MARTIN MARIX EVANS

BITKE I. SVJETSKOG RATA

(Prijevod Radojka Krce)

Split, Marjan tisak, 2005.

Tekst izvorno objavljen pod nazivom: Over The Top: Great Battles of the First World War Arcturus, 2003, London, UK

SADRAJ:

I.UVODNI POTEZI 1.Invazija 2.Bitka kod Monsa i veliki uzmak 3.Prva bitka na Marni 4.Prva bitka kod Ypresa

II.STATIAN RAT 5.Nueve Chapelle 6.Druga bitka kod Ypresa 7.Galipoljska kampanja 8. Bitka na Sommi 9.Messines i Paschendaele

III.PREMA POBJEDI 10.Njemake proljetne ofenzive 11.Saveznici napadaju

OSTALA LITERATURA

BIBLIOGRAFIJA

POPIS ZAPOVJEDNIKA

-2-

UVOD Pisanju ove knjige pristupio sam elei dobiti uvid u okvir u kojem se Prvi svjetski rat vodio. Ovdje nee biti govora ni o politikoj pozadini, ni o njegovim uzrocima i posljedicama, o emu se opirno pisalo u mnogim drugim knjigama. Ova me je tema osobno privukla zbog mojih obiteljskih korijena - s jedne strane vuem porijeklo iz sjeverne Engleske i kotske, a s druge strane imam irskoamerike i francuske krvi - prema tome moje gledite nije iskljuivo anglocentrino. Prvi je svjetski rat bio dotad neuvenog obima i dogodio se u vremenu nevienih inovacija. Tijekom etiri kratke godine prvi put su upotrijebljena tri velika nova oruja - plin, tenkovi i avioni. Mitraljezi i suvremeno brzometno topnitvo ve su bili dobro poznati, ali nova znanstvena otkria o koritenju velikog topnitva - odreivanje dometa na temelju bljeska i, neto kasnije, po odjeku eksplozije - poveala su njihovu uinkovitost za tisuu puta. Ako svemu ovome pridodamo nepopustljivu obrambenu crtu Zapadnog fronta naete se pred problemom, i u taktikom i stratekom pogledu, koji se ne da razrijeiti. Bolje rei nije se dao skoro etiri godine. Takoer je uvrijeeno miljenje da su generali i asnici iz Prvog svjetskog rata bili jako okrutni i bezosjeajni ljudi koji su glupo vodili svoje vojnike na klanje; ipak, promatrati stvari na takav nain znai dopustiti sebi toliku zgroenost patnjama od koje se gubi mo razumijevanja. Mnogo je zanimljivije i korisnije pokuati se uvui u kou ljudi iz toga vremena i razmotriti s ime su bili suoeni i kako su na kraju nauili nove strategije i nove naine borbe s neizmjernim izazovima novog naina ratovanja. Okolnosti u kojima su se bitke odvijale pokuao sam predstaviti u pogledu terena, ljudskih resursa, vremena, oruja i planiranja, ali i s gledita zapovjednika i boraca iz prvih redova. Bila mi je namjera na ovaj nain itateljima pruiti okvir u kojem mogu prihvatiti ili odbiti moja gledita, i stvoriti svoje vlastito miljenje o voenju vojnih operacija u Prvom svjetskom ratu.

-3-

I. UVODNI POTEZI 1.INVAZIJA KOLOVOZ 1914. U NEDJELJU 28. lipnja 1914. godine, neiskusan chauffeur izgubio se u nepoznatom gradu. U elji da pomogne nadvojvodi Franzu Ferdinandu, prijestolonasljedniku Austro-ugarskog carstva, grof Franz Harrach mu je ponudio svoj automobil za posjet provinciji Bosni i Hercegovini, smjetenoj izmeu Jadranskog mora i nezavisne Srbije, zemlje bez izlaza na more. Taj posjet nije bio uspjean. Pri dolasku u Sarajevo lan srpske tajne druine Crna ruka bacio je bombu na automobil u kojem je nadvojvoda sa svojom suprugom prolazio u povorci du Appel keja, koji se pruao uz rijeku Miljacku. Ta bomba, bacio ju je Nedjeljko abrinovi, promaila je drugi automobil u nizu, u kojem su oni sjedili, i samo uspjela otetiti trei. Povorka je po planu nastavila vonju prema gradskoj vijenici, ali je odlueno da se izostavi posjet muzeju i da carska svita to prije krene kui, istim putem kojim su i doli. Naalost, voza Leopold Lojka bio je nedovoljno upuen i u prolazili pored Latinskog mosta skrenuo je desno u ulicu Franza Jozefa. Tako je Gavrilu Principu koji je ekao u kavani Moritza Schillera na raskriju pruena prigoda koju je prieljkivao. Kad se Lojka zaustavio i poeo voziti unatrag prema Appel keju, Princip je priao automobilu i ispalio dva hica iz automatskog Browninga. Nadvojvoda i njegova supruga smrtno su ranjeni. Balkan je ve bio ratno poprite. Ve u Prvom balkanskom ratu od 1912-1913. Otomansko, odnosno tursko, carstvo izgubilo je svoje zemlje sjeverno od Grke, koje su postale Albanija i juna Srbija, a pokuaj nagodbe oko posljedica tog sukoba doveo je 1913. godine do obnove rata. Iako su Srbi dobili teritorij, pretendirali su dobiti i luku na Jadranskom moru, u emu su ih podravali Rusi. Strahovanja europskih naroda dovela su do stvaranja trostrukog Saveza, tzv. Alijanse, izmeu Njemake, Austro-Ugarske i Italije, a kao protutea dolazi do stvaranja trostrukog Saveza, tzv. Antante, izmeu Britanije, Francuske i Rusije. Predodba o Antanti koja okruuje Alijansu nimalo nije smirila Nijemce, posebice Cara Wilhelma II., unuka kraljice Viktorije, koji se zanosio ambicijama o natjecanju s britanskim carstvom. Tako je 5. srpnja Njemaka spremno ponudila svoju podrku Austro-Ugarskoj, zabrinuta zbog srpskog ekspanzionizma koji je ubojstvo Nadvojvode samo potvrdilo. Odluka da se s pritiscima otie toliko daleko da to moe dovesti i do rata u Europi nije ba jednostavno donesena. Bilo je jasno da e Rusi podrati Srbe, ako ovi budu ugroeni. A ako Rusi budu ugroeni, tada e se uplesti i Francuzi, a moda i Britanci. Jedino nije bilo previe jasno kako e se ponaati Talijani. Istodobno je trebalo razmotriti kojom e se brzinom dogadaji odvijati. Trebalo je vremena za mobiliziranje vojske, a Nijemci su bili sigurni da se mogu kretati bre od Rusa, pa ako doe do rata i ako se budu morali boriti protiv Francuza i Rusa, ta brzina im je ve na startu davala izglede za poraz Francuza prije nego Rusi uope budu spremni za borbu. S druge strane, kad se mobilizacija jednom pokrene, ubrzana koritenjem visoko razvijene eljeznike mree, bit e je teko zaustaviti. Trebalo je uspostaviti ravnoteu izmeu preranog poetka i pokretanja stroja koji se ne bi mogao zaustaviti. Bio je izazov kojemu potencijalni protivnici naizgled nisu bili dorasli. Nakon to su pruili Austro-Ugarskoj bezuvjetnu potvrdu podrke, Nijemci su ih na tome ostavili. Njemaki je car otiao na krstarenje a njegovi su se ministri okrenuli drugim stvarima. U Beu je zavladala neodlunost. Francuski premijer, Rene Viviani, i predsjednik, Raymond Poincare, od 20. do 23. srpnja krenuli su u dravni posjet Rusiji. Posljednja je stvar koju je Austro-Ugarska eljela bilo je pruiti ansu dvojici lanova Antante za voenje pregovora i donoenje zajednikih zakljuaka o prijetnji usmjerenoj prema Srbiji. Pored toga,

-4-

mnogi su moda Srbiju smatrali odgovornom za dogaaje u Sarajevu, ali to je trebalo i jasno pokazati. to zapravo nikad nije uinjeno. Usprkos tome je sastavljen ultimatum pod uvjetima koje Srbija nije nikako mogla prihvatiti. Otposlan je uveer 23. srpnja i u njemu se zahtijevalo da Srbi zaustave protuaustrijsku propagandu, Narodnu Odbranu-udrugu koju se pogrjeno smatralo krivom za smrt Franza Ferdinanda - stavi izvan zakona, a poinitelji zloina uhite. Kao svjesno neprihvatljiv zahtjev traeno je jamstvo da e Austro-Ugarska sama sudjelovati u njihovu uhienju. Srbi su mlako odgovorili. Upravo su zavrili ratovati i bili su preslabi za uputanje u neki drugi rat s bilo kime, a nekmoli s ogromnim carstvom na svojem sjeveru. Prihvatili su ultimatum, pod uvjetom da se njihov status nezavisne zemlje ne kompromitira, odnosno Austro-Ugarska odgovori od neposrednog sudjelovanja u istrazi koja se provodila u Srbiji. Takav su odgovor poslali 25. srpnja, ali je on odmah odbijen. Austro-Ugarska je 26. srpnja zapovjedila mobilizaciju na srpskoj fronti, a 28. srpnja objavljen je rat Srbiji. Rusi su se poeli mobilizirati 30. srpnja, na to su Austrijanci ve sutradan uzvratili opom mobilizacijom. Nijemci su slijedili 1. kolovoza i objavili rat i Rusiji. Toga istog dana poeli su se mobilizirati i Francuzi. Njemaka je 2. kolovoza ula u Luksemburg i sljedeeg dana objavila rat Francuskoj. INVAZIJA SRBIJE Iako je Srbija bila preteito planinska zemlja, njezina je sjeverna granica bila ranjiva. Tu je granicu inila rijeka Dunav sa svojom velikom nizinom i glavnim gradom Beogradom, na mjestu gdje se u Dunav ulijeva rijeka Sava, koja ini ostatak granice prema zapadu, do spoja s rijekom Drinom. Drina tee s juga i oznaava granicu Srbije s Bosnom. Istono od Drine nalaze se visoke planine i pruaju se sve do doline rijeke Morave, koja tee na sjever do Beograda, a s ije se istone strane opet uzdiu planine. Srpsku je vojsku formalno predvodio prijestolonasljednik Aleksandar, premda je ona praktiki bila pod nadzorom zapovjednika njegovog taba, feldmarala Radomira Putnika, 67-godinjaka koji je na tom poloaju bio od 1904. godine. Srpska je vojska bila iskusna sila od etvrt milijuna ljudi, iako dosta izmorena, a dvadeset pet posto ljudstva bilo je nenaoruano. Ono su malo puaka to su imali dobivali iz razliitih izvora, najvie iz Njemake gdje su se proizvodile puke Mauzer. Imali su samo 380 brzometnih topova. Zalihe topnikog streljiva uglavnom su bile istroene a, to je bilo mnogo ozbiljniji problem, mogunosti proizvodnje baruta bile su veoma ograniene. Dakle, u popunama zaliha naoruanja ovisili su o Antanti, i prisiljeni na pritiske uzvratiti prihvaanjem agresivnog stava. Kako je vojska uglavnom bila razmjetena u Makedoniji za zatitu zemlje od bugarskog napada, stanje je na njihovoj sjevernoj granici bilo je vrlo ozbiljno. Austrijskim je snagama zapovijedao feldmaral Oskar Potiorek, vojni guverner Bosne i ovjek odgovoran za provoenje sigurnosnih mjera u vrijeme atentata na nadvojvodu Ferdinanda. On je pod sobom imao Petu i estu armiju, dok je Druga armija bila pod zapovjednitvom njegovog ozbiljnog suparnika za mjesto vrhovnog zapovjednika armijskog stoera, feldmarala grofa Conrada von Hotzendorfa. Potiorek je iz elje za moi dugo udio za vrhovnim zapovjednitvom - Armee Oberkommando (AOK), pa je konano 21. kolovoza postao izravno odgovoran caru, tako da Conrad nije imao veze s balkanskom kampanjom, na emu mu je i sam Conrad tada vjerojatno bio zahvalan. Logian slijed akcije bio je izravan prodor prema Beogradu, ali Austrijanci su se usredotoili na zajedniku granicu na zapadu Srbije, na Drini, i planirali su je prijei kako bi mogli napredovati jugoistono po rijeci Jadar. Istodobno bi preli Savu kod apca, i tako utinuti sjeverozapadni ugao zemlje a da pritom ne budu uvueni u planine. Potiorek je nadalje planirao estom armijom od Sarajeva skroz udariti prema istoku do Uica, ime bi odsjekao put Srbima koji bi ostali na sjeveru. Da bi ih

-5-

tu zadrao, Druga je armija trebala napasti na Savi, a druge snage, takozvana Banatska grupa, trebale su krenuti istono od Beograda, dolinom Morave. Potioreka je razbjesnilo to je Druga armija dobila premjetaj u Galiciju, na rusku frontu, ali mu je ipak bilo dozvoljeno koristiti je do 18. Kolovoza; tako je na raspolaganju imao 370.000 ljudi, iako se taj broj trebao smanjiti na 290.000. U meuvremenu je broj srpskih rezervista narastao na 350.000. Granatiranje Beograda preko Dunava zapoelo je 29. srpnja a uinjeno je i vie manjih pokuaja za prelazak preko rijeka u Srbiju. Glavni je napad izvren 12. kolovoza, ali austrijska Peta armija tijekom tri dana nije uspjela prijei Drinu. Teren je bio teak, strm, umovite su se obale sputale do iroke i brze rijeke, postavljanje opreme za premoivanje bilo teko i sporo. Austrijska je Druga armija prela rijeku istono od mjesta odreenog za prijelaz, kod apca na Savi. Putnik je sada bio siguran da je shvatio njihov plan, pa je premjestio svoje snage na zapad, Drugu armiju s desne strane, Treu armiju u sredinu i Prvu na jug, kako bi se zatitio od mogueg neprijateljskog napredovanja iz pravca Sarajeva. Prvi se sukob dogodio istono od Drine, na fronti koja je s boka bila okruena dolinom Jadra prema jugu i rijekom Dobravom prema sjeveru i, dok je dio Druge armije zadravao Austrijance kod apca, borbeno je povlaenje otupilo mo glavnim austrijskim snagama. Kad su zadrani, napadnut je mostobran kod apca i Potiorek je zatraio proirenje ovlasti za upotrebu austrijske Druge armije i njeno dovoenje na drugu stranu rijeke. Odobren mu je samo jedan korpus, a i taj je povuen ba kad se inilo da svojim napadom 19. kolovoza poinje slamati otpor Srba. Osmom su korpusu austrijske Pete armije naneseni tako strahoviti gubitci da se morao povui preko Drine i tako ugroziti Trinaesti korpus. Potiorek je etvrtom korpusu Druge armije zapovjedio da dri abac kako bi sprijeio opkoljavanje Trinaestog korpusa, ali je do 22. kolovoza Peta armija bila istjerana iz Srbije a Srbi se usmjerili na enklavu u apcu, razbivi je do 24. kolovoza. Jedino je prisustvo brodova austrijske mornarice, monitora, to su krstarili rijekom Savom sprijeilo potpunu katastrofu kad su se njihovi drugovi poeli povlaiti preko rijeke. Srbi su pobili vie od 20.000, a zarobili oko 5000 pripadnika invazionih snaga. Austrijanci su ponovno napali na Drini u rujnu, ba kad su Srbi, na zagovor Rusa, krenuli na sjever od Beograda. Peta i esta armija na koncu su uspjele prijei rijeku ali su se nakon toga nale u planinskom podruju juno od Jadra, a daljnji prodor prema sjeveroistoku im zaprijeila srpska Druga armija. Sukob se pretvorio u rovovsko ratovanje sve dok Austrijanci u studenome nisu ponovno pokuali prodor. Srbi su popustili pod naletom i bili prisiljeni bezglavo se povui na crtu koja je prolazila jugozapadno od Beograda do Uica. Sam je Beograd pao u ruke Austrijanaca 2. prosinca. U tom kriznom razdoblju kralj Petar je oslobodio svoje vojnike zakletve slubovanja i dozvolio im asni otpust iz vojske ako to oni zaele. Ali sam je izjavio kako je usprkos svojim godinama spreman za borbu. To je imalo ogroman uinak na srpski moral. Sljedeeg je dana uslijedio protivnapad i Austrijanci su bili obasuti zastraujue preciznom topnikom paljbom koja je potrajala deset sati. Srbi su zaposjedali planinske vrhove pa su austrijski pokuaji da im se primaknu bili odbijeni i osujeeni. Austrijanci su uzmaknuli, elei se domoi udaljenih obala Drine i Save, ali su bili zadrani zauzeem Beograda, kojeg nisu htjeli ispustiti. Srbi su eljezniku prugu koja je povezivala Solun s Beom, i koja je prolazila kroz Beograd, iskoristili za prijevoz svojeg tekog topnitva. Borbe su na prilazu Beogradu bile estoke. Srbi su se nou nesmetano kretali i odsijecali jednu po jednu neprijateljsku postrojbu, sve dok 15. prosinca nisu ponovno uli u svoj glavni grad. Austrijanci su izgubili otprilike 20 posto od ukupno 400.000 ljudi koje su u napadu na Srbiju angairali. Ali srpska sloboda nije dugo potrajala. Srbija je naime bila smjetena na pravcu kojim je prolazila eljeznika veza s Turskom, saveznicom Njemake. Na njihov teritorij pretenzije su imali i Bugari, pa su se i oni u rujnu 1915. pridruili Sredinjim silama, kako se sada nazivala nekadanja trostruka Alijansa, u kojoj vie nije bilo Italije. Tako je u listopadu iste godine

-6-

Srbija bila napadnuta udruenim snagama Njemake, Austrije i Bugarske. Nijemci i Austrijanci su prodrli sa sjevera i 9. listopada jo jednom zauzeli Beograd. Saveznici su 5. listopada u Solunu iskrcali francuske i britanske trupe, s namjerom da priskoe u pomo Srbiji, ali se bugarska Druga armija ve bila rasporedila i nagomilala na granici kako bi im preprijeila put. Srpske snage u Pritini ostale su bez pravog vodstva i rastrojena se vojska ponovno povukla, protjerana natrag u Crnu Goru i Albaniju, sve dok saveznikim ratnim brodovima nije evakuirana na Krf. Ukupan je broj ubijenih i ranjenih iznosio 100.000, a jo ih je 160.000 bilo zarobljeno. Ponovno ustrojena srpska vojska kasnije e se jo jednom boriti na solunskom frontu, ali i tamo e pretrpjeti ogromne rtve. Tijekom cijelog rata Srbija je mobilizirala 707.343 ljudi. Pretrpjela je ukupne gubitke od 352.236 vojnika, od ega je bilo 116.708 mrtvih, to je postotak gubitaka od 46 % , sa smrtno stradalih 16,5 %. STVARANJE ZAPADNOG FRONTA Njemaka se vrhovna vojna komanda, Oberste Heeresleitung (OHL), dugo pripremala za borbu na dvije fronte. Bilo je jasno da je trostruki Savez Britanije, Francuske i Rusije, takozvana Antanta, predstavljao stalnu prijetnju. Takvim okruenjem Nijemci su se planirali pozabaviti jo prije isteka XIX. stoljea, potaknuti paktom izmeu Francuske i Rusije iz 1892. godine. Grof Alfred von Schlieffen bio je vrhovni njemaki zapovjednik petnaest godina prije umirovljenja 1906. godine, pa je osobno rukovodio i pratio planiranje i razvoj te strategije. U svom je najjednostavnijem obliku strategija je predviala obranu na istoku upotrebom tek slabih snaga, dok se Francuze ne okrui sa sjevera preko Belgije i posve ih se uniti. Tek tada bi se puna pozornost usmjerila na poraz Rusa. Donekle je pogrjeno taj plan pripisivati samo Schlieffenu, jer se ta zamisao svake godine preispitivala i korigirala i postojalo je nekoliko verzija koje bi se mogle primijeniti u razliitim okolnostima. Dakle, nasuprot opem uvjerenju, nije se radilo o nikakvom strogom, neizmjenjivom velebnom planu, niti je sauvan toan sadraj tog plana, jer su presudni dokumenti bili uniteni u bombardiranju 1945. godine. Podrazumijevalo se da e gradnja utvrenih crta obrane i razvoj topnitva voditi k nepominim bojinicama, pa je glavni cilj bio postii veliku pokretljivost i fleksibilnost u razmjetaju trupa. Sada je na mjesto zapovjednika doao feldmaral Helmuth von Moltke, sin pobjednika francusko-pruskog rata. On je na raspolaganju imao prilino brojnu vojsku od oko 864.000 ljudi. Zbog tako velikog broja ljudi, smanjen j e omjer asnika aristokratskog porijekla i povean je broj kvalitetnih profesionalnih vojnika na zapovjednim mjestima. Ali ak i tako velik broj ljudstva nije bio dostatan za vojnu operaciju Schlieffenovog tipa bez pozivanja rezervista. Ipak, Francuzi su u svojim planovima previdjeli procjenu da je von Moltke spreman upravo to uiniti. S druge strane, Nijemci su bili itekako svjesni francuskih namjera da ponovno povrate izgubljene provincije Alzas i Lorenu, zapadno od rijeke Rajne, kojih su se morali odrei u francusko-pruskom ratu. Tako je jaina njemakih snaga na istonoj francuskoj granici bila dovoljna za pruanje otpora oekivanom napadu, a da se pritom ne oslabi desno krilo koje bi trebalo prodrijeti kroz Belgiju i jurnuti u okruenje uz kanal La Manche. Belgija je bila klju problema za obje strane. Bila je odluno neutralna, kao i Nizozemska. Nijemci su za dolazak na sjevernu francusku granicu trebali za svoje trupe zatraiti pravo prolaza, ali nisu oklijevali i bez toga se kroz nju probiti. Belgija nije pristala na suradnju s Francuskom u kreiranju zajednike obrane. Utvrdila je Antwerpen, Liege i Namur. Francuska je utvrdila Verdun i Toul, uz niz uporita izgraenih izmeu tih gradova. Brdoviti i umom obrasli Ardeni smatrali su se za mobilno ratovanje nepogodnim podrujem. General Joseph Joffre je posebno skrbio da niim ne kompromitira belgijsku neutralnost, jer bi svaki takav prekraj digao Britaniju na oruje, pa je zato svoje trupe drao podalje od granice.

-7-

I Francuzi su, poput Nijemaca, s vremena na vrijeme korigirali svoje vojne planove. Posljednji je bio Plan XVII za mobilizaciju i razmjetaj trupa francuske vojske. Poto su 1870. godine doivjeli pravi pokolj, sada su, uz gradnju stratekih eljeznikih putova, bili sigurni da u pogledu brzine mogu konkurirati Nijemcima. Pitanje je bilo kamo usmjeriti svoje snage. Joffre je zakljuio da e Nijemci krenuti juno od utvrda podignutih u Liegeu i Namuru, pa se pripremio za borbe na zapadu, na rijeci Meuse, i na istoku u Loreni. Britanci nisu eljeli biti uvueni u nekakav kopneni rat u Europi; posebno je Britanska mornarica bila sklonija napadima na obalne ciljeve nego uvanju morskog prolaza za Vojni ekspedicijski korpus. Napokon je predratnim planovima predvieno osnivanje BEF-a (Britanskog ekspedicijskog korpusa), koji nije bio ba nekakva velika vojska. Sastojao se od etiri pjeake i jedne konjike divizije, uz jo dvije regularne divizije koje su ostale kod kue kao jezgra budue proirene vojske koja bi u dogledno vrijeme mogla zatrebati. Postojalo je jo i etrnaest teritorijalnih divizija, sastavljenih od dragovoljaca rezervista, koje se naknadno moglo pozvati. Na osnovi zapaanja iz rusko-japanskog rata izraunalo se da e u prvih est mjeseci rata BEF izgubiti 75 posto vojnika. Zapovjednik britanskog stoera, general Sir Henry Wilson, oekivao da e Nijemci upotrijebiti svoje rezerve od samog poetka, pa je stoga predvidio da e rat biti kratak i estok. Ali novi ministar rata, feldmaral Lord Kitchener, imenovan na tu funkciju 4. kolovoza, vjerovao je da e rat neizbjeno biti dug, pa je mudro pozvao dobrovoljce da se masovno odazovu i tako do kraja kolovoza formirao est novih divizija, i ak dvadeset i devet divizija sedam mjeseci kasnije. Ali, Britanci su u poetku mogli pridonijeti s tek 120.000 vrstih, iskusnih i dobro obuenih profesionalnih vojnika. Tako su na poetku rata na zapadu snage suprotstavljenih snaga izgledale ovako. Na njemakoj su se strani, od sjevera prema jugu, nalazile: sjeverno od Aachena Prva armija s 320.000 ljudi pod zapovjednitvom generala Alexandera von Klucka, a nasuprot Liegea i june Belgije Druga armija s 260.000 ljudi pod zapovjednitvom feldmarala Karla von Blowa. Druga je armija trebala odluno nasrnuti na utvrde, dok je Prva trebala svom silom prodrijeti prema zapadu. Zatim je tu bila i Trea armija s 180.000 ljudi pod zapovjednitvom generala Maxa von Hausena, a sa zadaom okupacije Luksemburga etvrta armija s 180.000 ljudi pod zapovjednitvom Albrechta, vojvode od Wttemberga. Sjeverno od Metza nalazila se Peta armija s 200.000 ljudi pod zapovjednitvom prestolonasljednika Wilhelma od Prusije, a na jugu esta armija s 220.000 ljudi, pod zapovjednitvom prestolonasljednika Rupprechta od Bavarske. Na rajnskom je frontu u Alzasu bila Sedma armija s 125.000 ljudi, pod zapovjednitvom generala Augusta von Heeringena. Francuske su snage od juga prema sjeveru imale rasporeene Prvu armiju, smjetenu nasuprot planina Vosges, od Belforta do Lunevillea, s 256.000 ljudi pod zapovjednitvom generala Augustea Dubaila, te Drugu armiju s 200.000 ljudi pod zapovjednitvom generala Noela de Castlenaua, utaborenu u Nancyu. Trea je armija od 168.000 ljudi pod zapovjednitvom generala Pierrea Ruffeya pokrivala frontu sjeverno-istono od Verduna, dok je u podruju zapadno od Sedana bila etvrta armija s 193.000 ljudi pod zapovjednitvom generala Fernanda de Langle de Carya. Peta se armija razvila od Sedana u pravcu Maubeugea na rijeci Sambrei, izmeu Valenciennesa i Charleroia i brojila je 254.000 ljudi pod zapovjednitvom generala Charlesa Lanrezaca. BEF se mobilizirao i poeo s iskrcavanjem 9. kolovoza i do 20. kolovoza se ve bio koncentrirao oko Maubeugea. U Belgiji je ukupno 117.000 ljudi pod zapovjednitvom kralja Alberta bilo rasporedeno od Namura do Diesta na rijeci Gette, a dvije su divizije bile upuene za zatitu utvrenih podruja kod Namura i Liegea, to se inilo vrlo udnim rasporedom trupa i izravno se pripisivalo nesposobnosti Belgijanaca da se vide u ulozi saveznika Francuzima. U belgijskim je utvrdama bilo smjeteno oko 90.000 vojnika. Gledajui s dananjeg stajalita, oigledno je da je sjeverni bok bio slabo branjen i izloen

-8-

napadu. Saveznici su ipak bili podcijenili rezerviste koje su Nijemci bili spremni od poetka ubaciti u bitku, a uz to su krivo procijenili ravnoteu snaga od juga prema sjeveru. INVAZIJA NA BELGIJU U nedjelju 2. kolovoza Nijemci su pokuali uvjeriti Belgijance da Francuzi tek to nisu upali u Belgiju s namjerom napada na Njemaku, pa su zatraili odobrenje da i sami udu u Belgiju zbog svoje samoobrane. Naravno, to je bila izmiljotina, samo izgovor za njemaku akciju koja je uslijedila. Kralj Albert sa svojim savjetnicima odluio je da nee potraiti pomo ni od Francuza ni od Britanaca, ali da e odbiti njemaki zahtjev i poekati da vidi kako e se stvari odvijati. Nijemci su sljedeeg jutra dobili njegovu poruku takvog sadraja. Te je veeri car Wilhelm poslao Albertu osobnu poruku prijateljstva na koju su Belgijanci uzvratili tako to su zapovjedili unitenje mostova kod Liegea i eljeznikih mostova i tunela na granici s Luksemburgom. Specijalna borbena grupa Druge armije pod zapovjednitvom generala Otta von Emmicha na to je 4. kolovoza ula u Belgiju i napala Liege. Obrambene su utvrde kod Liegea bile ogromne. Grad je bio okruen prstenom od dvanaest utvrda, ogromnih graevina od betona i elika ukopanih u tlo, s ukupno 400 topova medu njima, od kojih su najvei bile haubice kalibra 210 mm. Njih je kao podrka okruivalo pjeatvo s reflektorima i strojnicama. Naalost, u utvrdama nije bilo dovoljno ljudi, samo jedna pjeaka divizija - Trea divizija pod zapovjednitvom generala Gerarda Lemana, ali i ona u poetku stacionirana u samom gradu. Ipak, obrana se uzdala u neunitivost samih utvrda, na to su Nijemci i Austrijanci odavno odluili uzvratiti napadom novim topovima. Njemaka tvrtka Krupp izradila je haubicu promjera 420 mm, orue tako veliko da se moralo prevoziti eljeznicom i postavljati na posebno izgraena betonska postolja. Austrijska tvrtka koda proizvodila je neto manje haubice od 305 mm, koje su se mogle rastaviti i prevoziti cestovnim putovima. Do poetka rata Nijemci su imali prilian broj austrijskih topova i pet Krupovih kompozicija, te jo dva topa novijeg tipa koji su se mogli prevoziti cestovnim putem. Ali prije upotrebe ovih topova Emmichovi ljudi su morali osigurati pristupe Liegeu. to je bilo lake rei nego uiniti. Zastarjela belgijska vojska odjevena u uniforme iz prethodnog stoljea pokazala je sasvim neoekivanu odlunost u pruanju otpora. im su Nijemci pokuali postaviti pontonske mostove preko rijeke Meuse, Belgijanci su otvorili vatru na njih. Vojna je akcija obiljeena kao graanski otpor neregularnih jedinica, gerile. Uslijedio je pokolj civila i spaljivanje kua. Napad je s jednog krila krenuo niz rijeku sa sjevera i potrajao do poslijepodneva 6. kolovoza, kad je Erich Ludendorff uspio 34. brigadom probiti se kroz utvrde kod Liersa i Pontissea i zauzeti uzvisine sjeverno od grada, te osvojiti Citadelu. Istog je dana njemaki cepelin Z VI izvrio zrani napad bacajui umjesto zranih bombi izmijenjene topovske granate, ali je bio pogoen puanom paljbom, probijen i prisiljen na povlaenje. Za sobom je ostavio devet mrtvih civila, za koje se smatra da su prve rtve zranog bombardiranja. Kad je izvren prodor kroz vanjski obrambeni prsten, Leman je odluio povui pjeatvo i tako ga sauvati za kasnije akcije, a utvrdama je zapovjedio nastavak pruanja otpora, usprkos injenici to su bile namijenjene za frontalni napad, a sada im se neprijatelj naao i sa stranje strane. Ludendorff je zauzeo Liege 7. kolovoza, a njemako je poljsko topnitvo nastavilo s napadima na utvrde. Utvrda Fort de Barchon kapitulirala je sljedeeg dana, kad je 27. brigada unitila parapete i ubila trideset ljudi. Veliki su topovi stigli 12. kolovoza i dokonali unitavanje utvrda. Lemanov je stoer 15. kolovoza u Fort de Lonconu bio strahovito bombardiran, pri emu je eksplodiralo skladite oruja i streljiva. Tom su prilikom pretrpljeni i veliki ljudski gubitci. Leman se predao, a branitelji sljedee utvrde prema jugu, koja se zvala Fort de Hollogne, bili su tako potreseni tim inom da su se i oni odmah nakon toga predali.

-9-

Sljedeeg je dana otpor potpuno prestao. Sama je operacija bila planirana za 48 sati. Trajala je est puta due, iako u njemakom napredovanju nije bilo puno zastoja, jer su Nijemci jednostavno prodirali naprijed, ostavljajui za sobom Belgijance koji su jo uvijek nisu odustajali od borbe. Suradnja Joffrea i kralja Alberta iznevjerila je oekivanja. Francuzi su i dalje bili uvjereni da e Nijemci uskoro krenuti na jug, prijei rijeku Meuse i, ako ikako budu mogli, prodrijeti na sjever Francuske. Kad bi se to dogodilo, Belgijanci su trebali biti spremni napasti neprijatelja s desnog boka. Ipak, Belgijanci su ispravno zakljuili da su se nali suelice glavnini njemakog prodora i odluili obraniti prijelaz preko rijeke Gette, pozivajui Francuze da podu na sjever i pridrue im se u obrani. Kako ni Francuzi niti Belgijanci nisu jedni druge mogli uvjeriti u prihvaanje svoje strategije, nastao je veliki procjep u obrambenim redovima, kroz koji su se Nijemci mogli provui na zapad od Liegea, do Namura i dalje do Charleroia i Monsa. Joffreove operacije po planu XVII nisu se odvijali prema oekivanjima. Nakon zauzea Mulhousea 8. kolovoza, Francuzi su dodue uspjeli odbiti upad njemakog VII. korpusa u Alzas iz Belforta, ali sjevernije, istono od Nancya, prodor XX. korpusa generala Ferdinanda Focha privukao je Nijemce na sjever, pa su se za nekoliko dana Francuzi morali ponovno vratiti natrag na june visove Vosgesa i u doline ispod njih. Prije nego e se sve do konca rata ova fronta ustaliti, bit e jo estokih u tom podruju. XX. je korpus bolje i bre napredovao od svojih snaga potpore, koje su mu se nalazile s njegove lijeve i desne strane, pa su se do 21. kolovoza Francuzi nali na istoj poziciji s koje su i krenuli i bili su suoeni s otrim borbama za zadravanje uspostavljene bojinice. U meuvremenu je na belgijskom frontu Joffre bio uskoro primoran odustati od svoje zamisli za otvaranje bitke na rijeci Meuse, sjeverno od Ardena. Neuinkovito je izvianje terena u Ardenima ohrabrilo Francuze na prebacivanje svoje Tree i etvrte armije na sjever i istok. One su naletjele na njemaku etvrtu i Petu armiju, i bile odbaene natrag. Trea je kolonijalna divizija do 22. kolovoza pretrpjela preko 70 posto gubitaka. Vie nije postojala mogunost koritenja tog ljudstva za presijecanje njemakih linija komunikacije ili za napade s boka u Belgiji. U sjevernoj je Belgiji Prva armija pod zapovjednitvom von Klucka natjerala Belgijance na uzmak, iako ne bez gubitaka. U pokuaju okruenja Tirlemonta, njemaka je konjica uz podrku pjeadije 12. kolovoza prela rijeku Demer kod Haelena. Korpus generala Georga von der Marwitza ustanovio je da je belgijska konjika divizija zauzela prijelaz pa su tako prodirui i zauzimajui belgijske poloaje iza ivica i zgrada poruene zemlje bili izloeni topnikoj paljbi. Nijemcima je nedostajalo otroumnosti u pokuajima prodora naprijed; nove poloaje pokuavali su osvojiti nizom jednostavnih napada. U jednom su se trenutku konjike snage dvaju strana borile prsa o prsa, ali se konjica pod zapovjednitvom belgijskog generala de Wittea uglavnom borila s nogu, izvan sedla. Njemaka je konjica ak pokuala napasti belgijske mitraljeske poloaje. Koplja i sablje pokazali su se neuinkovitim u borbi s pukama, strojnicama i topovima, pa su Nijemci, prema belgijskim izvjeima, pretrpjeli na tisue gubitaka. To se smatralo velikom pobjedom, ali prije bi se moglo nazvati demonstracijom beskorisnosti napoleonovske taktike u ratovanju dvadesetog stoljea. U meuvremenu se francuska Peta armija, pod zapovjednitvom Lanrezaca, premjestila i zauzela poloaje na zapadnoj obali rijeke Meuse juno od Namura i zatim neto dalje na zapad uz rijeku Sambre. Francuzi su se 15. kolovoza kod Dinanta sukobili s Nijemcima , juno od Namura, pri emu je ranjen i mladi asnik iz 33. Regimente Charles de Gaulle. Ali su obje strane bile oprezne, posebice oni na crti uz rijeku Sambru, jer se radilo 0 podruju velikih gradova i mnogo malih gradia, industrijskom podruju s mnogo tvornica, openito jednom urbanom okruenju u kojem je bilo teko nadzirati postrojbe, a samo je ratovanje bilo isprekidano i nesigurno. Usprkos Joffrovoj zapovijedi da krene prema sjeveru i pridrui se

- 10 -

BEF-u koji se kretao iz pravca NIaubeuga i Belgijancima, Lanrezac se smjestio na uzvienom podruju juno od Sambre i postavio predstrae da uvaju mostove, pa je tako ostavio otvoren prolaz na sjevernoj strani Sambre. Situacija na samoj rijeci za njegove trupe nije bila tako jednostavna kako je Lanrezac bio pretpostavljao. Sambra naime krivuda kroz iroku ravnicu i tee od sjevera na jug, ali i sa istoka na zapad, jer se dogada da na mnogim mjestima jedna obala zavija s boka prema drugoj obali. Osim toga, i mostova je bilo daleko vie nego su Francuzi oekivali, tako da je 21. kolovoza njemaka Druga priuvna divizija naila na nebranjen most blizu Auvelaisa, na pola puta izmeu Charleroia i Namura, i prela ga, a to se isto dogodilo malo zapadnije i s 19. divizijom. Istog su dana teki topovi doli do Namura i napali prsten utvrda uz njega. Krupovi i kodini topovi su u 10.00 sati poeli s granatiranjem etiriju utvrda sa sjevera i istoka obrambenog prstena. One su dva ili tri dana izdravale napade, a onda su Nijemci pomaknuli topove prema zapadnijim utvrdama. Posljednja je utvrda, Fort de Suarlee, pala 25. kolovoza u 17.00 sati. Obrambena je crta sada bila u njemakim rukama. Jedino to je preostalo Belgijancima na sjeveru bilo je vratiti se natrag u Antwerpen. Lanrezacova odluka da ostane na poloajima juno od Sambre pokazala se razboritom. S njegove desne strane, iza rijeke Meuse, pod pritiskom Nijemaca polako su uzmicale francuska etvrta i Trea armija, pa je tako bio otvoren put za njemaku Treu armiju koja je, s desnog boka Lanrezacu, prodirala prema rijeci Meusi, juno od Namura. Kako njegov vlastiti zapovjednik Joffre, kao ni Britanci pod zapovjednitvom feldmarala Sir John Frencha, koji su mu pruali potporu s lijeve strane, nisu znali za njegove namjere, iskrsnule su potekoe. Britanski asnik zaduen za vezu s francuskom Petom armijom, porunik Edward Spears, jako se uznemirio, ali je ipak odluio jo jednom provjeriti i dobio obavijest da Francuzi i dalje namjeravaju napredovati na sjever prema Belgiji. U meuvremenu je od izvidnice britanskog Kraljevskog zrakoplovnog korpusa dobio obavijest da Nijemci snano prodiru na zapad. 22. kolovoza zaputio se k Sir Johnu u Le Cateau da ga o tome izvijesti i tada po prvi put susreo kolone izbjeglica, vedri duh francuskih trupa ga je u velikoj mjeri impresionirao, premda ga je i zbunila njihova nezainteresiranost za kopanje rovova i za organiziranje obrane. Na putu se susreo s feldmaralom i pokuao ga je nagovoriti da posjeti Lanrezaca kako bi razrijeili neke nesporazume, ali French nije mogao na to gubiti vrijeme ve je Spearsa poveo sobom natrag u Le Cateau. Tamo je pukovnik G. M. W. Macdonogh, ef obavjetajne slube BEF-a, potvrdio da Nijemci oigledno napreduju i opkoljavaju Francuze, i da e njihov III. korpus Prve armije jo te noi dospjeti na cestu za Bruxelles samo 21 km daleko od Monsa. inilo se da bi zapadnije njihov II. korpus mogao pokuati prii Britancima s boka i opkoliti ih. Joffrov je stoer odbacio takva predvianja smatrajui ih pretjeranima, pa je odluka o napredovanju prema Soigniesu, daleko sjevernije od Monsa, ostala na snazi. Spears je krenuo natrag do francuske Pete armije. Usput je uo sve jau tutnjavu topova. Nekoliko je ljudi jo radilo u polju, dok su male skupine seljaka obuenih u svoju najbolju odjeu s pranjavim zaveljajima u rukama nekuda urile. Zatim je naiao na zaostale postrojbe armije, od kojih su neke stajale ekajui daljnje zapovijedi, a druge ostale zaglavljene u prometnim zastojima unato elji za potivanjem zapovijedi za pokret. Tada su se pojavili i prvi ranjenici koje su prevozili u konjskim zapregama ili su omamljeni hodali na kraju kolone. U pokuaju protivnapada Francuzi su pretrpjeli strahovite gubitke. Odjeveni u svoje tradicionalne uniforme, u plave kaputie i crvene hlae, galantno su na ljetnom suncu krenuli naprijed da bi bili pokoeni pjeakim orujem i poljskim topovima. Odbijeni su oko 8 km, ali se bojinica jo neko vrijeme uspjela odrati. Pojavila se zabrinjavajua upljina izmeu Lanrezacova lijevog krila i Britanaca koji su uz kanal napredovali kroz Mons. Spears se vratio u Le Cateau i priekao dok Francuz nije dovrili svoju veeru. Njegovo su izvjee o stanju Pete armije potvrivali i Macdonoghovi obavjetajni prijavci. Mladi se porunik u nazonosti zapovjednika BEFa prilino odvano usudio izrei svoje miljenje da

- 11 -

Lanrezac nee niti krenuti naprijed ni napasti. A onda su ga poslali da, muen neizvjesnou, eka u sobi punoj zapovjednika koji su pravili planove napada za koji se on tako gorljivo nadao da nikad nee biti izvren. Kasnije je priao kako se tada osjeao poput nesretnog asnika koji jenosio poruku za napad Lako naoruanoj brigadi kod Balaclave, zlogukog glasnika. Nekih dvadeset minuta kasnije vrata su se otvorila i vrhovni zapovjednik glavnog stoera, generalpukovnik Sir Archibald Murray, pozvao je vie asnike da se dou pozdraviti s Frenchom i objavio im da nee biti nikakvog napada. BEF e ostati na kanalu kod Monsa. Istodobno je stigla poruka od Lanrezaca u kojoj trai da BEF napadne desno krilo Druge armije von Blowa, sasvim nepraktian prijedlog ako se uzme u obzir prisustvo von Kluckove Prve armije odmah do njihovih borbenih poloaja. Nijemci su sada bili na crti to se od zapada prema istoku pruala juno od glavne ceste Lille-Namur, ostavivi za sobom razruene i ve napaene predjele. Von Blow je 23. kolovoza objavio Belgijancima da su njegove trupe napadnute u gradu Andenne, izmeu Huya i Namura na rijeci Meuse. Slijedom tog dogaaja odobrio je spaljivanje tog grada do temelja i zapovjedio strijeljanje 110 graana. Te akcije, poduzete 20. i 21. kolovoza, nisu bile jedinstvene. Tako je pedeset graana bilo ubijeno kod Seillesa, a na groblju u Taminesu nalaze se 384 groba oznaena kao vjena poivalita ljudi strijeljanih od Nijemaca. Iz straha da e im civili pruati otpor, Nijemci su prilikom zauzimanja nekog grada uvijek uzimali taoce. U Namuru su ih uzeli po deset iz svake ulice. im bi Nijemci primili izvjee da su ih zaskoili neki dotad neopaeni napadai, odmah bi za odmazdu pogubili taoce. Takve su se odmazde pravdale tvrdnjom da je belgijska vlada odobrila akcije civila protivno zakonima rata, zanemarujui pritom krenje meunarodnog ratnog prava koje su Nijemci poinili upadom u drugu zemlju. Navodni se napadi nisu niti istraivali niti potvrivali; za poetak pokolja civila dovoljne su bile neprovjerene glasine i panika. Takav njemaki stav imao je potporu i kod kue. Na sjeveru nekatolike Njemake u tisku i preko glasina kolale su prie kako belgijska rulja predvoena katolikim sveenicima mui njemake vojnike koji su na svoju nesreu bili zarobljeni i vadi im utrobu. Na katolikom jugu Njemake javljalo se o zvjerstvima koja su heretini Francuzi inili u Alzasu, ubijajui sveenike i asne sestre. Akcije civila bile su trn u oku njemakom vienju ugledne i disciplinirane drutvene zajednice. U Francuskoj i Belgiji takve su ljude smatrali borcima za slobodu. Unitavanje imovine civila i javnih kulturnih dobara u Louvainu je dovelo do hladnokrvno planiranog konanog uinka. Grad je zauzet bez velike muke, a graani se, premda neprijateljski raspoloeni, nisu pobunili. Vrlo slina situacija je bila i zapadnije, u Brusselesu koji je sljedei okupiran 20. kolovoza. Belgijske su se trupe povukle do Antwerpena, oko 40 km na sjeverozapad. Situacija se u Louvainu polako pogoravala. Ako bi neki vojnik bio ranjen, a da se nije znalo na koji nain, jedan bi talac zbog toga platio svojim ivotom. Sve je vie Nijemaca bivalo ranjeno i sve je vie talaca bilo ubijeno. A onda je 25. kolovoza belgijska armija izvrila napad kako bi smanjila pritisak na svoje saveznike na crti Sambre-Meuse. Jurini napad etiri divizije to su krenule s obrambenih crta kod Antwerpena izvren je kod Mailenesa i du eljeznike linije za Brusseles, oito s namjerom da se ugroze eljeznike pruge kojima je pristizala opskrba iz Njemake. Njemaki XI. priuvni korpus jedno se vrijeme povlaio pred estokim napadom prije nego je napokon uspio uspostaviti grudobran, ali su te noi Louvainom lutali odbjegli konji i vojnici, a opa paljba nikako nije jenjala. Grad Louvain kao i gradii Malines i Termonde do temelja su uniteni. 28. kolovoza u Louvain se zaputio Hugh Gibson, prvi tajnik amerikog poslanstva. Tamo je vidio ne samo spaljene kue nego i unitenu knjinicu, osnovanu jo 1426. godine, u kojoj se uvalo vie od 200.000 svezaka i preko 600 srednjovjekovnih rukopisa. Iz mnogih su zgrada stanovnici iseljeni a one zatim zapaljene; i nakon puna tri dana unitavanje se nastavilo. Taj je pokolj okirao svijet. Na svoje iznenaenje, Nijemci su proglaeni barbarima, a njihovi

- 12 -

prosvjedi kako su Belgijanci sami krivi za tu odmazdu ostali su bez odjeka. Nijemci su ocijenjeni okrutnim tiranima najodvratnije vrste a `hrabra je mala Belgija' postala simbolom jedinstva njihovih protivnika. Saveznici su sada mogli paradirati kao ampioni slobode, demokracije i civilizacije. 2.BITKA KOD MONSA I VELIKI UZMAK 23. KOLOVOZ - 5. RUJNA 1914. U KAKI UNIFORME odjevenim Britancima zapovjeeno je da 20. kolovoza krenu prema Monsu i sad su ve bili daleko izmakli pred Francuzima koji su im bili s desna. Ve su se sukobili s jednom izvidnicom njemake konjice. Ujutro 22. kolovoza oko 7.00 sati konjiki eskadron C 4. strae irskih kraljevskih draguna iz svog je tabora u blizini Casteaua krenuo u patrolu cestom prema Soigniesu. Zaustavili su se i sili s ceste da napoje konje i tako sada zaklonjeni od pogleda sa sjeveroistoka na cesti pred sobom ugledali koplja njemake konjice koja je preko neke uzvisine prilazila cestom. Bojnik Tom Bridges zapovjedio je natporuniku C. D. Hornbyu da odmah krene naprijed s prvim vodom konjanika koji jo nisu bili ni sjahali, a on je krenuo za njima s etvrtim vodom. Hornby je poveo svoje ljude u juri s isukanim sabljama. Bridges je doveo svoje ljude, zapovjedio im da sjau i otvore vatru. Kaplar Edward Thomas ustrijelio je njemakog asnika. To je bio prvi britanski hitac u ratu, prvi na kopnu Europe u proteklih stotinu godina. Pet zarobljenika iz 4. Kiirassier regimente odvedeno je na ispitivanje. Prisustvo Britanaca moralo je predstavljati veliki ok za Nijemce. Njihovi su obavjetajci dali naslutiti da su posljednji poloaji BEF-ovih prethodnica moda negdje kod Tournaia, prema Lillu, i da se glavnina postrojbi jo uvijek iskrcava u belgijskim i francuskim lukama. Zapravo, one su ve deset dana boravile u Francuskoj prije nego su 21. kolovoza prele u Belgiju. Do kanala Mons-Conde dospjele su uveer 22. kolovoza i, umjesto prethodno planiranog nastavka prodora, nareeno im je da se ukopaju. S lijeve strane, izmeu Condea i Monsa, nalazio se II. korpus pod zapovjednitvom generala Sir Horace Smith-Dorriena, a s desna je uz cestu Bavay-Binche, izmeu Monsa i rijeke Sambre na francuskoj granici, bio I. korpus pod zapovjednitvom general pukovnika Sir Douglasa Haiga. Svaki je zapovjednik pod sobom imao dvije divizije koje su se sastojale od tri brigade pjeatva s konjikim trupama, topnitvom i inenjerijom. Osim toga BEF je imao i konjiki korpus pod zapovjednitvom general-pukovnika Edmunda Allenbya, s jednom konjikom divizijom koja je bila smjetena u pozadini poloaja II. korpusa, na kanalu uz eljezniku prugu MonsValenciennes. Ukupno je nastupajuoj von Kluckovoj Prvoj armiji od oko 135.000 ljudi i 480 topova bilo suprotstavljeno oko 72.000 vojnika s oko 300 topova. BITKA KOD MONSA Kod Nimyja, sjeverno od samog Monsa, kanal je bio premoen s etiri mosta: cestovnim mostom na cesti prema Bruxellesu, eljeznikim mostom na glavnoj pruzi Bruxelles-Pariz, pokretnim mostom na rijenoj ustavi broj 6 i jednim mostom prema parku. Tu koncentraciju prijelaznih punktova branila je 9. brigada 4. regimente kraljevih muketira na lijevoj strani briselske ceste, i 8. brigada 4. Middlesex regimente s desne strane. Na tom je mjestu pred poloajima Middlesex regimente kanal bio izboen od jugoistoka na sjever, dok je zapadno je od i kanala. Muketiri su uz eljezniki most postavili dvije strojnike posade, a strijelci su se

- 13 -

smjestili na tlu vlanom od kasne veernje oluje i ekali zoru. Kraljevskoj je inenjeriji povjerena dunost dizanja u zrak mostova ako se bude trebalo povlaiti. U sumaglici koja se upravo raiavala, nedjeljnog jutra 23. kolovoza, muketiri su otvorili vatru na njemaku konjiku izvidnicu koja je pokusno projahala niz cestu prema kanalu kod Nimya. Izvidnica se odmah povukla. Njemako je topnitvo u 9.00 sati otvorilo vatru, a za njim su krenule ogromne mase sivih redova 84. pjeake regimente, koja je napredovala prema mostovima, i 31. pjeake, koja je juriala pored eljeznike postaje neto istonije, gdje ih je doekao nepopustljivi protivnik, pripadnici 4. Middlesex regimente. Britanci su na prodor Nijemaca bili upozoreni telefonskim ~;;~.ivom sa eljeznike postaje Nimy- Maisieres na drugoj strani plovnog kanala, tako da su ih doekali spremni. Britanski su muketiri bili izvjebani gaati u cilj i do petnaest puta u minuti. Takva puana paljba uz dodatnu potporu strojnica zastraujue je uinkovito desetkovala njemako pjeatvo. Govorilo se kako su Nijemci vjerovali da su suoeni s britanskim snagama uglavnom opremljenim strojnicama. ipak, to nije umanjilo njihovu hrabrost, jer su se unato gubicima neprestano vraali i napadali. Njihova je topnika paljba trajala bez prekida, a na nju je s britanske strane mlako uzvraeno tek na samom poetku dana. Kue u gradu i tvornice i skladita uz kanal zaklanjali su vatrenu crtu, ali su 48. i 108., teke baterije Kraljevskog topnitva iz 3. i 4. divizije, svojim tekim topovima kalibra 57 mm davale stalnu podrku kako je jutro odmicalo. Kako je sve vie njemakih baterija pristizalo, topniki se front irio na zapad. U Nimyu su strojniki poloaji C satnije bili izloeni tekoj paljbi Nijemaca. Zapovjednik satnije, natporunik Ashburner, bio je ranjen, posada topova na nasipu pobijena i uskoro su Britanci pokazali znake iscrpljenosti od stalnog pritiska von Kluckovih ljudi. Umjesto masovnih napredovanja Nijemci su izabrali britke napade u malim skupinama i, to su se vie primicali, nasipi su im uz kanale pruali vei zaklon. Posljednji medu strojniarima, porunik M. J. Dease, bio je ranjen pet puta i na kraju su ga uspjeli evakuirati u previjalite gdje je umro. Obian vojnik Frank Godley preuzeo je dunost i obavljao svoju zadau skoro jedan sat, pokrivajui povlaenje svojih drugova, prije nego je potpuno klonuo. Ta-da je svoju strojnicu bacio u kanal i napokon bio zarobljen. I Dease i Godley su odlikovani Viktorijinim kriem, kao prvi pripadnici britanske vojske u tom ratu. Na eljeznikoj je postaji B satnije 4. Middlesex regimente utvrdila peron vreama cementa. Tu su se uspjeli odrati skoro do podneva, pojaani s dvije satnije 2. kraljevske irske regimente. Kad su se poeli povlaiti, jedan se vojnik popeo na krov kako bi ih mogao odozgo pokrivati vatrom. Nakon to su napokon uspjeli zauzeti poloaj, Nijemci su ga ubili. Njemaki je pritisak du cijele bojinice bio snaan. Na istoku, iza postaje Obourg, skupina vojnika naila je na nebranjen prijelaz. Jedan njemaki vojnik, zvao se Niemeyer, kod je Nimya pod paljbom skoio u kanal kako bi pokrenuo strojeve za zatvaranje pokretnog mosta i svojim drugovima omoguio prijelaz. U 13.10 sati stigla je zapovijed za povlaenje na jug, na drugu liniju obrane. Pucajui po sve bliem neprijatelju Britanci su se vratili dolje do ceste za Bruxelles, preko glavnog trga i natrag prema oblinjim uzvisinama. Napadai su zapalili vie od stotinu kua i ubili dvadeset dva civila. Zatim su uzeli taoce i natjerali ih da stupaju pred njima, a kad su stigli u Mons za taoca su uzeli ak i gradonaelnika Jeana Lescartsa. U borbama koje su slijedile poginulo je sedmoro tih nesretnika. Na zapadu uzdu ravnog dijela kanala l. kraljiina osobna garda West Kent suoila se s 12. odredom brandenburkih grenadira. Grenadiri su uveer 22. kolovoza dospjeli u okolicu St. Ghislaina i pred sobom ugledali ravnu, movarnu livadu to se pruala do ratrkanih kua i gospodarskih zgrada izmeu kojih su pasle krave. Sljedeeg se dana inilo da se u svakoj kui skriva poneki britanski strijelac. Grenadiri su izgubili oko pet stotina vojnika, to ranjenih a to ubijenih. Ali poloaji su bili ugroeni prijelazom neprijatelja preko kanala kod Nimya i jo neto istonije, pa se pokualo dignuti u zrak mostove. Kod Mariette je natporunik Wright iz postrojbe Kraljevske inenjerije dvaput bezuspjeno pokuao proi ispod mosta njiui se na

- 14 -

rukama, kako bi spojio ice. Kod Jemappesa, blie Nimyu, dva su vojnika uspjela to izvesti, premda su radili cijelo vrijeme izvrgnuti neprijateljskoj vatri. Njihova je hrabrost nagraena s dva Viktorijina kria i jednim DSO odlijem. Kad se spustila veer Britanci su se povukli, a i iscrpljeni Nijemci su traili priliku za predah. U bitci kod Monsa BEF je imao ukupno 1600 rtava, ubijenih, ranjenih ili zarobljenih. Toj akciji u Britaniji su pridali prilino preuvelian znaaj, iako je u njoj samo donekle zaustavljeno njemako napredovanje. Britanske trupe su se u njoj iskazale i nanijele oko 5.000 gubitaka u ljudstvu neprijatelju, ali se konaan ishod teko mogao nazvati pobjedom. Dogaaj su jo vie uresile novinske izmiljotine o Andelima iz Monsa. U Veernjim novostima od 29. rujna neki je Arthur Machen izvijestio kako su se uveer 23. kolovoza na nebu iznad Monsa pojavili aneli, strijelci iz Agincourta. Kasnije je mnogi ljudi koji su i sami tamo bili povjerovalo u tu priu, ali je sam Machen priznao da je sve to izmislio. Mnogo se slinih pria moglo uti tijekom rata. est je sluaj da se iscrpljenim ljudima u kritinim trenutcima priviaju tajanstveni likovi, koji put ak i kako uz njih stupaju. Ernest Shackleton je sa svojim drugovima imao upravo takav dojam dok su se herojski probijali Junom Georgiom, ali Andeli iz Monsa bili su ista izmiljotina. Gubitci Britanaca moraju se sagledati i u kontekstu dotadanjih francuskih rtava u Bitci za granice, kako su se borbe na istoku, kod Ardena i na rijeci Sambri esto znale nazivati. Vie je od etvrt milijuna Francuza ve bilo ubijeno, ranjeno, zarobljeno ili nestalo. Kasno toga dana, 23. kolovoza, dok se bliila pono, porunik Spears stigao je u Le Cateau obavijestiti Sir Johna Frencha da je general Lanrezac ve izdao zapovijed da se njegova Peta armija povue. Bilo je oito da Britanci vie nee moi braniti poloaj kod Monsa. Na svu sreu von Blow je odluno zatraio odgovoriti von Klucka od pokuaja zaobilaenja britanskih poloaja skretanjem na zapad. Usprkos radio vezi, istina prilino primitivnoj, sposobnost ponovnog procjenjivanja situacije i promjene njemakih planova bila je dovoljno ograniena da dopusti britansko povlaenje, bez riskiranja dodatnih problema napada s boka. Ali i Britanci su imali nesreu da ih predvodi vrhovni zapovjednik s ozbiljno poljuljanim samopouzdanjem. U poetku uvjeren da e se zajedno sa svojim saveznicima sjuriti u Belgiju, on je sada morao pristati na povlaenje. Takvu je mentalnu promjenu teko mogao prihvatiti. Stekao je duboko nepovjerenje prema svim francuskim zapovjednicima, a posebice prema Lanrezacu. Tako je 24. kolovoza u 1.00 sat ujutro Sir John French izdao zapovijed za povlaenje, ali nije dao detaljne upute kako se povlaiti i u kojem pravcu. Smith-Dorrienu i Haigu je preputeno da to sami rijee kako znaju i umiju. Joffre je sada jasno vidio itavu situaciju. Ujutro 24. kolovoza obavijestio je francusko Ministarstvo rata o tome kako su se morali povui na svim frontama da bi tako stvorili obrambene poloaje s kojih e u dogledno vrijeme moi krenuti u protunapad. Na zapadu su se povlaili i Britanci i francuska Peta armija, ali su ovi potonji, koji su bili s desna, odstupili znatno dalje prema jugu od Britanaca. Do sumraka 24. kolovoza Britanci su se povukli iza Malplaqueta, poprita Marlboroughove najskuplje pobjede iz 1709. godine, do crte juno od Bavaya. Nije to uope bio lagan manevar, jer se zbog odgaanja donoenja odluke o povlaenju nisu mogli kretati dovoljno brzo kako bi prekinuli svaki dodir s Nijemcima. Posebice se II. korpus tijekom cijelog povlaenja morao boriti, jer su von Kluckovi ljudi shvatili kako ima izgleda Britance taktiki nadigrati. Tako se dogodio itav niz akcija u zalaznici, medu kojima i neki skupi i beskorisni konjiki napadi koji su se u napredno obraenom poljoprivrednom podruju prekrivenom ogradama i jarcima posve izjalovili. 1. eajrska regimenta borila se cijeli dan blizu Audregniesa, izmeu Monsa i Valenciennesa, prije nego ju je nedostatak streljiva i gotovo potpuno okruenje napokon prinudilo na predaju. Prestraene ali neporaene, ostale su se britanske snage drale zajedno i bile spremne sljedeeg dana nastaviti prodor na jug, prema St. Quentinu. Da bi u tome uspjele trebalo je zaobii Mormalske ume, uz iju je sjeverozapadnu stranu vodila rimska cesta iz Bavaya do Le Cateaua, a s istoka se nalazili rijeka Sambre od Maubeugea do Landreciesa i kanal

- 15 -

Sambre-Oise. Nijemci su bili za petama i sljedee je veeri Haigov I. korpus naletio na njihovu izvidnicu u blizini Landreciesa. Za razliku od Britanaca, Nijemci umu nisu smatrali preprekom za prolaz svoje vojske. Peta je divizija stoga ula u umu i spremala se tu provesti no, dok je 27. regimenta planirala svoje vojnike smjestiti kod graana Landreciesa. Bili su obavijeteni o bijegu Britanaca na jugozapad. Na prilazu tog malog gradia, gdje cesta vodi na sjever do Le Quesnoya, Nijemci su, pretvarajui se da su Francuzi, uspjeli nakratko prevarili predstrau postrojbe 1. koldstrimske strae. Ali izvidnica je pobijena, a u gradu je Haig sa svojim stoerom poduzeo mjere osiguranja grada od napada. Bilo je mrano. Nitko nije znao to se zbiva i bojali su se da biih brzo napredovanje moglo odsjei od ostalih trupa. Haig je poslao poruku u francuski tab, traei od njih pomo. Smith-Dorrienu u Le Cateau je postavljen upit to on moe uiniti, ali je on odgovorio kako te noi ne moe pokrenuti svoje postrojbe, jer su mu ljudi bili iscrpljeni, kao i veina britanskih snaga. U dva tjedna koliko su bili u Francuskoj, marirali su do Belgije, borili se, a sada se, jo uvijek uz borbu, opet moraju vratiti na jug. Na svu sreu, meusobnim su susretima Nijemci bili jednako tako zateeni kao i Britanci, a i oni su bili umorni. Promarirali su kroz cijelu Belgiju da bi doli dovde. BITKA KOD LE CATEAUA Upute koje su Francuzi dali SmithDorrienu bile su jasne; on se sljedeeg dana, 26. Kolovoza, mora jo jednom povui. Jednako tako je bilo jasno s kojim se problemom Smith-Dorrien suoio pri izvravanju te zapovijedi. Lanac brda kod Solesmesa, sjeverno od Le Cateaua, kojeg je napustila britanska 4. divizija, sad su zauzeli Nijemci. Prema tome, Allenbyeva konjica nije mogla pokrivati povlaenje Drugog korpusa. ak je prijetila i opasnost da bi tijekom povlaenja moglo doi do opkoljavanja sa strane njemake Prve armije, koja se sve vie primicala. Smith-Dorrienu nije preostalo nita drugo nego ostati na tom brdu juno od Le Cateaua, uz cestu za Cambrai i boriti se. Svoju 5. diviziju postavio je juno od Le Cateaua i razvio je prema Troisvillesu sa zapada i istono prema dolini rijeke Selle, 3. diviziju lijevo od njih sve do Caudrya i 4. diviziju, tek pristiglu iz Engleske, jo dalje, juno od Beauvois-enCambresisa, na pola puta za Cambrai. Rano ujutro njemake su postrojbe ulazei u Le Cateau naletjele na ljude iz 1. regimente devonsko-cornwallskog lakog pjeatva i 1. istonosurreyske regimente, koje jo nisu uspjele zauzeti poloaje na brdu iza grada u koji su pohitale nakon kratkog ali ustrog okraja. Zatekle su se na posve otvorenom prostoru itnih polja sa stogovima ponjevene slame razbacanim po blagim breuljcima. Bez ikakvih prirodnih zaklona, jedva su uspjeli nekako iskopati nekoliko rovova prije nego su Nijemci poeli s bombardiranjem. Topnitvo se nalazilo odmah bilo iza prve crte fronte koju je dralo pjeatvo i odmah ispred crte koju je postavila priuva, dakle s doista dobrom podrkom. Na krajnjem lijevom krilu 4. divizija je bila napadnuta i morala se povui s tog poloaja kako bi se suprotstavila njemakim nastojanjima da joj priu s boka, ali su se ipak najtee borbe vodile na desnoj strani, iznad rijeke Selle. Njemaka 5. divizija, osvjeena svojim kratkim boravkom u umi, zauzela je dolinu rijeke Selle i visoravan istono od nje i tako razotkrila krilo britanske 5. divizije na prijevoju prema zapadu. U meuvremenu njemako topnitvo nije prestajalo tui poloaje II. korpusa. Glavni je teret pao na 2. regimentu kraljeva yorkshireskog lakog pjeatva (KOYLI) i 2, suffolku regimentu. On nisu uspjele dobiti potporu 2. manchesterske regimente, 2. argyllske regimente i kotske Regimente sutherlandskih gortaka. Britansko se topnitvo obranilo od njemakog pjeatva, ali je protubarana vatra pogodila i britansko pjeatvo kao i topnike. Napredovanje Nijemaca s desnog boka prinudilo je topnitvo da svoje topove okrene pod pravim kutom u odnosu na

- 16 -

poetnu crtu vatre kao da, kasnije je primijetio jedan asnik, stvara otvoreni kvadrat u maniri Wellingtonove vojske. Oko podneva generalbojniku Sir Charlesu Fergussonu, zapovjedniku 5. Divizije, postalo je jasno da vie ne mogu drati taj poloaj. Smith-Dorrien se sloio i zatraio promiljeno i uredno povlaenje iz tog bjesomunog okraja na prijevoju. Fergusson je zapovijed primio u 14.00 sati, a do isturenih jedinica je ona stigla do 15.00 sati. Ali, bilo je i takvih koji je nikad nisu primili. Pripadnici KOYLI-a i suffolke regimente su se borili do samog kraja. Britanci su oajniki pokuali spasiti topove, pa su tako natporunik Douglas Reynolds i vozai Fred Luke i Job Drain iz 37. bitnice haubica za to odlikovani s Viktorijinim krievima. Toga je dana izgubljeno trideset osam topova i ubijeno, ranjeno ili zarobljeno 7.812 ljudi. Djelomino je do tih gubitaka dolo i zbog izostanka potpore koju je trebao pruiti francuski Konjiki korpus generala Sordeta a koja je, po uvjerenju Britanaca, tjedan dana prije bila uskraena. Njegovi su ljudi skupa s rezervistima francuske teritorijalne divizije pored Cambraia blokirali njemaki pokuaj okruenja s lijevog boka. Kad je pala no neke su se izolirane jedinice nale u nedoumici to im je initi. Nisu stizale nikakve zapovijedi, jer su njihovi nosioci stradali ili bili zarobljeni. Probijali su se na jug ili zapad to su bolje mogli, ulazei u manje okraje s njemakim jedinicama koje su pored njih prolazile, pokuavajui se prikljuiti II. korpusu. Neki su ak doli do obala La Manchea, drugi su se uspjeli pripojiti svojim drugovima. Dvojica su se morali skriti u Bertry, selo u kojem je nekad bio stoer SmifhDorriena. Jednog su kasnije otkrili i ubili, a drugi je preivio rat i njegovim su spasiocima odali duno potovanje. Iscrpljene su postrojbe cijelu no posrtale prema St.Quentinu. Dok su borbe kod Le Cateaua dostizale svoj vrhunac, u St. Quentinu j e u tijeku bio sastanak. General Joffre se tu nakratko zaustavio na svojim stalnim obilascima, kako bi se naao sa svojim zapovjednicima i pruio im rijei ohrabrenja. Medu prisutnima na tom sastanku najvaniji su bili feldmaral Sir John French sa svojim zamjenikom, stoernim generalom Sir Henrv Wilsonom, te general Charles Lanrezac. Joffre je traio najsvjeije informacije o situaciji, o emu ga je izvijestio Wilson. Lanrezac je stigao odmah nakon toga i takoer podnio svoje izvjee, koje je zakljuio primjedbom da on nije mogao, sukladno Joffreovoj opoj zapovijedi broj 2, ostaviti svoje lijevo krilo u St.Quentinu jer su Britanci ve bili krenuli. Tada se oglasio French, izjavivi je bio izloen velikoj opasnosti jer francuska Peta armija nije mogla ustrajati niti protiv brojano slabijeg neprijatelja. Wilson je ovo preveo Lanrezacu, jer je Sir John govorio samo engleski, i pomalo ublaio njegove rijei, iako Lanrezac nije imao nikakvih iluzija u pogledu Frenchovog stava. Joffre je ostao smiren i nije nita komentirao, nego je pregledao sve odredbe Opih uputa. Odreeno je da e francuska etvrta i Peta armija i BEF, zajedno s teritorijalnim jedinicama generala d'Amade, na krajnjoj ljevici stvoriti obrambenu crtu na rijekama Sommi i Oisi, dok se esta francuska armija tek formirala kod Amiensa. French je tvrdio da nije znao za Upute, a Wilson je morao priznati da su Upute stigle tijekom noi i da ih ni on nije dospio prouiti. Sastanak je priveden kraju u loem raspoloenju, bez nekih zakljuaka i bez vanijih dogovora. Lanrezac je odbio ruak. Joffre se zadrao, vjerojatno da smiri Frencha. U svakom sluaju se u zapovijedima koje je izdao tijekom sljedeih nekoliko dana, mogla vidjeti njegova zabrinutost i elja da pomogne BEF-u. Povlaenje se nastavilo. U Etreuxu na kanalu Sambre-Oise, juno od Landreciesa, na mjesnom se groblju nalazi ploa na kojoj pie: DRUGI BATALJUN KRALJEVSKE MUNSTERSKE MUKETIRSKE PUKOVNIJE ETREUX 27. KOLOVOZA 1914. Cijela e akcija biti zapamena kao klasian primjer funkcionalnog djelovanja zalaznice. Taj bataljun nije samo izdrao napad jakih neprijateljskih snaga na svom poetnom poloaju i tako osigurao nesmetano povlaenje svoje divizije, nego je tijekom povlaenja privukao na sebe napad brojano nadmonog neprijatelja. Konano je bio odsjeen kod Etreuxa od pet do

- 17 -

est puta brojnijeg neprijatelja, ali je nekoliko sati i dalje pruao snaan otpor, a regimenta se konano predala tek kad joj je praktiki ponestalo streljiva i samo mali broj ljudi ostao neozlijeen. Nijemci su srdano estitali preivjelima na borbi koju su vodili. Nema nikakvih izgleda da neto drugo ugrozi primat spomeniku blizu Etreuxa - svakako nita to ne bi zauzelo tek drugo mjesto iza Munsteraca. Joffre moda nije puno govorio na sastanku u St. Quentinu, ali je zato stupio u akciju. Tako je 23. kolovoza njemakom desnom krilu suprotstavio sedamnaest i po divizija. Za prijevoz snaga s istoka na zapad je koristio eljeznicu, upoljavajui trideset i dva vlaka dnevno za prijevoz dvadeset pjeadijskih divizija i tri konjike divizije s fronte Alzas-Lorene do sredita i na lijevo krilo. General Michel Maunoury je sa svojom vojskom iz Lorene doao formirati novu estu armiju s devet pjeakih i dvije konjike divizije. Sve se to postiglo do 6. rujna. U meuvremenu je njemaka vojska irila bojinicu kao i pravce opskrbe i komunikacije, cijelo vrijeme podnosei gubitke zbog loe i skupe taktike napada. Osim toga su Nijemci bili suoeni s odlunim napredovanjem Rusa u istonoj Pruskoj, pa su dva korpusa koja su opsjedala Namur nakon ostvarenja svojeg cilja poslana na Istonu frontu. Jo je vie postrojbi bilo zauzeto opsadom Maubeugea i Antwerpena. Do 6. rujna Francuzi su se pregrupirali i imali etrdeset i jednu diviziju na zapadu nasuprot samo dvadeset pet divizija vidno oslabljenje njemake vojske. Nije trebalo protei puno vremena da se ova razlika pokae u dogaajima koji su slijedili. BITKA KOD GUISEA Da bi omoguio nastupanje ovakvih promjena, Joffre je morao analizirati sva daljnja napredovanja von Blowa i von Klucka, tako da je dan poslije onog neugodnog sastanka u St. Quentinu zapovjedio Lanrezacu da krene u protunapad - na zapad, protiv Druge armije von Blowa, koja je sada nadirala sve vie na jugozapad, a ne na jug kako se oekivalo. Ta zapovijed nije odmah prihvaena i izvrena je tek 28. Kolovoza, kad se Joffre osobno susreo sa svojim podreenima i ponovno je izdao, sada ne samo usmenim nego i pismenim putem. U meuvremenu su se Britanci brzo povlaili s Lanrezacovog lijevog boka. Napad je zahtijevao masovnu pregrupaciju na fronti Pete armije jer je postojala opasnost razotkrivanja jednog od bokova sa sjeverne strane. Lanrezac je bio ohrabren saznanjem da je Haig spreman pruiti pomo, a razbjesnio se kad je French povukao ponudu svoga podreenog. Maglovitog jutra 29. kolovoza, na rijeci Oise, na mjestu gdje ona protjee od istoka na zapad kroz Guise, X. i III. korpusi Pete armije bili su postavljeni prema sjeveru a s njihove lijeve strane, na mjestu gdje rijeka skree jugozapadno i spaja se s kanalom koji dolazi iz Sambre, XVIII. je korpus bio spreman napasti zapadni bok. I. korpus pod zapovjednitvom generala houisa Francheta d'Espereya bio je u priuvi. Njemaka garda i X. korpus bili su iznenaeni kad su naili na otpor na Oisi kod Guisea, a1i su pri kraju dana ipak nekako uspjeli skromno napredovati. Francuski napad na zapadu nije daleko dospio. Situacija je izgledala prilino bezizlazno ali onda je Franchet d'Esperey pokrenuo I. korpus na sjeveru, ponovo okupivi X. i III. korpus, i tako odbio Nijemce. Joffreu su najveu potekou predstavljali BEF-ovci. Kitchener je bio zapovjedio Sir John Frenchu da svede rtve na minimum i bude spreman potpuno se povui ako se pokae mogunost da bi Francuzi mogli biti poraeni, jer BEF nije bio izravno pod francuskim zapovjednitvom, iako je s njima suraivao. Sir John je bio duboko potresen onim emu je dotad svjedoio, posve opravdano jer Lanrezac nije s njim komunicirao niti mu pruao podrku ni kod Monsa, a niti kasnije. Da bi problem bio jo vei, dolo je do lomova unutar samog BEF-a. Smith-Dorrien je bio prisiljen Frencha protiv svoje volje postaviti za zapovjednika II. korpusa, a Haig je svojeg zapovjednika smatrao nedoraslim tom poslu.

- 18 -

Frenchov je ef stoera Murray doivio slom zbog velikog napora. ak ni osobna Joffreova intervencija nije uspjela djelovati na Sir Johna koji je traio deset dana odmora za svoje postrojbe kako bi se ponovo pribrale; inilo se kao da su Britanci bili spremni potpuno se povui. U Parizu je sve vie rastao strah od oigledno nesmiljenog pribliavanja Nijemaca. Vojnog je guvernera Pariza generala Victora Michela zamijenio veteran, osvaja Madagaskara, general Joseph Gallieni, koji je poduzeo snanu akciju jaanja obrane glavnog grada. U noi 29. kolovoza Joffre je izdao zapovijedi za dizanje u zrak mostova na rijekama Oise i Somme, ali se pokazao malodunim kad se radilo o obrani Pariza, istaknuvi kako je njegova ikonografska vanost obino pretjerivanje, ba kao to e kasnije smireno razmiljati o moguem gubitku Verduna. Njega je od obrane bilo ega vie zanimao konaan poraz neprijatelja. I Nijemci su imali sve vie problema. Tako su 24. kolovoza izvrili snaan napad prema Grand Couronneu i Nancyju, izravno u stupicu osmiljenu planom generala Sere de Rivieresa iz 1875. Godine, ostavivi prazninu izmeu Toula i Epinala. Nakon etiri dana taj je napad izgubio svoju poetnu ustrinu i Nijemci su poeli pomalo uzmicati, a solidnoj obrani pripomogla je i kia. U sreditu su Trea, etvrta i Peta armija dobile zapovijed za pokret na jugozapad od rijeke Meuse. Planski ciljevi su izgubili jasnou i nije bilo razvidno pokuava li Moltke izvesti potpuno opkoljavanje sa zapada, opkoljavanje i s istoka i sa zapada ili ope napredovanje na irokoj fronti. Privremeni neuspjeh to ga je von Blow pretrpio kod Guisea doveo je do toga da su von Klucku rekli da se priblii, skrene prema unutra i napusti svoje jugozapadne poloaje, dospije do srednjeg toka rijeke Somme i tako ugrozi Lanrezacovu lijevu stranu. Problem s Britancima dospio je ak i do britanskog Kabineta. Na molbu francuske vlade, Kitchener je l. rujna odjeven u svoju feldmaralsku odoru doao u Francusku posjetiti Sir John Frencha. Deprimiran i kolebljiv zapovjednik obavijeten je da njegova vlada od njega zahtijeva pruanje potpune podrke njegovim francuskim saveznicima. Dva dana kasnije Joffre je ublaio neugodnu situaciju time to je na mjesto Lanrezaca postavio Francheta d'Espereya. Postrojbe iscrpljene naporima nastavile su marirati, saveznici su se povlaili, a Nijemci im bili za petama. Ljudi su se ruili iscrpljeni od vruine, jer je sunce na savrenom ljetnom nebu estoko peklo. Britanski su konjanici vodili svoje iscrpljene konje jo uvijek prema jugu, a jednolinost i nevoljnost tog pohoda prekinuo bi tek pokoji povremeni okraj u zalaznici. Njemaka 4. konjika divizija je pokrivajui desno krilo IV. priuvnom korpusu l. rujna kod Nerya, juno od ume Compiegne, rano ujutro, prije nego je sunce uspjelo raspriti jutarnju izmaglicu, naletjela u blizini mjesne crkve na britansku 1. konjiku brigadu. Tu se nalazilo i Kraljevsko konjiko topnitvo i L bitnica je otvorila vatru. Njemaki su topovi odgovorili na paljbu i u borbi koja se zapodjenula Britanci su za samo nekoliko minuta izgubili pedeset etiri ovjeka. Natporunik E. Bradbury, iako smrtno ranjen, zapovjedio je da se vatrom prui podrka topu kojeg su opsluivali asniki namjesnik G. Dorrell i narednik D. Nelson dok su ih voza Osborne i topnik H. Derbyshire opskrbljivali streljivom. Druga su dva topa izgubljena. Britanska je konjica sjaila i otvorila vatru iz puaka. Topnici su uzvraali vatrom cijelo jutro, dok ih nisu zamijenili strijelci 1, middlesexske regimente i l. regimente kotskih strijelaca, koji ne samo to su otjerali njihove napadae, nego su i povratili izgubljene topove i zarobili jo osam njemakih poljskih topova. Britanci su se povukli kad je u pomo svojima stiglo njemako pjeatvo. Tom su prigodom trojica Britanaca odlikovana Viktorijinim kriem, ukljuujui i preminulog natporunika Bradburya. Istoga je dana britanski I. korpus poveo akciju u umi Retz blizu Villers-Cotteretsa. U toj su se akciji dva voda grenadira, naavi se okrueni kod Rond Pointa de la Reine, doslovno borili do posljednjeg ovjeka.

- 19 -

Joffre je neprestano bio pod velikim pritiskom. 1. rujna je izdao Opu uputu broj 4., kojom je pojasnio promjenu osovine napredovanja von Kluckove armije i odredio poloaje juno od Sene na koje e se moda trebati povui. Takoer je dao naslutiti da bi mobilne trupe parikog garnizona mogle igrati vanu ulogu u sljedeoj akciji. U svojem brzojavu poslanom francuskom ministru rata spomenuo je da su Britanci pozvani da sudjeluju, ali da im on to nije mogao zapovjediti. I ba je toga dana Kitchener jasno dao do znanja Sir Johnu Frenchu koja je njegova dunost. Veza s postrojbama koje je Moltke nadzirao postajala je sve slabija. Signal kojeg je von Kluck poslao radijem 31. kolovoza u 21.00 sat nije stigao do njegovog nadreenog sve do 2. rujna rano ujutro, a prenosio se s jednog radija na drugi i konano stigao do obavjetajnog stoera u Metzu u kasnim satima 1. rujna, a onda je opet prenesen do Luksemburga. Zapovijedi koje je von Moltke tom prigodom poslao stigle su do von Klucka u Compiegne sljedeeg dana i obvezujui ga da nastavi jugoistono. Desno krilo Prve armije jo uvijek je bilo na cestama za Pariz. Njezine su postrojbe ule u Senlis, neke zaobilazno po gradskim bedemima, a sretnici koji su moda usput pronali neko pie, marirajui ravno kroz sredite mjesta. Skupina francuskih pozadinaca otvorila je vatru na skupinu Nijemaca koji su sjedili u kavani i ispijali pie. Vlasnik kavane odmah je izguran van i ubijen. Nijemci su daljnju akciju francuskih vojnika sprijeili uzimanjem civila u ivi tit i postavivi ih preda se. Nijemci su nastavili napredovati, ali kad su doli blizu Pariza neoekivano je stigla zapovijed da krenu na istok prema Meauxu na rijeci Marni. Neki su Nijemci u napredovanju pokazali i pretjerani entuzijazam. Neki besprijekorno odjeven konjaniki asnik stigao je u La Fere u automobilu s vozaem i uao u potu kako bi poslao neke razglednice kui. Na izlasku iz pote uhitili su ga pripadnici teritorijalnih postrojbi koje je njegova pojava toliko zapanjila da nisu dospjeli odmah primjereno reagirati. Kasnije 2. rujna Joffre je dodao jo jednu zapovijed onima iz prethodnog dana. Posebno je zamolio Britance da, ako doe do povlaenja, dre poloaje na bojinici izmeu Meluna, sjeverno od ume Fontainbleau, do Juvisya na sjeverozapad uz Senu, mjesta u blizini dananjeg aerodroma Orly. Smekan svojim ukljuivanjem u obavjetajnu mreu, French je tu zapovijed rado prihvatio. Sada su se stvari pomalo razbistrile. esta armija je titila Pariz sa sjeveroistoka, a BEF je bio s njome u vezi na jugoistoku. Slijedila je jedna praznina na dnu apstraktnog slova V pred crtom razvoja Pete armije, koja se pruala na sjeveroistok i tamo doticala s novo formiranom Devetom armijom pod zapovjednitvom generala Ferdinanda Focha. Njima se zdesna nalazila etvrta armija pod zapovjednitvom Langle de Caryja. Naavi se 3. Rujna sjeverno od njih, von Moltke je bio uvjeren kako su njegove armije odlino razmjetene. Prva njemaka armija pokrivala je podruje sjeveroistono od Pariza, a Druga je armija, pod zapovjednitvom von Blowa, bila na Marni. Ali ve sljedeeg dana je shvatio da je u zabludi. Juno od rijeke Marne von Kluck je zauzeo sredite V crte saveznika, a Druga armija se nalazila na dan hoda sjevernije od njega: trideset njemakih divizija bi lo je u nestabilnoj formaciji. Bili su suoeni sa stalno rastuom snagom saveznika. BEF je dobio pojaanje od etiri svjee brigade iz Engleske. I Francuzi su svakodnevno dobivali pojaanje. Saveznici su sada nasuprot Marni imali trideset est divizija. Zahvaljujui Joffreovoj smirenosti i strpljenju, jednako kao i izdrljivosti trupa, dugo se povlaenje bliilo kraju.

- 20 -

3.PRVA BITKA NA MARNI RUJAN 1914. IAKO NAM SE, gledano iz dananje perspektive, ini da su poloaji saveznika i njihovih njemakih protivnika u prvim danima rujna bili sasvim jasni, ne moe se zaboraviti da je nedostatak informacija vrlo esto znao izazvati pravu zbrku. Tradicionalan je zadatak konjice u ratu bio sakupljati informacije, pijunirati teren i obavjetavati svoje generale o tome. Dok je pjeatvo jo uvijek mariralo, a opskrbu jo uvijek vukli konji, sada su tu bile i eljeznice koje su prenosile ogromnu masu ljudi do mjesta sasvim blizu neprijatelju, pa su se tako svjee i odmorne trupe mogle brzo kretati. itav se tijek rata ubrzavao. Dolo je do promjena i u promatranju. Sada su avioni doli na svoje. Umjesto da budu igrake u rukama bogataa i pruaju im ekscentrinu zabavu, postali su sredstvo za dobivanje pouzdanih i detaljnih podataka o kretanjima i snazi protivnika. Izvianje terena iz zraka jo se nije bilo razvilo u preciznu znanost, pa je u stoer stizalo mnogo pogrenih podataka, ali general Joffre osobno je estitao BEF-u na vrijednim informacijama njegovih obavjetajaca iz Kraljevskog zranog korpusa. ak i kad bi dobile neku informaciju, armije su je mogle dalje distribuirati. I Nijemci i saveznici imali su iste potekoe s radio vezama. Osim toga, Joffre se oprezno sluio telefonom djelomino zbog toga to se linija mogla prislukivati, a djelomino i zato jer su se takve poruke mogle krivo interpretirati. Zato je on vie volio pisanu poruku koja se mogla nekoliko puta iitati i tako osigurati da akcija koju treba poduzeti odgovara izdanoj zapovijedi. Te su se pisane zapovijedi morale isporuiti generalima armija razbacanih po Francuskoj, a najbri se automobili esto nisu mogli kretali bre od strojnog koraka postrojbi na zakrenim cestama. Ako uzmemo u obzir sve te imbenike, iznenaujue je koliko je mnogo tonih informacija uope primljeno i suvislih zapovijedi izdano u tako kratkom vremenu. Nijemci nisu ojaavali svoje desno krilo kako je to Schlieffen bio zamislio. Bojali su da njihove linije komunikacije kroz Belgiju nisu dovoljno sigurne, pa su tamo poslali ljude s alzakog fronta, a Prva armija uope nije dobila odmor. Posrtala je naprijed, zajedno s transportom opskrbe, u kolonama koje su se stalno produljivale, dok joj umor nije otupio uinkovitost ugroenu k tome i izostankom pravog uvida u cijelu situaciju. Von Moltke je imao potpuno pogrjenu percepciju o cijeloj situaciji. Bio je svjestan da e Prva armija pod zapovjednitvom von Klucka, koja mu se nalazila na desnom krilu, biti ugroena nastavi li prodirati prema jugoistoku, pa joj je 4. rujna izdao zapovijed da se okrene na zapad kako bi izbjegla napad francuske este armije i parikih postrojbi. Nakon toga Nijemci bi se morali usredotoiti na istok obuhvatnim manevrom koji je ukljuivao napade etvrte i Pete armije iz Argonna i Ardennesa prema jugoistoku i este i Sedme armije kroz Alzas-Lorenu prema jugozapadu. Ukratko, spremao se napad na jedan od najjaih i najtee branjivih dijelova francuske fronte. PITANJE ODLUKE Ali ni razmiljanja saveznika nisu bila niti malo jasnija ili bolje koordinirana od razmiljanja njihovih protivnika. Sir John French jo nije bio odluan hoe li ukljuiti BEF u borbu zajedno s Francuzima i o tome se dosta raspravljalo, ali na vie lokacija istodobno. U stoeru francuske Pete armije u mjestu Bray na Seni, u nazonosti porunika Spearsa, generala Francheta d'Espereya, generala Henrya Wilsona i pukovnika Macdonogha, razmatralo se to se moe uiniti povodom brzojava kojeg su primili od Joffrea 4. rujna u 12.45 sati, a u kojem

- 21 -

im on predlae da "bi moglo biti povoljno sutra ili prekosutra povesti bitku sjedinjenim snagama Pete armije, britanske vojske i mobilnih postrojbi iz Pariza..." Nalazili su se u vjenaonici gradske vijenice i, prije nego je razgovor zapoeo, Macdonogh je izvrio paljivi pregled tog prostora, ak podiui stolnjake i zavirujui ispod stolova kako bi se uvjerio da su potpuno sami. Zatim je u kratkim crtama izloio situaciju onako kako je on vidio, a d'Esprey je potvrdio da se i on s time slae. Nakon toga su smislili plan kako e esta armija udariti na zapadno krilo njemake Prve armije, francuska e ih Peta armija napasti s jugoistoka, a BEF e povezati te dvije armije ulaskom u bitku iz pravca jugozapada. Wilson je na sebe preuzeo obvezu preporuivanja tog plana Sir Johnu Frenchu. U 16.50 sati zapovjednik Maurin je Joffreu odnio poruku u kojoj su bile iznesene sve pojedinosti akcije. U meuvremenu se general Gallieni u Melunu sastao sa Sir Archibaldom Murrayem, nakon to je primio Joffreov brzojav u kojem ovaj predlae napredovanje esta armija na poloaj juno od rijeke Marne kod Langnya, blizu Pariza. Da bi se to moglo izvesti Britanci su morali krenuti prema jugu i nainiti mjesta Francuzima. Rezultat je njihovih razgovora bio plan po kojem e postrojbe este armije stii na sjevernu obalu rijeke Marne izmeu Langnya i Meauxa do 5. rujna uveer i prei rijeku sljedeeg dana. Tu bi se nali s Britancima koji su se ve bili povukli jugoistono i svojim desnim krilom zavili udesno kako bi svoje poloaje okrenuli u pravcu kazaljki na satu i usmjerili ih na istok. Tako bi sada obje armije bile razvijene u pravcu sjever-jug. Ali nisu uzeli u obzir to e uiniti Peta armija. Kad se Sir John u 19.00 sati vratio u Melun, ve je bilo zapovjeeno da se ovaj plan provede i on je dao svoj pristanak. Po svojem povratku general Wilson je otkrio da je plan kojeg je dogovorio s Franchetom d'Espereyom propao, a osim toga, kako je Spears kasnije zakljuio, Wilsonu i tako nije bilo jasno to je zapravo bilo dogovoreno. Opreza radi, Sir John je poslao Joffreu poruku u kojoj mu javlja kako je, imajui u vidu stalne promjene situacije, htio dobiti na vremenu i bolje prostudirati okolnosti, pa je stoga odugovlaio s odlukom o povlaenju. Dok je Joffre bio na veeri u Bar-sur-Aube primio je poruku Francheta d'Espereya iz Maurina da su Britanci voljni krenuti u ofenzivu. Kasnije je razgovarao i s Gallienijem preko telefona. Sadraj tog razgovora nije zabiljeen, ali se o njemu izvjeivalo u nekoliko razliitih verzija. Ipak je jasno da je Joffre bio odluio prihvatiti plan Pete armije, a ne Gallienijev. Zapovijedi este armije su izmijenjene kako bi ona ostala sjeverno od Marne. Kad je glasnik s konferencije u Melunu stigao u Bar-sur-Aube s rezultatima razgovora izmeu Gallienija i Murraya, Joffreu je konano postalo jasno koliko u planovima ima oprenosti, pa je poslao brzojav Britancima kojim im javlja da je usvojen plan Francheta d'Espereya. Sir John French je taj brzojav dobio tek 5. rujna u 7.00 sati, ba dok se esta armija generala Maunourya postrojavala na crti sjever-jug za pokret prema rijeci Ourcq koja utie u Marnu istono od Meauxa, a u isto se vrijeme britanska armija odmicala u posve krivom smjeru. Njemaka se Prva armija bila pobrinula za zatitu svojeg desnog krila, vojnici IV. priuvnog korpusa pod zapovjednitvom generala Hansa von Gronaua. Zapovijed izdana 4. rujna, kojom se zahtjeva opsenije pregrupiranje trupa u pokretu, nije stigla do von Klucka sve do jutra sljedeeg dana, kad su postrojbe Prve armije ve odmicale na jugoistok, ostavljajui Pariz sa svoje desne strane. Na taj je nain ona praznina izmeu Prve i Druge armije produbila, jo vie istiui problem kojeg je njegov ef stalno pokuavao razrijeiti. Tog je poslijepodneva potpukovnik Richard Hentsch, voa von Moltkeove obavjetajne slube, stigao u von Kluckov stoer da bi objasnio kakve opasnosti oekuju Prvu armiju. Nijemci nisu bili svjesni prave opasnosti jer su smatrali da je BEF poraen, a novo formiranu francusku estu armiju dosad se dralo samo neznatnim problemom. Von Klucku je zapovjeeno da tijekom nekoliko sljedeih dana premjesti svoje snage na sjeverozapad. Njegovi su ga izvidai izvijestili o kretanju francuskih trupa od zapada prema istoku i njihovoj oiglednoj namjeri napada na

- 22 -

izloeno krilo Prve armije, ali on ni tu informaciju nije dovoljno ozbiljno shvatio. Na svu sreu za von Klucka i njegovu armiju, general von Gronau se naao prvi na udaru jer su francuske 55. i 56. priuvna divizija i Marokanska brigada bile stupile u akciju dan ranije nego je bilo planirano. Joffreu je bilo jasno da se saveznicima pruila velianstvena prilika za odbijanje njemakog napada. Njegova je esta armija sad ve prodirala prema rijeci Ourcq, Peta je armija bila spremna napasti prema sjeveru, a na desnom je krilu Fochova Deveta armija osiguravala poloaj juno od movare St. Gond, sjeveroistono od Sezannea, odakle rijeka Grand Morin protjee zapadno do Marne. Njegove su vojske drala Alzas-Lorenu. Jedini je sumnjivi element bio BEF. Iako je u 9.15 sati primio telefonski poziv kojim se potvruje da e Britanci sada postupiti po zapovijedima od 4. rujna, Joffrea je zabrinuo dojam da se njime izraavala i nesigurnost oko poloajima koje e oni moi zauzeti obzirom na povlaenje iz prethodne veeri. Poslavi prethodno poruku, odluan francuski general je krenuo u posjet Sir Johnu. U emocionalnom susretu zamolio je britanskog zapovjednika da prui podrku svojim saveznicima, a Sir John je obeao da e BEF uiniti sve to bude mogao. Spears je poslan da ponovno uspostavi zapovjednu vezu s Petom armijom, ali je on na svoje aljenje utvrdio da je lani izvjetaj o britanskoj odlunosti za povlaenje, razbjesnio Francheta d'Espereya. inilo se gotovo nemoguim popraviti nastalu tetu, ali mir je vremenom ipak vraen. Sad je sve bilo spremno za napad od 6. rujna, premda su zamrena diplomacija i pogrjeke u komunikaciji zamalo potpuno ugrozile ovaj smion pothvat. BITKA JE ZAPOELA Poslijepodne 5. rujna za francusku je estu armiju bilo vrlo uzbudljivo. Dok su se Marokanska divizija i 276. priuvni bataljun kretali naprijed prema Penchardu i Monthyonu, sjeverozapadno od Meauxa, doli su pod neprijateljsku vatru. Marokanski su chasseurs (lovci, lagana pjeadija) krenuli u napad sa spremnim bajunetama, spremni ak i glave otkidati, a 276. bataljun im je bio slijeva, na prilazima Villeroya. S povienog je terena sprijeda na njih je usmjerena njemaka topovska vatra. Pogodena je prikolica topovskih kola sa streljivom pratee bitnice topova kalibra 75 mm, a eksplozija koja je uslijedila visoko je u zrak razbacala njezine topnike. Francuski topovi kalibra 75 mm brzo su stupili u akciju, a pjeatvo preko jemenih polja krenulo prema Monthyonu. U tom juriu preko strnita plavi su se kaputii i crvene hlae vojnika iz 19. satnije isticali poput zvijezda-vodilja. Na arkom suncu njemaki su strojniari imali vrlo malo problema u pronalaenju svojih ciljeva. Zatim su napadai gazei kroz nepokoeno ito uletjeli u polje zasaeno ciklom. Natporunik Guerin se sruio smrtno pogoen. Sjurili su se niz padinu i pronali zaklon s kojega su mogli uzvratiti vatrom. Porunici su stajali, gledajui kroz svoje dalekozore i izvikujui zapovijedi. Naroito se isticao porunik de la Cornilliere, sa svojim bijelim rukavicama. I bio je sljedei koji je pao pokoen. Porunik Charles Peguy bio je manje razmetljiv u odijevanju ali je stajao prkosno uspravno, usprkos molbi njegovih ljudi da legne dolje. "Nastavite s paljbom!" bile su njegove posljednje rijei. Nakon nekoliko trenutaka i on je pao, a Francuska je izgubila pjesnika i uglednog mislioca. Bila je to prava ekshibicija hrabrosti i ludosti, onakve vrste od kakve su Britance odgovarali jo u burskom ratu: velianstven in kojeg se moglo vidjeti i narednih dana, ali nipoto prikladan modernom ratovanju. Samo godinu dana prije smrti u poljima bremenitim od bogata uroda Peguy je napisao: "Blaeni oni koji su poginuli u pravednom ratu. Blaeno ito koje je zrelo i ito koje je vezano u snopove". Kao reakcija na borbe koje su se vodile na prilazima rijeci Oureq, Nijemci su ojaali to krilo. Do 6. rujna ujutro Von Kluck je najprije pomaknuo II. korpus s juga Marne na poloaj zapadno od Ourcqa i na sjever od IV. priuvnog korpusa, a IV., III. i 1X. korpus su pomaknuti

- 23 -

tijekom sljedea tri dana. Snaga Prve armije umanjena je na jugu da bi se pojaali bokovi, ali je zato nasrtaj na Maunouryjevu estu armiju bio skoro neobranjiv. Njemako teko topnitvo bilo je smjeteno dosta iza von Kluckovih prvih crta, izvan dometa francuskih brzih poljskih topova. Francuzi su se tekom mukom probijali naprijed pod paljbom granata kalibra 105 mm. Peguyevi su preivjeli drugovi preli cestu sjeverno od Meauxat Marcillya na maloj rijeci Therouanne. S njihove june strane Zuavi su napali Chambry. Posljednji u nizu napada pokrenut je u 20.00 sati. Borbe su tog dana rezL~ltirale skromnim napredovanjem Francuza, ali je mnogo vanija injenica da je von Kluckovo pojaavanje zapadnog krila bilo nedovoljno da natjera Francuze na uzmak. Trebalo je na sjever pozvati jo neki korpus na sjever. Na istoku, ispod Sezannea, general je Foch preuzeo obvezu da e njegova Deveta armija drati teren juno od movare St. Gond i da e zauzeti poloaj na platou na sjeveru. Marokanska je divizija IX. korpusa dobila zapovijed da zauzme Congy, sjeverno od nesigurnog terena i u njezinu izvravanju prodrla kroz movare prije ponoi. Do 2.00 sata stigla je u Bannes, a do 4.00 sata se izvukla iz movare i nastavila cestom prema svom cilju. Iznenada su reflektori proarali nonu tamu i Nijemci su na njezine pripadnike otvorili vatru. Marokanci su bili prisiljeni uzmaknuti i kad je svanulo Nijemci su poeli prodirati s obiju strana movare, istono i zapadno. Divizijski stoer na uzvisini u Mondemontu zasut je granatama. 77. pjeaka regimenta poslana je na istok da ponovno zauzme ToulonlaMontaigne i ali se u prodoru stazama kroz movaru neoekivano nala tono pred neprijateljem. Sreom, granate ispaljene na nju zabadale su se prije eksplozije duboko u blato i tako nisu poinile veu tetu, ali kad se regimenta uspjela izvui iz movare ostala je priklijetena i nije mogla dalje. Tek to je marokanska Blondlat brigada bila povuena sa svojeg neuspjenog napada na Congy, poslali su je da ponovno osvoji Saint-Prix na zapadnoj strani movare. Opet im je njemaka vatra sprijeila napredovanje. estoke borbe nisu urodile nikakvom pobjedom niti je osvojen novi teritorij. Peta armija Francheta d'Espereya bila je tu sa svoje dvije divizije. 6. divizija pod zapovjednitvom generala Henri-Philippea Ptaina bila je desno od sredita, a njoj s lijeva bila je 5. divizija, pod zapovjednitvom generala Charlesa Mangina. esta se divizija suelila s Nijemcima na povienom terenu oko Montceaux-les-Provinsa, zapadno od umovitog kraja koji lei zapadno od Sezannea. Petainov je XVIII. korpus poeo prodirati, ali su ustuknuli zbog iznenadnog granatiranja tekim granatama kalibra 105 mm, sve dok se sam general nije popeo gore i proao kroz njihove pokolebane redove. Ohrabreni njegovim primjerom, njegovi su vojnici do 9.00 sati zauzeli Saint-Bon i uspjeli konsolidirali svoje poloaje. Gurnuli su naprijed poljske topove i onda je u 14.45 sati uslijedio jo jedan napad. Bombardiranje Montceaux-les-Provinsa zapoelo je u 16.30 sati. Tri bitnice poljskih topova i jedna teka topnika skupina od ukupno 125 topova, uglavnom kalibra od 75 i 125 mm, potpuno su sravnile mjesto sa zemljom. Ipak, medu razorenim kuama mogla su se tu i tamo vidjeti preivjela strojnika gnijezda, a neke zgrade dalje od sredita grada uspjele su ostati nedirnute. Svaki pokuaj napredovanja bio je osujeen s paljbom iz strojnica ili, jo stranije, baranim granatiranjem. Visoko nad poljem letio je jedan usamljeni avion. Divizijski topniki zapovjednik ga je dodijelio estoj diviziji, a dobio ga je u zamjenu za vagon municije od nekog kolege koji nije previe vjerovao u veliku korist aviona. Ipak, toga je dana bio od neprocjenjive koristi, jer je razotkrio poloaje njemake teke artiljerije koji su uskoro izbaeni iz funkcije. im su teki topovi uutkani, francuski su topovi kalibra 75 mm uspjeli barem donekle uzvratiti nekim strojnicama, pa su zapovjednika XVIII. korpusa, generala grofa de Maud'huy, uskoro izvijestili da su juni prilazi gradu u francuskim rukama. General time nije bio zadovoljan, ve je traio potpun a ne djelomian uspjeh.

- 24 -

Ispaeni su Britanci zaustavili svoje povlaenje zapoeto kao odgovor na Gallieni-Murrayev plan i osvjeeni novim pojaanjima pristiglim dva dana ranije ponovno krenuli u napad. Porunik Spears je ujutro 6. rujna u blizini Rozay-en-Briea bio oevicem `male lijepe bitke', kako ju je sam nazvao, kad je trea konjika brigada I. korpusa pod zapovjednitvom Sir Douglasa Haiga naletjela na prvi odred Dragunske garde pod zapovjednitvom von Klucka i zapodjenula borbu. Inae nije bilo nikakvog suprotstavljanja nesigurnom napredovanju Britanaca. Tog poslijepodneva Spears je promatrao kako konjica tjera Nijemce iz Touquina, jugozapadno od Coulommiersa. Putujui naokolo, sljedeeg je dana u rano poslijepodne taj mladi asnik za vezu stigao u Coulommiers. Oekivao je zatei konjicu u gradu, ali je naao samo dva britanska asnika, koji su upravo stigli na eljezniku postaju, i nijednog Nijemca. Stanovnici su mu pokazali gdje je bio njemaki stoer i posljedice dokonog vandalizma kojim su Nijemci okaljali njihov grad. Spears je susreo i neke ozbiljno potresene ljude koje su Nijemci bili zadrali kao taoce i kojima jo nije bilo jasno kako preivjeli. Ipak je na njega najvei dojam ostavio veliki broj praznih vinskih boca razbacanih posvuda uokolo u tolikim koliinama da su morali istiti put kako bi mogli proi sa svojim automobilom. Britanci su i dalje oprezno napredovali. Sir John French je izrazio strahovanja da e rijeka Marna biti snano branjena i BEF je sada napredovao s, kako su tvrdili njihovi saveznici, krajnje pretjeranim oprezom. Francuska esta armija se do kasne veeri 6. rujna zatekla oigledno izloena i ranjiva_. Iako je napredovanje postignuto, to ih je ipak skupo stajalo, a izvidniki je avion izvijestio o kretanju jo jednog njemakog korpusa u pravcu sjevera. Trebalo im je pojaanje. U 8.00 sati Gallieni je zapovjedio da se sedma divizija, tek pristigla s istoka previe optereenom ali jo uvijek uinkovitom eljeznicom, pomakne na Maunouryev front. Pristigla je samo jedna polovica divizije i ona je privremeno smjetena kod gradana u Pantinu sjeverno od Pariza. Drugu polovicu divizije nisu oekivali sve do sljedeeg dana. Zabrinuti asnik zaduen za prijevoz izvijestio je Gallienija da e se sedma divizija zbog nestaice vagona morati prebaciti u nekoliko puta. Njegov mu je zapovjednik odgovorio da polovicu divizije moraju prebaciti eljeznicom dok se ostale treba prebaciti cestovnim prijevozom. Kad je spomenuto da za to nema dovoljno kamiona, zapovjeeno je da se u tu svrhu unajme taksisti. etrnaesta e brigada putovati taksijem. Upozorena je policija, pa su se po cijelom gradu poeli zaustavljati taksiji, putnici izbacivati van, a vozaima zapovjedeno okupljanje kod Esplanade des Invalides, odakle su ih poslali na La Villette, gradsku trnicu mesom na sjevernom rubu grada. Porunik Lefas iz transportne divizije bio je zaduen za prvi konvoj od 250 taksija. Rekao im da ih voze do gradia Tremblay-lesGonesse na cesti N2 na sjeverozapadu, koji se nalazi odmah juno od dananjeg aerodroma Charles de Gaulle. Tamo su stigli 7. nzjna u 2.00 sata. Nitko im se nije nadao. Lefas je svoje sljedee zapovijedi primio u 4.20 sati, nakon to se njegovom konvoju pridruila i druga skupina taksija, automobila i komercijalnih autobusa. Sada su trebali otii do Dammartin-en-Goele, neto dalje od Pariza. Tamo su stigli u 7.00 sati. Lefas im je zapovjedio da se parkiraju pod stablima. Vozaima je konano sinulo o emu se radi neprijateljski avion! Posluali su i nastavili ekati, drijemajui na svojim sjeditima ili uureni na putnikim sjeditima. Pored njih su prolazile razne postrojbe francuskih trupa. Napokon su stigli hrana i pie, a zatim jo jedan konvoj s ostatkom zaliha, a oni su jo uvijek ekali. A onda, kad je dola veer, dobili su zapovijed da voze natrag u Pariz. Trebali su pokupiti 104. pjeadijsku regimentu iz La Barrire na cesti N3 koja vodi iz Pariza za Meaux i kreui se na jugozapad proli pored jo jednog konvoja koji je cestom N2 prevozio 103. regimentu u Nanteuille-Haudouin, gdje e im se uskoro pridruiti 104. regimenta. Na taj je nain prebaeno sveukupno pet pjeadijskih bataljuna, oko 4.000 ljudi; ne tako ogroman broj, ali vitalan doprinos estoj armiji koja se nala u kripcu.

- 25 -

Ona mala lijepa akcija koju je Spears bio vidio 6. rujna oznaila je uzbunu u njemakoj Drugoj armiji. General von Blow jo je jednom uvidio da bi njegovo desno krilo lako moglo biti napadnuto, jer ga von Kluckova Prva armija nije zatitila. Dojavio je von Moltkeu da svoje desno krilo povlai natrag iza rijeke Petit Morin. Kad se razrijedila rana jutarnja izmaglica, francuska je Peta armija nesigurno krenula naprijed prema Montceauxu. Njemaki je otpor bio tek simbolian. U 11.30 sati Franchet d'Esperey je izdao zapovijed u kojoj je objavio da se neprijatelj povlai po duini cijelog fronta i da je cilj jo toga dana dosegnuti Petit Morin. Ali nije sve bilo tako veselo, jer se na istoku Deveta armija, pod zapovjednitvom generala Focha, nala u strahovitom okraju, a X. korpusu Pete armije uskoro je zapovjeeno da uspori kako bi ostao u dodiru s ostalim postrojbama i kako bi im mogao pruiti pomo. Iako je general barun Max von Hausen bio bolestan, zapravo je bolovao od tifusa, njegov agresivni duh se nije nimalo zamaglio. Shvativi da je von Kluck priklijeten na zapadu, odluio se za proboj kroz sredite francuskih poloaja gdje e se, barem je on tako mislio, nedavno formirana Deveta armija pokazati slabijom. U suradnji s Drugom armijom svoje je 23. i 33. priuvnu diviziju Tree armije poslao da skupa s l. i 2. gardijskom divizijom Druge armije napadne Fochove postrojbe. Desnu su stranu Fochovih poloaja drale 116. i 19. Regimenta, na maloj rijeci Somme (jednoj drugoj Somme) na pola puta izmeu Sezannea i Chalons-sur-Marnea. Bila je maglovita no i iznenadna je topovska paljba trgnula ljude iz sna prije nego to su se pred njima tiho i uz potpuno iznenaenje stvorili gardisti s isukanim bajunetama. Ljudi su izjurili iz svojih taborita, pokuavajui pruiti otpor. Kad bi otvorili vatru, ako su se uope uspjeli domoi oruja, pogaali ju jednako toliko svojih ljudi koliko i Nijemaca. Neke su se jedinice uspjele uredno povui, ali veina ih je bila rasprena i uzdrmana napadom. Francuzi su se povukli natrag prema Fere-Champenoiseu. Vidljivost je bila smanjena zbog izmaglice i sitne kiice. Stvorili su se depovi otpora, ali su se ponovno rasprili. General Eydoux, zapovjednik XI. korpusa, ponovno je okupio ljude i do 7.30 sati je mogao izvijestiti da se poloaj stabilizirao odmah na zapad od Fere-Champenoisea, u Connantreu. Foch je bio u tekom poloaju, uglavnom zbog nedostatka informacija. Zbog loeg vremena se nije moglo letjeti, jer je vidljivost bila nikakva. Kad se obratio za pomo etvrtoj armiji koja mu se nalazila s desna, dobio je odgovor da nisu u mogunosti dovoljno brzo promijeniti smjer svojeg djelovanja. Ali zato je Franchet d'Esperey prihvatio njegovu molbu za pomo. Peta armija je Fochu stavila na raspolaganje X. korpus, koji je zajedno s 42. divizijom Devete armije trebao sudjelovati u napadu zapadno od movara. Ali nisu Foch i njegovi ljudi bili ti koji su zadrali njemake gardiste, bili su to glad i iscrpljenost. U 13.00 sati Nijemci su se jednostavno zaustavili. Bili su deset sati u pokretu, bez hrane, pia i odmora. Nije stiglo nikakvo pojaanje. Njemaki je napad protiv IX. Korpusa, u pravcu St. Prixa, na drugoj strane movare naletio na protunapade. Ljudi su s obje strane bili iscrpljeni, ali je Foch i dalje zahtijevao mnogo vie od svojih trupa pa su, nevoljko ali ipak sigurno, prikupili snagu i uzvratili Nijemcima, esto u malim skupinama skrivajui se od stabla do stabla u kiom namoenoj umi. Njemako je napredovanje potpuno zastalo. Kad je pala no Foch je vidio da su se njegovi poloaji doista jedva odrali. Ali, kako je on primijetio u razgovoru sa svojim ljudima, i neprijatelj je bio umoran. U tom je trenutku donio odluku da krenu u jo jedan napad i pripisuje mu se da je izjavio neto to zaista nije nikad rekao: "Moje je desno krilo progonjeno, moje lijevo krilo uzmie. Odlino. Prelazim u napad sa sredinjicom". A zapravo je planirao napad kako bi ponovno osvojio podruje kod Fere-Champenoisea. Kako je bio uvjeren da su i njegovi protivnici jednako iscrpljeni, naredio je svojoj 42. diviziji da se pomakne s lijeve na desnu stranu fronte, a X. korpusu, pod zapovjednitvom Francheta d'Espereya, da popuni prostor na zapadu. Kad su 9. rujna otkucavali rani jutarnji sati, 42. je divizija krenula na svoj dugi mar sa zapada na istok. U Fochovom sreditu Nijemci su zauzeli dvorac u Montdemontu, koji se nalazio

- 26 -

izmeu movara i grada Sezannea, i jednom odredu topnitva i pjeatva trebao je dobar dio dana da ga ponovno zauzmu. Kad se smrailo 42. divizija je jo jednom stigla pred FereChampenoise i krenula u napad. Nije bilo nikakvog odgovora. Neprijatelj je ve bio otiao.

NIJEMCI SE POVLAE Tog istog dana potpukovnik Hentsch je nastavio svoj obilazak armijskih stoera po zapovijedi von Moltkea. Ve je 8. rujna ocijenio stanje Pete, etvrte i Tree armije i pristao da Trea armija povue svoje desno krilo koje je bilo suelice Fochu, kako bi ostali u vezi s Drugom armijom na zapadu. Veerali su u stoeru von Blowa, gdje su doli do zakljuka kako je nuno povui odluku o zatvaranju praznine izmeu Druge i Prve armije. Zatim su sljedee jutro proveli vozei se naokolo, cestama zakrenim trupama, ambulantnim kolima i kolima s opskrbom, do von Kluckovog stoera u blizini La Ferte-Milona. Tu je doznao da se Britanci nalaze s druge strane Marne. Odmah je, u svojstvu vrhovnog zapovjednika, izdao zapovijed za povlaenje Prve i Druge armije na crtu koja presijeca Fismes na rijeci Vesle. S von Kluckom nije razgovarao osobno, nego preko njegovog efa stoera. Nakon Hentschovog odlaska, zapovjednici Prve armije su zakljuili da je rijeka Vesle posve neostvariv cilj i izjavili kako e se oni, umjesto toga, povui natrag do rijeke Aisne, izmeu Soissonsa i Compiegnea. Von Moltke je 1. rujna potvrdio neizbjeno povlaenje svih njemakih armija od Verduna do Somme. Tri dana kasnije odmijenio ga je osobno ministar rata, general Erich von Falkenhayn. U meuvremenu je inenjerija Prve armije poslana u pozadinu da kopa nove obrambene rovove. Vijest o povlaenju okirala je zapovjednike Prve armije na bojinici. Francuska tvrava Maubeuge je dva dana ranije napokon pala, oslobaajui trupe za pojaavanje njemakih armija. Njima s desna, na sjeveru, IX. i III. korpus slamali su posljednji otpor koji im je pruala 61. priuvna divizija pod zapovjednitvom Maunourya. Doista, francuska se esta armija borila do zadnjih atoma svoje snage i bila je na rubu sloma, ali lokalna situacija nije dala nikakvog nagovjetaja da bi moglo doi do jo vee katastrofe koja je Nijemcima prijetila s juga, od BEF-a i francuske Pete armije. Porunik Spears je tog jutra 9. Rujna bio u pokretu. Centar za izvjeivanje Pete armije preselio je u Montmirail, juno od Chateau-Thierrya. Svugdje su se vidjeli dokazi napredovanja Franchet d'Espereyevih trupa. Spears je morao povremeno zastajati da ustrijeli ranjene konje na koje je usput nailazio. Male skupine mrtvih Francuza i Nijemaca svjedoile su o nebrojenim manjim okrajima. Njemaki rovovi, na uenje Francuza iskopani s propisanim poprenim gredama za zatitu od bone vatre, bili su prepuni praznih boca. Dok su se pribliavali svom odreditu, proli su pored velikih dijelova francuskog treeg korpusa, koji je bio spreman za jo jedan napad. Britanci su njemake poloaje na Marni napali 8. rujna, granatirajui snage koje su se povlaile, a I. korpus, pod zapovjednitvom Sir Douglasa Haiga, nenapadnut je ujutro 9. rujna preao Marnu kod Saulcherya i Charlya, izmeu La Ferte-sous-Jouarrea i Chateau-Thierrya, preko mostova koje su Nijemci ostavili netaknutima. Zatim je krenuo na uzvisinu iznad sjeverne obale. Za to je vrijeme II. korpus, pod zapovjednitvom Smith-Dorriena, preao rijeku malo zapadnije kod Mery-sur-Marnea i Nanteuil-sur-Marnea. Sir John French je zadrao III. korpus, pod zapovjednitvom generala Edmunda Allenbya, sve dok ona druga dva nisu uvrstila svoje poloaje. To se zaustavljanje nije nimalo svidjelo francuskoj estoj armiji koja je imala potekoa, ali i to je samo jo jedan primjer odluke donesene bez uvida u cijelu

- 27 -

situaciju. Sir John se ponaao u skladu s odredbama koje je izdao Joffre u 1.45 sati tog jutra, da se BEF lijevim krilom probije sjeveroistono do Soissonsa, dok je Maunoury trebao krenuti na sjever. U vrijeme kad se taj plan javno obznanio, nije se razmiljalo o tome da su Nijemci ve bili ponovno zauzeli Nanteuil. Prijelaz kod la Fertea nije bio ba lagan. Tu su Nijemci bili postavili obrambene poloaje oko mostova i otvorili teku vatru na 11. pjeaku brigadu. Neki su se ljudi uspjeli uspeti preko brane i napasti njemaki obrambeni bok, a u tome im je podrku pruilo i topnitvo. 4. inenjerska divizija sagradila je pontonski most za prebacivanje trupa preko rijeke. Kad se pribliilo poslijepodne, bilo je jasno da Nijemci uzmiu. Do koe promoeni saveznici vukli su se po vjetru i kii koji su im oi drali otvorenima, avion je bio prizemljen i beskoristan. Nijemci su vodili akcije u zalaznici u kojima su izgubili i ljude i topove. do noi je francuska Peta armija stigla u Chateau-Thierry. Na istoku su Francuzi jo uvijek drali poloaje kod Verduna, a Nijemci su izgubili bitku s njima na Grand Couronneu iznad Nancya. Bojinica se protezala od vicarske na istok i tako e ostati jo sljedee dvije godine. Von Blow je 10. rujna dobio opu zapovijed od svoje vlastite i von Kluckove armije i nastavio je s povlaenjem. Francuska se esta armija kotrljala u pravcu sjevera, preavi rijeku Ourcq i uspostavivi dodir s lijevim krilom britanskog korpusa - BEF-a, da bi nakon sljedea dva dana stigla do rijeke Aisne. Fochova je Deveta armija 13. rujna bila u Reimsu, a Peta se probila sjeverno od grada sve do Berry-au-Baca na rijeci Aisne. Dolina rijeke Marne prua se od Pariza na istok, a u samu Marnu utjeu brojne pritoke od kojih Ourcq dolazi sa sjevera i u krivulji se spaja s Marnom kod mjesta Meauxa. Sjeverno od ove doline tlo se uzdie i jo jednom sputa do doline rijeke Aisne, koja tee od istoka prema zapadu i spaja se s rijekom Oise kod mjesta Compiegne. Od Reimsa tee pritoka rijeke Vesle koja prolazi kroz Fismes i spaja se s rijekom Aisne iznad Soissonsa. Sjeverno od Aisne i istono od Soissonsa tlo se naglo uzdie do visokog grebena ravnog vrha kojeg presijecaju uske doline oko malih potoka koji otjeu na jug, a koji je na sjeveru omeen dolinom rijeke Ailette. Ovim je grebenom vodila cesta iz Reimsa za Soissons, poznata kao Chemin des Dames, ili damska cesta, jer je nekad bila sigurna ruta za osjetljive putnike, keri kralja Louisa XV. Ona je bila od kljune vanosti i u njemakim obrambenim crtama i tako e ostati u godinama koje su slijedile. Crta jo nije bila utvrda u kakvu e se kasnije pretvoriti. Britanska 11. pjeaka brigada 4. divizije uspjela je 12. rujna prijei iroku rijeku kod Venizela, istono od Soissonsa i zapadno od njezinog spoja s rijekom Vesle, preko mosta koji je ouvan tek toliko da su ljudi preko njega mogli proi u vrsti po jedan. Doavi sa sjeveroistoka iz Soissonsa zauzeli su crtu od St. Marguerite do glavne ceste. Francuska esta armija pokuala je 13. rujna s bone strane zaobii von Kluckovu armiju kod Compiegnea, ali nije uspjela, iako je izvela uspjene prijelaze kod Attichya i Vic-sur-Aisne, na pola puta izmeu Compiegnea i Soissonsa. Do 14. rujna i druge su divizije prele rijeku preko ostataka unitenih mostova ili koristei se amcima i pontonskim mostom: prva kod Bourga, druga kod Chavonnea, trea kod Vaillya, peta kod Missya, a gardijska brigada kod Chavonnea i Pont-Arcya. One su se probile do vrhova brda na istonom kraju njihove fronte sve do Chemin des Dames sjeverno od Maizya, a francuska Peta armija je s njihove desne strane zauzela poloaj koji je postao poznat pod imenom Caverne du Dragon (zmajeva pilja). Britanci su svoj poloaj zauzeli 14. rujna, borei se u gustoj magli rano ujutro da bi se uvrstili sjeverno od Vendresse. Bio je to dogaaj prepun zbrke. Britanske regimente Sussex i King's Royal Rifles pokuale su poslati zarobljenike u pozadinu, ali su ti zarobljeni Nijemci kreui na jug naletjeli na postrojbe svoje vlastite vojske i bili ubijeni. Britanska postrojba Coldstream Guards pomijeala se s njemakim trupama i njezini su pripadnici imali sreu to su prvi shvatili to se dogaa. Kad se magla razbistrila, Britanci su bili potisnuti sa svoje najdalje toke napredovanja kod Cernyen-Laonoisa, ali su ostali na crti koju e drati sve do 1917. godine.

- 28 -

Nijemci su im se suprotstavili tekim topovima koje su oslobodili iz Maubeugea i s pojaanjima u obliku nove Sedme armije, sastavljene od trupa dovedenih iz Alzas Lorene. Cijelo su se to vrijeme njemaki rovovi produbljivali. 15. rujna obje su strane zapoele topniku paljbu, a Nijemci su pokuali izvesti i protunapad, postigavi odreeni uspjeh protiv este armije zapadno od Soissonsa. Britanska se Northamptonshire regimenta 17. rujna probila na sjever sve do Cernya, ali francuski napad sjeverno od Craonnea nije bio uspjean i Britanci su se morali povui, ako su eljeli izbjei opkoljavanje. Statina se bojinica sada protegnula od vicarske do fronte kod Champagne, ukljuujui i rijeku Aisne, ostavljajui samo zapadno podruje pokretnim. Ali zasad nije bilo trupa sposobnih to iskoristiti. Svi su bili izmoreni, a prednost je rovova u tome to je potrebno manje ljudi za njihovo uvaju nego to je sluaj kod poloaja na otvorenome, tako da se dio ljudstva uvijek mogao odmarati. Svrha je rovova u ovoj fazi bila jo jednom izvriti pripremu za otvoreno ratovanje. Obje su se strane bile odluile uskratiti poinak svojim protivnicima, pa su izvrile neprekidan niz malih napada, kojima se vrlo malo postiglo. Glavna se akcija u sljedea dva tjedna trebala izvesti daleko na sjeveru, okolo Antwerpena. Tamo je 9. rujna kralj Albert poveo jo jedan juri iz utvrenog i opsjednutog grada, a Nijemcima je trebalo pet dana da ga svladaju. Joffre je zahtijevao jo jedna akcija 26. rujna, ali ona nikad nije izvedena jer su Nijemci pokrenuli bitku koja e se nastaviti u Belgiji jo sljedea tri tjedna. 4.PRVA BITKA KOD YPAESA LISTOPAD - STUDENI 1914. Polovicom rujna 1914. godine novi njemaki zapovjednik general Erich von Falkenhayn morao je donijeti odluku o strategiji kojom bi porazio Francusku i Britaniju. Njegove su linije opskrbe prema zapadu bile slabe, jer su eljeznice provoznom osiguravale samo jednu jedinu prugu, kroz Liege, Bruxelles i Valenciennes, poto su Francuzi prilikom povlaenja poruili mostove preko rijeke Meuse. Belgijska armija je u Antwerpenu pokazala da je jo uvijek spremna na borbu i uspjela je probiti labavu rutu opskrbe kroz svoju zemlju. Dakle, postojali su valjani razlozi za osiguranje Belgije i sprjeavanje saveznicima izlaska na njezinu obalu. Tome su suprotstav jeni i neki drugi argumenti. Jedan je bio mogunost obnove akcije u Loreni, gdje su se Francuzi izvan Nancya borili s Nijemcima do potpune pat pozicije. Druga je bila novi napad u podruju Meuse pored Verduna. Njemaki su zapovjednici naveliko raspravljali, a rezultat je bio podosta traljav i previe je razvukao raspoloive snage. Napad juno od Verduna trebao se odigrati istodobno s napadom na fronti kod Aisne, dok e se esta armija pod zapovjednitvom prijestolonasljednika Rupprechta od Bavarije pridruiti akciji na dalekoj desnici. Saveznike je zanimao njihov lijevi bok, Picardy, Artois i Flandrija. Francuzi su, osim elje da okrue njemaku vojsku u tom podruju i destabiliziraju njihov poloaj na rijeci Aisne, posebice bili zainteresirani za zauzimanje veeg dijela njezinih industrijskih podruja i regija bogatih sirovinama na sjeverozapadu. Joffre je estoj armiji pod zapovjednitvom Maunourya zapovjedio da se probije sjeverno na rijeku Oise, a stvorio je i novu Drugu armiju, pod zapovjednitvom generala Noela de Castelnaua koji je i prije toga zapovijedao nekadanjom Drugom armijom. Nova se armija formirala juno od Amiensa i trebala je opkoliti neprijatelja iz pravca Bapaume i Arrasa. U meuvremenu, elei skratiti svoje pravce opskrbe i komunikacije s Britanijom, BEF se povukao s fronte kod Aisne i krenuo prema Boulogneu i Calaisu s namjerom da zauzme poloaj uz Belgijance.

- 29 -

BOJINICA RASTE NA SJEVER Manuoury je s opreznim napredovanjem zapoeo 16. rujna, a Castlenau je krenuo 23. rujna. Obje su armije dole u dodir s njemakim snagama, a Castlenauov je II. korpus doivio mnogo neugodnosti s Nijemcima kod Roye. Nijemci su stigli u Bapaume 26. rujna i sljedeeg dana u Thiepval, koji se nalazi iznad rijeke Ancre i mjesta koje e u bitci kod Somme doi na za glas. Francuzi su tamo stigli skoro u isto vrijeme i kroz jutarnju maglu uli nekakvu lupu, kao da netko postavlja bodljikavu icu. Otvorili su vatru i ubih seljaka Boromeea Vaquettea, koji je tako postao prva rtva bitke na fronti kod Somme. Francuzi su nastavili osnaivati svoju Drugu armiju, a fronta se protezala sve vie na sjever. Tu strategiju su po predvidanjima iz toga vremena nazvali `Utrka do mora', , premda od te utrke, naravno, nije bilo nita. Svaka je strana pokuavala opkoliti protivnika nizom bonih kretanja. Falkenhayn je slao dodatne postrojbe Rupprechtu na potpuno jednak nain na koji je Joffre dodavao postrojbe svojim armijama i oba su generala nastojala produiti frontu sve dok, krajem mjeseca, Francuzi nisu bili toliko razvueni da je postojala mogunost probijanja bojinice, pa se ak razmiljalo i o povlaenju. Joffre je bio uvjeren da su u pitanju pretjerano pesimistina predvianja, pa je 4. listopada imenovao generala Focha za svojeg zamjenika sa zadatkom usklaivanja akcija Druge armije, nove Desete armije pod zapovjednitvom generala Maud'huya i priuvnih postrojbi s lijeve strane. Foch se sa svojim poslovinim entuzijazmom energino prihvatio zadae i za nekoliko dana fronta se tako stabilizirala da su se Nijemci kao perspektivnijem prizoritu akcije okrenuli Belgiji. PAD ANTWERPENA Prva je zadaa bilo prekidanje stalnih provokacija iz Antwerpena. Stalni su napadi iz utvrenih gradova ve predstavljali neugodnost i bilo je jasno da fronta nee poluiti uspjeha dok postoji tako velika prijetnja na desnom krilu. S gledita saveznika ta je luka bila loe smjetena, jer rijeka Scheldt ili Schelde utjee u Sjeverno more prolazei kroz teritorij Nizozemske. Dakle, bio je to vodeni put koji je pripadao neutralnoj sili i zaraene strane ga nisu mogle koristiti. Tako je postojala mogunost samo kopneni prilaza iz Zeebruggea ili Ostendea. Sama je luka leala unutar koncentrinih krugova od utvrda sagraenih jo u prolom stoljeu koje su, kao i sve ostale belgijske utvrde, bile laka meta za moderne teke topove. Trei belgijski prodor opsade pokuan je 27. rujna, ali sada su Nijemci ve bili znatno ojaali svoje poloaje, tako da je pokuaj lako odbijen. Sljedeeg je dana general von Beseler na poloaj postavio 173 teka topa i otvorio vatru na poloaje obrane grada. U pokuaju stvaranja boljih crta ciljanja, branitelji su oko utvrda sasjekli stabla pa ak i razorili kue, ali time su sebi, brzo se pokazalo, stvorili dva nova problema. Prvo, utvrde su se sada dobro isticale. Drugo, svaki put kad su pokuali uzvratiti vatrom, njihovi relativno slabi topovi su barutnim dimom jasno razotkrivali svoj poloaj. Antwerpen je trpio gubitke i zbog bombardiranja iz njemake letjelice, cepelina ZIX, koji je djelovao iz Dusseldorfa. Stoga je porunik Reggie Marix iz kraljevske mornarike zrane slube 8. listopada u svojem Sopwith Tabloidu poletio iz Antwerpena sa zadatkom da iz zraka napadne cepelinov hangar. Na krov hangara spustio je dvije bombe od po 9 kg. Na njegovu sreu, letjelica je bila u hangaru i dolo je do spektakularne eksplozije u kojoj su se i cepelin i hangar rasprili u sitne komadie. Ali pothvat je umalo bio koban i za Marixa, jer je i njegova letjelica odbaena gotovo 150 metara u zrak. Svoj je oteeni Sopwith ipak zamalo uspio vratiti natrag u bazu, sve dok mu vatra sa zemlje nije stvorila nove probleme zbog kojih je bio prisiljen na nuno slijetanje. Posudivi od jednog ljubaznog belgijskog civila bicikl, uspio je

- 30 -

na vrijeme stii natrag i pridruiti se svojoj postrojbi koja se sljedeeg dana povukla u Dunkirk. Njemako bombardiranje je 29. rujna prouzroilo eksploziju skladita streljiva u utvrdi Wavre, kod Sainte Catherine. Taj je poloaj naputen 2. listopada. Dan kasnije, 30. rujna, uniten je rezervoar koji je snabdijevao grad vodom, pa je ta voda poplavila dio obrambenih utvrda. Ostale utvrde iz vanjskog obrambenog prstena poele su se ruiti i do 9. listopada sve je bilo evakuirano. Britanski ministar mornarice, prvi lord admiraliteta Winston Churchill, nagovorio je svoje kolege da poalju pomo i tri su brigade kraljevskih mornarikih trupa stigle 6. listopada, ba kad se belgijska vlada povlaila u Ostende i kad se civilno stanovnitvo evakuiralo. Britanska se 7. divizija, pod zapovjednitvom generala Sir Henrya Rawlinsona, iskrcala kod Zeebruggea, pa su i Francuzi poslali svoje marince, ali su Nijemci dotad ve bili preli rijeku Nethe kod Lierrea, jugoistono od Antwerpena, i Belgijanci su bili prisiljeni uzmaknuti na istok, prema Ghentu. Obrana Antwerpena ubrzo je slomljena i grad se predao 10. listopada u 15.00 sati. Prva mornarika brigada povukla se 9. listopada na sjeverozapad, na nizozemski teritorij, i tu do 22.00 sata poloila oruje i otila u zatoenitvo do kraja rata. Cijeli grad, zapaljen granatiranjem, bio je jedna velika buktinja, a nonu su tamu uz to osvjetljavali i plamtei rezervoari nafte, koje su Belgijanci zapalili tijekom povlaenja. Vojnici i civili zajedno su marirali na istok. Kad je kralj Albert uspostavio svoje uporite u Nieuportu na obali, gdje protjeu rijeka Ieperlee i kanal de lYser iz Ypresa, nastavak kanala Ypres-Comines kanala juno od grada, sastaju se s rijekom Yser kroz Dixmude u krajoliku proaranom odvodnim kanalima i napokon se ulijevaju u more, poeli su se stvarati elementi nove bojinice. Situacija je bila veoma zbrkana. Mali odred Nijemaca ve je 3. listopada uspio ui u Ypres, ali se dva tjedna kasnije morao povui. Britanske trupe prebaene s fronte uz rijeku Aisne 14. listopada ponovno su zauzele Bailleul, jugozapadno od Ypresa, ali su Nijemci dan ranije ve bili osigurali Lille, na jugoistoku. Takozvane `planine' Flandrije grle Ypres s jugozapada do sjeveroistoka. Zapravo, tu o nikakvim planinama ne moe biti ni govora, ali na izrazito ravnom terenu ak i skromne uzvisine mogu pruiti izvanrednu prednost vojsci koja ih nadzire. Te su uzvisine dio dugog, zakrivljenog, valovitog lanca koji se prua od Mont de Catsa, jugozapadno od Poperinghea, na oko 158 m visine, preko Mont Noira na 125 m, Mount Kemmela na 158 m, Wytschaetea, na sjevernom kraju grbe poznate kao Messines Greben na 82 m, Humka 60 na 60 m, Humka 62 vieg za 1, 83 m, pa onda kroz Polygon umu na sjever do Broodseindea i napokon do Passchendaelea, na 50 m visine. Iako za jednu planinu nije impresivan, taj niz gledan s vrha Broodseinde planine Mount Kemmel, udaljene 16 km, ini tako blizu kao da ga se rukom moe dodirnuti, a strme strane grebena koje vode sjeverno u Passchendaele osiguravaju ne samo promatranicu nego i obrambeni poloaj zavidne snage. Kia koja se slijeva s grebena stvara rjeice, potoke, a onda i rijeke koje sve teku na sjever i istok do Nieuporta. Kanal kroz Ypres predstavlja znaajnu prepreku, ali ak i naizgled slabaan vodotok Steenbeeka i njezinih pritoka, to se iz Zonnebekea probijaju izmeu Pilckema i Langemarcka preko St. Juliena na putu da se susretne s ostalim potocima, istodobno stvara i prirodni opkop i vitalni odvodni jarak za navodnjavanje poljoprivrednog zemljita. Zapravo, mnogi od ovih potoka primaju vodu iz jaraka iskopanih ba zbog toga da bi isuili zemlju, jer bi bez njih tlo bilo posve natopljeno vodom. A to tlo nipoto nije iste kakvoe, varira od pjeskovitog tla do ilovae i kasnije je tijekom rata paljivo pregledano i oznaeno na kartama kako bi se znalo gdje su pogodna mjesta za kopanje jaraka, a gdje postoji mogunost pojave blatnih rupa. Taj e kraj u povijesti kasnije postati poznat kao Ipreki klin. Njega, kao i bojinicu s obje njegove strane tek su trebali stvoriti dogaaji iz listopada i studenoga.

- 31 -

STVARANJE ARTOIS FRONTE Britanski ekspedicijski korpus kretao se prema saveznikim prvim crtama s desne strane grupacije koju su inile dvije divizije francuskih trupa na kanalu od Boesinghea do Dixmudea. Izmeu tog grada i obale bilo je i est belgijskih divizija. Na jug, nasuprot La Basseea i Aubersa, trebao je iz Bethunea pristii II. korpus pod zapovjednitvom SmithDorriena, kako bi rasteretio Francuze na njihovim junim poloajima. Ujutro 12. listopada pokuali su krenuti u napad protiv, kako im je reeno, slabo branjenih poloaja, ali su naletjeli na koncentriranu paljbu puaka i strojnica. Sljedeeg dana izvren je jo jedan napad u kojem je l. dorsetshireska regimenta prodrla dovoljno daleko da se nade potpuno opkoljena kad su selo Givenchy kojeg je branila 1. berdfordshireska regimenta Nijemci teko granatirali i ponovno zauzeli. Tek je malo vojnika iz Dorsetshireske regimente uspjelo pobjei. Njemaki VII. korpus tada je podvostruio svoje napore u probijanju kroz britanskih obrambenih poloaja. Do 22. listopada bilo je jasno da II. korpus mora uzmaknuti. Na jugu se 5. divizija povukla do Givenchya, a dalje sjevernije 3. divizija se povukla do poloaja na Neuve Chapelleu, mjesta koje je 1. kraljevska zapadnokentska regimenta velianstveno branila. Sljedeeg je dana Lahore divizija indijske armije, tek pristigla iz Marseillesa, poela smjenjivati dio II. korpusa blizu Bethunea, a za njom je uskoro slijedila i Meerut divizija. U tijeku pristizanja te pomoi bitka se nastavila i 27. listopada njemaka 14. divizija izvela je estoki napad na Neuve Chapelle, kojeg su branili strijelci 2. irske streljake regimente, sada ve ozbiljno desetkovani. Do 9.00 sati etiri petine strijelaca je poginulo, ranjeno ili zarobljeno, dok su ostale istjerali iz sela. Nakon to je Neuve Chapelle doao u njemake ruke i kad su borbe gore na sjeveru, kod Ypresa, dosegnule vrhunac, na neko se vrijeme crta razdvajanja nastala u bitci kod La Basseea stabilizirala. STVARANJE YPREKOG KLINA Sedma divizija je 14. listopada ula u Ypres i udruila se s 3. konjikom divizijom u IV. korpus, koji je krenuo dalje naprijed u osvajanje prijevoja istono preko ceste za Menin. S desna mu se na grebenu Messines nalazila 2. konjika divizija. Stvorena je slaba crta, s koje je trebao krenuti napad za ponovno osvajanje Belgije. U meuvremenu su tamo gdje je bilo mogue iskopani rovovi za zatitu od neprijateljske vatre, ali na mnogim se mjestima dogodilo da je raskvaena zemlja jednostavno curila u kaljuu u koju su se oni pretvarah, pa se moralo podii parapete od vrea s pijeskom. Nisu to jo uvijek bili potpuno povezani obrambeni poloaji kakvi e uskoro postati ope poznati, nego samo pojedinani zakloni, kako se vjerovalo, privremene namjene. Plan za osvajanje Menina 19. Listopada Nijemcima je bio poznat, jer su uspjeli zarobiti britanskog asnika koji je prenosio zapovijedi to su na osnovu njega donesene. Istodobno su se Nijemci i ojaali, pomicanjem etvrte armije pod zapovjednitvom vojvode Albrechta na poloaj izmeu Menina i Roulersa. Britanski je pokuaj napada na Menin bio odbijen, 7. divizija se povukla, a piloti koji su nadlijetali bitku izvijestili su o masovnim pokretima njemakih trupa u zaledu. Britanska se snaga pojaala dolaskom I. korpusa pod zapovjednitvom generala Sir Douglasa Haiga, ali su Nijemci koji su im bili suelice i dalje bili brojano nadmoniji. Njihova se etvrta armija sastojala od XIIL, XV., XVI. i II. bavarskog korpusa. Saveznici su, pak, oko Ypresa imali Konjiki korpus pod zapovjednitvom generala Marie Henry de Mitrya, s francuskim teritorijalnim trupama ispred Boesinghea; britansku 3. Konjiku diviziju pred Poelcapelleom; 7. diviziju pod zapovjednitvom generalbojnika Thompsona Cappera, sada podreenu generalpukovniku Sir

- 32 -

Henryju Rawlinsonu, zapovjedniku djelomino formiranog IV korpusa; 2. diviziju I. korpusa Meninsku cestu, na potezu od Zonnebekea do Zandvoordea; i dvije divizije Konjikog korpusa pod zapovjednitvom generalpukovnika Edmunda Allenbya, koje su drale poloaj na prijevoju Nlessines. 1. divizija je bila u priuvi. Ali ipak su Britanske snage bile brojano daleko ispod njemakih, tako da je njemaki car Wilhelm II., uvjeren da svjedoi njemakom proboju do mora, ve bio zauzeo rezidenciju u Thieltu, istono od Roulersa, spreman za pobjedniki ulazak u Ypres. Nakon propalog pokuaja osvajanja Menina Nijemci su izvrili strahovit pritisak na iscrpljene Belgijance i postojala je opasnost od raspada bojinice na potezu od Dixmuda do mora. Ta se crta poklapala sa eljeznikom prugom koja je prolazila visoko iznad odvodnih kanala i jaraka, obzidanim nasipom i potencijalno savrenom branom. Cestovni tuneli kroz njega bili su zaepljeni, pa je kralj Albert 21. listopada zapovjedio da se otvore morske ustave kod Nieuporta. U sljedea etiri dana dolo do poplave ponegdje iroke i itavu milju koja se brzo irila, jer su se vrata ustava za vrijeme plime otvarala, a zatvorila za oseke. Paljivo usmjerena voda stvorila je neprohodnu prepreku i tako suzila belgijsku frontu na zapadu na usko grlo pjeanog tla i na sam grad Nieuport. Uvidjevi da nema nikakvog izgleda tuda prodrijeti, njemaka je etvrta armija bezuspjeno nasrnula na Belgijance i Francuze okolo Dixmuda, prije nego se usmjerila dalje prema jugu: prema Ypresu. Juno od grebena Messines, na prilazima Armentieresu, III. je korpus postao rtvom loe organizirane obavjetajne slube i zbrke koja je nastala. Generalpukovnik W. P. Pulteney zapovjedio je 13. listopada njihovo napredovanje, ali je ovaj korpus naletio na Nijemce koji su se ukopali zapadno od Balleuila. Tako je selo Meteren najprije bilo zauzeto, a zatim evakuirano, zbog krivih izvjea da Nijemci u njemu organizirali snanu obranu. I Nijemci su jednako tako bili zbunjeni i tog istog dana su napustili Balleuil. Armentieres nije okupiran sve do 17. listopada. Sljedeeg je dana Pulteney krenuo naprijed prema Lillu, ali je tri dana kasnije bio napokon prisiljen povui se, nakon to je 18. brigada 2. sherwoodsko-fosterske divizije bila opkoljena i praktiki potpuno zbrisana. Njemaki napad na klin kod Ypresa poeo je 21. listopada. 7. divizija podnijela je svu teinu ofenzive u sreditu, dok su se Mitryeva konjica i francuski IX. korpus oduprijeli udarcu na sjeveru. Kod Langemarcka su Nijemci ubacili svoj priuvni korpus. Narodna predaja kae da su to uglavnom bili studenti dragovoljci, koji su, puni patriotskog entuzijazma i bez ikakvog vojnog iskustva ili u napad pjevajui i vodei se ruku pod ruku. Doista se radilo o slabo uvjebanim rezervistima, ali vie je medu bilo starijih ljudi nego mladih studenata i svi su jednako nepromiljeno, nevjeto i nespretno srljali naprijed, po svoj usput ni rijei ne zapjevavi. Ta pria o pjevanju ipak ima korijene u stvarnom dogaaju. U noi s 22. na 23. listopada, 213. priuvna pjeaka regimenta napala je Bixschoote, kojeg su branili Francuzi. Porunik Block je u svojem dnevniku zabiljeio sljedei dogaaj: jedna se postrojba bila izgubila i, bojei se da bi ih mogli gaati njihovi vlastiti vojnici, poeli su pjevati Wacht am Rhein. I tako je iz tog dogaaja, uz doprinos njemakih slubenih vojnih izvjestitelja, nastala ova legenda. Pa ipak su gubitci regimente rezervista u okraju koji je postao poznat pod imenom Kindermord zu Ypern, Pokolj nevinih kod Ypresa, bili uasni - oko 1.500 mrtvih i 600 zarobljenih. Kia i hladnoa bili su prvi nagovjetaji nepovoljnih uvjeta koji e ovdje prevladavati sljedee etiri godine. Do 24. listopada borbe su se vodile neprestano i danju i nou, a Nijemci su probijali bojinicu. Odmah sjeverno od Gheluvelta, na cesti za Menin, uspjeli su osvojiti uporite u umi Polygon, gdje ih je zadrao bataljun Kraljevske warwickshireske regimente, brzo pojaan regimentom Northumberlandskih husara, s regimentom pripadnika konjike milicije i Konjikom regimentom teritorijalnih snaga. Borba koja se vodila u gustoj umi bila je zbrkana, bez jasne crte razgranienja, tako da je bilo mnogo rtava od `prijateljske vatre'. Drugi bataljun Worcestershireske regimente koja je trebala uivati u priuvi nakon brutalnog

- 33 -

iskustva od prethodnog tjedna urno je poslana cestom za Menin pored Hoogea i razmjestio svoje trupe u plitkoj dolini (sada tuda prolazi autoput) jugozapadno od ume. Paljba iz puaka vie je tetila nego to je koristila, tako da su vojnici izvukli bajunete, usput kliui kako bi ih njihovi mogli raspoznati od neprijatelja. Jurnuli su naprijed, istei sve pred sobom, sve dok nisu doli na drugi kraj ume. Tu su svojim povicima uzbunili Nijemce i na izlazu iz ume doli pod jaku vatru, tako da su se bre-bolje ukopali. uma Polygon sada vie nije bila u rukama organizirane sile prepoznatljivih postrojbi, nego skupina ljudi iz razliitih regimenti, koji su uureni u plitkim rovovima pokuavali pruiti otpor Nijemcima. Sljedeeg je dana, na jesenskom suncu, postalo jasno da i Nijemcima treba predaha, pa su saveznici iskoristili tu prigodu i zamijenili izloene trupe i tako ne samo uveli nekakav red u svoje kaotine redove, nego se i pripremili za napad. Nijemci su takoer planirali napad: od 27. do 31. listopada jo se est divizija premjestilo na bojinicu suelice grebena Messines i ceste za Menin otkud je 29. listopada, u gustoj magli, zapoeo masivan napad na slabe britanske poloaje oko Gheluvelta. Dvije su satnije - jedna iz 1. regimente coldstreamske strae i jedna iz l. Black Watch regimente (Kraljevskih gortaka) bile na sjeveru od ceste za Menin. Obje su bile daleko ispod svoje pune snage, a prema njima su se kretala tri bataljuna 16. bavarske priuvne pjeake regimente. Nisu ih opazili sve dok se nisu pribliili na 50 metara do britanskih poloaja. Britanci nisu imali nikakvu topniku podrku: zbog nestaice streljiva bili su ogranieni na devet rundi po jednom topu, a i to to su imali bilo je namijenjeno neprijateljskim bitnicama. Osim toga, coldstreamerski su gardisti bili hendikepirani zbog loe opreme. Patrone su im zapinjale u pukama, a iz istog su razloga iz upotrebe bile izbaene i dvije strojnice. Nijemci su ih napali i bili odbijeni, ponovno napali i po drugi put ustuknuli, a zatim se i trei put tvrdoglavo zaletjeli, pokuavajui probiti obranu Black Watcha. Coldstreamerski gardisti, sada prisiljeni boriti se na dvije fronte, ne samo da su izdrali napad, nego su s ostacima kotskih gortaka slomili neprijateljski upad u svoje redove i obnovili svoje poloaje. Juno od ceste nasrnuli su pripadnici 1. regimente grenadirske strae, u tako velikom broju da su Bavarci jedva uspjeli okrenuti svoje bjevo krilo i zapoeti borbu prsa o prsa s isukanim bajunetama ili s pukama koje su koristili kao palice. Kritinu je situaciju ublaila hrabrost i odlunost porunika J. A. O. Brooka, koji je zapovijedao s postrojbom 2. Gordonovi gortaci. Njega su bili poslali s nekom porukom ali je on, vidjevi da je obrana probijena, sakupio stotinjak ljudi i poveo ih u protunapad. Ponovno je zauzeo rov, radije nego se izloio opasnosti topovske paljbe u odlasku po pomo. Njegovi su se gortaci pridruili napadu koji je uslijedio s ciljem ponovnog zauzimanja sljedeeg rova iz kojeg su Bavarci ve upuivali teku vatru. Bojinica je bila osigurana na oko 90 metara unatrag od poloaja koje su jo jutros drali, uz gubitak od 470 grenadira i oko 100 kotskih gortaka. Brooke to nije doivio. Posmrtno je odlikovan Viktorijinim kriem. Sljedeeg se dana napad nastavio i ovdje i na Messines grebenu gdje su u blizini Wytschaetea A1lenbyeva konjica i novo pristigli francuski XIV. korpus natjerani na povlaenje. 6. bavarska priuvna divizija izvrila je odluan napad na Gheluvelt, koji je umalo bio zauzet, te je poloaje gaalo i njemako topnitvo, a njihovi su avioni ispustili prve bombe na sam Ypres. Kod Zandvoordea su branitelji sastavljeni od pripadnika Life Guards regimente i odreda strojniara Regimente kraljevske konjike garde potpuno zbrisani, Regimenta kraljevskih velkih muketira sasjeena, a sela Gheluvelt i Hollebeke su zauzeta. Ali bojinica se jo uvijek drala. Topnitvo je 31. listopada ponovo poelo gaati Gheluvelt. Bombardiranje plitkih rovova trajalo je tri sata. Kraljevsko je poljsko topnitvo bilo prisiljeno povui svoje topove, a njemako se pjeatvo okupljalo za jo jedan napad, prolazei kroz ostatke britanskih trupa koje su uzmicale i ukopavale se da bi pruile posljednji otpor na cesti za Ypres. Osim otpora tih malobrojnih pripadnika britanskih trupa, inilo se da je cesta konano otvorena za Nijemce. Na Hooge Chateau, stoer prve i druge divizije, pala je granata i pobila ili ranila sve

- 34 -

stoerne asnike. Situacija je bila doista oajna. Britanci su pretrpjeli ogromne gubitke. Od osamdeset etiri bataljuna koji su sainjavali britanski ekspedicijski korpus (BEF), osamnaest ih je spalo na samo deset posto snage, a drugih ezdeset est je oslabljeno za dvije treine. Haig i French su ve bili odluili zatraiti pomo od Francuza, kad su iznenada primili dobru vijest. Ljudstvo 2. worcesterske regimente bili su u priuvi, ako se tako uope moe razumno opisati leanje u umi Polygon. Brigadni general Charles Fitzclarence, nositelj Viktorijinog kria, koji je zapovijedao 1. gardijskom brigadom, zatekao ih je tamo i, kad je shvatio da mu se neoekivano pruila prigoda da zaepi onu prazninu kod Gheluvelta gdje su se pripadnici Regimente junovelkih graniara jo vrsto drali oko dvorca, zapovjedio je da krenu u napad. Kad su pojurili prema svojem cilju oko stotinjak ih je podleglo vatri granata, ali ih je dovoljno preivjelo da se srea preokrene u njihovu korist. Nijemci su odbaeni s travnjaka velikog zdanja, a izvjesni porunik Slaughter, koji je oito s pravom nosio svoje ime, strojnicom im je jo vie zagorao povlaenje. Toga je dana napadnut i prijevoj Messines. Francuzi su bili prisiljeni na uzmak sjeverno od Wytschaetea, iako su se kod ume Croonaert bili bespotedno okomili na II. bavarski armijski korpus. To je ono povijesno mjesto gdje je kaplar Adolf Hitler dobio eljezni kri jer je spasio ranjenika ispod vatre. Britanci su se tvrdoglavo drali ruevina kod Messinesa, a mir koji je vladao u umi Ploegsteert bio je ozbiljno uzdrman topovskom paljbom. Prva Teritorijalna pjeaka regimenta tog je dana doivjela vatreno krtenje u namjeri da probije neprijateljsku obranu i jedva ga je preivjela. Londonska regimenta bila postrojba teritorijalnih snaga, vrsto povezanih s regimentom Kraljevskih muketira (regimentom grada Londona), koja je bila dijelom regularne vojske. 14. londonska kotska regimenta bila je dobila zapovijed pruiti podrku konjici koja je drala prijevoj, pa je izvrila jurini napad kroz neprijateljsku vatru kako bi zauzela svoj poloaj. Treina njezinih pripadnika bila je pokoena. Kasnije te noi na mjeseini su ugledali sjenovite obrise ljudi kako im idu u susret. Ne dobivi odgovora na dogovorenu lozinku, otvorili su vatru. Ali jo se jednom pokazao hendikep britanskih vojnika zbog slabog naoruanja. Puke su im se zaglavile. Ljudi su se morali na brzinu snalaziti kako bi svoje zaglavljene puke ponovno osposobili, ali su ipak zaustavili napadae. Izdana im je zapovijed za povlaenje, ali ona do regimente nikad nije stigla. U sljedeem su napadu bili potpuno opkoljeni i svega ih je nekolicina uspjela izvui ivu glavu samo zahvaljujui sluajnom dimu zapaljenog stoga sijena koji im je pokrivao povlaenje. U nedjelju l. studenog Nijemci su zauzeli i Wytschaete i Messines, ali im je hrabra francuska 32. divizija pruila otpor i zaustavila njihovo daljnje napredovanje. Sljedeeg se dana prijevoj Messines jo jednom naao u rukama saveznikih trupa. Obje su strane uzele kratak predah. Nijemci su bili zateeni svojim neuspjehom no ipak odluni pobijediti, ali su ve bili pretrpjeli znatne gubitke i trebali su svjee trupe. Saveznici su bili potpuno iscrpljeni. Britanske su regimente bile strahovito smanjene, mnogima je nedostajalo tri-etiri pa i vie asnika, a ljudstvo desetkovano, pa im je prijetilo potpuno gaenje i prestanak postojanja. Tako je 5. studenog 7. divizija povuena s bojinice sa samo 2.3801judi, oko etvrtine od ukupnog broja. Relativan mir prekidala je uporna topovska vatra, pukaranje i manji napadi, tako da branitelji Klina nisu imali predaha. Britanska 8. divizija iskrcala se u Francuskoj 6. studenog, ponudivi traak nade, ali se razaranje Ypresa granatama i zapaljivim bombama i dalje nastavilo, a iz mjesta su istjerani i posljednji civili. Nijemci su 10. studenog nahrupili u Dixmude i zauzeli grad, nakon to su se za njega ve tri tjedna bezuspjeno borili. Taj su grad jo poetkom listopada bili zauzeli francuski marinci pod zapovjednitvom admirala Ronarc'ha. Tih 7.000 ljudi od tada je tvrdoglavo prualo otpor svim nastojanjima da ih se istjera iz grada. Francuski su topovi bili smjeteni na uzvisini zapadno od grada, a topnika izvidnica je bila smjetena u oblinjem mlinu. Prvi napad uslijedio je 16. listopada, a bijesan juri obnovljen je 19. listopada. Grad se pomalo pretvarao

- 35 -

u prah i pepeo. Napadi su se nizali jedan za drugim, jedino su bili malo popustili kad se 30. listopada pozornost obratila na Ramscapelle, zbog poplave koja se tada dogodila. Kada je poplava prola poloaj kod Dixmudea izgubio je na vanosti, pa nije bilo nikakvo iznenaenje kad je 10. studenog iza uobiajene topovske paljbe uslijedio masovan pjeaki napad koji je taj poloaj potpuno razorio. Njemako je napredovanje bez veih problema zaustavljeno na samoj rijeci i na tome se dijelu fronte stanje za neko vrijeme stabiliziralo. Kod Ypresa je 11. studenog ozbiljan po kii i magli zapoeo jo jedan napad. Topovska je vatra zapoela u 6.30 sati, jaa i bolje usredotoena nego ikad ranije. Tanka bojinica koju su drale britanske trupe i francuski Zuave vodila je preko ceste za Menin i, poto je bila samo slabo ukopana, pretrpjela je mnogo rtava jo i prije nego su ljudi specijalne okupljene skupine Linsingen uope pokrenuti. Na elu napadne kolone (klina) nalazili su se pripadnici 1. i 4. postrojbe pruske garde. Crta je prekinuta na cesti za Menin. Borbom iscrpljen 4. odred Zuava nije mogao zaustaviti prodor Prusa koji su nagrnuli niz cestu iz pravca Gheluvelta i zatim se rasprili u umi Nonne Bosschen. Na izlasku iz ume zasula ih je s boka vatra 4. regimente kraljevskih muketira koja se nalazila juno od ceste, te od 1. regimente kraljiinih osobnih kamerunskih gortaka, smjetene sjeverno od ceste. Uz njih su jedine jo uvijek organizirane formacije na bojinici bile: oko 200 ljudi iz Regimente kotske garde, neto ljudi iz regimente Black Watch, 2. regimenta oxfordshireskog i buckinghamshireskog lakog pjeatva i, na rubu Polygon ume, 450 ljudi iz Kraljeve osobne Lancaster regimente; ostali su bili topnici, konjuari, kuhari - svatko sposoban drati puku. Pod jakom vatrom napredovanje Prusa je zaustavljeno i oni su bili prisiljeni povui se natrag u umu. U 14.00 sati pokrenula se 2. regimenta oxfordshireskog i buckinghamshireskog lakog pjeatva, zajedno sa satnijom Northamptonshireske regimente i 5. poljskom satnijom Kraljevske inenj erije, koja nije eljela biti izostavljeni iz akcije, s namjerom ienja ume Nonne Bosschen od pripadnika neprijateljske 1. regimente pjeakih gardista. Prema jednom izvjeu, neprijatelja su iz ume istjerali poput fazana. Juno od ume veina pripadnika 1. regimente pjeakih gardista s nekolicinom drugova iz 3. regimente pjeakih gardista dola je do mjesta koje je bilo u vidokrugu 2. topnike divizije. Pod vatrom britanskih topova neki su pali a preivjeli su se povukli i potraili zaklon u kolibama u blizini ume. Jednu je kolibu pogodila granata i raznijela je u stotine komadia, a drugu je zauzelo pet kuhara iz 5. poljske satnije. Ti su ljudi inili posljednju crtu obrane britanskih trupa koje su branili Ypres. Elita njemake armije bila je odbaena i kad se dim razbistrio pokazalo se da je niska obala rijeke iza koje su Nijemci potraili zaklon bila posve prekrivena mrtvim truplima. Na drugim dijelovima bojita bolje je proao neprijatelj. Wytschaete je jo jednom osvojen, a crta razdvajanja na jugu se sada protezala od Ploegsteerta do Wulvergema, Croonearta i St. Eloia. Na sjeveru je ila od Steenstraata, sjeverno od Langemarcka, pa zaokretala okolo prema Broodseindeu, a otud na zapad, ostavljajui Gheluvelt u njemakim rukama. U kaosu manjih incidenata tijekom sljedeeg tjedna prva je bitka kod Ypresa nekako privedena kraju. Obje su strane imale ogromne gubitke. Britanci su imali 58.155 rtava, ukljuujui 5.951 vojnika iz indijskog korpusa, a Francuzi su izgubili oko 50.000 ubijenih i ranjenih od ukupno 995.000 ljudi koliko su ih izgubili u itavoj 1914. godini. Belgijanci su ovdje ostali bez 18.522 ljudi, uz dotad izgubljenih preko 12.330 rtava od ukupno mobiliziranih 217.000. Nijemci su izgubili 134.315 ljudi uz dodatnih 31.265 nestalih ili zarobljenih, to ini skoro etvrtinu njihovih ukupnih gubitaka u 1914. godini. teta koja je nanesena BEF-u za Britance je bila ogromna, a za redovitu britansku vojsku nepopravljiva. Njihova je mirnodopska snaga 1. srpnja brojila 255.000 ljudi, uglavnom na slubi u prekomorskim zemljama, to znai da je do kraja kolovoza BEF imao nekih 120.000 ljudi u Francuskoj i Belgiji. Ukupan broj mobiliziranih te godine bio je 713.514, tako da je izvor popune teritorijalnih postrojbi bio dobrano ispranjen. U 1914. godini bilo je 95.614 rtava. Iako je Kitchenerov poziv dobrovoljcima, upuen u kolovozu, proizveo navalu svjeeg

- 36 -

ljudstva, trebat e protei osamnaest mjeseci prije nego oni budu izvjebani i spremni za borbu. Na putu su ve bili ljudi iz ostalih dijelova Kraljevstva, Australije, Kanade i Novog Zelanda, a indijska je vojska ve bila podnijela velike rtve, ali u tom trenutku britanska `tanka crvena crta' bila je manje crta a vie niz nenanizanih perli. Na svu sreu, ini se da Nijemci nisu bili svjesni te injenice. U posljednjem okraju Prve bitke kod Ypresa lei naznaka onoga to tek slijedi. Po prvi put je jednom napadu, ovaj put od strane Nijemaca, prethodilo podue topniko bombardiranje. Trajalo je samo dva sata, to je neznatno u usporedbi s onim to e se dogaati kasnije, ali je bilo znakovito za buduu taktiku. kako se pokazalo, u svim je vojskama glavno oruje na bojnim poljima 1914. godine bila puka, uz strojnicu na drugom mjestu. Sukob je dotad uglavnom bio obiljeen velikom mobilnou postrojbi, to je prijeilo vee isticanje tekog topnitva, osim nekih iznimki, uglavnom kod osvajanja utvrda, gdje bi se ratovanje moglo okarakterizirati statinim. Kia, hladnoa, blato i iscrpljenost su usporavali akciju. Kako bi se postrojbe mogle povui s bojinice na odmor i popunu, kopani su rovovi koje je moglo braniti brojano manje ljudi. Generali su s obe strane raspored na bojitu smatrali `tek privremenim i nisu predvidjeli utjecaj koji e dalekometno granatiranje tekim topovima imati na napadom ostvarene pomake. Doista, trebat e stei skupo i krvavo iskustvo da bi se to napokon shvatilo. ak niti injenici da je borba kod Ypresa bila stisnuta na ogranienu dubinu i irinu fronte nije posveena dovoljno ozbiljna panja. Utvrivanjem crta obrane stvorena je neprekinuta prepreka od Sjevernog mora do vicarske granice. Neke su praznine, posebice u Vosges planinama, ostale nepopunjene i u studenom, ali e poetkom 1915. godine biti popunjene u nezamislivim ratnim uvjetima na padinama i vrhuncima idealnim samo za zimske sportove. irenje rata zahtijevat e da ljudi idu ispod, preko i kroz ove linije. Opkoljavanje niti napadi s boka vie nisu bili mogui.

II. STATIAN RAT 5.NEUVE CHAPELLE OUJAK 1915. TIJEKOM RELATIVNOG zatija te zime suprotstavljene strane bile su zaposlene oko svojih rovova. Gledita saveznika uvelike su se razlikovala od njemakih. Medu saveznicima najutjecajniji Francuzi htjeli su ponovno pridobiti izvore sirovina, eljezne rudae i ugljena, koji su sada bili iza njemakih poloaja u pokrajini Artois, juno od belgijske granice, te industrijske centre poput Lillea, a uz to jo izbaciti uljeza sa svoje zemlje. Ovome se pridruuju Britanci, solidarni ne samo s Francuzima nego i s Belgijancima u elji da potjeraju Nijemce tamo od kuda su doli. Stoga su rovovi saveznika bili polazite napada nakon kojih e se u sluaju uspjeha morati kopati novi, za sljedee napade. Trebali su uspostaviti takav sustav koji e velikom broju ljudi omoguit kretanje naprijed pod stalnom zatitom od neprijateljskog napada - mreu `zejih brloga' za privremenu upotrebu. tovie, britanski pristup bio je prilino agresivan, nikad neprijatelju pruiti prigodu za odmor, stalno napadati neprijateljske rovove i mreu rovova neprestano proirivali i usloavati. Francuzi su imali drukije miljenje. U nekim podrujima, poput Argonskih uma i planina Vosges bilo je teko boriti se tijekom zime, pa su neki vei pomaci izostali s obje strane. Joffre je stoga donio odluku da poloaje treba utvrditi tako da mogu zadrati napad, a opskrbu prilagoditi taktici

- 37 -

povremenih napada s obrambenog poloaja, izbjegavajui ope napada. Otud francuska kategorizacija dijelova fronte na aktivne i pasivne. Nijemci su imali posve oprene potrebe. Njihov se rat odvijao na dvije fronte. Istona ruska fronta protezala se kroz iroke otvorene prostore, prevelike da ih se pokrije nizom rovova, to bi osim toga zahtijevalo i vrlo mnogo ljudstva. Skuenost Zapadne fronte je ve zbog toga to je imala dva jasno odreena kraja i bila relativno kratka nudila mogunost smanjivanja broja ljudi poveavanjem sigurnosti rovova. Falkenhayn je zapovjedio da rovovi na bojinici moraju biti dovoljno duboki i prostrani. Uz njih je trebalo izgraditi zaklone protiv granatiranja, a na svaki uspjean napad moralo se bez odlaganja odgovoriti protunapadom snagama dovoljno snanim za odranje integriteta fronte. Na prikladnom tlu, kakvi su kredom bogati breuljci uz rijeku Somme, morala su se kopati duboka podzemna sklonita, prekriti podnim daskama i opremiti elektrinom rasvjetom i tako pretvoriti u sasvim udobne vojarne. Vjerovalo se kako ovdje, dok se njihovi drugovi daleko na istoku uistinu bore relativno mali broj postrojbi moe sprijeiti napredovanje saveznika. Obje su strane koristile ameriki izum, bodljikavu icu, u poetku razapetu na drvenim stupovima ili tronocima, a kasnije na eljeznim zailjenim kolcima koji su se mogli zabijati u zemlju poput vadiepa. Britanci su iskopali i druge redove rovova, kao potpore prvoj crti, pa ak i tree, priuvne poloaje, i sve su tri crte obrane bile povezane komunikacijskim rovovima od straga prema naprijed, koji su krivudali kako bi se smanjila izloenost bilo kojeg dijela bonoj vatri ili uinku eksplozije granate. Nijemci nisu uveli drugu crtu fronta sve do svibnja 1915. godine, nakon bitke kod Neuve Chapellea, i upravo je ta bitka dala Britancima i Nijemcima naslutiti kako e rat izgledati barem sljedee dvije godine. Nijemci su svoje borbe u 1914. godini uvijek zavravali povlaei se na povoljan poloaj uvijek kad je to bilo mogue. Kod iprekog su klina zaposjeli povieni teren prijevoja Passchendaele i drali vei dio najboljeg terena iznad rijeke Aisne. U pokrajini Artois zauzeli su prijevoj Vimy i prijevoj Aubers zapadno od eljeznike pruge koja je spajala sjever i jug, izmeu Lilla, Douaia i Cambraia. Ta je eljeznika pruga inila dio sustava koji je ukljuivao smjer prema Antwerpenu na sjeveru i, najvaniju dionicu od svih, jugoistonu prugu kroz Hirson, Mezieres i Sedan do Metza. na tu se bonu liniju sa zapadnog kraja nadovezivao spoj prema Kelnu, kroz Liege i Namur. General Joffre, i sam inenjer po struci, bio je svjestan vanosti tog eljeznikog sustava za neprijatelja, pa ga je planirao na tri mjesta razbiti. To bi ne samo natjeralo Nijemce na povlaenje, nego bi vjerojatno sprijeilo prebacivanje njemakih trupa u Rusiju, gdje bi se eventualna pobjeda Nijemaca mogla katastrofalno odraziti na Zapadnu frontu. Flandrija na sjeveru lako se pretvarala u jednu veliku movaru, pa je kroz nju kretanje znalo biti znatno oteano, dok su strmi breuljci uz rijeku Meuse i planine Vosgesa bili jednako neatraktivni iz razliitih razloga. Joffre je ta podruja sa zadovoljstvom ostavljao neaktivnima. Nizinu rijeke Woevre, jugozapadno od Metza, trebalo je napasti s juga a otvoreni dio zemlje u sjevernoj Champagni s pozicija istono od Reimsa. Da bi dokazali svoju lojalnost i ujedno izvrili udar na eljeznicu juno od Lilla, Britanci su trebali prodrijeti istono prema prijevoju Aubers, dok je Francuzima ostao napad na prijevoj Vimy. Ali za poetak je trebalo razbiti klin oko sela Neuve Chapelle. Osim kopanja rovova, tijekom te zime obje su se strane borile s jo jednim problemom, nestaicom granata. Sredinom studenoga 1914. godine von Falkenhayn je izraunao da ima granata za jo samo etiri dana borbe, uzevi u obzir koliinu koja se koristila u bitci kod Ypresa. Do kraja listopada 1914. godine Britanci su uveli racionirano snabdijevanje svojih topova - kako smo vidjeli, na devet granata dnevno. U razdoblju od izbijanja rata do 10. rujna 1914. godine, francuske su zalihe granata za kalibar topova od 75 mm pale s 530.000 na 33.000. Obje su se strane pokuale razborito opskrbiti prije samog rata, ali nijedna nije ni slutila kakvom e se brzinom strjeljivo troiti, zapravo kolika e biti potranja. Nestaica je

- 38 -

ipak bila donekle ograniena na posebne vrste granata. Britanci su imali prevelike zalihe tekih brodskih projektila, ili tonije reeno eksploziva (kordita) kojim su ih trebali ispaljivati, jer su pogrjeno iako s razborito vjerovali da e se budui ratovi uglavnom voditi na moru. Tako je mornarica upotrijebila manje od 30.000 projektila u cijelom ratu. Daljnji problem je nastao zbog pogrjene procjene o oekivanoj vrsti ratovanja. Mobilan rat s dosta manevara, kakav se predviao, traio je vei boj rapnela koji se koriste protiv ljudi i konja, na otvorenom terenu. Ono to su uistinu dobili bilo je ratovanje od utvrde do utvrde, koje zahtjeva drugaije oruje - jake eksplozive i teke topove, minobacae i haubice. Suoeni s ogranienim zalihama granata, svi su se napadi godine 1915. paljivo planirali, tedei granate prije bitke i koncentrirajui topnitvo tamo gdje e biti od najvee koristi. Njemaka je obrana bila do pojedinosti unesena na karte. Primitivan crte na temelju iz zraka snimljenih fotografija pomogao u je stvaranju preciznih karata njemakih poloaja, jer na prostoru sjeverozapadno od sela Neuve Chapelle nije postojao kompleks dubokih rovova. Kroz due razdoblje kalibrirali su se topovi, odnosno ispaljivale granate i biljeila mjesta njihova pada kako bi se korigirao domet, ali nikad u velikom broju, kako se ne bi pobudilo sumnju u planiranje napada u tom podruju. Kraljevski letei korpus uveo je sustav `sata' za izvjeivanje o padu granate kako bi se poboljalo topniko izvianje. Koriteni su celuloidni diskovi sa koncentrinim prstenima oznaenim slovima Y, Z, A, B, C itd., od sredita prema van, i s brojanim oznakama sati na rubu vanjskog kruga. Na taj bi se nain kratkom porukom koja je sadravala samo broj i slovo javljalo o smjeru i udaljenosti greke u doletu granate. Poruka bi se Morzeovim znakovima poslala putem radija, a topnici su na terenu komunicirali putem Panneau signala, velikih komada tkanine posloenih na unaprijed utvren nain. Dim, vatra i magla mogli su stvoriti smetnje, a niti tadanje radio veze nisu bile previe pouzdane, ali tehnologija je bila iskoritena s prilino entuzijazma. Kraljevski letei korpus se spremao i za zrane napade za podrku vojsci. Oni su se uglavnom usredotoivali na razaranje vanih komunikacijskih toaka, posebice eljeznikog mosta kod Menina i eljeznikog vora kod Courtraia. Tijekom akcije natporunik G. I. Carmichael je pogodio stup mosta kod Menina, a eljeznika postaja kod Courtraia je bila oteena. BITKA ZAPOINJE Gubici koje su Britanci pretrpjeli prethodne godine su nadoknaeni i britanski se ekspedicijski korpus sada sastojao od dvije armije. General Sir Douglas Haig zapovijedao je Prvom armijom, ija su udarna snaga trebali biti IV. korpus pod zapovjednitvom Sir Henrya Rawlinsona i Indijski korpus pod zapovjednitvom Sir Jamesa Willcocka. 10. oujka u 7.30 sati 342 topa su otvorila vatru na njemake poloaje. Veinom su to bili poljski topovi koji su rapnelima gaali bodljikavu icu na crti razdvajanja i rovove, postiui raznolike rezultate. Indijci, koji su bili okrenuti prema jugu klina, ustanovili su da je ica unitena, osim dijela na njihovoj krajnjoj desnici, a isto je iskustvo imala i 25. brigada koja je bila u sredinjici. Njima s desna, 23. brigada i posebice 2. Middlesex regimenta i 2. regimenta kotskih kamerunskih strijelaca zatekle su icu netaknutu, a njemake su ih strojnice strano pokosile. Sprva se govorilo kako je akcija u cijelosti uspjela jer nije bilo ranjenih, ali kasnije se pokazalo da niti jedan ranjenik nije niti bio u mogunosti vratiti se i da ih veina poginula. Oni koji su krenuli u napad u 8.00 sati uglavnom su imali sreu jer im se praktiki nitko nije suprotstavio. Bile su to sljedee regimente strijelaca: 2. linkolnska, 2. kraljevska berkshireska i 2/39. garhwalska. One su brzo poistile sve rovove koji su im bili zadani za cilj i poekale na dolazak novog vala strijelaca koji su trebali nastaviti s akcijom. Da bi se Nijemce sprijeilo u izvrenju protunapada, topnitvo je baranom vatrom zasulo njemaku pozadinu. Rije `barrage' je izvedena od francuske rijei `bar', to znai blokirati ili

- 39 -

zaustaviti protok i u to vrijeme jo nije imala ire znaenje: zasienje vatrom. Ta je barana vatra trebala ustrajati sve dok se ne zauzme prvi cilj, a onda se jo petnaest minuta trebala preusmjeriti na samo selo. Zapravo su prvi ciljevi bili u rukama Britanaca i Indija.ca daleko bre nego to se moglo pretpostaviti, ali nisu im bila dostupna sredstva da se to obznani i da se na to odgovarajue reagira. Poruke su se mogle slati jedino putem teklia, jer su telefonske linije bile unitene, a beina veza jo nije postojala. Kad je 2. streljaka brigada ipak uspjela poslati poruku, zapovjeeno im je da ostanu tamo gdje jesu. Kroz to su se vrijeme, sat i po nakon poetka akcije, Nijemci poeli oporavljati. Za sluaj ovakvih napada Nijemcima je propisano ojaati krila prije nego se dovedu priuvne postrojbe za popunjavanje praznina. Na sjeveru, lijevo od Britanaca, 11. jagerski bataljun je aktivirao dvije strojnice, a s desne je strane dolo do zastoja uzrokovanog neprerezanom bodljikavom icom, to je braniteljima omoguilo prestrojavanje. Oko 11.30 sati strojnice na lijevom boku su pogoene zakanjelom topovskom paljbom. Nekadanji klin ispunio se trupama koje su eljele iskoristiti ostvarenu prednost, ali nisu mogle napredovati. Mladi asnici, koji su se nalazili na elu, prenijeli su izvjea svojim nadredenima u pozadini, ali nisu primili nikakve zapovijedi za napredovanje. S lijeve su strane jageri izbaeni iz Ferme de Lestrea, seoskog majura koji su Britanci nazvali Majur opasan opkopom. Minobacaka bitnica 24. brigade ispalila je preko dvije stotine minobacakih granata na taj poloaj i oko podne se 2. zapadnojorkirska regimenta pridruila Middlesex regimenti u njegovu zajednikom zauzimanju. Do 13.00 sati 23. i 25. brigada postigle su sve svoje ciljeve, ali 24. brigada koja je kroz ove jurine trupe trebala proi u sljedeem valu napada jo uvijek nije za to dobila zapovijed. U meuvremenu se konsolidirala nova britanska prethodnica. Negdje oko 15.00 sati Rawlinson je izdao zapovijed da IV. korpus krene na Aubers, na sjeveroistoku, ali kako je tekli tu zapovijed trebao donijeti na samu bojinicu, regimente Sherwood Foresters i Northamptonshire pokuale su napasti tek kad se ve poeo sputati sumrak. Iako su se sada nalazili iza njemakih rovova, nisu bili na slobodnom, nebranjenom terenu. Nijemci su se utaborili naselju od nekoliko kua zvanom Mauquissart, sjeveroistono od Neuve Chapellea, uz most preko malog potoka Layes, istono od sela i kod skupine kua smjetenih izmeu, a koje su Britanci na svojim kartama oznaili kao `bezimene kolibe'. Topnitvo ih prije napada nije uspjelo neutralizirati jer, kako se prije bitke nije ni znalo da one postoje, nisu bile niti zabiljeene, pa se njihova udaljenost nije precizno znala. Zbog sumraka i kie koji su oteavali napad nije se protiv tih njemakih uporita mnogo postiglo, pa su se napadai uskoro povukli. Nijemci su naprijed premjetali svoje priuvne postrojbe kako bi popunili upljinu na svojoj prednjoj crti, a zahvaljujui svojim topnikim poloajima na uzvisini prijevoja Aubers uspjeli su osujetiti britanske napore u organiziranju novog napada. Vojnici Indijske brigade koji su uspjeli doi do rubova Bois du Biez, ume jugoistono od sela smjetenog preko potoka, naili su na neprijateljsku izvidnicu i povukli se kad su vidjeli da Nijemci dobivaju pojaanje od dva bataljuna. U mraku su Nijemci ipak uspjeli stvoriti novu obrambenu crtu. Britanci su svoj napad ponovili sljedeeg jutra, dok su Nijemci pokuavali dovesti dovoljno trupa za protunapad, ali to nisu uspjeli uiniti na vrijeme. Britansko je topnitvo gaalo na slijepo, utroivi mnogo streljiva na prazna polja, to zbog magle a to zbog potrage za novo iskopanim rovovima. Situacija je postala jo sloenija zbog nepreciznih informacija i pogrjenog izvjeivanja. Pripadnici 1. regimente grenadirske garde krenuli su u napad s toke u blizini onog majura, ali su naili na otpor kod potoka Layes, a koji se na kartama posebno isticao. Zapravo i nisu bili tako daleko dospjeli i kad je topnitvu zapovjeeno da otvori baranu vatru pred njima ona je bila previe daleko da bi im bila od koristi. Postrojbe koje su se bok uz bok nalazile uokolo nisu uspjele jedna drugoj pruiti pomo, jer su im zapovijedi dolazile iz Indijskog korpusa s jedne i iz IV. korpusa s druge strane, a oni se nisu

- 40 -

uspjeli povezati. Informacije su s prve linije fronta pristizale u pozadinu po zapovjednoj hijerarhiji, a zapovijedi su se natrag prenosile obrnutim redoslijedom. Ali bona je komunikacija bila minimalna a, pored toga, asnici na samoj bojinici ionako nisu imali ovlasti zapovjediti niti napad niti povlaenje. Nijemci su tijekom dana sprjeavali bilo kakvo napredovanje protivnika, a kad se spustila no njihov se VII. korpus uspio probiti na novu crtu razdvajanja. Obje su strane 12. oujka namjeravale obnoviti borbe. Britanci su odluili svakako najprije kalibrirati svoje topnitvo na nove njemake poloaje prije nego to pokuaju napasti, ali su njemaki topovi otvorili vatru na njih u 4.30 sati. Nijemci nisu bili nita precizniji od Britanaca dan ranije, jer su i njihove granate uglavnom padale iza obrambenih poloaja, ali su ipak bile pogoene britanski zalihe. Nijemci su krenuli na juri u 5.00 sati, kroz sumaglicu. Britanci su bili dobro smjeteni u svojim novim rovovima i poeli su metodino gaati, raznijevi paradno nanizanu vojsku u komadie. Nijemci nisu bili samo zaustavljeni, ve desetkovani i natjerani na povlaenje. Pripadnici 2. regimente kotske garde zauzeli su etverokut, kompleks njemakih rovova lijevo od Mauquissarta, i zarobili etiri stotine ljudi, a 1. worcestershireska regimenta se uspjela probiti naprijed. Oni su izbacili Nijemce iz njihovog uporita kod Mauquissarta i poslali o tome poruku svojima u pozadinu, ne samo kako bi ih o tome izvijestili, ve i da bi bili osigurali da je njihovo topnitvo obavijeteno 0 njihovom prisustvu na dijelu njemake obrambene crte. Oito ta poruka nije uspjela prenijeti barem jednu od tih informacija. Granatiranje iz britanske pozadine se nastavilo i granate su ih toliko zasipale da su bili prisiljeni uzmaknuti. Britancima se jo jednom pruila prilika za napredovanje i opet je nisu iskoristili. Otprilike u isto vrijeme, oko 11.00 sati, dakle skoro etiri sata nakon to je njemaki napad bio odbijen, u njihov su armijski stoer stigle dvije informacije. Prvo, topnitvo se bojalo da se nee moi prije podneva pripremiti za novo bombardiranje, koje su planirali prethodnog dana. Drugo, l. worcestershireska regimenta ve je bila zauzela njemaki poloaj kod Mauquissarta i Nijemci su bili odbaeni sa cijele prve crte. tovie, stizala su i izvjea o tome da su britanske trupe prele cestu kroz Mauquissart i da se sada probijaju prema Aubersu. Sir Douglas Haig je stekao dovoljno hrabrosti zapovjediti konjici pod zapovjednitvom generala Huberta Gougha i North Midland diviziji da krenu iz Estairesa i da se pridrue bitci. Topniko bombardiranje zapoelo je sa zakanjenjem u 14.30 sati, a zatim i napad na prijevoj Aubers. Pozvane su Regimenta kotske garde, 1. regimenta grenadirske garde, Regimenta kraljevih osobnih kotskih graniara i 2. regimenta Gordonovih gortaka da zauzmu poloaj, a strijelci Strjeljake brigade dobili su zadau slabljenja uporita na mostu preko Layesa. Tog je dana bilo oblano i sumrak se rano spustio, pa su hrabri napori napadaa bili jo impresivniji, iako ne ba tako uspjeni. Tada su napadi otkazani i zapovjeeno je da se osvojeni teritorij osigura. Britanci su u neku ruku imali razloga biti zadovoljni rezultatima postignutim u bitci kod Neuve Chapellea. Pokazali su sposobnost proboja njemake obrambene crtu i srane borbe s jednakom odlunou kao i kod njihovih francuskih saveznika. Po prvi put su koristili fotografiranje iz zraka kako bi mogli detaljno ucrtati poloaje na kartu i tako ve u zaetku pomoi svojim napadakim postrojbama u saznavanju tonog poloaja neprijateljske obrane. Kao prvo, topnitvo je djelovalo besprijekorno, prerezavi uspjeno rapnelima bodljikavu icu i pogodivi rovove vatrom iz haubica. Njegova je barana vatra jednako tako dobro djelovala i u budunosti postala standardnom praksom. Neki su se problemi mogli pripisati looj srei. Tmurno je vrijeme sprjeavalo uinkovito zrano izvianje koje je sluilo topnitvu tijekom borbe, a vlana je zemlja oteavala kretanje. Ali najvee potekoe ipak su proizlazile iz same strukture zapovijedi, to nema nikakve veze s loom sreom, i propusta da se zapovjednicima na prvoj liniji obrane dade sloboda

- 41 -

djelovanja. Unitavanje telefonskih linija nije samo komunikaciju izmeu topnika i izvidnika gaanja uinilo neuinkovitom, nego je potkopalo i gotovo cijeli nadzor bitke. Planiranje se dovoljno dobro pobrinulo za poetnu fazu i to nesumnjivo s uspjehom, jer su Britanci i Indijci pretrpjeli relativno vrlo malo gubitaka. Vei su gubitci stigli kasnije, kada su ljudi pasivno stajali iekujui zapovijedi, a zbunjeni asnici u pozadini pokuavali uhvatiti smisao djelominih i konfliktnih izvjea koja su im pristizala. Neuspjeh je topnitva, ako je to uope bio neuspjeh, nastao ne zbog nestaice streljiva, nego zbog nedostatka informacija o moguim ciljevima. Gotovo do kraja rata ostat e nerjeiv problem kako doznati to se tono dogaa na bojinici, donijeti odluku to bi trebalo sljedee uiniti i kako prenijeti zapovijedi borbenim postrojbama. Znaajnu je prednost imao branitelj, koji se mogao vie osloniti na svoje linije komunikacije i koji se borio na dobro poznatom terenu. Britanci su paljivo analizirali iskustva iz borbe. ini se da je Sir Johnu Frenchu bilo jako stalo do preusmjeravanja odgovornosti sa sebe za bilo kakav propust, tako je generala Rawlinsona smatrao odgovornim za zastoj u slanju svojih priuva. Istina je da je velik problem predstavljala zakrenost putova i nemogunost napredovanja kroz zatitnu baranu vatru, a tome treba pridodati i neuspjenu komunikaciju koju smo ve spomenuli. Takoer je urno poslao poruku u Englesku tvrdei da ga je nestaica topovskog streljiva kalibra 170 mm i granata za haubice od 115 mm prinudilo na obustavu napada. Za tu tvrdnju nema ba puno dokaza, ali se poelo razmiljati kako su za BEF-ove nedae krivi neuspjesi domaih proizvodaa. Ta je tvrdnja postala javna tema dva mjeseca kasnije, kada je 14. svibnja The Times objavio lanak u kojem pukovnik Charles Repington kae kako je ofenziva Artois bila ugroena zbog nestaice visoko eksplozivnih granata. To je izazvalo pad liberalne vlade, uspostavu koalicije i imenovanje Davida Lloyda Georga za ministra streljiva, kao i zatvaranje gostionica zato to su radnici provodili previe vremena po njima pijui, a nedovoljno u izradi oruja. Zamisao da bi Britanci bili uspjeniji da su bili proizveli vie granata bila je potpuno pogrjena. Bombardiranje je bilo ogranieno na samo trideset pet minuta, bilo je dobro usmjereno, i, usprkos tome to su se u nedostatku snanog streljiva koristili rapneli, bilo je veoma uinkovito. Presudni su imbenici uspjeha u poetnom napadu bili iznenaenje i brzina; prvi su se ciljevi zauzimali za sat vremena. Naalost, uvjerenje da bi se bolji rezultati postigli s vie granata na raspolaganju odralo se jo tri skupe godine i nije se zamijenilo uinkovitijom taktikom. Kako pokazuju dogaaji kod Neuve Chapellea, napredovanje Britanaca u drugoj fazi onemoguilo je neodgovarajue trajanje barane vatre, to je bila posljedica pogrjenog informacijskog i komunikacijskog sustava, a ne nedostatka granata. Sir Douglas Haig je ipak iz svega ovoga izvukao valjan zakljuak i priopio ga istraiteljima Lloyd Georgea. Od ranije zagovaratelj strojnica, zahtijevao je laganije oruje s odvojenim postoljem koji trupe koje kreu u napad mogu lako podignuti i nositi sa sobom. Model Vickers Maxim je s postoljem teio preko 40 kilograma, i to samo oruje bez streljiva; za prijenos njega i pripadajueg streljiva trebala je posada od estero ljudi. Rjeenje tog problema bio je model strojnice Lewis, koji je teio oko 12 kg i koji se lako prenosio, ali na pomolu je ve bila nova opasnost: plin. 6.DRUGA BITKA KOD YPRESA TRAVANJ 1915. DANA 1. TRAVNJA Haig je pod zapovjednitvo generalpukovnika Sir Herberta Plumera stavio Kanadsku diviziju i tako je ona postala dio njegovog V. korpusa. S poveanim brojem ljudstva Britanci su sada mogli zauzeti frontu u Iprekom klinu sjeverno ak do Poelcapellea,

- 42 -

preputajui francuski IX. i XX. korpus Joffreu kako bi ih on mogao iskoristiti na nekom drugom mjestu. Britanci su sada bili odgovorni za dvije june treine klina, dok su Francuzi drali poloaje odmah s njihove lijeve strane, s Belgijancima koji su bili u obrambenoj liniji du poplavljenog podruja i obalnog podruja u blizini Nieuwporta. Belgijski fronta, tako esto zaboravljana, bila je tema prie jednog oevidca koju su u svojoj knjizi Prije godinu dana, objavljenoj 1916. godine prepriali potpukovnik E. W. Swinton i natporunik grof Percy: Ispred bojinice nalazi se vodena pusto koja se stapa s nebom, a u daljini se u sumaglici jedva nazire druga obala rijeke. To je nepregledno sivilo tu i tamo bilo ispresijecano cestom koja je dobrim dijelom vodila po nasipu, ili je pak bilo prekinuto s nekoliko stabala i ivicama ili ostacima gospodarskih zgrada koje su strile van iz poplavljenog zemljita na ijim su otocima sa svake strane bile postav jene prethodnice. Trupla davno poginulih njemakih vojnika i nadute strvine krupne stoke i ovaca s ukoenim nogama koje su strile u zraku plutali su okolo bez cilja, a velika jata divljih ptica bila su u ovom nevoljnom i pustom prizoru jedini znak ivota. Ovu bi tiinu povremeno proparali pucnji iz puke koji su odzvanjali s fronta, povremeno bi se iz udaljenosti javio i pokoji top, a iznad glava se uo zviduk granata, njihovo rasprskavanje, a zatim potmula tutnjava u daljini. Nita nije moglo predstavljati jai kontrast ovoj relativnoj pasivnosti nego priroda borbe koja se odvijala na pjeanim dinama gore na sjeveru (blizu Nieuporta). Tamo se iz dana u dan vodila oajnika borba na kratkoj udaljenosti, jer su protivniki rovovi smjeteni samo nekoliko metara jedan od drugoga. Ovdje, umjesto blata i vode, trupe moraju izdrati vjetar koji naokolo raznosi pijesak u oblacima, pecka za oi tako da bi bilo potrebno nositi zatitne naoale koje imaju motociklisti. Ispod tog nemirnog pijeska noenog vjetrom, konfiguracija se krajolika neprestano mijenja, nove se dine stvaraju na jednom mjestu, a nestaju s drugoga. Moda je najbolji opis ovog krajolika prekrivenog tim mekim bezoblinim bijelim humcima dao jedan francuski asnik, koji je rekao da mu nalikuje na zemlju tuenog vrhnja. Iako je front kod Ypresa bio tih u usporedbi s bitkom koja se ovdje odvijala prethodne jeseni, borbe su se nastavile bez mnogo publiciteta. Dana 3. travnja dolo je do snane eksplozije kad je mina postavljena na kraj jednog podzemnog rudnika odnijela u zrak devedesetak metara njemakog rova juno od Klina. Obje su se strane prepucavale snajperima, a neprijateljski su napadi uzeli svoj danak mrtvih i zarobljenih. Swinton i Percy su 6. travnja zabiljeili kako su im zarobljenici priali o njemakim planovima o upotrebi otrovnih plinova kojima bi trebali uguiti svoje protivnike, ali ini se da na to na to nitko nije obratio dovoljno panje. Osam je dana kasnije general Putz, zapovjednik francuskog odreda belgijske armije, dobio slinu obavijest od vojnika Jagera iz 234. priuvne pjeake regimente, koji je bio zarobljen u blizini Langemarcka. Njegova je pria bila tako puna pojedinosti da su ak posumnjali kako se radi o planiranom pokuaju obmane, ali zapravo je sve to im je rekao bilo istinito. tovie, Augusteu Jageru 1932. godine u Leipzigu bilo sueno i bio je proglaen krivim za odavanje informacija neprijatelju. Nijemci su ratovanjem u 1914. godini postigli neprocjenjivo dobar poloaj s kojeg su imali pogled na sva kretanja oko Ypresa. S uzvisine Humka 60, juno od sela Zillebeke i samo oko 2 km udaljenog od sredita grada, mogli su prostim okom promatrati ceste koje su vodile prema jugu i prema istoku. S tog se mjesta crta razdvajanja protezala prema sjeveroistoku izmeu Hoogea i Gheluvelta, oko ume Polygon, a onda na sjever do Broodseindea gdje je skretala na sjeverozapad prema Poelcapelleu i napokon na zapad do kanala Steenstraat. Humak 60 je bila ljudska tvorevina sainjena od mulja i iskopane zemlje s usjeka kojim prolazi eljeznika linija iz Cominesa. Nijemci su ga osvojili od Francuza u prosincu 1914. godine, a u veljai je izvren bezuspjean pokuaj za njegovo vraanje. Sada je trebalo isprobati sloenije planove.

- 43 -

Jo su 1914. godine trupe ukopane u rovovima i na jednoj i na drugoj strani razmiljale o nainima proboja neprijateljske obrambene crte. Oigledna je mogunost bila iskopati tunel ispod njih i podstaviti eksploziv kako bi ih unitili. Tako su 20. prosinca 1914. godine Nijemci digli u zrak deset rudarskih okna pod rovovima koje je drala Sirhind brigada u blizini Festuberta, s impresivnim rezultatima. Da bi im mogli uzvratiti milo za drago, Britanci su ne samo unovaili rudare nego i profesionalne kopae tunela koji su navikli kopati u zemlji a ne u stijeni. U to su se vrijeme odvodni kanali u Manchesteru radili metodom koja se zvala nabacivanje ilovae. Radnik koji je kopao tunel sjeo bi opasan uz drveni okvir, koji se zvao kri, i zabadao alatku poput lopate u radnu povrinu sa svojim nogama i sabijao je u ilovau. Ova je metoda bila podesna za vrsta tla od ilovae ali su uvjeti pod zemljom na obrambenoj crti uvelike varirali od jednog do drugog mjesta. U podruju oko rijeke Somme prevladavalo kredasto tlo, koje je bilo jako podesno za iskapanje, dok su u pokrajini Artois, pokraj Neuve Chapellea, bili relativno plitki rudnici, pa se iskopavanje u raskvaenoj zemlji jedva moglo vriti. Dana 8. oujka 1915. godine izabrane su tri lokacije za tunele blizu Humka 60 i nazvane su Ml, M2 i M3. Prva su dva tunela trebala krenuti iz Rova 40, a trei iz Rova 38, koji je bio isturen poloaj samo 46 metara udaljen od njemake linije fronta. Kopanje je zapoela 171. `Tunelska' satnija Kraljevske inenjerske jedinice, koja se sastojala od rudara iz Monmouthshirea i kopaa tunela iz Manchestera. Prvo su morali kopati oko 5 metara dubine kroz mjeavinu pijeska i ilovae. Gotovo odmah su naili na truplo koje su pokuali podignuti sa zemlje, ali im se ono odmah raspalo u rukama. Ipak se taj uasan zadatak iskopavanja raspadnutih leeva francuskih vojnika koji su ovdje poginuli nekoliko mjeseci prije morao dovriti i njihovi ostaci ponovno zakopati u ivo vapno, prije nego se moglo poeti s iskanjem tunela. Kad se potopilo okno rudnika, moglo se zapoeti s kopanjem tunela. Radovi su se odvijali u dnevnim i nonim smjenama. Nestabilna mjeavina pijeska i ilovae bila je namoena vodom i u polutekuem stanju. Morali su je podupirati drvenim oplatama kroz koje je stalno curilo blato. Za prozraivanje rudnika na frontu su morali prebaciti stare zrane pumpe, ali su se one pokazale nekorisnima, pa je preivljavanje u rudniku ovisilo o primitivnim mjehovima koje su morali neprestano runo pumpati. Na proelju tunela su uz svjetlo votanica u jednoj smjeni radila po dva ovjeka, sve dok nedostatak kisika ne bi uzrokovao smanjivanje plamena i njegovo potpuno gaenje. Sve ovo je trebalo obavljati u potpunoj tiini. I Nijemci su poeli kopati tunele sa suprotne strane. Dana 16. oujka, uiju pritisnutih na daske svojeg tunela, Britanci su uli zvukove kopanja. Dolo je do utrke tko e prije dovriti posao. U novom i uasnom razvoju dogaaja koji su sliili srednjovjekovnom opsadnom ratovanju, detonirane su kamuflete, mali eksplozivni naboji kojima se htjelo sruili radove na protivnikoj strani i ljude ive zakopati; ponekad bi se znalo dogoditi da jedna ekipa kopaa tunela susretne protivniku ekipu i tada bi u utrobi zemlje dolo do borbe prsa u prsa. Tuneli blizanci M3a i M3 su nastali iz M3 okna i u ovom je prvom kopa Albert Rees iznenada ustanovio da se njegova alatka za kopanje zabola u prazan prostor. S kolegom kopaem Garfieldom Morganom otiao je po potporunika Thomasa Blacka i sva su se trojica kroz potpunu tamu vratila kako bi ispitali o emu se radi. Kad su stigli do otvora Black je upalio svoju svjetiljku i u istom trenu je dolo do eksplozije: na njih je ispaljen hitac iz puke. Preivjeli su i pobjegli. Nakon sat vremena dopuzali su natrag i vidjeli da je otvor miniran. Prerezali su ice detonatora i eksploziv povezali sa svojim detonatorom. Ipak, nakon tjedna zatija radovi na M3 su nastavljeni. Do 15. travnja Britanci su postavili eksplozive u sve tunele. M 1 je miniran s po 1.225 kg eksploziva u svakom odvojku tunela, u M2 je postavljeno po 907 kg, a najmanje ga je bilo u M3, po 227 kg u svakoj komori. Iza eksploziva tuneli su napunjeni vreama pijeska u duinu od 3 m, kako bi se eksplozija usmjerila naprijed i prema gore. Eksploziv je aktiviran u subotu 17. travnja u 19.00 sati. Njemaki rovovi to su

- 44 -

se nalazili iznad estoko su uzdrmani i 150 ljudi u njima je bilo ubijeno i zatrpano; i sam je vrh humka odletio u zrak. Istog su trena stigle dvije regimente: 1. kraljiina regimenta (West Kent) regimenta i 2. Kraljeva regimenta kotskih graniara, koje su pomele humak i, naiavi na manji otpor svega petnaestak oamuenih preivjelih, poeli se ukopavati. Nijemci su odmah uzvratili s topnikom paljbom i izvrili protunapad rano u nedjelju ujutro, ali su bili poraeni. Britanci su dobili pojaanje strojnikih postrojbi na motorkotaima, pa je tako odbijen i mnogo tei napad ponovljen u 7.00 sati. Borbe su se nastavile cijeli dan i sutradan, a i Britanci i Nijemci su naizmjenino u sukob ubacivali svjee postrojbe, koje su na protivnika navlaile sve eu topniku vatru. Napokon su 21. travnja borbe malo popustile, kad su Nijemci bili prisiljeni priznati gubitak tog poloaja. Dotad je vrh humka prekrivalo ve vie od 5000 mrtvih. Izmeu 14. i 17. travnja 1. kanadska divizija pod zapovjednitvom generalpukovnika Sir Edwina Aldersona preuzela je od 11. francuske divizije dio bojinice juno od ceste YpresPoelcapelle, na prijevoju Gravenstafel. Kanaani nisu bili previe impresionirani stanjem koje su naslijedili. Naviknuti na snagu i estinu potpore svojeg 75 mm topnitva, Francuzi su bili skloni svoje prednje rovove braniti s manje ljudstva i povlaiti se iz njih kad bi ih napali, te prepustiti topnitvu da granatama odbije neprijateljski napad. Parapeti u rovovima bili su tanki i krhki, jedva su mogli zaustaviti metak, i nije bilo niega ime bi se ljudi koji bi se u njima zatekli mogli zatititi od krhotina granata to su dolijetale iz pozadine. Gotovo da i nije bilo poprenih i komunikacijskih rovova. Kanaani su odmah prionuli nunim popravcima, ali kako je kopanje dublje od metra oslobaalo podzemne vode, morali su izgraditi prsobrane visoke 1, 2 m. Poboni rovovi i oblinje rupe od granata bili u `jadnom stanju i veoma prljavi... oigledno su se koristili kao zahodi i mjesta za ukop mrtvaca', rijei su jednog kanadskog asnika. Francuzi su daleko u pozadini bili izgradili mnogo solidnije obrambenu crtu, nazvali su ih crtom GHQ, koja je vodila od jezera Zillebeke, zapadno od poloaja HellFire Cornera, mjesta Potijze i Wieltje i skretala na sjeverozapad, proteui se pravcem dananjeg modernog autoputa. Kao priuvni poloaj mogla je posluiti svrsi, ali sve dok joj je fronta bila istonije i sjevernije, uglavnom su zbog nje nastajala uska grla u kretanje trupa. Lijevo su od Kanaana bila je 45. alirska divizija, a iza nje 87. francuska teritorijalna divizija, dio Groupement d' Elverdinghe pod zapovjednitvom generala Putza. Mora se priznati da se njih nikako ne bi moglo opisati kao elitne postrojbe, a1i ak i puno iskusnije postrojbe imale bi tekoa u izlaenju na kraj s onim s ime su se one suoile poslijepodne 22. travnja. U 17.00 sati Nijemci su otvorili ventile 5.730 plinskih cilindara, koristei se laganim sjeveroistonim vjetrom koji je usmjerio vie od 160 tona klora preko francuskih poloaja. Nijemci su plin prvi put upotrijebili u sijenju kod Bolimova, na ruskoj fronti, kad je bilo previe hladno da bi suzavac kojeg su tom prigodom upotrijebili mogao uope djelovati. Klor je bio nusproizvod tvornica boja I. G. Farbena, a kemiar Fritz Haber izmislio je nain na koji plin isputati iz cilindara. Nijemci ve tjednima bili spremni koristiti plin, `N - municiju', kako su ga zvali. tovie, strojniko odjeljenje 246. priuvne pjeake regimente, dijela 54. priuvne divizije, izvijestila je kako se plinski napad planiran za travanj nije izvrio jer vjetar nije bio povoljan. Klor u najmanju ruku uzrokuje jaku iritaciju oiju i izaziva tekoe u disanju. U veim dozama oteuje pluno tkivo. U krajnjim sluajevima plua se mogu ispuniti tekuinom, proizvodei uinak slian utapanju. Nijedan vojnik se dotad nije susreo s takvim orujem i nitko se nije mogao od njega zatititi osim njemakih specijalaca odgovornih za njegovo putanje. Taj napad nije bio dio stratekog plana za proboj do mora. Sami Nijemci nisu bili sigurni koliko je klor koristan i za njih je ovo donekle bio svojevrstan pokus. tovie, Albrecht je u trenutku dok su Nijemci i na istonoj fronti ulagali velike napore zbog

- 45 -

nedovoljnog broja raspoloivih postrojbi pred etvrtu armiju postavio tek ograniene ciljeve. Nadao se nainiti klin izmeu belgijskih i francuskih snaga na zapadnoj obali kanala i zauzeti dovoljan dio obale prema jugu da time osujeti mogunost obrane yprekog klina, ali su ak i ti ciljevi mijenjani kroz nekoliko sljedeih dana, postajui manje ili vie ambicioznima kako se situacija razvijala. Suznih, i plua napetih do pucanja, oni Tirailleursi i pripadnici Afrikog lakog pjeatva koji su to bili u stanju, pobjegli su; ostali su poumirali. Kanaani su gledali kako im se oblak utozelenog plina kotrlja u susret. Napredovanje Nijemaca iza tog oblaka plina odvijalo se s puno opreza, iako su imali dobru podrku svoga topnitva. Na sjeveru su kod Steenstraata u juriu preli most preko kanala i uli u Het Sas, prekinuvi spoj izmeu francuskih i belgijskih grenadira. Izmedu Kanaana i kanala kod Boesinghea nije bilo niega osim najtvrdoglavijih Francuza, sada rasporeenih uz samu obalu kanala. Odgovor saveznika bio je ishitren i nuno nekoordiniran. Do 18.00 sati Nijemci su zauzeli prijevoj Mauser koji se prua na zapad od saene ume Bois des Cuisiniers (Britanci su je zvali Kitchenerovom umom), ali nova britanska i francuska obrambena crta se ve stvarala, sastavljena uglavnom od kanadskih trupa uz dodatak od otprilike 500 Zuava. Telefonske su linije bile prekinute granatiranjem, poruke su odlazile u krivom smjeru i trenutno je vladalo potpuno neshvaanje ope situacije i potpuna zbrka. Mnoga izvjea koja su dolazila u glavni stoer bila su potpuno pogrjena i neminovno su dovodila do krivih odluka. U 18.45 sati u stoer generala Smitha Dorriena poele su stizati vijesti na temelju kojih je ubrzo procijenjeno kako se s lijeve strane Kanaana otvorio procjep irok 7,3 km. Kljuni faktori za sprjeavanje njemakog proboja bili su upravo Alderson i Kanaani. to je prije bilo mogue Aldersonu su na raspolaganje stavljene sve raspoloive postrojbe, premda je bilo prilino zbrkano izvedeno zbog potekoa oko prenoenja zapovijedi pojedinim postrojbama i zbog problema oko uspostavljanja komunikacija izmeu tih postrojbi i njihovog privremenog zapovjednika. Pa unato tome, 1. kanadska pjeaka brigada je otputena iz priuve Druge armije kod Vlamertinghe i tako su njezin 2. i 3. bataljun odmah poslane naprijed. Od britanskih postrojbi, 2. istonoyorkshireska regimenta, 4. streljaka brigada, 2. istonokentska regimenta (Buffsi) i 3. (Middlesex) regimenta vojvode od Cambridgea osigurale su Aldersonu dovoljno ljudstva za pokrivanje prijevoja sjeverno od St Jeana, pa na zapad sve do kanala, ali dalje naprijed, izmeu farme Hampshire Farm, sjeverno od Wieltjea, i kanala jo uvijek je postojala velika pukotina koju je sada pokrivalo samo jedno usamljeno francusko strojniko gnijezdo. Kod Steenstraata je putanje plina bilo nepotpuno, pa su Francuzi i Belgijanci uspjeli pruiti ilav otpor. Na sredinjici su Nijemci neodluno zastali, sreom nesigurni u stvarne poloaje saveznika. Dalje na istok to je poetno oklijevanje brzo prolo prolo, pa je do 18.00 sati osvojen Langemarck i 51. priuvna divizija je krenula na St Julien. Do noi je Kitchenerova uma bila opkoljena i etiri su britanska topa bila zarobljena. Na mjestu gdje cesta iz St Juliena do Poelcapellea prelazi potok Lekkerboterbeek, dva su se voda 3. satnije kanadskog 13. bataljuna (3. brigade, 1. kanadske divizije) uporno borila sve dok vie nisu mogla pruati otpor znatno nadmonijem neprijatelju. Juno od njihove pozicije kod Vancouvera, 10. poljska bitnica kanadskog poljskog topnitva bonom je vatrom zaustavila Nijemce to su se kretali prema St Julienu, da bi se zatim povukla s tog isturenog poloaja. Za hrabro dranje u pruanju zatite u ovoj operaciji strojniar 13. bataljuna desetnik Frederick Fisher odlikovan je Viktorijinim kriem. Sljedeeg je dana poginuo. Reakcija generala Focha na cijelu tu situaciju bila je tono onakva kakva se i oekivala napad! Od Kanadana se zatrailo da krenu u akciju zajedno s francuskim saveznicima, koji su im bili s lijeve strane. Jo uvijek zbunjeni zbog upada Nijemaca kod Het Sasa i Lizernea, Francuzi svoj dio plana nisu uspjeli provesti, ali Kanaani su ustro napredovali. Negdje oko

- 46 -

ponoi dva su bataljuna, 10. i 16., krenula u napad s podruja istono od farme Miolovka u ienje Kitchenerove ume. Ono malo topovske podrke koju su imali bilo je usredotoeno na sjevernom rubu ume, pa je uskoro nakon poetka napada teka paljba poela razrjeivati kanadske redove. Oni su jurili naprijed, bajunetama zauzeli rov na junoj strani ume i krenuli naprijed jurei izmeu stabala. Usprkos neprijateljskoj vatri nisu posustajali, nego su jurili viui da bi izgledalo kako ih ima mnogo vie i energino se koristili svojim bajunetama. Ipak, bez francuske podrke s lijeva, krilo im je ostalo otvoreno. Povukli su se u njemaki rov juno od ume i svih 500, koliko ih je preostalo od prvotnih 1.500, ukopalo se i lavovski borilo kako bi preokrenuli situaciju. Nijemci su oigledno bili uzdrmani kanadskom agresivnou i vie nisu pokuali iznova napasti. U meuvremenu su 2. i 3. bataljun osiguravali teren jugozapadno od ume, u blizini farmi Oblong i Hampshire, a dvije satnije 3. bataljuna ispunile su pukotinu izmeu ruba ume i St Juliena. 7. bataljun se pokrenuo kako bi pojaao vankuverski sektor. Uvrstila se nova crta obrane. Ostale snage kojima je raspolagao Smith Dorrienu sastojale su se od malih postrojbi okupljenih pod privremenim zapovjednitvom. Nije to bio previe uinkovit nain za organiziranje vojske, ali alternative nije bilo. Takozvani `Geddes's Detachment' osnovan je, izmeu ostalih, od dijelova regimente pukovnika Geddesa, 2. istonokentske regimente (Buffsa) i 3. Middlesex regimente. Zapovjeeno im je da zauzmu poloaj izmeu kanadskog lijevog i francuskog desnog krila. Istodobno su 1. i 4. bataljun 1. kanadske brigade bili poslani u skoro isto podruje. Trebalo je malo vremena da se stvari srede. U osvit zore su pokuali napredovati, ali esnaest topova koje su imali na raspolaganju za vatrena podrka, od toga osam topova kalibra 170 mm i osam haubica kalibra oko 150 mm, izvrilo je previe slab pritisak na njemake poloaje na prijevoju Mauser, pa je napredovanje oslabilo. Napredovanje Francuza koje se u isto vrijeme oekivalo ponovno je izostalo, jer je glavnina pojaanja koja je Foch mogao osigurati bila progutana u bitci kod Steenstraata. Doista, tamo je njemaki napad bio toliko estok da je uspio po drugi put te noi probili spoj izmeu Francuza i Belgijanaca. Unato tome, Foch je obeao feldmaralu Frenchu da e ponovo zauzeti sav onaj teritorij koji su francuske trupe izgubile. Kako se primicalo poslijepodne 23. travnja, poele su pristizati nove britanske postrojbe koje je trebalo urno ubaciti na prvu crtu. Ali mnoge od njih ve su bile iscrpljene u borbama na jugu, praktiki na kraju snaga i prilino loe obavijetene o situaciji na sjeveru Klina. Napad su pokuali izvesti dio Geddesovog Detachmenta, 5. kraljeva osobna regimenta i 1. yorkko-lancasterska regimenta, zajedno s ostatcima od 13. brigade estoko desetkovane kod Humka 60, s onu stranu ceste Ypres-Pilckem. Ponovno su doivjeli neuspjeh, djelomino zbog zabune koju su unijeli Zuavi i stoga to je nedostajalo koordinacije s njihovom topovskom podrkom. Ali do kraja dana ipak je uspostavljena nekakva crta kojom su se povezali s Francuzima na kanalu. Vojvoda je Albrecht jo uvijek bio odluan zauzeti Klin, pa je za svoj sljedei cilj izabrao kanadski dio bojinice sjeverno i istono od St Juliena. Tu se osam bataljuna, ili bolje reeno vojna formacija brojano priblino odgovarajua toj snazi, ali sastavljena od razliitih postrojbi, suoila s vie od trostruko brojnijim Nijemcima. Topovi su poeli bombardirati 24. travnja u 16.00 sati i veliki se zastor oblaka klora kotrljao niz plitku dolinu Stroombeeka, preplavivi polovicu 15. i 8. bataljuna (odnosno 3. i 2. brigadu Prve kanadske divizije). Primitivne pamune maske za lice koje su imali bile posve neuinkovite protiv plina. Sa svojih su izvidnikih poloaja u Poelcapelleu Nijemci nadzirali topovsku paljbu koja je sustavno estoko tukla po rovovima. Desna streljaka satnija 8. bataljuna vidjela je svoje drugove ovijene plinom, pa je otvorila vatru na njemako pjeatvo koje je jurialo s plinskim maskama na licu, a to isto su uinili i topovi 2. bataljuna poljskih topnika, koji su za streljivo koristili rapnele. Medu ljudima koji su bili zahvaeni plinom jo je bilo dovoljno sposobnih za borbu i odlunih oduprijeti se, unato svim nevoljama koje su imali s orujem koje je esto

- 47 -

zatajivalo. Kanaani su pruali doista junaki otpor, ali to nije moglo due potrajati. Do kraja dana, kad su rubovi njihovih obrambenih poloaja napokon probijeni, Kanaani su bili istjerani iz St Juliena ali su jo uvijek drali poloaje odmah iza ovih, u blizini Gravenstafela i Stroombeeka. Glavni stoer je odluio kako treba izvriti protunapad za ponovno osvajanje se1a, a general Alderson je stoernom brigadiru Sir Charlesu Hullu, koji je pod sobom imao 10. brigadu britanske 4. divizije, povjerio zapovijedanje `arenim sastavom' sastavljenim od raznih postrojbi dodijeljenih Kanaanima. Ovaj je do jutra 25. travnja uspio stupiti u vezu sa samo pola njih, ali je svejedno krenuo s GHQ crte prema Kitchenercvoj umi i St Julienu. Kroz to se vrijeme 2. seaforthska gortaka regimenta pribliila na oko 450 metara do ume, dok su 1. regimenta princeze Victorije (Kraljevski irski grenadiri) i 2. regimenta kraljevskih dublinskih grenadira bile zaustavljene na oko 200 m od sela. Poginula su sedamdeset tri asnika i 2.346 vojnika, ali je pukotina kod St Juliena zaepljena. Njemaka se sila sada okomila na poloaje 28. divizije kod Broodseindea, te na Kanaane i na 8. regimentu durhamskog lakog pjeatva, koji su jo uvijek bili na prijevoju Gravenstafel. Britanci su morali jo jednom uzmaknuti. 26. travnja stvoreni su impresivni planovi za ponovno osvajanje izgubljenog teritorija. Francuzi su trebali snano napasti sa svojom 152. divizijom i dijelovima 5. i 18. divizije, te s Alirskom i 87, teritorijalnom divizijom u priuvi. Tek pristigla Lahore divizija, koja se prikljuila Indijskom korpusu, trebala je napasti sjeverno od St Jeana i ponovno zauzeti prijevoj Mauser. Njima su se s desna nalazile Northumberlandska brigada i 10. kanadska brigada. Lahore divizija je doivjela jednaku sudbinu kao i njihovi prethodnici, Geddes Detachment: im su njezini pripadnici doli u vidokrug Nijemaca, njihove su ih strojnice pokosile. Bojnik je F.A. Robertson iz 59. Scinde streljake-graniarske regimente pograninih snaga kasnije je izjavio: Vladalo je uvjerenje da su njemaki rovovi udaljeni oko dvjesto metara. Kada su nai prvi redovi preli preko vrha ustanovilo se da do njih ima jo skoro tisuu dvjesto do tisuu petsto metara... Nastao je straan pokolj. Ljudi su bili suprotstavljeni svim moguim strojevima koje uas moe izmisliti. Britanci i Indijci jo su uvijek jurili naprijed, ali trebalo im je jo oko 150 m do prvih njemakih poloaja. Tada su u 14.20 sati Nijemci jo jednom pustili plin koji je preplavio Lahore diviziju. Oni koji su preivjeli morali su se povui. Izgubili su 1.8291judi, ukljuujui pet zapovjednika bataljuna. Feldmaral French zapovjedio je Smith-Dorrienu da nastavi napadati kako bi ponovno osvojili izgubljene poloaje, ba kao to je Foch govorio Putzu. Tijekom sljedeih nekoliko dana izvrene su neke jo jalovije operacije s istim groznim rezultatima. Obzirom na dominaciju njemakog topnitva po cijelom klinu sve do Poperinghea, SmithDorrien se zalagao za povlaenje na stabilnije poloaje blie Ypresu. Tvrdio je kako se borba vodi za teritorij koji su izgubili Francuzi i da e se, ukoliko se i oni ozbiljno ne potrude u njegovu ponovnom osvajanju, malo toga moi uiniti. Ako se imaju u vidu britanski gubitci istono od Klina, takav je komentar bio prilino neumjesan, ali njegova opa ocjena stanja ipak je bila posve realna. Prepirka koju je tada zapodjenuo s Vrhovnim zapovjednikom bila dosta uljiva. Zato je 27. travnja French zapovjedio Smith-Dorrienu da svoje mjesto prepusti generalu Plumeru. Plumer je odmah donio planove za povlaenje, ba kako je Smith-Dorrien i zagovarao. Foch je prosvjedovao, ali je 1. svibnja Joffre priznao kako mu je mnogo vanija predstojea akcija u blizini Arrasa, zbog ega njegove trupe ne bi mogle biti na raspolaganju Britancima kao dodatno pojaanje. Sir John French je bio primoran zapovjediti Plumeru da se povue na nove poloaje. Poslijepodne 2. svibnja Nijemci su ponovno koristili plin, sada na farmi Miolovka. Ovaj put im vjetar nije pomogao jer je puhao promjenjiv povjetarac koji je rasprio klor, pa napad nije uspio. U tiini rane noi 3. svibnja 27. i 28. divizija su se povukle na novu bojinicu koja se

- 48 -

protezala od farme Miolovka do Frezenberga, a odatle do prijevoja Bellewaarde pred jezerom i od Hoogea do istonog kraja ume Utoite. Taj se proboj izvrio bez jedne jedine rtve. Ljudi iz 7. brigade 3. kanadske divizije (Kanadsko lako pjeatvo princeze Patricije)) nisu bili previe oduevljeni svojim novim poloajima na prijevoju Bellewaarde, suelice Westhoeka. Utvrdili su kako su rovovi svega nekoliko stopa duboki, pa su ostatak noi proveli kopajui dublje i gradei parapete s vreama pijeska. Kad je svanuo dan, njemaki su ih izvidniki avioni ugledali i ispustili rakete kako bi izvijestili svoje topnitvo o neprijateljskim poloajima. Tako je 4, svibnja poginulo 122 ljudi iz 7. brigade 3. kanadske divizije, ali su preivjeli ipak izdrali napad i uvrstili svoje poloaje. Usprkos sve veim gubitcima, Nijemci nisu odustajali od unitenja Yprekog klina. Tako su 5. svibnja u 8.45 sati ponovno koristili plin za pripremu napada na Humku 60. Do noi je ta krvava pusto ponovno bila u njihovim rukama, zajedno s jo tri tunela koja su iskopali ljudi iz 171. tunelske satnije. Petnaest kopaa je otrovano plinom, ukljuujui kopaa Morgana. On se povraajui i posrui zaputio prema Ypresu i uspio doi do prihvatne postaje, odakle je evakuiran u Etaples. Trebalo mu je jedanaest tjedana da se oporavi kako bi opet mogao stupiti na dunost. Najtei udarac je pretrpljen 8. svibnja~ U 6.00 sati otvorena je topovska paljba na britanske rovove i do kraja jutra 1. suffolka regimenta se povukla iz Frezenberga do Verlorenhoeka, gdje danas autoput prelazi preko stare ceste. Tako je 2. regimenta northumberlandskih grenadira ostala sama na poloaju istono od farme Miolovka a sjeverno od proboja i od 7. brigade 3. kanadske divizije, dok joj je s desne strane, juno od pukotine ostao 4. korpus kraljevskih strijelaca. Nijemci su te postrojbe pokuali opkoliti s krila. S vremenom su stekli poetno uporite desno od 7. brigade 3. kanadske divizije i Kanaani su se morali povui do vrha prijevoja kako bi se mogli pregrupirati i nastaviti borbu. Protunapadi su trebali sprijeiti bilo kakav daljnji napredak Nijemaca kod Verlorenhoeka i uz pojaanje jedne satnije 4. streljake brigade 7. brigada 3. kanadske divizije se uspjela odrati. Dok im koncem tjedna nije stigla smjena izgubili su 392 ovjeka; ostalo ih je 154, ali su uspjeli zatvoriti pukotinu u obrambenim poloajima sjeverno od njih. Od l. suffolke regimente ostalo je samo trideset ljudi. 3. monmouthshireska regimenta ostala je na 122 ovjeka a 12. londonska renderska regimenta na pedeset etiri, ali do 13. svibnja, kad je zavrila bitka za prijevoj Frezenberg, Nijemci se ipak nisu uspjeli probiti. Dana 17. svibnja francuski i belgijski grenadiri konano su uspjeli izgurati Nijemce iz Steenstraata i odbaciti ih preko kanala na sjeveru K1ina kod Ypresa. Ali Nijemci jo uvijek nisu bili potpuno poraeni. U svom konanom napadu, 24, svibnja, ispustili su plin na frontu u duini 7 km i uspjeli zauzeti prijevoj Bellewaarde i farmu Miolovka, te tako zauzeli sve vie poloaje oko Ypresa. Tako e Klin kod Ypresa ostati u nepromijenjenom obliku jo sljedee dvije godine. Iz razorenog grada koji je dva tjedna bio nemilosrdno granatiran otili su i posljednji stanovnici. To to grad ipak nije pao u njemake ruke svakako treba zahvaliti izvanrednoj hrabrosti kanadskih i britanskih vojnika i njihovih saveznika, i domiljatoj improvizaciji njihovih neposrednih zapovjednika. BEF je pretrpio 59.275 rtava, od toga 6.341 Kanaana, oko 10.000 Francuza i 1.530 Belgijanaca. Nijemci su izgubili ukupno 34.933 ljudi, dok se toan broj stradalih pripadnika odreda marinaca i XXII. priuvnog korpusa do danas ne zna. Novi napadi izvreni 9. svibnja junije, na prijevoju Aubers i kod Vimya, privukli su pozornost generala, ali nisu uspjeli pridonijeti bitnim pomacima crte razdvajanja. Proi e jo itava godina prije nego saveznici uspiju zaista napredovati i to e skupo platiti - na Somi. 7.GALIPOLJSKA KAMPANJA 1915.

- 49 -

KAD JE PRVA BITKA kod Ypresa u studenome 1914. godine obustavljena zbog kie i blata, a zapadni se front uvrstio na mjestu od obale Sjevernog mora do vicarske, oi su Britanaca bile uprte na neka alternativna ratita. Tamo je, ispod srpskog fronta i preko jedine tijekom cijele godine pouzdane morske rute do istonog fronta u Rusiji, leala Turska. Uski vodeni prolaz Dardaneli, koji je povezivao Mediteransko i Crno more, vodio je do glavnih ruskih luka Odese i Sevastopolja, a tuda je prolazila i polovica ruskog izvoza i skoro sve izvozne poiljke ita. tovie, poto je bila poraena u balkanskim ratovima prethodnih godina, Turska je prihvatila pomo Njemake u ponovnoj izgradnji svoje vojske. Budui da rat samo to nije bio objavljen, Turska i Njemaka su stvorile savez. Istodobno je britanski prvi lord admiraliteta Winston Churchill obavijestio Turke da Britanija ne moe dozvoliti isporuku dva broda koja su trenutno bila u izgradnji u britanskim brodogradilitima. Odnosi su se brzo naruili, pa su dva njemaka ratna broda poslana Turcima da nadoknade deficit i tako je 1. studenog 1914. godine Turska objavila rat saveznicima. Rat na Bliskom Istoku ugroavao je Sueski kanal. Tursko se Carstvo prualo na jug sve do Perzijskog zaljeva i borbe koje bi se vodile u tom podruju ugroavale bi zalihe nafte kao i komunikacijske linije do Indije i Dalekog Istoka, to je pridonosilo poticanju konflikta zbog kojeg je dolo do prekidanja veze s Rusijom. Tako je dolo do zamisli da se izvri snaan udar na Tursku kroz Dardanele i ponovno otvore rute za Rusiju, kao i da se potaknu kolebljivci u istonoj Europi na suzdravanje od saveza s Njemakom. Francuzi su bili prvi koji su sugerirali pokretanje akcije na ovom ratitu ekspedicijom do Soluna, na proelju Egejskog mora, kako bi zajedno s Rumunjskom i Bugarskom udarili na Austro-Ugarsku. Joffre se suprotstavio razvodnjavanju snaga na Zapadnom frontu, a Kitchener se sloio da se za tako velik pothvat trupe ne mogu odvojiti. Moda tek za neku manju akciju, kojom bi se sprijeilo da Turska udari prema jugu. Rusi su traili barem neki diverzijski napad kojim bi se smanjio pritisak na njihove trupe na Kavkazu, gdje su ih Turci bili napali. Kitchener je razmiljao o Dardanelima, a Churchill je tu zamisao prihvatio s oduevljenjem. Admiral Sir John Fisher predloio je kombinirani pomorsko-kopneni napad na Tursku, uz uvjet da se on izvri bez odlaganja. Problem je bio prostudiran prije rata i pokazalo se da je kombinirani napad najbolje rjeenje. Odreeni broj britanskih ratnih brodova koji su ve bili odsluili svoje trebao se povui iz upotrebe i njih se moglo izdvojiti za ovu svrhu. Trebalo je zapravo jo samo nabaviti statina postolja za topove kojima bi se u prah razorilo turske tvrdave, te brodove za ienje mina iz uskog vodenog prolaza. Topovi kalibra 305 mm koji su bili na ovim starim brodovima bit e zamijenjeni topovima kalibra 380 mm sa novog britanskog ratnog broda Queen Elizabeth koji se sluajno zatekao na Mediteranu zbog kalibriranja topova, na vojnoj vjebi u koju bi se lako moglo ukljuiti unitavanje turskih tvrava iz sigurne udaljenosti. Viceadmiral Sackville Carden pripremio je detaljan plan kojeg je razmotrilo Ratno vijee u Londonu. Dogovoreno je da bi pomorska ekspedicija u veljai trebala bombardirati i zauzeti Galipoljski poluotok s Istambulom kao ciljem te ekspedicije. Turski teritorij opkorauje crtu razdvajanja izmeu Europe i Azije. Istono od Grke i, u to vrijeme, Bugarske koje izlaze na Crno more na sjeveru i Egejsko more na jugu, europski je dio zemlje razdvojen od azijskog sa sjevera prema jugu Bosporom, a iznutra Mramornim morem i Dardanelskim tjesnacem. Zapadnu stranu tjesnaca ini poluotok koji suen na sjeveru i proiren u sreditu ide do jugozapada i na kraju izlazi na usku obalu na jugu, kod Rta Helles. Tjesnac je branilo est drevnih tvrava s modernijim topovima, devet modernih betonskim utvrdama zatienih bitnica i oko deset mobilnih topovskih bitnica, te deset minskih polja - svako veliine izmeu esnaest do pedeset tri mine - kojima je tek 8. oujka 1915. godine bilo pridodano i jedanaesto minsko polje s dvadeset poloenih mina.

- 50 -

POMORSKE AKCIJE Bombardiranje turskih instalacija bilo je izvreno ve 3. studenog 1914. godine, ali su snage koje su se sada okupile bilo znatno vee. Britanska Prvi divizion ukljuivao je sljedee brodove: Inflexible, Agamemnon i Queen Elizabeth; Drugi je divizion ukljuivao Vengea.nce, Albion, Cornwallis, Irresistible, i Triumph, dok se francuski Trei divizion sastojao od ratnih brodova Suffren, Bouvet, Charlemagnei Gaulois. Britanskom je eskadrom zapovijedao Carden s efom stoera komodorom Rogerom Keyesom, dok je francuskom eskadrom zapovijedao kontraadmiral P. F. A. H. Guepratte. Planirano je da e napad zapoeti 19. veljae dalekometnim bombardiranjem iza kojeg je trebalo uslijediti srednjometno granatiranje i konano borba izbliza. U 9,51 sati zapoela je akcija protiv vojnih utvrda na vrhu Galipoljskog poluotoka i na kopnu na drugoj strani ulaza u tjesnac. U 14,00 je sati Carden zapovjedio poetak druge faze, a nekih tri sata kasnije zapoele su blie borbe koje su napokon rezultirale reakcijom sa strane Turaka i njihovim uzvratom na vatru. Zimski dan se ve poeo bliiti kraju, pa je akcija prekinuta. Nije bila previe impresivna. Trebalo se jo vie pribliiti neprijatelju. Akciju su ometale oluje, ali je 25. veljae viceadmiral John de Robeck na brodu Vengeanceipak poveo Cornwallis u dva napada, dok je Guepratte to isto uinio sa svojim brodovima Suffren i Charlemagne pribliivi se u neposrednu blizinu utvrda koje su gaane tjedan dana ranije. U meuvremenu su jo etiri velika broda bombardirala turske utvrde s velike udaljenosti. Sljedeeg se dana ljudstvo Plymouthskog bataljuna Kraljevske pomorske divizije iskrcalo na poluotok kod Sedd el Bahra, a marinci su se iskrcali kod Kum Kale na azijskoj obali kako bi unitili topove i utvrde. Oni su se slobodno kretali sve dok im se turske trupe nisu suprotstavile 4. oujka. Kroz to su se vrijeme nastavili pomorski napadi u samom tjesnacu. ienje mina u podmorju nije se odvijalo kako treba. Ribarske koarice unovaene za taj posao imale su civilnu posadu, koja se po svemu nije brinula zbog opasnosti nailaska na podmorsku minu, ali je bila vrlo nesretna to se nalazi na meti topova. ienje se i dalje obavljalo nou i bilo je ometano reflektorima i granatiranjem. Keyes je pokuao zatititi brodove, ali je shvatio kako je mnogo korisnije posade minolovaca popuniti dragovoljcima Kraljevske mornarice. Pritisak iz Londona da se stvar ubrza toliko je iscrpio Cardena, da je 15. oujka bio prisiljen priznati kako vie ne moe izdrati. Na mjesto zapovjednika promaknut je De Robeck. Carden je ve bio odluio poslati teke brodove kako bi unitili obalne baterije i tako omoguili minolovcima bolje obavljanje njihova posla. De Robeck je 18. oujka zapovijedao napadom koji je imao za cilj to postii. Plan mu je bio Liniju A, u kojoj su s lijeva na desno bili brodovi Queen Elizabeth, Agamemnon, Lord Nelson i Inflexible, upotrijebiti za gaanje dalekometnom paljbom tvrdave u Narrowsu kod Chanak Kale, nakon ega bi francuski divizion, Linija B, proao kroz njih i nastavio s napad izbliza, nakon ega bi minolovci mogli prii i nastaviti sa svojim poslom. Flota je ula u Dardanele u 10,30 sati, kad se digla izmaglica koja je otkrila obalu pod vedrim nebom i ugodnim suncem. S kopna su se oglasile bitnice poljskih topova i haubica, ali s malim uinkom. Jedan sat kasnije Linija A je otvorila vatru i nastavila s granatiranjem preko pola sata prije nego je krenula naprijed Linija B. Do 13,45 sati glavni topovi na obali bili su uutkani, a tvrdave u tjesnacu pretrpjele su velika oteenja. De Robeck je tada zapovjedio Francuzima da se povuku i dok su oni plovili du azijske obale na brodu Bouvetje iznenada odjeknula snana eksplozija i on je gotovo u trenutku potonuo, povukavi sa sobom na dno 640 ljudi. Saveznici su pomislili da je vjerojatno stradao od sluajnog pogotka granate u brodsko spremite streljiva, ali zapravo se

- 51 -

radilo o jednoj od onih mina postavljenih 8. oujka paralelno s obalom. Ostali britanski bojni brodovi tada su se ponovno primaknuli s minolovcima, ali su ovi potonji opet uzmaknuli nakon to su doli pod paljbu s obale. Sljedea je rtva bio brod Inflexible, koji je naletio na minu, a odmah za njim iz istog razloga i Irresistible. Oba su broda postali rtve istog neotkrivenog minskog polja na kojem je potopljen i francuski brod. De Robeck je poslao Keyesa s razaraem Wear ide po ratne brodove Ocean i Swiftsure, da pokuaju izbaviti Irresistible. Keyes je brodu Ocean signalizirao da preuzme tegljenje pogodenog broda, ali mu je odgovoreno kako je voda previe plitka i da mu se ne mogu pribliiti. Keyes je mogao vidjeti kako se oba ratna broda vrte gore-dolje, bez ikakve svrhe pucajui to su bre mogli, , pa im je rekao da se povuku. Oceanje udario o minu, zatim pogoen granatom u kormilo, nakon ega ga je posada morala napustiti. etiri su ratna broda bila izgubljena. Smrkavalo se kad je Keyes otiao podnijeti izvjee svojem admiralu, a zatim se jo jednom vratio vidjeti moe li se neki od tih pogoenih brodova jo uvijek spasiti. Nijedan se nije mogao vidjeti, ali je Keyes bio siguran, kako je kasnije napisao, da su se nalazili na pragu pobjede. Neki su njegovi zemljaci mislili drugaije. Dana 5. oujka, general pukovnik Sir William Birdwood, kojeg su bili poslali da nadzire napredovanje, signalizirao je Kitcheneru kako e mornarici za dovrenje povjerene joj zadae biti potrebna pomo kopnene vojske. Tako je 12. oujka britanski ministar rata u Londonu pozvao generala Sir Iana Hamiltona i naredio mu da preuzme zapovijedanje nad kopnenim snagama. Njemu se pridruio i general bojnik W. P. Braithwaite, imenovan Hamiltonovim efom stoera. On je zatraio moderan avion i iskusnu posadu, ali mu je to odmah bilo odbijeno. Na tom su sastanku ustrojene zapovijedi grupaciji koja e kasnije postati Mediteranskim ekspedicijskim korpusom: mornarici se mora omoguiti ponovni napad prije nego vojska poduzme bilo kakvu akciju, nakon ega e vojska zapoeti svoja djelovanja na Galipoljskom poluotoku, a ne na azijskoj obali. U petak 13. oujka u 17,00 sati Hamilton je sa svojim stoerom napustio eljezniku postaju Charing Cross u Londonu. Cijeli je proces bio nagao i povran, i zbog toga je imao slabe izglede za uspjeh. Kraljevska mornarica se pripremala za ponovni napad. Posada koarica-minolovaca poslana je kui a na njihovo su mjesto doveli dragovoljce. Razarai su opremljeni sredstvima za ienje mina i do 20. oujka je oko pedesetak minolovaca razliitih vrsta bilo spremno stupiti u slubu pod britanskom, te jo desetak pod francuskom zastavom. Stigla je i Kraljevska mornarika zrana sluba pod zapovjednitvom zrakoplovnog komodora C. R. Samsona, kako bi ustrojila svoju bazu na otoku Tenedos (Bozcaada), oko 40 km juno od ulaza u tjesnac. Bila je to ona ista postrojba iz koje su dolazili ljudi koji su osujetili cepeline iz svoje antverpenske baze. Kopnene su se snage okupljale na Lemnosu (Limnos), otoku oko 80 km zapadno od tjesnaca, gdje je ve bilo pristiglo 2.000 Kraljevskih marinaca i 4.000 australskih i novozelandskih vojnika. Ba tu, na Lemnosu, 22. oujka su se susreli Hamilton i de Robeck. Hamilton je, poput Birdwooda, ozbiljno sumnjao u mogunost da sama mornarica ovlada Dardanelima, usprkos injenici to nije bilo velikog broja rtava, ako se izuzme katastrofa koja je pogodila Bouvet, svega 70 ljudi - pripadnika kraljevske mornarice. On je 19. oujka, ukratko nakon svog dolaska, napisao Kitcheneru: ...tjesnac se nee moi zauzeti ratnim brodovima... i ... ako moje trupe budu sudjelovale, one nee imati pomonu ulogu kako se predvidjelo. Uloga e vojske biti vea od iskrcavanja vojnika s ciljem unitenja utvrde; mora biti promiljena i pripremljena vojna operacija, te izvrena punom snagom kako bi otvorila prolaz za mornaricu. to se tono govorilo na sastanku od 22. oujka nije jasno. Po onome to su tvrdili Hamilton i kopnena vojska, Mornarica je prebacila zadatak na njih; mornarica je pak tvrdila da je dogovorena kombinirana operacija. Ipak je jasno da je odbaena mogunost da sama Mornarica izvede planiran i obnovljen napad, suprotno od savjeta malodunog Keyesa.

- 52 -

Proao je itav mjesec dana prije nego je vojska krenula u akciju. To je odlaganje za Tursku bilo bogomdano. Iskoristili su tu priliku kako bi obnovili i proirili obranu i kako bi reorganizirali obranu Dardanela i Galipoljskog poluotoka. Njihov je ministar rata Enver Pasha za zapovjednika obrane imenovao njemakog feldmarala Limana von Sandersa. Turci su slavili taj dogaaj kao veliku pobjedu, pa su se u religiozno nacionalistikom orgijanju okomili na armenske krane, koje su smatrali izdajicama i petokolonaima. Poduzeli su sustavnu kampanju koju je nadzirao ministar unutarnjih poslova Talaat Pasha kako bi ikanirali i ugnjetavali Armence do te mjere da oni ponu pruati otpor, to im je samo bio izgovor za vrenje nasilja nad njima; koristei se metodom koja je ve bila dobro poznata i koja se i do danas koristi. Procjenjuje se da je izginulo oko tri etvrt milijuna Armenaca. Prosvjedi zapadnih promatraa jednostavno su bili ignorirani. PLANOVI ZA INVAZIJU Za Britance je mjesec dana bilo vrlo kratko razdoblje za organiziranje invazije na Galipolje. Takva operacija nikad ranije nije bila poduzeta; moda je bilo sluajeva iskrcavanja na obale na kojima nije bilo rovova i koje su bile nebranjene, ali ovdje se radilo o prvoj vojnoj operaciji potpuno nove vrste koja e svoj vrhunac doivjeti kod Iwo Jime i u Normandiji u Drugom svjetskom ratu. Dakle, ne samo to nije bilo presedana, pa se nije ni znalo kakve se vjetine trae, nego se uope nije poznavalo ni mjesto koje su planirali napasti. Karte su bile primitivne ili ih uope nije bilo. Ministarstvo obrane je izdalo kartu Galipolja godine 1908. u mjerilu 1:250.000 ili jedan centimetar prema 2,5 km, koja je davala opu sliku podruja, ali nije bila dovoljno precizna za planiranje vojnih operacija. Avion komodora Samsona, osim to je uvjebavao izvianje iz zraka kako bi mogao novim radio ureajima javiti mornarici poloaje neprijatelja, fotografirao je turske rovove i podruja okruena bodljikavom icom. Te su fotografije ozbiljno zabrinule Hamiltona, ali su stvarne potekoe tog terena jo uvijek ostale nepoznate. U tom trenutku Hamilton je imao oko 75.000 ljudi. 29. divizija pod zapovjednitvom generalbojnika Aylmera Hunter-Westona, sastojala se od 86. brigade sa streljakim regimentama 2. kraljevskih muketira, l. lancashireskih musketira, 1. munsterskih muketira i 1. dablinskih muketira; 87. brigade s regimentama 2. junovelki graniari, l. kraljevski kotski graniari, 1. Inniskilling muketiri i l.graniarska regimenta; i 88. brigade s 4. worcestershireskom regimentom, 2. hampshireskom regimentom, 1. essexskom regimentom i 1/5. kraljevskom kotskom regimentom, uz pratee topnitvo i inenjerske postrojbe: sveukupno 17.000 ljudi. Kraljevska se pomorska divizija, pod zapovjednitvom generalbojnika Archibalda Parisa, sastojala od 1. mornarike brigade (bataljuni Drake, Nelson i Deal , Kraljevski marinci); 2. mornarike brigade (bataljuni Howe, Hood i Anson); i 3. brigade kraljevskih marinaca (bataljuni Chatham, Portsmouth i Plymouth): sveukupno 10.000 ljudi. Australski i novozelandski armijski korpus, skraeno nazvan ANZAC, pod zapovjednitvom generalpukovnika Sir Williama Birdwooda, brojio je 30.000 ljudi. Prva se australska divizija, pod zapovjednitvom generalbojnika W. T. Bridgesa sastojala od 1. australske brigade (1., 2., 3., 4. bataljuna i New South Wales bataljuna); 2. australske brigade (5., 6., 7., 8. bataljuna i Victoria bataljuna); i 3. australske brigade (9. Queensland bataljun, 10. junoaustralski bataljun, 11. zapadnoaustralski bataljun i 12., juno i zapadno australski i tasmanski bataljun). Novozelandskom i australskom divizijom zapovijedao je generalbojnik Sir A. Godley i sastojala se od Novozelandske brigade (bataljuni Auckland, Canterbury, Otago i Wellington); i 4. australske brigade (13. New South Wales, 14. Victoria, 15. Queensland i Tasmania, i 16.

- 53 -

South i West Australia bataljun). Korpus je ukljuivao i 7. indijsku planinsku topniku brigadu (21. Kohat bitnica i 26. Jacoboba bitnica) i cejlonski seljaki streljaki korpus. Francuski je korpus brojao 16.000 ljudi i zvao se Corps Expeditionaire d' Orient (Istoni ekspedicijski korpus) pod zapovjednitvom generala d'Amadea. Sastojao se od jedne divizije kojom je zapovijedao general Masnou. Metropolitanska brigada bila je sastavljena od 175. regimente i od Regiment de marche d'Afrique (dva bataljuna Zuava i jedan Legije stranaca). Kolonijalna brigada bila je sastavljena od 4. i 6. kolonijalne regimente (svaka po dva bataljuna, jedan senegalski a jedan kolonijalni), i uz to est bitnica topova kalibra 75 mm i dvije topova kalibra 65 mm. Ostale trupe bile poslane u to podruje tek nakon prvih iskrcavanja. Najvanija odluka koju je trebalo donijeti bilo je mjesto iskrcavanja. Poluotok je imao usko grlo na sjeveru kod Bulaira; ali to je bilo ne samo odlino branjeno podruje nego je sve dok tjesnac nije bio pod britanskim nadzorom, Turcima bilo lako preko morskog tjesnaca slati pojaanja. tovie, kad kopnena vojska uskoro krene na istok, vie nee moi raunati na podrku mornarice; Turci bi mogli napasti i sa sjevera i s juga, a postojala je mogunost da se i Bugarska ukljui u rat na turskoj strani. To je izgledalo prilino rizino. Junije je tjesnacem dominirao plato Kilid Bahr kojeg je Kitchener odredio za svoj cilj, a za kojeg se pretpostavljalo da je dobro branjen. Jo junije od njega su se preko poluotoka pruale Achi Baba visoravni s gradom Krithia na svojoj junoj padini. Na suprotnoj strani od Kilid Bahra pruala se prostrana dolinaod grada Maidosa koji gleda na tjesnac, na zapad s breuljcima do sjevera, od Mal Tepea na istoku i kulminirajui u obalnom masivu Sari Bair. Hamilton je svoje planove za operaciju predstavio na sastanku s mornarikim zapovjednicima u luci Mudros na Lemnosu koji se odrao 10. travnja. Predloio je da se 29. divizija iskrca na obalu na junom kraju poluotoka, na Rtu Helles, i krene u zauzimanje Achi Babe, dok e se snage ANZAC-a iskrcati na obalu izmeu Gaba Tepe i mjesta koje su saveznici nazivali Fisherman's Huts, kako bi preli Sari Bair do Mal Tepe, odsjekli Turke na jugu i zauzeli zapadnu obalu tjesnaca i tako omoguili mornarici treeg ili etvrtog dana operacije omoguili prolaz. Bilo je planirano poduzeti dvije diverzije za zbunjivanje neprijatelja. Kraljevska je mornarika divizija trebala izvesti pokret kao da e se iskrcati kod Bulaira, a i Francuzi su se trebali iskrcati kod Kum Kale na azijskoj obali kako bi tamo navukli eventualna turska pojaanja. Bio je odreen dan za iskrcavanje - 23. travnja - i bilo je zaista udesno kako je jedan tako sloen poduhvat uistinu ostvaren do tog vremena. Nevrijeme je invaziju za dva dana odgodilo. Problem koji je muio Turke bio je pogoditi mjesto gdje e Britanci pokuati napasti. Liman von Sanders je odluio da se treba osigurati protiv iskrcavanja na azijskoj obali i tako je dvije divizije, 11. i 3., smjestio sasvim na jug, iza Kim Kale. Na sjever je, suelice zaljeva Saros, kod Bulaira postavio 5. diviziju, dok je 7. diviziju smjestio juno od zaljeva. Rt Helles je pokrivala 9. divizija, a u sreditu je, sjeverno od Boghalija, bila 19. Divizija, kao mobilna priuva pod zapovjednitvom Mustafe Kemala, spremna krenuti na sjever, jug ili istok, ve prema potrebi. Kemal je bio poznat kao kritiar Nijemaca, uvjeren da Turska moe rijeiti svoje probleme bez strane pomoi, ali je bio priznat i kao odlian asnik i kasnije e i postati liderom svoje zemlje, poznat po imenu Kemal Ataturk. Zapadna obala izmeu podruja Bulaira i rta Helles nije bila pokrivena vojskom. Gledan s morske strane, rt Helles ne izgleda privlano. Na njegovom samom jugoistonom uglu nalazi se stara tvrava Sedd el Bahr, u pozadini humak 141, i mala plaa na zapadu. Zapadno od toga uzdiu se stijene s razruenim svjetionikom, koje se nastavljaju i dalje na zapad s humkom 138 za sobom, a onda se opet sputaju do druge male plae iza koje su opet stijene koje oblikuju zapadni vrak s humkom 114 za sobom. Te su plae oznaene slovima V i W. Sjeverno od humka 114, iza ugla na zapadnoj obali, bila je Plaa X, a sjevernije, Plaa Y, koja zapravo i nije plaa ve vododerina u stijenama. Na istonom se krilu od Sedd el Bahra,

- 54 -

nasuprot zaljevu Morto, kod mjesta Eski Hissarlik nalazila Tottova bitnica. To je mjesto bilo oznaeno kao mjesto iskrcavanja S. U unutranjosti od Plae V nalazila se niska zemljana uzvisina s rovovima i bodljikavom icom na vrhu, koji su prijeili lagano napredovanje, a osim toga to su podruje s obje strane gaali poprenom vatrom s utvrda koje su se nalazile na viem terenu. Na Plai W tlo se uzdizalo kroz klanac u obliku lijevka, s bodljikavom icom na njegovom ulazu. Vojnike su do obale trebale prevesti teglenice koje su vukle pinase s mornarikom posadom sve dokle je to bilo mogue, nakon ega bi mornari nastavili veslati. Novina je bila i upotreba neke vrste primitivnog desantnog broda. Naime, zapovjednik E. Unwin pretvorio je brod za prijevoz ugljena River Clyde u brod za iskrcavanje, koji je mogao prevoziti 2.000 vojnika koji su na obalu istravali kroz otvore usjeene u njegove bokove i preko mauna na obalu. Taj se brod prepun vojnika iz regimenti Kraljevskih munsterskih muketira i Hampshireskih muketira uputio na istoni kraj Plae V, dok su strijelci iz Kraljevskih dublinskih muketira doli do obale u remorkerima. Njihov se zapovjednik divizije smjestio na krstarici Euryalus, a glavni je zapovjednik, Ian Hamilton, zauzeo svoje zapovjedno mjesto na ratnom brodu. Nalazio se na brodu Queen Elizabeth, gdje je upravo prije polaska primio brzojav kojim ga obavjetavaju da je Rupert Brooke, pjesnik koji je na ovoj ekspediciji bio kao pjeadijski asnik, umro od komplikacija koje je dobio od sunanice; ne ba sretna vijest za poetak. Vii asnici, koji su na brodovima imali razne vlastite operativne dunosti, bili na neki nain izolirani od same akcije i od informacija o njezinom napretku. ISKRCAVANJE KOD RTA HELLES Rano ujutro 25. travnja u 5.00 sati britanski su ratni brodovi zapoeli baranom vatrom gaati Rt Helles i sat vremena kasnije je River Clyde krenuo na Plau V. amci koje su teglili remorkeri borili su se protiv jakih struja, pa je River Clyde morao usporiti kako bi ih mogao pratiti. U 6,22 sati brod je pristao na tihu plau. Istog trena Turci su otvorili vatru iz sigurnog zaklona svojih neoteenih rovova. Neki su se pripadnici Dublinskih muketira iskrcali iz svojih amaca, ali mnogi u tome nisu uspjeli, nego su smrtno pogoeni dok su jo sjedili u amcima. Oni sretnici, njih oko tristo do sedamsto, koji su se iskrcali nali su zaklon ispod male zemljane uzvisine na udaljenom kraju plae. River Clyde se nije primaknuo dovoljno blizu da bi ljudi mogli izai na obalu, a teglenica koja je trebala premostiti tu udaljenost do obale bila je potopljena topovskom vatrom. Zapovjednik Unwin osobno je skoio u vodu kako bi primaknuo maune, a mornar 1. klase Williams skoio mu je u pomo. Njih su dvojica uspjeli postaviti maune na njihova mjesta, ali kad su trupe nagrnule kroz otvore i poele trati prema plai, Turci su ih pokosili. Unwin je izgubio kontrolu kad je Williams pogoen, ali su mu ostali pritrali u pomo i oni su se uporno borili kako bi zadrali taj improviziran gat dok je jo ljudi pokualo prijei i jo ih vie bilo izloeno pogibelji i ranjavanju. Oni koji su se na brodu zaklonili od vatre iz pjeakog oruja bili u opasnosti od topovske vatre s azijske obale, ali su na svu sreu granate promaile svoj cilj. Do 9,30 sati iskrcavanje je potpuno zapelo. General Hunter-Weston, koji je bio na moru, znao je vrlo malo ili skoro nita o tome, pa je poslao sljedei val vojnika. Brigadni general H. E. Napier pribliio se plai V s dijelom regimenta Worcestershireskih i Hampshireskih muketira, te sa stoerom 88. brigade. Doekalo ih je vrlo malo amaca, jer ih je malo i ostalo cijelih. Ljudi s River Clyde-a izvikivali su upozorenja, ali Napier nije obraao panju. Vidjevi toliko mnogo ljudi na maunama, skoio je prijeko kako bi ih poveo u akciju. Svi su bili mrtvi. Kad je uo povike da ne moe izai na obalu, Napier je izjavio da e on ipak pokuati. Poginuo je istog trenutka, oigledno nemajui nita veu mo zapaanja od njegovog pretpostavljenog.

- 55 -

Na Plai W ljudi iz regimente Lancashireskih muketira bili su zahvaeni oslabljenom vatrom im su njihovi amci dotaknuli obalu. Nisu uspjeli niti malo napredovati plaom jer su poginuli u amcima, u vodi ili uz bodljikavu icu. Na sjevernom su se kraju, tamo gdje se stijene uzdiu prema Tekke Burnuu, ljudi uspjeli uspeti i osvojiti visoki teren, svladavi u estokoj borbi turske posade strojnica. Nakon toga je ta plaa postala od vitalne vanosti. U ovoj je akciji est Viktorijinih krieva, da se izrazimo puki, dodijeljeno `za dobro jutro'. Hunter-Weston je doznao o tom uspjehu. Napokon, ti su ljudi doli s broda na kojem je on general, pa je tom iskrcavanju osigurao pojaanje. Kotalo ga je preko pet stotina rtava, to iznosi samo treinu ukupnih gubitaka na Plai V. Izvidjevi kakva je situacija na Plai V, Hamilton je u 10,21 sati signalizirao Hunter-Westonu da tamo vie ne alje ljude. Iskrcavanju na Plai X nije pruen praktiki nikakav otpor, pa je u 9,00 sati nastupio drugi val iskrcavanja u kojem su se pripadnici Graniarske regimente i Inniskillingski muketiri iskrcali na obalu, pod zapovjednitvom brigadnog generala W. R. Marshalla. Satnija graniara poslana je u 10,30 sati za podrku regimenti Kraljevskih muketira na humku 114 i uskoro su nakon toga graniari u juriu bajunetama odbili turski napad. Iako je u 12,00 sati Marshall primio heliografsku poruku s Plae Y da im se na obali nisu suprotstavili, nije dobio nikakvu zapovijed da im se pridrui i zapravo su do kraja tog dana postrojbe s Plae Y bile potpuno povuene. Na istonoj strani Rta, regimenta Graniara Junoga Walesa zauzela je svoj grudobran na mjestu iskrcavanja S i, kako nisu dobili nikakve daljnje zapovijedi, tu su ostali cijeli dan, dok se tamo preko puta zaljeva, njima s lijeve strane, na Plai V odigravao pravi pokolj. Kad je pala no, preostali ljudi s River Clydea mogli su po mraku jednostavno ietati na obalu, a plaa W i plaa X su bile ujedinjene kako bi se stvorio jedan jedini mostobran. Na Plai V je postojalo malo uporite, a mjesto iskrcavanja S je bilo sigurno. Britanci su bili na obali i mogli su proiriti svoje uporite, ali ih je itava operacija nepotrebno skupo kotala zbog nedostatka kontrole i komunikacije, zbog nedostatka inicijative od strane njihovih asnika u donoenju zapovijedi na licu mjesta, kao i zbog toga to nisu uspjeli osigurati nita drugo osim glatkog i uspjenog izvrenja poetnim planom predvienih velikih gubitaka u ljudstvu. ISKRCAVANJA U UVALI ANZAC Stvari se nisu odvijale onako kako je bilo planirano niti na sjeveru, na plai Z. Remorkeri s vojnicima ANZAC-a pribliili su se poluotoku kad je ve bilo mrano. amci su bili sputeni u 2,00 sata, a u 4,00 sata su se konano pribliili obali. Nii doporunik Aubrey Mansergh s broda HNIS Queen zapovijedao je najveim amcem s kojim je njegov prvi asnik predvodio manje amce prema istoku. Kad su dotaknuli kopno, prvi asnik je shvatio da se nalaze na pogrenom mjestu, ali je bilo prekasno za mijenjanje smjera tako velike flotile. U svakom sluaju, dok su tako oklijevali, oni iza poeli su ih gurati naprijed, mislei da imaju problema s velikim valovima koji se razbijaju o obalu. Tako se nisu iskrcali na plai Z, koja je kasnije postala poznata pod imenom Brighton Beach, nego prilino sjevernije. Karta koju su kasnije pripremili na osnovi zarobljenih turskih dokumenata sadravala je opis terena u unutranjosti, Sari Baira. Prema toj karti, teren se s vrha grebena naglo sputa prema sjeverozapadu i ini jednu nepravilnu i duboku guduru, a njezine su kosine sjeveroistono od Ari Burnua u svojem protezanju povremeno gole i strme. Brojni izdanci niknuli na kosini postupno se sputaju u iprajem prekriveno podnoje humka ispresijecano mnotvom vododerina. Tako je izgledao teren na koji su se snage ANZAC-a iskrcale, umjesto na teren dolje na jugu, gdje su, kako karta kae, jugozapadne padine Sari Baira bile daleko manje strme ali su bile ispresijecane brojnim dolinama i prekrivene makijom. Iako odbojne, ipak su bile daleko pogodnije za

- 56 -

operacije iskrcavanja od surovih stijena uokolo plitkog zaljeva koji je postao poznat kao Uvala Anzac. Ne iznenauje injenica to Turci nisu ni predvidjeli da bi ovdje uope moglo doi do nekakvog iskrcavanja i da je uskoro ve oko 4.000 ljudi bilo na obali. Dobili su zapovijed da osvoje Sari Bair i krenuli su izvriti tu zadau penjui se po vododerinama to su bolje mogli. Natjerani u bijeg, branitelji su se rasprili i do 7,00 sati se nekoliko ljudi ve bilo dovoljno visoko popelo da su mogli vidjeti prijeko, na drugu stranu tjesnaca. Do 8,00 sati broj ljudi na obali se podvostruio i oni su u manjim skupinama poeli traiti put uzbrdo uz negostoljubive breuljke. Mustafa Kemal je o tom iskrcavanju obavijeten oko 6.30 sati i odmah poslao je svoje ljude na zapad da im se suprotstave, a zatim i sam krenuo za njima, kako bi se osobno uvjerio u ono to se tamo dogaa. Odobrivi umornim trupama kratki odmor, sam je krenuo naprijed. Iznenada su se pojavili Australci, progonei turske trupe koje su bjeale iz Chunuk Baira. Kemal im je zapovjedio da istaknu bajunete i zalegnu, jer su bili iscrpili sve zalihe streljiva. Australci su se pak zaklonili. Kemalov je bataljun uskoro pristigao, a podrku mu je pruila i itava 57. regimenta. Turci su uspjeli zadrati poloaj na visini. Radilo se o minutama i nema sumnje da je samo ovaj dogaaj osujetio pobjedu saveznika na Galipolju. Trenutna procjena situacije i brzina kojom je Mustafa Kemal uspio staviti svoje trupe u akciju bili su u potpunoj oprenosti s mlakim i nerazboritim dranjem britanskih zapovjednika. Tijekom cijelog tog dana, borbe su bile prilino konfuzne ali estoke. Kad je pala no Birdwood se smatrao obaveznim signalizirati Hamiltonu kako bi trupe trebalo evakuirati, ali mu je nareeno da ostane, s ohrabrujuom vijesti da je jedna australska podmornica potopila turski brod u Dardanelima. I tako su ostali, ali su se ukopavali kako bi spasili gol ivot. Borbe su se nastavile i sljedea dva dana. U njima su Turci pokuali natjerati snage ANZAC-a natrag u more, a ovi su se opet htjeli domoi vrha, dok je kraljevska mornarica itavo vrijeme pridonosila tekim granatiranjem. Tada je postalo jasno da nijedna strana nee uspjeti i odjednom se na itavo podruje spustilo primirje. KONSOLIDACIJA Na Rtu Helles Turci su se divljom hrabrou bacili na Britance i praktiki odmah bili sasjeeni. Francuzi su zauzeli istoni kraj crte razdvajanja i izveli nekoliko uzastopnih napada u razdoblju od 28. travnja do 4. lipnja, pomiui crtu naprijed prema Krithiji u nizu bitaka koje su dobile ime po tom gradu. Do poetka lipnja saveznici su bili iscrpljeni i pretrpjeli su ozbiljne gubitke. Na anzakoj fronti 19. svibnja u 3.00 sata ujutro ljudi su se poeli pripremati za napad . Primijeeno je da su se turske trupe prethodnog dana premjestile sjeverno od Rta Helles. im su se Australci smjestili i privrstili bajunete, vidjeli su kako se protivnici kreu niz vododerinu Wire Gulley i obje su strane otvorile vatru. Du cijele bojinice iz neprijateljskih su rovova poeli iskakati ljudski likovi i juriati naprijed. Australci i Novozelanani nisu imali potekoa u stalnom odravanju vatre i potpuno su desetkovali neprijatelja. Napad je trajao dva sata, sve dok se nije pojavilo sunce. Nakon nekog vremena ANZAC-ovci su nauili da treba priekati kad se turski asnici usnu iz rova, a zatim dozvole ljudima da ih sustignu i lijepo se i uredno poredaju za odstrjel. Kad su se Turci napokon povukli, ve su imali oko 10.000 rtava i polovica njih je leala izmeu poloaja - mrtva, u smrtnoj agoniji ili ranjena. Bio je to prizor teko opisiv prizor. General Birdwood je poslao Hamiltona da predloi pregovore o kratkom primirju kako bi se moglo pomoi ranjenima i zakopati mrtve prije nego se taj prizor pred njihovim poloajima ne pretvori u uasnu masovnu grobnicu. Dok se taj prijedlog razmatrao, tog poslijepodneva 20. svibnja, i same su trupe bile podigle zastave Crvenog kria i Crvenog polumjeseca i dozvolile bolniarima slobodno kretanje s nosilima po ratitu. Generalbojnik H. B. Walker,

- 57 -

koji je sada zapovijedao 1. australskom divizijom, otiao je pregovarati s turskim asnicima. Dogovorili su se da to kratko primirje bude 24. svibnja, pa su tog dana od 7.30 do 16.30 sati privremeno prestala sva neprijateljstva. Na bojitu medu suprotstavljenim stranama lealo je oko 4.000 mrtvih, a jo tijela je bilo popadalo po parapetima rovova. Cijeli taj dan proao je u velikom poslu, ljudi su bili nervozni zbog moguih neprijateljskih varki, pokuavali to vie doznati o neprijateljskom razmjetaju trupa i podnosili grozan smrad od leeva koji su se raspadali. Kad se pribliio kraj tog kratkog predaha, ponovna je borba zapoela negdje oko 16.45 sati. Sada je ve bila sasvim drukija situacija. Zaraene su se strane gledale drugim oima, shvaajui da se i nasuprot njima nalaze ljudi poput njih. Ako je ikoga trebalo prezirati zbog cijelog tog krvoprolia, bili su to politiari koji su sve to i zakuhali. Dolo je i ljeto, ljeto pukaranja, napada granatama i bolesti. Zbog nestaice vode bilo je teko odravati higijenu pa su buknule razne bolesti, zbog nedostatka imuniteta mnogo vie kod Turaka nego kod saveznika. U Londonu, Kitchener je bio uvjeren da bi i mali broj svjeih postrojbi mogao poremetiti ravnoteu snaga, pa je zato planirano daljnje iskrcavanje. Dopremljeno je i streljivo, pod cijenu i da to izazove nestaicu u Francuskoj. Kraljevska mornarica je poslala monitore. udna plovila plitkog gaza namijenjena plovidbi u pliini i opremljena topovima promjera od 35,5 cm. Poslali su i nova plovila admirala Fishera, amfibije, oklopljene barke za iskrcavanje na obalu koje su mogle prevoziti do 500 ljudi. Izvrene su i neke pripreme za izgradnju privremene luke na mjestu iskrcavanja, koja bi sluila za prihvat brojnijih snaga, nagovjeujui time pravila logistike potpore koja su se primijenila u sljedeem svjetskom ratu. NOVA ISKRCAVANJA Plan je bio izvriti diverziju na fronti kod Krithije, povesti usklaeni napad s ANZAC-ovih mostobrana prema masivu Sari Bair i iskrcati novu postrojbu u Suvla zaljevu kako bi moglo unititi tursko desno krilo. Ta je nova postrojba bio IX. korpus, pod zapovjednitvom generalpukovnika plemenitog Sir Fredericka Stopforda. Hamilton je htio da zapovjednik bude izabran izmeu Sir Juliana Bynga ili Sir Henrya Rawlinsona, ali je odlueno da su oni neophodni BEF-u u Francuskoj, pa je tako jednom ezdeset jednogodinjaku bez iskustva u borbenom zapovijedanju povjereno zapovjednitvo 10. irskom divizijom pod zapovjednitvom general pukovnika Sir Bryana Mahona, poznatog po oslobaanju Mafekinga, i 11. sjevernom divizijom pod zapovjednitvom generalbojnika F. Hammersleya, koji je predvodio svoje postrojbe u iskrcavanju na obalu. Te su trupe bile Kitchenerovi dragovoljci, bez iskustva ali dobro motivirani, pa se Hamilton sloio da su prihvatljivi, ako ne ve idealni za taj zadatak. Od najvee vanosti se smatrala tajnost cijelog pothvata, i to ne samo ograniavanje informacija na nuno potreban minimum, nego opa tajnost pri kojoj se ak i asnicima uskraivalo bitne informacije bez kojih nisu mogli donositi valjane odluke o eventualnoj promjeni plana za sluaj nepredvienih okolnosti. Oito se u lekciji dobivenoj 25. travnja nije nita nauilo. ANZAC je potajno pojaan 13. zapadnom divizijom pod zapovjednitvom general bojnika F. C. Shawa, ave od ranije je pojaan 29. indijskom pjeakom brigadom, jednim bataljunom Sikha i s tri bataljuna Gurkha strijelaca. Boriti se na tako nepristupanom i zbrkanom terenu bio je velik izazov. Na junom kraju njihovog mostobrana bio je iskopan tunel koji je omoguio potajno pripreman napad kod Lone Pinea koji se zbio 6. kolovoza u 17,30 sati. Napad je uspio, uz stanovitu cijenu. Poginulo je oko 4.000 ljudi, a sedmorica su bili odlikovani Viktorijinim krievima. Gore na sjeveru, kod Russellovog vrha i Neka, australska je laka konjica izgubila 4351judi od ukupno 450 koliko ih je krenulo u napad. Jo sjevernije dvije su skupine uveer 6. kolovoza krenule u uspon uz breuljke, jedna se probijala iz one

- 58 -

vododerine kod Fisherman's Hutsa, dok se druga uspinjala strmim dolinama sjeverno od njih. Do zore su neki od njih uspjeli ostati na visovima, ali su se i Turci primicali kako bi ih obranili. Sljedeeg dana nije bilo jasno tko zapravo dri taj poloaj, a onda su ANZAC-ovci u ranim satima 8. kolovoza obnovili napad. Postignut je odreen uspjeh. Bojnik C. J. L. Allanson je poveo skupinu vojnika iz 1 / 6. regimente Gurkha i 6. South Lancashire regimente do vrha humka Q, ali su odatle bili otjerani, moda ak i prijateljskom paljbom iz mornarikih topova. Wellingtonski bataljun Novozelandske pjeake brigade uspio se probiti do vrha Chunuk Baira, gdje su ih zamijenile 6. Loyal North Lancashire regimenta i 5. wiltshireska regimenta, nakon to su bili skoro potpuno pobijeni. Borbe su se nastavile i sljedea dva dana, ali su Turci izdrali. Britancima, Indijcima i snagama ANZAC-a otvorio se s ovih visova pogled na poloaje IX. korpusa u zaljevu Suvla. Invaziju u zaljevu Sulva karakterizirao je toliki nedostatak energije i inicijative, da je ona gotovo sliila kakvom nestaluku. Meutim, preostalom dijelu saveznikih snaga nije bilo nimalo do smijeha. Ve je samo iskrcavanje bilo prepuno nespretnosti. Trupe su nakon iskrcavanja ostavljene da tu stoje, umjesto da ih se odmah povelo u napad, a njihovi su se zapovjednici zadovoljili ekanjem na svoje topnitvo i zalihe. Istodobno su se dotad slabo branjeni poloaji pojaavali novim turskim trupama. Povrijedivi koljeno, Stopford je cijelom tom zbrkom rukovodio sjedei na brodu. Pa ipak, do jutra 8. kolovoza su usprkos nesposobnom zapovjedniku cijele akcije prvi ciljevi uglavnom bili postignuti. Turci su na tu frontu urno uputili dvije nove divizije. Britanci se za to vrijeme nisu micali. Sav oajan, Hamilton je osobno otiao na obalu kako bi pourio akciju. Kada su sljedeeg dana pokuali izvesti napad, turska su pojaanja ve cijelih trideset minuta bila na svojem poloaju, ali su saveznici zadrali visove. Bojinica se dobro uvrstila. Dana 12. kolovoza 1 / 5. norfolka regimenta jednostavno je `nestala' u jednom napadu, povevi sa sobom barem jednog od nekadanjih lanova Kraljevskog taba kod Sandringhama. Galipolje je opet utonulo u svoju rutinu. Hami1ton je 21. kolovoza poveo masivan napad na Scimitar humak i humak 60 na junom kraju Suvla fronte. Napad nije uspio. 22. kolovoza je Stopforda odmijenio generalbojnikom H. de B. de Lisleom iz 29. divizije. Mahon je odbio sluiti pod njegovom zapovijedi. Hammersley se razbolio. Sir Ian Hamilton je napokon i sam smijenjen 15. listopada i na njegovo je mjesto doao generalpukovnik Sir Charles Monro. Kad je Novozelandanin Alexander Aitken stigao s pojaanjima kako bi se pridruio Otago bataljunu 30. rujna, te su nove snage dovele njegovu jedinicu do jedne treine pune snage. Ostao je samo jedan asnik, bojnik White. itava je brigada bila u slinoj situaciji. Zaposjeli su rovove i zemunice na strmim padinama, pokuavajui spavati danju kako bi nou bili spremni i budni za napade. Nakon tjedan dana provedenih na bojinici povlaili bi ih kako bi se mogli `odmoriti u priuvi', ali taj se odmor sastojao od kopanja zaklona, raznoenja obroka i podizanja drvenih greda i valovitog lima uzbrdo za gradnju zemunica. Britanske su kraljevske inenjerske postrojbe poslali kao pojaanje Novozelananima. Guy Turral je stigao odmah nakon svojeg dvadeset drugog roendana i u pismu prijatelju poslanom 22. studenog spomenuo kako tamo vlada strana hladnoa. Bio je fasciniran problemima u planiranju i iskapanju rovova i zemunica na strmim obroncima humaka i nainom istodobnog kopanja izdvojenih rovova i njihovog konanog povezivanja u eljeni kompleks povezanih zaklona. Rekao je i da u svemu tome uiva, jer mu otkad se pridruio kopaima tunela "nije ni upola tako loe kako ljudi zamiljaju..." EVAKUACIJA Ali kampanja se bliila kraju. Monro je izvrio brz obilazak i preporuio povlaenje. Kitchener je bio okiran i suprotstavio se toj ideji, poto je toliko toga uloio u taj pothvat, a u

- 59 -

studenom je ak otiao tamo i sam razvidjeti situaciju. Ipak je bio primoran prihvatiti prijedlog. Donesena je odluka o evakuaciji kojom e zapovijedati Birdwood. Dana 29. studenoga je jo vie zahladnjelo, ak je pao i snijeg pa su ljudi, posebice oni u poplavljenim rovovima na ravnom terenu u zaljevu Suvla, dobili ozebline. U sljedea se dva tjedna moglo zapaziti da ljudi s bezazlenim ranama ili lakim bolestima odlaze s bojinice i vie se ne vraaju. Poele su se iriti glasine. Aitkenov vod je 13. prosinca dobio zapovijed javiti se u Otago Gulley u 17.00 sati. Ve je bio mrak kad su zastali pored Fisherman's Hutsa, a onda tiho poli na gat, ukrcali se u maunu i s njome se prebacili na transportni brod, usput potajno bacivi sve streljivo koje su imali u vodu. Turrall je bio zadivljen nainom na koji se operacija vodila, ali i jako razoaran jer je prije njenog zavretka morao otii. Opisao je domiljate naine na koje puke mogu pucati jo dugo nakon naputanja rovova, koritenjem zapaljenih votanica i probuenih kanti za vodu. Dana 23. prosinca je napisao: Naravno, svi su htjeli biti ostati do kraja. Posljednja dvadeset etiri sata bila jako dirljiva i da su to Turci shvatili, bila bi to po svoj prilici krajnja propast za nae ljude... ini se da su neki vojnici iz naih kolonija bili ogoreni zbog evakuacije i da su krivili domovinu zbog tog neuspjeha, ali ja se zbog toga ne uzrujavam jer oni uglavnom ne shvaaju mnoge vane imbenike u cijelom ovom sluaju. Takav je zakljuak teko prihvatiti od nekoga tko je na Galipolju proveo tek neto malo vie od mjesec dana. Ali jasno je vidljivo Turralovo potovanje prema borbenim sposobnostima ljudi s kojima je sluio, kao i njegova frustracija zbog toga to su ga odatle odveli. Evakuacija je zapravo bila najbolje voden dio cijelog pohoda. Odlasci iz uvale Anzac zapoeli su 13. prosinca, a do 18. su prosinca uspjelo se evakuirati vie od polovice ljudi, oko 40.000, a da Turci nisu nita primijetili. Ostali ljudi prebaeni su prije nego je osvanulo jutro 21. prosinca. Zaljev Suvla bio je ispranjen do 5.00 sati toga dana. Evakuacija sektora Helles zapoela je u Novoj godini. Do 7. sijenja ostalo je samo 19.000 ljudi i tada je Liman von Sanders izveo napad. Topnitvo je zasulo Britance takvom paljbom kakvu jo nisu bili doivjeli na toj fronti. U sumrak je u juri krenulo pjeatvo, ali je naletjelo na koncentriranu paljbu puaka i strojnica koja ih je doslovce pokosila i mnogo ih je na mjestu poginulo. Do sljedeeg vala nije nikad ni dolo, jer su turski vojnici odbili napustiti svoje rovove, tako da napad nije uspio. Povlaenje se nastavilo u tiini koja je potrajala sljedea dva dana, tako da su zadnji ljudi napustili poloaje oko 4,45 sati`u nedjelju 9. sijenja. Izvueno je vie od 35.000 ljudi, 3.600 konja i mazgi, 125 topova i 300 vozila. U povlaenju je veina preostalih zaliha hrane i streljiva otila u zrak u snanoj eksploziji. Tijekom evakuacije nije bilo ljudskih rtava. U cijelom tom pohodu pretrpljeni su ogromni gubitci. Saveznici su izgubili oko 252.000 ljudi, a Turci vjerojatno jo 50.000 vie. Ono to je u poetku izgledalo kao hrabra i matovita zamisao pretvorilo se u pat poziciju djelomino zato to je operacija nadilazila tehnike mogunosti saveznika, koji su imali neuinkovitu podrku topnitva i sustave veza koji nisu bili na potrebnoj tehnikoj razini. Ali jo vie se ovaj neuspjeh moe pripisati voenju s odstojanja i propustu da se donoenje odluka i odgovornost prenesu na nie asnike, skupa sa za to potrebnim informacijama o stvarnom stanju na bojitu. Zato je u mnogim situacijama dolazilo do zastoja ba tamo gdje se traila brzina, bilo je neodlunosti ondje gdje je trebala odlunost, pa se tako ubiralo neuspjehe ondje gdje se po svemu moglo nadati uspjehu. 8.BITKA NA SOMMI SRPANJ - STUDENI 1916.

- 60 -

Erich von Falkenhayn, zapovjednik njemakog glavnog stoera, znao je da su Francuzi bili daleko vie motivirani od svojih saveznika. Bio je napadnut njihov teritorij, njihova je domovina bila zauzeta. Osim toga, Francuzi su imali mnogo vie ljudi pod orujem i pretrpjeli su daleko vee gubitke od Britanaca. Rat se moda mogao dobiti prije nego Britanci ojaaju i prije nego na ratite stignu trupe iz kolonija i dominiona britanskog carstva. Unitenjem francuske vojske `izbit e se (Engleskoj) najbolji ma iz njezine ruke'. VERDUN Cilj je paljivo odabran; trebao je biti upravo takav za kojeg bi Francuzi sve rtvovali da bi ga osvojili. Ogromne tvrave nad Verdunom, gradom od legendarne vanosti za Francuze, trebale su postati njihovo stratite. Zapravo, Joffre je bio voljan prepustiti to mjesto neprijatelju; nije imalo nikakve strateke vanosti za njegovu kampanju. Ali su zato utvrde izgraene nakon ponienja doivljenog u francusko-pruskom ratu u politikom smislu imale za Francuze ogromno simboliko znaenje, pa su politiki gospodari nadglasali vojnika. Tako su, kad je 21. veljae 1916. godine 1.400 njemakih topova otvorilo vatru na Verdun, Francuzi ipak uzvratili. Njihova se obrambena filozofija zasnivala na 1'attaque a l'outrance - beskompromisnom napadu. Znailo je to da svaki poloaj kojeg neprijatelj osvoji treba pod svaku cijenu ponovno preoteti. Von Falkenhayn je kod Verduna upravo na to raunao, na prihvaanje izazova i potpuno iscrpljivanje Francuza. Von Falkenhayn je ipak donekle bio u zabludi. Poto za Joffrea taj poloaj nije bio od primarne vanosti, na obrambenim crtama nije bilo dovoljno ljudi, ali ni topova jer su mnoge povukli iz utvrda. Uspjeh je doao mnogo lake nego to se oekivalo, Nijemci su uvueni u borbu prsa o prsa koju se poetnim planom svakako htjelo izbjei. Do 25. veljae tvrava Fort Douaumont pala je u njemake ruke. Zauzelo ju je devet ljudi iz njemake 24. Brandenburg regimente, koji su se popeli kroz nebranjen otvor pukarnice i svladali pedeset sedam ljudi, koliko ih je unutra bilo. Nije uslijedio oekivani protunapad. Novi ondanji zapovjednik general Petain tedio je svoje ljude i tim svojim opreznim pristupom navukao Nijemce. Ipak, do oujka su Francuzi bili pretrpjeli 89.000 rtava, a Nijemci 81.000. Francuska je bila tu i junaki branila svoju domovinu, ali to su inili Britanci? Kad su breuljci iznad malog gradia na rijeci Meuse postali masa blata i krvi, i dok je oigledno beskrajan vrtlog gutao francuska pojaanja, britanski zapovjednik Sir Douglas Haig vie nije mogao odolijevati pritisku koji su na njega vrili kako bi spasio situaciju izvoenjem napada na zapadu, i to to prije, najkasnije do kraja lipnja. Haig se sloio, iako bi vie volio da je sve mogao odgoditi do rujna i tako imao dovoljno vremena za ustroj svojih snaga i zavretak njihove obuke. Movaran teren Flandrije bio je neprivlaan, pa je zato za mjesto napada izabran juni kraj britanske linije, tamo gdje se ona sastajala s francuskom u Picardyu. Bitka e se odigrati na rijeci Somi. Dok je Haig obavljao pripreme, uas na Verdunu se nastavljao. 19. travnja Petain je promaknut na mjesto zapovjednika Sredinje armijske grupacije, a na njegovo je dotadanje mjesto doao Robert Nivelle. Njegov je nain ponaanja bio mnogo blii ukusu publike; dramatini napadi i zvune izjave koje je davao u aru bitke, poput njegove ope zapovijedi od 23. lipnja - Oni nee proi! (Ils ne passeront pas!) Nijemci su 1. lipnja izvrili napad na utvrdu Fort Vaux. Dvije stotine i pedeset ljudi pod zapovjednitvom bojnika Sylvaina-Eugenea Raynala branilo je svaki njezin pedalj. Vanjske su crte obrane pale ve prvog dana, a iscrpljeni Francuzi bili su tijekom sljedeeg tjedna prisiljeni na povlaenje kroz vlane i hladne prolaze. S vanjskim su svijetom mogli komunicirati samo na jedan nain, putem golubova, a i njih su ih imali tek etiri. Slali su pozive u pomo na koje nisu dobivali odgovora, a posljednji je golub 4. lipnja poletio prema glavnom stoeru kroz plinske oblake i na dolasku u stoer uginuo. Sljedeeg je dana ponestalo

- 61 -

pitke vode, ali se Raynal predao tek 7. lipnja. Nijemci su prvi poraz doivjeli u srpnju kod Fort Souvillea i nakon toga su bili pomalo prisiljeni na uzmak. Do kraja kolovoza broj rtava kod Verduna na strani Francuza dosegao je nevjerojatnu brojku od 315.000 ljudi. Krvoprolie kod Verduna imalo je snaan odjek do i tijekom bitke na Somi, a razmjer francuskih gubitaka odredio je odnos prema rtvama u Picardyu. KITCHENEROVA ARMIJA Novaenjem su i Nijemci i Francuzi dobili ogroman broj obuenih ljudi, spremnih da se bore za domovinu i sposobnih da budu brzo dovedeni u borbenu spremnost. Ali 500.000 dragovoljaca koji su se odazvali na Kitchenerov poziv nisu imali takvo vojno iskustvo. Osim toga, jo vei problem je bio u nedostatku asnika koji bi ih predvodili. U Engleskoj su pronali pet stotina asnika Indijske armije, a Ministarstvo rata je pozvalo jo 2.000 mladia koji su upravo zavrili kolovanje, dakle bez ikakve vojne obuke i iskustva. I doasnika je jednako tako bilo vrlo malo. Ti e nedostatci izazvati uasne posljedice. Novaenje tolikog broja ljudi, izvreno tako navrat-nanos, pokazalo je jake regionalne osobine u postrojbama unovaenih ljudi. itavi su bataljuni bili sainjeni od ljudi iz jednog jedinog grada; tovie, cilj ovog novaenja i jest bio stvaranje takvih skupina - Grimsby Pals, Manchester Pals. Oni nisu bili nikakva `instant vojska', ali je do proljea 1916. godine general Haig je raspolagao sa sve vie novih, neisprobanih ali gorljivih i odanih boraca kojima je trebao pojaati svoju iskusniju vojsku u Francuskoj. Njima jo treba pridodati i snage britanskog carstva - jedinice profesionalne indijske armije, ilave i leerno hrabre pripadnike ANZAC-a upravo pristigle s Galipolja, Kanaane koji su se ve iskazali kod Ypresa i njihove susjede, ljude iz Newfoundlanda. Jednostavno, ljudstvo uope nije bilo tako velik problem kao neiskustvo i nedostatak borbene vjetine. Ovdje se bojinica formirala krajem 1914. godine i tekla je od sjevera, oko mjesta Gommecourt, preko doline rijeke Ancre, i juno ispred mjesta La Boisselle, Fricourt i Mametz do movarne nizine rijeke Some. Ovdje su Francuzi stajali suelice Nijemcima vie od godinu dana. Obje su se strane usredotoile na bitke na drugim frontama, tako da je stanje na Sommi bilo relativno mirno i Nijemci su to jako dobro iskoristili. Zapadni rub prijevoja postao je prva crta obrane, njezini su istureni dijelovi bili uvreni kako bi pokrili male doline a rovovi su bili smjeteni tako da pruaju najbolje vatreno polje. Izgraene su jo dvije crte iza ove, a kljuna su sela pretvorena u uporita povezana mreom komunikacijskih rovova. itavo je podruje bilo pomno pregledano kako bi topnitvo dobilo tone koordinate vjerojatnih pravaca protivnikog napada. Najvaniji od svega bili su duboki bunkeri koje su Nijemci du cijele linije fronta iskopali u kredi ispod svojih povrinskih utvrda. Ovdje su mogli preivjeti neizbjeno bombardiranje koje e prethoditi napadu saveznika. General Sir Henry Rawlinson i njegova etvrta armija izveli su glavni napad, uz pomo Francuza koji su napadali s juga i Tree armije koja je uglavnom izvravala diverzantske akcije kod Gommecourta na sjeveru. etvrta armija trebala je izvriti napad na fronti od Serrea na sjeveru do Montaubana na jugu, s ciljem zauzimanja prijevoja Pozieres i time otvaranja prolaza trima konjikim divizijama pod zapovjednitvom generalpukovnika Sir Huberta Gougha koje su trebale nastavili naprijed do Bapaume. Kad bi taj plan uspio, Goug bi drao poloaj na istonom krilu, dok bi Rawlinson okrenuo svoje snage na sjever i tako okruio njemake poloaje. Izmeu Serrea i klina kod Gommecourta bila je praznina od oko jednog kilometra gdje napad nije planiran i koja je Treu armiju pod zapovjednitvom generala Sir Edmunda Allenbya ostavila nezatienom. Bitka je trebala zapoeti 25. lipnja. Rawlinson je bio zabrinut zbog nove armije. Francuzi su bili miljenja, a s time su se i Britanci slagali, da treba napredovati u valovima, tako to e ljudi iz pozadine prolaziti kroz

- 62 -

redove svojih drugova i na taj nain napredovati. Rawlinson je smatrao kako je neiskusne trupe nemogue na tako rafiniran nain nadzirati u juriu na neprijateljske rovove pa se, pouen iskustvom iz uspjene njemake ofenzive kod Verduna, odluio za upotrebu topnitva koje bi trebalo razoriti njemake rovove i pokositi njihove branitelje, i tako omoguiti njegovim snagama nesmetano napredovanje i zauzimanje poloaja. To se trebalo postii najjaim topovskim bombardiranjem u tom ratu, koje je trajalo pet dana. Ali provedbene zapovijedi koje su na osnovi ovoga izdavane uveliko su se razlikovale postrojbe do postrojbe. Osim toga, prva zabluda je roena iz pogrene pretpostavke kako se osnovnom zapovijedi izdanom odozgo moe postii jednu jedinu i k tome jednoobraznu uspjenu vojnu taktiku. Haig je sugerirao juri na neprijatelja nakon mnogo kraeg bombardiranja, ime bi se iskoristio uinak iznenaenja, a zalagao se i za pokuaj istodobnog zauzimanja dvaju crta njemakih rovova odjednom a ne postupno, kako je Rawlinson predlagao. Ipak, Haig je potovao naelo po kojem odluku treba donijeti zapovjednik, i tako je Rawlinsonov plan bio potvren s malom izmjenom, jer je usvojen i Haigov prijedlog o obuhvaanju ireg fronta. Zadatak je topnitva bio dvojak: unititi rovove i presjei bodljikavu icu koja se nalazila pred njima. Uz sav uloen napor, nije bilo dovoljno tekih topova, a polovica onih koje su Britanci koristili bila je posuena od Francuza. tovie, nije se znalo za postojanje dubokih bunkera, pa ak i tamo gdje su rovovi bili uniteni trupe koje su ih branile imale su priline izglede za preivljavanje. Laki topovi imali su zadau presijecanja bodljikave ice i pritom su se koristili rapnelima koji bi se prilikom eksplozije rasprili u stotine elinih kuglica. Ako su granate bile precizno ispaljene i tempirane te su kuglice mogle presjei icu. No, ako bi prerano eksplodirale ne bi pogodile icu, a kod zakanjelog tempiranja jednostavno bi se ukopale u zemlju. Naposljetku, streljivo je inae bilo loe: previe granata uope ne bi eksplodiralo, pa je ratite bilo obasuto neeksplodiranim zrnima. Bombardiranje je bilo zaista estoko, ali rezultati su bili daleko ispod Rawlinsonovih oekivanja. Kine oluje od 26. i 27. lipnja prekinule su glatko odvijanje napada po predvienom rasporedu, pa je donesena odluka o odgaanju napada do 1. Srpnja, kako bi se do tada i tlo moglo isuiti. Napad je trebao zapoeti u 7,30 sati, kada se dovoljno razdani za precizno zavrno bombardiranje, premda e se time, naalost, i braniteljima omoguiti dobar pogled na napadae. U ranu zoru, dok jo nije svanulo, Britanci su se u prednjim rovovima ponovno prestrojili. Tapkajui u mraku i uei skriveni od neprijateljskog protugranatiranja ekali su znak za pokret. LA BOISSELLE Cesta koja iz Alberta vodi na sjeverozapad do Bapaumea najprije se penje, a zatim sputa u dolinu rijeke Avoca. Odatle poinje dug i stalan uspon odmah desno od La Boissellea do vrhunca grebena Pozieres, skoro na pola puta do svog odredita. Samo mjesto La Boisselle smjestilo se na maloj izboini u dolini. Na tu je frontu trebala napredovati 34. divizija. itav su dan granate obasipale njemake poloaje koji su se nalazili na suprotnom humku, a dvije gomile eksplozivnog punjenja bile spremne za razbijanje eventualnog preostalog otpora. Obzirom na takve okolnosti generalbojnik E. C. Ingouville-Williams bio je uvjeren da njegovi ljudi mogu prodrijeti s lijeva uz udolinu Mash i uz udolinu Sausage desno od La Boissellea, u stvaranju klina oko sela i omoguavanju nastavka rutinske operacije ienja, dok se dalje tijekom dana nastavi napredovanje do Pozieresa. Na bojinici s druge strane ceste nalazile su se 102. brigada s 1. i 4. tynesideskom kotskom bojnom s lijeve strane i Northumberlandskim muketirima i 2. i 3. tynesideskom kotskom bojnom s desne strane, odmah do 101. brigade s 10. Grimsby Pals regimentom, 11. suffolkom regimentom i 13. i 14. kraljevskom kotskom regimentom na krajnjoj desnici. Kao

- 63 -

podrka se jedan kilometar u pozadini, na potezu Tara-Usna, nalazila Tynesideska irska regimenta. Napad je zapoeo 1. srpnja u 7,28 sati, eksplozijama eksplozivnih punjenja. Opkop Y, koji se nalazio odmah do ceste, bio je napunjen s 23.000 kilograma amonala, a Lochnagar, koji se nalazio jugoistono od sela, s jo 30.000 kilograma. Uinak je bio razarajui. Ogromni su se stupovi zemlje podigli u nebo, a zatim su se veliki grumeni kredaste zemlje u kaskadama stropotali na zemlju. Iz stroja su izbaena sva uporita planirana za unitenje, a kad su topovi na trenutak utihnuli kako bi se postavile nove ciljne koordinate, mogla se uti svirka kotskih gajdi kako bodri ljude da krenu u napad. U osam uzastopnih valova napada trupe su se s prvih borbenih crta uspele iz svojih rovova i u pravilnoj vrsti, kako im je bilo zapovjeeno, predvoene asnicima krenule poprijeko do petstotinjak metara udaljenih njemakih rovova. Za njima su niz blagu padinu krenuli Irci iz regimente Tyneside. Tijekom estokog prolotjednog bombardiranja, Nijemci su bili skriveni u svojim bunkerima, mueni neprestanim potresima jer su im rovovi i bodljikava ica koja ih je okruivala bili izloeni vatri britanskih topova. Ali su ipak preivjeli. I bodljikava ica preivjela ove napade, uglavnom zbog neprecizne upotrebe rapnela. Tiina koja je nastupila kad je barana vatra prestala bila je signal ljudima da ustanu u obranu svojih poloaja. Strojnice su urno izvuene iz sigurnih sklonita i postavljene na svoja postolja dok se kroz dim pomaljao zapanjujui val napadaa. Vrste ljudi kao u paradi su tekim koracima kroile naprijed. Kad su Nijemci otvorili vatru poelo je pravo klanje. Strojnice su pokosile prve redove jurinika kao klasje zrelog ita. U nebo su poletjele rakete da dozovu njemaku topovsku paljbu, granate su poele eksplodirati meu preivjelima posvuda uokolo, proizvodei najvee razaranje tog dana. Za svega nekoliko minuta itavi su redovi vojnika nestali, nekoliko sretnika je pronalo zaklon u rupama od granata, ali ih je najvei broj bio ubijen ili ranjen. Pa ipak su dolazili, niz padinu i kroz dolinu. Tono po planu, britansko je topnitvo povealo svoj domet i sada su njihove granate padale iza njemake crte na priuvne poloaje, doputajui onima na prvoj crti da nesmetano ospu smrtonosnom vatrom redove 34. regimente. Irci iz Tynesida krenuli su s Tara-Usna crte kako im je bilo zapovjeeno i sad su juriali su niz padinu i preko doline neprestano doivljavajui velike gubitke. S lijeve strane, ispred sela, bili su zaustavljeni kao i ostali, ali su s desne strane uspjeli nastaviti po planu i izmeu nekolicine preostalih od prvog vala napada krenuli naprijed na njemake poloaje. Krenulo ih je tri tisue, a na koncu ih je ostalo manje od pedesetak jo uvijek sposobnih za borbu. Do kraja dana gotovo cijela njemaka obrambena crta je ostala netaknuta. Samo 34. divizija je 1. srpnja izgubila 6.392 ljudi, od toga 1.927 poginulih. BEAUMONT HAMEL Najsjeverniji sektor glavnine napada bio je kod Beaumont Hamela, sela smjetenog sjeverno od rijeke Ancre, na proelju male doline. Istono odatle teren se uzdizao na iroku, plodnu zaravan koja je bila utvrena sustavima rovova Mnchen i Frankfurt, a valovita zemlja koja se pruala na zapad pruala je Nijemcima odline obrambene poloaje du grebena Hawthorn. Neposredno prije Beaumont Hamela taj se greben strmo sputao u iroku dolinu, a onda je opet slijedio blagi uspon do sela Auchonvillers, koje se nalazilo iza britanskih poloaja. S uzvisine grebena Nijemcima se pruao pogled na britanske rovove na bojinici kao i na komunikacijski sustav pristupnih rovova koji ih je opsluivao, tzv. Jakovljeve ljestve. Geoffrey Malins bio je prvi ovjek imenovan na tek ustrojeno mjesto slubenog filmskog snimatelja Ministarstva rata. Tijekom posljednjih dana lipnja poslali su ga u ovaj sektor kako bi snimio pripreme za napad i sam odsudni dan akcije. Vrijeme je bilo grozno, izvjetavao je.

- 64 -

Dok je snimao tijekom sljedeih nekoliko dana, Malins je u nekoliko navrata zamalo i sam pogoen. Nijemci su na granatiranje saveznika uzvraali snanim eksplozivnim i plinom punjenim granatama. U svitanje 1. srpnja Malins je ustao sa svojeg hladnog leaja u rovu kako bi snimio ljude na Sunken Roadu (potonuloj cesti), poloaju nastalom nakon kopanja tunela koji je vodio od njihovih prvih poloaja do mjesta u blizini njemake obrambene crte gdje e iskoiti iz tunela i iznenaditi branitelje. Neprijateljska je vatra bila sve jaa, jaa nego ikad prije, a put im je bio zakren ranjenicima koji su se vraali u pozadinu i zapregama sa streljivom za prve crte. On se provukao kroz tunel jedva dovoljno irok za dvojicu i prenizak da bi se u njemu moglo uspravno stajati i napokon doao do muketira iz Lancashirea koji su uali u zaklonima koje im je pruala stara cesta, spremni za napad. Nakon to ih je snimio, pourio je natrag kako bi pronaao povoljan poloaj za snimanje granatiranja rudnika ispod poljske utvrde Hawthorn i samog napada. Malins je kasnije napisao: Vrijeme: 7,19 ujutro... Poeo sam okretati ruicu, dva okretaja u sekundi, ni vie, ni manje... Svakako je ve bilo vrijeme. inilo mi se kao da je ve satima okreem. Pogledao sam na mjera filma. Ve sam iskoristio preko tisuu stopa... moda mi ponestane filma prije nego mina eksplodira. A onda se dogodilo. Tlo mi se poelo tresti pod nogama. Ljuljalo se i njihalo. vrsto sam se oslonio o stalak kamere da ne izgubim ravnoteu. A onda se, poput ogromne spuve, zemlja podigla u zrak na visinu od nekoliko stotina metara. I dizala se sve vie i vie, a onda se uz uasnu buku poput grmljavine opet sruila do je, ostavljajui za sobom cijelu planinu dima. Pomaknuo sam kameru na nae parapete. Inenjerci su se okupljali gore na vrhu i nadirali jedan za drugim... A onda je odjeknuo signal za napad iz rovova preda mnom nae su udesne trupe krenule prema vrhu. Kakav je to bio velianstven prizor! Krenuli su gore svi kao jedan. Dok sam snimao vidio sam kako ih se ogroman broj rui natrag prije nego su se stigli uspeti preko parapeta; drugi su padali s one druge zaklona. Tako je za pokoljenja koja dolaze snimljen tako dobro poznat film, koji se neprestano prikazuje u kinima i na televiziji; ogroman stup zemlje koji se penje u nebo kod poljske utvrde Hawthorn. Kako je dim bio potpuno pomraio prizor, Malins nije uspio vidjeti daljnji razvoj borbe. Moda je tako i bolje, jer niti ovdje, kao ni kod La Boissellea, topnitvo nije unitilo njemake branitelje, a smrtonosna tua metaka iz strojnica i kia granata iz njemakih topova sprijeila je veinu napadaa da uope dosegnu njemake iane prepreke, da niti ne govorimo o rovovima. U bitku su ubaene priuvne postrojbe, 1. Essex regimenta i 1. kraljevska newfoundlandska regimenta. Mali otok uz kanadsku obalu poslao je cijelu regimentu upomo domovini i to joj je bilo vatreno krtenje. Njihov je napad trajao samo pola sata. Napali su kod Beaumont Hamela, juno od mjesta koje je danas poznato kao Hawthornski krater, nasuprot klinu oko poloaja Y gudure. Od ukupno 752 ljudi koji su krenuli u juri samo ih je ezdeset osam prolo bez ozljeda. Krenuli su u napad iz pomonih rovova, petstotinjak metara iza britanske linije fronta, i morali su proi kroz otvore na svojoj vlastitoj ogradi od bodljikave ice. Kad su nagrnuli naprijed, vatra iz neprijateljskih strojnica ih je odmah pokosila. Ali preivjeli su nastavili i dalje juriti naprijed, ak do pred same njemake poloaje, gdje su i posljednja nekolicina poginula. Na tom tlu gdje su podnijeli tolike rtve danas se nalazi memorijalni park, jo uvijek ispresijecan rovovima. Do kraja dana Britanci nisu osvojili gotovo nita. Samo je aica ljudi bila uspjela doi do ruba Hawthorn kratera, ali Nijemcima je bilo ostavljeno dovoljno vremena za zauzimanje suprotne strane, tako da Britanci nisu uspjeli zadrati ni taj osvojen poloaj. Proi e jo vie od etiri mjeseca prije nego Britanci krenu u novi napad.

- 65 -

THIEPVAL Izmeu Beaumont Hamela na sjevernom kraju fronte napada i La Boissellea u sreditu, prekrivajui zapadnu padinu dolje do rijeke, uma Thiepval je nudila kakav-takav zaklon, a prve su crte prolazile uz njezin istoni rub. Na sjeveru kod St. Pierre-Diviona rijeka zavija prema istoku, a na jugu se nalazila fortifikacija poznata kao Leipzika reduta. Izmeu Thiepvala i St. Pierre-Diviona bila je sagradena ogromna utvrda, vapska reduta, skupa s kompleksom rovova koji su karakterizirali cijelu njemaku bojinicu. Poetni napad 1. Salford Pals regimente i Newcastle Commercials regimente krenuo je neposredno ispred Thiepvala, s mjesta gdje je nekad stajao stari dvorac, a gdje sada obzorjem dominira masivni spomenik nestalima. Niti jedan ovjek iz est valova postrojbi nije stigao do njemakih poloaja. Posljednji valovi, koji su bili mudro zadrani i potedeni uzaludne pogibije, popunili su rovove i zasuli vatrom neprijatelja. Na jugu, od avenije Campbell, ljudi iz 32. divizije uspjeli su se probiti prije poetka bombardiranja i onda juriom osvojili poloaj kod Leipzike redute. Pokuaje da im se poalje pojaanje sprijeila je vatra iz strojnica, ali su rijetkim primjerom fleksibilne upotrebe topnitva za dodatnu zatitu tog osvojenog poloaja ipak bile izdvojene dvije haubice. U umi su bili ljudi iz Ulster divizije, prilino borbeno raspoloeni. Po starom je kalendaru 1. srpnja bila godinjica bitke na rijeci Boyne i ovi su oranisti to smatrali odlinim znakom. Prije pola noi otpuzali su prema njemakim linijama i, zauvi zvuk vojnike trube, zaboravili na zapovijed da juriaju u pravilnoj vrsti, ako je takva zapovijed uope bila izdana. im je prestala barana vatra, jurnuli su naprijed i, prije nego su se Nijemci uope uspjeli izvui iz svojih zaklona, Ulsterovci su se sjurili u prve rovova. Odatle su jo jednom jurnuli prema vapskoj reduti. Tu im je pruen ilav otpor, jer branitelje nisu zatekli u njihovim zaklonima. U meuvremenu su Nijemci kod Thiepvala, sada rastereeni od frontalnog napada, mogli svoje topove okrenuti na bok Ulsterovaca, tako da su u sljedeem valu napada etiri bataljuna iz Belfasta doekana tekom poprenom vatrom. Borbe za vapsku redutu bile su duge i estoke. itavi su se svenjevi granata bacali u rovove, gdje su eksplodirali medu braniteljima. Cijevi pei koje su strile iz njemakih zaklona posluile su Britancima da kroz njih ubace granate u njemake stambene prostore. Poloaj je sredinom jutra ipak zauzet i Britanci su zarobili oko 500 njemakih vojnika. Trupe su sad bile ostale bez vodstva i bez veze sa svojim divizijskim zapovjednicima. U kratkom napadu prema Thiepvalu otkriven je jedan prazan rov koji je mogao posluiti za napad na taj poloaj s leda, ali oni nisu imali ni zapovijedi i ni asnika koji bi ih u takav pothvat poveli. Ono to je Ircima iz Belfasta bilo zapovjedeno i to su oni oekivali initi da nisu uvueni u borbu za vapsku redutu, bilo je zauzeti drugu crtu koja se protezala juno od Grandcourta s Stuff redutom (Feste Staufen) to se nalazila na pravcu napada kroz vapsku redutu. Oni su juriali naprijed, ali daleko ispred rasporeda planiranog napada, to se pokazalo fatalno. Nisu im se suprotstavile nikakve neprijateljske trupe, ali ih je njihova vlastita topovska paljba zaustavila u napadu, drei se krutog rasporeda napada na unaprijed utvrene ciljeve. Nekolicina preivjelih mogla je vidjeti njemake trupe kako se okupljaju u Grandcourtu i pripremaju za protunapad, nakon ega su se uspjeli vratiti do svojih drugova. Na tom tek osvojenom poloaju Ulsterovci su ostali posve izolirani. Napadi na oba krila su propali i ti ljudi, koji su se samo trebali probiti do druge crte njemake obrane, sada su ostali bez ikakve potpore pred sve brojnijim neprijateljskim snagama. Njemaki napadi na vapsku redutu bili su neumorni. Kako je pojedini napad bio odbijen, broj rtava se sve vie penjao, a koliina streljiva sve vie smanjivala. Do veeri su se Ulsterovci morali povui na staru njemaku obrambenu crtu, gdje su im napokon u pomo

- 66 -

dole trupe iz zapadnog Yorkshirea. Neprijatelj e te iste poloaje zauzimati sljedea tri mjeseca. Ulsterovci su imali gubitke od oko 2.000 mrtvih i 2.700 ranjenih. Stotinu i ezdeset pet ih je bilo zarobljeno. Diljem Britanije gradovi i sela prolazili su kroz sline patnje i stradanja. U nekim su selima nestajali itavi nogometni timovi. itavi su kolski razredi bili mrtvi ili ranjeni. Sudar suprostavljenih strana bio straan. U najekstremnijem sluaju, u Serreu sjeverno od Beaumont Hamela, 11. (servisni) bataljun Istonolancashireske regimentie krenuo je u napad u 7,20 sati. Do 7,50 sati ve ih je 234 poginulo i 360 bilo ranjeno. Razliku su inili nestali i zarobljeni. Drugovi iz Accringtona su bili potpuno zbrisani. JUNO KRILO Pokuaj obmane Nijemaca da e se napad dogoditi na sjeveru donekle je uspio. Kad je eksplodirao rudnik ispod kote Kasino sjeverno od Carnoya, na njemakoj crti obrane izmeu Mametza i Montaubana, postigao se uinak iznenadenja, pa su i Francuzi i Englezi krenuli zajedno u napad. Uz francusku 39. diviziju bila je britanska 30. divizija, koja se sastojala od Liverpool Palsa i dijela Manchester Palsa u prvim redovima, uz podrku ostatka Manchester Palsa i bataljuna regularne vojske Kraljevskih kotskih muketira. Na jugu bojinice topnitvo je bilo potpuno francusko, brojano mnogo snanije od njemakog. Francuzi su imali osamdeset pet bitnica, a Nijemci samo osam. Pored toga, tehnika koju su koristili se vidno razlikovala. Francuzi su gadali sporom baranom paljbom poljskog topnitva, stvarajui stalnu vatrenu zavjesu, dok su Nijemci pribjegavali nizu bombardiranja udaljenih ciljeva po unaprijed utvrenom rasporedu. Samo su teki topovi koriteni za stvaranje barane vatre. Pjeatvo je napredovalo do same granice djelovanja topnitva, tako da se Nijemcima nije davalo predaha niti prigode za pregrupiranje i pruanje otpora. Prvi su rovovi bili brzo svladani. S desne je strane jedna strojnica pred Montaubanom otvorila vatru i Drugovima nanijela teke gubitke, ali ju je konano utiao neki top ispaljen s britanske strane. Kad su Britanci uli u ruevine Montaubana, mogli su vidjeti njemake trupe kako se potpuno povlae iz sela, pa su doveli svoje topnitvo da ih tue u bijegu. Na drugom su kraju sela britanske trupe gledale odozgo na iroku dolinu i nisu vidjele nita drugo doli nekoliko neprijateljskih vojnika u sivim uniformama koji su se brzo povlaili. Situacija je bila mnogo gora pred Mametzom. 9. devonska regimenta krenula je iz Mansel Copsea u napad kroz plitku dolinu. Kapelica na groblju u Mametzu bila je savreno mjesto za postavljanje strojnice koja bi pokrivala pravac njihovog napredovanja. Kad su Devonci krenuli niz padinu, poeo je pokolj. Pa ipak je 7, divizija neprestano i uz velike rtve napredovala sve do sela i do 15,00 sati ula u selo i oistila ga od posljednjih branitelja. Time su Britanci dobili 5 km njemake fronte. S teritorijem kojeg su s njihove desne strane osvojili Francuzi u saveznike je ruke dospjelo 10 km fronte. U pozadini je Haigova omiljena konjica ekala kako bi izvrila proboj. Generalpukovnik W. N. Congreve, zapovjednik XIII. korpusa, pourio je poslati telefonsko izvjee u kojem je javio Rawlinsonu o povoljnoj situaciji. Ovaj mu je odgovorio da se vrsto dri postavljenih ciljeva. U svom je dnevniku Rawlinson lakomisleno zabiljeio "Naravno, danas konjicu nikako ne mogu zaobii". Konjici je u 15.00 sati zapovjedeno povlaenje, upravo kad im se ukazala prigoda koju su toliko prieljkivali. injenica je da je do sredine poslijepodneva Rawlinson imao tek vrlo nejasnu ideju 0 onome to se dogodilo. asnici koji su bili na fronti slali su optimistika izvjea koja su bila proimana jo veim optimizmom kako su se prosljedivala dalje u pozadinu. Kako je Rawlinson od samog poetka bio ovjek skloniji devizi `otkini i zadri' nego `navali', tako je i sada elio stvari obavljati sporo ali sigurno. I bio je spor.

- 67 -

Kad se smrailo i kad je topovska vatra utihnula, zaula se nova buka - pla i jecaji stotina ranjenih koji su leali na niijoj zemlji. Dogovorena su neslubena primirja tamo gdje se Nijemci nisu vie osjeali ugroenim od Britanaca, kao kod Gommecourta, a za mraka su i sami Nijemci pomogli prenositi rtve natrag do britanskih poloaja. Na drugim je mjestima svaki pokuaj pomoi ranjenicima samo izazivao novu paljbu iz strojnica. Previjalita na prvoj crti bila su prepuna ranjenika i pokuaji da se rtve vlakom prebace u pozadinu pokazali su se potpuno nedovoljnim. Nemajui vremena za procjenu ozbiljnosti povreda, medicinsko je osoblje samo dodatno oteavalo situaciju, aljui u prenapuenim transportima u pozadinu i teke i lake ranjenike. Konaan ishod borbi tog dana bio je tako uasan da se to gotovo uope ne moe niti zamisliti. Osim samo manjeg dijela na jugu, praktiki uope nije osvojen novi teritorij. U poetku je ak bilo teko odrediti gubitke. Na prozivci je ustanovljeno da je bilo 8.170 poginulih, 35.888 ranjenih i 17.758 nestalih. Kako su prolazili dani i tjedni, neki bi se zalutali pojedinci odjednom pojavili, a u blatu i rupama od granata pronalazili su ljude koji su udom ostali ivi. Ispitivanja su pokazala da su neki koji su se vodili kao nestali zapravo poginuli, a neki pak da su zarobljeni. Konano svodenje rauna pokazalo je da je 19.240 poginulo ili umrlo od posljedica ranjavanja, 35.493 bilo ranjeno, 2.152 nestalo i 585 zarobljeno, to je iznosilo ukupno 57.470. Njemaki gubitci nisu precizno izraunati, ali se procjenjuje da ih je oko 2.200 zarobljeno, a po prilici je 6.000 bilo ubijeno ili ranjeno. Britanski su gubitci do dana dananjega u nacionalnoj povijesti ostali bez premca. Bitka se nemilosrdno odvijala tjedan za tjednom. Juno od Alberta do ceste za Bapaume postignute su male, teko izborene pobjede. La Boisselle je osvojen 5. srpnja. Dva tjedna kasnije palo je susjedno selo Orvillers. Do 11. srpnja Nijemci su napustili poloaj kod ume Mametz, ali ne prije nego je elita 38. divizije (Velana) tamo izginula. Rano ujutro 14. srpnja uspjeno osvajanje Bazentin le Granda i Bazentin le Petita bilo je zasjenjeno hrabrim, ali vrlo skupim podvigom regimenta Deccanske konjice i 7. dragunske garde, koje su napale poloaj Visoke ume, gdje se fronta zaglavila nekoliko iduih tjedana. Borba za umu Delville zapoela je 15. srpnja napadom koji je izvrilo 3.1501judi iz Junoafrike brigade. Do 20. srpnja, kad im je dolasmjena, samo je 147 1judi bilo sposobno nositi oruje. Broj mrtvih premaio je broj ranjenih za etiri prema jedan. uma je osvojena tek 25. kolovoza. Od 21. srpnja do 4. kolovoza Australci su vodili borbu da dodu do vjetrenjae kod Pozieresa. Napadima na Guillemont, Ginchy i Thiepval Britanci su polagano napredovali. Nastavilo se prekrasno ljetno vrijeme, sunano i toplo. Pojavili su se rojevi muha. Bilo ih je posvuda, gnjavile su trupe u pokretu, nasrtale na trupe u rovovima. Crvi su se ugojili hranei se truplima razasutim po poljima Picardya. I takori su doli na svoje. Bitka se neumoljivo nastavljala. Vrlo sporo dolo se do spoznaje da taktika pjeatva ne odgovara izazovu neprijatelja. I dalje se pouzdavalo samo u topniku podrku, iako je jo 3. kolovoza zapovjednik XIV. korpusa, generalpukovnik grof od Cavana, izdao memorandum svojim zapovjednicima divizija u kojem sugerira promijene. Zalagao se najprije za zatitu topovima kalibra 170 mm, sasvim izbliza, koji bi u napadu gadali rapnelima, a zatim odmah za kopanje rovova na niijoj zemlji kako bi se nainili zakloni za pojaanja na osvojenim poloajima. Dalje je zapovjedio da trupe u napadu trebaju nositi samo najnuniju opremu. Po njemu, `neophodno potrebnim pokazalo se' samo 50 komada naboja, pola tuceta bombi (granata), kruna torba, boca s vodom, puka i bajuneta. Taj pristup veina ljudstva vrlo je sporo prihvaala. TENKOVI Dana 13. rujna poslana je poruka svim trupama kojom ih se eljelo potaknuti na jo vee

- 68 -

napore u sljedeem napadu. U poruci je stajalo kako e se u napadu koristiti novo i dotad neisprobano oruje i obeavalo okolnosti u kojima `bi se mogli poduzeti rizici s prednosti koja ne bi bila mudra kad bi okolnosti bile za nas manje povoljne'. Medu vojskom su se irile razne glasine. Mnogi su vidjeli neka velika oblija pokrivena tekim nepromoivim ceradama i bili svjesni da se ovdje ne radi o pokretnim rezervoarima za vodu kao to se govorilo da jesu. Ali o emu se radilo i za to su sve ta oblija bila sposobna, to nitko nije znao. Bi li to moglo biti rjeenje za ovo polagano klanje? Jo je u poetku rata postalo jasno da su sustavi rovova zatieni bodljikavom icom i opremljeni strojnicama, jo uz podrku topova s unaprijed odreenim koordinatama gadanja, skoro neosvojivi za pjeatvo i za konjicu. Pukovnik Ernest Swinton utvrdio je popis svih osobina koje bi trebalo posjedovati neko novo sredstvo za savladavanje rovova, a kojim bi se otklonila potreba naputanja statinog naina ratovanja. Takvo vozilo, otporno na metke, moralo bi biti `sposobno unitavati strojnice, kretati se izvan cesta i preko rovova, probijati se kroz dotad neprolazna mjesta i penjati se po zemljanim nasipima'. Nadahnue je pronaao u mnogim udnim strojevima izumljenim za upotrebu u poljoprivredi, koji su pokazali kako su vozila opremljena gusjenicama sposobna kriti sebi put po neravnom terenu. Prvi primjerak takvog vozila bio je Mali Willie, sagraden 1915. godine. Imao je visok trup i gusjenice niskog profila. Uskoro se pojavila i usavrena verzija, Majka. Romboidni profil smanjio joj je ukupnu visinu, a gusjenice su ile oko romba, to je omoguavalo uspjenije prelaenje rovova, nasipa i kratera od granata. Ta su vozila bila vrlo primitivna, ak i prema standardima koji su postignuti kasnije tijekom rata. Teila su 28 tona, pokretali su ih nepouzdani motori od samo 105 konjskih snaga i izvan ceste su se kretali gotovo puevim korakom, prevaljujui svega oko 500 m na sat i troei za to ogromne koliine benzina. Oklop im je bio tanak, dovoljan da izdri vatru iz malog oruja, ali su ga granate lako probijale.Pogodci u oklop iz strojnica otkidali su dijelove oklopa i stvarali pravi pljusak metalnih krhotina u unutranjosti vozila. Stoga je, da bi se zatitila, posada na glavama imala udne kone kacige sa zatitnim naoalama i titnike inog tkanja. Buka i zadimljenost u unutranjosti vozila bili su nezamislivi. Nainjena su dva modela tenka Mark L `Muki' je bio naoruan tekim mornarikim topovima smjetenim u okretne kule na bokovima. `enski' je imao par Vickerovih strojnica. Za zatitu od granata, tenk je odozgo bio prekriven ianom mreom, zatitnim sredstvom koje je uskoro naputeno jer je stvaralo vie nevolja nego koristi. Navigacija i upravljanje bili su vrlo sloeni. Dva su koniara nadzirala svaki po jednu gusjenicu, a zapovjednik je trenutani poloaj raunao pomou kompasa i mjerenjem vremena potrebnog za svladavanje zadane udaljenosti. Vidljivost je bila vrlo slaba, pa se vie puta znalo dogoditi da tenkovi otvorile vatru na vlastite postrojbe. Radio komunikacija se razvila tek kasnije tijekom rata, pa su prvi tenkovi poruke mogli slati samo koristei sustav veze koji je do tada rabilo pjeatvo, dakle telefon, ali samo ondje gdje su telefonske ice ostale netaknute i tenkovi ih svojim prolazom nisu prerezali; u suprotnom, koristili su se golubovi pismonoe. Kad se ipak uvela radio veza, ona se mogla koristiti samo dok je tenk mirovao. Usprkos svim tim nedostatcima, novo je oruje imalo znaajan uinak na ratovanje. Kako nije zazirao od novih tehnologija, Haig je zatraio da mu do 1. srpnja poalju barem 100 tenkova, ali ih je do 15. rujna imao na raspolaganju jo uvijek samo etrdeset devet. Sumnjalo se je li uope korisno upotrebljavati tenkove u tako malom broju, ali kako je bitka ve do sada toliko uasno kotala, trebalo je pronai rjeenje kako zauzeti neprijateljske rovove. Topnitvo je pri baranoj vatri trebalo ostavljati prilaze kojima bi mogli prodirati tenkovi, a za njima je trebalo prodirati pjeatvo. Tajno oruje pojavilo se na bojinici 11. rujna. Sedamnaest ih je zakazalo prije nego su do nje doli. Sedam ih nije ni krenulo. Ali dvadeset pet ih je ipak postiglo izvanredan uinak. U tami pred svitanje su se na ope udenje ljuljali i kotrljali naprijed. Filmski snimatelj Malins naao

- 69 -

se s regimentama Kraljevih kotskih graniara, kotskih strijelaca i Argyllsko-sutherlandskih brc~ana ispred Martinpuicha kako bi ovjekovjeio to udo. S tenkom koji im je krio put, zauzeli su selo. na istonom krilu samo je jedan tenk D1 uspio doi do ume Delville. Zajedno s bombaima 6. kraljeve regimente lakog pjeatva iz Yorkshirea, kretao se istonom stranom ume kako bi napao rov Hop i prolaz Ale. Desetnik Lee Lovell, koji je iao za njim, kasnije je priao: Tenk se gegao rigajui vatru iz svojih topova, a mi smo mogli vidjeti kako vabe proviruju, ne znajui to initi, ostati ili pobjei. Mi bombai smo se zaklanjali iza tenka. i naokolo zurili i jedva ekali baciti na njih svoje bombe. Ali bombe nam uope nisu trebale. Nijemci bi ekali dok se na tenk ne priblii na svega nekoliko metara, a onda bi pobjegli - bolje reeno, e jeli su pobjei! Tenk bi ih pokosio, sve njihove strojnice, cijeli poloaj, a mrtvi i ranjeni koji nisu mogli utei jednostavno bi nestajali. Tenk bi ih jednostavno pregazio. Rovovi koji su toliko dugo osigu.ravali njemake poloaje na rubu ume Delville nestali su. Ali i tenk je napokon stradao od izravnog pogotka njemake granate. Na desnoj strane stvari se nisu tako dobro odvijale. 9. norfolku regimentu zalutali je tenk natjerao da potrai zaklon u nekom usputnom rovu, a gardisti tenkove koji su ih trebali predvoditi u napadu nikad nisu dobili. U zbrci koja je nastala regimenta grenadirske garde odvojila se od regimente coldstreamskih gardista. Ali usprkos ranjivosti i gubitku dvije treine ljudstva, uspjeli su do podneva zauzeti uporite Triangle (Trokut). Tog je dana poginuo Raymond Asquith, sin britanskog premijera, a budui premijer Harold Macmillan je bio ranjen. Ispred ume Delville jedan jedini tenk D3 je kao po priruniku gazio neprijateljske iane prepreke. Zauzet je rov Switch, a pjeatvo je jurnulo naprijed na sljedei niz rovova. Novozelandani su se uspjeli uvrstiti na poloaju na vrhu grebena. Pokuaj tenkovskog napada u Visokoj umi je bio uzaludan, jer je teren bio neprolazan za ta nova vozila. Ipak, zahvaljujui uspjesima postignutim na krilima, londonske teritorijalne postrojbe uspjele su, premda to skupo plativi velikim rtvama, izgurati Nijemce s njihovih poloaja i do sredine dana uma Visoka uma je napokon bila u britanskim rukama. Sjeverno od ceste koja spaja Albert i Bapaume, Kanaani su krenuli prema selu Courcelette. Tamo su prestigli svoje tenkove i zauzeli selo. Kraljevski letaki korpus je bio veoma aktivan. Napali su sedamdeset neprijateljskih topovskih baterija i sruili devetnaest njemakih letjelica. Pruajui podrku trupama na zemlji, britanski su piloti mitraljirali neprijateljske rovove. Na bojinicu izmeu ume Delville i Visoke ume pristigla je nova 41. divizija, kojoj je podrku prualo sedam od ukupno deset tenkova dodijeljenih tom sektoru. U toj je diviziji vladao tako velik entuzijazam da su na putu do prvih njemakih rovova prestigli strojeve. Odatle su slijedili vozila satnije D niz liniju Switch i do podne se tenk D16 naao u glavnoj ulici Flersa. Primijetio ga je britanski izvidaki avion i vijest je brzo stigla u glavni stoer. To napredovanje trupa je po standardima statinog rata bilo izuzetno uspjeno, ali je broj rtava bio ogroman, a veina je tenkova dotad ve bila zaglavljena, unitena ili u kvaru. Nijemci su urno poslali svoja pojaanja i napredovanje je zaustavljeno. Nikad nije dolo do proboja kojemu su se Britanci nadali, a konjica, koja je spremno ekala u priuvi, bila je vraena natrag u svoje tabore. Nema nikakve sumnje da je taj dan bio uspjean, ali se Winston Churchill, pokreta izgradnje tenkova, ipak poalio: `Moji su jadni kopneni bojni brodovi puteni preuranjeno i u maloj koliini'. No, sigurno je da za tadanji stupanj tehnolokog razvoja ni pet puta vei broj tenkova ne bi mnogo vie pomogao; naime bili su prespori i nepouzdani. Ipak, ono to su postigli bilo je od neprocjenjive vrijednosti. Ne samo to su sudjelovali u prodoru od gotovo 2000 metara u neprijateljski teritorij, nego su i snano uzdrmali moral neprijatelja, a britanskoj su vojsci pruili neprocjenjivo ohrabrenje u stravinim i dotad nepamenim borbenim uvjetima.

- 70 -

NIJEMCI SE POVLAE Do polovice rujna 1916. godine, Nijemcima je konano postalo jasno da nee uspjeti zadrati Francuze i Britance na rijekama Sommi i Ancre. Ve su bili izgubili svoje prednje poloaje na junom kraju fronta, i kad je Thiepval konano pao, podruje juno od rijeke Ancre sada je trebalo braniti na ravnom terenu; terenski uvjeti im vie nisu ili u prilog. Osim toga, imali su velike gubitke i kod Verduna, pa obrana velikog klina pred Bapaumeom i Peronneom vie nije sluila nikakvoj svrsi. Trebala im je bila nova crta obrane na istoku, koja bi bila dobro utvrena i koja bi se nalazila na terenu po svojim prirodnim osobitostima pogodnom za obranu. Tada bi saveznici ponovno morali krenuti u iscrpljujue napade. Kako je ljeto prolazilo bliila se zima, zamorna se krvava bitka nastavila. Nekakav se mali napredak osjetio na junoj polovici bojita, ali pred Beaumont Hamelom i uz rijeku Ancre, bojinica je ostala ista kao to je bila l. srpnja. Ipak, pokazalo se kako je uobiajeno jutarnje bombardiranje 13. studenog, naveliku alost Nijemaca, oznailo poetak opsenog napada kojeg je pokrenula Peta armija, kako su sada zvali priuvnu vojsku pod zapovjednitvom generala Sir Huberta Gougha. Kraljevska mornarika divizija jurnula je kroz neprijateljske poloaje i zauzela Beaumont, a s njihove je lijeve strane nagrnula S1. brdanska divizija i zauzela ono to je preostalo od Beaumont Hamela. Iznad sela prema sjeveroistoku, 16. branska regimenta lakog pjeatva uspjela se probiti sve do rovovskog poloaja Frankfurt, gdje je zaustavljena, ali je ipak postalo jasno da su njemaki poloaji iz sredine ljeta napokon zauzeti. Dana 18. stadenog Haig je zakljuio kako je ve dovoljno postignuto, pa je sljedeeg dana proglaen kraj bitke kod Somme. Tijekom tri i po mjeseca trajanja bitke saveznici su zauzeli prostor od gotovo 193 etvorna kilometra tijekom, ali se broj rtava popeo na oko 600.000. Nijemce je strahovito mnogo kotao otpor koji su na Sommi pruili Britancima i Francuzima. Izvrili su vie od 300 protunapada i pretrpjeli vie od pola milijuna rtava, nanijevi tako nepopravljivu tetu svojim iskusnim postrojbama. Daljnje e borbe otkriti kako je stanje u njemakoj vojsci u drugoj polovici rata obiljeio sveopi gubitak kvalitete. Gubitci saveznika bili su jednako tako veliki: kod Britanaca 415.000, a kod Francuza 195.000 rtava. Ali dosad su ljudi Kitchenerove vojske, nekadanji neiskusni domoljubi, postali pravi profesionalci, u bitci prokuani. Osim toga, pristizalo imje sve vie novog ljudstva. Iako su Britanci nove njemake obrambene poloaje nazivali usamljenom Hindenburkom utvrdom, zapravo je to bila posljedica pogrenog tumaenja podataka dobivenih od jednog ratnog zarobljenika. Radilo se o cijelom nizu utvrenih poloaja koji su zapoinjali na sjeveru kod Lilla, preko poloaja Wotan to se pruao na jug prema prostoru zapadno od Cambraia, otkud je jedan ogranak vijugao natrag prema Arrasu i Vimyu, a glavna se obrambena crta odvajala juno, u Siegfriedovoj crti do St Quentina. Na tom se dijelu koristio i prazan nedovreni kanal Du Nord, te postojei kanal St. Quentin. Obrambene crte nastavljale su se dalje poloajima sjeverno od rijeke Aisne na Chemin des Dames i na istok, sve do Metza. Ako su okolnosti s kojima su se Saveznici suoili u srpnju na Sommi bile zastraujue, ove su sada bile jo impresivnije. 9.MESSINES I PASSCHENDAELE LIPANJ - STUDENI 1917.

- 71 -

KRAJEM 1916. GODINE Francuzi su uspjeli ponovo osvojiti gotovo cijeli onaj teren koji su im Nijemci oduzeli kod Verduna, a umjesto Joffrea glavnim zapovjednikom francuske vojske postao je pobjedonosni general Robert Nivelle. On je smislio plan monog napada na njemake utvrde iznad rijeke Aisne, u koordinaciji s napadom na Artois sjeverno od Arrasa, na prijevoju Vimy, te istono od grada. Prijevoj Vimy 9. travnja su napali Kanaani i zauzeli ga, te time stekli vaan poloaj s kojeg se pruao odlian pogled na june obronke ispod Ypresa. Manje je bio uspjean napad to ga je izvrio britanski XVII. korpus, dio Allenbyeve Tree armije, istono od tog mjesta na rijeci Scarpe. Iako su zaglibili u kii i snijegu, ipak su zarobili S.OOO ljudi i znaajno pomaknuli crtu razdvajanja prema naprijed. Francuska operacija na Chemin des Dames bila je prava katastrofa. Francuske Peta i esta armija uspjele su osvojiti neto malo teritorija u napadu 20. travnja, ali nisu uspjele izvriti proboj kroz Nivelle, koji su toliko samouvjereno predvidale. Tada su u borbu ubacili i etvrtu i Desetu armiju, ali im to nije donijelo nikakve rezultate. Broj njemakih rtava popeo se na 163.000, ali su Francuzi pretrpjeli jo vee gubitke. Imali su 187.000 poginulih, ranjenih ili zarobljenih. Nakon dvije i po godine ratovanja to se pokazalo pragom tolerancije za francuske trupe. Kod mjesta Chalons-sur-Marne jedna je francuska postrojba 29. travnja odbila posluati izdanu zapovijed, a taj se neposluh uskoro proirio poput zaraze. Ova `pobuna' zapravo je veim dijelom bila ograniena na odbijanje napada; obrambene su se akcije i dalje nastavile, tako da Nijemci nisu bili niti svjesni postojanja takvog problema. Ali, kako su se nevolje pojaavale, pojavili su se prvi dezerteri. Napokon je 15. svibnja Nivelle smijenjen s mjesta zapovjednika i na njegovo je mjesto postavljen general Petain. Njegov zadatak nije bio samo privesti pobunu kraju, nego i povratiti samopouzdanje i borbeni duh kod svojih vojnika. To je napokon i postigao, ali proi e jo puno vremena prije nego francuska vojska ponovno postane snana sila. Tako je uglavnom sav teret pritiska na njemake okupatore Belgije i Francuske pao na Britance. Ispunile su se i nade da e Amerika ui u rat, ali da bi od toga bilo kakve koristi, morat e se to odvijati umjerenim tempom. U meuvremenu je Haig u prosincu 1916. promaknut u feldmarala i sada je mogao samostalno djelovati, bez Francuza. Zapovijedao je vojskom koja se bitno razlikovala od one vojske od prije godinu dana, koja je ovrsnula u paklu Somme i bila iskuana u akciji kod Artoisa. Topnitvo je poboljano, dostupan je bio vei broj topova, usavrena njihova upotreba i poveane zalihe streljiva. I pjeatvo je sada bilo bolje organizirano i koristilo je bolju taktiku, a u prosincu 1916. godine objavljena i su dva prirunikazasnovana na nedavnom iskustvu i eksperimentiranju. Za uspjeh bitke smatrala se presudnom uloga polagane barane vatre, a pjeaki vod je bio preoblikovan. Sada je imao etiri borbena odjeljenja, bombae ili grenadire, odjel Lewis strojnica, odjel strijelaca naoruanih pukama i strijelce grenadire. Tenk je jednak tako bio uspjeno testiran i sve je vie bio prihvaen kao potpora pjeaatvu, a ne kao nekakav veliki metalan konj. Haig je za podruje svoje vojne operacije izabrao Flandriju. Nalazila se blizu njegovih linija opskrbe, njegovim ljudima bila dobro poznata, a nudila mu je priliku i za proboj kojim bi belgijska obala ponovno dola u britanske ruke. Na taj bi se nain Nijemcima uskratilo koritenje luka za koje se vjerovalo da su bitne za djelovanje njihovih podmornica. Pobjeda u Flandriji omoguit e Britancima pokret na jug i premetanje njemakih poloaja od sjevera prema jugu - ili se barem tako vjerovalo. MESSINESKI PRIJEVOJ Kopanje tunela trajalo je vie od godinu dana. Britanci, Kanaani, Novozelandani i Australci dali su svoj doprinos u stvaranju rovokopakih satnija. Sa skrivenih poloaja udaljenih i gotovo 2000 metara od njemakih poloaja, sputali su ahte tako duboko da se u njih moglo

- 72 -

postavljati mine i do 30 metara ispod neprijateljskih linija. Dvadeset jedan tunel se potajno irio potezom od Hoogea na sjeveru do Humka 60, St Eloia, zapadno od Wytschaete i Messinesa do toke sjeveroistono od ume Ploegsteert. Kad su prolazi iskopani ispod njemakih poloaja bili spremni, u njih su sputene eksplozivne naprave napunjene amonalom. Eksploziv su donijeli nou u ruksacima tekim preko 20 kg i koje su vukli kroz tunel kako bi ih postavili na mjesto i prikljuili detonatore. Ukupno je postavljeno oko 500 tona amonita, raspodijeljenog na dvadeset i jedno mjesto. Druga armija generala Sir Herbert Plumera bila je spremna za napad: na sjeveru joj se nalazio X. korpus, u sreditu IX. Korpus, a na jugu II. ANZAC korpus. Pripreme su bile veoma detaljne. Iza kavane DeZonne u Dickebuschu nainjen je umanjeni model Wytschaetea, kako bi napadai mogli dobro prouiti teren koji ih oekuje. Lokalni mjetani su to znali i Nijemci su bili bez sumnje o tome bili obavijeteni. Dana 15. svibnja Nijemci su protuakcijama i prokopavanjem svojih tunela u blizini Humka 60 ugrozili britanski potkop koji se tamo nalazio, ali su saveznici zakljuili da Nijemci ipak nee tako brzo napredovati i otkriti ga prije poetka napada. Ipak, ostala je mogunost njemakog povlaenja na sigurnije poloaje. Tijekom sedamnaest dana pred napada topnitvo je uporno gadalo njemake poloaje, a njihovi su topovi odgovarali. 7. lipnja u 3,10 sati postavljeni eksploziv je aktiviran. Kad je devetnaest ogromnih mina eksplodiralo tlo kao da je odletjelo u zrak; dvije su mine zatajile. Jedna od njih nesretno je eksplodirala tek 1955. godine. Poloaj one posljednje danas vie nitko ni ne zna. U njemakom garnizonu u Lillu pomislili su da su napadnuti, pa su svi odjurili na svoje poloaje. Strahoviti udar osjetio se i u Engleskoj, gdje su pomislili kako se radi o potresu. Kad se uinak svih tih mina zbroji, bila je to najvea eksplozija ikad izvedena, ako se izuzme nuklearno naoruanje. Britansko topnitvo je s 2.266 topova smjesta krenulo u akciju, a devet je pjeakih divizija pojurilo naprijed, neke toliko naglo i nepromiljeno da su i same stradale od krhotina eksplozije. Nijemci to su se zatekli na prvoj crti bili su potpuno smlavljeni. Procjenjuje se da ih je 10.000 poginulo ili ivo zakopano tijekom tih prvih nekoliko sekunda. Preivjeli su bili toliko oamueni da su se listom predavali. Bilo ih je toliko mnogo da se nije moglo odvojiti dovoljno ljudi za njihovo uvanje, tako da su im Novozelandani otkinuli dugmad s hlaa i poslali ih natrag ruku zauzetih u pokuaju skrivanja svoje ednosti. Na poloaju Humak 60 12. regimenta durhamskog lakog pjeatva je krenula naprijed, dok je 11. regimenta princa od Walesa (West Yorkshire) osigurala vrh humka i dala se na kopanje novih rovova okrenutih na istok. Do 7,00 sati Novozelandani su zauzeli Messines, a Australci su ve preli Rov 127 u blizini ume Ploegsteert. Britanska 25. divizija zauzela je greben sjeverno od Messinesa. 36. ulsterska divizija utrkivala se s junjacima, 16. irskom divizijom u prodoru prema Wytschaeteu i prijevoju smjetenom juno od tog mjesta. Dvije divizije: 41. i, njoj s lijeva, 47. londonska divizija teritorijalnih snaga nagrnule su izmeu St Eloi i Humka 60, dok je dalje na sjeveru 23. regimenta napredovala terenom za koji su se tako esto vodile borbe, juno od ceste za Menin. Kako se barana vatra pomicala naprijed, a pjeatvo je slijedilo, tako su i tenkovi krenuli naprijed kao podrka proboju kroz rovove, posebno prilagodeni tenkovi donosili su opskrbu, a i topovske bitnice su bile u pokretu kako bi mogle pruiti stalnu potporu napredovanju pjeatva. Do 15,15 sati cijeli je prijevoj zauzet i trupe su se poele sputati istonom padinom brijega. Dobro ukopani osvajai grebena Messines 8. su lipnja odbili njemaki protuudar i njemaki vrhovni zapovjednik prestolonasljednik Rupprecht poeo je planirati povlaenje s niskog terena na istok, sve do rijeke Lys. Do 11. lipnja Britanci su i dalje napredovali istono od Messinesa, tako da se crta razdvajanja s poloaja Humak 60 sada tekla prema jugu sve do rijeke Douve, a nakon toga skretala jugozapadno do St. Yvona i ume Ploegsteert. Izvanredan

- 73 -

pothvat razveselio je britansku javnost eljnu dobrih vijesti, ali su saveznici za njega ipak platili veliku cijenu. U pohodu je ukupno stradalo 24.562 Britanaca, to poginulih to ranjenih, od toga 10.521 pripadnika ANZAC-a, a izgubljeno je i jedanaest tenkova. Nijemci su imali neto manje gubitke. Od ukupno 23.000 rtava, 7.264 je bilo zarobljeno, a materijalni gubitci su im iznosili 154 topa, 218 strojnica i 60 minobacaa. Nije to bila laka pobjeda, ali po uobiajenim proraunima Britanci su se trebali nadati dva do tri puta veem broju rtava od onog na strani braniteljima, a k tome veina gubitaka pretrpljena je u napadima to su uslijedili nakon zauzimanja prijevoja. Plumeru nije bilo dozvoljeno poveati svoja osvajanja. Haig je namjerio ojaati onaj Ypreki klin, prije nego nastavi dalje breuljkastim terenom i prema belgijskoj obali. Umjesto povjeravanja zapovjednitva nad ovom operacijom Plumeru koji je tako dobro poznavao Klin i pokazao sposobnost preciznog planiranja, a k tome i matovitost i potreban instinkt, on je zadau povjerio ovjeku kojeg je smatrao `povjerljivijim', generalpukovniku Sir Hubertu Goughu, prijatelju i kolegi iz konjikog roda vojske i od kojega je oekivao da bi mogao izvriti uspjean proboj. TREA BITKA KOD YPRESA Tijekom est mjeseci nakon trijumfa kod Messinesa, po prekrasnom ljetnom vremenu, Britanci su koncentrirali svoje ljude i materijal spremajui se za estoki juri. Prelijetajui to podruje i izvidajui sa svojih promatranica na prijevoju Passchendaele, Nijemci su vidjeli to se sprema. A1i ni Nijemci nisu stajali skrtenih mku. 10. srpnja su izvrili napad na Nieuport, krajnju toku bojinice na belgijskoj obali, i tom prigodom zarobili vie od 1.000 ljudi. Zatim su 12. srpnja granatirali Klin, ispalivi 50.000 granata i upotrijebivi i novi bojni otrov - iperit. Ovaj plin nije bio otrovan, ali je uzrokovao plikove po koi i pri udisanju na pluima i u probavnom traktu. Izazivao je bol, slabljenje organizma, a u jaim je dozama bio i smrtonosan. Gotovo 2.500 vojnika bilo je zatrovano plinom, od toga ih je osamdeset sedam umrlo. Granate punjene njime bacane su na Britance i tijekom sljedea tri tjedna i u tom su razdoblju zatrovale dodatnih 14.726 rtava, od toga ih je 500 umrlo. Britanci su se osvetili 17. srpnja tekim bombardiranjem koje e potrajati sve do poetka planirane bitke, tijekom kojega su ispalili 4.283.550 granata, ukljuujui i 100.000 punjenih plinom kloropikrinom. Peta armija pod zapovjednitvom Gougha trebala je izvesti udarni napad izmeu Zillebeke i Boesinghe, na bojinici koja se pruala povienim terenom prijevoja du ceste za Menin, do Gheluvelt platoa na jugu i kroz niz udolina podijelljenih mreom potoka u obliku riblje kosti, pa se ponovo uzdizala do Passchendaelea na sjeveru. S lijeve je strane francuska Prva armija pod zapovjednitvom generala Francoisa Anthoinea trebala osigurati bok, dok je Plumerova Druga armija trebala izvriti istu zadau na jugu. BEF je u sektoru Ypresa raspolagao s 3.091 topa i 406 aviona, a Goughova Peta armija je imala devet divizija i 136 tenkova. Oni su se suoili s njemakom etvrtom armijom koja je imala trinaest divizija i oko 600 aviona, i na jugu jo est divizija este armije. Ako napad bude uspjean, trebalo je pokrenuti operaciju s boka i jugozapadno od Ostendea iskrcati 1. diviziju iz specijalno sagradenih plovila za iskrcavanje i uz tenkovsku potporu. Kako se pribliavao dan napada vrijeme se pokvarilo i poela je padati kia koja se nastavila sve do 31. srpnja. I doista, na dan napada teren je bio posve razmoen, jer je palo preko 20 mm kie po etvornom metru. Predvidajui kako bi do napada moglo doi 28. srpnja, Nijemci su se no prije povukli oko 2.700 m iza svojih rovova nasuprot Boesinghea. Francuzi su zajedno s gardijskom divizijom iskoristili tu njihovu pogrjeku i odmah preli kanal, zauzeli rovove i poeli graditi mostove za uvrenje tog neoekivanog pomaka svojih prvih crta.

- 74 -

Trea bitka kod Ypresa zapoela je 31. srpnja u 3,50 sati. Napredovanje se brzo odvijalo iza polagane barane vatre, dok se granatiranje pomicalo prema naprijed ustaljenim ritmom usklaenim s pokretom postrojbi. Na sjeveru je Gardijska divizija napredovala iz pravca Boesinghea lijevo od eljeznike postaje, nailazei pri tom na manji otpor, i do 5,00 sati je osvojila svoj prvi cilj, Crnu Crtu. Povezali su se s Francuzima s njihove lijeve strane pa su, premda ih je s vremena na vrijeme zaustavljala vatra strojnica iz bunkera, oko 8,30 ve bili na prijevoju s kojeg se pruao pogled na rijeku Steenbeek. Sat je vremena kasnije 1. gardijska brigada, koja im je pruala potporu, ve je na drugoj strani imala jednu satniju koja se ukopavala. Njima s desna 38. velka divizija je proivljavala mnogo tee trenutke. Na prve su potekoe naili u pokuaju osvajanja eljeznog Kria, koji je kasnije uspjela osvojiti 14. velka regimenta, te samog prijevoja. 1 l. regimenta junovelkih graniara i 17. regimenta kraljevskih velkih muketira prije ostvarenja svojeg cilja, prijelaza preko rijeke Steenbeek, morale su se pozabaviti poluokruglim ukopanim betonskim bunkerima na utvrenim farmama du prijevoja. Osim njih, i 51. divizija brdana takoer je naletjela na ukopane bunkere, osvajajui prijevoj desno od poloaja 38. divizije. Regimente 1/6. seaforthskih brdana i 1 / 6. gordonskih brdana uz pomo tenka G 50 zauzele su umu Macdonald's i farmuuz nju. Njima s jugoistoka napredovala je 39. divizija terenom koji se pruao prema Kitchenerovoj umi koju su Kanac~ani onako hrabro bili zauzeli jo prije dvije godine; podrku su joj pruala etiri tenka iz G bataljuna Tenkovskog korpusa. Tenkovskije korpus osnovan tek etiri dana prije toga; prethodno je bio poznat kao Korpus tekih strojnica, pod imenom koje je za cilj imalo zatitu tajnosti njegovog osnivanja. Deseto odjeljenje 19 satnije krenulo je uveer 28. srpnja i trebalo mu je sedam sati za napredovanje od nekih 4.500 m. Jedan se tenk bio sudario s lokomotivom uskotrane eljeznice, pa su oboje skliznuli s ceste od balvana i trebalo ih je izvui natrag. Cijelog su dana leali pod kamuflanom mreom, a sljedee su noi jo jednom krenuli na svoju startnu poziciju. Kad je poeo napad za prolazak kroz blato koristili su bodljikavu icu i nakon sat vremena se pribliili ostacima Kitchenerove ume. Strahovali su da su ceste moda minirane, ali nisu nikako mogli skrenuti sa glavnog puta. Uskoro su tri od etiri tenka zapela i nisu se mogli pomaknuti s mjesta. Posljednji je ipak dospio do bunkera zvanog Alberta i izbacio ga iz upotrebe. Topnitvo toliko vano za napredovanje pjeatva, uinilo je kiom razmoen teren sasvim nepodesnim za tenkove. Za razliku od zadovoljavajueg napretka postignutog prvog dana bitke na sjevernom sektoru, du ceste za Menin se dogadaji nisu odvijali tako povoljno. Plumerova Druga armija takoer je napala 31. srpnja, napredujui cijelom duinom svoje fronte od poloaja koje su drali Novozelandani juno prema Warnetonu, do poloaja 41. divizije koja se nalazila s druge strane kanala Ypres-Comines. Gough je mogao biti zadovoljan s onim to su njegovi ljudi toga dana uspjeli postii. Osvojen je dobar dio terena na sjeveru. Ali, tamo gdje je bilo najpotrebnije, na cesti za Menin i prema Gheluvelt platou, stvari se nisu odvijale onako kako je trebalo. A kia jo uvijek nije prestajala. I prvi tjedan kolovoza je obiljeila kia koja nije prestajala, posve netipino za to doba godine. Do sredine mjeseca na podruju Klina je dnevno padalo i preko 90 mm kie po etvornom metru, tako da su rupe od granata bile ispunjene vodom koja se zajedno sa zemljom pretvorila u ljepljivu kaljuu. Nijemci su neprestano kretali u protunapade, povremeno osvajajui dijelove terena s kojih bi ih saveznici ubrzo opet otjerali. U drugim su pak situacijama bili neuspjeni i bili bi pokoeni preciznom vatrom iz topova i strojnica. U prvim su fazama ove tree bitke kod Ypresa Britanci imali ukupno 31.850 poginulih i ranjenih. 7. kolovoza Druga regimenta kraljevskih muketira dola je smijeniti gardiste koji su ih izvijestili o oekivanom protunapadu preko rijeke Steenbeek. U tami je jedan asnik krenuo naprijed kako bi ispitao stvar. Poveo je svoje ljude preko vode i uzbrdo prema grmljem

- 75 -

obrubljenu obalu. Odjednom su s tla ustala dva lika i britanski je asnik zapucao iz svog revolvera. Na to je iz grmlja iskoilo vie od etrdeset ljudi i dalo se u bijeg. tako su muketiri razotkrili bit njemake obrambene taktike: snaan protunapad kombiniran s jako utvrenim uporitima. TENKOVSKA BITKA I dalje je nastavilo kiiti i neprestani su napadi nagrizali poloaje du ceste za Menin, dok se stvarao plan za novi opi napad. Porunik Edwin Vaughan koji je zapovijedao 1/8. kraljevskom Warwickshire regimentom pisao je kako je imao osjeaj kao da propada u zemiju kad su mu rekli kako je crta iza St. Juliena proarana betonskim polukrunim bunkerima koji cijeli teren prekrivaju neprekinutom vatrenom crtom. 16. kolovoza je zapoela operacija koja e kasnije postati poznata kao bitka kod Langemarcka. Na sjeveru je napredak bio prilino impresivan, ali junije su borbe bile sve ee i njemaki otpor sve jai. Nakon to je Vaughan u granatiranju izgubio polovicu svojih ljudi, a da pritom jo nije ni ugledao neprijatelja, njegovi su ljudi u rano poslijepodne poeli zauzimati improviziranu prvu crtu u rupama od granata ispred St. Juliena. Reeno im je da tu ostanu do sljedeeg jutra. Desno krilo 34. brigade zadrali su bunkeri du ceste St Julien-Poelcapelle, Maison du Hibou i Trokuta, ali je sam Langemarck ipak pao oko 7,00 sati, a napredovanje se nastavilo i dalje, iako su sada bili izloeni estokim protunapadima. Tijekom toga dana samo je napad na tom krilu poluio nekakav znaajniji uspjeh - Langemarck je sada bio u britanskim rukama. Na junom boku, ujedno i najvanijem, nije bilo pomaka. To nije mogla niti injenica to je cijela operacija nazvana bitkom za Langemarck. Bunkeri na cesti St. Julien-Poelcapelle jo uvijek su prijeili napredovanje. Bilo je oito da e cijena pjeakog napada biti previsoka, ako ne i nepodnoljiva. Zato je odlueno da se u napadu na Maison du Hibou i Cockcroft iskuaju toliko oklevetani tenkovi. Tenkovi 19., 20. i 21. satnije trebali su krenuti cestama ili onim to je jo od njih ostalo. Svakog od njih pratio je po jedan vod 1/8. worcestershireske i 7. kraljevske warwickshireske regimente, odravajui razmak od nekih dvjestoiinjak metara i sa zapovijedi da krenu u zauzimanje ciljeva ili u pomo tenku kad vide da se iz otvora na krovu tenka pojavljuje signalna lopatica. Nije bilo nikakve pripreme topnitva, jer je napad trebao predstavljatipotpunoiznenadenje. Napredovanje je trebala pratiti polagana barana vatra dimnim granatama ija je dimna zavjesa po treim crtama neprijateljskih rovova trebala prikriti to se zapravo dogada. Tenkovi su se pokrenuli 17. kolovoza u 20.30 sati. Razorene ceste bile su zakrene ljudima i mazgama, koji su se sklizali i s mukom pokuavali dostaviti zalihe do prvih crta i prenijeti ranjenike dalje u pozadinu. Trebalo im je pet i po sati za pomak od nekih 2 i po km. 18. kolovoza u 20,00 sati za njima su krenule i pratee postrojbe. Po dva su tenka bila odreena za svaki glavni cilj - Maison du Hibou, Cockcroft, farmu Trokut i Vancouver, a po jedan za farmu Hillock i za topnika gnijezda na suprotnoj strani ceste za Poelcapelle. Bila su im na raspolaganju samo dva muka tenka, kako su nazivali tenkove opremljene s topovima kalibra 57 mm, pa je glavna snaga leala na tzv. `enskim' tenkovima, opremljenim samo strojnicama. Krenuli su za St. Julien odmah nakon 1,00 sati 19. kolovoza i preli rijeku Steenbeek, ali su na oko 90 metara lijevo od starog mosta u St. Julienu, na mjestu gdje su inenjerske postrojbe postavile privremeni pontonski most, naili na prve potekoe. Taj je privremeni most odmah utonuo pod teinom tenkova, pa su skupa s njime i dva tenka potonula u vodu, ukljuujui i jednog mukog, namijenjenog napadu na Cockcroft. U zoru su se nastavili uspinjati cestom, drei se kamenih kocaka posred ceste, koje su se bolje ouvale od asfaltom prekrivenih rubova; iza njih se nalazilo blato i ustajala voda koja nije mogla otjecati zbog granatama oteenih i zaepljenih jaraka uz cestu. Satnik D. G. Browne otkrio je

- 76 -

da njegov tenk G 47zasipaju meci, pa su njegovi topnici uzvratili vatrom iz svojih Lewis topova. Cilju se nije mogao pribliiti zbog uzvisine koja se uzdizala uz cestu, tako da je jo neko vrijeme nastavio s paljbom s udaljenosti, a onda je odjednom sve utihnulo. Kasnije je napisao kako se uz topovske otvore iznenada pojavio `veliki oblak dima, a blato je poletjelo u zrak... zatim drugi oblak, pa i trei'. Nijemci su granatirali poloaj, sada vjerojatno ve naputen. G44 se pozabavio s Humakock farmom, a dva su tenka krenula u napad iz pozadine, dok se pjeatvo usmjerilo na planirane ciljeve. Kod Cockcrofta jedan se enski tenk zaglavio, uspjevi se pribliiti na 50 m do cilja. Garnizon se razbjeao. Muki tenk koji je napao Maison du Hibou takoer se zaglibio i nije se mogao pomaknuti, ali je jo uvijek mogao tui vatrom iz svog topa. U tom su napadu Nijemci uglavnom izginuli, a bilo je i neto ranjenih. Britanci su zauzeli i farmu Trokut i Vancouver. Ukupni britanski gubitci u cijeloj toj operaciji brojali su samo petnaest ranjenih. Bilo je 7,00 sati. Operacija je pruila uvjerljiv dokaz koliko tenk u odgovarajuim okolnostima moe biti i te kako koristan. Ali sve to nipoto nije znailo zavretak te teke bitke. 21. kolovoza ponovljen je napad s Menin ceste na jugu do Trokuta na sjeveru, i osvojen je vrlo mali dio terena. Nastavila se nemilosrdna bitka za ikaru Invernes i umu Glencorse, s mnogo veim gubitcima u ljudstvu i bez ikakvih daljnjih pomaka. est dana kasnije, u nastojanju to ireg napredovanja, Britanci su napali preostale polukrune bunkere. U osvit ponedjeljka 27. kolovoza poelo je kiiti, dodatni centimetar padalina tog dana, uz sunce koje se pojavljivalo u intervalima. U rano poslijepodne njemaki vojnici iz 414. pjeadijske regimente iz Wurttenberga, koji su stajali uureni u svojim rovovima prekriveni platnenim ceradama koje su ih titile od izvidanja iz zraka, zauli su topovsku paljbu i jo vie pojaali svoje prve crte. U svom su izvjeu dojavili kako su ih istodobno gadali iz zraka i baranom vatrom, uz upotrebu plinskih granata. A zatim su ugledali i tenkove kako su im se pribliavaju cestom iz pravca St. Juliena. Britanci su, kao i Nijemci, napredovanje svojih trupa pratili baranom vatrom. Vaughan je bio uvjeren kako je njihov plan razotkriven. U roku od pet minuta njegove su se prve crte posve rasprile. etiri su tenka uspjela proi, ali su dva bila odmah zaustavljena. Ljudi su potraili bilo kakav zaklon dok se njihova barana vatra polagano pomicala prema prijevoju. Situacija se naizgled nije nimalo promijenila do 18.30 sati i Vaughan je kroz blato otrao do topovskih gnijezda, gdje su mu rekli da svoje ljude povede do Trokuta i napadne polukruni bunker kod Springfielda. Uspio je sakupiti samo petnaest ljudi sposobnih i voljnih poi s njime i poveo ih je prema preostalim tenkovima. Medutim, strojevi su privlaili vatru Nijemaca pa je on stoga svoje ljude gurnuo naprijed, u prethodnicu. Neprijateljska je vatra kod Trokuta bila neto slabija i ljudi iz 8. worcesterske regimente i 7. warwickske regimente to su bili zalegli na tlo ustali su i pridruili se Vaughanovoj grupi. Jedan je tenk zaobiao Springfield i otvorio vatru, ali je bio raznesen njemakom granatom kad je, po njemakom izvjeu, zapeo za panj jablana. No tenk je ipak bio izvrio svoju zadau, pogodivi ravno u otvor onog polukrunog bunkera kcji mu je odreen za glavni cilj. Neprijateljska je vatra utihnula, a branitelji bunkera izali su s podignutim rukama i zapovjeden im je odlazak u britansku pozadinu. Kad su krenuli, a ve se bilo poelo smrkavati, pokosila ih je njemaka strojnica. Vaughan je kroz tamu uo povike i jauke ranjenika koji su nali zaklon u rupama od granata sada toliko ispunjenim kinicom da je ljudima prijetila opasnost od utapanja. Od devedeset ljudi s kojima je prije dva dana krenuo u akciju, Vaughanu je preostalo samo petnaest sposobnih za borbu. Na cesti za Menin poloaji bojinice ostali su gotovo isti kao i na poetku bitke. Govori se kako je uma Glencorse devetnaest puta prelazila iz britanskih u njemake ruke i obratno. Na sjeveru je pao Langemarck i ostvaren je pomak prvih crta za oko 4 km. I Springfield, poetni i sredinji cilj napada, napokon je pao. Ali ovo su bili jedini rezultati borbi koje su potrajale

- 77 -

gotovo etiri tjedna i koje su Britance skupo kotale. Imali su 68.010 poginulih, ranjenih ili nestalih, a veliina u borbama osvojenog terena gotovo da nije bila vrijedna spomena.

POVRATAK TAKTICI `ODGRIZI I ZADRI' Feldmaral Haig sada se ve bio razoarao u Gougha. Ugled napadaa koji je Gough uivao posljednjim dogadajima uope nije bio opravdan, premda je teko zamisliti tko bi uope mogao u takvim okolnostima uspjeno napredovati. Sada je bilo jasno da agresivnost nije presudna i da su potrebnije smirenije glave koje e stvari drati pod nadzorom. Beznadan poloaj u kojem su se Britanci nali na Menin cesti bio je veoma ozbiljan i mogao je lako ugroziti cijelu kampanju. Nema nikakve sumnje da je Gough iz vie razloga zasluio smjenu kad je od njega zatraeno odobrenje za Plumerovo proirenje fronte Druge armije na sjever i preuzimanje na sebe dijela problema. U meuvremenu je general Petain nastavio vriti pritisak na Haiga da odri aktivnost britanskih postrojbi i tako osigura Francuzima vie vremena za oporavak od pobune. General Plumer je bio metodian ovjek. Oko sebe je okupio vrlo sposobne ljude, kako je pokazala i operacija na prijevoju Messines, koja je protekla glatko. Njemaka taktika estokih protunapada jurinih postrojbi zahtijevala je promjenu i britanske taktike, pa je Plumer na to reagirao preporukom da se ciljevi ogranie na ono to se realno moe zauzeti i uspjeno sauvati, umjesto da se pokuava s dramatinim probojem. Za pripremu mu je trebalo tri tjedna, a kroz to je vrijeme i ubitana kia popustila. Od 9. rujna ve deset dana gotovo da uope nije kiilo. Tlo se gotovo potpuno isuilo. Bili su iskopani novi rovovi, a ceste su popravljene, iako ni to nije prolo bez gubitaka. U tom je `tihom' razdoblju broj mrtvih i ranjenih i dalje rastao. U prva je dva tjedna rujna zabiljeeno vie od 10.000 rtava. Bitka za prijevoj kod ceste za Menin, kako su je kasnije nazvali, zapoela je 20. rujna u 5,40 sati. Bojinica se proirila od toke na kojoj se kanal sastaje s eljeznicom, juno od Klein Zillebekea, pa do Langemarcka na sjeveru Klina. Topniki udjel u toj bitci bio je isplaniran do pojedinosti. Trupe su napredovale iza polagane barane vatre koju su osiguravali topovi koncentrirani na jednom mjestu u razmaku svaki pet metara. Snaga tenkova demonstrirana kod Cockcrofta i Springfielda kao da je bila zaboravljena. Tenkovi su se opet koristili na stari nain, po neravnom terenu, dodue ne vie onoliko razmoenom. Zato nije nikakvo udo to su toliko malo doprinijeli dnevnim dogaajima. Unato estokom njemakom otporu, napredovanje juno od ceste za Menin je bilo uspjeno, ali je njemako uporite na Tower Hamletsu, zapadno od Gheluvelta, izdralo napad. Na samoj cesti za Menin 11. regimenta Princa od Walesa (West Yorkshire) i 69. rovovska minobacaka bitnica zauzele su dugo prieljkivan cilj - ikaru Inverness. Postrojbe ANZAC-a brzo su zauzele ono to je ostalo od ume Glencorse, o kojoj se toliko dugo raspravljalo posljednja dva mjeseca. Bile su to postrojbe 6. bataljuna 2. victorijske brigade 1. australske divizije. Na lijevoj strani njihovi drugovi iz 3. Queensland brigade zauzeli su Nonne Bosschen i do 7,45 sati se nali na zapadnom rubu ume Polygon - to je predstavljalo znaajan korak naprijed. Ispred samog Langemarcka naili su na tvrd orah, rov Eagle (Orao). Prije nego su ga uspjeli osvojiti, 12. streljaka brigada i lako pjeatvo 6. oxfordshireske i buckinghamshireske regimente lakog pjeatva morali su se pozabaviti jakim uporitem na farmi Eagle, ali su ga zauzeli i uspjeli zauzeti juni kraj rova. S njihove lijeve strane 11. streljaka brigada nanijela je neprijatelju velike gabitke, ali je i sama pritom izgubila dvije treine ljudstva prije nego je

- 78 -

osvojen jedan dio rova. Ostatak rova jo uvijek je bio u neprijateljskim rukama i takvo je stanje potrajalo jo tri dana. Tada su 23. rujna 12. kraljevski streljaki korpus i 10. streljaka brigada obnovili napad. Kako je fronta bila previe uska za upotrebu topnitva, njemaki su poloaji bili izloeni vatri minobacaa, a s oba krila su u skupinama nadirali bombai, bacajui granate u rovove. Zatim je uslijedio uspjean napad bajunetama. Uzdu cijele bojinice njemaki su protunapadi bili odbijeni, mnogi od njih preciznom i razarajuom topovskom paljbom. uma Polygon nalazi se u pregib u vieg terena i klju je pristupa do prijevoja na sjeveru i do Passchendaelea. Tu su se Australci utvrdili na zapadnim vanjskim rubovima, ali je glavni dio ume ipak ostao u rukama Nijemaca. Poetak njihovog istjerivanja iz ume bio je planiran za 26. rujna, ali su dan ranije Nijemci izvrili snaan protunapad na poloaje sjeverno od ceste za Menin. Tada su 1. kraljiina West Surrey regimenta i 9. gortaka regimenta lakog pjeatva bile prisiljene na povlaenje, ali su ipak uspjele ponovno osvojiti dio terena uz podrku s boka koju su im pruile 2. worcesterska i 4. kraljeva liverpoolska regimenta, koje su uspjele zadrati svoje poloaje. Stoga je sljedeeg dana dio njihove zadae bio unititi nove njemake poloaje, kao i zauzeti cijelu umu Polygon. Tako su zaseoci Tower Hamlets, juno od Meninske ceste, napokon pali u britanske ruke. Ljudi iz 15. victorijske brigade i 5. australske divizije krenuli su u taj napad s takvim poletom da su 29. i 31. regimenta, koje su trebale biti samo podrka, same svladale njemaki 59. bataljun. Privremeni zastoj 1/4. suffolkke regi~nente, koja je doivjela granatiranje pred sam poetak napada, usporio je 31. regimentu i izloio je vatri iz Cameron Housea, pa je poetak napada morao biti odgoden sve dok one nisu uspjele ponovno uspostavili medusobnu vezu. Tako je propao pokuaj zauzimanja jugoistonog ugla ume. Napredovanje s njihove lijeve strane bilo je mnogo uspjenije. Australski 53. bataljun 14. New South Wales brigade pustoio je i probijao se naprijed s ciljem zauzimanja Buttea, velikog nasipa s kojega se danas prua pogled na istoimeno groblje, a 55. i 56. bataljun uspjeli su izvriti proboj i doi do istone strane ume. Australska 4. divizija do nogu je potukla neprijatelja, probijajui se naprijed s ciljem stvaranja uporine crte koja se pruala od ugla ume do ciglane i suionice opeka u Zonnebekeu. Bok uz bok s Australcima bila je 26. rujna i 2. suffolka regimenta, na poloaju koji je gledao na jezero Zonnebeke. Oni su krenuli u napad zajedno s 10. regimentom kraljevskih velkih muketira, koji su im bili s lijeva. Nakon proboja kroz movarno podruje koje je neko stvorio potok Zonnebeke, bili su izloeni vatri iz strojnica to je dolazila sa eljeznike postaje. To je uporite dugo prualo otpor, tako da se bojinica na zapadnoj strani sela svijala unatrag prije nego skrene na sjever do Humka 40, do kojeg su ljudi iz 2. kraljevske kotske regimente i 7. regimente kraljevog shropshireskog lakog pjeatva uspjeli doprijeti, ali ga nisu zauzeli. Bunkeriuokolo Kansas Crossau kolovozu su izdrali napade, ali su ih tog 26. rujna zauzela etiri bataljuna Sherwoodskih umara iz 178. brigade 59. divizije. Krajem dana jo uvijek je zjapila ozbiljna praznina na junom boku australskih postrojbi u umi Polygon, ali je sljedeeg dana stigla vijest da je uporite Cameron House zauzeto u 5,40 sati, te da su se 98. i 100. brigada 33. divizije probile naprijed da dopune prve crte. Nakon tri dana relativnog zatija, taj je sektor pretrpio snane njemake protunapade, pa je uporite Cameron House na kratko izgubljeno, da bi ga 9. leicestershireska regimenta ipak uspjela ponovno zauzeti. Dana je 2. listopada padala kia, kao i sljedeeg dana. Tako je nastavilo svakodnevno kiiti sve do kraja mjeseca. inilo se kao da je predodreeno da vrijeme bude lijepo tijekom priprema za bitku, a da kia pone padati im dode do pokreta trupa vitalnih za ouvanje osvojenog. Izorana i unitena zemlja upila je svu tu kiu i putovi kojima se vojska morala kretati jo su jednom pretvoreni u kaljuu. to je bilo najvanije, postalo je gotovo nemogue pokretati topove, koji su bili kljuni za zatitu trupa koje su polazile u napad, i koji su mogli razbiti koncentraciju njemakih trupa u njihovim pripremama protunapada.

- 79 -

A Nijemci su se u ba tom trenutku spremali za napad. Njihovi poloaji iznad Zonnebekea i suelice umi Polygon bili su preplavljeni trupama spremnim za juri nakon bombardiranja koje se dogodilo tog jutra 3. listopada. Britanci i Australci bili su jednako tako spremni za akciju, iako bez uvodnog bombardiranja, tako da su bili zahvaeni pravim vatrenim vrtlogom kad su njemake postrojbe zapucale. 2. brigada australske 1, divizije nalazila se juno od jezera Zonnebeke i kad je, nekoliko minuta kasnije, zapoela britanska barana vatra, krenula je u juri na njemake poloaje. Iznenadenje je u potpunosti uspjelo. Snalaljiviji medu Nijemcima pobjegli su glavom bez obzira, ostavljajui za sobom ostale koji su stradali od bajuneta ili su bili zarobljeni. Australci su u juriu pregazili etiri poljska topa koji su Nijemcima sluili kao protutenkovsko oruje i pojurili uz strmu padinu u zauzimanje prijevoja Broodseinde. Uspjeli suzauzeti prijevoj zajedno s 8. bataljunom l. divizije, koji im je bio s desne strane i koji je bio prisiljen ui u sektor 2. australske divizije kako bi izbjegao poplavljenu dolinu i usput unitio niz bunkera to su mu se isprijeili na pravcu kretanja. Na cesti Becelaere-Broodseinde naili su na neprijateljsku vatru iz etiri topa kalibra 77 mm, koje su zarobili i tako ih kaznili zbog njihove drskosti. Sjeveroistono od ume Polygon napad se odvijao jednako dobro. Tamo su se uz bok Australaca borili 2. regimenta Gordonovih brdana, 8. devonshireska regimenta i 2. graniarska regimenta, koje su se takoer primicale svajem cilju. Dalje prema jugu, tamo gdje cesta preko prijevoja zavija na jugoistok kod Jay Cottagea, 22. manchesterska regimenta je napadnuta s pooloaja Joiner Rest i u pomo joj je morala priskoiti 21. manchesterska regimenta kako bi se napredovanje moglo nastaviti. Imali su problema na desnom boku, napredovanje se usporilo pa su bili primorani formirati krilo okrenuto na jug koje e pruiti zatitu pravcu napredovanja 62. brigade 21. divizije. Istono od ume Polygon zemlja se blago sputa na jugoistok i do plitke doline rijeke Reutelbeek iza koje stoji, ili u to je vrijeme leao Gheluvelt. Teren pred Gheluveltom bio je jako teak pa je akcija na junom boku slabo napredovala. Nijemci su snano uzvraali protunapadima koji su proizvodili razliite uinke - od vrlo tekih gubitaka juno od Tower Hamleta uz nikakvo napredovanje, preko skromnog napredovanja u sektoru izmeu Meninske ceste i ume Polygon, pa sve do zapanjujueg uspjeha na Broodseinde prijevoju. Australci su krenuli u napad i sjeverno od Zonnebekea, kako bi zauzeli bojinicu koja se protezala od sela Broodseinde na sjeveru i zatim se sputala niz padinu do mjesta Tyne Cot, gdje su im titili Novozelandani. Zauzeli su visoravan Abraham Heights i prodrli iza Gravenstafela sve do Waterlooa, odakle se pruao pogled na rijeku Ravebeek koja protjee zapadno od Passchendaelea, uvire u splet kanala i opet izbija kao rijeka Stroombeek. Dijelovi 34. i 33. brigade, 1 l. manchesterske regimente i 7. junostaffordshireske regimente, uz suradnju tenkova iz D bataljuna Tenkovskog korpusa, napokon su zauzeli i Poelcapelle na sjeveru. Kako se dan bliio kraju, kia se pojaavala i pretvorila se u pravu oluju. Protunapadi su utihnuli, ali nije bilo daljnjeg napredovanja. Rupe od granata ponovno su se napunile kinicom. Nijemci su bili duboko nezadovoljni akcijama koje su poduzete tog dana, a ef stoera preijstolonasljednika Rupprechta primijetio je kako je `bio prisiljen razmotriti treba li se... povui s fronte u Flandriji toliko daleko da saveznike prisili na posve nov raspored topnitva'. Britanci su bili naduti od ponosa. Ali to im je sada initi? Kia je i dalje bez prestanka padala. Tijekom sljedea etiri dana palo je vie od 25 mm kie na raskvaeni Klin. Gough i Plumer su predloili obustavu napada, ali Haig nije htio ispustiti Passchendaele, koji mu je sada bio na dohvat ruke. Njihov je bio samo sredinji dio prijevoja - i zasigurno je bio dovoljan jo samo jedan jurini napad za njegovo potpuno zauzimanje. Osim toga, tu se nije niti moglo zaustaviti: taj je poloaj bio neodriv kao obrambena crta i bit e potrebno uzmaknuti. Kako bi to objasnio politiarima i javnosti kod kue? Zar je sav trud uloen od 31. srpnja bio uzaludan? Oni e nastaviti.

- 80 -

Problem je bio u tome to su uvjeti koji su sada vladali sprjeavali pokrete topnitva. A pjeatvo je bez potpore topova bilo osudeno na propast. Bitka za Poelcapelle je zapoela 9. listopada, ali osim krajnje lijeve strane fronte vrlo je malo postignuto, obzirom na znatne gubitke koje su pretrpjeli na tom kobnom blatnjavom terenu. Na sjeveru su se dobro smjestili Britanci, dok su Australci bili solidno utvreni desno od sredita, na Broodseinde prijevoju. Ali izmeu ta dva poloaja ljudi su zapeli u kaljui, dok je dolje na jugu, ispred Gheluvelta, neodoljiva sila naila na nepokretan objekt. PASSCHENDAELE Dolje u polju poeli su novi pritisci na saveznike. Obavjetajne su slube javile da Centralne sile okupljaju armiju od etrdeset dvije divizije na talijanskoj fronti i hitno su od BEF-a zatraena dodatna pojaanja. Vlada koju je u oujku u Rusiji nakon revolucije uspostavio Kerensky, a kojoj je sada prijetila opasnost od Lenjinovih boljevika, bila je uzdrmana, zbog ega se u vrlo skoroj budunosti moglo oekivati premjetanje njemakih divizija s Istone na Zapadnu frontu. A inilo se kako je do Passchendaelea potrebno prevaliti jo tako malu udaljenost, premda kia nikako nije prestajala. Haig je vrsto odluio nastaviti. Gough je zatraio od Plumera da odgodi napad. Ovaj je to odbio. Osovina napada od 12. listopada, prve bitke za Passchendaele, bila je na crti koja je prolazila sjeveroistono od poplavljenih prilaza prijevoju, od Tyne Cota do Poelcapellea, s postrojbama ANZAC-a na jugu i britanskim trupama na sjeveru. Njemake su obrambbene crte bile znatno manje izloene pritisku topnitva. Ondje gdje je njihove poloaje ipak bilo mogue granatirati, jer je zbog runog vremena bilo iskljueno izvianje iz aviona, granate bi se duboko zarivale u glib, i potom trcale u zrak kiu blata, ali ne bi uspijevale presjei bodljikavu icu niti unititi neprijateljske bunkere. Izvlaenje topova iz blata kako bi posluili kao potpora napadima postalo je gotovo neizvedivo. Gore na prijevoju 4. australska divizija je pokuala prodrijeti cestom za Passchendaele, ali je uspjela vrlo malo postii jer je 3. divizija s njezine lijeve strane bila jo jae pritisnuta njemakim otporom. Pretrpjeli su ogromne gubitke za minimalne pomake naprijed. S njihove lijeve strane 34. bataljun 3. divizije pri pokuaju pokreta je potpuno uniten topnikom vatrom, ali je zato 35. bataljun bio daleko sretnije ruke, ako se u tim okolnostima takav izraz uope moe upotrijebiti. On je uspio pregaziti umu Augustus i neki su se njegovi dijelovi ak uspjeli uspeti na prijevoj, gdje su naili na izolirane ostatke britanske 66. divizije koja se jo drala nakon napada od 9. listopada. Nekolicina ih je ak stigla do samog sela Passchendaele, ali nisu bili dovoljno snani da tamo i ostanu. Napredujuiiz pravca Waterlooa, Novozelandani su bili strano izmrcvareni. Bodljikava ica na cesti za Gravenstafel nije bila prerezana, a cesta je bila pokrivena mnotvom bunkera. Pa ipak, 2. Otago regimenta 2. brigade Novozelandske divizije dola je do ice na mjestu gdje je na cesti ostala mala praznina, ali samo da bi tamo bila sasjeena paljbom strojnica. 1. Otago regimenta joj je pokuala priskoiti u pomo, ak puui ispod ice. Ali bilo je to uzalud. Dalje na sjeveru napadi su poluili jednako jalove rezultate. Gardisti su se neuspjeno nastojali probiti na rub ume Houthulst, a 18. istona divizija u pokuaju osvajanja Poelcapellea nije se uspjela probiti dalje od istonog ruba sela. U kratkom i brzom napadu koji se dogodio deset dana kasnije, 22. listopada, 8. norfolka regimenta je zauzela Pivovaru, a 10. essexska regimenta je zauzela Meunier House. Bila je to prva bitka za Passchendaele u kojoj praktiki nije bilo osvajanja novog teritorija, ali su pretrpljeni masovni gubitci u ljudstvu. Britanci su bili gotovo potpuno iscrpljeni. Jedinice ANZAC-a su dale sve od sebe. Nijemci su s Istonog fronta dobili pojaanje od dvanaest

- 81 -

divizija u poetku namijenjenih bojitima u Italiji, ali su umjesto toga dospjele na frontu kod Yprekog klina, ali bilo je to sve to su uspjeli postii. Donesena je odluka o obustavi svih operacija dok se vrijeme ne pobolja i, zaista, kia je uskoro malo popustila. Haigu su jo bile na raspolaganju i odline trupe spremne za novi napad kad to vrijeme dopusti - Kanaani. Kanaani su se u Ypreki klin vratili 18. listopada, predvodeni novim zapovjednikom, Kanadaninom Sir Arthurom Curriem, koji je sada ve bio postao generalpukovnik. Jedva su mogli prepoznati teren. Sela koja su oni poznavali su bila sravnjena sa zemljom, itave su ume nestale, rijeke su se pretvorile u movare. Jedine toke po kojima su se jo mogli orijentirati u tom potpuno zatrtom krajoliku bili su jedva vidljivi tragovi cesta za Zonnebeke i Gravenstafel. Currie se nevoljko upustio u tu operaciju, predvidajui gubitak od 16.000 rtava, ali je ipak uinio nakon to je prethodno izvrio paljive pripreme. Najprije je uloio ogroman napor u izgradnju cesta i kolosijeka kojima e moi dovlaiti topove i zalihe. Tijekom tih radova Nijemci su ih neprestano granatirali, a upotrijebili su i novi plin, difenil klorarsin, takozvani `plavi kri', koji je prodirao kroz postojee plinske maske i izazivao nekontrolirano kihanje i povraanje. Nijemci su razmiljali o promijeni svoje obrambene taktike. Britanska taktika napada tzv. `abljim skokom', u kojoj je sljedei val prolazio kroz prethodni dok se ovaj ve ukopavao, uz stalnu baranu vatru i topniko osujeivanje njemakih protunapada, pokazala se vrlo uspjenom protiv slabo branjenih njemakih poloaja na prijevoju uz Meninsku cestu i u umi Polygon. U takvim uvjetima niti jedan njemaki protunapad nije prolazio bez mnogo rtava. Ali i vrlo vrsta obrana poloaja kod Broodseindea jednako je tako pretrpjela neuspjeh. Stoga su sada uveli koncept `predpolja' u kojem e se lagano branjene prve crte odvojiti od glavnih obrambenih poloaja za jedno 500 do 1000 metara i time stvoriti neka vrsta posrednikog terena koji bi bio zasut topovskom paljbom im bi se predstrae povukle. Tako su na prijevoju Passchendaele tri regimente 11. bavarske divizije ekale Kanadane, i svaka je od njih imala po jedan bataljun na prvim crtama obrane, dok su ostala dva drala poloaje u pozadini. etiri su dana granate po cijeloj duini zasipale njemaku frontu. Posebice su bile usmjerene na ukopane i nadzemne bunkere koji su se nalazili na pravcu planiranog napada, ali se to uspjelo prikriti u sveopoj kii granata koja je padala posvuda oko njih. Problem koji je stvarala movara, nekadanja rijeka Ravebeek, Kanadanima s lijeve strane i zapadno od sela Passchendaele, rijeen je jednostavno njezinim zaobilaenjem. Tako je 26. listopada u 5,40 sati zapoela druga bitka za Passchendaele. Napredovanje britanskih 7. i 5. divizije s obje strane Meninske ceste bilo je oteano movarama koje su sada titile Gheluvelt. Kanadski 46. bataljun je zajedno s australskim 18. bataljunom sa svoje desne strane krenuo u napad po jutarnjoj izmaglici, koja se uskoro pretvorila u dosadnu kiu. Napredovao je du grebena i preko ceste koja vodi od Broodseindea za Passchendaele. Kanaani su uspjeli zauzeti svoje ciljeve, ali uz ogromne gubitke oko 70 posto ukupnog broja ljudi. Dobro je napredovao 43. bataljun 9. kanadske brigade koji se kretao prema prijevoju Bellevue, sjeverno od rijeke Ravebeek, unitavajui granatama polukrune bunkere, ali je 58. bataljun s njihove desne strane bio zaustavljen kod nadzemnog bunkera Laamkeek. Sa humka iznad njih Nijemci su uspjeli usmjeriti topovsku paljbu na napadae, pa ih se veina morala povui, premda su neki i dalje nastavili s prodorom. 43. bataljun porunika Robert Shanklanda, pojaan ljudima iz 9. strojnike satnije, vrsto je drao svoj poloaj na izdanku prijevoja Bellevue, koji je neko bio u njemakom posjedu. Do podne im je u pomo pristigao i 52. bataljun i tako su objedinjeni do snage brigade krenuli u osiguranje poloaja na ostatku izdanka. Uspjeli su zauzeti jedan po jedan strojnicama naoruan polukruni bunker, koristei se ve uhodanom taktikom. Male bi skupine vojnika, zatiene vatrom iz strojnica, otpuzale do samog bunkera i kroz pukarnice ubacile rune granate. Bio je to teak, prljav posao, odbojan i Britancima i Novozelandanima, ali je do veeri obrana bila osigurana. Tu je Robert

- 82 -

Shankland zasluio svoj Viktorijin kri. S njihove lijeve strane i 63. kraljevska mornarika divizija je uspjela osvojiti neto teritorija ali je i tu, jednako kao i na Meninskoj cesti, sve ono to se nije nalazilo na uzvisini sada pretvorilo u jezero. ali barem su Kanaani zauzeli dva uporita na viem terenu. Tijekom tri dana tog prvog napada na Passchendaele Kanaani su izgubili 2.481 vojnika, od toga 585 poginulih. Currie je odbio odmah krenuti u novi napad, pa su prola jo tri dana u popravcima cesta i dopremi svjeih popuna. Novi je napad zapoeo 30. listopada. Kanaani su ovaj put vrsto zagrizli, elei odluno probiti njemake obrambene crte. Toga su dana trojica odlikovana Viktorijinim kriem, ali su opet pretrpljeni teki gubici, kao i u prethodnom trodnevnom napadu: 884 poginula i 1.429 ranjenih. Sljedeih su nekoliko dana Nijemci esto pokretali odlune protunapade, ali uglavnom bezuspjeno. Currie je uzeo sedmodnevni odmor prije poetka sljedee operacije. 1. i 2. kanadska divizija odmijenile su 3. i 4. diviziju, a izvrene su i pripreme za sljedei proboj, koji je uslijedio 6. studenog i u kojem je sudjelovao i preostali dio Plumerovih snaga, stvarajui samo guvu sa strane, dok su Kanadanima prepustili teku borbu. Na rubu barane vatre koja je nemilosrdno tukla po Nijemcima 27. bataljun 6. brigade 2. kanadske divizije kretao se tako brzo da je u 6,00 sati uspio zaskoiti neprijatelja prije nego je ovaj uspio razmjestiti ljude uz strojnika gnijezda pred selom Passchendaele. Selo se u potpunosti nalo u kanadskim rukama do 8,45 sati. Na sjevernom su kraju sela strojnice iz ukopanih bunkera pruale vrst otpor, ali su ih 27. i 31. bataljun uskoro uutkali. S njihove se lijeve strane pod tekom vatrom probijao 28. bataljun 6. brigade, koji je krenuo iz movarnih dubina oko rijeke Ravebeek. Prema izvjeu brigade, dubina movare je bila do koljena, a na nekim mjestima i do struka. S druge strane movare, na izdanku grebena Bellevue, l. i 2. bataljun 1. brigade 1. kanadske divizije na prepad je zauzeo garnizon nadzemnog bunkera kod Mosselmarkta, a pedeset i etiri su se ovjeka, cijela posada bunkera, predala bez borbe. U okolnim rupama od granata skrivali su se Nijemci koji se nisu htjeli predati ve su pruili otpor, ali su do 8,00 sati ipak bili svladani. Na krajnjoj ljevici, iza movare koja se proirila oko nekadanje pritoke rijeke Lekkerboterbeek, 3. bataljun je naiao na jaku vatru iz pravca vinogradarskih klijeti. Vodnik Colin Barron tu je zasluio Viktorijin kri kad je krenuo juriom na to neprijateljsko uporite i zarobio tri strojnika gnijezda, i posade im njihovom vlastitom strojnicom natjerao u bijeg. I ta je akcija bila brza i odluna, ali ponovno uz velike rtve. Broj rtava se popeo na 2.238, od toga 734 poginulih ili smrtno ranjenih. Skupa s Britancima, Kanaani su uloili i posljednji napor i 10. studenoga po strahovitom pljusku gurnuli crtu fronte na sjever. Konani je poloaj bio oblikovan u osjetljivi klin nad Passchendaeleom, kojeg su Nijemci nemilosrdno tukli tijekom sljedea etiri dana, iako su Kanaani uspjeli prodrijeti dolje niz istonu stranu prijevoja i tako jo bolje osigurati svoje poloaje. 14. studenoga je poelo poputanje, a 15. je objavljeno da je Trea bitka kod Ypresa zavrena. Ukupan broj rtava iz svih postrojbi bio je: 244.897 Britanaca (ukljuujui dominione i snage kraljevstva), 8.525 Francuza i otprilike 230.000 Nijemaca. Neki su ovu epizodu ocijenili beskorisnom; ispravnije bi bilo tvrditi kako je bilo pogreno uputati se u daljnje borbe nakon neospornih uspjeha ostvarenih krajem rujna. S pravom ili ne, Haig je ini se bio istinski uvjeren kako su Nijemci koncem rujna bili na samom rubu sloma. injenica je i to da su sami Nijemci svoje gubitke smatrali katastrofalnima. Dok oni vie nisu imali nikakvih postrojbi u priuvi, saveznici su se mogli obratiti Amerikancima. Ipak, ono to se ne moe osporiti jest hrabrost i izdrljivost vojnika koji su sudjelovali u treoj bitci kod Ypresa, i presudna uloga topnitva za krajnji ishod bitke.

- 83 -

III. PREMA POBJEDI 10.NJEMAKE PROLJETNE OFENZIVE OUJAK - SRPANJ 1918. NAKON IZBIJANJA REVOLUCIJE u Rusiji, u jesen 1917. godine, Rusi su izili iz saveznike koalicije i 3. oujka 1918. godine potpisali primirje s Nijemcima. Otputanje trupa s Istone i slanje na Zapadnu frontu nije bilo tako masovno kao to se oekivalo; na istoku je i dalje ostalo oko milijun trupa, na tragu Ludendorffovih udnih ambicija o stvaranju carstva. Njegov je ef Hindenburg ak govorio kako mu je potrebno iroko polje rada na istoku da bi u sljedeem ratu mogao manevrirati svojim lijevim krilom. Pa ipak je smanjeni pritisak na istonoj fronti ve bio doveo do jaanja njemakih trupa na zapadu. U studenom 1917. godine na Zapadnom frontu je bilo angairano oko 150 njemakih divizija; do veljae 1918. godine taj je broj porastao na 180, a do kraja oujka iste godine tamo su ve bile 192 divizije. Pripremao se plan za odluan udarac protiv Saveznika, Kaiserschlacht, Kaizerova (careva) bitka. Nijemci su bili svjesni injenice da je njihova vojska 1916. i 1917. godine pretrpjela ogromne gubitke. Izgubili su veinu iskusnih asnika i doasnika, a uz njih i znaajan broj kvalitetnih trupa prokuanih na bojinici. Osim toga, zbog nedostatka konjice ili tenkova, sav je teret ofenzive trebao pasti na pjeatvo. Uvele su se nove taktike koje su odgovarale takvoj situaciji, uglavnom vezane uz upotrebu jurinih trupa. Drugo je strateko oruje bilo topnitvo, sada okupljeno u pozadini u do tada nevidenoj snazi. Njemaki su se vode sastali kod Monsa 11. studenog 1917. kako bi denijeli odluke o svojoj strategiji za predstojeu godinu. Naravno, nisu ni bili svjesni toga da e se ba tu, u blizini, za dvanaest mjeseci izmijeniti zadnji hici izmeu zaraenih strana, jer e na snagu stupiti primirje i objava zavretka rata. Oigledan je bio napredak u organizaciji saveznikih prekooceanskih konvoja, jer se uspjelo sprijeiti njemake podmornice u potapanju njihovih brodova za opskrbu. Takoder je svima bilo jasno da e saveznike snage biti daleko brojnije prikljuenjem amerikih trupa i time biti u relativnoj prednosti. Razmatrali sLl se prijedlozi pokretanja napada na Francuze oko Verduna ili potpunog izbacivanja Britanaca sa Zapadnog fronta. Ovaj potonji prijedlog imao vie pristalica. Planiran je napad na saveznike na spoju francuskog i britanskog sektora i stvaranje barijere protiv Francuza na rijeci Sommi, nakon ega bi njemake armije krenule na sjever kako bi tamo potpuno pregazile Haigove armije. Na drugom sastanku 27. prosinca dogovorena je izrada pet moguih planova. Bili su to: George, ofenziva u sektoru Ypresa, Mars, ofenziva na Arras, Michael, prije spomenuta ofenziva na rijeci Sommi, te Castor i Pollux, ofenzive oko Verduna. Nakon to je obiao frontu, Ludendorff se odluio za ofenzivu Michael. Taktika metoda ove ofenzive iznesena je u studiji satnika Hermanna Geyera Der Angriff im Stellungskrieg, Napad u pozicijskom ratovanju, objavljenoj 26. sijenja 1918. godine. Ta se metoda koristila malim specijaliziranim postrojbama (udarnim grupama) iji je zadatak bio prodrijeti kroz neprijateljske obrambene crte, istraiti slabosti, zaobilazei uporita i tako utrti put trupama koje e ui za njima i unititi te poloaje. to se tie naoruanja, prethodnice su bile naoruane lakim strojnicama i granatama, dok su konvencionalne trupe to su ih slijedile sa sobom nosile prijenosne rovovske minobacae i poljske topove s konjskim zapregama. Put im je trebalo otvoriti bombardiranje nazvano `vatreni valcer', kojeg je izumio pukovnik Georg Bruchmuller. Sastavnice su takvog bombardiranja bile bacanje mjeavine granata - s jakim eksplozivom, dimom, suzavcem i otrovnim plinom - na bojinicu i ometajua topovska paljba po neprijateljskom topnitvu. Satnik Pulkowsky je usavrio varijantu britanske metode koja se

- 84 -

koristila prije bitke kod Cambraia: domet topova nije se korigirao na osnovi probnog gadanjastvarnih ciljeva, nego kalibriranjem svakog pojedinog oruda daleko u pozadini. Svako tako testirano oruje bi se, uzevi u obzir i meteoroloke uvjete, namijenilo odrec~enom cilju naznaenom na karti. Ovim se htjelo postii potpuno iznenadenje i pometnja na obrambenim poloajima neprijatelja. Nisu samo Nijemci uvodili taktike novine. Saveznika se taktika upotrebe pjeatva u napadima pokazala uinkovitom, s time to su saveznici usvojili organizacijske i taktike preporuke s kraja 1916. godine, a topnika protubitnika paljba dosegla je naprednu i tehniki rafiniranu razinu, koritenjem tehnika flash-spotting i soundranging. Ali Nijemcima je nedostajalo iskustva u napadu, a Britancima u obrani, jer su i jedni i drugi u prethodnih dvanaest mjeseci imali obrnute uloge. Britanski je obrambeni sustav doivio teorijske izmjene, koristei se njemakim iskustvima, i sada kad se fronta protezala na jug sve do rijeke Oise bila je prigoda to realizirati u praksi. Namjera je bila obrambene crte produbiti do 19 km, s lagano branjenom i bodljikavom icom zaprijeenom Prednjom zonom s pojaanim strojnikim gnijezdima koja trebaju tititi prednje rovove. Iza nje je bila Zona bitke, iroka oko 1,5 do 3 km, u kojoj je neprijatelja, usporenog i obezglavljenog djelovanjem prednje zone, trebalo unititi paljbom iz tekih topova i reduta. Pozadinska je zona obuhvaala daljnjih 6,5 do 13 km iza zone bitke, u kojoj se i dalje nastavljalo s unitavanjem preostalih neprijateljskih snaga. Ta organizacija fronte objavljena u memorandumu glavnog stoera 14. prosinca 1917. godine, ali ju je trebalo razraditi. Fronta Pete armije, s dvanaest divizija pod zapovjednitvom generala Sir Hurberta Gougha, protezala se od Gouzeaucourta, izmeu Cambraia i St. Quentina, do Barisisa, juno od rijeke Oise. Sjeverni je dio ve preko godinu dana bio u britanskim rukama, ali je od St. Quentina prema jugu bio nekada u francuskim rukama, pa je bio vrlo slabo pokriven rovovima. Osim toga, suha je zima omoguila prolaz kroz nekadanje movare na putu do Oise. Na sjeveru je Trea armija, s etrnaest divizija, pod zapovjednitvom generala plemenitog Juliana Bynga, bila mnogo sretnije ruke, ali ipak je trebalo jo mnogo toga uiniti. Problem ljudstva donekle se rijeio koritenjem kineskih fizikih radnika, ali do kraja oujka Byngove obrambene crte nisu bile dovrene, a Goughove fortifikacije na jugu sastojale su se samo od utvrene prve crte i vrlo malo izvan toga. To je bilo i prirodno, jer su njegove trupe uglavnom bile razmjetene na samoj bojinici. Za razliku od Britanaca, Nijemci su razvili svoju Sedamnaestu armiju s osamnaest divizija i 2.236 topova, pod zapovjednitvom generala Otto von Belowa, na sjeveru suelice Arrasa. Druga armija s dvadeset divizija i 1.789 topova, pod zapovjednitvom generala Georga von der Marwitza, nalazila se sjeverno od St. Quentina, a Osamnaesta armija s dvadeset sedam divizija, 2.448 topova i devet tenkova, pod zapovjednitvom generala Oskara von Hutiera, suelice rijeke Oise. Njemaki su topovi brojano premaili britanske topnike snage u omjeru pet prema dva. Kao datum poetka operacije Michael odreen je 21. oujka. Saveznici su bili svjesni njemakih namjera, ali nisu znali kada niti gdje e napad biti izvren. Na sam dan napada u 4,40 sati jo uvijek to nisu sa sigurnou znali, jer je 10.000 njemakih oruda otvorilo vatru na 70 km dugom frontu. OPERACIJA MICHAEL Bombardiranje se izvrilo u pet faza. U prvoj fazi, od 4,40 do 6,40 sati, uglavnom je koriten plin i neto snanih eksplozivnih zrna, na irokoj ciljnoj crti. Od 5,30 sati vatra oruda manjeg kalibra usredotoila se na pjeatvo. U 6,.00 sati su preivjeli mogli promatrati radanje sunca. Od 6,40 do 7,10 sati bombardiranje se nastavilo u valovima svakih deset minuta, donekle ometano maglom koja je prijeila precizno odredivanje dometa za sljedeu fazu. U 7,10 sati

- 85 -

uslijedila je paljba po britanskim uporitima iz svih oruda. Od 8,20 do 9,35 sati opet se vratilo na paljbu u razmacima od deset minuta, sve do zavrne faze, petominutnog gadanja tekim eksplozivnim punjenima rovova na prvim poloajima i sveopeg granatiranja pozadine. Na sve ovo kraljevsko je topnitvo odgovaralo to je bolje moglo, ali su njihovi topnici morali nositi plinske maske, a vidljivost im je smanjila magla i njemake dimne granate. Nakon toga se, zatieno sporom baranom vatrom i s plinskim maskama na licu, pokrenulo britansko pjeatvo. Britanska se linija uruila. Do 11,10 sati samo je petnaest reduta iz Prednje zone bilo aktivno. Nije nedostajalo onog tvrdoglavog i junakog otpora, ali bilo je premalo preivjelih, bili su previe ratrkani i bez nade u pristizanje pojaanja. Na sjeveru Goughova sektora dvije su se divizije vrsto suprotstavile pokuaju zauzmanja Klina Flesquieres i razbijanja V. korpusa koji je te veeri bio uspjeno povuen. Oni koji su mogli vrlo su se mudro povukli, a Gough je to jednako mudro odobrio. U 14,00 sati zapovjedio je odlaganje akcije i dao upute II. korpusu da te noi svoje topove povue iza kanala Crozat. Do kraja dana Britanci su izgubili 38.500 ljudi, od toga ih je 21.000 zarobljeno, skupa s preko 500 topova i oko etiri tenka. Nijemci su pretrpjeli 40.000 rtava; od toga ih je 10.851 bilo ubijeno, ali su zauzeli etvrtinu britanske Zone bitke. Iako je tog dana bilo manje ubijenih, ukupan broj rtava premaio je onaj iz prvog dana bitke na Sommi 1916. godine. Sljedeeg je dana pritisak je nastavljen i Gough je bio prisiljen izvriti nekoliko povlaenja tijekom borbe, tako da se do veeri Haig preplaio kako bi moglo doi do proboja fronta izmeu njegovih armija. Ovlastio je Bynga da se povue ako to bude potrebno zbog zadravanja veze medu postrojbama, ali najozbiljniji je proboj dalje na jugu zapravo ostvarila Hutierova armija, ispred mjesta Roye. Ujutro 23. oujka Ludendorff je promijenio plan. Slutio je da e Britanci doivjeti slom i da predstoji proboj njihove obrane. Zato je Hutieru rekao da krene na jug, Marwitzu da progoni neprijatelja du Somme, a Belowu da napadne juno od Arrasa, jer se elo kolone poelo razbijati. Velika mu je elja bila djelovanjem este i Sedamnaeste armije rastaviti Britance od Francuza i prvu vratiti natrag dok Osamnaesta otjera Francuze jugozapadno. Kad je zapoelo povlaenje, postalo je jasno da Nijemci nee moi iskoristiti svoju pobjedu, jer se nisu mogli kretati bre od Britanaca. Nisu imali niti tenkove niti konjicu kojima bi mogli opkoliti neprijatelja, a konfiguracija terena predstavljala je veliku prednost za Britance. Iza njih se prije svega nalazilo pusto podruje koje su Nijemci ostavili za sobom pri povlaenju 1917. godine i uz njega pusto bojnog polja iz 1916. godine. Nisu bili ugroeni nikakve kljuni punktovi s ove strane Amiensa kroz koji je prolazila eljeznica iz Pariza za luke na kanalu. 25. oujka general John J. Pershing je ponudio Petainu bilo koju od etiri divizije koje je u tom trenutku imao spremne u Francuskoj. Juno od Somme Trea armija generala Georgesa Humberta bila je izloena velikim naporima. Nijemci su u napredovanju neprestano gubili sve vie ljudi, svoje najbolje postrojbe, jurine trupe, a dotok zaliha postajao im je sve dui i ranjiviji. U meuvremenu je Haig mplio Petaina da mu poalje pomo koju je bio obeao, ali se francuski general bojao da bi Nijemci mogli izvriti slian udar u Champagni i zato nije htio odvojiti vie trupa. Sastanak na kome se o tome raspravljalo urno se odrao u Doullensu 26. oujka. Na tom je sastanku bio osobno nazoan predsjednik Francuske Republike, Poincare, sa svojim premijerom Clemenceauom i s generalima Petainom i Fochom. Britance je predstavljao Lord Milner, ministar bez lisnice, koji je zapravo bio glasnogovornik britanske vlade u Versaillesu, zatim ef Imperijalnog generaltaba, general Sir Henry Wilson, i Haig osobno. Britanski je zapovjednik bio oboavatelj Focha i uskoro je uspio nagovoriti skup da ga imenuje za koordinatora zajednike akcije svih saveznikih armija na zapadnoj fronti: drugim rijeima, da time postane vrhovni zapovjednik saveznikih snaga. Tog istog dana general bojnik George Carey zadnjim je oajnikim otporom organizirao obranu Amiensa privremenim pregrupiranjem jedinica koje

- 86 -

su postale poznate kao Careyeve snage, a koje se sastojala od 500 ljudi iz amerike 6. inenjerske divizije. S desne je strane, jugozapadno od Noyona, britanska 2. konjika divizija pjeice izvrila protunapad kako bi pruila podrku Francuzima. S lijeve je strane stajala 7. regimenta lakog pjeatva vojvode od Cornwalla, kako bi omoguila povlaenje XVIII. korpusa, njegovo pregrupiranje i uspostavu nove obrambene crte. Od njih sto, samo se jedanaest uspjelo pridruiti glavnini snaga. Do kraja tog mjeseca napredovanje Nijemaca ve je bilo izgubilo onaj poetni zamah. Ludendorffov je cilj sada bio suen na zauzimanje Amiensa. Dana 30. oujka doivjeli su odluan poraz kod Moreuila, samo 16 km od Amiensa. Protunapad kojeg je 4. travnja izvrilo 600 australskih i 400 britanskih boraca sprijeio je pad Villers-Brettoneuxa i ta se linija stabilizirala, a protezala se istono od Arrasa do Alberta i Montdidiera. Nijemci su 24. travnja napali Villers-Brettoneux, i to na prijevoju s kojeg se prua pogled na Amiens i nastavili sporo napredovati s etiri A7V tenka. Nespretna su se njemaka vozila kotrljala niz padinu do jugozapadnog kraja sela, da bi oko 9,30 sati naletjela na tri britanska tenka Mark IV Porunik Frank Mitchell zapovijedao je jednim od tih britanskih `kopnenih brodova', kako su tenkove zvali, i tom prigodom zapisao sljedee: Tamo, tek nekih tristotinjak metara pred nama, pribliavalo se nekakvo okruglo zdepasto udovite iza kojeg su nadirali valovi pjeatva, a da je lijevo su puzale jo dvije takve oklopljene kornjae. Eto, napokon smo se susreli s naim protivnicima. Po prvi put u povijesti tenk se susreo s tenkom! Tenkovi su izmijenili vatru i na kraju je Mitchellov topnik svojim tekim topom (kalibra 57 mm) postigao savren pogodak. Tenk A7V se prevrnuo, a posada je poispadala van iz njega. Borbi se pridruilo i jo sedam novih britanskih lakih tenkova, tzv. Whippetsa, pa su Nijemci bili prisiljeni odstupiti natrag u selo. Te su noi 15. i 13. australska brigada izvrile protunapad. Do sredine jutra Nijemci su bili potpuno odbaeni. Saveznici su pretrpjeli teke gubitke. Britanci su izgubili 108.000 ljudi, a uz to ih je jo 70.000 bilo zarobljeno. lirancuzi su izgubili 77.000 ljudi. Broj njemakih rtava popeo se na 239.000, ali je tu bio ukljuen nesrazmjeran udio njihovih najboljih trupa. Jedan se njemaki asnik pri ulasku u Albert zaprepastio ugledavi svoje vojnike kako pijani iutaju ulicama i pljakaju sve to im je palo pod ruku, umjesto da progone Britance u povlaenju. Njemaka vojska vie nije bila onakvog kova kakva je neko bila. Saveznici su imali i znatne materijalne gubitke, oko 1.300 topova, 2.000 strojnica i oko 200 tenkova, ali su to bili u mogunosti brzo nadoknaditi, sada kad se britanska industrija maksimalno usredotoila na proizvodnju oruja, pa je mogla proizvesti i do 10.000 strojnica i 100 tenkova mjeseno. OPERACIJA GEORGETTE Sljedei je udarac zadan 9. travnja u operaciji Georgette, napadu koji su Nijemci izvrili izmeu Armentieresa i Bethune, na rijeci Lys zapadno od Lillea, koji je bio proporcionalno smanjena verzija napada planiranog na sastanku u Monsu. General Plumer se 17. oujka bio vratio iz Italije kako bi opet preuzeo zapovjednitvo nad Drugom armijom; ali sada se naao u obrambenoj akciji, dok je samo nekoliko mjeseci ranije on natjerao Nijemce na uzmak. Bojinica se prelomila kod Laventiea, 18 km zapadno od Lillea, gdje slaba portugalska postrojba, njihova 2. divizija, nije mogla podnijeti pritisak, pa se akcija pomaknula na sjeverozapad, jer su skupa s Britancima morali uzmaknuti do Estairesa na rijeci Lys. Na jugozapadnom je krilu tog otvora vrsto stajala 55. divizija, a Nijemci su prodrli sjeverno prema junom rubu Yprekog klina. Armentieres je bio evakuiran dana 11. travnja i Haig je izdao svoju poznatu Dnevnu zapovijed kojom apelira na hrabrost svojih ljudi:

- 87 -

Mnogi su od nas sada umorni. elim im poruiti da e pobjeda pripasti onoj strani koja bude najdue izdrala... Za nas nema drugog izlaza osim borbe do kraja. Svaki se poloaj mora braniti do posljednjeg ovjeka: nema povlaenja. Nalazei se u kripcu i s vjerom u pravednost nae borbe, svatko se od nas mora boriti do kraja. Sigurnost naih domova i sloboda ovjeanstva u ovom kritinom trenutku ovisi o ponaanju svakog od nas ponaosob. Sljedeeg su dana Nijemci bili u umi Ploegsteert i zauzeli su Messines, Wytschaete i St. Eloi. Proboj prema Dunkirku ve je polako poputao kad su se Nijemci poeli pribliavati Hazebroucku, ali tamo su ih zadrali Britanci. Optimistini Kaiser je stigao u Armentieres kako bi i osobno sudjelovao, kako se barem nadao, u pobjedonosnom napredovanju, ali samo da bi se jo jedanput razoarao. Dana 13. travnja 34. i 59. divizija su odbile njemaki napad kod Bailleula, preputajui Nijemcima samo 800 metara osvojenog teritorija, a zatim su se borbe nastavile kod Messinkog prijevoja, gdje su jedinice ANZAC-austrajnom hrabrou izvrile protunapad. Krvavo osvojeni prijevoj kod Passchendaelea bio je evakuiran 15. travnja i Plumer je povukao svojih pet divizija na poloaje oko Ypresa, na crtu koja je bila priblino ista onoj iz 1915. godine. Britanske su divizije bile prilino desetkovane, a novi ljudi koji su doli zamijeniti rtve iz tree bitke kod Ypresa bili su mladi, nepotpuno uvjebani, ali su se ipak hrabro borili. Petain je pak uspio dovesti pet francuskih divizija kako bi pojaale taj sektor. Nijemci su tada uloili najvee napore kako bi osigurali visoki teren juno od grada, niz brjegova od Mount Kemmela, preko Mont Noira, do Mont des Catsa. Francuska 28. divizija drala je Mount Kemmel, a 154. regimenta je bila kod Dranoutera na jugoistoku. Nijemci su 20. travnja izvrili estoko bombardiranje plinom na iprekoj bojinici, a drugo je bombardiranje, izvreno 25. travnja u 3,30 sati, bilo usredotoeno na Francuze. Sedam se njemakih divizija kretalo naprijed uz potporu tekog topnitva. Britanci su uzmaknuli do jezera Dickebusch, sjeverno od Francuza koji su preuzeli glavnu snagu tog napada. Francuska je 30. regimenta bila zbrisana i kad je 99. regimenta pokuala izvriti protunapad i sama je napadnuta. Nijemci su se uvukli zapadno od svog cilja, a preivjeli su se Francuzi povukli na Locre. Tu se bojinica odrala, a i Britanci su na sjeveru uspjeli zadrati svoje poloaje. Trinaest je njemakih divizija napad ponovilo 29. travnja. Napad nije uspio i time je zavrila Druga bitka za Lys. Pretrpljeni su veliki gubitci: 76.300 Britanaca i 35.000 Francuza. Ali su zato i Nijemci imali 109.300 rtava i, to je jo bilo i gore, nisu se uspjeli probiti do obale. Ludendorff je i dalje vjerovao da e postii pobjedu u Flandriji, ali uz nazonost Francuza saveznika se obrana pokazala tvrdim orahom. Stoga e jo jednom, kao i kod Verduna, izvesti napad protiv kojega e angairati sve svoje snage, uspjeno se suprotstaviti i na taj nain oslabiti pokuaj prodora Nijemaca prema La Mancheu. Nasrnuo je prema Parizu preko rijeka Aisne i Marne. OPERACIJA BLIJCHER-YORCK: AMERIKANCI NA MARNI U mirnodopsko vrijeme izravna ruta iz Soissonsa do Reimsa ide preko visokog grebena, Chemin des Dames. Prema jugu zemlja se sputa strmo do rijeke Aisne, koja je jo bila natopljena francuskom krvlju zbog Nivelleovog loe prosudenog napada od pred godinu dana. To je sada postala tiha fronta, koju su drale etiri divizije francuske este armije i etiri britanske divizije IX. korpusa; sve su bile u stanju `mirovanja'. Izvidanje terena bilo je zanemareno; ve dva mjeseca nije snimljena niti jedna fotografija iz zraka, a proao je ak mjesec dana otkad su zadnji put izvreni obini letovi izvidanja. Ludendorff je za taj napad okupio trideset divizija. Dana 27. svibnja u 1,00 sat cijelo su podruje zasule granate i Nijemci su krenuli u juri. Njihov je uspjeh bio strahovit. Do podne su bili na rijeci Aisne, a do mraka i na rijeci Vesle. Nju su preli 28. svibnja i krenuli u pravcu Marne, do koje su stigli

- 88 -

dva dana kasnije. Saveznici su poraeni do nogu, iako su na nekim mjestima pruali junaki otpor. Kod Ville-aux-Bois-lesPontavertes dvije britanske postrojbe, 2. bataljun devonshireske regimente i 5. gibraltarska bitnica 45. brigade kraljevskog poljskog topnitva, borile su se dok i posljednji ovjek nije bio ubijen ili zarobljen. Obje su postrojbe odlikovane francuskim odlijem Croix de Guerre. Kaiser je osobno posjetio vidikovac na poloaju California, smjeten visoko iznad sela Craonne, kako bi uivao u pobjedi svoje vojske. Sve je slutilo da se njemaka bujica nee zaustavljati sve do Pariza. 1. lipnja se u Versaillesu sastalo savezniko vrhovno ratno vijee, na kojem je na zamolbu generala Taskera H. Blissa, amerikog stalnog predstavnika, prisustvovao i general Pershing. Broj amerikih vojnika u Europi sada se ve bio popeo na 667.119, od ega je 60 posto pripadalo borbenim postrojbama, premda one jo nisu prole vatreno krtenje u pravoj bitci. Razgovori koji su se na tom sastanku vodili bili su uni ali nesuvisli. Foch je zahtijevao da Amerikanci urno poalju ak i neobuene trupe u Francusku; Pershing je insistirao na uravnoteenim snagama, dovoljnoj logistikoj potpori borbenih postrojba, i izjavio kako je spreman povui svoje trupe sve do rijeke Loire ako to bude nuno. Danas je razvidno da amerika vojska ne bi bila mogla kasnije te godine normalno funkcionirati da tada nije postignut upravo takav dogovor. U meuvremenu su dvije divizije AEF-a, druga i trea, hitale na Marnu. Negdje iza podneva 31. svibnja, 7. mitraljeski bataljun 3. divizije probio se sjeverno od mjesta Conde-en-Brie, prevalivi sa svojim Ford T kamionima 177 km za samo dvadeset dva sata. Chateau Thierry je leao oko 13 km istono, na mjestu gdje Marnu premouje vie mostova. Cijela rijeka izbjeglica i pripadnika razbijenih postrojba kretala se na jug. Amerikanci su nadirali, ali kad im je ponestalo goriva i kad su s gotovo praznim spremnicima naili na strmi brijeg, iskrcali su svoje oruje i streljivo i nastavili pjeice. Kod mjesta Nesles-la-Montagne, odakle se prua pogled na otvorenu poplavljenu dolinu rijeke Marne, naili su na francusku bitnicu koja je zauzimala njemake poloaje sjeverno od rijeke. Juno od glavnog toka rijeke Marne, kanaliziran rukavac rijeke je formirao otok. Satnik Charles H. Houghton krenuo je preko mosta na taj otoi, a odatle se prebacio na glavni most preko Marne, suelice trnici grada Chateau Thierrya, koji se zavukao pod brijeg na kojem se uzdie dvorac po kojem je i grad dobio ime. Sjeverno od grada su se strmo uzdizali i drugi breuljci. Drugi, eljezniki most, prelazio je preko rijeke istono od onog otoia. Houghton se povezao s francuskom 52. kolonijalnom divizijom pod zapovjednitvom generala Marchanda, koji mu je zapovjedio da svoje ljude razmjesti na sjevernu obalu otoka i juno od istonog mosta kako bi mogao pokrivati povlaenje. Francuzi su ve bili minirali mostove i spremili se da ih po potrebi dignu u zrak. Do 16,30 sati prvi su dijelovi 7. strojnikog bataljuna bili na poloajima, a jedan dio satnije A pod zapovjednitvom porunika Johna T. Bissella razvio se sjeverno od istonog mosta kako bi skupa s jednom francuskom postrojbom pokrio sjeveroistone prilaze gradu. Dana 1. lipnja u 4,00 sata Nijemci su puni samopouzdanja marirali u koloni po jedan cestom koja vodi iz Braslesa, na sjevernoj obali rijeke Marne, s namjerom da udu u Chateau Thierry. Odjednom su po njima zapucale strojnice, ostavljajui velike praznine u njihovim redovima. Preivjeli su se bacili u ito uz cestu. Tijekom tog dugog dana izvreno je nekoliko pokuaja zauzimanja sjevernog kraja istonog mosta. Ameriki poloaji juno od rijeke estoko su granatirani. Nijemci su pored barikada od razbijenog pokustva podignutih po ulicama polako potiskivali Francuze natrag kroz grad, sve dok nije preostala jo samo mala enklava oko sjevernog dijela zapadnog mosta. Kad se smrailo na samom je mostu zapoela borba prsa o prsa sve dok u jednom trenutku uz zaglunu buku cijeli most nije otiao u zrak. Amerike su strojnice tukle po trgu na suprotnoj obali rijeke, gdje su se Nijemci bili natiskali u velikom broju. Na toj neprijateljskoj strani rijeke porunik Bissell se sa svojim ljudima upravo pribliavao zapadnom mostu kad je ovaj odletio u zrak. Nijemci su ih ugledali i zapoela je igra make i mia kroz razorene ulice, prije nego Bisseil nije uspio svoje ljude vratiti preko

- 89 -

istonog mosta. Kad su strojnice nakratko obustavile vatru kako bi im se omoguio prijelaz preko mosta, za njima je u stopu krenula i manja skupina Nijemaca. Porunik John R. Mendenhall, koji je zapovijedao satnijom B, obustavio je djelovanje i pokuao prestrojiti svoje ljude, jer je opet nastala praznina izmeu amerikih postrojbi rasporedenih juno od rijeke. Na svu sreu, Nijemci za taj zastoj nisu doznali za ovu priliku i preustrojeni su ih strojniari uspjeli potisnuti natrag. Bitka se nastavila tijekom cijelog sljedeeg dana. Od neprestane estoke paljbe Hotchkiss topovi B satnije sasvim su se usijali. Francuzi su 3. lipnja postavili eksploziv na nosae istonog mosta, koji su istu veer aktivirali. Prolaz neprijatelju preko Marne bio je zaprijeen. Stoernom se brigadiru Jamesu G. Harbordu 7. svibnja ostvarila elja da zapovijeda AEF-om na bojnom polju, pa je napustio svoje mjesto efaPershingovog stoera i preuzeo zapovjednitvo 4. mornarike brigade 2. divizije. Tako se 31. svibnja naao sjeveroistono od Pariza, zajedno s ostalim pripadnicima 2. divizije generalbojnika Omara Bundya, hitajui u susret njemakim prethodnicama. Cesta N3, koja vodi iz Chateau Thierrya do Pariza, penje se strmim brijegom prema zapadu, ostavljajui slijeva kotu 204 na kojoj se danas nalazi spomenik Amerikancima, a zatim prolazei kroz selo Vaux i dalje izmeu Couprua na jugu i Lucy-le-Bocagea na sjeveru, prema glavnom gradu. Usporedo s njom, oko 5 km sjevernije, kroz usku dolinu protjee mala rijeka Clignon, i prolazi kroz Torcy-en-Valois i Bussiares, titei sa zapada snage u prodoru iz pravca istoka. Dana 1. lipnja general Jean Degoutte, koji je zapovijedao francuskim XXI. korpusom; naloio je svojoj 43. diviziji obranu linije od sjeverozapada do jugoistoka preko doline, kroz sela St Gendeloulph, Bussiares, Torcy, Belleau i Bourresches. Ali nisu je uspjeli obraniti. Stoga su mu za pomo dodijelili 2. ameriku diviziju, kojoj je zapovjedio da dri jug ume Belleau - Bois de Belleau - i blokira glavnu cestu. Harbordovi su marinci krenuli za Lucy-le-Bocage sa strane Belleaua, a amerika 3. pjeaka brigada zauzela je juni sektor, s francuskom 167, divizijom koja se naslanjala na lijevo krilo 2. divizije. Uveer 2. lipnja, kad se ve sputala no, marinci su stigli do Lucy-le-Bocage, tako da su marirali po mraku drei se rukom za rame prethodnika, ruksaci su im visjeli sa strane, a sitna se rosulja pretvorila u pravu kiu. Kad su stigli na cilj, pourili su to prije organizirati poloaje. Traei savjet od jednog francuskog asnika, jedan se marinac zapanjio kad su mu savjetovali povlaenje. "Povlaenje, zato do vraga! Pa tek smo stigli!" odgovorio je. Ne zna se tono tko je izgovorio tu reenicu. Moda je to bio pukovnik Wendell C. Neville, ili natporunik Lloyd S. Williams. Vojnik Malcolm C. Aitken iz 5. mornarike brigade pripisao je to dopukovniku Fredericku Wiseu. Bez obzira tko je to rekao, vrlo jezgrovito ocrtava stav Amerikanaca. Sljedea tri dana i tri noi marinci su konsolidirali svoje poloaje i odbili ponovljene njemake napade. William Francis iz 5. mornarike brigade ovako je opisao te tri noi napada: Nijemci su sili nizbrdo pucajui na nas iz svih oruja, strojnica, puaka i zasipljui nas runim granatama. Mi smo odmah uzvratili puanom vatrom i runim granatama, kao da se dobacujemo bejzbolskim lopticama. Nismo ih mogli vidjeti, ali smo znali da su samo nekoliko metara od nas i da namjeravaju zauzeti na rov... To je potrajalo cijelu no... Bili smo iscrp jeni od neispavanosti, nitko od nas ve danima nije spavao... Dana 5. lipnja Harbord je dobio zapovijed da zauzme umu Belleau. Francuski su izvori govorili kako je taj poloaj slabo uvan i da ima nedovoljnu topovsku podrku, pa je stoga pogodan za iznenadan napad. A zapravo, u umi je bila smjetena cijela 461. njemaka regimenta, s vie od 1.000 ljudi. Marinci su krenuli u napad ujutro 6. lipnja i utvrdili poloaj suelice ume, preko itnog polja. Hrabro su usred dana napali ravno preko polja, pretrpjevi pritom velike rtve. Zauzeli su rub ume i selo Bourresches na njezinu jugoistonom uglu. rtvovali su 1.087 ljudi, poginulih, ranjenih ili zarobljenih. Odmah juno od njih, 23. pjeaka

- 90 -

regimenta pogreno je shvatila zapovijed da ostane u stalnom kontaktu s krilom marinaca, pa je puna entuzijazma odmaknula previe naprijed i bila uasno desetkovana, dvadeset sedam ih je poginulo, a 225 bilo ranjeno ili proglaeno nestalima. Marinci su 8. lipnja ponovili napad, ali nisu osvojili niti malo teritorija. Sljedeih je dana svakom napadu prethodilo topovsko bombardiranje koje je ruilo stabla i krilo stijene, ali nimalo nije uspjelo uzdrmati Nijemce. Postrojbe su u toj zbrci odlomljenih stabala i komada stijena neprestano gubile orijentaciju. Marinci koji su puzali preko otvorenog prostora u iznenadnoj topovskoj paljbi pokuavali su pronai zaklon i spasiti ivu glavu sklanjanjem iza stijena. Nisu mogli nositi svoje ranjenike, pa su morali sluati kako se njihovi vapaji upomo gube u tiini noi, kad bi te naputene jadnike napokon dostigla smrt. Poput Amerikanaca, i Nijemci su bili odluni pobijediti u umi Belleau. Smatrali su kako je od vitalnog znaenja pokazati svojim neprijateljima, ali i svojim vlastitim suborcima da se Amerikance, koji su slovili kao strah i trepet, ipak moe pobijediti. Ipak obje su se strane u dva tjedna vrlo tekih borbi potpuno iscrpile. Dok su Nijemci obavljali smjenu svojih ozbiljno osakaenih trupa, i marinci su uspjeli uhvatili kratak predah, dobivi smjenu u 7. pjeakoj regimenti 3. divizije. Iskoristili su tu priliku da pokopaju svoje mrtve. Ali ak je i to bilo prekidano neprekidnim granatiranjima. Do povratka marinaca na poloaje 22., 23. i 24. Lipnja, nije postignuta nikakva znaajna promjena poloaja. Ponovljeni su napadi samo potvrdili vrstinu njemakih poloaja. AIi napokon je pristigla odgovarajua potpora za provedbu elje za zauzeem ume. 2. divizija je sada dobila i tri francuske bitnice - dvije iz 37. regimente lakog topnitva i jednu iz 333. regimente tekog topnitva - i 25. lipnja u 3,00 sata zapoeli s gaanjem njemakih poloaja u sjevernoj polovibi ume Belleau. Paljba nije prestajala punih 14 sati. U 17,00 sati je iza tutnjave barane vatre krenuo napad. William Francis se kasnije prisjeao: Ovoga smo puta krenuli nas oko 700 - toliko nas je bilo preostalo od naeg bataljuna... Zapovjedili su nam da ne uzimamo zarob jenike... Imali smo odlinu baranu potporu naeg topnitva i projektili su padali samo nekoliko metara ispred nas... Napokon smo stigli do vrha brijega; Nijemci su bili ukopani u rovovima u njegovu podnoju, a odmah iza se nalazilo veliko itno polje, penica je bila do visine struka. Kad smo stigli na vrh brijega Nijemci su otvorili vatru iz svojih strojnica, puaka i rovovskim minobacaima i zasuli nas runim bombama. Tada smo odjednom, kao da smo poludjeli, povikali poput krda divljih Indijanaca i psujui pojurili nizbrdo i ususret vatri iz strojnica. Ljudi su padali sa svih strana, ali se nismo zaustavljali, nego smo izvikivali bojne poklike, u trku osipajui vatru iz naeg oruja. Kako se itko od nas uspio probiti... to mi nikada nee biti jasno... Ja sam naiao na skupinu Nijemaca u njihovom rovu i istjerao ih van... Kako smo samo srezali Nijemce kad su pokuali prijei preko itnog po ja. Penica je bila dovo jno visoka da nam omogui dobro gaanje, i kad bi nekog od njih pogodili, skoio bi u zrak poput zeca i onda pao do je. Zapovjedeno nam je da ne uzimamo zarobljenike, da ih sve poubijamo, ali je to bilo nemogue jer nismo bili ni svjesni da ih tamo toliko ima. Nije bilo sumnje da Amerikanci posjeduju hrabrost i vjetinu za borbu, ali 4. mornarika morala je rtvovati polovicu svojih snaga da bi to dokazala. OPERACIJA GNEISENAU Dana 9. lipnja, u pokuaju zaobilaenja blokade koju su Amerikanci pomogli sagraditi na Marni, Ludendorff je pokrenuo operaciju Gneisenau, napad na rijeci Matz, neto dalje na zapad, sjeverno od Compiegnea. Hutierova je Osamnaesta armija poraena do nogu kad su francuski topovi otvorili vatru neto ma1o prije pola noi, ali je vatreni valcer' ipak uspio uguiti plinom gotovo 4.000 ljudi. Foch je insistirao na dubinskoj obrani i kad je jedanaest

- 91 -

Hutierovih divizija u 3,00 sata krenulo u napad, toga su dana prevalile 10 kilometara. General Humbert je povukao svoje 38. i 15. diviziju prema jugu do ruba ume Laigue, sjeveroistono od Compiegnea, a Hutier je ispunio prostor koji mu je ustupljen, sada ostavljajui svoje istono krilo otvorenim. General Charles Mangin, koji je bio u nemilosti otkad mu je godinu dana prije propala kampanja kod Chemin des Damesa i koji je bio opet pozvan i dobio zapovjednitvo nad etiri francuske divizije i nad dijelovima amerike 2. i 3. divizije, sada je bio spreman. Bez uvodnog bombardiranja, ali uz podrku aviona i 163 lagana Renault tenka, krenuo je u napad 1 l. lipnja u 11,30 sati. Hutier se naao u situaciji da gubi i ljude i osvojeni teren. Devetnaest je topova i tisue ljudi zarobljeno, a dva su sela ponovno osvojena prije nego su se Nijemci uspjeli snai i konsolidirati svoje redove kako bi se mogli nositi s ovom situacijom. Sljedeeg su dana izvreni daljnji prodori u novostvoreni klin. Do veeri 13. lipnja uspostavljena je ravnotea. Kako niti jedna strana nije vidjela mogunost daljnjeg napredovanja, usprkos spremnosti `Mesara' Mangina da rtvuje jo svojih ljudi, bitka je okonana. Na Marni su Amerikanci planirali ponovno osvojiti dio teritorija od Nijemaca i zauzeti Vaux, zapadno od kote 204, s pogledom na Chateau Thierry. Imali su mjesec dana vremena za upoznavanje teritorija i za prestrojavanje nakon strke koja je nastala u pokuaju to kvalitetnijeg sprjeavanja daljnjeg njemakog napredovanja. Bilo je vremena za izradu detaljnih planova. Prognanike iz tog sela ispitali su kako bi doznali toan poloaj svake ulice i svake kue u mjestu. Topnitvo je bilo na svom poloaju, a veze su bile dobro organizirane. S lijeve je strane bila smjetena 23. pjeaka divizija, na potezu od Bourreschesa do Trokut ciglane, sjeverno od dananje ceste N3. S desne je bila 9. Divizija, potpomognuta s 2. inenjerskom, i za njima Francuzi, kojima je cilj bilo osvajanje kote 204. Dana 1. srpnja u 5,00 sati otvorena je topovska barana vatra koja je potrajala punih trinaest sati. Kad je napad krenuo, barana se vatra pretvorila u kotrljajuu, a zatim u statinu baranu vatru oko sela, kako bi se sprijei1o protunapade kad selo bude zauzeto. Za sat vremena Vaux je bio u amerikim rukama. Francuskoj 153. pjeakoj regimenti bilo je neto tee osvojiti visove kote 204 i bili su prisiljeni ukopati se, a da nisu uspjeli raistiti brijeg. Kad je 2. amerika divizija 4. srpnja bila smijenjena, iznad njemakih poloaja se pojavio mali balon ispunjen plinom. Nakon to se prizemljio, na njemu je pronadena privrena ova poruka. "Zbogom Druga-Zdravo, Dvadeset esta". Informacija je bila ispravna. HAMEL Taj je dan bio vaan ne samo za krajnji zapad fronte kod Somme, nego i u kontekstu cijelog rata. Prije nego se pone razmiljati o veem napadu, trebalo je uvrstiti britansku liniju fronte istono od Amiensa, jer je istureni dio na izdanku brda kod sela Hamel pruao Nijemcima priliku da bonom vatrom gadaju svako napredovanje sa zapada. Taj je zadatak dodijeljen Australskom armijskom korpusu pod zapovjednitvom generalpukovnika Sir Johna Monasha, ovjeka kojemu se, izmeu ostalih, Haig divio zbog njegovog pedantnog rada u stoeru kao i zbog agresivne kreativnosti njegovih planova. On nije bio profesionalan vojnik, nego idovski inenjer koji se pridruio australskim teritorijalnim postrojbama nakon izbijanja rata. Monash je smatrao da pjeatvo treba uvati osvojeni teren i da ga treba tititi u napredovanju najboljom moguom tehnologijom i ne optereivati ga nepotrebno tekim teretima. Nakon minimalnog demoraliziranja neprijatelja bombardiranjem napad se trebao odvijati iza spore barane vatre tenkovima uz blisku potporu pjeatva. Australska 4. divizija je osigurala pjeatvo, na fronti je bilo razmjeteno ezdeset britanskih tekih tenkova Mark V, a tome su pridodane i 2., 3. i 5. australska divizija, koje su se trebale pozabaviti protunapadima. Planovi

- 92 -

su bili detaljni i precizni, ali su u posljednji tren dovedeni u pitanje. Amerika 33. divizija bila je obuavana zajedno s Australcima, a u tu su operaciju jo bile ukljuene i dvije satnije iz 131. regimente i dvije iz 132. pjeake regimente. Pershing je napisao: "... Britanci su ulagali stalne napore da uvedu s nae postrojbe u njihove linije". Dao je sve od sebe da sprijei njihovo ukljuivanje u Monashov napad, ali je naposljetku ipak na to pristao zato to su, tako je barem izjavio, planovi ve bili toliko uznapredovali da se nije moglo dopustiti odustajanje od njih. Sa svoje strane, ljudstvo 33. divizije nipoto nije htjelo biti izostavljeno! Napad na Hamel izvren 4. srpnja bio malo remek-djelo. Barana je vatra bila savreno isplanirana i kontrolirana, tenkovi su izvravali svoje zadae tono po planu, a pjeatvo je pokupilo preivjele njemake branitelje. Tog je dana kod Hamela desetnik Thomas A. Pope zasluio Kongresnu medalju asti (najvee ameriko odlije za hrabrost). U jurinom je prepadu zauzeo vrsto utvreno strojniko gnijezdo, bajunetom poubijao polovicu posade i ostale drao na nianu sve dok njegovi ljudi nisu pristigli i zarobili ih. RAF je bacanjem iz zraka opskrbio australske strojnice s jo 100.000 komada strjeljiva. Bilo je to prvi put u povijesti da se opskrba izvrila bacanjem iz zraka. Cijela je operacija trajala samo devedeset tri minute - pria se da je Monash bio ljut jer se operacija produila za tri minute vie od vremena koje je on isplanirao. Zauzimanje Hamela postalo je modelom kombiniranog napada topnitva, tenkova i pjeatva uz potporu iz zraka. Pershing je nevoljko priznao da je ponaanje amerikih trupa bilo sjajno, ali nije uope komentirao Monashovu sposobnost. Will Judy iz Chicaga sluio je vojsku kao stoerni pisar 33. divizije. Zapisao je sljedee: Jutros su u na stoer umarirale satnije A i G iz 132. pjeake divizije. Bili su pr javi, umorni i izbezum jenog pogleda... Ljudi su bili tihi; inilo se kao da su sjetni; na licima im se uope nije ocrtavala slava bitke. Svaki je od njih nosio nekakav suvenir koji je zarobio od neprijatelja - kapu, puce, znaku, puku... Ova je bitka od povijesne vanosti za nas Amerikance, jer ovo je prvi put, nakon onih naih revolucionarnih dana i borbi s Britancima, da su se amerike trupe borile prsa o prsa s neprijateljem. OPERACIJA FRIEDENSTURM Neoekivani poetni uspjeh operacije Blucher-Yorck poetkom lipnja, koja je dodue sada prekinuta, ohrabrio je Ludendorffa da pokua novi proboj kako bi preao Marnu i ugrozio Pariz. Ta peta vea njemaka ofenziva iste godine, pod nazivom Friedensturm, bila je usmjerena istono i zapadno od Rheimsa. Saveznika je obavjetajna sluba dobro funkcionirala; ofenziva se oekivala. Prvi napad, izvren 15. srpnja na fronti kod Champagne, istono od Rheimsa, bio je potpuni promaaj. General Henri Gouraud bio je usvojio Petainovu koncepciju tampon zone s uzmakom, obrambeni sustav u dubinu kod kojeg su prve obrambene crte lagano naoruane a kako se ide u dubinu fronte poloaji postaju progresivno sve jae naoruani. Njemake su granate padale na uglavnom prazne rovove, a u samom napadu Nijemci su naletjeli na depove branitelja koji su oslabili njemako pjeatvo to je nagrnulo preko prve crte izrovane granatama. Zaustavila ih je francuska etvrta armija, koja je pod zapovjednitvom imala i ameriku 42. diviziju. Zapadno od Chateau Thierrya francuska je esta armija pod zapovjednitvom generala Degouttea drala poloaj na junoj obali rijeke Marne. U sektoru od Chateau Thierrya do Varennesa, na vrhu velike sjeverne krivulje koju ini rijeka Marna, bila je pojaana dijelovima amerike 28. divizije i 3. divizijom generalbojnika Josepha T. Dickmana. S Dickmanove su desne strane bili Francuzi u koje on ba nije mnogo vjerovao, pa je odmah do njih postavio svoju 38. pjeaku diviziju pod zapovjednitvom pukovnika Ulyssesa Granta McAlexandera, sa zadatkom da dri poloaje od Varennesa i doline rijeke Surmelin na jug, i

- 93 -

du rijeke Marne do Mezya, gdje rijeka skree na zapad. Njima su s lijeve strane bile smjetene 30. pjeaka i 7. pjeaka divizija, nasuprot Glanda, te 4. pjeaka s postrojbama uglavnom dosta odmaknutim od rijeke. Ali Degoutte nije odobravao takav raspored, po kojem bi toliko malo trupa dralo obalu rijeke. Insistirao je da Amerikanci trebaju Nijemce doekati s `jednom nogom u vodi'. Ameriki su se zapovjednici prividno sloili s Degoutteovim primjedbama ali su, im je on otiao, vratili vojsku na poetne poloaje. Njemaki prodor je bio znaajan, jer su zauzeli teritorij juno od rijeke prema zapadu, skoro sve do samog Chateau Thierrya. Nazonost se Amerikanaca poela osjeati i u zraku. Prva amerika zrakoplovna lovaka postrojba, formirana od 94., 95., 27. i 147. eskadrile, prebaena je u taj sektor krajem lipnja i ostala je praktiki jedina saveznika zrana postrojba koritena tijekom borbi na rijeci Marni. Dana 14. srpnja oni su primijetili kako Nijemci okupljaju svoje snage. Toga je dana poginuo Quentin Roosevelt, najmlai sin biveg amerikog predsjednika Theodorea Roosevelta, tek obuen pilot, iji je avion pogoen i oboren pored Chamerya. Jo je jednom francusko i ameriko topnitvo porazilo Nijemce u topnikom dvoboju, otvorivi vatru upravo prije ponoi. Okupljeni su Nijemci bili pogodeni prije nego to su otvorili vlastitu baranu vatru, a prve su minute 15. srpnja bile ispunjene sijevanjem i praskanjem topova s obje strane. Pukovnik William Mitchell vinuo se u zrak u svojem avionu Nieuport XXVIII i nisko nadletio rijeku, gdje je vidio pontonske mostove i njemake trupe ve rasporedene i spremne za prijelaz. Tada su izdane zapovijedi da se iz zraka bombardiraju i mitraljiraju svi prijelazi. Francuzi koji su bili s desne strane brzo su uzmaknuli, a odredi 28. divizije koji su bili s njima zbog pogrene su komunikacije ostali izolirani i preputeni sami sebi. Pukovnik McAlexander je bio predvidio da e propasti njegova podrka s desnog boka i njegova je F satnija bila okrenuta na istok od prijevoja s kojeg se prua pogled na Reuilly. Podrku im je s juga, u umi Bois de Conde, osigurao dio francuske divizije u povlaenju konkretno amerika borci iz Pennsylvanije, iz 109. Pjeake regimente 28. amerike divizije. Natporunik Jesse W. Wooldridge iz G satnije postavio je vod vojnika pod zapovjednitvom porunika Calkinsa na obalu rijeke. Ostatak satnije je bio smjeten iza eljeznike pruge s koje se pruao pogled na itno polje koje je lealo izmeu njih. Njima su s desne strane, gore prema Varennesu, bile na slian nain rasporedene satnije H i E. Tono u 1,00 sat Nijemci su spustili svoje pontonske mostove u rijeku i, prelazei preko, naletjeli na teku automatsku paljbu sa suprotne obale. Nijemci su izgubili itav sat dragocjenog vremena da savladaju Calkinsov izoliran i isturen poloaj: Calkins je bio ranjen, ali je preivio. Do 7,00 sati tri su njemake satnije ve bile uspostavile mostobran na eljeznikom nasipu kod Mezya, a do 8,00 sati su potpuno unitene u divljem napadu 38. pjeake divizije. Nijemci su bili uvjereni da e napad elitnih trupa njemake gardijske divizije skriti ovaj neoekivan otpor Amerikanaca. U osvit zore poslali su svoje dvije regimente preko Marne protiv 38. pjeadijske divizije. Vidjevi Nijemce kako napreduju kroz itno polje, malobrojni Amerikanci se nisu htjeli predati, nego su pucali, juriali s bajunetama i bombardirali elitne snage koje su ih napale. Kako se dan bliio kraju McAlexander je zapovjedio trupama iz priuve da prijedu u napad. Zrakoplovna eskadrila Billya Mitchella, zajedno s dvije francuske eskadrile Breguet XIV aviona, mitraljirala je trupe koje su pokuale prijei rijeku i spustila na njihove pontonske mostove bombe od 10 i 20 kg, ukupno 45 tona eksploziva. Kad je pala no Nijemci vie nisu imali ni prst osvojenog teritorija u amerikom sektoru na junoj obali. Sljedeeg je dana Mitchell ponovno izvrio pritisak na Nijemce. Na njegov su poziv etiri RAF-ove eskadrile DH9 dnevnih bombardera iz britanske 9. brigade bombardirali njemaka skladita s opskrbom kod Fere-en-Tardenoisa, uz pratnju dvije eskadrile SESA, dvije eskadrile Sopwith Camela i amerike Prve lovake eskadrile. Njemaki su zrakoplovci brzo uzvratili udarac, pogodili i sruili dvanaest britanskih bombardera, ali su ostavili svoje prednje trupe na milost i nemilost ostalih saveznikih aviona. Tako je 7.500 pripadnika njemakih

- 94 -

trupa, koje su se nalazile uglavnom u francuskom sektoru juno od Marne, bilo potisnuto natrag tijekom sljedea tri dana. Amerika je 3. divizija dobila poasni naziv "Stijena s Marne". Njemake su proljetne ofenzive poele uzmicati. Broj rtava je bio ogroman; od oujka su Nijemci izgubili vie od 1,062.850 ljudi, od toga je BEF zarobio 13.067 ljudi. Izgubljena su i dvadeset dva tenka i vie od 200 letjelica. Amerikanci su imali gubitke od preko 50.000 poginulih, ranjenih, nestalih ili zarobljenih, a rtve Britanaca i imperijalnih kolonija se popeo na 450.000 ljudi. Francuzi su pretrpjeli ak i vee gubitke - ukupno 490.000 rtava. Ali dok su Nijemci iscrpli sve svoje zalihe ljudstva, tijekom srpnja je na europsko bojite pristiglo novih 313.410 Amerikanaca. Ameriki se elik u velikim koliinama isporuivao preko Atlantika. Britanske su tvornice masovno proizvodile naoruanje i streljivo. Od sada e strateka inicijativa i materijalna prednost neumoljivo biti na strani saveznika. 11.SAVEZNICI NAPADAJU SRPANJ - STUDENI 1918. Do kraja lipnja AEF je u Francuskoj imao vie od milijun svojih ljudi, ali je svaka divizija na fronti bila pod zapovjednitvom Britanca ili Francuza. Oko Klina na Marni, isturenog dijela obrambenih poloaja koji je s poteza Soissons - Reims uzdu rijeke Vesle strio juno od Chateau Thierrya, , okupilo se est amerikih divizija - 2., 3., 4., 26., 28. i 42. - prava jezgra jedne armije. General Pershing zagovarao je stvaranje amerike armije, a Foch je prihvatio prijedlog da ta armija preuzme dio bojinice na istoku, ali prije poduzimanja takve akcije trebalo je dovriti zapoeti posao kod Klina na Marni. SMANJENJE KLINA SOISSONS MARNA Ludendorffovih je pet velikih ofenziva napravilo dvije ogromne udubine (klina) na saveznikim obrambenim crtama i bilo ih je nuno obje smanjiti. Poto im se izjalovio proboj na Marni, Nijemci su bili zreli za prijem odluujueg udarca. Foch im je planirao najprije zadati udarac sa zapadnog krila, juno od Soissonsa, a onda ih s juga potjerati od Marne. Operacija Soissons povjerena je energinom i agresivnom generalu Manginu i njegovu XX. korpusu Desete francuske armije, kojemu je jo trebalo prikljuiti ameriku 1. diviziju, l. marokansku diviziju i 2. ameriku diviziju. Prvom divizijom je sada zapovijedao generalbojnik Charles P. Summerall, a 2. divizijom Harbord, koji je jednako tako promaknut u generalbojnika. Nijedna od tih postrojbi tjedan dana prije poetka napada nije bila ni blizu polaznih poloaja. Prva je divizija upravo bila zavrila svoju prvu samostalnu operaciju, zauzimanje Cantignya na junom boku Klina kod Amiensa, a druga je divizija jo uvijek bila na Marni, nakon akcije zaustavljanja Nijemaca kod ume Belleau. Obje su se divizije morale pouriti kroz umu Retz preko ceste koja vodi iz Pariza za Soissons (sada N2) i naveer 17. srpnja jo uvijek su bile na putu prema poloajima s kojih e zapoeti svoj iznenadni prepad. Saznavi za njemake planove o napadu predvienom za 15. srpnja, general Petain je od generala Focha zatraio odobrenje da se odgodi Manginov napad. Foch je odbio, pravilno prosudivi da Ludendorff nee moi dovesti pojaanja u taj sektor u roku kraem od dva dana. Tajnost je bila neophodna, tako da je 1. divizija marirala nou i zato im je trebalo etiri noi da stignu na cilj. Bojnik Raymond Austin iz 6. regimente poljskog topnitva 1. divizije napisao je 31. srpnja svojoj majci na Ohio Wesleyan sveuilitu: "Vidio sam kako mnogi vozai spavaju na sjedalu, a kod svakog bi zaustavljanja ljudi vrsto zaspali na zemlji ili

- 95 -

oslonjeni o stablo... Potpuno sam otupio i milju i djelom, a posljednje su mi se noi poele `prividati' neke stvari. Udaljeni su mi se predmeti, poput zvijezda, svjetala, stabala itd., poeli primicati i odmicati i cesta se vukla poput tranica kad ih gleda s kraja vlaka..." Bio je jako impresioniran ogromnim brojem topova koje su vukli za sobom, vojnicima iz cijelog svijeta, kamufliranim tenkovima. Sve to bilo je na putu do svojih poetnih borbenih poloaja. Ceste su bile prepune vozila i vojnika. Pjeatvu je bilo najtee. Vojnik Francis iz 5. regimente marinaca 2. divizije napisao je: Cesta je bila uska i doslovno preplavljena opremom na putu prema fronti. Znam da ni Broadway nikad nije doivio takvu nonu guvu; bilo je nemogue vidjeti i dva koraka pred sobom... Pos jednjih smo pet-est kilometara morali marirati strojevim korakom do nekog mjesta tamo Bogu iza leda. U meuvremenu me tako stisn.ulo oko srca da sam morao odahnuti sat vremena i odmoriti se, jer sam pjeaio gotovo posve zgrbljen, ali sam uspio dostii svoje ba pred sami napad, u 4 sata ujutro. Ljudi su marirali u mraku. Da se ne bi izgubio, svatko se drao za rame onoga pred sobom. Stigli su tono na vrijeme da spuste svoje naprtnjae i krenu u akciju. Dolazei s juga, cesta SoissonsChateau Thierry prolazi pored gradova Villemontoire, Buzancy i Berzy-le-Sec, uz rub platoa koji se prua na zapad. Visoku zaravan presijecaju mnogobrojne strme malene doline u kojima su utvrena sela Vierzy, Ploisy i Missyaux-Bois inila obranu gradovima koji dominiraju na glavnoj cesti. Saveznici su u zoru 18. srpnja iza polagane barane vatre krenuli ba prema toj cesti, praeni velikim brojem tenkova. U poetku je 1. divizija brzo napredovala, ali se njemako topnitvo uskoro oglasilo, a pokazalo se da su i itna polja prepuna njemakih strojnikih gnijezda. Na jugu je 2. divizija nadirala naprijed prema rubu Vierzy gudure. William Francis je izjavio kako je marincima dan posve dobro zapoeo, ali kad se spustila veer naili su na ozbiljan otpor iz Vierzya: Morali smo se penjati uz strmi nasip; puzali smo do vrha i onda su Nijemci osuli vatru, a mi nismo mogli otkriti njihove strojnice. Konano smo primijetili da gadaju s vrha zgrada, pa smo ih `skinuli' dolje, a jednu smo `skinuli' i sa stabla... S lijeve je strane od nas bila velika pustopoljina. Gledao sam ostale deke kako je prelaze tenkovima i na konjima. Bilo je prekrasno vidjeti Francuze kako sa svojim dugim kop jima jure za Nijemcima... Francis je to malo uljepao, pa nije zvualo tako strano. Nedostatak odmora izmeu dolaska i poetka napada stvorio je kod pripadnika 2. divizije takvu zbrku u komunikaciji, da je zauzimanje Vierzya bilo izvedeno prilino traljavo. Pa ipak su tog dana uspjeli prevaliti cijelih 7,25 kilometara. U samom su centru Marokanci naili na jaki otpor Nijemaca, to im je usporilo napredovanje ali su se ipak uspjeli probiti vie od 5 km naprijed, dok je 1. divizija s njihove lijeve strane zaostala zbog slabog napredovanja francuske 153. divizije koja im je bila sa sjevera. Teka paljba koja je dolazila iz Missy-aux-Boisa ih je nakratko zadrala, ali su ipak dnevno napredovali oko 5 km. Tijekom te noi njemaki su bombarderi u pratnji lovakih aviona napali bombama i raketama. Savezniki napad se nastavio 19. srpnja u 4.00 sata. Cilj je bio prijei cestu sjever-jug. 1. divizija je to trebala uiniti sjeverno od Buzancya, a 2. divizija oko Hartennesa. Niti jedna nije uspjela. Nijemci su zagospodarili nebom; neiskusni piloti Prve amerike lovake eskadrile nisu bili dorasli njemakoj borbenoj eskadrili. Preko noi su njemakim topovima i strojnicama u pomo pristigle dvije nove divizije i tako uvrstile njemake obrambene poloaje. Neuspjeh francuske 153. divizije pri ienju gudure Missy-aux-Bois opet je zakoio ameriku 1. diviziju, a tenkovi koji su im davali potporu bili su zaustavljeni kod gudure Ploisy. Tijekom dana situacija je postajala sve sloenija, pa je 1. divizija morala odgoditi daljnje napredovanje dok se ponovno ne srede neka organizacijska pitanja i ne uspostavi prava veza s francuskim tekim topnitvom koje im je trebalo davati podrku.

- 96 -

Nita bolje nije prola ni 2. divizija. I oni su prolazili kroz razne potekoe. Marokanci koji su bili izmeu 1. i 2. divizije drali su korak s 1. divizijom, ali su s desne strane mnogo slabije napredovali, pa su 2. diviziju stavili izloenu neprijatelju. Druga divizija se probila u borbi kroz itna polja sve do prilaza Tignyu, gotovo do pred sami cilj, ali je pretrpjela ogromne gubitke. Izvijeteno je da je imala 3.788 rtava. Te ih je noi trebala odmijeniti 58. francuska kolonijalna divizija, koja je za potporu imala 15. topniku poljsku diviziju, ali su se Alirci slomili pod njemakim protunapadima, pa ameriko poljsko topnitvo nije moglo napustiti bojite prije 25. srpnja. Za 1. diviziju bitka jo nije bila gotova. Borila se ve trei i etvrti dan, i napokon prela cestu Chateau Thierry i zauzela visove sjeverno od rijeke Crise, koji su dominirali iznad grada Soissonsa. Tijekom noi izmeu 22. i 23. srpnja odmijenila ju je britanska 15. kotska divizija, nakon to je doivjela gubitke od skoro 7000 ljudi, od ega 1.000 poginulih. Na suprotnoj strani ovog klina, jugozapadno od Rheimsa, u udolini s obje strane male rjeice Ardre bile su smjetene britanska 51. brdanska divizija i 62. zapadna konjika divizija. One su nadirale prema vrstim njemakim poloajima smjetenim na uzvisini kod Foret de la Montagne de Reims. Na samom su vrhu klina bile 26. amerika divizija i 167. francuska divizija, koje su se probijale kroz Torcy, Givry i Belleau. Britance je oekivala duga i teka borba, a cilj im je bio osvojiti Marfaux i Bligny. A onda ih je 23. srpnja general Henri Berthelot, zapovjednik Pete francuske armije u sklopu koje su bili i Britanci, postavio na elo klina u napadu, udovoljavajui Fochovoj zamolbi da oslabi pritisak na zapadno krilo klina. kotski gortaci s lijeve strane nisu ba mnogo napredovali, ali zahvaljujui akcijama koje je na desnoj strani 62. divizija izvela u umi uz potporu ljudi iz Novozelandskog motoristikog korpusa, osvojili su Cuitron i Marfaux. Sljedeeg dana kotski su gortaci uz podrku Francuza zauzeli Espilly, ali su do tada ve pretrpjeli toliko puno rtava da su se morali odmoriti. Priutili su sebi samo jedan dan odmora i zatim nastaviti s borbama jo etiri dana. Shvativi da se ti istureni poloaji ne mogu obraniti, Nijemci su 24. srpnja odustali od te zamisli i poeli se uz estok otpor povlaiti. BITKA NA RIJECI OURCQ Neuspjeh Nijemaca protiv amerike 3. divizije juno od rijeke Marne poklopio se s otvaranjem saveznike ofenzive kod Soissonsa. Nijemci su se odmah poeli povlaiti s june strane Klina kod Marne, pa je tako 21. srpnja 3. divizija prela preko rijeke. Nijemci su se povlaili cestom koja vodi od Jaulgonnea na sjeveru prema dolini rijeke Ourcq. Borbeno im je povlaenje trebalo omoguiti vraanj e ogromnih zaliha koje su bili prikupili za svoju nedavnu ofenzivu. 3. divizija ih je 25. srpnja istjerala iz sela Le Charmel, a u noi izmeu 26. i 27. srpnja neprijatelj se ponovno vratio na bojinicu na rijeci Ourcq, spreman tu se zaustavi i tititi povlaenje svojih trupa s ostalih dijelova tog isturenog poloaja. Dana 28. srpnja 28. divizija je doprla do poloaja kod Courmonta, odakle se pruao pogled na iroku dolinu rijeke Ourcq. Sa 3. Divizijom s lijeva i 42. Rainbow divizijom s desna , zaposjeli su bojinicu koja je zaokruivala selo Villerssur-Fere, negdje na pravcu dananje ceste D6. Tog istog dana svi su vrhunci okrenuti na istok uz cestu SoissonsChateau Thierry pali u ruke saveznika. Nijemci su kao i obino dobro odabrali poloaje svojih obrambenih crta. Rijeka Ourcq tee od Roncheresa sjeverozapadno do Fere-en-Tardenoisa, istono od kojeg se prema Seringesu uzdie kota 184. Negdje na pola puta duine rijeke, a na udaljenijem kraju od Amerikanaca, nalazilo se selo Sergy, jugoistono od kojeg se nalazila kota 212. Ove su kote dominirale dolinom. Rijeka je bila nabujala od kia, pa je bila duboka i do tri, a iroka oko 12 m. Mostovi su bili srueni. Tri su amerike divizije forsirale prijelaz preko rijeke rano ujutro 28. srpnja.

- 97 -

etvrtapjeakaregimenta 3. divizije imala je neznatne potekoe pri zauzimanju Roncheresa, a 28. divizija je bila zadrana zbog neuspjele zamijene s 39. francuskom divizijom, koja je zakasnila poslati vodie, tako da je sunce ve bilo izalo prije nego je bila spremna za pokret. Naletjeli su na estoku vatru koja im je bila upuena s farme La Motte pa nisu premostili rijeku prije 15,00 sati. Kad su napokon uspjeli prijei, zaustavila ih je njemaka vatra s kote 212 i iz pravca Bois des Grimpettes, sjeverno od Roncheresa, pa su se morali ukopati na samo 400 m od obale rijeke. 42. divizija krenula je u susret tekoj vatri koja je dolazila iz Sergya i s Meurcy farme, od koje su u poetku uzmaknuli, ali su ipak preli rijeku do 10,30 sati. Ovdje ih je otkrio njemaki izvidniki avion i usmjerio na njih topniku paljbu s bitnica smjetenih na junom rubu ume Fort de Nesles. Njihovo je uporite u prilazima Sergya bilo gadano s kote 212 i iz uma Les Jomblets i La Planchette koje su bile na njezinom vrhu. Njemaka 4. gardijska divizija bila je izvrila protunapad i izbacila ih iz tog sela, ali su u ponovnom napadu Amerikanci opet zauzeli poloaj na zapadnim rubovima Sergya. Napadi i protunapadi koji su potrajali cijeli dan doveli su do toga da je selo naizmjence bilo u rukama jednih ili drugih, sve dok se napokon, negdje oko 20,00 sati, 42. divizija nije utvrdila barem u jednom dijelu mjesta. Obje su strane tijekom cijele noi uznemirivale jedna drugu diverzantskim prepadima, a kad je osvanulo sljedee jutro njemaka je 4. divizija tekim bombardiranjem i odlunim napadom jo jednom uspjela istjerati Amerikance iz Sergya. Cijela 42. divizija uzvratila je napadom i kod Sergya i kod Meurcy farme i kod Seringes-et-Neslesa s lijeve strane. Sergy je do podneva opet bio u amerikim rukama, a drugi ciljevi, ukljuivi i kotu 184, do kraja dana, ali uz nepotednu borbu. Njima s desna je bila 3. divizija, koja uope nije napredovala sjeverno od Roncheresa nasuprot Meuniere ume, pa ih je te noi tako iscrpljene odmijenila 32. divizija, dok je iznemogla 42. divizija dobila pojaanje od dva bataljuna 47. pjeake regimente 4. divizije. Cijelu tu no Nijemci su bez prekida tukli po amerikim poloajima. 28. divizija je uspjela doi do predgrada Ciergesa, a 32. je uspjela oistiti umu Gimpettes. Poto je 28. divizija sad ve bila iscrpljena nakon dvotjednih borba, 32. divizija je preuzela i protegnula svoje poloaje na lijevo du crte obrane 42. divizije. Borbe su se nastavile, a Amerikanci su neprestano napadali osvajajui neto malo terena i uporno odbijajui popustiti, iako su bili stalno izloeni strojnikoj i topovskoj vatri kojima su ih Nijemci obasipali u ustrajnim protunapadima. A onda je 1. kolovoza njemaka vatra popustila. Izgurani su sa svojih glavnih poloaja suelice rijeke Ourcq, pa nisu imali drugog izbora osim povlaenja. Bitkom osakaena 42. divizija je dobila zamjenu. Novopristigla 4. divizija pridruila se 32. diviziji, pa su zajedno krenule naprijed uz sve manji otpor neprijatelja. Do 6. kolovoza ve su dole do rijeke Vesle kod Fismesa. Duboki obrambeni klin je ponovno osvojen. U bitkama koje su se vodile od 15. srpnja do 5. kolovoza obje su strane pretrpjele velike gubitke. Saveznici su imali 160.852 poginulih, ranjenih i nestalih. Od toga su Francuzi podnijeli najvei teret: 95.165 rtava. Britanci su izgubili ukupno oko 16.000 ljudi, a Talijani koji su sudjelovali u obrani Rheimsa imali su 9.334 rtve. Amerikanci su izgubili 40.353 ljudi. Ukupan broj njemakih rtava iznosio je 168.000, od toga 29.367 zarobljenih. Uz njemake divizije povuene s bive Ruske fronte i iscrpljene u dugim ofenzivama, toliki gubitak se nikako nije mogao nadoknaditi. Foch je vrsto odluio odrati taj pritisak na neprijatelja sve do potpune iscrpljenosti, ne dajui mu predaha. Sada je na redu za akciju bio BEF. BITKA ZA AMIENS Pripreme za napad na Sommu i za potiskivanje Nijemaca iz Amiensa upravo su bile zavrene. Britanski III. korpus je na sjevernoj obali rijeke trebao osigurati lijevo krilo, dok je francuska

- 98 -

Prva armija trebala to isto uiniti na desnom krilu, juno od ceste Amiens-Roye. etiri australske divizije pod zapovjednitvom Monasha drale su prostor izmeu rijeke Somme i eljeznike pruge Amiens-Nesle, dok su etiri kanadske divizije pod zapovjednitvom generalpukovnika Arthura Curriea drale poloaje izmeu Australaca i Francuza. Polje su trebala zauzeti 324 borbena tenka Mark V, uz potporu 184 opskrbna tenka i dva bataljuna laganih Whippet tenkova. Prikupljeno je blizu 700 tekih topovskih oruda i dvostruko toliko poljskih topova. Poloaji njemakog topnitva ve su bili ucrtani na kartama, zahvaljujui novim tehnikama odreivanja poloaja putem zvuka (sound ranging), kombinirano s izvianjima koja su izvele RAF-ove postrojbe. Akcija se cijelo vrijeme priprema drala u strogoj tajnosti. Nijemci nisu bili svjesni nazonosti Kanadana, a zabunu je jo vie poveala pojava jedne kanadske postrojbe kod Ypresa i razmjena lanih radio signala. Nijemci su na osnovi toga pomislili kako se ostatak kanadskog korpusa okuplja u podruju Calaisa. Kad je postalo oito da je varka uspjela, Kanaani su vlakom hitno poslani na Sommu. Nijemci su 6. kolovoza izveli prepad sjeverno od rijeke i potisnuli britanski III. korpus koji se sljedeeg dana morao boriti za ponovno osvajanje svojeg teritorija. To ipak nije odgodilo planiranu glavnu savezniku ofenzivu. Dana 8. kolovoza u 4,20 sati saveznici su otvorili topovsku vatru na njemake poloaje. Unaprijed ucrtan poloaj njemakihbitnica omoguio je saveznicima precizno gaanje i njemako je topnitvo teko bombardirano. Prvi val polaganog bombardiranja trajao je samo tri minute, prije nego to se podigao za daljnjih 100 metara i zapoeo opi juri. U jutarnjoj izmaglici napad se odvijao tono po planu. Nijemci su bili potpuno zateeni, bez uvodnog bombardiranja koje bi ih moglo upozoriti na opasnost koja im prijeti. Osim toga, oni tijekom posljednjih nekoliko mjeseci nisu dospjeli izgraditi niti snanije utvrditi svoje poloaje, kako je to bio sluaj 1. srpnja 1916. Godine, kad su bili stvorili `hindenburku liniju'. Do 7,00 sati Australci su zauzeli svoj prvi cilj, prijevoj koji se uz rijeku protee od Warfusee-Abancourtado Cerisy-Gaillya, a do 10,30 sati i svoj drugi cilj, koji je ukljuivao sela Morecourt i Harbonnieres. Kanadski su poloaji zapoinjali dalje zapadno, ali su se do 11,00 sati uspjeli spojili s Australcima. Tenkovi su svoju zadau dobro izvrili, iako su pretrpjeli znaajne gubitke. Vie od 100 ih je u okraju s neprijateljem bilo izbaeno iz stroja, a dvaput ih se vie pokvarilo ili bilo imobilizirano. Njemako se poljsko topnitvo uporno dralo na svojim poloajimai uspjelo saveznicima zadati znaajnu tetu. Kod Le Quesnela, na junom krilu Kanadana, poljski su topovi unitili devet od deset tenkova i samo je taj jedan uspio preivjeti, tako da je napredovanje Kanadana bilo zadrano. Napredovanje Australaca na krajnjem sjeveru bilo je usporeno zbog privremenog neuspjeha koji su pretrpjeli ranije, kad je britanski III. korpus ostavio njihovo krilo izloeno neprijatelju ba u trenutku kad su se primaknuli pobjedi. Britanci svoj cilj, izdanak brda Chipilly oko kojeg je rijeka zaobilazila, nisu zauzeli sve do sljedeeg dana kad im je u pomo pristigla 131. pjeaka regimenta 33. amerike divizije. Teki su topovi rano tog dana utihnuli; napredovanje je nadmailo njihov domet. Do 13,30 sati saveznici su otili dalje nego to su planirali, prevalivi izmec~u 10 do 13 km. Trupe naviknule na ratovanje u rovovima, sada su bile zateene brzinom i dosegom svojeg napredovanja. Ali zamiljeno istodobno vodenje borbe s lakim tenkovima i konjicom pokazalo se neizvedivim; konjica pri nailasku na strojnice nije bi mogla djelovati, iako su tenkovi bili uinkoviti, a kad bi se ostvarili uvjeti za brzo napredovanje konji bi daleko pretekli tenkove. Zasebno su ostvarivali dobre rezultate, ali nikako ne zajedno. Lagani tenk, srednji Mark A, poznat i pod imenom Whippet, teio je 14 tona, za razliku od Marka V, koji je dosezao 35 tona. Navodno je cestom mogao dosegnuti brzinu od 13 km na sat, i tako borbeni tenk nadmaiti za skoro 4 km na sat. Posada se sastojala od troje ljudi koji su na raspolaganju imali etiri Hotchkiss strojnice. Porunik C. B. Arnold, topnik Ribbans i voza Carney vozili su se u svojem tenku Musical Box odmah uz eljezniku prugu koja je

- 99 -

dijelila Australce od Kanadana, kad su ugledali dva tenka Mark V koje je upravo pogodila poljska bitnica od etiri topa smjetena izmec~u Warfusee i Bayonvillersa. Arnold je napravio poluokret u lijevo i naletio tono ispred bitnice, koja je sada zapucala iz dvije strojnice. On je uzvratio, ali je vatra promaila bitnicu. Tada je napravio U zaokret oko nekih stabala i bitnici priao sa stranje strane. Topnici su htjeli pobjei, ali su ih Arnold i Ribbans pokosili. Australci su spremno iskoristili prigodu i zauzeli cijelu bitnicu. Arnold je zatim unitio dvije skupine Nijemaca koje su uznemirivale savezniku konjicu dolje niz prugu kod Guillaucourta, prije nego je zaokruio izmeu Bayonvillersa i Harbonnieresa i osuo rafalima iz strojnica skupinu Nijemaca koja je upravo skupljala opremu i spremala se na odlazak. Ribbans je izbrojio da ih je bilo vie od ezdeset mrtvih i ranjenih. U svojem izvjeu o toj akciji Arnold je na jednom mjestu sugerirao da se ubudue nikakvo gorivo ne nosi izvan tenka; neprijatelj je naime pogodio kante s gorivom na njegovu tenku, zbog ega se unutranjost tenka ispunila otrovnim parama. Nakon toe opaske nastavio je s opisom akcije. Dalje istono je oko 14.00 sati na cestama koje prelaze preko eljeznike pruge otvorio vatru na transport kombiniran od kamiona i konjskih zaprega, koji se upravo povlaio. Nakon toga se okrenuo i potraio drugi cilj. Iznenada je zauo glasan prasak i njihov je tenk zahvatio plamen. Posada je izala iz tenka. Carney je odmah ustrijeljen, a Arnold i Ribbans su se poeli kotrljati po zemlji ne bi li ugasili vatru koja im je zahvatila odjeu i tako se odjednom nali okrueni Nijemcima. "Bili su uistinu bijesni", primijetio je Arnold. Bilo je to pravo mobilno ratovanje. Konjica je napokon dobila prigodu za napad. Kanadska konjika brigada zauzela je Beaucourt-en-Santerre, a konjika brigada Queen's Bays je zamalo zauzela Harbonnieres, ali je svretak posla morala prepustiti Australcima. Draguni iz 5. brigade zarobili su jedan eljezniki top kalibra 30 cm i 600 ljudi, dok su husari iz 15. i 19. oko 2 km ispred Kanadana koji su im bili u osiguranju juriali prema Guillaucourtu kako bi osvojili rovove ispod njega i zadrali ih dok ne dodu Whippet tenkovi i pjeatvo. R~F je proao mnogo gore, u 205 borbenih letova izgubio je etrdeset etiri aviona, dok su pedeset dva bila ozbiljno oteena. Na poetku dana ih je ometala izmaglica, ali kasnije su tijekom jutra izveli nekoliko vrijednih letova u koordiniranim akcijama s pjeatvom, u kojima su mu uglavnom pruali podrku iz zraka. Kako je dan odmicao dobili su zadatak da bombar-diraju mostove na Sommi i na taj nain Nijemcima presijeku odstupnicu. Njemako ih je zrakoplovstvo estoko napalo, ukljuujui i one iz eskadrile pokojnog barona von Richthofena, kojom je sada zapovijedao izvjesni Hermann Goring. Richthofenov Cirkus, kako su tu eskadrilu obiavali zvati, tijekom tih akcija bio je praktiki posve uniten. Govorei o tom 8. kolovozu Ludendorff j e kasnij e izj avio da j e to bio `najcrnji dan njemake vojske'. Pet njemakih divizija tog je dana bilo potpuno uniteno. Australci su zarobili gotovo 8.000 Nijemaca i 173 topa, dok su Kanaani zarobili 5.000 ljudi i 161 top. Ukupni gubitci saveznika iznosili su oko 6.500 ljudi. Njemaki slubeni izvjetaj navodi kako su oni imali oko 30.000 rtava, a sama bitka u njemu se opisuje kao najvei poraz njemake vojske od poetka rata. Australci su pak izjavili kako je `sve to bila vrlo dobra ekshibicija'. Nakon daljnja dva dana borbe Haig je priveo bitku kraju. Tenkovi, trupe i topnitvo bili su umorni, ne iscrpljeni, nego ozbiljno umorni i eljni odmora. Pravci opskrbe i doseg topnikog gadanja bili su napregnuti do krajnjih granica. Obustava akcija je bila razborit in, posebice jer nije bilo pokazatelja da su Nijemci sposobni za protunapad: cijena njihove proljetne ofenzive bila je prevelika. BEF je postigao zaudujue rezultate, demonstrirajui punu snagu kombiniranih operacija na irokom prostoru. Topnitvo nije samo pokazalo svu svoju razornu mo, nego je to obavilo s ogromnom preciznou. Od 530 njemakih topova na bojitu, 504 topa su ve prije bitke bila locirana i zato su bili brzo uniteni. Pjeatvo i oklopne postrojbe su uinkovito surac~ivale, a veza izmeu topnitva i pjeatva je funkcionirala besprijekorno. Sustav je bio ugoden poput klavira, a zapovjednici su na svojem instrumentu savreno svirali.

- 100 -

NAPREDOVANJE DO HINDENBURKE LINIJE Njemaki otpor na kanadskoj i australskoj fronti se pojaavao i Haig je odluio gurnuti Byngovu Treu armiju dalje na sjever, prema Bapaumeu. Bojno polje iz srpnja 1916. jo uvijek je bilo prekriveno tragovima tog sukoba, ispresijecano starim rovovima i omotano zardalom bodljikavom icom. Bilo je to uistinu runo mjesto za borbu. Haig je stoga planirao prijei na sjever od rijeke Ancre. Foch je bio za to da se napad proiri i na sjever i na jug, ali s teitem u sredinjici, ali su ga od toga odgovorili ljudi koji su bili blii akciji. Neodlunost saveznika je bila pandan njemakom oklijevanju. Priuvne postrojbe koje su pristizale u zamjenu poraenim divizijama bile su uzdrmane optubama svojih demoraliziranih suboraca za nepotrebno produivanje rata. Lokalni zapovjednici prieljkivali su premjetanje na bolje poloaje, ali je Ludendorff zahtijevao da ostanu tamo gdje jesu. Njemaka vojska je poela pucati po avovima, usprkos injenici da je na fronti na Sommi imala etrdeset dvije divizije nasuprot trideset dvije saveznike. Izmedu Arrasa i Beaumont-Hamela i dalje na istok prema Hindenburkoj liniji, zemlja jo nije bila toliko razorena ratom, pa se to smatralo dobrom prilikom da se iskoriste preostali tenkovi. Do kraja kolovoza vrijeme je bilo jako toplo, pa su se tenkovi, ionako buni, smrdljivi i dovoljno zaguljivi, pretvorili u penice ispunjene nepodnoljivim isparenjima. Hotchkiss topovi u lakim tenkovima, tzv. Whippetsima, koji su inae imali zrano hladenje, sada su se poeli pregrijavati i zaglavljivati, a lanovi posada su poeli padali u nesvijest. udo od oruja jo je jedanput pokazalo svoja ogranienja, opet je brzina pjeatva odredila ritam. Byng je napao 21. kolovoza i malo napredovao, ali ne dovoljno da bi to zadovoljilo Haiga. Rawlinsonovi su ljudi sljedeeg dana ponovo zauzeli Albert. Jo jednom su se u izvjeima pojavila imena koja su prizivala uasna sjeanja, ali uz manju cijenu i u kraim razmacima: Thiepval, 24. kolovoza; uma Mametz, 25. kolovoza; uma Delville, 27. kolovoza. Prva je armija 26. kolovoza otvorila bitku na rijeci Scarpe, istono od Arrasa. Ludendorffu je postalo jasno da je neizbjeno jo jedno povlaenje na Hindenburku liniju, i da e iz Flandrije trebati prebaciti dodatne trupe kako bi se uguio otpor dalje na jugu. Naputena je svaka nada u zauzimanje luke na La Mancheu. Bapaume je pao u ruke Novozelandanima 29. kolovoza, a stalno krvavo prisiljavanje Nijemaca na povlaenje i dalje se nastavilo. Iako im je sada ve postalo posve jasno da bi mogli izgubiti rat, impresivna je bila njihova elja za borbom i naplatom maksimalne cijene saveznicima za svaki osvojeni komad terena. Zapadno od Peronne, iznad movarne doline rijeke Somme, njemaki su poloaji na Mont St. Quentinu kontrolirali pristupe gradu. Dok su doli u prigodu suoiti se s ovom preprekom, Australci su ve bili ozbiljno prorijedeni. Iako su za taj napad imali na raspolaganju dva bataljuna, to je predstavljalo tek polovicu njihovih uobiajenih snaga. Tek nekih 600 ljudi moralo je izbaciti iz rovova dobro ukopane daleko brojnije njemake snage. Koristei svoju superiornost u topnitvu, Australci su krenuli u napad u osvit zore 31. kolovoza, sjurili se u rovove i sasjekli Nijemce od jednog do drugog uporita. Do 8,00 je sati sve bilo gotovo. Australci su zarobili vie ljudi nego to su ukupno brojale njihove postrojbe. Kolovoz je bio lo mjesec i za napadae na francuskoj fronti. Ustrajno agresivan Mangin je postigao nove pobjede na rijeci Aisne i kod Noyona. Sljedei je izazov na fronti kod Somme bila Hindenburka linija. Prva armija generala Pershinga oformljena je 10. kolovoza, a on je 12. kolovoza posjetio feldmarala Haiga i zahtijevao da mu vrati pet divizija koje su se obuavale i sluile pod britanskim zapovjednitvom. Haig nije bio oduevljen s tim zahtjevom, ali je ipak popustio. Iako je ve bio odobren Pershingov plan stvaranja amerike Prve armije i smanjenja klina na crti obrane kod St. Mihiela, Haig je smatrao da nije pametno oslabiti snagu koja je neprijatelja tjerala na povlaenje u Picardyu. Maral Foch je

- 101 -

intervenirao, nagovorivi Pershinga da ostavi 27. i 30. diviziju Britancima, a 33., 78. i 80. divizija su otile kao pojaanje na istok. Pershing je 29. kolovoza uspostavio stoer amerike Prve armije kod Lignyen-Barroisa, oko 40 km jugoistono od St. Mihiela, i poeo raditi na preuzimanju fronte u Loreni. im je ovaj plan prihvaen, osnovna je koncepcija promijenjena. Foch je iznio Pershingu svoj plan koji je predvidao djelovanje po svim njemakim poloajima izmeu Verduna i Ypresa. Bio je to zahvat daleko veih razmjera od svih dotadanjih. Te je poloaje podravala eljeznika pruga iz Strasbourga koja je prolazila sjeverno od rijeke Meuse. Kad bi Amerikanci mogli udariti na nju kroz Argonnsku umu, mogli bi je presjei u podruju Sedana i Mezieresa, ostavljajui Nijemce ovisnima o pravcima opskrbe samo kroz Belgiju. Nije se uzela u obzir injenica da bi eljeznica mogla biti ranjivija dalje na istoku. Pored toga, mora se priznati da je zamisao 0 tri velike saveznike armije koje kreu u napad rame uz rame bila vrlo privlana. Ako se htjela iskoristiti prigoda za okonanje rata u 1918. godini, operacije su morale poeti prije nego hladno zimsko vrijeme ugrozi njihovo provodenje - to znai, poetkom listopada. Prije toga je Pershing morao zbrisati klin kod St. Mihiela i onda opet prikupiti svoje snage kako bi preuzeo bitku kilometrima dalje na sjeverozapadu. Bila je ta uistinu vrlo teka zadaa, ali je Pershing pristao, usprkos velikim dvojbama. BITKA ZA ST. MIHIEL Nakon to je njemaka invazija na Marni 1914. godine bila zaustavljena zauzimanjem visoravni kod rijeke Meuse, obnovljeni su pokuaji zaobilaenja Francuza kod Verduna. Rijeka Meuse tee juno od Verduna, a visoravan lei na istoku, zavravajui ba juno od St. Mihiela, dok se istono od visoravni nalazi dolia rijeke Woevre, koja se prua dalje do Metza. U posljednjim su danima rujna Nijemci zauzeli juni dio visoravni i preli rijeku Meuse, da bi ih francuski XVI. Korpus odmah natjerao natrag u St. Mihiel, ostavljajui isturenu liniju fronte kroz Combres na sjeveru, Chauvoncourt, preko rijeke iz St Mihiela, na zapad i kroz Apremont i Seicheprey, te uzdu breuljaka nad dolinom rijeke Rupt de Mad na jugu. Dvije su zamisli utjecale na ameriki pristup u planiranju pokuaja smanjenja klina (isturene linije fronte): tajnovitost i uinkovitost. Okupljanje Prve armije trebalo je skriti od neprijatelja to je vie mogue. Ta je operacija trebala biti kamen kunje za provjeru sposobnosti armije - ali ne za provjeru borbenog duha njezinih ljudi, jer je on bio izvan svake sumnje i ve jasno dokazan, nego za provjeru organizacije i funkcioniranja stoera. Stoer je bio pod vodstvom natporunika Hugha Druma, efa stoera Prve armije i pukovnika Georgea C. Marshalla mladeg, koji je bio posuden iz AEF stoera i kasnije postao stoerni general, da bi u Drugom svjetskom ratu zapovijedao cijelom amerikom armijom. Njih su dvojica bili odgovorni za okupljanje 550.000 amerikih vojnika, 110.000 Francuza, 3.010 topova, 40.000 tona streljiva, 267 tenkova i 65 vlakova za evakuaciju. Kao podrku, pukovnik je Mitchell okupio zrane snage dotad nezapamene veliine. Na raspolaganju je imao 609 amerikih aviona, od toga 108 Liberty DH4. Uz francuske, britanske i talijanske doprinose, okupio je zranu snagu od 696 borbenih lovaca, 366 izvidnikih aviona, 323 dnevna bombardera i 91 nona bombardera. Uz jo dvadeset balona za izvidanje, zrana je flota brojila 1.496 zranih letjelica. Francuzi su bili smjeteni suelice vrhu klina isturene obrambene crte kod St. Mihiela, dok su amerike divizije - l., 42., 89., 2., 5., 90. i 82. - bile nanizane uz junu stranu te crte. Istona strana crte bila je uglavnom u djelokrugu Francuza; izuzetak je bila 26. amerika divizija. Bilo je planirano da 1. i 42. divizija s juga i 26. sa zapada krenu prema prvoj crti, susretnu se kod Vigneullesa, uvuku u klopku to vei broj Nijemaca i satjeraju ih u sami vrh klina, dok su preostale napadake snage trebale nadirati prema crti Michel, utvrenom poloaju kojeg su Nijemci sagradili u pozadini ovog isturenog klina. Napadai su nailazili na mnogostruke

- 102 -

redove bodljikave ice i rovova, a 89. i 5. su divizija trebale jo raskriti i zakrene ume. Danas se zna da je u pripremi napada na takve poloaje potrebno prethodno unititi zapreke od bodljikave ice granatama, Bangalore torpedima (eksplozivnim nabojima u dugim tubama) ili tenkovima, koji su kljuni i za svladavanje neprijateljskih strojnica. George Patton, koji je dotad ve postao potpukovnikom i zapovjednikom tenkovskog korpusa, elio je osigurati savreno djelovanje svojih tenkova u predstojeoj bitki. Zajedno s francuskim kolegom izvrio je nono izvidanje provjerio cijelu tenkovsku rutu, jer su lagani Revaulttenkovi kojima je njegov korpus bio opremljen imali tanak oklop i u postizanju eljenog cilja pouzdavali su se vie u brzinu - vrtoglavih 3,7 km na sat - nego li u grubu silu. Paljba je zapoela 12. rujna u 1,00 sat. Bombardiranje je potrajalo etiri sata, a onda su ljudi krenuli. Napredovali su u dugim kolchaama u koje su stalno pristizali u valovima novi ljudi, neke su skupine naprijed rastezale telefonske linije i nosile medicinsku opremu i alat, spremne pozabaviti se icom i rovovima. Otpora skoro uope nije ni bilo. Zrani rat Billya Mitchella odvijao se odlino. No prije napada masivni britanski bombarderi Handley Page 0/400 gadali su Metz i Thionville, dok su francuski bombarderi napali ciljeve unutar isturenog klina obrane. Francuske eskadrile i amerika Druga lovaka skupina uzletjele su sa zadatkom mitraljiranja iz zraka i pruanja potpore pjeatvu, dok je 103. eskadrila Tree lovake skupine bombardirala koncentrirane transporte i trupe. Francuzi su takoer nadlijetali duboko u klin i bombardirali ga naizmjeninim prelijetanjem sa sjevera i juga. Amerika se Prva lovaka skupina sjurila sa sjevera i, spustivi se na samo 30 metara iznad zemlje, smrskala njemaki avion koji je pokuavao suzbiti sveukupnu dominaciju u zraku koju je Mitchell ve bio postigao. Protekla su jo dva dana prije nego to su se Nijemci uspjeli dovoljno pribrati da se u zraku suprotstave Amerikancima i njihovim saveznicima. Tenkovi 304. bataljuna Amerikog tenkovskog korpusa djelovali su kao podrka 42. divizije, a George Patton ih je slijedio pjeice. Kada je proao razvuenu telefonsku liniju, nastavio je dalje s ekipom od etiri kurira koji su prenosili poruke. Doznavi da su se njegovi tenkovi zaustavili ispred sela Essey pourio je naprijed velikim koracima, puei usput svoju lulu, kako bi obodrio sebe i vratio samopouzdanje svojim ljudima. Tada je primijetio kako neki ameriki asnik zauzima isturen poloaj r~a malom breuljku. Popevi se gore, Patton je ustanovio da se radi o stoernom brigadiru Douglasu McArthuru, efu stoera 42. divizije, koji je s tog mjesta hladno promatrao bitku. Patton je doznao da su tenkovi stali jer su se bojali da je most u Esseyu miniran. Hodajui `poput make, oekujui da bi svaki tren mogao odletjeti u zrak', Patton je preao preko mosta, a tenkovi su krenuli za njim. Nijemci su bjeali to su bre mogli ili su se predavali neprijatelju u ruke. Ovaj je napad za njih zaista bio iznenadan, jer su Amerikanci pretraujui kue iz kojih su upravo istjerali Nijemce nailazili na hranu posluenu na stolu i na posvuda razbacanu odjeu. Iako je napad bio impresivan, onaj istureni klin na obrambenoj crti jo nije bio zatvoren. Te je noi dio 26. divizije sa sjeverozapada krenuo du Grande Tranchee de Calone. Iako u ratu izbrazdan rovovima, taj je pravac neko bio ureen prilaz velikom dvorcu, obrubljen grmovima rua. 26. divizija je prola rubom tog nasipa i do 2,00 sata zauzela Vigneulles. Sljedeeg jutra 1. divizija je pristigla s juga i spojila se s njima do 10,00 sati. Do veeri su ve svi ciljevi bili osigurani. Sada je trebalo uvrstiti amerike poloaje u ovom sektoru i nakon toga prijei na drugi dio operacije - masovni transfer Prve armije na novu frontu u sektoru izmeu rijeka Meuse i Argonne. Amerikanci su bili oduevljeni svojim uspjehom. Ali to i nije bilo nekakvo udo kakvim se moda inilo. 8. rujna Ludendorff je izdao zapovijed da se klin isprazni i Nijemci povuku na crtu Michel. Njemake su postrojbe na terenu tu poruku primile dva dana kasnije. Njemako topnitvo je ve bilo u povlaenju kad je zapoeo napad. Dakle, amerika se Prva armija sukobila s neprijateljem koji je morao planirano potpuno povlaenje pretvoriti u borbeno uzmicanje. ak i uz tako povoljne okolnosti, ameriko napredovanje je bilo prilino zbrkano,

- 103 -

o emu su izvijestili mnogi asnici i doasnici s prvih crta, a to su primijetili i Francuzi, koji su do kraja bili skeptini u pogledu sposobnosti Amerikanaca za zapovijedanje tolikim brojem ljudi. Usprkos ovim injenicama, operacija je bila od velike vanosti za Amerikance. Zarobili su 16.000 ljudi, to pokazuje koliko velik broj Nijemaca je bio ukljuen u ovu operaciju, i k tome 450 topova. Sami su imali samo 7.000 ubijenih, ranjenih ili nestalih. Napokon je dolo vrijeme za testiranje njihovih zapovjednih sposobnosti u pravoj bitci i, to je jo vanije, trebalo je istom pobjedom podii moral i borbenu spremnost novostvorene neovisne amerike armije. Bez takvog iskustva ona se ne bi bila u stanju suoiti s predstojeim iskuenjem, bitkom kod rijeke Argonne. Ipak, bio je to samo jedan u nizu fatalnih udaraca koje je Foch zadao Nijemcima za samo nekoliko dana. HINDENBURKA LINIJA NA ZAPADU Saveznici su s odreenom dozom strahopotovanja gledali na obrambeni kompleks kojeg su Nijemci sagradili u jesen i zimu 1916. godine. Nijemci su vjerovali da saveznici nisu svjesni pravih osobina te obrambene crte, to se zasnivala na obrani u dubinu. Umjesto jednog jedinog rova, ili niza rovova, cijelo je podruje bilo prekriveno brojnim redutama i uporitima, branjenim strojnikim gnijezdima. Bila je to cijela mrea rovova s paljivo postavljenim blokovima i nizovima bodljikave ice kako bi se napadae natjeralo u unaprijed predvien prostor koji je bio na meti topovske paljbe. Niz uporita protezao se od Sjevernog mora sve do planina Vosges. Na zapadu se poloaj Wotan, Droucourt-Queant skretnica, protezao juno od Lillea i spajao s poloajem Siegfried blizu Cambraia. Taj najsnaniji dio linije bio je dubok 16 km i protezao se na jug sve do mjesta La Fere na rijeci Oise. Britanci su doli u posjed rasporeda Siegfried poloaja kad su 6. kolovoza zauzeli jedno njemako zapovjedno mjesto. Tako su doznali sve pojedinosti rasporeda obrane od Bellicourta do La Ferea. Neto slabije uvren poloaj Wotan prvi je pao u ruke saveznika. Prva armija pod zapovjednitvom generala Sir Henrya Hornea krenula je u napad na taj poloaj 2. rujna. Kanadske su trupe gazile sve pred sobom. Ludendorff je zapovjedio potpuno povlaenje i na Sommi i u Flandriji. Nijemci su napustili cijeli onaj teritorij koji su bili osvojili u proljee te godine. Haig je shvatio da je doao presudan trenutak. Vlada u Londonu jo uvijek je razmatrala neke eventualne vojne pohode koje bi trebalo poduzeti u 1919. godini. Ovdje su na fronti uzastopni napadi stalno podrivali njihove trupe, koliko god one bile uspjene, a Nijemci su se polako raspadali pred njihovim oima. Bilo je od vitalne vanosti uloiti krajnje napore da se uskoro postigne pobjeda, dok ratna zbivanja jo idu u prilog saveznicima. Tako je 9. rujna Haig otiao u London kako bi tamo mogao iznijeti svoje miljenje po kojem su se priuvne postrojbe u Engleskoj trebale smatrati priuvom za frontu u Francuskoj. Imajui na umu gubitke kojima je on u prolosti kumovao, ocijenili su ga s dozom opreza kao opasnog optimista, ali dogadaji koji e uslijediti podrat e Haigovu analizu i potvrditi da su njegove armije bile najuinkovitije u ovoj fazi rata. Lokalne akcije za osvajanje poloaja s kojih bi se mogao izvesti neki vei napad su se nastavile. Selo Havrincourt, koje je posljednje zauzeto u bitci kod Cambraia, jo je jednom palo u britanske ruke dana 12. rujna, usprkos velikim naporima Nijemaca da ba tu uvrste crte svoje obrane. Rawlinson je popravio svoj poloaj dalje na jugu, izvrivi napad 18. rujna. Tenkove je trebalo sauvati za glavni napad, pa je tom prigodom izvrio napad samo uz podrku topnitva, bez uvodne barane vatre, ve samo s vie koncentriranim gaanjem ciljeva i polaganom prateom baranom vatrom. Selo Epehy je pruilo ilav otpor, pa je III. korpus slabo napredovao, ali su se uspjeli probiti Australci sa svojom 1. i 4. divizijom, koje su

- 104 -

napredovale na fronti 6,5 km u dubinu i 3, 5 km u irinu, zarobivi pritom 4.2431judi, 76 topova, 300 mitraljeza i 30 rovovskih minobacaa, uz vlastite rtve od 1.260 ljudi od ukupno 6.800 koliko ih je u napadu sudjelovalo. Nijemci su Australce sada ve smatrali svojim najeim neprijateljem. Saveznici su sada prvi put bili u prigodi izvriti koordinirane ofenzive na odabrane dijelove Zapadne fronte. Planirano je da Francuzi zajedno s Amerikancima 26. rujna napadnu njemake borbene poloaje kod Argonnea. Sljedeeg su dana Britanci trebali krenuti prema Cambraiu, a armije stacionirane u Flandriji trebale su svoj napad izvesti 28. rujna. Poloaj Siegfried je trebao biti napadnut 29. rujna. Pristup Cambraiu prijeio je Canal du Nord (Sjeverni kanal), zapravo napola dovren prokop koji na nekim mjestima jo nije bio ispunjen vodom. Na istoku se prualo movarno tlo iznad kojeg su se uzdizali breuljci s kojih su ih Nijemci mogli izviati i gaati. Kanaani pod zapovjednitvom Curriea bili su suoeni s tom zastraujuom situacijom. Za svoj napad Currie je odabrao suhi dio kanala prema jugu. Mislio je tu otvoriti prolaz kroz koji e provui dvije divizije i onda ih ratrkati u pozadini da se uz njihovu potporu provue i trea divizija. Mogao je dobiti samo esnaest tenkova, tako da su topniki planovi morali biti precizni i odlino upravljeni. Zranu mu je podrku trebalo pruiti preko 1.000 aviona, koji su trebali ispustiti 700 tona bombi i ispaliti 26.000 komada streljiva iz svojih strojnica. Bio je to tehniki vrlo dobro razraen plan o kojemu se godinu dana ranije nije moglo ni sanjati. Plan napada je funkcionirao savreno. Dana 27. rujna u 5,30 sati zapoela je akcija i do kraja dana Kanaani su osvojili ne samo sve zacrtane ciljeve, nego i vie od toga. Nijemci su pruali estoki otpor, ali su do kraja drugog dana saveznici uspjeli prodrijeti oko 10 km u dubinu fronte koja je obuhvaala oko 20 km. Ipak, prodor je polako poeo usporavati umor; do 1. listopada uspjelo se napredovati samo jo 1,5 km. Saveznici su svojim trofejima pridodali jo 7.000 zarobljenika i 205 topova. Saveznici su sada pozornost obratili na svoj glavni cilj - Siegfried poloaj. Ovdje se njemaka obrana posluila kanalom St. Quentin, koji s istone strane zavija oko grada do Bellenglisea, odakle ide na sjever do Riquevala i ulazi u tunel ispod Bellicourta i Bonya, a onda ponovno izlazi na otvoreni prostor i kree prema Cambraiu. Juno od tunela kanal prolazi kroz dubok usjek i tu su ga Nijemci utvrdili betonskim polukrunim bunkerima, a na obale su, kao i na sam kanal, postavili zapletene nizove bodljikave ice. Kanal je u onom dijelu koji je bio blii St Quentinu bio skoro presuio, ali je jo uvijek bio pun blata. Bilo je jasno da e se tenkovi moi koristiti samo na onom otvorenom dijelu iznad tunela, ali tu je ujedno neprijateljska obrambena crta bila najdublja, a saveznici su se nalazili odatle jo daleko na zapadu, b1izu pravca kojim sada prolazi autocesta A26. Jo je jednom teak zadatak dopao Monasha i Australce. Trebali su probiti njemaku crtu iznad tunela, ali sada su ve bili jako iscrpljeni i nisu imali dovoljno ljudi za takvu akciju. Monash je 1. i 4. diviziju povukao s bojinice. One su bile zamijenjene svjeim, iako neiskusnim postrojbama, amerikom 27. i 30. divizijom pod zapovjednitvom generala Georgea W. Reada. Zajedno s osamdeset est tenkova, one su trebale svladati njemake isturene poloaje, a Australci e sa sedamdeset est tenkova proi izmeu njih i zgaziti sve na glavnoj crti obrane. Da bi nadoknadili nedostatak borbenog iskustva kod Amerikanaca, pridodali su im 200 australskih asnika i doasnika, to je predstavljalo prilino optimistian pothvat. Osim toga, generalpukovnik Sir Walter Braithwaite je predloio Rawlinsonu da 32. divizija kao potpora izvri i jedan napad dolje prema jugu, to je prihvaeno i dodano u plan bitke. Akcija je zapoela 27. rujna u 5,30 sati, kad je 106. regimenta 27. amerike divizije krenula u napad. Amerikanci su dobro napredovali i zauzeli barem one najisturenije neprijateljske poloaje. Nijemci su u protunapadima uspjeli ponovno povratiti uporita koja su bili izgubili i do kraja dana broj se amerikih rtava popeo na 1.540. Dva dana kasnije, planirajui sljedei

- 105 -

napad, suoili su se s ozbiljnim problemom. Budui da ni sami nisu znali koliki im se broj trupa nalazi na fronti, to e se dogoditi ako budu zatraili podrku zranih snaga? Hoe li te bombe padati i po njihovim suborcima? Napad se ponovio 27. rujna, ali ovog puta bez polagane barane vatre. Gusta je magla ponovno izazvala zbrku u redovima saveznika. Kad su Australci pristigli, zatekli su Amerikance kako se jo uvijek hrabro bore ne bi li zauzeli svoje ciljeve. Tenkovi nisu bili pravo rjeenje; suoeni s fleksibilnijom upotrebom poljskog topnitva i protutenkovskim naoruanjem, skoro ih je vie od pola bilo neutralizirano. Sada je u akciju stupila i amerika 30. divizija, koja je bila jednako tako gotovo potpuno unitena. Poslijepodne su se Australci, koji su prodirali sve dublje, spojili s Amerikancima koji se nisu htjeli predati niti pridruiti ponovno svojim jedinicama, pa su nastavili dalje prodirati zajedno, ali ipak do veeri nisu stigli do svojih konanih ciljeva. Broj rtava koje je 30. divizija pretrpjela popeo se na 1.881, a do zakljuno tri dana kasnije, kad se bitka napokon stiala, Australci su pretrpjeli gubitke od 1.500 rtava. Pokuaj probijanja Hindenburke crte kod Bonya i Bellicourta nije uspio, ali tog dana, 29. rujna, to nije bio jedini napad koji je bio u tijeku. Koliko god se kanal St Quentin inio nenadmaivom preprekom, ipak su napravljeni opseni planovi za njezino savladavanje. Poto su Amerikanci odluili crtu napasti sa sjevera, l./6. junostaffordshireska regimenta se podigla iza polagane barane vatre s poloaja koje je dva dana prije bila osvojila 138. brigada. Rasporeeni u manje skupine i unato magli uspjeli su doi do neprijateljskih poloaja, a onda su se s isukanim bajunetama sjurili u njihove rovove. Uskoro su osvojili zapadnu obalu i pregazili rijeku kako bi svladali navodno neosvojive poloaje koji su se nalazili nasuprot. Do 8,30 sati Bellenglise je bio osvojen. Kroz to je vrijeme 1./5. junostaffordshireska regimenta je pomou amaca prela rijeku, takoer iskoristivi prednost slabe vidljivosti. Sasvim blizu junog kraja tunela nalazi se most Riqueval koji premouje kanal nasuprot krianju sa cestom Le Cateau i omoguuje lokalnim seljacima laki pristup poljima na zapadnoj obali. Ali za sluaj eventualnog napada bio je miniran i spreman za ruenje. Magla je bila tako gusta da je natporunik A. H. Charlton morao koristiti kompas kako bi most uope pronaao. Kad se njegova satnija pojavila iz magle, odmah ju je zasula strojnika vatra s jednog poloaja u rovu na zapadnoj strani, koja je ubrzo uutkana juriom bajunetama koji je uslijedio. Paljba je bila znak za uzbunu skupini od etiri diverzanta koji su se iskrali iz njemakog bunkera pod mostom i otrali aktivirati eksploziv postavljen pod njegovu konstrukciju. Charlton im je sa svojim ljudima krenuo u susret, ubili su svu etvoricu i presjekli ice detonatora. Ostali lanovi satnije pojurili su preko mosta i raistili rovove i bunkere, kako bi na taj nain osigurali prolaz svojoj brigadi. Trupe potpore krenule su naprijed i, proavi preko uspjeno osvojenog terena, nastavile i dalje napredovati. Magla se u pozadini jo nije dizala, stvarajui zbrku medu postrojbama koje su se pokuavale probiti naprijed, a ranjenicima oteavajui pronalaenje previjalita u pozadini. Kad se magla rasprila tenkovi su se nali na meti, ali se ipak nastavilo napredovati, a velike kolone zarobljenika poele su svoj put u suprotnom smjeru, prema prihvatnim logorima. Kad se rano poslijepodne magla potpuno raistila, zapovjednici su bili nagraeni najradosnijim prizorom u ovom dugom ratu, pravim probojem fronte. 46. divizija tog je dana zarobila 4.2001judi, osamdeset posto od ukupnog broja zarobljenika koji su pali u saveznike ruke na toj fronti. Pritom su saveznici imali neto manje od 800 rtava. Ali najznaajnije je bilo to to su uspjeli skoro 5 km probiti najjai obrambeni sustav koji su Nijemci ikad uspjeli sagraditi.

- 106 -

BITKA KOD ARGONNEA Amerika se fronta pruala preko puta junog dijela ume Argonne, istono prema rijeci Meuse, gdje rijeka protjee zapadno od visoravni nad Verdunom. Ogromna masa ljudi krenula je na put dug 96 km - ukupno 600.000 vojnika, 93.000 konja s pratnjom i opremom. Krenuli su iz pravca obrambenog klina kod St. Mihiela, koristei pritom samo tri glavne i nekoliko sporednih cesta. Taj je posao dobro obavljen i trupe su stigle na svoj cilj do 26. rujna. Stoer tako neiskusne armije ipak je pokazao zauujue dobre organizacijske sposobnosti. Amerikanci su se nali suoeni s krajolikom koji je dijelom bio bregovit, a u ostalim dijelovima ak i vii. Na zapadu je rijeka Aisne dijelila visoravan Champagne od oblinjih planina Argonnske ume, koje se proteu prema sjeveru. Na istonom kraju ume protjee mala rijeka Aire i tee na sjever prije nego to skrene na zapad kod St Juvina, a zatim nastavlja svoj tok pored Grandprea, da bi se konano spojila s rijekom Aisne sjeverno od Binarvillea. Krajolik istono od rijeke Aire neto je pitomiji, a linije breuljaka valjaju se od istoka na zapad, na mjestima naglaene gustom umom i istaknutijim vrhuncima. Cijelo se podruje blago sputa do doline rijeke Meuse, koja lei u irokoj poplavnoj nizini. Iza rijeke teren se strmo penje na visoravan Meuse. Njemaki su se poloaji protezali istonije, juno od Varennesa, kroz visoravan Vauquois, koju je neko okrunjivalo lijepo selo. Do rujna 1918. godine to je selo bilo ne samo sravnjeno sa zemljom, nego je na mjestu gdje su nekad stajale kue sada zjapio ogroman, 18 metara dubok krater. Obrambena crta se nastavljala na istok do sjevernog djela Bethincourta i prelazila rijeku Meuse oko 16 km sjeverno od Verduna. Nakon 1915. godine, tijekom relativno tihog razdoblja, Nijemci su sagradili poloaj na drugoj crti fronte, smjeten na breuljku Montfaucon. Iako je breuljak bio prilino skromne visine, ipak je dominirao cijelim tim podrujem na kilometre uokolo. Sa zapadne ga strane pokrivaju visovi Argonne, a oni se nastavljaju i prema sjeveru. Osim toga je kroz Apremont, Gesnes i dalje kroz Sivry na rijeci Meuse prolazio i Giselherstellung, jo jedan od njemakih sustava brino sagraenih obrambenih rovova, polukrunih betonskih podzemnih i nadzemnih bunkera, koji je predstavljao dodatno uporite na drugom obrambenom poloaju. Iza njega se nalazio i trei niz poloaj, smjeten na breuljcima kod Romagne i koji se protezao na zapad sjeverno od Grandprea, dok je jedan odvojak iao dolje do Exermonta, istono do Brieullesa i do Kriemhildstellunga, prave Hindenburke linije. I etvrti je poloaj, iako nedovren, pruao ozbiljnu prepreku. Bio je smjeten na Barricourt visoravni i odatle se protezao na zapad do Buzancya i do Dunsur-Meusea na istoku. Ovo je ipak vrlo pojednostavljen opis itavog sustava, jer je izmeu tih glavnih crta postojala jo itava mrea mnogih skretnica, meurovova, pojasa bodljikavih ica, utvrenih majura, polukrunih plitkih bunkera i pomonih rovova. Pershing je toj prepreci sada trebao suprotstaviti svoje neiskusne trupe, jer njegove su najiskusnije divizije trebale odmor nakon bitke koja se okonala tek dva tjedna ranije. S lijeve strane, suelice Argonnskoj umi, nalazio se I. korpus pod zapovjednitvom Hunter Liggetta, sa 77., 28. i 35. divizijom. Istono od Vauquoisa bio je V, korpus, pod zapovjednitvom generalpukovnika Georgea H. Camerona, s 91., 37. i 79. divizijom. Uz Francuze je bio III. korpus pod zapovjednitvom general pukovnika Roberta L. Bullarda, s 4., 80. i 33. divizijom. Barana vatra je zapoela pola sata prije ponoi u srijedu 25. rujna, kad je dalekometno teko topnitvo otvorilo vatru na birane ciljeve, da bi mu se 26. rujna u 2,30 sati pridruile postrojbe topnikih korpusa i divizija. Novaci iz neiskusnih divizija bili su zaprepateno su oslukivali tu zapanjujuu buku i zadivljeno promatrali jarkim svijetlom obasjanu no. U 5.30 sati pedeset devet operativnih tenkova iz 354. bataljuna 1. tenkovske brigade Amerikog tenkovskog korpusa pokrenulo se s 35. Divizijom, da bi se pridruili 137. i 138.

- 107 -

pjeakoj regimenti u napadu zapadno od Vauquoisa, prema Cheppyju. U bataljunskom se izvjee spominje kako je na dan napada magla bila jako gusta, to je usporavalo napredak, premda je sam otpor bio slab. Stigli su do breuljka juno od Cheppya do 9,15 sati, kad su ih poeli granatirati njemaki topovi, jer se magla bila upravo digla. George Patton, ne elei ostati u stoeru, preuzeo je neposredno zapovjednitvo nad 1. brigadom i zapovjedio 354. diviziji polazak u napad. Put su im blokirala dva onesposobljena francuska Schneider tenka, ali su njihovi okretni Renault tenkovi krenuli lijevo i desno od breuljka i pritom bili izloeni topnikoj vatri koja je dolazila iz pravca Varennesa, u njemakoj pozadini. Ta je vatra uskoro prestala. Nesumnjivo ju je uutkala 28. divizija njima s lijeve strane, a dio 354. i 137. pjeake regimente pozabavio se rovovima juno i zapadno od Cheppya, dok je ostatak tenkovskog bataljuna otiao pomoi 138. pjeakog. Selo je bilo zauzeto. Patton je bio ozbiljno ranjen i vie nije sudjelovao u ratu, a nakon tih prvih nekoliko dana niti njegovi tenkovi. Desno od 35. divizije, 91. divizija je energino gurala naprijed prema umi Cheppy. Nitko joj se praktiki nije suprotstavio. Kad se magla podigla izloila ih je topnikoj vatri iz pravca Butte de Vauquoisa s lijeve strane, kao i vatri iz brojnih strojnica skrivenih u umi. Ostatak divizije pourio je preko otvorenog terena i naao zaklon u umi. Na sjevernoj su strani ume bili zadrani neko vrijeme kod farme La Neuve Grange, ali su do podneva uspjeli stii u selo Very. Tamo su se ukopali sjeverno od sela da bi prenoili, dok im je u pozadini inenjerska postrojba ubrzano radila na obnavljanju cesta kojima e se prebaciti zalihe do ume Cheppy. Tog su dana uspjeli napredovati 8 km. Na krajnjem desnom krilu 80. i 33. divizija jednako su tako napredovale kako bi uspostavile obrambenu crtu du rijeke Meuse, dok je na krajnjoj ljevici 77. divizija prela cestu Varennes-Vienne-le-Chateau, ali je zapela na isturenim obrambenim poloajima utvrenim bunkerima oko Abri de Kronprinz, betonskih uporita koja se i danas nalaze u toj umi. U dolini rijeke Aire 28. divizija je imala problema s napredovanjem, jer je bila izloena bonoj vatri koja je dolazila iz ume s njihove lijeve strane, vatri koja e nanijeti gubitke i usporiti sve postrojbe koju budu napredovale kroz tu umu u predstojeim tjednima. Najtee je prola 79. divizija, koja je krenula prema zapovjednom mjestu na uzvisini Montfaucon. S te savrene promatranice Nijemci su navodili svoje topnitvo na unaprijed odreene ciljeve izravno na pravcu napredovanja Amerikanaca, koji su pretrpjeli poraavajue gubitke. Zbog toga je 4. divizija s njihove desne strane bila zadrana i tako omoguila Nijemcima uvrenje poloaja u Nantilloisu i u umi Brieulles. Tu su bili i zrakoplovci pukovnika Billya Mitchella, usprkos protivljenju kopnenih trupa. Prva je lovaka skupina preletjela u niskom letu i sruila etiri balona i osam aviona, dok je Druga lovaka skupina preletjela na veoj visini i oborila sedam njemakih aviona. Mitchell je osobno preletio preko bojnog polja i vidio da je dolo do ozbiljnog zastoja u kretanju trupa u blizini Avocourta. Naredio je Prvoj skupini dnevnih bombardera da izvre diverzijski napad na Dun-sur-Meuse kako bi odvratili pozornost Nijemaca i dislocirali njihove linije opskrbe. Usprkos svim tim naporima, moe se ustvrditi da je u ovoj bitci zrana podrka bila relativno slaba, bez pojaanja sa strane Francuza i Britanaca, kako je to bio sluaj kod St. Mihiela, gdje su se oni pridruili Amerikancima u zajednikoj akciji. General Max von Gallwitz, zapovjednik armijske skupine koja se sastojala od Tree i Pete njemake armije, u poetku je posumnjao da je ovaj napad samo varka kako bi se prikrio obnovljen estok napad u podruju Woevrea, ali je ubrzo procijenio kako se ipak radi o glavnom amerikom napadu i zato prebacio svjee trupe u napadnuta podruja. Bio je uvjeren da e njegove obrambene crte izdrati nasrtaje tako neiskusnih trupa. Njegov su optimizam opravdali dani koji su slijedili. Prva crta njemake obrane je lako pala, ali potrebna su bila jo tri dana da se osvoji druga crta koja je prolazila kroz Montfaucon. Amerike su postrojbe bono nadirale prema vrhu Montfaucona i napokon su ga svladale 27. rujna, u napadu u kojem su pretrpjele velike

- 108 -

gubitke. Tako su Amerikanci osvojili toku s koje su mogli izviati poloaje na Kreimhild crti. U meuvremenu je 77. amerika divizija prodirala kroz Argonnsku umu, esto dezorijentirana u gustoj umi, a vrlo esto i napadnuta iz zasjede. Iako bi se na otvorenom prostoru mogao oekivati i bri napredak, nedostajalo je suradnje izmeu tenkova i pjeatva, tako da su i jedni i drugi bili vie izloeni napadu i pretrpjeli mnogo vee rtve nego to bi to bio sluaj da su nastupali zajedno. Dana 28. rujna zapadna skupina tenkova 354. bataljuna napredovala je iz Montblainvillea i ula u Apremont do podneva. Kako ih nije pratilo pjeatvo, premda su oistili mjesto od Nijemaca, nisu ga mogli zadrati. Pripadnici 28. keystoneske divizije iz Pennsylvanije ve su dan ranije bili zauzeli Varennes, ali su se sada na visokim strmim obalama Le Chene Tondua, odakle se pruao pogled na Apremont, nali pod vatrom njemakih topova. Pozvali su u pomo 354. bataljun, ali u pomo im je tek uveer pristigla mala pjeaka jedinica koja im je pomogla osigurati grad u koji su bili stigli oko podneva. Istona skupina tenkovskog bataljuna je 29. rujna stigla sve do Exermonta, ali je jo jednom prestigla pjeatvo, veoma oslabljenu 35. diviziju, pa se morala povui. Taj su grad uspjeli zauzeti tek 4. listopada. Topnika je podrka jednako tako bila slabo usklaena i previe se pouzdavala u gaanje na slijepo. Amerikance su oekivale i mnoge druge potekoe iza bojinice. One malobrojne uske ceste koje su zavijale na sjever prolazile su kroz podruje koje je skoro etiri godine bilo niija zemlja, teren devastiran granatiranjem. Inenjerska je postrojba ulagala velike napore da izgradi nove ceste, ali bi sav njezin trud bio uniten im bi bio zavren, bilo od neprijateljske vatre ili pri pokuaju prebacivanja tekih topova ili tenkova preko takvih novoizgraenih cesta. Iako je prvi dan ofenzive bio suh, od onda je neprestano kiilo i prevrnuti su se topovi morali izvlaiti iz blata pomou pjeatva koje ih je vuklo konopima. Pershing je bio razoaran s napredovanjem svojih trupa, pa je otiao posjetiti zapovjednike svoga korpusa; u svojim memoarima nije spomenuo da mu je tada trebalo devedeset minuta da prevali svega 4 km. U nedjelju 29. rujna francuski premijer Clemenceau je pokuao posjetiti Montfaucon, a1i nije stigao do odredita jer je naiao na veliku guvu i kaos na cesti. Svima je bilo jasno da su divizije koje su pred tri dana krenule u napad bile na rubu snaga i izdrljivosti. Tako je 35. divizija pretrpjela veoma teke gubitke i posve izgubila organizacijsku strukturu, pa su joj u zamjenu poslali l. diviziju, dok je 82. divizija krenula odmijeniti izmrcvarenu 28. diviziju. Na sredinjem dijelu bojinice 3. i 32. Divizija zamijenile su 91., 37. i 79. diviziju. Pershing je zabiljeio i ovo: `Na nau veliku alost, veteranska 2. divizija nije bila ovog puta pri ruci, jer je na veliku molbu marala Focha poslana u pomo francuskoj etvrtoj armiji pod zapovjednitvom generala Gourauda, koja je bila zadrana kod Somme-Pya'. Pershingov je veliki pohod naprijed jednom morao biti zaustavljen. FRANCUSKA FRONTA Napad koji je izvren 26. rujna ukljuio je i Francuze. Francuska 161. divizija prodirala je na sjever, zapadno od Argonnske ume, a uz nju jo tri regimente amerike 93. divizije, postrojbe koja nikad tijekom rata nije djelovala kao cjelovita divizija. Bile su to 369., 371. i 372. pjeadijska regimenta ili, da se posluimo argonom tog vremena, crnake regimente, kojima su uglavnom zapovijedali bijelci. Te su regimente uvjebavane zajedno s Francuzima, nosile su uglavnom francuske odore i bile naoruane uglavnom francuskim naoruanjem. Za razliku od svojih amerikih saveznika, Francuzi nisu sumnjali u te ljude i to im se povjerenje isplatilo. Dana 26. rujna 369. regimenta je tijekom napada zapadno od Cernay-enDormoisa ostala u priuvi, ali su je ubrzo prebacili naprijed kako bi pomogla svladati otpor Nijemaca kod grada

- 109 -

Rouvroy-Riponta na rijeci Dormoise. Zauzela je taj grad, a sljedeeg je dana zauzela i Fontaine-en-Dormois, osvojivi tako poloaj na padinama grebena Bellevue Signal na sjeveru. Dana 28. rujna regimente 371. i 372. prikljuile su se 369. regimenti i s njom stvorile zajedniku liniju. S njihove je druge strane bila francuska postrojba s kojom su nastavile zajedniki prodor osvojivi Ardeuil s lijeva i Sechault s desna. Hrabrost crnakih vojnika bila je izuzetna, ali su pretrpjeli velike rtve. Do dana kada su napokon dobili smjenu broj poginulih, ranjenih i nestalih popeo se na 2.2461judi, s time to je 372. regimenta smijenjena posljednja, 7.listopada. Ali dotad su ve izazvali divljenje i dobili puno povjerenje jedne od najilavijih francuskih divizija, 2. marokanske, koja se borila na njihovu lijevom boku. Francuska etvrta armija borila se sjevernije, zapadno od amerike prve armije koja se zatekla u Argonnu i sada su obje napredovale kroz podruje Champagne, na kojem su se vodile estoke borbe. S vrha Ferme de Navarin, sjeverno od Suippesa, teren se blago sputa u dolinu kojom prolazi cesta Somme-Py (Sommepy-Tahure na suvremenim kartama), a onda se jednako tako blago ponovno uzdie dijelom dok ista cesta prolazi kroz prostrana i uredno obradena polja do poumljenog prijevoja Blanc Monta. Amerika 2. divizija tu je stigla 1. listopada. Taj udaljeni prijevoj koji je dominirao cijelim krajem sve do Reimsa na zapadu i Argonnske ume na istoku Nijemci su vrsto drali i Francuzi ih nisu nikako mogli odatle ukloniti. Na lijevoj strani linije napada nalazili su se marinci iz 5. regimente, na desnoj je strani bila 6. regimenta, a iza njih 9. regimenta s 23. pjeakom. Marinci su trebali napasti prijevoj Blanc Mont s lijevog boka, pjeatvo je trebalo napasti s desnog boka, a priuvne su jedinice drale sredite. U zoru 3. listopada 2. divizija je zapoela svoj planirani napad, uz podrku topnitva i tenkova. Marinci iz 5. regimente zaobili su greben i zauzeli Essen Hook, dok je 6. regimenta krenula prema prijevoju kroz kiu topovskih granata i metaka. Do podne je prijevoj bio osvojen. Pjeatvo je s desne strane takoer postiglo izvanredan napredak. Do 8,40 sati je napadalo farmu Medcah na cesti za Mazagran, odmah pod prijevojem, ali Francuzi koji su im bili s desna nisu s njima drali korak. Zaostajali su i za marincima kojima su bili s lijeve strane. Kad se spustila veer, na oba su se krila dijela bojinice koji je drala 2. divizija stvorili istureni klinovi, pa su trupe na tim mjestima bile s tri strane izloene neprijateljskoj vatri. Sljedeeg dana, ostavivi ljude da pokrivaju isturene bokove, marinci su krenuli u napad prema Blanc Montu i uspjeli se spojiti na vrhu prijevoja, gdje im se danas nalazi podignut spomenik. Za to je vrijeme 2. divizija drala frontu iroku oko 457 m koja je ulazila 2,4 km u njemake poloaje. Tu je ostala sve do 5. listopada kako bi omoguila Francuzima prilaz prvoj crti. Bio je to dug dan, zapravo je trajao 25 sati, jer su se te noi satovi prebacili s ljetnog na zimsko vrijeme. Sljedeeg su se dana vojnici 2. divizije ponovno povukli. U noi 8. listopada dobili su zamjenu - 71. pjeaku brigadu 36. divizije. Pjeatvo se ukopalo na mjestu do kojeg su marinci iz 5. regimente uspjeli prodrijeti, St Etienne-a-Arnes, na njemakom etvrtom nizu obrambenih crta. Kad su izgubili prijevoj, suoeni sa stalnom agresijom 2. divizije i njihovih francuskih suboraca, Nijemcu su odstupili. U toj je bitci 2. divizija pretrpjela 4.973 rtve, od toga 726 mrtvih, 3.662 ranjena i 585 nestalih. Sada im je trebao odmor, ali neke ga postrojbe ipak nisu dobili. Njihova je 15. regimenta poljskog topnitva ostala s 36. divizijom, Lone Star, sve dok nisu stigli do rijeke Aisne. Na rijeku su stigli 27. listopada. Zanimljiv je podatak da su neprijateljsko prislukivanje osujetili slanjem poruka na jeziku Choctaw Indijanaca.

- 110 -

PERSHINGOV PROBLEM Poetkom listopada general Pershing je bio izloen stalnom pritisku da postigne to bolji napredak na froniti Meuse-Argonne. Napredovanje saveznika se uspjeno odvijalo na svim frontama, osim na ovoj, gdje su Nijemci vrsto branili svoju crtu obrane. Maral Foch je ak otiao tako daleko da je izdao pismenu zapovijed amerikim snagama da se prebace pod francusko zapovjednitvo s druge strane Argonnske ume. Pershing je to ljutito odbio. Do 4. listopada je ve bio pregrupirao svoje trupe i na frontu doveo iskusnije divizije i bio je spreman za jo jedan napad. Nijemci su takoer iskoristili tu etverodnevnu pauzu. I oni su doveli svjee trupe na Kriemhild liniju i bili su spremni za estoki juri. S druge strane, Pershingove najbolje postrojbe sastojale su se uglavnom od priuvnih trupa, a velike je kasnije gubitke pretrpio i iz drugih razloga. Velika epidemija `panjolske' gripe, koja se te godine pojavila, smanjila je njegove redove za 16.000 ljudi samo u prvom tjednu tog mjeseca. Do 1. studenog broj bolesnih u AEF-u se popeo na 306.719, od toga 19.429 sa smrtnim ishodom, a do potpisivanja primirja i zavretka rata jo je oko 53.000 ljudi umrlo od gripe, to je premailo broj poginulih u akciji. U dolini rijeke Aire Pershing je doveo svoje ljubimce, l. diviziju, kao zamjenu za preostale ljude iz 35. divizije koji su bili u dronjcima, prljavi i izmrcvareni. Ceste su bile zakrene kolima natovarenim opskrbom, koja su se kretala naprijed, i kolima prve pomoi u povratku s fronte, a koja su cijelo vrijeme ometali njemaki topovi. Napad je izveden 4. listopada u 5,00 sati bez uvodnog bombardiranja. Ipak, Nijemci nisu bili potpuno iznenaeni. Jo je jednom kod Amerikanaca zakazala koordinacija. Njihove su trupe bile izloene takozvanoj `prijateljskoj vatri', kojom ih je obasipalo vlastito topnitvo jer su im granate padale previe blizu i nisu pogaale planirane ciljeve. Ljudi iz 1. divizije pourili su naprijed kroz malu umu i preko ceste. Pregazili su jedan njemaki topniki poloaj. Vojnici iz razliitih desetina meusobno su se izmijeali, a zapovjednici su spremno i bez premiljanja preuzeli vodstvo nad tim izmijeanim skupinama i jo jednom krenuli u napad. Nakratko su se zaustavili kod Flevillea, nakon to su posve sluajno, bez prethodnog plana, zauzeli i dolinu Exermont. Dana 7. listopada 82. divizija je prola kroz poloaje 1. divizije i krenula na zapad, prema poumljenim breuljcima s kojih se pruao pogled na Cornay. Taj je neoekivan manevar iznenadio Nijemce i smanjio pritisak na 28. i 77. diviziju, omoguivi ovoj drugoj da povrati `izgubljeni bataljun', postrojbu koja se nala u okruenju ali je hrabro odolijevala puna etiri dana. U toj se razorenoj umi vritelju dunosti zapovjednika, desetniku Alvinu C. Yorku, pruila prigoda da upotrijebi svoju vjetinu drvosjee iz Tennesseeja. Njegova je patrola uspjela iznenaditi i zarobiti skupinu od petnaestak Nijemaca, ali se tada nala pod neprijateljskom vatrom. Pronali su zaklon i, dok su njegovi drugovi uvali zarobljenike, York nije prestajao uzvraati vatru. Skupina Nijemaca krenula mu je u susret, ali je York najprije pucao u posljednjeg u koloni, zatim u onog ispred i tako redom, sve dok svih est nije pokosio poput divljih gusaka. Na povratku iz patrole York je natrag doveo tri svoja ranjena druga i 132 zarobljenika, a u umi je ostavio petnaest mrtvih Nijemaca. 16. pjeaka divizija dobila je zadau zauzimanja kote 272, zadnje uzvisine prije Kriemhild linije. Ujutro 9. listopada teren je bio prekriven tekom zavjesom magle. Bilo je nemogue pruiti zatitnu topovsku vatru, ali je 16. divizija ipak juriom osvojila brdo, usprkos svojim gubitcima. Dolina to se pred njima pruala na sjever bila je ograena glavnim njemakim obrambenim sustavom. Od poetka ove ofenzive ukupno napredovanje u Argonnu poveano je za ukupno 16 km, zahvaljujui 1. diviziji koja je sada ve bila toliko iscrpljena da ju je u daljnjem napredovanju morala odmijeniti 42. divizija. Pershing je osjetio kako se ukazala potreba za smjenu nekih zapovjednika. Za zapovjednika V. Korpusa je umjesto generalpukovnika Georgea H. Camerona postavio generalbojnika

- 111 -

Charlesa P. Summeralla, koji je dotad zapovijedao 1. divizijom. Generalbojnici Hunter Liggett i Robert L. Bullard promaknuti su na via zapovjedna mjesta, generalbojnik Joseph T. Dickman preuzeo je I. korpus, a generalbojnik John L. Hines III. korpus. Pershing je elio, ustvari oajniki trebao, ljude koji e Amerikance ee gurati u nove proboje. Bullard je preuzeo zapovjednitvo nad novoosnovanom amerikom Drugom armijom, koja se sastojala od postrojbi razmjetenih na St. Mihiel fronti i Vosgesu, a od 16. listopada zapovjednitvo nad Prvom armijom u Argonneu je preuzeo Liggett. Divizije koje su se nalazile na bojinici sredinom listopada bile su kvalitetnije od onih koje su zapoele ovaj ratni pohod. Sada je raspored trupa izgledao ovako: s desne su strane bile tri regularne divizije s II. korpusom, u sredini su bile dvije prokuane divizije - 42. i 32. - s V. Korpusom, a s lijeve su strane bile 77. i 82. divizija s I. korpusom. Pershing je prieljkivao proboj kroz sredinjicu, gdje su 42., 32. i 5. bile okrenute prema visovima Romagnea i Cunela. Kota Dame Marie na brdu Romagne, zapadno od Romagne-sous-Montfaucona, je bila najjuniji poloaj Kriemhild linije. Od l. listopada 32. divizija je postigla izvjestan napredak na uzvisini kote Dame Marie i, skupa s ostalim postrojbama na bojinici, obnovila jurini napad koji je Pershing bio planirao 14. listopada. Konano su se 42. i 32. uspjele probiti kroz vrstu njemaku obranu. Trebalo im je za to tri dana i uzelo je mnogo rtava. Brigadir Douglas Mac Arthur sada je zapovijedao 84. brigadom 42. divizije i 16. listopada je poveo svoje ljude s fronte u zauzimanje kote Chatillon. Na zapadu su 77. i 82. divizija napokon postigle svoje ciljeve iz Grandprea i St. Juvina u ovladavanju dolinom rijeke Aire, zajedno s Francuzima koji su na lijevom boku tekom mukom uspjeli ostvariti napredovanje niz dolinu rijeke Aisne. Na istoku je grad Brieulles na rijeci Meuse bio u amerikim rukama. Vei dio Kriemhild linije je pao i Nijemci su se sada morali povui na svoju posljednju crtu obrane, Freyastellung. Amerika Prva armija sada je bila na poloaju kojeg je planirala zauzeti do treeg dana tog ratnog pohoda, 29. rujna. Armija kojom je zapovijedao general Liggett bila je izmrcvarena. Samo u posljednja dva dana 42. divizija je izgubila 2.895 ljudi, ubijenih ili ranjenih. 32. divizija se pretvorila u svoju sjenu. Broj `lutalica', vojnika koji razdvojenih od svojih postrojba popeo se na oko 100.000 i gotovo ih se moglo smatrati dezerterima. Opskrba i transport su bili u rasulu. Sljedea dva tjedna nije bio nareen nijedan vei napad. Iscrpljene su postrojbe dobile zamjenu i postavljeni su temelji za konan i odluan napad. Ni neprijatelj nije bio u puno boljem stanju. Jo 29. rujna njemako je vrhovno zapovjednitvo predlagalo zavretak rata, a sa svakim novim udarcem kojeg su Nijemci dobili izgledi u konaan ishod na bilo koji nain razliit od poraza bili su sve manji. U meuvremenu su savezniki politiki i vojni lideri vodili posljednje razgovore o uvjetima primirja. Liggett je bio spreman do kraja listopada. Njegovo je topnitvo bilo pojaano s etiri mornarika topa kalibra 355 mm, uzdignuta na eljeznike vagone. Ali na raspolaganju je imao samo osamnaest laganih Renault tenkova, koji su bili dodijeljeni 2. diviziji. Cilj napada kojeg je Liggett odabrao bila je njemaka linija izmeu Buzancya i Barricourta, a zadaa je dodijeljena 2. i 89. diviziji. Kada to bude obavljeno, bojinica na Meusei se trebala pomaknuti naprijed. Napad je zapoeo 1. studenog u 3,30 sati, baranom vatrom. Borba nije bila laka, ali su Amerikanci ve bili mnogo nauili. Frontalni napadi bili su stvar prolosti, a dobitnom se kombinacijom pokazao klasian spoj podrke poljskog topnitva i napada s boka protiv sada ve isprekidane njemake linije. Sljedeeg se dana napredovanje nastavilo. Opkoljeni s istone strane i suoeni s 80. divizijom koja se nalazila lijevo od 2. divizije, Nijemci su se morali povui. Povukle su se i neprijateljske postrojbe koje su drale poloaje dalje na zapadu, to je rezultiralo napredovanjem francuske etvrte armije na drugoj strani ume. Dana 3. studenog 5. divizija je zapoela izvanredan trodnevni pohod koji ih je odveo preko rijeke Meuse na crtu razdvajanja izmeu Brieullesa i Dun-sur-Meusea. Do 5.

- 112 -

studenog amerika je Prva armija ve bila zauzela sve visoke terene, pa je imala pogled na poplavnu nizinu rijeke Meuse sve tamo od Remillya, oko 8 km jugoistono od Sedana do Sassya, tu na sjeveru od Dun-sur-Meusea. Amerikanci su bili ushieni, a Francuzi velikoduni u svojim pohvalama. SJEVERNO OD FRONTE Dok je amerika Prva armija pritiskala njemaku armiju s lijevog boka, vrio se pritisak i na neprijateljski desni bok. Britanci su se 4. rujna vratili u Ploegsteert i 28. rujna otvorili etvrtu bitku za Ypres. Uinili su to zajedno s dvanaest belgijskih divizija pod zapovjednitvom kralja Alberta i generala Degouttea, u sjevernom sektoru, i deset britanskih i est francuskih divizija koje su uglavnom bile pozicionirane tamo gdje su saveznici bili zapoeli svoju ofenzivu u lipnju 1917. godine. Prvog su dana Belgijanci projurili kroz Houthulst umu i dalje do Passchendaelea. Britanci su ponovno osvojili Wytschaete. Napredovalo se brzinom od 7,25 km na sat, a na nekim mjestima i do 9,7 km na sat. 29. rujna su prodrli prilino daleko, ali je kia, kao i uvijek, oteavala napredovanje, posebice opskrbu prednjih trupa. Situacija je postala jako ozbiljna 2. listopada kad je francuskim i britanskim trupama ponestalo hrane. Tada su im poslali osamdeset aviona koji su ispustili 15.000 obroka. Male su vree sadravale pet do deset paketia obloenih zemljom da se pri padu ne bi razbili. ak je trinaest tona obroka po prvi put zranim putem tako dostavljeno trupama na terenu. Opustoeni je krajolik nesumnjivo bio ozbiljna prepreka daljnjem napredovanju, pa je bitka zavrila 2. listopada. Britanci su doli samo 3 km od Menina, cilja njihovih napada jo tamo iz davne jeseni 1914. godine. Britanci su izgubili 4.695 ljudi, mrtvih ili ranjenih, a Belgijanci 4.500. Zajedniki su zarobili 10.000 ljudi, 300 topova i 600 mitraljeza. U klinu kod Ypresa rat je skoro bio zavren. Dana 14. listopada pala je i posljednja granata na ruevine koje su nekad bile Ypres. Prialo se da bi ovjek, sjedei na konju, mogao vidjeti sve na drugi kraj grada. Preavi preko kanala St. Quentin, Britanci su, zajedno sa svojim amerikim saveznicima, prodirao naprijed du pravca sramotnog povlaenja iz 1914. godine. Dana 8. listopada ameriki je 301. bataljun tekih tenkova uspjeno djelovao pruajui podrku amerikom II. korpusu i britanskim 6. i 25. diviziji kod napada na Brancourt, juno od ceste za Le Cateau, a 17. listopada njihovih je devetnaest tenkova preko improviziranih mostova prelo rijeku Selle i odmah krenulo u akciju. Posljednju su akciju izvrili 23. listopada jugoistono od Le Cateaua. Da nije bilo loeg uinka plina na njihovo pjeatvo, mogli bi se bili pohvaliti jo jednim nadmonim uspjehom. Amerika 91. divizija sada se nala na gotovo pola prevaljenog puta kroz junu Belgiju. Dana 31. listopada zapoeli su napredovati prema gradu Audenardeu, zapravo Oudenardeu, koji se spominje uz pobjedu vojvode od Marlborougha iz 1708. godine, preko terena za koji se smatralo da e ga biti lako osvojiti. Ali to uope nije bio sluaj. Rijeka Escaut (Scheldt) na kojoj taj grad lei predstavljala je prirodnu obrambenu prepreku koju su Nijemci htjeli po svaku cijenu zadrati. Mostovi su bili uniteni, a ostaci su im djelomino zaprijeili rijeni tok i tako preplavile polja. Precizna topnika paljba dodatno je stvarala probleme 91. diviziji. U meuvremenu je 37. divizija zajedno s 91. bila uspjela prijei preko rijeke malo dalje uzvodno. Zajednikim su snagama uskoro sagradile veoma iskoristiv mostobran. Ali stigla je zapovijed da se zaustave, jer ostatak francuske armije iz Belgije nije bio spreman za napredovanje. Novi je napad planiran za 10. studenog, ali je odgoen kad se vidjelo da se Nijemci masovno povlae i na koncu potpuno otkazan. Kanaani su se zatekli u Monsu 11. studenog, na mjestu prve akcije u kojoj je BEF sudjelovao. Primirje je trebalo stupiti na snagu u 11,00 sati. U 10,58 sati u Vi11e-sur-Haine,

- 113 -

istono od grada, zauo se pucanj i vojnik George Price je pao mrtav. Na zapadnom je frontu zavladao mir. Neki su se veselili, dok su oni drugi stajali osupnuti tiinom.

- 114 -

DODATNA LITERATURA Literatura koja je objavljena o Prvom svjetskom ratu veoma je opsena. Mnoge su knjige dosad objavljene samo na francuskom ili njemakom i trebalo bi ih prevesti kako bi postale dostupne i ostalim itateljima. Knjige kojima sam seja koristio navedene su u odjeljku `Odabrana bibliografija'. O knjigama koje osobno smatram posebice korisnim ovdje sam dao i kratak komentar. Potpuni se bibliografski podaci o njima nalaze u bibliografiji. Nedavno je objavljen prvi svezak povijesti Hewa Strachana Prvi svjetski rat. Knjiga ima ukupno tri sveska i obvezna je lektira onima koji se ele ozbiljne pozabaviti prouavanjem rata. Preporuam i knjigu Martina Gilberta Prvi svjetski rat, vrlo opirno isprianu priu, te knjigu Johna Keegana Prvi svjetski rat, koja obraa veu pozornost na vojni aspekt rata. Knjiga Malcolma Browna Zbornik imperijalnog ratnog muzeja Prvog svjetskog rata i izdanje Oxford University Pressa Ilustrirana povijest koju je uredio Hew Strachan tematska su djela, s temama poput, primjerice, rata na moru i uloge ena u ratu. Lvn Macdonald je u svojim knjigama prikupila izjave ogromnog broja ratnih veterana, koje omoguuju neprocjenjiv uvid u iskustvo boraca. Moja kompilacija Ameriki glasovi govori o iskustvima `prainara' (tako su vojnike pjeatva posebice zvali u ratu 1914.-1918.). Vrlo je koristan i Vojni atias Arthura Banksa, u kojem se nalaze brojni dijagrami od stratekog i taktikog znaenja, a uz to sadri i vrlo korisno poglavlje o oruju. Knjiga Dim i vatra Johna Terrainea je rani rad u kojem autor ispravlja zablude o ratnoj propagandi, dok bi oni koji pokuavaju stvoriti miljenje o voenju rata s vojnog stajalita svakako trebali proitati knjigu Bojne taktike na zapadnom frontu Paddya Griffitha i Zaboravljena pobjeda Gatya Sheffielda. U Americi, kao i drugdje, nedostaje razumijevanja i uvaavanja amerikog udjela u ovom ratu. Garv Mead u svojoj knjizi Prainari daje opsean prikaz, a moja knjiga Povlaenje. zato do vraga! ilustrirana je pria o AEF-u u Francuskoj. I knjiga Davida Traska AEF i koalicijsko ratovanje predstavlja vrlo jasnu i pristupanu analizu ovog rata.

- 115 -

BIBLIOGRAFIJA *Aitken, Alexander, Od Galipolja do Some (Gallipoli to the Somme), Oxford University Press, London, 1963. *Banks, Arthur, Vojni atlas Prvog svjetskog rata (A Military Atlas of the First World War), Heinemann, London, 1975 and Leo Cooper, 1989. *Barrie, Alexander, Rat u podzemlju (War Underground), Spellmount, Staplehurst, 2000. *Beckett, Ian F. W., Veliki rat od 1914.-1918. (The Great War 1914 - 1918), Longman, Harlow, 2001. *Blond, Georges, prijevod H. Eaton Hart, Rijeka Marna (The Marne), Macdonald, London, 1965. *Bourdon, Yves, Mons, kolovoza 1914. (Mons, Augustus 1914.), ASBL, Mons, 1987. *Brown, Malcolm, Zbornik imperijalnog ratnog muzeja iz 1918. (The Imperial War Museum Book of 1918), Sidgwick & Jackson, London, 1998. *Brown, Malcolm, Zbornik imperijalnog ratnog muzeja iz Prvog svjetskog rata (The Imperial War Museum Book of the First World WarJ, Sidgwick & Jackson, London, 1991. *General Staff (AEF) (Glavni stoer, Amerike ekspedicijske snage), Povijesni zapisi dvjesto pedeset i jedne divizije njemake armije koje su sudjelovale u Prvom svjetskom ratu (Histories Of Two Hundred and Fifty-One Diuisions of the Gernlan Army which Participated in the WarJ, WDD 905, US War Office, 1920, and London Stamp Exchange, 1989. *Gilbert, Martin, Prvi svjetski rat (First World War), Weidenfeld & Nicolson, London, 1994. *Gray, Randal, s Christopher Argyllom, Kronika Prvog svjetskog rata (Chronicle of the First World War), 2 sveska, Facts on File, New York, Oxfard and Sydney, 1990. *Griffith Paddy, Bojne taktike Zapadnog fronta (Battle Tactics of the Western Front), Yale University Press, New Haven and London, 1994. *Griffiths, William R., Veliki rat, serija vojne povijesti West Pointa (The Great War, West Point Military Flistory Series), Avery, Wayne, NJ, 1986. *Hammerton, J.A., Popularna povijest Velikog rata (A Popular History of the Great War), est svezaka, Fleetway House, London, 1934. *Holt, Tonie i Valmai, Bojna polja Prvog svjetskog rata (Battlefields of the First World War), Pavilion, London, 1993. *Keegan, John, Prvi svjetski rat (The First World War), Hutchinson, London, 1998. Lawson, Eric i Jane, Prvi zrani vojni pohod (The First Air Campaign), Combined Books, Conshohoken, PA, 1996. *Livesey, Anthony, Atlas Prvog svjetskog rata (Atlas af World War L), Viking, London i New York, 1994. *Lomas, David, Prva bitka kod Ypresa 1914. (First Ypres 1914.), Campaign Series, Osprey, Oxford, 1998. *Macdonald, Lyn, 1914.: Dani nade (1914: The Days of Hope), Michael Joseph, London, 1987; Penguin Books, 1989. *Macdonald. Lyn. 1915.: Smrt nevinih (1915: The Death of InnocenceJ, headline, London, 1993. *Macdonald. Lyn. Soma (Somme), Michael Joseph. London. 1983. *Macdonald. Lyn. Zvali su ga Passchendaele (They Called it Passchendaele), Michael Joseph.London,1978. *Macdonald. Lyn, Do posljednjeg ovjeka, proljee 1918. (To the Last Man, Spring 1918.), Viking, London, 1998. *Mackenzie. Compton, Sjeanje na Galipolje (Gallipoli Memories), Cassell, London, 1929 i Panther, 1965.

- 116 -

*Marix Evans. Martin, Ameriki glasovi iz Prvog svjetskog rata (American Voices of World War I, Fitzroy Dearborn, London i Chicago, 2001. *Marix Evans, Martin, Bitke na Somi (The Battles of the Somme), Weidenfeld 8s Nicolson, London.1996. *Marix Evans, Martin, Passchendaele i bitke za Ypres (Passchendaele and the Batties of Ypres), Osprey, Oxford, 1997. *Marix Evans, Martin, Povlaenje, zato do vraga! Tek smo stigli! (Retreat Hell! We Just Got Here!), Osprey, Oxford, 1998. Masefield, John, Galipolje (GallipoliJ, Heinemann, London, 1916. *Mead. Garv, Prainari: Amerika i Prvi svjetski rat (The Doughboys: America and the First World WarJ, Allen Lane, the Penguin Press, London i New York, 2000. *Sheffield, Gary, Zaboravljena pobjeda, mitovi i stvarnost Prvog svjetskog rata (Forgotten Victory, the First World War Myths and Realities), Headline, London, 2001. *Stallings, Laurence, Prainari: Pria o amerikom ekspedicijskom korpusu 1917.-1918. (The Doughboys: The Story of the AEF 1917 - 1918), Harper & Row, New York, 1963. *Strachan, Hew, Prvi svjetski rat, svezak L: Na oruje (The First Worid War, Volume I: To Arms), Oxford University Press, Oxford, 2001. *Strachan, Hew, uredio, Oxfordska ilustrirana povijest Prvog svjetskog rata (The Oxford Illustrated History of the First World WarJ, Oxford University Press, Oxford, 1998. *Swinton, E. D., i grof Percy, Prije godinu dana (A Year Ago), Arnold, London, 1916. *Terraine, John, Eseji o rukovodenju i ratu (Essays on Leadership & War), The Western Front Association, Reading, 1998. *Terraine, John, Dim i vatra: ratni mitovi i antimitovi od 1861.1945. (The Smoke and the Fire: Myths & Anti-Myths of War 1861- 1945), Sidgwick & Jackson, London, 1980 i Leo Cooper, London, 1992. *Thomas, John W., ml., Nataknite bajunete! S amerikim mornarikim korpusom u Francuskoj 1917.-1918. (Fix Bayonets! With the US Marine Corps in France 1917 - 1918), Charles Scribner's Sons, New York, 1925 i Greenhill, London, 1989. *Trask, David F., Ameriki ekspedicijski korpus i koalicijsko ratovanje 1917.-1918. (The AEF & Coalition Warmaking 1917 - 1918), University Press of Kansas, Lawrence KS, 1993. *Turrall, R. Guy, Pisma (Letters), neobjavljeno *Vaughan, E. C., Oajnika slava (Some Desperate Giory), Warne, London, 1981.

- 117 -

ZAPOVJEDNICI: SAVEZNICI AMERIKI Bliss Tasker, general Bullard Robert L., general pukovnik Dickman Joseph T., generalbojnik Liggett Hunter, general MacArthur Douglas, stoerni brigadir Patton George, potpukovnik Pershing John J., general BELGIJSKI Albert, belgijski kralj BRITANSKI I IMPERIJALNI Allenby Sir Edmund, generalpukovnik Birdwood Sir William, generalpukovnik Byng pl. Sir Julian, qeneralpukovnik Cameron George H., generalpukovnik Carden Sackville, viceadmiral Carey George, generalbojnik Grof od Cavana, generalpukovnik Congreve Walter, generalpukovnik Currie Arthur, generalpukovnik De Robeck John, viceadmiral Fisher Sir John, admiral French Sir John, feldmaral Geddes, pukovnik Gough Hubert, general zbora Haig Sir Douglas, generalpukovnik Hines John h., generaibojnik Horne Sir Henry, general zbora Keyes Roger, komodor Lord Kitchener, feldmaral Macdonogh GMW, pukovnik Monash Sir John, generalpukovnik Monro Sir Charles, generalpukovnik Murray Sir .Archibald, generalpukovnik Plumer Sir Herbert, generalpukovnik Pulteney W.P., generalpukovnik Rawlinson Sir Henry, general zbora Smith-Dorrien Sir Horace, general zbora Summerall Charles P., generalbojnik Willcock sir James, general zbora Wilson Sir Henry, general zbora FRANCUSKI Anthoine Francois, general zbora Berthelot Henri, general zbora

- 118 -

De Castlenau Noel, general zbora De Lis1e H., generalbojnik De Mitry Marie Henry, general zbora De Langle de Cary Fernand, general zbora Degoutte Jean, general zbora Dubail Auguste, general zbora Eydoux, general zbora Foch Ferdinand, general zbora Franchet d'Esperey Louis, general zbora Gallieni Joseph, general zbora Gouraud Henri, general zbora Guepratte P. F. A. H.. admiral Humbert Georges, general zbora Joffre Joseph, general zbora Lanrezac Charles, general zbora Leman Gerard, general zbora Mangin Charles, general zbora Maunoury Michel, general zbora Maurin, zapovijednik Nivelle Robert, general zbora Petain Henri-Philippe, general zbora Putz, general zbora Ruffey Pierre, qeneral zbora Sordet, general zbora SRPSKI Putnik Radomir, feldmaral ZAPOVIJEDNICI: CENTRALNE SILE NJEMAKI Albrecht, Nadvojvoda od Wrttemberga Below Otto von, general zbora Blow Karl von, general zbora Emmich Otto von, general zbora Falkenhayn Erich von, general zbora Gallwitz Max von, general zbora Gronau Hans von, general zbora Hausen Max von, general zbora Heeringen August von, general zbora Hindenburg Paul von, feldmaral Hutier Oskar von, general zbora Kluck Alexander von, general zbora Ludendorff Erich, general zbora Marwitz Georg von der, general zbora Moltke (mlai) Helmuth von, feldmaral Rupprecht, bavarski prijestolonasljednik Sanders Liman von, feldmaral Schlieffen Alfred von, grof

- 119 -

Wilhelm II., car Wilhelm, pruski prestolonasljednik AUSTRIJSKI Grof Hotzendorf Conrad von, feldmaral Potiorek Oskar, feldmaral TURSKI Kemal Mustafa (Kemal Ataturk) Enver Pasha

- 120 -