Dinko Ranjina PJESME JEDNA JE JUR LJEPOTA Jedna je jur ljepota s kojom je zdruena Izvrsna dobrota ivota potena;

Jedan lip, drag pogled, jedna lijepa usti, Iz kih ri jakno med slatka se izusti; jedan smih drag toli ki init ima vlas Da zledim ne boli taj, s kim gre hud poraz; Jedan lip, drag ures kim ljubav pripravlja, Neizdrian prem tvrd vez na grlo da stavlja; Jedna jur milos taj zdruena s ljubavi, Koja se na svit saj u pjesneh svud slavi; Jedan hod tih, poten, jedan znan lip govor U komu jes skroven od slasti svaki stvor; Jedan in s hitrinom oholo priklonan, Ki duhu vik inom na svitu ne bi dan, Smamie tolikoj kroz silnu tuj njih mo Jadovni ivot moj da sve mre dan i no. TA LIJEPA PASTIRKA Ta lijepa pastirka viditi bi meni, Gdi bosa gaae po vodi studeni, Da oi ljepu stvar Od nje vijek ne zrie pod suncem nikadar, I jedno nje pritanko platno, ko perae, Po vodi terae, Ko valov tekuih brzi vir nosae. Ja, ki je eljami Tuj gledah za udo stojei ja kami, Kako me upazi, Iz rijeke on as van sva stidna izgazi, Pak ide ter se skri Meu dubje zeleno, kladenac gdjeno vri, A jadan ja ostah kako dub u gori, Koga mo vihora sgar na zemlju obori, Od ke sad na sviti Stvari, jaoh, spomena ini me zlo mriti. DJEVOJKA GOVORI

Ja, ka bih u njegah razbludnih hranjena Mlaahna ter luda Djevojka, za moi odahnut od truda, S kim tue grem svuda U tebi kuplju se, o rijeko studena, I tvojom studeni ne mo mi plamena Ugasit ljuvena. Scinju, da ta ljubav, koja me sve mori, S tobom se zgovori, Da prsi me vrue Ugasit ne bude kroz vale tekue. Za ku stvar nemilo Poet u sad te klet: oh da bi tve vrilo Jadnim se zmijami ta ljuto smutilo, Da te svi pastiri i vile gizdave Pomrznuv ostave. KAE KOLIKO JE LAIVA PRIJAZAN OD LJUDI DANANJIH Tko hoe u miru provodit ivot svoj, Od prijatelj dananjih dalee sveer stoj, Er oni dotole ljube te i ele, Dokoli sreome tvojom se vesele, A kad pak u srei tvoj vide priminu, I oni tak zajedno njom jednaga poginu. Svijet je ovi na njeki doao nain sad Da u medu sve taji njekoji estok jad. SAD GDI JE MRTVI DAN Sad gdi je mrtvi dan, ovi t svit daju moj, Gospoe estita: Ktje dijelit za duu tve blago od svita I meni vrhu svih taj dila satvori Milsona koga tva nemilos umori. Molitav ne itu, ni plama votena, Nu onu milu slas od dobra uena, Ka moje alosti Sve moe svrnuti u rajske radosti. Tim mene ugledaj ta kao se dostoja, Ako e da opeta oivit budu ja. JEDNOMU KI NITO NE UINI A TUE SVE HULI Jadovni zlee moj, zavidos s kim bjesni, Za zle prem tolikoj ne scijeni me pjesni.

Aku njih ni sada onijeh sve rii, Kim staro njekada brijeme se ta dii "Svitluto sunace, rozice, diklice, Ljuveno srdace, grimizna svilice, Zato me ta verna ostavi, moj vene, Krunice biserna, moj zlaen prstene?" U ova vremena, moj hudi tamnie, Druga sad imena nae pjesni die, Jer jak lis u cvitju ta nijedna na svit saj U jednomu bitju ne trpi obiaj. Takoer i rii kime se jur njekad Stara svijes dii u scijeni nijesu sad. I ove sad ke vee jesu, znaj, scijenjene S vremenom bit nee od druzih primljene. Razliki svit ovi ki trpi svoju es, Sve vei i novi to godi na njem jes. Tim ne kte rug biti svijem spijevcom na svit saj Kad to ho huliti, pri dobro razmiljaj O KAMENU DRAGI O kamenu dragi, vridni mjesta istonoga Ki usaen sveer stoji posred srca moga, Ckleni, bistri, tih Dunaju koga s obi strane Sjene borja i javorja, guste lipe grane, Drag pokoju u kom dri ljubav svoje krilo, Cesarice srca moga, moja rajska vilo, Moje glave meko uzglavje, moje isto zlato I trudima svim mojima moja ljupka plato, Ka oima mojim vodi vazda danak bili, Ne in vee da ma mlados eljno u tugah cvili. Jur u plamen vas otidoh ivi tebe cia, Gore kako suho drvo ali jedna svia; Gasnu, eznu, bliu, venu, kopnju i ginu vike, Iz oi mi suze viru naglo kako rike. Tuge srce zlo mi kolju, a jad srce davi, Tako da se riti mogu izgled smrti pravi IDU GOROM U PROETU Idu gorom u proetu ja djevica mlada S jutra zorom kad u pjesni slavic boli sklada, Naoh mlaca gdi leae u dubravi gusti Izranjena trovnom strilom ku zao gusar pusti, Koga stavih da ozdravim podobnima licim Njega sveer zgovaraje veselima riim,

I to rana njegova se bolna ozdravljae, Toj se moja druga nova vema estoae. Koga kada zdrava stvorih, molih s mukom zlome Da bi mene ktil ozdravit ljuvenom eljome. Ozdravi me licim svojim u razbludnoj nadi. Zatoj velju da reeno na svitu je svima: Tko satvara har mlacima, s mladac milos prima. U SVOJU NEMO O ti, ka stvor svaki rastvara na svitu Kroz tvoj ma prijaki u gnjivu srditu, Da li ho moju tvom prid kojom svak preda Mu mlados ivotom rastavit pri reda? Da li e nebo zgar i zvizde podniti Da mi sad tuj nehar ti bude stvoriti? Da li e duh se moj od mene dijeliti S kim malo tolikoj ivil sam na sviti? Da li e rastavit dua se od kosti U prvi moje cvit nezrele mladosti? Da li e tve strile pri me, jaoh, raniti, Neg budu me vile vrijednu as izriti? Da li ho dalee od moga da stana Ma dua utee od mene skonana? Ovdi nidno krilo roaka moga ni, Milosno da dilo plakaje uini, Od mojih ovdi ni nikoga na dvori Svom rukom da meni me oi zatvori