Mile Stojic, Pjesme I Članci o Pjesniku

Mile Stoji | Vjera
trai...
POETNA NOVOSTI OSVRTI DRUTVO I ZNANOST DILJEM BIH KULTURA POVIJEST INTERVJU PRIJEVODI COPY/PASTE
Mile Stoji | Vjera

fede Bog nije stvorio svijet za sedam dana, objanjava uitelj znanstvenog ateizma momcima u plavim gimnazijskim kutama. Rue se strahovi kranstva u dijalektiki podrum svijesti. Pakla vie nema, ali ni raja. Ostaju samo crvi. Boga iz babljih pria mora zamijeniti Darwinova evolucionistika teorija.
Djeaci, koji pojam religije doivljavaju kroz slike, teko na mjesto boanskog oreola mogu uklopiti zamren splet teorijskih hipoteza. Jo tee, u ram Bogorodice sa zlatnim uvojcima i radosnom bebom to visi u djejoj sobi, mukobanjasto lice Rose Luxemburg. -
Bivi komunisti plau nad sruenim bogomoljama. Ne radi se tu o politikoj prevrtljivosti. Oni tako ale proputenu mogunost vjere, neostvarenih posjeta crkvi za vrijeme dugih partijskih sastanaka.
Rat je akceleracija smrti i bog se ne javlja u duhu boanske ljubavi, nego kroz dah sveopeg straha. Nevini se optereuju grijesima ubojica. Ali, najvie strahuju da e tu i tamo, iznenada i bez plana, biti okrutno zavrena povijest vlastitog tijela.
Iz pjesme Ploha Mile Stojia
Share
VIJESTI
file:///F|/mile stoji/397-mile-stojic-vjera.htm[21.4.2012 18:30:21]
Nezavisni magazin BH DANI - ONLINE
Sadraj Arhiva Pretplata Biblioteka Marketing Galerija Impresum Broj 387 12.11.2004 Korisnik: Novi korisnik Biblioteka Dani: Novo izdanje Biblioteke Dani - Prognane elegije Mile Stojia Pjesnik ala i nostalgije ifra: Zapamti:
OK OK
Verzija za printanje Poalji prijatelju
Muharem Bazdulj
Patriotizam: Zajedno sa Ivanom Lovrenoviem, Rije elegija potie od starogrkog elegion to Ivom Komiem, znai distih. Elegija je, po Klaiu, kod starih Grka i Ivanom Kordiem Rimljana bila svaka pjesma napisana u distisima, te Miljenkom a danas se taj termin koristi za lirsku pjesmu Jergoviem i Stoji proetu tunim raspoloenjem. Aleksandar je potpisao uveno Sergejevi Pukin ima pjesmu pod nazivom otvoreno pismo Elegija, a njezini stihovi kao da saimaju sutinu Franji Tumanu u eleginog poetskog ozraja: Ludo veselje mojih kojem se ova mladih ljeta/kao mamurluk sad mi samo smeta/al skupina pisaca i kao vino tuga davnog plaa, u mojoj dui biva sve intelektualaca jo Mile Stoji to jaa uoi rata u Bosni i Hercegovini usprotivila idejama Kad je pak rije o progonstvu i poeziji, nemogue je ne sjetiti se Ovidija i njegovih Epistulae ex Ponto napisanih u izgnanstvu sa obala Crnog mora o podjeli nae (kako i sam naslov veli - Pont, naime, oznaava more u koje se uliva zemlje Dunav i zemlje oko tog mora).
Ocjenite tekst Poezija Mile Stojia zauzima istaknuto mjesto u suvremenoj bosanskohercegovakoj knjievnosti. Dominantna osjeanja u njegovoj -1 lirici su al i nostalgija, a naslov ovog reprezentativnog izbora iz Upii ocjenu njegove poezije ih efektno saima. U svojim najboljim pjesmama Stoji Prosjena ocjena: vjeto preplie poeziju i svojevrstan angaman 3.14 Broj glasova: 7
Dragaina-Sarajevo-Be Frazu Ex Ponto proslavio je u junoslavenskim jezicima Ivo Andri uzevi je za naslov svoje prve knjige. U naslovu izbora poezije Mile Stojia odjekuje, dakle, eho alosti i izgnanstva, makar je mjesto Stojievog egzila uzvodnije uz Dunav. Mile Stoji je roen dvadeset i etvrtog januara 1955. godine u mjestu Dragaina u zapadnoj Hercegovini. Od studentskih dana, meutim, njegov je ivot prvenstveno vezan za Sarajevo. Do rata su u Sarajevu po pravilu izlazila prva izdanja svih Stojievih knjiga, u Sarajevu se Stoji u mnogim redakcijama bavio novinarskim i urednikim radom.
file:///F|/mile stoji/default.asp.htm[21.4.2012 18:30:27]
Od dnevnika Osloboenje pa do razliitih kulturnih asopisa i izdavakih kua Stoji je bio iznimno aktivan u takozvanom knjievnom ivotu. Od samih njegovih knjievnih poetaka Stojiu je polazilo za rukom paralelno razvijati svoj poetski dar te stvarati novinarsku i uredniku karijeru. U petnaest prijeratnih godina Stoji je objavio sljedee pjesnike knjige: Lijer, jezik praine, Umjetnost tame, Zemna svjetlost, Olovni jastuk, Junost. Ne treba, meutim, zaboraviti ni Stojiev esejistiki i antologiarski rad. Zajedno sa Ivanom Lovrenoviem, Ivom Komiem, Ivanom Kordiem te Miljenkom Jergoviem i Stoji je potpisao uveno otvoreno pismo Franji Tumanu u kojem se ova skupina pisaca i intelektualaca jo uoi rata u Bosni i Hercegovini usprotivila idejama o podjeli nae zemlje. Poetkom rata Stoji odlazi u Be. Prisustvo rata vidljivo je ve i u naslovu njegove zbirke pjesama iz 1994. godine: Libreto za sviralu i strojnicu. Neposredno nakon rata izlazi i Stojieva ponajbolja prozna knjiga - Jutro u Pompejima, a u ovim godinama Stojieva poezija dosee neku dotad neznanu gorku zaokruenost. Iz naslova kakvi su Nakon sudnjeg dana, Maarsko more, Zaboravite nas, vidljiva je svojevrsna melanholina rezignacija. Sve ovo vrijeme Stoji je aktivan i u novinarstvu, a njegova kolumna o rijeima jedna je od najdugovjenijih na ovim prostorima. Ona je nadivjela novinu u kojoj je zaeta (zagrebaki Tjednik), upravo u Danima postoji neprekidno ve nekoliko godina, a osim to je na maternjem jeziku ukoriena dva puta doivjela je i neka inostrana i prevedena uknjiena izdanja. Stojievu autorsku plodnost potvruje ak nekoliko njegovih knjiga koje su se ove jeseni paralelno pojavile, a ljubitelje njegove poezije ponajvie e vjerovatno interesirati njegove najnovije pjesme. Nedavno je crnogorski asopis Ars objavio izbor pjesama iz budue zbirke Veera bez politike, a iz njih je jasno da je Stoji u dobroj pjesnikoj formi. "Takav poetak svi smo oekivali, ali nas je iznenadio/ Sa brda je prvo gaan teve odailja na humu" - tako poinje pjesma Put preko Kreeva ija je narativna struktura uz svojevrsnu dokumentarnost paradigmatina, reklo bi se, za "novog" Stojia. Memorija Usprkos naslovu koji je dao jednoj svojoj knjizi (Zaboravite nas), Mile Stoji je ipak pjesnik uspomena. ("Mile Stoji je pjesnik koji ne dozvoljava zaborav" - zapisao je nedavno Janusz Drzewucki.) U njegovim stihovima kombiniraju se povijesno pamenje i spomenar pojedinca, a sve zarad nepristajanja na nametnuti zaborav. Njegovo je djelo elegini podsjetnik na sveopu prolaznost kojoj se suprotstavlja jedino krhkost pamenja.
U svojim najboljim pjesmama poput one o Nikoli Tesli ili u ciklusu pjesama o sarajevskim grobljima Stoji se potvruje kao suptilan lirik koji je u stanju skovati snane simboline stihove spretno uklopljene u eleginu poetsku naraciju. Insistiranje na memoriji kod Stojia je neodvojivo od nostalgije. Stojieva nostalgija nije, meutim, jeftini vapaj za zlatnim dobom, ne, rije je o mnogo sloenijem osjeanju u kojem se stapaju bolne uspomene i zapameni uici, osjeanju to zdruuje snove i sudbine, snove to su iznevjerili sami sebi i nedoivljene sudbine. Ne sastoji se Stojieva nostalgija od trivijalija iz zajednike bolje prolosti niti ex-yu sentimentalnog vaspitanja, nije to jo jedna verzija historijske itanke odnosno Leksikona Yu mitologije. Naprotiv, u sri Stojieve nostalgije uvijek postoji svijest o kataklizmi, uvijek u pozadini jei upozorenje da je taj svijet kojega se autor melankolino i nostalgino prisjea skonao u apokalipsi. Pozicija groteskne djelatnosti Mile Stoji je svjestan injenice da je pjesma nemona i uzaludna kad je rije o poslovinom mijenjanju svijeta, a ipak u svojoj poeziji ne bjei ni od politikih valera i svojevrsnog angamana. Sanjin Sorel je u jednom eseju lijepo ukazao na ovo svojstvo Stojieve poezije: "Mile Stoji ukazuje na jednu nemogunost, na jednu, mislilo se prolu, Adornovu misao o nemogunosti pisanja poezije nakon Auschwitza, a koja se, naalost, u svoj svojoj strahoti ponovo obistinila. Pisanje poezije u vremenu kad se jedinim pragmatinim poslom inilo pisanje osmrtnica u poziciji je groteskne djelatnosti." Stoji je svjestan grotesknosti te poezije i zbog toga se njegove ratne pjesme - kako kae Sorel - ne odlikuju pretjeranom brigom za poetike okvire. Upravo je pojava ove programske "nebrige" najizrazitija razlika izmeu dvije poetske faze Stojieve, nazovimo ih provizorno "prijeratna" i "ratno-poratna": razumijevanje uzaludnosti pjesnike rabote vodi Stojia ka naglaenijem isticanju poruke, te ka manjoj brizi za nain na koji se poruka saopava. Stojiu, meutim, ipak polazi za rukom da i kad je angairan ostane na prepoznatljivom terenu poezije. Jednostavno reeno: iako transparentnije nego ranije, njegove pjesme nisu manje pjesme. Prognane elegije reprezentativan su izbor iz dosadanjeg Stojievog pjesnikog opusa, neka vrsta male antologije najistaknutijih Stojievih stihova. Rije je, dakle, o djelu to u malom predstavlja jednog od nezaobilaznih aktera suvremene bosanskohercegovake poezije, pjesnika za kojeg je Veselko Tenera jo prije etvrt stoljea kazao da treba upamtiti njegovo ime. Onima koji Stojia poznaju samo kao novinara ove su pjesme najbolji i najkrai put u njegov pjesniki svijet.
Mile Stoji, pjesnik i (novinski) pisac: Ja sam onaj odisejski Nitko
Forum Nogomet Chat Srednja Bosna Iseljenitvo EX YU Politika Povijest Oglaavajte se Kontakt Pajdai ABCportal Artinfo.ba Grude Online irokiBrig Livno Online IN - Imotske Novine HercegovinaLive Ljubuki portal Posavski Obzor Posuje Online JabukaTV Ljubuski Info BItno.ba Glas Jajca Vitez.info SredinjaBosna.com Trai IN ENGLISH
Mile Stoji, pjesnik i (novinski) pisac: Ja sam onaj odisejski Nitko Kultura etvrtak, 11 Prosinac 2008 05:56 Mile Stoji - po roenju Hercegovac, a Sarajlija po Sport Zanimljivosti izboru mjesta ivljenja - jedan je od najveih ivuih pjesnika koji piu na hrvatskome jeziku. Iza njega su iroki i Igokea i Terapija brojne objavljene pjesnike zbirke, knjige eseja, tisue dalje bez seksom i tisue novinskih tekstova i gotovo sve pjesnike poraza nagrade koje su se mogle dobiti na ovim prostorima. Messi dva puta Bit e to lo s bijele toke i film o Steve Pie Ivica IKI Iniesta odveli Jobs-u Kolumne Moj prijatelj Laszlo Vegel je u jednom davnom tekstu napisao da KUSTURICA: PISMO upueno je cijela naa mladost bila tek jedan neuspjeli eksperiment. Ali mi SARAJEVU smo svi proivjeli po tri ivota. I godine koje dolaze ne mogu mi, da citiram Borisa Marunu, donijeti nita to ve nisam ivio, nita OHR ili EU to ve nisam umro..., kae Stoji. O ratu kao paravanu: - ivio sam vie od desetljea svog ivota u egzilu, u jednoj ureenoj i nama bliskoj europskoj zemlji, pa su mi stvari moda malo bistrije nego onima koji su ostali. Domovinski rat je, kao to vidimo, bio jedan paravan za pohlepu, dimna zavjesa, jedni su davali sinove, a drugi dobivali tvornice i hotele. I o tome se nema
file:///F|/mile stoji/index.php.htm[21.4.2012 18:30:28]
Aleja peksinluka Za njih su to sve vukojebine Sanjao sam
to vie rei. Socijalizam je per definitionem altruistian, dok je kapitalizam egoistian, ali egoizam je uvijek jai, pa prema tome i uspjeniji, tako je to u ljudskoj naravi. U nas je filozofija neoliberalizma uronjena u jednu tronu socijalistiku dravnu strukturu, koja curi po svim avovima. Ne moe se bogatstvo zaraditi na varanju drave, a onda najednom traiti da te drava zatiti. Pokojni Maruna mi je jednom u ali rekao da u Hrvatskoj drava titi samo gangstere i kurve. Ne moe se biti u dosluhu s mafijom, a uditi se kad joj postane rtva. O pustoj Bosni: - Vidite ovo kod vas s Pukaniem, ili ubojstvo ove nesretne Hodakove keri... Pa sjetimo se samo kad je ubijena obitelj Zec, ubio ju je istaknuti domoljub, tada hvaljen kao nekakav medijski Rambo, nije se politika ni javnost ba na to puno osvrtala, govorilo se rat je, Srbi su agresori itd. Ali kakve veze sa svim tim imaju nevino ubijena djeca, na pravdi boga pokoene obitelji? Sad kad je zapucalo po nacionalnoj eliti, zapomae se na sve talambase. U Bosni je situacija moda ak malo i bolja, unato divovskom kriminalu, jer ovdje stvar u rukama ipak dre stranci, protektori, europski policajci. Dodik u svakom svom intervjuu trai da ode visoki meunarodni predstavnik, a svakom svojim gestom dokazuje da on tu mora ostati vjeno. Bosna je ve sad pusta, gotovo sve lijepo i pametno i poteno iz nje bjei, ili je ve otilo. Ja sam se vratio. O povratku u svoj jezik: - Ja sam u Beu dvanaest godina radio na Univerzitetu i moda bih tamo i doivotno ostao, jer sam imao kakvu-takvu materijalnu sigurnost. Ali nervirala me pomalo ta pozicija polu-egzilanta, ovjeka ni tamo-ni ovamo. Granice moga jezika su granice moga svijeta, rekao je Wittgenstein, a ja nisam u etrdesetim imao snage toliko nauiti njemaki da bih na njemu mogao pisati. Uostalom, mislim da se nikad strani jezik ne moe nauiti bez odreene genetske mutacije, kako bi to rekao Ki. A s druge strane, moja supruga, koja je glumica, radila je u njemakogovornom teatru, i suoavala se s istim i jo veim problemima. Njena odluka da se vrati bila je za mene presudna. Svaki se dan bar po jednom zapitam jesam li uradio loe za sebe to sam se vratio, a onda ponosno zakljuim da nisam. Moda tu ima nekog mazohizma, ne znam. Mene u Sarajevu doivljavaju kao Hrvata, u Zagrebu kao Bosanca, a u Beu kao Jugoslavena, a ja sve to i jesam, ali niemu tome u potpunosti ne pripadam. Ja sam onaj odisejski Nitko. O nemjestu i nevremenu: - Sarajevo je grad u kome se meni dogodilo sve to se jednom ovjeku moe dogoditi - tu sam zavrio kolu, zaljubio se, zasnovao obitelj, zaposlio se. Tu sam objavio svoju prvu knjigu i mnoge nakon toga, tu sam upoznao mnoge sadanje i bive prijatelje, ljubio neke najljepe ene. Ja nisam vezan ni za jedan grad, meni je u Beu moda bilo ljepe, u Berlinu mi je najljepe, ali nisam najsigurniji da sam ja njima tamo ba i potreban. Ovakvih kao ja oni imaju da ih mogu lopatom zgrtati. Kao to nisam neophodan ni Zagrebu, imaju oni tamo dosta bosanskohercegovakih pisaca Hrvata i nemam dojam da su neto presretni zbog toga. Svaki ovjek ima tu nesreu da negdje mora biti roen, govorio je Andri,
a ja sam roen u nemjestu i u nevrijeme, tako da se ponekad upitam kako je mogue da sam jo uope iv. Ja i u Sarajevu spadam u neku marginu, za hrvatske ljude na vlasti sam persona non grata, jer znaju da uglavnom ne odobravam njihovu politiku, za pojedine bonjake faktore ili sam prepredeni Latin, ili onaj koji se stalno neto buni i zakera, nezadovoljan je stalno Sarajevom, a dopustili smo mu da ivi u njemu... O Hercegovini, smrti i Sabaotovoj milosti: - Hercegovina je samo neko sjeanje, neki arhetip. To je moja literarna tema, neki Macondo, i tamo sam esto svraao dok su mi roditelji bili ivi. To je slika oca, gastarbajtera koji radi po njemakim gradilitima da bi fakultetski obrazovao troje svoje djece, slika majke koja nas je nauila da budemo blagi i ne osuujemo ni svoje dumane, a otila je kad nam je svima bila najpotrebnija. Kaem, otkad su oni umrli rijetko odem onamo. Hercegovci koje je Zagreb proglaavao herojima nikad nisu bili cijenjeni u mom zaviaju, ako je itko za njih i znao. Moji Hercegovci su Branko Mikuli, Matia Mlinarevi, Mak Dizdar, Ivan Krndelj, Zlatko Ugljen, anti, Gabrijel Jurki, Ilija Jakovljevi, A. B. imi... Ne mislim esto o smrti, pokuavam ivjeti kao slobodan ovjek. Iako praktino nisam religiozan, ponekad pomislim da sam uvrijedio brata, ovjeka, da sam bio strog prema neijoj vrlini, da sam bio ohol prema neijoj patnji. Ne zamiljam Boga kao strogoga suca, nego kao Bie koje prata. Rei u mu: Gospode, zna i sam kako je teko i zaguljeno bilo Mili ivjeti u ovom vremenu i prostoru koji si mu dodijelio, u ovom tvome krvavom bestijariju, i vjerujem da e mi se Sabaot smilovati. O hladnom svjetlu Bea: - U Beu sam proveo svoje najtee godine, ali je narav nostalgije takva da e one po svoj prilici biti najljepe u mom ivotu. Knjiga Via Vienna stoga mi je intimno jedna od najdraih mojih knjiga. Be me spasio od tadanjeg opeg sumraka i obasjao makar hladnim svjetlom, jer sam na miru mogao pisati, a da me nitko nee zbog tog ubiti. Poetkom rata bio sam nekoliko mjeseci u Zagrebu, gdje sam se osjeao kao stranac meu svojima, a to je najgori osjeaj. U Beu sam bio totalni stranac, predavao sam hrvatsku i srpsku knjievnost na Univerzi, a taj grad me fascinirao svojom oholom ljepotom, koju sam zavolio, tamo sam objavio i nekoliko knjiga. Prouavao sam staru knjievnost Monarhije, arhitekturu, stalno visio u kazalitu, otkrio mnoge tajne, ali i prozreo neke nae tradicionalne zablude, o emu piem u toj knjizi. O pisanju i nostalgiji, ili o pisanju o nostalgiji: - O meni su pisali ovo i ono, ali u vremenima pomuenim, knjievnost ima ipak neku zadau pamenja. Ja nemam iluziju da moje ili vae pisanje mogu to bitno promijeniti u svijetu, ali da bar ne dopustimo zlikovcima da nakon zlodjela na miru uivaju. Gottfried Benn je napisao da nakon rata nevini ljudi na svoja plea primaju grijehe zloinaca. A to se tie moje knjievnosti, od svih definicija najdraa mi je ona Charlesa Olsona da je moderna umjetnost samo borba za golo preivljenje... Iako uzaludno, nae pisanje ponekad ipak pomae ljudima da malo razbistre misli, jer puno se toga srui na lea tzv. malog ovjeka. A pisanje u novinama je za mene imperativ, jer novine su jedini medij koji dopire do ljudi u polupismenim dravama kakve su nae. Imao sam Pravila ponaanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer
povremeno nevolja kakve su anonimne telefonske prijetnje ili mejlovi, ali ni blizu toliko kao moji prijatelji Viktor Ivani ili Petar Lukovi, koje smatram idealnim novinarima i piscima. Jer ja nisam toliko talentiran ni hrabar kao oni. Ako me pitate o nostalgiji, ona je danas kao poast u svim postsocijalistikim zemljama, u Njemakoj to zovu ostalgija, enja za istonim socijalistikim drutvima. Cijela istona Njemaka ali za onim sustavom, za koga je jugoslavensko samoupravljanje bilo Amerika. Kod mene to i nije nekakav al za mladou, koliko potreba da kaem da mi ni u onoj mranoj zemlji ipak nismo bili kreteni, kako to neki danas ele rei.
blog comments powered by Disqus back to top <
>
file:///F|/mile stoji/izdvojeno-kritike-opsirnije.php.htm[21.4.2012 18:30:29]
MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske
Languages
B/H/S ENG
Search
Poetna Izdanja Izdvojeno Distribucija Aktuelnosti O Sveskama Kontakt Galerije U Pripremi Novi Broj Specijalna Izdanja Arhiva Sinan Gudevi
MEINUNGSMACHER MILE STOJI

Sarajevske Sveske br. 03
Ne umijem kazati rata, no bilo mi je milo kad me je Marko Veovi, aprila 2002. zamolio da za Sarajevske sveske "vodim malo dnevnik". Eto, rekao sam sebi, sad malo ispii ova svoja putovanja po Italiji, ima zgodnih stvari u tim putovanjima, putopis kao dnevnik, to moe biti zanimljivo i drugima, pa i tebi samome. Na primjer, Napoli tavori ve treu godinu u drugoj ligi, a ima i po 60. 000 gledalaca na svojim utakmicama, opii kakve su te utakmice i ti gledaoci. Pa malo Salerna, malo Pistoje, malo Amalfija i eto ti etrdeset stranica. I taman krenem da zapisujem, kad se sve naopai. Ovo to dajem na objavljivanje posve je drugo od onoga to sam mislio da e taj dnevnik biti. 2. maj 2002. Drutvo se skupilo u Pistoji, na pjesniki susret, nazvan po stihu Marine Cvetajeve: Il cammino delle comete. Iz Ekvadora je stigao Jorge Enrique Adoum, iz Sjedinjenih Drava Lance Henson, iz Brazila Ldo Ivo, iz Portugala Ivo Machado, iz Britanije Vivienne Vermes, iz Francuske Chistiane Veschambre, iz panije ileanka Carmen Yaez, iz Rima panac Juan Vicente Piqueras, iz Ljubljane Toma alamun, iz Trevisa Paolo Ruffilli, iz same Pistoje je Giacomo Trinci. Nije doao Tadeusz Rewicz iz Krakowa, razbolio se, a Izet Sarajli nije mogao doi, jer je infarkt koji je imao prije tri sedmice uinio da mu ljekari zabrane svako putovanje. U deset uvee, usred veere, muziar Maurizio Carbone predlae e da popijemo jednu grappu za Izeta. Ispijamo je, poneko zatrai jo jednu, oponaajui Izetov nain naruivanja: "Per me una grappa, ma doppia"! U jedan po ponoi izlazimo iz restorana i na trgu ispred jedinstvene 'zebraste' crkve San Giovanni Fuoricivitas, te ulicom Panciatichi u kojoj je na hotel "Leon Bianco" skoro svako oponaa neku Izetovu vragoliju ili namorstvo. Razilazimo se po sobama. Mene je zapala petica na prvom spratu. U njoj je prolog novembra, na prvom susretu, sjeam se, bio Izet, ja sam bio u sedmici, a na drugom spratu je bio Josip Osti. 3. maj 2002. Sedam je ujutru, pada kia, ne trijezni se nebo. Moram vozom u Pizu. Od podne do pet je u Toscani trajk eljezniara, te sam uranio. Pisa, sa eljeznike stanice, pod irokim kiobranom, idem pjeice preko Arna
file:///F|/mile stoji/meinungsmacher-mile-stojic.htm[21.4.2012 18:30:30]
prema Campo dei Miracoli. Svraam u konzorcij ICoN, (Italian Cultur on the Net), jedan od najudnijih univerziteta u dananjem svijetu. Ima ve osam mjeseci kako sam 'u jarmu' toga sveuilita, u eksperimetalnom studiju talijanske kulture i jezika preko interneta. Tri velike prostorije ispunjene kompjuterima, tridesetak mlaih ljudi sjedi za njima, glave sa tastatura ne diu. Alo, jeste li ljudi ili tastature, pitam ih. Ja sam ekran, veli jedna gospoica, ja modulo, veli druga. Ulazi direktor, hajde, velim mu, da se i rukujemo ovim kaipstima kad njima svaki dan jedni na druge klikamo miem. Ne, nego emo cijelom akom, dok nam nisu zakrljale. Pola sata ale i evo me na Campo dei Miracoli. Grozdovi pokislih turista, desetine ih pozira ispred Kosoga tornja, mnogi ispruili svoju ruku koju e fotograf tako usnimiti da na slici ispadne kao da podupire slavni cilindar Bonanna i Giovannija di Simonea. Baptisterij, grupe studenata, jednoj profesor pria o novom jeziku romanike umjetnosti, druga studira etiri etvrtasta pilastra i osam oblih stupova, trea statiku ulogu tankih stupova to podupiru loe i vanost lunih galerija koje izgledaju kao da nemaju ni poetka ni kraja. Jedinstvena Cattedrale di Pisa, "hram od mramora sjajna" djelo Buschetovo, koja genijalna graevina, kakva je sila bila ta Pisa! Slavna Porta di San Ranieri Bonannova, pa Pergamo Giovannija Pisana, sve je to ovoga popodneva opet predamnom. Kroz glavu mi odzvanja Petrarkin 35. sonet Solo et pensoso, i pi deserti campi, ko zna otkuda mi je doao sada. etiri po podne, idem da, prije no krenem eljeznici, jo jednom pogledam crkvu s june strane, kad se nebo opet provali. Vjetar mi polomi ice na kiobranu, pred hosterijama svuda guve, pred vratima sila svijeta trai da ue, ako se zaustavim pokisoh kao mrav. Uspijevam stii do Piazza Cavalotti, noge su mi ve mokre kao u planinskog pastira, ulazim u internet bar "Pl@net" na broju 3-4, unutra nikoga sem gospoe za barom. Daje mi espresso i karticu za kompjuter. Kadli imam ta proitati! Dvije poruke, jedna od Alessandra Iovinellija iz Rima, druga od moje Sanje iz Zagreba: umro Kiko! Od srca. Jue oko sedam popodne. Gospoa za barom, vidjevi, valjda, da me je neto debelo iz ekrana pogodilo, odmah donosi au vode i pita moe li mi kako pomoi. Molim je da mi dopusti da telefoniram. Zovem Sergia Iagullija u Pistoju. Sergio, umro nam Izet. Gospoa se prekrsti, stavi mi ruku na rame i cijelo joj se lice nekako izbora. Noooooooo!, zajeca Sergio. S, caro Sergio. I nemojte po mene dolaziti, za sat prestaje trajk, dok vi doete ovamo, ja u biti na pola puta za tamo. Pljuti kia, i iz neba i iz zemlje. Pred onim kompjuterom ispijam jo koji espresso, drma mi se u glavi. Gospoa nee da naplati ni telefon ni kafe ni internet. Iz torbe vadim i poklanjam joj Qualcuno ha suonato. Ona mrda ustima ponad korica: Idzet Sarajlik. Je li on taj koji je umro? Jeste, dobra gospoo, on je taj. Uvee, u Sala Gramsci uz samostan Svetog Franje, pred pet stotina dua, izlazi Sergio i poinje: "Dragi Pistojezi, danas popodne stigla nam je vijest da nas je sino u Sarajevu napustio onaj koga ste jesenas sluali u svome gradu i koji je i veeras trebalo da bude ovdje s nama, no nije mogao doi: na dragi Izet Sarajli. Umjesto njega, evo, da ujemo, njegove stihove s jednog od naih video zapisa". Kad se na platnu, u dnu pozornice, pojavi Izetova sijeda glava, itava dvorana ustane i prolomi se straan pljesak. To je navada italijanska: aplauz za mrtvoga. Toma alamun koji sjedi do mene, nagne se i veli mi: "Nevjerovatni su." Svi smo potpuno izgubljeni. Juan Vicente Piqueras plae, pristiu iz Bologne Alberto Masala i Fabiola Ledda, uli vijest na radiju, javlja se Eloy Santos iz Rima, zove Luis Seplveda iz panije, nekadanji sekretar Che Guevarrin Jorge Adoum bjei u hotel i zatvara se u sobu, Carmen Yaez je van sebe. Sino, im smo se sreli, predao sam joj kuvertu koju mi je za nju Izet poslao iz Sarajeva: kad je otvori u njemu bjee plakat za sarajevsku predstavu komada njenoga mua Seplvede Kako je maak nauio galebicu da leti. Spoznajemo da je ve u to doba Izet bio izdahnuo i da je grappa koju smo u njegovo zdravlje ispili bila prva grappa bez njega. I da je ono sve imitarenje Kikovih tikova i namorija bilo posmrtno. I da je ona kuverta s plakatom bila posljednja njegova kuverta za nas. Niko ne kree na spavanje, ko da zaspi. U etiri ujutru, u nekom baru, Juan Vicente ili neko drugi, pone Izetovu najdrau pjesmu, napolitansku Luna rossa. Kad doe ono Mille tazze 'e caf me so' bevuto, svi briznemo u pla. To je mjesto bilo Kiku najdrae. O koliko smo puta samo u Sergiovu Volvu putali CD Caetana Velosa i pjevali tu dragu strofu! Jedne noi, prije dvije godine, putujui iz Parme za Salerno, pjevali smo od jedan po ponoi, kad smo krenuli, pa do u jutro, u osam, kad smo se zaustavili ispred dragog hotela "Plaza" u Salernu. Pa barem petnaest puta je Kiko, meraklijski i nezasit pjesme kakav je bio, doviknuo: "A sad hajmo ovo: E 'a luna rossa me parla 'e te/io le domando si aspiette a mme,/e me risponne: 'Si 'o vvu sap/Ca' nun ce sta nisciuna!'" Bio je bio udesno muzikalan: leale su mu talijanske, eke i ruske pjesme. Od bosanskih najradije je pjevao Kad ja pojdo' na Bentbau. 5. maj 2002. U jutro, u pola osam, ispred hotela sjedam u alamunov auto, pravac Ljubljana. Toma vozi nenametljivo i lako, razgovaramo o Bugarskoj, o Americi, o junoslavenskom kulturnom prostoru, ali se svaki as vraamo
na Izeta. Ve u jedan po podne smo u Ljubljani. Toma me prati do pred voz, u kupeu nikoga, ni u oba susjedna. Cijeli je vagon prazan. Do Zagreba niti ko sa mnom niti ja s kim ijedne progovorih. Kod kue me pita moja kerkica Alja: "A tata, a je li bar ona vrana o kojoj mi je Kiko priao u Starom Gradu jo iva?" Vrana je bila pripitomljena i ivjela je s Kikovom tetkom Zejnom u Mostaru. Tetka je u svojim udovikim danima pticu nauila da pije kafu, i ak da progovori nekoliko rijei. Tako bi ta vrana, kad bi, prihvativi kandama naslon stolice postavljene uz rub stola, posrkala kljunom kahvu iz fildana, uvijek rekla: "Dobra!". Alja se nije mogla nasluati te prie. A Kiko nikada nije odbio njen zahtjev da joj pria o vrani koja kahvenie s tetkom Zejnom i da joj, ("Ali, Kiko, ba kao vrana!"), izgovori ono "do-bra". 7. maj 2002. U sedam ujutru dolazi Zlatko Dizdarevi. Sjedamo u auto, uspomene na Kika, na Italiju, na septembarski susret u planinama iznad grada s gramatikim lanom u imenu, L'Aquila, na koji Kiko nije mogao doi. "I bolje to nije doao", kae Zlatko, "zamisli Kike u onom restoranu u mjestu Ocre, veera pod Mussolinijevom slikom, a Mussolini mu ubio Eu!" Jeste to bilo tako: poveli nas, bio je tu jo i Petar Lukovi, poslije razgovora i itanja, na veeru u restoran, u to mjesto Ocre: lijepo, planina, sve pristojno, ne zna je li vie "cortegiano" ili "galateo", svi pitaju pa kako da Sarajli nije doao, mi odgovaramo kako se ne osjea neto dobro, i stvarno se nije dobro osjeao Kiko, veeramo, naruimo kafe, kad iza naih lea, na zidu, gore pod stropom - uramljen Duce! Zgledamo se, Pero u mene, ja u Zlatka, prijatelji Italijani ogoreni, ko li nam izabra ovaj restoran, no nam ga je dockan, veerasmo mi i kafu pod slikom Mussolinijevom popismo. Emir, tihi i "neprimjetno munjeviti" voza bosanske ambasade u Zagrebu, za tri sata i trideset i pet minuta iz Zagreba dovodi nas pred Narodno pozorite u Sarajevu. Komemoracija, govore Juraj Martinovi, Zdenko Lei, Boo Mati, Gradimir Gojer, Vehid ehi i Marko Veovi. Dvorana puna, svi obueni sveano, na galerijama se stoji. Prilazi mi Slavko anti i veli da u na groblju govoriti poslije gradonaelnika, a prije Vlatka Doleeka. Ja, Slavko, ne mogu govoriti, mnogo sam ti alostan, nisam ni znao da ste me uvrstili u govornike, nisam ni pripremio nita. Mislio sam, veli, da su te ve obavijestili o tome. Niti me je ko obavijestio niti sam ikako spreman da na grobu Izetovu govorim. Prije pola godine ukopao sam majku, jedva sam preivio taj dan, a danas, kad mi Kika budu kraj Mikice poloili, trae da jo na grobu govorim. Drim se dobro dok govore gradonaelnik Hamamdi i Vlatko Doleek. Ali kad glumica Vesna Mai krene s Kikovim stihovima Kako e Sarajevo bez mene, posve potonem u pla. Nepoznat jedan ovjek, sav zarastao u bradu, prie mi, zagrli me lijevom rukom i apne: "Mi Vas mnogo volimo". Ta me rije toliko presjee, da mi odnese pla kao rukom. Poslije govori Josip Pejakovi, opet sam dobar. Na nebu ni Sunca ni Mjeseca, nekakva oblaina i sparina, odnekud mi prie Tamara, veli, idemo sad malo kui, do kue ne znam kako smo doli, u kuu ulazim zajedno s Nenadom Velikoviem, tamo ve puno ljudi, u sobi Izetovoj upoznajem ve legendarne suprunike Hrz, Dietera i Lotte, stigli iz Mnchena. "Evo", veli Dieter, "trebalo je da ga ukopamo, pa da se upoznamo". S Dieterom sam se nekoliko puta samo uo telefonom, za vrijeme rata. Kiko ga je bezmjerno volio i slavio njegovu vjernost i iskrenost. Tamara nam pokazuje kadu u kojoj je nala Kika, kad se vratila iz etnje. Ostavila ga je bila s troje Poljaka, jednom prevoditeljicom i dvojicom novinara, i izila s Vladimirom u etnju. Po svoj prilici se bio nagnuo da opere ruke nad kadom, te kad je poao da pusti vodu iz slavine, pogodilo ga je, i sruio se u suhu kadu. Uz njega nije bilo nikoga, jer su gosti iz Poljske ranije zavrili posjetu i otili. 12. maja 2002. Zove me nekoliko ljudi i svaki pita jesam li proitao ta o Izetovoj smrti pie, svaki opet veli, "u onim tvojim Danima". Svi su ogoreni na list koji su smatrali za pristojan, a oni stroiji za manje nepristojan meu drugim listovima u dananjoj Bosni i Hercegovini. Kako nisi, veli mi G., to ti je objavljeno jo u etvrtak, da ne zakasni na Dan pobjede nad faizmom. Odem na internet i vidim: Dani broj 256, s datumom 10. maj 2002, na naslovnici ama ni slova o Izetovoj smrti, trljam oi, ama nema nita, onda stignem do strane 13, do rubrike "Fokus", a u ovoj, u podrubrici "Linost u fokusu", naem ovo: IZET SARAJLI Iako se ova rubrika uglavnom bavi ivima, ovaj put namjerno inimo iznimku - posveujemo je ovjeku koji je umro. Djelo Izeta Sarajlia (1930-2002), naime, ivjet e dugo poslije njegove fizike smrti, njegov duh e se javljati kroz stihove koji su otisnuti ne samo u kolskim itankama ve i u pamenju generacija. "Sad bi bili oevi, sad ih vie nema", rijei su antologijske pjesme posveene Sarajlievoj generaciji, nastradaloj u Drugom svjetskom ratu, ali ti stihovi i danas zvone kao memento za drugu generaciju, generaciju sinova, iju je smrt autor takoer bolno doivljavao u svojim poznim godinama. Stihovi su vraija rabota - esto
nadmae i vrijeme i osobu samoga svoga tvorca. Izet Sarajli ponikao je u prvoj poslijeratnoj generaciji bosanskih literata, inspiriranoj idejama komunistikoga internacionalizma i socijalistike revolucije. Pjevalo se tad po ruskome obrascu - iroka slavenska dua opijala se, prema obrascima Makarenka i Todora Pavlova, vjenim ekstazama, slavei pobjedu Velike Ideje, u sjenci koje e sam Staljin pobiti preko deset milijuna nedunih ljudi. Meutim, mrana suma, nalije toga staljinskog zanosa, nije smetala mnogim znaajnim pjesnicima - Aragon i Neruda, primjerice, nastavili su pjevati ode staljinskome komunizmu i nakon otkria krvavih gulaga, kao da se nita nije dogodilo. Slino je bilo i sa Sarajliem - i nakon Titova raskola sa Staljinom Sarajli je nastavio marirati u ritmu Majakovskoga: lijeva, lijeva lijeva. Poetkom ezdesetih doivio je prve neprijatnosti s politikom. "Antistaljinistiki staljinizam" nije bio oduevljen njegovim stalnim isticanjem bezgranine ljubavi prema Sovjetima, niti njegovim jesenjinovskim nadahnuima, pa je pjesnik bio javno ukoren od svojih dojueranjih drugova - revolucionara. Voleti Rusiju pametno nije, to poznato je ak i cvrku. Ako elite stii do penzije, radije volite Staru Grku, bio je Sarajliev rezignirani odgovor generaciji, ali ekstaze su se nastavljale. Ostao je Jugoslaven - ekavac i u vremenima kad je bilo jasno da e tako zamiljeno jugoslavenstvo doi glave upravo njegovu narodu. Zbog ljubavi prema Rusiji bio je naroito omiljen meu srpskim nacionalistikim piscima, koji su ga slavili kao nestora. On je tu ljubav uzvraao netedimice, posveujui stihove Rajku Petrovu Nogi, Radovanu Karadiu, Nikoli Koljeviu, Slavku Leovcu, ni ne slutei da e mu ti oboavani subjekti pod kraj ivota tu ljubav uzvratiti granatama i kurumima. Jedan od tih "pjesnikih" hitaca ranit e ostarjelog i osamljenog pjesnika usred grada za koji je ponekad anegdotalno tvrdio da se zove po njemu. Pjesme koje je pisao tokom agresije na Bosnu izraavale su duboko razoarenje religijom iji je cijelog ivota bio fanatini vjernik. U brojnim izjavama i intervjuima nakon rata bio je prilino dezorijentiran - ekstaze su prole, ostale su ruevine. Ljepota je ostala u pjesmama. Grmio je protiv nacionalista, alio za starim i prolim, ruio suvremene medije, podsjeajui na vremena u kojima su pjesnici izlazili na naslovnicama novina. Bio je najprevoeniji jugoslavenski pjesnik, slavljen manje od kritike nego od publike, pred kojom je satima recitirao, spominjui esto svoje milijunske tirae u bivim socijalistikim zemljama. Ostale su samo himere. Ostali su, zapravo, tek Bonjaci, kojima je pripadao i Sarajevo, koje mu je po drugi put nesebino dodijelilo svoju najveu nagradu. Vrijeme e izrei definitivni sud o njegovim stihovima, no ve je sad jasno da e oni ostati kao spomenik revoluciji i ljubavi, svjedoanstvo o vremenima kolektivnog zanosa kad je izgledalo da se ta dva pojma meusobno ne iskljuuju. Pitam, preko kompjutera, Vildanu Selimbegovi, glavnu urednicu, da mi, kao svome prijatelju, pa i kao autoru nekoliko priloga, pisanih na njen poziv za list, kae zato je dopustila da takav tekst izie u listu. I piem joj je da je onaj ko je ovo sastavio ovjek vrlo pokvaren. Odgovara mi Vildana, preko kompjutera, vrlo smueno, u dvije reenice i moli me da prijateljstvo drimo podalje od novinarskih poslova. Kako, bona Vildano, ja te nita ne razumijem, boli me trbuh!? U utorak, nakon to smo ukopali Izeta, vrativi se s groblja, sjeo sam, s Feridom Durakovi, Nenadom Velikoviem i Zlatkom Dizdareviem u Inat-kuu uz Miljacku, naprama Vijenice. S nama je bila i Vildana. Svi u onoj izgubljenosti, onoj svedenosti na ono neto najmanje, na ono to samo za sebe kao da ne moe postojati pa trai drutvo, da se razgovorom uspostavi veza s moranjem da se ivi bez nekoga za koga nam se inilo da ga ne moe nestati. ta je bilo s Vildanom s utorka na srijedu, pa da ovako sramotan prilog izie u listu kojemu je glavna urednica? Ogorenje koje me zbog takvog "nekrologa" dva dana nakon ukopa pjesnika spopalo, ne prolazi me nikako, no mi se ini da se pojaava. Dvojica prijatelja, jedan iz Zagreba, jedan iz Sarajeva, vrlo oprezni ljudi, nepoznati jedan drugome, vele mi kako je autor teksta Mile Stoji, lan urednitva lista! I jednome i drugome velim da to ne moe biti. A onome iz Sarajeva jo velim da bih se ja i na svoju djecu zakleo da Mile Stoji ne moe biti autor te sastavotine. Ja da sam na tvome mjestu, veli mi, ne bih se kleo. Ja mu velim da je Stojiev tekst onaj u podrubrici "Rije u fokusu" onaj o rijei duhan, to je odmah ispod podrubrike "Linost u fokusu", a on e mi evo ovo: "Taj o duhanu i jeste i nije Stojiev, a ovaj o Izetu ti je sigurno njegov!". Veli li, pitam, velim, odogovara. "E ja velim da nije!" - "E dobro, Sinane, vidjee da jeste, pa e me zovnuti da mi to jesne". "Ma Stojia znam dvadeset i pet godina, ma nema te sile koja bi me uvjerila da je on mogao sjesti za kompjuter, sjesti, razumije li ti mene, sjesti, pa onda sastaviti takav tekst, pa ga onda, jo uvijek sjedei, sastavljena proitati, pa mu zareze udarati, i onda ga jo poslati na objavljivanje!" - "Dobro, Sinane, da si ti meni iv i zdrav". A kako moe Stoji napisati biljeku koja je od prvoga do posljednjeg sloga pusta truarija i gola la? Ni jedna jedina reenica u toj sastavotini nije istinita. to je i stilski napisana nepodnoljivo loe dodatna je
odvratnost. A na ovu dodatnu odvratnost dodatna je jo jedna: potuljena zluradost i sirovo zadovoljstvo autora to je pjesnik umro. I to sve dok sa sljemena grobnoga pjesnikova jo sipi onaj najgornji prah jer se jo za humku nije primio! Nikada od Izeta nisam uo runu rije o Stojiu. Sa Izetom sam posljednjih godina proveo dosta vremena, to na putovanjima po Italiji, to u Starom Gradu na Hvaru, to u Zagrebu, to u Sarajevu. Ne sjeam se da smo ikada Stojia u razgovor uzeli. 20. maja 2002. U broju Dana, od 17. maja, u rubrici "Reagiranja" nalazim ovo pismo itaoca Mahmuta Maia, naslovljeno "Prever sa Miljacke": Hvala vam to ste iznimno rubriku "Linost u fokusu" posvetili Izetu Kiki Sarajliu. Dva dana nakon Kikine sahrane objavili ste pomenutu rubriku. Reagovali ste vrlo blagovremeno. U rubrici-nekrologu (svjesno ili ne) zapostavljen je princip: "De mortuis nihil nisi bene" - o mrtvima samo dobro. Da bi se potovao taj princip, potrebno je preutjeti pogdjeta, da bi se jae istakla vrlina i lijepe osobine onog za koga se pie i da bi se jae naglasio nedostatak koji e se u naoj sredini pa i ire osjetiti njegovim odlaskom u nepovrat. Ja sam na komemoraciji u Narodnom pozoritu sasluao pet govornika (Zdenko Lei, Juraj Martiovi, Vehid ehi, Gradimir Gojer - oni su govorili ispred organizacija) a samo je Marko Veovi govorio u svoje ime. Na grobnom mjestu govorili su jo Muhidin Hamamdi i Vlatko Doleek. Svi su oni isticali privilegije Sarajeva da je u njemu ivio pjesnik koji je svojom poezijom obezbijedio mjesto meu velikanima i u nezaboravu. Stoga ne bih mogao prihvatiti da se spominju Noge, Koljevii, Karadii i Leovci u posmrtnoj besjedi Kiki. Jedan knjievnik ga je nazvao Prever sa Miljacke istiui da je "grad Sarajevo pjesnikov monument, dok kao lenta preko njegovih grudi ubori Miljacka kao to Sena umi u Preverovom stihu". Nikakva objanjenja vie od Vildane, nita. Dobro pamtim, a pamti i Vildana da me je uvijek, kad bi god ta vano imalo da se javi o Izetu, zvala iz Sarajeva i molila da zamolim Izeta e da pristane na razgovor za Dane ili da dade neku izjavu. I ja bih ga uvijek zovnuo i zamolio da to uini. I on bi uvijek uinio. Evo, razgovor koji je za broj 233, od 23. novembra 2001, s njime vodio Ahmed Buri (vidi na internetu: (http://www.bhdani.com/arhiva/233/intervju.shtml) tako je uprilien. Dva-tri put mi se Izet poalio kako Dani njega ne vole, kako ga povremeno znaju ucvijeliti bilo u zasebnoj biljeci, bilo da se o njega "ofrnjaju". Jedna od tih "frnjotina" je i ovaj komentar redakcijski na intervju koji je s pjesnikom vodio Zlatko Dizdarevi iz broja 159, od 16. juna 2000 (http://www.bhdani.com/arhiva/159/inter.htm) Izeta Sarajlia ili vole ili ne vole. Njegova poezija lijepi se za due konvencionalnih romantika, drugi je smatraju patetinom posvetom onim krajevima ljudskosti koji destilirani Sarajlievim rjenikom uope i ne postoje. No, nakon svih uspjeha i neuspjeha, zvjezdanih kritika i bacanja u prainu, Izet Sarajli u razgovoru sa naim suradnikom pravi hommage svome socijalistikom vremenu, i sa razoarenjem i dozom rezignacije saopava sud o nadolazeem vijeku lienom vrijednosti: to me ne zanima! Izet je ovu biljeku smatrao vrlo zlobnom: "Pogledaj samo ovaj kurziv svome: to kao da e ih neko razapeti to me objavljuju! to mi ne kau prije da e mi smjestiti, pa da ne priam udaba. Ja s njima iskreno, oni meni podmuklo" govorio bi. alio mi se i da je u jednom od brojeva Dana objavljena i biljeka o tome kako je vrhunac duha Izeta Sarajlia u tome to je prebrojio drvee na Vilsonovu etalitu u Sarajevu! Ja tu biljeku nisam nikada vidio, no sigurno je objavljena, Kiko nikada nije lagao! Tu zategnutost je znala i Vildana, stoga bi me i zovnula e da na njega utiem kako bi pristao na razgovor. 12.oktobra 2002. Dvoje ljudi iz redakcije Dana, u razna doba dana, u Sarajevu, jedno u restoranu hotela "Hondo" na Bjelavama, ujutro, a drugo u kafiu "Art", u kasno popodne, nezavisno jedno od drugoga, a bez moga pitanja o tome, vele mi da je onaj tekst u "Fokusu" e ba sastavio Mile Stoji! Nije mogue, zakocehnuo sam se oba puta. E jeste, bogami ga je on napisao, lan je redakcije, a mi, zna kako je u novinama, ne itamo ba svaki tekst kolega iz urednitva prije no to izie. Kad sam doao sebi, pitao sam i jedno i drugo: Pa dobro, a slaete li se vi s onim to tamo pie? Jutarnji mi je odgovor bio: "Ja ne. Ali Stoji ti je kod nas zaduen za knjievne stvari. Mi drimo da je on tu kompetentan, i kako da ti kaem, on tu ima blanco". Veernji pak odgovor, onoga urednika koga sretoh u kafiu "Art" bio je u rije ovakav: "Zna, malo se slaem, a malo i ne slaem". A ne valja ti posao ako se s onim tekstom slae imalo, rekoh mu. Kanite se vi onoga teksta, no napiite neto da se barem malo operete, ne valja vam to. A odgovor mi stie ovaj: "ta sad ima pisat? Sad je kasno. ivot ide dalje!". Dane od maja mjeseca vie nisam imao u rukama niti ih itao preko interneta. Nekoliko ljudi iz Sarajeva koji
list redovno itaju kau mi kako je pismo itaoca Maia, u reenome listu, posljednje pominjanje pjesnikova imena sve evo do danas. Onaj prijatelj sarajevski koji mi je u maju jo rekao kako je Stoji autor otunoga teksta, ve u pono, u restoranu "Pod lipom", bez ikakva osjeanja pobjednikoga zbog onoga to mi je prorokovao da u saznati, pita me a itam li ja, inae, Stojieve tekstove. Slabo, velim mu, skoro nikako. "E proitaj ih malo", veli mi, "pa e vidjeti da se u Stojiu krije napada na mejta Sarajlia". Stojieve novinske tekstove jedva da sam itao. Pokuao sam nekoliko puta, no ne znam da sam koji do kraja proitao. Naiao bih, u pravilu, vrlo brzo na kakav ili nedokaziv podatak ili na kakvu olaku tvrdnju, pa bih odustao. No, hajde, pusti ga, mislio sam, nije Stojiu ivot lak, rastrgan izmeu Bea i Sarajeva, izmeu Hercegovine, Hrvatske i Bosne, a za novine pisati tee je no da ti svaki dan posred hrbata izraste grba. Nema mi, dakle, druge do pogledati ta to Mile Stoji po novinama pie. Da vidim ta se to zbilo sa Stojiem, koji me je davno, u jesen 1977, isti dan kad smo se upoznali, za jedne zajednike beogradskosarajevske fakultetske ekskurzije, u manastiru Tronoa kraj Tria, odmah prozvao svojim "istonim bratom", i odmah mi rekao kako misli da su moji stihovi dobri, ali da su njegovi bolji. Meni se ta iskrenost mnogo svidjela. Imam i jednu sliku sa Stojiem, kraj esme u Tronoi. ta je to od njega postalo pa da uzmogne najprevoenijem bosanskom pjesniku svih vremena i jednom od najvoljenijih Bosanaca u dananjem butum dunjaluku tako oskvrnuti grob prije no to je i klica trave iz njega pojmila da nikne? A sve to jo znajui i za moju iskrenu vezanost za Izetovu sudbinu i potovanje prema njegovim stihovima. Ako je to Mile Stoji mogao napisati, e onda se ono to me je nekada nazvalo svojim "bratom istonim" vrgnulo u neto emu ime nije lako nadjenuti. Valja mi, dakle, po nevolji, pretraivati po internetskoj arhivi Dana, u rubrici "Rije u fokusu" (od sada skraujem u RF), i pratiti ta Stoji pie u redovnoj i izdanoj rubrici "Caf Nostalgija" u Feral Tribune, to u biljeiti CN . U ovim dvama listovima Stoji, koliko mi se ini, pie i redovno i na dosta. Raunam da e mi dvadesetak tekstova njegovih biti dovoljno da nainim corpus za istragu. Kad sam tako odredio, postavljam i i tri pitanja na koja mi njegovi tekstovi moraju dati odgovor: prvi, lae li Stoji u svojim tekstovima; drugi, pravi li se Stoji da neto zna, a da to za ta se pravi da zna, zapravo ne zna?; tree, je li Stoji sklon da o stvarima koje se dese danas, govori odozgo, to jest, kao da su se desile davno nekada, odnosno je li on taj lumen koji na ono to je bilo jue moe bacati pogled za onomlani? Ovo ovako postavljam, jer elementi za ove zahtjeve proizlaze iz onoga to stoji u alosnom tekstu u RF. 15. oktobar 2002. Sva bi se tri pitanja mogla smjestiti u jedno: Je li Stoji laov? No kako je pitanje lai krupno pitanje, bolje ga je ralaniti na sitnija. Ako se poe od definicije lai koju postavlja prvi teoretiar lai Aurelije Augustin, a koji veli da la jest iskaz kazan u namjeri da prevari (mendacium est enuntiatio cum voluntate falsum enuntiandi) i ako se prihvati lingvistika interpretacija ove definicije prema kojoj se lai izriu vie reenicama nego rijeima, onda lai u napisu povodom smrti Sarajlieve u Danima sadri svaka reenica. Ovo "svaka" ne velim stoga to je "lai prepun svijet" i to je, prema onome stihu iz psalma, svaki ovjek sklon lai (omnis homo mendax), ve zato to je struktura veine reenica iz teksta koji vrijea pjesnika Sarajlia takva da zahtijeva posebnu studiju, to za ove biljeke neu initi. Stoga izdvajam tri jednostavne lai: Prva: Sarajli nikada nije spominjao svoje "milijunske tirae u bivim socijalistikim zemljama". Sarajlieve knjige nigdje i nikada nisu imale "milijunski tira". Najvei tira imala je knjiica njegovih stihova na ruskom jeziku, oko 50 hiljada, to je bila uobiajena naklada za pjesnike knjige u Sovjetskom Savezu. U tekstu stoji da je "svoje milijunske tirae" pjesnik spominjao "esto". Sarajli nikada kod mene nije pomenuo nikakav svoj "milijunski tira". Raspitao sam se kod svakoga koga znam a ko je odavno bio blizak s Izetom, ili ko je s njime ee sjedio ili prisustvovao njegovim itanjima stihova. Niko nikada nije uo da je Izet pominjao ikakav svoj "milijunski tira". Prilog esto pojaava la. Druga: Sarajevo nije Sarajliu "po drugi put dodijelilo svoju najveu nagradu". Sarajli je samo jednom dobio estoaprilsku nagradu grada Sarajeva, i to 25 dana prije smrti. Za Jugoslavije je dobio republiku, bosanskohercegovaku Dvadesetsedmojulsku nagradu. Kako se u tekstu spominje najvea nagrada, da bi tvrdnja bila istinita, nagrada bi morala biti ista. Budui da meu nagradama pjesnikovim nema nijedne koju je dobio dvaput, iskaz je laan. Trea: iskaz sadran u prvoj reenici teksta je laan. Glasi: Iako se ova rubrika uglavnom bavi ivima, ovaj put namjerno inimo iznimku posveujemo je ovjeku koji je umro. Ako se rubrika uglavnom bavi ivima, onda je nastavak "ovaj put namjerno inimo iznimku..." apsurdan. Prilog uglavnom iskljuuje singularitet injenja iznimke. Iskaz je besmislen i u podsegmentu koji sugerira prilog namjerno: kako rubrika, koja je u pravilu posveena kakvom verceru, lopovu ili zloincu, a najednom biva posveena umrlom pjesniku, ovome potonjem moe biti posveena drukije ako ne namjerno? Besmislen iskaz kazan s namjerom da
obavijesti jest la. Lano znanje i pravo neznanje sadre sve reenice. Najprije je lano umijee pisanja autorovo. Tekst in casu substrato pokazuje velik misaoni i izraajni nered, u kojemu se nita ne dokazuje a sve se tvrdi s namjerom da bude nametnuto kao nesporno. Jedan od primjera jeste "ruski obrazac za pjevanje" Makarenka i Todora Pavlova. Na kakav "ruski obrazac" autor misli posve je nedokuivo: ne sadri ga ni jedna od velikih enciklopedija ( ni Britannica, ni Italiana, ni Larousse, ni "Leksova"), ne pronalazi ga nijedan pretraivaki motor na internetu, a autor ga pominje kao da je neto to je svakom poznato. Anton Semjonovi Makarenko (1888 1939) bio je sovjetski pedagog, autor Pedagoke poeme, osniva kolonije za naputene maloljetnike. U prevaspitavanju ovih posljednjih primjenjivao je rad i uenje. A Todor Pavlov nije bio ni Rus, ve Bugarin, autor teorije odraza, filozof, koji se u naim krajevima dodue prouo i po tekstovima protiv Dijalektikog antibarbarusa Krleina, u kojima je drao stranu Zogoviu (vidi tri njegova lanka u zagrebakom asopisu Knjievne sveske, br. 1, 1940.) ali da je Izet Sarajli imao veze sa nekakvim "ruskim obrascem" Bugarina Pavlova, ili da je ovoga ikada itao, to je, ja mislim, ne samo nedokazivo, ve i ni od kojega uha na glavi pozemljarskoj uto i uveno. S Izetom sam probdio poprilian broj noi razgovarajui o knjigama: pa smio bih se zakleti da znam skoro svaku knjigu koju je proitao. Todora Pavlova nikada nije pomenuo, nikada. Dalje, reenica Pjesme koje je pisao tokom agresije na Bosnu izraavale su duboko razaarenje religijom iji je cijelog ivota bio fanatini vjernik, pokazuje da autor nije itao pjesme Sarajlieve pisane "tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu". No budui da je autor, kako se vidi, sklon laganju moda ih je i itao, pa lae. Trea je mogunost da autor i ne razumije ta te pjesme u sebi imaju. U svakoj od ovih mogunosti ispada laov. Ne samo to je rije religija uvodena u tekst bez razloga, jer Izet nije bio religiozan ovjek, ve je i rije razoarenje netana. Ako pod religijom autor, pretpostavimo, misli na komunizam ili neto to smatra bliskim tome, onda bi razoarenje trebalo biti, dakle, u tu "religiju". Izet je bio iskren antifaista i do svoje smrti iskren ljeviar. Njegovo uvjerenje je bilo dakako komunistiko, ali u njemu nije imalo niega religijskoga. Religioznost podrazumijeva transcendentost, obrednost. Izet je iz Partije iziao davno prije rata u Bosni, pa ako je kakvo razoarenje i imao, ono je, moda, moglo biti samo u Partiju, a nikako u ideju. Posebnu logiku nekorektnost proizvodi tvrdnja da je pjesnik bio "cijelog ivota fanatini vjernik" te "religije". Kako neko moe biti razoaran u svoju religiju, a biti joj cijeloga ivota fanatino odan? Izet je Sarajli bio radostan i njean ovjek, raspjevan, drueljubiv, ponekad namorast i nemogu kao kakvo dijete, ("kao mazgino dijete"), odan svojoj eni kao albatros, odan svojim prijateljima, iskren i neposredan. Fanatici ne pjevaju po cijelu no napolitanske i eke pjesme u autu, no su namrgoeni, opasni, nepovjerljivi, otimaju avione, gaze tenkovima djecu, bacaju bombe u dvorita ambasada. Kiko fanatik! Onaj to me je prvoga februara 1998. u pola etiri u noi zovnuo iz Sarajeva i jeknuo mi u uho: "Sinane moj, umrla mi je moja Miki. Evo mi je ovdje, jo je topla i lijepa mi je, jedina moja Miki!" Ma ne mogu vie, ono tree pitanje u ostaviti za posebnu priliku, dosta je za ovaj dnevnik i ovo, i predosta. 16. oktobar 2002. Po odgovor na prvo pitanje mi nije trebalo daleko ii. Nalazim ga u CN, od prije etiri dana, od 11. listopada 2002. Pie, dakle, Mile Stoji kako je dobio poziv od urednika nekakva lista za koji pie e da, o troku lista za koji, veli, godinama pie, ode u Frankfurt na Majni, na onamonji sajam knjiga. Pa veli Stoji da on na taj sajam nee ii, jer da je tamo, osim to je sve skupo, situacija alosna na junoslavenskim knjigoizlobenim tandovima; da ne moe ii na taj sajam, jer je u Bosni objavljena knjiga protiv Andria, jer se na tandovima pije pivo i naps, i jer niko od tih predstavnika junoslavenskih ne govori strane jezike. I tako to, nee on tamo ii, no se uredniku zahvaljuje za poziv, to jeste, kako veli "za prijedlog". Tako Stoji. A ja sam, dvije godine ranije, za jedinoga svoga boravka na reenome sajmu knjiga u gradu Frankfurtu na Majni, Stojia posred tih junoslavenskih tandova sreo i proveo skoro cijelo jedno popodne s njime. Zajedno smo sluali Tadeusza Revicza i Karla Dedeciusa u prepunoj sajamskoj hali broj 3, posveenoj Poljskoj. Pa me je Stoji odveo i na tand svoga austrijskoga izdavaa Drave iz Klagenfurta, meu knjigama je bila i jedna Stojieva, Fensterworte, dobio sam je i na poklon od izdavaa, ima i podnaslov "Ein bosnisches Alphabet". Na tome tandu smo popili i pokoji naps. Te je godine, i to ve ohoho, u Bosni bilo izilo mnotvo lanaka i ta i druge knjige protiv Andria, i ve se bilo punih naravnilo devet godina od kako je srueno u Bosni bilo poprsje Andria Iva, no se bogme po tandovima junoslavenskim pilo pivo i pio naps i milio je po tandova tih svakovrsni junoslavenski pisac i polupisac i podetnik i doustaa, doministar ovoga i onoga, svakojaki izdava knjiga blijeda sloga, knjiga vrlo slinih fotokopijama. Nisam neto zapazio da se Stoji u tom svijetu osjeao loe, niti mi se na ta poalio u Frankfurtu na sajmu Stoji. Nisam pametan koja bi to moralna greka bila otii na franfurtski sajam knjiga, a ispravno i moralno bilo ii u Bosnu, gdje je, jelde, sruena bista Andriu i objavljena protiv njega knjiga.
Ili: ta ima moralnoga u tome htjeti doi na "Interliber" u Hrvatsku, u kojoj se rasprava o prevoenju Andrieve ekavice na isti horvacki jo nije zavrila, a ne htjeti poi na sajam knjiga u Njemaku? Za potrebe teksta Stojiu treba da stvarnost sloi tako e da bi mu se poklopila s tekstom. On se u tome slaganju slui i ovim i onim. Bez ovoga i onoga ovakvoga kakav je, njegova teksta ne bi bilo. Mene ne zanima lae li Stoji u svom svakodnevnom usmenom ivotu, zanima me lae li napismeno. Iz svoje odbijenice da na ponudu neimenovanoga urednika neimenovanoga lista bude gost na sajmu knjiga u Frankfurtu vidi se da su njegovi razlozi izmiljeni i neiskreni te su nuno lani. Onima koji bi mi ovdje prigovorili da je pitanje vee no to ga ovaj primjer moe osvijetliti, reu u da i najvei teoretiar lai Aurelije Augustin veli da je la krupno pitanje (magna quaestio est de mendacio), ali i veli da oni koji su dobri ne lau nikada, to jeste podnipoto. Numquam mentiantur boni! U svome ispovijedanju frankfurtskosajamskome Stoji jo veli da je za dvadesetak godina, koliko ide u Frankfurt, on tamo uvijek poluilegalno. ta pod time podrazumijeva, to sami vrag ne moe odgonetnuti. Ako pretpostavimo da nije krivotvorio paso za ulazak u Njemaku ili barem ulaznicu za sajamsku izlobu, onda ne znam ta bi moglo biti poluilegalno u njegovu boravku u Frankfurtu. Moda to to ne spava u hotelu u centru grada? Jer se u tekstu ali na visoke cijene hotela, pa mora ii u Hanau da prespava. Onda su skoro svi posjetioci Sajma poluilegalci, sva ona sila pustih njemakih i francuskih studenata to paze na svaki novi, samo to je toga, valjda, jedini Stoji svjestan. A to bi Stoji pa morao ii na tandove junoslavenske? Pa neka ide na njemake i engleske i francuske i talijanske, tamo se ne pije naps, tamo se govore svjetski jezici. Pa odatle bi mogao napisati neto za taj list koji ga tako tedro asti putovanjem u Frankfurt. To bi ba bilo zanimljivo za napaeno itateljstvo toga lista. italac ima utisak da je neimenovani urednik astio Stojia putovanjem na sajam knjiga u Beograd, pa da on tamo ne bi putovao, jer jo jelde "nije vrijeme za Beograd". Iz samo jednoga teksta Stojieva vidi se da je Stoji sklon takvom pisanju koje se u junim dinarskim krajevima zove splainarenje, a ovo se sastoji u lakoj upotrebi tekih rijei. Ovaj je tekst primjer za pusto kolumnistiko truanje, te se ve u njemu nalazi dosta elemenata koji se nalaze i u alosnom tekstu povodom Izetove smrti. Ve se iz njega moe dokuiti da Stoji nije dalek ve blizak pisanju onakvih sastava. 6. decembra 2002 Meu leksikim karakteristikama koje me zanimaju vana mi je rije himera. Ona ovdje uvodi Bonjake u govor, jer je "ljepota ostala u pjesmama", a pjesniku su preostale samo "himere", a onda su mu preostali jo "samo Bonjaci kojima je pripadao". A gdje su ti Bonjaci onda kad treba pjesnika ukopati? A koliko je Bonjaka govorilo o Izetu na komemoraciji, to se autor ne pita. Njemu je kanda milo da turi rije himera. Evo je nalazimo kod Stojia u RF, na malom prostoru, na dosta mjesta (http://www.bhdani.com/arhiva/121/fokus21.htm#rijec) : Ljudi koji su desetljea proveli kao politiki emigranti, u glavi imaju himere, kaze poljski pisac Slawomir Mroek. Jedna od najveih himera je himera domovine. U ime te himere oni bacaju bombe po aerodromima, robnim kucama, ambasadama njima mrskih drzava. Ali, te eksplozije uglavnom su manifestacije njihova osobnog oaja i nemoi zbog injenice da su stranci, i da ce umrijeti kao obino emigrantsko smee. Himere ima Stoji na mnogo mjesta, izbrojao sam ih, samo u ovome to sam prelistavao, dvanaest. Dva primjera navodim, oba iz CN: prvi, 18. listopada 2002: "himera vremena", drugi, 7. oujka 2003: "ta himera koju je Tito gradio". U ovom posljednjem tekstu ima potvrda i za sintagmu "antistaljinistiki staljinizam" upotrebljenu u tekstu povodom "ovjeka koji je umro". 20. decembra 2002. Vidim da mi nee trebati dvadeset tekstova e da potvrdim je li Stoji. I pet e ih biti dovoljno. Ali vidim da dobar majdan ima u Stojia. U svojoj kolumni CF Stoji danas opet trua i opet pegla stvarnost za potrebe svoje kolumne. Pa veli da je postao lan hrvatskoga PEN kluba zato to je poetkom osamdesetih u Bosnu nadirao mrak i on se u toj Bosni bojao. A nema ko u Sarajevu ne zna da e posljedica te strave iz mraka to se na nejaka Stojia sputao biti namjetenje njegovo u urednika nekoliko listova u Sarajevu: u Licima, u Osloboenju, ovdje urednik kulture, pa u Odjeku, glavni! Uplaio se ova mranih obaveza! Pa veli Stoji: Danas razmiljam o tome koji su nas motivi tad vodili u Zagreb, te zakljuujem kako je to jedino mogao biti strah. Neposredno uoi rata, mi bosanski PEN-ovci pisali smo otvoreno pismo tadanjem predsjedniku Gyrgyu Konrdu, slali mu jednu promemoriju za spas Bosne, vapili da neto uini, da se barem alarmira svjetska javnost o zloinu koji se sprema, ali on na to pismo nije se udostojao ni odgovoriti. Konrd se tad
zalagao za spaavanje Jugoslavije, to je praktino znailo da je podravao Miloevia. Evo da uzmemo da pola italaca novina ne zna ega je predsjednik bio spomenuti Gyrgy Konrd, te da to hoe od Stojia saznati. Iz ovoga pasusa punog svakovrsne boranije znatieljni bi italac najprije pomislio da je Gyrgy Konrd predsjednik Bosne! Ili predsjednik Amerike. Dobro, neka je ta je Konrd, no zato nije odgovorio na tu promemoriju za spas Bosne? Jer je Konrd bio za spaavanje Jugoslavije! A ko je za spas Jugoslavije taj ne odgovara na pisma. A ko se zalagao za spas Jugoslavije taj je praktiki bio za Miloevia. A krasne li rijei praktiki! Evo kako mene spoznajno uzdie raspaoj kolumniste Stojia: da ne doe tree ljeto treega milenija ne bih znao da sam praktiki i sam bio za Slobu, i svi moji prijatelji, i da je i Izet bio za Slobu! Samo to je Stoji nakon potpisivanja promemorije, morao izvui svoje sidro iz blatne i divlje Miljacke pa ga bunuti u plavo beko Dunavo, te nije stigao da Izeta u Sarajevu prosvijetli pod milionima Konrdovih granata. Luminozni se Stoji ne zamara sad tu nekim sitnicama poput one da, recimo, objasni kako to u svojim dosadanjim pisanijama Miloeviu spoitava Veliku Srbiju, kad je Sloba, meutim, jugoslavenina. To: svaka je Jugoslavija nuno samo Srboslavija! To mi koji smo, eto nekako, bili, da prostite, malko izvan partijskih i dravnih struktura titovine ne moemo lahko utabiriti, tu je Stoji, bezbeli, doma, on je bio onaj uti liberalni crv u crvenoj komunistikoj jabuci. Majka maksime Svaka je Jugoslavija srboslavija udovica je, ime joj je seora Emigracion, mu joj je umro ali joj pozdrave alje. (Lii, jata, na Frau Martu Schwerdtlein iako joj mu nije Herr Schwerdtlein: A Stojiu bi pristalo da bude malo Mephisto). No to je malo dua pria, to ga ekamo drugi put i na drugom mjestu: kad budemo branili Tita od podrepnih muha Titovih dorata. Ima jo. Veli Stoji, ne izlazei iz svoga buncanja: Mi suvremeni Uliksi tuno hrlimo svojim lukama. A kad se vratimo, nigdje Atene da nam skine maglu s oiju, niti Penelope da nas radosno prigrli, i mi se ulicama svojih gradova danas unjamo kao lopovi. Ovdje se vidi da je Stojiu magla na oima prije od toga to se najeo lotosa negoli stoga to bi rad bio glumiti Odiseja. Mora se Stojia podsjetiti da je Odisej sa Itake otiao, sad mu meem u kurziv, u rat, a da se deset godina vraao u mir! A Stoji je iz rata pobjegao (ja mu za to ne velim nita, no ga samo podsjeam e da me svojom sihir-splainom ne kropi), pa se njegov povratak iz bekoga mira u sarajevski ne moe zvati odisejom bez sumnje na lotofagiju, stanje demencije nakon deranja one trave zaborava iz devetoga pjevanja Odiseje. Kad smo kod klasike literature, ne budi nam biti teko prei malo i na latinsku. Na to nas nuka ovo mjesto kod Stojia: http://www.bhdani.com/arhiva/127/fokus27.htm, u Danima broj 127, od 5. novembra 1999, u jo jednoj od njegovih truseansi, rubrici nainjenoj samo za njega, RF. Trabunjajui neta o nostalgiji, da sad ne vadimo sve, jer je sve nadrinadmipazadni, veli i ovo: U Aziju otjerani pjesnik Ovidije svojim lom za Rimom i udnjom za povratkom anticipirat ce cijelu poetiku moderne knjizevnosti i utemeljiti njeno glavno psiholoko odredjenje: egzil, progonstvo. ta e ko Stojiu kad on ima blanco, pa moe lupetati ta ga volja? I kad mu niko nee odgovoriti, jer je Bosna puna preih briga od pitanja gdje je rimski Ovidije ostavio svoje kosti. Ako Stoji veli u Aziji, ima da je u Aziji! ta meni vrijedi to sam onove cipelama izlizao hodei po Tomima dva puna dana, kad nisam znao da je to Azija. On moe objaviti isti truariju u etvrtak u Danima, a u petak u Feralu, i za to stoposto (provjereno!) dobiti dva honorara, a onda e baciti anatemu na svakoga ko se ratom ovim okoristio. A on se ba truajui o ratu ratom okoristio. Ako nekome od njegovih blancodavatelja rekne, kako, bolan, moe napisati da je Ovidije otjeran u Aziju, zna li, bolan, gdje su Tomi, on e rei, de, bolan, pusti sad Tomi, nemoj sitniariti, ima, bolan, u Bosni preih stvari. Pada mi na um onaj hrvatski politiar koji je rekao kako "jedna mala la, manje ili vie u Hrvatskoj, zapravo ne znai nita". Ima i u Bosni takvih dosta. Ljudima poput Stojia socijalizam je davao mogunost dostojanstva: imali su svoju redakciju, svoju kafu u devet ujutru, svoju sekretaricu, svoju lozovau u birtiji preko puta u petnaest do dvanaest, svoje besplatne telefone u tuzemstvo i u inozemstvo, svoju utnju u tri i petnaest za rukom, svoje sastanke, i tiinu, bogme, oko svega toga. I inilo se da u takvim satvorima neto ima: znali su se ak i zapiti i zapjevati. Slobodan ovjek za takvim dostojanstvom ne moe uditi. Ali oni mogu: maksima njihove volje jeste da u svakoj vlasti budu vlast. No ne lezi ejtane, oni ne umiju umuknuti kad se promijene baterije koje ih napajaju. Te Stoji moe bosanskoj siroadi rasutoj po novim zelandima i po kanadama soliti pamet preko interneta, no ne moe nama koji jo tuvimo iz koje je niknuo balege.
9. marta 2003. Liljana Dirjan, koju nisam vidio petnaest godina, evo je napokon u mojoj kui. Stotinu stvari za priati, rije preko rijei leti. Prije no ita popijemo, pitam je je li jo iv Aleksandar Sarievski. Nije, kae, umro je nedavno. Je li, jest, Sarievski. Eto ti, Ljilja mi prvi put dola u Zagreb a ja se rasplako. Bolest ga, veli, smanjila, doao ovolini. Pokopan je na groblju Butel. Dragi Sarievski! Cijelo sam ga djetinjstvo sluao na nezaboravnom tranzistoru marke "Iskra" iz Kranja i sve sam njegove pjesme znao. Moj je brat Hazbo vie volio Badeva i Ninu Spirovu, a ja sam bio za Sarievskog i za Vasku Ilievu. Rahmetli Behdida, moja hala i dojilja, Sarievskog je toliko voljela da je govorila kako ne moe biti da je on Sarievski, ve je on Sarajevski! Svira Hazbo iz Devrea bio je na posebnoj cijeni u upljanskim i peterskim selima, jer je na svadbama najbolje umio ("ka Sarajevski") zapjevati Zajko Kukurajko. Pria mi Ljilja da je umrla i Vaska, da Nina Spirova ivi na Bainbridge street u Philadelphia PA USA. Mila moja Makedonijo, pa nije ga tebi lako: ivjeti bez Vaske i Badeva, bez Sarievskog i bez Nine Spirove! Ali oni su svi kod mene, u mom srcu. Preko puta moga stana ivi makedonski rukometa Markovski, igra za Zagreb. Na prozoru je namjestio satelitsku antenu, i kad ponekad otvori vrata stana ujem makedonske spikere. Kod mene pak esto leti makedonska narodna pjesma. Ima dana kad ima vie Makedonije samo u naem prizemlju no u velikom dijelu samoga Skoplja. I Izet je mnogo ljubio Makedoniju. Jednom prilikom, bilo je negdje 1999. godine, u Rimu, neko za veerom ree da e Izeta neka slavistika katedra kandidovati za Nobelovu nagradu. Dok se to pria, on se nagne k meni i rekne: "Ma pusti talaiku, dao bih ja ovakvih kafanskih Nobela stotinu za jedan pravi vijenac Strukih veeri!" Na aerodromu mi Ljilja pjeva: : , , , , ... 10. marta 2003. Na ovoj adresi (http://www.bhdani.com/default.asp?kat=fok&broj_id=299&tekst_rb=4) nalazim evo ovo: Rimski naziv mart potjee od imena latinskoga boanstva rata, jer se polovica toga mjeseca u Rimu obiljeavala kao spomen na dan Careve smrti. Martovske ide bile su dan sjeanja na muko Cezarovo ubojstvo, reirano od zavjerenika predvoenih sinovcem mu Brutom, na dan petnaesti marta eterdeset etvrte godine prije Krista. Cezar je ubijen na stepenicama Pompejeve kurije, iji ostaci su do danas sauvani i nalaze se ispred rimskoga teatra Aregentina. I to je sve to je ostalo od najmonijeg vladara svih vremena, ako zanemarimo poslovine rijei razoarenja i kletve, izreene u samrtnome hropcu - zar i ti, sine Brute? Prva reenica, tipina Stojieva, mogla bi, rahatlokumice, biti stavljena u onaj blancoidni "nekrolog" Izetu, a bez uticaja na stil i sintaksu. S nekim blagim izmjenama. Na primjer: Lino ime Izet davalo se u Turskoj djeci, jer se polovica Turske radovala kad bi se vezir vraao iz rata. Tipina, da sad generaliziramo, Stojieva reenica ovoga je tipa: Maral je Tito roen 25. maja, jer se toga dana na stadionu JNA predavala tafeta. Ovakvih sam reenica kod njega izdvojio za etiri mjeseca, 147! Reenica Slino je bilo i sa Sarajliem - i nakon Titova raskola sa Staljinom Sarajli je nastavio marirati u ritmu Majakovskoga: lijeva, lijeva lijeva, iz teksta koji me tjera na sve ovo oretanje po tmui Stojievoj, mora nai svoje mjesto meu ovima. Neka bude broj 148. Osim to je krvna svojta sa njima, i glupa je na nain njihov: pa kakve veze ima Majakovski sa "raskolom Tita sa Staljinom"? A je li Tito raskrstivi sa Staljinom ba bio raskrstio i sa Majakovskim? A zna li garib misaoni Stoji kad je Majakovski skonao? I zna li zato? Stojievo je pisanje tetno. Najvei dio onoga to on tvrdi nije tano. Naziv mart nije rimski, ve je latinski, a boanstvo rata nije latinsko, ve je rimsko ili italsko. Rije mart, u obliku za koji Stoji tvrdi da je rimski, ne postoji u cjelokupnom corpusu latinske knjievnosti. Postoje oblici Mars i Mavors, koji pak, ne potiu od imena boanstva, ve od grkog glagola (mrnamai), "biti se, boriti se", a korijen mu ide u staroindijski. U Rimu su se Martovske Ide obiljeavale ne zato to je toga kalendarskog dana ubijen imperator Cezar, ve zato to se na taj dan u Rimu slavio praznik boanstva po imenu Anna Perenna. Povijesna zgoda s Brutom posve je epizodna u statusu dana 15. marta. Mart je najprije bio prvi mjesec rimskoga kalendara: ime Martius dao mu je sam Romul, po svome ocu koji se na latinskom pie Mars. Na lik mart izveden je iz genitivne osnove rijei mars: mart-is. Rimsku e godinu, dodavanjem januara i februara ispred marta,
dopuniti Numa Pompilije, drugi po redu kralj Rima. U svakoj pristojnoj knjizi o rimskim starinama ovo se moe proitati. Ko eli vie, neka uzme Ovidija, i to njegovu dugaku pjesmu u est pjevanja o praznicima rimskim Fasti, pa neka otvori pjevanje tree i neka ita od prvoga do 166. stiha. A u stihovima 523-542 e nai u elegijskom metru opis silnoga rimskog puka koji hrli Tibru na obalu, pa se ondje, u kolibama pokrivenim granjem ili leei na tratini, naliva vina, te se svakojaka vrsta usta ondje mogu uti, i takva da glume Nestora i ona to zbore kao Sibilina. Pijani starac pijanu voda babu, to je slika Idibus Martiis, veseloga praznika posveenog staroj rimskoj boici (Idibus est Annae festum geniale Perennae, 523). Cezarovu ubistvu Ovidije posveuje ukupno 14 stihova (697-710) i to uzgred (praeteritus eram gladios in principe fixos), jer ga na to obavezuje boginja Vesta iji je sveenik imperator bio. Stoji se u svojim hvastanjima esto spomene Ovidija, ali se ne moe vidjeti da je ita njegovo itao. A kako nije tetno putati Stojia u novine? Novine u kojima pie ita dosta mladoga svijeta, eljnoga da neto naui. A kako e nauiti kad Stoji tome svijetu pria kako je sve to je od Cezara ostalo, "ako zanemarimo poslovine rijei razoarenja i kletve, izreene u samrtnome hropcu - zar i ti, sine Brute" - ono kamenje kraj Teatro Argentina? Jasno, za Stojia je ostalo samo to, jer on nikada nije atio, a lako je mogue da nije ni uo za Komentare o Graanskom ratu, ili za Komentare o Galskom ratu! Autor ovih vanih knjiga je, dakako, Gaius Iulius Caesar. I briga Stojia to sav kulturni svijet smatra da su te dvije knjige najvanije to je ostalo od Cezara, kad Stoji veli da je ono kamenje. 28. mart 2003. Ovo jutros donosi CN: Od beke prijateljice, koja me posljednjih mjeseci esto znala prekorijevati da suvie piem o crnim temama ("rat ve jednom mora stati u tvojoj glavi i tvojoj prozi; sam sa sobom mora sklopiti primirje!"), u etvrtak 20. oujka dobio sam sljedeu elektronsku poruku: "Zemlja se zatresla i jedino to mi u ovom trenutku pada na pamet jeste nerealistini slogan moje generacije: Rat je i nitko tamo ne ide! (Es ist Krieg und keiner geht hin!). Na narataj govorio je kako ne eli raati djecu zbog vladavine zloe i mrnje u svijetu. Koje naivnosti i romantiarstva, moda i stanovite vrste slinavosti, samoljublja i nekakve samostilizacije u tome." Dola maca na vratanca, mislim, kakav sad jebeni rat! Gdje su Ujedinjeni narodi, mislim dalje ne bez ironije, jer moja prijateljica ivi u najsigurnijem i najsretnijem gradu, u arobnom zamku gdje sve funkcionira i koji je stvoren za radost i uivanje, za uitak i orgazam. Pakao je namijenjen drugima. Nemojte nam samo vie tu priu o ratu, mi rat ne elimo i neemo, za razliku od nekih, ali evo ga najednom u nau kuu... Es ist Krieg und keiner geht hin? To je poetni pasus, cio. E ovdje, kod ovoga upitnika nakon njemakoga predloga hin, sve mi je postalo jasno. A neobjanjivo mi je bilo, za vrijeme tumaranja po Stojievim tekstovima, njegovo stalno umetanje njemakih rijei u tekst, te sad u kurziv, te u zagradu, onako iz ista mira, bez ikakva razloga, sretne te Aussenminister, pa natrnta na Weihnachtsmanna ili ti se isprijei iznebuha kaiserlich! Ljudi moji, koja je to opsjednutost! Pa ti jadni itaoci mora da misle kako je taj Mile vrlo der deutschen Sprache mchtig. To jest neka mimikrija, neto mislim, no uvaj se krupne rijei prije no vidi koja je. E jutros mi se zabistrilo: Stojievo znanje njemakoga je, da mu reknem po njegovu, miserabel i da mu prevedem: kukavno. Ovaj gore pasus je ein gutes Beispiel dafr: Stoji, naime, ne razumije "slogan" neznanoga autora iz sedamdesetih godina. Ali Stoji voli da o njemu pie. Voli on to, jer je reeni grafit slavan, mnogo puta citiran, antinomian, jednom rijeju dinamian. Pa bi i Stoji da se na njemu jedan krug provoza. Elem, Stoji slavni "Spontispruch": Stell dir vor, es ist Krieg und keiner geht hin razumije evo ovako: "zamisli: rat je (tamo negdje) i niko tamo (razumski tamo negdje gdje je rat) ne ide". Da mu ja ovaj prijevod ne podmeem vidi se i iz njegova prijevoda gore: Rat je i nitko tamo ne ide! I usklinik je njegov. Dakle, imamo subjekt koji nam veli da je negdje rat i da tamo niko nee. Jer je tamo rat, naravski, zato niko tamo nee. A znaenje "nerealistinoga slogana moje generacije" je, jasno, posve drukije: Zamisli, rat je a u njega ne ide niko! Nije, dakle, rat tamo nego je rat ovdje i svuda. Stoji ima problem poznat pedagozima njemakoga jezika kao L2: razumijevanje njemakih glagola. U Stojievoj citatnoj raspojasanosti ima sila greaka koje jasno pokazuju stupanj njegove njemake gramotnosti: u svome kafiu CN od 28. listopada 2002 "Kafu mi, Kafka, ispeci" naslov igrokaza Hermana Bahra napisao je Die Wienerinen, umjesto Die Wienerinnen. ak koji enske imenice na in u mnoini ne pie innen, ne moe dobiti prelaznu ocjenu. U Danima e tako, dva puta, za Ivicu Osima napisati da je ovaj u Grazu Fussbalgott, umjesto Fussballgott. Njemaki fuzbal ima dva l na kraju. Pa mi se prosvijetlilo i zato Stoji onomlani, na sajmu knjiga u Frankfurtu, stalno izbjegavae da progovori njemaki u drutvu Austrijanaca i Nijemaca. Ama nije vie od trideset rijei prozubio za popodne. A sve oko nas germanofona usta. No se sve meni obraae na hrvatskoj mi srptini. Od jutros znam: Stoji je vladar iz
Zapadne Libije! Da ne objanjavam dalje, prepisujem pjesmu Kavafisovu, u odlinom prevodu sarajevskoga pjesnika iz Amsterdama Slobodana Blagojevia (Konstantin Kavafi, Sabrane pjesme, izd. Svjetlost, Sarajevo 1988, str.188): VLADAR IZ ZAPADNE LIBIJE Dopao im se, uglavnom, u Aleksandriji, za deset dana svog boravka, Aristomenes, Menelajev sin, vladar iz Zapadne Libije. U skladu s imenom njegova odora bje dolino grka. Prihvatio rado i sve je poasti, mada ih traio nije; bio je skroman. Kupovao helenske je knjigemahom istorijske ili filosofske. Iznad svega, bio je krte rijei. Mora da dubok je mislilac - govorahu, A takvi, prirodno, ne priaju mnogo. Dubok mislilac ne bje, niti ita drugo. Sasvim smijean, beznaajan ovjek. Uzeo je grko ime i grku odjeu, kao Grk se, manje-vie, nauio ponaati. I sve vrijeme plaio se da povoljan utisak ne pokvari govorei grki s varvarskim grekama; a Aleksandrijci, ve kakvi su, brzo bi ga, zlokobnici, razotkrili. Ograniio se stoga na malo rijei, sa strahom pazei na izgovor i sintaksu; i ne malo patio je tolike govore gomilaju u sebi. Kazalo mi se i zato Stoji malo-malo pa pie kako boravi u tuini. Kako moe, pitao sam se, ovjek zvati tuinom zemlju u kojoj ivi deset godina, u kojoj radi, i on i ena njegova, u kojoj mu se djeca koluju. U kojoj mu se i knjige tampaju. Kakva je to tuina? Valjda takva da e je precizni Stoji prestati tuinom zvati isti as kad butum Austrija progovori lijepim njegovim jezikom. tetnost objavljivanja citata Stojievih ima i talijansku inaicu: evo RF nam donosi originalan nain pisanja italijanske rijei cappuccino. On je, naime, pie capuccino! (http://www.bhdani.com/arhiva/125/fokus25.htm.) I to nije tamparska greka, jer je pie dvaput i oba put ovako: capuccino. A nju je izabrao i turio jo i u naslov e da svoje itateljstvo prosvijetli! Izabrao da o rijei pie, a ne zna kako se rije pie! Ili u Danima broj 284, od 22. novembra 2002 (http://www.bhdani.com/default.asp?kat=fok&broj_id=284&tekst_rb=4) ovako pie ime Gospe od mlijeka: Madona dell latte! Madona mora u talijanskom imati dva n u pisanju, a u izgovoru se n ojaava: Madonna. A genitiv imenice latte u italijanskom je del latte! Tamo gdje moraju bit dva n Stoji pie jedno, a gdje mora stajati jedno l on tura dvoje. Ali on zna da je talijanski pun tih "udvojenih el-ova", pa hoe da bosansku siroad koja ga po svijetu ita na svojim ekranima impresionira i svojim talijanskim. Eto koji hermeneutiki lumen moga Kika optuuje za staljinizam! A taj munafikluk moebiti i etvrt Sarajeva smatra za nasihat. Doprlo mi je do uiju da se pokoji urednik u listu Dani ne moe uda nauditi e kako sam ja pa toliko slijep i zaveden pa ne vidim da sam u raljama staljinistikim Izeta Sarajlia. Evo, odgovaram napismeno na tu dobronamjernu usmenost njihovu: doite, oslobodite me! Objavite vie taj specijalni broj s katalogom gulaga u koje je sablast po imenu Izet Sarajli slala svoje neistomiljenike. I onaj nacrt prostorija u kojima je Sarajlieva tajna policija sasluavala nedune liberalne mislioce. I spisak birova Sarajlievih. I uinite da napokon iziu iz fioka ti romani: dosta nam je Solenjicina i alamova, dajte nam nae. Nisu imali pojma ni stranci s kim su posla imali, samo zato to nisu itali Dane! Jadni i zavedeni Josif
Brodski, otuni Roberto Fernndez Retamar, pa tuni Hans Magnus Enzensberger, pa Marina Achenbach, pa kilavi Jochen Kelter, jadni Silvio Ferrari, bijedni Nikolaj Godina, siroti Juan Octavio Prenz, zabludjeli Juan Vicete Piqueras, neznavalac Giacomo Scotti, Alessandro Iovinelli jo gori, bluna Mirelle Robin, prebrzi Josip Osti: svi su prevodili hrnjage stihove Izeta Sarajlia ne znajui kakvu adahu u druge jezike prenose. Pa est stotina onih izmanipuliranih Rimljana i Rimljanki to je najljepa svoja odijela i haljine obuklo pa se namirisalo i najljepi svoj nakit oko ruku i oko vrata stavilo, i 3. decembra 2001. dolo u rimski Teatro Valle da vidi kako potuljeni staljinista Bosanac Izet prima nagradu antistaljiniste Alberta Moravije u svoje ruke po odluci blentave rimske kulturne elite. Hajde to je kotaa historije nesvjesni Il manifesto posvetio cijelu stranu smrti Sarajlievoj, nego je i dnevni list Repubblica poludio: turio je vijest na naslovnu stranicu i to ovakvu: "Umro pjesnik Sarajli, simbol opsjednutoga Sarajeva". A uvijek mudri Dani ne daju se zavesti: na naslovnoj stranici broja u kojem su ukopali ovjeka kome su za ivota davali po dvije i po tri svoje stranice kad im je valjao, a o njega se eali kad bi im se samo eifnulo, naravski na naslovnici svojoj imaju Silajdia i Lagumdiju, pa posred sredine imaju pet zelenih dolarskih novanica od po jedan dolar, a u dnu imaju Zekerijaha Smajia i imaju Emmanuelle Bart: ispod slike ove potonje pie: "Sarajevo je mitski grad". Moda i jeste, ali ne bi mu falilo jo malo mitske nadogradnje: valjalo bi u njemu prikazati Antigonu Sofoklovu, a lanove redakcije Dana nekako namamiti da je vide. Moda bi se neko i dosjetio u koju ih je samorod Stoji iglu utnuo. 20. maj 2003. Da Stoji nije autor posmrtne biljeke o pjesniku Izetu Sarajliu iz kojeg je tek izila dua, pa da je Stoji zehru obraza imao, on bi, najprije kao pjesnik, bio odmah, ako ne istupio iz urednitva Dana, a ono, barem, u slijedeem broju, napisao svoj tekst u odgovor na onaj tekst. Toga teksta nema, niti e ga kada biti. Ne samo to, ve od 17. maja 2002. do danas nema ni pomena Sarajlieva imena u Danima. A nije da nije bivalo povoda: izile su, na drugim jezicima, dvije Izetove knjige nakon smrti, jedna u Poljskoj, drugo izdanje knjige uspomena na Mikicu, V. P., a druga u paniji, u gradu Cordoba, za koju je Lorca rekao da je lejana y sola, knjiga stihova Una calle para mio nombre (Ulicu za moje ime). Pa su dvadeset i etiri pjesnika, od toga etrnaest vanbosanskih, i to nijedan iz "bivih socijalistikih zemalja", ve svi "zapadnjaci", doli u Sarajevo i ondje, 11, 12, i 13. oktobra u veernjim satima u Kamernom teatru priredili svaki dan po jedno dvosatno knjievno vee, sve u spomen Izetu Sarajliu. Sve je to imalo i svoj naziv, po Izetovu stihu: I stihovi se raduju kad se sastaju ljudi. Radi tih susreta je u Sarajevo doputovalo i pedesetak Izetovih italaca iz Italije, zakupivi autobus i plativi sebi smjetaj. Pa je doao i predstavnik grada Salerna za kulturu, te na pozornici Kamernoga Izetovoj kerki Tamari uruio povelju poasnoga graanina grada Salerna, koju otac nije stigao da lino primi. Dolo je i osam novinara iz Italije i jedan iz Engleske. Pa je u poljskom gradu Sejny, 6. aprila 2003. u Bijeloj sinagogi odrano nezaboravno "In memoriam Izetu Sarajliu". Ali iz Dana se nije udostojio niko ni da dva sloga o tome javne. A na tri veeri u Kamernom teatru niko iz toga urednitva nije ni provirio. A nije da urednitvo nije znalo. Ono dvoje urednika to su mi prokazala Stojia sreo sam ba nakon prve od tih veeri i rekao im ta se u Kamernome zbiva. Ja imena to dvoje urednika evo zato ne navodim u ovim biljekama: krajem oktobra sam bio u Sarajevu i sreo jedno od to dvoje urednika i odmah sam rekao da istraujem je li Stoji taj tekst napisao, i da u svakako onda napisati neto. Odmah sam zamoljen od tih usta urednikih da njih ne spominjem. Iz usta mi je izletjelo prehitro "neu". Ne stoga to bih neto bio rad zatajiti njihova imena, ne, ve ih ne spominjem samo stoga to sam dao rije da ih neu spomenuti. Ali u Sarajevu ionako svi znaju da je Stoji napisao svoju, kako mnogi rekoe, kutoriju. Meni je, poslije onoga kako su Dani ispratili Kika i poslije redakcijske sablasne jednogodinje tvrdoglavosti, sve svejedno ta e sada napisati, no neka mi se vie ne javi ko iz te srme od druine da mi rekne kako ih zanima kulturni ivot u Sarajevu. Zanima ih onaj koji im propisuje njihov Meinungsmacher Mile Stoji. Neka ih tamo kamo ih Stoji vodi! Onaj to je prvi i najprvi oskvrnuo Izetov grob. I to je slasno uinio, uzdajui se u nepotpisivanje. Ali ga je odao stil, onaj splainavi, neredni i neureeni, kojim priprema onaj napitak sastavljen od limunade usute u surutku, pa dodane u kvasinu i slui ga onda u svom lancu kafia lano nostalginoga imena. Toga se pia napojivi pojahao je Stoji svoga vranca pa ujahao u Sarajevo e da objasni Sarajevu sve to Sarajevu nije jasno. I telalski, prije no to kaplja kina pokropi grob Sarajliev da objavi Saraj-Bosni da je Sarajli himera kojoj su, umjesto stihova, ostali eto samo Bonjaci, "kojima je pripadao" a oni su, jelde, konstantna zamjena za stihove koji su, pak, himere, jer su Izetovi, i veliajno zakljui da e o stihovima Sarajlievim sud definitivan izrei vrijeme. Ma je li mogue da e se to zbiti!? O kako smo duboko impresionirani ovim mudrim rijeima! A munjevitost kojom je Stoji svoj kritiki jedvaek objavio u svome listu pokazuje da on zna kako bi to trebalo raditi. Nauio se kao kadrovik partijski u listu lijepa imena Osloboenje. U kojemu je sistematizacija
radnih mjesta morala biti promijenjena e da bi se lumen Stoji ustoliio na mjesto urednika kulture. (Sad otvorimo zagradu: podrobnije o ovome vidjeti u knjizi Marka Veovia Smrt je majstor iz Srbije, izd. Bosanska knjiga, Sarajevo 1994, str. 123-127; zatvorimo zagradu). Evo desetak godina kako nam muenik socijalistike strave Stoji poruuje da je taj list zapravo bio njegova robija. Ta mu je robija pod pseudonimom Partija dala u Sarajevu stan u koji se iz Bea moe vratiti e da Bosnu malo uljudi Stoji. No bi sada, kad mu vie nema Partije, Stoji htio da bude arija. Napori koje u to htijenje ulae mogli bi se oznaiti nadljudskima. Jedino ne zna jo da arija, per definitionem, nije ba neko jatak-mjesto, kao to je bila Partija. Odali su ga i oni koje je potpisao umjesto sebe. To nita njih ne pere, ali njega jo malko vie prlja. On je kao kvasna krpa za sue: oisti prljav sud, uprlja koji je ist. ekao sam godinu dana i nadao se da e se Dani malo oprati od uvrede koju su nainili tek umrlom pjesniku simbolu grada Sarajeva i nainili njegovim prijateljima i kerki i unuku njegovu objavivi onu pokvarenost od slova. Govorio sam sebi: "De jo malo otrpi. Ionako e sve dogodine biti lani. Za 2. maj 2003, na godinjicu smrti Kikove neko e neto lijepo naarati o njemu u Danima". Kad ono nita! Kapak na lonac! A list je to bio duan svome liku Izetu Sarajliu, kojega je vrijeao kad bi se listu efnulo. A mene zloupotrebljavao da ga dobavljam za uvrede. Naao sam se u Sarajevu 7. maja 2003, i prelistao, po prvi put za godinu dana, list Dane. Pa da ne bi ostalo onako kako je Stoji smislio, a dansko mu urednitvo prihvatilo, evo se javljam da ovo reknem. Ne da bih neto glumio ulogu uvara lika i djela Izeta Sarajlia, ve da reknem da pristojne i iskrene Bosne sa Stojiem kao misliocem i sa ovako umiljenim listom kakav su Dani niti ima niti je moe biti. A ako se Bosna ba opredijeli za takve kakav je Stoji i za ovakve kakvi su sada Dani, eto je tamo. Stoji nije nikakva iznimna pojava, on je predstavnik vrste. Takvi sada najbolje kotiraju: bio rat, stiglo porae, a oni pljuni u ake i kreni da sluenim narodima i narodnostima objanjavaju ta ih je to snalo. I da je to to ih je snalo bogme dobro. Nije da nije bilo mogue bolje, no je i ovo dobro, jer je prirodno, jer su im dosadanje domovine bile neprirodne i fiktivne. Pa je bilo krajnje vrijeme da se stvari postave svaka na svoje mjesto. A postavljanje stvari na mjesto bez poderane guzice ne ide. Oni su oni Bourdieuovi ovlateni subjekti: svakoj oni svinjariji imaju jednoznano objanjenje. Oni ne mogu promaiti. Oni e ti objasniti da e tvome narodu doi glave ako samo bude pisao ekavicom. Ti mislio da tvome narodu najvei dumani jesu likovi etnik i ustaa, kad ono jok, nego su to likovi staroslavenskoga jata. Rogato e! A ko pie ekavicom taj je Jugoslaven. Moe ti pisati ijekavice na kubike, ako si samo u ekavicu provirio, gotovo je, ti si ekavac. I eto kakav si: dovede svoj narod na rub istrebljenja. Oni znaju da je bolje objaviti knjigu u Toulouseu u pet stotina primjeraka negoli u Moskvi u pedeset hiljada primjeraka. Takv su pobjednici bosanskoga rata. 24. maj 2003. U vezi sa sveanosti koja se sprema u Salernu, 3. juna, stie mi, preko Sergia Iagullija, ova poruka s Kube: Caros amigos: Aunque no podr estar personalmente en el homenaje que el prximo da 3 se rendir a Izet, quien fuera mi querido amigo y sigue siendo mi admirado poeta, les ruego que cuenten con mi adhesin de siempre a su persona y a su obra. Saludos muy cordiales, Roberto Fernndez Retamar Prevodim i uvrujem: Dragi prijatelji: Budui da lino ne mogu prisustvovati sveanosti koja e se 3. juna biti prireena u poast Izetu, koji je bio moj drag prijatelj i koji ostaje pjesnik kome se divim, molim vas da uvijek raunate na moju bliskost njemu kao ovjeku i njegovu djelu. Najsrdanije Roberto Fernndez Retamar 25. maj 2003. Evo, Stojiu, gledam, zapalo me pa moram, tvoj intervju ovdje: http://www.omnibus.ba/omnibook/interviews/stojic.htm. Trea reenica otpozadi, reena iz ograde ti zubne
evo je ova: "Novine te uvijek tjeraju da bude precizan i konkretan, ne daju ti lagati". Jes vala, Stojiu. Pa me evo, po nevolji, i u tvojoj CN, Feral, broj 923, od 24. svibnja, strane 66 i 67. Veli ovako, pritisnut morom da "bude precizan i konkretan": Odustajanje Stonesa, danas mi ne prihvaamo samo kao stvar kapitalistike komocije nego i kao peat vlastite ostavljenosti za nas bi njihov posjet i svirka, naime, bili prepoznati, da smo u krugu. Ali nismo. Kad se godine 1988. Mick na prepunom zagrebakom Hipodromu prisutnima ponovno obratio pozdravom na hrvatskom "Dobra veer, Zagrebe, jeste li dobro", meu publikom je bilo mnogo onih koji su se sjeali prve rockerske inicijacije u Domu sportova. Pa ipak, taj drugi koncert doivljavali smo tad i kao podrku naoj novoj realnosti, jer smo vjerovali da se zauvijek oslobaamo socijalizma, kao mre. A munjevito smo srljali u mrnju i rat i sad se udimo kako su Stonesi pristali svirati u Titovoj tamnici kad god bi ih se pozvalo, a danas s indignacijom odbijaju nau demokraciju i europejstvo. To to su Stonesi svirali deset godina poslije, i ne pod Titom ve pod Tumanom, i ne prije rata no poslije rata, to vie, Stojiu, ne smijemo zvati tvojim laganjem. Za to treba vremena e da mu se nae ime. Ali smo ve ustvrdili kako je tebi sve doputeno, jer ti ima blanco, da prireuje povijest za potrebe svojih trabunjanja. A ovo da ti je socijalizam bio mora, pa to nismo znali. A tako si tu moriju dostojanstveno nosio! A sve prisiljen da taj socijalizam uva. A bio si tako pogodan, tako dobre udi, niko od tebe nije umio bolje kimati glavom dolje-gore, niko, drugi su svoju znali i lijevo-desno pokatkad u kretnju pustiti, ali ti nikad. I niko drugi u cijeloj tvojoj treoj ligi grupa be, nije umio potapati po ramenu nikoga kao to si ti vlastitom desnicom umio potapati vlastito rame. A stan koji ti je socijalistika morija nametnula e da bi u njemu mogao spavati a budan uvati socijalizam, naknadna je tvoja muka. A tako si se s njom otmjeno nosio! Pa to, barem jedanput, barem nekome, ne ree da ti je toliko breme preteko, pa da te neko odmijeni? A tako si otmjeno uvao taj socijalizam. I bogme ga sauvao da na tvoje uvanje socijalizma nikada praka praha pasti nee. I neka si onome nemoguem Sarajliu zveknuo i onu biljeku u onome intervjuu to ga je s njim Zlatko nainio Dizdarevi. I neka si mu napisao ono da on "pravi hommage svome socijalistikom vremenu, i sa razoarenjem i dozom rezignacije saopava sud o nadolazeem vijeku lienom vrijednosti". I neka si mu ono "svome" metnuo u kurziv. I da ti jo jednu reknem: nemoj vie svoje tekstove potpisivati, nema potrebe! Ko ti ih god ita, zna da su tvoji. Evo se i ja polako specijalizirah. Pun mi te je hard disk. Ako mi se javi, moda u i knjigu o tebi naarati. Nemoj se potpisivati, bolji si nepotpisan: nekako si oputeniji, i onaj si koji jesi. A potpisan sve se nekako trsi biti drugi no koji si. PRINT MAIL All rights reserved. Sarajevske sveske 2010 - 2012.
Mile Stoji | Ivan Lovrenovi
Ivan Lovrenovi
Pretrai
Pretrai
Main menu
Skip to primary content Skip to secondary content Poetna Prolog O stranici Biografija Kontakt
Post navigation
Prethodna Sljedea
Mile Stoji
Objavljeno 10/03/2012 - ivanlovr Dokle god oi svijetle (2005) Ivan Lovrenovi, Obaaa i basanja, i drugi zapisi, Zagreb 2005.
Nakon trideset godina, ponovno u rukama drim Obaaa i basanja Ivana Lovrenovia, njegovu prvu knjigu. Te daleke sedamdeset pete zbirka se pojavila u izdanju sarajevske Svjetlosti, a autor je za nju dobio tada prestinu nagradu Trebinjskih veeri poezije. Lovrenovi je tad radio kao profesor maternjega jezika u Mrkonji Gradu, a ja sam bio student druge godine knjievnosti i pisao knjievnu kritiku za Nae dane. Objavio sam, vjerojatno prvi, prikaz te knjige, a nekoliko mjeseci kasnije Lovrenovi je stigao iz Mrkonji Grada u Sarajevo, gdje je, nakon velikih nevolja sa zaviajnim vlastima zbog svoga pisanja, uz pomo ede Kisia, dobio zaposlenje kao novinar u dvotjedniku za kulturu i drutvena pitanja Odjek. Nakon trideset godina drim u ruci novo, dopunjeno, izdanje te obimom nevelike, a poezijom i znaenjima bremenite knjige ( Durieux , Zagreb, 2005.). Ponovno razmiljam o njezinu hodoasnikom i lutalakom nazivu, o njezinoj knjievnoj toponimici, to me podsjea na kartografiju potopljenog svijeta. U prvom njenom dijelu nalaze se prozodijske refleksije o gradovima: Nin, Klis, Poitelj, Livno kameno, Jajce Prohodimo krajevima, gradovima, trenucima i zapinjemo za uda, zapoinje Lovrenovi uvod u svoje magijsko putovanje zemljom, iju e u godinama to slijede napisati prvu modernu historiju. Svim ovim drevnim ruinama nejasnih i zakuastih naslova, pridruili su se vremenom i udesom i drugi bosanski gradovi, jer je cijeli urbanitet Bosne danas porispodobiv s krajolicima Iliona. Redaju se tako u ovim lapidarnim recima i potpuno nepoznati lokaliteti s udesnim nazivima, mjesta oko kojih Lovrenovi plete mree svojih snovitih, fantazmagorinih pjesnikih obaaa: Akihisar, Balukana, Baljvine, Crna Rika, Donji Kraji, Duman, Hotomalj, Kolobara, Lisina, Liskovica, Orugla, Plava Voda, Prizrenac, Sokonica, Sokol, Stepen, ehovci, Trstionica, Varcar U enigmatici toponomastike zaviaja skrivena lei ona zlatna ica svijeta, dostupna samo znatieljnom oku i istom srcu. Poeziju i poetiku Lovrenovi esto crpi iz povijesnih dogodovtina i zbitija, kad sitna so sipi po kaleima, a kamenje govori: Dan nije vrijeme. Moda no; tren u kojemu su kraljevi i biskupi s djetinjim veseljem skidali ornate, a navlaili konoplju, i s poganskim vokalima na
file:///F|/mile stoji/Mile Stoji _ Ivan Lovrenovi.htm[21.4.2012 18:30:32]
Mile Stoji | Ivan Lovrenovi
usnama polazili pljakati more, mare nostrum . Kroz te sugestivne slike izranja, rekonstituira se pred naim oima, antika slika jedne zemlje ija je historija uglavnom zbroj razliitih nesrea. Pored poetizma historije Lovrenovi otkriva i poetiku prirode, tu vrhunsku liriku, kako bi to rekao Veselko Koroman, zabjeglih, ali nikad zaboravljenih sliica (Glasovi, lica, kobi u Vrbas se sve survalo, Pliva oplakala, Klepsidra pijeskom zatrpala. Jajce zvijezdama drug). Ako su u prvome dijelu knjige sabrani minuciozni poetski opisi u drugom poglavlju, nazvanom Basanja, skoncentrirane su sliice s putovanja, mikro-putopisi, u kojima se zrcale veseli naumi namjernika. Svako lutanje, basanje svijetom zavrava osmijehom u srcu: basati ovim plavim vidicima, ljivicima, i ne uriti nikamo, zabasati u sebe nasmijeenoga, i zaboraviti da moe izbasati kada hoe, Na Bosni). Noni jezik varcarske jeseni, snjegovi na Lisini i jutra pod Oruglom, putokazi su koji ne prestaju svijetliti u oima dokle god i one svijetle. Poglavlje pod nazivom Dodatak obuhvaa basanja po bijelom svijetu, ali i neke naknadne refleksije o zaviaju, nastale desetljeima kasnije. Poplava svjetla u enovskoj luci, noni vlakovi za Francusku, spleen Pariza dotaknut okom nepoznatog, ujevievski lament nad ugaslim ekstazama u postaji parike podzemne eljeznice: Hoe li se jo ikad moi onako plakati?: kao rodna kia kapale su suze po licu, po rukama. Hoe li se ikada vie moi biti onako dobar? Hoe li se ikad vie biti onako ist?. Potom ponovno fascinacije varcarskim homo faberima , disput o kovau-proleteru, gdje autor, u kombinaciji esejistikog diskursa i lirske refleksije, otkriva skritu mudrost hefestovske umjetnosti, ar i pepeo postojanja. Lelujavo, varljivo sjeanje na svjetlosti djetinjstva, na ilimove i serdade, na nevinu mladost i Muberu koja je imala osamnaest godina: Gospod u Muberinih osamnaest godina, u drhatu njenih dimija, u puti Muberinoj zvonkijoj od senabijine. Mubera ulno bliska, bolno nedohvatna; u pogledu joj iskustva pramajkina i djeja zauenost oboje njezino.ena dijete, neumrla smrt: serdada ime, Prusac prezime (.) Poslije deava se ovako: Did mrtav, brda ute, a zdravomarija odzvoni nekako strana, i jedno po jedno spasenje se osipa i vema sam ostajem. Ni Bog nije kriv za sve. Njegova kazna je teka, mi smo je gorom napravili izgubili smo jedni druge (Cvrci na Pruscu, no). Ako je, kako veli Bachellard, svako putovanje tek poetak povratka, mi smo poznati u svijetu po tome to naa putovanja najee imaju samo jedan smjer. Prola su, naime, svega tri desetljea, a nikoga od loze Lovrenovia nema vie u Mrkonji-Gradu, Trebinjske veeri poezije pretvorile su se u Duieve, a sarajevska Svjetlost, tada jedan od najmonijih izdavaa na Balkanu, danas je na izdisaju. Ali, ako Bosna nikada i ne postane sretna zemlja, knjiga Obaaa i basanja ostat e kao njena briljantna poezija, potresno umjetniko svjedoenje o ovjeku koji ju je u u svojim pjesmama takvom vidio. Takvom sanjao. ( Feral Tribune, Split, 2005)
Ovaj post je objavljen u kategoriji Recenzija i oznaen sa lirika, priroda by ivanlovr. Spasi u Bookmark ovaj post. Komentari nisu dozvoljeni. Designed by Ivan Lovrenovi
file:///F|/mile stoji/Mile Stoji _ Ivan Lovrenovi.htm[21.4.2012 18:30:32]
Mile Stojic - Utjeha kaosa
Utjeha kaosa
Antologija suvremenog hrvatskog pjesnitva
PREDGOVOR Miroslav Mianovi IMPRESUM Autori: Ivan Slamnig Danijel Dragojevi Arsen Dedi Zvonimir Mrkonji Nikica Petrak Boris Maruna Mario Suko Luko Paljetak Ivan Rogi Nehajev Slavko Jendriko Vesna Biga Milorad Stojevi Milko Valent Branko Male Gordana Beni Igor Ronevi Sead Begovi Anka agar Mile Stoji Branko egec Kemal Mujii Artnam Delimir Reicki Kreimir Bagi Milo urevi Boica Zoko Damir odan Miroslav Kirin Drago Glamuzina Tomica Bajsi Ivica Prtenjaa Tvrtko Vukovi Tatjana Gromaa Ivana Bodroi
Mile Stoji (1955)

Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedea Govori Petrus: o posvetama U pravu je bio Mallarm kad je upozoravao: Nikad ne posveuj stihove poznanicima, politiarima prijateljima, enama
file:///F|/mile stoji/mile_stojic.html[21.4.2012 18:30:32]
Doivjet e ravnodunost a moda i porugu Hvalit da su da su da su e se da su ti posuivali novac te tri mjeseca izdravali te vodili u kliniku za venerine bolesti te izvukli iz bijede
Osim toga, im se nau u pjesmi odmah bi je preureivali, prepravljali Ne gode im aliteracije, zbunjuju ih asonance Te: Baudelaire bi to ovako, Carver onako kao da su posisali sve znanje iz teorije i poetike Ti ih gleda i razumije: Pa ovi ljudi ne znaju da je avo doao po svoje i da emo ve sutra svi biti mrtvi, Oni se ponaaju kao da su moji stihovi najvanija stvar na svijetu i kao da im je moja pjesma babovina ene bi tu isti as neto istile, raspremale prozori tvoje pjesme su zamagljeni, zidovi neokreeni Metrika ti je uboga i atmosfera mrana. Dok ti u rijei hvata odbljeske tamnih kristala one bi radije nasred pjesme kristalni luster One su oduvijek, kau, sanjale svjetliju pjesmu, sa barem pet soba i balkonom Stog posluaj Mallarma i ne posveuj pjesme ljudima Ako ih jednom pripusti u stih nikad ih vie iz njega nee istjerati O emu su govorile nae pjesme O emu su govorile nae pjesme. Odlasci i povratci potom ljubavni uzdasi zaogrnuti u ve poznate refrene koji traju isto koliko i grevi u donjem trbuhu. Ljubavi, jesi li i trenutak bila sretna? Srce je pjevalo piskavim glasom melodiju iz predgraa, melodiju kie koja se uvlaila pod svoju svilenu maramu, melodiju ostavljenoga koji je pomiljao na smrt Zagledana u bore moga lica na krevetu Zamilja li kako e ono izgledati na odru, okrueno svijeama Ako prvi odem Zamiljam li, ako prva ode, kako e izgledati na odru, okrueno svijeama tvoje lice Canzona i sirtaki U Penzingu pored Bea svratih u grki restoran Thesaloniki Vlasnik je bio sarajevski Srbin, i kad se otkrih, nije nedostajalo mezetluka
Kua je astila ljivovicom, domaom i travnikim sirom Ostalo se duboko u no, sve dok sluajni gosti nisu sastavili stolove A zvuk sirtakija nije zamijenila sevdalinka iz duhanom unitenih grla zelen lie goru kiti To me podsjetilo na slinu veer u Grinsheimu pored Mnchena prije dvije tri godine, kad sam bio sluajni gost u pizzeriji Casa Leone, iji je vlasnik bio posavski Hrvat. Osoblje restorana bilo je, takoer, sastavljeno od Hrvata, bosanskih izbjeglica Osim kuhara Talijana, koji je sluio za lano legitimiranje mediteranskih specijaliteta. U kasnu no vlasnikova ena iskljuila je Modugna i zapoela Omer bega, izvijajui svoje tijelo u ritmu trbunog plesa U to vrijeme, a i danas, u Bosni traje bellum omnium in omnes s koncentracionim logorima i masovnim deportacijama. Rat konobara protiv konobara, pomislio sam Tih jadnih svinja koje e vo vjeki vjekov nositi svoj kri Besmisleno ginui za tu nepotrebnu zemlju pa je potom zauvijek naputati, da bi u europskim selendrama otvarali grke i talijanske restorane i u njima u sitne sate pjevali svoje orijentalne tugaljive napjeve Vjebe iz Aristotelove poetike Mladi dri da je ime njegove drage arobna formula. On pie npr. Jasmina i misli da cijeli svijet razumije ifru njegove ljubavi. Ali to nije dovoljno Svijet se uglavnom odzivlje na lozinke novca i krvi Ovo mi tumai Nick u kavani Grillparzer i dodaje: Potresne rijei nikog ne zanimaju bez obzira to su istinite. A ta emo sa sto tisua poklanih hrvatskih i bosanskih civila? pitam ga ja. On primjeuje da se plastina lica za kavu u mojim rukama potpuno deformirala i veli: A to s vaom zemljom vie nikog ne zanima. It is an agricultures question Tu je temeljni problem, odgovaram bijesno Jer Aristotel se nije ni obraao nama. A mi drimo jedino do knjievnosti vukova. Do simbola njihovih onjaka i metafore njihova postojanja Nick se zagonetno smjeka i zakljuuje
kako nikad u Hrvatsku ni na Balkan nee stii kozmike istine Andyja Warhola Opratam se s njim i uranjam u penicu bekog ljetnog poslijepodneva. Ne odazivam se na slavenske glasove to me zapljuskuju svaki as u rijeci prolaznika na Krtnerstrae Doem kui, vijesti stalno iste u svom uasu Sarajevo gori, u Njemakoj bacili bombu na bosansku izbjegliku koloniju Moja kerka po cijeli dan ui njemake reenice a nou se trza u snu i bunca na hrvatskom Boe spasi moju djecu, tiho se molim Bog prima moju molitvu i ogromnu rijeku svjetlosti navraa na moj prozor. I svijet postaje treperavo polje u kome se utapa sva pusto mojih dana. Pregraeni reetkama jezika Autocestom Heidelberg-Basel klizimo kao djeca na sanjkama prema toplom skrovitu u mislima, svatko na svome kraju svijeta. Osjeaj blizine mami umilnu gestu, blagu udnju. Savreni glumci u ulogama koje nam je napisao sluaj, u drami koja nema epiloga. Kasno je sad, milo moje njenost bi, moda, unakazila naa zamiljena lica od nekontrolirane rijei autocesta bi mogla odletjeti u zrak Pri brzini od 200 km/h oko nas lebde beskrajne propale prilike dok na susjednom breuljku spokojno spavaju saski kraljevi i mladune hrka trai izgubljenu majku Ti kae da je rat moda snoljiviji nego nesretan brak Ja kaem da je tuno pomisliti da emo se jednog dana, ipak, sresti mi brodolomci s razliitih mora i prepoznati naa djeja lica u nekom kristalnom jutru Uostalom, zato da nae srce hranimo varkama i opim mjestima ostanimo i dalje pregraeni reetkama jezika Vozi, ubaci u brzinu, pritisni papuicu gasa ich flle hier die Urnen und speise mein Herz Kroz lie odrine Kroz lie odrine probija sunce Crvenim ini plave grozdove I tvoje lice prozirno poput ljeta. Tvoje je lice prozirno poput ljeta Zavodljivi su putovi u rani sumrak Mjeseinu ne proputa lie odrine. Crvenim ini plave grozdove Hladno je nebo pod koje odlazi Okrutna zemlja trai muk i zaborav. Hladno je nebo pod koje odlazi Jedna je ena tamo umorna zaspala Mjeseinu ne proputa lie odrine.
Bratstvo i sestrinstvo popodne i obujmiti nebo Kada bih se ponovo rodio i mogao birati, ne bih izabrao ovaj jezik, ni ovo zanimanje. Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru bez nade. Ne bih prihvatio da me ubojice ue pravdi. Ne bih izabrao ovo vrijeme ni ovu zemlju u kojoj utjehe nema. Ni ovu brau koja su me prodala. Ni ovaj narod to svoje sinove prinosi teletu od zlata. Bacio bih svoje ime. Jedino bih ponovo izabrao tebe, to te u svakom danu tisuu puta dodirnem pogledom odanosti i sjaja. ivot Godine osamdeset druge, osamdeset tree, ne sjeam se vie tono, u ulici kralja Tomislava, u vili tadanjeg komunistikog funkcionara, ivio je pjesnik Oskar Davio. Pobjegao je bio k nama, govorio je, pred srpskim nacizmom. Mi tad nismo znali to to znai. Naveer bi stari pjesni izlazi u etnju sa svojom malenom keri. Rimovao je ivot i ivot, revoluciju i ljubav. Mi smo bili ponosni jer smo bardu pruili utoite i egzil, mada je naa kua bila porozna. Odrao je nekoliko predavanja na Filozofskom, udvarajui se lijepoj asistentici, pa, shvativi da od sudbine nema bijega vratio se u Beograd i ubrzo nakon toga zauvijek nestao u labirintima Hada. Bio je s nama jednu sezonu, od svih mladih pjesnika volio je Blagojevia, Tontia i mene. Napisat u o vama tri studije, govorae U gradu koji su, nakon njegove smrti, preorali oni od kojih je bjeao danas vie nita ne sjea na njega. Ni ulica se vie ne zove svojim imenom, a kamoli da netko pamti i uva neke pjesme. Kuu je bespravno dogradio postsocijalistiki tajkun, napravivi od nje bastilju kia. esto kad proem tuda na putu prema bolnici Koevo
uini mi se da na trijemu vidim nisku siluetu barda socijalistike poezije Kuu je bespravno dogradio postsocijalistiki tajkun, napravivi od nje bastilju kia. esto kad proem tuda na putu prema bolnici Koevo uini mi se da na trijemu vidim nisku siluetu barda socijalistike poezije i uini mi se da ujem gdje recitira Hanu ili Vinju za zidom svojoj mrtvoj publici, a lepra poput zastave njegova sijeda kosa u buri. Pas, san U pustim brdima izmeu Marbelle i Ronde to nemilosrdno podsjeaju na Monte Melettu, Nikako na Velebit Sanjam mladia s imenom Borisa Marune. Sanjam njegov lik to se leluja u tisuu maligana U ognjici, u aru revolucionarnog preobraaja Pa ga potom sreem u snu na zagrebakom Dolcu Gdje kupuje suhu bravetinu i kiseli kupus, Psujui (neprilino snovima) svoje mladike zablude Pogleda pomalo otealog od ovog ovdje s nostalgijom za pustim brdima egzilantske mladosti Najgore je biti stranac u svome zaviaju, kae Zamiljeno nad tezgom sa cvjetaom i mrkvom mit einer glnzender Glatze. Pa mi iz daljine sna poruuje Boris Maruna Preko kozminih prostranstava, preko euklidskoga vremena Nostalgiju je izmislila naa samoa, Stojiu, naa nesrea A gusta ljubav za domom to se cijedi iz stihova poput meda Upamti, samo je strah da se ne umre Zaboravljen kao onaj pas iz stihova A koja je, onda, razlika izmeu Yulla i Smrti?, pitam u snu Sva razlika izmeu Yulla i Smrti je u tome to smrt ima kosu, kae. Samo nesretni narodi imaju veliku knjievnost Samo nesretni narodi imaju Veliku knjievnost. Jer, hamletovska dilema nije Imati dobre romane ili dobru zabavu Inae bi svi bez razmiljanja bili za ovo drugo. Sva ekspirska pitanja svode se na marksizam Samo oni nenavikli na slobodu vjeruju u opstojnost Boju U poruke to ih Bogorodica izrie obanicama.
Sretni narodi za to vrijeme trguju, ljubakaju se, kurvaju Dobijaju ratove, gube na nogometnim prvenstvima Njihovi pjesnici su knezovi i ne umiru od tuberkuloze i ludila Ve caruju u Weimaru. Drugo su Rusija i Poljska, gdje pjesnici umirahu u gulazima Gdje pjesnici vjerovahu u oblikovanje povijesti Potom protestantska perspektiva: Smrt od opija, alkohola, rak i paroksizam samoe. Jedino nesretni narodi imaju Veliku knjievnost, stihove A.B.-a Svijetle kao mercedes benz, visoke kao Najvei toranj liberalnog kapitalizma Prije no to se u njeg zarije kidnapirani zrakoplov Nikao iz crne muke nonih oajnika.
Biljeke o autoru
Roen je 1955. u Dragiini (Bosna i Hercegovina). Pjesnik, esejist, analitiar i novinski pisac. Studij junoslavenskih knjievnosti i jezika diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Do lipnja 1992. ivio je u Sarajevu od pisanja i ureivanja knjievnih publikacija. Nakon toga radi kao lektor na Slavistikom institutu Sveuilita u Beu. Sastavio antologije: Iza sputenih trepavica , antologija modernog hrvatskog pjesnitva, 1991; In Schmerz mit Wut, bosanska ratna knjievnost, sa A. Isakoviem, 1995; Bosanskohercegovako pjesnitvo XX. stoljea , s M. Veoviem i E. Durakoviem, 1999. Knjige su mu prevedene na njemaki, poljski, talijanske, engleski i makedonski jezik, a pojedini tekstovi na dvadesetak jezika. Pjesme su mu uvrtene u sve relevantne antologije suvremene bosanskohercegovake i hrvatske knjievnosti. Dobitnik je brojnih nagrada. Sada je stalni kolumnist splitskog Feral Tribunea , te sarajevskih Dana. ivi i pie izmeu Bea, Zagreba i Sarajeva. Objavio: Lijer, jezik praine , 1977; 1981; Umjetnost tame, 1987; Zemna svjetlost ,1980; Olovni jastuk , 1989; Junost, izbor, 1990; Glasovi sarajevske noi, 1993, cijela naklada izgorjela u tiskari u Mostaru; Libreto za svirala i strojnicu , 1994; Prognane elegije, 1996; Jutro u Pompejima , graa, 1999; Rijei na prozoru, 1999; Svjetlost u pomrini sunca, 2002; Zaboravite nas , 2003; Via Vienna, 2004; Rjenik za petak i subotu, 2004; Prognane elegije, izabrane pjesme,2004; Caf Nostalgija , 2007.
Utjeha kaosa
Mile Stoji (1955)

file:///F|/mile stoji/mile_stojic1.htm[21.4.2012 18:30:33]
Biljeke o autoru
Utjeha kaosa
Mile Stoji (1955)

Biljeke o autoru
Utjeha kaosa
Mile Stoji (1955)

Biljeke o autoru
Utjeha kaosa
Mile Stoji (1955)

Biljeke o autoru
Utjeha kaosa
Mile Stoji (1955)

Biljeke o autoru
Utjeha kaosa
Mile Stoji (1955)

Biljeke o autoru
Utjeha kaosa
Mile Stoji (1955)

Biljeke o autoru
Utjeha kaosa
Mile Stoji (1955)

Biljeke o autoru
Utjeha kaosa
Mile Stoji (1955)

Biljeke o autoru
Branko Thomann - Novinarski poet MILE STOJIC
***Novinarski poet***
Mileta Stojia istaknutog bosanskog novinara i poeta, teko je uvrstiti u bilo koju vrstu ovih spomenutih kategorija pisanja, poto je on prvoklasni pjesnik i novinar. No neto novo je sada pred nama sto se izkazuje kao simbioza novinarstva i poezije, sto je sasvim novo u naem novinarstvu - njegova nova knjiga "Rijei na prozoru" (Svjetlo rijei, Sarajevo, 1999.) Mile Stoji, rodjen je 1955. Pjesnik i esejist. Studij junoslavenskih knjievnosti zavrio u Sarajevu. Prije rata uredjivao knjievne asopise "Lica", "Odjek" te kulturnu rubriku "Oslobodjenja". Od 1993. radi kao lektor na Slavistikom institutu Bekog sveuilita. Od 1997. do 1998 bio je jedan od urednika zagrebakog lista "Tjednik", a trenutano je urednik u nezavisnome sarajevskom magazinu "Dani". lan je udruenja knjievnika Bosne i Hercegovine i Hrvatskog PEN, kluba. Dosada objavio: Lijer, jezik praine, pjesme (Svjetlost, Sarajevo 1971,1881), "Umjetnost tame" - pjesme (Veselin Maslea, Sarajevo, 1987.), "Zemna svjetlost", pjesme, (Veselin Maslea, Sarajevo 1988.), "Olovni jastuk", pjesme, (Svjetlost, Sarajevo, 1989.), "Junost", izbor, pjesme, (Zadrugar, Sarajevo 1990), "Iza sputenijeh trepavica," antologija novijeg hrvatskog pjesnitva, (Svjetlost, Sarajevo,1991.), "Glasovi sarajevske noi" , eseji (Veselin Maslea - cijela naklada izgorjela u tiskari u Mostaru, 1992.), "Libreto za sviralu i strojnicu", pjesme, (Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1994.), "Prognane elegije", pjesme, (Bosanska knjiga, Sarajevo,1996.), "Jutro u Pompejima", eseji Durieux, Zagreb,1998.). Zajedno s rahmetli Alijom Isakoviem sastavio panoramu bosanskohercegovake ratne knjievnosti, koja je objavljena na njemakom pod naslovom : "In Schmerz mit Wut"- Be, 1995.) Dobitnik je vie knjievnih nagrada, medju njima Brankove nagrade i Nagrade eljezare Sisak za najbolju knjigu pjesama na podruju bive YU. Tekstovi knjige "Rijei na prozoru nastali su u razdoblju od travnja/aprila 1997. do travnja/aprila 1999. Najvie tekstova je objavljeno u zagrebakom "Tjedniku" u kojem je autor radio od prvog do pedesetog broja. Ostali tekstovi su napisani u
file:///F|/mile stoji/novinarski_poet.htm[21.4.2012 18:30:40]
sarajevskim "Danima", - na nagovor njegovih prijatelja ujedinjuje ih u jednu neobinu knjigu eseja koja je jedini njegov ratni dobitnik- kako naglasuje! U njoj Stoji, po rijeima Ivana Lovrenovia: "ujedinjuje dva talenta, mozartovski izvoran pjesniki dar i novinski afinitet." Stoji posmatra svijet svojim senzibilitetom, opservirajui i doivljavajui ga kao cjelinu sa njenom trivijalnom svakodnevnicom i pozoritem pravih metafizikih obasijanja i melanholinih klonua, smanjuje razliku izmedju novinskog i knjievnog (poetskog) teksta, te vodi nas u -kod nas novi- anr poetskog esejiziranja. Novinarski kratki tekst obogauje odnjegovanim duhovitim majstorski preciznim jezikom, od ironijskog do lirskog, kako bi tekst bio reakcija na neposredna zbivanja i refleksije, bile one politike, duhovne, knjievne ili jednostavne - ljudske. On esto persiflira metafiziku vlasti koja od svakog i svaega pravi neprijateljstvo i mrnju. Kae da esto sistemi koji se uspostave pobjedom nad stvarnim i fiktivnim neprijateljem - uzimaju mrnju kao svoje pogonsko gorivo. Smatra da danas kojekavi klerici (srpski i hrvatski + bosnjaki) nisu u stanju i ne mogu uiti i propisivati srpskim i hrvatskim piscima - kako da piu, te da nasilje nad jezikom je samo poetak nasilja nad ljudima! Ne moe ga nitko uiti ni propisivati, to je hrvatski ili sprski jezik, poto ih je uio od najveih pisaca obje nacije. Moderno novinarstvo koje se sve vie seli na moderna sredstva - kao sto je Internet, je medij koji sve vie jaa u kulturno eduktivnom smislu, pa je pravo zadovoljstvo itati kratke komentare koje je pisao i pie u nezavisnim novinama. On to radi s duhom filozofsko-metafizko-poetski, prenosei refleksije kao ogledalo iliti zrcalo opisima vremena u kojemu ivimo, tako nastaje i literatura na modernim "novinskim" stranicama (Internet) - to bi ova "webotvorevina" trebala i da potvrdi! ***************************************** Sa dozvolom autora objavljujem:
"PREDSJEDNIK"
(esej) U vremenu izbora hrvatska javnost ne raspravlja toliko o predsjedniku, koliko o vodji. Mi smo nevini demokraciji, pa nam ovi pojmovi izgledaju slino, ali ve u njihovoj semantikoj jezgri krije se razlika, koja bi se mogla mjeriti s udaljenou neba i zemlje.
Rije predsjednik u veini europskih drava znai i zvui isto (lat. president), dok se vodja na engleskom zove leader, a na njemakom Fhrer. Predsjednik je onaj koji predsjedava, vodja onaj koji vodi. Predsjednici se dogadjaju gradjanima, a vodje narodima. Prvi uvijek govore sa smijekom na licu, drugi su smrtno ozbiljni. Zbog toga se predsjednik rado pojavljuje na masovnim narodnim sveanostima (njemaki Herzog voli se blesaviti na pokladnim karnevalima s klaunovskom maskom na glavi), dok se vodja radije pojavljuje na vojnim paradama. Predsjednik izbjegava vojne odore i lente, a vodja ih jednostavno oboava. Havel se gnusa rijei uniforma a Hitler je izjavljivao kako se jedino u njoj osjeca ovjekom. Predsjednik izbjegava velike trokove (austrijski predsjednik Klestil na sva putovanja kree redovnim linijama Austria Airlinesa), dok se vodja rasipa i tudje novce troi nemilice. vedski predsjednik vlade najradje je na posao putovao biciklom, a vicarski vlastitim fordom starim deset godina, dok vodja oboava blindirane mercedese, specijalno izradjene zrakoplove i luksuzne jahte. Predsjednik leerno eta gradom, aska s poznatim glumcima u kazalitu i s domaicama na trnici, dok vodja izbjegava kontakte, slikajui se iskljuivo s djecom, koja recitiraju pjesme njemu u ast. Predsjednik se zna i rastaviti (Klestil), ili oeniti dvostruko mladjom enom (Havel), dok vodja svoj brak stavlja u rang dravne institucije i svoju suprugu imenuje personom od openarodnog znaaja - sluaj Jovanke Broz, koja je bila zatitnica cvijea, Evite Peron ili Elene Ceausescu koje su sa svojim polupismenim sastavima neko vrijeme figurirale kao znaajni segment nacionalnih knjievnosti. Predsjednik se oslanja na snagu autoriteta, dok vodja vjeruje iskljuivo u autoritet snage. Predsjednik ne dopusta kult linosti, doko vodja uiva da sam sebi za ivota podie spomenike. Vodja se lako odrie prijatelja im stave i najdobronamjerniju primjedbu na njegov raun, dok predsjednik strpljivo ispravlja svoje pogreke, diui ugled svoje zemlje u svijetu. Predsjednik hoda po svijetu i stvara prijatelje medju ljudima i narodima, dok vodja najee sjedi kod kue okruen svitom i fabricira neprijatelje. Vodja producira strah ("Jedino je strah vjean!", uzvikivao je Staljin), dok predsjednik iri povjerenje i sigurnost. Diktator smjenjuje novinare, a novinari smjenjuju predsjednike.
Predsjednik zna da je smjenjiv, dok vodja vjeruje da je vjean. I tako u beskraj, do beznadja. Moda bi zato za kraj najpametnije bilo navesti misao Mirka Kovaa, koj je jednom napisao da predsjednika stvara naa demokratska kultura, a vodju poradja naa bijeda.
U Beu 03. THOMANN
oktobra
1999.
BRANKO
Jozef
Design & Publishing: Helena & Vladimir Kreca Updated: Sunday, March 25, 2007
Poezija by Jovica Leti Mile Stoji
Ars Poetica News

Dobro doli na novu web-stranicu Ars Poetice. Cilj nam je Kontakt
Kontakt
elite li svoju poeziju, prozu, slikarske radove, muziko stvaralatvo, umjetnike O nama
O nama
Stranicu jovicaletic.com sadrajno ureuje Jovica Leti a sve tehnike performanse
Linkovi Arhiva
April 2011 Mai 2010 April 2010
Tagovi
apsurd arhitektura bankrot bestseller bosanski casa cigareta cipele da vincijev kod desna die ochsen dimitrijevic
Domai don kihot Filmski umjetnici grbavica identitet Jovica kod amide Idriza kompozitori kultura
letic
Muziki umjetnici nacionalisti noz orgije pack ruke sat
Slikari
strana
Strani tetra tirolske Umjetnici volovi zimska pisma zla zvonko
Pjesnici
Poezija pononi voz Predstave prezervativ rekvijem
Mile Stoji
Mile Stoji, pjesnik, esejist, antologiar i novinski pisac. Roen je 21.1.1955. godine u Dragiini (Bosna i Hercegovina). Studij junoslavenskih knjievnosti i jezika diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Do lipnja 1992. ivio je u Sarajevu od pisanja i
file:///F|/mile stoji/Poezija by Jovica Leti Mile Stoji.htm[21.4.2012 18:30:43]
ureivanja knjievnih publikacija. Nakon toga radi kao lektor na Slavistikom institutu Sveuilita u Beu. lan je Drutva pisaca Bosne i Hercegovine i PEN kluba. Knjige su mu prevedene na njemaki, poljski, talijanski engleski, maarski i makedonski jezik, a pojedini tekstovi na dvadesetak jezika. Pjesme su mu uvrtene u sve relevantne antologije suvremene bosanskohercegovake i hrvatske knjievnosti. Dobitnik je nagrade imievih susreta (1971.), Slova Gorina (1974.); Peat varoi sremskokarlovake (1976.), Brankove nagrade Drutva knjievnika Vojvodine za najbolju prvu knjigu u Jugoslaviji (1978.), Nagrade Knjievne omladine Bosne i Hercegovine (1980.), Nagrade eljezare Sisak za najbolju knjigu pjesama u Jugoslaviji (1988), Nagrade Izdavake kue Planjax za najbolju pjesniki knjigu u BiH (1999.), te Nagrade Buchpremie Austrijskog ministarstva kulture za jednu od deset najboljih knjiga objavljenih u Austriji 2000. godine. Jutarnji list iz Zagreba nagrauje ga 2005. godine za knjigu Veera bez politike i nagrade Goranove nagrade za 2007.
Amoris nota Bratstvo i sestrinstvo Branski Nietzsche Canzona i sirtaki ovjek u pedesetim koraa kroz jul ivot Eksponati u muzeju knjievnosti Elisabeth Kroz lie odrine Krhotine uz dan 11.rujna Klobuk, klokun Korula Meu zavaenim narodima O emu su govorile nae pjesme Oremus Pregraeni reetkama jezika Ponovilo se ono to nikad nije bilo Pjesma o prvoj ljubavi Praina Persiflaa Sirotica Nada Trijumf mate U Beogradu, deset godina nakon rata Vjebe iz Aristotelove poetika __________________________________ Amoris nota Tijelom o asfalt, laktom o prainu Penisom o trnje Suzom o ocean, prstom u oko Mesom o eljezo Duom o studen, trbuhom o no Jezikom o led elom o kurum, kostima o zimu srcem o hrid Nogom o kamen, jetrom o mjed Glavom o zid
__________________________________ Bratstvo i sestrinstvo Kada bih se ponovo rodio i mogao birati, ne bih izabrao ovaj jezik, ni ovo zanimanje. Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru bez nade. Ne bih prihvatio da me ubojice ue pravdi. Ne bih izabrao ovo vrijeme ni ovu zemlju u kojoj utjehe nema. Ni ovu brau koja su me prodala. Ni ovaj narod to svoje sinove prinosi teletu od zlata. Bacio bih svoje ime. Jedino bih ponovo izabrao tebe, to te u svakom danu tisuu puta dodirnem pogledom odanosti i sjaja. __________________________________ Branski Nietzsche Mirna tijela u alkoholu ko fetusi u formalinu Treperavi obzor seksa u prozoru, koulji od svile Sve to je izgubljeno zaplovi na tren u vinu oajnome, to se lagano razlijeva kroz ile Opustjele su ulice zima je i konobar drijema Krani i muslimani bdiju svog boga ekajui Branski Nietsche im poruuje da boga nema pa da se krene mreti ko kad se krene kui Ja sanjam jednu crkvu bez boga, litanija i straha U kojoj e pjesma, vatra, otopit zidove ledene Koja e nas primit, zatitit od avoljega daha I prizvati pod svod svoj due iste i zavedene Sarajevo nas iba njenou, miluje estinom Dok mana s neba pada na sokake, gdje se skriva Druga kristalna crkva to odzvanja prazninom A veernja zvijezda gasne i potom tama, tama biva. __________________________________ Canzona i sirtaki U Penzingu pored Bea svratih u grki restoran Thesaloniki Vlasnik je bio sarajevski Srbin, i kad se otkrih, nije nedostajalo mezetluka
Kua je astila ljivovicom, domaom i travnikim sirom Ostalo se duboko u no, sve dok sluajni gosti nisu sastavili stolove A zvuk sirtakija nije zamijenila sevdalinka iz duhanom unitenih grla zelen lie goru kiti To me podsjetilo na slinu veer u Grinsheimu pored Mnchena prije dvije tri godine, kad sam bio sluajni gost u pizzeriji Casa Leone, iji je vlasnik bio posavski Hrvat. Osoblje restorana bilo je, takoer, sastavljeno od Hrvata, bosanskih izbjeglica Osim kuhara Talijana, koji je sluio za lano legitimiranje mediteranskih specijaliteta. U kasnu no vlasnikova ena iskljuila je Modugna i zapoela Omer bega, izvijajui svoje tijelo u ritmu trbunog plesa U to vrijeme, a i danas, u Bosni traje bellum omnium in omnes s koncentracionim logorima i masovnim deportacijama. Rat konobara protiv konobara, pomislio sam Tih jadnih svinja koje e vo vjeki vjekov nositi svoj kri Besmisleno ginui za tu nepotrebnu zemlju pa je potom zauvijek naputati, da bi u europskim selendrama otvarali grke i talijanske restorane i u njima u sitne sate pjevali svoje orijentalne tugaljive napjeve __________________________________ ovjek u pedesetim koraa kroz juli Bio je pljusak i ulice su mokre Mladi parovi drali su se za ruke ili gurali djeja kolica ene su utale najlonskim arapama pozdravljale opojnim parfemima Da sam pjesnik svakoj bih mogao napisati barem po jedan stih, pomiljao je ovjek u pedesetim koraajui kroz ljeto Ali samo jednoj, u snovima ljubio sam kosu, oi, nos, usta, trbuh, piku, guzu Ona to ni ne sluti, uronjena u veernju omamu Ona ita horoskop negdje na keju Rajne Ona gleda popularnu televizijsku seriju Moda lista Bibliju Knjigu proroka Danijela Il slua vijesti o zloinima iz Afganistana, Bosne, Iraka, Gruzije ovjek u pedesetim koraa kroz juli U prazniku elemenata on misli na svoje proputene mogunosti. Haj-haj zovu ga vrtne kavane, zovu ga zanosne sirene on mora na sve stii, jer uskoro e fajront.
Mladi parovi dre se za ruke i guraju djeja kolica Bio je pljusak i ulice su mokre __________________________________ ivot Godine osamdeset druge, osamdeset tree, ne sjeam se vie tono, u ulici kralja Tomislava, u vili tadanjeg komunistikog funkcionara, ivio je pjesnik Oskar Davio. Pobjegao je bio k nama, govorio je, pred srpskim nacizmom. Mi tad nismo znali to to znai. Naveer bi stari pjesni izlazi u etnju sa svojom malenom keri. Rimovao je ivot i ivot, revoluciju i ljubav. Mi smo bili ponosni jer smo bardu pruili utoite i egzil, mada je naa kua bila porozna. Odrao je nekoliko predavanja na Filozofskom, udvarajui se lijepoj asistentici, pa, shvativi da od sudbine nema bijega vratio se u Beograd i ubrzo nakon toga zauvijek nestao u labirintima Hada. Bio je s nama jednu sezonu, od svih mladih pjesnika volio je Blagojevia, Tontia i mene. Napisat u o vama tri studije, govorae U gradu koji su, nakon njegove smrti, preorali oni od kojih je bjeao danas vie nita ne sjea na njega. Ni ulica se vie ne zove svojim imenom, a kamoli da netko pamti i uva neke pjesme. Kuu je bespravno dogradio postsocijalistiki tajkun, napravivi od nje bastilju kia. esto kad proem tuda na putu prema bolnici Koevo uini mi se da na trijemu vidim nisku siluetu barda socijalistike poezije __________________________________ Eksponati u muzeju knjievnosti Masivni radni stol od slavonske hrastovine (premda su te pjesme napisane veinom u uredu ili za kuhinjskim stolom) Kolekcija naliv-pera, Mont-Blanc, Parker, Pelikan (klasik je jedno dobio od poglavarstva za obljetnicu pisanja, i uvao ga u ladici, inae se sluio kemijskom) Francuska kapa, to izvrsno skriva sjedine Kona aktovka, koja i nakon godina jo mirie na rakiju Naoale rodenstock, ije je jedno staklo napuklo Kravata, svilena, malo pokapana vinom Lula od mahagonija, mada je pokojnik
puio uglavnom kent, ili jeftiniju opatiju Nekoliko biljenica s nejasnim naslovima i neitljivim biljekama. Nedovren referat na temu koliko je poezija proza a proza poezija Potpisana peticija o pravima manjinskih grupa desetak izdavakih ugovora, avionske karte za sajmove knjiga u Frankfurtu i Zagrebu, hotelski raun Esplanade s nepoznatim prezimenom Razglednice iz Praga, Pariza, Strumice i Jasne Poljane Slane na ime uvijek iste enske osobe, koje je precrtano, iz razumljivih razloga Nekoliko prijava na meunarodne stipendije i pisama izdavaima u vezi s neisplaenim honorarima Dokumentacija o nagradama i diplomama, potkrijepljena izblijedjelim novinskim isjecima Pjesnikova tramvajska iskaznica s fotografijom iz automata Dvije pisae maine, sivomaslinasta biserica i metalik elektrina marke olivetti Entropija fotografija, precizna dokumentacija propadanja Knjige, razliita izdanja, prijevodi na strane jezike kod nepoznatih izdavaa ili ciklusi po asopisima Skice dva nenapisana romana, brani prizori Dijagnoza teke bolesti i nalazi lijenika Longplejka s pjesnikovim stihovima Uglazbljenim od lokalnog rokera Mala fonoteka tuge Nigdje neobjavljenih rukopisa. Njih skriva Osobno raunalo s upropatenim hard diskom Koje je slano ak u Seattle u centralu Microsofta Ali ni oni nisu uspjeli deifrirati nita Od onog o emu govore kliktavi stihovi i urnebesna fantazija Onog to sad odie formalinom i raspadanjem __________________________________ Elisabeth U Berilinu Else. U Madridu Isabella, Ysabel U Ljubljani pela. U Zagrebu Bela Beki, Beta, Beti, Betica, Betika, Betina, Betka, Ela, Eli, Elica, Elika, Elika, Elka, Eta, Eti, Etica, Lila, Lile, Lili, Lilica, Lilika, Lisa, Liza, Lizika, Zika, Jalabet U Londonu Elysabeth U Beogradu Jelisaveta, Saveta U Peti Erzsbet, Erika Od latinskog Isabela, a sve od hebrejskog Elisheva U znaenju: moj bog je vjernost, moj bog je izobilje Elisabeth u Beu Sisi i Sissi i Sissy to u mome poimanju bekog znai
Neto kao behar bajuvarske zemlje Lijepa i Pokoena __________________________________ Krhotine uz dan 11.rujna udnja Ikarova za visinama postala je znanost to se razvijala u svim smjerovima na vodi, zraku i kopnu Rog je proslavio njezinu mo i pjesnik joj spjevao ditiramb Al ovjekov pad iz goruih nebesa Na hladne i tvrde zemljine hridi Ostao je bez rijei i bez stiha. 2. Pjevaj sad, duo moja, Ti si navikla na nevjerojatne ishode Zato uti sad, srce moje, Barem ti si nauilo treptati nad ruevinama. 3. itam studiju o izgradnji novih tornjeva Koji e nekoliko puta umnoiti profit I ujedno biti spomenik umorenima Ve pretvorenim u broj 2752 I da e biti nazvani Kulama slobode Zgrade nee biti blizanci Kako bi se izbjeglo ponavljanje historije Zazivanje sudbine. 4. Prvi e toranj biti pravilna oblika Drugi asimetrian, Sve u svemu visok eststotina i devet metara Sa iljkom na vrhu to e primati gromove to e podsjeati na skulpturu Slobode S druge strane Luke Potom na vapei krik na za slobodom to leti od zemlje prema oblacima I uvijek pada na tle. 5. Sretna je kua koju posjeuje zidar Tuan je ovjek koji Sprema ruak stolaru Najtunija djevojka to eka pismo od vojaka. 6. Moderna arhitektura nainjena je od drveta
Ili aluminija i plastike, stakla koje se topi Da nakon sudnjega dana, kad se stia vatra Ne ostane ni traga, ni pepela Da ljudski poraz bude potpun i definitivan. 7. Sporazum sklapam s tobom Walte Whitmane Ti to gleda ples ena ije bokove Pokree mjeseeva mijena Kao i tvoje boanske verse to nadmauju Plimu i oseku mora. 8. Spali svoje skice Libeskinde I u irokim prostranstvima Amerike Projektiraj svojim sugraanima kamene prizemljue, tople zemunice Obloene sedrenim ploama i medvjeim krznom Gdje e povaljivati enke i praviti djecu. Sazidaj Ognjite od cigle za toplo sjeanje na rtve ideje progresa Za novu sretnu generaciju to e doi. __________________________________ Kroz lie odrine Kroz lie odrine probija sunce Crvenim ini plave grozdove I tvoje lice prozirno poput ljeta. Tvoje je lice prozirno poput ljeta Zavodljivi su putovi u rani sumrak Mjeseinu ne proputa lie odrine. Crvenim ini plave grozdove Hladno je nebo pod koje odlazi Okrutna zemlja trai muk i zaborav. Hladno je nebo pod koje odlazi Jedna je ena tamo umorna zaspala Mjeseinu ne proputa lie odrine. __________________________________ Klobuk, klokun Marianne Martinez, embalistica Beanka, panjolskog podrijetla Bila je zaljubljena u mnogo starijeg Haydna Koji je, kao i ona, da bi bio adelig skrivao svoje (hrvatsko) podrijetlo Imala je oi boje meda i kosu Celanove sulamke Marianne Ovo navodim jer sam bio na jednom koncertu U Schnbrunnu, koji je bio posveen toj eni, ija me glazba i nije ba mnogo
doticala. Njene grudi i bokovi, vie no zvuci ica bili su opsesija starom Josephu, jedno ljeto A meni to ime budi spomen na jednu enu to je podsjeala na The Feeling Begins Petera Gabriela Bilo je davno ljubuko ljeto. Bili smo aneli. Tad mi se ukazivala Marianne kao slika dalekog lijepog i nedostinog svijeta ije su noge pjevale najljepe note violinske ije su grudi zlatom bljetale u mojim stihovima I mislio sam da e moj ivot poprimiti sasvim drugi tok. Al nije htjela. Marianne, Marianne, Marianne Pomiljam na te u svim suterenima svijeta Dann zuckt dir ein Blitz um den Mund jene Schlucht mit den Resten der Geige. (Mit schneeigen Zhnen fhrt einer den Bogen: O schner tnte das Schilf! Jesen je u Klobuku, vjetar povija a. O pusti sprud udara val. __________________________________ Korula
uri Tadiu
Vjerovao sam da u zadnje godine ivota provesti na Koruli U dugim etnjama pokraj vinograda Ili satima gledajui kako valovi oplakuju stijene iznad kojih se kao due u limbu skupljaju sjene potopljenih mornara Ili za bonaca kad spajaju se nebo i more u plavoj crti pripremati se za lijet bez povratka Mislio sam kupiti kakvo potkrovlje, ili kamenu kuicu Ali sam osiromaio u ratu A i domae stanovnitvo je postalo nepovjerljivo prema pridolicama Iako pripadam njihovoj vjeri doivjeli bi me kao uljeza Kao beskrupuloznog Hercegovca kavgadiju i Turina Koji je doao tu da im opljaka zemlju Otme ivotni prostor Pod firmom prie o nekakvoj vjenosti mora i potrage za lanjskim snjegovima davno ugaslim plovidbama. __________________________________ Meu zavaenim narodima
Vremenska mapa izaziva vrtoglavicu: Tri tisue godina prije Krista, u dolinama Eufrata i Tigrisa nastajala je Mezopotamija, dom Gilgamea, Uz Nil se neto ranije gradio polis faraona, gdje se iz ruina boanstava prirode mukotrpno rodio monoteistiki Bog. Tisuu i est stotina godina nakon toga u oluji stoljea, godina i dana uz rijeku Yangtze formiralo se carstvo kitajsko, kog sauva vojnik od terakote (O Heladi i Rimu, toj propasti harmonija sve je ve manje-vie rekao Tacit) Prije petstotina godina na uu Miljacke u Bosnu formirao se na ponosni grad. Na tom malom prostoru, nemirnom i oholom U neko magleno jutro pred kraj Drugog tisuljea zidali smo, moja njena ljubavi, na dom na temeljima stihova to zainjahu se u burnom amoru krvi, na dom od opeka snova i stupova glazbe ije smo prozore zastirali djejim smijehom sve dok nismo opazili potoke krvi na ulicama. Pred kerubinskim maem napustili smo kuu nau bez osvrtanja. Vratili smo se iz tuine u tuinu. Eufrat i Tigris teku kao i tri tisue godina prije nazaretskog roenja, Nil u Mediteran lagano nosi prainu mrtvih civilizacija samo ti i ja skamenjeni stojimo u ekanju tu, meu zavaenim narodima, nijemo motrei kako Bosna turobno vijuga, kako Miljacka sja. __________________________________ O emu su govorile nae pjesme O emu su govorile nae pjesme. Odlasci i povratci potom ljubavni uzdasi zaogrnuti u ve poznate refrene koji traju isto koliko i grevi u donjem trbuhu. Ljubavi, jesi li i trenutak bila sretna? Srce je pjevalo piskavim glasom melodiju iz predgraa, melodiju kie koja se uvlaila pod svoju svilenu maramu, melodiju ostavljenoga koji je pomiljao na smrt Zagledana u bore moga lica na krevetu Zamilja li kako e ono izgledati na odru, okrueno svijeama Ako prvi odem Zamiljam li, ako prva ode, kako e izgledati na odru, okrueno svijeama tvoje lice __________________________________ Oremus
Oni koji kradu kau: ne psuj. Oni koji ubijaju kau: potuj dan Gospodnji. Oni koji potuju dan Gospodnji ne potuju Gospoda. Oni koji ubijaju Boga kau: ne spominji ime Boje U ispraznost. Oni koji lau navode tvoje zapovijedi: Peta ne ubij, esta ne ukradi, osma ne reci lano svjedoanstvo. Oni koji kradu lano svjedoe. Oni koji kradu kau: ne poeli tueg druga. Oni koji ubijaju kau: ja sam gospodin bog tvoj I nemaj drugih bogova osim mene. Oni koji lau potuju dan Gospodnji I navode spisak tvojih ostalih zapovijedi. Oni koji kradu kau: ne poeli tue stvari Da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji. Oni koji ubijaju kau: potuj one koji kradu Da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji. Oni koji lau kau da tvoje ime svjedoe I kau: ne spominji ime Boje U ispraznost. __________________________________ Ponovilo se ono to nikad nije bilo Govori Petrus: o posvetama U pravu je bio Mallarm kad je upozoravao: Nikad ne posveuj stihove poznanicima, politiarima prijateljima, enama Doivjet e ravnodunost a moda i porugu Hvalit da su da su da su e se da su ti posuivali novac te tri mjeseca izdravali te vodili u kliniku za venerine bolesti te izvukli iz bijede
Osim toga, im se nau u pjesmi odmah bi je preureivali, prepravljali Ne gode im aliteracije, zbunjuju ih asonance Te: Baudelaire bi to ovako, Carver onako kao da su posisali sve znanje iz teorije i poetike Ti ih gleda i razumije: Pa ovi ljudi ne znaju da je avo doao po svoje i da emo ve sutra svi biti mrtvi, Oni se ponaaju kao da su moji stihovi najvanija stvar na svijetu i kao da im je moja pjesma babovina __________________________________
Pregraeni reetkama jezika Autocestom Heidelberg-Basel klizimo kao djeca na sanjkama prema toplom skrovitu u mislima, svatko na svome kraju svijeta. Osjeaj blizine mami umilnu gestu, blagu udnju. Savreni glumci u ulogama koje nam je napisao sluaj, u drami koja nema epiloga. Kasno je sad, milo moje njenost bi, moda, unakazila naa zamiljena lica od nekontrolirane rijei autocesta bi mogla odletjeti u zrak Pri brzini od 200 km/h oko nas lebde beskrajne propale prilike dok na susjednom breuljku spokojno spavaju saski kraljevi i mladune hrka trai izgubljenu majku Ti kae da je rat moda snoljiviji nego nesretan brak Ja kaem da je tuno pomisliti da emo se jednog dana, ipak, sresti mi brodolomci s razliitih mora i prepoznati naa djeja lica u nekom kristalnom jutru Uostalom, zato da nae srce hranimo varkama i opim mjestima ostanimo i dalje pregraeni reetkama jezika Vozi, ubaci u brzinu, pritisni papuicu gasa ich flle hier die Urnen und speise mein Herz __________________________________ Pjesma o prvoj ljubavi Svi priaju (pjevaju) o neprolaznosti prve ljubavi O poljupcima i susretima na kolskom izletu, ili iznenadnoj Provali emocija u neoekivanome pejzau, restoranskoj bati, morskoj uvali, dunavskome keju. Moje je iskustvo drugaije. Prva ljubav za mene bjee neto ega se sjeam sa stidom Gdje bijah zakazao kao mukarac i kao ovjek. Njoj, koja je sve to znala i pokuala razumijeti, Maem nakon svih ovih uludo izgubljenih decenija Maramom zahvalnosti i kajanja. Iz rata izila s izboranim licem i odlunou Antigone Ali ne ona koju ljubim, ali ne ona pred ijim bih pojasom Pao niice i ijim bih zavodljivim ustima Svaku la priznavao za istinu. To mi se dogaalo s drugima. S njom i danas razgovori o financijskim potekoama, O jednostavnim problemima to ti se ine nerjeivim. O zdravlju i ljekovitim travama, o tom da bih morao Smanjiti pie i puenje, vie se kretati, potom Jezina fraza koju je jedino ona u stanju razumjeti Strijela iz Zenonova zaviaja to je stigla na svoj cilj. Mogli smo imati kuu na Buni, na Rotimlji Buljuk djece, solidnu farmu, sretan ivot. Ali, svejedno, s ljubavima ona nije mogla imati nikakve veze Ljubavima to su dolazile kasnije s hukama oluja
I odnosile krv i suze sa sobom. __________________________________ Praina Und die das Dorf verlassen, wandern lang, und viele sterben vielleicht unterwegs. Rilke Metem prainu u stanu, gdje sam se vratio nakon rata. Podovi e opet zablistati Kratere na zidu e prekriti kre. Moja metla gura hrpice praine u kantu, kao to spoznaja tjera krhotine svijeta u rupu zaborava. Nisam siguran jesam li ikad stanovao ovdje Ne poznajem stvari na koje se nataloio prah Ni fotografije na zidu, na kojima naa lica trepere optimizmom u ognjici milenija sad zbunjena i stara pred elinom metlom O ratu bolje priaju mrtvi no preivjeli Njihov glas dopire do nas iz sveprisutne praine, iz galaktikih estica, koje sklanjam metlom ne ba energinim zamasima Dok podne pjeva veselo u surom zaviaju istim stan od praha, od smea uspomena Da se bjelina opet ukae u danu i u snu. I Sarajevo ponovo zablista u svojoj nevinosti. I nema vie odlaska, jer izlaza nema Jer koji odavde krenu, dugo putuju I mnogi od njih ve na putu mru __________________________________ Persiflaa Na jednoj knjievnoj veeri tumaei moju pjesmu izgovorio je rije persiflaa, u elji da pojasni da je svaka pjesnika rije neka zagonetka i kako se o stihovima mora govoriti ueno A ta pjesma govori o asu kada N.-u ostavljam usred guve na eljeznikom kolodvoru i kako mi mae tren-dva dok nestaje iza neprozirnog stakla, i kako ja, zapravo, ve trenutak kasnije alim to nisam saekao taj prokleti Intercity da bih gledao njenu ruku na prozoru gdje mi mae dugo, dugo i lagano, sve dok se ne utopi u magliastom obzoru Rije persiflaa, prepisujem iz Klaia, znai duhovito ruganje, ismijavanje na fin nain Razmiljam kako svoju pjesmu nisam ni dovrio jer svaki rastanak ima eho nezavrenosti,
osjeaj da e se nekad sastaviti potrgano Ali, ja slutim da N. vie nikada nee doi I da je to kraj Da sam tad zadnji put u kratkom osvrtanju vidio blagu ruku koja je milovala izborano elo prije no to je to tijelo nimfe sjelo u brzu kompoziciju i zauvijek izronilo iz oceana moje samoe I to, dovraga, sad s tom persiflaom Kad je mol te melodije o rastanku jedino ta je pisac htio da kae __________________________________ Sirotica Nada
Ottu Tolnaiju
Vozei se kroz pitome gradove Polegle u moru penice i tame to zovu se Gyr, Szombathely, Szabadszallas, Szekesfehervar Sa vertikalama vodotornjeva I raspetim ovjekom kraj glavne kapije. Pomiljam na tebe Otto, Na jedan na davni susret U Novom Sadu kad tumaio si mi Da poezija nema smisla ako njen jezik Ne otvara put prema konanoj istini. Ne znam gdje si sad i to pie Ne znam je li ti poznato da sam i ja U meuvremenu upoznao umor Maarskog mora. Nisam siguran Da sam naao put o kome si govorio. Ali sam, traei ga, upoznao Sjaj potopljenih gradova Estetiku skrenih jarbola Oaravajui eros izdaje Siroticu nadu o kojoj govori Strana tvoja besjeda Vilagpor. __________________________________ Trijumf mate Mi dolazimo iz predjela alosti gdje literatura, slikarstvo i glazba nisu neophodni, Osim tugaljive narodne poezije, tu i tamo tek pokoji stih kao bljedokrvni ukras openarodnim tiranima Stog nae pjesme nemaju uobiajeni arm ni dopadljivost, ni spleen. ak ni zvuk melankolije koji stvara kia bubnjajem po krovu Mi nemamo krova
Nai stihovi nisu dekadentni u njihovim prozorima ne zrcale se se svjetla velegradova tek suze, tek limfa i krv razlupanom oknu oni govore o preivljenju, o sirovim oblicima razbacanim u blatu s neto apsurda. Sretni ivot u podijeljenim gradovima prostor metafore kao prostor groba Ius gladii, bi gladi, korba osvete to fijue nad otvorenim rakama Naoj knjievnosti nedostaje naelo igre, epikurejstvo duha umjesto pirueta erosa, gr suspensis animis Kritiari je najee karakteriziraju psiholokim sindronom Urednici je uvijek smjetaju u posebne rubrike u lazaret edicije Manjak radosti uzrokovan je vikom istine barok reenica zamijenjen elipsama urlika to se slijevaju u jednu toku, u tiinu Ali, dosegli smo zato trijumf mate Govorei o stvarnosti postiemo udesne, gotovo nevjerovatne efekte u naem sluaju izjednaeni su oznaitelj i oznaeno: Pakao za nas nije simbol, nego satirue iskustvo Weltschmerz je ve stanje rasjeenih usta Vatra za nas nije proplamsaj duha ve heraklitsko poelo to je progutalo svijet Nad kraterima hramova revolucionirali smo poetike forme i otkrili jedini bitam ritam, ritam zemlje to se otvara i zatvara Ove pjesme pisane su za nae mrtve oni nas najbolje razumiju __________________________________ U Beogradu, deset godina nakon rata Ista slika u ramu hotelskog prozora Uurbani poslovni ljudi, gradski zgubidani Ozelenjela stabla, koja prvi put primjeuje Miris rijeke die se sokakom poput dima Mlade ene koje te ranjavaju ljepotom. Sve je isto u jutrima, samo si ti apsolutni stranac u vlastitome jeziku, to motri u daljinu Odakle su jurodivi spremali paklene odrede Gdje se zainjala tvoja smrt kao cika ciganske violine, uz utnju i nezainteresiranost onih to su te nekad zvali bratom pjesnikom. Dunav je ovdje mirniji nego na Kagranu Gdje si etao deset godina uzvodno, uasnut Sad koraa prema Uu, tek neto zamiljen Kao ovjek kome su kirurkim putem odstranili sposobnost da se udi i da uiva u svijetu, koji ga jo mami na grijeh.
Dunav to razdvaja bratske narode, Donau U antikvarijatu lista jednu ranu knjiicu Crnjanskog, iz koje munja osvijetli tvoju nekadanju istu peticu iz srpskohrvatskog: Nemamo nieg, ni boga ni gospodara. __________________________________ Vjebe iz Aristotelove poetika Mladi dri da je ime njegove drage arobna formula. On pie npr. Jasmina i misli da cijeli svijet razumije ifru njegove ljubavi. Ali to nije dovoljno Svijet se uglavnom odzivlje na lozinke novca i krvi Ovo mi tumai Nick u kavani Grillparzer i dodaje: Potresne rijei nikog ne zanimaju bez obzira to su istinite. A ta emo sa sto tisua poklanih hrvatskih i bosanskih civila? pitam ga ja. On primjeuje da se plastina lica za kavu u mojim rukama potpuno deformirala i veli: A to s vaom zemljom vie nikog ne zanima. It is an agricultures question Tu je temeljni problem, odgovaram bijesno Jer Aristotel se nije ni obraao nama. A mi drimo jedino do knjievnosti vukova. Do simbola njihovih onjaka i metafore njihova postojanja Nick se zagonetno smjeka i zakljuuje kako nikad u Hrvatsku ni na Balkan nee stii kozmike istine Andyja Warhola Opratam se s njim i uranjam u penicu bekog ljetnog poslijepodneva. Ne odazivam se na slavenske glasove to me zapljuskuju svaki as u rijeci prolaznika na Krtnerstrae __________________________________ Brotherhood ans sisterhood If I were to be born again and could choose, I would choose neither this language, nor this vocation Neither this sign of faith, nor this faith without hope. I would not accept murderers teaching me justice. I would not pick this time nor this country where there is no solace. Nor these brothers who have
Matica hrvatska - Posljednje ovlasti hrvatske poezije
Urednitvo Pretplata Arhiva
Knjievnost
Knjievnost PREGLED HRVATSKE PJESNIKE PRODUKCIJE U 2011. Posljednje ovlasti hrvatske poezije Sead Begovi
Hrvatski pjesnici u 2011. svojim poetskim oknjienjima ne rue statusne simbole dananjice, one elektronike, smatrajui se sigurnim, ali ne i povlatenim glasovima koji sa svojom slikovito ivom rijeju jo mogu iznuditi zadovoljstvo itaa
To da nas Google jo ne zaglupljuje, ali i to da jo uvijek i posve ne razmiljamo s pomou procesora rijei te da kritino uzdiemo kult interneta, iako se u njegovoj okolini sve bolje i bolje osjeamo to nas upravo plai rekli bi pjesnici. Mogu li, uostalom, nove tehnologije svojim svjetlom prognati zlo, usustaviti promiljanje o svijetu na ljepotno tajnovit nain? Jer svjedoci smo afektivnoga koenja pritom, a pristalice kiberprostora ne mogu nas posve odvratiti od jezinoga misticizma i ne mogu bitno izmijeniti nau situaciju koja se temelji na narodnoj humanistici, ali i na rasreditenom jezinom modernizmu koji se uvukao u poeziju kao dobrodoao import novoga duha usuprot ne-duhu. No ini se da jezina humanistika, ono to izrazno oblikuje samo ovjek svojom nesputanom i neogranienom imaginacijom, nije samodostatna vrijednost te svijet, treba priznati, mislimo i s pomou kulta mladosti koji ivi u internetskom krajoliku. Kad je o poeziji rije, osvjedoili smo se da i matematika poezija sadri stanovitu emocionalnu snagu pa zato to isto ne bismo rekli i za tehnika pomagala kojima piemo ili emo tek pisati poeziju ma koliko to bila tehnicistika utopija. Neki inficirani pobornici takva novoga, planetarno umreena svijeta, predviaju novo trite za poeziju, a pjesnici pak uoavajui novu divlju stvarnost ili krvolonost, kako neki kau, drhture od straha jer se na horizontu pomalja to neto to prijeti da poeziji oduzme njezine posljednje ovlasti bez oslonca na starije vrijednosti. Bit e kako biti mora, ali pretjeranu knjievnu nesnoljivost, zbog izuma novog internetskog pisma zasad nee biti, dapae, svoja stajalita usuglaavaju tehnofobi i oni koji jo svoj matovit jezik tradicionalno upisuju. Napokon, u kojem obliku jezik daje bitak biima vidjet e se.
Antimimesis
Hrvatske pjesnike u godini 2011. takve bojazni i nedoumice zasad jo ne tite. Oni sa svojim poetskim oknjienjima zaista ne rue statusne simbole dananjice, one elektronike, smatrajui se sigurnim, ali ne i povlatenim glasovima koji sa svojom slikovito ivom rijeju jo mogu iznuditi zadovoljstvo itaa. To ne znai da lastnim jezikom glagoljaju (obmanjivakim jezikom priaju) ono to nam se zaista svia, a na drugoj strani i ono to je izvan nae smislene orijentacije, ve da ustraju u svojoj misiji ne bi li najkraim putem doli do sebe i svijeta koji jednom emitira avetinjske slike, a jednom nas arobno privlai tajnom naravi svoga jezika koji se naprosto nudi na pladnju. Dakle, prologodinja pjesnika produkcija jo eli, jednim svojim dijelom, izgovoriti ono neto neizrecivo, antimimetino, pa neto izuzetno iz vedre ili demonske egzistencije, zatim pojmovno i mudroslovno, eli, nadalje, inovativno rekreirati pjesniku tradiciju, pa ostvariti spektakularnu komunikaciju i senzaciju (na lirski nain prepriati neiji govor) i ini se jo eli izraziti neki oblik religiozne vjere ili nevjere, skepse ili agnosticizma, odnosno svjesne religioznosti ili
file:///F|/mile stoji/Posljednje_ovlasti_hrvatske_poezije.htm[21.4.2012 18:30:44]
ravnodunosti. Slijedom toga, pjesnika iskustva i pjesniki jezik i nadalje moemo meusobno razlikovati jer se kreu u sklopu sinteze visoke lirske slikovitosti i lirske prirodnosti. Naalost recepcijska razmjena s itaocem jo uvijek odvija na relaciji pjesnikpjesnik i pjesnikkritiar. Posljednji se ponekad potpuno predaje pjesmovnim arima i magiji rijei pa i kad su skromnijih dosega, toliko, naime, jo ima obostranoga potovanja.
Izdvojimo kao prvo tri knjige sabranih pjesama. Poetkom prole godine akademik Ante Stama oglauje se sa Sabranim pjesmama (Alfa, Zagreb), a potom i Igor Zidi s pjesmama koje je napisao od 1954. do 2011, sabravi ih pod naslovom Kost i gozba (Matica hrvatska, Bibioteka izabrana djela. Dirljiva je i knjiga sabranih pjesama manje poznatog i prerano preminulog pjesnika Berislava Nikpalja (Zagreb, 1928Biograd na Moru, 1978), poznata kao osnivaa danas dobro uhodane tribine Jutra poezije i nadasve pjesnikoga zanesenjaka burnih recitativnih emocija. Prava su poslastica udruge Jutra poezije sabrane pjesme Ruice Orekovi (Boka kotorska, 1933Zagreb, 1993). Ta je poetesa zaista oznaila zagrebaku underground-poeziju kao spiritus movens nadolazeih pjesnika, ali i kao omiljena autorica. Sada se napokon pregledno moe uivati u njezinim pjesmama koje su sugestivno milovale sluae. Istu e pozornost pobuditi i izabrane pjesme Sunce je zalo ali jo e pasti uvijek intrigantna Dubravka kurle (19331957), koje je priredio i predgovorom obogatio Davor alat. Oigledno, mladi je pjesnik s traginim zavretkom ivota bio u posjedu veliajnog i nevelikoga pjesnikog opusa, a ovim se izdanjem to i potvruje. Ante Stama, uz svoj nedvojbeno kvalitetan sonetni opus (koji jer takoer sabrao 2004), s izraenom fonikom senzualnou i osjeajem za tu zahtjevnu formu, u ovoj knjizi iznovice uoavamo ve dobro poznat Stamaev smisao za tematizaciju rasapnosti (skladnije izgovaranje nesklada). Pjesnik smatra (kako pie Davor alat) da povijest naih nevolja nije poela uspostavom duboko nepravednih drutvenih poredaka i osobnih trauma i praznina, ve da je ona predodreena s Velikom trijesom (Big Bang) s kojim se najira kozmika razina odreuje kao rasapno dogaanje.
Zidia u ovoj izdanoj i lijepo dizajniranoj knjizi predstavlja, moda ponajbolje dosad, njegov suputnik i suvrsnik Ivan Rogi Nehajev. On pie: Na praktinoj, pjesnikoj razini, odmjerenost se ponajprije javlja kao osnova upravljanja odnosom izmeu ironije, kojom je Zidiev opus proet od pete do glave, i ekstatine neposrednosti, u njegovim tekstovima vie nagovijetene negoli tvarnou jezika izvedene pred itatelja. Zidi taj odnos prevodi u poopeni odnos izmeu apolonske odgovornosti za sunanu stranu ulice i romanti ne hirovitosti ekstatinih silnica, energija i strasti.
Nakon izlaska Poetske itanke suvremenoga hrvatskog pjesnitva (19502010) Branka Malea i knjievnokriti kog pregleda Hrvatskog pjesnitva 20. stolje a Branka Bonjaka u dva sveska, pojavila se i knjiga Davora alata Posrtanje za alibijem, dvadeset bitnih knjiga hrvatske poezije od 2000. do 2011. godine u nakladi zagrebakoga VBZ-a. Rije je o pregledu scene dijela toga pjesnitva u koji je uvrteno dvadeset pjesnika i pjesnikinja sa po sedam pjesama uz kompetentni uvodni esej i pojedinani ogledi pripojeni uz svakog uvrtenika. Posvema korisna knjiga kao prilog povijesti hrvatske knjievnosti tog razdoblja, jer alat umije prepoznati jake poetske glasove i kritiki opisati njihove profile uz dobru konzultaciju dosadanje knjievnokritike recepcije. Treba pritom istaknuti da su ove godine i dalje najagilniji izdavai poezije dva knjievna udruenja: Drutvo hrvatskih knjievnika (s Malom knjinicom DHK i glavnim urednikom Matom Ganzom te izdvajamo Tugu cirkusa Marka Gria, Halo lo lo lo: Tko je tamo? Zvonimira Baloga, Iskorak iz sna eljka Kneevia i Gorana Rema s naslovom Netko na bubnjevima odsvira likovnu agoniju) i Hrvatsko drutvo pisaca (s Bibliotekom poezije i glavnim urednicima Ivanom Hercegom i Ervinom Jahiem), a izdvajamo naslove: Plast igala Dinka Teleana, Ovdje. Gdje Slavka Jendrika, Kau na trgu Dorte Jagi i ah sa snijegom Lane Derka.
Ironiziranje jezinih konvencija

Majstor forme Marko Gri suvereno pie pjesme u distihu, u sonetnoj formi i slobodnom stihu sa skladnim (pitko smislenim) rimarijem, poesto svrstanim u katrene s rasporedom rima abab. Pritom taj pjesnik, nimalo anakron po izboru suvremenih motiva i tematizacije jo jednom podsjea na svoj znaaj i nedovoljnu kritiku valorizaciju. Goran Rem ispisuje pjesmovne iskrice (pjesme u prozi) i pritom te zaista nezaeerene reenice namjerno isputaju uoljivu
poantu raunajui na umetanje isputenoga: itaoevu imaginaciju. Zvonimir Balog, markantna knjievna pojava u poeziji za djecu, takoer nedostatno kritiki uoen, oprezno nastavlja duhovito ironizirati jezine konvencije, no ovaj put, kao i u knjizi Pjesme za prvu ruku iz 2003, s vrlo dinaminom i zaokruenom tematsko-motivskom fakturom.
eljko Kneevi i dalje izmie generacijskom ujednaavanju i njihovim poetikim dvojbama te izvrnute zbiljne slike izvre na pravu stranu i, kao to pie Cvjetko Milanja, sklon je imaginacijskim fantazmima stvarnosnih motiva. Dinko Telean, iako u smislenom pogledu prosvjeduje uime jezika, dakle autoreferencijalno, zna i lapidarno omonumentaliti pjesmu: lepravo, ifrirano, ali dostupno, a katkad i filozofino, no sada s uvaavanjem svakodnevice pa ak i boje nadahnjujue snage kao u pjesmi Beethovenova. Dorta Jagi neprijeporno je plodna, jo mlada pjesnikinja, ali ne zadugo, a taj proces unutranjeg odrastanja najavljuju i njezini novi stihovi s transcendentnim ukazivanjima. Zapravo, posvema je rijetka pjesnikinja koja e (u sklopu svoje generacije) zavriti pjesmu s ovim stihovima: dobar je Bog / nizak i malen / zatitimo ga. to se tie plodnosti Slavka Jendrika, njemu godine koje svima nama odmiu zasigurno uljepavaju biobibliografsku sliku te on neprestance hrli da nas naopa novom knjigom pjesama. Nedavno je autor ovog napisa zapisao: Hitrina i aktualitet Jendrikove poetske misli uvijek ima tono vrijeme i prostor, a vezivat e ih spoznajne i iskustvene eidetske slike. Lana Derka je od onih pjesnikinja koje virtuozno transcendiraju stvarnosne situacije pridavajui im, i pritom otkrivajui, zaudne metamorfoze izmeu stvari i zbivanja, a udahnut e im i atmosferu egzistencijalnih aporija.
Pjesniki bogata godina

Jo se jedan izdava namee kvalitetnim pjesnikim izdanjima. To je ve reena udruga Jutro poezije. U kraem razdoblju objavljeno je u toj ediciji desetak naslova izdvajamo prologodinje. Davorin itnik, koji se ostvarivao na tribinama Jutra poezije, zasad je, naalost, bez znatne logistike pjesnikog establimenta, s pomalo boemskim
shvaanjem pjesnikog poslanja, ostaje nepokoran trendovskom knjievnom autoritetu. S naslovom Dixieland i onim pjesnikim materijalima koji su prethodili (pisao je dojmljivo na akavskom i kajkavskom dijalektu) iskazuje senzibilni pristup jeziku tradicije, ali zaudo uvijek je spreman za reality i street show kao pjesnik osobne odiseje. Zvonimir Husi samozatajni je i utiani pjesnik. Ovo mu je deveta zbirka pjesama (Sanjaju i an ela), u kojoj pjesnik svodi samoidentitetske spoznaje doseui hvalevrijednu mudrosnu razinu primjerenu zreloj mukarakoj dobi. Robert Roklicer objavljuje u ovoj godini ak dvije knjige pjesama: Nebo nek je i dalje samo nebo i etrdeset antiljubavnih i jedna nekorektna. Sugestivnost opore zbilje ivota, ali i umjetnosti, opisana je s vedrom perspektivom, ponekad autoironijski persiflano, s dosjetljivom potkom te ostvaruje dobro poetsko sporazumijevanje s itateljem, posebice onda kada nam predoava erotsku ostavtinu. Ivan Babi sa svojom treom knjigom poezije Stigme svagdana ve u naslovu najavljuje svakidanje nedoumice i njihove stigmatizacije u stvarnosti koja je, kao to znamo, prepuna lanih znamenja, koja se nameu kao vrijednost. Babi im lirski oprezno prilazi i upjesmljuje na nain vlastita iskustva jezika.
Jedan od vanih prosuditelja poezije, vrsni sveuilini predava stilistike Kreimir Bagi, netom je objavio novu knjigu pjesama pod naslovom Trebalo bi sruiti zidove. Uz oiglednu signifikacija teksta u knjizi se pomiruje ve jednom uoen idejni i jezini operacionalizam, no Bagi, kao pie Branko Male, premjeta svoje negativno elaborirane prepreke, tj. zida iz politike, kulturnomentalitetske sfere ponaanja te mu preostaje jo polje seciranja jezika sama, iako, puka jezina tehnika, poniranje u jezinu magmu, u represivnom smislu, za tog je pjesnika prepreka zid. Prologodinji pjesniki saldo obogatili su svojim knjigama jo i pjesnik recentne povijesne tragedije Mile Stoji (Dunia), klasicistiki raspoloen, neponovljivi Nenad Nainovi (Uvojci zlatnoga runa), povratnica u suvremenu hrvatsku poeziju Neda Miranda Blaevi-Kreitzman (Vezuvska vrata), nadasve talentiran Franjo Nagulov (Soba 66), mistina Jasminka Doma (Poetski mistik), znalaki poetski parodiar Milan Swetozar Maei (Kosovski ciklus:
ispravak krivog navoda), jo jedan uspjeni povratnik u hrvatsku poeziju Albin Horvatiek (Pau ina), pjesnikinja koja uz virtualno posee jo i za memorijom osjeaja Ruica Cindori (Kasno) i ponajbolji maritimni pjesnik Jaka Fiamengo (Tre e zvono).
Mile Stoji: Pjesme
Mile Stoji
Pjesme
BRATSTVO I SESTRINSTVO Kada bih se ponovo rodio i mogao birati, ne bih izabrao ovaj jezik, ni ovo zanimanje. Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru bez nade. Ne bih prihvatio da me ubojice ue pravdi. Ne bih izabrao ovo vrijeme ni ovu zemlju u kojoj utjehe nema. Ni ovu brau koja su me prodala. Ni ovaj narod to svoje sinove prinosi teletu od zlata. Bacio bih svoje ime. Jedino bih ponovo izabrao tebe, to te u svakom danu tisuu puta dodirnem pogledom odanosti i sjaja. OREMUS Oni koji kradu kau: ne psuj. Oni koji ubijaju kau: potuj dan Gospodnji. Oni koji potuju dan Gospodnji ne potuju Gospoda. Oni koji ubijaju Boga kau: ne spominji ime Boje U ispraznost. Oni koji lau navode tvoje zapovijedi: Peta ne ubij, esta ne ukradi, osma ne reci lano svjedoanstvo. Oni koji kradu lano svjedoe. Oni koji kradu kau: ne poeli tueg druga. Oni koji ubijaju kau: ja sam gospodin bog tvoj I nemaj drugih bogova osim mene. Oni koji lau potuju dan Gospodnji I navode spisak tvojih ostalih zapovijedi. Oni koji kradu kau: ne poeli tue stvari Da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji. Oni koji ubijaju kau: potuj one koji kradu Da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji. Oni koji lau kau da tvoje ime svjedoe I kau: ne spominji ime Boje U ispraznost.
file:///F|/mile stoji/stojic.html[21.4.2012 18:30:45]
Mile Stoji: Pjesme
IVOT Godine osamdeset druge, osamdeset tree, ne sjeam se vie tono, u ulici kralja Tomislava, u vili tadanjeg komunistikog funkcionara, ivio je pjesnik Oskar Davio. Pobjegao je bio k nama, govorio je, pred srpskim nacizmom. Mi tad nismo znali to to znai. Naveer bi stari pjesnik izlazio u etnju sa svojom malenom keri. Rimovao je ivot i ivot, revoluciju i ljubav. Mi smo bili ponosni jer smo bardu pruili utoite i egzil, mada je naa kua bila porozna. Odrao je nekoliko predavanja na Filozofskom, udvarajui se lijepoj asistentici, pa, shvativi da od sudbine nema bijega vratio se u Beograd i ubrzo nakon toga zauvijek nestao u labirintima Hada. Bio je s nama jednu sezonu, od svih mladih pjesnika volio je Blagojevia, Tontia i mene. Napisat u o vama tri studije, govorae U gradu koji su, nakon njegove smrti, preorali oni od kojih je bjeao danas vie nita ne sjea na njega. Ni ulica se vie ne zove svojim imenom, a kamoli da netko pamti i uva neke pjesme. Kuu je bespravno dogradio postsocijalistiki tajkun, napravivi od nje bastilju kia. esto kad proem tuda na putu prema bolnici Koevo uini mi se da na trijemu vidim nisku siluetu barda socijalistike poezije i uini mi se da ujem gdje recitira "Hanu" ili "Vinju za zidom" svojoj mrtvoj publici, a lepra poput zastave njegova sijeda kosa u buri. BAHT Prema M. M. Baeskiji Iao sam do Bahta molei Da mi se rodi sin Sad moj sin ide do Bahta molei Da ja umrem. KRHOTINE UZ DAN 11. RUJNA udnja Ikarova za visinama postala je znanost to se razvijala u svim smjerovima na vodi, zraku i kopnu Rog je proslavio njezinu mo i pjesnik joj spjevao ditiramb
Mile Stoji: Pjesme
Al ovjekov pad iz goruih nebesa Na hladne i tvrde zemljine hridi Ostao je bez rijei i bez stiha. 2. Pjevaj sad, duo moja, Ti si navikla na nevjerojatne ishode Zato uti sad, srce moje, Barem ti si nauilo treptati nad ruevinama. 3. itam studiju o izgradnji novih tornjeva Koji e nekoliko puta umnoiti profit I ujedno biti spomenik umorenima Ve pretvorenim u broj 2752 I da e biti nazvani Kulama slobode Zgrade nee biti blizanci Kako bi se izbjeglo ponavljanje historije Zazivanje sudbine. 4. Prvi e toranj biti pravilna oblika Drugi asimetrian, Sve u svemu visok eststotina i devet metara Sa iljkom na vrhu to e primati gromove to e podsjeati na skulpturu Slobode S druge strane Luke Potom na vapei krik na za slobodom to leti od zemlje prema oblacima I uvijek pada na tle. 5. Sretna je kua koju posjeuje zidar Tuan je ovjek koji Sprema ruak stolaru Najtunija djevojka to eka pismo od vojaka. 6. Moderna arhitektura nainjena je od drveta Ili aluminija i plastike, stakla koje se topi Da nakon sudnjega dana, kad se stia vatra Ne ostane ni traga, ni pepela Da ljudski poraz bude potpun i definitivan. 7. Sporazum sklapam s tobom Walte Whitmane
Mile Stoji: Pjesme
Ti to gleda ples ena ije bokove Pokree mjeseeva mijena Kao i tvoje boanske verse to nadmauju Plimu i oseku mora. 8. Spali svoje skice Libeskinde I u irokim prostranstvima Amerike Projektiraj svojim sugraanima kamene prizemljue, tople zemunice Obloene sedrenim ploama i medvjeim krznom Gdje e povaljivati enke i praviti djecu. Sazidaj Ognjite od cigle za toplo sjeanje na rtve ideje progresa Za novu sretnu generaciju to e doi.
SarajevoBe, rujan 2003.veljaa 2004.
PJESMA O PRVOJ LJUBAVI Svi priaju (pjevaju) o neprolaznosti prve ljubavi O poljupcima i susretima na kolskom izletu, ili iznenadnoj Provali emocija u neoekivanome pejzau, restoranskoj bati, morskoj uvali, dunavskome keju. Moje je iskustvo drugaije. Prva ljubav za mene bjee neto ega se sjeam sa stidom Gdje bijah zakazao kao mukarac i kao ovjek. Njoj, koja je sve to znala i pokuala razumijeti, Maem nakon svih ovih uludo izgubljenih decenija Maramom zahvalnosti i kajanja. Iz rata izila s izboranim licem i odlunou Antigone Ali ne ona koju ljubim, ali ne ona pred ijim bih pojasom Pao niice i ijim bih zavodljivim ustima Svaku la priznavao za istinu. To mi se dogaalo s drugima. S njom i danas razgovori o financijskim potekoama, O jednostavnim problemima to ti se ine nerjeivim. O zdravlju i ljekovitim travama, o tom da bih morao Smanjiti pie i puenje, vie se kretati, potom Jezina fraza koju je jedino ona u stanju razumjeti Strijela iz Zenonova zaviaja to je stigla na svoj cilj. Mogli smo imati kuu na Buni, na Rotimlji Buljuk djece, solidnu farmu, sretan ivot. Ali, svejedno, s ljubavima ona nije mogla imati nikakve veze Ljubavima to su dolazile kasnije s hukama oluja I odnosile krv i suze sa sobom. SIROTICA NADA Ottu Tolnaiju
Mile Stoji: Pjesme
Vozei se kroz pitome gradove Polegle u moru penice i tame to zovu se Gyr, Szombathely, Szabadszallas, Szekesfehervar Sa vertikalama vodotornjeva I raspetim ovjekom kraj glavne kapije. Pomiljam na tebe Otto, Na jedan na davni susret U Novom Sadu kad tumaio si mi Da poezija nema smisla ako njen jezik Ne otvara put prema konanoj istini. Ne znam gdje si sad i to pie Ne znam je li ti poznato da sam i ja U meuvremenu upoznao umor Maarskog mora. Nisam siguran Da sam naao put o kome si govorio. Ali sam, traei ga, upoznao Sjaj potopljenih gradova Estetiku skrenih jarbola Oaravajui eros izdaje Siroticu nadu o kojoj govori Strana tvoja besjeda Vilagpor.

Mile Stojic, Pjesme I Članci o Pjesniku

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mile Stojic, Pjesme I Članci o Pjesniku

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Mile Stoji | Vjera

Mile Stoji | Vjera

Iz pjesme Ploha Mile Stojia

file:///F|/mile stoji/397-mile-stojic-vjera.htm[21.4.2012 18:30:21]

Nezavisni magazin BH DANI - ONLINE

Verzija za printanje Poalji prijatelju

file:///F|/mile stoji/default.asp.htm[21.4.2012 18:30:27]

Nezavisni magazin BH DANI - ONLINE

file:///F|/mile stoji/default.asp.htm[21.4.2012 18:30:27]

Nezavisni magazin BH DANI - ONLINE

file:///F|/mile stoji/default.asp.htm[21.4.2012 18:30:27]

Mile Stoji, pjesnik i (novinski) pisac: Ja sam onaj odisejski Nitko

Aleja peksinluka Za njih su to sve vukojebine Sanjao sam

Mile Stoji, pjesnik i (novinski) pisac: Ja sam onaj odisejski Nitko

file:///F|/mile stoji/index.php.htm[21.4.2012 18:30:28]

Mile Stoji, pjesnik i (novinski) pisac: Ja sam onaj odisejski Nitko

file:///F|/mile stoji/index.php.htm[21.4.2012 18:30:28]

Mile Stoji, pjesnik i (novinski) pisac: Ja sam onaj odisejski Nitko

blog comments powered by Disqus back to top <

file:///F|/mile stoji/index.php.htm[21.4.2012 18:30:28]

file:///F|/mile stoji/izdvojeno-kritike-opsirnije.php.htm[21.4.2012 18:30:29]

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

file:///F|/mile stoji/meinungsmacher-mile-stojic.htm[21.4.2012 18:30:30]

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

MEINUNGSMACHER MILE STOJI | Sarajevske Sveske

file:///F|/mile stoji/meinungsmacher-mile-stojic.htm[21.4.2012 18:30:30]

Mile Stoji | Ivan Lovrenovi

file:///F|/mile stoji/Mile Stoji _ Ivan Lovrenovi.htm[21.4.2012 18:30:32]

Mile Stoji | Ivan Lovrenovi

file:///F|/mile stoji/Mile Stoji _ Ivan Lovrenovi.htm[21.4.2012 18:30:32]

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stoji (1955)

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stojic - Utjeha kaosa

file:///F|/mile stoji/mile_stojic.html[21.4.2012 18:30:32]

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stojic - Utjeha kaosa

file:///F|/mile stoji/mile_stojic.html[21.4.2012 18:30:32]

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stoji (1955)

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stojic - Utjeha kaosa

file:///F|/mile stoji/mile_stojic1.htm[21.4.2012 18:30:33]

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stojic - Utjeha kaosa

Mile Stojic - Utjeha kaosa

file:///F|/mile stoji/mile_stojic1.htm[21.4.2012 18:30:33]