PATNJE MLADOG WERTHERA

Johann Wolfgang Goethe (1749.-1832.) - glavni predstavnik pokreta Sturm und Drang - tvorac weimarske klasike

ROMANTIZAM
Knjievnopovijesno razdoblje: - javlje se krajem 18. st., a punu afirmaciju doivljava od 1800. do 1840. g. - prva moderna knjievna epoha Kontekst: - Francuska revolucija, Napoleonova osvajanja, nacionalni pokreti - opa drutvena melankolija kao posljedica razoaranja u suvremene drutvene vrijednosti - razoarani pojedinac osjea nesklad izmeu sebe i svijeta, izdvaja se od drutva i trai mir u prirodi - romantiar je proet svjetskom boli (osjeaj tuge i malodunosti zbog nesklada ideala i stvarnosti) koja raa kult patnje Romantiarske teme - osobne preokupacije (intima, ljubav) - buntovnitvo i odmetnitvo - priroda (egzotini pejsa) - mistine i okultne teme - nacionalne teme (povijest i folklor) Romantiarska poetika: - umjetnik kao genijalni nadahnuti pojedinac - kult osjeaja - subjektivizam - sloboda knjievnog izraza: prodor lirskoga u epiku i dramu (epistolarni roman, roman u stihu)

KOMPOZICIJA
Obraanje izdavaa itatelju (pripovjeda u 3. licu):izvjeuje itatelja o autentinosti pisama i trai od njega suosjeanje za Werthera

PRVI DIO: svibanj 1771. - rujan 1771. (pripovjeda u 1. licu)

Vrijeme radnje: proljee, ljeto Sadraj: Werther je doputovao u provincijski gradi kako bi sredio neke obiteljske poslove. U idilinoj prirodi provodi sretne trenutke. Na seoskom plesu upoznaje Lottu i fatalno se zaljubljuje. Lottin je zarunik Albert na putu, a Werther nastoji to vie vremena provoditi u njezinu drutvu. Nakon Albertova povratka i zajednikih druenja Werther je odluio otputovati kako bi zaboravio Lottu.

DRUGI DIO: listopad 1771. - prosinac 1772. (pripovjeda u 1. licu)

Vrijeme radnje: uglavnom jesen i zima Sadraj: Werther se nakon odlaska zaposlio, ali i u novoj je sredini nezadovoljan. Na poslu doivljava neugodnost zbog pripadnosti niem, tj. graanskom staleu te odluuje napustiti slubu. ezne za Lottom i vraa se u Wahlheim iako zna da se ona u meuvremenu udala za Alberta. Pokuava to vie vremena provoditi s njom, ali uvia da je Lotta podvojena izmeu odanosti muu i svojih osjeaja prema Wertheru. Nesretan zbog nemogunosti ostvarenja svoje ljubavi, Werther je poinio samoubojstvo.

WERTHER - ROMANTIARSKI LIK

osjeajan mladi intelektualac (predimenzionirana osjeajnost) umjetnik; idealist; plemenit neprilagoen drutvu: kada naie na prepreke (problem), povlai se u svoj svijet esto patetian u izjavama i djelovanju pesimistian, autodestruktivan Verterizam - pojava koja oznauje svjetonazor i ivotni stil po uzoru na lika mladoga Werthera

VRSTA
- epistolarni roman (roman u obliku pisama) STIL - emocionalan, proet lirizmom, patetian, retorian Ljubav - za romantiare je ona najsvetije duhovno stanje, stapanje dua, oitovanje boanskoga u duama ljudi. Jedino ljubav ini ovjeka potrebnim na ovom svijetu, izjavljuje Werther. Ipak, ona je esto fatalna i ne doputa kompromis. Romantiarska je vizija ljubavi tragina. U Patnjama mladoga Werthera u liku glavnoga junaka isprepleu se tri romantiarske teme: LJUBAV PRIRODA UMJETNOST

ANTIGONA
Sofoklo (496.-406. g.pr.Krista) - prikazuje ljude kakvi bi trebali biti.

ANTIKA
Knjievnopovijesno razdoblje: - od 8. st. pr. Kr. (Homer) do 476. g. (pad Zapadnog Rimskog Carstva) Klasino razdoblje (oko 450. g.pr.Krista - 323. g.pr.Krista) Atena je kulturno i politiko sredite. U sreditu je knjievnoga stvaralatva ovjek, a djela se bave aktualnim i opeljudskim problemima. Dominiraju dramske vrste tragedija i komedija). Grka tragedija - Teme su uglavnom iz mitova. - Likovi su mitoloki junaci visokih moralnih naela koji slijede svoje uzviene ideale, ali upravo to ih vodi u propast. Dakle, tragedija ima tragian zavretak ne zato to je tragiki junak neto skrivio, nego zato to je djelovao u skladu sa svojim naelima. U tom je njegova tragika krivnja. - Trema se obrauje uzvienim stilom. - Cilj izvoenja tragedije jest katarza tj. proienje osjeaja kod gledatelja. Do katarze dolazi jer gledatelj proivljava s likovima sve to se zbiva na sceni te tako postaje bolji i plemenitiji Znaajke tragedije tragiki junak tragika krivnja tragian zavretak uzvien stil

Eshil - Uvodi drugoga glumca. Sofoklo - Uvodi treega glumca. Euripid

AUTOR
- uvodi treega glumca, a time omoguuje sloeniju radnju - lik je idealiziran, ali ima i ljudske mane - neodlunost, patnju

KONTEKST
antika grka knjievnost tragedija dionizijske sveanosti

KNJIEVNOTEORIJSKI POJMOVI
tragedija likovi dramski sukob kompozicija dijalog monolog katarza

LIKOVI
Antigona Kreont Izmena Tiresija Hemon Euridika zbor/kor staraca

DRAMSKA RADNJA (kompozicija)

Uvod: U dijalogu Antigone i Izmene vidljiva je Antigonina odlunost da prekri Kreontovu naredbu i pokopa brata Polinika Zaplet: Straari dovode Antigonu pred Kreonta. Kulminacija: Antigona se ne boji Kreonta i smatra da je ispravno postupila. Kreont nareuje da ju ivu zazidaju. Hemon moli oca da odustane od kazne, ali Kreont to ne eli. Peripetija: Tiresija upozorava kreonta da se bogovi ljute zbog njegovih odluka (nepokopan Polinik, zatvorena Antigona) i Kreont ga odluuje posluati. Rasplet: Glasnik objanjava to se dogodilo u grobnici: Antigona se objesila, Hemon se ubio. Nakon te vijesti ubija se Euridika. Kreont ostaje sam.

DRAMSKI SUKOB
- boanski zakoni (Antigona) i ljudski zakoni (Kreont) - Antigona kao tragika junakinja: njezina tragina krivnja vodi ju u smrt - Kreont kao vladar koji se postavio iznad boanskih zakona i zato mora biti kanjen

AKTUALNOST DJELA
- altruizam - rtvovanje za blinje - pojedinci koji se postavljaju iznad (nepisanih, ali moralnih) zakona

KRATKI IZLET
Antun oljan (1932. - 1993.)

DRUGA MODERNA
Knjievnopovijesno razdoblje: - 1952. - 1969. g. Proza u trapericama: - naziv za popularnu prozu koja nastaje ezdesetih godina prologa stoljea kao opreka intelektualistikoj prozi Obiljeja: prikazivanje generacije mladih, inteligentnih ljudi bez ciljeva, planova i sigurne budunosti nezadovoljni su svijetom, ne priznaju drutvene vrijednosti ograuju se od malograanske kulture koju doivljavaju kao kulturu odraslih sveznajui pripovjeda zamjenjuje se nepouzdanim pripovjedaem koji pripovijeda u 1. licu - u jezik se unosi sleng, kolokvijalni urbani govor i dijalekt -

TRI TEMATSKA PLANA ROMANA

- roman s egzistencijalistikom temom - roman o izgubljenoj generaciji (model proze u trapericama) - politika alegorija

EGZISTENCIJALISTIKA SIMBOLIKA
putovanje - potraga za identitetom, traenje smisla ivota prepreke na putu - ivotni problemi, odluke i izbori kruno gibanje - uzaludnost ivota kratki izlet - ivot

LIKOVI
pripovjeda: mladi novinar, sudionik ekspedicije, predstavnik umorne mladosti Roko ostali lanovi ekspedicije stari fratar

KOMPOZICIJA
- uokvirena pripovjedaevim razmiljanjima o Roku - kronoloki prati tijek ekspedicije i slijedi model pikarskoga romana

VRSTA
- egzistencijalistiki roman (s elementima drugih proznih modela)

ANALIZE: Naslov romana Za druge, znao sam, nema vie pravog povratka. Nisu se imali kamo vratiti, ostavljeni u bespuu, izgubljeni. Za njih vie nita nije moglo poeti iz poetka, kao ni za ovog fratra ovdje, na kraju puta, ostaje da umre. Ovo to je za Roka bio samo kratak izlet, za njih je bilo konano putovanje nakon kojeg se ne putuje vie. ... ovdje kretanje, osvajanje prostora, postaje samo sebi svrhom, upravo poput besmislena ali upornoga kotrljanja kamena uz brijeg Camusovu Sizifu. (Kreimir Nemec) Sve je u izletnikoj pustolovini oljanove male skupine od poetka bilo promaeno i apsurdno, ali kao da je bilo neizbjeno, sudbinski predodreeno. To vijugavo traganje za neim neodreenim djeluje poput sna i zapravo je projekcija egzistencijalne strepnje i neuhvatljivosti ljudske egzistencije. (...) Krajnji ishod pustolovine nije nimalo ohrabrujui: kretanje se zapravo odvija u zaaranom krugu, pitanja o smislu ostaju bez odgovora, a na kraju puta/ivota eka nas nitavilo. (Kreimir Nemec) Panika i apatija su Prokrustova postelja na kojoj se raspinje duh moje generacije - kae prvoosobni pripovjeda na jednome mjestu u romanu i tako ulazi u bit problema umorne mladosti koja nije sposobna nijednog trena ivjeti u emocionalnoj stabilnosti i duhovnoj ravnotei. Njoj je eskapizam imanentan, pa zato i ovdje kao u Izdajicama, nije vaan cilj nego sam proces kretanja. (Kreimir Nemec) Lutanje - alegorijsko traganje za identitetom i osobnom slobodom (...) i vidio sam jasno, sve jasnije, da je svijet u koji sam stigao isti onaj svijet iz kojeg sam krenuo, vidio sam da stojim na rotoru krajolika, u samom sreditu kruga, i shvatio sam da nisam nigdje drugdje nego na svome mjestu. I to sam drugo mogao nego da ga prihvatim? to mi je, nakon svega, preostalo? Pognuo sam glavu i zakoraivi u krajolik prihvatio sam kamenu stazu pod nogama (...), prihvatio sam cijeli taj dobro poznati, banalni, jalovi krajolik koji mi je bio pred oima sve otkako smo krenuli na ovaj pohod.

BIJEG

Milutin Cihlar Nehajev (1880. - 1931.)

MODERNISTIKA PROZA
- javlja se kao odgovor na realistiku poetiku objektivnoga pristupa temi i knjievnika kao analitiara drutvenih zbivanja - u knjievnost se uvodi subjektivizam - pisci se bave psihologijom junaka - junak nije vie samo drutveno ve i duhovno, intelektualno bie - teite se prebacuje s vanjskoga svijeta na unutranje proivljavanje lika U sreditu su uglavnom likovi intelektualaca. To su pasivni pojedinci koji se ne uklapaju u drutvenu sredinu, zaokupljeni su svojim unutranjim ivotom, a uglavnom zavravaju tragino. Dezintegracija realistike proze: - fabula vie nije primarna - prevladavaju opisi stanja likova (psihologizacija) - impresionistiki pejsa - psiholoko stanje lika predstavljeno je slikom pejsaa Stilska obiljeja: - defabularizacija - psiholoka analiza - unutranji monolog Autorsko pripovijedanje na mnogim se mjestima prekida monolozima glavnoga lika, pismima, ulomcima dnevnika. Bijeg je roman lika. U njegovu je sreditu sudbina ure Andrijaevia, intelektualca koji zavrava tragino u sukobu sa sredinom, ali i sa samim sobom.

Osnovni se sukob smjeta unutar lika, napetost je u samom karakteru, u njegovoj unutranjoj slojevitosti. Svekoliki svijet promatra se iznutra, kroz optiku samo jednog lika.

Sadraj romana predstavlja unutarnju analizu ure Andrijaevia, traenje odgovora na pitanje to je dovelo do njegova sloma. U trenucima kada treba donijeti vane ivotne odluke, kada se od njega oekuje akcija, Andrijaeviu nedostaje volje i energije i on se preputa snatrenju i kontemplaciji. Budui da je Andrijaevi poraen i prije nego to je poela radnja, preostaje jo samo odmatanje filma: autoanaliza, traenje uzroka propadanja, prekapanje po prolosti, misaona aktivnost. Kao literarni tip Andrijaevi i nije neka novost: on je samo modernizirana varijanta suvinog ovjeka, lika koji je tematiziran u brojnim ruskim romanima 19. stoljea. Rije je o talentiranim sanjarima, ljudima znaajna intelektualnog potencijala, ali koji zbog imanentnih slabosti nisu dorasli problemima praktinog ivota i zahtjevima sredine u kojoj djeluju. Njihova je osnovna znaajka pasivnost, preosjetljivost, egoizam, neurotinost, nesposobnost konformistike socijalizacije, predisponiranost za poraz.

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Miroslav Krlea (1893. - 1981.)

Roman Povratak Filipa Latinovicza (1932.) prvi je moderni hrvatski roman. U njegovu je sreditu lik slikara Filipa Latinovicza koji se nakon mnogo vremena vraa u rodni grad u potrazi za vlastitim identitetom. Pripovjedna proza Miroslava Krlee: Novele: - Hrvatski bog Mars - Novele Romani: - Tri kavalira gice Melanije - Povratak Filipa Latinovicza - Na rubu pameti - Banket u Blitvi - Zastave

POVRATAK
- djetinjstvo - majka; Karolina; bordel; stari oslikani paravan - zaviaj - rodni grad; Kostanjevec; Panonija

UMJETNOST
Promatrajui svijet oima slikara, Filip naglaava vanost boje u doivljavanju svijeta: eli na slikarskom platnu izraziti slikarski doivljaj svijeta kao simultanitet ovjekove svijesti (sliku, zvuk). U romanu se nalaze brojne digresije o slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika. Stoga se Povratak Filipa Latinovicza moe odrediti kao roman o umjetniku i umjetnosti, ime se uklapa u tradiciju europskoga romana 1. polovice 20. st.

EGZISTENCIJALNA TEMA (traganje za vlastitim identitetom)

Otuenje, ivana rastrojenost, kriza identiteta, raspad svih vrijednosti, razoaranje europskom kulturom i civilizacijom, umjetniko klonue - to je duhovni prtljag s kojim se Latinovicz vraa iz svijeta ne bi li, u ponovnom kontaktu sa zaviajnom podlogom i oivljenim uspomenama iz djetinjstva, akumulirao novu ivotnu i umjetniku snagu. Zato se i moe rei da je slikarev dolazak u rodni kraj povratak fiziki i povratak psihiki: bijeg od civilizacije velikih sivih gradova i sentimentalna potraga za izgubljenim uporitem, ivotnom neposrednou i svjeinom prvih emocija. (Kreimir Nemec)

LIKOVI
Majka, Boboka - slini likovi - naglaena tjelesnost - psihoanalitiki pristup Postupci Baloanskoga motivirani su bioloki: on rtvuje svoju graansku egzistenciju i odrie se svega zbog otkria tjelesnoga. Njime vladaju animalni nagoni koji kulminiraju u zavrnici romana.

FILIP
povratak nakon 23 godine doivljaj zaviaja odnos prema tjelesnom majka

U sreditu je romana Filipova svijest: on je hipersenzibilan intelektualac, umjetnik, ovjek kojega mui tenja za samospoznajom. Osjeaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu mo umjetnikoga izraavanja. Sav je u suprotnostima: u njemu se sukobljavaju tjelesno i duhovno, umjetniko i racionalno, primitivno i civilizacijsko. Kiryales (Filipov alter ego, njegova podsvijest): Svaku Filipovu misao utemeljenu na umjetnikom doivljaju svijeta Kiryales rui logikom racionalne svijesti.

KOMPOZICIJA
Roman se sadrajno moe podijeliti na dva dijela: - u prvom dijelu dominira retrospekcija (povratak u prolost) - u drugom dijelu prikazuje se kostanjevaka sredina i pripovijedanje tee uglavnom linearno Osnovno je obiljeje kompozicije njezina dramska struktura: nakon ekspozicije (Filipov povratak) niu se prizori puni dramatike (Filip-majka, Boboka-Filip-Baloanski, FilipKiryjales), a roman zavrava dramatinim krvavim raspletom. U romanu se oituje Krleina elja za tematiziranjem kljunih europskih intelektualnih djela i etikih dilema, a na razini oblikovnog postupka oita je snana veza s Proustom (duga reenica zasiena detaljnim opisima boja, zvukova i mirisa, neprekidne reevokacije prolih zbivanja). (Velimir Viskovi)

DUNDO MAROJE
Komedija prikazana u vijenici od kompanjije Pomet-druina

Marin Dri (1508. - 1567.)

- najvei hrvatski komediograf

RENESANSA
Knjievnopovijesno razdoblje - renesansa (15. i 16. st.) - preporod europske kulture Kontekst - izumi i otkria: kompas, tiskarski stroj, otkrie Amerike - razvitak gradova (trgovina, obrt) - obnova antike kulture Renesansni stil oponaanje antikih uzora svjetovne teme ovjek u sreditu zanimanja (renesansni humanizam) psiholoka karakterizacija lika pregledna kompozicija odmjerenost, jasnoa

Knjievne vrste - renesansni ep - renesansni roman (viteki, pastoralni, pikarski) - renesansna drama: - eruditna (uena) komedija (commedia erudita) - komedija umijea (commedia dell arte) - esej - lirske vrste (petrarkizam

ERUDITNA KOMEDIJA
- 5 inova - stalni likovi (krtac, zaljubljeni mladi, lukavi sluga) - renesansne antiteze

DVA PROLOGA
- prolog negromanta Dugoga Nosa (podjela ljudi na ljude nazbilj i ljude nahvao) - prolog (sadraj komedije)

LIKOVI
- stalni likovi: krti starac (Dundo Maroje), zaljubleni mladi (Maro Marojev), lukavi sluga (Pomet)

Gospodari/Ljudi nahvao: Maro (sin, mladost, rasipnost) Dundo Maroje (otac, starost, krtost)

gospodari Dundo Maroje Maro Marojev Laura Ugo Tudeak

sluge Bokilo Popiva Petrunjela Pomet

Renesansne antiteze mladost selo razum starost grad ludost

POMET TRPEZA
- sluga bogatoga njemakog plemia Uga Tudeka - glavni lik (utjecaj N. Machiavellija) - njegov je pogled na svijet zasnovan na vrlini i fortuni - ivotna filozofija: hedonizam - samo sposoban ovjek poput njega moe vladati drugim ljudima Pomet: Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoe renjat na svijetu. Kralj je ovjek od ljudi, kad se umije vladat. (...) Trijeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uiva (...).

STRANAC
Albert Camus (1913. - 1960.) - dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957. godine

KASNI MODERNIZAM
Knjievnopovijesno razdoblje - traje od 40ih do 70ih godina 20. stoljea Obiljeja: - obnavlja se dijalog s tradicijom; knjievnici se vraaju velikim knjievnim temama (odnos pojedinca i drutva - pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja knjievnosti, smisao ljudske povijesti) - knjievnost se ispreplee s filozofijom - knjievna tehnika: prodor esejizma u roman Stvaralatvo Alberta Camusa (Od apsurda do pobune) Camusovo se stvaralatvo moe podijeliti na ciklus apsurda (djela kojima se naglaava nihilizam u vremenu kada djela nastaju) i na ciklus pobune. Ciklus apsurda - Stranac (roman) - Mit o Sizifu (esej) - Kaligula (drama Ciklus pobune - Kuga (roman) - Pobunjeni ovjek (esej) - Opsadno stanje, Pravednici (drame)

TEMA
- prikaz ivota kao besmislenog i apsurdnog - ovjekova otuenost - ovjek kao stranac u svijetu

KOMPOZICIJA
- roman je podijeljen u dva dijela: - 1. dio - Mersaultov ivot kao ivot slobodnoga ovjeka - 2. dio - ivot u zatvoru te osuda

KARAKTERIZACIJA LIKA (tehnika redukcije) - Camus unosi promjene u karakterizaciju lika: itatelj oekuje psiholoku razradu lika, ali ona izostaje. Prikazujui Mersaultov psihiki ivot, Camus se koristi tehnikom redukcije svodi njegov psihiki ivot na elementarno, tj. na osjetilne dojmove. Tako se lik kree samo u jednoj vremenskoj dimenziji - u sadanjosti. - Mersault je predstavnik otuenoga ovjeka: doivljavajui ivot kao besmisleno postojanje, on je otuen od drutva, ravnoduan je prema svim njegovim institucijama. VRSTA
- roman lika - egzistencijalistiki roman

Filozofija apsurda - Mit o Sizifu

Zato ivjeti? to ovjeku ostaje nakon raspada kranskih i graanskih vrijednosti? Ta se pitanja javljaju kada ovjek osjea da mu je priroda strana, a svijet neprijateljski. Tada se javlja nepremostiv jaz izmeu ovjeka i svijeta: ovjek se u svijetu osjea strancem, svoje postojanje doivljava besmislenim i u njemu se javlja osjeaj apsurda svijeta i vlastitoga postojanja.

Polazei od apsurda kao jedine izvjesnosti, ovjek na sebe (poput Sizifa) preuzima patnju ivljenja u svijetu bez boga i smisla. Takav je junak apsurda Sizif. Meutim, kada se (u trenutku svijesti) Sizif iznova vraa kamenu i ponovno ga gura, on prihvaa ivot i jai je od svoje sudbine: Nema sudbine koja se ne bi mogla nadmaiti prezirom. Dakle, temeljni je ljudski stav upravo otpor protiv apsurda jer ovjek mora svome ivotu dati smisao. SIZIFOV POSAO = IVOT APSURD Rjeenje? PRIHVAANJE SVOJE STIJENE TJ. SUDBINE Prije mnogo godina rezimirao sam Stranca reenicom za koju znam da je paradoksalna: U naem drutvu svaki ovjek koji ne plae na pogrebu svoje majke izvrgava se opasnosti da bude osuen na smrt. Htio sam samo rei da je junak te knjige osuen zato to ne prestaje sudjelovati u igri. U tom je smislu on stranac u drutvu u kojem ivi, on lunja po strani, po periferiji svog privatnog ivota, osamljenikog i senzualnog. I zato su itatelji u napasti da ga smatraju izgubljenim bijednikom. Meutim, predodba o tom liku bila bi tonija, odnosno bila bi blia onome to je autor elio, kad bi se itatelj upitao u kakvoj to igri Mersault ne eli sudjelovati. (...) On govori ono to jest, on odbija prikrivati svoje osjeaje, a drutvo se zbog toga odmah osjea ugroeno. Trae, na primjer, od njega da kae kako ali zbog poinjenog zloina, prema ve posveenoj formuli. On im odgovara da, to se toga tie, osjea vie nezadovoljstvo nego pravo aljenje. I ta ga nijansa stoji glave. (iz Camusova predgovora amerikom izdanju Stranca)

RUKE
Ranko Marinkovi (1913. - 2001.) - viki Voltaire

Pripovjedna proza
Novele: - Pod balkonima - Ruke (1953.) - Ponienje Sokrata Romani: - Kiklop - Zajednika kupka - Never more

Drame:
Albatros Glorija Politeia ili Inspektorove spletke Pustinja

Kazaline kritike i eseji

- Geste i grimase - Nevesele oi klauna

RUKE

U noveli su dijelovi tijela antropomorfizirani (ruke, noge, obraz), a sve je uklopljeno u stvaran kontekst (Drugi svjetski rat).

KOMPOZICIJA
Uvodni dio: pripovjeda gleda ispred sebe (ovjeka ije su) ruke prebaene na lea, iznad zadnjice, kako se odmaraju jedna u drugoj. Lijeva se mazi u naruju desne, spretnije, snanije, pametnije, ozbiljnije. Sredinji dio: pripovjeda prati razgovor, a kasnije i svau Lijeve i Desne. Lijeva - raspjevana, emotivna - ne zna pisati i itati, ali zna drati knjigu - ne vjeruje rijeima: one prevare ovjeka, ovjek esto kae ono to ne misli (Rijei su maska.) - nije izgubila vezu s prirodom Lijeva ide za intuicijom, pokretom, nasluenim, a ne izgovorenim. Desna - ozbiljna, razumna - zna pisati (iako ne zna itati), zna listati knjigu - vjeruje rijeima - vodi konverzaciju, nastupa, iri horizonte - postavila se izmeu ovjeka i prirode - pazi da netko ne uvrijedi ast - potpisuje smrtne presude Desna je racionalna: ona radi, ini i djeluje. Zavrni dio - incident na ulici: - prolazak Djevojice i Djeaka, Djeakova drskost (pljuvanje), okrutnost Desne (udara Djeaka), dolazak Oca - ruke se ujedinjuju tijekom fizikoga sukoba s Ocem - Pad: Dvije okrvavljene ruke na asfaltu - Pomirenje i zajedniki odlazak: A Obraz tada pljune u njih, da bi ih oprao od blata i krvi. - Tematska rije: ast (Kada joj je povrijeena ast, Desna djeluje - potpisuje smrtnu presudu, udara...) - Metafora okrvavljene ruke ovdje dobiva doslovno znaenje. No koliko god duh bio dominantan i inventivan u svojim dovijanjima, ipak se obraa ruci da za njega radi. (Ranko Marinkovi)

PRAH

Poetak novele - neobino predstavljanje lika jezinom igrom: Ah, pozna ga pozna ga! To je ono oblo, pravilo n kao krila galeba. Na n ju je upozoravao neka ga ne pie u njegovoj adresi kao u. On nije Touko, nije Jaukiu, Japanac. On je Jankin, Tonko plemeniti Jankin, a ne neki tamo Touko Jau-Kiu, Kiu-iu, iu-Micu (...). U sreditu je novele lik staroga udaka Tonka pl. Jankina koji nije mogao ni nakon jedanaest godina preboljeti svoju veliku ljubav Anu. Sadraj je novele usmjeren na pokazivanje njegova unutranjeg svijeta. Drugi je sloj novele odnos staroga i novoga vremena: staro je vrijeme predstavljeno likovima Tonka i starice (na brodu), a novo vrijeme likom geometra, Anina mua. Ana je poveznica tih dvaju vremena: ona je istovremeno idealizacija staroga vremena i obinost novoga vremena. Zavretak novele simbolino pokazuje kako Tonko pripada nekom drugom vremenu, a sada se naao u zagrljaju novoga doba koje je promijenilo sve ono do ega mu je nekada bilo stalo. Marinkovi uvodi pirandelovski potez lika koji se eli izboriti za igranje svoje uloge do kraja. Novela bi mogla imati i drugi naslov, zapravo citat iz djela koji najbolje opisuje Tonkovo psihiko stanje: ...na munoj stazi jedne prolosti (s koje je vrijeme ispralo svu bjelinu).

ZAGRLJAJ

Pripovjeda Marinkovi polazi od Pirandellove teze da je ovjekovo ja rascijepljeno na bezbroj linosti. U svojoj je noveli uveo tri uloge: autorsko ja, pripovjedako ja i tree ja. Autorsko ja: lik, knjievnik koji pokuava pisati Pripovjedako ja: pripovjeda koji vodi dijalog s likom, tj. autorskim ja Tree ja: sam knjievnik Ranko Marinkovi koji pie novelu Tema pisanje - opservacija, promatranje, analiza postupka Crna mrlja (Knjievnost i drutvo) Kapljica tinte (METONIMIJA KNJIEVNOSTI) razlijeva se po papiru (IVOT). Kompozicija novele Uvodni dio: pisac pokuava neto napisati, pripovjeda ga promatra. NAkon neuspjelog pokuaja pisanja (samo prva reenica) pisac izlazi na ulicu Sredinji dio: pisac izlazi, gleda ljude na ulici i razmilja o tome kako odabrati temu za djelo Stvarnost (ulica, obala): jor Bepo i jor Bernardo financ andar andar (sam hoda obalom), a pisac ga prati pisac zagrli andara - izabrao je TEMU Zavrni dio: Posljednje stranice novele propituju odnos umjetnosti i ivota. Temeljno je pitanje simbolike zagrljaja na kraju novele Plaio si mi matu, razgonio i prodirao reenice jo dok su se raale u glavi, trovao mi sve izvore misli... Mata mi se uljala podvijena repa dok si se ti epurio po svijetu, bjeala od tebe, od onoga to ti doista jesi i to se deava zbog tebe i sklanjala se po brijenicama, po trafikama, motala se oko nogu smijenim starcima, udacima, prosjacima, prosjaila i krala komadie ivota na rubu stvarnosti, ali ovo tu, ovo ovako.. u posljednjem zagrljaju - nije mogla smisliti. A sad se, gle, i to dogodilo, ali napisati vie ne mogu. Moram te drati i umrijeti... (Zagrljaj) Umjetnost otvara vie mogunosti nego stvarnost, ali stvarnost sugerira da se izmiljeni likovi doivljavaju kao zbiljski, granice su krhke i jedva uoljive, postoji samo trajni dijalog izmeu zbilje i umjetnosti, odnosno pripovjedaa i Crne Mrlje s poetka prie. (Julijana Matanovi) O emu pisati? (tematika) Sve moe postati temom: STVARNOST se rastvara pred tobom kao lepeza; proetaj pogledom uokolo, svi viu iz gledalita mene, mene! Misle da je to ala, to ti kani uiniti. U tebe je pogled mesarski: bira ovna za rtvenik UMJETNOSTI. (Zagrljaj)

ANEO

Aneo je pria o klesaru Albertu Knezu, knezu meu klesarskim obrtnicima, majstoru kojega su i neki kipari smatrali umjetnikom. Istovremeno, to je novela koja se bavi temom ivota kao ironije: majstor smatra da je pomogao malome Lojzu, a Lojz ga se, kao odrastao ovjek, samo elio to prije rijeiti. Naglasak je u noveli na unutranjem majstorovu proivljavanju. Iako pokuava sam sebe zavarati, bolesni majstor sve jasnije uvia da je Lojz neiskren, da samo eka njegovu smrt. Upravo zbog toga majstor ne moe zavriti svoj nadgrobni spomenik kojim bi izrazio sebe kao umjetnika - umjesto izraza lika koji je elio dobiti (tuga, snaga anela), aneo na spomeniku imao je glupavo, prijetvorno Lojzekovo lice. Time majstorov ivot postaje bezvrijedan, a Lojzek postaje osoba koja mu to daje na znanje, osoba koja nasljeuje njegov posjed, ali i njegov ivot (majstorova supruga Frida). Ironian smisao novele Lojz je pravo lice anela (nadgrobnoga spomenika majstoru) - sve je privid, stvarna je samo sebinost. Jo jedno zvonce s groblja; ovo je danas valjda posljedenje, ve pada sumrak. A onaj kome zvoni ve je u kutiji kao lutka, kao da ga alju na dar nekom luaku to pravi kolekcije tih stranih igraaka. (Ranko Marinkovi)

ZLOIN I KAZNA

Fjodor Mihajlovi Dostojevski (1821. - 1881.) - najznaajniji prethodnik moderne proze Mene nazivaju psihologom: to nije tono, ja sam samo realist u viem smislu rijei, tj. ja slikam svu dubinu ovjekove due. (Dostojevski)

REALIZAM
Knjievnopovijesno razdoblje - realizam (1830. - 1870.) - vodee nacionalne knjievnosti: francuska, ruska, engleska knjievnost Knjievne vrste - prevladavaju novela, pripovijetka i roman

STILSKA OBILJEJA (realistika, modernistika)

detaljno opisivanje prostora i likova pripovjedaki postupci: unutranji monolog, dijalog, pripovijedanje, opisivanje opis prostora oblikuje lik: naglaava njegove osobine (socijalna uvjetovanost lika) modernistika obiljeja: literarno oblikovan ivot samih ideja, esejistiki elementi (filozofske ideje), subjektivno vrijeme, nepouzdani pripovjeda (uz pripovijedanje u 3. licu), unutranji monolog - elementi simbolizma (san, halucinacije, groteska) -

KOMPOZICIJA, FABULA
- fabula je oblikovana oko ubojstva (slinost s fabulom kriminalistikoga romana) - pregledna radnja (preteito kronoloka, uz povremene retrospekcije) - fabularni tijek: - priprema za ubojstvo - ubojstvo - psiholoko slamanje Raskoljnikova koji je stalno na rubu priznavanja zloina

TEMA
- elja za drutvenom afirmacijom - pitanje ovjekova identiteta - pitanje ovjekove odgovornosti - sredinja tema - etiko pitanje: Ima li ovjek pravo u ime viih ciljeva ubiti drugoga ovjeka? - Raskoljnikovljeva teorija po kojoj se ljudi dijele na niu i viu vrstu, a iznimnim pojedincima sve je doputeno (Jedna smrt za stotinu ivota) jer su oni pokretaka snaga ovjeanstva Jedna smrt za stotinu ivota! (Raskoljnikov) Samo sam jednu obinu gnjidu ubio, Sonja, beskorisnu, odvratnu, tetnu gnjidu. (Raskoljnikov)

VRSTA ROMANA
- psiholoki roman - socijalni (drutveni) roman

- roman ideja

LIKOVI
- likovi su tipovi (nositelji zajednikih osobina) - Rodion Romanovi Raskoljnikov - siromani student eljan drutvene afirmacije - Sonja - prostitutka, ena s dna drutvene ljestvice; ena patnica - psiholoko-socijalna motivacija lika - likovi su zastupnici odreene ideje: - filozofsko-etika karakterizacija lika

GOSPODA GLEMBAJEVI

Miroslav Krlea (1893. - 1981.) Drame Simbolistiko-ekspresionistika faza (ciklus legendi) - Legenda - Maskerata - Kraljevo - Kristofor Kolumbo - Michelangelo Buonarotti - Adam i Eva Ekspresionistiko-realistika faza (ratni ciklus) - Galicija (kasnije U logoru) - Vujak - Golgota Psiholoka faza (analitiko-realistike drame) - ciklus o Glembajevima - U agoniji - Gospoda Glembajevi - Leda Aretej ili Legenda o svetoj Ancili, rajskoj ptici (posljednja Krleina drama)

MJESTO RADNJE, VRIJEME RADNJE

Dramska se radnja odvija na jednom mjestu (palaa imune bankarske obitelji Glembay) u svega nekoliko sati (izmeu 1 i 5 sati ujutro). Suavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose meu likovima, na njihova psiholoka proivljavanja.

TEMATIKA
Prikazujui uspon i pad Glembayevih, koji su potekli od meimurskih seljaka, a zloinima, prijevarama i enidbama popeli se na vrh drutvene ljestvice i postali zagrebaka gospoda, Krlea ukazuje na slom Austro-Ugarske Monarhije: slom u glembajevskom salonu odraz je sloma koji zahvaa Monarhiju u cjelini.

LIKOVI
U prvom se planu nalaze psiholoki produbljeni likovi, lanovi obitelji Glembay: Naci (Ignjat Jacques) Glembay - bankar, tajni savjetnik Barunica Castelli-Glembay - njegova druga supruga Leone Glembay - Ignjatov sin iz prvoga braka sestra Angelika - udovica starijega Glembayeva sina Ivana U sreditu je dramske radnje lik Leonea Glembaya. Temom povratka sina u zaviaj otvara se prostor za psiholoki sukob (izmeu likova i unutar lika), a istovremeno se pokree radnja otkrivanjem tajni iz prolosti, Leoneov je lik poveznica svih elemenata drame.

1. 2.

Vanjski sukob: in: Leone - Silberbrandt in: Leone - otac

3.

in: Leone - barunica Castelli Unutarnji sukob: Leone nagon tjelesno animalno glembajevska priroda razum duhovno ljudsko daniellijevska priroda

Ostali su likovi odreeni socijalno i psiholoki. U njihovim se dijalozima otkriva licemjernost i nemoral drutvenoga kruga kojemu Glembayevi pripadaju. KOMPOZICIJA U odnosu prema itavoj trilogiji, drama Gospoda Glembajevi ekspozicija je u kojoj ne upoznajemo samo mnoga lica koja su se te jubilarne noi nala u domu Glembaya nego i itavu historiju Glembajevih. U prvom inu to je upoznavanje jo u punom sjaju, a muti ga samo Leonov sarkazam pred obiteljskim portretima: tek u drugom, kada izmeu oca i sina zapoinje dugo odgaani obraun, die se potpuno zavjesa u glembajevsku prljavtinu, otkrivaju se detalji nekih smrti, bankrotstva, histerija, koji su bili pod obiteljskim dekorom sakriveni za profane oi, kao obiteljske tajne. Trei in ve je poetak brodoloma. (Marijan Matkovi) STILSKA OBILJEJA - klasina dramska struktura (tri ina, potivanje pravila trojnoga jedinstva) - dramska napetost rezultat je dramskoga sukoba (odnosa meu likovima, sukoba unutar lika) - govorna karakterizacija likova (agramerski obojen njemaki jezik) - naturalistika obiljeja (bioloka motivacija glavnih likova) - vrsta: psiholoka drama Dramska radnja na sceni nije kvantitativna. (...) Ne moe dakle biti dobre drame bez unutarnjeg psiholokog volumena kao glazbala i dobrog glumca kao sviraa koji na tom glazbalu svira. (Miroslav Krlea)

PREOBRAZBA

Franz Kafka (1883. - 1924.) - klasik modernizma

AVANGARDA
Knjievnopovijesno razdoblje - avangarda (1910. - 1930.) Avangardni smjerovi - futurizam (Italija, Rusija) - ekspresionizam (Austrija, Njemaka) - nadrealizam (Francuska Pobuna protiv tradicije (poetika osporavanja) Najznaajnija djela - pripovijetke: - Preobrazba - Seoski lijenik - Umjetnik u gladovanju - romani: - Proces - Dvorac - Amerika Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirna sna, ustanovio je da se u svom krevetu pretvorio u golema kukca. TEMATIKA - doivljaj dehumaniziranoga svijeta kao mjesta tjeskobe i okrutnosti - odnosi unutar obitelji (nerazumijevanje, nemogunost komunikacije) GLAVNI LIK - trgovaki putnik Gregor Samsa KOMPOZICIJA - tri dijela u kojima se prati postupnost preobrazbe 1. fizika preobrazba 2. promjena glasa (nemogunost komunikacije) 3. suavanje vida i odnosa prema prostoru STILSKA OBILJEJA (magijski realizam) - hladno, neutralno pripovijedanje: sve se biljei vrlo precizno i objektivno, opisi su detaljizirani i slikoviti - stvaralaki postupak utemeljen na paradoksu: spaja se nespojivo (realistino i fantastino), ali to nikoga ne zauuje - elementi ekspresionizma (strah, tjeskoba) i nadrealizma (san, halucinacije) - tjeskobna, kafkijanska atmosfera

LOVAC U ITU

Jerome David Salinger (1919.-2010.) ameriki knjievnik (roen u New Yorku) sudjelovao u Drugom svjetskom ratu Lovac u itu (1951.) zaetnik proze u trapericama

Proza u trapericama
Mislim time rei da su traperice stav, a ne hlae. (U. Plenzdorf) - naziv za popularnu prozu koja nastaje 60ih godina prologa stoljea kao opreka intelektualistikoj prozi. Naziv je dobila po trapericama - odjevnom predmetu tipinom za mladu generaciju koju ta proza opisuje

Holden Caulfield
- srednjokolac iz NY - inteligentan, ali emocionalno nezreo - izbaen iz privatne kole (kritika autoriteta, licemjerja, naina ponaanja u koli, snobizma) - odluuje napustiti internat prije vremena pa odlazi u grad - luta gradom i susree se sa svijetom odraslih

Svijet odraslih (New York)

licemjerje lane vrijednosti lani autoriteti svijet zabave: hoteli, barovi, prostitucija, opijanje

Kompozicija
Haulden Caulfield, sedamnaestogodinjak, na poetku romana nalazi se na lijeenju i pria o dogaajima, odnosno krizi koju je proivio prole godine (uoi Boia) kada je (ponovno) izbaen iz privatne kole jer nije poloio zavrni ispit iz veine predmeta.

Pripovjeda:
- pripovijedanje u 1. licu (ispovijest glavnoga lika) - nepouzdani pripovjeda: odraava nain na koji Holden vidi i doivljava svijet

Nain izraavanja (jezik):

- primjeren pripadnicima njegove generacije - blizak usmenom izraavanju (govoru) - urbani sleng

Naslov romana
Sad svejedno, stalno zamiljam mnogo male djece kako se igraju u jednom velikom itnom polju. Na tisue male djece, a nikoga u blizini... nikog odraslog, mislim... osim mene. A ja stojim na samom rubu jedne grozne provalije. to mi je dunost, trebam uloviti svakoga tko se zaleti prema provaliji... hou rei, ako netko tri ne gledajui kuda ide, ja moram iskrsnuti odnekud i uloviti ga. To je sve to bih radio itavog dana. Da budem takav neki lovac u itu. Znam da je to ludo, ali je to jedino to bih doista elio biti. (Lovac u itu)

GOSPOA BOVARY

Gustave Flaubert (1821.-1880.) - zaetnik psiholokoga realizma - najvei francuski majstor stila

REALIZAM
Knjievnopovijesno razdoblje: - realizam (1830. - 1870.) - vodee nacionalne knjievnosti: francuska, ruska, engleska knjievnost Kontekst (duhovna podloga): - doba razvoja industrije, stjecanja kapitala, razvijanja gradova - procvat znanosti (osobito prirodnih) - ideja o svemoi znanosti koja moe rijeiti nagomilane drutvene probleme - materijalistika filozofija (pozitivizam - prouavanja injenine stvarnosti) Realistika poetika - knjievnici polaze od promatranja i prouavanja drutva - tenja za objektivnim prikazivanjem vanjskoga svijeta (vidljive stvarnosti) - umjetnost je oponaanje prirode - knjievnik je znanstvenik koji analizom dolazi do spoznaje - analitika metoda (analitiko-spoznajna uloga knjievnosti) - naela: istinost, tipinost, objektivnost Psiholoki realizam - tip realizma u kojem se istie psiholoka karakterizacija, tj. unutarnja proivljavanja glavnoga junaka ili nekoliko vanijih likova Knjievne vrste - prevladavaju novela, pripovijetka i roman - roman preuzima ulogu epa i postaje zrcalo stvarnosti (Stendhal)

Gospoa Bovary (francuski realistiki roman): Predmet prikazivanja - malograansko drutvo u francuskoj provinciji

Naelo istinitosti: - poticaj: novinski lanak iz crne kronike Naelo tipinosti: - tip nezadovoljne provincijalke - tip malograanina, provincijalca - tip lihvara Detaljno opisivanje: - detalji opisane zbilje esto dobivaju metaforika znaenja - sceninost opisa, slikarski opisi, filmska tehnika montae u masovnim scenama Pripovjeda: - sveznajui i potpuno neutralan - nikad se ne vidi u tekstu i ne komunicira s itateljem Kompozicija: - kronoloka, trodijelna - bez izraenih kompozicijskih faza ( po uzoru na jednolino protjecanje ivota) Emma Bovary - mlada, lijepa i romantina ena, ki imunoga seoskog gazde, odgojena u samostanu - svoje zamisli o ivotu i ljubavi gradi na temelju romantiarske literature koju je itala za vrijeme kolovanja - udaje se za Charlesa, estitoga, ali nezanimljivog lijenika koji ju oboava te oni zapoinju zajedniki ivot u francuskoj provinciji; nakon nekog vremena Emma poinje propitivati svoj brak i ivot - razoarana monotonijom branoga ivota, Emma sreu o kakvoj je itala u literaturi pokuava pronai u ljubavnicima (Leone, Rodolphe); u poetku je sretna, lai ljubavnici ne opravdavaju njezina oekivanja - prezaduena i ostavljena, Emma sve vie tone; ivot zavrava ubojstvom Bovarizam oznauje nemonu enju osrednjih duhova prema visinama, odnosno ovjekovu sklonost da, poput Emme, smatra kako je roen za neto bolje od onoga to mu ivot donosi. Roman Gospoa Bovary poeo se objavljivati u nastavcima, ali prije nego to je tiskan u cijelosti, optuen je zbog nemorala, raskalaenosti i poetiziranja brakolomstva. Na sudskom procesu odranom u Parizu 1857. godine vjeti je odvjetnik uspio obraniti Flaubertovo djelo koje je dobilo doputenje za tiskanje.

CRNI MAAK
Edgar Allan Poe (1809.-1849.)

- ameriki knjievnik

ROMANTIZAM
Knjievnopovijesno razdoblje - javlja se krajem 18. stoljea, a punu afirmaciju doivljava od 1800. do 1840. g. - prva moderna knjievna epoha Kontekst - Francuska revolucija, Napoleonova osvajanja, nacionalni pokreti - opa drutvena melankolija kao posljedica razoaranja u suvremene drutvene vrijednosti - razoarani pojedinac osjea nesklad izmeu sebe i svijeta, izdvaja se od drutva i trai mir u prirodi - romantiar je proet svjetskom boli (osjeaj tuge i malodunosti zbog nesklada ideala i stvarnosti) koja raa kult patnje Romantiarske teme - osobne preokupacije (intima, ljubav) - buntovnitvo i odmetnitvo - priroda (egzotini pejsa) - mistine i okultne teme - nacionalne teme (povijest i folklor) Romantiarska poetika umjetnik kao genijalni nadahnuti pojedinac kult osjeaja subjektivizam sloboda knjievnoga izraza: prodor lirskoga u epiku i dramu (epistolarni roman, roman u stihu)

TEMA - ovjekova svijest i podsvijest TON NOVELE - stalno smjenjivanje racionalnoga i iracionalnoga CRNI MAAK - praznovjerje - Pluton (vladar svijeta mrtvih) - ugriz (demon koji ulazi u ovjeka)

KOMPOZICIJA

UVODNI DIO (ispovijest ovjeka koji eka izvrenje smrtne kazne): (...) Ali sutra mi je umrijeti, i danas elim olakati sebi duu. Neposredna mi je namjera podastrijeti svijetu, jednostavno, saeto i bez popratnih primjedbi, niz obinih svakidanjih zbivanja. Svojim su me posljedicama ta zbivanja uasavala - ta su me zbivanja muila - ta su me zbivanja unitila. SREDINJI DIO (retrospekcija) - psiholoka analiza glavnoga lika: - zloduh neumjerenosti (alkohol) - duh nastranosti (ini ono to zna da ne smije) - privrenost drugoga maka u pripovjedau izaziva ljutnju, a potom i mrnju: Da mi jedna nerazumna zvijer - ijeg sam sudruga s prezirom umorio - da mi jedna nerazumna zvijer nanese - meni, ovjeku, stvorenom na sliku i priliku Svevinjeg Boga - toliko nepodnoljiva jada! - zloin (silazak u podrum) - reakcija zloinca: hladnokrvno planiranje kako se rijeiti enina tijela - otkrivanje zloina: pripovjeda se ne moe oteti pobjednikom raspoloenju i kuca po zidu u kojem je zazidao suprugu Pripovjeda se od dobra ovjeka i ljubitelja ivotinja pod utjecajem alkohola i duha nastranosti pretvorio u drugaiju osobu. Promjena u pripovjedaevu karakteru kljuni je trenutak u noveli. ZAVRNI DIO (obrat): - Nakon kucanja po zidu iznutra se uje pla pa krik: jezovit, ali pobjedniki (kao iz pakla od prokletih dua ili od zlih duhova koji se raduju muci tih dua). Policajci rue zid: vide le, a na njegovoj glavi crvenih, razjapljenih usta i s jednim jedinim, rasplamsanim okom, sjedila je ona gnusna zvijer ija me prepredenost namamila na umorstvo, i iji me izdajniki glas izruio krvniku. Iracionalni motivi: - ugriz maka (demon koji ulazi u pripovjedaa) - poar u noi - divovski lik maka s omom oko vrata na zidu koji nije sruen u poaru - pojava drugoga crnog maka - bijela mrlja koja sve vie lii vjealima - zazidani maak koji otkriva ubojstvo Pjesnik strave i uasa, raspaljene mate i bolesnih ivaca, stvorio je fantastian i morbidan svijet koji je u Charlesu Baudeleireu naao oduevljenog poklonika i genijalnog prevodioca. Poe je i u hrvatskoj knjievnosti imao velikoga oboavatelja - Antuna Gustava Matoa. (Nikola Milievi)