Usmene narodne prie

Usmene narodne prie

Usmene narodne prie

SADRAJ
ovjek i zmija ....................................................................................................................................4 Njemuti jezik....................................................................................................................................5 Znanje i volju ne ubi ni batina............................................................................................................7 abica divojka..................................................................................................................................17 Pepeljuga.........................................................................................................................................18 ena vraga prevarila ........................................................................................................................21 Zlatna la a .......................................................................................................................................22 Konj i ovjek....................................................................................................................................26 Neboja............................................................................................................................................27 Neobina trgovina ...........................................................................................................................29 Prava se muka ne da sakriti.............................................................................................................34 oban nadmudrio carevu ker.........................................................................................................36 Starac Petar.....................................................................................................................................39 Od linosti nema gore alosti ............................................................................................................45 Nao dak zakrpu ............................................................................................................................48 to doeka lininu ...........................................................................................................................52 Ko zlo misli - sebi misli....................................................................................................................53 Did i momak ....................................................................................................................................56 Vitice u svatovima..........................................................................................................................61 ovjek i ena ...................................................................................................................................62 Otac i tri njegova sina......................................................................................................................63 Kuliko valja kraljeva brad ................................................................................................................67 Dubrovanin Kaboga i duka od Mletaka ..........................................................................................69 Turci i obane................................................................................................................................70 Ero s onoga svijeta ..........................................................................................................................72 La za opkladu.................................................................................................................................73 Tri latinske rijei .............................................................................................................................74 Kadija i sir .......................................................................................................................................75 Paa i baba.......................................................................................................................................76 Nasarajdinove gusle.........................................................................................................................76 Nasrudin hoda i kadija ...................................................................................................................76 Nasredin miri kavgadije .................................................................................................................77 Nasrudin hoda i njegova krava.......................................................................................................78 Htio prevariti Nasrudin hodu.........................................................................................................78 Ciganin pred kadijom ......................................................................................................................78 Ciganin dobio okladu .......................................................................................................................79 La i pola .......................................................................................................................................80 Jaje od kobile ...................................................................................................................................81

Usmene narodne prie

Zla ena ...........................................................................................................................................81 Kranin i Turin.............................................................................................................................82 Nena kako se kruh zove...................................................................................................................82 ta je zapovijed, zapovijed je ...........................................................................................................83 Mu je lipo tornala ............................................................................................................................83 Kokoja vojska.................................................................................................................................84 Al' san bolna, al' u obolit ................................................................................................................85 Kako su dva Puntara uvali tretoga mertvoga .................................................................................86 udesni paun...................................................................................................................................87 Baba i grab ......................................................................................................................................87 Mudri djeak ...................................................................................................................................88 Rat kera i kurjaka ............................................................................................................................90 Jazavac i lisica..................................................................................................................................92 Lisica se osvetila vuku.....................................................................................................................93 Me ed, svinja i lisica .......................................................................................................................95 ivad na strai .................................................................................................................................96 Vieput prevareni vuk .....................................................................................................................97 Lisica prevarila mua.......................................................................................................................98 Bolesni lav .......................................................................................................................................99 Je i njegovi mesari .........................................................................................................................99 Lisica i maak................................................................................................................................100 Medvjed i lisica..............................................................................................................................101 Jaje harambaa ..............................................................................................................................103 Zec i kosac.....................................................................................................................................107 Zec i elva......................................................................................................................................107 Medvjed i drijen ............................................................................................................................107 Pas i kua ......................................................................................................................................107 RJENIK .......................................................................................................................................109

Usmene narodne prie

ovjek i zmija
Jednom je iao neki ovjek iz Veljuna i nosio na le ima drva. Umoran sjede na jedan kamen i poinu. Najednom poe ispod onog kamena neto cviljeti. Taj se ovjek dignu i odmaknu kamen, ali na njegovo udo iza e ispod kamena zmija, pa ree ovjeku: - ovjee, ti si mene oslobodio od velikoga zla, a ja u te zato ubiti; i to najprvo u te mojim jezikom otrovati, a od otrova morat e umrijeti! ovjek joj odgovori: - Ma nemoj tako, zmijo, molim te, potedi me. Nije pravedno, to si namislila uiniti! Zmija mu se smilova i ree: - Ja ti doputam, da potraimo suca, pa kako on ree, neka bude onako! Oni krenue dalje livadom kraj ume i na oe jednoga privezanog staroga psa. Ispripovijedaju mu, to se dogodilo me u zmijom i ovjekom. Pas ree: - Zmija ima pravo! ovjek sada zatrai, da mu pas dokae, zato bi zmija imala pravo. Pas poe dokazivati: - Vidi, ovjee, dok sam je bio mlad i jak, sluio sam svoga gospodara vjerno i poteno; iao sam s njim u lov, kuu sam mu uvao po danu i noi, po snijegu i ledu, on je imao od mene koristi, i bio sam mu jote vjeran drug i pratilac. Sada, kad sam ostario, privezao me je ovdje u umi, da me vuci pojedu. Evo vidi, da ovjek nije ni pravedan ni zahvalan, stoga ima zmija pravo! ovjek sada stade moliti zmiju, da potrae drugoga suca, jer da ovaj nije bio pravedan. Zmija pristade, i oni krenu dalje. Kad su dalje uz umu ili, namjerie se na staroga privezanog konja. Zmija ree odmah veselo: - Evo suca! Oni mu ispripovijedaju sve, to se dogodilo me u njima, pa ga zamole neka sudi, tko ima pravo. Konj ree: - Dragi moj ovjee, zmija ima pravo. Dok sam ja bio mlad i jak, sluio sam momu gospodaru vjerno i poteno. Jaio je on na meni u lov i svagdje se je sa mnom zabavljao. Vukao sam mu teke terete, njega naokolo vozio i pomagao sam mu na polju, umi i vodi, po egi, kii, snijegu i ledu. Jednom sam mu i ivot u ratu spasio. Sada, kad sam ostario, privezao me je ovdje, da me vuci izjedu. Evo vidi, ovjee, da ovjek nije zahvalan, i stoga ima zmija pravo! Vidi ovjek, da mu nema spasa, pa zamoli zmiju, da potrae jo treega i posljednjeg suca. Kad su poli livadom dalje, sastanu lisicu i ispripovijedaju njoj, to se me u njima dogodilo, i zamole je, neka im sudi. Lisica, kako je bila lukava, privue se k ovjeku, pa mu prianu: - Ako mi dade svoje guske i kokoi, dosudit u tebi pravo! Onda ree ozbiljno i strogo: - Ja ovdje kao sudac to raspraviti ne mogu, nego ajdmo na ono mjesto, gdje se to dogodilo! Kad su doli na ono mjesto, ree lisica: - Ajde ti, zmijo, u rupu, u kojoj si onda bila, a ti, ovjee, sjedi ondje, gdje si i onda sjedio! Sad namignu lisica ovjeku, a on poklopi kamenom onu rupu, u kojoj je zmija bila. Tako su ovjek i lisica prevarili zmiju. Sada se rastanu ovjek i lisica, ali lisica dovikne ovjeku: - Pazi, to si obeao. Ja u doi na badnjak po svoje! Do e taj ovjek kui, bio je cijelo vrijeme alostan i nije htio nita o tom govoriti eni.

Usmene narodne prie

Na badnjak htjela je ena zaklati kokoi i guske, ali je nije pustio ovjek, ve joj je rekao: - Ma nemoj klati, eno, jer ja sam to obeao lisici, koja mi je ivot spasila! I sada je tek ovjek pripovijedao eni, to mu se onda dogodilo sa zmijom. Pred no na Badnjak sjedili su u kui ovjek i njegova ena i gledali na prozor, ali eto ti najednom lisice po kokoi i guske, to joj ih je ovjek obeao. Tada e ena ovjeku: - to e ti sve ovo dati lisici, pa da mi gladujemo preko Boia. Uzmi puku i ubij lisicu! ovjek doista poslua enu, uzme puku i ubije lisicu. Lisica se prevali i u posljednjim ivotnim trzajima ree: - Ovako ovjek plaa. Ja sam mu spasila ivot, a on mi ga je uzeo!

Njemuti jezik
Tako je bio jedan car, pa eui jednom srete ribara, a on nosi ribu prodavati. Car ga pita: - ta bi ti iskao za tu ribu? - to mi god dade, - odgovori on. Car mu izvadi dukat i ree: - Evo ti dukat, kad si tako poten. Ribar uzme dukat i vrati se kui, a car odnese ribu. Kad je car nosio ribu, progovori mu ona: - Care, svari me i pojedi, pa e znati njemuti jezik. Ali ako ti je milo da sam znade, ne daj nikome kuati ni upe ni mesa, jer kogod kua, znat e to i ti. Kad to car uje, donese ribu kui, pa je dade najvjernijem sluganu, da mu je svari, ali da ne dirne ni upe ni ribe ni za ivu glavu. Sluga uzme ribu pa je raspravi i metne variti. A kad je bila varena, ree on sam sebi: - Boe moj, zato ja to ne bih smio kuati? Ta car ne e ni poznati, ako ja kuam. Pa uzme malko ribe te kua, srknu upe, i gle, namah uje, gdje eno za njim stoji i mauka repom i govori mu: - Dajde i meni malko, gladan sam. On to opazi, pa onda uzme ribu i odnese caru. Car ga pita: - Da nijesi kuao? - Nijesam, - ree on, a car uzme i pojede ribu. Kad je car pojeo ribu, uje odmah gdje muve zue i divane: - Da znade car, da je prevaren, bome bi se ljutio. Kad to car uje, pita ih, gdje je prevaren, a one mu kau: - Misli, pa e se i sam sjetiti. - Car stade misliti dugo o tome, ali se nikako nije mogao sjetiti. Potom car jedanput zakala u lov sa svojim slugom, pa kad su preko jednog brda prelazili, na u mravinjak, a to mravi divane me u se, kako ima negdje preko tri mora jabuka rodna, i ko bi tu jabuku obrao, pa povadio sredinu iz nje i strpao u hrpu, da bi se za svaku no napunile one koruge zlata; pa onda zlato ujutru povaditi, a koruge ostaviti, pa e se tako opet do ujutru napuniti. Kad car to vidi, pita slugana, to se je nasmijao, a on ree da nije nita. Car ga pusti, pa odu dalje. Idui tako do u u jednu planinu, a kad oni tamo, al govedari zapalili planinu, pa vatra ve dogorela do jednog mravinjaka, a mravi se upropadali tamo amo, a ne mogu nikuda. Kad oni k njima, a mravi viu: - Ne daj nas, Jovo!

Usmene narodne prie

Slugan, kad to uje, sa e s konja, pa uze granu, te onu vatru potrne i odgrne od njih. Kad to car vidi, pita slugana, to mu se je raalilo na te mrave, kad je toliko oko njih tentao, a on ree: - Pa zar bi bolje bilo da su izgorjeli? (A car je uo to su mravi divanili, pa se je odmah sjetio, da i sluga to razumije.) Potom car ode naprvo, a sluga malo zaostane, a najvei mrav upita, to bi najvolio da mu dade zato, to je od njih vatru odgrnu. On ree: - Nita, ta bi mi ti dao? - A mrav mu dade jednu svoju nogu, pa mu ree: - Evo ti ove noge, pa ako ti bude trebalo nae pomoi, a ti samo pirni u nju, pa emo svi doi. On uzme nogu, pa oti e sa carem dalje. Kad opet tako do u na jedno mjesto, al' na u lasicu gdje je premotala hrpu mia, a oni svi viu: - Ne daj nas, Jovo! Ne daj nas, Jovo! Kad to slugan vidi, skoi s konja opet, pa ubije lasicu; a kad to car vidi, ree mu: - E, slugo, nije ist posao: ti si jeo ribe. A on ree: - Nijesam. - Ne, ne, - ree car, - sad je svejedno. Hajdemo kui. Potom oni odu kui, i onda mu car ree: - Slugo, ja u posuti po livadi tri struke bisera moje keri. Ona znade koliko zrna ima, pa ako toga bisera ti ne pokupi, da sva zrna budu na broju, ja u ti glavu odsjei. Kad on to uje, rastui se, pa ode na livadu i stane traiti; ali ve podne, a on jo nije naao tri zrna bisera. Sad on sjede pod trn u hlad da poine (kao veli, sad svejedno, vidim, da me nema), pa tako pod trnom sjedei opazi mrava, gdje ide uz deblo gore i dolje, i popijeva: - Blago meni u ljetu! Blago meni u ljetu! On gleda u njega, pa mu pane na um noga, te ju uzme i pirne u nju, al' eto ti oko njega sve od samijeh mravi oivi, pa ga pitaju ta bi rad. On im kae, kako je car, zato to je njih odbranio, prosuo tri struke bisera svoje keri, i da ih on sada mora pokupiti, ili da e mu glavu odsjei. - A jo ne znam, - ree on, - ni koliko zrna ima. Kad to mravi uju, navale po livadi, i zaas mu sva zrna donesu. On sad uzme biser, pa ga odnese i preda caru, a car zapita ker, jesu li zrna na broju; ona ree, da jesu. Onda mu car ree: - Sad mora ii preko ona tri mora, obrati onu jabuku i sredinu povaditi van, a koru donijeti svu amo; ali kora ne smije biti nigdje naeta nego kod cvijeta. Kad on to uje, sad se tekar prepane, te oti e. Idui tako i traei jabuke do e do prvoga mora, i tu lee u hlad da poine. im on lee, al' ispod njega travka progovori: - Ne lezi na mene, grehota je, nego me uberi i pomirii, a potom se namai ispod pazuha i koljena, pa e tako prijei preko mora. Kad on to uje, ubere travku, pa ju omirii, i namae se, i odmah mu narastu krila. On onda poine jo malo, pa se digne na krila, i preleti preko mora, pa opet ide dalje. Idui opet tako do e do drugoga mora, pa i to preleti, pa tako i tree more. A kad je preao preko treeg mora, na e jabuku, pa do e, te sjede u hlad poda nju i tu opet malo poine i stane razmiljati, kako bi jabuke obrao, povadio sredinu van, a da kore ne obatali. Najposlije mu padnu na um mii, pa pomisli u sebi: - Ala, da su mi sada bar dva mia, - oni bi to meni uradili! On nije nego pomislio, al' se oko njega stvori mi, da im broja nema, pa ga pitaju, to bi rad. A on im ree: - Rad bih, da mi sve te jabuke oberete i da svu sredinu iz njih povadite, ali da kora sva bude cijela, samo kod cvijeta naeta. Kad to oni uju, prospu se po jabuci, i za as, al' sve jabuke gotove. On sad uzme jabuke, pa se natovari i vrati nazad, pa do e k caru. Kad ga car vidi, ree mu:

Usmene narodne prie

- Jesi li donio? - Jesam, - ree sluga, i preda mu jabuke. Kad to car vidi, ree sam u sebi: - Boje se nikom uzeti ne da, - pa pusti slugana u miru. Potom pro e nekoliko zemana, a car se razboli, pa kad vidi da e umrijeti, dozove slugana k sebi, pa mu ree: - Slugo, ja u sad umrijeti, a tebe sam prava dosta namuio: eto ti sad moje carevine i svega, pa uzmi moju ker, te caruj s njome. I tako car umre. Kad je car umro i zakopan, i prolo vrijeme aljenja, vjena se sluga s carevom keri, i tako postane car, pa jo i sad caruje, ako nije umro.

Znanje i volju ne ubi ni batina

Bio u davna vrimena jedan kralj. Rodi se njemu sin. Tog dana i u taj as rodi se sin i jednom njegovom slugi. Sluga se raduje to mu se sin rodio u isti as kad i kraljev, al' se kralj ne raduje. Nije njemu pravo, to mu sin ima para u sluginom sinu. Jo manje mu je bilo pravo, to su dica vie rasla. Nije prolo ni est miseci, a kralj jedno jutro izao u obore, pa se svim fali, kako mu je sin ve prohodo. - To je lipo i fale vridno, - kae na to onaj sluga, - al' moj ve i prag priskoi. Ne kae kralj nita, al' ko da mu se trn zabo pod rebra, tako se trgo i otro u svoje dvore. Prolo tu malo vrimena, a kralj jedno jutro osvane u koarama, pa se fali: - Jutros mi sin proguguto ko golupi, pa zove imenom i mater i mene. Nao se tu opet onaj sluga, pa veli: - Svitla kruno, to je fale vridno, al' moj ve zna kazati, kad je gladan i edan. Kako i ne bi znao, kad je otac sluga, pa mu sin uvik eljan i zalogaja i gutljaja. Ne kae kralj ni sad nita, al' se trgo ko da mu se trn zabo u srce. Bio je on zlopamtilo. Dodue nije tog slugu napastovo vie neg' druge, al' se star'o, da mu ni prid oi ne iza e. Tako je to bilo dok dica nisu navrila deset godina. Onda kralj sazove goste, pa e pokazati kako mu sin sidi u sedlu ko jablan. to je istina, sakriti se ne moe. Ruku na srce, pa se mora kazati, da je kraljevski sin lipo sidio u sedlu. Al' ba kad se on prid gostima pokazo, otrgne se iz ergele divlji drijebac, pa upravo me u svit. Od bisa krvavo zapinuio, a kopitima sve zemlju ore. Leti ko vijar, pa se, dok trene, poelo sklanjati i malo i veliko. Bilo bi vee nevolje pod kopitima dripca, al' se u to stvori prid njima slugin sin. Nit ga je ko vidio, nit ga uo, stvorio se tu ko da je iz zemlje niko. Svi bie, al' ne bii on. Stao ko da se nogama u zemlju ukopo, pa kad je divlji dribac sunio na njega, a momuljak se samo izvio ko trava prid vitrom i nije se dobro desnicom grive ni dovatio, ve je sidio na dripcu. Jaio je lipo i kraljev sin, al' u sedlu, na pitomoj kobili. Al' kad je slugin sin zajaio divljeg dripca, ta ni triput ga nije nogama stisko, konj razigro pod njim ko sito mae. Stalo srce od uda u svakog, kad su vidili momuljka kako sve raste na dripcu. Kad je kralj uo iji je to sin, tu vie nije bilo razgovora. Odma' dozove slugu i kae mu: - Il' se ti gubi iz kraljevine, il' tog derana alji u svit, da mu se i trag zametne. A jo najbolje e biti, da ga da za egrta kod jednog mog kovaa, tamo na kraj moje kraljevine.

Usmene narodne prie

Kud e sluga drvetu kamenu, kad je u njega sijaset dice, ve odvede sina kovau. Taj kova bio u jedoj pustolini za koju se i sunce svake sedme godine siti, a kralj mu ve poruio, ta e initi sa ovim momuljkom. Doo deran da ui bajage zanat kod kovaa, a nakovanj onda vidi, kad ga majstor polegne priko njega, da bi ga batinom astio. Slugin sin je bio konten na svaeg ko strmoglavac, al' ni govora o tom da togod ui il' zapita, ve od jutra do mraka mora napajati i eljati paie. Od jutra do mrknua idje on po umi za paiima, a u ruke mu ne daju ni struk kukurune. A njeg nazlaba i lisica, pa ak i kurjak. Tako ga jedared skoli itav opor kurjaka. ta e on prazni' ruku, ve potre jedan 'rasti, koji nije bio mla od njega. Potre on njega, pa kako ga se lako dovatio jo i grumen-dva kamena mu je sa ilama iupao. Kad je onda poo kurjama initi koe, na as je svima odilio opaklije od mesa, a mesto od kostiju. I od tog vrimena kako ga buva dirne, a on dovati koje drvo, pa udri. I to dalje, a momak sve vea drva trza iz ume. Nije prola ni godina egrtovanja, a u njega nabubrila plea i miice ko da je 'rastov panj. Majstor ga i jutrom i veerom asti i batinom i vrangijom, pa misli da je deran nateen, a ni u snu nebi pomislio, da na toj mravoj 'rani deran mo' i jaati. Nije on mislio na to, kad je slipo sluo kraljevu zapovist i derana muio, al' se jedno vee mogo zamisliti, samo nije imao kada. Doo deran u mrak kui iz ume, a kova po starom: na e on uvik za to e derana natui, pa tako i sad. - Kako ti paii izgledaju?! Tako ti nji' elja? Vidi patka! Zato se njemu rep zavrnio gori?! A perje u patke? Ko da se vitar ugnjizdio! I odma' on derana po uima, pa mu ni to nije dosta, neg' e ga polei na nakovanj. To bi tako i bilo, da nakovanj nije bio pod velikim dudom. Al' kad se egrt dovatio duda, pa poo s njim eljati kovaa, za tren oka je kovaka ena ostala udovica. Nestalo majstora, pa sad ne e biti ni egrta. Smisli momuljak da krene u svit. Nakovanj natue na dudovo deblo, pa sad ima buzdovan. Da bi od slube imo i zarade, pokupi on paie u jednu torbu, pa je baci priko buzdovana. Ide on sada od drveta do kamena, pa trai slubu. Kae on da je kova, al' kad vide kako u torbi nosi paie, ljudi mu se smiju: - Ta nisi ti kova, ve paiji oban! Ne mari on nita, to mu se smiju, pa ni ne dira nikog, kad njega ne diraju. Tako je 'odio i brodio i po vrimenu do e i do dvora kralja, u kojem je njegov otac bio sluga. Al' prije neg' e ui, on buzdovan sakrije u umi, pa uzme u nidra samo svoje paie i tako se javi kralju. - A to bi ti? - pita njeg' kralj, kad ga je pripozno. - Pa ja bi da radim u svom zanatu, - kae momuljak. Kralj misli, da je onaj kova derana istiro iz pameti, pa ga je zato i poslo, da se tu osramoti, a kako to ne bi i mislio, kad vidi momka, koji bi tio biti kovaki kalfa, a paie dri u nidrima. Unaprid se kralj ve smije i odma' ga i primi, al' mu kae: - Sluaj ti mome, ja imam ve devedesetidevet kovaa, pa e ti biti stoti. U tom zanatu sam i ja majstor, jer volim da jutrom jaam ruke. Primit u te, al' kod mene nema bu enja. Ako te ma koje jutro zateknem da spava, po jedan prst u ti otkinuti. Pristane momak i tako, pa onda ode do svoji' roditelja. Kad ga je otac vidio, sirotom starcu i kosti zdr'ale od stra', pa ga ovako doeko: - A koja te je nesria, sinko, ovamo nanila?! Ta kralj e te stamaniti, samo ako dozna, da si ovamo smio koraiti.

Usmene narodne prie

- Ne e, babo, jer i da 'oe ne bi mogo. A jo me je primio i za kovakog kalfu, - kae momuljak, al' nije priutio ni pod kakom pododbom ga primio. - Di e, po nesrii sinko, jo i za kalfu kod njega, kad je kralj i u kovakom zanatu majstor na glasu. A to si ti mogo za tako kratko vrime izuiti u toj pustolini? A kralj ustaje prija prvi' pivaca, a ti si mlad, pa e te tako nejakog san svladati. - Ne bojte se vi, babo, nita, ve mi pokupite iz nidara ove paie, to sam u slubi zapatio, - kae momuljak. Starcu nije ni do ega, al' kad je sin navalio, uzet e ve paie. Mai se otac, pa e i mater pomoi, al' kad prvo pae izvadili, a njima oi stale. To pae je zlatno. Iznenadi se i momuljak, pa brebolje vadi i on paie, al' kako kojeg izvadi, a ono svako zlatno. Navadio on tako dvadesetijedno pae, pa sva soba svitli. - ta je to postalo od moje slube?! - zaudi se momuljak. Sad se on udi, al' se otac umirio kad je to vidio, pa kae: - Sinko moj, mora da si poteno zaradio, kad ti se sluba ovako platila. Sad otac ve viruje u sina, samo kae da te paie zatvore, kako i' kralj ne bi opazio, jer e njim od zlobe napakostiti. Sin poslua oca i paie ponese na tavan, pa e njim dati pregrt kukuruza, da se zabave. Zavati on akom iz krune kotarice, pa baci zrnje prid paie. Baci momak, pa se opet ima emu uditi: kako zrno pade prid paie, a ono zlatno. Zasvitle zrna, pa momak nije stigo ni da zalupi tavanska vrata, a kraljev pivac ve spazio zlatna zrna. Skoi on sa pajate, pa s kraljevskog tavana upravo na slugin. Tira njega i momuljak i sluga: - Ia, avolski skote! Da te gazda vidi, pa jo da nas obedi! Nita nije lake rei, neg' da smo te mi, siromasi, ukrali. Tiraju oni njega, al' jedva ga otirali. Legli oni sad spavati, al' cila kua strepi ne e l' momuljak prispavati pivije kukurikanje. A di ne bi i strepili, kad kraljev pivac svako jutro skoi s pajante, pa prvo kralju iznad glave zakukurie. Al' ovo jutro pivcu prvi put nije bio do kraljevog kreveta, ve na siromakov tavan. Provuko se pivac kroz budu, pa kad je volju napunio zlatnim kukuruzom, a on se oglasi: - Kukuriku, privario sam vas! Kukuriku, ako i sve jame zaepite na tavanu, ja u se i kroz traku uvui, kukuriku!. Tako se on oglasi, pa iskoi kroz budu i ode da budi kralja. Pivac iskoi, al' momak u opanke uskoi i ve je u kraljevoj kovanici. A kralj ni ne i e u kovanicu ve do slugine kolibe, pa ve vadi no od trake. Kido bi on prst momuljku, al' se grdno iznenadi, kad do e do kolibe, a iz kovanice zauje kako momuljak piva i zvoni po nakovnju. Tako jutro za jutrom, al' momuljak uvik ranije stigne za nakovanj. ta e sad kralj, ve e zanovetati radu. A lako je zanovetati, kad momuljak sad zapravo stao za nakovanj i ui ono to kradom mo' nauiti, jer je kralj zabranio svima, da ma to pokau momku. Kvrca momak po nakovanju, pa to naui, sve to dvared proznoji, al' di e ta i znati, kad je samo paie napajo. Nazlaba ga kralj iz dan u dan: - Kako ti kuje ovo, kako si iskovo ono?! Tako to ilo jedno vrime, a momak uti sve dotle, dok nije nauio to mu triba. Niko njemu ne pokaziva nita, al' on to danjom vidi to noom na nakovnju ui. Kad se ve izvitio, a kralj od bisa jo jae poo zanovetati, momak onda skoi: - A koliko puta triba da ja uranim prije vas, pa da vam jedan prst otkinem?! - ta je! Ti jo smi i zivati?! - drekne kralj, pa e no od trake i osii momku obadva uva i jezik.

Usmene narodne prie

Oe kralj, al' oe i momak, pa kad je onda paiji pastir podigo veliki eki i malecno udario, nakovanj je u zemlju satiro. Kralj zinio, pa zanimio, al' se momuljak zauko. Dovatio kralja za vrat, pa kae: - ta ziva sad ti?! Nisi valja pae, da te kljukam?! I kad je onda s njim treso, tri zida je kovanici izbio. Slomio se kralju no od trake, al' ga nije ni poalio, kad je opipo rebra i vidio da su mu sva itava. Ode on iz kovanice, pa je jo manje alio za noom od trake, kad je vidio, da mu je i glava itava ostala, samo se vorgama naikala. A momak povie za njim: - Svitla kruno, zanovetat' mi moe onaj, ko me neem ui il' me poui. A ko me niem nije uio ni pouio, a misli mi pokazati, kako ima suvie pameti, ja u mu i na glavi lako udariti slavinu, da napravimo oduka za onu pamet, to pritie. Vidi sad car da sa momkom ne moe ni prste vui, a kamo li mu prste kidati, pa bi ga se kurtalisao. A kako i ne bi, kad je momak taku snagu steko, dok je samo paie napajo; a ta e jo postati od njega, ako ostane u kraljevskoj kovanici. Kae kralj eni svoje nevolje, a ona e ga svitovati: - Zna li, ovie, ta e s njim uraditi?! Kai mu, da je svakog miseca red na jednog kalfu, da i e po ugalj u umu i poalji ga u crnu planinu do zmajava od devet glava. Taj e ga valja stamaniti. - Tako je eno, - obraduje se kralj. - Tamo emo ga poslati, pa e mu zacrniti zmajev ugalj. Odma' kralj otpremi momka po ugalj, al' dabome ne kae, da je u toj planini devetoglavi zmaj. Ne kae kralj, al' kae jedan patak. Me u zlatnim paiima se izmetnio jedan, pa u toga izrasto crven oroz ko u u pivca, a kande ko u orla, al' vatrene. - Goso moj mladi, - javi se on momku, kad se ovaj spremo po ugalj, - oderi vola, pa u kou uzmi smole. To ponesi, a mene povedi, kad po e u crnu planinu. - ta e mi to?! - U uglju vatra, u smoli vatra: vatru e doneti, vatru i ostavi, - kae patak. - Nek' ne kae goso od planine, da smo otetili njegovo blago. Uini momak tako i po e, a patak crvenog oroza za njim. Srino oni stigli u crnu planinu, al' je tu nikla nesria. Jedva su doli do prve ile uglja, a iz planine se digne crni zmaj sa devet glava. - Ko to hara moje blago, a za svaku glavu mi ni divojku ni jagnje nije donio, - zagrmi on iz oblaka. - Otkud tvoje ovo blago, kad ni oro ni kopo nisi ovu planinu?! - kae njemu momuljak. - Sa jaim nema divana, ve smlati ui pa sluaj, ako ti je glava mila. - Ko je jai, to e se na mejdanu viditi, a ri je svakom data, kome u glavi vitar ne arlija. Meni ugalj triba, da togod korisno iskujem, a ne da glave kidam za njega, pa u ga i uzeti, - kae jo momak. Zmaju vie nije tribalo. Kad se zauiljo iz oblaka pa sunio na momka, ovik bi samo pomislio: sad je tu planina, al' sad je biti ne e. Strmoglavio se zmaj, a zlatni patak u to vikne: - Goso mladi, volovskom miinom po oima, a ja u vatru iskresati! Kako patak to izustio, a zmaj ve iznad glave. Al' ga momak oine miinom po oima, pa zaspe sve zmajeve glave smolom. Jedva je polak miine ispraznio, a patak skoi zmaju me u oi, pa oee kandama crveni oroz. U to iz oroza sunu varnice, i smola bukne crnim i modrim plamenom. Upalila se smola, al' se sva i uvatila me u oi i po krilima, pa zmaj za as opigavio plamenim pigama. Zaurla on, pa sve lupa devet glava i o drvo i o panj i od muke sune me u oblake, ne bi li ga oni orosili. Al' u to i zlatni patak prne pod oblake, pa kako u kojem zaeprka s onim plamenim kandama u njima sivne, i zmaj se sve vie pali. Nije tu ni prolo vrimena koliko da oima trene, devetoglavi je misto krila imo prenicu i padne doli ko kamen. - Sad ga zaspi smolom, to ti je jo ostala u miini, - naredi patak momku.

10

Usmene narodne prie

Izgori zmaj ko suv ugarak, a mast mu se topi i sve potokom lije, pa tako poplavi i momkove opanke. Kako se mast opanaka dotakla, tako se na nji' vaa kost, i opanci vri od elika. Kad je momak to vidio, nije mu patak tribo kazati, da se u zmajevoj masti okupa. Uvatila se na njega kost, al' od pete do glave, pa da se bucka s bikom kamenog ela, ta i tog bi smrsko u paramparad. Nije njemu ni tribo sad ni budak, ni akanjac, ve akama naupa uglja, na napuni miinu. Zabacit e on nju na rame, al' se javi zlatni patak: - A to bi, goso moj mladi, io piice, kad ima konjica! - Otkud mi sad i konjic? - zaudi se momak. - A to sam ja?! - izbekari se patak i kae mu, samo nek ga jai i miinu tovari. Kad je to patak reko, tu rii ne triba troiti, i momak ga je ve i zajaio. Jedva on miinu pribacio, a patak zastrugo onim plamenim kandama, pa sve put izorava kudan kasa. Skloni se patak na tavan, a momak s miinom uglja u kovanicu. Kad ga je kralj ugledo zdravog i veselog i jo s toliko uglja, bome mu se u uzmutila od bisa, pa ga pita: - Zar nisi nikog susrio u crnoj planini?! - Jesam niku zoljicu. Uzmuvala mi se oko nosa, al' kad sam je zvrcnio malim prstom, od nje ni pepela nije ostalo, - nasmije se momak. Kralj bi od bisa skoio sebi u usta, al' vidi da se momka ne e runim kurtalisati. Mora sad i lipim samo da momak ode, jer e u kralja oi pobiliti od zlobe, ako ga iz dana u dan stane gledati, kako je bolji junak od njegovog sina. Nema druge, ve se kralj stane prinemagati i kae momku: - Sinko, vidim da ti sve i e od ruke, al' tvoji deset nokata pritvrdi za moje nakovnje, pa po i u svit trait' boljeg majstora. Momak se nije ni zgrijo na svom ognjitu, pa mu ba nije pravo da opet krene od nemila do nedraga, al' nije jo ni zaustio, vikne mu s tavana zlatan patak: - A divojku triba traiti, kad si ve dorasto za enidbu. Ne bi momak posluo kralja, al' kad se patak tako misli, tu nema pokrke. - to si mi dosad sluio, platit u ti dobro, da ima usput za lulu duvana i na au vina, - prinemae se kralj i dalje, samo da bi ga otpravio u svit. - Ne triba meni nita, samo mi dajte nakovanj i drugo na emu sam zanat uio, a dok ja imam deset nokata i zdravu pamet, nastai u ja sebi svega, - lipo odgovori momak. - I za tolike godine slube oca ledinu u planini devetoglavog zmaja i da ga tu niko ne nazlaba, - vikne patak s tavana. Dat e kralj sve, a najvie bi dao otrova, da i' pomori ko pacove. Momak sad odma' za nakovanj, pa e ga u volovsku miinu, a kralj jo zapita: - A ko to vie s tavana?! - Ta jedan moj pobratim, koji je jo jai i jo vie konten na sve neg' ja. Taj di pomiluje, tamo iva rana ostane, a di udari tamo i sunev zrak pogrudi, samo to njemu nije jo vrime, jer mu jo nisu izrasli zubi. Kad je kralj tako to uo, odma' je priskoio i sam poo tovariti momkovu priju. Kurtala i ovakog kalfe, - misli se kralj, - a jo vie kurtala takog pobratima. Nit' pita, nit' eli uti vie za tog pobratima, al' momak ve vidi, da kralj ne zna, je l' krv crvena je l' uta, pa veli: - Otii u ja, svitla kruno, al' mi je ao, to mi niste dali vrimena, da s mojim pobratimom pokaem, to znamo. On bi jo siso nikoliko nedilja i linario se, al' posli tog bi bilo zato oi razrogaiti. - Ne kaem da ne bi to volio viditi, - prinemae se kralj, - al' nisam ja toliko bogat, da moem toliku snagu 'raniti. Prid vama je sria, a svit je irok.

11

Usmene narodne prie

Tako kralj kae, pa jo i uzicu vee na miini, samo da momak, to bre krene. Ode momak smijui se, pa krene i svoje roditelje. Nije nji' bilo teko krenuti, kad su kod kralja bili i soparni i goli. Uzeli starci ono malo buuria, pa usput pitaju sina, kuda e on s njima. - To nek vam kae moj konjic, - nasmije se momak. - Kazat u ja. Usta su mi prorizana, a ri nije u njima zamrla, - nasmije se sad i patak onim njegovim paijim smijanjem, - samo kad stignemo na vae ognjite. A sad se tovarite svi na moja plea. Za as on nji' stovari u planini, di je kadgod haro i pustoio devetoglavi zmaj, pa zastrue vatrenim kandama po jednom velikom kamenu. Kako ga optro, a tu lipa koliba. Spolja drvena, a iznutra zlatnim cigljama zi ana. - Sad svakom paetu istrgnite po jednom perce iz desnog, a jedno iz livog krila, - kae on momkovim roditeljima, - pa i' zadite u zemlju oko kolibe. Kako reeno, tako i ure eno, i taj as misto zlatni' pera oko kolibe stoje lipe mlade voke i na njima rod, da ti srce lipeg ne moe zaeliti. - Sad vi samo timarite moju brau i sestrice, - kae onda patak, - a oni e vam danas snesti etri zlatna jajeta, pa onda po etri svakog mladog misica. Prva etri bacite na etri strane oko kolibe, pa vam niko ne e moi tisnit' na nju, ta ni vitar ni snig ne e prii priko nji'. A kad vam to triba, vi samo zakoturukajte po jedno jaje po ledini, pa e vam se sve stvoriti, dok nas dvojica ne dovedemo sebi mlade. Lipo se oni sad oproste od staraca i od oni' drugi' zlatni' paia, i momak zajai svog konjica, pa i' za as nestane iza planine. - A kud mi to sad i emo? - zapita jedared momak. - Isprostiti divojke tebi i meni i nai mladoenje za moji dvadeset sestara. I u oni sad, kad li se momak siti: - Pobratime, ja sam zaboravio svoj buzdovan! - A ta e ti taj nakovanj, ima ve jednog u torbi! - Imam, imam, al' na ovom sam uio raditi, pa u to i otsele initi, a na onom su me samo tukli, pa ako do e usput do kavge, i ja bi s njim po neprijateljima. - Tamo, di mi i emo ne emo zameati kavge, ve pamet osvitlati, - kae na to patak. - A kad do e do kavge, mi emo se vratiti do tvog buzdovana. Momak se ve nauio da slua svog pobratima i ni sad mu se ne protivi. Putovali su oni tako do druge miseeve mine i do u do komijskog kralja. Kako stigli prid dvor, a patak se pritvori u obinog, i momak ga uzme u nidra. Tako se javi kralju i kae, da ima kovaki zanat i alat, pa bi rad bio kod njega kruv zaraditi. - Kod mene moe, al' od mene ne moe kruv zaraditi, sinko moj, - kae mu taj kralj. - Kako to?! - zaudi se momak. - Tako, to sam i ja majstor od tog zanata. Moe tu raditi, al' kod mene nema ni plae, nit' u ti ja zapovidati. Kod mene je sluba ovaka: to zna, naui me, a to znam, naui od mene, - to e ti biti zarada, a to je u mojoj zdili to e biti i u tvojoj, jer mi svi iz jedne jidemo. - Pristajem ja, svitla kruno, samo ja imam i jednog patka, - pa da se i njemu na e zalogaj, - kae momak. A kralj njemu odgovara ovako: - to ti je u nidrima, to ti je na srcu, - a to ti je na srcu, to e pokazati plod tvoji' ruku. Kako bilo tebi, tako e biti i tvom patku. Tu je sad pogodba bila gotova, i momak odma' ode u kovanicu. Tu dvadeset jedan nakovanj, pa za dvadeset momci, al' na dlaku ko novi kalfa, a jedan nakovanj je za kralja ostavljen. Odma' momak

12

Usmene narodne prie

svoj nakovanj i alat iz miine, pa se uputio u poso. Zna i on iskovat, to ovi jo nisu vidili, al' bome tu svaki nakovanj izgleda ko rodna njiva: ugrijano gvo e je sime, a kad momci ponu kovati, gotov i dobar rod. Pa jo kad se stari kralj lati! Iskuje on i ruu od cvia, pa se sve rumeni. Tako samo oni rade od ishoda sunca do mrknua, a za zdilom svi zajedno, pa i patak, al' i kraljeva 'er jedinica. A ta jedinica bila lipa ko da je zora svaki dan u obraze ljubila, a sunce joj kosu milovalo. Dorasla divojka za udaju, i kralj oglasi, da e je dati za onog, ko iskuje klivku od zlata, ali da bude laka ko perje. Jedva to kralj razglasio, kad mu stie u goste mla i brat, koji je imo kraljevinu u komiluku. I u ovog kralja 'er jedinica, mezimica, al' ko jaje jajetu slina jedinici kralja-kovaa. Kad je gost uo kako stariji brat udaje 'er, razglasi sad i ovaj, da e svoju 'er udati za onog, ko mu donese zlatnog patka. Kau jo obadva kralja: - Ostavit emo mi mladencima zlatnu kolivku i patka, ne triba to nama. Mi emo samo da vikimo, kojiko koji mladoenja vridi! Diglo se sad mladoenja sa svi' strana, kad su udavae lipotice na glasu, a koliko su lipe, nisu manje ni dobre ni vridne. Nije to ala take dobre ene zapatiti, jer nita na svitu ne vridi toliko, ko dobro eljade s kojim e vik vikovati. Bilo je sad sijaset mladoenja, koji u ivotu ruke radom nisu natrudili, al' se sad svi dali, koji u kovae, koji u lovce. A dva kralja kau: - Divojke e dobiti samo dvojica, al' e bar tu ta nji' nauiti poten poso. Dabome, da su se prvi latiti posla kraljevi kovai, pa dan no kolivke iskivaju, a novi kalfa samo plugove kuje. udi se ono dvadeset momaka, to se najmla i kalfa ne laa posla, a ni ne primjeuju, da ti' dana nema njegovog patka. - Ti se ne misli eniti?! - pitaju momci patkovog gosu. - Kako da ne mislim, kad emo se svi zajedno okuiti, - kae on. - Kako to?! - ude se momci jo vie. - Uskoro e biti, pa ete onda uti i viditi, a sad me vie ne pitajte, jer i da 'ou, ne smim vam nita kazati. A ne moe njim' rei, kad ga je patak uvrstio, da samo uti i radi svoj poso, dok se on ne vrati od kue. Kad su kraljevi razglasili, kako e udati svoje eri, patak to vee reko momku: - To su divojke za nas. Naeg gose 'er e biti tvoja, njegovog brata 'er moja. A ovo dvadeset momaka e biti moji ogori. I kae momku, da on samo i nadalje kuje plugove. Patak se to vee digne na put i ode do svoji' sestara. Sedmi dan se vrati i donese tri torbe zlatnog maka, to je napirio od sestara. Kad su uvee svi zaspali, patak razbudi svog pobratima i apne mu: - Hajde, sad emo nas dvojica kovati zlatnu kolivku. Patak grije i dri zlatan maak, a momak kuje, i kad zora na prag, a zlatna kolivka gotova. - Sad ti po i do naeg gose, pa pridaj dar njegovoj 'eri, a ja u u stopu za tobom do moje divojke. Odma' momak poslua, i kad je kralj-kova uzo kolivku u ruke, od radosti je momka poljubio u obadva obraza. - Sinko moj, pa ovo je lake od paperja, a lipo je, da bi se svaka tica pozlatila, koja bi na nju stala. Kako on to kazo, a vrata se otvore i na kolivku skoi momakov pobratim patak. Kako skoio, on se u zlatnog pritvorio. - Evo i mojoj eri jabuka, - obraduje se mla i brat kralja-kovaa. - A di je uvegija? - zapita onda kralj-kova. - Mora da je stidljiv, kad je osto napolju, - kae mla i kralj.

13

Usmene narodne prie

- Nit je stidljiv, nit je osto napolju, - zauju oni na to glas. Pogledaju oni, ko to govori, al' tu uvegije nema, pa e vratima, a na patka ni ne gledaju, kad su sad svi na uvegiju ljubopitljivi. Nagrnu svi na vrata, al' ni prid vratima nikog nema. - Pa di je taj uvegija, kad mu glas ujemo, a njega nema?! - Evo ga! - vikne onda patak i skoi svojoj divojki u krilo. - Ko, zar ti?! - zaude se sad svi osim patkovog pobratima. - A ta se udite?! Vi ste razglasili, - kae sad patak svom didi, - da e biti divojka onog, ko donese zlatnog patka. Ja sam doo eto sam. - Kad si doo sam, ja u se za tebe udati, - kae na to divojka. Kako ona to izustila, a patak vatrenim kandama oee svoj crveni oroz, i patak zine, a iz usta mu iskoi momak ni manje ni vie lip, neg' njegov pobratim. Sad je tu bilo veselja i veselja, pa obadva kralja pitaju, kako je on to bio obian patak, pa zlatan patak i sad posto ovako lip momak. Kae on njima sve po redu. - Moj otac je bio kralj, al' ko to ste vas dvojica braa, kae kraljevima, - tako je imo i on jednog mla eg brata. Pazio ga i mazio, al' taj mla i brat je bio zloban i nenavidan, pa u potaji smisli, da mom ocu do e glave i kraljevine. - Da to nije onaj pogani kralj, kod koga je moj otac bio sluga?! - zapita patkov pobratim. - Dobro poga a, - kae momak-patak. I onda dalje ispripovida, ta je bilo. Ta pogana dua ode u svit, da bajagi ui kovaki zanat, a zapravo je poo u svit, da naui, kako e svog ro enog brata stamaniti, samo da bi svoju lakomost zasitio. A zloban je on bio na svog starijeg brata i zato, to je ovaj imo sina i dvadeset lipi eri, a u njeg nikako poroda. Vrati se ta pogana dua kroz godinu u dvorac svog brata i odma' se pofali, da je zapatio taku vodu s kojom moe vola u panj pritvoriti, drvo u kamen i druga uda stvarati. - Samo me niko ne smi' gledati, kad ja s tom vodicom kropim, - kae on jo bratu, patkovom ocu. Odma' e on kralju i pokazati, ta zna i moe, pa kralj i kraljica i sva njegva dica krenu s ovim nesrinikom u umu. Jedva su oni stigli u umu, kae njim' ova pogana dua, da se svi okrenu od njega, pa e viditi uda. Posluaju oni njega, a on iza le a pokropi sve nji', i svog brata pritvori u 'rast, kraljicu u vitu jelu, a svu dicu u paie. Utamanio on nji' al' je 'tio ostat i isti' ruku. Niko mu ne moe kazati, da i' je ubio, al' u sebi je mislio ovako: 'rast i jelu e kogod posii, il' e i' grom opaliti, a paie e valja koja lisica za vrat epati. I jo da bi mu dua bila mirnija, odnese paie svom kovau tamo u pustolinu, di je i patkovog pobratima otpravio, pa mu jo zabrani, da ni za ivu glavu ne zakolje ni jednog. Uzo on sad i dvorac i kraljevinu svog brata, pa ga ni brige. Al' nije on znao jedno: ako kogod tim paiima pokloni svu svoju muku, bar za tri miseeve mine, onda e se oni pritvoriti u zlatne, a ako se koje od nji' oeni il' uda u kraljevski rod, onda e se svi spasiti. - Eto, - pokae on onda na svog pobratima kovaa, - on nam je poklonio sav svoj trud, pa smo postali zlatni paii, a ja sam dobio za enu kraljevsku 'er, i evo od paia momak, a kod kue moji' dvadeset sestara sad ve ekaju mladoenje. Sad je tu bilo veselja, pa se svi grle i ljube, a najvie dva pobratima. Dva kralja bi odma' i svatove sazivali, al' e na to dva pobratima: - I oni nai dvadeset drugova iz kovanice e se zajedno s nama eniti. - Da nam ne e biti ogori, - patkova divojka e.

14

Usmene narodne prie

- Ba tako, - odgovori patak, - jer su moje sestre divojke ba za nji' stvorene. A svatove emo zvati, kad i moji siroti roditelji budu tu. Svima je to i pravo i drago, pa se obadva kralja i svi mladenci skupe i odoe u patkovu kraljevinu. Tu je sad bilo radosti ve kod kovaeve kolibice. Kad su stari sluga i njegova baba vidili, kako snaju vodi sin, njima srce umalo nije puklo od dragosti. A kad su dvadeset kovaki' momaka vidili, kake sestre ima patak, bome je i njevim srcima bilo tisno u prsima. Sad su svi poli do onog starog' rasta i vite jele. Kad su oni stigli, a stari rast se orosio zlatnim suzama, pa mu pukne najdeblja ila u panju, i iz nje skoi patkov otac zdrav i ves'o. Kako on iskoio, a 'rast sav zasja, a kako i ne bi, kad je posto zlatan. Odma' oni otre i do vite jele. Zasuzi ona srebrnim suzama, i u to i na njoj pukne najvea ila na panju, i iz nje iskoi zdrava i vesela stara kraljica. Kako je kraljica svoju dicu zagrlila i izljubila, sva se jela zasja, a kako i ne bi zasjala, kad je postala srebrna. - A kuda emo sad? - zapita kralj-kova. - U tvoje dvore, pretelju, - progovori prve rii patkov otac. - Svetkovat emo, a ne emo se u radosti svetiti onoj nesriim, mom crnom bratu. Kako rekoe tako i uinie, al' jo nisu bili ni priko planine u kojoj se sad sjao zlatni 'rast i srebrna jela, a ona crna dua ve dotrala sa slugama. Udario sjaj ak do dvorca, pa je on potro na svitlost ko muica. im je stigo, vidio je, da je zlo za njega, al' je prva kod njega lakomost. Odma' on vikne sluge, da siku zlatno i srebno drvo. Posluaju sluge, al' kako koji udari, sikira sklizne, a varnice udaraju u oi. Kralj se malo nije zaguio od srdbe, pa dovati on sikiru, al' kad je udario, na 'rastu nisu varnice iskoile, ve crven plamen mu obavio glavu. Kad je onda bacio sikiru, do dvorca se ni zaustavio nije. Ode on kukajui, a svatovi sa planine poviu za njim: - Ej, nevoljo nenasita! Odoe sad oni, pa kad su se siti nasvatkovali, onda su se opet latili svaki svog nakovnja, a ene preslica, i ivili su u srii i blagoslovu. Al' nije to potrajalo dugo. Onoj crnoj dui sad nije bilo mira. Dan za danom se muva oko zlatnog rasta i srebrne jele, pa tumara okolo po umi i jedared nai e i na buzdovan sluginog sina. Sad mu se klin jo vie zabio u glavu, krene i u planinu, di je bio kadgod devetoglavi zmaj. Na e on tu kolibicu za najlipim voem na le ini, pa e njoj. Po e, al' jedared mu se noge usikle u zemlju, pa ni stope dalje. Pogleda on, a prid njim zlatno paije jaje. Odma' se on mai, al' jaje ni da pomakne. Krene on okolo, al' i tu nai e na jaje, i tako sa sve etri strane. to onaj buzdovan nije mogo niko iv pomakniti, to ga nije ni udilo, al' se bome grdno zaudio, to ova jaja ne moe ni dignuti, a ni prii priko nji'. Buzdovan je pozno po nakovnju, pa mu se sad uvrtilo u glavu, da su u svem ovom prsti sluginog sina. I odma' poalje svog povirnog ovika u pustolinu kod onog svog kovaa. Kad je dozno, kako je taj kova proo od sluginog sina, onda ovoj poganoj dui nije tribalo drugo znamenje. Procunja on okolo i uje, di je slugin sin i ta je od njega postalo, al' bome uje i to, kako mu je brat oivio sa svom eljadi. Odma' on poalje onom kralju, iji je zet bio slugin sin, svog povirljivog ovika s ovakom porukom: neka mu kralj-kova za tri dana odgovori, ko ima dui korak pivac il' riba. Ako odgovor ne bude kako triba, on e udariti na kralja-kovaa s velikom silom. Kod kralja-kovaa ba bilo prelo, pa svi na okupu, ko to su bili u svatovima. Dvadeset mlada, koje su bile zlatne patke, namotavaju vunicu na svoje ranije zlatno tilo, ena njevog brata namotava na zlatnog patka, a mlada sluginog sina namotava oko zlatne kolivke. Ljudi, kad svre poso, pomau enama, a starci ko starci. I ba su bili tako na okupu, kad do e poruka od one pogane due. - Ba ne e da se smiri, ta nevolja nikaka, - kae njegov brat, patkov otac.

15

Usmene narodne prie

- ta emo sad s njim?! - na to e kova-kralj. - Bez nevolje ovik da ima s njim nevolje. Name nije do kavge, a ako mu ne odgovorimo, eto nam krvnika na pragu. Javi se u to slugin sin: - Ajde, da mu odgovorimo. Nek ga nosi andrak, ta da nam smeta prelu. - A ta emo mu odgovoriti?! - ta?! Sitio se taj kako narod kae: drugom u oku vidi trna, a sebi ni balvan. Misli on, da mi vodu imamo u glavi, pa se vode ne emo ni sititi. - Kako to?! - zaude se svi. - Tako, - na to e ko razgaljena glava slugin sin, - to ni pivac nema dui korak od ribe, a ni riba od pivca, a i tako to pivac ima dui korak od ribe, a i riba dui od pivca. Bome su sad sva eljad pripazila na ovaj zamren divan, a momak onda kae i ta misli. - Evo, da mi tom mom crnom gosi ovako odgovorimo: metni pivca do ribe u vodu, pa e riba imati dui korak, a izvadi ribu iz vode, pa je metni na suvo do pivca, pa e pivac imati dui korak. Cilo prelo vidi, da je to tako, pa odma' taj odgovor i vrate onoj poganoj dui. E, al' se prelo nije jo ni razilo, ve je stigla i druga poruka. Poslo onaj sad tri dribeta, jedno od godine, drugo od dvi, a tree od tri godine, al' sva tri jednaka ko tri jajeta. Ako mu za tri dana ne kau, koje je koliko lita, on e udariti velikom silom. Opet se prelo pomutilo, al' se slugin sin nije dugo mislio, ve kae svom didi: - Imamo l' mi babo, zobne slame od ove, lanjske i priklanjske godine? - Kako ne bi imali?! - No, onda e dribad dati odgovor. Odma' momak ode na guvno, pa jedan naramak zobne slame od ove godine, dva naramka od lanjske i tri naramka od priklanjske godine, pa to lipo metne na ledinu. Onda puti dribad, a ono od jedne godine odma' na naramak slame od ove godine, dribe o dvi godine na lanjsku, a dribe od tri godine na priklanjsku slamu. Tako oni udare ig na svako dribe i vrate i' natrag. Misle sad ljudi, da e onom dodijati nazlabanje, al' se ljuto prevarie. Nisu za dribad jo ni zaboravili, a prid dvorac pade buzdovan. Bacio onaj buzdovan i poruio, da e udariti velikom silom, ako mu budzovan ne dobace natrag. - Moemo mi njega i malo dalje dobaciti, - nasmije se slugin sin i odma' se lati buzdovana. - Ne mora dalje, - kae na to patkov otac, - samo do njega, jer u ovo vrime on uvik pui lulu. - E, da mu dim ne bi nagrizo oi, onda emo ba po luli, - nasmije se slugin sin i kad je onda zauiljo buzdovan, za as je onoj crnoj dui izbio lulu iz usta i jo sedam zidova na dvorcu. Onaj je po buzdovanu pozno sluginog sina i odma' porui, da mu se poalje taj delija, koji je buzdovan vratio, jer e drugaije udariti velikom silom. - E, sad je dolo vrime, da se vratimo rad tvog buzdovana, - kae momak-patak i skoi na noge. - Ne e i' sam, ve u i ja i moji' dvadeset ogora s tobom. Naoruali se svi ko jedan, obukli se svi ko jedan, pa su nalik ko jaje jajetu. Tako oni odoe do tog poganca. Doeko on nji', pa bi da zna, koje je slugin sin, al' togod on zapita svi odgovore, togod naredi, da uradi njegov bivi kovaki kalfa, svi ko jedan urade. ta e on, ve njim' u sobu sakrije svog sina, pa e taj priko noi izvrebati koji je slugin sin. Nije to bilo ni teko, jer im su momci ostali sami, a slugin sin poo pripovidati, kako je tu kadgod patio. Kako on ri izustio, a ruka ispod kreveta se prui, pa mu osie skut. E, al' je tu ruku odma' i vidio momak-patak, pa onog ispod kreveta i utamane ga ko gnjidu. Ujutro oni izali prid ovog kralja poganca, a svakom momku osien skut.

16

Usmene narodne prie

ta e kralj, ve iznese prid nji' bili kruv za ruak, al' sladak kako se ritki na e, pa pita: - Zato je ovaj kruv tako sladak?! Ako mi odma' ne odgovorite, svima e vam kosti u podrumu istruniti. - Zato?! To je bar lako pogoditi?! Moe se ime vema zasladiti, neg materinim mlikom?! Ovaj kruv je kaka dojilja zakuvala, pa joj kaplo mliko u tisto, zato je tako sladak, - odgovori odma' slugin sin. - Ti se taj, kojeg ja traim, - drekne kralj, pa povie svoje ljude i sune na momka sabljom. Navali poganac, al' u to vikne i patak: - A ti si taj, kome nikad nije dosta tu e nevolje, pa je i sebi vazda trai! Zgrabi one velike zdile vrilog mlika, u koje su kruv drobili, pa vikne na sluginog sina: - Pobratime, ja u polivati, a ti sui! Odma' on i bune svom stricu vrilog mlika me oi, a slugin sin se mai u zapeak za svojim buzdovanom, pa kad je po pogancu udario, odma' mu je desno rame odvalio. Kad je drugiput udario, na zemlju ga prikovo, a kad je trei put zamanio, na buzdovanu ga je izno zajedno sa dvanaest zidova. Buzdovan se nije ni zaustavio, dok ovoj crnoj dui ono malo kosti nije stiro u zemlju ba na tom mistu, di je momak devetoglavog zmaja spalio. I onda spale i sve dvore, da ni spomena ne bi ostalo tom mistu, di je za nji' toliko nevolja nicalo, pa se svi zdravi i veseli vrate po patkovog oca, dovedu natrag na njegovo ognjite i tu mu pod zlatnim rastom i srebrnom jelom sazidaju nove dvore od zlatni cigalja. Tako su sad svi srino i dugo ivili, ljudi kovali, mlade vunicu na zlatne patke namotavale, a starci ko starci ive jo i sada, ako nisu umrli; a ako su umrli, onda je iza nji' ostala ova pripovetka.

abica divojka
iveli su tako jedan mu i ena i ve su bili skoro ostareli, a diteta nisu imeli. Vavek su boga molili, da bi njin dal kakovo dite. Projdu najzad na jedno proenje i mole opet boga, da bi njin dal dite, ma makar bila i abica. Povrnu se nazad doma, i borme ena outi, da je zanoseala i za devet meseci rodi ona ale a? - abicu! Ma i s tem su bili veselei, leh prez ni. abica j' bila uvek vane va trsju i malo kad doma dohajala. Mu stari je vavek delal va trsju, a ena mu saki dan hodila z obedom. Ale, kako je ve bila ostarela, poela se je jedan dan tuit, da ve ne more ni z mesta, a kamo muu po z obedom, a njoj ve nogi ni ne valjaju. Sad dojde abica-ker zvani, a ova ve imela etrnajst let, pa govori: - Majko! Vidim, da ste stari, da ve ne morete hodit, ni ocu po z obedom, leh dajte obed, ja gren njim. - Draga moja kerko abice, kako bi ti la z obedom, kad ne e mo ni nosit, pa nima ni ruk, s em bi prijela lonac. - Ja u mo nosit, - govori abica, - leh mi kladite lonac na hrbat i veite mi ga za nogi, pa se ne bojte. - E pak provaj, ako bude mogla. Sad njoj klade lonac na hrbat, vee njoj ga za nogi i poalje ju a. abica nosi, nosi, a kad je dola k lese od vrta, kade j' njoj bil otac, nije mogla opret ni preko po, pa pome oca zvat. Otac dojde, zame lonac z nje i ji. abica mu pak ree, neka ju digne na jednu renju. On ju digne, a ona pome kantat. Kanta, da se se od nje ozvanja, i to tako lipo, da bi ovik rekal da to vili kantaju. Sad pasiva

17

Usmene narodne prie

tuda kraljev sin, ki je bil na jagu doal, i naslie kanat. Kad ve ni bilo kanta ut, dojde staromu i pita ga, ki to tako lipo kanta. Stari govori, da on to ne zna, da on nijednoga ne vidi, ni ne uje, leh gavrani nad njim lete. - Ma povejte mi leh, ki god je; ako je muki, bit e moj pajda; ako je divojka, bit e moja ljuba. Ale staroga bilo sram i strah povedat, pa ree da on ne zna. Sad pojde kraljev sin doma. Drugi dan donese opet abica starom ocu obed, i opet ju on klade na renju, a ona poela opet kantat, i glje, dojde kraljev sin i danas i napono tamo na jagu, leh da uje opet kantat i da vidi, ki je. abica kanta na renje, da vas dolac ozvanja. Kad je kanat prestal, opet dojde kraljev sin staromu, pa ga pita, neka mu poveje, ki to kanta. Stari mu govori, da on ne zna. - Da, ki ti je obed donesal? - pita ga kraljev sin. - Ja san, - veli stari, - sam doma hodil, pa san bil trudan tako, da nisam mogal jist, pa san ga sobon donesal. - Ma srce mi vanka znimlje on kanat, vi sigurno, stare, znate, ki kanta, povejte mi; ako je muki, bit e mi pajda, ako je divojka, bi e mi ljuba. Sad govori stari: - Ja bin van povedal, ale me je sran, a i vi bite se jadili. - Ma ne bojte se, leh mi vi povejte. On mu sad poveje, da to abica kanta i to da je njegova ker. - Recite njoj neka gre dole. abica dojde dole i jo jedanput zakanta. Mladiu se srce skae od veselja, pa njoj govori: - Budi moja ljuba. Jutra imaju do mojeg dveh brat ljubi, i ka od njih donese lipju roicu, toj je obeal kralj, da e njoj i zaruniku njemu kraljestvo pustiti. Za moju ljubu dojdi ti tamo i donesi roicu, kakovu bude otela. abica mu odgovori: - Ja u do, kako eli, ale ti ima z dvora poslat belega peteha, na ken u do jau. On projde a, poalje njoj z domi beloga peteha. Ona pak projde k suncu i prosi sunane halji. Jutro dan, kad je bilo, zajae abica peteha, a halji sunane zame sobom. Kad je takova dola do gradske strai, ni ju ova hotela pustiti, ale kad je rekla, da e ih tuit kraljevu sinu, ako ju ne puste, puste ju onput valje. S en je stupila va grad, valje njoj se peteh uini bela vila, a abica se uini najlipja divojka na svitu, obue sunane halji, a za roicu nosi klas od enice i tako dojde va kraljev palac. Sad dojde kralj najprvo k ljube najstarejega sina i pita ju, kakovu je roicu donesla. Ona mu pokae ipak. Dojde k ljube srednjega sina, pa pita kakovu je pak ona roicu donesla. Ona mu pokae garoful. Obrte se k ljube najmla ega sina, opazi valje pu nje klas od enice, pa njoj govori: - Ti si nam najbolju i nakorineju roicu donesla; vidi se, da zna, da se prez enice ne da ivet i da e znat krbet. a te nam druge roice i superbija? Oeni se za najmla ega moga sina, komu si ljuba, i njemu u pustiti moje kraljevstvo. Tako je postala abica kraljica.

Pepeljuga
Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame, a do e nekakav starac bijele brade do pojasa, pa im ree: - Djevojke! uvajte se vi te jame, jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju, one bi se mati odmah pretvorila u kravu.

18

Usmene narodne prie

Ovo rekavi starac otide, a djevojke onda, udei se njegovijem rijeima prikue se jami jo blie i stanu se u nju nadvirivati i razgledati je, dok se jednoj, koja je bila najljepa izme u njih, izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu. Kad ona u vee do e kui, a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji pred kuom. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pau s ostalijem govedima. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oeni udovicom, koja dovede jednu svoju ker. Maeha stane odmah mrziti na svoju pastorku osobito za to, ta je ona bila ljepa od njezine keri: zabranjivala joj je da se umiva, elja i preoblai, i svakojako je traila uzroke, da je kara i mui. Jednom joj dade u jutru punu torbu kudjelje, pa joj rekne: - Ako ovo sve danas ne oprede i u kokoku ne smota, ne idi mi dovee kui, ubit u te. Djevojka sirota idui za govedima prela je koliko je mogla. A kad na podne goveda polijeu u planditu, ona videi da se na kudjelji ne poznaje, to je oprela, stane plakati. Kad je vidi ona krava, to joj je bila mati, gdje plae, zapita je, to joj je; a ona joj kae sve redom, to je i kako je. Onda krava tjeei je rekne joj, da se za to ne brine ni malo: - Ja u, - veli, - kudjelju uzimati u usta i vatati, pa e se na moje uho pomoliti ica, a ti je uhvati pa odmah motaj na kokoku. Tako i uine: krava stane kudjelju u usta uzimati i vatati, a djevojka na uho njezino icu izvlaiti i motati, i odmah budu gotove. Kad djevojka u vee maesi d veliku kokoku, maeha joj se vrlo zaudi, pa joj sjutridan da jo vie kudjelje; a kad ona i ovo oprede i smota kao i ono prije i u vee donese kokoku gotovu, ona pomisli u sebi, da to njoj pomau njezine drugarice, pa joj trei dan d jo vie kudjelje. Ali kradom poalje za njom i svoju ker, da gleda, ko to njoj pomae presti i motati. Kad se ova poslana djevojka privue, te vidi kako krava kudjelju uzima i vae, a pastorka na njezino uho pre u mota, ona se vrati kui kae sve materi svojoj. Po tom maeha navali na svog mua, da se krava zakolje. Mu je iznajprije enu od toga odvraao, ali najposlije, kad se ena nije ela okaniti, pristane i on na to, i kae joj, da e je u taj i taj dan zaklati. Kad pastorka za to dozna, ona stane jednako plakati, a kad je krava zapita, zato plae, i ona joj kae sve to je i kako je, ree joj krava: - Mui ti, ne plai, ve kad mene zakolju, da ne jede od mene mesa, ve kosti moje pokupi, pa da ih za kuom pod tijem i pod tijem kamenom zakopa u zemlju; pa kad ti bude kaka nevolja, do i na moj grob i nai e pomo. Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti, djevojka nije ela okusiti izgovarajui se, da nije gladna i da ne moe, nego pokupi sve njezine kosti, pa ih zakopa, e joj je krava kazala. Djevojci je ovoj bilo ime Mara, ali kako je poslije toga najvie radila i sluala u kui: nosila vodu, gotovila jelo, prala sudove, mela kuu i radila sve ostale kuevne poslove, i kako se tako najvie oko vatre nalazila, prozovu je maeha i njezina ki Pepeljugom. Jednom u nedjelju maeha, opremivi se sa svojom keri u crkvu, prospe po kui punu kopanju prosa, pa ree pastorci: - Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupi i ruak ne zgotovi, dok mi iz crkve do emo, ubit u te. Poto one oti u u crkvu, djevojka sirota stane plakati govorei u sebi: - Za ruak mi nije brige, lasno u ga zgotoviti, ali ko e toliko proso pokupiti! U tom joj padne na um, to joj je krava rekla, ako kad bude u nevolji, da ide na njezin grob i da e nai pomo; pa otri odmah onamo. Kad tamo, ali, ta da vidi! Na grobu stoji velikaki sanduk otvoren pun svakojakijeh dragocjenijeh haljina, a na zaklopcu njegovu dva bijela goluba, pa joj reknu: - Maro! Uzmi iz sanduka haljine, koje hoe, pa se obuci i idi u crkvu, a mi emo proso pokupiti i ostalo sve urediti.

19

Usmene narodne prie

Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile, pak se obue i otide u crkvu. U crkvi sve se, i ensko i muko, zaude njezinoj ljepoti i njezinijem haljinama, a najvie, to niko nije znao, ko je ona i otkuda je; a osobito joj se zaudi i oko na nju baci carski sin, koji se ondje desio. Kad bude ispred svretka letur ije, ona se iz crkve iskrade pa bjei kui; pa svukavi svoje haljine ostavi ih u sanduk, a on se sam zatvori i nestane ga. Ona bre k vatri, kad tamo, a to proso pokupljeno, ruak gotov, i sve ure eno. Malo postoji, al' eto ti joj maehe sa kerju svojom iz crkve, i vrlo se zaude, kad vide sve ure eno, pa i proso pokupljeno. Kad bude u drugu nedjelju, maeha se sa svojom kerju opet spremi u crkvu i na pohodu prospe jo vie prosa po kui; pa kae pastorki kao i prije: - Ako to sve proso ne pokupi i ruak ne zgotovi i ostalo sve ne uredi, dok mi do emo iz crkve, ubit u te. Poto njih dvije oti u u crkvu, pastorka odmah k materinu grobu, kad tamo, a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva bijela goluba, pa joj reknu: - Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi emo proso pokupiti i ostalo sve urediti. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od istoga srebra, pak se obue i otide u crkvu. U crkvi joj se opet zaudi sve jo vie nego prije, a carev sin oiju ne smetae s nje. Ali kad bude ispred svretka letur ije, ona se izme u naroda nekako ukrade, te bjei kui, pak se bre bolje svue i haljine ostavi u sanduk, pa k vatri. Kad joj maeha sa svojom kerju do e iz crkve, jo vema se zaude kad vide proso pokupljeno, ruak gotov i ostalo sve ure eno, i nikako se nijesu mogle douditi. Kad bude u treu nedjelju, one se opet spreme u crkvu, pa na pohodu maeha prospe jo vie prosa po kui i kae pastorci kao i prije: - Ako ovo proso sve ne pokupi, ruak ne zgotovi i ostalo sve ne uredi, dok mi do emo iz crkve, ubit u te. Poto one otidu iz kue, pastorka odmah k materinu grobu i na e opet sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba, koji joj reknu, da se obue i da ide u crkvu, a da se ne brine ni za to u kui. Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata, pak se obue i otide u crkvu. U crkvi joj se svi zaude jo vema, a carev sin bio namislio da je ne puta kao i prije, ve da je uva da vidi, kuda e. Kad bude ispred svretka letur ije, te ona po e da ide, a carev sin za njom ustopice. I tako ona izme u naroda provlaei se i bjeei, nekako joj spadne papua s desne noge, i ona, ne imajui kad traiti je, pobjegne bosonoga, a carev sin uzme joj papuu. Doavi ona kui svue se i haljine ostavi u sanduk, pa odmah k vatri kao i prije. Carev sin po tom za e s onom papuom njezinom, da je trai po svemu carstvu ogledajui svakoj djevojci papuu na nogu, ali kojoj duga, kojoj kratka, kojoj uska, kojoj iroka, ne moe ni jednoj da pristane. I tako idui od kue do kue, do e i kui njezina oca. Maeha njezina, kad je vidjela, da e carev sin doi i njihovoj kui da trai onu djevojku, ona nju pred kuom sakrije pod korito. Kad carev sin do e s papuom i zapita, imaju li kaku djevojku u kui, ona mu kae da imaju i izvede mu svoju ker. Kad joj papuu on ogleda na nogu, ali joj papua ne moe ni na prste da se navue. Onda carev sin zapita, imaju li u kui jo kaku djevojku, a ona mu kae, da nemaju vie nikake. U tom pijevac skoi na korito, pak zapjeva: - Kukurijeku! Evo je pod koritom! Maeha povie: - I, orao te odnio! Carev sin uvi to potri bre bolje ka koritu, ta ga digne, kad tamo, a to pod njim ona ista djevojka, to je bila u crkvi i u onijem istim haljinama, u kojijem je trei put bila, samo bez papue na desnoj nozi. Kad je carev sin ugleda, on se gotovo obeznani od radosti, pa joj bre bolje papuu nazuje na

20

Usmene narodne prie

desnu nogu, i videi, da joj je ne samo taman na nogu nego da je upravo i onaka kao i ona, to joj je na lijevoj nozi odvede je svome dvoru i oeni se njome.

ena vraga prevarila

Neki je ovjek imao enu, na koju je mnogo sumnjao, i zato se s njome vavijek inadio. Ali bi ga ena svaki put nadinadila i budui jaa za plot svezala. On jedan put uhvati vraga, vrag ga zamoli, da ga pusti, a on mu rekne: - Pustit u te, ako moju enu prevari. Vrag odgovori: - Metni me u bocu i odnesi kui, pa me ostavi ondje; a eni zabrani, da u bocu ne tie, pak ti sutra kudgod oti i. ena e doi da vidi, ta je u boci, i dok bocu otvori, ja u utei. Ti, kada do e, uzmi bocu i vidjet e, da me ne ima u boci. Onda se moe s njom gonati i nju dobiti, govorei joj: - Jest, ja, tako je ba kao i boca. Tako i bude. On strpa vraga u bocu, donese ga kui i rekne eni: - Eto, eno, vidjet u ja, kako si mi vjerna. Evo, boca neka stoji ovdje netaknuta sve dok se ja ne povratim; ako li ju samo takne, ja u poznati. Rekavi to ostavi bocu. Sve je mu eni govorio: - Sada u ja tvoju vjernost vidjeti. ena je me utim utjela. Kad je dan osvanuo, ode mu u drva, a ena ostane kod kue. Kada je ovjek zamakao, uni e ona u sobu i pogleda bocu, koja joj se uini sada crvena, sada zlatna, sada uta, sada zelena. To eni bude odve za udo, uzme bocu u ruku, pogleda je, ali boca prazna. Kada vidi da je prazna, vrati se natrag; ali kad se opet obazre, opet joj se prikae boca kao i prije utom, crvenom, modrom, zlatnom. Vidjevi to, vrati se natrag, uzme bocu u ruke i pone je zau ena razgledavati, da li je zbilja prazna. Ukae joj se prazna kao i prije. Videi to pone se misliti, bi li otvorila, ne bi li; sada po e rukom bocu otvarati, sada opet bojei se mua, ustegne ruku, dok je ne svlada enska znalinost i otvori bocu. Dok ona odepi bocu, odmah izleti jedan lijep mladi. Ona se zaudi i upita ga: - Gdje si bio? A vrag joj ree, da je bio u boci. Ona nato odgovori: - Ja ti ne vjerujem, da ti toliki moe unii u bocu. Dugo se pregovarajui rekne mu najposlije ena: - Ne u ti nikada vjerovati, da si bio u boci, dok svojim oima to ne vidim. Na to vrag: - E vidjet e sada, da mogu unii u bocu. Vrag uni e, a ena bre bolje zaepi bocu, pa vrag ostane u boci. Videi vrag, da ga je ena prevarila, nastojao je on nju opet prevariti; ali mu ne po e za rukom. On je nagovarao iznutra enu, da pokua, bi li opet mogla otvoriti bocu; ali ena ne htjede vie otvarati, nego ode za svojim poslom, a vrag ostade u boci. Kada je doao njezin mu, opazi da je vrag u boci i da mu je ena vjernost odrala. I od ovoga vremena su ivili u najveem skladu.

21

Usmene narodne prie

Zlatna la a
Tako su bili ovjek i ena jako siromani, i nijesu nigdje nita imali osim jednog djeteta. Jedamput ree ovjek eni: - eno, evo nam sad ide krsno ime, a mi nemamo nigdje nita. Kako emo ga proslaviti? A ena mu ree: - E moj ovjee, to u ti ja, kad ni ja ne znam kako? Potom ovjek zakala, pa izi e nekuda van, i idui putem pomisli u sebi: - Boe moj, da sad imam ikome ono dijete prodati, ja bi ga prodao, pa bih posluio svoje krsno ime. On nije nego tako pomislio, al' pred njega izi e star ovjek, pa ga pita: - ta si ti sad divanio? - Nijesam nita, - odgovori on. - Ma jesi neto, - ree starac, dalje. - Ali nijesam, - ree opet ovaj. A kad ga starac i po trei put upita, ree on: - Ma rekao sam, da imam ikome dijete prodati, da bih ga prodao, pa bih sluio krsno ime. A starac mu ree: - Pa daj ga meni, ja u ga kupiti. Samo ta ite za njega? - A ta e mi dati? - Dat u ti forint, - ree starac. On pristane, a starac jo ree: - Za taj e forint sve kupiti i platiti to ti god treba, a on e ti vavijek u depu biti. Potom on njemu dade forint, pa uprti dijete i odnese. ovjek otide, pa kupi sve, to mu je trebalo, pa skupi goste i proslavi krsno ime onako, kako je trebalo. Starac odnese dijete, pa udari preko careva dvora; a taj car nije imao muka djeteta, nego samo jedno ensko. Kad je starac nosio dijete ispod careva dvora, vi e ga car, pa ga upita: - ta ti to nosi stari? - Evo nosim dijete, - odgovori starac. - Pa bi li ti to prodao? - pita car dalje. - Bih, - ree starac. - Pa ta ite za njega? - pita car opet, a starac mu ree: - Dat e mi forint, to sam i ja dao. Car ree: - Daj ga amo. - I on donese dijete i preda ga caru, a car mu dade platu, te starac otide. Kad je starac otiao, ree car carici: - Kako emo mi sad nadjesti ime onome naem sinu? - E, ja ne znam, kako bi bilo najbolje. - Car ree: - Hajde da mu damo ime Dragan. - A carica ree: - Pa slobodno, neka bude. I tako ostane Dragan. Kad je Dragan ve bio narastao, ree car carici: - Zna ti, to je moja volja? Mi emo lijepo dati nau ker za Dragana, pa e nam sve nae dobro ostati skupa. A carica ree:

22

Usmene narodne prie

- Bome je to i moja volja, - njih su se dvoje jo od prije zavoljeli. Ali, kad je careva ki do udaje dorasla, zaprosi je drugoga cara sin; ali ovaj car ree, da je ne da. Kad onaj to uje, javi mu: - E pa dobro, a ti e sa mnom ratovati. Kad to uju carevi ministri, reknu caru: - Mora vijee suditi, pa komu dosude, onome neka bude. Car pristane, i tako se skupe ministri, pa sjednu suditi. Kad sudili ovamo, sudili onamo, bome dosude, da njih dva idu u trgovinu, pa koji vie istri za tri godine, neka onome bude. Kad oni tako dosude, dade onaj car svome sinu estora kola novaca i poalje ga u svijet, a ovaj dozove svoga Dragana, pa mu ree: - Vidi, moj sine, sad se uprav na silu rastati moramo. Onaj je dognao estora kola novaca, a tebi evo sedmora, pa hajde i ti, pa tri, i gledaj, da vie od njega istri. Onda Dragan otide k djevojci, pa joj ree: - Ja sad moram otii, i bogzna hoemo li se igda vidjeti. A ona ree: - Evo ti moga prstena s ruke, pa ako se igda vidimo, bar u te po prstenu poznati. Kad Dragan po e, ree mu car: - Evo ti sedam kola blaga, pa hajde, te samo poga aj i kaparii, pa ako ti pofali novaca, pii mi, poslat u ti koliko bude trebao. A on mu ree: - Na ne u toliko novaca, nego ti meni daj samo onaj forint za koji si me kupio, pa e mi to biti dosta. Kad to car uje, dade mu forint, i on uze jo komadi kruha, pa otide. Idui on tako, do e u jednu planinu, i tu na e jednoga starca, gdje sjedi i loka vatru. Kad on do e k njemu, ree mu: - Pomozi Bog, djedo! - Bog pomogao! - ree mu starac. - A otkud ti ovamo? - Idem po svijetu, - ree Dragan, - da trim, ne bih li to dobio, da mi car dade svoju ker. A starac mu ree: - Dobro sinko, dobro. Sjedi tu, pa emo spavati. Ali Dragan ree: - A moj djedo, kako bi mi spavali ovdje u planini, pa da nas to ujede? Ali starac ree: - Ne boj se ti ovdje nita. Ja ovuda hodam, hodam, pa jo nita nijesam vidio. Potom mali Dragan sjede, a kad omrkne, legnu oni i prespavaju. Kad je ujutro svanulo, ree mu starac: - Sad ti hajde preko one planine u grad, pa togod prvo srete, kupi ga. Kad kupi, onda do i k meni i dovedi da i ja vidim, pa u ti jo neto kazati. Potom Dragan ode uz planinu, a kad bio na vrh planine, srete ga ovjek i vodi crna enu, a on ga pita: - Bi li to prodao? - Bih, - ree onaj. - Pa ta ite za njega? - pita on dalje.

23

Usmene narodne prie

- Dat e mi forint, - ree ovaj. On mu izvadi onaj forint i dade i uzme enu te se vrati nazad starcu pa mu ree: - Evo, djedo, to sam kupio. - Dobro si to kupio, - ree starac, - samo ga privei tu za taj trni, pa hodi amo k vatri. On privee enu i do e k starcu, pa sjede, te tu opet noi. Kad ujutru svane, ree mu starac: - Hajde, sinko, vidi ta si kupio, ta ti ono radi. A kad Dragan tamo, al' ene nema. On onda do e k starcu i kae mu: - Ma, djedo, nema ondje nita. - Kako to, da ne bi bilo nita? Hajde, pa grebenaj ondje, moda e da to iskopa. On otide, pa zaeprka noktima, kad al' iskopa rukavicu masti, uzme je, pa odnese starom, pa mu ree: - Evo djedo, ta sam naao. A stari mu ree: - Dobro je to sve, sinko. Sad uzmi tu mast, pa hajde preko te planine, pa e doi do jedne velike vode, grdne kao more. Onamo preko vode vidjet e careva krmara, pa ga zovi, neka ti preveze la u, a on e ti rei da ne more, jer da ne vidi, a i da ti ne smije onamo, jer je ono gubava zemlja, i car je gubav. Ali ti njemu reci, neka ti preveze unamjerice la u, pa da e ga srena nainiti. On e tebi pregnati la u, a ti onda uzmi te masti, pa ga samo pomai po elu i on e biti zdrav, pa e te onda odvesti k caru, pa onda izlijei i cara. A kad cara izlijei, onda nemoj vie nikoga, dok ne prospava, a kad prospava, onda e polak sna i platu primiti. Kad Dragan to uje, zakala, pa otide od staroga. A kad prije e preko planine, do e do one rijeke, pa pogleda onamo i vidi careva krmara, pa ga stane zvati, a kad ga dozove, ree mu: - Daj mi tu la u prevezi amo, da prije em tamo, pa u te srena nainiti. Ali mu on ree: - Ja ti ne mogu la e prevesti, jer te ne vidim, a ti ne smije amo, jer smo mi svi gubavi. Ali mu Dragan ree: - Ma daj ti meni prevezi la u, ja u uiniti, pa e progledati. Kad to krmar uje, preveze mu la u, a Dragan onda uzme one masti, pa ga pomae po elu, i on progleda. Kad ovaj to vidi, odvede ga k caru, pa mu kae, da ga je on izlijeio; i da e izlijeiti svu carevinu. Kad car to uje, ree mu: - Hajde mene izlijei, dat u ti, togod zaite. Dragan uze one masti, pa pomae cara po elu, i on odmah progleda. Kad car vidi, da je zdrav, ree mu: - Hajde lijei moju druinu. Ali mu dragan kae: - Ne mogu, dok ne prospavam, jer sam trudan. Car mu to dopusti, a on otide i lee, a kad odspava i ustane, na e pod uzglavaom knjiicu, a u njoj pie, da mu car naini zlatnu la u, koja e ii po suhu, i da mu dade u la u etiri zlatna soldata, pa e mu onda izlijeiti zemlju. On sada ree caru: - Ako e mi dati zlatnu la u i u nju etiri zlatna soldata, onda u ti zemlju izlijeiti. Car mu ree: - Hou, samo najprije izlijei zlatare, neka kuju la u, i onda lijei nas druge. On tako uradi: najprije izlijei zlatare, a oni onda uzmu kovati la u. Dragan stane lijeiti, i za mjesec dana izlijei svu carevinu, pa se vrati k caru. Car mu ree: - Jesi li gotov?

24

Usmene narodne prie

- Jesam. - Dobro, evo ti zlatne la e, pa hajde. Dragan sjede u la u, i ona po e. Idui tako do e u jedan grad, a kad tamo, al' se u gradu uje velika graja. Dragan pita dalje, ta to tamo galame, a oni mu rekoe: - Eno uhvatili nekakva trgovca, zakupio silno blago, pa nema im da isplati, te e ga sad objesiti. On kad uje, ree: - Idem ja sad, da ga vidim. Ali mu oni rekoe: - A ta bi imao, kad mu pomoi ne moe. Ali on svejedno ode. Kad on tamo, al' to onaj carev sin, pa doao i nakupovao silno blago, pa nije imao im isplatiti, te ga zato optue, pa evo doao do vjeanja. Kad Dragan do e tamo, ree im: - Dajte ga meni, ja u za njega platiti. Ovi na to pristanu. On onda ree carevu sinu: - Daj ti, da te ja popipam po le ima, pa u sve za te platiti, a ti onda hajde kui, pa se eni. Ja ne u kui nigda doi. Onda carev sin podigne koulju, a Dragan mu zapie, da on njega ispod vjeanja otkupljuje, pa onijem prstenom pritisne kod onoga pisanja, i to se sve dobro pozna, kao da je na njegovoj koi izraslo. Potom ovaj zakala, pa oti e kui, a Dragan sjede u svoju la u (kad je platio za njega dug), pa hajde lagako. Kad onaj do e kui, sastavi nekako tokakve teskere i napie, da je taj Dragan objeen, pa kae tako i ocu one cure i one mu teskere pomoli. A car, kad to vidi, dade mu svoju ker. I tako se skupi svadba. Potom do e Dragan u zlatnoj la i, pa stane u polje nie dvora, a od la e udari svjetlosti, da se je sve okolo sjajilo. Najedamput u e u dvor me u svatove jedan sluga carev, pa mu kae: - Junaci, il e biti posve dobro il posve zlo: evo neto u polju sja se, kao da je s neba salo. Kad to oni uju, izi u van pa gledaju, ali niko ne smije k Draganu, a on ne e k njima. Najposlije dadu onome jednom slugi novaca, pa on zakala, te na koljenima kleei ode k njemu i ree mu: - Ako si sveti ovjek, car te moli, da do e k njemu dvor. A Dragan ga pita: - A ta je to u dvoru? Sluga mu odgovori: - Careva se ki udaje, pa su svatovi. A on ree: - Neka car do e po mene, pa u onda doi. Sluga otide, te kae caru, ta je ovaj rekao, a car zakala, pa do e. Kad i on blizu do e, klekne, pa po e k njemu, ali mu Dragan ree: - Nemoj ti ii kleei k meni, jer ti si mi otac. Ali to car ne razumije, van ga stane zvati. A on mu ree: - Hajde ti, hajde, doi u ja. Potom car otide, a on zakala, pa za njim. Kad do e gore, u e u sobu pa sjede do uvegije i metne ruku na sto tako, kako e careva ki moi poznati prsten. Oni ga stanu nuditi da jede, i pije, ali on ree da ne e nita, dok ne do e djevojka, da je vidi. Oni otidu bre po nju pa je dovedu, a ona kako u e, vidi prsten, pa vikne:

25

Usmene narodne prie

- Ma, to je na Dragan, eto mu moga prstena na ruci! Kad svatovi to uju, pitaju ga otkuda je, a on im ree: ja sam taj i taj. Ali onaj uvegija ree, da on lae, pa pokae one teskere, i oni mu povjeruju, pa sude, da e ga objesiti. Dragan ree: - Odmah me objesite, ali samo neka on pokae svoja le a, pa proitajte ta pie na njima; i, ako ovijem prstenom ne bude peat udaren, onda me objesite. uvegija se stane nekati, ali svi navale na njega, i on skine koulju, a onda proitaju svi i vide prsten i dosude da njega treba objesti. Ali im Dragan ree: - Ja ga ni sad ne dam vjeati, samo neka ide van, a vi svatovi ostanite pa budite moji svatovi. Oni tako uine i njega ieraju, a on se vjena s carevom keri, pa tako s jednim forintom ostane srean.

Konj i ovjek
Bio je neki ovjek i imao jednog konja, pak je od onoga i ivio, to je na njemu iskirio. Ali po njegovoj nesrei nabije konj sadno. Sad od njega tko tuniji, tko alosniji. Kudgod ide, svakomu je svoju nesreu pripovijedao. Jedno sjede pred kuom svojom, i dok on tude nabraja, nai e nekakav ovjek, pak i njemu pripovjedi alost svoju govorei kroz pla: - Ja imadoh jednog konja, i to sam na njemu izradio, od toga sam dosad i ivio, pak evo sad nabi sadno, i nita ne mogu na njemu ve izraditi. Ve molim te, ako znade od toga togod, kai mi. Onda mu on odgovori: - Ta to je lako, uzmi orah, istuci ga, pak onda pospi onim prahom po rani, i odmah e proi. Tko sada veseliji od njega; odleti na tavan i na e orah, pak ga stue i pospe ranu. Onda odvede konja na livadu, a on se vrati natrag. Poslije toga pro e nekoliko dana; sjeti se on svoga konja i po e da ga obi e. Doav na livadu vidi, gdje je na konju njegovu iz sadna izrastao orah i jo, to je bolje, rodio kao kita. On pogledav uz orah, niz orah, uzme grudu zemlje, pak se hiti na njega i istrese nekoliko oraha. Ali malo zemlje one, to je on hitio, ostane na orahu, i opet se on kui vrati. Kad pro e nekoliko vremena, opet po e da vidi svoga konja u livadi. Al' kad tamo, ima ta vidjeti: na orahu veliko polje naraslo od one zemlje, to je ostalo na njemu, kad se je hitio. Kad to vidi, vrati se kui, te upree volove i po e, pak uzore polje i posije prohu. Ma da je bila vrlo suna godina, ipak je njemu rodila proha dobra. Kad on vidi, da se je gdje nadveo oblak, tad konja za ular, pak pod oblak, i tako mu uvijek nakisivalo, kad je htio. Kad ve do e vrijeme od etve, zovne eteoce, pak poanju i snesu na jedno mjesto, gdje e sabiti. Pobacav sve snopove, samo jo jedan ostane; uzme vile, da i njega baci; ali lisica izleti ispod njega, pak preko polja utee, a on za njom poleti, da je uhvati. Trei za njom do e na jedno blato, i po e da pre e, al' mu zapadnu noge u blato, i nikako se ne mogne izbaviti. I tad se dosjeti to e: bre bolje odleti kui, donese motiku te iskopa noge iz blata, pak se opet naturi trati za lisicom. Putujui do e od jedne vode. I siromah, trei umorio se i oednio pa bre bolje odsijee sebi glavu te se napije, pa opet put svoj nastavi za lisicom. Kad prevali nekoliko puta, izvadi pekir, da otare znoj sa ela; al' kad on ne ima na njemu glave, i sjeti se, da je ostala kod vode, gdje je pio vodu. Potri natrag, pa kad on tamo, ve lisica smanula pola mozga. I tako su postali oni ljudi, koji su bez mozga.

26

Usmene narodne prie

Neboja
Bili su stareji i imeli jedinca sina. Ovoga poalju va kolu, ale ni otel nikad vadit. Metar ga je katigal i tukal i prez jila ostavljal, ale se to ne pomore ni. Mali se ni bal ni ibe ni katafia, ni metra ni katihela, ni oca ni matere. Malo mu ve bilo dodijalo, ale ne ibi, leh nagovaranje, pa zato pobigne od kui, da gre po svitu. Idu tako po svitu nameri na jednoga gospodina, a to je bil avol paklenski. On ga pita: - Kamo, mali? A on onako sigurno odgovori: - Grem iskati dobroga gospodara. - Ti ie dobroga gospodara, - ree gospodin, - a ja dobroga slugu, hodi k mene sluit. - Grem, za ne, al' znate a, prvo leh van buden a delal, morate me koli vadit mesec dan. - Dobro, ja u te sam koli vadit, leh hodi s manu. I mali projde s njim. Petnajst dan gre va kolu i ve zna vie od metra, gre drugeh petnajst i ve zna vie od katihete. Sad ree mali sam sobun: - Dosta san se toga navadil, da bin ja sad al a od toga gospodara - pomisli tako i valje pogibne prez gospodarova znanja. Gre i nameri se na jednoga staroga. Stari ga pita: - Deki, kamo ti? - Gren iskat straha, - odgovori mu mali. - Kad je tomu tako, hodi va bliji grad, projdi sudu i tu te ti dat sto forinti, ako prespi va jednoj gradine. Mali projde va grad i valje gre iskat, kako ga stari naputi, sud i ponudi se, da e va toj gradine za sto forinti prespat. Oni mu valja obeaju, ako to uini. Dola veer, i on projde va gradinu i prespi nutreh. Dolo ga strait, ale njega ni strah. Jutro dan projde sudu i pita obeaneh sto forinti. Oni mu je daju. Zame bei i gre naprvo. Dojde va drugi grad. Tu mu obeaju dvisto forinti, ako va njihovoj jednoj gradine prespi. - u prespat, za ne, leh mi dajte bei, - govori njin on. - Dobit e jutra, leh ti hodi tamo, ne boj se. Borme on projde i va tu gradinu i prespi tu celu no. Strail je bilo tu sakakoveh, a se god pomislit more, ale njeg ni ni malo strah. Jutro projde po bei i kad ih je dobil, otputi se naprvo. Opet dojde va tretji grad, i tu mu sud obea tri sto forinti, ako bude va njihovoj gradine prespal. - u, - odgovori on, - za ne? I veer projde tamo, ne projde spat, leh odlui, da e su no bit na nagoh, pa projde pod dimnjak i tu sede. Sad se poelo od seh stran strano ruit, z lanci kramat, kripat, prikazi se prikazivat, ale njega ni sejedno ni strah. On lipo leh sedi i se to gleda. Najedanput uje se z dimnjaka glas: - Padan, padan! A on ree: - Kad pada, za ve ne pade? I sad padu pred njega dvi ovije nogi. - Ej, bar ste mogli malo dalje past, ne justo pred moje nogi, da mi tu paite. Zame obe nogi i hiti je u kraj. Sad se opet uje glas: - Padan, padan!

27

Usmene narodne prie

- Kad pada, a ti padi. I sad padu pred njega dve ruke. - No, i vi ste mogle malo dalje past, a ne ba pred moj nos, kade mi paite - i hitil je, kamo je hitil i nogi. Sad se opet javlja z dimnjaka: - Padan, padan! - Kad pada, a ti padi, - govori on. I pade truplo oviansko. - No jo si moglo blie past, - ree on, - a nima drugde mesta. Zame truplo i hiti ga k nogan i rukan. I se se to skupa spravi i zalepi tako, da je bil cel ovik, leh a mu je glava falela. Mali to gljeda pa govori: - No da ima barem glavu, bimo se razgovarali, da nam prvo vrime pasa. Kad to ree, opet se oglasi z dimnjaka: - Padan, padan! - Ej, pada, pada, nikad ne pade? Padi ve jedanput, a ne jadi me, - govori on ve zlovoljan. Kad to ree, eto pade pred njega glava i zaceli se z drugen telon i oivi. To bil ovik srednje dobi. Sad pome ta ovik govorit, da su tu blizu vrata i da je za njimi trinajst kamar, pa ree malomu, neka zame klju, pa da te po malo videt te kamari. Ale mali odgovori: - Kamo si klal klju, tu ga i zami i opri vrata, ako e, ja se trudit ne u, leh s tobun gren videt te kamari. ovik zame klju i opre vrata od prve kamari. Sad govori malomu: - Zami klju od druge kamari, da vidimo i tu kamaru. Ale mu mali govori: - Kamo si stavil klju, tu ga zami, pa opri sam. I ovik zame klju i opre sam. Do u va drugu kamaru, pa govori ta ovik opet malomu, neka zame od trete kamari klju, a mali njemu opet: - Kamo si ga klal, tu ga i zami pa opri, mane se ne sila prigibat. I ovik opre. I tako su jedan drugomu va seh trinajst kamar govorili. Mali je vavek govoril: - Kamo si klal klju, tu ga i zami. Kad su bili va trinajstoj kamare, govori ovik malomu, neka zame kulju od konobi, da te nutreh sega na. Ale mali opet govori: - Kamo si ga klal, tu ga i zami, pa opri sam. ovik zame klju i opre konobu, pa govori malomu: - Zami motiku i zakopaj triput, pa emo na vina. - Zami sam motiku, pa kako si vino zakopal, tako ga i otkopaj, - odgovori mali. ovik zame motiku i otkopa tri bavi z vinom. - Daj mali, ta mulj, da pijemo, - govori on opet malomu. - A zami ga sam. ovik zame mulj, natoi punoga vina i dava malomu neka pije. Mali govori: - Ti si stareji, pij ti prvo, pak onput ja. ovik popije i da drugi mulj malomu. Mali borme popije se do dna. Sada mu govori ovik, neka triput udre z motikom, pa da e na tri ari cekini.

28

Usmene narodne prie

- A ne ja, - govori mali, - leh kako si je ti zakopal, tako je i ti sam otkopaj. ovik je otkopal i govori: - Vidi, mali, ja sam bil tu zaklet, i ti si me s ten zbavil, a si bil tako siguran i a nisi otel ni v' ruku prijet. Ove dve ari cekini zami za se, a z ovom tretom plati mai za dui, ke su ovde poginule. I sad se uini dan. Mali projde jutro s gradine, pa ni ni hodil po oneh tri sto forinti, a mu je bil sud obeal; dosta su mu bile ari s cekini. Leh lipo projde doma k ocu i matere, pa jo i sad s njimi ive i veseli se. I ja san bil jedanput pu njega, pa mi je to pripovedal, ale z ari mi ni ni dal.

Neobina trgovina
E kae, ivio jedared jedan siroma' ovik. Imo on enu, a ena nikake prije, pa ive na salaiu i malo zemljice, to su zapatili iz deset nokata. Rade oni svoju njivu, pa se iz tog kruvare i krpare. Vie poste neg' to mrse, al' se ne moe ba kazati, da su gladni i soparni, ve ljudi od dana do dana sastavljaju svoju muku i ive uvarno. Tako oni zapate i kravicu, a ona blagoslovena, ko da zna, siromake triba pomoi, pa se latila i sve po dva teleta teli. Latila se ona, al' svega je jednom obogatila junicom siromaka, a drugo biii, i uskoro on odranio etiri vola. Za toliko marve je zemlje malo, pia na kratko skrojena, pa ena kae njemu jednog dana: - Sutra je vaar, a u nas kua prazna. Zapatit emo evo ve i dice, pa e tribati vie i zalogaja i zakrpa. Prodaj ti ove volove, pa kupi, to nam triba za ivot. - Bolje bi ja volio, da se s kojim komijom za ega pazarim. Di se ja razumim u trgovinu?! Naii u na kake bangalole, pa e me privariti, - pravda se ovik. - A ta e se pazarivati? Dobit e tiganjicu za lonac, pa e se ba moi rugati tiganjica loncu, i jo da se omrazimo s kojim komijom. A zna ti, da od dobrog komije boljeg roda nema. Ne poputa ona. Razumi se on ol' ne razumi u trgovinu, samo nek' krene na vaar. - Kaka si mi muka glava, kad ne smi tisniti u svit?! - okrenila ona drugi razgovor. Kad je ovik vidio, da je pridnjak njezin pa njezin, nema ta, ve tu muku glavu prignio i poo spremati volove za vaar. - Idi ti samo, pa e se ve uvartati. Ne moe cilog vika samo nosom turati zemlju ol' siditi u zapeku, - nakalami ona jo na razgovor. Kad je tako - navalilo selo, pa i popo, mora da se eni - potira on svoja etiri vola i ajde s njima na vaar. I e on, pa sve oi odmara na njima, tako su lipi. Timario je on svoju marvu, pa je ve i zato lipa, a jo je zapaio volove rogate, da rogatiji' na iroko nema. Ide on, pa sve misli ta bi i inio, al' nikako ne zna, ta bi za nji' traio. A kako bi i znao, kad su njemu dragi, ta ao mu, ko da mu komad od srca otkidaju. Tako se on misli i kad nai e na jednog debelog, rumenog, pa dobro obuenog i obuvenog ovika. - Kuda e, pretelju, s tim volovima? - odma' onaj njeg' zapita. - Ta i em na vaar, da i' prodam, - kae on. - Ove volove?! - stao onaj, pa se udi. Siromaak se odma ustravio, ta, ko tene prid batinom. - Zato, dobri ove, da ne tiram ove volove?! Nisu oni ni kradeni ni oteti. - Ne kaem ja, da je tu togod nepoteno, - onaj e - al', ludi ove, di e na vaar, kad ti volovi ovake repove imaju. Ne misli, da e kogod i tako to kupiti. Ja sam idem s vaara, al' tamo nijedan vo nema repa. Ako ve misli ii na vaar, al' odma osici svima repove, jer se po vaaru eta kralj, pa nek' ti koji vo ma'ne repom i izbije kralju oko, tee nevolje ne mora traiti.

29

Usmene narodne prie

Ode debeli dalje, ko da ga ni briga nije, a siromaak osto u nevolji. ta e, kad je ovom vaaru tako, ve osie lipo volovima repove. Ide on sad dalje, a volovi kusavi i krvavi, ta gotovo vaar kuda prolaze. Nije on dugo io, a prid njeg' opet taj debeli, al sad u drugom odilu; a siromak se ve tako uzbunio, da ga valjda ne bi pozno, ni da je u istom odilu izio prid njega. Vidi debeli, da ga siromak nije pripozno i ko bajage opet pita, kuda e s volovima. Nije siromak dobro ni reko, a on na njega: - Alaj, ludi ove, di e ti volove prodati kad ovake rogove imaju?! - A zato? - zapita siromaak, pa sad ve sav dre od stra'. - Jo pita?! - onaj njemu. - Ta ja sad i em s vaara, al' tamo nisam vidio vola s rogovima. Ko bi i tiro rogatu marvu tamo, pa da pobisni i nabode na rogove na ega nai e. - Ako je do tog, moji volovi su mirni; ne pamtim, da su se kadgod i uzjogunili, a ne da bi jo i bisnili. - E, moj pretelju! Ne pita se to, kaki su bili, ve kaki su na vaaru. A tamo ti ima svita takog, da bi se i ker otrovo, kad bi ma kojeg od ti' ugrizo, a ne da tvoji volovi ne e pobisniti. Ve ti krei rogove, ako misli s volovima ba na vaar. Poalio siromak, to je ikad krenio na ovaj priteki put, pa u sebi i enu spominje nikim udnim riima; al' vidi, da nema drugog, ve sikiricu u ake i krei rogove. Svrio tuan i alostan i taj poso, i ode dalje. Napravio od volova pravo udo: ni repa, ni rogova. Tako on stigo i pod sam vaar, a onaj debeli opet prominio odilo i ve ga eka. Opet on bajagi pita siromaka, kud e se s tim volovima, pa onda prominio dlaku i veli mu: - Alaj, ludi ove, valjda ne misli, da e kogod kupiti ovako kusave i ubogaljene?! Ako si ovik, koji daje togod i na ovianski obraz, nemoj ni ii tamo, da ti se ljudi samo rugaju. Siromak je ve zbunjen, pa mu je sad ve dosta od svakakog razgovora. Na zna on s kim ima posla, pa zato jo kae: - Al' ja sam se nao s dva ovika, koji su mi kazali, da na vaaru ni jedan vo nema ni repova ni rogova. - A ti njim nisi moro povirovat. Ja idem s vaara. Tamo su volovi, ta ne zna koji rogatiji, a koji repatiji. Nemoj ii, da se samo sramoti, ve ti nji prodaj meni za vondilj i gladalicu. Da bi on dao etiri vola za vondilj i gladalicu! Taki razgovor ne e ni da slua, ve otira volove na vaar. Kad on tamo, a ono sav svit bii od njega, a smijanju kraja nema. Kako se svit ne bi smijo, kad niko jo nije vidio volove brez repa i rogova. Nije njemu pravo, al' se ne mie s vaara, dok se svit nije razio. Pada vee, pa ovik ta moe sa svojom nevoljom, ve krene kui. Kako on na kraj varoi, a onaj s gladalicom i vondiljom ga ve eka. - No, jesam ti kazo, da ne tira te volove na vaar. Izgleda mi, da si konten na sve nevaljano, samo na pametnu ri ne slua. Tako on siromaka jo i kara, a onaj uvuko glavu, pa samo uti, kad mu je i tako dosta nevolje. Zanimila siromaku usta, al' onaj veli: - Eto, da ne bi osto pod sramotom, ja u ti i sad dati za volove gladalicu i vondilj. ta e siromak, ve napravi trgovinu. Uzet e on barem gladalicu i vondilj, samo da ne iza e eni prid oi s ovakim volovima. Za as pogodba bila gotova, i onaj debeli otira volove pivaju, a siromak po e kui plaui. I e on sad, pa ni sam ne zna kako ga noge nose, i tako do e do nike vode. Sist e on tu, da se malo odmori. Kako on na obalu, a prid njim zapliva jedna patka, pa zlatna. Da si onda vidio trgovca s vondiljom i gladalicom! Skoio na noge i zgrabio za patkom ko vrepar. Zgrabi on, a patka prne. Zgrabi on opet, a patka i opet prne, i tako to ilo nikoliko puta. Jedared se on dositi jadu, pa baci odilo sa sebe. Zaplivo on za njom, da je tako uvati, a patka drugo nije ni ekala. Odvarala ga daleko, pa onda uzleti za as s obale, uzme njegovo odilo, pa jo i gladalicu i vondilj.

30

Usmene narodne prie

- Slip si ti kod oiju, a mene bi vao? - povie ona, kad mu je priletila iznad glave. On zinio u vodi, pa se malo nije zadavio. Sve ne viruje uima, pa vikne: - to kae? - To, da prid tebe nisu izlazila tri ovika, ve jedan, samo uvik u drugom odilu. Kurjak, brate, dlaku minja, a ud nikada. A taj tvoj debeli kurjak je bio kasapin, pa su njemu dobri volovi i brez repa i rogova. - Ba istinu govori? - Ba istinu! - vikne patka. - A ti se postaraj, da ti kora pukne s oiju prije, neg' se mai za mnom. Ovako e te svaki ednog privesti priko vode, a ne da te ne e patka, koja se na vodi i rodila. Kad je siromak sve to uo nije mu bilo svedno. Za as on isplivo, pa stoji go ko prut, al' mu nije zima ve jo vruina od svega tog, to je taj dan priborto. Zamislio se ovik, pa kad je sve dobro promislio, kae on sebi: - Pravo je kazala moja ena, da ne triba nosom turat zemlju, nit sidit u zapeku. Bome je on sad vidio, da mu je cilog puta pamet sidila u zapeku i da je zato nastrado. Osto sad i pust i go, al' je zato sad uzo pamet u glavu. No ladna, pa ne vridi tugovat' na obali i smrznit' se, ve on krene da na e sebi kako prinoite. Nije on odmako daleko od te vode, kad nai e on u umi na vrepara, koji se zapleo u trnje. Ranili ga u krilo, pa ne mo' dalje. Ranjen je taj vrepar, letiti ne moe, ali se nije uegurio, kad mu je on prio, ve se nakostruio, pa tiska na njega i noktima i kljunom. - Vidi, vidi, - kae siromak, kad je to vidio, - ti si momak na svom mistu. Ne da se. No nema se ta od mene braniti, jer ja ne u iskoristiti tvoju nevolju, ko to je onaj debeli kurjak moju, ve u ti pomoi u nevolji. Uzme on njega na prsa, pa jedan drugog griju. Ide sad on dalje i jedared vidi niku svitlost. Ajd, on blie, pa vidi, da je to ukraj ume kua iz koje pada svitlost kroz otvorena vrata. U kui nema nikog, samo se iz sobe uje razgovor. Dolo to njemu na ruku, to su vrata irom otvorena, pa di e go me u eljad, ve se zavue u garnjak i tu legne u peicu. Kako je, tako je, nije pod vedrim negom go, a u garnjku vrue, pa je dobro i njemu i ranjenom vreparu. Poslua on ta se unutra govori, pa sve sluhti, ne e l' moda ko pripovidati o volovima brez repa i rogova. Ne uje on to, ve da e ovik ba sad otii da vidi, ta mu obani rade. Odma je siromak, znao, da ovaj domain ima tuta ovaca, pa se zamislio, kako bi to dobro bilo, da se poteno pazario s volovima za opor ovaca. Tako se on zamislio u garnjaku, kad jedared evo nikog ovika, al' i taj pro e kroz kuu na vr' prstiju ko maak, pa ba u garnjak. Pogleda siromak bolje, pa vidi, da je to popo. Vidi on popu, al' u to i popo njega, pa e biati natrag. - Al' da nisi ni koracio, jer u odma vikati u pomo, - siromak na njega, jer je vidio, da u pope nisu isti poslovi. Popo, da e biati, a siromak, da e vikati, i tako popo na kraju uvue ui. - E sad da minjamo odilo, - siromak na njega. - Kako emo minjati, kad ti nema na sebi nita, - uzjogunio se popo. - Ta imam, popo, samo si ti slip kod oiju. Ti e meni dati kako ti ima, a ti uzmi kako na e na meni. Zna, popo, tako sam i ja prolazio, dok sam bio slip kod oiju. Ne da popo; a siromak, da e uzbuniti kuu, popo ne da, a ovaj e u dreku, i na kraju popo opet uvue ui ko istuen ker. Kako se siromak obuko u popovsko, odma je i istro iz garnjaka, a popi zapritio, da se ne makne, jer e biti po uima. Zakvrca on na pender, a na to oban zapita: - Ko je? - Popo putnik, trai konak.

31

Usmene narodne prie

- O, hajte unutra, gospodine, ima u nas mista, - odma se ozove oban, i ve i tri, da uvede gosta. Potre oban, al' se obanki ne svi a, to se nao tu i popo putnik, kad je ona njezinog ve naruila, pa e na ovika: - ta mi tu prima kojikake popove putnike, kad e ti otii od kue! Namrkosila se obanka, al oban ne da pokrke, ve vodi popu putnika, pa odma s njim u proelje. Nije se popo-putnik dobro ni zgrijo, a obanu zapo za oko vrepar i zapita: - ta vam je to, gospodine? - Ovo?! Najvridnije, to sad imam: poga a. - Kaki poga a?! - zaudi se obanin. - Taki, koji poga a sve na svitu. Da izgubi iglu na guvnu, samo njeg' pitaj, pa e ti u igli biti ve i konac udiven. Popo-putnik je ozbiljan, pa govori tako, da skoro i sam viruje, a di ne bi obanin, kojem je u kuu doo ovaki ovik, to svitom putuje. im je on uo, kakog gosta ima, odma je bio jo ljubopitljiviji, pa kae: - Pa nek' poga a meni togod! Eto, nek' mi kae, ta je ne znam u kui. - Moe, - kae na to popo-putnik, - al' ne bez sto dukata. Dobro je siromaak poga o, kad je mislio, da ovaj ima velike opore ovaca, jer kako on kazo za sto dukata, a oban i' ve istrese prid njega. Oe oban, da mu poga a poga a, al' ne e obanka. A jo, kad je ula, ta triba da poga a. Taj njezin ovik je bio domain, koji je znao u svojoj kui sve do poslidnjeg klina. ta on nije znao samo?! To, da je njezin popo doo ve u garnjak i da eka, samo da oban ode kod svoji' ovaca. Ta ona mu je i ostavila otvorena vrata od kue. Dabome, kad je ula ta ovik oe od poga aa, da je poela fundarati po sobi, pa se bajage srdi, to rasipa novac i na ovika e: - Ko je to jo vidio tolike dukate dati za ma kaku ludost? Mani se ti tog! Uzmuvala se ona, pa ko zmija oko obana, al' onaj opet ne da pokrke, ve kae gostu: - Samo nek poga a poga a, ta ima u mojoj kui za ega ja ne znam. Moda to vridi i vie od sto dukata, kad ovik sve zna pod mojim slimenom. - I vridit e, - kae popo-putnik, pa stisne vreparevo ranjeno krilo. Kako ga malo ignio, a vrepar: kra, kra! - ta kae?! - zapita oban. - Da ima u kui sakrivenog nepretelja, al' onakog, s vraga sadrlog! - Ta ne govorite? - ustravi se oban. A kako bi ga mogo istirat?! Kazat e njemu poga a i to, al' bez sto dukata nema razgovora. Dao bi oban i vie, kad je uo kaku nevolju ima u kui. Odma on izbroji dukate, a onaj opet malo stisne vreparevo krilo. Pita oban, ta je poga a kazao, a popo-putnik kae: - Nepretelj je u peici. Daj kotli i kau, pa emo ga istirati. Odma oban naredi eni, da spremi sve, to je poga a kazo, a ona bome ne e. - Sad u se ja latiti u kojikake vaange, pa jo u no, ta jo ne bi 'tio, - poela ona i brojiti. Al' samo je poela! obanu se to odma nije svidilo, pa kad je onda zagrmio, ni ri se vie nije ula. Sprema ena kotli i kau, a sve misli, kako bi otrova kuvala misto kae, pa pogostila i popu-putnika i njegovog poga aa. Mislila ona ta mislila, al' popo-putnik se i sam latio, pa loi vatru, a oban pristavio kau, pa ve mia velikom kutljaom. Za as tu kaa provrla, a popo-putnik kae onda obanu: - Ti, sinko, uzmi sad sikiru i kad nepretelj po e napolje, a ti njeg' samo u elenku!

32

Usmene narodne prie

Kad je ena to ula, sve poskoila, pa se stala prinemagati. - Nemoj, ove sluati ovu napast! ta u ja sirota brez tebe, ako te nepretelj upropasti?! - Ne e vie, - nasmije se popo-putnik, - dosta je to dosad radio. Ne da se ni oban osoliti, ve eni ustranu, a on sa sikirom stao na prag. Popo-putnik onda uzeo kutljau kae, pa otrese na onog u peici. Odvaa on kutljau za kutljaom, pa sve lupa u peicu, a popi golau peica sve vie tisna. Uvlai se on ko spu, al' vrila kaa kropi po cijeloj peici, i jedared popi golau dotuilo. Dobra je kaa sa maram, al' se popi ne dopada, da se od njegovog sala prave mare. I popi-putniku ve dosadilo, da mae kutljaom, pa namigne i vikne obanu. - Domaine, ne e nepretelj napolje, dok ga ne nasitimo. A taj se naviko, da guta svata sa tu eg astala. Iskini i kaji od koe sa le a, taj e ga progutati, al' se nasititi ne e: - Pa ta emo onda tuni i alosni? - ta emo?! Pogleda, valjda su se ve ugrijali klinci na eravi. Daj vile, da mu bacimo u zube koju aku ugrijani' klinaca, valjda e se onda zasititi. Kad je onaj u peici uo, kako e ga astiti s klincima sa erave, borme se vie nije mislio. Skoi on iz katlanke i bi vratima. Kako je natarake sunio, tako je kotli s kaom i privalio, pa kad je onda onako opeen i umeljan od kae ipio vratima, obana nestalo, ko da ga vitar oduvo s praga. Popoputnik je imo muke, dok obana nije pronaao i dovo u kuu. - Ta ta si se tako ustravio?! - pita njega popo-putnik. - A ko se ne bi ustravio?! Kako se etveronoki zatre, ta bi i mene odno u pako, da nisam za vrimena pobigo, - kae oban i sve se obazire, nije l' taj nepretelj moda jo i sad u kui. Umiri njeg popo-putnik i kae, da mu ovaj nepretelj nikad vie ne e doi u kuu. Kad je tako, oban poasti bogato svog spasitelja, i siromak onda krene dalje. Ode on, pa je ve dobro odmako, kad se i oban sitio, da ima glavu na ramenu. Poe ovik, da se misli i odma i smislio togod pametno. U njega je dosta opora ovaca, a ne moe se ba pofaliti, da se svi obani patre, pa esto nestane po koja ovca. Da je njemu onaj poga a, taj bi nao svaku ovcu. I odma oban namisli, da od pope-putnika kupi poga aa. Uzjai on na magarca i potre za siromakom. - Stanite, gospodine! - povie on jo izdaleka. - ta je, sinko? - Znate ta, gospodine, - kae oban, - prodajte mi tog poga aa. Kae on i zato bi ga kupio. Kae on, al' siromaku ao ovika, ne e vie da ga vara i lipo mu veli: - Dobri ove, ja bi' ti ga prodo, al' ti ovce ne e nai. Jedino bi ti bio od koristi, to bi te uvo od ovog nepretelja, to smo ga sad istirali. Nije ni to mala stvar. Di bi i bila, kad nepretelj malo da nije odno u pako sirotog obana. Kupit e on poga aa, pa nek' mu kuu uva od neprijatelja. - Dobro, - kae onda siromak, - eto dat e mi tog magarca i sto dukata, pa nek' ti je sa sriom. Obraduje se oban, to e tako jeftino doi do poga aa i sve se zafaljiva popi-putniku. Ovaj lipo uzjai na magarca i kad e se rastati jo kae obanu: - Samo ubardaj, ta u kazati: zapriti eni, da se poga aa ne igne. Ako ga ne timari, il' samo runo i pogleda, poga a e na sva usta povikati, ko je bio taj nepretelj i ta je traio u tvojoj kui. - A zato da tako zapritim eni? - zapita e jo oban. - Da ti se nepretelj ne bi vie zavuko pod slime, - kae popo-putnik i odjai na magarcu. Ode on veso, a oban se jo veseliji vrati kui. Obradovala se i obanova ena, kad je ula, da e poga a sve dotle utati o nepretelju, dok ga ona dobro timari. Uzvrpoljila se sad oko poga aa, pa

33

Usmene narodne prie

kako se na njeg' iskosirila, kad je poga o, da je nepretelj u kui, tako sad sve prede oko njega, kad je ula, da ne e kazati, ko je bio taj nepretelj. Pouri se sad siromak, da digod nabavi estito odilo; popovsko ga ve poelo uljiti, al' se siti, da mu je patka jo duna. Dojaio on do vode, a patka se brka u sva zvona. - Hej ti patko, - povie on, - ba dolazim iz gostiju od svetog Petra. Dobro, to sam te vidio. Sveti Petar se sprema u vis, pa ti poruio, da mi dade vondilj i gladilicu onog, to si ga enog privela priko vode. - Ou, sveti oe, ou, - povie patka i ve se i stvorila prid siromakom. Prida ona vondilj i gladilicu, a siromak to spremi u torbu, al' i zlatnu patku. - ta ' sa mnom, - uplai se patka. - Ou, da te se nagledam, jer vie nisam slip kod oiju. - nasmije se siromak i strgne sa sebe popovsko odilo. Kad je patka vidila, ko je taj sveti ovik, nije ni poalila, to mu je dopala aka, ve mu kae: - Sad vidim, da si od mene ne samo nauio, ve me i nadmudrio. Zato si zasluio ne samo mene, ve i moje paie, koje sam juer izlegla, - pa mu pokae bunju u trski. Ode siromak do bunje, pa uzme dvanejst zlatni' paia. Ode on sad na magarcu i zdrav i itav stigne kui, al' se nikom nije pofalio, kako je trgovo s volovima brez repa i rogova. Nije vie ni io da trguje, ve lipo svoju zemlju radio, zlatna patka mu legla lipe paie, a vondilj i gladilicu ostavio da i' kadgod po kome poalje svetom Petru. To je 'tio uraditi, da niko ne bi kazo da je on ovik nepoten el laov. Nek Petru bude i vondilj i gladalica.

Prava se muka ne da sakriti

Bio jedan siromah ovjek, pa se pribije u nekakva bogata ovjeka, da slui bez pogodbe. Tako je sluio godinu dana, a kad se navri godina, on do e gospodaru svome i zaite, da mu plati, to misli da je zasluio. Gospodar izvadi jedan novi pa mu ree: - Na, to ti je sluba. Sluga uzme onaj novi i zahvali gospodaru, pa onda oti e na jedan potok, gdje je voda bila vrlo brza. Kad do e na potok ree sam u sebi: - Boe milostivi! ta je to, da sam zasluio samo jedan novi za cijelu godinu dana? Ali bog zna, jesam li i toliko zasluio. Evo u sad da ogledam: bacit u ovaj novi u vodu, pa ako ne potone, onda sam ga zasluio; ako li potone, nisam ga zasluio. Pa se onda prekrsti govorei: - Boe milostivi! Ako sam zasluio ovaj novi, neka pliva povrh vode, ako li nisam, neka potone na dno. To rekavi baci novi u potok, a novi odmah potone na dno. Onda se on sagne, te izvadi novi iz vode, pa ga odnese gospodaru natrag govorei: - Gospodaru! Evo ti novi natrag, ja ga jo nisam zasluio, nego u te sluiti jo jednu godinu dana. Tako stane na novo sluiti, i kad se opet navri godina dana, on do e gospodaru i zaite, da mu plati to misli da je zasluio. Gospodar opet izvadi novi pa mu ree: - Na, to ti je sluba. On uzme novi i zahvali gospodaru, pa opet otide na onaj potok, prekrsti se i baci novi u potok govorei:

34

Usmene narodne prie

- Boe milostivi! Ako sam ga pravo zasluio, neka pliva povrh vode, ako li nisam, neka potone na dno. Kako ga baci u vodu a novi odmah padne na dno, a on se sagne te ga izvadi, pa opet odnese gospodaru govorei: - Evo ti, gospodaru, novi natrag, jo ga nisam zasluio, nego u jo jednu godinu da te sluim. Tako opet pone sluiti, pa kad izi e i trea godina, on otide gospodaru i zaite da mu plati to misli da je zasluio. Gospodar mu opet da novi, a on ga uzme i zahvali, pa otide opet na potok da vidi je li ga sad zasluio. Kad do e na potok, prekrsti se, pa baci novi u vodu govorei: - Boe milostivi! Ako sam zasluio ovaj novi, neka pliva navrh vode, ako li nisam neka potone na dno. Kad novi padne u vodu, pone plivati povrh vode. Onda on veseo uzme iz vode novi i metne ga u dep, pa otide u umu i naini malu kolibicu i onde stane ivjeti. Poslije nekog vremena uje on, da se stari njegov gospodar sprema na galiji preko mora ak u drugo carstvo pa otide sa svojim noviem k njemu, i stane ga moliti da bi mu kupio to u drugom carstvu za njegov novi. Gospodar obea i uzme njegov novi, pa po e na put. Putujui tako na e kraj mora nekaku djecu, koja su bila iznijela maka da ga ubiju i u more bace. Kad on to vidi, pritri k njima, pa ih zapita: - ta je to djeco? A oni mu odgovore: - ini tetu pa hoemo da ga ubijemo. Onda on izvadi onaj novi svojega negdanjega sluge, pa im prui da mu dadu maka. Djeca to jedva doekaju pa uzmu novi a trgovcu dadu maka. On odnese maka na galiju, pa po e dalje putovati. I tako putujui jedan put dune jaki vetar, te odnese galiju bog zna kuda, da za tri mjeseca nije mogla izai na svoj pravi put. Kad vjetar stane, gospodar od galije nije znao gdje je, i poavi jo malo dalje, do e pod jedan grad. Kad se uje u gradu, da je dola galija iz nepoznate zemlje, navale mnogi, da je gledaju, i jedan od onih ljudi, koji je bio vrlo bogat, pozove gospodara od galije na veeru. Kad tamo, ali gospodar od galije ima ta i videti: mievi i pacovi tre na sve strane, i sluge s batinama stoje, te brane da ne natre na sto. Onda ree domainu: - Za boga, brate, ta je to? A domain mu odgovori: - Tako je, brate, uvijek kod nas, da ne moemo od toga zvjerinja na miru ni ruati ni veerati. Jo kad spavamo svaki imamo svoj sanduk, pa se u sanduk zatvorimo, da nam ne bi ui poizodgrizalo. Onda se gospodar od galije sjeti svoga za novi kupljenoga maka, pa ree domainu: - Ja imam u galiji zvjerku, koja bi to sve zatrla za dva tri dana. Domain na to odgovori: - Brate, ako ima takvu zvjerku, daj je ovamo, ja u ti napuniti galiju samoga srebra i zlata, samo ako je istina to kae. Poslije veere otide gospodar od galije, te donese svoga maka, i ree domainu da lee bez sanduka; ali oni opet ne smjednu ni po to, nego on sam ostane tako da spava. Onda on pusti maka, a maak, kad opazi tolike mie i pacove, pone ih hvatati i daviti pa sve na gomilu svlaiti, a i mii i pacovi poznavi ko je tu, stanu bjeati kud koji. Kad u jutru dan osvane, i oni poustaju, ali nasred sobe velika gomila mrtvih mieva i pacova, a po sobi slabo je koji jo trao, nego su izvirivali iz jama. A poslije tri dana nije se mogao ni jedan ni vidjeti. Onda domain za maka napuni putniku galiju punu srebra i zlata.

35

Usmene narodne prie

Po tom na putnik po e s galijom kui. Kad do e kui svojoj, do e mu stari sluga njegov, da ga pita, ta mu je donio za onaj novi. Gospodar mu iznese jedan mermer kamen, lijepo otesan na etiri ugla, pa mu da: - Na, to sam ti kupio za tvoj novi! Sluga se tome vrlo obraduje, pa uzme kamen i odnese u svoju kolibu, te naini od njega sto. Sutradan otide sluga u drva, pa kad se vratio kui, a to se onaj kamen pretvorio u zlato, te sija kao sunce, sva se koleba od njega svijetli. Kad on to vidi, uplai se, pa otri svome starome gospodaru i kae mu: - Gospodaru, ta si ono ti meni dao? Ono nije moje, hodi da vidi. Gospodar do e, i kad vidi, kakvo je bog udo uinio, onda mu ree: - Nije fajde, moj sinko! Kome bog tome i svi sveti; hodi ovamo, evo tvoga blaga. Pa mu da sve to je god donio na galiji, i da mu ker svoju, te se oeni njome.

oban nadmudrio carevu ker

U stara vremena, ivio jedan kralj. Nije imao mukog poroda, al su mu rasle tri 'eri, tri rumene jabuke. uvao je nji 'stari kralj, pa ne da ni sunce da i' opee, ni vitar da oine; i kad je dolo vrime, da se najstarija udaje, kralj razglasi da e je dati onom, ko je triput nadmudri. Divojka nije samo lipa, nego i mudra, da je to za pripovitku. im je glas puko, a prosilac prosiocu daje bravu. Divojka kae, da e se udati za onog, koji je triput nadmudri, a kojem proscu ne po e za rukom, taj e je dvoriti sve dotle, dok se ona ne uda. Za kratko vrime kraljeva najstarija 'er je imala sluga ve i na odmet. Ne nadmudre nju prosioci, al' ni jedared, a ne da e jedan triput. Nije to ni divojki pravo, poela se ve bojati, da e side kose plesti, a ovika ni onda imati ne e. Ne dopada joj se, al' ne e da po e ni za takvog, koji nije bar toliko kadar primetniti priko glave ko ona. Kad su se prosioci ve proridili, zauje za ovo i jedan kraljev oban. Njega su obani nali u umi, kad je jo bio u povoju, pa su ga ovce dojile, a vitar ga ljuljo. Tako je on sam odrasto na svitu, i to je od obana dobro vidio, to mu je bilo sve blago. - Sluga sam i ovako, sluga u biti, ako me sria ne poslui, - kae on obanima, kad je uo kako se kraljeva najstarija 'er udaje; i javi se i on za prosioca. Kia ga umivala, vitar mu lice suio, rasto je u polju ko trska, pa momak lip, da ga se nagledati ne moe. Makar je oban, udavai se odma dopo, al' ba zato je 'tila viditi, je l' i tako otre pameti. Pita on nju u emu e se prvo nadmudrivati, a divojka kae: - ekaj, dok malo promislim. Njemu nije teko ekati, kad je cilog ivota eko, dok se ovce ne napasu. Momak eka, al' sve motri. Drugi dan on uje, kako je divojka zapovidila, da se zakolje sva ivina i pokupe sva jaja, jer e biti velika ast. im je oban to uo, a on prvi potro na guvno. Uhvatio tri dobre kokoke, jednog pivca i kvoku, pa s njima ukraj ume. Tu sve metne u jedan upalj rast, pa sio na drvo i svira u frulu. - ta ti tamo radi? - na njega e divojka, kad ga je spazila. - ekam! A di e oban, ve pod umu. A nuz svirku lake vrime prolazi. Divojka se malo zamislila, a i sama vidi, da je to tako, pa ode dalje da vidi, nije l' digod jo ostala koja koko il' koje jaje. oban svira na rastu, ko da se uture pogodio, a kako siroma' i ne bi, kad jedared kvoka kvoi, jedared kokoi kokodau, a i pivac se samo protegne, pa zakukurie.

36

Usmene narodne prie

U dvoru se goste, ta i kerovima je doteklo bataka i kajgana. Kad ve ni kuvanog jajeta nije bilo, do e kraljeva 'er i kae obanu: - Sad sluaj: dok sunce tri put ne za e, da stvori kvoku i devet jaja, pa da kvoku nasadi. Za tri nedelje nek izlee devet pilia. Sve ovo stvori, al' iz dvora, da ne izlazi. Ode ona, od obana ni ri nije doekala, a on frulu, pa samo svira. Kad e ve i vee pasti, on samo stego kabanicu, pa zavue ruku u 'rast. Tamo tri krupna jajeta. Tako su njemu koke snele i drugi dan, pa i trei. Kad dolo vrime, a on zagrne kabanicu i prid divojku. Ne vidi ona, to je pod kabanicu, pa ga pita: - ta ti misli, da e sa mnom izai na kraj tako, da samo sidi na 'rastu i svira? - Ta nisam ja samo uzalud sidio. - Neg' ta si radio? - Kvoio, - nasmije se oban. - Dosad ja, a sad nek kvoi ona. - kae i izvue ispod kabanice kvoku i devet jaja. - Otkud ti to?! - zaudi se divojka. - Kazat u ti, ako prizna da sam te nadmudrio. - Dok kvoka izlee svih devet pilia. Nasadili oni sad kvoku u zlatnu kotaricu, pa ekaju. oban se tri nedilje samo asti u kraljevskom dvoru. Dolo vrime, pilii poeli prokljucavati jaja, pa osam za as zapitilo pod kvokom, al' deveto uti. ekali oni jo jedan dan, pa onda vide da je deveto jaje muak. - No, ko je koga nadmudrio?! - nasmije se divojka, al' pomalo alosno. - Ja, - na to e momak. - Kako, kad se samo osam pilia izleglo. - Al' sam ja devet jaja nao u dvoru, di ni lupinje nisi ostavila. Da ri ne bi sporili, momak kae: - Otii u ja do kralja, pa nek' on kae ko ima pravo. Divojka pristane od prve rii, i oban taj as osvane kod starog kralja, pa mu lae ovako: - Svitla kruno, ja sam se okladio s jednim pobratimom, da u s batinom od jednog udarca smlatiti s oraha devet zrna. Izabro ja dobru, vrstu batinu i sruio od jednog udarca s drveta devet zrna, al' je jedno bilo prazno. Pobratim mi veli, da je okladu dobio on zato to je ovo zrno prazno, a ja drim da sam okladu dobio, jer je oraha devet. Stari kralj je malo promislio, pa onda veli: - Dabome, da si ti dobio. Orasi su rodili na drvetu, a ne u tvojim rukama, ne moe ti biti kriv, to je jedan prazan. Glavno je da si ti devet sruio. Kad je divojka ula, kako joj je otac prisudio, pokorila se i ona. Nema sad drugo, ve da izmisli, kako e novo pitanje zadati obanu. Priljubila se nuz njega, pa se ne mie dalje ni za nokat, al' kad ona pije, njemu ne da, kad jide, njemu ne da. Prolo tako tri dana, pa se momak nasuio. - Sad u metnuti prid tebe up meda i jabuku rumenu, da rumenije vidio nisi, pa da vidim, 'oe li izdrati tri dana, da med iz upa ne lizne, a jabuku ne zagrize. - Ja ne u, pa nek mi se zubi sue i sedam dana, - na to e momak. - Na kraju vigar puca, - nasmije se divojka. Vidio oban, da mu kraljeva 'er dobro sprema pod glavu pa ode do svinjara i ovaj mu svee ruke na krstima. Sio sad oban, a rukama ni da makne, kad ga je svinjar svezo dobrim kajiima. Kako on sio, a kraljeva najstarija 'er donese prid njeg up meda, a sridnja nosi rumenu jabuku. oban ne smi oti nikud, a one paze, kad e navaliti na med i na jabuku. Bi oban pa jako, al' je zato sebi i

37

Usmene narodne prie

svezo ruke. Divojke mu sve priko usana vuku up i jabuku, al' on stiska zube. Tako proo jedan dan, pa drugi, i trei dan ve poo padati mrak. Kad je udavaa to vidila, a ona no i osie kajie na obanovim rukama. Kako mu ruke oslobodila, a on zagrize jabuku, ta skoro je svu uzo u usta, pa onda dobro lizne meda iz upa. - No, jesam rekla, da e na kraju biti po mojem, - nasmija se divojka. - Samo to nije tako, - nasmije se i oban. Sad se ve ne e istiravati, ve oban odma' ode prid kralja, pa nek on opet prisudi. - Svitla kruno, - kae njemu oban, - ja se opet kladio s onim pobratimom. - A u emu je oklada? - Dojaio ja njemu u goste na dobrom dripcu. Pobratim me pogostio i veli mi: evo pod kuom dvi bae, da se kladimo, da e i' tvoj konj pogaziti, dok se mi astimo. Ja lipo dripca zavezo za drvo, pa mu metnio zobnicu. Nisam ja dobro ni u kuu uo, a moj pobratim skine zobnicu. Sad bi konj pasio po baama, al' ne moe, kad sam ga dobro zavezo. Kad dola ve zora, a moj pobratim do konja, pa da odrii. Kako ga odriio, konj onako gladan navalio na obadve bae, i sad pobratim kae, da sam ja okladu izgubio. - Kai ti tvom pobratimu, - na to e kralj, - da bi konj bio lud, kad mu ne bi sve bae popasio. Ne bio ga driiti, pa bi okladu dobio. Divojka je sad nedilju dana mislila, ta da radi s obanom. Onda ga pozove, pa mu kae: - Ti si cilog ivota uvo stado mog oca, pa e znati i nae patke dobro timariti. - iv ovik moe svata nauiti, - lipo njoj momak. - A ti ne mora ni uiti. Zna da ovcama nema ivota, ako li ti u podne ne planduju, a patkama nema pravog ivota, ako se ne nabrkaju. - Toliko jo znam, - na to e momak. Divojka ga onda lipo uzme za ruku i izvede iza dvora. Tamo je velik bunar na ermu, na kojem se poji kraljeva marva, a malo dalje je bara na kojoj su bile patke. - Eto poslidnje to traim od tebe: tri dana e timariti patke, al' tako da se svaki dan do mile volje nabrkaju u ovoj bari. Ako bara prisui, to je tvoja briga. Moe iz bunara vode navui, napuni baru kako zna, samo nek' se u njoj patke do mile volje brkaju. To bar nije teko - nasmije se ona. - Nije, ako se na e ovik dobre pameti i dobri' aka. Ostavi ona momka s patkama, a on prostro kabanicu na ledinu, pa svira. Patke se brkaju itav dan, a oban i' uvee sprati. Tako i drugi dan. Al' doo trei dan, bari ni traga. Te noi divojka skupila sve kraljeve sluge, pa do zore privukli sve kraljevo guvno i baru zatrpali slamom. Divojka sad ni ne izlazi, ve eka vee. Al' oban nije eko. Divojka se mislila nedilju dana, a on odsvirao jednu pismu na fruli, pa je ve smislio. Za as on povao patke, pa jednu po jednu tamo di triba. Prostro kabanicu, pa zasviro u frulu. Dolo i vee, a divojka onda dola. - No, paiji obanine, jesu l' ti se patke nabrkale i danas? - Al' nikad tako slatko ko danas! - Di kad bare nema?! - zaudi se ona. - Ako nema bare, ima bistre vode, - nasmije se oban. Uzme on sad divojku za ruku i dovede je do bunara. Kad ona pogledala, a patke se brkaju, ta sve se ogledaju u vodi. - Brkaju se, brkaju, al' ne u bari, - kae divojka. - Nije na tvoje, neg je sad ba na moje.

38

Usmene narodne prie

- Ko je dosad, taj e i sad prisuditi - na to e momak i odma' ode do starog kralja. - Da se nisi opet kladio?! - zapita ga kralj, im ga je vidio. - Ba tako, svitla kruno, i opet je stvar oko konja. - Da ujem. Ispripovida oban, kako je onom njegovom pobratimu bilo krivo, to je ve dvi oklade izgubio, pa ga poeo konabiti, da se i treiput klade. Pozove ga u goste i poruio, da mu ne e moi na dripcu ujaiti u avliju na kapiju. - U mene je konj dobar, a kapija nije visoka, pa sam se ko za glavu nado, da u kapiju priskoiti, ako je ma ime podupre. - No, pa to je bilo? - zapita kralj. - ta?! Napravio onaj novu, al' visoku kapiju, a podupro je i panjom i kamenom, da je ne moe ni probiti. - A ti?! - A ja se onda zakaso, pa konja natiro na vrataca. Moj dribac dobar, pa probio vrataca ko pile lupinu od jajeta, i kad sam se sitio, a ja ve u avliji. - Na kapiju il' na vrataca, glavno, da si ti dobro u avliju. Oklada je tvoja. A ti kai pobratimu, da se gost doekiva u avliji, a ne na sokaku. Kako stari kralj to reko, a njegova najstarija 'er utre i kae mu: - Kad ste tako prisudili, onda zovite svatovce, jer me je ovaj momak i treiput nadmudrio. Sad se kralj sam sitio, kake su to oklade bile, pa se nasmije i kae: - obane, zete, zar je ovo tvoj pobratim?! - Drugog ni nemam. Naredi onda kralj 'eri da mu ispripovida, kako je oban nadmudrio. Kae ona sve po redu, a stari kralj e na to: - eri moja, ovaj je ve dvared zasluio da mi bude zet, jer je tebe triput nadmudrio, al' je triput i mene nadmudrio. Odma' on sazove svatovce, a oban svoje drutvo od stada, pa je veselje trajalo ba toliko dana, koliko su se momak i divojka nadmudrivali. Posli su srino ivili i nisu se nadmudrivali, nego zajedno mudrovali i nadaleko nije bilo dvi tako bistre glave; samo kad su se sudarile, onda su letile varnice, da se zapalila sva ona slama kojom su baru zatrpali.

Starac Petar
U stara vrimena ivio jedan siromaak. Nije on imo nita osim zemunice pod umom, enu i u nje itav opor dice. Svega jedan je dorasto za svinjara, kad umre siromaak, a malo posli i ena. Taj najstariji se zvao Petar. Sva dica jedan drugom do uiju, pa sad Petar osto ko kopun me u gladnim ustima siromake siroadi. Svi od njeg itu kruva, kad je najstariji i najjai, pa je sve staranje palo na Petrova plea. Tako njeg' braa i sestrice nisu zvali imenom, ve mu svi kau starac. Na praznom ognjitu je i lako ostariti, a kad jo tolika nejaka usta zivaju oko zdile, onda je tu staranja uvik pridosta, makar no u dan pritvorio. Al' se starac Petar tog nije uplaio, ve se zasuko. Trai on po umi korenje, lovi zvirenje, pa tako dicu i narani i obuva i odiva. Dosta je on i od oca nauio, al' kad je njemu palo slime na time, pa moro i tu e pragove obijati, nauio se starac Petar svemu samo, da toj siroadi na e ivota.

39

Usmene narodne prie

Otra je sablja, al' jo je otrija pamet u starca Petra. Zna on i slamku rascipati, ako 'e i na dva tuceta strukova, al' tako da su svi strukovi jednaki ko da metne jaje do jajeta. Sputi starca Petra u bunar, al' nemoj misliti, da tu za dan ne e procvatati tikvina vria. Otra pamet, zlatne ruke, pa se starac Petar ne boji ivota. Proulo se to uskoro, da starca Petra nije lako nadmudriti. Nije ni prolo dana, da se kako potucalo il' nazlabalo nije okrenilo kod starca Petra, da se s njim oproba na pameti. Al' je Petra ivot nauio, pa ne e on samo tako uludo i jalovo, ve za okladu miri pamet. A u to se okladi, to on i dobije, pa za njegovu siroad pristali crni dani. Kad se starac malo skuio i dicu podigo na noge, manio se nadmudrivanja, ve radi na njivama i u vinogradu; al' mu jedared kralj poalje poruku, da e mu poslati tri sina. Vrati starac Petar poruku, da mu se pamet zaparloila, a i da nije, ne bi on dorastao pameti kraljevski' sinova. Ne bi on 'tio taku bedu i nevolju sebi na vrat, al' ga kralj stao konabiti i konabiti. Otresa se starac Petar, al' se kralj nadotalio i jedared porui ovako: - Ri vie da ne ujem, ve skupi svu pamet i ekaj sutra moje sinove. Il' s njima omiri pamet, il' u ti glavu skinuti, pa u sada povirovati, da vie nema pameti. ta e starac Petar, zna on da sila nikog ne pita, pa e s njom omiriti. Al' je to vee i ukasnio, a sutradan i poranio, pa i brau i sestre pripravio, da doekaju kraljevske sinove kako triba. Al' i kraljevski sinovi su se pripravili. Njima je otac kazo, kako je i starcu Petru poruio: - Nadmudrivajte se kako oete, al' uvride nema. Oklada je od dva kraja, pa ko jae povue, taj e dobiti. Kralj je bio na rii tvrd ovik, pa se sad starac Petar ne boji niega. Obeo je kralj, da se Petru ni dlaka na glavi ne e iskriviti, ako ma kako nadmudri njegove sinove. Kralj jedino oe da prokua svoje sinove, jesu l' ve odrasli da s njegovi' stari' ramena skinu brime. Izao starac Petar to jutro, pa sadio veliko bialje u buzalicu, i tu eka kraljevske sinove. Kako sunce granilo, a tri krasna momka dojae na lipim konjima. Usput se oni dogovorili, da se ne e zvati imenima, ve se svakom dati kako prdano ime, pa e ve i tako Petra prevariti. - ta dobro radi, stare Petre?! - odma' oni na njega, kad su doli. - Pa eto nadgledam, je l' ovo bialje dobro uva moje svinje, - lipo odgovori Petar. - Kako to tebi bialje moe uvat svinje? to divani take ludosti?! - Moje svinje bome uva ovo bialje, al' tako, da bolje ne moe biti. Tako njima starac Petar, al' ni ri vie. Ona trojica vide, da je to ve jedna Petrova zagonetka, pa se ponu osvrati za svinjama. Nema tu svinja na ledini, a ni pod umom, al' kad su uli u sala, uju oni svinje iz obora. Odma' tri kraljeva sina tamo, a tu obori dobri, sva vrata vrsto zatvorena i potpaena, pod 'ranjenicima ista slama, a po alovim se vidi, da su ba sad dobro svinje naranjene. - Pa kako svinje uva bialje, kad su u oborima?! - zapita na to najstariji kraljev sin. - Ba tako, - nasmije se starac Petar. - Uradi ti sve oko kue, svaku jamicu dobro zaepi, pa je ostavi i na trulom stupu. Sad kraljevski sinovi vide kako bialje u buzalici uva Petrove svinje, a Petar jo kae: - Ovo nadmudrivanje nek' vam je na zdravlje, a sad da vidimo u ega emo se kladiti. - U tvoj opor ovaca: ako te nadmudrimo, na je, ako nas nadmudri, dobit e od nas tri tolika opora. Samo da bi znao od svakog traiti po opor, mi emo ti kazati kako se zovemo, - kae najstariji. - Eto ja se zovem Krtina, ovaj sridnji je Trava, a najmla i Kukuruna. - Malo su vam, brao, nezgodna imena, - nasmije se starac Petar, - al' nisam ja kumovo, pa ne ete na mene ni aliti, ako kod mene nai e jedan pretelj, to se isto tako udno zove. Sve oni lipo svrili pa e sad tri dana ostati kod starca Petra. Ugosti on nji', pa kud oni, tamo i domain i eka sad u emu e ga nadmudriti. Idu oni tako po kui i okolo, i Petar jedared vidi, da

40

Usmene narodne prie

su se oni nasmijali, kad su bili me u kamarama slame. Najstariji jo i kvrcne Petra po stivoj luli i kae: - Dobar domain ne pui pod slamom! Smijuckaju se oni, al' Petar ve zna ta su mislili. Ne kae on nita, al' kae svojoj brai i sestricam. Prid vee, kad su mrvu pojili, diurlija se zaigrala, pa se poliva iz kablova. Malo pokrope po sebi, al' kablovima po kraljevskim sinovima, i dok se Krtina, Trava i Kukuruna nisu sitili, bili prokisli ko mievi. - Ne ete se maniti, diurlija nikaka, - ruit e tu bajage starac Petar. - Ta ne diraj dicu, - jo e njeg' miriti ona trojica, a Krtina se jo i nasmije, pa kae, - moda se oni spremaju za ega. - Dabogme, da se spremaju, - kae starac Petar, al' se ne smije na glas ve u sebi. Kraljevski sinovi misle u sebi: da zna Petre, ta ti spremamo! Bome bi ti dicu uio da polivaju. A Petar misli u sebi ovako; da vi znate, ta vam ova dica spremaju, bome se ne bi smijali. Odu oni sad u kuu, a Petar donese tri stara odila i kae kraljevskim sinovima: - Prisvucite se u ova odila, a vaa emo do ujutru posuiti. Posluaju njeg' kraljevski sinovi, pa svoje skupo ruvo daj Petrovoj, najstarijoj sestri i jo je uvrste, da i' na dobro misto metne, da se za sigurno do ujutro osue. - Da te ne vidim u kui, ako ve u zoru sve ne bude suvo. - zapriti joj jo i Petar. - Ne e mi valjda kuu osramotiti prid gostima. Veerali oni sad, pa legli. U zoru, kad je cila kua spavala, jedared kogod buba na Petrova vrata. - ta je, ko je?! - javi se starac Petar, al' je sav bunovan. - Kaki ta je, ko je - viu kraljevski sinovi, - ve skai u opanke, jer ti guvno gori! Zapalili oni Petrovo guvno, pa sad misle, da e onaj zajaukati. Al' se starac Petar privnio na drugu stranu, zivnio jedno veliko, pa onako natenane kae: - A ta ste vi mislili, da u ja ta skupa ruva kraljevski' sinova valjda na parasnikom banku suiti?! Kad su ona trojica ula ovaki razgovor, potrali oni odma' do kamara, koje su zapalili, al' su bome kasno stigli. U plamenu se samo zlatna puca vide, a njevim odilima ni ugarka nije ostalo. Snudili se oni, pa taj dan sve cunjaju i taru pamet, kako bi starca Petra nadmudrili. Nisu doli ni na veeru, ve se dogovaraju i jedared najstariji kae: - Znate ta, brao! Kad njemu bialje uva svinje, da mu u zoru sve svinje putimo u umu! Dosta je gladni' kurjaka, pa e mu sve svinje raskidati; a ako i' ne raskidaju, svinje e se razii, da i' nikad vie ne e nai. Onda emo ga zapitati, kako mu bialje uva svinje. Ona dva odma' pristanu. Kako i ne bi, kad e tako starca Petra nadmudriti. Al' starac Petar ne spava, ve visi iznad nji' u odaku ko slipi mi. Nije on oo spavati ni kad je to uo, ve odma' svoju diurliju digne i tovari togod s njima po mraku sve do ponoi. Legli oni onda svi, pa hru ko gajde, al' jedva je Petar prvi san uvatio, a na njegovim vratima ve bubaju. - Petre, kako si sino zatvorio obore, kad ti u njima nema ni jednog svinjeta!? Valjda si zaboravio na bravu metniti bialje?! - Kako bialje?! - ozove se sav bunovan Petar. - Ne pitaj kako, ve skai u opanke, pa tri za svinjama po umi, ako oe da ti kurjaci bar jedno ostave, - ne smiju se ona tri. - Bialje ti ne e svinje dotirati natrag! - Ne e, bome - kae starac, kad je niko na pragu. - Njemu je dosta da je svinje tamo otiralo, a natrag u ja i sam. Ja ne volim nikog pritovariti i primarati. - A kud je to bialje svinje otiralo?! - kese se ona trojica, a smiju se, ko da e njim zubi poispadati.

41

Usmene narodne prie

- Kud bi, ve da svinje narani, - na to e starac Petar - Ne vidite da ve svanjiva, valjda ne u 'ranjenike drati gladne. Ona trojica gledaju, pa se ude: je l' ovaj lud? Al starac Petar ni ne obazire na nji, ve vikne: - Ustajte dico, pometite obore, sad e tu bit' svinji. Potre on u umu iza kue, a ova trojica se pokunjili, pa za njim. Kad oni tamo, a svi svinji na velikoj 'rpi kukuruza, koju je Petar sa svojima tu prino do ponoi. Otira Petar svinje, al' do jednog u obore; a ona trojica obisili nosove, pa i u za njim. Zaostali oni malo, a Petar putio opor dobri' kerova, pa mu pomau oko svinja. Ba kad su kerovi svinje spratili, stignu i kraljevi sinovi iza obora, pa e najstariji: - A di su do vraga bili ti silni kurjaci?! Kako on to izusti, a s druge strane tri Petrov komija, pa jo izdaleka vie: - Komija, kurjaci mi sleptali ovce! U pomo! - Di su?! - Tamo otkud ba i ae, - pokae onaj na tu stranu, di su jo stojala kraljeva tri sina. - Ba tamo?! - upai sad i Petar na kraljevske sinove. - O, po njima, o, po njima! ta bar nisi maloprije doo? O, po njima! Kako on viknuo po njima, a svi kerovi skoe na kraljevske sinove, kad je Petar na nji upaivo. Petar bajage ne gleda, ve samo kara komiju, al' kad su kerovi poeli kidati one krpe sa kraljevski' sinova, a oni udarili u dreku, onda se Petar obazre i odma' na kerove: - Tamo dalje! - Jesi l' ti lud, da na nas pujka kerove?! - Ko, zar ja pujko kerove na vas?! - udi se bajage Petar. - Ma, ludi ove, kako da i' nisi pujko, kad si u nas upaio, a sve vie na nji' o, po njima. - Ljudi ljudski - umia se sad onaj komija - nit' znam ko ste ni ta ste, al' moram rei, da moj komija nije viko na kerove, ve na mene. - ta, jo i ti e se rugati?! - sunu oni na komiju. - Di bi se ja, ljudi, vama rugo. Ja vam kaem ljudski, da je moj komija Petar na mene viko, jer se ja zovem Ponjima. Kad je starac Petar tako otkresao, a kraljevski sinovi se pokunjili, ko da njim je oi samliio. Bili oni sad u zapeak, pa tamo i ruaju i gataju, u emu bi Petra nadmudrili. Al' i Petar sad ne e ekati, ve ko veli: drugi je dan, a to je u sridi najvie vridi. Smislio je i on, kako e goste jo proveseliti, pa kae brai i sestrama, da je ovo njihov dan. Odma' posli ruka, sva uzbunjena utre Petrova najstarija sestra, pa povie: - Stare, ta u tuna i alosna, krtina mi sav usiv u bai ispriturala?! - To je bar, lako! - izbekari se ko bajage na nju Petar. - Otkud lako, kad tetoina burla i rije! - Daj ti samo meni aov, a vi spremite kerove! Kako on to reko, a braa aov njemu u ruke, a sve kerove dre na lancima. Kraljevski sinovi se ni sitili nisu, a starac aovom zavati pod najstarijeg, pa e ga izbacivati. Onaj zinio od uda pa mu se i noge i ruke utapile. Ne moe se ni braniti, a ni ri izustiti, kad ga starac Petar tako iznebuha slepto s aovom. A kad se sitio, u emu je stvar, onda je ve bilo kasno. Petar ga izburdo do praga, pa poviko: - Tako, s krtinom napolje, a kerovi e je ve udesiti, da vie ne e tetiti na usiv u bai. - Nemoj, Petre, tako ti ive glave! - otela se sad ri onom.

42

Usmene narodne prie

- Pa jesi l' ti krtina? - pravi se Petar nevit. - Jesam, al' se ja zovem i Mate, - kae onaj. - Pa dobro, brate Mate, ti si nam onda tribo kazati da se prid ljudima zove Krtina, a prid kerovima Mato - pravi se Petar luckast i rastira kerove. Kraljevski sinovi bi sad ve svi kazali svoja prava imena, samo da i' nije sramota. Al' Petar ne poputa. Dolo taj dan i podne, a on ni ake kukuruza u alove. Svinje gurliu, da i' je muka sluati, al' starac Petar ne mie ni malim prstom. Utre jedared najstarija sestra, pa goropadno na njega: - Stare, ta ti misli?! Onu 'rpicu kuruza u umi, al' do poslidnjeg zrna, raznili vrane i vrapci, a svinje sve kidaju alov od gladi. Ti se ba nita ne stara?! ime u ja svinje raniti?! - enska glavo, pa ne e im valjda dati uke, da glabaju?! ime sirotinja rani svinje, ako drugo nema?! - Travom! - Dabome! Daj tu dicu, pa nek bace trave u obore! Kako on to kazo, a njegova braa nagrnu na vrata pa sridnjeg sina iz zapeka. Jedni vuku za noge, drugi za ruke, pa za as s njim dolo do obora. Ve ga zaukali, da ga bace prid svinje, kad se onom od uda i straha otela ri. - Ma ta 'oe ovi sa mnom, Petre pobratime, do groba da si mi pobratim?! - Pa zar ti nisi trava?! - pravi se starac Petar opet luckast. - Jesam, Petre pobratime, al' se ja zovem i Pajo. - Dobro je, brate Pajo, samo to i ti nisi kazo, da si samo prid ljudima trava, a prid svinjama Pajo, na to e Petar i mane brai, da pute kraljevskog sina. Uegurili se sad kraljevski sinovi. Vide oni, da starac Petar zna skuvati papulu, al' tako da svakom zagusti, pa bi se manili svega, samo da i' nije sramota. E, al' kad ne e da sramota iza e na vidilo, moraju trpiti. Sili oni sad na uinu pa se Petar i njegovo drutvo dobro napuskali, a onoj trojici sve zalogaj zapinje u grlu. Dici sve pucaju zaunice, tako dobro rubaju, i kad su se nasitili i okripili, ta e dica, ve u sigru. Digli graju oko salaa i jedared evo nji' na prag: - Stare, - kae jedan mali Bucko, - mi bi vaali vrebaca, al' nema ni jednog. Kud su se mogli zavui?! - A kud bi, ta mislite? Napunili torbe s one rpe kukuruza, pa se zavukli u badanj kukurune i drimaju. - Onda emo i' lako povaati - vikne Bucko. - Samo slono, upaj kukurunu sa svi' strana! Kako ovaj poviko, navale svi i ponu upti najmla eg kraljevog sina. Ne gledaju oni, je l' to uvo, nos prst, ve di ko stigne. Bome je onaj malo stisko zube, al' kad su se dica poela otimati oko vrebaca, on povie: - Pobratime Petre, do groba da si mi pobratim, kaka je ovo beda?! - Pa nisi ti kukuruna?! - Jesam, pobratime Petre, al' se ja zovem i Loa! - Pa to nisi kazo, brate Loa, da se ti samo prid ljudima zove Kukuruna, a me u vrepcima si Loa. Odma' on mane dici, pa i'poalje napolje. Putio goste, da se malo odmore, pa e pridvee s njima ii oko salaa. Kako i e, Petar njim pokaziva kojita, pa e kazati: - Vidi Krtino, i ti Travo, i Kukuruno...

43

Usmene narodne prie

Al' nije mogo ri zavrit, ona tri se obazrli, ko da su opareni, pa sve u jedan glas kau: - Samo ti nama kai, Mate, Pajo i Loa. - Kako je vaa kraljevska volja, - lipo e na to starac Petar. Provodo on nji', dao dobru veeru i onda lipo po e na odmor. Al' nije dolazio san na oi one trojice. ee l' sramota, al' jo vie bis. Dolazi ve i poslidnji dan, a dosad su uvik oni ostali doli. Lupali oni glave sve do ponoi. al' nita da smisle. Petar onda usto i ba obao svoju ilau u koari. Kad se Petar vratio, a ilaa zarzala za njim. - E, znam ta emo uraditi! - vikne Krtina, kad je uo rzanje. Kae on ta je naumio, a starac Petar ve u odaku. Ona trojica odma' u koaru i svre ta su naumili, pa odu na poinak, al' se malo posli i Petar vratio iz koare, pa onda i on ode mirno na poinak. Osvanio trei dan, a kraljevski sinovi se linare. Ne ustaju oni, al' uju, di se i Petar protee u krevetu. - Stare Petre, jesi l' ve zobio tvoju ilau?! - viknu oni. - Sad u, - zivne onaj iz druge sobe. - Hajde, i mi emo nae konje, - odgovore kraljevski sinovi, al' se smiju, ko da e njim se usta raskiniti. Jo oni Petra i zagrle, pa tako odu u koaru. Odma' oni do Petrove ilae, pa ko vele, kad e Petar ziniti. A kako i ne bi zinio, kad su oni na sve etiri ilaine noge oderali kou i zavrnili je. Al, ne znaju, da je Petar njihovim konjima sasiko usne. - Vidi, vidi, stare Petre, ta je ova tvoja ilaa naradila od sebe?! Valjda joj nisi esto prao arape, pa i' od sramote tila skiniti?! Tako oni vele, pa misle da e Petar u zemlju propasti, al' starcu Petru se ni trepavica ne mie, ve on kae: - To e i biti na stvari. Eto, zato se vai konji i smiju mojoj ilai! Sad oni samo pogledaju svoje dobre konje, pa kad su vidili, kako su iskesili zube, bome brai nije bilo vie mista u koari. Dosta njim je bilo starca Petra, i makar je trei dan jedva zapoo, oni bi, da je ve svren. Ili bi kui, al' kako e u tim krpama i dronjcima, ve saekaju mrak. Otac njim naredio, da dovedu s njima i starca Petra, pa oni tako i urade. Do u oni uvee kui, a kad je otac vidio, kako mu sinovi i njihovi konji izgledaju, odma' je znao kako su proli al' opet zapita. Oni ute ko da je svakom jezik u olovo zaliven al' starac Petar veli: - Ta kako su proli, svitla kruno, kralju?! Tako, da se Krtina moe sakrit pod zemlju. - Samo da nema aova i kerova, - alosno e najstariji sin. - Pa i tako su proli, - dalje e Petar, - da znaju, di starac Petar stane, da tamo trava ne raste. - Bolje je, da i ne raste tamo di ima svinja, - na to e sridnji. - Pa i tako su proli, - na kraju e Petar, - da su nauili: kukurunom ne moe ni kera estito udariti, jer se ona i od vitra slomije. - Jo kad je vrepci salete! - alosno e najmla i kraljev sin. Stari kralj je onda poastio starca Petra i zapovidio mu, da ispripovida sve po istini, kako je bilo. Kad je kralj sve to uo, zapito je Petra: - A di si, sinko, sve to nauio?! - Trbuvom za kruvom po svitu, pa sam od svita i nauio, - kae Petar. Stari se kralj zamislio, kad je to uo i na poslitku kae:

44

Usmene narodne prie

- Sluaj, sinko Petre, ja u dati tvojoj brai i sestrama krilo i staranje. Ne e bit' ni gladni ni edni, a ti zna ta e raditi?! - Vi, kaite, pa ako bude pametno, ja u i posluati. Vidi kralj, da svaka ri starca Petra vridi pa ga zagrli i kae: - Ii e po svitu s ova moja tri, pa kad i oni od svita naue sve, to triba i kako triba, onda u njim pridati moju kraljevinu, a ti e njim biti desna ruka. - Ako ja dotle ne zapatim sebi kraljevinu, - na to e starac Petar. - A ti njim onda budi dobar prijatelj i komija. - Kako to ne bi bio, kad su mi gosti bili. Tako stari kralj i starac Petar razgovaraju, al' se u to umijeaju i ona trojica, pa kau: - Babo, a zato Petar ne bi nama bio, al' odma ogor, a vama zet?! Kralj se na to nasmije, pa kae: - To sam ja 'tio re' ve isprva, samo sam 'tio viditi, jeste l' se vi ve emu nauili od Petra. Sad vidim da jeste. Al' triba pitat i Petra, a i divojku. Kako on to kazo, braa potre kod sestre. Jedinica je, al' je lipa ko rua, a bome i Petar nije bio momak na odmet, pa se jedno drugom odma' dopali, i sad je bila ast, mast, astal do vrata, a na astalu svata-nita, i kad su se svati razili, nije ostalo nita osim ove pripovitke.

Od linosti nema gore alosti

ivio u davna vrimena siromah ovik. Imo je on malo siromatva, al' sve to njemu nije vridilo toliko, koliko dobra ena. Kad urane, on i ena zajedno. Kad ukasne u brazdi il' nad motikom, on i ena zajedno. Tako su na to malo siromatva i imali ivota. Al' kud e kia, ve na vaar - kud e nevolja ve u sirotinju. Nisu oni proivili koju godinicu, pa siromaku umre najvee blago - dobra ena. Svakom oviku je dobra ena blago i dika kue, a koji je taku ve imo, tom r u nemoj ni ponuditi. Pusta sad u siromaka kua, oladilo se ognjite, a koulja crna na njemu i petkom i svetkom. ta e ovik, ve potrai drugu enu. Ima udavaa na svakoj ei, al' ni jedna ne bi nauljila rebra ni metlom ni motikom. Dotuilo to oviku, pa jedared smisli: oenit e se iz komijskog sela, al' sa prvom udavaom na koju nai e. Kadgod su bile suvaje, to su konji vukli, pa se tako mlilo. Na kraj sela suvaja i prid njom udovac na e djevojku, koja eka na mlivo. - Oe se udati za mene, djevojko, - pita on nju na priac. - Ja ne znam, pitaj nane, - zaprljeka divojka, al' mazno ko da se priila medeni' kolaa. Mladoenji je bilo dosta udavae, al' je bio od rii, pa kad je utuvio, da e se prvom na koju nai e oeniti, ne poputa ni sebi. Zapita on matere, a ova veli: - Divoka je za udaju, al' u ti odma' kazati, da moja cura jedva zna i ovce uvati, a prati ni kuvati nikako. Nemoj posli kazati, da smo ti prodali maku u daku. - Pazi, sinko, - na to e otac, - to je materina maza. Ova matora je jo samo u med nije zamakala i u mliku kupala. Uzmi je samo, ako si vridan od nje enu nainiti. Sve je to mladoenja vidio, im je divojka usta otvorila, pa ovako veli didi: - Ne e tu biti nevolja. Imam ja jednu veliku torbu; dok je ta puna, mlada ne e morati nita raditi.

45

Usmene narodne prie

Odma' on iz zakoa izvadi veliku arenu torbu, al' punu bilog kruva, mrsa i smoka, a ne kae njima, ta je u njoj. - Ti samo pazi, da je ova torba uvik puna, pa ne e imati brige, - kae on i udavai. Radost je tu sad velika: mladin otac se raduje, to e mu maza oti' s vrata, mater se raduje, te e er tako dobro udomiti, a mladoenja, to je mlada pristala, da se uda pod tom pogodbom, da ne radi, dok je torba puna. Drugi dan mladoenja krene na oranje, a mlada e uvati kuno slime. Prije neg e poi, ovik obisi torbu na klin i zapriti joj jo: - Ti, torbo, dok si puna, da svri sav kuni poso. I krene on, al' e ena: - Ti ove ode, al' ne kae meni ta u ja ruati, pa uinati. - Ima u torbi svega, samo ti uzmi, rankue moj, kad ti triba. Uvee ovik doo s oranja, a ena sidi u zapeku, maak joj u krilu, pa ne zna, ko kome prede: maak njoj il' ona maku; a po kui drlo i vaar. Da padne priko metle, ta ne bi je se mlada ni ignila, kad torba treba a svri sav poso. ovik jo nije ni zakoracio priko praga, a ena, na, puna tube. - Vidi ove, ova torba ni slamku nije pomela! ovik se bajage iznenadio, pa se rasrdio i razgoropadio: - Gle ti linine, samo na klinu visi, - pa udri po njoj. Dobro je naplesko torbu, al' kad e se maniti, on ko da se siti, pa najedared kae: - E, eno, al ova torba ko da nije sasvim puna! - Pa odvaja se, kad sam ja i ruala i uinala iz nje, - na to e ena. - Zato se valjda ni nije latila tako svesrdno posla, - kae ovik i odma' iz nje izvadi i veeru. Tako to bilo i drugi dan, pa trei i sve redom. ovik rui i tue svaki da torbu, dok se jedared nije ispaznila. - ta emo sad? - uzbunila se ena, kad je dolo vrime ruku. ovik se bajage dao u brigu, pa mu se sve pui glava, i kad je ena dobro ogladnila, kae: - E, pa tu nema drugo, ve da je torba vazda puna, pa onda ne emo morati raditi. - Pa ta emo, ove!? - Moramo je uvik puniti. Ja sam ti kazao i kad sam te prosio, da na e imati brige, dogod je torba puna. im smo prvi dan ruali, vidila si i sama, da torba odma' nije bila ba sasvim puna. Pita ona i kako e je napuniti, a on joj pokae. Kako on pokaziva, tako ena kuu pospremila, pa ivinu naranila, a ovik velikog pivca za vrat, pa ga ena ispee. Da on njoj i brana, pokae, kako se zakuhava, pa pe ari, i lipo se i kruv ispee. Onda on i pivca i kruv u torbu, pa kae: - E, sad eno moe skrstiti ruke. Dolo vrime da se ito kosi, a on eni kuku u ruke, pa nek rukoveta. - Ja to ne znama, - tui se ena. - Nauit e. ta e se tuiti, eno, kad zna, da moramo torbu napuniti, ako eli siditi u zapeku. Od ita je brano, od brana pogaa, a s njom se torba najvie puni. Tako se ena utrla u rad, al' joj nije pravo, kad se torba uvik prazni, pa je uvik triba i puniti. Porui mlada jedared materi, da je njoj tu jako dotualo, pa il' nek je vodi, il' nek do e, da ovog ovika pripitomi. Digla se baba odma', al' se naotrila ko adaja. Zet joj se ve odavna nado, pa im je babu ugledao, on odma' ciplju na korae. Stigla baba, zet pila drva i baca i' sebi.

46

Usmene narodne prie

- O ludi ove, ko je to jo vidio bacati sebi! - vikne ona, al' jo s kapije. - Je l', mamo, da je lud onaj, ko samo sebi baca - lipo on nju doeka, ko da ne zna, kaki je vijar ovamo dono. Baba sad jo vie misli, da joj zet nije douvan, pa ona do eri. I kad je ula njezine tube, bilo je tu svakakih imena za zeta. Rui njeg' baba, pa ga zove unutra, al' zeta nigdi. Sad e ona traiti, pa jedared zeta na e, di se sakrio na tavanu. - ta si ti slipi mi ili sovuljaga, kad se tu zavuko za odak?! - razgoropadi se baba jo vie. - Juj, mamo nemojte me karati! - prinemae se ovaj. - Sakrio sam se od briga. Ve ni sam ne znam, kud bi se zavuko, kad me brige gone u stopu. - Kako te brige gone, bole te ne morile! - Ta tribalo bi orati pod ito, a uginio mi jedan vo. ta u tuen i alostan, kad s jednim ni brazditi ne moem, jaram se uvik nakrivi. - A kako e kruvom enu priraniti, ako ni ne zasije, nesrio jedna, - rui ga baba. On samo uvuko ui me u ramena, pa uti. - Daj ovamo tog jednog vola, pa u ti ja pokazati ta triba raditi, - vikne na njega baba. Odma' on vola na njivu, pa plug i jaram spremi. Ni baba nije ekala, ve jednu stranu jarma volu za vrat, a drugu sebi, pa onda kae zetu: - Ti samo dri ruice, da brazda i e kako triba. Slua zet, a baba izdurala brazdu skoro do po njive, pa onda kae: - ta si se stisko ko sinoni kiseli kupus?! Ako drugije ne, a ti evo ovako u jaram, a ena nek dri ruice pluga, al' godinji kruv mora biti zasijan. - Tako je, mamo, kae ovik, - al' recite tako, da to i moja ena uje. - Ni ne u samo tebi, tako nedouvanom, - goropadi se baba i ode eri a otud kui, al' tako, a zeta vie nije ni pogledala. Ode baba kui, pa rondza po svom komiluku kakog molju ima za zeta, koji ni eni nije vridan kruva nastaiti, ve se samo uzda u niku punu torbu. Dodijala ve svem komiluku, a najvie didi, pa se jedared spremi i starac, da vidi zeta. - No sad e se sastati dva zgavljena i razgaljena, - ruga se baba didi. Didi ni brige za to. Njemu se zet uinio ovik vridan i uvaran, a svoju babu i er poznaje dobro, pa dida krene da poviruje ono, to svojim uima uje i oima vidi. Kad on doo pod sala, a njegov zet pluio brazdu, a mlada vodi volove. - Tako, tako dico, samo slono raditi, onda e biti u kui ivota, - kae njima dida. Pametno strac govori, pa mu zet sve trai mista, al' e se er i ocu tuiti. - Bobo, - kae, - meni je ovik kazo, da ne u morat' nita raditi, a malo po malo, pa ja sad sve moram raditi ko i on. - Ja sam kazo, da ne e morati nita raditi, dok je torba puna, je l' tako, dida moj dragi?! - Tako je, - potvrdi dida - A ta je s te torbe, nije puna?! - Puna je ona, dok ne ruamo i na uinamo iz nje, - kae er. - Pa ti onda nemoj ni ruati ni uinati, ako ne e da radi, pa e torba uvik bit puna, - na to e otac. - Nisam ja nauila na glad. - A ti onda napuni ono, to isprazni. Vidi dida, da je zet jo i mudriji neg' to je mislio, a bome i zet vidi, da je dida ovik razgaljen, pa ga gosti i asti ko nikoga dosada. Tri dana su se dida i zet astili, a redua samo dvori. Kad se dida nagostio, zet ga lipo ispratio, pa mu jo i za put obisio uturu vina o vrat.

47

Usmene narodne prie

Doo dida pod svoje selo, a baba ve izviriva. Kad ga je iz daleka ugledla s velikom uturom na vratu, ona odma' nadigla graju. Zgrnile se komije, a baba povie: - Jesam vam kazala, kakom nedouvanom sam dala u ruke moju er?! Ko nije virovo, nek gleda?! Ta nesria je sa mnom polak njive obrazdila, al' ja sam prvog dana pobigla! Sirotog didu mi je zadro tri dana i to sam ja obrazdila, to je na didi sve pooro i posijo, pa mu ni to nije bilo dosta, jo sirotom starcu i komad jarma obisio o vrat! U to stigo blie i dida, a kad su komije vidile, ta mu je na vratu, oni udarili u smijanje; pa kad je dida na nji' jo i nazdravio, bome nije bilo ni jednog, koji nije kazo: - Ej, babo, da nam je malo poee ovakvog jarma!

Nao dak zakrpu

U staro vrime ivila jedna udovica. Iza ovika ostala kua puna svega, pa udovica zaboravila, ta je to briga. Kad nema svoji' briga, latila se ona svaiji'. Tako drugo i ne radi, ve po cili dan zaviriva u tu e poslove i razgaljiva i di triba, a najvie di ne triba. Ako se momak eni, udovica je prva, da kae, kako je u mladoenje teka ruka. Udaje se divojka, a udovica ve tamo, da kae kako se udavai plianj vaa pod pregaom od linosti. Ne miruje ni dan, al' ni no, ve samo gleda u tu e prste i usta, pa je valjda od toga udovici i vid otupio. U nje je bila jedinica er, pa udovica i svoju jedinicu-mezimicu tako odranjivala. Dok nije dolo vrime za udaju, udoviina er je toliko oi troila, da je jedva vidila do praga. Dorasla jedinica za udaju, ali je sad dola nevolja na udoviinu kuu. Na e se dodue po koji prosioc, al' kad vidi, da i udavaa i mater stoje s oima ko sovuljaga za dana, a on se poasti i vie se za bravu ne uvati. Dola sad nevolja u udoviinu kuu, pa tu i zasila. Prolazi vrime, pa to vie ekaju prosioca, a za njega sve manje uje. Pristala bi udovica i na prosjaka, samo nek' je momak. U ataru tog sela bio jedan siroma' stari oban. Do u njemu jedared u goste dva sina njegovog brata. To bila siroad, pa se potucali po svitu. Jedan dorasto za enidbu, pa mu oban ispripovida, kaka divojka ima u selu na udaju. - Ne marim ja, - na to e momak, - ako je kua puna sveg, a samo pameti nema, onda je to dak za koji sam ja zakrpa! Odma' oban porui udovici, a ona od dragosti povrati punu tikvu rakije, da se prosci i okripe za put. Odma' se oni latili, pa krpe malo pritegli, otresli blato s opanaka, a mladoenja jo tu no saio sebi i novu epicu. oban e dati magarca, da ba ne bi ili kroz selo ko da nemaju ni kue ni kuita. - Al' kako emo svi trojica na jednom magarcu? - zabrine se mladoenja. - Lako, na to e stric oban. - Ti i diver ete uzjaiti, a ja u za vama s tikvom rakije. - Al' kad nas vidi divojka na jednom magarcu?! - Ne e, - umiri njega oban. - Ni divojka ni njezina mater ne e nas ekati prid kuom, ve u kui, jer kau, da se onaj koga na sokaku doekaju, ne zadri u kui. Kad je tako, onda se uvegija krene mirne due. Sidi on na magarcu, a diver za njegovim le ima. oban stego tikvu pod pazuvo i kasa za njima. Daleko je do sela, pa se oban as-as zadue. - Ja sam edan, kad kasam za vama! - kae on. - Vi dunite u tikvu! - ona dvojica e.

48

Usmene narodne prie

obana ba nije triblo 'rabriti, patri se on oko tikve, i kad su momci stigli pod selo, a oban se jedva vidi u daljini. - Doi e on za nama, a ti potiraj magarca, da nas divojka ne bi dugo iekivala, - kae diver. Tako oni i urade. Kad su doli kod divojake kue, sjae braa i magarca veu u avliji za kruku. Kako oban reko, tako i bilo. Oko kue nikog ivog, pa prosci zadovoljni, to od ukuana niko ne zna, da su dojaili na magarcu, a ne na konju; i jo obadvojica na jednom. U u oni u kuu, a tu ve spremno za goste. Udovica i' posila u proelje, pa jednog dvori ona, a drugog divojka. Spremila je udovica za prosioce i ime e se zastititi, ime e zalogaje zalivati, al' i to, da njim se divojka dopadne. Kad je dobila poruku, itavu no oka nije sklopila, da izmisli, kako e uvegiji pokazati, da divojka dobro vidi. I smislila u zoru. Zadila iglu u dovratak, pa je er morala cilo jutro pipati, di je igla, dok je nije znala napipati i stisnuti' oiju. Ima ona svoje raune, al' i uvegija ima svoje. Malo se vrtio u proelju, pa se onda primistio le ima do vrata, a i divera tako posio. - Znate, nane, - opravdat e se on, - ne trpe mi oi, kad u nji' udara svitlost kroz vrata. Pravdo bi se on jo, a udovici kamen pao sa srca, kad je to ula. Misli ona, da je i uvegija pod manom na oima, pa se obradovala: barem ne e mladi zanovetati zbog njezine mane. A prosci se namistili do brata, da udovica i er ne vide magarca pod krukom. Ne znaju momci, da divojka do kruke vidi ko u magli. Raspoloili se oni sad, pa ne zna, je l' ri je l' vino bolje tee, kad udovica najedared stisne palac na livoj ruki. Divojka ve zna, ta e na to, pa bajage zapita: - ta ste naradili, nane? - Ta, u velikom veselju, mora biti nezgode, makar male: uo mi trn u prst. - Lako je s tim: sad u ja potraiti digod iglu, pa u trn izvui. - Dobro i kae, rano moja, - na to e mater. - Sino sam digod u dovratak zadila jednu iglu. Mater i er govore, ko da tiju iz knjige. Skoi divojka do vrata i dovati iglu, ko da joj je na dlanu, pa odma' zaeprka po materinom palcu. - Ne daj njim' vie vratima, - apne uvegija diveru, - ta ove vode bolje nego kobo. Ko je to nalago, da ova ne vidi dobro. Odma' oni povuku stoce jo blie vratima, pa sve ire ramena, da udovica i divojka kako ne bi ugledale magarca pod krukom. Al' jedva se oni poeli te nevolje spaavati, a divojka baci oko kroz vrata i ko kroz moglu ugleda magarca kako strie uima. Odriio se, pa stoji prid vratima. - Izgleda, da vam je doo ro ak. Samo to ne ulazi, ve mae togod, - divojka e na prosce. Momci se uplaili, da je kakva nevolja, kad onaj mae na nji', pa se ne bi okrenili ni za ivu glavu, a jo vie se boje, da divojka ugleda magarca. - Putite vi naeg ro aka, - kae uvegija divojki, al' priko ramena, - doe on, ako mu ta triba. A, pravo da kaem, on je malo i posusto od tikve, to ste vi, nane poslali. - Zato se valjda i dri etveronoki, - na to e divojka. Kad su prosci jo i to uli, od sramote njim' poo obraz goriti, pa ne znaju, kud bi pogledali. Udovica vidi, da su se momci zbunili, pa da bi se opet odobrovoljili ona okrene na alu: - Nita to nije. Va ro ak se samo osiguro, da ne padne. Neg' ti, eri moja, - na divojku e, - uvedi ga lipo u malu kuu, pa e se tamo na krevetu odmoriti. Prosci nisu imali vrimena ni da zinu, a divojka ve potrala. Ta, kako ona ne bi podvorila ro aka njezinog uvegije! Izletila ko strila, al' se uskoro i vratila. - Taj va ro ak, siroma, mora da je slab na piu, - odma' ona na prosce. - Ja ga povela u sobu, a on nagnio pod naslam, pa sunio na sino i, valjda od muke, grize sino ko da je pogaa.

49

Usmene narodne prie

- Kurtala i naeg strica, - apne uvegija diveru. A divojki kae: - Ne spominjite ga vie. Tako mu i triba, kad se ne zna vladati u estitoj kui. Udovica je odma vidila, da se momci pomalo stide zbog ro aka, pa se latila drugog razgovora, da bre-bolje zabauri stvar. Jedva je njoj to polo za rukom, kad se njedared otvore vrata i u sobu bane uvegijin stric. Crven je ko da ga mraz itipo, al' je rakija ve izvitrila iz njega. - Eto, jedva jedvice stigo' i ja! - veselo e na udovicu. - Glavno je, da niste zakasnili, - jo veselije odgovori ona. udi se dodue i udovica, al' jo vie divojka, kako je ro ak sad ve siguran na nogama, a jo malopre je batrgo etveronoki; al' ne kau nita, kad je to ro ak prosioca. A stric ne zna nita, ve misli na ono, to se zadre u avliji. Kad u avliji nije vidio magarca, on je malo zavirio po aama, i sad apne uvegiji: - ta ste tako slabo vezali ular? Da nisam malo privirio pod naslam, moglo bi biti nevolje, al' je sad sve u redu. - Da, vama je u redu, kad dolazite tu na prag etveronoki ko magarac, - srdio se na njega uvegija. Stric zinio u uvegiju, pa se zaboravi i na glas kae: - Otkud mene na pragu, kad sam ja bio pod naslamom?! - Ta znamo mi, prijatelju, da ste bili pod naslamom, - umia se i udovica. - Kako ne bi znali, kad vam je moja er jo pomogla. Stric sad samo zinio od uda, pa mu se ri zamrzla na grlu. A kad je jo i divojka poela: - A pravo je udo, kako vas je to nae sino diglo na noge! Sad vidim, da ker i maka ne grickaju zalud travu, kad su bolesni. Eto, - materi e, - pretelj je jedva mogo poisti pregrt sina, pa se ve ni ne vidi, da je rakije ruo. - ta sam ja radio sa sinom? - jedva do e do rii stric. - Sigrali se magarca, - srdito mu apne uvegija, - al' sad je ve dosta od vas. utite i ne sramotite nas vie. - ta ste da ste radili, ivom oviku se svata dogodi, - umia se udovica, neg' vi, pretelju, sad udrite po ovom sinu, to je na astalu. Sirotom stricu se sve smutilo u glavi, pa ko veli, da e i najbolje biti, ako se privati onog svega dobrog, to je naspremano. Okripit e se ro ak, a divojka e ga podvoriti, kad je stric misto svekra. Odma' e ona prid njeg i zdilu i au, al' na nesriu uvegija ba prid strica metnio svoju novu epicu. - Vidi ti dosadnog stvora! ic, sa stola, - vikne divojka. Kad se epica taj as nije pomakla, a divojka je udari, da je odletila ak u ou. - E, ova maka ba ne zna za stid i sram! Siroma' stric se ba 'tio latiti, al' mu je stala kaika. Okrene se on, pa u potaji kae uvegiji: - Ruio ti mene, a ne ruio, al' ova nije samo orava, ve i luckasta, kad mi tu divani kojeta o sinu, a evo epicu dri za maku! - Jesam vam reko, da ve jedared zanimite, - uvegija na njega zlim. - Luckasti ste vi, striko, al' ko luckasti magarac. Divojka ne samo da dobro vidi, ta je prid njom, neg' vidi i zna, ta se ranije doga alo. Zato je bolje jezik za zube, kad nas ovako lipo primaju, a znaju ko smo. - Ta ta znaju?! - ne moe se stric umiriti. - Znaju eto to, da je meni bilo sramota doi u onom poderanom eiru, a kad nisam imo ovcu, ja noas odero maku, pa sam od njezine koe saio novu epicu. A divojka je dobra domaicaa, pa ni mrtvu maku ne trpi na astalu.

50

Usmene narodne prie

Kad je stric to uo, moro je i sam viditi, da ta divojka ima u pameti i vie, nego to triba, pa kae: - Sinko, ba si dobro uradio, to si odero tog maka i tako mi je ve bila muka gledati ga, kako kod mene gladuje. Diver je sve dosad utio, ko da mudrost, to mu se skupila pod kosom, uva za sebe. Sad je obilio zube i on. - Tu nema ta tajiti, ta ovi i tako vide ko smo, - apne bratu. - Lipo ti njima kai, kako mi kabanicu jednu jo i imamo, al' koulju ne ba uvik. uvegija se na to odma' krene udovici i kae: - Nane, da ne prodajemo maku u daku: ja ne samo da nisam dojaio na konju ko dobar prosac, ve osim deset nokata drugo i nemam. Ja sam pusti siromak. - A di bi bio siroma', kad e ovaku divojku dobiti za enu, - prisie mu ri udovica. Bome se ona pourila, kad je ula, da je u kuu doo ve i taki prosac, koji bi se praga lipio, a ne ostavio ga iza sebe ko zaborav. Al' kad je ovake rii uo stric, oivio i on ko riba, kad je bace u vodu, pa sve sipa rii: - Dabome: taku lipu, dobru i pametnu divojku! Zar ti siroma' nuz toliko blago?! Poskoilo srce u udovice, pa ne bi marila, da je momak i go i bos. - To je razgovor, - pofali ona sad strica. - S pametnom enom kako mo', neg' samo pametno. Udovica se skoro rastopila od dragosti, pa veli dalje: - Da je divojka lipa, to ona vidi najbolje, kad se ogleda makar i u bunaru; da je dobrog srca, to ste, preteju, vi vidili najbolje, kad vas je vodila na sino; a da je pametna, to ti vidi sinko, najbolje, okrene se uvegiji, - kad pristaje, da se uda za tako krasnog momka. - Vidimo, vidimo mi sve to, - u jedan glas kau sva tri brkonje. - To je meni dosta, - kae onda udovica. - Glavno je, da mi er dobije ovika, koji e je znati ciniti, koliko ona vridi, a u naoj kui je berieta i tako dosta. I odma' su svrili, da se uvegija iz kue vie ni ne mie. - Kazo sam ja: ako za ovaki dak triba samo zakrpa, onda je od mene bolju nigdi ne ete nai, pokae sad svoju mudrost i novi zet. - Al' sam i ja kazo, - na to e bre-bolje stric, - ako je divojka lipa, dobra i pametna, al' ni mater ne zaostaje za njom. Kaka jabuka, taka je i grana od koje otpala. - Da vi pretelju, niste udovac? - obanu e udovica, kad je ula tako pametan razgovor. - Al' stari, i sam bez diteta i grdeta. - ta tu treba jo rii troiti, - pokae sad i diver svoju mudrost, - ve da pravimo dvostruke svatove, a u ovako lipoj, dobroj i pametnoj robini nai e se ve mista i za mene. Kako je on reko, tako je i bilo; i u svatovima on je dobio magarca, da sam jai na njemu, a da bi se mogo i podiiti, uvegija mu je poklonio i onu novu epicu, koju je sebi napravio od makove sirove koe. I posli su svi srino i zadovoljno ivili, dok i diver nije nao dak, na koji je on pristajo ba za zakrpu.

51

Usmene narodne prie

to doeka lininu
U stara vrimena ivili dida i baba. Imali su sedam sinova, a malo siromatva. Radio je dida od ponika, pa je i dicu uio, da svaki dan zarade koricu kruva. est sinova ko jedan, pa se sve otimaju za poso, a jedan se izmetnio pa liti vrebe debeli 'lad, a zimi zavitrinu. Otac ga kara i konabi, al' u sina debo obraz, pa ni da porumeni. Svituje on i druge sinove, da na poslu ne poputaju linini, al' oni vele: - Babo, manite ga male, pa e mu valjda jedared time zaresti! Otac vidi, da je svoj dici ve dosadilo, ta lininu mora uvik koriti i svitovati, pa je jedno vrime i odnosio ruke. Al' kad je linina vidio, da ga niko ne gleda, on se sasvim zapustario, pa jo poe i od kue vui. Dozlogrdilo je ocu i dok su ga morali na svojim krstima vui; al' je sad od linine posto i raspikua, pa se mira privrila. U to staro vrime se vrlo na konjima. Tako su i oni vrli, pa est sinova nagre ito drvenim lopatama. Sunce pri, pa linina digo lopatu i samo se sklanja iza nje u 'lad. Braa nagru ovreno ito na hrpu, sve znoj liju, a otac stao usrid hrpe pa razgre. ude se momci ta je ocu, al' ute i sve bre nagru. to oni bre nagru, a otac sve vie razgre i nikad ito na hrpi. Dosadilo to jedared sinovima i kau: - Babo, ta je vama?! - Zato pitate, dico moja slatka?! - Pa kako ne bi pitali: ta mi jedva nagrnemo, a vi ve razgrnete, pa jo i konj navri i nikad da nagrnemo hrpu. Otac onda stao i kae: - Sad bar vidite: to vas est nagrete, jo bre moe jedan rasuti. Da nas osam ima po dva para ruku, uzalud bi svi kui vukli kad jedan raspikua vue sve od kue. Zanimili oni i svi pogledali u linog brata, al' on primistio lopatu iznad jednog uva na drugi. Govorio drvetu il' njemu. Jo i uzdanio ko da se prikida od posla, pa kae: - Kad bi samo malo kiica zalila! Ovako oviku jezik da ispadne od silne vruine. - Ma kaka te je kiica napopala?! Otac e zlim na njega. - Ta, babo, kako se ne bi brinuo za kiu! - na to e on ko pravi domain. - Koliko eto patite od vruine! Sad da je samo ono nae bure za kiseli kupus, puno 'ladne vode, pa da je malo skoiti u njega! Al' koliko bi kablova tribalo izvui iz bunara, dok se bure ne bi napunilo! A ta bi to bilo kiici, da malo polije! Raspripovida se on, a ocu u uzavre. Da nije bilo druge dice, on bi lininu lopatom. Al' se ni onda lini brat nije izvuko ispod lopatinog lada, ve sve do veere se okree od sunca. Kad su krenuli zdili, a lini brat uzdane: - Da padne kiica samo na selo, koliko bi to buradi vode bilo! - Da je bure vee neg' selo, ne bi ga kia jo ni napunila, al' se ti te kie i bureta mani, - drekne otac, - jer e kiu bubataka, da e otei ko bure! - Vidi sad, babo, - onaj e ko u udu, - ja se staram za vas, a vi na mene zlim! ta e otac sad? Odma'ne rukom, pa ga vie ni ne pogleda. Jedva je doeko, da ga oeni. Dao mu malo i prije, samo da jedva jedared ode iz kue. Nije to linini bilo nepravo, al' ni mladi. Nao dak zakrpu, pa se ne zna ko vie voli ladovinu: mladoenja il' mlada. Nije njima bilo nepravo, to su izali iz oeve kue sve dotle, dok je trajalo to malo prije. Kad su pojili i striju iznad glave, poeli dosa ivati ocu i brai, al' i' ovi ne pute ni priko praga.

52

Usmene narodne prie

- Nemamo kad s vama se baviti, - vikne otac, - raunamo koliko kablova vode ne e morati izvui iz bunara, kad padne kia na selo! Tako je to trajalo, dok je otac bio iv, a poslije njegove smrti svi sinovi se poenili i otselili, pa linina sad nje imo nikog svog, kojem bi na vrata zakvrco. Al' ta dalje, tim tee mu je bilo i suzu iz oka otrti. ena mu nije bila ni bolja ni gora. Sva sria je bila u tom, to je bila jalova, pa od dva prosjaka nije postalo vie. Iz godine u godinu idu po njivama i pabire. Drugi ljudi kose, da se sve u znoju kupaju, a oni uvee ladom, pa kupe klasje po strnjici. Drugi bere i vozi kukuruzu, a oni sidnu na put i s mukom pokupe pokoji klip to spadne s kola. Tako su oni i ostarili, a linost u nji' ika, ko da je svakim danom mla a. I jedne godine kad su ve bili dida i baba, nije njim ni pridvee bilo dosta lada, pa nisu izali ni vlae kupiti na strnjiku. Al' je posli lita dola i zima, pa glad pritisla ko da se zamrzla za prag. ta e dida i baba, ve izali u njive i poeli snig razgrati, pa kupe ispod njeg' vlae. Tako se oni pod nevoljom provridnili, kad na seniku nai e jedan domain. - Alaj, dida, - zasutari on konje - ta vi to radite?! - Nemam ni zalogaja u kui pa kupimo vlae ispod sniga. - ta moete nakupiti, kad je sve smrznuto, a litos su ve svinje i ivina pokupili zrnje? - Sinko moj, ni za tri dana ne moemo skupiti, koliko potroimo za jedan dan, - potui se baba. Ovaj domain je znao s kim ima posla, al' poali dvoje staraca, makar to nisu zasluili, pa kae: - Manite se oravog posla, ve do ite na moj sala, pa u vam dati dvi vike ita, da moete privui zimu. Oine on konje, i sonik po e, da se dida i baba nisu mogli ni zafaliti. Al' se onaj nije ni zauko, baba veli: - Dida, ovaj nama nije reko s kakom e vikom miriti: s varokom il' seoskom! - Pa? - Da mi njeg' pitamo za vrimena, jer nas moe privariti, kad odemo rad ita. - Ima ti pravo, - na to e dida, i ona povie za domainom. Zaustavi onaj konje i zapita, ta 'oe jo. - Nisi nam reko, s kakom a vikom miriti; varokom il' seoskom, pa moe biti razgovor oko obrauna. Kad je onaj razumio o em dida i baba taru pamet, on oine konje i vikne: - Da ne bi bilo razgovora oko obrauna, kupite vi i dalje vlae! Tako su lini i lakomi dida suili zube na vlau ispod sniga.

Ko zlo misli - sebi misli

Bio tako jedan siroma' obanin. Imo on tuce ovaca, magaraca, kolibicu od trske, kabanicu, tap i obanju, pa gotova prija. U njega ni diteta ni grdeta, ve sam ko pustinjak, al' ivi ovik bez brige. Stara se oko ovaca i magarca, a u njeg' od dana do dana i kruga i bilog smoka. obanin je, a poten. Nebo visoko, po umi i atovima iroko, pa ovianski ivi. Teko njemu ivot ko voda u ravnici, al' jednog dana nai e udan svat. Niko iz ume ko peurka posli kie, pa se skondrljo prik jendeka i zaheguco do obana ko da je herlav. Stan mu laje na vitar, reko bi da je

53

Usmene narodne prie

momak za enidbu, kolina se prokljuvala kroz krpe, pa namigavaju na zemlju, a na ramenu sidi niki oupani gavran. Zaaraju njemu noge na livo, a gavran skoi na desno rame i kljunom ga za uvo; zaplete on nogama na desno, a gavran se ve stvorio na livom ramenu, pa mu eprka po livom uvu i tako ga vue, da ne poljubi zemlju. Dokleco taj udan svat i do obanina, pa ni pet ni est, ve kae: - A ja bome tako! - Svaki je svoj gospodar, a put je ode irok, pa ne smeta nikom, - lipo njemu oban. Poveli oni razgovor, i ri po ri, pa ga oban pita otkud i ta mu je taj oupani gavran. - Ba u ti kazti, kad si tako akuratan ovik, - odgovori onaj neobian svat. - Pamet ti se vidi po rii pa e lako utuvit'. Slua njeg' obanin, a ovaj mu kae, da taj gavran nije nita drugo ve poga a. ovik s redovnom pameu ne bi ubardo ni to, koliko kolina je ovaj gavran ve izrodio po svitu, jer je on, amaha estotina puta proznojio lito i prozebo zimu. A gavran ko gavran: crn je, pa i u mraku vidi, a drugog posla ni nema, pa se nagledo svita koliko se iv ovik nije ni nasluao. Zna on di su i stara blaga sakrivena, a bome i to di se nova mogu nai. - To je, brate, pamet! - kae onaj jo obaninu. - Zgusnila se za estotina lita, pa samo tako i moe stati u ovoj glavici. Gusta je, brate, a da je razvodi, ta za tri proijuna bi i doteklo i priteklo pameti. Kae on obaninu jo i to kako se moe opit ko crna zemlja, al' se nikad ne e skrndavit, jer kadgod se zatetura na jednu stranu, a gavran ga vue na drugu. Ovaj vandrova poukljiko obana ispod rebara, kad mu je spomenio, da je akuratan ovik, pa oban slua svaku ri, ko da je medom namazana. Vandrova pripovida, ko da iz knjige tije, a obanin guta svaku ri, al' je jo najvie ubardo da ovaj poga a zna za zakopana blaga. Uvrtilo mu se to u glavu ko crv, pa napast spopala ovika. Nikad on ranije nije naudio ni mravu, al je sad privrnio oima, pa sve kuva u glavi. Kad ti se poten ovik da na nepotenje, ne eli ga ni u blizinu! Muti obanin u glavi i muti, a kad je onaj vandrova izvadio jo i niku arenu tikvetinu i dao da se nasisa rakije, o potenju i obrazu vie ni govora. obanin svezo ugovor s vragom i jedared e zapitati vandrovaa: - Dobri ove, a ne bi l' prodo tog pogo aa? obanin je jedva smio i izustiti rii, jer se sve boji, da onaj ne e natuknit ta je smislio pa sve vreba ri s vandrovovi' usta, al' onaj lipo kae: - Pravo da ti kaem, na to ni u snu nisam mislio; al' ako je tebi priraslo za srce, ne bi ti volju kvario, jer si mi se dopo. Odma' sam vidio, da si ovik akuratan. Kad je tako, a obanin odma' udari u pogodbu. - A ta bi ti, pretelju, traio za tog poga aa? - pita on vandrovaa. - ta bi traio, kad si siroma' ovik? Dat e mi magarca, da ne i em piice, i nita vie. Kako se obanin bojo, da vandrova ne e ni da uje o prodaji poga aa, tako je sad izgubio obraz i pamet, kad je uo da onaj trai svega magarca. Onaj ne trai ne zna ta, al' kad se poten ovik prokeri, taj je ba ko s vraga sadrt. obanin sad ve ne bi dao ni magarca, ve bi da dobije poga aa ba babadava. Latio se, pa sad zakiljiva gavranu, da je mator, oupan, pa mrav, i brnjavi ko da kupuje ciganskog konja. - Vidi, koliki je moj magarac, a ta je taj tvoj gavran: aka due! - baljezga on ko da e onog usriiti, ako kupi poga aa. Onaj ne kae prvo ni ri, ve nagne tikvetinu i ni ne da'ne, dok mu utka pod grlom triput ne skoi. Onda prui tikvu i obaninu, pa veli: - Pamet ti je dobra, al' ti se srce stvrdilo. Duni malo u tikvu, da ti se razmeka.

54

Usmene narodne prie

obaninu nije do pia ni jia, al' ko veli, pie i onaj, pa e se jo vema navaati, kad je ve i sad ukrstio oima, pa sve u tri lonca gleda. ulja sad obanin po rakiji, pa opet navaljiva i melje ko doljnji rvnj, al' vandrova ne pristaje na drugo ve samo na magarca. obanin kudi gavrana, ta naredo ve mane i jajetu iz kojeg se gavran izlego, al' vandrova ne slua ve opet vadi tikvu, da obanu razmeka srce. - Ta kako u ja bez magarca, kad svega ovog jednog imam, - obanin e na kraju vandrovau. - Ne brigaj ti kako e! - lipo e vandrova. - Samo ti, pretelju, daj meni to traim, pa ne brigaj! Kad mi ovog da za poga aa, ja ti kaem, a to je istina ko ovaj dan, da e ti imati jo jednog magarca. - Kako to?! - zaudi se obanin. - E, to e uti od poga aa, samo kad bude tvoj. Ne e morati ni kupiti drugog magarca, a imat e ga. - Ta kako? - Lako, - kae vandrova, pa se ope lati trbuaste tikve. Zabaurio on taj razgovor, al' obanin povuko iz tikve, pa opet brnjavi: - Al' kako u se nastarati s ovcama, kad ti dam ovog magarca?! - Nemaj ti brige ni za to. Ne e ti imati starosti ni s ovcama. - Kako, da ni s ovcama ne u imati brige?! - To e ti kazati poga a, kad bude tvoj, - veli vandrova, al'se dalje ne da ni osoliti, makar koliko ga obanin ukljiko po jeziku. Zaboravio obanin na obraz, pa priko, pa uzdu, pa okolo, al' se vandrova ne da, ve samo liva u obanina. Kad se ovaj ve dobro nadikiljo, a vandrova njemu kae: - Pretelju, ta nemoj biti tako skoren, ko da bi pojio i svoju kosu s glave! Da mi kogod ponudi i po svita, ne bi mu dao ovog poga aa, a tebi ga dajem erez dobrog srca. Eto, dajem ga tebi i nikom vie, ta ni ro enom bratu, to je na jednom srcu leo sa mnom, a ti zaintaio. Nemoj, pretelju, jer se jo moem i pridomisliti, samo nek se tikva isprazni. Kad je oban uo i taki razgovor, bome se nije dugo mislio, ve d vandrovau magarca, a sebi uzme gavrana. Vandrova uzjaio na uvatog i ode veso. Ne gleda njega obanin, kad je uikao gavrana, ve tiraj u kolibu, pa e ga odma pitati za skriveno blago. Ne gleda on vandrovaa, al' ne gleda ni ovce. Ne gleda on nji', a ovce ko ovce odoe lipo za svojim magarcom. Da je u gavrana vei kljun, obanin bi mu se uvuko u njega. Pita ga za zakopano blago, trza ga za kljun i za krila, gavran samo: - Kra! Kra! Gavran svojim jezikom, a obanin se navao toliko rakije, da ni ne zna, di su mu ui, pa misli da mu gavran kae, kako mu je stra'. - Kaki te stra' napopo, ve kai za blago, a ja u ga ve iskopati, - navalio na poga aa. Stiska on njega, vuko bi ga za jezik, a gavran samo: - Kra! Kra! - Vidi ti nevolje! Otkud ti stra' pa stra'? Ta kai mi, to te valjda nije stra', kako u imati opet jednog magarca, kad sam mog jedinog dao za tebe. Poputio ovik i pita ma ta, samo da vidi kako poga a poga a. Poputa on, al gavran samo: - Kra! Promuka ve gavren, a oban ve i kroz maglu jedva uje, kad rakija ne spava u njemu, pa mu se uinilo, da sad gavran kae - ja. - Ma otkud si ti magarac?! Nit si ti, a valjda nisam ni ja.

55

Usmene narodne prie

Tako on veli, a gavran opet: - Kra! - Ta valjda ne kae da?! Valjda ne kae, da sam magarac ja?! - uplaio se oban, makar se jedva dro na nogama. Uplai se on, pa ga sad jo vie nazlaba, al' onaj samo tira svoj gavranski jezik, pa nek obanin razumi kako zna. Krae gavran i samo krae, pa i obaninu jedared dosadilo, i obazre se oko kolibe. Bome je onda i takom glavom razumio, da je on taj magarac, to je osto. Odma' se oban o'ladio. Izao njemu bis iz glave, pa ne pita vie poga aa. Kad je istro i vido da ni ovaca nema, a on pravi trizan. - E, ljudi, ljudski! - udario se on po elu. - Jo mi ovik kae, da se ne u morati starati ni za ovce, samo ako mu dam magarca, a ja ni onda da s'vatim njegove raune! A jo mi lipo kae, da u imati jednog magarca, makar mu dam onog jedinog to sam imo! Razgovara on sam sa sobom i kad je ve poo sre ivati svoje raune, podvikne: - A nije mi slago ba ni u emu! Prodo mi poga aa, e, pa nek sad kogod kae da ga nemam! Imam ga bome, jer sam poga a ja! Poga am ja svoju nevolju! Izao mu bis iz glave, pa se ne srdi ni na gavrana, ve poo njemu pripovidati; - Magarac osto ja, ba kako mi je reko. A ni za ovce se ne moram starati kad i' nemam. E, ljudi ljudski, di mi je pamet bila?! Bome je on kasno vidio, di mu je pamet bila. Kad se dobro razmislio, a on vidi, da mu je pamet bila samo na tom, kako ovika privariti i na zlo navui, pa se nije ni sitio, da samog sebe vara. Kad je obanin sve to sebi odbrojio, bogme se nije na drugog rasrdio ve na sebe, i sebi pod nos due: - itavog si ivota poteno zaradio zalogaj kruva, pa te nije bolila glava. A kad su ti narasle zazubice, da ovika privari, bogme je i red da bude sam svoj magarac. Tako se on sam sa sobom izrazgovarao i lipo lego, da se istrizni od rakije. Drugi dan poranio i poo u svit, da opet poteno zaradi ovce i magarca. Ni gavrana nije otiro, ve ga svagdi nosio sa sobom i lipo ga timario. Nije se stidio ni da ispripovida, kako ga je zapatio, i kad su ga ljudi zapitali u udu: - Pa kaki je to onda poga a, kad si tako proo s njim, - a on veli: Bome je to poga a, pa jo kaki! On mi je pogodio, da je najvee blago u potenju. On me je nauio, da je svaki onaj sam svoj magarac, ko ne zna potivati svoju koricu kruca i svoj poten poso.

Did i momak
U davna vrimena ivio jedan siroma' momak. Nigdi nikog, u rukama nita, pa nije imo ni ko da plae za njim, ako ga nesria sna e. I ta mu je ostalo, neg' da krene trbuvom za kruvom po svitu. I e on tako, pa mu no stere postelju, sunce ga budi, rosa umiva, a vitar sui. Preo je ve svita i svita, kad jedno vee pristigne jednog didu. - Kuda, dobri ove? - zapita momak. - Za ivotom. - I ja. Dida se malo nasmije ispod brka, pa mu veli; - Ne bi reko. ini mi se, da ti jo i e pred njim. Ta nema jo ni brkova za sukanje. Zaudi se momak, to dida tako s njim govori, al' kad se opruili na suvom liu, pa povadili iz torba, koji je ta imo, dida mu onda kae:

56

Usmene narodne prie

- Evo kako je to. Dok sam jo i ja mladovo, skako sam nasumce, kako me je ivot tiro, a sad mi se ve i kosti sue, jer sam moje vrime skoro saivio. Al' sam za to vrime od ivota kojeta nauio, pa sad ne skaem prid njim, neg i em za njim, kako me je nauio. - Mora da si se nakupio pameti po svitu, estiti didae, - kae momak, kad je sve to uo. Ri po ri i na kraju se sporazume, da dalje i u zajedno, pa ta zapate, da je njihovo. - Al' zapamti jedno, - opomene dida momka, - ne u da ujem ri moje, neg' sve je nae. Ili su oni sad po svitu i dilili i dobro i nevolju ko dva ro ena brata. Nije tu bilo zamire ni kad su izvrnili torbe, a mrvice dilili za veeru, dok i' jedno vee, ba kad su proveli dan brez zalogaja, iznenada zadesila sria. Side oni pod nikim gustim linjakovim granjem i ba se spremaju, da se tu zavuku na noite, da rosa ne bi pala na nji', kad iz lia iznenada iskoi droplja. Dok su se dida i momak sitili, ona se ve i zaplela u momkov buuri. Zgrabi on nju, a u to mu i dida pomogne. - E, ovo e biti peenica, - obraduje se dida, - ko da nam je ko iz oblaka bacio. Tako dida veli, al' se momak iznenada polakumio, pa e didi: - Kako ti to misli, da nam je bacio?! Ako je ko baci, onda je meni bacio, jer se u moje krpe zaplela, i ja sam je uvatio. Dida se zlo iznenadio na take rii, al' se nije rasrdio, ve se samo nasmio ispod brka i kae: - Dakle, jo uvik tri isprid ivota! Karo, a ne karo momka, onaj zaintaio, da je droplja njegova, pa je ne e bome pei za veeru, kako bi to dida 'tio, ve prodati. - Bome u jo itavu no gladovati, a sutra u je prodati i s novcom togod poeti. Opomene njeg' dida na pogodbu, al' se momak ne da opametiti. Zaintaio, pa samo tira, da je droplja njegovo tecivo. - Dobro, nek' si je ti steko, al' ja bi je nama za veeru peko - nasmije se dida. Dida uvik lipo, a momak od lakumosti zamutio oima, pa skoro zlim na didu, i dotle je ila ri iza rii, dok se momak na kraju pomalo osramotio. Poe mu goriti obraz, makar su mu na droplju narasle zazubice, pa na kraju smisli da didu nadmudri. - Dida, kad smo se ve proriili, da vidimo ko ima pravo. Ako pristane, da svaki ispripovida kako je u ivotu mudrovo, pa ko bude mudriji, nek' je tog droplja. Dida se opet nasmije ispod brka i pristane, al' tako, da momak prvo pripovida. Momak je pripovitku ve i smislio i odma' pristane. - Moj otac je, - pone on pripovidati, - doivio duboku starost. Bio je ak sedam godina, kad je umro. To je bil ba devet godina prije moga ro enja. Koliko stara je bila moja mater, to nisam upamtio, jer je umrla nedilju dana prije mog ro enja. Komije su mi posli pripovidale, da se najvie alostila, to nije mogla doekati da ja do em na svit, jer sam joj bio jedino dite. A znala je, kako u ja biti mudar kad odrastem. Tako sam ja osto siroe od ponika, al' mi to nije teko padalo, jer sam imo sedam brae i est sestara. Kako sam ja bio najstariji, bio sam i najmudriji, pa su oni u meni nali krilo. ivili smo slono, u miru. Kua je bila uvik puna svega i svaega, makar mi iza roditelja nije ostalo nita. Ta i svu mudrost sam sm steko. Svake godine smo ugojili po jednog pivca, a jo se gojio kopun; i kad mu istopimo polak slanine za mast, polak upuimo, tu posnog ila u zdili nikad nema. Kad su mi braa malo ve porasla, moja briga je bila jedino, da pomuzem jarca. Onda sam zapatio i drugu brigu, jer kad su mi se braa i sestre napili mlika, moro sam i' po itav dan razva ati, jer su se buckali ko da su svima rogovi izrasli.

57

Usmene narodne prie

Imali smo i veliku bau. Kako su mi braa i sestre najvie volili pivija rebra kuvana u kiselom kupusu, u toj bai osim kupusa drugo nismo ni sadili. Silan kupus je tu rodio. Nisu to glavice ve prave kaice! Barem tri nedilje nam je tribalo svake jeseni za samu vozidbu kupusa. Kako je kod nas jesen kiovita, morali smo i uriti, da to prije sklonimo kupus. ta emo, kad su magarci jako spori u kolima? Braa se dala u brigu. U naem selu je bilo samo magaraca, a za konje nisu ni uli. Ako braa ne znaju s brigom izai na kraj, a zato sam tamo bio ja?! Odma' ja u svaka kola upregnem po dva zeca. Ta ima l' bri kasaa, neg' to su zecovi!? Nije sad bilo nevolje, makar kola i u blato zapala. Zecovi su imali veliku rodbinu, pa je tu silna moba na kupusu. Da ne bi kola ostala u blatu, svaki zec ponese bar po glavicu kupusa, pa kako su nosili, da su nosili, al' to je glavno, korenje smo uvik srino uvezli u sala. 'Ranio sam brau, da ni za carskim astalom ne bi vie sala nakupili, al' lakuma, pa njim' niko ne nastai. Jedared mi kau, da e oni klati i zecove. Al' ja ne dam. Oe, ne e morali su me potivati, kad sam ne samo najstariji ve i najpametniji. A di bi ja dao klati marvu, koja radi?! Ko bi nam onda kupus vozio, kad bi zecove poklali?! Sto nevolje bi bilo kod brae i sestara, samo da mene nije bilo. Tako je jedno prolie nadola divlja voda. Izvire iz zemlje, ko da se ledina rasplakala. Selo se pritvorilo u buzalicu. Stane mrav na dombu, pa ve i propadne, tako se zemlja raskvasila. Rue se salai ko zrile kruke. Na stoji ko dren. Kako i ne bi, kad sam mu temelje plivom nabijo, kad sam ga pravio. Stoji on, al' je voda silna. I jedno jutro razbudimo se mi, a nai kreveti se popeli na duvar, al' ba pod tavanicu. Iskoim ja na ledinu, a moj sala krenio, sav se ve na'erio. Kako emo ga sad potpaiti, kad je zemlja ri a nek neprokuvani pekmez, pa svako potpailo tone. Sitim se ja odma'. Kaem brai i sestrama, da samo malak ramenima podupru zidove. Jo od mog oca je ostala na tavan kesica sa picama od veliki' bundeva. Taki' bundeva nije bilo irom svita; kad te pladnjare sidnu pod zid, moe se on na nji' nalei, ko da mu je temelj poduprt. Odma' ja posijem pod zidove pice ti' bundeva. Braa i sestre su samo malak poduprle zidove, a kad se vria naikala bundevama, sala bi stojo i da lito nije popilo svu vodu. Tako sam ja spasio na sala, al' mi je ta nesrina godina odnela svu brau i sestre. Dokle si okom mogo dopriti, poruili se salai, pa se svit razbio. Ostavio sve, samo da glavu moe izneti. Tako je u ataru ostalo sijaset puaka, al' krupni' ba ko ova droplja. Nad ritom ba u naem dolu u obali bio veliki trnjak. Svud je buzalica, pa se puke okupile i nanizale se na trnjak ko iak. Kako su braa i sestre to vidili, digli se, pa e sve puke spratiti na nau ledinu. Kaem ja, da se kanu tog posla, al' me ne sluaju. Skau, lete, otimaju se i grebu puke, a ovi zaslipili, pa samo za njima po trnjaku. Bode trnje, dere se koa i s brae i sa sestara, al' oni zaslipili. Vidim, da e propasti, pa otrem i ja u trnjak, da i' izvuem i spasim. Ou ja, al' ne e oni. Kako se od nji' otimaju puke, tako se od mene otimaju oni. I kad sam se sitio, bome se i ja dobro upleo u trnje, i koa visi s mene u krpama. Ogledam se, a moja braa i sestre prisvisli, pali ispod trnja i potonili u buzalici. Na meni jo i ima koji komad itave koe, al' kako sam se zazoco, tako sam se zapleo usrid trnjaka. ta u sad? Da i ja ne pro em ko braa i sestre! Sitim se ja odma'. Iskoim iz koe, ostavim je u trnjaku i kako sam se onda do'vatio vrstog druma, putujem po njemu sve dosad. ta je bilo s pukama, ne znam, i ni jednu vie nisam tio ni pogledati od alosti za braom i sestrama. Kad je momak tako ispripovido sve svoje mudrovaje u ivotu, kazat e svoje i dida. - Sinko moj, - pone dida govoriti o svom ivotu. - ja sam proo malo drugaije neg' tvoj otac. Ja sam se rodio tri godine posli ro enja mog sina jedinka. Momak napripovido svoje, pa se sad zagledo u usta didi i bome napolak i zaboravio ta je malopre nare o. im je dida poo, a momak mu se uplete u ri: - Kako si, dida, mogo doi na svit posli sina?

58

Usmene narodne prie

Dida se opet samo nasmije ispod brka, pa kae: - Mora znati, da sam ja ovik sa dva ivota. Ba kad sam se spremo za smrt, doznam, kako e pamet mog sina jedinka biti jako nakratko nasa ena. ta sam mogo raditi? Kad mi jedan ivot nije stigo do sina, pa da mu nakalamim malo pameti, moro sa zapatiti drugi ivot, da kako stignem sina. Tako sam moro, ba kad sam umro, kreniti za drugim ivotom. Sad da vidi, ta je sa mnom bilo. Vuem se ja mrtav po svitu, pa traim drugi ivot, al' niko da mi ga d. Nalupo sam se ve i o drvo i o panj, i mrtvom mi ve dosadilo. Kad jedared u pustolini na em ugavog magarca. Ne zna u koga je vea nevolja, al' se ja bar njemu potuim. Zna ta, - kae on, - meni je ivota i tako dosta. Navuko sam se za druge, batina nadobijo, sad me jo i uga mori, uzmi moj ivot, ako e ti to pomoi. ta sam mogo, neg' uzmem ivot ugavog magarca. Al' kako u sad sinu pamet nakalamiti, kad imam magareiji ivot. Ako je zglavljen taj tvoj sin, - kae mi na to magarac, jo i s mojom pameu e biti u velikom dobitku. Odem ja sad potraiti sina, al' nisam bio na dan hoda do naeg salaa, kad i e meni ususprot jedan magarac. Sav je ulopan, gladan i izmoren, al' jedva oe da stane na koju ri. Biim brate, iz ovog atara, jer se tu sprema velika opasnost. Nadola divlja voda, pa mo'da pomori sve ivo. Zapitam ja njeg' ne pozna l' mog sina. Ta, ko njega ne bi poznavao, me u nama. Taj zna i jarca pomuziti, kae mi pobratim al' dalje ne e da se zadrava. Pobigo on otud, i kamo sam jo toliko dozno od njega, da mi je sin zdrav i itav i da ima sedam ro eni' brae i sestara. Odem ja dalje, kad se na em sa itavim oporima zecova. Bie i oni iz tog atara. Pitam i nji' ta njim je dotuilo, da ostavljaju rodni kraj. Makar sam od magaraca dobio ivot, ne virujem ba onom ulopanom, uvatom pobratimu. Al' mi i zecovi kau, da je nadola divlja voda. A to je najgore, kae jo jedan matori, mi smo uvik ili na mobu u jedno veliko kupusite, a sad se i gosi nakrivio sala, pa zaboravio da posadi kupus. Moramo ii za ivotom na drugo misto. Pourio ja, ta magarac cilog ivota na etir noge ni bio tako hitar, ko to sam mu ja ivot nosio na moje dvi. Srino sam stigo. Sala je jedva malo krenio zidovima, al' u njemu jo svi spavaju. Zanjaem ja jo iz daljine, ko velim, sin e me u snu uti: Braa i sestre nek podupiru, a ti, sinko, bre posij pod zidove pice od oni' bundeva pladnjara. Jedva ja zanjako, a sin mi iskoi s tavana i ve treska kasu sa picama. Kad sam to vidio, odem na guvno i kako sam se primorio od puta, zaspem pod jednom kamarom. Al' mirno sam spavo, jer sam znao, da je sala spasen. Koliko sam spavo ne znam. Izgleda, da je mog pobratima magarca, koji mi je pozajmio ivot, uga namuila, pa dugo oka nije sklopio. Mora, da sam ja sad odspavo sve njegovo vrime i kad sam se razbudio, u salau nikoga. Bundeve pladnjare ve velike, podrle zidove ko da i' u krilu dre, al' ive due nigdi. to okolo nema ive due nisam se ni udio, kad su svi salai porueni, al' sam se udio, di mi je sin nesto iz itavog salaa. Odem ja na d, - nema ni tamo nikog, samo u nikom gustom trnjaku visi sva iskidana ljudska koa. ta u, opruim se na travi ba ispod trnjaka, i tako tu opet zaspem. Ne znam, koje doba noi je bilo, kad sam se trgo iza sna. Ne bi se ja valjda ni onda razbudio, al' sam skoio na glas. Na jednoj grani side tri gavrana i to oni govore. Ja, brate, pozajmio ivot od magarca, pa mislim kako sam s tim unesriio sebe i sina, al' sad vidim kolika je to korist. Razumim jezik svake zviri i tice. ujem ja sad, kako jedan gavran kae: Kad bi kogod znao, kolika je mudrost u ovoj poderanoj ljudskoj koi! Ko bi je navuko, ne bi nao od sebe mudrijeg na svitu. Kad sam ja to uo, jedva sam eko, da gavrani odu. Kad zora dola, oni odlete, ja u trnjak i navuem tu kou na sebe. I u njoj sam ja steko svu mudrost mog drugog ivota, koju sam 'tio nakalamiti na pamet mog sina. A kolika bi mudrost u toj koi bila, da se jo na trnju nije poderala! Kad je dida to kazo, a momku se sad otela ri. - Dida, ta to ne moe biti, da si ti od te koe posto ba tako mudar! - A zato, bajage, ne bi moglo biti?! - nasmije se dida opet ispod brka.

59

Usmene narodne prie

- Zato, to je to bila moja koa. - Dobro, - kae dida. Ako ti tako misli, onda izlazi, da ti u toj koi i nisi bio ba toliko mudar, a jo manje, kad si iz nje iskoio. A drugo izlazi, da si ti onda moj sin jedinak. Momak sam samo zinio, pa kad mu se vratila ri, kae: - A otkud bi ti, dida, bio moj otac?! Valjda sam ja bar oca poznavo! Dida se opet nasmije ispod brka i kae: - E, onda bi i ti moro biti ovik sa dva ivota, jer je tvoj otac umro devet godina prije neg' si ti doo na svit. Je l' tako? Sitio se momak svojeg pripovidanja, al' se dositio i didine mudrolije, pa mu stala ri u grlu. Dida se samo smijucka, pa kae dalje: - Vidi, sinko, da nisi iskoio iz te koe, ja bi' u miru drimo me u mrtvima, ne bi' se moro muiti po drugom ivotu. A ovako si me natiro i u drugi ivot, pa sam ne jedared, ve triput mudriji od tebe: jedno, to sam ti otac, drugo, to sam proo dva ivota, a tree, to sam ja u toj primudroj koi, a ne ti. I da ne tiramo mak na konac: droplja je moja. Da momka droplja nije apnila po rukama, ne bi ale doo k sebi; tako se smuvo. Ni sam ne zna, kako bi sad poo razgovor sa didom. Al' ga gui 'ladna gar, pa se na kraju obreznuo na didu: - Kad bi to sve tako bilo. Al' ja iz koe nisam nikad ni iskako! - I onda je droplja moja, jer je droplja to i puka, samo divlja. Ti si sam kazo, da puku ne moe ni viditi, otkako su ti se braa i sestre usmrtili zbog puaka. Momku gori obraz od sramote, al' kad je ve zantaio, kae dalje: - Kad bi i to tako bilo. Dida se nije iznenadio. Smijucka se on i dalje ispod brka i veli: - Pa da se ljudski razumimo: jesmo utanaili, da vidimo ko je mudriji, il' ko zna bolje lagati? Vidio momak, da ga je dida skrkljuio u osu i da tu nema vie oduka, pa kae: - Zna ta, dida, da se mi manimo razgovora, jer ovako nikad ne emo imati peenicu od droplje. A mene glad ve jako ukljika. - A je l' droplja moja? Momku je sramota ve i tako dola priko glave, pa mu zagustilo, to ga dida jo konabi. - D-da, - drekne on, - je l' moja, je l' tvoja, ajde da je ve peemo, il' u je putiti u vitar, pa e u umi biti i moja i tvoja. Razgoropadio se momak, kako se samo od nevolje moe razgoropaditi, al' dida samo ispod brka kae: - Ta ne luduj. Droplja je moja, al' ne misli valjda, da veeru ne u podiliti s mojm sinkomjedinkom?! - Onda je spremaj, a ja u vatru, jer mi ve ruke dr'u od gladi, - vikne momak i prida droplju didi. Kad su se dobro naveerali, a dida e onda momku: - ije je da je bila ta droplja, al' mi smo se dobro okripili. - Ne spominji je ve. - Jo kako u je spominjati, a jo vie triba da je spominje ti. ija je, da je, glavno da nam je na korist. Onda je zapravo naa.

60

Usmene narodne prie

Vitice u svatovima
Bio jedared jedan momuljak, to se zvao Loa, a njemu nikud nakratko izmirili pamet. Povede njeg mater jedared u svatove. ta e s njim, nek' je i on u asti, al' je mater znala, da je u njega dugaak burag, ako je pamet ve kratka, pa mu zapovidi, da se mani jila, kad ga ona gurne nogom. U svatovima ko u svatovima, ast i mast, i siroma' Loa se ba uputio i mlae, da mu sve pucaju zaunice, kad li mu maka pri e priko noge. Prigrizo Loa zalogaj, pa ni mrvice vie, ve samo oima guta. Svatovci ga nude, al' se on ne da ni okresati, kad zna, ta mu je mater zapovidila. Loa bio izdaleka, pa e kod svatovske kue spavati. Namiste njeg' i mater u jednu sobu, pa ba nuz komaru. Loa jedva eka da svi zaspu, pa materi: - Nane, ja sam gladan. - Pa, ta nisi napunio burag, kuga te ne spopala. Eto u zapeku su nave fanaka, pa se napuckaj u mraku, kad nisi u vrime 'tio. Ode Loa, pa pipa po mraku i napipa. Glad oi nema, a Loa ba ni pameti na odmet, pa on lipo smae ono, to je nao u zapeku. - Nane, al ti fanci su niki rutavi i sve su me grebali u grlu, - potui se on materi, kad je poistio sve iz zapeka. - O ljudi ljudski, da nisi maie pojio iz zapeka, - uplai se mater i skoi do zapeka. Bome maia vie nije bilo, a nave su stojale nenaete. ta e sad s njim, ve mu kae da legne, kako se neko ne bi sitio. - Al, nane, kad sam tako edan za ovim fancima, ko da u sav izgoriti. Ja bi togod pio, - zanoveta Loa. - Ne brnjavi toliko, - mater na njega, - al' kad bi ve toliko pio, eto ti u komari bure. Skini zdilu sa zida, pa podmetni pod slavinu. Poslua Loa i napipa slavinu u mraku i niku zdilu sa zida i eka vino. eka on i eka, kad e zdila bit puna, al' u njoj nita. - Nane, ova zdila ne e da se napuni, - potui se on jedared. - Ti valjda nisi odrvnio slavinu, - mater e i skoi s kreveta. Skoi ona, al' kad dola do bureta, a slavina pirom otvorena i pod njom lip protak. - O bole te morile, barem da si uzo sito, ve protok ko da e taranu praviti il' kokice pucati, nevoljo moja. Po zemlji bara od vina, i ta e mater, neg' mu kae, da taj as donese iz oe dak piska, pa da pospu, da ne bi pretelji vidili, to je namajstoriso. Skoi siroma' Loa, pa iz daka sipaj, al' se pisak poo lipiti da ruke ne moe izvui. Pogleda nana, a ono bili pisak: pravo pravcato brano. Zakuvalo se tisto, pa se sve crveni od vina. - O nevoljo nikaka! - vikne ona pa e ga opratati od tista. Latila se ona. Latio se i Loa, i kad su se onda zameljali i poeli padati po komari, da sve grmi. Uzbunili se kuani i svatovci, pa dotrali, i kad su Lou i mater spazili mraku onako umeljane u tisto, a oni se uplaili i jedan vikne: - Bite eljad, u komati su vitice i neisti! Drugo nije ni tribalo. Tu se jedva koji poo trizniti od trojanica, to su u svatovima ispijali, pa kad s jo uli za vitice, ta sve fundaraju jedan drugog. Razbiglo se sve ivo od kue, a onda se lipo skupili i Loa i mater, pa ko ukradeni: put pod noge i nikom ni rii.

61

Usmene narodne prie

Ukuani su jedva smili doi kui ve i kad se razdanilo. Pripovidali su svakom, kako su vitice i neisti doli u svatove, pa jo i Loinoj materi, kad su se s njom nali. Ona je dabogme lipo utila o tom, da je sve to Loa izmajstorovo, ve jo i ona udarila u pripovitku, kako je prva sa sinom pobigla. Preteljima puna usta vitica, pa e: - Pa da, vi ste bili odma' do komare, dabogme da su vas prve uzbunile. Al, prijo, ne samo da ste vi pobigli, a onda i mi ve je to bila taka stra'ota, da su se i maii u zapeku tako ustravili, da su pobigli i nikad se vie nisu ni zavratili. Vidite ta vitice narade!

ovjek i ena
U nekom selu ivjeli su ovjek i ena, te se prometali kolekako: ovjek u teakluku, a ena radila u kui. ovjek bi odmah, im bi dan osvanuo, uhvatio volove i otiao u polje orati, a ena bi ostala kod kue radei, te bi mu uvijek donijela ruak na njivu. Ali ovjeku je uvijek bilo krivo mislei, da ena nikakva posla ne radi, ve samo da ljenari kod kue; to najposle ree i eni: - Ti, eno, samo daba lei kod kue i jede, a ne radi nita. Ja bih va enski posao uradio za sahat. Mi jadnici ljudi po vas dan se primo na suncu. ena se na to stane smijati, te ree ovjeku: - uti, bolan ne bio! Na je posao stoput tei od vaeg, a vi ga ne bi nikad mogli svriti. Ali on joj ne dade ni govoriti, ve opet zasu, kako ljudi vie rade, a ene nita. Na to mu ona ree: - E, pa dobro! Ja u sjutra uhvatiti volove, pa u ii orati, a ti e raditi moj posao. On to jedva doeka, te ugovore, da e tako raditi, im zora zabijeli. Sjutradan ena uhvati volove, a onda poe nare ivati ovjeku, ta treba da on radi: - Ti ostaje kod kue i dobro mi pazi, to e uraditi. uvaj mi pilie, da ih togod ne odnese; onda pomuzi krave, ama uvaj da ne podoje telad. Skuhaj hljeb, izmeti mlijeko, spremi ruak, pa mi donesi na njivu. ena potjera volove, dok joj neto pade na pamet, te se povrati i ree ovjeku: - Da, zaboravila sam ti kazati: na tavanu ima u upu otrov. uvaj se, nemoj se prevariti, pa izjesti ni malo tog otrova, jer e odmah umrijeti. - Taman, - ree on, - ti nemaj brige, ja u sve lako uraditi, a ti dobro gledaj, da uzore togod vie moe. Zatim ona ode s volovima na njivu, a on ostane kod kue da radi. im je ena otila od kue, a ovjek se razleti te stane da radi. Najprije pomete kuu i naloi vatru, a onda ogleda kvoku i pilie, te se sjeti, da mu je ena rekla da ih uva; pa se malo promisli, kako e ih najbolje uuvati, te se domisli, uzme kanafe, te povee sve pilie za kvokine noge, da ih to ne odnese. Zatim ode, te pomuze krave, a onda se vrati u kuu i stane zagrtati rukave, da umijesi hljeb. Pone sijati brano, pa mu na um pane, da mu valja i mlijeko izmesti, a dotlen mu je prolo dosta vremena, te mu neto na um padne, i on ree: - Ha, bogme, ja u svezati tap na le a, pa dok ja budem sijao brano, mlijeko e se pomalo mesti, i tako u dva posla uraditi. To on i uini, svee stap za le a i stane sijati brano. Dok je on sijao brano, mlijeko se je malo melo, a dok je umijesio hljeb, zaboravio je mlijeko. Kada je iznio hljeb, da ga zapee, nagne se da razgrne vatru, a mlijeko preko glave sve se salije na vatru i potrne je. On se razljuti, te izi e pred kuu, da vidi pilie, a u isti as doleti nekakva tiurina, te uhvati kvoku; a kako su bili pilii

62

Usmene narodne prie

povezani za nj, to odmah i njih odnese. Kad i to vidi, jo se vema razljuti, te po e u pojatu, da vidi krave. Poto je uniao, opazi telad pod kravama gdje doje, jer je bio zaboravio zatvoriti vrata od teleaka, te su teoci izili i podojili krave. Sada mu omrzne ivot, te stane lupati akama o glavu i ree: - Eh, kada sam ovoliko uradio zijana, idem, vala, na tavan pa u se otrovat, nek ne ivim. to je mislio, to i uinio. Kada se je popeo na tavan, na e taj up, te zasjedne i stane jesti sve malo po malo. Kad je nekoliko puta zaloio, stane se okretati oko sebe, kad e se otegnuti i umrijeti. Uto ve do e vrijeme ruku, te ene do e i dotjera volove. Poto je ula u kuu, ugleda hljeb na ognjitu nepeen, a po ognjitu proliveno mlijeko; zatim ode u pojatu. Kad tamo, a teoci podojili, krave gladne i edne; a kad se htjede vratiti u kuu, opazi da nema ni kvoke ni pilia. U e u kuu, te stane vikati mua. Ali se on uutio i nainio se, da je ve umro. ena se sjeti, da je na tavanu, te se odmah popne gore. Ugleda ga, gdje jede med, a ona zavie: - Uh, ta to radi? Ako si Turin, to mi sve zijan za zijanom radi? On se okrene, pa ve vidi da nije mrtav, te zato joj odvrati: - Ma pro i me se eno! Eto si vidjela, ta je bilo zijana, pa sam se evo popeo na tavan, da se otrujem. Kad sam toliko zijana poinio, nek' i ne ivim. - Hajde, budalo, kako e se medom otrovati. Ta to sam ostavila za lijeka, a ti mi ga eto pojede. Idi, moj junae, pa svoj posao radi: ori, kopaj, idi u drva, a nemoj se kvartati u enske poslove, kad te za to bog nije stvorio. Kad to on uje, jedva doeka. Bre bolje uhvati volove i ode i bez ruka orati, a ena ostane svoj posao radei. Poslije nije vie govorio, da su enski poslovi laki, ve je iza toga uvijek govorio, da su enski poslovi jo tei od mukih.

Otac i tri njegova sina

U staro vrime, kad su Turci harali i pustoili, ivio u jednom selu jedan siroma' ovik. Muio se, hrnjio, postio i su'o, ali nikad nikakog berieta. Jedino se nado u svoja tri sina, al' to su ovi vie rasli, ocu se vie mrailo prid oima. Dorasli sinovi ve i za enidbu, a jedino se oko zdile patre. Liti da njim' se izvaliti u debeli' lad, zimi u vru zapeak, pa mogu pasti prik slamke, al' se ne e sagniti, da je sklone s puta. - Sinovi moji, mislite l' se jedared latiti posla? - zapita otac, kad mu je ve dotuilo, da i' tako gleda. - A ta bi se laali, kad ni Turci ne rade, a daj takog lakog ivota! - svi trojica e ocu. Kad je starac vidio, na koga su mu se sinovi ugledali, tuga ga sasvim osui i prisvisne, da ga vie ne bi sramotili. Dosad su tri badavadije ivili sa le a starog oca, al' je sad njima palo slime na time. ta e, kad raditi ne vole, ve e se poturiti. - Ne emo se valjda duiti i muiti, marve i ivine zapatati, pa da nam drugi odnese, kad i mi moemo biti oni, koji e odnositi, - kae najstariji. Kontena su na to i druga dvojica, a kako ne bi, kad je ri o lakom ivotu. Vide oni, kako Turci projae kroz selo, pa ubar aju lipo dribe, lipu divojku i sve drugo, pa ni ne e, da to odma' nose, ve ekaju da domain od'rani i dribe i divojku, i onda do u, pa uzmu. - Nikake druge brige ne emo imati, neg' da do emo na gotovo, - svituje brau najstariji. abu nije teko natirati u vodu, a ovu trojicu ni tirati ne triba, kad je ri o lakom ivotu.

63

Usmene narodne prie

- A kako emo postati Turci? - pitaju dva mla a. - Lako! Ne triba nam nita drugo, neg' da nauimo turski pa e sva pusta sela biti naa, - kae najstariji i odma' krene da ui turski. Nije on doo ni do treeg sela, kad se na e s jednim starim ovikom, koga su ba taki ko ovaj momak otirali na prosjaki tap. Tica se pozna po perju, a ovik po udi, i momak nije progovorio ni dvi rii, a prosjak je ve znao s kim ima posla. Lipo prosjak oko momka i kad ga obrlatio, onda veli ovako: - Dakle, sinko, ako sam dobro nabrdo, vas trojica 'oete da budete prvi ljudi u okoliu. - Nita manje, - kae momak. - Samo da nauimo turski govoriti. - To je bar lako. Nemo se, sink, dalje ni truditi. Kad je ri samo o vama trojici, vi samo kaite: nas trojica! To su prve turske rii, i to je za vas svagdi dosta. Raduje se linina, to je lako nauio turski i ode kui. Sad e ii sridnji brat. Njeg' je prosjak saeko ve ispod drugog sela. - A zato vi 'oete da nauite turski? - pita njeg prosjak ko da ni uo nije za to. - Da lako do emo do svega, a najvie do zlata! - kae momak. - To je bar lako, - na to e prosjak. - Sinko, nemoj se dalje ni truditi. Kako je vama trojici najvie stalo do zlata, kad bude turski razgovor, vi samo kaite: za zlato! To su prve turske rii! i to je za vas svagdi dosta. Raduje se linina, to ni tako daleko nije moro ii ko najstariji brat, a ve je nauio turski. Vrati se on, pa sad krene najmla i brat. Ovog je prosjak doeko ve u po puta isprid drugog sela. - A zato vi 'oete da nauite turski? - pita i ovog starac. - Zato to mislimo, da je pravo da imamo svega i svaega, kad se damo na tako veliki trud. - Kad se tako mislite, ona nita lake neg' turski nauiti. - na to e prosjak. - Digod se povede razgovor turskim jezikom, a vi samo kaite: i pravo je! To su prve turske rii to vam je svagdi dosta! Raduje se linina, to je skoro pod selom nauio turski i za as se vratio brai. - Kad smo tako lipo nauili turski, sad je kraj tekom i gorkom ivotu, - kae najstariji. - Vidite, kako emo lako postati Turci, samo je poeti teko, a nama ak ni to nije bilo. Odma' oni i krenu po selima, da svoju muku pritvore u beriet. Udare oni na drugu stranu di i' jo ne poznaju tako, i pridvee stignu u jedno selo. U prvoj kui na koju su naili, ba bili svatovi. Dobar domain enio sina, pa spremljeno svega i svaega. Gosti se ve naveerali svega i svaega, napili se dobrog vina, a u kotlovima jo vri, pei jo pune peenice. - Ao, ljudi, ko e to sve poisti? - kae jedan gost, ba kad su tri brata u'vatila za bravu. kljocne skakavica na bravi i ko da je ona progovorila, tri brata kau: - Nas trojica, - vikne najstariji brat. - Vas trojica sve ovo? - zaude se gosti. - Ta ja ne bi mogo to sruiti ni za po svita! - nasmije se domain. - A mi emo za zlato! - kae na to svoj turski govor sridnji brat. - ta kaete?! - nasmije se opet domain. - Ako vi to sve porubate, to je samo iza veere ostalo, dat emo vam svakom po kesu dukata. - I pravo je! - na to e i najmla i pokazati svoju tursku mudrost. Ako su cilog ivota bili lini i slamku makniti s puta i trun sebi iz oka izvaditi, al' su zato jedino snagu oko zdile troili. Kad su se sad jo provridnili, za as su jo i mrvice pokupili. Svatovci se zaudili, al' e na to nastariji brat:

64

Usmene narodne prie

- Otkako sam posto, iza mene drobac nije osto! Nasmijali se svi svatovi, al' sridnji brat apnu najstarijem: - Jesi l' ti lud? ta govori to, to nije turski?! Nisu oni vie ni ri progovorili sve do zore, ve se astili i veselili, i kad su dobili tri kese dukata, u zoru krenu dalje. - No, jest l' vidili, kako se lako ivi kad naui turski, - na brau e najstariji, kad su malo odmakli. - Ba smo ludi, to i ranije nismo postali Turci, - na to e druga dvojica. Jedva se oni izrazgovarali, kad u jendeku opaze izubijanog ovika. Sav je u masnicama i vorgama, al' je iv, samo se onesvistio. Dignu oni njega, pa e ga vraati svisti. Kad poelo sviati, a evo iz sela svita. Naprid tri jedan dobar domain i kad je vidio ovog izudaranog, odma' ga zagrli i povie: - O, samo kad si ti, sinko, osto iv? Jesam ti kazo, da ne izostaje iza nas. Osvistio se u to ona iz jendeka i kae: - Ni ne u, babo, nikad vie. Mislio sam, da ne u vie viditi bilog dana, kad su me haramije poele udeavati! - A ko te je izbavio iz haramijski' ruku? - zapita otac. Kako on to izustio, a najstariji linina e izvui svoju tursku mudrost, pa se izbekari: - Nas trojica! - A kako ste to mogli?! Na to e turski odgovoriti drugi linina, pa kae: - Za zlato! Kad je onaj izubijani to uo, on e na oca: - Babo moj, koliko s ovi dobri ljudi morali dati zlata haramijama za mene, kad sam njim' ja dao sve to sam za marvu i za ovce dobio, a jo me nisu tili putiti, ve me evo ovako nagrdili. Kako emo se ovim dobrim ljudima zafaliti i oduiti?! - Ta dat u im dukata, koliko samo mogu poniti. Vie valjda nisu imali, samo kad su mi tebe ivog donili, - kae otac. Na to se javi trei Turin, pa on veli turski: - I pravo je! Kad je on tako turski progovorio, na to sav svit to se tu okupio potvrdi: - Bome, i pravo je! Taj onesvieni je bio sin najveeg obana u selu, pa je dolazio sa vaara. Otac i njegovo drutvo su nosili polak dukata, to su dobili na vaaru, a on drugu polu, jer mu je to otac dao, da spremi dar za divojku. Momak se malo zadro kod divojke, pa kad su haramije u umi vidili da je sam, navalili na njega. Bio je jedinac u najbogatijeg obana, pa bi otac dao za njega sve blago. Ni nisu se mogla tri lina brata potuiti, kad i' je oban natovario dukatima i kad i' poo astiti. Gostio bi nji' oban sve do sinovljevi' svatova, al' kad su se dobro okripili, najmla i brat apne drugoj dvojici: - Hajdemo iz ovog sela, al' to bre. - Zato?! - zaude se ona dvojica. - Ne vidi ti ovu ast-mast, ta ni u onim svatovima se nismo ovako gostili? - A ne vidite, vi, da tu polak sela zna turski! - na to e onaj. - Otkud?! - Otkud?! Pa niste vi uli, kad sam ja reko turski i pravo je, na to su svi kazali tako er turski i pravo je.

65

Usmene narodne prie

Prisitila se sad i druga dvojica, pa njim' odma' stao zalogaj u grlu. ipili, pa e iz sela. Zadrava nji' oban, jo vie njegov sin, al' se ova trojica ne daju. Di e oni ostati u selu, di skoro svaki zna turski! Odoe oni i sad ne e ii putom, ve skrenu. Dabome, di se trag zakalja, otud se on i isti. E, al' tako urade i haramije. Tako se dogodilo, da su tri brata pola ba tragom haramija. A to e haramije, ve orobiti, koga u mraku i u umi zateknu. I jedva su tri turska brata dola pod tree selo, kad u umi spaze mrtvog trgovca. Misle braa da je i ovaj samo pao u nesvist, pa se odma' late oko njega. - ta se nismo latili turskog posla, im smo prohodali, - najstariji brat e. - Ta vidite vi, brao, kako nas sria prati?! - Ba je pravo udo! - na to e sridnji. - Jedva smo na jednom zaradili hrpu dukata, a evo nam nove prilike! - Ta to su ovo prilike, - onda e naaajmla i, - al'kad se s tim oni' svatova! Brao moja, kad se da u tursko znanje, ta onda ti daju dukate i za to, to se gosti i asti! Tako se oni tu raspoloili, pa se bave oko ubijenog trgovca, kad jedared evo ljudi iz sela. Seljaci su uli, da se tu no dogodila mesria s trgovcem u umi, pa su poli ovamo, im se razdanilo. Kad su ovu trojicu zatekli, kako se baku oko mrtvog trgovca, odma' jedan starac zapita: - Ko je ubio ovog ovika?! Ona trojica dabome ni ne sluaju, ve e najstariji svoje tursko znanje, kad su to prve tuske rii na svitu i kae: - Nas trojica! - Pa zato?! - zapitaju sad seljaci. E sad e sridnji lini brat pokazati svoje tursko znanje i kae: - Za zlato! Kad su seljaci to uli, morali su virovati i da nisu tili. U ove trojice sve priteu kese s dukatima, koje su dobili u svatovima i od obana. - E, ljudi, - okrene se onda starac seljanima, - ovu trojicu triba obisiti ko kerove, il' u najmanju ruku upregnit i' u plug, pa orati na njima, dok njim duu na nos ne istiramo! Nisu stigli seljani ni dorii, a najmla i lini brat ve pokaziva svoju tursku mudrost i kae: - I pravo je! - Bome je i pravo! - poviu na to seljani i navale na nji'. Brane se linine i nogama i rukama, al' selo navalilo, pa s njima u jaram. Uvee i' veu za jasle ko i druge volove, a priko dana amo ibaju. Dogorilo njima do nokata, al' odma', pa mole i priklinju, al' selo ne poputa. - Jesam vam kazo, da se uvamo taki' sela, di svi znaju turski! - kae najmla i brat. - Ta kaki te turski opet napopo?! - ona dvojica e. - Kad vi ne sluate! Nisu i tu vi povikali i pravo je, im sam ja reko i pravo je?! im sam to uo, odma' sam znao, da emo nastradati! Al' se nisu oni imala kada sva ati se, jer je jaram uvik bio za vratom. I jedared nema ta, ve il' duu isputiti, il' poeti redovnim jezikom govoriti, pa oni ispripovidaju sve. Kad su seljani to uli, i kod obana i one svatovske kue se raspitali, dobro su se nasmijali. Jedan starac onda kae ovoj trojici: - Pa sinovi moji, ta se vi tuite, kad ste tili lakog ivota?! - Kako se ne bi tuili, kad smo vazdan u jarmu?! - skoro zaplau ona trojica.

66

Usmene narodne prie

- Ba zato vas i pitam, ta se tuite, - nasmije se starac, - jer sinovi moji, da znate, i kod nas se zna turski. - No, jesam vam reko, - najmla i lini brat e na dva starija. - Dabome, - smije se dalje starac, - kad nas se jaram na turskom jeziku zove laki ivot. Oete l' jo lakog ivota?! - Al' nikad i nikako vie! - poviu ona trojica. - Onda biite iz njega, - kae starac, pa njim' skine jaram. Al' iz sela i' vie nisu putali. Tu se i' oenili, pa su postali estiti ljudi. A onaj starac, kadgod se na e s njima, kae njim'. - No, oete l' po turski lakog ivota. - Al' nikako! - Sad vam ni ne triba, kad ste se nauili poteno raditi. I tako su oni sad tu ivili i svakom ispripovidali, kako prolazi onaj ko bi lakog ivota, pa jo u debeloj ladovini, il' zimi u vruem zapeku.

Kuliko valja kraljeva brad

Bil je jedan kralj. On zove svoji podloniki, neka sude, kuliko njegova brad valja. Ale ni mogel nidan ugonit, kuliko mu valja. Sad dojde red na jednoga staroga. On dojde kralju, ki mu ree, ako jutra neugoni, da e zgubit glavu. On projde alostan doma. Ker ga pita, da a mu je, da j' tako alostan. - A moja kerko, moram biti alostan, da ti zna, a mi je, i ti bi bila sigurno alostna. - Ah, ne e mi ti pomo, - govori njoj on, - ma u ti sejedno povedat. Bil san pu kralja, pa mi je rekal, ako do jutra nepovejen, kuliko njigova brada valja, da u zgubit glavu. - Pa se zato alostite? - govori mu ker. - Hote, hote! to je lahko ugonit. Hote kralju, pa mu recite ovako: Svitla kruno, vaa brad valja, kuliko va letu valjaju meseci srpanj, kolovoz i rujan. Stari projde kralju i raa u tako. - Dobro je, stare, - govori kralj, - ti si ugonil, kuliko mi brad valja; sad si glavu kaputal, ale leh da danas. A ako ovo ne uini, a ti sad reen, zgubi e glavu. Jutra mi mora do va dvor ni nag ni obuen, ni bos ni obuven, ni hode ni jau. Projde sad stari doma i jo alostinji, leh je era bil. Ker ga opet pita, da a mu je, da j' tako alostan. - Kerko moja, - govori njoj on, - moran bit alostan, juta mi je zgubit glavu. Bil sam pu kralja, i rekal mi je, ako jutra nedojden va njegov dvor ni nag ni obuen, ni bos ni obuven, ni hode ni jau, da u zgubit glavu. Vidi, da iman dosti uzroka alostit se. - A a bite se zato alostili? To je jako lako uinit. Vi lipo budite na moru i jutra ete po k njemu, kako van je rekal. Sad pome ona mreu plest. Jutro dan obue oca va tu mreu od peti do glavi i da mu jednoga miega oslia, neka njega uzjae. I tako ni bil ni nag ni obuen, ni bos ni obuven, ni jau ni hode, a su mu se nogi, kako j' bil osli mii, po tlu motale. I tako dojde do prve strai i ree, neka ga pusti pred kralja. - Kako bimo te takova pred kralja pustili? Hajd nazad! Ale on govori, da mora pred kralja, a da ga j' tako era pozval. Straa ga pusti. A tako ga puste i druge strai. Dojde pred kralja, pa mu govori:

67

Usmene narodne prie

- Evo me, svitla kruno, kako ste zapovedali, da dojden. Kralj se j' poel udit, ki to more bit tako doomljat, pa ga pita, da ki mu j' to povedal. A on mu govori, da se j' on to sam domislel. - To ni istina, ti se toga sam zmislel nisi; leh mi mora povedat ki te j' naputil. Stari vidi, da ni druga, leh da mora povedat, pa ree, da ima doma jednu ker, ka ga j' naputila. - Kad je tvoja ker tulika mudrica, - ree kralj, - to mi mora jutra dopeljati devet divajak divojak potenih, a da imaju mleka; ako to ne uini, mora poginut. Stari projde doma i opet je alostan i ni ne govori. - a van je opet, ae? Opet ste alostni! Kako je? - A dobro, kerko, za me, leh za te je zlo. Kralj je rekal, kad si tulika mudrica, da mu mora dopelati devet divojak potenih, ale i tanto z mlekom, pa san za to alostan. - Zato se vi nemojte ni krbet ni alostit, ja u jur uinit, da mi ne bude ni. Leh vi lezite, pa muite. Jutra dan kad je bilo, zame ona osam divojak, a sama je bila deveta, i idu na dvor. A prvo leh su ile tamo, ree njih, da te pred njih donet sakove hrani, a one neka ni ne jidu. Drugo da neka puste nju delat. Kad su dole tamo, zapovedal je najprvo kralj, neka pred njih donesu sakakove hrani. Donesu, ale one nete da jidu, leh govori naa: - Mi te hrani ne jimo, ni te, ni te. - Da a jiste? - zapita kralj. - Ni ne emo jisti, leh salati, koj kroz srce rogi rastu. Kralj poalje po sen gradu pitat, ako ima takove salati. Ale takove salati ni. Kralj njin ree, da se takove salati ne more na. - Isto tako, kako se takove salati ne more na, - ree staroga ker, - ne more se na ni divojka potena a z mlekon. - Jako si domiljata i pametna, - govori njoj kralj, - za to bin te rad za enu. e po za me? - Za ne? u. - Ale se ne sme va moji posli ni moj sud nikad paat; a, ako se bude paala, protirat u te doma. - Dobro, - odgovori ona, - ja se ne u va to ni paat. I oni se oene. Sad dojde jedan stari ovik na sud, koga su bili pokrivili, da je ovika ubil. On se brani i brani, da on toga ni uinil, al' mu sud ne veruje, leh ga osudi na smrt i ree mu, a e jo leh jedanput na sud do i to jutra. a e on, projde kraljice i ree njoj, tako i tako stvar pasiva; mene su nedunoga odsudili na smrt. Kraljica vidi, da je prav, pa mu ree: - Zna a, skuhaj lonac boba, pa kad bude pred sudom jutra, pomi set. Kad te budu pitali, da a dela, reci njin, da bob seje. Oni te tad re, da kako more biti tako bedast, pa kuhan bob set, a kuhan bob ne e narast. Ti onput reci: Kad more prav ovik glavu zgubit, valjda e mo i kuhan bob rast - i oni te ti oprostit i pitat te, ki te je naputil, a ti slobodno povej. I stari tako uini. Dojde jutro dan pred sud i pome kuhan bob set. Oni mu se pomu udit i smet, a on njin ree: - a se udite i smejete, a kuhan bob sejem? A ne udite se za to, a mora prav ovik glavu zgubit? Sud ga sad odsudi za prava i se mu oprosti. Kralj ga pak pita, da ki ga j' tako naputil, da tako dela. On mu pak poveje, da ga j' tako kraljica naputila. Kralj se razjadi, da a se ona ima va njegov sud paat, kad je prvo enidbi obeala, da se

68

Usmene narodne prie

ne e va ni njegovo paat. I zazove su gospodu, da pred njimi kraljicu odsudi. Kad su se si skupili, govori njoj on: - Kad si se va moj sud paala, a obeala, si, da se paat ne e, to mi ima do jutra dan po z moje kui, a zet more sobun, a god ti j' va dvoru najdraje; a veeras e nas jo put veeri dvorit. Ona ree, da j' to se dobro. Veera dojde na stol, ona jih dvori, a osobito naleva vino va mulij i seh opije. Tako pijani si legnu i zaspu, a tako isto i kralj. Sad ona zame jedan lancun, zaije nutar kralja i zapoveje, neka njoj dopelju jednu karocu, da ide doma. Ona s kraljem va karocu, pa hajd doma! Kad se jutro dan kralj zbudi, gljeda okol sebe i pita da kade je, kako je mogal on simo do? Kraljica mu ree, da ga j' ona dopeljala. - Pa kako si ti mogla mene simo dopeljat? - pone on jadno govorit. - Kako sam te mogla simo dopeljat? Lipo! Ti si mi rekal, neka gren a i neka zamen, a mi je va kue najdrae. Ja nimam ni raje od tebe, pa san tebe zela. Kralj vesel na to ree: - eno moja, krivo san ti otel uinit, ale ti se se svojun pametum pomogla; hodi s manum nazad, budi mi ena i sudi slobodno, kuliko bude otela. Oni se valje povrnu i daju veli obed za veselje. I mane su bili pozvali; gostil san se i veselil do mile volje, i tako, da mi j' od onput i sad glava teka.

Dubrovanin Kaboga i duka od Mletaka

Pisao je knjigu duka od Mletaka dubrovakom vlastelinu Kabogi i u njoj mu govorio: - Kaboga, od Dubrovnika diko, puno te hvale, da si mudra glava! Evo u te neto pitati, da okuam tvoju mudrost; a ne odgovori li mi u redu, vjere ti moje i obraza mi, ode ti s ramena glava! Dobro smisli i promisli, to e odgovoriti: odgovori mudro i ne pogini ludo. Najprije izmjeri i javi mi: koliko ima od neba do zemlje. Pogrijei li, koliko je telud od noe, zaludu ti i raun i ra a! Druga ti je: Izmjeri, premjeri i javi mi, gdje je srijeda od svijeta. Mjeri u redu kao za svoju glavu! Trea ti je: prelij mi sve more i izmjeri, a jedan dio i presui, da imam gdje nasijati dosta ita i rie. Dola, sokole moj, ta arovita i jadovita knjiga mudrome Dubrovaninu Kabogi. Proitao je on nebrojeno puta, pa se nemilo zamislio. Tomu ne bi na kraj doao ni Salamun! Zamislio se i objesio glavu, kao da mu je izgorjelo sve stanje i imanje. Gleda ga njegov momak, neto Vlaha, pa ga pita: - ta je, gospodaru, neto si mi puno neveselo: srce mi puca, kad te pogledam! Kaboga sve mui kao da i ne uje. Ali momak ne da mira, ve sve ispituje, pa mu najposlije ree, da s njim vie ne e ni stati, jer ga hvata groznica, kad ga onakova vidi. - Kai ti meni, - ree mu, gospodaru, moe biti da se i ja togod domislim, jer i na mojim ramenima nije glava kupusova. Zasmija se mrvicu mudri Kadaboga, pa se s njim naali: - Znam ja, moj sinko, da se tvoja glava ne boji ovnove, pa u ti kazati moje jade, ali ne smije o njima nikad nikomu prosloviti, ako ti je draga glava. Pisao mi je, sinko, duka od Mletaka, da u izgubiti glavu, ako mu na tri stvari ne odgovorim, ma pravo, zdravo. Prvo, kae, da mu izmjerim, koliko ima od neba do zemlje; drugo da mu kaem; gdje je srijeda od svijet; tree da mu prelijem i

69

Usmene narodne prie

presuim sve more, da ima gdje sijati ito i riu. Sad ja ne znam, to u ni kud u. Smeo sam se gore nego mrav na glavnjici; ini mi se, da e mi se pamet prevrnuti! Kad to uo momak, zasmija se pa kae: - Ajde, gospodaru, ime to glavu razbija! to mi nisi prije kazao. Lako ti je to znati. Krvavim me zalijevali, ako ti se tomu ne domislim. to je takomu gosparu nai sto oka tanke svile, pa je poalji onoj brlotini, duki od Mletaka, i pii mu: Evo sam ti ba ko stvoreno izmjerio, koliko ima od neba do zemlje. Taman ti je toliko, koliko je to svile; ako ne vjeruje a ti premjeri. Na e li da sam pogrjeio dlaku, eto sablje, eto glave! Na drugu mu odgovori, da je Dubrovnik srijeda od svijeta, a ako njegovi mudraci na u da nije, da mu se slobodno ozivlje. A za treu mu javi, da e ga i u tomu lako posluiti, samo da ti on poalje iz Mletaka su e u to e preliti i premjeriti more, jer da je njih najjaa trgovina, pa e imati i suda. Poslua ga Kaboga; poalje sto oka svile i javi mu sve onako u Mletke. Kad je to duka od Mletaka primio i prouio, to mu Kaboga odgovara, uzvrpoljio se, kao da sjedi na iglicama. Okupili se oko njega njegovi doglavnici kao pele oko meda, pa zavraze i propituju: a on na njih brekne: - to ste mi se tude uzmrkoali i navalili kao ose: ne breite toliko - polagano se u crkvi ape. Evo me i nadmudrio kukin sin, Dubrovanin Kaboga. Poslao mi je eto sto oka svile i pie mi, da je toliko od neba do zemlje; ako ne vjerujete, a vi premjerite. Kae, da je naao, e je Dubrovnik srijeda od svijeta; tko ne veruje, neka mjeri iznova. A na treu nam se narugao. Poruuje nam, da je u nas najjaa trgovina, pa da mu poaljemo sude i onda, da e on u njih lako preliti i premjeriti svekoliko more, a jedan ga dio i presuiti. Jo nam se za pridavak, zmija ga ujela, podruguje: - Na je Dubrovnik, - veli - na kamenu i u gladnu kraju, pa nam je ao mora:

More nam je duga podvornica, Brod i vesla - ralo i volovi; Uv'jek ori, uzorat' ne moe!
Pa kad prelijem sve more, a ovo nae i presuim, onda mi nemamo o em ivjeti, ve volja da i nas pustite, da po njemu sijemo ito i pirine... Eto, to nam Kaboga odgovara! Sad vi kako znate! Onda se nagodie, da Kabogi poalju krie i medalje, pa mu uz to jo napisa duka od Mletaka: - ivio, Kaboga, od Dubrovnika glavo! Sad znam, da si mudar, koliko kau; eto ti naeg dara, pa ti vladaj slobodno u Dubrovniku, a ja u Mlecima.

Turci i obane
Putovali hoda i kadija iz Travnika u Sarajevo na dobrim konjima jezdei. Sunce se ve bilo nagnulo k zapadu, da sjedne za gore, a putnici stignu pod neko selo i na u u polju obane, gdje uva ovce i goveda. - Pomoz' Bog, obane! - ree kadija ustavi tako er svoga. - Dijete, kai ti nami tko najbolje stoji u vaem selu? - E, tko bi bolje i vie stajao u naem selu nego na kova, koji uvijek stojeke kuje, - odgovori obane. Kadija na to:

70

Usmene narodne prie

- Dijete, ti nas ne razumije. Mi smo rada znati tko najbolje jede u vaem selu? - Ja i moj baa, kad imamo ta, nitko nas ne pretee. - Derane, jo nas ne razmije. Mi bi rada znati, tko je u selu najimuniji? - Na beg, jerbo mu daje cijelo selo, - odgovori obane. - Valaha, dijete! Dobro odgovara, makar ti je svaki odgovor vrijedan degeneka; ali nam kai samo jo jedno: kako emo nas dvojica nai dobar konak za sebe i konje u vaem selu? - Gledajte, age, pred kojom kuom stoji najvea gomila ubreta, ondje pitajte konak, jerbo gdje marve, tu je ubreta, ali i smoka, - ree obane. Turci posluaju obanina i najave se za konak u raje, gdje su u selu spazili jako veliku gomilu ubreta. Raja po obiaju gostoljubivosti u naeg naroda primi Turke na konak, te s njima u kuu, a konje u staju, gdje dobiju sijeno i zob. Za goste ispee domain mlado jare kano zaoblicu, a domaica priredi pilav, sir, kajmak i gibanicu. Turci za veerom, a u kuu stupi ono obane, s kojim su razgovarali u polju. im ga vide Turci, obraduju mu se, i kadija ree: - More, obanine, ba si nas dobro naputio k svojoj kui. Raja Turke lijepo pogosti. Ovi se za veerom jo produgo poale sa obanetom i odu spavati, vidjevi da su im i konji nahranjeni i napojeni. Sutra zorom ustanu, oeane i namirene konje uzjahae i odu svojim putem u Sarajevo. Poslije desetak dana povrate se Turci iz Sarajeva u Travnik. Opet konakuju kod raje u istoj kui, a raja bio i seoski knez, te im bilo sve po efu. Sutradan ranim jutrom otjera obane svoju marvu u polje na ranopau. Turci opet na u obane u polju. Sad kadija, sad hoda, ustavivi se kod obaneta stanu zakerati i zapitivati djeaka ovo i ono, a dijete im mudro odgovaralo, da su se udili. Kadija napokon zapita: - A tko te je, dijete, sve to nauio, to nam tako odreito odgovara? Dijete na to: - A tko bi nego bog i moji roditelji. - Jesu li sva djeca u vaem selu tako osjetljiva? - upita kadija. Dijete odgovri: - Mnogo pita, aga! Znam samo to, da naim djeacima u selu nijesu matere jezik ispredale, a vrane mozak popile. Kadija se nasmijei govorei: - Idi, dijete, do avola, premudar si. - A vi, Turci, idite s bogom, te me se okanite! Turci krenu dalje i po u putem. Hoda ree kadiji; - uje pobro! Pametno je dijete; nisi mu dobro rekao, da ide do avola, a ono nas alje na put s bogom. Pametnije od nas. Kadija okrene konja nazad i poskoi k djetetu te povie izdaleka: - obanine! Ne bilo, ti, to ti rekao, da ode avolu! obane odgovori iz cijela grla: - Ne bilo ni vami, to sam ja rekao, pak smo gotovi. Turin se pokunjio na to i ode svojim putem.

71

Usmene narodne prie

Ero s onoga svijeta

Kopao Turin s Turkinjom kukuruze, pa na podne otide da prepne i da napoji konja, a Turkinja ostane odmarajui se u hladu. Utom udari odnekud Ero: - Pomozi Bog, kado! - Bog ti pomogao, kmete! A odakle si ti, kmete? - Ja sam, kado, s onoga svijeta. - Je li, Boga ti, a nijesi li vi ao tamo moga Muju, koji je umro prije nekoliko mjeseci? -O! kako ga ne bih vi eo! On je moj prvi komija. -Pa kako je, Boga ti, kako ivi? -Hvala Bogu! Zdravo je, ali se bogme dosta mui bez aluka: nema za to da kupi duvana, niti ima im da plati kavu u drutvu. - A hoe li ti opet natrag? Ne bi li mu moga ponijeti, da mu poljem malo aluka? - Bih, zato ne bih, ja idem sad upravo tamo. Onda Turkinja otri tamo, e joj se mu bio skinuo od vruine, te uzme kesu s novcima, i togod bude novaca u njoj da Eri, da ponese Muji. Ero dokopa novce, pa metne u njedra pa bjei uz potok. Tek to Ero zamakne uz potok, al' eto ti Turina, e vodi konja da napoji, a Turkinja te preda njga: - Da vidi, moj ovjee! Tuda sad pro e jedan kmet s onoga svijeta pa kae za naega Muju, da se mui bez aluka: nema za to da kupi duvana, niti ima im da plati kavu u drutvu; te sam mu ja dala ono novaca, to je bilo u tvojoj kesi, da mu ponese. A Turin: - Pa kud ode? Kud ode? A kad mu ena kae, da je otiao uz potok, onda on bre bolje skoi na gola konja, pa poera uz potok! Kad se obazre Ero i vidi Turina, e tri za njim, a on onda bjei! Kad do e pod brdom u jednu vodenicu, a on utri unutra, pa povie vodeniaru: - Bjei, jadna ti majka! Eto Turina, da te posijee; ve daj meni tvoju kapu, a na tebi moju, pa bjei uz brdo tuda oko vodenice. Vodeniar, videi Turina e tri na konju, poplai se, i ne imajui kad pitati, zato e i kroz to da ga posijee, da Eri svoju kapu, a Erinu baci na glavu, pa iznad vodenice bjei uz brdo. Ero metne vodeniarevu kapu na glavu, pa jo uzme malo brana te se pospe i naini se pravi vodeniar. Utom i Turin dotri pred vodeniu, pa sjae s konja i uleti u vodenicu: - Kamo more taki i taki ovjek, to je sad tu uao u vodenicu? Ero mu kae: - Evo ga vidi e utee uz brdo. Onda Turin: - Dri mi more konja. Ero uzme konja, a Turin uz brdo za vodeniarom, ovamo, onamo po bukviku. Kad ga ve stigne i uvati, a on: - Kamo, nesreo, novci to si prevario moju enu te uzeo da ponese Muji na oni svijet? Vodeniar se stane krstiti i snebivati: - Bog s tobom, gospodaru! Ja niti sam vi eo tvoje ene, ni Muje, ni novaca.

72

Usmene narodne prie

I tako im pro e itavo po sata, dok se osvijeste i vide ta je. Onda Turin potri na vrat na nos k vodenici; kad tamo, ali hoe! Ero uzjahao konja pa otiao bez traga, a Turin savije ipke, pa pjeice k eni. Kad ga ena opazi bez konja, a ona povie: - Kamo, ovjee! ta uradi? Veli Turin: - Ti si Muji poslala novaca, da kupi kave i duvana, a ja sam mu poslao i konja, da ne ide pjeice.

La za opkladu
Poslao otac dijete u vodenicu, pa mu kazo, da ne melje nigdje u vodenici, e na e osa. Kad do e dijete u jednu vodenicu, a to u njoj sjedi oso: - Pomoz Bog, oso! - Bog ti pomogao, sinko! - Bih li ja mogao tu malo samljeti? - Bi, zato ne bi? Evo e se moje sad izamljeti, pa onda melji koliko ti drago. Ali dijete pomisli, ta mu je otac rekao, pa izi e na polje i po e uz potok u drugu vodenicu. A oso bre bolje uzme malo ita, pa otri drugijem putem prije djeteta, te i u onoj vodenici malo zaspe. Kad dijete do e u drugu vodenicu i vidi, da je i u njoj oso, a ono po e u treu; a oso uzme malo ita, pa otri drugijem putem prije djeteta i u treu vodenicu, te zaspe; tako i u etvrtu. Kad se ve djetetu dosadi, onda pomisli u sebi: valja da je u svakoj vodenici oso; pa sprti svoju torbu s le a i ostane da melje s osom. Kad se osino izamelje, i dijete zaspe svoje, onda oso ree: - Hajde, sinko, da umijesimo kola od tvog brana! Dijete jednako dri u pameti, to mu je otac kazao da ne melje u vodenici, e na e osa, ali sad ve pomisli: to je, tu je; pa ree osu: - Hajde de. oso ustane, pa zagrne djetinje brano u munjaku, a djetetu ree da donosi vodu u pregrtima. Dijete stane donositi vodu, i oso pone po malo zakuvavati. Tako malo po malo, dok se sve izamelje, i oso sve brano zakuva, pa onda umijesi jednu veliku pogau, pa razgrnu vatru, te je zapreu da se pee. Kad se pogaa ispee, i izvade je iz vatre, pa prislone uza zid, onda oso ree djetetu: - Zna, sinko, ta je? Ovu pogau ako podijelimo, nema ni meni ni tebi, ve hajde da laemo, pa koji koga nadlae, onaj neka nosi svu pogau. Dijete pomisli u sebi: ve se sad nema kuda, pa ree: - Hajde de! poni ti. Onda oso pone kojeta lagati, ovamo onamo, a kad se ve izlae i umori, onda mu dijete ree: - E, moj oso! Ako ti vie to ne zna, to je sve nita; stani, da ja tebi kaem jednu pravu istinu. Kad ja bijah u mlado doba stari oek, onda mi imadijasmo mnogo konica; ja bih ih svako jutro brojio, i sve bih pele prebrojio, a konica ne mogu. Kad jedno jutro prebrojim ele, a to nema najboljega elca. Onda ja bre bolje osedlam pijevca, pa uzjaem na njega i po em traiti elca. Kad doeram trag do mora, a to on otiao prekomora, a to oek uhvatio moga elca u ralicu, pa ore za proso. Ja poviem na njega: - To je moj elac; otkud tebi moj elac? A o'ek odgovori:

73

Usmene narodne prie

- Brate! Ako je tvoj, eto ti ga. Pa mi d elca, i jo punu torbu prosa od izora. Onda ja uprtim torbu s prosom na le a, a sedlo s pijevca prebacim na elca, te elca uzjaem, a pijevca povedem u povodu, da se odmara. Kad budem preko mora, onda mi nekako pukne jedna uprta na torbi, te se sve proso prospe u more. Kad prije em preko mora, u tom stigne i no, a ja onda sjaem s elca, pa ga pustim da pase, a pijevca sveem kod sebe, pa mu metnem sijena, a ja legnem spavati. Kad u jutru ustanem, a to vuci doli, te zaklali i izjeli moga elca; lei med po dolu do lanka, a po brdu do koljena. Onda ponem misliti u to u pokupiti med. U tom padne mi na um, da imam jednu malu sjekiricu, pa je uzmem i za em u umu, da ulovim kaku zvjerku da zgulim mjeinu. Kad tamo, a to dvije srne skau na jednoj nozi. Onda ja potegnem sjekiricom, te im prebijem onu nogu, pa ih uhvatim, te zgulim s njih tri mjeine, i pokupim u njih sav med, pa pritovarim na pijevca i odnesem kui. Kad do em kui, a to mi se rodio otac, pa mene polju bogu po vodicu. Sad ja ponem misliti, kako u se popeti na nebo, dok mi pade na um ono moje proso, to se prosulo u more. Kad tamo do em, a to ono palo na vlano mjesto, pa uzraslo do neba; te ja uz njega hajde na nebo. Kad se gore popnem, a to moje proso uzrelo, pa ga bog ponjeo i umijesio od njega hljeb, pa udrobio u vrue mlijeko, te jede. Nazovem mu ja: Pomoz' bog! A on mi odgovori: Bog ti pomogao; i da mi vodicu. Kad se vratim natrag, a to mojom nesreom udarila kia, pa dolo more i sve proso poplavilo i odnijelo! Sad se ja zabrinem, kako u sii na zemlju! Dok mi padne na um, da mi je dugaka kosa: kad stojim do zemlje, kad sjednem do uiju; pa uzmem no, pa sve dlaku po dlaku odrezuj pa navezuj. Kad stigne mrak, a ja onda zaveem na dlaci jedan uzao, pa ostanem na njemu da prenoim. Ali ta u sad bez vatre! Kresivo sam imao, ali nema drva! U jedanput padne mi na um, da imam u zobunu jednu ivau iglu, pa je izvadim, te iscijepam, pa navalim na vatru i sit se ogrijem, pa legnem pored vatre spavati. Poto zaspim, a mojom nesreom skoi varnica, te pregori dlaku, a ja strmoglav na zemlju, te propadnem do pojasa. Obrnem se tamo amo, ne bih li se kako izvadio, a kad vidim da se ne da, onda bre otrim kui, te donesem motiku te se otkopam, pa odnesem vodicu. Kad do em kui, a to eteoci anju po polju. Prigrijala vruina, valjani boe, da pogore eteoci. Onda ja viknem: - Kamo, to ne dovedete ovdje onu nau kobilu, to je dva dni duga, a do podne iroka, a po le ima joj vrbe porasle; neka naini hlad po njivi. Bre bolje otri moj otac, te dovede kobilu, i eteoci lijepo stanu eti po hladu. A ja uzmem ban, pa odem na vodu. Kad tamo, to se voda smrzla; onda ja skinem svoju glavu, te njom probijem led, i zahvatim vode. Kad donesem vodu eteocima, a oni poviu: - Kamo ti glava? Ja se maim rukom, a to nema glave, zaboravio je na vodi. Onda se bre bolje vratim natrag; kad tamo, a to lisica dola, pa vadi mozak iz moje glave te jede; a ja polagano hajde, hajde, te se privuem blizu, pa potegnem lisicu nogom u stranjicu, a ona se uplai, pa od straha potri, i ispod repa joj ispade tefter. Kad ga otvorim, a to u njem pie: Meni pogaa, a osi ipak. Onda dijete ustane, pa uzme pogau i otide kui, a oso ostane gledajui za njim.

Tri latinske rijei

Vozio seljak dva gospodina, suca i lijenika, iz akova u Osijek. Put je bio blatan i teak, te su polagano morali voziti. Gospoda razgovarala skoro cijelim putem latinskim jezikom, a koija ih

74

Usmene narodne prie

paljivo sluao, i vidjelo mu se na licu, kako se udi. Napokon skine eir s glave, okrene se gospodi i progovori: - Gospodo, nemojte mi zamjeriti, to bih vas upitao? - Slobodno, dragi, - odgovori sudac, - a to bi to bilo? - Gospodo, vi se, ini mi se, razgovarate akim jezikom, pak moete li nou spavati? Gospoda se nasmiju, i sudac zapita koijaa: - Zato ne bi mogli nou spavati, ako govorimo latinskim jezikom? - E, gospodo! Ja znam samo tri ake rijei, pa kad mi padnu na pamet, ne mogu po cijelu boju no zaspati, ni oka sklopiti. - Koje su to tri latinske rijei, to ih pozna? - upita lijenik. - Gospodo! Prva je porcija, druga egzekucija, a trea licitacija, - odgovori koija.

Kadija i sir
Kadija u Bosni pozove Bonjaka raju, da do e pred njega na sud. Raja bio knez u selu, ime mu Matko. Polazei u grad pred kadiju, ree svojoj eni: - Pred kadiju se ne ide praznom rukom; zato, eno, gledaj, da ne odem s praznom torbom. ena na to: - Pa ta misli, da bi dobro bilo ponijeti kadiji? - Ima li vri masla? - Nemam puna vria, nego naet, - ree ena. - Naet se ne nosi kadiji. Turin je goropadan. - Ima lijepa i dobra sira suva i svjea, pak ponesi mu dva tri sirca, - veli ena. - Daj donesi sirce, - mu e na to, a ena donese suvih i svjeih po nekoliko siraca. Mu izabere za kadiju najvee i najljepe suve sirce, da spremi u torbu, a ena mu preporuuje svjee hvalei, kako su masni i dobri, pa je bolje da ponese svjee. Mu poslua enu i ode u grad pred kadiju. Doavi onamo, pokloni se pred kadijom, poklekne, izvadi iz torbe tri sirca zavijena u ist runik i stavi pred kadiju. - ta ti je to, rajo? - pita kadija. - Eto, estiti kadija, poslala ti moja domaica jabuku. Zazor bi bio i sramota, da do em pred tebe praznih ruku. Kadija odloi ibuk iz ruke, lati runik, razvije sirce, i kad vidi, ta je, razljuti se na raju, to mu je donio tako lo peke, pak sirac po sirac baci i tresne raji o glavu i otjera ga ispred sebe. Vraajui se doma iz grada od kadije ree suputnicima: - Brao, sve er je dobro pokadto i enu posluati; da bijah ponio kadiji, kao to sam htio, suve sirce, pukla bi mi od njih glava, i oi iskoile.

75

Usmene narodne prie

Paa i baba
Bio nekakvi paa Vidai u Bosni, pravi okrutnik raji, a ni svojim Turcima nije bio drag i mio. Svatko ga iv proklinjao i molio boga, ne bi li ga nestalo. Samo neka baba uvijek bi rekla: - Molite se bogu, da nam taj na paa jo dugo poivi. Svatko se udio babi, to govori, i to se udo od babe ak do pae ulo, pak prolazei jedared pored babine kue stane sa svojom pratnjom pred babinu kuu i pozove staricu preda se, te ju zapita: - Bora ti, babo, uo sam, govore ljudi, kako me svatko iv od raje proklinje i moli boga da me nestane. Samo ti govori, kako ujem, neka me ne proklinju, nego neka se mole bogu, da jo dugo poivim. Zato ti tako govori, a ja ti nisam nikada nikakvo dobro uinio? - E, estiti paa, kad me pita, pravo u ti kazati. Poznavala sam tvoga djeda. Bio ovjek strog, temerutan, nesmiljen. Raja je pod njim hudo robovala i u znoju obraz umivala na neprestanom kuluku. Svatko ga je proklinjao i molio se Bogu, ne bi li ga nestalo. Doao mu kraj, umro je. Raja ukliknu: - Hvala bogu, sad e nam se olakati jaram. Jest, da! Tvoj otac poe paovati. ovjek opak i krvoloan. Malo to ne podavi kulukom i haraem svu kukavnu raju. Svi se molismo bogu, ne bi li ga nestalo, da nam odlane i nesnosno se breme olaka. Jest, poraduj se! Doekasmo i tvog oca smrt, i ti poe paovati. Sve gore po raju, ve skapasmo od kuluka i haraa, a da tebe nestane, i tvoj sin pone paovati, svima bi nam morale oi poiskakati iz glava, svi bi morali lipsati. Zato se molim bogu, da jo dugo poivi. Iza zla sve gore i crnije dolazi, a nikad bolje!... Paa zamiljen ode od babe, i vele ljudi, da je poslije blae paovao i babi, dok je bila iva, od njezina odaka nije traio ni haraa ni kuluka.

Nasarajdinove gusle
Jedne noi po e Nasarajdin da krade i tako do e k jednom duanu, koji je zakatanen bio. Izvadi turpiju, pone turpijati lokot. U to vrijeme nai u straari i zapitaju Nasarajdina: - to to, hoda, radi? A on im odgovori: - Gudim. I opet zapitaju straari: - A zato ti se gusle ne uju? A hoda im na to: - ut e se sutra. Kad bude sutradan, a duan pokraden.

Nasrudin hoda i kadija

Pria se, kako je neki kadija uvijek zvao Nasrudin hodu, da mu do e u posjete, ali mu on nije htio nikada doi. Zato kadija jedamput nagovori svog atiba, da togod naljuti hodu, ne e li on doi, da

76

Usmene narodne prie

ga tui. Iza toga do malo vremena ugleda atib hodu na pazaru, gdje neto krupnije. atib se doulja do hode, te mu iza le a odvali podobru ljosku, a onda tabanima vatru i pobjee. Hoda potri za njim, ali on utee i negdje se sakri. Sjutradan do e hoda kadiji u mehemu. Kad uni e, ustade kadija prema njemu na noge govorei mu: - Hodi, hoda, sjedi, otkada mi nijesi doao! - Ne u sjediti, ve sam doao da tuim ovoga tvoga nesretnika, - i pokae prstom na atiba. - Juer mi odvali amar, bi gajri hak, nasred arije. Na to se kadija okrene atibu i zapita ga: - Jesi li oinuo hodu amarom? - Jesam, - odgovori atib. - A zato? - zapita kadija. - Efendum, u mene ima jedna mahna, a to je: do e mi svakog mjeseca, pa moram oinuti amarom koga prije dohvatim. I juer mi do e ona moja mahna, pa, poto je hoda bio najblii, njega ja udarih i odoh svojim putem. Na to kadija dohvati itab, otvori ga i prevrnu nekoliko lista pa e atibu: - Ovdje pie, da dade hodi haka etiri pare, to si ga udario, a on neka tebi halali. - Nemam sitna, - ree atib. - Pa idi razmijeni, - doeka kadija, namignuvi okom na njega neka bjei. atib ustade i ode. Kadija e opet hodi: - Sjedi, hoda, dok on donese pare. - Mogu i stajati, - ree hoda. Pro e dosta vremena, sat dva, a atiba nema. Vi e hoda, da atib ne e doi s parama, pa se primae kadiji, koji gledae u itab smijeei se. Priveza mu jedan amar, to moe bolje govorei: - Eto tebi svoj hak predajem! Kad do e atib i donese etiri pare, neka ih dade tebi, ja nemam kada ekati. To rekavi obode na vrata.

Nasredin miri kavgadije

Ve leo Nasredin hoda sa enom, kad li uje na dvoru galamu. - ta je to? - pita Nasredin. - Galama, - veli ena. - To i sam znam, da je galama, al' zato je, to ne znam, - odbrusi hoda, pa ogrnuv jorgan iza e pred vrata. On vanka, a vani nekoliko ljudi kavgu zametnuli. Sad se uplete Nasredin u njih i poe ih miriti. To raljuti kavgadije, pak mu otmu jorgan i pobjegnu nevidom. ta e Nasredin, pa se vrati bez jorgana u sobu. - O to su kavgu zametnuli? - pita ga ena. - ini mi se, o moj jorgan, - veli Nasredin i pokrije se eninim jorganom.

77

Usmene narodne prie

Nasrudin hoda i njegova krava

Ono ti Nasrudin hoda imao jednu kravu, koja nije niemu valjala. Jednom mu ree ena, da odvede kravu na pazar i da je proda. Kad je hoda dovede na pazar, pone vikati, to mu grlo daje: - Ova krava ne valja nita, ne e na vrijeme da se teli, a kad se oteli, ne moe ni jednog teleta da othrani. Mlijeka daje posve malo. Tako je Nasrudin hoda kudio svoju kravu, to je vie mogo; on je to sve istinu kazivao, jer je znao, da je la haram. Kad je svijet uo, ta Nasrudin hoda vie, nitko ni da pogleda kravu. U to se Nasrudin hodi prikui jedan njegov komija i priapne mu u uho: - ta tako vie na kravu? Ta nijesi pobudalio? Zna, da ne valja svog mala kuditi, jer ga onda ne e nikad prodati, nego daj ti meni tu kravu, pa da vidi, kako se prodaje, a ti se gdje sakrij i ne izlazi, da ne poznadu, da je tvoja krava. Nasrudin hoda dade mu kravu i sakrije se. Njegov komija stane vodati kravu i vikati: - Evo dobre krave, teli se; kad je mlijeko najskuplje, daje na pomuaj do pet oka mlijeka. On je tako falio, a uto se svijet poeo kupiti oko krave i pitati: po to je? Tad odnekle izbije Nasrudin hoda pa povie: - Pa kad je ona tako dobra, ne u je ni prodavati! Uzme kravu od komije i odvede je kui.

Htio prevariti Nasrudin hodu

Nekakav mudrac uo za Nasrudin hodu, da ga niko ne moe prevariti. Ele, i on poao, da ga nadmudri. Do e u kasabu, gdje je tada ivio Nasrudin, i na e u jednom sokaku, gdje nekakav ovo dri na le ima gotovo struen duvar. - Zna, ti emerija, gdje je Nasrudin hodina kua? - pita ovoga mudrac. - Znam ja, - odvrati ovaj, - de mi ovaj duvar pridri, da se ne svali, ja u ti ga sad dovesti. - Taman! - i mudrac se odmah sagne pod duvar, a ovaj ode. Dri tako duvar sat-dva-tri, dosadilo mu, a onoga nikad s hodom. Neko tako naiao, pa ga pito, to duvar dri. Mudrac mu sve kaza. - E, moj brate, taj, to te je ostavio tu, bio je glavom Nasrudin hoda.

Ciganin pred kadijom

Ukrao ciganin potkovu iz duana jednoga trgovca. Trgovac ga prividi i ode, te ga tui kadiji. Kadija poalje zaptiju po ciganina. Poto on do e, kadija ga upita: - Jesi li ti ovome trgovcu ukrao potkovu iz duana? - Haa, - odvrati mu cigo. - Ama evo, o'j'k kae da jesi, - ree mu kadija. - Jok! Ja to nipoto ne bih uinio, - ree cigo.

78

Usmene narodne prie

- Onda mora jemin uiniti, kako nijesi potkove ukrao, - ree mu dalje kadija. - Hou, ako hoe sto puta, - odvrati mu cigo. Poto se zakune, kadija mu zapovjedi, da se jo jednom zakune. Poto se cigo zakune i drugi i trei put, rekne mu kadija: - Sad mora platiti za ta tri jemina tri groa, inae ti se ne e ubrojiti. Ciganin, kad to uje, poee se iza uha, pa povie: - Ta ne valja potkova vie od groa, a ti hoe tri! Evo ti je! Tad izvadi potkovu iz njedara i baci pred kadiju, pa zdimi na vrata.

Ciganin dobio okladu

Bio bogata, koji je imao slugu dobra plivaa. U gostionici se sastane s drugim bogataima, pa su razgovarali o kojeem. Napokon su razgovarali o plivaima, kako koji znade plivati. Onaj gospodar, koji je imao slugu dobra plivaa, ree da boljega plivaa od njegova sluge nema. Drugi mu je kazao, da se moe nai dobrih plivaa, a jo i boljih od njegova sluge. Njih dvojica se oklade i dogovore se, da sjutradan iza u na plivanje, da se vidi, koji bolje i dalje znade plivati. Do e bogata, koji nije imao plivaa. Zamiljeno je sjedio, koga bi mogao nai, da moe bolje plivati od sluge gospodara, s kojim se okladio. Do e ciganin i zapita toga bogataa: - ta si se tak zamislio u tvojem bogatstvu? Bogata mu odgovori: - Imam se ta zamisliti. Okladio sam se s jednim bogataem, koji ima slugu dobra plivaa, pa sam rekao da ima boljih plivaa od njegove sluge. Mislim i traim, koga bih naao, da moe bolje plivati od njega, pa ako na em boljega plivaa, dobit u veliko blago, o koje smo se okladili. A ako ne na em, to u okladu izgubiti. Cigo se ponudi, da e on plivati. Zaite od toga gospodara dvije vree kruha, jednu torbu mesa i druge hrane. Gospodar mu to dade, i sjutradan izi e na vodu, a doao je i sluga i obadva bogataa, koji su se okladili. Dolo je jo mnogo naroda, da vide, koji je bolji pliva. Sluga se sprema za plivanje, a cigo stoji kraj vode. Sluga ree cigi: - Ajde, cigo, da plivamo! - Cigo kae: - Hajde de! - Raspremi se! - kae sluga ciganinu. A cigo kae: - Ja se ne u raspremati. Ja u ovako plivati! Po oe oba u vodu. Cigo ponese svoje vree i torbu. Sluga ga upita. - ta e ti te vree i torba na plivanju? - Ne u ja plivati nekoliko sati, nego nekoliko dana, pa da mogu to jesti na plivanju, - ree cigo. Cigo zagazi u vodu, hoe da pliva. Pozove slugu dobra plivaa: - Hajde, kume, da plivamo, ja sam se spremio za plivanje, a nisam se raspremio! Sluga se uplai, kako e dugo vremena plivati gladan, i povikne: - Ne smijem se uputati, jer sam ja dobar pliva na nekoliko sati, a ne na toliko vremena! Slugin bogata izgubi okladu, a ciganov bogata je s njim dobio.

79

Usmene narodne prie

La i pola
Sprijatelje se dva ovjeka; jednome bijae ime La, a drugome Pola. Ree La Polai: - Valaj, brate, mi bi mogli po svijetu hodati i tako bismo vidjeli, to se po zemlji radi. - Dobro, - odgovori Pola, - a mi hajdemo. Ali da ti pravo reem, ja bih bolje begenisao, da ne putujemo zajedno, nego svaki pobaka, te drugi put kad se sastanemo, da moemo drugom koju novitadu kazati. Pristane na to La, i tako se krenu na put. Bazajui tako do e La u nekakav veliki grad. Po njegovoj nesrei sretu ga najvia gospoda, te ga upitaju, kuda ide i iz koga je mjesta; a on im sve po redu kae, kako je poao da vidi koju novitadu u svijetu. Pak rekoe gra ani. - Jesi li to novo, kad tako putuje, i vidio? - Jesam, brao, - odgovori im La, - vidio sam udo nevi eno: nekidan prolazei pokraj jednoga grada vidio sam, gdje je more izgorjelo trista i ezdeset i est milja i to me je zaudesilo, da sam dalje odmah otiao glavom bez obzira. - To je nemogue, - odgovore srdito gospoda. - Tako je jo, da sam dalje otiao glavom bez obzira. - To je odmah puka la, - te ti onako ljuti zgrabe toga lau pa s njim u prun. Nijesu bila prola ni tri dana, do e i Pola u isti grad. Sreom sretu i njega oni isti gra ani, to su i Lau sreli. Upitaju ga, otklen je i kuda je naumio. On im odgovori, da je devorac i da hoda po svijetu. Oni ga upitae, je li esovo udestvo koje, kad putuje, vidio. A on odgovori: - Jesam, brao. Putujui poskora vidio sam u jednome gradu, gdje dovezoe trista ezdest i est koija peene ribe; i to nije najvee udo to sam ga vidio. Onda se ponu gra ani promiljati: do e im na pamet Laa i izgorjelo more, pa me u se ponu aptati: - Daklem je pravedan onaj ovjek, to smo ga u prun zatvorili; trebalo bi ga pustiti. I tako se dogovore, pa ga odmah puste. im su ga pustili, on odmah uzmakne, te e: - Ovda mi je put! Hodajui tako do e opet u nekakav grad. U ovome gradu provede on mirno nekoliko dana. Jedan dan eui se sam, sretu ga neka velika gospoda, upitaju da tko je i ta trai. A on im ree: da je devorac izdaleka i da hoda po svijetu. - Bit e koju novitadu u tvom putovanju vidio, dede nam je kai. - Hou, - ree La. - Neki dan u jednome velikom gradu vidio sam, gdje car i carica s ostalijem svojim vijenicima odoe u lov u oblake. - To odmah lae i nije mogue, - rekoe mu gospoda. - Tko je jo vidio koga ii u lov u oblake! Tu e la valaj sad skupo preplatiti. Zgrabe ga, te s njim u prun. Nijesu prola dva dana, al' eto ti u taj isti grad Polae. Sretu ga gospoda ista, to su i Lau sreli, pa ga upitaju, kuda e. On im kae, da je ovjek izdaleka devorac i da putuje po svijetu. - Pripovjedi nam, - rekoe gra ani, - ta si vidio kuda, kad si toliko putovao. - Hou, - ree Pola.

80

Usmene narodne prie

- Skoro prolazei kroj jednoga grada, poee iz oblaka padati lisice, srne, zecovi, jeleni i ostala mrtva divlja; zamalo, da ne utekoh, ubili bi me. I uo sam puke, gdje pucaju, ali nijesam mogao nikoga vidjeti. - Dodue, - rekoe gra ani apatom me u sobom, - to je onaj isti car i carica, to su poli u lov u oblake; eto, dakle je onaj prav ovjek, to je u prunu. Nego treba odmah da ga pustimo. Pustie Lau iz pruna, a on odmah dade se na put dalje. Putujui pro oe nekoliko dana, i Laa prispije u nekakav grad. Sretu ga nekakva gospoda, pa ga prikau svome kralju. Pone ga kralj pitati, otkud putuje i ta je vidio, da mu pripovjedi. - Sve u ti po istini kazati, - odgovori La. - Neki dan prolazei kroz dvije velike planine vidio sam jednu ticu tako veliku, da je nitko vie nije vidio, pa metnula jednu nogu na planinu, a drugu na drugu planinu, pa legla. - Vala, to je la! - odgovori kralj; - no ne misli da sam ja budala, da ti svata mogu vjerovati. To ree, pa zapovjedi da ga strpaju u prun. Pro u nekoliko dana, kad eto ti do e Pola. Uhvate i njega gra ani, pa prikau kralju. Kad je doao pred kralja, ovaj ga upita, ta trai; a on odgovori da hoda po svijetu. Kralj mu ree: je li to uo ili koju novitadu vidio, otkad tako putuje po irokom svijetu. Pola odgovori: - Vidio sam skoro prolazei kroz dvije velike planine neto odve veliko i bijelo, i vido sam, gdje ga diu trista i ezdeset i est ljudi, i pomaknuti ga nikako ne mogu. Ja upitam: ta je to? A ljudi mi rekoe, da je jaje od nekakve velike tietine, i da ga je nedavno snijela. - To je za istinu, - odgovori kralj, - ona tica snijela, to nam je onaj ovjek kazivao. Nego pustite ga odmah iz pruna pa neka ide s mirom. im pustie Lau iz pruna, on se nekako sastane s Polaom i dogovore se, da jedan drugoga vie nikada ne e ostaviti. I tako i danas La i Pola veliki su prijatelji.

Jaje od kobile
Putujui jedan Mazinjanin iz Slavonije kui, spazi na polju kobilu pasui, a pokraj nje veliku misirau. Mazinjanin pomisli, da je to jaje od kobile, uprti misirau, pa s njom u Mazin. Kad je doao kui, pripovjedi svojim, da je to jaje od kobile, da bi ga valjalo pod kobilu vri. Jedva to doekae, ponesu misirau u stranu, gdje je kobila pasla. Ne e kobila da lei na jajetu, a oni joj odsijeku sve etiri noge, te je povale i poloe na misirau. Od ljute se boli kobila vrtjela, misiraa se otkotrlja niza stranu, lupi u grm i razlupa se. Uto iz grma iskoi zec, a oni za njim udri vii: - Stan', zelenko, stan', zelenko. Zec dakako ne htjede stati. Odoe svi k misirai, opazie u misirai puno kotica, pa stadoe plakati nad nesreom, koja se dogodi, viui: - Da bude kobila mirno leala, evo bi bilo konja za sav Mazin. I kako bi tek trali, kad bi porasli, kad ovaj mladi, tek da se izlegao, pa onako brzo leti.

Zla ena
Ili putem dvojica prijatelja i opaze podaleko jedan skup ena, kako pod jednim hrastom u hladu teferie. Zapovrgnu izme u sebe govor o tim enama. Jedan ree:

81

Usmene narodne prie

- uje drue! Bi li ti meni umio kazati, koja je u onom skupu ena zla ena? - A tko bi to znao, brate? - odgovori drugi. - Ja ne znam od njih ni jednu, ni koja je zla! - Ni ja ih ne poznajem u glavu, - odvrati prvi, - ali znam, koja je zla izme u njih. - Da se ali? Ja ti ne vjerujem! - Ne alim, - odvrati on - Sad emo mi do njih stii, i ti e vidjeti, da u je odmah poznati izme u sviju njih zlu enu. Zapute se i do u do ena. Kad su doli do ena, prvi ih najprije lijepo pozdravi, a onda ree: - Kako si ti, zla eno? A jedna izme u njih odgovori: - Dobro, hvala Bogu! Ama, otkud ti zna da sam ja zla ena? - Tvoj mi jezik kaza, - odgovori on i nastavi put sa svojim prijateljem.

Kranin i Turin
Do e kranin u Turina u najam. Pogode se za ito, to e mu davati za slubu. Bijedan momak radio bi po danu, a kad je bio mjesec, valjalo bi da radi i po noi. Upita momak gospodara: - Svak radi po danu, po suncu, a ta e rei, gospodaru, da ti mene ini raditi obno po mjesecu? - Ej, kaure, tako valja - rei e Turin, - jer je mjesec sunev brat. Dobro je: kad je izala godina kraninu, pita on, da mu gospodar plati. Poe Turin mjeriti ito, a momak uz ruman od kantara svee nakovanj. - to ti to radi? - pita ga gospodar. - Ovo je rumanov brat isto kao mjesec sunev, zato valja da su zajedno.

Nena kako se kruh zove

Tri iulane su otputovali s krivimi pasoi za Holandiju. Kad su prili na most na Riki, jenomu je bila prva beseda: - Mladii, sada 'remo, ma ivot smo klali na kocku. A drugi je rekel: - Gore leh doma nan ne e bit. A trei, Andre, je zaviknul na njih, da se ne fermuju kako trubile. Kad su prili va Minhen, na stanici su vie z moti no z besedami pitali, kada 're ferovija za Roterdam. Doznali su da kasno pa su se stisnuli va kraj, da ekaju. Kako nisu jimali jis, poslal je Andre jednoga od njih da 're kupit malo kruha. I taj je al. Andre ga s kumpanjen eka i eka, a njega ni, a brzo je partanca. Andre je najzada pustil kunpanja, da uva robu i el jiskat onoga, koga je poslal po kruh. I najde ga va gradu, kako s rukami va epi ee sprid jene pekarije i gleda nutar. - Frane, a dela, - strese se Andre na njega. - Ferovija e brzo po, a jo nisi kruh kupil? A Frane mu odgovori: - Ja 'nenan kako se njemaki ree kruh, pa me je sram po pitat.

82

Usmene narodne prie

ta je zapovijed, zapovijed je
ivila baba u velikoj zadruzi, u punoj kui, imala sinove i snahe, unuke, momke i djevojke i druge srodnike. Svake nedjelje i srijede ili su momci iz kue po zapovijed seoskoj strai. Kadgod bi momci doli sa zapovijedi, pitala ih baba: - Kakva je, djeco, zapovijed? Morali su joj sve potanko ispripovijedati. Ve se momcima bilo dosadilo babino popitkivanje, pak se dogovore njih trojica, kako e babu nasaditi. Doavi opet sa zapovijedi, upita baba po svojoj navadi: - Djeco, kakva je zapovijed? - udnovata, bako, dola zapovijed od cara, ne smijemo ti ni kazati. - Pa neka, kaite vi meni slobodno, bilo to bilo. - E, bako, stid nas je, udna zapovijed. - Pa udna, udna, svakog uda za tri dana dosta; kaite vi slobodno svojoj baki. - Pa ba, kad ti se hoe, a ti uj: car zapovijeda da odsele momci, kad se ene, moraju uzimati babe udovice, a djevojke, kad se udaju, moraju polaziti za starce udovce. Nato se prisutne djevojke grohotom nasmiju, a baba se osijee na njih: - A to se vi, djevojure, smijete; to je zapovijed, zapovijed je, mora se posluati.

Mu je lipo tornala
Nika Mare la je s kampanje z brimanom bambaruine na glavi, s torbicu na rameni i s kunetru smokav na ruki. Jo je morala i kozu za sobu potezat ka se je kraj sakoga grma fermivala. A bila je vela toplina tako da se je brina enska jedva rivala naprida. A sprid nje je hodel Frane z rukami na kini i gonil tovara z brinacem magria. - Susedu Frane, - zamoli ga Mare, - zemite mi na tovara torbicu i kumetricu, ne moren vie naprida. - Ne smin suseda, vie ni na tovara klas, moran ga gledat, - odgovori njoj Frane i krikne na tovara da se bre movi. Mare je kako oparena ostala na puti i dobro mu zapametila. ekala je na miseci, da mu torna milo z drago. I prila njoj je prilika. Jenoga jutra, napunil se je nje brod z judi, parte na Prnibu. Jute su se molivali s kraja, kad po klaniu sused Frane i pone jih zvat: - ekajte malo, zemite i mene priko. Veslai su stali, ali se je Mare nastavila na brodu i javila: - Vozte daje, a vi susedi jiite drugi brod. S nami vie ne morete, znate kako je, i brod je gledat kako i tovara. Na brodu je nastal se jedan smih, dok su se detakivali s kraja, na kon je sused Frane kako trubila ostal z otvorenimi usti.

83

Usmene narodne prie

Kokoja vojska
Jedan ovjek imao je zlu enu, ali ona je vie bila luda nego zla. Nije sastavila oko lijeske, bila je aknuta. ovjek njezin bio je radi nje na velikom belaju: sad bi je bio, sad savjetovao, sad opet prijetio, ali to je sve bilo uzalud. to je koji dan vie, to je ona lu a. Najposlije ovjeku dosadi, uzme toljagu, te ju isprebija do zla boga. Kukavna ena sva namecana za e na avliju, da se lanje isplae. Krava na avliji leae i preivijae, pa se obzirae na enu da joj togod dade jesti. Opazivi to ena, da se krava na nju obazire i gubicama kree, skoi kao bijesna: - Ha, kuko crna, ta mi se ruga? povie i odleti u kuu, popane sjekiru pa kravu sjekirom po glavi. - Jo mi se ti ruga, nije mi moje muke i alosti dosta to me ljudesina tue. Dotle je kravu mlatila po glavi, dok je nije na mjestu ubila. Kad ovjek do e ima siromah ta i vidjeti: krava ubijena leae. - Udri zlo, da je gore, - rekne ovjek. Kravu sadre, meso nasoli, te objesi na tavan, da se na dimu sui. Stranji but odree i eni rekne da pomalo mee pod kupus za jela. ovjek ode u ariju, a ena uzme ono meso, izree ga, ode u vrt te meso ispomee oko kupusnih glavica. To spazivi paad do u i sve prodru. Me u psima bila je i njezina kuka. Ovu uhvati i da joj meso na nos istjera, odvede je u podrum, svee za slavinu i nekoliko puta isprai je omagom, srdito viui: - A kujo jedna, uvijek paad za sobom vodi. Da nije tvoje kucanije, ne bi psi moje meso pojeli! Kad kuji dotui, ona se pone trzati i tako trzajui se izvali pipu, te na vrat pobjegne, a vino na ep trgne. Kad se ena obazre, a to lokva velika, vino sve isteklo. Bojei se mua, da lokve ne opazi, nanese brana, to je god imala te zaspe lokvu. Kad ovjek do e iz arije, al' to veere ne ima. Meso psi pojeli, vino proliveno, a mlivo prosto: tri ga groznice od jada i jeda uhvate! Sve misli, na jednu smisli: popane toljagu te ovda hou, ovda ne u, - enu isprebija do alosti. ena, kad joj dosadi, a umoliti se ne moe, pojuri na vrata i utee pod mrak u jednu umu i tude prenoi kod nekakvih zidina starinskih. Kad svane dan i ograne sunce, kao besposlena stane eprkati po zidinama, te se namjeri na up novaca. Tko veseliji, tko radosniji od nje? Zavrgne se upom te ode kui. Od radosti je zaboravila boj i kim, pohvali se muu, to je iskopala i donijela. ovjek znadui, kako je ona luda i da e se drugomu odati i pohvaliti, e je novac nala, uzme up, te ga pod sobni pod zakopa i ode u ariju. Kad on zamakne, a ona na sve strane pone traiti svoj up i na e ga, izvadi iz njega nekoliko novaca, ode na lonarnicu, te kupi podosta lonaca. Kad ih donese kui, poreda ih sve po plotu, nataknuvi na svaki kolac po jedan lonac. Nekako joj jedan lonac pretee, da nije mogao stati na plot; zato uzme motku, pone mlatiti i mlatiti po loncima, derui se: - Potamote, potamote, pomaknite se, uinite mjesto i ovomu loncu! Lupajui polupa sve lonce, samo joj ostane onaj jedan u ruci, i ovoga natakne na kolac. Malo poslije stigne ovjek iz duana, opazi da je ena natavrljala u novce, da je neto i odvadila; zabrine se, da Turci i kadija ne zauju, jer bi mogao i glavom i malom platiti! ega se bojao, to se je i dogodilo! Gdje bi ena mogla togod tajno odrati? Ona se negdje pred enama pohvali, da je blago iskopala. uk pouk, razglasi se. ovjek se prepane. Najposlije se domisli, da bi je kakvom prevarom prestraio i tako stvar zabaurio, pa joj kae: - More, eno! Zna li ti, to je danas telal vikao po ariji? Fembilj svima! Danas e biti kokoja vojska, neka se svak pazi i za sebe brine. to e biti od nas?

84

Usmene narodne prie

ena se prepane i zamoli ga, da je to moe bolje sakrije od te strane kokoje vojske. To ovjek jedva doeka, pa je odvede u rov, te je sakrije, a vrh rova razastre suhu volujsku kou i pospe po koi kukuruza. Kako to opaze kokoi, navale iz svega komiluka i ponu zobati. Ona se od straha ukoila, ujui kako tutnji nad njom vojska, i mislila, da se je protiv nje sva sila kokoja slegla. ovjek, kad je vidio, da joj je dosta straha zadao, rastjera kokoi, kou digne i izvede je iz rova. Ona od straha poblijedila kao krpa, pa jedva progovori i zahvali mu, to ju je uvao. On joj poe kazivati, kako se je i on sam jedva obranio, kako su po putu mnogi leevi pali, pa tko se god nije na vrijeme sakrio, jao po njega: mnogi su ranjeni, i mnogima su kokoi oi iskopale. Pro e nekoliko dana poslije toga, ena se od straha bila dobro oporavila, kad eto ti kadinci u kuu. Kadija zauo, da je ena blago iskopala - na meemu zove obadvoje. Kad su doli na sud, pita kadija: - Ej, more, eno, je li istina, meni je dola tuba, da si ti iskopala blago? - Jesam, - odgovori ona. - Nije istina! - preuzme ovjek, - ta ona je luda, ona ne zna to govori. Dragi efendija! Tko je jo upamtio, da je ena blago iskopala, a kamoli jo moja luda? Kadija opet pita: - I ti si, eno, ba iskopala novce? - Jesam! - odgovori ena, - i eno ih kod kue. ovjek videi, da se od budale istina ne moe sakriti, dosjeti se i povie: - Tvog ti itaba, kadija, ta zar ne vidi da je budalasta? Kako e moi takoj to vjerovati? Kadija, da se bolje obavijesti, upita enu kad je blago iskopala; a ona odgovori: - Ja sam iskopala, kad je bila kokoja vojska, onda, kadno su i tebi kokoi iskopale oko. Kadija, koji je bio u jedno oko slijep, razljuti se pa povie: - Gonite tu budalu. Kadinci enu s meeme zatjeraju i tako se ovjek po svojoj dosjetljivosti izbavi od kadijine napasti i blago ostane njemu.

Al' san bolna, al' u obolit

Jimel je mu enu lipu i debelu, ka je volela dobro pojis' i ni ne delat. Kadgod bi on prial s kanpanja, ona mu se je tuila da je bolna da ni ne more. Ve kad bi ga vidjela na putu, kako 're s tovoron, poela bi skucat. Nigdar mu ni pritekla na dvor, da zeme bisage i matiku kuu. Se je moral sam obavit i tovora klas va mounu i konobu zatvorit. A kad bi prial kuu, trudan i muan, i sel da se zuje ona bi mu prez rii klala zdelu z vieru na stol i legla va postiju. - a ti je, - pital bi ju on gledaju ju 'spod oka, - a ne e s nam vierat? - Ave, ne u, ne, ne moren, niman teka, - zaskucala bi ona zavajana na postiju, kako da e umrit. - Posili se, - zval ju je on i pomalo sam jil za stolon. - Ne moren, bolna san. Vieraj sam ko ti je dobro, ko ne, pusti, - odgovarala mu je ona i se je skucala, kako da ju saka beseda slabi. Tako se je to ponavljalo saki dan. Mu je habal i mual. Mislel je va sebi, da mu je ena morebit va drugom stanju, pa ne more jis'. Ma ni bila. Slal ju je, da re likaru i bahorcu da vide, a to njoj, da ni ne more jis', ma ona se ni dala nikamo, leho je vavik vekon skucala, da ne more i ne more!

85

Usmene narodne prie

Najzada ga je se to tufalo da on toliko za nju skrbi i trepee, a ona je saki dan se lipja i debelija, kako jena pupa. I jedan dan mu je prilo na pamet, da vidi, a njegova ena dela doma, kada ni njega. Stal se je rano jutrin, jo po mraku, i zarotal z motiku i lupil z vrati, da je ena mogla mislit na postiji, da je el kopat. Ma on se je fermal kui. Hranil se je lipo pod skale, mej robinu zada kamenice, i dal se ekat. ena je jo dugo ostala lee va postiji. Ve je se selo bilo stanjeno i sunce na krovi, kad se je ona skoporila s postije. Leno se je obukla, ila s poda bosa zdolu skalami. Onda se je dugo esala i prala i po kui prez posla ohmetala. Porla je ljuk rakije i pojila nikoliko smokve. Najzada je zela pet jaj i se stresla va pijat. Prija leh je la frigat, la je konobu po bukalet vina. Va to vrime mu se je maknul zi svoga skovia, stresal jo pet jaj va pijat i onda se brzo potegal na staro mesto, da gleda a e bit daje. ena, kad je prila z vinom kuu, zela je jaja i la frigat. Kad su jaja bila frigana, prinesla je curicu z fritanju na stol i dala se s tekom jis. Ji ona jaja z belim kruhom i se zaliva z vinon. Ma ni jo pojila ni polovicu, kad je poela mljaskat. Ni njoj vie hodelo. Ma jo se je silela, grutelo njoj se ju pustit maki toliku robu. Ji pomalo i se njoj se riva zgoru. Gleda va pijati i vidi, jo je polovica va njen. Prija njoj se ni toga nigdar dogodilo. Kako ni je znala omazat pet jaja. apal ju je strah, i pot ju je oblel, a to njoj je, da ne more se pojis. - Majko boja, a mi je? Zdahne i z obimi rukami pone trt svoj veli trbuh. Tare se i se skuca: - Al san bolna, al u obolit, kad ne moren vie pet jaj pojis. Kad je to rekla, skoil je mu sprid nje i kriknul: - Nisi bolna, opanice, ma e obolit, - i z obimi rukama dal se je po njoj tli, kako po masnon mihu. Kad ju je dobro namazal, zel je matiku i el kopat. Ona se je celi dan previjala od boli i rnice po telu z njin mazala; ma kad je veer prial mu, brzo je potekla na dvor, da ponese kuu bisage i matiku i davaju mu na stol vieru ni nigdar vie rekla, da ne more jis, leh je s njin dilila a je bilo va zdeli.

Kako su dva Puntara uvali tretoga mertvoga

Bilo je to na vrime, kada su jo Puntari uevali celu no uvat mrtvoga va kuici na grobju svetoga Andrija. Jedan je umrl, a drugi dva su ga uvali. Bila je zima, pa su se oba zagrnuli s kabani i gledali z vrat, kako se va dragi more pini. Za dneva jo njin je nikako vrime pasivalo, ma kad je zakurelo i v selu zvon odzvonel, poelo njin je bit tufo va kuici kraj mrtvoga. Va jenom kantuniu kraj njih mirela je lanternica, i kadgod bi bura jae zapuhnula, bi zadrhtala, kako da e se puhnut. - Jo emo kurin ostat, - ree jedan. - A, da se stane mrtvi, - promrmje drugi i sa se nasrhnul od zime i straha. Da bi njin koliko toliko lipje vrime pasivalo, odlue, da jedan od njih jide po vino va selo, pa eju pit i mrtvega uvat. On, ki je bil straljiv i ki se je bojal, da bi se mogal mrtvi stat, da ne ostane sam va kuici kraj krinje, pristane, da on gre va selo po vino. I el je zi svetoga Andrija. On drugi pak odlui da ga prestrai. Dvigal je mrtvoga zi krinje i sel ga va kantun kraj lanternice. Jo ga je zagrnul zi svojin kabanon, pa je zgledalo, kako da je nagnul glavu i zaspal. A sam je legal va mrtvaku krinju i prekriil ruke, kako da je mrtvi. Ni dugo pasalo, tornal se je on drugi z bukaletu vina.

86

Usmene narodne prie

- Otija, ma bura pue, noas e zec mater jiskat, - javi se s praga i zatvori vrata od kuice, da ne pue vetar nutar. Onda je al do onoga, ki je bil va kantuniu stinjen va kabanu, i misle da je zaspal drkne ga z bukaletu i ree mu: - Na, pij, ko e. A kako se ov ni maknul, po drugi put ga va rame lupne: - Pij kad san prinesel. Na to on, ki je bil iv va krinji protegne ruku do njega i ree mu: - Daj meni, kad ne e on. Va straljivom se je se stisnulo od straha. Putil je bukalet na tla i ual z jenin korakon s kuice. Poel je kako vetar po putu biat i ni se fermal se do sela.

udesni paun
Jedan kralj je ima jenu her i je izjavi po ciloj dravi da ona kemu se bude nasmijala za tega e se oenit. Je hodilo puno, puno mladii i ninemu se ni nasmijala. Jedan mladi se je tako tui jenoj staroj babi. I ta stara baba mu je dala jenega pauna i von sada s ten paunon hodi s puten da e po h toj mladoj vidit ku e se nasmijat. Dojde u jenu hiu; kako je bila no, tako se je zastavi za spat. Bile su samo jena udovica i z jenon herkon i tega pauna su stavili pod postelju i kad je a spat ta mladi je reka: - Nemojte ni ticat ovo blago. A one da te si zgulit jeno lipo pero, najprvo je la stara, se ulovila za pauna i ni mogla vie a. I la je mlada, se je ulovila za staru odzada i ni mogla vie a. Zjutra, kad se on digne, zame pauna za veruice i on gre, pelja pauna, staru i mladu. Gre po cesti, najde jenega cestara i ta cestar z lopaton da e udrit staru po guzici, i se je taka i cestar zi svojon lopaton, i gre do kraljeveg dvora. I svi gledaju kutkod gre, i svi se smiju, i viu: - Ovo nismo videli nikad kako on to pelja z onin paunon sve. Izajde na oknu divojka i se smije i ona. Ona ga je onda zela i su se oenili.

Baba i grab
Neko, kau ljudi, sama su drva dolazila doma iz ume. Neko, tko zna kad je to bilo, nisu morali ljudi ii s kolima i sikirom u umu pak podsijecati drva, piliti, cijepati i voziti s tekom mukom; nego kad je tko elio imati drva, iao u umu pak si izabrao jasena, hrasta, bukvu, graba, klina, brijesta, ceria, te bi samo reko: - uje, drvo jasene, grabe, i tako dalje, hajde sa mnom k mojoj kui, trebam te! Drvo bi taki poslualo. Onda je ila i neka baba jedan dan u umu, da dovede lijepa graba za gorivo. Do e baba u umu, na e lijepa graba pak mu kae: - uje, grabe! Hajd za mnom k mojoj kui.

87

Usmene narodne prie

Po e baba pred grabom, a grab za babom. Kad su tako malo popoili obazre se baba i vidi, kako se eta grab, grane mu se njiu do zemlje. Pomisli baba u sebi: Al sam luda, to idem pjeice i trusim noge, grab me moe lijepo ponijeti do kue. Baba stane i kae grabu: - Stani, grabe! Zna ta, ti si velik i jak, a ja stara i slaba, ponesi mene do moje kue! Ja u ti ve pokazati put. Pokorno drvo odgovori: - Slobodno, babo, dri se za moje grane. Sad baba, ako je i bila stara, uspuzi po otoboljenoj grani na grab, posadi se me u otroke i kae: - Sad hajd, grabe, uz onaj plot desno! Grab posluan i krene se i po e do grma ipkova. Grab nad ipkom ovisi otroke, a neto nad grabom gromkim glasom povie: - Stani, grabe! Dalje se ne mii! Odsad neete vi stabla sluati ljude kao dosele, nego oni e morat vas trudno podsijecati i voziti doma. Baba sjede na grabu poplai se od gromke rijei i opadne dolje s graba i po svojoj nesrei padne upravo na ipak; pobije se i ogrebe na trnje na zli dan pak plau nabere po umi snopi suvih granica i povrati se doma. Tako je kad ovjek trai kruha nad pogau. Hoe dobro - Ne u! Hoe zlo? - Obodvjeruki! Sad sviraj u golen.

Mudri djeak
Neko bili sin i otac. Njih bi dvojica uvijek ila na oranje. Jednoga dana oru oni, al im se najedno oko deset sati pokvari plug. Sada otac uzme leme i crtalo pa ih odnese na popravak, a sina ostavi kod volova, neka pazi da ne idu u kvar. Otac ode, a sin, kako je bio umoran od posla, legne spavati. Domala povrati se otac, pa kad vidi, gdje mu sin spava, otpae remen, pa udri po njem kao po volu. Sin se bre probudi, a otac ga zapita: - A gdje su ti volovi? Sin odgovori: - Ne znam ja nita za njih, jer sam spavao, nego sam neto lijepo sanjao, ali ti ne u da kaem. A otac opet njega remenom udri, ne radi volova, nego radi njegova sna, to mu ga ne e da kae. Sluilo se ba tako, da je kralj onuda sa svojom vojskom prolazio. On odmah poalje jednoga vojnika, neka pita toga seljaka zato tue svoje dijete. - Tuem ga i zato, to mi je volove pustio u kvar, a i zato, to je san snio pa mi ga taji. Kralj dade toga ovjeka pitati, da li bi mu htio dati svoga sina. On privoli. Kralj odvede njega u svoj dvor. Ubrzo mu omili, a kralj ga je ljubio kao ro eno dijete. Imao je tako er i ker, pa su se njih dvoje pazili i ljubili kao brat i sestra. No kad oni ponarastu, ponu zli ljudi o njima svata zla kralju kazivati. Kralj, kad je uo to, dade zazidati kulu, pa onda njega zazi u u nju. Njegova posestrima, a kraljeva ki, moli svoga oca, da joj ne da zazidati braca, ali sve zabadava. Kad je vidjela, da ne moe namoliti oca, oti e k zidarima pa ih zamoli, neka joj na kuli ostave jedan prozori, kolik glava, da se moemo ja i brat razgovarati. Zidari je posluaju. Kad je kula gotova bila, ila bi ona uvijek do kule, pa ponesi kradimice bratu jela, razgovaraj se s njim te plaui radi njegove nesree. U to vrijeme poalje turski car ovomu kralju jedan tap i pie mu: Ako mi pogodi, na kojem je kraju ovaj tap tei, bit u ti prijatelj, akoli ne, a glava s tebe.

88

Usmene narodne prie

Kralj kua na sve ruke, ali zaludu. Ode ki do kule pa kae bratu tako i tako. Brat joj se smili, ne radi kralja, nego radi nje, pa kae: - Nita laglje nego to. Kai ocu, neka napuni posudu vodom pa neka turi tap u vodu, pa e vidjeti, na kojem je kraju tei. Ona ode opet natrag, ali nije onaj dan nita govorila, nego zorom drugoga dana kae ocu, da je sanjala, kako e pronai teinu tapa. I uine, kako je toboe sanjala. Zatim zabiljee tei kraj i poalju ga sultanu. Za nekoliko nedjelja poalje mu sultan tri sasvim jednaka konja pa mu porui, ako ne pogodi koji je najstariji, koji li srednji, a koji najmla i, da ne e dobro proi. Kralj se zabrine: - Prvo je jo kako tako, - kaze on - ali gdje u ja konje sasvim jednake raspoznavati, koji je stariji ili mla i. Toga ja nikako znati ne mogu. Ali ki njegova opet ode do kule, pa ispripovjedi sve svomu pobratimu. A on odgovori: - Nita laglje nego to! Uzmite kukuruza, zobi i penice pa metnite pred konje. Najstariji e jesti penicu, srednji zob, a najmla i kukuruz. Ona ode pa ne kae nikomu nita onaj dan, ve ujutro rano kae svomu ocu, da je tako i tako sanjala. Otac, kralj, zbilja tako uradi, kako mu je ker kazala, a zatim zabiljeivi konje poalje ih k sultanu. Za kratko vrijeme eto ti opet sultanova glasnika, gdje nosi poruku: Sve si pogodio, ali ako mi ovoga ne pogodi, to ti sada poruujem, raspast e ti se kraljevstvo, jer u te pogubiti. Ti mora, kad ja budem kod stola sjedio i au vina pio, probiti prozor i istepsti mi au iz ruku jednom palicom. To kralja natjera u strah. - ta emo, - kae kralj, - keri, nainiti. Sad propadosmo, jer toga ne moemo uiniti. Ki ode opet do kule pa zapita za savjet svoga brata. On odgovori: - Kai ocu, da ti se prisnilo, da toga ne moe nitko uiniti nego ja. Ona tako i uradi. Kralj dade odmah razoriti kulu. Zatim dovedu pred kralja njegova posinka. Kralj mu odmah progovori: - Oprosti, sinko, to sam te toliko muio gladom i e om. Nato sin: - Mili oe, ja ti sve pratam, samo mi budi otac kao i prije, a ja u ti biti sin, posluan kao i prije. Sada mu kralj pripovjedi sve. A on mu odgovori: - Daj mi na put nekoliko vojnika, jednu zurmu i palicu. Kad su doli do careva dvora, razbije on zurmom prozor, a tapom mu au iz ruku. Sultan otpie:: - To nije mogue, da si se ti sam tome dovijao. Ti mora imati tumaa. Sultan zadri svoje goste nekoliko dana u svom dvoru. Ovaj sebi pak kraljev sin izabere trojicu svojih pratilaca pa im dade svjema jednako odijelo kao i sebi napraviti. Sultan ih po njegovoj elji smjesti u jednoj sobi; no probije jedan penjak pa zapovjedi kuharici pod ivu glavu da slua to ce se oni razgovarati. Oni se unutra vesele, piju, jedu i razgovaraju se. Tada zapita jedan kraljeva sina: - Zasto i kako je ovaj kruh tako tean, ja jo nijesam ovakova nikad jeo. - To je zato, - odgovori kraljevi - jer sultan ima kranku kuharicu, koja, kad kruh mijesi, uvijek ima nekakvih biljki, to ih unutra mee. Sultan je zapovjedio svojoj slukinji, neka onomu, komu budu prvomu izme izuvali, proree straga kaput. Kad su ovi ili spavati, svuku najprije kraljeviu izme. Slukinja je dobro vidjela kroz penjak, kamo je on svoje odijelo objesio, pa do e po noi te mu proree kaput. Kad se oni ujutro probude, opazi kraljevi, da mu je kaput prorezan. On odmah ostaloj trojici tako er proree na istom mjestu. Malo kasnije zovne ih sultan k sebi pa zapita:

89

Usmene narodne prie

- Tko je ono sino razlagao, zasto je kruh tako tean? A oni odgovore po kraljevievu naputku: - Mi ne znamo nita od toga. - Eh, kad vi ne znate, znam ja, - kae kralj. - Onaj je razlagao, kojemu je kaput na le ima prorezan. Svi se okrenu, al kad tamo, svi kaputi na istom mjestu prorezani. Sada kralj spozna njihovu vjetinu, nadari ih i otpusti. Po to kupio, po to i prodao. Ako onaj lae, koji je to pripovijedao, i ja mu pomaem.

Rat kera i kurjaka

Imala jedna sirota ena kera, pa siromak uvik gladan. Kaki i mo' bit ker u sirotinje. Jedared donela ena kui malo mesa, ali ni njoj nije dosta, a ker zaelio da se omrsi i privario se, pa probo meso. Kad se jedared u ivotu estito nasitio, a on se onda sitio kako je nevolju naradio. Nema ta ve bi od kue, ako ne e da ti stanarica oklagijom samelje rebra. Zlo je bit siromaki ker, al' kad je pobigo onda je vidio da je jo gore bit ker bez gose. Nije on dobro ni doo do ume, a prid njeg kurjak, pa e ga pojisti. - Ta nemoj, brate, bolje hajde pridvee sa mnom nakraj ume: tamo e jedan naterat dva vola, pa emo jednoga pojisti obadvojica, a ta e od mene ovako mravog. - to veli, pravo veli, - pristane kurjak. Kako rekli, tako i uradili. Najeli se do mile volje, a jedva su i but smirili. Vo, brate, da bi i za svatove bio dosta. ta e kurjak, neg e u umu po svoje drutvo. Ode on, ali ker daleko od toga da voli kurju, koji ga je 'tio utamaniti, ve bre otre u selo po svoje drutvo. Najeli se siromani kerovi, pa bi. U to doao kurjak s drutvom, al' na puste kosti, pa se bogme rasrdio na kera, al' ljuto. Nije prolo dugo vrimena, a nji' dvojica se opet na u. - E, sad ti ne u prostiti! - vikne kurjo. - Ne luduj, braca kurjo, - lipo na njeg ker, jer vidi, da e glavu izgubit. - Veeras e jedan natirati ukraj ume dobre konje. Zaklat e jednog, pa dosta svima, a ta e s mravim kostima kera bez gose?! - Pravo veli, - pridomisli se opet lakumi kurjo. to rekli to i uradili, ali i konju su jedva but smirili. Ode kurjo po svoje drutvo, al' selo blie, i kad se on vratio, a ker sa svojim ve i bio i nesto i gole kosti ostavio. Bisni kurjo, ta ve drugi put ostao pri svojima pod sramotom. I nije proo ni dan, a on se naao s kerom. - Sad si dokrajio! - vikne kurjo ve izdaleka. - Lake, mome! - rei ker. Ugojio se, ojao, kad samo butove tamani, pa to sad vidi i kurjo. - Zna ta, da se mi ne tuemo ovako, nego svaki nek sebi skupi vojsku, pa da onda podilimo megdan, - kae kurjo, da ne bi osto pod sramotom. - Pa ko bude jai, taj nek pojide cilu vojsku slabijeg. Smislio to kurjo dobro. Ne e ostat pod sramotom, a ko veli, skupit e vojsku kaku niko nema, a ta mo skupit ker bez gose?! Lako e iza s njime na kraj, pa e jo i brke dobro omastiti. A keru opet nije do kavge, ve da glavu sad izvue zdravu i itavu pa pristane.

90

Usmene narodne prie

Otperjai on da trai sebi drutvo, a kurjo za as nao u umi medvida i lava, pa mu to i dosta. Ko veli, to je vojska kojoj nema ravne, pa nek samo do e ker, al' to bre. I e ker tako kroz kukuruzita i jedared nai e na puka. - Otkud tebe ovamo, dida puak?! - Ta eto, komija, iskljuco sam gosino dite, pa sam pobigo u svit. - I ja sam od te sudbine. Dva nevoljnika: jedna briga manje, pa ti hajde samnom, - kae ker, kad je uo u emu je stvar. Pristane puak, i sad oni idu zajedno, al' ker ne kae, da ga u rat vodi i to jo protiv kakog nepretelja. Lunjaju se nji' dvojica i malo dalje u ditelini na u jednog maka. - ta ti tu radi, komija? lipo e njemu ker. - Skinuo sam skorup s gosinog mlika, pa da mi ne bi prakljaom pripolovili rknjau, a ja put pod noge. - Ta i mi smo pod vedrim nebom, - kae ker i pozove i maka u drutvo. Pristane maak, al' ker ni njemu ne kae za ega mu triba. I u oni sad umom pa puak kupi zrnje, ker i maak vraaju tice i ni brige. Stigli oni tako ve i blizo kurje, a puak ko puak, pa se napui i samo vie: blu-lu-lu-lu! blu-lu-lu-lu! Puak blebee, a maku gode tice, pa se zaigra i as skoi, as die repinu, pa se ona svitli na suncu. Spazi nji kurjo izdaleka i kad se dobro zagledo, on e onda onoj dvojici: - udna vojska. Vidite onog u sridi - pokae na puka, koji lipo iri rep i blebee, - as je vei, as je manji, a puca ko da se uture pogodio. - To mora, da je niki topdija, - umia se na to medvid. - A vidite onog, - za maka e kurjo, - as digne, as sputi nita svitlo. A to svitlo nije nita drugo, ve dlaka u maka masna, pa kad zabaci repinu, to se ona sjaji na suncu. E, al' kad je to vojska, a medvid ve poo o topdiji, bogme je to vie gledo stra' neg oi, pa e na to i lav progovoriti: - Brao moja, to to se svitli nije nita drugo, ve sablja i to udna. udan je to sabljar. Kad je kurjo to uo, bogme se uegurio, pa veli: - Taj e nas sve posii sabljom, vidi ti kako otro mae s njom, a onaj kako esto puca, ta samlit e nas topom. Nema tu drugog divana, nego da mi, brao, biimo. Bogme je kurjina vojska drage volje pristala, al' iz usta njim ot'o ri, kad je kazo, da bie. Biat e oni, al' se na to medvid siti: - A kuda emo biat, kad su ve na dovat. Zapucat e onaj iz topa, pa e nam kou i init, da odma' e je za veer spremit, ve da se mi sakrijemo, pa nek misle, da smo otperjaili. Tako oni i urade. Kurjo medu i lava pokrije suvim liem, a on se bre-bolje popne na granje drveta iznad nji'. U to stigne i ker sa nesu enom vojskom, pa se obazre za kurjom. Trai ga on i trai, al' njegova vojska ne zna, to se on tu okree ko nedouvan. Ni ne gledaju oni za kera, ve puak gleda za kojim zrnom, a maka opet di bi togod za vrat zgrabila. Tako puak spazi di iz suvog lia viri vrvi repa. To se lav poo migoljiti, a puak mislio da je niko krupno zrno, pa kljucne po repu. Kako on kljucnio, a lav tre repom, da je suvo lie zaprailo. Puak se na to rasrdio, pa zablebee, da se sva uma orila. - Bite, brao, topdija puca! - vikne na to lav, pa od stra' samo trgne repom. Maak na to mislio, da je to poljski mi u liu, pa skoi i lava zubima za rep. Bogme lavu drugo nije ni tribalo, ve opet vikne:

91

Usmene narodne prie

- Spaavajte se brao, evo i sabljar sie! Vikne, pa e zgrabiti po ledini, al' kad je ipio, maak se od tako velikog mia uplaio i bi na najblie drvo. Di e di ne e, ve na drvo u kojem je bio kurjo sakriven. Kako je maak sunio i hitro uzletio, kurjo mislio, da je to topovsko tane. Bogme se od toga tako uplaio, da se oputio i tako je lipo i pao s drveta i vrat slomio. Al' nije zaboravio ni na svoju vojsku, jer ba na nji' pao, i tako i lava i medvida ubio. Kad je sve to bilo gotovo, a ker lipo skine maka s drveta, pa njeg i puka oko sebe i onda njim kae, da su oni megdan dilili. - Ta ne govori - na to e maak. A kad se malo razgledo i vidio kako je to udno me suvim liem, on nakostruio repinu pa veli: - Brao moja, to smo i' potukli, a ni znali nismo da je kavga; al' jo da smo znali, kako bi onda udo napravili!

Jazavac i lisica
Sastanu se jedno jazavac i lisica na putu, pak upita lisica jazavca: - Kud e ti, jazvo? A jazavac e: - Idem traiti koga pametna i mudra da mi bude od pomoi, ako kad dopadnem nevolje. Ve ja sam teto, uo da si ti toliko pametna i mudra, da se tvoja pamet i mudrost pripovijeda i u pjesmama kiti po cijelom svijetu. - Pa kai ti meni, - upita teta jazvu - koliko ti ima muterija, s kojima bi se, ako bi gdjegod u nevolju pao, izbaviti mogao? - Imam ja, - odgovori jazvo, - tri i to sasvim dobre; ve kai mi, teto, koliko ima ti muterija i naina, s kojima bi se mogla kutarisati nevolje? - Imam devet, - odgovori teta. A jazavac poskoi od dragosti pak e teti: - Taman sam i traio tebe: ti ima devet, a ja tri, pak emo se moi od svake nevolje izbaviti, ve da se sjaranimo. - E, dobro - rekne lisica, i upute se u drutvu dalje. Kudgod ide lisica, vavijek svoje provodi, preskae preko puta tamo amo, remee se, isa, dok se jedno ne strpa u gvo e, pak e iz gvo a jazvi: - Ej, jazvo, po bogu brate, evo ja dopadoh nevolje, ve to u sada raditi; daj izme u tvojim mudrolija kai jednu, ne bih li se izbavila zla. - Ne u teto, - rekne jazvo, - ne budi te belaj tvoj tamo nositi. A teta e: - Bolan jazvo, brate mili, nemoj tako, ve kad zna, kai mi, kako u se izbaviti. Onda e jazvo: - Zna, teto, da se nismo sjaranili, ne bih te izbavio, al eto za staro jaranstvo kazat u ti. Dok do e onaj ovjek, ija su gvo a, odmah se poni umiljavati, propinjati uz njega. On e misliti da si ti pitoma, pak e te pustiti. Ali ti nemoj odmah bjeati, dok te ne pusti, jer e te priamariti im pak ne e biti fajde, to si se izbavila gvo a; nego popoidi za njim nekoliko, pa kad vidi zgodu, podaj vatru tabanima.

92

Usmene narodne prie

Dok su oni razgovarali, eto ti ovjeka gdje ide. Jazvo, dok ugleda ovu, te u iljagu, a teta ostade u gvo u. Kad do e ovjek, odmah se pone lisica propinjati i umiljavati oko njega. On mislei da je pitoma, pusti je i zapne gvo e, pak se opet natrag povrati. Kad po e kui, napotekne za njim i lisica, al' kad bude blizu umice, a lisica dade vatru nogama pak u umu. On putujui nekoliko obazre se i vidi, da nema lisice, pak e: - Utee jedno, al' ne e vie! Lisica bavrljajui po umi amo tamo opet u ista gvo a upade, pa pone misliti, to e uiniti. Al' eto ti jazavca, i zapita je: - to to, teto? - Evo, pobratime, - odgovori lija, - opet sam upala u gvo e; ve te molim, da mi kae od one dvije mudrolije jednu i da se izbavim. - Dobro, - odgovori jazvo, - kad do e onaj ovjek, onda se ti uini, kao da si mrtva, pak e te on od sebe baciti; me utim nemoj odmah bjeati, ve kad on pone gvo a zapinjati, a ti onda, ako moe u noge se pouzdati, bjei! Do malo vremena eto ovjeka, i kad do e, vidi u gvo e mrtvu lisicu, pa odapne gvo a i baci je daleko od sebe. On pone gvo a zapinjati, a lisica skoi pak put pod noge. Kad se ovjek obazre, a lija strue uz brdo. On nita drugo ne znajui, to e, samo odmahne glavom i smrmlja neto u sebi, a jazvo sve gleda ispod breuljka, to se ini. Me utim ovjek, kad zapne gvo a, ode kui. Poslije nekoliko vremena srea il' nesrea jazvina nanese ga, te i on upade u ista gvo a; a sve teta gleda iza grma, i dok jazvo dopade nevolje ona se smije. Jazvo siromah, kad vidi tetu, pone je moliti i kumiti: - Posestrimo, ako boga znade, daj od devet muterija i naina jedan meni i izbavi me od zla. Lisica vavijek o nevjeri radei i tude kao preko sjekire odgovori: - E, to mi je drago, ja sam se prije muila i patila, a ti si gledo; sada se ti pati i mudruj, to zna, a ja u svoju mudrost sebi ostaviti za poslije. To uvi jazavac kao alostan rekne teti: - A ti, posestrimo hodi barem da se oprostimo, ja ve vidim da me svakako nije. Prevari se lija, pa se prikui jazvi, a on kao pomaman zgrabi liju i pritisne je uza se. U taj se as pokaza onaj isti ovjek, od koga se lija izmakla dvaput, i dok vidi, to se radi ta i zavie: - Dri, jazvo, dok ja do em, pak u tebe pustiti, a s njom raune polagati, jer me je ve dvaput prevarila. - Pridravi jazvo tetu, dok on do e, preda mu je, te ovjek njega ispusti iz gvo a, a lisica izbroji sjekirom na glavi devet mudrolija i naina.

Lisica se osvetila vuku

Jedna lisica umijesi od zemlje kolae, i ispekavi ih namae ih medom, pak onda s tijem kolaima do e k tuarima i zaite jedno tue u njih, a ona njima da d medenijeh kolaa. Tuari joj ne enu dati tueta, nego joj kau da ide k svinjarima, da e joj oni dati prase, a ona njima da da medenijeh kolaa. Svinjari joj ne enu dati praseta, nego je polju ka govedarima, da e joj oni dati tele. Onda ona otide ka govedarima i zaite u njih jedno tele, a ona njima da d medenijeh kolaa. Govedari joj ne enu dati teleta, nego je oprave ka konjuarima, da e joj oni dati drijebe. Onda ona do e i ka konjuarima, pa zaite i u njih, da bi joj dali jedno drijebe za medene kolaie. Konjuari joj dadu jedno drijebe, a ona njima kolae, ali im prikrii, da ni poto ne lome kolaa, dok ona ne prije e preko onog brda. Oni je posluaju, ali kad poslije prelome i zagrizu, vide da su kolai od zemlje, i da ih je lisica prevarila, pak onda odmah za njom u poeru; ali ona bijae ve daleko umakla na svojoj

93

Usmene narodne prie

dobiti, te se oni vrate prazni i umorni natrag. Lisica doavi svojoj kui metne drijebe u koaru, i stane ga timariti; svaki dan mu je donosila travice zelene i vodice studene, ali kad bi god polazila po travu i vodu, svagda bi prikriila drebetu da pazi na njezin glas i na njezine rijei: Kobo, kobilice! Otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice, pa ni na kakav drugi glas da ne otvara vrata na koari. Jednom do e vuk, koji je vie puta sluao kako lisica drebetu vie da otvori vrata, pa stane i on svojim krupnijem glasom vikati: - Kobo, kobilice! Otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice. Ali drijebe pozna, da to nije onaj tanki glas lisiin, pa mu ne e otvoriti; a vuk kad to vidi, sakrije se za sjek od koare. Malo vremena za tijem postoji, al' eto ti lisice s vodom i sa travom. Kako do e pred koaru, stane po obiaju na vratima tako govoriti: - Kobo, kobilice! Otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice. drijebe poznavi glas njezin odmah joj otvori, pak stane pripovijedati, kako je neko dolazio i govorio kao i ona, da mu otvori vrata, ali krupnijem glasom, i kako ono nije elo otvoriti. Onda lisica ree: - Ne otvaraj ni po to na krupan glas, ve na vrlo tanak. Sjutradan kad lisica opet otide po vodu i travu, do e vuk, koji je za sjekom sluao sav njihov razgovor, pa se stisne, to je vema mogao i pone vrlo tankijem glasom: - Kobo, kobilice! Otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice. Jadno drijebe prevari se, pa otvori vrata, a vuk njega za vrat, te ga uvali i svega pojede, samo glavu i rep ostavi; pa onda otide, a vrata se na koari za njim zatvore kao to su i bila. Kad poslije do e lisica, po obiaju stane zvati: - Kobo, kobilice! Otvori mi vrata: nosim ti studene vodice i zelene travice. Ali niti se ko javlja niti vrata otvara. Onda ona proviri kroz brvna i kad opazi u koari samo glavu i rep od drebeta, odmah se svome jadu dosjeti, te obije vrata i stane ridati i naricati nad mrtvom glavom drebeom; a najposlije od teke tuge i alosti otide, pa se umrtvi na putu. Malo za tijem udari onuda jedan o'ek s kolima, i naavi lisicu na putu, digne je i baci u kola, mislei, kad do e kui, da je odere. Ovaj je o'ek imao u kolima u torbi tri sirca. Lisica, koja se bila utajala, digne se polako pak izvue sva tri sirca iz torbe, pa pobjegne s njima. Kad podobro umakne, a ona pojede dva sirca odmah, a trei natakne na vrat, pa onda po e dalje. Idui tako sukobi se s vukom, koji joj je drijebe ujio, a vuk kad vidi u nje sirac zapita je otkuda joj, a ona mu odgovori, da je izlokala iz vode. - A e je ta voda? - zapita opet vuk, a lisica mu ree: - Hodi, ja u ti pokazati. To bijae oko ponoi u utapu, i nebo bijae vedro. Lisica dovede vuka na jednu vodu, i pokazavi mu u vodi mjesec, ree: - Eno vidi, koliki je sirac u vodi, nego loi, pa e ga izlokati kao i ja svoj to sam izlokala. Onda siromah vuk loi, loi, dok mu trgne voda nazad. Lisica mu onda jamu zatisne, pa mu ree: - Loi vujo, sad e izlokati. A vuk siromah opet loi, loi, dok mu voda trgne i na ui. Lisica mu zatisne i ui, pa mu opet ree: - Loi, vujo, sad e izlokati. A vuk siromah opet loi, loi dok mu voda trgne i na nos i usta. Onda mu lisica zatisne i nos i usta, pa uzjae na nj i ree, da je bolesna i da ne moe ii, ve da je on nosi. Jadni vuk pone je nositi, a ona otegne pjevati:

94

Usmene narodne prie

- Bolan zdravu nosi, bolan zdravu nosi. I kad je ona jednako ponavljala, zapita je vuk: - ta ti, teto, govori? A ona mu kae: - Nita, vujo, buncam. Pa opet udesi: - Bolan zdravu nosi, bolan zdravu nosi, - i tako jednako do pred jednu kuu u kojoj su bili svatovi. ujui svatovi, to lisica govori, izi u pred kuu i ponu hvaliti njezinu pjesmu, a ona im kae, da bi i bolje pjevala, da ih hoe pustiti u kuu, a za tijem i na tavan. Svatovi ih puste. Poto vuk s tekom mukom iznese lisicu na tavan, koji je bio od ljese, ona onda otvori sve jame vuku, i izlije se sva voda iz njega, te polije dolje svatove. Svatovi polete na tavan, lisica skoi s tavana i utee, a jadnoga vuka svega isprebijaju. Kad se poslije sastanu vuk i lisica, zapita jedno drugo, kako utee; vuk odgovori, da je sav isprebijan i da je jedva utekao; tako i lisica ree. Sad lisica pozove vuka da preskakuju preko jedne stoine sijenske, koja je ondje blizu bila. Vuk je i to poslua, naopako po sebe. Poto nekoliko puta preskoe, ree lisica vuku, da dobro ne preskakuje, da preve na stranu skae, a ona upravo iznad stoine. Onda on po e da preskoi upravo iznad stoine, te se na nju nabode. Lisica videi to obeseli se vrlo i ree vuku: - Mii vujo, mii, sad e sai. A vuk miui dotjera do dna stoine; onda ga ona ostavi svetei mu se: - Odavno ja oko tebe derem opanke, jer si ti moje drijebe ujio.

Me ed, svinja i lisica

Zdrue se me ed i svinja i lisica, pa se dogovore, da oru zemlju i da siju enicu, da se hrane. Zapitaju jedno drugoga, ta e koje raditi i kako e sjeme nai. Svinja ree: - Ja u provaliti ko i ukrasti u sjeme; i ja u svojom surlom uzorati. Me ed ree: - Ja u posijati. A lisica ree: - Ja u svojim repom podrljati. Uzorae, posijee. Do e etva. Stae se razgovarati, kako e poeti. Svinja ree: - Ja u eti. Me ed ree: - Ja u snoplje vezati. Lisica ree: - Ja u klasje kupiti. Poee i snoplje povezae. Sad se stae dogovarati, kako e vrijei. Svinja ree: - Ja u gumno nainiti. Me ed ree: - Ja u snoplje snijeti i ja u i vrijei. Svinja ree:

95

Usmene narodne prie

- Ja u pretresati i rastavit u slamu od enice. Lisica ree: - Ja u svojim repom trniti pljevu sa enice. Svinja ree: - Ja u ovijati; a me ed ree: - Ja u ito razdijeliti. Ovrhoe. Me ed ito podijeli; ali ga ne podijeli pravo, jer ga svinja zamoli, te joj dade samo slamu, a enicu svu uze sam, lisici ne dade nita. Rasrdi se lisica, pa otide na tubu i kaza im, da e im dovesti jednog carskoga o'eka koji e ito pravo razdijeliti. Uplai se svinja i me ed, pa ree me ed svinji: - Zakopaj se ti, svinjo u slamu, a ja u se popeti na ovu kruku. Zakopa se svinja u slamu, a me ed se pope na kruku. Lisica otide, te na e maku, pa je pozva u drutvo, da idu na gumno, da hvataju mie. Znajui maka, da na gumnu ima dosta mia, po e rado, pa sad iznad puta sad ispod puta tri za ticama. Opazi je me ed s kruke poizdaleka, pa kae svinji: - Zlo, svinjo! Eto lisice gdje vodi stranoga bumbaira: ogrnuo urak od kune, pa i krilate tice hvata oko puta. U tom se maka ukrade me edu iz oiju, pa kroz travu do e na gumno, i traei mia stane ukati po slami. Svinja podigne glavu da vidi ta je, a maka pomisli od njezine surle, da je mi, pa skoi, te svinju za nos. Svinja se uplai, pa rukne i skoi, te nada u potok; a maka se prepadne od svinje, pa nada uz kruku; a me ed pomisli, da je ona ve svinju udavila, pa ide sad na njega, pa od straha padne s kruke na zemlju, te se razbije i crkne, a lisici ostane sve ito i slama.

ivad na strai
Jenput su tati strano navalili na ivad. Hoteli su se pokrast. Onda ivad zberedu sednicu: tu se sloi kokot, racman, puran i gusak. Oni skonaju, kaj budu napravili. I onda dokonaju, da budu strau drali, i to: kokot, racman, puran i gusak. I oni primljeju na veer strau: kokot prvi, racman drugi, puran trei, a gusak etrti. Dridu oni tu strau, i evo dojdu tati. Onda kokot naglo zakrii: - A kado je to? Racman na to veli: - Tat, tat, tat. Puran krikne: - Vudri ga! A gusak: - Na galge nem. Kad s to tati uli, oni bej, a puran zakrii: - Vohoho! A gusak: - Vagaj ga! I tati su od velikoga straha komaj pobegli. Drugi dan su dobili ovi straari stranu pofalu, da je ivad ostala.

96

Usmene narodne prie

Vieput prevareni vuk

Ogladnio jedno vuk, pa po e traiti togod da se nahrani. Premetnuo brda i dolove, spade u neko poljice i tu ugleda psa bjelova, ali mrava i suha ko bakalar. Ve poizdaleka povie vuk: - uje li ti, bjelove, sad u ja tebe izjesti. Pas se ueprtlji pa odgovori: - Moe dragi kume al' nemoj namah nego me pusti, da idem kui da se izljubim i izgrlim sa svojom sitnom djeicom, estero tenadi; a im zora zaprai eto mene opet amo, eh, onda jedi u sto dobrih asa. Bio vuk srca milostiva pa pustio bjelova kui, da se oprosti sa svojom djeicom. A kad bilo sutradan, a vuk oblizujui se svaki je as pogledo onim pravcem kud je bjelov otiao, ali zaludu. Pro e i podne, a bjelova nema. Ve mu se dosadi ovdje sjediti mislei da se nije bjelov zaboravio; po e vuk, da bjelova sjeti pogodbe. Doav na dno poljica povie preko potoka bjelova, a bjelov mu se oglasi: - Ej, moj kume, bilo ti juer grabiti, a ne ugovarati, te danas ne bi kesio zube i eko s onu stranu potoka bjelova, koji e ti doi, kad se voda sloi s vatrom, a ti oeni s ovcom. Videi vuk da je prevaren, rekne: - Eh, pa ti vjeruj psu! - te odatle dalje. Doav u drugu njivu na e magarca gdje pase, te mu odmah pritri i u brke rekne: - Eh, moj magare, pas me prevario, ti zaista ne e, jer sad ne u vie gledati na pogodbe i potenje. Kad magarac vidi, da je za glavu, poplai se, pa u strahu rekne: - Je li, kume, ti i mene namislio ujesti? Vuk mu odgovori: - Ta da, bogme ti nijesam doo na pir, nego da se malko okrpim. A magarac mu odgovori: - E, al' mi se ini, da sam ja star, pa moebit me ne e htjeti jesti, nego ti pro i za mene, pa me pogledaj straga i ako me begenie, evo mene. Vuk pristane na tu nagodbu, te zaviri magarcu pod rep, a magarac ga plehne nogama, te moj kurjo odmah po tlima napola mrtav pane, a magarac put pod noge. Kad se je vuk osvijestio od tekog udarca, opazi jadan, da mu je magarac izbio dva zuba. Opet po e kum u daleki svijet traiti togod u gladan trbuh; al' vrsto obea, da e, to prije na e ujesti bez ikakvih uvjeta. Ni sad nije daleko iao, te odmah na e u drugoj njivi dva ovna, koji se nemilice glavama tukli. Izdaleka ve povie: - Eh, ugursuzi jedni, ba sam vas i traio, sad ete istom vidjeti, to je jeeva muka. Odgovorie ovnovi: - I pravo nam je, kad smo dva, pa i nas dvojica ne moemo u skladu ivjeti. Ali uje li, kume, nama je poginut, mi smo ve tvoji, utei ne moemo, a znademo da si plaho gladan: dobro bi bilo, da mi obadvojica u tebe uletimo, pa eto tebi masne veere. - Vuk ih zau en upita, kako e oba najedamput unii? A oni odgovorie: - Ti rastvori ralje i podigni rep, pa emo mi jedan otraga, a drugi na usta unii. U vuka lakome oi pri pogai, ta i zinu na eperak, a rep die na le a. - Oni se izdaleka zatrkae, te kukavnog vuka silovito drnue glavama jedan u zube, a drugi otraga, pa vuk skoi u zrak povrh

97

Usmene narodne prie

ovjeka. Ovnovi poee nad svojim kumom jadikovati, to tako u oravo pogubi zube i slomi kimenicu. Dok se je vuk poeo osvjeivati, ovnovi uteku. Kad je vuk ustao, sam je sebe proklinjao i svoju budalastu pamet, jer ga evo ve dva put ljuto izranie. Opet jadnik po e dalje, da jo jedamput okua sreu. Nije daleko putovao i na e jednog sivca konja, komu je samar veliku sadnju na le ima napravio, pa ga je ve i sam goso odbjego i pustio da ivi dokle moe. Kurjo, dok nazrije sivca, ve izdaleka povika: - Ej, pobro, dosada si, sad e mi veera biti, ne bud pre anjih lopova, kojima sam na potenje gledao, pa me izvarae i jo ovako grdo isprebijae. Ti si moj bez ikakva ugovora. Konj mu odgovori: - Dragi kume moj, da te je svatko prevario, ja te ne u. Jer, kume moj, da ti pravo kaem, meni je ve dodijalo ovako ivljenje. I ja sam evo, kako vidi, i bolestan i gladan i edan, a i goso ve otreso nad menom ruke. Ja sam tvoj svakako, ali znaj, da me ne moe od jedno izjesti, ve ti uzjai na mene, pa me poni jesti s ove sadnje moje, pa to izjede, prosto ti bilo, a ja u opet ivjeti, pa kada opet izgladni, moe ostanke dojesti. Vuk opet pristane na pogodbu, te skoi konju na le a, a konj zagrebo, ko da se pomamio, pa za nekoliko stigne u grad. Htio vuk skoiti, ali ne ima vremena. Potpaze ga varoani, te zavikae: - Eno na sivcu vuka! - te tude netko neto popade te kukavnog vuka na mrtvu postelju isprebijae, i jedva ivu glavu iznese. Prola ga volja traiti lova, nego se vrati onakvi isprebijan u umu govorei: - Ej, budalasta glavo, nije za te meso, nego bukova trule, kad tebe toliki izvarae i bar na posljednjem ne nauie pameti; tebe kumstvo skupo stade. Putujui tako isprebijan sustie ga strana bura s kiom i ledom i to ba na jednom raskru, na komu je bila velika uplja lipa. Kud e kum, ve ravno u duplje, te okrene glavu na dvor, a rep unutra. Sjeajui se, koliko je pretrpio pone opet na glas govoriti: - Dragi boe, koliko pretrpih muke, jo da neto bude, pa da se tkogod desi u ovoj lipi, pa da mi prikupi rep i sjekirom glavu rascepa, najpravije bi mi bilo. To uvi pastir koji je u lipi za njim bio i koji se kao i on od kie sakrio, prikupi mu rep u ruku te sjekirom u glavu, a na vuk mrtav padne.

Lisica prevarila mua

Tak je jenput tela lisica preko plota prejti, pak je bilo vuzko prelo med plotom, pak je veznula, da ni mogla naprej ni nazaj. Vezda kaj e lisica poeti? Pone kriati, plakati, kajti se je bojala, da ju ne bi gdo onde nael, pak bi ju zatukel. Tak alostna vupazi iz dalka, da onim istim putem ide jen mu. Te ona v strahu mislila, kak bi se ote muke mogla osloboditi i kak bi mua vkaniti mogla da ju te muke mogla oslobodi i kakvu plau mu obea za njegovo delo. Gda je mu blizu doel, zaprosila ga je lisica, da ju ote muke oslobodi, da mu bu za delo kudu dala, kajti se je bojala, da ne bi gdo spametnei doel pak bi ju prijel. Na to mu da se vkaniti i oslobodi lisicu. I da ju je oslobodil, pua ju z ruk i pital ju je: da je kuda? Ona mu veli: - Si ju imel vu ruki; zakaj si ju nisi zel? Za moju kou bi bil dobil kudu. I ja sam kcoj doel i sem mu je pomogle osloboditi, pa nisem takaj ni dobil.

98

Usmene narodne prie

Bolesni lav
Tak je bil jen put jeden lav. On je zbeteal, pak je leal v svoji luknji. Dojde medved, da mu se pokloni i pita ga lav: - uje ti, pove ti meni, moj medved, je li ne smrdi ovde v moji luknji. Medved odgovori: - O, prav grdo smrdi ovde. Na to se lav rasrdi, pa reztrga medveda. To je videl zajec, koj je pre luknjom stal. Dojde k lavu, da mu se pokloni, pa mu veli: - uje ti, zajek, pove ti meni, je li smrdi v moji luknji? Zajek veli: - O, ne smrdi, kaj bi smrdelo, neg prav lepo dii. Lav odgovori: - Lae, ne dii ovde, neg smrdi, - pa ga rezdrapa. To je videl i ul vuk, koj pred luknjom akal. Dojde k lavu, da mu se nakloni. Pita ga lav: - uje ti, vuk, pove ti meni, je li smrdi ali dii v moji luknji? - A niti smrdi niti dii. Lav odgovori: - O, ti lae, nekaj mora, al' smrdeti ali diati, - pak ga zagrabi i rezdraple. To vidi i uje lisica, i gda dojde k lavu, da mu se nakloni, pita ju lav: - uje ti, lija, pove ti meni, je li smrdi ali dii v moji luknji? - Oprosti mi, svitli car, ja bogme ne znam, je li dii ali smrdi, kajti sem se prehladila pak sem dobila kih, a vezda ne mrem ti povedati - a lagati ne smem. I lav ne je rezdrapal lisicu, kajti je spametna bila.

Je i njegovi mesari
Tak je bil je. On je imel jenega pajceka. Iel je njemu jabuk stepat. Onda je ziel dole, pak se je valal pod jabukoj. Onda je po 'ne bodinje nabol jabuk, pak je nosil svomu pajceku. Kad mu donesel, onda je njega prijel pajcek za 'ne bodinje, pa ga je hitil z koca vun. Onda on iel po drugi put po jabuke. Donesel mu je jabuk jo jen put, a onda ga je pak hitil s koca vun. Onda on iel po drugi put, a onda ga je pak hitil s koca vun. Tak i trejti put, pak mu onda ve nije nikaj dal jesti. Je je onda iel mesara iskat, da bu pajceka zaklal. Doel do prvoga onoga zajca. Pita njega zajec: - Kam ide ti kumek? Veli je: - Idem mesara iskat. - Kaj, - veli, - ja ne bi bil tebi dober mesar? - Nuder, - veli, - ti kai svoje noe-zube! Onda zajec njemu pokazal noe svoje. Je mu veli: - Ti ne bi bil dober. Onda je iel dale i je nael lisicu. Pita ga lisica:

99

Usmene narodne prie

- uje ti, kume, kam ti ide? Onda on veli: - Idem iskat mesara. Lisica mu veli: - Kaj ti ja ne bi dober mesar bil? Veli on njoj: - Kai ti svoje noe. Onda ona pokae sve noe. On ji veli: - E, ti ne bi bil dober mesar. Onda ide, ide dale, pak je doel do voka. Pita ga vok: - Kam ide ti, kume? - Ja idem, - veli, - mesara iskat. - Kaj ti ja ne bi bil dober mesar? Onda veli on: - Dej, - veli, - kai tvoje noe. On mu pokazal. - E, - veli, kumek, ti bi dober bil. Onda su oni ili tam, dje je pajcek bil. Oni su se pogodili. Je je otiel vu tacun po sol, a vok do te as pajceka zaklal i pojel, dok je doel je. Onda ga je iel toiti, i vok je iel njim. Tak su oni doli na tobu. Je ga je toil pri jenem grmu, ondje su bile jene kleice. Zval je voka na sodbu i rekel je voku: - Sad ti mora tu z glavum sbuditi soca. Onda je vok tam z glavum tel zbuditi soca, pak se je vlovil. Je je se okolu tancal i rekel, da mu je prav, zakaj mu je pajceka pojel. To je konec kraj. Ve je ne.

Lisica i maak
Tako bio jedan ovjek, pa imao u kui velikog maka. Ree ovjek maku: - Danas ti ostani kod kue, a ja idem na divan. - Ja ne u ostati, - ree maak, - idem i ja djevojki svojoj. A ovjek ree: - Kad si ti vei gospodar no ja, a ti idi, pa si trai slubu, meni ne treba. Maak ode pa na e slubu opet u ovjeka udovca. Pogode se: dat e mu plae - arenu haljinu. Ostane on tri dana - to je godina. Kad se godina navri, kupi ovjek pergara, to se arene povlake prave, skroji mu haljinu, pa maak navue i ode. Do e tako u umu, pa ga sretne lisica. Pita on nju: - A kud e, teto? - Idem traiti uvegiju. - E, pa kad ti trai, ja sam, uzmi mene.

100

Usmene narodne prie

Ne zna lija tko je, pa rekne da hoe, pa ga vodi k svome domu u umu, u svoju jazbinu. U jazbini je samo perje - legao maak u mekan krevet. Kad ujutro, lisica se digla i mete pred jazbinom. Pro e kraj nje medo i rekne: - Faljen Isus, teto! - Nisam teta, ve mlada. On je io svojim putem. Na to nai e kurjak i rekne: - Faljen Isus, teto! Ona e: - Nisam teta, ve mlada. Ode i on dalje, a na to nai e divlji nerast i rekne: - Faljen Isus, teto! - Nisam teta, ve mlada. Sad se skupili njih trojica, pa poe pripovijedati medo, kurjaku i nerastu, kako mu je teta odgovorila, da nije teta, ve mlada. A kurjak i nerast kau isto. Rekne kurjak: - Ajde, pa da mi vidimo njezinog uvegiju. Al' ree nerast divlji: - Medo, ti idi, lomi drva, a ti, ujae kurjae, idi, hvataj krme, a ja u vatru loiti, pa emo krme pei i donijeti pred jazbinu - uvegija e na peenku iziti, a mi emo ga vidjeti, kaki je. Kad su ga spekli, odnesoe 'naku vruu peenku pred jazbinu, a oni se posakrie. Medo se popne na hrast, nerast se zakopa pod uanj, a kurjak legne na kladu. Eto izi e i lija i uvegija k peenki - al' se poe medo gore vie dizati, jer mu je grana smetala. Ali se odlomi suvarika, a medo poleti dolje. uvegija se prepade, pa poe bjeati, skoi na hrast pa upravo na medu a medo se preplai a maak jo bolje, pa bjei s hrasta na uanj, a divlja svinja ispod unja skoi, skoi i maak, pa e za deblo, ali tamo kurjak. Al' on puhne iz lule, koju je uvijek u ustih imao, frkne iskra kurjaku u dlaku. Kurjak se prepade i utekne. Sastanu se oni opet u umi na jednom mjestu, pa medo poe pripovijedati, kako je uvegija ba na njega skoio, pa je spao dolje. A divlji brav kae: - Ba je znao, da sam ja u unju, pa i k meni poletio. A kurjak odgovori: - Meni bilo najgore, za mnom je puku opalio. Maak se vie nije vraao teti, ve ostao u umi, pa posto divlji maak.

Medvjed i lisica
Neka lisica po e iz svog brloga, da togod ulovi za svoj trbuh. Putem susretne medvjeda, kojega upita: - Dokle e ti to, strie? - Idem u ono selo, to se eno tamo vidi jer su me pozvali, da im kolo vodim. - Mogu li i ja s tobom? - upita ga lisica. - Pa hajde, - rekne joj medvjed.

101

Usmene narodne prie

Oni do u u selo, tu ih lijepo prime i dadu ima da jedu; ali njima bijae to malo, pa odu u kuhinju i stanu traiti po sudovima da to pojedu. To maje opaze, pa neka za sjekiru, a neka za bilju, te medvjeda i lisicu protjeraju iz sela. Oni su jednako bjeali ne obazirui se i mislei da ih jo jednako gone i tako u sami mrak do u do jednog sela. Medvjed tad povie: - Oh, to sam izgladnio bjeei! - Be, ako si ti, i ja sam, - ree mu lisica, - nego idi u selo, pa nam donesi jedno ulie meda, a ju e te dotle ovdje ekati. Medvjed ode u selo, ukrade jednu konicu meda i donese ju lisici. Lisica mu ree: - Mi ne emo ovoga meda sada jesti, nego je bolje da ga za sutra ostavimo. Medvjed na to pristane, te legoe i zaspae. Poslije nekog vremena lisica se probudi, jer joj je na um pao med, pa pone vikati: - ta je, ta je? Medvjed se probudi na tu njezinu viku i upita je: - Tko te to zove? - Eno u selu rodila jedna ena, pa me zovu da budem baba, a ja ne znam, to bih joj ponijela? - Pa ponesi joj malo meda iz one konice, - rekne joj medvjed. Lisica ode tad do one konice i poto se najede meda vrati se natrag. - Kako si djetetu ime nadjela? - upita je medvjed. - Povrina, - odgovori lisica i zaspae. Oko ponoi lisica se opet probudi, jer joj na um padne jo meda, pa stane vikati: - ta je, ta je? - Medvjeda probudi ta njena vika, i upita je: - Tko te to opet zove? - Eno u selu, - ree mu lisica, - porodila se druga jedna ena, pa me zovu da budem djetetu baba, a ja ne znam, ta bih joj ponijela? - Ponesi joj malo onog meda, - ree joj medvjed. Lisica ode do konice, te kad se najede meda, vrati se medvjedu. - Kako si nadjela ime djetetu? - upita je on. - Posredina, - ree mu lisica i lee da spava. Pred zoru lisica se opet probudi, jer joj na um padne, da dokraji onaj med. Ona se digne i stane kao i prije vikati: - ta je, ta je? Medvjed se opet na to probudi i vikne joj ljutito: - Ama, tko te to opet zove? - Eno u selu porodila se jo jedna ena, pa me zovu, da budem baba djetetu, nego bih li joj ponijela malo onog meda? - Pa ponesi! - naredi joj medvjed. Ona ode do konice, te pojede ostatak meda i suvie ogrebe konicu, pa se vrati medvjedu. - Kako si tomu djetetu ime nadjela? upita je on. - Pogrebljina, - odvrati mu lisica. Kad bude sutradan, ali medvjed bijae jako ogladnio, pa rekne lisici da donese konicu s medom. Lisica ode i donese ju praznu. Medvjed, kad spazi da nema ni malo meda u konici, povie joj: - Kamo med iz konice? - Ne znam ja, ta me pita? - odgovori mu lisica. - Ti si ga pojela. - ta govori, kad nijesi vidio. Nisam ja, nego si ga ti pojeo, - rekne mu lisica i tako se posvade. Medvjed po e da lisicu razdere, a ona mu ree: - Hajdemo ovamo, ima jedno pravdalo, pa emo vidjeti, tko je izio med?

102

Usmene narodne prie

Lisica dovede medvjeda do jednih gvo a, koja je bila ve prije opazila, pa e rei medvjedu: - De se zakuni na ovome pravdalu, da nijesi izio meda. On joj rekne: - De ti prva, pa u ja onda! Lisica tad digne svoju prednju desnu nogu i polako je spusti na gvo a i sitno ree: - Nisam ja izjela meda, tako mi ovog pravdala! Medvjed digne tad svoju nogu i krupno rekne ko medvjed: - Nisam ni ja, tako mi ovog pravdala! pa lupi stopalom po gvo ima to igda mogae. Kad htjede da izvadi nogu iz gvo a, ali ne mogae, jer mu je bijahu uhvatila. Kad to opazi lisica, tri od medvjeda i bjeei mu dovikne: - E, moj medo, zaludu, to ti je golema glava, kad u njoj pameti nejma.

Jaje harambaa
Bijae u jednom selu pet est kokoi, koje snesoe desetak jaja. Po nesrei rekne jedna ena: - Daj da ja dadnem malo kokoima soli, ne bi li bolje jaja nosile. Uzme aku soli, te posu kokoima. im se kokoi nazobae soli, odmah pokrepae, a ostade ono desetak jaja. Navale u ono selo patri i zaptije i stanu se dogovarati: - ta emo k veeri? - Jaja! Malo pomalo porazbijae sva jaja, a ostane samo jedno. I ono jedno rekne: - to u i ja samo u itavu selu? Daj da i ja bjeim! - Pa jadno moje jaje pobjegne iz sela u umu. Kada do e u umu, na e pijevca. im pijevac ugleda jaje odmah ga upita: - Kud si polo, moje jaje? Odgovori jaje: - Ne pitaj me, moj pijeve. Muka mi dodijala, jer u mome selu tkogod do e na konak, odmah se ponu dogovarati: - to emo k veeri? - Jaje! I tako bijae nas desetak, te sve porazbijaju, a ostah ja sam na mejdanu. Kada vidjeh, da mi nema spasa ja pobjegnem u umu. Onda odgovori pijevac: - Tako je taman i meni bilo, jer tkogod u nae selo, odmah se ponu dogovarati: - to emo k veeri? I tako odmah odrede da e pijevca k veeri. Bijae nas desetak petnaest, i sve mi drugove pobie, a ostah ja sam na mejdanu. Kad vidjeh, da mi spasa nema, pobjegoh u umu. Tude se jaje i pijevac sjarane i po u zajedno gorom. Kada do oe k jednom kamenu, tude na oe maku. I upita maca jaje: - Kud si polo, moje jaje, i ti, prijatelju pijeve? Odgovori jaje: - Ne pitaj me, maco, ni mene, ni prijatelja pijevca, jer nam je muka dodijala. Onda ih opet upita maca: - A kakva li vam je muka dodijala?

103

Usmene narodne prie

Odgovori jaje: - Ah, moja maco, muka bome velika, jer u naim selima naopaki ljudi, te nas sve pobie. Ostadosmo samo nas dvoje, te kad vidjesmo, da nam spasa nema, pobjegosmo u umu, ne bi li kakogod jo koji dan ivjeli. Onda odgovori maca: - Ah, moje jaje i ti pijeve, ta je i mene muka potjerala, jer u mome selu vrlo su naopaki ljudi. Dok im to meso pojede, odmah odsude, da je maka pojela, te uhvativi maku odmah je ponu biti i tako jadnu maku isprebijaju. Dok im to ito pojede, odmah reknu: - Pojeli mii ito, a ne e maka da ih hvata. I tako opet jadnu maku ponu biti. Dok im se dijete oeprlja ili malo ubije, odmah reknu: - Oeprljala ga maka otimljui mu iz ruke meso. Pa opet jadnu maku ponu biti, i tako se meni dodija, te pobjegoh u umu. Zato vas molim, da se sjaranimo. I tude se sjarane jaje, pijevac i maca, te po u gorom zajedno. Kada do oe na jednu ledinu, ali na toj ledini magarac pase. im ugleda jaje, pijevca i macu, odmah i pozdravi svojom lijepom pjesmom i upita ih: - Kud ste poli, slona druinice? Odgovori jaje: - Muka nam je dodijala, moj magariu, jer u naem selu naopaki ljudi, pa nas mue i biju, te vie ne mogosmo trpjeti i tako pobjegosmo u goru. Onda odgovori magarac: - I meni je velika muka dodijala, jer u momu selu, ako e kogod lonaca otjerati u svijet, natovare na magarca; ako e drva dotjerati, na magarcu; ako e zemlje dotjerati za lonce, na magarcu; ako vode, na magarcu; ako soli, na magarcu; ako je otjerati ubre na njivu, na magarcu. Ve mi to dodija, podigoh svoje ui i pobjegoh u umu. Daj, s vama idem u goru. Odgovori mu jaje: - Ajde slobodno sa mnom. Tude se moj magari uputi s njima, te po oe gorom. Kad su bili k jednoj vodi, ali na toj vodi ovan vodu pije. Upita ih ovan: - Kud ste poli, slona druinice? Odgovori jaje: - Muka nas natjerala, moj vjerni drue. Upita ovan: - Kakva vas muka natjerala? Odgovori jaje: - Velika muka, moj drue, a to je tebe tude dotjeralo? Odgovori ovan: - Ah, ne pitaj me, moj mali bjelane! Momu drutvu bijae naopak zapovjednik, te sve moje drugove prodade; ja sam ostadoh, te navali na me veliko zvono i poe me goniti pred ovcama. im bi ovca koja u tetu uljezla, odmah bi poeo mene biti. To meni dodija, te ne mogoh trpjeti i tako pobjegnem u goru, pa vas molim, slono drutvo, hou li i ja s vama? Odgovori jaje: - Ajde slobodno!

104

Usmene narodne prie

I tude se upute jaje, pijevac, maca, magarac, ovan te po u gorom. Kada do oe k jednoj ledini, ali na ledini vuk lei. im ih vuk ugleda, odmah upita: - Kud ste poli, slona druinice? Odgovori jaje: - Muka nam dodijala, moj mrkane! - Kakva muka, moj mali bjelane? - Muka bome velika, jer u naem selu naopaki ljudi, poee nas biti i muiti, te se nama ve dodija, i tako pobjegosmo u goru. Onda poe vuk: - Ah, i meni je velika muka dodijala, jer kud sam god hodo, to bi im god nestalo, odmah reknu: - Vuk izjeo! Poee me progoniti i biti. To se meni dodija, te pobjegoh u goru i evo me sada s vama. Po u otalen gorom. Kada do oe na jednu ledinu, sjedoe, da malo poinu. Tada poe vuk: - ta e sada biti? Ja sam ogladnio, koga u ja sada pojesti? Odgovori jaje: - E, da bi mene, ja malen, ne moe ti biti ni oblizak! Na to pijevac: - Ja peruan, dok bi me oepuso, ne bi ti ostalo nita. Maca: - Ja sam dugih panda, samo to bi te iperijala! Magarac: - Ja sam velik, ali zaludu, kad sam mrav; nema u meni nita do samih kostiju! Ovan: - Ja sam i velik i debeo, evo, mo' se dobro najesti; samo ti zini a ja u se zatrkati pa u iv u usta uletjeti. Tada vuk stane, a razvrati usta. Ovan se zatri pa zapotegne vuka u elo. Vuk odmah padne mrtav. Onda rekne jaje: - E, ovan ubi sada vuka! Tko e ga nositi? Odgovori pijevac: - Ja ne mogu. Onda maka: - Ne mogu bome ni ja. Magarac: - Ja sam nauio nositi; da ga na me natovarite. Tude natovare vuka na jednog magarca, te po oe gorom; kad u gori namjere se na jednu kuu te reknu: - Ba emo u onu kuu na konak. Po u preko jednog zida. Tude se nekako jaje iskotura, a pijevac se digne na krila i poleti. Maka doepa se koca i ispue. Ovan se zatri i preskoi. Magarac ne mogne nikako, jer mu bijae teko, te se izmakne i nekako preskoi, a vuk s njega padne pod zid, i tako odu u onu kuu. Kada do oe u kuu, ali kua puna vukova! Tude stanu veerati, te poae nazdravljati jedan drugomu. im poee jajetu nazdravljati, a jaje e: - Zdrav bio kao i onaj za plotom! Tada se vukovi stanu dogovarati:

105

Usmene narodne prie

- Ajdemo vidjeti, ta je za plotom? Kad oni za plot, a vide: ubili vuka! Onda se poplae i pobjegnu u umu. Kad su bili usred gore, onda rekne jedan: - A, vidi, velike li smo budale, gdje mi pobjegosmo u umu, a njih ostavismo u kui! Dajte da se vratimo, pa da vidimo, to rade? Onda oni rekoe: - Ne smijemo, jer, jesi li vidio, kako su onoga ubili, pa e i nas. A on onda odgovori: - Ajde budale jedne, ta vam mogu nauditi! - ta emo mi sada raditi? - Ajde da se mi sada vratimo, pa vi ostanite za plotom, a ja u sam poi do njih u kuu, jer ih se ne bojim. Bome sam ja jai od njih. ta e mi nauditi ono malo bijelo? A ta ono kudrato, pa ono gigasto i ono mravo veliko? Dok ja zinem, ono mravo e utei, a ono bijelo veliko ja u pojesti. I otalen se vrate natrag kui. Kad su bili do plota, onda oni ostanu za plotom, a on ode kui. Kad ga ugledae iz kue, reknu: - Kud emo mi sada? Eto idu, bome e nas sve pojesti! Onda rekne jaje: - Idem ja u lug (pepeo), pijevac neka ide na gredu, maka pod policu, magarac za vrata, ovan za budak. Pa kad vuk do e, ja u pomalo puhati, a on e odmah k vatri doi, pa e poeti u vatru puhati; a ja u puhnuti pa u ga vatrom posuti po zubima. Maka neka skoi ispod police, pa neka zdjapi za oi: ovan neka ga gruva iz budaka, a magarac neka skae za vratima i pone pjevati svojim lijepim glasom. Pijevac neka skae od grede do grede i neka kakoe. U to doba vuk na vrata. Kad do e u kuu, ali u kui nikoga! Nego vidi, gdje se malo vatre svijetli. Tada po e k vatri, da malo naloi, da vidi, kud su otili. Kada do e k vatri, poe puhati u vatru, a u to ti jaje puhne, pa vuka posu vatrom po zubima; a maka skoi ispod police, pa popade vuka za oi, tada ovan skoi iz budaka pa grune vuka, a pijevac sve skae od grede do grede i sve kakoe. Magarac na vratima stupi i sve reve. Uto se vuk izmakne iz kue i utee u ostale vukove. Kada do e me u njih, stanu ga pitati, kako je tamo. On stade odgovarati: - Pro ite me se, jer vam ne mogu od rugla kazati, kako je. Ama, znate li, koliko je ono malo bijelo, pa se sakrilo u lug; a ono kudrasto pod policu; ono gigasto na gredu; ono bijelo veliko u budak, a ono veliko mravo za vrata. Kad ja do oh u kuu, ali u kui nigdje nikoga nema, nego samo se malo vatrice svjetluca. Ja po oh k vatri, da malo naloim vatre, da vidim, ta su uradili. Poeh puhati vatru, a ono malo bijelo pue iz luga, pa mene vatrom po zubima; ono kudrasto ispod police, pa mene za oi, a ono veliko bijelo iz budaka, pa mene poe biti; ono mravo iza vrata sve poe vikati: - Amo ga, amo! A ono gigasto poe sve skakati od grede do grede i sve vie: - Dajte mi ga amo! Jo da me bude uhvatio onaj mro, ili da me budu dodali onomu gigastomu gore na grede, ne bi me nigde kua vidjela. Kada ue vukovi, ta mu se dogodilo, odmah pobjegoe glavom bez obzira; a kua ostade jajetu i njegovoj druini, te se moje jaje i dan danas po vuijoj kui iri.

106

Usmene narodne prie

Zec i kosac
Kosio kosac livadu i stane gladiti i pootrivati svoju kosu, da je sve brujila odjekujui: Kosi kosa! Kosi kosa! Stoji kosac razmaknutih nogu otrei kosu, a zec skoi iz grma pred njega i proleti mu izme u nogu hitro kao strijela. Okrene se kosac za sebe i pogleda zeca u daljini, pak povie za njim: - Ded pokuaj jo jedamput proletiti, kud si sada, da vidim, kako e, i hou li ja znati stisnuti noge! Bilo pak nije! Kosac ne doeka, da mu zec proleti izme u nogu. Dobra zgoda rijetko dolazi u ovjejem ivotu; vesela mu majka, tko je upotrebi.

Zec i elva
Jedan put je elva hodila po putu i nosila sobom kuu. Tamo dojde zec i poel se je joj rugati, kako ona moe nositi svoju kuu, pak joj je rekal: - Vadlajmo se, ki e dojt prvo na ovi vrh. elva je rekla: - Dajmo! I vadlali su se. Zec je poel te, a elva je pomalo hodila svojom kuom. I onda je zec bil trudan i rekal je elvi da gre spat va graju. elva je hodila napreda, a on je spal, dokle je ona dola na vrh. Zec se zbudi i pone brzo te, ustavi se nasre' puta i zove elvu: - Kade si? Ona je rekla: - Ja sam ve gore. Kad je on goreka prial, onde je bilo mnogo ivine. Poeli su mu se rugati, da se je hvalil, da e on prvi dojt na vrh, pak da je zadni. I tako je njega bilo sram.

Medvjed i drijen
Izaavi medvjed rano u proljee iz svoje jame, ugleda drijen gdje je ucvatio, a ostala drveta jo i ne misle da cvate pa pomisli da e drijen tako i sazreti prije sviju ostalih drveta, pak se izvali poda nj da eka. I tako leei ondje i ekajui da drenjine sazru, ostalo sve voe sazre i pro e.

Pas i kua
Pripovijedaju kako je pas, skupivi se u klupko na mrazu od zime, rekao da druge zime ne e ekati bez kue, nego da e je odmah graditi kako ljeto do e, dodajui jo da mu velika kua ne treba (kako se bio skupio od zime) i da e je lasno nainiti. A kad se ljeti na vruini izvalio i izbacio sve etiri noge i rep i glavu, svako na svoju stranu, onda rekao:

107

Usmene narodne prie

- Tko e meni ovoliku kuu nainiti? I tako opet ostao ekati zimu bez kue.

108

Usmene narodne prie

RJENIK
aga (tur.) - nii turski plemi, janjiarski zapovjednik akuratan (lat.) - toan, paljiv, briljiv, savjestan alov (ma .) - valov, korito za napajanje stoke andrak (perz.) - nesrea, nevolja, zlo astal (ma .) - stol aluk (tur.) - troak, izdatak, deparac aov (ma .) - lopata atar (ma .) - hatar, kraj, predio, kotar at (tur.) - konj, drijebac avlija (tur.) - dvorite adaja (tur.) - zmaj, neman bahorac - vraar, travar bajage (tur.) - toboe bambaruina - pamuk bangalola (gr.-tur.) - lopua, skitnica, prevarant bei (tal. bezzi) - sitni mletaki novac; novci uope begenisati (tur.) - odobravati, svidjeti se, zavoljeti belaj (tur.) - nevolja, nesrea, muka, kunja; mete, nered; nepogoda, runo vrijeme beriet (tur.) - blagoslov, srea, izobilje, uspijeh bi gajri hak (tur.) - nepravedno, bespravno, na pravdi Boga, bez opravdana razloga bialje - drvo za bi bilja - cjepanica, bija brlotina - brbljivac, slabi brinac - breme brnjaviti - zanovijetati budak (tur.) - trnokop, kramp, motika buda (tur.) - otvor na krovu, bada budak (tur.) - ugao, kut, zakutak bukajet - bokara bumbair (ar.) - glasonoa, izaslanik; pratitelj bunja (tal.) - gnijezdo, kuica od suhozida, rupa, jama burag (rum.) - eludac, kembe burlati - lakrdijati, izvoditi ale, blebetati; rovati cekin (tel.) - dukat, zlatnik ciplja - cjepanica akanj(ac) (tur.) - mala staklenka za rakiju eperak - razmak od vrha palca do vrha kaiprsta erez - zbog ibuk (tur.) - lula ila (tur.) - konj sa arenim pjegama omaga (tur.) - toljaga, batina utka - jabuica, adamova jabuica na vratu arija (tur.) - ulica ili trg s duanima ili radionicama, trgovaka etvrt atib (tur.) - pisar, ato ef (tur.) - ud, volja, raspoloenje eno - pas urak (tur.) - kouh degenek (tur.)- batina (za udaranje po tabanima) detakivati se (tal.) - odvajati se divaniti (tur.) - govoriti, razgovarati duka (tal.) - knez, dud duvar (tur.) - zid daba (tur.) - badava, besplatno, uzalud domba (tur.) - kvrga od blata erma (tur.) - pristojba na mitnici, maltarina, odn. taksa koja se neko plaala pri ulazu u grad ipiti - dignuti se, poskoiti uture (tur.) - ujedno, usve, sve skupa, paualno uvegija (tur.) - zarunik, mladoenja; mu; zet emerija (tur.) - zemljak, sugra anin (tako er i hemerija) fajda (tur.) - probitak, korist, dobit fembilj (tur.) - objava, upozorenje, naredba fermati (tal.) - zaustaviti, stajati fermivati se (tal.) - zaustaviti se ferovija (tal.) - eljeznica forint, forinta (prema tal.) - novac u

109

Usmene narodne prie

nekadanjoj Austro-ugarskoj i drugdje frigati (tal.) - priti fundarati (tal.) - unititi, poruiti, upropastiti

galge (njem.) - vjeala garoful (tal.) - karanfil glabati - glodati gladalica - brus za otrenje goso - gospodar gruteti se - gaditi se habati - jesti halaliti (tur.) - oprostiti; blagosloviti, eljeti sreu haram (tur.) - prokletstvo, grijeh haramija (tur.) - razbojnik, hajduk; vojnik haa (tur.) - uzvik: ne dao bog, boe sauvaj, nipoto hia (istarski ak.) - kua hoda (tur.) - muslimanski sveenik, vjerski uitelj inaditi se (tur.) - inatiti se iskirijati - zasluiti na kirijanju, tj. prijevozu tereta kolima (prema kirija) izbekariti se - iskesiti se izburdati - izgurati iulani (tal.) - otoani jaga (njem.) - lov jaranstvo (tur.) - prijateljstvo jemin (tur.) - zakletva, zavjet jok (tur.) - ne kaica - drvena posuda kada (tur.) - gospo a, dama (prema kaduna) kadija (tur.) - sudac kamara (tal.) - soba kampanja, kanpanj (tal.) - polje kanafa (prema tal.) - konop, ue, uzica kanat (tal.) - pjesma kantar (lat.) - vaga kantati (tal.) - pjevati kasaba (tur.) - gradi, varoica katigati (lat.) - kazniti katafi (od tal. catabugia) - zatvor katihel (gr.) - vjerouitelj, kateheta katiheta (gr.) - vjerouitelj, kateheta kaur, kaurin (tur.) - nevjernik, turski naziv za krane

kotac, gen. koca - svinjac kokoka - pregrt vune ili prediva na vretenu komara (tur.) - komora, spremica konabiti - nagovarati konten (tal.) - zadovoljan kopanja - posuda kopun (tal.) - pijetao korae (gr.) - konj za piljenje koruga - kora kruvariti - zaraditi kuluk (tur.) - tlaka, rad na kojega su obavezni kmetovi kunetra (tal.) - koara kurtalisati (tur.) - osloboditi se, rijeiti se nekoga; kurtala - ostavi me na miru, pro i me se lanternica (tal.) - svjetiljka, fenjer leh (ak.) - nego luknja (njem.) - rupa magri (tal.) - zelje, nemrsna hrana mahna (tur.) - mana, nedostatak mal - dio oevine maak (tur.) - ara, hvataljka za ar maa - misa; plati mai - plati misu mator - star meema (tur.) - sudnica molivati (tal.) - odvezivati (brodski konop) moviti (se) (tal.) - micati (se) mouna - sklonite za ovce u primorskim krajevima (od suhozida i sl.) nave (tur.) - korito, posuda za kruh nadikiljati - napiti se nadotaliti - napastovati namecan - istuen na nagoh (ak.) - na nogama, budan napuckati se - najesti se nastaiti - namaknuti, stjecati zaraditi nazlabati - napadati, pakostiti ninemu (ak.) - nikomu novitada (tal.) - novost njemuti - nijem, nerazumljiv obataliti (tur.) - pokvariti obedi - obijedi, nepravedno optui od ponika - oduvijek odvarati - prevariti

110

Usmene narodne prie

odak (tur.) - dimnjak opaklija - kabanica slina pelerini otija - hostije mu; potapalica u naim junim krajevima otoboljen - sputen, oputen otrok - grana palac (tal.) - palaa papula (tal.) - kaa patrititi se - muiti se partiti (tal.) - odlaziti partanca (tal.) - odlazak, polazak pazariti (tur.) - trgovati, prodavati pergar (franc.) - pargal, vrsta gustog pamunog platna peke (tur.) - poklon, dar peteh (ak.) - pijetao pobaka (tur.) - posebno poukljikati - pokakljati pogruditi - ugasiti se polak - uz, pokraj potpaiti - podboiti porubati - pojesti prakljaa - drvena daica s drkom za pranje rublja prdaan - podrugljiv pribortati - prepatiti pridavak - dodatak primarati - umoriti proha - proso, proja prokeriti se - prolumpovati, razbaniti, razbekrijati se (od rijei ker - pas) proenje - crkvena sveanost protok - iroko sito puak, puka - puran, pura pujkati - huckati Puntar - stanovnik mjesta Punta na otoku Krku racman (ak.) - patak raja (tur.) - podanici u Turskoj carevini, obino nemuslimani; sirotinja; mnotvo ranjenici - svinje (od hraniti) 're, 'remo - skraeni oblik od gre, gremo: ide, idemo riti - prekapati, rovati rknjaa - kima, le a rondati - zabadati, mrmljati rubati - jesti, vakati

sahat (tur.) - sat, ura sala (ma .) - poljoprivredno imanje, majur sjaraniti se (tur.) - zdruiti se sjek (sik) - sjenara skakavica - zasun (na bravi) skoliti - saletjeti, napasti skondrljati se - strovaliti se skucati - uzdisati, stenjati slavina - otvor slime - sljeme, vrh sokak (tur.) - ulica sonik - saonice soparan - gladan, siromaan stamaniti - unititi, utamaniti stap - drvena posuda za pravljenje maslaca (stapanje) stiva lula - zemljana lula strija - streha, krov superbija (lat.) - oholost suvaja - vjetrenjaa epica - mala kapica kina (tal.) - le a, kraljenica kuda - nekadanji dubrovaki i mletaki srebrni novac kurin ostat - ostati u mraku tacun (tal.) - duan, prodavaonica tufati (tal.) - dosaditi, dodijati; biti tufo biti sit svega vigar - bi teferiiti (tur.) - ii na izlet, odmor (od teferi) tefter (tur.) - popis, raunska knjiga, biljenica telal (tur.) - glasnik, objavljiva, izvikiva telud - otrica noa temerutan (tur.) - tvrdoglav, zlopamtilo; nesposoban, glup teskera (tur.) - cedulja, list, pismo, potvrda, dozvola, isprava tisniti - navaliti, uputiti se trojanica - zdravica trudan - umoran ubardati - pripaziti upaiti - pokazati upopadati se - zabuniti se, trkarati upuiti - osuiti uikati - dobiti

111

Usmene narodne prie

uvartati se - uputiti se ueguriti se - preplaiti se vadlati se - kladiti se valaha (tur.) - Boga mi vandrovac, vandrova (njem.) - skitnica vaange (njem.) - isto to i fanik, poklade, karneval veruica - lani, veriica vijor - vihor, vjetar vrangija - bi vrepar - vrabac vria - loza, biljka povijua zahegucati - doturati se zakalati - uputiti se zakerati - zabadati zaparloiti - oslabiti zapatiti - zasluiti zaptija (tur.) - straar, andar zasutariti - zaustaviti zaukati se - zaletjeti se, pouriti zausiljati - zaletjeti se, zamahnuti zijan (tur.) - teta, kvar, gubitak zoljica - ivotinjica zurma (tur.) - dalekozor ara - urna, glinena posuda buniti - proliti elva - kornjaa ljuk - gutljaj mara - varci mulj - aa upa - juha, supa

112