Do i, Du e Presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti. Do i, O e ubogih, djelitelju dara svih do i, srca svjetlosti.

Tje itelju tako blag, ti nebeski goste drag, pun miline, hlade tih. Umornima odmore, u vru ini lahore, razgovore alosnih. Sjaju svjetla bla enog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam du u svu. Bez bo anstva tvojega ovjek je bez i ega, tone sav u crnom zlu. Ne iste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim. Mek aj udi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim. Svim to vjeru imaju, to se u te ufaju, sedam svojih dara daj. Daj nam krepost zaslu nu i smrt lijepu, bla enu, daj vjekovit svima raj.