Informatika 2 Skripta

DRUGI
SEMESTAR
Neslubena skripta
2008.
2 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta
SADRAJ
1. POJAM INFORMACIJSKOG SUSTAVA ............................................................................................................................................. 4 1.1. Definicija informacijskog sustava ..................................................................................................................................................... 4 1.2. Razlozi izgradnje IS-a......................................................................................................................................................................... 4
1.2.1. Poslovni sustav ........................................................................................................................................................................................................4 1.2.2. Sustavski pristup .....................................................................................................................................................................................................5
1.3. Pojmovi vezani uz informacijski sustav........................................................................................................................................... 5

1.3.1. Podatak .....................................................................................................................................................................................................................5 1.3.2. Algoritam..................................................................................................................................................................................................................6 1.3.3. Informacija................................................................................................................................................................................................................6
1.4. Funkcije informacijskog sustava u poslovnom sustavu................................................................................................................. 6 1.5. Ciljevi informacijskog sustava .......................................................................................................................................................... 7 1.6. Elementi informacijskog sustava ...................................................................................................................................................... 8
1.6.1. Hardware..................................................................................................................................................................................................................8 1.6.2. Software ....................................................................................................................................................................................................................8 1.6.3. Liveware ...................................................................................................................................................................................................................8 1.6.4. Orgware ....................................................................................................................................................................................................................9 1.6.5. Netware ..................................................................................................................................................................................................................10 1.6.6. Dataware.................................................................................................................................................................................................................10
2. INFORMACIJSKI SUSTAVI................................................................................................................................................................. 12 2.1. ivotni ciklus IS-a............................................................................................................................................................................. 12 2.2. Metode izgradnje IS-a ...................................................................................................................................................................... 12
2.2.1. Vodopadna metoda ...............................................................................................................................................................................................13 2.2.2. Metoda prototipiranja ...........................................................................................................................................................................................13 2.2.3. Evolucijska metoda................................................................................................................................................................................................14 2.2.4. Spiralna metoda .....................................................................................................................................................................................................14
2.3. Dijelovi IS-a ....................................................................................................................................................................................... 14

2.3.1. Sustav za obradu transakcija ................................................................................................................................................................................15 2.3.2. Upravljaki izvjetajni sustav ...............................................................................................................................................................................16 2.3.3. Sustav za podrku odluivanju ............................................................................................................................................................................16 2.3.4. Sustav uredskog poslovanja .................................................................................................................................................................................17
2.4. Vrste IS-a............................................................................................................................................................................................ 17 2.5. Elektroniko poslovanje................................................................................................................................................................... 18

2.5.1. Vrste elektronikog poslovanja ............................................................................................................................................................................19 2.5.2. Sigurnosni problemi elektronikog poslovanja..................................................................................................................................................19 2.5.2.1. Kriptiranje sadraja i kriptosustavi ............................................................................................................................................................19 2.5.2.2. Digitalni potpis i digitalni certifikati ..........................................................................................................................................................20 2.5.3. Elektronika razmjena podataka..........................................................................................................................................................................21 2.5.4. Elektroniki marketing..........................................................................................................................................................................................21 2.5.5. Elektronika trita ................................................................................................................................................................................................22 2.5.6. Elektroniki sustav plaanja .................................................................................................................................................................................23 2.5.6.1. Mikro plaanje...............................................................................................................................................................................................23 2.5.6.2. Elektronika gotovina ..................................................................................................................................................................................23 2.5.6.3. Elektroniki ekovi .......................................................................................................................................................................................24 2.5.6.4. Online transakcije s kreditnim karticama ..................................................................................................................................................24 2.6.1. Linearna optimizacija ............................................................................................................................................................................................24 2.6.2. Simulacije................................................................................................................................................................................................................25 2.6.3. Sustavi za potporu odluivanju ...........................................................................................................................................................................26 2.6.4. Ekspertni sustavi....................................................................................................................................................................................................27
2.6. Poslovno odluivanje ....................................................................................................................................................................... 24
3. NAINI PRIKAZA REZULTATA OBRADE...................................................................................................................................... 29 3.1. Tehnike prikaza podataka ............................................................................................................................................................... 29

3.1.1. Znakovni podaci ....................................................................................................................................................................................................29 3.1.2. Slikovni podaci ......................................................................................................................................................................................................29 3.1.3. Zvukovni podaci....................................................................................................................................................................................................30 3.1.4. Kompresija podataka ............................................................................................................................................................................................30 3.1.5. Kriptiranje podataka .............................................................................................................................................................................................31 3.1.6. Multimedija ............................................................................................................................................................................................................31 3.1.7. Prividna stvarnost .................................................................................................................................................................................................32 3.1.8. Podruja primjene multimedije............................................................................................................................................................................32
4. RAUNALNE MREE I INTERNET ................................................................................................................................................... 34 4.1. Pojam i vrste raunalnih mrea....................................................................................................................................................... 34 4.2. Elementi raunalnih mrea.............................................................................................................................................................. 34 4.3. Topologija mree .............................................................................................................................................................................. 37 4.4. Serijski prijenos podataka................................................................................................................................................................ 38 4.5. Paralelni prijenos podataka ............................................................................................................................................................. 39 4.6. Internet............................................................................................................................................................................................... 40
4.6.1. Graa Interneta ......................................................................................................................................................................................................41 4.6.2. Internetski servisi...................................................................................................................................................................................................41 4.6.3. Naini pretraivanja Interneta .............................................................................................................................................................................43 4.6.3.1. Trailice .........................................................................................................................................................................................................43 4.6.3.2. Metatrailice..................................................................................................................................................................................................45 4.6.3.3. Tematski katalozi..........................................................................................................................................................................................46 4.6.3.4. Inteligentni agenti.........................................................................................................................................................................................46 4.6.4. Vrednovanje informacija pronaenih na Internetu ...........................................................................................................................................47 4.4.1. Sinkroni i asinkroni serijski prijenos....................................................................................................................................................................39
5. SIGURNOST I ZATITA IS-a............................................................................................................................................................... 48 5.1. Sigurnost IS-a .................................................................................................................................................................................... 48

5.2.1. Pojam sigurnosti i zatite IS-a...............................................................................................................................................................................48
SADRAJ
5.2.2. Izvori i oblici prijetnji sigurnosti IS-a ..................................................................................................................................................................48 5.2.3. Mjere zatite podatkovnog sadraja ....................................................................................................................................................................49 5.2.3.1. Fizike i tehnike mjere zatite....................................................................................................................................................................49 5.2.3.2. Programske mjere zatite.............................................................................................................................................................................49 5.2.3.3. Organizacijske mjere zatite ........................................................................................................................................................................50 5.2.3.4. Mjere zatite iz oblasti prava .......................................................................................................................................................................50 5.2.4. Kriptografija i sigurnosni mehanizmi .................................................................................................................................................................51
1. POJAM INFORMACIJSKOG SUSTAVA

1.1. Definicija informacijskog sustava
Efikasno obavljanje gotovo svih poslova, u bilo kojem poslovnom sustavu, popraeno je informacijama i podacima. Nezavisno o vrsti poslovnih procesa koje podrava ili veliini organizacije u kojoj funkcionira, informacijski sustav (IS) se pojavljuje i primjenjuje kao kljuni element poslovanja. Njegova je poveana uloga i vanost popraena i rastuom primjenom informacijske tehnologije (IT). Cilj je informacijskog sustava pribaviti informacije potrebne pri izvoenju poslovnog procesa i upravljanju poslovnim sustavom. Uobiajeni su dijelovi informacijskog sustava sustav za obradu transakcija, upravljaki izvjetajni sustav, sustav za potporu odluivanju i sustav uredskog poslovanja. Djelovanje IS-a upotpunjuje se primjenom IT-a i s njima povezanim programima, procedurama, uputama, algoritmima i znanjem kojima se IT pokreu zbog izvrenja poslovnih zadataka i ciljeva. Informacijski sustav (IS) je prema tome sprega i sustav materijalnih i nematerijalnih elemenata kojima se opisuje poslovna stvarnost, rjeavaju poslovni zadaci i ispunjavaju poslovni ciljevi. Kao dio IS-a, ovjek/pojedinac formalizira poslovno okruje u podatke, procedure, algoritme, informacije i znanja te usklaujui primjenu IT-a i programsku podrku, ispunjava poslovne funkcije i zadatke (dostavljanje i uvanje podatka neophodnih za odluivanje, odranje procesa te razvoj i neprekidnost poslovanja). Kao model poslovnog sustava, IS opisuje poslovni sustav, on je njegov informacijski model. Elementi poslovnog sustava (podaci, aktivnosti, funkcije, zadaci, izvritelji, postupci itd), preslikavaju se na model informacijskog sustava gdje ih dijelimo na: o model podataka definira podatke koji nastaju ili se koriste u poslovnom sustavu. o model procesa definira procese ili funkcije koje se odvijaju u poslovnom sustavu. o model izvritelja definira one elemente koji obavljaju funkciju u poslovnom sustavu (software, hardware, liveware, orgware).
1.2. Razlozi izgradnje IS-a

1.2.1. Poslovni sustav Informacijski sustav djeluje unutar nekog poslovnog sustava, omoguavajui mu da komunicira unutar sebe i sa svojom okolinom. Slika prikazuje djelovanje informacijskog sustava unutar poslovnog sustava.
POSLOVNI SUSTAV INFORMACIJSKI SUSTAV Upravljanje poslovnim sustavom
Izvoenje poslovnog procesa
INFORMACIJSKI TOK
UPRAVLJAKI TOK
MATERIJALNI TOK
SLIKA 1.1 INFORMACIJSKI SUSTAV KAO DIO POSLOVNOG SUSTAVA
U poslovni sustav ulaze i izlaze materijalni (materijal, sirovina, energija) i informacijski tokovi. Dvije su temeljne aktivnosti svakog poslovnog sustava: o Izvravanje poslovnih procesa Kad govorimo o poslovnom procesu, mislimo na osnovnu djelatnost promatranog poslovnog sustava odnosno na poslove koji se u njemu obavljaju. U proizvodnom poduzeu poslovni proces sastoji se npr. od poslova proizvodnje, nabave potrebnih sirovina i energije, plasmana proizvedenih proizvoda itd.
U bankama poslovni proces obuhvaa poslove obavljanja financijskih transakcija, kreditiranja, tednje itd. Upravljanje poslovnim sustavom Svaki poslovni odnosno stvarni sustav (npr. poduzee, ustanova, privreda, drutvo) nastoji izgraditi svoj informacijski sustav koji e dati podlogu za brzo i kvalitetno odluivanje, dakle za transformaciju informacija u odluke.
Informacijska se tehnologija u mnogim poslovnim procesima koristi jer znatno podie efikasnost odvijanja poslovnog procesa, npr. rezervacijski sustavi zrakoplovnih kompanija, poslovanje banaka...
1.2.2. Sustavski pristup Sustav je cjelina koja se ne moe rastaviti na svoje dijelove a da se pri tome ne izgube njena osnovna svojstva. Sustavnim se pristupom istrauju pojave i rjeavaju problemi u njihovoj cjelokupnosti i sloenosti, obuhvaajui sve bitne veze i odnose izmeu dijelova sustava i izmeu sustava i okoline. Pojave i probleme razmatraju s vie gledita strunjaci razliitih znanstvenih podruja. Sustavni pristup ne oznaava spajanje samo dosad odvojenih predmeta znanstvenog prouavanja, nego i razdvojenih podruja ljudskih aktivnosti. Sustav je sreena cjelina koju ine njegovi elementi povezani na odreeni nain, a njihovim meusobnim djelovanjem postiu se odreeni ciljevi funkcioniranja sustava. Da bismo opisali neki sustav, potrebno je poblie odrediti: o koji elementi pripadaju sustavu, o koje veze postoje izmeu elemenata unutar sustava i izmeu elemenata sustava i okoline i o kakvo je ponaanje (funkcioniranje) sustava Realni sustav sainjen je od elemenata koji su dio konkretnog realnog objekta, a koji se opisuje kao sustav (mehaniki, fiziki, bioloki, drutveni).
1.3. Pojmovi vezani uz informacijski sustav

Iako se esto pojmovi informacija i podatak smatraju sinonimima, njihovo znaenje se razlikuje: informacija odnosno obavijest proizlazi iz podataka zapisa na nekom mediju. Informacija odnosno obavijest jest injenica s odreenim znaenjem. Ona donosi novost, obavjetava o neemu, te otklanja neizvjesnost i openito slui kao podloga za odluivanje. Vrijednost informacije odreuje sam primatelj. Koliko je upotrebljena informacija relevantnija, tonija i svjeija, toliko je vrednija pri MUDROST odluivanju. Informaciju emo sauvati ako je zapiemo u obliku podataka. Podatak je pojam kojim opisujemo i kvantificiramo elementarnu funkciju ZNANJE realnog sustava u odreenom trenutku. Podatak je skup prepoznatljivih znakova zapisanih na odreenom mediju,, npr. papiru (knjiga, notes), filmu (fotografija, filmski zapis), magnetskom INFORMACIJA mediju (datoteka na disku u raunalu)... Informatiki gledano, elementarni podatak simboliki je prikaz PODATAK jednog obiljeja promatranog objekta. Npr. podatak Marko prikazuje nam ime promatrane osobe. Znanje je ureen skup informacija nekog podruja. Njime se opisuje stanje stvari, koje je ustanovljeno po nekom SLIKA 1.2: PODATAK, INFORMACIJA, ZNANJE I MUDROST prihvaenom kriteriju. Svako podruje organizira u danom vremenskom trenutku svoje znanje utvrivanjem prikladnih kategorija koncepata (elemenata znanja), njihovih meusobnih odnosa i ogranienja. Postoje razliiti naini prikaza znanja. Najpoznatiji prikaz znanja je u obliku pravila (npr. u matematici aksioma, teorema itd.).
1.3.1. Podatak Podatak je skup prepoznatljivih znakova zapisanih na odreenom mediju. Elementarni podatak je simboliki prikaz jednog obiljeja promatranog objekta.
Osim tradicionalnih strukturiranih podataka u obliku datoteka i baza podataka sve se vie koriste i slabo strukturirani podaci kao to su razliite vrste dokumenata te multimedijski podaci kao to su grafika, fotografije, zvuk i video. Danas se podaci intenzivno distribuiraju na korporacijskim mreama i na internetu. Takoer se intenzivno razvijaju skladita podataka u koja se pohranjuju podaci iz vie razliitih izvora podataka.
1.3.2. Algoritam Algoritam je postupak ili pravilo za sustavno rjeavanje odreene vrste problema. To je bilo koje dobro rjeenje bilo kojeg problema. Sastoji se od opisa konanog skupa koraka. Svaki od njih sadri jednu ili vie izjava, a svaka izjava jednu ili vie operacija. Algoritmima su u prvo vrijeme nazivana samo pravila raunanja s brojevima zapisanim u dekadnom sustavu, da bi se kasnije taj naziv poeo koristiti za pravila obavljanja raznovrsnih zadataka. S praktinog gledita, algoritmi su jasno definirani postupci za izvravanje odreenog problema. Algoritmi, ralanjeni na uzastopne korake, prevode neki skup poetnih (ulaznih) vrijednosti u skup zavrnih (izlaznih) vrijednosti. Poetne i zavrne vrijednosti te eventualni meurezultati pohranjuju se u prikladne strukture podataka. Algoritmi se koriste za jasno utvrivanje pravila dostizanja nekog postavljenog cilja. Uz svaki algoritam moraju biti jasno definirana poetna stanja objekta na kojima se obavljaju operacije. Algoritam mora biti sastavljen od konanog broja koraka koji utvruju slijed operacija koje treba obaviti nad objektima kako bi se dobila zavrna stanja objekata ili rezultati. Svaki korak opisuje se instrukcijom. Obavljanje algoritma naziva se algoritamskim procesom. Vrste algoritma: o Specijalizirani mogu se primjeniti samo na pojedina poetna stanja objekata. o Openiti mogu djelovati uz razliita poetna stanja objekata. Kod njih se definira klasa objekata i poetnih stanja koja su doputena. 1.3.3. Informacija Poslovne informacije se dijele na dizajn proizvoda, tehnike podatke, upute menadmenta, operativne baze podataka, operativne procese, tehnike baze podataka, znanje zaposlenih i raunalni softver, a nalazimo i podjelu na poslovne ugovore, radne upute, poslovne rezultate i izvjea, baze podataka, sistemsku dokumentaciju, korisnike prirunike, operativne procedure, planove, aplikacijski i sistemski softver, razvojne i pomone alate itd. U poslovnim sustavima one predstavljaju kljuni izvor poslovanja, jednu od najveih poslovnih vrijednosti, osnovni izvor za stjecanje dohotka i pokretaku snagu za stvaranje nove vrijednosti. Informacija su bitne u svim oblicima poslovanja, a posebno su vane pri donoenju odluka, poboljanju performansa sustava, postizanju trinog uspjeha i u podrci radnim procesima. Naglaena je i komunikacijska uloga informacije. U svakom sluaju, informacije su nosioci poslovnih promjena, instrument formaliziranja poslovne okoline i upravljanja okoliem. Openito govorei, informacije nastaju kad se niz ureenih i prepoznatljivih, ali znaenjem nezanimljivih znakova kojima se predstavlja obiljeje nekog objekta ili stvarnosti sredi i organizira u smislen oblik koji ima znaenje, a za primatelja je novost. U poslovnim organizacijama poslovnom informacijom postaje onaj sadraj koji je u funkciji ostvarenja poslovnih ciljeva. Poslovne informacije najee slue kao temelj odluivanja, ali se koriste i za odravanje i podrku poslovnim procesima, meusobnu komunikaciju zaposlenika itd., a mogu biti i osobito zanimljive ako se moraju uvati ili pak predstavljaju neposrednu financijsku vrijednost.
1.4. Funkcije informacijskog sustava u poslovnom sustavu

Informacijski sustav djeluje unutar nekog poslovnog sustava omoguavajui mu da komunicira unutar sebe i sa okolinom. Cilj informacijskog sustava je opskrbiti poslovni sustav sa svim potrebnim informacijama, potrebnim pri izvoenju poslovnog procesa i upravljanju poslovnim sustavom. Mnogobrojni pozitivni rezultati nastaju primjenom IS-a. Izmeu ostalog istiu se uloge IS-a kao: pokretaa poslovanja, osnovnog sredstva privreivanja, sredstva za stjecanje prednosti i razlikovanje, sredstva za unapreenje poslovanja, osnovnog podsustava organizacije itd.
IS-om ovjek/pojedinac formalizira poslovno okruje u podatke, procedure, algoritme, informacije i znanja te usklaujui primjenu IT-a i programsku podrku, ispunjava poslovne funkcije i zadatke (dostavljanje i uvanje podatka neophodnih za odluivanje, odranje procesa te razvoj i neprekidnost poslovanja). Pritom se IS u velikoj mjeri oslanja na ICT (informacijsko-komunikacijsku tehnologiju) te njihovom primjenom obrauje, prenosi, pohranjuje, dohvaa i objavljuje informacije i podatke kojima se opisuje tijek, stanja i procesi poslovnog sustava.
1.5. Ciljevi informacijskog sustava

Informacijski sustav djeluje unutar nekog poslovnog sustava, omoguavajui mu da komunicira unutar sebe i sa svojom okolinom. Slika 1.1 prikazuje djelovanje informacijskog sustava unutar poslovnog sustava. U poslovni sustav ulaze i izlaze materijalni (materijal, sirovina, energija) i informacijski tokovi. Informacijski sustav preuzima informacije, obrauje ih i preraene prezentira poslovnom sustavu ili okolini. Informacijski je sustav, dakle, podsustav poslovnog sustava. Poslovni sustav dobiva informacije iz raznih izvora, vanjskih ili unutarnjih, a informacijski sustav ih obrauje u nove i korisne informacije. Cilj je informacijskog sustava opskrbiti poslovni sustav svim njemu potrebnim informacijama, potrebnim pri: o izvoenju poslovnog procesa o upravljanju poslovnim sustavom.
IZVOENJE POSLOVNOG PROCESA: Kad govorimo o poslovnom procesu, mislimo na osnovnu djelatnost promatranog poslovnog sustava odnosno na poslove koji se u njemu obavljaju. U proizvodnom poduzeu poslovni proces sastoji se npr. od poslova proizvodnje, nabave potrebnih sirovina i energije, plasmana proizvedenih proizvoda itd. U bankama poslovni proces obuhvaa poslove obavljanja financijskih transakcija, kreditiranja, tednje itd. Informacijska se tehnologija u mnogim poslovnim procesima koristi jer znatno podie efikasnost odvijanja poslovnog procesa. U nekim poslovnim procesima nemogue je konkretno obavljati posao bez primjene informacijske tehnologije, npr. rezervacijski sustavi zrakoplovnih kompanija, poslovanje banaka itd. Upotrebom informacijske tehnologije moe se izvoenjje poslovnog procesa automatizirati. Automatizacija poslovnog procesa jedan je od vanijih zadataka primjene informacijske tehnologije odnosno izgradnje informacijskog sustava temeljenog na informacijskoj tehnologiji. UPRAVLJANJE POSLOVNIM SUSTAVOM I ODLUIVANJE: Drugi zadatak informacijskog sustava jest osigurati informacije za efikasno upravljanje poslovnim sustavom. Informacija, bilo unutarnjeg ili vanjskog karaktera, predstavlja podlogu za donoenje odreene poslovne odluke. Odluka je pak u funkciji ostvarivanja svrhe i cilja postojanja sustava. Pomou odluka svjesno se upravlja sustavom (na Slici 1.1 to su upravljaki tokovi). Prema tome, svaki poslovni, odnosno stvarni sustav (npr. poduzee, ustanova, privreda, drutvo) nastoji izgraditi svoj informacijski sustav koji e dati podlogu za brzo i kvalitetno odluivanje, dakle za transformaciju informacija u odluke. Valja naglasiti da je odluivanje proces koji ne traje samo u trenutku donoenja. Proces odluivanja sastoji se od ovih koraka (Stallings i dr, 1988): o Prepoznavanje problema o Pronalaenje i ocjenjivanje opcija o Odabir opcije o Provedba o Ocjena Razmotrimo sada funkciju informacijskog sustava u pojedinim poslovnim podrujima. Najvanija poslovna podruja primjene informacijskog sustava jednog poduzea s primjerima primjene informacijske tehnologije su: proizvodnja, financije/raunovodstvo, marketing, istraivanje i razvoj te ljudski resursi. Valja napomenuti da neki informacijski resursi, a to su
prvenstveno podaci, pripadaju itavom poduzeu, a ne samo poslovnom podruju u kojem se obrauju.
1.6. Elementi informacijskog sustava

1.6.1. Hardware Materijalna osnovica koju ine informacijske tehnologije, npr. raunala, radne stanice, modemi, fizike linije za komunikaciju itd. Hardver je najnia razina raunalnog sustava. ine je svi dijelovi od koje je nainjen raunalni sustav: o svi mehaniki dijelovi o magnetski, elektrini i elektroniki sastavni dijelovi o naprave i ureaji (kuite, pogonski motor diska, magnetska vrpca, disk, poluvodika memorija, izvori elektrinog napajanja, integrirani sklopovi) Hardver je osnovica raunalnog sustava u koju spadaju o CPU - sastavljena od elektronikih komponenti i nema mehanikih dijelova o glavna memorija kao osnovni ureaj za pohranu podataka koja se takoer sastoji od el. komponenti i ne sadri mehanike dijelove o ulazno-izlazni ureaji (tipkovnica, zaslon, pisai, veze, sabirnice...) i obino se sastoje od el. komponenti i razliitih mehanikih dijelova o vanjska memorija koja se takoer sastoji od el. dijelova i razliitih mehanikih komponenti o komunikacijski ureaji. 1.6.2. Software U software spada sva programska podrka koja se koristi pri radu tog sustava, to je skup svih programa koji se koriste u IS-u. Moemo ga definirati i kao onaj dio sustava koji postoji ali ne u fizikom obliku nego u obliku informacija pohranjenih na raunalu. Sistemski software ine programi koji promatrano zajedno predstavljaju skup programa koji slue za kontrolu i rad strojne podrke pri raunalnoj obradi podataka. Software dijelimo na: o Aplikativni (korisniki programi) - skup korisnikih programa potrebnih za rjeavanje raznih problemskih situacija koji proizlaze iz domene zadataka inf. Sustava. o Sistemski (sustavski programi) skup strojno orijentiranih programa s funkcijom upravljanja i kontrole strojnog sustava u cilju sinhronizacije rada s aplikativnom podrkom.
SKUP PROGRAMA U SUSTAVU
OPERACIJSKI SUSTAVI
USLUNI PROGRAMI
PROGRAMSKI JEZICI
DBMS
OPE NAMJENE
POSEBNE NAMJENE
SLIKA 1.3: PODJELA SOFTWARE-A
1.6.3. Liveware U liveware ubrajamo "ivu" komponentu IS-a. Odnosi se na zaposlenike individualce, timove, njihovo znanje i sve osobe ukljuen u djelovanje IS-a ovjek je osnovna komponenta IS-a jer kao njegov dio ovjek/pojedinac formalizira poslovno okruje u podatke, procedure, algoritme, informacije i znanja te usklaujui primjenu IT-a i programsku podrku, ispunjava poslovne funkcije i zadatke (dostavljanje i uvanje podatka neophodnih za odluivanje, odranje procesa te razvoj i neprekidnost poslovanja). Zaposlenici IS-a koji ulaze u liveware definiciju su npr. korisnici - od IS-a primaju informacije , sistem analitiari - veza izmeu korisnika i IS-a, programeri - stvaraju programe, program
analitiari - spoj poslova programera i program analitiarima u manjim tvrtkama, operatori na program-analitiarima raunalu, operatori unosa podataka, analitiari baze podataka, administratori, menaderi... 1.6.4. Orgware Pod pojmom "orgware" se podrazumijeva organizacija tehnike opreme IS-a (hardware), programske opreme IS-a (software) i ljudi a ljudi-izvritelja poslova u IS-u u skladnu cjelinu. u Definira koncepciju i organizaciju rada informacijskog sustava. Razlikujemo vie oblika organizacije IS a radi im boljeg upravljanja istim: IS-a o Odjel za informacijski sustav nformacijski o Korisniko raunalstvo o Informacijski centar o Unajmljivanje informacijskih usluga (Outsourcing) ODJEL ZA INFORMACIJSKI SUSTAV: Centralizirani oblik upravljanja IS IS-om. Na elu je glavni informacijski menader sa zadacima: o Planiranje strategije IS tegije IS-a o Efikasno voenje odjela za IS o Briga o sigurnosti IS IS-a o Praenje tehnolokih trendova
MANAGEMENT
Plae i kadrovi Plan i analiza Financije i raunovodstvo Standardizacija Konstrukcija Tehnologija ... Prodaja Proizvodnja Kalkulacije Kontrola skladita Nabava
SLIKA 1.4: INFORMACIJSKI SUSTAV PODUZEA
KORISNIKO RAUNALSTVO: Decentralizirani oblik upravljanja IS IS-om. Glavni razlog zbog kojeg se korisniko raunalstvo razvilo je nemogunost profesionalnih informatiara da odgovore na silne zahtjeve korisnika za novim programima. Stoga se potie korisnika da sam pomou neke ve napravljene aplikacije konstruira program koji bi zadovoljio njegove specifine potrebe potrebe. INFORMACIJSKI CENTAR: Informacijski centar (engl. Information Center), organizacijska je jedinica proizala iz potrebe da se korisnicima na organiziran nain pomogne u njihovim individualnim potrebama u vezi s obradama podataka. Najznaajniji zadaci informacijskog centra: o Izobrazba za informacijsku pismenost, o pomo pri koritenju osobnih raunala,
o o o o o o o o o o
izobrazba za koritenje pojedinih programa ili aplikacija te konzultiranje pri njihovom koritenju, odravanje sluba pomoi korisnicima, ocjenjivanje, instaliranje i provjera novih programa ili aplikacija odnosno drugih proizvoda informacijske tehnologije, praenje i poticanje upotrebe normi informacijske tehnologije, osiguranje sigurnosti sustava i podataka, izrada programa za povezivanje aplikacija, administriranje podacima, voenje projekata uvoenja korisnikih aplikacija, osiguranje kvalitete korisnikih aplikacija, marketing programa ili aplikacija itd.
UNAJMLJIVANJE INFORMACIJSKIH USLUGA: Unajmljivanje informacijskih poslova izvan poduzea poelo je poetkom ezdesetih godina. Unajmljivanje ima pozitivne ali i negativne posljedice. Posljednjih godina mnoga poduzea gledaju kako e informacijski servis iznajmiti izvana. Funkcije koje se mogu pribaviti izvan vlastitog poduzea mogu biti vrlo jednostavne, npr. poslovi masovnog unosa podataka, ali i vrlo zahtjevne, kao to je razvoj i izgradnja kompletnog informacijskog sustava. Ima vie razloga zato je u posljednje vrijeme unajmljivanje informacijskih usluga u porastu: o osnovni razlog je u tome to se poduzee eli u potpunosti posvetiti svom osnovnom poslu i u njemu biti vrhunsko o ponekad je razlog i nedostatak informacijskih strunjaka 1.6.5. Netware Netware je mrena komponenta IS-a, tj. komunikacijska infrastruktura bazirana na informacijskim tehnologijama. Jedan od primjera su raunalne mree. Raunalne mree su sustavi povezanih raunala. U mrenom okruenju raunala razmjenjuju podatke, dijele vlastite izvore, omoguavaju komunikaciju, paralelni rad, kreiranje virtualne organizacije itd. Za ostvarenje raunalne mree potrebna je odgovarajua softverska i hardverska podrka, a nazivamo je netware ili podrka za mreu. Razlikuju se pojmovi: o arhitektura ili topologija mree o organizacija mree o mreni protokoli o mrena spojita o LAN mree o WAN mree o prijenosni mediji koji su opisani kroz druge lekcije pa se ovdje nee detaljnije pojanjavati 1.6.6. Dataware Dataware su svi sadraji u informacijskom sustavu kojima se opisuju injenice iz realnog svijeta i poslovnog sustava na koji se odnose a organizirani i oblikovani tako da budu razumljivi i da se mogu koristiti u poslovanju za donoenje odluka i ostvarivanje ciljeva i zadataka. Osnovno, dataware IS-a sadran je u podacima, informacijama i znanju: o podatak je skup prepoznatljivih znakova zapisnih ne nekom mediju; podatak je simboliki prikaz jednog obiljeja promatranog objekta. o informacije nastaju kad se niz ureenih i prepoznatljivih, ali znaenjem nezanimljivih znakova kojima se predstavlja obiljeje nekog objekta ili stvarnosti sredi i organizira u smislen oblik koji ima znaenje a za primatelja je novost. o Za povezivanje injenica iz stvarnog svijeta u podatke iz kojih nastaju informacije potrebno je znanje. Znanje je svijest i razumijevanje informacija i mogunost njihova povezivanja u smislu podrke i obavljanja zadataka.
11
U dataware IS-a ubrajaju se dizajn proizvoda, tehnike podaci, upute menadmenta, operativne baze podataka, operativni procesi, tehnike baze podataka, znanje zaposlenih i raunalni softver, poslovni ugovori, radne upute, poslovni rezultati i izvjea, baze podataka, sistemska dokumentacija, korisniki prirunici, operativne procedure, planovi, aplikacijski i sistemski softver, razvojni i pomoni alati itd.
2. INFORMACIJSKI SUSTAVI
2.1. ivotni ciklus IS-a
Na ivotni ciklus IS-a moemo gledati slino kao i na ivotni vijek ovjeka ovjek se raa, razvija i na kraju umire. IS prolazi kroz sline faze. ivotni ciklus IS-a zapoinje spoznajom o potrebi za izgradnjom IS-a unutar poslovnog sustava, a zatim slijedi razvojni ciklus IS-a. ivotni ciklus nekog IS-a zavrava kad on biva zamijenjen drugim IS-om (novijim, boljim), tj. prestankom njegovog koritenja. Dakle, ivotni ciklus IS-a je vremenski period trenutka spoznaje za potrebom izgradnje novog IS-a, pa sve do trenutka kad se dotini IS prestaje koristiti ili zamjenjuje novim IS-om. ivotni ciklus IS-a ne treba mijeati sa razvojnim ciklusom IS-a! o ivotni ciklus obuhvaa razvojni ciklus (razvojni ciklus je podskup (interval) ivotnog ciklusa). Razvojni ciklus se odnosi na faze projektiranja, razvoja, oblikovanja i uvoenja u rad IS-a
2.2. Metode izgradnje IS-a

Pri samom poetku razvojnog ciklusa novog IS potrebno je definirati oekivanja i ciljeve. Potrebno je predvidjeti i budunost te izraditi projekciju razvoja IS-a, razvoj poduzea u okviru IS-a i bez njega. Odabir oblika razvoja dio je poslovne strategije i odnosi se na dui period. Oblik razvoja odabire se nakon prepoznavanja potreba ili problema u organizaciji, analize problema ili zahtjeva, spoznaje o mogunostima, projekcije i planova o buduem poslovanju. Vanost oblika razvoja IS-a proistie iz toga to e odluka o obliku razvoja imati dugorone posljedice na budui uspjeh i organizaciju poslovanja. O njoj e moda ovisiti i preustroj poduzea. Izgradnja informacijskog sustava je opsean i vrlo sloen proces, kojeg treba planirati, detaljno analizirati potrebe za izgradnju tog sustava, oblikovati, izraditi i uvesti u red sustav, a kasnije odravati tijek rada sustava. Metode izgradnje IS-a su: o vodopadni ili linearni razvoj - odvija se po fazama gdje se u svakoj fazi proizvedu odreeni rezultati koji predstavljaju ulaz za sljedeu fazu (otuda poredba 'vodopadni'). To znai da se nakon svake faze mogu provjeriti rezultati prethodne te odluiti o daljnjem nastavku projekta. o evolucijki razvoj - temelji se na modernim informacijskim sredstvima kojima se bre razvija sustav te se moe korisnicima dati prije na provjeru a nakon toga se postepeno poboljava i dograuje dok se ne dobije zadovoljavajui IS. o spiralni razoj - je oblik evolucijskog razvoja kod kojeg se cijeli razvojni ciklus odvija u nizu koraka koji se ponavljaju kao u spirali do konanog rjeenja (otuda i naziv). Svaki korak sastoji se od etiri aktivnosti koje se ponavljaju sa napredovanjem projekta, a svaki put se pribliava cilju.
Osobine Sekvencijalni formalni proces Pisane specifikacije i odobrenja Limitirana uloga korisnika Zahtjevi se dinamiki razvijaju s experimentiranjem na sustavu Proces je neformalan, brz i iterativan Korisnici su u neprekidnoj interakciji s prototipom Komercijalni softver eleinira potrebe za internim razvojem Prednosti Neophodno za velike sustave i projekte Nedostaci Sporo i skupo Ne ohrabruje promjene Masivan posao papirologije Neprimjeren za velike i sloene sustave Moe uzrokovati manjkavostima u analizi, dokumentaciji i testiranju
Pristup razvoju Linearni model
Prototipiranje
Brz i jeftin Dobar kod nejasnih zahtjeva i koda je vano suelje s edn-userima Promivira sudjelovanje korisnika Trokovi odravanja, programiranja, instalacije su reducirani Smanjena je potreba za internim resursima
Razvoj softvera u paketima
Moda nee zadovoljiti jedinstvene potrebe poduzea i sve funkcije korektno Prilagodba podie razvojne trokove
13
End-User razvoj
Sustav kreiran od krajnjih korisnika koritenjem alata posljednje generacje Brz i neformalan Minimalna uloga IS strunjaka i trokova Sustav je izgraen i veinom odravan od vanjskog partnera
Korisnici kontroliraju izgradnju sustava skrauje s vrijeme razvoja i trokovi
Moe dovesti do nekontroliranog razvoja Sustav ne zadovoljava uvijek zahtjeve i standarde Ovisnost o smjernicama dobavljaa sustav i njegovom razvoju
Outsourcing
Moe smanjiti ili kontrolirati trokove. Osigurava uspjeh koji zbog unutarnjih ogranienja nije zajamen
2.2.1. Vodopadna metoda Linearni pristup razvoju IS-a je oblik koji se ponajvie koristi pri razvoju velikih i sloenih projekta. Svaka faza razvoja zahtijeva paljivu analizu i pripremu, a prelazak na sljedeu fazu zapoinje kad prethodna zavri. Najizraeniji nedostatak linearnog pristupa je u njegovoj nefleksibilnosti u promjenama sustava, duljini trajanja projekta i velikim trokovima. Openito je to vrlo formalni pristup razvoju koji nije primjeren manjim organizacijama. Karakterizira ga izrazito slaba interakcija projektanta sustava s korisnicima te zahtjevi za ukljuivanjem znaajnih ljudskih i materijalnih resursa. U prednosti linearnog pristupa se ubrajaju dobra analiza i definicija zahtjeva, dobra dokumentiranost i kvalitetne komponente gotovog sustava.
Planiranje i strategija IS-a Analiza poslovnog sustava Oblikovanje IS-a Izrada IS-a Uvoenje novog sustava u rad Odravanje
SLIKA 2.1: VODOPADNA METODA
2.2.2. Metoda prototipiranja Prototipiranje je pristup razvoju IS-a koji se temelji na razvijanju poetne, radne verzije programa koja se zatim postepeno provjerava i dograuje idejama i potrebama korisnika. Tim se pristupom IS relativno brzo razvija, a radi manjih zahtjeva u u fazi analize i dokumentiranja ne iziskuje velike trokove. Prednost pristupa je u dobroj interakciji korisnika s projektantima ime je osigurano obostrano zadovoljstvo. Radne se verzije nastale na temelju zahtjeva isprobavaju, rafiniraju i ponovo Definiranje temeljnih zahtjeva razrauju. Proces se izvodi iteracijama do konane verzije. Razvoj radne verzije Nedostaci prototipiranja su u tome to ne ispunjava zahtjeve Koritenje prototipa za aurnom dokumentacijom koja je nuna kod velikih projekta. Radi toga je tee Korisnik odravanje, a ima i sluajeva zadovoljan ? kad prototip nikada ne bude konano zavren. Iako su Slubena radna poetna ulaganja u ovaj oblik verzija Revizija i poboljanje prototipa razvoja mala, s vremenom mogu i narasti.
SLIKA 2.2: METODA PROTOTIPIRANJA
2.2.3. Evolucijska metoda Evolucijski pristup se temelji na modernim informacijskim sredstvima kojima se: o bre razvija poetna verzija sustava, o IS se korisnicima moe odmah dati na provjeru i koritenje, o IS se postepeno poboljava i dograuje dok se ne dobije zadovoljavajui IS U poetku se dijelovi sustava razvijaju bez odgovarajuih preciznih specifikacija, pa se obino na taj nain izrauju manji dijelovi pojedinih informacijskih sustava npr. pojedinane aplikacije. specifikacije
Grubi opis sustava Poetna verzija sustava
razvoj
Poetna verzija sustava
provjera
SLIKA 2.3: EVOLUCIJSKA METODA
Poetna verzija sustava
2.2.4. Spiralna metoda Spiralni razvoj odvija se tako da se postupci vezuju u spiralu sve do konanog rjeenja. Spirala se sastoji od etiri aktivnosti: o definiranje problema i postavljanje cilja, utvrivanje alternative, ocjena rizika o oblikovanje rjeenja o izgradnja rjeenja o uvoenje i ocjenjivanje rjeenja.
1. Definiranje problema odreivanje ciljeva 4. Uvoenje i ocjenjivanje rjeenja 3. Izgradnja rjeenja 2. Oblikovanje rjeenja
SLIKA 2.4: SPIRALNA METODA
Nastao je na temelju evolucijskog modela i jedan je od novijih pristupa, a temelji se na izradi poetne verzije nekog sustava i kasnijem usavravanju te poetne verzije gdje nastaje odreeni broj inaica sustava. Usavravanje se nastavlja sve dok se ne razvije verzija koja u potpunosti zadovoljava potrebe i zahtjeve korisnika. Dijelovi sustava u poetku se razvijaju bez preciznih specifikacija pa se tako mogu izgraditi manji podsustavi ondosno pojedine aplikacije (npr. evidencija radne snage, izdavanje rauna). Iz grubog opisa sustava istovremeno se obavljaju specifikacije, razvoj i provjera sustava to rezultira poetnom verzijom. Spiralni razvoj se najee koristi kod izgradnje sustava za potporu u odluivanju, zbog toga to nije mogue unaprijed predvidjeti koje e sve informacije biti potrebne pri odluivanju. Korisnik pronalazi i istrauje svoje zahtjeve u interakciji s podacima koje koristi, pa ih unaprijed nije mogue potanko precizirati.
2.3. Dijelovi IS-a

TIS - sustav za obradu transakcija MIS - upravljaki izvjetajni sustav DSS - sustav za podrku odluivanju OIS - sustav uredskog poslovanja
15
Dijelovi informacijskog sustava mogu biti: o Klasini (transakcijski) informacijski sustav (TPS) koji evidentira promjenu u objektivnoj stvarnosti i posprema taj podatkovni sadraj. Na osnovu tog praenja moemo dobiti trendove, tj. moemo dobiti Upravljaki informacijski sustav (MIS) i (razina vie), Sustav za potporu odluivanju (DSS). Kao najvii nivo dolazi na kraju Ekspertni sustav.
ULAZ
Kumulativni pokazatelji poslovanja pojedinih organizacijskih dijelova poslovnog sustava i podaci koji oslikavaju uvjete poslovanja iz okruenja
IZLAZ
Izvjetaji o poslovanju svih dijelova poslovnog sustava; nestrukturirani pokazatelji; simulacijaa posljedica odabira pojedine poslovne odluke s procjenom rizika njenog donoenja
IS KAO PODRKA ODLUIVANJU (DSS)
Obraeni podaci kao kumulativi pojedinih procesnih funkcija u duim vremenskim odsjecima
Najvia razina upravljanja
UPRAVLJAKI IS (MIS)
Zbirni pokazatelji i strukturirani sadraji; zbirni rezultati poslovanja za pojedina vremenska razdoblja
Srednja razina upravljanja
Podaci kojima se opisuju elementarni dijelovi poslovnog sustava
TRANSAKCIJSKI IS (TPS)
Rezultat obrade: rauni, izvodi, evidencije, popis materijala, radnika, strojeva, vremena i sl.
Najnia razina upravljanja Temeljni podaci koji opisuju sustav (baza podataka)
SLIKA 2.5: DIJELOVI INFORMACIJSKOG SUSTAVA
Odnos upravljanja, korisnika, vrsta informacija i dijela informacijskog sustava:

Upravljanje Korisnici Menaderi na Operativnoj razini Menaderi na taktikoj Razini Menaderi na Stratekoj razini Vrsta informacija analitike, dnevne Dijelomino sintetizirane, Periodike jako sintetizirane (agregirane), ad hoc Dio informacijskg sustava sustav za obradu transakcija upravljaki izvjetajni sustav sustav za potporu odluivanju
operativno upravljanje taktiko upravljanje strateko upravljanje
2.3.1. Sustav za obradu transakcija Sustav za obradu transakcija ili transakcijski sustav prua potporu tekuem odvijanju poslovnog procesa. On dakle pripada operativnoj razini poslovnih aktivnosti. Sustav za obradu transakcija npr. prodajnog poduzea prihvaa svaku kupovinu kupca kao jednu transakciju, koju na prikladan nain obrauje.
Sustav za obradu transakcija jednog poduzea moe biti povezan sa sustavima za obradu transakcija drugih poduzea. Sustavi za obradu transakcija imaju 3 ope funkcije: o voenje evidencije o izdvajanje o izvjetavanje.
2.3.2. Upravljaki izvjetajni sustav MIS (Management Information System) je raunarski sustav za opskrbljivanje informacijama pri donoenju odluka, tj. Upravljaki informacijski sustav. To je integrirani, korisniko-strojni sustav za osiguravanje informacija u podravanju operacija, upravljanja, analize i funkcija donoenja odluka u organizaciji. Sustav upravlja informacijama, posluuje raunarski hardver i softver, razne procedure, modele za analize, planiranje, kontrolu i donoenje odluka, i baze podataka. Karakteristike MIS-a: o osiguravanje informacijama o MIS osigurava informacije koje pomau menederima na razliitim razinama u organizaciji o MIS je sastavljen od veeg broja komponenti, ukljuujui hardver, softver, rune procedure i baze podataka o MIS je sustav korisnika i strojeva; korisnici su vani za sustav MIS kao i sami strojevi.
2.3.3. Sustav za podrku odluivanju Sustav za potporu odluivanju (engl. Decision Support System DSS) obrauje postojee informacije dobivene iz razliitih unutarnjih i vanjskih izvora, da bi stvorio informacije potrebne za odluivanje. DSS pomae menaderima u rjeavanju nestrukturiranih ili slabostrukturiranih problema, za razliku od programiranog sustava za odluivanje (engl. Programmed Decision System) koji moze zamijeniti ovjeka u rutinskom odnosu pri strukturiranom odluivanju. Strukturnom se odlukom naziva takva odluka, koju je, za poznate ulaze, lako donijeti koristei se odreenim pravilima. Takve je odluke lako programirati. Taj sustav mora podravati nestrukturirano ili slabo strukturirano odluivanje, mora biti dovoljno fleksibilan da moe prihvatiti i odgovoriti na promjenu postupka odluivanja te mora biti jednostavan za koritenje. Pod vrstama DSS navodi se podjela za koju se moe rei da rangira sustave prema vrsti odluka koje se donose, odnosno moe se primjetiti podjela na hijerarhijske razine. Tu podjelu iznosi eri [eri 1998] te razlikuje: o korporativni sustavi za planiranje - namijenjeni su visokom menadmentu i sadre informacije relevantne za planiranje na razini cijele tvrtke o funkcijski sustavi za potporu odluivanju - slue srednjem menadmentu za donoenje odluka s kraim vremenskim horizontom koje se odnose na neku od funkcija o informacijski sustavi za izvrne menadere - koriste se za iroki spektar kratkoronih odluka visokog menadmenta o lokalni sustavi za potporu odluivanju - koristi ga nii menadment za ad hoc informacije o nekom ogranienom aspektu funkcija poduzea. Po Laudonu K. DSS sustavi se klasificiraju kao : o orijentirani na model - obino su razvijeni od krajnjih korisnika neovisno o informacijskom sustavu poduzea. Jako se oslanjaju na postojee metode analize i koriste se kod relativno dobro strukturiranih informacija o orijentirani na podatake - namijenjeni su organiziranju i analizi velikih koliina podataka i obino su dio zajednikog informacijskog sustava. Takvi sustavi prikupljaju podatke iz razliitih izvora i vre analize sloenijih odluka. o sustavi za rudarenje podacima - namijenjeni su odluivanju koje se ne temelji na jasnim i pristupanim podacima. Koriste se za nestrukturirana i prognostika
17
odluivanja, a podrku temelje na koritenju modela neuronskih mrea, fuzzy logike, genetikih algoritama i umjetne inteligencije. EKSPERTNI SUSTAVI: Ekspertni sustavi su raunalni programi iz podruja umjetne inteligencije temeljeni na znanju iz nekog specijalistikog podruja. Ti sustavi rasuuju na temelju prikaza ljudskog znanja u simbolikom obliku. mogu nai priblino rjeenje problema ak i kad su podaci o problemu nepotpuni te mogu objasniti nain na koji su doli do rjeenja. Za razliku od tradicionalnih raunalnih programa ekspertni sustavi rasuuju koritenjem prikaza ljudskog znanja u simbolikom obliku, mogu nai priblino rjeenje problema, ak i kada podaci o problemu nisu potpuni te mogu objasniti nain na koji su doli do predloenog rjeenja. Oni rade na slian nain kao i eksperti te koriste njihovo znanje i rasuivanje kod rjeavanja problema. Njihovo funkcioniranje poiva na sljedeim elementima: bazi znanja, bazi injenica, mehanizmu zakljuivanja, korisnikom suelju. Ekspertni sustavi su iznimno korisna pomagala strunjacima s raznih podruja. Nastali spregom moderne tehnologije, znanja i rasuivanja, pronalaze rjeenja na razini eksperata za razne probleme. Struktura Ekspertnih sustava: o baza znanja - predstavlja izvor znanja, stabilne su tokom dueg vremena, znanje je prikupljeno od eksperata o baza injenica - sadri injenice o stanju specifinog problema , mijenja se tokom vremena o mehanizam zakljuivanja - predstavlja mehanizam za traenje rjeenja problema, ispituje injenice iz baze injenica i znanje iz baze znanja o korisniko suelje - omoguuje jednostavnu komunikaciju korisnika s ES ze posjeduje mehanizam za objanjavanje rjeenja. Ekspertiza o podruju interesa sastoji se od znanja o tom podruju te razumijevanja problema i sposobnosti njihova rjeavanja. U rjeavanju problema, ekspertni sustavi ponajvie se oslanjaju na znanje, a manje na metode rasuivanja. Razlog tome je to znaajan dio stvarnih problema nema rjeenje u obliku algoritma, tj. preciznog i jednoznanog postupka rjeavanja problema te spoznaja da su eksperti efikasni u rjeavanju problema zbog svog akumuliranog znanja
2.3.4. Sustav uredskog poslovanja Ured je mjesto u kojem menaderi, struni suradnici, tajnice ili uredsko osoblje obavljaju upravljake ili administrativne poslove. Zato su funkcije ureda: o odluivanje o manipulacija podacima o manipulacija dokumentima o komunikacija o arhiviranje. Temeljne mogunosti informatizacije su: o obrada dokumenata o komunikacija o telekonferiranje o pomoni sustavi.
2.4. Vrste IS-a

Financijski informacijski sustav bavi se praenjem izvora podataka (priljeva i odljeva novca), preteno iz transakcijskog dijela informacijskog sustava. Nadalje se bavi financijskim planiranjem na temelju kojeg se izrauje financijski plan poduzea uzimajui u obzir sva zakonska pravila, strateki plan poduzea i druge zadane uvjete.
Raunovodstveni informacijski sustav usko je povezan sa financijskim sustavom. Njegovi dijelovi su: glavna knjiga, obrada ulaznih i izlaznih rauna, obrada narudbi, nabavno i skladino poslovanje te obrada plaa. Marketinki informacijski sustav obrauje aspekte bitne za marketing kao poslovno podruje odgovorno za utvrivanje identiteta proizvoda i usluga koje poduzee nudi. Da bi marketing dobio potrebne informacije, takav IS mu isporuuje obraene informacije iz transakcijskog ISa, istraivanja trita, sustava za potporu odluivanju, raznih izvora o konkurenciji, vanjskih imbenika i sl. Proizvodni informacijski sustav je vrlo vaan dio svakog poslovnog sustava poto proizvodnja predstavlja sr samog poduzea. Danas se sve vie uvodi upravljanje kvalitetom, te razliite norme poput ISO 9000 i drugih certifikata. Informacijska se tehnologija upotrebljava u proizvodnji kroz upravljanje podrano raunalom (CAD,Computer Aided Design), proizvodnju podranu raunalom (CAM, Computer Aided Manufacturing), te raunalno integriranje proizvodnje (CIM, Computer Aided Manufacturing). Isto tako se koristi i JIT (Just In Time) koncept proizvodnje koji smanjuje zalihe i skladita. Uvodi se i planiranje proizvodnje poznato pod nazivom MRP II (Manufacturing Resources Planning), te koncept fleksibilnih proizvodnih sustava (FMS, Flexible Manufacturing System).
2.5. Elektroniko poslovanje

Nastalo je zbog umreavanja organizacija i javne administracije, te razvoja Interneta to je zahtijevalo prelazak na radikalno drugaiji nain poslovanja. Elektroniko poslovanje je opi koncept koji obuhvaa sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija koje se izvode koritenjem informacijske i komunikacijske tehnologije. Rane vrste elektronikog poslovanja postavile su znaajne temelje dananjem poslovanju poput: o elektronikog prijenosa gotovine (EFT) - prvobitno razvijen za potrebe razmjene sredstava izmeu banaka, a danas se koristi i pri plaanju kreditnim karticama o elektronike razmjene podataka (EDI) i elektronike pote znatno su pridonijele smanjenju koliine papira po uredima. Prednosti elektronikog poslovanja: o smanjenje trokova poslovanja o unutranja i vanjska integracija tvrtki o greaka kod elektronikih transakcija o bolja potpora i usluga za vrijeme i nakon kupovanja (koje moe biti i putem Interneta) o mogunost digitalizacije i prijenosa razliitih sadraja (tekst, slika, zvuk, video). Nedostaci elektronikog poslovanja: o sigurnost na Internetu o zatita kreditnih kartica o propusnost mree o ljudski faktor (usvajanje novih tehnologija itd.). Tehnoloke pretpostavke za razvoj elektronikog poslovanja: o informacijsko komunikacijska infrastruktura zadovoljavajueg kapaciteta o ureaji i alati za stvaranje, publiciranje i distribuciju multimedijskih sadraja o programe za stvaranje multimedijskih dokumenata o mogunost sigurnog prijenosa podataka kod izvoenja poslovnih transakcija i online plaanja o standardizacija svih sudionika (materijalnih i ljudskih) elektronikog plaanja u svrhu postizanja potpune kompatibilnosti u takvom sustavu. Zakonske pretpostavke za razvoj elektronikog poslovanja: o stvaranje sustava zatite autorskih prava o sigurnost korisnika
19
politika odreivanja cijena pristupa mrei i informacijama.
2.5.1. Vrste elektronikog poslovanja Poslovanje unutar tvrtke o primjenjuje se pri komunikaciji pojedinaca ili skupina u obliku videokonferencije ili elektronike pote o pri elektronikoj objavi dokumenata kako bi tvrtka brzo i jeftino objavila dokumente od interesa za osoblje o ostvaruje se bolji protok informacija o vlastitim i konkurentskim proizvodima i uslugama unutar razliitih dijelova tvrtke. Poslovanje meu tvrtkama o elektronika izmjena podataka (EDI) je najee koritena u ovakvoj vrsti poslovanja i ona donosi nie nabavne cijene, smanjenje zaliha, skraene proizvodne cikluse itd. o koriste se CAD i CAM tehnologije kako bi se omoguilo bre i lake oblikovanje proizvoda i proizvodnog ciklusa to skrauje sam proizvodni ciklus. Poslovanje izmeu tvrtke i potroaa o takav oblik omoguuje oglaavanje i marketing proizvoda koristei Internet i druge mrene servise o oglaavanje preko Web-a je jeftino i ima globalni doseg, proizvodi koji se mogu pretvoriti u digitalni oblik se isporuuju putem Interneta ili pote (CD mediji i sl.) o Web mjesto slui kao centar za pomo (FAQ stranice) o sadraj za uenje na daljinu.
2.5.2. Sigurnosni problemi elektronikog poslovanja Jedna od najveih prepreka brem razvoju elektronikog poslovanja je problem njegove sigurnosti, naroito u sluaju elektronikog poslovanja putem Interneta. Postoje dva temeljna aspekta sigurnosti elektronikog poslovanja: o Autorizacija resursima smiju pristupati samo korisnici i programi koji za to imaju eksplicitna odobrenja o Sigurnost podataka i transakcija podrazumijeva osiguravanje sljedeih aspekata poslovnih transakcija i podataka: Privatnost zatita prenoenih podataka od neovlatenog itanja Autentifikacija (identifikacija) zatita od krivog predstavljanja korisnika Integritet sadraj poruke ostaje neizmijenjen tijekom prijenosa mrenom infrastrukturom Povjerljivost sadraj povjerljivih podataka mora ostati tajan, tj. ne smije biti neovlateno objavljen Neporecivost poiljatelj poruke ne moe porei (osporiti) da je ba on poslao poruku. Mehanizmi koji jame sigurnost transakcija i podataka su: o kriptiranje sadraja i o digitalni potpisi i certifikati
2.5.2.1. Kriptiranje sadraja i kriptosustavi Kriptiranje (ifriranje) = postupak izmjene originalnog podatkovnog sadraja u oblik koji moe proitati samo osoba koja ima klju za dekriptiranje (deifriranje). Klju je obino dugaak binarni broj. Postoje dva temeljna kriptosustava: o Kriptiranje s tajnim kljuem (simetrino kriptiranje) - jedan te isti tajni klju (odatle pojam simetrino kriptiranje) koristi se i za kriptiranje i za dekriptiranje podatkovnog sadraja. o Kriptiranje s javnim kljuem (asimetrino kriptiranje) jedan klju se koristi za kriptiranje, a drugi za dekriptiranje poruke (odatle pojam asimetrino kriptiranje).
Osobine asimetrinih kljueva o klju za kriptiranje i klju za dekriptiranje ine par i matematiki su povezani o poruka koja je kriptirana jednim od njih moe biti dekriptirana samo onim drugim kljuem iz para o usprkos matematikoj vezi meu njima, na temelju jednog kljua iz para nije mogue izraunati drugog. Vrste asimetrinih kljueva o jedan od kljueva iz para zove se javni klju i smije biti javno objavljen svima o drugi klju iz para zove se tajni klju i on ne smije biti poznat nikome drugome osim vlasniku para kljueva Infrastruktura javnog kljua (engl. Public Key Infrastructure - PKI) o Sigurnost podataka i informacija zatienih asimetrinim kriptiranjem ovisi o zatiti samih kljueva. Zato je uspostavljena tzv. infrastruktura javnog kljua, koju ine mehanizmi, procedure i protokoli za: zatitu kljueva od modifikacija, generiranje kljueva, distribuciju kljueva, pohranu kljueva i pristup do njih, te koritenje, arhiviranje i unitavanje (opoziv) kljueva.
2.5.2.2. Digitalni potpis i digitalni certifikati DIGITALNI POTPIS: Uloga digitalnog potpisa je dvojaka. Njime se dokazuje: o da je elektroniki dokument zaista poslala osoba koja tvrdi da ga je poslala (provjera identiteta poiljatelja) o da elektroniki dokument nije bio promijenjen na putu od poiljatelja do primatelja (provjera integriteta poruke). Temelji se na Infrastrukturi javnih kljueva (engl. Public Key Infrastructure PKI) i asimetrinoj kriptografiji Svaki pojedinac koji eli digitalno potpisati elektroniki dokument mora imati svoj par asimetrinih kljueva: o tajni klju (poznat jedino svom vlasniku) i o javni klju (moe i mora biti objavljen svima). Princip digitalnog potpisivanja dokumenta: o Odgovarajui algoritam djeluje nad elektronikim dokumentom kojeg treba digitalno potpisati. Rezultat rada tog algoritma je saetak (engl. message digest) polaznog dokumenta. Obiljeja tog saetka su slijedea: bez obzira na duljinu polaznog dokumenta, duljina saetka je uvijek jednaka saetak je jednosmjerno kriptiran nikakvim matematikim transformacijama nije mogue iz njega rekonstruirati originalni dokument (vano obiljeje tzv. jednosmjernih hash funkcija koje se koriste u algoritmima za izraunavanje saetka) statistika vjerojatnost da se iz dva razliita dokumenta moe dobiti isti saetak je zanemariva. Taj se saetak kriptira tajnim kljuem poiljatelja i time dobivamo digitalni potpis polaznog dokumenta. Tako kriptirani saetak (tj. digitalni potpis) pridodaje se izvornom elektronikom dokumentu i zajedno se alju do primatelja. Primatelj mora provjeriti ispravnost priloenog digitalnog potpisa. Primatelj mora na neki nain (koritenjem nekih od servisa iz infrastrukture javnih kljueva) pribaviti javni klju poiljatelja koji korespondira s njegovim tajnim kljuem (kojim je dokument digitalno potpisan). Odgovarajui softver e zatim izvriti provjeru ispravnosti digitalnog potpisa na sljedei nain:
21
o o o
koritenjem javnog kljua poiljatelja dekriptirat e priloeni digitalni potpis, ime se dobiva originalni saetak primljenog originalnog dokumenta e istim algoritmom kao i kod poiljatelja izraunati saetak primljenog dokumenta usporeuju se dekriptirani i izraunati saeci iz koraka 1. i 2.
U sluaju bilo kakve razlike meu njima (makar i u jednom jedinom bitu) potpis je neispravan. To moe znaiti da: o autor nije osoba koja se predstavlja autorom, i/ili o da je dokument bio na neki izmijenjen nakon digitalnog potpisivanja (greka u prijenosu, namjerna modifikacija, itd.) o autentinost i cjelovitost sadraja i/ili autora je upitna. Ako razlike meu njima nema, potpis je valjan, te se i dokument i autor smatraju autentinima
DIGITALNI CERTIFIKATI: Digitalni certifikati slue za provjeru injenice da odreeni klju pripada upravo onoj osobi koja bi ga trebala posjedovati, a ne nekoj drugoj osobi koja se lano predstavlja. Postoji realan problem povjerenja u svima dostupne javne kljueve koritene za digitalno potpisivanje. Radi veeg povjerenja u digitalni potpis dokumenta, za tonost i istinitost para javni/tajni klju jami neovisna trea strana (tzv. certifikacijska organizacija engl. Certification Authority - CA) izdavanjem digitalnog certifikata, kojim se digitalno potpisuje sam javni klju. Za jamca (certifikacijsku organizaciju) jami jedino njegova reputacija. Problem povjerenja u identitet web posluitelja prilikom provoenja online transakcija: o Jedno od rjeenja je digitalni certifikat, koji bi trebao biti izdan od strane javnog certifikacijskog tijela od povjerenja. o Izdaje se tzv. posluiteljski certifikat, koji jami da posluiteljev par javnog/tajnog kljua zaista pripada tom posluitelju. Problem povjerenja u identitet pojedinca koji sudjeluje u online transakciji openito (dakle, ne samo kod digitalnog potpisivanja): o Jedno od moguih rjeenja je opet digitalni certifikat izdan od strane javnog certifikacijskog tijela od povjerenja. o U ovom sluaju izdaje se tzv. osobni certifikat.
2.5.3. Elektronika razmjena podataka Elektroniku razmjenu podataka nazivamo EDI (Electronic Data Interchange), a obuhvaa razmjenu dokumenata unutar i izmeu organizacija u standardiziranom elektronikom obliku i to direktno izmeu raunarskih aplikacija. Dva najee koritena standarda su X12 i EDI-FACT Jedino ogranienje prilikom uvoenja elektronike razmjene podataka je cijena te usluge koja je jo uvijek visoka jer zahtijeva ne samo iroki komunikacijski kanal, ve i sigurnosne standarde, te informatiku i programsku opremu U posljednje vrijeme raste tendencija razmjene podataka putem Interneta (Internet EDI, otvoreni EDI) s ciljem smanjenja cijene usluge i poveanja broja tvrtki s kojima je mogue podatke razmijeniti Isto tako je u porastu broj VPN, odnosno privatnih mrea kojima se kompanije koje su geografski dislocirane povezuju koristei strukturu Interneta.
2.5.4. Elektroniki marketing Razvojem Web-a tvrtkama je omogueno vrlo jeftino reklamiranje, promidba i marketing putem vlastitih Web mjesta. To je vrlo privlano za sve posjetitelje koji sadraju mogu pristupiti bez izlaenja iz kue, ekanja u redu itd.
Elektroniki marketing je pogodan za: o oni vrlo esto koriste raunala, Internet, pa elektroniki marketing pogoduje nuenju proizvoda i usluga preko Web-a o proizvode i usluge marketing pogoduje ponudama intelektualnog vlasnitva, raunalne opreme i ostalih visokih tehnologija o cijene pogodni su proizvodi i usluge u srednjem rangu cijena, te oni ija se cijena brzo mijenja o promociju Web mjesto tvrtke se moe promovirati preko televizije, novina itd. o ostalo. Internet je vrlo pogodno mjesto za istraivanje trita i to za: o primarno istraivanje pretraivanje Web-a i diskusijskih skupina, objava upitnika na vlastitim Web stranicama o sekundarno istraivanje pronalazak rezultata istraivanja koja su provela neke druge organizacije. Neki od popularnih modela Web marketinga su: o elektroniki oglasnik prua informacije o proizvodima i uslugama koje tvrtka nudi uz interaktivnost o elektronika broura proireni oblik elektronikog oglasnika s podrobnijim informacijama o proizvodima i uslugama o elektroniki katalog omoguuje povezivanje informacija o proizvodima i uslugama s naruivanjem o izvrnuti elektroniki katalog oblik elektronikog kataloga u kojem se informacije i proizvodi ne nude izravno. Prilikom izrade Web-a potrebno je voditi rauna i o marketinkim aspektima Web mjesta: o analiza interesa potencijalnih posjetitelja o bogatstvo Web mjesta u smislu informacija i odgovora na esto postavljena pitanja o privlaenje posjetitelja da ponovno posjete Web stranice o omoguavanje komunikacije s tvrtkom, itd.
2.5.5. Elektronika trita Ne postoji jedinstvena definicija. Jedni autori smatraju da je elektroniko trite takav elektroniki sustav koji podrava makar jednu od funkcija klasinog trita. Drugi pak autori smatraju da je za stvaranje elektronikog trita potrebno i susretanje kupaca i prodavaa, te pregovaranje o uvjetima kupnje. POSLOVNI MODELI ELEKTRONIKIH TRITA U irem smislu, odnosno oni koji ostvaruju samo neke funkcije trita: o elektronika prodavaonica (engl. e-shop) isprva je to bilo Web mjesto za oglaavanje proizvoda i usluga tvrtke, a danas ve omoguuje naruivanje i plaanje proizvoda o elektroniki nabavni centar (engl. e-procurement) odnosi se na velike tvrtke, a omoguuje nuenje i kupovanje veih dobara i usluga ime se postie vei izbor nabavljaa, nie nabavne cijene i via kvaliteta o elektroniki prodajni centar (engl. e-mall) kolekcija elektronikih prodavaonica koja omoguuje standardizaciju nekih transakcija poput plaanja. U uem smislu, odnosno oni koji ostvaruju vei broj funkcija trita: o elektroniki sajam (engl. e-bazaar) omoguuje svojim lanovima da komuniciraju i trguju o elektronika draba (engl. e-auction) zasniva se na elektronikom obliku ponude koja moe koristiti multimedijsku prezentaciju dobara, a esto se proiruje i na ugovaranje, plaanje i isporuku dobara o elektroniko posrednitvo (engl. e-brokerage) posrednitvo izmeu potroaa (postavljaju svoje zahtjeve) i dobavljaa (nude proizvode i usluge)
23
Elektronika trita se jo koriste i za digitalnu isporuku dobara i usluga ime se omoguuje zatvaranje prodajnog ciklusa na elektronikom mediju Razvijaju se i modeli ponaanja kupaca kako bi se stvorio sustav potpore odluivanju korisnicima
2.5.6. Elektroniki sustav plaanja Kao i kod klasinog trgovanja, u elektronikom sustavu poslovanja postoji potreba za financijskom razmjenom izmeu kupaca i prodavaa. Ta se razmjena ne provodi u klasinom obliku, ve se koriste instrumenti digitalnog plaanja: o elektronika gotovina o elektroniki ekovi, te o online transakcije s kreditnim karticama. Problem je to ne postoje univerzalne metode plaanja koje su prihvaene i od trgovaca i od banaka o tvrtke razvijaju vlastita rjeenja o (ne)kompatibilnost razliitih rjeenja o (ne)kvaliteta razliitih rjeenja (naroito sa stanovita sigurnosti). Elektroniko plaanje u stvarnom vremenu o Ovakav oblik plaanja putem Interneta zahtijeva sljedee korake: Kupac putem web preglednika alje zahtjev za plaanjem Trgovac prosljeuje zahtjev instituciji koja prua servis elektronikog plaanja Institucija provjerava autentinost kupca i prebacuje zadani iznos novca s rauna kupca na raun prodavaa. U odnosu na klasini sustav plaanja uoljive su 2 razlike: o Kupac i prodava se ne susreu fiziki o Brzina izvoenja procesa plaanja ne ostavlja mnogo vremena za otkrivanje kraa i prijevara
2.5.6.1. Mikro plaanje Odnosi se na mogunost plaanja malih novanih iznosa (manjih od osnovne monetarne jedinice npr. iznos od nekoliko centi, lipa i sl.) Brojne informacije koje se prodaju putem Interneta nude se u tzv. modularnom obliku (npr. samo pojedino poglavlje knjige ili pojedine stranice, i sl.) Obrada takve transakcije kroz tradicionalne metode plaanja je neisplativo, jer troak njene obrade vei od samog iznosa transakcije. Mikro plaanje poduprto je tzv. elektronikim etonima koje priznaju brojne banke i financijske ustanove. Postoje dva oblika elektronikih etona: o etoni u stvarnom vremenu - kupac unaprijed plaa novanu protuvrijednost robe elektronikom gotovinom, debitnim karticama i sl. o etoni koji se naknadno naplauju - vrijednost robe se ne naplauje odmah upotrebom elektronikih ekova, kreditne kartice i sl.
2.5.6.2. Elektronika gotovina Svojstva: o ima monetarnu vrijednost (pokrie u stvarnom novcu u banci) o razmjenjiva je za gotovinu i druge oblike financijskih dobara o mora biti pohranjiva u banke i pretraiva o mora biti sigurna (zatiena od kopiranja, falsificiranja, dvostrukog obraunavanja i sl.) o temelji se na kriptografiji javnog kljua i digitalnom potpisu. Princip dobavljanja elektronike gotovine: o Korisnik kupuje el. gotovinu od banaka ili slinih ustanova (otvara raun u instituciji i osigurava financijsko pokrie za kupovinu el. gotovine)
o o o o o
Banka dostavlja klijentu softver kojim korisnik trai kupovinu el. Gotovine generira se zahtjev, zahtjev se kriptira i alje se banci putem mree Banka svojim privatnim kljuem potpisuje zahtjev i vraa ga korisniku, skidajui pri tome odgovarajui iznos novca s njegovog rauna korisnik time dobiva elektroniku novanicu odgovarajue vrijednosti i serijskog broja, digitalno potpisanu od strane banke Korisnik javnim kljuem banke provjerava ispravnost novanice.
2.5.6.3. Elektroniki ekovi Napravljeni su po uzoru na klasine ekove, uz sljedee razlike: o u elektronikom su obliku o u svrhu potpisivanja eka i za odobravanje eka koriste digitalni potpisi o zahtijeva se koritenje digitalnih certifikata u svrhu dokazivanja autentinosti kupca, njegove banke, te bankovnog rauna. Primjeri implementacije: o NetCheck o Secure Pay...
2.5.6.4. Online transakcije s kreditnim karticama Dva su osnovna oblika: o Plaanje s kriptiranim podacima o kreditnoj kartici kupac sigurnim kanalom dostavlja trgovcu svoj potpis i broj kartice trgovac prosljeuje podatke o optereenju kartice i dig. potpis instituciji koja se bavi online kartiarstvom ova institucija alje te informacije banci kupca na autorizaciju banka vraa trgovcu podatke o kreditnoj kartici i njenom optereenju. o Plaanje uz pomo tree strane servisi koji osiguravaju da se broj kreditne kartice nikada ne alje Internetom rijeen je jedan od glavnih sigurnosnih problema kod ovakvih transakcija.
2.6. Poslovno odluivanje

Donoenje odluka predstavlja vaan aspekt poslovanja koji se odvija svakodnevno na svim razinama odluivanja i podrujima poslovanja, te u svim vrstama poslovnih organizacija Kvaliteta odluka se temelji na adekvatnosti informacija, kvaliteti i broju opcija izmeu kojih se moe birati Odluke se mogu donositi na tri razine stratekoj, taktikoj i operativnoj S obzirom na stupanj strukturiranosti, razlikujemo sljedee odluke: o visoko strukturirane one koje su se ve esto donosile i s njima menaderi ve imaju iskustva. Nazivamo ih i programiranim odlukama o polustrukturirane znanje o nekim aspektima odluivanja je dobro poznato, a o nekima nije, pa je potrebno sakupiti odgovarajue znanje da sa moe kvalitetno odluiti o nestrukturirane odluke donose se u izvanrednim situacijama i to u pravilu samo jednom.
2.6.1. Linearna optimizacija Brojni poslovni problemi mogu se opisati formalno, koritenjem matematike notacije. Rjeenja takvih problema najee nisu trivijalna, jer ukljuuju velik broj ogranienja o kojima treba voditi rauna, a esto u problemu postoji i vei broj nepoznanica (nepoznatih varijabli). U kontekstu poslovnog odluivanja, brojne odluke se donose ba u takvim situacijama, kada su problemi formalne prirode i kad ih je mogue matematiki rijeiti. Razvijeni su brojni postupci i metode koje rjeavaju formalizirane probleme. Oita je potreba za ukljuivanjem potpore za rjeavanje takvih problema u informacijske sustave poslovnih sustava.
25
Linearna optimizacija je skup matematikih metoda koje omoguavaju pronalaenje najpovoljnijih rjeenja razliitih praktinih problema, koji se matematiki mogu opisati pomou linearnih jednadbi (funkcija). Tipini problemi koji se rjeavaju metodama linearne optimizacije su: o pronalaenje optimalne dobiti ili minimalnog utroka resursa u procesu proizvodnje o transportni problemi traenje takve strukture (ruta) transporta robe da trokovi dostave budu minimalni, a potrebna potranja za robom zadovoljena o problemi dodjeljivanja (rasporeivanja) zadataka kako n zadataka optimalno raspodijeliti na n radnih mjesta, tako da cjelokupni posao obavi uz minimalne trokove ili u to kraem vremenu. Najee koritene metode iz domene linearne optimizacije su: o linearno programiranje - jednom linearnom jednadbom opisuje se funkcija cilja. Funkciju cilja treba: minimalizirati u sluaju da se trai to manji utroak resursa (tj. to manji trokovi) u postizanju cilja ILI maksimalizirati u sluaju da se trai to vea dobit o s jednom ili vie linearnih jednadbi zadaju se ogranienja, koja su specifina za konkretni problem koji treba rijeiti o rezultat esto nije jedinstven, ve je mogu vei broj rjeenja, koja uz zadana ogranienja minimaliziraju trokove ili maksimaliziraju dobit o cjelobrojno linearno programiranje poseban sluaj linearnog programiranja, kod kojeg su doputena iskljuivo cjelobrojna rjeenja o viekriterijsko programiranje koristi se u situacijama kad postoji vie ciljeva koje treba ispuniti (linearno programiranje se koristi kod problema sa samo jednim ciljem, tj. funkcijom cilja) o ciljno programiranje kod problema gdje nije mogue/potrebno izraunati tona rjeenja, ve je dovoljno pribliiti se eljenoj ciljnoj vrijednosti.
2.6.2. Simulacije Postoje brojni realni sustavi s velikim brojem elemenata koji su meusobno povezani razliitim oblicima veza. Veze ne moraju nuno biti linearne prirode. Sustav ne mora biti statian, ve se razliito ponaa kroz vrijeme. Mogue je da u sustavu postoje varijable sluajne prirode. Takve sustave nije mogue modelirati ni analizirati klasinim matematikim metodama. Razvijene su nove metode koje omoguavaju simulaciju ponaanja takvog sustava na temelju pretpostavljenog modela sustava. Brojne poslovne odluke svejedno treba donijeti i u takvim okolnostima, pa je esto potrebno ukljuiti simulacijske algoritme u informacijske sustave poslovnih sustava. Dvije su generalne simulacijske metode: diskretna simulacija o prvenstveno se koristi za simulacije sustava s redovima ekanja (npr. blagajne, alteri, organizacija procesorskog vremena, i sl.) o modeli detaljno opisuju strukturu i elemente sustava o modeli oponaaju stvarne sustave dakle, objekti u modelu predstavljaju objekte iz stvarnih sustava koji se modeliraju o tipine primjene: simulacija proizvodnje, simulacija uslunih djelatnosti, simulacija poslovnih procesa, simulacija transporta... o sistemska dinamika prvenstveno se koristi za modeliranje sustava s povratnom vezom (spregom) i za analizu upravljanja radom kod takvih sustava istrauje se dinamika razvoja razliitih drutvenih, tehnikih i biolokih sustavi sistemska dinamika je metoda kontinuirane simulacije s povratnom spregom
kontinuirana simulacija o pojedinani dogaaji se zdruuju i prikazuju u (kvazi)kontinuiranom obliku o povratna sprega je zatvoreni krug uzroka i posljedica koji dovodi do toga da neki element sustava utjee sam na sebe o pozitivna povratna sprega uzrok utjee sam na sebe tako da pojaava vlastite promjene dobivamo stalan porast ili stalno smanjenje dotinog uzroka o negativna povratna sprega uzrok utjee sam na sebe tako da dovodi do promjene smjera vlastitog djelovanja ako uzrok poraste iznad razine ravnotenog stanja, negativna povratna sprega e ga smanjiti, i obrnuto negativna povratna sprega je iznimno vaan mehanizam u stabilizaciji ponaanja nekog sustava, tj. kod uravnoteenja njegovog rada o tipine primjene simulacija zapoljavanja, simulacija rasta poduzea, simulacija proizvodnje, simulacija zaliha...
2.6.3. Sustavi za potporu odluivanju Sustav za potporu odluivanju (DSS) je raunalni sustav koji podupire proces odluivanja tako to pomae menaderima u organizaciji informacija, identifikaciji i dohvatu informacija potrebnih za donoenje odluka, analizi i transformaciji tih informacija, izboru odgovarajuih modela potrebnih za rjeavanje problema odluivanja, izvoenju tih modela te analizi dobivenih rezultata za potrebe donositelja odluke. Takvi se sustavi najee koriste za potporu slabo strukturiranih problema odluivanja Najkorisniji su u situacijama u kojima nije oito koje su informacije potrebne za odluku, koje bi modele trebalo koristiti, te koje bi kriterije trebalo upotrijebiti
Donositelj odluke Korisniko suelje
Sustav za upravljanje bazom ili skladitem pod. Sustav za upravljanje bazom modela Sustav za upravljanje dokumentima
Baze ili skladita podataka
Modeli
Modeli
SLIKA 2.6: GRAA SUSTAVA ZA POTPORU ODLUIVANJU
PODACI osnovni izvori podataka jesu: o unutarnji podaci sadre zapise o podacima i transakcijama koje se odvijaju unutar tvrtke o vanjski podaci podaci o initeljima izvan tvrtke (preferencije kupaca, regionalna potranja itd.) o javni podaci podaci koji se mogu dobiti iz javnih izvora o privatni podaci sakupljaju se tijekom vremena i mogu biti korisni prilikom odluivanja. ovdje je vano spomenuti i sustave za upravljanje bazom ili skladitem podataka koji omoguuju pristup strukturiranim podacima, te softverske agente koji samostalno izvode neke radne za koje ih je ovlastio njihov vlasnik rudarenje podataka obuhvaa razliite metode ispitivanja podataka kako bi se ispitala povezanost meu podacima, traili trendovi u vremenu, predviale budue vrijednosti podataka i sl.
27
MODELI sustav za upravljanje bazom modela omoguuje jednostavno koritenje modela koji su potrebni za analizu opcija u sustav za potporu odluivanju mogue je ukljuiti razliite vrste modela kako po metodama na kojima se modeli temelje, tako i po vrstama problema koje rjeavaju i razinama upravljanja na kojima se koriste prema razini na kojoj se modeli koriste mogu biti strategijski (za visoki menadment), taktiki (za srednji menadment), te operacijski (za donoenje kratkoronih odluka). DOKUMENTI predstavljaju noviju komponentu sustava za potporu odluivanju koja omoguuje da sustav koristi razliite vrste nestrukturiranih podataka dokumenti se preteno sastoje od teksta, grafikih prikaza, poruka, ugovora itd. vaan izvor dokumenata jesu elektronike poruke sve vaniji izvor predstavljaju i online baze podataka. KORISNIKO SUELJE obuhvaa mehanizme potrebne za unos podataka u sustav, izvoenje modela, te izlaz podataka vrlo je vano oblikovanje tog suelja koje mora biti kvalitetno izvedeno, te je u taj proces potrebno ukljuiti potencijalne korisnike tog suelja, standardne poslovne termine, laganu navigaciju kroz sustav, te to je vie mogue smanjiti vrijeme odaziva sustava. Sa stajalita organizacije razlikujemo etiri vrste sustava za potporu odluivanju: o korporativni sustavi za planiranje namijenjeni visokom menadmentu i sadre informacije relevantne za planiranje na razini cijele tvrtke o funkcijski sustavi za potporu odluivanju slue srednjem menadmentu za donoenje odluka s kraim vremenskim hodom o informacijski sustav za izvrne menadere koristi se za iroki spektar kratkoronih odluka visokog menadmenta (posebno za tzv. ad hoc odluke) o lokalne sustave za potporu odluivanju koristi ih nii menadment za ad hoc informacije o nekom ogranienom aspektu funkcija poduzea.
2.6.4. Ekspertni sustavi Ekspertni sustavi su raunalni programi temeljeni na znanju iz nekog specijalistikog podruja. Takvi sustavi koriste znanje eksperata u simbolikom obliku, te su u mogunosti objasniti nain na koji su doli do rjeenja problema. Imaju vie poeljnih osobina poput poveane dostupnosti, smanjene cijene, poveane pouzdanosti, brzine reakcije i tumaenja rezultata. Sustav se sastoji od sljedeih dijelova: o baze znanja izvor znanja o podruju, prikupljeno od eksperata o baze injenica sadri injenice o stanju specifinog problema koji se upravo rjeava o mehanizma zakljuivanja mehanizam za traenje rjeenja problema o korisnikog suelja omoguuje komunikaciju korisnika i ekspertnog sustava.
Baza znanja Baza injenica
Mehanizam zakljuivanja
Korisniko suelje
Korisnik
SLIKA 2.7: STRUKTURA EKSPERTNOG SUSTAVA
znanje je informacija o svijetu koja ekspertu omoguuje donoenje odluke injenice su elementarne sastavnice znanja koje prikazuju objekte, njihove atribute i veze meu objektima
pravila su za ovjeka prirodan nain prikazivanja znanja iji redoslijed nije potrebno odrediti unaprijed, a moemo ih prikazati na dva naina: o u obliku prema naprijed zakljuak slijedi pretpostavku na akcijski orijentiran nain o u obliku prema natrag trae se uvjeti u kojima pojedini zakljuci postaju toni isto tako, pravila mogu biti i nesigurna to se prikazuje faktorom pouzdanosti (FP), te mogu biti specifina (odnose se na odreene situacije i objekte) i opa (odnosi se na cijelu klasu situacija ili objekata). Proces zakljuivanja: o mehanizam zakljuivanja koritenjem injenica i pravila izvodi niz akcija pomou kojih pokuava dokazati neki unaprijed zadani cilj o dva osnovna tipa zakljuivanja su: o ULANAVANJE PREMA NATRAG proces rasuivanja izvodi se od zadanog cilja pretraivanja prema injenicama cilj je hipoteza koja se mora dokazati na nain da se dokau pretpostavke jednog ili vie pravila koja u zakljuku imaju zadani cilj pretpostavke postaju podciljevi koji se dokazuju na isti nain kao i zadani cilj o ULANAVANJE PREMA NAPRIJED polazi od dostupnih injenica i ide prema cilju pretraivanja pretrauju se pravila tako dugo dok se ne nae pravilo ija se pretpostavka podudara s injenicom takvo se pravilo smatra dokazanim i njegov se zakljuak dodaje bazi injenica postupak zakljuivanja zavrava kada se stvori injenica koja je identina cilju pretraivanja ili kada ES ne moe stvoriti nove injenice algoritam ulanavanja prema naprijed ima sljedee faze: podudaranje razrjeavanje konflikata, koje sadri sljedee strategije: izaberi samo prvo pravilo ije se pretpostavke podudaraju s injenicama iz baze injenica izaberi najspecifinije pravilo ije se pretpostavke podudaraju s injenicama izaberi pravilo ije se pretpostavke podudaraju s injenicama koje su najsvjeije dodane bazi injenica izvoenje. Izgradnja ekspertnih sustava o postoji nekoliko faktora o kojima ovisi izgradnja ekspertnih sustava poput nedostatka eksperata u danom podruju, nedostatka algoritma rjeavanja nekog problema, nesigurnost znanja i ne postojanje procedura rjeavanja problema itd. o osnovni problem prilikom izgradnje takvog sustava lei u prikupljanju znanja eksperata koje moe biti izvedeno kao intervju, zatim preko uenja s interakcijom, uenja s edukacijom itd. o potrebno je napraviti i izbor podruja za koje e se razvijati ekspertni sustavi, te graditi vie manjih sustava poto je to financijski isplativije.
3. NAINI PRIKAZA REZULTATA OBRADE
29

3.1. Tehnike prikaza podataka
Tehnike prikaza podataka bave se nainima biljeenja raznovrsnih podataka na raunalnom mediju. Prema medijskoj vrsti podaci mogu biti: znakovni, zvuni i slikovni, a mogue su i njihove meusobne kombinacije. Pri tom je osnovni koritni pojam kodiranje. Kako raunalo moe neposredno razumijeti samo jezik binarnih brojeva, neophodno je sve podatke s kojima on radi prevesti u takav oblik. Isto tako, unutar raunala razliite komponente zahtijevaju odreeni format i oblik zapisivanja u binarnom zapisu koritenjem odreenih formata strojnih rijei.
3.1.1. Znakovni podaci Znakovnim podacima prikazani su podaci mnogih obiljeja koje promatramo, kao to su ime, iznos rauna, datum roenja itd. Znakovni su podaci prikazani u obliku teksta ili brojaka. Neki od uobiajenih formata zapisa jesu ASCII, EBCDIC i RTF. Pri tome se koriste odgovarajui kodovi za svaku vrstu podataka. Pod te kodove uvrtavamo nekoliko simbolikim kodova koji odgovaraju odreenim potrebama i to su: o tetradni kodovi o BCD o Aiken o Excess-3 o Gray o ASCII o EBCDI Vano je da sustav kodiranja mora zadovoljiti naelo jednoznanosti i ekonominosti. Jednoznaan je onaj kod u kojem su sve rijei razliite. Ekonomian je onaj kod koji ima najmanju redundanciju. ASCII kod (engl. American Standard Code for Information Interchange) je kod propisan amerikim standardom, a propisuje dodjeljivanje 8 bitnog binarnog broja brojevima, slovima i nekim specijalnim znakovima. Kod je sastavio 1968.g. Amerikanac Robert W. Bemer. 1977. kod je postao i slubeni ANSI i ISO (ISO 646) standard. Sedam bitova binarnog broja ASCII koda namijenjeno je kodiranju, a osmi bit je bit pariteta koji slui za provjeru ispravnosti podatka. Predvien je za kodiranje velikog broja znakova (ukupno 127). U irokoj je uporabi za razmjenu podataka kod raunala i komunikacijske opreme. UNICODE: Unicode standard je pokuaj objedinjavanja potrebnih znakova praktiki svih pisama unutar jednog koda. On svakom znaku pridruuje 16 bitni binarni broj, pa je na raspolaganju 65536 znakova! Jo uvijek je u razvoju. Nedostatak-veliina (poveana memorija, due vrijeme obrade podataka, nekompatibilnost s postojeim programima i opremom). OSTALI KODOVI: Exces-3 kod (njegove tetrade su u odnosu na BCD pomaknute za tri mjesta); Aiken kod (simetrian je to olakava raunanje-komplementarnost); Gray kod...
3.1.2. Slikovni podaci Slikovni podaci sadre: o nepokretne slike (fotografije) o pokretne slike (videosekvence) Slika je objekt koji se vizualno percipira i koji je, u mnogim primjenama, sadrajno bogatiji od teksta tj. rijei. Za slikovne podatke je vano da su koliinski znatno obimniji od znakovnih jer slika u boji sadri toliku koliinu podataka, mjerenu u bitovima, koliko itava knjiga samog teksta. Podaci slikovnih objekata biljee se u razliitim formatima zapisa. To su: GIF, JPEG, BMP, WMF i PCX. Pokretne slike odnosno video daju iluziju pokreta. Video se sastoji od serije statikih slika koji se pred ljudskim okom smjenjuju najmanje 24 puta u sekundi te daju iluziju pokreta.
Slika se u raunalu prikazuje na dva naina: o rasterski o vektorski. Kod rasterskog prikaza svaka slika se prikazuje kao polje toaka (piksela). Boja i svjetlina svake takve toke je jednolina Svjetlosne karakteistike svakog piksela prikazuju se u raunalu u razliitim oblicima: od 1,4,8,16 ili 24 bita, pa ak i vie.to je vea razluivost (vei broj piksela) i vei oblik binarnog broja za prikaz,to je kvaliteta slike bolja. to je vea kvaliteta i dimenzija slike vee je i zauzee memorije. Vektorski prikaz slike stvara sliku uporabom odsjeaka pravaca i zaobljenih linija te jednolino obojenih ploha,oneenim tim linijama. Vektorski prikaz je pogodan za prikaz crtea. Princip postizanja vizualnog dojma moe se kod rasterskog prikaza slike usporediti sa slikanjem,dok je vektorski prikaz usporediv sa crtanjem.
3.1.3. Zvukovni podaci Zvukovnim podacima opisuje se glazba, ljudski glas i ostali zvuci. Zvuni su podaci esto komprimirani jer su koliinski dosta obimni. esto su isprepleteni, tj. zajedniki kodirani, s odgovarajuim videozapisom te istovremeno i komprimirani. Tako MPEG pohranjuje isprepleteno vise zvunih zapisa i video zapisa. Ostali formati zapisa zvunih podataka jesu: WAV, MID, AIFF, IBK, RMI i VOC. Zvuk se u raunalu pretvara u digitalni oblik. Da bi se prikazao stereo zvuk kvalitete koncertne glazbe (CD kvaliteta) u trajanju od 60 sekundi te prikazom uzorka na 16 bitova, zauzet e se 10,6 MB memorijskog prostora. 3.1.4. Kompresija podataka Kompresiranje podataka je smanjivanje veliine zapisa podataka radi smanjenja memorijskog prostora, pri pohranjivanju podataka (naroito onih koji se rjee koriste) odnosno skraenjem vremena prenoenja komunikacijskim putovima Postoje dva naina (tehnike) na koje je mogue izvriti kompresiju - s gubicima ili bez njih. Najee je to oznaeno na engleskom, kao lossy (s gubicima) ili normal (to znai bez gubitaka). Iako naizgled besmislena, kompresija s gubicima ima smisla, jer iako gubimo podatke, to znai da podaci nakon dekompresije nisu identini podacima prije kompresije, u vrijeme samog postupka kompresije pokuavamo odbaciti ili izgubiti one podatke koji nam najmanje znae. Ta metoda nije primjenjiva npr. na dokumente jer kod njih nema nebitnih stvari, ali se vrlo esto koristi kod spremanja slike ili zvuka, gdje moemo sauvati osnovnu informaciju bez obzira na odbaene podatke. Tehnikom kompresije bez gubitka sadraja smanjuje se ukupna koliina podataka, a da se pritom ni najmanje ne gubi sadraj podataka. Te se tehnike koriste pri komprimiranju sadraja datoteke s poslovnim podacima. Kompresija i dekompresija podataka izvode se programski ili sklopovski. Dananji algoritmi saimanja vrlo su sloeni i raunalno vrlo zahtijevni tako da je u primjeni zasad teite na sklopovskoj kompresiji i dekompresiji. Programsko saimanje e u skoroj budunosti biti takoer vie prisutno zbog prilagoavanja arhitekture mikroprocesora raunala i porasta njihove snage. Mjera kompresije je omjer koji nam govori koliko smo podataka spremili za svaki podatak zapisan na disku. Primjerice, ako na disk zapiemo 1000 bajtova podataka, uz kompresiju 2:1, to znai da je izvornih podataka bilo dva puta vie, tj. 2000. Primjeri standarda za saimanje/kompresiju podataka:
Skraeni naziv standarda JPEG H.261 (px64) MPEG Omjer saimanja i primjena 15:1,primjena kod mirnih slika s kontinuiranim nijansama (fotografije) 100:1 do 200:1,telekomunikacijske audio-vizualne usluge (videotelefon) 200:1,primjena kod videa s intezivnim pokretima na slici i kod audio zapisa (filmovi i glazba)
31
3.1.5. Kriptiranje podataka Kriptiranje je izmjena informacija (tekst, grafika ili video) u oblik koji moe proitati samo onaj tko ima klju za dekriptiranje. Ono predstavlja pretvaranje informacije u neitak oblik za sve osim za one koji imaju klju za njeno dekriptiranje. Kriptiranje ili ifriranje je postupak kojim se razumljivi tekst prevodi u uljezu nerazumljivi kriptirani tekst Dekriptiranje ili deifriranje je obrnuti postupak prevoenja kriptiranog teksta u razumljivi tekst. Poslovima kriptiranja bavi se kriptografija. Kriptografija je drevna znanost koja granii s umjetnou, a u moderno je doba doivjela naglu ekspanziju postavi jednom od najatraktivnijih znanstvenih disciplina. Kriptoanaliza je postupak pronalaenja izvornog teksta bez poznavanja upotrijebljenog kljua. Kriptologija je znanstvena disciplina koja studira kriptografske metode. Poznati su mnogi postupci kriptiranja u kojima se pojedina slova ili skupine slova zamjenjuju drugim slovima ili skupinama slova uporabom jednostavnih operacija. Dananje gledanje na postupke kriptiranja svodi se na uporabu algoritama kriptiranja koji se u skraenom obliku mogu napisati na sljedei nain: C = E (P,KE), gdje je P razgovijetni tekst, KE klju kriptiranja i C kriptirani tekst. Dekriptiranje se svodi na uporabu pripadne funkcije dekriptiranja D, koja uz uporabu kljua dekriptiranja KD , prevodi kriptirani tekst natrag u razgovijetni tekst, tj. moemo pisati da je P = D (C,KD). Funkcije kriptiranja i dekriptiranja E i D sainjavaju kriptosustav. Dananji kriptosustavi zasnivaju se na postupcima koji se efikasno mogu izvoditi na raunalima, i to bilo sklopovski ili programski. Ti se postupci zasnivaju na algoritmima koji su u pravilu ope poznati, ali s kljuevima koji imaju velik broj moguih vrijednosti i time omoguuju vrlo velik broj raznih oblika kriptiranog teksta. Osnovni oblici kriptosustava: o Simetrini kriptosustavi (sustavi s tajnim kljuevima) o Asimetrini kriptosustavi (sustavi s javnim kljuevima).
3.1.6. Multimedija Pojam sastavljen od dvije latinske rijei: o multus = mnogo, vie o medium = sredstvo komunikacije. Najee se koristi za opis naina prijenosa sadraja od poiljatelja do primatelja. Globalna podruja primjene multimedije: o Raunalno tehnoloko podruje o Komunikoloko podruje o Informatiko podruje Multimedija u podruju raunalne tehnologije: o podrazumijeva raunalo sastavljeno od dijelova koji mogu prihvatiti vie medija, te prihvatiti, digitalizirati i interpretirati zvuk, govor, sliku i sekvencu filma o takva raunala moraju raspolagati velikom koliinom memorijskih resursa (RAM memorija i diskovni resursi) kako bi se smjestio multimedijski sadraj o potrebna je i velika procesorska mo kako bi se izvravali razni algoritmi kompresije podataka u cilju smanjenja diskovnog prostora. Multimedija u komunikacijskom podruju o u ovom podruju se pojam multimedije izvorno primjenjuje o u tom smislu multimedijom se oznaava prenoenje poruke u komunikacijskom sustavu od poiljatelja do primatelja o prilikom prijenosa sadraja najvie se panje treba pridati multimedijskom sredstvu za prijenos tog sadraja o u poetku su se rabila razliita sredstva od gramofona za prijenos zvuka, dijaprojektora za prijenos slike, grafoskopa za prijenos crtea, grafikona ili teksta, pa do kinoprojektora za prikaz filma
o o o
da se smanji pogreka kao posljedica ljudske nepanje, potrebna oprema za vizualizaciju se prikljuuje na raunalo i pri tome se razliiti sadraji digitaliziraju kako bi za njihovo prezentiranje bilo dovoljno samo raunalo, te eventualno projektor i zvunici digitalizacija sadraja omoguuje lake i jeftinije umnoavanje istog, te individualiziranu upotrebu uestalom upotrebom digitaliziranog sadraja javlja se potreba nelinearnog kretanja kroz isti, pa se stoga javljaju hipertekstualni i hipermedijalni dokumenti hipertekstualni dokument izraen je tako da se sadraj povezuje poveznicama koje predstavljaju rijei koje reprezentiraju odreeni pojam ili sadraj koji je objanjen i/ili obraen na nekom drugom podruju hipermedijalni dokument je dokument u kojem sadraj teksta ilustriramo slikom, grafikonom, zvukom ili sekvencom filma, a svaki od tih objekata moe predstavljati vezu na neku drugu lokaciju.
Multimedija u informatici o podatak koji se rabi kao opis realnog sustava postaje nedovoljno jednoznaan zbog sve sloenijih aplikacija poput prepoznavanja boje oka to je znatno lake uiniti sa slikom negoli sa podatkom, zatim aplikacija za prepoznavanje glasa to je znatno lake uiniti sa uzorkom zvuka (zvunim zapisom) negoli sa skupom podataka o takav je razvoj opisa realnog sustava poluio razvoj cijele jedne grupe aplikacija koju nazivamo Prividna stvarnost (engl. Virtual Reality).
3.1.7. Prividna stvarnost temeljem odnosa realno prividno, razlikujemo aplikacije prividne stvarnosti s: o izmiljenim objektima, izmiljenim prostorima i izmiljenim odnosima izmeu objekata i prostora (primjer: raunalne igre) o slikama realnih objekata u realnim ili izmiljenim prostorima i u realnim ili izmiljenim odnosima (primjer: virtualne trgovine) o reduciranim slikama realnih objekata u realnim prostorima i u realnim odnosima (primjer: upotreba u vojne svrhe, avijacija) 3.1.8. Podruja primjene multimedije prezentacijsko promotivne aplikacije omoguuje upotrebu teksta, slike, zvuka, govora i video sekvence ime se osiguravaju vei efekti u percepciji izloenog sadraja poslovne aplikacije pojedini sadraji se opisuju upotrebom slike i zvuka kao npr. prilikom identifikacije osoba medicina prvobitno se multimedija upotrebljavala za pohranu medicinske dokumentacije danas se upotrebljava i kod videokonferencija, dijagnostikim metodama itd. Turizam prodaja turistikih proizvoda primjenom multimedijskog opisa destinacije i objekata na destinaciji trgovina upotreba multimedijskih aplikacija s mogunou hipermedijskog povezivanja sadraja web aplikacije, virtualni duani itd. Obrazovanje multimedijom se slui u svim fazama obrazovnog procesa sustavi za uenje da daljinu implementiraju multimediju kao osnovno sredstvo obrazovanja korisnika zabava itd. Primjena multimedije kod prividne stvarnosti: Kako bi se ovjek lake snalazio u apstraktnim podatcima, generiraju se trodimenzijski svjetovi na temelju tih apstraktnih podataka. Koritenjem trodimenzionalnog prikaza
33
podataka efikasno emo moi upotrijebiti vlastiti sustav percepcije za razumijevanje dobivene informacije. Za ostvarivanje prividne stvarnosti potrebno je : o stvoriti prividni svijet o osigurati programsku podrku za upravaljanje prividnim svijetom o osigurati materijalnu podrku o stvoriti suelje prema ovjeku. Prvi korak u izgradnji objekata jest izgradnja geometrijskog modela. Geometrijski model moe biti izraen na tri naina: o Na osnovi zamiljenog objekta o Na temelju uzorkovanih podataka o Na temelju apstraktnih podataka. Izgradnja geometrijskog modela na osnovi zamiljenog objekta. Model izgraen na osnovi zamiljenog objekta izgraujemo poput projektanta ili umjetnika. Zamislimo objekt koji elimo realizirati i izgradimo njegov model. Taj model predstavlja novi, nepostojei objekt, koji elimo sagraditi u stvarnom svijetu, nad kojim moemo nainiti simulacije ili ga samo elimo prikazati. To moe biti zgrada, interijer zgrade, planina ili stablo. Izrada geometrijskog modela na temelju uzorkovanih podataka. Taj nain izgradnje modela moemo prikazati na primjeru iz strojarstva. Promatrani objekt se uzorkuje u trodimenzijskom prostoru. Uobiajeni naini uzorkovanja objekta jesu raunalna tomografija, magnetska rezonancija i ultrazvuk. Na ovaj nain ostvarujemo niz poprenih presjeka objekta, odnosno trodimenzijsko skalarno polje, na osnovi kojeg nainimo vizualizaciju unutranjosti objekta. Izgradnja geometrijskog modela na temelju apstraktnih podataka. To je npr. Prikaz fraktalnog objekta. A fraktalni objekti su oni objekti koji pokazuju svojstvo samoslinosti. Kao ilustracija moe posluiti niz definiran iterativno formulom: zn+1 = f(zn)+c, z, cC Za svaku toku c odabranog podruja kompleksne ravnine, promatra se ponaanje dobivene sekvence brojeva. Ovisno o tome da li se apsolutna vrijednost brojeva smanjuje ili poveava i tei u beskonanost, te kojom brzinom se to deava, odabire se boja odnosno sivi ton u prikazu. Kako u prividni svijet elimo ui, bit e potrebno ostvariti suelje prema naim osjetilnim sustavima. Suelje moemo nainiti prema sustavu vida, sustavu sluha, sustavu njuha, sustavu za osjet dodira. Interaktivno sudjelovanje zahtijeva da na svaku promjenu u sceni koju izazovemo dobijemo povratnu informaciju naim podraajnim sustavima. Za sustav vida koristi se zaslonski ureaj postavljen na oi odnosno glavu HMD (engl. Head Mounted Display). Osim proiciranja slike na zaslone ispred oiju HMD odreuje i poloaj, odnosno orjentaciju scene, to omoguuje kontrolu smjera gledanja, a u sluaju kanjenja prikaza u odnosu na okretanje glave moemo izazvati morsku bolest. Vaan element okolia u prividnom svijetu jest i akustiko okruenje. Uobiajeni zvukovi kada radimo na raunalu jesu kliktanje tipkovnice ili mia, zujanje ventilatora i diska te poneka zvuna poruka upozorenja.
4. RAUNALNE MREE I INTERNET

Raunalne mree su sloeni sustavi povezanih raunala koji pruaju vie pogodnosti kod raspodjele zajednikih resursa, te poveevaju raspoloivost takvih resursa.
4.1. Pojam i vrste raunalnih mrea

Razvojem tehnologije dolo je do stapanja raunalnog i telekomunikacijskog podruja, ime su nastali sloeni sustavi koje danas nazivamo raunalnim mreama. Uvoenjem raunalnih mrea omoguen je odmak od stare prakse kod koje je sva raunalna obrada bila izvravana u raunskom centru na (najee) jednom velikom raunalu (mainframe) mree su omoguile raspodjelu obrade na vei broj odvojenih, ali meusobno komunikacijski povezanih raunala. Raunalna mrea ima nekoliko temeljnih funkcija: o Funkcija suradnje povezivanje distribuiranih raunalnih procesa u cjelinu prilikom izvravanja raspodjeljenih zadaa o Funkcija povezivanja komunikacijsko povezivanje udaljenih partnera o Funkcija prijenosa podataka pouzdan prijenos podataka izmeu udaljenih sustava. Jedan od najeih kriterija za klasifikaciju raunalnih mrea je splet veliine, tehnologije prijenosa podataka i organizacije (topologije) mree, a prema tom spletu kriterija se raunalne mree dijele na: o Lokalne mree (LAN Local Area Network) mree kratkog dosega koje tipino povezuju raunala unutar jedne zgrade ili kompleksa zgrada o Gradske mree (MAN Metropolitan Area Network) lokalne mree srednjeg dosega koje se koriste za povezivanje pojedinanih lokalnih mrea u vee cjeline na irim gradskim podrujima o Globalne mree (WAN Wide Area Network) mree koje povezuju lokacije na velikim udaljenostima, a tipino su izgraene nad ve postojeom globalnom telekomunikacijskom infrastrukturom (telefonske parice, optika vlakna...).
4.2. Elementi raunalnih mrea

Za ostvarenje komunikacije u raunalnoj mrei potrebno je povezati u cjelinu nekolicinu hardverskih i softverskih komponenti raunala, mrene adaptere, komunikacijske kanale, mrene posrednike, mrene protokole i sistemsku i aplikativnu softversku podrku.
RAUNALA Za realizaciju bilo kakve raunalne mree potrebno je imati barem dva raunala KOMUNIKACIJSKI KANALI Slue za prijenos podataka izmeu udaljenih raunala, tj. povezuju udaljena raunala (vorove raunalne mree) Veza izmeu vorova moe se uspostaviti pomou raznih vrsta fizikih nosioca signala. Ti se nosioci obino nazivaju medijima za prenos signala/podataka. Osnovne (i najkoritenije) vrste medija su: Opletena parica (twisted pair) - sastoji se od dvije bakrene ice koje su meusovno "opletene" (zavijene jedna oko druge); takve parice nalazimo kod klasinih lokalnih telefonskih veza. Najstariji i najuobiajeniji prijenosni medij je parica par izoliranih bakrenih vodia promjera oko 1 mm koji su helikoidalno rasporeeni radi smanjivanja elektrikog utjecaja na susjedne parove i obratno. U raunalnim se mreama, napose onim lokalnima, koriste dvije izvedbe: o oklopljena (shielded twisted pair, STP) i o neoklopljena (unshielded twisted pair, UTP). Neoklopljena izvedba je zbog velike rairenosti preuzeta za lokalne mree tipa Ethernet.
4. MREE I INTERNET
35
SLIKA 4.1: PARICA- TWISTED PAIR
SLIKA 4.2: RJ-45 KONEKTOR PREMA MRENOM ADAPTERU
Koaksijalni kabel (coaxial cable) - sastoji se od sredinjeg bakrenog vodia, koji je omotan zatitnim slojem izolacije (plastike), i vanjskog vodia koji ima oblik bakrene mree, i koji je prekriven dodatnim slojem izolacije; koaksijalni kabel dade se vidjeti npr. kod televizijskih antena. Zbog posebne izvedbe kod koje je drugi vodi plat kojim je kabel oklopljen, koaksijalni kabel bolje je od parice zatien od djelovanja smetnji pa su i brzina prijenosa i doputena duljina vee. Koaksijalni kabel se koristi za digitalni i analogni prijenos, kako u globalnoj, tako i u lokalnoj domeni.
SLIKA 4.3: KOAKSIJALNI KABEL
SLIKA 4.4: BNC KONEKTOR PREMA MRENOM ADAPTERU
Optika vlakna (fiber) - sastoje se od sredinje staklene niti (koja provodi optiki signal), i od jednog ili vie zatitnih omotaa; optika vlakna imaju veliku irinu pojasa (propusnost), i redovito se koriste za prenos podataka na velike udaljenosti (ali mogu se koristiti i za lokalne mree). Optiko vlakno tanki je fleksibilni medij (od silike ili plastike promjera 2 do 125 m) koji moe voditi zrake svjetla. Izvor svjetla je svjetlea ili laserska dioda, a detektor fotodioda. Optika se vlakna izrauju kao vienainska (multimode) ili jednonainska (single-mode). o Vienainska vlakna imaju relativno velik promjer pa stoga i mnogo naina rasprostiranja svjetla (refleksijama od granice jezgra-omota). Ova vrsta vlakana je jeftinija za proizvodnju te se dodatno mogu koristiti jeftinije svjetlee diode zbog veeg promjera jezgre to omoguuje utiskivanje vee snage u vlakno. Parametar propusnost x udaljenost iznosi 20 MHz x km. o Jednonainska vlakna (single-mode) imaju promjer reduciran na veliinu sumjerljivu valnoj duljini prenoenih svjetlosnih signala, tako da se svjetlost rasprostire pravocrtno (bez refleksija od granice jezgra-omota). Ta su vlakna skuplja, omoguavaju vee domete, ali nuno zahtijevaju efikasnije i skuplje laserske diode koje mogu generirati ue fokusirane svjetlosne impulse. Parametar propusnost x udaljenost iznosi tipino 1000 GHz x km.
SLIKA 4.5: OPTIKO VLAKNO
Prostor (space) - prostor emo ovdje definirati kao "ono u emu se uspjeno ire radiovalovi", mikrovalovi, infracrveni valovi i brojne druge vrste valova pomou kojih se beino prenose podaci. Kao medij za beini prijenos signala se koriste elektromagnetski valovi (i svjetlo je elektromagmetski val). Elektromagnetske valove dijelimo prema njihovim frekvencijama (koje se izraavaju u Hertzima - Hz). Frekvenciju moemo slikovito opisati kao "broj vrhova vala u sekundi"; npr. val frekvencije 300 Hz ima 300 "vrhova" u sekundi. Razdaljina izmeu dva vrha vala (mjerena u metrima) naziva se valnom duinom (wavelength).
Valna duina je kvocijent brzine irenja signala i njegove frekvencije. Prema vrsti koritenih elektromagnetskih valova razlikujemo: o Prijenos pomou radio-valova o Mikrovalni prijenos WiFi, Bluetooth, GSM... o Infracrveni prijenos o Laserski prijenos.
MRENI ADAPTERI Potrebni su kako bi prilagodili podatke pohranjene u raunalu u oblik pogodan za prijenos odreenim komunikacijskim kanalom. Ako raunalo mora komunicirati sa ostalim raunalima posredstvom lokalne mree, tada je mreni adapter realiziran u obliku mrene kartice koja je smjetena u raunalu. Ako raunalo treba izravno povezati na globalnu mreu (npr. Internet), tada je mreni adapter realiziran u obliku: o modema (pretvara digitalne signale iz raunala u analogne signale koji se prenose telefonskom mreom), ili o ISDN adaptera (bez analogno-digitalne pretvorbe kod digitalne telefonske mree), ili o Nekog oblika broadband (irokopojasnog) adaptera DSL adapteri, kabelski "modemi"... MRENI POSREDNICI Omoguavaju razliite naine povezivanja vorova u raunalnoj mrei, a time i razliite oblike organizacije raunalnih mrea. Repetitori ili prijenosnici (Repeaters) povezuju dijelove iste mree. Pojaavaju signale koji prolaze kroz njih, omoguavajui time vei doseg signalima. Npr. ako je fiziki limit difuzije signala u LAN mrei 100m, tada bi uz pomo repetitora (smjetenog u blizini 100-tog metra) bilo mogue poslati signal i na udaljenost do 200m. Premosnici (Bridges) odvajaju veliku lokalnu mreu na manje segmente. Svaki vor unutar segmenta moe slobodno komunicirati sa bilo kojim vorom unutar istog segmenta mree, a sa vorovima iz drugih segmenata je mogua komunikacija jedino posredstvom premosnika. Koncentratori (Hubs) i sklopke (Switches) omoguavaju podjelu lokalne mree na manje segmente (domene), ime se poveava propusnost mree izmeu bliskih vorova (koji ine jedan segment). Cjelovitost mree je ouvana kroz mogunost hijerarhijskog meusobnog povezivanja koncentratora i sklopki. Spojni pristupi (Gateways) povezuju razliite mree u cjelinu kroz konverzije mrenih protokola koji se koriste u tim mreama bez sojnog pristupa se takve mree "ne bi meusobno razumjele" tj. svaka bi mrea "govorila" svojim jezikom (mrenim protokolom). Usmjernici (Routers) imaju slinu ulogu u povezivanju razliitih mrea kao i spojni pristupi, ali usmjernici taj posao obavljaju na nioj razini (npr. samo na razini IP protokola) usklauju formate adresa pojedinih vorova, duljine podatkovnih paketa itd., ali ne ulaze u cjelovitu konverziju protokola, kao to to rade spojni pristupnici. MRENI PROTOKOLI Mreni protokol je skup pravila po kojima se izvrava komunikacija unutar raunalne mrea pojednostavljeno reeno, mreni protokol je "govorni jezik" neke raunalne mree da bi odreeni vor mogao sudjelovati u radu odreene raunalne mree, dotini vor mora "govoriti jezikom" te mree, tj. poznavati mrene protokole koji se u dotinoj mrei koriste. Npr. Internet se temelji na skupu TCP/IP protokola iz skraenice se naziru samo dva protokola TCP (Transmission Control Protocol) i IP (Internet Protocol), ali za funkcioniranje Interneta u obliku kakvog ga svi znamo je potreban jo cijeli niz protokola (ICMP, IGMP, ARP, ...) koji zajedno ine tzv. TCP/IP stack. SISTEMSKA SOFTVERSKA PODRKA Na voru raunalne mree se izvodi pogonski program (dio operacijskog sustava) koji upravlja radom mrenog adaptera. Npr. driver (pogonski program) odreuje iz kojeg se prostora u memoriji vora treba uzeti sadraj koji se upuuje u mreu, odnosno u koji memorijski prostor treba pohraniti sadraj koji iz mree stie na adapter... kao i kod
4. MREE I INTERNET
37
raunala openito, bez potpore i upravljanja na razini sistemskog softvera raunalna mrea bi bila samo nakupina beskorisnog hardvera. U sistemsku softversku podrku ukljuujemo i mrene protokole.
APLIKATIVNA SOFTVERSKA PODRKA Ovdje ubrajamo korisnike aplikacije koje za svoj rad zahtijevaju postojanje raunalne mree zbog njih se izgrauju raunalne mree. Preglednici Interneta, aplikacije za razmjenu elektronike pote, itanje mrenih novina, chat, razmjenu datoteka (FTP, P2P P2P...), razne mrene aplikacije specifinih namjena (e amjena (e-business, elearning...).
4.3. Topologija mree

S razvojem telekomunikacija i brzih raunalnih mrea omogueno je povezivanje meusobno brzih udaljenih raunala. Pri tome geografska udaljenosti nije vana tako da se mogu povezivati i vrlo udaljena raunala (meukontinentalno). Takvi raunalni sustavi (koji djeluju na meusobno odvojenim lokacijama) povezani su lokacijama) mrenom infrastrukturom (hardware, software, netware). Osobitost im je to podaci nastaju, koriste se i pohranjuju na razliitim mjestima. Nain koritenja podataka, hardwara i softwera moe biti izveden kao: o decentraliziran, na pojedinanim raunalima (PC, radne stanice, osobne baze , pojedinanim podatka) -to je pogodno za manje mree (LAN - lokalne mree) to o centraliziran, (na velikim posluiteljima, distribuiranim bazama podataka, , vieprocesorska raunala velikih kapaciteta) to je pogodno za veli mree (WAN velike mree irokog opsega) opsega).
SLIKA 4.6: DECENTRALIZIRANA OBR OBRADA
SLIKA 4.7: CENTRALIZIRANA OBRAD OBRADA
Kod povezivanja raunala razlikuju se sljedei oblici povezivanja (topologije): o Zvjezdasto oblikovana mrea predstavlja oblik pogodan za centralizirani sustav distribuirane obrade podataka. Sredinje raunalo izvrava kljune i najsloenije obrade te povezuje slabija tzv. satelitska raunala. Satelitska raunala meusobno mogu komunicirati samo preko sredinjeg. Karakterizira je velika ovisnost o sredinjem raunalu to je veliki nedostatak (u sluaju prekida rada sredinjeg raunala pada cijeli sustav). U stvarnim sustavima to se kompenzira uvoenjem paralelnog rezervnog posluitelja. o Prstenasto oblikovana mrea ne ovisi o sredinjem raunalu i otpornija je na greke u sustavu (ako jedno raunalo ispadne nita se nee dogoditi. Ako je mrea izvedena centralno, glavni posluitelj se spaja na isti nain kao i ostala raunala. Raunala meusobno komuniciraju koristei zajedniki prsten. Podaci putuju od raunala do usobno raunala u jednom smjeru (npr. BNC mrea). Pogodno za vrlo male mree (npr. povezani terminali). o Sabirno oblikovana mrea raunala komuniciraju koristei jednu kabelsku vezu u oba smjera. Nema potrebe za sredinjim raunalom i takav je oblik pogodan za lokalne mree raunala (LAN) npr. Ethernet mrea. o Hibridno oblikovana mrea je kombinacija prethodnih oblika povezivanja.
Puna mrena struktura koristi se kod potpuno decentraliziranih mrea. Obuhvaa niz ravnopravnih specijaliziranih raunala povezanih u jedinstvenu mreu. Sva su raunala izravno povezana sa svakim preostalim raunalom i mogu izravno meusobno komunicirati (razmjenjivati podatke). Korisnik jednog raunala ima izravan pristup na svako raunalo i njegove periferne ureaje. Takav sustav obino obrauje podatke u realnom vremenu.
SLIKA 4.8: PRSTENASTA MREA
SLIKA 4.9: ZVJEZDASTA MREA
SLIKA 4.10: SABIRNA MREA
SLIKA 4.11: HIBRIDNA MREA
4.4. Serijski prijenos podataka

Pristupni sklopovi mogu, s obzirom na irinu podataka koji se prenose, biti: o paralelni pristupni sklopovi o serijski pristupni sklopovi Serijski pristupni sklopovi doputaju prijenos jednog bita u jedinici vremena, tako da se nbitna rije prenosi u obliku vlaka od n bitova u slijedu. Obino se naponske razine koje odgovaraju vrijednostima bitova pojavljuju jedna za drugom u ritmu taktnog signala prijema (ili predaje). Serijski pristupni sklopovi, zbog manjeg broja linija (samo je jedna signalna linija, odnosno dvoini vod potreban za prijenos) upotrebljavaju se za prijenos podataka na veu daljinu. (npr. pomou posebnih sklopova za moduliranje i demoduliranje signala (modem) omoguen je prijenos podataka na daljinu preko telefonskih linija) Serijski prijenos obino se koristi za prijenos podataka na velike udaljenosti. Na takav nain podaci se prenose jednom linijom tako da s odailjakog registra prelaze jedan iza drugog na liniju a na prijemnom mjestu prihvaaju ih ureaji koji ih zapisuju na prijemni registar jednog po jednog kako nailaze. Po jednoj podatkovnoj liniji se prenose podaci, kao niz bitova, jedan iza drugoga. Potreban je samo jedan kanal za prijenos, ali je zbog toga i sam prijenos sporiji. Ovaj nain prijenosa podataka koristi se za prijenos manje koliine podataka, ali na vee udaljenosti. Poseban sluaj je serijski prijenos podataka preko telefonskih linija (modem digitalni podaci se pretvaraju u analogne zbog prijenosa na daljinu). Vri se na sinkroni (USRT Universal Synchronous Receiver Transmitter) ili asinkroni (UART Universal Asynchronous Reciever Transmitter) nain. Sklopovi za serijski prijenos moraju imati: o odailjaki dio, i o prijemni dio. Za dvosmjernu komunikaciju moraju na oba kraja postojati i odailja i prijemnik. Odailja: o Podatke primljene na paralelan (npr. sa neke od sabirnica u raunalu) nain pretvara u niz bitova koji serijski, jedan iza drugoga putuju, po prijenosnom kanalu do prijemnika. Prijemnik: o Prihvaa niz nadolazeih serijskih podataka i od njih oblikuje rije prikladnu za daljnji paralelni prijenos (npr. putem sabirnica).
4. MREE I INTERNET
39
Odailja Taktni signali
Serijski izlaz
Prijenosni kanal
Prijemnik Taktni signali Paralelni izlaz podataka
0 1 0 1 1 0 0 1 Paralelni ulaz podataka
SLIKA 4.12: SERIJSKI PRIJENOS PODATAKA
4.4.1. Sinkroni i asinkroni serijski prijenos Na velike udaljenosti koristi se serijski nain prijenosa podataka. Na takav se nain podaci prenose jednom linijom, tako da s odailjakog registra prelaze jedan iza drugog na liniju. Ureaji na prijemnom mjestu prihvaaju bitove podataka jednog po jednog kako nailaze i zapisuju ih na prijemni registar. Pri takvom nainu prijenosa podataka, prijenos se moe obavljati sinkrono ili asinkrono. SINKRONI PRIJENOS PODATAKA Prenose se blokovi podataka sastavljeni od velikog niza znakova. Izmeu pojedinih znakova nema start-stop impulsa, nego prijemnik prihvaa odreeni broj bitova iz niza nailazeih bitova kao jedan znak. Sinkronizacijski signali alju se povremeno kako bi predajnik i prijemnik bili sinkronizirani i pravilno obavljali prijenos. Dovoljno je da prijemnik svrsta samo jedan bit vie ili manje u neki znak, pa da cijeli blok podataka, koji ini neku poruku, bude krivo prihvaen. Zahtjevi za sinkronizaciju su pri sinkronom prijenosu vrlo otri, ali je i brzina prijenosa vea. Takav nain upotrebljava se tamo gdje se prenosi vie podataka da bi se isplatilo ugraivati sloeniju opremu koja omoguuje takav prijenos, a i njegovu provjeru tonosti. Podaci koji nailaze obino se u odailjau pohranjuju u buffer memoriju, a kad se skupi dovoljan broj podataka, cijeli se blok podataka velikom brzinom sinkronim prijenosom prenese na odredite Na kraju prijenosa provjerava se na neki nain ispravnost prijenosa. Ako se utvrdi greka , prijenos se ponovi. ASINKRONI PRIJENOS PODATAKA Kod asinkronog prijenosa (start-stop prijenos) prenosi se jedan podatak (znak, karakter) odjednom. Na poetku prijenosa nalazi se startni bit kojim se prijemnik obavjetava da e sljedeih nekoliko bitova sainjavati podatak. Za vrijeme start bita prijemnik se pripremi na prijem podatka, te se izvri sinkronizavija davatelja i primatelja. Nakon serijskog prijenosa ostalih bitova podatka, prenosi se znak stop koji oznaava kraj jednog podatka. Taj znak stop moe trajati onoliko koliko obino traje 1 do 2 bita. Nakon toga linija miruje do odailjanja sljedeeg znaka. Slijedei znak se odailje na isti nain, start i stop impulsi, a izmeu njih bitovi znaka koji se prenosi.
4.5. Paralelni prijenos podataka

Pristupni sklopovi mogu, s obzirom na irinu podataka koji se prenose, biti: o paralelni pristupni sklopovi o serijski pristupni sklopovi. Kod paralelnih pristupnih sklopova su svi bitovi jedne strojne rijei koja se prenosi istodobno prisutni na njegovu ulazu (ili izlazu). Pri takvom prijenosu svaki bit podataka ima svoju liniju (vodi) za prijenos.
Kod paralelnog naina prijenosa podataka svaki bit s odailjakog registra zahtijeva poseban prijenosni put (liniju, kanal) za povezivanje s odgovarajuim bitom prijemnog registra, pa treba onoliki broj linija od koliko se bitova sastoji podatak. Poto se odjednom prenosi niz bitova, najee jedan bajt, za takav prijenos je potrebno najmanje osam linija za podatke. Sklopovi za paralelni prijenos zovu se PIO (eng. Parallel Input/Output) sklopovi. Raunalo, prije poetka U/I prijenosa pomou odreenog programa inicijalizacije programira PIO sklop i pripremi ga da bude sposoban obavljati funkciju koja se od njega zahtijeva. PIO sklop je spojen na sabirnicu podataka, te adresnu i upravljaku sabirnicu. Na izlazu iz PIO sklopa su linije za prijenos podataka i upravljake linije koje povezuju PIO sklop s vanjskom jedinicom. PIO sklop, prikazan na slici dolje sastoji se od dvije potpuno jednake sekcije, A i B, a svaka se sekcija sastoji od tri 8-bitna registra, i osam linija za podatke, te dvije upravljake linije. Zbog mnogo upotrijebljenih linija takav nain prijenosa dolazi u obzir samo na kraim udaljenostima npr. u kuama izmeu raunala i njegovih terminala.
CPU Mikroprocesor PIO Sekcija A Upravljaki registar Podatkovna sabirnica Registar za smjer podataka Adresna sabirnica Registar za podatke PA0 PA7 CA2 CA1 Vanjska jedinica
Sekcija B Upravljaki registar Upravljaka sabirnica Registar za smjer podataka CB2 CB1
Registar za podatke
PB0 PB7
SLIKA 4.13: PARALELNI PRIJENOS PODATAKA
4.6. Internet
Osnove raunalnih mrea postavljene su u prvoj polovini ezdesetih godina u okviru nezavisnih znanstvenih istraivanja o raunalima i komunkacijskim mreama u dva amerika i jednom britanskom istraivakom centru. Godine 1965. u SAD-u je uspjelo prvo povezivanje dvaju raunala, a 1969. godine proradila je u SAD-u ARPANET mrea u kojoj su bila ukljuena 4 superraunala. Tijekom sedamdesetih godina razvijeni su vani Internet servisi ako to su elektronika pota, koritenje udaljenih raunala,prijenos datoteka i sustav elektronikih novosti, a objavljen je i TCP protokol. Internet danas ini nekoliko desetaka milijuna najrazliitijih raunala povezanih u globalnu mreu.Ta golema raunalna mrea globalni je komunikacijski prostor u kojem svatko moe komunicirati s bilo kime. Ona je takoer i globalni informacijski prostor u kojem svatko u bilo koje doba dana i noi moe pretraivati sve raspoloive informacije bez obzira na kojem se mjestu globusa one nalazile. Informacije mogu biti razliitog oblika: podaci, programi, tekstovi,grafika, zvuk ili video. Internet je i novi medij za publiciranje u kojem svaki pojedinac i organizacija moe drugima staviti na raspolaganje svoje informacije, koje tako dobivaju globalni doseg. Internet je takoer veliki laboratorij u kojem se neprekidno ispituju nove ideje te novi softver i hardver; novi istraivaki i obrazovni medij, a sve vie i vaan globalni medij za elektroniko poslovanje.
4. MREE I INTERNET
41
U svojoj tehnikoj osnovici Internet je spoj razliitih mrea raunala u jedinstvenu svijetsku raunalnu mreu koja nudi velik broj informacijskih i komunikacijskih usluga. Internet prerasta obino fiziko umreavanje razliitih raunalnih mrea i postaje temeljno sredstvo komunikacije pojedinaca, grupa i poslovnih subjekata. S obzirom na sve veu brojnost osobnih raunala i njihovo jednostavno prikljuivanje u Internet, stvara se novo podruje privrednog i kulturnog djelovanja s novim profilom potroaa. Internet se danas razvija vrtoglavom brzinom a razvijat e se jo bre. Broj korisnika Interneta raste iz dana u dan tako je 1984 na Internet bilo spojeno preko 1000 raunala, 1987. godine 10 000 raunala, 1989. godine 100 000 raunala, 1992 milijun raunala, 1996 10 milijuna raunala. Moemo zakljuiti da e se Internet jo poveavati u budunosti i da e biti prisutan u svakoj firmi i svakoj kui. Internet je bitno poboljao i pojednostavio komunikaciju te omoguio jednostavno i globalno publiciranje dokumenata te pretraivanje ogromnog broja raznovrsnih informacija. Time je znatno ubrzan i prelazak na elektroniko poslovanje koje danas ukljuuje razliite aspekte poslovanja kao to su marketing, bankarstvo i rad u skupini.
4.6.1. Graa Interneta Za Internet se ne moe rei da ima jasno definiranu topologiju mree. S obzirom na veliinu i razgranatost, u strukturi Interneta su zastupljeni svi oblici topologija mrea. Ipak, osnovni elementi u arhitekturi Interneta su jasno definirani i bit e ukratko opisani u ovoj lekciji. Okosnicu Interneta ini tzv. temeljna mrea (engl. Backbone) mrea iznimno velikog kapaciteta koja omoguava vrlo brz protok velike koliine podataka. Na okosnicu se putem usmjernika (engl. Routers) povezuju pojedinane mree koje ine dio Interneta. Zadatak routera je usmjeravanje podatkovnih paketa koji se razmjenjuju prema zadanim odreditima. LAN 1 LAN 2 Lokalne mree i/ili pojedinana raunala ne komuniciraju izravno sa usmjernikom, nego Posluitelj posredno, preko spojnog pristupa alju i primaju Posluitelj podatke. Spojni pristupi (engl. Gateway) pretvara raznorazne protokole pripadne lokalne mree u Spojni pristup protokole koji se koriste na Internetu (i koje usmjernik jedino razumije) i obratno. Rairena mrea Unutar mrea koje se povezuju na Internet mogu Usmjernik postojati raunala-posluitelji (engl. Servers), koja posluuju radne stanice (engl. Hosts) sa raznim Okosnica aplikacijama, podacima pohranjenim u bazama podataka...
SLIKA 4.14: SKICA GRAE INTERNETA
4.6.2. Internetski servisi Putem Interneta su dostupne razliite usluge, koje se realiziraju pomou razliitih vrsta internetskih servisa, npr: o www - World Wide Web o ftp - File Transfer Protocol (prenoenje datoteka) o gopher - gopher posluitelj o e-mail - elektronika pota o telnet - pristup udaljenom raunalu o news - diskusijske skupine. WWW Godine 1991 razvijen je multimedijski World Wide Web(WWW) servis kao i PGP sustav ifriranja poruka, to je pobudilo interes poslovnog svijeta i madija. 1994 godine na internetu se pojavljuju prve elektronike (virtualne) prodavaonice te prva virtualna banka i radiostanica.Iste godine razvijeni su i prvi pretraivaki servisi za Internet(Lycos i Altavista). 1995 nastali su jezik Java za dinamiko programiranje za WWW te jezik VRML za modeliranje virtualne stvarnosti. 1997 pojavljuju se servisi koji sami periodiki alju informacije korisnicimate omoguuju dobivanje personalizirane informacije po svojoj elji.
World Wide Web (WWW) je usluga koja omoguuje prijenos teksta, slike, zvuka i animacije, kroz najveu raunalnu mreu - Internet, kao i izvoenje aplikacija na udaljenim hostovima. Mogunosti WWW-a su nemjerljive, a danas sve veu primjenu pronalazi u informatikom marketingu, komunikacijama i openito elektronskom poslovanju. Na taj nain mogue je jeftino prezentirati Vae proizvode i usluge svim korisnicima Interneta irom svijeta (kojih danas ima preko 50.000.000), kao i komunicirati sa vaim poslovnim partnerima u zemlji i inozemstvu. Adrese WWW lokacija mogu imati sljedei izgled: o http://www.foi.hr o http://www.carnet.hr o http://serverwin2k.prof.foi.hr
ELEKTRONIKA POTA E-mail je mogunost razmjene poruka meu udaljenim korisnicima preko raunalske mree. Osim razmjene jednostavnih i kratkih poruka, ukljuuje i razmjenuobimnih poslovnih podataka, programa, itd. Svaki korisnik posjeduje svoj vlastiti elektronski sandui. Koristei odreene komande korisnik moe pretraiti sadraj poruka u potanskom sanduiu i prikazati isti na ekranu, te odaslti poruku drugom korisniku. Da bi se poslala poruka nije nuno da primalac bude trenutno za raunalom. Poruka se pohranjuje u potanski sandui raunala sve dok se ne proita. Neke od znaajki E-maila su to je to asinkroni nain komunikacije u kojem primatelj ne mora biti prisutan u trenutku slanja poruke, to je slanje i primanje krajnje jednostavno i jeftino (nema papira, olovki...) a poruke se mogu itati kada to korisniku odgovara, poruke stiu u vrlo kratkom roku na bilo koji dio zemaljske kugle... FTP (FILE TRANSFER PROTOCOL) FTP (File Transfer Protokol) je protokol i istovremeno naziv programa za prijenos datoteka izmedju dva udaljena raunala. Njegovo koritenje se odnosi na kopiranje podataka s Internet-posluitelja. U Unix naredbenom prozoru FTP naredba se koristi za prijenos podataka izmeu lokalnog i udaljenog raunala koje radi kao ftp posluitelj. NEWS News grupe su servis koji omoguuje odvijanje rasprave skupinama ljudi s zajednikim interesima. Ovaj je servis iznimno popularan te broji preko 10,000 news grupa u svim zamislivim podrujima ljudskog interesa. Poruke se pretplatnicima alju e-m@ilom, te se nalaze na BBoardu na kojem ih svatko moe proitati. Za itanje poruka je potreban poseban software koji je danas ukljuen u sve bolje Web Browsere. Newsgrupe mogu biti moderirane i nemoderirane. Kod nemoderiranih skupina nema centralnekontrole poruka, dok se kod moderiranih skupina moderator odluuje koja e poruka biti prosljeena korisnicima, a koja ne. Najbolji izvor informacija o newsgrupama je www.dejanews.com na kojem su hijerarhijski prikazane najvanije skupine s kratkim opisima tema kojima se bavi koja grupa, itd. Forum moe napraviti svaki korisnik Interneta koji postavi neko pitanje ili pokrene diskusiju o odreenoj temi. MAILING LISTE Mailing liste predstavljaju servis u kojem lanovi liste komuniciraju pomou e-m@ila. Poruke poslane na listu automatski se dostavljaju svim pretplatnicima liste. Problem s mailing listama je u tome sto ako postoji vei broj korisnika pojedine liste, u vrlo kratkom roku moe doi do petrpavanja mailboxa. Kao i newsgrupe, mogu biti moderirane i nemoderirane. TELNET TelNet je servis koji nam omoguuje spajanje na udaljena raunala. Pravilnije govorei, on korisniku doputa da s doputenjem koristi resurse udaljenih raunala ba kao da se nalazi za terminalom izravno povezanim s tim raunalom. Npr. jedna od uporaba Telneta je izvoenje odreenih programa na snanijim raunalima kojih nema u naoj blizini.
4. MREE I INTERNET
43
GOPHER Gopher je servis koji nam omoguava traenje internet resursa koritenjem lista i izbornika i to hijerarhijskom navigacijom kroz razine izbornika. Gopher je brzi tekstualni servis, a nijme se mogu pronai datoteke smjetene na razliim dijelovima globusa. Pronaene datoteke mogu sadravati bilo koji oblik informacija: tekstove, slike, zvune zapise, itd. URL s korisnim popisom Gopher resursa je: gopher://netlink.wlu.edu:1020/11/ty%20 4.6.3. Naini pretraivanja Interneta Mnotvo podataka i informacija dostupnih na Internetu mogue je pretraivati na razliite naine koritenjem brojnih dostupnih tehnologija za pretraivanje Interneta. Najee koritene tehnologije su sljedee: o Trailice (pretraivai), o Metatrailice (metapretraivai), o Tematski katalozi, te o Inteligentni agenti. Preporua se zapoeti pretraivanje s definiranjem sadraja koji elimo pronai. Toga se korisnici esto ne pridravaju, jer sigurni u sebe, potaknuti brzinom i dostupnou Interneta zapoinju pretraivanje s nerazraenim ciljem i podrujem pretraivanja elei to prije pronai potreban sadraj. U praktinom koritenju takav nain ne daje uvijek pravovremene informacije. Na temelju razmiljanja veeg broja autora tijek pretraivanja moe se podijeliti u sljedee faze:
Otvaranje URL-a (ako znamo ili pretpostavljamo adresu)
Ne uspijeva USPJEH!
- provjeri upisivanje adrese - traenje na vioj hijerarhiji adrese (do prijanjeg znaka slash '/') - provjeri URL adresu pomou pretraivaa - kontaktiraj web-mastera - koristi Find opciju u browseru - definiraj temu, koristi opciju traenja unutar web mjesta
Ne uspijeva
- analiziraj temu koju pretrauje da bi znao gdje poeti (kontakt s ekspertom, upit diskusijskoj skupini) - odredi koje vrste informacija trai (znanstvene, strune, popularne, prirunici, publikacije itd.) - definiraj temu i kljune rijei to je blie mogue, koristi sinonime - odredi asocijacije za kljune rijei i proiri pretraivanje na podruja koja mogu sadravati podatke o temi - odredi organizacije koje su povezane s temom te ih kontaktiraj putem weba
Ne uspijeva
- odaberi pravo mjesto za traenje - koristi pretraivae, tematske kataloge, posebne baze podataka, ute stranice...
Ne uspijeva Pokuaj ponovno koristei nove informacije o temi
SLIKA 4.15: JEDAN OD MOGUIH NAINA PRETRAIVANJA INTERNETA
Openito, nema najboljeg naina pretraivanja, a ni najboljeg Web-servisa za pretraivanje. U stvarnoj situaciji treba koristiti njihovu kombinaciju, odnosno vie pristupa ne bi li se dobili to bolji rezultati.
4.6.3.1. Trailice Trailice ili pretraivai (eng. Search Engines) predstavljaju automatizirani nain traenja informacija na Webu. Svaka trailica ima tri bitna dijela: o programe (tzv. robote ili pauke) koji neprekidno pretrauju Web stranice diljem Interneta i prenose te informacije u baze podataka pretraivaa
o o
program (search engine) za pretraivanje baza podataka i prikaz pronaenih rezultata krajnjem korisniku baze indeksiranih stranica.
Shema tipinog web-pretraivaa
SLIKA 4.16: SHEMA TIPINOG WEB PRETRAIVAA
Korisnici zadaju upite koje search engine pokuava pronai u bazama podataka pretraivaa. Upit se sastoji od kljunih rijei i operatora koje definira krajnji korisnik. Jednostavni upiti o Pretrauju se dokumenti koji sadre: sve rijei, bilo koju rije ili frazu koju ste upisali. Sloeniji upiti o koristi se Booleova logika za dobivanje preciznijih rezultata pretraivanja AND - pronalazi samo dokumente koji sadre sve traene rijei ili fraze OR - pronalazi dokumente koji sadre barem jednu od traenih rijei ili fraza NOT - ne ukljuuje dokumente koji sadre navedenu rije ili frazu. Primjeri Booleovih operatora kod sloenijih upita:
SLIKA 4.17: OSNOVNI BOOLOVI OPERATORI
Razne trailice na razne naine koriste logike operatore. Ovi bi se upiti realizirali pomou Google trailice (trenutno najbolje i najpoznatije) na sljedei nain: o AND primjer: +Internet +School o OR primjer: Internet School o NOT primjer: Internet -School Npr. elimo pronai stranice o web programiranju ASP ili CGI tehnologije, ali ne elimo pri tome dobiti i stranice sa ponudama za posao. Google realizacija takvog upita bi bila sljedea:
+web +programming -job cgi asp
4. MREE I INTERNET
45
SLIKA 4.18: NAPREDNIJA PRETRAGA U GOOGLE-U
4.6.3.2. Metatrailice Po logici rada su sline trailicama, ali se od njih razlikuju po sljedeem: o ne sadre vlastitu pretraivu bazu indeksiranih web stranica niti vlastite programerobote o na temelju zadanog upita simultano pretrauju baze podataka nekoliko individualnih pretraivaa o metapretraivai omoguuju brzo i jednostavno pronalaenje najboljih rezultata veeg broja pojedinanih trailica. Kod postavljanja upita najee nisu na raspolaganju svi mogui operatori svih klasinih trailica s kojima metatrailica komunicira skup operatora je ogranien na najmanji zajedniki nazivnik svih koritenih trailica. Prikaz rezultata o rezultati prikupljeni od veeg broja trailica se najee dodatno grupiraju i/ili sortiraju po kriterijima koje zadaje krajnji korisnik. o jednostruka lista (eng. single list) rezultati su kombinirani iz vie trailica i prikazani u jednoj listi, poredani su po relevantnosti i ne pojavljuju se duple web adrese. o viestruka lista (eng. multiple list) prikazani su najbolji rezultati za svaku koritenu trailicu, mogua su ponavljanja rezultata pretraivanja.
Npr. elimo ponoviti upit o web programiranju iz primjera s trailicama. Koristit emo jedan od najpoznatijih metapretraivaa Metacrawler. Metacrawler koristi vlastita pravila za oblikovanje sloenih upita pomou logikih operacija, koje onda prilagoava sintaksi svake pojedine trailice kojoj upuuje upit. Upit bi glasio:
SLIKA 4.19: PRETRAIVANJE WEB TRAILICA
web and programming and (not job) and (cgi or asp)
4.6.3.3. Tematski katalozi Tematski katalozi (eng.subject trees) hijerarhijski su katalozi WWW stranica ureeni po temama. Karakteristike tematskih kataloga: o Svaka od tema u katalogu dijeli se u podteme, koje se onda mogu dalje dijeliti o Na najnioj razini podtema nalaze se odabrane liste Web dokumenata posveene toj temi o Dokumenti na listi najee su poredani SLIKA 4.20: ORGANIZACIJA SADRAJA NA abecednim redom TEMATSKIM KATALOZIMA (PRIMJER YAHOO) o Da bi mogli uspjeno pronai eljeni pojam u katalogu, moramo ga znati svrstati u odgovarajue nadreene kategorije: o Poinjemo pretragu od prve razine tema i sputamo se jednu razinu nie izborom odgovarajueg tematskog podruja o Ako na drugoj razini nismo pronali ono to nas interesira, sputamo se jo jednu razinu nie izborom jo ueg tematskog podruja, itd. sve dok ne naemo traene informacije. Kako nastaju tematski katalozi? o Tematske kataloge rade ljudi koji analiziraju publikacije s Interneta, izabiru one koje se istiu svojom vrijednou i katalogiziraju ih u temu kojoj pojedina publikacija najbolje odgovara. o Neke od kataloga razvijaju timovi administratora koji najee rade za neke tvrtke. Prednosti tematskih kataloga o Brzo i relativno lako se nalaze precizne informacije na Internetu o Prilino su raireni na Internetu o Korak naprijed u indeksiranju mnotva informacija na Internetu. Nedostaci tematskih kataloga o Iako pomou njih lako moemo pronai informacije o praktiki svemu to nas zanima, obino su to svega 2-3 stranice, rijetko vie o Stvaranje tematskih kataloga vremenski, a dakako i novano iznimno je zahtjevan posao o Potreba za stalnim runim auriranjem.
4.6.3.4. Inteligentni agenti Inteligentni agenti su programi koji samostalno izvode neki zadatak u ime korisnika jedan od takvih zadataka moe biti i pretraivanje Weba. Oni pretrauju Web slino kao i metapretraivai, koritenjem veeg broja samostalnih trailica, ali razlike u odnosu na metapretraivae su sljedee: o inteligentni agent je program instaliran na korisnikom raunalu o oni posjeduju odreenu razinu inteligencije koja im omoguava da razumiju elje svog vlasnika i postavljaju upite u njegovo ime SLIKA 4.21: INTELIGENTNI AGENTI o inteligentne agente prvo treba uvjebati o vlasnik mora definirati podruja svog interesa, pravila pretraivanja, vremenska ogranienja, itd. o nakon toga vlasnik periodiki provjerava preformanse pretraivanja, ispravlja eventualne pogreke i detaljnije uvjebava agenta Postoje brojni inteligentni agenti koji pretrauju Web npr. WebCompass, Copernic Agent...
4. RAUNALNE MREE I INTERNET
47
4.6.4. Vrednovanje informacija pronaenih na Internetu Dokumenti koje nalazimo na Web-u najee nisu ni na koji nain filtrirani (za razliku od knjiga, asopisa i drugih resursa koje nalazimo u knjinicama). Lakoa stvaranja Web dokumenata i nedostatak standarda kojih bi se autori Web dokumenata morali pridravati dovode do toga da se kvaliteta sadraja pronaenih Web dokumenata kree u najirem moguem rasponu od izvanrednih do potpuno bezvrijednih. Zbog toga je nuna provjera Web dokumenata kako bi se u njih mogli pouzdati. Postoji vie kriterija po kojima je mogue procjenjivati vrijednost Web dokumenta, od kojih su najvaniji sljedei: o Autorstvo dokumenta o Institucija koja objavljuje dokument o Recenziranost dokumenta o Aurnost dokumenta Autorstvo dokumenta o bitno je provjeriti je li autor dokumenta uope naveden u dokumentu i da li je on poznat na tom podruju (npr. citiran od drugih i sl.) o pouzdanost e porasti ako je dokument referenciran od nekog drugog Web dokumenta izraenog od poznatog autora ili ako se moe nai biografija autora na Internetu o takoer korisno je provjeriti da li je dokument na autorovoj osobnoj Web stranici ili se nalazi na slubenom posluitelju institucije u kojoj je autor moda zaposlen. Institucija koja objavljuje dokument o ukoliko je institucija autor dokumenta, treba provjeriti da li se radi o poznatoj instituciji i da li navedeno njeno ime u dokumentu o na poetnoj stranici (home page) moemo provjeriti da je dokument koji koristimo iz podruja djelovanje te institucije o korisno je provjeriti i identitet Web posluitelja na kojem se dokument nalazi. Recenziranost dokumenta o treba provjeriti da li institucija koja je objavila dokumente recenzira dokumente o ako se radi npr. o elektronikom asopisu, potrebno je provjeriti da li se negdje u dokumentu izriito navodi da je dokument recenziran. Aurnost dokumenta o odnosi se na datum objavljivanja i auriranja informacija u dokumentu o zato je potrebno provjeriti da li se navodi datum kada su podaci aurirani o ukoliko postoji potreba za redovitim auriranjem onda je potrebno provjeriti i da li se navodi frekvencija auriranja informacija.
5. SIGURNOST I ZATITA IS-a

5.1. Sigurnost IS-a
Sigurnost, kao sve vanija komponenta raunalnih sustava, spada u podruje koje je u fazi intenzivnog napretka. Sigurnosni zahtjevi ovise o vrsti informacijskog sustava koji elimo tititi. Opa koncepcija sigurnosti ima svoje moralne i pravne aspekte koji se reguliraju zakonodavstvom i odgovarajuim kaznenim mjerama. Sigurnosne mehanizme moemo podijeliti na: o Zatitu od vanjskih utjecaja, o Zatitu ostvarenu sueljem prema korisniku, o Unutarnje zatitne mehanizme, te o Komunikacijske zatitne mehanizme. Sigurnost raunalnih sustava ostvaruje se ispunjavanjem triju osnovnih sigurnosnih zahtjeva: o Tajnost (informacije smiju biti pristupane samo ovlatenim osobama), o Raspoloivost (informacije moraju uvijek biti na raspolaganju ovlatenim korisnicima), o Besprijekornost (informacije mogu mijenjati samo ovlateni korisnici).
5.2.1. Pojam sigurnosti i zatite IS-a Sigurnost informacijskog sustava predstavlja niz mjera i postupaka koji se poduzimaju da bi se omoguila funkcionalnost informacijskog sustava i integritet njegovog sadraja u svim uobiajenim oblicima njegovog djelovanja. To je garancija da e taj sustav omoguiti nesmetano obavljanje operacija, odvijanje poslovnog procesa, i ispuniti zahtjeve koje postavljamo. Stupanj sigurnosti odreuje se kvantitativnim veliinama do kojih se dolazi matematikim i statistikim metodama procjene rizika i otpornosti na rizine situacije. Zatita informacijskog sustava je skup metoda, postupaka, materijalnih i nematerijalnih mjera koje se poduzimaju u cilju smanjivanja ugroenosti informacijskog sustava od pretpostavljenih oblika prijetnji. Da bismo mogli provesti adekvatnu zatitu informacijskog sustava, moramo napraviti: o Procjenu znaaja podatkovnog sadraja izrauje se na osnovi analize odnosa drave prema pojedinoj vrsti podataka i evidencija koje se vode u poslovnom sustavu, te na osnovi interesa rukovodne strukture poslovnog sustava. o Procjenu izvora i oblika prijetnji podatkovnom sadraju izrauje se temeljem rezultata prethodne procjene. 5.2.2. Izvori i oblici prijetnji sigurnosti IS-a Prijetnje se mogu klasificirati prema vie kriterija: o nainu djelovanja (korupcija ili promjena informacije, kraa ili gubitak, otkrivanje, prekid usluga ili servisa); o mjestu nastanka (unutarnje , vanjske); o mjestu djelovanja (ljudski izvori, nosioci informacija, ureaji i oprema); o karakteru namjere (namjerne, nenamjerne, sluajne); o izvoru itd. Izvori prijetnji informacijskom sadraju mogu se podijeliti na: o prirodne prijetnje - vatra, poplava, ekoloko zagaenje, potres, bolesti, erupcije vulkana, zraenje, vremenske nepogode (oluje, snijeg, vruina, vlaga, kia, hladnoa), potres, vlaga i vruina itd. o ovjek s atribucijom namjernosti - fizika sabotaa, elektronika sabotaa, pijunaa, ratna razaranja, graanski nemiri, protestni skupovi, otkrivanje informacija, kraa, prijevara itd. o ovjek s atribucijom nenamjernosti - nepanja, neznanje, nemar, (ne)zanimanje itd. o tehnika greka - nestanak energije, kvar ureaja, havarije strojeva i ureaja, tehnike nesree, preoptereenje, loa kvaliteta, neprimjeren operativni sustav, statiki elektricitet, praina;
49
Oblike prijetnja informacijskom sadraju, s obzirom na posljedice njihova djelovanja dijelimo na: o Neautorizirano koritenje sadraja informacijskog sustava uposlenik prenosi podatke za koje je procijenjeno da predstavljaju tajnu ili korist iz svog poslovnog sustava; kraa podataka iz informacijskog sustava o Neidentificiranu promjenu informacijskog sadraja ostavlja najtee i najdalekosenije posljedice za informacijski sustav. Ulazi se u tieno podruje informacijskog sustava, te se uz krau ili mimo nje promijene podaci informacijskog sustava o Unitenje sadraja informacijskog sustava najradikalnija metoda koja se i najrjee koristi, jer se najlake otkriva.
5.2.3. Mjere zatite podatkovnog sadraja S obzirom na elemente informacijskog sustava, odreuju se mjere i oblici zatite informacijskog sustava. Zatita podatkovnog sadraja kroz zatitu materijalnih nositelja podataka: o Podaci opisuju realno stanje sustava u odreenom trenutku, pa su oni kao takvi nenadoknadivi. Podatkovni sadraj ne moe se koristiti u vremenu i prostoru ukoliko nije materijaliziran na nekom od materijalnih nositelja. o titei materijalne nositelje, titimo i podatke koji su na njima zapisani. 5.2.3.1. Fizike i tehnike mjere zatite Fizika zatita podatkovnog sadraja obuhvaa zatitu raunalne opreme, programa i datoteka od unitenja, neovlatenog mijenjanja sadraja, poara, poplave, oluja i drugih prirodnih katastrofa. Mjere fizike zatite ostvaruju se mjerama tehnike zatite. Za ostvarivanje mjera fizike i tehnike zatite sluimo se bravama, sefovima, protuprovalnim vitrinama itd. Mjere fizike i tehnike zatite ostvaruju se primjenom slijedeih mjera ili ureaja: o vanjske prepreke organiziraju se u tri sloja zatite o zatita zgrada o unutarnji sloj fizike zatite ureaji za detekciju ureaji za identifikaciju (prikljuuju se izravno na raunalo) zatita od sabotae (sabotaa je namjerno unitenje dijela informacijskog sustava) uvari i patrole o protupoarna zatita. 5.2.3.2. Programske mjere zatite Na razini operacijskog sustava: o jednokorisniki, viekorisniki operacijski sustavi o zatita korisnike okoline o zaporke. Mjere zatite na razini korisnikih programa: o zaporke za pokretanje korisnikih programa i njegovih hijerarhijski ustrojenih dijelova o brisanje mape u koju su pohranjeni brisani podaci o upotreba DBMS sustava. Sigurnosno kopiranje promjenom materijalnog nositelja: o svrha: ponovno vraanje podataka u sustav u sluaju gubitka podataka iz raunalnog sustava o najpoznatije tehnike su: potpuno kopiranje pohranjuju se sve datoteke bez obira da li su oznaene za pohranu ili ne,
diferencijalno kopiranje pohranjuje nove datoteke i one datoteke koje su oznaene kao nearhivirane, i inkrementalno kopiranje pohranjuje one datoteke na kojima postoji atribut arhive (archive).
Kriptiranje kao mjera zatite u mrenoj komunikaciji o javlja se zbog dislociranosti pojedinih poslovnih jedinica o mora osigurati jednoznanost prijenosa i onemoguiti neautorizirano koritenje ili promjenu sadraja u prijenosu o utjecati se moe na promjenu komunikacijskog sadraja preko komunikacijskog kanala na razliite naine: prislukivanje prekid u komunikaciji promjena komunikacijskog sadraja generiranje nepostojeeg sadraja. Zatita od virusa o raunalni virus je program posebne namjene koji je najee destruktivnog karaktera (unitenje podataka i programa na "zaraenom" raunalu) o virusi mogu biti destruktivni i/ili bezopasni o razlikujemo vie vrsta zlonamjerno napisanih programa: crv samostalan program koji se iri kroz mreu samoumnoavanjem trojanski konj program koji slui za izvravanje drugih operacija, a ne onih za koje je deklariran logika bomba nije cjelovit mehanizam, ve je najee sastavni dio zlonamjerno napisanih programa zamka nedokumentirana funkcija programa koja se pokree unaprijed definiranim nainom virus dio programskog koda sa sposobnou samokopiranja (infekcije), te dodavanja vlastitog sadraja u druge programe ili dijelove operacijskog sustava. Virusi lako mogu izbjei sve ostale mjere zatite, pa se zato moraju poduzeti: preventivne mjere (organizacijske, nadzorne i sanacijske) mjere sanacije tete. Zatitni zid (Firewall) o to je inteligentni sustav programa koji se postavlja na odvojeno raunalo (ili ulazno raunalo u lokalnu mreu), a zadaa mu je da onemoguava pristup u lokalnu mreu neautoriziranim korisnicima ili sadrajima koji nisu u protokolu razmjene o nad razmjenom poruka izvodi se (a) autorizacijskim opsluiteljem i (b) selektiranjem, odabirom, te kontrolom ulaznog sadraja.
5.2.3.3. Organizacijske mjere zatite Organizacijske mjere poduzima poslovni sustav da bi se osigurala eljena razina funkcionalnosti sustava i integriteta podataka u uvjetima djelovanja pretpostavljenih oblika prijetnji. Tim mjerama ne degradira se rad sustava, ve se doprinosi raspoloivosti i djelotvornosti itavog sustava. Mjere se razlikuju ovisno o podruju rada i vrsti djelatnosti pojedinog poslovnog sustava. 5.2.3.4. Mjere zatite iz oblasti prava Pravni aspekt zatite informacijskog sustava odnosi se na potivanje svih pravnih norma koje donosi drava kao pravni okvir za ostvarivanje mjera zatite. Potrebno je ugraditi sve pravne odredbe jedne drave kako bi se osigurali integritet i raspoloivost podataka. Time se postie jednaka razina zatite jednake podatkovne strukture u svim sredinama bez obzira na dravu u kojoj to bilo.
51
5.2.4. Kriptografija i sigurnosni mehanizmi Kriptiranje ili ifriranje postupak je kojim se razumljivi tekst prevodi u uljezu nerazumljivi kriptirani tekst. Obrnuti postupak prevoenja kriptiranog teksta u razumljivi tekst nazivamo dekriptiranjem ili deifriranjem. Dananje gledanje na postupke kriptiranja svodi se na uporabu algoritama kriptiranja koji se u skraenom obliku mogu zapisati: C = E (P, Ke) gdje je P razgovjetni tekst, Ke klju kriptiranja, E funkcija kriptiranja i C kriptirani tekst. Dekriptiranje se svodi na uporabu pripadne funkcije dekriptiranja D, koja uz uporabu kljua dekriptiranja Kd, pretvori kriptirani tekst natrag u razgovjetni tekst, tj. moemo pisati da je: P = D (C, Kd)
KLJU otvoreni tekst KLJU otvoreni tekst
POILJATELJ
IFRIRANJE
ifrat
DEIFRIRANJE
PRIMATELJ
PRESRETA
SLIKA 5.1: OSNOVE KRIPTIRANJA
SIMETRINI KRIPTOSUSTAV Najpoznatitji dananji simetrini kriptosustav (sustav s tajnim kljuem) je poznat po svojoj kratici DES (od eng. Data Encription Standard). On je izvorno razvijen u tvrtki IBM i kasnije prihvaen kao standard u SAD-u godine 1977. Do danas nije objavljeno ni jedno razbijanje DES kriptiranja. DES se zasniva na logikoj operaciji iskljuiva ILI. Oznaimo li dvije mogue vrijednosti logike varijable s 0 i 1, operacija XOR dat e kao rezultat vrijednost jedan onda kada samo jedna od ulaznih vrijednost ima vrijednost jedan. ASIMETRINI KRIPTOSUSTAV
Ia, Ka Ib, Kb
CRK
CRK
Kdc, Ia, Kea Ib, Keb
P(5) P(1)
Ia, Ka
P(2) P(3)
Ib, Kb Ia, Kda, Kec
P(1)
P(2)
P(4) P(3)
Ib, Kdb, Kbc
P(4) P(5)
P(6) P(7)
PROCES DODJELE TAJNOG KLJUA
NADZOR JAVNIH KLJUEVA U ASIMETRINOM SUSTAVU
CRK centar za raspodjelu kljueva Ia, Ib identifikatori korisnika A i B Ka, Kb tajni kljuevi korisnika A i B
Ia, Ib identifikatori korisnika A i B Kec, Kdc javni i tajni klju centra Keb, Kdb javni i tajni klju sudionika a Kea, Kda javni i tajni klju sudionika b
SLIKA 5.2: DODJELA I NADZOR KLJUEVA
Najpoznatiji dananji asimetrini kriptosustav razradili su Rivest, A.Shamir i L. Adleman i on je nihovim poetnim slovima nazvam RSA sustavom. Taj se sustav zasniva na teoriji brojeva: Odabiru se dva velika prosta broja P i Q (P>10 na 100, Q>10 na 1000). Odredi se umnoak N = P * Q, te vrijednost (P - 1) * (Q - 1) koju oznaujemo s L(N). Odabire se broj d tako da bude max(P,Q)<d<L(N). Izraunava se broj e tako da bude 0<e<L(N) i da je (e * d) modL(N) = 1 to je isto kao da odredimo najmanji k za koji vrijedi e * d = k * L(N) + 1. Par (e,N) proglaava se javnim kljuem. Samo vlasnik kljua poznaje broj d i moe dekriptirati kriptirani broj, tako da par (d,N) predstavlja tajni klju. Bit postupka sastoji se u tome da se samo poznavanjem brojeva e i N vrlo teko moe odrediti d. Dodjela kljueva u simetrinom kriptosustavu o U raspodjeljenom sustavu svi sudionici imaju svoj indetifikator i pohranjuju samo vlastiti tajni klju. Centar za raspodjelu tajnih kljueva poznaje tajne kljueve svih korisnika. Kada korisnik A zaeli komunicirati s korisniom B, onda on mora zatraiti od centra tajni klju koji e vrijediti samo za tu komunikaciju. Protokol za dodjelu tog kljua koji su predloili R.M. Nedham i M.D. Schroeder, sastoji se od pet poruka P(1) do P(5), kako je ilustrirano na slici 1. (broj u zagradi oznaava redosljed poruka). Centar za raspodjelu kljueva sadri tablicu svih tajnih kljueva tako da uz indetifikatore Ia i Ib, koji su javno poznati, moe pridruiti tajne kljueve Ka i Kb. Na traenje korisnika A koji eli komunicirati s korisnikom B centar e dodijeliti jednokratni tajni klju Kab. Nadzor javnih kljueva u asimetrinom kriptosustavu o Korisnik A koji eli komunicirati s korisnikom B uporabom javnog kljua eli biti siguran da je objavljeni klju pravi klju korisnika B. Drugim rijeima, protokol nadzora javnih kljueva u asimetrinom kriptosustavu ujedno je i protokol autentifikacije sudionika u komunciranju. Svi sudionici u komuniciranju imaju svoj javni klju Ke i svoj tajni klju Kd. Oni moraju biti prijavljeni centru za nadzor javnih kljueva. U centru se oblikuje tablica javnih kljueva svih potencijalnih sudionika u komunikaciji, a tajni kljuevi pohranjeni su samo u voru pojedinih korisnika. Centar nadzora takoer ima svoj par kljueva, a svi sudionici u komuniciranju znaju javni klju centra. Slika 2. ilustrira dio sustava u kojem elimo uspostaviti pouzdani komunikacijski kanal izmeu sudionika A i B (i to na zahtjev korisnika A). Centar sadri tablicu javnih kljueva i poznaje svoj tajni klju Kdc. Javni klju centra Kec poznat je svim sudionicima koji su registrirani u centru. Protokol se izvodi slanjem sedam poruka od P(1) do P(7).
JAVNA DATOTEKA
POILJATELJ A
otvoreni tekst
IFRIRANJE
ifrat
DEIFRIRANJE
otvoreni tekst
PRIMATELJ B
PRESRETA
SLIKA 5.3: KRIPTOSUSTAV S JAVNIM KLJUEM
KRAJ.

Informatika 2 Skripta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Informatika 2 Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

DRUGI

2 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

1.3. Pojmovi vezani uz informacijski sustav........................................................................................................................................... 5

2.3. Dijelovi IS-a ....................................................................................................................................................................................... 14

2.6. Poslovno odluivanje ....................................................................................................................................................................... 24

4 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

1. POJAM INFORMACIJSKOG SUSTAVA

1.2. Razlozi izgradnje IS-a

Izvoenje poslovnog procesa

SLIKA 1.1 INFORMACIJSKI SUSTAV KAO DIO POSLOVNOG SUSTAVA

1. POJAM INFORMACIJSKOG SUSTAVA

1.3. Pojmovi vezani uz informacijski sustav

6 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

1.4. Funkcije informacijskog sustava u poslovnom sustavu

1. POJAM INFORMACIJSKOG SUSTAVA

1.5. Ciljevi informacijskog sustava

8 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

1.6. Elementi informacijskog sustava

SKUP PROGRAMA U SUSTAVU

SKUP PROGRAMA U SUSTAVU

SLIKA 1.3: PODJELA SOFTWARE-A

1. POJAM INFORMACIJSKOG SUSTAVA

SLIKA 1.4: INFORMACIJSKI SUSTAV PODUZEA

10 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

1. POJAM INFORMACIJSKOG SUSTAVA

12 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

2.2. Metode izgradnje IS-a

Pristup razvoju Linearni model

Razvoj softvera u paketima

Korisnici kontroliraju izgradnju sustava skrauje s vrijeme razvoja i trokovi

SLIKA 2.1: VODOPADNA METODA

14 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

Poetna verzija sustava

Poetna verzija sustava

SLIKA 2.4: SPIRALNA METODA

2.3. Dijelovi IS-a

IS KAO PODRKA ODLUIVANJU (DSS)

Najvia razina upravljanja

Srednja razina upravljanja

Podaci kojima se opisuju elementarni dijelovi poslovnog sustava

SLIKA 2.5: DIJELOVI INFORMACIJSKOG SUSTAVA

Odnos upravljanja, korisnika, vrsta informacija i dijela informacijskog sustava:

operativno upravljanje taktiko upravljanje strateko upravljanje

16 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

2.4. Vrste IS-a

18 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

2.5. Elektroniko poslovanje

politika odreivanja cijena pristupa mrei i informacijama.

20 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

22 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

24 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

2.6. Poslovno odluivanje

26 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

Baze ili skladita podataka

SLIKA 2.6: GRAA SUSTAVA ZA POTPORU ODLUIVANJU

SLIKA 2.7: STRUKTURA EKSPERTNOG SUSTAVA

28 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

3. NAINI PRIKAZA REZULTATA OBRADE

3. NAINI PRIKAZA REZULTATA OBRADE

30 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

3. NAINI PRIKAZA REZULTATA OBRADE

32 INFORMATIKA 2 Neslubena skripta

3. NAINI PRIKAZA REZULTATA OBRADE