XX.

. SI

dl f O r UW |'.." ("ARN i li C:} . 1:."*

Biblioteka Jutarnjeg lista XX. STOLJEE

CAPOTE
HLADNOKRVNO UBOJSTVO Truman Capote Naslov originala: In ColdBlood Prijevod: Branko Bucalo Copvright 1965, by Truman Capote Translated by Branco Bucalo, 2004 2004 Mediasat Group, S.A / International Rights Organization (I.R.O.) KFT. za ovo izdanje

TRUMAN

Hladnokrvno ubojstvo

Printed in Spain

Prijevod Branko Bucalo

ISBN 953-7160-07-6 DLB. B-20043-2004 Globus Media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb Knjiga se prodaje iskljuivo uz primjerak Jutarnjeg lista. Sva prava pridrana.

%\

vt

BIBMOTEKA JUTARNJEG LISTA

 "

M lJ . :

oc

Zahvala
Svi tekstovi u ovoj knjizi koji nisu plod mojih vlastitih istraivanja uzeti su ili iz slubenih dokumenata ili iz intervjua s osobama koje su izravno povezane s dogaajem, a najee je rije o nizu razgovora koji su voeni u duem vremenskom razdoblju. Kako su ti suradnici identificirani u tekstu, bilo bi suvino da ih i ovdje imenujem; ipak, izraavam im i formalnu zahvalnost, jer bi bez njihove strpljive suradnje moj zadatak bio nemogu. Isto tako, neu ni pokuati da poimence spominjem sve one stanovnike okruga Finnev koji su, iako se njihova imena ne nalaze na ovim stranicama, izrazili autoru svoje gostoprimstvo i prijateljstvo koje on jedva da moe uzvratiti u istoj mjeri. Meutim, ipak posebno elim izraziti zahvalnost nekim osobama kojih je doprinos mom djelu bio veoma specifian. To su: dr James McCain, predsjednik Sveuilita Kansas State; g. Lbgan Sanford i osoblje Kansakog istranog biroa: g. Charles McAtee, direktor kaznenih institucija drave Kansas; g. ClifFord R. Hope mlai, ija mi je pomo u pravnim pitanjima bila dragocjena; najzad, ponajvie elim zahvaliti g. Wiliamu Shawnu iz The New %rkera, koji me ohrabrio da se prihvatim ovog zadatka i iji su mi naputci od poetka do kraja bili od velike vrijednosti i znaili mi stalnu podrku.

ft ti'

. i ;: . , . T . C

. ' . -

ATZU

^7^w humains qui apres nous vivez, N'ayez les cuers contre nous endurcis, Car, sepitie de nous povrez avez, Dieu en aura plus tost de vous mercis. Ljudska brao, to ste sad iza nas ivi, Srce nek vam dirne tube nae glas, Smilite se na nas, premda bjesmo krivi, I.' Milost e se Boja lake sjetit vas.

ta * n
i

FRANCOISVILLON Balada objeenih

'4't>

',M|ifc'l

4 -ib

i'

POSLJEDNJI KOJI SU IH VIDJELI IVE

,f. . - '" ' . ', ' \')

* ; l i

4 C 1 H I J?
Selo Holcomb lei na itorodnim visoravnima zapadnog Kansasa, na podruju za koje drugi Kansaani kau tamo negdje. Oko sedamdesetak milja istono od granice Colorada, taj kraj sa svojim elinomodrim nebom i pustinjski istim zrakom ima atmosferu koja vie podsjea na Daleki nego na Srednji zapad. Lokalni akcent protkan je prerijskim unjkanjem: to je nazalni nain govora kojim govore poljoprivredni radnici; mukarci, mnogi od njih, oblae uske traperice, nose eire iroka oboda, a radne cipele imaju im visoke pete i iljate vrhove. Zemlja je ravna, a pogled see daleko, do beskraja; konji, stada stoke, bijeli grozdovi itnih silosa koji se graciozno uzdiu poput grkih hramova vide se mnogo prije no to putnik stigne do njih. I Holcomb se moe vidjeti iz velikih daljina. Ne zbog toga to ima mnogo da se vidi to je samo skupina zgrada podignutih bez nekog naroitog reda koju po sredini dijeli glavna eljeznika linija eljeznike pruge Santa Fe, sluajno izniklo seoce s juga okrueno smeom trakom rijeke Arkansas (izgovara se rastavljeno Ar-kan-sas) sa sjevera autoputom, cesta broj 50, a s istoka i zapada mjesto je naslonjeno na prerije i itna polja. Poslije kie ili kad se otapa snijeg, bezimene, nepoploane i uvijek suncu izloene ulice pretvaraju se iz najdublje praine u najitkije blato. Na jednom kraju gradia nalazi se stara tukaturom ukraena graevina na ijem je krovu elektrina reklama PLES ali
11

gledali su jedan na drugog novim i stranim pogledima, gledali su se poput stranaca. Vlasnik farme River Vallev, Herbert William Clutter, imao je etrdeset osam godina, a kako je nedavno bio na lijenikom-1 pregledu zbog police osiguranja, znao je da je najboljeg zdravstvenog stanja. Iako je nosio naoale bez okvira, a bio je prosjene visine, visok 172 cm, gospodin Clutter bio je prava muka po-t f java. Ramena su mu bila iroka, kosa mu je odrala tamnu boju, njegovo lice s etvrtastim vilicama odavalo je povjerenje u sebe i zadralo je zdrav izgled mladosti; njegovi zubi, zdravi i dovoljno jaki za lomljenje oraha, jo su bili netaknuti. Teio je osamdeset kilograma kao onog dana kad je diplomirao na Kansakom dravnom sveuilitu, zavrivi studij poljoprivrede. Nije bio tako bogat kao najbogatiji ovjek u Holcombu kao g. Tavloi; Jones, vlasnik susjednog imanja. Meutim, on je bio najpoznatiji graanin te zajednice, i u tom mjestu i u susjednom okrunom sjeditu Garden City, gdje je on bio na elu odbora za izgradnju upravo dovrene Prve metodistike crkve, ije je podizanje stajalo osam stotina tisua dolara. Ujedno je bio i predsjednik Kansake konferencije poljoprivrednih organizacija, pa je njegovo ime bilo medu poljoprivrednicima srednjozapadnog Kansasa izgovarano s potovanjem, kao i u nekim uredima u Washingtonu, gdje je on za vrijeme Eisenhowerove administracije bio lan Federalnog kreditnog odbora za poljoprivredu. Uvijek siguran u ono to eli dobiti od svijeta, g. Clutter je to u najveoj mjeri i ostvarivao. Na svojoj lijevoj ruci, na onome to je ostalo od njegova prsta koji mu je zgnjeila jedna poljoprivredna maina, nosio je debeli zlatni prsten koji je bio etvrt stoljea star simbol njegova braka s osobom s kojom se elio oeniti sa sestrom njegova kolege iz razreda, plahom, pobonom i njenom djevojkom koja se zvala Bonnie Fox, a bila je tri godine mlada od njega. Ona mu je dala etvoro djece tri keri, a zatim sina. Najstarija ki, Eveanna, udala se i bila
14

je majka sinia od deset mjeseci, ivjela je na sjeveru IUinoisa, ali je esto posjeivala Holcomb. U stvari, ona i njezina obitelj bili su oekivani za petnaestak dana, pa su njezini roditelji planirali veliko okupljanje Clutterova klana na Dan zahvalnosti (Clutterovi potjeu iz Njemake; prvi imigrant Clutter ili Klotter, kako je tada izgovarano i pisano njegovo prezime doputovao je ovamo 1880. godine); oekivan je dolazak pedesetak roaka, od kojih su neki imali doputovati i iz tako dalekih mjesta kao to je Palatka na Floridi. Ni njegova ki Beverlv, po starosti odmah do Eveanne, nije vie ivjela na farmi River Vallev; ona je u Kansas Citvju, drava Kansas, uila za bolniarku. Beverlv je bila zaruena za mladog studenta biologije koji se veoma dopadao njezinu ocu; ve su bile tiskane pozivnice za vjenanje odreeno za kraj boinog tjedna. To znai da su u domu Clutterovih jo bili djeak Kenvon, koji je, iako petnaestogodinjak, bio vii od svog oca, te njegova godinu dana starija sestra miljenica cijelog mjesta, Nancy. U pogledu svoje obitelji g. Clutter imao je samo jedan ozbiljan razlog za nespokojstvo zdravlje svoje ene. Ona je bila nervozna, ona je patila od kraih razmaka opinjenosti naime, to su bili izrazi koje su upotrebljavali njezini najblii, a ti su izrazi prikrivali stvarno stanje. Nije rije o tome daje istina koja se ticala jada jadne Bonnie bila iole skrivena; svatko je znao da je ona posljednjih est godina bila psihijatrijski pacijent koji je esto odlazio na preglede. Pa i na tom zasjenjenom terenu sunce je zasjalo veoma kasno. Prole srijede, vraajui se s dvotjednog lijeenja u Medicinskom centru Wesley Wichiti, gdje se ona obino lijeila, gospoda Clutter donijela je svom muu jedva vje rojatne vijesti: s radou gaje obavijestila da uzrok njezine patnje tako je naposljetku zakljuila medicinska znanost nije u njezinoj glavi, ve u kimi to je, dakle, fiziki uzrok, neto to se tie kraljenice, u kojoj nije sve na svom mjestu. Razumije se, ona e se morati podvri operaciji, a nakon togadakle, ona e pet biti ista kao i prije. Da li je to mogue da li napetosti, povlaenja u sebe, muklo jecanje u jastuk iza zatvorenih vrata,
15

da li sve to moemo priiti kimi koja nije sasvim u redu? Ako je to tako, onda gospodin Clutter moe izgovoriti molitvu zahvalnicu koja e njegov veliki stol na Dan zahvalnosti okupati doista neogranienom zahvalnou. Jutra g. Cluttera obino bi zapoinjala u est sati i trideset minuta; obino bi ga budili zvonjava velikih posuda za mlijeko i aptavo avrljanje djeaka koji su ih nosili to su bila dvojica sinova Vica Irsika, najmljenog poljoprivrednog radnika. Ali danas je on jo oklijevao pustivi sinove Vica Irsika da dou i odu, jer je prola veer bio je to i petak i trinaesti u mjesecu bila veoma naporna iako djelomino uzbudljiva i vesela. Bonnie je oivjela svoju staru linost; kao da je to predgovor normalnoj situaciji, uvod u vedrinu koja e njome uskoro zavladati, ona je namazala usne, paljivo se poeljala i obuena u novu haljinu zajedno s njim otila u kolu, gdje su aplaudirali uenikoj izvedbi Toma Sawyera u kojoj je Nancy igrala Becky Thatcher. On je uivao to Bonnie vidi u javnosti, nervoznu ali ipak nasmijeenu, kako razgovara s ljudima, a oboje su se ponosili s Nancy; ona je tako dobro glumila, znala je itav tekst, a izgledala je tako lijepo da joj je otac u toku estitanja iza pozornice rekao: Bila si ba divna, srce prava junjaka ljepotica. Nakon toga se Nancy i ponaala tako; klanjajui se u svojoj kazalinoj haljini s veoma irokom suknjom ona ih je zamolila da li se moe odvesti u Garden City. Dravno kazalite ima specijalku u jedanaest i trideset, u petak trinaestog, i ta predstava ima naziv Avetinjska predstava; svi njezini prijatelji i prijateljice idu tamo. U drugim okolnostima gospodin Clutter bi odbio. Njegovi su zakoni bili zakoni, a jedan od njih je glasio: Nancya takoer i Kenvon moraju se vratiti kui svakog dana u deset sati uveer, a u subotu u dvanaest sati. Ali pod dojmom divnih dogaaja te veeri on je dao svoj pristanak. A Nancy se vratila tek oko dva sata. On ju je uo kako ulazi i oslovio ju je, jer iako on nije ovjek koji spremno povisuje svoj glas, ipak joj je imao izrei nekoliko jednostavnih stvari koje su se manje ticale kasnog sata, a vie mladia koji ju je dovezao kui Bobbvja Ruppa, kolskog junaka u koarci, j,

Gospodin Clutter je volio Bobbvja i smatrao da je on osoba ;i koja se znade ponaati i na koju se moe osloniti iako je bio , ; mladi od svega sedamnaest godina; Meutim, u toku tri godine <>' to je Nancy imala izlaske, popularna i zgodna kao to je bila, >: nikad nije izlazila s nekim drugim, pa iako je gospodin Clutter '.7' shvaao da je sadanji nacionalni obiaj mladia i djevojaka da formiraju parove, da idu stalno i nose zarunike prstene, on to nije odobravao, a naroito poto je nedavno sasvim sluajno iznenadio svoju ker i Ruppova sina kako se ljube. On je tada rekao Nancy da prestane viati Bobbvja suvie esto, savjetovavi joj da se polako povue sada, jer e to biti jednostavnije nego da kasnije naglo prekine naime, on ju je podsjetio da nema nikakve sumnje da e se oni jednog dana rastati. Ruppova obitelj pripadala je rimokatolikoj vjeroispovijedi, a Clutterovi su bili metodisti to je injenica koja je sama po sebi dovoljna da raz- t bije svako matanje o tome da bi se ona i taj djeak moda jednog dana oenili. Nancy je to prilino dobro primila bilo kako bilo, ona se nije ni rijeima ni djelom usprotivila a sada, prije nego joj je rekao laku no, g. Clutter je izvukao od nje obeanje da e se malopomalo poeti liavati Bobbvjeva drutva. Ipak, taj je incident na alost skratio vrijeme njegova odmaranja, a on je obino iao spavati oko jedanaest sati. Posljedica toga bila je da se on u subotu, 14. studenoga 1959., probudio tek negdje poslije sedam sati. Njegova ena uvijek je spavala koliko bi joj se svidjelo. Meutim, dok se gospodin Clutter brijao, tuirao i oblaio hlae od grubog samta, koni kaputi karakteristian za uzgajivae stoke, te mekane izme sa stremenovima, nije se bojao da e je probuditi; oni nisu dijelili istu spavau sobu. Ve nekoliko godina on je spavao sam u glavnoj spavaoj sobi u prizemlju te kue, koja je imala dva kata i etrnaest soba i drugih prostorija. Kua je bila izgraena od cigle i drveta. Iako je gospoda Clutter pohranjivala svoje haljine u ormarima mueve sobe, a tisue svojih kozmetikih preparata i lijekova drala u kupaonici uz suprugovu spavau sobu, ona se sasvim ozbiljno uselila u bivu tveanninu sobu koja se nalazila na drugom katu kao i sobe Na Man17

16

cy i Kenvona. Kupaonica je imala zidove od emajliranih ploica i modre, providne zastore. i Kuakoju je najveim dijelom projektirao g. Clutter, koji ] se tako pokazao kao vrlo dosjetljiv i razuman ovjek, iako ne i naroito dekorativan arhitekt bila je izgraena 1948. godine i stajala je etrdeset tisua dolara. (Sada je prodajna vrijednost te kue ezdeset tisua dolara.) Clutterova kua bila je na kraju dugakog uskog puta zasjenjenog kronjama niza kineskih bri- jestova; lijepa bijela kua to se uzdizala usred velikog travnjaka? paljivo odravane bermudske trave impresionirala je Holcomb} i bilo je to zdanje na koje su ljudi pokazivali. U unutranjosti'' bio je niz mekanih tamnocrvenih sagova koji su razbijali sjaj lakiranih podova; u sobi za dnevni boravak bila je velika mo derno oblikovana lealjka presvuena materijalom protkanim bljetavim nitima srebra; u jednom kutu te prostorije u kojoj se dorukovalo nalazila se klupa presvuena modro-bijelim plastinim materijalom. Takvo ureenje stana dopadalo se gos! podinu i gospodi Clutter, ali i veini njihovih znanaca kojih su( domovi bili vie-manje slino ureeni. 31 Osim jedne domaice koja je dolazila svake subote, Clutte*| rovi nisu imali u kui stalno zaposlene radne snage, pa je, potoi: mu je oboljela supruga a najstarija ki otila iz kue, gospodin Clutter bio prisiljen da naui i kuhati; obiteljske rukove pripremali su ili on ili Nancy, ali uglavnom Nancy. Gospodin Clutter je uivao u kunim poslovima, a valja priznati da ih je sjajno obavljao ni jedna ena u Kansasu nije pekla bolji kruh od njega, a njegovi proslavljeni kolai od kokosa uvijek su se prvi prodavali na raznim prigodnim dobrotvornim priredbama; to ne znai da je on uivao u jelu; za razliku od drugih farmera, on je ak vie volio jednostavne doruke. Tog jutra bilo mu je dovoljno da uzme jednu jabuku i au mlijeka; kako on nije pio ni kavu ni aj, uobiajio je da dan zapone bez toplog obroka. On se protivio svim stimulativnim sredstvima ma kako bila blaga. Nije puio, a razumije se nije ni pio; zapravo on nikada nije ni okuao alkohol, a bio je sklon izbjegavati ljude koji su pili injenica
18

da on nije svoj drutveni krug suzio onoliko koliko bi se moglo pretpostaviti lako se objanjava kad saznamo da se njegovo drutvo uglavnom sastojalo od pripadnika Prve metodistike crkve Garden Citvja, a to je bila kongregacija od oko sedamnaest stotina osoba od kojih se veina uzdravala od alkohola jednako kao i g. Clutter. Iako je on paljivo izbjegavao da ne dosauje svojim pogledima, da izvan svog kruga ne namee svoje obiaje i shvaanja, on ih je nametnuo u krugu svoje obitelji i medu svojim radnicima na farmi River Vallev. Da li vi pijete? glasilo je prvo pitanje koje bi postavio nekome tko bi traio posao, pa ak kad bi taj prijan dao negativan odgovor, ipak bi morao potpisati radni ugovor s klauzulom koja je taj ugovor automatski stavljala izvan snage ukoliko bi se otkrilo da ovjek nalazi utoite u alkoholu. Njegov prijatelj stari pionirski raner, g. Lynn Russelljednom mu je rekao: Ti nema milosti. Ja se kunem, Herb, da bi ti odmah otpustio ovjeka kojega bi naao da pije. A ne bi ti padalo na pamet da li njegova obitelj gladuje ili ne. To je vjerojatno bila jedina kritika koja je g. Clutteru ikad upuena kao poslodavcu. Inae je on bio poznat zbog svog osjeanja za pravednost, zbog svoje dobrostivosti, a njegovu ugledu mnogo je doprinijela injenica da je dobro plaao, a esto bi dodavao i posebne nagrade za rad; ljudi koji su radili za nj a ponekad bi ih bilo i osamnaest imali su malo razloga da se tue. Poto je popio au mlijeka i stavio kapu s runastim rubom, g. Clutter je ponio sa sobom jabuku kad je izaao iz kue da utvrdi kakvo je jutro. Bilo je idealno vrijeme za one koji vole jesti jabuku; sasvim bijelo sunevo svjetlo sputalo se s najieg neba, a vjetar istonjak lagano je pomicao posljednje listove na kineskim brijestovima. Jeseni nagrauju zapadni Kansas za sve nedae koje donose ostala godinja doba: otre zimske vjetrove iz Colorada i do pojasa visoki snijeg koji esto ubija ovce; bljuzgavice i udne proljetne magle; a tek ljeta kad i gavrani trae bilo kakvu sjenu, a stabljike itarica bodu kao igle, i bljete prodornim sjajem. Najzad, poslije rujna, dolazi drugaije vrijeme, bablje ljeto koje ponekad traje sve do Boia. Dok je g. Clutter osmatrao

; <1 9

jo jedan divan primjer takvog godinjeg doba, pridruio mu se pas mjeanac u kojemu je teklo neto krvi kotskog ovara.. Obojica se uputie prema ograenom prostoru u kome je bila stona hrana. Tu su se nalazila i tri hambara, od kojih je jedan bio mamutsko montano zdanje cilindrina oblika; bio je pun sjemenki od eerne trske, a bilo je u njemu i pravo brdo utog prosa koje je vrijedilo znatnu svotu novca stotinu tisua dolara. Samo taj iznos predstavljao je gotovo etiri tisue posto vie od cijele Clutterove zarade iz 1934 godine one godine kad se oenio Bonnie Foxovom i krenuo s njom iz njihova rodnog grada Rozela, Kansas, u Garden City gdje je naao zaposlenje kao pomoni poljoprivredni strunjak okruga Finnev. Bilo je tipino za nj to je prije no to je prolo sedam mjeseci bio unaprijeen; naime, uspio je sam zauzeti mjesto efa. Godine u kojima je on obavljao tu dunost od 1935. do 1939. bile su najpranjavije, najgore godine to ih je taj kraj upoznao otkad se tu smjestio bijeli ovjek; mladi Herb Clutter, koji je bio veoma sposoban a njegov mozak je uvijek struno prosipao najnoviju i najsuvremeniju poljoprivrednu praksu, bio je potpuno kvalificiran da poslui kao posrednik izmeu vlade i nezadovoljnih i razoaranih farmera; ti su se ljudi dobro koristili optimizmom i uenim savjetima ugodnog mladog ovjeka koji je izgledao kao da se razumije u svoj posao. Pa ipak on nije radio ono to je htio; kao sin farmera on je od poetka teio za tim da vodi vlastitu farmu. Upravo zbog toga je nakon etiri godine napustio svoje mjesto i na zemlji koju je zakupio posuenim novcem stvorio osnove farme River Vallev (to je ime opravdavalo neugodno prisustvo rijeke Arkansas, ali nije bilo nikakve doline, na to upuuje rije vallev). Bio je to postupak koji je nekoliko konzervativaca iz okruga Finnev promatralo s ironinim zadovoljstvom hajde da se zabavimo; ti starci uvijek bi s veseljem peckali mladog poljoprivrednog strunjaka uzimajui kao metu njegova fakultetska shvaanja: To je u redu, Herbe. Ti uvijek zna to je najbolje uiniti na

tuc udoj zemlji. Zasadi ovo. Poravnaj ono. Ali moda e drugaije zakljuivati kad bude imao vlastitu zemlju. Oni su se varali; utokljunev eksperiment je uspio moda djelomino i stoga to je on prvih godina radio osamnaest sati dnevno. Doivljavao je i neuspjehedvaput je podbacila etva, a jedne zime izgubio je u snjenoj oluji nekoliko stotina glava stoke; ali nakon desetak godina imanje g. Cluttera sastojalo se od preko osam stotina hektara vlastite zemlje i tri tisue hektara iznajmljene zemlje, a kako su priznavali njegovi kolege, to je bio prilino prostran teren. ito, sjemenje miloa, sjemenje plemenite trave sve su to bile etve od kojih je zavisio napredak farme. I ivotinje su bile vane ovce, a naroito stoka. Stado od nekoliko stotina komada stoke herifedske pasmine nosilo je Clutterove oznake, premda nitko ne bi mogao ni pomisliti da on uzgaja tolik broj stoke, jer on nije nikad drao na jednom mjestu mnogo stone hrane; u prostoru gdje je drao stonu hranu bilo je hrane samo za nekoliko oboljelih krava, nekoliko krava za munju, za Nancyne make i za Babe, obiteljskog miljenika starog debelog radnog konja koji se nikad nije protivio kad bi se na njegova leda uspelo troje ili etvoro djece oekujui ugodnu etnju. Sada je g. Clutter dao Babei ostatak jabuke, a zatim je nazvao dobro jutro ovjeku koji je tu sreivao razne stvari; bio je to Alfred Stoecklein, jedini stalni namjetenik. Stoeckleinovi i njihovo troje djece ivjeli su u kui koja nije bila ni stotinu metara udaljena od glavne kue; osim njih Clutterovi nisu uokrug pola milje imali drugih susjeda. Stoecklein je bio ovjek duga lica, ali i dugakih smeih zubi; zapitao je Cluttera: Imate li danas na pameti neki poseban posao? Naime, mi imamo bolesnika. Beba. Ja i gospoda bili smo s njom gotovo cijelu no. Namjeravam je odvesti doktoru. A gospodin Clutter, izraavajui svoje aljenje, ree mu neka se svakako tog jutra smatra slobodnim, a ako mu on ili njegova ena mogu u bilo emu pomoi, neka ih samo pita. ^atim se uputio u pravcu juga prema poljima koja su sada imala boju lavlje dlake i bljetala u zlatnim tonovima, to je tipino za vrijeme poslije etve. Pas je trao ispred njega.
21

20

U tom je smjeru bila rijeka; pored obale bio je vonjak sa stablima bresaka, kruaka, jabuka i treanja. Prije pedeset godina, kako se sjeaju ljudi to tu imaju duboko korijenje, drvosjei bi trebalo svega desetak minuta da sjekirom sasijee sva stabla u zapadnom Kansasu. ak i danas uglavnom sade razne balzamovine i kineski brijest trajnice koje poput kaktusa odolijevaju sui. Meutim, kao to je g. Clutter esto naglaavao, potrebno je samo nekoliko centimetara vie kie pa da ova zemlja postane raj raj na Zemlji. Bila mu je namjera da pored rijeke posadi barem nekoliko voaka koje bi uspijevale s kiom ili bez nje, jedan kutak raja, zeleni raj s mirisom jabuka. To je bila njegova vizija. Njegova je ena jednom primijetila: Moj se mu vie stara za ta stabla nego za svoju djecu, a svatko se u Holcombu sjeao dana kad je mali avion s motorom u kvaru sletio ravno meu stabla bresaka: Herb je izgledao kao luak kojeg bi trebalo svezati! Propeler se jo nije ni zaustavio, a on je ve protiv pilota podigao sudsku tubu. Prolazei kroz vonjak, g. Clutter je odluio nastaviti odmah uz rijeku koja je ovdje bila plitka i iarana otoiima; ti otoii su zapravo plaice od mekana pijeska na kojima bi se za nedjeljnih praznika odmarala obitelj Clutter, u vrijeme kad je Bonnie jo osjeala neke stvari; to su bila zajednika obiteljska poslijepodneva u kojima bi uvijek ponetko drao udicu oekujui da zagrize riba. G. Clutter je veoma rijetko na svom imanju susretao osobe koje bi neovlateno dole; njegovo imanje bilo je milju i po udaljeno od ceste, a prilazilo mu se postranim i malo poznatim putovima, pa to nije bilo mjesto na koje bi stranci sluajno zalutali. A sad, odjednom, pojavila se cijela grupa, pa je Teddy, njegov pas, jurnuo prema njima izazovno lajui. Ali bilo je neto udnovato s Teddvjem. Premda je on bio dobar pas uvar, uvijek budan, uvijek spreman da lajanjem izazove pravi pakao, njegova vrijednost bila je potamnjena samo jednom manom: ako samo ugleda oruje kao to je sada ugledao jer su uljezi bili naoruani i on je ve spustio glavu podvivi rep. Nitko to nije znao objasniti, jer nitko nije poznavao njegovu povijest; znalo
22

se samo to da je to bio pas lutalica kojeg je Kenvon usvojio prije nekoliko godina. Pokazalo se da su posjetitelji lovci na fazane iz Oklahome. Bilo ih je petoro. Sezona fazana u Kansasu, poznati studenaki dogaaj, privlai ete lovaca iz susjednih drava i u toku prolog tjedna cijele pukovnije lovaca paradirale su kroz jesenska polja, pucajui i obarajui samom velika jata od zrnovlja odebljalih ptica boje mjedi. Po obiaju, ako ne bi bili pozvani kao gosti, lovci bi vlasniku zemlje trebali da plate pristojbu to im je omoguio da na njegovu imanju tjeraju plijen, ali kad su Oklahomljani ponudili da otkupe lovno pravo, g. Clutter je bio sasvim dobre volje: Nisam ja tako siromaan kao to izgledam. Samo nastavite i oborite sve to moete, rekao im je. Zatim je u znak pozdrava dodirnuo rub svoje kape uputivi se prema svom domu i radnom danu koji ga je ekao, ne slutei da e to biti posljednji dan njegova ivota.

Poput g. Cluttera, ni mladi ovjek koji je dorukovao u maloj kafeteriji koja se zvala Mali dragulj nikad nije pio kavu. Volio je pivo od korijenja. Tri aspirina, hladno pivo i niz cigareta Pali Mali tako je on shvaao pravu sjedjeljku. Pijuckajui i puei, on je prouavao autokartu to je bila otvorena na tezgi ispred njega bila je to Phillips 66 karta Meksika ali bilo mu je teko koncentrirati se jer je oekivao prijatelja koji je zakasnio. Pogledao je kroz prozor tihe ulice malog grada, pogledao je na ulicu koju do juer nikad nije vidio. Jo ni traga od Dicka. Ali nema sumnje da e se on pojaviti, na koncu konca cilj njihova sastanka bila je Dickova ideja, bio je to njegov pogodak. A kad sve bude gotovo tada u Meksiko. Karta je bila iskrzana, brojni prsti su je toliko omekali da je postala njena kao najnjenija koa. Iza ugla, u njegovoj sobi u hotelu u kome je odsjeo, bilo je stotine slinih zemljopisnih karata; bile su to od ruku izlizane karte svake drave u Uniji, svake kanadske provincije, svake juznoamerike zemlje; mladi je bio neumoran u smiljanju novih putovanja, a ve je boravio na Aljaski, na Havajima i u
23

Japanu, te u Hong Kongu. A sada, zahvaljujui pismu, pozivu na pogodak, evo ga ovdje sa svim svojim zemaljskim dobrima: kartonski putni koveg, gitara, dvije velike kutije s knjigama, mapama i pjesmama, s lirikom i starim pismima to je sve teilo oko etvrtinu tone. (Dickovo lice kad je ugledao te kutije: Kriste, Perry. Zar ti te otpatke nosi svuda sa sobom? A Perry je odgovorio: Kakvi otpaci? Jedna od ovih knjiga kota me trideset zelembaa.) A sad se nalazio u malom mjestu Olathe, Kansas. Prilino smijeno ako sve uzmete u obzir; kad se sjeti da se vratio u Kansas, a tek su prola etiri mjeseca da se zakleo najprije Dravnoj komisiji za pomilovanje, a zatim samom sebi da vie nijednom nee svojom nogom zakroiti u Kansas. U redu, nee dugo ostati. Mapa je bila iarana imenima zaokruenim tintom. Cozumel, otok nedaleko od obale Yucatana, gdje, prema onome to je proitao u jednom asopisu za mukarce, moete odbaciti svoju odjeu, zadovoljno se nasmijeiti poput rade i posjedovati sve ene koje elite za pedeset dolara mjeseno! Iz istog lanka zapamtio je i druge privlane tekstove: Cozumel je uporite, protiv drutvenih, privrednih i politikih pritisaka. Na ovom otoku nikakva slubena osoba ne progoni nikakvu privatnu osobu, i svake godine jata papiga dolaze s kopna da poloe svoja jaja. Acapulco je naglaavao ribarenje na visokom moru, igranice, usamljene bogataice; a Sierra madre znai zlato, znai Blago Sierra Madre, film koji je on gledao osam puta. (Bio je to najbolji Bogartov film, ali i stara tipina koja je igrala lovca na zlato podsjeala je Perrvja na njegova oca, i on je smatrao da je i to bila vraki dobra uloga. Walter Huston. Da, a istina je ono to je rekao Dicku: On nije znao dobre i loe strane potrage za zlatom, doim je Perry znao, jer ga je nauio njegov otac, koji je bio profesionalni traga za zlatom. Zato, dakle, ne bi i oni, njih dvojica, kupili par jakih konja i pokuali svoju sreu u Sierri Madre? Ali Dick, praktini Dick, imao je ovo miljenje: Ah, mili moj, ah, svata. Vidio sam taj film. Zavrava tako da su svi ispali kreteni. Onda ta groznica, pa oni koji ti ispijaju krv, pa stravine prilike

koje te tuku sa svih strana. A tada, kad su dobili zlato sjea li se, prohujao je straan vjetar i sve je to raznio do avola? Perry je presavio kartu. Platio je pivo i ustao. Sjedei, izgledao je kao ovjek koji je vii od prosjeno visokog i jakog ovjeka; izgledao je snaan ovjek, s ramenima i jakim torzom dizaa utega u stvari, dizanje utega bio je njegov hobi. Ali neki dijelovi njegova tijela nisu bili u skladu s drugima. Njegovo malo stopalo obuveno u kratke crne izmice s elinim kopama moglo bi glatko ui u njene enske balerinke; kad je ustao, vidjelo se da nije vii od dvanaestogodinjeg djeaka; odjednom bi se ustanovilo da on na svojim tankim nogama koje su bile groteskno drugaije od odraslog tijela koje je na njima poivalo, ne izgleda kao dobro graeni voza kamiona, ve kao dokej u mirovini, sav nadut u gornjem dijelu tijela, u koje su se slili svi miii. Poto je izaao iz trgovine, Perry je stao na suncu. Bilo je etvrt do devet i Dick je kasnio ve pola sata. Meutim, da mu Dick nije dobro utuvio vanost svake minute u toku iduih dvadeset etiri sata, Perry ne bi ni primijetio njegovo zakanjenje. Vrijeme mu je rijetko kad igralo neku ulogu, jer je on imao razne metode kako da mu lake proe izmeu ostalog znao se za-buljiti u ogledalo. Dick je jednom primijetio: Kad god ugleda ogledalo, ti kao da padne u trans. Kao da gleda u neku bavu s divnim piem. Hou rei, tako ti boga, zar se nikad ne umori? Daleko od toga; njega je oaravalo njegovo lice. Svaki kutak lica imao je drugaiji izraaj. Bilo je to lice koje se stalno mijenjalo, a eksperimenti pred ogledalom nauili su ga kako da na licu izazove promjene, kako da sada izgleda zlokobno, pa blago, pa zamiljeno; pokret glave, mali gr usana i korumpirani Ciganin preobrazio bi se u njenog romantiara. Njegova je majka bila punokrvna Indijanka iz plemena Cherokee; od nje je naslijedio boju svoje koe put mu je bila kao da je u njoj izmijean jod, imao je tamne i vlane oi, crnu kosu koju je on redovito mazao jantinom, a ^ Je dovoljno da je bez tekoe putao niske

otlete i upove kose na sve strane. Darovi njegove majke bili su

24

oevid

ni; darovi njegova oca, Irca svijetle kose i pjegava lica, bili
25

su mnogo manje vidljivi. Kao da je indijanska krv unitila svaki trag keltske krvi. Pa ipak, ljubiaste usne i oholi nos potvrivali su prisutnost irske krvi, kao i poseban nain na koji se uzbuivao, njegov uzoholjeni irski egoizam, koji bi esto aktivirao masku Cherokee Indijanca i sasvim zavladao licem, naroito kad bi svi rao gitaru i pjevao. Pjevanje kao i sama pomisao da to ini pred publikom bio je drugi hipnotiki nain provoenja vremena. Uvijek se koristio istom mentalnom inscenacijom noni lo kal u Las Vegasu koji je zapravo i bio njegov rodni grad. U mati bi se naao u elegantnoj prostoriji ispunjenoj linostima kojih je sva uzbuena panja bila usredotoena na senzacionalnu novu zvijezdu koja je pjevala svoju ve svuda slavnu verziju melodije Ja u te vidjeti, uz pratnju violina, a koja kao refren ima njego vu posljednju baladu koju je sam komponirao: d
Svakog travnja jata papagaja Nadlijeu nas, crvena i zelena, Zelena i mandarinski crvena. Vidim ih kako lete, ujem ih na visini,
Pjevajui, papagaji donose travnjsko proljee...

BROURE..., odgovarajui na oglase POTOPLJENO BLAGO! Pedeset pravih karata! Fenomenalna ponuda ...) koji su drakali njegovu davnanju elju da ostvari avanturu koju bi mu izgraivala njegova brza mata: bio je to san o plovljenju niz udne vode, o ronjenju prema dubinama koje su postajale sve tamnije zelene, o tihom klizanju pored pramca broda, panjolske galije, do vrha napunjene teretom dijamanata i bisera, pune sanduka ista zlata. Zasvirala je sirena automobila. Najzad Dick. an

1^0. ;(,| *T
g)jf

(Kad je prvi put uo tu pjesmu, Dick je komentirao: Papige ne pjevaju. Moda govore. Krie. Ali svakako papige ne pjevaju. Naravno, Dick je sve doslovce shvaao, ba sve nije imao razumijevanja za muziku ili poeziju a kad ovjek doe do sri stvari, onda nema sumnje da su Dickova praktinost, njegov pragmatini nain prilaenja svakom predmetu, bili prvenstveni razlog koji je Perrvja privukao k njemu, jer kad ga je usporedio sa sobom inilo mu se da je Dick tako autentino grub, neranjiv, potpuni mukarac.) Bez obzira na to koliko je bio ugodan taj san o Las Vegasu, ipak je blijedio pred drugom njegovom vizijom. Od dana svoje prve mladosti, pa do vie od polovine svoje trideset i jedne godine on je pokazivao naklonost za literaturu (BOGATSTVO U RONJENJU! Uite kod kue u vaem slobodnom vremenu. Brzo zaradite velike novce ronjenjem. BESPLATNE

Mili boe, Kenvon! Ja te ujem. i| Kao i inae, u Kenvonu je bio sam avo. Njegova vika ula se niz stube: Nancy! Telefon! Bosonoga i samo u pidami Nancy je sjurila niz stube. U kui su bila dva telefona jedan u prostoriji koju je njezin otac upotrebljavao kao kancelariju, a drugi u kuhinji. Ona je digla slualicu aparata u kuhinji: Halo? Oh, da, dobro jutro, gospodo Katz. A gospoda Clarence Katz, supruga farmera koji je imao imanje tik uz autoput, kazala je Nancy: Rekla sam tvom tati da te ne budi. Kazala sam mu da e Nancy zacijelo biti umorna nakon njezine divne glume u sinonjoj predstavi. Bila si sjajna, draga moja. A te bijele vrpce u tvojoj kosi! A onda onaj dio kad si ti mislila da je Tom Sawyer mrtav imala si prave suze u oima. Bila si jednako dobra kao netko u najboljem televizijskom programu. Ali tvoj je tatica rekao da je vrijeme da ustane; dakle, uskoro e biti devet sati. Nego, to sam ja htjela, draga moja moja mala djevojice, ah, da moja mala Jolene, ona I duu dala za pitu od treanja; a znajui kako ti dobro pravi pitu od treanja i kako zbog nje uvijek dobiva nagrade, palo mi je na pamet da bih je mogla jutros dovesti pa da joj ti pokae. Sto misli o tome? Obino bi Nancy bila veoma spremna da podui Jolene kako a Pnpremi kompletan ruak ukljuujui i peenog purana;
H l 27

26

smatrala je svojom dunou da pomogne mladim djevojkama koje trae njezinu pomo u kuhanju, ivanju ili poduku u muzici ili, kao to je esto bio sluaj, kad bi eljele da se povjere. Bilo je pravo udo kako bi ona nala za to vremena a istovremeno bi uspijevala da praktiki upravlja tom velikom kuom, da bude odlian uenik, predsjednica svog razreda, voda programa 4-H i u Mladoj metodistikoj ligi, da bude vjeta jahaica, izvrsna muziarka (klavir, klarinet), godinji dobitnik nagrada na opinskom sajmu (zbog kolaa, ivanja i drugog), a da ne zaboravimo cvjetne aranmane pravo je, dakle, udo kako djevojka koja jo nije navrila sedamnaestu moe vui takav teret i initi to bez rijei, bez jadikovanja uvijek vesela i nasmijeena; to je bila zagonetka koju je postavljalo cijelo mjesto, a rjeavalo ju je ovim rijeima: Ona ima karaktera. Dobila ga je od svog staroga. Nema sumnje da je njezina snaga odnosno talent koji joj je omoguavao da sve to ini zacijelo potjecao od njezina oca: on je bio primjer izvrsnog smisla za organizaciju. Svaki trenutak bio je unaprijed odreen; ona je u svakom trenutku tono znala to e raditi i koliko e joj vremena za to trebati. A danas je ba u tome bila neprilika: poremetila je svoj plan. Odluila je da pomogne Roxie Lee Smith, djetetu svojih susjeda; pomogla joj je da bolje naui solo na trubi koji je Roxie Lee namjeravala odsvirati na kolskom koncertu; obeala je majci da e obaviti za nju tri komplicirana posla; osim toga s ocem je ugovorila da e zajedno prisustvovati sastanku 4-H u Garden Citvju. Zatim je trebalo pripremiti ruak, a nakon ruka raditi na vjenanici za Beverlvno vjenanje, koju je ona sama skrojila i odluila da saije. Prema tome, oito je da nije bilo vremena za lekciju pripremanja pite od treanja, kojoj se nadala mala Jolene. Jedino ako uspije neto odgoditi za drugi put. Gospodo Katz? Hoete li trenutak priekati uz telefon, molim vas? Brzo se uputila u kancelariju svog oca. Ta prostorija koja je imala i ulaz izvana za obine posjetitelje, bila je od sobe za dnevni boravak odijeljena pominim vratima; premda je g.

Clutter ponekad dijelio kancelariju s Geraldom Van Vleetom, mladiem koji mu je pomagao u upravljanju farmom, ta je prostorija ponajvie njemu sluila za odmaranje bilo je to uredno utoite obloeno orahovim furnirom, a u prostoriji su se nalazili barometri, karte s podacima o kii, dalekozor itd. U toj sobi on je sjedio poput kapetana u svojoj kabini, poput moreplovca koji upravlja brodom River Vallev kroz opasni prolaz svih godinjih i doba. Nita zato, rekao joj je u odgovoru na njezino pitanje. Izostavi 4-H. Umjesto tebe povest u Kenvona. I tako je Nancy odgovorila gospoi Katz da je sve u redu: da, fino, odmah dovedite Jolenu. Ali kad je spustila slualicu, namrgodila se. To je tako udno, rekla je pogledavi oko sebe i ugledavi oca kako pomae Kenvonu da sabere kolonu brojki; a za svojim stolom pored prozora sjedio je g. Van Vleet koji je imao ugodan izgled osobe ija je ljepota ak i pomalo sirova, pa je to nju navodilo da ga iza njegovih leda naziva Heathclifrbm. Ali ja osjeam miris cigareta. U svom dahu? zapitao je Kenvon. Ne, objeenjae. U tvom dahu. To ga je utialo, jer je Kenvon, kao to je on znao da ona znade, tu i tamo povukao po dim ali, uostalom, to je inila i Nancy. G. Clutter je pljesnuo dlanovima. To je sve. Ovo je kancelarija. Uspevi se uza stube, obukla se u izblijedjele traperice i zeleni demper, a oko ruke je stavila svoje tree po redu najvrednije bogatstvo zlatni sat; ispred sata bila je njezina najblia prijateljica maka Evinrude, ali ispred make, ispred jadne Evinrude, bio je prsten koji joj je poklonio Bobby, uvjerljiv dokaz njihova statusa stalnog hodanja, koji je nosila (tj. kada ga je nosila, jer je bila ovoljna i najmanja svadica pa da ga skine s ruke) na palcu, jer iako bi ga ljepljivom trakom privrstila na ruku prsten bi i dalje P ivao oko prsta; bio je to prsten za daleko vru ruku. Nancy Je ila zgodna djevojka, vitka i djeaki agilna, a najljepe na njoj

28

29

bili su njezina kratka i sjajna kestenjava kosa (svakog jutra i veeri prola bi tono stotinu puta etkom kroz kosu) i njezin njeni ten, malice pjegav i ruiastosmed od prologodinjeg ljetnog sunca. Ali njezine su oi, velike, tamnosvjetlucave, odmah stvarale dojam da je ona osoba bez imalo sumnjiavosti, da je veoma razumna i veoma ugodna i blaga. Nancy! pozvao ju je Kenvon. Suan je na telefonu. Suan Kidvvell, osoba njezina povjerenja. Opet je digla slualicu u kuhinji. Kai mi, zapoela je Suan koja je s tom komandom uvijek zapoinjala svoje telefonske seanse. Dakle, da ponem, kai mi zato flertuje s Jerrvjem Rothom. Poput Bobbvja, i Jerry Roth bio je kolska koarkaka zvijezda. Sino? Dobri boe, pa ja nisam flertovala. Misli zbog toga jer smo se drali za ruke? Nakon predstave on je jednostavno doao iza pozornice. Ja sam bila tako nervozna. Zbog toga mi je uzeo ruku. Ohrabrivao me. Jako slatko. A onda? Bobby me poveo u kino gdje se davao nekakav film strave. I drali smo se za ruke. Je li bio jeziv? Ne Bobby. Film. On nije tako mislio; samo se smijao. Ali ti zna mene. Buuu! i ja padam sa sjedala. 0 to jede? i$ Nita. ' Znam grize nokte, odvrati Suan i tono je pogodila. Koliko je god Nancy pokuavala, nije se mogla osloboditi svog obiaja da gricka nokte, a kada bi god bila zbog neega unezvijerena ona bi ih neobino brzo grickala. Kai mi. Zar neto nije u redu? 'iW Ne. $ Nancy. C'est moi... Suan je uila francuski. '; Pa tata. Posljednja tri tjedna on je jako neugodan. Strano. Barem kad sam ja pored njega. A kad sam se noas vratila kui, on je to opet zapoeo.
30

To nije trebalo objanjavati; bila je to tema koju su dvije prijateljice temeljito razmotrile i u pogledu koje su se slagale. Sumirajui taj problem s Nancvna stajalita, Suan je jednom rekla: Ti sada voli Bobbvja i on ti treba. Ali duboko u sri stvari ak i Bobby zna da to nema nikakve budunosti. Kasnije, kad se uputimo do Manhattana, sve e nam izgledati poput nova svijeta. U Manhattanu je Kansako sveuilite, a dvije djevojke su namjeravale tamo se upisati na studij umjetnosti, te zajedniki dijeliti sobu. Sve e se izmijeniti bez obzira na to svia li ti se to ili ne svia. Ali ti to ne moe sada izmijeniti ivei ovdje u Holcombu, susreui Bobbvja svakog dana, sjedei u istom razredu a za promjenu nema ni razloga. Naime, ti i Bobby ste veoma sretan par. A osim toga va odnos bit e neto ega e se uvijek sa zadovoljstvom sjeati ako te ostave na miru. Zar ne moe oca navesti da to shvati? Ne, ona to nije mogla. Jer, kao to je objasnila Susani, kada ja god zaponem neto govoriti, on pilji u mene kao da ga ja ne volim. Ili kao da ga manje volim. I odjednom eto mi vezana jezika; jednostavno elim biti njegova ki i ponaati se prema njegovim eljama. Suan na to nije imala odgovora; to je ukljuivalo emocije, odnose koji nisu bili dio njezina ivotnog iskustva. ivjela je sama s majkom koja je predavala glazbu u koli u Holcombu, a svog se oca veoma nejasno sjeala jer je gospodin Kidvvell prije mnogo godina, u njihovoj rodnoj Kaliforniji, jednog dana jednostavno otiao od kue i vie se nije vratio. A osim toga, sad je nastavljala Nancy, ja nisam sasvim sigurna da sam ja razlog. Razlog koji ga ini svadljivim. Neto drugo njega stvarno zabrinjava neto drugo. Tvoja majka? Nijedna druga Nancyna prijateljica ne bi se usudila izvaliti neto slino. Suan je, meutim, bila povlatena. Kad se ona prvi put pojavila u Holcombu, kao melankolina djevojica puna m aste, sklona tuzi, osjeajnosti i osjedjivosti, imala je svega osam godina i bila je godinu dana mlada od Nancy; Clutterovi su je t0Pl0 doekali da je ta mala djevojica koja je bez oca dola
31

iz Kalifornije maltene postala lan obitelji. Punih sedam godina dvije su prijateljice bile nerazdvojne, a zbog rijetko slinih ili istovjetnih senzibilnosti, jedna je drugoj bila nezamjenjiva. Ali prolog rujna Suan je iz mjesne kole prela u veu i navodno bolju kolu u Garden Citvju. To je bio uobiajen postupak za uenike iz Holcomba koji su namjeravali nastaviti studij, ali g. Clutter, koji je uporno i tvrdoglavo titio interese svog mjesta i njegove vrline, takve prelaske smatrao je izazovom duhu zajednice; kola u Holcombu bila je sasvim dobra za njegovu djecu i prema tome, oni e u njoj ostati. Tako djevojke vie nisu bile stalno zajedno, pa je Nancy duboko osjeala danju odsutnost svoje prijateljice, jedine osobe prema kojoj nije morala biti ni specijalno prijazna ni odgojena. Ne znam. Ali mi smo svi tako sretni zbog majke ula si divnu vijest. Tada e Nancy s oklijevanjem u glasu, kao da umiruje ivce zbog uvrede koju e izrei: Sluaj, a zato ja to njuim dim? Da ti iskreno kaem, ini mi se kao da gubim svijest, kao da nisam pri sebi. Ulazim u auto, ulazim u neku prostoriju, a ini mi se kao da je u njoj netko bio i puio cigaretu. To nije majka, a ne moe biti ni Kenvon. Kenvon se ne bi usudio... A veoma je vjerojatno da se to ne bi usudio ni jedan posjetitelj doma Clutterovih, koji je naglaeno bio bez pepeljara. Suan je polako poela shvaati kamo Nancy cilja, ali to je bilo smijeno. Bez obzira na prirodu svojih privatnih uznemirenja i tjeskoba, ona ne bi mogla povjerovati da gospodin Clutter u duhanu nalazi tajno utoite. Prije nego ju je mogla zapitati to je zapravo mislila kazati, Nancy ju je presjekla: Oprosti, Susie. Moram ii. Ovdje je gospoda Katz.

Dick je bio za volanom crne limuzine tipa chevrolet 1949. im je uao u auto, Perry je provjerio nalazi li se njegova gitara na stranjem sjeditu; prole noi, poto je svirao na zabavi Dickovih prijatelja, on ju je zaboravio i ostavio u autu. Bila je to stara gitara Gibson boje pijeska, ali navotena medenouto.

Pored gitare leao je drugaiji instrument potpuno novi automatski revolver s plavom cijevi, kalibra dvanaest, a s jedne i s druge strane drke bile su izrezbarene scene fazana u letu. Zatim baterijska lampa, dugaki no, par konih rukavica i kona lovaka vesta s nabojima, koja je bila jo jedan udan prilog toj mrtvoj prirodi na stranjem sjeditu njihova automobila. Zar ti to nosi? zapitao ga je Perry pokazujui na lovaki kaputi. Dick je prstima pokucao po staklu ispred sebe. Kuc, kuc. Oprostite, gospodine. Mi smo, znate, bili u lovu i izgubili smo se na putu. Ako bismo se mogli posluiti telefonom... Si, senor. Yo comprendo.* Sigurno je, dodao je Dick. Ja ti obeavam, dragi, da emo mi vraki popraiti tih zidova. Te zidove, ispravio ga je Perry. Rob rjenika, veliki pobornik neobinih rijei, on je uporno ispravljao gramatiku svog prijatelja i irio njegovo rjeniko znanje od trenutka kad su se upoznali u zajednikoj eliji Kansake dravne kaznionice. Ne treba misliti da je uenik odbijao te lekcije; tovie, da bi polaskao svom uitelju, on je jednom sastavio nekoliko pjesmica, i premda su stihovi bili sasvim opsceni, Perry, koji ih je ipak smatrao vraki duhovitima, taj je rukopis uvezao u kou u zatvorskoj knjigovenici, a naslov Prosti vicevi utisnuo je zlatnim slovima. Dick je imao na sebi plavi demper; na leima su bila proivena slova koja su oglaavala ATLETSKU TRGOVINU BOBA JANDSA. On i Perry vozili su se glavnom ulicom Olathe, sve dok nisu stigli do zgrade Boba Sandsa, u kojoj se nalazila i garaa za popravak automobila gdje se Dick zaposlio im je puten iz kaznionice sredinom kolovoza. Spretan mehaniar koji je tjedno zaraivao ezdeset dolara. Nije zasluio nikakvu plau za posao koji je planirao za ovo jutro, ali g. Sands, koji bi ga u subotu ostavljao a sam vodi posao, nikad nee saznati da je svog namjetenika
* Da, gospodine. Razumijem. (Prim.

prev)

 '. : '
32 33

isplatio za popravak vlastitog automobila. Uz Perrvjevu pomo on se bacio na posao. Izmijenili su ulje, podesili su kvaila, napunili akumulator, stavili nove gume na prednje kotae dakle, uinili su sve to je bilo potrebno, jer se od starog chevroleta oekuje da izmeu danas i sutra obavi vane zadatke. Zato to je stari bio u blizini, rekao je Dick odgovarajui Perrvju, koji je htio znati zato je Dick toliko zakasnio na sastanak u Malom dragulju. Nisam htio da vidi kako iz kue iznosim revolver. Kriste, tada bi odmah prokljuvio da ne govorimo istinu. Govorim, ispravi ga Perry. Ali to si mu ti rekao? Najzad? Kao to smo kazali. Rekao sam mu da emo otii nekamo preko noi rekao sam mu da emo mi ii posjetiti tvoju sestru u Fort Scottu. Jer da ona toboe dri tvoj novac. Petnaest stotina dolara. Perry je imao sestru, a svojevremeno je imao i dvije, ali preivjela sestra nije boravila u Fort Scottu, kansakom gradu osamdeset pet milja udaljenom od Olathea; u stvari on nije ni znao njezinu sadanju adresu. Je li bio ogoren? Zato bi bio ogoren? Zato to me mrzi, rekao je Perry iji je glas bio i njean i vrstglas koji je bez obzira na svoju mekou tono formulirao svaku rije, izbacivao je poput koluta dima. A isto tako i tvoja majka. Ja to znam ja to znam po nainu kako me gledaju. Dick je slegnuo ramenima. Nema to veze s tobom. Kao takvim. Oni jednostavno ne vole da sam ja u drutvu bilo koga iz zidova. Dvaput oenjen, dvaput rastavljen, dvadeset osam godina i otac trojice djeaka Dick je puten na uvjetnu slobodu, ali uz obavezu da stanuje s roditeljima; obitelj koja je ukljuivala i mlaeg brata ivjela je na maloj farmi nedaleko od Olathea. Ne vole nikoga tko nosi iglu naeg bratstva, dodao je i dotakao se plave toke tetovirane ispod njegova lijevog oka to je bio znak, vidljiva lozinka po kojoj su ga neki njegovi bivi kaznioniki kolege mogli identificirati.

Razumijem, kazao je Perry. Slaem se s takvim stavom. Oni su dobri ljudi. Tvoja majka je zaista mila osoba. ; Dick je klimnuo; i on je tako mislio. U podne su se okanili alata, a Dick, koji je upalio motor sluajui njegovo mrmljanje, bio je uvjeren da su obavili poten posao. Nancy i njezimprotegeejolene Katz takoer su bile zadovoljne I svojim jutronjim radom; zapravo, mrava trinaestogodinja djevojica bila je sva naduta od ponosa. Ona je dugo gledala Nancy koja je bila pobjednica na mnogim natjecanjima za izradu kolaa, a zatim je zadivljeno promatrala kako se trenje pue ispod tanke korice tijesta u vruoj penici; kad je bila sva izvan sebe, zagrlila je Nancy i zapitala je: Kai mi poteno, zar sam ga zaista ja nainila? Nancy se nasmijala, zagrlila ju je i uvjerila da je ba ona napravila kola uz malu njezinu pomo. Jolene je insistirala da odmah kuaju pitu glupo je ostaviti kola da se sasvim ohladi. Molim te, uzmimo svaka po komad. I vi, takoer, kazala je gospodi Clutter, koja je ula u kuhinju. 1 Gospoda Clutter se nasmijeila pokuala je to uiniti; boljela I ju je glava, ali je zahvalila i odbila ponudu jer nije imala teka. to 1 se tie Nancy ona nije imala vremena da kua kola; Roxie Lee Smith i njezina truba solo neizbjeno su je ekali, a poslije I ima obaviti te vane poslove za majku; jedan od tih poslova ticao I se poklona za mladenku koje su neke djevojke iz Garden Citvja 1 spremale za Beverlv; a drugi zadatak bio je vezan za sveanu | proslavu Dana zahvalnosti. Hajde ti, draga, ja u Joleni praviti drutvo dok majka ne I doe po nju, kazala je gospoda Clutter, a zatim, obraajui se djetetu s nesavladivom plahou, dodala je: Ukoliko Jolene I nema nita protiv toga da meni pravi drutvo. Kao djevojka I gospoa Clutter je ak dobila nagradu na nekom natjecanju za Igovornitvo; ini se, meutim, da je zrelost svela njezin glas na je an jedincati ton, na ton isprike, a njezina linost svedena je na
35

54

niz pokreta i gesta kojima je uvijek upravljao strah da bi moda nekoga mogla uvrijediti, ili se ponijeti na drugi nain neprilino. Nadam se da me ti razumije, nastavila je nakon odlaska svoje keri. Nadam se da ti ne smatra Nancy grubom? Zaboga, nikako ne. Ja je strano volim. Uostalom, svi je vole. Nema osobe poput Nancy. Znadete li to kae gospoda Stringer? zapita Jolene spominjui svoju uiteljicu iz domainstva. Jednog dana ona je kazala pred razredom: Nancy Clutter uvijek je u urbi, ali sve obavi na vrijeme. A to je definicija prave dame. Da, odgovorila je gospoda Clutter. Sva su moja djeca veoma samostalna i sposobna. Oni me ne trebaju. Nikad ranije Jolene nije bila sama s Nancvnom udnom majkom, ali unato razgovorima koje je vodila ona se sasvim dobro osjeala; jer gospoda Clutter, koja se moda nije uvijek osjeala dobro ili je bila pod svojim specijalnim pritiskom, suprotno je djelovala na osobe pored sebe: smirivala ih je, a to je openito istina kad je rije o osobama koje se ne mogu braniti i koje nikome ne predstavljaju prijetnju; misionarsko lice, izgled bespomonosti, nekako poznato i domae lice gospode Clutter koje je bilo u obliku srca ak je i u Jolene, u djeteta koje je doista bilo pravo dijete, izazivalo neki osjeaj zatitnikog saaljenja. Tko bi pomislio da je ona Nancvna majka! Tetka to bi bilo mogue; neka neudata tetka, usidjelica, koja je dola u posjet, pomalo udna, ali veoma ugodna. Ne, oni me ne trebaju, ponovila je natoivi sebi alicu kave. Premda su svi ostali lanovi obitelji potovali bojkot tog pia koji je nametnuo njezin mu, ona je svakog jutra popila po dvije alice kave, a esto ne bi vie nita jela tokom itava dana. Teila je pedeset kilograma; prstenje vjenani prsten i jo jedan s toliko skromnim dijamantom daje to bilo upravo iznenaujue jednostavno je plivalo na jednoj od njezinih koatih ruku. Jolene je odrezala komad pite. Tako mi svega! kazala je jedui ga poput vuka. Odluila sam svakog dana, i to svih sedam dana u tjednu napraviti ovakav kola. . i .,*,*-..^ .*,
36

Pa, ti ima malu brau, a djeaci mogu pojesti mnogo pite. G. Clutter i Kenvon, ja znam da oni nikad ne mogu biti umorni od pite. Ali kuharica nije takvaNancv okree nos od njih. Ista stvar e se zbiti s tobom. Ne, ne zato ja to kaem? Gospoda Clutter, koja je nosila naoale bez okvira, odjednom ih je skinula i rukom pritisnula oi. Oprosti mi, mila. Uvjerena sam da ti nikad nee znati to znai biti umoran. Uvjerena sam da e uvijek biti sretna... Jolene je utjela. Panina nota u glasu gospode Clutter izazvala je promjenu njezina raspoloenja; Jolene je bila zbunjena i svim srcem je eljela da to prije doe njezina majka, koja je obeala da e doi po nju u jedanaest sati. Prisebno i daleko mirnije gospoda Clutter je zapitala: Voli li minijaturne stvari? Siune stvarice? A zatim pozove Jolenu u blagovaonicu da razgleda police sa svim moguim sitnim triarijama koje su bile aranirane po nekom specijalnom liliputanskom redu karice, naprnjaci, kristalne koarice za cvijee, flgurine, sitne igrake, vilice i noevi. Neto od ovoga dobila sam jo dok sam bila dijete. Tata i mama svi mi zapravo vei dio svojih godina provodili smo u Kaliforniji. Pored oceana. Tamo je bila trgovina u kojoj su se prodavale te vrijedne stvarice. Ove alice. Set ajnih alica koje su pripadale lutki u njezinoj kui, a bile su poloene na siunom posluavniku, drhtale su na dlanu njezine ruke. Dao mi ih je tatica; provela sam sretno djetinjstvo. Kao jedina ki bogatog trgovca ita, oboavana sestra trojice starije brae, ona nije bila razmaena, iako su je svi potedivali od veih napora; ona je vjerovala da je ivot samo slijed ugodnih trenutaka kansake jeseni, kalifbrnijska ljeta, primanje darova poput tih siunih alica. U osamnaestoj godini, kad je sva gorjela upoznavi se s biografijom Florence Nightingale, ona se upisala na bolniarski teaj u bolnicu St. Rose u Great Bendu, ^ans. Nitko nije mislio da e ona biti bolniarka, a dvije goe k^nije ona je podrala takvo uvjerenje: bolnika stvarnost scene, mirisi nije bila za nju, izazivala je muninu. Pa

ipak sve do dananjeg dana ona je alila to teaj nije zavrila i to nije dobila diplomu samo da bih dokazala, kao to je rekla jednoj svojoj prijateljici, da sam barem jednom u neemu uspjela. Umjesto toga ona se upoznala s Herbom i udala se za nj; on je bio razredni kolega njezina najstarijeg brata Glenna; zapravo, kako su dvije obitelji ivjele dvadesetak milja jedna od druge, ona gaje ve dugo znala po izgledu, ali Clutterovi, obini ljudi s farme, nisu posjeivali veoma dobro stojee i obrazovane Foxove. Meutim, Herb je bio zgodan, poboan, jake volje, elio je nju a ona je bila zaljubljena. Gospodin Clutter mnogo putuje, kazala, je Joleni. Oh, on uvijek nekud ide. Washington i Chicago i Oklahoma i Kansas City ponekad mi se ini da i nije nikad kod kue. Ali kamo god on ide, nikad ne zaboravi koliko mi je stalo do tih siunih stvarica. Raskrilila je malu papirnu lepezu. Donio mi je ovu lepezu iz San Francisca. Kota samo jedan penny. Ali nije li lijepa? Druge godine braka roena je Eveanna, a tri godine iza nje Beverlv; nakon svakog poroda hvatala ju je neobjanjiva malodunost neki osjeaj tuge koji je inio da bi ona krei ruke tumarala iz sobe u sobu. Izmeu roenja Beverlv i Nancy prole su tri godine, a to su bile godine nedjeljnih piknika i ljetnih izleta u Colorado, godine kad je ona zaista upravljala svojim domom i bila njegovo sretno sredite. Ali kad je rodila Nancy i Kenvona, ponovio se ciklus depresije, a nakon roenja njezina sina to bijedno raspoloenje koje ju je ophrvalo vie je nikad nije sasvim napustilo; vuklo se poput oblaka koji je ukazivao da bi kie moglo biti, a moglo bi je i ne biti. Poznavala je dobre dane, a ponekad bi se oni akumulirali i u tjedne, mjesece, ali ak i u najboljima od dobrih dana, onih dana kad bi ona opet postajala ista kao prije, prijazna i armantna Bonnie koju su voljeli njezini prijatelji i prijateljice, ona ipak vie nije mogla dostii drutvenu vitalnost koju su zahtijevale sve dinaminije djelatnosti njezina mua. On je bio jedan od onih ljudi koji se mogao odmah svakome pridruiti, roeni voa; ona to nije bila, a i prestala je pokuavati da bude. I tako, uzdu staza koje
38

su obrubili njeni pogledi i potpuna vjernost oni su poeli ii svojim poluodijeljenim putovima on svojim javnim putem, u maru zadovoljavajuih postignua, a ona svojih privatnim putem koji e je naposljetku provesti kroz bolnike hodnike. Ali ona nije bila bez nade. Podravala ju je vjera u Boga, a s vremena na vrijeme i ovozemaljske nade su potpomagale njezinu vjeru u Njegovu dobrostivost koja e uskoro uslijediti; itala je o udotvornom lijeku, sluala je o novoj terapiji ili, a to je bilo najnovije, odluila je vjerovati da za sve njezine nevolje valja optuiti uklijeteni ivac. Male stvari doista tebi pripadaju, kazala je drei i dalje le* pezu. Nemoj ih ostavljati. Moe ih ponijeti u kutiji za cipele. Kamo da ih odnesem? Pa kamo god krene. Moda te dugo neu vidjeti. Prije nekoliko godina gospoa Clutter putovala je u Wichitu na dvotjedno lijeenje, a ostala je dva mjeseca. Po savjetu lijenika, koji je smatrao da bi joj to moglo pomoi da ponovo stekne osjeaj korisnosti i kretanja u sredini, ona je iznajmila stan, a zatim je nala i zaposlenje kao inovnica u arhivu Y. W. C. A.* Njezin suprug bio je sasvim sklon toj ideji koju je i ohrabrivao, ali njoj se to toliko svidjelo da joj se njezina privrenost poslu inila nekranskom, pa se opet pojavio osjeaj krivnje koji je u krajnjoj liniji nadvladao nad terapeutskom vrijednou tog eksperimenta. Ili moda uope nee otii svojoj kui. A vano je da ovjek uvijek ima uza se neto to mu pripada. Ovo je doista tvoje. Zazvonilo je zvonce na vratima. Dola je Jolenina majka. Gospoa Clutter joj se obratila s dobar dan, draga i u Jolenine ruke je ugurala lepezu. Kota samo jedan penny ali Je lijepa. Kasnije je gospoa Clutter ostala sama u kui. Kenvon i g. tt otili su u Garden City; Gerald Van Vleet nije se pojavtlCa od: Ym

"g Women's ChristUn Association (Kransko udruenje mladih ena.) {Op. pm.)

39

ljivao tog dana; a domaica kue, blagoslovljena gospoda Helm, kojoj je sve mogla povjeriti, nije dola jer subotom ne radi. Moda bi bilo najbolje mislila je da ode u krevet; ona je tako rijetko naputala krevet da je jadna gospoda Helm morala izboriti priliku da dvaput tjedno promijeni krevetninu. Na drugom katu bile su dvije spavae sobe, a njezina je bila posljednja, na kraju prostranog hodnika, u kojemu nije bilo nita osim djeje kolijevke koja je kupljena kako bi posluila njezinu unuku kad ga dovedu u posjet. Kad bi bili uneseni kreveti i kad bi taj hodnik bio iskoriten kao spavaonica, gospoda Clutter je smatrala da bi za praznika Dana zahvalnosti njezina kua mogla primiti dvadeset gostiju; ostali bi se imali smjestiti u motelima ili kod susjeda. U obitelji Clutterovih Dan zahvalnosti znaio je priliku za veselo godinje okupljanje, a ove je godine Herb bio odreen za domaina, pa e se ta proslava poklopiti s pripremama za Beverlvno vjenanje. Gospoda Clutter je oajniki bila uvjerena da nee preivjeti ni jedno ni drugo. I obiteljsko okupljanje i vjenanje zahtijevalo je donoenje odluka proces koji joj se nikad nije sviao i kojeg se nauila kloniti i bojati, jer kad bi se njezin mu nalazio na nekom od svojih poslovnih putovanja, od nje se uvijek oekivalo da u njegovoj odsutnosti donese brze odluke o poslovima na farmi, to je za nju bilo muenje, neto neizdrivo. A to e biti ako pogrijei? Nee li se Herb ljutiti? Najbolje je zakljuati vrata spavae sobe i praviti se kao da ne uje, ili da jednostavno kae kao to je ponekad i govorila: Ne mogu. Ne znam. Molim vas. Soba koju je ona rijetko naputala bila je skromno namjetena; da nije bio napravljen krevet, posjetitelj bi smatrao da u toj sobi nitko stalno ne boravi. Hrastov krevet, radni stol od orahovine, stoli pored kreveta nita drugo osim svjetiljki, prozora sa zavjesama i slike Isusove kako hoda po vodi. inilo se kao da time to namjerno odrava tu sobu kao bezlinu prostoriju, kao da time neto unosi u nju, svoje intimne i osobne stvari koje je ostavljala izmijeane sa stvarima svog mua, ublaava krivnju to ne dijeli njegove odaje. U stolu je upotrijebila samo jednu
40

ladicu u kojoj su se nalazile dvije posudice, elektrini pokriva, nekoliko bijelih spavaica i bijelih pamunih arapa. Kako joj je uvijek bilo hladno, i u krevetu bi imala na sebi par tih arapa. Iz istog razloga uobiajila je da i prozore dri zatvorene. Pretprolog ljeta, jedne kolovoske uarene nedjelje kad je bila zatvorena u toj sobi, zbio se teak incident. Tog dana imali su goste, drutvo, prijatelja koji su pozvani na farmu da beru dudove, a medu njima je bila i Wilma Kidwell, Susanina majka. Poput veine ljudi koje su Clutterovi esto pozivali, i gospoda Kidwell je bez komentara popratila odsutnost domaice, jer je pretpostavljala, kao to je to obino bivalo, da se ona ili nije dobro osjeala ili je bila u Wichiti. Bilo kako bilo, kad je doao trenutak da se ide u vonjak, gospoda Kidwell je odbila; odgojena u gradu, ona se lako zamarala, pa je htjela ostati u kui. Kasnije, dok je oekivala povratak beraa duda ula je zvukove plaa, plaa slomljenog srca koji je lomio srce. Bonnie? zazvala je i ustrala stubama, potrala hodnikom do Bonniene sobe. Kad je otvorila vrata, vruina koja se nakupila u sobi udarila ju je kao da se neka strana ruka sruila na njezina usta; pourila je da otvori prozor. Nemoj! zavapila je Bonnie. Ja nisam vrua. Ja sam hladna. Ja se smrzavam. Boe, boe, boe! Lamatala je rukama. Molim te, boe, ne dopusti nikome da me ovakvu vidi. Gospoda Kid-well je sjela na krevet; htjela je drati Bonnie u svojim rukama i to je Bonnie naposljetku dopustila. Wilma, kazala je, ja sam te sluala, Wilma. Sve vas. Kako se smijete. Kako se dobro provodite. Sve sam to propustila. Najbolje godine, djecu, sve. Jo malo pa e i Kenvon odrasti bit e ovjek. A kako e me se on sjeati? Kao nekog duha, utvare, Wilma. Sada, ovog posljednjeg dana svog ivota, gospoda Clutter je vjeala u ormar lagane pamune haljine koje je nosila, a obukla Je jednu od dugakih spavaica i par istih bijelih arapa. Prije ne go je legla promijenila je svoje obine naoale s parom naoala ^a itanje. Premda je bila pretplaena na nekoliko asopisa (Lales> H rne Journal, McCalls, Reader's Digest, iTogether: Midm nth Magazine for Methodist Families), ni jedan od njih nije
41

bio na stoliu uz postelju jedino Biblija. Izmeu njezinih stranica nalazio se znak za oznaavanje stranica napravljen od drveta presvuenog svilom na kojemu se nalazilo utkano upozorenje: Sluaj ove savjete, pazi i moli: jer ti nee znati kad e doi vrijeme.

Dvojica mladia imali su malo zajednikog, ali oni toga nisu bili svjesni, jer su imali nekoliko povrnih zajednikih odlika. Obojica su, na primjer, bili veoma oholi, veoma paljivi u pitanju higijene i stanja svojih nokata. Nakon svog radnog jutra tokom kojega su se zamastili i zaprljali, oni su se gotovo itav sat prali u praonici garae. Dick u donjem rublju nije bio isti Dick kao kad je potpuno odjeven. Kad bi bio odjeven, izgledao je kao vitki plavokosi mladi srednje visine, bez suvinog mesa i moda utonulih grudi; kad se skine, situacija se mijenja i otkriva se da on nije taj tip, ve je atletski graen mladi velter kategorije. Desnu podlakticu pokrivalo je plavo i udno iskeeno tetovirano lice make; na jednom ramenu evala mu je plava rua. Drugi znakovi tetoviranja koje je on sam nacrtao i sam utetovirao ukraavali su mu ruke i torzo: glava zmaja s ljudskom lubanjom izmeu razjapljenih vilica; gole ljepotice s velikim grudima; rije Mir iznad kria koji je grubo iscrtanim zrakama ozarivao svetom svjetlou; i dva sentimentalna crtea jedan je buket cvijea posveen mami tati, a drugi je predstavljao srce koje je slavilo idilu izmeu Dicka i Carole, djevojke s kojom se oenio kad mu je bilo devetnaest godina i s kojom se rastao nakon est godina kako bi uinio pravu stvar s drugom mladom djevojkom, majkom njegova najmlaeg djeteta. (Ja imam tri djeaka za koja u se zacijelo brinuti, napisao je u molbi za uvjetni otpust. Moja se ena preudala. Oenjen sam dvaput, a ne elim nita imati sa svojom drugom enom.) Ali niti Dickov fiziki izgled, niti tuem iscrtana galerija koja je ukraavala njegovo tijelo nisu izazivali tako jak dojam kao njegovo lice koje je izgledalo kao da je sastavljeno od dijelova koji
42

ne odgovaraju jedan drugome. Izgledalo je kao da mu je glava prepolovljena poput jabuke, a zatim je sastavljena malice dalje od sredita. Neto od toga doista se i dogodilo; sada nesavrene crte njegova lica bile su posljedica automobilskog sudara 1950. godine a ta nesrea dala je kao rezultat nove i posebne karakteristike njegovu licu: njegovo usko lice s dugakim vilicama poremetilo se, lijeva strana bila je nia od desne, pa su mu usne bile neto odijeljene, nos mu je bio malo naheren, a oi ne samo da mu nisu bile u istoj ravnini, ve nisu bile ni iste veliine, lijevo oko bilo mu je stvarno izvijeno a u njemu je bio neki otrovni, bolesno-modri potajni pogled koji, iako ga je nehotice stekao, ipak kao da je upozoravao na gorki sadraj dna njegove prirode. Ali Perry mu je rekao: Oko nije vano. Ti ima krasan osmijeh. Jedan od onih osmijeha koji zaista djeluju na ljude. Istina je da bi osmijeh suzio njegovo lice, skupio ga tako da bi ono opet dobilo tone proporcije i omoguilo mu da izgleda kao ugodnija linost dobar djeak u amerikom stilu, prilino dugake kose, prilino zdrav ali ne naroito bistar. (Zapravo je on bio veoma inteligentan. Na testu inteligencije obavljenom u zatvoru on je ocijenjen sa 130; prosjena osoba, u zatvoru ili izvan njega, obino postie izmeu 90 ili 110.) I Perry je bio unakaen, a njegove rane koje je zadobio u sudaru s motorkotaem bile su ozbiljnije od Dickovih; pola godine proveo je u bolnici u Washingtonu, a drugih est mjeseci na takama; premda se nesrea dogodila 1952., njegove jake i kratke noge bile su na pet mjesta slomljene i odavale su svoju historiju veoma jakim oiljcima; noge su ga jo toliko boljele da je postao osoba koja nije mogla bez aspirina. Iako je on imao manje tetoviranih povrina nego njegov drug, njegove su bile izraenije to nisu bili samostalni crtei amatera, ve vrhunac umjetnosti koju su gajili majstori u Honoluluu i Jokohami. , /^KIE' ime bolniarke koja je prijateljevala s njim dok je ezao u bolnici bijae utetovirano na njegovu desnom bicepsu. ! jevog bicepsa reao je tigar modra krzna, naranastih oiju i e mh apa; zmija isplaena jezika obavijena oko tapa klizila je

 " '

^.' 4

niz njegovu ruku; a na drugim mjestima bile su iskeene lubanje, nadgrobni spomenik, a cvjetale su i krizanteme. O. K., ljepoto. Baci ealj, rekao je Dick, koji je sada bio obuen i spreman da krene. Odbacivi radno odijelo, obukao je sive hlae i odgovarajuu koulju, a na nogama je poput perja imao do glenja visoke crne izme. Perry, koji nikad nije mogao pronai hlae koje bi odgovarale njegovom kao prerezanom donjem dijelu tijela, nosio je traperice koje su na dnu nogavica bile savijene, a uz njih konu vjetrovku. Ureeni, oeljani, dotjerani kao dvojica kicoa spremnih da podu na ljubavne sastanke, oni se uputie autom.

Udaljenost izmeu Olathea, predgraa Kansas Citvja, i Holcomba, koji bismo mogli nazvati predgraem Garden Citvja, bila je priblino etiri stotine milja. Gradi od jedanaest tisua stanovnikaGarden City poeo je okupljati svoje osnivae odmah nakon graanskog rata. Lovac na bivole g. C. J. (Buffalo) Jones u mnogome je zasluan za brzu ekspanziju tog mjesta od zbirke raznih baraka i krovinjara u snano sredite tog ranerskog kraja, u sredite s kavanama, operom i najluksuznijim hotelom izmeu Kansas Citvja i Denvera ukratko to je postao primjerak pogranine fantazije koja je odgovarala poznatijim naseljima pedeset milja istono od Garden Citvja, Dodge Citvju. Uz Buffalo Jonesa, koji je izgubio svoj novac a zatim i razum (posljednje godine ivota proveo je harangirajui svjetinu protiv nekontroliranog ubijanja ivotinja koje je on tako probitano ubijao), i sav ostali sjaj prolosti danas je bio zaboravljen. Postoje neke uspomene; umjereno slikoviti niz trgovakih zdanja poznat je kao Buffalo Block, a jednom sjajni hotel Windsor, sa svojim jo sjajnijim saloonom visokog stropa i atmosferom raznih ivotinja i palmi, jo izdrava natjecanje s trgovinama koje prodaju raznu robu i s velikim robnim kuama u Glavnoj ulici; valja priznati da se tamne i velike prostorije Windsora i hodnici kojima odjekuju koraci i umovi, bez
44

obzira na to koliko upuuju na prolost, ipak ne mogu natjecati s hotelom Warren, koji je prilino malen, ali veoma ugodan, emu doprinosi i moderan ureaj za kondicioniranje zraka, ili s motelom Wheat Lands, koji u svakoj sobi ima televizore, a gostima je na raspolaganju i bazen za plivanje s toplom vodom. Svatko tko je proputovao Ameriku od obale do obale bilo vlakom ili automobilom vjerojatno je proao kroz Garden City, ali sasvim je na mjestu pretpostavka da se svega nekolicina putnika toga sjea. Garden City svima izgleda kao jo jedan gradi u srednjem dijelu gotovo tono u sredini kontinentalnog teritorija Sjedinjenih Drava. Razumije se, nitko i ne misli da bi stanovnici tog gradia tolerirali takvo miljenje a vjerojatno imaju i pravo. Premda su oni skloni da nabubnjaju svoje miljenje (Obiite cijeli svijet i nigdje neete nai ljude koji e se prijateljskije odnositi prema vama, niti svjeiji zrak, ni slau pitku vodu, i Mogao bih otii u Denver za trostruku plau, ali ja imam djecu i drim da nema boljeg mjesta za djecu nego je ovo. Divne kole i svaka vrsta sportske djelatnosti. Mi ak imamo i juniorski koled, i Doao sam ovamo na pravniku praksu. Privremeno, nisam namjeravao ostati. Ali kad je dolo vrijeme da se pokrenem, razmislio sam a zato da idem? Zbog ega? Moda ovo nije New Yorkali tko tei na New Yorkom? Dobri susjedi, ljudi koji vode rauna jedan o drugome, a zar ima neto vanije. I sve drugo to je potrebno pristojnu ovjeku sve mi to imamo. Krasne crkve. Igralite za golf) novi posjetitelj Garden Citvja, poto se privikao na tiinu koja u Glavnoj ulici zavla-|da poslije osam sati, otkriva mnoge injenice koje doista govore u prilog samohvali stanovnika tog gradia: dobro voena javna Knjinica, dobro informirani dnevnik, travnjaci i parkovi koji se nalaze svuda pomalo, mirne ulice sa stambenim zgradama, g je ivotinje i djeca mogu sa sigurnou trati kako im drago, veliki park nepravilnog oblika u kojemu je i mali zooloki vrt W ogledajte polarne medvjede! Pogledajte slona Pennvja!); u parku je i bazen za plivanje koji zapravo i nije bazen u klasinom islu rijei, ve jezerce koje zauzima nekoliko hektara (Najvei

BESPLATNI bazen za kupanje na svijetu!). To to smo nabrojili, a zatim praina i vjetrovi, te zvidukanje lokomotiva sve to pridonosi stvaranju ugoaja domaeg grada kojeg se vjerojatno s nostalgijom sjeaju oni koji su ga napustili, a onima koji ostaju sve to uvruje osjeaj zadovoljstva, pripadanja i dubokog korijenja. Graani Garden Citvja beziznimno tvrde da medu stanovnicima toga mjesta nema drutvenih razlika, (Ne, gospodine. Tako neto ovdje ne postoji. Svi su jednaki bez obzira na bogatstvo, boju koe ili uvjerenje. Sve ono to je znaajno za demokraciju nai ete u nas), ali, razumije se, klasne razlike mogu se lako zamijetiti i doista se lako zamjeuju, kao u bilo kojoj drugoj ljudskoj zajednici. Stotinu milja zapadno ovjek e se nai u biblijskom pojasu, tom dijelu amerikog teritorija u kome je Biblija sve i sva, u kome svatko mora, iako se u tom podruju moda nalazi samo iz poslovnih razloga, vriti svoje religiozne dunosti na najjasniji nain; a u okrugu Finnev namjernik se jo nalazi u granicama biblijskog pojasa, pa je pripadnost neke osobe odreenoj religiji najvaniji faktor koji utjee na njegov drutveni status. Baptisti, metodisti i rimokatolici ine osamdeset posto vjernika tog okruga, a ipak medu elitom poslovnim ljudima, bankarima, advokatima, lijenicima i najpoznatijim ranerima koji se nalaze na istom vrhu prevladavaju prezbiterijanci i episkopovci. Dobro je doao poneki metodist, a kadto se infiltrira i poneki pripadnik Demokratske stranke, ali openito uzevi oni koji drmaju administrativnom i drutvenom strukturom sastoje se od republikanaca desnog krila, te prezbiterijanske ili episkopske vjeroispovijesti. Kako je g. Clutter bio obrazovan ovjek koji je uspeo u svojoj profesiji, a osim toga bio je istaknuti republikanac i jedan od crkvenih starjeina bez obzira na to to je bio metodistike vjere on je ipak stekao pravo da se normalno kree medu lokalnim patricijima, ali kako se nikad nije upisao u Opinski klub Garden Citvja, on se nije ni pokuavao druiti s vladajuom koterijom. Nasuprot tome; njihova zadovoljstva nisu bila i njegova; njega
46

nimalo nisu drakali kartanje, golf, kokteli ili hladne veere servirane u deset sati uveer niti ga je zapravo privlaio bilo kakav provod za koji je on smatrao da njime nita ne postie. To objanjava zato je g. Clutter predsjedavao sastanku kluba 4-H okruga Finnev, umjesto da se te sunane subote pridrui ostalim igraima golfa. (4-H znai Head, Heart, Hands, Health* a moto tog kluba glasi Radei uimo kako valja raditi. To je nacionalna organizacija s prekomorskim filijalama, a cilj joj je da pomogne onima koji ive na selu naroito djeci da razviju svoje praktine sposobnosti i moralne crte svog karaktera. Nancy i Kenvon bili su ve sa est godina lanovi tog kluba.) Pri kraju sastanka g. Clutter je rekao: Sada bih htio neto kazati u pogledu jednog od naih starijih lanova. Oi mu se zaustavie na punanoj Japanki okruenoj sa etvoro punane japanske djece. Svi vi poznajete gospou Hideo Aida. Svi vi znate kako su Aidovi stigli ovamo iz Colorada i prije dvije godine zapoeli obraivati farmu u Holcombu. To je krasna obitelj, jedna od onih zbog kojih je Holcomb sretan to ih ima. To je miljenje sviju. To je uvjerenje svih onih koji su bili bolesni a zbog kojih je gospoda Aida propjeaila tko e znati koliko milja da bi im donijela divne juhe koje ona pravi. Ili se sjetimo cvijea koje ona uzgaja i koje cvate u vrijeme kad nitko ne oekuje cvat cvijea. A prole godine na opinskom sajmu ona je veoma mnogo kao to ete se svi sjetiti pridonijela uspjehu izloaka 4-H. Zbog toga predlaem da idueg utorka na naem Banketu dostignua poastimo gospou Aida dodjeljujui joj nagradu. Njezina djeca su se stisnula uz nju njeno je udarajui; najstariji djeak zavikne: Hej, mama, to si ti! Ali gospoa Aida bijae srameljiva; ona je svojim poput bebe punanim ruicama trljala ci i smijala se. Bila je ena farmera koji je obraivao zemlju u ^up; ta farma, naroito izloena vjetru i usamljena, nalazila se izmeu Garden Citvja i Holcomba. Nakon sastanka kluba 4-H 8- Uutter je obino vozio Aidine kui, pa je to uinio i danas.
aVa> srce r

' "ke, zdravlje. (Prim.prev.)

Gospode, to je bilo iznenaenje, primijetila je gospoda Aida dok su se u kamionu g. Cluttera vozili cestom broj 50. ini se da vam ja uvijek neto zahvaljujem, Herbe. Ali doista vam hvala. Upoznala se s njim ve drugog dana boravka u okrugu Finnev; bio je to dan uoi blagdana Svih svetih, pa su on i Kenvon posjetili pridolice nosei im tikve i bundeve. Darovi su stizali tokom cijele prve godine, a naroito oni proizvodi koje Aidini jo nisu zasadili paroge, salata. A Nancy bi esto dovodila Babeu omoguujui djeci da uivaju u jahanju. Znate, na mnoge naine ovo je najbolje mjesto u kojemu smo ivjeli. I Hideo to kae. Nama je teko pomisliti na dan odlaska. Zapoeti sve nanovo. Odlaska? protestirao je g. Clutter usporivi auto. Da, Herbe. Farma na kojoj smo, ljudi za koje radimo, znate Hideo dri da bismo mogli bolje uspjeti. Moda u Nebraski. Ali nita jo nije utanaeno. Zasad je to samo razgovor. Njezin zvonki glas koji je uvijek graniio sa smijehom uinio je da je tuna vijest zvuala neto veselije, ali vidjevi da je rastuila g. Cluttera, ona usmjeri razgovor u drugom smjeru. Herbe, dajte mi pravi muki savjet, zapoe. Ja i djeca pomalo tedimo i htjeli bismo za Boi doista neto veliko pokloniti Hideu. Potrebni su mu zubi. Recite mi biste li smatrali da to nije prikladan poklon kad bi vam vaa supruga darovala tri zlatna zuba? Drugim rijeima, je li na mjestu da od nekoga zatraimo da Boi provede u zubarskoj stolici? Prekinite sa svim tim. Nemojte ni pokuavati otii odavde. Mi emo vas svezati, rekao je g. Clutter. Da, da, svakako zlatne zube. Da se to meni dogodi, ja bih bio veseo i polaskan. Njegovo reagiranje razveselilo je gospodu Aidu jer je znala da on ne bi odobrio njezin plan da doista tako ne osjea; on je bio pravi dentlemen. Nijednom nije zapazila da bi on poto-poto elio ugoditi damama, ponaati se poput viteza, ili iskoristiti neku situaciju, ili prekriti obeanje. Nekako se odluila da iskoristi ovu situaciju kako bi iskamila obeanje. ujte, Herbe. Na banketu bez govora, ha? Ne zbog mene. Vi, vi ste drugaiji.

Nain kako vi ustanete i govorite stotinama ljudi. Tisuama. I bez ikakve tekoe uvjerite bilo koga u bilo to. Nema stvari koja vas moe zaplaiti, dodala je komentirajui ope priznatu odliku g. Cluttera: neustraivu samouvjerenost koja ga je uvijek isticala, a koja je izazivajui potovanje isto tako pomalo ograniavala naklonost drugih osoba. Ne mogu ni zamisliti da biste se vi mogli uplaiti neega. Bez obzira na to to bi se dogodilo, vi biste jsvojim rijeima uvijek omoguili izlazak iz te situacije. Sredinom poslijepodneva crni chevrolet stigao je do Emjria, Kansas velikog mjesta, maltene grada, a osim toga to Sje bilo sigurno mjesto pa su putnici iz automobila odluili da bace na kupovanje. Parkirali su u jednoj sporednoj ulici, a atim su lutali sve dok nisu ugledali prilino prometnu trgovinu znim robama. Najprije su kupili par gumenih rukavica; bile su namijenjene Perrvju, koji jeza razliku od Dickazaboravio ponijeti svoje ptare rukavice. Zatim pridoe tezgi na kojoj su bile izloene enske arape i pletena roba. Nakon neodlunog razgledavanja, Perry je rekao: jJa sam za ovo. Dick nije bio. A zaboravlja na moje oko? Suvie su svijetle tdabitosakrile. Gospoice, kazao je Perry nastojei svratiti panju prodavaice. Imate li crnih arapa? Kad mu je odgovorila da (nemaju, on je predloio da pokuaju u drugoj trgovini. Crne arape su najsigurnije. Ali Dick se odluio: arape bilo koje boje potpuno su nepotrebne, smetaju, one su beskoristan troak (Ja sam u ovu operaciju ve uloio dosta novca), a, na kraju krajeva, bilo koga susretnu nee preivjeti da bi mogao svjedoiti. Bez svjedoka, podsjetio je Perrvja, a Perrvju se uinilo da je to bilo ! ijunti put. Izjedao ga je nain na koji bi Dick izgovarao te JJe njei kao da one rjeavaju svaki problem; glupo je ne priz49

nati da bi se mogao nai svjedok kojeg nee ni zapaziti. Zbiva se neoekivano, stvari mogu uzeti drugaiji tok, upozoravao gaje. Ali smijui se samosvjesno i oholo, djeaki Dick se nije sloio: Izbaci te mjehurie iz svoje krvi. Nita nee krenuti krivo. Ne. Jer Dick je stvorio plan i on ga je od prvog koraka do konane mrane tiine izradio bez ijedne greke. Zatim su se zanimali za konopac. Perry ih je drao u ruci, isprobavao ih. Kako je sluio u trgovakoj mornarici, on se razumijevao u konopce i bio je vjet u pravljenju uzlova. Izabrao je konopac od bijela najlona, vrst poput ice a ne mnogo deblji. Raspravljali su koliko im je metara konopca potrebno. To je pitanje bjesnilo Dicka, jer je bilo dio ope akcije, a unato navodnoj savrenosti njegove ideje on nije mogao dati toan odgovor. Najzad je rekao: Kriste, kako do avola mogu to znati? Bilo bi vraki dobro da si sigurniji. Dick je pokuao. Ovo je za njega. Za nju. Djeak i djevojka. A moda i drugo dvoje. Ali subota je. Nije iskljueno da e imati goste. Raunajmo na osam ili ak na dvanaest osoba. Jedino to je sigurno jest to da svi oni moraju otii. Nabrojio si ih vraki mnogo. A tako si siguran u sve. A nisam li ti ja to obeao, mili moj mnogo kose na tih... tim zidovima? Perry slegne ramenima. U tom sluaju bolje je da kupimo cijelo klupko. Bilo je dugako stotinu metara sasvim dovoljno za dvanaest osoba.

Kenvon je sam napravio krinju: bila je to krinja od maha' gonija, obrubljena cedrovinom; namjeravao ju je dati Beverly kao vjenani poklon. Radei na njoj u takozvanom skrovitu u podrumu, on joj je sada dao posljednju ruku laka. Namjetaj te prostorije, ili te pilje, kako su je esto nazivali, gotovo se u potpunosti sastojao od primjeraka njegove drvodjeljske vjetine (police, stolovi, stolice, stol za ping-pong) i stvari koje je saila
50

Nancy (pokriva od finog arenog pamunog platna koji je pomladio stari poluraspadnuti kau, zavjese, jastuci s legendama: SRETAN? I NE MORA BITI LUD DA BI OVDJE IVIO, ALI LUDIMA JE TO LAKE). Tlo te prostorije koja je ila svom duinom kue bilo je cementirano. Kenvon i Nancy su zajedniki pokuali da bojanjem oslobode tu podrumsku prostoriju njezine neuklonjive neugodnosti, ali ni on ni ona nisu bili svjesni neuspjeha. Zapravo oni su vjerovali da je njihova pilja i uspjeh i blagoslov Nancy zato to je to bilo mjesto gdje je ona mogla zabavljati bandu a da ne uznemiruje majku, a Kenvon zato to je u pilji mogao biti sam, slobodan da barata ekiem kako hoe, da pili i da je uneredi kako ga je volja svojim izumima, od kojih je najnoviji bio duboka elektrina tava za prenje. Odmah do pilje bila je loionica u kojoj se nalazio stol s njegovim razasutim alatom i drugim primjercima njegove praktinosti koji jo nisu bili zavreni na primjer tu je bio aparat za pojaanje zvuka, jedna stara Victrola kojoj je on vraao funkcionalnost. Kenvon nije fiziki naliio nijednom od svojih roditelja; njegova kratko podiana kosa bila je boje hmelja, a on je bio vitak i visak 183 cm, premda dovoljno snaan da jednom u snjenoj oluji spasi par odraslih ovaca nosei ih cijele dvije milje; bio je otporan, jak, ali kao i svi vitki djeaci nije bio obdaren dobrom koordinacijom miia. Taj nedostatak koji je bio otean potrebom da nosi naoale spreavao ga je da aktivnije sudjeluje u onim grupnim sportovima (koarka, baseball) to su najvie zaokupljali veinu djeaka koji bi mu mogli biti prijatelji. Imao je samo jednog bliskog prijatelja Boba Jonesa, sina Tavlora Jonesa, iji se ran nalazio milju zapadno od doma Clutterovin. Na kansakom selu djeaci veoma rano poinju upravljati automobilima; Kenvon je imao jedanaest godina kad mu je otac opustio da novcem to ga je zaradio bavei se stoarstvom kupi sta ri kamion s motorom modela A kola za kojote, kako su 8a nazy ali on i Bob. Nedaleko od farme River Valley nalazi se tajnoviti dio zemljita poznat kao Sand Hills; izgledao je poput

obale bez oceana, a nou bi kojoti tumarali po pjeanim dinama okupljajui se u apore koji su zajedniki zavijali. Za mjeseine djeaci bi se usmjerili na njih i natjerali ih u bijeg, nastojei da svojim vozilom budu bri od njih; to im je rijetko uspijevalo jer i najslabiji kojot moe udariti u trk pedeset milja na sat, dok je najvea brzina njihova kamioneta bila trideset pet; ali to je bila divlja i divna trka kad bi kamionet poskakivao po pijesku, a kojoti natjerani u bijeg imali su iza sebe dugake sjene zahvaljujui mjeseini kako je jednom rekao Bob, ta bi trka doista junaila srce. Isto tako zarazan, ali probitaniji, bio je lov na zeeve, u kojemu su takoer sudjelovala dvojica djeaka: Kenvon je dobro ciljao, a njegov prijatelj jo bolje, pa bi njih dvojica ponekad isporuili pedeset zeeva tvornici zeeva jednom poduzeu iz Garden Citvja koje je za svaku ivotinju plaalo deset centi; zeevi bi zatim bili brzo zamrznuti i upueni uzgajivaima skupocjenih kanadskih kuna zlatica. Ali i Kenvonu i Bobu najvie je znailo zadovoljstvo tako provedenog vikenda, uitak nonih lovova i postavljanja zamki uzdu obala rijeke: lutanje, umotavanje u pokrivae, sluanje ptica pri prvim znacima zore, tiho hodanje na prstima prema njima i tada, najslae od svega, odlazak kui s tucetom pataka koje bi se njihale s njihovih opasaa. Ali izmeu Kenvona i njegova prijatelja odnosi su se kasnije izmijenili. Oni se nisu posvaali, nije bilo nekog iznenadnog nesporazuma, nita se nije dogodilo osim to je Bob, kome je bilo esnaest godina, poeo hodati s djevojkom, to je znailo da Kenvon, godinu dana mladi i ni najmanje voljan da se upusti u neto slino, vie nije mogao raunati na njegovo drutvo. Bob mu je rekao: Kad bude star kao ja, drugaije e na to gledati. I ja sam obiavao misliti poput tebe: ene pa to onda? Ali kad jednom pone razgovarati s nekom enom, to je vraki lijepo. Vidjet e. Kenvon je sumnjao u to; nije mogao ni pomisliti da bi ikad poelio upropastiti i jedan trenutak u drutvu djevojke, ako to vrijeme moe provesti s pukama, konjima, alatom, strojevima, pa ak i s knjigom u ruci. Ako Boba vie nema, to znai

da e on biti usamljeniji, jer po temperamentu on ni najmanje nije bio Clutterov sin, ve Bonnieno dijete, osjetljiv i povuen djeak. Njegovi vrnjaci smatrali su ga usamljenikom, ali bi mu istovremeno opratali govorei: Oh, Kenvon. On jednostavno ivi u vlastitom svijetu. Ostavivi lak da se osui, on se bacio na drugi posao koji ga je Jjiiputio izvan kue. Htio je urediti majin cvijetnjak, dragocjenu \ Jijehu neurednog lia koje je raslo ispod prozora njezine spavae sobe. Kad je stigao do tog mjesta, ugledao je jednog od njihovih radnika kako motikom prekopava zemlju. Bio je to Paul Helm, suprug njihove domaice. Jesi li vidio taj auto? zapita ga g. Helm. Da, Kenvon je vidio automobil sivi buick parkiran poli ed ulaza u oevu kancelariju. Pomislih da ti zna tko je to. Ne, ukoliko to nije g. Johnson. Tata je rekao da ga iekuje. G. Helm (pokojni g. Helm; idueg oujka umro je od sranog napada) bio je ozbiljan ovjek i koji se pribliavao ezdesetoj godini, a ije je povueno ponaanje skrivalo veoma znatieljnu i pozornu prirodu; on je uvijek volio znati to se zbiva oko njega. Koji Johnson? Onaj prijan iz osiguranja. G. Helm je zagunao. Tvoj tata mora da je sav utonuo u tu stvar. Taj je auto ovdje, drim, tri sata. Hladnoa sumraka uzbibala je zrak i premda je nebo jo bilo tamnoplavo, visoke stabljike krizantema u vrtu ostavljale su iza sebe dugake sjene; izmeu njih smucala se Nancvna maka ulovivi se sa apama u usukane konce kojima su Kenvon i starac sad povezivali biljke. Odjednom se pojavila Nancy klatei se preko polja na leima debele Babe Babe se, naime, vraala s upanja u rijeci koje je bilo njezin subotnji obred. Pratio ih je pas e ody, a sve troje jo su sjali od vodenih kapljica. II Ti e se prehladiti, primijeti g. Helm. ' se nasmije; nikada nije bila bolesna ni jednom.

'*&f

i,.J;

Skliznuvi s konja, ona se isprui u travi na rubu vrta; doepala se svoje make, digla ju je iznad sebe, ljubila joj je nos i brkove. . Kenvonu se to gadilo. Ljubiti ivotinje u usta. > Ti si ljubio Skeetera, podsjeti ga Nancy. Skeeter je bio konj. Divan konj, pastuh boje jagoda kojeg je on odgojio od drebeta. Kako je samo Skeeter preskakao ivice! Ti previe iscrpljuje konja, upozoravao bi ga otac. Jednog dana ti e iz Skeetera izjahati njegov ivot. Tako je i bilo; dok je Skeeter jurio niz cestu sa svojim gospodarom koji ga je stalno podbadao, oslabilo mu je srce, spotaknuo se i uginuo. I sada, godinu dana nakon toga, Kenvon ga je jo alio iako mu je otac, koji se raalio na njega, obeao da e mu dati drugo drijebe idueg proljea. Kenvone? kazala je Nancy. Misli li da e Tracy moi govoriti? Na Dan zahvalnosti? Tracy, koji jo nije imao ni godinu dana, bio joj je neak, Eveannin sin; ona je bila naroito bliska s tom sestrom. (Kenvonu je bila blia Beverlv). Ja bih se sva raspala od radosti da ga ujem kako kae 'tetka Nancy'. Ili 'ujak Kenvon'. Bi li ti volio da ga uje gdje tako govori? Naime, zar ti se ne svia biti ujakom? Kenvone? Za ime boje, zar mi ne bi mogao baiem jednom odgovoriti? Zato to si smijena, rekao je bacivi joj cvijet, poluuvelu georginu, koju je ona uplela u kosu. G. Helm uze svoju motiku. Krave su mukale, sumrak je bio sve gui i blii, ali ne i njegova kua; drvored kineskih brijestova pretvorio se u tamnozeleni tunel, a on je ivio na kraju tunela, udaljen pola milje od Clutterovih. Veer, rekao je i krenuo na put. Ali jednom se okrenuo. A to je, kako je posvjedoio sutradan, bilo posljednje to sam od njih vidio. Nancy je vodila Babeu u talu. Kao to sam rekao, nita naroito. ' ! Crni chevrolet bio je opet parkiran, ali sada ispred katolike bolnice na prilazima Emporiji. Nakon neprekidnog bockanje (To je tvoja briga. Ti misli da postoji samo jedan pravi put
54

i_ _Dickov put), Dick se pokorio. Dok je Perry ekao u autu, _ i on je otiao u bolnicu da od asne sestre pokua kupiti par crnih 1 arapa. Taj prilino neuobiajeni nain nabavke arapa bio je Perrvjeva ideja; asne sestre, insistirao je on, zacijelo imaju cijelu zalihu takvih arapa. Ta je ideja imala samo jednu nezgodu: opatice i sve ono to im pripada ne nose sreu, a Perry je gajio svoje predrasude. (Neke od njegovih drugih predrasuda bile su broj 15, crvena kosa, bijelo cvijee, sveenici koji prelaze preko ceste, zmije u snu). Pa ipak, sve mu to nije pomoglo. Naroito praznovjerna osoba veoma esto ozbiljno vjeruje u sudbinu; tako je bilo i s Perrvjem. On je bio ovdje, uvalio se u ovaj posao, ali ne | zato to je on to elio, ve stoga to je sudbina tako uredila; on bi I to mogao dokazati iako nije imao takve namjere, barem dok I je Dick u blizini, jer bi taj dokaz ujedno znaio i njegovo priz-I nanje istinskog i potajnog razloga njegova povratka u Kansas, to bi bio dokaz da je on pogazio svoju zadanu rije, ali ne zato to je ovdje bila rije o Dickovu pogotku ili o Dickovu pozivnom pismu, ve o drugom razlogu. Pravi razlog bio je u tome to je on prije nekoliko tjedana, u etvrtak 22. studenoga, saznao daje i potpisano putanje na slobodu iz Kansake dravne kaznionice i u Lansingu jednog od njegovih bivih prijatelja iz elije, a vie nego ita na svijetu on je elio da se opet nae s tim ovjekom, s njegovim stvarnim i jedinim prijateljem, sa sjajnim WillieJayem. U toku prve od tri godine koliko je proveo u zatvoru Perry je iz daljine zapazio Willie-Jaya, gledajui ga i sa zanimanjem i sa zabrinutou; ako je netko elio da ga smatraju primjerkom otre r ase, intimnost s Willie-Jayem inila se nepametnom. On je bio pastorov pomonikcrkvenjak i kantor; Willie-Jay bijae vitak ac s prerano posijedjelom kosom i sivim tunim oima. Njegov enorski glas bio je pravo blago kaznionikog pjevakog zbora. t i Perry, koji se s prezirom odnosio prema svakom izraavanju Milosti, osjeao se zbunjenim kad bi uo kako Willie-Jay pje-a Gospodinovu molitvu; ozbiljne rijei te himne otpjevane u ^j sredini i od tako religiozne osobe djelovale su na Perrvja i

55

;\J

Wl

navele ga da se malice zamisli nad opravdanou svog prezira. Napokon, naveden probuenom religioznom radoznalou, on se pribliio Willie-Jayu, a crkvenjak je odmah prihvatio njegove rijei i smatrao je da je u tom atletskom mladiu s unakaenim nogama boanski otkrio nejasan glas pjesnika, neto rijetko, neto to je mogue spasiti; moda je tome pridonio i zamagljeni sjaj u Perrvjevim oima. Ponijela ga je elja da- ovog djeaka privede Bogu. Nade da e u tome uspjeti naroito su porasle onog dana kad mu je Perry pokazao pastelni crte koji je sam nainio veliki i nikako tehniki naivni portret Isusa. Protestantski pastor Lansinga, James Post, toliko je cijenio taj crte da ga je objesio u svojoj kancelariji, u kojoj jo visi: mravi i ljepukasti Spasitelj s punim usnama i tunim oima Willie-Jaya. Slika je bila vrhunac Perrvjeva duhovnog traganja koje nikad nije bilo naroito iskreno, a ironino je to je bio i zavretak njegova duhovnog preobraaja; on je ocijenio svog Isusa kao postupak licemjera, pokuaj da izda i napravi budalom Willie-Jaya, jer on ni sada nije vjerovao u boga kao ni ranije. Pa ipak, da li da on to prizna i tako riskira da izgubi jedinog prijatelja koji ga je ikad istinski shvatio? (Hod, Joe, Jesse, putnici koji su tumarali svijetom u kome su prezimena rijetko kada imala vrijednosti, to su bili njegovi prijatelji dakle nijedan poput Willie-Jaya, koji je po Perrvjevu miljenju intelektualno bio mnogo iznad prosjeka, perceptivan i dobro kolovan psiholog. Kako je mogue da je tako obdaren ovjek zavrio u Lansingu? To je udilo Perrvja. Odgovor koji je on znao, ali ga je odbacivao smatrajui ga izbjegavanjem dubljeg, ljudskijeg motiva, jednostavnijim ljudima bio je jednostavan: pastorov pomonik, kome je tada bilo trideset osam godina, bio je kradljivac, lopov nieg ranga, koji je u toku dvadeset godina izdravao kazne u pet raznih drava.) Perry je odluio da progovori: bilo mu je ao, ali ne zbog njega nego: pakao, sveci, boanska milost a ako se simpatija Willie-Jaya zasniva na mogunosti da e mu se Perry jednog dana pridruiti na dnu kria, tada se on vara, a njihovo prijateljstvo je lano, ono je krivotvoreno kao i Isusova slika.
56

i obino, Willie-Jay je shvatio; razoaran, ali i dalje uporan on je uznastojao da se dodvori Perrvjevoj dui sve do onog dana kad je vlasnik te due postao vlasnik papira koji mu je davao uvjetni otpust, dakle do dana Perrvjeva odlaska; uoi tog dana on je Perryju napisao oprotajno pismo ije su posljednje reenice glasile: Ti si neobino strastven ovjek, gladan ovjek koji nije sasvim siguran gdje lee njegovi apetiti, duboko tjeskobna linost koja tei za tim da svoju individualnost projicira nasuprot vrstom konformizmu. Ti postoji u polusvijetu objeen izmeu dvije nadgradnje, jedna je tenja za samoizraavanjem, a druga za samounitenjem. Ti si jak, ali ima slaboe u tvojoj snazi, i ako ne naui kontrolirati tu manu, slaboa e postati jaa od tvoje snage i porazit e te. Slaboa? Eksplozivno emocionalno reagiranje izvan razmjera okolnosti. Zato? Odakle ta neobjanjiva ljutnja kad vidi druge koji su sretni ili zadovoljni, taj sve jai prezir prema ljudima i elja da ih povrijedi? U redu, ti misli da su oni budale, ti ih prezire zbog njihova morala, njihova srea izvor je tvoje tjeskobe i odbijanja. Ali to su strani neprijatelji koje nosi u sebi as vremenom oni unitavaju poput metaka. Metak dobrostivo ubija svoju rtvu. Ova druga bakterija, ukoliko se razvije, ne ubija ovjeka ve na njegovu mjestu ostavlja slomljenu i zgrenu kreaturu; jo ima vatre u njegovu biu, ali nju odravaju iskljuivo hrpe prezira i mrnje. On moe uspjeno nagomilati, ali on ne nagomilava uspjeh, jer je on svoj vlastiti neprijatelj kojemu je sprijeeno da uiva u stvarnim uspjesima linosti. Perry, kojemu je polaskalo to je bio subjekt te prodike, dao Ju je Dicku da je proita, a Dick, koji nije bogzna to mislio o Willie-Jayu, nazvao je pismo jo jednom sprdainom tipa udalaaBillyja Granama; a zatim je dodao: 'Hrpa prezira!' On e J hrpa prezira. Razumije se, Perry je oekivao takvo reagiranje Potajice mu se veselio, jer je njegovo prijateljstvo s Dickom, Je8 je jedva poznavao sve do posljednjih mjeseci boravka u nsingu, bilo protivnost intenzitetu njegova divljenja prema fecenikovu inovniku. Moda j e Dick bio plitak ili akkao 'e "/ulie-Jay izjavio zlobni hvalisavac. Svejedno, Dick je

57

bio osoba koja je znala stvoriti veselje oko sebe, a bio je i lukav, realistian, znao je rezati svoj put, nije bilo nikakvih suvinih oblaia u njegovoj glavi, niti mu je bilo slame u kosi. Osim toga, za razliku od Willie-Jaya, on se nije kritiki odnosio prema Perryjevim egzotinim tenjama; on je bio voljan da ga slua, da se i sam zanese, da s njim podijeli te vizije garantiranog blaga koje svjetluca u dubinama meksikih mora ili brazilskih prauma. Nakon Perrvjeva uvjetnog otputanja prola su etiri mjeseca, u toku kojih se on druckao u svom fordu to ga je za stotinu dolara kupio iz pete ruke, lunjajui iz Renoa do Las Vegasa, od Bellinghama u dravi Washington do Buhla u Iahu, a ba u Buhlu je dobio privremeni posao kao voza kamionakad je primio Dickovo pismo: Prijatelju P, ispao u kolovozu, a nakon to si otiao Ja Sam Susreo Nekoga, ti ga ne zna, ali on me upoznao s Neim to bismo mogli Divno izvesti. Sigurna stvar, Savreni pogodak... Sve do tada Perry nije ni pomislio da e ikada vie ugledati Dicka. Ili Willie-Jaya. Ali oni su obojica bili u njegovim mislima, a naroito ovaj posljednji, koji je u njegovoj uspomeni narastao do visine od preko tri metra postavi sjedokosi mudrac koji je lutao hodnicima njegove svijesti. Ti tjera negativno, u jednoj od njegovih lekcija informirao ga je Willie-Jay. Ti ne eli dati ni marjaa, ti eli postojati bez odgovornosti, bez vjere ili prijatelja ili topline. U usamljenikom i nelagodnom toku svojih najnovijih plutanja Perry se stalno sjeao te optube i zakljuio da je nepravedna. On je dao i vie od marjaa, on je vodio rauna ali tko je vodio rauna o njemu? Njegov otac? Da, do odreene granice. Jedna ili dvije djevojke ali to je duga pria. Nitko osim Willie-Jaya. A jedino Willie-Jay je priznao njegovu vrijednost, shvatio je njegove mogunosti, priznao je da on nije samo nekakav polurasni i miicama obdareni patuljak, ve je u njemu uza sve svoje moraliziranje vidio ono to je Perry' sam u sebi vidio daje izvanredan, rijedak, umjetnika narav. Njegova tatina nala je podrku u Willie-Jayu, a osjetljivost zaklon, pa je njegovo etvero mjeseno izbjeglitvo
58

' udaljenost od takvih visokokaratnih ocjena uinila da su menute r jj e i bile privlanije od sna o zakopanom zlatu. Kad je primio Dickov poziv i kad je shvatio da se datum koji ie Dick predloio za njegov dolazak u Kansas vie ili manje podudara s vremenom Willie-Jayova otputanja iz kaznionice, znao je to e uiniti. Odvezao se do Las Vegasa, prodao je svoj automobil koji je kupljen na smetitu, pripremio je i spakirao svoju zbirku mapa, starih pisama, rukopisa i knjiga i kupio je autobusnu kartu za Kansas City. Sudbina e odrediti posljedice tog putovanja; ako stvari ne uspiju s Willie-Jayem, tada bi on mogao razmotriti Dickov prijedlog. Kako se pokazalo, izbor je bio izmeu Dicka i niega, jer kad je Perrvjev autobus uveer 12. studenoga stigao u Kansas City, Willie-Jay, kojeg nije mogao obavijestiti o svom dolasku, ve je napustio grad zapravo otiao je pet sati ranije s istog autobusnog kolodvora na koji je Perry stigao. Toliko je saznao telefonirajui pastoru Postu, koji ga je jo vie obeshrabrio odbivi da mu otkrije tono mjesto boravka svoga biveg crkvenjaka. Krenuo je na Istok, rekao je sveenik. Prema lijepim mogunostima. Pristojan posao i dom s dobrim ljudima koji su spremni da mu pomognu. A Perry je spustio slualicu osjeajui da dre od bijesa i razoaranja. Ali kad je popustilo njegovo oajanje, zapitao se to je on zapravo oekivao od ponovnog sastanka s Willie-Jayem? Sloboda ih je odijelila, udaljila; kao slobodni ljudi oni nemaju nita zajedniko, oni su suprotnosti koje nikad ne bi pomogle stvaranju tima svakako ne onog tima koji bi bio kadar baciti s e na avanture ronjenja juno od granice, o kojima su on i Dick sanjarili. Pa ak i da se sastao s Willie-Jayem, da su barem jedan sat bili zajedno. Perry je sasvim uvjerenjednostavno je znao ~~ da se on sada ne bi nalazio izvan bolnice ekajui da se pojavi icks parom crnih arapa. lck se vratio praznih ruku. Ne ii, rekao je tako indifere ntno da je Perry postao sumnjiav. isfi t * "Jesi li siguran? Sigurno si zapitao? -y t
59

Naravno da jesam. Ne vjerujem. Ja mislim da si ti uniao, zatim si se nekoliko minuta vrzmao amo-tamo, a onda si izaao. O. K., eeru to god ti kae. Dick je pokrenuo motor. Poto su se jedno vrijeme vozili bez rijei, Dick je Perrvja pogladio po koljenu. Hajde, prestani, ree. To je bila glupa pomisao. to bi one do avola pomislile? Ja koji se tamo nateem oko arapa kao da je to neki prokleto vaan posao... Perry odgovori: Moda je ovako i bolje. Opatice ne donose sreu.

Predstavnik njujorke kompanije za ivotno osiguranje sa sjeditem u Garden Citvju nasmijeio se promatrajui g. Cluttera kako uzima svoje Parker naliv-pero i otvara ekovnu knjiicu. Sjetio se mjesne ale: Zna li to govore o tebi, Herbe? Kau: 'Otkad je ianje poskupjelo na dolar i pedeset, Herb i brijau ispisuje ek'. To je tono, odgovorio je g. Clutter. Poput lanova kraljevskih kua, i on je bio poznat po tome to nikad nije nosio novac. Ja tako poslujem. Kad ti poreznici dou i ponu gurati nos u svata, odloeni ekovi su ti najbolji prijatelji. S ispisanim ali jo ne potpisanim ekom on se nagnuo na naslon svoje stolice za pisaim stolom i izgledalo je kao da neto vae. Osiguravajui agent, krupni i poprilino elavi, prilino jednostavni Bob Johnson, nadao se da njegov klijent ne pati od naglo roenih sumnji. Herb je bio jedan od onih ljudi koji sporo i dobro promiljeno ulaze u neki posao; Johnson je vie od go dine dana radio na tome da osigura posao s njim. Ali ne, njegov klijent je jednostavno prolazio kroz situaciju koju je Johnson nazvao sveanim trenutkom a taj je fenomen veoma poz nat prodavaima osiguravajuih polica. Raspoloenje ovjeka koji osigurava svoj ivot nije mnogo drugaije od raspoloenja ovjeka koji potpisuje svoju oporuku; neminovno niu pomisli o smrtnosti. >
60

Da, da, kazao je g. Clutter kao da razgovara sam sa sobom. Tma mnogo stvari zbog kojih sam zahvalan mnogo divnih tvari u mom ivotu. Uokvireni dokumenti koji su komemorirali miljokaze njegove karijere sjali su sa zidova od orahovine u njegovoj kancelariji: diploma koleda, mapa farme River Valey, poljoprivredne nagrade, ukraena potvrda s potpisima Dwighta D. Eisenhowera i Johna Fostera Dullesa, koja je citirala njegove usluge Federalnoj upravi za kreditiranje farmerstva. Djeca. Mi smo u tome sretni. To ne bih smio rei, ali ja se njima zaista ponosim. Uzmi Kenvona. U ovom trenutku on kao da naginje da bude inenjer ili uenjak, ali ne moe mi rei da moj djeak nije roeni raner. Ako bog da, on e jednog dana upravljati ovim imanjem. Jesi li ikad susreo Eveannina mua? Dona Jarchova? Veterinar. Ne mogu ti kazati kako dobro mislim o tom djeaku. Vere, isto tako. Vere Englishdjeak na kome je moja djevojka Beverlv na sreu ostala. Ako mi se jednom neto dogodi, uvjeren sam da se na sve njih mogu osloniti da preuzmu odgovornost; sama Bonnie Bonnie ne bi mogla izvesti operaciju poput ove ... Johnson, koji je bio veteran sluanja slinih razmatranja, znao je da je vrijeme da uskoi. Hej, Herbe, rekao je. Ti si mlad ovjek. etrdeset osam. A sudei po tvom izgledu i po onome to nam kazuje lijenika svjedodba, sasvim je vjerojatno da emo te jo nekoliko tjedana imati u svom drutvu. G. Clutter se ispravio i opet je posegnuo za perom. Da kaem istinu ja se prilino dobro osjeam. I prilian sam optimist. Imam ideju kako ovjek moe u toku nekoliko narednih godina ovdje zaraditi dobru paru. Dok je ocrtavao svoje sheme udueg financijskog uspjeha, potpisao je ek i gurnuo ga preko stola. Bilo je est sati i deset minuta i agent je htio otii; ena ga eka na veeru. Bilo mi je zadovoljstvo, Herbe. Isto tako i meni, prijatelju. ukovae se- -^ onda je Johnson sa zasluenim osjeajem . Jec*e uzeo ek g. Cluttera i spremio ga u svoju novarku. Bila prva uplata police ivotnog osiguranja na etrdeset tisua
61

dolara koja je u sluaju neoekivane smrti predviala isplatu dvostrukog iznosa.

I On seta sa mnom, i On govori sa mnom, I On mi kae da sam Njegova, A radost koju dijelimo zabavljajui se ovdje, Nitko drugi nije poznavao...

Uz pomo gitare Perry je zapjevao i postao je bolje volje. Znao je rijei od oko dvije stotine himni i balada repertoar od Starog kria do Colea Porteraa osim gitare svirao je usnu harmoniku, runu harmoniku, bendo i ksilofon. U jednoj od kazalinih fantazija koja mu se najvie sviala njegovo glumako ime bilo je Perry O'Parsons, zvijezda koja se reklamirala kao Simfonija jednog ovjeka. Dick zapita: to misli o koktelu? Perrvju nije bilo vano to pije, jer nije bio naroito sklon piu. Dick je meutim bio izbirljiv i njegov uobiajeni izbor bio je Naranin cvijet. Iz pretinca na komandnoj ploi automobila Perry je izvukao omanju bocu u kojoj je ve bio izmijean koktel od votke i naranina soka. Jedan drugome dodavali su bocu. Premda je sumrak ve suvereno zavladao, Dick, koji je stalno vozio oko sto kilometara na sat, jo nije upalio svjetla, ali cesta je bila ravna a cijeli taj kraj miran poput jezera; rijetko su primjeivali druge automobile. Ovo je bilo podruje tamo negdje ili blizu njega. Kriste! kazao je Perry gledajui u pejza, ravan i beskrajan pod hladnom zelenom bojom neba prazan i bez igdje iega osim udaljenog titranja svjetala u farmerskim kuama. Mrzio je taj pejza kao to je mrzio ravnice Teksasa i pustinju Nevade ravniarski i rijetko naseljeni prostori uvijek su u njemu izaziva!' depresiju uz osjeaj agorafobije, udnog zazora od javnih mjesta Morske luke su mu razveseljavale srce pune ljudi, galami brodova, gradovi s neugodnim mirisima poput Jokohame, < kojoj je kao ameriki vojnik proveo ljeto za vrijeme korejskog
62

rata. Kristea rekli su mi da se drim podalje od Kansasa! Vie nikad neu ovamo zakoraknuti. Kao da su mi zabranili da uem u raj. A pogledaj ovo. Kakva sveanost za oi. Dick mu je predao bocu koje je sadraj spao na polovinu. Ne diraj ostatak, kazao mu je. Moda e nam trebati. Sjea li se, Dick? itavog tog razgovora o tome kako emo nabaviti amac? Mislio sam da bismo amac mogli kupiti u Meksiku. Neto jeftino, ali vrsto. Mogli bismo poi u Japan. Preploviti preko Pacifika. To nije prvi puttisue ljudi su to ve uinile. Ja te ne silim, Dickti si za Japan. Divni ljubazni ljudi s manirama poput cvijea. Zaista paljivi a ne oni koji samo jure za tvojom kintom. I ene. Ti jo nisi susreo pravu enu... Jesam, odgovori Dick, koji je tvrdio da je jo zaljubljen u svoju plavokosu prvu enu iako se ona preudala. A zatim ta kupatila. Jedno mjesto se zove Bazen snova. Isprui se, a divne i vrste djevojke ti se priblie i oetkaju te od glave do pete. To si mi ve, rekao. Dickov glas nije bio najljubazniji. Pa? Zar ne smijem ponoviti? Kasnije. O tome emo kasnije govoriti. Tako ti pakla, ovjee, sada mi se mnoge stvari vrzmaju po mozgu. Dick je ukljuio radio; Perry ga je iskljuio. Ignorirajui Dickov protest, on je zgrabio gitaru:
Dooh u vrt sam, dok je rosa jo bila na cvijeu, A glas koji uh, koji mi obujmi uho, Boji Sin ree...

Na rubu neba pojavio se pun Mjesec. Idueg ponedjeljka, govorei u istrazi prije nego se podvrgao etektoru lai, mladi Bobby Rupp ovako je opisao svoj posljeJi posjet domu Clutterovih: Bio je pun mjesec i pomislio da bismo, ako Nancy pristane, mogli poi na vonju. Ili
63

^'aV.;..

otii u kino u Garden City. Ali kad sam je posjetio, odgovorila je da mora zapitati oca. Onda se vratila i kazala mi da otac ne doputa. Ali rekla mi je da mogu ui i moemo gledati televiziju. Mnogo vremena proveo sam kod Clutterovih gledajui televiziju. Znate, Nancvje jedina djevojka s kojom sam hodao. Znam je cijelog svog ivota; jo od prvog razreda ili smo zajedno u kolu. Uvijek, koliko se mogu sjetiti, uvijek je bila zgodna i popularna linostcak i kad je bila dijete. Mislim kazati daje ona uspijevala da se svi oko nje dobro osjeaju. Prvi put smo ona i ja zajedno izali jo u osmom razredu. Veina djeaka u mom razredu htjela ju je povesti na ples koji su prireivali osmi razredi, a ja sam bio iznenaen bio sam prilino ponosankad je rekla da e poi sa mnom. I njoj je, kao i meni, bilo dvanaest godina. Moj tata mi je posudio auto i ja sam je odvezao na ples. to sam je vie gledao, vie mi se sviala; cijela obitelj, isto tako nije bilo obitelji poput njihove, barem ne ovdje, barem ja ne znam takve obitelji. Moda je g. Clutter bio strog u nekim stvarima religija i tako dalje ali on nikad nije pokuao dovesti vas u situaciju u kojoj biste smatrali da je on u pravu, a ne vi. Mi ivimo tri milje zapadno od Clutterovih. esto sam prolazio tim putem amo i tamo, ali svako ljeto sam provodio radei, a prole godine sam zaradio dovoljno da kupim vlastiti auto, ford iz 1955. Dakle odvezao sam se tamo i stigao neto poslije sedam. Nisam vidio nikoga ni na cesti ni na putu koji vodi do kue, ni nekoga izvan kue. Samo starog Teddvja. Zalajao je na me. Dolje su se vidjela svjetla u sobi za dnevni boravak i u kancelariji g. Cluttera. Drugi kat bio je u mraku pa sam pretpostavljao da gospoda Clutter spava ukoliko je kod kue. Nikad ovjek ne zna je li ona kod kue ili nije, a ja se nikad nisam raspitivao. Ali vidio sam da sam pogodio, jer kad je kasnije uveer Kenvon htio vjebati na svom rogu on je svirao bariton rog u kolskom orkestru Nancy ga je odvratila jer bi mogao probuditi gospodu Clutter. Kad sam ja doao, oni su upravo zavrili s veerom i Nancy je raspremila stol, stavila tanjure u vodu, i ostalo troje dvoje djece i g. Clutter ostali su u sobi. Tako
64

mi sjeli kao i bilo koje druge veeri Nancy i ja na kauu, Clutter u svojoj stolici, toj tapetiranoj ljuljaki. On je manje ledao televiziju a vie je itao knjigu Djeaka Rovera, jednu od Kenvonovih knjiga. Jednom je otiao u kuhinju i vratio se s dvije jabuke; jednu je ponudio meni, ali kako je ja nisam htio, on je pojeo obje. Imao je veoma bijele zube; govorio je da je to zbog jabuka. Nancy Nancy je imala na sebi arape i meke papue, traperice i mislim da je imala zeleni demper; imala je na ruci i zlatni sat i narukvicu koju sam joj prolog sijenja poklonio za njezin esnaesti roendan s njezinim imenom na jednoj strani, a mojim na drugoj a imala je i prsten, neki mali srebrni prsten koji je kupila prolog ljeta kad je s Kidvvellovima otila u Colorado. To nije bio moj prsten na prsten. Znate, prije nekoliko tjedana ona se naljutila na mene i kazala je da e na neko vrijeme skinuti na prsten. Kad to uradi tvoja djevojka, to znai da si na ispitu. Naime, naravno, mi smo se kadto svaali svi se svaaju, sva djeca koja hodaju. Dogodilo se da sam ja otiao na vjenanje jednog prijatelja, na primanje, pa sam popio pivo, bocu piva, i Nancy je za to ula. Neka budala joj je kazala da sam bio mrtav pijan. Dakle, ona se ukipila, tjedan dana nije mi htjela kazati ni zdravo. Ali kasnije nai su odnosi bili dobri kao i prije i ja vjerujem da je ona bila spremna da opet stavi taj prsten. O. K. Prva emisija zvala se ovjek i izazov. Kanal II. O nekim ljudima u Arktiku. Zatim smo vidjeli vestern, a nakon toga pijunsku avanturu Pet prstiju. Mike Hammer je doao u devet i trideset. Onda vijesti. Ali Kenvonu se nita nije svidjelo, uglavnom zato to mu nismo dopustili da on bira programe. Sve je kritizirao, a Nancy mu je govorila da prestane. Oni su se uvijek ockali, ali zapravo su bili vrlo bliski blii no to su veina race i sestara. Drim da je to djelomino zato to su oni tako u go bili sami zajedno, ili kad bi gospoda Clutter negdje bila ili ^d bi g. Clutter odlazio u Washington, ili bilo kada. Znao sam Nancy na veoma poseban nain voli Kenvona, ali ne vjerujem a ga je ona ni bilo tko pravo shvaao. Izgledao je kao da je ekle banuo. Nikad nisi znao to on misli, nikad nisi ni znao
65

da li te uope gledazbog toga to je bio neznatno razrok. su ljudi govorili da je on genij, a moda je to istina. Zacijelo j e mnogo itao. Ali, kako sam govorio, bio je neumoran; nije htio gledati televiziju, htio je vjebati rog, a kad mu to Nancy nije dopustila, sjeam se da mu je g. Clutter rekao zato ne ode u prizemlje, u prostoriju za rekreaciju, gdje ga nitko ne moe uti, Ali on ni to nije htio. Telefon je jednom zazvonio. Dvaput? Gle, ne mogu se sjetiti. Sjeam se samo da je jednom zazvonilo i da je g. Cluttet digao slualicu u svojoj kancelariji. Vrata su bila otvorena ta pokretna vrata izmeu sobe za dnevni boravak i kancelarijei uo sam ga da kae 'Van, pa sam znao da razgovara sa svojim partnerom, gospodinom Van Vleetom, a uo sam da kae da ga mui glavobolja, no da mu je sada ve neto bolje. I rekao je da e se u ponedjeljak vidjeti s g. Van Vleetom. Kad se vratio da, Mike Hammer je ba zavrio. Pet minuta vijesti. Zatim izvjetaj o vremenu. G. Clutter bi uvijek ivnuo kad bi doao izvjetaj o vremenu. On je zapravo samo na to ekao. Isto kao to je mene zanimao jedino sport a to je bilo sljedee na programu. Poto je zavrio sport, bilo je deset i trideset, ustao sam s namjerom da odem. Nancy me otpratila. Jo smo malo razgovarali i dogovorili se da emo u nedjelju naveer otii u kino da gledamo film koji su jedva ekale sve djevojke, Plavi Denim. Zatim je ona otrala u kuu, a ja sam se odvezao. No je bila jasna kao da je dan mjeseina je bila tako svijetla a bilo je i hladno i puhao je neki vjetar; raznosio je osuenu travu. Ali to je sve to sam vidio. Jedino kad sad opet o tome razmiljam, mislim da se tada tamo netko skrivao. Moda izmeu stabala. Netko tko je ekao da ja odem.

Putnici su se zbog ruka zaustavili u restoranu u Great Befl' du. Perry, koji je ostao s posljednjih petnaest dolara, zadovolji" bi se pivom i sendviem, ali Dick je rekao ne, njima treba soli'*' no nabijanje, a vrlo vano koliko to stoji, on e platiti racu*1'
66

Naruili su dva odreska, peeni krumpir, francuske frigance, rfeni crveni luk, succotash*, zatim makarone i kukuruznu tau salatu sa sosom Tisuu otoka, kolaie od cimeta, pitu od abuka, sladoled i kavu. Da bi sve ostalo u istom stilu, otili su u trgovinu i izabrali cigare; u istoj trgovini kupili su i dva debela omota ljepljive trake. Kad se crni chevrolet opet naao na autoputu i pojurio kroz kraj koji se neprimjetno uzdizao prema hladnijoj i suoj klimi itorodnih visoravni, Perry je zatvorio oi i predao se polusnu omamljen od tolikog jela, ali probudio se i uo glas koji je itao vijesti u jedanaest sati. Spustio je prozor i okupao lice u poplavi ledena zraka. Dick mu je rekao da se nalaze u okrugu Finnev. Ima ve deset milja da smo proli granicu, rekao je. Auto je iao veoma brzo. Znakovi, njihove poruke koje su osvjetljavali farovi automobila, svako malo bi bljesnule i nestale u letu: Pogledajte polarne medvjede, Burtis motori, Najvei na svijetu BESPLATNI bazen za plivanje, Motel Wheat Lands i napokon, prije no to je zapoeo niz gradskih svjetiljki, doekale su ih rijei: Zdravo, strance! Dobro doli u Garden City. Prijateljsko mjesto. Dodirnuli su sjeverni rub grada. Kako je bilo blizu ponoi, nikoga nije bilo na ulici i nita nije bilo otvoreno osim niza naputenih i bljetavih benzinskih stanica. Dick je okrenuo prema jednoj bio je to Hurds Phillips 66. Pojavio se mladi i zapitao: elite li do vrha? Dick je kimnuo, a Perry, koji je izaao iz auta, uputio se u zgradu i zakljuao se u mukom WC-u. Boljele su ga noge, a to je bilo veoma esto; sada su ga tako boljele kao da se ona prometna nesrea dogodila prije pet minuta. Iz boice je 'stresao tri aspirina i polako ih provakao (sviao mu se ukus), a zatim je popio nekoliko gutljaja vode. Sjeo je na dasku zahodske *)ke, ispruio noge i poeo ih masirati, ne zaboravljajui da posebnom panjom masira koljena, koja gotovo i nije mogao vezati ovojima. Dick je rekao da su maltene na cilju jo - & el d mladog kukuruza i graha. (Prim.prem)
67

samo sedam milja. Otvorio je zatvara depa svoje vjetrovke i izvukao papirnu vreicu; u njoj su bile nedavno kupljene gumene rukavice. Jo su bile ljepljive; kad ih je stavljao na ruke, jedna od njih se rastrgala jer su rukavice bile vrlo tanke no nisu se suvie razderale, ve su se samo rascijepile izmeu prstiju, ali njemu se uinilo da je to udan znak. Netko je pritisnuo na kvaku, a zatim opet. Dick je zapitao: eli li kakvih slatkia? Ovdje imaju automat za slatkie. Ne. Jesi li O. K.? M Sve u redu. |. Nemoj ostati cijelu no. '" Dick je bacio deset centi u automat, potegao je ruicu i izvukao je vreicu ele bombona; jedui ih, odtumarao je do automobila i sjeo promatrajui mladog pomonika benzinske stanice kako pokuava oistiti prednje staklo od mjeavine kansake praine i ljepljivog sloja uginulih kukaca. Pomonik, koji se zvao James Spor, nelagodno se osjeao. Dickove oi i udan izraaj, te Perryjev neobjanjiv i dug boravak u WC-u nisu doprinosili njegovu miru. (Idueg dana on je informirao svog poslodavca: Prole noi imali smo dvojicu veoma neugodnih posjetitelja, ali on nije ni tada a ni mnogo kasnije povezao posjetitelje s tragedijom u Holcombu.) Dick je zagustio: Nema ba velike guve ovdje. Naravno, odgovorio je James Spor. U posljednja dva sata vi ste se ovdje jedini zaustavili. Odakle dolazite? sv. Kansas City. jft&, Doli ste zbog lova? Samo prolazimo. Idemo u Arizonu. Tamo nas ekaju namjetenja. Gradilite. Znate li moda koliko ima milja odavde do Tucumcarija, New Mexico? Ne bih mogao tono odgovoriti. Tri dolara i est centi. Primio je Dickov novac, uzvratio je sitni i rekao: Ja bih otiao, gospodine. Imam posla. Stavljam branik na kamion. Dick je ekao i pojeo jo nekoliko ele bombona, nestrpljivo
68

dao gas motoru, a onda je zatrubio. Je li mogue da je krivo ciienio Perrvjev karakter? Zar je mogue da Perry, ba on od svih ljudi, pati od naglog sluaja mjehuria u krvi? Prije godinu dana, kad su se upoznali, on je smatrao da je Perry dobar momak, iako prilino uvjeren u sebe, sentimentalan i preveliki sanjar. On ga je volio, ali nije smatrao da je on vrijedan da sa ba naroito kultivira, sve dok jednog dana Perry nije stao opisivati jedno ubojstvo ispriavi mu kako je samo zbog nekog paklenog zadovoljstva u Las Vegasu ubio obojenog ovjeka _ _do smrti ga je pretukao lancem s bicikla. Ta pria izazvala je _ bolje Dickovo miljenje o malom Perrvju; s njim se poeo vie druiti i, kao i Willie-Jay, iako zbog sasvim drugih razloga, malopomalo je shvatio da Perry posjeduje neuobiajene i vrijedne kvalitete. Nekoliko ubojica ili ljudi koji su se hvalili ubojstvima to su ih uinili ili svojom spremnou da ubiju kretalo se unutar Lansinga; ali Dick je stekao vrsto uvjerenje da je Perry ta rijetkost, prirodni ubojica apsolutno zdrav, ali bez savjesti, spreman da s motivom ili bez njega nanese smrtonosne udarce na najhladnokrvniji nain. Dickova teorija bila je u uvjerenju da bi on mogao probitano iskoristiti taj boji dar ali pod svojom kontrolom. Poto je uvrstio taj zakljuak, on se nastavio dodvoravati Perrvju, laskati mu na primjer, stvarati dojam da i on vjeruje u te bedastoe o zakopanom blagu, dijelio je njegovo oduevljenje za vrevu lukih gradova, iako se nita od svega toga nije svialo Dicku koji je htio normalan ivot s vlastitim poslom, kuom, konjem za jahanje, novim automobilom i s ninogo plavokosih maaka. Meutim, bilo je vano da Perry ne posumnja u njegovu igru barem ne dok Perry sa svojom sposobnou ne pomogne ispunjenju Dickovih ambicija. Ali "tozda je Dick krivo izraunao, moda je on ispao budala; ako je ** ako je ispalo da je Perrv na kraju krajeva samo obian ajmun to znai da je doao kraj zabavi, da su uludo ace ni mjeseci planiranja, da mu ne preostaje nita drugo ve * okrene auto i vrati se. To se ne smije dogoditi; Dick je ipak 0<1 luio izvidjeti.
69

JJ

Vrata na mukom zahodu jo su bila zakljuana. Pokucao je. Za ime boje, Perry! Samo trenutak. to se dogodilo? Jesi li bolestan? Perry je rukom zgrabio rub umivaonika i podigao se na noge, Noge su mu drhtale; od boli u koljenima bio je sav oznojen, Papirnim ubrusom obrisao je lice. Otkljuao je vrata i rekao: O. K. Hajdemo.

Nancvna spavaa soba bila je najmanja, ali najosobnija soba u kui tipino djevojaka i ispunjena tricama kao soba neke balerine. Zidovi, strop i sve drugo osim ormaria i radnog stola bilo je ljubiaste ili plave ili bijele boje. Bijelo-ljubiastim krevetom na kojemu su bili modri jastuci gospodario je veliki ljubiasto-bijeli medvjedi to je bila nagrada koju je Bobby dobio na streljani na opinskom sajmu. Iznad toaletnog stolia s rubom od nabranog bijelog materijala nalazila se ploa od plutovine, takoer ljubiasta, na koju je Nancy nabadala razne podsjetnike i obavijesti; suhe gardenije, ostaci nekog starog steznika bili su u blizini, a isto tako stare dopisnice, recepti izrezani iz novina, fotografije njezine male neakinje i Susane Kidwell, Bobbvja Ruppa. Zatim Bobby snimljen u tucetu raznih aktivnosti kako mae tapom za baseball, igra koarku, vozi traktor, kako vee slamu, zatim Bobby u kupaim gaicama na obali jezera McKinnev (to je najdalje dokle se usudio ii jer jo nije nauio plivati). Zatim su bile fotografije njih dvoje zajedno Nancy i Bobby. Njoj se od svih tih fotografija najvie sviala ona koja ih je pokazivala kako sjede u liem poluzasjenjenofli kutku izmeu ostataka piknika i gledaju jedno u drugo s izrazom lica koji je bio pun zadovoljstva i topline, iako nisu bili nasmijani. Druge slike podsjeale su je na konje, na uginula ali ne i zaboravljene make poput jadnog Boobsa, koji f nedavno uginuo i to na veoma misteriozan nain (sumnjala f da je otrovan).
70

Nancv je uvijek posljednja u obitelji ila na poinak; kao to jednom kazala svojoj prijateljici i nastavnici iz domainstva ospoi Polly Stringer, pononi sati bili su joj vrijeme kad je mogla biti i tata i sebina. Tada je ona obavljala svoju ceremoniju uljepavanja, ritual ienja i mazanja lica, a subotom uveer slijedilo je i pranje kose. Veeras, nakon to je osuila i oetkala kosu i svezak je gazom, izvadila je haljine koje je sljedeeg jutra namjeravala obui kad poe u crkvu: najlonske, plitke cipele od crnog laka, crvenu barunastu haljinu svoju najljepu haljinu koju je sama i saila. To je bila haljina u kojoj e biti pokopana. Prije molitve u svoj bi dnevnik unosila barem nekoliko primjedbi ili reenica (Ljeto je tu. Zauvijek, nadam se. Sue je uzjahala na Babeu i krenusmo do rijeke. Sue je svirala flautu. Krijesnice.), a ponekad bi upisala i neki nagli osjeaj (Volim ga, doista!). Bio je to dnevnik predvien za pet godina; u etiri godine njegova postojanja ona ni jednom nije propustila da neto upie, iako su je sveanost nekih dogaaja (Eveannino vjenanje, roenje njezine neakinje) ili drama drugih (njezina) STVARNO prva svaa s Bobbyjem ta je stranica doslovce bila oroena suzama) toliko zaokupile da je otela prostor predvien za budue dogaaje. Svaka godina mogla se identificirati drugaijom tintom: 1956. bila je zelena, a 1957. crvena; n ju je zamijenila svijetla lavanda idue godine, a sada, 1959., odluila se na modru tintu. Ali kao i u svakoj manifestaciji svoje linosti, ona se nikako nije odluila na istovjetan rukopis, lunjala bi s desna na lijevo, slova bi ispisivala okruglo ili uspravno, iroko ili usko kao da se sama pita: Je li ovo Nancy? Ili t0 - Hi to! Koja sam ja? (Jednom joj je gospoa Riggs, njezina nastavnica iz engleskog jezika, vratila zadau nadopisavi ovu Primjedbu: Dobro. Ali zato je ispisano s tri razna rukopisa? a to je Nancy odgovorila: Jer ja nisam dovoljno odrasla da '"bila osoba s uhodanim nainom pisanja.) Pa ipak, posljen Jin mjeseci ona je uznapredovala i rukopisom zrelosti koja lz bijala ona je napisala: Jolene K. je dola i pokazala sam
71

joj kako se radi pita od treanja. Vjebala sam s Roxie. Bobbv ovdje; gledali TV. Otiao u jedanaest.

To je to, to je to, ovo mora biti to, tamo je kola, tamo j e garaa, a sada skreemo u pravcu juga. Perrvju se uinilo kao da Dick izgovara rijei neke pobjedonosne himne. Skrenue s autoputa, projurie kroz pusti Holcomb i prijedoe preko tranica eljeznike pruge Santa Fe. Banka, to mora da je banka, sada okreemo prema zapaduvidi li stabla? To je to, ovo mora biti to. Farovi automobila otkrili su niz kineskih brijestova. Vjetar je izvodio svoju tihu igru s liem. Dick je ugasio farove i usporio; zaustavio se sve dok mu se oi nisu privikle na mjeseinom obasjanu no. Onda je automobil krenuo naprijed.

Holocomb se nalazi dvanaest milja istono od granice vremenske zone, a to je izazivalo gunanje mnogih, jer je ta injenica znaila da je nebo u sedam sati izjutra, a zimi u osam ili jo kasnije, bilo mrano, a zvijezde, ako ih je bilo, jo su sjale kao to je bio sluaj kad su dvojica sinova Vica Irsika stigli u nedjelju ujutro na svoj uobiajeni zadatak. Ali oko devet sati kad su djeaci zavrili posao a za to vrijeme nisu zapazili nita udno sunce se diglo i otkrilo jo jedan savreni dan za lov na fazane. Naputajui imanje, mahnuli su automobilu koji im je dolazio u susret, a djevojka im je takoer odgovorila mahanjem. To je bila razredna kolegica Nancy Clutter, a i njezino je ime bilo NancyNancy Ewalt. Bila je jedino dijete ovjeka koji je upravljao automobilom, g. Clarencea Ewalta, sredovjenog farmera koji se bavio uzgajanjem eerne repe. G. Ewalt nije bio revan crkveni mi, a isto tako ni njegova ena, ali svake bi nedjelje svoju ker dovezao do farme River Vallev da se pridrui Clutterovoj obitelji pri odlasku u metodistiku crkvu u Garden Citvju. Tak" bi utedio dva putovanja u grad. Obiavao je priekati dol' ne vidi da mu je ki ula u kuu. Djevojka, koja je posveivala
72

nogo panje oblaenju i imala figuru filmske zvijezde, nosila je oale i hodala je plaho kao na vrcima prstiju; prela je preko travnjaka i pritisnula je dugme zvonca na ulaznim vratima. Kua e imala etiri ulaza; kad ni nakon kucanja nitko nije odgovorio na tom ulazu, ona se zaputila prema iduem prema vratima kancelarije g. Cluttera. Ovdje su vrata bila djelomino otvorena; ona ih jo malice odkrine dovoljno da vidi da je kancelarija zamraena; smatrala je da se Clutterovima ne bi svialo da je jednostavno uglavinjala unutra. Kucala je i zvonila i naposljetku se uputila prema stranjem dijelu kue. Tu je bila garaa i ona zapazi da su u njoj oba automobila: dvije limuzine chevrolet. To znai da oni moraju biti kod kue. Meutim, poto nije dobila odgovora ni na treim vratima, koja su vodila u pomone prostorije, ni na etvrtim, dakle na kuhinjskim vratima, vratila se ocu i kazala mu: Moda jo spavaju. Ali to je nemogue. Zar moe i pomisliti da e g. Clutter propustiti odlazak u crkvu? I to zbog spavanja? Onda hajd'mo dalje. Odvezimo se do Uiteljske kue. Suan bi morala znati to se dogodilo. Uiteljska kua, koja se nalazi nasuprot zgradi suvremene kole, staro je, zaputeno i nelijepo zdanje. Vie od dvadesetak prostorija preinaeno je i podijeljeno u jeftine stanove za one lanove nastavnikog zbora koji nisu mogli pronai ili nisu sebi mogli priutiti bolje stanove. Pa ipak, Suan Kidwell i njezina majka uspjele su u svom stanu stvoriti veoma ugodnu atmosferu njihov stan sastojao se od tri sobe u prizemlju. Veoma mala soba za dnevni boravak bila je upravo krcata: osim stolica 1 nas lonjaa, bili su u njoj klavir, orgulje, cijeli vrt procvjetalog ^jea u posudama, a gotovo uvijek u toj su sobi bili i nasrtljivi Psi i pospana maketina. Ovog nedjeljnog jutra Suan je nasnjena na prozor svoje sobe promatrala ulicu. Ona je visoka, ezv ljna mlada ena, blijeda i ovalna lica i divnih svijetloplav sivih oiju; ruke su joj izvanredne dugih prstiju, elastine, er vozno elegantne. Obukla se za crkvu i oekivala je da svakog n utka ugleda Clutterov chevrolet, jer je i ona ila na misu
73

s Clutterovom obitelji. Umjesto njih pojavili su se Ewaltovi i ispriali svoju udnu priu. Ali Suan nije imala objanjenja, kao ni njezina majka, koja je dodala: Daje plan izmijenjen, naravno, uvjerena sam da bi oni telefonirali. Suan, zato ih ne nazove? Moglo bi biti da spavaju pretpostavljam. I ja tako mislim, dodala je Suan, kako je izjavila kasnije, Nazvala sam njihov broj i pustila da telefon zvoni barem sam imala dojam da zvoni oh, minutu ili neto vie. Nitko nije odgovorio pa je g. Ewalt predloio da odemo tamo i da ih pokuamo 'probuditi'. Ali kad smo doli tamo ja to nisam htjela uiniti. Ui u kuu. Bila sam preplaena, a ne znam zato, jer taj osjeaj nikad nisam imala dakle, nikad nisam osjeala neto slino. Ali sunce je bilo ve pripeklo, sve je izgledalo sunano i mirno. I tada sam ustanovila da se tamo nalaze oba automobila, ak i Kenvonov stari kamioni za kojote. G. Ewalt imao je na sebi radno odijelo; isto tako i blato na visokim cipelama; smatrao je da nije dovoljno pristojno obuen da bi posjetio Clutterove. Naroito zato to ih nikad nije posjetio. Nije bio u kui, to mislim. Najzad je Nancy rekla da e poi sa mnom. Krenusmo oko kue do kuhinjskih vrata i, razumije se, vrata nisu bila zakljuana; jedina osoba koja je tamo ikad zakljuavala vrata bila je gospoda Helm obitelj to nije radila. Uli smo i odmah sam vidjela da Clutterovi nisu dorukovali; nije bilo posuda, nita nije bilo na tednjaku. Tada sam primijetila neto smijeno: Nancvn novanik. Leao je na podu, kao da je otvoren. Ili smo dalje kroz sobu za dnevni boravak i zaustavili smo se na dnu stuba. Nancvna soba je odmah na vrhu stubita. Zvala sam je i krenula stubama, a Nancy Ewalt je ila za mnom. Zvuk naih koraka plaio me je vie nego ita, jer je bio tako glasan, a sve drugo je bilo tiho. Nancvna vrata su bila otvorena. Zavjese nisu bile navuene, a soba je bila obasjana sunevom svjetlou. Ne sjeam se da sam kriknula. Nancy Ewalt kae da jesam da sam kriala i kriala. Samo se sjeam da je Nancvn medvjed^ buljio u mene. I Nancy. I tranje...
74

U meuvremenu je g. Ewaltu palo na pamet da moda nije mio dopustiti djevojkama da same udu u kuu. Izlazio je iz auta u namjeri da pode za njima, kad je uo krikove; ali prije no to je stigao do kue djevojke su trale prema njemu. Njegova ki je vikak: Ona je mrtva, i bacila se u njegov naruaj. Istina je, tatice!Nancy je mrtva! Suan se okrenula prema njoj. Ne, nije. I nemoj to govoriti. Nemoj se usuditi. Samo je krvarila iz nosa. To je nju esto spopadalo, to strano krvarenje iz nosa, i to je sve. Ali previe je krvi. Krv je i na zidovima. Ti nisi dobro ni pogledala. Nisam znao to da mislim, izjavio je na svjedoenju g. Ewalt. Mislio sam daje dijete moda bilo povrijeeno, bolesno. Smatrao sam da kao prvo moram pozvati ambulantno vozilo. Gospoica Kidwell Suan ona mi je rekla da je telefon u kuhinji. Naao sam ga, ba tamo gdje je rekla. Ali slualica nije bila na aparatu, a kad sam je uzeo, ustanovio sam da je prekinuta linija.

Larry Hendricks, uitelj engleskog, star dvadeset i sedam godina, ivio je na najviem katu Uiteljske kue. Bavio se milju da pie, ali njegov stan nije bio idealno mjesto za budueg autora. Bio je manji od stana gospode Kidwell, a osim toga, ivio je u njemu sa enom, s troje ivahne djece i s televizorom koji je stalno bio ukopan. (To je jedini nain da umirimo djecu.) Premda mu jo nita nije bilo objavljeno, mladi Hendricks, bivi mornar Iz Oklahome koji pui lulu, ima brk i neukroenu crnu kosu, on Je barem po izgledu zapravo nevjerojatno podsjeao na mladenake fotografije pisca kojemu se najvie divio, Ernesta j"temingwaya. Da bi nekako nadokrpao svoju uiteljsku plau, bl je i voza kolskog autobusa. 1 onekad provezem ezdeset milja dnevno, rekao je jednom na ncu. To mi ne ostavlja mnogo vremena za pisanje. Osim bjeljom. A sada, ta nedjelja, petnaesti studenoga; sjedio sam
75

ovdje u stanu i listao po papirima. Veinu svojih ideja za prie dobivam iz novina znate? Dakle, televizor je radio i djeca su bila prilino iva, ali ak i tada mogao sam uti glasove. Odozdo. Iz stana gospode Kidwell. Ali smatrao sam da se to mene ne tie, jer sam ja ovdje novi stigao sam u Holcomb kad je poela kolska godina. Ali tada Shirlev ona je vjeala neku odjeu moja ena, Shirlev, uleti u sobu i kae mi: 'Dragi, bolje je da ode dolje. Svi su histerini.' Dvije djevojke one, one su zaista bile histerine. Suan to nikad nije mogla zaboraviti. I nee, ako mene pitate. I jadna gospoda Kidwell. Njezino zdravlje nije naroito dobro, da samo spomenem da je prilino nervozna. Ona je ponavljala ali tek kasnije sam shvatio to je zapravo govorila ona je govorila: 'Oh, Bonnie, Bonnie, to se dogodilo? Bila si tako sretna, kazala si mi daje sve prolo, rekla si da vie nee biti bolesna.' Rijei tog sadraja. ak g. Ewalt, i on je bio uzbuen, i to zaista jako. On je telefonom razgovarao sa erifovom kancelarijom sa erifom Garden Citvja i govorio mu je da 'u Clutterovoj kui neto opasno nije u redu'. erif je obeao da e odmah doi, a g. Ewalt je rekao u redu, da e ga on doekati na autoputu. Shirlev je sila dolje da sjedne sa enama, da ih pokua umiriti ako je to itko mogao. A ja sam krenuo s g. Ewaltom odvezao sam se s njim na autoput ekajui erifa Robinsona. U toku vonje ispriao mi je to se dogodilo. Kad je doao do toga da je naao prerezane telefonske ice, ba u tom trenutku sam pomislio uh uh, i zakljuio sam da e biti bolje da dobro otvorim oi. Da zapamtim svaki detalj. U sluaju da me pozovu da svjedoim na sudu. Doao je erif; bilo je devet sati i trideset pet minuta pogledao sam na sat. G. Ewalt mu je rukom dao znak da slijedi na auto i mi se odvezosmo do Clutterovih. Nikad tamo ranije nisam bio, jedino sam vidio iz daljine. Obitelj sam, naravno, poznavao. Kenvon je bio moj uenik engleskog druge godine, a ja sam reirao komad 'Tom Sawyer' u kome je igrala Nancy. Ali oni su bili tako izvanredna i skromna djeca za koju ne biste mogli znati da su bogati ili da ive u tako velikoj kui a stabla,

travnjak, sve je tako paeno, svemu je posveivana velika briga. Kad smo tamo stigli i kad je erif uo priu g. Ewalta, nazvao je radijem svoju kancelariju i rekao im da poalju pojaanja i ambulantno vozilo. Rekao je: 'Dogodila se neka nesrea.' Zatim utosmo u kuu, nas trojica. Proli smo kroz kuhinju i ugledali na podu enski novanik i telefon kojemu su bile prerezane ice. erif je nosio revolver na bedru i kad smo krenuli stepenicama, prema Nancvnoj sobi, primijetio sam da dri ruku na revolveru spreman da ga potegne. Dakle, bilo je to strano. Ta divna djevojka ali vi je ne biste uope prepoznali. Ustrijeljena je bila u potiljak, a revolver je moda bio svega nekoliko centimetara od glave. Leala je postrance, s licem prema zidu, a zid je bio prekriven krvlju. Krevetne plahte bile su joj navuene na leda. erif Robinson ih je vratio na mjesto i ugledali smo da je imala na sebi odjeu za kupaonicu, pidamu, arape i papuekao da jo nije otila na poinak, bez obzira kada se to dogodilo. Ruke su joj bile svezane odostraga, a i glenjevi na nogama bijahu joj povezani onim konopcem koji obino dri rolete na prozorima. erif zapita: 'Je li ovo Nancy Clutter?' On nije ranije vidio to dijete. A ja sam odgovorio: 'Da. Da, to je Nancy.' Vratismo se u hodnik i pogledasmo oko sebe. Sva druga vrata bila su zatvorena. Jedna smo otvorili, i to je bila kupaonica. Neto u njoj nije bilo u redu. Uinilo mi se da je to zbog stolice stolice koja spada u sobu za dnevni boravak i kojoj tu upadljivo nije bilo mjesto. Idua vratasvi smo se sloili da to mora biti Kenvonova soba. Svuda po sobi bile su razbacane tipine stvari jednog djeaka. A ja sam prepoznao Kenvonove naoale ^~~ ugledao sam ih na polici za knjige pored kreveta. Ali krevet Je bio prazan, iako je izgledalo kao da je u njemu netko spavao, otili smo do kraja hodnika, tamo su posljednja vrata, i tamo, na devetu, tamo smo pronali gospodu Clutter. I ona je bila sveza-a- Ali drugaije s rukama ispred sebe, tako da je izgledala kao a "toli a u jednoj ruci drala je, grevito je drala maramicu. 1 Je to bila papirna maramica? Konopac oko zglobova na ruci
77

76

nastavljao se sve do gleanja, koji su takoer bili svezani, a zatim se nastavljao do dna kreveta gdje je bio svezan za nogu vrlo kompliciran, veoma vjet posao. Pomislite koliko im je vremena za to trebalo! A ona je tamo leala, tako preplaena da je vjerojatno sila s uma. Da, na sebi je imala i neto nakita, dva prstena to je bio jedan od razloga zato sam razbojnitvo odbijao kao motiv a bila je obuena u bijelu spavaicu i bijele arape. Usta su joj bila zalijepljena ljepljivom trakom, a ustrijeljena je sa strane glave, tako da je eksplozija snaga metka odlijepila traku s usta. Oi su joj bile otvorene. irom otvorene. Kao da jo gleda ubojicu. Jer ona je zacijelo promatrala ubojicu kako to ini kako cilja u nju s revolverom. Nitko nije nita rekao. Previe smo bili osupnuti. Sjeam se da se erif ogledavao i traio nastojei da pronae ahuru. Ali tko je god to bio, svakako je bio suvie prepreden i hladnokrvan da bi iza sebe ostavio kakve tragove. Prirodno je da smo se pitali gdje je g. Clutter? I Kenvon? erif je rekao: 'Pokuajmo ih pronai dolje.' Prva prostorija u koju smo uli bila je vlasnikova spavaa soba prostorija u kojoj je spavao g. Clutter. S kreveta su bili navueni prekrivai, a prema nozi kreveta leao je novanik iz koga je izmiljela sva sila posjetnica, kao da je netko njukao kroz njih traei neto posebno neku ceduljicu, jedan I. O. U.* tko zna to? injenica da u novarki nije bilo novca nije morala znaiti nita. To je bila novarka gospodina Cluttera, a on nikad nije nosio novac. To sam znao ak i ja, a ja sam u Holcombu neto vie od dva mjeseca. Znao sam i to da ni g. Clutter ni Kenvon nisu bez naoala mogli nita vidjeti. A na stolu su se nalazile naoale gCluttera. Dakle, zakljuio sam, gdje se god nalazili, ne nalaze se na uobiajenom mjestu, a isto tako gdje se god nalazili, g' Clutter, odnosno on i njegov sin, tamo zacijelo nisu po vlastitu pristanku. Sve smo na brzinu pogledali i sve je bilo kao to f i trebalo da bude ni znaka borbe, nita nije bilo u neredu. Osim, u kancelariji, u kojoj je telefonska slualica bila dignuta s ralji, a ice su bile prerezane kao i u kuhinji. erif Robinsofl
78

ronaao je u ostavi neke pitolje i pomirisao ih da utvrdi je li . njjn nedavno pucano. Rekao je da nije. I nikad nisam vifoo tako zapanjena i iznenaena ovjeka dodao je: 'Gdje do avola moe biti Herb?' Otprilike tada zausmo korake. Bili su to koraci uza stube iz podrumske prostorije. 'Tko je to?' zapitao je erifi drao se kao da je spreman zapucati. A glas je odgovorio: 'To sam ja. Wendle.' Ispalo je da je to Wendle Meier, poderif. Izgledalo je kao da je uao u kuu i nije nas vidio pa je otiao istraivati u podrum. erif mu je rekao a to je bilo ispunjeno jadom: 'Wendle, ja ne znam to da mislim. Gore su dva mrtvaca'. 'Dakle', rekao je Wendle, 'dolje je jo jedan mrtvac' Poli smo za njim u podrum. Ili u prostoriju za zabavu, drim da je tako zovu. Nije bilo mrano u njoj su bili prozori koji su putali mnogo svjetla. Kenvon je bio u kutu, leao je na kauu. Usta su mu bila oblijepljena ljepljivom trakom, ruke i noge bile su mu svezane, kao i majciisti sloeni proces s konopcem koji je iao od ruku do nogu i onda je bio svezan za nogu kaua. Nekako me on najvie progoni, mislim na Kenvona. Drim da je to zato to je njega bilo najlake prepoznati, on je izgledao poput sebe premda je bio ustrijeljen ravno u lice, direktno u glavu. Imao je na sebi majicu i traperice, a bio je bos kao da se obukao na brzinu i stavio na sebe prve stvari kojih se domogao. Glava mu je bila naslonjena na nekoliko jastuka kao da su ih sloili ispod njega da bi iz njega nainili pogodniji cilj. Tada je erif rekao: 'Kamo ovo vodi?' Mislio je na druga vrata u podrumu. erif je poao prvi, ali unutra nisi mogao vidjeti ni prst pred nosom sve dok g. Ewalt nije pronaao prekida. To je bila prostorija s ureajima za grijanje i bila je veoma topla. Ovdje 'judi jednostavno instaliraju plinsku pe i napumpaju plin koji n amiriu negdje u tlu. Ne stoji ih ni marjaa zbog toga je u SVlm kuama pretopio. Dakle, bacio sam pogled na g. Cluttera Poznajem da mi je bilo teko opet ga pogledati. Znao sam da o "ko krvi ne bih ugledao da je bilo u pitanju samo vatreno
dloweyu, priznanica kojom se priznaje dug s oznaenjem dune svote. (Prim. prev.)

79

oruje. A nisam se varao. On je bio ustrijeljen, u redu, isto ka0 Kenvon revolverom koji se nalazio tono ispred njegova lica. Ali vjerojatno je on bio mrtav prije nego je nastrijeljen. II; je umirao. Jer mu je i vrat bio prerezan. Na sebi je imao samo prugastu pidamu nita vie. Usta su mu bila zalijepljena, a ljepljiva traka bila je oblijepljena oko cijele glave. Noge su mu bile vrsto svezane jedna uz drugu, ali ne i ruke ili je on, tko zna, moda uspio, sam bog zna kako, moda u bijesu ili od boli, raskinuti konopac kojim su mu bile svezane ruke. Bio je ispruen ispred pei. Na velikoj kartonskoj kutiji koja je izgledala kao da je tamo specijalno postavljena. Kutija za madrace. erif je kazao: 'Pogledaj ovamo, Wendle.' Pokazivao je na krvavi otisak stopala. Na kutiji za madrace. Otisak polovine dona s krugovimadvije rupe u sreditu, kao da je par oiju. A zatim je jedan od nas g. Ewalt? Ne sjeam se pokazao na neto drugo. Tu stvar jednostavno ne mogu izbrisati iz sjeanja. Iznad glave bila je cijev za odvod pare, a zauzlan za nju, visei s nje, nalazio se komad konopca isti onaj koji je upotrijebio ubojica. Oevidno je da je g. Clutter tu bio zavezan, objeen za ruke, a zatim je konopac prerezan. Ali zato? Zbog muenja? Drim da to neemo nikad saznati. Nikad saznati tko je to uinio, ili zato, ili to se te noi zbivalo u toj kui. Nakon nekog vremena kua se poela puniti. Stiglo je bolniko vozilo, nadleni sudac istraitelj, metodistiki sveenik, policijski fotograf, dravna policija, ljudi s radija i iz novina. Oh, cijelo mnotvo. Veina njih pozvana je iz crkve pa su se ponaali kao da su jo tamo. Vrlo tiho. aptavo. Kao da nitko nije mogao vjerovati u to to se dogodilo. Dravni policajac me zapitao jesam li tu slubeno, a ako nisam da je bolje da odem Vani, na tratini, vidio sam erifova zamjenika kako razgovara s nekim ovjekom Alfredom Stoeckleinom, radnikom. ini se daje Stoecklein ivio niti stotinu metara od Clutterove kue, a izmeu jedne i druge kue bila je samo staja. Ali on je govorio da nije uo nikakav zvuk. Rekao je: 'Ja nita o tome nisam znao sve do prije pet minuta, kad je dotralo moje dijete i kazalo nafl1
80

. :e ovdje erif. Moja supruga i ja, mi nismo ni dva sata spavali osle noi; cijelo, smo vrijeme ustajali i lijegali, jer nam je boles-o malo dijete. Ali neto smo uli oko deset i trideset, etvrt do jedanaest, uo sam odlazak automobila i rekao sam svojoj eni: Odlazi Bob Rupp/ Krenuo sam kui i po putu, otprilike na pola puta koji vodi do kue, ugledao sam Kenvonova starog kotskog ovara, i taj je pas bio preplaen. Stajao je tamo s podvijenim repom, nije ni lajao niti se micao. A vidjevi tog psanekako su mi se opet vratili osjeaji. Bio sam suvie udaren po glavi, suvie grubo zapanjen i preneraen, a da bih osjetio svu ozbiljnost te situacije. Patnja. Pas. Oni su mrtvi. Cijela obitelj. Simpatini i dragi ljudi, ljudi koje ja poznajem ubijeni. Na silu sam to morao povjerovati, jer je to doista bila istina. Svakih dvadeset etiri sata kroz Holcomb projuri, ne zaustavljajui se, osam putnikih vlakova. Od tih vlakova dva primaju i izruuju potu a to je operacija koja, kao to za to odgovorna osoba grozniavo objanjava, ima svojih zamrenih strana. Da, gospodine, morate se dobro drati na prstima. Ti vlakovi prolaze ovuda, a ponekad jure i stotinu milja na sat. Samo pritisak zraka, pa da, dovoljan je da vas baci na tlo. A kad iz vlaka ponu letjeti vree s potom neka se uva tko moe! To je isto kao da u trenu elite zauzdati cijeli nogometni tim: Bam! Bam! Bam! Nije da se ja alim, molim vas. 'To' je poten posao, vladin posao, i odrava me mladim. Holcombska potarica je gospoda SadieTruitt ili Majka Truitt, kako je nazivaju stanovnici Holcomba. Izgleda mlae nego to ima godina, a ima ih sedamdeset pet. To je punana i po svakom vremenu oeliena udovica koja nosi marame poput babuke i kaubojske izme. ^Najugodnija stvar koju moete staviti na noge, meka kao gnjurevo paperje.)Majka Truitt je najstariji stanovnik Holcomba koji se u njemu rodio. Bilo je vrijeme kad ovdje nije bio nil ko tko mi nije bio rod. Ti dani, boe moj, tih dana smo ovo m jesto zvali Sherlock. Tada se pojavio ovaj stranac. Po imenu
81

Holcomb. Uzgajao je svinje, eto to je radio. Zaradio je grdnih para i odluio je da se grad nazove po njegovu imenu. A im j e tako ispalo to je onda uinio? Prodao je sve. Otiao je u Kaliforniju. Mi ne. Ja sam ovdje roena, moja su djeca ovdje roena. I! Evo nas! Mi! Tu smo! Jedno od njezine djece je gospoa Myrtle Clare, mjesna potarica. Samo, nemojte pomisliti da sam ja tako dobila ovu dravnu slubu. Myrt ak to nije ni htjela. Ali to je posao za koji se treba natjecati. Dobiva ga onaj koji najmanje zatrai. A ja sam takva traila sam tako malo da bi i gusjenica mogla propuzati preko moje ponude. Ha Ha! To svakako zanima djeake. Veina djeaka bi voljela biti potanski kurir, da gospodine. Ali ne znam kako bi im se to dopalo kad snijeg izraste poput Prima Carnere, a vjetar tako pue da sve pomodri, i ba tada ponu jedriti te vree Uuuh! Bam! U zanimanju Majke Truitt nedjelja je radni dan poput drugih. Petnaestog studenoga dok je ekala na vlak u deset i trideset i dva u smjeru zapada, iznenadila se zapazivi dva ambulantna vozila kako prelaze eljeznike ine i skreu prema Clutterovu imanju. To ju je povuklo da uini ono to nikad prije nije uinila da napusti svoje dunosti. Neka pota padne gdje joj drago, ali ovo su vijesti koje Myrt mora odmah uti. Stanovnici Holcomba govore o potanskoj zgradi kao o federalnoj zgradi, to je prilino pretenciozan naziv za tu pranjavu i siromanu ropotarnicu. Strop proputa, daske na podovima isto tako, potanski sanduii ne mogu biti zatvoreni, arulje su razbijene, sat se zaustavio. Da, to je zaista sramota, slae, se otrousta, prilino originalna i sasvim samosvjesna dama koja predsjedava svem tom smeu. Ali marke su u redu, zar ne? Uostalom, to me briga? Tamo gdje je moj dio, tamo je zaista ugodno. Imam svoju stolicu za ljuljanje i krasan tednjak na drva, ajnik i mnogo zanimljivog tiva. Gospoda Clare je poznata linost u okrugu Finnev. Njezina slava ne potjee od njezina dananjeg zanimanja, ve od ranijeg bila je domaica u plesnom lokalu, to se ne bi mogl zakljuiti prema njezinu izgledu. Ona je golema, nosi hlae,
82

vunene koulje, kaubojske izme; kose boje umbira, paprena mperamenta i ena neobjavljenih godina (To je za mene Ha ih znadem, a za vas da pogaate), ali brzo objavljivanih miljenja, veina kojih je izreena glasom koji ima i zvuk i dubinu gavranova graktanja. Do 1955. ona i njezin pokojni mu bili su vlasnici holcombkog Plesnog paviljona, lokala koji je zbog svoje rijetkosti na ovom podruju privlaio i stotinu milja udaljenu klijentelu koja je brzo pila i smijeno plesala, a ije je ponaanje tu i tamo privlailo erifov interes. Mi smo imali i gadnih trenutaka, to je tono, kae gospoda Clare sjeajui se. Neki od tih krivonogih seoskih momaka, dade im malo pia a oni su odmah poput Indijanaca ele skalp svih prisutnih. Naravno, mi smo prodavali samo mjeavinu, a nikada jaku robu. Ne bismo ni onda da je to bilo legalno. Moj mu, Homer Clare, on to nije htio; a niti ja. Jednog dana je Homer Clare umro je prije sedam mjeseci i dvanaest dana na dananji dan nakon petosatne operacije u Oregonu rekao meni: 'Myrt, cijeli smo ivot proivjeli u paklu, a sada emo umrijeti u raju'. Sutradan zatvorili smo plesnu dvoranu. Nikad to nisam poalila. Oh, u poetku mi je smetalo to vie nisam nona sova melodije, veselost. Ali sada, kad je Homer otiao, ja sam zadovoljna svojim poslom ovdje u federalnoj zgradi. Sjednite malo. Popijte alicu kave. U stvari, tog nedjeljnog jutra je gospoda Clare ba toila kavu koju je upravo pripremila, kad se vratila Majka Truitt. Myrt! kazala je i vie nije mogla nita rei dok joj se nije vratio dah. Myrt, dva ambulantna vozila otila su Clutterovima. Kerka je zapita: Gdje je deset i trideset dva? Ambulantna vozila. Otila su Clutterovima. U redu, pa to onda? Samo je Bonnie u pitanju. Opet ju je atilo jedno od njezinih stanja. Gdje je deset i trideset dva? Majka Truitt se predala; kao i obino, Myrt je znala odgovor, Uy ijek je imala posljednju rije. No, tad joj padne na pamet a misao. Ali Myrt, ako je samo Bonnie u pitanju, zato su urila dva ambulantna vozila?
83

To je bilo mudro pitanjemorala je priznati gospoda Clare veliki potovatelj logike, ali njezin sasvim udan interpretator. Rekla je da e telefonirati gospodi Helm. Mabel e znati, dodala je. Razgovor s gospodom Helm trajao je nekoliko minuta, ali Majka Truitt je bila na stranim iglama, jer nita nije ula osim neprevodivih jednoslonih odgovora njezine kerke. to je jo gore, kad je ki spustila slualicu, nije utaila stranu znatielju starice; umjesto toga mirno je pila kavu, sjela je za svoj stol i poela udarati igove na hrpu pisama. Myrt, zavapi Majka Truitt. Za ime boje. to je Mabel
kazala?

prijetila je da joj je majka zasuzila. Kad je Homer umro, ja ain istresla sav strah koji je bio u meni, a isto tako i svu bol. Ako vuda netko vrluda s namjerom da mi prereze vrat, ja mu elim svaku sreu. U emu je razlika? U vjenosti sve je isto. Sjeti se ovih rijei: Ako jedna ptica prenese svako zrno pijeska, zrno po zrno, preko oceana, kad prenese sva zrna na drugu stranu, to e biti samo poetak vjenosti. Dakle, obrisi nos. Mrana vijest objavljena s crkvenih propovjedaonica, priopena preko telefona, objavljena preko radiostanice KIUL Garden Citvja (Tragedija, nevjerojatna i tako strana da ju je nemogue rijeima opisati, pogodila je etiri lana obitelji Herba Cluttera ili kasno u subotu uveer ili rano jutros. Smrt, brutalna i bez oevidnog motiva...), izazvala je u prosjenih osoba reagiranje koje je bilo blie osjeajima Majke Truitt nego gaspode Clare: zaprepatenje koje se pretapalo u nevjericu; osjeaj plitkog uasa koji su brzo produbili ledeni izvori osobnog straha. Hartmanova kafeterija, koja ima etiri grubo izraena stola i tipinu tezgu za snack obroke, mogla je primiti samo mali dio onih osoba, uglavnom mukaraca, koje su preplaeno prepriavale taj dogaaj, a htjele su ba tu izmijeniti svoje misli. Vlasnica, gospoda Bess Hartman, prilino mrava i ne glupa ena sivozlaane podiane kose svijetlih autoritativnih zelenih ciju, roakinja je potarice Clare, u izraavanju svojih miljenja jednako otvorena kao i ona, ako ne jo iskrenija. Neki ljudi kau da sam ja ogrezla stara ptiurina, ali ta stvar s Clutterovima bez sumnje me razbjesnila, kasnije je kazala prijateljici. Zamisli da n ko moe izvesti tako neto. im sam neto naula, kad su svi do jurili ovamo i poeli divlje nagaati, ja sam odmah pomislila na Bonnie. Naravno da je to bilo smijeno, ali mi tada jo nismo ] Zn^ injenice, a veina ljudi je to brzo protumaila njezinim I Pcinjenostima. Sada ne znamo to da mislimo. To mora da je ojstvo iz mrnje. To je vjerojatno uinio netko tko je cijelu I Ucu poznavao kao svoj dep. Ali tko je mrzio Clutterove? Nika85

Nisam iznenaena, odgovorila je Clare. Kad pomislim kako je Herb Clutter cijeli svoj ivot proveo u urbi, kako bi dojurio ovamo da preuzme svoju potu, a nikad ne bi imao vremena da se zaustavi barem na trenutak da kae dobro-jutro-ihvala-vam-vi-pseto-jedno, nego bi suludo jurio kao pile kojemu je upravo odsjeena glava upisivao se u klubove, upravljao svaim, dobivao poslove kojima su moda teili i drugi ljudi. A sad gle sve je s njim gotovo. Dakle, vie nee juriti. Zato, Myrt? Zato nee? Gospoda Clare je povisila glas. ZATO TO JE MRTAV. A i Bonnie. I Nancy. I djeak. Netko ih je postrijeljao. Myrt nemoj tako neto govoriti. Tko ih je ubio? Ne prekidajui igosanje pisama, gospoda Clare je odgovorila: ovjek iz aviona. Onaj koga je Herb tuio, jer se sruio u njegov vonjak. Ako nije on, moda si ti. Ili netko preko puta ulice. Svi susjedi su zmije egrtue. Lukave lije koje ude za trenutkom kad e ti zatvoriti vrata pred nosom. Tako je u cijelom svijetu. Tebi je to poznato. Nije mi poznato, kazala je Majka Truitt stavivi ruke na ui. Meni tako neto nije poznato. Lukave lije. Bojim se, Myrt. ega? Kad ti vrijeme doe doe. A suze te nee spasiti.*

da nisam ula ni rije izgovorenu protiv njih; bili su najomilje. nija obitelj, pa ako se tako neto njima dogodilo, pitam te tko je onda siguran? Jedan starac koji je ovdje sjedio te nedjelje upro je prstom u pravu stvar, objasnio je zato nitko ne moe spavati; rekao je: 'Mi smo ovdje okrueni samo prijateljima. Nema nikoga drugoga.' Zapravo, to je najgora stvar u ovom zloinu. Kako je strano kad susjed ne moe zagledati u oi susjeda a da ga ne nagriza sumnja! Da, strano je ivjeti s tim uvjerenjem, ali ako ikad utvrde tko je to uinio, to e biti vee iznenaenje nego izvrena ubojstva. Gospoa Boba Johnsona, supruga agenta Newyorkog ivotnog osiguranja, bila je izvrsna kuharica, ali nedjeljni ruak koji je pripremila nije bio pojeden barem dok je bio topao jer ba u trenutku kad je njezin mu uronio no u peena fazana, jedan prijatelj ga je nazvao telefonom. A to je bila prva vijest, sjea se on gotovo pokajniki, koju sam uo o dogaaju u Holcombu. Nisam povjerovao. Nisam mogao vjerovati. Gospode, ja sam Clutterov ek imao ovdje, u svom depu. Komad papira vrijedan osamdeset tisua dolara. Ako je tono ono to sam uo. Ali mislio sam: to ne moe biti istina, mora da je u pitanju neka greka, takve se stvari ne dogaaju, ne moe ovjeku u jednom trenutku prodati veliku policu, a u iduem trenutku on je mrtav. Ubijen. To znai dvostruka isplata tete. Nisam znao to da radim. Nazvao sam efa naeg ureda u Wichiti. Rekao sam mu da imam ek, ali ga jo nisam proveo, pa sam ga zamolio za savjet. Dakle, bila je to delikatna situacija. Ispalo je da mi zakonski nismo duni isplatiti. Ali moralno -to je bila druga stvar. Razumije se da smo odluili uiniti ono to je moralno. Dvije osobe koje su bile korisnici tog potena stavaEveair na Jarchovv i njezina sestra Beverlv, jedine nasljednice imanja njihova oca ve nekoliko sati nakon stranog otkria bile su na putu u Garden City. Beverlv je putovala iz Winfielda, Kan' sas, gdje je posjetila svog zarunika, a Eveanna iz svog doma u Mount Carrollu, Illinois. U toku dana redom su obavjetavan1
86

" drugi roaci, meu njima Clutterov otac, njegova dva brata Arthur i Clarence, njegova sestra gospoa Harry Nelson, svi iz Tiirneda, Kansas, i druga sestra, gospoa Elaine Selsor iz Palarka, Florida. Obavijeteni su i roditelji Bonnie Clutter, gospodin i gospoa Arthur B. Fox koji ive u Pasadeni, Kalifornija; te njezina tri brata Harold iz Visalije, Kalifornija; Howard iz Oregona, Illinois; i Glenn iz Kansas Citvja, Kansas. Najvei dio osoba koje su se nalazile na Clutterovu popisu za proslavu na Dan zahvalnosti bio je obavijeten ili telefonski ili brzojavno, i veina se odmah uputila, ali ne na obiteljsko sijelo oko jelom pretrpana stola, ve na groblju, na zajedniki pokop. U Uiteljskoj kui je Wilma Kidwell bila prisiljena da se kontrolira kako bi mogla obuzdavati svoju ker, jer je Suan nateklih oiju i bolesna od povremenih povraanja i munine insistirala, neutjeno je zahtijevala da mora otii mora odjuriti to prije se nai na tri milje udaljenoj Ruppovoj farmi. Zar ne shvaa, majko? kazala je. Da to Bobby samo uje? On ju je volio. Oboje smo je voljeli. Ja moram biti osoba koja e mu to kazati. Ali Bobby je ve znao. Na putu kui g. Ewalt se zaustavio na Ruppovoj farmi i savjetovao se sa svojim prijateljem Johnnvjem Ruppom, ocem osmoro djece, meu kojima je Bobby bio tree dijete. Dvojica mukaraca odoe zajedno do kue u kojoj se samo spavalo ta je zgrada bila odijeljena od glavne kue koja je bila suvie malena da bi mogla primiti pod zajedniki krov svu Ruppovu djecu. Djeaci spavaju u posteljari, a djevojice kod kue. Pronali su Bobbvja kako sprema svoj krevet. Sasluao Je g. Ewalta, nije postavljao pitanja i zahvalio mu je na posjetu. Kasnije je izaao i stajao je na suncu. Ruppovo je imanje na proplanku, na uzdignutoj visoravni s koje je mogao vidjeti poznjevenu i jarku zemlju farme River Vallev; to je bila scena ko a J ga je zaokupljala moda cijeli sat. Nisu uspijevali oni koji u pokuavali njegovu panju privui na neto drugo. Zvonilo A ZVOno M ru ak i majka ga je pozvala u kuu, pozivala ga je sve ot^ dok joj mu nije rekao: Nemoj, ostavi ga samoga.
87

I Larry, mladi brat, takoer je odbio posluati zvono koje je pozivalo. Kruio je oko Bobbvja, bespomoan ali eljan da pomogne, ak iako mu je reeno odlazi. Kad je njegov brat kasnije prestao stajati i kad je krenuo niz cestu i preko polja prema Holcombu, Larry ga je slijedio. Hej, Bobby. Sluaj. Ako idemo nekamo, zato ne poemo autom? Brat mu nije odgovorio. On je iao s ciljem, zapravo je trao, ali Larry ga je bez tekoa slijedio. Iako mu je bilo samo etrnaest godina, on je bio vii od njih dvojice, irih prsa i duljih nogu, dok je Bobby bez obzira na svoja atletska priznanja bio srednjeg rasta vrst ali mrav, lijepo graen djeak iskrena i jednostavno zgodnog izgleda. Hej, Bobby. Sluaj. Nee ti dopustiti da je vidi. Uzalud ide. Bobby se okrenuo prema njemu i rekao mu: Vrati se. Hajde kui. Mladi brat je posustao, a zatim ga je slijedio na odreenoj udaljenosti. Bez obzira na temperaturu godinjeg doba kad dozrijevaju bundeve, i na neugodnu suhou dana, oba su se djeaka znojila pribliavajui se barikadi koju su dravni policajci postavili na ulazu u farmu River Valley. Tu su se okupili mnogi prijatelji Clutterove obitelji i stranci s teritorija cijelog okruga Finnev, ali nikome nije doputeno da proe preko barikade koja je privremeno podignuta odmah po dolasku brae Rupp kako bi izala etiri bolnika vozila koliko ih je na kraju trebalo za sve rtve i auto sa erifovim ljudima, s ljudima koji su ve u tom trenutku spominjali ime Bobbyja Ruppa^ Jer, kako e to Bobby saznati prije nego padne mrak, on je bio njihov glavni osumnjieni. S prozora salona Suan Kidwell je vidjela prolazak bijele kolone pratei je pogledom sve dok nije zamakla iza ugla i dok se nije slegla praina neasfaltirane ulice. Jo je gledala u tom smjeru kad se u tom pravcu pojavio Bobby kojeg je po' put sjene pratio njegov visoki mali brat; Bobbvjeva teturah figura krenula je u njezinom smjeru. Izala je na verandu & ga doeka. Rekla mu je: Toliko sam eljela da ti to kaem"' Bobby je poeo plakati. Larry se odvukao do ruba dvori^

T Jiteljske kue i naslonio se na drvo. Nije se mogao sjetiti da Bobbvja ikad vidio kako plae, a to nije htio ni sada, pa je oborio pogled. Daleko, u gradu Olathe, u hotelskoj sobi u kojoj su sjenila na prozorima priguila podnevno sunce, Perry je spavao iako je pored njega mrmljao sivi runi radioaparat. Osim to je skinuo cipele, nita drugo nije svukao sa sebe. On se samo potrbuke bacio na krevet, kao da je san bio oruje koje ga je udarilo odostraga. Visoke cipele crne boje i sa srebrnim kopama natapale su se u umivaoniku ispunjenom toplom i neznatno ruiastom obojenom vodom. Nekoliko milja sjevernije, u ugodnoj kuhinji skromnog farmera, Dick je objedovao nedjeljni ruak. Druge osobe za stolom njegova majka, otac i mlai bratnisu u njegovu ponaanju zamijetili nita neobino. Doao je kui u podne, poljubio je majku, spremno je odgovarao na oeva pitanja to su se odnosila na njegovo navodno nono putovanje do Fort Scotta, a zatim je sjeo da rua izgledajui kao to je uvijek izgledao. Tri muka lana obitelji su poslije ruka sjela u salon i promatrala televizijski prijenos koarkake utakmice. Emisija tek to je zapoela, a otac je iznenaeno zauo Dickovo hrkanje; kao to je primijetio mlaem sinu, on nije ni u snu pomislio da e doivjeti dan kad e Dick radije usnuti nego promatrati koarku. Ali, razumije se, on nije znao kako je Dick bio umoran, on izmeu ostalog nije znao da je njegov uspavani sin u posljednja dvadeset etiri sata vonjom svladao udaljenost od osam stotina milja.
89

POINITELJI NEPOZNATI

sb

li

: - .HC t

Taj ponedjeljak, esnaesti studenoga 1959., bio je jo jedan divan primjer idealnog vremena za lov na fazane na visokim itnim ravnicama zapadnog Kansasa dan izvanredno ista neba koje je blistalo kao tinjac. Andy Erhart je takve dane prolih godina esto provodio u lovu na fazane na farmi River Vallev, koja je pripadala njegovu dobrom prijatelju Herbu Clutteru, a kadto bi mu se za tih lovakih ekspedicija pridruila jo trojica Herbovih najbliih prijatelja: dr. J. E. Dale, veterinar; Carl Myers, vlasnik mljekare; i Everett Ogburn, poslovni ovjek. Poput Erharta, koji je bio predstojnik Poljoprivredne eksperimentalne stanice Kansakog dravnog sveuilita, i ostali su bili istaknuti graani Garden Citvja. Danas se taj kvartet starih suputnika u lovu jo jednom okupio radi polaska na uobiajeno putovanje, ali neuobiajena raspoloenja; osim toga bili su naoruani udnom i nesportskom opremom metlama i vedrima, etkama i koarom napunjenom krpama i jakim deterdentima. Na sebi su imali najstariju djecu. Osjeajui to svojom dunou, kranskim zadatkom, 1 s u se ljudi dobrovoljno ponudili da oiste neke od etrnaest prostorija glavne zgrade farme River Vallev: to su bile prostorije kojima su etiri lana Clutterove obitelji bili ubijeni, kako je u slubenim dokumentima o njihovoj smrti, od nepoz-ate Os obe ili nepoznatih osoba. t t i njegovi partneri vozili su se bez rijei. Jedan je

od njih kasnije rekao: Jednostavno te neto zatvori i uutk udnovatost situacije. udan osjeaj da idemo onamo gjj. smo uvijek bili divno doekivani. Sada ih je doekao policajac Policajac, uvar barikade koju su vlasti podigle na ulazu u farmu rukom im je dao znak da voze dalje, i oni su se odvezli jo p ola milje po brijestovima zasjenjenom putu koji je vodio do Clutterove kue. Alfred Stoecklein, jedini namjetenik koji je stvarno ivio na imanju, ekao je da ih uvede. Najprije su krenuli u kotlovnicu smjetenu ispod prizemlja, u kojoj je na kartonskoj kutiji za madrace isprueno leao g, Clutter. Zavrivi tu posao, krenuli su u prostoriju za igranje u kojoj je Kenvon ustrijeljen i ubijen. Kau, starudija koju je Kenvon spasio i pokrpao, a Nancy ga prekrila i stavila na nj brdo jastuka s raznim tekstovima, sad je bio krvlju isprskana ruevina; kao i kartonsku kutiju, i kau e morati spaliti. Kako je ekipa za ienje prelazila iz prizemlja u spavae sobe na drugom katu gdje su u svojim krevetima ubijene Nancy i njezina majka, oni su dodavali jo vie stvari za neminovnu vatrukrvlju natopljenu krevetninu, sag koji se nalazio pored kreveta, medvjediaigraku. Alfred Stoecklein, koji obino nije bio razgovorljiv ovjek, imao je mnogo toga da kae dok je donosio vruu vodu ili je na drugi nain sudjelovao u ienju. On je prieljkivao da rulja prestane zijati i da pokua utuviti zato on i njegova ena, iako ive jedva stotinjak metara od Clutterove kue, nisu uli ama ba nita ni najslabaniji odjek grmljavine revolvera od strahote koja se zbivala. erifi svi ti njegovi ljudi bili su ovdje' uzimali su otiske prstiju i grebli as ovdje as ondje, ali oni su pi' metni i oni razumiju kako je to bilo. Kako se dogodilo da nisi 0 uli. Jedna je stvar bio vjetar. Zapadni vjetar, a taj je i bio, nos' zvukove na drugu stranu. Druga stvarizmeu ove kue i nase nalazi se veliki hambar za itarice. Taj stari hambar posie mnog 0 buke prije nego dopre do nas. A jeste li pomislili na ovo? OnJ) koji je to uinio mora da je znao da mi neemo uti. Inae se ^ bi izlagao opasnosti da usred noi etiri puta ispali iz revolver
94

7 boga> bio bi lud. Naravno, vi ete kazati da je on tako i tako Wo lud- Uiniti tako neto. Ali po mom miljenju onaj tko je to inio znao je unaprijed sve. On je znao. A ima jedna stvar koju ja znam. Ja i moja ena prole smo noi posljednji put spavali oVOm mjestu. Preselit emo se u kuu pored ceste. Ljudi su radili od podneva do sumraka. Kad je dolo vrijeme da spale ono to su skupili, utovarili su to na kamion kojim je upravljao Stoecklein i odvezli su duboko na sjeverni dio farme, do ravna mjesta punog boje, iako samo jedne boje svjetlucavo tamnosmee boje itne strnjike u studenom. Tu su iskrcali kamion i napravili piramidu od Nancvnih jastuka, krevetnine, madraca i kaua iz prostorije za igru; Stoecklein ju je poprskao kerozinom, a onda je ugao ibicu. Od prisutnih nitko nije bio blii Clutterovoj obitelji od Andyja Erharta. Ljubazan, istinski dostojanstven, uenjak s rukama posutim uljevima od rada i s vratom izgorenim od sunca, on je bio Herbov kolega na Kansakom dravnom sveuilitu. Trideset smo godina prijateljevali, rekao je nakon tog dogaaja, i za to vrijeme Erhart je vidio svog prijatelja kako se od slabo plaenog okrunog poljoprivrednog slubenika uzdigao do jednog od najpoznatijih i najuvaenijih farmera tog kraja. Sve to je Herb imao zasluio je uz boju pomo. Bio je skroman ali ponosan ovjek, na to je imao puno pravo. Podigao je krasnu obitelj. Neto je uinio od svog ivota. Ali taj ivot i to je on od njega uinio kako se to moglo dogoditi, razmiljao je Erhart promatrajui vatru koja se uhvatila. Kako je mogue da takvi napori, takve nesumnjive vrline budu preko noi svedeni na ovo na dim koji se uzdiui tanjio nestajui na velikom sveunitavajuem nebu? Kansaki istrani biro bio je organizacija koja pokriva cijelu ^dravu, a sjedite mu je uTopeki; biro ima devetnaest iskusnih et ektiva koji su razasuti po teritoriju te amerike drave, a na siu ge tih ljudi rauna se uvijek kad se ini da je neki sluaj izvan
95

kompetencije lokalnih vlasti. Predstavnik biroa u Garden Citvj,. s kavom, a ima i dosta vremena za savakavanje sala. Ili i agent odgovoran za prilian dio zapadnog Kansasa jest visoli mala dosta vremena sve dok se nije, kako se poalila, pojavila vitki i simpatini 47-godinji Kansaanin etvrte generacije; zov* ' stvar s Clutterovima, donosei sa sobom sve te strance, se Alvin Adams Dewey. Bilo je neizbjeno da Earl Robinson tu novinsku galamu. Taj sluaj koji je nametnuo najvee i T 1 1 S~**i * * T J J T^\ erif okruga Finnev, zamoli Ala Deweyja da preuzme Clutterov glavne naslove na Istoku do Chicaga i na Zapadu do Denvera, sluaj. I neizbjeno i na mjestu. I sam erif okruga Finney J( O( doista je privukao znatan broj novinara. 1947. do 1955.), a prije toga specijalni agent FBI-a (izmeu U ponedjeljak u podne Dewey je odrao konferenciju za 1940. i 1945. on je sluio u New Orleansu, San Antoniju, Dennovinare u erifovoj kancelariji. Govorit u o injenicama, a ne veru, Miamiju, i u San Franciscu), Dewey je bio profesionalno 0 teorijama, obavijestio je okupljene novinare. Dakle, ovdje kvalificiran da se uhvati ukotac i s tako zamrenim sluajem kao je velika i vana injenica, stvar koju moramo utuviti, da se ne to su bila oevidno bezrazlonai izvrena bez ikakvih tragova bavimo jednim, ve s etiri umorstva. A mi ne znamo koja je od ubojstva Clutterovih. Osim toga, kao to je jednom rekao, etiri rtve bila glavni cilj. Prvenstveni cilj. To je mogla biti Nannjegov stav prema tom zloinu znaio je i osobnu angairanost. cy ili Kenyon, ili bilo koji od roditelja. Neki ljudi kau: Nema U nastavku je rekao da su on i njegova ena stvarno voljeli Hersumnje da je glavna rtva bio g. Clutter. Jer on je i zaklan; on je ba i Bonnie, i vidjeli smo ih svake nedjelje u crkvi i uzajamno bio najvie zlostavljan. Ali to je teorija, a ne injenica. Pomoglo se posjeivali. Dodao je: Ali i da nisam poznavao tu obitelji bi nam da saznamo po kojem su redoslijedu umirali lanovi obi toliko ih volio, ne bih se osjeao nita drugaije. Jer ja sam vidio telji, ali to nam sudski lijenik ne zna kazati; on samo zna da su nekih stranih prizora, o tome nema nikakve sumnje. Ali nita ubojstva izvrena negdje izmeu jedanaest sati u subotu uveer tako grozno kao ovo. Bez obzira na to koliko e to trajati, a moe 1 dva sata u nedjelju ujutro. Onda je odgovarajui na pitanje i do kraja mog ivota, ja u saznati to se dogodilo u toj kui: i rekao da nijedna od ena nije bila seksualno uznemiravana, a zato i tko je to uinio. isto tako, koliko nam je poznato, rekao je, nita nije ukradeno Pri kraju je ukupno osamnaest ljudi u punom radnom vre iz kue, ali da on misli da je ista sluajnost to je g. Clutter menu bilo dodijeljeno tom sluaju, a meu njima su bila trojica uzeo policu ivotnog osiguranja na etrdeset tisua dolara, uz najsposobnijih istraitelja FBI-a specijalni agenti Harold dvostruku isplatu u ovakvom sluaju, svega osam sati prije svoje Nye, Roy Church i Clarence Duntz. Kad je u Garden City smrti. Dewey je bio prilino prokleto siguran da izmeu stigao taj trio, Dewey je bio zadovoljan zbog okupljanja jakog te police i zloina nema nikakve veze; kako bi i moglo biti, tima. Sad e biti bolje da netko pripazi, rekao je. erifova kan kad su jedine osobe koje dobivaju taj novac dvoje .Clutterove celarija je na treem katu sudske zgrade okruga Finney, obinog Preivjele djece, njegove starije kerke gospoda Eveann Jarchow zdanja od kamena i betona koje je podignuto u sreditu ina# 1 gospoica Beverly Clutter? I da, rekao je reporterima, on ima privlanog drveem ispunjenog trga. Garden City, koji je nekadSVo e J miljenje o tome jesu li ubojstva izvrile dvije osobe ili jedbio prilino divlji granini grad, sad je sasvim ukroen. Sve u a > ali drae mu je da to ne otkriva u javnosti. stvari, u to U 0 svemu, erif nema mnogo posla, a njegova kancelarija, tri nep ' vrijeme Dewey nije bio naisto u tom pitanju. a tpuno namjetene sobe, obino je mirno mjesto koje je veofl> n e J imao dva usporedna miljenja ili, da upotrijebimo ) popularno medu sudskim besposliarima. Gospoda Edna ^' e govu rije, koncepcije i u rekonstrukciji zloina razvio chardson, njegova gostoljubiva tajnica, obino ima pristavlja" 1 koncepciju jednog ubojice i koncepciju dvojice ubojica.
96 97

U prvom sluaju ubojica bi mogao biti smatrao je ^ izai na kraj s obojicom. Osim toga ima osnove za pret prijatelj obitelji, ili barem ovjek koji je vie nego sluaju,, 010 ku da je svu etvoricu svezak ista osoba: u sva etiri sluaja poznavao kuu i njezine stanovnike netko tko je znao da ^ vrata rijetko kad zakljuana, da g. Clutter sam spava u spavaoj P,jj0 se 0 istoj vrsti vora, indijanskog poluvora. sobi u prizemlju, da gospoda Clutter i djeca zauzimaju odijeljene ^ Devvev___a isto tako i veina njegovih kolega vie su bili spavae sobe na drugom katu. Ta osoba, kako je Dewey gleda0 klonjeni drugoj hipotezi, koja je u mnogim bitnim tokama A ovarala prvoj, ali vana razlika bila je u injenici da ubojica u mati, pribliila se kui pjeice, vjerojatno oko ponoi. Prozori "ebio sam, ve je imao sudionika koji mu je pomagao da svlada nisu bili osvijetljeni, Clutterovi su spavali, a to se tie Teddyja, bitelj, da im zapui i zalijepi usta i svee ih. Kao teorija i ova je psa uvara farme, za njega je bilo nairoko poznato da se boji imala svojih nedostataka. Dewey, na primjer, teko je mogao oruja i pucnjave. Kad bi vidio oruje, on bi se ropski zgrbio, zacvilio i beumno otpuzao. Uavi u kuu, ubojica je najprije shvatiti kako dvojica ljudi, dvije osobe, mogu postii isti stupanj divljatva, psihopatskog divljatva koje je nuno da bi se prekinuo telefonske vodove jedan u kancelariji g. Cluttera, drugi u kuhinji a zatim, kad je prekinuo telefonske ice, izvrio takav zloin. Evo njegova daljnjeg objanjenja: Ako pretpostavimo da je ubojica bio netko tko je poznat obitelji, otiao je u Clutterovu spavau sobu i probudio ga. Pod pritislan ove zajednice; ako pretpostavimo da je bio obian ovjek, kom posjetitelja s uperenim pitoljem g. Clutter je bio prisiljen obian osim to je patio od ljutnje, od bolesne mrnje prema da poslua nareenja bio je prisiljen da ga prati do drugog Clutterovima, ili prema jednom od Clutterovih gdje je naao kata, gdje su probudili i ostale lanove obitelji. S konopcem i ljepljivom trakom koje mu je dao ubojica g. Clutter je svezao i partnera dovoljno ludog da mu pomogne? To nikako ne ide. To zapuio usta svojoj eni, zatim je svezao svoju kerku (kojato nema apsolutno nikakva smisla. Ali kad sve uzmemo u obzir, nita u ovom sluaju nema smisla. je neobjanjivo nije imala zapuena usta), i onda ih je svezao Nakon konferencije za novinare Dewey se povukao u svoju za krevet. Nakon toga su otac i sin bili prisiljeni da odu do podruma, a tu je g. Clutter, i dalje pod direktnom prisilom, morao kancelariju, u prostoriju koju mu je erif privremeno ustupio. zapuiti Kenvonova usta i svezati ga za kau u toj prostoriji. Tek U njoj su bili stol i dvije obine stolice. Stol je sav bio naikan tada je g. Clutter bio odveden u kotlovnicu, udaren je po glavi, onim stvarima za koje se Dewey nadao da e jednog dana zapuena su mu usta, a zatim je bez milosti ubijen. Slobodni da predstavljati dokazni materijal na sudu: ljepljiva traka, i mnogo sada ine to im drago ubojice ili ubojica hladnokrvno su ubijali metara konopca koji je odvezan sa rtava a sada je zapeaen u jednog po jednog lana obitelji, a svaki put su veoma paljiv plastinim omotima (kao klju za rjeenje sluaja ni jedan od skupljali prazne ahure. Kad je ubojica dovrio svoj posao, uga' tin dokaznih elemenata nije mnogo obeavao, jer su oba bili Proizvodi u opoj prodaji koji se mogu nabaviti bilo gdje u sio je sva svjetla i otiao. Moda se dogodilo na opisani nain; to je mogue. Ali D6/ Sjedinjenim Dravama), fotografije koje je policijski fotograf sm mio na mjestu zloina dvadeset sjajnih poveanja razbije-ne Dewey je i u to sumnjao: Da je Herb posumnjao da se njego^ obitelj nalazi u opasnosti, u smrtnoj opasnosti, on bi se borio p0' lubanje g. Cluttera, unakaenog lica njegova sina, Nancynih Uzanih ruku, oiju njezine majke koja je i mrtva vrsto gleput tigra. A Herb nije bio slabani liliputanac, ve jaka ovjein 3 ala u neku ,-ok^ j ta^o dalje, u navedenim danima Dewey na vrhuncu snage. I Kenvon visok poput oca, jo jai i ir^ mnoge sate provesti u ispitivanju tih fotografija u nadi da bi ramena. Teko je shvatiti kako je jedan ovjek, naoruan iline> ijednom mogao neto zapaziti, u nadi da e se neki znaajan
98

Ili

99

detalj odjednom sam izraziti: Kao u onim zagonetkama. {^ u onoj koja kae: koliko ivotinja vidi na ovoj slici? Otprilji i ja se nalazim u slinoj situaciji moram pronai skriven. ivotinje. Osjeam da su ovdje, ali jo nikako da ih ugledam, Zapravo valja rei da je jedna od fotografija, krupni plan g. Qu ttera i kutije za madrace na kojoj je leao, ve pruila dragocjen] iznenaenje: otisci stopala, pranjavi otisci cipela s trokutaste izrezuckanim donovima. Otisci koji se nisu mogli zapaziti golim okom bili su registrirani na filmu; u stvari njihovo prisustvo jt sjajnom tonou ustanovio i registrirao bljesak fotografkop flea. Ti otisci zajedno s drugim otiskom stopala koji je pronaen na istoj kutiji jasni i krvavi tragovi poluona, maja apat bili su jedini ozbiljni tragovi na koje su istraitelji dosad mogli raunati. Dewey i njegov tim odluili su da postojanje tih dokaza zadre u tajnosti. Medu drugim stvarima na Deweyjevu stolu bio je Nancyn dnevnik. Ispoetka je samo bacio pogled na taj dnevnik i nijest zadravao na tekstu, a sada se bacio na paljivo itanje zabiljeaka koje je Nancy svakodnevno unosila, zabiljeaka koje su zapoek na dan njezina trinaestog roendana, a zavrile dva mjeseca prije njezina sedamnaestog roendana; to su bile nesenzacionalne zabiljeke inteligentnog djeteta koje je oboavalo ivotinje, kojt je voljelo itati, kuhati, ivati, plesti, jahati na konju popularna, zgodna, nevina djevojka koja je smatrala da je zadovoljstvo flertovati, ali je ipak smatrala da je jedina stvarna i istinska ljubav vezuje s Bobbvjem. Dewey je posljednju zabiljeku prvu proitao. Sastojala se od tri reda napisana sat ili dva prije negoje umrla: Jolene K. me posjetila i ja sam joj pokazala kako se pra1" pita od treanja. Vjebala sam s Roxie. Bobby bio ovdje; d" TV. Otiao u jedanaest. Mladi Rupp, posljednja osoba za koju se zna da je vidjela ivu, ve je proao kroz unakrsno ispitivanje i premda)' ispriao jasnu i iskrenu verziju o tome kako je s Clutterovifl1 jednostavno proveo obinu veer ipak je bio prisiljen i" drugo ispitivanje, a ovom prilikom bio je izloen i poligrafsk0
100

injenica je da policija nije bila voljna da ga oslobodi svih nii. Sam Dewey nije vjerovao da djeak ima neto s tim; ,. j-gk istina je da je u toj ranoj fazi istrage Bobby bio jedina oba kojoj se mogao pripisati neki motiv, bez obzira kako labaan. Tu i tamo u dnevniku Nancy je spominjala situaciju koja bi mogla predstavljati motiv: insistiranje njezina oca da ona i Bobby raskinu, da se prestanu viati u tolikoj mjeri, njegovo protivljenje izazvano injenicom da su Clutterovi metodisti, a Ruppovi katolici okolnost koja je po njegovu miljenju onemoguavala svaku nadu da bi se jednog dana mladi par mogao vjenati. Ali Deweyja je najvie muila ona biljeka u dnevniku koja se nije ticala odnosa ClutterRupp, odnosno metodistiko-katolike zakoljice. Naime, ta se primjedba ticala make, misterioznog ugibanja Nancy najdrae make Boobsa, koja je, prema zabiljeci zapisanoj dva tjedna prije Nancvne smrti, naena kako lei u hambaru; bila je rtva bar kako je ona sumnjala (iako nije rekla zato) nekog trovaa: Jadni Boobs. Zakopala sam ga na specijalnom mjestu. itajui to, Dewey je osjetio da bi to moglo biti veoma vano. Ako je maak otrovan, nije li to bio samo mali, zlobni preludij ubojstvima? Odluio je da pronae specijalno mjesto gdje je Nancy zakopala svoje mezime, pa makar to znailo da e morati preorati cijelu farmu River Valley. Dok se Dewey bavio dnevnikom, njegovi glavni pomonici agenti Church, Duntz i Nye niz puta su ukrtali svoje putove prostranstvima farme i cijelog tog kraja razgovarajui, kao to je Duntz rekao, sa svakim tko nam je mogao bilo to kazati: Posjetili su kolu u Holcombu, u kojoj su i Nancy i Kenvon bili dlini uenici; razgovarali su s namjetenicima farme River Valley (u proljee i ljeto njih je ponekad bilo i osamnaest, ali u sadanjoj jesenskoj sezoni bili su samo Gerald Van Vleet i tri ^jetenika, plus gospoa Helm); razgovarali su s prijateljima rt ava; s njihovim susjedima; i naroito pozorno s njihovim r acima. Izbliza i izdaleka, dvadesetak roaka stiglo je da pri^je pogrebu koji je bio odreen za srijedu ujutro.
101

Najmlai iz grupe KBI, Harold Nye, snaan omanji ovjek star trideset etiri godine, s neumornim i nepovjerljivim oima i otrim nosom i bradom, ali i veoma otroumnim mislim a i zakljucima, dobio je zadatak koji je on nazvao prokleto delikatnim poslom da razgovara s Clutterovim roacima' To je bolno i za tebe i za njih. Kad je ubojstvo u pitanju, ne moe potovati niiju tugu. Ili pravo na privatan ivot. Ili Osobne osjeaje. Mora postavljati pitanja. A neka od tih pitanja duboko reu. Ali nijedna od osoba koje je ispitivao, nijedno od pitanja koja je postavljao (Ja sam ispitivao i emotivnu pozadinu. Mislio sam da bih odgovor mogao nai u drugoj eni u trokutu. Dakle, uzmite u obzir: g. Clutter je bio prilino mlad, veoma bogat ovjek, ali njegova ena je bila poluinvalid; spavali su u odijeljenim sobama...) nisu pruili korisne informacije; ni od jedne od dviju preivjelih keri nisu bili kadri iskamiti bilo kakav razlog za zloin. Ukratko, Nye je saznao samo ovo: Od svih ljudi na svijetu Clutterovi su bili oni za koje se moglo najmanje oekivati da e biti umoreni. Krajem dana, kad su se trojica agenata sastali u Deweyjevoj kancelariji, ustanovilo se da su Duntz i Church bili bolje sree nego Nye nego Brat Nye, kako su ga drugi zvali. (lanovi KBI-a bili su skloni nadimcima; Duntz je poznat kao Starac to nije nikako u redu, budui da mu jo nema pedeset godina, ruiaste je puti i izgleda poput profesora, ali je grubu kako kau njegovi kolege koji jo dodaju da je on najbri revolvera u Kansasu; taj je Church poznat po nadimku Curly, zato to mu je glava djelomino bez kose). Obojica su u toku svojih ispitivanja pronali tragove koji su obeavali. Duntzova pria ticala se oca i sina koji e ovdje biti poznati kao John Senior i John Junior. Prije nekoliko godina John Se' nior vodio je s g. Clutterom neki manji posao iji je rezult^ razbjesnio Johna Seniora, koji je smatrao da je Clutter naini" od njega pravu budalu. Sada su i John Senior i njegov sin b1'1 nabrueni; u stvari, John Junior bio je alkoholiar koji je est dopadao zatvora. Jednog nesretnog dana otac i sin, ispunje"

brou koju im je dao whisky, pojavili su se u Clutterovu , u u namjeri da srede Herba. Nije im pruena mogunost . :e g. Clutter, koji je apstinent to se agresivno protivi piu ijancima, zgrabio revolver i istjerao ih sa svog imanja. John Senior i John Junior nisu zaboravili tu neljubaznost; prije mjesec dana John Senior je rekao jednom znancu: Svaki put kad se jetim tog kopileta ruke mi ponu drhtati. Jednostavno elim da ga zadavim. Churchov trag bio je sline prirode. I on je uo o nekome tko se javno neprijateljski odnosio prema g. Clutteru: bio je to neki g. Smith (premda to nije njegovo pravo ime), koji je vjerovao da je vlasnik farme River Valley pucao i ubio njegova lovakog psa. Church je pretraio Smithovu farmu i u hambaru je ugledao konopac koji je visio s grede a bio je svezan istom vrstom vora kao to je onaj kojim su svezani Clutterovi. Dewey je rekao: Jedan od ta dva sluaja moda ima neto za nas. Osobna stvar ljutnja koja je prekipjela. Ukoliko nije razbojnitvo, rekao je Nye, premda je razbojnitvo kao motiv bilo medu njima razmotreno niz puta i vie-manje je odbaeno. Argumenti protiv razbojnitva bili su dobri, a najjai je bio vezan za injenicu da je g. Clutter mrzio gotov novac, to je na cijelom tom podruju ve bilo legendarno; nije imao kasu i nikad nije nosio sa sobom vee svote novca. Isto tako, ako je razbojnitvo bilo objanjenje zloina, zato razbojnik fl ije skinuo nakit koji je nosila g. Clutterzlatni vjenani prsten 1 dijamantni prsten? Pa ipak Nye jo nije bio razuvjeren: itava st var mirie na razbojnitvo. to je s Clutterovom novarkom? Netko ju je ostavio otvorenu i praznu na Clutterovu krevetu """" ja ne vjerujem da je to uinio vlasnik. I Nancyna novarka. N varka je leala na podu kuhinje. Kako je tamo stigla? Da, u C1 jeloj kui nismo nali ni marjaa. Da dva dolara. Pronali .m dva dolara u omotnici na Nancvnom stolu. A mi znamo da ? 7 ranije Clutter unovio ek na ezdeset dolara. Raunamo Je d te svote moralo ostati najmanje jo pedeset. U redu, neki U: Nitko ne bi ubio etvoro ljudi zbog pedeset dolara'. I jo
jos

102

103

kau: 'Naravno, moda je ubojica uzeo novac ali samo dak nas pokuao navesti na krivi trag, da bi nas naveo na pomisao d, je razbojnitvo bilo razlog zloina'. Ja ne znam. Kad je pao mrak, Dewey je prekinuo savjetovanje da bi tc. lefonirao kui, svojoj eni Marie, i upozorio je da se vjerojatno nee pridruiti zajednikoj veeri. Ona je odgovorila: Da. \] redu, Alvine, ali on je u njezinu glasu zamijetio tjeskobu koja2a nju nije bila karakteristina. Deweyjevi, roditelji dvojice djeaka, oenjeni su sedamnaest godina, a Marie, u Louisiani roena biva stenografkinja FBI-a koju je upoznao dok je radio u New Orleansu, shvaala je tekoe njegove profesije ekscentrine sate dolaska i odlaska, nagle i neoekivane pozive koji su gj odvlaili u udaljena podruja drave. ,^ Zapitao ju je: |^ Neto nije u redu? Ne, sve je u redu, uvjerila ga je. Jedino kad veeras doe kui morat e pozvoniti. Izmijenila sam sve brave. Sad je on shvatio i dodao: Nemoj se uzrujavati, draga. Samo zakljuaj vrata i upali svjetlo iznad ulaznih vrata. Nakon to je spustio slualicu kolega ga je zapitao: Neto nije u redu? Marie je uplaena? Dodavola, da, odgovorio je Dewey. I ona i svi ostali.

Ne ba svi. Nije se bojala holcombska potarica, neustraivi udovica Mvrtle Clare, koja je prezirala svoje sugraane ka grupu plaljivaca s jetrom koja drhti poput ljiljana, koji se tresu u cipelama i boje se zatvoriti oi, a o sebi je kazala: 0 va stara djevojka spava jednako dobro kao uvijek. Tko se god eli sa mnom loe naaliti neka samo pokua. (Jedanaest mjeseC' kasnije grupa bandita s revolverima u rukama prihvatila je nje2"1 izazov i prodrla u potu olakavi damu za devet stotina i p e"e set dolara). Kao i uvijek, miljenja gospode Clare slagala su s miljenjima svega nekolicine osoba. U ovom mjestu, p reII\ rijeima vlasnika jedne eljezarije u Garden Citvju, katanC
104

i su stvari koje se najbre prodaju. Ljudi ne pitaju koju ele da im damo, ve samo da te stvari dre. Razumije . mata moe otvoriti svaka vrata moe okrenuti klju i A pustiti uasu da ueta bilo gdje. U utorak, u zoru, grupa lovaca fazane iz Colorada, koji su doli u automobilu stranci koji nisu im^i pojma o mjesnoj tragediji bili su zapanjeni zbog onoga to su ugledali poto su iz prerije proli kroz Holcomb: osvijetljeni prozori, gotovo svaki prozor u gotovo svakoj kui, a u jarko osvijetljenim sobama vidjeli su potpuno obuene ljude, ak itave obitelji koje su prosjedile cijelu no iroko otvorenih oiju, paljivo oslukujui svaki um. ega su se bojali? To bi se moglo ponoviti. To je uz manje varijacije bio uobiajeni odgovor. Meutim, jedna ena, uiteljica, primijetila je: Uzbuenje ne bi bilo tako jako da se to dogodilo bilo kome a ne Clutterovima. Bilo kome tko je bio manje cijenjen i potovan. Bogat, s osiguranim zaleem. Ali ta je obitelj predstavljala sve ono to ovdanji ljudi doista cijene i potuju, a kad se tako neto njima dogodi dakle, to je gotovo isto kao da im netko kae da nema boga. ini im se da je ivot lien smisla. Ja ne vjerujem da su ljudi toliko preplaeni koliko su duboko potiteni. Drugi razlog, najjednostavniji, najruniji, bio je u injenici da je ova dosad miroljubiva grupa susjeda i starih prijatelja odjednom bila suoena s jedinstvenim iskustvom krajnjeg nepovjerenja koje nikoga nije mimoilo; sasvim je razumljivo da su oni vjerovali da je ubojica meu njima, pa su svi do posljednjeg ovjeka zastupali miljenje koje je iznio Arthur Clutter, pokojnikov brat, koji je ^vrijeme razgovora s novinarima u predvorju hotela u Garden ^ityju, sedamnaestog studenoga, rekao i ovo: Kad se ovo raisti, uv jeravam vas da emo saznati da je poinitelj ovoga netko tko se na lazi unutar deset milja od mjesta gdje mi sada stojimo.
un

Priblino etiri stotine milja istono od mjesta gdje je stajao nur Clutter, dvojica mladia sjedili su u loi Eagle Buffeta, res torana u Kansas Citvju. Jedan od njih uska lica i s mo105

drom makom utetoviranom na desnoj ruci upravo je slistj0 nekoliko sendvia s pileom salatom i sada je mjerkao jelo svogj prijatelja: netaknute hrenovke i au piva u kojoj su se rastvarala tri aspirina. Perry, dijete, rekao je Dick, ti nee te hrenovke. Ja u jj, uzeti. Perry je gurnuo tanjur preko stola. Kriste! Zar mi nee dopustiti da se koncentriram? Pa ne mora to proitat pedeset puta. To se odnosilo na lanak na naslovnoj strani u listu Kansas City Star, u broju od sedamnaestog studenoga. Glavni naslov glasio je: MALO TRAGOVA U UBOJSTVU; lanak koji je bio nastavak jueranjeg, u kome je objavljeno viestruko umorstvo, zavravao je ovim rezimirajuim poglavljem!
Istraitelji su suoeni s traganjem za ubojicom ili ubojicama ija je lukavost oevidna iako njegovi (ili njihovi) motivi nisu. Jer ovaj ubojica ili ubojice: Paljivo su prerezali telefonske ice dvaju kunih telefona Struno su svezali svoje rtve i zapuili im usta, ne ostavivi nikakva dokaza borbe s nekim od njih.Nita u kui nisu uneredili, nisu ostavili nikakva traga zakljuku da su neto specijalno traili osim eventualno (Clutterove) novarke. Ubili su etiri osobe u raznim dijelovima kue i mirno su pobrali prazne ahure metaka. Doli su u kuu i izali iz nje, vjerojatno s orujem kojim su izvrili ubojstvo, a da nisu bili zapaeni. Ponijeli su se kao da nisu imali motiva, ukoliko se ne uzima u obzir eventualni neuspjeli pokuaj pljake, ali istraitelji ne odbacuju ni tu mogunost

Jer ubojica ili ubojice, rekao je Perry glasno itajui. To f netono. Govorim o gramatici. Trebalo je biti, jer ovaj ubojica ili ove ubojice. Poto je popio nekoliko gutljaja svog piva s as' pirinima, nastavio je: Bilo kako bilo, ja u to ne vjerujem. Nif ti. Sredi se, Dick. Budi poten. Ti ne vjeruje u te prie da neffl* nikakvih tragova? Juer, nakon to je proitao novine, Perry je postavio &0 pitanje, a Dick, koji je smatrao da je s tim ve gotovo (Cuj106

, i j tj kauboji mogli izmisliti i najmanju vezu s nama, mi o i stotinu milja udaljeni uli zveckanje mamuza) bio je 5to to opet uje. Suvie bijesno iznemogao da protestira kad Perrv jo jednom nastavio svojim pitanjem: Ja sam uvijek ao dobre predosjeaje. Zbog toga sam jo danas iv. Ti zna Williea-Jaya? On je rekao da sam ja prirodni 'medij', a on se umio u te stvari, on se time bavio. Rekao je da ja imam visok stupanj 'percepcije izvan osjetila. Neto poput ugraenog radara_____vidi stvari prije nego ih vidi. Obrise buduih dogaaja. Uzmi, na primjer, mog brata i njegovu enu. Jimmv i njegova ena. Oni su bili ludi jedno za drugim, ali on je bio paklenski ljubomoran i uinio je da ona tako pati; u svojoj ljubomori mislio je da ona uvijek neto izvodi iza njegovih lea, pa je u svojoj ludosti uinio da se ona ustrijelila, a idueg dana je Jimmv prosvirao svoju glavu. Kad se to dogodilo bilo je to 1949., a ja sam s tatom bio na Aljaski, oko Circle Citvja rekao sam tati: 'Jimmv je mrtav'. Tjedan dana kasnije primili smo vijest. Boja istina. Drugi put, kad sam bio u Japanu, radio sam na tovarenju broda i onda sjeo za trenutak da se odmorim. Odjednom je glas u meni rekao: 'Skoi!' Skoio sam moda i preko tri metra, i ba tada, tono na mjestu na kome sam sjedio, sruila se tona robe. Mogao bih navesti stotinu primjera. Nije mi stalo da li mi vjeruje ili ne. Na primjer, upravo prije no to sam se razbio s motorkotaem vidio sam cijeli dogaaj kao na filmu: vidio sam ga u svijesti kia, kako sam se poskliznuo, kako tamo leim 1 krvarim, slomljenih nogu. A upravo to me sada hvata. Predupozorenje. Neto mi kae daje ovo zamka. Odbacio je novine. Mnogo predosjeaja. Dick je naruio jo jedne hrenovke. U toku prolih nekoliko dan a on je osjeao takvu glad koju nita nije moglo zatomiti, ak "' tfi odreska jedan za drugim, tucet okolada, pola kilograma Ot nbona. Perrv, s druge strane, bio je bez teka; on je ivio od P| v a, aspirina i cigareta. Nikakvo udo da te hvataju takva stan Ja, rekao mu je Dick. Hej, sredi se, dijete. Istjeraj mjehurie *rvi- Imali smo pun pogodak. Bilo je savreno.
107

Kad saberem sve to to govori, sluam s iznenaenjem rekao je Perry. Mirnoa njegova glasa podcrtavala je zlou o(W vora. Ali Dick je preao preko toga, ak se i nasmijao a njegoy je osmijeh uvijek bio znak posebne vjetine. Taj je osmijeh goVo. rio da se iza djeake nasmijanosti krije veoma snaan i osoban karakter, jednostavna i prijazna osoba kojoj bi se svatko povjerio da ga obrije. O. K., dodao je Dick. Moda sam imao krive informacije. Aleluja. Ali u cjelini bilo je savreno. Udarili smo u loptu koja je izjurila s terena. Izgubljena je. I ostat e zagubljena. Prema tome, tu nema nikakve povezanosti. Ja bih se jedne ipak mogao sjetiti. Perry je otiao predaleko. Iao je jo dalje: Floyd da li se tako zove? Dakle, prilino niski udarac, ali Dick ga je zasluio; njegovo samouvjerenje bilo je poput papirnog zmaja kojeg je tegljenjem trebalo namotati. Pa ipak, Perry je s nekom bojazni primijetio kako simptomi bijesa mijenjaju Dickov izraz; vilice, usne, cijelo mu je lice omlohavjelo; mjehurii pljuvake izbie mu na rubovima usana. U redu, ako ba doe do tunjave, Perry se moe obraniti. Bio je nizak, moda nepunih desetak centimetara nii od Dicka, a nije se mogao osloniti ni na svoje patuljastei osakaene noge, ali bio je tei od svog prijatelja, puniji, a rukama bi medvjedu mogao zaustaviti dah. Dokazati to, meutimu stvarnoj tunjavi gdje tko stigne nikako nije bilo poeljno. Volio on Dicka ili ne volio (a ne moe se rei da nije volio Dicka. iako ga je nekad i vie volio i potovao), oevidno je da se oni sada ne mogu bezopasno odijeliti. U tome su se slagali, jer je Dick rekao: Ako nas ulove, neka nas zajedno ulove. Tako bismo mogli pomoi jedan drugome. Mislim onda kad zaponu natezati mreu priznanja, govorei da si ovo ti rekao, a ovo safl ja rekao. Osim toga, ako prekine s Dickom, to bi znailo kon c planova koji su Perrvja jo privlaili, a koje su bez obzira na o? tom doivljeni poraz obojica jo smatrali izvedivimaronjenja
108

edniki ivot lovaca na blago izmeu otoka ili uzdu obala juno od granice. Dick je izustio: G. Wells! Zgrabio je viljuku. To bi se sDlatilo. Isplatilo bi se ak i da mi nabiju optubu zbog eka. Samo da se tamo vratimo. Vilicu je sruio na stol i zabio je. Ravno kroz srce, dragi. Ne kaem da ne bi uspjelo, odgovorio je Perry, voljan da malice odstupi, sad kad je Dickov bijes protutnjio pored njega i udario na drugo mjesto. On bi se suvie uplaio. Naravno, nastavio je Dick. Naravno. On bi se suvie uplaio. Doista je pravo udo ta lakoa kojom Dick prelazi iz jednog u drugo raspoloenje; u tren oka isparili bi svi tragovi podlosti, nagle bravure. Dodao je: to se tie tih slutnji, kai mi ovo: ako si bio tako prokleto siguran da emo najebati, to nisi zinuo? To ti se ne bi dogodilo da si se uvao motocikla je li tako? Bila je to zagonetka o kojoj je Perry razmiljao. Smatrao je da ju je rijeio, ali iako je rjeenje bilo jednostavno, ujedno je bilo i maglovito: Ne. Jer kad je jednoj stvari odreeno da se dogodi, preostaje ti samo da se nada da se nee dogoditi. Ili da e se dogoditi to ovisi o situaciji. Dok god ivi, uvijek neto eka, a ako je to loe, i ako zna da je loe, to moe uiniti? Ne moe prestati ivjeti. Poput jednog mog sna. Jo odmalena sanjam taj isti san. Nalazim se u Africi. U dungli. Prolazim kroz umu prema jednom usamljenom stablu. Isuse, kako to drvo smrdi; tako smrdi da mi je zlo. Jedino je divno gledati u to stablo koje ima modre listove i dijamante koji vise sa svih strana. Dijamanti veliki poput naranaa. To je razlog to se tamo nalazim elim na brati mjericu dijamanata. Ali ja znam da e na mene pasti ^nija ba onda kad dosegnem grane. Zmija koja uva stablo. Taj "Heli kujin sin koji ivi u kronji, vidi, ja za nj znam unaprijed, Vl di? A Isusa mi, ja ne znam kako se valja boriti sa zmijom. Ali P^ raunam molim, stavljam sve na kocku, pa to bude e a bude. Sve se svodi na to da sam vie zaluen dijamantima e 8 to se bojim zmije. Dakle, spremam se da jedan uberem,
109

i! :

drim ga u ruci, poteem ga, kadli eto zmije ravno na mene. M; se hrvamo, ali je ta betija tako klizava da je ne mogu uhvatiti ona me lomi, moe uti kako mi noge krkaju. Sada dolazi di0 od kojega se znojim ak pri samoj pomisli na to. Vidi, zmijurina me poinje gutati. Najprije noge. Ima dojam kao da te dere ivi pijesak. Perry je oklijevao. Nije mogao ne primijetiti da Dick veoma marno kopa ispod nokata krakom vilice, nezainteresiran za njegove snove. Dick je uskoio: I? Zmija te guta? Ili to? Vrlo vano. To uope nije vano. (Ali vano je! Finale je od velike vanosti, ono je izvor osobnog veselja.) Kraj je jednom ispriao svom prijatelju Willie-Jayu; opisao mu je ptiurinu, neku vrstu ute papige. Naravno, Willie-Jay je bio drukiji bio je rafiniranog uma, svetac. On je razumio. Ali Dick? Dick bi se mogao nasmijati. A to Perry ne bi mogao podnijeti: da se bilo tko izruguje s papigom koja je prvi put uletjela u njegove snove kad mu je bilo sedam godina, kad je bio i omrznuto i poluodgojeno dijete koje je mrzilo, kad je ivio u kalifornijskom sirotitu pod upravom asnih sestara u crno obuenih fanatika discipline koje su ga bievale zbog mokrenja u krevet. Ba nakon jednog od tih batinanja, jednog koje nikad nee zaboraviti (Probudila me. Imala je baterijsku svjetiljku i udarala me njome. Udarala i udarala. A kad se svjetiljka razbila, nastavila je da me tue u mraku), pojavila se papiga, dok je spavao, pojavila se ptica via od Isusa, uta kao suncokret, ratoborni aneo koji je kljunom oslijepio koludrice, nahranio se njihovim oima i poubijao ih dok su one molile milost, a zatim ga je njeno podigao i umotao i na krilima ga doveo u raj. Kako su prolazile godine tako su se mijenjale naroite patnje od kojih bi ga ptica izbavljala; drugi su starija djeca, njegov otac, nevjerna djevojka, narednik kojemu je bio podloan u vojsci zamijenili koludrice, ali papiga je ostala kao lebdeO osvetnik. Tako ni zmija koja je uvala stablo na kojemu su rasi 1 dijamanti nikad ne bi uspijevala da ga proguta, ve bi uvijek bil a progutana. A nakon toga blaeno uzaae! Uzaae do raja koje
uo

jednoj verziji bio samo osjeaj, osjeaj snage i neranjive J eriornosti a u drugoj verziji ti su se osjeaji pretvorili u no mjesto. Kao u filmu. Moda sam ga ja ba tamo i vidio __ moda sam ga upamtio iz filmova. Jer gdje bih ja inae vidio kav vrt? S bijelim mramornim stepenicama? S vodoskocima? A tamo daleko ispod, ako ode do ruba vrta, moe vidjeti ocean. Sjajno! Kao oko Carmela, u Kaliforniji. Isto tako i najbolje stvari ___ dakle, to je dugaak, dugaak stol. Nisi nikad vidio toliko hrane. Ostrige. Purani. Hrenovke. Toliko voa da bi od njega mogao nainiti milijun vonih sladoleda. I sluaj sve je to besplatno. Naime, ne mora se bojati to dodirnuti. Mogu jesti koliko elim, a ne stoji me ni centa. Tako ja znam gdje sam. Dick je progovorio: Ja sam normalan. Ja sanjam samo o plavokosim makama. Nego, kad smo kod toga, jesi li uo onu o kozinoj mori? To je bio Dick uvijek spreman da na bilo koju temu ispria nepristojnu alu. Ali alu je dobro ispriao i Perry, koji je u stanovitom smislu bio stidljiv, smijao se kao uvijek.

Govorei o svom prijateljstvu s Nancy Clutter, Suan Kidwell je kazala: Bile smo kao sestre. Barem sam ja tako osjeala za nju ba kao da mi je sestra. Nisam mogla ii u kolu nikako nisam mogla ii tih prvih dana. Nisam pohaala kolu sve do iza sprovoda. Isto tako i Bobby Rupp. Jedno smo vrijeme Bobby i ja stalno bili zajedno. On je dobar djeak ima veoma dobro srce ali nikad prije nije mu se dogodilo neto doista strano. Recimo da je izgubio nekoga koga je volio. A da stvar bude doista strana, morao je proi i ^oz detektor lai. Ne mislim da je on bio ogoren zbog toga; n je shvatio da policija radi ono to mora. Nekoliko tekih stv ari, dvije ili tri, mene su ve zadesile, ali ne i njega, pa je za "J bio straan udarac kad je otkrio da ivot moda nije jedna u gotrajna koarkaka utakmica. Mi smo se uglavnom vozili u Jegovu starom fordu. Gore-dolje po glavnoj cesti. Do aeroro nu i natrag. Ili bismo odlazili u Cree-Mee to je restoran
111

za posluivanje automobilista u vozilima sjedili bismo t, autima, naruili koka-kolu, sluali radio. Radio je uvijek bi0 ukljuen; mi nismo imali jedno drugome nita kazati. Samo jc jednom Bobby rekao koliko je volio Nancy i kako nikad nee mariti za druge djevojke. Dakle, znala sam da to Nancy ne bi htjela, pa sam mu to kazala. Sjeam se mislim da je bio ponedjeljak kako smo se vozili niz rijeku. Parkirali smo na mostu. S tog mjesta moete vidjeti kuu dom Clutterovih I dio zemlje Clutterov vonjak i polja to se gube u daljini. Tamo daleko, na jednom od polja, vidjeli smo lomau; palili su stvari iz kue. Gdje god neto pogleda ugleda neto to te podsjea. Ribii s mreama i tapovima ribarili su na obalama rijeke, ali nisu ribarili u pravom smislu rijei, nisu lovili ribu. Bobby je rekao da su traili oruje. No. Puku. Nancy je voljela rijeku. Ljetnih veeri jahale bismo udvoje na Nancynoj Babe tom starom debelom sivcu. Odjahale bismo sve do rijeke, pa ravno u vodu. Babe bi tumarala po pliacima dok bismo mi svirale u frule i pjevale. Bilo bi hladno. Razmiljam, bogamu, to e biti od nje? Od Babe. Gospoda iz Garden Citvja uzela je Kenvonova psa. Uzela je Teddyja. On je pobjegao i naao put do Holcomba. Ali ona je opet dola i uzela ga. A ja imam Nancvnu maku Evinrudu. Ali Babe. Drim da e je prodati. Zar to Nancy ne bi bilo krivo? Zar ne bi bila bijesna? Jednog dana, dan prije sprovoda, Bobby i ja smo sjedili pored eljeznike pruge. Promatrali smo vlakove kako prolaze. Doista glupo. Poput ovaca u snjenoj oluji. Kad odjednom Bobby ustade i ree: 'Morali bismo otii da vidimo Nancy. Trebalo bi da budemo s njom.' Odvezli smo se do Garden Cityja i otili smo do Philipsova pogrebnog zavoda, tamo u Glavnoj ulici' Mislim da je s nama bio i Bobbvjev mladi brat. Da, sigurna san1 da je bio. Sjetila sam se da smo ga priekali po izlasku iz skokI sjeam se kako je rekao da sutradan nee biti kolske nastat kako bi sva djeca iz Holcomba mogla sudjelovati na sprovod1*1 I on nam je stalno govorio to djeca misle. Rekao je da su dj^ 3 uvjerena da je zloin obavio plaeni ubojica. Ja nisam o tofl1'
112

h t je l a s l u a t i . S a m o b r b lj a n j e i t r a a n j e a t o j e N a n c y p r e z ir a la . I Jo sta lo m , n ije m i m n o g o s ta lo d o to g a tk o je to u in io . T o m i in i n e k a k o n e v a n im . M o je p rija te ljic e v ie n e m a . S a z n a n je t o m e t k o j e t o u i n i o n e e je v r a t i t i . A t o j e d r u g o v a n o ? N is u n as h tjeli p ustiti. N aim e, u po grebn i zavo d. R ekli su da n itko n e s m i j e 'g l e d a t i o b i t e l j '. O s i m r o a k a . A l i B o b b y j e i n s i s t i r a o i p o g r e b n i k j e n a p o s l je tk u p o z n a v a o j e B o b b y j a i b i lo m u g a j e ^ o___p r i s t a o , r e k a o n a m j e d a o t o m e u t i m o i p o z v a o n a s d a u e m o . K o lik o b ih h tje la d a to n is m o u in ili. e tiri lije sa k o ja su g o to v o isp u n ila m a lu c v ije - m p re trp a e n u p ro s to riju im a la su b iti z a tv o re n a te k z a v rije m e p o g re b n o g o b re d a to je p o tp u n o ra z u m ljiv o , je r b e z o b z ira n a b rig u k o ja je p o sv e e n a iz g le d u rta v a p o stig n u ti re z u lta t n ije b io u tje a n . N a n c y je b ila o b u e n a u b a ru n a stu h a ljin u tre n je v e b o je, a n je z in b ra t im a o je n a s e b i s v ije tlu k o c k a s tu k o u lju ; ro d ite lji su b ili sm iren ije o bu en i g. C lu tter u m o rnarsk i m o d ro m o d i j e l u o d f l a n e la , a n j e g o v a s u p r u g a u s v i l e n o j h a l j i n i i s t e b o j e ; i g la v a sv a k e r tv e a to je n a jv ie iz a z iv a lo d o ja m u e sa b ila ja p o l o e n a n a p a m u k k o ji ju je o k r u i v a o s a s v ih s t ra n a , k o ji je iz g led ao k ao n a b u b rela ah u ra d v ap u t v e a o d o b i n o g n a p u h a n o g b alo n a, a k a ko je pa m u k b io po p rsk an n ek o m sta k lasto m te k u in o m , s v je tlu c a o je p o p u t u m je tn o g s n ije g a b o i n e je lk e . S u an se o d m a h p o v u k la. Iz a la sa m i e k ala u k o lim a , is p r i a l a j e . P r e k o p u t a u l ic e n e k i je o v je k g r a b lj a o o p a lo l i e . N e tr e m i c e s a m g le d a la u n j, je r n is a m s m je l a z a tv o r it i o i. B o ja l a sa m se d a u se o n e sv ije stiti a k o to u in im . Z a to sa m g a g le d a la ^ o g r a b lja li e n a h rp u i s p a lju je g a . P r o m a tra la s a m g a a d a a z a p r a v o i n i s a m v i d j e l a . N a i m e , s v e t o s a m m o g l a v i d j e t i b a " je h aljin a. T a k o sam je d o b ro p o zn a v ala . P o m o g la sa m jo j P " iza b ira n ju m a te rija la . S a m a je sa ila h a ljin u p re m a v la stito m j^ o j u . S j e a m s e k a k o j e b il a u z b u e n a k a d j u j e p r v i p u t o b u k la . N a z a b a v i. P re d o im a m i je b io sa m o N a n c y n c rv e n i b a ru n . I N a n c yu n j e m u . K a k o p l e e . v '!', '...
113

Kansas City Star objavio je dugaak izvjetaj o pogreb tterovih, ali izdanje s tim lankom bilo je ve dva dana staro kaj ga je Perry leei na krevetu hotelske sobe imao u rukama. Samo je preletio tekst, preskaui odlomke lanka: Tisuu osoba, najvei broj u petogodinjoj povijesti Prve metodistike crkve danas je prisustvovalo obredu za etiri rtve... Nekoliko uenika iz Nancvna razreda holcombke srednje kole zaplakalo je kad je veleasni Leonard Cowan rekao: Bog nam daje hrabrost, ljubav i nadu dok prolazimo kroz sjene doline smrti. Uvjeren sam daje bio s njima u njihovim posljednjim trenucima. Isus nam nikad nije obeao da neemo propatiti bol ili tugu, ali uvijek je govorio da e On biti tamo da na pomogne da podnesemo tugu i bol... Neobino toplog dana oko est stotina osoba otilo je na groblje Vallev View, na sjevernoj granici ovog grada. U toku obreda uz otvorenu raku izgovarali su Gospodinove molitve. Na cijelom groblju mogli su se uti njihovi glasovi sjedinjeni u apatu. Tisuu osoba! Perry je bio impresioniran. Razmiljao je koliko je stajao taj sprovod. Novac je stalno zaokupljao njegove misli, iako ne tako bezduno kao u poetku dana dana koji je on zapoeo a da nije imao ime platiti maje mijaukanje. Od jutra se situacija popravila; zahvaljujui Dicku, on i Dick su sada posjedovali prilino dobru svoticu dovoljno da s tim doputuju u Meksiko. Dick! Vjet. Bistar. Da, njemu treba prepustiti. Kriste, upravo je nevjerojatno kako on zna smotati tipa. Kao npr. namjetenika u trgovini odjee u Kansas Citvu, Missouri, koja je bila prvo mjesto koje je Dick odluio udariti. to se tie Peraja, on nikad nije ni pokuao da mazne kasu. Bio je nervozan, ali mu je Dick rekao: Od tebe samo elim da ostane gdje jesi. Nemoj se smijati i nemoj se iznenaditi onome to govorim. Te stvari ovjek mora odsvirati po uhu. ini se da je Dick za nj dobro smislio dunost koju ima obaviti. Uletio je u trgovinu i u letu je Perrvja predstavio namjeteniku u duanu kao mog prijatelja koji se eni, a onda je nastavio: Ja sam mu kum. Pomaem mu da pronae odjeu koju mora kupiti. Ha-ha, kako bi se mogl
114

j pomaem mu da kupi svoju vjenanu opremu. Prodava to progutao, i poto je svukao traperice, Perry je isprobavao artino odijelo koje je prodava smatrao idealnim za neformalceremoniju. Prokomentiravi kupevo udno proporcioni-0 tijelo prejaki torzo ne premalenim nogama dodao . >>3ojim se da nemamo nita to bi ilo bez preinake. Oh, odgovorio je Dick, to je sasvim u redu, jer ima dosta vremena _ vjenanje e biti tek za tjedan dana. Kad su to rijeili, bacili su se na izabiranje arolikog niza kratkih kaputa i laganih hlaa za koje su vjerovali da e sasvim odgovarati kako je objasnio Dick medenom mjesecu na Floridi. Znate li za Eden Rock? zapita Dick prodavaa. U Miami Beachu? Dobili su rezervacije. To je poklon njezinih dva tjedna po etrdeset zelembaa dnevno. to kaete na to? Runi patuljak kao on zaveo je jedno srce koje ne samo to ima dobru trupinu, ve je i nabijena lovom. Dok ovakvi momci kao vi i ja, zgodni... Netko im je dao raun u ruku. Dick je posegao u dep, namrtio se, zapucketao je prstima i rekao: Prokletstvo! Zaboravio sam novarku. Njegovu partneru se to uinilo tako prozranim trikom da to zacijelo ne bi moglo prevariti ni nigera starog jedan dan. Meutim, trgovac oevidno nije bio tog miljenja, i kad je Dick potpisao ek na osamdeset dolara vie nego to je iznosio raun, on je odmah razliku isplatio u novcu. Vani je Dick rekao: Dakle, ti se namjerava oeniti idui tjedan? Dakle, potreban ti je prsten. Neto kasnije, vozei se u Dickovu ostarjelom chevroletu, stigli su u robnu kuu na kojoj se isticao naziv Najbolji nakit. Odavle, nakon to su pet ekom platili dijamantni prsten i dijamantnu vjenanu gnicu, odvezoe se do zalagaonice da se otarase tih stvari. err yju je bilo ao to e se toga liiti. On je ve napola poeo v jerovati u nekakvu nevjestu iz prie, premda ona po njegovoj Za misli za razliku od Dickove nije bila bogata, niti lijepa umjesto toga ona je izgledala zgodno, njeno je govorila, "a je prilino pametna, zavrila je srednju kolu, a u svakom Uca ju bijae veoma intelektualni tip djevojka koju je
115

I I

ft* .u

" ' ~" S- fS '

T S '

uvijek upoznavao u mislima, ali je u stvarnosti nikad nije susreo. Naravno, ukoliko tu ne ubrojimo Cookie, medicinsku sestru koju je upoznao kad se lijeio u bolnici nakon svog nesretnog pada s motorkotaa. Sjajno dijete bila je ta Cookie, a on joj se sviao, alila ga je, ponaala se prema njemu kao prema bebi zanosila ga je idejom da ita ozbiljnu literaturu kao npt, Prohujalo s vihorom, Ovo je moj ljubljeni. Bilo je i seksualnih epizoda sasvim udne prirode, pa je spomenuta i ljubav, a nije zaboravljen ni brak, ali najzad kad mu zarastoe rane on joj je rekao do vienja i umjesto objanjenja dao joj je pjesmu za koju je rekao da ju je sam napisao:

Ima rasa ljudi koja u kalup ne tone, Rasa koja ne moe biti mirna; I tako lomi srca blinjih koji suze rone; A svijet joj je samo pustara divna. Oni svladavaju polja i nad poplavom su prvi I oni se penju planinskom krestom; U njima je prokletstvo ciganske krvi, A umor ne odaju nijednom gestom. Krenuti ravnoza to pleme ne mari; Oni su snani i hrabri i istinoljubivi; Ali svladava ih umor vienih stvari Pa novom i udnom tee oni nepokolebljivi.

ni

* '!

4 tt rn

Vie nije uo za nju niti ju je vidio, ali nekoliko godina nakon toga on je i dalje imao njeno ime tetovirano na ruci; kad ga je jednom Dick zapitao tko je Cookie, on je ovla odgovorio: Nitko. Djevojka s kojom sam se skoro oenio. (On je ipakzavidio Dicku to je bio oenjen i to dva putai to je bio otac troje djece. ena, djeca to su iskustva koja mukarac mora proi, pa ak i ako ga oni, kao to je bilo s Dickom, nisu inili naroito sretnim, niti su mu donosili ikakvo dobro.) Prstenje je zaloeno za stotinu i pedeset dolara. Posjetili su joS jednu zlataru, Goldmanovu, a iz nje su izali s mukim zlatnih runim satom. U iduoj trgovini, Elko Camera Store, kup1' li su veoma kompliciranu filmsku kameru. Kamere su tvoj3
116

bolja investicija, informirao je Dick Perrvja. To je najlake ekome utrapiti ili prodati. Kamere i televizore. Kako su se u tome sloili, odluili su da se dokopaju jo nekoliko tih stvarica, jjad su zavrili svoju misiju, nastavili su napadom na jo nekoliko trgovina odjeom Sheperd & Foster's, Rothschild, Shopper's Paradise. U sumrak, kad su se trgovine zatvarale, njihovi su depovi bili puni novca, a automobil im je bio nakrcan vrijednom robom koja se svuda mogla zaloiti. Pregledavajui tu etvu koulja i upaljaa za cigarete, skupocjenih aparata i jeftine dugmadi za koulje, Perry se osjeao uzvieno visok sad je ispred njega Meksiko, tu su novi izgledi, ivot stvarnog ivljenja. Ali inilo se da je Dick potiten. On nije obraao panju na Perrvjeve pohvale (Zaista, Dick. Bio si sjajan. Pola vremena to si baljezgao i ja sam ti vjerovao.). To je bila zagonetka za Perrvja; nikako nije mogao shvatiti kako to da Dick, koji je inae tako pun sebe, odjednom, i to ba onda kad bi trebao ploviti po povrini, postaje tako mekan, dobiva izgled nekog alosnog i tugom obamrlog tipa. Perry je rekao: Popij neto. Zaustavili su se pored neke krme. Dick je popio tri naranina cvijeta. Poslije treega odjednom zapita: to je s tatom? Osjeam se oh, Isuse, on je tako dobra stara tipina. A moja majkauostalom, vidio si je. to je s njima?Ja, ja u biti u Meksiku ili bilo gdje. Ali oni e se nalaziti ovdje kad svi ti ekovi ponu navaljivati. Znam svog starca. On e nastojati dokazati da su ekovi ispravni. Tako je i ranije pokuavao. A ne moe to uiniti star je i bolestan, nita nema. Ja to sasvim razumijem, iskreno je rekao Perry. Iako nije bl njean, bio je sentimentalan, pa ga je zaista dirnula Dickova Privrenost roditeljima, njegova briga koju je netom izrazio za n jui. Ali, k vragu, Dick. Sve je to jednostavno, dodao je Perry. *Mi emo isplatiti ekove. Kad jednom budemo u Meksiku, ^d se jednom tamo skrasimo, mi emo roditi novac. Mnogo n ovca. Kako? Kako? to Dick eli time kazati? To je pitanje muilo

117

Perrvja. Na koncu konca, zar nisu raspravljali o itavom svih moguih akcija, namjera i pustolovina. Traganje za zlatom ronjenje za potopljenim blagom to su samo dvije ideje koje je Perry vrue predlagao. A bilo je i drugih. Brod, na primjer. esto su govorili o ribarskom brodu za ribarenje na debelom moru; oni e kupiti taj brod, sami e njime upravljati i iznajmljivat e ga bilo kome; ni najmanje ih nije smetalo to nijedan od njih nikad nije sjeo ni u najobiniji amac. Dakle, osim toga, raspravljali su i o namjeri da na brzinu zarauju novac vozei ukradene automobile preko junoamerikih granica. (Dobije pet stotina zelembaa po putovanju, ili je Perry tako negdje proitao.) Ali izmeu niza odgovora koje je mogao dati, izabrao je podsjetiti Dicka na blago koje ih eka na Kokosovom otoku, komadiu kopna nedaleko od obale Kostarike. Ne budi budala, Dick, odgovorio je Perry. Ovo je autentino. Ja imam kartu. Imam cijelu povijest tog mjesta. Peruansko zlato, zlatne ipke i nakit zakopani su tamo jo 1821. godine. ezdeset milijuna dolara kau da toliko vrijedi. Pa ak ako i ne naemo sve to, ako naemo samo neto od toga hej, slua li me, Dick? Dosad ga je Dick uvijek ohrabrivao da mu govori, paljivo je sluao njegov razgovor o mapama, prie o blagu, ali sadaa dosad mu se to nije inilo razmiljao je nije li se to Dick samo pretvarao da ga slua, nije li ga samo vukao za nos. Iako sasvim bolna, ta pomisao je nestala jer je Dick namignuvi i potapavi ga veselo rekao: Naravno, ljubavi. Ja sam s tobom. U svakoj prilici.

Bila su tri sata ujutro i telefon je opet zazvonio. Nije vano koliko je bilo sati. Al Dewey je i tako bio budan, a isto tako bili su budni Marie i njihovi sinovi, devetogodinji Paul ' dvanaestogodinji Alvin Adams Dewey mladi. Uostalom, tko bi mogao spavati u kui bijae to skromna jednokatnicau kojoj je svakih nekoliko minuta zvonio telefon? Kad je izaao ' 2 kreveta, Dewey je obeao svojoj eni: Ovaj put slualicu necU
118

viti na aparat. Ali to nije bilo obeanje koje bi se usudio siti- Istina je da su ga niz puta nazivali novinari gladni novih iiesti, ili mogui budui humoristi, ili teoretizeri (Al? uj, ijane, ja sam tu stvar rijeio. To je samoubojstvo i ubojstvo. Ja sluajno znam da se Herb nalazio u novanom kripcu. Gadno je otanjio. I to je onda uinio? Izvadio je tu veliku policu osiguranja, ubio je Bonnie i djecu, a sebe je ubio bombom. Runa granata ispunjena samom); ili bi se javljale anonimne osobe, tipine osobe koje piu maliciozna, otrovna i izmiljena pisma (Poznajete li obitelj L? Stranci? Oni koji ne rade? Daju zabave? Organiziraju koktele? Odakle im taj novac? Ni najmanje me ne bi iznenadilo ako su oni umijeani u tu Clutterovu stvar); javljale bi se i nervozne dame alarmirane raznim priicama u kojima nitko nije razlikovao tavu od jajeta (Alvine, dakle, uj, poznajem te jo otkad si bio djeak. elim da mi odmah kae je li to tako. Voljela sam i cijenila gospodina Cluttera, i ja odbijam tvrdnju da je taj ovjek, da je taj kranin ne mogu vjerovati daje on ganjao ene...). Veina onih koji su nazivali bili su odgovorni graani koji su htjeli pomoi (Zanimalo bi me jeste li razgovarali s Nancvnom prijateljicom Sue Kidwell? Razgovarao sam s djetetom i ona mi je rekla neto to me iznenadilo. Kazala mi je da je posljednji put kad je razgovarala s Nancy ula od nje da se g. Clutter zaista ponaa udno. Tako je to bilo posljednja tri tjedna. Ona kae da )e mislila da je on zbog neega bio jako zabrinut, tako zabrinut ^je ak poeo puiti). Osim toga, oni koji su ga nazivali ili Posjeivali bili su i osobe koje su slubeno bile zabavljene tim su ' ajem policajci ili erifi iz drugih dijelova drave (Moda to me ima neto, a moda i nema, ali jedan krmar ovdje kae a je nauo razgovor dvojice tipova koji su o tom sluaju disUt irali na nain koji je upuivao da i sami imaju prste u njeu -). Iako nijedna od tih informacija nije istraiteljima bila ni kakve koristi osim to im je dala vie posla, nitko nije mogao T^ti da idua informacija nee biti ba ona koja e, kao to se ^io Dewey, napokon izazvati aplauz. ,. ,
119

Odgovarajui na ovaj telefonski poziv, Dewey je istog tre^i tka uo elim priznati. ,a... <jj Rekao je: S kim razgovaram, molim? nh .^ i Mukarac koji ga je nazvao opet je ponovio svoju uvodnu primjedbu, a onda je dodao: Ja sam to uinio. Sve sam ^ poubijao. Da, odgovorio je Dewey. A sada, molim vas, biste li mi dali svoje ime i adresu... Ah, ne, to ne, odgovorio je mukarac iji se glas uvrijeeno naduo... Nita vam neu rei. Sve dok ne dobijem nagradu. Vi poaljite nagradu, a onda u vam rei tko sam. To je konano. Dewey se vratio u krevet. Ne, draga, rekao je. Nita vano. Jo jedna pijandura. to je htio? Htio je priznati, ali pod uvjetom da mu najprije poaljemo odreenu nagradu. (Kansaki list, Hutchinsonove Vijesti, ponudio je tisuu dolara za informaciju koja bi dovela do rjeenja zloina.) Alvine, zar pripaljuje jo jednu cigaretu? Zaista, Alvine, zar ne bi barem pokuao spavati? Bio je suvie napet da bi spavao, pa ak kad bi i mogao utiati telefon bio je suvie nervozan, nezadovoljan neuspjehom. Nijedan od njegovih tragova nije ga nikamo doveo, osim, moda, kroz orsokak do golema nepremostivog zida. Bobby Rupp? Detektor lai eliminirao je Bobbvja kao sumnjivo lice. A g. Smith, farmer koji je vezivao vorove na konopcima jednako kao i ubojicai on je odbaen kao sumnjiva osoba, jer je dokazano da se za vrijeme zloina nalazio negdje u Oklahomi- T znai da su ostali jo John Senior i John Junior, ali i oni su im^ stvarne alibije. Dakle, kako bi rekao Harold Nye, sve nas to upuuje na divni zaokrueni broj. To je nitica. Nije ak uspje' ni traenje groba Nancvne make. Pa ipak, dogodilo se i neto to je moglo koristiti u daljnji razvoju. Prvo, dok je pospremala Nancvne haljine i odjeu, n) e' na tetka Elaine Selsor u vrhu njene cipele pronala je zlatni d1

prugo, gospoa Helm u pratnji agenta Kansakog istranog hroa, pretraivala je svaku sobu u kui ubojstva, pregledavala svaki kutak u nadi da e moda zapaziti neto udno ili da tt uoiti da neega nema. Tako je i bilo. U Kenvonovoj sobi gospoa Helm je gledala i gledala, koraala uzdu i poprijeko sobe stisnutih usana, dodirujui ovo i ono Kenvonovu staru loptu za baseball, Kenvonove blatnjave radne cipele, njegove patetino naputene naoale. Cijelo je vrijeme aptala: Neto ovdje nije u redu, ja to osjeam, ja to znam, ali ne znam to je to. I odjednom se sjetila. To je radio! Gdje je Kenvonov mali radio? Te pojedinosti opet su natjerale Deweyja da i motiv obine pljake uzme kao ozbiljan. Svakako je nemogue da se taj zlatni sat sluajno naao u Nancynoj cipeli? Leei u mraku, ona je sigurno ula zvukove korake, moda i glasove to ju je navelo na pretpostavku da su lopovi u kui; vjerujui u to, ona je zacijelo na brzinu sakrila sat, oev poklon koji je veoma pazila. Sto se tie radioaparata, sivog malog radioaparata marke Zenith nema sumnje da je i taj radio nestao. Pa ipak, Dewey nije mogao prihvatiti miljenje da je obitelj ubijena zbog tako bijedna profitanekoliko dolara i radio. Kad bi to prihvatio, to bi potpuno izmijenilo njegovu sliku o ubojici ili o ubojicama. On i njegovi pomonici definitivno su zakljuili da govore u mnoini. Struno izvrenje zloina bilo je dovoljan dokaz da ) e najmanje jedna osoba iskazivala natprosjenu hladnou i suzdranost, a ta je osoba o tome nema sumnje bila suvie m udra da bi poinila to nedjelo bez dobro proraunanog motiVa - Osim toga, nekoliko pojedinosti navelo je Deweyja da osnai ^oje uvjerenje da je najmanje jedan od ubojica bio emotivno Vezan za rtve te da je za njih osjeao i neku unakaenu toplinu u trenutku kad ih je ubijao. Kako da drugaije objasni nalaz m adraca i rtve na njemu? *aj madrac bio je jedna od stvari koje su Deweyja vraki Uc ue. Zato su ubojice nosili taj madrac iz posljednjeg kutka a i stavile ga na pod ispred pei ako im nije bila namje121

ra da poneto olakaju poloaj g. Cluttera da mu osiguraju manje neugodan leaj nego je hladni beton u trenutku dok je promatrao no koji mu se pribliavao. Studirajui fotografije te scene smrti, Dewey je otkrio i druge detalje koji su podupirali njegovo miljenje da se ubojica tu i tamo ponaao manje grubo valjda izazvan nekim impulsima. Ili nije mu uspijevalo da pronae rije koju je traio ta nevjerojatna stvar, to zaista mekano ponaanje. Ti pokrivai na krevetima. Dakle, kakva mora da je osoba koja je to bila kadra uiniti svezati dvije ene kao to su Bonnie i djevojka bile svezane, a tada povui pokrivae, uvui ih u njih poput slatkih snova i kazati im laku no. A to znai taj jastuk ispod Kenvonove glave? U poetku sam mislio da je jastuk postavljen kako bi njegova glava bila lakim ciljem. Sada to ne mislim, ne, to je uinjeno iz istog razloga zbog kojeg je kutija od madraca stavljena na pod kako bi se rtva udobnije osjeala. Ali takva razmiljanja, premda su zaokupljala Deweyja, nisu ga zadovoljavala niti su u njemu izazivala osjeaj da nekamo stie. Rijetko kad bi neki sluaj bio rijeen matovitim teorijama; on je vjerovao u injenice zbog kojih se valjalo dobrano oznojiti i zbog kojih se netko zakleo. Broj injenica koje je trebalo istraiti i provjeriti, kao i detaljan raspored akcija koje su isplanirane da bi se osigurale injenice, zacijelo je obeavao mnogo znojenja, provjeravanja, trasiranja novih putova, filtriranja stotina ljudi, a medu njima i svih bivih namjetenika, prijatelja i lanova obitelji Clutterovih, svih onih koji su s g. Clutterom obavljali bilo kakav posao, mali ili veliki a to je znailo da se kornjainim koracima valjalo vraati u prolost. Kao to je Dewey kazao svojim pomonicima: Mi moramo io naprijed sve dok Clutterove ne upoznamo bolje nego to su si oni ikada poznavali. Sve dok ne uvidimo vezu izmeu onoga sto smo pronali prole nedjelje ujutro i neega to se moda zbil prije pet godina. Vezu. Mora da postoji neka veza. Svakako. Deweyjeva ena je nemirno spavala i probudila se osjetivi <# on izlazi iz kreveta; opet gaje ula da odgovara na telefon, a zati"1
122

susjedne sobe, u kojoj su spavali njeni sinovi, ula jecanje ' lakao je njezin mladi sini. Paul? Paul obino nije bio j" te koje bi se lako uznemiravalo, niti je druge uznemiravao; . toga, nije bio ni plaljivac. Suvie je bio zauzet kopanjem la u dvoritu ili vjebajui se da postane najbri trka u krugu Finney. Ali za vrijeme doruka tog jutra odjednom svladae suze. Majka ga nije morala pitati zato plae. Ona . znaja da on osjea neku opasnost, iako nije sasvim shvaao razloge te uzbune oko njega, zvonjave telefona, pojavljivanje stranaca na vratima, a najmanje mu se dopadao zabrinuti izgled njegova oca. Pola je da ga tjei. U tome joj je pomagao i njegov tri godine stariji brat. Paule, rekao mu je, sad se smiri, a sutra u te nauiti igrati poker. Dewey je bio u kuhinji; traei ga, Marie gaje ugledala kako eka da kava zavrije, a istovremeno je netremice gledao u fotografije snimljene na mjestu smrti koje je rasporedio po cijelom kuhinjskom stolu bile su to tamne mrlje koje su kvarile plastini kuhinjski stolnjak ukraen cvjetovima. (Jednom joj je ponudio da baci pogled na slike. Ona je odbila. Rekla je: elim se sjeati Bonnie onakve kako je izgledala, a tako i ostalih.) Rekao je: Moda bi bilo dobro da djeaci budu s majkom. Njegova majka, udovica, nije ivjela daleko; bila je u kui koju je smatrala suvie prostranom i pretihom za nju; unuci su uvijek dobro doli. Samo nekoliko dana. Dok ovaj, dok... Alvine, misli li da emo se ikad vratiti normalnom ivotu? ^pita ga gospoda Dewey. Njihov normalni ivot bio je ovakav: oboje su radili -~ gospoda Dewey kao uredska sekretarica; tako su i podijelili Uc ne poslove izmjenjujui se i na dunostima kod kuhanja i Pranja suda. (Kad je Alvin bio erif, sjeam se da su se neki Jecaci s njim alili. Govorili bi: Heeej! Gle! Dolazi erif Dewey! tr aan momak! A kakvu tek ima pitoljinu! Ali kad se vrati Uci > skida pitolj i stavlja pregau!) U to su vrijeme tedjeli Vac da bi izgradili kuu na farmi koju je Dewey kupio 1951. Mjesta etrdeset jutara nekoliko milja sjeverno od Garden
123

Citvja. Za lijepa vremena, a naroito za vruih dana kad zrela penica izrasla visoko, on je volio vozikati se i vjebati se gaanju. Pucao bi u vrane i gavrane, u kutije od konzervi . jju. igrom mate lutao kroz prostorije kue kojoj se tek nadao i 1^ vrt koji je namjeravao zasaditi, ili bi uivao u sjeni drvea kojc jo nije ni izniklo. Bio je sasvim siguran da e jednog dana na tim ravnicama bez ikakve sjene izniknuti njegova oaza brijestova; Jednogdana. Ako Bog dade. Vjerovanje u boga i rituali koji su zaokruivali to vjerovanje pohaanje crkve svake nedjelje, molitva prije jela, molitvi prije spavanja bili su vaan dio Deweyjeva opstojanja. Ne razumijem kako netko moe sjesti za stol a da ne zaeli blagos loviti svoj obrok, jednom je rekla gospoda Dewey. Ponekad, kad doem kui s posladakle, umorna sam. Ali kava je uvijek na pei, a ponekad i meso u hladnjaku. Djeaci pripreme vatru za peenje mesa, a mi razgovaramo i priamo jedno drugome dogodovtine naeg dana, i kad je veera spremna, ja znam da imamo vrst razlog da budemo sretni i zahvalni. Zato ja kaem hvala ti, Svevinji. Ne zato to bih to morala, ve zbog toga to to elim. Sad je gospoda Dewey kazala: Alvine, odgovori mi. Mislili da emo se ikada vratiti normalnom ivotu? On joj htjede odgovoriti, ali ga u tome prekine zvonjava telefona. ..,.. ; fi, U subotu uveer 21. studenoga stari chevrolet napusti0 je Kansas City. Prtljaga je bila i na krovu, svezana konopcima prostor za prtljagu bio je tako krcat da ga nisu mogli zatvorit na stranjem sjeditu automobila bila su dva televizora, je^ iznad drugog. Putnici su doista bili vraki stijenjeni: D'c koji je vozio, i Perry, koji je sjedio stiui staru GibsonoVJ> gitaru, svoju najdragocjeniju imovinu. to se tie Perryjevl drugih stvari kartonskog putnog kovega, sivog run"e radioaparata marke Zenith, galona sirupa od rutvice (boja"s

, u Meksiku nee biti njegova najomiljenijeg pia) i dviju verkih kutija s knjigama, rukopisima i raznim sitnicama (a kako Dick digao galamu! Psovao je, nogom udarao po kutijama nazvao ih dvjesta pedeset kilograma svinjskih izmetina!) ____ sve je to doprinosilo stranom neredu u unutranjosti auto mobila. Oko ponoi preli su granicu i uli na teritorij Oklahome. Sretan to je napokon izvan Kansasa, Perry je konano odahnuo. Sad je to istina oni su na svom putu na svom putu s kojeg se nikad nee vratiti ne alei ni najmanje zbog iega; to se tie naroito njega jer on iza sebe nita ne ostavlja, nikoga ne ostavlja tko bi se jako udio kamo je to on ispario. To isto nije se moglo kazati i za Dicka. Ostali su oni za koje je Dick rekao da ih voli: tri sina, majka, otac, bratosobe kojima se ne bi usudio iznijeti svoje planove, niti im zaeljeti zbogom, iako vie nije oekivao da e ih ikada vidjeti. Bar ne za ovog ivota. VJENANJE CLUTTER ENGLISH U SUBOTNJOJ CEREMONIJI: taj naslov koji se pojavio u drutvenoj rubrici lista Telegram od 23. studenoga, iznenadio je mnoge itatelje prema pisanju tog lista iz Garden Citvja. Nije bilo sumnje da se Beverlv, druga od Clutterovih preivjelih keri, udala za g. Verea Edwarda Englisha, mladog studenta biologije, s kojim je ve dugo bila zaruena. Gospoica Clutter bila je obuena u bijelo, a vjenanje, elaborirano u svim detaljima (Gospoda Leonard Cowan bila je solist, a supruga Howarda Blancharda svirala je or gulje), bilo je sveano obavljeno u Prvoj metodistikoj crkvi bila je to crkva u kojoj je prije tri dana nevjesta slubeno Plakivala svoje roditelje, brata i mlau sestru. Meutim, prema Pisanju lista Telegram, Vere i Beverly planirali su se vjenati ** Vrijerne Boia. Pozivnice su tiskane i njen otac je rezervirao Cr kvu za taj datum. Zbog neoekivane tragedije i zbog toga to su dalekih mjesta doputovali mnogi roaci, mladi par je odluio v et J iatiseusubotu.
125

j I

" I

124

Kad je vjenanje bilo obavljeno, roaci Clutterovih su s razili. U ponedjeljak, tog dana kad je posljednji od njih napus tio Garden City, list Telegram objavio je na naslovnoj strani ci pismo koje je napisao g. Howard Fox, iz Oregona, Illinois brat Bonnie Clutter. Poto je izrazio zahvalnost graanima to su otvorili svoje kue i srca oaloenoj obitelji, on je pr0. mijenio ton pisma. Ovdje ima mnogo alosti i bijesa (rije je o Garden Citvju), pisao je g. Fox. Vie nego jednom uo sam da bi ubojicu, kad bude pronaen, valjalo objesiti na najbliem stablu. Nemojmo iskazivati takve osjeaje. Nedjelo je poinjeno i uzimanje jo jednog ivota nee ga izmijeniti. Umjesto toga, oprostimo kao to bi nas Bog na to zacijelo naveo. Nemamo prava da u srcima zadrimo srdbu. Poinitelj tog nedjela uvjerit e se da e veoma teko ivjeti sam sa sobom. On e se smiriti tek onda kad se bude obraao Bogu traei oprotaj. Nemojmo mu stajati na putu, ve se umjesto toga molimo da on nae svoj mir.

Automobil je bio parkiran na otvorenom prostoru gdje su se Perry i Dick zaustavili na piknik. Bilo je podne. Dick je dalekozorom promatrao okolinu. Planine. Jastrebove koji krue bijelim nebom. Pranjavu cestu koja zavija do bijelog i pranjavog sela, i iz njega. Danas je njegov drugi dan u Meksiku i dosad mu se sve svialo ak i hrana (ovog trenutka on je jeo hladnu, uljastu tortillu). Granicu su preli kod Lareda, Teksas, ujutro 23. stuck' noga, a prvu no proveli su u bordelu San Luis Potosi. Sad su se nalazili dvjesta milja od njihova idueg cilja. Mexico Citvja. Zna li to mislim? upita Perry. Mislim da s nama neto nije u redu. Uiniti ono to smo mi uinili. to smo uinili?* Tamo. Dick je spustio dalekozor u konu futrolu; bio je to luksuzi" dalekozor na ijim koricama bijahu ispisani inicijali H. W & Bio je uznemiren. Temeljito uznemiren. Za kog vraga Perry n zatvori brnjicu? Isuse Kriste, kakvo prokleto zadovoljstvo nal^1
126

me da stalno povlai tu prokletu stvar? On doista ide na "! A naroito je dosadan kad se ovjek sjeti da su se dogovo-\ da nee ni zinuti o toj prokletoj stvari. Valja je jednostavno zaboraviti. Nije sve u redu s onima koji mogu uiniti takvu stvar, dodao je Perry. Mene izdvoji, dijete, rekao je Dick. Ja sam normalan. I Dick je mislio ono to je rekao. On se smatrao uravnoteenim i zdravim poput svakog drugogmoda je i neto bistriji od nekog prosjenog tipa, to je sve. Ali Perrypo Dickovu miljenju, neto nije u redu s Malim Perrvjem. I to je najmanje to moe kazati. Prolog proljea kad su bili u istoj eliji u Kansakoj dravnoj kaznionici, on je shvatio veinu Perrvjevih manjih osobitosti: Perry bi mogao biti takvo dijete koje bi mokrilo u krevet i plakalo u snu (Tatice, svuda sam te traio, gdje si bio, tatice?), i Dick ga je esto viao kako satima sjedi cuclajui prst i buljei u te proklete lane vodie za zakopano blago. To je bila jedna strana; bile su i druge. Na neki nain stari Perry bio je vraki sablastan. Uzmimo, na primjer, njegov temperament. Njega bi olujno raspoloenje zgrabilo bre nego desetoricu mrtvo pijanih Indijanaca. A teko je bilo pogoditi takvo njegovo raspoloenje. On bi moda bio spreman da te ubije, ali ti o tome ne bi znao nita, barem ne gledajui u nj, ili sluajui ga, jednom je rekao Dick. Bez obzira na to kako bi bjesnjela u njemu Sutranja oluja, izvana bi Perry zadrao izgled hladnokrvnog mladog nasilnika vedrih i malice pospanih oiju. Bilo je trenu taka kad je Dick smatrao da bi mogao kontrolirati, regulirati te mperaturu tih naglih hladnih groznica koje su izgarale i smrzavale njegova prijatelja. U tome se varao, i kad je to otkrio, postao )e sasvim drugaiji, nije bio sasvim siguran u Perrvja, nije mogao S1 gurno znati to on misli osim da bi ga se morao bojati, pa u n ije bilo jasno zato ga se doista ne boji. Duboko dolje, Perry je nastavljao, dolje, sasvim na dnu, lka d nisam ni pomiljao da bih to mogao uiniti. Takvu

127

A to je bilo s nigerom? zapita ga Dick. utnja. Di c t shvatio da Perry bulji u nj. Prije tjedan dana, u Kansas Citvi, Perry je kupio tamne naoale upadljive naoale sa srebrn lakiranim okvirom i zrcalnim leama. Dick ih nije volio; reL je Perrvju da ga je stid kad ga netko vidi s nekim tko nosi tak, stvar na sebi. U stvari najvie su mu ile na ivce zrcalne leebilo mu je neugodno to ne vidi Perrvjeve oi skrivene iza mitj tih obojenih staklenih povrina to odbijaju svjetlo. Ali niger, rekao je Perry. To je drugo. Taj komentar, nevoljkost s kojom je izgovoren, sve je to djelovalo na Dicka da priupita: Jesi li to uinio? Jesi li ga ubio kao to si rekao? Bilo je to znaajno pitanje, jer njegova ocjena Perrvjeva karaktera i sposobnosti zasnivala se na prii koju mu je Perrj jednom ispriao o tome kako je jednog crnca istukao do smrti. Naravno da sam to uinio. Samo on je niger. Nije to isto. Tada e Perry: Zna li to me stvarno vrti? Mislim o toj drugoj stvari. To je da ja jednostavno ne vjerujem da itko moe pobjei poslije toga. Ja ne vidim kako je to mogue. Uiniti ono to smo mi uinili. Samo jedan posto ljudi u tome uspije. Mislim, eto to je ono to me uznemiruje ne mogu sebi izbiti iz glave da e se neto dogoditi. Premda je kao dijete pohaao crkvu, Dick se nije nikad pribliio vjeri u Boga; niti su ga uznemiravale predrasude. Za razliku od Perrvja, on nije smatrao da razbijeno ogledalo znai sedam godina nesree, niti da e mladi mjesec donijet' zlo ako ga gledate kroz au. Ali Perry je svojom otrom' jakom intuicijom snano napao bedem jedine Dickove iv' sumnje. Dick je takoer patio od trenutaka kad mu se i$ ta pomisao vrzmala po glavi: je li mogue hoe li se njih dvo' jica uz Boga uspjeti nekanjeno izvui iz svega? Odjedrio" 1 je kazao Perrvju: A sada, zaepi! Upalio je motor i pokrenu" auto. Ispred sebe, na pranjavoj cesti, ugledao je psa kako # vue na toplom suncu.

planine- Jastrebovi to krue bijelim nebom. Kad je Perry upinicka: Zna li to mislim? znao je da zapoinje razgovor koji 0 Dick11 nee svidjeti, razgovor koji bi i on sam rado izbjegao. Sla-

se
Dickom: zato stalno govoriti o tome? Ali on se uvijek nije eao zaustaviti. Zahvaali su ga trenuci bespomonosti, trenuci k d bi se sjeao stvari plavog svjeda koje bi poput eksplozije oS viietlilo crnu sobu, sjetio bi se staklenog oka velikog djejeg ^ . __a javljali bi se i glasovi, naroito nekoliko rijei koje su mu poput bljetavih ica prolazile kroz svijest: Oh, ne! Oh, molim! Ne! Ne! Ne! Ne! Nemojte! Oh, molim vas nemojte, molim vas! I neki zvukovi su se oivljavali i vraali srebrni dolar to se kotrlja po podu, koraci izama na drvenim stubama, disanje, hroptanje, histerino hvatanje zraka ovjeka prerezana dunika. Kad je Perry rekao: Mislim da s nama neto nije u redu, on je izrazio priznanje neega to mu je bilo mrsko priznati. Na kraju krajeva, bilo je bolno iole priznati da moda s njima nije sve u redu naroito ako ono to s njima nije u redu nije njihova greka, ve moda stvar s kojom ste roeni. Pogledajte njegovu obitelj! Pogledajte to se tamo dogodilo! Njegova majka, alkoholiarka, zaguila se vlastitim bljuvotinama. Od njezine djece, dvaju sinova i dviju kerki, samo je mlaa ki, Barbara, zapoela normalan ivot, udala se, stala podizati obitelj. Fern, druga ki, skoila je kroz prozor hotela u San Franciscu (Perry je stalno pokuavao vjerovati da se okliznula, jer je on volio fen. Bila je tako slatka osoba, tako artistika narav , sjajna plesaica, a znala je i pjevati. Da je imala barem mrviak sree, s obzirom na njezin izgled i sve ostalo, ona bi ipak nekud dospjela, Pstala bi netko. Bilo je tako tuno pomisliti kako se ona uspela na prozor i bacila se u ponor dubok petnaest katova). Bio je i Jimmv, stariji djeak Jimmy, koji je jednog dana naveo svoju nn na samoubojstvo, a idueg se sam ubio. Zatim je uo Dicka kako kae: Mene izdvoji, dijete. Ja sam ^rialan. Nije li to prava rugalica? Ali nita zato, proi e to. . uooko dolje, nastavljae Perry, dolje, sasvim na dnu, nikad Sam n i pomiljao da bih to mogao uiniti. Takvu stvar. I odse s

128

129

mah je shvatio greku: Dick e, razumije se, odgovoriti pitanje A to je s nigerom? Kad je to ispriao Dicku, uinio je to eL njegovo prijateljstvo, htio je da ga Dick respektira, da misli d, je vrst, a isto tako pravi muki tip kao to je on vjerovao & Dicka. I tako kad su jednog dana njih dvojica itali i raspravlja! 0 lanku Kako prepoznajete ljudske karaktere? objavljenom,, asopisu Reader s Digest (Dok ekate u ekaonici zubara ili j, eljeznikoj stanici, pokuajte studirati karakteristike ljudi oko vas. Promatrajte kako hodaju, na primjer. Osoba koja ukoeno hoda moda otkriva uspravnu i nepokolebljivu linost; krivudavo 1neuredno hodanje moda otkriva nedostatak vrstine), Perryj{ rekao: Uvijek sam bio izvanredan u otkrivanju karakternih crta, jer inae bih danas bio mrtav. Bilo bi glupo da ne znam prosuditi kome se mogu povjeriti. Ti to ne zna. Ali ja imam povjerenja u tebe, Dick. Vidjet e da je tako, jer se stavljam pod tvoju vlast, Kazat u ti neto to jo nikome nisam rekao. ak ni Willie-Jayu O vremenu kad sam sredio onog tipa. Nastavljajui, Perrvje ustanovio da je Dick zainteresiran; on ga je zaista sluao. Bilo je to prije dva ljeta. Tamo u Vegasu. ivio sam u tom starom pan sionu, koji je nekad sluio za izlobu maaka. Ali sve je to otilo, To je kua koju su trebali sruiti jo prije deset godina; uostalom, to nije ni potrebno jer se kua sama ruila. Najjeftinije sobe bile su na tavanu, pa sam tamo ivio i stanovao. Isto tako i taj niga Ime mu je bilo King; bio je prolazni stanar. Tamo smo bili samo nas dvojicami i milijun cucaraehas. King nije bio suvie mW ali kako je radio na cestama i na vanjskim radovima bio je dobro graen. Nosio je naoale i mnogo je itao. Nikad nije zatvara0 vrata. Kad bih god prolazio pored njegove sobe, uvijek bih & vidio kako lei gol golcat. Bio je bez posla i rekao je da je ute<J> nekoliko dolara od prolog zaposlenja, kazao je da je odluci 0 neko vrijeme ljekariti, itati, biti bezbrian i piti pivo. Ono st0 je itao, dakle, bilo je to smee stripovi i smee o kaubojin1*' Bio je O. K. Ponekad bismo zajedniki pili pivo, a jednom m1) posudio deset dolara. Nisam imao razloga da ga povrijedim- ^ jedne noi kad smo sjedili na tavanu i kad je bilo tako vrue o*

moglo spavati, ja sam mu rekao: Hajde, King, provozajmo '' Posjedovao sam neku staru ragu od automobila koju sam ^kri'o srebrnom bojom i to sam udo nazvao Srebrni duh. 0 uli smo na duu vonju. Odvezosmo se u pustinju. Tamo je bilo hladno. Parkirali smo i popili jo nekoliko aa piva. King je . va0 -a auta, a ja sam iao iza njega. On nije vidio da sam ponio sobom taj lanac. Lanac s bicikla koji sam drao ispod sjedita. Zapravo, ja i nisam namjeravao to uiniti sve dok nisam uinio. Udario sam ga preko lica. Slomio sam mu naoale. Nastavio sam 1 dalje. Poslije toga nisam ba nita osjeao. Ostavio sam ga tamo i nikad vie nisam o tome uo ni rijei. Moda ga nitko nije ni naao. Moda su ga poderali supovi. Bilo je istine u toj prii. Perry je pod navedenim okolnostima poznavao Crnca po imenu King. Ali ako je on danas mrtav, to nije bilo od Perrvjeve ruke; on nije ni ruku digao na nj. Prema svemu sudei, a i prema onome to on zna, King moda jo ljekari na nekom krevetu i pije pivo. Doista? Ba si ga ubio kako si ispriao? zapita ga Dick. Perry nije bio ni darovit, ni plodan laac; meutim, kad bi jednom ispriao neku izmiljotinu, on bi se zalijepio za nju. Naravno da jesam. Samo to je niger. Nije to isto; zatim je dodao: Zna li to mi stvarno ne da mira? Mislim o drugoj stvari. Ja jednostavno ne vjerujem da itko moe umai od toga samo ovako. A potajice je vjerovao da i Dick misli tako. Naime, Dick je barem djelomino bio zaveden Perrvjevim mistino-moralnim brigama. I dodao je: A sada, stvarno zaepi! Automobil je grabio naprijed. Tridesetak metara ispred njih P^ je kaskao du ceste. Dick je skrenuo prema njemu. Bio je to stari polumrtvi mjeanac otrih kostiju, sav ugav; kad je auto u dario u psa, udarac se jedva osjetio kao da su udarili u pticu, ^i Dick je bio zadovoljan. Djeae! rekao je a to bi govorio Uy ijek poto bi pregazio psa, to je inio kad bi mu se god pruila Pnlik Djeae! Dobro smo ga spljeskali!
n e

>
130 131

Proao je Dan zahvalnosti i sezona lova na fazane je zavri] ali divno bablje ljeto nastavljalo se i dalje raajui dan za dano* vedre i tople dane. Posljednji od novinara koji su doputovali,, drugih gradova, uvjeren da taj sluaj nee nikad biti rijeen, ^ pustio je Garden City. No za stanovnike okruga Finnev, a najviza sve one koji su bili najei posjetitelji Hartmanove kafeterij? u Holcombu, sluaj nikako nije bio zavren. Kad je sve to zapoelo, poeli smo imati pune ruke pos. la, kazala je gospoda Hartman, gledajui po svakom kutku svog vlasnitva, na ijem se svakom djeliu sjedilo ili stajalo; ostali farmeri, poljoprivredni radnici i drugi ispijali su kavu i puili. Kao da su stare babe, dodala je potarica Clare, roakinja gospode Hartman. I ona se nala na tom mjestu. Da je proljee i da ima posla, oni ne bi bili ovdje. Ali penica je unutra, zima je na putu, pa nemaju nita drugo da rade ve da sjede i plae jedan drugoga. Znate li Billa Browna, iz 'Telegrama ? Jeste li proitali uvodnik koji je napisao? Naslov mu je: 'Jo jedan zloin': Napisao je: 'Vrijeme je da se svi okane lamatanja pomahnitalim jezicima. Jer i to je zloin, naravno, izmiljati obine lai. Ali to druga oekujete? Pogledajte oko sebe. egrtue. Lisice. Izmiljaju prie. Vidite li jo neto drugo? Ha! Samo to. Jedna priica koja se rodila u Hartmanovoj kafeteriji ticala se Tavlora Jonesa, ranera ije imanje granii s farmom Riva Vallev. Po miljenju veine gostiju kafeterije, ubojica je namjeravao ubiti Jonesa i njegovu obitelj, a ne Clutterove. To je daleko jaS' nije, tumaio je jedan koji ja zastupao to gledite. Tavlor Jon# bogatiji je nego to je Herb Clutter ikad bio. A sada, uzrnim 0 da je tip koji je to uinio bio izvan naih krajeva. Uzmimo da je moda bio unajmljen da ubije, a instrukcije koje je dobio nis" bile dovoljne, znao je samo kako treba doi do kue. U redu. zar on nije mogao pogrijeiti krenuti krivim smjerom -"' zavriti u Herbovoj, umjesto uTavlorovoj kui. Teorija J0' nes esto je bila ponavljana naroito Jonesovima, ugled"0'
132

umnoj obitelji koja je odbijala da bude uvuena u takva govorkanjaTezga, nekoliko stolova, udubljenje u zidu predvieno za y tili, hladnjak i radioaparat to je sve to se nalazilo u Haranovoj kafeteriji. Ali naim se muterijama to svia, kae lasnica. Mora im se sviati. Drugog mjesta nemaju. Jedino ako povezu automobilom sedam milja u jednom pravcu ili petnaest u drugom. Kako bilo da bilo, mi se prijateljski odnosimo prema svakome, a otkad je Mabel poela raditi i kava je dobra. Mabel je gospoda Helm. Nakon tragedije, ja sam kazala: 'Mabel, sada kad si bez posla, zato mi ne pomogne u kafeteriji. Malo kuhaj. Stoj za tezgom.' Tako se i dogodilo, ali loe je samo to to je svi posjetitelji neminovno gnjave s pitanjima. O tragediji. Ali Mabel nije poput roakinje Myrt. Ili poput mene. Ona je plaha. Osim toga, ona ne zna nita naroito. Nita vie od drugih. Ali malopomalo posjetitelji kafeterije stadoe sve vie sumnjati da Mabel Helm zna i neke stvari o kojima uti kao zalivena. Razumije se, ona je i znala. Dewey je s njom nekoliko puta razgovarao i traio je od nje da zadri kao tajnu sve o emu su razgovarali. Naroito joj je naglasio da ne spominje nestali radioaparat ili sat koji je pronaen u Nancvnoj cipeli. Zbog toga je ona kazala supruzi Archibalda Williama Warren-Browna: Tko god ita novine zna koliko i ja. I vie. Ja ih ne itam. vrsta, zbijena, neto preko tridesete, Engleskinja koja je govorila gotovo aristokratskim akcentom, gospoda Archibald William Warren-Brown nije bila nimalo slina drugim pos Jetiteljima kafeterije i u toj sredini izgledala je poput pauna m edu puranima. Objanjavajui jednom znancu zato su ona 1 n jezin mu napustili obiteljska imanja na sjeveru Engleske, Prniijenivi naslijeeni dom najljepu, oh, najslau staru k uu - sa starom i nikako najljepom farmerskom kuom na ta vnicama zapadnog Kansasa, ona je jednom dodala: Porez, ^j dragi. Dabine na pokojnika. Goleme, zloinaki visoke ^ine na smrt. To nas je otjeralo iz Engleske. Da, otili smo godinu dana. Ne alei. Ni najmanje. Svia nam se ovdje.
133

M i jed n ostavn o o b o ava m o o vo m jesto . P rem d a je o v dje, ro dobro poznatog zem ljoposjednika i poslovnog ovjeka /frC vno, sasvim drugaije od drugih strana naeg ivota. O d d n o g K an s asa . O b ja sn io je : R a zg o v ara o sa m s g . M c C o ivo f ko jim sm o u vije k ivjeli. P ariz i R im . L on do n . Ja p on Pokuao sam m u objasniti to se dogaa ovdje u H olcom bu ek i m islim n a L o n d o n . O h , n e m o g u ba re i d a m i n e d o sta jkolini- K ako nitko ne spava. M oja ena ne m oe spavati, pa io u rba, n ikad ne m o e u loviti tak si, i staln a brig a o to m d a n i m en i. Z a to sa m re k a o g . M c C o v u d a m i se sv i a ne kako izgleda. N i n ajm anje m i nije stalo . S via nam se o vdje v o ijesto, ali bit e bolje da on ulovi drugog ovjeka. o D r im d a n e k i lju d i o n i k o ji z n a ju n a u p ro lo st i z n aRaunajte da kreem o. D olje u istoni C olorado. M oda u se ju i kako sm o ivje li drim da ih m ui pitan je ne o sjea m o tad baremm alo odmoriti.' |j barem m alice usam ljenost izgubljeni ovdje u poljim a penice rugu slinu najavu uli su posjetitelji kafeterije od gospode D M i s m o s e h tje li n a s e l iti d a lje p re m a Z a p a d u . W y o m in gHiideo Aida, koja se zaustavila pored kafeterije s troje od svoje |j N evada la vraie ch ose. adali sm o se da b i se ta m o m oglaetvoro djece crvenih obraia. Postavila ih je pored tezge i N i z a n as p rilijep iti n ek a n a fta . N o , n a n a e m p u tu z a u sta v ili kazala gosp odi H artm an: D ajte B ruceu ku tiju krekera. B obb y s m o s e d a p o s je tim o p rija te lje u G a rd e n C itv ju p rija te lje elikoka-kolu. Bonnie Jean? Znam o kako ti je, Bonnie Jean, ali, p rija te lja , za p rav o. A li on i su bili u prav o divn i. In zistirali su daj se prodrm aj. Bonnie Jean je zatresla glavom , a na to hajde, d a jo o stan em o . A m i sm o razm ilja li: 'U osta lo m , z ato ne ?gospoa Aida: Bonnie Jean je neraspoloena. N e eli otii e Z ato ne bism o uzeli kom adi zem lje i bacili se u ranere? Ili u odavde. O vdje je njena kola. I svi njeni prijatelji. farm ere .' T o je odlu ka k oju jo n ism o donijeli h oem o li u ajde, k ai, d oda gospoa H artm an sm ijeei se B onnie H rane re ili u farm e re. D r A u stin nas je pitao nije li nam o vdje i. N e m a n i eg a z bo g eg a va lja tu go v ati. P rem jestiti se Je an s u v i e m irn o . Z a p ra v o , n i je . Z a p ra v o , n ik a d n is a m v i d je laH o lco m ba do G ard en C itv ja . S red n ja k ola, m no go v ie iz tak v u lu d n ic u . O v d je im a v ie b u k e n e g o z a b o m b a rd irandjeaka. ja . V la k o v i z v i d e . K o jo ti. u d o v i ta k o ja z a v ija ju i frk u p o Bonnie Jean joj upadne u rije: V i to ne shvaate. Tatica nas cijelu blaenu n o. U asna galam a. A poslije u bojstva sad odvodi odavde. U N ebrasku. to jo vie osjeam . T oliko m i stvari odjednom sm eta. N aa k ua e ss H a rtm a n p o g le d a m a jk u k ao d a o d n je o e k u je d a B k akv a je to stara k ripalica! H ej, vodite raun a da se ja sm ijee kerkine navode. ne alim . U stvari, to je kua koja m oe i te kako dobro posluio Tono je, Bess, kazala je gospoa Aida. im a sve p ogod nosti ali, oh, kako kalje i g un a! A kad N e zna m to d a ka e m , up le la se g o spo a H a rtm a n , iji padne m rak, kad pone vjetar,grozniprerijski vjetar, ovjek J e g la s bio uv rije en o izn en a en , a ujed n o i o a jan . O b ite lj taj uje n ajstranije z vu k o ve . N aim e, ak o je n etk o io le n erv ozaid a b ila je v eo m a cije n je n a u H o lc o m b u o b itelj sp re m An ne m oe se okaniti da ne uobraava sm ijene stvari. D rag' a sv ak o m e p o m o i, d o b ro ras p o lo e n a , rad i n a , p o z n a ta J* boe! Ta jadna obitelj! N e, m i ih nism o upoznali. Jednom sai0 je d n a o d o n ih o b ite lji k o ja je u v ijek s p re m n a d a b u d e ** Ve v id jelag . C luttera . U fed era ln oj z g ra d i. 'ikoduna, iako zapravo nisu im ali m nogo toga im e lbi iska i P o e tk o m p ro sin ca , u to k u jed no g p o slijep o dn ev a, d vov e l i k o d u n o s t . jih m ed u n a jv je rn ijim p o sjetite ljim a k a fe te rije n ajav ili esu sv o | G ospoa A ida je nastavila: O tom e m i ve dugo razgovarap la no v e da se sp ak iraju i na pu ste ne sam o ok ru g F in n ev - H ideo sm a tra d a em o na drugo m m jestu bo lje u sp jeti. ve C t dravu. P rvi je bio zakupnik farm er koji je radio eza L est K ad nam jeravate krenuti?
134 135

im prodamo. Ali ipak ne prije Boia. Sa zubarom sn, neto utanaili. Rije je o Hideovu boinom daru. Ja i djeca A emo mu tri zlatna zuba. Za Boi. Gospoda Hartman je uzdahnula. Ne znam to da '. Jedino da bih htjela da ne odete. Jednostavno ste odluili da t& napustite. Opet je uzdahnula. ini se kao da svakoga gubim0 Na ovaj ili onaj nain. Zaboga, mislite li da ja elim poi? zapita je gospoda Aida, Od svih mjesta kroz koja smo proli ovo nam se najvie dopalo Ali Hideo, on je mukarac i on kae da u Nebraski moemo dobiti bolju farmu. A neto u vam rei, Bess. Gospoda Aida se pokuala namrtiti, ali njeno puno, okruglo, glatko lice nije u tome sasvim uspjelo. Mi smo se zbog toga prilino natezali, Onda sam jedne noi kazala: 'O. K., ti si glava, hajdemo.' Kadse ono dogodilo Herbu i njegovoj obitelji, osjetila sam da je ovdje neto zavrilo. Mislim osobno. Za me. I zato sam prestala raspravljati. Rekla sam O. K. Spustila je ruku u Bruceovu kutiju krekera. Zaboga, ja to ne mogu zaboraviti. Ta me misao uvijek progoni. Voljela sam Herba. Da li znate da sam ja jedna od posljednjih osoba koja ga je vidjela iva? Aha. Ja i djeca. Bili smo u Garden Cityju na sastanku 4-H i on nas je povezao kui. Posljednja stvar koju sam kazala Herbu bila je da ne razumijem je li se on ikada neeg bojao. Rekla sam mu da bi se on rijeima mogao izvui iz svake situacije. Zamiljeno je grickala kreker, popila gutljaj Bobbvjeve koke, a zatim je dodala: To je smijeno, ali zna, Bess, ja bih se kladila da se on nije bojao. Mislim dabfl obzira na to kako se to dogodilo, da on sve do kraja nije vjerova" da e se to dogoditi. To se nije moglo dogoditi. Ne njemu.

U ovom svijetu danas dok ivimo: neki na nas bacaju svu bruku, ^ ali kad smo mrtvi u sanducima, ljiljane nam uvijek guraju u ruku. "'' Zato nam ne date cvijee dok ivimo...

Sunce je peklo. Na mlakom moru, usidren, lelujao se ai aC' Bila je to Estrellita s etiri osobe Dick, Perry, mladi M e"' sikanac, i Otto, bogati sredovjeni Nijemac. Molim vas. Opet, rekao je Otto, a Perry, struui po gi ta^' hrskavo-slatkim glasom pjevao je pjesmu sa Smoky Mountain
136

Poto su tjedan dana proveli u Mexico Citvju, on i Dick krenuli su na jug do Cuernavake, onda do Taxcoa, Acapulca. Ba u Acapulcu, u jednoj veseloj krmici s muzikim automatima, upoznali su se s kosmatim i prijaznim Ottom. Dick ga je posvojio. Ali taj gospodin, hamburki advokat na odmoru, ve je imao prijatelja mladia iz Acapulca koji je sam sebi dao nadimak Cowboy. Dokazao je da je osoba na koju se moe osloniti, jednom je Perry kazao za Cowboya. Podao poput Jude, na neki nain, ali, znaj, smijean momak, vraki dosjetljiv. I Dick ga je volio. Bilo nam je sjajno. Cowboy je tetoviranim doljacima naao sobu u kui svog ujaka, bacio se na posao da popravi Perrvjev panjolski, a uivao je u koristima svoje veze s turistom iz Hamburga, u ijem drutvu i za iji novac su pili i jeli i kupovali ene. ovjek koji je plaao smatrao je da dobro troi svoje pesose, ako nita drugo a ono stoga to je uivao u Dickovim alama. Svakog dana bi Otto iznajmio Estrellitu, brodi za ribarenje na debelom moru, pa bi etvorica prijatelja lutala uzdu obale. Cowboy je bio kapetan; Otto je crtao i ribario; Perry je bacao udice, odavao se snovima, Pjevao je; Dick nije nita inio jedino je mrmljao i groktao, ^io se na ljuljanje broda, ljekario je opijen suncem, sasvim ne pomian, kao gmizavac na suncu. A Perry je rekao: To je - Tako treba biti. Pa ipak, znao je da to ne moe potrajati "~ da e to zapravo zavriti istog dana. Sutradan Otto se vraao Njemaku, a na Dickovo navaljivanje Perry i on e se vratiti u e xico City. Naravno, dijete, rekao je kad su o tome raspra' ' Sve je to lijepo. Sunce ti grije leda. Ali lova odlazi, odlazi, 9lx ' A kad prodamo auto, to nam je ostalo? . Odgovor je bio da su imali veoma malo novca, jer su u to vri-e Ve potroili novac dobiven za stvari koje su u Kansas Cityju
137

podigli ekovima bez pokriafilmska kamera, zlatna dug za koulje, televizori. Isto tako, policajcu iz Mexico Citvja, s jim se Dick upoznao, prodali su dalekozor i sivi runi radioapat at marke Zenith. Mi se moramo vratiti u Mex, prodati auto, a jan, moda dobiti posao u garai. Bilo kako, tamo e biti bolje. Bolji izgledi. Kriste, ja bih mogao vie izvui od te Inez. Inez je bila prostitutka koja se prikrpala Dicku na stubama Umjetnike &. lerije u Mexico Citvju (posjetili su galeriju u okviru razgledavanja grada, to je bila Perrvjeva elja). Bilo joj je osamnaest godina i Dick je obeao da e se oeniti njome. Ali isto tako obeao je brak i Mariji, eni pedesetih godina, koja bijae udovica veoma uglednog meksikog bankara. Upoznali su je u jednom lokalu, a idueg jutra ona mu je isplatila sedam dolara. to kae na to? zapita Dick Perrvja. Prodat emo auto. Nai emo posao, Utedjet emo nau lovu. A onda emo vidjeti to e se dogoditi. Govorio je kao da on bolje od Perrvja moe tono predvidjeti to e se dogoditi. Moda e dobiti dvije ili tri stotine za stari chevrolet. A Dick, ako on poznaje Dicka, a poznaje ga dobrosd ga je upoznao odmah e to potroiti na votku i ene. Dok je Perry pjevao, Otto ga je skicirao u svojoj crtanki. Bila je to neka slinost, a umjetnik je shvatio i jedan aspekt koji nije bio veoma uoljiv u osobe koja mu je pozirala bila je to crta neke vesele, djeje zlobe koja je podsjeala na zlobnog Kupi< koji cilja otrovnim strijelama. Bio je gol do pasa. (Perry se stidio skinuti i hlae, stidio seobui i kupae gaice, jer se bojao da bi pogled na njegove izranjene noge mogao izazvati muninu' pa je to bio razlog to ni jednom nije uao u vodu, bez obzi^ na sve njegove snove i bajanja o podvodnim akcijama.) Otto f vjerno nacrtao i niz tetoviranih ukrasa koji su krasili Perryjeve suvie miiave grudi, ruke, male, vrste, ali djevojake ruke- u crtanki koju je Otto dao Perrvju kao poklon prije odlaska bilo) nekoliko crtea Dicka; bile su to skice za aktove. Otto je zatvorio crtanku, Perry je spustio gitaru, a Cowboy) izvukao sidro i upalio motor. Bilo je vrijeme za polazak. Bi'1 s desetak milja od obale, a voda se poela mraiti.
138

Perrv je tjerao Dicka na ribarenje. Moda vie nikad neemo ima tu priliku, dodao je. Priliku? Da ulovimo veliku ribu. Isuse, glavurda e mi pui, rekao je Dick. Bolestan sam. Dick je esto patio od glavobolja, jakih poput migrene. Tada bi govorio da e mu glavurda prsnuti. Smatrao je da su ti bolovi posljedica automobilskog sudara. Molim te, dijete, utimo, tiho, tiho, molim te. Neto kasnije Dick je zaboravio na bol. Ustao je i vikao od uzbuenja. I Otto i Cowboy su vikali. Perrv je zakvaio veliku. Vie od tri metra dugaak morski pas ronio je i izranjao, pjenuao more oko sebe, skakao u lukovima poput duge, izvijao se, ponirao u dubinu, vukao konopac, letio, padao, dizao se. Proao je cio sat, i jo neto vie, i tek tada su ga oznojeni ribari napokon uspjeli svladati. Neki starac sa starinskim drvenim fotoaparatom vrzmao se u luci Acapulca; kad je Estrellita pristala, Otto je platio starom da napravi est Perryjevih portreta pored njegova ulova. Stareve slike su tehniki ispale bijedno smee i nejasne. Ipak, to su bile sjajne fotografije, ali zahvaljujui Perrvjevu izrazu lica, njegovu pogledu ovjeka koji je postigao apsolutni uspjeh, njegovu blaenom licu, kao da gaje najzad kao u jednom od njegovih snova velika uta Ptica odnijela na nebo.

Jednog prosinakog poslijepodneva Paul Helm je podrezivao fazne cvjetne grmove zbog kojih je Bonnie Clutter primljena za c 'ana Kluba vrtlara Garden Citvja. Bio je to tuan posao koji 8a )e podsjeao na jedno drugo poslijepodne kad se bavio istim Pslom. Tada mu je pomagao Kenyon, a to je bilo posljednji P^t da ga je vidio iva, i njega i Nancy. Tjedni koji su proli tes ko su pali g. Helmu. Bio je mizernog zdravlja (mizernijeg , e S je znao; preostala su mu jo samo etiri mjeseca ivota), a 10 je zabrinut zbog mnogih stvari. Na primjer zbog svog posla.

139

Sumnjao je da e nastaviti i dalje. Nitko to nije tono znao, ali o je shvatio da djevojke, Beverlv i Eveanna, namjeravaju prodat' imanje premda, kako je uo u kafeteriji, nitko nee kupjf tu zemlju dok misterij traje. Osim toga, on nije ni pomiljao da bi tu doli stranci i dizali ljetinu na naoj zemlji. G. HeU je bio zabrinut uglavnom zabrinut zbog Herba. Ovo mjesto govorio je, treba ostati u njegovoj obitelji. Jednom mu je Herb rekao: Nadam se da e na ovom mjestu uvijek biti jedan Clutter i jedan Helm. To je Herb rekao prije godinu dana. Gospode, to e on ako farma bude prodana? Osjeao se suvie starim da bi se uklopio u neto drugo. Pa ipak, on mora raditi, a to je i bila njegova elja. Govorio je da on nije jedan od onih koji skinu cipele i sjede pored pei. A istina je i to da mu se ivot na farmi prilino izmijenio, osjeao se nelagodno: zakljuana kua, Nancvn konj koji uzaludno ekana polju, miris jesenskih jabuka koje gnjiju na stablima, a nigdje ni glasa Kenvon ne poziva Nancy na telefon, Herb ne zvidue svoje zadovoljno dobro jutro, Paule. On i Herb sjajno sue slagali nikad ni jedna neugodna rije izmeu njih. A zato ga, onda, toliko ispituju erifovi ljudi? Ukoliko ne smatraju da on neto ne krije? Moda nije trebalo spominjati Meksikance. On je Alu Deweyju rekao da je u subotu, 14. studenoga, na dan ubojstva, priblino oko etiri sata, ugledao dvojicu Meksikanaca, jednog s brkovima, a drugog s ospiavim licem, kako se vrzmaju na farmi River Vallev. G. Helm ih je vidio kako kucaju na vratima kancelarije, vidio je Herba koji je izaao i s njima razgovarao na travnjaku, a otprilike desetak minuta kasnije ugledao je strance kako odlaze; izgledali su potiteno' G. Helm je smatrao da su oni molili neki posao, te da im je reeno da za njih nema posla. Na alost, premda je nekolik0 puta zamoljen da ispria svoju verziju dogaaja tog dana, n je o Meksikancima ispriao tek dva tjedna nakon zloina, )eI' kako je objasnio Deweyju, eto, odjednom sam se toga sjetio"' Ali Dewey i neki od njegovih pomonika inilo se da ne vjeru) njegovoj prii, pa su se ponaali kao daje to pria koju je izrnis"
140

da ih navede na krivi trag. Oni su radije vjerovali Bobu T hnsonu, koji je prodavao police osiguranja, a koji je cijelo botnje poslijepodne proveo u razgovoru s g. Clutterom u iegovoj kancelariji, a koji je bio apsolutno siguran da je bio 'edini Herbov posjetitelj u vremenu od dva do est sati i deset minuta- G. Helm bijae jednako siguran i uporan: Meksikanci, Krk, ospice, etiri sata. Herb bi im rekao da on govori istinu, uvjerio bi ih da on, Paul Helm, spada meu ljude koji se mole i zarauju kruh. Ali Herba nije vie bilo. Otiao je. I Bonnie. Prozor njezine spavae sobe gledao je na vrt, pa bi je g. Helm, obino kad bi je uhvatilo, tu i tamo vidio kako duge sate nepomino bulji u vrt, kao da ju je zaaralo ono to je vidjela. (Kad sam bila djevojka, jednom je kazala prijateljici, bila sam sasvim sigurna da su stabla i cvijee isto to i ptice ili ljudi. Da i oni razmiljaju i meusobno razgovaraju. Vjerovala sam da ih moemo i uti ako to zaista elimo. Trebalo bi samo ogluiti se o sve ostale zvukove. Treba biti veoma miran i intenzivno sluati. Kadto ja u to i sada vjerujem. Ali teko je postati dovoljno tih i miran...) Sjeajui se Bonnie na prozoru, g. Helm je pogledao kao da se nadao da e je ugledati, duha iza prozora. Da je ugledao duha, ne bi ga to toliko zapanjilo kao ono to je stvarno vidio ruku koja sklanja zavjesu i pridrava je, i oi. Ali, kako je kasnije opisivao, sunce je ba udaralo u tu stranu kue tako da je prozorsko staklo titralo, lelujalo je i iskrivljavalo sliku iza sebe i kad je g. Helm zaklonio oi od sunca i opet uzdigao Pogled, zavjese su opet bile na svom mjestu, a pored prozora nije "il nikoga. Moje oi nisu bogzna kako dobre, pa sam i sam m islio da me moda varaju, sjeao se.) Ali ipak sam odjednom ^tekao prokleto vrsto uvjerenje da me nisu varale. A osim toga 10 sam i prokleto vrsto uvjeren da to nije bila utvara. Ja ne v jerujem u duhove. Dakle, to je to moglo biti? Tko se to ulja P kui. I to kad na to nitko nema pravo osim ljudi od zakona. A ^ su uli u kuu? Sve je bilo zakljuano i zabravljeno kao kad 10 najavljuje tornado. To me je muilo. Ali nisam htio sam
141

ustanoviti o emu se radi ne a sam. Bacio sam ono sto s^ imao u ruci, ostavio sam posao i precacem, preko polja, oti a sam do Holcomba. im sam' doao, telefonirao sam erifi, Robinsonu. Objasnio sam mu da netko lunja po Clutterovoi kui. Dakle, oni su pojurili kao da su izbaeni iz topa. Dravu, policajci. erifi njegova druba. Ljudi iz K. B. I. Al Dewey. Ba kad su se rasporeivali oko kue steui obru i spremajui se za akciju, otvorila su se glavna ulazna vrata. Izala je osoba koju nitko od prisutnih nikad nije vidio mukarac mladi od trideset godina, tamnih oiju, neuredne kose; uz bedro imao je futrolu s pitoljem kalibra 38. Drim da smo svi koji smo ga ugledali mislili isto, nastavio je g. Helm. Nije se ni pomakao. Stajao je ukoeno. Kao da trepe oima. Oni su mu uzeli pitolj i stali mu postavljati pitanja. Ime mu je bilo Adrian Jonathan Daniel Adrian. Bio je na putu za New Mexico i trenutano nije imao stalna boravita. S kakvim je ciljem provalio u Clutterovu kuu i kako je u tome najzad i uspio? Pokazao im je. (On je podigao metalni poklopac bunara i kroz veliku cijev propuzao je do podruma.) to se tie razloga zato je to uinio on je u novinama itao o tom sluaju i bio je radoznao, htio je vidjeti kako ta kua izgleda. A onda ga je netko zapitao, kako se Helm sjea tog dogaaja, da li je on moda autostopist? Da li on na taj nain putuje do New Mexica? Ne, odgovorio je, on vozi vlastiti auto. A parkiran je neto dalje> Sad su svi otili pogledati taj auto. Kad su vidjeli to je u njemu, jedan od ljudi moda je to bio Al Dewey rekao mu jft rekao je tom Jonathanu Danielu Adrianu: Dakle, gospodine, ini se da emo 'morati o neemu porazgovoriti'. Naime, u automobilu su pronali i puku. A i lovaki no.

SU DIA TERMINA A LAS 2 R M. VA DAN ZAVRAVA U U SATI Drugim rijeima, gosti moraju isprazniti sobu u oznaeno iieme ili mogu oekivati da e im biti naplaen i drugi dan; to bio luksuz na koji sadanji korisnici sobe nisu ni pomiljali. Njih je zabrinjavalo hoe li moi platiti i svotu koju ve duguju. Naime, sve se zbilo kako je Perry predvidio: Dick je prodao automobil, a tri dana kasnije taje svota, manje od dvjesta dolara, uglavnom ve ishlapjela. etvrtog dana Dick je krenuo u lov za potenim poslom, a naveer je rekao Perrvju: Doavola! Zna li koliko plaaju? Kakve su nadnice? Za strunog mehaniara? Dva zelembaa dnevno. Meksiko! Mili moj, meni je dosta. Mi se moramo odavle nekako iupati. Vratiti se u Drave. Ne, ja neu sluati. Dijamanti. Zakopano blago. Probudi se, mome. Nema krinja sa zlatom. Nema potopljenih brodova. A da ih i ima do avola, ti ne zna ni plivati. A idueg dana, poto je posudio novac od bogatije od svojih dviju ljubavnica, udovice bankara, Dick je kupio autobusne karte pomou kojih e preko San Diega stii do Barstowa, u Kaliforniji. A onda moemo i pjeke, rekao je. Naravno, Perry je mogao uiniti po svome, ostati u Meksiku, pustiti Dicka da ode onamo kamo je tako blesavo htio poi. Zato ne? Nije li on uvijek bio samonja, bez ijednog stvarnog Prijatelja (osim sjedokosog, sivookog i sjajnog Willie-Jaya)? Au on se bojao ostaviti Dicka; osjeao bi se bolestan ak Pomiljajui na to, inilo mu se kao da namjerava iskoiti iz aka. koji juri brzinom od devedeset devet milja na sat. Osnova n e J gova straha, ili se bar inilo da on sam u to vjeruje, bila je n e ) gova nova predrasuda, neobjanjiva sigurnost da se nita ece dogoditi to bi se imalo dogoditi sve dok se on i Dick dre Jedno. I otrina Dickova govora nakon buenja, ratobornost , jom je izrazio dotad skriveno miljenje o Perrvjevim snovima , a -arnasve to, bez obzira na udnovatost situacije, djelovalo ^Pvja, zapanjilo ga i povrijedilo, ali mu je to bilo privlano,
143

Hotelska soba u Mexico Citvju. U sobi je ruan pisai stol sa zelenkastim zrcalom, a na rubu zrcala je cedulja s* tampanim upozorenjem direkcije hotela: sm;

142

maltene je oivjelo njegovu raniju vjeru u grubog, savren mukarakog, pragmatinog, odlunog Dicka kojemu je 0 svojevremeno doputao da gospodari njime. I tako, od trenutk kad se pojavilo sunce nad hladnim jutrom Mexico Cityja poetkom prosinca, Perry je tumarao nezagrijanom hotelsko* sobom skupljajui i pakirajui svoju imovinu; inio je to veoma oprezno, kako ne bi probudio dvije usnule sjene koje su leale na jednom od dva hotelska kreveta: bili su to Dick i mlada od njegovih zarunica, Inez. Imao je on neto svoje to ga vie nije zanimalo. Njihove posljednje veeri u Acapulcu lopov je ukrao gitaru Gibson odnijevi je iz kavane na obali gdje su on, Otto, Dick i Cowboy nazdravljali do vienja visokog alkoholnog sadraja. Perryje bio bijesan. Kako je kasnije rekao, osjeao se stvarno jadno i bijedno, objanjavajui ima gitaru tako dugo kao to sam je ja imao, votio sam je i sjajio, utimao sam glas prema njoj, postupao sam prema njoj kao prema djevojci koja ti doista treba, dakle, ona mi je postala neto sveto. Ali dok mu nestala gitara nije predstavljala nikakav vlasniki problem, nije se to moglo kazati i za njegovu preostalu imovinu. Kako e on i Dick sad putovati na rukama i nogama, jasno je kao sunce da sa sobom nee moi vui vie od nekoliko koulja i arapa. Ostatak svoje odjee morat e poslati potom i, doista, Perry je ve ispisao kartonski formular (uz nekoliko komada neoprana rublja naveo je i dva para tekih cipela, jedan par s donovima koji su ostavljali tragove maje ape, drugi par s donovima koji su imali pravih' geometrijske linije) i adresirao ga sebi, u Las Vegas, Nevada. Ali veliko pitanje i razlog stezanja srca bile su njegove ljubljene uspomene prolosti dvije velike kutije pune knj'g3 i karata, poutjelih pisama, pjesama, i neobinih usporne"3 (naramenice za hlae i pojas od koe egrtua iz Nevade, koje I sam ubio; erotini netsuke koji je kupio u Kvotu; okamenje0 patuljasto stabalce, takoer iz Japana; apa medvjeda s Aljas^' Moda bi bilo najbolje rjeenje barem najbolje kojeg s Perry mogao sjetiti da sve te stvari ostavi kod Isusa, k

koiem je "je bi je vlasnik kafeterije prekoputa hotela i ga je smatrao muy simpatico, osobom u koju je mogao ati apsolutno povjerenje da e mu u svakom trenutku vratiti 2ovu imovinu. (Namjeravao je zatraiti svoje stvari im bude "mao fiksnu adresu.) Ipak, bilo je nekih stvari koje su bile suvie vrijedne da bi ih izloio riziku da se izgube; zbog toga, dok su ljubavnici spavali, ljekarili, a kazaljka na satu tek to nije pokazivala dva sata poslije podne, Perry je razgledavao stara pisma, fotografije, isjeke, i iz njih je izabirao one podsjetnike prolih dana koje je namjeravao ponijeti sa sobom. Medu njima bijae loe otipkani sastav s naslovom Povijest mog djeakog ivota. Autor tog rukopisa bio je Perrvjev otac, koji je sve to napisao prolog prosinca i adresirao rukopis na Kansaku dravnu kaznionicu, u nastojanju da iskami uvjetno otputanje za svog sina. Bio je to dokument koji je Perry proitao najmanje stotinu puta, i to nikad ravnoduno:
DJEATVO Sa zadovoljstvom u vam to ispriati kako ja to vidim, i dobro i zlo. Da, Perrvjevo roenje bilo je normalno. Zdravo da. Da, mogao sam se za nj propisno brinuti sve dok se moja ena nije pretvorila u besramnu pijanicu kad su moja djeca bila ve kolskog uzrasta. Dobrog raspoloenja i karaktera i da i ne, ali sve je vrlo ozbiljno ako se s njim loe postupa, jer to nikad ne zaboravlja. Ja potujem svoja obeanja a to traim i od njega. Moja je ena bila drugaija. ivjeli sm n a selu. Svi smo mi oni istinski ljudi to ive izvan kunog praga. ^voju sam djecu uio Zlatnom Pravilu. ivi i pusti druge da ive i u mn go sluajeva moja bi djeca kazivala jedno o drugome kad bi inilo nest0 'e, a krivac bi uvijek priznao i zakoraknuo naprijed, voljan da ije batine i uvijek su obeavali da e biti dobri, obeavao sam im, budu dobri i ako svoje zadatke budu brzo zavravali, i s voljom, da se nioi slobodno igrati. Kao prvu stvar izjutra oni bi se oprali, obukli Clsto rublje i odjeu, ja sam oko toga bio jako uporan, kao to sam i ec avao da drugima ine nepodoptine, a ako bi im druga djeca nanijela 1 a J sam moju djecu prisiljavao da se s njima vie ne igraju. Naa djeca
145

144

nisu nam bila teka sve dok smo bili zajedno. Sve je zapoelo kad je nw ena htjela otii u Grad i ivjeti divljim ivotom pobjegla je i tako

'ja

dane

j uinila. Pustio sam je da ode i kazao sam joj zbogom kad je ona sjedala u auto i spremala se da me ostavi (bilo je to za vrijeme krize). Sva su moj djeca plaui vritala. Ona ih je klela govorei da e oni pobjei od mene i tek jednom se vratiti. Poludjela je i tada je kazala da e natjerati djecu da me mrze, to joj je i uspjelo, osim u sluaju Perrjja. Zbog svoje ljubavi prema svojoj djeci poslije nekoliko mjeseci otiao sam da ih pronaem, pronaao sam ih u San Franciscu, a da moja ena ne zna. Pokuavao sam ih vidjeti u koli. Moja je ena naredila uitelju da mi ne dozvoli vidjeti ih. Meutim, uspio sam ih vidjeti dok su se igrali u kolskom dvoritu i bio sam iznenaen kad su mi kazali mama nam je rekla da s tobom ne razgovaramo. Svi osim Perrjja. On je bio drugaiji. On me je zagrlio i htio je pobjei sa mnom istog asa. Rekao sam mu Ne. Ali im je kola zavrila, on je odjurio do kancelarije mog advokata, g. Rinsoa Turcoa. Odveo sam mog djeaka natrag njegovoj majci i napustio Grad. Perry mi je kasnije rekao, da mu je majka kazala da si pronae novu kuu. Dok su moja djeca bila s njom, mogla su se skitarati kako su htjela, pa sam saznao da se Perry uvalio u nepriliku. Htio sam da ona zatrai rastavu, to je i uinila poslije neto vie od godine dana. Naroljavala bi se i vucarala ivei s nekim mladiem. Ja sam se usprotivio rastavi i djecu sam dobio na uvanje. Poveo sam Perrvja da ivi sa mnom. Druga su djeca stavljena u domove, jer ja ih nisam mogao sve povesti u moj dom, a kako su bila djelomino indijanske krvi, socijalna skrb je povela brigu o njima kako sam ja traio. Bilo je to u vrijeme krize. Radio sam u W. P. A. veoma niske nadnice. U to sam vrijeme imao neto imovine i malu kuu. Perry i ja sffl mirno ivjeli. Srce mi je bilo ranjeno, jer sam ja takoer jo volio svoji 1 drugu djecu. Odao sam se skitarenju kako bih sve to zaboravio. Zaradim" sam za oboje. Prodao sam imanje i ivjeli smo u kui automobilu* 1 Perry je pohaao kolu onoliko koliko je bilo mogue. Nije previe vol' 0 kolu. On brzo ui i nikad se ne svaa s drugom djecom. Jedino kao f? je Bully Kid uzeo na zub. On je bio niska rasta, krupan, novodoli ak voli

koli, pa su ga nastojali zafrkavati i maltretirati. Ustanovili su da se tui za svoja prava. Tako sam odgajao svoju djecu. Uvijek sam im
146

izazovu borbu, jer 'ako to uinite, ja u vas, bogami, mlatnuti kad ""saznam- Ali ako druga djeca zaponu borbu, pokaite sve to znate', i 0( i ;e dijete dvostruko starije od njega u koli dotralo do njega i . -| 0 ga, ali ga je na njegovo iznenaenje Perry maznuo, sruio ga i A bro ga> bogami, namlatio. Ja sam mu dao nekoliko savjeta u hrvanju. Naime, jedno sam i ja bio u sportu Boks & Hrvanje. Nadstojnica kole i a djeca promatrala su borbu. Nadstojnica je voljela velikog djeaka. Nije mogla progutati to vidi kako moj mali djeak Perry mlati velikoga. Poslije peny je bio Kralj Djece u koli. Kad bi neki veliki djeak pokuao tui manjega, Perry bi to odmah uredio. Sad se ak i Big Bully bojao Perrvja i morao je biti dobar. Ali to je smetalo nadstojnicu kole pa mi se poalila na Perrfjeve tue u koli. Rekao sam joj da ja sve to znam i da ne namjeravam dopustiti da dvaput vei djeaci tuku mog djeaka. Osim toga zapitao sam je da mi objasni zato doputa Bullvju Kidu da tue druge djeake. Rekao sam joj da Perry ima pravo da se brani. Perry nikad nije izazivao guvu, a ja u povesti o toj stvari dobrano rauna. Kazao sam joj da mog sina veoma vole svi susjedi i njihova djeca. Isto tako sam joj rekao da u Perryja uskoro ispisati iz te kole i da emo otii u drugu dravu. Tako sam i uinio. Perry nije Aneo, mnogo puta je postupio krivo kao i mnoga druga djeca. Pravo je Pravo, a krivo je krivo. Ja ne podmeem leda onome to je krivo, a on to ini. Treba na Teak Nain platiti kad ini loe, zakon je Gazda, to on sada zna. MLADIKO DOBA Perry je u drugom ratu uao u Trgovaku mornaricu. Ja sam otiao na Aljasku, on je kasnije doao k meni. Ja sam vio krzna a Perry je radio u Komisiji za ceste Aljaske prve zime, a ^tun je krae vrijeme radio na eljeznici. Nije mogao nai posao koji bi mu se sviao. Da dao bih mu koji dolar tu i tamo kad bih imao. On mi Je takoer slao 3o,oo dolara mjeseno za vrijeme rata u Koreji, dok je n bio tamo od poetka do kraja i bijae demobiliziran u Seattleu, Wash. ^no, koliko je meni poznato. On naginje mehanici. Buldoeri, ono za puzanje kanala, kopaice, teki kamioni svih tipova, to je njegova elja. 'skustvo koje je stekao doista je dobro. Ponekad je neoprezan i luaki Zl s Motorkotaima i lakim automobilima. Ali otkad je dobro polizao to aci "fzina, i otkad su mu obje Noge & kuk slomljeni, sada vozi sporije, tOs amsiguran. ,,...,. ......... . ...

li

147

REKREACIJA TO GA PRIVLAI. Da, imao je n prijateljica, ali im bi naao djevojku koja bi ga podcjenjivala ili s j. loe postupala, on bi je napustio. Koliko ja znam, nije se enio. Bit e A se boji vidjevi kakvog sam ja vraga natrapio na se s njegovom majkom 1 sam Trezven ovjek a koliko ja znam Perry je osoba koja ne voli pijani^. Perry je ba mnogo poput mene. On voli Drutvo potenih tipovalj ujj koji ive na zraku poput mene, voli biti sam a takoer najvie voli radij sam. Tako i ja. Ja sam djevojka za sve, da tako kaem, a majstor sam nekim stvarima a tako je i Perry. Pokazao sam mu kako e zaraivati za ivot radei kao ovjek koji stavlja zamke za krzna, kao istraiva, drvodjelja, drvosjea, s konjima itd. Ja znam kuhati a tako i on zna, nije to profesionalno kuhanje ve eto onako jednostavno kuhanje za sebe. Pei kruh, itd., loviti, ribariti, postavljati zamke, bilo to drugo initi. Kao to sam ranije rekao Perry uiva da je svoj Gazda i ako mu se dade prilika da radi posao koji voli, kad mu se kae kako eli da ti neto napravi, tada ga ostavi samog, on e s velikim ponosom zavriti svoj posao. Ako vidi da Gazda cijeni njegov rad on e sve uiniti za njega. Ali nemoj biti grubi njim. Kai mu na ugodan nain kako eli da ti to napravi. On je veliki osjetljivko, lako mu je povrijediti osjeaje, a bogami i moje. Ja sam ostavio nekoliko poslova i tako i Perry zbog Grubih Gazda. Perry nema mnogo kolovanja kao ni ja, ja sam samo zavrio drugi razred. Ali nemojte zbog toga misliti da mi nismo pametni. Ja sam samouk kao i Perry. Sjedenje t Bijelom Kouljom nije za Perrjja ili mene. Ali vanjske poslove mi radimo majstorski i ako ne moemo, pokaite meni ili njemu kako se to radi i za nekoliko dana mi emo savladati posao ili stroj. Knjige ne trebajuPraktino iskustvo mi odmah steknemo, ako nam se najprije p sa0 dopadne. U prvom redu mi moramo voljeti posao. Ali sada on je Krip" zamalo sredovjean ovjek. Perry zna sada da ga nee Poduzimai, boga1)1 ne mogu dobiti poslove na tekoj opremi, ukoliko te Poduzima dobro" pozna. On to poinje shvaati, on poinje shvaati, on poinje misi'0 jednostavnijem nainu da se izdrava na liniji mog ivota. Ja sam sig urJ^ da sam ispravan. Takoer mislim da brzina nije vie njegova elja. Jasve zapaam u njegovim pismima meni. On kae budi oprezan Tata. Ne v ako si pospan, bolje da zaustavi i odmori se pored puta. Te iste rijeci s^ ja njemu govorio. Sada on to meni govori. Nauio je lekciju.
148

foko j drim Perrv je nauio lekciju koju nikad nee zaboraviti. Ja mu sve znai i vi ga vie nikad neete staviti iza reetaka. Ja sam da sam u pravu. Vidim veliku promjenu u nainu kako govori. On j L ko ali svoju greku kae mi. Takoer znam da je posramljen i da e \ susretati ljude koje zna, nee im kazati daje bio iza reetaka. Zamolio je da njegovim prijateljima ne kaem gdje je. Kad mi je pisao i rekao . . j^ reetaka, ja sam mu rekao da mu to bude lekcija da sam sretan , se dogodilo tako kad bi moglo biti i gore. Netko ga je mogao ubiti. Takoer sam mu rekao da svoju kaznu iza reetaka uzme s osmijehom er ti si to sam uinio. Zna ti to bolje. Nisam te ja podigao da krade od drugih, pa mi se nemoj aliti kako je gadno u zatvoru. Budi dobar djeak u zatvoru. I On je obeao da e biti. Nadam se da je dobar zatvorenik. Uvjeren sam da ga vie nitko nee nagovoriti da krade. Zakon je gazda, on to zna. On voli svoju Slobodu. Kako ja dobro znam da e Perrv biti jako dobar ako dobro s njim postupate. Ponaajte se prema njemu podlo, i vi dobijete borca spremna na borbu. Moete mu povjeriti svaki iznos ako vam je prijatelj. On e uiniti kako kaete, on nee ukrasti cent od prijatelja ili nekog drugog. Prije nego se ovo dogodilo. I ja se iskreno nadam da e on ostatak svog ivota provesti kao poten ovjek. On je ukrao neto u Kompaniji s drugima kad je bio malo dijete. Samo zapitajte Perrvja da li sam mu ja bio dobar otac zapitajte ga da li mu je majka bila dobra u Friscu. Perrv zna to je dobro za njega. Vi ste mu dali batine za uvijek. On zna kad je potuen. On nije pizdek. On zna da je ivot prekratak, da bi se znojio da ga opet Potroi iza reetaka. RODBINA. Jedna sestra Bobo udata, i ja njegov otac to smo svi Perryjwi koji ivimo. Bobo i njezin mu sami se izdravaju. Posjeduju vlastitu Kuu i ja sam u stanju, sposoban sam i aktivan da vodim brigu o sebi. "je dvije godine prodao sam svoju kuicu u Aljaski. Namjeravam idue 8dine nabaviti drugu vlastitu kuicu. Pronaao sam i stavio zahtjev na n< *oliko rudnih nalazita i nadam se da u iz njih neto izvui. Osim toga ) a Se i dalje bavim istraivanjem. Traili su od mene da napiem knjigu o Jetnikom drvorezu, a uvena Koliba Lovaca Na Krznae koju sam ja ^adio u Aljaski svojevremeno mom boravitu poznata je svim turistima )' autornobilom putuju do Anchoragea a moda u i ja. Dijelim sve to
149

imam s Perrvjem. Kad god ja jedem on jede. Sve dok sam ja iv. 11^. umrem, ja imam ivotno osiguranje koje e njemu biti plaeno tako A, moe zapoeti IVOT Ponovno kad opet bude slobodan. U sluaju da1 tada ne budem iv.

Tajebiografijauvijekizazivalaburu emocijasamosaaljenje na vrhu, ljubav i mrnja koji u poetku idu podjednako, a &. tim mrnja malo-pomalo prevladava. Veina uspomena koju je izazivalo itanje tog rukopisa bila je neeljena, ali ne ba sve. \] stvari, inilo mu se vrijednim sauvati uspomene na prvi dio svog ivota to je poglavlje sastavljeno od aplauza, divljenja. Imao je moda tri godine i sa svojim sestrama i starijim bratom sjedio je na tribini gledalita za izvoenje rodeo bravura pod otvorenim nebom; na ringu je vitka djevojka iz indijanskog plemena Cherokee svladavala divljeg konja, ritajueg divljana, a raspletena kosa letjela je naprijed-natrag kao u plesaa flamenca. Ime joj je bilo Flo Buckskin, bila je profesionalac u natjecanjima rodea, ampionka u jahanju divljana. Isto tako i njezin mu, Tex John Smith; zgodna Indijanka i zgodni irski kauboj upoznali su se za vrijeme rodeo-turneje na amerikom Zapadu ubrzo su se vjenali i sada se u gledalitu ve nalazi etvoro djece koja ih promatraju iz gledalita. (Perry se sjetio i mnogih drugih priredaba s rodeom sjetio se svog oca kako vjeto izaziva seriju krunica s lasom ili svoje majke sa srebrnim' tirkiznim narukvicama koje su joj zveckale na zglobovima, kak izvodi trikove jaui deperatnom brzinom koja je uzbuivala njeno najmlae dijete i tjeralo gomile gledatelja u gradovima od Teksasa do Oregona da ustanu i aplaudiraju.) Tim Tex & Flo nastavljao je svoje predstave sve dok Perr? nije navrio pet godina. Gledajui na te dane, Perry je jedno primijetio da to ba nije bio jeftini sladoled, drugi put se ovak" izrazio: Nas estoro vozili smo se u staroj kamionini, esto si 0 u njoj spavali, a ivjeli smo od kondenziranog mlijeka, keks* kukuruzne kae. Bilo je to kondenzirano mlijeko poznato k* 'Hawks Brand', a ono je oslabilo moje bubrege puno "^
150

zbog ega sam uvijek mokrio u krevet. Pa ipak nije to bio . t bez veselja, naroito za djeaia koji se ponosi svojim diteljima, koji uiva u njihovoj spretnosti i hrabrosti to je svakako bilo sretnije razdoblje od onoga koje je imalo uslijediti. Naime, Tex i Flo su se stalno naselili pored Renoa, u Nevadi, jer h ie na to prisilila bolest. Prestali su se baviti svojim zanimanjem. Borili su se, a Flo uze roljati whiskey, i kad je Perry navrio est godina, otila je u San Francisco, uzevi i djecu sa sobom. Bilo je tono onako kao to je stari ovjek napisao: Pustio sam je da ode i rekao sam joj zbogom kad je ona sjela u auto i ostavila me iza sebe (bilo je to za vrijeme krize). Moja su djeca vriskala to su najvie mogla. Ona ih je klela govorei im da sad odlaze, ali da e se kasnije vratiti meni. I, doista, u sljedee tri godine Perry je pobjegao u nekoliko navrata, odluan da pronae svog izgubljenog oca, jer je on isto tako izgubio i majku, nauio ju je prezirati; alkohol je iskrivio lice i naduo tijelo svojevremeno vrste i vitke Indijanke iz plemena Cherokee; alkohol je ogorio njezinu duu, izbrusio njezin jezik do najzlobnije tananosti i unitio samopotovanje te ene, koja se podavala svakome ne pitajui ni ime, konobarima i tramvajskim kondukterima i ostalim osobama koje su uzimale ono to je ona nudila bez naplate (jedino je insistirala da najprije s njom piju i pleu uz glazbu s navijena gramofona). Zbog toga je Perry, kako se sjea, uvijek mislio na taticu, u nadi da e on doi i odvesti me, i sjeam se izvrsno kako sam & opet ugledao. Stajao je u kolskom dvoritu. Bilo je to kao tad najtonije nacilja loptu. Kao da vidim najbolji udarac Di ^ i a . Ali tata mi nije htio pomoi. Rekao mi je neka budem zagrlio me i otiao. Nedugo iza toga majka me stavila u ki dom za djecu bez roditelja. Bila je to kua u kojoj su J|VlJek uza me bile Crne udovice. Tukle su me. Jer sam mokrio u ^et. To je jedan od razloga zbog kojeg ne trpim redovnice. Ni ga. Ni religiju. Ali kasnije sam ustanovio da postoje jo i gori ) Uc "- Jer, poslije nekoliko mjeseci oni su me izbacili iz sirotita, na (njegova majka) me stavila na jo gore mjesto. Nekakvo
151

djeje sklonite kojim je upravljala Vojska spasa. I oni mrzili. Zato to sam mokrio u krevet. Zato to sam bio i Indijanac. Bila je jedna asna sestra koja me nazivala i govorila je da nema razlike izmeu nigera i Indijanaca. Oh, I Su se, kako je ona bila prokleto kopile! Roeno kopile. to je On. sve inila sa mnom! Napunila bi kadu sasvim ledenom vodom stavila me u nju i drala me sve dok ne bih poplavio. Sve dok se ne bih poeo utapati. Ali ta kujetina me izvukla u zadnji as Dobio sam upalu plua. Zamalo nisam odapeo. Bio sam dva mjeseca u bolnici. Dok sam leao tako bolestan, vratio se tata, Kad mi je bilo dobro, on me odveo. Gotovo godinu dana otac i sin ivjeli su zajedno u kui nedaleko od Renoa, a Perry je iao u kolu. Zavrio sam trei razred, sjea se Perry. To je bio kraj. Nisam se vie naao u koli. Tog ljeta je tata napravio neku primitivnu tvorevinu, neto poput kuice na kotaima, to je nazvao kuomautomobilom. Imala je dvije odajice i mali prostor za kuhanje. Pe je bila dobra. Mogao si u njoj pei to si htio. Sami smo pekli kruh. Ja sam ukuhavao voejabuke i drugo to bih pronaao. Tako smo mi iduih est godina lunjali po zemlji. Nigdje nismo dugo ostajali. Kad bismo na nekom mjestu ostali suvie dugo, ljudi bi poeli buljiti u tatu, ponaati se prema njemu kao da je on komedija, a ja sam to mrzio, to me vrijealo. Tada sam volio tatu. Bez obzira na to to je znao biti grub sa mnom. U svemu je volio biti apsolutni gospodar. Ali tada sam volio tatu. Uvijek mi je bilo drago kad bismo krenuli dalje. Krenuli bismo i do Wyominga>' Idaha, Oregona, ak do Aljaske. Na Aljasci je Tex nauio svog sina da sanja o zlatu, da ga trai na pjeskovitim dnima pjenuavu 1 potoia, a tamo se Perry nauio i upotrebi revolvera, nauio ] derati medvjede, postavljati zamke vukovima i jelenima. Kriste, to je bilo hladno, sjea se Perry. Tata i ja spayal smo sklupani zajedno, umotani u pokrivae i medvjedu kozUl Ujutro, prije dana, ja bih pripremao na doruak, kekse i ^ meladu, peeno meso; a onda bismo krenuli na dnevne poslv da iskamimo neto za ivot. Bilo bi sve u redu, da ja nis^
152

o; jto Sam postajao stariji sve sam manje potovao tatu. n :e sve znao na jedan nain, ali nita nije znao na drugi. Tata imao pojma o dobrom dijelu moje linosti. Nije razumio .. jnu jotu od svega toga. Na primjer, znao sam svirati har-niku im sam je uzeo u ruku. I gitaru. Imao sam tu prirodnu muziku nadarenost. To tata nije uvidio. Niti je o tome odio rauna. Volio sam i itati. Proirivati svoj rjenik. Pisati li izmiljati pjesme. A znao sam i crtati. Ali nikad me nitko niie ohrabrivao, niti mi davao podrke ni on ni itko drugi. Noima bih spavao otvorenih oijupokuavajui kontrolirati svoj mjehur, a djelomino zbog toga to nisam mogao prestati razmiljati. Kad bi god bilo tako hladno da se jedva moglo disati, ja bih razmiljao o Havajima. O filmu koji sam vidio. S Dorothv Lamour. Tamo sam hito ii. Tamo gdje je sunce. Gdje ima na sebi samo travu i cvijee. Sve vie kinjen takvim ivotom, jedne blage veeri za vrijeme rata 1945. godine, Perry se naao u jednom salonu za tetoviranje u Honoluluu; istetovirali su mu zmiju na lijevoj podlaktici. Evo kako je doao tamo: svaa s ocem, autostopom od Anchoragea do Seattlea, posjet uredu za regrutaciju mornara za trgovaku mornaricu. Ali ne bih se nikad u to upustio da sam znao to me eka, kazao je Perry. Nije rije o radu, a i svialo mi se biti mornarom luke i sve to. Ali kraljice na brodovima nisu mi davale mira. esnaestogodinjak i k tome niska rasta. Znao sam s e braniti, naravno. Ali, znate, mnoge kraljice nisu ba efeminira ne. Dodavola, znao sam kraljica koje bi znale baciti stol kroz prozor. A iza stola i klavir. Takve djevojke vas mogu paklenski n amuiti, naroito kad ih se nekoliko udrui s namjerom da te progone, a ti si samo dijete. To te moe dovesti do elje da se u ije. Nekoliko godina kasnije, kad sam otiao u Armijukad ^ se nalazio u Koreji iskrsnuo je isti problem. Ja sam se obr ponio u Armiji, bio sam dobar kao i drugi najbolji; dali u m i Bronanu zvijezdu. Ali nisu me unaprijedili. Poslije etiri o dine, i to staJno borei se u tom prokletom korejskom ratu, et)ao sam postati barem kaplar. Ali nita od toga. Znate zato?
153

Zato to je na narednik bio otar i grub. Zato to mu ja nian, legao. Isuse, to ja to mrzim. Ja to ne podnosim. Premda -^ ne znam. Neke pokvarenjake sam doista volio. Sve dok ne V neto pokuali. Najvredniji prijatelj kojeg sam ikad imao, doista osjeajan i inteligentan, pretvorio se u pokvarenjaka. U razmaku izmeu naputanja trgovake mornarice i odlaska u vojsku, Perry se pomirio s ocem koji je kad ga je sin napustio odjezdio do Nevade, a onda se opet vratio na Aljasku Godine 1952, kad je Perry zavrio vojnu slubu, starac je bio u kovitlacu planova da zauvijek zavri sa svojim lutanjima. Tata je bio u groznici, pria Perry. Pisao mi je da je kupio neto zemlje na cesti nedaleko od Anchoragea. Rekao je da e sagraditi lovaku kolibu, sastajalite turista. Unaprijed je odredio ime Koliba lovaca na krznae. Zamolio me da to prije doem kako bih mu pomogao da je izgradi. Bio je uvjeren da emo zaraditi dosta para. Dakle, dok sam se jo nalazio u Armiji, s boravitem u Fort Levvisu, drava Washington, kupio sam motorkota (smrtokota, trebali bi ga nazvati) i im sam otputen, krenuh za Aljasku. Doao sam do Bellinghama. Tamo do granice. Kiilo je. Moj kota je skliznuo. To klizanje je za godinu dana odgodilo njegov susret s ocem. est mjeseci proveo je na operacijama i bolnikom lijeenju, a ostatak vremena oporavljao se u umskom domu nedaleko od Bellinghama, koji je pripadao mladom Indijancu, drvosjei i ribaru. Joe James. On i njegova ena postupali su sa mnom kao s prijateljem. Razlika u naim godinama bila je samo dvije ilitrl godine, ali oni su me primili u svoju kuu i postupali sa mnom kao da sam jedno od njihove djece. Volio sam ih. Bilo je to ^ K. Imali su problema sa svojom djecom, ali to nije umanjival" njihovu ljubav prema njima. U to su vrijeme imali etvoro d)eC' ali se taj broj na kraju popeo na sedam. Joe i njegova obitelj bu su veoma dobri prema meni. Ja sam bio na takama, bio s^ prilino bespomoan. Samo sam sjedio. Kako bih neto rao'0' kako bih i ja pokazao neku korist, zapoeo sam ostvarivati nest to je sliilo na kolu. Uenici su bili Joeova djeca s njihovim H1
154

riiateljima, a nastavu smo odravali u sobi za dnevni bora-t Uio sam ih svirati harmoniku i gitaru. Crtanje. I lijepo pie Uvijek svi govore kako ja imam lijep rukopis. To je tono, r zato to sam jednom kupio knjigu o lijepom pisanju i vjebao dok nisam poeo pisati onako kao to je bilo u knjizi. Isto ko itali smo prie svako dijete bi italo po jednu, a ja bih .i jspravljao u itanju. Bilo je to zabavno. Volio sam djecu. Malu djecu. To je bilo lijepo vrijeme. Ali tada je dolo proljee. Boljelo ffle ;e hodati, ali mogao sam hodati. A tata me jo ekao. ekao ga je, ali ne skrtenih ruku. Kad je Perry stigao do mjesta gdje je trebala biti podignuta lovaka koliba, njegov je otac, radei sam, zavrio najtee radove oistio je zemljite i pripremio balvane za gradnju, istukao je i dovezao vagone kamenja. Ali nije zapoeo gradnju dok ja nisam doao. Svaki prokleti dio nainili smo zajedniki. Samo jednom nam je pomagao jedan Indijanac. Tata je bio poput manijaka. Nita ga se nije ticalo to se zbiva snjene oluje, kine oluje, vjetrovi koji obaraju stabla ali mi smo nastavljali dalje. Onog dana kad je krov bio zavren, tata je plesao po cijeloj njegovoj povrini, vriskao i smijao se, odrao je pravu predstavu. Dakle, ispala je to izvanredna stvar. U kolibi je moglo spavati dvadeset ljudi. U prostoriji za objedovanje bio je veliki kamin. A nismo zaboravili n i na posebni salon za koktele i zabavu. Salon za koktele Totem ski stup. Tu sam ja trebao voditi brigu o gostima. Pjevati i tako ^je. Krajem 1953. otvorili smo posao. Ali oekivani lovci nisu dolazili, a obini turisti nekolicina n )ui koji su prolazili tim putem tu i tamo bi se zaustavili da oto grafiraju nevjerojatnu primitivnost Lovake kolibe, ali bi se eor na rijetko zaustavljali i preko noi. Neko smo se vrijeme v aravali. Uporno smo mislili da e stvar prohodati. Tata je nas)a da se poslui i nekim trikovima. Nainio je Vrt uspomena. Zdencem elja. Uz cestu postavio je reklame. Ali sve to nije n 'jelo ni marjaa vie. Kad je to tata shvatio kad je shvatio : 0(* ^ga toga nema koristi, da smo samo potroili nae vrie l novac on stade nasrtati na me. Poeo se ponaati kao
155

gazda. Poeo je vrijeati. Govorio je da ja ne obavljam svoj * posla. Nije to bila ni njegova ni moja greka. U takvoj situ ac" bez novca i sa sve mranijim izgledima, morali smo ii je/ 1 drugome na ivce. Doao je trenutak kad smo jednostavno b gladni. Dotle smo doli. Barem prividno. Keks. Tata je zgrab 1 keks iz moje ruke i rekao da ja previe jedem, da sam pohlepno sebino kopile, i da mu nije jasno zato me vrag ne odnese, jerm. on tu vie ne eli vidjeti. Nastavljao je s takvim nainom ivota sve dok mi nije prekipjelo. Zgrabih ga rukama za vrat. Moje ru^ koje nisam mogao kontrolirati. Ruke su ga htjele zadaviti. Tatu koji je vjet hrva, ovjek koji zna iz svega izmigoljiti. Oslobodio se i pojurio po pitolj. Vratio se uperivi ga u mene. Rekao mije 'Pogledaj me, Perry. Ja sam posljednji iv ovjek kojeg si vidio', Ja stajah ukoeno na svom mjestu. No tada on shvati da mu je pitolj prazan i stade plakati. Sjeo je i plakao poput djeteta, Uinilo mi se da se vie ne ljutim na njega. Bilo mi gaje ao. Bilo mi je ao obojice. Od toga ipak nikakve koristija jednostavno nisam imao to zucnuti. Podoh na etnju. Bijae travanj, ali uma je, jo sva bila pod dubokim snijegom. Tumarao sam sve do noi, Kad sam se vratio, naoh kuu u mraku zatvorenih vrata. Ana snijegu ispred kuice bijae sve to sam imao. Sve je to tata pobacao. Knjige. Odjeu. Ama ba sve. Ostavih sve na istom mjestu. Osim gitare. Uzeh gitaru i krenuh cestom. Ni dolara u depa Oko ponoi zaustavio se kamion i ofer me uze u kabinu. Zapitao me kamo smjeram. Odgovorio sam: Bilo kamo da vozite fl mene je dobar smjer. Nekoliko tjedana kasnije, nakon to se opet sklonio k0(1 Jamesove obitelji, Perry se odluio za definitivno odredi^ Worcester, Massachusetts, mjesto u kojemu je ivio jedaD armijski drug koji bi mu se mogao i razveseliti, a i pomoi rfl da pronae dobro plaeni posao. Razne stranputice produz1 mu putovanje prema istoku; prao je tanjure u restoranu Omahi, prodavao je benzin u garai u Oklahomi, a mjesec a& radio je i na rancu uTeksasu. U srpnju 1955, na odvojku $iC Worcesteru, obreo se u Phillipsburgu, gradiu u Kansasu, ita^
156

dbina stala nametati u vidu loeg drutva. Ime mu Se*' Smith) pria Perry. Preivao se kao i ja. Ja mu se ak i ne 'am imena. On bijae samo tip s kojim sam se negdje sudario, s ', : e i a uto i kazao mi je da e me odvesti sve do Chicaga. i ako, vozikajui se kroz Kansas, doosmo do tog mjestaca p, jllipsburga i zaustavismo se da zavirimo u kartu. ini mi se da h'jae nedjelja. Zatvorene trgovine. Mirne ulice. Moj prijatelj, boe ea blagoslovio, ogledao se oko sebe i neto predloio. Prijedlog je bio u 'deji da provale u oblinju zgradu, Chandler Sales Companv. Perry se sloio i tako oni provalie u prazne prostorije odnijevi poprilino uredskih strojeva (pisae strojeve, raunske strojeve). Moda bi na tome sve i ostalo da su kradljivci nekoliko dana kasnije potovali prometni znak u gradu Saint Joseph, u dravi Missouri. Robetina jo bijae u autu. Pajkan koji nas je zaustavio po svaku je cijenu htio saznati gdje smo mi to nabavili. Izvrie neka provjeravanja i, kako to oni kau, vratili su nas u Phillipsburg, Kansas. A tamo rulja odrava doista draestan zatvor. Pod uvjetom da vam se zatvori sviaju. Nije prolo ni etrdeset i osam sati, a Perry i njegov drukan zapazie otvoren prozor, propuzae kroza nj, ukradoe auto i uzee smjer prema sjeveroistoku do McCooka u Nebraski. Uskoro se raziosmo, ja i g. Smith. Nemam blage veze to se kasnije s njim dogodilo. Svakako smo se obojica nali na popisu traenih osoba FBI-a. No, koliko je meni poznato, njega nisu nikad ulovili. Jednog kinog poslijepodneva idueg studenoga, autobus nije Grevhound doveo je Perrvja u Worcester, industrijski grad drave Massachusetts, strmovitih i nakrivljenih ulica koje '^najljepeg vremena djeluju sivo i neprijateljski. Pronaoh ucu u kojoj je trebalo da stanuje moj prijatelj. Moj armijski pn Jatelj iz Koreje. Ali stanari rekoe da je on otiao prije est |eseci i da nitko iv nema pojma gdje je on zabrazdio. Strano, 'ko razoaranje, smak svijeta i slino tome. Odoh do trgovine ^ i kupih pola galona crvenog talijanca, zatim se vratih do busnog kolodvora i stadoh piti vino zagrijavajui se. Bilo J e sasvim lijepo dok se nije pojavio jedan tip i uhapsio me
157

zbog skitnje. Policija ga je zavela pod imenom Bob Tum e to bijae dakako izmiljeno ime zbog popisa traenih osoba k ' izdaje FBI. Proveo je etrnaest dana u zatvoru, platio je P[ L od deset dolara i otputovao je iz Worcestera jednog dru eo studenakog kinog poslijepodneva. Spustih se do Nevv Yo ka i uzeh sobu u hotelu na Osmoj aveniji, dodaje Perry. f. je u blizini etrdeset druge ulice. Najzad dobih noni p0sao Obavljao sam kojekakve poslove oko tezgi jeftinih trgovi^ pod nadsvodenim trijemom. Odmah tamo uz etrdeset drugu ulicu, u blizini automata. Hou rei pored rupe u kojoj sam se hranio kada bih se doista hranio. Vie od tri mjeseca ja praktiki nisam naputao podruje Broadwaya. U prvom redu nisam imao odgovarajue odijelo. Imao sam samo vestern stvari traperice i izme. Ali u etrdeset drugoj ulici nitko o tome ne vodi rauna. Sve je u redu ama ba sve. U ivotu nisam vidio toliko nakaza kao tamo. Proivio je zimu u tom runom, neonom osvijetljenom susjedstvu, iji je zrak bio zasien mirisima kokica, vruih sendvia i oranade. Ali tada, jednog sunanog oujskog jutra, ve nadomak proljea, kako se on sjea, dvojica kopilana iz FBI-a su me probudili. Uhapsili su me u hotelu. Bum! Izruie me opet Kansasu. Phillipsburgu. U isti draesni zatvor. Nabie me na km kraa, bijeg iz zatvora, kraa automobila. I tako dobih od pet do deset godina. U Lansingu. Poto sam tamo ve proboravio je dno vrijeme, javih se pismom tati. Neka sazna za tu vijest. Pisa0 sam i svojoj sestri Barbari. U to vrijeme, kako prooe godini bilo je to sve to mi ostade. Jimmy samoubojstvo. Kroz pf' zor. Moja majka mrtva. Bila je mrtva ve osam godina. Svi odos osim tate i Barbare. Barbarino pismo bilo je u svenju odabranih stvari koje ^ rry nije htio ostaviti za sobom u sobi hotela u Mexico 1 > C' ^ Napisano ugodno itkim rukopisom pismo je bilo datirano travnja 1958, dakle u vrijeme kad se primatelj ve gotovo d godine nalazio u zatvoru: -f(
O

Najdrai braco, Perry,

'

>[

Danas smo primili tvoje drugo pismo i oprosti mi to ti nisam ranije Ja I ovdje kao i oko tebe vrijeme postaje toplije i moda sam na pragu ljetne groznice. Unato tome pokuat u napisati pismo to budem gla bolje. Tvoje je prvo pismo bilo doista uznemiravajue, ali zacijelo im Ja ti se nije vrzmala pomisao da je to razlog to ti nisam odgovorila ___ ;stjna je u tome to me djeca neobino zaokupljaju pa je veoma teko sjesti i usredotoiti se na pisanje pisma kao to sam dugo namjeravala uiniti. Donnie je nauio otvarati vrata i uspinjati se po stolicama i ostalom namjetaju, pa sam u stalnoj brizi da ne padne. Uspjela sam tu i tamo pustiti djecu u dvorite ali ja stalno moram biti s njima, jer se mogu ozlijediti ako ih pozorno ne motrim. Ali nita nije zauvijek i ve znam kako e me stezati strah kada se otisnu trkom na ulicu, a ja neu znati gdje se izgubie. Evo ti nekoliko podataka o njima, ako e te zanimati. Freddie Baby Donnie Visina 92,71 cm 95,75 cm 86,35 cm Teina 13,5 kg 15kg 13kg Broj cipela 38 uske 39 uske 37 iroke

158

Kao to vidi Donnie je komad djeaka za njegovih 15 mjeseci, a sada da mu je probio i 16. zub uz njegovu ivahnu narav ljudi ne mogu a a ga ne vole. Nosi odjevne predmete iste veliine kao Baby i Freddie, ali ^ad su mu hlae jo predugake. Namjera mi je da ti napiem dugako i opirno pismo, pa u ga zacijelo t0 Prekidati kao to e biti sada, jer je tono vrijeme da okupam Donnie t>aby i Freddie su se jutros kupali, a kako je danas hladno, nisam ih il izvan stana. Brzo u se vratiti. to se tie mog strojopisa ne mogu te slagati! Ja nisam daktilograf)a- Muim se jednim, a najvie s pet prstiju iako se trudim, a i uspijevam . C1 klikom Fredu u njegovu poslu, pa mi je potreban cijeli sat za ono 1 netko tko zna natipkao za 15 minuta. Ozbiljno govorei, ja neni vremena ni volje da se tome profesionalno posvetim. Ali drim da
159

m
je divno kako si ti bio uporan i postao tako sjajan tipka. Uvjerena sam smo svi bili veoma prilagodljivi (Jimmy, Fern, ti i ja), a i svi smo iskazi nagnua prema umjetnikom izraavanju izmeu ostalih stvari (\ \ su mama i tata bili umjetniki nadareni. Ja istinski osjeam da nitko od nas ne moe nikoga optuivati zh bih ega to nas je zadesilo u ivotu. Dokazano je da smo u sedmoj godj^ gotovo svi zakroili u dob razlonosti, to e rei da u toj dobi razumije^ i uoavamo razliku izmeu dobra i zla. Dakako da sredina igra golemu ulogu u naem ivotu, kao to je samostan odigrao u mom ivotu, a j a sam zahvalna tom utjecaju. to se tie Jimmvja on bijae najvri od nas. Sjeam se kako je vrijedno uio i pohaao kolu kada mu nitko nije govorio da je njegova VOLJA hoe li uiniti neto od sebe. Nikad neemo znati razloge koji su doveli do onoga to se zbilo i zato je uinio ono stoje uinio, i mene uvijek boli razmiljanje o tome. Bilo je to tako nepotrebno, Ali mi imamo tako slabanu kontrolu nad naim ljudskim slabostima, ato se odnosi takoer i na Ferna i na stotine tisua drugih ljudi ukljuujui nas jer svi mi patimo od slabosti. U tvom sluaju ne bih znala kazati to je tvoja slabost, ali ja smatram NIJE SRAMOTNO IMATI PRLJAVO LICE SRAMOTA JE DRATI GA PRLJAVIM. Volei te i govorei istinu, Perry, a ti si moj jedini ivui brat i ujak moje djece, ne mogu kazati ili osjeati da je tvoje miljenje o naem ocu, ili injenica to si u zatvoru, PRAVEDNO ili zdravo. Ako si se nakostrijelo bolje ti je da se smiri, jer mi je jasno da nitko od nas nije kadar s vese ljem prihvaati kritiku, pa je prirodno osjeati neko odbijanje prema osobi koja kritizira, to je izazvalo moju spremnost da oekujem jednu ili dvij u kojemu e mi bez uvijanja kazati to misli o meni. Nadam se da krivo oekujem, te se iskreno nadam da e te ovo pi
sin0 e

tno odravati ga prljavim. Nitko nije svjesniji od mene mojih J tataka i greaka, pa ti vie ne kanim dosaivati. " A sada prvo i najvanije tata nije odgovoran ni zbog tvojih krivih A brih postupaka. Ono to si uinio, bilo pravo ili krivo, samo je tvoje i-1 Prema onome to mi je poznato, ti si svoj ivot ivio onako kako ti odgovaralo bez obzira na okolnosti ili osobe koje su te voljele i koje to moglo boljeti. Bez obzira na to shvaa li ti to ili ne tvoj sadanji hotavak u zatvoru meni je jednako neugodan kao i tati ne zbog toga to uinio, ve stoga to mi ne iskazuje nikakvo ISKRENO aljenje i to ini da ti ne pokazuje nikakvo potovanje prema bilo kojem zakonu, ljudima, bilo emu. Tvoje pismo govori o tome da ti krivnju za sve svoje probleme natovaruje na druge, ali nikako na sebe. Priznajem da si inteligentan i tvoj je rjenik izvrstan. Uvjerena sam da ti moe uspjeti u svakom svom naumu, i to dobro uspjeti, ali to ti zapravo namjerava uiniti, eli li raditi i poteno ustrajati u takvu poslu koji bi naumio? Nita to je dobro ne postie se lako, a iako sam uvjerena da si to uo niz puta, drim da ti nee koditi ako to uje jo jednom. U sluaju da te zanima istina o tati srce mu je svisnulo zbog tebe. Bio bi spreman uiniti sve da izbavi sina na slobodu i da ga ima uza seali bojim se da bi ga ti opet jo gore povrijedio. Ne osjea se dobro, hvataju ga godine i, kako se to kae, on vie nije jak kao dren, kakav je bio nekada. Ponekad je grijeio, ega je svjestan, ali to je god imao i kamo se god zaputio, s tobom je dijelio i svoj ivot i sve to je posjedovao, a tako se ne bi ponaao prema nikome drugome. U redu, ja ti ne kaem da mu duguje
v p

stvari a) da vie neu uti ni glasa od tebe, ili b) da e mi napisati pisn>

jeiu zahvalnost ili svoj ivot, ali duan si mu iskazivati POTOVANJE ' ONAA TI SE PRE MA NJE MU UOBIAJENO POTE NO. Ja se g lo obno ponosimnas i dijeliti nau ljubav, umjesto to samuje a jedino mi l e o ivjeti uz tatom. Volim ga i potujem kao svog tatu, u svojem m

natjerati na razmiljanje, jer treba da pokua saznati to drugi osjea)"' Molim te da shvati da ja nisam nikakav autoritet niti bih se mogla hvas0 velikom inteligencijom ili odgojem, ali vjerujem da sam normalan ^ koji nije lien osnovne razlonosti, a svoj ivot elim proivjeti u sW a s bojim i ljudskim zakonima. Nije neistinito da sam i ja ponekad P^ ' to je normalno jer, kako rekoh, ja sam ovjek i prema tome imam lj uds , slabosti, ali osnovno je, ponavljam, da nije sramota biti prljava lica>

ma Os

autu, patei od enje i osamljenosti ekajui na tebe, svoga sina. e m se za nj, a kada kaem da se ja brinem, ujedno mislim i na svog su-pru ga. jer on potuje naeg tatu. Jer je on OVJEK. Tono je da tata nema
0 s

ire

obrazovanje, ali u koli jedino nauimo da prepoznajemo rijei i " dobro slovkamo, ali sasvim je druga stvar primjena tih rijei na stva- ZlV ot - To su sasvim druge stvari, koje nam mogu dati jedino IVOT

160

161

i IVLJENJE. Tata je ivio, a ti pokazuje svoje neznanje nazivaj^neodgojenim i nesposobnim da shvati nauno znaenje itd. iVot .. problema. Majka je i dalje jedina osoba koja djetetu daje svojstven n i jubac i koja ga hrani ljubavlju objasni to nauno. ao mi je to sam tako otra, ali smatram da moram izgovoriti svoj Jj alosti me to ovo mora biti cenzurirano (od uprave zatvora), ali iskrenoj, nadam da ovo pismo nee nakoditi tvom moguem otpustu. Ipak uvi rena sam da ti mora znati i shvatiti kakvu si stranu stvar uinio. Tata je najvaniji, jer sam ja posveena svojoj obitelji, a ti si jedini kojeg tata vol ukratko, ti si njegova 'obitelj'. Dakako da on zna da ga ja volim, ali kao to zna, nije to ona bliskost. Tvoj zatvor nije neto zbog ega bi trebalo biti ponosan, ali ti to mora proivjeti, mora uznastojati sve izdrati i uiniti sve to moe, ali nes tvojim stavom da su svi ostali glupi, neodgojeni i nesposobni da shvate, Ti si ljudski stvor sa slobodnom voljom. To te uzdie iznad ivotinje. Ali ako ti svoj ivot ivi bez osjeaja i saalijevanja blinjih tada si poput ivotinje 'oko za oko, zub za zub', a tko tako ivi ne poznaje ni sreu ni duevni mir. U pogledu odgovornosti svi smo slini, jer je nitko ba ne ljubiali svi smo mi odgovorni zajednici u kojoj ivimo i njenim zakonima. Kada doe vrijeme preuzimanja odgovornosti za kuu i djecu ili ivotni kruh, kada djeca postaju ljudi zamisli kakvu bi zbrku predstavljao svijet kada bi svatko govorio 'ja elim biti individualac bez odgovornosti, elim u svemu slobodno izraavati svoju elju i misli i ponaati se kako meni osobno odgovara'. Svi smo mi slobodni da govorimo i inimo kao slobodne linosti, ali pod uvjetom da ta sloboda govora i ponaanja nije na stef blinjih. Razmisli o tome, Perry. Ti si iznad prosjeka inteligentan, ali tvoja r* boritost nije u centru. Moda je to izazvao pritisak zatvora. Bilo to zapamti da si samo ti i iskljuivo ti odgovoran za sebe, pa je nate i jedino na tebi da savlada ovaj dio svog ivota. Nadam se tvom skor odgovoru. S ljubavlju, uz mo'i ttu. ^; 4* i '
162

Osjeaji nisu bili presudni za injenicu to je Perry ukljuio nismo u svoju zbirku posebnih blaga. Daleko od toga. On prezirao Barbaru, pa je jednog dana kazao Dicku: Jedino mrtio aljenje koje osjeam volio bih kao sve na svijetu da . j moja sestra bila u onoj kui. (Dick se nasmijao i priznao svoje aljenje: Stalno me opsjeda misao kakva bi to bila zabava da je tamo bila i moja druga ena. Ona i cijela njena prokleta obitelj-) Ne, on je pismo cijenio jedino zato to mu je njegov superinteligentni prijatelj iz zatvora, Willie-Jay, napisao veoma osjeajnu analizu tog pisma na dvije tipkane stranice, pod naslovom: Dojmovi koje sam napabirio iz pisma:

DOJMOVI KOJE SAM NAPABIRIO IZ PISMA

1. Kad je zapoela pismo, bila joj je namjera da to bude samilosno izraavanje kranskih principa. To e rei daje kao odgovor na pismo koje si ti njoj uputio, a koje joj je oigledno ilo na ivce, ona odluila okrenuti ti i drugi obraz, nadajui se da e na taj nain izazvati tvoje aljenje zbog tvog ranijeg pisma, pa te prisiliti na obrambeni stav u drugom pismu. Meutim, malo je osoba koje su kadre uspjeno demonstrirati princip pce etike dok su njihova razmatranja zagnojena emocionalnou. Tvoja sestra dokazuje tu injenicu, jer kako produuje pismo, njen sud poputa PrM raspoloenjem misli su joj dobre, lucidni proizvodi inteligencije, 110 v ise nije nepristrana, bezlina inteligencija. To je razbor noen na ilima emotivnog odgovora na uspomene i frustracije; prema tome, bez a 'a na svu moguu mudrost njenih upozorenja, ta upozorenja ne usPJevaju uzrokovati odlunost, ukoliko nije rije o odlunosti odmazde, favajui je u tvom iduem pismu. I tako bi zapoinjao krug koji moe 0 kulminirati daljnjom estinom i neraspoloenjem. 1 je glupo pismo, ali roeno u ljudskim manama. ... ^^ pismo njoj, i ovo kojim ti ona odgovara, promaili su svoje c' tvoje pismo bijae pokuaj objanjavanja tvog pogleda na ivot, 11 dakako podloan takvu miljenju. Sudbina tog pisma bila je u 04 nee biti shvaeno ili da bude doslovce shvaeno, jer su tvoje ide163

-.v... -y tvoja sestra Barbara, Frederic iot"

je suprotne konvencionalizmu. Ima li ita konvencionalnije od ku s troje djece, koja je posveena svojoj obitelji??? Je li ita prirodnije QA njenog odbijanja nekonvencionalne osobe. Konvencionalizam bubri oH jake hipokrizije. Svatko tko misli svjestan je tog paradoksa, ali u odnos'

ma s konvencionalnim ljudima mudrije je s njima postupati kao da nis hipokriti. Nije to pitanje vjernosti vlastitim koncepcijama; to je pitanj kompromisa kako bi mogao ostati individualac lien neprekidnog straha od konvencionalnih pritisaka. Njeno je pismo neuspjelo, jer ona nije mo gla dosei dubinu tvog problema ona jednostavno ne moe dokuiti pritiske kojima si izloen zbog okoline, intelektualnog nezadovoljstva! rastue tendencije k izolacionizmu. , ,,, ^ 3. Njoj se ini da: > (i:j a) ti sve dublje zapada u vode samosaaljenja. , | * b) ti suvie kalkulira. *\i c) ti u biti ne zasluuje pismo od osam stranica napisano u pauzama majinskih obaveza.

4. Na strani 3. ona pie: Ja istinski smatram da nitko od nas nema pra va da ikoga optuuje, itd. Tako brani one koji su utjecali na njene godine formiranja. Ali je li to cijela istina? Ona je supruga i majka. Potovana i vie-manje sigurna. Nita lake od ignoriranja kie kad ima kini ogrta. Ali kako bi se ona osjeala kad bi bila prisiljena da na ulici zarauje za ivot? Bi li i tada tako spremno opratala osobama svoje prolosti? Ap solutno ne. Nita nije normalnije od osjeanja da su drugi dijelili nae neuspjehe, kao to je uobiajeno reagiranje kad zaboravljamo one koji su dijelili ili sudjelovali u naim uspjesima. 5. Tvoja sestra potuje tvog oca. Isto tako nju mui injenica dasi0 bio njegov izabranik. U njenu pismu njena ljubomora izraena je veonw suptilno. Izmeu redaka ona je ugurala pitanje: Ja volim tatu i nastoji sam ivjeti tako da se ponosi mnome kao kerkom. Ali ja se moram & dovoljavati mrvicama njegove ljubavi. Jer on voli tebe, ali zato to &0 biti tako? Oigledno je da je tvoj otac iskoristio emotivnu narav tvoje seS izraenu kroz pisma. Slikao je sliku koja opravdava njeno miljenje o nj munesretnik proklet nezahvalnim sinom kojega je on obasuo ljubav ] i panjom, a taj isti sin zauzvrat postupa s njim neasno i sramotno164

N a strani 7. kae da joj je ao to pism o m ora biti cenzurirano. U stva joj to nije ni najm anje ao. O na je sretna to e njeno pism o proi kroz te cen zo ra. O n a je p ism o n ap isala p o d sv je sn o im aju i n a u m u cen zo ra, dajui se da e progurati m isao kako je obitelj Sm ith doista vrlo discipli'rana jedinica: M olim vas da k roz P errvja ne ocjenjujete i nas ostale. 0 m ajci koja poljupcim a su i djetetov bu -buu pla. T o je en ski oblik sarkazma. 6. Ti joj pie: a)jer je voli na neki poseban nain . b) jer osjea p otrebu tak vo g ko ntak ta s v an jsk im svijeto m . c)jer je m oe iskoristiti. P ro gn o za: D op isiv an je izm eu teb e i tvoje sestre nije nita d rug o v e isp un jen je jed ne d ru tven e fo rm e. O d ravaj tem u sv ojih pisam a u nu tar k ru ga n je no g razu m ije va nja. N e istresaj sv o je p riv atn e zak lju k e . N e dovodi je u ob ram beni poloaj i ne dopu sti joj da ona tebe uvali u takav poloaj. Potuj njena ogranienja u razu m ijev anju tvojih ciljeva i upam ti d a je o na o sjetljiv a n a tv oj o biaj k ritiziran ja vaeg tate. U v ijek ustraj u jed n o m sta v u p re m a n jo j i n e m o j n ita d o d a v a ti n je n o m d o jm u d a si ti slabi, ali ne zato to ti je nuna njena dobrostivost, ve stoga to m oe oekivati vie slinih pisam a, mogu jedino posluiti jaanju tvojih ve a ona opasnih antidrutvenih instinkta.

KRAJ Nastavljajui sreivati i izabirati najvanije stvari, Perry je odjednom shvatio da je nevjerojatno porasla hrpa materijala koji "^ je prirastao srcu i od kojeg se nije htio ni privremeno odijeliti, i sto je trebao uiniti? Nije mogao riskirati gubitak Bronane 'jezde koju je zaradio u Koreji, niti gubitak srednjokolske Jedodbe (koju mu je izdala Uprava za kolovanje opine LeaWor th, nakon to je u zatvoru nastavio i zavrio svoje dugo Pusteno kolovanje). Niti bi mogao podnijeti pomisao da iz1 veliku omotnicu odebljalu od fotografija u prvom redu tltl j.. K a koje su obuhvaale razdoblje od dana kad je snimljen P Portret djeaka koji je tek pristupio Trgovakoj mornarici,
165

na ijoj je poleini napisao: 16 godina. Mlad, veseo i nevin u, do nedavnih fotografija iz Acapulca. Bijae jo oko pola stoti n drugih predmeta za koje je vrsto odluio da e ih ponijeti & sobom. Medu njima bijahu njegove karte sa zakopanim blagom Ottova crtanka i dva debela notesa od kojih je deblji predstavljao njegov osobni rjenik, bez ikakva reda sastavljeni svatar rijeci za koje je vjerovao da su lijepe ili korisne ili barem vrijedne da se zapamte. (Primjerak jedne stranice: Tanatoidan = slian smrti; omnilingvalan = verziran u jezicima; amers = kazna, iznos globe koji utvruje sud; nesciencija = neznanje; facinorozan = odvratno pokvaren; hagiofobija = morbidan strah od svetih mjesta i stvari; lapidikolozan = koji ivi ispod kamenja kao neki slijepi kukci; dispatija = nedostatak simpatije, prijateljskih osjeaja; psilofer = tip koji je sklon tome da ga smatraju filozofom; omofagija = hranjenje sirovim mesom, ritual nekih divljih plemena; depredirati = opljakati, oistiti kradom, ekati na neto u zasjedi; afrodizijak = lijek ili slino to izaziva seksualne elje; megalodaktilos = onaj koji ima abnormalno debele prste; mirtofobija = strah od noi i tame. ) Na koricama druge biljenice, rukopisom kojim se toliko ponosio, tekst koji je obilovao zavojitostima, viticama i enskom rascvjetanou u rukopisu, objavljivao je sadraj kao Privatni dnevnik Perrvja Edwarda Smitha to bijae netoan opis, jer to ni po emu nije bio dnevnik, ve vie-manje neka antologija opskurnih injenica (Svake petnaeste godine Mars se pribliava. 1958. je godina pribliavanja), pjesama' knjievnih citata (Ni jedan ovjek nije otok, sam za sebe)te reenica ili poglavlja iz novina ili knjiga koje je parafrazirao u navodio. Na primjer:
Znanaca imam mnogo, prijatelja malo; a jo je manje onih koji doista poznaju. uje se o novom otrovu za takore koji se pojavio na tritu. dno jak, bez mirisa, bez ukusa, nakon gutanja je potpuno apsorbiran t da se u mrtvu tijelu ne moe nai ni traga. ^,,,r.t, ,,,**, SJJB;
166

Kad si pozvan da odri govoranciju: Tako mi ivota, ja se ne sjeam htjedoh kazivati mislim da nikad ranije u mom ivotu nije toliko j; bilo tako izravno odgovorno za moju stvarnu, istinsku sreu. To je jvan trenutak, rijedak trenutak i ja sam vam doista dunik. Hvala vam! Proitao sam zanimljiv lanak u asopisu Man to Man iz veljae: Moem sam krio put do rudnika dijamanata. ovjeku koji uiva slobodu sa svim prerogativima gotovo je nemogue shvatiti to to znai biti lien te slobode. Rekao je Erle StanlevGardner. to je ivot? To je blijesak krijesnice u noi. To je izdisaj bivola zimi. ivot je poput slabane sjene koja trkara travom i nestaje u sumraku. Izreka Gavranove Noge, poglavice Indijanaca Blackfoot.

Posljednja izreka napisana je crvenom tintom i ukraena rubom zvjezdica nacrtanih zelenom tintom; antologiar je elio naglasiti osobno znaenje te izreke. Izdisaj bivola zimi to je tako odgovaralo njegovoj slici ivota. Zato se uzrujavati? Koji je to razlog zbog kojega bi valjalo ivjeti u znoju? ovjek je nita, maglica, sjena koju deru sjene. Ali, k vragu, ipak se mora uzrujavati, planirati, brinuti se i o noktima i o upozorenju hotelske uprave: SU DIA TERMINA ALAS2P.M. Dick? uje li me? zapita ga Perry. Skoro e jedan sat. Dick je bio budan. ak vie od toga, jer su on i Inez spolno pcili. Kao da ponavlja rozarij, Dick je neprekidno aptao: Je 1 hno, bebice? Je li fino? Ali Inez je istovremeno puila cigar ^u i utjela. Sino oko ponoi, kad ju je Dick uveo u sobu i jasnio Perrvju da e ona tu spavati, iako nije bio oduevljen, rr y je pristao, ali ako su oni vjerovali da e ga uzbuditi njihovo n ^J asanje, ili mu znaiti ita vie od muke doista su se va' Ipak je Perry saalijevao Inez. Ona bijae tako glupo dijete On a je istinski vjerovala da se Dick namjerava oeniti njome, je imala ni pojma da je on odluio tog istog poslijepodneva >titi Meksiko. Hl *Je li fino, bebice? Je li fino? ^ *;.;1iv *.$>
167

ke stanice dra I. E. Dalea. jasno. enaga je zamolila da V& 11 boravi preuzeti obiteljsku maku Pete. Pete bijae tigrasti ak teak vie od sedam kilograma, veoma poznat u Garden 0 u p svojoj ratobornosti, koja ga je naposljetku i dovelanicu; iu Bila je subota. Boi je bio blizu i automobili su puzaliyu bitka koju je izgubio sa psom bokserom ostavila je na 2c emu Main Streeta. Stijenjen medu vozilima, Dewey je pogled takve rane koje su zahtijevale i ivanje i antibiotike. Kadr j ao e j iznad glave i ugledao razne svetolike ukrase koji su mu visjeliDale izruio, Pete se smjestio na prednje mjesto automo bila iznad glave sjajne girlande zelene boje ukraene papirnimsvoga vlasnika i nije prestajao presti sve do Holcomba. zvoniima grimizne boje to ga je podsjetilo da jo nije ku Detektiv je imao farmu River Valley za cilj vonje, ali zaelio je pio ni jedan jedincati dar za enu ili sinove. Njegova je svijestda popije neto toplo alicu vrue kave pa se zaustavio u automatski odbijala probleme koji nisu bili povezani sa sluajemHartmanovoj kafeteriji. Clutter. Marie i mnogi njihovi prijatelji udili su se njegovojZdravo, ljepotane, doeka ga gospoda Hartman. Sto potpunoj obuzetosti tom stvari. mogu uiniti za vas? Samo kavu, madame. Jedan intimni prijatelj, mladi pravnik Clifford R. Hope Natoila mu je alicu kave. Varam li se ili ste vi prilino mladi, otvoreno je rekao: Zna li ti to se s tobom dogaa,smravjeli? Ale? Shvaa li da ne govori ni o emu drugome? Doista,Malo. U stvari, u prola tri tjedna Dewey je izgubio deset odgovorio je Dewey, to je sve to zaokuplja moje misli. A nijekilograma. Njegova su odijela stajala na njemu kao da ih je po nemogue da govorei o toj stvari odjednom posvetim panjusudio od punanog prijatelja, a njegovo lice, koje bi ponekad detalju na koji prije nisam pomiljao. Neki nov kut. Ili e upuivalo na njegovo zanimanje, sada je izgubilo te znaajke. ti neto zucnuti. Doavola, Cliffe, to ti misli kako bi izgledaoMoglo je to biti lice asketa udubljenog u meditacije. Kako je sa moj ivot da ova stvar ostane u arhivi nerijeenih sluajeva. Uzdravljem?Jako dobro.Vi izgledate strano. godinama koje dolaze ja u oslukivati na sve strane, a svaki put0 tome nije trebalo biti spora. Ali nije izgledao gore od kada se dogodi ubojstvo, kad se bilo gdje u zemlji dogodi kakavdrugih lanova pratnje iz KBI-a agenata Duntza, Churcha i sluaj koji ima makar daleke, jedva uhvatljive slinosti s oviift^yea. Zacijelo mu je bilo bolje nego Haroldu Nyeu, koji se ao ) jaja u pojuriti s otvorenom sirenom na lice mjesta i nastojatina dunost bez obzira na injenicu to su ga razdirale gripa ustanoviti ima li kakve veze izmeu oba sluaja. Ali nije to sve.8roznica. etvorica umornih ljudi ispitali su zajedno nekih e Najvanije je to sam Herba i njegovu obitelj upoznao ebolj stotina informacija, apata, pretpostavki. Dewey je, !na r> nego to su se oni poznavali. Progone me. Drim da e tako bit>proveo dva dana umorno gubei vrijeme u pokuaju da uvijek. Sve dok ne saznam to se dogodilo. g j p j 1 Deweyjevo posveivanje zagonetki izazvalo je u njega odsu Vati tragove tog fantomskog para, Meksikance za koje je Paul ' utr nost duha, koja za nj nipoto nije bila karakteristina. Tog j e m prisegao da su posjetili g. Cluttera uveer uoi umorstva. ; gaje Marie zamolila ne bi li on... molim te, jako te molim, 1' nefl *J jednu alicu, Alvine? ' zaboraviti da... Ali on se nije mogao sjetiti te molbe sve dok % nije stanjio promet tog dana posveenog kupovanju, i dok fl'J "Mislim da mi je dosta. Hvala vam, madame. >? pojurio Putem broj 50 prema Holcombu vozei se pored ve fc
168 169

Perry se umijeao: Za milog boga, Dick. Daj dan zavrava u dva sata poslije podne.

v *-N

Ali ona se ve maila lonca s kavom. Kua asti, erife. V izgled to zahtijeva. Za stolom u kutu dvojica radnika na rancu, s dugakim & liscima, mijeali su kocke. Jedan od njih ustade i prie barskon, stolcu na kojemu je sjedio Dewey. Zapita ga: Je li tono on0 t0 smo uli? Ovisi o tome to ste uli. O nekom tipu kojeg ste uhvatili? Koji je zavirkivao po Qu. tterovoj kui? On je krivac. Tako smo uli. Mislim da si krivo uo, staro mome. Da, gazda, krivo. Premda je prolost Jonathana Daniela Adriana, koji je tada bio u zatvoru zbog nedozvoljenog noenja oruja, bila obogaena i boravkom na duevnom odjelu Dravne bolnice Topeka, podaci koje su skupili istraitelji govorili su o tome da je u vezi sa sluajem Clutter on kriv jedino zbog nesretne radoznalosti. Dobro, ako on nije kriv, koji vam je vrag da ne pronaete krivca? Moja je kua puna ena, a nijedna se ne usuuje sama otii ni u kupaonicu. Dewey je ve navikao na takvu vrst vrijeanja; to je rutinski dio njegove egzistencije. Progutao je i drugu alicu kave, uzdahnuo je i nasmijeio se. Doavola, ja ne prosipam viceve. Ja to ozbiljno pitam. Zato nekoga ne uhapsite? Zbog toga ste plaeni. Zaveite svoju neukost, intervenirala je gospoa Hartmaft Svi smo i istom sosu. Alvin ini sve to moe. Dewey joj namigne. Kaite mu nekoliko rijei, madame-1 veoma sam vam zahvalan na kavi. Raner je priekao dok njegova rtva nije stigla do vrata. a tada je ispalio pozdravni plotun: Ako se opet budete natjera" za erifa, ne raunajte na moj glas na izborima. Jer ga n# dobiti. Ne budite drski, opet e gospoda Hartman. Hartmanova kafeterija udaljena je milju od farme Vallev. Dewey je odluio proetati. Uivao je u tumaranju P itorodnim poljima. Obiavao je da jednom ili dvaput tjed

o hoda po vlastitom zemljitu. Bio je to njegov

ljubljeni d d d k p l a di prerije na kojem se uvijek nadao da e izgraditi kuu, aditi stabla i najzad uivati u igri sa svojom unuadi. Bio je to Bijae to njegov san koji njegova ena u posljednje vrijeme e nije podravala; rekla mu je da joj vie ne pada na pamet da . j sama negdje tamo u poljima. Dewey je znao da Marie ne bi promijenila svoj stav sve da on i sutra zgrabi ubojice. Bila je dovoljna injenica to je takva strana sudba zadesila prijatelje koji su ivjeli u osamljenoj seoskoj kui. Dakako da obitelj Clutter nisu bile jedine osobe koje su ubijene u okrugu Finnev, ak niti u Holcombu. Stariji lanovi te male zajednice jo se sjeaju divljih dogaaja to su se zbili prije etrdeset godina ubojstva Hefnerovih. Gospoa Sadie Tmitt, sedamdesetogodinja mjesna potarica i majka potarice Clare, pravi je strunjak u opisivanju tog, ve dugo slavnog dogaaja: Kolovoz, bilo je to 1920. Vrue kao u Hadu. Tip kojeg su nazivali Tunif radio je na Finnupovu rancu. Da, Walter Tunif. Imao je auto, ali se ustanovilo da je ukraden. Ustanovilo se da je on bio vojnik, dezerter iz Fort Blissa, tamo u Teksasu. Nije bilo sumnje o tome da je to bio pokvarenjak i mnogi su u nj dobrano sumnjali. I tako jedne veeri tih dana je to bio Orlie Hefner, kakav krasan pjeva, znate li vi da je on pjevao u Boanskom zboru? jedne veeri se on odvezao do Finnupova r *na s namjerom daTunifu postavi nekoliko direktnih pitanja. Trei kolovoza. Vrue kao u Hadu. I rezultat svega toga, moj gospodine, bio je taj da je Walter Tunif ustrijelio erifa ravno u src e- Siromani Orlie je ispustio duu prije nego je pao na zem)u- A vrag koji je to uinio pobjegao je s tog mjesta na jednom 0( * Pinnupovih konja jaui istono uzdu rijeke. Rije o tome e ^ rairila i miljama daleko ljudi su se nalazili u zasjedi. I tako 1 u eg jutra uhvatie starog WalteraTunifa. Nije imao prilike ni ^pita kako ste. Koliko se ulo, momci su bili prilino bijesni. e( iostavno su pustili sami da leti. * rvi kontakt sa zloinom u okrugu Finnev Dewey je imao 1947. godine. Dogaaj je ovako zapisan u njegovu arhivu: John

170

171

Carlvle Polk, Creek Indijanac star 32 godine, s boravitem Muskogee, Oklahoma, ubio je Mary Kay Finlev, 40- godinj enu bijele puti, konobaricu s boravitem u Garden Citvju. P IL ju je izbo razbijenim vratom pivske boce u sobi hotela CopelanH Garden City, Kansas,5. 9. '47. Suho jednostavan opis jednoj jednostavno rijeenog sluaja. Jo su dva umorstva od ukupn0 tri koje je Dewey istraivao bila jednako jednostavna (dvojica eljezniara opljakala su i ubila starijeg farmera 11.1. 1952. pijani mu izmlatio je i udarcima usmrtio svoju enu 6.11. '56), ali je trei sluaj, kako ga je jednom u razgovoru ispriao Dewey, imao nekoliko originalnih znaajki: Sve je zapoelo u Stevensovu parku. Tamo imaju podij za glazbenike, a ispod podija je muki zahod. Dakle, taj ovjek po prezimenu Mooney, etkao je oko parka. Bio je odnekuda iz Sjeverne Karoline, tek stranac koji je prolazio kroz grad. I tako je uniao u muki zahod, ali ga je netko slijedio djeak, iz susjedstva, Wilmer Lee Stebbins, star dvadeset godina. Poslije toga je Wilmer Lee stalno izjavljivao da ga je g. Mooney izazvao prijedlogom na protuprirodni blud. I zbog toga je on opljakao g. Mooneyja, oborio ga i udarao mu glavom o betonski pod, i zbog toga jer to nije dokrajilo g. Moonevja gurnuo glavu g. Mooneyja u lavabo i pustio vodu sve dok se on nije udavio. Moda je bilo tako. Ali nita ne moe objasniti daljnje ponaanje Wilmera Leeja. Najprije je tijelo rtve zakopao nekoliko milja sjeveroistono od Garden CitvjaIdueg dana ga je otkopao i zakopao etrnaest milja daleko, ali u drugom smjeru. I tako je to ilo: zakapao gaje i otkapao. Wilm# Lee se ponaao poput psa koji se domogao kostijednostavno nije mogao g. Mooneyja ostaviti na miru. Najzad je iskopa0 jo jedan grob, koji je doista bio suvian, jer ga je netko vidio- Prije Clutterove misterije, etiri navedena sluaja bijahu zbroj Deweyjeva iskustva s umorstvima, a u odnosu na sluaj koji f bio nerijeen pred njim, to su bili samo snani udarci vjetra koj 1 prethode uraganu.
O

Dewey je stavio klju u bravu ulaznih vrata Clutterove kue. ij kui je bilo toplo, jer grijanje nije bilo zatvoreno. Blistavi Odovi soba mirisali su latilom s limunom, a izgledalo je kao u su samo privremeno bez uobiajene panje; inilo se kao da . nedjelja i da se obitelj moe svakog trenutka vratiti iz crkve. Nasljednici, gospoa English i gospoda Jarchow, odnijeli su pun kamion odjee i namjetaja, ali to nije ni najmanje umanjivalo normalnu atmosferu kue u kojoj stanuju ljudi. U salonu, na notnoj polici glasovira bile su otvorene note kompozicije Comin Thro' the Rye. Znojem umrljani eir irokog oboda, Herbov, visio je s police za eire. Na katu, u Kenvonovoj sobi, na polici iznad njegova kreveta, stakla naoala mrtvog djeaka blistala su odrazom svjetlosti. Detektiv je iao iz sobe u sobu. Mnogo je puta obiao kuu; zapravo obilazio ju je svakog dana i na neki nain moglo bi se kazati da su mu ti posjeti bili ugodni, jer je, za razliku od njegova doma i erifove kancelarije s tipinom galamom, ovdje vladao savren mir. Prekinutih ica, telefoni su utjeli. Okruivao ga je savreni mir prerije. Znao bi sjesti u Herbovu stolicu za ljuljanje u salonu i ljuljajui se razmiljati. Neke je svoje zakljuke smatrao neoborivima: vjerovao je da je smrt Herba Cluttera bila glavni cilj zloinaca, da je motiv bila psihopatska mrnja, ili moda kombinacija mrnje i pljake. Smatrao je da je izvrenje zloina bio prilino smiren in, te da su zloinci od trenutka kad su uli u kuu do trenutka kad su izali imali dva sata ili neto vie vremena za izvrenje svoga nauma. (Sudski patolog dr. Robert Fenton ustanovio je znatnu razliku u temperaturama tijela rtava, te je n * temelju tog zapaanja smatrao da je red ubijanja tekao ovako: gospoda Clutter, Nancy, Kenyon i napokon g. Clutter.) Poprat^ okolnost takvu nalazu bijae njegovo uvjerenje da je obitelj e rna dobro poznavala osobe koje su ih likvidirale. U toku ovog posjeta Dewey se zaustavio pored gornjeg Prozora, jer mu je panju zaokupilo neto to je vidio u bliltU strailo za ptice na itnom strnitu. Na strailu je bila lovaka kapa i haljina od katuna s izblijedjelim cvjetnim
173

-S -'

172

uzorcima. (Zacijelo neka stara haljina Bonnie Clutter?) ja se poigravao s haljinom i pomicao strailo amo-tamo, tako H je izgledalo kao neki stvor koji oajniki i naputeno plee n hladnom prosinakom polju. To je Deweyja nekako podsjetilo na san njegove ene Marie. Nedavno, jednog jutra ona ga je posluila ludim dorukom od zaeerenih jaja i slane kave, a onda je svu odgovornost bacila na glup san, ali nametljiva snaga svjetla dana nije razbila taj san. Bio je to tako stvaran san Alvine, objasnila mu je. Stvaran poput ove kuhinje. Ja sam se nalazila u kuhinji. Ovdje u kuhinji. Kuhala sam veeru, kad odjednom Bonnie ueta kroz vrata. Imala je na sebi plavi demper od angora vune i izgledala je tako slatka i privlana. A ja rekoh: 'Oh, Bonnie... Bonnie, draga... Nisam te vidjela otkad se dogodio taj straan dogaaj'. Ali ona nije odgovarala, ve me je promatrala onim svojim polustidljivim pogledom, a ja nisam znala kako da nastavim. Zbog tih okolnosti. Zatim joj rekoh: 'Draga, doi da vidi to Alvinu spremam za veeru. Lonac s morskim raiima i rakovicama, ali svjeim. Skoro e biti gotovo. Doi, duo, kuaj'. Nije htjela. Stajala je pored vrata i promatrala me. A ondazapravo ne znam kako da ti to tono ispriamstala je tresti glavom, vrlo polako, stezati ruke, takoer vrlo polako, a ujedno je neto mrmljala ili aptala. Nisam mogla razumjeti to govori. Ali to mi je slomilo srce, nikad nisam prema bilo kontf osjeala takvo saaljenje, pa sam je zagrlila. Rekla sam joj: 'Molim te, Bonnie! Oh, nemoj tako, draga, nemoj! Ako je itko ikad bio spreman da izae pred Boga, onda si to ti, Bonnie'. Ali nisam je mogla utjeiti. Tresla je glavom, stezala ruke i tada sam ulast" je govorila. Govorila je: 'Biti ubijen. Biti ubijen. Ne. Ne Ni nije strasnije. Nita nije strasnije od toga. Nita. U dubini pustinje Mojave bijae podne. Perry je sjedio n slamnatu kovegu i svirao harmoniku. Dick je stajao sa stafl autoputa crne povrine. Puta 66. Njegove su oi buljile u n nemirenu praznou vidika kao da bi ar njegova pogleda m
174

roriti automobile. Pojavilo ih se nekoliko, ali nijedan se ne ustavi da preuzme autostopiste. Jedan voza kamiona na putu jvjeedles u Kaliforniji ponudio im je vonju, ali je Dick odbio. Nije to bio dio plana koji su stvorili on i Perry. Oni su ekali na usamljena vozaa u potenom automobilu, s novcem u lisnici, stranca kojega su imali namjeru opljakati, zadaviti i odbaciti u pustinji. U pustinji je zvuk esto bri od pogleda. Dick je uo nejasne vibracije automobila koji se pribliavao iako ga jo nisu mogli vidjeti. I Perry je uo, pa je spremio harmoniku u dep i podigao slamnati putni koveg (bila je to njihova jedina prtljaga, koja je nabubrila i iskrivila se od teine Perrvjevih suvenira u drutvu triju koulja, pet pari bijelih arapa, kutije aspirina, boce tequile, kara, aparata za brijanje i pribora za nokte; sva ostala njihova imovina bila je zaloena, ili su je ostavili kod meksikog gostioniara ili su je poslali u Las Vegas), i pridruio se Dicku pored ceste. ekali su. Napokon se pojavi auto kao mrlja koja je narasla do modrog putnikog dodgea u kojemu bijae samo jedan putnik, elav i mrav mukarac. Sjajno. Dick podigne ruku i zamae. Dodge stade smanjivati brzinu, a Dick uputi vozau najdivniji osmijeh. Automobil se gotovo zaustavio, ali ne sasvim, a voza je provirio kroz prozor razgledavajui mladie od glave do pete. Dojam koji je stekao bijae oigledno uznemiravajui. (Nakon pedeset sati vonje, u autobusu od Mexico Citvja do Barstowa u Kaliforniji, te nakon pola dana 'Manja preko Mojave, obojica autostopista bijahu bradata, ukoena i pranjava bia.) Automobil je poskoio prema naPijed i uhvatio brzinu. Dick je savio ruke oko usta i zaviknuo: 1)11 si sretno kopile! Zatim se nasmijao i podigao koveg na aille , - Nita nije moglo izazvati njegov stvaran bijes jer, kako ^nije ispriao, on bijae suvie sretan to je opet u dobrim j^im Dravama. Uostalom, pojavit e se drugi automobil s atu gim vozaem. i erry je opet izvukao svoju harmoniku (njegovu od juer, Ju je ukrao u robnoj kui u Barstowu) i odsvirao poetne
175

taktove kompozicije koja je postala njihov mar; bila je jedna od Perrvjevih najdraih pjesama, pa je Dicka naui svih pet kitica. U koraku, jedan uz drugoga, klatili su se ces , tom pjevajui Moje oi vidjee slavu Bojeg dolaska; On P^: vinograd u kojem rastu vijenci slave. U tiini pustinje njihovi grubi mladenaki glasovi pj evali su: Slava! Slava! Aleluja! Slava] Slava! Aleluja!

III
ODGOVOR

176

I m e m l a d i a s i t n a r a s t a i g o t o v o b e z b r a d e b i l o jeel l F .l oPyodk u a o j e n e k o l i k o z a n i m a n j a , k a o v o j n i k , r a W s r a n c u , m e h a n i a r , k r a d l j i v a c , a p o s l j e d n j e z a n i m a n me u d joen io e luod u n a k a z n u o d t r i d o p e t g o d i n a u k a z j js d r a v e K a n s a s . U v e e r 1 7 . s t u d e n o g a 1 9 5 9 , u u t o e a u ,s v e o j e l i j i s r a d i o s l u a l i c a m a n a u i m a . S l u a o j e jr k l ojao v i j e s t i , a l i s p i k e r o v g l a s i s i v o a d n e v n i h d o g a a j a KoK a a d eAadr e n a u e r d a n a s j e d o p u t o v a o u L o n d o n n as r a z ( nrnc l p r e m i j e r o m H a r o l d o m M a c m i l l a n o m . . . P r eE issjeendhnoi w e r j e p u n i h s e d a m d e s e t m i n u t a r a z m a t r a o p d k o s v a j a n j a s v e m i r a i b u d e t a z a s v e m i r s k a i s t r a i v a j aK e i tdhr o m G l e n n a n o m ) p o l a k o s u g a u l j u l j k i v a l n s N j e g o v a j e o b a m r l o s t u t r e n u t k u i e z l a k a d j e z a u o rg anI is t rkao jni i i s t r a u j u t r a g i n o u m o r s t v o e t i r i j u o: o b i t e l j i H e r b e r t a W . C l u t t e r a o b r a t i l i s u s e j a v n o s t ^ vze oi g fboi r o a c i j e k o j a b i m o g l a p o m o i u r a s v j e t l i b n lm g m i s t e r i o z n o g z l o i n a . C l u t t e r , n j e g o v a e n aV oij en j i n e jvdo e r s k e d j e c e p r o n a e n i s u u b i j e n i u k u i n j i h o v t ho
V

n e d a l e k o o d G a r d e n C i t v j a , r a n o u n e d j e l j u u jnuet d o l e k o o d G a r d e n C i t v j a , r a n o u n e d j e l j u ra, d

pov:

V * o d n j i h b i o j e s v e z a n , z a p u e n i h u s t a i p r o s t r i j eu lp e nt oklrj o z k a l i b r a 1 2 . I s t r a i t e l j i p r i z n a j u d a n a m o g ji em e i e n i k a k a v m o t i v z l o i n a , z a k o j i j e L o g a n S taonrf oK a n s a k o g i s t r a n o g b i r o a , k a z a o d a j e n a j')etsr tai n i j k rd, s K a n sa sa . C lu tte r, ista k n u ti u z g a jiv a ita ric a i b iv i

179

Eisenhowerov povjerenik u Federalnoj upravi za kreditiran1 farmera... Wells je bio preneraen. Ili, kako je kasnije opisivao svoi raspoloenje, on to jednostavno nije vjerovao. A za to je ipji. imao mnogo razloga da vjeruje, jer ne samo da je poznavao ubijenu obitelj, ve je vrlo dobro poznavao i one koji su ;e ubili. Poelo je to prilino davno prije jedanaest godina, u jesen 1948, kad je Wells imao devetnaest godina. On je tada plovio dravom uzimajui poslove kako su nadolazili, kako on to opisuje. Jednom sam se naao u zapadnom Kansasu. Nedaleko od granice Colorada. Lovio sam nekakav posao i, zapitkujui uokolo, zauh da moda trebaju poljoprivrednog radnika na farmi River Vallev, kako je g. Clutter nazivao to mjesto. Uzeo me na posao. Ostao sam tamo, mislim, oko godinu dana svakako preko cijele zime a kad sam odluio napustiti posao, uinio sam to jer su me nekako poeli svrbjeti tabani, Htjeli su kretanje. Nije bilo nikakve svae s g. Clutterom. Sa mnom je postupao lijepo, kao i s ostalima koji su za nj radili; na primjer, ako bi se ovjek naao u kripcu prije dana isplate, on bi mu uvijek tutnuo u ruku deseticu ili peticu. Isplaivao je dobre nadnice, a ako si zasluio, on nije oklijevao da te za to posebno nagradi. Ja sam doista volio g. Cluttera kao nikoga do tada. Cijelu obitelj. Gospodu Clutter i etvoro djece. Kad sam ih upoznao, dvoje najmlaih, Nancy i djeai s naoalinw> bijahu jo djeica. Moda su imali pet ili est godina. Drug" dvoje jedna se zvala Beverlv, dok se drugoj djevojci ne sjeam imena ve je pohaalo srednju kolu. Fina obitelj' doista fina. Nikad ih nisam zaboravio. Kad sam otiao od nju1" bilo je to negdje 1949. Oenio sam se, rastao se, pozvan sa" 1 u vojsku, druge stvari su se dogodile, moglo bi se kazati da J vrijeme odmicalo, i 1959. godine, u lipnju 1959, deset goaia nakon to sam posljednji put vidio g. Cluttera uputili s me u Lansing. Zato to sam provalio u tu trgovinu. Trgov' elektrinih potreptina. Namjeravao sam se domoi elektrici
180

< a za travu. Ne da ih prodam. Htio sam otvoriti servis: za , jpjjivanje kosaica za travu. Tako bih, vidite, imao svoj lastiti mali biznis. Dakako da se iz toga nita nije izleglo, sim to sam izvukao tri-do-pet. Da nisam osuen, moda ne hih nikad upoznao Dicka i moda se g. Clutter ne bi nalazio grobu. Ali dogodilo se to se dogodilo. Tako je to. Upoznao sam Dicka. On je bio prvi tip s kojim sam dijelio eliju. Bili smo u istoj eliji oko mjesec dana, u lipnju i prvoj polovini srpnja. On je upravo zavravao svoju kaznu tri-do-pet, pa je u kolovozu trebao biti uvjetno puten. Mnogo je govorio o tome to e raditi kad izae. Rekao je da e moda krenuti u Nevadu, u jedan od gradova s raketnim bazama, da e kupiti uniformu i predstavljati se kao zrakoplovni oficir. Tako bi napokon mogao dobiti neke stvarne papire. Bila je to samo jedna ideja o kojoj mi je govorio. (Nisam tu ideju smatrao jako pametnom. Izgledao je dobro, to ne nijeem, ali ipak nije odgovarao toj ulozi. A tako je i s ostalim zrakoplovcima.) Ponekad bi spominjao tog svog prijatelja Perrvja. Tip poluindijanske krvi s kojim je dijelio eliju. Govorio je o velikim poslovima koje bi on i Perry mogli namjestiti kad izau. Nikad nisam upoznao Perrvja. Nikad ga nisam ni vidio. On je ve napustio Lansing, dobio je uvjerni otpust. Ali je Dick uvijek naglaavao da se moe osloniti na rorvja Smitha ako iskrsne kakva velika stvar. Ne bih se mogao tono sjetiti kako je g. Clutter bio prvi Put spomenut. Mora da je to bilo kad smo raspravljali o poslovima, o raznim poslovima kojima smo se bavili. Dick )e bio izueni automehaniar, i to je uglavnom bio posao ilrn se bavio. Samo je jednom vozio bolniko ambulantno zilo. Time se jako hvalio. O bolnikim sestrama i o tome , Je s njima sve radio otraga u ambulantnom vozilu. Bilo ^ bilo, ja sam mu ispriao kako sam godinu dana radio na Utoj itorodnoj farmi u zapadnom Kansasu. Za g. Cluttera. atl inialo ga je li g. Clutter bogat ovjek. Da, odgovorio 1 Da, bio je. tovie, rekao sam mu kako mi je jednom
181

;.'' g. Clutter kazao da je potroio deset tisua dolara u jednom tjednu. Mislim rei, objanjavao je kako ga katkad njeg0 posao tjera na troak od deset tisua dolara tjedno da W udovoljio raznim poslovnim obavezama. Nakon toga Dicks vie nije zaustavljao postavljajui mi pitanja o obitelji. KoliL ih ima? Koliko bi godina mogla djeca sada imati? Kako se ono tono dolazi do te kue? Kako kua lei? Ima li g. Clutter sef za novac? Ne elim nijekati rekao sam mu da ima. Naime inilo mi se da se sjeam nekog ormaria ili sefa, neega to je bilo odmah iza stola u sobi koja je g. Clutteru sluila kao kancelarija. Odmah zatim Dick je govorio o ideji ubojstva g. Cluttera. Kazao je da e on i Perry otii tamo i opljakati sve i da e pobiti sve svjedoke Clutterove i svakoga tko se nade na mjestu dogaaja. Desetak puta objanjavao mi je kako e to uiniti, kako e on i Perry ljude svezati i pobiti ih pitoljem. ;s Govorio sam mu: 'Dick, neka ti ne padne na pamet da bi se ti iz toga izvukao'. Ali, poteno reeno, ja ga nisam pokuavao uvjeriti u suprotno ponaanje. I to stoga to ni u jednom trenu ; nisam povjerovao da bi on to bio kadar uiniti. Smatrao sam da je to samo njegovo prosipanje rijei. Slinih pria uje koliko te volja u Lansingu. U stvari, to je uglavnom sve to uje: to se pojedini tip sprema uiniti kada izae oruani upadi u banke i trgovine, pljake itd. Uglavnom je sve to samo hvalisanje. Nitko to ne uzima ozbiljno. I zbog toga, kad sam uo ono to sam uo preko radioslualica, ja u to jednostavno , nisam mogao povjerovati. Pa ipak se sve to zbilo. Tono onako kako je Dick nagovjetavao. Bila je to pria Flovda Wellsa, iako je on tada jo bio jako daleko od toga da je ispria. Bojao se, jer kad bi drug1 zatvorenici douli da se on povjeravao straarima, tada njeg0 ivot, kako se izrazio, ne bi bio vrijedan mrtvog kojota"' Proao je tjedan. Paljivo je sluao radio, pratio je novins izvjetaje i u jednome od njih proitao da kansaki dnevn* News iz Hutchinsona nudi nagradu od tisua dolara bilo koju informaciju koja bi dovela do hapenja i sU
182

be ili osoba krivih za umorstvo Clutterovih. To je ve bila izjava stvarca; Wells je ve bio na rubu da progovori. Ali . t se jako bojao, a njegov strah nije bio vezan iskljuivo za druge kanjenike. Postojala je i mogunost da ga vlasti okrive uo sudionika u zloinu. Na koncu konca, nije li on doveo Dicka do Clutterovih vrata? Nema sumnje da bi mu se moglo natovariti da je znao za Dickove namjere. Bez obzira na nain gledanja, njegov je poloaj bio udan, a njegova opravdanja ne ba sasvim prihvatljiva. I tako on nije nita zucnuo, te je prolo jo deset dana. Prosinac je zamijenio studeni, a oni koji su istraivali taj sluaj, sudei prema sve kraim novinskim izvjetajima (radiospikeri prestadoe spominjati dogaaj), bili su jednako zbunjeni, bili su jednako lieni bilo kakvog kljua za rjeavanje sluaja, kao to su bili ujutro na dan traginog otkria. Ali on je znao. Muen potrebom da nekome kae, napokon se povjerio drugom kanjeniku. Prisan prijatelj. Katolik. Vrlo religiozan. On me zapitao: 'Dakle, to namjerava uiniti, Flovde?' Odgovorio sam da ne znam i upitao ga to on smatra da bih trebao uiniti. On se svojski zalagao da se obratim pravim ljudima. Govorio je da ne bi trebalo da ivim s takvim optereenjem savjesti. I dodao je da bih ja to mogao uiniti tako da nitko od zatvorenika ne sazna da sam to uradio. Rekao je da e to on udesiti. Drugog dana je izvijestio zamjenika nadzornika st e da ja elim biti pozvan. Dodao je zamjeniku da bih mu ja moda mogao kazati tko je ubio Clutterove ako me on pod Duo kojim izgovorom pozove k sebi u kancelariju. Dakako da ^ zamjenik pozvao. Bio sam uplaen, ali nisam zaboravio g. , kako mi nikad nije uputio runu rije, kako mi je za zi tutnuo novarku u kojoj je bilo pedeset dolara. Razgovarao J111 sa zamjenikom. Zatim sam to sve ispriao nadzorniku. I jo olc sam tamo sjedio, u kancelariji glavnog nadzornika strae, on ^ telefonsku slualicu u ruku... ;'?!v;:o

183

Osoba kojoj je nadzornik telefonirao bio je Logan SanfoM Sanford je sasluao, spustio slualicu, izdao nekoliko naredbi a zatim je on nazvao Alvina Deweyja. Kad je te veeri Devvev napustio svoju kancelariju u zgradi suda Garden Citvja, ponio je sa sobom debelu omotnicu. Kad je Devvev stigao kui, Marie je bila u kuhinji pripremauj veeru. Istog trenutka kad se pojavio ona je zapoela s nizanjem kunih neprilika. Obiteljska maka je napala kokerapanijelakoji pripada susjedima prekoputa i kako se sada ini, jedno panijelovo oko je teko povrijeeno. A Paul, njihov devetogodinji sin, pao je sa stabla. Pravo je udo to je ostao iv. I dalje, njihov dvanaestogodinjak, sin tatinog imena, poao je u dvorite da zapali neke otpatke i izazvao poar koji je ugrozio susjedstvo. Netko je ona ne zna tko je to bio pozvao i vatrogasce. Dok je njegova ena opisivala te nesretne epizode, Dewey je nasuo dvije alice kave. Marie zastade usred reenice i zagleda se u nj. Lice mu bijae rumeno i ona je zasigurno znala daje uzbuen. Kazala je: Alvine! Oh, dragi. Ima li dobrih vijesti? Bez rijei komentara dodao joj je omotnicu. Imala je mokre ruke. Kad ih je obrisala, sjela je za kuhinjski stol, nalila sebi alicu kave, otvorila omotnicu i izvukla fotografije jednog plavokosog i jednog tamnokosog i tamnoputog mladia. Bile su to policijske fotografije ili grimasne face kako se to kae. Fotografije je pratio par poluifriranih dosjea. U jednome je pisalo za mladia svijetle kose: Hickock, Richard Eugene (WM) 28. KBI 97093; FBI 859 273 A. Adresa: Edgerton, Kansas. Datum roenja 6. o. '31. Mjesto roenja: K. C. Kansas. Visina: 5-10. Teina: 87>> Kosa: plava. Graa: pun. Boja puti: ruiasta. Zanimanje' autoliilac. Kaznena djela: prijevare, lani ekovi. Uvjetno puten: 8-13-59. Od: So. K. C. U drugom opisu je pisalo: Smith, Perry Edward (WM) 27-59. Mjesto roenja: Navada. Visina: 5-4. Teina: 77. Kosa: tamnosmea. Kazne djela: B & E. Uhapen: (prazno). Od: (prazno). Kretanje
184

ima: Upuen KSP 3-13-56 iz Phillipsa Co. 5-10 godina. ^tvoren: 3-14-56. Uvjetno puten: 796-59. Marie je promatrala Smithove fotografije snimljene iz profila i sprijeda: arogantno i grubo lice, ali ne ba sasvim, jer se na iemu zapaala specifina mekoa nekih linija; usne i nos izgledali su pravilni i njoj se uinilo da ima prilino lijepe oi sa svo-:i0i vlano sanjalakim izrazom; senzitivne oi na neki glumaki nain. Senzitivne, ali i jo neto: podle. Iako ne tako podle, ne tako strano zloinake kao to su oi Hickocka, Richarda Eugena. Privuena Hickockovim oima, Marie se sjetila jedne neprilike iz mladosti. Sjetila se divlje make koju je ugledala uhvaenu u zamku, i iako ju je namjeravala osloboditi, maje oi su sjale takvim bolom i mrnjom da se njeno saaljenje ubrzo pretvorilo u strah. Tko su oni? zapita Marie. Dewey joj ispria priu Floyda Wellsa, da bi na kraju dodao: Smijeno. Prola tri tjedna bila su vrhunac nae koncentracije. Hvatali smo tragove svih ljudi koji su ikada radili kod Cluttera. A sada, kako je ispalo, ini se da sve valja zahvaliti i sretnom sluaju. Ali da je prolo jo nekoliko dana, mi bismo natrapali na tog Wellsa. Ustanovili bismo da je u zatvoru. Tada bismo izvukli istinu. K vragu, doista je tako. Moda to nije istina, primijetila je Marie. Dewey i osamnaest ljudi koji su mu pomagali slijedili su stotine tragova do praznih i nekorisnih ciljeva, pa ga je ona nastojala upozoriti ^ ne nasjeda jo jednom razoaranju. Zabrinjavalo ju je n e J govo zdravstveno stanje. I njegovo duevno stanje bilo je Os e; bio je iscrpljen, a uz to je puio ezdeset cigareta dnevno. Ne. Moda ne, doda Dewey. Ali imam predosjeaj. Njegov ton ju je impresionirao; opet je bacila pogled na; 01 n a kuhinjskom stolu. Zamisli ovoga, kazala je pokazujui ' tom en face portret plavokosog mladia. Zamisli ove oi 7*0 ti prilaze. Vratila je slike natrag u omotnicu. Voljela bih ^i ih nisi pokazao.
or

IH.

185

Iste veeri, ali kasnije, druga ena u drugoj kuhinji, ostavi je arapu koju je krpala, skinula je naoale s plastini okvirom i, drei ih u ravnini prema posjetitelju, kazal Nadam se da ete ga pronai, g. Nye. To je za njegovo dobr Imamo dvojicu sinova, a on je jedan od njih, prvenac. Volim0 ga. Ali... Oh, jedno sam shvatila. Shvatila sam da on ne bi tako nestao, pobjegao a da nikome ne kae ni rije ni svom ocu ni bratu. Ukoliko opet nije zapao u tekoe. to ga to nagoni da tako radi? Zato? Bacila je brz pogled preko male sobe koju je zagrijala pe i zagledala se u iscrpljenu osobu sklupanu u stolici za ljuljanje. Bio je to Walter Hickock, njen mu i otac Richarda Eugena. Bio je to ovjek ispranih, izgubljenih oiju i grubih ruku. Kad bi progovorio, glas mu je zvuao kao dae njime rijetko slui. Nita nije bilo nevaljalo s mojim djeakom, g. Nye, zapoe g. Hickock. Istaknuti sportauvijek u prvom kolskom timu. Koarka! Baseball! Nogomet! Dick je uvijek u igri bio zvijezda. Bio je i prilino dobar uenik s najboljim ocjenama u nekoliko predmeta. Povijest. Tehniko crtanje. Kad je u lipnju 1949. godine zavrio srednju kolu, namjeravao je upisati se na sveuilite. Studirati za inenjera. Ali mi to nismo mogli. Tonije reeno, nismo imali novca. Nikada nismo imali novca. Ova naa farma, to je samo etrdeset etiri rala, pa jedva nazobljemo dovoljno za ivot. Drim da je Dicka pogodilo to to se nije mogao upisat' na sveuilite. Prvo zaposlenje dobio je u eljeznicama Santa Fe, u Kansas Citvju. Dobivao je sedamdeset pet dolara tjedno. Ocijenio je da mu je to dovoljno da se oeni, pa se tako on1 Carol oenie. Njoj nije bilo vie od esnaest godina, a nje"111 tek devetnaest. Nikad nisam pomiljao da e iz toga izii n^1 dobro. I nije. Gospoda Hickock, punana ena blagog okruglog lica W nije odavalo tragove prijeenih ivotnih tegoba od jutra mraka, prekoravala ga je. Tri divna djeaia, nai unuciev to je iz toga izalo. A Carol je ljupka djevojka. Ona nije n1 kriva.

186

Q Hickock je nastavio: On i Carol su unajmili ne ba lu kuu, kupili su lijep automobil stalno su bili u , ^ f}ez obzira na to to je Dick uskoro dobio bolje plaeni sa0 vozei bolniko vozilo. Kasnije je dobio zaposlenje u Marki Buick kompaniji, velikom poduzeu u Kansas Citvju. Zaposlio se kao mehaniar i autoliilac. Ali on i Carol su ivjeli visokoj nozi, stalno su kupovali stvari koje nikako nisu sebi mogli priutiti, i tako se Dick bacio na potpisivanje ekova bez pokria. I dalje smatram da je sudar odgovoran to se stao uputati u takve nepodoptine. Doivio je potres mozga u automobilskom sudaru. Nakon toga vie nije bio isti djeak. Kockanje, izdavanje lanih ekova. Znao sam da se nikad prije nije time bavio. I ba tako u to vrijeme spetljao se s drugom djevojkom. S onom zbog koje se rastao od Carol i koja mu je postala drugom enom. Gospoda Hickock je dodala: Dick se nije tu mogao izvui. Ti zna kako se Margaret Edna pripila uza nj. K vragu, ako te neka ena voli, znai li to da mora biti ulovljen? zapita g. Hickock. Dakle, g. Nye, drim da vi o tome znate koliko i mi. Zato je na djeak zatvoren. Iza brave sedamnaest mjeseci, i to samo zato to je posudio lovaku puku. Iz kue naeg susjeda. Nije mu bila namjera da je ukrade. Puca mi prsluk na to to drugi o tome kau. A to ga ) e potpuno satrlo. Kad je izaao iz Lansinga, on je meni bio Potpuni stranac. Nisi s njim mogao ni progovoriti. Cio svijet bl je protiv Dicka Hickocka tako je on smatrao. ak je i n e ) gova druga ena zatraila rastavu braka dok je bio u zatvoru i tavila ga. Pa ipak, inilo se kao da se poinje sreivati. Radio je tr govini Boba Sandsa, tamo u Olatheu. ivio je ovdje s nama, 0 je iao u krevet, ni na koji nain nije povredivao odredbe v. (etng otpusta. Rei u vam g. Nye, ja jo nemam dugo, ja , lrn s rakom u sebi. Znajui za to, ili barem videi da sam jako esf an, prije manje od mjesec dana, prije nego je napustio , u > obratio mi se ovim rijeima: 'Tata, ti si bio prema meni ta dobar stari tata. Ja vie nikad neu nita uiniti da te

187

povrijedim'. On je bio uvjeren u ono to govori. Taj ima mnogo dobra u sebi. Da ste ga ikad imali prilike vidj kako igra na nogometnom igralitu ili kako se igra s djecom svojom djecom, vi u to ne biste sumnjali. Boe, kako bih hti da mi bog kae, jer ja doista ne znam to se zbilo. Nastavi njegova ena: Ja znam. I nastavi krpati arape, ali joj navrijee suze i opet ostavi posao. Taj njegov prijatelj. t0 to se dogodilo. Posjetitelj, agent Harold Nye iz Kansakog istranog biroa, bio je zaposlen piui u svojoj stenografskoj biljenici koja je ve bila dobrano popunjena rezultatima dugog dana provedenog u provjeravanju optubi Flovda Wellsa. injenice koje je dosad prikupio apsolutno su potkrepljivale Wellsove tvrdnje. Dana dvadesetog studenoga osumnjieni Richard Eugene Hickock bacio se u Kansas Citvju na strastveno kupovanje koje je pobio s ne manje od sedam komada vruih papira, odnosno lanih ekova. Nye je posjetio sve pretpostavljene rtve trgovce fotoaparatima, radio i televizijskim aparatima, vlasnika draguljarnice, slubenika u konfekcijskom duanu. I kada bi bilo kome od njih pokazao fotografije Hickocka i Perrvja Edwarda Smitha, svjedoci bi odmah prvoga identificirali kao autora krivotvorenih ekova, a drugoga kao njegova utljivog suuesnika. (Jedan prevareni trgovac je rekao: On [Hickock] je bio dua prijevare. Govorio je veoma glatko i uvjerljivi Drugi, smatrao sam ga strancem, moda Meksikancem, n> jednom nije otvorio usta.) Zatim se Nye odvezao do prigradskog naselja OlatM gdje je razgovarao s Hickockovim posljednjim poslodavcem' vlasnikom Bob Sands Body Shopa. Da, on je radio ovdje"' odmah e g. Sands. Od kolovoza do hm, ja ga zaprav vie nisam vidio poslije devetnaestog studenoga, ili moz<ja je to bio dvadeseti. Otiao je a da mi ni na koji nain n'f o tome ni zucnuo. Jednostavno se pobrao, ali ja ne zn* kamo, kao to to ne zna ni njegov otac. Iznenaen? Pa _ / Da, bio sam. Nai su odnosi bili prilino prijateljski. D'c
188

na postavljati. On zna biti veoma drag. Pokadto bi nas sjeivao u mojoj kui. injenica je da smo tjedan dana prije _0 je on nestao priredili u mojoj kui zakusku za neke nae rijatelje, a Dick je doveo sa sobom svog prijatelja koji ga je osjetio, momka iz Nevade. Ime mu je Perry Smith. Umio je doista lijepo svirati gitaru. On je svirao gitaru i pjevao neke ojesme, a on i Dick su sve prisutne zabavljali svojom tokom dizanja tereta. Perry Smith je prijan niskog rasta, nije mnogo vii od 160 centimetara, ali mogao bi ipak podii konja. Ne, nijedan od njih nije djelovao nervozno. Prije bih rekao da su se dobro zabavljali. Toan datum? Svakako ga se sjeam. Bio je to trinaesti. Petak, trinaestog studenoga. Oprostivi se, Nye je usmjerio svoj auto prema sjeveru, vozei po nezgrapnim seoskim putovima. Pribliavajui se Hickockovoj farmi, zaustavljao se kod nekoliko susjednih kua toboe da se orijentira, ali zapravo da postavlja pitanja u vezi s osumnjienim. ena jednog farmera je praskala: Dick Hickock! Ne spominjite mi Dicka Hickocka! Ako jo jednom ugledam tog avola! Je li krao? Ukrao bi iz oiju! Meutim, njegova majka Eunice je fina ena. Ima srce veliko kao staja. I njegov otac. Oboje su jednostavni i poteni ljudi. Dick bi bio u zatvoru vie puta nego to biste mogli izbrojiti, ali nitko ga ovdje nije htio goniti. Iz potovanja prema njegovoj obitelji. Ve je pao mrak kad je Nye pokucao na vrata vremenom Posivjele etverosobne farmerske kue Waltera Hickocka. hinilo se kao da je slian posjet bio oekivan. G. Hickock je Pzvao detektiva u kuhinju, a gospoa Hickock ga je ponudila ^votn. Da su znali pravi cilj posjetioeve nazonosti, moda 1 doek bio manje topao i oprezniji. Ali oni nisu znali, a u u sati koje su njih troje proveli u razgovoru nijednom )e Ugovoreno ni ime Glutter ni rije ubojstvo. Roditelji su . lllvatili ono to je Nye vjeto nudio kao razlog posjeta, tj. da Povreda uvjetnog otpusta i novana prijevara sve ono to je lv iralo njegovo zanimanje za njihova sina.
z

189

Dick ga je (Perryja) jedne veeri doveo kui i objasnio n put lCJ osam stotina milja i utom vremenu ubiti etvoro se vas sin vratio da je to njegov novopeeni prijatelj iz autobusa iz Las Ve ga ljud lo neto, g. Hickock, nastavi Nye. Da li Zapitao nas je moe li ovdje spavati i ostati neko vrijem i u nedjelju? Ili je s njim bio i Perry Smith? objanjavala je gospoda Hickock. Ne, gospodine, ja g a Ne, bio je sam. Rekao je da je Perry ostao u Hotelu Olathe. bih htjela imati u kui. Jedan mi je pogled bio dovoljan d fvfve, iji je normalan glas nazalno rezak i prirodno ocijenim tko je on. Tako parfimiran i nauljene kose. Bil 0 jasno kao dan gdje gaje Dick upoznao. Prema slovu otpusta o zastraujui, pokuavao je govoriti suzdranije, miroljubivije, bo da govori o bilo kakvoj nevanoj stvari. Sjeate li se je li ita se nije smio druiti ni s kim koga je tamo upoznao (Lansing) ponaanju vaeg sina djelovalo na vas kao neobino? Drugaije Upozorila sam Dicka, ali me on nije htio posluati. Svome je prijatelju naao sobu u Hotelu Olathe u Olatheu, a onda nego inae? je Dick s njim provodio svaki slobodan trenutak. Jednom su U ijem ponaanju? Vaeg sina. otili na vikend otputovavi nekuda. Gospodine Nye, mogu to Kada? kazati sigurno kao to se ovdje nalazim, da ga je Perry Smith Kad se vratio iz Fort Scotta. naveo na krivotvorenje ekova. Nye je zatvorio biljenicu i stavio pero u dep, a zatim i obje G. Hickock je razmiljao. Onda je odgovorio: Izgledao je isti ruke, jer su mu se vidljivo tresle od uzbuenja. Kamo su bili kao uvijek. Odmah im je doao sjedosmo za ruak. Bio je jako gladan. Poeo je jesti prije nego sam zavrio molitvu. Primijetio otili za vrijeme vikenda o kome ste govorili? Fort Scott, odgovorio je g. Hickock imenujui kansaki sam to i rekao mu: Dick, ti lopata to jelo brzinom koju ti ruka grad poznat po vojnoj povijesti. Kako sam ja shvatio, Perry doputa. Nema li namjeru i nama neto ostaviti? Dakako da je Smith ima sestru koja ivi u Fort Scottu. Kao da sam nauo on uvijek bio pri dobrom teku. Bure. On je kadar pojesti bure da ona dri jedan dio njegova novca. Bila je spomenuta svota hrane. od petnaest stotina dolara. Bio je to glavni razlog zbog kojeg je A to je radio poslije ruka? doao u Kansas, dakle da uzme novac koji mu je bio kod sestre. Zaspao je, objasnio je g. Hickock. Uinilo se kao da ga je Dick ga je zbog toga odvezao tamo po novac. Bilo je to satno l iznenadio njegov vlastiti odgovor. Brzo je zaspao. Vidite, nono putovanje. Vratio se kui sutradan, u nedjelju, neto to nije bilo uobiajeno. Nakon objeda sjeli smo ispred televizora da promatramo utakmicu u koarci. Ja, Dick i nae prije podneva. Taman u vrijeme za nedjeljni ruak. a Tako, kazao je Nye. Nono putovanje. to e rei o ^ ijete, David. Nije prolo dugo a Dick je hrkao kao pila, 011 su odavle otili u toku subote. Nije li to subota etrnaest o rekao njegovu bratu: 'Boe, nikad nisam pomislio da e doivjeti dan kada e Dick zaspati za vrijeme koarke.' A ipak to studenoga? dogodilo. Prospavao je cijelu utakmicu. I dalje je spavao. .stao Starac je potvrdio. )eu e je samo da pojede hladnu veeru, a odmah zatim otiao I vratili se u nedjelju petnaestog studenoga? U nedj ) oko podne. krevet. , Gospoda Hickock je uvukla drugi konac u iglu za krpanje; '^ mu se ljuljao u stolici i potezao iz nezapaljene lule. . Jebane detektivove oi pasle su po istoj i skromnoj sobi. Nye je brzo razmatrao opisanu matematiku i zakljuak kojeg je doao sasvim ga je ohrabrio: da su u toku od dvad'j ili dvadeset etiri sata osumnjieni mogli bez tekoa svi*
190 191

Nye se nasmijeio. U redu, ali oni su ostali preko

1

U kutu sobe, naslonjena na zid, stajala je puka. Zapazio j ve prije. Ustajui, uputio se prema puci zapitavi: Bavite li mnogo lovom, g. Hickock? To je njegova puka. Dickova. On i David odu ponekad Uglavnom na zeeve. Bila je to puka Savage kalibra 12, Model 300; ruku i ukraavala njena scena fazana u letu. Otkad Dick ima ovu puku? To je pitanje uzbudilo majku osumnjienog. Ta puketina stoji sto dolara. Dick ju je kupio na kredit, a trgovina nee da je primi natrag iako je kupljena nema tome mjesec dana, a samo je jednom upotrijebljena, tj. poetkom studenoga kad su on i David otili do Grinnella u lov na fazane. Da bi je kupio, dao je naa imena, naime njegov otac mu je to dopustio, a sada evo dokle smo stigli mi treba da plaamo, a kad vam samo spomenemo Waltera koji je tako bolestan, kada samo spomenemo to nam sve treba, sve ono bez ega smo... Zadrala je dah kao da nastoji zadrati napad tucanja. Zar vi doista ne elite alicu kave, g. Nye? Meni to nije nimalo teko. Detektiv je naslonio puku na zid kao da ga ne zanima, iako je osjeao da je to oruje koje je ubilo obitelj Clutter. Hvala vam, ali je kasno, a ja treba da vozim sve do Topeke, odgovorio je. Zatim je opet otvorio biljenicu i nastojao da neke podatke jo jednom ponovi: Dakle, samo da neke stvari raistim. Perry Smith je stigao u Kansas u etvrtak dvanaestog studenoga. Vas)e sin kazao da je taj ovjek doao ovamo po pare to se nalaze k"" njegove sestre koja ivi u Fort Scottu. Te subote su se njih dvoji odvezli do Fort Scotta gdje su ostali i preko noi pretposta ljam u sestrinoj kui? G. Hickock je intervenirao: Ne. Nisu je mogli pronai. ^ se da je ona nekud otila. . u toku idueg tjedna tj. od petnaestog do dvade p Dick se i dalje viao sa svojim prijateljem Perrvjem Smi^ u toku idueg tjedna tj. od petnaestog do dvadeset

inae nastavljao normalan ivot: ivio je kod kue i

, jpevno se javljao na posao. Dvadeset i prvog je ieznuo, a jjko i Perry Smith. I od tog dana niste nita uli o njemu ni niega? On vam uope nije pisao? Boji se, uplela se gospoda Hickock. I stid ga je i boji se. Stid? Stid ga je onog to je uinio. Jer nas je opet pogodio u srce. A boji se jer smatra da mu mi vie ne bismo oprostili kao to smo uvijek dosad opratali. I kako bismo uvijek inili. Imate li vidjece,g.Nye? Klimnuo je u znak potvrde. Onda vam je jasno kako je to. Jo samo jedno pitanje. Imate li ikakvu ideju, bilo kakvu, o sadanjem mjestu boravka vaeg sina? Otvorite zemljopisnu kartu, kazao je g. Hickock. Pokaite prstom moda je ba tamo.

Bilo je kasno poslije podne, a voza automobila, trgovaki putnik srednjih godina kojeg emo nazvati gospodinom Bellom, osjeao je jaki umor. Jedva je ekao mogunost da barem malo odspava. Bio je svega stotinu milja udaljen d svog odredita Omahe u Nebraski, sjedita velikog Poduzea za konzerviranje mesa, u kojemu je radio. Pravila Poduzea izriito su zabranjivala trgovakim putnicima da "ftniaju autostopiste, ali g. Bell je esto krio to pravilo, nar oito ako bi poeo patiti od dosade ili umora. Dakle, im 'e ugledao dvojicu mladia kako stoje pored ceste, smjesta je prit isnu0 konicu. Njemu su njih dvojica izgledali kao O. K. momci. . ' ttiomak, vrsto graen tip prljavoplave podiane kose, , je ugodan osmijeh i uljudno se ponaao, a njegov > krljavac, koji je drao harmoniku u desnoj ruci, a J^oj dobro nabijeni pleteni koveg, izgledao je prilino no<< > plah ali zgodan tip. U svakom sluaju, g. Bell je sa
193

192

zadovoljstvom primio drutvo u svoj auto, pa je tako im nekoga s kim e razgovarati i tko e ga drati budnim dok stigne u Omahu. Dakako da on nije imao pojma o namjeran, svojih suputnika, a one su se sastojale u planiranoj ideji da zadave njegovim pojasom, da mu ukradu pare i auto, te da^ ostave skrivena u prerijskom grobu. Predstavio se, a zatim je njih zapitao za imena. Simpatini mladi s kojim je dijelio prednje sjedalo odgovorio je da se zove Dick. A ovo je Perry, dodao je namigujui Perrvju koji je sjedio iza vozaa. Ja vas, momci, mogu povesti do Omahe. Dick je zahvalio i dodao: Omaha nam je ba cilj puta. Naime, nadamo se da emo tamo nai neki posao. Kakav posao trae? Trgovaki putnik je smatrao da bi on moda mogao pomoi. Dick je dodao: Ja sam prvoklasan autoliilac. I mehaniar. Navikao sam dobro zaraivati. Moj prijatelj i ja ba smo se vratili iz Meksika. Bila nam je namjera da tamo ivimo. Ali, k vragu, pa ti plaaju strano slabo. Ni izdaleka toliko koliko je bijelcu potrebno za ivot. Ah, Meksiko. G. Bell je objasnio da je svoj medeni mjesec proveo u Cuernavaki. Stalno smo govorili da emo se tamo vratiti, ali nekome tko ima petoro djece nije se tako seljakati. Kako je Perry kasnije ispriao, njegov komentar za vlastitu upotrebu bio je: Petoro djece tja, teta. Sluajui DickoV vatreno avrljanje, sluajui ga kako zapoinje opisima svoji meksikih ljubavnih osvajanja, Perry je razmiljao o nje"1 kao o udaku, zapravo o egomanijaku. Zamislim c glupost istravati se i napuhavati pred ovjekom kJ se sprema ubiti, pred ovjekom koji e biti ubijen u to iduih desetak minuta ako bude glatko protekao plan koj1 njih dvojica smislili prije vonje. A zato ne bi sve prote glatko? Situacija je bila idealna nali su ba ono sto traili u toku tri dana to su autostopirali od Kalifbm'r
194

ade i preko Nevade i Wyominga do Nebraske. Sve do i nikako da se namjere na odgovarajuu rtvu. G. Bell je prvi usamljeni voza koji je djelovao kao ovjek s parama koii ie pristao da m poveze. Njihovi prijanji gostoprimci uiahu ili oferi kamiona ili vojnici. Jednom ih je povezao r atletskih Crnaca u cadillacu boje lavande. Ali g. Bell bijae savren. Perry je opipao unutranjost depa svoje bine vjetrovke. Dep mu je nabubrio od boice Baverovih aspirina i od kamena veliine ake zamotanog u uti pamuni kaubojski rupi. Otkopao je pojas, pojas Navajo Indijanaca sa srebrnim kopama i tirkiznim kameniima. Skinuo ga je i savio, te postavio preko koljena. ekao je. Promatrao je promicanje prerije Nebraske i pretvarao se da mu se svira harmonika odsvirao je jednu melodiju i ekao Dicka da izgovori ugovoreni signal: Hej, Perry, dodaj mi ibicu. Nakon toga bi Dick prihvatio volan, dok bi Perry udarao trgovakog putnika po glavi sluei se kamenom zamotanim u maramicu, i tako mu otvorio glavu. Kasnije bi pronali neki tihi odvojak ceste i posluili se opasaem naikanim kameniima plavim kao nebo. U meuvremenu su Dick i osuenik izmjenjivali slane ale. Njihov je smijeh iao Perryju na ivce; naroito nije mogao podnositi Bellove provale smijeha zdravo cerenje od srca kje je neobino podsjealo na smijeh Perrvjeva oca Texa Jonna Smitha. Sjeanje na oev smijeh povealo je njegovu Q apetost; boljela ga je glava, boljela su ga koljena. Izgrizao je ri aspirina i progutao ih nasuho. Isuse! inilo mu se da e Povratiti ili pasti u nesvijest; bio je siguran da e se to zbiti de li Dick jo odgaao zabavu. Dan se gasio, cesta je bila na i dokle je pogled sezao nije bilo ni kue ni ljudske due. sta osim zimom iarane zemlje tvrde poput ista eljeza. . )e vrijeme, sad. Gledao je u Dicka kao da mu pogledom priopiti svoj zakljuak. Nekoliko jedva primjetljivih 0Va pokret onog kapka, vijenac sitnih kapi znoja "govorilo mu je da je i Dick doao do istog zakljuka.
195

lf*f.

. f

Meutim, kad je Dick opet prozborio bio je to poetak n ale: Evo jedne zagonetke. Pitalica glasi: U emu je slin izmeu odlaska u kupaonicu i odlaska na groblje? Nacerio Ne znate? Ne znam. Kad mora ii, mora ii! G. Bell se nasmijao. Hej, Perry, dodaj mi ibicu. Ali ba u trenutku kad je Perry podigao ruku i kamen u njoj se ve sputao na vozaevu glavu, dogodilo se neto neoekivano Perry je to kasnije okrstio prokletim udom. udo je bilou neoekivanoj pojavi treeg autostopista, Crnca u vojnikoj uniformi, zbog kojeg se dobrostivi trgovaki putnik opet zaustavio. ujte, to je prilino mudro, dodao je dok je njegov spasilac trao prema automobilu. Kad mora ii, mora ii!

esnaesti prosinca 1959, Las Vegas, Nevada. Starosti vrijeme izbrisali su prvo i posljednje slovo natpisa Rooms (Sobe) R i S i tako iskovali neobinu rije: OOM. Jedva vidljiva na natpisu to se iskrivio od sunca, ta je rije sasvim odgovarala mjestu koje je reklamirala. Ili, kako je to napisa" Harold Nye u svom slubenom izvjetaju za KBI, oronuo i pohaban, bio je to hotel ili pansion posljednje kategorije' U nastavku izvjetaja: Jo prije nekoliko godina (preiM informacijama lasvegaske policije), to je bilo jedno od najvei stjecita bludnica na Zapadu. Onda je vatra unitila glavn zgradu, a ostatak je pretvoren u jeftini pansion. Predvorje] bilo bez namjetaja, ukoliko u namjetaj ne ubrojimo gt0 dva metra visok kaktus i neto to je sluilo kao stol recepcll Osim toga kao da u kui nije bilo nikoga. Detektiv je pljesn rukama. Tek tada je jedan enski, ali ne suvie enski glas rikn ^ Dolazim. Ali je pet minuta prolo do dolaska ene koJa' imala na sebi prljavi kuni ogrta i sandale od pozlaene s visokim petama. Navoj nie su sputavale njenu prorije

'kastu kosu. iroko i miiavo, napudrano lice ukazivalo je na k'latu upotrebu rua. Drala je u ruci limenku s Miller High r pivom; vonjala je na pivo i duhan i na tek upotrijebljeni 11 za nokte. Bile su joj sedamdeset etiri godine, ali prema l\i ovu miljenju izgledala je mlada moda desetak godina mlaa. Zabuljila se u njega, u njegovo dobro saiveno smee dijelo i isto tako smei eir s vrstim obodom. Kad je on pokazao svoju znaku, kao da je postala bolje volje. Usne joj se odijelie i Nye je zapazio dva reda lanih zubi. U-ha. To sam i mislila, progovorila je. O. K. Da ujem. Dao joj je fotografiju Richarda Hickocka. Poznajete li ga? Groktanje negativnog odgovora. Ili ovoga? A-ha. Boravio je ovdje nekoliko puta, ali sada ga nema. Bio je prije vie od mjesec dana. elite li vidjeti knjigu gostiju? Nye se naslonio na stol i promatrao kako dugaki lakirani nokti te ene vrljaju po stranicama na kojima su bila olovkom nadrljana imena. Las Vegas je bila prvo od tri mjesta koje su mu efovi naloili da posjeti. Sva su odabrana u vezi s prolou Perrvja Smitha. Druga dva mjesta bila su Reno, a vjerovalo se da tu ivi njegov otac, i San Francisco, prebivalite Smithove sestre koju emo ovdje nazvati gaspodom Johnson. Iako je Nye namjeravao posjetiti te lanove obitelji i svakoga tko bi mgao neto znati o mjestu boravka osumnjienog, glavni ^u je zadatak bio da osigura pomo mjesnih institucija za Rvanje reda. Stigavi u Las Vegas, na primjer, o Clutterovu 'Ucaju razgovarao je s porunikom B. J. Handlonom, efom etektivskog odjela Policijske uprave Las Vegasa. Porunik n akon toga napisao nareenje svim policajcima da budno tre nee li se pojaviti Hickock i Smith: Potjernica za i J v ^e a Kamasa zbog povrede odredaba uvjetnog otpusta s i. VanJa kazne. Navodno se voze u 'chevroletu' tipa 1949. ve s registarskim brojem Kansasa JO-58269. Ti su ljudi jt Jatno naoruani i treba ih smatrati opasnima. Osim toga ai n je pridodao jednog detektiva da pomogne Nyeu u
196 197

promatranju osoba koje zalau u zalagaonicama. Kao v on kae, u svakom kockarskom gradu takvih uvijek ima pregrt. Nye i policajac iz Las Vegasa zajedniki su ispitjv isvaku potvrdu o zalaganju izdanu prolog mjeseca. lSfye posebno nadao da e pronai runi radioaparat marke Zenitk koji je u noi zloina ukraden u Clutterovoj kui. No, u tom nije imao sree. Meutim, jedan vlasnik zalagaonice sjetio se Smitha (Ve dobrih deset godina on ovdje ulazi i izlazi), Qn je ak pronaao potvrdu o zaloenoj prostirki od medvjede koe, koja je zaloena prvog tjedna studenoga. Zahvaljuje toj potvrdi, Nye je pronaao adresu pansiona. Prijavio se tridesetog listopada, pronala je gazdarica pansiona. Otiao je jedanaestog studenoga. Nye je gledao Smithov potpis. Krasopisni rukopis s viticama i ornamentalnim dodacima doista ga je iznenadio. Njegovo iznenaenje je oduevilo gazdaricu, jer je dodala: A-ha. A trebalo je da ga ujete kako govori. Velike, dugake rijei koje mu slua kako ih izgovara nekim zavuenim, aputavim glasom. Prava linost. Sto imate protiv njega, protiv jednog takvog skromnjakovia? Nije se drao odredaba uvjetnog otpusta. A-ha. Dakle dokotrljao se ak od Kansasa kao uvjetni otputenik? U redu, ja sam samo glupa plavua. Ja vam vjerujem. Ali ja tu priu ne bih na vaem mjestu ispriala ni jednoj brineti. Podigla je limenku s pivom i ispraznila je, i zatim je zamiljeno kotrljala limenku izmeu svojih pjegavih1 ilama izbrazdanih ruku. to bilo da bilo, ne moe biti nita veliko-veliko. Nemogue. Jo se nije dogodilo da sam nekog2 prvi put ugledala i ve mu znala broj cipela koje nosi. A ovaj> to je mizernjakovi. Mali jadnik koji me je posljednjeg tjedn svog boravka ovdje ak pokuao slatkim rijeima obrlatiti da i plati raun. Zacerekala se najvjerojatnije zbog besmislen08 takva pokuaja. Detektiv zapita koliko stoji Smithova soba. Normalna cijena. Devet baksa tjedno. Plus pedeset ce pologa za klju. Samo ista lova. Samo unaprijed.
198

je radio dok je ovdje boravio? Je li imao ikakvih prijatelja? zapita Nye. Zar mislite da ja motrim na svakog tko upue ovamo? dvrati gazdarica. Tipine. Jebivjetri. Ne zanimaju me. Imam ker koja se udala visoko-visoko. Zatim e dalje: Ne, nije imao nrijatelja. Ili ga ja barem nisam vidjela da se lakti o bilo koga naroito. Za vrijeme posljednjeg boravka najvei dio vremena proveo je motajui neto oko svojeg auta. Parkirao ga je tu sprijeda. Stari ford. Izgledao je kao daje proizveden prije nego seon rodio. Bojio gaje. Krov je obojio u crno, a ostalo u srebrno. Tada je na oferskom staklu napisao Prodaje se. Jednog sam dana ula kako se zaustavio jedan naivac i ponudio mu etrdeset dolarato e rei da mu je ponudio etrdeset dolara vie nego to je to vrijedilo. Ali on mu je rekao da ga ne da za manje od devedeset. Rekao je da mu novac treba za autobusnu kartu. Neto prije njegova odlaska ula sam da je krntiju kupio neki obojeni tip. Kazao je da mu je novac potreban za autobusnu kartu. Znate li kamo je smjerao otputovati? Stisnula je usne s cigaretom izmeu njih, ali pogled joj je bio na Nyeu. Budite fer. Ima li kakve love na stolu? Gdje je neka nagrada? ekala je na odgovor: s obzirom na to da ju je doekala utnja inilo se da ona ubrzano vae situaciju, te se naposljetku odluila da nastavi: Stekla sam dojam da bez bzira na cilj puta tamo ne kani dugo ostati. Da se kani vratiti. Ja kao da ga svakog dana oekujem. Pokaza glavom prema unutranjosti kue. Doite sa mnom pa u vam objasniti ^to tako mislim. Stubite. Sivi hodnici. Nye je njukao mirise i identificirao *j dezinfektor za zahode, alkohol, opuci cigara. Iza jednih vrata P'jani gost je tulio i pjevao, ali ni bog nije znao alosti li se ili na vrhuncu sree. Ne kipi, Holananine! Skini se s vatre ili risi davde! riknula je ena. Ovdje, pokazala je Nyeu vodei u zamraeno spremite. Upalila je svjetlo. Tamo. Ta kutija, ^fil me da je priuvam dok se vrati.
() t0

199

Bila je to kartonska kutija, neumotana, ali svezana spao Na vrhu kutije bila je ispisana izjava u duhu egipatske kletv Pazi se! Vlasnitvo Perrvja E. Smitha. Pazi se! Nye je odrije vor koji na njegovu alost nije bio isti kao poluvor to ga ubojice napravile kad su vezivale obitelj Clutter. P_dje je krila kutije. Pojavio se ohar kojemu je gazdarica odmah skratila ivotne muke zgazivi ga petom svojih pozlaenjL sandala. Gle! uzviknula je promatrajui detektiva kako vadij polako ispituje Smithovu imovinu. Lopov. To je moj runik! osim runika pedantni Nye je nabrojio u svojoj biljenici' Jedan prljavi jastuk s natpisom 'Suvenir iz Honolulua1' jedan ruiasti djeji pokriva; jedan par hlaa kaki boje; jedna aluminijska tava za peenje palainki. Druge svatarije ubrajale su biljenicu koja je odebljala od fotografija izrezanih iz asopisa za fiziki odgoj (mukotrpna razmatranja o tehnici dizanja tekoatletiara), u kutiji za cipele bila je zbirka lijekova: vodice i praci protiv ispucalih usana, a uz to zaprepaujua koliina aspirina najmanje tuce kutija, od kojih su neke bile prazne. Sranje primijetila je gazdarica. Sve samo smee. Doista, sve je to bilo bezvrijedno ak i detektivu koji je gladan za raznim dokazima ili indicijama. Nyeu je bilo drago to je to vidio; svaka stvar lijekovi za oboljele desni i usne, zamaen jastuk iz Honolulua jasnije mu je govorila o vlasniku i njegovu usamljenom i bijednom ivotu. Pripremajui sutradan u Renou svoje slubene biljeke, Nj* je napisao: U 9 sati ujutro agent koji potpisuje ovaj izvjesi) razgovarao je s g. Billom Driscollom, glavnim kriminalistiki111 istraiteljem erifova ureda, okrug Washoe, Reno, Nevad3' Nakon to je upoznat s okolnostima ovog sluaja, g. Drisco" su uruene fotografije, otisci prstiju i nalozi za hapen) Hickocka i Smitha. Gonjenje je uvedeno u fasciklima c individua, a isto tako odreeno je traganje za automobil0 U 10 sati i 30 minuta izvjestitelj je razgovarao s narednik0 Abeom Feroahom iz Detektivskog odjela Policijske upraV

oU> Nevada. Narednik Feroah i potpisnik ovog izvjetaja raivali su policijsku arhivu. U popisniku kriminalaca nema 'S' Smithva ni Hickockova imena. Pregledom dokumenata u " I gaonicama nismo doli ni do kakvih informacija o nestalom dioaparatu. I u te dokumente uloeno je stalno upozorenje j se pazi na mogunost da taj radioaparat bude zaloen u nenou. Detektivi koji su radili na obraivanju zalagaonikih dokumenata predali su fotografije Smitha i Hickocka svim zalagaonicama u gradu, a osim toga su svaku zalagaonicu pregledali tragajui za radioprijemnikom. U zalagaonicama je Smith identificiran kao njima poznat klijent, ali nisu mogli pruiti nikakve druge podatke. Boe! Pa ovo je visoko nareenje, prozborio je potanski slubenik odgovarajui na Nyeov zahtjev da mu opie starog Smitha. Taj prijan kao da je izaao iz knjige. Naziva se Usamljenim Vukom. Znatan dio njegove pote tako je i adresiran Usamljeni Vuk. Ne prima mnogo pisama, ali prima hrpe kataloga i raznih reklama. Bili biste iznenaeni koliko ljudi naruuje te stvari. Mora biti da to ine zato da dobiju bilo kakvu potu. Koliko je star? Rekao bih da ima ezdeset. Oblai se u stilu vesternakaubojske izme i golema eirina na glavi. Rekao mi je da se nekada bavio rodeom. Prilino esto smo i dugo razgovarali. Posljednjih nekoliko godina on ovamo dolazi gotovo svakog dana. Ponekad bi nestajao, pa ga nije bilo mjesec-dva. Uvijek bi objanjavao da je r vao po raznim terenima. Prolog kolovoza ovdje na prozoru Pojavio se neki mladi. Rekao je da trai svog oca, Texa Johna Sttiitha, te me zapitao je li meni poznato njegovo boravite. | % ba izgledao slian svom ocu; Vuk ima tanke usne i irskog ) e iz gleda, a taj je momak izgledao gotovo kao isti Indijanac *Cr na kosa kao krema za cipele, a takve je imao i oi. Ali ^radan se opet pojavio Vuk, koji je to potvrdio; rekao mi je mu je sin upravo izaao iz vojske, te da namjeravaju krenuti fijasku. On je stari gost Aljaske. Mislim da je jednom tamo ^a hotel ili neku vrst lovake kue. Dodao je da vjeruje da ga

li

:J

neu vidjeti otprilike dvije godine. Jok, od tada gH#ie nisam vidio, ni njega ni njegova sina. '#'

Johnsonova obitelj spadala je u novopridolice njihova susjedstva u San Franciscu. To je predio u kojemu stanuju ljudi boljeg imovnog stanja, a nalazi se visoko na breuljcima sjeverno od grada obuhvaenih novim graevinskim kompleksom. Osamnaestog prosinca 1959. poslije podne njihova mlada gospoda Johnson oekivala je goste: tri ene iz susjedstva pozvane su na kavu i kolae, a nije iskljuena ni partija karata. Domaica je bila napeta, jer joj je to bilo prvi put da doekuje goste u svom novom domu. Dok je pozorno oslukivala nee li se javiti zvonce s ulaznih vrata, briljivo bi poravnavala laneni stolnjak ili bi namjetala boine dekoracije. Njena je kua, poput drugih kua te kose ulice na breuljku, bila tipina prigradska ranerska kua, veoma ugodna i po tome poznata. Gospoda Johnson je uivala u njoj. Voljela je zidove obloene ploama sekvoje, sagove od zida do zida, jedan dio prozora od arena stakla, pogled koji je vidjela kroz prednje prozore brdaca, dolinu, nebo i ocean. Ponosila se i malim vrtom iza kue. Njen mu, koji je po profesiji bio agent osiguravajueg drutva, a po uroenoj strasti drvodjelja, oko kue je postavio bijelo ogradno kolje, u vrtu je postavio kuicu za obiteljskog psa, a za djecu je uredio i ogradio prostor s pijeskom za igranje i ljuljake. Dok je gospoda bila u kui, ostalih etvoro pas, ava djeaia i djevojica igrali su se van zahvaljujui blagoj temperaturi. Ona je bila uvjerena da e oni sa zadovoljstvom pr0' vesti vrijeme u vrtu sve dok gosti ne odu. Kad se oglasilo zvon* i ona pourila prema vratima, imala je na sebi haljinu za koju f smatrala da joj najbolje pristaje, utu pletenu haljinu koja joj) vrsto pristajala uz tijelo i isticala njen indijanski ten boje b' jedog aja kao i crnou njene uzdignute kose. Otvorila je vra spremna da doeka tri susjede; umjesto njih nala selice01

.. s dvojicom stranaca koji su u znak pozdrava prstima dotakli eire i otvorili legitimacije s policijskim znakama. Gospoda Johnson? zapita jedan od njih. Moje je ime Nye. Ovo je insnektor Guthrie. Mi radimo za policiju u San Franciscu, ali smo upravo primili jedan upit iz Kansasa koji se tie vaeg brata perryja Edwarda Smitha. Kako se ini, on se nije prijavio slubi za uvjetno otputene, pa nas zanima biste li nam vi mogli neto kajati o mjestu njegova sadanjeg boravita. Gospodu Johnson nije porazila ni iznenadila okolnost da se policija opet zanima za poslove njena brata. Meutim, nju je zgrozila pomisao na to kako e joj doi gosti i vidjeti kako je ispituju detektivi. Odgovorila je: Ne. Nita. Perrvja nisam vidjela ve etiri godine. Radi se o ozbiljnoj stvari, gospodo Johnson, nastavio je Nye. Htjeli bismo s vama o tome razgovarati. Predala se, pozvala ih da udu i ponudila ih kavom, koja je bila prihvaena, a zatim je kazala: Perrvja nisam vidjela etiri godine. Niti sam ita o njemu ula otkad je uvjetno otputen. Prolog ljeta kad je puten iz zatvora posjetio je mog oca u Renou. Otac me pismom obavijestio da se vraa u Aljasku, te da snjim kree i Perry. Drugo sam pismo dobila... mislim u rujnu, a tata je bio jako ljut. On i Perry su se posvaali i krenuli svaki svojim putem prije nego su stigli do granice. Perry se vratio, a ot ac je sam nastavio put u Aljasku. I od tada vam se nije javljao. Nije. U tom sluaju mogue je da mu se va brat nedavno Prikljuio. Recimo u toku prolog mjeseca. Ne znam. A nije me ni briga. Ne slaete se? S Perrvjem? Da. Ja ga se bojim. "Ali dok se nalazio u Lansingu esto ste mu pisali. Barem 901 tako kau vlasti iz Kansasa, primijetio je Nye. Njegov e ga Guthrie kao da je bio zadovoljan svojom ul, sporednom 'gom.

202 203

Htjela sam mu pomoi. Mislila sam da u ga iH osloboditi nekih njegovih ideja. Sada sam bolje upuena. Perrvnita ne znae prava drugih ljudi. Prema nikome ne iskazu' potovanje. Neto o prijateljima. Je li vam poznato ita o nekome s ki^ se on druio? Joe James, odgovorila je, objasnivi da je James mladi indijanski drvosjea i ribar koji ivi u umi nedaleko od Bellinghama, drava Washington. Ne, ona ga nije osobno upoznala, ali su joj priali da su on i njegova obitelj veoma dobrostivi ljudi koji su se ranije vrlo ljubazno ponaali prema Perrvju. Jedina osoba iz drutva Perrvjevih prijatelja koju je ona ikada susrela pojavila se u lipnju 1955. na vratima Johnsonove kue. Donijela je sa sobom Perrvjevo pismo u kojem ju je on predstavio kao svoju enu. Pisao je da je zapao u tekoe i zamolio me ne bih li ja mogla povesti brigu o njegovoj eni dok je on ne pozove. Djevojka je izgledala kao da ima dvadesetak godina. Meutim, ustanovilo se da ima samo etrnaest. I dakako da nije bila niija ena. Ali u to vrijeme jo sam mogla biti prevarena. Saalila mi se i rekla sam joj da ostane kod nas. Ostala je, ali ne za dugo. Niti tjedan dana. Ali otila je uzevi nae putne kovege i sve to je u njih moglo stati najvei dio garderobe mog mua i moje, srebrninu, pa ak i kuhinjski sat. tii,t Gdje ste ivjeli kad se to dogodilo? s-fe* U Denveru. Jeste li ikada ivjeli u Fort Scottu, u Kansasu? us Nikada. Nikad nisam bila u Kansasu. Imate li sestru koja ivi u Fort Scottu? Moja je sestra mrtva. To je moja jedina sestra. Nye se nasmijeio, a zatim je dodao: Vama je jasno, gosp0 Johnson, da mi radimo pretpostavljajui da e va brat s val" uspostaviti neki kontakt. Da e vam pisati ili vam se javitida e vas posj etiti. .. . Nadam se da nee. Zapravo on i ne zna da smo prorni)e
204

A esu. On misli da sam ja jo u Denveru. Molim vas da mu ne taete moju adresu ako ga naete, jer ga se bojim. Kada tako govorite, smatrate li da bi vas on mogao na neki ain povrijediti, ili vam nanijeti zlo? Fiziko zlo? Razmiljala je i na kraju kazala da jednostavno ne zna to da odgovori. Ali ja ga se bojim. Uvijek sam ga se bojala. On ie kadar praviti se da je simpatina osoba dobra srca. Ljubazan. Tako je sklon plau. Ponekad ga i muzika ponese, a kad je bio djeak, znao bi zaplakati jer je zalaz sunca bio tako divan. Ili mjeseina. Oh, on je kadar da vas prevari. Navede vas da vam ga je tako ao. Oglasilo se zvonce. Nevoljkost gospode Johnson da odgovori na zvono otkrilo je njenu dilemu, pa je Nye zgrabio svoj smei eir. (U svom izvjetaju on je o njoj napisao: Za sve vrijeme razgovora ona je zadrala mir i ponaala se doista sjajno. Osoba izvanredna karaktera.) ao nam je to smo vas smetali, gospodo Johnson. Ali ako neto ujete o Perrvju smatramo da ete biti razumni i obavijestiti nas. Traite inspektora Guthrieja. Nakon odlaska detektiva smirenost koja je tako impresionirala Nyea jednostavno se sruila; obiteljsko oajanje bijae jace. Borila se protiv njega, sav teret oaja grevito je svladavala sve do odlaska gostiju, sve dok nije nahranila djecu, okupala & i sasluala njihove molitve. A tada ju je zaokupio oaj poput veernje magle s oceana koja je okruila ulina svjetla. Kazala je to se boji Perryja, to je doista bila istina. Ali da li se ona bojala " samog Perryja ili okolnosti koje je on izazivao, a koje su *gle zavriti groznom sudbinom za etvoro djece Florence Uc kshin i Texa Johna Smitha? Najstariji brat, onaj kojega je ol jela, sam se ustrijelio; Fern je pao kroz prozor, ili je skoio; . er ry se odao nasilju, kriminalac. Na neki nain ona je bila ^ n a preivjela osoba. Nju je muila pomisao da bi vrijeme gio eti nove rtve, da bi i nju moglo neto zadesiti: da poludi, . ^dobije neizljeivu bolest, ili da u poaru izgubi sve to joj je uiavrijednost kuu, mua, djecu. l( ,v .tj fc,. i

205

, ir.

Mu joj je bio na slubenu putu. Kad bi bila sama u ku" nikad joj ne bi padala na pamet elja da neto sama pOpj;' Ali veeras je smijeala otro pie, a zatim sjela na kau dnevnoj sobi, dok joj je album s fotografijama bio naslonje na koljena. Fotografija njena oca dominirala je prvom stranom - bj0 je to portret snimljen u studiju 1922. godine, kad se oenio mladom indijanskom jahaicom rodea gospoicom Florence Buckskinovom. Bila je to fotografija koja je uvijek djelovala na gospodu Johnson. Ta joj je fotografija omoguavala da shvati pravi razlog zbog kojeg se njena majka udala za njena oca, premda je to bio tako udan par. Mladi sa slike prtao je mukom privlanou. Obijesna valovitost njegove svijetle kose, neznatan mrtaj njegova lijevog oka (kao daje uoio cilj), mali kaubojski al s vorom ispod vrata, sve je to bilo veoma privlano. Sve u svemu, gospoda Johnson je imala dvostruk stav o svom ocu, ali uvijek je potovala jedan aspekt njegove linosti njegovu vrstou. Dobro je znala kako on drugima izgleda ekscentrian; to se toga tie, ni ona nije bila liena tog osjeaja. Pa ipak, on bijae pravi mukarac. Radio je razne stvari i radio ih je lako. Stablo bi obarao tako da bi palo tono onako kako je on zamislio. Znao je oderati medvjeda, popraviti sat, izgraditi kuu, ispei kola, zakrpati arapu i uloviti pastrvu sluei se savijenom pribadaom i komadom obine page. Jednom je sam samcat preivio zimu u divljini Aljaske. Sam samcat: prema miljenju gospode Johnson to je nain kako treba da ive ljudi te vrste. Brane druice, djeca, mi11 ivot, ne, to nije za njih. Okrenula je nekoliko stranica s fotografijama iz djetinjstva> koje su bile snimljene u Utahu, Nevadi, Idahou i Oregonu' Rodeo karijera Tex & Flo bila je zavrena, a obitelj koja )e ivjela u starom kamionu lutala je zemljom u lovu na posa> to nije bilo ni najmanje lagano te 1933. godine. Tex J" Smith i obitelj beru jagode u Oregonu 1933., glasio je potPlS ispod fotografije koja je pokazivala etvoro bosonoge dj
206

radnim odijelcima, ali jednako muiava i umorna izraza, d ili ustajali kruh umoen u slatko kondenzirano mlijeko Lsto su bili jedina hrana koju su imali na raspolaganju. Barbara lohnson se sjea kako se jednom prilikom cijela obitelj danima hranila trulim bananama, pa je to kod Perrvja izazvalo koliku; vritao je cijele noi, dok je Bobo, kako su u obitelji nazivali Barbaru, gorko plakala bojei se da brat umire. Bobo je bila tri godine starija od Perrvja i naprosto ga je oboavala; bio joj je jedina igraka, lutka koju je ona odravala istom, eljala je, obasipala poljupcima a kadto i izudarala. Evo fotografije koja ih prikazuje oboje kako se nagi kupaju u potoku Colorada koji je tekao ist poput dijamanta: brat, aneli ispupena trbuia i divno crn od sunca, drao je sestru za ruku i sretno se cerekao kao da se u brzom potoku nalaze neki avetinjski prsti koji ga golicaju. Na drugoj fotografiji (gospoda Johnson nije to sigurno znala, ali vjerovala je daje bila snimljena na nekom udaljenom rancu Nevade na kome je obitelj boravila i na kome je dolo do posljednje bitke izmeu roditelja, tj. do jezivog takmienja u snazi i vjetini, za kojeg su kao oruje bili upotrijebljeni bievi za konje, vrela voda i petrolejska svjetiljka, i to je napokon i raskinulo brak), ona i Perry nalaze se pored ponija, glavu uz glavu tako da im se ljube obrazi; a iza njih sunanom vatrom gore planine. Kasnije, kad su djeca s majkom otila da ive u San Franciscu, Bobo je mijenjala svoj stav prema djeaiu, sve dok 'jubav nije sasvim iezla. On vie nije bio njihova beba, ve divljak, lopov, pljaka. Njegovo prvo hapenje koje je uvedeno u knjige bilo je 27. listopada 1936, kad mu je bilo svega Os am godina. Najzad, nakon nekoliko boravaka u odgojnim Institucijama i ustanovama za uvanje posrnule djece, vraen 'e paski svog oca. Prolo je mnogo godina prije no to ga je B bo opet vidjela, osim na fotografijama koje je Tex John fnekad slao svojoj drugoj djeci. Te fotografije nalijepljene d potpisa i tumaenja ispisanih bijelom tintom bile su dio aja albuma. Bile su tu npr. fotografije s potpisima Perry,
207

>'

tata i njihov eskimski pas, Perry i tata ispiru zlato, Perrv u lovu na medvjede u Aljaski. Na posljednjoj fotografiji o je bio petnaestogodinji djeak snimljen u cipelama za snije okruen drveem otealim od snijega; puka mu se nalazi) tipino naslonjena vrhom na pazuh; lice mu je bilo izmueno a oi vrlo tune i umorne. Gledajui tu fotografiju, gospoda Johnson se sjetila scene koju je izazvao Perrv posjetivi je jednom u Denveru. U stvari, to je bilo u proljee 1955, kad ga je posljednji put vidjela. Razgovarali su o njegovoj mladosti, s Texom Johnom, kad je odjednom Perrv, koji je ve bazdio po alkoholu, naglo ustao i pritisnuo je na zid drei je tako. Ja sam bio njegov niger, kazao je Perrv. To je sve. Bio sam netko tko je morao ispustiti duu radei za nj, a da mu on nikad nije isplatio ni marjaa. Ne, Bobo, ja govorim. uti ili u te baciti u rijeku. Kao jednom kada sam u Japanu prelazio preko mosta i nekog tipa koji je tamo stajao a koga nisam vidio ni jednom u ivotu jednostavno podigao i bacio u rijeku. Molim te, Bobo. Molim te sluaj me. Zar ti misli da ja sebe volim? Oh, kakav sam ja ovjek mogao postati! Ali mi to kopile nije nikad za to pruilo prilike. Nije me htio pustiti u kolu. O. K. O. K. Bio sam zloesto dijete, ali bilo je dolo vrijeme kad sam molio da idem u kolu. Posreilo mi se da imam sjajan mozak. Ako ti to nije bilo poznato. Sjajan mozak, a uz to i talent. Ali nikakva kolskog odgoja, jer on nije htio da ja neto nauim, ve samo da vuem i crnim za nj. Glupan. NeznalicaTakvog me on htio. Tako da me uvijek zadri uza se. Ali ti, Bobo, ti si pohaala kolu. Ti i Jimmy i Fern. Svi vi prokletnia pohaali ste kolu. Svi osim mene. I ja te mrzim, sve vas - t atu i sve ostale. Kao da je za njegova brata i sestre ivot bio med i mlijek0' Moda je to bilo tako, ali jedino ako to znai ienje stana od povraanja pijane majke, ako to znai nemati nita poten" obui i jesti. Pa ipak, istina je, sve troje zavrili su sredn)u kolu. Jimmy je ak zavrio kao najbolji u razredu, to je u cijelosti mogao zahvaliti svojoj snanoj volji. Barbara Johns

sm atrala da ba ta injenica ini njegovo sam oubojstvo tako

evjerojatnim i udnim. vrst karakter, natprosjena hrabrost, ooran rad ini se da nijedna od tih osobina nije bila dluujui imbenik u sudbinama djece Texa Johna. Dijelili opaku sudbinu protiv koje vrlina nije bila nikakva obrana. Me rije o tome da je Perrv bio pun vrlina, ili Fern. Kad je Fern navrila etrnaest godina, promijenila je ime i do kraja svog (cratkog ivota nastojala je opravdati zamjenu: Joy. Joy, dakle __veselje. Bila je to djevojka lakih manira, svaija dragana, zapravo suvie svaija, koja nije mnogo traila od mukaraca, ali nekako nije s njima imala sree. Tko zna zato, ali mukarac kojeg bi ona voljela uvijek bi je ostavljao na cjedilu. Majka joj je umrla u alkoholiarskoj komi, pase ona bojala pia, a ipak je pila. Prije nego je dosegla dvadesetu godinu Fern-Joy je dan zapoinjala s bocom piva. A onda, jedne ljetne noi, pala je s prozora hotelske sobe. U padu je udarila o kazalini ator, odskoila i otkotrljala se pod kotae taksija. Gore u praznoj sobi policija je pronala njene cipele, novanik bez novca i praznu bocu whiskyja. ovjek je mogao razumjeti Fern i oprostiti joj, ali Jimmy je bio drugaiji. Gospoda Johnson je gledala njegovu fotografiju na kojoj je bio obuen u mornarsku uniformu; za vrijeme rata sluio je u Mornarici. Vitak, bljedolik i mlad morski putnik s izduenim licem malice pretvrdog svetakog izraaja stajao )e s rukom oko vrata djevojke kojom se oenio, a to prema miljenju gospode Johnson nije smio uiniti. Naime, kae, njih dvoje nisu imali nita zajedniko ozbiljni Jimmy i njegova tinejderica iz San Diega koja je bila zaljubljena u mornaricu, ac ije su staklene perle odraavale odavno izblijedjelo sunce. Pa 'Pak Jimmy je osjeao za nju vie od uobiajene ljubavi; bila je to strast strast koja je djelomino bila patoloka. to se tie j^ojke, ona ga je morala voljeti i voljela ga je u potpunosti, jer suprotnom sluaju ne bi uinila ono to je uinila. Da je barem J1I Hrny u to vjerovao! Ili da je bio kadar to razumjeti i vjerovati. 1 bijae zarobljenikom ljubomore. On se uasavao od same

* V/ "

208

209

pomisli na mukarce s kojima je ona spavala prije njihova brak da bi stvari bile gore, on je bio uvjeren da je ona ostala podatliiv i poslije braka. Vjerovao je da svaki put kad se on otisne na mn ili je ak ostavi na jedan jedini dan ona nastavlja da ga vara brojnim ljubavnicima, stalno je prisiljavajui da prizna njihovo postojanje. I tako je ona jednog dana uperila puku usmjerivi cijev medu svoje oi i pritisnula obara nonim prstom. Kad ju j e Jimmy ugledao, nije zvao policiju. Uzeo ju je u naruje i poloio na krevet, a zatim je legao pored nje. Otprilike oko zore idueg dana on je napunio puku i ubio se. Nasuprot fotografije Jimmvja i njegove ene bila je fotografija Perrvja u uniformi. Bila je izrezana iz novina, a pratio ju je ovaj tekst: tab, Armija Sjedinjenih Drava, Aljaska. Vojnik Perry E. Smith, 23 godine, prvi armijski veteran korejskog rata koji se vratio u Anchorage, Aljaska pozdravlja se s kapetanom Masonom, oficirom za vezu s javnou, prilikom dolaska na vojni aerodrom Elmendorf. Smith je sluio 15 mjeseci kao aktivni inenjerac 24. divizije. Pacific Northern Airlines poklonile su mu kartu za relaciju od Seattlea do Anchoragea. Gospoica Lynn Marquis, domaica aviona, svojim se osmijehom pridruila ceremoniji doeka. (Slubeni snimak Armije Sjedinjenih Drava). Kapetan Mason ispruenbe ruke gleda u vojnika Smitha, ali vojnik Smith gleda u fotoaparat. Gospoda Johnson u izraaju njegova lica nije vidjela, ili joj se bar inilo da ne zamjeuje ni trunke zahvalnosti, ve uoljivu aroganciju, a umjesto ponosa krajnju uobraenost. Uope nije nevjerojatno da je s mosta bacio ovjeka koji je na njemu stajao. Naravno da je on to uinio- u to ona nije ni jednom posumnjala. Zatvorila je album i ukljuila televizor, ali to je nije utjesi'0] Pretpostavimo da on doe? Detektivi su je pronali, a zato ne " -i Perry? Ne bi trebalo da oekuje ikakvu njenu pomo; ona ^ ak ne bi dopustila da ude. Prednja su vrata bila zakljuana, & nisu ona to vode u vrt. Vrt je bio bijel od morske magle. M2"

t0

sastanak ili okupljalite prikaza: m ama i Jim y i Fern. m

Takraunavajui vrata, gospoda Johnson je jednako mislila na ^rtvekaoinaive. Provala oblaka. Kia. Padala je kao iz kabla. Dick je trao. I Perry je trao, ali nije mogao tako brzo; noge su mu bile krae, a vukao je i putni koveg. Znatno prije njega Dick je stigao pod zaklon, u hambar nedaleko od autoputa. Kad su odlazili iz Omahe poslije noi provedene u spavaonici Vojske spasa, jedan voza kamiona ih je prihvatio i odvezao preko granice Nebraske u Iowu. Prolih nekoliko sati, meutim, ili su pjeice. Kia ih je uhvatila kad su se nalazili esnaest milja sjeverno od jednog naselja u dravi Iowa. Naselje se zvalo Tenville Junction. U ambaru je bilo mrano. Dick? zapita Perry. Evo me ovdje, odgovori Dick. Ispruio se na hrpi slame. Sav mokar i tresui se, Perry se srui pored njega. Tako mi je hladno, rekao je uvlaei se u slamu. Tako mi je hladno da mi uope ne bi stalo da ovo uhvati vatra i da iv izgorim. Bio je i gladan. Pregladnio. Sino su se hranili juhom iz lonaca Vojske spasa, a sve jelo koje su danas imali na raspolaganju sastojalo se d nekoliko plokica okolade i gume za vakanje koje je Perry ukrao s tezge sa slatkiima u trgovini mjeovite robe. Ima li jo Hershevja? zapita Perry. Vie nije bilo, ali im je jo preostao omot guma za vakanje. Podijelili su ih, a zatim stali vakati. Svaki je muljao dva i po sta pia Doubleminta, iji je okus Dicku najvie odgovarao (Perry je najvie volio okus Juicy Fruit). Novac je bio problem. ^edostatak ikakvih sredstava naveo je Dicka da se odlui za luaku ideju, kako je to okrstio Perry, dakle na povratak u ^sas City. Kad ga je Dick prvi put stao nagovarati da se vrate, err y mu je odgovorio: Bilo bi dobro da posjeti lijenika. Opijeni jedan uz drugoga u hladnom mraku i sluajui
211

"A

.**

210

padanje mrane, hladne kie, sada su se opet dotakli te teme Perry je opet navodio opasnosti takvog koraka, jer nema nikakve sumnje da sada ve Dicka trae zbog nepotivanja otpusta ako ne i zbog jo neega. Ali Dicka je bilo nemogu razuvjeriti. On je opet tvrdoglavo tvrdio kako je Kansas Citv mjesto u kojemu e on sasvim sigurno podijeliti lijepi broj vruih papira, odnosno lanih ekova. K vragu, nastavio je ja znam da moram biti oprezan. Ja znam da su izdali nalog za hapenje. Zbog ekova koje smo ranije iskoritavali. Ali mi emo urno raditi. Dovoljan nam je jedan dan. Ako dovoljno ugrabimo, moda bismo mogli pokuati na Floridi. Provesti Boi u Miamiju i provesti zimu, ako budu dobri izgledi. Ali Perry je vakao svoju gumu, a uz drhtavicu drala ga je i zlovolja. Dick ga zapita: O emu se radi, dragi? Druga naa kombinacija? Zato na to, do vraga, ne zaboravi? Oni nas s tim nee nikad povezati. Nikad. Perry je prozborio: Moda se i vara. A ako se vara, to onda znai Kutak. Ni jedan od njih nije prije nikada spomenuo kapitalnu kaznu u dravi Kansas vjeala, odnosno smrt u Kutku, kako su zatvorenici Dravne kaznionice Kansas nazvali prostoriju u kojoj se nalazi oprema potrebna za vjeanje ljudi. Dick je odgovorio: Komedija. Ti me nasmijava. Zapalio je ibicu u namjeri da popui cigaretu, ali neto to je ugledao zahvaljujui svjetlosti zapaljene ibice djelovalo je na nj da hitro ustane i proe kroz hambar do tale za krave. U tali je bio parkiran crno-bijeli chevrolet s dvoja vrata, tip 1956. Klju je bio spreman za paljenje. ' .si
-. n

Dewey je vrsto odluio da od civilnog stanovnitva sakrije bilo kakvu injenicu o znatnijem napretku u rasvjetljavan)11 sluaja Clutter. U tome je bio tako odluan da je odluio & povjerljivo porazgovara s dvojicom profesionalnih buka^ Garden Citvja: Billom Brownom, urednikom Telegrama'
212

Robertom Wellsom, direktorom lokalne radiostanice KIUL. Iznosei situaciju, Dewey je naglaavao svoje razloge zbog kojih e prvenstveno valjalo potovati tajnost: Zapamtite da postoji niogunost da su ti ljudi nevini. Xa je mogunost bila tako realna da je nije trebalo odbaciti. Informator, Floyd Wells, sasvim je lako mogao izmisliti cijelu priu. Nije rijetko da pojedini zatvorenici pribjegavaju takvom prianju pria u nadi da e osigurati nekakvu naklonost ili da e izazvati slubenu panju za ono to govore. Ali ako je svaka rije tog ovjeka ista kao da je Biblija, Dewey i njegovi ljudi jo nisu iskopali ni jedan djeli dokaza koji bi podupirao te rijei, nisu otkrili nita to bi vrijedilo kao sudski dokaz, nita to ne bi moglo biti interpretirano kao mogua, ak izvanredna, ali ipak samo sluajna podudarnost. injenica to je Smith otputovao u Kansas da obie svog prijatelja Hickocka, ili injenica da Hickock posjeduje puku istog kalibra kojeg je puka iz koje je izvren zloin, ili okolnost da su osumnjieni mogli pruiti laan alibi u pogledu njihova boravka uveer 14. studenoga, ne mora biti nepobitan dokaz da su oni masovne ubojice. Ali mi smo prilino uvjereni da je ipak tako. Svi to mislimo. Da ne mislimo, ne bismo podigli uzbunu u sedamnaest drava, od Arkansasa do Oregona. Ali zapamtite da bi mogle proi godine prije n ego ih ulovimo. Moda svaki krene svojim putem. Ili su otili iz zemlje. Postoji mogunost da su otili na Aljasku, a tamo se nije teko izgubiti. to su due na slobodi, to e naa ^gumentacija biti slabija. Istini za volju, mi jo i nemamo nekakvu argumentaciju. Mogli bismo i sutra priklijetiti te Kuj ine sinove, a da ne budemo u mogunosti dokazati ita to bl ih teretilo, ni koliko da pljune. Dewey nije pretjerivao. Osim otisaka dva para cipela, Jednog s geometrijskom arom, a drugog sa arom u obliku ^jih apa, ubojice nisu ostavile nikakva traga. Budui da su Pkazali takav oprez, nema sumnje da su se odavno oslobodili SVt >jiK cipela. A isto tako i radioprijemnika, pretpostavljajui
213

da su ga oni ukrali, s ime se Dewey teka srca slagao i mu se to inilo smijeno i u neskladu s teinom zloin i dokazanom prepredenou kriminalaca. Isto je tak nezamislivo da bi ti ljudi uli u kuu oekujui da e nar1 kasu punu novca, pa su ne naavi ga poubijali cijelu obitel' zbog moda nekoliko dolara i malog runog radioaparata Bez priznanja neemo nikad uspjeti da budu proglaeni krivima, rekao je. To je moje miljenje. A to je i razlog zbog kojeg treba da budemo maksimalno oprezni. Oni smatraju da su se izvukli. Dakle, na je cilj da ne saznaju neto to bi ih natjeralo na drugaiji zakljuak. to se sigurnije osjeaju to emo ih lake dograbiti. Ali tajne su neobina roba u gradiu poput Garden Citvja. Tko je god posjetio erifov ured, tj. tri nedovoljno namjetene sobe prepune ljudi na treem katu zgrade okrunog suda, mogao je naslutiti neku nepoznatu, gotovo udnovatu atmosferu. Iezli su idi-dodi i bijesno mrmljanje prethodnih tjedana. Sada je prostorije proimao ustreptali mir. Gospoda Richardson, tajnica erifova ureda i vrlo jednostavna osoba isto takvog ponaanja, preko noi je stekla nove manire hodanja na prstima i aputava govora, a ljudi za koje je radila, erif i njegovi ljudi, Dewey i dovedeni tim agenata KBI-a, uljali su se po prostorijama govorei najtiim glasom. Sve je to podsjealo na lovce u umi koji paze da nikakav nagli zvuk ili pokret ne upozori na njihovu nazonost divlja koja se pribliuje. Graani su preklapali. Dnevni salon hotela Warren, kavana koju su poslovni ljudi Garden Citvja smatrali svojim privatnim klubom, pretvorio se u ekskluzivnu preklapaonicu nagaanja i rekla-kazala. Netko je uo da se svaki as spre^ hapenje jednog uglednog graanina. Ili je najzad izbilo da f zloin nedjelo ubojica koje su unajmili neprijatelji Kansakog udruenja proizvoaa ita, naprednog tijela u kojemu je $' Clutter igrao znaajnu ulogu. Medu mnogim priama kJ su kruile, jedna od najtonijih bila je ona iji je autor b

taknuti trgovac autom obilim (koji je odbio priopiti a

ijvor informacija): ini se da je u pitanju ovjek koji je radio Herba prilino davno, oko 1947. ili 1948. Obian radnik ranu. ini se da je on dospio u zatvor, dravnu kaznionicu u kojoj je stao misliti kako je Herb bogat ovjek. I tako prije mjesec dana kada su ga otpustili, prva stvar koju je uinio bila je da doe, orobi i pobije te ljude. Ali sedam milja zapadnije, u selu Holcombu, nitko nije uo ni jednu od senzacija koje su kolale po Garden Citvju. jedan od razloga bio je u tome to je Clutterova tragedija postala zabranjena tema u oba mjesna razailjaa svih moguih priica i neprovjerenih brljotina. To su potanski ured i Hartmanova kafeterija. to se mene tie, ja vie ne elim uti ni rijei o tome, objasnila je gospoda Hartman. Kazala sam im da vie ne moemo tako nastaviti s nevjericom svakoga prema svakome i smrtno preplaeni jedan od drugoga. Tko eli o tome govoriti neka se goni iz mog lokala. I stajalite Myrte Clare odlikovalo se istom vrstinom. Ljudi dolaze ovamo da za novi kupe potansku marku, a onda dre da mogu provesti tri sata i trideset tri minute okreui i prevrui Clutterove. Kljucaju po drugim ljudima. Nisu nita drugo ve egrtue. Ja nemam vremena sluati. Ja sam zaposlena ja sam predstavnik vlade Sjedinjenih Drava. Pa ipak, to je doista Morbidno. Al Dewey i sve te policijske glavonje iz Topeke i Kansas Citvja, za koje se kae da su otri kao terpentin. Ja ipak ne znam ni jednu osobu koja bi jo vjerovala da oni imaju ikakvih izgleda da toga ulove. Zato ja kaem da je najzdravija stv ar koju valja uiniti zaepiti gubicu. ivi dok ne umre i sasvim je svejedno kako odlazi; kad si mrtav tada si mrtav. ' Prema tome, zato da se ljudi vuku kao bolesne make samo zato to je prerezan vrat Herba Cluttera. Pa ipak, to )e dosta grozno. Polly Stringer, ona tamo iz kolske zgrade. Uy Stringer je bila ovdje jutros. Kae da se djeca tek sada Pslije mjesec dana ipak nekako smiruju. A to me navodi na P0rtiisao: a to e biti ako nekoga upecaju? Ako to urade, bit
svoj 215

0-

214

e to netko koga svi poznaju. To bi dobro raspirilo vatru i OD sve zakuhalo u trenutku kad se stvar poela hladiti. Ako men pitate, uzbuenja nam je bilo dosta.

Bilo je rano, niti devet sati, i Perry je 'bio prva muterija u samoposluzi za pranje rublja. Otvorio je svoj nabubretii slamnati koveg i izvadio hrpu gaa, arapa i koulja (neto njegovo, neto Dickovo), gurnuo ih u stroj u koji je umjesto novca ubacio neku olovnu krivotvorinu jednu od mnogih koje je nabavio u Meksiku. Perry je dobro poznavao rad takvih pogona, jer je u njima esto radio. Obino se osjeao veoma zadovoljno, jer je smatrao tako relaksirajuim mirno sjediti i promatrati kako stroj pere. Ali danas se nije tako osjeao. Bio je suvie zabrinut. Usprkos njegovim upozorenjima Dick je izborio svoju ideju. Evo ih opet u Kansas Citvju bez centa u depu, besciljno se klataraju, a uz to se voze u ukradenom automobilu! Cijelu no su jurili chevroletom iz Iowe kroz gustu kiu, zaustavljajui se samo dvaput, kad su bili prisiljeni da isiu benzin iz vozila parkiranih na praznim ulicama malih zaspalih gradova. (Bio je to Perrvjev posao u kojemu se smatrao apsolutno nenadmaivim. Moja kreditna kartica za vonju kroz cijelu zemlju jest samo kratka gumena cijev.) Stigavi u Kansas City oko izlaska sunca, putnici najprije odoe na aerodrom gdje su se u mukoj toaleti oprali, obrijali i oprali zube; dva sata kasnije, nakon to su malo odspavali u halu aerodroma, vratili su se u grad. Tada je Dick ostavio svog partnera u praonici obeavi mu da e se vratio najkasnije za jedan sat. Kad je rublje bilo esto i suho, Perry je sve sloio u kovegProlo je deset sati. Dick, koji je negdje davao papire, veC je kasnio. Sjeo je da ga prieka izabravi klupu na kojoj se n udaljenosti ruke nalazila enska torba koja ga je draila > doplazi rukom do nje i u nju. Ali u tome ga je omeo dl vlasnice, najkrnije od nekoliko ena koje su sada upotreblja

;eve za pranje rublja. Jednom, dok je jo bio divlji i neukrotivi j ak koji je tumarao po San Franciscu, on i Chinkovo dijete fTbmmv Chan? Tommy Lee?) uigrali su se kao tim za otimanje varki. Perrvja je razveseljavalo i podizalo mu moral kad bi sjetio nekih od niza svojih pothvata te vrste. Kao jednom ud smo vrebali jednu staru gospodu, doista staru. Tommy je jgrabio njenu runu torbicu, ali ona ju je vrsto drala, bila je pravi tigar. to je on jae vukao na jednu stranu, ona je jae ^JJa na drugu. Tada je ugledala mene i viknula: Pomozi mi! Pomozi mi!, a ja sam na to odgovorio: Do avola, gospodo, pa ja njemu pomaem! I dobro je maznuh tako da se sloila na plonik. Devedeset centi je bio sav ulovtoga se tono sjeam. Otili smo u Chinkov restoran i ivi se izjeli. Stvari se nisu mnogo izmijenile. Perry je bio neto vie od dvadeset godina stariji i oko pedeset kilograma tei, ali se ipak njegova materijalna situacija nije nimalo poboljala. I dalje je bio (a nije li nevjerojatno za osobu njegove inteligencije i sposobnosti?) jedno derite koje je ovisilo, da tako kaemo, o ukradenim noviima. Sat na zidu stalno mu je prikivao pogled. U pola deset poeo se zabrinjavati; u jedanaest sati noge su mu drhtale od boli, to je u njegovu sluaju uvijek bio znak panike koja se pribliava mjehurii u mojoj krvi. Pojeo je aspirin i nastojao da izbrie ili barem omete sliku nevjerojatno ive i sjajne kavalkade koja mu je prolazila svijeu. Bila je to procesija stranih vizija: Dick u rukama zakona, vjerojatno uhapen u trenutku ispisivanja lanog eka, ili je izvrio manji Prometni prekraj (pa je tom prilikom ustanovljeno da vozi v m' auto). Veoma je vjerojatno da Dick sada sjedi u miolovci kruen detektivima koji su crveni od bijesa i prijetnji. A oni Qe opravljaju o sitnicama lanim ekovima ili ukradenim lu tornobilima. Tema je bila umorstvo, jer je ipak utvrena n e ] gova veza s tim bez obzira to je Dick bio tako siguran da Se ^ nee dogoditi. I ovog trenutka automobil nabijen poli^M uputio se prema praonici.
217

', " ? . ' '- <

216

Ali, ne, suvie se odao zaplaenom matanju. Dick to ni ne bi uinio ne bi istresao ono to zna. Kad se samo sjeti koliko ga je puta uo da kae: Mogu ubiti boga u meni, ali i im nikad ne bih nita odao. Naravno da je Dick bio tvrdokoac; njegova otrina kao to je Perry imao prilike ustanoviti, ipak se oitovala u situacijama koje su mu oigledno ile na ruku. Odjednom ga ozari drugi razlog koji je u manje mranim bojama upuivao na razloge Dickove neoekivane odsutnosti. Pa otiao je da posjeti roditelje. Bila bi to veoma opasna akcija, ali Dick je bio odan roditeljima, ili je barem tako izjavljivao, a prole noi, za vrijeme dugotrajne vonje po kii, kazao je Perrvju: Naravno da bih rado posjetio svoje. Oni ne bi ni zucnuli. Hou rei da ne bi obavijestili policajca koji se bavi uvjetno otputenima, odnosno ne bi uinili nita to bi nas moglo uvui u guvu. Ali stvar je u tome to me je stid. Bojim se rijei koje bi mi sasula majka. O ekovima, pa o tome kako sam zbrisao bez rijei. Ali elio bih da ih vidim, da ujem kako su. Meutim, to nije bilo mogue, jer Hickockovi nisu imali telefona. Da ga imaju, Perry bi jednostavno telefonirao i raspitao se je li Dick tamo. Prolo je jo nekoliko minuta i njega opet obuzme pomisao da je Dick uhapen. Bolovi u nozi se probudie i poee ga bockati u cijelom tijelu. Ako tome dodamo vonj praonice rublja, zapuhe neugodnog mirisa pare to je Perrvja prisilu0 da naglo ustane, jer je osjetio da e povratiti. Svom brzinom je projurio kroz vrata. Stao je uz rub plonika ponaajui se kao pijanac koji pati od suhe munine. Kansas City! Zaron nije unaprijed znao da Kansas City donosi nesreu, zar m) e molio Dicka da ga se kloni? A sada, moda je ba sada Di*11 ao to ga nije posluao. A onda ga opet uhvati muka zbog njega samog: A to treba ja da uradim s nekoliko centi ^ depu i s hrpicom lanog novca? Kamo je on mogao krenU ' Tko bi mu pomogao? Bobo? Slabi izgledi. Ali njen m^z mu mogao pomoi. Da je Fred Johnson ostvario vlast'
218

jeju, on bi Perrvju garantirao namjetenje nakon izlaska iz jvora i tako mu pomogao da se domogne uvjetnog otpusta v kaznionice. Ali Bobo to nije htjela dopustiti; objasnila je da hi takav postupak jedino doveo do neprilika, a moda bi bio i opasan. Zatim je Perrvju napisala pismo u kojem mu je cijelu stvar tono objasnila. Jednog lijepog dana on e joj uzvratiti tu ljubaznost, zabavljat e se razgovarajui s njom, najavit e to je sve kadar uiniti osobama poput nje, uglednim osobama, sigurnim i promuurnim ljudima koji su njena slika. Pobrinut e se da se dobro reklamira. Da, obavijestit e je kako on moe biti opasan i netremice e je gledati u oi. Uostalom, vrijedi li to putovanja u Denver? A ipak je ba to ono to treba da uini da otputuje u Denver i posjeti Johnsonove. Fred Johnson bi mu osigurao da ponovo zapone ivot; to e morati uiniti ukoliko ga se eli ikada otarasiti. U tom trenutku mu se na rubu plonika pridruio Dick. Hej, Perry, zapita ga. Jesi li bolestan? Zvuk Dickova glasa bio je poput injekcije nekog jakog narkotika, droge koja je prodirui mu kroz ile izazvala delirij suprotnih osjeaja: napetost i olakanje, bijes i privrenost. Pribliavao se Dicku stisnutih pesti. Ti kujin sine, zapoe. Dick se nacerio i dodao: Poimo. Opet se hranimo. Ali objanjenja su bila oekivana kao i isprike, pa ih je Dick redao nad zdjelom rie i mesa u Buffetu Eagle, ekspresnom restoranu sa svim moguim varijantama sjeckana mesa, u koji )e Dick najvie zalazio u Kansas Citvju. ao mi je, srce. Znao s am da te spopadaju muke. Pomiljao si da sam se s bikom uhvatio za rogove. Meutim, meni su se namjestile neke sre tne okolnosti, pa sam smatrao da e biti najbolje ako im ne ometam tok. Objasnio je da je ostavivi Perrvja otiao u ^arkl Buick Companv, u firmu u kojoj je nekad radio, u nadi e iskamiti par registarskih tablica za automobil kako bi ih i i o za opasne tablice drave Iowa koje su se nalazile na om chevroletu. Nitko me nije vidio ni da dolazim odlazim. Marki je svojevremeno naveliko radio poslove sa

219

Ali, ne, suvie se odao zaplaenom matanju. Dick to niLj ne bi uinio ne bi istresao ono to zna. Kad se samo sjet' koliko ga je puta uo da kae: Mogu ubiti boga u meni, ali' im nikad ne bih nita odao. Naravno da je Dick bio tvrdokoac; njegova otrina kao to je Perry imao prilike ustanoviti, ipak se oitovala u situacijama koje su mu oigledno ile na ruku. Odjednom ga ozari drugi razlog koji je u manje mranim bojama upuivao na razloge Dickove neoekivane odsutnosti. Pa otiao je da posjeti roditelje. Bila bi to veoma opasna akcija, ali Dick je bio odan roditeljima, ili je barem tako izjavljivao, a prole noi, za vrijeme dugotrajne vonje po kii, kazao je Perrviu: Naravno da bih rado posjetio svoje. Oni ne bi ni zucnuli. Hou rei da ne bi obavijestili policajca koji se bavi uvjetno otputenima, odnosno ne bi uinili nita to bi nas moglo uvui u guvu. Ali stvar je u tome to me je stid. Bojim se rijei koje bi mi sasula majka. O ekovima, pa o tome kako sam zbrisao bez rijei. Ali elio bih da ih vidim, da ujem kako su. Meutim, to nije bilo mogue, jer Hickockovi nisu imali telefona. Da ga imaju, Perry bi jednostavno telefonirao i raspitao se je li Dick tamo. Prolo je jo nekoliko minuta i njega opet obuzme pomisao da je Dick uhapen. Bolovi u nozi se probudie i poee ga bockati u cijelom tijelu. Ako tome dodamo vonj praonice rublja, zapuhe neugodnog mirisa pare to je Perrvja prisililo da naglo ustane, jer je osjetio da e povratiti. Svom brzinom je projurio kroz vrata. Stao je uz rub plonika ponaajui se kao pijanac koji pati od suhe munine. Kansas City! Zar on nije unaprijed znao da Kansas City donosi nesreu, zar mj e molio Dicka da ga se kloni? A sada, moda je ba sada Dick u ao to ga nije posluao. A onda ga opet uhvati muka zbog njega samog: A to treba ja da uradim s nekoliko centi u depu i s hrpicom lanog novca? Kamo je on mogao krenu1'; Tko bi mu pomogao? Bobo? Slabi izgledi. Ali njen muZ mu mogao pomoi. Da je Fred Johnson ostvario vlast' 1
218

' tvora i tako mu pomogao da se domogne uvjetnog otpusta . kaznionice. Ali Bobo to nije htjela dopustiti; objasnila je da ,. t3fcay postupak jedino doveo do neprilika, a moda bi bio i pasan. Zatim je Perrvju napisala pismo u kojem mu je cijelu ^ar tono objasnila. Jednog lijepog dana on e joj uzvratiti tu ljubaznost, zabavljat e se razgovarajui s njom, najavit e to :e sve kadar uiniti osobama poput nje, uglednim osobama, sigurnim i promuurnim ljudima koji su njena slika. Pobrinut e se da se dobro reklamira. Da, obavijestit e je kako on moe biti opasan i netremice e je gledati u oi. Uostalom, vrijedi li to putovanja u Denver? A ipak je ba to ono to treba da uini da otputuje u Denver i posjeti Johnsonove. Fred Johnson bi mu osigurao da ponovo zapone ivot; to e morati uiniti ukoliko ga se eli ikada otarasiti. U tom trenutku mu se na rubu plonika pridruio Dick. Hej, Perry, zapita ga. Jesi li bolestan? Zvuk Dickova glasa bio je poput injekcije nekog jakog narkotika, droge koja je prodirui mu kroz ile izazvala delirij suprotnih osjeaja: napetost i olakanje, bijes i privrenost. Pribliavao se Dicku stisnutih pesti. Ti kujin sine, zapoe. Dick se nacerio i dodao: Poimo. Opet se hranimo. Ali objanjenja su bila oekivana kao i isprike, pa ih je Dick redao nad zdjelom rie i mesa u Buffetu Eagle, ekspresnom restoranu sa svim moguim varijantama sjeckana mesa, u koji Je Dick najvie zalazio u Kansas Citvju. ao mi je, srce. Znao sam da te spopadaju muke. Pomiljao si da sam se s bikom uhvatio za rogove. Meutim, meni su se namjestile neke Sr ne okolnosti, pa sam smatrao da e biti najbolje ako im ne ometam tok. Objasnio je da je ostavivi Perrvja otiao u Marki Buick Companv, u firmu u kojoj je nekad radio, u nadi *k e iskamiti par registarskih tablica za automobil kako bi ih lijenio za opasne tablice drave Iowa koje su se nalazile na Naenom chevroletu. Nitko me nije vidio ni da dolazim ni da odlazim. Marki je svojevremeno naveliko radio poslove sa
,
on

bi P errvju garantirao nam jetenje nakon izlaska iz

219

ak iza nadgrobnog spomenika njegova oca: Alvin Adam Dewey, 6. rujna 1879. do 26. sijenja 1948. S upereni revolverom puzao je po sveano tihim alejama sve dok ni' zauo smijeh. Pogledavi u smjeru odakle je dolazio taj smijeh ugledao je Hickocka i Smitha koji se uope nisu skrivali, ve su stajali pored jo neoznaena groba Herba i Bonnie, Nancvi Kenyona, razmaknutih nogu s rukama na bokovima, zabaene glave, i smijali se, smijali se. Dewey ispali metak... pa opet... na opet... Ni jedan od gaanih nije pao iako je svaki tri puta bio prostrijeljen kroz srce; umjesto toga oni polako poee bivati prozirni, i malomalo postadoe nevidljivi, nestadoe kao para, iako njihov smijeh nije slabio, ve jaao, irio se sve dok mu se Dewey nije uklonio, pobjegao od njega ispunjen tako turobnim jakim oajanjem da se probudio. Kad se probudio, izgledao je kao preplaeni desetogodinjak u bunilu; koulja mu se napila hladna znoja i sva se zguvala. Soba soba u erifovu uredu u kojoj se zakljuao prije nego je zaspao za stolom bila je tamna, gotovo sasvim mrana. uo je kako telefon na stolu gospode Richardson zvoni u susjednoj sobi. Ali nje nije bilo da odgovori; kancelarija je bila zatvorena. Izlazei proao je pored telefona koji je zvonio, odluno indiferentan, ali stade oklijevati. Moda je to Marie, koju zanima hoe li produiti radno vrijeme ili mu moe spremati veeru. ,, >. G. A. A. Deweyja, molim. Zove Kansas City.ti/1 ; ,' Deweyje na telefonu. fc]*? Hajde, Kansas City, govorite. Vaa je stranka na telefonu. Al? Brat Nye. Da, brate. :&. tihi**
Pripremi se za velike vijesti. * < J Spreman sam. ,( ; > >ii' Nai su prijatelji ovdje. Tu, u Kansas Cityju. >v.-i;'' ">' Kako zna? Pa da ti pravo kaem, oni svoju nazonost nirnal
222

krivaju. Hickock je ispisivao ekove s jedne do druge strane -rada. Potpisivao se svojim imenom. Svojim imenom. To znai da ne namjerava tamo dugo ati __ ili je prokleto jako siguran u sebe. Smith je i dalje s njim? I te kako zajedno. Ali voze drugi auto. To je chevy model 1956, dvoja vrata, crno-bijele boje. Kansas tablice? Kansas tablice. Ali sluaj, Ale zar nismo sretni? Kupili su i televizor, razumije li? Hickock je trgovcu uruio ek. I upravo kad su startali, ovjek je bio toliko mudar da zapie broj auta koji je navrljao na pozadini eka. Okrug Johnson, dozvola broj 16212. Jesi li provjerio broj? Pa zna o emu se radi. Ukraden auto. Bez sumnje. Ali tablice su zamijenili. Nai su ih prijatelji digli sa slupanog de sotoa iz garae K. C. Zna li kada? Juer ujutro. Gazda (Logan Sanford) je izdao potjernicu naznaivi novi broj i opis auta. A Hickockova farma? Ako se oni jo muvaju na tom podruju, ini mi se da e tamo doi prije ili kasnije. Ne brini. Mi pazimo. Ale... Tu sam. Eto, to je sve to ti elim za Boi. Nita drugo. Da napokon ^veemo paket. Da to sredimo i da spavamo sve do Nove Sdine. Ne bi li to bio najljepi poklon? Dobro, nadam se da e ga dobiti. i' *| Nadam se da emo ga obojica dobiti. i ^| Kad je nakon toga zamiljeno koraao po neoienim Smilicama suha lia, Deweyja je iznenaivalo to ne osjea Ve e zadovoljstvo. Zato sada kada zna da se osumnjieni nisu ijek izgubili na Aljaski ili u Meksiku ili uTimbuctoou, sada samo to ve nisu uhapeni zato ipak ne osjea nikakvo

223

uzbuenje koje bi i te kako bilo opravdano? Za to je bio t san, jer se raspoloenje sna vuklo kao crvena nit i navodilo ga J s oprezom gleda na Nveove tvrdnje, ak da im na neki nain i vjeruje. Nije vjerovao da bi Hickock i Smith mogli biti ulovljp u Kansas Citvju. Oni su neuhvatljivi.

U Miami Beachu, 335 Ocean Drive je adresa hotela Somerset, male kvadratne zgrade obojene vie-manje bijelom bojom, ali s mnogo blijedoljubiastih detalja, medu kojima je bio i natpis: IZNAJMLJUJE SE POGODNOSTI PLAE UVIJEK MORSKI POVJETARAC. To je jedan u nizu malih hotela od cementa i tukature, poredanih uzdu bijele, otune ulice. Prosinca 1959. pogodnosti plae hotela Somerset sastojale su se od dva velika suncobrana utaknuta u pijesak sa stranje strane hotela. Na naranastom suncobranu bilo je ispisano: Posluujemo sladoled Valentine. U podne na Boi, ispod njega je leao enski kvartet koji je umjesto serenade imao tranzistorski radioprijemnik. Drugi je suncobran bio plave boje s nareenjem: Pocrnite uzimajui Coppertone. Ispod njega sklonili su se Dick i Perry, koji su ve pet dana boravili u Somersetu, iznajmivi sobu s dva kreveta za osamnaest dolara tjedno. Javio se Perry: Uope mi nisi zaelio sretan Boi. Sretan Boi, ljubavi. A ujedno Sretna Nova godina. Dick je imao na sebi kupae gaice, dok se Perry, kao i u Acapulcu, ustruavao da otkrije svoje izranjene noge bojei se da bi pogled na njih mogao povrijediti druge kupae. Stoga je sjedio potpuno obuen, ak je imao na sebi arape i cipele-1 * ipak se osjeao umjereno zadovoljnim. Kad je Dick ustao i sta vjebati naroito stoj na glavi u namjeri da izazove odrede*1 dojam kod dama ispod naranastog suncobrana Perrys zabavljao prelistavajui miamijski Herald. Upravo je ugle"a jedan lanak na unutranjim stranicama lista, koji je zaokup svu njegovu panju. Bila je rije o umorstvu jedne florids
224

h'telji- gospodina l gospode Cliffbrd Walker, te njihovog tvorogodinjeg sina i dvogodinje keri. Svaka je rtva , t.o nije bila svezana ni zapuenih usta bila prostrijeljena , oZ glavu orujem kalibra 22. Zloin bez poznatih motiva . (,ez ikakva traga dogodio se u subotu uvee, 19. prosinca, Walkerovu domu na stoarskom rancu nedaleko od Tallahasseeja. Perry prekinu Dickovu atletiku da bi mu proitao lanak, ali a prije zapita: Gdje smo mi bili u subotu uveer? UTallahasseeju? Ja tebe pitam. Dick se koncentrirao. U etvrtak uveer, smjenjujui se za volanom, napustili su Kansas i kroz Missouri stigli do Arkansasa, pa preko Ozarksa gore do Louisiane, gdje ih je u petak ujutro zaustavio pregorjeli dinamo. (U Shreveportu su kupili polovni za dvadeset dva dolara.) Tu su no prospavali parkirani pored ceste u blizini granice Alabama-Florida. Idueg su dana polagano vozili imajui vremena i za nekoliko turistikih atrakcijaposjetili su farmu za uzgajanje aligatora, ran za uzgajanje egrtua, vozikali su se u brodiu staklena dna po biserno sjajnom movarnom jezeru. Zatim su natenane ruali skup objed od kuhana jastoga u ribljem restoranu uz cestu. Divan dan! Ali su obojica bili iscrpljeni kad su stigli u Tallahassee, pa su odluili da tamo prespavaju. Da, u Tallahasseeju, utvrdio je Dick. Nevjerojatno! Perry je opet bacio pogled na lanak. Zna '' ti emu se ne bih iznenadio? Ne bih se iznenadio da je to Uc inio neki luak. Netko tko je proitao to se dogodilo u W Budui da mu se nije svialo da se Perry vraa na tu stvar, lc k je samo slegnuo ramenima, nacerio se i odskakutao do ^&a oceana gdje se neko vrijeme vukao po mokrom pijesku, ^stavljajui se ovdje-ondje da podigne koljku. Kao djeak 'iko je zavidio susjedovu sinu koji je otiao u Gulf Coast a 'jetovanje i vratio se s kutijom punom koljki. On ga je
225

toliko zamrzio da mu je ukrao kutiju sa koljkama da bi jecj po jednu razbio ekiem. Zavist ga je stalno pratila, pa Neprijatelj redovito bio onaj koji je bio ono to je on htio b' ili je posjedovao ono to je on htio imati. Na primjer, taj ovjek kojeg je ugledao pored baz en u Fontainebleau. Na milje daleko, kroz ljetni veo vru izmaglice i pjenuanja mora, vidio je tornjeve blijedih skupih hotela Fontainebleau, Eden Roc, Roney Plaza Drugog dana boravka u Miamiju predloio je Perryju da nasrnu na te tvrave zadovoljstva. Moda izaberemo par bogataica, rekao je. Perry je jako oklijevao. Smatrao je da bi ljudi buljili u njih zbog njihovih hlaa kaki boje i ljetnih majica. U stvari, nitko nije primijetio njihov obilazak blistavih prostorija Fontainebleaua, u gomili koja je miljila u kratkim hlaama tipa bermuda od kriavo prugaste sirove svile, dok su ene istovremeno imale na sebi i kupae kostime i ogrtae od skupocjene kanadske kune zlatice. Njih dvojica su zastajkivali u predvorju, etali po vrtu, besposliarili pored bazena za kupanje. Tamo je Dick ugledao ovjeka svojih godina dvadeset osam ili trideset. Pomislio je za nj da bi mogao biti kockar ili odvjetnik ili moda ikaki gangster. Bez obzira to je zapravo bio, izgledao je kao onaj koji zna slasti i masti novca i vlasti. Plavua koja je izgledala kao Marilyn Monroe masirala g* je uljem za sunce dok je njegova ruka puna prstenja lijen" dohvatila visoku au punu ledena naraninog soka. Sve to to je vidio pripada njemu, Dicku, ali on u tome nee nikad uivati. Zato taj kujin sin ima sve, a on nita? Zato jet0 parajlijsko kopile prigrabilo svu sreu? Zato bi to tak ostalo? S noem u rukama, on, Dick, ima vlast. Parajlij slca kopilad poput njega trebala bi se pripaziti, jer bi ih mogao otvoriti i uiniti da se dio te sree prospe po podu ' Ali Dickov je dan bio razbijen. Razbila ga je plavua ko)aJ masirala s uljem za sunce. Kazao je Perrvju: Izvuci*110 odavle, prokleto im bilo. . , . , ; ; ' _ , ..., ..,
226

Sada je zapazio djevojicu kojoj je bilo moda dvanaest Jjna kako crta likove po pijesku. Komadom naplavljena \ eta urezivala je velika naivna lica. Pravei se da uiva u enoj umjetnosti, Dick joj je ponudio koljke koje je skupio. One dobro slue za oi, dodao je. Dijete je prihvatilo *oklon> na to se Dick nasmijao i namignuo joj. Bilo mu je o to se u pogledu nje osjeao onako kako se osjeao, jer e njegovo seksualno zanimanje za ensku djecu bila slabost koje se on iskreno sramio. Bila je to tajna koju nikome nije povjerio, a nadao se da nitko nije u to ni posumnjao (iako je smatrao da bi Perry imao za to razloga), jer drugi ljudi to ne bi smatrali normalnim. Meutim, on je to smatrao potpuno normalnim, a i sebe je smatrao takvim. Zavodei jo spolno nedozrele djevojice, to je prolih godina uinio osam ili devet puta, nije uinio nita to bi razbilo njegovo uvjerenje da je normalan, jer kada bi istina bila objelodanjena, saznalo bi se da velik broj pravih mukaraca ima iste elje kao on. Djevojicu je uzeo za ruku i rekao joj: Ti si moja djevojica. Moja mala ljubav. Ali djevojica se usprotivila. Njena ruka koju je drao vrzmala se kao riba na udici, a u njenim oima prepoznao je zapanjeni izraaj karakteristian & ranije incidente u njegovoj karijeri. Pustio joj je ruku, 'agano se nasmijao i rekao joj: Pa to je samo igra. Zar se ne voli igrati? Perry, koji se opruio ispod plavog suncobrana, promatrao iescenu i odmah je shvatio Dickove namjere, prezirui ga zbog to ga; on nije potovao ljude koji nisu kadri da se seksualno kontroliraju, a naroito kad bi pomanjkanje kontrole znailo """kako je on to imenovao perverzivnost, vrljanje oko Jece, pokvarenjatvo, silovanje. Vjerovao je da je Dicku ^ jasno do znanja to on misli o tome; uostalom, nisu li )jh dvojica nedavno gotovo ukrstili ake kad je on sprijeio lc ka da siluje zastraenu djevojicu? Meutim, vie mu nije 0 to ga da opet iskuavaju snagu. Laknulo mu je kad je vidio Se dijete udaljilo od Dicka.
227

Zrak je bio ispunjen boinim pjesmama koje su izja iz radioaparata ovih etiriju ena, to se udno mijealo suncem Miamija i gunavim graktanjima nikad sasvim tih'k galebova. Oh, dodirno i oboavajmo Ga, oh priimo mu oboavajmo ga; bio je to katedralski zbor, uzviena muzit koja je Perrvja nagonila na suze koje nisu prestale navirati prestankom glazbe. A kad bi ga obuzelo takvo stanje, on W stao razmatrati mogunost koja ga je strano privlaila' samoubojstvo. Jo kao dijete esto je razmiljao da se ubije ali bijahu to sentimentalna sanjarenja s ciljem da kazni svog oca i majku i druge neprijatelje. Otkako se zamomio ideja o dokrajivanju vlastitog ivota sve je vie gubila svoje kvalitete iste fantazije. To je, kako se dobro sjeao, bilo Jimmyjevo rjeenje, a i Fern je tako zavrila. A u posljednje vrijeme to mu se vie nije inilo alternativom, ve specifinom smrti koja ga oekuje. Bilo kako bilo, on nije nalazio mnogo razloga zbog kojih bi ivio. Sunani otoci i zakopano blago, duboko ronjenje u vatreno-plavim morima do potopljenih blaga takva matanja iezoe. Isto je tako nestalo i ime Perry O'Parsons, ime koje je izmislio za dan kad e postati pjevaka senzacija pozornice i filma, kako se poluozbiljno nadao da e doista postati. Perry O'Parsons je umro a da nikad nije ivio. Prema tome, emu se jo ima nadati? On i Dick tre trku bez ciljne crte jednom mu je palo na pamet. A sada. iako nije prolo ni tjedan dana otkako su u Miamiju, opet valja nastaviti dugo putovanje. Dick, koji je jedan dan radio u autoservisnom poduzeu ABC za ezdeset pet centi p satu, rekao mu je: Miami je gori od Meksika. ezdeset p et centi! Ja ne, ja sam bijelac. I tako sa samo dvadeset i sedam dolara preostalih od novca koji su digli u Kansas Cityju> nl e sutra opet uhvatiti smjer zapada, do Teksasa, do Nevade> nigdje odreeno. Dick je prestao gacati po rubu mora i vratio se. Pa ^ mokar i bez daha licem prema ljepljivom pijesku.
228

Kakva je bila voda? Divna.

x

Pribliavanje Boia i roendana Nancy Clutter, koji je nadao tono iza Nove godine, uvijek je izazivalo probleme njenom momku Bobbvju Ruppu. Ve je bio izmuio svoju matovitost izmiljajui dva odgovarajua poklona za dogaaje koji su slijedili jedan iza drugoga. Ali svake godine bi uinio najbolje to je mogao s novcem koji bi zaradio radei ljeti na poljima eerne repe oeve farme. Boinog jutra brzao bi prema Clutterovoj kui nosei paket koji bi zamotao uz pomo svojih sestara nadajui se da & iznenaditi i razveseliti Nancy. Prole joj je godine poklonio zlatni medaljon u obliku srca. Ove godine, razmiljajui unaprijed kao i uvijek o svom problemu, oklijevao je izmeu uvoznih parfema koje je mogue nabaviti u Norris Drugsu i para jahakih izama. Ali tada je Nancy umrla. Umjesto da pojuri do farme River Vallev, ovog boinog jutra ostao je kod kue, a kasnije je sjeo za stol dijelei s obitelji divan ruak koji je njegova majka pripremala tjedan dana. Njegovi roditelji i sve sedmoro njegove brae i sestara, svi su snjim postupali veoma njeno od dana tragedije. Pa ipak, za vrijeme ruaka i veera, neprekidno je sluao molbe da mora Jesti. Nitko nije shvaao da je on zapravo bio bolestan, da boluje od tuge, da je tuga ispisala oko njega krug kroz koji on n ernoe pobjei, a kroz koji drugi ne mogu ui osim moda ^ue. Do Nancvne smrti on nije volio Sue, nikad se u njenu drutvu nije osjeao sasvim ugodno. Ona je bila drugaija i zbiljno je shvaala stvari koje ak ni djevojke ne bi trebalo ^ozbiljno uzimaju: slikanje, pjesme, glazba koju je svirala za &asovirom. I dakako da je bio ljubomoran na nju, jer je njeno Mjesto u Nancvnu srcu bilo barem jednako njegovu, iako je 0 bila drugaija ljubav. Ali zbog toga je ona shvaala njegov v i . Bez Sue, lien njene gotovo stalne nazonosti, kako bi

229

on izdrao takvu lavinu udaraca sam zloin, njegove raz vore s g. Deweyjem, patetinu ironiju da je on neko vrijeni bio glavni osumnjienik? A poslije otprilike mjesec dana prijateljstvo stade slabif Bobby je rjee odlazio na sjedeljke u mali i ugodni salon Kidwellovih, a kad bi navraao, inilo se da ga Sue ne doekuje tako rairenih ruku. Tekoa je bila u tome to su se oni prisiljavali da tuguju i da se sjeaju neega to su oboje htjeli zaboraviti. Ponekad bi to Bobbyju uspjelo kada bi igrao koarku ili bi jurio automobilom po seoskim cestama vrakom brzinom od sto ezdeset kilometara na sat, ili kad bi u okviru vlastitog atletiarskog programa (bila mu je elja da postane nastavnik gimnastike u srednjoj koli) trao maraton preko ravnih utih polja. Nakon to je pomogao uklanjanju sa stola svih moguih blagdanskih tanjura, on se opet odluio na tranje valja obui trenirku i krenuti u trk. Vrijeme je bilo izvrsno. ak i za zapadni Kansas, koji je poznat po trajnosti svojih babljih ljeta, ove godine kao da je priroda odluila da se posebno iskae suh zrak, nesmiljeno sunce, aurno nebo. Optimistiki raspoloeni raneri prognozirali su otvorenu zimu, to e rei tako blagu zimu da e stoka cijele zime pasti. Takve su zime rijetke, ali Bobby se jedne sjeao one godine kad je poeo udvarati Nancy. Bilo im je tada dvanaest godina, a on bi joj nosio torbu s knjigama cijelu milju, koliko je ran njezina oca bio udaljen od holcombske kole. Kad bi dan bio topao i sunan, esto bi sjedili pored rijeke Arkansasa, koja je u ovom svom dijelu bila vijugava, spora i smea. Jednom mu je Nancy kazala: Jednog ljeta kad smo bili u Coloradu vidjela sam gdje poinje Arkansas. Meutim, ti "l teko povjerovao da je to zaista tako. Da je to ova naa rijeK*' Nije iste boje, ve je ista kao voda za pie. I brzo tee. I puna) kamenja. I vrtloga. Tata je ulovio pastrvu. Njena pria o izvr rijeke Bobbyju se usjekla duboko u pamenje i od njene smrtida, on to ne moe objasniti, ali kad bi god ugledao i
230

'eka bi mu se naas preobrazila i ono to bi ugledao nije bila oljava masa to se vukla kroz ravnice Kansasa, ve ono to je ' opisala brzac Colorada, ledena, kristalno ista rijeka Kane/ opisala brzac o, pastrvama, rijeka koja urno protjee planinskom dolinom. Upravo takva je bila i Nancy: poput mlade vode energina, radosna. Pa ipak, najee su zime zapadnog Kansasa takve da zarobljavaju u kuama, i obino je led na poljima i britki vjetrovi izmijene klimu prije Boia. Prije nekoliko godina snijeg je poeo padati na sam badnjak uveer, i nastavio je padati, pa kada je ujutro Bobby krenuo na gotovo pet kilometara dugaku etnju do Clutterova imanja, morao se probijati kroz snjene nanose. Ipak se to isplatilo, jer iako je stigao umoran i poplavio od zime i napora, dobrodolica ga je sasvim otopila. Nancy je bila i zapanjena i ponosna, a njena majka, inae najee plaha i tiha, zagrlila ga je i poljubila inzistirajui da se umota u debeli pokriva i sjedne tik uz vatru u kaminu salona. Dok su ene radile u kuhinji, on, Kenyon i g. Clutter posjedali su oko vatre razbijajui ljenjake. G. Clutter im je kazao kako ga taj dan podsjea na jednu zimu kada je bio Kenvonove dobi: Bilo nas je sedmoro. Majka, otac, dvije djevojke i nas trojica djeaka. ivjeli smo na farmi prilino udaljenoj od grada. Zbog toga smo obiavali odjednom kupovati sve to je bilo potrebno za Boi jedno putovanje i jedno kupovanje. Te godine koje se sjeam jutro je osvanulo s visokim snijegom kao danas, jo visim, a i dalje je padao u krpama velikim poput tanjura, hinilo se da smo osueni na zavijeni Boi bez poklona ispod inog drvca. Majka i djevojke bile su oajne. Tada je meni Pa na pamet jedna ideja. Predloio je da zasedla najjaeg od ^juiovih konja za oranje, da odjae do grada i svakome kupi to 0111 je potrebno. Obitelj je pristala. Svi mu popisae svoje elje Padoe svoje uteevine za boine poklone. Trebao je kupiti , tlr i metra katuna s tiskanim uzorkom, nogometnu loptu, J^tui za igle, ahure za lovaku puku itav niz elja koje v aljalo popisivati sve dok se nije spustio mrak. Kad se vraao
231

kui s kupljenim narudbama, vrsto i dobro zamotanima nepromoivu vreu, bio je sretan to ga je otac natjerao d ponese svjetiljku, a isto tako bio je zadovoljan to su Se n hamu nalazila zvonca, jer su mu ta zvonjava i slabo svjetlucati; svjetiljke znaili veliko olakanje. Jahanje u grad nije bilo tako teko, bila je to prava igrarija Ali sada je put iezao, a s njim i sve druge oznake. I zemlja i zrak sve se pretvorilo u snijeg. Do stegna u snijegu konj je posrnuo postrance. Ispala mi je svjetiljka i bijasmo izgubljeni u noi. Bilo je pitanje vremena kada emo zaspati i smrznuti se. Da, bio sam jako uplaen. Ali predao sam se molitvi i osjetio blizinu boju ... Psi su zavijali. Usmjerio se u pravcu odakle je dolazio lave sve dok nije ugledao prozore oblinje kue nekog farmera. Trebao sam se tu zaustaviti, ali sam se sjetio obitelji, moje majke u suzama, oca i brae kako pripremaju tragaku grupu, i to me je natjeralo da guram dalje. Dakako da nisam bio suvie sretan kad sam naposljetku stigao do nae kue i naao je u mraku. Vrata zakljuana. Ustanovio sam da su svi poli na poinak i na mene zaboravili. Nitko od njih nije mogao shvatiti zato sam bio tako razoaran. Otac mi je rekao: Bili smo sigurni da e no prespavati u gradu. Boe, djeae! Tko bi uope pomislio na to da nee biti toliko mudar da izbjegne povratak po takvoj vijavici?

ljunak hrale su na ulaznoj stazi; travnjak se poeo suiti i jgledao je zanemareno. Te grozne nedjelje kad je erif pozvao bulantna kola da odvezu umorenu obitelj, ambulantna su kola prela preko travnjaka do ulaznih vrata kue ostavivi jo vidljive tragove guma. Bila je prazna i kua Clutterova namjetenika; on je za svoju obitelj pronaao nov stan nedaleko od Holcomba. To nikoga nije iznenadilo, jer i sada, iako je dan bio blistav, Clutterovo imanje izgledalo je kao da je u sjeni, kao da je mrtvo i bez ikakva ivota ili zvukova. Ali dok je Bobby prolazio pored skladinog ambara prema spremitu stone hrane, uo je fijuk konjskog repa. Bila je to Nancvna Babe, posluna stara pjegava kobila s grivom lanene boje i tamnoljubiastim oima poput divnih cvjetova mauhice. Blago joj gladei grivu, Bobby je trljao obraz uz Babein vrat, kako je to obiavala initi Nancy. Babe je zarzala. Prole nedjelje, bd je posljednji put posjetio Kidwellove, Sueina majka je spomenula Babe. Gospoda Kidwell, inae neobina osoba, bila je naslonjena na prozor promatrajui kako mrana boja noi sve boji prekrivajui preriju. I tada se javila iz mraka: Suan? Zna li to vidim? Nancy. Jae na Babei. Ide prema nama.

Kiseloljuti miris trulih jabuka. Stabla jabuka i kruaka, bresaka i treanja: vrt g. Cluttera, dragocjeni skup voaka koje je on zasadio. Trei bez ikakva cilja i sasvim odsutan duhom> nije namjeravao doi ni ovamo ni do bilo kojeg drugog dijela farme River Vallev. To je bilo neobjanjivo, i on se okrenuo, a se opet vratio i odtumarao do kue bijele, solidno graene i velike. Uvijek je ta kua ostavljala na njega dubok dojam' s zadovoljstvom bi pomiljao kako u njoj ivi njegova d j j * Ali sada kad je bila liena briljive panje svog po vlasnika, ve su se zapaale pauinaste niti propadanja. Gr
232

Perry ih je prvi primijetio autostopisti, djeak i starac, obojica nose kod kue izraene naprtnjae. Usprkos otru Jemenu koje se oitovalo u snanom i ljutom teksakom vjetru, njih su dvojica imali na sebi samo radna odijela i tanke koulje od plavog platna. Povezimo ih, predloio je Perry. ^ick je oklijevao; nije se protivio pomaganju autostopista, ali ^ izgledaju kao da mogu platiti vonju barem da uskoe s ne Wiko galona benzina. Ali Perry, mali stari Perry dobrostiva Sr ca, uvijek bi muio Dicka svojom odlunou da povezu Pjedince koji su izgledali najbjednije i najalosnije. Napokon 'e lJick pristao i zaustavio auto. v Djeak dobro nabijeni i govorljivi mladac pametnih Cl JU, kome je bilo otprilike dvanaest godina bio je
a

*'* ."

V '. ? *

< .

233

izvanredno zahvalan, dok se stari ovjek uta izbrazdana li slabano umigoljio do stranjeg sjedita i tiho se sklupa Djeak je rekao: Veoma smo vam zahvalni. Johnnv je ve bi spreman da odustane. Sve od Galvestona nismo se vozili. Perry i Dick su sat ranije napustili taj luki grad provev' u njemu cijelo jutro nudei se u uredima raznih brodarskih kompanija kao prvoklasni mornari. Jedna im je kompanija ponudila odmah posao da se ukrcaju na tanker koji je plovio za Brazil, i obojica bi sada bili na moru da poslodavac nije ustanovio kako nijedan od njih nema ni sindikalne papire ni putnu ispravu. udnovato je to je Dickovo neraspoloenje premailo Perrvjevo: Brazil! Tamo izgrauju sasvim novi glavni grad. Iz temelja. Zamisli da se utaborimo na takvu mjestu! Tamo bi svaka budala mogla zaraditi grdne pare. Kamo ste se zaputili? zapita Perry djeaka. USweetwater. Gdje je Sweetwater? Tja, negdje je u ovom pravcu. Negdje u Teksasu. Johnny, ovaj ovdje, to mi je djed. Ima sestru koja ivi u Sweetwateru. Ili neka nam barem Isus pomogne da je doista tako. Mislili smo da ona ivi u Jasperu, u Teksasu. Ali kad smo doli u Jasper, rulja nas je obavijestila da se ona sa svojima preselila u Galveston. Ali nismo je nali u Galvestonu gazdarica nam je tamo kazala da je otila u Sweetwater. Neka nam Isus pomogne da je pronaemo. Johnnv, rekao je trljajui stareve ruke kao da ih eli otopiti, uje li me, Johnnv? Mi se vozimo u krasnom toplom chevroletu model 56. Starac zakalja, polako okrene glavu, otvori i zatvori ocil opet zakalja. Dick zapita: Hej, sluaj. to mu je? To je promjena, odgovori djeak. I hodanje. Hodamo) od prije Boia. Drim da smo prohodali dobar dio Teksasa" Veoma trezvenim tonom i nastavljajui da trlja stareve ruK > djeak im je ispriao da su do poetka ovog putovanja njegov djed i tetka ivjeli sami na farmi nedaleko od ShreV

rta, Louisiana. Nema tome dugo da je tetka umrla. Johnnv s slabo osjeao cijele te godine, pa je na tetku pao sav posao. ino sam joj ja pomagao. Sjekli smo drva za vatru. Upravo 0 sjekirama udarali po jednom panju. Usred posla tetka je kaza da je iscrpljena. Jeste li ikada vidjeli konja kako legne i vie nikad ne ustane? Ja sam vidio. Neto slino dogodilo se s tetkom. Nekoliko dana prije Boia ovjek od koga je djed uzeo farmu u zakup izgurao nas je s tog mjesta, nastavio je djeak. Zbog toga smo se zaputili u Teksas. Traimo gospodu Jackson. Ja je nisam nikad vidio, ali ona je Johnnvjeva prava sestra. Netko nas je morao povesti. Barem njega. On ne bi mogao jo dugo. Noas smo pokisli. Vozilo se zaustavilo. Perry zapita Dicka zato je stao. Taj je ovjek jako bolestan, odgovorio je Dick. Pa dobro, to namjerava uiniti? Izvui ga van? Muni glavom. Barem jednom. Ti si zaista bijedno kopile. A pretpostavimo da umre? Djeak se upleo: Nee on umrijeti. Kad smo stigli dovle, on e priekati. Dick je bio uporan. Zamisli da umre? Promisli to bi se dogodilo. Ispitivanja. Iskreno reeno, meni se fuka. Ti ih eli izbaciti? Ako je tako, svakako to uini. Perry je pogledao na bolesnika, jo sanjiva, oamuena, gluha, a onda je pogledao na djeaka koji flu je mirno uzvratio pogled, ne molei, ne pitajui za bilo to Perry se sjetio sebe kad je bio djeakovih godina, svog lutanja sa starcem. Hajde. Izvuci ih. Ali tada u i ja izai. O. K. O. K. O. K. Samo nemoj zaboraviti, upozorio gaje uick. To je tvoja prokleta krivnja. Dick stavi auto u pokret. Odjednom, im je auto nastavilo v znju, djeak viknu: Zaustavite. Iskoi iz auta i potri do j^ba ceste, stane, sagne se i uzme jednu, dvije, tri, etiri prazne Ce od koka-kole, potri natrag i sav sretan i nasmijeen ^ki u vozilo. U bocama ima mnogo love, objasni Dicku.
235

234

Gledajte, mister, kada biste vi polako vozili, ja vam garantir da bismo zaradili neto novia. Od toga se ja i Johnnv hranim Ubiremo pare za vraene boce. Dicka je to razveselilo, ali i zainteresiralo, i kad mu je hVput djeak naloio da stane, odmah ga je posluao. Nareeni su padala tako esto da im je trebao cio sat da prevale pet milja ali se to isplatilo. Djeak je bio boji genij za zapaanje, i ni kamenje uz cestu ni oaze divljih travurina nisu mu smetali da opaa smei sjaj odbaenih pivskih boca i prljavih boica u kojima se jednom nalazio Canada Dry ili 7-Up. Ubrzo je Perrv razvio i vlastiti dar za zapaanje boca. U poetku je jednostavno pokazivao djeaku smjer svojih nalaza; smatrao je da je za nj poniavajue da okolo trkara skupljajui boce. Sve je to prilino smijeno, djeja posla. Meutim, igra se razvila u uzbudljivi lov na blago, pa je naposljetku i on kapitulirao pred tim zadovoljstvom ponesen uzbuenjem primjeivanja onih boca koje mogu biti vraene. I Dick, ali Dick je najozbiljnije shvatio tu igru. Bez obzira na to kako to blesavo izgledalo, moda je ovo doista nain da se zaradi neto novca, ili barem nekoliko baksova. Sam bog zna kako bi ta lova dobro dola njemu i Perrvju; njihove zajednike financije u tom trenutku nisu dosezale ni punih pet dolara. Sada su sva trojica Dick, djeak i Perrv iskakali iz automobila i prijateljski, ni najmanje se ne stidei, natjecali se izmeu sebe. Jednom je Dick otkrio skladite praznih boca od vina i whiskyja, ali je s razoaranjem saznao da je njegovo otkrie sasvim bezvrijedno. Ne daju lovu za vraene boce jakih pia, informirao ga je djeak. ak i neke pivske boce ne valjaju. S njima se ja ne petljam. Drite se sigurnih stvari. Ur> Pepper. Pepsi. Koka. White Rock. Nehi. -J Dick ga zapita: Kako ti je ime? u*' Bili, odgovori djeak. i ' ; Dobro, Bille. Stvari si dobro nauio. Pala je no i prisilila lovce da odustanu od lova, ali tome val) dodati i injenicu da vie nisu imali slobodna prostora, jer 23 '', ;..-, ' ";;: > / ' -. " >

pili toliko boca koliko je moglo stati u auto. Prtljanik je bio n> a stranja sjedita izgledala su kao neko bljetavo smetite. jsjeprimijeen i kao naputen ak i od unuka, bolesni starac hio je gotovo sasvim zakopan i skriven iza nemirna i opasno zvonkog tereta. Dick je primijetio: Bit e veselo ako doivimo sudar. Niz svjetala najavljivao je motel, i kad su im se pribliili, putnici vidjee da se nisu prevarili. Bila je to impresivna skupina koja se sastojala od bungalova, garae, restorana i aperitiv-bara. Djeak je opet krenuo u napad obrativi se Dicku: Tamo stanite. Moda nainimo posao. Jedino pustite mene da ja govorim. Ja u tome ve imam iskustva. Kadto vas ele prevariti. Perrv nikako nije mogao zamisliti nekoga tako pametnog da prevari to dijete, kako je kasnije ispriao. On se nije ni trunka stidio svih tih boca. Ja, ja to nikad ne bih mogao uiniti, osjeao bih se kao da propadam od stida. Ali ljudi u motelu su se sasvim lijepo ponijeli; smijali su se. Ispalo je da boce vrijede dvanaest dolara i ezdeset centi. Djeak je novac razdijelio na jednake dijelove odredivi pola za sebe, pola za svoje partnere, a onda predloio: Znate to? Ja namjeravam sebe i Johnnvja dobro nahraniti. Zar vi, prijani, niste gladni? Kao i uvijek, Dick je bio gladan. No, nakon tolike aktivnosti iPerry se osjeao izgladnio. Kasnije je ispripovjedio: Dogurali smo starca u restoran i uspravili ga iza stola, "gledao je kao i prije, a tako se i ponaao. Dostojanstveno. Nije izgovorio ni rijei. Ali trebalo je vidjeti kako taj ubacuje u s ebe. Djeak je za nj naruio palainke objanjavajui nam ^ to stari najvie voli. Kunem se da je starac pojeo otprilike ^ideset palainki. Uz to je maznuo jo oko kilogram maslaca i ^cu sirupa. Ni djeaku nije bilo zamjerke. On je naruio samo Pecene krumpirie i sladoled, ali nema sumnje da je smazao ')epu koliinu. udi me da mu nije bilo muno. Z vrijeme te gala-veere Dick je na karti otkrio gdje se i Sweetwater sto ili vie milja zapadno od puta kojim
237

on vozi puta koji e ga preko New Mexica i Arizone odve do Nevade do Las Vegasa. Premda je to doista bila isti n Perrvju je bilo jasno da se Dick eli otarasiti djeaka i starca I djeaku je bio jasan Dickov cilj, ali je on uljudno odgovorio-Oh, ne brinite se za nas. Ovdje se bez sumnje zaustavlja dost automobila. Netko e nas povesti. Djeak je s njima doetao do auta, ostavivi starca da svlada jo jedno brdo palainki. Rukovao se s Dickom i Perryjem zaelio im sretnu Novu godinu i mahao im dok nisu nestali u mraku.

Srijeda uveer 30. prosinca bijae znaajna i nezaboravna u domu agenta A. A. Deweyja. Sjeajui se toga, njegova je ena kasnije primijetila: Alvin je u kupaonici pjevao 'utu ruu Teksasa. Djeca su gledala televiziju. A ja sam postavljala stol za veeru. Za hladnu veeru. Ja sam iz New Orleansa; uivam u kuhanju i prireivanju za drutvo, a moja majka nam je upravo poslala veliku koaru avokada i boba, i oh, svu silu doista divnih stvari. Zbog toga sam odluila: priredit u hladnu veeru i pozvati nekoliko prijatelja Murravjeve, Cliffa i Dodie Hope. Alvin je bio protiv toga, ali ja sam bila uporna. Moj boe! Sluaj se mogao vjeno vui, a on nije iskoristio ni minutu odmora otkako je sve to zapoelo. Dakle, postavljala sam stol, a kad sam ula telefon, kazala sam jednom sinu da digne slualicu bio je to na sin Paul. Paul je rekao da je to poziv za tatu, ali sam ga naputila da odgovori da je tata u kupaonici. Meutim, Paul se dvoumio da li da to uini, jer je zvao g. Sanford izTopeke. Alvinov ef. Omotan samo u runik. Alvin je uzeo slualicu. Poludjela sam vidjevi kako posvuda sije kapi vode. Ali kad sam krenula po etku, ugledala sam jo neto gore taj maor, taj ludi Pete, lijepo stoji na kuhinjskom st |u i mae salatu od rakovica. Punjenje za avokado. Sljedee ega se sjeam bilo je da me Alvin neoekivan zagrlio, na to sam odgovorila: 'Alvine Dewey, jesi li ti sia
238

j?' Vic je vic, ali on je bio mokar kao jezerce i upropatavao i je haljinu, a ja sam ve bila obuena da bih doekala drutvo. Oakako da sam i ja njega zagrlila kad sam saznala razlog zbog kojeg je mene zagrlio. Moete pretpostaviti to je Alvinu znaila injenica da su ti ljudi uhapeni. Tamo, u Las Vegasu. Rekao ie da mora iz istih stopa otputovati u Las Vegas, na to sam ga zapitala ne namjerava li prije staviti bilo to na sebe ili e krenuti gol. Alvin, koji je bio jako uzbuen, odgovori: 'Boe, duo, drim da sam ti pokvario zabavu s gostima!' Ja nisam mogla zamisliti sretniji nain da mi pokvari primanje, a naroito ako to znai da emo se moda jednog skorog dana vratiti u uobiajen ivot. Alvin se smijao i moram kazati da je bilo divno sluati ga. elim dodati da su posljednja dva tjedna bila gora od svih. Naime, tjedan dana prije Boia ti su se ljudi pojavili u Kansas Citvju doli su, ali ih nisu uhvatili. Ja nikad nisam vidjela Alvina tako utuena, osim jednom kad je mladi Alvin bio u bolnici bolestan od encefalitisa tako da smo pomiljali da emo ga izgubiti. Ali ne elim o tome govoriti. Uglavnom, pripremila sam mu kavu i odnijela je u spavau sobu pretpostavljajui da se on oblai. Ali nije bilo tako. Sjedio je na rubu naeg kreveta i drao se za glavu kao da pati od glavobolje. Jo nije obukao ni arapu. Primijetila sam: Zar eli navui upalu plua?' On me pogledao i odgovorio: Marie, sluaj me, mora da su to ti tipovi, sigurno su oni, to je jedino logino rjeenje.' Alvin je smijean. Kao i onda kad s e prvi put natjecao za erifa okruga Finnev. Izborne noi, u Vr ijeme kad su ve maltene svi glasovi bili prebrojeni i ve Je bilo jasno kao sunce da je on pobijedio, on je rekao neto zbog ega sam ga mogla zadaviti, nije to rekao jednom, ve je Ponavljao: 'U redu, rezultat neemo znati sve do posljednjih rez ultata. Kazala sam mu: Alvine, nemoj opet zapoinjati tu priu. k da su to oni uinili.' Ali on e na to: 'Gdje su nam i? Ne moemo dokazati da je itko od njih dvojice ikada u Clutterovu kuu!' Ali meni se uinilo da je ba to
et

239

ono to moe dokazati: otisci cipela zar otisci cipela nisu bnjedina stvar koju su ostavili za sobom? Odgovorio je: 'Da, i f nam mnogo znai, ali ako ti momci budu i nadalje imali na seh" cipele koje su ostavile tragove. Otisci sami za sebe ne vrijede n' prebite pare.' Rekla sam mu: 'U redu, dragi, popij svoju kavu a ja u ti pomoi da spremi to ti treba da ponese'. Ponekad je s Alvinom nemogue razlono razgovarati. On je sada nastavio sa svojim argumentima te me je gotovo uvjerio kako su Hickock i Smith nevini, a ako su nevini, dakako da nikad nee priznati a ako ne priznaju, nee ih osuditi, jer su dokazi suvie slabi. Meutim, ono to ga je najvie zabrinjavalo bila je pomisao na to da bi pria mogla procuriti, te da bi ti ljudi mogli saznati istinu prije nego ih KBI bude ispitivao. Naime, oni su smatrali da su uhapeni zbog povrede uvjetnog otpusta. Zbog izdavanja lanih ekova. A Alvin je smatrao da je veoma vano da oni i nadalje ostanu u tom uvjerenju. Rekao je: 'Ime Clutter treba ih udariti poput ekia, to treba buti udarac za koji nisu ni sanjali da e ih doekati'. Poto se vratio s nekim Alvinovim arapama koje sam ga zamolila da ih skine sa ueta za suenje, Paul je ostao promatrajui me kako pakiram. Htio je znati kamo se Alvin sprema. Alvin ga je podigao u ruke. Zapitao ga: 'Moe li ti uvati tajnu, Pauly?' To je pitanje bilo nepotrebno. Oba djeaka su znala da ne smiju priati o Alvinovu poslu rijeima i reenicama koje nauju po kui. Alvin je nastavio: 'Pauly, sjea li se one dvojice ljudi koje traimo? Dakle, sada nam je poznato gdje se nalaze, a tata ide po njih da ih dovede ovamo u Garden City'. Ali Paul ga je molio: 'Nemoj t0 uiniti, tatice, nemoj ih dovoditi ovamo'. Bio je zaplaen, <&0 to bi bilo svako devetogodinje dijete. Alvin ga je poljubi"' Kazao mu je: 'Sada je sve u redu, Pauly, mi im vie neem 0 dopustiti da uine neto naao bilo kome. Oni vie kd a nee povrijediti druge ljude'.

\] pet sati tog poslijepodneva, otprilike dvadeset minuta alcon to se ukradeni chevrolet dokotrljao iz pustinje Nevade Las Vegas, napokon je zavrilo dugo putovanje. Ali ne prije nego je Perry otiao na potu traei da mu urue paket koji je on adresirao na sebe da ga eka u slubi poste restante. Bila je t0 velika kartonska kutija koju je u Meksiku predao na potu i osigurao na sto dolara, na svotu koja je bezobrazno prelazila vrijednost onoga to je sadravalapomade za sunanje, hlae od gruba platna, iznoene koulje, rublje i dva para izama s elinim kopama. ekajui ispred pote na Perrvja, Dick je bio izvanredno dobre volje. Stvorio je odluku za koju je vrsto vjerovao da e ga izvui iz sadanjih potekoa i usmjeriti ga novim pravcem, s novom dugom na horizontu. Odluio je da se uigra u ulogu zrakoplovnog oficira. Bila je to ideja koja ga je dugo privlaila, a Las Vegas je idealno mjesto da to pokua i iskua. Ve je izabrao oficirski in i ime koje je posudio od biveg znanca, tadanjeg nadzornika u Dravnoj kaznionici Kansasa: Tracy Hand. Kao kapetan Tracy Hand, elegantno dotjeran u uniformi koja e biti ivana po mjeri, Dick je odluio ispuzati na stazu, na ulicu u kojoj su smjetene vjeno otvorene kockarnice Las Vegasa. Sitni poslovi, krupni poslovi, Sands, Stardust odluio je izvriti udar na sve dijelei usput hrpu konfeta. Ispisujui dan i no ekove bez pokria, oekivao je da e u dvadeset etiri sata izvui tri, a moda i etiri tisue dolara. Bila je to samo polovina njegove zamisli; drugi dio je glasio: Do vienja, Perry. Dick ga je bio sitnjegove harmonike, njegovih bolova i bolesti, njegovih predrasuda, plaljivih, enskastih &ju, gundavog aputavog glasa. Sumnjiav, preziran, uvijek Prav, bio je poput ene koje se valja otarasiti. A postojao je samo ) e dan nain da to uini: ne kazati nita, ve jednostavno otii. Udubljen u svoje planove, Dick nije zapazio kako pored n e J ga, usporavajui, prolazi patrolno vozilo. Nije to zamijetio 01 Perry koji je silazio stepenicama pote sa svojom meksikom *Utijom na ramenu. Nije zapazio znatieljno vozilo i policajce Un Jemu. .,-,,...;........, ,. . . . . ,......>,-, ., '. . ....... . .
241

240

Policajci Ocie Pigford i Francis Macaulev imali su u glavam stranice zapamenih podataka ukljuujui i opis bijelocrno chevroleta tipa 1956. s kansakim tablicama Jo 16212 Ni Perry ni Dick nisu zapazili da je odmah im su krenuli od pote policijski auto poao za njima. Dick je vozio, a Perrv mu je odreivao pravac vonje. Preli su pet blokova prema sjeveru, skrenuli lijevo, pa desno, vozili su se jo etvrtinu milje i zaustavili se ispred umirueg palmina stabla i od vremena izblijedjela natpisa s kojeg je nestao sav krasopis osim rijei OOM. Je li to, zapita Dick. Perrv je klimnuo ba u trenutku kada se uz njih zaustavilo patrolno vozilo.

Detektivski odjel gradskog zatvora u Las Vegasu ima dvije sobe za ispitivanje. To su fluorescentno osvijetljene prostorije veliine tri prema etiri metra, sa zidovima i stropom od celoteksa. Osim elektrinog ventilatora, metalnog stola i sklopivih metalnih stolica, svaka soba sadri skrivene mikrofone, kamuflirane magnetofone, a na vratima je postavljen prozor, u stvari posebno ogledalo koje izgleda kao svako drugo, ali je kroza nj mogue gledati iz druge prostorije kao kroz svako prozorsko staklo. U subotu, drugog dana 1960. godine, obje su prostorije bile rezervirane za dva sata poslije podne, jer su to vrijeme izabrala etvorica detektiva iz Kansasa za svoj prvi susret s Hickockom i Smithom. Neto prije dogovorena vremena etiri agenta KBI' a Harold Nye, Roy Church, Alvin Dewey i Clarence Duntz ----okupili su se u hodniku izvan soba za ispitivanje. Nye )e imao povienu temperaturu. Djelomino gripa. Ali uglavnofl1 obino uzbuenje, kako je kasnije objasnio jednom novinaru-Prola su ve dva dana da sam boravio u Las Vegasu uSPe sam se na prvi avion nakon to smo u Topeki primili vijest hapenju. Ostali dio grupe, Al, Roy i Clarence, doputovali s
242

automobilom, ali se nisu mogli pohvaliti ugodnom vonjom. Runo vrijeme. Proveli su novogodinju no zavijeni snijegom motelu u Albuquerqueu. Stari moj, kad su napokon stigli u Las Vegas, dvije su im stvari bile jako potrebne: dobar whisky i dobre vijesti. Ja sam pripremio jedno i drugo. Nai su mladii potpisali dokumente o izruenju. Jo bolje: imali smo cipele, oba para s donovima jedan s geometrijskom arom, a drugi sa arom maje ape. are su se savreno poklapale sa snimcima ara u prirodnoj veliini koje su pronaene u Clutterovoj kui. Cipele su se nalazile u kutiji s robom koju su momci podigli u poti taman prije nego je zavjesa pala. Kao to sam kazao Alu Deweyju: Zamisli da su ih zgrabili pet minuta ranije! Pa i ovako je sluaj bio jako slabo potkovan nije bilo niega to nije moglo biti razbijeno. Ali sjeam se, dok smo ekali u hodniku sjeam se da smo bili grozniavi i nervozni na najgori mogui nain, ali uvjereni. Svi smo se tako osjeali; smatrali smo da smo nadomak istini. Moj i Churchov zadatak bio je da sve istisnemo iz Hickocka. Smith je pripao Alu i naem starom Duntzu. Do tada jo nisam vidio osumnjiene, ve sam samo pregledao njihove stvari i uredio papire za izruenje. Nikad u ivotu nisam vidio Hickocka sve do trenutka kad su ga doveli u sobu za ispitivanje. Smatrao sam da je to neki visi tip. Snaniji. Ne neko krljavo dijete. Bilo mu je dvadeset osam godina, ali je izgledao kao djeak. Pregladnio do kostiju. Imao je na sebi plavu koulju i utosmede hlae, bijele arape i c rne cipele. Rukovali smo se; njegova je ruka bila vie suha od "loje. ist, uljudan, ugodan glas, dobar izgovor, zgodan prijan Potena izgleda, a uz to je imao razoruavajui osmijeh. U Poetku se mnogo smijeio, doista. Rekao sam mu: 'G. Hickock, zovem se Harold Nye, a ovaj Sspodin je Roy Church. Mi smo specijalni agenti Kansakog lst ranog biroa, a ovamo smo stigli da porazgovaramo o vaoj Povredi uvjetnog otpusta. Dakako da niste duni odgovarati a naa pitanja, a sve to kaete moe biti iskoriteno protiv ^ u podnoenju dokaza. U svakom trenutku imate pravo na
243

odvjetnika. Mi se ne kanimo sluiti ni silom, ni prijetnjama, al1 vam neemo i nita obeavati.' Bio je sasvim miran. Ja znam formu, kazao je Dick. I prije sam bio ispitivan Dobro, nego gospodine Hickock... Dick. Dick, elimo s vama porazgovarati o svemu to ste radili nakon uvjetnog otpusta. Koliko je nama poznato, vi ste na podruju Kansas Citvja barem dvaput naveliko troili ekove. Aha. Ispruio sam ih nekoliko. Biste li nam mogli rei gdje ste ih sve unovili? Zatvorenik, oigledno ponosan na svoj doista jedinstveni dar, na sjajno pamenje, izrecitirao je imena i adrese dvadeset trgovina, kafeterija i garaa Kansas Citvja, a osim toga tono se sjeao kupnje u svakom mjestu, te tonog iznosa na koji je ek glasio. Radoznao sam, Dick. udi me zato su svi ti ljudi prihvaali vae ekove? Htio bih saznati tajnu. Tajna glasi: ljudi su budale. Roy Church se upleo: Lijepo, Dick. Veoma zabavno. Ali zaboravimo na trenutak na te ekove. Premda mu je glas zvuao kao da mu je vrat obloen jeevom etkom, iako je imao tako vrsto stisnute ake da bi njima probio kameni zid (to mu je zapravo bio najdrai akrobatski majstorluk), ipak je bilo osoba koje su Churcha sasvim krivo doivljavale kao ljubaznog ovjeka nieg rasta, kao neijeg elavog ujaka ruiastih obraza. Dick, rekao je, kako bi bilo da neto ujemo o vaem obiteljskom porijeklu. Zatvorenik je razmiljao. Jednom, kad mu je bilo devet iu deset godina, otac mu je obolio. Bila je to zeja groznica) a bolest se vukla mnogo mjeseci za koje je vrijeme obitelj ovisa 0 crkvenoj pomoi i milostinji susjeda inae bismo skap^1 od gladi. Osim te epizode njegovo je djetinjstvo bilo O. ^ Nikad nismo imali mnogo novaca, ali nikad nismo doseg krajnje dno, kazao je Hickock. Uvijek smo imali istu odjec 1neto za jelo. Meutim, moj je otac bio jako tvrd ovjek N>J

sretan dok mi ne bi nabio za vrat neki posao. Ali mi smo dobro slagali nikad nije bilo ozbiljnih svaa. Ni moji se se roditelji nisu svaali. Ne bih se mogao sjetiti ni jedne svae, jvloja je majka divna osoba. I tata je dobar momak. Rekao bih (Ja su za mene uinili najbolje to su mogli. kola? Dakle, to se toga tie, on smatra da bi bio vie od prosjenog uenika da je knjigama posvetio djeli vremena koje je glupo utroio na sport. Baseball. Nogomet. Bio sam u svim timovima. Poslije srednje kole mogao sam pohaati i sveuilite zahvaljujui nogometnoj stipendiji. Htio sam studirati za inenjera, ali bez obzira na stipendiju takav ivot mnogo stoji. Ne znam, ali inilo mi se sigurnije da se zaposlim. Prije nego je navrio dvadeset jednu godinu Hickock je radio kao eljezniki pruni radnik, voza ambulantnog vozila, bio je autoliilac i automehaniar. Osim toga se oenio esnaestogodinjom djevojkom. Carol. Otac joj je bio sveenik. Bio je uporno protiv mene. Govorio je da sam nitko i nita s punim radnim vremenom. Izazivao nam je sve mogue neprilike. Ali ja sam bio blesan u pitanju Carol. I sada sam. To je stvarna princeza. Jedino vidite, imamo troje djece. Djeaci. A bili smo premladi za troje djece. Moda bi bilo bolje da nismo tako duboko utonuli u dugove. Da sam barem mogao zaraditi vie novca bavei se jo nekim poslom. Pokuao sam. Pokuao je i kao kockar, a zapoeo je i krivotvorenjem ekova i drugim oblicima krae. Godine 1958. osuen je zbog ^ade u jednom stanu. Sud okruga Johnson osudio ga je na pet godina zatvora u Dravnoj kaznionici Kansasa. Prije toga ga je ^arol napustila i onda je on uzeo drugu enu, kojoj je takoer " esnaest godina. Prokleto niska. Ona i cijela njena obitelj. Rastala se od mene dok sam bio unutra. Ne alim se. Prolog Kolovoza, kad sam napustio Zidove, drao sam da imam sve Oglede da zaponem nanovo. Dobio sam posao u Olathi, ivio ^ sa svojom obitelji i veeri provodio kod kue. Bio sam upravan..................u& -c* s.t.u, ,.- .*...- .,..,..
UJO

244

245

s
Sve do dvadesetog studenoga, upao mu je Nye u rije a Hickock se drao kao da ga ne razumije. Do dana kaj ste prestali biti ispravni i kada ste zapoeli s krivotvorenim ekovima. Zato? Hickock je uzdahnuo i rekao: Iz toga bi se mogla knjiga napisati. Puei cigaretu koju mu je dodao Nye, a zapalio ljubazni Church, nastavio je: Perry moj prijatelj Perrv Smith bio je u proljee puten na uvjetnu slobodu. Kasnije, kad sam i ja izaao, poslao mi je pismo. S potanskim igom Idahoa. Pisao mi je podsjeajui me na taj posao o kojemu smo raspravljali ranije. O Meksiku. Namjeravali smo otii do Acapulca, u jedno od tih mjesta, kupiti ribarski brod i voziti njime turiste u ribolov na debelo more ili na dubinski ribolov. Nye upadne: Taj brod. Kako ste ga namjeravali kupiti? Objasnit u i to, odgovorio je Hickock. Vidite, Perry mi je pisao da ima sestru u Fort Scottu. Osim toga da ona uva za nj lijepe pare. Nekoliko tisua dolara. Novac koji mu otac duguje od prodaje nekog imanja na Aljasci. Rekao mi je da dolazi u Kansas pokupiti taj miraz. A vas dvojica biste ga upotrijebili za kupnju broda. Tono. Ali to se nije ispunilo. Dogodilo se to da se Perry pojavio vjerojatno za mjesec dana. Doekao sam ga na autobusnoj stanici u Kansas Cityju. Kada? zapita Church. Kojeg dana u tjednu? bi' ' ' ;, U etvrtak. * K "'f*' A kada ste otili u Fort Scott? .' 1; e ' ! U subotu. '''* etrnaestog studenoga. Hickockove oi zasjae od iznenaenja. Moglo se zapaz1 kako se pita odakle Churchu ta sigurnost u pogledu datuma; n kako je bilo prerano za izazivanje sumnje, detektiv se pourio zapita: Kada ste otputovali iz Fort Scotta? ..
246

Tog poslijepodneva. Bavili smo se neto oko mojeg auta, a zatim smo pojeli zdjelu rie s mesom u kafeteriji West Side. Mislim da je to bilo oko tri sata. Oko tri. Je li vas oekivala sestra Perrvja Smitha? Nije. Zato to je Perrv, vidite, izgubio njenu adresu. A nije imala telefona. Pa kako ste onda oekivali da ete je pronai? Raspitkujui se u poti. Jeste li tako postupili? Perry je to uinio. Kazali su mu da se preselila. Mislili su daje otila u Oregon, meutim, nije ostavila nikakvu adresu na koju bi joj slali zaostalu potu. Mora da je to bio teak udarac. I to nakon to ste raunali na takvu gomilu novca. Hickock potvrdi. Zato to smo, dakle, definitivno odluili da odemo u Meksiko. Inae mi nikako ne bi palo na pamet da unovim te ekove. Ali nadao sam se... Molim vas da me sluate, jer govorim istinu. Smatrao sam da u otplatiti te ekove kad u Meksiku ponem zaraivati novac. Nye je preuzeo ispitivanje. Trenutak, Dick. Nye je nagao ovjek koji veoma teko obuzdava svoju agresivnu ivost i svoj talent da govori otro i otvoreno. Ja bih htio uti neto vie o putovanju u Fort Scott, zapoeo je trudei se da govori to niekanije. Kad ste saznali da tamo vie nema Smithove sestre, to ste tada uradili? Proetali smo. Popili pivo. Odvezli se natrag. elite li rei da ste se vratili kui? Ne. U Kansas City. Zaustavili smo se kod servisne stanice ^sto. Jeli smo sendvie s kosanim mesom. Pokuali smo sreu u Cherry Rowu. Ni Nye ni Church nisu znali za Cherry Row. Hickock e iznenaeno: Zar se alite? To zna svaki pajkan ISi ansasu. Kada su detektivi opet pokazali da o tome nemaju "jrna, on je objasnio da je to dio parka u kojemu se uglavnom Sr eu radine ene, ali je dodao: Osim profesionalki ima
247

i mnogo amaterki. Medicinske sestre. Sekretarice. Tamo m srea dobro posluila. i A ba te veeri? Je li bilo sree? Loa roba. Najzad smo zavrili s dvije lake enske. Kako se zovu? Mildred. Mislim da se druga djevojka, Perryjeva, zvala Joan. Opiite ih. Moda su bile sestre. Obje plavue. Zdepaste. to se toga tie moda nisam sasvim jasan. Vidite, kupili smo bocu smijeanog Orange Blossomsa to je oranada s votkom i mene je poelo hvatati. Ponudili smo djevojke s nekoliko aica i odvezli ih do Fun Havena. Pretpostavljam da vi, gospodo, niste nikad uli za Fun Haven? Nisu. Hickock se nasmijei i slegne ramenima. To je na cesti Blue Ridge. Osam milja juno od Kansas Citvja. Kombinacija nonog lokala i motela. Kad plati deset dolara, dobije klju za sobu. Nastavljajui, opisao je sobu tvrdei da je njih etvoro u njoj provelo no; dva jednaka kreveta, stari kalendar firme CocaCola, radio koji ne svira dok muterija ne ugura etvrt dolara. Njegova poza, njegova jasnoa i sigurno opisivanje provjerljivin detalja impresionirali su Nyea premda je momak dakako lagao. Ili moda i nije? Da li zbog gripe i groznice ili zbog naglog smanjenja njegova samopouzdanja, ali Nyea je oblijevao hladan znoj. Kad smo se ujutro probudili, ustanovili smo da su n^ obradile i zbrisale, nastavio je Hickock. Od mene nisu mnog0 izvukle, ali je Perry ostao bez novarke s etrdeset ili pedeset dolara. u- -*, Jeste lf neto poduzeli u vezi s tim? >fo' !' Nije se imalo to poduzeti. , *i : Mogli ste stvar prijaviti policiji. i. Ali, taman. Nemojte me zafrkavati. Obavijestiti policlJ
248

njdi vae informacije, tip koji je pod uvjetom ne smije ni piti. ili se druiti s drugim sebi slinim. U redu, Dick. Nedjelja je. Petnaesti studenoga. Kaite nam to ste radili tog dana nakon to ste otili iz Fun Havena. Dobro. Dorukovali smo na stajalitu kamiona nedaleko od Happy Hilla. Zatim smo se odvezli do Olathea i ja sam ostavio Perrvja pred hotelom u kojem je stanovao. Rekao bih Jaje bilo oko jedanaest. Poslije sam se odvezao kui i ruao sa svojima. Kao i svake nedjelje. Gledao sam TV koarkaku utakmicu, a nije iskljueno da je bila nogometna. Bio sam prilino umoran. Kada ste se opet nali s Perryjem Smithom? U ponedjeljak. Posjetio me tamo gdje sam radio. Trgovina Boba Sandsa. I o emu ste razgovarali? O Meksiku? Pa zapravo, nama se ta ideja jo sviala, iako nismo imali novca da uinimo sve to smo bili naumili odnosno da se tamo ubacimo u poslove. Ali eljeli smo otii, jer nam se inilo daje to vrijedno rizika. Vrijedno jo jednog sjedenja u Lansingu? To nije bilo u igri. Vidite, mi se vie nismo namjeravali vratiti u Drave. Nye, koji je biljeio u svoj notes, obrati mu se: Dana nakon razbacivanja s ekovima bio bi to dvadeset i prvi nestali ste vi i va prijatelj Smith. Sada nam, Dick, opiite vae kretanje d tada do dana vaeg hapenja ovdje u Las Vegasu. Samo u grubim crtama. Hickock zazvidi i zakotrlja oima. Gle! izgovori, a tada Je svoj talent pamenja usmjerio na to da se u potpunosti s e ) ti svih dogaaja. Zapoeo je opisivati dugaku vonju od ot prilike deset tisua milja koliko su on i Smith prevalili Prolih est tjedana. Govorio je sat i dvadeset minuta od Va i pedeset do etiri i petnaest. Opisivao je dok je Nye Pkuavao da ih popie ceste i hotele, motele, rijeke, gradie gradove, niz isprepletenih imena: Apache, El Paso, Corpus
249

Christi, Santillo, San Luis Potosi, Acapulco, San Diego, la Omaha, Sweetwater, Stillwater,TenvilleJunction,Tallahassee Needles, Miami, hotel Nuevo Waldorf, Somerset hotel, hotel Simone, motel Arrowhead, motel Cherokee i mnogo, mnogo drugih. Kazao im je ime ovjeka u Meksiku kojemu je prodao svoj stari chevrolet iz 1949. godine, priznao je daje noviji model ukrao u Iowi. Opisivao je osobe koje su on i njegov partner susretali: meksika udovica koja je bila i bogata i seksi; Otto, njemaki milijuna; elegantan par crnakih atleta koji su se vozili u elegantnom, blijedoljubiastom cadillacu; slijepi vlasnik floridske farme s egrtuama; umirui starac i njegov unuk, i drugi. A kad je zavrio, sjedio je zadovoljna osmijeha i prekrtenih ruku, kao da oekuje da e biti pohvaljen zbog humora, jasnoe i iskrenosti svoje putnike prie. Ali Nye je hitro zapisivao pratei taj opis, a Church je utke udarao zatvorenu pest o otvoreni dlan, dok nije naglo zapitao: Drim da vam je poznato zato ste ovdje. Hickockova usta se ispravie. I dranje. Drim da shvaate da mi ne bismo doputovali sve do Nevade samo da bismo probrbljali s dvojicom krivotvoritelja ekova. Nye je zatvorio biljenicu. I on se zagledao u zatvorenika primijetivi kako su mu se na lijevoj sljepooici zacrvenjele ilice. Nije li tako, Dick? Sto? Doputovati ovamo radi razgovora o hrpici ekova. Ja ne mogu smisliti drugi razlog. Nye je crtao kri na koricama svoje biljenice. Crtajui zapita: Kaite mi, Dick. Jeste li ikad uli za sluaj umorstva obitelji Clutter? oin Kako je kasnije zabiljeio u slubenom izvjetaju o t lV ispitivanju, osumnjieni je pokazao intenzivno vidlj reagiranje. Postao je sive boje. Oi su mu treptale.
250

Hickock je odgovorio: Gle, sada. Bilo bi dobro da orestanemo. Ja nisam nikakav prokleti ubojica. Pitanje koje sam postavio, podsjetio gaje Church, glasilo je._ _jeste li uli za umorstvo Clutterovih. Moe biti da sam neto o tome proitao, odgovorio je Hickock. Opak zloin. Opak. Kukaviki. I gotovo savren, dodao je Nye. Ali, Dick, vi ste dvaput pogrijeili. Prvo, ostavili ste svjedoka. ivog svjedoka. Onoga koji e svjedoiti na sudu. Koji e stajati u odjeljku za svjedoke i govoriti poroti kako su Richard Hickock i Perry Smith zavezali, zapuili im usta i ubili etvoro nedunih ljudi. Hickockovo lice se zacrvenjelo bojom koja mu se vraala. ivi svjedok! To ne moe biti! Jer ste vjerovali da ste se svakoga otarasili? Rekao sam taman posla! Ne postoji bilo tko tko bi mene mogao povezati s bilo kojim prokletim umorstvom. ekovi. Sitna kraa. Ali ja nisam prokleti ubojica. Zato ste nam onda lagali? zapita ga Nye mranim glasom. Ja sam vam izgovorio svu prokletu istinu. Tu i tamo. Ne uvijek. Na primjer o suboti poslije podne etrnaestog studenoga? Kaete da ste se odvezli do Fort Scotta. Da. Da biste dobili adresu sestre Perryja Smitha? Tako je. I tamo ste se za informacije obratili poti? Tono tako. Nye je ustao. Pribliio se Hickockovoj stolici sa stranje ^rane i, stavivi ruku na naslon, sagnuo se kao da eli neto ^pnuti u uho uhapenika. Perry Smith nema sestre koja ivi u Or t Scottu, rekao je. Nikad je nije imao. A subotom poslije Pdne je pota u Fort Scottu zatvorena. Dodao je: Razmislite bro, Dick. Zasad je to sve. Kasnije emo opet s vama Ogovarati. .r,,...... ........ .......
251

i1

Nakon to je Hickock otputen, Nye i Church proo hodnikom da bi se zaustavili i pogledali kroz ogledalo -^ promatranicu na vratima sobe za ispitivanje. Promatrali su ispitivanje Perrvja Smithascena je bila vidljiva, ali ne i ujna Nye, koji je prvi put ugledao Smitha, bio je iznenaen vidjevi mu noge koje su bile tako kratke da mu stopala, malena ka0 u djeteta, nisu mogla sasvim dosegnuti pod. Smithova glava___ kruta indijanska kosa, irsko-indijanska mjeavina tamne puti i drske, vragoljaste crte podsjeala ga je na privlanu sestru osumnjienog, na lijepu gospodu Johnson. Ali ovaj zdepasti, nakrivo nasaen dijete-ovjek nije bio zgodan; ruiasti vrh njegova jezika vukao je naprijed i pucketao kao jezik gmizavca. Puio je cigaretu, a ujednaenost s kojom je ispuhavao dim navela je Nyea da zakljui da je on jo djevica, tj. da jo nije informiran o pravom cilju ispitivanja.
S i!:

Nye se nije varao. Dewey i Duntz, strpljivi profesionalci, malo-pomalo su suavali zatvorenikovu ivotnu priu do dogaaja u toku prolih sedam tjedana da bi se na kraju usredotoili na rekapitulaciju sudbonosnog vikenda od subote u podne do nedjelje u podne, od etrnaestog do petnaestog studenoga. Poto su tri sata utroili na pripremanje terena, vie nisu bili daleko od cilja. Dewey je rekao: Perry, da pretresemo nau situaciju. Dakle, kad ste dobili uvjetni otpust, bilo je to doista pod uvjetom da se vie nikad ne vratite u Kansas. Drava suncokreta. Oi su mi ispale plaui zbog nje. Ako ste tako osjeali, zato ste se vratili? Mora da ste imali neki jak razlog. Rekao sam vam. Da vidim sestru. Da dobijem novac koj1 je uvala za mene. Ah, da. Sestra koju ste vi i Hickock pokuali pronai u ro Scottu. Perry, koliko je Fort Scott udaljen od Kansas Citj Smith je zatresao glavom. Nije znao.
252

U redu, koliko vam je trebalo ,|wiemena da se tamo Jovezete? V% : Bez odgovora. trn u Jedan sat? Dva? Tri? etiri? Zatvorenik je odgovorio da se ne moe sjetiti. Razumljivo je da se ne moete sjetiti, jer nikad u ivotu niste bili u Fort Scottu. Sve do tada nijedan od detektiva nije se suprotstavljao ni jednom dijelu Smithovih izjava. Pokrenuo se na stolici dok je vrkom jezika ovlaio usne. Zapravo, nije istina nita od svega to ste nam ispriali. Nikad niste zakoraknuli u Fort Scott. Vi uope niste pokupili te djevojke i odvezli ih u motel. Jesmo. Bez ale. Kako su se zvale? Nisam ih ni zapitao. Vi i Hickock ste s tim enama proveli no i nije vam palo na pamet da ih zapitate za ime? Pa to su bile obine prostitutke. Kaite nam ime motela. Zapitajte Dicka. On e to znati. Takve gluposti ja ne pamtim. Dewey se obratio svom kolegi. Clarence, mislim da je vrijeme da Perryja ispravimo. Duntz se svinuo prema naprijed. On je teka kategorija sa s pontanom ivou velter-kategorije, ali oi su mu skrivene i 'jene. Grglja dok govori. Svaka mu je rije nevoljko formirana 1 uokvirena akcentom krajeva uzgajivaa stoke. Svaka mu rije ^je neko vrijeme. Da, gospodine, rekao je. Vrijeme je. Dobro sluaj, Perry. Naime, g. Duntz e ti kazati gdje si se ti ^sta nalazio u subotu uveer. Gdje si bio i to si radio. Duntz je kazao: Ubijali ste obitelj Clutter. Smith je progutao. Stade trljati koljena. Bili ste u Holcombu, Kansas. U kui g. Herberta W Cluttera. Prije nego ste napustili kuu u njoj ste pobili sve ukuane.
253

Nikada. Ja nikada. ,/./, Nikada to? i:4, Nisam nikoga poznavao tko se tako zvao, Clutter. '< Dewey ga je nazvao lacem, a zatim je upotrijebio kartu o kojoj se etvoro detektiva prethodno dogovorilo da je mirno odigraju. Kazao mu je: Mi imamo iva svjedoka, Perry. Nekoga koga ste vi, momci, previdjeli. Prola je itava minuta. Dewey je bio vie nego zadovoljan Smithovom utnjom, jer bi nevin ovjek zapitao tko je taj svjedok i tko su bili ti Clutterovi, i zato istraitelji misle daje on ubojica, na svaki bi nain barem neto priupitao. Ali Smith je mirno sjedio stisnuvi koljena. Dakle, Perry? % k i . Imate li aspirin? Oduzeli su mi aspirin. ..; v, Loe se osjeate? <a > Da, moje noge. Bilo je pet sati i trideset kad je Dewey namjerno naglo zavrio ispitivanje. Sutra emo opet o ovome, rekao je. Nego, usput, znate li to je sutra? Roendan Nancy Clutter. Imala bi sedamnaest godina. Imala bi sedamnaest. Budan sve do zore, Perry je razmiljao (kako se kasnije toga sjeao) je li istina da je danas djevojin roendan, pa je zakljuio da nije, ve da je to jo jedan nain kako su ga htjeli nasamariti. Isto su to pokuali s izmiljenom priom o svjedoku, o ivom svjedoku. To ne moe biti. Ilionl i moda misle kad bi samo mogao porazgovarati s Dickom; Ali on i Dick su bili odijeljeni; Dick je bio zakljuan u eliji na jednom drugom katu. Sluaj dobro, Perry. Naime, g. Dun^ e ti kazati gdje si se doista nalazio ... Kad je ispitivanje prosio i pola puta, on je zamijetio itav niz aluzija na odreeni viken 1 u studenom i poeo se nervirati znajui to dalje nadolazi, ai ^ kad se to doista dogodilo, kad je veliki kauboj pospana g'^ rekao: Ubijali ste obitelj Clutter, dakle, on je gotovo umro254

sve. Mora da je izgubio pet kilograma u dvije sekunde. Hvala bogu to im nije dopustio da to vide. Ili se barem tako

nada. ^ Dick? Moe se pretpostaviti da su i s njim odigrali isti trik, pick je pametan, nevjerojatno uvjerljiv, ali ne valja se oslanjati u njegovu sranost. Lako se uspanii. Bez obzira na to i bez obzira na pritisak kojemu je mogao biti izloen, Perry je bio siguran da e Dick izdrati. Ukoliko ne eli visjeti. A prije nego ste napustili kuu u njoj ste pobili sve ukuane. Ne bi ga nimalo iznenadilo da je takvu priu uo svatko u Kansasu tko je bio otputen iz kaznionice. Mora da su ispitivali stotine ljudi i nesumnjivo su optuili na desetke; on i Dick su samo jo dvojica. S druge strane hm, bi li Kansas uputio etiri specijalna agenta tisuu milja daleko samo zato da pokupe i dva tipa koji su se ogrijeili o uvjetni otpust? Moda su se doista spotakli na neto, na nekoga. ivi svjedok. Ali to je nemogue. Jedino dao bi ruku ili nogu samo da moe pet minuta porazgovarati s Dickom. U eliji kat nie Dick je jednako gorio od potrebe da porazgovara s Perrvjem (kako je kasnije priao), da sazna kakvu su puku njemu namjestili i to im je taj zvekan rekao. Kriste, u njega se ne moe pouzdati ni daje zapamtio osnove alibija s Fun Havenom, premda su oni o tome dovoljno esto razgovarali. A tad mu je ta kopilad zaprijetila sa svjedokom! Kladio bi se s deset naprama jedan da je mali bedak pomislio da govore o oevicu. Doim se on, Dick, odmah dosjetio tko bi mogao biti ta j svjedok: Floyd Wells, njegov stari prijatelj i drugar s kojim ) e dijelio eliju. Dok je odsluivao posljednje tjedne svoje kazne u 'ck se nakanjivao da noem ubije Floyda da ga probode J^oz srce noem koji bi od neega nainio. I kakva je budala st0 to nije napravio. Osim Perryja, Floyd Wells je jedini ljudski stv or koji bi mogao povezati imena Hickock i Clutter. Floyd sa jirn objeenim ramenima i isturenom bradom Dick je ^mislio da gaje na to natjerao goli strah. Kujin sin je vjerojatno , okivao neku dobru nagradu, uvjetni otpust ili novac, ili jedno ^ugo. Ali prije e se pakao smrznuti no to e taj tip dobiti
255

nagradu. Zato to zatvorenikova brbljarija nije dokaz. Dokaz s I otisci stopala, prstiju, svjedoci, priznanje. Doavola, ako je on to im je ispriao Floyd Wells sve to imaju u ruci ti kauboij tada nema razloga za suvinu zabrinutost. Ako opet prodremn u srce stvari, Floyd nije ni upola opasan kao Perry. Ako je 1 Perry izgubio ivce i otkaio priu, obojica bi mogli zavriti u , Kutu. Odjednom je sagledao pravu istinu: On je morao Perrvja uutkati. Na planinskom putu u Meksiku. Ili dok su ili pjeke preko Mojave. Zato mu to nije nikad palo na pamet do sada? A sada, sada je ve suvie kasno. Tog poslijepodneva u tri sata i pet minuta Smith je napokon priznao da je pria o Fort Scottu lana. Bila je to samo priica za Dickovu obitelj. Dick je to izmislio samo zato da bi mogao ostati preko noi. Baciti se u rundu pia. Naime, Dickov otac ga je drao pod okom, jer se bojao da on ne povrijedi uvjetni otpust. Zato smo izmislili neko opravdanje spominjui moju sestru. Sve je to samo sluilo za umirenje g. Hickocka. I u toku daljnjeg ispitivanja on je istu priu upravo ponavljao. Duntz i Dewey su ga bezbroj puta ispravljali i optuivali ga da lae, ali ga nisu mogli navesti da izmijeni priu, osim to bi dodao poneki novi detalj. Danas se sjetio imena prostitutki koje su se zvale Mildred i Jane (ili Joan). One su nas opljakale i pobjegle s naom imovinom dok smo mi spavali. Iako je ak i Duntz izmijenio svoje dranje, pa je zajedno s kravatom i : kaputom napustio i svoje enigmatsko pospano dostojanstvo osumnjieni je izgledao zadovoljno i smireno; odbijao je da se pomakne s mjesta. On nikad nije uo ni za Clutterove ni # ''.; Holcomb, pa ak ni za Garden City. Preko puta hodnika, u sobi koja je bila zaguena duhansKi dimom, Hickock je bio po drugi put ispitivan. Church i *v ; su metodino primjenjivali strategiju znatnijeg okolianjajednom za vrijeme ovog ispitivanja koje je trajalo ve tri s nitko od njih nije spomenuo zloin. Bio je to postupak *-J je zatvorenika inio nervoznim u stanju vjena iekivan^ . ; Razgovarali su o svemu ostalom: o Hickockovoj relig'oZ
256

filozofiji (Ja znam za pakao, jer sam tamo bio. Moda postoji i raj- U to vjeruje znatan broj bogatih); o njegovoj seksualnoj prolosti (Uvijek sam se ponaao kao stopostotno normalan ^vjek); jo je jednom ponovljena pria o razlozima njihova lutanja iz drave u dravu (Jedini razlog zbog kojeg smo toliko lutali bio je traenje zaposlenja. Na alost nismo mogli dobiti nita poteno. Jedan dan sam radio na iskopavanju kanala...). Ali neizgovorene teme bile su u sreditu zanimanja, pa su detektivi bili uvjereni da su prouzrokovale Hickockovu sve oigledniju uznemirenost. Sada je zatvorio oi i druim prstima dodirnuo kapke. Church ga zapita: Zar neto nije u redu? Glavobolja. Kao da e mi pui. Tada se Nye upleo: Pogledaj me, Dick. Hickock ga je posluao s takvim izrazom lica koji je detektiv interpretirao kao njegovu molbu da prijee na samu stvar, da ga optui, kako bi se uhapenik opet domogao luke spasa tvrdoglavog nijekanja. Kad smo juer razgovarali, vjerojatno se sjea da smo kazali kako je umorstvo Clutterovih bilo gotovo savren zloin. Ubojice su uinile dvije greke. Prva je ostavili su ; svjedoka. Druga uostalom, pokazat u ti je. Ustao je i iz kuta sobe donio kutiju i torbu koje je unio u sobu prije poetka vog, drugog po redu presluavanja. Iz torbe je izvukao veliku fotografiju. Stavljajui je na stol, objasnio je: Ovo je snimak u prirodnoj veliini nekih otisaka cipela pronaenih pored tijela gospodina Cluttera. A, ovo su otvorio, je kutiju cipele *je su ih ostavile. Tvoje cipele, Dick. Hickock je pogledao i wratio pogled. Laktove je oslonio na koljena, a dlanovima Je gladio glavu. Smith, nastavio je Nye, bijae jo manje prezan. Mi imamo i njegove cipele, koje savreno odgovaraju na drugim fotografijama. Krvavim arama. Church se pridruio napadu: Evo to e se dogoditi s >o ni, Hickock. Bit e vraen u Kansas. Bit e optuen i, . g etiri umorstva izvrena na okrutan i podmukao nain. | c ka jedan glasi: Otprilike petnaestog dana studenoga |'

257

1959. osoba po imenu Richard Eugene Hickock je protuzak0 nito, podlo, iz niskih pobuda, odluno i s predumiljajem u toku vrenja tekog kaznenog djela, ubila i liila ivota Herberta W. Cluttera. Toka dva: Otprilike petnaestog dana studenoga 1959. godine taj isti Richard Eugene Hickock je protuzakonito... Hickock je progovorio: Perry Smith je ubio Clutterove. Podigao je glavu i, ispravljajui se u stolici kao borac koji posrui ustaje, kratko je dodao: Bio je to Perry. Nisam ga mogao zadrati. On ih je sve pobio.

Potarica Clare provodila je slubenu pauzu na svom poslu u Hartmanovoj kafeteriji i poalila se na 'malu jakost zvuka kafeterijskog radioaparata. Pojaajte, zatraila je. Skala aparata pokazivala je da je to emisija radiostanice Garden Citvja KIUL. ula je rijei ...nakon to je plaui objelodanio svoje dramatino priznanje, Hickock je izveden iz sobe za ispitivanje, ali je u hodniku izgubio svijest. Agenti KBIa su ga uhvatili dok je padao na tlo. Agenti su citirali Hickocka koji je rekao kako su on i Smith upali u Clutterovu kuu oekujui da e pronai sef koji sadri najmanje deset tisua dolara. Ali sefa nije bilo, pa su svezali cijelu obitelj i redom ih poubijali. Smith nije ni potvrdio ni zanijekao da je sudjelovao u zloinu. Kad mu je reeno da je Hickock potpisao priznanja Smith je rekao: 'elio bih vidjeti izjavu svog prijatelja'. Zahtjev je odbijen. Policajci su odbili rei je li Smith ili Hickock bio stvarni ubojica cijele obitelji. Naglasili su da se njihova izjava zasniva samo na Hickockovoj verziji. Pripadnici KBIa koji tu dvojicu vraaju u Kansas ve su automobilom napustu1 Las Vegas. Oekuje se da e stii u Garden City kasno uveer u srijedu. U meuvremenu, okruni javni tuitelj West... Jednog po jednog, komentirala je gospoa Zamislite to. Ne udim se to je hulja izgubila svijest.

Drugi u kafeteriji gospoa Clare i Mabel Helm, te ilavi mladi farmer koji je navratio da kupi kutiju preanog duhana 2J vakanje Browns Mule mrmljali su i aputali. Gospoda Jielm je papirnom maramicom brisala oi. Ne elim sluati, kazala je. Ne smijem. Nikako ne elim. ... vijest o naglom razvoju u spomenutom sluaju naila je na slabo reagiranje u gradiu Holcombu, pola milje od Clutterove kue. Graani tog mjesta od dvije stotine i sedamdeset dua openito su izrazili olakanje... Mladi farmer je zazvidao. Olakanje! Kada smo to sino uli na televiziji, znate li to je moja ena kazala? Tulila je kao dijete. Pst! rekla je gospoa Clare. I ja sam takoer. ... a holcombska potarica gospoa Mvrtle Clare rekla je da su stanovnici zadovoljni to je sluaj rijeen, premda neki jo vjeruju da su i drugi umijeani. Dodala je da mnogi jo dre vrata zakljuana i revolvere nadohvat ruke ... Gospoda Hartman se nasmijala. Oh, Myrt! zapoe. Kome si to kazala?. Reporteru iz 'Telegrama'. Mukarci koje poznaje, odnosno njihov znatan broj, odnose se prema gospoi Clare kao da je i ona mukarac. Farmer ju je odalamio po leima dodavi: Zaboga, Myrt. Gle vraga. Ne misli li doista da netko od nas, netko iz nae sredine, ima u tome svoje prste? Dakako da je gospoda Clare ba tako mislila, no iako bi se u drugim prilikama nala usamljena u svojim miljenjima, ovog puta nije bila bez drutva. Veina stanovnika Holcomba kji su sedam tjedana proivjeli u paklu svakakvih govorkanja, peg nepovjerenja i sumnjiavosti, kao da su bili nezadovoljni saznavi da se ubojica ne nalazi meu njima. U stvari, prilian r j ljudi odbio je prihvatiti injenicu da su jedine osobe Ugovorne za zloin dvojica nepoznatih ljudi, dva . lopova tf anca. Ili, kao to je sada primijetila gospoa Clare: Moda 11 to ti tipovi i uinili. Ali u tome ima vie nego je samo to.
259

258

ekajte. Jednog e dana doi do dna, a kada dou tamo e nekoga pronai. Nekoga tko je htio Cluttera maknuti s pUta Mozak zloina. Gospoda Hartman je uzdahnula. Nadala se da Myrt nema pravo. A gospoda Helm je sa svoje strane dodala: Ono to se ja nadam nadam se da e ih zadugo drati pod kljuem. Ne bih se osjeala sigurnom znajui da su u naoj blizini. Oh, drim da nema razloga za vau zabrinutost, gospodo, kazao je mladi farmer. Sada se ti momci vie boje nas nego mi njih.

Autoputom Arizone karavana od dva automobila juri kroz podruje obraslo alfijom kroz carstvo sova, zmija egrtua i visokih crvenih kamenih tornjeva. Dewey upravlja prvim automobilom, Perry Smith sjedi pored njega, a Duntz na stranjem sjeditu. Smithove su ruke u lisiinama koje su kratkim lancem svezane uz sigurnosni pojas. Taj je postupak toliko ograniio njegove pokrete da bez tue pomoi ne moe puiti. Kad zaeli cigaretu, Dewey je mora zapaliti i staviti mu je izmeu usana. Taj je zadatak detektiv ocijenio kao gadljiv, jer mu takvo ponaanje spada u sferu intimnog ponaanja kao kad je npr. udvarao svojoj eni. Uhapenik je uglavnom ignorirao svoje uvare i njihove sporadine pokuaje da ga podbodu ponavljajui mu dijelove jedan sat dugog Hickockova priznanja snimljenog na magnetofonsku vrpcu: On kae da te pokuao zaustaviti, Perry. Ali kae da nije mogao. Kae da se bojao da i njega ne ustrijeli- Ili dalje: Da, gospodine Perry. Sve je to tvoja krivnja. Sam Hickock istie za sebe da ne bi nanio zla ni pseoj buhi- Nita od svega tuga ne uzbuuje Smitha. Ili se to barem ne moe zakljuiti po njegovu dranju. On svejednako promatra pejza, ita slupane stihove reklamnih panoa Burma-Shave,' broji leeve kojota pobijenih iz puke i objeenih na ograC*e ranceva.

Ne predviajui neki poseban odgovor, Dewey kae: ,Hickock nam kae da si ti roeni ubojica. Tvrdi da te to nimalo ne smeta. Kae da si jednom u Las Vegasu poao za jednim obojenim ovjekom drei u ruci lanac od bicikla. Izbievao si ga do smrti. Iz zadovoljstva i zabave. Na Deweyjevo iznenaenje uhapenik je iznenaeno otvorio ,jsta. Polako se pomicao na sjeditu sve dok kroz stranje staklo automobila nije ugledao drugi automobil kolone, sve dok pogledom nije dopro u taj auto: Pokvarenjak! Pa poto se opet okrenuo, zabuljio se u tamnu crtu pustinjskog autoputa. Smatrao sam da je to trik. Nisam vam vjerovao. Da Dick ne bi dirnuo ni buhu. Pokvarenjak! Oh, pravi mudrac. On ne bi nanio zla ni buhi na psu. On bi jednostavno pregazio psa. Pljuje. Nikad nisam ubio nikakvog nigera. Duntz potvruje; poto je prouio arhiv nerijeenih ubojstava u Las Vegasu, on zna da je Smith nevin u pogledu tog kaznenog djela. Ja nikad nisam ubijao nigere. Ali on je tako mislio. Uvijek sam pomiljao kako e Dick, ako ikada budemo uhvaeni, i ako doista propjeva i prospe svu svoju sranost kako e ispriati priu o nigeru. Opet pljuje. Dakle Dick me se bojao? To je doista veselo. Doista sam iznenaen. A ono to on ne zna glasi malo je nedostajalo pa da ga ubijem. Dewey je zapalio dvije cigarete, jednu za sebe, drugu za uhapenika. Kai nam o tome, Perry. Smith pui zatvorenih oiju i objanjava: Razmiljam. elim se tono sjetiti kako je to bilo. Prilino duga stanka. Dakle, sve je to zapoelo s pismom koje sam primio dok sam se nalazio u Buhlu, Idaho. Bio je rujan ili listopad. Pismo je napisao Oick rekavi da je pripremio jednu sigurnu stvar. Savrena st var. Nisam mu odgovorio, ali mi je on napisao drugo pismo Nagovarajui me da se vratim u Kansas i postanem mu partner, ijednom nije objasnio o kakvoj je to savrenoj stvari bila rije, ^k toliko da je avolski sigurna stvar. U to vrijeme sam i ja razloga da se otprilike u to vrijeme pojavim u Kansasu.. a stvar koju bih zadrao za sebe nije ni u kakvoj vezi s
260 261

ovom stvari. Jedino spominjem da se ne bih vraao u Kansas da nije bilo te moje stvari. Ali vratio sam se. Dick me saekao na autobusnoj stanici u Kansas Citvju. Odvezli smo se do farme njegovih roditelja. Ali oni me nisu htjeli zadrati u kui. Ja sam vrlo osjetljiv i gotovo uvijek znam to ljudi osjeaju. Poput vas. Misli na Deweyja, ali ne gleda na nj. Vi mrzite trenutak kad mi dajete iljak. To je vaa stvar. Ne krivim vas zbog toga. Isto tako nisam krivio ni Dickovu majku. U stvari je ona veoma slatko stvorenje. Ali je ona znala to sam ja bio prijatelj njena sina iz Zidova pa me nije htjela u svojoj kui. Kriste, kako sam bio sretan kad sam izaao iz te kue i otiao u hotel. Dick me odveo u hotel u Olatheu. Uzeli smo neto piva i ponijeli to gore u sobu. Tek tada mi je Dick ispriao to namjerava. Kazao mi je da je nakon to sam ja otiao iz Lansinga bio u eliji s nekim tko je jednom radio za bogatog proizvoaa ita u zapadnom Kansasu. G. Clutter. Dick mi je nacrtao skicu Clutterove kue. Znao je gdje se to nalazi vrata, hodnici, spavae sobe. Rekao je da je jedna od prizemnih soba koritena kao kancelarija, a u njoj je kasa zidna kasa. Objasnio je da ta kasa treba g. Clutteru, jer on uvijek dri pri ruci znatne iznose novca. Nikad manje od deset tisua dolara. Plan se sastojao u tome da opljakamo kasu, a ako budemo primijeeni dakle, tko god nas vidi imat e da ode. Dick je to ponavljao milijun puta: 'Bez svjedoka'. Dewey kae: Koliko je svjedoka moglo biti po njegovu miljenju? elim rei koliko je osoba oekivao da e nai u Clutterovoj kui? To sam i ja htio znati. Ali on nije bio siguran. Najmanje etiri. Moda est. A nije bilo iskljueno da obitelj ima gosteOn je smatrao da moramo biti spremni na to da imamo l s tucetom svjedoka. ieh Dewey uzdie, Duntz zvidukne, a Smith uz slab osrnij dodaje: I ja sam bio zapanjen. To mi se ipak inilo previe L^ naest ljudi. Ali Dick je rekao daje to siguran posao. Rekao mU 'Otii emo tamo i sve emo srediti'. Bio sam takva raspolozen)
262

(Ja sam mu dopustio da me zanese. Ali takoer bit u poten ^- imao sam povjerenja u Dicka. Bio sam zakljuio da je on veoma praktina osoba, muki tip, a novac je meni trebao isto Jjao i njemu. Htio sam da to svrimo i odemo u Meksiko, ali nadao sam se da emo u tome uspjeti bez nasilja. Meni se inilo da bismo u tome mogli uspjeti ako stavimo maske. O tome smo se prepirali. Na putu onamo, prema Holcombu, htio sam da se zaustavimo i kupimo crne svilene arape s namjerom da ih navuemo na glave. Ali Dick je bio uvjeren da bi on bez obzira na arapu mogao biti prepoznat. Zbog njegova oka. Pa ipak, kad smo doli do trgovine Duntz se umijeao: Stani, Perry. Ti skae unaprijed. Vrati se u Olathe. Kada ste otili iz Olathea? Jedan. Jedan i trideset. Otili smo odmah poslije objeda i odvezli se do robne kue. Tamo smo kupili gumene rukavice i svitak konopca. No i puku, metke Dick je sve to donio iz svoje kue. Ali nije htio da potraimo crne arape. To je dovelo i do svae. Kad smo se ve udaljili od robne kue, vozili smo se pored katolike bolnice i ja sam ga natjerao da zaustavi i da u bolnici pokua kupiti crne arape, od asnih sestara. Znao sam da ih sestre nose. Ali on se samo pretvarao. Vratio se i rekao da su odbile da mu prodaju arape. Bio sam uvjeren da nije ni traio, to mi je na kraju i priznao. Rekao je da je to blesava ideja, te da bi asne sestre smatrale daje on luak. Nastavili smo vonju sve do Great Benda. Tamo smo kupili samoljepljivu traku. Tamo smo i veerali, obilno veerali. To me uspavalo. Kad sam se probudio, upravo smo ulazili u Garden City. Izgledao je doista kao mrtav grad. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe. Dewey ga pita sjea li se kod koje pumpe. Vjerujem da je to bio Phillips 66. Koliko je bilo sati? Oko pola noi. Dick je rekao da imamo jo sedam milja ^ Holcomba. Ostatak puta proao je u tome da mi je on janjavao pojedinosti, govorei da bi ovo trebalo biti ovdje, a Ol to ondje sve prema objanjenjima koja je zapamtio. Nisam
263

ni zapazio da prolazimo kroz Holcomb, jer je to malo naselje Preli smo preko eljeznike pruge. Odjednom Dick rekne-'To je to. To mora biti'. Bio je to poetak odvojka za privatnu cestu obrubljenu drveem. Usporili smo i ugasili svjetla. Nisu nam ni trebala. Zbog mjeseine. Na nebu nije bilo niega to bi pomraivalo vidik ni oblaia, nita. Samo pun mjesec. Izgledalo je kao da smo usred dana. Kad smo krenuli tim putem, Dick je rekao: 'Pazi kolika je to povrina! Hambari! Ta kua! Nemoj mi rei da taj tip nije pun love'. Ali meni se situacija nije sviala, atmosfera, sve je to djelovalo previe impresivno. Parkirali smo u sjeni drveta. Dok smo tamo sjedili, pojavilo se svjetlo, ali ne u glavnoj kui, ve u drugoj, koja se nalazila valjda stotinjak metara slijeva. Dick je objasnio da je to kua njihovog radnika. Znao je to prema crteu. Ali je dodao da je ta kua mnogo blia Clutterovoj no to je pretpostavljao. Tada se svjetlo ugasilo. Gospodine Dewey, svjedok kojega ste spomenuli. Da li ste mislili na tog radnika? Nisam. On nije uo ni uma. No, kako je njegova ena njegovala bolesno malo dijete, on je objasnio da su veoma esto ustajali u toku noi. Bolesno dijete. Razmiljao sam o tome. Dok smo jo tamo sjedili, to se opet dogodilo svjetlo se upalilo i ugasilo. A to rni je doista uzburkalo krv. Rekao sam Dicku da na mene ne rauna. Ako je vrsto odluio da ustraje u svom naumu, onda neka ga sam izvede. Okrenuo je klju i mi krenusmo natrag dok sam ja zahvaljivao bogu. Uvijek sam imao povjerenja u svoju intuiciju, koja mi je vie nego jednom spasila ivot. Ali svladavi polovinu te ceste Dick zaustavi auto. Bio je strahovito ljut. Mogao sam vidjeti kakve mu se misli vrzmaju po glaviEvo, tu sam namjestio toan pogodak, proli smo taj cijeli put> a sada taj zvekan hoe da izmigolji. Rekao je: 'Moda ti mislis da ja nemam dovoljno soli da to sam uradim. Ali, tako mi boga> ja u ti pokazati tko se ne boji'. U autu je bilo neto alkoholaObojica smo malo ispili, a tada sam mu se obratio: 'O.K. D lC ' Ja sam s tobom'. Tako smo se vratili. Parkirali smo na ist
264

mjestu. U sjeni stabla. Dick je navukao rukavice, dok sam ja to uinio prije njega. Drao je no i baterijsku svjetiljku. Ja sam nosio puku. Kua je na mjeseini izgledala golema. Izgledalo je kao da je prazna. Sjeam se kako sam se nadao da doista nema nikoga kod kue. Dewey uskae: Ali vidjeli ste psa? Nismo. Obitelj je imala starog psa koji se bojao puke. Nismo mogli shvatiti zato nije zalajao. Ili je ugledao puku i povukao se. Nisam vidio ni neto ni nekoga. Zbog toga nisam povjerovao. Ono o svjedoku, oevicu. Nije rije o oevicu. O svjedoku. Rije je o nekome ije svjedoenje povezuje tebe i Hickocka s tim sluajem. Oh. A-ha. A-ha. A Dick je stalno govorio kako se taj nee usuditi progovoriti. Ha! Ne volei to skretanje, Duntz ga podsjeti: Hickock je imao no. Ti si imao puku. Kako ste uli u kuu? Vrata nisu bila zakljuana. Pokrajnja vrata. Odvela su nas ravno u Clutterovu kancelariju. Tada smo stali i ekali u mraku. Oslukivali smo. Jedini zvuk izazivao je vjetar. U stvari, bilo je malo vjetra, ali pomicao je drvee i ulo se utanje lia. Jedan je prozor imao sputene drvene aluzine, ali kroz njih je prodirala mjeseina. Ja sam zatvorio aluzine, a Dick je upalio baterijsku svjetiljku. Ugledali smo stol. Kasa je navodno imala biti u zidu ravno iza stola, ali je mi nismo mogli pronai. Zid je bio obloen drvenim ploama, a bilo je i knjiga i uokvirenih mapa. Ja sam n a policama zamijetio jedan divan dalekozor. Odluio sam da ga ponesem kad budemo krenuli. Da li si to i uradio? zapita Dewey, jer dalekozor nije bio na Popisu nestalih stvari. Smith kimnu. Prodali smo ga u Meksiku. Zao mi je. Nastavi. Dakle, kako nismo mogli pronai kasu, Dick je ugasio ^jetiljku i u mraku izaosmo iz kancelarije i naosmo se u sobi ** dnevni boravak. Dick me apatom upozorio da tie hodam.

III

26%

Ali on nije bio nita bolji. Svaki na korak je odzvanjao. Dospjeli smo do hodnika i jednih vrata. Sjeajui se crtea, Dick mi j e rekao da je to spavaa soba. Upalio je svjetiljku i otvorio vrata ovjek je promrmljao: 'Draga?' Tek se probudio i mirkao je oima. Opet je rekao: 'Jesi li to ti, draga?' Dick ga je zapitao-'Jeste li to vi, g. Clutter?' Sad se ovjek sasvim probudio, sjeo je u krevetu i zapitao: 'Tko je to? to elite?' Dick mu je veoma uljudno objasnio kako smo nas dvojica prodavai to nude svoju robu od kue do kue. 'elimo s vama porazgovarati, gospodine. U vaoj kancelariji, molim vas lijepo.' Bosonog, samo u pidami, g. Clutter je poao s nama u kancelariju u kojoj smo sada upalili elektrino svjetlo. Sve do tada nije nas mogao dobro vidjeti. Drim da ga je gadno pogodilo ono to je vidio. Dick mu se obrati: 'Dakle, gospodine, sve to od vas zahtijevamo jest da nam pokaete gdje drite svoju kasu'. Ali g. Clutter odgovara: 'Koju kasu?' Kae da on nema nikakvu kasu. Odmah sam razumio da govori istinu. On ima takvo lice. Odmah si mogao znati da je istina uglavnom sve to govori. Ali Dick je zavikao na njega: 'Nemoj meni lagati, ti kujin sine! Ja prokleto dobro znam da imate kasu!' Imao sam dojam da se nitko i nikada nije g. Clutteru obratio na takav nain. Ali on je Dicka gledao ravno u oi i odgovorio mu na to veoma blago rekao je, dakle, da mu je ao, ali da on nema nikakve kase. Uperivi mu vrak noa na prsa, Dick mu je kazao: 'Pokaite nam gdje je kasa ili e vam biti jako ao'. Ali g. Clutter oh, mogli ste vidjeti kako je zaplaen iako mu je glas ostao blag i ujednaen nastavio je ponavljati da on nema kasu. Nekako u to vrijeme ja sam sredio telefon. Iupao sam iceZapitao sam g. Cluttera ima li jo telefona u kui. Odgovorio je potvrdno jedan je u kuhinji. Uzeo sam baterijsku svjetiljku i poao do kuhinje, a to je prilina udaljenost od kancelarije-Kad sam pronaao telefon, skinuo sam slualicu, a mal1IT1 klijetima prerezao icu. Vraajui se, zauo sam um. Skripa iznad glave. Zaustavio sam se kod podnoja stepenica koje vod
266

na drugi kat. Bilo je mrano, ali se nisam usudio upotrijebiti svjetiljku. Ali bio sam siguran da se tamo netko nalazi. Na vrhu stubita odraavao se neki lik na prozoru. Netko je bio. Zatim je otiao. Dewey je pretpostavljao da je to bila Nancy. Na osnovi injenice da je njen zlatni runi sat naao gurnut sve do vrka cipele u njenom ormaru, Dewey je esto teoretizirao da se Nancy probudila, ula glasove po kui i, pretpostavljajui da su to lopovi, oprezno sakrila sat koji je bio njena najvrednija imovina. Ja sam povjerovao da bi to mogao biti netko s pitoljem. Ali Dick me nije htio ni sasluati. Suvie je bio zauzet svojom ulogom grubog momka. Natjeravao je g. Cluttera kako je htio. Sada ga je opet doveo u spavau sobu. Brojio je novac u novarki g. Cluttera. Bilo je oko trideset dolara. Bacio je novarku na krevet i kazao mu: 'Vi u kui imate vie novca nego je to. Bogata poput vas. Koji ivi na ovako velikom imanju'. G. Clutter je objasnio da mu je to sav gotov novac koji ima, objanjavajui da on svoje poslove rjeava ekovima. Dick je eksplodirao: 'to vi sebi zamiljate da smo mi neki Mongolci?'. Pomislio sam da e ga razbiti, pa sam mu rekao: 'Dick, sluaj rne. Gore je netko budan'. G. Clutter nam je odgovorio da gore mogu jedino biti njegova ena, sin i ki. Dicka je zanimalo ima li mu ena novca, na to je g. Clutter odgovorio da ako ima ima vrlo malo, nekoliko dolara, pa nas je zamolio vidjelo se da je oajan da nju ne diramo, jer je invalid, ve dugo boluje. Ali je Dick inzistirao da ode gore. Prisilio je g. Cluttera da ga vodi. Podno stubita g. Clutter je upalio svjetlo koje je osvijetlilo gornji hodnik. Dok smo se uspinjali, on nam se obratio: 'Ne z nam, momci, zato vi to inite. Ja vam nikada nisam nanio nikakvo zlo. Ja vas nikad ranije nisam ni vidio'. Tada mu je Dick kazao: 'Zavei! Kada budemo eljeli da govorite, kazat emo v atn'. U gornjem hodniku nije bilo nikoga, a sva su vrata bila Otvorena. Gospodin Clutter je rukom pokazao sobe u kojima

267

su spavali djeak i djevojka, a onda je otvorio vrata spavae sobe svoje supruge. Upalio je svjetiljku pored kreveta i obratio joj se-'Sve je u redu, srce. Nemoj se bojati. Ovi ljudi jedino ele neto novca. Ona je bila mrava, slabana ena u dugakoj spavaici Kako je otvorila oi tako je poela plakati. Obraajui se muu, rekla je: 'Srce, ja nemam nikakvih novaca'. On joj je drao ruku i gladio je. Tada joj se on opet obratio: 'Hajde, nemoj plakati, duo. Nema nieg ega se ima bojati. Stvar je u tome da sam ovim ljudima upravo dao sav novac koji sam imao, ali oni trae vie. Oni vjeruju da mi negdje u kui imamo skrivenu kasu. Kazao sam im da nemamo'. Dick je podigao ruku kao da e ga udariti po ustima. Ree: 'Zar vam nisam rekao da zaepite?' Na to e gospoda Clutter: 'Ali moj vam suprug kae boju istinu. Nema kase'. Dick je odgovorio: 'Ja prokleto dobro znam da imate kasu. I ja u je pronai prije nego odem odavde. Nemojte ni posumnjati da u je nai'. Tada je zapita gdje dri svoju novarku. Novarka je bila u ladici pisaeg stola. Dick je istresao njen sadraj i pronaao samo neto sitnog metalnog novca, te jo dolar-dva. Dao sam mu znak da izae u hodnik. Htio sam da razmotrimo situaciju. Izali smo i ja sam rekao... Duntz ga prekine pitanjem jesu li gospodin i gospoda Clutter mogli uti taj razgovor. Nisu. Mi smo samo stali izvan vrata motrei ih. Saptali smo. Kazao sam Dicku: 'Ovi ljudi govore istinu. Laac je tvoj prijatelj Floyd Wells. Nema tu nikakve kase, pa hajde da se to prije maknemo odavde'. Ali Dicka je bilo suvie stid da to prizna. Odgovorio mi je da nee povjerovati sve dok ne pretrazi cijelu kuu. Iznio mi je svoj plan da ih sve sveemo, a zatim da pretraimo kuu. Bio je toliko uzbuen da nije bilo koristi od prepiranja. Njega je najvie uzbuivala slast to su svi pod njegovom vlau. Dakle, odmah pored spavae sobe gospoe Clutter bila je kupaonica. Ideja koju je iznio Dick svodila se na ovo: roditelje emo zakljuati u kupaonicu, a zatim emo probuditi djecu i takoer ih tamo odvesti. Zatim emo izvlaiti jednog po jednog i svezati ih u raznim dijelovima kue. A kad
268

naemo kasu, dodao je Dick, tada emo ih sve zaklati. Ne moe pucati u njih, jer bi to izazvalo buku, kazao je Dick. Perry se mrgodi i trlja koljena s rukama sputanim u lisiinama. Samo malo da razmislim. Jer sada stvari postaju malo kompliciranije. Sjeam se. Da. Da. Uzeo sam stolicu iz hodnika i gurnuo je u kupaonicu. Tako je gospoda Clutter mogla sjesti. Vidio sam da je bolesna. Kad smo ih zakljuavali, gospoda Clutter je plakala i molila nas: 'Molim vas da nikoga ne ozlijedite. Molim vas, nemojte ozlijediti moju djecu'. A njen ju je mu zagrlio i govorio neto kao srce, ovi momci ne kane nikome nita uiniti. Oni samo ele neto novca. Uli smo u djeakovu sobu. Bio je budan. Leao je kao da je suvie preplaen da bi se mogao pomai. Dick mu je rekao da ustane, ali on se nije micao, ili se nije dovoljno brzo micao, pa ga je Dick udario akom, i izvukao iz kreveta. Rekao mu je da ga nije trebao udariti. Zatim sam se obratio djeaku, koji je imao na sebi samo majicu, da obue hlae. Navukao je plave traperice i dok smo ga zakljuavali u kupaonicu pojavila se djevojka. Izala je iz svoje sobe. Bila je potpuno obuena kao da je ve neko vrijeme provela budna. Dodajem da je na sebi imala arape i papue, i kimono, a kosa joj je bila skupljena odostraga. Pokuavala se nasmijeiti. Kazala je: 'Dobri boe, pa to je ovo? Nekakva ala?' Premda ja ne mislim da je ona to uope uzimala za alu. Svakako to vie nije mislila nakon to je Dick otvorio vrata kupaonice i naredio joj da ude... Dewey ih je zamiljao: zatoena obitelj, svi plahi i zastraeni, ali jo nita ne slutei o svojoj sudbini. Herb to nije mogao pretpostavljati, jer bi se inae borio. Bio je blag ovjek, ali s naan, a ne kukavica. Njegov prijatelj Alvin Dewey bio je u vjeren da bi se Herb borio do smrti branei ivote Bonnie i svoje djece. Dick je bio na strai pred vratima kupaonice, dok sam Ja izviao. Pregledavao sam djevojinu sobu i pronaao malu novarku kao da je za bebe. U njoj je bio srebrni dolar. Nekako "ti je pao i otkotrljao se po podu. Zaustavio se ispod stolice, pa

269

sam se morao nasloniti koljenima na pod traei ga. I ba u tom trenutku osjeao sam da sam izvan sebe. Kao da se promatram u nekom glupom filmu. Uhvatila me munina. Sve mi se gadilo Dick sa svojom priom o bogataevoj kasi, a ja sada potrbuke puem da bih ukrao srebrni dolar jednog djeteta. Jedan dolar. I ja potrbuke gmiem da ga se domognem. Perry stee koljena, moli detektiva aspirin, zahvaljuje Duntzu koji mu ga daje, vae ga i nastavlja govor. Ali upravo sam se tako ponaao. Uzima to moe. Proeljao sam i djeakovu sobu, u kojoj nisam naao ni novia. Ali tamo sam ugledao mali nosivi radioprijemnik i odluio sam da ga uzmem. Tada sam se sjetio dalekozora u kancelariji g. Cluttera. Siao sam po njega, a onda sam dalekozor i radioaparat odnio u auto. Bilo je hladno. Vjetar i hladnoa dobro su tipali, ali mi je to godilo. Mjeseina je bila tako svijetla da se moglo vidjeti na milje daleko. Pomislih zato da ne umaknem? Da odem pjeke do autoputa i zamolim nekoga da me poveze. Isus zna kako vie nisam htio ui u tu kuu. Ali ipak kako da to objasnim? Poeo sam se osjeati kao da ja nisam dio te prie. Kao da itam neki roman. A trebalo je da znam to e se dogoditi. Kraj. I tako sam se opet uspeo stubitem. I sada, da vidim a-ha, tada smo ih svezali. Najprije gospodina Cluttera. Pozvali smo ga da izae iz kupaonice, a onda sam mu ja svezao ruke jednu uz drugu. Naredio sam mu da odmarira sve do podruma. Dewey pita: Sam i nenaoruan?Imao sam no. j Dewey nastavlja: Ali Hickock je gore bio na strai? t, Da ih prisili da ute. Uostalom, meni pomo i nije trebalafitav sam ivot imao prakse s konopcima. 4 I dalje Dewey: Da li si put osvjetljavao svjetiljkom, ilisl j upalio svjetlo u podrumu? 4 Svjetlo u podrumu. Podrumski je dio bio podijeljen u dva dijela. Prvi je dio izgledao kao prostorija za zabavu. Odveo 1 sam ga u drugi dio, u prostoriju gdje je bila pe. Ugledao san nllT1 veliku kartonsku kutiju prislonjenu na zid. Kutija sa zavije
1270

madracem. Smatrao sam da nije u redu da mu naredim da legne na hladan pod, pa sam izvukao madrac, ispravio ga i rekao mu da legne na nj. Voza je preko retrovizora bacio pogled na kolegu i uhvatio mu pogled koji je Duntz tiho potvrdio kao da mu odaje priznanje. Dewey je uvijek isticao da je madrac postavljen na pod zbog udobnosti pokojnog Cluttera, pa je uzimajui u obzir sline nagovjetaje, druge fragmentarne indicije ironine i promaene dobrostivosti detektiv zakljuio da barem jedan od dvojice ubojica nije bio ba sasvim krut. Svezao sam mu noge, a zatim ruke i noge zajedno. Pitao sam ga nisam li ga suvie vrsto zasjekao konopcima, a on je odgovorio da nisam, ali me zamolio da mu enu ostavimo na miru. Nema svrhe nju vezati, jer ona niti e vikati niti pokuati pobjei iz kue. Objasnio je da je ona ve godinama bolesna i nema tome dugo da se poela osjeati neto bolje, ali dogaaj poput ovoga mogao bi joj opet pogorati bolest. Znam da tu nema nita smijeno, ali nisam se mogao suzdrati kad sam ga uo gdje govori o moguem 'pogoranju' bolesti. Zatim sam doveo djeaka. Najprije sam ga stavio u istu prostoriju s njegovim ocem. Ruke sam mu svezao za parnu cijev iznad glave. Onda mi se uinilo kako to nije jako sigurno. Mogao bi se nekako osloboditi, pa razvezati svog oca, ili obratno. Odrezao sam konopac to ga je vezivao za cijev i odveo ga u prostoriju za zabavu u kojoj se nalazio udoban kau barem po izgledu. Noge sam mu svezao za noge kaua, zatim sam mu svezao ruke i povukao konopac gore nainivi mu omu oko vrata. Tako bi se sam uguio nastojei da se oslobodi. U jednom trenutku dok sam se bavio oko njega, odloio sam no na taj dakle, svjee obojeni ormari od cedrovine; sav podrum je mirisao na lak. Meutim, on me je zamolio da tamo ne stavljam no. Ormari je vjenani dar koji je on sam nainio za nekoga. Mislim da je rekao da je to za sestru. Dok sam odlazio, n jega je zgrabio gr kalja, pa sam mu pod glavu tutnuo jastuk. ^ sam ugasio svjetlo. 4y .^ i JSM SI *.* .V
271

 Dewey kae: Ali niste im zapuili usta? Jsbs&HM Nisam. Ljepljivu traku smo im kasnije stavili na usta, nakon to sam ene svezao u njihovim spavaim sobama. Gospoda Clutter je i dalje plakala, ali me istovremeno zapitkivala za Dicka. Ona nije u nj imala povjerenja, ali je dodala da osjea da sam ja poten mladi. Ja samuvjerena da ste poten, ponovila je i natjerala me da joj obeam da Dick nee nikoga povrijediti. Meni se inilo daje ona zapravo bila zabrinuta zbog svoje keri. To je i mene zabrinjavalo. Posumnjao sam da Dick smjera neto, neto to ja ne bih mogao izdrati. Kad sam zavrio s vezanjem gospode Clutter, ustanovio sam daje on djevojku odveo u njenu sobu. Ona je bila u krevetu, dok je on sjedio na rubu kreveta razgovarajui s njom. Ja sam to prekinuo i rekao mu da potrai kasu dok je ja sveem. Kad je on otiao, ja sam joj svezao zajedno noge, a zatim ruke iza leda. Onda sam navukao pokrivae tako da joj je samo glava virila ispod njih. Pored kreveta se nalazila neka stolica i pomiljao sam da se na njoj malo odmorim, jer su mi noge gorjele od tog pustog silaenja i uzlaenja. Zapitao sam Nancy ima li momka. Odgovorila je potvrdno ima. Svim je silama pokuavala da se ponaa bezbrino i prijateljski. Doista mi se sviala. Bila je zbilja lijepa. Vrlo lijepa, i nepokvarena. Dosta mi je ispriala o sebi. O koli, o tome kako namjerava na sveuilitu studirati muziku i umjetnost. O konjima. Rekla mi je da joj je galopiranje na konju toliko drago da dolazi odmah iza njene ljubavi za plesom. Spomenuo sam joj kako je moja majka bila ampion u rodeo jahanju. I govorili smo o Dicku. Bio sam radoznao, vidite, to joj je govorio. inilo se da ga je ona zapitala zato radi takve stva ri. Pljaka ljude. A zar joj on nije poeo odmah izvlaiti suze izmiljenim priicama kako je odrastao kao nahoe u domu za nahoad, kako ga nitko nikad nije volio, da je jedini lan obi telji njegova sestra koja ivi s mukarcima, ali se za njih ne udajeZa sve vrijeme naeg razgovora mogli smo uti kako onaj luak dolje pretrauje sve blesava una. traei kasu. Gleda ispod slika. Kuca po zidovima. Tap-tap-tap. Kao neka blesava una Kd
272

e vratio, odigrao sam ulogu kopileta do kraja i zapitao ga je li aao kasu. Naravno da nije, ali je u kuhinji pronaao jo jednu novarku. U njoj je bilo sedam dolara. Duntz zapita: Koliko vremena ste ostali u kui? Moda jedan sat. Opet Duntz: A kada ste im trakama zatvorili usta? Odmah tada. Zapoeli smo s gospodom Clutter. Natjerao sam Dicka da mi pomogne, jer ga nisam htio ostaviti samoga s djevojkom. Trake sam sjekao u velikim duinama, pa ih je Dick omotavao oko glave gospode Clutter kao da zamata mumiju. Zapitao ju je: 'Kako to da i dalje plaete? Nitko vam nita ne ini'. Ugasio je svjetiljku pored njena kreveta i kazao joj: 'Laku no, gospodo Clutter. Spavajte'. Dok smo ili hodnikom prema Nancvnoj sobi, on mi je rekao: 'Ja u probuiti tu curicu'. Na to sam odgovorio: Aha. Ali prije toga e morati mene ubiti'. -Iz gledao je kao da me nije dobro uo. Zapitao me: 'Pa to te briga. Do avola, i ti je moe probuiti'. Vidite, to je ono to prezi rem. Prezirem svakoga tko se ne moe seksualno kontrolirati. Kriste, kako ja to mrzim. Odmah sam mu odgovorio: 'Ostavi je na miru. U suprotnom se pripremi na gadnog protivnika'. To gaje sprijeilo u namjeri, jer je shvaao da nije vrijeme za borbu uhvatikakozna. Zatim je samo rekao: 'O. K., dragi. Ako ti tako eli'. Rezultat te svae bio je taj da nju nismo na kraju krajeva ni svezali ljepljivim trakama. Ugasili smo svjetlo u hod niku i sili u podrum. Perry oklijeva. Ima jedno pitanje, ali ga frazira kao izjavu: Kladio bih se da on nije nita kazao o elji da siluje tu djevo jku. Dewey priznaje da je tako, ali dodaje da se Hickockova izjava u glavnom slae sa Smithovom, iako je on oigledno tu i tamo lz u rekao stvari koje njegovo ponaanje prikazuju u boljem svjet-' Se Detalji se razlikuju, dijalog nije identian, ali barem do sada obje izjave u biti slau. Moda. Ali znao sam da nije nita rekao o djevojci. Kladio 'h se na posljednju koulju. iK!i
s n

273

Duntz kae: Perry, ja dobro pratim detalje u pogled svjetla. Prema mom raunu, kad ste ugasili svjetla u gornjem 'i hodniku, kua je ostala potpuno u mraku. i Tako je. Vie i nismo palili elektrino svjetlo. Sluili srno J se samo baterijskom svjetiljkom. Dick je nosio baterijsku svjeti-: ljku kad smo krenuli da zapuimo usta g. Clutteru i djeaku Prije nego sam ga obavio trakom, g. Clutter me zapitao____a to su mu bile posljednje rijei kako mu je ena, da li je dobro, na to sam odgovorio potvrdno dodavi da se sprema na poinak, zatim sam rekao da nema jo dugo do jutra, kada e ih ve netko pronai i kada e im se uiniti da je sve to, ja i Dick i sve ostalo, samo neto to su sanjali. Ja se nisam alio, ja uope nisam namjeravao da mu nanesem ikakvo zlo. Smatrao sam da je on veoma fin gospodin. Tako ugodna glasa. Ja sam to miljenje zadrao sve do trenutka kad sam ga zaklao. ekajte. Ne govorim vam onako kako je bilo. Perry se mrgodi. Trlja noge i uje se zveket lisiina. Poto smo im zaepili usta, vidite, Dick i ja smo se povukli u kut. Da o svemu porazgovaramo. Dobro se sjeam kako su se izmeu nas uvukli mrnja i sumnjiavost. Ba tada mi se eludac okrenuo pri pomisli da sam ga tako cijenio, da sam gladio tog hvalisavca. Rekao sam mu: 'Onda, Dick? Nije te strah?' Nije odgovorio, a ja sam nastavio: 'Ostavi ih da ive; pa i za ovo neemo malo odsjediti. Najmanje deset godina. On je i dalje utio. Drao je no u ruci. Zatraio sam no i on mi gaje dao. Na to sam dodao: 'U redu, Dick. Poinjemo'. Ali ja to doista nisam mislio. Bila mi je namjera da ga nazovem bleferom, pa da se zahvatimo oko toga i da napokon prizna da je nitarija i kukavica. Vidite, bilo je to neto izmeu mene i Dicka to je valjalo rijeiti. Kleknuo sam pored gospodina Cluttera. Opet su me jako zaboljele noge i odmah sam se sjetio tog prokletog dolara. Srebrnog dolaraStid. Gaenje. A oni su me jo upozorili da se vie ne pojavljujem u Kansasu. Ali nisam shvatio to sam uinio sve dok nian1 f uo um. Kao kad se netko davi. Kao da netko vie ispod vode-| Dodao sam no Dicku i rekao mu: 'Dokraji ga. Bolje e se
i 274

osjeati'. Dick je pokuao, ili se tako ponaao. Ali rtva je imala snagu desetorice ve se napola oslobodio konopaca, ruke su mu bile slobodne. Dicka je uhvatila panika. Panino je htio pobjei odatle. Ali ja mu nisam dopustio. ovjek bi umro tako i tako, ja to znam, ali ipak ga nisam mogao tako ostaviti. Rekao sam Dicku da dri svjetiljku upravljenu na ovjeka. Tada sam naciljao. Prostorija kao da je eksplodirala. Sve je postalo plavo, kao da je sve nestalo u vatri. Isuse, ja nikad neu shvatiti kako tu buku nisu uli dvadeset milja uokrug. Deweyjeve ui su bile zagluene tom eksplozijom tako mu je zvonilo u uima da gotovo vie nije mogao uti aputavu poplavu Smithova njenog glasa. Ali taj glas i dalje napada izbacujui plotune zvukova i slika: Hickock trai ispaljenu ahuru; ure se, vraki se ure i evo Kenvonove glave zaokruene svjetlom, uje se aputava i mumljava molba da mu potede ivot, zatim Hickock opet trai upotrijebljenu ahuru; Nancvna soba, Nancy slua korake po drvenom stubitu, uje kripu koraka koji joj se pribliuju, Nancvne oi, Nancy koja gleda kako baterijska svjetiljka trai cilj (Rekla je: 'Oh, ne! Ah, molim vas. Ne! Ne! Ne! Ne! Nemojte! Molim vas, nemojte! Molim vas!' Puku sam predao Dicku. Kazao sam mu da sam ja uinio sve to sam mogao. On je naciljao, a ona je lice okrenula prema zidu); taman hodnik, ubojice se ure prema posljednjim vratima. Poto je sve to ula, Bonnie se moda poradovala njihovu brzom dolasku. Bio je pasji posao pronai posljednju ahuru. Dick je morao puzati ispod kreveta da bi je naao. Zatim smo zatvorili vrata sobe gospode Clutter i sili u kancelariju. Zastali smo i ekali kao kad smo uli u kuu. Pogledali smo kroz aluzine n e vrzma li se okolo Clutterov radnik, ili bilo tko tko je mogao uti pucnjeve. Ali bilo je kao prije ni uma. Jedino vjetar 1 Dick koji je dahtao kao da ga vukovi progone. Ba tamo, u ih nekoliko sekundi prije nego smo potrali do automobila i odjurili, tada sam pomislio kako bi bilo najbolje da ubijem D a . Toliko je puta govorio, ponavljao, toliko mi je bubnjao:
275

Bez svjedoka. Sam bog zna da sam to imao uiniti. Ubiti ga na mrtvo. Zatim sjesti u auto i ne zaustaviti se sve dok se ne izgu_ bim u Meksiku. utnja. Vie od deset milja vozila su se njih trojica bez ; rijei. Tuga i jaki umor uzrok su Deweyjeve utnje. Bio je opsjednut eljom da sazna to se stvarno te noi dogodilo u toj kui. Sada je to dvaput uo, a obje verzije bijahu sline: jedino ozbiljno razmimoilaenje bilo je u tome to je Hickock sve etiri smrti pripisao Smithu, dok se Smith zadovoljio tvrdnjom daje Hickock ubio dvoje enske eljadi. Iako su priznanja odgovorila na pitanja kako i zato, ipak nisu zadovoljila njegovo razmatranje o biti tog zloina. Zloin je bila psiholoka sluajnost, gotovo bezlian akt; rtve su isto tako mogle biti pobijene udarcem munje. Razlika je bila u jednoj stvari: rtve su iskusile strah koji ih je sve vie obuzimao, one su propatile. A Dewey nije mogao zaboraviti njihovu patnju. Unato tome uvidio je da na ovjeka pored sebe moe gledati bez ljutnje ak s nekom vrstom suutijer ivot Perrvja Smitha nije bio staza posuta cvijeem, ve alosno, runo i usamljeno seljakanje od jednog privida do drugog. Meutim, Deweyjev osjeaj suuti nije bio dovoljno dubok da bi pronaao mjesta ni za opratanje ni za samilost. Nadao se da e vidjeti Perrvja i njegova partnera kako vise kako vise okrenuti leima jedan prema drugome. Duntz pita Smitha: Kad ste sve zbrojili, koliko ste novca digli od Clutterovih? Izmeu etrdeset i pedeset dolara.

Medu ivotinjama to ive u Garden Citvju dva siva maka uvijek su zajedno mrave, prljave lutalice udni i mudrih navika. Glavna ceremonija njihova dana obavlja se u sumrak. Najprije prohodaju cijelom duinom Glavne ulice zaustavljajui se da razgledaju hladnjake parkiranih autom' bila, naroito onih to su parkirani ispred dvaju hotela, hotela
276

i hotela Warren. Naime, ti automobili uglavnom vlasnitvo putnika koji su doputovali izdaleka, pa ispod karoserije esto nose ono to ta kotunjava i metodina bia trae: ubijene ptice vrane, vrapce i cvrke koji su bili tako nepromiljeni da su letjeli ispred jureih automobila. Sluei se apama kao kirurkim instrumentima, make su izvlaile izmeu ukrasnih reski maske hladnjaka i ispod njega svaki pernati djeli. Obiavi Glavnu ulicu, make su uvijek skretale iza ugla kod Maina i Granta, a zatim otkasale prema Sudskom trgu, njihovu drugom lovitu, koje im je nudilo dobar zalogaj u srijedu poslije podne, 6. sijenja. Naime, trg je bio naikan vozilima iz okruga Finnev, koja su dovezla u grad dio gomile to se nalazila na trgu. Gomila se poela formirati u etiri sata, u vrijeme koje je tuitelj oznaio kao najvjerojatniji trenutak dolaska Hickocka i Smitha. Nakon to je u nedjelju uveer objavljeno Hickockovo priznanje, novinari svih sredstava informiranja okupili su se u Garden Citvju: predstavnici veih radiostanica i agencija, fotografi, televizijski i filmski snimatelji, reporteri iz Missourija, Nebraske, Oklahome, Teksasa i dakako svih glavnih kansakih listova. Ukupno dvadeset do dvadeset i pet osoba. Mnogi od njih ekali su tri dana bez naroita posla, osim to su razgovarali s radnikom na benzinskoj pumpi, Jamesom Sporom, koji je optuene ubojice prepoznao vidjevi u novinama njihove fotografije. Prepoznao ih je kao muterije kojima je u noi tragedije u Holcombu prodao benzina u vrijednosti od tri dolara i est centi. Ti profesionalni promatrai okupili su se da zabiljee podatak Hickocka i Smitha, pa im je kapetan Gerald Murray lz cestovne patrole rezervirao dosta mjesta na ploniku ispred s udskog stubita. Tim stubitem zatvorenici moraju proi na putu do okrunog zatvora koji zauzima posljednji kat Ce tverokatne graevine iz krenjaka. Reporter Richard Parr iz *Stara koji izlazi u Kansas Citvju, nabavio je primjerak lasveffcskog Suna od ponedjeljka. Naslov u tim novinama izazivao
sU

277

je salve smijeha: GOMILA KOJA OEKUJE POVRATAK .; OSUMNJIENIH UBOJICA PRIJETI LINEM. Kapetan ' ' Murray je primijetio: Ovi ljudi ovdje ne izgledaju mi ba ka0 da se spremaju na zabavu s omom. Zapravo, gomila to se okupila na trgu mogla je oekivati paradu ili prisustvovati politikom zboru. Srednjokolci, medu kojima su bili i razredni drugovi Kenvona i Nancy Clutter pjevuili su strofe pjesama dobrodolice, pucketali su pucketa- vom gumom, jeli tople sendvie i sladolede. Majke su umirivale bebe koje su plakale. Mukarci su tumarali s manjom djecom ...; na ramenima. Bio je nazoan i cio odred skauta. Masovno se pojavilo i sredovjeno lanstvo enskog brid kluba. G. J. R (Jap) Adams, ef lokalne Komisije za veterane, pojavio se u tako udno skrojenoj odjei od tvida, da mu je neki prijatelj doviknuo: Hej, Jap! to si obukao enski kostim? Naime, g. Adams se toliko urio da stigne na mjesto dogaaja da je zabunom zgrabio ogrta svoje tajnice. Lutajui radioreporter intervjuirao je najrazliitije graane pitajui ih to bi po njihovu miljenju imala biti nagrada za Poinitelje takvih gnusnih djela. Dok se veina ispitivanih skrivala iza uzreica boe, ovaj i taj, jedan srednjokolac je odgovorio: Ja mislim da bi ih do smrti valjalo drati u istoj eliji. Ne doputati im nikakvih posjetitelja. Neka samo tamo sjede, zure jedan u drugoga, i tako sve dok ne umru. A jedan otri ovjeuljak sklon kooperenju ovako se izrazio: Ja vjerujem u smrtnu kaznu. Kao to Biblija kae oko za oko. Pa i na taj nain jedan par manjka da bi pravda bila zadovoljena! ; Dok je bilo sunca, dan je bio suh i topao listopadsko , vrijeme u sijenju. Ali kad se sunce spustilo, kad su se sjene , divovskih stabala s trga susrele i ispreplele, i hladnoa i mrak \ oinue gomilu. I oinuli je i rastanjili; oko est sati nije ih bu : vie od tri stotine. Novinski izvjestitelji su psovali nepredvieno .i zakanjenje, tapkali i ledenim rukama zagrijavali ledene usjOdjednom se ulo mrmljanje s june strane trga. Automobi i
StlZ U . /;,S.1, ,.,

Iako nitko od novinara nije oekivao kakvu scenu nasrtanja i nasilja prema ubojicama, nekolicina je predviala po koji uzvik prezira ili prijetnje. Ali kad je gomila ugledala ubojice u pratnji cestovne policije u modrim kaputima, jednostavno je zautjela kao da je iznenaena njihovim ljudskim likom. Dvojica u lisiinama bili su blijedi i treptali su oima zaslijepljenim bljetavilom reflektora i fleeva. Fotografi su slijedili ubapenike i policajce u sudsku zgradu, uspeli su se tri kata i fotografirali naglo zatvaranje vrata okrunog zatvora. Na licu mjesta nitko nije ostao, ni novinari ni netko od graana. Vukle su ih tople sobe i tople veere. Dok su se urili preputajui hladni trg dvjema sivim makama, zajedno s njima nestala je i udesna jesen; poeo je padati prvi snijeg te zime.

278

279

' * * fy ~V ' X

-.

K >

Na etvrtom katu sudske zgrade okruga Finnev koegzistiraju i strogost te institucije i obiteljska prisnost. Opinski zatvor osigurava prvu kvalitetu, dok je tzv. erifova rezidencija, ugodan stan odijeljen od zatvora elinim vratima i kratkim hodnikom, odgovoran za drugu. U sijenju 1960. godine u erifovu stanu nije obitavao njen vlasnik, erif Earl Robinson, ve su u njoj stanovali poderif i njegova supruga, Wendle i Josephine (Josie) Meier. Meiero-vi, koji su u braku ve dvadeset godina, veoma su slini: visoki ljudi popriline teine i snage, irokih dlanova i etvrtastih, mirnih i prijaznih lica. Ovo posljednje posebno se odnosi na gospodu Meier, neposrednu i praktinu enu koja bez obzira na to izgleda kao da je osvijetljena mistinim mirom. Budui da je poderifov pomonik, njeno radno vrijeme je dugo; izmeu pet sati ujutro, kad zapoinje dan itanjem poglavlja iz Biblije, i deset sati uveer, kad je vrijeme poinku, ona kuha 1 ije za zatvorenike, krpa, pere njihovo rublje, sjajno se brine 0 muu i dri u redu njihov peterosobni stan koji je veoma &fnutlich, sa svojim debelim jastuiima, mekanim stolicama 1 ipkastim prozorskim zavjesama krem boje. Meierovi ima

ju ker, jedino dijete, koja je udata i ivi u Kansas Citvju. I ta ko, njih dvoje ive sami ili, kako to gospoda Meier tonije janjava: Sami osim kakvog stvora koji se nade u enskoj

283

Zatvor se sastoji od est elija; esta, koja je rezervirana za enske zatvorenike, zapravo je odijeljena jedinica koja je smjetena unutar erifova stana. U stvari je povezana s kuhinjom Meierovih. Ali, objanjava Josie Meier, one mi ne smetaju. Uivam u drutvu. Dok se bavim u kuhinji, imam s nekim porazgovarati. Veinu tih ena valja saalijevati. Jednostavno su : se susrele sa Starcem Nezgodom. Dakako da je s Hickockom i Smithom bilo drugaije. Koliko je meni poznato, Perry Smith je prvi mukarac koji je bio zatvoren u enskoj eliji. Razlog je u ;'; tome to je erif htio da on i Hickock budu odijeljeni jedan od drugog sve do zavretka njihova suenja. Onog poslijepodneva kad su ih doveli ispekla sam est pita s jabukama i neto kruha, a istovremeno sam pratila to se zbiva dolje na trgu. Moj kuhinjski prozor gleda ravno na trg. Boljeg pogleda ne biste mogli poeljeti. Ja se ba ne snalazim u procjenjivanju broja ljudi u gomilama, ali drim da je bilo nekoliko stotina ljudi koji su ekali , da vide djeake koji su umorili obitelj Clutter. Ja nisam nikada vidjela nekoga od Clutterovih, ali sudei prema svemu to sam o njima ula oni su doista bili fini ljudi. Teko je zaboraviti ono to su im oni uinili i znam da se Wendle brinuo o tome kako bi svijet mogao reagirati kad ugleda Hickocka i Smitha. Bojao se da ih netko ne pokua napasti. Zato mi je srce silo u pete kad sam vidjela automobile koji stiu, reportere i sve te novinare kako tre i guraju se; ali kako je tada ve pao mrak, prolo je est sati i bilo je jako hladno, vie od polovine svijeta odustalo je od ekanja i otilo svojim kuama. Oni koji su ostali nisu kazali ni rijei. Samo su buljili. , Kasnije, kad su mladie doveli gore, Hickock je bio prvi kojeg sam ugledala. Imao je na sebi lagane ljetne hlae i neku staru pamunu koulju. Bila sam iznenaena da nije obolio od upale plua s obzirom na hladnou koja je vladala. Ali nema sumnje ; da je izgledao kao bolesnik. Bijel kao utvara. Dakle, drim da je to, gadna stvar dok u tebe bulji horda stranih ljudi, mora* proi izmeu njih, iako svi oni znaju i tko si i to si uinio. Z*' tim dovedoe Smitha. Imala sam neto veere da ih posluim0 u
284

jihovim elijama, vruu juhu i kavu, nekoliko sendvia i pitu. j$ ih redovito hranimo dvaput dnevno. Doruak u sedam i trideset, a u etiri i trideset posluujemo glavni obrok. Ali nisam litjela da ti ljudi odu na spavanje prazna eluca. No kad sam na posluavniku odnijela Smithu njegovu veeru, odgovorio je da nije gladan. Gledao je kroz prozor enske elije. Leima okrenut prema meni. Taj prozor ima isti vidik kao moj kuhinjski prozor: stabla i trg i gornji dijelovi kua. Kazala sam mu: 'Kuajte barem juhu, od povra je, a ne iz limenke. Ja sam je spravila. Isto tako i pitu'. Otprilike sat kasnije vratila sam se po posluavnik, ali on nije dotaknuo ni mrvicu. Jo je bio kod prozora. Kao da se nije ni pomaknuo. Padao je snijeg i sjeam se da sam primijetila kako je to prvi snijeg sezone, pa sam odmah dodala kako smo sve do tada imali lijepu i dugu jesen. A sad evo snijega. Zapitala sam ga ima li neko specijalno jelo koje voli; ako ima, ja u mu to pokuati pripremiti za sutra. Okrenuo se i pogledao me. Sumnjiavo kao da mu se rugam. Onda je neto rekao o filmu govorio je tako tiho, gotovo je aptao. Zanimalo ga je jesam li gledala film. Zaboravljam naslove, ali bez obzira na to nisam ga gledala. Uostalom, veoma sam rijetko ila u kino. Rekao je daje to bio film iz biblijskih vremena, a scena koju je spominjao odnosila se na ovjeka baena s balkona gomili mukaraca i ena, koji su ga raznijeli na komade. Rekao je da mu je to palo na pamet kad je ugledao okupljene ljude na trgu. ovjek kojeg trgaju na komade. Pomiljao je da e to moda i s njim uiniti. Kae da se toga tako preplaio da ga jo boli eludac. Zbog toga ne moe jesti. Dakako da se u tome varao, to sam mu odmah 1 kazala nitko mu nee skinuti ni dlaku s glave bez obzira na to to je uinio. Ovdanji ljudi nisu takvi. Malo smo razgovarali, a on je bio vrlo stidljiv, ali mi je 'Pak kasnije rekao: 'panjolska ria je jelo koje jako volim'. Obeala sam da u mu to pripremiti, on se slabano nasmijeio, a ja sam zakljuila tja, pa to ipak nije najgori mladi kojeg ^n vidjela. Kad smo te veeri poli na poinak, to sam rekla 1 svome muu. Ali Wendle je zabrektao. Wendle je bio jedan
n

I'* -

285

tod prvih na sceni kad je zloin otkriven. Rekao mi je da bi mu bilo drago da sam se nala u Clutterovoj kui kad su pronaT tijela. Tada bih doista mogla sama prosuditi kako je Smith bio ljubazan. On i njegov prijatelj Hickock. Dodao je da bi nam mogli noem izvaditi srca a da ne trepnu okom. To i nije bilo mogue zanijekati etvoro ljudi je mrtvo. Leala sam budna razmiljajui stee li se ijednom od njih srce pri pomisli na ta etiri groba.

Jjo vremena preko dana provodio bi za stolom. Za stolom bi fuao i sjedio dok bi skicirao Reda, crtao cvijee, Isusovo lice te lica i torza ena iz mate; za^tolom, na listovima jeftinog, iscrtanog papira ubiljeavao bi zabiljeke o dnevnim dogaajima. Jsfeto poput dnevnika.
etvrtak, 7. sijenja. Doao Dewey. Donio omot s cigaretama. Isto i otipkane primjerke Izjave da ihpotpiem. Odbio sam.

Mjesec dana je prolo, pa drugi mjesec, a gotovo svakog dana bi barem malo snijeilo. Snijeg je zabijelio svu zemlju, hrpimice se nalazio u svim ulicama grada i sasvim ih utiao. Najvie grane snijegom otealog brijesta doticale su prozor enske elije. Vjeverice su ivjele na stablu i nakon toliko tjedana to im se umiljavao dajui im ostatke doruka, Perrv je uspio navesti jednu da s grane skoi na rub prozora i ude kroz reetke. Bio je to mujak crvenkastosmedeg krzna. Nazvao ga je Red, a Red se ubrzo snaao, oigledno zadovoljan to dijeli zatoenitvo sa svojim prijateljem. Perrv ga je nauio nekoliko trikova: da se igra s papirnim lopticama, da moli i da sjedi na Perrvjevu ramenu. Sve je to pomagalo njegovoj elji da utue vrijeme, ali pred zatvorenikom su jo stajali mnogi dugi sati ekanja. Nije mu bilo doputeno da ita novine, a bili su mu dosadni asopisi koje mu je posuivala gospoda Meier; stari brojevi asopisa Good Housekeeping i Mc-CallsNokte prstiju na rukama obrubio je bojom korunda, a onda im je dao svilenkasto-ruiasti sjaj; eljao bi i eljao svoju losionom namoenu i namirisanu kosu; prao bi zube tri i etiri puta dnevno, a gotovo isto toliko puta se brijao i tuirao. Cehju koja je imala toalet, dio s tuem, leaj, stolicu i stol odravao je jednako istom kao i svoje tijelo. Bio je ponosan na kom' pliment to mu ga je iskazala gospoda Meier. Gle! kazala J pokazujui na njegov leaj. Vidi kako stoji pokriva! Tako J zategnut da bi od njega odskakao metalni novac. Ali najve
286

Izjava je zapravo bila dokument od sedamdeset osam stranica koji je on izdiktirao sudskom stenografu okruga Finnev, ponavljajui priznanja koja je ve dao Alvinu Deweyju i Clarenceu Duntzu. Govorei o susretu s Perrvjem Smithom tog dana, Dewey se sjea kako je bio veoma iznenaen kad je Perrv odbio da potpie svoju izjavu. Nije bilo vano: mogao sam svjedoiti na sudu u vezi s usmenim priznanjem koje je dao Duntzu i meni. A osim toga, Hickock je potpisao svoje priznanje jo u Las Vegasu ono kojim optuuje Smitha kao poinitelja sva etiri umorstva. Ali bio sam radoznao i zapitao sam Perrvja zato je promijenio stav. Odgovorio je: 'Sve je u mojoj izjavi tono osim dva detalja. Ako ispravite te dvije stvari, ja u potpisati'. Mogao sam nagaati na to misli. Naime, jedina ozbiljna razlika izmeu njegove i Hickockove verzije bila je u tome to je on negirao da je on sam ubio Clutterove. Do tada se kleo da je Hickock ubio Nancy i njenu majku. Imao sam pravo! to je htio postii: priznati da Hickock govori istinu, te da je on, Perrv Smith, pucao i ubio cijelu obitelj. Objasnio je da je prije lagao o tome, jer, kako je sam kazao 'htio sam urediti Dicka zato to je bio takva kukavica, to je lz gubio svu svoju vrstinu i sranost'. A razlog to je on odluio da ispravi izjavu ne treba traiti u nagloj naklonosti prema Hictacku. Kazao je da to radi iz obzira prema Hickockovim roditeljima, dodao je da mu je jako ao Dickove majke. Rekao je: Ona je doista zlatna osoba. Moda e joj znaiti neko olakanje ^d sazna da Dick nije nijednom povukao obara. Da nije bilo ^Jega, nita od svega toga ne bi se dogodilo, na neki nain to Je najvie njegova krivnja, ali ostaje injenica da sam ih ja sve
287

ubio'. Ali nisam znao da li da mu vjerujem. Ili barem ne toliko da mu omoguim da izmijeni izjavu. Kao to rekoh, mi nismo ovisili o Smithovu formalnom priznanju da dokaemo bilo to u naem iskazu. S izjavom ili bez nje imali smo dosta materijala da budu objeeni deset puta. Jedan od elemenata koji je utjecao na Deweyjevo povjerenje bilo je pronalaenje radioprijemnika i dalekozora koje su ubojice ukrali u Clutterovoj kui, da bi ih se kasnije rijeili u Mexico Citvju. (U tamonjoj zalagaonici pronaao ih je agent KBIa Harold Nye, koji je ba zbog toga odletio u Mexico City.) Osim toga, diktirajui svoju izjavu Smith je otkrio mjesto drugog jakog dokaza. Doli smo na autoput i krenuli prema istoku, kazao je objanjavajui to su on i Hickock napravili poto su pobjegli s mjesta ubojstva. Jezivo smo jurili, Dick je vozio. Mislim da smo obojica bili jako uzbueni. Ja jesam. I vrlo uzbuen i olakan u isto vrijeme. Ni jedan od nas nije se mogao zaustaviti u cerekanju; odjednom nam se sve to uinilo tako smijeno ne znam zato, no tako je bilo. Ali iz puke je kapala krv, a i moja je odjea bila zaprljana krvlju, ak sam i u kosi naao krv. Zato smo skrenuli na neku seosku cestu i vozili otprilike osam milja u dubinu prerije. Mogli ste uti kojote. Popuili smo cigaretu, a Dick je nastavljao priati viceve o onome to se tamo dogodilo. Izaao sam iz auta i isisao malo vode iz rezervoara za vodu, pa sam isprao krv s puane cijevi. Zatim sam Dickovim lovakim noem iskopao rupu u zemljiOnim istim noem sam zaklao g. Cluttera. U rupu sam zakopao sve prazne ahure i ostatak najlonskog konopca i samoljepljive trake. Onda smo vozili sve dok nismo dosegli U. S. 83 i uputili se prema Kansas Citvju i Olatheu. Oko zore se Dick zaustavio pored jednog od tih mjesta za piknike, ili kako ih zovu mjes" ta za odmaranje, gdje na otvorenome moete zapaliti vatru. Zapalili smo vatru i bacili na nju neke stvari. Rukavice koje smo nosili i moju koulju. Dick je primijetio kako bi bilo dobro da imamo vola za raanj, jer nikad nije bio tako gladan. Bil r blizu podneva kad smo stigli u Olathe. Dick me ostavio pre
288

mojim hotelom i odvezao se kui na nedjeljni ruak sa svojom obitelji. Da, no je uzeo sa sobom. I puku. Agenti KBIa koji su upueni u Hickockovu kuu pronali su no u kutiji s priborom za ribolov, a puka je i dalje bila oslonjena na kuhinjski zid. (Hickockov otac, koji je odbio povjerovati da je njegov djeak mogao sudjelovati u tako jezivom zloinu, inzistirao je na tvrdnji da puka nije bila izvan kue od prvog tjedna studenoga, pa prema tome nije mogla biti oruje kojim je izvreno ubojstvo.) to se tie praznih ahura, konopca i trake, i to je pronaeno zahvaljujui pomoi Virgila Pietza, okrunog cestovnog slubenika. Na mjestu koje je Perry nevjerojatno tono opisao on je s cestovnim grabljama doslovce brijao povrinu zemlje centimetar po centimetar, sve dok nije pronaao zakopane predmete. Tako su svezani u vor i posljednji razvezani konopci; KBI je tako zatvorio jedan sluaj neoborivim dokazima jer su ispitivanja dokazala da su te ahure ispaljene iz Hickockove puke, a ostaci konopca i ljepljive trake bili su identini s materijalima koji su upotrijebljeni za vezivanje i uutkavanje rtava. Ponedjeljak 11. sijenja. Doao mi branitelj. G. Fleming. Starac s crvenom kravatom. Obavijeten od optuenih da su bez sredstava za privatnog branitelja, sudac Roland H. Tate, imenovao je u ime suda kao njihove predstavnike dvojicu mjesnih advokata, g. Arthura Fle-tninga i g. Harrisona Smitha. Sedamdesetjednogodinji Fleming, bivi gradonaelnik Garden Citvja, nizak ovjek koji svoj nimalo upadljiv izgled oivljuje sasvim posebnim kravatama, borio se protiv tog imenovanja. Ne elim sluiti, kazao je sucu. Ali ako sud smatra za potrebno da mene imenuje, u tom sluaju nemam zbora. Hickockov branitelj Harrison Smith, star etrdeset pet godina, vii od 180 centimetara, igra golfa, strastveni ljubitelj ^og fakulteta, primio se zadatka rezignirano ljupko: Netko to toora uraditi. A ja u uiniti najvie to mogu. Premda sumnjam da e to djelovati na moju popularnost u ovoj sredini. Petak 15. sijenja. Gospoda Meier je imala otvoren radio u kuhinji i uo sam ovjeka kako kae da e okruni javni tuitelj

\s-

289

z a t r a i t i s m r t n u k a z n u . B o g a t i n i k a d n e v i s e . S a m

o jui svoju nakanu, okruni tuitelj, inae s ambiciozan, zdepast mlad i ovjek od dvadeset osam r godina koji izgleda kao o da mu je etrdeset, a mponekad i pedeset a godina, kazao je s novinarima: Ako i ode pred i predmet o porotu, zahtijevat u od n porote, poto ih proglase krivima, da ih osudi na kaznu. Ako smrtnu optueni ne budu eljeli k suenje s porotom, ve o sucu izjave krivnju, tada j u od suca zahtijevati i smrtnu kaznu. To je s situacija za koju sam u znao da u je morati rijeiti, pa elim b napomenuti da svoju e odluku nisam donio z olako. Zbog karaktera p nasilja tog zloina i zbog r krajnjeg i oigledno pomanjkanja svake milosti j a prema rtvama, osjeam t da je smrtna kazna jedini e nain adekvatne zatite l graana od optuenih. To vrijedi za j posebno a Kansas, u kojemu ne . postoje kazne doivotnog zatvora bez mogunosti O uvjetnog otpusta. Osobe b osuene na doivotnu j robiju u stvari prosjeno a izdre manje od petnaest v godina. lj Srijeda 20. sijenja. u Zahtijevaju od mene da

se podvrgnem detektoru lai u vezi s onom stvari s Walkerom. Sluajevi poput Clutterova, zloini takvog formata, posvuda su izazvali zanimanje pravnika, a naroito onih koji jo osjeaju teinu slinih, ali nerijeenih zloina, jer je uvijek mogue da rjeenje jednog misterija rijei i drugi. Izmeu mnogih slubenih osoba koje je zainteresirao sluaj u Garden Citvju bio je erif okruga Sarasota na Floridi. U okviru tog okruga je ribarsko naselje Osprev, nedaleko od Tampe, koje je mjesec dana poslije Clutterove tragedije bilo poprite etverostrukog ubojstva na usamljenom rancu za uzgajanje goveda, o emu je Smith na Boi itao u Miamiju u lokalnim novinama. 1 opet su rtve bile etiri lana jedne obitelji: mladi brani par, gospodin i gospoda Clifford, i njihovo dvoje djece, djeak i djevojica. Svi su pobijeni iz puke i ubojica je gaao u glavu-Kako su ubojice Clutterovih proveli no 19. prosinca, dana ubojstva, u hotelu u Tallahasseeju, erif Osprevja, nemaju^1

nikakvih tragova, bio je dakako zainteresiran da ubojice budu

Voene ispitivanju uz pomo poligrafa. Hickock je pristao na teSt, a isto tako i Dick, koji je rekao pred vlastima Kansasa: U 0 sam vrijeme primijetio Dicku daje onaj tko je to uinio, bez obzira tko je, sigurno proitao to se dogodilo ovdje u Kansasu. Neka budala. Na veliko razoaranje i erifa Osprevja i Alvina Peweyja, koji ne vjeruje u izvanredne podudarnosti, rezultati testa bili su odluno negativni. Ubojica obitelji Walker ostaje nepoznat. Nedjelja 31. sijenja. Dickov tata doao ovamo da vidi Dicka. Rekao mu zdravo kad sam ga vidio da prolazi pored (vrata elije) uli on nastavio dalje. Moe biti i da me nije uo. Saznao odge U (Meier) da gda H (Hickock) nije dola jer se jako slabo osjea. Snijei na tone. Prole noi sanjao da sam s tatom gore na Aljasci probudio se u bari hladnog urina!!! G. Hickock je tri sata proveo sa svojim sinom. Nakon toga je preao kroz snijeg do kolodvora Garden Citvja. Izgledao je kao starac istroen od rada, pogrbljen i omravio od

r a k a k o j i e g a u b i t i z a n e k o l i k o m j e s e c i. N a s t a n i c i,

d je s reporterom: Vidio o sam Dicka, aha. Dugo k smo razgovarali. I ja vam j mogu garantirati da nije e tako kako se govori. Ili kako kau u novinama. e Ti djeaci nisu otili do k te kue s namjerom da se a poslue silom. Moj o djeak nije. On moe n imati slabih strana, ali on a nije ni blizu tako zao. v Smitthv je taj. Dick mi je l rekao da ak nije ni znao a kad je Smithv napao k ovjeka (Cluttera), k zaklao ga. Dick ak nije o bio u istoj prostoriji. ji Potrao je kad je uo da se bore. Dick je imao e Puku i ovako je bilo g kako on opisuje: 'Smithv a je od mene uzeo Puku i p o2 v9 e s ti k u i, r a z g o v a r a o

odmah ispalio u tog ovjeka'. I jo kae: 'Tata, trebalo je ^ mu preotmem puku i ubijem Smithvja. Da ga ubijem prije nego on ubije ostale lanove obitelji. Da sam to uinio, bio bih 11 mnogo boljem poloaju no to sam sada. I ja drim da bi bio. ^ko je sada, nain kako se ljudi odnose, on nema nikakvih izjeda. Obojicu e objesiti. A, nastavio je dok su mu iscrpljenost =ft 1 r azoaranje caklile oi, kada visi tvoj djeak, kad zna da e y ^sjeti, moe li ita gore zahvatiti ovjeka. *(,*+.,, ,,,,1-. , ttS

2 9

Ni otac ni sestra Perryja Smitha nisu mu pisali niti su posjetili. Vjerovalo se daTex John Smith trai zlato negdje na Al jaski, iako ga uza sve napore ljudi od zakona nisu uspjeli pronai Sestra je kazala istraiteljima da se boji svog brata i zamolila ih da ga ne obavijeste o njenoj novoj adresi. (Kad su mu to saopili Smith se osmjehnuo i rekao: Volio bih da je ona te noi bila u toj kui. Kakva slatka scena!) Osim vjeverice, osim Meierovih i rijetkih savjetovanja sa svojim braniteljem g. Flemingom, Perry je bio sasvim sam. Nedostajao mu je Dick. Mnoge misli o Dicku, napisao je jednom u svoj sklepani dnevnik. Nakon hapenja nije im bilo doputeno da se vide, a osim slobode to je ono to je najvie elio da razgovara s Dickom, da opet bude s njim. Dick nije odvaljen od kamena kao to je nekad mislio, nije vie pragmatik, muevan, niti je doista vrst momak; pokazao se kao prilino slab i upalj, kukavica. Pa ipak, od svih ljudi na svijetu, to je bila osoba kojoj je sada bio najblii, jer su njih dvojica bili barem iste vrste, braa iz roda Kainova. Odijeljen od njega, Perry se osjeao sam sa sobom. Poput nekoga tko je prekriven ranama. Netko s kim bi samo potpuni zvekan mogao odravati ikakve veze. Ali jednog jutra polovinom veljae Perry je primio pismo. Bilo je datirano u Readingu, drava Massachussetts, a glasilo je:
Dragi Perry, raalostilo me kad sam uo u kakvim si tekoama, pa sam odluio da ti piem i kaem ti da te se sjeam i da bih ti htio pomoi na bilo koji meni mogu nain. Ako se ne sjea mog imena, Don Culliva11' prilazem ti snimak koji je snimljen otprilike u vrijeme kad smo se upoznali. Kad sam nedavno prvi put u vijestima itao o tebi, bio sam preneraen i poeo sam razmiljati o onim danima kad sam te ja poznavao. Iako nn nikad nismo bili bliski prijatelji, ja te se mnogo jasnije sjeam od vecin momaka koje sam upoznao u Armiji. Mora da je to bilo oko jeseni 195' kad si ti dodij elj en 761. lakoj inenj erskoj eti u Fort Lewisu, Washingt Bio si omalen (ja nisam mnogo vii), vrsto graen, tamnoput s gust0 crnom kosom. Osmijeh ti je gotovo uvijek bio na usnama. Budui
292

i ivio na Aljasci, nekolicina drugova nazivala te Eskimom. Jedna od mojih prvih uspomena na tebe bila je za vrijeme etne inspekcije, kad smo morali otvoriti svoje sanduke radi pregleda. Koliko se ja sjeam, svi su sanduci bili u redu, ak i tvoj, osim to je unutranji dio tvog poklopca bio oblijepljen slikama pin up djevojaka. Svi smo smatrali da ti se ne kroji dobro. Ali oficir koji je pregledavao uzeo je to na stranu, a kad je sve bilo gotovo i on to pustio bez rijei, mislim da smo svi osjetili da si ti prilian nervoznjakovi. Sjeam te se kao prilino dobrog igraa bilijara i ja te se sasvim jasno sjeam za bilijarskim stolom u etnoj dnevnoj sobi. Bio si jedan od najboljih vozaa kamiona u jedinici. Sjea li se armijskih poljskih zadataka koje smo morali svladavati? Za vrijeme jednog zimskog putovanja sjeam se da smo ti i ja bili na kamionima za cijelo vrijeme trajanja problema. U naoj jedinici armijski kamioni nisu imali grijaa i u kabinama je znalo biti prilino hladno. Sjeam se kako si isjekao rupu na podu svog kamiona da bi omoguio vruini iz motora da ude u kabinu. Razlog zbog kojeg se toga tako dobro sjeam je dojam koji si time izazvao na mene, jer je udeavanje armijske imovine bio zloin zbog kojega se mogla doivjeti otra kazna. Dakako da sam ja u Armiji jo bio jako zelen i bojao sam se da iole rastegnem propise, ali sjeam se kako si se ti smijao na tu temu (i bilo ti je toplo), dok sam se ja brinuo (i smrzavao). Sjeam se da si kupio motorkota i nejasno se prisjeam da si s njim imao nekih okapanja naganjala te policija? Sudar? Bilo to bilo, ali ja sam tada po prvi put shvatio da u tvom karakteru ima crta divljine. Moda su neka moja sjeanja i kriva, jer nas od tada dijeli osam godina, a ja tebe nisam poznavao due od osam mjeseci. Meutim, ono ega se dobro sjeam jest injenica da sam se s tobom dobro slagao i da sam te prilino volio. Uvijek si izgledao veseo i pun humora, dobro si obavljao svoje vojnike poslove 1 ne sjeam te se kao posebnog gunala. Dakako da si ti bio oigledno Prilino divlji, ali ja o tome nisam nita mogao saznati. No sada si u stvarnim problemima. Pokuavam zamisliti kako sada izgleda. O emu misli. Kad sam prvi put proitao to o tebi, bio sam zapanjen. Doista sam bio. Ali tada sam odloio novine i bacio se na neto drugo. No misao na tebe mi se Navraala. Nije me zadovoljilo samo zaboravljanje. Ja jesam, ili pokuavam "iti, prilino religiozan (katolik). Nisam uvijek bio. Jednostavno bih plutao ivotom veoma malo se bavei najvanijom stvari koja postoji. Nikad
s

293

nisam razmiljao o smrti ili o mogunosti ivota poslije smrti. Bio sam suvie iv: automobil, sveuilite, djevojke, itd. Ali moj je brat umro od leukemije u 17. godini. Znao je da umire i mene je kasnije zanimalo to je on mislio o tome. Posljednjih tjedana ivota mog brata ja nisam znao to da mu kaem. A sada mislim na tebe i opet ne znam to da mislim, ali posebno ne znam o emu ti misli. Ja sada znam to bih rekao svom bratu. A zbog toga ti i piem: jer je Bog stvorio tebe kao i mene i voli tebe kao to voli mene, a mi tako slabo poznajemo boju volju jer ono to se dogodilo tebi moglo se dogoditi meni. Tvoj prijatelj, Don Cullivan.

Ime mu nije nita znailo, ali je odmah prepoznao lice s fotografije: mladi vojnik jako podiane kose i okruglih, veoma iskrenih oiju. Pismo je proitao mnogo puta, iako religiozne aluzije nije smatrao jako uvjerljivima (Ja sam pokuao vjerovati, ali ne mogu, neu, nema potrebe da me netko na to navodi). Pismo ga je ozarilo. Evo nekoga tko nudi pomo, zdrav i potovan ovjek koji ga je nekada poznavao i volio, ovjek koji se potpisao prijatelj. Zahvalan, urei je zapoeo svoj odgovor na pismo: Dragi Done, do avola kako se ne bih sjeao Dona Cullivana...

Hickockova elija nema prozora; gledao je u iroki hodnik i u fasade drugih elija. Ali nije bio izoliran, bilo je uvijek ljudi s kojima je mogao porazgovarati: smjenjivao se niz pijanaca, krivotvoritelja, mueva koji su tukli svoje ene i lutalica Meksikanaca. Zbog svog prostodunog naina izraavanja, zbog svojih seksualnih anegdota i sonih dosjetki, Dick je bio popularan medu ostalim zatvorenicima (premda bijae i jedan koji u njemu nije nita vidio jedan starac koji se sipljivo obrecnuo na njega: Ubojica! Ubojica! i koji je jednom sasuo na njega vedro prljave vode od pranja poda). Svojom vanjtinom Hickock je u svakoga izazivao dojam nevjerojatno bezbrinog mladia. Kad ne bi vodio razgo' vore ili spavao, leao bi na svom leaju puei ili vauci

gumu i itajui sportske asopise i krimie. esto bi leao i zvidukao svoje omiljene stare melodije (Mora da si bila divno djetece, Vucaranje do Buffala), ili bi jednostavno buljio u nezasjenjenu arulju koja je dan i no svijetlila na stropu elije. Mrzio je monotonu kontrolu te arulje; smetala mu je dok je spavao, ili jo jasnije, ugroavala je uspjeh jedne njegove intimne ideje bijega. Naime, zatvorenik nije ni izdaleka bio tako bezbrian kao to je izgledao, niti se tako prepustio sudbini. Namjeravao je poduzeti svaki mogui korak da izbjegne vonju na Velikoj ljuljaki. Uvjeren da e takva ceremonija oznaiti kraj bilo kakva suenja zasigurno svakog suenja koje se odrava u dravi Kansas on je odluio da probije zatvor, zgrabi kola i uhvati maglu. Ali za tu svrhu prvo treba imati neko oruje; zbog toga je tjednima radio jedno oruje: iljak, orue veoma slino pijuku za led neto to bi se smrtonosno dobro snalo izmeu lopatica poderifa Meiera. Sastavni dijelovi tog oruja, komad drveta i komad debele i jake ice, nekada su predstavljali dijelove zahodske etke koju je on konfiscirao, rastavio i sakrio ispod svog madraca. Kasno nou kad bi jedini zvukovi bili hrkanje, kaljanje i tuno zvidukavo zavijanje vlakova linije Santa Fe koji su tandrkali kroz grad to je utonuo u tamu, on bi otrio debelu icu o betonski pod elije. Dok bi radio, pravio bi planove. Jednom, prve zime nakon to je zavrio srednju kolu, Hickock se vozio autostopom preko Kansasa i Colorada: Bilo je to onda kad sam traio posao. Dakle, vozio sam se u kamionu, a voza i ja smo se upleli u malu svau stvarno bez ikakva razloga, ali me on stao mlatiti i izbacio me iz kamiona. \ Jednostavno me tamo ostavio. Tamo, prokleto visoko u pla] ninama Rockvja. Bila je susnjeica i klizavo, a ja sam pjeke \ prevalio milje, dok mi je nos krvario kao petnaest svinja. Tada | sam na umovitu zaravanku zapazio nekoliko koliba. Kolibe z a ljetni boravak, sve zakljuane i prazne u to doba godine. Provalio sam u jednu od njih. Naao sam u njoj drva za vatru i
294 295

konzervirane hrane, ak i malo whiskyja. Ostao sam tamo vie od tjedan dana i bio je to jedan od najljepih razdoblja mog ivota. Usprkos injenici to sam imao ozlijeen nos i to su mi oi bile zelene i ute. Kad je prestao padati snijeg, pojavilo se sunce. Nikad prije nisam vidio takvo nebo. Kao u Meksiku Kad bi Meksiko bio u hladnoj klimi. Protumarao sam i kroz ostale kolibe i pronaao nekoliko suenih unki, radioaparat i puku. Bilo je divno. Vani cio dan, i to s pukom. Sa suncem na licu. Stari moj, to sam se sjajno osjeao. Osjeao sam se kao Tarzan, a svake veeri bih jeo grah i prenu unku, pa bih umotan u pokriva pored vatre zaspao sluajui glazbu iz radioaparata. Nitko se nije ni pribliio tom mjestu. Kladim se da bih mogao ostati do proljea. Ako bijeg uspije, to e biti pravac koji je Dick sebi odredio ravno u planine Colorada, gdje e pronai kolibu u kojoj e se skrivati do proljea (dakako da bi bio sam, jer ga Perrvjeva budunost nije zanimala). Ideja 0tako idilinom meuinu pridodana inspiriranom zanosu s kojim je on otrio svoju icu uinila je njegov posao savrenim: ica je izotrena poput otrice najfinijeg noa.
etvrtak 10. oujka. erif izvrio stresalicu. Pretraio sve elije 1ispod madraca D. pronaao iljak. Nije mi jasno emu mu je on trebao (moram se ceriti).

Perry nije smatrao novonastalu situaciju nimalo smijenom, jer je Dick s opasnim orujem u rukama mogao odigrati znaajnu ulogu u planovima kojima se i on bavio. Kako su se tjedni vukli, on je dobro upoznao ivot na Sudskom trgu, s ljudima koji tumaraju trgom i s njihovim navikama. Evo, na primjer, te make: dva siva maora koji se pojavljuju svakog sumraka i pretrauju trg, zaustavljajui se da pregledaju sve automobile parkirane na rubovima trga to je za nj bila vraka zagonetka sve dok mu gospoa Meier nije objasnila da te make trae mrtve ptice uhvaene u ukrasnim reetkama hladnjaka. Nakon tog objanjenja njemu je bilo muno gledati njihove manevre: Jef sam najvei dio svog ivota proveo radei ono to one rade. Istu stvar.
296

Jednog je ovjeka Perry posebno zapazio. Bio je vrst, uspravan, s kosom koja je podsjeala na srebrnastosivu kapicu koju obino starci nose kod kue; njegovo ispunjeno lice vrstih vilica obino je imalo neki zagriljiv izraaj; otromboljena usta, poluzatvorene oi kao za nevesela sna slika nepokolebljive tvrdokornosti. Pa ipak je to bio djelomino kriv dojam, jer bi ga zatvorenik tu i tamo zapazio kako se zaustavlja u razgovoru s drugim ljudima, kako se s njima ali i smije, a tada bi izgledao jednostavno veseo, aljivdija: Jedan od onih ljudi koji bi znao sagledati i ljudsku stranu. Taj je atribut bio prilino vaan, jer je taj ovjek bio Roland H. Tate, sudac 32. sudskog okruga, pravnik koji e predsjedavati na suenju protiv Smitha i Hickocka. Kao to je Perry uskoro saznao, Tate je bio u zapadnom Kansasu ime koje se ve dugo, dugo izgovaralo sa strahom i potovanjem. Sudac je bio bogat, imao je svoju ergelu, posjedovao je mnogo zemlje, a za njegovu se enu isticalo da je vrlo lijepa. Bio je otac dvaju sinova, ali mladi je umro, to je bila tragedija koja je jako pogodila roditelje i navela ih da usvoje djeaia koji se pojavio pred sudom kao naputeno dijete, bez vlastita doma. Izgleda mi kao ovjek dobra srca, jednom je Perry kazao gospoi Meier. Moda nam prui kakve anse. Ali zapravo Perry nije u to vjerovao. Vjerovao je u ono to je odgovorio Donu Cullivanu s kojim se sada redovito dopisivao: njegov je zloin neoprostiv i on je svakako oekivao dan kad e se uspeti preko tih trinaest stepenica. Meutim, nada ga nije ba sasvim naputala, jer se i on bavio milju da pobjegne. To je ovisilo o dvojici mladia koje je zapazio da ga promatraju. Jedan je bio crvenokos, a drugi crnokos. Stojei na trgu ispod stabla koje je dodirivalo prozor elije oni bi mu se nasmijeili i davali mu signale ili je on tako umislio. Nijednom nisu izmijenili ni rijei i poto bi prostajali otprilike minutu nestali bi. Ali zatvorenik je bio vrsto uvjeren da su ta dvojica mladih ljudi odluili da mu pomognu u bijegu, moda potaknuti istim avanturizmom. To ga je navelo da nacrta skicu trga naznaivi mjesta na kojima bi bilo najbolje da bude parkiran

automobil za bijeg. Ispod tog crtea napisao je: Potrebna mi je runa pila profila 5. Nita vie. Ali jeste li svjesni posljedica ako budete uhvaeni (kimnite glavom ako je tako)? To bi vam moglo znaiti dugo sjedenje u zatvoru. A mogli biste biti i ubijeni. I sve to zbog nekoga koga i ne poznajete. BOLJE JE DA O TOME DOBRO PROMISLITE! Ozbiljno! Osim toga, kako se ja mogu u vas pouzdati? Kako da znam da to nije trik da me se izvue odavle i onda pokosi? A to je s Hickockom? Svi planovi moraju ukljuivati i njega. Perry je tu poruku drao na stolu zguvavi je u grudicu papira, spreman da je baci im se opet pojave ti mladii. Ali oni se vie nisu pojavili; nikad ih vie nije vidio. Najzad se poeo pitati nije li ih izmislio (pretpostavka da moda nisam normalan, moda sam umobolan, to ga je progonilo jo od onda kad sam bio djeai, a moje bi se sestre smijale jer sam volio mjeseinu. Sakrio bih se u sjeni i promatrao Mjesec) Bili oni fantomi ili ne bili, ali on prestade misliti na te mladie. Samoubojstvo je bio drugi nain bijega koji ih je zamijenio u njegovim razmiljanjima; unato tamniarevim mjerama opreza (nije smio imati ogledalo, pojas, kravatu i nirance), on je smislio nain kako e to uiniti. Naime, i u njegovoj je eliji bila arulja koja je gorjela dan i no, ali za razliku od Hickocka on je u eliji imao metlu gustih dlaka. Pritiui ekinjasti dio metle o arulju, mogao ju je odvrtjeti. Jedne je noi sanjao da je odvrtio arulju i razbio je, a njenim staklom je prerezao ile na glenjevima i zglobovima. Osjeao sam kako me ostavljaju dah i svjetlo, kazao je opisujui kasnije svoje osjeaje. Zidovi elije su se sruili, nebo se spustilo i ugledao sam veliku utu pticu. Kroz cio njegov ivot dok je bio dijete s kojim se lose postupalo, dok je bio mladi tumaralo, dok se nalazio u zatvoru uta ptica, golema i papagajskog lica, letjela bi Perrvjevim snima kao aneo osvetnik koji drobi njegove neprijatelje ili g3-' kao sada, spaava u trenucima smrtne opasnosti: Podigla me tako lako kao da sam mi i uspinjali smo se tako da sam dolje

vidio trg i ljude kako se komeaju i viu, kako erif puca na nas, a svima se pojavljuje pjena od bijesa, jer ja letim, jer je meni bolje nego bilo kome od njih. Poetak suenja odreen je za dan 22. oujka 1960. Tjednima prije suenja branitelji su se esto savjetovali sa svojim branjenicima. Bilo je govora i o mogunosti da se zahtijeva promjena mjesta suenja, ali vremeni g. Fleming je upozorio svog branjenika: Sasvim je svejedno gdje u Kansasu bude odrano suenje. U cijeloj dravi raspoloenje je isto. Moda e ak biti najbolje u Garden Citvju. Ovo su religiozni ljudi. Na jedanaest tisua stanovnika dvadeset dvije crkve. Osim toga, veina sveenika protivi se smrtnoj kazni, kau da je ona nemoralna, da nije kranska. ak i veleasni Cowan, sveenik Clutterovih i bliski prijatelj obitelji, propovijeda protiv smrtne kazne u ovom sluaju. Zapamtite da je najvie emu se imamo nadati spas vaeg ivota. Drim da ovdje imamo za to jednako dobre izglede kao bilo gdje. Odmah nakon podizanja preliminarne optunice protiv Smitha i Hickocka njihovi branitelji su posjetili suca Tatea podnosei zahtjev da njihovi branjenici budu podvrgnuti temeljitom psihijatrijskom pregledu. Od suda je zatraeno da se Dravnoj bolnici u Larnedu, Kansas, duevnoj bolnici s apsolutno sigurnim odjelima, dopusti da uzme nadzor nad uhapenicima kako bi bilo utvreno jesu li obojica ili jedan od njih umobolan, imbecilan ili idiot nesposoban da shvati svoj poloaj i pomo u cilju njihove obrane. Larned je udaljen stotinu milja istono od Garden Citvja. Hickockov branitelj Harrison Smith obavijestio je sud da se juer odvezao u Larned i razgovarao s nekoliko slubenih osoba te ustanove: U naem mjestu nemamo kvalificiranih psihijatara. U stvari Larned je jedino mjesto u promjeru od dvjesta dvadeset 1 pet milja gdje moete nai takve osobe lijenike specijali-zirane za ozbiljne psihijatrijske ocjene. To uzima vremena. Od
298 299

etiri do osam tjedana. Ali ljudi s kojima sam razgovarao izrazili su spremnost da odmah zaponu taj posao, a kako je to dravna ustanova, to dakako nee okrug stajati ni marjaa. Toj se ideji usprotivio specijalni pomonik javnog tuitelja Logan Green, koji je bio uvjeren da e njegovi antagonisti na sudu pokuati provui privremenu umobolnost kao glavni adut obrane. On se bojao da bi krajnji rezultat prihvaanja tog prijedloga kao to je kazao u privatnom razgovoru bio takav da bi se na sudu u ulozi svjedoka pojavila grupica glavoiscjelitelja koja bi se sa simpatijama odnosila prema optuenima (Ti prijani stalno liju suze nad ubojicama. Ne brigaju brigu nad rtvama.). Omalen, ratoboran, porijeklom iz Kentuckvja, Green je svoj protuzahtjev zapoeo naglaavajui sudu da se kansaki zakon u pogledu duevnog zdravlja dri M'Naghtenova propisa, starog uvoza iz britanskog prava, koji se sastoji u ovome: ako je optueni znao prirodu svog djela i znao je da to djelo nije doputeno, tada je on duevno zdrav i odgovoran za svoje postupke. Osim toga, dodao je Green, u kansakim statutima nema niega to bi navodilo na zakljuak da lijenici koji budu odabrani za utvrivanje duevnog stanja optuenih moraju imati naroite kvalifikacije: Ve obini doktori. Lijenici ope medicine. To je sve to zakon trai. Mi u ovom okrugu imamo svake godine sluajeve u kojima se zahtijeva da ljudi budu upueni u ustanovu. Nikad nismo pozivali nekoga iz Larneda ili bilo koje druge psihijatrijske ustanove. Nai mjesni lijenici rjeavaju te stvari. Nije ni najmanje teak posao ustanoviti je li netko umobolan, idiot ili imbecilan... To je apsolutno nepotrebno, a upuivanje optuenih u Larned f samo gubljenje vremena. U svom pobijanju branitelj Smith je pripomenuo da je taj sluaj mnogo tei nego obino formalno sasluanje o duevnom zdravlju u sudovima koji rjeavaju o oporukama. Dva su ivota u pitanju. Bez obzira na prirodu njihova zloina ti ljudi imaju apsolutno pravo da ih pregledaju osobe sa znanjem i iskustvom-Psihijatrija, dodao je obraajui se sucu sasvim izravno, ve'

I ma je napredovala u posljednjih dvadeset godina. Federalni sujdovi poinju drati korak s tom naukom kad su u pitanju osobe I optuene zbog kaznenih djela. Meni se jednostavno ini da nam se prua zlatna mogunost da iskoristimo nove ideje na ovom I podruju. Bila je to mogunost koju je sudac odbio, jer kao to je Ijednom spomenuo njegov kolega po profesiji: Tate je sudac i kojeg biste mogli nazvati sucem po knjizi, on nikada ne eksperimentira, on se striktno dri teksta; ali isti kritiar je kazao o Tateu i ovo: Kad bih bio nevin, on bi bio jedini sudac kojeg bih I htio imati pred sobom; kad bih bio kriv, bio bi posljednji kojeg j bih htio vidjeti ispred sebe. Sudac Tate nije u cijelosti odbio Izahtjev, ve je uinio tono ono to zakon zahtijeva: imenovao I je komisiju od trojice lijenika iz Garden Citvja zatraivi od njih da se izjasne o duevnom stanju zatvorenika. (Uskoro je lijenika trojka posjetila zatvorenike i nakon neto vie od jednog sata konverzacijskog ispitivanja zakljuila da nijedan zatvorenik ne pati od bilo kakvog duevnog poremeenja.) Kad je saznao za njihovu dijagnozu, Perry Smith je primijetio: Kako to oni znaju? Oni su jednostavno doli da se malo zabave. Htjeli su uti sve morbidne detalje iz usta samog stranog ubojice. Oh, kako su im sjajile oi. I Hickockov branitelj bio je ljut; jo se jednom odvezao u Dravnu bolnicu Larned molei jednog psihijatra da prui neplaenu uslugu, da otputuje u Garden City i razgovara s optuenima. ovjek koji je na to dobrovoljno pristao bio je doktor W. Mitchell Jones, inae izvanredno kompetentan strunjak koji jo nije navrio tridesetu godinu, a bio je poznati specijalist za kriminalistiku psihologiju i umobolne zloince. Radio je i studirao u Europi i Sjedinjenim Dravama. Pristao je da ispita Smitha i Hickocka, te da svjedoi u njihovu > korist ukoliko to njegovi nalazi budu nalagali. Ujutro 14. oujka branitelji su se opet nali pred sucem bTateom, ali sada su zahtijevali odgaanje suenja koje je imalo apoeti za osam dana. Iznesena su dva razloga. Prvi se svodio L injenicu da je Hickockov otac, najvaniji materijalni SVJe-

301

dok, suvie bolestan da bi svjedoio pred sudom. Drugi je bio mnogo suptilniji. U toku prolog tjedna na izlozima trgovina, u bankama, restoranima i na eljeznikoj stanici pojavile su se istaknuto otiskane obavijesti s ovim tekstom: DRAZBOVNA PRODAJA IMANJA H. W. CLUTTERA 21. OUJKA 1960. NA CLUTTEROVU IMANJU. Dakle, kazao je Harrison Smith obraajui se sudu, ja znam da je gotovo nemogue dokazati prejudiciranje. Ali ova prodaja, draba rtvina imanja, zapoinje za tjedan dana drugim rijeima tono dan prije poetka suenja. Ja nisam kadar izjaviti prejudicira li to stav prema optuenima. Ali te obavijesti kojima valja dodati oglase u novinama i reklamne obavijesti na radiostanici bit e stalan podsjetnik svakom graaninu naeg mjesta, a sto pedeset graana je izabrano za mogue kandidate za lanove porote. Sudac Tate nije bio impresioniran. Zahtjev je odbio bez komentara.

f Japanski susjed g. Cluttera, Hideo Aida, poetkom godine prodao je na drabi svoje poljoprivredne strojeve i farmersku opremu, i preselio se u Nebrasku. Aidina draba, koja je ocijenjena kao veoma uspjela, nije privukla ni stotinjak kupaca. Ali na drabi Clutterova imanja prijavilo se vie od pet tisua ljudi. Graani Holcomba oekivali su neuobiajeno velik posjet Damski kruok holcombske crkvene zajednice preobrazio je jedan od Clutterovih hambara u kafeteriju opskrbljenu s dvije stotine pita od jabuka, sto dvadeset pet kilograma sjeckana mesa za hamburgere i trideset kilograma rezane unke ali nitko se nije pripremio za doek najvee gomile ljudi na ijednoj drabi u povijesti zapadnog Kansasa. Iz najmanje polovine ukupnog broja svih okruga u Kansasu automobili su pojurili u Holcomb, ali stizali su i iz Oklahome, Colorada, Teksasa i Nebraske. Na odvojku koji je vodio prema farmi River Vallev automobili su bili parkirani jedan do drugoga. **,,,
302

Bilo je to prvi put daje poslije zloina javnosti bilo doputeno posjetiti Clutterovu farmu. Ta je okolnost objanjavala nazonost moda jedne treine okupljenih onih koji su doli potaknuti pukom znatieljom. Valja dodati da su i vremenske prilike pripomogle okupljanju takvog skupa, jer su se sredinom oujka rastopili zimski snjeni nanosi. Poslije snijega ostala je sasvim gnjecasta zemlja pa se blato hvatalo do gleanja. U takvoj situaciji farmer ne moe nita uiniti dok zemlja ne otvrdne. Zemlja je tako mokra i gadna, primijetila je supruga Billa Ramsevja, farmera. Ne moe je ni taknuti. Zbog toga smo pomislili kako ne bi bilo loe da posjetimo drabu. Doista je bio divan dan. Proljee. Premda je ispod nogu mljackalo obilato blato, sunce koje je tako dugo bilo zastrto oblacima i snijegom izgledalo je kao neki novi, tek napravljen predmet. A stabla, Clutterov vonjak sa stablima kruke i jabuke, a isto tako i brijestovi koji su zasjenjivali odvojak, ve su dobili lagani veo djevianskog zelenila. Krasni travnjak uokolo Clutterove kue takoer se ponosio novim zelenilom. Preko travnatog saga prelazile su ene koje su poto-poto htjele zaviriti u nenastanjenu kuu, pa su zavirivale kroz prozore i u nadi i u strahu da e kroz lijepe zavjese iarane cvjetovima ugledati mrane utvare. Drabovatelj je, viui, hvalio svoju robu traktore, kamione, kolica, burad, kovake maljeve i neupotrijebljenu drvnu grau, vedra za mlijeko, eljezne igove, konje, konjske potkovice, sve to je potrebno za voenje jedne farme, od konopaca i konjske opreme do striala za ovce i limenih posuda za pranje. Veinu ljudi je privukla nada da e svu tu robu moi otkupiti uz najpovoljnije cijene. Ali ruke kupaca su se stidljivo dizale. Bile su to od rada ogrubjele ruke koje su se nerado odvajale od teko zaraena novca; pa ipak nita nije ostalo neprodano, ak je jedan kupac naumio kupiti sveanj zahralih kljueva. Mladi kauboj u blijedoutim izmama kupio je i kola za kojote Kenvona Cluttera, to vozilo u stanju raspadanja kojim se ubijeni djeak sluio za gonjenje kojota, jurei za njima za mjeseine.
303

Pomonici drabovatelja, ljudi koji su manje predmete iznosili na drabeni podij i odnosili ga s njega, bili su Paul Helm, Vic Irsik i Alfred Stoecklein, sve stari i uvijek vjerni slubenici pokojnog Herberta W. Cluttera. Njihova posljednja sluba sastojala se u rasprodaji njegove imovine, jer je ovo bio njihov posljednji dan na farmi River Vallev. Imanje je ustupljeno raneru iz Oklahome, pa e od danas nadalje na farmi ivjeti i raditi stranci. U toku drabe, kako se svjetovna imovina Herberta Cluttera sve vie tanjila, Paul Helm je sjeajui se sprovoda umorene obitelji primijetio: Ovo je kao drugi sprovod. Posljednja na redu bila je rasprodaja obora sa stokom, uglavnom konja, ukljuujui i Nancvna konja, veliku i debelu Babe, iji su dani mladosti ve odavna proli. Bilo je kasno poslije podne i kola je ve zavrila, pa se medu gledateljima nalo nekoliko Nancvnih razrednih kolega kad je poela draba za tog konja. Medu njima je bila i Suan Kidwell. Usvojivi drugu Nancvnu mazu koja je ostala bez vlasnika, njenu maku, Sue je jako eljela da Babei osigura drugi dom. Ona je voljela starog konja, a znala je i koliko ga je Nancy voljela. Dvije su djevojke esto zajedno jahale na Babeinim irokim leima, tumarajui za ljetnih veeri po itnim poljima sve do rijeke i u rijeku u kojoj bi se kobila borila protiv struje sve dok jednom, kako je to Sue objasnila, sve tri nismo bile hladne kao ribe. Ali Sue nije imala gdje drati konja. ujem pedeset... ezdeset pet... sedamdeset... Izvikivanje se vuklo lijeno, jer se inilo da Babe zapravo nitko ne eli. Farmer iz Mennona, koji je rekao da bi je mogao upotrijebiti za oranje, platio je za nju sedamdeset pet dolara. Dok ju je izvodio iz obora, Sue Kidwell je potrala prema starom konju, podigla je ruke kao da joj eli kazati zbogom, ali umjesto toga je rukama vrsto pritisnula usta.
1.'

Telegram, lokalni list u Garden Citvju, objavio je uveer uoi poetka suenja ovaj uvodnik: Moda neki misle da su oi cijele nacije uperene u Garden City za vrijeme ovog senzacionalnog suenja zbog umorstva. Ali to nije tako. Ni stotinu milja zapadno od nas, u Coloradu, malo je osoba koje su upoznate sa sluajem, dok se druge jedva sjeaju da je rije o ubojstvu lanova jedne ugledne obitelji. To je tuan komentar o stanju kriminala u naoj naciji. Poslije ubojstva etiriju lanova Clutterove obitelji prole jeseni, u raznim dijelovima zemlje dogodilo se nekoliko drugih slinih viestrukih umorstava. Samo u toku nekoliko dana koji prethode suenju novinski naslovi su objavili najmanje tri sluaja masovnih umorstava. Kao rezultat takvog stanja ovaj zloin i suenje samo su jedan od mnogih takvih sluajeva o kojima su ljudi itali i zaboravili ih... Premda oi nacije nisu bile uperene u njih, nastup glavnih sudionika tog dogaaja, od sudskog stenografa do samog suca, bio je tipino samosvjestan tog jutra, prvog dana suenja. Sva etvorica pravnika imala su nova odijela; nove cipele na golemim nogama okrunog tuitelja kripale su i ciale pri svakom njegovom koraku. I Hickock se pojavio u dobro saivenom odijelu koje su mu nabavili roditelji: pristale hlae od modrog sera, bijela koulja, uska tamnoplava kravata. Jedino Perry Smith, koji nije imao ni kaputa ni kravate, nije izgledao krojaki uspio. Imajui na sebi koulju otvorena izreza (koju je posudio od Meiera) i plave traperice zavrnute na manetama, izgledao je tako usamljeno i tako je odudarao u tom ambijentu kao galeb na itnom polju. Nepretenciozna prostorija smjetena na treem katu suda okruga Finnev, sudnica je imala zagasito bijele zidove i drveni tamno lakirani namjetaj. Klupe za publiku mogu primiti otprilike sto ezdeset osoba. U utorak ujutro 22. oujka klupe su bile zauzete iskljuivo od mukih stanovnika okruga Finnev, od kojih je valjalo odabrati porotu. Jedan dio pozvanih graana nije se ba ludo poradovao pozivu da doe (jedan
305

304

potencijalni lan porote rekao je u razgovoru s jednim drugim: Mene ne mogu upotrijebiti. Ja ne ujem dobro. Nakon lijena razmiljanja i otezanja, njegov prijatelj je odgovorio: Zapravo, kad bolje razmislim, ni moj sluh nije dobar). Openito se smatralo da e izbor porote potrajati nekoliko dana. Meutim, dogodilo se da je ta procedura bila gotova za etiri sata; tovie, porota s dva alternativna lana bila je izabrana izmeu prva etrdeset etiri kandidata. Sedmorica su odbijena za vrijeme prethodne unakrsne vatre obrane, a trojica su iskljuena na zahtjev optube; jo dvadesetorica su se iskobeljala ili zato to su izjavili da se odluno protive smrtnoj kazni ili zato to su ve formirali vrst stav u pogledu krivnje optuenih. Medu tom etrnaestoricom napokon izabranih bilo je est farmera, te po jedan ljekarnik, upravitelj vrtia, slubenik aerodroma, bua bunara, zatim dvojica trgovaca, te jedan strojar i upravnik Ravove kuglane. Sve su to bili obiteljski ljudi (nekolicina s petoro i vie djece), koji su bili veoma usko povezani s jednom od mjesnih crkava. Za vrijeme voir dire ispitivanja, etvorica su izjavila da su osobno, iako ne intimno, poznavali Clutterove, ali nakon daljnjeg ispitivanja svaki od njih je dodao da ne smatra da bi ta okolnost mogla djelovati na njegovu sposobnost da nepristrano sudi o sluaju. Slubenik aerodroma, sredovjeni ovjek po imenu N. L. Dunnan, na pitanje to misli o smrtnoj kazni, odgovorio je: Openito sam protiv smrtne kazne, ali u ovom sluaju nisam. Nekima od onih koji su je uli ta je izjava jasno upuivala na nepodobnost kandidata zbog prejudicirajueg stava. Bez obzira na to, Dunnan je prihvaen kao porotnik. Optueni su bili nepaljivi promatrai odabiranja porotnika. Doktor Jones, psihijatar koji se dobrovoljno javio da ih pregleda, sa svakim je razgovarao otprilike oko dva sata, a na kraju svakog ispitivanja predloio im je da mu napisu autobiografsku izjavu; kako je to bilo juer, pisanje tih izjava zaokupljalo je optuene u toku cijelog vremena sastavljanja porote. Sjedei na suprotnim
306

stranama stolova svojih branitelja, Hickock je pisao perom, a Smith olovkom. Smith je napisao:
Zovem se Perry Edward Smith, a roen sam 27. listopada 1928. u Huntingtonu, okrug Elko, Nevada, koji se nalazi bogu za leima, da tako kaem. Znam da se 1929. moja obitelj zaputila u Juneau, Aljaska. U mojoj obitelji bili su moj brat Tex mladi (on je kasnije izmijenio svoje ime u James, zbog smijenosti imena Tex, a takoer mislim da je u \ svojim mladim godinama mrzio mog oca to je maslo moje majke). Moja sestra Fern (ona je takoer promijenila svoje ime u Joy). Moja sestra Barbara. I eto ja... U Juneauu moj je otac pravio krijumareno i nedozvoljeno pie. Drim da se u to vrijeme moja majka upoznala s alkoholom. Mama i tata stadoe se svaati. Sjeam se kako je moja mama zabavljala nekoliko mornara kad moj otac nije bio na licu mjesta. Kad se vratio kui, dolo je do bitke i moj je otac nakon gadne tue izbacio mornare iz kue i nastavio tui moju majku. Bio sam strano preplaen, zapravo svi mi, djeca, bili smo jako zastraeni. Plakali smo. Bojao sam se da e me moj otac premlatiti zato to je tukao majku. Zapravo ja nisam shvaao zato je tue, ali sam smatrao da je ona uinila neto zaista strano... Idua stvar koje se nejasno sjeam jeste da smo ivjeli u Fort Braggu, u Kaliforniji. Moj je brat dobio na poklon zranu puku. Iz nje je ubio kolibria, a kad je to uinio, bilo mu je jako ao. Zamolio sam ga da mi dopusti da ispalim puku. On me odgurnuo rekavi da sam jo premalen. To me tako raspalilo da sam stao plakati. Kad sam prestao plakati, moja je ljutnja opet porasla i za vrijeme veere kad se puka nalazila iza stolice na kojoj je sjedio moj brat, ja sam je zgrabio i drao na uhu mog brata i zatulio BANG! Otac (ili majka) me istukao i zatraio od mene da se ispriam. Moj brat je ciljao i pucao u velikog bijelog konja la kojemu je jahao na susjed koji je na putu za grad prolazio pored nas. Susjed je uhvatio mog brata i mene dok smo se skrivali u grmlju i odveo las tati i dobismo batine i bratu je oduzeta njegova zrana puka a ja sam bio sretan to mu je ona oduzeta!... To je otprilike sve ega se sjeam dok ] stno ivjeli u Fort Braggu. (Oh! mi smo djeca obiavali da s kiobranom ruci skaemo s vrha stoga sijena na hrpu slame na tlu)... Idue ega

307

se sjeam bilo je nekoliko godina kasnije kad smo ivjeli u Kalifornijp >' Nevadi? Sjeam se grozne scene izmeu moje majke i Crnca. Za vrijeme '} ljeta mi djeca spavali smo na trijemu. Jedan od naih kreveta nalazio se tono ispred sobe moje majke i oca. Svi mi djeca dobro smo se zagledali :' kroz zavjese i vidjeli to se dogaa. Tata je unajmio Crnca (Sam) za raz-"'; ne poslove na farmi, na rancu, dok bi on radio negdje niz cestu. Kasno 1 uveer vraao bi se kui u svom kamionu model A. Ja se ne sjeam lanca dogaaja, ali pretpostavljam da je tata znao ili pretpostavljao to se dogaa. To je zavrilo rastavom izmeu mame i tate, i mama nas je 1 povela u San Francisco. Pobjegla je s tatinim kamionom i svim brojnim > suvenirima koje je donio sa Aljaske. Vjerujem da je to bilo 1935. (?) U Friscu sam uvijek bio u neprilikama. Poeo sam tumarati s bandom u kojoj su svi bili stariji od mene. Moja majka je uvijek bila pijana, nikad ; t nije bila u takvom stanju da bi se mogla poteno brinuti za nas. Ponaao ! sam se slobodno i divlje kao kojot. Nije bilo nikakve discipline ili pravila ponaanja, ili bilo koga tko bi mi pokazao razliku izmeu dobra i zla. Dolazio sam i odlazio kako mi se svialo sve do mog prvog susreta s Nevoljom. Mnogo, mnogo puta sam ulazio i izlazio iz popravnih domova, zato to sam bjeao od kue i krao. Sjeam se jednog mjesta u koje su me uputili. Imao sam slabe bubrege i svake sam noi mokrio u krevet. To me jako poniavalo, ali nisam se mogao kontrolirati. Zbog toga me nadzornica pretukla, nazivajui me svakakvim imenima i izrugujui mi se pred djeacima. Obiavala bi se pojaviti u svako doba noi da vidi mokrim li u krevet. Tada bi potegnula pokriva i bijesno me tukla velikim opasaem od crne koe izvukla bi me iz kreveta vukui me za kosu i odvukla me u kupaonicu i bacila me u kadu i pustila hladnu vodu na mene i kazala mi da operem sebe i plahte. Svake noi bila je ta mora. Kasnije je smatrala da e biti jako aljivo ako stavi nekakvu pomadu na moj penis. To je bilo gotovo nepodnoljivo. Kasnije je ona bila otputena sa svog posla. Ali to nije izmijenilo ono to sam mislio o njoj i to sam elio uiniti njoj i svim ljudima koji mi se izruguju.

No, kako mu je doktor Jones rekao da izjavu mora imati tog poslijepodneva, Smith je tada brzo preao na mladiko doba kao su on i otac ivjeli zajedno tumarajui po Zapadu i Dalekom

zapadu, traei zlato, lovei divlja i bavei se svim moguim raznolikim poslovima:
Volio sam svog oca, ali bilo je vremena kad bi se ta ljubav i privrenost prema njemu izlile iz mog srca kao suvina voda. Kada god on ne bi ni pokuao razumjeti moje probleme. Posvetiti mi bar malo panje i glasa i odgovornosti. Morao sam ga napustiti. Kad sam imao esnaest stupio sam u Trgovaku mornaricu. 1948. sam stupio u vojsku regrutni oficir dao mi je ansu i dobro ocijenio moj test. Od tog sam vremena poeo razumijevati vanost kolovanja. To je samo jo vie izazvalo ljutnju i gorinu koje sam osjeao prema drugima. Poeo sam se tui. Japanskog policajca sam s mosta bacio u vodu. Doao sam pred vojni sud zato to sam demolirao japansku kavanu. Opet sam doao pred vojni sud u Kvotu, u Japanu, jer sam ukrao japanski taksi. U vojsci sam bio gotovo etiri godine. Imao sam niz bijesnih ispada dok sam sluio u Japanu i Koreji. U Koreji sam 1 bio 15 mjeseci, ali je dola smjena i vraen sam u Drave i dobio sam specijalno priznanje jer sam bio prvi korejski vet (veteran) koji se vratio na teritorij Aljaske. Veliki napisi, slika u novinama, avionska kompanija koja mi je platila put, sva ta ceremonija... Slubu u Armiji zavrio sam u Fort Lewisu, Washington.

Smithova olovka je tako urila prema novijem razdoblju, da ; je to vrljanje bilo teko deifrirati: nesrea s motorkotaem koja I ga je unakazila, provalna kraa u Phillipsburgu, Kansas, koja ga je dovela do prve osude na kaznu zatvora:
... Bio sam osuen na 5 do 10 godina zbog teke krade, provalne krade i bijega iz zatvora. Smatrao sam da sam veoma nepravedno osuen. Za 'i vrijeme boravka u zatvoru postao sam jako ogoren. Nakon otputanja trebao sam otii svom ocu na Aljasku, ali nisam otiao. Jedno sam vrijeme radio u Nevadi i Idahou, otiao sam u Las Vegas i nastavio u Kansas gdje sam se uvalio u poloaj u kojemu sam sada. Nema vremena za vie.

Potpisao se i nadodao post scriptum:

308 309

i" Htio bih opet s vama razgovarati. Ima mnogo toga to nisam rekao a moglo bi vas zanimati. Uvijek sam osjeao posebno uzbuenje kad bih se naao medu ljudima s ciljem i osjeajem predanosti u izvravanju tog cilja. Tako sam se zbog vas osjeao u vaoj nazonosti.

Hickock nije pisao s intenzitetom svog prijatelja. esto bi se zaustavljao da poslua ispitivanje mogueg porotnika, ili bi se zagledao u lica oko sebe a posebno i s oiglednim nezadovoljstvom zabuljio bi se u miiavo lice okrunog tuitelja Duanea Westa, koji je bio njegovih godina. Dvadeset i osam. Ispisana stiliziranim rukopisom koji je podsjeao na kiu koja koso pada, njegova je izjava bila gotova prije nego je sud zavrio vijeanje tog dana:
Pokuat u vam rei sve o sebi, premda mi je dobar dio mojih ranih dana nejasan sve do desetog roendana. Moje kolske godine prolazile su gotovo isto kao i drugih djeaka mojih godina. I ja sam imao svoj udio u meusobnim obraunima akama, u djevojkama i u drugim stvarima koje idu s djeakom koji raste. Moj ivot kod kue takoer je bio normalan, ali kako sam vam ranije rekao, gotovo nikad mi nije bilo doputeno da izaem iz svog dvorita i da posjetim prijatelje. Moj otac je bio uvijek otar prema nama djeacima (njegovu bratu i njemu) na toj liniji. Isto tako sam ocu morao mnogo pomagati oko kue... Jedino se mogu sjetiti kako su se jednom moj otac i majka dohvatili, ali to nije dovelo do niega. Zbog ega je to bilo, ne sjeam se... Jednom mi je otac kupio bicikl i drim da sam bio najponosniji djeak u gradu. Bio je to enski bicikl koji je zamijenio za muki. Cijeloga ga je ofarbao, pa je izgledao kao novi. Ali dok sam bio mali imao sam mnogo igraaka, mnogo s obzirom na financijske mogunosti mojih staraca. Uvijek smo bili, kako se kae, polusiromani. Nikada ba sasvim dolje, ali nekoliko puta na rubu toga. Moj otac je bio fiziki radnik i inio je sve to moe da bi nas opskrbio. I moja je majka uvijek bila veoma vrijedna. Kua joj je uvijek bila ista i imali smo uvijek sve isto. Sjeam se da je moj tata obiavao nositi staromodne lagane kape, pa je htio da ih i ja nosim, ali ja ih nisam podnosio... U srednjoj sam koli bio dosta dobar ak, a prve

jli druge godine bio sam iznad prosjeka. Tada je moj uspjeh poeo neto slabiti. Imao sam djevojku. Bila je lijepa djevojka i ja je nijednom nisam ni pokuao taknuti na drugi nain, osim poljubaca. Bilo je to doista pravo isto udvaranje... Dok sam bio u koli, sudjelovao sam u svim sportovima, i ukupno sam primio samo 9 pisama. Koarka, nogomet, tranje i baseball. Moja posljednja godina bila je najbolja. Nisam imao stalne djevojke, zanimao me samo sport. Tada sam imao svoj prvi odnos s djevojkom. Razumije se da sam djeacima govorio kako sam imao mnogo djevojaka... Od dva koleda primio sam ponude da igram u njihovim momadima, ali nisam se ni na jedan upisao. Nakon to sam zavrio srednju kolu namjestio sam se kao slubenik eljeznice Santa Fe i ostao sam sve do sljedee zime kad sam otputen. Idueg proljea dobio sam zaposlenje u kompaniji Roark Motor. Radio sam tamo blizu etiri mjeseca kad sam doivio sudar s automobilom moje kompanije. Nekoliko sam dana proveo u bolnici jako ozlijeene glave. Dok sam se nalazio u stanju u kome sam bio, nisam mogao nai drugi posao, pa sam najvei dio zime bio nezaposlen. U meuvremenu sam upoznao jednu djevojku i zaljubio se. Njen tata je bio baptistiki sveenik i nikako se nije slagao da ja hodam s njegovom keri. U srpnju smo se oenili. Njen je otac skidao sve gromove s nebesa sve dok nije saznao da je ona trudna. Ali unato tome nikad mi nije poelio sreu i to me tako i pratilo. Nakon to smo se uzeli ja sam radio na servisnoj stanici nedaleko od Kansas Ci-tyja. Radio sam od 8 uveer do 8 ujutro. Ponekad bi moja ena ostala sa mnom cijelu no bojala se da ne zaspim, pa mi je pomagala. Tada sam dobio ponudu da se zaposlim u Perry Pontiacu, to sam sa zadovoljstvom i prihvatio. Bilo mi je jako dobro, iako nisam zaraivao mnogo novca 75 dolara tjedno. Dobro sam se slagao s drugim ljudima, a moj gazda me volio. Tamo sam radio pet godina... Za vrijeme tog zaposlenja bio je poetak najniih stvari koje sam ikad uinio.

Tu je Hickock otkrio svoje pedofilne sklonosti, a nakon to je opisao nekoliko sluajeva, nastavio je:
Ja znam da to nije u redu. Ali kada se to dogaa ni najmanje ne razmiljam je li to u redu ili nije. Isto tako i kad je u pitanju kraa. To mi se ini kao impuls. Jedna stvar koju vam nisam ispriao o sluaju Clutter je
310 311

ova. Prije nego sam uao u njihovu kuu znao sam da u tamo nai djevojku. Ja mislim da je glavni razlog to sam tamo otiao bio u elji da silujem djevojku, a ne da opljakam kuu. Jer sam ja mnogo o tome razmiljao Zbog toga ja i nisam htio okrenuti leda naem naumu kad smo se ve u sve to upetljali. ak i kad sam vidio da nema blagajne. Poeo sam se pribliavati Clutterovoj keri dok smo bili tamo. Ali Perry mi nije dao prilike. Nadam se da to nee nitko saznati osim vas, pa to ak nisam ispriao ni svom prijatelju. Ima i drugih stvari koje sam vam trebao kazati, ali se bojim da to moji ne saznaju. Jer se ja vie stidim tih stvari (tih stvari koje sam uinio) nego vjeanja... Osjeao sam se esto bolesnim. Mislim daje to bilo izazvano automobilskim sudarom koji me zadesio. Razdoblja kad nita ne bih osjeao, a esto mi krvari nos i lijevo uho. To mi se dogodilo u kui nekih ljudi koji su se zvali Crist oni ive juno od mojih roditelja. Nema tome dugo da mi je komad stakla izvuen iz glave. Izaao je iz kuta oka. Moj mi je tata pomogao da ga izvuem... Drim da bih vam trebao ispriati dogaaje koji su doveli do moje rastave braka, i razloge zbog kojih sam se naao u zatvoru. To je zapoelo poetkom 1957. godine. Moja ena i ja ivjeli smo u stanu u Kansas Citvju. Napustio sam posao u automobilskoj kompaniji i odluio da za svoj raun vodim garau. Iznajmio sam garau od ene koja je imala snahu po imenu Margaret. Upoznao sam tu djevojku jednog dana dok sam radio i otili smo popiti kavu. Njen je mu bio odsutan, bio je u Mornarici. Da skratim dugu priu, poeo sam s njom izlaziti. Moja ena je podigla tubu za rastavu braka. Poelo mi se priinjati da ja zapravo i nisam volio svoju enu. Jer da jesam, ne bih uinio sve ono to sam uinio. Zbog toga se nisam protivio rastavi. Poeo sam piti i gotovo mjesec dana sam bio pijan. Zapustio sam svoj posao, potroio bih vie novca nego bih zaradio, poeo sam krivotvoriti ekove, a na kraju sam postao i lopov. Zbog tog posljednjeg upuen sam u kaznionicu... Moj branitelj mi kae da prema vama budem istinoljubiv jer mi vi moete pomoi. A vi znate da je meni potrebna pomo.

|> Sutradan, u srijedu, zapoelo je stvarno suenje. To je .ujedno bio trenutak da i obini posjetitelji budu puteni u I sudsku dvoranu, u prostor koji je bio suvie malen a da bi
f 312

mogao primiti sve one koji su to zaeljeli na vratima. Najbolja su mjesta bila rezervirana za dvadeset predstavnika novina i za takve specijalne linosti kao to su Hickockovi roditelji i Donald Cullivan (koji je na molbu branitelja Perryja Smitha doputovao iz Massachusettsa, da bi kao karakterni svjedok svjedoio u prilog svog biveg prijatelja iz vojnikih dana). Govorkalo se da e i dvije preivjele Clutterove kerke prisustvovati suenju; ali niti su se pojavile prvog dana, ni kasnije. Obitelj je predstavljao mlai brat pokojnog Cluttera, Arthur, koji je za volanom preao sto milja da bi se tu naao. On je objasnio novinarima: Jedina mi je elja da ih vidim (Smitha i Hickocka). elim vidjeti koje vrste ivotinja su ti ljudi. Prema onome kako se ja osjeam, mogao bih ih rastrgati. Zauzeo je mjesto neposredno iza optuenih i fiksirao ih jednolino neumoljivim i ustrajnim pogledom kao da njihove portrete namjerava naslikati po sjeanju. U jednom trenutku, kao daje htio zadovoljiti elju Arthura Cluttera, Perry Smith se okrenuo i pogledao ga i prepoznao lice koje je bilo veoma slino licu ovjeka kojega je ubio: iste blage oi, uske usne, vrsta brada. Perry je prestao vakati gumu; spustio je pogled i protekla je minuta prije nego su mu se vilice stale opet micati. Osim te scene, i Smith i Hickock su bili zahvaeni atmosferom sudnice koja je istovremeno bila neinteresantna i nezainteresirana; oni su vakali gumu i tapkali nogama u mlakom nestrpljenju kad je optuba pozvala svog prvog svjedoka. NancyEwalt. A poslije Nancy, Suan Kidwell. Mlade djevojke su opisale to su ugledale uavi u Clutterovu kuu u nedjelju 15. studenoga: mirne sobe, praznu novarku na kuhinjskom podu, sunce u spavaoj sobi i svoju kolsku kolegicu Nancy Clutter u lokvi vlastite krvi. Obrana nije htjela iskoristiti pravo na unakrsno ispitivanje, a istu politiku je zadrala i prema tri svjedoka koji su uslijedili po redu (otac Nancy Ewalt, Clarence, erif Earl Robinson i okruni sudac istraitelj kojemu su specijalnost po zakonu i profesiji nagli smrtni sluajevi, doktor Robert Fenton). Svaki od njih je dodao svoj udio pripovijedanju dogaaja tog
313

1f

sunanog studenakog nedjeljnog jutra: konano pronalaenje , svih etiriju rtava i opis njihova izgleda, dok je razlog zato su rtve tako izgledale dao dr. Fenton u svojoj klinikoj dijagnozi, Teke povrede mozga i vitalnih struktura lubanje izazvane ' samom iz puke. Tada se u ulozi svjedoka pojavio Richard G. Rohleder. , Rohleder je glavni istraitelj Policijske uprave Garden Cityja. Njegov hobi je fotografija i u tome se istie. Upravo je Rohleder snimio fotografije, koje su nakon razvijanja otkrile otiske Hickockovih donova u praini Clutterova podruma. To su otisci koje kamera moe uoiti, ali ljudsko oko ne moe. On je fotografirao i leeve, a te snimke scene smrti je Alvin Dewey stalno promatrao dok umorstva jo nisu bila razjanjena. Cilj Rohlederova svjedoenja bio je u dokazivanju autorstva snimaka koje je optuba htjela iskoristiti kao dokaze. Ali se tome usprotivio Hickockov branitelj: Jedini razlog zbog kojih su ovdje uvedene fotografije jest da se prejudicira stav i zapali mata porotnika. Sudac Tate je odbacio prigovor i omoguio da snimci udu u dokazni materijal, to znai da moraju biti pokazani poroti. Dok je to bilo u toku, Hickockov otac je obraajui se novinaru koji je sjedio pored njega ljutito rekao: Taj sudac tamo! Nikad nisam vidio ovjeka tako punog predrasuda. Uope nema smisla odravati suenje. Ili barem ne ako ga on bude vodio. Pa taj je ovjek nosio lijes na sprovodu! (U stvari, Tate se jedva poznavao sa rtvama i uope nije bio na njihovu sprovodu.) Ali Hickockov glas bio je jedini koji se podigao u inae neuobiajeno tihoj sudnici. Ukupno je bilo sedamnaest fotografija koje su ile od ruke do ruke, a izraaji lica porotnika objanjavali su dojam koji su snimci izazivaliObrazi jednog porotnika su se zacrvenjeli kao da mu je netko odalamio amarinu, a nekoliko je drugih samo bacilo brz pogled, oigledno nemajui hrabrosti da nastave s razgledavanjem. inilo se kao da su fotografije napokon otvorile put d njihove svijesti i prisilile ih da barem vide istinitu i tunu stvar
314

j j e zadesila susjeda, njegovu enu i djecu. To ih je zapanjilo, razbjesnilo, pa je nekoliko lanova porote ljekarnik i upravnik kuglane zurilo u optuene s izraajem posvemanjeg prezira. Umorno tresui glavom, Hickockov je otac neprekidno mrmljao: Nema smisla. Suenje nema nikakva smisla. Kao svog posljednjeg svjedoka za taj dan optuba je obeala dovesti misterioznog ovjeka. Bio je to ovjek koji je propjevao informaciju to je dovela do hapenja optuenih: Floyd Wells, bivi Hickockov supatnik iz elije. Kako je on i dalje izdravao svoju kaznu u Kaznionici drave Kansas, pa je zbog toga bio u opasnosti da bude rtva odmazde drugih zatvorenika, Floyd Wells nije bio nikad javno identificiran kao informator. Kako bi mogao svjedoiti na suenju uz garanciju vlastite sigurnosti, premjeten je iz kaznionice i smjeten u mali zatvor u susjednom okrugu. Pa ipak je Wells koraao kroz sudnicu do mjesta za svjedoke nekako udnovato kradomino, kao da je oekivao da e na putu naii na ubojicu. Dok je prolazio pored Hickocka, Hickockove su se usne zgrile kao da je proaptao nekoliko groznih rijei. Wells se pravio kao da ih nije uo, ali poput konja koji je uo um egrtue, odmah se odmakao iz otrovne blizine ovjeka kojeg je izdao. Stao je pored ograde za svjedoke i zagledao se ravno naprijed. Bio je to omaleni i bezbradi, tipini radnik s farme, prilino djeakog izgleda. Na sebi je imao veoma pristojno tamnoplavo odijelo koje mu je za tu zgodu kupila Drava Kansas, to se trudila da izgled svog najvanijeg svjedoka tako dotjera da izgleda ugledno, a u skladu s tim i kao osoba dostojna povjerenja. Wellsovo svjedoenje koje je usavreno na probi prije suenja bilo je jednako glatko kao to mu je i izgled bio uredan. Ohrabren gurkanjima Logana Greena, koji nije alio zraavanja simpatije prema svjedoku, svjedok je potvrdio da je svojevremeno radio kao unajmljeni radnik na farmi River ^alley: otprilike godinu dana; nastavio je govorei kako je postoje nekih desetak godina, nakon to je upuen u kaznionicu
315

zbog provalne krae, upoznao i sprijateljio se s drugim provalnikom, Richardom Hickockom, kojemu je opisao Clutterovu farmu i obitelj. A sada, zapitao ga je Green, kaite to ste za vrijeme vaih razgovora s g. Hickockom raspravljali o g. Clutteru. Dakle, mi smo prilino esto i mnogo razgovarali o g. Clutteru. Hickock je rekao da e uskoro biti uvjetno otputen, te da e krenuti na Zapad u potrazi za zaposlenjem. Mogao bi se zaustaviti kod g. Cluttera da se raspita za posao. Ja sam mu esto govorio da je g. Clutter veoma bogat. Jeste li stekli dojam da je to pobudilo zanimanje g. Hic-kocka? Da, on je poto-poto htio saznati ima li g. Clutter blagajnu u kui. Gospodine Wells, jeste li vi svojevremeno smatrali da postoji blagajna u kui Clutterovih? Pa znate, prolo je toliko vremena od onda kad sam sluio na farmi. Mislio sam da postoji kasa. Znao sam da ima neki ormar... Nisam to ni rekao, a on (Hickock) je ve govorio o tome kako e opljakati g. Cluttera. Je li vam ita kazao o tome kako namjerava izvriti pljaku? Rekao mi je da nee ostaviti ni jednog svjedoka, ako se na to odlui. Je li vam on doslovce kazao to namjerava uraditi sa svjedocima? Da. Rekao mi je da je najvjerojatnije da bi ih svezao, a zatim opljakao i ubio. Poto je tako dokazao predumiljaj najjaeg stupnja, Green je prepustio svjedoka obrani. Stari g. Fleming, klasini provincijski odvjetnik koji je mnogo sretniji kod kue sa radovima na zemlji nego na sudu s kaznenim djelima, zapoeo je unakrsno ispitivanje. Uskoro se vidjelo to je cilj njegovih pitanja: on )e pod svaku cijenu elio sudu nagurati temu koju je optuba energino izbjegavala: pitanje Wellsove stvarne uloge u pripre'

manju zloina, pa prema tome i njegove moralne podobnosti, da bude svjedokom. Vi niste nita uinili, kazao je Fleming urei na samu stvar, da g. Hickocka obeshrabrite u njegovu naumu da doe ovamo i opljaka i ubije obitelj Clutter? Nisam. Tamo (u Kaznionici drave Kansas) svatko trlja o svaemu, ali tome ne obraa nikakvu panju mislei da to oni samo tako zveckaju. elite rei da ne bi nita znailo da ste se vi ponijeli onako kako se niste ponijeli? Zar vam nije bila namjera da mu (Hickoc-ku) utuvite u glavu da g. Clutter ima blagajnu? Vi ste htjeli da g. Hickock u to povjeruje, zar ne? Na svoj mirni nain Fleming je svjedoka pekao na eravici; Wells je popravljao kravatu kao da mu se uinilo da mu je odjednom vor suvie jako zavezan. I vi ste htjeli da g. Hickock povjeruje kako g. Clutter ima mnogo novca, nije li tako? Kazao sam mu da g. Clutter ima mnogo novca, da. Fleming se jo jednom uzbudio govorei o tome kako je Hickock u cijelosti bio informiran od svog kolege Wellsa i kako je Hickock u cijelosti obavijestio Wellsa o svojim agresivnim planovima u pogledu obitelji Clutter. A tada, kao da je i sam zahvaen intimnom tugom, branitelj mu je zamiljeno ponovio: I nakon svega toga vi niste nita uinili da ga u tome sprijeite? Ja nisam vjerovao da e on to uiniti. Vi mu niste vjerovali. A kako to da ste pomislili da je ba on krivac kad ste saznali za dogaaje koji su se ovdje dogodili? Wells je drsko odgovorio: Zato to se sve zbilo ba onako kako je on govorio da e uiniti! U napad je preao mlai lan obrambenog tima Harrison Smith. Iako je on u biti blag i uviavan ovjek, sada je uzeo agresivan i podrugljiv stav, premda se inilo da ga to stoji prilino napora. Smith je zapitao svjedoka ima li nadimak. .,, r

i
316

fi

317

; Nemam. Mene jednostavno zovu Floyd. Pravnik je zafrktao. Zar vas sada ne nazivaju dounikom? Ili vas moda nazivaju potkazivaem? Mene jednostavno zovu Floyd, ponovio je Wells prilino izmueno. Koliko ste puta bili u zatvoru? Otprilike tri puta. A nekoliko ste puta odsjedili zbog laganja, zar ne? Svjedok je to zanijekao: prvi je put upuen na sjedenje jer je vozio bez vozake dozvole; provalna kraa bila je razlog njegovu drugom hapenju, a trei je put dobio devedeset dana u vojnom zatvoru, jer je djelo i uinio dok je bio vojnik: Bili smo na straarskoj dunosti na jednom vlaku. Kako smo se za vrijeme vonje malo nacvrckali, neka gaanja u prozore i svjetla obavili smo izvan zadatka. Svi su se nasmijali, osim dakako optuenih (Hickock je pljunuo na pod) i Harrisona Smitha koji je sada zapitao Wellsa zato je tek nekoliko tjedana nakon to je uo za tragediju u Holcom-bu vlastima kazao ono to zna. Niste li vi ekali da se situacija razvije, dodao je. Niste li moda ekali na nagradu? Ne. Vi niste nita uli o nagradi? Branitelj je mislio na nagradu od tisuu dolara koju je ponudio list News za informacije koje bi dovele do hapenja i osude Clutterovih ubojica. Proitao sam o tome u novinama. To je bilo prije nego to ste se obratili vlastima, zar ne? A kad je svjedok priznao da je to istina, Smith je trijumfalno nastavio pitajui: Kakvu vrst imuniteta vam je ponudio okruni tuitelj da biste se ovdje pojavili i svjedoili? Ali je Logan Green protestirao: asni sude, mi se protivimo takvom nainu ispitivanja. Nitko ne bi mogao dokazati daje bilo govora o ikakvom imunitetu bilo kome. Prigovor je uvaen i svjedok je otputen; kad je naputao mjesto za svjedoke, Hickock mu se obratio glasom koji je mogao uti svatko u blizini: Ti kujin sine. Ako bi itko trebao visjeti, onda bi to

morao biti ti. Pogledaj ga. On e odavle odetati, dobiti pare i otii ak bez kazne. To se predvianje pokazalo tonim, jer je nedugo nakon toga Wells dobio i nagradu i uvjetni otpust. Ali njegova srea nije dugo trajala. Ponovno se uvalio u neprilike i u toku godina svata je iskusio i iskuao. Trenutano je gost Dravnog zatvora Mississippija u Parchmanu, drava Mississippi, u kome izdrava kaznu od trideset godina zatvora koju je zaradio zbog oruane pljake. U petak, kad je suenje odgoeno preko vikenda, optuba je zavrila svoj dio koji je obuhvaao i pojavljivanje etiriju specijalnih agenata Federalnog istranog biroa iz Washingto-na. Bili su to laboratorijski tehniari specijalizirani u raznim podrujima otkrivanja zloina. Oni su prouili fizike dokaze u vezi s optuenima za umorstvo (uzorke krvi, otiske cipela, ahure ispaljene iz puke, konopac i samoljepljivu traku) i svaki od njih je jamio valjanost izloaka. Najzad su etvorica agenata KBI-a ispriali svoje razgovore sa zatvorenicima i dodali detalje o njihovim priznanjima. Za vrijeme unakrsnog ispitivanja slubenika KBI-a obrana, koju su vodila dva doista uporna ovjeka, grevito je tvrdila da su priznanja krivnje izvuena na nedolian nain brutalnim ispitivanjem u uasno vruim, bljetavo osvijetljenim sobama koje prije podsjeaju na ormare negoli na sobe. Ta neistinita izjava tako je naljutila detektive da su najzad iznijeli neke vrlo uvjerljive detalje koji su to opovrgli. (Na pitanje reportera zato je tako dugo njuio i slijedio taj umjetni trag, Hickockov branitelj je kasnije odgovorio: A to sam trebao uraditi? Do avola, pa ja igram bez karata. Ipak ne mogu tamo sjediti kao punjena ptica. Tu i tamo valja uti i moj glas.) No, ubrzo se shvatilo da je Alvin Dewey najopasniji svjedok optube; njegovo svjedoenje, koje je znailo i prvo javno iznoenje detalja sadranih u priznanju Perrvja Smitha, bilo je
318 319

praeno velikim novinskim naslovima (OBJAVLJEN UAS MUKOG UMORSTVA ISPRIANE HLADNE INJENICE TO LEDE KRV) i okiranom panjom njegovih sluatelja. Nita manje zapanjen nije bio Richard Hickock koji je s iznenaenjem i zlovoljom paljivo sluao Deweyjev komentar u trenutku kad je rekao: Ima jedan dogaaj koji mi je Smith ispriao, a ja ga jo nisam iznio. Bilo je to kad je Clutterova obitelj bila svezana, a Hickock mu je primijetio kako je Nancy Clutter dobro graena i kako ju je odluio silovati. Smith je odvratio Hickocku da se neto tako nikako nee dogoditi. Smith mi je ispriao da on ne moe potovati bilo koga tko nije kadar kontrolirati svoje seksualne prohtjeve, te da bi se on prije potukao s Hickockom nego bi mu dopustio da siluje Clutterovu ker. Do tog trenutka Hickock nije znao da je njegov partner informirao policiju o tom namjeravanom silovanju; niti je znao da je Perry ponesen mnogo prijateljskijim duhom izmijenio svoje prvo priznanje izjavivi da je on ustrijelio sve etiri rtve. Tu je injenicu Dewey objelodanio na kraju svog svjedoenja: Perry Smith mi je rekao da eli izmijeniti dvije stvari u izjavi koju nam je dao. Dodao je da je sve ostalo to je navedeno u toj izjavi potpuno tono i istinito. Osim dvije stvari. A to je da je htio dodati kako je on ubio gospodu Clutter i Nancy Clutter a ne Hickock. Rekao mi je da Hickock... ne eli umrijeti a da njegova majka pomisli kako je on ubio ikoga od Clutterove obitelji. I rekao mi je da su Hickockovi dobri ljudi. Prema tome zato ne bi stvar bila tako unesena. uvi to, Hickockova majka je zaplakala. U toku suenja ona je mirno sjedila pored svog supruga guvajui rukama vec zguvanu maramicu. Neprekidno je lovila pogled svog sina, klimala mu i simulirala osmijeh koji je bez obzira na svoju pr' zirnu namjetenost dokazivao njenu odanost. Ali oigledno je samokontrola te ene bila iscrpljena; poela je plakati. Nekoliko je sluatelja bacilo pogled na nju, a onda su zbunjeno odvratili pogled; ostali su se ponaali kao da ne zamjeuju tu oajnu nari320

caljku koja se suprotstavljala nastavljenoj Deweyjevoj recitaciji. Smatrajui to valjda nemukim postupkom, i njen suprug se pravio kao da nita ne uje. Napokon je jedna novinarka, jedina nazona novinarka, izvela gospodu Hickock iz sudnice u enski toalet. Kad se njen vapaj donekle smirio, gospoda Hickock je izrazila elju da se povjeri. Nema nikoga s kim mogu razgovarati, kazala je svojoj pratilji. Ne elim rei da se ljudi nisu odnosili ljubazno, susjedi i svi. A takoer i strani ljudi sasvim strane osobe pisale su nam pisma da nam kau kako osjeaju da nam je teko i da nam kau kako im je ao. Nitko nije rekao neku lou rije, ni Walteru ni meni. Pa ni ovdje gdje bismo to mogli oekivati. Svi se odnose izuzetno prijateljski. Konobarica tamo gdje se hranimo stavlja nam sladoled na kola, a to ne naplauje. Ja joj kaem da to ne ini, da to ne mogu pojesti. Nekada sam mogla sve jesti, ali sada me to dere. Ali ona i dalje stavlja sladoled. Samo da bude dobra prema nama. Sheila, to je ona, ona kae da nije naa krivnja to to se dogodilo. Ali meni se ini da me ljudi gledaju i misle: pa ipak, ovako ili onako, nju treba okriviti. Zbog naina kako sam odgojila Dicka. Moe biti da sam uinila neto to ne valja. Jedino je to to ja ne znam u emu sam pogrijeila; stalno razbijam glavu na tome. Mi smo obini ljudi, ljudi iz naroda i sa sela, mi se vuemo kroz ivot kao i drugi ljudi. Znalo nam je biti dobro u naoj kui. Uila sam Dicka fokstrot. Ples, uvijek sam ludovala za plesom, to mi je bio sav ivot dok sam bila djevojka, a bio je jedan mladi, boe, plesao bi boje osvojili smo srebrni pehar pleui valcer. Dugo smo se bavili milju da pobjegnemo i da odemo na pozornicu. Vodvilj, to nam je bio san. Djeji snovi. No on je otiao iz grada i jednog dana sam se udala za Waltera, a Walter Hickock nije bio kadar uvjebati ni jedan korak. Govorio mi je da sam se trebala udati za konja, ako se toliko elim ritati. Vie nitko nije sa mnom plesao dok nisam nauila Dicka, koji to nije ba tono nauio, ali bio je sladak. Dick je bio najdobroudnije tnalo dijete.
321

Gospoda Hickock je skinula naoale koje je nosila, oistila je zamrljana stakla i ponovno ih stavila na svoje zdepasto, ali ugodno lice. Ima mnogo vie stvari koje bi mogle biti kazane o Dicku nego to je ono to ujete u sudnici. Tuitelji se napinju da dokau kako je on straan, kako on nije ni za to. Ja ga nikako ne ispriavam za ono to je uinio, za njegov udio u tome, ja ne zaboravljam tu obitelj; svake se veeri molim za njih. Ali ja se molim i za Dicka. I za tog djeaka Perrvja. Bilo je krivo s moje strane to sam ga mrzila; sada za nj osjeam duboko saaljenje. I znate to mislim mislim da bi i gospoda Clutter osjeala saaljenje. Kad je bila tako dobra ena kao to govore. Sud je prekinuo raspravu i uli su se koraci i amor publike koja je naputala sudsku dvoranu prolazei hodnikom pored vrata zahoda. Gospoda Hickock se ispriala govorei da mora poi po supruga. On umire. Ne vjerujem da ga je briga za bilo to.

Mnogi promatrai na suenju bili su izloeni zagonetki u linosti svjedoka iz Bostona, Donalda Cullivana. Nisu mogli sasvim shvatiti kako je taj religiozni mladi katolik, veoma uspjean inenjer koji je diplomirao na Harvardu, suprug i otac troje djece, mogao osjeati prijateljstvo prema jednom mjeancu ubilakih sklonosti, kojeg je slabo poznavao, a nije ga vidio punih devet godina. Sam Cullivan je rekao: To ne razumije ni moja supruga. Moj dolazak ovamo u stvari je postupak koji sebi nisam mogao priutiti stajat e me tjedan dana od odmora, a i potroit u novac koji nam je potreban za druge stvari. Perrvjev advokat mi je napisao pismo pitajui me ne bih li htio doi kao tzv. svjedok karaktera ili osobni svjedok. im sam proitao pismo, znao sam da to moram uraditi. Zato to sam tom ovjeku ponudio svoje prijateljstvo. I zato to eto, ja vjerujem u vjeni ivot. I sve due moe Bog spasiti. Spas due, posebno due Perrvja Smitha, bio je pothvat kojemu su i te kako htjeli kumovati duboko religiozni kato322

lici, poderif i njegova ena iako je Perry odbio sugestiju gospode Meier da porazgovara s ocem Goubeauxom, mjesnim sveenikom. (Perry je odgovorio: Sveenici i koludrice imaju mnogo izgleda sa mnom. Jo nosim tragove koji to dokazuju.) I tako su za vrijeme vikenda Meierovi pozvali Cullivana da u nedjelju rua sa zatvorenikom u njegovoj eliji. Perry se razveselio mogunosti da zabavi svog prijatelja i da ga ugosti, pa se inilo da sastavljanje jelovnika punjena i peena divlja guska s umakom i pire-krumpirom, graak, salata u hladetini, vrui biskvit, hladno mlijeko, svjee peeni minjoni s trenjama, sir i kava vie obuzima njegovu panju nego ishod suenja (koje on, istini za volju, nije smatrao uzbudljivom stvari: Ti prerijski volovi izglasat e vjeanje bre nego to svinja posre svoj obrok. Pogledaj im oi. Neka budem proklet ako sam ja jedini ubojica u sudnici). Cijelo nedjeljno jutro proveo je pripremajui se za doek gosta. Dan je bio topao, malo vjetrovit, pa su sjene listova, jo nejaki izdanci na granama drveta koje je dodirivalo prozor elije, avolski uznemiravali Perrvjevu pitomu vjevericu. Big Red progonio je nemirne sjene dok je njegov gospodar meo eliju, brisao prainu, etkao toalet i istio stol od nakupljene literature. Stol je imao posluiti kao trpeza, a kad ga je Perry napokon namjestio, izgledao je izvanredno gostoljubivo, jer je gospoda Meier za tu svrhu posudila Perrvju laneni stolnjak, nakrobljene ubruse, svoj najbolji porculan i srebrni pribor za jelo. Cullivan je bio impresioniran zazvidao je kad su sve te akonije bile donesene na posluavniku i postavljene na stol. Prije nego je sjeo zapitao je domaina doputa li mu da izrekne molitvu i blagoslov. Uspravne glave i lomei prste domain je sluao kako Cullivan pognute glave i priljubljenih dlanova intonira: Blagoslovi nas, o Boe, i ove tvoje darove koje nam daje iz tvog izobilja, zahvaljujui milosti Krista, naeg Gospoda. Amen. Perry je mrmljajui primijetio da po njegovu miljenju sva zasluga za to pripada gospodi Meier. Ona je sve to pripremila. Dobro, kazao je zagrabivi tanjur svog gosta, doista je
523

ugodno to te vidim, Done. Izgleda uvijek isto. Ni najmanje se nisi izmijenio. Cullivan, koji je izgledao kao oprezni bankovni inovnik prorijeene kose i imao lice koje se prilino teko zapamti, sloio se da se izvana nije mnogo promijenio. Ali njegova unutranjost, ovjekova nevidljivost, e to je sasvim druga stvar: Ja sam plutao. Nisam znao da je Bog jedina stvarnost. Kad to jednom shvati, tada sve dolazi na svoje mjesto. ivot ima smisla, a isto tako i smrt. Djeae, da li se ti stalno ovako hrani? Perry se nasmijao. Gospoda Meier je fantastina kuharica. Trebalo je da kua njenu panjolsku riu. Otkad sam ovdje nadebljao sam se sedam i pol kilograma. Dakako da sam inae spadao u mraviju rulju. Izgubio sam mnogo na teini dok smo Dick i ja paklenski jurili cestama ne znam jesmo li ikada poteno ruali. Sve to vrijeme bili smo paklenski gladni. Uglavnom smo ivjeli kao ivotinje. Dick bi uvijek krao konzerviranu hranu iz trgovina s namirnicama. Peeni grah i konzervirani pageti. To bismo otvorili u kolima i progutali onako hladno. ivotinje. Dick uiva u kradi. To je kod njega neto emotivno bolest. I ja sam lopov, ali jedino ako nemam novaca da platim. Sve da ima sto dolara u depu, Dick bi ipak maznuo gumu za vakanje. Kasnije, dok su puili i pili kavu, Perry se vratio na temu krade. Moj prijatelj Willie-Jay bi esto o tome govorio. Govorio bi da su svi zloini samo varijante krade. Ukljuujui i ubojstvo. Kad ubije ovjeka, ukrade mu ivot. Vjerujem da me to ubraja u prilino istaknute lopove. Vidi, Done ja sam ih ubio. Dolje u sudnici stari je Dewey to izveo tako kao da sam ja izmijenio iskaz samo zbog Dickove majke. Meutim nije tako. Dick mi je pomogao on je drao baterijsku svjetiljku i skupljao ahure. I tono je da je to bila njegova ideja. Ali Dick nije pucao u njih, on to nije kadar uiniti premda je prokleto brz kad mu se prui prilika da pregazi nekog starog psa. Ja ne znam zato sam to uinio. Namrgodio se kao da je progovorio o nekom sasvim novom problemu, kao da
324

je netom iskopao kamen zapanjujue, neodredive boje. Ja ne znam zato, ponovio je kao da sad taj kamen dri prema svjetlu, naginjui ga sad ovako, sad onako. Bio sam ljut na Dicka. Toboe grozni pametnjakovi i etovoda. Ali nije to bio Dick. Ili strah da budemo prepoznati. Ja sam bio spreman da pristanem na tu kocku. A nisam to uinio niti zbog neega to su Clutterovi uinili. Oni mi nisu nikad nanijeli zlo. Kao drugi ljudi. Kao drugi ljudi u toku cijelog mog ivota. Moda su ba Clutterovi bili oni koji su morali za sve njih platiti. Cullivan je vrio eksperimente pokuavajui saznati dubinu eventualne Perrvjeve grinje savjesti. Nema sumnje da je njegova grinja savjesti dovoljno duboka da bi mogla izazvati njegovu elju da mu Bog oprosti i smiluje mu se. Perry se zapita: Je li mi ao? Ako ti na to cilja nije mi ao. Ja o tome nita ne osjeam. Volio bih da neto osjeam. Ali nita s tim u vezi ni najmanje me ne zabrinjava. Pola sata nakon to se to dogodilo Dick je izvaljivao ale, a ja sam se na njih cerio. Moda mi nismo humani. Ja sam toliko human koliko je dovoljno da mi bude ao zbog mene. ao mi je to neu moi izai odavle kad ti bude odlazio. Ali to je sve. Cullivan je jedva mogao shvaati takvu bezbrinost. Perry je konfuzan, u njemu je sve postavljeno naglavce, jer je nemogue da postoji jedan ovjek toliko lien savjesti i aljenja. Perry je zapitao: Zato? Vojnici zbog toga ne gube san. Oni ubijaju i za to dobivaju odlikovanja. Dobri ljudi Kansasa ele da me objese i nai e se tip koji e me objesiti s najveim zadovoljstvom. Ubijati je jednostavno, ak mnogo jednostavnije nego krivotvoriti ekove. Da te podsjetim: Ja nisam Clutterove poznavao niti puni sat. Da sam ih doista poznavao, drim da bih drugaije osjeao prema njima. Tada ne bih mogao ivjeti mirno sam sa sobom. Ali onako kako se dogodilo, to ti je isto kao da sam pucao u ciljeve na nekoj streljani. Cullivan je utio, a njegova je utnja zabrinula Perryja, jer ju je protumaio kao nezadovoljstvo. Do avola, Done, nemoj me prisiljavati da postupam s tobom kao licemjer. Da izbubetam to
325

bilo kako mi je jako ao, kako me sada zaokuplja samo jedna elja, a ta je da se vuem na koljenima i da molim. Te stvari nisu po mom ukusu. Ne mogu preko noi prihvatiti ono to sam uvijek negirao. Istina je u tome da si ti za mene uinio mnogo vie nego ikakav kako to vi nazivate bog. Ili e ikada uiniti. Jednostavno zato to si mi pisao, to si se potpisao kao 'prijatelj'. I to u trenutku kad nemam nikakvih prijatelja. Osim Joea Jamesa. Joe James je mladi indijanski drvosjea s kojim je svojevremeno ivio u umi nedaleko od Bellinghama, Washington. To je vraki daleko od Garden Citvja. Dobrih dvije tisue milja. Napisao sam Joeu u kakvoj sam guvi. Joe je siromah koji ima sedmoro djece na grbai, ali obeao je da e doi ovamo pa makar morao pjeke prevaliti put. Jo se nije pojavio, a moda i nee, premda se ja nadam da hoe. Joe me uvijek volio. Voli li me i ti, Done? I ja te volim. Cullivanov mekan ali siguran odgovor zagrijao je Perrvja i izazvao njegovo zadovoljstvo. Nasmijao se i dodao: U tom sluaju si i ti svojevrsna budala. Odjednom je ustao, otiao do ugla elije i zgrabio metlu. Ja ne znam zato moram umrijeti medu strancima. Tako da oko mene stoji grupica prerijskih volova i gleda kako me dave. Sranje. Bit e najbolje da se sam ubijem. Podigao je metlu i njene guste potkresane dlake pritisnuo na arulju koja je svijetlila na stropu. Treba samo da odvijem arulju, razbijem je i prereem ile. To bi trebalo da uinim. Jo dok si ti ovdje. Netko kome je do mene barem malo stalo.

Suenje je nastavljeno u ponedjeljak ujutro u 10 sati. Nakon devedeset minuta ono je prekinuto, jer je za to kratko vrijeme obrana zavrila svoj posao. Optueni su odbili da svjedoe u vlastitu korist i prema tome nije se postavljalo pitanje jesu li Hickock ili Smith bili stvarni materijalni izvritelji ubojstva obitelji Clutter.
326

Prvi od pet svjedoka koji su se tog dana pojavili bio je g. Hickock. Veoma upalih oiju. Premda je govorio s nekom uzvienom i tunom jasnoom, samo jedna stvar koju je izrekao bila je relevantna za sluaj. Kad je govorio o privremenom duevnom poremeaju. Dodao je da je njegov sin zadobio niz ozljeda na glavi za vrijeme automobilskog sudara u srpnju 1950. godine. Prije te nesree Dick je bio zadovoljan i sretan djeak, koji je dobro uio u koli, bio popularan medu svojim razrednim vrnjacima i prijateljima, paljiv prema roditeljima. Nitko nije imao nita protiv njega. Blago vodei svjedoka, Harrison Smith gaje zapitao: Moram vas zapitati jeste li vi poslije srpnja 1950. zapazili neke promjene u linosti, obiajima i ponaanju svog sina Richarda? Vie se nije ponaao kao isti djeak. Kakve ste promjene zapazili? Zamiljeno oklijevajui, g. Hickock ih je nekoliko nabrojio: Dick je postao mrzovoljan i nemiran, poeo je tumarati s drugim mukarcima, propio se i kockao. Jednostavno kazano, on vie nije bio isti djeak. Logan Green je u unakrsnom ispitivanju odmah izazvao posljednju tvrdnju. Gospodine Hickock, kaete da nikad niste imali potekoa sa svojim sinom, nego tek nakon 1950? ... mislim daje bio uhapen 1949. Kiseli osmijeh savio je Greenove tanke usnice. Sjeate li se zbog ega je bio uhapen? Bio je optuen da je provalio u trgovinu mjeovite robe. Optuen? Zar on nije priznao da je provalio u trgovinu? Tono je. Priznao je. A to je bilo 1949 A sada nam kaete da je va sin promijenio ponaanje i obiaje nakon 1950. godine? Ja bih to tako rekao, da. elite li moda kazati da je poslije 1950. postao dobar momak?
327

Napad jakog kalja uzdrmao je starca; pljunuo je u maramicu. Ne, odgovorio je, promatrajui ispljuvak. Ja ne bih tako rekao. Pa o kakvoj je promjeni onda rije? Pa, bilo bi to teko objasniti. On se jednostavno nije vie ponaao kao raniji djeak. Mislite li kazati da je izgubio svoje kriminalne sklonosti? Tuiteljev napad izazvao je praskanje smijeha u sudnici, uzbuenje i vatru koju je odmah ugasio srdit pogled sucaTatea. Gospodina Hickocka, koji je sad osloboen daljnje muke, zamijenio je doktor W. Mitchell Jones. Doktor Jones se predstavio sudu kao lijenik koji specijalizira psihijatriju; podupirui svoju kvalifikaciju rekao je da je od 1956. vodio brigu o oko tisuu pet stotina pacijenata i sve to u svojoj funkciji psihijatra u Dravnoj bolnici u Topeki, Kansas. Posljednje dvije godine radi u Dravnoj bolnici Larned, u kojoj je na dunosti efa odjela za duevno bolesne kriminalce. Harrison Smith je zapitao svjedoka: S koliko ste ubojica otprilike imali posla? Otprilike dvadeset pet. Doktore, htio bih vas zapitati poznajete li mog branjenika Eugenea Hickocka? Poznajem. Jeste li imali prilike da ga profesionalno ispitate? Da, gospodine... izveo sam psihijatrijsku ocjenu gospodina Hickocka. Jeste li na temelju vaih ispitivanja stekli miljenje da je Richard Eugene Hickock znao luiti dobro od zla za vrijeme izvrenja zloina? Svjedok je bio punaan ovjek od dvadeset osam godina, poput mjeseca okruglog, ali inteligentnog i suptilno finog lica-Duboko je uzdahnuo kao da se eli pripremiti na dug odgovor, ali ga je sudac upozorio da to ne mora uiniti: Vi na pitanja moete odgovoriti sa da ili sa ne, doktore. Ograniite svoj odgovor nabili ne.

re d u .

'

. - ; > - ' ! > , <

' < * > . ' ' > < , > , . . , * . < , .

Dakle, to vi mislite? Ja mislim da je g. Hickock unutar uobiajenih definicija znao dijeliti dobro od zla. Vezan M'Naghtenovim pravilom (uobiajene definicije), odnosno pravnom formulom koja je potpuno slijepa na boje kad su u pitanju gradacije od crnog prema bijelome, doktor Jones nije mogao drugaije odgovoriti. Ali dakako da je takav odgovor bio hladan tu za Hickockova branitelja koji ga je beznadno zapitao: Moete li kvalificirati svoj odgovor? Bilo je to beznadno, jer bez obzira na injenicu to je doktor Jones pristao da detaljno objasni svoj odgovor, optuba je imala pravo da se tome usprotivi, to je i uinila, citirajui kansaki zakon koji na odreena pitanja ne doputa druge odgovore osim da i ne. Sudac je prihvatio prigovor optube i svjedok je otputen. Meutim, da je doktoru Jonesu bilo doputeno da nastavi govoriti, evo to bi on kazao kao svjedok: Richard Hickock je natprosjene inteligencije, lako prihvaa nove ideje i ima irok fundus informacija. Budno prati to se zbiva oko njega i ne pokazuje znakove duevne smuenosti ili dezorijentacije. Njegovo je miljenje dobro organizirano i logino, a ini se da odrava dobar kontakt sa stvarnou. Premda ja nisam pronaao uobiajene znakove organskog oteenja mozga gubitak pamenja i sposobnosti oblikovanja konkretnih ideja, intelektualni raspad to ipak ne moe biti u cijelosti iskljueno. God. 1950. doivio je ozbiljnu povredu glave s potresom mozga i nekoliko satova nesvjestice ja sam to utvrdio sluei se podacima iz medicinskog arhiva. Kae da je imao razdoblja potpunog zamraenja svijesti, razdoblja amnezije, a od vremena otkad datira i najvei dio njegova antidrutvenog ponaanja neprestano ga mui glavobolja. Kae da nije bio podvrgnut medicinskim pretragama s ciljem da se definitivno dokae ili iskljui postojanje modanog oteenja. Kompletna psihijatrijska ocjena uope nije mogua prije spomenutih medicinskih pretraga... Hickock pokazuje znakove emotivne

S
328 329

abnormalnosti. injenica da je znao to radi, ali da je ipak u tome ustrajao, vjerojatno je najjasnija demonstracija tog stanja On je kao osoba veoma impulzivan u miljenju i u akciji, veoma olako ini stvari bez razmiljanja o posljedicama ili o buduim tekoama koje e izazvati sebi ili drugima. ini se da nije kadar uiti iz iskustva i pokazuje neuobiajene karakteristike ovjeka kod kojeg se razdoblja produktivne aktivnosti smjenjuju s oigledno neodgovornim postupcima. Za razliku od potpuno normalne osobe, on ne moe podnositi osjeaj neuspjeha i frustracije i ne pokazuje dovoljnu sposobnost da se oslobodi takvih osjeaja osim kroz antisocijalno ponaanje... Njegovo samopotovanje veoma je nisko, i potajice se u odnosu na druge osjea inferiornijim, a nezadovoljan je i svojim seksualnim potencijalom. Takve osjeaje ini se da kompenzira snovima o bogatstvu i moi, to se oituje u sklonosti da se hvali svojim uspjesima, da rastrono postupa s novcem kada ga ima i da je krajnje nezadovoljan jedinim normalnim, polaganim napredovanjem karakteristinim za posao koji radi... Nije sasvim slobodan u svojim odnosima s drugim osobama i pokazuje patoloku nesposobnost za formiranje i odravanje trajnih prijateljstava. Premda on propovijeda uobiajene moralne standarde, u njegovim postupcima ti standardi oigledno ne djeluju. Saeto reeno, on pokazuje prilino tipine karakteristike onoga to se u psihijatriji naziva ozbiljnim karakternim poremeajem. Vano je da budu poduzeti koraci koji bi iskljuili mogunost organskog oteenja mozga, jer ako postoje, tada valja rei da su mogli bitno utjecati na njegovo ponaanje tokom prolih nekoliko godina, i u vrijeme zloina. Svjedoenjem psihijatra zavrila je Hickockova planirana obrana, pa je preostala jo jedino mogunost da ona bude iskoritena u toku kasnijeg, formalnog obraanja poroti. Sad je bio na redu Arthur Fleming, Smithov postariji branitelj. On je predstavio sudu etiri svjedoka: veleasnog Jamesa E. Posta, protestantskog pastora u Kaznionici drave Kansas; Perrvjevog prijatelja Indijanca, Joea Jamesa, koji je tog jutra napokon sti-

gao putujui autobusom jedan dan i dvije noi od svoje kue izgubljene u divljini dalekog sjeverozapada; Donalda Culliva-na i jo jednom doktora Jonesa. Osim lijenika, prva trojica su predloeni kao karakterni svjedoci, tj. osobe od kojih se oekuje da optuenima pripiu i nekoliko ljudskih crta. Oni se nisu proveli bogzna kako dobro, iako je svaki od njih iznio nekoliko povoljnih primjedbi pred optubom koja je protestirala i koja je izjavila da su osobni komentari takve vrste nekompetentni, nevani, nematerijalni; pa ih je nastojala uutkati i odmah odbaciti. Na primjer Joe James, tamne kose i puti ak tamnije od Perrvja. Ta okretna figura koja je u svojoj izblijedjeloj lovakoj koulji i mokasinkama izgledala kao da je tog trenutka misteriozno provirila iz mraka neke ume Indijanac je ispriao sudu kako su optueni i on ivjeli zajedno otprilike dvije godine. Pe-rry je bio simpatian mladi, djeak kojeg su voljeli svi susjedi; koliko je meni poznato, nikad nije uinio neto to ne bi bilo u redu. Drava u liku tuitelja tu ga je zaustavila. Zaustavila je i Cullivana kad je rekao: U vrijeme kad sam bio s njim u Armiji Perry je bio vrlo simpatian drug. Veleasni Post preivio je neto due, jer on nije pokuavao izravno iznositi komplimente u korist zatvorenika, ve je sa simpatijama opisivao jedan susret s njim u Lansingu. Prvi sam put ugledao Perrvja Smitha kad je uao u moju kancelariju, u kapeli zatvora, drei sliku koju je naslikao, portret glava i ramena Isusa Krista, kojeg je naslikao pastelnim olovkama. Htio mi ga je pokloniti za upotrebu u kapeli. Od tog dana ta slika visi na zidu kapele. Fleming gaje zapitao: Imate li fotografiju te slike? Sveenik je imao pun omot fotografija, ali kad ih je izvadio s oiglednom namjerom da ih podijeli porotnicima, razdraeni Logan Green je skoio na noge: Ako se asni sud slae, ovo ovdje ide suvie daleko... asni se sud pobrinuo da ne ode predaleko. Sad se pojavio doktor Jones, kojemu je nakon preliminarnih pitanja koja su pratila njegovo prvo istupanje pred sudom Fle330 331

ming postavio sudbinsko pitanje: Jeste li u toku vaih razgovora i ispitivanja Perrvja Edwarda Smitha stekli miljenje o tome da je on znao u vrijeme dogaaja luiti dobro od zla? Sud je ponovno upozorio svjedoka: Odgovorite sa da ili ne, jeste li stekli neko miljenje? Ne. U Zagoru iznenaenog mrmljanja Fleming je iznenadio samog sebe rekavi: Moete poroti kazati zato nemate miljenja. Green se usprotivio: ovjek nema miljenja, i to je tako. A to je, pravno govorei, doista bilo tako. Ali da je doktoru Jonesu bilo doputeno da iznese razlog svoje nesigurnosti, on bi rekao: Perry Smith pokazuje sigurne znakove tekog duevnog oboljenja. Njegovo djetinjstvo, kako mi je ispriano, a kako sam djelomino i sam utvrdio iz zatvorskog arhiva, bilo je obiljeeno brutalnou i pomanjkanjem brige obaju roditelja. ini se da je odrastao bez cilja, usmjeravanja, bez ljubavi, da nikad nije stekao vrst osjeaj za moralne vrijednosti... On je orijentiran, izvanredno oprezan prema stvarima koje se zbivaju oko njega, ne pokazuje znakove smuenosti. Inteligencija mu je iznad prosjeka i posjeduje irok krug informacija ako uzmemo u obzir njegovo gotovo nikakvo kolovanje... Dvije crte njegove linosti istiu se kao izrazito patoloke. Prva je njegova paranoidna orijentacija prema svijetu. Sumnjiavo i s nepovjerenjem odnosi se prema drugima, pokazuje sklonost uvjerenju da ga drugi progone, da nisu fer prema njemu i da ga ne razumiju. Nevjerojatno je osjetljiv na tue kritike prema sebi, ne moe podnositi da s njim zbijaju ale. Veoma brzo otkriva tue omalovaavanje ili uvredljivo ponaanje, veoma esto krivo tumai dobronamjerne primjedbe. Osjea veliku potrebu za prijateljstvom i razumijevanjem, ali se nevoljko povjerava drugima, a kada to ini, automatski oekuje da e biti krivo shvaen ili izdan. Veoma je slaba i neadekvatna njegova sposobnost da procjenjuje namje' re ili osjeaje drugih osoba, veoma slabo lui stvarne situacije

r.

' od svojih vlastitih mentalnih projekcija. Ljude veoma esto svrstava u red licemjera, neprijatelja koji zasluuju sve to je on kadar da im uini. Srodna toj prvoj crti je druga, a to je stalni, slabo kontrolirani bijes, koji ga lako hvata im iole nasluti da je prevaren, nadigran, ponien ili omalovaavan od drugih osoba. U prolosti je njegov bijes bio uglavnom usmjeren na linosti koje predstavljaju autoritet otac, brat, narednik u vojsci, policajac nadlean za uvjetni otpust prema kojima je vie puta iskazao nasilniki stav napadaa. I on i njegovi znanci znali su ta njegova mahnitanja, za koja on kae da se nadimaju' u njemu, a koja on gotovo nikako nije uspijevao svladavati. Kad bi ih okrenuo prema sebi, mahnitanja i ljutnja pretvarali bi se u samoubilake ideje. Neodgovarajui stupanj njegove ljutnje i pomanjkanje sposobnosti da je kontrolira ili usmjeri u odgovarajuem pravcu odraavaju glavnu slabost strukture linosti... Osim tih crta, subjekt pokazuje poetne blage znakove nereda misaonih procesa. Jedva je sposoban da organizira svoje razmiljanje, ini se da nije kadar projicirati ili sumirati svoje misli, gubei se najee u detaljima, a neke njegove misli pokazuju magijsku kvalitetu, ako pod tim podrazumijevamo nepotovanje realnosti... Uspostavio je samo nekoliko bliskih emotivnih veza s drugim osobama, ali i njih bi naruile manje krize. Slabo osjea za druge osobe izvan veoma uskog kruga prijatelja, a ljudskom ivotu pridaje veoma malu vrijednost. To emotivno raslojavanje i dobrostivost na odreenim podrujima samo su dokaz vie njegove duevne abnormalnosti. Za egzaktnu psihijatrijsku dijagnozu bilo bi potrebno due ispitivanje, ali struktura njegove sadanje linosti veoma je blizu paranoidno shizofrenikog reagiranja. Znaajno je da je nadaleko potovani veteran sudske psihijatrije, doktor Joseph Satten s klinike Menninger u Topeki, Kan-sas, konzultirao dra Jonesa i podrao njegovu ocjenu Hickocka i Smitha. Doktor Satten, koji je kasnije posvetio veliku panju tom sluaju, sugerira daje zloin premda do njega ne bi dolo da nisu iskrsli meduinovi trzavica izmeu poinitelja u biti
332 333 i

-%;:'

i djelo Perryja Smitha koji, prema njegovim rijeima, predstavlja tip ubojice kojeg je on opisao u lanku: Umorstvo bez vidljivog * motiva Studija o dezorganizaciji linosti. i U uvodu lanka objavljenog u The American Journal of 1 Psychiatry (srpanj 1960.), a koji je dr. Satten napisao u suradnji s trojicom kolega, Karlom Menningerom, Invinom Rosenom i Martinom Mavmanom, odmah je reeno: Pokuavajui odrediti zloinaku odgovornost ubojica zakon ih pokuava podijeliti (kao to ini sa svim poiniteljima kaznenih djela) u dvije grupe, u 'umno zdrave' i 'umno poremeene'. Za 'zdravog' ubojicu se vjeruje da se ponaa na temelju racionalnih motiva koje je mogue razumjeti iako zasluuju osudu, dok se za 'nezdravog' ubojicu vjeruje da je ponesen iracionalno besmislenim motivima. Kad su racionalni motivi oiti (na primjer, kad ubojica ubija radi osobne koristi), ili kad su iracionalni motivi praeni razoaranjima ili halucinacijama (na primjer, kad paranoidni pacijent ubije svog navodnog progonitelja), situacija predstavlja mali problem za psihijatra. Ubojice koji izgledaju racionalno, koherentno i kontrolirano, a iji ubilaki akti unato tome imaju bizarnu i oigledno besmislenu kvalitetu, predstavljaju, meutim, teak problem, ako uzmemo kao indeks razmimoilaenja u sudnicama i kontradiktorne izvjetaje o istom poinitelju. Naa je teza da psihopatologija takvih ubojica formira najmanje jedan specifian sindrom koji elimo opisati. Openito uzevi, takvi pojedinci su predisponirani za opasne propuste u samoj kontroli, to omoguuje otvoreno izraavanje primitivnog nasilja roenog u ranijim, sada podsvjesnim traumatskim iskustvima. Autori su u toku etiri ponovljena sudska procesa ispitali etvoricu ljudi osuenih zbog oigledno nemotiviranih umorstava. Prije svojih prvih suenja sva etvorica su pregledana, pa je ustanovljeno da su bez psihoza i duevno zdravi. Trojica su osuena na smrtnu kaznu, a etvrti na dugogodinju kaznu zatvora. U svakom od tih sluajeva bilo je zatraeno daljnje psihijatrijsko ispitivanje, jer netkobranitelj, roak ili prijateljnije i 334

bio zadovoljan prvim psihijatrijskim vjetaenjem. U jednom sluaju postavljeno je pitanje: Kako je mogue da tako zdrava osoba kao to je reeno za ovu moe poiniti tako lud in kao to je ovaj za koji je osuena? Nakon opisa etvorice kriminalaca i njihovih zloina (vojnik, Crnac koji je unakazio prostitutku i isjekao je na komade, radnik koji je zadavio 14-godinjeg djeaka koji je odbio njegovo seksualno navaljivanje, podnarednik koji je noem ubio drugog djeaka uobraavajui da mu se rtva ruga, bolniki slubenik koji je 9-godinju djevojicu udavio drei joj glavu ispod vode), autori su pretresli podruja slinosti. Sva etvorica su napisala da je i njima samima zagonetka zato su ubili svoje rtve, koje su im bile relativno nepoznate. U svakom sluaju inilo se da je ubojica pao u disocijativan trans kao da sanja, a iz kojeg se probudio ugledavi odjednom da napada rtvu. Najjednoobrazniji a vjerojatno i najvaniji anamnestiki nalaz sastojao se u dugotrajnoj, ponekad kroz itav ivot kontinuiranoj kontroli ispravljanja agresivnih impulsa. Npr. trojica od etvorice ispitanika u toku svog ivota esto su bili angairani u tunjavama koje nisu bile uobiajene prepirke, a koje su u krajnjoj liniji mogle zavriti agresivnim ubojstvom da ih drugi nisu zaustavili. Ovdje iznosimo u izvacima znatan broj ostalih primjedbi sadranih u studiji: Usprkos nasilju karakteristinom za njihov ivot, svi ti ljudi imaju predodbe o sebi kao o fiziki inferiornijim, slabim i za ivot nesposobnim osobama. U svakom od njih anamneze su otkrile znatan stupanj seksualnih smetnji. Svima njima su odrasle ene stvorovi koji im prijete, a u dva sluaja otkrivena je otvorena seksualna perverzija. U ranoj mladenakoj dobi i kasnije sva su etvorica osjeala potajan strah da ih okolina ne smatra fizikim mlakonjama, bolesnima ili osobama koje su i na drugi nain fiziki inferiornije od drugih... U sva etiri sluaja postoji anamnestika evidencija o naglo izmijenjenom stanju svijesti, najee u vezi s provalama nasilnikog ponaanja. Dvojica su prolazila kroz jaka disocijativna stanja poput transa u toku kojih je dolazilo do izraaja agre-

335

sivno i bizarno ponaanje, dok su ostala dvojica imala moda slabije i moda manje izraene epizode amnezije. U trenucima stvarnog agresivnog ponaanja esto su osjeali da su odijeljeni ili izolirani od sebe, kao da gledaju nekog drugog. U anamnezi svih sluajeva utvrene su epizode izuzetne brutalnosti roditelja prema njima... Jedan ovjek je ispriao kako je bio oinut biem svaki put kad bi se okrenuo... Drugi ispitanik je podnio teke batine kako bi se 'oduio' od mucanja i 'neraspoloenja', a teka i surova obraunavanja podnosio je i u cilju ispravljanja svog loeg vladanja... U odnosu na ekstremnu silovitost, bilo doivljenu u mati bilo uoenu u stvarnosti, ili koju je dijete stvarno iskusilo, anamneza svakog sluaja odgovara psihoanalitikoj hipotezi da je izlaganje djeteta suvie jakim stimulansima u vrijeme prije nego ih moe svladati u najblioj vezi s ranim defektima u formiranju linosti, a kasnije s jakim poremeajima u kontroli impulzivnog ponaanja. U svakom od opisanih sluajeva ustanovljen je teki nedostatak emotivne podrke u ranoj dobi ivota, bilo zbog trajne ili este odsutnosti jednog ili obaju roditelja, bilo zbog kaotinog obiteljskog ivota, bilo zbog svjesnog odbijanja jednog ili obaju roditelja da vode brigu o djetetu, koje je preputeno paski drugih... Zapaene su pojave uznemirenosti u afektivnoj sferi. U tom smislu najtipinija je pojava kod ispitanika da ne osjeaju ljutnju ili bijes u vezi sa silovito agresivnim ponaanjem. Nijedan nije izjavio daje osjetio bijes u vezi s ubojstvom, niti su bili izrazito jako i naglaeno ljuti vrei zloin, a bez obzira na to svaki je od njih bio kadar da izvri tako enormnu i brutalnu agresiju... Za njihove odnose s drugima karakteristine su emotivna plitkoa i hladnoa, to ih je dovodilo u stanje osamljenosti i izoliranosti. Kad je rije o toplom ili pozitivnom (ili ak ljutitom) osjeanju prema ljudima, valja istai da su njima ljudi jedva realni... Trojica osuenih na smrt izraavali su najplie emocije u pogledu vlastite sudbine ili sudbine svojih rtava. Krivnja, utuenost i grinja savjesti upadljivo su odsutni... Takve je pojedince mogue smatrati spremnima na ubojstvo ili u smislu noenja preoptereenja u agresivnoj ener336

giji ili zbog toga to su lieni stabilnog ja i obrambenog sustava koji kadto doputa izljeve golog i arhainog izraavanja takve energije. Smrtonosni potencijal moe biti aktiviran naroito ako ve postoji neka neuravnoteenost, kad se budua rtva poinje u ubojice podsvjesno formirati kao kljuna figura u nekoj bivoj traumatskoj konfiguraciji. Ponaanje ili ak puka nazonost te figure pridodaje napetost, stres, nestabilnoj ravnotei snaga, to rezultira naglim i ekstremnim izljevom silovitosti, slino eksploziji do koje dolazi kad udarna igla zapali dinamit... Hipoteza podsvjesne motivacije objanjava zato ubojice doivljavaju bezopasne i relativno nepoznate rtve kao izazovne, pa prema tome odgovarajue ciljeve agresije. Ali zato umorstvo? Na svu sreu veina ljudi ne odgovara smrtonosnim izljevima ak ni na ekstremnu provokaciju. Opisani sluajevi, s druge strane, bili su predisponirani za velike propuste u dodiru sa stvarnou i krajnju slabost u kontroli impulsa i to u razdobljima poveane, napetosti i dezorganizacije. U takvim trenucima, sluajni znanac ili ak stranac vrlo lako gube svoje 'stvarno' znaenje i dobivaju identitet u podsvjesnoj traumatskoj konfiguraciji. 'Stari' konflikt je reaktiviran i agresivnost se brzo penje do ubilakih razmjera... Kad se zbije takvo besmisleno umorstvo, ono je krajnji rezultat razdoblja poveane napetosti i dezorganizacije linosti ubojice, koja je zapoela prije dodira sa rtvom, koja, odgovarajui nesvjesnom konfliktu ubojice, nehotino stavlja u pogon njegov ubilaki potencijal. S obzirom na mnoge paralele izmeu povijesti ivota i linosti Perrvja Smitha, i subjekata svoje studije, doktor Satten mu sigurno daje mjesto u njihovim redovima. tovie, okolnosti * zloina ine mu se takvima da apsolutno odgovaraju konceptu ' zloina bez oiglednog motiva. Oigledno su tri ubojstva koja je Smith izvrio bila logiki motivirana Nancy, Kenvon i' njihova majka trebali su biti ubijeni zato to je g. Clutter bio i ubijen. Ali prema miljenju dra Sattena samo je prvo umorstva od psiholokog znaenja. Kad je Smith napao Cluttera, on je bio u stanju duevnog pomraenja, duboko na dnu shizofreninog
337-

;! > * .

mraka, jer on nije odjednom otkrio da unitava ovjeka od krvi i mesa, ve kljunu figuru u nekoj proloj traumatskoj konfiguraciji: svog oca? Opatice iz sirotita koje su mu se izrugivale i tukle ga? Omrznutog narednika iz vojske? Policijskog slubenika koji mu je naredio da se kloni Kansasa? Jednog od njih, ili njih sve? U svom priznanju Smith je rekao: Ja nisam htio ovjeku nanijeti zla. Smatrao sam da je on fin gospodin. Blagog glasa. Smatrao sam tako sve do trenutka kad sam mu prerezao vrat. Razgovarajui s Donaldom Cullivanom, Smith je rekao: Oni (Clutterovi) me nisu nikad povrijedili. Za razliku od drugih ljudi. Poput onih koji su me povreivali cio moj ivot. Moe biti da su ba Clutterovi morali za to platiti. I tako se ini da su profesionalni i amaterski analitiar nezavisnim putevima stigli do zakljuaka koji se ne razilaze.

Aristokracija okruga Finnev je s prezirom gledala na suenje. Nije u redu, kazala je supruga jednog bogatog ranera, izgledati kao da si znatieljan na takvu stvar. Pa ipak, posljednje sudsko zasjedanje privuklo je lijep broj pripadnika mjesnog gornjeg sloja koji se smjestio uz obian puk. Njihova nazonost znaila je ljubaznu gestu prema sucuTateu i Loganu Greenu, uvaenim lanovima njihova vlastitog reda. Isto tako nekoliko klupa zauzeo je velik broj pravnika iz drugih mjesta, od kojih su mnogi prevalili velike udaljenosti. Njih je naroito zanimalo da uju Greenov posljednji govor upuen poroti. Green, taj udvorno grub omaleni sedamdesetogodinjak, uiva velik ugled medu svojim kolegama koji se dive njegovoj tehnici kretanja na pozornici i repertoaru glumakih talenata, to ukljuuje i tako izotren osjeaj za vrijeme kao da je zabavlja u nekom nonom lokalu. Budui da je iskusan pravnik u kaznenim sluajevima, njegova uobiajena uloga je uloga branitelja, ali u ovoj stvari tuilatvo ga je zadralo kao specijalnog pomonika Duanu Westu, jer se smatralo da mladi
338

okruni tuitelj jo nije sasvim kadar da vodi ovakav sluaj bez iskusne podrke. Ali kao to se esto dogaa sa zvijezdama, Green je bio posljednja toka programa. Prije njega porota je ula razumne upute suca Tatea, kao i zavrnu rije okrunog tuitelja: Moe li u vaim glavama postojati jedna jedincata sumnja u krivnju ovdje optuenih? Ne! Bez obzira na to tko je povukao obara na lovakoj puci Richarda Eugena Hickocka, oba ovjeka su jednako kriva. Postoji samo jedan nain osiguranja da ti ljudi vie nikada ne tumaraju kroz naselja i gradove nae zemlje. Mi zahtijevamo najviu kaznu smrt. Taj zahtjev ne iznosimo u znak odmazde, ve u svoj poniznosti... Zatim je trebalo sasluati govore branitelja. Flemingov govor, koji je jedan novinar opisao kao prodaju bez mnogo rijei, bio je u stvari blaga crkvena propovijed: ovjek nije ivotinja. On ima tijelo i on ima duu koja vjeno ivi. Ja drim da ovjek nema prava unititi tu kuu, hram u kojemu dua boravi... Premda je i on apelirao na navodne kranske osjeaje lanova porote, Harrison Smith je zapravo kao svoju glavnu temu iznio zla smrtne kazne: To je ostatak ljudskog barbarskog razdoblja. Zakon nam kae da ne valja oduzimati ljudske ivote, a as zatim daje nam primjer za to, to je jednako zlo, gotovo jednako zlo kao i zloin koji kanjava. Drava nema pravo na oduzimanje ivota. To nije djelotvorno. To ne suzbija zloin, ve samo pojeftinjuje ljudski ivot i izaziva jo vie ubojstava. Mi traimo milost. Dakako da je doivotni zatvor mala milost koju traimo... Publika nije bila naroito paljiva. Jedan porotnik kao da je bio zatrovan brojnim zijevanjima i proljetnom groznicom koja je oteavala zrak; sjedio je narkotiziranih oiju i tako razvaljenih vilica da su mu pele mogle ulijetati i izlijetati iz usta. Green ih je probudio. Gospodo, obratio im se govorei bez biljeaka, upravo ste sasluali dvije energine molbe za samilost prema optuenima. ini mi se da je sretna okolnost to ta dvojica uvaenih branitelja, g. Fleming i g. Smith, nisu bili u Clutterovoj kui te strane noi veoma sretna okolnost to se nisu
339

nali tamo molei milost za osuenu obitelj. Jer da su bili tamo dakle, idueg bismo jutra izbrojili vie od etiri lesa. Dok je bio djeak u svom rodnom Kentuckvju, Greena su zvali Ruiasti, a taj je nadimak imao zahvaliti pjegama na licu; sada, dok se epirio pred porotom, teina njegova zadatka zagrijala mu je lice i osula ga ruiastim pjegama. Nije mi namjera da se uputam u teoloke debate. Ali pretpostavljao sam da e branitelji citirati Bibliju kao argument protiv smrtne kazne. uli ste da je Biblija bila citirana. Ali i ja znam itati. Naglo je otvorio Stari zavjet. A sada evo nekoliko stvari koje ova knjiga kae na tu temu. U Knjizi izlaska, glava dvadeseta, stih trinaesti, imamo jednu od Deset zapovijedi: 'Ne ubij'. To se odnosi na nezakonito ubijanje. Naravno da je tako, jer u sljedeem poglavlju, stih dvanaesti, kazna za neposluh Zapovijedi glasi: 'Tko udari ovjeka, a ovaj umre, i sam e umrijeti'. A sada bi g. Fleming htio da povjerujete kako je sve to izmijenjeno dolaskom Krista. Nije tako. Jer Krist kae: Ne pomiljajte da sam doao unititi zakon, ili proroke. Ja nisam doao da unitavam, ve da ga ispunjavam. I najzad, Green je neto petljao i inilo se da je sluajno zatvorio Bibliju, to je ugledne pravnike u dvorani natjeralo da se zacerekaju, udarajui se meusobno laktovima, jer je to bio veoma cijenjeni trik iz sudnice pravnik koji ita Bibliju pravi se kao da je izgubio pronaenu i oznaenu stranicu i onda nastavlja kao to je sad Green nastavio: Nije vano. Mislim da mogu citirati napamet. Knjiga postanka, poglavlje deveto, stih esti: 'Tko prolije ovjekovu krv, njegovu e krv ovjek proliti!' Ali, nastavio je Green, ne vidim da emo ita postii nateui se oko Biblije. Naa drava odreuje kaznu za ubojstvo s predumiljajem doivotni zatvor ili smrt vjeanjem. To je zakon. Gospodo, na vama je da ga oivotvorite. A ako je ikada postojao sluaj koji je opravdavao smrtnu kaznu, onda je to ovaj sluaj. To su bila zaudna, okrutna umorstva. etvoro vaih sugraana ubijeni su poput svinja u oboru. A zbog ega? Ni iz osvete ni iz mrnje. Ve radi novca. Novca. Bilo je to hla-

dnokrvno i proraunato vaganje toliko unci srebra naprama toliko unci krvi. I kako jeftino su ti ivoti kupljeni! Samo za grabe u vrijednosti od etrdeset dolara! Deset dolara za jedan ivot! Okrenuo se oko sebe i uperio prst s kojim je etao amo-tamo izmeu Hickocka i Smitha. Doli su naoruani lovakom pukom i bodeom. Doli su s namjerom da opljakaju i ubiju... Glas mu je zadrhtao, pao je duboko i ieznuo kao da se uguio od vlastitog prezira prema dobroudnim optuenicima koji su vakali gumu. Okrenuvi se jo jednom prema poroti, hrapavo je zapitao: to namjeravate uiniti? Sto namjeravate uiniti s ovim ljudima koji ovjeku veu ruke i noge, prerezu mu vrat i prospu mozak? Dati im minimalnu kaznu? Da, a to je samo jedna od etiri toke. A to da kaemo o Kenvonu Clutteru, djeaku pred kojim je bio cio ivot, koji je .beznadno bio svezan gledajui smrtnu borbu svog oca. Ili mlada Nancy Clutter koja je sluala pucnjeve i znala da je sljedea na redu. Nancy koja moli da joj potede ivot: 'Nemojte. Oh, molim vas, nemojte. Molim vas! Molim vas!' Kakva agonija! Kakvo neizrecivo muenje! I onda ostaje majka, zavezana, zaepljenih usta, a morala je sluati kako jedan po jedan umiru njen mu, njena ljubljena djeca. Morala je sluati sve dok ubojice, ovi to sjede ispred vas, nisu uli u njenu sobu, uperili puku u njene oi i potegli obara koji je dokrajio postojanje jedne obitelji. Green je napravio malu stanku i njeno dotakao izraslinu na stranjem dijelu svog vrata, sazrelo ispupenje koje je izgledalo kao da e sad na eksplodirati, poput bijesom obuzetog ovjeka na ijem se vratu nalazilo. Dakle, gospodo, to ete uiniti? Odrediti im minimum? Vratiti ih u kaznionicu i dati im izgleda da pobjegnu ili se okoriste uvjetnim otpustom? Idui put kad se dadnu na ubijanje moda e vaa obitelj biti na redu. Ja vam kaem, sveano je kazao gledajui na porotu kao da izaziva svakog njenog lana osobno, neki od naih stranih zloina dogaaju se samo zato to je jednom skupina dobrostivih po-rotnika odbila da izvri svoju dunost. A sada, gospodo, ja sve preputam vama i vaoj savjesti.
340 341

 Sjeo je. West mu je priapnuo: Gospodine, bilo je to majs-: torski izvedeno. Ali bilo je nekoliko Greenovih sluatelja koji su bili manje oduevljeni; poto se porota povukla na vijeanje, jedan od I njih, mladi reporter iz Oklahome, izmijenio je otre rijei s j drugim reporterom, Richardom Parrom iz Kansas Citvja, doi pisnikom Stara. ovjeku iz Oklahome se Greenov govor inio 1 hukakim i brutalnim. On je jednostavno govorio istinu, odgovorio mu je Parr. Istina moe biti brutalna. Da iskujem originalnu frazu. Ali nije trebao udarati tako jako. To nije u redu. Sto nije u redu? Cijelo suenje. Ta dvojica nemaju nikakve anse. Za razliku od Nancy Clutter, kojoj su njih dvojica pruili ansu. Perry Smith. Moj boe. Proivio je tako truo ivot... Parr je odgovorio: Ima mnogo ljudi iji ivotopisi odgovaraju ivotu tog malog kopileta. Ukljuujui i mene. Moda ja suvie pijem, ali te uvjeravam da nikad nisam hladnokrvno ubio etvoro ljudi. Daaa, a kako je s vjeanjem kopileta? I to je prilino prokleto hladnokrvno. uvi taj razgovor, prikljuio im se i veleasni Post. Dakle, zapoe dijelei male fotoreprodukcije Isusova portreta koji je naslikao Perry Smith, bio tko bio, onaj tko naslika ovakvu sliku ne moe biti potpuno zao. Pa ipak, teko je znati to da se radi. Smrtna kazna nije odgovor: ona ne daje greniku dovoljno vremena da se vrati Bogu. Ponekad oajavam. Srdaan prijan sa zlatnim zubima i srebrnastosijedom kosom srdano je ponavljao: Ja ponekad oajavam. Kadto mislim daje stari Doc Savage imao pravu ideju. Doc Savage kojega je spominjao bio je izmiljeni junak, ali veoma popularan meu mladim itateljima jeftinih asopisa prole generacije. Ako se vi, momci, sjeate, Doc Savage bijae neka vrst nadovjeka. Osposobio se na svakom podruju medicina, nauka, filozo.' 342

fija, umjetnost. Malo je bilo toga to stari Doc nije znao ili nije mogao. Jedna od njegovih ideja bila je u tome to je namislio da svijet oslobodi od zloinaca. Najprije je kupio veliki otok na oceanu. Zatim su on i njegovi pomonici on je imao vojsku izvjebanih pomonika kidnapirali sve kriminalce svijeta i odveli ih na otok. A onda je Doc Savage operirao njihove mozgove. Uklanjao bi dijelove koji su sadravali zle primisli. I kad su ozdravili, bili su svi poteni graani. Oni nisu mogli initi zloine, jer je taj dio njihova mozga bio izvaen. Sada mi pada na pamet da bi kirurgija takve vrste mogla doista biti odgovor na nj. Prekinulo ga je zvono, znak da se porota vraa. Porota je vijeala etrdeset minuta. Mnogi posjetitelji su predviali brzu odluku, pa nisu ni napustili svoja mjesta. Meutim, po suca Tatea valjalo je poi na njegovu farmu, jer je otiao da nahrani konje. Kad se napokon pojavio u crnoj halji koju je na brzinu bacio na sebe, poroti se obratio s impresivnim mirom i dostojanstvom: Gospodo porotnici, jeste li donijeli odluku? Njihov predvodnik je odgovorio: Jesmo, asni suce. Sudski podvornik je stavio pred suca zapeaene odluke. Vlak zvidi, trube ekspresnog vlaka linije Santa Fe prodrle su u sudnicu. Tateov duboki glas imao je za pratnju urlike vlaka dok je itao: Toka jedan. Mi, porota, ustanovljavamo da je optueni Richard Eugene Hickock kriv zbog ubojstva s predumiljajem, a kazna je smrt. Kao da je zainteresiran kako reagiraju zatvorenici koji su stajali pred njim s lisiinama vezani za uvare, sudac ih je dobro pogledao; oni su mu mirno uzvratili pogled i on je nastavio s itanjem svih sedam toaka koje su slijedile: jo tri osude za Hickocka i etiri za Smitha. ... a kazna je smrt; svaki put kada bi nadoao na tu reenicu, Tate bi je izgovorio nekim mrano-upljim glasom, koji kao da je bio odjek sve zaguenije tualjke vlaka. Tada je otpustio porotu (Hrabro ste obavili svoju dunost), a izvedeni su i osuenici. Na vratima se Smith obratio Hickocku: Ovo nisu bili ba blagi porotnici! Obojica su se glasno
343

--' * A

*;v

nasmijali i fotograf ih je snimio. Fotografija je objavljena u kansakom dnevniku, a potpis ispod nje je glasio: Posljednji smijeh?.

Najtei je bio oprotaj. Kada zna kamo ide i to mu se Jsprema. Njegova vjeverica je jako tuna zbog njegova odlaska. iStalno navraa u eliju traei ga. Pokuala sam je nahraniti, ali trneni nee ni blizu. Samo je Perrvja voljela.

Tjedan dana kasnije gospoda Meier je sjedila u svom salonu i razgovarala s jednim prijateljem. Da, ovamo se vratio mir, kazala je. Mislim da moemo biti sretni da su se stvari slegle. Ali i dalje osjeam tugu. S Dickom nisam nikad imala suvie dodira, ali Perry i ja smo se doista dobro upoznali. Tog poslijepodneva, kad je uo presudu i kad su ga doveli gore ja sam se zatvorila u kuhinju da ga ne vidim. Sjela sam pored kuhinjskog prozora i promatrala ljude kako naputaju sudnicu. G. Cullivan pogledao je gore, ugledao me i mahnuo mi. Hickockovi. Svi odlaze. Ba sam jutros primila lijepo pismo od gospode Hickock; ona me posjetila nekoliko puta za vrijeme procesa, ja bih joj rado pomogla, no to moete kazati u takvoj situaciji? Ali kad su svi otili i kad sam poela prati tanjure, ula sam ga kako plae. Otvorila sam radio. Da ga ne ujem. Ali ula sam ga. Plakao je poput djeteta. Nikad prije nije zaplakao, nije pokazao nikakvim znakom kako mu je. Dakle, otila sam k njemu. Do vrata njegove elije. Provukao je ruku. Htio je da mu drim ruku i ja sam to uinila, drala sam mu ruku, a on je samo izgovorio: 'Rastuio sam se od stida. Htjela sam poslati po oca Goubeauxa kazala sam mu da e mi sutra biti prvi zadatak da mu pripremim panjolsku riu ali umjesto odgovora on mi je samo jo jae stiskao ruku. I ba te noi, uza sve protekle noi, ostavili smo ga samog. Wendle i ja gotovo i nismo izlazili, jer smo se uhvatili jednog dugo odgaanog posla, pa Wendle nije bio voljan da ga prekida. Ali uvijek u aliti to smo ga ostavili samog. Ujutro sam mu pripremila riu. Nije htio ni daje takne. Gotovo ni da progovori sa mnom. Mrzio je cio svijet. Ali kad su u toku jutra doli ljudi da ga odvezu u kaznionicu, on mi je zahvalio i poklonio mi svoju sliku. Mala kodak fotografija kad mu je bilo esnaest godina. Rekao je da eli da ga se tako sjeam, kao djeaka sa slike.
344

Zatvori su veoma vani za privredu opine Leavenworth Ju Kansasu. Tu se nalaze dvije dravne kaznionice, jedna za Imukarce, a druga za ene; tu je i Leavenworth, najvei federalni zatvor, a u Fort Leavenvrorthu smjeten je najvei vojni zatvor drave, sive Disciplinske kasarne Armije i Zrakoplovnih snaga Sjedinjenih Drava. Kad bi svi stanovnici tih institucija bili osloboeni, mogli bi naseliti mali grad. Najstariji od svih zatvora je Kansaka dravna kaznionica Iza mukarce, crno-bijela zgrada s tornjiima po kojoj se obini i rudarski gradi Lansing razlikuje od slinih naselja. Izgraena ] je za vrijeme graanskog rata, a prvog svog gosta primila je 11864. godine. U sadanje vrijeme ima oko dvije tisue zatvorenika; sadanji nadzornik Sherman H. Crouse dri kartu koja [svakodnevno pokazuje ukupan broj zatvorenika prema rasi | (npr. bijelih 1405, crnih 360, Meksikanaca 12, Indijanaca -6). Bez obzira na rasu, svaki je osuenik stanovnik kamenog sela koje je podignuto izmeu visokih zidova kaznionice koje uvaju mitraljezi; ukupno dvanaest jutara sivih betonskih ulica, blokova elija i radionica. U junom dijelu kaznionikog bloka nalazi se udna mala zgrada: to je tamna dvokatna graevina u obliku mrtvakog sanduka. Slubeno nazvana Zgradom segregacije i izolacije, ta je graevina zatvor u zatvoru. Donji kat te zgrade osuenici I nazivaju Rupa. To je mjesto gdje zatvaraju osuenike tekog ponaanja i otvrdnule izazivae nereda, koje tu i tamo tu I stiavaju. Uspinjui se zavojitim eljeznim stubama, stie se na I gornji kat; to je Hodnik smrti. Jednog kiovitog travanjskog poslijepodneva ubojice Cluj tterovih su se prvi put uspeli tim stubama. Stigavi u Lansing
345

nakon osmosatne vonje automobilom koji je prevalio etiri stotine milja od Garden Citvja; s pridolica je sve skinuto zatim su tuirani, a onda su veoma kratko podiani. Dobili su grube modre pamune uniforme i mekane papue (u veini amerikih zatvora uobiajeno je da osuenici na smrt nose takve papue). Onda su ih naoruani straari odveli u kiovito predveerje do zgrade u obliku mrtvakog lijesa, da bi ih nakon uspinjanja po eljeznim stubama smjestili u dvije od ukupno dvanaest elija koje poredane jedna do druge ine Hodnik smrti. elije su identine. Velike su 1,80 naprama 3 metra. Nemaju nikakva namjetaja osim leaja, toaleta, umivaonika i visoko gore jedne arulje koja gori dan i no. Prozori elija vrlo su uski i ne samo da su provideni reetkama ve su prekriveni i gustom ianom mreom, crnom kao udoviki veo; zbog toga prolaznici mogu samo zapaziti nejasne sjene kandidata za vjeanje. . Sami osuenici mogu iznutra dosta dobro vidjeti. Ono to vide je prljavi prazni prostor koji ljeti slui kao nespretno igralite za baseball; iza tog prostora je dio zida kaznionice, a iznad zida je djeli neba. Zid je od gruba kamena, a unutar pukotina legu se golubovi. Zahrala eljezna vrata smjetena u zidu postavljena su tako da ih stanari Hodnika smrti mogu vidjeti. Svako njihovo otvaranje uzbudi golubove i natjera ih na panino krilatanje, jer vrata uasno kripe, cie. Ta vrata vode u prostoriju bez prozora, neku vrst spremita u kojemu je zrak vlaan i leden i za najtoplijeg dana. Tu se nalaze razne stvari: hrpe metala koje osuenici upotrebljavaju za izradu automobilskih registracijskih tablica, stari strojevi, razna oprema za igralite baseballa a osim toga tu su neobojena drvena vjeala, koja jo slabo miriu na borovinu. Jer to je prostorija za izvrenje smrtnih kazni drave Kansas. Kad ovamo dovedu ovjeka na vjeanje, zatvorenici kau za nj da je otiao u Kutak ili, alternativno, daje posjetio skladite. ; U skladu s presudom odlueno je da Smith i Hickock pos. 346

jete skladite za est tjedana: u petak 13. svibnja 1960, jednu minutu poslije pola noi.

Kansas je ukinuo smrtnu kaznu godine 1907; meutim, zbog naglo nastale razbojnike aktivnosti usred amerikog Srednjeg zapada (Alvin Old Creepv Karpis, Charles Prettv Boy Floyd, Clyde Barrow i njegova ubojstvima odana dragana Bonnie Parker, poznati kao Bonnie i Clyde), dravni zakonodavci su 1935. godine izglasali ponovno uvoenje smrtne kazne. Meutim, sve do 1944. godine krvnik nije imao prilike da iskae svoje umijee; u toku sljedeih deset godina to mu je omogueno jo devet puta. Ali est punih godina, odnosno od 1954. godine, krvnik nije u Kansasu zaradio honorara (osim u Disciplinskim kasarnama Armije i Zrakoplovstva, koje su takoer imale vjeala). Pokojni George Docking, guverner Kansasa od 1957. do 1960, bio je odgovoran za taj prekid, jer je bio zakleti protivnik smrtne kazne (Meni se ubijanje ljudi jednostavno ne svia.). U ovo vrijeme, u travnju 1960, u zatvorima Sjedinjenih Drava sto devedeset osoba oekivalo je izvrenje smrtne kazne u graanskim zatvorima; petoro, ukljuujui Clutterove ubojice, nalazilo se u Lansingu. Tu i tamo vane posjetitelje zatvora pozovu kako je to rekao jedan visoki slubenik kaznionice da malo zavire u Hodnik smrti. Oni koji prihvate poziv dobiju straara koji, vodei tog turista uza eljezno stubite, identificira osuenike na smrt, na nain koji i straaru izgleda komino formalistian: A ovdje, rekao je jednom posjetitelju 1960. godine, ovo je g. Perry Edward Smith. A iza susjednih vrata je prijatelj gospodina Smitha, g. Richard Eugene Hickock. Tamo je g. Earl Wilson, a iza g. Wilsona imamo gospodi* na Bobbvja Joea Spencera. A to se tie posljednjeg gospodina, nema sumnje da ete u njemu prepoznati gospodina Lowella Leeja Andrewsa. Earl Wilson, vrsto graeni Crnac koji pjeva himne, osuen je da umre zbog otmice, silovanja i muenja mlade bijele ene;
347

iako je preivjela, rtva je ostala teak invalid. Bobby Joe Spencer bijelac, mladi enskasta izgleda, priznao je da je ubio postariju enu iz Kansas Citvja, vlasnicu pansiona u kojemu je ivio. Guverner Docking, koji je poraen na iduim izborima (u velikoj mjeri upravo zbog svoga stava prema smrtnoj kazni), prije nego je napustio svoju guvernersku stolicu u sijenju 1961. godine, preinaio je smrtne kazne posljednje dvojice osuenika na doivotan zatvor, to uglavnom znai da nakon sedam godina mogu zamoliti uvjetno otputanje. Meutim, Bobby Joe Spencer je uskoro ponovno ubio: iljkom je na smrt izbo drugog mladog osuenika smatrajui ga takmacom u ljubavi prema jednom starijem osueniku (kao to je jedan funkcionar kaznionice objasnio: Dvije mizerije koje se tuku zbog bezvrijednog metalnog novia). Zbog tog djela Spencer je zaradio jo jedan doivotni zatvor. Ali u usporedbi sa Smithom i Hickockom, ili s petim ovjekom u Hodniku smrti, Lowellom Leejem Andrewsom, Wilson i Spencer bili su javnosti gotovo nepoznati. Novine im nisu posvetile toliko panje. Golemi osamnaestogodinjak slabog vida, Lowell Lee Andrews, nosio je naoale s ronatim okvirom, a teio je gotovo sto pedeset kilograma. Prije dvije godine bio je student biologije druge godine na Kansakom sveuilitu. Premda je bio usamljen stvor, povuen i veoma rijetko komunikativan, njegovi znanci i na sveuilitu i u rodnom gradu Wolcottu, Kansas, smatrali su ga izvanredno ljubaznim, blagim i ak njenim (kasnije je jedan dnevnik u Kansasu tiskao lanak 0 njemu pod naslovom Najbolji djeak u Wolcottu). Ali u tom mirnom mladom studentu postojala je druga linost o kojoj nitko nita nije slutio, a koju su potresale zapanjujue emocije i iskrivljena svijest kroz koje su hladne misli plovile u okrutnim smjerovima. Njegova obitelj njegovi roditelji 0 neto starija sestra Jennie Marie bila bi zapanjena da je poznavala sne na javi koje je Lowell Lee sanjao ljeta i jeseni 1958. godine; izvanredan sin i oboavani brat namjeravao je da ih sve potruje.
348

Andrewsov otac bio je uspjean farmer; nije imao mnogo para u banci, ali je posjedovao zemlju ija je vrijednost bila procijenjena na otprilike dvjesta tisua dolara. Zelja da naslijedi to imanje bila je oigledno motivacija koja je inspirirala zavjeru Lowella Leeja da uniti svoju obitelj. Jer potajni Lowell Lee, onaj koji se sakrio u plahom i bogobojaljivom studentu biologije, zamiljao je sebe kao majstorskog kriminalca ledena srca: htio je imati na sebi gangsterske svilene koulje i upravljati sportskim automobilima grimizne boje. Odluio je da ga vie ne poznaju kao slabovidnog debelog kolskog tipa pretjerane teine, jo djevianskog kolarca. I premda on nije mrzio ni jednog lana svoje obitelji, ili to barem nije svjesno osjeao, ubojstvo svih njih inilo mu se kao najbri i najrazumniji nain da oivotvori fantazije koje su ga opsjedale. Oruje za koje se odluio bio je arsen; nakon trovanja rtava imao je namjeru da ih baci u njihove krevete i zapali kuu, u nadi da e istraitelji takvu smrt proglasiti sluajnom. Meutim, jedan gaje detalj prilino smetao: recimo da obdukcije otkriju nazonost arsena? A to ako se dokae da je on negdje kupio arsen? Krajem ljeta on je smislio drugaiji plan. Tri mjeseca je utroio na doradu detalja. Napokon je stigla studenaka no kad je bio spreman na akciju. Bio je to ameriki rtveni tjedan, odnosno posljednji tjedan mjeseca studenoga. Lowell Lee je dane tih kolskih praznika provodio kod kue, kao i Jennie Marie, inteligentna, ali inae sasvim jednostavna djevojka, koja je pohaala sveuilite u Oklahomi.'Oko sedam sati uveer 28. studenoga Jennie Marie je sjedila sa svojim roditeljima u salonu gledajui televiziju; Lowell Lee je bio zakljuan u svojoj spavaoj sobi. itao je posljednje poglavlje Brae Karamazova. Kad je taj zadatak izvrio, obrijao se, obukao svoje najbolje odijelo i stao puniti poluautomatsku puku kalibra 22 i ruger, revolver takoer kalibra 22. Revolver je stavio u futrolu na bedru, puku je stavio na rame i hodnikom se uputio do zamraenog salona, u kojem su jedino poigravala svjetla s ekrana televizora. Upalio je svjetlo, nanianio puku, povukao obara i pogodio sestru izmeu oiju, ubivi je na mjes-

349

tu. Majku je ustrijelio tri puta, oca dvaput. Razvaljenih oiju i rairenih ruku majka je zateturala prema njemu; pokuala je . neto rei, usta su joj se otvarala i zatvarala, ali je Lowell Lee 1 dreknuo: Zavei. Kako bi se uvjerio da ga je doista posluala, on ju je jo tri puta ustrijelio. G. Andrews je jo bio iv; plaui, \ mumljajui, on se po podu vukao prema kuhinji, ali na vratima kuhinje sin je izvukao revolver i potpuno ga ispraznio; tada ga 1 je ponovno napunio i ispraznio; njegov je otac primio ukupno sedamnaest metaka. Prema izjavama koje su mu pripisane, Andrews nije u vezi s tim nita osjeao. Dolo je vrijeme i ja sam uinio ono to sam morao. To je sve o tome. Nakon pucanja podigao je prozor u svojoj spavaoj sobi i gurnuo zavjesu. Zatim je kao sumanut jurio kuom otvarajui puanim kundakom ladice i istresajui sadraj: bila mu je namjera da krivnju prebaci na lopove. Kasnije, 1 vozei se oevim automobilom, proputovao je etrdeset milja po i snjenim i klizavim cestama, sve do Lawrencea gdje je smjeteno Kansako sveuilite. Usput je parkirao na mostu i rijeio se svoje smrtonosne artiljerije bacivi puku i revolver u rijeku Kansas. Ali dakako da je glavni cilj tog putovanja bio da osigura alibi. Najprije se zaustavio pored kue u kojoj je stanovao; razgovarao je s gazdaricom rekavi joj da je doao po pisai stroj. Nije zaboravio dodati da je zbog loeg vremena dva sata proveo na putu izmeu Wolcotta i Lawrencea. Odlazei, svratio je u kino, gdje je veoma nekarakteristino za nj brbljao s vratarom i prodavaem bombona. U jedanaest sati, kad je zavrio film, on se vratio u 1 Wolcott. Obiteljski pas mjeanac ekao je ispred glavnog ulaza. Zavijao je od gladi. Uavi u kuu i zakoraknuvi preko mrtva ti-. jela svog oca, Lowell Lee je za psa pripremio zdjelu topla mlijeka i gnjeena krumpira. Dok je pas pohlepno jeo, on je telefonirao 1 u erifov ured i rekao: Zovem se Lovvell Lee Andrews. Stanujem u Wolcott Driveu broj 6040 i elim prijaviti pljaku... Odazvala su se etiri policajca erifove patrole okruga Wyan' dotte. Jedan iz grupe, policajac Mevers, ovako je opisao scenu na koju je naiao: Dakle, bio je jedan sat poslije ponoi kad
350

smo stigli onamo. Bila su upaljena sva svjetla u kui. A Lowell Lee, taj krupni mladi tamne kose, sjedio je ispred vrata gladei psa. Dodirnuvi ga blago po glavi, porunik Athey je zapitao mladia to se dogodilo, a on je pokazao prema vratima i doista smireno kazao: 'Pogledajte unutra. Bacivi pogled, zapanjeni policajci su pozvali istranog suca za sluajeve nagle smrti. I taj je gospodin bio impresioniran beutnom bezbrinou mladog Andrewsa. Naime, kad ga j e istrani sudac zapitao kakav sprovod eli da organizira, Andrews je odgovorio slegnuvi ramenima: Meni uope nije stalo to namjeravate s njima uiniti. Uskoro su se pojavila dva iskusnija detektiva koja su se bacila na posao sasluavanja jedinog preivjelog lana obitelji. Premda su bili uvjereni da lae, detektivi su s uvaavanjem sluali priu 0 tome kako se on odvezao u Lawrence po pisai stroj, kako je posjetio kinematografi vratio se kui iza ponoi pronaavi ubi jenu obitelj i obijeni namjetaj. On se drao svoje prie i moda je nikad ne bi izmijenio da nakon njegova hapenja i odvoenja u okruni zatvor nije vlastima pomogao veleasni g. Virto C. Dameron. Veleasni Dameron, linost iz Dickensonovih romana, sav mastan i usrdan govornik vjeno dobre volje i jednostavnih propovijedi, bio je sveenik baptistike crkve Grandview u Kansas Citvju, koju je Andrewsova obitelj redovito pohaala. Okruni sudac istraitelj telefonom ga je probudio i hitno ga pozvao, tako da se Dameron pojavio na vratima zatvora oko tri sata ujutro. Detektivi koji su ustrajno ali bezuspjeno ispitivali osumnjienog povukli su se u drugu sobu ostavivi sveenika da nasamo razgovara sa svojim upljaninom. Za ovoga je to bio fatalan razgovor, jer evo kako ga je mnogo mjeseci poslije toga opisao svom prijatelju: G. Dameron je rekao: 'Nego, sluaj, Lee, ja te poznajem cio tvoj ivot. Jo otkad si bio punoglavac. A i tatu sam ti znao cijelog njegova ivota, mi smo odrasli zajedno, bili smo prijatelji iz djetinjstva. I zbog toga sam ovdje, a ne zato to sam sveenik, ve to te smatram lanom svoje vlastite obitelji. 1 zato to ti je potreban prijatelj s kojim moe porazgovarati i

351

. A *d3

u kojega se moe pouzdati. Meni je strano zbog tog uasnog dogaaja, i ja svim iem elim kao i ti da krivac bude uhvaen i kanjen'. Htio je znati jesam li edan. Bio sam, i on mi je nabavio koka-kolu, a onda je nastavio o tome kako se sprema na odmor s obzirom na predstojee blagdane, zapitkivao me kako mi se svia na sveuilitu, a onda je odjednom rekao: 'Nego, uj, Lee, ini se da ovdje ljudi iskazuju neke sumnje u pogledu tvoje nevinosti. Uvjeren sam da e ti pristati na primjenu detektora lai kako bi te ljude uvjerio u svoju nevinost i kako bi oni mogli zasukati rukave lovei krivca'. Zatim me zapitao: 'Lee, zar ne da ti nisi uinio tu stranu stvar? Ako si uinio, sad je trenutak da oisti duu'. Nije on to ni izrekao, a ja sam pomislio tako i tako nije vano, pa sam mu ispriao istinu, gotovo sve o tome. On je kimao glavom, brisao oi i trljao ruke i rekao da je to strana stvar i da u morati odgovarati pred Svemoguim, da moram oistiti duu i ispriati policajcima ono to sam njemu ispriao. Zar ne da u to uiniti? Ugledavi kimanje u znak potvrde, duhovni savjetnik uhienika zakroio je u susjednu sobu koja je bila nabijena policajcima i pozvao ih: Uite. Djeak je spreman da da izjavu. Sluaj Andrews postao je osnova pravnikog i medicinskog kriarskog rata. Prije suenja na kojemu se Andrews drao teze svoje nevinosti s obzirom na poremeeno duevno stanje, psihijatri klinike Menninger obavili su detaljno ispitivanje optuenog. Ispitivanje je izvuklo dijagnozu shizofrenija simpleks. Izrazom simpleks jednostavan dijagnostiari su mislili rei da Andrews nije patio od razoaranja, od krivih percepcija i halucinacija, ve od osnovne bolesti odijeljenog razmiljanja od osjeaja. On je razumio prirodu svojih ina, znao je da su zabranjeni i da na temelju njih treba biti kanjen. Citirajmo dra Josepha Sattena, jednog od psihijatara koji su ispitivali optuenog: Ali Lovvell Lee Andrews nije osjeao nikakvih emocija. Sebe je smatrao jedinom vanom, jedinom znaajnom osobom na svijetu. A u njegovu usamljenom svijetu njemu se
352

inilo umorstvo majke jednako normalnim kao to je ubijanje ivotinje ili muhe. Prema miljenju dra Sattena i njegovih kolega Andrewsov zloin je predstavljao takav neoboriv primjer umanjene odgovornosti da je taj sluaj ponudio idealne izglede za opovrgavanje M'Naghtenova propisa u sudovima Kansasa. Kao to je ranije kazano, M'Naghtenov propis ne priznaje nikakav oblik umobolnosti ukoliko je optueni bio sposoban da lui dobro ponaanje od zlih ina gledano pravno, ne moralno... Unato oajanju psihijatara i liberalnih jurista, propis prevladava u sudovima britanskog Commonwealtha i u sudovima Sjedinjenih Drava osim u petest drava i u Okrugu Columbia, za ije je sudove obavezno Durhamovo pravilo koje je blae, iako prema miljenju nekih autoriteta nepraktino. Pravilo se jednostavno sastoji u izreci da optuena osoba nije kazneno odgovorna za nezakonite ine koji su rezultat duevne bolesti ili duevnog poremeaja. Ukratko, Andrewsovi branitelji, tim sastavljen od psihijatara i dvojice prvorazrednih advokata, nadao se da e postii pobjedu koja e imati karakter pravnog presedana. Glavni je cilj obrane bio da uvjeri sud kako je doao trenutak zamjene M'Naghtenova pravila Durhamovim. Da se to dogodilo, zbog obilnih dokaza u pogledu njegova shizofreninog stanja, Andrews zacijelo ne bi bio osuen na vjeanje, ak ni na zatvor, ve bi bio zatvoren u Dravnoj bolnici za umobolne kriminalce. Meutim, obrana nije raunala na optuenikova religioznog savjetnika, neumornog veleasnog g. Damerona, koji se na suenju pojavio kao glavni svjedok optube. Svojim iskienim rokoko stilom pionirskih propovjednika, on je ispriao sudu kako je biveg uenika svoje nedjeljne crkvene kole esto upozoravao na neumitni boji gnjev: Ja kaem, nita na svijetu nije vrednije od tvoje due, a ti si mi niz puta priznao u naim razgovorima da je tvoja vjera slaba, da nema vjere u Boga. Ti zna da je sav grijeh uperen protiv Boga i da je Bog tvoj krajnji sudac, i ti mu mora odgovarati. To sam mu rekao kako bih ga naveo da
353

* % *&* . < )

osjeti strahotu stvari koju je uinio i da e Svemoguemu odgovarati za svoje zloine. Veleasni Dameron oigledno je bio odluan u svom vjerovanj u da mladi Andrevvs treba odgovarati ne samo Svemoguem, ve i ovozemaljskim silama, pa je njegovo svjedoenje uz priznanje optuenog sredilo stvar. Predsjedavajui sudac odrao je M'Naghtenovo pravilo, a porota je poklonila dravi smrtnu kaznu koja se od nje traila.

Petak, trinaesti svibnja, prvi datum odreen za smaknue Smitha i Hickocka, proao je bez posljedica, jer je Vrhovni sud Kansasa odgodio izvrenje presude dok ne budu rijeene molbe za ponovno suenje, koje su podnijeli njihovi branitelji. Isti sud je ba u to vrijeme bio zabavljen pretresom Andrewsova sluaja. Perrvjeva elija bila je do Dickove. Premda nisu mogli vidjeti jedan drugoga, mogli su bez po muke razgovarati, ali Perry se rijetko obraao Dicku, i to ne zbog neke izraene mrnje izmeu njih dvojice (nakon izmjene nekoliko mlakih primjedbi, njihov se odnos okrenuo u meusobnu toleranciju: beznae ih je natjeralo da se ponaaju kao neroeni sijamski blizanci); razlog je bio u Perrvju, opreznom kao uvijek, tajnovitom, sumnjiavom, koji nije htio da straari i drugi zatvorenici prislukuju njegove privatne stvari posebno Andrews ili Andy, kako su ga prozvali ostali iz Hodnika. Andrewsov kolovani akcent i formalna kvaliteta njegove na sveuilitu glaane inteligencije bili su pravo prokletstvo za Perrvja, jer je on, iako nije otiao dalje od treeg razreda, ipak smatrao da je ueniji od veine svojih znanaca, pa ih je s uitkom ispravljao, a naroito gramatiku i izgovor. Ali ovdje se odjednom naao netko, i to dijete!, tko je stalno njega ispravljao. Je li bilo ikakvo udo to nikad nije otvarao usta? Bolje gubicu drati zatvorenu nego se izloiti opasnosti da te dijete s koleda recimo ovako ispravlja: Nemoj govoriti dezinteresiran, ako eli kazati nezainteresiran. Andrews je mislio dobro, on nije bio zloban, ali Perry bi ga mogao skuhati u ulju. On to nije
354

priznavao i nitko nije mogao dokuiti zato bi nakon jednog od takvih poniavajuih incidenata on samo sjedio, kuhao u sebi i ignorirao jelo koje mu je bilo donoeno tri puta dnevno. Poetkom lipnja on je sasvim prestao jesti rekavi Dicku: Ti moe ekati na konopac, ali ne ja. Od tog trenutka odbijao je da takne hranu ili vodu, ili da bilo kome kae rije. Tek poto je pet dana tako postio, nadzornik je to ozbiljno shvatio. estog dana naredio je da se Smith preseli u zatvorsku bolnicu, ali to nije ublailo Perrvjevu odlunost. Kad su ga pokuali silom nahraniti, on je uzvraao borbom, udarao je glavom i stiskao vilice sve dok nisu bile krute kao konjska kopita. Naposljetku su ga morali svezati i hraniti intravenozno ili kroz cijev proguranu kroz nosnice. Bez obzira na to on je u iduih devet tjedana pao sa 84 na 57 kilograma. Nadzorniku zatvora je reeno da hranjenje silom nee moi pacijenta vjeno odrati na ivotu. Iako ga se Perrvjeva snaga volje duboko dojmila, Dick uope nije pomiljao da je Perrvjev cilj samoubojstvo. ak i kad je javljeno da je Perry u komi, on je kazao Andrewsu, s kojim se sprijateljio, da se njegov prijatelj samo pretvara. On ih eli natjerati da pomisle da je lud. Andrews, koji ne moe bez jela (jednu biljenicu je ispunio crteima jestiva, sve od kolaia s jagodama do peenog prasca), ograniio se na logian komentar: Moda i jest lud. Tako se muiti gladovanjem. On samo eli otii odavde. Igra igru. Tako e kazati da je lud i stavit e ga u ludnicu. Dick je kasnije esto citirao Andrewsov odgovor smatrajui ga finim primjerom djeakova kominog razmiljanja, njegova samodopadljivog hodanja po oblacima. Dakle, Andrews je navodno rekao, doista mi nije jasno zato je izabrao tako teak put da to postigne. Izgladnjivati se. Jer prije ili kasnije otii emo odavde. Ili emo pjeke ili e nas iznijeti u lijesu. Sto se mene tie, meni je svejedno hou li hodati ili e me nositi. Na kraju krajeva, sve je sasvim isto.
355

Dick mu je odgovorio: Nesrea je s tobom, Andy, to ti ne cijeni ljudski ivot. Ukljuujui vlastiti. Andrews se sloio. Ali, nastavio je, jo u ti neto rei. Ako ja ikada izaem odavde iv, mislim preko zidova i sasvim napolje hm, moda nitko nee znati kamo je Andy krenuo, ali zacijelo > e saznati gdje je bio. Perry je cijelo ljeto lebdio izmeu polubudnog mrtvila i i bolesnog sna, sav okupan u znoju. Glasovi su mu hrlili glavom, a jedan ga je glas neumorno zapitkivao: Gdje je Isus? Gdje? Jednom se probudio viui: Ptica je Isus! Ptica je Isus! Njegova najdraa stara kazalina fantazija, ona u kojoj se zamiljao kao Perry O'Parsons, jedan ovjek simfonija vratila mu se u obliku sna koji se ponavlja. Geografsko sredite tog sna bio je noni lokal u Las Vegasu. S bijelim cilindrom na glavi i u bijelom smokingu, on je vrckao pozornicom na kojoj ga je pratio reflektor svirajui jedan instrument za drugim harmoniku, gitaru, bendo i bubnjeve i pjevajui pjesmu Ti si moje sunce; zatim bi step-koracima proplesao stepenice do izdignute platforme i poklonio se publici. Nije bilo nikakvog aplauza, a ipak su tisue ljudi zauzele mjesta u velikoj i raskonoj prostoriji. udna publika, uglavnom mukarci i uglavnom Crnci. Buljei u njih, znojem obliveni zabavlja napokon bi shvatio njihovu utnju, jer bi odjednom shvatio da su to fantomi, duhovi zakonski ubijenih i unitenih ljudi na vjealima, u plinskim komorama, na elektrinim stolicama. Istog trena bi shvatio da je doao da im se prikljui, da zlatno obojene stepenice vode na vjeala i da se platforma na kojoj je stajao otvara ispod njega. Cilindar mu je spao s glave; piajui i serui Perry O'Parsons uao je u vjenost. Jednog poslijepodneva pobjegao je iz sna i probudio se ugledavi nadzornika kako stoji pored njegova kreveta. Nadzornik je rekao: ini se kao da su te napale neke more? Ali Perry mu nije nita odgovorio. Nadzornik, koji je nekoliko puta posjetio bolnicu i pokuao natjerati zatvorenika da prekine trajk glau, ovaj put mu je rekao: Imam neto ovdje. Od tvog oca.
356

Mislio sam da bi to elio vidjeti. Golemim usijanim oima na ve fosforescentno blijedu licu Perry je zurio u strop. Ostavivi razglednicu na stolu pored pacijentova kreveta, odbijeni posjetitelj je otiao. Te noi Perry je bacio pogled na razglednicu. Bila je adresirana na nadzornika, a imala je potanski ig Blue Lake, Kalifornija; tekst, ispisan Perryju dobro poznatim klinastim rukopisom, glasio je: Dragi gospodine, saznao sam da je moj djeak Perry opet povjeren vama na uvanje. Molim vas napiite mi to je loe uinio i mogu li ga vidjeti ako doem tamo. Ja sam dobro i zdravo to i vama elim. Tex J. Smith. Perry je unitio kartu, ali njegova svijest ju je zadrala, jer ga je nekoliko sirovih rijei emotivno uskrsnulo, oivjevi ljubav i mrnju i podsjetivi ga da je on jo ono to je pokuavao ne biti iv. I naprosto sam odluio da takav i ostanem, kasnije je ispripovjedio prijatelju. Da ostanem iv takav kakav jesam. Ma tko da zaeli moj ivot, ja ga neu posluiti. Morat e se boriti za nj. Sljedeeg jutra zatraio je au mlijeka, to je bila prva hrana koju je dobrovoljno uzeo u etrnaest tjedana. Zahvaljujui dijeti od tuenih jaja i naranina soka, on je malo-pomalo stekao izgubljenu teinu. Doktor Robert Moore, lijenik kaznionice, smatrao ga je poetkom listopada dovoljno snanim da se vrati u Hodnik. Kad se vratio, Dick se nasmijao i rekao: Dobro doao kui, ljubavi. Prole su dvije godine. Odlazak Wilsona i Spencera ostavio je Smitha, Hickocka i Andrewsa same s upaljenim aruljama i zasjenjenim prozorima Hodnika. Oni nisu imali privilegije obinih zatvorenika; nema radioprijemnika ili igraih karata, nema ni vjebanja. Uope nisu smjeli naputati svoje elije, osim svake subote kad su odvoeni na tuiranje i kad bi dobivali istu odjeu: jedini drugi razlozi privremenog naputanja elije bili su veoma rijetki posjeti branitelja ili roaka. Gospoa Hickock
357

je dolazila jednom mjeseno; njen je mu umro, ona je izgubila farmu i, kao to je kazala Dicku, sad ivi kod jednog roaka, sad kod drugog. Perrvju se inilo da on postoji duboko ispod vode, jer je Hodnik uglavnom bio siv i miran poput oceanskih dubina, lien svih zvukova osim hrkanja, kaljanja, uma papua na nogama i pernatog kretanja golubova koji se gnijezde u zidovima kaznionice. Ali ne uvijek. Ponekad, kako je Dick napisao u pismu svojoj majci, ne moe se ni uti dok razmilja. Bacaju ljude u donje elije koje nazivaju Rupom, a dobar dio njih se bori poput luaka. Psuju i viu cijelo vrijeme. To je nepodnoljivo, pa onda svi poinju vikati zahtijevajui da zaveu. Volio bih kad bi mi poslala epove za ui. Jedino mi ne bi dozvolili da ih nosim. Nema mira za pokvarenjake. Mislim. Mala zgrada stoji vie od stoljea, a promjene godinjih doba izazivaju razliite simptome njene starosti: zimska hladnoa proimala je detalje i cjeline od kamena i eljeza, a ljeti kad bi se temperature popele i do etrdeset i vie stupnjeva, stare elije postajale bi smrdljivi kotlovi. Koa me tako pee od vruine, napisao je Dick u pismu od 5. srpnja 1961. Nastojim se ne micati. Samo sjedim na podu. Moj je krevet suvie mokar od znoja da bih na njemu leao, a smrad mi izaziva muninu, jer se kupamo samo jednom tjedno i uvijek smo u istoj odjei. Nema nikakve ventilacije, a upaljene arulje stvaraju jo veu vruinu. Stjenice se pojavljuju iz zidova. Za razliku od obinih zatvorenika, osueni na smrt ne moraju obavljati rutinske poslove; svojim vremenom mogu raspolagati kako im drago mogu spavati po cijele dane, to je Perry esto i inio (Pravim se da sam jo sasvim mala beba koja ne moe oi drati otvorene), ili itati po cijele noi, kao to je to obiavao initi Andrews. Andrews je itao tjedno prosjeno od petnaest do dvadeset knjiga; njegov ukus ukljuivao je i und i belle lettres, a volio je i poeziju, posebno Roberta Frosta, ali je uivao i u Whitmanu, Emily Dickinson i u kominim poemama Ogdena Nasha. Premda je njegova

neugasiva e za itanjem ubrzo iscrpla police kaznionike bi blioteke, kaznioniki kapelan i drugi koji su se sa simpatijama odnosili prema Andrewsu opskrbljivali su ga paketima knjiga iz javne biblioteke Kansas Citvja. \ I Dick je bio prilian knjiki crv, ali njegovo zanimanje , je bilo ogranieno na dvije teme seks, kao u romanima j Harolda Robbinsa i Irvinga Wallacea (Perry je jednu od tih | knjiga posudio od Dicka, ali mu je vratio s indigniranom j napomenom: Degenerirano smee za prljave degenerirane; mozgove!), i na pravnu literaturu. Svakog bi dana provodio i sate listajui pravne knjige, kompilirajui citate za koje je vje- rovao da bi mogli preokrenuti njegovu osudu. Slijedei isti cilj, j ispalio je kanonade pisama organizacijama kao to su Amerika f unija za graanske slobode i Udruenje pravnika drave Kan* f sas; u svojim pismima napadao je svoje suenje kao travestiju pravog procesa i molio primatelje da mu pomognu u njegovu zahtjevu za novim suenjem. I Perrvja je nagovorio da napie sline molbe, ali kad je Dick predloio i Andvju da se ugleda u njih piui proteste u svoju korist, Andrews je odgovorio: Ja vodim brigu o svom vratu, a vi vodite brigu o svojim. (Zapravo, Dickov vrat nije bio onaj dio njegove anatomije koji ga je najvie zaokupljao. Kosa mi ispada na rukoveti, povjerio se u jednom pismu svojoj majci. Oajan sam. Koliko se sjeam, nitko u naoj obitelji nije bio elav, pa oajavam zbog pomisli da budem runi stari elavac) Dvojica nonih straara koji su preuzeli deurstvo jedne jesenske veeri 1961. godine donijeli su im vijesti. Dakle, rekao je jedan od njih, ini se da vi djeaci moete oekivati drutvo. Domet te primjedbe bio je jasan publici: to je znailo da su dva mlada vojnika kojima je bilo sueno zbog ubojstva kansakog eljeznikog radnika bila osuena na najvie kazne. Da gospodine, da gospodine, rekao je straar potvrujui tu vijest, izreena im je smrtna kazna. Dick je odvratio: Nema sumnje. Ona je vrlo popularna u Kansasu. Porote je dijele kao bombone djeci.
359

358

Jednom od vojnika, Georgeu Ronaldu Yorku, bilo je osamnaest godina; njegov drug, James Douglas Latham, bio je godinu stariji. Obojica su bili izvanredno naoiti, to vjerojatno objanjava injenicu zato su horde tinejderki pratile njihovo suenje. Premda su osueni zbog jednog ubojstva, dvojica vojnika izvrila su sedam umorstava za vrijeme svoje ubojstvene cross countrv utrke. Ronnie York, plavih oiju i plavokos, roen je i odgojen na Floridi, gdje je njegov otac bio dobro poznat i dobro plaen dubinski ronilac. Yorkovi su vodili ugodan i udoban obiteljski ivot, a Ronnie, previe voljen i previe hvaljen od svojih roditelja i oboavan od mlade sestre, bio je sredite tog ivota. Lathamov predivot bio je upravo suprotan Ronniejevu, pa je u svemu podsjeao na ivotopis Perrvja Smitha. Roen je u Teksasu kao najmlae dijete plodnih, vjeno posvaanih roditelja bez para. Kad su se napokon rastali, ostavili su svoje potomstvo da se brine o sebi kako zna, pa su se djeca ratrkala ovamo i onamo, bez oslonca, bez konopca, divlja i neeljena, poput hrpe morske trave. U elji da se negdje skloni, Latham se u sedamnaestoj godini prijavio u vojsku, da bi se poslije dvije godine naao u vojnom zatvoru Fort Hood, u Teksasu, jer je osuen zbog privremenog dezerterstva. Tamo se upoznao s Ronniejem Yorkom, koji je takoer izdravao kaznu zbog privremenog dezerterstva. Premda oni nisu bili slini ak ni fiziki, jer je York bio visok i flegmatian, dok jeTeksaanin bio nizak mladi sa ivim lisijim oima koje su uzbudljivo oivljavale njegovo vrsto i privlano lice ipak su ustanovili da dijele barem jedno zajedniko uvjerenje: svijet je odvratan i svatko bi se u njemu bolje osjeao mrtav. To je truo svijet, rekao je Latham. Niskost je jedini odgovor. To je ono to svi razumiju podlost. Zapali ovjekov hambar i on e to osjetiti. Otruj mu psa. Ubij ga. Ronnie je dodao da Latham ima stopostotno pravo, a onda je zaustio: Bilo kako bilo, kad nekoga ubije, ini mu uslugu. Prve osobe koje su odabrali da im uine uslugu bile su dvije ene iz Georgije, ugledne domaice, koje su na svoju nesreu
360

upoznale Yorka i Lathama nedugo poto je ovaj ubilaki par pobjegao iz vojne kaznionice Fort Hood. Odmah su ukrali kamion i odvezli se do Jacksonvilla na Floridi, u Yorkov rodni grad. Scena susreta bila je benzinska stanica Esso na mranoj periferiji Jacksonvilla; vrijeme no 29. svibnja 1961. Najprije su odbjegli vojnici odluili da se odvezu do floridskog grada s namjerom da posjete Yorkovu obitelj. Meutim, kad su se nali tamo, York se odjednom dosjetio da moda ne bi bilo najmudrije uspostavljati kontakt s njegovim roditeljima; njegov otac zna kadto iskazati vraki temperament. On i Latham su razgovarali o tome i odluili su da New Orleans bude njihovo novo odredite. Zaustavili su se na pumpi Esso da kupe benzin. Jo jedan automobil pored njih je uzimao gorivo. U njemu su se nalazile dvije matronske budue rtve, koje su se poslije dana obilaenja po trgovinama i zabave u Jacksonvillu vraale svojim domovima u malom gradiu nedaleko od granice Florida-Georgia. Da, zapravo, one su izgubile put. Od Yorka su zatraile upute i on im je najuljudnije odgovorio: Vi nas slijedite. Mi emo vas izvesti na pravi put. Ali put na koji ih je izveo bio je sasvim kriv: bila je to uska cestovna okretnica koja se gubila u movari. Ipak su ih dvije ene vjerno slijedile sve dok se vodee vozilo nije zaustavilo i dok nisu na svjetlu reflektora svojeg vozila ugledale dvojicu na pomo spremnih i mladia kako im se pjeice pribliavaju. Isto tako ugledale su, ali je bilo prekasno, daje svaki od njih naoruan crnim biem od govedske koe. Bievi su bili vlasnitvo pravog uvara ukradenog kamiona, uzgajivaa goveda. Lathamu je palo na pamet da bieve upotrijebe kao garote*, pa su tako i postupili nakon to su opljakali ene. U New Orleansu kupili su pitolj zarezavi na drci dva rovaa. U iduih deset dana rovau na drci dodani su novi zarezi u Tullahomi, Tennesseeju, gdje su nabavili elegantni crveni dod-ge ubivi njegova vlasnika, trgovakog putnika. Jo su dva znaka '
* Garota, eljezna naprava kojom su nekad u panjolskoj izvravali smrtne osude (guenjem).

361

dodana na periferiji St. Louisa u Illinoisu, gdje su ubili jo dvojicu ljudi. Kansaka rtva koja je slijedila prvih pet bio je djed; zvao se Otto Ziegler, imao je ezdeset i dvije godine i bio je robustan ovjek sklon prijateljskom nastupu, jedan od onih koji nee proi pored ofera u nevolji a da mu ne ponudi pomo. Vozei se jednog lijepog lipanjskog jutra kansakom autocestom, g. Ziegler je ugledao crveni automobil parkiran sa strane, podignute maske, i dvojicu mladia ugodna izgleda kako neto rade oko motora. Kako je dobrostivi g. Ziegler mogao znati da je motor bio iv i zdrav i da je to samo trik koji e posluiti za pljakanje i ubijanje eventualnih Samariana! Njegove posljednje rijei glasile su: Mogu li vam ikako pomoi? S udaljenosti od neto vie od est metara York je poslao metak koji je smrskao starevu lubanju, a zatim se okrenuo prema Lathamu i rekao: Nije loe gaanje, to kae? Njihova posljednja rtva je i najpatetinija. Bila je to tek osamnaestogodinja djevojka namjetena kao sobarica u kolo-radskom motelu, u kojemu je divljaki par proveo no, a ona im je dopustila da s njom spavaju. Tada su joj kazali da su na putu za Kaliforniju i pozvali su je da pode s njima. Hajde, pourivao ju je Latham, moda emo svi zavriti kao filmske zvijezde. Djevojka i njen na brzinu napunjeni kartonski koveg zavrili su kao krvlju natopljena hrpa na dnu klanca nedaleko od Craiga u Coloradu; ali nije prolo mnogo sati nakon to je ona bila ustrijeljena i baena dolje do dna klisure, a njene su ubojice doista odigravale ulogu pred filmskim kamerama. Svjedoci koji su ih zamijetili kako zastajkuju pored mjesta na kojemu je pronaeno tijelo Otta Zieglera opisali su putnike crvenog automobila. Njihov opis je umnoen i u tren oka se naao u policijskim stanicama drava amerikog zapada i srednjeg zapada. Postavljeni su straarski blokovi na cestama, a helikopteri su patrolirali nad autocestama. Policajci cestovnog bloka u Utahu ulovili su Yorka i Lathama. Neto kasnije, u tabu policije u Salt Lake Citvju, mjesnoj televizijskoj kompaniji doputeno je da snimi razgovor s ubojicama. Da nije bilo zvuka, inilo bi se da

se to snimanje odnosi na dvojicu veselih, mlijekom uhranjenih atleta, koji diskutiraju o hokeju ili baseballu. Mogao se odnositi na bilo to osim na umorstva i ulogu koju su oni odigrali i s ponosom opisali u smrti sedmoro ljudi. Zato ste to uinili? zapitao ih je televizijski novinar. A York sa samozadovoljnim osmijehom odgovara: Mi mrzimo svijet. Svih pet drava koje su se natjecale na pravo da sude Yorku i Lathamu zadrale su pravno ubojstvo: Florida (elektrina stolica), Tennessee (elektrina stolica), Illinois (elektrina stolica), Kansas (vjeanje) i Colorado (plinska komora). Ali Kansas je odnio pobjedu, jer je imao najjae dokaze. Drugog studenoga 1961. ljudi iz Hodnika prvi put su se susreli s novopridolicama. Straar koji ih je pratio do njihovih elija predstavio ih je ovako: Gospodine York i gospodine Latham, elio bih vas upoznati s gospodinom Smithom ovdje. I gospodinom Hickockom. I s gospodinom Lowellom Leejem Andrewsom, najboljim djeakom u Wolcottu! Kad je ta ceremonija zavrila, Hickock je uo Andrewsa kako se cereka, pa ga je zapitao: to je tako smijeno u vezi s tim kujinim sinovima? Nita, odgovorio je Andrews. Nego sam razmiljao: kada zbroji moja tri, vaa etiri i njihovih sedmoro, to ti je etrnaest njih i pet nas. Znai pet u etrnaest izlazi prosjeno daje... etiri u etrnaest, uljudno gaje ispravio Hickock. Ovdje su etiri uboj ice i jedan koji je krenuo stranputicom. Ja nisam prokleti ubojica. Ja nisam nikada nikome otkinuo ni vlas s glave.

i
Hickock je nastavio pisati pisma protestirajui protiv svoje osude, a jedno od njih je napokon donijelo ploda. Primatelj, Eve-rett Steerman,predsjednik Odbora za pravnu pomo Udruenja pravnika drave Kansas, bio je uznemiren izjavom poiljatelja koji je inzistirao da on i njegov suoptueni prijatelj nisu imali fer suenje. Prema Hickockovim rijeima neprijateljska atmosfera u Garden Citvju onemoguila je sastavljanje nepristrane porote,
362 363

pa bi prema tome trebalo dozvoliti suenje na drugom mjestu. A to se tie porotnika koji su bili izabrani, najmanje dvojica su jasno izrazila svoje uvjerenje da su optueni krivi ve za vrijeme ispitivanja voir dire (Kad je od njega zatraeno da iskae svoje miljenje o smrtnoj kazni jedan je ovjek izjavio da je u naelu protiv smrtne kazne, ali u ovom sluaju nije); na alost, voir dire nije zapisniki uveden, jer to kansaki zakon ne zahtijeva, ukoliko to nije bilo traeno u konkretnom sluaju. Osim toga, mnogi od porotnika bili su dobri znanci pokojnika. Isto tako i sudac. Sudac Tate je bio intimni prijatelj g. Cluttera. Ali najveim blatnim kolaima Hickock je naciljao dvojicu branitelja, Arthura Fleminga i Harrisona Smitha, ija je nekompetencija i neadekvatnost glavni uzrok poiljaoeva sadanjeg opasnog poloaja, jer oni nisu bili pripremljeni za ozbiljnu obranu niti su se iskazali u njoj. Njihov slab trud, bilo je implicirano u pismu, bio je sraunat, zapravo je to bio sastavni dio dosluha izmeu obrane i optube. Bile su to teke izjave uperene protiv potenja dvojice uglednih advokata i uglednog okrunog suca, ali ako su samo djelomino tone, to bi znailo da su ustavna prava osuenika bila okljatrena. Udruenje pravnika je na navaljivanje g. Steer-mana poduzelo korak bez presedana u kansakoj pravnoj povijesti: dalo je zadatak Russellu Shultzu, mladom odvjetniku iz Wichite, da ispita optube, pa ako to prikupljeni dokazi budu zahtijevali, da javno izazove valjanost presude pozivajui se na povredu Habeas corpusa* i tako podstakne novi postupak na Vrhovnom sudu Kansasa koji je nedavno potvrdio presudu. Moglo bi se initi da je Shultzovo postupanje bilo prilino jednostrano, jer se zasnivalo na svega nekoliko razgovora sa Smithom i Hickockom, nakon kojih se pravnik pojavio pred novinarima s kriarskim frazama: Pitanje je u ovome imaju li siromani i oigledno krivi optuenici pravo na potpunu obranu? Ja ne vjerujem da bi drava Kansas jako ili dugo alila
* Habeas corpus (lat.: .imaj tijelo), poetne rijeci zakona o nepovredivosti ovjekove linosti koji je prihvaen u engleskom parlamentu 1679.

za optuenima o kojima je rije. Ali mislim da se nakon smrti pravednog sudskog procesa nikada ne bi oporavila. Shultz je napisao svoju peticiju o povredi corpusa, a Vrhovni sud Kansasa je jednom od svojih umirovljenih sudaca, Walteru G. Thieleu, povjerio zadatak da svestrano ispita sluaj. I tako se dogodilo da se gotovo dvije godine poslije suenja cijeli tim opet okupio u sudnici Garden Citvja. Jedini vani prvotni sudionici koji nisu bili opet nazoni bila su dvojica osuenika; umjesto njih i maltene na njihovu mjestu nalazili su se sudac Tate, stari g. Fleming i Harrison Smith, ije su karijere bile u opasnosti ne toliko zbog izjava samih alitelja, koliko zbog oiglednog znaenja koje je Udruenje pravnika dalo cijelom postupku. Sasluanje, koje se u jednom trenutku preselilo i u Lansing, gdje je sudac Thiele sasluao Smitha i Hickocka kao svjedoke, trajalo je ukupno est dana; najzad je svaka toka bila obraena. Osam porotnika se zaklelo da nisu poznavali ni jednog lana ubijene obitelji, etvorica su priznala da su se povrno kao znanci poznavali s g. Clutterom, ali svaki od njih, ukljuujui i N. L. Dunnana, slubenika aerodroma koji je u toku voir dire postupka dao svoju proturjenu izjavu, posvjedoili su da su u odjeljak za porotnike uli bez ikakvih predrasuda. Shultz je izazvao Dunnana: Smatrate li vi da biste htjeli biti izloeni suenju s porotnikom ije bi miljenje bilo poput vaeg? Dunnan je odgovorio potvrdno, on bi htio, na to gaje Shultz zapitao: Sjeate li se da ste bili zapitani jeste li neprijatelj smrtne kazne, ili ne? Klimnuvi, svjedok je odgovorio: Ja sam im rekao da bih pod normalnim okolnostima bio protiv smrtne kazne. Ali s obzirom na golemost ovog zloina, vjerojatno bih glasao za. Tee je bilo natezanje s Tateom: Shultz je ubrzo uvidio da je uhvatio tigra za rep. Odgovarajui na pitanja koja su relevantna za njegovo navodno prijateljevanje s g. Clutterom, sudac je odgovorio: On (Clutter) je jednom bio stranka u ovom sudu, u sluaju kojemu sam ja predsjedavao, a radilo se o odtetnom zahtjevu zbog aviona koji je pao na njegovo imanje; on je tuio za odtetu zbog tete na nekim stablima voaka. Osim te pri464
365

like nisam imao druge prilike da se s njim druim. Apsolutno nikakve. Moda bih ga vidio jednom ili dvaput u toku godine ... Koprcajui se, Shultz je okrenuo temu. Je li vam poznato, zapitao je, kakvo je raspoloenje ovdje vladalo poslije hvatanja te dvojice? Vjerujem da mi je poznato, odgovorio mu je sudac nemilosrdno samospokojno. Drim da se prema njima izgradio stav kao prema svakom drugom optuenom zbog kaznenog djela da im valja suditi po zakonu i da budu osueni ako budu proglaeni krivima; da se prema njima valja odnositi fer kao i prema svakoj drugoj osobi. Nije bilo nikakvih predrasuda prema njima zato to su bili optueni zbog zloina. Vi mislite, nastavio je Shultz lukavo, da sud nije imao razloga da se sam iskljui iz procesa? Tateove usne su se otromboljile, dok su mu oi zasjale: Gospodine Shultz, izgovorio je njegovo prezime kao produeno psikanje. Ovaj sud ne moe sam proglasiti svoje izuzee. To bi bilo u suprotnosti s kansakim zakonom. Ja ne bih mogao dopustiti izuzee ukoliko ne bih dobio propisan zahtjev. Ali zato uhapenici nisu izrazili takav zahtjev, odnosno njihovi branitelji? Shultz je sada raspravljao o tom pitanju s braniteljima, jer je prema stajalitu pravnika iz Wichite najvaniji cilj tog sasluanja bio da se oni diskreditiraju i da se dokae kako oni svojim tienicima nisu pruili minimum zatite. Fleming i Smith su se dobro drali u tom hrvanju, naroito Fleming, koji je s obaveznom kriavom crvenom kravatom i uz osmijeh koji mu nije silazio s usana dostojanstveno rezignirano izdrao Shultzov napad. Objanjavajui zato nije zatraio usluge drugog suda, odgovorio je: Kako su se veleasni Cowan, sveenik Metodistike crkve i ovjek od velikog utjecaja i ugleda u ovom mjestu, a i mnogi drugi sveenici izjasnili protiv smrtne kazne, smatrao sam da je u ovom kraju barem postavljen dobar kvas, pa da e ovdje ljudi biti mnogo pomirljiviji u pogledu kazne nego u drugim dijelovima drave. Osim toga, mislim da je brat gospode Clutter u izjavi koja je objavljena u novinama rekao da ne smatra da bi krivce trebalo osuditi na smrt.*y jW.+(,,t.
366

Shultz je imao dosta municije, ali svemu je bila zajednika implikacija da su Fleming i Smith namjerno zanemarili svoje dunosti pod pritiskom stava svoje sredine. Shultz je smatrao da su obojica izdali svoje branjenike, jer se nisu s njima dovoljno savjetovali (Fleming je odgovorio: Radio sam na tom sluaju u okviru mojih najboljih mogunosti, posveujui mu vie panje nego to inim u najveem broju sluajeva), jer su se odrekli prava na preliminarno sasluanje (Smith je odgovorio: Ali, gospodine, ni g. Fleming ni ja nismo jo u vrijeme kad su se oni odrekli tog prava bili imenovani za branitelje), jer su predstavnicima novina davali izjave koje su bile tetne za okrivljene (Shultz se obratio Smithu: Je li vam poznato da je reporter Ron Kuli iz topekakog 'Daily Capitala', citirajui vau izreku koju ste dali drugog dana suenja, napisao da vi uope ne sumnjate u krivnju g. Hickocka, ve da je vama najvea briga da umjesto smrtne kazne postignete doivotni zatvor za svog klijenta?; Smith Shultzu: Ne, gospodine. Ako je tako citirana, onda moja izjava nije tono citirana), jer nisu pripremili odgovarajuu obranu. Shultz se najvie zakaio za posljednju tvrdnju; zbog toga je relevantno reproducirati miljenja koja su napisala trojica federalnih sudaca kao rezultat zahtjeva upuenog Apelacijskom sudu Sjedinjenih Drava Desetog sudskog okruga: Meutim, mi smatramo da su oni koji prouavaju situaciju u retrospektivi izgubili iz vida probleme pred kojima su se nalazili branitelji Smith i Fleming, kad su preuzeli obranu. U trenutku kad su oni preuzeli obranu obojica optuenih ve su priznali djelo u cijelosti, a da ni tada ni ijednom kasnije na dravnim sudovima nisu nijekali dobrovoljnost svojih priznanja. Radio koji je odnesen iz Clutterove kue i koji su oni prodali u Medico Citvju najzad je pronaen, a branitelji su znali i za druge dokaze njihove krivnje kojima raspolae optuba. Kad je od njih normalno zatraeno da se izjasne jesu li razumjeli optunicu i osjeaju li se krivi, oni su odbili govoriti pred sudom, pa je sud umjesto njih ubiljeio da se ne osjeaju krivima. Ni u vrijeme suenja ni nakon suenja nije bilo dovoljno dokaza o duevnoj poremeenosti osuenika.
367

Pokuaj da se umna poremeenost iskoristi kao obrana, a oslanjajui se na ozbiljne ozljede u nesreama koje su se dogodile prije toliko godina, na glavobolje i povremene Hickockove nesvjestice, nije nita drugo ve klasino hvatanje za slamku. Branitelji su se nali u situaciji u kojoj su priznati jezivi zloini nad nevinim osobama. Okolnosti su bile takve da bi bilo sasvim opravdano da su uhapenicima savjetovali da priznaju krivnju i da se oslone na milost suda. Jedina njihova nada mogla je biti u pomisli da e ivoti tih zlom zavedenih pojedinaca biti poteeni nekim udesnim obratom sudbine. U izvjetaju koji je podnio Vrhovnom sudu Kansasa sudac Thiele je utvrdio da su podnositelji albe imali fer suenje koje nije povrijedilo njihova ustavna prava; na temelju toga je sud odbacio zahtjev za ukidanjem presude, pa je odreen novi datum za izvrenje smrtne kazne 25. listopada 1962. Lowell Lee Andrews, iji je sluaj dvaput proputovao cijeli put do Vrhovnog suda Sjedinjenih Drava, imao je biti objeen mjesec dana kasnije. Zahvaljujui odgodi koju je donio federalni sudac, Clutterovi ubojice su izbjegli svoj datum. Andrews nije.

koji se oslanja ameriko pravosue svodi na legalistiki rulet, na igru sluajnosti koja se kadto okrene u korist kriminalca, a tu igru sudionici igraju beskrajno najprije na dravnim sudovima, a zatim nastavljaju kroz federalne sudove sve do krajnjeg cilja Vrhovnog suda Sjedinjenih Drava. Ali, ni tu doivljeni poraz ne znai nita ako branitelj osuenoga otkrije ili izmisli nove razloge za ulaganje albe; uglavnom se tako dogaa, i kota sree se okree, okree se sve dok se nekoliko godina kasnije osuenik ponovno ne pojavi pred najviim sudom nacije, da bi vjerojatno opet zapoeo okrutno natjecanje. Ali, u intervalima se kota zaustavlja da bi proglasio pobjednika ili, to je sve rjee, onoga koji je izgubio: Andrewsovi branitelji borili su se do posljednjeg trenutka, ali njihov je klijent upuen na vjeala u petak 30. studenoga 1962.

Prema praksi u pogledu smrtnih kazni u Sjedinjenim Dravama, izmeu presude i njenog izvrenja proe prosjeno sedamnaest mjeseci. Nedavno je u Teksasu naoruani pljaka ubijen na elektrinoj stolici mjesec dana nakon presude; ali dok ovo piem, u Louisiani dvojica osuenih zbog silovanja ekaju rekordno vrijeme od dvanaest godina. Razlika djelomino ovisi o srei, a djelomino o trajanju sudskih sporova. Veinu branitelja u tim sporovima imenuje sud i oni rade bez naplate; da bi izbjegli budua natezanja i albe zbog neadekvatne obrane, sudovi najee na te dunosti imenuju prvorazredne strunjake koji brane s hvalevrijednom agilnou. Meutim, ak i jedan odvjetnik skromnog talenta moe godinu za godinom odgaati dan izvrenja osude jer se apelacijski sistem na
368

Bila je hladna no, ispriao je Hickock u razgovoru s novinarom s kojim se dopisivao i kojemu je bilo s vremena na vrijeme doputeno da ga posjeti. Hladna i vlana. Kia je lila u materinu, a na baseball igralitu blato ti je sezalo do muda. Kad su Andvja izveli da ode u skladite, morali su ga tjerati uskom stazom. Mi smo svi bili na prozorima i promatraliPerry i ja, Ronnie York, Jimmy Latham. Bilo je to ba iza ponoi, a skladite je bilo osvijetljeno kao uveer uoi blagdana Svih svetih. Vrata su bila irom otvorena. Mogli smo vidjeti svjedoke, mnogo straara, lijenika i nadzornika zatvora svaku prokletu stvar osim vjeala. Ona su bila smjetena u kutu, ali smo vidjeli njihovu sjenu. Sjena na zidu poput sjene boksakog ringa. Kapelan i etvorica straara vodili su Andvja, a kad su stigli do vrata, naas su se zaustavili. Andy je gledao u vjealamogao si osjetiti da gleda u njih. Ruke su mu bile svezane na trbuhu. Odjednom je Andyju pristupio kapelan i skinuo mu naoale. Bilo je nekako tuno vidjeti Andvja bez naoala. Odveli su ga unutra i ja ne znam kako je mogao vidjeti stepenice kojima se uspinjao. Bilo je sasvim tiho, samo se ulo lajanje psa u daljini. Neki gradski
369

pas. Tada smo uli to, zvuk, a Jimmy Latham je zapitao: 'to je to bilo?'. Ja sam mu objasnio to je to bilo, naime da su se pod njim otvorila vrata na podu. Tada je opet bilo neobino tiho. Osim tog psa. Stari Andy je dugo plesao. Mora da su se vraki dugo bavili oko njega. Sva kih nekoliko minuta doktor je dolazio do vrata i zakoraio bi napolje. Stajao bi tako sa stetoskopom u rukama. Ne vjerujem da je uivao u svom poslu: otvarao je usta kao da hvata zrak, a i plakao je. Jimmy je dodao: 'Imaju lijep teret za mrtvaka kola'. Ja mislim da je doktor svako malo izlazio da drugi ne vide da plae. Zatim bi se vraao i provjeravao da li mu jo srce kuca. inilo se da Andvjevo srce i nee prestati kucati. injenica je da mu je srce kucalo devetnaest minuta. Andy je bio zabavan djeak, kazao je Hickock, smjekajui se iskrivljeno s cigaretom izmeu usana. Bilo je tako kako sam mu rekao: on nije ni najmanje cijenio ljudski ivot, pa ak ni vlastiti. Neto prije nego su ga objesili on je lijepo sjeo za stol i maznuo dva peena pileta. A tog posljednjeg poslijepodneva puio je cigare, pio kokakolu i pisao pjesme. Kad su doli po njega i kada smo se oprostili s njim, ja sam mu rekao: 'Uskoro emo se vidjeti, Andy, jer sam uvjeren da i mi idemo na isto mjesto. Zato se okreni oko sebe i pronai kakvo fino hladno mjestace za nas tamo dolje'. On se nasmijao i rekao da ne vjeruje ni u nebo ni u pakao, ve da se praina pretvara u prainu. Dodao je da su ga posjetili ujak i ujna. Rekli su mu da su donijeli i lijes sa sobom, pa e ga ukopati u nekom malom groblju u sje vernom Missouriju. Na istom groblju gdje su ukopane tri osobe kojih se on otarasio. Namjera im je da njega pokopaju pored njih. Kae da je jedva zadrao ozbiljno lice kad su mu to kazali. Tada sam mu ja kazao: 'Ti si sretan to ima grob. Perryja i mene e najvjerojatnije dati ivoderu'. Tako smo se alili sve dok nije doao trenutak da ode. Na odlasku uruio mi je komad papira s pjesmicom. Ne znam je li je on napisao ili ju je prepisao iz knjige. Moje je miljenje da ju je napisao. Ako ste zainteresirani, ja u vam je poslati. srtj; -.,.
370

Kasnije je to i uinio, pa se utvrdilo da je Andrewsova oprotajna poruka zapravo deveta kitica Graveve Elegije napi sane na seoskom groblju:
Hvalisanja porijeklom, sjaj vlasti, I sva ljepota, sve to bogatstvo daje, Jednako ekaju na as kad e pasti, Jer staze slave ne vode od groba dalje.

Meni se doista sviao Andy. Bio je luak ne pravi luak poput onih to dolje riu; ve, onako, malo je enuo. Stalno je govorio kako e pobjei iz zatvora i ivjeti kao unajmljeni uboji a. c Volio se zamiljati kako tumara po Chicagu ili Los Angelesu sa strojnicom u kutiji za violinu. Kako hladi tipove. Govorio je da bi uzimao tisuu dolara po komadu. Hickock se nasmijao vjerojatno ciljajui na apsurdnost ambicija svog prijatelja, zatim je uzdahnuo i zatresao glavom. Ali kad se sjetim njegovih godina, moram rei da je to bila najpametnija osoba koju sam upoznao. Ljudska knjinica. Kadje taj djeak itao knjigu, on ju je doista proitao. Dakako danije prokleto nita znao o ivotu. Ja, ja sam ignoramus, osim kad valja neto znati o ivotu. Ja sam proetao kroz niz gnusnihulica. Vidio sam bievanje bijelog ovjeka. Gledao sam kako se raaju bebe. Vidio sam djevojku koja tada jo nije imala etrnaest godina kako, istovremeno tovari na sebe tri tipa i prua im punu vrijednost novca koji su joj platili. Pao sam s broda udaljenog pet milja od obale. Preplivao sam tih pet milja tako da mi je ivot prolazio ispred oiju svakim zaveslajem. Jednom sam se rukovao s predsjednikom Trumanom u pred vorju hotela Muehlebach. Harry S. Truman. Kad sam radio za bolnicu vozei ambulantno vozilo, vidio sam ivot sa svih strana scene od kojih bi se pas pobljuvao. Ali Andy. On nije poznavao ni jednu stvarnu ivotnu injenicu osim onoga to je proitao u knjigama. Bio je nevin kao malo dijete, kao djetece s kutijom keksa u rukama. Nijednom nije bio sa enom. Ni s mukarcem, ni s

371

mazgom. Tako je sam govorio. Moda mi se to na njemu najvie svialo. To to se nije izmotavao, ve je govorio istinu. Mi ostali u Hodniku, mi smo hrpa vaarskih umjetnika. Ja sam jedan od najgorih. Da se istakne, mora o neemu govoriti. Hvalisati se. Inae nisi nitko, nita, gomolj koji vegetira u tom predvorju pakla dimenzija 1,80 m naprama 3 m. Ali Andy nije u tome sudjelovao. Govorio bi da ne vidi svrhe govoriti o neemu to se uope nije dogodilo. Stari Perry, meutim, on se uope nije alostio to vie nee vidjeti Andvja. Andy je bio ono emu Perry tei najvie na svijetu bio je obrazovan. A to mu Perry nije mogao oprostiti. Valjda znate Perrvjev obiaj da se slui uenim rijeima, kojima napola zna smisao? Kad ga sluate, kao da sluate one nigere sa sveuilita. Dakle, on je sav izgorio kad ga je Andy stao hvatati i potezati ga na plonik. Dakako da je Andvju jedino bila namjera da mu dade ono to je Perry uvijek elio obrazovanje. Istina je da nitko ne moe izdrati s Perrvjem. On ovdje nema nijednog prijatelja. Pomiljam, doavola, pa to on misli tko je on? Ruga se i cereka svakome. Naziva ljude perverznjakoviima i degenericima. Govori im kako imaju nizak kvocijent inteligencije. teta je to svi ne moemo biti tako osjetljive due kao Perry. Takvi sveci. Pa ja znam neke stare dugoprugae koji bi sa zadovoljstvom otili u Kutak samo da se na minutu domognu Perrvja za vrijeme tuiranja. Pa nain kako on nadvisuje Yorka i Lathama! Ronnie kae da bi dao sve na svijetu da se domogne jednog bia. Kae da bi njime Perrvja samo malo stisnuo. Ja ga ne optuujem. Na koncu konca, svi smo u istom sosu, a oni su prilino dobri momci. Hickock se pokajniki zacerekao i stresao ramenima: Vi znate to ja mislim kad kaem dobri. Dobri paljivi. Majka Ronnieja Yorka posjetila ga je nekoliko puta. Jednog dana, u ekaonici, upoznala je moju majku i sada su one postale glavne prijateljice. Gospoda York eli da je moja majka posjeti u njenoj kui, na Floridi, moda da tamo i ivi. Isuse, to bih ja to htio. Tada ne bi morala prolaziti kroz sve ove patnje. Je372

dnom mjeseno trucka se u autobusu da me vidi. Smjeka mi se, nastoji pronai neto da mi kae, neto to e mi biti drago uti. Jadna ena. Ja ne znam kako to ona izdri. udi me da nije poludjela. Hickockove nervozne oi okrenule su se prema prozoru sobe za razgovore; njegovo zadahtalo lice blijedo kao pogrebni ljiljan bilo je osvijetljeno slabanim zimskim suncem koje je provirivalo kroz staklo ograeno reetkama. Jadna ena. Pisala je nadzorniku i zamolila ga da joj idui put kad doe omogui da razgovara s Perrvjem. Htjela je uti od Perrvja kako je on ubio sve te ljude, kako ja nisam ispalio ni metak broj jedan. Moja je sva nada u tome da emo jednog dana dobiti novo suenje i da e Perry svjedoiti i govoriti istinu. Samo ja u to sumnjam. On je vrsto odluio da ako on ide, onda idem i ja. Lea u lea. To nije u redu. Mnogi su ljudi ubijali, a nisu nikad vidjeli unutranjost elije smrti. A ja nisam nikad i nikoga ubio. Ako moe potroiti pedeset tisua dolara, moe pobiti pola' Kansas Citvja i cerekati se ha ha. Nagli trzaj lica promijenio je njegovu jadnu alopojku. Uh. Evo me opet. Stari plaidrug. Mislio sam da u se naviknuti. Ali neka poteno kaem pred bogom da sam sve uinio da izdrim s Perrvjem. No, on je tako kritizerski raspoloen. Ima dva lica. Ljubomoran je na svaku sitnicu. Na svako pismo koje dobijem, na svaki posjet. Nitko ne dolazi da njega obie, osim vas, kazao je novinaru koji je i Hickocka i Smitha jednako dobro poznavao. Ili njegov branitelj. Sjeate li se kad je bio u bolnici? S tim trikom s izglaivanjem? I kad mu je tata uputio potansku kartu? Dakle, nadzornik je odgovorio Perrvjevom tati i rekao mu da je ovdje dobrodoao kad god se pojavi. Ali, stari se uope nije pojavljivao. Ja ne znam. Ponekad morate osjeati saaljenje prema Perrvju. On mora da je jedan od najusamljenijih ljudi koji je ikada postojao. Nego. Uh, do avola s njim. Gotovo u cijelosti je to njegova greka. Hickock je izvukao jo jednu cigaretu iz kutije Pali Malla, namrekao je nos i dodao: Pokuavao sam se ostaviti puenja.
373

Ali onda sam pomislio kakve to ima veze u ovim okolnostima? S malo sree moda obolim od raka i pobijedim dravu u igri koju je sama nametnula. Jedno sam vrijeme puio cigare. Andvjeve. Onog jutra nakon to su ga objesili. Probudio sam se i dozvao ga: Andy', kako sam svakodnevno obiavao. Tada sam se sjetio da je on na putu za Missouri. S ujakom i ujnom. Pogledao sam na hodnik. Njegova je elija bila oiena i tamo se nalazila sva njegova ropotarija. Madrac je uklonjen iz okvira, njegove papue, njegova biljenica sa svim slikama hrane on ju je nazivao svojim hladionikom. I ta kutija cigara 'Macbeth'. Rekao sam straaru da je Andy meni namijenio cigare u svojoj oporuci. U stvari, nisam ih sve ni popuio. Moe biti zato to sam mislio na Andvja, ali od njih mi se dizala utroba. Dakle, to ima da se kae o smrtnoj kazni? Ja nisam protiv nje. Ona je sva u osveti, ali to se ima kazati protiv osvete? To je veoma vano. Da sam bio u srodstvu s Clutterovima ili s bilo kim koje su likvidirali York i Latham, ja ne bih bio miran sve dok se odgovorni ne bi nali na Velikoj ljuljaci. Ti ljudi koji piu pisma po novinama. Dva su pisma objavljena prije nekoliko dana u jednim novinama u Topeki. Jedno je napisao sveenik. Ukratko, oni se pitaju dokle e trajati ova zakonska farsa, zato ti kujini sinovi Smith i Hickock nisu jo objeeni za vratove, kako to da oni jo deru novac poreznih obveznika? Dakle, ja ih mogu razumjeti. Bijesni su, jer nisu postigli ono emu tee, a to je osveta. A to se mene tie, ja im u tome ne kanim pomagati. Ja vjerujem u vjeanje, ali samo dotle dok ja nisam onaj koji treba da visi.

i Ali, bio je. Prole su jo tri godine, a tijekom tih godina dvojica izvanredno vjetih odvjetnika iz Kansas Citvja, Joseph P. Jenkins i Robert Bingham, zamijenili su Shultza, koji se povukao iz tog sluaja. Imenovani od federalnog suca radili su bez honorara (ali motivirani vrstim uvjerenjem da su osuenici bili rtve jezivo nefer suenja); Jenkins i Bingham ispisali su brojne molbe i
374

zahtjeve unutar sistema federalnog sudovanja, pa su tako izvojevali odgaanje triju datuma smaknua: 25. listopada 1962., 8. kolovoza 1963. i 18. veljae 1965. Njihovi pravni zastupnici izjavljivali su da su njihovi klijenti nepravedno osueni, jer im je pravna pomo ponuena tek poslije njihovih priznanja, a uz to nije izvreno ni preliminarno sasluanje. Nisu bili kompetentno zastupljeni na svom suenju, osueni su uz pomo dokaza kojih se policija domogla bez naloga za pretres stana (puka i no koji su odneseni iz Hickockova doma), a pravda je jo pokleknula s obzirom na mjesto gdje je odrano suenje, a koje je trebalo biti negdje gdje sredina nije bila toliko zasiena publicitetom na tetu okrivljenih. Jenkins i Bingham su s tim argumentima tri puta uspjeli dovesti sluaj pred Vrhovni sud Sjedinjenih Drava ili pred Velikog Djeaka, kako ga nazivaju zatvorenici ije se rasprave tako vuku. Ali sud je svaki put odbio molbe za reviziju procesa, ne komentirajui svoje odluke, to je uobiajeno ponaanje tog suda u slinim sluajevima. Rjeenje certiorari* inae bi omoguilo aliteljima da budu normalno sasluani pred sudom. U oujku 1965. godine, nakon to su se Smith i Hickock nalazili u svojim elijama Hodnika smrti ve gotovo dvije tisue dana, Vrhovni sud Kansasa je odredio da njihovi ivoti moraju zavriti u srijedu 14. travnja 1965. godine, izmeu ponoi i dva sata ujutro. Molba za pomilovanje upuena je novoizabranom guverneru Kansasa, Williamu Avervju, ali je Avery kao bogat farmer osjetljiv na javno mnijenje odbio intervenirati smatrajui da je takva odluka u najboljem interesu stanovnika Kansasa. (Dva mjeseca kasnije Avery je takoer odbio molbe za pomilovanje Yorka i Lathama, koji su objeeni 22. lipnja 1965.) U srijedu ujutro Alvin Dewey je dorukovao u kafeteriji hotela u Topeki i drao ispred sebe naslovnu stranicu dnevnika Star iz Kansas Citvja. Pred njim je bio naslov na koji je dugo
Certiorari, naredba vieg suda niem da mu poalje sve spise s jednog suenja, ili naredba niem sudu da prepusti spor njemu.

375

ekao: UMRLI NAKONOPCU ZBOG KRVAVA ZLOINA. Ovako je zapoinjao lanak koji je napisao reporter Associated Pressa: Richard Eugene Hickock i Perry Edward Smith, partneri u zloinu, umrli su na vjealima u dravnom zatvoru rano jutros zbog jednog od najkrvavijih umorstava u kansakim kriminalnim analima. Hickock star 33 godine umro je prvi u 0,41 sati; Smith, 36 godina, umro je u 1,19 sati... $" ' ..*. *? D ey ih je prom ew atrao kako um jer je bio jedan od dva iru, desetak svjedoka koji su pozvani na tu cerem oniju. D nije otad prisustvovao nijednom smaknuu, pa je bio iznenaen scenom koju je zatekao kad je neto poslije pola noi uao u skladite. Oekivao je scenu odgovarajueg dostojanstva, a ne slabo osvijetljen magazin ispunjen drvetom i raznim otpacima. Pa ipak, sama vjeala s dvije blijede ome privrene na poprenoj gredi djelovala su prilino impozantno, a jednako tako neoekivano djelovao je i krvnik iji je lik s platforme od trinaest stepenica bacao dugaku sjenu. Krvnik je bio jedan anonimni mravi gospodin koji je za tu zgodu doveden iz Missourija da bi zaradio svoj honorar od est stotina dolara. Bio je obuen u zastarjelo dvoredno prugasto odijelo koje je gotovo lepralo na njemu skrivajui njegovu usku figuru. aket mu je bio dugaak gotovo do koljena, a na glavi je imao kaubojski eir koji mora da je bio svijetlozelene boje kad je jednom bio kupljen, dok je sada bio izblijedjela rijetkost zamrljana znojem. Deweyjevu panju razbijao je i toboe uobiajen, samosvjestan razgovor drugih svjedoka dogaaja koji su, kako jedan ree, ekali na sveanost. uo sam da su im htjeli dati da vuku slamke i tako utvrde koji e prvi pasti. Ili da bace novac. Ali Smith se upleo i rekao zato to ne bi ilo alfabetski. Drim da je to rekao zato to S dolazi iza H. Ha! Jeste li itali u novinama, poslijepodnevno izdanje, to su naruili za svoj posljednji obrok? Naruili su isti meni. Raii,

francuski frikando. Kruh s enjakom. Sladoled, jagode i tueni lag. uo sam da Smith nije ba bio pri teku. uo sam da je Hickock imao osjeaj za humor. Govorili su mi kako mu se jedan sat prije vjeanja obratio straar rekavi mu da mu je to sigurno najdua no u ivotu. A Hickock se nasmijao i rekao: 'Ne, nego najkraa.' Jeste li uli za Hickockove oi? Ostavio ih je onom doktoru. im ga posijeku, taj e doktor izvaditi njegove oi i nalijepiti ih na neiju glavu. Ne bih mogao rei da bih to ja rado bio. Osjeao bih se udno s njima, s njegovim oima u mojoj glavi. Kriste! Je li to kia! Svi prozori su mi otvoreni. Moj novi 'chevy\ Kriste! Neoekivana kia stade bubnjati po krovu skladita. Taj zvuk nekako slian zvuku paradnih bubnjeva, ta-ta-ra, ta-tara, dopratio je Hickocka. U drutvu estorice straara i kapelana koji je mrmljao molitve, na mjesto smrti uao je s lisiinama, a rune kone trake vezivale su mu ruke za torzo. Podno stepenica nadzornik mu je proitao slubenu naredbu za smaknue, to je bio dokument od dvije stranice. Dok je nadzornik zatvora itao, Hickockove oi oslabjele od pola desetljea dugog boravka medu slabanim sjenama elije grozniavo su nekoga traile u malobrojnoj publici. Kad nije ugledao ono to je traio, obratio se najbliem straaru i zapitao ga ima li medu prisutnima netko od Clutterove obitelji. Kad je uo da nema, izgledao je nezadovoljno, kao da nije bio sasvim potovan protokol tog rituala osvete. Kao to je uobiajeno nakon zavrene recitacije, nadzornik pita osuenika na smrt ima li neto izjaviti. Hickock je klimnuo. Ja jedino elim rei da ne osjeam nikakvu mrnju. Vi me aljete na bolji svijet nego je ovaj ikada bio. A tada, kao da to eli naglasiti, on se rukovao s etvoricom ljudi koji su bili najzasluniji za njegovo hvatanje i osudu, a koji su redom zatraili dozvole da mogu biti nazoni smaknuu. Bili su to agenti KBI-a Roy Church, Clarence Duntz, Harold Nye i Dewey. Ba mi je drago to vas vidim, kazao je Hickock uz svoj najarmantniji osmijeh; bilo je to kao da pozdravlja goste svog vlastitog sprovoda.

376

377

f Krvnik se zakaljao, nestrpljivo je skinuo svoj kaubojski eir i onda ga opet stavio na glavu, to je podsjetilo na jastreba koji se najprije nakostrijei, a onda smiruje svoje perje na vratu. Potaknut gestom jednog od efova ceremonijala Hickock se uspeo stepenicama. Bog je dao, Bog je uzeo. Neka bude blagoslovljeno ime Boje, intonirao je kapelan. Kia je poela jae bubnjati, a onda je stavljena oma oko osudenikova vrata. Odmah zatim na oi mu je stavljena mekana crna maska. Neka se Bog smiluje tvojoj dui. Zamka vrata su otvorena i Hickock stade visjeti punih dvadeset minuta, sve dok zatvorski lijenik nije izrekao: Ja proglaavam ovog ovjeka mrtvim. Mrtvako vozilo iji su reflektori odraavali guste kapi kie dovezlo se u skladite. Mrtvo tijelo je stavljeno na nosila i pokriveno bijelim pokrovom. Odnijeli su ga na mrtvako vozilo koje se izgubilo negdje u noi. Buljei u neku toku, Roy Church je zatresao glavom: Nikad ne bih mogao povjerovati da je tako sran. Da e sve to uzeti s takvim mirom. A ja sam ga smatrao kukavicom. ovjek kojemu se obratio bio je takoer detektiv, koji je dodao: Ah, Roy. Taj tip je bio mizerija. Najnie kopile. On je to zasluio. Zamiljenih oiju, Church je i dalje klimao glavom. U oekivanju drugog smaknua razgovarali su novinski reporter i straar. Reporter ga je zapitao: Je li ovo vae prvo vjeanje? Bio sam i kod Andrevvsa. JI ' Meni je ovo prvi put. Daaa. Kako vam se svia? "" Reporter je stisnuo usnice. Nitko u mojoj redakciji nije htio poi na ovo. Ni ja. Ali nije bilo tako strano kao to sam oekivao. inilo se kao da je skoio s daske za skakanje. Jedino je imao konopac oko vrata. Nita oni ne osjete. Pad, stisak, to je sve. Oni nita ne osjeaju. Jeste li u to uvjereni? Ja sam bio sasvim blizu. uo sam ga kako hvata zrak. ,>
378

Aha. Ali nita ne osjea. Ne bi bilo humano kad bi osjeao. Dobro. A vjerujem i da im daju mnogo pilula. Sedativa. Ni govora, kakvi. Protiv propisa. Evo Smitha. Boe, ja nisam znao da je to takav rai. Daaa, on je malen. Ali takva je i tarantula. Ulazei u skladite, Smith je prepoznao svog starog neprijatelja Deweyja. Naas je prestao vakati doublemint gumu koju je imao u ustima, nacerio se i namignuo Deweyju, ivahan i vraji u isti mah. Ali nakon to ga je nadzornik zapitao ima li to rei, uozbiljio se. Njegove osjetljive oi ozbiljno su promatrale lica koja su ga okruivala, a zatim su pogledale na krvnikovu sjenku, pa na vlastite okovane ruke. Pogledao je na svoje prste zamrljane tintom i bojom: posljednje tri godine boravka u Hodniku smrti proveo je u slikanju autoportreta i slika djece, obino djece zatvorenika koji bi mu davali fotografije svojeg rijetko vienog potomstva. Mislim, zapoeo je, da je doista divna stvar uzimati ivot na ovaj nain. Ja ne vjerujem u opravdanost smrtne kazne, moralno ili zakonski. Moda bih ja mogao neto uiniti, neto ... Njegovo povjerenje se izgubilo, a plahost mu je uinila glas nejasnim, utiavi ga gotovo do neujnosti. Bilo bi besmisleno da se ispriavam za ono to sam uinio. Ali, ja to ipak inim. Ispriavam se. Koraci, oma, maska. Ali prije nego mu je maska namjetena osuenik je ispljunuo gumu za vakanje u dlan kapelanove rairene ruke. Dewey je zatvorio oi; drao ih je zatvorene sve dok nije uo tupi um koji objavljuje da je konopac slomio vrat. Poput veine amerikih uvara reda, Dewey je uvjeren da je smrtna kazna imbenik koji se dostojno suprotstavlja tekom zloinu i nasilju. A ako je ikada smrtna kazna zaslueno izvrena, onda je to bilo sada. Ranije ga smaknue nije uznemirilo, jer on nije mogao podnositi Hickocka koji mu je izgledao kao bijedni nepotenjak koji je izaao iz svoje prazne i bezvrijedne niskosti. Ali, premda je bio istinski ubojica, Smith je izazivao u njega drugaije razmiljanje, jer je Perry imao kvalitete
379

izopene ivotinje, stvorenja koje hoda ranjeno, a to je detektiv uzimao u obzir. Sjetio se svog prvog susreta s Perrvjem u sobi za sasluavanje policijskog sjedita u Las Vegasu. Bio je to liliputanski djeakovjek koji je sjedio na metalnoj stolici tako da mu male noge u izmama nisu sasvim dosezale do poda. A kad je Dewey sada otvorio oi, opet je ugledao isto: iste djeje noge kako nahereno vise. Dewey je smatrao da e smrt Smitha i Hickocka izazvati u njega klimaks, pa oputanje, osjeaj da je dobro obavio posao. Umjesto toga, uhvatio se kako se prisjea jednog dogaaja od prije godinu dana, sluajnog susreta na groblju Vallev View, koji mu je u retrospektivi vie-manje zakljuio sluaj Clutterovih. Pioniri koji su gradili Garden City sigurno su bili spartanskih obiaja, ali kad je dolo vrijeme za osnivanje slubenog groblja, oni su odluili da usprkos jalovoj zemlji i tekoama u opskrbi vodom stvore bogat kontrast pranjavim ulicama i obinim ravnicama. Rezultat, koji su nazvali grobljem Vallev View, smjeten je iznad grada na platou skromne irine. Kad ga ovjek danas gleda, to je tamni otok koji oplakuju lelujave povrine okolnih itorodnih polja dobar zaklon od vrueg dana, jer ima mnogo hladnih staza prekrivenih neprekinutim hladom stabala zasaenih prije mnogo generacija. Jednog poslijepodneva u svibnju prole godine, u mjesecu kad polja gore zelenozlatnom vatrom poluzrelog ita, Dewey je nekoliko sati proveo na groblju Vallev View istei oev grob od korova, to je bila obaveza koju je predugo zanemarivao. Dewey je imao pedeset i jednu godinu, odnosno etiri godine vie nego kad je vodio istragu u Clutterovu sluaju. Ali jo je bio vitak i agilan, jo je bio glavni agent KBI-a u zapadnom Kansasu; nije prolo ni tjedan dana da je uhvatio dvojicu stokokradica. San 0 smirenju na njegovoj farmi nije se ostvario, jer se nije nimalo smanjio strah njegove ene da ivi na osami. Umjesto toga, Deweyjevi su izgradili novu kuu u gradu kojom su se ponosili, a ponosili su se i sa svoja dva sina koji su ve dobili duboke glasove 1 bili visoki poput oca. Stariji djeak e na jesen na koled.
380

Kad je zavrio svoj posao, Dewey se proetao mirnim stazama. Zaustavio se pored nadgrobne ploe s tek urezanim imenom: Tate. Sudac Tate umro je od upale plua prolog studenoga; vijenci, smee rue i od kie izblijedjele vrpce jo su leali na iskopanoj zemlji. Pored tog groba, svjee peteljke bile su razasute na novijem humku. Bio je to grob Bonnie Jeane Aida, Aidine starije keri, koja je za vrijeme posjeta Garden Citvju poginula u automobilskom sudaru. Smrti, roenja, brakovi zaboga, nije li prije nekoliko dana uo da se oenio mladi Bobby Rupp, bivi momak Nancy Clutterove. Grobovi Clutterove obitelji, etiri groba okupljena oko jednog sivog kamena, leali su na najudaljenijem kutu groblja, iza stabala, na suncu, gotovo uz svijetli rub itnog polja. Pribliavajui se tim grobovima, Dewey je opazio da se tamo ve nalazi jedan posjetitelj. Bila je to vitka djevojka glatke tamnosmede kose, s bijelim rukavicama i dugih, elegantnih nogu. Ona mu se nasmijeila, a on je nagaao tko bi to mogao biti. Zar ste me zaboravili, g. Dewey. Suan Kidwell. Nasmijao se, a ona mu se pridruila. Sue Kidwell. Ah, neka me vrag odnese. Nije je vidio od suenja, a tada je jo bila dijete. Kako ste? Kako vaa majka? Fino, hvala vam. Ona je i dalje nastavnik muzike u holgcombskoj koli. U posljednje vrijeme tamo me put nije navodio. Ima li kakvih promjena? Ah, neto se govori o asfaltiranju ulica. Ali vi poznajete Holcomb. Zapravo, mene tamo mnogo i nema. Sada sam studentica prve godine na Kansakom sveuilitu. Dola sam kui na nekoliko dana. To je divno, Sue. Nego, to studirate? Sve. Uglavnom umjetnost. Oboavam je. Doista sam sretna. Bacila je pogled preko prerije. Nancy i ja namjeravale smo zajedno pohaati sveuilite. Trebale smo zajedno stanovati. Ponekad se toga sjeam. Odjednom, kad sam veoma sretna, razmiljam o svim naim bivim planovima.

381

i Dewey je gledao u sivi kamen s etiri imena i datumom nji hove smrti: 15. studenoga 1959. Dolazite li esto ovamo? i Ponekad. Boe, to je sunce pripeklo. Oi je prekrila naoalama za sunce. Sjeate li se Bobbvja Ruppa? Oenio se lijepom djevojkom. Tako sam uo. Colleen Whitehurst. Ona je doista lijepa. A, osim toga, i vrlo simpatina. To bolje za Bobbvja. A da bi je bocnuo, Dewey doda: A to je s vama? Vi mora da ste okrueni udvaraima. Pa, nita ozbiljno. Ali to me podsjetilo! Imate li sat? Oh! kliknula je kad joj je rekao da su prola etiri sata. Moram potrati! Ali drago mi je to sam vas vidjela, g. Dewey. A i meni je drago da sam vas vidio, Sue. Mnogo sree, viknuo je za njom dok je urei se iezavala stazom ta lijepa dje vojka glatke, sjajne i ive kose ta mlada ena kakva je mogla biti i Nancy. Zaputivi se kui, poao je prema stablima, pa ispod njih, ostavljajui iza sebe veliko nebo, apat glasanja vjetra i ito poleglo pod vjetrom.

SADRAJ:

Zahvala ........................................................................... 5 I. Posljednji koji su ih vidjeli ive ....................................... 11 II. Poinitelji nepoznati .................................................. 91 III. Odgovor................................................................ 177 III. Kutak..................................................................... 281

III.

IV. U

lili 'rt ,\
' SSI'

CM ft.it

382

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 821.lll(73)-31=163.42 CAPOTE, Truman Hladnokrvno ubojstvo / Truman Capote; prijevod Branko Bucalo. - Zagreb : Globus media, 2004. - (Biblioteka Jutarnjeg lista XX. stoljee ; knj. 7) Prijevod djela: In cold blood. - Prilog uz: Jutarnji list = ISSN 1331-5692, god. 7, br. 2131(2004). ISBN 953-7160-07-6 440324143 J;