Leptir i gusjenica

Bila jednom jedna gusjenica koja je puzala po zemlji. Bila je bijele boje sa zelenim tokicama na leima. Nitko je nije volio, jer se govorilo da je runa i odvratna. Jadna je gusjenica bila veoma tuna. Kad bi dopuzala na neku biljku, svi bi je insekti s prezirom gledati i izrugivali joj se. Nitko se nije s njom druio, a jo manje bi se s njom igrao. Njezino jedino zadovoljstvo bilo je popeti se na drvo i promatrati leptire. Dala bi sve na svijetu da moe letjeti poput njim. Satima bi ih promatrala. A kad bi sila na zemlju, ula bi opet uobiajena ruganja i prijetnje. Umorna od svega toga, odlui popeti se na vrh stabla gdje je nitko nee pronai i nikad se vie ne vratiti na zemlju. Jednog dana neki leptir, da se odmori, sleti na granu na kojoj je bila gusjenica. Ona mu se priblii, i zapodjenue razgovor. Tako su postali veliki prijatelji, svaki bi dan nali vremena da budu zajedno i popriaju. Nakon nekog vremena gusjenica upita: - Zato si pristao biti moj prijatelj kad me nitko ne voli, jer sam svakome odvratna? Leptir joj odgovori: - Za prijatelje nije vano kako netko izgleda, nego koliko dobrote ima u sebi. Gusjenica je bila jako zadovoljna, jer je pronala pravog prijatelja. Bila je toliko sretna da je jedne noi, dok je spavala na vrhu nekog stabla, osjetila kako joj se tijelo preobraava. Sljedeeg jutra postala je prekrasan leptir kakva svijet jo nije vidio. Kad ju je njezin prijatelj leptir doao posjetiti, primijeti tu divnu promjenu i bijae veoma zadovoljan te joj ree: - Sada si pokazala ljepotu i dobrotu koju si nosila u sebi. Oboje su zajedno odleprali. Od tada, kad god bi nali tunu gusjenicu na vrhu drveta, spustili bi se k njoj, a nakon toga ponovila bi se ista pria.