vojnika. Kada se vrario u svo ju sirijsku prijestolnicu, Antioh je izdao proglas kojim se propisivalo da se irom kraljevstva moraju tovati grki bogovi, a u Judeji se je posebno zabranilo svetkovanje subote i obrezivanje. U skladu s tim proglasom, jeruzalemski hram trebao je postati hram u ast Zeusu. I 167. g. pr. n. e., 2 5 . dana hebrejskog mjeseca Kisleva stoje ekvivalent dananjem 25. prosincu sirijsko-grki vojnici u hram su postavili kumir, kip Zeusa, "Vladara nebesa," a veliki olrar je promijenjen i koriten za rtve Zeusu. Svetogre nije moglo biti vee. Neizbjena idovska pobuna, koju je predvodio sveenik po imenu Matatija i njegovih pet sinova, poznata je kao makabejski ili hasmonejski ustanak. Ustanak je buknuo u provinciji, a ustanici su brzo nadvladali lo kalne grke garnizone. Dok su Grci urili po pojaanje, buna je zahvatila ci jelu zemlju. Makabejci su svoje slabe strane, brojano stanje i naoruanosr, nadomjestili estinom vjerskog fanatizma. Dogaaji, opisani u biblijskoj Knjizi o Makabejcima (opisali su ih i kasniji povjesniari), ne ostavljaju sumnje da se borba nekolicine protiv monog carsrva vodila rono odre enim rasporedom: Bilo je neophodno oisti hram i da se do odreenog zadnjeg roka po Nakon to novno zauzme Jeruzalem, nanovo ga se posveti Jahvi.

mjesto povezano sa svemirom. Mi smatramo daje to bio grko-seleukidski nain pripreme za ponovni dolazak bogova.
Za razliku od Ptolomejaca, seleukidski vladari vrsto su odluili da u podrujima pod njihovom vlau nametnu helensku kulturu i religiju. Najznaajnija promjena zbila se u Jeruzalemu gdje je odjednom bila staci onirana strana vojska, a vlasr hramskih sveenika ograniena. Helenistika kultura i obiaji bili su nasilno uvedeni; ak se moralo mijenjari imena, poevi od visokog sveenika koji je bio primoran da ime promijeni iz Joua u Jason. Graanski zakoni u Jeruzalemu ograniavali su graanska prava Zidovima, povieni su porezi kako bi se njima financirali arlerika i hrvanje, a ne Tora; a u provinciji su vlasri gradile svetita grkim boansrvima i slale vojnike da silom nametnu tovanje u njima. Godine 169. pr. n. e. u Jeruzalem je doao radanji seleukidski kralj Antioh IV (koji je dobio epitet Epifan). To nije bio kurtoazni posjet. Po vrijedivi sverosr hrama, uao je u Svetinju nad svetinjama. Po njegovoj

su 164. g. pr. n. e. uspjeli zauzeti samo Brdo hrama, Makabejci su oistili hram i te je godine ponovno upaljen sveti plamen. Do konane pobjede, koja je dovela do potpune kontrole nad Jeruzalemom i obnove idovske nezavisnosti, dolo je 160. g. pr. n. e.. Pobjedu i ponovnu posveru hrama idovi i dandanas slave kao blagdan Hanuka ("ponovna posveta") koji se slavi dvadeset i prvog dana mjeseca kisleva. ini se da su slijed i vremenski raspored tih dogaaja povezani s proroansrvima o posljednjim danima. Od tih proroanstava su, kao ro smo vidjeli, ona u kojima su dane odreene brojane indicije o posljednjim da nima, bila proroanstva koja su aneli prenijeli Danijelu. No, manjka im jasnoe jer su brojanja zagonerno izraena: ili u jedinici zvanoj "vrijeme" ili

288

289

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

u "cjedilima godina" ili ak brojem dana. Moda se jedino u pogledu poto njega moe rei kada raunanje poinje, pa se moe znati i kada zavrava. U tom jednom sluaju brojanje je trebalo poeti od dana kada bude "dokinuta svagdanja rtva i postavljena grozota pustoi" u jeruzalemskom hramu. Takav grozomoran in doista se i dogodio jednog dana 167. g. pr. n. e. Imajui na umu slijed tih dogaaja, brojanje dana iz proroanstva da nog Danijelu moralo se odnositi na konkretne dogaaje povezane s hra mom: njegovo oskvrnue 167. g. pr. n. e. ("kada bude dokinuta svagdanja rtva i postavljena grozota pustoi"), ienje hrama 164. g. pr. n. e. (nakon "tisuu dvjesta i devedeset dana") i potpuno osloboenje Jeruzalema 160. g. pr. n. e. ("Blago onomu koji doeka i dosegne tisuu trista trideset i pet dana"). Brojevi dana - 1290 i 1335 - u osnovi se poklapaju sa slijedom dogaaja u hramu. Prema proroanstvima u Knjizi Danijelovoj, tada je poeo otkuca vati sat Posljednjih dana.

boanske objave, godina koju zovemo "160. pr. n. e." bila je kljuni tre nutak istine: bez obzira na to gdje se planet nalazi, Bog je obeao da e se vratiti u svoj hram, i hram mora biti oien i pripremljen za to. Da se u tim turbulentnim vremenima nije gubio iz vida protok go dina u skladu s nipurskim/hebrejskim kalendarom svjedoi Knjiga jubileja, izvanbiblijska knjiga za koju se pretpostavlja da je u godinama nakon makabejske bune u Jeruzalemu napisana na hebrejskom jeziku (sada je dostu pna samo u grkim, latinskim, sirijskim, etiopskim i slavonskim prijevo dima). Ona prepriava povijest idovskog naroda od vremena Izlaska te pri tome koristi vremensku jedinicu jubilej pedesetogodinju jedinicu koju je Jahve proglasio na brdu Sinaj (vidi deveto poglavlje); nadalje, u Knjizi jubileja predstavljeno je uzastopno kalendarsko raunanje vremena koje je otada poznato kao Annu Mundi "godina svijeta", na latinskom koje poinje 3760. g. pr. n. e.. Strunjaci (kao to je vl. R. H. Charles, u svom engleskom prijevodu knjige) pretvorio je takve "jubileje godina" i njihove "tjedne" u brojanje prema Annu Mundi. To da se takav kalendar koristio irom Bliskog istoka te da je, tovie, odreivao kada se neki dogaaji trebaju dogoditi moe se utvrditi jedno

U imperativu da se do 160. g. pr. ft. e. ponovno zauzme itav grada te da se s Brda hrama Liklone strani, neobrezani vojnici krije se jo jedan trag do rjeenja zagonetke. Dok smo mi za datiranje dogaaja koristili uo biajeno brojanje godina prije nove ere (pr. n. e.) i poslije nove ere (n. e.), ljudi u tim vremenima oito nisu mogli i nisu koristili vremenski raspored zasnovan na buduem kranskom kalendaru. Hebrejski je kalendar, kao to smo spomenuli ranije, bio kalendar koji je potekao iz Nippura 3760. g. pr.

stavnim pregledom nekih prijelomnih datuma (esto oznaenih podeblja nim slovima) navedenih u prethodnim poglavljima ove knjige. Izaberemo li samo nekoliko tih kljunih povijesnih dogaaja, evo to se dogaa kada se godine "pr. n. e." promijeni u godine "N. k." (nipurskog kalendara): Pr. n. e. 3760. 3460. 2860. 2360. 2160. 2060. n. e. 0. 300. 900. 1400. 1600. 1700. Dogaaj Sumerska civilizacija. Poinje nipurski kalendar Incident s babilonskim tornjem Gilgame ubija nebeskog bika Sargon: poinje era Akada Prvo medurazdoblje u Egiptu; Ninurtina era (Gudeja gradi hram Pedesetorice) Nabu organizira Mardukove sljedbenike; Abraham u Kanaanu; rat kraljeva
291

n. e., a prema tom kalendaru ono to mi zovemo 160. g. pr. n. e. bila je

tono 3600. godina!

To je, kao to itatelj ve zna, bio SAR, izvorni (matematiki) orbitalni period Nibirua. I premda se Nibiru bio pojavio etiri tisue godina ranije, dolazak godine SAR (3.600 zemaljskih godina) kraj jedne boanske godine bio je od neizbjenog znaaja. Onima kojima su biblijska proro anstva o povratku Jahvinog kavoda na njegovo Brdo hrama bila neupitne

290

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

1930. 1760.

1800. 2000.

Mardukov hram Esagil u Babilonu Nova dinastija ("srednje kraljevstvo") u Egiptu; u Babilonu poinje vladati nova dinastija ("kasitska")

ponovno bili potpuni vladari svoje svere prijesrolnice i posveenog hrama, slobodni da imenuju vlastite kraljeve i visoke sveenike. Iako su se borbe na granicama nastavile, same granice sada su bile ire i obuhvaale su veinu srarog ujedinjenog kraljevsrva iz Davidovog vremena. Uspostavljanje neza visne idovske drave s Jeruzalemom kao glavnim gradom pod Hasmonejcima bio je dogaaj trijumfalan u svakom pogledu, osim u jednom: Povratak Jahvina kavocla koji se oekivao u posljednjim danima nije se dogodio, iako se inilo da je odbrojavanje dana od vremena ponienja (odnosno "grozote pustoi", op. prev.) bilo ispravno. Mnogi su poeli su mnjati u to da je "vrijeme ispunjenja" blizu. Osim toga, postalo je oito da zagonetke drugih Danijelovih odbrojavanja, s "godinama", "tjednima godina" te "vremenom i vremenima" i rako dalje tek treba odgonetnuti. Kljuevi zagonetki bili su u proroanskim dijelovima Knjige Danijeloue koji govore o usponu i padu buduih kraljevstava nakon Babilona, Perzije i Egipta kraljevstava koja su se kriptiki nazivala "juna," "sje verna," ili moreplovako "Kittim"; i kraljevsrava koja e se odvojiri od njih, boriti jedna s drugima, "razapeti sjajne svoje atore izmeu mora" svih buduih entiteta koji su takoer kriptiki predstavljeni razliitim ivotinjama (ovnom, kozom, lavom i tako dalje) i ije e se potomstvo, zvano "rogovi", ponovno razdvojiti i meu sobom boriti. Koje su bile te budue nacije i koji rarovi su bili prerkazani? Prorok Ezekijel takoer je govorio da e doi do velikih biraka izmeu juga i sjevera, izmeu neidentificiranog Goga i njemu suprotstavljenog Magoga, a ljudi su se pitali jesu li se pretkazana kraljevsrva ve pojavila na sceni Aleksandrova Grka, Seleukidi, Prolomejci. Jesu li oni bili predmet pro roanstava ili je to bio netko tko treba doi u jo daljoj budunosti?

1460.

2300.

Pojavljuju se Anan, Elam i Mitanni i diu proriv Babilona; Mojsije na Sinaju, "gorui grm"

960. 860. 760. 560. 460. 160.

2800. 2900. 3000. 3200. 3100. 3600.

Utemeljeno neoasirsko carsrvo; u Babilonu obnovljen festival Akitu Aurnasirpal nosi simbol kria S Amosom poinju proroansrva u Jeruzalemu Anunnakijski bogovi dovravaju svoj odlazak; Perzijanci napadaju Babilon; Cirus Grko zlatno doba; Herodot u Egiptu Makabejci oslobaaju Jeruzalem, hram ponovno posveen

Nestrpljivi itatelj jedva e doekati sljedee upise: 60. 3700. Rimljani grade Jupiterov hram u Baalbeku, zauzimaju Jeruzalem 0. 3760. Isus iz Nazareta; poinje brojanje n. e. (nove ere)

Stoljee i pol koje je prolo od makabejskog oslobaanja Jeruzale ma do dogaaja povezanih s Isusom nakon to je on doao u nj bilo je jedno od najturbulentnijih razdoblja u povijesti drevnog svijeta, pose bice idovskog naroda. To kljuno razdoblje, dogaaji iz kojega urjeu na nas i dandanas, po elo je s razumljivim slavljem. Po prvi put nakon mnogih stoljea Zidovi su
292

Dolo je do teoloke zbrke: Je li oekivanje kavoda kao fizikog objekta u jeruzalemskom hramu ispravno razumijevanje proroanstava, ili je pre dmet oekivanog dolaska samo simbolinog, efemernog karaktera duho vna prisutnost? Sto ljudi trebaju uiniti, ili e se ono to je sueno dogoditi bez obzira na sve? idovski vode bili su podijeljeni na vrlo pobone i orto doksne farizeje te liberalnije saduceje, koji su bili orvoreniji prema svijetu te

293

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

su prepoznavali vanost idovske dijaspore koja se iz Egipta ve bila proiri la u Anatoliju i Mezopotamiju. Osim te dvije glavne struje niknule su male sekte, ponekad organizirane u vlastitim lokalnim zajednicama. Najpozna tija medu njima bili su Eseni (glasoviti po svicima s Mrtvog mora) koji su se osamili u Kumranu. U nastojanju da se odgonetnu proroanstva moralo se voditi rauna i o novoj sili Rimu. Nakon to su vie puta odnijeli pobjedu u ratovima s Fenianima i Grcima, Rimljani su vladali Sredozemljem te su se poeli mijeati u stvari ptolomejskog Egipta i seleukidskog Levanta (ukljuujui Judeju). Iza carskih izaslanika ila je vojska. Do 60. g. pr. n. e. Rimljani su, pod vodstvom Pompeja, zauzeli Jeruzalem. Pompej je od Jeruzalema, kao i Aleksandar prije njega, iao zaobilaznim putem preko Heliopolisa (odno sno Baalbeka) i tamo prinio rtve bogu Jupiteru. Zatim je ondje, na ranije izraenim divovskim kamenim blokovima, izgradio najvei hram posveen Jupiteru u Rimskom carstvu (slika 123). Komemoracijski zapis pronaen na lokalitetu upuuje na to da je car Neron 60. g. n. e. posjetio to mjesto, to sugerira da je rimski hram u to vrijeme ve bio izgraen. Nacionalna i vjerska previranja tog vremena odrazila su se kroz irenje povijesno-prorokih tekstova kao to su, na primjer, Knjiga jubileja, Knjiga Henokova, Zavjeti dvanaestoricepatrijaraha i Mojsijevo uznesenje (i nekoliko menitiji primjer pomazanja bio je onaj kada je sveenik Samuel, uvar za vjetnog kovega, pozvao Davida, sina Jiajevog, i proglaavajui ga kraljem milou Bojom ... uzeo rog s uljem i pomazao ga usred njegove Duh in pomazivanja novoustolienog kralja sa sveenikim uljem bio je poznat u drevnom svijetu barem od vremena kralja Sargona. U Bibliji je priznato kao in posveenja Bogu od najranijih vremena, meutim najzna295

drugih, sve zajedno su poznate kao Apokrifi ili Pseudoepigraji). Zajednika tema im je vjerovanje da je povijest ciklina, da je sve predodreeno, da e "posljednji dani" vrijeme previranja i prevrata oznaiti ne samo svretak povijesnog ciklusa nego i poetak novoga, te da e se to "vrijeme preokreta" (da upotrijebim moderni izraz) manifestirati dolaskom "Pomazanika" Mashi'ach na hebrejskom {Chrystos, prevedeno na grki, odade 'Mesija' ili 'Krist' na hrvatskom jeziku). brae.

Jahvin I SAMUEL 16: 13

obuze Davida od toga dana.

294

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

Prouavajui svako proroansrvo i svaki proroki izraz, poboni u Jeru zalemu pronali su operovane navode o Davidu kao Bojempomazaniku, kao i boansko obeanje da e od "njegova sjemena" od nasljednika kue Davidove u Jeruzalemu "u buduim danima"'ponovno bid uspostavlje no njegovo prijestolje. U Jeruzalemu e budui kraljevi, koji e morati biti iz kue Davidove, sjediti na "Davidovom prijestolju". A kada se to dogodi, kraljevi i prinevi iz cijelog svijeta u ime pravde, mira i rijei Boje okupit e se u Jeruzalemu. To je, obeao je Bog, "rrajno obeanje", Boji zavjet "za sve nararaje". Univerzalnost tog obeanja porvrdena je u Izaiji 16: 5 i 22: 22; Jeremiji 17: 25, 23: 5 i 30: 3, Amosu 9: 11; Habakuku 3: 13; Zahariji 12: 8; Psalmima 18: 50, 89: 4, 132: 10, 132: 17 i rako dalje. To su snane rijei, nepogrjeive u svojem mesijanskom savezu s kuom Davidovom, no one su ujedno prepune eksplozivnih aspekata koji su doslovno diktirali tijek dogaaja u Jeruzalemu. S tim povezano je pitanje p r o r o k a Ilije. Ilija, zvan Tibijac po imenu njegova grada u Gileadu, bio je biblijski prorok aktivan u kraljevstvu Izraela (nakon odvajanja od Judeje) u deverom stoljeu pr. n. e., za vrijeme vladavine kralja Ahana i njegove kanaanske ene, kraljice Izebele. U skladu sa svojim hebrejskim imenom, Eli-Yahu "Moj Bog je Jahve" bio je u neprekidnom sukobu sa sveenicima i "glasnogovornicima " kananskog boga Baala ("Gospodara"), ije je tovanje promicala Izebela. Nakon razdoblja osame na rajnom mjestu blizu rijeke Jordan, gdje se zaredio za "Bojeg ovjeka", dan mu je "ogrta od kostrijeti" koji je imao arobne moi re je pomou njega mogao izvoditi uda u Boje ime. Njegovo prvo zabiljeeno udo (I Kraljevi, glava 17) bilo je ono kada je uinio da malo brana u posudi i ulja u vru udovici bude dovoljno za hranu do kraja ivota. Zatim je uskrsnuo njezina sina koji je bio umro od teke bolesti. U sukobu s Baalovim prorocima na planini Karmelu polo mu je za rukom da s neba prizove oganj. On je bio jedini Izraelac u Bibliji koji je nakon Izlaska ponovno doao na brdo Sinaj: kada je spaavajui ivot pobjegao od gnjevne Izebele i Baalovih sveenika, te ga je aneo Gospodi nov sklonio u pilju na planini Sinaj.

Za njega Biblija kae da nije umro nego je u vrdogu uznesen na nebo da bude s Bogom. Njegov uzlazak, vrlo opirno opisan u drugoj glavi Dru ge knjige o kraljevima, nije bio ni iznenadan ni neoekivan dogaaj. Ba suprotno, to je bila unaprijed planirana i organizirana akcija ije mjesto i vrijeme su Iliji bili ranije priopeni. Mjesro odreeno za uzlazak nalazilo se u dolini rijeke Jordan, na isto noj obali rijeke. Kada je dolo vrijeme da poe ramo, njegovi uenici, predvoeni onime po imenu Elizej, poli su zajedno s njime. Ilija se zausravio u Gilgalu (gdje je Jahve bio izveo uda za Izraelce koje je vodio Joua). Tamo se pokuao orarasiti svojih pratioca, no oni su ga nastavili pratiti sve do Beth-EIa. Premda zamoljeni da pusre Iliju da sam prijee rijeku, oni su se zadrali uz njega i stalno pitali Elizeja je li "tono da e Gospodin danas uznijeti Iliju na nebesa?". Na obali rijeke Jordan Ilija je uzeo svoj udorvorni ogrra, smorao ga i udario njime po vodi. Voda se razdvojila rako da je moe prijei. Drugi uenici su ostali pozadi, no Elizej je ak i tada ustrajao da bude s Ilijom te je s njim preao rijeku:

/ dok su tako ili i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoe medu njih i Ilija u vihoru uzie na nebo.

Elizej je gledao i vikao:

"Oe moj, oe moji Kola Izraelova i konjanici njegovi!"

I vie ga nije vidio.

II KRALJEVI 2: n - 1 2 Arheoloka iskapanja kod Teli Ghassula ("Prorokov humak"), mjesta u Jordanu koje odgovara geografiji iz biblijske prie, otkrila su murale s "vihorima" prikazanim na slici 103. To je jedini lokalirer na kojem su se iskapanja vrila pod pokroviteljsrvom Varikana. (Moja potraga za njihovim
297

296

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

nalazima, koja je obuhvatila arheoloke muzeje u Izraelu i Jordanu i ukljuivala posjet lokalitetu u Jordanu, te je na kraju dovela do Pontifikalnog biblijskog instituta u Jeruzalemu kojim upravljaju jezuiti sli ka 1 2 4 opisana je u knjizi The Earth Chronicles Expeditions!'Ekspedi cije zemaljskih kronika.)

otpio gutljaj vina.) U skladu s obiajem, "Ilijina aa" je u stvari bogato ukraeni pehar, kale koji se nikada ne koristi ni za to drugo osim za ritual s Ilijom za trajanja pashalne veere. Isusova "posljednja veera" bila je ta tradicionalna pashalna veera.

Iako je zadrala neto nalik slobodi biranja vlastitog visokog sveenika i kralja, Judeja je zapravo bila rimska kolonija. Njome se najprije vladalo iz zapovjednitva u Siriji, a zatim su postavljeni lokalni upravitelji. Rimski upravitelj zvan prokurator brinuo se da idovi kao ethnarcha ("Poglavara idovskog vijea"), a u poetku i "Kralja idova" (ne "kralja Judeje" kao ze mlje) biraju ljude koji odgovaraju Rimu. Od 36. do 4. g. pr. n. e. kralj je bio Herod, potomak edomskih obraenika na judaizam, koji je bio izbor dvaju rimskih generala (slavnih po Kleopatri): Marka Antonija i Oktavijana. Herodova ostavtina bile su monumentalne graevine, ukljuujui poboljanje Brda hrama te palae-tvrdave Massade na Mrtvom moru. K tomu, pazio je SLIKA 124 Prema idovskoj predaji, preobraeni Ilija jednog e se dana vratiti kao vjesnik konanog izbavljenja izraelskog naroda, glasnik Mesije. Ta je pre daja bila zabiljeena ve u petom stoljeu pr. n. e. u svom posljednjem proroanstvu zabiljeio ju je prorok Malahija. S obzirom da je prema toj predaji pilja na brdu Sinaj kamo je aneo odveo Iliju bila mjesto gdje se Bog razotkrio Mojsiju, oekivalo se da e se Ilija vratiti na poetku blagdana pashe, kada se obiljeava idovski izlazak iz Egipta. I dandanas se u sklopu sedera, sveane veere kojom poinje sedmodnevni praznik Pasha, na stol na kojem se objeduje postavlja i aa s vinom za Iliju, kako bi pio iz nje kada stigne. Ostavljaju se otvorena vrata kako bi Ilija mogao ui i recitira se posebna himna kojom se izraava nada da e uskoro navijestiti "Mesiju, sina Davidovog". (Kao to je sluaj kod kranske djece kojima se govori da se Djed Mraz douljao kroz dimnjak i donio im darove koje su pronali, tako se i idovskoj djeci govori da se, iako ga nisu vidjeli, Ilija douljao 1 na elje prokuratora te je de facto bio vazal Rima. Godine 33. pr. n. e. (prema prihvaenom datiranju povjesniara) u takav je Jeruzalem, uvean i uvelian hasmonejskim i herodovskim gra evinama i prepun hodoasnika za blagdan Pashu, doao Isus iz Nazareta. U to vrijeme idovima je bila dozvoljena samo vjerska vlast, vijee od se damdeset starjeina zvano Sanhedrin. U to vrijeme vie nije bilo idovskog kralja, zemljom, ne vie idovskom dravom nego rimskom provincijom, upravljao je prokurator Poncije Pilat koji je bio udobno smjeten u citadeli Antoniji smjetenoj pokraj hrama. Napetosti izmeu idovskog puka i rimskih gospodara zemlje rasle su, pa je u Jeruzalemu izbio niz krvavih pobuna. Poncije Pilat, koji je u Jeru zalem doao 26. g. pr. n. e., pogorao je situaciju dovevi u grad rimske legionare s njihovim znakovljem objeenim na motkama i noviima koji su na sebi imali idole zabranjene u Hramu. Zidovi koji su pruili otpor bez milosti su bili osuivani na razapinjanje na kriu, i to u tolikom broju daje mjesto pogubljivanja nazvano Golgota Mjesto lubanja.

298

299

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

Isus je i prije bio u Jeruzalemu: "Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe ili u Jeruzalem. Kad mu bijae dvanaesr godina, uzidoe po obiaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraahu se oni, a djeak osta u Jeruzalemu." (Luka 2: 41-43). Kada je Isus doao ovaj put (sa svojim uenicima), situacija svakako nije bila oekivana, u skladu s obeanjima iz biblijskih proroanstava. Poboni Zidovi to je Isus sasvim sigurno bio bili u odani ideji otkupljenja, spasenja koje e provesti Mesija, za koju je kljuna bila posebna i vjena veza izmeu Boga i kue Davidove. Ona je jasno i nedvosmisleno izraena u velianstvenom psalmu 89 (20-30) u kojem Jahve, obraajui se svojim vjernim sljedbenicima u viziji, kae:

toga se tamo, ali i u drugim dijelovima Novog zavjeta, navodi Isusovo ro doslovlje po nararajima: etrnaest narataja od Abrahama do Davida; errnaest narataja od Davida do babilonskog izgnanstva i potom etrnaest narataja do Isusa. Bio je kvalificiran, Evanelja su sve uvjerila. Nai izvori za ono to se dogodilo sljedee su Evanelja i druge knjige Novog zavjeta. Znamo da su "izvjetaji oevidaca" u srvari bili pisani dugo poslije dogaaja; znamo da je kodificirana verzija rezultat odluka done senih na sinodu koji je sazvao car Konsrantin tri sroljea kasnije; znamo da "gnosriki" rukopisi, poput spisa Nag Hammadi i Judinog evanelja, pruaju drukije verzije koje Crkva nasroji potisnuti; znamo ak a to je neosporena injenica da je najprije posrojala Jeruzalemska crkva kojoj je na elu bio Isusov brat i koja je bila usmjerena iskljuivo na idovske sljedbenike, te koju je preuzela, isrisnula i eliminirala Rimska crkva koja se obraala neidovima. Pa ipak, slijedit emo "slubenu" verziju jer ona, sama po sebi, jeruzalemske dogaaje s Isusom povezuje sa svim prolim stoljei ma i tisuljeima, kao to je do sada opisano u ovoj knjizi. Kao prvo, ako postoje bilo kakve sumnje da je Isus u Jeruzalem doao u vrijeme blagdana Pashe i da je "posljednja veera" bila pashalna veera seder, re sumnje treba otkloniti. Matej 26: 2, Marko 14: 1 i Luka 22: 1 ciriraju Isusa kako po dolasku u Jeruzalem govori svojim uenicima: "Znate da je za dva dana Pasha"; "Za dva dana bijae Pasha i Beskvasni kruhovi"; i "Bliio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha". Tri Evanelja, u istim poglavljima, zatim navode da je Isus uputio svoje uenike da odu u odreenu kuu, u kojoj e blagovati pashalnu veeru kojom poinje sverkovina. Sljedee ime se treba pozabaviti je pitanje Ilije, glasnika Mesije koji e doi (u Luki 1: 17 ak su citirani relevantni stihovi iz Malahije). Prema Evaneljima, ljudi koji su uli za Isusova uda uda koja su bila jako nalik onima koje je izvodio Ilija isprva su se pitali nije li Isus Ilija koji se vratio. Ne poriui, Isus je izazvao svoje najblie uenike: "A vi, to vi kaete, tko sam ja? Petar prihvati i ree: Ti si Pomazanik Krist!" (Marko 8: 28-29). Ako je tako, pitali su ga, gdje je Ilija, koji se trebao pojaviti prvi? I Isus im je odgovorio: Da, naravno, ali on je ve doao!
301

Izabranika iz naroda izdigoh; nadoh Davida, slugu svoga, svetim ga uljem svojim pomazah... On e me zvati: "Oe moji Boe moj i hridi spasa mojega." Aja cugaprvorodencem uiniti, najviim medu kraljevima svijeta. Njemu u sauvati dovijeka naklonost svoju I savez svoj vjeran. Njegovo u potomstvo uiniti vjenim I prijestolje mu [uiniti trajnim] kao Dani nebeski.
Nije li spominjanje "Dana nebeskih" rrag, poveznica izmeu dolaska Spasitelja i prorokovanih Posljednjih dana? Nije li ro bilo vrijeme kada e se obistiniti proroanstva? Tako je Isus iz Nazareta, koji je sada sa svojih dva naest uenika bio u Jeruzalemu, odluio da preuzme srvari u svoje ruke: ako je za spasenje porreban pomazanik iz kue Davidove, on e, Isus, biri taj! Njegovo samo hebrejsko ime Yehu-uah ("Joua") znailo je Jahvin spasitelj; a to se tie zahtjeva da pomazanik ("Mesija") bude iz kue Davi dove, to je bio: sam prvi srih Novog zavjeta, u Evanelju po Mateju, glasi:

"Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova". Nakon

300

POSLJEDNJI

DANI

JERUZALEM:

NESTALI

KALE

Pa ga upitaju: Zato pismoznanci govore da prije treba da dode Ilija? A on im ree: Ilija e, dodue, prije doi i sve obnoviti... Ali velim vam: Ilija je ve doao. MARKO 9: 11,13 To je bila smiona izjava koja e uskoro doi na provjeru: jer, ako se Ilija doisra vratio na zemlju, ako je "ve doao" \ tako ispunio preduvjet za dolazak Mesije, t a d a se morao pojaviti na pashalnom sederu i otpiti iz svoje ae vina! Kao to su obiaji i tradicija zahtijevali, na pashalni stol Isusa i nje govih uenika bila je postavljena i Ilijina aa s vinom. Seder je opisan u 14. poglavlju Evanelja po Marku. Predvodei blagdansku veeru, Isus je uzeo beskvasni kruh (sada se takav kruh naziva maca), blagoslovio ga, razlomio i podijelio svojim uenicima. "I uze au, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili" (Marko 14: 23).

Dakle, nema sumnje daje Ilijina aa bila tamo, no Da Vincije

odluio daje ne naslika. Na ovoj slici posljednje veere, koja je mogla biti zasnovana samo na stihovima Novog zavjeta, Isus ne dri krucijalnu au

i nigdje na stolu nema vinske ae! Umjesto toga na njoj je neobjanjiva

praznina Isusu zdesna (slika 125), a uenik s njegove desne strane je na gnut na stranu kao da nekog nevidljivog puta izmeu njih: Je li teoloki potpuno korektan Da Vinci implicirao da je nevidlji vi Ilija doista doao kroz otvorene prozore iza Isusa i uzeo svoju au? Ilija se, slika tako sugerira, doista vratio; glasnik koji treba doi prije pomazanog Kralja iz kue Davidove doao je. Nakon to je tako potvren, Isus je uhien i odveden pred rimskog upravitelja koji ga je upitao: Ti li si kralj idovski? On odgovori: "Ti kae" (Matej, 27: 11). Osuda i pogubljenje na kriu bili su neizbjeni.

Kada je Isus podigao au vina i izrekao potrebni blagoslov svojim je uenicima, prema Marku 14: 24, rekao: "Ovo je lav moja, krv novog Save za". AKO su to bile njegove doslovne rijei, on nije htio rei da trebaju piti vino koje se pretvorilo u krv to bi bila teka povreda jedne od najstro ih zabrana Judaizma od najranijih vremena, "jer krv je dua". Ono to je rekao (ili htio rei) je da je vino u toj ai, Ilijinoj ai, zavjet, potvrda njego ve krvne loze. I da Vinci je to uvjerljivo prikazao njezinim nestankom, kao da ju je uzeo Ilija koji je doao u posjet. Nestala aa stoljeima je bila omiljena tema autora. Prie su se pretvo rile u legende: traili su je kriari; Vitezovi Templari su je pronali; donesena je u Europu... aa je postala pehar, kale; kale koji predstavlja kraljevsku krv, Sang Real na francuskom, od ega je nastalo San Greal - Sveti Gral. Ili pak nikada nije napustila Jeruzalem? Kontinuirana podjarmljenost Zidova u Judeji i pojaana rimska re presija nad njima dovela je do izbijanja najopasnije pobune u Rimskom carstvu; najveim rimskim generalima i najboljim legijama trebalo je se

SLIKA 125

dam godina da pobijede malu Judeju i prodru do Jeruzalema. Godine 70.

303

POSLJEDNJI

DANI

n. e. poslije duge opsade i estokih bitaka prsa o prsa, Rimljani su probili obranu Hrama. Glavni general Tit naredio je da se Hram spali. Iako se otpor drugdje u Judeji nastavio jo tri godine, veliki idovski ustanak bio je gotov. Rimljani su bili toliko sretni zbog pobjede da su je obiljeili serijom novia koji su svijetu objavljivali Judaea Capta J u d e j a je osvojena i gradnjom slavoluka u Rimu na kojem su bili prikazani ritualni predmeti iz opljakanog hrama (slika 126).

esnaesto

poglavlje

ARMAGEDON I PROROANSTVA O POVRATKU

H
Meutim, tijekom svake godine nezavisnosti bili su kovani idovski novii s natpisom " prva godina," " druga godina," itd. "za slobodu Siona", a dekorativne teme na njima bili su plodovi zemlje. Novii druge i tree godine neobjanjivo su na sebi imali sliku kalea (si. 1 2 7 ) . . .

oe li se vratiti? Kada e se vratiti? Ta pitanja postavljena su mi nebrojeno puta, pri emu su "oni"

anunnakijski bogovi o kojima govore moje knjige. Odgovor na prvo pitanje je koja se trebaju ispuniti. Odgovor na drugo pitanje zaokupljao je ovjeanstvo

- 'Da'. Postoje indicije na koje neba obratiti panju i proroansrva o povratku jo od prijelomnih dogaaja u Jeruzalemu prije vie do dvije dsue godina. No, piranje nije samo "hoe li" i "kada" e se vratiti. Sto e biti znale povra tka, to e povratak donijeti da sobom? Hoe li to biti dobronamjeran dolazak ili e kao kada se spremao Potop oznaiti kraj? Koja proroansrva e se obistiniti: Mesijansko doba, nov poetak - ili pak katastrofalna apokalipsa, konani kraj, armagedon... U sluaju posljednje mogunosti ta proroanstva vie ne pripadaju samo domeni teologije, eshatologije ili puke znatielje, nego postaju pitanje samog preivljavanja ovjeanstva. Jer armagedon., izraz koji danas oznaava rar neza

mislivih i katastrofalnih razmjera, u stvari je ime jednog mjesta u zemlji kojoj se prijetilo nuklearnim unitenjem.
SLIKA 127

U dvadeser i prvom stoljeu pr. n. e. nakon rata "kraljeva s istoka" i "kraljeva sa zapada" dolo je do nuklearne katastrofe. Dvadeser i jedno sto-

Je li "sveti gral" i dalje bio u Jeruzalemu?

304

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

ljee kasnije, kada se "prije nove ere" (pr. n. e.) promijenilo u "nove ere" (n. e.), strahovi ovjeanstva bili su izraeni na svitku, skrivenom u pilji blizu Mrtvog mora, koji je opisivao veliki i konani "rat sinova svjetla protiv sinova tame". Sada, u dvadeset i prvom stoljeu n. e. nuklearna prijetnja ponovno stoji nad tim istim povijesnim mjestom. Pitanje je dovoljno smi sleno: Hoe li se povijest ponoviti ponavlja li se povijest, na neki zagone tan nain, svakih dvadeset i jedno stoljee? Rat katastrofalnih razmjera je kao dio scenarija posljednjih dana opisao Ezekijel (poglavlja 38-39). Iako su "Gog iz zemlje Magoga" odnosno "Gog i Magog" pretkazani kao glavni pokretai konanog rata, popis sudionika koji e biti usisani u nj obuhvatio je praktiki sve spomena vrijedne nacije, dok e arite ratnog poara biti "itelji pupka Zemlje"; prema Bibliji to su itelji Jeruzalema, no stanovnici "Babilona" kao zamijene za Nippur za one kojima vrijeme staje tamo.

nek odgoneta Broj je

broj Zvijeri: ovjeka,

to jednog

a broj muje est stotina ezdeset i est. Mnogi su pokuali odgonetnuti tajanstveni broj 6 6 6 pretpostavljajui da je to neka kodirana poruka koja se tie Posljednjih dana. Budui da je knjiga napisana u vrijeme kada je u Rimu poeo progon krana, prihvae no je tumaenje bilo da je to ifra za tlaitelja cara Nerona, zato to numeri ka vrijednost njegova imena na hebrejskom (NeRON QeSaR) iznosi 666. injenica da je on svemirsku platformu u Baalbeku, mogue da inaugurira tamonji Jupiterov hram, posjetio 60. g. n. e. moda je a moda i nije relevantna za zagonetku broja 666. Da bi 666 mogao kriti vie od veze s Neronom sugerira intrigantna injenica da su 600, 60 i 6 osnovni brojevi sumerskog seksagezimalnog brojevnog sustava, tako da bi se "ifra" mogla odnositi na neke starije tekstove. Bilo je 600 Anunnakija, Anuov numeriki rang bio je 60, Ikur/Adadov rang bio je 6. Nadalje, ako se ta tri broja pomnoe umjesto da se zbroje do bivamo 666 = 600 x 60 x 6 = 216.000, to je nama poznatih 2160 (trajanje zodijakog doba) pomnoeno sa 100 dakle rezultat o kojem se moe beskonano spekulirati. Zatim je tu zagonetka da kada sedam anela otkrivaju slijed buduih dogaaja, ne povezuju te dogaaje s Rimom ve ih povezuju s "Babilo nom". Uobiajeno objanjenje bilo je da je, kao to je broj 666 bio ifra za rimskog cara, "Babilon" bio ifra za Rim. Meutim, kada je napisano Otkri venje, Babilon ve stoljeima nije postojao. Nadalje, Otkrivenje, govorei o Babilonu, proroanstva nepogreivo vee za "veliku rijeku Eufrat" (9: 14) te ak opisuje kako "esti [aneo] izli svoju au na Eufrat, rijeku veliku" i tako je isui kako bi je mogli prijei kraljevi s istoka i pridruiti se borbi (16: 12). Govori se o gradu/zemlji na rijeci Eufratu, a ne na rijeci Tiberu. Budui da proroanstva Otkrivenja govore o budunosti, namee nam

Spoznaja koja tjera strah u kosti je da Ezekijelov popis tih i roko rasprostranjenih nacija (38: 5) koje e sudjelovati u konanom ratu armagedonu zapravo poinje s PERZIJOM, upravo onom zemljom (dananji Iran) iji vode danas pokuavaju doi do nukle arnog oruja kojim bi "izbrisali s lica Zemlje" narod koji ivi ondje gdje se nalazi Megiddo!
A tko je taj "Gog iz zemlje Magoga" i zato proroanstvo staro dvije i pol tisue godina toliko slii dananjim novinskim naslovima? Skrivaju li takve tone pojedinosti iz proroanstva odgovor na pitanje "kada?", ukazu ju li na nae vrijeme, nae stoljee? Artnagedon, konani rat Goga i Magoga, kljuni je element scenarija Posljednjih dana i novozavjetne proroke knjige Otkrivenja (ije puno ime je Apokalipsa svetog Ivana Boanskog). Ona pokretae apokrifnih dogaaja usporeuje s dvije zvijeri, od kojih jedna "oganj sputa s neba, naoigled ljudi". O njezinom identitetu daju se samo zagonetne naznake (13: 18): U ovome je mudrost:

se zakljuak da "Babilon" nije ifra Babilon znai Babilon, budui

Babilon koji e se ukljuiti u rat "Armagedon" (stih 16 glave 16 ispravno
306

U koga je uma,

307

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I PROROANSTVA O

POVRATKU

objanjava da je to "mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon" HarMegiddo, planina Megiddo, u Izraelu) rat koji ukljuuje Svetu zemlju. Ako je taj budui Babilon doista dananji Irak, proroki stihovi pono vno su jezivo toni, jer uz to to predviaju sadanje dogaaje koji vode do pada Babilona nakon kratkog ali stranog rata, pretkazuju raspad Babilo

Ja jesam, ja sam prvi, ja sam

i posljednji...

Onaj sam koji od poetka svretak otkriva i unaprijed javlja to se jo nije zbilo. IZAIJA 4 8 : 12, 4 6 : 10 Isto stoji (na dva mjesta) i u novozavjetnoj Knjizi Otkrivenja: Ja sam Alfa i Omega, poetak i kraj, govori Gospodin Bog OTKRIVENJE I: 8 Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi.

na/Iraka na tri dijela! ( 1 6 : 19).

Poput Knjige Danijelove, u kojoj se predviaju razdoblja velildh kunji i tegobni stadiji u mesijanskom procesu, tako i Otkrivenje pokuava zagonetna starozavjetna proroanstva objasniti opisujui (glava 20) Prvo mesijansko doba kao "prvo uskrsnue" koje traje tisuu godina i slijedi ga vladavina Sotone duga tisuu godina (kada e se "Gog i Magog" upustiti u golemi rat), a zatim dolazi drugo mesijansko razdoblje i jo jedno uskrsnue (a tako i "drugi dolazak"). Ta proroanstva neizbjeno su pokrenula grozniave spekulacije kada se bliila 2000. godina n.e.: spekulacije o mileniju kao toki u vremenu, u povi jesti ovjeanstva i Zemlje, kada e se obistiniti proroanstva. Zatrpan milenijskim pitanjima dok smo se primicali 2000. godini, publici

Doista, osnova za proroanstvo bilo je vjerovanje da je kraj ukotvljen u poetku, da se budunost moe predvidjeti zato to je poznata prolost ako ne

ovjeku, onda Bogu: Ja sam "koji od poetka svretak otkriva", rekao je Ja

hve (Izaija 46: 10). Prorok Zaharija (1: 4, 7: 7,7: 12) predvidio je Boje planove za budunost posljednje dane u odnosu na prolost, prve dane. Na to vjerovanje - koje se ponavlja u Psalmima, Mudrim izrekama i u Knjizi o Jobu - gledalo se kao na univerzalni boanski plan za cijelu Zemlju i sve njezine narode. Prorok Izaija je pretkazujui da e se narodi Zemlje okupiti kako bi saznali to ih eka opisao kako se narodi meusobno pitaju: "Tko od nas moe proreci budunost tako da nam kae ono to se dogo dilo prvo?" ( 4 1 : 22) Da je to bila univerzalna postavka vidljivo je iz zbirke Asirskih proroanstava kada bog Nabu asirskom kralju Esarhadonu kae:

na svojim predavanjima govorio sam sa se 2000. nee dogoditi nita, i to ne

samo zato to je pravi trenutak milenija, onaj brojei od Isusovog roenja, ve proao s obzirom na to da se prema svim procjenama strunjaka Isus rodio 6. ili 7. godine pr. n. e.. Glavni razlog za takvo moje miljenje je to to se proro anstva, kako se ini, nisu odnosila na linearni slijed dogaaja prvu godinu, drugu godinu, devetstotu godinu i tako dalje nego na cikliko ponavljanje dogaaja, u skladu s temeljnim vjerovanjem da e "prve stvari biti posljednje stvari" neto to se moe dogoditi samo kada se povijest i povijesno vrijeme kreu u krugu, gdje je poetna toka zavrna toka i obrnuto. Tom ciklikom planu povijesti svojstven je koncept Boga kao vjenog boanskog entiteta koji je bio prisutan na poetku, kada su stvoreni nebesa i Zemlja, i koji e biti prisutan u posljednjim danima, kada e na svojoj Svetoj gori obnoviti svoje kraljevstvo. To je objavljeno mnogim izjavama od najranijih biblijskih tekstova do posljednjih od proroka, kao, na primjer, kada je Bog preko Izaije objavio ( 4 1 : 4 , 44: 6, 48: 12):

"Budunost e biti kao prolost."

Taj cikliki element biblijskih proroanstava o povratku vodi nas do jednog suvremenog odgovora na pitanje KADA. Kruni tok povijesnog vremena naen je, itatelj e se sjetiti, u Sre dnjoj Americi, gdje je on rezultat "ispreplitanja", poput zubaca zupanika,
309

308

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA

POVRATKU

dvaju kalendara (vidi sliku 67), uslijed ega nastaje "skup" od 52 godine, a nakon to takav skup godina protekne odreeni nenavedeni broj puta, nastupa vrijeme obeanog povratka Quetzalcoatla. To nas dovodi do takozvanih Majanskih proroanstava, prema kojima e kraj vremena doi otprilike 2 0 1 2 . g. n. e. Vjerojatnost da je prorokovana krucijalna godina vrlo blizu pobudila je, naravno, ogromno zanimanje te zasluuje razjanjenje i analizu. Nave deni datum proistjee iz injenice da e te godine (ovisi kako se rauna) trinaesti put protei vremenska jedinica zvana baktun. Kako baktun traje 144.000 dana, to je na neki nain vrlo vaan dogaaj. Treba istaknuti odreene pogreke to jest pogrene pretpostavke u tom scenariju. Prva je da baktun ne pripada dvama "isprepletenim" kalendarima s 52-godinjim obeanjem (Haab i Tzolkin), nego treem i mnogo starijem kalendaru zvanom Dugo brojanje. Taj kalendar uveli su OlmeciAfrikanci koji su u Srednju Ameriku doli kada je Toth bio prognan iz Egipta i brojanje dana je u stvari poelo s tim dogaajem, tako da je prvi dan Dugog brojanja bio ono to mi datiramo kao kolovoz 3113. g. pr. n. e. Glifi u tom kalendaru predstavljali su sljedei slijed vremenskih jedinica:

se njegov broj dana (144.000 x 13 = 1.872.000) podijeli s 365,25, rezultat je razdoblje od 5.125 godina; a kada se od njega odbije 3.113 godina, ko nani rezultat je 2 0 1 2 . g. n. e. To je koliko uzbudljivo toliko i zloslutno pretkazanje. No, taj su datum ve prije jednog stoljea osporavali strunjaci (kao na primjer Fritz Buck, autor djela El Calendario Maya en la Cidtura de Tiahuanacu) koji su isticah da kao to gore navedena lista pokazuje, mnoitelj, pa tako i djelitelj, treba biti matematiki savrenih 360, to koristi i sam kalendar, a ne 365,25. Na taj nain bi 1.872.000 dana rezultiralo s 5.200 godina savrenim re zultatom, budui da predstavlja tono 100 "skupova" Tothovog maginog broja 52. Rauna li se na taj nain, magina godina Tothovog povratka bila bi 2 0 8 7 . n. e. (5200 - 3 1 1 3 = 2087). ovjek bi mogao izdrati i toliko ekanje; jedina neprilika je u

tome to je Dugo brojanje linearno, a ne potrebno cikliko raunanje

vremena, tako da bi njegovi izbrojeni dani preli na etrnaesti baktun, petnaesti baktun i tako dalje.

Sve to, meutim, ne umanjuje vanost proroanskog milenija. Bu 1 kin 1 Uinal 1 Tun 1 Ka-tun 1 Pictun = 1 Bak-tun = 1 dan 1 kin x 20 1 kin x 360 1 tun x 20 1 Ka-tun x 20 1 Bak-tun x 20 = = 20 dana 360 dana 7.200 dana 144.000 dana 2.880.000 dana dui da "milenij" kao eshatoloka vremenska jedinica svoje ishodite ima u idovskim apokrifnim spisima iz drugog stoljea pr. n. e., potraga za znaenjem mora krenuti tim smjerom. U stvari, spominjanje "tisue" milenija u smislu definiranja doba svoje korijene vue jo iz Starog zavjeta. Ponovljeni zakon (7: 9) je trajanju Bojeg saveza s Izraelom dodi jelio razdoblje od "tisuu narataja" ta tvrdnja ponavlja se (l Ljetopisi, 16: 15) kada David donosi zavjetni koveg u Jeruzalem. Psalmi opetova Te jedinice, od kojih je svaka nastala mnoenjem prethodne, na taj se nain nastavljaju i iza baktuna te su predstavljene sve veim glifima. No, budui da majanski spomenici nikad nisu doli do vie od dvanaest baktu na, ijih 1.728.000 dana ve nadmauje majansku civilizaciju, ini se da je trinaesti baktun prava prekretnica. Nadalje, Maje su navodno smatrali da e sadanje "Sunce" odnosno doba zavriti s trinaestim baktunom, te kada no broj "tisuu" dodjeljuju Jahvi, njegovim udima, pa ak i njegovim boanskim kolima (Psalmi 68: 17). Od izravne vanosti za pitanje posljednjih dana i povratka je izjava u Psalmu 90: 4 izjava pripisana samom Mojsiju koja o Bogu kae:

"tisuu je godina u oima tvojim k'o jueranji dan koji je minuo". Ta

je tvrdnja potaknula spekulaciju (koja se pojavila nedugo nakon to su Ri-

310

311

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

mljani unitili jeruzalemski hram) da je to nain da se dokui kada e doi tajanstveni mesijanski Posljednji dani: ako je, prema Postanku, srvaranje svijeta, "Poetak", trajao est dana, a boanski dan traje risuu godina, re zultat je protok 6.000 godina od Poetka do Kraja. Na temelju toga se vjerovalo da e Posljednji dani doi 6000. godine Anno Mundi. Primijeni li se to na hebrejski nipurski kalendar koji je zapoeo 3 7 6 0 . g. pr. n. e., to znai da e posljednji dani doi 2 2 4 0 . g. n. e. (6000 - 3760 = 2 2 4 0 ) . Ovo tree raunanje posljednjih dana moe nas ili razoarati ili utjeiti, ovisno o tome kakva su nam oekivanja. Ljepota tog izrauna je u rome ro se savreno slae sa sumerskim seksagezimalnim sustavom (baza 60). U bu dunosti bi se ak mogao pokazati tonim, no osobno nisam tog miljenja, ponovno zbog toga to je linearan a vremenska jedinica koju zahtijevaju proroansrva je ciklika.

jeme budui da nebeske putanje planeta, kometa, asteroida zbog graviracijskog privlaenja drugih planeta kraj kojih prolaze prilikom svakog ophoda odsrupaju od svoje prerhodne puranje. Da upotrijebim dobro isrraeni primjer Halleyjevog kometa, kao njegovo ophodno vri jeme uzima se 75 godina, meutim ono u stvari varira izmeu 74 i 76 godina. Kada se posljednji pur pojavio 1986. godine, ophodno vrijeme mu je bilo 76 godina. Primijenimo li Halleyjevo odstupanje na Nibiruovih 3.600 godina, dobivamo plus/minus od 50 godina prilikom svakog prolaska. Jo je jedan razlog da se pitamo zato je Nibiru toliko odstupao od njegovog uobiajenog SAR-a: neuobiajena pojava potopa oko 10900. g. pr. n. e. Tijekom svojih 120 SAR-ova prije potopa, Nibiru je svojom puranjom prolazio a da nije prouzroio takvu katastrofu. Zatim se dogodilo neto neuobiajeno to je Nibiruovu puranju dovelo blie Zemlji: u spoju s nesrabilnim stanjem ledenog pokrova Anrarkrika dolo je do

Kako nijedan od "modernih" predvienih datuma nije upotrebljiv, moramo se okrenuti drevnim "formulama" uiniri ono to nam se savjetuje u Izaiji, "promatrati znakove natrake". Imamo dva ciklika izbora: Boansko vrijeme povezano s ophodnim vremenom Nibirua, re Nebesko vrijeme povezano sa zodijakom precesijom. Koji je pravi? Da su Anunnakiji za dolazak i odlazak iskorisrili prigodu kada je Nibiru doao na svoj perigej (na toku najbliu Suncu, a stoga i najbliu Zemlji odnosno Marsu) toliko je oito da su neki moji itatelji obia vali jednostavno oduzeti 3.600 od 4.000 (priblina godina Anuovog posjeta) i dobiti 4 0 0 . g. pr. n. e. ili oduzeti 3.600 od 3.760 (kada je poeo nipurski kalendar) kao to su to uinili Makabejci te doi do 160. g. pr. n. e. U svakom sluaju, sljedei Nibiruov dolazak daleko je u budunosti. U stvari, kao to itatelji sada znaju, Nibiru je doao ranije, oko 560. g. pr. n. e.. Kada razmarramo tu "digresiju", moramo imati na umu da je savreni SAR (3600 godina) uvijek bio matematiko ophodno vri312

potopa. ro je bilo to "neto neuobiajeno"? Odgovor bi se mogao kriti dalje u naem Sunevom sustavu, tamo gdje prolaze putanje Urana i Neptuna, planeta meu ijim mnogim mjesecima su i neki koji neobjanjivo krue u "suprotnom" ("retrogra dnom") smjeru u istom smjeru kao Nibiru. Jedna od velikih tajni naeg Sunevog sustava je injenica da planet Uran doslovno lei na svom boku njegova os sjever-jug ide hori zontalno prema Suncu umjesto da je verrikalna. "Neto" je, negdje u njegovoj prolosti, dobro udarilo Uran, rekli su NASA-ini znanstvenici, ne usuujui se nagaati to bi to "neto" moglo biti. esto sam se pitao je li to "neto" takoer bilo ono to je napravilo veliki oiljak u obliku slova V i neobjanjivu "uzoranu" povrinu koje je NASA-in Voyager 2 1986. g orkrio na Uranovom mjesecu Mirandi (slika 128) mjesecu koji je na vie naina drukiji od svih drugih Uranovih satelita./ li sve

to mogao uzrokovati sudar s Nibiruom i njegovim mjesecima?

313

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

naiao na Uran, te da je jedan od Nibiruovih mjeseca udario Uran,

nakrenuvi ga na bok. ak je mogue da je "oruje" udara bio zagonetni mjesec Miranda Nibiruov mjesec koji je nakon to je udario u Uran zavrio zarobljen uz njegovu orbitu. Takav bi dogaaj utjecao na orbitu Nibirua te bi ga usporio na oko 3.450 zemaljskih godina umjesto prijanjih 3.600, to bi rezultiralo sljedeim poslijepotopnim raspore dom dolazaka: oko 7 4 5 0 . g., oko 4 0 0 0 . godine i oko 550. g pr. n. e. Ako je to ono to se dogodilo, to bi objasnilo "rani" dolazak Nibirua 556. g. pr. n. e. te sugeriralo da sljedei dolazak Nibirua treba oekivati oko 2 9 0 0 . g. n. e.. Onima koji prorokovane kataklizmike dogaaje po
SLIKA 128

vezuju s povratkom Nibirua "planetom X" kako ga neki zovu jo se ne moraju bojati. Ipak, svaka tvrdnja da su Anunnakiji svoje dolaske i odlaske ogra niili na pojedinanu kratku priliku na Nibiruovom perigej u je, meu tim, netona. Oni su mogli dolaziti i odlaziti i u drugim razdobljima. Drevni tekstovi biljee brojne sluajeve putovanja bogova amo-tamo bez naznaka o povezanosti s blizinom planeta. Nadalje, postoje mnoge pri e o putovanjima Zemljana sa Zemlje na Nibiru i natrag u kojima nema nikakvog spomena o tome da se Nibiru vidi na nebesima (s druge strane, kada je oko 4000. g. pr. n. e. Anu posjetio Zemlju, ta se vidljivost naglaa vala). U jednom sluaju je Adapa, Enkijev sin od ene Zemljanke, kojemu je dana mudrost ali ne i besmrtnost, posjetio nakratko Nibiru u pratnji polubogova Dumuzija i Ningizide. Henok, pandan sumerskog Enmedurankija, takoer je dolazio i odlazio, i to dva puta tijekom svog ivotnog vijeka na Zemlji. To je, kao to je prikazano na slici 130., bilo mogue na barem dva naina: svemirskim brodom koji ubrzava na Nibiruovoj dolaznoj fazi (od toke A) i stie puno ispred vremena perigeja; a drugi je usporavanjem svemirske letjelice (kod toke B) za trajanja Nibiruove "izlazne" faze, tako da letjelica pone "padati" natrag prema Suncu (a tako i prema Zemlji i Marsu). Kratak posjet Zemlji, poput onoga Anuovog, mogao se realizirati kombiniranjem "A" za dolazak i " B " za odlazak. Kratak posjet Nibiruu

Posljednjih godina astronomi su utvrdili da veliki vanjski planeti Sunevog sustava nisu ostali na mjestu gdje su bili formirani nego su "klizili" prema van, dalje od Sunca. Studije su dole do zakljuka da je taj pomak bio najizraeniji u sluajevima Urana i Neptuna (vidi skicu, slika 1 2 9 ) . To bi moglo biti objanjenje zato se tijekom mnogih Nibiruovih prolazaka orbitom nita nije dogodilo, a zatim iznenada jest. Nije nevjerojatna pretpostavka da je na svojoj "potopnoj" orbiti Nibiru

314

315

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O POVRATKU

Beros je, kao to smo naveli, zodijaka doba smatrao prekretnicama za bogove i ljude, kao i da svijet periodiki prolazi kroz apokaliptine kata strofe, bila to vatrena ili vodena stihija, ije je vrijeme dogaanja odreeno nebeskim pojavama. Poput svog pandana Manetha u Egiptu, i on je prerpovijest i povijesr dijelio na boansku, poluboansku i postboansku fazu, s ukupnim zbrojem od 2.160.000 godina "postojanja ovog svijeta". To je gle uda nad udima tono jedna tisua milenij! zodijakih doba. Strunjaci koji prouavaju drevne glinene ploice koje se bave ma tematikom i astronomijom bili su zapanjeni otkriem da su ploice kao poetnu toku koristile fantastini broj 12960000 da, 12.960.000. Zakljuili su da to moe biti povezano jedino sa zodijakim dobima SLIKA 130 (kao onaj Adapin) mogao se realizirati obrnutom procedurom: odlaskom sa Zemlje da bi presreo Nibiru kod toke A, i zatim odlaskom s Nibirua kod toke B za povratak na Zemlju, i tako dalje. Anunnakiji su se, dakle, mogli vratiti i onda kada nije bilo vrije me povratka planeta, zbog ega nam preostaje drugo cikliko vrijeme zodijako vrijeme. koja traju 2.160 godina, iji umnoci su 12.960 (kada se 2.160 pomno i sa 6 ) , 129.600 (kada se 2.160 pomnoi sa 6 0 ) i 1.296.000 (kada se pomnoi sa 600) i gle, uda nad udima! fanrastian broj s kojim re drevne liste poinju, 12.960.000, umnoak je 2 . 1 6 0 i 6.000 kao u boanskih est dana stvaranja. Da su znaajni, veliki dogaaji - kada su poslovi bogova utjecali na poslove ljudi - bili povezani sa zodijakim dobima opetovano je pokazano u ovom svesku Zemaljskih kronika. S poetkom svakog doba dogodilo se ne to izrazito vano: doba Bika oznailo je poetak ljudske civilizacije. Doba Ja sam ga u knjizi When Time Began nazvao nebesko vrijeme. Ono je drukije od zemaljskog vremena (ophodnog vremena naeg planeta) i boanskog vremena (sata anunnakijskog planeta), ali slui kao veza izmeu njih. Ukoliko je povratak koji se oekuje povratak Anunnakija a ne nji hovog planeta, tada nam rjeenje zagonetki bogova i ljudi valja potraiti uz pomo sata koji ih povezuje cildikog zodijaka nebeskog vremena. Naposljerku, Anunnakiji su nebesko vrijeme osmislili kao nain da pomire dva ciklusa: njihov omjer 3600 za Nibiru, 2160 za zodijako doba b i o je zlatni omjer (zlatni rez; op. prev.) 10:6. Sugerirao sam da je iz njega pro iziao seksagezimalni sustav na kojem su zasnovane sumerska matematika i astronomija (6 x 10 x 10 x 10 i tako dalje.) Ovna zapoelo je nuklearnom kataklizmom a zavrilo Odlaskom. Doba Riba sriglo je s unirenjem jeruzalemskog hrama i poerkom Kranstva. Ne

bili pitanje koje bismo trebali postaviti moralo glasiti jesu li proroki Posljednji dani u stvari Kraj (zodijakog) doba?
Jesu li Danijelovi "jedno vrijeme, vremena i polovina vremena"'jednosta vno terminologija koja se odnosi na zodijaka doba? O toj mogunosti prije otprilike rri sroljea razmiljao je nitko drugi do sir Isaac Newton. Newton je najpoznatiji po svojoj formulaciji prirodnih zakona koji upravljaju kreranjem nebeskih tijela kao to su planeti koji krue oko Sunca me utim zanimala ga je i vjerska misao te je pisao podulje rasprave o Bibliji i biblijskim proroanstvima. Nebeska kretanja koja je formulirao smatrao je "Bojom mehanikom" i vrsto je vjerovao da su znanstvena otkria koja

316

317

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

I PROROANSTVA O

POVRATKU

su poela s Galilejom i Kopernikom, a on ih je nastavio, bila predodreena da se dogode tada kada su se dogodila. To ga je navelo da posebnu panju posveti "Danijelovoj matematici". U oujku 2003. godine britanski BBC {British Broadcasting Corpora tion) zaprepastio je znanstveni i vjerski establiment emisijom o Newtonu koja je otkrila postojanje spisa, iju prednju i stranju stranu je on ispisao rukom, a na kojem je kalkulacija posljednjih dana prema Danijelovim pro roanstvima. Newton je svoje numerike kalkulacije ispisao na jednoj strani papira, a svoju analizu kalkulacija u obliku sedam "propozicija" na drugoj strani. Paljiv pregled tog dokumenta tj. njegove fotokopije koju sam privi legiran posjedovati otkriva da brojevi koje je koristio u kalkulacijama nekoliko puta sadre 216 i 2160. To mi je pomoglo da shvatim nain na

U mojoj knjizi Revizija postanka objavljenoj 1990. godine javno je razotkriven "Incident s Fobosom", dogaaj koji je bio zatakan. Incident se ticao gubitka, iz 1989. godine, sovjetske letjelice poslane da istrai Mars i njegov potencijalno uplji prirodni mjesec zvan Fobos. U stvari, nije izgubljena jedna nego dvije sovjetske letjelice. Nazva ne Fobos 1 i Fobos 2, u skladu s njihovom svrhom istraivanja Marsovog mjeseca Fobosa, lansirane su 1988. godine, a do Marsa su stigle 1989. godine. Premda je to bio sovjetski projekt, poduprli su ga NASA i europske agencije. Fobos 1 jednostavno je nestao nikad nisu objavljene nikakve pojedinosti ni objanjenje. Fobos 2 dospio je do Marsa i poeo na Zemlju slati fotografije snimljene pomou njegovih dviju kamera obine i infracrvene. Zauujue je, ili pak uznemirujue, da su meu njima bile i fotografi je sjenke objekta u obliku cigare kako leti nebom planeta izmeu sovjetske letjelice i Marsove povrine (slika 1 3 1 , fotografije dvije kamere). Sovjetski

koji je razmiljao: mislio je na zodijako vrijeme za njega je ono bilo mesijanski sat!
Svoje je zakljuke koristei izraze "ne prije" i "ne kasnije od" su mirao zapisavi tri vremenska okvira za Danijelove proroanske indicije: Izmeu 2132. i 2370. godine prema jednoj indiciji koju je dao Danijel Izmeu 2090. i 2374. prema drugoj indiciji Izmeu 2060. i 2370. za kljuno "jedno vrijeme, vremena i pola vremena" "Sir Isaac Newton je predvidio da e kraj svijeta biti 2 0 6 0 . go dine" objavio je BBC. Moda ne ba tono tada no kao to pokazuje tablica zodijakih doba iz jednog prijanjeg poglavlja, s dva svoja datu ma "ne prije od" nije bio daleko od istine: to su 2 0 6 0 . i 2 0 9 0 . godina. Original dokumenta tog velikog Engleza sada se uva u Odjelu za rukopise i arhive idovske nacionalne i sveuiline biblioteke u

Jeruzalemu!
Sluajnost?

318

319

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

zapovjednici misije objekt koji je bacio tu sjenu opisali su kao "neto to bi neki mogli nazvati leteim tanjurom". Svemirskoj letjelici odmah je potom naloeno da se udalji od Marsove orbite i pride prirodnom satelitu Fobosu te ga s udaljenosti od pedeset metara bombardira laserskim zrakama. Po

Geopolitiki dogaaji koji su rezultirali formiranjem te tajne skupine zapoeli su kada je IRAS - NASA-in infracrveni astronomski satelit, koji je skenirao rubove Sunevog sustava detektirajui nebeska tijela koja isijavaju toplinu - godine 1983. otkrio "planet veliine Neptuna". Potraga za dese tim planetom bila je jedan od deset navedenih ciljeva skupine. I doista su ga pronali: utvrdili su da se radi o planetu zato to je, nakon to je detektiran jedanput i zatim est mjeseci kasnije, bilo jasno da se kree u naem smjeru.

sljednja fotografija koju je Fobos 2 poslao prikazivala je projektil koji je

dolazio s Fobosa (slika 132). Neposredno poslije toga sovjetska se letjelica poela vrtjeti te je prestala odailjati unitio ju je tajanstveni projektil.

"Incid ent s Fobosom slubeno ostaje "neobjanjeni incident". U stvari, neposredno nakon njega poela je djelovati tajna komisija u ko joj su zastupljene sve vodee svemirske sile. Komisija i dokument koji je sastavila zasluuju mnogo vie pozornosti nego to su je dobili budui da dre klju za razumijevanje onoga to vodee drave svijeta Nibiruu i Anunnakijima. znaju o Novinski naslovi iz gornjih lanaka glasili su - Nebesko tijelo astrono

mima zadalo kozmiku zagonetku; U svemiru pronaen "misteriozan" planet; Na rubu Sunevog sustava tajnoviti divovski objekt; Misteriozni planet zbunio astronome

320

321

POSLJEDNJI

DANI

ARMAGEDON

PROROANSTVA O

POVRATKU

Vijesti o otkriu ispunile su novinske naslove (slika 133), no sutradan su opovrgnute kao "nesporazum". Otkrie je, naime, bilo toliko okantno da je dovelo do iznenadne promjene u odnosima SAD-a i Sovjetskog Saveza, do sastanka izmeu predsjednika Reagana i Gorbaova, sklapanja sporazu ma o svemirskim operacijama te do javnih izjava amerikog predsjednika u UN-u i drugim forumima koje su ukljuivale i sljedee rijei (dok ih je izgovarao, prst mu je bio uprt u nebo): Pomislite samo koliko lagan bi bio njegov i moj zadatak na tim sastancima da se ovom svijetu iznenada pojavi pri jetnja od druge vrste, s planeta iz drugog dijela svemira... S vremena na vrijeme razmiljam o tome kako bi brzo nestale sve nae razlike kada bismo se suoili s vanzemaljskom prijetnjom iz drugog svijeta. Radni odbor koji je osnovan uslijed tih bojazni obavio je nekoliko le ernih sastanaka i konzultacija sve do incidenta s Fobosom u oujku 1989godine nakon kojega je, ve u travnju 1989. godine, uurbano formulirao skup smjernica poznat kao Deklaracija o naelima koja se tiu aktivnosti nakon otkrivanja izvanzemaljske inteligencije. Tom deklaracijom usuglaene su procedure koje je potrebno slijediti nakon primanja "signala izvan zemaljske inteligencije ili nekog drugog dokaza o takvoj inteligenciji". "Signal", otkrila je skupina, "moda nee biti samo signal koji ukazuje na inteligentno podrijetlo, ve bi to mogla biti i prava poruka koju e biti potrebno dekodirati." Dogovorene procedure ukljuivale su i korake za odgodu razotkrivanja kontakta javnosti za barem dvadeset i etiri sata prije nego to se odgovori. To je svakako apsurdno ako bi poruka dola s planeta udaljenog svjetlosnim godinama... Ne, to su bile pripreme za susret s dru gom vrstom nedaleko od nas! Meni svi ti dogaaji od 1983. godine, uz sve dokaze s Marsa to su ukratko opisani u prethodnim poglavljima, te projektil ispaljen s Marsovog mjeseca Fobosa ukazuju na to da su Anunnakiji i dalje prisutni moda
322

putem svojih robota na Marsu, svojoj planetarnoj postaji jo iz davnina. To bi moglo ukazivati na dalekovidno planiranje, plan da na Marsu imaju spremnu bazu za budui posjet. Sve zajedno sugerira namjeru povratka. Za mene je cilindrini peat sa Zemljom i Marsom (vidi sliku 139) i opis prolosti i pretkazivanje budunosti, budui da na sebi nosi datum datum naznaen znakom dviju riba doba Riba. Govori li nam: Ono to se dogodilo u prethodnom dobu Riba po novno e se dogoditi u dobu Riba? Ako e se proroanstva obistiniti, ako e prve stvari biti posljednje stvari, ako je prolost budunost tada odgovor mora biti - Da. Jo uvijek se nalazimo u dobu Riba. Povratak e se, kae znamenje, dogoditi prije svretka sadanjeg doba.

323

POSTSKRIPTUM

to je tu tako posebno bitno? Lokalitet tog otkria je Megiddo, u podnoju planine Megiddo Har-Megiddo ARMAGEDON. Jo jedna sluajnost?

POSTSKRIPTUM

U mjesecu studenom 2005. godine u Izraelu je dolo do vanog arheolo kog otkria. Prilikom raiavanja tla radi gradnje nove zgrade, pronaeni su ostaci velike drevne graevine. Pozvani su arheolozi da nadziru iskapanje. Ispostavilo se da je graevina u stvari kranska crkva najstarija dosad pronaena u Svetoj zemlji. Zapisi na grkom jeziku sugeriraju da je izgra ena (ili obnovljena) u treem stoljeu nove ere. Kada su ruevine dokraja iskopane i raiene otkriven je velianstven podni mozaik. U njegovom se sreditu nalazila slika DVIJU RIBA zodijaki znak Riba (slika 134).

SLIKA

134

325

O AUTORU

ZECHARIA SITCHIN meunarodno je priznati autor i istraiva ije knjige pruaju dokaze da u naem Sunevom sustavu nismo sami. Kao jedan od nekolicine strunjaka koji mogu itati klinasto pismo sa sumerskih ploica, spojio je arheologiju, drevne tekstove i Bibliju s po sljednjim znanstvenim otkriima kako bi nanovo ispripovjedio povijest i pretpovijest ovjeanstva i planeta Zemlje. Njegove pionirske knjige prevedene su na vie od dvadeset jezika, dok njegova prva knjiga, esto citirani klasik, slavi tridesetogodinjicu objave. Zecharia Sitchin diplo mirao je na University of London, niz godina je u Izraelu radio kao novinar i urednik, a danas ivi i pie u New Yorku.