VEZIVA

Veziva povezuju estice pigmenata meusobno u film i s podlogom. Premazi boje moraju s podlogom stvoriti kompaktnu, vrstu i trajnu povrinu. Veziva tite od vanjskih utjecaja pigmente i podlogu. Utjeu i na optiki uinak boje zbog specifine refleksije svjetlosti. Najranija slikana djela na vlanim kamenim povrinama Altamire, Lescauxa i drugih spilja oslikana su zemljanim bojama vezanim krvlju, lojem, smolom, masti, biljnim sokovima i sl. Minimalna koliina gline u pigmentima bila je mehaniko vezivo. Organska veziva su relativno brzo propala. Tisuama godina nastajalo je trajnije vezivo prirodnim kapanjem vode koja je taloila na povrinu slike otopljene minerale i stvarala tanku prozirnu karbonatnu prevlaku (skramu), slinu onoj na kasnijim pravim freskama, koja je fiksirala pigment uz podlogu. elja za postojanim i trajnim ukraavanjem dovodila je do upotrebe razliitih veziva i pigmenata i obrade povrine koja se oslikavala. Pigmenti su se mijeali s prirodnim vezivima. Kitova mast ili kitovo ulje spominje se u sjevernim zemljama. U Egiptu se koristi mulj iz Nila, glina i sl. Za obradu drva spominje se vosak, kao i riblje tutkalo. Platno se obrauje votanom bojom, pergament ribljim tutkalom. Faiyumski portreti naslikani su enkaustikom (voskom na vrue), votanom temperom (voskom na hladno) / a ponekad i jajem /jajana tempera/. THEOPHILIUS ve u 12. stoljeu opisuje trvenje pigmenata lanenim ili orahovim uljem, a u manuskriptima 14. stoljea opisan je proces breg suenja ulja pomou metalnih oksida.

PODJELA VEZIVA
Prema kemijskom sastavu veziva se dijele na: anorganska (mineralna) organska (prirodna i sintetska)

Prema sastavnim dijelovima otopine veziva, dijele se na: 1. Vodena (hidrofilna) veziva: 2. Emulzije: veziva od vodenih (hidrofilnih) i hidrofobnih tj. uljenih, odnosno lakovnih dijelova. 3. Uljna-lipofilna veziva: laneno ulje, orahovo ulje, makovo ulje; mogu se koristiti s dodatkom prirodnih i umjetnih smola. 4. Lakovi, od prirodnih i umjetnih smola: damar, mastiks, elak, kopal, lakovi na bazi celuloznih estera, akrilni, polivinilacetatni, poliuretanski, poliesterski lakovi itd.

Tablica 1. Pregled vodenih veziva

Naziv veziva gaeno vapno vodeno staklo tutkalo kazein gumiarabika glutolin disperzivna veziva

Kemijski sastav kalcijev hidroksid vodena otopina alkalijskih silikata protein-kolagen fosforprotein polisaharid metilceluloza sintetiki polimeri

Prema broju sastojaka otopljenog veziva dijele se na: jednodijelna, dvodijelna i viedijelna veziva. Veziva povezuju i opkoljuju pigmente, penetriraju u pore podloge, pa moraju biti u tekuem stanju. Jednodijelna veziva koriste se bez ikakvih dodataka. Ulja su na sobnoj temperaturi tekua i mogu se koristiti kao samostalna veziva. Vezuju /sue/ kemijskim procesom, oksidacijom i polimerizacijom te prelaze u sasvim novu tvar, tzv. oksin, koji se vie ne otapa u terpentinu, ve samo u najjaim organskim otapalima. Vosak se moe koristiti kao samostalno vezivo u enkaustici kad zagrijan vee pigmente hlaenjem i skruivanjem Dvodijelna veziva su vrste tvari koje se otapaju u vodi ili organskim otapalima kao prave otopine ili kao koloidne otopine (disperzije). Sue se fizikalnim putem, isparavanjem otapala. Tutkalna otopina je dvodijelno vezivo. To je koloidna otopina, koja hlaenjem iz stanja sola prelazi u stanje gela(tine) procesom koagulacije. Peptizacija je obrnuti proces. Koloidne otopine imaju veliinu estica 1-200 nm i zbog toga odreena svojstva, koja ih razlikuju od pravih otopina u kojima estice otopljene tvari imaju veliinu manju od 1 nm. Kad voda ishlapi, estice tutkala zaostaju mikroskopski fino rasporeene izmeu estica pigmenata, kao i izmeu sloja boje i slikarske osnove (preparacije, grunda). Molekule tutkala se u tim meuprostorima zadre, kao da su se filtrirale, pa voda bez estica veziva dolazi na povrinu i hlapi. Svjetlo se na esticama tutkala raspri (povrinska refleksija), to stvara mat efekt. Lakovi su otopine smola u otapalima. To su prave otopine. Kad otapalo ishlapi, smola zaostaje u homogenom filmu vrsto vezana na povrini. Zbog dubinske refleksije svjetlosti pojavljuje se sjaj povrine. Viedijelna veziva su mjeavine jednodijelnih i dvodijelnih veziva. Slikarski mediji su viedijelna veziva. Sastoje se od ulja i smolnih otopina. Mijeanjem hidrofilnih i hidrofobnih veziva nastaju emulzije. umanjak je prirodna emulzija koja sadri hidrofilnu bjelanevinu-albumin i umanjkovo ulje. Emulzije su vezivo u temperama. Tutkalo, kazein, glutolin i gumiarabika mogu se emulgirati uljem ili nekim drugim hidrofobnim sastojkom. U slikarstvu se koristi kazeinska tempera, jajana tempera, gumitempera i votana tempera.

POMONA SREDSTVA
Pomona sredstva su tvari koje nemaju svojstvo vezivanja, ali utjeu na specifinost vezivanja pojedinih veziva. Oni poboljavaju ili daju odreena svojstva vezivima. Prema funkciji se dijele na: otapala ili razrjeivai - voda, organska otapala; blage alkalije za kazein

sredstva za poveanje vrstoe (otvrdnjavanje) alaun (stipsa), formalin ubrzivai suenja: sikativi emulgatori i sredstva za povezivanje: sapuni, zatitni koloidi sredstva za kvaenje (smanjenje povrinske napetosti): volovska u, amonijak, alkohol, Agepon (koristi se u fotografiji) sredstva za konzerviranje: boraks (Na2B4O7 10 H2O), alkohol, vinski ocat, eterina ulja (klinievo, karanfilovo, lavandino...)

SVOJSTVA VEZIVA
Vezivo utjee na kvalitetu, trajnost i izgled boje. Boje, kao i razliiti nositelji slike, danas na trite dolaze ve pripremljeni. Primjena veziva je vie ili manje preputena slikaru. Od najranijih vremena do danas najvea panja se posveuje svojstvima, pripremi, koritenju i kombiniranju veziva u slikarskim tehnikama. Kvaliteta i trajnost slike ovise u prvom redu o poznavanju fizikalnih i kemijskih svojstava veziva.

Kemijska i fizikalna svojstva veziva

1. Kemijska aktivnost veziva Neka veziva djeluju lunato (gaeno vapno, vodeno staklo...), a neka kiselo (ulje kad je staro...). Najbolje je kad je vezivo po svom kemijskom djelovanju neutralno. Kemijska aktivnost veziva utjee na odreene pigmente koji nisu jednako otporni na kiseline i luine (alkalije, baze), a isto tako i na nositelja slike, zbog ega je potrebna odgovarajua priprema nositelja. 2. Miris Svako vezivo, kao i pomono sredstvo ima karakteristian miris. Po mirisu se moe odrediti kvaliteta veziva, li je neko vezivo svjee, staro ili ak pokvareno. 3. Boja Svako isto kvalitetno vezivo ima karakteristinu boju. to je vezivo svjetlije boje, obino je i kvalitetnije. Za tradiciomalne slikarske svrhe je bolje to svjetlije tutkalo, bistrije i svjetlije laneno ulje i bezbojne smole. 4. Viskoznost Viskoznost je vrsta unutranjeg trenja. To je svojstvo tekuine da se odupire gibanju susjednih slojeva. Pojednostavljeno, to je osobina tekuine da se lake ili tee giba (tee) . Jedinica viskoznosti je Paskal sekunda /Pa s/. U slikarstvu se obino upotrebljavaju nisko- viskozna veziva (otopine veziva u otapalima i razrjeivaima) i srednjeviskozna veziva (ulja).Viskoznija veziva su npr. ven.terpentin, tand ulje, votana pasta, akrilni gelovi. 5. Konzistencija Boja u odgovarajuoj konzistenciji (lat. consistere =drati se zajedno, mirovati) mora biti i stabilna. Neki pigmenti vezani uljem odvajaju se od ulja, gube konzistentnu stabilnost. To se dogaa kod nekih vrsta kromhidroksid zelenih, cinkovog bjelila, ultramarina itd. Dodatkom 2% voska u ulje taj nedostatak se uklanja. 6. Napetost

Prilikom suenja veziva u boji ili osnovi (preparaciji) dolazi do odreenog zatezanja, napetosti u samom vezivu. Napetost ovisi i o koncentraciji veziva. Postoji napetost i izmeu pojedinih slojeva boje. Sloj boje i sloj preparacije s velikom koncentracijom veziva sigurno e pucati ako nisu usuglaeni. Ako se preko zasiene uljene boje, dok jo nije sasvim suha, prelazi slojem boje razrijeene smolnom otopinom, koji bre sui od donjeg sloja, zbog razlike u napetosti doi e do pucanja (nastaju krakelire). Stari majstori su radili na vie slika kako bi slikani sloj izmeu pojedinih faza dobro osuio. 7. Elastinost veziva to je vezivo elastinije manje je djelovanje napetosti za vrijeme suenja. Najelastinija su ulja, ali i slojevi uljene boje vremenom postaju krti, lomljivi i pucaju. Lomljivost starih premaza nije toliko opasna kao pucanje tijekom rada zbog nepravilnog nanoenja boje ili neprimjerene koliine veziva. Vezivima se dodaju sredstva za poveanje elastinosti. Hidrofilnim vezivima se ranije dodavao med ili eerni sirup. Danas se obino koristi glicerin (glicerol). Najveu elastinost imaju jajane emulzije, akrilne emulzije itd. Nitrocelulozni lakovi su krti i moraju sadravati sredstva za poveanje elastinosti. 8. Postojanost veziva Postojanost veziva podrazumijeva zadravanje poetnih osobina veziva, kompatibilnost sa svim materijalima upotrijebljenim pri gradnji slike. Idealnog veziva nema. Vosak se pribliava tim zahtjevima. Ulja, smole, nitrolakovi starenjem vie ili manje ute, tamne, postaju krti i lomljivi. Akrilna smola daje dobre rezultate, budunost e tek pokazati njenu pravu kvalitetu. 9. Optiki utjecaj veziva na boje Kad svjetlost padne na predmet, jedan dio svjetlosnih zraka se apsorbira, a preostali dio reflektira. Svako prelamanje svjetlosti u naem oku daje uinak gubitka svjetlosti i izaziva relativno tamnjenje, koje se moe manifestirati tako da boji daje zasieniji, dublji ton. Kod nekih tehnika (pastel, tempera, gva...) na osuenu boju djeluje povrinska svjetlost jer se zrake svjetlosti difuzno reflektiraju s (neprozirne, pokrivne) povrine boje na esticama veziva i pigmenta. Rezultat je mat karakter oslikane povrine. Kod drugih tehnika djeluje dubinska svjetlost. Zrake svjetlosti se reflektiraju s povrine, ali se i lome i prolaze kroz sloj lazurnog namaza do neprozirnih slojeva i tu se reflektiraju. Nekad se odbijaju tek od podslikanog sloja osnove nositelja i dolaze u oko promatraa. Dubinska refleksija je poslijedica lazurnog karaktera veziva. Lakiranjem slika dobije dubinski sjaj i zasieniji,tamniji ton, boja postaje intenzivnija.

a
Slika 7.1 (a) Dubinska refleksija, (b) povrinska refleksija

Mat lakovi sadre vosak ili rasprene sitne estice amorfnog SiO2, na kojima se svjetlo difuzno reflektira, to daje mat karakter-zamuenost.

Boja istog pigmenta vezanog s razliitim vezivom moe djelovati drugaije.Pigmenti u vezivima dobivaju dublji,tamniji ton nego to ga imaju u suhom stanju, zato to veziva imaju vei indeks refrakcije (loma) IR od zraka(1). to je vea razlika indeksa refrakcije pigmenta i IR medija koji ga okruuje (veziva), vea je i refleksija svjetlosti, pigment postaje svjetliji. Na primjer, ultramarin (IR = 1.50) je svjetliji u prakastom stanju (IR zraka je 1,oo) nego u ulju (IR ulja= 1.48). Tempera nakon suenja posvijetli, akrilne boje dobivaju tamniji ton. 10. Lazurnost Lazurnost ili pokrivnost boje ovisi o samom pigmentu ali i o svojstvima veziva. to je manja razlika indeksa refrakcije izmeu pigmenata i veziva vea je lazurnost premaza. Odreene tehnike preferiraju iskljuivo lazurne (akvarel) ili pokrivajue nanose boje (ulje). Zbog lazurnosti uljena boja se mijea terpentinom ili lazurnim medijem. Zbog vee sjajnosti mijea se lak-medijem (damar otopljen u terpentinu).

Ilustracije loma svjetla pri prolazu kroz razne materije