REN EGLI

OTLA PRINCIP
Molba itateljima:
Ukoliko vam se ova knjiga nije svidjela, molim vas, darujte je nekom drugom, moda e se njemu svidjeti: a ako smatrate da je dobra i vrijedna, molim vas, da proirite barem dvije-tri kopije: na taj ete nain i vi dati svoj doprinos irenju onog znanja, koje je mnogo bitnije od svjetovnog. Ovo molim zbog toga, to prijevod nije predvien za tisak, pa e samo na ovaj nain iri krug ljudi imati prilike proitati ovo vrijedno djelo. Nova saznanja mogu dovesti do promjene svijesti: a promjena svijesti kod to veeg broja ljudi, predstavlja jedinu nadu za bolju budunost cijelog ovjeanstva. Unaprijed zahvaljujem. Prevodilac

Prevedeno s njemakog za osobnu upotrebu

Preveo: Bayer Vili Be, 1999.

SADRAJ

Predgovor ....................................................................................................... 4 OTLA-princip ................................................................................................. 5 Uvod I ............................................................................................................. 6 Uvod II ............................................................................................................ 7 to je najbitnije u ivotu ................................................................................. 8

Prvi dio Ljudska drama

1. 2. 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6. 2.7. 2.8. 3. Izgon iz raja ............................................................................... Ovako od sebe inite bespomono bie ..................................... Strah ........................................................................................... Grijeh ......................................................................................... Neprihvaanje odgovornosti ...................................................... Uplitanje ..................................................................................... Traenje u izvanjskom svijetu .................................................... Kompleksnost ivota .................................................................. Racionalnost / analiza ................................................................. Nesposobnost da se samostalno i logino razmilja ................... Posljedice: problemi su nerjeivi ................................................. 10 13 14 15 17 19 20 22 24 25 30

Drugi dio Temenje osnove OTLA principa

1. 1.1. 1.2. 1.3. Ovako ovjek funkcionira .......................................................... Najradikalnije temeljno pravilo .................................................. Princip slobodne volje ................................................................ ovjekov potencijal .................................................................... 32 32 35 36

2. 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 3.

Ovako funkcionira univerzum / ivot ........................................ Sve je vibracija / energija .......................................................... Objektivni svijet ne postoji ........................................................ Sve je JEDNOTA ...................................................................... Totalna komunikacija ................................................................ Posljedice: problemi su rjeivi ...................................................

40 40 42 45 48 49

Trei dio Moni OTLA princip

1. 1.1. 1.2. 1.3. 2. 2.1. 2.2.
2.3.

50 51 51 58 60 64 64 66 71 77 80 81 81 85 88 92 93

Akcija reakcija ...................................................................... Jedna lekcija iz fizike s posljedicama: nain na koji funkcionira nae miljenje ................................... to je svijet? Klju ljudske moi .................................................................... Totalna samoodgovornost: dovienja sluajnosti ................................................................. Otputanje ................................................................................ Radi se o moi nad ivotom i smru ......................................... Aktiviranje vae univerzalne inteligencije ................................ Izbjegavanje nepotrebnog gubitka energije i energetskih blokada ................................................................. Jedno zapanjujue otkrie: idealno ivotno stanje ................................................................ Smisao ivota ............................................................................ Ljubav ...................................................................................... Ljubav je ................................................................................... Put od socijalne do kozmike svijesti ....................................... Ljubi tvog blinjeg poput samoga sebe .................................... Uzrok svih ljudskih problema i njegovo nadilaenje ............... Zahvalnost zaboravljena dimenzija .......................................

2.4. 2.5. 3. 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5.

etvrti dio
Pogled unazad i u budunost 1. 2. 3. Saetak ...................................................................................... Velika zabluda: Bit ete kao Bog ......................................... Mogunost koja oduzima dah ................................................... 96 97 98
4

Predgovor

Autor se preko 30 godina bavi prouavanjem, na koji nain ivot funkcionira. Ren Egli je utemeljitelj Instituta za impulse uspjeha u Oetwilu a. d. L. Svejedno da li je u pitanju Hermann Hesse, Voltaire, Laotse, Krinamurti, Buddha ili Isus Ren Egli sve njih integrira u svojem jedinstvenom OTLA-principu. Ovaj kreativni mislilac, kojeg je nemogue klasificirati u neku od postojeih ema, prezentira nam prastaro znanje na sasvim nov i jednostavan nain. Tema Ljubav, vjerojatno nikada do sada nije bila prikazana na ovakav nain. Autor nam pokazuje, zato je ljubav ekonomska i fizikalna tema, te nam dokazuje, da je uz pomo ljubavi svaki problem rjeiv. Svijet nije nesavren i/ili kompliciran. Svijet je savren i mnogo, mnogo jednostavniji no to smo ikada mislili. OTLA-princip je univerzalno upotrebljiv, to znai: u voenju poduzea, u politici, u sportu i sasvim openito u privatnom ivotu. Ovo nije ezoterika, nije mistika, nije nova religija: ovo je ivot!

Svijet, prijatelju Govinda, nije nesavren, niti se ne nalazi na polaganom putu usavravanja: ne, on je u svakom trenutku savren. Herman Hesse, Siddhartha

Po mojem miljenju, sve to postoji, mora se temeljiti na jednoj izrazito jednostavnoj ideji. I po mom miljenju, kada konano otkrijemo tu ideju, ona e biti toliko logina, toliko lijepa, da emo rei jedni drugima: ... ta kako bi drugaije i moglo biti! John Wheeler, fiziar

OTLA-princip
Ovdje se radi o univerzalnoj ivotnoj zakonitosti, kojoj podlijee svaki ovjek bez izuzetka.

OTLA je skraenica za OT = otpustiti L = ljubav (L = ljubav puta ljubav, odnosno na kvadrat) = akcija / reakcija

OTLA-princip je najradikalniji izraaj

ekonomskog principa, i to stoga, jer se tu radi o supravodljivosti u ivotu ovjeka. To znai:

OTLA-princip pokazuje, kako ete svaki cilj postii u najkrae vrijeme i s manje napora nego to se postie na uobiajen nain.

L ukazuje na to, da se poveavanje ljubavi ne odraava linearno na uinak odreene osobe, ve djeluje na kvadrat (analogno Ohmovom zakonu)!

Uvod I
U beskraju svemira lebdi zrno praine jedno od milijardi zrna praine a njegovi ga stanovnici nazvae planet Zemlja. Ve tisuama godina, tamo se dogaaju udne stvari. Bia koja tamo ive, koja sama sebe nazvae ljudima, troe velik dio svog vremena na meusobne borbe: ponekad se ak i meusobno ubijaju. A to se dogaa iz razloga koji su jednom izvanjskom promatarau sasvim neshvatljivi. Ne radi se naime o vladanju cijelim zrnom praine Zemlja, ne, radi se uvijek tek o vladanju jednim njezinim neshvatljivo malim djeliem. Isto je tako neshvatljiva i injenica da ti ljudi ve tisuama godina misle, da ne postoji nikakva inteligencija u beskraju svemira, koja bi bila via od njih. Iako ta bia ne znaju kako svemir funkcionira, ona su se oduvijek smatrala krunom Stvaranja. Jo i danas postoje teorije koje polaze od toga da je ovjek, kruna Stvaranja, u osnovi agresivan i da su zbog toga sukobi, ratovi i ubojstva neto, s ime ovjeanstvo uvijek mora ivjeti. Ako Zemlju stvarno uzmemo kao zrno praine u beskraju svemira, tada je lako zamisliv sljedei prizor: visoko razvijena bia iz dubina svemira posjeuju Zemlju u razmacima od nekoliko stotina ili tisua godina (to u svemiru znai tisuu godina). Oni dolaze, da bi vidjeli, da li je ovjeanstvo u meuvremenu shvatilo kako on, ivot, funkcionira. Do sada su ti posjetioci sasvim sigurno uvijek iznova ponovo otili klimajui glavama, jer im jednostavno nije bilo jasno, zato ljudi ne ele shvatiti. Za svaki razvijeni duh, svakako je zagonetka zato ljudski duh ne funkcionira. Ono, o emu se u ovoj knjizi izvjetava, naziva se ivotom. Ovo je pokuaj pisanja uputa za upotrebu to se odnose na ivot. Mi imamo upute za upotrebu za automobile, maine za pranje rublja, hladionike, televizijske aparate itd., itd. Ovdje je uputa za upotrebu ivota. Ona bi za neke ljude moda mogla biti sasvim korisna. Moglo bi biti, da ne postoji prirodni zakon, koji kae da se moramo meusobno boriti i ak ubijati. Moglo bi biti, da ne postoji prirodni zakon koji kae da se ivot mora nuno sastojati od serije veih ili manjih problema. Moglo bi biti, da postoje ivotni zakoni, koje moda esto, suvie esto, krimo, i time nepotrebno sebi oteavamo ivot.

A moglo bi biti i to, da nam OTLA-princip stvarno pokazuje mogunost za rjeavanje svih problema. Ali to ete moi ustanoviti samo ako ga u vaem ivotu isprobate. Tada ete sami moi ustanoviti, da li je Hermann Hesse imao pravo, kada je u svojoj knjizi Siddhartha napisao sljedee rijei: Svijet, prijatelju Govinda, nije nesavren, niti se ne nalazi na polaganom putu usavravanja: ne, on je u svakom tranetku savren.

Uvod II
Kada je rije o mudrim uenjima ili ivotnim zakonitostima, esto se misli na mudrosti Istoka. Tamo je stvarno bilo a i sada ih ima gurua, majstora itd., koji su doli do velikih uvida. to se ove knjige tie, elim napomenuti sljedee: kao prvo, ja ne dijelim istone i zapadne mudrosti i znanja: ili je neto zakonitost, tada vrijedi svuda na svijetu i u svemiru, ili nije zakonitost, tada ne vrijedi nigdje. Drugo, ja ne obraujem temu sa zapadnjakog gledita, ve, a to je odluujue, s ekonomskog gledita. Ja sam u prvom redu ekonom, a ta injenica nalazi svoj odraz i u OTLA-principu. Kao stanovnik Zapada i ekonom, ja, primjerice, imam potekoa s dugotrajnim meditacijama o mantrama ili o niem. Divim se onim ljudima, koji to mogu; ali sumnjam, da li je to za veinu ljudi posebno na Zapadu prikladan put za rjeavanje njihovih problema. ini mi se takoer, da su mnoga od tih uenja namijenjena jednoj eliti. A cilj ne moe biti, da samo jednoj maloj eliti uspije stei izvandredne uvide i uspije doi do optimalnog rjeenja njihovih problema. Ono to je nama potrebno, po mojem miljenju, je nain ponaanja, uz pomo kojeg svatko moe smjesta rijeiti svoje probleme i postii svoje ciljeve a da prije toga ne mora godinama meditirati. Ako postavimo zahtjev, da svatko moe smjesta primijeniti bitne zakonitosti, tada to takoer znai, da se ne trae nikakva povijesna, filozofska ili prirodoznanstvena predznanja. Jedino to se trai, to je zdrav ljudski razum. Naalost je est sluaj, da velika koliina filozofskih i prirodoznanstvenih znanja ne pogoduje uvijek zdravom ljudskom razumu. Isuvie nauenog, knjikog znanja, vrlo esto zastire pogled na jednostavne istine. Zato je meni stalo da pokaem jedan princip, kojeg svatko moe smjesta isprobati i testirati u svom ivotu. Svaka itateljica i svaki italac e tada moi sam ustanoviti, da li funkcionira. Ne radi se o nekoj teoriji, ne radi se o filozofiji o kojoj se moe lijepo diskutirati i raspravljati. Diskusija o teoriji koju pojedinac ne moe sam isprobati, gubljenje je vremena. Ovdje se radi o naem ponaanju u svakodnevnom ivotu.

to je najbitnije u ivotu
Buddha je navodno jednom rekao da ga pitanje Boga ne zanima, da je to teorija. Ali to je onda ono bitno? to je vano? Meni se ini, da posebno mi na Zapadu imamo sve razloge da sebi ozbiljno postavimo ovo pitanje. Ja tako mislim stoga, to od strane mnogih ljudi esto ujem: nemam vremena. Ako ve smatramo da imamo premalo vremena, tada bi bilo logino da se pozabavimo barem s najbitnijim, s onim (sada govori ekonom) to donosi najveu korist. Zanimljivo je da mnogi ljudi niti za to nemaju vremena. U obliku male prie, to izgleda ovako: Na obali sjedi ovjek i pokuava rukama loviti ribe. Jedan prolaznik ga potapa po ramenu i ree: Hej, dobri ovjee, doi, pokazat u ti kako se plete mrea. S njom e moi mnogo bre i vie riba uhvatiti, nego rukama. Onaj prvi je toliko skoncentriran na jezero pred sobom, da je jedva sluao. Ne podiui pogled, on odgovori prolazniku: Nemam vremena. Moram loviti ribu. Ovo zvui trivijalno, ali je svakodnevna realnost. Koliko li se ljudi nalazi upravo u ovakvoj situaciji? Nemam vremena za bitno, jer se moram koncentrirati na nebitno. No to je to, to je bitno? Radi se o odgovoru na jedno jedino centralno pitanje, a to pitanje glasi: Kako da s najmanje napora i koliko je bre mogue prijeem iz SADANJEG stanja u ELJENO stanje? I to je ve sve. Nita vie nije vam potrebno znati. Zato? Sasvim jednostavno: sve to sainjava ivot pojedinca, moe se podijeliti na SADANJE i ELJENO. Sadanje stanje je trenutno stanje. eljeno stanje je ono, kakvo bi trebalo biti; ono to mi sebi zamiljamo. Sasvim je logino da eljene ciljeve ne elimo dosei s mnogo truda i na polagan nain, nego to je mogue bre i bez napora. Slaete li se? Moda ete sada misliti, tipian ekonom. S najmanjim moguim naporom, to vei uspjeh. Gdje je tu ovjenost? Odgovor je sasvim jednostavan. I nematerijalne se vrijednosti mogu podijeliti u ono to JEST i ono to bi TREBALO. Trenutno stanje moe biti: nezadovoljstvo, nezaposlenost, ovisnost o drogi, rat itd., a odgovarajue eljeno stanje bi prema tome bilo zadovoljstvo, posao, ivot bez droge, mir itd. Ako dakle govorim o SADANJEM i ELJENOM, tada niti u kojem sluaju ne mislim samo na materijalne ciljeve. Mislim na sve. OTLA-princip je univerzalno primjenjiv. A to znai: primjenjiv je u privatnom ivotu, poslovnom, u sportu, u politici (rat/mir), u drutvu. Za poslovnog ovjeka se eljeno stanje moda sastoji u veoj dobiti. Za zen-budistu je eljeno stanje prosvjetljenje. Za Palestinca je eljeno stanje vlastita drava.

Za amerikog predsjednika se eljeno stanje sastoji moda u miru na bliskom i dalekom Istoku. Za majku je eljeno stanje, kada njezina djeca dobro napreduju. Za brojne dravne uprave je eljeno stanje smanjenje nezaposlenosti. Sve to sebi moete zamisliti, vi to moete podijeliti na sadanje i na eljeno, i time vam OTLA-princip pokazuje, kako ete brzo i s najmanje napora postii vae sasvim osobno eljeno stanje. Ja jo nisam nikoga sreo, tko bi svoje ciljeve htio dosei sa to je mogue vie napora i to polaganije. A ipak: izjava sa to je mogue manje napora, u opreci je s naim cjelokupnim zapadnjako-kranskim odgojem. Nama je reeno, da moramo u znoju lica svoga zaraivati na kruh. to vie napora (borbe?) tim vea zasluga. ak i istonjaki mudraci puu u isti rog. Nedavno sam u nekoj knjizi o zenu itao, da italac sebi ne treba praviti nikakve iluzije, jer da e se od njega traiti mnogo, mnogo rada. Iza toga stoji ideja: tko je jako trudi, na kraju biva nagraen. OTLA-princip tvrdi upravo suprotno. Nitko se ne treba muiti. Postoji jednostavniji i bri put za rjeavanje naih problema i postizanje ciljeva. ak ako se ovom tvrdnjom suprotstavljam raznim filozofijama, ipak osjeam da se nalazim u najboljem drutvu. Jedan od najveih uitelja mudrosti svih vremena, Isus, rekao je o tome kako slijedi: Pogledajte ptice nebeske! One ne siju i ne anju i ne sakupljaju u itnice, a va nebeski Otac ih ipak snabdijeva hranom. Zar vi niste mnogo vijedniji od njih? ... Promatrajte poljsko cvijee kako raste! Ono ne radi i ne trudi se; a ja vam kaem, da niti Salomon u svoj svojoj raskoi nije bio tako odjeven kao ono. (Mat. 6,36) Ovdje nema niti rijei o tome, da bi mi nae ciljeve trebali postizavati po mogunosti sa to vie truda. Sve, to je Isus rekao, odgovara osnovama ekonomije: radikalnije ekonomske zakonitosti od ovih Isusovih, neemo nai nigdje. Zanimljivo je da se ovo jako malo odrazilo na nau kulturu i na odgoj. Ideal vrijednog radnika u apsolutnoj je opreci s gornjom izjavom Isusovom. Sada vas jedino molim, da ne mislite kako zagovaram lijenost: ne, ja samo predlaem drugaiji, ekonominiji put. Ovdje se namee jo jedna vana primjedba u vezi sa eljenim stanjem: Meni nije do toga da pokaem, kako se moe postii jedan sasvim odreeni cilj. Radi se o prikazu temeljnog ivotnog mehanizma, uz pomo kojeg su dostini mnogi ciljevi. To ima jo jedno vano znaenje: vi od mene nikada neete uti, to bi trebalo biti va cilj. Ja ovdje ne govorim o dobrim ili loim ciljevima. To je ljudsko vrednovanje. Ovdje se radi o zakonitostima koje ne potjeu od mene, koje ne potjeu od nijednog ovjeka. Te zakonitosti su oduvijek bile, jesu i ostat e takvima kakve jesu. Ako poznajemo zakonitosti, moemo ih iskoristiti u nae svrhe. Ako ih ne poznajemo, tada postoji mogunost da ih primijenimo na nau tetu i time nepotrebno oteamo sebi ivot. Tako sam ja radio tijekom polovice mojeg ivota, sve dok mi jednoga dana nije bilo dosta, te sam rekao sebi, to ne moe biti, mora da ide i drugaije. Iz toga je nastalo ovo, to nazivam OTLA-principom.
10

PRVI DIO
Ljudska drama

Mi nalazimo utjehe, nalazimo olakanja, uimo vjetine uz pomo kojih sebe zavaravamo. Ali ono bitno, Put puteva, ne nalazimo. Herman Hesse, Siddhartha

1. Izgon iz raja

Nije moje, da sudim o ivotima drugih! Hermann Hesse, Siddhartha

Ljudi su optereeni jednim centralnim problemom. Radi se o stalnom prosuivanju to je dobro i to je zlo. Mi sudimo o sebi samima, o drugim ljudima i o situacijama. Problem je tada sljedei: ono to je dobro za Majera, za Millera je moda loe. I sukob je ve programiran. Dijeljenje na dobro i zlo nema nikakve veze s nekim prirodnim zakonom. To su ljudske predodbe o moralu, koje se mijenjaju tijekom vremena i koje se ak razlikuju od podruja do podruja. Njima je zajedniko da proizvode sukobe. Sukobe u ljudima i sukobe izmeu ljudi. Time je, naravno, stvorena i podloga za ratne sukobe. Otkuda potjee to donoenje sudova, ovo dijeljenje na dobro i loe? Uili smo to u koli: to je pria o jabuci i Adamu i Evi. U njoj se kae, da su jeli plodove sa stabla spoznaje dobra i zla. Ovdje upada u oi sljedee: oito neto poput dobra i zla prije toga nije postojalo. Zamisliv je dakle oblik postojanja, koji ne poznaje niti dobro niti zlo. Kako je ime tom obliku postojanja, to kae sam naslov prie: govori se o izgonu iz raja. Stanje dakle, u kojem nema dijeljenja na dobro i zlo, ovdje se sasvim oito naziva rajem. Raj nije neko geografsko mjesto ili neto to e se nekada u budunosti dosei, ne, raj je oito i jednostavno, stanje duha. Svaki bi se ovjek mogao trenutno
11

katapultirati u raj, kada bi prestao svijet a time naravno i sebe samoga dijeliti na dobro i loe. Nitko ovjeka ne spreava da se vrati u raj osim njega samoga. Konano, on nije niti bio protjeran iz raja, kao to naslov kae; jer, na kraju krajeva, on sam je dobrovoljno jeo plodove spoznaje dobra i zla. On je dakle samoga sebe izbacio iz raja. A to je upravo ono utjeno na cijeloj stvari: poto je samoga sebe svojim donoenjem sudova protjerao iz raja, njemu je mogue i ako prestane suditi vratiti se tamo. Mi bi sebi trebali jasno predoiti: Upravo u onom trenutku, kada smo poeli suditi i praviti razliku, izmeu dobra i zla, zapoeli su nai problemi. Vi, drage itateljice i itatelji, ne bi imali nikakvih problema, da ne sudite. Molim vas da o tome jednom na miru razmislite. Ovo dijeljnje na dobro i loe je isto ljudska osobina. Priroda ne dijeli: priroda ne sudi. Zamislite sebi, to bi se dogodilo, kada bi Sunce poelo suditi! Kada bi Sunce reklo: Miller je ubio jednog ovjeka, zbog toga on danas nee imati svjetla; Majer je pomagao svojim prijateljima, a osim toga je dao i prilog dobrotvornoj organizaciji, zato e danas dobiti vie svjetla. Moete li sebi zamisliti kaos koji bi u tom sluaju nastao? Ako to sebi ne moete zamisliti, tada jednostavno pogledajte to je ovjek pomou donoenja sudova! napravio svijetu. Nita ne izgleda suvie harmonino. Budimo dakle sretni, to barem priroda ne sudi. To se, uostalom, moe proitati i u Svetom pismu: Jer Bog doputa da Sunce obasjava i dobre i zle, a kia pada i za pravedne i za nepravedne. (Mat. 5,44) Jedino je ovjek taj, koji se oajno dri donoenja sudova. Ja ih uvijek iznova vidim na mojim seminarima: ljude, koji se dre svojih sudova kao da su to pozitivna dostignua. Lako je shvatljivo, zato. Kada bi se odrekli donoenja sudova, tada vie ne bi mogli suditi susjedu ili nekom suradniku. A tog se zadovoljstva mnogi ne ele odrei. To bi, naime, znailo neto sasvim posebno: znailo bi, da ja odjednom vie nisam nita bolji od drugih! Sve dok mogu prstom ukazivati na takozvane zle ili loije ljude, sve dok sam oito bolji od njih. To daje ugodan osjeaj nadmoi. Samo: iz toga nastaju hrpe problema i sukoba. Ako smo ozbiljno zainteresirani za rjeavanje naih problema i sukoba, tada moramo prestati s donoenjem sudova. Ali ako smo ozbiljno uvjereni da se svijet sastoji od dobra i zla, tada moramo biti i spremni ivjeti s odgovorajuim sukobima. Pokuaj stvaranja pitomijeg svijeta, u tom je sluaju gubljenje vremena. Mirniji svijet nee postojati, sve dok se drimo navike suenja. Primijenjeno na pojedinca to znai: nee postojati harmoniniji ivot, sve dok lijevo i desno sudite o drugim ljudima a i o sebi samome! Ovdje imamo objanjenje, zato crkve i UN, kao i brojna etika udruenja dobre volje, ne mogu mnogo doprinijeti rjeavanju problema. Upravo suprotno: zbog toga to
12

i ove organizacije sve dijele na dobro i na loe, one, sasvim logino, stvaraju istovremeno nove probleme. Poznati psiholog C. G. Jung opisao je to na svoj nain: Vrline su po ljude opasnije od poroka. ovjek s vrlinama sklon je stroe suditi od poronog ovjeka a time automatski stvara nove sukobe, dakle upravo suprotno onome to eli. Teko je shvatiti, zato brojni ljudi ovo ne ele uvidjeti. Postoje brojni primjeri, koji potvruju ispravnost izloenog gledita. Najupeatljiviji primjer iz politike za mene predstavlja odnos izmeu Izraelaca i Palestinaca. Oni su desetljeima meusobno ratovali, jer je svaki od njih onog drugog smatrao zlim. Rezultat je svakome vidljiv: tisue mrtvih, neizrecive patnje mnogih ljudi, ali bez napretka u mirovnom procesu, bez napretka u kvaliteti ivota. Usprkos (ili upravo zbog?) visoke cijene svega, uope nije bilo napretka. O ekonomiji ovdje sasvim sigurno ne moe biti govora. A onda: sasvim iznenada, netko vie ne prijeti akom, ve prua ruku pomirnicu. I praktiki preko noi, stvari se poinju odvijati. Postaje moguim ono, to desetljeima nije bilo mogue i to uz minimalan napor. Sada se poinje dogaati neto udno. Postoje ljudi koji usprkos svemu i dalje sude, oni ele sukob, a ne rjeenje sukoba. To je njihova odluka. Samo se takvi sutra ne bi smjeli tuiti na svoje mrtve. Jo se neto dogaa, ili bolje reeno: ne dogaa se. Mi oito nismo sposobni ono, to su nam Izrael i PLO demonstrirali, primijeniti na druge situacije. Na sukobe u vlastitom poduzeu ili porodici. Na ovo sam mislio, kada sam u uvodu spomenuo vanzemaljce. Jedno vanzemaljsko bie, koje nas posjeti svakih nekoliko tisua godina, ne bi vjerojatno moglo zamijetiti nikakav napredak u naem nainu razmiljanja. To to sada definitivno znamo da se Zemlja okree oko Sunca, nije za zanemariti, ali u pogledu ovjenosti nas nije mnogo dalje dovelo. I vjerojatno ima malo ljudi, koji smatraju da su problemi postali manjima. Niti let na Mjesec nije nita doprinio rjeavanju etnikih sukoba, a nezaposleni takoer zbog tog dogaaja nisu sretniji. Povijest je puna primjera slinih Izraelu i PLO: Ali nije obavezno potrebno da se sluimo povijesnim primjerima, ako elimo saznati neto o dijeljenju na dobro i loe. Veina ljudi e primjere za to nai u svom osobnom ivotu. Koliko nam se esto neto dogodi, to smjesta ocijenimo kao loe. Ali gledajui unatrag, recimo nakon dvije, tri ili vie godina, ustanovljavamo da ono to smo smatrali loim, i nije bilo toliko loe. Da je imalo svoj smisao. Ali u trenutku donoenja suda, stvoren je konflikt. A s ekonomskog gledita, svaki konflikt je, naravno, rasipanje energije, vremena i novaca. Ovo nije mogue izbjei: ako svoje probleme, bez obzira na koje se podruje odnose, elite stvarno rijeiti, tada morate prestati dijeliti svijet na dobro i zlo. Svijet jest. On nije dobar, on nije lo. On jest. To je tako jednostavno, a opet tako teko. Ako se ne elimo odrei naeg dijeljenja svega na dobro i na loe, tada se, ako elimo biti iskreni, ne smijemo uzbuivati nad svjetskim i osobnim problemima. Jedino uzbuivanje koje bi imalo smisla, bilo bi nad nama samima, nad naom nesposobnou to nam ne uspijeva nadvladati dualitet dobra i zla. Nitko nas nije protjerao iz raja. Mi smo sami sebe izbacili iz njega. Raj je ovdje, samo jednu jedinu misao udaljen od nas, od vas, dragi itatelji. No sad vas molim, ne
13

pravite greku ekajui druge. U tom sluaju moete dugo ekati. Ne radi se o svijetu, ne radi se o drugima, radi se o vama. Raj eka, on je samo jednu misao udaljen od vas ali vi ga morate misliti. Nitko to nee uiniti umjesto vas. Mi emo se u knjizi uvijek iznova vraati na ovu temu. Ovdje mi je bilo stalo do toga, da vam pojasnim sr ljudskoga problema. elio sam vam pokazati, gdje se nalazi linija to razdvaja raj od ljudske patnje. elio sam vam pokazati, da mi sami sebe svakodnevno izgonimo iz raja, time to donosimo nae sudove.

2.

Ovako od sebe inite bespomono bie

Njemu je preprekom bilo suvie znanja, suvie svetih strofa, suvie rtvenih pravila, suvie posta, suvie napora i stremljenja! Hermann Hesse, Siddhartha

ovjekova mo je tako ogromna, da on ak ima mo, odloiti je i samoga sebe uiniti i bespomonim stvorenjem. Ovom se mogunou obilno sluimo. tovie, ini se kao da se time ovjek najradije bavi. Na mojim seminarima, ja uvijek iznova imam priliku promatrati kako ljudi svim silama nastoje izgledati bespomonima. Ljude nita vie ne uzbuuje od izjave da su mona bia. Nekima je to suvie. Oni radije preuzimaju ulogu rtve; tada barem imaju mogunost da se ale i druge ine odgovornima za svoju bijedu. Ako pripadate takvima, tada vam ova knjiga u ovom trenutku nee biti korisna. Moda je moete ponovo poeti itati za desetak godina. Ssda emo govoriti o nekoliko trikova koje mi ljudi primjenjujemo, pomou kojih sebe inimo bespomonima.

2.1 Strah
14

Strah utjee na mnogo ljudi. Pri tome mislim na strah od bolesti, nesretnog sluaja, recesije, otpusta s posla. Ili sasvim jednostavno strah od efa, ili suradnika. Spomenuti treba jo strah od odgovornosti i tuih miljenja. Zatim od provale, agresije, od rata. Moemo nastaviti nabrajati do u nedogled. Da bi ovim strahovima postavili izvjesne granice, izmislili smo dvije stvari: osiguranja i socijalnu dravu. Oboje ljudima nudi barem neku vrstu sigurnosne mree. Koliko je velik strah, vidljivo nam je ako pogledamo kako veliko znaenje ove dvije situacije imaju. Radi se o golemim sumama, koje one posjeduju i kojima rapolau. U materijalnom svijetu je samo po sebi shvatljivo, da se novcem pokuava kupiti izvjestan stupanj sigurnosti. Dublji je problem u tome, da smo mi nesigurni u svojoj nutrini. Nesigurnost uzrokuje strah, a strah ne vodi samo osiguranjima nego dovodi do borbe, obrane, agresije. to vie nesigurnosti tim vie straha, tim vie obrane, tim vie agresije. ovjek koji se osjea nesigurnim, je, naravno, ovjek bez moi. Jedan stvarno moan ovjek se, sasvim logino, nee osjeati nesigurnim, a to znai: on se nee plaiti. Time je strah jedan problem ljudske nesigurnosti. Nesigurnost je nedostatak povjerenja u svijet. I sada se polako pribliavamo neem zanimljivom. Veina ljudi pripada nekoj religiji, a time vjeruje i u Boga. U normalnom sluaju je to vrlo moan, svemoan Bog. Ako se dakle ljudi koji vjeruju u Boga plae i sklapaju osiguranja, tada to ne znai nita drugo do: Povjerenje u Boga je dobro, ali bolje je osigurati se. (!) Nama sasvim jednostavno nedostaje temeljno pouzdanje u Boga, ili u ivot, ili kako ve elite nazvati tu snagu. Kada bi to povjerenje postojalo, ne bi postojao strah. To nije vrednovanje, to je isto utvrivanje injenica. To ne govori nita protiv osiguranja: sasvim je u redu sklapati osiguranja, ako nedostaje povjerenje u ivot. Na temu povjerenje, vratit emo se prilikom obraivanja samog OTLA-principa. Ono to nas na ovom mjestu zanima, to su posljedice straha. Strah vodi do toga da se vrsto hvatamo dogmi, sudova, raznih sustava vjerovanja, nekog odreenog ovjeka. Mi vjerujemo da nam to daje sigurnost, identitet, orijentaciju. Posljedice su upeatljive: hvatajui se o neto, mi blokiramo ivot, blokiramo na osobni razvoj. Ono to ovjek dri, ne moe se kretati. Ono to se ne kree, umire. To nije teorija ve dnevna praksa. Jedan mi je ovjek priao da je imao suradnika, koji je u roku est mjeseci umro od raka. Taj se suradnik grevito hvatao za sve. Nedavno sam uo zapanjujuu teoriju. Jedna je dama govorila, da je strah neophodan, zbog toga to nas uva od opasnosti. Treba sebi predstaviti ovo praznovjerje: strah nas uva od opasnosti! Ako dakle elim bez nezgode stii autom od A do B, tada se samo trabam plaiti, i nita mi se nee dogoditi. Naravno da je stvar sasvim obrnuta: strah privlai ono ega se bojimo. Povjerenje me bez ikakve sumnje uva od opasnosti mnogo bolje nego strah. To je ono, to vanzemaljac nikada nee razumjeti! Gdje je tu logika, gdje je zdrav ljudski razum? Za to bi strah mogao posluiti? Strah je suprotnost ljubavi i nije za nita upotrebljiv. (Na ovu emo se temu jo vratiti). Ljudski um ponekad donosi udnovate plodove.
15

Ovo to ovdje piem, nije, naravno, nita nova. Tko eli, moe u Svetome pismu proitati, da strah privlai ono ega se ovjek plai i da su brige bezrazlone. To zna ne samo kranstvo, nego i islam. Mohamad Iqbal, duhovni voditelj milijuna Arapa pie na temu strah izmeu ostalog: Oajanje je otrov za ivot... Bespomonost je plod oajanja... O, zatvorenie tvojih briga, ui od poroka poruku ne brini se. A u vezi s naim OTLA-principom, moe se rei jo konkretnije: Strah tvojim snagama oduzima snagu za napredovanje, a intelektu oduzima sposobnost razmiljanja. Osnove OTLA-principa vrlo su lijepo vidljive i u sportu. Strah uzrokuje grevitost, zbog ega nije mogue upotrijebiti sve raspoloive snage. U curlingu se, primjerice, kamenje ije je stavljanje vezano o strah, naziva kamenjem straha. Takav kamen, naravno, nikada ne zauzme onakav poloaj kako je to igra sebi zamislio. Strah, svejedno koliko malen bio, smeta harmonian tijek ivota. To vrijedi za sport, zanimanje, privatni ivot i politiku. Dakle, ukratko reeno: strah izvire iz temeljnog nedostatka povjerenja u ivot i vodi s jedne strane do odgovarajuih obrambenih reakcija (gr), a s druge strane, ne samo da openito blokira ivot, ve sasvim konkretno i energiju i sposobnost razmiljanja pojedinca. Strah vam sasvim sigurno ne pomae da optimalno rijeite svije probleme i da brzo postignete svoje ciljeve.

2.2 Grijeh
Pri naim razmatranjima o bespomonim ljudima, uloga grijeha igra vanu ulogu. Grijeh je izvanredno praktian kada se uz njegovu pomo eli vladati ljudima, uiniti ih ovisnima. Mehanizam koji se iza toga krije, jednostavan je, a njegova se pouzdanost dokazuje uvijek iznova ve tisuama godina: Ljudima se objasni, svi ste vi grijenici. Zbog toga imaju lou savjest. A zato to imaju lou savjest, njima je mogue manipulirati. Tako je kod odraslih, tako je i kod djece. im netko ima lou savijest, od njega je mogue dobiti stvari koje inae ne bi bilo mogue dobiti. Trik izgleda ovako: njega se naravno ne ostavlja samog s njegovom loom savjeu. Ta nismo neljudi! Greniku se pokazuje put kojim se moe izbaviti. Potrebno je samo da napravi ovo ili ono ili da plati i vidi, grijesi su mu oduzeti. To ide tako jednostavno i brzo. Ali sada je vano, da se pojedinac usprkos tome ne osjea sigurno, jer inae bi mu moglo biti predobro i njega se vie ne bi moglo tako lako kontrolirati. Radi se dakle o tome, da mu se pojasni, kako grijeh poput neke prijetnje stalno lebdi nad njime. Tako je njime mnogo lake manipulirati.

16

Konkretno, sve skupa izgleda kako slijedi: Jedan pozvani (od koga pozvan?) objanjava mnotvu sveanim glasom: Svi ste vi grenici. Doite k meni (dok je jo vrijeme, ja u vam pokazati put vaeg izbavljenja. Ovaj princip funkcionira bez greke. Neobjanjivo je meutim, zato ljudi dozvoljavaju da se tako s njima postupa. Zato toliko mnogo ljudi, mo nad sobom predaje u ruke drugim ljudima? I otkuda ti drugi ljudi sebi uzimaju pravo, da odluuju o grijehu ili ne-grijehu? Otkuda bilo koji ovjek uzima sebi pravo da sudi drugima? Grijeh nije prirodan zakon. To je ista izmiljotina ljudi, koja ima jednu jedinu svrhu, ovladavanje drugim ljudima. Sve dok netko dozvoljava da se prema njemu tako postupa, ne moe postati stvarno snanim ovjekom. Ovdje se ne radi o tome da se osude propovjednici grijeha. Tko uestvuje u toj igri grijeha, sam je za to odgovoran; nitko ga na to ne prisiljava. Neshvatljivo je zato toliki ljudi mo nad njima dragovoljno ustupaju drugim ljudima. Neshvatljivo je takoer, zato to funkcionira ak i u kranstvu. Nedavno sam u jednom kranskom asopisu proitao sljedeu reenicu: Nama je potrebno oboje Mesija, koji dolazi kao sudac nacijama, kao i ljudi, koji su voljni podvrgnuti se jednoj novoj etici. Zamislite ovo: Mesija bi trebao suditi nacijama! Oito zato, to su svi grenici. Neka mi je dozvoljeno pitanje: kakva nam je korist od toga? to imamo od toga, ako se sudi nacijama? I kojim e se nacijama suditi stroe, a kojima blae? Hoe li dotina nacija biti bolja, nakon to joj je sueno? Sve skupa nema nikakva smisla. To je znao i Isus. Prolo je ve dvije tisue godina, od vremena kada je na upeatljiv nain rekao: Ne sudite, da vam ne bi bilo sueno! A to mi radimo? Neumorno sudimo drugim ljudima. Ako nekog oznaimo kao grenika, sudili smo mu. Mi dakle radimo upravo ono, to je utemeljitelj kranstva odbacivao. A nazivamo se kranima! Nije shvatljivo, zato toliko mnogo ljudi sebe ine bespomonim biima, izjanjavajui se da su grenici. Rezultat toga vidimo svuda oko nas. Meusobne optube, agresije, ratovi, a prije svega: nesposobnost da rijeimo svoje probleme. Na koji je nain mogue iz jednog snanog bia napraviti slabo, degenerirano bie, slikovito nam prikazuje upeatljiva pria iz Orijenta: Na nekoj livadi je mirno paslo stado ovaca. Iznenada, iz oblinje se ume pojavie lavovi koji se bacie na stado. Livada je bila natopljena krvlju ovaca. Lavovi su ostali, oduzevi ovcama njihovu prijanju slobodu. Ovce su jako patile, jer su bile u potpunosti izloene nadmonim lavovima. One se skupie da bi razgovarale o nastaloj situaciji. Ovako niti u kojem sluaju nije moglo ii dalje. Dogodilo se, da je meu ovcama bila jedna stara i lukava ovca, koja je svoja razmiljanja ovako iznijela: Snagom se ne moemo oduprijeti lavovima; mi se ne moemo pretvoriti u lavove. Ali mogue je neto drugo: mi moemo iz lavova napraviti pitome ovce. Moemo lavove navesti na to, da zaborave tko su; to je mogue. Ostale se ovce sloie da bi trebalo
17

pokuati. Tako je inspirirana ovca poela propovijedati krvolonim lavovima. Rekla im je: O, vi besramni laci, koji nita ne znate o vjenom prokletstvu! Ja posjedujem duhovnu mo, ja sam poslanik Boji za lavove. Ja sam svjetlo za zamraene oi, ja dolazim da bih objavio zakone i podijelio zapovijedi. Ostavite se svojih besramnih djela! Vi, koji u sebi nosite zlo, pomislite na dobro! Tko je divljak i brutalan, taj je tiranin. Pravedna se bia ne hrane mesom nego travom. Vegetarijance Bog voli. Vai otri zubi su vaa sramota. Raj pripada slabima. Loe je, stremiti blagostanju; siromatvo se Bogu vie svia od bogatstva. Umjesto da ubija ovce, ubij svoj ego i biti e nagraen! Morate biti ludi, ako niste spremni zaboraviti sebe same. Zatvorite svoje oi, zatvorite svoje ui, svoja usta, kako bi vae misli mogle dosei najvie nebo. Ova livada nije nita, ona je iluzija, nemojte se zadovoljiti s iluzijom! Tako je govorila lukava ovca. I dogodilo se, to se moralo dogoditi. Lavovi, umorni od stalne borbe, postepeno usvojie religiju ovaca. Poeli su jesti travu, njihovi zubi vremenom otupjee, a strano svjetlucanje u njihovim oima izgubilo se; polako je nestalo i hrabrosti iz njihovih srca. Izgubili su sposobnost da vladaju, izgubili su ugled, mo, blagostanje. Njihova je tjelesna snaga nestajala, a duhovni strah je posajao sve veim. Strah od smrti, strah od Bojeg suda oduze im hrabrost. Strah je proizveo mnoge bolesti, koje do tada nisu poznavali. Siromatvo i maloduni nain razmiljanja ovladae krdom neko monih lavova. Ovcama je uspjelo uspavati lavove. Lavovi su ovu propast nazvali moralnom kulturom. Kakva se pouka krije u ovoj prii? Ako uspijete nekog ovjeka uvjeriti da greno ivi i ako uspijete uliti mu strah, od njega ete napraviti slabia i bit e vam jednostavno vladati njime. Ukoliko elite osnovati sektu: ovdje imate recept, koji je ve tisuljeima uspjean. Ili, da formuliramo pozitivno: ne dozvolite da vas itko uvjeri kako ste grenik. Radije se pitajte, koji bi mogli biti njegovi motivi, zbog kojih iz vas eli napraviti bespomonog ovjeka. I molim vas da upitate sebe, kako bi se grijeh mogao uklapati u sliku kranske ljubavi. To nije mogue, jer se bezuvjetna ljubav i grijeh (osuivanje) meusobno iskljuuju.

2.3 Neprihvaanje odgovornosti

Neprihvaanje odgovornosti je omiljena drutvena igra. Pokuat u pokazati, da se tu opet radi o odricanju od moi. Svima nama su dovoljno poznate izreke: Miller je kriv. Drava je kriva. Inflacija je kriva. Moj ef je kriv, itd. Kao prvo, skreem vam pozornost na to, da rije kriv u sebi opet krije ideju grijeha. Ova je ideja oito takoer i u naem jeziku duboko ukorijenjena. Ako je netko kriv, tada to znai da grijei, da je grenik. I ve smo ga osudili. Drugo a o tome se radi u ovom poglavlju ovo znai, da oito drugi (Miller, drava...) ima mo, a ne ja. Ako nita ne mogu napraviti, tada nemam snage,
18

tada sam ovisan od drugih. Drugaije reeno, to takoer znai: ja sam rtva. Onaj drugi je moni poinilac. U medijima se svakodnevno govori o rtvama: Igra rtve je krajnje popularna, jer je praktina. Onaj tko sebe moe prikazati kao rtvu, ima obino veinu ljudi na svojoj strani, on zadobija naklonost i panju, pa ak i divljenje; ukoliko svoju teku (greniku) sudbinu hrabro podnosi. Neto se, meutim, potpuno zaboravlja: biti rtvom, znai biti bespomonim. Da li je to dostojno ovjeka? Je li ovjek predodreen da bude bespomonom rtvom izvjesnih snaga koje izmiu kontroli? Kada bi stvarno tako bilo, tada bi mi ljudi imali jednu potpuno neprihvatljivu egzistenciju, jednu egzistenciju nedostojnu ovjeka. Zastraujue je vidjeti, kako se grevito ljudi dre svoje bespomonosti. To djelomino ide sve do agresije. Postoje ljudi, koji ele biti rtvama drugih ljudi, koji ele biti rtvama neke nesree, oni ele biti rtvama bolesti. To je praznovjerje najdubljeg Srednjeg vijeka usred visoko tehniziranog drutva! Sljedei primjer bi trebao pokazati, kako je (vrlo esto) nerazumno i nelogino nae miljenje. Uzmimo voditelja prodaje jednog poduzea. Iako su ekonomske prilike teke, on do sada nije izgubio svoj posao, te je uvjeren, da e i dalje raditi u svojem poduzeu. injenicu da sve tako dobro ide, pripisuje svojim sposobnostima. To znai: on preuzima odgovornost za svoju situaciju. Do sada je sve u redu. Iznenada, on dobija otkaz. I sada zapoinje: on trai krivce. ef je kriv, ili recesija, ili onaj klijent koji mu je obeao dobar ugovor, a onda mu ga ipak nije dao. Ovo je na normalan misaoni mehanizam: sve dok se sve odvija povoljno po nas, mi se osjeamo odgovornima; kada se dogodi neto to nam ne odgovara, traimo krivce negdje drugdje. Ako moj auto sretno prevezem od A do B, tada ponosno sam sebe tapem po ramenu, ta konano sam ja dobar voza. Ali ako mi se dogodi nesrea, tada onaj drugi nije pazio, ili je vrijeme krivo, ili, ili. Proizvoljno prebacujemo odgovornost sad na ovo sad na ono. A preuzimamo je samo u sluaju ako smo bili uspjeni. Jedna od omiljenih igri je jedno vrijeme bilo prebacivanje odgovornosti na roditelje. To je jako praktino. Tada je na primjer mogue nekoga ubiti ili silovati, i zatim objasniti imao sam, na alost, teko djetinjstvo. A pogoeni roditelji sa svoje strane mogu ukazati na svoje osobno teko djetinjstvo, koje je naravno dovelo do toga, da je njihov odgoj djece bio manjkav. I tako dalje, i tako dalje. Ali na ovaj nain ne stiemo nikuda. Mi smo svjetski majstori u izmiljanju izlika, u traenju krivaca. Biblioteke su prepune knjiga o tome. Sve dok se tko ponaamo, inimo od sebe bespomona bia i nemamo nikakve anse da rijeimo nae probleme. Mi smo uvijek samo rtve naeg vlasitog naina razmiljanja. Naa mo je tolika, da sebe moemo uiniti bespomonim rtvama, ako to elimo. A iz nekog neobjanjivog razloga, mnogi ljudi to oito ele.

2.4 Uplitanje
19

Brojni ljudi osjeaju neodoljiv poriv da se svuda umijeaju, da drugima kau to su krivo napravili, i kako to trebaju drugaije raditi. Do ovog uplitanja dolazi, naravno, u ime vrline. Ta nismo neljudi, elimo pomoi, konano, mi to znamo bolje. to znai bolje? Tko odluuje to je bolje? O tome odluuju dobri. Tko su dobri? Tko odluuje o tome, tko su dobri? Naravno, dobri sami. A ako se loi takoer osjeaju dobrima to je u politici uobiajeno? to onda? Ovdje se nalazimo u punom sukobu. Uplitanje je praktiki uvijek povezano s donoenjem suda: suenje uvijek uzrokuje sukobe. Ljudi koji imaju unutranje sukobe, pokuavaju rijeiti sukobe kod drugih; to jednostavno nije mogue. To nije bilo mogue tijekom cijele povijesti ovjeanstva, to nije mogue danas, a nee biti mogue niti za tisuu godina. Takoer niti UN nisu sposobne da svojim intervencijama smanje broj sukoba. Ako je neki sukob prividno rijeen, pojavljuju se dva nova. Jo nikada do sada nisu UN morale intervenirati na toliko mnogo mjesta istovremeno. To je povrinska terapija: lijepo izgleda, ovjek sebi moe estitati i mirno otii na spavanje. A rijeeno nije time ba nita. Sukobi su u porastu. Ili, uzmimo religije kao primjer. Mi (krani) moemo biti sretni, to niti u islamu niti u budizmu ideja misionarenja to znai uplitanja nema nikakvog znaenja. Slabu slutnju o tome, to bi se u suprotnom moglo dogoditi, prua nam islamski fundamentalizam. Na Zapadu je strah od takvog razvoja prilino velik. No ne moramo ii toliko daleko. Koliko se esto mi upliemo u stvari nama bliskih ljudi? Gospoa Miller nema pojma o odgoju djece! A Majer ve tri tjedna nije pokosio svoju travu u vrtu. A ako se gospodin Hofer i dalje bude tako ponaao, izgubit e svoje radno mjesto. Gospoa Amrein mora oboljeti, pri takvom nainu ivljenja! Mi znamo kako treba ivjeti. Oni drugi ne znaju ili barem ne znaju ispravno. Glupo je samo to, to i drugi na isti nain misle o nama. To se naziva uzajamnim uplitanjem. To je jedan od razloga zato se sukobi ne smanjuju, zato se vrtimo u krugu. Povijest ovjeanstva nam to pokazuje. Ima jo jedna misao, koju, meutim, ovdje neemo dalje slijediti, a to je: uvijek ima ljudi, koji iz sukoba izvlae korist i zbog toga, sasvim logino, nisu zainteresirani za njihovo rjeavanje.

2.5 Traenje u izvanjskom svijetu

20

Ako netko trai, tada se lako moe dogoditi da njegovo oko vidi jo samo onu stvar koju trai, da nita ne moe nai i nita primiti u sebe, jer uvijek misli samo na traeno, jer ima cilj, jer je opsjednut ciljem. Traiti znai: imati neki cilj. A nai znai: biti slobodnim, biti otvorenim, nemati nikakav cilj. Ti si, potovani, moda uistinu tragatelj, jer, stremei tvome cilju, ne vidi mnoge stvari koje su pred tvojim oima. Herman Hesse, Siddhartha

Mi smo navikli da pomo, rjeenje problema i odgovore uvijek traimo van nas samih. I to opet pokazuje, da mi oito nemamo povjerenja u nau mo i mudrost. Da smo nau mo opet dali drugima. U izvanjskom moramo traiti odgovore samo ako unutra nieg nema. Time moramo pretpostaviti, da mnogi ljudi ne dre mnogo do svoje nutrine. Gdje konkretno traimo odgovore u izvanjskom svijetu? Odlazimo ekspertima, lijenicima, psiholozima, pravnicima, astrolozima, grafolozima, vidovnjacima itd. Drugi bi trebali za nas misliti, oni bi trebali rijeiti nae probleme. To je opasna stvar, mi, naime, delegiramo miljenje. Drugi su sve, mi smo nita. Ovo se lijepo moe promatrati na etama ljudi koji hodoaste guruima u Indiju, Tibet, Japan itd. Pretpostavlja se da drugi moe ono to pojedinac misli da sam ne moe. a upravo to spreava vlastiti razvoj. Tu se uvijek radi o kretanjima koja ovjeka udaljuju od njega samog. Da se razumijemo: u redu je, ako se netko obrati izvanjskom autoritetu. Samo, on bi trebao znati, to radi: on time svoju mo predaje u ruke autoriteta, koji je izvan njega. Da li e time njegovi problemi biti rijeeni, veliko je pitanje. Nekoliko e primjera ovo pojasniti: Jedna mlada dama je posjetila astrologa, jer sebi vie nije znala pomoi. Kod njega je saznala, da e od 15. kolovoza sve krenuti na dobro. Time je sebe uinila potpuno bespomonim stvorenjem: do 15. kolovoza ne moe nita postii, jer je to i onako loe razdoblje; nakon 15. kolovoza ne mora se nita truditi, jer e stvari krenuti same od sebe. Ona je sebe u potpunosti prepustila zvijezdama. Da li je to ivot dostojan ovjeka? To vie nije ovjek, to je bespomona marioneta. Jedan otprilike 45-godinji ovjek se morao podvri transplantaciji srca. Nakon nje je dolo do komplikacija, i ovjek je tijekom tri godine lutao od jednog specijaliste do drugog. Nije vie mogao raditi, ali je u meuvremenu i sam postao medicinskim specijalistom jer se bavio jo samo svojom boleu i iskuao sve mogue terapije. Nita nije pomagalo. Njegovo se stanje nije poboljavalo. Kada je opet jednom po tko zna koji puta bio kod svog lijenika kardiologa, ovaj mu iskreno ree: Mi vie ne moemo nita napraviti za vas. Sada si morate sami pomoi; morate mobilizirati svoje rezerve. Mislite li, da je to taj ovjek napravio? Ni u kojem sluaju. On je svu svoju mo dao u
21

ruke lijenicima, terapeutima, metodama on se rukama i nogama branio od uvida, da bi sam mogao neto napraviti, da posjeduje mo nad svojim ivotom. On je oito htio radije umrijeti kao rtva. Kada sam ga naime posljednji puta vidio, rekao mi je, da e vjerojatno umrijeti ako ovako dalje ide. Ja sam mu estitao na toj spoznaji i rekao mu, da je sasvim normalno da on ima pravo umrijeti kada hoe. Ali isto tako sam mu garantirao da sasvim sigurno ne mora umrijeti, ako se konano osloni na sebe, na svoje snage. To nije nikako htio! U tom bi sluaju naime on morao neto poduzeti, a ne lijenici. Tada bi bio odgovoran za svoje stanje, a ne vie neka nepravedna sudbina, nad kojom se moe aliti. Neki ljudi oito radije umru nego da preuzmu odgovornost za svoj ivot i potrae je u sebi. Ja sam spomenutog ovjeka izgubio iz vida i ne znam, da li je jo i danas iv. Rjeavanje naih problema, nikada nije zadaa drugih ljudi. Na podruju politike, lijep primjer za to je pomo za razvoj Afrike. Ovaj kontinent nita toliko ne koi u njegovom razvoju, kao pomo koja dolazi izvana. Do te su spoznaje doli i Afrikanci, koji su miljenja, da je teta nanesena kroz pomo za razvoj vea od njezine koristi. Ako ekamo dok nam netko izvana ne pomogne, inimo sami sebe bespomonim ljudima. To znai: mi nau mo upotrebljavamo da bi je prenijeli drugima. Ideja o izvanjskoj pomoi je oito ukorijenjena duboko u nama. Bio sam pogoen, kada sam u nekom asopisu proitao sljedeu reenicu: Jo i danas svijet eka onog jedinog koji moe zauvijek stvoriti mir na Zemlji Mesiju. A isto tako eka novo srce, nov nain razmiljanja, koji mu samo Duh Boji moe dati. Kako praktino. Nije dakle potrebno da ita radimo, osim da ekamo. Koliko dugo jo? U meuvremenu mi sebi meusobno razbijamo glave i objanjavamo kako do novog miljenja u nas jo eto nije dolo, jer nas Duh Boji jo nije posjetio. Stvarno jako praktino. Ali vjerojatno nema nikoga, tko bi vjerovao da na ovakav nain moemo nekuda stii. U ovakvoj filozofiji su prepoznatljiva dva elementa odricanja moi: prvo, odgovornost za mir se elegantno prebacuje na drugoga, a drugo, pomo se oekuje izvana. Priekajmo dakle. Jedno mi pitanje ne da mira: ako moemo doi do mira i do novog naina miljenja samo kroz Duh Boji to jo onda Bog eka? Zar nije voeno dovoljno ratova, zar nije ubijeno dovoljno ljudi? Moje je miljenje: on (Bog) prilino dugo oklijeva da se umijea za dobro ovjeanstva. Ili se ovdje moda radi samo o jednom problemu koji je poznat u informatici? Mi ekamo Boga, Bog eka nas. To vodi do totalne blokade situacije. Problem je mogue rijeiti jedino ako netko od to dvoje prestane ekati. Moj prijedlog e se tijekom knjige sastojati u tome, da bi ovjek trebao prestati ekati; ekati na pomo izvana. Dopustite mi, da na ovom mjestu jo jednom navedem islamskog filozofa Mohammada Iqbala, da bih pokazao, na koji se nain njegova religija bavi s ovdje navedenom temom: Bog voli onog ovjeka, koji zasluuje svoj ivot.
22

Nesrea neka sitgne onoga, tko se hrani sa tueg stola... On je svoju ast prodao za jedan novi. Sretan je onaj ovjek, koji ea pod sunevim zrakama, ne molei za au vode. Njegovo elo nije znojno od sramote prosjaenja; on je jo ovjek, nije prah. Taj potovanja vrijedan mladi ovjek kroi uzdignuta ela poput stabla. Njegove su ruke prazne? Utoliko vie je on majstor sebe samoga ... Cijeli jedan ocean, zadobijen kroz prosjaenje, nije nita drugo do more vatre. Toliko od Mohammada Iqbala. Krije li se tu jedan od razloga naeg straha od islama? Usporedite askom gornji tekst s naim predodbama o takozvanim socijalnim postignuima industrijskih nacija Zapada, koja su nam postala toliko draga. Mislim na socijalnu sigurnosnu mreu i prividno bespomone ljude. Razlike su zapanjujue. Tamo (u islamu) govori se o moi i majstorstvu ljudi. O tome govori i ova knjiga. Mi, meutim, u naim sitim industrijskim drutvima, otkrivamo stopostotno sluganstvo jer smo ovisni o suvie mnogo stvari izvan nas samih. To nikada ne moe biti put rjeavanja naih problema. Ovo vrijedi kako za nacije, tako i za pojedince.

2.6 Kompleksnost ivota

Ja sam vrsto uvjeren, a to u pokuati i dokazati, da je istina jednostavna, da mora biti jednostavna. Ili bi istina trebala biti rezervirana samo za malu elitu nadprosjeno inteligentnih ljudi? Svakodnevna realnost, meutim, takva je, da se sve uvijek prikazuje strahovito kompliciranim. To je jako praktino za eksperte. Oni se tada mogu jasno isticati nad obinim smrtnicima, pa ih se zbog toga i odgovarajue cijeni i novano nagrauje. Postoje ljudi, koji su u neto uvjereni tek onda, kada to vie ne razumiju. A postoje i ljudi koji prestanu vjerovati u neto ili u odreenu stvar, im je shvate. To zvui udno, ali je istina. U mojim seminarima, ja esto ujem: "Ne, tako jednostavvno to ne moe biti! I to je opet odbijanje prihvaanja moi. Jer o tome se i radi: ako je neto jednostavno, tada to moemo i primijeniti. Ili je moda u pitanju strah da emo u svojem ivotu morati neto promijeniti, ako je stvar jednostavna? Kada bi, naime, bilo komplicirano, uvijek bi se mogao nai izgovor. Teko je, potrebno je vrijeme, drugi to takoer ne mogu. ali ako je neto jednostavno, tada vie nema izgovora, osim onog tako jednostavno to ne moe biti!. ak je i prilikom najnovijih istraivanja kaosa ustanovljeno, da se i najkompleksnije tvorevine sastoje od sasvim jednostavnih struktura. Ako dovoljno duboko pogledamo, stvari postaju sasvim jednostavne. No ako se kreemo povrinom, ako zaponemo znanstveno analizirati, tada sve postaje izuzetno kompleksno i teko. Uzmimo jedan primjer:
23

Hodanje se ini sasvim jednostavnom stvari. To praktiki svatko moe. Ali ako ponemo analizirati sam proces hodanja, mogli bi analizama napuniti cijele biblioteke a usprkos tome vjerojatno ne bi shvatili proces hodanja. Isto tako, pomou takvih knjiga vjerojatno nikome ne bi bilo mogue nauiti hodati iako je to sasvim jednostavno, ako to ovjek prakticira. Na isti nain, ako elimo, mi moemo sve toliko zakomplicirati, da samo jo rijetkim ekspertima bude mogue neto od toga razumjeti. Primjer s hodanjem moda nema nikakvih daljnjih posljedica. No, drugaije stoji stvar ako obraujemo temu ljubav. Ovoj temi je posveeno jedno od sljedeih poglavlja; zbog toga, ovdje samo toliko: o ljubavi se moe visokoparno filozofirati, s rezultatom, da nitko vie ne zna, to je ljubav. A prije svega, to vodi do toga da se ljubav ne prakticira. Prakticirati ljubav, jednostavno je; ali ljubav definirati, analizirati, vrlo je komplicirano, to je toliko komplicirano, da za ljubav uope vie ne ostaje vremena. Kada polaznicima mojih seminara objasnim da je uz pomo ljubavi svaki problem rjeiv, tada ima takvih, koji se gube u nedoglednoj diskusiji s ako-i-ali. Sve odjednom postaje visokokomplicirano, to opet postaje opravdanjem da se nita ne mora poduzeti. Zato to oito ipak sve skupa nije tako jednostavno. Poznat i ugledan zastupnik medicine i psihologije, Balthasar Staehlin, ve je poetkom 70-tih godina u svojoj knjizi Svijet kao ti napisao sljedeu reenicu: U cjelokupnoj dananjoj medicini i psihologiji, nedostaje nam istinsko i jednostavno. Dokle je taj nedostatak jednostavanog u medicini doveo, u meuvremenu je vidljivo po eksploziji trokova u zdravstvu. Nae je zdravstvo toliko kompleksno, da ga financijski vie nije mogue podnijeti. (Dvadeset godina nakon to je Staehlin ukazao na to!). I druge zemlje imaju taj problem. Nedavno sam na francuskom radiju uo kako je objavljena spoznaja od revolucionarnog znaenja. Neki je strunjak na temu eksplozije trokova u zdravstvu dao na razmiljanje, da su tri ultrazvuna pregleda tijekom trudnoe sasvim dovoljna. Ja sebe sasvim ozbiljno pitam: kako su djeca ranije dolazila na svijet? I kako uspijeva indijkama, afrikankama, junoameriankama da bez ultrazvuka uzrokuju eksplozije puanstva? Postoje ljudi, koji nau kompleksnu visoku tehnologiju nazivaju napretkom; po mojem miljenju je to prije znak duhovne pomraenosti. Poput Balthasara Staehelina, i ja sam vrsto uvjeren da je istina jednostavna, ak vrlo jednostavna. Bilo bi mnogo bolje kada o nekim stvarima ne bi do u beskonanost raspravljali, nego ih jednostavno napravili. Istina je jednostavna: tko jednostavne stvari ini kompliciranima, budala je, jer blokira sebe samoga u svom razvoju.

2.7 Racionalnost

Za znanstvenost i management su racio (intelekt) i analiza od centralnog znaenja. U meuvremenu se, meutim, otkrilo, da to moda ipak nije put koji vodi do
24

dubljih spoznaja i do optimalnih rjeenja problema. Biti u kratak jer na ovu temu postoji ve dovoljno saznanja. Za nas je vana spoznaja, da mi nae mogunosti izuzetno ograniavamo, ako se oslanjamo samo na racionalnost i na analizu. Intelekt nema nikakve informacije o budunosti, njemu uvijek stoje na raspolaganju tek malobrojne informacije, na koje se moe osloniti prilikom donoenja odluka. S tog gledita nije shvatljivo, zbog ega je intelektu u prolosti pridavano tako veliko znaenje. Vjerojatnost donoenja pogrenih odluka jako je velika kod onoga, tko se oslanja samo na svoj intelekt i obratno, anse da se postignu veliki uspjesi vrlo su male, ako se netko slui samo svojim intelektom. Niti jedan od svjetski natprosjeno uspjenih produkata nije nastao na temelju racionalne analize potreba kupaca. Jedan od moda najupeatljivijih primjera za ovo: pedesetih godina je Ford proveo vjerojatno najopseniju studiju trita, koja je ikada poduzeta. Cilj ove studije je bio da se iznae najoptimalniji dizajn za jedan nov auto, Edse!. Ovaj ogroman napor zavrio je najveim neuspjehom u povijesti gradnje automobila, a poduzee Ford je to kotalo vie stotina milijuna dolara. Auto je oito bio toliko racionalan, toliko prosjean, da ga nitko nije htio kupiti. Obratno, Ray Kroc je usprkos svim racionalnim protuargumentima svojih pravnika godine 1960. kupio ime McDonald. On je u svojoj nutrini osjeao, da e to biti sigurna stvar. Ostatak je povijest. Svakome je poznata pria o uspjehu McDonalda. Ovako neto nije mogue racionalno planirati. Pravi natprosjeni uspjesi se izrazito rijetko temelje na isto racionalnim razmiljanjima. Racionalnost trai znanje u izvanjskom svijetu. Taj nain potrage je vrlo ogranien. Istinsko znanje dolazi iznutra. to vie netko istie svoju racionalnost, tim manje vjeruje samome sebi, odnosno svome znanju koje dolazi iznutra. U poglavlju 2.5 ukazao sam na potragu u izvanjskom svijetu. Racionalnost je jedno od takvih traenja u izvanjskom. Tko se oslanja iskljuivo na racionalnost, na kraju je uvijek nesiguran. Znanstvenost prua najbolji dokaz, da spoznaje dobijene pomou racionalnog razmiljanja vrlo brzo mogu zastariti. Nasuprot tome, primjerice, spoznaje Isusa, Buddhe, Laotsea itd. nikada nisu zastarile. Te spoznaje nisu dobijene uz pomo racionalnog naina razmiljanja. udovine stvari mogu se uti i od strane same znanstvenosti. Francuski biolog Joel de Rosnay dokumentira u svojoj knjizi Makroskop, da postupci kojima se istraivai slue prilikom uobiajenog znanstvenog istraivanja nisu prikladni u svrhu obuhvaanja istine, ve da oni, sasvim suprotno, istinu izobliuju. U takve postupke spada i racionalna analiza. On ukazuje na to, da je analitiko miljenje za znanstvenost vanije od usporeujueg, to vodi do toga, da se znanstvenost ograuje. Ona naginje skuenosti i krutosti. Za nas to znai sljedee: racionalnost i analiza ograniavaju ovjekov potencijal, ograniavaju va potencijal. Tijekom ove knjige postati e vidljivo, da za mene usporeujue miljenje, miljenje u analogijama, stoji u prvome planu.
25

Neuspjeh znanstvenoga rada na bazi racionalnosti posebno je uoljiv u medicini. Jedva da postoji jedno jedino znaajnije medicinsko otkrie u posljednjih stopedeset godina, koje slubeni univerzitetski profesori nisu smjesta osudili kao neznanstveno. Tako je primjerice pronalaza Properdina koji je toliko vaan za ljudski imunoloki sustav, 1954. godine poinio samoubojstvo, nakon to su ga njegovi kolege godinama ismijavali. Svega nekoliko mjeseci nakon njegove smrti, slubena je medicina poela uvaavati njegova otkria. Medicina oito predstavlja jedno od najalosnijih poglavlja, to se tie brutalnog osuivanja neistomiljenika. I sve to u ime racionalnosti! U stvari se naravno ne radi niti o ljudskosti niti o saznanju; radi se o moi. Zdrav ljudski razum, trebao bi nam pokazati u najmanju ruku sljedee: dananji eksperti (lijenici, psiholozi, biolozi itd.) smiju se ekspertima iz godine 1500. A isto e se tako eksperti iz godine 2500. smijati dananjim ekspertima. Budite dakle oprezni u osuivanju stavova, koji ne odgovaraju slubenoj znanosti. Galileo Galilej je takoer bio osuen od strane tadanje znanosti. Danas zna svako dijete: Zemlja se okree oko Sunca. Ovi bi primjeri trebali biti dovoljni da pokau, kako uskogrudnost koja se temelji na racionalnosti, koi ovjekov razvoj. Racio trai u izvanjskom svijetu, ali istinsko znanje, istinski razvoj, dolaze iznutra.

2.8

Nesposobnost da se samostalno i logino razmilja

Mi ljudi openito smatramo, da smo bia koja logino misle. I mnogo drimo do nae sposobnosti miljenja. U ovom poglavlju u nastojati pokazati da naa logika ne see daleko, da ponekad potpuno nelogino razmiljamo i djelujemo. To je ve bilo vidljivo i na dosadanjim primjerima. Tako smo primjerice vidjeli, da znanstvenost uvijek prihvaa samo ono to se uklapa u trenutno vladajuu sliku o svijetu. S logikom i samostalnim miljenjem, ovo nema suvie zajednikog: tko ima pregled nad povijeu, trebao bi znati, da se znanstvenost tijekom malo godina moe jako promijeniti. Iz povijesti nam je takoer vidljivo, da smo se oito programirali na sukobe. Nae povijesne knjige prepune su opisa raznih ratova. to su svi ti sukobi, ti ratovi donijeli? Gdje je danas slavno Rimsko carstvo, gdje nekad ponosna panjolska i mona Engleska? Kada bismo stvarno mogli logino i samostalno razmiljati, mi bi ve odavno potraili druge putove suivota a i nali bi ih. Pri emu treba primijetiti, da su ovi drugi putovi ve tisuljeima uvijek iznova propagirani. A usprkos tome, oito nismo u stanju te druge oblike suivota shvatiti i primijeniti. U 19. stoljeu je u prvome planu bila borba za opstanak. Stjeemo utisak, kao da mnogi ljudi posebno menaderi jo uvijek ive u duhu 19. stoljea. No u meuvremenu znamo, da je ideja evolucije
26

kroz borbu, unitenje, iskoritavanje odgovorala upravo motritu, odnosno stanju svijesti tadanjih ljudi. Mi znamo takoer da je ono to nam je znanstvenost tada objasnila kao iskoritavanje, u stvarnosti simbolina kooperacija. Znamo, da su paraziti u prirodi atipini i da se dogaa upravo suprotno: simbiotina pomo je dio evolucije. Veina ivih bia (ovdje iskljuujem ovjeka) oito je shvatila da sve to ivi ini jednu cjelinu, i da smrt jednog protivnika ili jedne vrste takoer uvijek predstavlja i opasnost po sve ostale vrste i po sustav kao cjelinu. Jedan od najuspjenijih parazita je oito rak. On je tako uspjean, da ubija ak i svog domaina (ovjeka) koji ga hrani a time ubija i samoga sebe. Mi danas znamo, da odnos razbojnik-rtva u prirodi predstavlja izuzetak. Zbog toga smo taj odnos vjerojatno i posebno uoili. Pritom smo zaboravili, da postoje milijarde kooperativnih i simbiotikih odnosa a smo mali broj ubitanih. U suprotnom, ivot ne bi bio mogu. Neki menaderi i politiari to niti do danas nisu shvatili. Za ovo bi vjerojatno bio potreban trening u analognom nainu miljenja. Samo tako bi netko bio u stanju da primjer raka primijeni, recimo, i na ekonomiju. Ovdje nas oito blokira naa fiksacija na uvijek iznova uvjebavan ravnolinijski nain razmiljanja. ini mi se da je ovdje od odluujueg znaaja injenica da ne postoji samo jedna logika, nama poznata aristotelovska logika, ve da postoje i druge vrste logike. U naem ogranienom nainu razmiljanja mi smo toliko fiksirani na ili-ili logiku Aristotela, da sebi neku drugu logiku ne moemo zamisliti. U naem govoru, ne postoji ak niti oblik mnoine od rijei logika! A ipak postoje druge logike, koje su ve prije tisuljea bile poznate u hinduizmu i budizmu, a koje su danas potvrene spoznajama moderne teoretske fizike. Ne postoji samo jedan ili-ili, dobro ili loe, postoji takoer "jedno kao i drugo, dobro i loe istovremeno. Ovo je vrlo dobro formulirao atomski fiziar Heisenberg. On zahtijeva nadilaenje one jednodimenzionalne, krute logike, koja svijet noem dijeli na ili-ili, da bi iz njegove rascjepkane leine pokuala izgraditi apstraktni pojmovni svemir. No mi smo toliko ukorijenjeni u naem ili-ili nainu razmiljanja, da nam teko pada osloboditi se istog; moda i zato, to je to oslobaanje povezano s izvjesnom mjerom samostalnog naina razmiljanja. (Vidi i poglavlje o izgonu iz raja). U ovoj emo knjizi uvijek iznova morati ukazivati na jedno-kao-drugo-logiku usprkos opasnosti, da e se neki itaoci morati dosta potruditi da bi to shvatili. Svaki ovjek moe, ako hoe, u svom ivotu nai primjere koji pokazuju to vodi do konflikta, i koji pokazuju to vodi njihovom rjeavanju. Ali kako nismo nauili samostalno misliti, mi preuzimamo programe naih roditelja ili okoline. To znai, da mi dodue ivimo u visokotehniziranom svijetu, ali nai obrasci miljenja ne razlikuju se od onih koje smo imali prije tisuu ili dvije tisue godine. To je apsurdna situacija. Naa sposobnost miljenja nije u nikojem smislu drala korak sa sposobnou produkcije i mijenjanja svijeta. Mi smo se toliko koncentrirali na razvoj i produkciju dobara, da nam nije preostalo nita vremena za razvoj samog ovjeka. Prije nekog vremena, jako je bila popularna rije: granice rasta. Mnogo je razmiljano o granicama materijalnog rasta, jer se oito primijetilo da to ovako dalje nee moi ii. Ono ime se mi ovdje bavimo, to je unutarnji rast ovjekov. To je svakako polje najveeg mogueg rasta, kojeg moemo zamisliti. S jedne strane zato to je ovjek potpuno nerazvijen, a s druge zato to na ljudskom podruju ne postoje granice rasta.
27

Znam: neki e znanstvenici smjesta rei, da je ovjek vrlo ogranieno bie. To je naravno istina utoliko, to je ovjek samoga sebe napravio takvim ogranienim biem. Ako je imao mo to napraviti, onda, sasvim logino, ima i mo nadilaenja granica koje je sam sebi postavio. Promotrimo askom nekoliko primjera koji pokazuju nau nesposobnost da mislimo samostalno i logino. Postoje inteligentni menaderi, koji se ponu smijati ili se neugodno osjeati, kada u seminarima govorim o temi ljubavi. No istovremeno su ti manaderi lanovi kranske crkve, krteni su i vjerojatno su i brakove sklopili u crkvi. Ti ljudi sasvim sigurno poznaju i temeljnu izjavu kranstva, koja glasi: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe! Kako se moe biti pripadnikom kranske crkve, a smijati se kada je tema ljubav, boriti se sa svojim konkurentima do krvi, i istovremeno zahtijevati da se bombardiraju tamo neki zli ljudi. Gdje je tu logika? Moe netko sve to raditi, ali sasvim sigurno ne kao lan katolike crkve. Moja je namjera da pokaem, kako u osnovi inteligentni ljudi esto strahovito malo razmiljaju. Prilokm roenja, oni automatski pripadnu jednoj organizaciji, o ijim temeljnim pravilima vie uope ne brinu. To ba i nije dokaz mnogo hvaljene ljudske inteligencije. Zamislimo ovakav sluaj: osnovali smo novu organizaciju. Jedno od pravila te organizacije glasi: Mi neemo suditi o drugim ljudima. I sada pokuavamo ljude nagovoriti da postanu lanovima te organizacije. Mi emo vjerojatno naii na mali broj ljudi koji e biti spremni prikljuiti nam se. Malo e biti onih, koji e smatrati da se mogu drati tog pravila. Veina e rei da oni eto drugaije ive i zato se ne mogu prilkljuiti naoj organizaciji. To je logino. Ali isti ti ljudi su lanovi katolike crkve, crkve koja postavlja upravo te iste zahtjeve. Gdje je tu logika. Pozor: ja ne nagovaram na istupanje iz crkve. Ja zagovaram samostalno i logino razmiljanje. Ili smo lanovi crkve, tada bi bilo poteno i logino da barem pokuamo drati se njezinih pravila. Ili, ako se ne obaziremo na ta pravila, tada bi bilo takoer poteno i logino, istupiti iz crkve. Sve drugo je nepoteno, da ne kaem licemjerno. Sada mi, molim vas, kaite jedno: kako moe jedno drutvo ili organizacija, koja sasvim oito rauna s nepotenjem ili barem s nerazmiljanjem veine svojih lanova, rijeiti vae probleme? Kako moe jedna kranska publikacija objaviti sljedeu reenicu: Nama je potreban Mesija, koji dolazi kao sudac. Kao to je poznato, Isus je rekao Ne sudite... Gdje je tu logika? Gdje je tu samostalno razmiljanje? Nedavno su mi ispriana dva primjera, koji se lijepo uklapaju u reeno. Jedno je poduzee prijavilo etiri svoja suradnika za kurs pod nazivom Pozitivno razmiljanje. Kurs je trajao pola dana i kotao 120 franaka. Kratko prije poetka kursa, poduzetnik je svoje suradnike odjavio, a kao razlog naveo, da je ekonomska situacija poduzea loa! Gdje je tu logika? Vjerojatno bi upravo tim ljudima
28

nekoliko misli o pozitivnom miljenju bilo neophodno potrebno! Ako poslovi idu dobro, ljude se alje na kurseve o pozitivnom miljenju. Ako poslovi ne idu dobro, tada se za pozitivno miljenje vie nema vremena. Kakva glupost. I mi to nazivamo ovjek, kruna Stvaranja. Drugi primjer je jo apsurdniji ukoliko je apsurdnost mogue poveavati. Nekoj je eni njezina prijateljica ispriala, da nju komarci ne bodu, jer se zna od njih zatititi. Na ovo je ta inteligentna, moderna ena s kraja dvadesetog stoljea odgovorila: ali komarcima je potrebna krv kako bi mogli ivjeti. Ona je to proitala u jednoj knjizi. Zato nije lijepo, komarcima ne dozvoljavati da nas bodu. Ovdje dakle imamo jednu vrlo zanimljivu teoriju: Bog je stvorio ovjeka, jer je komarcima potrebna krv... I mi se jo udimo problemima, s kojima se ovjeanstvo, a i pojedinac, bori. Jedan od tih problema je, primjerice, na daleko rasprostranjena nezaposlenost. I to je jedan od vrlo dobrih primjera nae nesposobnosti da samostalno i logino razmiljamo. Uvijek iznova se predlae da se radi manje sati tjedno, kako bi se raspoloiv posao podijelio na vie ljudi. Ovo nema nieg, ali ba nieg zajednikog s realnou i s tisugodinjim iskustvom. Iza tog prijedloga nalazi se ideja, da je koliina posla ograniena. A to ne odgovora stvarnosti. Ali u skladu je, naravno, s naim ogranienim nainom miljenja. Oito vie nismo sposobni predoiti sebi, da je koliina posla neograniena. ovjek je onaj, koji kreira posao. Ali sigurno ne time da manje radi, nego time to je kreativan. Koliina posla nije izvana zadana, nju stvaramo mi sami. Naim ogranienim nainom razmiljanja i uslijed nae ideje, da je posao neto loe te ga treba po mogunosti reducirati, stvarno nam je uspjelo smanjiti koliinu posla. I sada se tuimo na nezaposlenost. S logikom to ima jako malo veze. Mi ne moemo godinama posao prikazivati kao neto loe borei se za smanjenje radnog vremena i misliti, da to nee imati posljedica. Mi smo sada naime postigli ono, to su neki ljudi oito htjeli manje posla. Da bi to moglo dovesti do nezaposlenosti, to, naravno, nitko nije pretpostavljao. Mi sada samo anjemo ono, to smo godinama sijali. Toliko jednostavne su zakonitosti. Sjetimo se samo Edisonovih pronalazaka (elektrina sijalica) i Fordovih (tekuih traka). Time je stvoreno milijune radnih mjesta. Ali ne trebamo ii toliko daleko unatrag. Sjetimo se vicarske industrije satova i vrste satova Swatch. To je stvarno bilo kreativno postignue, koje je odralo radna mjesta i ak stvorilo nova. Ali to je danas glavna tema u poduzeima? Smanjenje proizvodnih trokova, a time i smanjenje broja zaposlenih. To nema veze s nedostatkom posla, ve je to nedostatak kreativnosti i fleksibiliteta. Ne radi se o tome da se odreena, ograniena koliina rada nanovo podijeli, radi se o tome da treba stvoriti novu koliinu rada. No za ovo je potrebno neto fantazije, neto kreativnog razmiljanja. Oito je ovo tee, nego jednostavno govoriti o preraspodjeli posla. U redukciji radnog vremena u svrhu rjeavanja problema nezaposlenosti krije se jo jedna neloginost. Ako namjetenici manje rade, poduzetnik manje zarauje osim, ako namjetenici u odgovarajuoj mjeri manje zarauju. No ako namjetenici manje zarauju, oni e i manje konzumirati. A smanjenim konzumiranjem, sasvim sigurno, nije mogue rijeiti problem nezaposlenosti. Treba se dogoditi upravo suprotno.
29

Namjetenici bi trebali vie raditi za isti novac. Samo u tom e sluaju poduzetnici vie zaraivati; a ako poduzetnici vie zarauju, zaposlit e vie namjetenika, sve drugo je iluzija. Osim toga e poduzetnici vie investirati, to vie zarauju. A i to pospjeuje ekonomski napredak. Vie rada za isti novac; to bi bilo socijalno. Manje rada uz manje posla nema nieg zajednikog sa socijalnim i pogorava nezaposlenost. Ako stvarno elimo sami sebe upropastiti, tada je sasvim dovoljno da zahtijevamo manje posla uz istu plau. Nama su nuno potrebni ljudi, koji su sposobni misliti samostalno i neovisno od bilo kakvih dogmi. Ljudi, koji ne preuzimaju postojee misaone forme te se bez razmiljanja njima dalje slue, ve ljudi koji su sposobni da postojee ideje dovode u pitanje. Na sreu, uvijek su postojali ljudi koji su za tako neto bili sposobni. Openit primjer takvog ovjeka bio je Kristofor Kolumbo. On je bio skoro osuen kao heretik, jer se usudio misliti ono to danas svako dijete zna. Zemlja je okrugla. U ono vrijeme je to bila udovina pomisao. I danas postoje ljudi koji misle udovine misli. No imajmo na umu, da e takve misli ve za koju godinu moda ve biti normalne. Moda ete i u ovoj knjizi pronai poneke udovine misli. U tom sluaju, imam samo jednu preporuku: odbacite sve do sada usvojeno znanje i pokuajte o stvari samostalno, neovisno i temeljito razmisliti. I testirajte udovine misli u vaem ivotu. Filozofiranje o tome ne donosi nita. Samo praksa je bitna. Kolumbo je o okrugloj Zemlji mogao desetljeima diskutirati da li je stvarno okrugla, time se ne bi saznalo. Jedino to vrijedi je praksa. U vezi s time, elim vam obratiti panju na izjavu francuskog atomskog fiziara J. E. Charona: Nasuprot rasprostranjenom miljenju, ja sam najdublje uvjeren da znanstvenost upravo onda najvie napreduje, kada negira iskustvene injenice. I vi ete kao pojedinac takoer najvie napredovati, ako barem ponekad stavite u pitanje uobiajena gledita.

3.

Posljedice: problemi su nerjeivi

Tko sebe uini bespomonim ovjekom, naravno da se ne moe nadati da e brzo postii svoje ciljeve i da e svoje probleme optimalno rijeiti. No svi mi poznajemo primjere ljudi, koji su to mogli. Kao ekstremni primjer na ekstremima se najbolje moe vidjeti odreeni mehanizam uzet u Isusa iz Nazareta. S obzirom na
30

nae nabrajanje onih osobina, koje nas ine bespomonim ljudima, moemo ustanoviti sljedee: Isus nije imao strah. Isus sebe nije smatrao grijenikom. Isus nije odbijao nikakvu odgovornost. Isus se nije mijeao u stvari drugih ljudi. Isus nije traio spas u vanjskome svijetu. Isus je ivot prikazao radikalno jednostavnim. Isus se nije oslanjao na racio i analizu. Isus je razmiljao u potpunosti samostalno i logino. Isus je analogno razmiljao. to je s time postigao, svima nam je poznato. On je bio nezamislivo moan. Sada e se moda nai ljudi, koji e odgovoriti: Da, naravno. Isus je to mogao. Ali ja nisam Isus. Tim ljudima ja preporuam, kao prvo, da malo samostalnije razmiljaju, onda e naime vidjeti da u gore nabrojenom nema nieg, emu pojedinac ne bi mogao barem stremiti. Ako to jo nije dovoljno, tada, kao drugo, preporuam paljivo prouavanje Svetog pisma. Tamo doslovno stoji Isusova izjava: to sam ja napravio, isto to moete i vi. Dvije tisue godina oito nisu bile dovoljne, da bi se shvatilo ovu jednostavnu izjavu. Sve to sam ja napravio, moete i vi. Ako to itko mora znati, tada bez sumnje onaj, koji je sve te stvari mogao napraviti. Kao pojedinci, nacija ili ovjeanstvo, mi moemo raditi to hoemo; ali ako nismo sposobni i spremni rijeiti se odreenih naina ponaanja koji nas koe, nikada neemo postii istinski napredak. Po mojem miljenju, pogreno bi bilo da sada zaponemo veliku diskusiju o osobinama koje nas ine bespomonima i da intelektualiziramo tu temu. Ovdje se radi o ivotu, o praksi. Ili emo neto uraditi, tada emo vidjeti rezultate, ili neemo uraditi nita, u tom sluaju nam ne pomae nikakvo teoretiziranje. Mi emo u drugom dijelu koji slijedi jo vie pojasniti da se ne radi u prvome redu o tome da rjeavamo svjetske probleme, to bi naime znailo uplitanje, ve se radi jedino o tome da rijeimo svoje vlastite probleme. Sve dok ovo nismo shvatili, nee biti nikakvog napretka u ljudskom razvoju. Ja jo jednom podsjeam, da problemi nisu rjeivi uz pomo nae uobiajene bitke ili-ili. Takoer i Frederic Vester u svojim publikacijama navodi brojne primjere koji pokazuju, da uobiajeno logino razmiljanje ne rjeava meusobno isprepletene kompleksne probleme dananjega svijeta, nego ih jo pogorava. Ovo je razoruavaju nain vidljiv u podruju medicine, u terapijama raka, side i pri pokuajima da se rijei problem narkomanije. Ovdje na najoitiji nain moemo doivjeti neuspjeh nae racionalne logike.

31

Nuno je da uvidite, u koliko velikoj mjeri sami sebe ograniavate i prema tome iskljuujete mogunost jednostavnih rjeenja problema. istog racionalistu e vjerojatno smetati rije jednostavnih. Za njega, nita ne smije biti jednostavno. Takvima preporuam, da jo jednom proitaju izjavu Johna Wheelera, koju sam citirao u uvodu knjige, a osim toga, takvima moram rei: oni nisu obavijeteni, te ive jo u prolom stoljeu. Oni jo nisu saznali da je upravo najrazvijenija znanost Zapada, na koju se oni pozivaju, u meuvremenu naila na paradoksno-logine sisteme koji odgovaraju onima to postoje ve tisuljeima u Aziji, i koji temeljnim osnovama kranstva, na koje se takoer pozivaju, takoer ne proturijee ni na koji nain. Na vama je, da li iz sebe elite napraviti jednog bespomonog ili snanog ovjeka. Ovo je va ivot, a ne moj.

32

DRUGI DIO
Temeljne osnove OTLA-principa

1.

Ovako ovjek funkcionira

O niti jednoj stvari na svijetu ne znam manje nego o sebi, o Siddharthi! Hermann Hesse, Siddhartha

Osnovu OTLA-principa ini jedan sasvim odreen lik ovjeka. On e biti prikazan u ovom poglavlju. Svakodnevno iskustvo nas ui, da e nam rjeavanje naih problema biti mogue samo u sluaju, ako se strogo drimo ovog lika. No dnevno iskustvo nas takoer ui, da se mi najee ne drimo ovih pravila, i zato se, sasvim logino, problemi ne smanjuju ve uglavnom postaju jo veima. Tko u svome ivotu eli napraviti veliki korak naprijed, taj se treba drati samo ovog ovdje opisanog lika ovjeka, a to znai, ovdje spomenute principe treba primijeniti u praksi.

1.1 Najradikalnije temeljno pravilo

Na sebi samome elim uiti, sam sebi uenikom elim biti, sebe elim upoznati. Hermann Hesse, Siddhartha

U mojim seminarima ja uvijek postavljam pitanje, tko ili to se mora promijeniti, ako elimo poboljati neku situaciju. Odgovor uvijek dolazi relativno spontano: do promjene mora doi u meni samom.
33

Ovaj je odgovor udan. udan zato, jer je praksa po pravilu tono obrnuta. Iskustvo pokazuje, da obino od drugih oekujemo promjene. Suradnik oekuje, da se ef promijeni. ef oekuje, da se suradnici promijene. Graanin oekuje da se dravna uprava promijeni. Dravna uprava oekuje da se graani promijene. Poduzetnik oekuje, da banke smanje kamate. tedie oekuju, da banke poveaju kamate. Sredinom 1993. godine Francuzi su oekivali, da Nijemci smanje kamate, kako bi francuskoj privredi krenulo na bolje. A gospoa Majer je miljenja da gospoa Miller potpuno pogreno odgaja svoju djecu, a to znai, da bi se trebala promijeniti. Karl Marks je mislio da treba promijeniti drutvo, kako bi se konano promijenio ovjek. Ali, zar se drutvo ne sastoji od ljudi? ak i UN misli, da bi se odreeni broj ljudi, dravne uprave ili narodi trebali promijeniti. Openito moemo utvrditi ovakvo stanje: ispravan ovjek oekuje da se drugi oito neispravni promijene. Kako meutim u praksi svatko polazi od toga da se drugi trebaju promijeniti, sasvim je logino da se ne mijenja nitko i nita. Vlada pat situacija. Situacija, koju karakterizira to da se svuda odgovornost i mo prebacuju na druge. Stvarno je jako udno da pri loginom razmiljanju svatko ustanovljava kako do promjene treba najprije doi u njemu samome, ali da praksa izgleda upravo obratno. Lijep primjer za demonstraciju ovog je izmeu ostalog nezaposlenost. Postoje mase ljudi koji znaju, to bi drugi trebali raditi. Uzmimo primjer jednog nezaposlenog ovjeka. Ako on misli da je za njegovu nezaposlenost kriv bivi poslodavac, ili uprava, ili nacionalna banka, ili, ili, on tada u strahovitoj mjeri smanjuje ansu da nae novo radno mjesto. Zato? Sasvim jednostavno zato, to sebe ini bespomonim ovjekom. ini sebe ovisnim o drugima. Ako eka da se drugi pobrinu o njemu, dugo e ekati. Molim vas nemojte rei, da je ovo teorija. Sedamdesetih godina, i sam sam ostao bez posla. Na sreu, za moju situaciju nisam krivio efa ili recesiju, ve sam odgovornost za nju potraio u sebi. Potpuno sam preuzeo odgovornost za svoju situaciju: i u skladu s time, relativno brzo sam naao novo zaposlenje. Da sam za svoju situaciju krivio Boga ili svijet, vjerojatno bih neko vrijeme bio nezaposlen. Ideja, da se drugi trebaju promijeniti, neizbjeno vodi do umnoavanja sukoba a time i problema; to svatko moe lijepo promatrati u praksi. Sve dok elimo poboljati svijet na taj nain to elimo promijeniti (poboljati) druge, stvaramo nove sukobe. Ruski komunizam bi kao primjer morao biti sasvim dovoljan. Tamo se neko vrijeme vjerovalo kako je njihovo spasonosno uenje potrebno nametnuti po mogunosti to veem broju ljudi. Rezultat je bilo ugnjetavanje, sukobi i rat. Ono to vrijedi za ovjeanstvo ili jedan narod, to vrijedi i za pojedinca. Ako smatrate da moete rijeiti svoje probleme ne mijenjajui se, tada se varate. Zanimljivo je, da postoje ljudi koji rae umiru nego da se promijene. (Sjetite se ovjeka s transplantiranim srcem.) Oito je jednostavnije druge praviti odgovornima za neku situaciju, nego u sebi zapoeti s promjenom. Promjena koju u nama provedemo ima daleko vee posljedice
34

nego ste to sebi ikada zamiljali. Razlog je ovaj: ako se mijenjamo, mijenja se takoer i izvanjski svijet! (Vie o ovome u poglavlju 2.2) Ako sebe mijenjate, mijenja se svijet! Osjeate li, kolika se mo tu krije? Ovo je najradikalnije temeljno pravilo, koje mora biti osnovom svim naim razmiljanjima: Svaka promjena mora najprije zapoeti u nama samima. To je prastara mudrost: ako svatko mete pred svojim vratima, svuda e biti pometeno. Ali gdje mete UN? Gdje metu oni to se smatraju ispravnima i punima vrlina? Gdje metu etika udruenja? Gdje metu politike stranke? Pred vlastitim vratima? Ova je istina bila poznata takoer i na Istoku ve prije tisua godina. Tamo to ovako zvui: Ako eli dravu dovesti u red, mora dovesti red u pokrajine. Ako eli dovesti red u pokrajine, mora dovesti u red gradove. Ako eli gradove dovesti u red, Mora dovesti u red porodice. Ako porodice eli dovesti u red, Mora svoju vlastitu porodicu dovesti u red. Ako eli vlastitu porodicu dovesti u red, Mora sebe dovesti u red. Toliko jednostavno je to. A oito je ipak tako teko. Zbog toga nai politiari nikada nee moi rijeiti nae probleme. Prema definiciji, politiar je ovjek, koji se mijea u stvari drugih ljudi. Kolike se zemlje i organizacije mijeaju u stvari drugih zemalja? Ali to vas ne treba brinuti. Ono to drugi rade, njihov je problem. Jedino to je bitno, to ste vi. Vi bi trebali svojim optimalnim ponaanjem rijeiti vae probleme i postati sposobnima dosei vae ciljeve. to drugi rade, kako se drugi ponaaju, to je njihov problem. Postoji samo jedna najvanija osoba na svijetu, koja se mora promijeniti, a ta osoba ste vi. Sve druge emo ostaviti na miru.

1.2 Princip slobodne volje

35

ovjek, svaki ovjek, opremljen je slobodnom voljom. Sada ete vjerojatno rei: I to onda? to tu ima posebnog? Mnogo. U tome je sve. Slobodna volja znai, da ovjek moe misliti to hoe. To opet znai, da mi nismo rtve ili robovi naih misli, ne, mi smo njihovi gospodari. Zamislite sebi ovo: ovjek moe misliti to hoe! Vi moete misliti, to hoete! To nije razumljivo samo po sebi. To vam, naime, daje totalnu slobodu. A ta totalna sloboda vam takoer daje i mo. Zato je to tako, o tome emo detaljnije govoriti u poglavlju akcija = reakcija. Meni je ovdje vano istai, da princip slobodne volje nije neto samo po sebi razumljivo, da se tu po mojem miljenju radi o najveem daru kojeg je ovjek dobio na svoj ivotni put. To mu daje mogunost da o ivotu, o svijetu , o drugima i o sebi samome misli, to eli!!! Svi mi obilno koristimo tu mogunost na nau korist ili tetu. Primjer: postoje ljudi, koji smatraju da je ova Zemlja dolina suza. Postoje i drugi ljudi, koji smatraju da je ovaj svijet pun udesnih mogunosti. Ima ljudi koji misle da je Majer beznaajna prialica, i drugih, koji misle da je Majer ljubazan otac porodice. Sve je mogue, jer mi imamo slobodnu volju. Sve je mogue, znai i rat je mogu; mir je mogu. Bolest je mogua; zdravlje je mogue. Bogatstvo je mogue i siromatvo je mogue. Postoje ljudi, koji u sluaju rata, gladi itd. viu: Kako je tako neto mogue! Kako Bog moe dozvoliti tako neto! On ne samo da to moe, ne, on to i mora! On mora, jer je ovjek opremljen slobodnom voljom, a to znai da je sve mogue! Ali to znai i jo neto drugo. To znai totalnu odgovornost. Sloboda da mislimo to hoemo, znai takoer da smo odgovorni za ono to mislimo. A to ima posljedice jer nae miljenje vri utjecaj na nae osjeaje i djela. Sloboda je uvijek povezana s odgovornou. Kako svaki ovjek o svijetu moe misliti to hoe, on ne moe izbjei odgovornost za to. Nitko ga ne sili da misli, kako je svijet lo to je njegova odluka, on je jedini odgovoran za nju! ak i ako est milijardi ljudi misli da je svijet lo, vi, dragi itaoci i itateljice, imate jo uvijek mogunost da mislite suprotno! Vi snosite odgovornost, a i posljedice; kakve su to posljedice, vidjeti emo u poglavlju akcija = reakcija. Princip slobodne volje znai jo neto zapanjujue. To znai, da nitko, nikakav vanzemaljac niti mesija, nemaju pravo da izbave ljude protiv njihove volje (bez obzira to to znailo). Ako se ovjek eli baciti u propast, on ima pravo na to; on je dobio slobodnu volju. Ali mora ivjeti s posljedicama. Ako o principu slobodne volje mislimo do loginog kraja, tada to znai jo neto udovino: budunost je nepredvidiva. Logino, zar ne? Zahvaljujui slobodnoj
36

volji, svaki ovjek moe u svakom trenutku totalno promijeniti nain svojeg razmiljanja ako eli. A time se mijenja budunost. Sada ete s pravom primijetiti, da ima ljudi koji mogu predvidjeti budunost. To je istina; ali to je tako zbog toga, to ljudi u veini sluajeva ne mijenjaju svoje miljenje, barem ne iznenada. Budunost je mogue predvidjeti samo u sluaju, ako dotini ovjek ili ljudi ne mijenjaju svoje miljenje. Ali im netko promijeni nain miljenja, time mijenja i svoju budunost bez obzira to je neki vidovnjak moda rekao. Dok je moja ena jo bila dijete, neka je vidovnjakinja prorekla da se nikada nee udati niti imati djece. Moja je ena odavno udana i ima dva djeaka. Budunost ne stvaraju vidovnjaci niti neka nepoznata sudbina, nego mi sami vi sami je stvarate. Posljedice nepredvidive budunosti znaajne su. To znai, da za ovjeanstvo a takoer i za pojedinog ovjeka ne postoji nepromjenjiv plan za budunost, on sasvim jednostavno uope ne moe postojati! To bi, naime, proturjeilo principu slobodne volje. A to znai i ovo: sudbina pojedinca je vaa sudbina nije u talogu kave niti u linijama dlana niti u zvijezdama. Ona je tamo samo ako tim stvarima date mo nad vama. No vea mo je u ovjeku samom s njegovom sposobnou da misli, to eli a ne ono to zvijezde ele. Vidite dakle, da princip slobodne volje ima ogromne posljedice. To je zakon svemira, jer je to produkt totalne, bezuvjetne ljubavi. Samo bezuvjetna ljubav moe ovjeku dati dar slobodne volje. Princip slobodne volje i bezuvjetne ljubavi, neraskidivo su meusobno povezani; jedno ne postoji bez drugog. Izraz je bezuvjetne ljubavi, kada se nekom drugom da pravo da misli to hoe. Posljedice slobodne volje e tijekom knjige biti nesumnjivo jo vie vidljive. Sada jo samo ovoliko na ovu temu: Ono to u nekom ovjeku vidi, to e ti postati; Bog, ako Boga vidi; Praina, ako prainu vidi. Na sreu, vi raspolaete sa slobodnom voljom; moete vidjeti i misliti to hoete.

1.3 ovjekov potencijal

U ovom emo poglavlju odgovoriti na dva pitanja. Prvo: u emu se sastoji ovjekov potencijal? Drugo: da li je ovjekov potencijal ogranien ili neogranien? Za naa daljnja razmiljanja, odgovori na ova pitanja, od odluujueg su znaenja. Od ega se sastoji ovjekov potencijal? Ljudski potencijal va potencijal sastoji se od dvije temeljne osobine: od energije i inteligencije.
37

Iz fizike znamo, da je sve to postoji jedno pitanje energije. Vi ste energija, ja sam energija, stablo je energija, stol je energija itd., itd. Bez energije nema nieg. Bez energije se ne moemo kretati, bez nje ne moemo nita stvoriti. Bez dovoljno velike koliine energije ne moemo dosei nae ciljeve i ne moemo rijeiti nae probleme. Obratno: to vie energije imamo na raspolaganju, tim bre dosiemo nae ciljeve i tim bre rjeavamo nae probleme. Mi to i elimo, zar ne? OTLA-princip e stoga trebati odgovoriti na sljedea pitanja: otkuda dolazi energija? Gdje gubimo energiju? Gdje je blokiramo? Kako emo maksimizirati njezin potencijal? U poduzeu se radi o tome da se suma energetskog potencijala maksimira i da se usmjeri na odreene ciljeve. Upravljanje suradnicima bi se time moglo smatrati procesom upravljanja energijama. Mi emo vidjeti, da stvarno postoji ponaanje, koje dovodi do maksimuma ljudske energije a to znai i moi. No s energijom samom, jo nije nita napravljeno. Nama je potrebna i inteligencija, koja nam pomae da donosimo pravilne odluke. Pritom mislim na jednu univerzalnu inteligenciju, koja nema nita zajednikog s onim, to smo nauili u koli. Mislim na univerzalnu inteligenciju, koja je neovisna o kolskoj naobrazbi i s kojom u principu svaki ovjek raspolae. Bilo da se radi o dravnoj upravi, o poduzeu ili pojedincu, uvijek je bitno da li se donese vie ispravnih ili vie krivih odluka a to ovisi o reenoj univerzalnoj inteligenciji, koju ovjek moe upotrijebiti ili pak ne. Tko ne poznaje poduzea ili ljude, kod kojih sve glatko tee? A tko ne poznaje poduzea i ljude, kod kojih sve ide krivo? Poduzee, u kojem se donose preteno krive odluke, nee se dugo odrati na tritu. Bit e dakle sasvim korisno, ako nam OTLA-princip pomogne da odgovorimo na sljedea pitanja: kako u aktivirati svoju univerzalnu inteligenciju? Kako i gdje u dobiti ispravne odgovore na moja pitanja? Sada dolazimo do pitanja, da li je ovjekov potencijal ogranien ili neogranien. Ovom emo pitanju pristupiti s dvije strane. Najprije emo promatrati gore spomenute osobine, koje ine ovjekov potencijal: energija i inteligencija. Da li je energija ograniena? Da li je inteligencija ograniena? Energija je vibracija, vibracija se moe mijenjati po volji. A inteligencija? Gdje su granice inteligencije? Ja polazim od pretpostavke, da su oboje, energija i inteligencija, bezgranini: time je i ljudski potencijal bezgranian. Dovoljno je samo da se informiramo, kako da maksimiramo energiju i inteligenciju. Genijalno na temeljnim principima ivota je to, da postoji ponaanje, koje vodi do maksimuma energije i istovremeno do maksimuma inteligencije. OTLA-princip opirno opisuje to ponaanje. Drugo motrite, koje slui donoenju prosudbe da li je ljudski potencijal ogranien ili je bezgranian, psiholoko je. Ono potjee od lijenika i psihijatra Balthasara Stchlina iz Zricha. U svojoj knjizi Svijet kao ti on je opisao odreenu sliku ovjeka, koja slui kao predloak takoer i naim razmiljanjima. Ova slika polazi od pretpostavke, da se ovjek sastoji od dvije stvarnosti.

38

Prva je stvarnost ograniena, konana. To je podruje naeg racionalnog, dakle analize. Ja to podruje nazivam podrujem razmiljanja s glavom. Mi uz pomo naeg uma elimo sve objasniti. To je dakle podruje objanjivog i prema tome podruje planiranja. Mi pokuavamo, s naim glavama obuhvatiti budunost, pokuavamo planirati je. Kako mi uz pomo naeg uma nikada ne moemo s apslolutnom sigurnou znati to nam donosi budunost, u toj se prvoj stvarnosti nalazi i izvor sumnje i straha. Hoe li uspjeti, ili nee uspjeti? Tko to moe znati? Glava to naravno ne zna. Uz pomo uma, mi sebi moemo zamisliti sve mogue nevolje, nesree i katastrofe. Glava je tu vrlo matovita. Balthasar Stchlin je ustanovio neto, to svaki ovjek moe na sebi promatrati: Iz te prve stvarnosti, iz miljenja glavom, proizlaze svi nai problemi. Glavom mi sudimo i osuujemo i upliemo se sve vie u bezbrojne probleme. Da se problemi ne mogu rijeiti glavom, vidljivo nam je, ako pogledamo oko sebe, na svijet raspolae znanjem kakvo jo nikada u povijesti ovjeanstva nije postojalo. Ali to je isto znanje glave, uma. A posljedica toga je, da svijet ima toliko problema, kao nikada do sada. Kada bi intelekt, naa glava, stvarno bila sposobna rijeiti probleme, mi bi trebali biti skoro bez ikakvih problema zbog toga, to je nae znanje tako veliko. Ali svatko zna, da to nije sluaj. Nasuprot nadaleko rairenog praznovjerja (praznovjerje nije postojalo samo u Srednjem vijeku!), racio, miljenje glavom, jako je ogranieno. Uz pomo ogranienog naina razmiljanja, mi ne moemo rijeiti probleme bezgraninog ivota. Bilo bi vrijeme, da to konano jednom shvatimo. Osobine, koje proistjeu iz ove prve realnosti, esto se nazivaju mukima: racio, analiza, borba, vladanje nad drugima itd. Kuda nas je ovo krasno ponaanje dovelo, vidimo ako bacimo samo jedan pogled oko sebe ili u medije. Problemi i sukobi koliko daleko oko i uho seu. Preteno su isti materijalisti oni koji se oslanjanju na ovu prvu stvarnost. Kuda takav materijalizam vodi, moemo lijepo promatrati na primjeru biveg SSSR-a. Ne zaboravimo: slubena filozofija ruskog komunizma, bio je materijalizam kojeg su razdradili Marks i Engels. Za Engelsa je postojala samo vjeno promjenjiva materija. Posljedice takvog ogranienog naina razmiljanja su za pogoene ljude sve drugo nego ugodne. No na sreu po nas, ovjek se ne sastoji samo od ove prve ograniene stvarnosti. Svaki ovjek posjeduje jednu takozvanu drugu realnost. Ta druga stvarnost vie nije ograniena, ona je neograniena. To je podruje ne-objanjivog, sinteze a ne analize. Ovdje se dakle ne ralanjuje nego se sastavlja. Ovdje se ne vidi dualnost, dvojstvo, nego jednota, a to znai: ovdje se ne sudi. Logina je posljedica: na tom podruju ne nastaju problemi, tu nema sukoba. Upravo zato to se ne sudi, to se ne ralanjuje niti analizira. To podruje je podruje vjenoga SADA, a to znai: nema niti sumnje niti straha. Sumnja i strah proizlaze iskljuivo iz razmiljanja o budunosti. Kako ovdje ne postoji budunost, ne postoje ni spomenute sumnje i strahovi: to, sasvim jednostavno, nije mogue. A kako ovdje ne postoji niti prolost, tu nema niti osjeaja krivnje, koji bi nas mogli muiti. Osjeaji krivnje imaju svoj izvor u prolosti: u stvarima, za koje mislimo da smo ih krivo napravili. Ako ne postoji strah, ne postoji sumnja, ne postoji osjeaj krivnje, to onda postoji? Postoji povjerenje. Ovo podruje je podruje apsolutnog povjerenja. Povjerenje u ivot, u univerzalnu inteligenciju, u Boga svejedno kako elite ovu mo nazvati. Ja ovu drugu stvarnost nazivam znanjem srca. Ovdje govori srce, osjeaj, intuicija; a to je bezgranino, nasuprot ogranienom razmiljanju glavom. Mi smo godinama pokuavali glavu (um) odijeliti od srca. Silom smo nastojali sebe ograniiti.
39

Umjesto da vjerujemo bezgraninoj univerzalnoj inteligenciji u naoj nutrini, mi smo se oslanjali na nau siunu ogranienu inteligenciju, te sebi umiljali u besprimjerenoj zaslijepljenosti da time moemo rijeiti nae probleme. Nae znanje srca, nae unutranje znanje, mi smo silom uutkali; zar je onda udo, to su infarkti srca toliko uestali? Kako bi se srce moglo razvijati, ako potisnemo ono to je ispod nae glave? Uz pomo mudrosti iz ove druge stvarnosti, mi smo u mogunosti, rijeiti sve nae probleme. Kako je ta mudrost bezgranina, ona raspolae svim informacijama (glavi je to nemogue), i zbog toga je u stanju donositi optimalna rjeenja. No nemojmo se zavaravati: veina ljudi se jo uvijek mnogo rae oslanja na totalno ograniene informacije glave to nema mnogo zajednikog sa zdravim razumom. Ja sam ve u prvom dijelu knjige, u poglavlju 2.8, ukazao na nesposobnost ljudi da logino razmiljaju. Ovo je daljnji dokaz ove nesposobnosti. Osobine, koje svoj izvor imaju u toj drugoj stvarnosti, esto se smatraju enskim osobinama: srce, osjeaj, intuicija, jednota. U vezi s time je zanimljivo, da ene na svim podrujima postaju sve aktivnije. Ovaj e trend u budunosti postati sasvim sigurno jo jai. Muke su osobine donijele zapanjujue materijalne rezultate, ali one su zakazale u rjeavanju problema: nama su sada u poveanoj mjeri potrebne nerazumne (!) osobine. Oito su se nekada muke osobine smatrale lijepim i velikim, dok su enske smatrane manje razumnima. Neka mi je ena priala, kako mora esto zajedno s mukarcima donositi odluke: ona pritom uvijek intuitivno zna, to je s njezinog gledita ispravno. Mukarci tada redovito pitaju kako dolazi do tog stanovita i da li ga moe objasniti (prva stvarnost!). Ona onda svaki puta mora potiteno priznati, da to ne moe objasniti (druga stvarnost, ne-objanjivo!). Ona se do sada redovito glupo osjeala. Mukarci uvijek mogu sve objasniti, a ona kao ena to ne moe. U stvarnosti, meutim, ona se prikljuila na mnogo obuhvatniju univerzalnu inteligenciju, dok se mukarci oslanjaju na krajnje ogranienu inteligenciju uma ili glave. Kako ne bi dolo do nikakvih nesporazuma, moram napomenuti da ove dvije stvarnosti nemaju nikakve veze s razlikama izmeu mukaraca i ena. Te su dvije stvarnosti prisutne u svakom ovjeku. Ali pojedincima uspijeva da se bolje prikljue na drugu stvarnost i da je mobiliziraju. Saetak bi bio: ovjek svaki ovjek sastoji se od jedne ograniene i jedne bezgranine inteligencije. Ljudima je ostavljeno na volju (princip slobodne volje!), na koju e se od ovih dviju inteligencija htjeti oslanjati. Mene u vezi s ovim zanima jedno jedino pitanje: kako u aktivirati u meni prisutnu univerzalnu inteligenciju? Ovo pitanje je mogue i drugaije formulirati: kako da ujem Boga u meni? OTLA-princip na ovo daje jednostavan i jasan odgovor. (Kada tako ne bi bilo, ovu bi knjigu smjesta mogli baciti). Posljedice ove nove slike ovjeka koja je do sada samo skicirana, ogromne su: one proimaju sva podruja naega ivota, i ja u se u daljnjim poglavljima uvijek iznova vraati na ovo.
40

Time smo na kraju naih razmatranja o ovjeku. Stoga e se sva naa daljnja razmiljanja o ovjeku temeljiti na sljedeoj slici: ovjek posjeduje bezgranian potencijal (energije i inteligencije). ovjek raspolae slobodnom voljom. ovjek treba promijeniti jedno jedino bie: samoga sebe.

2. Ovako funkcionira univerzum / ivot 2.1 Sve je vibracija / energija

Istinska realnost nije materija, ve je to vibracija/energija; to dokazuju istraivanja fiziara, posebno atomskih fiziara. Ova injenica ima nesagledive posljedice po na ivot. Ako je sve energija, tada su i nae misli energija, a to znai: nae misli posjeduju potencijal, koji u izvanjskom svijetu moe proizvesti neki uinak. Misli nisu neto to se odvija samo u naim glavama. Posljedice ove spoznaje obraditi emo u poglavlju kojem je tema akcija = reakcija. Ako je sve energija, tada je i ovjek energija, a to znai dvoje. Prvo je ovjek (kao to smo upravo vidjeli) sposoban razvijati se kako i koliko god eli, a drugo, ovjek je besmrtan. Energiju nije mogue unititi. Pogledajmo to se dogaa, ako nekom tijelu dovodimo energiju. Vibracija (frekvencija) tog tijela poveava se, a to znai: stanje tijela se mijenja. Iz komada leda nastaje voda. Ako i dalje dovodimo energiju, voda se pretvara u paru i ako nae oi vie nita ne vide, ipak je jo uvijek sve tu, nita nije jednostavno nestalo. Tu se radi o fizici. A ono to vrijedi za led i vodu, vrijedi, naravno, i za ovjeka. Ako nekom ovjeku uspije znaajno poveati svoju vibraciju, logino je da e doi trenutak kada e postati nevidljiv. To nema nieg zajednikog s mistikom ili magijom, nego s fizikom. Ako je takav ovjek nevidljiv, tada to ne znai nita drugo nego da je svoje grubomaterijalno tijelo preobrazio u finomaterijalno i da ne postoji smrt. Ideja da postoji smrt je krajnje materijalistini nain gledanja na stvari, kojeg smo sami sebi priutili, i s ijim posljedicama sada moramo ivjeti. Prije 2000. godina je Isus pokuao pokazati, da smrt ne postoji. Smrti, gdje je tvoj alac? Ali samo su rijetki shvatili, o emu se radi. U te rijetke spada ve spomenuti atomski fiziar J.E. Charon. Naslov jedne od njegovih knjiga je Ja sam star 15 milijardi godina. 15 milijardi godina zbog toga, to fiziari smatraju da je svemir toliko star. I za njega smrt ne postoji.

41

Ako je dakle ovjek vibracija, tada se te vibracije daju po volji mijenjati. Pitanje je samo, kako? Odgovor je jednostavan: kroz nae misli. Naim miljenjem, mi mijenjamo vibracije tijela. To je lako isprobati. Mislite na ljubav. Mislite na mrnju. Uinak na tijelo je sasvim razliit, zato to se vibracija mijenja. Mi se moemo do krajnosti unijeti u materiju neki ljudi to obilno prakticiraju ili se moemo izdii u nebo. Ovisi o nama. (Sjeate li se principa slobodne volje?). Kako je sve vibracija, bolest nije nita drugo do disharmonija vibracija. Zato je posve oito, da se na takvu disharmoniju moe utjecati uz pomo drugaijih vibracija. A to znai: kroz muziku, boje, mirise, a sasvim razumljivo i kroz nae miljenje. Ova spoznaja uope nije tako nova. Novalis, veliki pjesnik i mistik romantike, formulirao je to kratko i jasno: Svaka bolest je muzikalni problem. Dakle problem vibracija. Time nam ve logika i fizika kau, da se bolesti mogu lijeiti pomou misli. I to je Isus demonstrirao. Sve je pitanje energije a time i vibracija. ovjeka moemo, primjerice, promatrati kao muziki instrument. Muzika i tonovi su, kao to znamo, takoer vibracije. Ako neki instrument nije usklaen, on proizvodi disharmonine tonove. ovjek je takav neusklaen instrument, koji neprestano proizvodi disharmonine tonove, a to znai: agresije, sukobe, nezadovoljstvo. Sigurno poznajete izraz ratiman je. Sada se radi o tome, da ovaj instrument imenom ovjek, uz pomo naeg miljenja ponovo uskladimo. Ali to nitko ne moe napraviti za nas. Svaki je ovjek odgovoran za sebe samog i za svoje miljenje a time i za harmonine ili disharmonine vibracije koje stvara i odailje od sebe. Ja se uvijek iznova udim velikoj mudrosti, koja se krije u govoru. ovjek se naziva i personom. U rijei persona nalazi se latinska rije personare. Sonare znai zvuati, per sonare dakle znai zvuati kroz. ovjek je time onaj kroz kojega zvuk prolazi. I ovdje opet imamo ton, vibraciju. A na francuskom se kae le son (Person), ton. Svaki je ovjek ton a svaki se ton moe po elji promijeniti, on je harmonian ili disharmonian. Ako elite svoje probleme optimalno rijeiti, ako elite svoje ciljeve dosei brzo i s malo truda, tada morate na umu uvijek imati ovu injenicu: sve je vibracija a time i promjenjivo. I beton je takoer vibracija i on je promjenjiv. I nemogu suradnik, gospodin Majer, i on je vibracija i on se moe promijeniti. I autistiko dijete je vibracija dakle promjenjiv (iako e kolska medicina moda upotrijebiti rije neizljeiv). Za materijalistiki usmjerenu kolsku medicinu je, naravno, mnogo toga neizljeivo. Ovo, meutim, na nikoji nain ne odgovara iskustvima do kojih se stalno dolazi (to je i Isus demonstrirao), i nikako ne odgovara najnovijim spoznajama iz podruja atomske fizike. Mi rasipamo nae vrijeme i na novac ako se drimo materijalistikih pokuaja objanjavanja. Puno je bolje da se drimo fundamentalnih, univerzalnih temeljnih principa. A takav temeljni princip glasi, kako je reeno: sve je vibracija. To kazuje, usput reeno, i na govor. Uzmimo rije realnost. to ona znai? Ta se rije sastoji od re i al. Re ili takoer Ra, na egipatskom jeziku se nazivao Bog Sunce. A to je Sunce drugo, nego vjeni simbol energije i vibracija? Sunce je toplina, svjetlo. Svjetlo je vibracija, energija u pravom smislu. A Al ukazuje na All (njem. univerzum) ili
42

takoer i na Allah (Bog). Realnost je time boansko/univerzalno svjetlo, boanska vibracija ne postoji nita drugo! OVO je realnost. Imajte to na umu, kada se radi o vaem ivotu. Vi odluujete o tome, da li ete se svojim nainom miljenja uiviti u tamu misterije, ili ete se uzdii u svjetlo. Vi o tome odluujete i nitko drugi. OVO je realnost. Sve drugo je ogranieno razmiljanje, neznanje, praznovjerje. Ako mislite da je svijet dolina suza, svojim se mislima sputate nanie. To je tako. Ako mislite da je svijet radosna sveanost, svojim se mislima uzdiete. Sasvim sigurno. To nije mistika, nije religija. To je ista fizika.

2.2 Objektivni svijet je mistika

Naiao sam na jednu istinu, Govinda, koju e opet smatrati alom ili glupou, ali to je moja najboja misao. Ona glasi: suprotnost svake istine takoer je istina! Hermann Hesse, Siddhartha Desetljeima nas se uvjeravalo kako postoji jedan objektivan svijet, svijet dakle kojeg je mogue mjeriti i koji je za sve ljude jednak. Drugim rijeima: da postoji jedan jedini svijet. Ovo je gledite toliko ukorijenjeno u nama, da mnogim ljudima teko pada misliti neto drugo. To je, svakako, opet lijep primjer nae nesposobnosti da samostalno razmiljamo. U potpunosti smo impregnirani jednom odreenom slikom svijeta, slikom objektivnog svijeta, koji je za sve jednak. A taj svijet ne postoji! Pokuat u sada uz pomo fizike i neurobiologije temeljito razoriti ovu sliku objektivnog svijeta, jer nas ona smeta u rjeavanju naih problema i jer nas ini rtvama jednog sasvim odgreenog pogleda na svijet. Tijekom ovog stoljea, slutnja je sve vie postojala izvjesnou: objektivan svijet ne postoji. Ova spoznaja se vjerojatno pojavila s kvantnom fizikom. Tamo se ustanovilo, da se izvjesno neto moe smatrati kako esticom, tako i vibracijom. I da to ovisi o promatrau. Ova je spoznaja bila udovina: ona naime ne govori nita drugo, nego da promatra utjee na svijet. Ovo opet ne znai drugo, do da ne postoji objektivan svijet, koji bi bio isti za sve.
43

U najnovije vrijeme se ve spomenuti francuski atomski fiziar J. E. Charon, koji je, usput reeno, dalje razvio Einsteinovu teoriju relativiteta, ovako izjasnio o toj temi: Le monde nest pas, il est ce quon pense de lui. Prevedeno, to znai: Ne postoji objektivan svijet, svijet je ono, to mi o njemu mislimo. Ovo treba sebi zamisliti: svijet je ono, to mi o njemu mislimo! Ovime itavu dosadanju sliku svijeta bacamo na smetlite povijesti. A to ima svoje posljedice. Svijet je ono, to vi o njemu mislite! Vi, dakle, niste izloeni bilo kakvom dobrom ili loem svijetu. Vi sasvim sami odreujete svoj svijet. Vi odluujete, da li je va svijet dobar ili lo. Zar to nije fer? Zar to nije grandiozno? Osjeate li mo, koju time dobijate? Vi niste izloeni svijetu na milost i nemilost, ne, svijet je izloen vama. Svijet je tono ono, to vi o njemu mislite! A to vam daje mo, mo nad cijelim svijetom, nad vaim svijetom. to mislite o svijetu? to god mislili, tako je. To je mo. Ne postoji dakle samo jedan svijet, ve postoje mnogi svjetovi. Svaki ovjek ivi u svojem vlastitom svijetu, kojeg je sam sebi zamislio. Ako je ta injenica poznata, mora se postaviti sljedee pitanje: koji je ovjek tako glup te sebi zamilja jedan lo svijet? Oito ima takvih. To su svi oni, koji jo nisu uli, da objektivan svijet uope ne postoji. I da su, prema tome, nasjeli tisuama godina staroj zabludi na svoju vlastitu tetu. Spoznaja, da je svijet ono to svaki pojedini ovjek o njemu misli, ima posljedice, koje jo uope nismo do kraja sagledali. No da bi se ipak donekle navikli na tu ideju, zamijenimo rije svijet sasvim jednostavno drugim rijeima: Moja je ena ono, to ja o njoj mislim. Moj suprug je ono, to ja o njemu mislim. Moja djeca su ono, to ja o njima mislim. Moji su suradnici ono, to ja o njima mislim. Moj je ef ono, to ja o njemu mislim. Moji su klijenti ono, to ja o njima mislim. Recesija je ono, to ja o njoj mislim. Osjeate li mo, nezamislivu mo, koja se tu krije? Vi moete ovu igru po volji i dalje proirivati. Ako sada mislite, da je ovo teorija, tada imate pravo: svijet je ono, to vi o njemu mislite! Tako i ova knjiga i izjave koje ona sadri. Ova knjiga nije objektivna; ona je ono, to vi o njoj mislite! Glupost, ako je smatrate glupom. Ludost, ako je smatrate ludou. Ona je senzacionalna, ako vi tako o njoj mislite. Da se krivo ne shvatimo: naravno da postoje takozvane objektivne veliine. Jedan je ovjek, primjerice, visok 1,80 m, a drugi 1,70 m. Onaj prvi je dakle objektivno vii od drugog. Ali ovdje se radi o neem drugom: radi se o tome kako se djeluje na druge ljude, a to znai: radi se o osjeaju. To je stvarna realnost. Netko osjea (!) da je
44

1,80 m visok ovjek vrlo visok, netko drugi ima osjeaj da je to normalna visina. Svatko ima svoju osobnu istinu a ta istina dolazi iznutra. To je osjeaj. Znanstvena utemeljena izjava ne postoji objektivan svijet znai: ne postoji samo jedna istina. Postoje mnoge istine. Svaki ovjek ima svoju osobnu istinu. to je posljedica toga? O istini se ne moe diskutirati! Sve, to smatrate istinom, jest istina! Ako, meutim, neki drugi ovjek suprotnost tome smatra istinom, tada je to njegova istina. Na ovoj misaonoj osnovi mogli bi nestati svi sukobi, svi ratovi. Zbog istine se ne moe prepirati, jer ne postoji samo jedna istina. U tome je i istona mudrost (vidi, Hermann Hesse), koja kae da je suprotnost od istine takoer istina. to ne znai nita drugo do: Nita nije istina: sve je istina. Od odlunog je znaenja ovdje samo pitanje, da li ono to vi smatrate istinom, pospjeuje va razvoj ili ga koi. S OTLA-principom ja vam elim pribliiti jednu istinu, koja e sasvim sigurno pomagati va razvoj. Ako, dakle, mislite da je to teorija, tada imate pravo. I time ste sebe samog uinili slabim ovjekom, rtvom svog vlastitog miljenja. Ako tako hoete, neka onda tako bude. To je vae pravo. No s mojeg gledita to nije jako pametno. Koji ovjek sebe dragovoljno ini bespomonom rtvom? Oito, mnogi. Ovakvo jedno dragovoljno (!) ograniavanje moi je nenadmaivo. S razumom to nema nikakve, ama ba nikakve veze. Zakljuak: ovjek, koji posjeduje neogranien potencijal, dragovoljno ini od sebe jedno potpuno bespomono bie. U tome mu nitko nije ravan! Da kaemo jo i to, da nije samo atomska fizika dola do takvih senzacionalnih saznanja: nove spoznaje na podruju neurobiologije dolaze u principu do istih rezultata. Oba istraivaa Maturana i Varela izjavljuju u njihovoj knjizi Stablo spoznaje sljedee: Ne postoji nikakva eksterna, objektivna istina, nikakva univerzalna istina. Kod njih je svijet takoer ovisan o promatrau. Time smo opet ondje, gdje je ve u 14. stoljeu bio jedan od najpoznatijih islamskih mistika, Abd al-Karim Al Jili. On se, s obzirom na ljude, izjasnio ovako: Ljudi su poput ogledala, koji se nalaze jedno nasuprot drugom. Ja, dakle, u drugome uvijek vidim samoga sebe, a to znai: moje miljenje. Mi to moemo proiriti i utvrditi: cijeli svijet funkcionira poput ogledala. Vi u njemu uvijek vidite jedino samoga sebe: agresiju, ako ste agresivni. Mir, ako ste mirni. Mi vi i ja stvaramo svijet naim nainom razmiljanja. Meutim, to mi radimo? Da bi saznali, tko smo ili kakav potencijal imaju nai suradnici, mi idemo i putamo sebe ili svoje suradnike analizirati! U tome se opet nalazi ideja o objektivnom svijetu. Ne postoje objektivni ljudi. Ponovimo jo jednom: Vi ste ono, to o sebi mislite. Toka. Vai su suradnici ono, to o njima mislite. Toka. Vai su klijenti ono, to o njima mislite. Toka.
45

Odluite sami, to elite misliti o sebi ili svojim suradnicima. Ali u tom sluaju, preuzmite i odgovornost za ono to mislite. Ako ovo znate, moete sebi pritedjeti sve analize. To je ekonomski, jer tedi vrijeme i novac. Svijet, kozmos, organiziran je nezamislivo ekonomski. Samo je ovjeku uspjelo, stvar nezamislivo zakomplicirati. Na sreu su tekoe u meuvremenu toliko porasle, da prije ili poslije moramo doi do novih spoznaja, ukoliko ovdje elimo preivjeti. U sluaju da ovdje ne preivimo, tada to takoer nije nesrea, poto znamo, da smrt ne postoji. Sada znate kako svijet funkcionira. Svojim nainom razmiljanja, vi mijenjate svijet. To vam daje nezamislivu mo. Napravite s time to elite: imate slobodnu volju.

2.3 Sve je JEDNOTA

Sada vie nije mogao razlikovati silno mnotvo glasova, nije mogao razlikovati vedre od rasplakanih, niti djeje od enskih, svi su pripadali zajedno, enjive tualjke i smijeh znalaca, krici bijesa i uzdasi umiruih, sve je bilo jedno, sve je bilo meusobno povezano i isprepleteno, tisuustruko izmijeano. Hermann Hesse, Siddhartha Prethodno je poglavlje, vjerujem, za mnoge ve bilo teko prihvatljivo. Ali dolazi jo vee. Jednako kao i stvar s ne-objektivnim svijetom, tako je i Sve je JEDNOTA neto, to se jo ne nauava u niti jednoj javnoj koli barem do danas jo ne. Ja sam, meutim, siguran, da e ove fiziarima i misticima poznate stvari, u roku sljedeih 50 do 100 godina ui i u program javnih kola. A to je 100 godina u beskraju vremena? Osjeaj odvojenosti je, bez sumnje, za mnoge ljude jedan od najveih problema. Time mislim na odvojenost od drugih ljudi, od prirode ili ak od ivota. No ovaj osjeaj odijeljenosti je tek ljudska iluzija, u stvarnosti ta odijeljenost uope ne postoji. Osjeaj odijeljenosti potjee od miljenja glavom (vidi poglavlje 1.3). Miljenje srcem ne poznaje osjeaj odvojenosti. Ideja odvojenosti je time znak, u kolikoj smo mi mjeri odvojili glavu ili um od srca. U naem drutvu, to je vidljivo po narkomanima; to su ljudi, koji vie od svih drugih pate od osjeaja odijeljenosti. Po mnogim misticima prolosti, mi znamo da odijeljenost oito ne postoji; u svemiru postoji samo Jednota. Sve je povezano sa svime. No promotrimo askom, to su najnovija saznanja s podruja fizike u vezi s tom temom donijela na svjetlo dana. U teoretskoj fizici postoji irom svijeta priznat Bellov teorem. Naime, godine 1964. fiziar Bell je ukazao na to, da nikakva teorija o realnosti, koja je kompatibilna s
46

kvantnom teorijom, ne moe polaziti od pretpostavke, da bi prostorno odijeljena dogaanja bila meusobno neovisna. to to znai? To znai, da nita u svemiru nije odijeljeno od neeg drugog! Ne postoji odijeljenost izmeu ljudi, ne postoji odijeljenost izmeu ovjeka i prirode, i ne postoji odijeljenost izmeu bilo kakvih dogaaja, bez obzira koliko bili meusobno udaljeni! Drugaije reeno, to znai da na svakoj toki svemira postoje informacije o cjelini. Jo jasnije formulirano, to znai: svaki ovjek posjeduje cjelokupno znanje svemira, posjeduje sveznanje! To su mudraci Azije oduvijek tvrdili; danas to potvruju spoznaje atomske fizike. U vezi s time, jo jednom navodim atomskog fiziara J. E. Charona: Svaki atom je povezan sa svakim drugim atomom u svemiru i to preko supstance (duha!) antimaterije ... Cjelokupno znanje je potencijalno dostupno svim atomima svemira. Ove spoznaje iz fizike su udovine. No mi ih jo niti izdaleka nismo uspjeli ugraditi u na nain razmiljanja. Radikalni utjecaj ovih injenica na va ivot, na moj ivot, na ivot jednog prodavaa itd., razmatrat emo u poglavlju OTLA-princip. Ovdje govorimo samo o tome, kako svijet funkcionira. Sve je zapoelo ve dvadesetih godina naeg stoljea; i to s kvantnom fizikom. Ona je prirodne znanosti okrenula naglavce (sjeate se: ne postoji objektivni svijet). Ona bi i na ivot okrenula naglavce u pozitivnom smislu, kada bi mi njezine rezultate uzeli ozbiljno. Fiziar i kaos-istraiva Paul Davies primjeuje s obzirom na kvantnu mehaniku sljedee: Ona je isto kao i prije nje teorija relativiteta rasprila mnoge dotadanje duboko ukorijenjene pretpostavke o naravi realnosti. To znai: realnost nije onakva, kakvu smo je oduvijek zamiljali. U svemiru ne postoji odijeljenost, ve vlada Jednota. To je realnost. Ovo, meutim, nije poigravanje fiziara, to je svakodnevna realnost za svakog ovjeka. U toj spoznaji lei rjeenje svih naih problema. Predoite sebi: nita, to se u svijetu (a takoer i u svemiru!) dogaa, nije odijeljeno od vas. I obratno: sve to radite, sve se odraava na cijeli svijet (i cijeli svemir!)! Osjeate li vau odgovornost? Ova spoznaja oduzima dah u pravom smislu rijei. Sve to radite i mislite! odraava se ne samo u vaoj porodici ili vaem poduzeu, ne, to se odraava u cijelom svemiru. Recite sada, jeste li moan ili bespomoan ovjek? Vidite, stalno se vraamo na istu temu: na neshvatljivu mo koju ovjek posjeduje. Do sada smo utvrdili: Mistiari su znali: sve je JEDNO. Atomski fiziari znaju: sve je JEDNO. Moemo ii jo i dalje. ak i zen-budizam zna: sve je JEDNO! Simbol toga je krug i to krug, koji se crta rukom uz pomo tua. Krug predstavlja Jednotu, on okruuje suprotnosti, on nije ili-ili, ve i-jedno-i-drugo. Simbol naeg naina razmiljanja i naeg drutva nije krug, nego pomou ravnala nacrtana ravna linija. Linija, koja razdvaja. Ona dijeli brutalnou autoputa. Ona simbolizira na u jedan smjer usmjeren, dualistiki-odjeljujui nain miljenja. Herbert Achternbusch je za ovo pronaao upeatljiv izraz: Autoput u umovima. Ako ravnu liniju zamislimo jo sa
47

strelicama na oba kraja, tada vidimo meusobno suprotstavljeno, dualnost. Obje strelice su meusobno posvaane. Borba sasvim oigledno ide uz ideju aristotelske logike iliili. Na ovaj se nain nai problemi ne mogu nikada rijeiti, jer je realnost kako smo vidjeli sasvim drugaija. Nasuprot aristotelskoj ideji ne postoji odijeljenost, ve vlada Jednota. Ideja odijeljenosti neizbjeno vodi do sukoba: a sukobi su uzaludno troenje vremena i novaca. Sukobi nisu ekonomski. Moda ete sada rei, da vi niste budist i da niste upoznati s istonjakim nainom razmiljanja. Moe biti. Ali u tom bi vam sluaju barem kransko uenje trebalo biti poznato. A u njemu nailazimo na jedno zapanjujue otkrie: i Isus je naravno znao, da je sve JEDNO. Kako je on ivio prije 2000 godina a tada jo nisu postojala otkria na polju fizike, kojima raspolaemo unatrag nekoliko stoljea, on je morao pronai neku drugu formulaciju. Kako je poznato, Isus je uvijek govorio slikovito: i slikama ili bolje reeno: iskljuivo uz pomo slika mogue je upeatljivo prikazati najkompleksnije fizikalne spoznaje. Isus je rekao: Ono to uinite jednom od ovih malih, meni ste uinili kao i Otac i ja JEDNO smo. Logino je da on to moe rei samo ako zna, da je sve JEDNO. Onda te rijei imaju smisao, inae ne. Dakle je ogromna zabluda vjerovati, da ideja Jednote potjee iskljuivo s Istoka. Ona se nalazi na poetku kranstva! Na poetku kranstva nalazi se takoer ideja ljubavi, i, kao to emo jo vidjeti, ljubav se ne moe objasniti bez ideje Jednote. Oboje ide jedno uz drugo. Utoliko Isusovo uenje pokazuje upeatljivu logiku. Moda ste ve uli za sljedei prirodoznanstveni eksperiment: na neku biljku se prikljui mjerni aparat. Na izvjesnoj udaljenosti, u kipuu vodu se bacaju ivi raii. to se dogaa? Aparat registrira da biljka reagira na ovo. To je mogue samo u sluaju, ako izmeu biljke i raia ne postoji odijeljenost; ako postoji komunikacija. I ovaj eksperiment potvruje injenicu: sve je JEDNO. I potvruje izjavu: to ste uinili najmanjem od mojih, meni ste uinili. Postoji jedan borilaki sport, koji se temelji na ideji Jednote: aikido. Kako se temelji na ideji Jednote, u njemu ne postoji poraeni niti pobjednik, i zato aikido nije zastupljen niti na svjetskim, a niti na olimpijskim natjecanjima. Ali neto je za naa razmatranja vano i zauujue: jednog uvjebanog aikidoku (aikido-borca) ne moe poraziti nijedan borac koji pripada nekoj drugoj koli borilakih vjetina. Pravi aikidoka je nepobjediv. To je povezano s moi, i s idejom Jednote. OTLA-princip e vam pokazati, kako u vaem ivotu moete postati nepobjedivim aikidokom. Sve je JEDNO a posljedice po va ivot, nesagledive su.

48

2.4 Totalna komunikacija

Sada emo spomenuti jednu od posljedica da je sve JEDNO; to je totalna komunikacija. U literaturi i na seminarima, mnogo se pie i govori o komunikaciji. Postoje brojne mogunosti kolovanja na podruju komunikacionih tehnika, tehnika prezentacije, prodaje, govornitva itd. Ali pri svim tim tehnikama radi se tek o vrhu ledene sante: o svjesnoj komunikaciji. Mnogo obuhvatnija i zbog toga utjecajnija nesvjesna komunikacija, rijetko se spominje. Ako ozbiljno uzmemo temeljne tvrdnje sve je vibracija i sve je JEDNO, tada u svemiru postoji totalna komunikacija sve komunicira sa svime; htjeli mi to ili ne. Nitko nije izoliran; nitko sebe ne moe izolirati. To ima po svakog ovjeka a posebno za menaderstvo i prodaju dramatine posljedice. OTLA-princip koristi ovu injenicu. Brojni problemi nisu rjeivi bez znanja o toj totalnoj komunikaciji. Zamislite sebi: vi komunicirate sa svime u svemiru, a svemir komunicira s vama! Pitanje je samo, da li sluate... Za atomske fiziare je to oito samo po sebi shvatljivo. ujmo, to J. E. Charon ima na ovo rei: Tko je, primjerice, u naoj navodno tolikoj naprednoj civilizaciji, jo sposoban da razumije govor kamena i stabla? Za jednog atomskog fiziara je dakle samo po sebi razumljivo, da kamenje i stabla mogu govoriti, pa ak i da cijeli svemir pria. A kako ste vi i ja dio tog svemira, mi smo takoer jedan dio te totalne komunikacije. Sada ete postaviti pitanje: kako e mi to pomoi, da otplatim moju hipoteku? Kako mi to pomae, da smanjim svoju tjelesnu teinu? Kako e mi to pomoi, da ponovo dovedem u red svoj brak? Kako e mi to pomoi prilikom prodaje? To pomae. Vie no to mislite. Kako je sve JEDNO, izmeu vas i vaih kupaca, prijatelja, bankara itd. ne postoji distanca. Sve to mislite, trenutno se prenosi na dotinu osobu svejedno gdje se ona nalazila. Htjeli vi to ili ne: sa svojim mislima, vi utjeete na svijet. I ako elite rijeiti vae probleme i postii vae ciljeve, tada, logino, morate na svijet utjecati na pozitivan nain. Prilikom opisa OTLA-principa, ja u to poblie objasniti.

3. Posljedice: problemi su rjeivi

Ja sam vrsto uvjeren, da su nai problemi samo onda rjeivi, ako u drugom dijelu opisane spoznaje ozbiljno shvatimo i konzekventno primijenimo. Ako to napravimo,
49

tada ne samo da nam je mogue nae probleme rijeiti na najekonominiji nain, mi moemo i nae ciljeve postii bre i s manje truda nego do sada. Postoje ljudi, koji misle da se izvjesni problemi ili sukobi ne mogu rijeiti. Oni su u pravu iz dva razloga: prvo, jer je svijet ono to svaki ovjek o njemu misli (poglavlje 2.2), i drugo, jer mnogi problemi stvarno nisu rjeivi s uobiajenim nainom razmiljanja. Ja zastupam miljenje, da su svi problemi i sukobi rjeivi. I ja sam u pravu iz dva razloga: prvo zato, jer je svijet ono to o njemu mislim, i drugo, jer predlaem radikalno drugaiji nain razmiljanja. Nikakav oblik realnosti nije moniji, oivljavaju, udesniji od ljudskoga duha rekao je primjerice Iqbal Mohammad, ve spomenut duhovni uitelj milijuna muslimana. Kako onda da ovjeku ne bude mogue rijeiti njegove probleme? Ovdje u ukratko saeti principe, koje je po mojem miljenju potrebno potovati: 1. Svaki ovjek mora s promjenama poeti kod sebe. Prestanimo se mijeati u stvari drugih ljudi. 2. Svaki ovjek raspolae sa slobodnom voljom: on moe misliti to hoe. On moe svoje miljenje u svakom trenutku promijeniti ime mijenja i svoju budunost. 3. Potencijal svakog pojedinca nije ogranien, on je neogranien. On mora taj bezgranini potencijal upotrijebiti, ako eli optimalno rijeiti svoje probleme, a svoje ciljeve postii bre nego do sada. 4. Sve je vibracija/energija. Prema tome, sve je po volji promjenjivo. 5. Ne postoji objektivan svijet. Svijet je ono, to ja o njemu mislim. To svakom ovjeku daje nezamislivu mo. On moe svojim miljenjem promijeniti svijet. 6. Sve je JEDNO. Posljedice ove spoznaje su nesagledive; one dovode do eliminacije konflikata a time i do ekonominijeg ponaanja. To znai: ciljevi se bre dosiu, a problemi bre rjeavaju. 7. Potrebno je da se oslobodimo ogranienog ili-ili razmiljanja koje vodi sukobima, i prijeimo na ovo-kao-i-ono razmiljanje. To znai: mi moramo prestati neprekidno donositi sudove. Uvjet za sve ovo je naa sposobnost, da uklonimo ogranienja uobiajenih sustava vjerovanja, koja smo sami sebi nametnuli. Drugaije ne ide. Svaki ovjek ima u sebi mo, da moe trijumfirati nad svim okolnostima. On sasvim sigurno nije roen, da bi u znoju lica svoga i u borbi protiv svojih blinjih zaraivao svoj kruh svakidanji. On je roen da bi se razvijao, da bi pobjeivao, da bi
50

bio sretan i uspjean. Siromatvo, bolest i nesrea sasvim sigurno ne spadaju u vrline kojima bi ovjek trebao teiti. Svemir je obilje, zdravlje i srea. OTLA-princip, kojeg opisujem u treem dijelu ove knjige, temelji se na spoznajama iz drugog dijela i nadilazi ljudska ogranienja opisana u prvom dijelu knjige. Pravilno primijenjeno, to dovodi do nezamislive moi dotinog ovjeka.

TREI DIO
Moni OTLA-princip
Znanje je mogue prenijeti, ali mudrost nije. Hermann Hesse, Siddhartha

OTLA-princip se sastoji iz tri dijela; iz OT za otpustiti, od L za ljubav i od A za akcija=reakcija. Zapoet u objanjavanjem zakona akcije=reakcije, jer on predstavlja osnovu za druga dva dijela. Bez tonog poznavanja onog, to ja oznaavam kao akciju=reakciju, po mojem miljenju, nije mogue dobro shvatiti niti temu otputanje, a niti temu ljubav. L u rijei OTLA stoji tu zbog injenice, da se uinak nekog ovjeka zbog poveanja ljubavi ne poveava jednostavno linearno, ve na kvadrat. Vi naime moete rije OTLA promatrati kao jednadbu i to kako slijedi: otputanje puta ljubav na kvadrat puta A (pri emu mora biti A=1, jer je zakon akcije=reakcije jedan neutralan zakon). Time se dobija uinak, kojeg je neki ovjek postigao! Ova jednadba tono odgovora Ohmovom zakonu, koji je toliko vaan za elektricitet! Ako se napetost povea (=energija=ljubav), uinak se poveava na kvadrat. Ovo moete promatrati i na sljedei nain: za protok ivotne struje vrijede tono isti zakoni kao i za protok elektriciteta!

1.

Akcija reakcija

51

Nita ne ine demoni, demoni ne postoje. Svatko moe arati, svatko moe postii svoje ciljeve, ako moe misliti, ako moe ekati, ako moe postiti. Hermann Hesse, Siddhartha

1.1.

Jedna lekcija iz fizike s posljedicama: nain, na koji funkcionira nae miljenje

Iz fizike nam je poznat zakon akcija=reakcija. To sasvim jednostavno znai: ako snagom od 10 kg vrim pritisak na neki zid, tada i zid na mene vri pritisak od 10 kg. Ako pritiskam silom od 20 kg, i zid odgovara protupritiskom od 20 kg. U ovom emo poglavlju vidjeti kako se ovaj fizikalni zakon manifestira kada je u pitanju nae miljenje. Pozabavit emo se dakle naim miljenjem i njegovim posljedicama. Prvo: to je misao? Kako je sve vibracija odnosno energija, i misao je takoer vibracija, odnosno energija. Misao, dakle, nije nita. Ona takoer nije neto, to se odvija iskljuivo u naem tijelu. ovjek je savren odailja: on bez prekida odailje misli. Svaka misao odgovara odreenoj vibraciji i prema tome odreenom energetskom potencijalu, koji naputa ovjeka svoj odailja. Zbog toga o misli moemo govoriti kao o energetskom tijelu. Jako je vano, da sebi ovo moemo predstaviti. Svaka misao, koju mislimo, predstavlja jedno energetsko tijelo. Ovisno o koliini tog energetskog potencijala, logino je, da su i uinci koje misli uzrokuju, vrlo razliiti. Postoje snane i postoje slabe misli. Kako je i sve ostalo to postoji vibracija, mi moemo naim mislima utjecati na sve to je oko nas. Kako svaka misao posjeduje energetski potencijal, svaka misao tei svom ostvarenju: ova je tendencija naravno vea, to je vei energetski potencijal odreene misli. Dakle, to je vae miljenje snanije, tim je vea i mogunost da se vae misli ostvare. Na primjer, radost i oduevljenje su energetski jake misli, koje dovode do odgovarajuih pozitivnih rezultata. Prema tome, kontinuiran pozitivan i vedar nain razmiljanja nije nikakvo lebdenje u oblacima, ve posjeduje sasvim loginu fizikalnu pozadinu. To su energije, koje dotinog ovjeka s matematikom sigurnou vode do pozitivnih rezultata. Ali nemojte zaboraviti jedno: misli straha su esto takoer jako energetski nabijene: i one takoer imaju tendenciju da se ostvare, s matematikom sigurnou. Zato misli straha nikada nisu poeljne. Idemo sada korak dalje. Sline misli imaju sline vibracije i zbog toga se meusobno privlae. To uzrokuje stvaranje takozvanih misaonih oblaka, koji naravno posjeduju mnogo vei
52

energetski potencijal od pojedinanih misli. To ima odluujue posljedice po poduzee, narod i cijelo ovjeanstvo. Zamislite sebi sljedee: neko poduzee zapoljava 1000 suradnika. Svi ti ljudi misle neto od jutra do mraka. Apsolutno je odluujue za uspjeh tog poduzea, to ti ljudi misle i to svaki pojedini. Misli svih suradnika sumiraju se u jedan ogroman energetski potencijal. Ako je on preteno pozitivan, doi e i do odgovarajuih rezultata: ako je negativan, to e dovesti do negativnih rezultata. Uprava poduzea moe raditi to hoe, ako veina namjetenika misli negativno, ono nema nikakve anse. Jedno poduzee se moe stvarno mislima dovesti do uspjeha ili neuspjeha; ali ne samo kroz upravu, nego zajednikim mislima svih zaposlenih. To je ista fizika. To su energije koje tee svom ostvarenju. A upravljanje poduzeem se moe smatrati i upravljanjem energijama. Lijep primjer za to, to je u stanju napraviti jedan dovoljno velik energetski potencijal, za mene predstavlja pad Berlinskog zida. Ovakve stvari, naravno, nisu sluaj. Zid je sruen upravo u trenutku, kada su misaone energije slobode postale vee od misaonih energija neslobode. Sve je jedno pitanje energije. Sada vas molim, da sebi ozbiljno postavite pitanje, kakve energije proizvodite od jutra do mraka. Kako posjedujete slobodnu volju, moete misliti to hoete, a vae miljenje odreuje energije, koje ete osloboditi. Kakve energije elite u svom ivotu osloboditi? Energije straha ili energije ljubavi? Imajte na umu, da to ima posljedice po va ivot. Idemo jo korak dalje. Iz fizike znamo, da se energija ne moe izgubiti. Ovo vrijedi takoer i za duhovno podruje, koje nas zanima. Energija se ne moe izgubiti, znai: niti jedna misao se ne gubi! Sve to mislite, sve to ste ikada mislili i to ete ikada misliti nita se ne gubi! to mislite? Sa svakom milju proizvodite energije, koje se nikada ne gube. A te energije imaju tendenciju da se ostvare. Sada je izuzetno vano da iz vida ne izgubite sljedee: sve to ste do sada mislili, vie ne moete promijeniti; ali moete jedno, moete smjesta promijeniti svoj nain razmiljanja i to zahvaljujui udesnom daru slobodne volje. A promjenom vaeg naina razmiljanja, vi smjesta proizvodite drugaije vibracije, drugaije energije a time i drugaiju budunost. Prolost ne moete promijeniti, ali va nain razmiljanja moete promijeniti SADA, ako elite. Idemo jo korak naprijed. Sada dolazi zakon, koji je cijelom ovom poglavlju dao naslov: akcija=reakcija. A to znai: Svaka se misao vraa natrag svom odailjaocu. Vi odailjete misli: to je akcija. Ono to vam se vraa, to je reakcija. Predoite sebi: sve to mislite, vraa vam se natrag! To je genijalno i u svezi sa principom slobodne volje najvea pravda u svemiru. Ne mogu sebi zamisliti nikakvu zakonitost, koja bi bila pravednija od ove. Sve to mislite, sve to aljete od sebe, sve vam se vraa natrag.
53

Posljedice toga su tako dramatine, da se time moramo poblie pozabaviti. Uzmimo, vi kritizirate nekog ovjeka. Ovaj zakon ne kae, da e i vas taj ovjek kritizirati. On kae, da e se vama od nekud vratiti vaa misao u tono istoj kvaliteti. Moda e vas neka druga osoba kritizirati, ali moda e doi i u obliku zdravstvenog problema ili kao u mojem sluaju u obliku otkaza. Ja sam, naime, na ovaj nain na sebi samome upoznao zakon akcije=reakcije. Nakon zavrenog studija, zaposlio sam se kao asistent poslovoe srednje velikog poduzea. Naravno da sam sve znao bolje od mog efa, konano, ta ja sam studirao, a on nije. S mojeg gledita, on je sve radio pogreno. Ja sam kritizirao i kritizirao. Poeo sam tog ovjeka ak mrziti, a u mislima sam ga i vie puta ubio. Iznenada je dolo do sukoba, i ja sam se odjednom naao na cesti bez posla. Na moju sreu, ja se tada nisam ponaao onako kao to se danas ponaaju mnogi nezaposleni. Ja nisam krivio niti efa niti recesiju, ve samoga sebe. Preuzeo sam odgovornost za svoju situaciju i zbog toga vrlo brzo utvrdio, kakve sam negativne energije odaslao u svijet kroz moju kritiku. I te su mi se energije vratile konzekventno i brutalno. Ja ovo nazivam pravdom. Posljedice ovog zakona, meutim, idu i mnogo dalje. Ako vas netko kritizira ili vara, to se dogaa? Tada e onaj drugi a ne vi morati snositi posljedice svog ponaanja. Zamislite sebi, kako je to ekonomino! Vi ne trebate pokrenuti niti mali prst, da bi se osvetili. Svemir je tako organiziran, da reakcija neminovno pogaa pokretaa akcije. To je i bio razlog, zato je Isus mogao rei ako te netko udari po lijevom obrazu, prui mu i desni!. Ako, naime, uzvratite udarac, tada sebi ne inite apsolutno nikakvu uslugu, jer e vam se sve vratiti. Zakon akcije i reakcije je stvarno genijalan. On ima, naime, jo i sljedeu posljedicu: vi za samoga sebe ne moete napraviti nita boljega, nego da drugome elite sve najbolje. Sve to napravite nekom, vraa vam se natrag. Ma koliko to udno zvualo: najvei egoist je onaj, koji drugome ini po mogunosti to vie dobra! I obratno: onaj, koji misli samo na sebe samoga, koji drugima nikada nita ne da, taj najvie teti sebi samome. Zar to nije grandiozno? Ja uvijek iznova osjeam najdublje potovanje prema tom pravednom zakonu. Zamislite sebi, kada bi veina ljudi posjedovala znanje o tom zakonu! To bi znailo, da bi svi nai problemi bili trenutno rijeeni: svatko bi svakome smjesta elio sve najbolje, jer bi znao: sve mi se vraa. Da li drugi ljudi poznaju taj zakon ili ne, to za vas ne igra nikakvu ulogu. Radi se o vaem ivotu. Radi se o tome, da vi sebi moete ostvariti svoje elje; to drugi rade, to je njihova stvar, a ne vaa. to, dakle, elite doivjeti u vaem ivotu? elite li zdravlje, sreu, blagostanje, uspjeh? U tom sluaju ne moete napraviti nita bolje, nego da sve ovo elite po mogunosti svim ljudima na koje nailazite a i onima, na koje ne nailazite. Udaljenost, naime, u podruju misli ne igra nikakvu ulogu. To su i fiziari nepobitno utvrdili. Ne igra dakle nikakvu ulogu, da li gospodin Majer sjedi pred vama, kada mu elite neto dobro ili loe, ili se u tom trenutku nalazi na odmoru na Havajima. U duhovnom podruju ne postoji prostor. Zamislite sebi to ova injenica znai za rjeavanje ili pogoranje sukoba u poduzeima ili porodicama! Zamislite kakve to ima posljedice
54

po prodavaa. Znaajno je to on misli o svojim kupcima, ak i u sluaju ako je daleko od njih. Ovu znaajnu stvar moe svatko iskuati u svome ivotu. To nema nita zajednikog s vjerom; ovo je ista fizika. Ako mislite jednu misao, to je isto kao ako bacite kamen u jezero. Poinju se iriti valovi. Ti se valovi neminovno vraaju na ono mjesto, na kojem je kamen pao u vodu. Ista je stvar s naim mislima. Jedino to u duhovnom podruju ne postoje otpori. Misli se dakle vraaju s istom energijom, s kojom su bile odaslane! Pripazite dakle na svoje misli! U praksi je mogue ustanoviti jo jednu zanimljivu stvar. Ako kritiziramo nekoga tko takoer voli kritizirati, tada reakcija dolazi kasnije nego ako kritiziramo nekoga tko to ne radi. U tom sluaju, povratni udarac dolazi mnogo bre. Ja sam doivio vie nego samo jedan sluaj, da je neki ovjek kritizirao nekog tko je bio otputen, jer je smatrao da se to dogodilo zbog nesposobnosti otputenog i da je zato sam kriv to je otputen. Svaki puta nije trajalo niti pola godine, a kritiar je i sam bio otputen i nezaposlen. To ponekad moe ii jako brzo. No to je netko jae vezan o materiju, tim due traje dok se ne pokae reakcija. I upravo je to razlog, zbog kojeg mnogi ljudi govore o sluaju. Tada se kae, ovo ili ono je sluaj. To je velika iluzija. Mi sluajem nazivamo ono, to ne znamo objasniti. Ako bi, meutim, imali vei vidokrug slino pogledu iz aviona iznenada bi mogli vidjeti povezanosti. Iznenada bi vidjeli, da je taj takozvani sluajan dogaaj samo reakcija na neto, to smo odavno mislili i zaboravili. No ponekad do reakcije moe doi i jako brzo, i tada su povezanosti jednostavno vidljive. Moja je supruga imala takav jedan doivljaj, kada je s prijateljicom putovala u Zrich. Tijekom vonje vlakom, ta je prijateljica kritizirala svakog koga je ugledala. Kod jednog joj se nije svialo njegovo lice, kod drugog je nalazila da je haljina grozna. Kratko i jasno: itava vonja vlakom bila je zainjena kritiziranjem drugih ljudi. Stigavi u Zrich, pooe pjeice u pravcu Bahnhofstrae. Ususret im je dolazio neki pijanac. Naavi se pored prijateljice moje ene, pijanac joj pljunu na rukav! Reakciju te ene moete sebi zamisliti. Ona je naravno bila bijesna na pokvarenost ovoga svijeta. No u biti, ovo nije bilo nita drugo do reakcija na njezine prijanje akcije. Ona je tijekom vonje vlakom neprekidno pljuvala po drugima, verbalno dodue, ali to nije bitno. U vidu materijalne reakcije, dobila je upravo ono to je u duhu napravila drugima. Potpuno je nemogue bilo, da bi taj pijanac pljunuo na moju enu. Na nikoga se ne pljune sluajno, nitko nije sluajno orobljen, i nitko nije sluajno ubijen. U svemiru ne postoji sluaj. Zato to postoji apsolutno pravedan zakon akcije i reakcije. Taj je zakon nepogreiv. Taj zakon nema nita zajednikog s moralom. On nije niti dobar niti lo. On jednostavno jest. To znai: on je a-moralan. Taj je zakon bio, jest i uvijek e biti isti. Naim mislima, mi sebi stvaramo nau realnost. Sve to doivite u ivotu (pretrpite, izdrite, podnesete itd.) vi ste uzronik tih stvari. A to znai: Vi moete sve promijeniti. Vidljivo je uvijek manifestacija nevidljivog. Nevidljivo je vae razmiljanje i osjeanje.
55

Znate li, da je ovo Posljednji sud? Posljednji ili najmlai ne znai nita drugo, nego neto to se dogaa upravo sada; neto to je tako mlado, da mlae ne moe biti. A u emu se sastoji ovaj sud, koji se dogaa SADA? Sastoji se jednostavno u tome, da morate pojesti ono, to ste sami sebi skuhali. Tko bi inae imao pravo suditi o vama, osim vas samih? SADA je rezultat vaih dosadanjih misli. Vaa budunost ovisi o tome, to SADA mislite. to mislite SADA? U svojem interesu i u interesu svih drugih, mislite samo najbolje o sebi i o drugima. Kako vidite, svemir je nezamislivo jednostavno organiziran. Tako jednostavno i genijalno, da nam to ne upada u oi tek tako, iako ... iako je i ova injenica u naem govoru odavno poznata. Tko ne poznaje uzreicu kako netko u umu vie, takva mu se jeka vraa? Potrebno je jedino da ovu uzreicu ne tumaimo isto materijalno. Ako je malo prilagodimo, moglo bi se rei: kakve misli ovjek alje u svijet, tako odjekuje natrag. Druga jedna od davnina poznata mudrost glasi: Kakva sjetva, takva etva. Sjetva su nae misli, koje od jutra do veeri neprekidno mislimo. etva je ono to nam se vraa, reakcija na nae misli. Tako jednostavno je to. Dakle: da etva ne bi bila loa, ili u najmanju ruku nezadovoljavajua, vi sebi morate obavezno postaviti pitanje, kako je izgledala sjetva vaih misli. Ako vas spopadne jeza jer u prolosti moda niste mislili samo plemenite misli, mogu vas umiriti. Vae vam se misli dodue neizbjeno vraaju, ali vi sebe moete zatiti protiv negativnih utjecaja. Od trenutka kada zaponete misliti pozitivne, konstruktivne misli, vi sebe titite. Time mijenjate svoje vibracije, to ublaava reakciju misli koje se vraaju. Ako vam uspije da svoje misli smjesta preusmjerite na ljubav, tada vam ne moe nita natetiti, niti povratni uinak najloijih misli. Ljubav ima jau vibraciju od svih drugih misli. Znate li, da je Isus takoer poznavao ovaj zakon? Naravno da nije govorio o akciji i reakciji, to ljudi onoga vremena jedva da bi shvatili. On je to ovako izrazio: Ne sudite, da vam ne bi bilo sueno. to je to drugo, do zakon akcije=reakcije? Tko nekog drugog osuuje (akcija), tom e biti sueno (reakcija). To je univerzalan zakon. No ovo djeluje takoer i obratno: tko drugome ini dobro, i sam e doivjeti dobro. Kako djeluje zakon akcija=reakcija ako se primijeni na financije? Mi tamo imamo pojam izdaci. Tu je skrivena rije davati. Kod izdataka se radi o darovima: darovima, koje dajemo drugima. Darovi, izdaci, to su akcija. A reakcija na te izdatke su primanja. Molim vas da sebi dobro upamtite: vai primici su reakcija na vae izdatke. Bez izdataka nema primitaka. I sada vidimo, da je od odlunog znaenja, u kakvom duhu izdajemo. Ako to inimo suzdrano, i primici e dolaziti suzdrano. inimo li izdatke velikoduno, i primici e dolaziti velikoduno. Hans C. Leu, vjerojatno najuspjeniji hotelijer vicarske, jako je to lijepo rekao tijekom jednog intervjua (a u svom hotelu Giardino u Asconi, on svakodnevno demonstrira djelotvornost tog zakona): tko broji komadie putra; ne postie nita. Velikodunost bi trebala biti vrlinom svakog ugostitelja. Akcija=reakcija. Ako se izdaci ine sitniavo, mrzovoljno ili s idejom ovo su nezasitnici, tada se ne treba uditi reakciji, odnosno slabijoj zaradi! to se stvarno dogaa, ako kaem ovo je skupo? Tada dovoljno ne cijenim tui trud! Mislim da je ono to sam dobio, manje vrijedno od novca kojeg sam za to platio. Na taj se nain stvara siromatvo! To je neizbjeno. Na taj smo nain izazvali recesiju. Tko misli da je ono to kupuje preskupo, taj kao posljedicu za svoj novac
56

dobija uvijek manju protuvrijednost konano na taj nain sebe ini siromanim ovjekom. Dublji je razlog ovaj: on dovoljno ne cijeni rad drugog ovjeka (akcija), pa prema tome niti njegov rad ne nailazi na dovoljnu mjeru priznanja (reakcija). No s istim se mehanizmom postie i bogatstvo. Tko kupuje neki proizvod i pri tome misli ovo je povoljna kupnja, taj priznaje rad drugog ovjeka, pa e i njegov rad biti odgovarajue priznat. Kada misli povoljno, to znai da smatra kako je dobio vie nego je za to platio. U skladu s time, on postaje sve bogatijim jer prima uvijek vie nego je dao! Cijena neke stvari pritom uope ne igra nikakvu ulogu. Bitna je predodba o jeftinom ili skupom u naem umu. Siromatvo i bogatstvo stvaraju se u naem umu. Vlasnik soboslikarskog poduzea u Francuskoj, koji je tijekom 10 godina broj svojih radnika poveao s 3 na 200, ovako je rekao: Prvo treba dati, ako ovjek eli neto primiti. On naravno svojim radnicima daje vie od minimalne, obavezne plae, i po mogunosti dijeli esto darove. Najgore to neki poduzetnik ili pojedinac s obzirom na svoje financije moe napraviti, jest, da sve smatra preskupim, a svoje izdatke smanji na minimum. To nije nita drugo nego praktina primjena univerzalnog zakona akcija=reakcija. Sada samo nemojte rei da je sve to tek lijepa etika ili poigravanje s osjeajima, ali da realnost izgleda sasvim drugaije. To nije istina. Ovaj zakon nema nieg zajednikog s etikom, a niti s moralom. U svemiru ne postoji moral! Priroda ne poznaje moral. Moral je ljudski pronalazak, oni time ele vladati nad drugim ljudima. Otkuda neki ovjek sebi uzima pravo suditi o drugim ljudima? Ovo se protivi najdubljim temeljnim principima kranstva. Po mojem miljenju, ovo je jako opasan zakon za one, koji o tome nita ne znaju. Ja sam zbog njega ostao bez posla. Jednom se ovjeku zbog njega u roku od nekoliko tjedana mo vida smanjila na polovicu: on vie nije htio vidjeti svog zeta. No tko ga poznaje, njemu se otvaraju nesluene mogunosti. Ja jo jednom podsjeam, da ovaj zakon ne vrijedi samo za pojedinca, on vrijedi i za porodice, poduzea, za svaki narod i za cijelo ovjeanstvo. Zbir onoga to misli neki narod, odreuje njegovu sudbinu. to se katastrofa tie, postoje dvije kategorije: postoje katastrofe, koje su posljedica prirodnih promjena u svemiru. No postoje i katastrofe, koje su, sasvim jednostavno, posljedica ljudskih misli, a to znai energija koje misli oslobaaju. Zemlja je bolesna od ljudskih misli. Kada mi u sebi imamo konflikte, oigledno je da e se oni prenijeti na izvanjski svijet. To nas ne bi trebalo uzbuivati jer time se stvar samo pogorava potrebno je jedino da promijenimo nain razmiljanja. Sve ima svoj praizvor u naem miljenju. Oneiavanje okoline nije sutina problema: problem je nae miljenje. Pravi oneiivai prirode su psihike naravi, to su nae misli. Materijalno oneienje je tek posljedica duhovnog oneienja. Pripazite, dakle, na svoje misli. Na to se koncentriramo, to raste. Ovdje elim ukazati na jo jednu posljedicu naeg miljenja, kojoj je pridavano isuvie malo pozornosti. Ako su misli energija, to znai da mi onome na to se
57

koncentriramo, dajemo energiju. Slaete se? Sve je energija, a naim miljenjem mi dodajemo daljnju energiju. Posljedice te injenice su zapanjujue. Ako se koncentriramo na nae slabosti, one rastu. Ako se koncentriramo na bolest, ona jaa. Ako se koncentriramo na konkurenciju, ona se poveava. Ako se koncentriramo na nedostatak novca, on postaje veim. Ako se koncentriramo na problem narkomanije, on se poveava. Ali naravno vrijedi i sljedee: Ako se koncentriramo na blagostanje, ono raste. Ako se koncentriramo na zdravlje, ono jaa. Ako se koncentriramo na mir, on postaje veim. Na to se vi koncentrirate? Mali primjer: na eljeznikoj stanici blizu mene, neki je ovjek bio napadnut i premlaen. Dogaaj se pojavio na naslovnoj stranici lokalnog lista, zajedno s fotografijom. Tko samo malo poznaje zakonitosti, znat e i kakve su posljedice takvog izvjeivanja. Tisue ljudi itaju taj lanak, nalaze da je strano to to se dogodilo i time ideji agresije dodaju daljnju energiju. To je isto, kao kada bi lijevali ulje na vatru. Kroz taj dogaaj, a posebno uslijed upadljivog izvjetavanja o tome, poveava se agresija u svijetu, to znai, opasnost od daljnjih agresija se poveala. Zar mi to zbilja elimo? Ja mislim: mi ne znamo to radimo to uzrokujemo naim mislima. Nae misli imaju dalekosenije posljedice nego to slutimo. A ako pogledamo kakvo je stvarno stanje stvari na toj eljeznikoj stanici, morat emo ustanoviti da tamo dolaze tisue ljudi dnevno, ulaze u vlakove i nitko ih ne uznemirava. To su injenice. Kako to nikoga ne zanima, ovoj injenici na alost ne dajemo energiju naim mislima. Ali ako se dogodi samo jednom neto negativno, mi se uzbuujemo i tom negativnom dogaaju pridodajemo energiju, to znai, da potpomaemo negativne dogaaje. Nedavno se spiker dnevnika na vicarskoj televiziji tuio da se broj ovisnika o drogi poveao, usprkos tome to je mnogo milijuna franaka investirano u kampanju protiv narkomanije! Naravno da je problem postao veim: drugaije i nije moglo biti, jer je uslijed te kampanje problemu narkomanije konstantno dodavana energija. Na ovaj nain nije mogue rijeiti niti problem narkomanije, a niti bilo koji drugi problem. Niti jedan pametan ovjek nee pokuati gasiti poar, dodajui mu kisik. Mi, meutim, inimo upravo to, kako u odnosu na nae privatne tako i drutvene probleme. Ovaj mehanizam naravno vrijedi i u sportu. Sporta koji se suvie koncentrira na svoje slabosti, nee postii posebno dobre rezultate. Izvanredan sporta e biti onaj, tko se moe veseliti svojim jakim osobinama. Tko ne obraa pozornost na svoje slabosti, nije naivac; on primjenjuje jedan temeljni zakon: on svojim slabostima ne daje energiju, ne daje im snagu: zato one postaju sve manje. Slabosti se ne smanjuju tako to se ovjek na njih koncentrira, ve se smanjuju time to se pojedinac koncentrira na svoje jake strane! Ali to rade brojni pojedinci i poduzea? Oni se podvrgavaju analizama, kako bi otkrili vlastite slabosti. Misle, da e time nadvladati slabosti. To ili uope ne uspijeva, ili tek uz ogroman napor a to je sve drugo nego ekonomino. Koncentracija na slabosti daje ovima dodatnu energiju dakle dogaa se upravo ono, to ne elimo.
58

Duhovne zakonitosti su nepromjenjive, nepodmitljive i sveprisutne. Zato postoji samo jedan logian i razuman stav, a taj je: Bez obzira kako va ivot u ovom trenutku izgleda, svjesno se koncentrirajte samo na pozitivne dogaaje: time e se oni umnoiti. Ovo je tako sigurno kao sutranji izlazak Sunca. ak i ako se nalazite u najgoroj seriji neuspjeha vaeg ivota, uvijek moete nai neto emu se moete veseliti.

1.2 to je svijet? Klju ljudske moi

Ovdje mogu biti kratak, jer smo ovu temu ve obradili u drugom dijelu knjige pod naslovom Ne postoji objektivan svijet. to je svijet? Svijet je ono, to mi o njemu mislimo. Ova vam izjava daje nezamislivu mo. I ovdje opet imamo posla sa zakonom akcije i reakcije. to to znai za va ivot? To znai, da je za vas istinito ono, to vi smatrate istinom. Uzmimo dva primjera: dva prodavaa. Prvi prodava kae: Nae su cijene previsoke. Drugi prodava kae: Nae su cijene primjerene. Tko od njih dvoje ima pravo? Oboje su u pravu, jer ne postoji nikakva objektivna istina. Svaki ovjek ima svoju vlastitu istinu. I ovo je solidna polazna toka za konstruktivnu diskusiju. Ako naime zaponete diskusiju s ova dva prodavaa i pritom imate predodbu o istinitom i neistinitom, tada to nee dovesti do nieg osim do svae. Vi ste u pravu, drugi je u krivu. Nezgodno je samo to, to onaj drugi na stvari gleda upravo obratno. Ali ako uete u diskusiju sa stavom svatko ima svoju vlastitu istinu, tada je konstruktivan razgovor mogu. Tada moete pokuati ustanoviti, zato prvi prodava misli da su cijene previsoke: a prije svega, moete mu objasniti to ini sam sebi takvim miljenjem. On, naime, ima pravo: za njega su cijene previsoke i on e u skladu s time manje prodati. to sigurno ne odgovara ciljevima koje je sebi postavio. Prije mnogo godina sam bio zaposlen u poduzeu s oko trideset prodavaa. Meu njima je bio jedan ovjek iz Mnchena, koji je redovito prodavao dvostruko vie nego prosjek ostalih prodavaa. Razlog za to je bio sasvim jednostavan. Prije poetka godine, utvrivao se prodajni budet za sljedeu godinu. Ovaj se budet svodio na otprilike 1 milijun franaka prometa po prodavau (radilo se o raunarima i programima za njih). Na kraju godine je o prometu odluivalo jedino to, to je svaki pojedini prodava mislio o tom budetu. Veina prodavaa je razmiljala otprilike na nain
59

godina e biti teka, ali ja u pokuati. A onaj spomenuti prodava je naravno mislio neto sasvim drugo. On je mislio, s jednim milijunom prometa, ja se neu zadovoljiti; napravit u barem dva milijuna. I tako je to i bivalo iz godine u godinu. Prosjek prodavaa je imao pravo: bila je teka godina. Neki su bili malo iznad budeta, a drugi malo ispod. Onaj spomenuti prodava je takoer imao pravo: bilo mu je mogue ostvariti svoj cilj. Ja to ne mogu izmijeniti: svijet je ono to o njemu mislite. Trite je ono, to o njemu mislite. Vai su kupci ono to o njima mislite. Vi ste ono, to o sebi mislite da jeste. To znai mo, mo i jo jednom mo. Lijep primjer tog principa dogodio se u naem susjedstvu. Provaljeno je u kuu jedne obitelji koja je posjedovala psa uvara usprkos psu uvaru. Mehanizam se odvija kako slijedi: Prvo: Stanovnici su imali strah od provale. To je akcija (miljenje i osjeanje). Drugo: Zbog straha od provale, ti su ljudi nabavili psa uvara. Pas uvar je izvanjski znak straha od provale. Tree: Dolo je do provale. To je reakcija. etvrto: Stanovnicima te kue potvrdilo se ono to su mislili. To bi moglo zvuati otprilike ovako: Vidi da sam imao pravo! ivimo u stranom svijetu. Bilo je ispravno da smo se bojali provale i da smo si kupili psa uvara. Ubudue trebamo jo vie pripaziti. Svijet je ono, to ja o njemu mislim. I ja uvijek primam potvrdu. Ja taj mehanizam nazivam kota pravednosti. Svakom se uvijek daje za pravo. To je fascinirajue na cijeloj toj stvari. I to je Isus znao. On je rekao: Bit e vam prema vaoj vjeri. Tako se i dogaa. Ako mislite da ivite u neprijateljskom svijetu punom provalnika, tada vam se dogaa prema vaoj vjeri. Ako mislite da ivite u mirnom svijetu, u kojem vas ne moe snai nita loe, tada vam se takoer dogaa prema vaoj vjeri. Svaki kranin to zna. Ili? I ovdje se ne radi o niem drugom nego o naem poznatom zakonu akcije i reakcije. Ja vam savjetujem, iskuajte ovo. Promijenite miljenje o nekoj odreenoj osobi, o nekoj odreenoj situaciji u svijetu i promatrajte to e se dogoditi. Ali molim vas, dajte si vremena. Ako ste godinama mislili da je gospodin Miller posljednji Mohikanac, tada ne moete oekivati da e se Miller promijeniti, ako ste vi jedan dan mislili drugaije. Promijenite vae miljenje i odravajte ga promijenjenim, bez obzira to se dogodilo. Doivjet ete uda. Razlog tome je jasan, jednostavan i logian: Svijet je ono, to vi o njemu mislite. I: sve je JEDNO. Kao to smo vidjeli, nema odijeljenosti izmeu vas i gospodina Millera. Vi ste Miller. Miller, to ste vi. U skladu s time, Miller se mijenja, ako se vi promijenite. Drugaije ne moe biti. Ako sada mislite, da to ne tima: ako mislite, da se Miller nikada nee promijeniti: tada vam moram dati za pravo. Jer: svijet je ono, to vi o njemu mislite. I ako mislite da se Miller nee promijeniti, tada i nee. Drugaije ne moe biti. Vi ste stvarno svemoan ovjek. Zar ne?

60

Vi ste samo primijenili zakon akcije i reakcije. Primjenjujete ga svakodnevno, svakog sata, minute i sekunde, htjeli vi to ili ne. Isto kao to podlijeete zakonu gravitacije, htjeli ili ne. Ako imate djece, postavite sebi sljedee pitanje: koji je najbolji savjet, kojeg moete dati svojoj djeci na primjer uoi ispita? Sada poznajete zakon akcije i reakcije. Prema tome, kakvu preporuku ete dati svojoj djeci? Savjetujte ih, da misle ja znam. To ne kota vie energije, nego ako se misli ja ne znam; ali mnogo vie koristi. To otvara put univerzalnoj inteligenciji, koja drijema u svakom ovjeku. Misao ja ne znam, zatvara vrata ovoj univerzalnoj inteligenciji. Svijet je onakav, kako ja o njemu mislim: prema tome ima vie smisla misliti ja znam, nego ja ne znam. Iskuajte.

1.3 Totalna samoodgovornost: dovienja sluajnosti

Ako ste razmiljali o do sada reenom, moete doi samo do jednog zakljuka: vi ste odgovorni za sve, to vam se dogaa. Obratite panju na drugi dio gornje izjave. Vi niste odgovorni samo za ono to radite, to nije nita posebno. Vi ste odgovorni za sve, to vam se dogaa, i to zato, jer ste odgovorni za svoje misli. A ono to mislite, odreuje va ivot. Dakle, nemojte vie nikada bilo kojem ovjeku prepustiti mo nad vama, tako to ete rei on je odgovoran, ja sam rtva. U svemiru ne postoje rtve. U svemiru ne postoji sluaj. Do ove su spoznaje doli i brojni znanstvenici. Zamislite sebi sljedee: da bi se sluajno stvorio ivotno vaan encim cytochrom c, jedan lanani molekul koji se sastoji od 104 aminokiselina, potrebno je bilo 10103 pokuaja. Ovaj encim dakle niti uz najbolju volju nije mogao nastati sluajno. Znanstvenici su naime izraunali, da je od trenutka praeksplozije, dakle nastanka svemira, prolo tek 1017 sekundi. Kada bi se dakle od poetka svemira do sada svake sekunde napravio jedan pokuaj, taj encim ne bi mogao nastati, jer jednostavno nije bilo dovoljno vremena. A ipak se iroki krugovi znanosti i dalje dre teorije o sluaju s jednim mentalitetom zatvaranja oiju koji ima sve karakteristike psihike sklerotinosti. Ovo je napisao J. E. Berendt u svojoj zapaenoj knjizi Nada Brahma, svijet je ton. A sigurno ste uli i za poznatu Einsteinovu izjavu: Ja nikada neu vjerovati, da se Bog kocka sa svijetom.
61

Takoer i fiziar Paul Davies u svojoj knjizi Princip kaos izjavljuje neto vrlo zanimljivo: Otkuda moemo znati, da li je pri bacanju novia ili kocke, rezultat stvarno sluajan? O tome ne postoji suglasnost miljenja. (!) Mi bi s pojmom sluaj trebali malo opreznije postupati. I s vaim ivotom se nitko ne kocka uz jednu iznimku: vi sami. to god se u vaem ivotu dogaa, nita nije sluaj. Sluaj bi bio u suprotnosti sa svim temeljnim ivotnim zakonitostima. I osim toga: kada bi polazili od toga da sluaj stvarno postoji, to bi znailo da imamo jako malo povjerenja u Stvoritelja svemira. To bi stvarno bio jako alostan svijet, u kojem bi vladao sluaj. Mi smo u naem sluaju toliko ogranieni, da sasvim jednostavno ne poznajemo sve uzroke, i zato brojne stvari pripisujemo sluaju. Ve je godine 1908. znanstvenik Henri Poincare ovako formulirao ovu injenicu: Vrlo mali uzrok, koji za nas ostaje neprimjeenim, uzrokuje znaajan efekt, kojeg svakako moramo primijetiti, i onda kaemo da taj efekt ovisi od sluaja. Znaajan efekt, kojeg vidimo, moe biti nesrea. Onda mi, primjerice, kaemo da je netko sluajno udario svojim vozilom u nas. Ali nitko ne govori o sasvim sitnom uzroku. Ovaj vrlo mali uzrok je odreen nain razmiljanja, od kojeg je moda ve prolo dosta vremena i kojeg se vie niti ne sjeamo. U naoj ogranienosti, mi tada govorimo o sluaju samo zato to ne vidimo ovisnosti, to stvari promatramo iz ablje perspektive a ne iz balona ili aviona: od tamo bi, naime, smjesta uoili ovisnosti, koje iz ablje perspektive, sasvim logino, nije mogue vidjeti. Sada je doao trenutak, da diskutiramo o vanoj temi. Iz iskustva s brojnim polaznicima mojih seminara, znam koje se pitanje sada vrti po glavama mnogih ljudi. Kada tvrdim sluaja nema, tada to znai i to, da nisam sluajno roen, da nemam sluajno roditelje koje imam. Naravno, da je tako. Molim vas da obratite panju na sljedee: mi ovdje ne govorimo o bilo kojoj metodi koju su ljudi izmislili: mi govorimo o univerzalnim zakonitostima. To znai: ili sluaj postoji, ili ne postoji. Jer mi ljudi ne moemo po naoj udi i volji odluivati, to je sluaj, a to ne. U tom se sluaju ne bi moglo govoriti o univerzalnoj zakonitosti. Svemir je tako nezamislivo genijalno organiziran, da sluaj ne postoji. U svemiru ne postoji nepravda. Zamislite sebi, molim vas, monstruoznu nepravdu, kada bi sluaj odreivao gdje e se neki ovjek roditi. Ta bi nepravda bila tako velika, da bi bila jedva podnoljiva. I to bi prualo bijednu sliku o univerzalnoj inteligenciji, koja djeluje iza svega. Ja podsjeam, da je stvarno bilo ljudi koji takvu mogunost nisu mogli podnijeti i koji su sebi zbog toga oduzeli ivot. Ti su ljudi oito bili do kraja uvjereni u postojanje sluaja, to im je bilo isuvie nepodnoljivo. Ovo meutim nije moje iskustvo, to nije moje uenje. Sluaj ne postoji, niti s obzirom na roenje. Kako bi to izgledalo, kada bi se sluajno rodili tko zna gdje. To sasvim jednostavno nema nikakva smisla. Kako bi sve skupa imalo smisla, moramo prihvatiti injenicu ponovnog raanja, uenje o reinkarnaciji kao to to prihvaaju milijuni ljudi, a od ega je i kranstvo u poetku polazilo. Budizam to naziva kotaem ponovnog raanja. Cilj svakog budiste je da nadvlada taj kota ponovnog raanja, kako se ne bi vie morao raati na ovoj materijalnoj razini.
62

Prema openito priznatom nauavanju, ovjek se dijeli na tijelo, duu i duh. Ako je ovjek ovako sazdan, tada moemo poi od pretpostavke prema zakonu analogije da i svijet mora biti sazdan na isti nain. to znai: postoji materijalan svijet, kojeg svi mi vidimo; postoji astralni svijet (ovjekova dua se takoer esto naziva astralnim tijelom), kojeg ne vidimo; i postoji duhovni svijet, kojeg takoer ne moemo uoiti naim materijalnim osjetilima. ovjek krui izmeu materijalnog i astralnog svijeta. Ono to se nama ovdje prikazuje kao smrt, s gledita astralnog svijeta je roenje. Ono to se nama prikazuje kao roenje, s gledita astralnog svijeta je smrt. U jednom odreenom trenutku mi odlaemo materijalno tijelo, a u jednom kasnijem trenutku ulazimo u novo materijalno tijelo. Ovime je jasno: smrt ne postoji. Bilo bi to ogranieno razmiljanje, kada bi vjerovali da je ivot mogue ubiti. ivot se nikada ne moe ubiti. To je, naravno, znao i Isus. On je to ovako formulirao: Smrti, gdje je tvoj alac? Smrt ne postoji. Postoji samo jedno: ivot! Tko dolazi na ovaj materijalni svijet, taj je sebi odabrao neki odreeni zadatak. Da bi taj zadatak mogao obaviti, potrebni su mu odreeni uvjeti. On sebi te uvjete stvara tako, to odabire svoje roditelje. Izborom roditelja, on je naravno odabrao i rasu, boju koe, pokrajinu i narod u kojem e se roditi. I to ne sluajno. Ako je princip slobodne volje injenica, tada on mora vrijediti i pri izboru roditelja. To ima dalekosene posljedice. Djeca nisu nikakva mala nerazvijena stvorenja. Mogue je da su djeca s obzirom na svoj razvoj daleko ispred svojih roditelja. I nije uvijek tako, da su roditelji tu za svoju djecu; esto djeca dolaze, kako bi roditelji nauili odreenu lekciju. Nedavno sam uo za sljedei sluaj: neka je ena rodila dijete s uroenim fizikim nedostacima. Ti su nedostaci bili posljedica takozvanog fetalalkoholsindroma. Njegova je majka pila tijekom prva dva mjeseca trudnoe ona nije znala da je u drugom stanju jednu bocu votke dnevno. Kada je ena doznala da je trudna, trenutno je prestala piti. Ali za dijete je ve bilo prekasno. Naravno da je majci skoro prepuklo srce, kada je vidjela to je napravila. Kako je mogue ovakav dogaaj donekle razumno objasniti, ne uzimajui u obzir injenicu slobodnog izbora roditelja? To nije mogue. Uzimajui u obzir injenicu ponovnog raanja, objanje je relativno jednostavno. Dijete je sasvim svjesno odabralo ovu majku. Zato? Naravno zato, to je dijete majci eljelo pomoi. A uspjeh je trenutaan: majka vie ne pije. Zbog toga dijete, koje, ako ispravno gledamo, to uope nije, preuzelo na sebe da se rodi u jednom unakaenom fizikom tijelu. To je u vezi sa slobodnom voljom i bezgraninom ljubavlju djeteta prema majci. Zbog toga je dijete bilo spremno preuzeti na sebe ovo iskustvo. A osim toga, dijete naravno sasvim tono zna, da smrt ne postoji i da je ovaj ivot ovdje promatrano s odstojanja relativno kratak. U vezi s time moram ukazati na jo neto vano. Duh moe ekati do 12 mjeseci nakon roenja, prije nego to definitvno ue u tijelo jednog novoroenog djeteta. On moe i odbiti ui u to tijelo, a to znai: dijete umire. Mnogima je vjerojatno poznat fenomen umiranja novoroenadi. Dogaa se, da dijete umre bez ikakvog vidljivog medicinskog razloga. Za ovo i nije potreban nikakav medicinski razlog: razlog je u tome, to je duh odbio (princip slobodne volje) da se nastani u tom tijelu. Moe se
63

dogoditi i da pri roenju uz pomo klijeta, glava djeteta bude ozbiljno ozlijeena. Ako se taj duh nije elio nastaniti u tijelu oteena mozga, to e dijete umrijeti. I jo neto moram ovdje spomenuti. Mi se nalazimo u poglavlju akcija=reakcija. I ovaj je zakon naravno univerzalno vae, to znai: on vrijedi i nakon smrti. Moe biti, da reakcija na neku akciju uslijedi tek u nekom sljedeem ivotu. To je prije svega zamislivo u sluaju, ako bi akcija (na primjer ubojstvo) dovela do reakcije, koju taj ovjek u tom ivotu ne bi podnio. Za zakon akcija=reakcija smrt ne predstavlja nikakvu prepreku. Smrt i onako za nita ne predstavlja prepreku. Tko ovo zna, nikada nee doi na ideju da svoje roditelje krivi za lo odgoj. Takoer niti sljedea isprika nema opravdanja: Ja sam ubio Majera, to dodue alim, ali imao sam teko djetinjstvo. Ovakav nain opravdavanja prebacuje odgovornost na roditelje, a to se protivi kozmikim zakonima. Svatko snosi potpunu odgovornost za ono to radi i misli, kao i za ono to mu se dogaa. Ovo daje ljudima, to znai vama, ogromnu mo. Ali u vaoj ogromnoj moi lei i mogunost da ovu mo odbacite: da je date roditeljima ili nekoj neprozirnoj sudbini. Jiddu Krinamurti, veliki mislilac naeg stoljea, ovako je to saeo: Ako niste spremni osjeati se odgovornima za sve, za stvarno sve to se dogaa u vaem ivotu, neete nimalo napredovati. Ja ovome ne bih dodao nita, osim sljedeeg: ovisi o vaoj slobodnoj odluci (vaoj slobodnoj volji), da li elite napredovati ili ne. Ovoliko o osnovi OTLA-principa, univerzalnom zakonu akcije i reakcije. Daljnja razmiljanja temelje se na ovom temeljnom osnovnom zakonu, kojeg je Isus opisao sljedeim rijeima: Ne sudite, da vam ne bi bilo sueno.

2.

Otputanje

Ti ga ne prisiljava, ne udara, ne zapovijeda mu, jer zna da je meko jae od tvrdog, voda jaa od stijene, a ljubav jaa od nasilja. Hermann Hesse, Siddhartha

U ovom poglavlju elim pokazati, kako e vam otputanje pomoi da vae ciljeve postignete bre i s manje truda nego uz pomo bilo koje druge metode. U vezi s time vas meutim usrdno molim, da ovu temu ne promatrate s psiholokog gledita,
64

nego s fizikalnog; ivot nije psiholoki problem, ivot je fizikalni problem kao to emo jo vidjeti. S fizikalnog stajalita nam se otvaraju dimenzije, koje nikada ne bi smatrali moguima.

2.1 Radi se o moi nad ivotom i smru

U jednom srednje velikom poduzeu, 48-godinji poslovoa je iznenada obolio od raka. est mjeseci kasnije, ovjek je umro. Medicinski razlog: rak. Dublji uzrok: nije mogao otpustiti. U jednom uslunom poduzeu bio je zaposlen izvanredno uspjean prodava. On je bio toliko uspjean, da je sebi mogao dozvoliti povlaenje iz poslovnog ivota sa 37 godina. Razlog: bio je natprosjeno dobar prodava. Dublji razlog: on je mogao natprosjeno dobro otputati. U jednom vicarskom hotelu bio je zaposlen jedan ovjek nije govorio njemaki kao nosa kofera. Deset godina kasnije, taj je ovjek bio direktor hotela. Razlog: on je uvijek davao sve od sebe. Dublji razlog: mogao je otputati. Ovakve primjere je mogue po volji dalje nabrajati. Time elim pokazati, da se pri temi otputanja stvarno radi o ivotu (srei, blagostanju, uspjehu itd.) ili smrti. Tko po prvi puta uje rije otputanje, tome to vjerojatno udno zvui. Ali openito, ovo se moe i ovako zamisliti: ivot je tok. To su ve i stari Grci znali: panta rei = sve tee. Ako ivot stvarno znai protok, tada je jasno da zadravanje uzrokuje smrt, zar ne? Ono to zadravamo, vie se ne moe pokretati, ne moe tei. A ono to se vie ne moe pokretati, za nae je pojmove mrtvo. Zamislite sebi ivot kao rijeku: rijeka koja vie ne tee, nije rijeka. Sasvim sigurno vam je poznata i radikalna metoda, kako se moe dokrajiti neki brak: dovoljno je, da branog partnera dovoljno vrsto drite; on se vie ne moe kretati, a to prije ili kasnije vodi do smrti braka. Pozor: ovo nije nikakvo poticanje na razvod! Predugo zadravanje moe dovesti i do smrti poduzea. Poznato vicarsko poduzee, koje je proizvodilo kvalitativno vrlo vrijedne produkte i na svom podruju imalo vodei poloaj u svijetu, danas se nalazi u krizi. Broj suradnika je ve smanjen sa 1300 na 300. Od prijanjeg poduzea, dakle, nije ostalo mnogo. Uzrok: poduzee je predugo ustrajalo na svojoj tehnologiji i, ah, toliko uspjenim produktima. Sada je sasvim potisnuto s trita: konkurencija je otila mnogo dalje.
65

Zadravanjem moete sve ubiti: to je samo pitanje vremena. Ili drugi jedan primjer: gaate strijelom i lukom u metu. to morate napraviti, da bi strelica pogodila metu? Morate napeti luk (energija); morate nianiti (inteligencija) i morate otpustiti strelicu. Sada ete misliti, pa to zna svatko. Naravno da to svatko zna. Ali otkrijte mi, zato to nije jasno i svakom prosjeno inteligentnom ovjeku, kada se radi o postizanju ciljeva u svakodnevnom ivotu? Pokuajte objasniti jednom tradicionalnom neposveenom menaderu, da mora otpustiti kako bi bre postigao svoj cilj. On e vas pogledati, kao da dolazite s nekog drugog planeta. A ipak je to tako: Otputanje je najbri i najprikladniji put za postizanje svih ciljeva. A kada kaem svih ciljeva, tada stvarno mislim na sve ciljeve. Ovdje govorimo o univerzalnim zakonitostima, to znai da ne postoje ogranienja na odreene ciljeve. Razmislite malo, to se dogaa ako strijelac dodue nategne svoj luk, ali ga ne otpusti. U poetku se ne dogaa nita: zatim on postaje umoran. A ako se napetost jo povea, luk puca. Kako li se kae, kada netko recimo zbog pretjeranog rada oboli? On je prenategnuo luk. Tko luk prenategne, postaje bolesnim. Tko je prenategnuo luk, predugo je zadravao, nije mogao otpustiti. Time je postigao negativan rezultat, a to znai: napravio je neto sasvim neekonomino. Otputanje je povezano sa ivotom. Zadravanje je u svezi s blokadom, boleu i smru. Upravo kao i u poglavlju o akciji i reakciji, i ovdje se takoer ne radi o niem drugom nego o moi; o vaoj moi nad ivotom i smru. Sada emo detaljno promotriti to je to otputanje i to ono u stvari znai.

2.2 Aktiviranje vae univerzalne inteligencije

Ustanovili smo, da se ovjekov potencijal sastoji od inteligencije i energije. Dalje smo ustanovili, da morate uloiti maksimum inteligencije i energije, ako svoje ciljeve elite postii po mogunosti brzo i s malo napora. Ovo vrijedi i za rjeavanje problema: Ako svoje probleme elite rijeiti brzo i s malo napora, tada morate takoer uloiti maksimum inteligencije i energije. Logino, zar ne? U ovom dijelu se radi o tome da istraimo, kako se aktivira univerzalna inteligencija. U drugom dijelu pod 1.3 smo objasnili, da svaki ovjek ima na raspolaganju nezamislivu inteligenciju. Kako ete aktivirati tu inteligenciju?
66

Odgovor glasi: otputanjem. Sada emo vidjeti, to ovo otputanje konkretno znai. Ako ste upali u neki problem, ili ako elite postii odreeni cilj, a ja vam savjetujem da otpustite, to time mislim? to znai otputanje? Otputanje znai:

1. Prihvaanje trenutnog stanja.

Ako elite po mogunosti to bre stii od trenutnog do eljenog stanja, tada se, logino, ne smijete grevito drati sadanjeg stanja. Kako bi se sadanje stanje moglo promijeniti u eljeno, ako ga zadravate? Zadravati trenutano stanje, znai blokirati ga. Prihvaanje sadanjeg stanja znai, njegovo otputanje - a tada se dogaa neto zapanjujue: trenutano se stanje mijenja. Ja uvijek iznova ujem uesnike mojih seminara, kako izjavljuju ali ja ne mogu sve prihvatiti. To sam i ja nekada mislio i skoro sam se time do kraja unitio. ovjek ne samo da moe sve prihvatiti to jest, on to mora. Ovo je naime u svezi s istom logikom. Ono to jest, jest: a ako neto jest, tada nema nikakva smisla uzbuivati se zbog toga. To se zbog naeg uzrujavanja nee promijeniti. Ono to jest, to je ono to je u ovom trenutku. A to je sada, to ne moe nitko promijeniti. Mi moemo utjecati na budunost, ali ne na ono to jest i to je sada! Ako ne prihvaamo to jest i to je sada, radimo neto sasvim nelogino. Tada naime stvaramo sukob, sukob izmeu nas i onoga to jest. Svaki sukob kota energije i novaca, on blokira inteligenciju. To znai: ako ne prihvaamo ono to jest, tada sebe totalno onemoguavamo. Kako da brzo rijeite vae probleme i brzo postignete ciljeve, ako se u potpunosti onemoguavate time to ne prihvaate ono to jest? To nije mogue! Sada ete primijetiti, da se cijeli svijet bori protiv sadanjih stanja svih vrsta: papa jednako kao i UN. To je istina. I upravo zato se problemi ne rjeavaju, ve se stvaraju novi. Problemi se ne rjeavaju tako da se bori protiv nekog odreenog trenutnog stanja (ovjeka ili situacije). Ovo nema nita zajednikog sa psihologijom ili filozofijom: to je ista logika i fizika. Sukob izaziva otpor. I ako se cijeli svijet slui sukobima i otporima, to stvar ne ini nita boljom a prije svega: ne pomae ljudima pri rjeavanju njihovih problema. Zamislite sebi, to bi se s vama i vaim automobilom dogodilo, kada njegovi amortizeri ne bi prihvaali neravnine na cesti! Dakle, kao prvo: prihvaajte ono to JEST ma koliko loe to moda bilo.

2. Ne osuivati
Ovo, naravno, ima veze s prethodnom tokom. Neto ne prihvaati znai, osuivati to. Ako neto ne osuujute, lake vam je prihvatiti to. Otpustiti dakle znai takoer i to; ne suditi stalno ljudima i situacijama (dobro/loe). Ovo je potpuno u skladu sa zakonom akcije i reakcije.

67

Ako ljude i situacije (o)sudite, tada blokirate ivot; blokada znai sukob, a sukob znai otpor. Ponavljam: govorimo o fizici. Suditi znai, dijeliti neto to je cjelina; a ako imam dva dijela, imam sukob. I tada ni pri najboljoj volji ne moete oekivati, da ete svoje ciljeve postii brzo i s malo truda. To je iluzija. Postoje, meutim, ljudi koji pomou sukoba pokuavaju postii svoje ciljeve. Takvi ljudi oito raspolau sa suvie vremena i novca.

3. Ne odreivati put
Ja sam rekao, otputanje aktivira univerzalnu inteligenciju koja je prisutna u svakom ovjeku. Ako elim dosei odreen cilj, a pritom se koncentriram na neki odreen put kojim to elim postii, tada se totalno ograniavam. To je isto razmiljanje umom, koje blokira razmiljanje srcem, tj. univerzalnu inteligenciju. Na um vidi moda jedan, dva ili tri mogua puta, koji mogu dovesti do cilja. No tko vam kae, da ne postoje jo bezbrojni drugi putovi do cilja? Mnogi poduzetnici dramatski blokiraju potencijal svojih suradnika, uspostavljajui ekipe za planiranje koje razrauju tone strategije, koje bi trebale dovesti do cilja. Takvi poduzetnici mogu biti osrednje uspjeni, ali oni nemaju nikakve anse u usporedbi s poduzetnikom koji zna kako e aktivirati inteligenciju svojih suradnika. Uvoenje motorkotaa marke Honda u Ameriku, oito predstavlja takav jedan primjer. Prema istraivanjima profesora Mintzberga, prodaja tih motora doivjela je izvanredan uspjeh zahvaljujui nedostatku bilo kakve strategije! Jednom klasinom menaderu se pri takvoj pomisli die kosa na glavi (ali klasian menader se vrlo rijetko moe pohvaliti izvanrednim uspjesima). Objanjenje Honda-uspjeha jasno je i jednostavno. Oito su voditelji firme kao i svi suradnici imali jasan cilj pred oima. Vodstvo firme nije meutim napravilo pogreku da potencijal svojih suradnika ogranii na jedan odreen put, na jednu odreenu strategiju. Tako je svaki suradnik mogao razviti svoj potencijal. Pozor: ne treba zajedno s vodom baciti i novoroene; ja ovdje ne propovijedam uklanjanje svih strategija. Ja strategije zamiljam poput cestovnih rubnika, unutar kojih bi trebala postojati po mogunosti to vea sloboda, kako bi se suradnici mogli razvijati. Ovdje elim ukazati na jo neke daljnje posljedice. Ako ste bolesni, tada je obino (ne uvijek!) va cilj, da opet ozdravite. Ako se tada fiksirate na neku odreenu metodu ili terapiju, ograniavate time vau univerzalnu inteligenciju. Vae srce, ivot, va Bog, zna mnogo bolje od vaeg ogranienog razmiljanja umom, na koji ete nain najbre ozdraviti. Bog nema granica, Bog je univerzalna inteligencija. Zato blokirati tu inteligenciju? Molim vas da se sjetite prolog poglavlja. ovjek posjeduje slobodnu volju! Dakle je u njegovoj moi da zanijee tu univerzalnu inteligenciju, svog Boga tako je velika mo ovjekova! Nitko vas ne moe izlijeiti protiv vae volje. U svezi s time, jo neto: to moe imati sasvim dramatine posljedice. Ja sam uo o jednoj porodici koja je imala autistino dijete. Lijenici su to dijete proglasili neizljeivim. To je shvatljivo, jer lijenici poznaju odreene putove lijeenja, a u ovom sluaju im njihov razum nije pokazao nikakvu mogunost lijeenja. Roditelji ovo miljenje lijenika nisu prihvatili, to znai: oni se nisu fiksirali na neki odreen nain lijeenja, oni su ostavili otvorenima sve mogunosti. Danas je dijete izlijeeno bez lijekova, samo uz pomo jednog naina ponaanja, kojeg mi ovdje nazivamo OTLA68

principom. To je dijete ak studiralo na univerzitetu. Ograniavanje na neki odreen nain ili put lijeenja predstavlja strahovito ograniavanje naih mogunosti. Mislite samo na to, koliko toga jo prije 50 ili 100 godina nije bilo izljeivo, a danas se uspjeno lijei. Ista e se stvar ponoviti za 50 ili 100 godina. Podruje medicine je paradni primjer ogranienog naina razmiljanja. Ono to se u odreenom trenutku skoro zatvorom kanjava, esto nekoliko godina kasnije postaje slubenim miljenjem. Nae umno razmiljanje je u tolikoj mjeri ogranieno, da sasvim jednostavno ne moemo iscrpsti sve mogunosti za postizanje naih ciljeva. Tko se usprkos tome eli osloniti samo na svoj um, neka mu bude: on jednostavno mora i ivjeti s posljedicama svog stava.

4. Ne boriti se za cilj (eljeno stanje) ili protiv sadanjeg (trenutnog) stanja

Borba znai zadravanje i borba znai sukob. Time opet imamo otpor i nepotrebno rasipanje energije i vremena. Zadravanje ograniava i nau univerzalnu inteligenciju. Mi se time drimo naeg umnog razmiljanja, a to kako smo ve rekli u potpunosti limitira nau univerzalnu inteligenciju. Naravno da se pomou borbe mogu postii odreeni ciljevi: ali uz kakvu cijenu? Uz koliko truda? Kome je to mogue i tko je spreman platiti ovu cijenu, neka to uini sa svim posljedicama. Sjetimo se jo jednom borbe izmeu Izraela i PLO-a, koja traje desetljeima. S kojim rezultatom? Ogroman utroak energije za brojne mrtve, za bol i patnju. Gdje je tu logika? To nema nita zajednikog s logikom, s ekonomijom. Tu je rije jedino o ljudskom ponosu, o egoizmu, a to znai: o razmiljanju umom. Time se ne rjeavaju problemi. Uz pomo otputanja, mi postiemo ciljeve bre i s manje napora nego uz pomo borbe. A prije svega: mi nae ciljeve postiemo i onda, ako je protivnik jai od nas. Dovoljno je da prouimo povijest. Postoji dovoljno primjera za to. Najupeatljiviji je Napoleonov pohod na Rusiju. Napoleon je oito bio najgenijalniji (inteligencija uma) vojskovoa svog vremena, a posjedovao je najbolje opremljenu armiju. Da mu se ruska armija suprotstavila, Napoleon bi je unitio. to je za initi u takvom sluaju? Kakvu taktiku treba primijeniti Napoleonov protivnik? To mora biti strategija koja vodi do vie inteligencije i moi (energije) od one, kojom rapolae Napoleon. Napoleon je imao nesreu, da je njegov protivnik bio ruski vojskovoa Kutusow. Ovaj je oito bio sposoban razumno razmiljati za razliku od svojih oficira. Protiv volje svojih oficira, on nije krenuo u borbu. Povukao se sa svojom vojskom (neotpor/otputanje). Napoleon je sve vie napredovao i postajao sve vie razoaran, jer nije nailazio na neprijatelja kojeg bi mogao poraziti. Pritom je Napoleon, naravno, gubio sve vie energije; ali ne i Kutusow. On, koji je svoju majku Rusiju volio iznad svega, pustio je Napoleona da dopre ak do Moskve! Uvjeren da je pobijedio, Napoleon je ruskom caru i Kutusowu odaslao ponude za sklapanje mira. Na te ponude nije nikada dobio odgovor. Posljedica: Napoleon je bio frustriran i razoaran te je i dalje gubio energiju, to znai: sve je vie pobolijevao. Kutusow i njegova vojska nisu gubili niti energiju niti inteligenciju. Kada je naposlijetku dola zima, a Moskva nestala u plamenu, Napoleon je bio prisiljen na povlaenje: u tom ga je trenutku Kutusow napao i potpuno unitio ponosnu francusku armiju. Napoleon je potajno odveden u Francusku kao bolestan i pobijeen ovjek.
69

to je uinio Kutusow: on je otputanje primijenio kao strategiju. Nasuprot svojim oficirima, on je prihvatio injenicu da je Napoleon uao u Rusiju. To prihvaanje trenutnog stanja mu je omoguilo da jo uvijek jasno razmilja (inteligencija) i da na kraju pobijedi vjerojatno najveeg vojskovou svih vremena. Da je smjesta zapoeo bitku protiv trenutnog stanja (prilikom ulaska francuske armije u Rusiju), Kutusow svoj cilj (protjerivanje Napoleona) nikada ne bi dosegao. Bio bi pobijeen. Svatko on nas je u neku ruku vojskovoa. Sjetimo se samo naih svakidanjih borbi. Koja strategija vodi uspjehu, ako je protivnik jai od nas? Moe biti, da je na neprijatelj neka odreena bolest. Tko vam jami, da ste jai od te bolesti. U ovom bi sluaju bila preporuljiva strategija Kutusowa. Otpustiti, ne opirati se, kako jai protivnik ne bi pobijedio. Ovo meutim ne znai da se odriemo svog cilja (zdravlja). Niti Kutusow se niti jednog trenutka nije odrekao svog cilja. To znai samo da smo odluili primijeniti drugu, inteligentniju i moniju strategiju, kako bi postigli na cilj. To znai, da se ne sluimo tupim linearnim razmiljanjem i jednostavno zaponemo bitku, rizikujui da je izgubimo. Nelogina strategija borbe je samo onda pobjednika, ako je protivnik slabiji. Ja vam predlaem jednu strategiju koja je uvijek uspjena, bez obzira koliko jak bio protivnik. A ta se strategija zove: otputanje.

5. Ne koncentrirati se na cilj
Ako se vrsto koncentrirate na svoj cilj, to znai da zadravate, da ograniavate svoju inteligenciju, jer vie niste sposobni razmiljati jasno i oputeno. Koncentracija znai iskljuivanje: vie ne zapaate to se dogaa lijevo i desno od vas, a to je sasvim oito ograniavanje vae inteligencije. Prodava, koji se grevito koncentrira na sklapanje ugovora s kupcem, na vidi kupca u cjelini, on time niti sebi niti kupcu ne pravi nikakvu uslugu. Da se dobro razumijemo: cilj treba postojati; ali ako se suvie snano na njega koncentriramo, vie ne zapaamo sadanjost u njezinoj cjelini, ne ponaamo se optimalno u sadanjem trenutku. Drugim rijeima: mi ograniavamo na potencijal, nau univerzalnu inteligenciju. Posljedice toga mogu se vrlo lijepo promatrati ponajprije u sportu. Tko se grevito koncentrira na odreen cilj, taj dodue moe postii izvjesne uspjehe, ali pravim ampionom vjerojatno nikada nee postati, jer je u gru. Tko je grevit, ne moe postii optimalne rezultate. Jedan je uesnik seminara na ovu temu ispriao sljedei primjer:
70

On je esto igrao tenis protiv svog oca. (Ja s namjerom ovdje upotrebljavam rije protiv). Njegova je namjera bila, da po svaku cijenu pobijedi svog oca. On je mislio da je s obzirom na kondiciju bolji od svog oca i da ga obavezno mora pobijediti. Ali stalno je gubio. Time se naravno poveavala i njegova grevitost. Jednoga mu je jutra bilo dosta borbe (on se borio za jedan odreeni cilj: koncentrirao se na taj cilj). U sljedei je me uao bez cilja da pobijedi, ve jednostavno samo da bi igrao. I vidi: od tog dana vie nije izgubio niti jedan me protiv svog oca! Uvijek je pobjeivao. A nije napravio nita drugo, nego otpustio. Otpor i blokada su se razrijeili, ivot je mogao tei, mogao se mijenjati iz trenutnog stanja u eljeno stanje. Ono to vrijedi za sport, vrijedi i za sva ostala ivotna podruja. Vrijedi za menadera, za prodavaa, za nezaposlenog, za majku koja eli da njezin sin bude uspjean u koli. Svuda vlada isti mehanizam. Ako se kruti koncentrirate na jedan cilj, ograniavate svoj potencijal. Otpustite svoj cilj!

6. Ne sumnjajte u postizanje cilja

Sumnja potjee od miljenja glavom i u potpunosti ograniava nau univerzalnu inteligenciju. Sumnja je suprotnost povjerenju; a bez povjerenja, naa se inteligencija ne moe aktivirati. Otpustiti znai imati povjerenje; povjerenje u ivot, u nezamislivu mudrost, koja je prisutna u svakom ovjeku. Tko nema povjerenja, ne moe otpustiti, on se mora svuda hvatati. Ovo nepovjerenje u ivot je jedna akcija, koja e, naravno, dovesti do reakcije. Tko nema povjerenja u ivot, taj ne moe oekivati da e ga ivot nositi, da e mu initi dobro. On time ograniava svoje mogunosti u ogromnoj mjeri. Tko eli postii neki cilj, a istovremeno sumnja da li e mu to stvarno uspjeti, taj nema mnogo ansi za uspjeh. Ovakvom sumnjom, on blokira protok ivota. Zbog toga: ako usprkos takvom stavu postigne cilj, tada samo uz pomo relativno velikog utroka energije i vremena. Naravno da je i Isus to znao. Odgovorajua reenica kod njega glasi: Ako prosjedujete vjeru, nita vam nee biti nemogue. To je zbog toga tako, jer uslijed otputanja (vjere, povjerenja) ivot moe tei, a naa se univerzalna inteligencija moe manifestirati. Ova se univerzalna inteligencija ponekad naziva i supra-inteligencijom ili Bogom. Saetak: Otputanje je suprotnost slabosti; ono aktivira u svakom ovjeku prisutnu nezamislivo visoku inteligenciju, a to konkretno znai: Prihvatiti sadanje stanje Ne osuivati, ne suditi Ne odreivati put Ne boriti se protiv trenutnog stanja ili za eljeno stanje Ne koncentrirati se na cilj Ne sumnjati u postizanje cilja

71

2.3 Izbjegavanje nepotrebnog gubitka energije i energetskih blokada

Bez energije se ne postiu ciljevi, bez energije se ne rjeavaju problemi. A s malo energije sve ide mnogo polaganije nego uz pomo mnogo energije. Zbog toga sebi moramo postaviti pitanje: gdje nepotrebno gubim energiju i gdje energiju nepotrebno blokiram? Na cilj bi trebao biti da ne gubimo i ne blokiramo energiju nepotrebno. Ja energetsku situaciju ovjeka promatram s jednog sasvim praktinog stanovita, zbog toga ne pravim razliku izmeu gubitaka energije i njezine blokade u oba sluaja, meni sasvim jednostavno nedostaje odreena koliina energije. Time je moj potencijal ogranien. Gdje dakle blokiramo ili nepotrebno gubimo energiju? Nabrajanje koje slijedi nikako nije potpuno: ali ono e pokazati, da smo propusni poput sita. 1. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako ne prihvaamo trenutno stanje. Ako ne moemo prihvatiti ljude, situacije, nae osobne osjeaje ili nau prolost, tada nas to nepotrebno kota mnogo energije. Time stvaramo sukobe, a kao to smo ve ustanovili, sukobi blokiraju energiju.

2. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako sudimo. Ako dijelimo, stvaramo sukob, a time i gubitak energije. To je analogno toki 1. Ono to osuujemo, ne moemo prihvatiti. Ovdje govorimo o otputanju i spomenuli smo, da se pri otputanju radi o ivotu i smrti. Osuivanje (dijeljenje) ima veze sa smru; ono to je podijeljeno, nije cijelo. Ono to nije cijelo, ne moe se razvijati. Neosuivanje je povezano s Jednotom, a Jednota je u vezi sa ivotom. Svi mi poznajemo najljepi primjer za to: mukarac i ena. to se dogaa, ako se mukarac i ena stope u jednu cjelinu, ako se dualnost ensko-muko nadvlada? Nastaje nov ivot! ovjek je u stanju proizvesti ivot, time to ne dijeli ne sudi! Kada bi konzekventno ivjeli odijeljenost mukarac ena, ovjeanstvo bi nakon sto godina izumrlo. ivot je Jednota, dijeljenje je smrt. Promatrajte to s energetskog stanovita: ivot je energija: osuivanje blokira tu energiju, a time i ivot. Uzmite jednog sportaa, koji stalno osuuje svoje rezultate. On blokira svoje mogunosti. Lijep primjer za to je Nick Faldo, nekadanji broj 1 svjetske rang-liste profesionalnih igraa golfa. Nick Faldo je perfekcionist. to radi perfekcionist? On nikada nije posve zadovoljan svojom igrom, on sebe esto osuuje. Nick Faldo je napokon nauio, da prihvati i jedan ne posve savren udarac, da ne sudi. I to se dogodilo? Nick Faldo je igrao kao u transu i jako se pribliio perfekciji kojoj je prije
72

tako grevito stremio. Perfekcija se ne postie kroz borbu, perfekcija se postie kroz otputanje, kroz ne-osuivanje. U sportu je to stoga tako dobro vidljivo, jer kroz neosuivanje otpada i strah od pogreki. A time smo kod sljedee toke. 3. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako se plaimo neuspjeha. U igri Curling se kamenje, koje se odbacuje sa strahom, naziva kamenje straha. Strah moe biti toliki, da ovjek postane potpuno paraliziran. Potpuno je paraliziran onda, ako vie ne raspolae nikakvom energijom koju bi mogao produktivno upotrijebiti. Strah znai zadravati; ivot vie ne moe tei. to jae sudimo o sebi (vidi toku 2), tim vie straha proizvodimo. To je strah, da neemo ispuniti zahtjeve koje smo sebi postavili. I osim toga, to znai sukob. Stvoren je sukob izmeu stvarnog i eljenog stanja, a taj nas sukob kota energije, taj sukob spreava tijek ivota. Ja vjerujem da osjeate, kako se uvijek radi o jednom te istom: o sukobu ili ne-sukobu; o otporu ili ne-otporu. 4. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako usporeujemo. To je jedna varijacija prethodne toke. Usporeivati takoer znai suditi. Tko usporeuje, taj obino i sudi. Ako usporeujete svoj auto s autom vaeg susjeda i ustanovite da je ve opet kupio nov i vei auto, to vas nepotrebno kota energije. U medicini je oito ustanovljeno, da su oboljeli od raka esto ljudi, koji neobino mnogo usporeuju. Oni sebe stalno usporeuju s okolinom i pokuavaju se to bolje uklopiti u tu sredinu. Ti ljudi pokuavaju izbjei svako zamjeravanje. To vodi tome, da su toliko normalni, da to ve prelazi u bolest. Struni medicinski naziv za to glasi: normalopatija. Bolesno normalan. Ti se ljudi toliko snano usporeuju s drugim ljudima, da dolazi do potpune blokade energije. Kada tijelo ovo vie ne moe izdrati, javlja se rak, on poinje probijati blokadu. I ve smo opet pri temi ivot (otputanje) i smrt (zadravanje). Ako vam je stalo do toga da svoj potencijal to je vie mogue razvijete, tada vam ozbiljno savjetujem: ne usporeujte se s drugim osobama posebno ne s vaim konkurentima. Vi ste vi. Drugi su drugi; svatko mora ispuniti svoju vlastitu ivotnu zadau. 5. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako gajimo negativne osjeaje. Ako se ljutimo na neku osobu, tada ne samo to toj osobi dajemo mo nad nama, ve osim toga jo i gubimo energiju. To je dakle nain ponaanja, koji nije tako povoljan po nas. Molim vas da obratite panju na injenicu, da ljutnja nad nekom osobom ne znai nita drugo, nego da tu osobu ne moemo prihvatiti onakvom kakva jest. Dakle su posljedice negativnih osjeaja tono iste kao i one neprihvaanja i osuivanja. Sjetimo se ponaanja nekih lanova vicarske nacionalne ekipe prilikom zimske olimpijade u Albertvilleu, Francuska. U tisku se moglo proitati, kako su mnogi od lanova ekipe kritizirali pistu. Negativnih osjeaja u odnosu na pistu je dakle bilo dovoljno. U skladu s time, rezultat vicarske momadi je bio odgovarajue lo. Ovo je logina posljedica prekraja protiv osnovnih ivotnih zakonitosti. Loginu posljedicu ponaanja, koje je u skladu s ovim zakonitostima, pruio nam je u isto vrijeme i na
73

istom mjestu Alberto Tomba. Od negativnih osjeaja niti traga, samo uivanje, uivanje i opet uivanje u natjecanju. Rezultat je bio uvjerljiv: vie zlatnih medalji. Zabrinjavajua je injenica, da su ove stvari na najvioj razini u vicarskom sportu oito nepoznate. Tjelesna kondicija i najbolja tehnika nisu dovoljni, da bi se odralo na vrhu. Pravi ampion ivi u skladu s ovdje spomenutim zakonitostima i to ga ini nepobjedivim. 6. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako se borimo Da li se borimo za neki cilj ili protiv trenutnog stanja borba uvijek znai gr: a to nepotrebno kota energije. I ovdje moemo navesti jedan primjer iz sporta. Radi se o europskom nogometnom kupu i igri Njemake protiv Danske (1992). Njemaka je bila oiti favorit, s obzirom na tehniku i na kondiciju. Za Njemaku je utakmica bila vrlo znaajna, zbog toga su i pripreme bile intenzivne i detaljne. Danska nije imala mnogo za izgubiti, pa su i njezine pripreme bile odgovarajue intenzivne: dok su Nijemci trenirali, Danci su se sunali na obali mora. Pobijedila je, naravno, Danska. Pri otprilike istoj tehnici i kondiciji, obavezno pobjeuje onaj, koji moe otpustiti. On ima bolji protok energije. No ne treba misliti, da su ove zakonitosti primjenjive samo u sportu. Tome, naravno, nije tako. Uzmimo nekog prodavaa. Tijekom mojih 25 godina rada u privredi, ja jo nisam sreo niti jednog natprosjenog prodavaa, koji se trudio da vie zaradi, ili koji se borio protiv preslabog prometa. I nisam sreo niti jednog natprosjenog prodavaa, koji je vrlo brino pripremao svoje posjete kupcima. Ali upoznao sam hrpe prosjenih prodavaa, o kojima se uvijek govorilo, da su jako vrijedni. Time je uvijek bilo istovremeno reeno, da su njihovi prodajni rezultati prosjeni. Ali upoznao sam neke natprosjeno uspjene prodavae, i svi su oni bez izuzetka vladali umijeem otputanja. Jednom sam bio suodgovoran za ekipu od 30 prodavaa. Tamo sam ponekad imao neugodan doivljaj. Dogaalo se, da smo morali otpustiti nekog prodavaa, jer pri prodaji nije imao dovoljno dobre rezultate. To su bez izuzetka bili marljivi suradnici, koji su se stvarno borili za svoje ciljeve (upravo to: oni su se borili i time sebe totalno ograniili; ali ja to u ono vrijeme jo nisam znao). Tijekom otkaznog roka, svaki put se dogaalo neto udno: otputeni prodava je odjednom imao zadovoljavajue rezultate prodaje! Ja ovdje ne govorim o jednom jedinom sluaju, to se dogodilo vie puta. U svjetlu OTLA-principa, jasno je, zato je uspijevao prodavati. Taj suradnik se odjednom vie nije borio za svoj cilj, on je svoju situaciju s obzirom na postignut promet prihvatio, a svoje posjete kupcima nije vie procjenjivao kao dobre ili loe. On je posljednja tri mjeseca jednostavno radio, bez procjenjivanja. Naime, prije posjete kupcu, on bi sebi rekao: Ako sklopim ovaj posao, tada sam onima gore pokazao, da su otpustili krivoga; pravo im budi. A ako ne sklopim posao, i onda im pravo budi, nisu me trebali otpustiti. Dakle: to god se dogodilo sve je bilo u redu. On je time nehotice primijenio najveu umjetnost zen budizma: staloenost. Meutim, svi su nai motivacioni sustavi usmjereni upravo na suprotno: na motivaciju malobrojnih i demotivaciju mnogih. Moda ete sada odvratiti, da, ali uz pomo pritiska su ipak postignuti pozitivni rezultati, to je dokazano. No pitanje glasi: to se s ime uope usporeuje? Ako poem od jednog loeg poetnog stanja, tada je jednostavno, uz malo
74

pritiska postii bolje rezultate. Ali ako usporedim dvije ekipe prodavaa (sportske timove) od kojih jedna radi pod pritiskom i borei se, a druga uz pomo OTLAprincipa, rezultat e biti oit. Kao prilikom utakmice Njemaka Danska. Ekipa koja se bori nema anse, jer ne samo da blokira svoju inteligenciju, nego i svoj energetski potencijal. U privredi, ova razlika moe odluivati o biti ili ne biti jednog poduzea. Druga ekipa postie vei promet s manje napora. Drugaije ne moe biti. U dananjoj privrednoj situaciji, mnoge ekipe se slue krutim sredstvima: to je prilika za ekipu, koja raspolae jednom mnogo djelotvornijom strategijom. 7. Mi gubimo/blokiramo energiju, ako imamo osjeaj krivnje. Ako mislimo da smo u prolosti ovo ili ono krivo napravili, to moe dovesti do osjeaja krivnje. Ovi osjeaji krivnje mogu postati toliko jaki, da nastaju masivne energetske blokade. Takav ovjek nikada nee biti sposoban svoje probleme rijeiti brzo i optimalno, a ciljeve postii brzo i s malo uloenog truda. Ta on je u nutrini totalno blokiran. Ovakvi osjeaji krivnje kod mnogih ljudi uzrokuju bolove u leima. Ovo je vrlo lako zamisliti: ovjek nosi na svojim leima tonama teak teret. S tim teretom na leima, on se mukotrpno probija kroz ivot. itavo pognuto dranje odaje takvo stanje. Ovaj teret na leima ovjeka je apsolutno besmislen. To je isto kao da u auto natovarite stotine kila teko kamenje, samo da bi to polaganije napredovali. Nevjerojatno je, to ljudi sami sebi ine, samo da se ne bi suvie dobro osjeali, da ne bi mogli letjeti prema svojim visokim ciljevima. Iz nekog neodreenog razloga, ovjek misli da je asno mukotrpno puzati po praini. Ja ne mogu vidjeti, to tu moe biti asno. Moja preporuka: odbacite nepotreban teret vaih osjeaja krivnje ako ih imate i to to prije. Zamislite sebi, kako skidate s lea veliki ruksak i bacate ga u ponor. Osjeaje krivnje ovjek posjeduje samo onda, ako sudi o svojoj prolosti. Ja sam ve ukazao na to: suenje i osuivanje ne donosi nita. Prestanite to prije suditi o sebi. Vi nikada niste napravili nikakvu greku! Vi ste uili. Molim vas da obratite panju: ovo nije psihologija, ovo nije religija. To je fizika. Koji ovjek dobrovoljno ide po svijetu, bezrazlono nosei ogroman teret na leima? Tko ima pravo, osuditi vas na tako to? Samo jedan: vi sami. Ako tako hoete, ako vam to ini zadovoljstvo onda neka vam bude. Ovime smo pokazali nekoliko naina ponaanja, koji obavezno dovode do gubitka energije ili do energetske blokade. Svi ovi naini ponaanja vezani su uz zadravanje. Zato moemo i ovako rei: zadravanje vodi do gubitka energije. Otputanje omoguava da energija slobodno tee. Ako se sjeate prolog poglavlja, tamo smo utvrdili da otputanje aktivira univerzalnu inteligenciju, koja je prisutna u svakom ovjeku. U ovom smo poglavlju ustanovili, da otputanje spreava gubitak energije i energetske blokade. Zar to nije udesno! Jedan jedini nain ponaanja nam pomae, da optimalno razvijemo dvije temeljne osobine (inteligenciju i energiju) ljudskog potencijala! To ja nazivam ekonominim. S jednim jedinim nainom ponaanja, s otputanjem, mi
75

postiemo trenutno aktiviranje nae univerzalne inteligencije i nae bezgranine energije, a to znai: naeg ljudskog potencijala! ini mi se da je dolo vrijeme da vam priopim, kako sam otkrio otputanje. Uz pomo otputanja, ja sam u najkraem moguem vremenskom roku upoznao moju enu i oenio se. Moje trenutno stanje je bilo bez ene. Moe eljeno stanje je bilo prava ena. Krenuo sam u potragu, i to aktivno. Traio sam na sve strane. Sklapao mnoga poznanstva. Ali nita nije trajalo dugo. Frustracija je postajala sve veom. Sve dok mi jednoga dana nije bilo dosta, te sam svoj nain razmiljanja radikalno promijenio. Prestao sam traiti. Tri mjeseca kasnije, krenuo sam na odmor u Tunis. I to u rujnu; u rujnu obino nitko ne ide u Tunis, a sasvim sigurno ne netko, tko eli nekoga upoznati. Nisam dakle imao namjeru nekoga traiti. U isto vrijeme, u Tunisu je bilo tek vrlo malo francuskih turista; zajedno smo sudjelovali u krunom putovanju Saharom. Tijekom tog krunog putovanja, jedna je mlada Francuskinja pokazivala interes za mene. Ja nisam mnogo obraao panju, ta nisam nikoga traio. Tijekom nekoliko dana, ipak smo se malo zbliili. Kada sam se nakon dva tjedna vratio iz Tunisa, znao sam, da sam upoznao svoju enu. Letio sam jo dva-tri puta za Paris, i tada smo odluili vjenati se (stalni letovi tamo-amo nisu jako ekonomini). etiri mjeseca kasnije bili smo vjenani. Naravno da su moji znanci mislili taj je lud, to sigurno nee funkcionirati. Moja je ena naime 9 godina mlaa od mene. U meuvremenu je prolo vie od 17 godina, i ja sam jo uvijek miljenja, da je to bila i jest idealna ena za mene. Zanimljivije od naina na koji sam upoznao svoju enu je pitanje, to li sam napravio kako bi se cilj (eljeno stanje) tako brzo i uspjeno postigao. Ja sam sasvim jednostavno reeno otpustio, a to znai: Prihvatio sam, da SADA ivim bez ene. Prihvatio sam dakle trenutno stanje, a to je imalo za posljedicu, da se nisam borio ZA poznanstvo niti PROTIV stanja samoe. Borba je prestala. Tako je i gubitku energije doao kraj. Samou vie nisam osuivao kao lou. Vie nije bilo sukoba izmeu TRENUTNOG i ELJENOG stanja. To je bio preduvjet da ivot moe tei, da se trenutno stanje moe promijeniti. Nisam mislio na odreen put kojim bih mogao postii svoj cilj. Prije toga sam stalno razmiljao, na koji bih nain mogao upoznati neku enu. Tom fiksacijom sam se totalno ograniio. Kako sam prihvatio stanje samoe, nisam vie niti razmiljao o putovima i nainima upoznavanja. Vie se nisam koncentrirao na svoj cilj. Prije sam iao svijetom s fiksnom idejom u glavi ja elim upoznati enu!. I to je totalno ograniavanje potencijala. Pritom sve ostalo to me okruivalo, nisam skoro niti primjeivao. Koncentracija znai iskljuivanje. im sam otpustio cilj, ivot je mogao tei. Ali pozor: ja sam cilj otpustio, ali ga se nisam odrekao! Cilj je naravno jo uvijek bio u meni: samo to ja vie nisam bio na njega fiksiran. Pustio sam da se stvari razvijaju i one su se odlino razvile. Vie nisam sumnjao. Prije sam se borio za svoj cilj; ali pritom su se uvijek pojavljivale sumnje kao to su: hou li nai pravu, ili neu?. Sumnja je smrtonosna za postizanje cilja: ovjek koji sumnja je gledano energetski propustan poput sita. Kako se vie nisam borio za
76

svoj cilj, nisam se vie fiksirao na njega i prihvatio trenutno stanje, automatski su nestali i svi razlozi za bilo kakvu sumnju. Jednom rijeju: ja sam otpustio, i s minimumom truda i vremena naao sam ne bilo kakvu enu, nego onu pravu. Imam problema napisati rije naao, jer uope nisam niti traio! Od onoga vremena, za mene vrijedi izreka: Tko trai, ne nalazi! Ova izreka je tona u sluaju, ako je traenje grevito; ako se trai grevito, sa sumnjom, u ljutnji itd. Sve su to osobine zadravanja, i zbog toga to ne funkcionira. Ali postoji i potraga bez traenja. Ja sam takvu vrstu potrage primijenio. Nju primjenjuje svaki natprosjeno uspjean prodava, a nju bi trebao primijeniti i svaki nezaposleni, ako trai nov posao. Ovakvo traenje je povezano s otputanjem i povjerenjem. S apsolutnim povjerenjem u ivot, u univerzalnu inteligenciju u svakom ovjeku, u Boga svejedno kako elite nazvati ovu Mudrost. Bez obzira, traite li enu, novo namjetenje, novog kupca, nov stan, nov auto, suradnika itd. Ovjde vam je milimetarski tono opisan nain kako trebate postupati, da bi to je mogue bre i s najmanje truda dosegli va cilj. Bre i jednostavnije vie ne ide osim, ako vam uspije primijeniti poglavlje 3. koje slijedi.

2.4 Jedno zapanjujue otkrie: idealno ivotno stanje

Nita nije bilo, nita nee biti; sve jest, sve ima bit i prisutno je. Hermann Hesse, Siddhartha

U principu bi sada mogli temu otputanja zavriti. Diskutirali smo o najvanijim nainima ponaanja i njihovim posljedicama. No ova tema sadri jo mnogo vie. Svi do sada spomenuti naini ponaanja imaju neto osnovno, to je zajedniko. To zajedniko emo sada pokuati otkriti. Postavite sami sebi sljedee pitanje: to imaju zajedniko u prethodnom poglavlju navedeni naini ponaanja (neprihvaanje, donoenje sudova, borba itd.)? to bi mogao biti najmanji zajedniki nazivnik? Pokuat emo to ustanoviti uz pomo nekoliko primjera:
77

Neprihvaanje: to to znai? To znai, da ono, to je SADA, ne prihvaam; ja bih htio drugaije, moda onako kako je bilo prije, ili onako kako ja to sebi zamiljam, ali nikako ne onako kako sada JEST. Usporeivanje: usporeujem ono to je SADA s neim to je nekada bilo, ili s neim to bi trebalo biti u budunosti. Ili usporeujem sebe koji sam OVDJE s nekim drugim ovjekom, koji je TAMO. Osjeaji krivnje: Tu se radi o prolosti, koja vri utjecaj na moju sadanjost. Da li ve osjeate, to bi mogao biti najmanji zajedniki nazivnik? Svi naini ponaanja, bez iznimke, koji dovode do gubitka energije, do energetskih blokada i do ogranienja univerzalne inteligencije, imaju veze sa zadravanjem, dolaze iz uma (glave) te predstavljaju nesposobnost, ivjeti u ovdje-i-sada. Prema tome: tko nije sposoban ivjeti u ovdje i sada, taj rasipa/blokira energije i ograniava svoju inteligenciju. Prema tome, pozitivno formulirano otputanje ne znai nita drugo nego sposobnost, ivjeti u ovdje-i-sada! Ne biti sposobnim ivjeti u ovdje-i-sada znai, ne moi prihvatiti ono to JEST, i stalno ivjeti ili u prolosti ili u budunosti. Sada vas molim da obratite panju na sljedee: ivot se ne odvija niti u prolosti, niti u budunosti. ivot se odvija u SADANJEM trenutku. Osim SADA ne postoji nita. Zato ne postoji nita bolje to moete napraviti, nego da ovo SADA prihvatite. Tada ste na istoj liniji sa ivotom: to znai da ivite bez sukoba, a to opet znai: Raspolaite maksimumom inteligencije i energije. Usporedite to s nekim elektrinim sklopom. Struja (ivotna struja!) tee najjae tamo, gdje je najmanji otpor; to zna svaki poetnik. Ljude je mogue usporediti s otpornicima. Pitanje: gdje ivotna struja najjae tee? Logino, tamo gdje je najmanji otpor. A gdje je najmanji otpor? U svakog ovjeka, koji ivi u ovdje-i-sada. im iskoite iz ovdje-i-sada, stvarate otpor, sukob, a to koi ivotnu struju, to usporava ostvarenje vaih ciljeva, to usporava rjeavanje vaih problema (ukoliko ih imate). Vidite dakle, ovdje govorimo o fizici. ivljenje u ovdje-i-sada je fizikalno optimalno stanje, koje proizvodi minimum otpora. Dozvolite da na ovom mjestu dodam, da se ovo idealno stanje moe jo potencirati. O ovome emo govoriti kada na red doe tema ljubav. Dozvolite i da vas podsjetim na istraivanja na podruju prenosa energije, gdje znanstvenici nastoje postii supravodljivost (uklanjajui svaki otpor): ovjek isto to postie ako ivi u ovdje-i-sada.

78

Ako sam kao kapetan (umno razmiljanje) jasno definirao cilj mojeg broda, tada nije potrebno da mislim na prolost, a niti na budunost; najbolje to mogu napraviti jest, da s punim povjerenjem ivim u ovdje-i-sada, u znanju da je dobro sve to JEST, zato to JEST i zato to slui mojem cilju. Moja univerzalna inteligencija poznaje cilj, a sasvim sigurno i najbolji put koji vodi tome cilju: poeljno je dakle, da se sa svojim ogranienim umnim sposobnostima prestanem mijeati u tijek stvari. Otpustiti dakle znai: ivjeti u ovdje-i-sada. To znai: otputanje svojeg malog ja (ego, prva stvarnost, umno razmiljanje), kako bi veliko Ja (druga stvarnost, razmiljanje srcem, Bog) moglo djelovati. Za isto ovo ponaanje, ponekad se upotrebljavaju i drugi izrazi. Tako, primjerice, u Zen-budizmu postoji rije nepostojanje namjere. Djelovanje bez namjere. Vjebe u Zen-budizmu imaju za cilj (namjeru?), ne dozvoliti da se pojavi niti najmanji trag ja-svijesti. Ja-svijest je miljenje glavom (umno razmiljanje), te smeta i blokira optimalno ponaanje. Zato Zen-budist stremi nerazmiljanju. Moemo podsjetiti i na Laotseove rijei: U nedjelovanju, nita ne ostaje neobavljeno. Ako se jo sjeate, kako sam naao svoju enu, tada na ove Laotseove rijei mogu samo odvratiti: vrlo tono, vrlo tono. Ili, sjetimo se Meister Eckharta, vjerojatno najveeg mistika svih vremena iz kranskog kulturnog okruja. I on se izjasnio o toj temi, i to ovako: Veui se o nae vlastito ja, mi smo sami sebi na putu te ne moemo donijeti plod, ne moemo se potpuno samoostvariti. Meister Eckhart je to rekao oko godine 1300, dakle vie od 650 godina prije no to je u menaderstvu otkriven ljudski potencijal! Ali 8 od 10 menadera nisu jo niti danas na stupnju od godine 1300! Oni naime rade upravo suprotno od onog to je preporuio Meister Eckhart. vrsto se dre svog malog ja i bore se poput lavova, ne primjeujui da su sami sebi na putu, i da se ne mogu samoostvariti. Oni samo zbog toga jo donekle funkcioniraju, jer i veina ostalih menadera stalno grijei protiv osnovnih ivotnih zakona. U zemlji slijepih, kralj je onaj koji vidi na jedno oko. Ali jao njemu, pojavi li se netko s oba oka! I u Meistera Eckharta radilo se o tome da se otpusti vlastito malo ja, ogranieno i ograniavajue razmiljanje umom, kako bi se omoguio razvoj u svakom ovjeku prisutne univerzalne inteligencije. Mora se, meutim, napomenuti da svi mi u nekim podrujima i u odreenim trenucima prakticiramo ivot u ovdje-i-sada. Na primjer prilikom disanja. Ja jo nisam sreo niti jednog ovjeka koji bi disao troei zalihu. Disanje se uvijek dogaa u ovdje-i-sada, s povjerenjem, da e i u budunosti biti dovoljno zraka za disanje. Ili prilikom sviranja neke melodije. Nitko ne svira neto zbog onog, to e sljedee sekunde ili minute uslijediti. Svaka se nota odsvira zato, to je na pravom mjestu. Svaka nota predstavlja jedno SADA. Ona je tamo gdje jest. Toka. Ali s naim ivotom, mi postupamo potpuno drugaije. Mi esto (uvijek?) ivimo usmjereni na neki
79

cilj. Danas radimo ovo ili ono, jer ... jer u budunosti elimo time neto postii. I ve smo ispali iz ovdje-i-sada i ve poinju otpori. I ve posiemo (zadravanje!) lijevo i desno za sigurnostima. Naime, ivot izvan ovdje-i-sada je potpuno nesiguran. Svakog se trenutka moe dogoditi bilo kakva katastrofa. Svakog trenutka, pod nama moe popustiti led, ili se nebo moe sruiti; protiv toga se potrebno osigurati. ivot izvan ovdje-i-sada je apsolutno nesiguran. Na um moe izmisliti najlue stvari, i zato to on to moe (sjeate se poglavlja akcija=reakcija?), zato se te stvari i dogaaju. Usprkos osiguranjima i punim bankovnim kontima, jedno je jasno; izvan ovdje-i-sada ne postoji nikakva apsolutna sigurnost. Tamo je sigurnost jako lomljiva. Pad akcija na burzi, poplava, rat, neka smrtonosna bolest, i sigurnosti vie nema. ... na potpuna sigurnost, a ona je unutra, u svakom ovjeku. Nju o, da se ivi u ovdje-i-sada. Ona nestaje, ako samo za ovdje-i-sada. ja, ja ovom poglavlju ne mogu dodati nita krae, jasnije, jednog teksta, kojeg je moja supruga napisala u trenutku dvije minute na jednoj kuhinjskoj ceduljici. Ovome nemam _____________________________________________________________________ Totalna sigurnost Ja imam najveu sigurnost, koja postoji. Povjerenje! Ono me potpuno titi. Nikad ne usporeuj jedan ivot s drugim Svatko ima uiti svoje lekcije. Materijalna sigurnost ne postoji, ako se nema povjerenja u savrenu zatitu svojeg unutranjeg Boga. Iz naeg povjerenja u ivot, iz naeg znanja da nam se nita, apsolutno nita loeg ne moe dogoditi izvire punina ivota. Dovoljno je ivjeti i svakog trenutka voljeti, i ne postavljati sebi pitanja o sljedeem trenutku.

2.5 Smisao ivota

80

Postoje ljudi koji su godinama u potrazi za smislom ivota. U vezi s time, jednom mi je jedna uesnica seminara ispriala divnu zgodu, koju vam svakako elim prenijeti. Bilo je to ovako: Jedna njezina znanica je puila hai. Kad se jednom prilikom nala u povienom stanju svijesti, doivjela je prosvjetljenje. Osjeala je: sada je znala sve. Znala je, to je smisao ivota. Kako tu spoznaju niti u kojem sluaju ne bi opet izgubila, otila je u kuhinju i zapisala svoje misli na ceduljicu. Tada se vratila u spavau sobu. Kada je djelovanje droge prestalo, htjela je vidjeti to je napisala u kuhinji. Pola je dakle u kuhinju, nala papir i proitala: Sjedim u kuhinji i piem. Vjerojatno sebi moete predsataviti zapanjen izraz lica te dame. To bi dakle trebao biti smisao ivota? Toliko o tom dogaaju. Sjedim u kuhinji i piem ne znai nita drugo, do ivjeti u ovdje-i-sada. A to je isto to i Zen-budisti kau na sljedei nain: Kada jedem, jedem; kada pijem, pijem; kada itam, itam; itd., itd. ivot u ovdje-i-sada. Vidite dakle: nisu potrebne nikakve droge, da bi se dolo do te spoznaje. Potrebno je samo malo fizike i zdrav ljudski razum. ivot je tako jednostavan ako se drimo onog bitnog.

3.

Ljubav

Ljubav, o Govinda, izgleda mi najvanijom od svih stvari. Proniknuti svijet, objasniti ga, okrenuti se od njega, to moe biti stvar velikih mislilaca. No meni je jedino do toga, da mogu voljeti svijet, da ga ne prezirem, da ne mrzim niti njega niti sebe, da njega i sebe i sva bia mogu promatrati s ljubavlju, divljenjem i potovanjem. Hermann Hesse, Siddhartha

81

3.1 Ljubav je
Harmonija, znanje o vjenom savrenstvu svijeta, smijeak, Jednota. Hermann Hesse, Siddhartha

Jedva da postoji pojam, prema kojem bi mi (krani) imali toliko pogrean odnos kao to imamo prema pojmu ljubavi. 2000 godina kranstva nije bilo dovoljno, da bi u nama probudili razumijevanje za pojam ljubavi. Ja spominjem kranstvo zato to je ono ONA religija, u ijem se sreditu nalazi ljubav kao tema, i zato bi barem krani trebali znati, o emu se radi. To, meutim, niti izdaleka nije sluaj. Koliko li sam esto doivio, da sam u okviru 75 minutnog predavanja govorio 15 minuta o ljubavi, i to se zatim dogodilo? Ljudi su se smijali ljubavi. 60 minuta je bilo posveeno drugoj temi: ali ismijavalo se samo ljubav. S tapanjem po ramenu i rijeima Sada se dakle trebamo voljeti, ha ha ha. udno, vrlo udno. Postoje i uesnici seminara koji mi prilaze i kau, da bi se umjesto o ljubavi moglo govoriti i o harmoniji, o razumijevanju, o simpatiji itd. Naravno da se moe, ako se obavezno hoe. Ali ja to ne mogu. Ljubav je ljubav. Toka. Zapanjujue je, kakvim se sve trikovima sluimo, samo da ne bi morali upotrijebiti rije ljubav. Lako nam je govoriti o mrnji, nasilju, ubojstvima, te pisati i raspravljati o tome; ali ako je tema ljubav, tada izvodimo sve mogue akrobacije, samo da ne budemo prisiljeni upotrijebiti tu rije. Oito rije ljubav u sebi ima neto nedopadljivo nasuprot rijei mrnja. U kakvom li to svijetu mi ivimo? Tu i tamo me pitaju, to li je ta ljubav, ili da li neto poput ljubavi uope postoji. S ovim treim poglavljem u pokuati barem malo objasniti, to je ljubav i kakvi su njezini uinci. Zemlja je planet ljubavi. S mojeg gledita, mi ovdje nemamo nita drugo za uiti osim vie ljubavi. Cijeli na ivot ovdje, koji predstavlja jedan proces uenja, ima samo jednu svrhu, da nas odvede korak naprijed u pravcu vee ljubavi. Moemo to formulirati i drugaije: bez obzira to nam se dogodi, to slui procesu uenja za postizanje vie ljubavi. To nije nita drugaije nego i u bilo kojem razredu neke kole. Jedan ui polaganije, drugi bre. A tko nije poloio ispit, ponavlja razred. Cijeli na kolski sustav nije nita drugo nego odraz kolskog sustava planet Zemlja. Bez ljubavi, nita ne bi funkcioniralo. Kozmos ne bi funkcionirao, on bi se sasvim jednostavno raspao. Gore smo vidjeli, da je ak i prirodoznanstvenost dola do spoznaje, da je sve JEDNO. A ta Jednota ima veze s ljubavlju. Ta Jednota jest ljubav. Ljubav je osjeaj Jednote nasuprot osjeaju odjeljivanja, iz kojeg nastaje strah. Time je ljubav suprotnost strahu. Sada moda bolje shvaate, zato sam na poetku knjige ukazao na problem straha. Sada emo zatvoriti krug. Od straha do ljubavi. Tko tvrdi da je strah vaan ili neophodan, taj tvrdi, da je vano nemati ljubavi. Ljubav a ne strah je ONAJ temeljni zakon ivota.
82

Ljubav znai Jednotu. A Jednota je snanija od odjeljivanja. To znai: ljubav je jaa od straha. Drugim rijeima: Ljubav je najvea snaga u svemiru! To nije izreka vjere, nego realnost. Ja vas pozivam da o ljubavi ne diskutirate, nego da je isprobate. Mi moemo satima stajati pred nekim strujnim prekidaem i raspravljati kako on funkcionira i da li uope funkcionira. To je isto gubljenje vremena. To znamo, ako ga pritisnemo. Jedino rezultat se broji. Velike diskusije o ljubavi nas nikuda ne vode: mi moramo dotai prekida, tada emo znati, da li ljubav funkcionira. Ako je ljubav najvea snaga u svemiru, iz toga je mogue zakljuiti da ne postoji problem, kojeg nije mogue rijeiti s dovoljno velikom dozom ljubavi. A upravo tako i jest. Bez obzira, da li se radi o vaim privatnim problemima ili onim svjetskima poput siromatva, droge, nezaposlenosti itd. uz pomo ljubavi moemo, ako hoemo, rijeiti sve te probleme. Sada emo se posvetiti sasvim osobnim problemima i ciljevima ne svjetskima. To nije zbog egoizma; kako je sve JEDNO, mi emo na najbolji nain pomoi rjeavanju svjetskih problema, ukoliko rijeimo nae osobne probleme. Logino, zar ne? Sjetite se, kako sam rekao, da se ovjekov potencijal sastoji od dvije osobine: inteligencije i energije. A sjeate li se i da smo u okviru poglavlja o otputanju ustanovili, gdje nepotrebno blokiramo i gubimo energiju? Sada moemo zatvoriti i ovaj krug: Ljubav vodi do maksimuma energije i inteligencije (svijest; vidi sljedee poglavlje 3.2!). Ljubav je ona energija svemira, koja moe sama sebe proizvoditi, koja je dakle bezgranina. A to vie energije moemo uloiti, tim emo bre postii nae ciljeve. Naa je energija tim vea, to vie ljubavi uloimo. Ako nam dakle otputanje pomae da izbjegnemo energetske blokade i gubitke energije, ljubav nam pomae da maksimiramo nau energiju. To znai, da je maksimum ljudskog potencijala dosegnut onda, kada se aktivira maksimum ljubavi (sjetite se Isusa ili Buddhe). Minimum ljudskog potencijala se pojavljuje tamo, gdje je prisutan maksimum straha ili mrnje. Svaka misao ljubavi podie va potencijal i poveava energiju svemira! Ja se nadam, da polako osjeate, kako stvar postaje sve jednostavnijom. Sve se moe reducirati na temu ljubav. Zato mi se ini toliko beskrajno vanim, da se pozabavimo tom temom a ne s atomskom energijom i drugim fizikalnim energijama. Mahatma Gandi je ve pred mnogo godina ukazao na to: Zakon ljubavi je mnogo vea znanost od svake druge moderne znanosti. Na alost, na ljubav jo uvijek ne gledamo kao na znanost; u skladu s time, nema niti novaca namijenjenih njezinom prouavanju. Sasvim sigurano je uzrok i u tome, to svatko vjeruje da zna to je ljubav. Pravo stanje stvari je, meutim, ovo: mi posjedujemo tek sasvim slabu slutnju o nainu djelovanja i mogunostima ljubavi, jer u suprotnom ne bi postojali svi nai brojni problemi i sukobi. Kako ljubav znai Jednotu, ona znai i nepostojanje sukoba. Tamo gdje je Jednota, nema sukoba, a gdje nema sukoba, tamo nema niti otpora. Ako moete birati,
83

da li ete svoje probleme rijeiti sa to manjim ili to veim otporom, ili da li ete svoje ciljeve postii uz to je mogue vei ili to je mogue manji otpor, vaa je odluka vjerojatno bez ikakve sumnje: naravno, uz to manji otpor. Sve drugo, bilo bi rasipanje energije i vremena, zar ne? U praksi, meutim, sve izgleda drugaije. esto ne upotrijebimo put najmanjeg otpora, ve kroimo jednim mnogo napornijim putom. Naime, put najmanjeg otpora je put ljubavi. Ljubav ne proizvodi nikakav otpor, i logino je, da zbog toga najbre vodi cilju. Mi dodue esto mislimo, da borba najbre vodi cilju; to je, meutim, zabluda: to je povrno promatranje. Pomou borbe, problemi se rjeavaju samo prividno i kratkorono. Srednje i dugorono gledano, ovjek sebi time samo stvara dodatne probleme. Meutim, poto borba stvara vie galame od ljubavi, mi smo vie usmjereni na strategiju borbe nego na ljubav. Ljubav ne stvara galamu. To, naravno, nije nikakva nova spoznaja. Ve se i Laotse u svom poznatom Tao-teh-king-u o temi ljubavi i borbi izjasnio kako slijedi: Kada se u borbi posjeduje ljubav, pobjeuje se; kada se ona posjeduje pri obrani, ovjek je nepobjediv. Koga Nebo eli spasiti, toga ono titi kroz ljubav. Ovo me jako podsjea na japansku borilaku vjetinu aiki-do, koju sam ve spomenuo u vezi s drugim temama. Koliko ja znam, ne postoji niti jedan predstavnik bilo koje druge borilake vjetine, koji bi bio sposoban pobijediti jednog izvjebanog Aikidoku. Jedna od temeljnih misli vodilja u aiki-dou jest, da se u napadau ne gleda protivnika, da se vidi Jednota, a ne odjeljivanje. Iz tog razloga je i utemeljitelj aiki-do-a, O-Sensei Morihei Uyeshiba, mogao tvrditi, da on uvijek pobjeuje, bez obzira kako snaan njegov protivnik bio. On je sasvim jasno spoznao, da se prava pobjeda ne sastoji u pobjeivanju nekog ptotivnika, nego u nadvladavanju duha nesloge u nama samima. Naime, onaj tko je u duhu nesloge, tko misli da postoji neprijatelj, taj je ve u samom poetku pobijeen. Ljubav ne podnosi neslogu. Ljubav ne poznaje neprijatelje. Dozvolite mi, da ovdje navedem jo neto, to je od odlunog znaenja po temu ljubavi. Ako u ovoj knjizi govorim o ljubavi, tada time mislim bezuvjetnu ljubav. Ljubav dakle, koja ne postavlja uvjete. Koja jednostavno voli. Ne onu ljubav, koja kae, ja te volim pod uvjetom da ... zna dobro kuhati, dobro obavlja tvoj posao, itd. ... Mi govorimo o bezuvjetnoj ljubavi. O ljubavi dakle, koja ne sudi; koja ne dijeli. O ljubavi, koja voli, jer je sve JEDNO; jer je time sve ivot ili Bog. Ako je sve JEDNO, tada to istovremeno znai: ne postoji nita izvan Boga, izvan ivota, izvan stvaralake snage ili kako ve ovu mo elite nazvati. Shvatite to ovako: ako je sve Bog, tada je On razlog da se sve voli bez donoenja ikakvog suda, dakle bezuvjetno. Ne postoji nita osim Boga. A Bog je ljubav. Ljubav je apsolutna sigurnost. Strah je apsolutna nesigurnost, koju su stvorili ljudi.

84

Kao to znate, mi raspolaemo slobodnom voljom. Na nama je dakle, hoemo li odabrati ljubav (snagu) ili strah (slabost). Moja preporuka glasi: Zbog vae spremnosti da kaete protivno svakoj ljudskoj razumnosti, usprkos svih navika, usprkos svim uobiajenim mehanizmima otpora, usprkos svim praznovjernim miljenjima, usprkos bezbrojnim nauanjima sljedee rijei: Ja elim voljeti vi hodite u svjetlu i vama se nita, stvarno nita loeg ne moe dogoditi. To je tako zato, jer je ljubav najvea mo u svemiru. Drugaije ne moe biti. Pogledajmo, to je veliki Gautama Buuddha rekao o temi ljubav i pomo potrebitima: Vea je stvar, tijekom pet minuta izaavati istinsku boansku ljubav, nego podijeliti 1000 alica rie potrebitima, jer se kroz ljubav pomae svakoj dui u svemiru. Buddha je naravno znao sljedee: sve je JEDNO. Ljubav je najjaa snaga: ona ne poznaje nikakvih granica. Podjela 1000 alica rie je ograniena akcija. Kada god elite pomoi, ovdje imate najmoniju, najjeftiniju i najobuhvatniju mogunost da pomognete. Ali nemojte mi doi s isprikom to je suvie jednostavno. Uinite to. Tada ete vidjeti, kako jednostavno je to. Naime, jo je jednostavnije rei to je jednostavno, i time sebi utedjeti praktinu primjenu ljubavi. Ja poznajem problem, kojeg mnogi ljudi imaju u vezi s time. Ako netko tijekom pet minuta izraava istinsku boansku ljubav, njega se ne vidi, njega se ne uje, a ne pojavljuje se niti na televiziji. To znai: on time ne moe zadovoljiti svoj ego, jer ga nitko ne tape po ramenu niti mu zahvaljuje za njegovu velikodunu pomo. Ali on je onaj, koji stvarno pomae. Svaka druga pomo je samo iluzija, ona je tu da smiri nau savjest, da bi sami sebe mogli uvjeriti kako smo ipak dobri ljudi. Pravu pomo za samopomo, meutim, to ne donosi; to bi u meuvremenu ve trebali primijetiti. Ali budimo iskreni: nije li jednostavnije, uplatiti manje ili vie novaca na neki dobrotvorni raun, nego pet minuta dnevno izraavati ljubav? Kada bi, naime, ovo s pet minuta ljubavi bilo tako jednostavno, svi bi to primijenili, i problemi bi bili brzo rijeeni. Ili ne? Time moemo utvrditi: Ljubav je bezgranina energija. Ljubav je najjaa snaga u svemiru. Ljubav je jaa od borbe. Ljubav prua apsolutnu sigurnost. Ljubav je Jednota, a ne razdvajanje. Ljubav je odgovor na sva pitanja.
85

Ljubav je rjeenje svih problema.

Da ovo jo do sada nismo primijetili, pitanje je nae svijesti. Zato emo se sada posvetiti ovom pitanju.

3.2 Put od socijalne do kozmike svijesti

Kada govorim o svijesti, tada mislim na sve ono, ega smo svijesni. Primjer: svijesni smo, da starimo; svijesni smo, da je u svijetu prisutno mnogo agresije; svijesni smo, da je opasno voziti auto; itd., itd. Svi navedeni primjeri potjeu iz takozvane socijalne svijesti. Ova socijalna svijest je puna straha, sumnji, nepovjerenja, kritike, borbe, mrnje, misli o bolesti, nesreama, starosti, smrti itd. Ja ovo nazivam socijalnom svijeu. Govori se i o ogranienim ljudima; to su ljudi s ogranienom svijeu; ljudi, dakle, koji vide tek jedan mali dio svojih ivotnih mogunosti. Jedno bi trebalo biti jasno: to je ira naa svijest, tim nam lake polazi za rukom da rjeavamo nae probleme, zato to imamo iri pregled. Vie svijesti, konano, ne znai nita drugo do vie inteligencije. A to je jedna od dvije osobine, koje sainjavaju na potencijal. Prema tome, na bi cilj trebao biti, da nau svijest proirimo to je vie mogue. Maksimum proirenja svijesti, kojeg sebi moemo zamisliti, nazivamo kozmikom svijeu. To znai: svijesni smo svemira. Svemir za nas predstavlja sveukupnost svih stvari. A kako je sve JEDNO, kao to smo vidjeli, kozmika svijest je svijest o Jednoti sveukupnog ivota. Vjerojatno se vie od toga ne moe postii. Sada se postavlja pitanje, kako u proiriti svoju svijest? Kako u od ogranienog doi do mnogo obuhvatnijeg pogleda na ivot? Odgovor je jednostavan. On glasi: ljubav. Ljubav vodi do proirenja svijesti; obratno, strah, mrnja itd. vode do suavanja svijesti. Ako sebi svijest jednog ovjeka predstavimo kao ljevak, tada je dolje uska socijalna svijest, a gore iroka kozmika svijest. Ljubav vue prema gore, a strah prema dolje. Ako elimo letjeti, ako se elimo izdii iznad naih briga i problema tada postoji samo jedno: vie ljubavi. Ja sam u poglavlju 3.1 spomenuo, da je planet Zemlja kola ljubavi. To se slae sa spoznajama Teilharda de Chardina i moderne atomske fizike. Za Teilharda de Chardina, sve se razvija prema jednoj toki, koja je omega. Tu toku omega mogue je poistovjetiti s kozmikom svijeu. I za atomskog fiziara J. E. Charona, sve se razvija prema vie svijesti. A vie svijesti, opet, ne znai nita drugo do vie ljubavi. Sve (ovjek, ivotinja, biljke) se razvija prema vie ljubavi, vie svijesti. Ta stvar s ljubavlju ima dalekosene posljedice. Kao prvo, moemo poi od toga, da su sve mogunosti, od najue do kozmike svijesti, sadrane u svakom
86

ovjeku. One samo ekaju da ih se prepozna i iznese na svjetlo dana. Ljubav je put kojim se ove nezamislive mogunosti osvjetavaju. Svuda tamo, gdje ne moemo prihvatiti ljude ili situacije, tamo blokiramo sebe na naem putu prema vioj svijesti. U skladu s time, ovjek u svojem osobnom interesu ne moe napraviti nita boljeg, nego da voli sve, to mu se dogodi. To je najbri put njegovom razvoju. Ja vam najtoplije preporuam, da ove rijei nikada vie ne zaboravite. (Ja ne shvaam, kako strunjaci u poduzeima mogu govoriti o razvoju linosti, bez da i jednom izgovore rije ljubav). Kao drugo, moramo poi od toga da se sve to je u naoj svijesti prisutno kao mogunost, moe manifestirati. Ako ovu formulaciju obrnemo, vjerojatno emo jo bolje naslutiti grandiozne posljedice ove izjave: Sve to u naoj svijesti nije prisutno kao mogunost, ne moe se manifestirati. Ovo trebate sebi zamisliti! Dati u vam neke primjere: kada u naoj svijesti ne bi postojala ideja o starenju, mi ne bi starili! Ali u praksi je tako, da je ideja starenja u nama prisutna od malih nogu i ona se zato i ostvaruje. Daljnji primjer, kada u naoj svijesti ne bi bilo ideje o agresiji, o opasnosti u svijetu, mi nikada ne bi bili rtvom bilo kakve agresije. U trenutku, meutim, kada se u naoj svijesti pojavi makar i najmanja pomisao o agresiji, mi otvaramo vrata mogunosti da budemo napadnuti. Moete na ovo gledati i na ovaj nain: kada bi u naoj svijesti bila prisutna iskljuivo ideja ljubavi, nita zla nam se ne bi moglo dogoditi. Uvijek nam se moe dogoditi samo ono, to je u naoj svijesti prisutno kao mogunost; neto drugo nas nikada ne moe snai! Pitam vas: kakav sadraj ima vaa svijest? Ako je u vaoj svijesti prisutna ideja o bolesti, nesrei, neuspjehu, recesiji itd., tada postoji i opasnost, da do tih stvari doe. Ako u vaoj svijesti ove ideje ne postoje, tada do tih stvari u vaem ivotu ne moe doi. Upeatljiv primjer o ovome potjee od jednog katolikog sveenika, starog preko 70 godina. Taj je ovjek ivio u New Yorku i nou je prolazio gradskim etvrtima, u koje nou ak niti taksi oferi nisu vozili. Ali tom se ovjeku nikada nita nije dogodilo. Niti najmanja agresija. Razlog je sasvim jasan i jednostavan. U svijesti tog ovjeka nije bila prisutna niti najmanja ideja o agresiji ili opasnosti. Njegova je svijest bila impregnirana idejom ljubavi. to bi mu se dakle moglo dogoditi? Zar nismo rekli, da je ljubav najjaa snaga na svijetu? I zar nismo rekli i to, da sluaj ne postoji? Nitko ne moe biti sluajno napadnut. Napadnut moe biti samo onaj, u kojem postoji ideja napada ili agresije. Kako naalost svijest veine ljudi nije proeta idejom ljubavi nego idejom agresije, logino je da se takve stvari mogu dogoditi. Mogu ak rei, da se one dogaaju s matematikom izvjesnou. Znate li priu o kalifu Omaru? Naao se netko, tko je Omaru, velikom kalifu Arabije, elio nanijeti zlo. Iako je Omar bio kralj, on nije stanovao u svojim palaama ve u prirodi. To je bilo poznato ovjeku koji ga je namjeravao ubiti, te je mislio da e ta injenica olakati njegovu
87

namjeru. Kada se pribliio mjestu gdje je Omar sjedio, primjetio je neto udno. to je blie prilazio, tim se vie mijenjao njegov stav (svijest!). A kada je ugledao Omara, njemu ispade bode iz ruke i on ree: Ja te ne mogu povrijediti. Kai mi, kakva je to snaga u tebi, koja me spreava da napravim ono zbog ega sam doao? Kalif Omar odgovori: Moja JEDNOTA s Bogom! Omar nije imao niti najmanje ideje odijeljenosti u svojoj svijesti. On je u svojoj svijesti imao samo ljubav (JEDNOTU) zato je bilo nemogue povrijediti ga. Nitko ne moe biti sluajno povrijeen. Ovo nije bilo kakva lijepa priica; to je konkretna, svakidanja realnost. Ono ega nema u naoj svijesti, to se ne moe dogoditi. Uzmimo dvoje ljudi, koji razgovaraju o nekom gradu. Prvi kae (misli), da je to opasan grad. Drugi kae (misli), da je to lijep, siguran grad. Oboje su u pravu! Oboje e grad doivjeti na odgovaraju nain: kao opasnog prvi, kao sigurnog drugi. Svijet je ono, to o njemu mislimo. Ili kao to je Isus rekao: Biti e vam prema vaoj vjeri. Rije vjera moete mirno zamijeniti rijeju svijest. Tada e ta izjava ovako glasiti: Vama se dogaa ono, to imate u svojoj svijesti! Imate li vie ljubavi ili vie straha, agresije, borbe, odbojnosti itd. u vaoj svijesti? Moete poi od injenice, da se ljudi sa slinim sadrajem svijesti meusobno privlae. Vi dakle ne susreete sasvim sluajno bilo kakve ljude; vi susreete onakve, koji misle slino kao vi. Pogledajmo malo odreene narode. Postoje narodi, koji imaju svijest o siromatvu; a postoje i narodi, koji imaju svijest o bogatstvu. I u skladu s 2000 godina starom izjavom vama e biti prema vaoj vjeri, tim se narodima dogaa upravo ono to vjeruju. Problem siromatva nee nikada biti rijeen, ako se jednostavno alju samo namirnice (vidi izjavu Buddhe). Problem siromatva (kao uostalom i svaki drugi problem) moe se rijeiti samo promjenom svijesti dotinog ovjeka. Pomo, koja bi uistinu neto znaila, bila bi promjena svijesti. Sve je pitanje svijesti. Ako se ljutite nad nekim drugim ovjekom, ako dakle imate ljutnju u svojoj svijesti, tada ostajete priljepljeni o tog ovjeka. Ako ga se elite rijeiti, morate promijeniti svoju svijest. Volite ga ili ga prihvatite onakvim kakav jest, tada e vam biti mogue da ga se (u svijesti, a i stvarno) rijeite. Ma to se dogodilo, volite to. Razlog: ljubav vodi proirenju svijesti, a time i sposobnosti, da se realizira sve to se eli i to bre nego na bilo koji drugi nain, jer ljubav znai nenaznonost sukoba. Time ivot moe tei maksimalnom brzinom. Tko ne voli, blokira svoj nivo svijesti, a time i svoj razvoj. Tko ne voli, blokira svoju inteligenciju i svoju energiju a time i svoj ljudski potencijal; istovremeno, on se izlae svim moguim neugodnim utjecajima (agresiji, nesigurnosti, nevoljama itd.). Svejedno koliko lo bio svijet, ovjek koji posjeduje dovoljno veliku koliinu ljubavi, nee biti niti na koji nain time pogoen.
88

Vas ograniava jedino va manjak ljubavi. Sjetite se, da sam ve ranije rekao, da je ljudski potencijal neogranien? Ovdje imate jo jedan daljnji razlog zato je to tako. Nitko ne moe tvrditi, da u ljubavi postoji granica; dakle niti za ljudski potencijal, za njezin potencijal, ne postoje granice. Svaki je ovjek bezgranian. Da bi to stanje dosegli, moramo se probuditi iz sna drutvene (socijalne) svijesti. Moramo prestati misliti samo ono, to misli veina ljudi. Moramo prestati da govorimo i radimo samo ljubazne stvari, kako nikoga ne bi smetali ili povrijedili. Moramo zapoeti potpuno samostalno misliti; neovisno od svega to su nam roditelji, kola, susjedi, mediji itd. sugerirali. Moramo odrasti s obzirmo na na nain razmiljanja. to drugi o vama misle, nevano je. to vi o drugima mislite, ima odreeno znaenje, jer je sve JEDNO i jer je svijet ono, to o njemu mislite. Ali jo je vanije, to mislite o sebi. Time smo stigli do sljedee teme.

3.3 Ljubi tvog blinjeg poput samoga sebe

Ova je izjava vjerojatno poznata svakom kranu. Ali po mojem iskustvu, veina ljudi se praktiki koncentrira ako uope skoro iskljuivo na prvi dio preporuke. S mojeg gledita je drugi dio vaniji. Zato? Tko sebe ne voli, ne moe voljeti niti druge. Gore sam objasnio, zato je neophodno voljeti sve, to nam se dogaa (ljude i situacije). Da bi to uspijevali, najprije je potrebno neto drugo: ljubav prema sebi samom. Samoljublje. To nema nita zajednikog s egoizmom, ako se sjetimo, da su i svi drugi isto tako vrijedni ljubavi kao i mi. Primjerice, najvanija osobina nekog protpostavljenog iz motrita OTLAprincipa bila bi sasvim oito: ljubav prema samom sebi. Ako on to nije sposoban, tada ne moe niti svoje suradnike voljeti a to znai: ne moe voditi i on e sve svoje probleme i sukobe ugraditi u radnu svakodnevicu sa svim negativnim posljedicama. Tko voli samoga sebe, taj je u harmoniji sa sobom, i on zato nee iriti nikakve konflikte oko sebe. Osim toga: ranije smo vidjeli, da ljubav vodi do proirenja svijesti. Proirenje svijesti je opet povezano s proirenjem spoznaja. Tko jo nije uo izjavu da je najvii cilj svakog ovjeka, spoznati samoga sebe? Kako ovjek spoznaje sebe? Kako se spoznaje osobni potencijal? Na ovo postoji samo jedan odgovor: volei samoga sebe!

89

Ali to rade mnogi ljudi, da bi sebe bolje upoznali? Oni sebe analiziraju ili se daju analizirati. Sukladno naim razmatranjima, ovo nije najbolji put koji vodi samospoznaji. Analizirati sebe, to je znak nedostatka ljubavi prema sebi samom. Tko sebe stvarno voli, nema potrebu da sebe analizira. Analiza dijeli na pojedinane dijelove i sasvim sigurno donosi manje dobre rezultate od ljubavi prema sebi samom. est je sluaj, da se ovjek koji sebe analizira, poslije toga vie koncentrira na svoje navodne slabosti, nego na svoje jake strane. Molim vas da jasno sagledate: Analiza dijeli na pojedinane dijelove. Iz toga nastaju sukobi. Ljubav spaja zajedno: tvori Jednotu. Iz toga nastaje harmonija. Iz isto loginih razloga, zbog toga ljubav daleko nadvisuje analizu a zahtijeva manje vremena i kota manje. Ljubav je dakle ekonominija od analize. Zamislite sebi, kakvo to znaenje ima u nekom poduzeu! Ako su stotine ili tisue suradnika sklone meusobno se voljeti ili su vie sklone ne voljeti se. Potencijal koji se ovdje blokira ili oslobaa, ogroman je. Ja sam poznavao jedno poduzee koje je analiziralo svoje suradnike, kako bi ustanovilo njihove slabosti i jake strane, i da bi pomagalo talentirane suradnike. Ovo je poduzee imalo prilino velike interne probleme: suradnici su se, naime, vie koncentrirali na svoje slabosti nego na svoje jae strane, a to samoljublju nikako ne ini dobro. To moe nanijeti strahovito mnogo tete. Nasuprot tome, poznato mi je i drugo poduzee, koje nikada nije dolo na ideju da analizira svoje suradnike. Ideja rukovodstva je bila: Mi volimo nae suradnike. Ovakav stav, naravno, potie potencijal suradnika. Rezultat je bio daleko nadprosjean razvoj tog poduzea, i to tijekom svega nekoliko godina. Trebate imati na umu i sljedee: tko voli samoga sebe, taj kroz sebe voli i cijeli svijet. Zato? Sasvim jednostavno: sve je JEDNO! Na poetku ove knjige sam objasnio, da me zanima samo jedno pitanje. To pitanje glasi: kako da ovjek uz minimum vremena i napora stigne od TRENUTNOG do ELJENOG stanja? Vidjeli smo, da su u tu svrhu potrebne dvije stvari: inteligencija i energija. Sada smo ustanovili to vodi do maksimuma inteligencije i energije: ljubav. A kako uvijek sve treba poeti od pojedinca samog, moemo dalje precizirati: ljubav prema samome sebi. Time oit odgovor na nae centralno pitanje glasi: Ljubav prema sebi samome i prema svemu drugome dovodi do toga, da se svi mogui ciljevi mogu postii uz minimalan utroak vremena i napora. Pomislite samo na jednostavan primjer smanjivanja tjelesne teine. Ne posoji nijedan jednostavniji, bri i jeftiniji nain smanjivanja tjelesne teine, od ljubavi prema samome sebi. To znai: prihvaati sebe onakvim kakav netko jest (s itavim suvikom teine). To isto vrijedi i za nekog prodavaa. Ne postoji nikakav jednostavniji, bri i jeftiniji put za poveanje prometa od ljubavi prema sebi. Iz toga se raa ljubav prema svojim muterijama, a naravno, i prema produktu.
90

Sve to vrijedi takoer i za nekog bolesnika. Ne postoji jednostavniji, bri i financijski povoljniji put ozdravljenja od ljubavi prema sebi samom. Prozor: ja nisam rekao, da vie ne trebate ii lijeniku. Ja tvrdim, da ljubav podupire proces ozdravljenja na nezamisliv nain. Ovakve primjere je mogue po volji dalje nabrajati uvijek se radi o istom ponaanju, koje se primjenjuje. Ve vie puta citiran atomski fiziar J. E. Charon je to ovako saeo: Ljubav je najjednostavniji i najefikasniji proces za poveanje spoznaje u svemiru. Ne postoji nita jednostavnije od ljubavi. Ne postoji nita jednostavnije od ljubavi. Zamislite ovo! Kako je genijalno svijet/svemir organiziran. Na prapoetku svega nalazi se ljubav. Ovo je, bez ikakve sumnje, najradikalnija primjena ekonomskog principa. Ljubav nije nikakav mistian osjeaj: ljubav je ekonomija i fizika. Nije mogue zamisliti radikalniju izjavu od ove: Ljubi blinjega svoga poput samoga sebe. U cjelokupnoj ljudskoj povijesti, po mojem miljenju, nije izgovorena vea reenica. A u cijeloj povijesti fizike nije postavljen vei princip od ovog. Ovo je ista supravodljivost. Obratite, meutim, pozornost na rije blinji. Kako je sve JEDNO, sve i svatko je blinji! Tu ne spadaju samo ljudi, tu spada jednostavno sve: ivotinje, biljke, kamenje, sve. U drugom jednom konceptu, mi smo ve utvrdili, da sve posjeduje svijest dakle i kamenje i biljke. Ja sam ovu izjavu po prvi puta svjesno doivio i primijenio, kada sam bio do uiju u sukobima. U sukobima sa suradnicima, muterijama i dostavljaima. Svako sam vee bio totalno razbijen. Sukobi troe energiju i nagrizaju zdravlje. Na ovakav nain vie nije moglo ii dalje, dakle sam bio prisiljen pronai neki radikalno drugaiji put. A taj se put zove: ljubav. Praktiki, napravio sam sljedee: rekao sam sam sebi, da svakodnevno troim nekoliko minuta za moju tjelesnu higijenu; zato dakle, ne bih potroio i nekoliko minuta za moju duhovnu higijenu? Tako sam se odluio, da svakoga jutra u mislima tijekom pet minuta aljem misli ljubavi onim ljudima, s kojima sam imao sukobe. Ja sam sebi predoio te ljude, i slao im ljubav. Nakon nekoliko dana rekoh samome sebi, ako ujutro imam pet minuta vremena, sigurno u i uvee nai pet minuta vremena za istu stvar. I tako sam svakoga jutra i veeri po najmanje pet minuta veinom je to trajalo i due slao ljubav. Rezultat je bio oit: nakon oko tri mjeseca, svi su sukobi bili rijeeni na obostrano zadovoljstvo svih uesnika. Kod ovakve vrste rjeavanja sukoba nitko nije gubitnik, postoje samo pobjednici. Sukob, naime, nije rijeen ako netko ostaje pobijeen. Loi osjeaji pobijeenog e sasvim sigurno negdje doi do izraaja na odgovaraju nain oni e dalje uzrokovati daljnje sukobe.
91

Neki mi je ovjek opisao sljedei sluaj: on je esto morao prisustvovati sjednicama upravnog odbora. Na kraju tih sjednica, on je svaki puta bio potpuno iscrpljen. Izgubio je, dakle, svu svoju energiju. Jednoga je dana i on posegao za jednom radikalnom metodom. Tijekom cijele sjednice nije nita govorio, samo je mislio: ja vas volim. Rezultat je bio krajnje zapanjujui. Naime, na kraju sjednice, prila su mu dvojica uesnika i zahvalila mu na onome, to je rekao. Bio je toliko iznenaen, da nije znao to bi odgovorio. Ta on tijekom sjednice nije progovorio niti jednu rije! Nakon te sjednice se ugodno osjeao a ostali oito takoer. I ovdje morate imati na umu sljedee: ako nekom ovjeku aljete ljubav, aljete u biti ljubav sebi samome i cijelom svijetu, jer sve je JEDNO. Drugaije reeno: uope ne igra nikakvu ulogu, kome aljete ljubav ona uvijek koristi cijelom svemiru, a to znai: vi time podupirete mirovne procese kod svih vojnih sukoba cijeloga svijeta. To nije malo. Najbolje to moete doprinijeti u svrhu rjeavanja svjetskih sukoba, jest: voljeti sebe samoga i druge.

3.4 Uzrok svih ljudskih problema i njegovo nadilaenje

Nakon svega dosada reenog, odgovor na ovo pitanje trebao bi biti lak. to je stvarni razlog svih ljudskih problema? To je ideja odijeljenosti. Kao to smo vidjeli, ova odijeljenost je iluzija; u svemiru ne postoji odijeljenost; ne postoji odijeljenost izmeu mene i vas; ne postoji odiljenosti izmeu vas i drugih ljudi. Ideja odijeljenosti je iluzija i neizbjeno vodi do sukoba, dakle do problema. Sada bi sebi jo trebali postaviti pitanje, zato to radimo, zato dijelimo? to je razlog tome? I ovaj je odgovor jednostavan: nedostatak ljubavi. Ljubav je osjeaj Jednote, prema tome je ideja odijeljenosti, manjak ljubavi. Svuda, gdje ideja odijeljenosti postaje suvie snanom, nastaju problemi. Uzmite kao primjer odijeljenost izmeu ovjeka i prirode. U meuvremenu smo primijetili da je ovjek takoer dio prirode, da ovjek i priroda ine jednu cjelinu i ve je dolo do promjene naina razmiljanja. Tko se osjea kao JEDNO s neim drugim, taj se, sasvim razumljivo, prema tome odnosi sasvim drugaije nego ako se osjea odijeljenim. Uzmimo kao sljedei primjer odijeljenost izmeu ene i mukarca. Tamo gdje je ta odijeljenost prejaka, nastaju problemi. Ili odijeljenosti izmeu religija. Koliko li je ve ratova zbog toga voeno? Uzmimo odijeljenost izmeu rukovodstava neke firme i njezinih suradnika; ako ona postane prevelika, problemi su predprogramirani.
92

Ova ideja odijeljenosti potjee od nas samih. U nama samima imamo odijeljenost izmeu uma i srca, izmeu racionalnosti i ljubavi. Mi smo potisnuli ljubav na raun racionalnosti. Mi smo se racionalnosti poeli klanjati kao nekom boanstvu, i na taj smo se nain upleli u sve nama poznate probleme. Ako u nama samima dijelimo, ta se ideja odijeljenosti projicira i prema van, na nau okolinu. To je opet povezano s osnovnim pravilom, da je sve JEDNO. Kada sam u sebi podijeljen, tada i svijet tako doivljavam. Postoje bezbrojni ljudi, koji trpe od te odijeljenosti. A kada ta patnja postane skoro nepodnoljivom, tada se i za drogom lako posegne. Za mene su ovisnici o drogama izrazito senzibilni ljudi, koji su u potrazi za Jednotom. Gledano s tog motrita, ovisnici o drogi su ogledalo naeg drutva. I problem droge je mogue rijeiti jedino ako pozovemo u pomo ljubav, a to znai ako ponovo uspostavimo ideju o Jednoti cjelokupnog ivota. Dakle, opet dolazimo do ve prije spomenutog rezultata, do naina kako se mogu rijeiti svi problemi: klju se nalazi u svakom pojedinom ovjeku, a ne negdje u vanjskome svijetu. Nadilaenje svih problema zahtijeva nadilaenje ideje odijeljenosti unutra u nama, a to opet zahtijeva: vie ljubavi prema sebi samome kao i svima i svakome. Jednom rijeju: Ljubi blinjega tvoga kao samoga sebe. Takoer i s prirodoznanstvenog i ekonomskog gledita, ovo nije mogue drugaije niti bolje definirati.

3.5

Zahvalnost zaboravljena dimenzija

Praktina pimjena ideje ljubavi je zahvalnost. Samo onaj, tko raspolae dovoljno velikom dozom ljubavi, moe biti zahvalan. Ako kod nekog postoji manjak ljubavi, taj ne moe biti zahvalan. Zahvalnost je dakle izraaj ljubavi. ujmo to Joachim-Ernst Berendt u svojoj knjizi Nada Brahma, svijet je ton ima rei na temu zahvalnosti i muzike: Zbog toga je sva muzika ponajprije izraaj zahvalnosti Bogu. Ta misao proima muzike priredbe skoro svih naroda Zemlje. Muzika kao izraaj zahvalnosti, a time i ljubavi. Oito su skoro svi narodi intuitivno znali neto o kozmikom znaenju ljubavi. Manjak zahvalnosti je manjak potovanja prema ivotu. Kako se moete nadati, da e vas ivot nagraditi, ako ivot ne potujete, ako se ne zahvaljujete za njega? I ovdje djeluje zakon akcije i reakcije. Meni je jako stalo da uvijek iznova ukazujem na ekonomsku dimenziju ljubavi, a time i zahvalnosti. Za ovo postoji jedan skoro nevjerojatan primjer. Radi se o ekipi prodavaa. Ti prodavai, trgovaki predstavnici, moraju u prosjeku uspostaviti 40
93

kontakata dnevno. Rezultat tih 40 kontakata su prosjeno 4 demonstracije (radi se o usisivaima za prainu). Te etiri demonstracije rezultiraju u prosjeku prodajom jednog aparata. No meu prodavaima je bio jedan koji je postizao sasvim drugaije rezultate. On je dnevno uspostavljao samo 12 kontakata. To je dovodilo do prosjeno 6 demonstracija. Prilikom kojih je prodava prodao u prosjeku po tri aparata. Dakle: s jednom treinom uloenog truda, ovaj je prodava prodavao tri puta vie od prosjenog zastupnika! Kako su svi radili na bazi provizije, to je znailo: taj je ovjek zaraivao tri puta vie od prosjeka drugih zastupnika. Kako je to uspijevao? Tko poznaje OTLAprincip, taj naravno zna, da ovo mora imati neke veze s ljubavlju. Konkretno, radilo se o sljedeem: prosjeni se prodava ljutio, kada je na nekim vratima bio odbijen. Kao to smo vidjeli, ljutnja je gubitak energije i inteligencije. Rezultat je odgovaraju. Prosjeni prodava mora uspostaviti mnogo kontakata, da bi uspio sklopiti samo jedan ugovor. Ovdje spomenuti prodava C. D. je radio sasvim drugaije: on se zahvaljivao (u sebi) i za one kontakte, koji nisu urodili demonstracijom. On je volio sve, zahvaljivao je za sve! Zahvaliti za novo sklopljeni ugovor, nije nikakva umjetnost. To radi prosjeni prodava. Onaj neobini prodava, zahvaljivao je i za prividne neuspjehe. Tu je velika razlika. Nije se radilo o odreenom strunom znanju ili o posebnoj prodavakoj tehnici, koja bi dovela do takvog rezultata, ne, tu se radilo o sasvim odreenom unutranjem stavu. Radilo se o ljubavi i zahvalnosti prema ivotu. Tko voli ivot, tko se zahvaljuje, toga e ivot odgovarajue nagraditi. Ovo nije nita drugo nego primjena univerzalnog zakona akcije i reakcije. Uope je u izraavanju zahvalnosti prema ivotu, sadran cijeli OTLA-princip. Zakon akcije i reakcije se brine o tome, da se i zahvalnost vraa. Zahvalnost je jedan oblik otputanja te omoguava ivotu da tee, da se mijenja. Njemu je to potrebno, kako bi postigao svoje ciljeve. Zahvalnost je izraaj univerzalne ljubavi, najjednostavnijeg i najdjelotvornijeg ponaanja, koje u svemiru postoji. Je li moda i Voltaire prije vie od 200 godina slutio, to se krije u zahvalnosti? U njegovom epohalnom djelu Candid ili Najbolji svijet, Voltaire je napisao neke misli na temu zahvalnosti, koje su po svojoj kratkoi i znaaju vjerojatno nenadmaive. Candid posjeuje zemlju Eldorado i pita jednog starca, da li zemlja ima i neku religiju. Kako moete uope sumnjati u to, ree ovaj, smatrate li nas nezahvalnima? Candid dalje skromno pita, kakvu to religiju imaju u Eldoradu. Starac pocrveni i objasni: Mogu li postojati dvije religije? Mi imamo, vjerujem, religiju cijeloga svijeta; mi hvalimo Boga od jutra do veeri. Dalje eli Candid znati, da li u Eldoradu tuju samo jednog Boga. Svakako, ree starac, jer ne postoje ni dva, ni tri, niti etiri. Moram priznati, da ljudi iz vaeg svijeta postavljaju jako udna pitanja. Candid nastavi starca zasipati pitanjima. On eli saznati, na koji nain se u Eldoradu Boga moli za neto. Mi od Njega nita ne molimo, ree dobar i dostojanstven starac, nije potrebno da Ga za ita molimo; On nam je dao sve to nem je potrebno, mi Mu zahvaljujemo bez prestanka. Znatieljni Candid poeli vidjeti sveenike; pita, gdje ih moe nai. Starac se nasmijei. Dragi prijatelju, ree on, svi smo mi sveenici; kralj i svi glavari porodica pjevaju svakoga jutra sveane himne zahvalnice, a pet ili est tisua muziara ih prate.

94

Zapanjujue, zar ne? Jo bi trebalo dodati, da je bogatstvo Eldorada koje je Voltaire opisao, bilo nezamislivo veliko; ae su bile od dijamanata, a ljunak ono to mi nazivamo zlatom i dragim kamenjem. Ne podsjea li ovo na najbogatijeg vladara svih vremena, kralja Salomona? I njegova su bogatstva bila neopisivo velika. A kako je kralj Salomon bio nazivan? Mudrac i Kralj ljubavi. Ovdje elim ponoviti, kako ne bi dolo do nikakvih nesporazuma: ljubav i zahvalnost nemaju nita zajednikoga sa slabou i siromatvom sasvim suprotno. Ljubav je usko povezana s moi i blagostanjem. To je i sasvim logino: ako je ljubav najjaa snaga u svemiru, bilo bi apsurdno, kada bi ljubav imala ikakve veze sa siromatvom i slabou. U svemiru ne vlada siromatvo, u svemiru vlada obilje, jer je ljubav praizvor svega a ljubav nema granica. Samo je ovjek, sa svojim ogranienim i ograniavajuim nainom miljenja stvorio oskudicu i siromatvo. Prema tome, i siromatvo je znak nedostatka ljubavi. Pogledajte oko sebe: Siromatvo, glad, sida, droga, nezaposlenost, oruani sukobi, agresije itd., itd. a sve su to posljedice nedostatka ljubavi, nedostatka zahvalnosti. Iz toga slijedi, da ovi problemi nee nikada biti rijeeni, ako nismo spremni pozabaviti se temom koja je ljubav. Ako se u prijedlozima za rjeavanje problema zaobie ljubav, tada se radi tek o povrinskim alibi vjebama, koje e moda kratkorono donijeti neke rezultate, ali gledano na srednje i due pruge, to e probleme samo jo poveati. Tamo gdje postoji manjak ljubavi, problemi postaju vei; ne treba biti vidovit, da bi se to uvidjelo. Vrlo mi je stalo do toga, da vas upozorim na sljedee: injenice koje su ovdje izneene, nemaju nikakve veze s vjerom. To su injenice, koje svaki ovjek u svom ivotu moe isprobati. Bez obzira kako veliki bili vai problemi, ako vam uspije da odmah (zato ekati do sutra?) ponete zahvaljivati za sve to vam se dogaa, tada e se va ivot promijeniti bre nego to ste to ikada smatrali moguim. Poznati su sluajevi, u kojima su se dogodile najnevjerojatnije (za neupuenog!) stvari u roku od samo tjedan dana. (ak i kada bi trajalo tri godine: to su tri godine u ivotu jednog ovjeka?).

95

ETVRTI DIO
Pogled unazad i u budunost

1.

Saetak

U tri dijela ove knjige pokuao sam razviti OTLA-princip. Brojni djelii uklopili su se u jednu cjelinu. Pojedini dijelovi nisu podjednako vani za sve ljude: netko e vanim smatrati ovo, a drugi ono. Zbog toga bi svaki italac trebao sastaviti svoj sasvim osobni saetak. Na primjer, moete pokuati da jednom reenicom ili s nekoliko rijei obuhvatite ono to je vama bitno. Kao malu pomo, dajem vam ovdje nekoliko primjera, kako bi jedan saetak mogao izgledati. Varijanta 1: Varijanta 2: Najbitniji saetak glasi, naravno, OTLA. Otpustiti, Ljubav, Akcija=Reakcija. Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe. Time je takoer sve reeno. 6 rijei koje mogu promijeniti va ivot. Ja znam. To je jednostavno. Ja volim. To je 7 rijei koje mogu promijeniti va ivot. Ja sam odgovoran. Time ete napraviti kvantni skok u vaem razvoju. SADA ! ivjeti u ovdje-i-sada. Idealno ivotno stanje: to daje maksimum univerzalne inteligencije i energije.

Varijanta 3:

Varijanta 4: Varijanta 5:

Ako razmislite o svim ovim mogunostima, trebali bi doi do sljedeeg zakljuka: Na svijetu ne postoji nita vanije od toga, to JA SADA MISLIM!
96

2.

Velika zabluda: Bit ete kao Bog

Tu i tamo se mogu proitati ili uti ove rijei: Bit ete kao Bog! Ako sebi sada jo jednom predoimo sve to je u ovoj knjizi bilo reeno, morat emo doi do zakljuka: ova tvrdnja nije sasvim tona. Ako je stvarno sve JEDNO, tada je logino da smo i mi JEDNO s Bogom. Mi smo JEDNO s tom svemonom, sveznajuom, sveljubeom Snagom. Dakle: mi neemo biti kao Bog, mi jesmo Bog! Ova zabluda ima strahovite posljedice. Izreka Bit ete kao Bog odlae boanstvenost u neku daleku budunost. Time je na tragian nain nametnuta ideja, da jo moramo prijei vrlo dugaak put, dok tako neto ne postignemo. Ovo je trik brojnih metoda, religija, gurua itd. Oni nas s jedne strane igou kao grijenike, a s druge nam objanjavaju, da emo jednom u nekoj jako dalekoj budunosti biti kao Bog. A naravno da ti gurui i ostali poznaju dugaak i teak put do tog cilja. Praktino na toj stvari je ovo: nitko nikada nee dosei taj cilj ta on je tako daleko! Nitko dakle nee moi guruu dokazati, da nije bio u pravu. Izjava bit ete kao Bog djeluje upravo onako, kao da nekom ovjeku o glavu veete cca. 50 cm dugaak tap, a na vrhu tapa privrstite kobasicu. Uope nije mogue da bi taj ovjek ikada mogao dosei kobasicu. Ponavljam jo jednom: Bit ete kao Bog! je najsigurnija garancija da nikada, nikada neete biti kao Bog! Imajte na umu i to, da u svemiru ne postoji vrijeme. Vrijeme je iluzija, na koju smo nasjeli. Sve je JEDNO: prolost-sadanjost-budunost. U ivotu postoji jedino SADA. Mi smo ili ovdje i sada Bog ili to nikada neemo biti. Mi smo Bog Sada. Mi smo samo zaboravili da smo Bog. Mi smo zaboravili da smo svemoni, sveznajui, da smo ljubav. Prema tome, mi ne trebamo nita nova usvojiti mi ve jesmo sve! Potrebno je samo da uvidimo, da smo mi sve. Trebamo samo odbaciti sve take, koje nas prijee da budemo to jesmo. Uvidjeti neto, povezano je sa spoznajom. Spoznaja je, opet, stvar svijesti. A kao to smo vidjeli, do proirenja svijesti dolazi kroz ljubav. Svaki ovjek je izvor ljubavi. On nee biti izvor ljubavi, ne, on je to sada i ovdje. Ako sada doete u iskuenje da pomislite, vi jo niste toliko daleko, da vam je jo potrebno raditi na sebi, znai: jo mnogo treninga, tada vam obraam panju na jedan od temeljnih ivotnih principa: svijet je ono, to vi o njemu mislite! Ako mislite, da morate jo mnogo i intenzivno i dugo raditi na sebi, onda je to tako. To je vaa istina. Time postiete jedino, naime, da nikada neete postii svoj cilj. Ako ste uvjereni da je put dugaak i teak, tada je put dugaak i teak za vas!
97

Nemojte dozvoliti da vas u tako neto uvjere ak i kada bi dolo 100 gurua i uvjeravalo vas u suprotno: ja vas pozivam da razmiljate svojom glavom. (Ja nemam nita protiv gurua; imam neto protiv ovisnosti od gurua.) Ako mislite da nema Boga, tada je to vaa istina, koja e u vaem ivotu na odgovarjui nain doi do izraaja. Ako mislite, da ete jednom u dalekoj budunosti biti kao Bog, tada je to vaa istina i u skladu s njom vi nikada neete biti kao Bog, jer daleka budunost nee nikada postati sadanjou. Ako mislite da ste jadni grenik, koji treba puno raditi na sebi, tada je to vaa istina i vi ete morati mnogo raditi na sebi. Ako mislite, ja sam Bog, tada je to vaa istina i vi vie neete morati raditi na sebi, vi ste postigli va cilj!

Problem s nama ljudima Tekoe s nama dolaze otuda, to stalno pokuavamo postati neim to ve jesmo. Mi traimo Boga svuda izvan nas, sudjelujemo na bezbrojnim konferencijama, skupovima, grupnim diskusijama, itamo brojne knjige, sluamo profesore, osobnosti, gurue, iako je Bog neprekidno u nama. Kada bi mi ljudi prekinuli s idejom pokuavanja i prihvatili ideju postojanja mi bi na najbri nain stekli savrenu svijest REALNOSTI.

3.

Mogunost koja oduzima dah

Ja vas jo jednom elim upozoriti, do kakvih perspektiva OTLA-princip vodi. Uvijek iznova sam spominjao, da mi je namjera pokazati kako se to je mogue bre i s manje napora stie od TRENUTNOG do ELJENOG stanja. Pogledajmo jo jednom, to smo do sada razradili: 1. Tko kritizira svijet i druge ljude, tko ih osuuje, tko sije negativne misli, taj svoje ciljeve uope nee dosei, ili samo uz relativno velik utroak energije. Ovakvo ponaanje nije jako ekonomino i uzrokuje loe rezultate u poduzeima, politici, sportu i u privatnom ivotu.
98

2. Tko poznaje zakon akcije i reakcije, manje e kritizirati i manje suditi. On e se truditi da odailje pozitivne, konstruktivne misli. Posljedica toga je, da takav ovjek svoje ciljeve postie bre i s manje truda nego onaj koji se ponaa u skladu s tokom 1. 3. Tko moe otpustiti, taj svoje ciljeve postie jo bre i s jo manje truda od onog koji poznaje i primjenjuje samo zakon akcije i reakcije. 4. Tko jo osim toga poznaje i zakon ljubavi i moe ga primijeniti, taj jo bre i s jo manje truda postie svoje ciljeve nego samo uz pomo gornjih zakonitosti.

Konano stanje je ono, koje su nam Isus i ostali veliki Majstori prikazali: JEST je jednako ELJENOM. to znai: vrijeme izmeu onog to jest i to se eli, svedeno je na nulu! Vie nije potrebno nikakvo vrijeme, da bi se postiglo odreeno eljeno stanje. Isus je svoje ciljeve uvijek postizao trenutno! On je bolesne u trenutku izlijeio! On je smjesta stiao oluju! On nije nikada rekao: ti e jednoga dana ozdraviti. Njegov je stav bio: ti si zdrav! JEST = ELJENO

Prema tome: OTLA-princip vam pokazuje, kako ete svoje ciljeve postizati sve bre i bre uz sve manje truda! Radi se o tri stupnja Otpustiti, Ljubav i Akcijareakcija, koji opisuju taj put. Ovaj put vodi od malo ljubavi prema sve vie ljubavi: krajnje stanje je stanje bezuvjetne ljubavi, a time i kozmike svijesti. Sada je sve na vama. Vi sada poznajete put, a raspolaete i slobodnom voljom. Znate, meutim, i to, da taj put u stvari i nije nikakav put. Vi ste ve na cilju, trebate jo samo toga postati svijesni. Na kraju, postoji jo samo jedan cilj: voljeti ono to JEST. U tome su sadrani svi ostali ciljevi.

Vi sebi OTLA-princip moete predstaviti i grafiki:

99

TRENUTNO = ELJENO

OTLA-princip sastoji se od tri dijela. ovjek je takoer sazdan od tri dijela: tijelo, dua i duh. Ljudski razvoj od isto tjelesnog prema duhovnom, odgovara razvoju prema vie ljubavi. Postizanje cilja moete sebi predstaviti i na sljedei nain: ovjek, koji je jo jako vezan za materiju (fiziko tijelo!) mora ulagati mnogo napora da bi postigao svoje ciljeve; sve ide jako teko, jer u njegovim mislima postoji tek teka materija. Sve tee tromo i sporo. ovjek, koji se u mislima moe izdii iznad materije (dua!), postie svoje ciljeve s manje napora; sve tee bre. A jo bre tee kod ovjeka koji se nalazi na razini duha a to znai: bezuvjetne ljubavi. Podjela OTLA-principa na tri dijela, odgovara dakle podjeli ovjeka na njegova tri dijela: na tijelo, duu i duh. Ali sve skupa je JEDNA CJELINA. Jedan dio nije mogue promatrati bez drugih dijelova: to je ono, to sam u ovoj knjizi elio prikazati. elim vam mnogo uspjeha pri praktinoj primjeni OTLA-principa u vaem ivotu.

100