Zanimljiva predaja o pozivanju Heraklija da prihvati islam

4 Septembar, 2002 - 23:00 (znaci)

Historijski tekstovi

Napomena: Preuzeto iz zbirke el-Mutteqa el-Hindi, Kenzul 'Ummal, hadis 30309., Musned es-Sadiq, hadis biljei Bejheki u Dela'ilu; preveo i priredio Samir Beglerovi Prenosi se od erhabil ibn Muslima, on od Ebi 'Umame el-Bahilija, a on od Hiam ibn el-'As el-Emevija da je rekao: "Poslani smo ja i jo jedan ovjek Herakliju, istonorimskome caru, da ga pozovemo u islam. Krenuli smo dok ne stigosmo do el-Guta, tj. (doline kod) Damaska. Otili smo kod Debla ibn Ejhem el-Gassanija. Uosmo kod njega a on leae na svome krevetu. Posla do nas izaslanika s njime da razgovaramo. Rekosmo: "Allaha nam, neemo razgovarati s izaslanikom. Poslani smo kralju. Ako dopusti, s njim lino emo razgovarati, u protivnome, neemo razgovarati s izaslanikom." Izaslanik se vrati i obavijesti ga o naemu stavu. Dopusti nam s njime razgovarati. Ree: "Govorite!" S njime razgovarae Hiam ibn el-'As i pozva ga u islam. Imae na sebi odjeu crne boje. Ree mu Hiam: "ta je to na tebi?" Odgovori: "Obukoh je i zakleh se da je neu skinuti dok vas ne protjeram iz ama." Rekosmo: "Taj tvoj prijesto, Allaha nam, preuzet emo ga od tebe; preuzet e ga od tebe, u to sumnje nema, najvei kralj, ako Bog da. O tome nas obavijesti na vjeronavjestitelj Muhammed, Allah ga blagoslovio, njegovu Porodicu i drugove mu." Ree: "Niste s njima; oni poste danju a bdiju nou. Kakv je va post?" Obavijestismo ga, lice mu pocrnje pa ree: "Ustajte!" Tada s nama posla izaslanika kralju. I mi poosmo. Kada smo stigli blizu grada izaslanik nam ree: "Te vae jahalice nee ui u kraljev grad. Ako elite, dat emo vam tovarne konje i mazge." Odgovorismo: "Allaha nam, neemo ui u grad doli na naim jahalicama!" Poslae vijest kralju da odbijamo. Uzjahasmo tako na naim jahalicama, opasani sabljama, sve dok se ne zaustavismo u njegovoj odaji. On gledae u nas. Izgovorismo: "La ilahe illallahu vallahu ekber!" Allaha mi, soba se tako zatrese, kao da je palma s hurmama koju potresoe vjetrovi. Rekoe nam: "Nemojte kod nas otvoreno vau vjeru prakticirati. Uite!" Uosmo kod kralja a on bijae na svojoj postelji. Oko njega patrijarsi Bizantije. Sve na njegovome prijestolju bijae crveno. Sve oo njega

bijae crveno. I odjea na njemu bijae crvena. Pribliismo mu se a on se nasmija i ree: "to me ne pozdraviste pozdravom kakvog meu se prakticirate?" Kod njega bijae ovjek koji dobro govorae arapski jezik. "Pozdrav kojim se meu se pozdravljamo nije tebi dozvoljen, a nama nije doputeno pozdraviti te pozdravom kojim se ti pozdravlja." Upita: "Koji je va pozdrav?" Odgovorismo: "Esselamu alejkum (Mir s vama)!" "A kako pozdravljate vae kraljeve?" Rekosmo: "Tim pozdravom." "A kao vam odgovaraju?", upita. "Tim pozdravom." "Koje su vam najvee rijei?" Rekosmo: "La ilahe illallahu vallahu ekber!" Allah zna, soba se tako zatrese da on podie glavu i pogleda u nju. Ree: "Te rijai koje izgovoriste pa se soba potrese, da li se tako potresu i kue vae kada ih u njima izgovorite?" Odgovorismo: "Nikada prije nismo vidjeli da se soba (zbog njih) potrese osim (evo) kod tebe." Ree: "Volio bih kadgod izgovorite te rijei da se na vas svaka stvar obrui. Tad bih se pola svoje vlasti odrekao." Upitasmo: "Zato?" Odgovori: "Jer bi u tom sluaju najizglednije bilo da to nema nikakve veze s vjerovjesnitvom, ve sa smicalicama ljudskim." Potom nas upita tagod da je htjeo i mi ga o tome obavijestismo. Zatim upita: "Kakvi su va namaz i post?" Obavijestismo ga. Ree: "Ustajte!" Ustasmo i siosmo do lijepe i velike prostorije. Zamoli nas da ponovimo ono to mu rekosmo. Ponovismo mu. Zaiska neto poput velike pozlaene kutijice za miris. U njoj bijahu malehne kuice a na njima vrata. Otvori jednu kuicu i katanac. Izvadi crnu svilu i rairi je, kad u njoj slika. Na njoj ovjek krupnih oiju, velikih bokova. Nikada nisam vidjeo vrat tako dug kao kod toga ovjeka. Nije imao bradu ali imae dvije tako lijepe pletenice, Allah ljepe nije stvorio. Ree nam: "Znate li ko je ovo?" "Ne", odgovorismo. "Ovo je Adem, alejhisselam." Imao je od svih ljudi najvie kose. Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu u kojoj bijae bijela slika. Na njoj bijae (ovjek). Imae kratku i kovravu kosu. Crvenkaste oi, veliko tjeme i ijepu bradu. (Kralj) nas upita: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo da ne znamo. "Ovo je Nuh, alejhisselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu, a u njoj slika ovjeka izrazito bijelog, lijepih oiju, istaknutog, irokog ela, dugih obraza, najbjelije brade, kao da se smijei. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Odgovorismo: "Ne." Ree: "Ovo je Ibrahim, alejhisselam." Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu. U njoj bijae bijela slika a na njoj, Allaha mi, Allahov Poslanik, alejhisselam. Upita: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo: "Da, Muhammed, Allahov Poslanik." Zaplakasmo. Allah zna, (kralj) ustade, stajae malo zatim sjede i ree: "Allaha vam, stvarno je to on?" Odgovorismo: "Da, to je on. Kao da ga gledamo." Zasta jedno vrijeme u njega gledajui. Pa ree: "On se nalazio iza posljednjih vrata ali pourih vam ga pokazati da vidim ta e biti." Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu a u njoj slika blijedo smea. Na njoj bijae (lik) ovjeka kovrave, valovite, kose, upalih oiju, otroga, prostrelnoga pogleda, namrgoenog, jakih zuba, posuvraenih usana, kao da je ljut. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo: "Ne." Ree: "Musa, alejhisselam." Odmah pored te bijae slika (ovjeka koji mu) sliie izuzev to je ovaj bio nauljene glave, irokoga ela, oi mu odavae snagu. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Odgovorismo da ne znamo. "Ovo je Harun sin Imrana." Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu. U njoj bijae slika ovjeka smee, ravne kose, srednjega stasa, kao da bijae ljut. "Znate li ko je ovo?", upita nas kralj. "Ne", rekosmo. "Ovo je Lut, alejhisselam." Potom otvori druga vrata i izvadi svilu a u njoj slika ovjeka crvenkasto bijele puti, povijenoga nosa, rijetke brade po obrazima, lijepoga lica. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo: "Ne." Ree: "Ovo je Ishak, alejhisselam." Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu a u njoj bijae slika ovjeka koji liie na Ishaka, alejhisselam, samo to ovaj (ovjek) na donjoj usni imae made. "Znate li ko je ovo?" Rekosmo da ne znamo. "Ovo je Jakub, alejhisselam." Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu. U njoj bi slika ovjeka bijele puti, lijepoga lica, povijenoga nosa, lijepoga stasa. Lice mu obasjao nur (svjetlost). Na licu mu se prepoznaje skruenost koja ga pretvara u crvenilo. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Odgovorismo: "Ne." Ree: "Ovo je Ismail, predak vaega Vjeronavjestitelja, alejhimesselam."

Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu. U njoj bijae slika ovjeka koji liie na Adema, alejhisselam. Kao da mu je lice Sunce. Upita: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo da ne znamo. "Ovo je Jusuf, alejhisselam." Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu a u njoj slika ovjeka crvenkaste puti, tankih, dugih nogu, malih, uskih oiju, krupnoga trbuha, opasanoga sabljom. Upita nas: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo: "Ne." "Ovo je Davud, alejhisselam." Potom otvori druga vrata i izvadi bijelu svilu. U njoj bijae slika ovjeka krupnih butina, dugih noga, jahae konja. Ree: "Znate li ko je ovo?" Rekosmo da ne znamo. "Ovo je Sulejman, sin Davuda, alejhimesselam." Potom otvori druga vrata i izvadi crnu svilu. U njoj bijae bijela slika mladia, izuzetno crne brade, guste kose, lijepih oiju i lijepoga lica. Upita nas znamo li ko je to. rekosmo da ne znamo. Ree: "Ovo je Isa, sin Merjeme, alejhisselam." Upitasmo ga: "Otkud ti ove slike?" Odgovori: "Adem, alejhisselam, zamolio je svoga Gospodara da mu pokae vjeronavjestitelje od njegovih sinova. Allah tada spusti njihove slike. Bijahu smjetene u riznici Adema, alejhisselam, tamo gdje Sunce zalazi. Izvadio ih je Zulkarnejn i pohranio ih kod Danijala, alejhisselam. Tako mi Allaha, horan sam se osloboditi svoga kraljevstva. Ta ja sam samo rob vaega vladara, u njegovome sam posjedstvu, sve dok mi smrtni as ne doe." Potom nam dade nagradu, veoma finu, i otpremi nas. Kada smo doli hazreti Ebu Bekr es-Siddiku, radijallahuanhu, rekosmo mu ta vidjesmo, ta nam ree i ta nam podari. Zaplaka Ebu Bekr es-Siddik, Allah mu se smilovao, i ree: "Siromaak. Ako mu Allah, Silni i Moni, htjedne (podariti) dobro, to e i uiniti." Zatim ree: "Obavijestio nas je Allahov Poslanik, alejhisselam, da oni i jevreji znaju izgled Muhammeda, alejhisselam." *** Buharija, Muslim, Ahmed i en-Nesai, biljee sadraj pisma koje je hazreti Poslanik, alejhisselam, uputio Herakliju. Predaju prenosi Ebu Sufjan. Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovoga poslanika. Herakliju, velikodostojniku Bizantije.

Neka je selam na onu osobu koja slijedi Uputu. Dalje. Pozivam te zovom islama. Budi musliman. Predaj sebe, Allah e ti podariti dvostruku naknadu. Ako se (od ovoga poziva) okrene, na tebi e biti grijeh svih tvojih podanika. I: O sljedbenici Knjige! Hodite k Rijei jednakoj i nama i vama: da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikoga ne pridruujemo, i da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo! Pa, ako se okrenu, vi recite: Svjedoci budite da smo mi muslimani, Allahu predani! (Kuran, sura Imranova porodica, ajet 64.) *** Jednom prilikom, kako biljei Ahmed u poglavlju o Poslanikovoj, alejhisselam, korespondenciji, Heraklije posla pismo Muhammedu, alejhisselam, u kojemu napisa: Poziva me u Dennet, prostranstvo ije je koliko nebesa i Zemlja! Pa gdje je, onda, Vatra (Dehennem)? Poslanik, alejhisselam, odgovori u pismu: Subhanallah! (A) gdje je no kada svane dan? :
Select rating