Poloio sam ruku na kutiju sa saksofonom i osjetio koliko volim tu ivu, srebrnu stvar koja donosi utjehu.

Josef Skvoreckj, Kukavice

1. Danas su od tog vremena ostala samo nekorisna sjeanja i snopovi poutjelih revija, koje moj otac, Pavao Mraz, unato svim pozitivnim propisima o samozatiti, nije uklonio s naeg zaputenog i pretrpanog tavana. Mislim da otac, uvijek lojalan i progresivan, nije imao nita protiv protupoarnih propisa o sigurnosti kunih tavana; on se samo borio protiv zaborava, protiv posvemanjeg zaborava, znajui da obitelj bez prolosti i sjeanja i nije obitelj nego zbir anonimnih jedinki. I tako je, trpajui stare novine i druge, uglavnom neupotrebljive stvari na tavan, nastojao pretvoriti taj dio kue u neku vrstu obiteljskog pamenja, u pranjav, nezgrapan i neuredan obiteljski spomenar. Poutjele stranice vlana, neprijatna mirisa, iskiene loim kolorima istonog porijekla, otkrivaju mi ponovno vrijeme u kojem sam razmiljao na sasvim drugi nain, proivljavao neke druge radosti, trpio neke druge patnje, zanimao se za neke druge stvari. Listajui te stranice kao da listam godine u kojima sam bio netko drugi. Amerikanci su nazdravljali novom mladom Predsjedniku koga e dvije godine kasnije sami ubiti, Alirci su sanjali o skoroj nezavisnosti, a Iranci se radovali Rezi Kir Aliju, sinu aha i Farah Dibe, koji nikad nee sjesti na prijestolje. U Rumunjskoj je Anne Arslan otkrila Gerovital, lijek za sve, dok smo mi upravo naputali petrolej kao univerzalni lijek protiv raka. Merlinka je dala nogu Milleru, a Renato Rascel je u San Remu ispraio velikog rivala Domenica Modugna. Na duplerici najvee domae revije objavljena je senzacionalna kolor-fotografija fatamorgane kakvu su mogli vidjeti nai vojnici na Sinaju, ili pak razoarani prokletnici u uniformama Legije stranaca. Na Rabu su otvorene prve najlon plae, skandalozne i neshvatljive, i kao takve namijenjene strancima. Naim ljudima bio je namijenjen prvi koparski Spaek, ija je cijena bila jednaka iznosu dvogodinje prosjene plae. Prve stidljive reklame upozoravale su nas na losion i kremu Ten San, te na Pepermint bombone i Kalodont ex-tra. Modni hit bila je ui Jelinek, zatim Tomosov Colibri i vespa NSU-Pretis. Razgovaralo se mnogo o tome kako e radni tjedan skratiti sa est na pet dana. Floyd Paterson uspio je u drugom pokuaju izdevetati Ingemara Johanssona, a Jurij Gagarin obletio je Zemlju, to su mnogi drali nemoguim i izmiljenim. Svi su pjevuili Mirno teku rijeke, veliki festivalski hit. A ja, ja sam se baktao sa zavrnim razredima osnovne kole, motao se oko kolske ljepotice Goce Babi, visio veerima u oba provincijska kinematografa i sakupljao slike filmskih glumaca, i one prave s potpisom, i one iz vakaih guma Favorit, proizvoda iz Nereia s otoka Braa. Medu sauvanim hrpetinama oevih novina nema onih koje su tih godina donijele senzacionalan feljton o avanturama i stradanjima Sredoja S. Pantia, bjegunca iz strane Legije stranaca. Reeni Sredoje zbrisao je preko granice u Italiju, potom se zatekao u Parizu, gdje je gladan i bez pare u depu odlutao do nekakvog atora i tamo potpisao da e pet godina sluiti slavnoj Legiji. Drilali su ga tamo, tjerali ga da hoda, tri, puca, barata noem... Bacali ga malo u Marseille, pa na Korziku, pa onda na Tahiti i na kra ju u alirski pustinjski pakao, pravo mjesto za hrabre, odvane momke, eljne pustolovina... Tamo je iskakao iz helikoptera, ukopavao se u pijesak i pucao po gerilcima. Pobjeivao je, gubio, ubijao i bjeao, kako pred gerilcima, tako i pred zmijama, korpionima i pjeanim olujama. U In Salahu rukovao se s De Gaulleom osobno.

Onda mu je prekipjelo pa je zbrisao. Velik je odjek izazivao taj feljton meu nama, provincijskim klincima, koji smo, itajui neprocjenjiva iskustva nepismenog Sredoja S. Pantia, zamiljali sebe s automatom u ruci, sred onog pustog pijeska, punog zloestih i opasnih zmija, podmuklih korpiona i tamnoputih, kosmatih gerilaca koji vrebaju iza svakog kamena. Sjeam se da je ba nakon tog feljtona Legija stranaca u naim oima poela znaiti neto opasno, ali i vrlo privlano. Nai su se pak roditelji jako ljutili. Oni su, kao i sav napredan svijet, bili uz gerilce i uz njihovu pravednu oslobodilaku borbu. Za njih je Legija stranaca bila samo horda krvolonih plaenika. U velikom ratu koji mladi vode protiv svojih roditelja, nije bilo udno to smo se opredijelili za onu stranu koja je naim starcima bila antipatina. Da, meu poutjelim novinama nema stranica s uzbudljivim feljtonom Sredoja S. Pantia, to je sasvim razumljivo, jer sam komplet izrezaka dao kolskom drugu oki Kasumoviu za sliku Errola Flynna, posljednju koja mi je nedostajala u albumu Favoritovih filmskih glumaca. dovravajui sedmi razred osnovne kole, veliku sam muku muio s matematikom i kemijom. Status iz matematike uspio sam nekako popraviti jednom vjeto prepisanom kolskom zadaom, u koju je bilo ukalkulirano sve, ak i dozvoljena doza sitnih pogreaka, ali sam zato iz kemije tonuo sve dublje i dublje. Moji su odgovori predstavljali pravi fijasko, potpunu kapitulaciju pameti. Bestidno sam tvrdio kako se voda mora ulijevati u solnu kiselinu, zamjenjivao aluminij i eljezo, brkao sve valencije, a pravu malu senzaciju napravio sam oznaivi na kolskoj ploi vodu sa H30.) Moje jednadbe, liene kemijske logike, podsjeale su na tajne poruke iz pijunskih romana. U kemiji sam, dakle, morao krenuti od poetka, od prve stranice prvog udbenika. Muio sam se pokuavajui savladati abecedu tog groznog predmeta, koji me jo i danas proganja u snovima, ali je sve skupa napredovalo strano sporo. Da stvar bude gora, prokletog vremena imao sam premalo. Gore u potkrovlju brat je nabijao po saksofonu, otac i majka svaali su se oko tri milijuna vanih i nevanih stvari, u kinima su vrtjeli Honda, Mogambo, Trapez, Veru Cruz i Posljednjeg iz plemena Komana, a na televiziji, koja se gledala u opini, ekoj obeci i Gradskoj knjinici, redovito je ila uzbudljiva serija Danger is My Business. Bila je to kompletna zavjera protiv svih mojih nastojanja da se uputim u tajnu kemijskih znanja i vjetina. U sveopem kaosu ispravljanja ocjena, pred kraj godine pojavio se i jedan neslubeni predmet, koji je prijetio da me do kraja zavije u crno. Bila je to nastupajua Prva konferencija nesvrstanih o kojoj smo, kao domaini, morali znati sve najvanije. Na nesreu, promotor ovog predmeta bila je moja razrednica, kemiarka, inae partijski sekretar kole. Uz pitanja o bakru, eljezu, kiselinama i luinama, pojavljivala bi se, onako uzgred, i pitanja u kojima su se traila imena predstavnika koji e na Beogradskoj konferenciji zastupati Somaliju, Kambodu, Mali, Jemen ili Nepal. Tih predstavnika nije bilo mnogo, ali su mnogima imena bila gotovo neizgovorljiva. Posudio sam biljenicu oke Kasumovia u kojoj su, uz biljeke o fosfatima i luinama, bile uredno izlijepljene novinske slike Kvarne Nkrumaha, Seku Turea, Haile Selasija i drugih, i prionuo na uenje. Nadao sam se da u poznavanjem ovog gradiva neutralizirati lo dojam kemijskih nebuloza koje u sigurno izgovoriti. Pakao je uvealo preuranjeno ljeto i otvorenje gradskog bazena, kao i izlaz postava Gradske kavane na otvoreni prostor. Vremena je bilo sve manje, cajt-not je bivao sve oigledniji. Sve je kolidiralo sa svim! Mislio sam da u sii s uma, da u se predati i pobjei nekud... Popravak iz kemije pribliavao mi se brzinom zahuktalog vlaka. Ne sjeam se kakva mi je to providnost pomogla da se minutu prije dvanaest uklonim s tranica i zgrabim trojku veliku kao kua. Ne sjeam se, ali sudei po ozbiljnosti situacije, mora da se radilo o igri sluaja, o fantastinoj podudarnosti mnogih sretnih okolnosti. Uglavnom, proao sam s vrlo dobrim i tako stekao paso za dugo toplo ljeto, za bezbrine praznike.

Sredinom lipnja doao je i eljno iekivani posljednji dan kolske godine. Mislim da dane kolovanja najbolje pamtim ba po posljednjim danima kolske godine. U jedanaest sati razrednica nam je proitala ocjene, odredila dan podjele kolskih svjedodbi i priznanja, a onda nas, nakon krae moralne propovijedi, pustila kuama. Sjurio sam se sa okom Kasumoviem, najboljim drugom iz razreda, niz drvene stepenice zapahnute neugodnim mirisom lizola i zaas se naao na ulici. Mislio sam jo zastati malo, muvati se tu oko kole, sve u nadi da e i Goca izai, ali me oko nagovarao da odmah odemo kui, kako bismo se to prije nali na gradskom bazenu. Daj, nemoj sad gnjaviti i ekati Gocu! Osme razrede pustit e kasnije govorio je oko, znajui da e me naljutiti. Ma kakva te Goca spopala! Mislio sam samo malo tu naokolo... Danas mi je ruak ionako kasnije... Ne kenjaj! Kao da ne znam da trza na nju. Uostalom, vidjet e je i na bazenu, a i naveer na korzu. oko Kasumovi bio je sto posto u pravu, Trzao sam na tu Gocu Babi, kolsku ljepoticu koja upravo zavrava osmi razred. Jednako tako bilo je tono i to da u je vidjeti poslije podne na bazenu, odnosno naveer na korzu, a kasnije i u kolskom dvoritu gdje e biti upriliena zavrna aka zabava s plesom. Moja potajna ljubav prema Goci Babi bila je vrlo udna u svojoj dvostrukoj prirodi. Naime, za nju su znali svi, itava kola, vjerojatno i sama Goca. S druge strane, ja sam je najee osporavao, tvrdei da za tu nasmijanu glupau ne dajem ni pet para. Glumei pravog i vrstog mukarca pred kolskim drugom, ipak sam se okrenuo i poao kui na ruak, pokazujui mu da mi nije stalo do Goce. Vidimo se u dva na bazenu! Ponesi loptu! doviknuo je za mnom oko. U redu! odviknuo sam mu, mislei zamaknuti za ugao, priekati malo, a onda se vratiti pred kolu i priekati da Goca izae. elio sam je vidjeti, pogledati je nakratko i moda uhvatiti njen pogled. Da, samo to mi je bilo vano, to da mi uzvrati pogled. Ali tamo iza ugla odnekud se stvorila debela susjeda Frntika, natovarena stotinom torbica i mreica, i zavikala iz sveg glasa: O mali, ba fino kaj si doel! Bu mi pomogel do kue? Zbiljam, kak si proel? Sa etiri rekao sam nevoljko i prihvatio ogromnu koliinu njene prtljage. Uvijek se nae netko tko e ti zajebati ljubav ba kad je najljepe, pomislio sam, teglei namirnice gospoe susjede. Ipak, zadovoljavala me tiha radost spoznaje da u Gocu vidjeti po podne na bazenu, zatim pred veer na korzu i konano naveer na zavrnoj kolskoj zabavi s plesom. Kod kue sam zatekao tihu ali napetu situaciju, ba onakvu kakva slijedi nakon estoke svae. Ubrzo sam doznao da su se otac i majka posvadili oko kokoi koju je trebalo zaklati. Moj otac, Pavao Mraz, autoritativni pater familias, koji je vodio nau obitelj kroz sve Scile i Haribde, kako je volio kazati, ponovo nije imao odvanosti potrebne za klanje jedne antipatine kokoi. Pavle, ti si jedan obian nesposobnjakovi rekla je majka. Ti ne moe zaklati ni tu usranu koko. Ja vjeito moram moljakati susjede, ve me stid. Tko je nesposobnjakovi? raestio se otac. To je hvala za sve to sam uinio za tebe i djecu! Za to to vas hranim i oblaim. Ma, ta nas ti hrani! I posao si izgubio! Da sam to znala, ne bih se udavala i dolazila u tu tvoju provinciju. Ni vjenani mi prsten nisi kupio! Ni stan nisi dobio! Posao si izgubio! I jo k tome ne zna ni koko zaklati! Ma, jebem ja mater toj kokoi! Gdje je? viknuo je otac, pronaao koko i krenuo s njom prema upi. Bio je spreman da je zakolje, da na toj pernatoj kretalici iskali sav bijes, i zbog maminog prigovaranja, i zbog toga to nije dobio stan, i zbog toga to je izgubio posao...

Postavio je koko na panj, zamahnuo jako, a onda mu se valjda saalila koko, ili je u posljednjem trenu shvatio da ta pernata ivina nije niem kriva i da on zapravo pripada kategoriji ljudi koji naprosto ne umiju klati kokoi. Zastao je, pokolebao se, skrenuo sataricom malo udesno, promaio koko i zasjekao cipelu. Potom je susjeda Frntika zaklala tu istu koko, koja je ipak zavrila u loncu, odnosno dijelom u juhi, dijelom u paprikau s njokoma. Sjedili smo za stolom i polako jeli nesretnu koko. Sjetivi se da je danas zavrila kola, otac me upita kako sam proao. Sa etiri odvratio sam i zgrabio kokoje krilce. Dobro, dobro mrmljao je otac. Mogao si i bolje, ali nije loe. Ui, samo ui! Nemoj krenuti stopama svog brata! Potom je sagnuo glavu prema tanjuru, zabavljajui se komadom piletine. Vidio sam da je zabrinut, da ga mue mnoge stvari, ponajvie to to je ostao bez posla. Znao sam da se moram to prije najesti i odjuriti napolje. Bojao sam se da e mi njegova tiha sjeta i brige, to mu se roje po naboranom elu, pokvariti raspoloenje, svu onu radost koja ovjeka obuzme po zavretku kolske godine. Zbilja, gdje je Javor? upitao je majku. Sto puta sam mu rekao da ga u vrijeme ruka elim vidjeti za stolom. Kasno je ustao i izaao slegnula je rameni ma majka. Otac vie nije govorio. I on je znao da se nad sluajem Javora Mraza, njegova sina i mog starijeg brata, ne moe uiniti nita doli slegnuti ramenima. Da, o Javoru su tada ve svi govorili kao o izgubljenom sluaju. Neobuzdan, neodgovoran i tvrdoglav magarac koji je nizom aavih postupaka dobrano naruio ugled kue i obitelji Pavla Mraza. Neki tvri, rezolutniji otac ve bi ga zanavijek otjerao od kue. Meutim, moj otac bio je od onih koji ak ni koko ne znaju zaklati. Na rubu grada, na padini pored velikog parka, nalazio se gradski bazen, uz korzo glavno ljetno okupljalite mladih. Ulaznica koju smo plaali stajala je nekoliko dinara, beton pored bazena bio je sav raspucao, a voda gotovo neprozirno zelena. O dotrajalim drvenim kabinama za presvlaenje kruile su po gradu nebrojene erotske legende, uglavnom neprovjerene. Na blagajni kod gospodina Nevira mogle su se unajmiti i pohabane nemoralke, uglavnom prevelike, tako da je unajmljiva imao mnogo muke da sakrije jaja pred zluradim pogledima kupaa. Na bazen sam stigao oko dva. Odmah sam spazio oku u drutvu nekolicine prijatelja, veinom momaka s nae kole. Na brzinu sam se presvukao, izjurio napolje i utnuo loptu prema oki koji se ve brkao u pliaku. Za tili as bio sam u vodi. Obiavali smo po pola sata igrati lovaca u pliaku, a onda na livadici pored bazena opaliti partiju glavometa na ispadanje. Obje igre danas su pale u gluhi zaborav. Eno ti Goce, budalo! munuo me oko u rame i pokazao prstom nekamo prema drugom dije lu bazena. Ma, jebe Gocu! otpovrnuo sam, pijuckajui kroza zube, a onda poeo skakutati na lijevoj nozi, pokuavajui istjerati vodu uz uha. Cupkajui, napravio sam polukrug i zagledao se prema mjestu gdje se trebala nalaziti Goca. Ugledao sam je kako polako pliva uz rub bazena i pribliava se metalnim stepenicama. Potom je izala, stala uz rub i zabacila kosu. Voda se slijevala niz njeno vitko tijelo obiljeeno prvim znacima zrelosti. Imala je male grudi,napet trbuh i vrsta bedra; izgledala je tono onako kako sam mislio da mora izgledati dobra enska. Zatim joj je prila prijateljica iz razreda i gurnula je u vodu. Vidio sam Gocu kako pada, zatvara prstima nos i nestaje u zelenoj vodi. A onda sam i sam potrao, bacio se naglavake u vodu i poeo roniti prema njoj. Kada sam izronio, bio sam tek dva-tri metra od nje. Ugledala me. Zdravo, Luka. Kako si proao? obratila mi se tim bezveznim pitanjem.

 Sa etiri odvratio sam i nastavio plivati prema drugoj strani bazena. Pravio sam se da sam se tu naao sasvim sluajno. ekaj, hoe li igrati lovaca s nama? Pa nemate veze s plivanjem rekao sam posprdno, udaljavajui se. Trudio sam se da plivam to ljepi i pravilniji kraul, jer sam znao da me promatra. Oho, bio si s ljubavnicom zezao me oko kad sam se vratio. Jesi li je dirao pod vodom? smijuljio se jedan od prijatelja. Boji se, kukavica. Ne prilazi joj blie od tri metra zadirkivao me oko. Deki, opalit u nekog glumio sam ljutnju, premda mi je bilo drago to me zezaju zbog Goce. Mislio sam djeaki naivno da tim zezanjem zapravo daju neku vrstu legaliteta mojoj simpatiji prema Goci. Ne znam zato se boji nastavio je oko. Pa jai si od nje. Svi su se nacerili, a ja sam se ponovo bacio u toplu, ustajalu vodu, zasienu urinom i klorom. Pravio sam se da me se ti fakini uope ne tiu, te sam nastavio mirno plivati, pogledavajui na drugu stranu prema Goci Babi. Vidio sam je kako se brie runikom i razgovara s prijateljicama. Utvarao sam sebi da me pozorno gleda, premda me najvjerojatnije nije ni primjeivala. Pred veer, kad je sunce ve polako tonulo, a bazen bio gotovo prazan, zavukao sam se sa Dokom u kabinu. Bili smo nagi i mokri, trljali smo se velikim runicima i cupkali po neravnom betonu. Mora si uvijek malo protrljati pimpaa. To ti je zdravo govorio je oko, briui se brzim, energinim pokretima. Nasmijao sam se i pokuao oponaati njegove pokrete. A onda je on naglo zastao i upro prst prema korijenu mog trbuha. to ti je to? to ti je to? Pa ta bi bilo? zaudio sam se i pogledao dolje. To, to. Pa kurac! ta se udi? Samo mi reci da nikad nisi vidio kurac. Ali, tu neto nije u redu. Daj, zategni ga malo. Kako? upitao sam. Nije mi bilo jasno to eli. Ovako rekao je oko, zgrabio prstima spolovilo i zategnuo ga tako da mu je glavi iskoio iz koice. ta li je to napravio, zaudio sam se, pokuavajui uraditi isto. Nije ilo, koica se nije dala prevui preko glavia. Potegnuo sam jae, ali sam morao odustati. Zaboljelo me. Nije to u redu. Moralo bi ii zakljuio je oko, kimajui zabrinuto glavom. Moram priznati da sam se uplaio. Zato on to moe, a ja ne, pitao sam se, bojei se da sa mnom neto nije u redu. Misli da bi moralo ii... da svi mukarci to mogu? Pa jasno. Neto s tobom nije u redu. Mora da je to neka bolest rekao je navlaei gae. Raspitat u se. Provjerit u u knjigama. Rije bolest tako me ohladila da mi se koa najeila. to ako sam stvarno bolestan, pitao sam se, to ako mi ta bolest zajebe sve, ivot, nastupajue praznike, Gocu, koja me sve ee pogledava... No, valja biti strpljiv i staloen, smirivao sam se, svjestan da mi je okin zakljuak polako poeo pomuivati radost dugih i bezbrinih kolskih praznika. A sve to zbog jednog glupog poteza rukom koji mi je djelovao vie kao cirkuski trik negoli kao normalna ljudska sposobnost. Vraajui se s bazena zastali smo kod Habekove delikatese, gdje smo kupili nekoliko Favorit vakaa. Razmotao sam ih i ustanovio da sam dobio tri Stewarta Grangera i dva Jeana

Gabina, duplikate koji na burzi sliica nisu imali nikakve vrijednosti. Stigavi kui, shvatih da roditelji ponovo imaju goste, Gojka Kasumovia i njegovu enu Hedvigu. Kasumovii su bili kuni prijatelji koji su dva-tri puta tjedno posjeivali moje roditelje. Jednom bi doli da zajedno sluaju Veselo vee ili Mikrofon je va, drugi bi put svratili na marinadu od riba, trei put na partiju lore ili rauba. Zapravo, Gojko Kasumovi, otac mog kolskog druga oke, bio je najbolji, a moda i jedini pravi prijatelj mog nezadovoljnog i mrzovoljnog oca. Mora se priznati, Kasumovi je bio ugledna, potovana i viena osoba u naem gradu. Mnogi su ga onako od milja zvali udba Gojko, stari partizan ili samo stari Gojko. Imao je uvid u sve stvari koje su se zbivale u naoj komuni, a na mnoge od njih mogao je izvriti i velik utjecaj. Bio je jedan od pokretaa ustanka u ovom kraju i za Dan armije obino je posjeivao nau kolu i priao nam o borbi. Radio je u zgradi koju smo mi klinci zvali milicijskom. Ne znam je li bio u SUP-u ili UDB-i, jer su ga oni koji ga nisu voljeli zvali i supovcem i udbaem. No, meni je to bilo svejedno, za mene je Gojko Kasumovi bio otac mog najboljeg prijatelja i predsjednik lokalnog auto-moto kluba Vihor. Mnogi su govorili daje Vihor, kojem je predsjednikovao ve desetak godina, starom Gojku prirastao za srce vie od politike i posla koji je obavljao. Moj otac, Pavao Mraz, koji je ove godine iznenada ostao bez posla i naao se na birou rada, u utjecajnosti svog prijatelja Gojka Kasumovia traio je posljednju priliku da se spasi svog neslavnog statusa i nae kakvo prikladno mjesto. Gojko se svojski angairao, ali, osim obeanja nekih vidnih rezultata jo nije bilo. Stari moj, radi se na tome govorio je Gojko pijuckajui domau rakiju. Neki dan sam razgovarao s predsjednikom Galinom i drugom sekretarom, i oni su mi obeali da e se zauzeti. U ovom trenu nemamo neko kadrovsko mjesto, ali e se za mjesec-dva svakako pojaviti... Ne vjerujem da e se predsjednik zauzeti rekao je otac rezigniranim glasom. Ta seljaina mora da me mrzi. Nitko tebe ne mrzi. Ti sam sebe mrzi. Zna da si sam na onom sastanku usro stvar. Rekao si da ti se jebe za partiju i tako im se zamjerio. Ne moe oekivati da e oni tek tako prijei preko toga i preko noi ti osigurati nov posao. Ali, Gojko prekinuo ga je otac. Pa ti zna da sam ja stari partijac i da tako neto ne bih mogao kazati. Sve je to izvitopereno. Na sastanku su mi rekli da partija ne misli kao ja, a ja sam im, iznerviran, rekao jebe mi se! Eto, samo to sam rekao. I to je bilo nakon esterosatne gnjavae za koju sam mislio da nee imati kraja... I nije mi bilo ni na kraj pameti da kaem to to ti sada tvrdi. Rekao sam da mi se jebe, onako uopeno... Zna kako se kae kada ti pukne film? Rekao si ti, rekao! I sasvim je razumljivo to su se naljutili. Sluaj, zna ta bih ti ja napravio da si to meni rekao tamo negdje etrdeset druge? podigao je glas Gojko. A taman da i nisi rekao. Naljutilo ih je ve i to to si tako luaki tvrdoglavo branio rjeenja koja oni nisu prihvaali... Zna, izgledalo je kao da ide protiv partijske linije... A protiv matice se ne moe plivati, stari moj. Izaao sam iz sobe i otiao do kuhinje gdje je majka upravo dovravala sendvie od somerice, sardel-paste i kuhanih jaja. Namjeravao sam joj drmnuti dva-tri sendvia i onda otii na korzo, pa poslije na zavrnu aku zabavu. Opet gnjave onim istim stvarima. to je tata rekao o partiji! dobacio sam mami, trpajui sendvie u depove hlaa. Pazi da se ne zamae rekla je i duboko uzdahnula. Znao sam da to nije uradila radi sendvia, nego zbog tog nepromiljenog kiksa mog oca. to je zapravo uradio moj stari? Negdje od samog osloboenja otac je bio komercijalni direktor poduzea za izradu predmeta od betona, obinog i armiranog. Poduzee se zvalo Napredak, a poslovalo je dug niz godina na

nain koji je zapravo osporavao to zvuno ime. Otac je nekoliko puta upozoravao da se neke stvari u poslovanju moraju iz temelja izmijeniti, ali ga nitko nije sluao. Poetkom ove godine gubici su se toliko nagomilali da su drugovi iz opine i komiteta odluili likvidirati firmu. Uslijedili su beskonani sastanci i konzultacije s drugovima odozgo. Na svim tim sastancima moj otac i nekolicina radnika protivili su se likvidaciji, ocjenjujui je nepotrebnom i preuranjenom. Otac je rekao da neke stvari u organizaciji proizvodnje i poslovanja nisu dobro postavljene, te da ih treba hitno mijenjati, a kada se promijene, poduzee e krenuti naprijed. No, drugovi iz opine i komiteta mislili su drugaije. I onda je na tom kobnom sastanku, nakon oeva dugog izlaganja o promjenama koje treba realizirati, netko od prisutnog rukovodstva rekao: Ali, partija misli drugaije. Otac je, izgubivi prisebnost, otpovrnuo: Jebe mi se! Kasnije je netko dogradio njegove rijei, pa je do opine i komiteta dola jedna gruba verzija u kojoj se tvrdilo da je komercijalni rekao da mu se jebe za partiju. Mislim da on tako neto ne bi ni mogao kazati, jer sam nekoliko puta uo majku kako mu predbacuje da se oenio partijom, a ne njome, mojom majkom. Bilo je to obino kasno uveer, kada se vraao s vanih sastanaka na kojima su bistrili poslovnu politiku. Jasno, oevo poduzee je vrlo brzo likvidirano, veini rukovodilaca i radnika pronaen je nov posao, a moj stari naao se na birou rada. ini se da su nekom od odgovornih drugova teko pale navodne rijei moga oca, pa je jednostavno zabremzao rjeenje tog kadrovskog pitanja. Zna, Gojko obino je govorio otac jednog e dana shvatiti da su sami zabrljali i neopravdano se rasrdili na mene. Ali, oni se nisu rasrdili na tebe samo zbog toga to si mislio drugaije, nego i zbog toga to si rekao da... Gojko, molim te prekidao bi ga tada moj otac. Ja sam stari komunist, kako bih ja mogao kazati ono o partiji! Ono to sam kazao, kazao sam, ali to se nije odnosilo na partiju! Sa sendviima u depovima, izaao sam na ulicu i otputio se prema korzu. Sputala se no, prijatna svijetla no puna mjeseine koja se zrcali po prozorima oblinjih kua. Bilo je toplo i tiho, samo su negdje u daljini kreketale abe i zavijali provincijski psi lutalice. Sred te mirne, srebrne, rasute mjeseine, tamo na korzu, prepunom dokone mlaarije, proi e i Goca Babi, ugledati me i nasmijati se onim svojim grlenim smijehom.

2. kolsko dvorite u kojem se odravala zavrna sveanost imalo je oblik prostranog pravokutnika, nadsvodenog kronjama ogromnih divljih kestenova. S dvije strane bilo je omeeno kolskim zgradama, starom i novom, nadograenom, a s ostale dvije visokim zidom od gole cigle. Na istonoj strani bio je izgraen visok podij, koji je uglavnom sluio za prvomajske recitale i doek pionirske tafete, a odmah do podija dizao se stranji zid derutne upe. Na podiju je bio drveni stol na kojem je stajao velik gramofon marke Supraphon i hrpa ploa, a ispred podija nekoliko stolova krcatih sendviima od somerice, limenim aama i bocama limunade od acitrona. Naravno, itavo dvorite upravo je vrvjelo od uenika, ponajvie onih iz viih razreda. Klinci iz petih i estih razreda naganjali su se naokolo, igrajui se svojih glupih igara, dok smo mi stariji vano i dostojanstveno stajali ispred podija, ekajui da pone ples. Nakon to je direktorica odrala uobiajen govor, koji se iz godine u godinu ponavljao, okomili su se aci na one sendvie i umjetnu limunadu i za tili as opustoili sve stolove. Potom je poeo ples. Gimnazijalac Boris, zvan Logaritam, bivi ak ove kole, rukovao je gramofonom, mijenjajui svoje dobro nam poznate singlice: It's Now Or Never, Ispit u au gorkih suza,

II mare, Sedamnaest ti je godina tek, Apache i sline stvari. oko se odmah izgubio meu plesaima. On je bio pravi manijak plesa. Plesao je odlino, plesao je sve i mogao je plesati sa svakim. Polako sam se udaljio od podija i poeo istraivati teren. Ples me nije previe zanimao, zanimale su me druge stvari... Luka, hoe li plesati? doviknula mi je Lidija Herz, jedna mala s pletenicama, maka iz mog razreda. Ma kakvi! odbrusio sam i krenuo korak-dva prema deblu starog kestena. Odjednom sam udario uz nekog tko je stajao sred mrkle sjene debelog drveta. Nespretan si rekla mi je smijeei se. Da, ba nju sam traio, nju, Gocu Babi! Kako moe biti tako nespretan? Pa, eto, mogu. A i ti si dola. Pa kako si? Kako si prola razred? Stvarno, gluplje i neprimjerenije pitanje nisam mogao postaviti. Zacrvenio sam se do uiju, ali u onoj tmini Goca to nije mogla primijetiti. Zar je to vano? Ne, nije promucao sam i krenuo dalje. Uskoro sam bio sasvim izvan kruga plesaa i promatraa, gotovo ispod same zidane ograde. Idiot sam nad idiotima, proklinjao sam sebe sama. Trebao sam je zamoliti za ples, odvui je u onu guvu ispred podija i privinuti je uza se. Ali, nita jo nije izgubljeno, tjeio sam se. Vratit u se i povesti je da pleemo. Jebe mi se s koliko je prola! Progurao sam se natrag do onog kestena, ali Goce vie nije bilo. Osvrnuo sam se na sve strane i spazio sitnu Lidiju Herz, koja mi je plazila jezik. Mulac! Samo u tu Gocu gleda! Eno ti je tamo, plee s onim iz osmog ce. Starija je i fuka joj se za tebe. Glupao procijedio sam kroza zube i pljucnuo na tlo. Goca Babi uistinu je plesala s jednim klipanom iz osmog razreda i pri tom se dobro zabavljala. On se saginjao i aptao joj neto na uho, a ona je zabacivala glavu i smijala se. Idiot joj valjda pria tosove o Bobiju i Rudiju, nagaao sam, mrzei iz sve due tu koatu trebersku fizionomiju iz osmog ce. Da je bar pala razred, mislio sam, udaljavajui se prema izlazu. Da, da je pala, sada bi ti dugaki kreteni otili u gimnaziju, a Goca bi se preselila k nama, u na razred. Ali, Goca Babi nije mogla pasti, ona ne samo to je bila najzgodnija maka na koli nego je bila i jedna od najboljih uenica. Jedna od onih s bestidnim nizom petica u svjedodbi. Sjedio sam napolju na pragu ulaznih vrata i trenirao pljuckanje kroz prednje zube. Vjetina kojoj me oko nauio. Taj jebeni oko koji me uplaio onim prevrtanjem koice! Ne, to ne moe biti bolest! Prije e biti da me zafrkava svojim trikovima i vjetinama. Za to je pravi majstor. Svaki bi tjedan donio po nekoliko novih tosova. Savijanje kaiprsta u gornjem zglobu. Miganje uima. Gaenje ibice u ustima. Podizanje novia nonim prstima. oko mora da je promaio ivotni put. On je trebao otii s nekakvim cirkusom, on, a ne onaj Sermek, Javorov prijatelj! Oko deset sati na kolskim vratima pojavila se Goca Babi, pogledala u mene, a onda zabacila glavu i duboko uzdahnula. Divna no! Pogledaj samo kakva je mjeseina rekla je i zagledala se u nebeski svod. Ne znam je li ovamo dola sluajno ili me je pola potraiti. Volio sam zamiljati kako je pola sraunato, namjerno, radi mene. to radi tu? Zato se ne zabavlja? Nije mi do zabavljanja rekao sam vano. Ah, ti si dakle jedan od onih namrgoenih. Kao i tvoj brat. Zbilja, gdje je Javor? Tko zna gdje je Javor, mislio sam kazati, ali sam samo slegnuo ramenima. Kao i otac. Kada se radi o Javoru, moe samo slegnuti ramenima.

 Valjda svira u kavani nadodala je. Da promrmljao sam. Valjda svira. Hajde, otprati me do kavane ivnula je najednom. Moram kui, a kavana mi je usput. Stat emo malo i pogledati preko ograde. Ne ide mi se rekao sam, ni sam ne znajui zato. A pola bih ivota dao da je mogu pratiti. Ma daj! Idemo molila je, povlaei me za ruku. Ustao sam i krenuo. Ila je uza me, gotovo da sam utio toplinu njena tijela, miris njezine kose. Gradska kavana nalazila se nekoliko blokova dalje, u samom sreditu grada, odmah pored korza. Imala je velik vrtni restoran, u ovo doba zasigurno prepun svijeta. Gradska kavana bila je ila kucavica naeg traljavog provincijskog nonog ivota, okupljalite sveg onog starijeg svijeta koji me zanimao, i kojem sam elio pripadati. U kavanu su zalazili i svi Javorovi prijatelji, deki u ijem sam se drutvu osjeao stariji i vaniji. Nekoliko minuta kasnije stajali smo pred kavanom i, s rukama na metalnoj ogradi, piljili u taj areni, osvijetljeni prostor. Ljudi su sjedili za stolovima, derali evapie i ranjie, lokali pivo i razgovarali, ometani bukom kavanskog orkestra. Goca je stajala pored mene i nae su se gole ruke u jednom trenu dodirnule. Da, u tom trenu znao sam da moram imati Gocu, da je ivot bez nje najobinija glupost. Da mi je u tom trenu na rame sletio kakav popisani aneo i apnuo mi na uho: Nikad nee imati Gocu Babi! mislim da bih smjesta otiao kui i utopio se u bunaru. Ne znam da li me nisi voljela, ili si samo eljela da te toliko traim pjevao je voa kavanskog orkestra onu tunu pjesmu Marka Novosela. Nema Javora rekla je Goca, zaueno buljei u podij na kome su bili muziari. Nema ga, a morao bi biti tu. Pogledao sam na sve strane i uistinu nigdje nije bilo ni Javora ni onog njegovog ekog saksofona, kojim nam je svojedobno zadao toliko glavobolje. U posljednje vrijeme ne svira svaki dan rekao sam joj, sputajui se s ograde. Uostalom, fuka Javora, idemo kui! Oekivao sam da e mi rei da je pratim do kue, ali mi nije rekla nita. Pozdravila me i otrala korzom dolje, prema gimnaziji. Tamo je, naime, stanovala s majkom, vlasnicom duania pletenih proizvoda. A ja, ponosni i nezreli bedak, ja sam se okrenuo i poao svojoj kui koja se nalazila u posve drugom dijelu grada. Proao sam pored kole iz ijeg se dvorita jo uvijek ula tutnjava gramofona, ali nisam elio navraati unutra. Veeras sam bio s Go-com i nita mi se ljepe vie ne moe dogoditi. emu onda trotiti vrijeme u kolskom dvoritu? Vraajui se kui morao sam proi pored velike zgrade Okrunog suda, na ijem sam stubitu ve izdaleka spazio dvije poznate sjenke. Bili su to moj stariji brat Javor i njegov prijatelj Rudica Krian. Sjedili su ispruenih nogu i, podboeni o stube, priali o nekim sigurno zanimljivim stvarima. Volio sam biti u njihovu drutvu. Zastao sam stoga i pogledao ih. Mogu li sjesti tu do vas? Moe, mali rekao je brat. Moe, klinac dodao je Rudica. Brat me oduvijek zvao mali, a Rudica me oslovljavao s klinac. Njih dvojica nisu me nikad zvali pravim imenom. Kad sam sjeo, nastavie razgovor u kojem sam ih bio prekinuo. Ubrzo shvatih da priaju o Vinku Tutleu, debelom strancu domaeg porijekla, inae navodnom kapetanu duge plovidbe, koji plovi pod panamskom zastavom. Vinko Tutle bio je jedna od legendi naeg grada, ovjek koji

se vraao u rodni grad rijetko, ali su prie o njemu kolale gotovo svakodnevno. Vinko Tutle otiao je davno, davno iz naeg mjesta i zbrisao na Zapad. Nitko ne zna kako mu je bilo tamo i kako je uspio. Ali, bilo je nedvojbeno da je uspio. Stizao bi tako ponekad ljeti u na grad, ostajao nekoliko dana, pio i plaao ogromne cehove, okupljajui oko sebe radoznalu omladinu. Onda bi primao telegrame iz Genove, Hamburga ili Marseillea, objanjavao da mu brod za nekoliko dana isplovljava, te bi se na brzinu spremio i otputovao. Neki zlonamjernici priali su o kapetanu Tutleu kao o internacionalnom prevarantu i verceru, trgovcu bijelim robljem, ruskom pijunu i tota drugo. Javor i Rudica proveli su popodne s Vinkom Tutleom i sada su sreivali dojmove. Ti boga, jesi uo, Vinko je godinu dana bio u Indokini s Legijom stranaca? O tome nam nikad nije priao. Mora da je tamo proivio svata priao je Javor. Sumnjiv mi je taj tip zamiljeno e Rudica. Jesi li vidio kako je samo leerno izvadio onu hrpu novaca i stavio je na stol? Cijela kavana je pala na dupe kad je vidjela toliku koliinu dolara nasmijao se Javor. Mom se bratu, izgleda, dopadao taj neprovjereni kapetan. Uasne su zapravo te njegove prie. Ono je zbilja strano, ono kada su se izgubili u Indokini i kada su lutali mjesec dana po dungli. to su ono sve jeli? Sve. Korijenje, zmije, gutere... Nije mogue proaptao sam. Javor se nasmijao. Mogue je, mogue... U Legiji je sve mogue. Zna, Rudice, neki put mi se ini da bi otii u tu Legiju bila prava stvar. Puno putuje. Naoruan si, stalno u nekakvoj opasnosti, napetosti... Kako bi bilo da odemo? Ne seri! Zar ve nisi napravio dovoljno gluposti? otpljunuo je Rudica. Zato? Eto, vidi, i Vinko Tutle bio je tamo i sve mu je dobro krenulo. Nego, trenira li? Rudica zauti. Palio je cigaretu. Svaki dan. Postoji mogunost da me uvrste u reprezentaciju. Krajem kolovoza ovdje je dvoboj s najboljom austrijskom selekcijom. Osam njihovih protiv osam naih. Ima li bar dobar motor? Sranje odmahnuo je rukom Rudica Krian. Dotrajali JAP. Sav je povezan icom, samo to se ne raspadne. Kada bih bar dobio novog ESSO-a, ili FIS-a... ali u ovoj situaciji o tome ne smijem ni sanjati... Moda i dobije. Nego, doi sutra u jedanaest na renban da vidi kako sad vozim. Uvjebavam start kakav imaju Novozelanani. Zna, ono s podizanjem prednjeg kotaa na startu. Neu moi, imam nekakav sudar. Jebi ga. Daj, doi ti, klinac, ti valjda voli motore obratio mi se Rudica, razoaran to je Javor odbio poziv. Nastojat u odgovorio sam prilino dremljivo. Mora da je ve bila pono. Kod kue, u svojoj skromnoj sobi, rado bih, prije no to bih usnuo, prelistao svoju kolekciju glumaca. Izvukao bih kartonski kufer ispod kaua i stao prevrtati po zbirci, koja se sastojala od snopa Filmskih svjetova, nekoliko primjeraka predratne Kulise, etiri biljenice veeg formata, ispunjene slikama izrezanim iz razliitih revija, pregrti smeih i zelenih filmskih programa, te etiri albuma sa slikama glumaca iz Favoritovih vakaa. U sva etiri albuma nedostajala je slika broj 72, slika Errola Flvnna, inae prava rijetkost i biser na burzi sliica. Za Errola Flvnna mogli ste dobiti sto komada ivotinjskog carstva, zajedno sa okoladama, ili

sedamdeset komada Svijeta tehnike iz Robot-napolitanki. Jednom sam imao tu nedostinu sliicu. Bila je moje vlasnitvo. Dobio sam je od oke Kasumovia za kompletni feljton Sredoja S. Pantia, biveg legionara. Stavio sam je u dep hlaa koje je majka oprala i tako nepovratno okrnjila ve kompletiranu kolekciju. Uza sve to, u kartonskom kuferu nalazilo se i nekoliko fotografija glumaca s njihovim autogramima. Te su mi slike velike zvijezde osobno poslale. Pisanje glumcima bila je tada gotovo moda. Sakupljali smo adrese po raznim novinama i asopisima, a onda pisali i molili sliku s autogramom. Te sam noi sjeo i napisao kratko pismo Tonvju Curtisu, svom omiljenom glumcu, junaku Crnog tita Fahvortha, Vikinga i Trapeza. Poaljite mi sliku, gospodine Curtis, pisao sam uz svjetlo slabe arulje, borei se sa snom koji mi se navlaio na oi . 3. Tako sam zavrio sedmi razred i tako je poelo to dugo toplo ljeto, najuzbudljivije ljeto moje mladosti. Nisam ni slutio da iza tog toplog mira, iza sporih ipkastih oblaka i vrue praine ekaju u zasjedi burni dogaaji puni iznenaenja i nemira. U ljetnim smo praznicima uistinu uivali, premda su se odvijali po ve uhodanom planu. Dane smo obino provodili na gradskom bazenu. Prekidajui kupanje tek kratkom pauzom za ruak. More je bilo privilegij nekolicine, onih iji su roditelji imali neto dublji dep, ili roake na obali. Veeri su bile predviene za duge, besciljne etnje po gradskom korzu, za sjedenje po klupama velikog parka, za dangubljenje u vrtnom restoranu Gradske kavane ili u bai Doma JNA. Zaljubljenike u film, kakav sam i sam, ni najvee ljetne vruine nisu mogle odvratiti od ona dva provincijska kinematografa. Puhali smo i dahtali u neizdrivo vruoj dvorani, skidali se u gaice i brisali znoj s lica, pratei bez predaha jeftine njemake krimie raene po Edgaru Wallaceu, zatim vesterne B-serije, talijanske povijesne spektakle s velianstvenim Steveom Reevesom u naslovnoj ulozi, francuske pustolovne burgije u kojima bi maevanje poelo u podrumu, a zavrilo na tavanu padom zlikovca u ponor. Ovakav siguran, uhodan prolaz ljeta ugroavale su samo iznenadne kie, jo iznenadnije bolesti, ili glupa nakana roditelja da te poalju nekakvoj rodbini na selo, gdje se sve ivotne radosti svode na domae kiselo mlijeko i buljenje u zalazak sunca. im bi zavrila kola, otac bi me poveo da u velikom dvoritu bive Sokolske dvorane beremo lipu. Lipa se suila, pohranjivala u platnene vreice i uvala za zimu, za tople ajeve, tako vane za lijeenje raznih prehlada, gripe, upale grla... Iao sam u ta branja nevoljko, jer je sama stvar bila poprilino dosadna. Otac bi na tlu rasprostro staru bijelu plahtu u koju smo onda itavo popodne stavljali one listie, to padaju na tlo okreui se poput malih propelera. Duani su tada ve bili puni raznih upakiranih ajeva, ali je otac i dalje inzistirao na tom starom ljetnom obiaju. utke smo prikupljali listie, prekidajui posao tek kada bismo oednjeli. Uzimali smo tada izblijedjelu termosicu, koju nam je majka napunila hladnim sokom od bazge. Sluaj tata, da li ti stvarno ne daju posao? upitao sam u jednom trenu. Otac se zamislio, sagnuo i poeo prebirati neto po onoj gomili nabrane lipe. To je samo zabuna. Uskoro u ponovo raditi rekao je prilino raspoloeno. Ali, znao sam da uope nije raspoloen i da samo glumi. Sigurno me nije htio zamarati sloenou svog poloaja, ili je mislio da ga neu razumjeti. Pretpostavljam da mu nije bilo lako i mora da se namuio da nas sve skupa nahrani i obue. Ni majka nije radila, samo je Javor neto zaraivao puui u svoj saksofon u Gradskoj kavani. Ali, pare koje je zaraivao Javor bile su vrlo tanak oslonac za jednu ozbiljniju obitelj. A ti, ima li kakvu curu? pokuao se naaliti. Ja sam u tvojim godinama ve pomalo ofirao.

 Nemam rekao sam oklijevajui. Mislio sam pri tom na Gocu i na strane stvari koje mi je sino kazao oko. To bi mogla biti neka bolest, odjekivalo mi je glavom. Moda se otac razumije u te stvari, pomislio sam, ali ga nita nisam zapitao. Zbog stida, naravno! Nastavismo brati lipu, pogledavajui prema istoku odakle su se polako navlaili niski crni oblaci, znak skorog nevremena. Uveer, prije no to u otii na korzo, odluih svratiti do Javora. Njegova je soba bila u potkrovlju, zimi hladna, ljeti paklenski vrua. Popeo sam se uskim drvenim stubama i otvorio vrata. Javor me doekao pognut nad saksofonom iz kojeg je izvlaio splet nejasnih tonova. Njegova soba bila je dugaka i uska, pa je podsjeala vie na hodnik negoli na sobu. Namjetaj mu se sastojao od masivnog, drvenog kreveta s vjeito porazbacanom posteljinom, nonog ormaria s domaim radio-aparatom i loim gramofonom eke proizvodnje, dvije stolice, tekog hrastovog ormara i police sa tridesetak stranih gramofonskih ploa. Ploe je nabavljao dovijajui se na najrazliitije naine, mnoge od njih donio mu je kapetan Vinko Tutle. Je li dobro? upitao me Javor, dlanom otirui usne. Ne razumijem se u dez rekao sam ali mi ipak zvui nekako mutno. To su blue notes. Tono tako koristio ih je Charlie Parker ree on, pa ponovo prinese pisak ustima. udno je izgledao dok je puhao u saks. Oi bi mu iskoile, elo se nabralo, a obrazi mu se naduli poput abe. Jebem ti taj saksofon! Prestani na tren, hou uti vijesti vikao je otac odozdo. Swedish Schnapps ree Javor pa raspali po saksofonu. Za mog starijeg brata, Javora Mraza, svi su govorili da je probisvijet. Ja sam pak bio uvjeren da je samo udak i nita vie. Otkad ga se sjeam, bio je uzrok najrazliitijim obiteljskim problemima. Uvijek slab, nezainteresiran i neposluan uenik, sklon bjeanju iz kole, skitnji i tunjavama. Nitko nije mogao izii na kraj s njim. Kada je nokautirao razrednika, odluili su da ga definitivno iznogiraju iz kole i poalju na neko prikladnije mjesto. Sedmi i osmi razred zavrio je u popravilitu u Filip Jakovu. Vratio se neto mirniji i posluniji, ali bez ikakve volje i elje da se bavi pametnim i korisnim poslovima. Tko zna kako i tko zna zato, u popravilitu zavolio je glazbu i uvrtio sebi u glavu da e postati dezist. Zaintaio se da ga upiu u muziku kolu, ali ju je izgustirao za dva-tri mjeseca. Odredili su mu onda staratelja, tvrdei da roditelji nisu dovoljno jaki da ga dre na uzdi. Staratelj mu je bio stanoviti Krasnodar antek, nastavnik geografije i lan Kulturno-prosvjetnog vijea opine. Drug antek bio je uvijek elegantno obuen, namirisan parfemom Pokoeno sijeno i vjeito s rukavicama na ruci, ili u ruci. Zimi crnima, ljeti bijelima. Odgojne savjete volio je davati drei Javora za ruku, ili mu gladei koljena. Na otac mrzio je Krasnodara anteka i zvao ga pizdekom. I onda, jednog proljea, otac je otpratio nau bo-leljivu majku u toplice i ostao s njom nekoliko dana. Za to vrijeme Javor je odnio nov novcati friider marke Obodin u staru kramu, prodao ga i za te pare kupio rabljeni eki saksofon. Kada se otac vratio, ustanovio je da je novi friider zauvijek otplovio. Poizio je i pokuao izdevetati Javora, ali je ovaj, sa saksofonom pod rukom, skoio kroz prozor na ulicu i pobjegao na dva-tri dana od kue. Otac se malko primirio kada se Javor zaposlio honorarno u orkestru Gradske kavane, gdje je za bijedan honorar svirao lagersku glazbu, koju nije volio i koja ga nije ni najmanje zanimala. Ono to je volio nalazilo se u njegovoj kolekciji ploa: Pete Brown, Louis Jordan, Willie Smith i nadasve Charlie Parker. Izmuen trivijalnom plesnom glazbom kojom je zabavljao trbuaste malograane, Javor se odmarao pokuavajui skinuti s ploa izvanredne improvizacije neponovljivog Charlija Parkera. Tko zna, moda je dez volio samo zato to u naem malom i zatucanom mjestu ta vrsta glazbe, jednako kao i on moj brat, nije imala pravo graanstva. eka me karijera dez-muziara. govorio bi Javor, premda je bilo jedino sigurno da ga eka vojska. Na otac pokrenuo je sve veze da svog razmetnog

sina poalje u vojsku, to prije i to dalje. Mali moj, to ti se zove be-bop rekao je zavrivi dionicu i odloivi saksofon u futrolu. Najvanije je postii tvrdu boju tona, bez vibriranja i ukraavanja. No, idemo li u kavanu? Kimnuo sam potvrdno glavom i krenuo za njim. Javore, pa nisi nita veerao! vikala je za nama majka, prava umjetnica pratanja, koja je u nama,vidjela samo svoja dva jadna djeteta, posve nesposobna da se snau u tom velikom i stranom svijetu. Otpratio sam Javora do kavane, a onda otiao po oku. Padao je ve mrak. Usput sam proao pored osvijetljenog izloga Gocine majke i na tren zavirio unutra. Nadao sam se da u moda vidjeti Gocu, ali u lokalu nije bilo nikoga. as kasnije zafukao sam pred okinom kuom prve taktove Zviduka u osam, koji je bio na stari zov. oko je izaao sa ljivom na oku. Stari ga je drmnuo, kae, jer mu je oko, nakon to su itav dan kreili kuu, rekao da ga eksploatira. Majku mu njegovu rekao je oko, a onda su se otvorili prozori i zaula se vika starog Kasumovia. Veeras da si u deset doma, skitnico jedna! A i ti isto! Razgovarat u ja i s Pavlom! Neete vi nama tako! Do pola noi po gradu... stat u ja vama na kraj! Odjebi! rekao je oko poluglasno, tako da ga stari nije mogao uti. Te sam veeri uistinu imao sree. Negdje oko devet oko je poeo nagovarati da odemo s korza do Zumze na stolni nogomet. Ja sam dugo premiljao, a kad se pojavio spomenuti Zumzo, oko mi je rekao: Jebi se! i otiao na stolni nogomet. Okrenuo sam se i vratio preko korza do kavane, gdje se razlijegao Javorov preglasan solo na alt-saksofonu. Kao i svih ljetnih veeri, kavana je bila puna. Unutra se ipalo, vikalo, hihotale. A onda, onda sam sreo Gocu. Nosila je duge plave lasteksice, tenisice i mornarsku majicu. Zastala je i zagleda se u mene. Danas svira rekla je, mislei na Javora. Pa jasno odvratio sam. Pue tako da e se rasprsnuti! Lijepo svira. Hoe li sa mnom unutra? Upoznat u te s njim. Ne mogu! Majka mi ne da da idem u kavanu rekla je. Osim toga, Javora poznajem... Pa jasno da poznaje, pomislio sam. U ovom jebenom gradiu svak poznaje svakog. Ako ne po imenu, a ono bar po faci. Idemo radije sjesti na klupu u park. Zavrtjelo mi se u glavi. U prvi sam je tren pomislio odbiti i tako ispasti veliki frajer, ali sam ipak smogao malo pameti i pristao. Uskoro smo sjedili na naslonu klupe i promatrali ono malo ljudi to su jo etali po korzu. Iznad nas nadvilo se gusto granje divljeg kestena i sakrilo nas u svoj mrak. Nisam znao to da kaem. Zbunjivala me novonastala situacija. Sjedio sam u mranom parku s Gocom Babi, svojom velikom, tajnom ljubavi. A po mranim parkovima sjede samo oni koji se vole. Nalae li mi ova situacija da je pokuam zagrliti? I imam li uope za takvo to dovoljno hrabrosti? Prijateljice su ti jo uvijek na korzu kazao sam, gledajui u dvije krakate cure kako u cvjetnim haljinama grabe prema gimnaziji. Glupae proaptala je. Tako su dosadne. Brbljaju samo o modi, pjevaima i glumcima. Ne volim njihovo drutvo. Zapravo, volim samo muko drutvo. Mene dri mukim drutvom, pomislio sam, vrlo zadovoljan. Dakle, moram paziti to govorim. Ne smijem biti dosadan, priati o modi, gnjaviti je s glumcima. Jedina muka tema

koja mi je pala na pamet, bila je ona pria o Vinku Tutleu, legionaru, kapetanu i biznismenu. I raspalim priati o Legiji stranaca, Indokini i Vinku Tutleu. Vinko Tutle, to je onaj gadni, debeli? promrmljala je kada sam zavrio priu. Obuzeo me udan osjeaj izgubljenosti i bespomonosti, jer je moja pria, ini se, nije uope zainteresirala. Hoe li me otpratiti do kue, danas se moram vratiti ranije rekla je neto kasnije i ustala s klupe. Obrisao sam prainu s hlaa i poao uz nju. Korzo je bio prazan, obasjan mjeseinom i pun tihih zvukova koji su dopirali s oblinjih prozora. Koraali smo polako i meni je bilo ao to me nitko ne vidi kako hodam pored kolske ljepotice Goce Babi. elio sam da zluradom podbadanju, kojem su me izvrgli kolski drugovi, prvi put dam makar trunak pravog povoda. Oko jedanaest naveer vraajui se kui, nabaem na Rudicu Kriana, nasukanog na stubite Okrunog suda U ruci je drao veliku nagrizenu jabuku. Klinac, nisi mi doao na trening! Ne dri rije! ree punim ustima. Nisam mogao. Stari me natjerao da idem brati lipu. Inae bih doao, zna da me motori zanimaju. On slegne ramenima, zagrize veliku jabuku, a onda obrie sok koji mu se slijevao niz bradu. Ako hoe jabuku, otii unutra i trai moju baku. Babac je danas donio punu koaru. Rudica Krian stanovao je u Okrunom sudu s bakom koja je bila istaica i kuepaziteljica. Imali su jednu neveliku sobu u kojoj su jeli, prali se, spavali... Rudica je imao dvadeset jednu godinu, odsluenu vojsku i jedno dravno prvenstvo u spidveju iza sebe. Bile su mi zanimljive njegove prie, posebno one o uarenom pijesku Sinaja, na kojem je sluio vojsku kao pripadnik oruanih snaga UNEF-a. U tim priama bilo je i nekih udnih, nerazumljivih rijei kao to su stacionar, kontingent, check-point, ali one nisu ugroavale razumijevanje. Rudica je bio velik kit, koji je doivio pjeanu oluju to skida lak s automobila. Vidio je Aleksandriju, Kairo, Damask i Bejrut, sudjelovao je u raiavanju etiri minska polja, i u naem logoru u El Ariu tukao je u stolnom tenisu jednog naeg poznatog filmskog glumca, koji je doao u slubeni posjet. Pa ipak, Rudica Krian u naem gradu nije bio toliko poznat kao sudionik velike akcije Ujedinjenih naroda, koliko kao mlad i perspektivan voza spidveja, slavni lan lokalnog auto-moto kluba Vihor i tienik predsjednika Gojka Kasumovia. Rudica se ovim sportom poeo baviti u sedamnaestoj godini. Njegov je napredak bio brz, nevjerojatan. To je velik talent i nada, rekao je savezni selektor Ljubia Hraminski, kada ga je prvi put vidio kako trenira na naem trkalitu, koje smo svi zvali renban. Ono to je odlikovalo Rudiinu vonju bila je mladenaka nepromiljenost, luda hrabrost i nekakvo beskompromisno hazarderstvo. I strana, strana tvrdoglavost. Kako je u to vrijeme spidvej bio provincijski sport broj jedan, Rudiine kvalitete uinile su ga vienom osobom u naem gradu. I konano, lani je dobio registraciju koja mu je omoguila sudjelovanje u etiri utrke koje su se bodovale za prvenstvo drave. U sve etiri utrke borio se kao lav, ali mu neiskustvo i lo motor nisu dopustili da se plasira bolje od osmog mjesta. No, i to osmo mjesto davalo mu je dobre izglede da 25. kolovoza, u naem gradu, obue dravni dres u dvoboju s austrijskim spidvej vozaima. I Rudica je tog ljeta ivio za tu utrku, neprekidno strepei hoe li ga dravni seletor uvrstiti u nacionalni tim. Stvarno te zanima spidvej? pitao je. Bilo je suvino pitati tako neto; pa itav je grad ludovao za spidvejom! Hoe li da sad odemo do renbana, pa da ti pokaem? Po mraku? Nikad nisi gledao pononi spidvej? nasmije se on. Ali na renbanu je mrak.

 Nita ti ne brini. Hoe li? Jasno da hou odvratio sam, a on je odmah otrao u stan i zaas se vratio zveckajui kljuevima. Kljuevi od garae objasni mi. Hajde, probudit emo itav grad! Nakon desetak minuta bili smo na renbanu. Otkljuao je garau i uveo me unutra. Naao sam se u mraku, zapuhnut jakim mirisima motornih ulja i pirita. Napipao je onda povei kanister, otvorio ga i poeo lijevati tekuinu u rezervoar svog starog JAP-a. Zatim sam mu morao pomoi da izgura motor na stazu. Zar e voziti bez odijela, maske, kacige? zaudio sam se. Uh, dobro da si me sjetio ree pa se vrati u garau. Izaao je vrlo brzo, ali na sebi nije imao ni koni kombinezon, ni masku, ni kacigu. Postavio je samo metalni titnik na lijevu nogu. Da ne poderem cipelu kazao je mirno i prihvatio irok i visok upravlja motora, koji je podsjeao na bikovske rogove. Lud si promrmljao sam, ali me on vie nije sluao. Onda sam mu pomogao zagurati motor, a kad je JAP zabrektao, ja sam se odmaknuo sa staze, a on je brzo i vjeto skoio na sjedalo. Zavalio sam se u travu i gledao ga kako, okupan mjeseinom, sjedi na motoru i dodaje gas. Zvuk motora bio je zagluan. Sred ove none tiine mora da se uo kilometrima naokolo. Bilo je neeg sablasnog u tom prizoru, u tom razjarenom, preglasnom stroju i u toj pogrbljenoj ljudskoj prilici prikovanoj za nisko sjedalo spidvej-maine. A onda se jo vie sagnuo, dodao gas, otpustio kvailo i podigao noge. Poput bijesne ivotinje, koja se upravo oslobodila kaveza, motor je sunuo naprijed i poletio prema prvom zavoju. Nakon dva vrlo brza kruga, Rudica otpusti gas, uspori, pa se zaustavi nekoliko koraka od mene. Hoe li sjesti otraga? viknuo je, jedva nadglasavajui motor. U taj as primijetim visoku sjenku klupskog domara kako tri prema nama. Jebem ti boga blesavog! vikao je. Kazat u to Gojku pa e te on izribati! Zar ti ne zna kad je trening, idiote! Kako ti moe pasti na pamet da vozi u pola noi! Jozef, daj se smiri! Jo jedan krug pa idemo kui. Preko mene mrtvog! vikao je domar, koji je stanovao preko puta trkalita. Prijavit u te i bit e kanjen! Gojko e te kazniti lino i personalno! Mulac jedan! Ma ja sam uvijek priao da takvima kao to si ti ne treba davati motor u ruke! Jozef, makni se sa staze! vikao je Rudica, pojaavajui gas. Makni se ili u te pregaziti! Nije se alio. Ponovo je otpustio kvailo i punim gasom projurio pored zapanjenog domara Jozefa, zasipavi ga gustim mlazom ljake i praine. Kui sam se vratio kasno, bilo je jedan iza ponoi. Zaudo, otac nije spavao. Sjedio je u kuhinji i rjeavao krialjku. Mislim da od rata naovamo nije propustio ni jednu jedinu krialjku, ali ne zbog enigmatske strasti nego zbog neeg sasvim drugog. Mislim da je, rjeavajui krialjke, nastojao pobjei od svih onih briga koje mu je ivot tako zduno bacao pod noge. Podigao je pogled s krialjke, skinuo naoale i onda se zagledao u mene. No, krasno rekao je. Sada se dolazi kui! Bio sam s Rudicom na renbanu. Odvezao je par krugova. Sada?! zaudio se otac. Pa taj je lud kao i ti! Kao i tvoj brat! Svi ste vi isti! Rekavi to, otac se vrati krialjci, a ja se polako uvuem u sobu. Upalim svjetlo pa se, onako obuen, bacim na krevet. Oko arulje su letjeli dosadni insekti, napolju je sjala nekakva udna mjeseina, a gore u sobi iznad moje bilo je sasvim tiho. Javor je, dakle, spavao, ili se jo nije ni

vratio. Sudei po oevoj ljutnji, ni Javora jo nije bilo kod kue. No, to ni nije bilo nita novo, kao i svi ostali propali tipovi, i Javor je bio nona ptica. I tko zna gdje se tako uporno, iz noi u no vucarao?

4. Do kraja predan radostima ljeta, skitnji i ugodnom obilju slobodnog vremena, sve manje sam razumijevao dosadni ivot svojih roditelja. Oni nisu nikamo izlazili, bazen nisu posjeivali, kino-repertoar nije ih ni najmanje zanimao, na korzo nisu zavirili jo od davnih godina rane mladosti. Jedina zabava bili su im Kasumovii, koji su ih redovito posjeivali, obino naveer. Moj prijatelj oko Kasumovi kleo se da i njegovi roditelji ive jednako jalovo i besmisleno, te da su im redoviti posjeti mojim starcima jedina razonoda. Te veeri Gojko i Hedviga Kasumovi sjedili su u naoj dnevnoj sobi i pijuckali kavu. Moja majka i drugarica Hedviga govorile su vrlo malo. esto bi otile u kuhinju avrljati o krojevima i receptima, ostavljajui oca i Gojka njihovim vanim razgovorima. Sjedio sam na kauu i iz novog Globusa izrezivao sliku ostarjelog Johnnvja Weissmullera, koji je upravo, kako je pisalo u listu, dobio posao uvara nekog hotelskog bazena. Rezao sam polako papir, prislukujui razgovor. Vidi, stari moj, ja ti od 1948., s velikim nepovjerenjem gledam na te Ruse. Uvijek si mislim, pokuali su nas zajebati tada, pokuat e nas opet... No, dakle, otkako im je taj Gagarin poletio u svemir, mislim da su mi se stavovi pomalo ublaili. Svata oni mogu, mona je domovina socijalizma... Samo ako to nije smicalica sumnjiavo je vrtio glavom moj otac. Ti boga, pa to mi djeluje nevjerojatno. Moda je to samo njihova propaganda. Ne bih rekao. Mislim da je to sasvim mogue. Nismo ni svjesni kakve e sve rezultate dati njihova nauka, osloboena graanskih stega i oplemenjena duhom kolektivnosti. Misli da e na tom polju prestii Zapad? pitao je otac. Ah, pa to je vie nego sigurno. Ja mislim da amerika nauka u ovom trenu zaostaje za sovjetskom barem deset godina. Nemojte pred djetetom o politici upozorila ih je moja majka i dolila im kave. No, pa tvoj Luka je ve velik. On moe sasvim pravilno shvatiti na razgovor. Osim toga, dobro je da i mladi budu upoznati s istinom, s provjerenim injenicama govorio je Gojko, gledajui u mene. A onda je naglo promijenio temu razgovora. Sluaj Pavle, rekli su mi da e uskoro biti slobodno mjesto direktora frizersko-brijake zadruge Jedinstvo. Mislili su da ti ponude to mjesto, ali sam ja... ta si ti? Ja sam to zabremzao. Rekao sam: Nemojte zajebavati ovjeka! Pa za tebe je proizvodnja, prava velika proizvodnja, bitka za plan, poveanje produktivnosti... Ti boga, pa ta bi ti tamo sa deset onjavih frizera... Ako se ubrzo ne ukae neto, morat u prihvatiti bilo ta rekao je otac, posve neraspoloen. Nije mi jasno zato me toliko zafrkavaju, zato oteu s rjeavanjem mog pitanja. Ako te zafrkavaju, zafrkavaju te zbog toga to si ti njih zafrkavao... Ali to je bilo neduno branio se otac. Ni jedna zafrkancija nije neduna. Ti zna da vlast ne trpi zafrkanciju. Ona e ti oprostiti sve, ali zafrkanciju ne. Otac je pognuo glavu, poekao se po tjemenu, a onda je uzeo cigaretu i pripalio. Daj, reci to je novo u klubu? Hoemo li u kolovozu imati prvog reprezentativca u povijesti? pitao je moj otac, kome je ve bio pun kufer raznoraznih kombinacija o njegovom

poslu. Shvativi da e sada poeti dug razgovor o spidveju, majka i Hedviga ustanu i krenu prema kuhinji. Politiku su jo kako-tako trpjele, ali sport nikako! Mali Krian ima dobre anse da upadne u reprezentaciju. Selektor jo nita nije javio, ali ja sam mu rekao da sam primio depeu iz Beograda kojom se sugerira da nastavi trenirati i preko ljeta. A vozi li dobro? Kao zmaj! Mali ti uvjebava novi start. Kada se podigne startna traka, dodaje gas i podie prednji kota vie od pola metra u zrak. Ima li to kakvu svrhu? Pa jasno tumaio je Gojko Kasumovi. Motor dobije snaan udarac od kojeg bolje povue... Samo, drugi su problemi s malim... Koji? Pa, vidi, mali Krian je neukrotiva narav. Valjda zato to nije imao oca, pa ni strogog odgoja. Trenira po svojemu, nitko mu nita ne smije kazati, sugerirati... Jednog dana ne silazi s motora, drugog ga dana uope nema na renbanu. Neki dan napravio je cirkus vozei po noi. Osim toga, ima nekakvu curu koja jako loe djeluje na njega... Zar je ne moete nekako ukloniti? zanimao se moj otac. U tome i jest stvar. Ne bi je trebalo ukloniti, nego ba suprotno... Cura ga eli ostaviti, a on pati... A kad pati, zanemaruje treninge ili trenira previe, vozi opasno, samoubilaki... To nije dobro. Bila bi teta da zbog toga ne ue u reprezentanciju. Jebemu sunce gotovo daje zajecao Gojko ini mi se da itavog ivota nastojim da taj na Vihor dobije reprezentativca, a sada mi se nekakva balava piulja plete pod nogama. To je da poludi. Ako mali ne ue u sastav, ostavljam zauvijek klub i moto-sport. Stari, idem ja u kavanu rekao sam ustavi s kaua. Hajde, hajde! Pitaju ve za tebe promrsio je stari. Jebemti, etrnaest godina pa u kavanu! Dao bih vam ja da sam na mjestu kolske uprave, banditi jedni... negodovao je stari Gojko. Pa i va oko je tamo primijetio sam. Pa jasno da je! I on je bandit! Bandit nad banditima! Sve u vas jednog dana pohapsiti! vikao je Gojko Kasumovi. I premda mu je sve vrijeme na licu igrao nekakav smijeak, ja sam se uplaio, jer sam znao da s Gojkom nema ale. U vrtnom restoranu Gradske kavane obiavali smo sjediti za pokrajnjim, neupadljivim stolovima, jer smo se pomalo bojali da nas ne primijeti tko od naih nastavnika. Nastavnika kontrola, jasno, bila je vrlo rijetka, jer aci u pravilu nisu zalazili u kavanu. oko, ja i jo nekoliko baraba bili smo, dakle izuzeci. Te veeri sjedio sam sa okom za jednim stolom prekrivenim prljavim kariranim stolnjakom, na kome su stajale tri boce piva. utjeli smo i sluali otrcane lagere osrednje kavanske glazbe. Tree pivo bilo je Javorovo. Javor je marljivo puhao u svoj eki saksofon i tek za vrijeme pauze dolazio do naeg stola da otpije gutljaj piva i popui cigaretu. oko je bio utljiv zbog nekih svojih razloga, a ja sam bio neraspoloen zbog toga to, proavi desetak puta preko korza, nisam uspio pronai Gocu. Za naim se stolom iznenada naao i Rudica Krian. Bio je znojan, umazan, ruku masnih od strojnog ulja; odmah se vidjelo da je stigao ravno s treninga. Bio je neraspoloen, kao i mi. utke je zvjerao na sve strane kao da nekog trai. Nagaali smo da se izmeu njega i Rajke ponovo neto neugodno dogaa. Da, Rajka je bila ona balava piulja, kako je rekao Gojko Kasumovi, koja je u moto-klubu Vihor mogla poiniti silnu tetu. ta je, Rudice, trai Rajku? upitao ga je oko. Stari pria da neto nije u redu...

 Serete i ti i tvoj stari! naljuti se Rudica, pa otpije iz Javorove boce, ostavljajui na etiketi mastan otisak prstiju. Rudica i Rajka hodali su ve etiri ili pet godina, to se u naelu smatralo maratonskim hodanjem. I nije stoga ni bilo udo to je maki dozlogrdilo i prohtjelo joj se promjene. Rudica je, pak, sujetan ili stvarno povrijeen, pokuavao uiniti sve da je zadri uza se. Prialo se da je viaju u drutvu Blondina, lokalnog nogometnog asa podsaveznog ranga. Ako je tako, Rudica je gotovo izgubljen, jer Blondino je bio snagator, razbija kome se nitko nije usuivao suprotstaviti. Kada bi ti Blondino bacio oko na maku, bilo ti je najpametnije povui se. Ne uini li tako, ostao si i bez make, ali i bez zubi. Rudica je bio vei i talentiraniji sporta od Blondina, ali suprotstaviti mu se nije mogao. Jedini koji bi moda mogao neto uiniti Blondinu bio je Papak, Javorov i Rudiin prijatelj. Ali Papak je ve etiri godine bio u Parizu, u emigraciji. Idem na ank po pie ree Rudica i ustane. uvajte mjesto. Znao sam da ne ide po pie; elio je samo proi kavanom i potraiti Rajku. Saznao sam za onu tvoju stvar povjerljivim e glasom oko. Kakvu stvar? Ono s koicom. To ti je nekakva deformacija. Dosjetim se o emu pria i protrnem. Rije deformacija zvuala je strano, gotovo neizljeivo. Da li se to izlijeiti? oko se zamisli, vidjelo se da okolia, ba kao lijenik pred pacijentom koji boluje od neizljeive bolesti. Pie da se fimoza lijei operativnim putem. Operativnim putom! uzviknem, osjeajui kako mi neto ledeno klizi kimom. Gdje si to proitao? U nekakvom priruniku od starog. Malo pie. Pokuat u saznati neto vie. U Sarajevu imam bratia Izeta koji je lijenik. Mogao bih mu pisati. Kako si rekao da se taj vrag zove? Fimoza ree oko nesigurnim glasom. I kakve su posljedice? Mislim, ako se ne operira. Pa ta ja znam! Valjda djeluje na jebanje. Nisi jo probao jebati? Nisam htio odgovoriti. utnja je najbolji odgovor na takva pitanja jer sugerira nekakvu dvosmislenost i neodreenost. Zapravo, oko je znao da nisam jebao, kao to sam i ja znao da ni on nije. Majko Boja, dosjetim se tada, pa ta ja, ovakav felerian i deformiran, uope smjeram s makom kakva je Goca Babi? Pa ja ni nosa ne bih smio promoliti pred enskama! U tom asu primijetismo kako se na plesnom podiju neto dogaa. Rudica Krian, s bocom piva u ruci, zaustavio je Rajku koja je upravo plesala s Blondinom. Nee valjda uraditi neto nepromiljeno, uplaih se za Rudicu. Blondino je zastao i izazovno se nacerio na mladog spidvejaa. Rajka je neto doviknula svom slubenom deku, neto to je moglo biti samo uvreda, a onda se okrenula prema Blondinu, ba kao da e nastaviti s plesom. Rudica ju je bijesno povukao za ruku. Ustao sam. Samo to nije izbila tunjava. oko, moramo mu pomoi viknuo sam. Jesi li lud! Blondino bi nas svu trojicu pojeo, a onda, onako sit evnuo Rajku! Zaudo, nita se strano nije dogodilo. Blondino je samo priao Rudici, istrgnuo mu pivo iz ruke, potegnuo iz boce, a onda okrenuo lea i njemu i Rajki. Rudica je zgrabio maku za ruku i odvukao je s podija.

as kasnije oboje su sjedili za naim stolom. Rajka se sva zacrvenjela, frktala je bijesno i gnjeila nervozno prste. Atmosfera za stolom bila je skroz-naskroz naelektrizirana. Onda je glazba odsvirala pauzu, pa se za stolom pojavio i moj brat Javor. Kakve vi to pizdarije izvodite? ljutio se Javor, gledajui prema Rudici i Rajki. ta se to tebe tie! odbrusi Rajka. Rajka, opalit u te po zubima! bjesnio je Rudica. Rekao sam ti da pazi kako razgovara s mojim prijateljima. Moram paziti kako razgovaram s finim gospodinom iz popravilita ironinim e glasom Rajka. O jebem ti! Pa ta da joj napravim! snebivao se Rudica, pogledavajui u Javora, kao da trai savjet. Sluaj ti, ako je Javor bio u popravilitu, jo uvijek je bolji od Blondina. Ta baraba nee u popravilite, nego u zatvor. To si ti samo misli... Rajka, prestani! To ti je zadnja javna opomena! Sutra u kinu igra Bijelo pero rekao sam, pokuavajui razgovor skrenuti na drugu temu. Zapravo, svojom primjedbom usrao sam stvar do kraja. Klinci, ne serite gluposti! Kasno je! Noga! Kui! rekao je Javor prilino mirno. To je na stol! Mi smo doli prvi! branio sam se. Rajka, ja ti zabranjujem da plee s tom barabom nastavio je Rudica udarati u iste ice. Ali, kad mi je dosadno! Ti ionako ne voli plesati. Dobro, ako ti je dosadno, idemo onda kui strogo e Rudica. Ustajao je od stola. Znam da je oekivao da sada ona kae kako joj nije dosadno, kako zapravo uiva u njegovom drutvu, kako je on pravi frajer... Ali, aava maka je ustala i rekla nabusitim glasom: I idemo! Kod kue u se manje dosaivati. Ustali su i krenuli prema izlazu. U tom trenu shvatio sam da je stari Gojko, predsjednik auto-moto drutva, bio u pravu kad je rekao da ta mala eli iznogirati njegovog najboljeg vozaa. Da, shvatio sam da je Rudiina veza stvarno u raspadu, te da e sve ono to ima uslijediti vrlo nepovoljno djelovati na njega, reprezentativnog kandidata. Budale promrsio je Javor, osvrnuvi se za njima. Naveer, u svojoj sobi, ponovno sam uronio u riznicu sliica, raznoraznih glumaca i shvatio da se tek u tom svijetu osjeam potpuno sigurno. Tu nije bilo nezadovoljstva i namrgoenog oca, strogih nastavnika, tu nije bilo ni nesretne fimoze, te glupe deformacije koja se, po oki, mora operirati. Odluih na tren pobjei u arene stranice Filmskih svjetova i pronai neku od adresa. Ve u prvom broju pronaoh adresu koja me upravo izazivala: Kirk Douglas, Los Angeles 8003, 17 Union Square West, USA. Prihvatili se olovke i papira; morao sam zamoliti starog dobrog Kirka da mi poalje fotografiju s potpisom. Pamti li Kirk imena onih koji mu se obraaju ovakvim eljama, pitao sam se dok sam kaligrafskim rukopisom ispisivao njegovo ime i adresu. Zacijelo ne pamti. Tako neto ne moe oekivati od takve glumine koja me oduevila u ovjeku bez zvijezde, Vikinzima, Obraunu kod O. K. Corrala, a ponajvie u ulozi Neda Landa u 20 000 milja pod morem.

5. Vrijeme u kojem sam stidljivo i plaljivo volio Gocu Babi, bilo je jedno od onih prijelaznih. Upravo smo se liili oskudice, monotonih duanskih polica, ulja u rinfuzi, bicikla kao osnovnog prijevoznog sredstva, zaboravili racioniranu opskrbu, ali u blagostanje jo nismo uplovili. Sve ono to nam je u tom prijelaznom razdoblju nedostajalo, a nedostajalo nam je mnogo toga, nastojali

smo nadomjestiti privatnom mitologijom koja trice preobre u vane stvari. Televizijske aparate, kojih je bilo malo, odbijali smo presudnom vanou kinematografa; lagodni ivot u kojem leerni hazard zamjenjuje naelo stjecanja i tednje, simulirali smo kockanjem za sliice nogometaa i ostvarivanjem minimalnog ekstra-profita vercanjem kino-karata, dok smo se u trite budueg potroakog drutva stidljivo ukljuivali uz pomo prvih juha u vreicama, osvjeavajuih napitaka u tabletama i neprobavljivih konzervi s gotovo neprobojnim limom. Prve filtere na cigaretama drali smo produktima moderne svjetske tehnologije, spasonosno ubaenim u onu opasnu zonu dodira ovjeka i otrovne supstance. ukavci i vakae gume bili su nam takoer dostupni, ali smo o tranzistorima, tim sjajnim prirunim aparatima s pomou kojih ti strana stanica svira direktno iz depa, mogli samo sanjati, ili ih oprezno pipkati u rukama sretnika koji su do njih doli fantastinom podudarnou mnogih idealnih okolnosti. U mojoj djeakoj mitologiji, kao i u svim mitologijama klinaca, znaajno su mjesto igrali stariji, odrasli, i zbog toga sam se najvie volio druiti s Javorom i njegovim prijateljima, redom pet-est godina starijim dekima od mene. Nas su zvali klincima, a njih klipanima, pa nam je zato poloaj u tom dovrenom i savrenom svijetu odraslih bio dosta slian. Da, u tom svijetu, na ijoj su savrenosti toliko inzistirali, mi smo se, aavi i nesavreni, osjeali poput stranaca, neprilagodivih izgnanika. Pitanje otvorenog sukoba, pravog rata, bilo je pitanje dana. Tog jutra potar mi je donio bijelu kuvertu s amerikom markom koja je prikazivala Kip slobode. U kuverti se nalazila tvrda fotografija s poznatim likom Andija Murphyja, obuenog u kaubojsko odijelo iz filma Destrv. U donjem desnom kutu pisalo je: With best wishes, Audie. Audie Murphv bio je jedan od omiljenih junaka s kojim smo se mogli lako poistovjetiti, jer se u svojim filmovima obino nalazio u vrlo tekim situacijama, ba kao i mi! Vie od svega mrzili smo naminkane dripce koji plivaju u izobilju i kojima je najtea stvar koju rade u ivotu dizanje slualice bijelog telefona ili baratanje srebrnim betekom. Ne, Audie nije bio takav, svi njegovi filmovi mirisali su na krv i znoj: Destry, Noni prolaz, Nema imena na metku i, kojeg li naslova Do pakla i natrag. Stari, dobio sam sliku Andija Murphyja! uskliknuo sam radosno, sjurivi se u kuhinju. Otac je sjedio za stolom i sreivao ribiki pribor. Sortirao je udice, stavljajui ih u razliite metalne kutijice. Otac je neko bio pasionirani ribi, ali se u posljednjih nekoliko godina ribolovom bavio vrlo rijetko. Problemi njegova Napretka nisu mu to doputali. Tek sada kada je ostao bez posla, pronaao je neto vremena i za svoj stari hobi. Tko ti je to? Andie Murphy, glumac! Do pakla i natrag! Pisao mi je iz Amerike! Glupost promrmljao je otac. Sluaj, stari, trebalo bi mi sto dinara za marke. Htio bih pisati Jeanu Maraisu i Horstu Bucholzu. Moe li mi dati? Otac je utio zabavljen sitnim udicama. Shvatio sam da mi tih sto dinara ne moe dati, ali da mu je teko i da upravo smilja dobar izgovor. Ti se oduvijek bavi glupostima. Mislim da e krenuti stopama svog slavnog brata rekao je povienim glasom. Kakvim glupostima? Takvim! Nikada nita pametno. Zanimala te je, toboe, glazba. Upisao sam te u pjevako drutvo Lasta. Nakon tri probe odustao si, premda sam platio lanarinu za itavu godinu. Onda si doao s filatelijom. Upisao sam te u filatelistiko drutvo kod starog Mariia, i kupio ti dva albuma. Eno ih gore na ormaru, prazni, mama u njima dri recepte. Zatim si traio da te upiem u esperantiste. Nauio si kazati dobar dan i prekinuo. Poslije toga si me gnjavio da ti kupim radio-detektor. Dobio si ga i nakon tjedan dana zamijenio ga za psa koji mi je zasrao itavu kuu.

Psa si zamijenio za badminton, badminton za neispravni foto-aparat, a foto-aparat za kopake koje si izgubio. Kopake nisam izgubio usprotivio sam se. Zamijenio sam ih za karte maarice. Njih sam izgubio... Zapravo, Javor ih je zaboravio na bazenu. Javor ih nije mogao zaboraviti na bazenu, on ih je sigurno prodao, a pare zapio. No, vidi da smo ipak tu. Javor i ti imate neto zajedniko. Imamo zajednikog oca primijetio sam pri lino drsko. E, jebem ti boga mangupskog viknuo je stari, ostavljajui udice. Ti e meni tako. Stat u ja na rep i tebi i Javoru. Rei u Gojku da vas pohapsi i otjera na Goli otok! Dobro, stari, daj mi jo tih sto dinara. Moram pisati Jeanu Maraisu. Nema nita! Ako hoe sto dinara, zaradi ih. Noas idem s Gojkom na Dravu u ribolov. Otii po podne dolje do potoka pa mi nahvataj kedera. Dobit e sto dinara. Moe, stari, idem i ja rekao je Javor, koji je stajao na kuhinjskim vratima. Nismo ni primijetili kada je siao s potkrovlja. Oho, velianstvo je ve ustalo ironino e otac. Pa da, mora da si legao pred zoru. E, da sam ja ivio kao ti, crni vrag bi me ve odnio. Stari, zna da sviram do kasno u no. Moram onda dulje spavati. Zna, mi zaposleni imamo sasvim drugaiji ivotni reim od vas slobodnjaka. Samo se ti zajebavaj ljutio se otac. Krasne mi ti stvari radi. Svira u kavani. Samo jo da nabavi medvjeda, i def pa krene kroz grad. Ne zavidim tim jadnicima, ako im svira ona zavijanja koja moram svakodnevno sluati. Ono nisu zavijanja, nego dez odbrusio je Javor. Ali uope me ne udi to na dez gleda kao na zavijanje. To je zato to nema irine! Ti e meni govoriti o irini! Ti si to valjda stekao tamo u popravilitu... Daj, stari, nemoj gnjaviti prekinuo sam tu nadrkanu situaciju. Daj nam radije kriak da odemo po kedere. Ii ete poslije iruka. Ti, Luka, otii u grad pa mi kupi kilu kukuruznog brana. Treba mi za arane. I nemoj odlutati na bazen! Onda te nee biti do veeri. Pola sata kasnije, maui cekerom, brzao sam korzom prema trgowni mjeovitom robom. Drao sam u ruci novac za kukuruzno brano i, moram priznati, vedro plavo nebo i visoko sunce kao da su me nagovarali da odustanem od tog glupog brana za arane i odem na gradski bazen. Ipak, takvu svinjariju nisam mogao uiniti ocu koji se upravo spremao za ribolov. Pred trgovinom naletim na Gocu. Bila je u kratkoj suknjici i pletenoj bluzi bez rukava. Nasmijala mi se i pogledala me onim svojim velikim plavim oima. Kamo si krenuo? U duan. Ba si krt na rijeima. Poslao me stari po kukuruzno brano. Pravi od toga nekakvu smjesu za kojom luduju arani. Hrani arane? Ma ne, ludo! Ide u ribolov. A ja i Javor moramo mu poslije ruka nahvatati kedera. to su to kederi? Ba su bedaste te enske, pomislih. Popizdio bih da mi oko postavlja ovakva pitanja. A enske? Njima bedastoa kao da pristaje, ini ih armantnijima. Kederi su male ribe koje slue kao mamac za hvatanje velikih. Jako zgodno. Ah, kako bih rado ila u ribolov! Nisam to nikad probala. Isuse, pa ona mi se nudi, pomislih. Trebalo bi da je pozovem. Ali, to e rei Javor; moda

mu nee biti pravo? Pa hodi danas s nama. Veselo je zapljeskala rukama i pristala. Dogovorismo se da emo je Javor i ja ekati kod pruge ispod groblja, na onom mjestu gdje prestaju naselja i poinju livade. Odatle je tek stotinjak metara do rjeice na kojoj smo nakanili nahvatati kedere. Ako Javoru ne bude pravo, otjerat u ga nekamo, pa otac je meni prvom predloio da odem po kedere, to je zapravo moj ribolov! to se to zapravo dogaa izmeu mene i Goce, razmiljao sam vraajui se kui s kilom kukuruznog brana i teretom susjede Frntike, koja me opet uhvatila i natovarila. Je li to poetak prave veze, ozbiljnog hodanja? Hoe li mi ona postati prava javna maka? Natovareni bambusima, udicama, kriakom i keder-kantom, krenuli smo tog popodneva Javor i ja prema livadama. Goca nas je ekala sjedei na eljeznikom pragu. Mahnula nam je im nas je spazila. Javor nije imao nita protiv. Dapae, izgleda da mu se Goca dopala. Neprekidno se alio s njom. Plaio ju je da e je gurnuti u vodu, pokazivao joj kako se navlai glista na udicu, prijetio joj da e joj baciti hladnu ribu pod bluzu i slino. Uglavnom, zajebancija je bila na visini. Vidjevi ga tako zadovoljnog Gocom, htio sam mu radosno priznati da je Goca moja maka. Mislio sam da bi bio ponosan zbog toga to mu brat ima tako dobru i dragu ensku, ali mu ipak nita nisam rekao, najvie stoga to sam elio da stvari malo odmaknu i razviju se. Ima jo vremena, ne treba uriti, Goca je ipak po svoj prilici upecana! U jednom trenu otiao sam piati u ibljik kojim je obrasla obala, a kada sam se vratio, vidio sam Javora kako dri Gocu za nadlakticu i ape joj neto na uho. Sneveselio sam se, pomislivi da Javor moda muti s njom, ali sam onda shvatio da bi tako neto bilo preuranjeno. Pa on je danas prvi put s njom, a ja se s Gocom zezam ve... No, nakon toga smo svi troje zautjeli i usredotoili se na ribe koje su nekako slabo grizle... Zavladala je gotovo neugodna atmosfera i meni se odjednom uinilo da je to zbog toga to je ovdje jedna osoba previe. Pa bio to ja, on ili ona! Ne znam kako se to dogodilo, ali mene je nakon nekog vremena poela obuzimati udna zlovolja, sasvim nespojiva s malo-prijanjim raspoloenjem. Glavom su mi se stale motati neprijatne misli i brige, potaknute jueranjom okinom dijagnozom. Motam se tu oko najbolje make na koli, a zapravo sam degenerik, invalid koji ne moe prevui koicu preko glavia. Bijednik, osuenik na sramnu operaciju. ,I u tom trenu osjetih stranu mrnju i prema Javoru, i prema Goci. Najvie prema njoj! Uini mi se da bih je mogao gurnuti u vodu i zadaviti, tako da ne bude ni moja, ni Javorova, niija... Smijuckala se i zezala s Javorom, premda sam je ja pozvao u ribolov. Sve su one iste. I ona, i Rudiina Rajka, i Lidija Herz, i... Zagledah se u mirnu povrinu mutne, blatnjave vode, u nemirni ples konjskih smrti, vrsto odluivi da u se odrei Goce. Nije mi bilo jasno kako se to odrie nekog tko ti zapravo i ne pripada, ali mi se sam in odricanja inio lijep i uzvien. Rei u joj da je ljubim, ali da je se odriem, jer sam teko bolestan. Rei u joj to i otputovati nekud daleko, najvjerojatnije u Legiju stranaca. Evo ga! viknuo je Javor, izvlaei naglo oveeg klena koji se bacakao na udici. Vidjevi ulovljenu ribu, Goca oduevljeno zapljee. Vraajui se kui s keder-kantom u kojoj je bilo dvadesetak ribica i klen, zastali smo pored starog avio-hangara koji je bio podignut sred livada, pored putia, stotinjak metara od eljeznike pruge. Odavde se ve mogla nazreti i naa kua. Taj avio-hangar bio je zapravo jedna stara i zaputena zgrada iroka desetak, a duga dvadesetak metara, s velikim natrulim vratima i krovom na kojem je nedostajalo mnogo crepova. Nekada su ovdje leale jedrilice aero-kluba, na kojima su subotom i nedjeljom letjeli mladi aeronautiari. Jedrilice bi izvukli napolje na livadu, avion bi ih

povukao i podigao u zrak, a one su lagano kruile, omoguujui pilotu da lijepo razgleda itav kraj. Aero-klub je ukinut, jedrilice odvuene tko zna kamo, a stari je hangar ostavljen na milost i nemilost vremenu. Javor je priao naputenoj i dotrajaloj zgradi i poeo je razgledati. Vidjelo se da ga zbog neeg zanima. Obiao ju je, osmotrio krov, otvorio kripava vrata i istraio unutranjost. Padao je ve mrak, livadom se vukla nekakva rijetka magla, a ja sam bivao sve nervozniji. elio sam da ovaj glupi ribiki izlet to prije zavri. Sijeno je unutra! Sijeno i nekakvo staro vozilo rekao je Javor izlazei napolje. Da li ste ikad spavali na sijenu? Goca je zanijekala glavom. Pa ni ti nisi! odvratio sam ljutito. Madraci u popravilitu bili su zapravo velike vree od grubog platna ispunjene sijenom rekao je Javor tihim i pomalo zabrinutim glasom. To je bilo prvi i jedini put da sam ga uo kako pria o popravilitu. Uveer namjerno nisam izaao u grad. Znao sam da e se Goca vrzmati po korzu i ekati da naiem. elio sam da me eka, elio sam da se nada i da pati. Odluio sam odrei se Goce, a to sam morao uiniti na najspektakularniji nain. Tako postupaju samo pravi slamatelji enskih srca, kao pokojni Clark Gable, na primjer. to e biti sa mnom? rekla je Scarlett O'Hara. Mogu ti rei da mi se fuka za to, odgovorio je Clark Gable kao Rhett Butler i izaao napolje, u nekakvu mistinu maglu koja se vukla vlanim krajolikom. Tako moram i ja uiniti! U trenu kad bude najvie patila, rei u joj da mi se fuka i otii u u Legiju stranaca. Kasno naveer uo sam korake na stubitu; to se vraao Javor. Kao da sam ga vidio kako polako hoda mranim hodnikom s jeftinim saksofonom pod rukom, trudei se da ne probudi roditelje. Zatim sam prevrtao stranice Filmskih svjetova i gledao slike glumaca s kojima bih noas zamijenio sve. Oni da budu ja, ja da budem na njihovu mjestu! Bio sam valjda u pesimistinom raspoloenju, jer samo tada ovjek poeli da s nekim zamijeni sudbinu. Onda sam zauo kako je Javor gore u potkrovlju tiho pustio jednu od svojih ploa. Bio je to nekakav umoran dez s mutnim i tromim klavirom, zamiruim tonovima basa i saksofonom koji je malne jecao. Da, i taj dez bio je pun bezizlaznosti i pesimizma i odjednom mi se silno dopao. Pola sata kasnije ponovo sam zauo tihe korake, kljocanje brave i jedva ujno kripanje vrata. To je Javor izlazio napolje. Ali kamo? Pa bio je ve jedan sat iza ponoi!

6. Lica su im bila zatiena vozakim naoalama i maskama. iroki upravlja koji su morali drati blago podignutih laktova, davao je njihovim tijelima uspravan i dostojanstven poloaj. Bio je uitak gledati ih, naprosto ti se jeila koa. Motori koje su vozili imali su samo kvailo i gas, a proizvodili su stranu buku, to je podsjealo na opasnost ovog sporta. Ne znam zato, ali nesumnjivo je da je spidvej u to vrijeme bio provincijski sport broj jedan. ak su se i tri (od etiri) utrke za prvenstvo Jugoslavije vozile u malim mjestima. Svaki je provincijalac znao sva pravila spidveja, sve vozae, sistem natjecanja, trkaku taktiku i ostale stvari vane za struno praenje natjecanja. U jednom natjecanju sudjelovalo je esnaest vozaa i svaki je voza, po sistemu svaki sa svakim, vozio po pet utrka. U svakoj utrci sudjelovala su etiri vozaa, a utrka se sastojala od etiri kruga. Motori su imali 45 do 50 konjskih snaga, odnosno 500 kubika, a kao gorivo koristili su isti alkohol. Mazivo im je bio isti glicerin. Najea i ve pomalo demodirana marka motora bili su engleski JAP-ovi, koje su polako istiskivali poljski motori marke FIS i eki marke ESSO. Ono to je bilo najatraktivnije u spidveju, bili su

vozai koji su djelovali kao neka udna mjeavina viteza i fantoma. Nosili su uske kone kombinezone, stegnute u struku, velike rukavice i arene kacige. Rudica Krian, mladi talentirani voza spidveja, bio je u mnogim stvarima hendikepiran. Stari klupski JAP na kojem je vozio bio je stroj na kojem je ve izvedeno tisuu razliitih popravaka i prepravaka. Mnoge stvari na motoru bile su tek provizorno rijeene, mnogi bitni kvarovi samo privremeno otklonjeni. U najpresudnijem trenutku JAP je znao zatajiti, tako da je Rudica gubio ve dobivene utrke. Drugi se hendikep ticao estetske strane utrke. Naime, u starom klupskom kombinezonu, to ga je naslijedio od biveg vozaa Kustovia, Rudica je izgledao prije kao prosjak no kao suvremeni vitez moto-sporta. Uzalud je stari Gojko Kasumovi nastojao iznai nain da se nabavi novi motor i nova oprema za njegovog tienika. Sve to je uspijevao svodilo se na dovoljne koliine goriva, maziva i neto rezervnih dijelova. Nije po planu, treba ekati, govorili su mu u Savezu. Imamo sad neke pree stvari, treba ekati, otpravljali su ga na opini. Da, utjecajnost Gojka Kasumovia zakazala bi ba na podruju koje mu je bilo najvanije. Mogao je ovjeka spasiti grdnih nevolja, mogao ti je pribaviti stan ili posao, ali novi FIS, o kojem su on i Rudica neprekidno sanjali, nikako nije mogao osigurati. Stajali smo tog sunanog dopodneva, oslonjeni o ogradu trkae staze, oko, Javor, Rajka, Goca i ja i gledali marljivog Rudicu kako se bori sa svojim umornim i neposlunim JAP-om. Pored Javora stisnuo se i mali, pogrbljeni, rudlavi momi Mario Sermek, inae dragi povratnik koji je noas stigao s dugog puta. Sermek je mogao imati dvadeset jednu ili dvije godine. Nije zavrio nikakvu kolu i nikakav zanat, najvie zbog toga to su mu kolovanje ometali razliiti cirkusi ili luna-parkovi. Zbog njih bi iznenada napustio kolu i odlazio maui nam s kamiona ili cirkuske prikolice. Jednom bi odlazio kao hranitelj lavova, drugi put kao biljeter ringipila, trei put kao fiziki radnik na atorskoj konstrukciji. Sermek je bio manijak cirkusa i cirkuskih potucanja. Dolazak cirkusa ili luna-parka u nae mjesto za nas je obino mogao znaiti samo dvije stvari. Ili se to Sermek vraa, ili odlazi. Tako je zimus otiao s Grand cirkusom iz Kanjie, a noas se vratio s luna-parkom Tic-Toc. Priao je kako e sada ostati dulje. Ljeto, bazen, kavana i ostale mjesne zajebancije bile su za njega prevelik izazov, pa je luna-parku dao otkaz i raspakirao stvari. Sermek je mrmljao neto o tome kako je Javor silno napredovao, Goca se smijuljila gledajui kako oko uvjebava nov nain pljuvanja, Rajka je utjela ba kao da joj svi skupa idemo na ivce, dok sam ja prelistavao novi Plavi vjesnik u nadi da u na-trapati na sliku kakvog glumca. Rudica je uvjebavao start novozelandskih vozaa, najboljih na svijetu. To je bilo neto skroz ludo, za popizditi. Nabio bi gas do daske, otpustio kvailo, digao prednji kota u zrak, tako visoko da ti se uinilo da e pasti na lea, i pojurio punom snagom na stranjem kotau. Zinuli smo pomislivi da e poletjeti. Odvezao bi onda krug punom snagom, vratio se na start i sve ponovio. Odnekud se stvorio i okin stari, predsjednik Vihora. Lice mu je sjalo od zadovoljstva. Jeste vidjeli? A? Ovakvim startom ima da razbije sve konkurente! Mora mali u reprezentaciju! Mislite da bi takvim startom mogao tui Plemenia i Vuka? upitao sam ga. Pitanje je bilo provokativno, jer su Plemeni i Vuk bila imena koja su poznavaoci spidveja izgovarali sa strahopotovanjem. Sve ih on moe ostaviti za sobom! I Plemenia, i Vuka, i Dagvarta, i Vrega... Sve. Samo... samo da mu je moda malo bolji motor odgovorio je stari Gojko s gorinom u glasu. Vidjelo se da si jo uvijek predbacuje to nije uspio iskamiti novi motor za svog pulena. Za Austrijance e voziti i Kluge, Reinchard Kluge, a on je, ako se ne varam, prvak Europe podbadao ga je Javor. Gojko je htio odgovoriti, ali je onda spazio Sermeka koji je sve vrijeme okretao glavu u

stranu. Izgleda da nije htio da ga Gojko vidi. Oho, ptico! Vratio si se rekao je Gojko. ta hoe, cajo? otresao se Sermek. Nita, nita, samo malo pristojnosti. Bili smo zadnji put fer prema tebi, pa bi mogao biti malo pristojniji. Mario Sermek bio je dobro znana osoba u milicij-skim krugovima. To zadnji put odnosilo se na nekakvu veliku tunjavu u kojoj je Sermek bio protagonist. Progledali su mu kroz prste pa je dobio samo uvjetnu kaznu. Sada nam se i Rudica pribliio. Ugasio je motor i sjahao. Je li dobro, gazda? obratio se starom Kasumoviu. Mali, nije loe, bogami, nije loe zadovoljnim e glasom Gojko. Uskoro e Ljubia Hraminski objaviti sastav. E, onda ima da udvostrui treninge. Otkuda nam toliko gorivo? Ne brini, ja u smoi gorivo. Ti samo da vozi! Rudica je unezvijereno gledao prema nama. Nismo ni primijetili kada je Rajka otila. A gdje je Rajka? pitao nas je, zaboravljajui na Gojka Kasumovia, koji mu je neto tumaio. Ja sam pogledao nekamo u stranu, Javor je samo slegnuo ramenima. Ta enska je najobinija pizda priapnuo mi je oko. Jesi li vidio samo kakav start ima Rudica. Morala je priekati i estitati mu, dati mu podrku... Mislim da sam bio neto zreliji od oke, jer sam sasvim dobro razumio Rajku i znao da se njoj fuka za Rudiin start. Kada ti je nekog pun kufer, boli te on za njegov start. Mui te ta mala? upitao ga je Gojko, silno ozbiljan. Znali smo da moe uiniti svata, da moe biti opasan naljuti li ga netko. Ne bi mu bilo teko da sredi Rajku i sprijei je u tome da i dalje zajebava njegova vozaa. Gazda, to se vas ne tie. Ja sam va voza, brinite se o mojoj formi, o mojoj opremi i potrebama, ali moju ensku pustite na miru ljutio se Rudica. I Rudica je znao da Gojko moe pozvati Rajku u onu svoju kancelariju i priprijetiti joj tako da napuni gae. Dobro, mali! U redu, u redu! Ja se ne paam. Ti samo dobro vozi i sve e biti u redu. Mora nam ui u reprezentaciju. To je stvar ugleda, razvoja i pozitivnih socijalistikih stremljenja naega kluba. Rudica je utke navukao kacigu i vratio se motoru. Zagurajte me doviknuo je. Nakon to je uspio upaliti motor, izveo je jo jedan novozelandski start, ali je u tom startu bilo mlitavosti i neodlunosti, to smo svi primijetili. Neto kasnije sjedili smo na drvenim tribinama iznad svlaionice i garae, ekajui Rudicu koji se upravo presvlaio. Sjedili smo i komentirali Rajkin neprilian postupak, svjesni toga da se izmeu nje i Rudice neto neobino dogaa. Goca je Rajkin postupak drala samo jednom vrstom enske udljivosti, a Javor je mislio da njen bezobrazluk mora imati veze s lokalnim temerom nogometaem Blondinom. Uskoro se na tribinama pojavila i meni nesimpatina faca gimnazijalca Josipa Gotala zvanog Gotica. Nikad nisam uspio shvatiti zato se Javor i Rudica drue s tim glupavim kicoem, koji je vjeito hodao u sivom odijelu s crvenom kravatom ispod vrata. Oho, Sermek, pa ti si se vratio! dobacio je Gotica starom dobrom Sermeku, cirkuskom proleteru. Sada jo da se vrati i Papak, pa smo svi na okupu. Pie li Papak? pitao je Sermek. Rijetko. Ali, zna se da je u Parizu. Ti boga, Pariz! To je ivot! otpovrnuo je Gotica.

 Zna li ti, Gotica, uope gdje je Pariz? zezao ga je Javor. Josipa Gotala Goticu drali smo svi nepopravljivim glupanom, premda je on bio jedini iz te klape koji se odvaio na to da se iskua u nekoj ozbiljnijoj koli. Govorilo se o njemu kao o drvenoj glavi, amputiranom mozgu, upljoj pameti. Bile su uvene anegdote vezane uz njegovo kolovanje. Prialo se da na upit profesora nije znao odgovoriti u kojem mjesecu je proglaena estojanuarska diktatura, da je metaforu drao grkom boginjom eljeza, da mu je simbol kositra KS, da je mislio kako ispod Bruklinskog mosta protjee rijeka Brooklvn, da je izjavio kako je u Bekom Novom Mjestu (koje je zvao Beki Wiener Neustadt) pogubljen Zrinkopan. Kada su sa kolskom ekskurzijom bili u Zagrebu, primijeen je kako oprezno, na prstima, prelazi preko tramvajskih ina. Bojao se da ga ne prasne struja. Svata se prialo o Gotici, koji je sve to trpio, te se uz pomo oca, opinskog funkcionara, mukotrpno probijao prema sve viim i viim razredima gimnazije. I sada je konano dogurao i do mature na kojoj je ljosnuo iz matematike. Uspjela ga je oboriti profesorica iji je mu bio jo vea buda od Gotiinog starog. No, dobro, ako zna gdje se nalazi Pariz nastavio je Javor kladim se da ne zna u kojem mjesecu je bila Majska deklaracija. To je bila parafraza ve rabljenog tosa, jer ni Javor nije pohaao kolu u kojoj bi se moglo neto doznati o Majskoj deklaraciji. Ne seri, Javore! Ti si mi ba kolovan ovjek. Koji si zanat izuio u popravilitu? Jebivjetarski? odbrusio je Gotica, a onda se ponovo okrenuo Sermeku. Nego, Sermek, ti si zimus otiao s onim cirkusom iz Kanjie. Koliko se sjeam, poveo si sa sobom i enu. Bila je to istina. Jesenas se Sermek iznenada oenio nekom Ruom, ija je moralna prolost bila tajanstvena i neispitana. Bio je to jedan od onih brakova koji su od samog poetka osueni na propast. Dao sam joj nogu tihim e glasom Sermek. Fukala se s cirkusantima. Sa cirkusantima se fukala i prije dodao je Gotica. Nisi se onda trebao ni eniti njome. Ah, kako sam mrzio te njegove grube i neumjesne primjedbe. to ga se uope tie to je Sermek uzeo kurvu za enu! Moda je s njom ipak proveo nekoliko sretnih trenutaka! Da, fukala se i prije i poslije. Ali mi u posljednje vrijeme nije htjela dati ni dinara od svog utrka. A u braku se sve dijeli, zar ne? Uostalom kog e mi vraga ena! Mogu lijepo tucati Nadu Koljenicu i kvit! Nada Koljenica bila je lokalna erotska radnica, koja je subotom i nedjeljom primala svoju mnogobrojnu esembe klijentelu, raunajui brzi metak stotinjak dinara. Zlobni sugraani priali su da su joj klijenti kupili golmanske koljenice, kako bi lake obavljala poslove u mranim parkovima, gdje su je, navodno, objahali s guza itavi bataljuni. Otuda joj i nadimak Koljenica. Nadu Koljenicu drao sam osobom zaslunom za zrelost grada, jer je veina momaka svoj prvi metak ispalila ba u nju. A o takvim osobama ne smije se govoriti ni zlurado ni ironino. Moda e uz Nadu Koljenicu uskoro moi tucati i Rajku. I ona je na najboljem putu. Deki, da li Rudica zna da mu Blondino fuka maku? pitao je antipatini gimnazijalac. Daj, Gotica, prestani srati! izderao se na njega moj brat Javor. ta ti zna koga fuka Blondino! ta ti uope zna o fukanju, pa ti si obian jumfera! Gotica zauti. Ali ne zato to se uplaio Javora, nego zato to se stubama penjao Rudica Krian. Poslije podne, na neravnom betonu pokraj gradskog bazena, sjedili smo oko i ja i promatrali Javora, Rudicu i Sermeka kako kartaju nama udesnu kartaku igru koja se zove preferans. Osobito misteriozni bili su oni trenuci kada su kartai, sraz-mjemo broju tihova, dijelili

juhu. Pa onda ono pod kapom i nad kapom, pa kontra i rekontra. Sto bih sve dao da sam znao igrati preferans, tu sloenu igru izabranih! Ubrzo nam se pridruio i tupavi Gotica, koji je, jednako fasciniran, buljio u nerazmrsive sloenosti te jedine igre na svijetu koja se moe igrati samo utroje. Ne, ni Gotica nikad nije uspio nauiti tu pametnu igru. oko i ja ostavljali bismo na tren zadubljene i utljive kartae, koji nisu ni primjeivali kako im sunce polako pri kou na leima, i odlazili u dubok dio bazena da muramo Gocu i neku njenu trkljavu prijateljicu. Uz grudanje, muranje je bilo jedna od onih divnih igara u kojoj mukarac sasvim legalno uiva u nasilju, a enska u trpljenju. Kada bismo se umorili, vraali smo se da onako mokri posjedamo oko kartaa, koji su i dalje marljivo dijelili juhu i dizali se iznad kape, ili se sputali pod nju. A onda je iznenada do nas dotrao Zumzo i poprskao nas vodom koja mu se cijedila s mokrog tijela. Deki, bit e ore! Blondino se zakaio s dvojicom Bosanaca! Kakvi te Bosanci spopali? pitao je Rudica, nervozno mijeajui karte. Oni sa silosa. Znate da su prije deset dana doli Bosanci koji grade silos. Eno, Blondino je jednom rekao nek ide u piku materinu, a onaj mu je zaprijetio da e ga priklati. Rekao mu je bolan, a to je po njihovom velika uvreda. Znai da si bolestan, ili tako neto... Ustali smo i pogledali prema skakaonici. Tunjava je bila neto to se ne proputa. A dolje kod skakaonice ve je prtalo. Blondino se divlje makljao sa dva snana zdepasta tipa koji su nosili crvene gaice sa svitnjakom, ba onakve kakve su nam bile propisane za fiziki odgoj. Padali su tu svakakvi udarci, i oni isti, sportski, i oni niski, kurvinjski... Letjela je tu i aka u oko, i lakat u zube, i koljeno u jaja. I premda je prednost bila na strani Bosanaca, ubrzo se vidjelo da e konanu pobjedu izvojevati Blondino. Rudica je uzdisao. Znao je da e glasine o slavnoj Blondinovoj pobjedi uskoro doprijeti i do Rajke. E, onda su se u tunjavu umijeala i dva milicajca, koji su do tada pijuckali pivo gore, na kupalinom anku. Razdvojili su krvave borce i poeli se derati na njih. Jedan od milicajaca zatraio je da se izgrednici legitimiraju, to je bilo neizvedivo, jer se nitko ne kupa s legitimacijom pod jajima. Uskoro se sve ivo sjatilo oko Blondina, onih Bosanaca i milicajaca. Odbij! Ne grupii se! vikali su milicajci, ali se nitko nije micao s mjesta. I onda je Blondino izveo neto silno drsko. Desnom rukom uhvatio se za zglob lijeve i podigao obje ruke u zrak, onako kako to ine boksai nakon pobjede u ringu. itav bazen zaorio je glasovima odobravanja, a onda se prolomio i glasan pljesak. Jasno, publika je oduvijek bila na strani domaina i Blondino se, unato nazonosti milicajaca, mogao osjeati isto onako kako se osjeao na naem nogometnom igralitu nakon pobjede. Kasnije sam doznao da je klupska uprava zatakala stvar i da se Blondino izvukao bez ikakve kazne, a da su ona dva jadna radnika vraena kuama. Dok smo se vraali kuama, oko mi je objanjavao svoj novi plan. oko je bio od onih koji uvijek imaju u pripremi poneki novi plan. Sluaj, danas kada je Sermek spomenuo Nadu Koljenicu, meni je palo na pamet neto fenomenalno. Mogli bismo otii do Nade i pitati je za fimozu... Fimoza je onaj vrag na mom kurcu, dosjetim se i odmah rastuim. Ali, kog boga Nada Koljenica zna o fimozi! Ona je pravi strunjak na tom terenu nastavio je oko. Koliko je samo mukaraca bilo kod nje! Stotine i stotine. Mora da je bilo i takvih kao ti. Mislim, onih koji ne mogu prevui koicu. Ali, ta se ona u to razumije. Pa nije Nada doktorica! Nije, ali ima iskustva. Ako tu stvar ne poznaje onako medicinski, sigurno zna...

 ta zna? rekao sam sav crven. Pa zna barem to da li takvi, mislim ti s fimozom... da li mogu jebati. Uini mi se da okin plan i nije tako glup. Samo, kako emo to izvesti? Umrijet u od stida. Pristaje li? navaljivao je oko. Ako ti pita. Pa, nemam ja fimozu! Onda ne pristajem. No, dobro, govnaru jedan. Ja u pitati sloi se oko. Ali jednu stvar mora ti uraditi. Koju stvar? Ti e joj platiti. Sto dinara, to je njena tarifa. Mislim, nema smisla da joj oduzimamo vrijeme... U redu je da platimo. Isuse, pa to su onih sto dinara koje sam zaradio lovei kedere, pomislio sam. To su pare koje su mi potrebne za marke, za pisma Jeanu Maraisu, Alanu Laddu i drugima... Ali, oko, pa mi ne idemo tamo jebati da bismo morali pljuniti toliku lovu. Nema veze. Usluga je usluga. Dobro rekao sam ali i ti meni mora neto obeati. Da o svemu tome nee nikome ni pisnuti. Ni o Nadi Koljenici, ni o fimozi. utjet u kao grob ree ozbiljnim glasom. Ako zucnem nekome, ne mora me vie ni pogledati. Nada Koljenica stanovala je u naherenoj kuici na samom kraju prljavog radnikog predgraa. Bilo je pravo udo kako se ta njena stara i dotrajala kua s posve otpalom bukom jo nije sruila. Pokucali smo na prljava vrata, na kojima je netko tesarskom olovkom nacrtao ensko spolovilo u obliku prepolovljenog kruga s zrakama. Iznutra se zaulo komeanje, pospremanje, hitri koraci, a onda nam je mucavi enski glas doviknuo da uemo. Otvorili smo vrata, prekoraili prag i nali se u neurednoj kuhinji koja je sva zaudarala po kiselom zelju. Vrata susjedne prostorije bila su pritvorena. uvena Nada Koljenica stajala je pred nama. Imala je tusto tijelo, goleme sise, neurednu kosu i maloumnu facu s omlohavjelom donjom usnom. S... ta ho... ete klinci? Mislio sam da u propasti u zemlju od stida. Poniknuo sam glavom, ali se oko sasvim lijepo snaao. Znate, gospoo, imamo jedan problem koji biste vi mogli rijeiti. Ka... kakav problem? Ako mi... mislite jebati, mm... mogu vam kazati da sss... ste prebalavi. Ali ako imate no... novac... Reci joj da ima mune me oko pod rebra. Imam. Sss... sto di... dinara promucao sam i ja. Gospoo, stvar je u slijedeem. Moj prijatelj ima jedan problem na spolnom organu. Zato je rekao spolnom organu, udio sam se. Mogao je kazati na kurcu. Pa i ona je rekla: Ako mislite jebati... A onda se iza onih pritvorenih vrata zauo glasan muki grohot. Ha-ha-ha! Problem na spolnom organu! Ha-ha-ha! Tako neto jo nisam uo. Klinci imaju problem na spolnom organu! Ha-ha-ha! Nada je silno pocrvenjela, to me veoma zaudilo. Mislio sam da ona spada u onu vrstu ena koje su na stid ve odavno zaboravile. Na vratima se stvorio zdepast brkajlija u bijelim gaama kroz iju su desnu nogavicu virila dlakava muda. Oito, brkonja se ovdje osjeao kao kod kue i mora da smo ga prekinuli u poslu. Drao se za okvir vrata i previjao od smijeha. Oppp... rostite, to je mm... moj podstanar rekla je tiho Nada Koljenica.

Brkati trbonja naglo se uozbiljio. Jeba! Kakav podstanar! Jeba, a ne podstanar! Zar bih mogao biti podstanar u ovakvom upku od kue! Ha-ha-ha! Jurnuli smo napolje i okrenuli kui. Kasnije, prije no to emo se rastati, oko zastane i promrlja neto to je valjda trebala biti isprika: Zajebali smo itavu stvar!

7. Onda su se mirne vode kolskih praznika odjednom uzburkale. Tog jutra je puknulo! Moja majka, Ana Mraz, vratila se s trnice sva uzbuena. U pidami, otac je hodao po kui, pa kad ju je spazio onako zapuhanu i blijedu, zapitao je to se dogodilo. Srela sam na trnici Frntiku i ona mi je rekla. Zamisli... A onda su mi jo dvije ene kazale isto... ta su ti kazale? Daj se smiri i priaj! Ti zna staru Franjkoviku koja je sino umrla? Znam. Za boga miloga, priaj! Juer su je poloili u mrtvanicu nastavila je majka priati ono to je ula na trnici. No, jutros je naena na groblju kako lei pored grobnice u koju su je danas popodne trebali poloiti. Ba kao da je ustala, izala iz mrtvanice i uputila se prema grobnici... Ne priaj, molim te, gluposti! Kako bi mogla mrtva ustati prekorio ju je moj otac, zakleti materijalist. Otili su do mrtvanice i otkrili da je zakljuana. Meutim, prozor na mrtvanici bio je razbijen. Pomislili su onda da je samo zamrla, pa da se noas probudila, razbila prozor i izala... Ali, zato bi onda krenula prema grobnici? Sluao sam otvorenih usta majinu priu. Ustanovilo se da nije zamrla i da nije sama izala. Uinili su to nekakvi huligani koji vole neslane ale. Oni su razbili prozor, dignuli staru Franjkoviku iz lijesa i odnijeli je na groblje... Kako zna da su to uinili huligani? prekine je otac. Lijepo! Ostavili su poruku na zidu mrtvanice. Ispisali su je zidnom bojom: RAT ODRASLIMA! LEGIJA STRANACA. uvi to, izjurio sam napolje. Takvu senzaciju morao sam i sam vidjeti. Groblje i mrtvanica bili su tu blizu, stotinjak metara od kue. Dotravi do mrtvanice, spazim gomilu svijeta koja se gurala pred ulazom. Senzacionalna vijest brzo je obila itav grad. Vrata mrtvanice bila su zakljuana. ef pogrebnog je unutra s milicajcima rekao mi je debeljko u lovakim hlaama. Uhvatit e ih prije mraka tumaio je nekakav mesar u bijeloj kuti, dva-tri koraka dalje. Shvativi odmah da u mrtvanicu neu tako lako ui, odjurim do oke. oko je ve znao sve. uo je od oca. Misli da je i otac ba zbog toga danas tako rano otiao od kue. Daj, oko, posudi mi onaj feljton o Legiji stranaca da se podsjetim malo molio sam ga. Kakav feljton? Pa onaj o Sredoju Pantiu. Sjea se, dao sam ti ga za sliku Errola Flynna. Ah, onaj! dosjeti se oko. Nemam ga. Stari mi ga je zaplijenio. Rekao mi je da se ne smijem napajati kapitalistikim govnima. Jebi ga, feljtona nema! Ali, to u mrtvanici nije mogla napraviti prava Legija stranaca, jer ona je u Francuskoj. Ovo mora da je maslo lokalnih huligana, tako je i stari rekao.

 Znam, oko. Ali taj koji je to napravio i napisao ono na zidu mrtvanice, nije to mogao uiniti sluajno. Mora da ga je Legija inspirirala. Ma kakva Legija! To su napravili bedaci koji e do veeri biti u gajbi. Kakve to usrane veze ima s francuskim plaenicima? I to ti je stari rekao? kazao sam ironino i izaao napolje. Tko bi to mogao uiniti, pitao sam se, brzajui prema zgradi Okrunog suda gdje je stanovao Rudica Krian. Poznavao sam toliko mangupa u gradu, ali nikako nisam mogao odluiti na koga da posumnjam. Morao sam se posavjetovati s Rudicom, koji je kao bivi pripadnik UNEF-a bio na savjetnik za vojna pitanja. Tko bi mogli biti ti klipani? upitao sam nakon to sam mu sve detaljno ispriao. I zatose nazivaju Legijom stranaca? Znam dosta ljudi u gradu koji bi mogli uiniti tako neto. Ali zato? Zato initi takve stvari? Rudica je zautio, vidjelo se da razmilja. Pa, moda zbog nezadovoljstva rekao je tiho. Nezadovoljstva?! ime? Svime nadodao je. A kakve to veze ima s Legijom stranaca? pitao sam. Pa, kau da je Legija stranaca vojska nezadovoljnika. A ne bi li to mogli biti ljudi bliski Vinku Tutleu? Kau da je Vinko bio u Legiji stranaca. Moda je mogao zavesti one glupave studente koji se u posljednje vrijeme drue s njim? Na njih najvie i sumnjam sloio se Rudica sa mnom. Osim toga, Tutle je iznenada otputovao. Moda ba zbog toga. Zna li ti uope ita o Legiji? Joj, klinac, to si dosadan! Sada nemam vremena. Drugom u ti prilikom priati rekao je traei tenisice pod krevetom. Spremao se za trening. Drek on zna o Legiji kada se izmotava na tako glup nain, pomislio sam. Koristio je stil mog starog. Rjeavajui krialjku, majka bi upitala oca zna li austrijskog knjievnika sa pet slova. Pusti me na miru, izderao bi se stari, zar ne vidi da narezujem cigaret-papir! U podne je sunce opalilo onako svojski, srpanjski. Poinjala je sezona neizdrivih ljetnih vruina, kada se iva die i do etrdeset Celzija. Ne sjeam se da je ikoje ljeto prolo bez desetak ovakvih paklenskih dana. Bosim sam nogama gazio po asfaltu koji se topio pod stopalima. Nastojao sam se im prije dokopati bazena. Usput sam svratio u Prekpoljajevu slastiarnu i naruio trostruki sladoled od vanilije. Ali, na vrelom suncu sladoled se topio bre no to sam ga mogao polizati. Ubrzo su mi ruke bile umazane i ljepljive od rastopljene vanilije. Malo osvjeenja ponudila mi je duboka hladovina centralnog parka. Zastao sam kod paviljona, ba na onom mjestu gdje je bila postavljena vodovodna pipa. Oprao sam ruke i kuao mlaku i neukusnu vodu. S druge strane paviljona ugledao sam na jednoj od kupa Rudiinu Rajku u drutvu Blondina. Nosila je kratku suknju i crvenu majicu, a Blondino je bio u hlaama od crnog glota, gol iznad pojasa. Bili su zadubljeni u razgovor tako da me nisu primijetili. U jednom trenu Rajka je potegnula kaiprstom po Blondinovim maljavim grudima. Da je mogao vidjeti taj pokret, Rudica bi zacijelo poizio. Nije li Blondino junak noanjeg grobljanskog skandala, nije li on lan lokalne, provincijske Legije stranaca, upitah se. Moda takvim postupkom nastoji zadiviti Rajku i odvui je od Rudice? Ali, fuka se Blondinu za Rajku! Pa on ima maaka kao odera, on tuca kog hoe i kog stigne. Sretni Blondino! Njega ne mui nikakva jebena fimoza! Da li da ispriam Rudici ono to sam netom vidio, bilo je pitanje koje me muilo. S jedne

strane moja prijateljska obaveza nalagala mi je da mu otkrijem gorku istinu. S druge strane, spoznaja da ga maka otvoreno vara moglo bi loe djelovati na njegovu vozaku formu. A to ni meni nije bilo svejedno! Vie od svega elio sam da ga 25. kolovoza vidim u reprezentativnom dresu. Odluih stoga da mu nita ne kaem. I prijateljima se koji put mora lagati! itavo sam popodne proveo u hladu crnog duda koji je bio posaen na istonoj strani kupalita, leei na tratini koja je kupaima sluila za sunanje, ljenarenje, loptanje i zezanje... Goca je leala pored mene, lijena, nepomina... Micali srno se tek toliko da nam sjena duda ne pobjegne. Dopustila mi je ak da je namaem po leima kakao-buterom. Mazao sam je polako, njeno, nastojei dobro upamtiti svaki od tih sretnih trenutaka. utei njenu meku put pod dlanovima, polako sam shvaao da Goca Babi, prva maka kole, postaje moje ljetno bunilo, moja neizljeiva bolest. Da li da je zavolim ludo i beznadno, ili da je se odreknem poput kakva nerazumna luaka koji uiva u tome da samom sebi nanosi bol, bila je dvojba koja me sve vie razdirala. Spadao sam u one nerazumne i patetine budale koje su kadre jednim pokretom prsta upropastiti sve ono to su dugo vremena izgraivali. Ba zbog toga bojao sam se za nau sudbinu, svoju i Gocinu. Kad sam se oko sedam naveer vratio s bazena, ustanovio sam da nas je posjetio antipatini staratelj mog brata Javora drug Krasnodar antek. Razgovor izmeu oca i pizdeka, kako je moj stari interno zvao Javorovog staratelja, bio je pun varnica. Ne razumijem vas, drue Pavle! Ne biste se smjeli ljutiti. Mene su legalno odredili za staratelja vaem sinu i mislim da je moja obaveza da doem i provjerim da li mali ima kakve veze s tim huliganima koji su noas provalili u mrtvanicu. Pizdek je nosio bijele hlae od seljakog platna i bijelu koulju s konobarskom masnicom ispod vrata. Kako ga otac nije pozvao u kuhinju, stajali su na hodniku i prepirali se. Od Santekova tijela irio se nepodnoljiv miris Pokoenog sijena. Sluajte, drue antek. Ja u to sam raspraviti s Javorom. Ako mali ima veze s tim, porazgovarat u s naim Gojkom. Vi se ne morate angairati. Osim toga, Javor e idueg mjeseca navriti osamnaest godina, pa vau ulogu u njegovom ivotu smatram okonanom govorio je moj stari, jedva savladavajui gaenje koje je gajio prema Krasnodaru anteku. Nemate pravo! Moja uloga prestaje tek onog dana kad bude punoljetan. I ja u svoju dunost obaviti savjesno i do kraja nije se dao smesti pizdek. Ja nisam kao neki! ta hoete rei tim da niste kao neki! Mislite, niste kao ja? Sluajte, dragi moj drue, o tome kakav sam ja, vi nemate pojma. Vi ne znate to je to privreda, to je to proizvodnja... vi sjedite u onom vaem Kulturno-prosvjetnom vijeu i razmiljate o tome hoete li fond dati vatrogasnoj glazbi za uniforme, ili amaterskom KUD-u za sveanu akademiju povodom Dana borca... Nemojte skretati s teme. Ja nisam doao da s vama razgovaram o privredi, nego o vaem sinu! Nemojte se praviti vani. Da ste onakav kakvim se pravite, ne bi vam sin bio... Javor je deko u redu! izdere se moj otac, inae najvei pobornik ba suprotne tvrdnje. On bi mogao biti u redu. On je mlad, bistar, lijep... Da li ste vi ovdje samo zbog toga to je on lijep? vikne moj stari tako glasno da je majka dojurila u hodnik. Lice Krasnodara anteka bilo je crveno poput paprike. ta je bilo? pitala je majka. Nita! viknuo je otac ljutito. Zatvori vrata da mi taj parfem ne ue u sobu! Pizdek se okrenuo i izjurio napolje. Pa ta je bilo, boga mu dragoga? prosiktala je majka, koja je inae rijetko podizala glas. Ana, nita nije bilo! Nita! Nita, osim to nam je sin prokleta baraba. Da nije, ne bih morao trpjeti tog namirisanog dupelisca u svojoj kui.

 Ali on je iz Prosvjetnog vijea zaustila je majka. On je iz pizde materine i basta! rekao je otac i zalupio izlaznim vratima kroz koja je as ranije izjurio drug antek. Pavle, ti si najobinija budala! kazala je majka. Ti si u istom ovakvom afektu izvalio onu glupost zbog koje te sad zajebavaju i dre na ledu. Ti se nikad nee opametiti! No, otac se smirio i opametio ve sat kasnije, kada su nam doli Kasumovievi. Bili su lagano obueni i dobro raspoloeni, moda zato to je lagani povjetarac uinio podnoljivim ovu toplu ljetnu veer. Otac je izvukao iz bunara ogromnu lubenicu, koja se cijeli dan hladila, donio je na stol i razrezao na mnogo komada. Gutali smo halapljivo hladne komade lubenice, pijuckajui crne kotice. Bila je to prva ovogodinja lubenica. Onda sam obrisao ruke i usta i otiao se presvui. Radi korza i Goce, naravno! Kada sam se vratio, vidio sam da otac i Gojko priaju o noanjoj provali u mrtvanicu. Udba Gojko je u ovom sluaju vidio simptom sveope pokvarenosti omladine. Jebem ja njima sve po redu! Mi ih odgajamo i nadahnjujemo svijetlim tradicijama, a oni se, ta ti ja znam, zanaaju tamo nekakvim amerikim i francuskim stvarima. Kamo to ide? emu sav taj na trud? Moda je sve to ba zbog toga to se previe trudimo. Moda bismo ih trebali malo pustiti na miru... Ma nemoj ti meni, Pavle... Pustiti, kae. Pa da polude do kraja! Vidi, ja sam onom mom naredio da svaki dan mora proitati Borbu i referirati mi. A lanke o Konferenciji nesvrstanih ima da izree i nalijepi u biljenicu. I zna ta mi kae? Kae da se on s mnogim stvarima u novinama ne slae! Pa jebem ti... Klinac od etrnaest godina pa se ne slae! I ta e taj raditi kad bude imao dvadeset? Dizat e demonstracije! Pa jest, svojeglavi su... Uimo ih da budu rodoljubi, da cijene na primjer. I emu smo ih nauili? Vole talijanske pjesme, amerike kaubojske filmove, sanjaju o onoj francuskoj glumici koja se skida dogola... Kaem ja onom svom, kaem mu: Sine, nemoj sluati te talijanske gluposti, imamo mi nae lijepe narodne pjesme. A ta e on meni! Kae: Tata, to je za seljake! No, dobro, Gojko, nije sve izgubljeno. Pa i mi smo bili onako, na svoju ruku. Odrast e oni, zrelost e ih dotjerati u red. I konano ovo noas! Deki popizdili za Legijom stranaca, za natranjakom, kolonijalistikom, plaenikom vojskom koja gui narodne pokrete. Naa djeca podravaju kapitalistike svinjarije. E, da sam ja vlast... Gojko, pa ti na neki nain i jesi vlast podsjeti ga moj otac. Ma, jesam, jesam... Ali ruke su mi svezane... Pa jeste li doznali tko je to uinio? Zna, bio mi je popodne onaj napirlitani antek. Zanima ga da li Javor ima veze s tim. Gojko slegne ramenima. Shvatih da jo nikog nisu pronali. Moe li mi srediti da mi tog staratelja skinu s grbae? pitao je otac. Zaboravi na tog buzoranta. Javor e ionako vrlo brzo po sili zakona izgubiti staratelja. Ne zamaraj me tim mudracima iz prosvjete i kulture. Pusti da ti prvo narihtam to mjesto. Zbilja, ima li tu kakvih novina? upitao je otac toboe nehajno, kao da ga to previe ne zanima. Znao sam da pozira i da mu je i te kako stalo da se njegov poloaj to prije rijei. Ma ona stvar o kojoj sam ti govorio je propala. Neto bi se moda i nalo, ali ja te ne elim strpati bilo gdje. Stari moj, ti si propulzivan tip, ti nam treba u privredi. . Ali, kada sam bio u privredi, nitko nije htio posluati moje savjete. Likvidirali su firmu preuranjeno i nemotivirano. Mogli smo se izvui iz gubitaka i rentabilno poslovati... Jednog e

dana i njima postati jasno... Nemoj sad o tom! Likvidacija tvoje firme imala je vie politiki nego ekonomski rezon. Nego, mislim da bismo stvar ubrzali kad bi ti neto uradio. ta to? zaudi se otac. Pa trebao bi, trebao bi na Komitet poslati jednu pismenu ispriku... ta se ja imam ispriavati! ustoboi se otac. Znao sam da ga poloaj u kojem se naao duboko vrijea. Pa ne ba ispriku nego... nego pismenu izjavu. Detaljnu i konstruktivnu. Trebao bi napisati kako je sve to bio nesporazum, kako su te krivo shvatili, kako si oduvijek na strani progresivne orijentacije... Ali, tako neto je sasvim izvan uobiajenih normi. Pa znam da je, znam da je tumaio je Gojko ali oni bi to jako dobro primili. To ne bi bio nikakav slubeni akt, nego jedan neformalni dopis. Sluaj, pa ti bi to poslao ljudima s kojima ve godinama surauje, i tako... Sluaj, Gojko, da ti mene ne nagovara da napiem nekakvo pokajanje? upita otac pomalo ljutitim glasom. Ni za boga! branio se Gojko. Kakvo pokajanje! Zna, njih je zbunila tvoja tvrdoglavost, i ona tvoja izjava. Mislim da bi im morao dati samo mali mig da si jo uvijek na naoj strani. Pa na ijoj bih strani mogao biti! Eto, takvog te volim veselo e Gojko, tapui oca po ramenu. I zna, ne bi bilo loe kada bi, onako uvijeno, napisao da ti je ao, da si se zabunio. Moj otac ga prostrijeli oima. On je tvrdio da se nikad u ivotu nije zabunio, da je uvijek radio onako kako mu je pamet nalagala. Jedino kada bi se posvadio s majkom, znao je kazati da se zabunio kada se oenio njome. Eto, to je bila jedina zabuna koju je katkad priznavao. Idem na korzo viknuo sam starom i, ne ekajui njegov odgovor, sjurio se niz stubite. Zurio sam se, jer nisam imao ivaca sluati Gojkove prodike. Te zato na korzo, te zato u kavanu, te dao bih vam ja... Na korzu sam uradio neto posve udno, neto to ni sam nisam oekivao da u uraditi. Zavukao sam se u dubinu mranog parka i s jedne drvene klupe promatrao ljude kako etaju osvijetljenim etalitem. Nakon nekog vremena ugledao sam Gocu kako seta s prijateljicama. Prola je jednom, prola je drugi put, prola je trei put. Nisam ustajao s klupe; kao da sam htio provjeriti koliko u dugo izdrati. A trebalo je samo ustati, otii do korza, proetati i kao sluajno susresti se s njom. Bio sam gotovo siguran da bi odmah ostavila prijateljice i krenula sa mnom. Ali, nisam to uinio. Pustio sam je da jo nekoliko puta proe, a onda sam ustao i krenuo kui. Ponaao sam se kao totalni idiot, ali sam znao da u toj idiotariji ima dostojanstva i lijepe patnje. Naavi se pred kuom, osjetih kako mi srce snano udara, a oi se pune suzama. Moda bih se jo mogao vratiti, pomislih. Zacijelo jo nije otila kui. Stisnuo sam zube i uvukao se u svoju sobu. Prolazei pored kuhinje, uo sam jo kako se Gojko i otac svaaju oko toga tko je bolji golman, Beara ili Vidini. Bio sam duboko nesretan i jako, jako umoran. Bacio sam se nauznak na krevet i pogledao u ravni bijeli strop. to da uradim s Gocom, to da uradim s tom nesretnom fimozom, to da uope uradim sa samim sobom? kolski praznici, koji su poeli tako radosno i bezbrino, sve su vie poprimali izgled neeg nesigurnog, krajnje neizvjesnog. Pomislih da u zaplakati, ali mi onda padne na pamet okin odgovor dosadnom Gojku. To je za seljake, rekao sam poluglasno i prekrio se bijelom plahtom preko glave.

Ne vjerujem da je tuberkuloza bila jedini razlog Docu Hollydayu da gurne svoju lijepu zarunicu trapavom Henrvju Fondi u naruje.

8. esto sam se, zauen, pitao zato su sve moje prve ljubavi bile plahe, razdaljinske, zato me bilo strah pribliiti se djevojci i zato sam sve skupa nastojao promatrati nekako sa strane, podalje, ba kao da se dogaa nekom drugom? Zato sam u trenu kad su sve pojedinosti pokazivale da je riba zagrizla bjeao, povlaio se i inzistirao na nekakvom patnikom i uzvienom odricanju. Moda sam u svom ljubavnom apostolstvu djeaki pogreno mislio da je prava ljubav tek ona koja prethodi vezi i dodiru, te da nakon dodira slijedi rasap osjeaja i polagani zaborav. Moda mi se boljim od zaborava inilo odricanje. Ili sam poput ostalih pretencioznih dripaca bio zaluen onim romantinim knjigama i filmovima u kojima se pravi kit odrie make, radije nego da je odvede u krevet. Rick Blaine je sred guste marokanske magle otjerao voljenu Usu Lund u avion s drugim mukarcem. Mladi Werther se odrekao profinjene gospoe Lotte s pomou pucanja u vlastitu glavu. Shane se odrekao i enske i toplog doma i odjahao prema plaviastim planinama. Gimnazijalac Boris Logaritam stanovao je u potkrovlju dvorine kue nasuprot zgradi Okrunog suda; bio je, dakle, Rudiin susjed. Boris Logaritam nije se mnogo baktao sa enskama, sliicama glumaca, spidvejom i drugim provincijskim bedastoama, on je itavim svojim biem pripadao uzvienom i ozbiljnom polju iste znanosti. Njegova sobica bila je pretrpana geografskim kartama, raznim grafikonima, kosturima pojedinih manjih ivotinja, lemilicama, kondenzatorima, elektronskim lampama, avio-modelima od perploe i furnira i mnogim nerazumljivim knjigama, uglavnom predratnim. U jednoj kolskoj zadanici Boris Logaritam imao je ukratko sastavljenu teoriju relativiteta znamenitog Einsteina, koja se dokazivala s pomou razliitog poloaja Slavonskog Broda, ovisno o tome ide li se vlakom od Zagreba prema Beogradu, ili obrnuto. U drugoj biljenici imao je teoretski plan svog vlastitog izuma maksi-aha koji se igra sa esto etrdeset figura, a ija prosjena partija moe trajati od dva do osam mjeseci. Centralna knjiga njegove biblioteke bila je knjiga ing. S. Maarevia: Svjetska kriza kako je nastala i kako se razvija, s osobitim obzirom na teoriju razbijanja atoma i Einsteinovu teoriju relativiteta, izdana 1936. u vlastitoj nakladi. Iz te knjige Boris Logaritam preuzeo je ideje ekonomskog idealizma, iz jedne druge darvinizam, iz neke tree maltuzijanizam. Borisa Logaritma nitko nije razumio, ali su ga svi cijenili i citirali njegove savjete. oko i ja stajali smo u potkrovlju, pred radnim stolom Borisa Logaritma, ekajui da znanstvenik podigne svoju veliku rudlavu glavu i pogleda nas kroz debele dioptrije. to hoete, klinci? pitao nas je pomalo srdit to smo ga omeli u studijama. Munuo sam oku pod rebra, on je trebao govoriti, jer je i ovo bio jedan od njegovih sjajnih planova. Htio sam te pitati razumije li se ti ita u medicinu? Boris se prezirno nasmije. Kako se ne bi razumio, bilo je pravo znaenje tog osmijeha. Pitanje je malo nezgodno uzmuvao se oko. Valjda je u vezi sa seksom odree Boris Logaritam. oko kinine potvrdno. Dobro, ta vas zanima? Pa, jedan moj roak... on ima fimozu... pa, zanima ga... on, naime, ne moe prevui koicu na... Neka ode doktoru! Neu mu je valjda ja prevlaiti ljutitim e glasom Logaritam. Nae su se nade topile kao snijeg na toploj penici.

 Ii e, ii e svakako okoliao je oko. Ali strah ga je. Htio je samo od nekog pametnog i uenog ovjeka doznati je li to neto opasno. Znanstvenik Boris se malko oraspoloi, vjerojatno zbog ona dva lijepa atributa. utio sam da je moja sudbina u njegovim rukama, i da u potpunosti zavisi od njegova odgovora. I nije tako strano! Treba ukloniti fimus osis, i to operativno. Onda doza antibiotika intramuskularno. Kvocijent smrtnosti nije velik. U tom trenu jasno sam vidio kako se taj kvocijent smrtnosti, o kome govori veliki znanstvenik Boris Logaritam, pretvara u ogromnu aku koja me tono i teko pogaa pravo u elo. Ohladio sam se, problijedio i preznojio. Dakle, tu smo! Ta prokleta fimoza ima i svoj kvocijent smrtnosti. Okrenuli smo se i napustili lokalnog znanstvenika. oko je utio. S njegova lica mogao sam proitati neto kao tihu suut, skruenost zbog neopozive sudbine prijatelja. U kurac sa okom i njegovim planovima, pomislio sam. Da ga nisam posluao, sada bih bio miran, nesvjestan da posjedujem neto to ima i svoj kvocijent smrtnosti. elim ti mnogo, mnogo sree proturio je oko i otrao kui, a ja sam ostao sam, smrznut od straha. Ona kap previe dolila se ve tog popodneva. Otiao sam od etiri u kino i gledao nekakvu sentimentalnu dramu u crno-bijeloj tehnici i sa mnogo kie na slici. Neki tip je volio ensku, ali je bio teko bolestan. Nije bilo sasvim jasno od ega boluje, niti se govorilo o kvocijentu smrtnosti njegove bolesti. Uglavnom, to je vie venuo, enska je to vie grizla i navaljivala. I onda je tip, budui da je bio jako duevan, odluio napraviti svinjariju, tako da ga enska zamrzi i ostavi na miru. Odluio je, zapravo, odrei se enske. Nisam mogao izdrati tu pretunu priu, tako sukladnu mojoj vlastitoj, pa sam izjurio iz kina. Ruke su mi se tresle, a u elucu mi je bilo muno. Sjeo sam na prag kino-dvorane i nagnuo se preko koljena, mislei da u povratiti. Nije ilo. Kada sam se smirio, bio sam siguran da sam donio neopozivu odluku. Gdje si bio sino? upitala me Goca, kad smo se sluajno sreli na korzu. Prijateljice koje su bile s njom zagledale su se jedna u drugu, pokrile rukama usne i zasmijuljile se. Bilo je tako dobro. Sjedili smo na paviljonu do pola noi i priali sadraje filmova. Ba mi je do toga, pomislih, pljucnem kroz zube i nabijem ruke u depove. Ono to sam namjeravao uraditi, mora se izvesti to dostojanstvenije i elegantnije. Doi malo, moram ti neto vano kazati rekao sam i okrenuo se prema parku. Ali, tu sam s prijateljicama. Zato ne bismo zajedno proetali? zaudila se. Idemo, idemo mi zakrijetale su one dvije sove i nestale meu svijetom koji je etao po korzu. Nakon nekoliko minuta sjedili smo na naslonu klupe u dubokom mraku parka. Ponovno mjesto za zaljubljene. Kroz duboke sjene prolazili su zaljubljeni parovi, neke glupe make jurcale su po visokoj travi, a iz daljine ula se kavanska glazba predvoena Javorovim ekim saksofonom. Javor je u posljednje vrijeme toliko izbivao iz kue da mi je taj zvuk saksofona bio jedini znak da je jo iv. Zato si tako tajanstven? to mi to mora kazati? pitala me, njiui nogama. Zastao sam, uzbuen i uplaen. Bliio se odsudni tren nakon kojeg nee biti ni povratka, ni popravka. No, moja je sudbina u mojim rukama, pomislio sam, pa makar te ruke bile ruke budale! Htio sam ti kazati da sam bolestan i da moramo prekinuti. uo sam kako se moje rijei ire, odzvanjaju prostorom parka, a onda se poput jeke vraaju i zarivaju mi se u glavu. Od ega si bolestan?

 Nije to vano. To je jedna neugodna bolest od koje se moe i umrijeti. Ma nije valjda! ali se. Javor mi nita nije rekao da si bolestan. Koji kurac se to tie Javora! opsovao sam iz sveg glasa. Da, to je trebao biti taj skandal nakon koga e me ona zamrziti. Kako zna da si bolestan? Bio si kod doktora? pitala je dalje, ne osvrui se na moju psovku. Nisam bio i neu ii! Dosta mi je svega! I hodanja! Kakvog hodanja? Ili je glupa, ili me zajebava, pomislih. Odluih biti blai i razumniji. Vidi, mislim da zbog moje bolesti moramo prestati hodati. A, na to hodanje misli! rekla je i nasmijala se. Pa nisam ni primijetila da hodamo. Ma nemoj! odluih stvar istjerati do kraja. Znai, ide tek tako sa mnom u ribolov, pratim te kui, vucaramo se po parku i... mislio sam kazati i drimo se za ruke, ali sam se onda sjetio da se za ruke zapravo jo nismo drali. Ali, Luka, pa mi smo prijatelji rekla je sasvim ozbiljno. Kako si mogao misliti da hodamo? Kako bih s tobom hodala? Pa godinu dana si mlai! Mukarac mora biti stariji od djevojke, zar ne? Nisam mlai! pobunio sam se. Krenuo sam u kolu godinu dana kasnije zbog hepatitisa. Jednako smo stari. Bila je to jadna, oajnika la, koju je ona odmah prozrela. Pa, dobro, ako ti ne eli da hodamo, moemo ostati prijatelji. Znao sam da sam sve uprskao. elio sam je se odrei na pravi muki nain, a sada sam se, eto, upustio u nekakvo bapsko natezanje i cjenkanje. Moemo, ali od hodanja nema nita! Pa nismo ni hodali, bedaek mali rekla je i iznenada me poljubila u obraz. Eto, ljubi me sad kad vie ne hodamo, pomislio sam tuan, neizljeivo tuan. I sav u strahu da tu pred njom ne zaplaem, ustao sam i brzim koracima krenuo kui. uo sam je kako brza za mnom, kako me doziva, ali se nisam htio okrenuti. Kada sam doao do ugla i zakrenuo u mranu ulicu, dao sam se u panian bijeg. Suze su mi tekle niz lice, jer sam znao da sam upravo pokopao dio vlastitog djeatva. Plakao sam za Gocom, za naom vezom, a najvie sam plakao na vlastiti raun. Odrekao sam je se javno, ali u je voljeti tajno, ludo, bezgranino... Oboavat u je iz prikrajka, dobacivati joj tihe i znaajne poglede, biti joj uvijek u blizini, a zapravo daleko, daleko... Utrao sam u kuhinju sav zajapuren, crvenih oiju i mokrih obraza, i naletio na oca koji je sjedio za stolom s olovkom u ruci i gomilom irkanih papiria pred sobom. Mora da je pisao neto dubokoumno i strano vano. Oho, danas si doao rano. to je? Imaju inventuru na korzu? Maljaju kavanu? Kada sam te zadnji put vidio u ovo doba kod kue, bio si u ajmpindeklu i s dudicom u ustima. Njegova me zagriljivost tako pogodila da su mi se oi ponovo napunile suzama. Bio je nadrkan valjda zbog one pisanije na stolu. Ostavi oca na miru rekla je tihim, blagim glasom majka, koja mi se stvorila iza lea. Pie jedno vano pismo. Iznenada mi se upali arulja u glavi. Pa to stari pie ono pismo na koje ga je Gojko nagovarao! Obraa se drugovima iz Komiteta i obavjetava ih da je jo uvijek na pravoj strani. Shvativi da sam ga proitao, otac ljutito zgrabi nekoliko papiria sa stola, pa ih izguva i baci na pod. No, to je s tobom? ree sad mnogo blaim glasom. Doao si tako rano. Zato nisi vani, zato se ne zabavlja?

utio sam nijem kao grob. ta ti je? Oi su ti crvene. Plakao si? Nisam odvratim napuklim glasom koji se ruio prema plau. ta ti je, sine moj? upitala je majka i uhvatila me za obraze. Ba tako je uhvatila i Javora kada je odlazio u popravilite. Da se nisi zaljubio? Pa da, slutio sam to, deko se zaljubio. To ti nije vrijedno plakanja. Koliko sam se ja puta zaljubljivao! govorio je otac. Ma ta si se ti! prekorila ga je majka i pokuala me poljubiti. Danas me svi samo ljube, pomislio sam, a onda zaplakao. Otrgnuo sam se od majke i odjurio u svoju sobu, zakljuao vrata i bacio se pod plahtu. Zagrizao sam jastuk, oajniki pokuavajui savladati pla. uo sam kako se otac i majka tamo u kuhinji prepiru. Pavle, ti e svojim netaktinim postupcima potpuno izluditi tu djecu! Ma kakvim to postupcima! Balavac se valjda zaljubio, cura ga sigurno nee, i ta sam ja tu kriv? Pa nije se u mene zaljubio! Ti nita ne razumije govorila je majka drhtavim glasom, i sama na rubu plaa. Njima treba malo tvog razumijevanja. Otkada nisi s njima razgovarao kao otac sa sinovima! Oduvijek si samo jurio naokolo radi tog tvog Napretka, koji je na kraju ipak propao. Hoe li da ti i sinovi krenu stopama firme? Nadala sam se da e sada kad ne radi nai bar neto vremena i za njih... Sluaj ti mene! vikao je otac. Ako netko ovdje izludi, onda u to biti ja! Ja sam itav svoj vijek prodirinio da biste vi imali to obui i strpati u guzicu! Sve zbog vas! A sada mi kae da nemam razumijevanja. Pa kog boga sam trebao raditi! Imati s njima duhovne vjebe, ispovijedi, drati im propovijedi? Prave mi pizdarije iz dana u dan, a ti si uvijek na njihovoj strni. Onaj se tvoj Javor u koli ponaao kao lisica meu kokoima. I nastavnika je nokautirao. Kad je otiao u popravilite, mislio sam da u umrijeti od stida. Ovaj tu se dan i no klatari po korzu i kavanama. Ljudi me pitaju kako to ja uope dozvoljavam. I ti sad kae da u ih izluditi! Njih ionako ne moe izluditi, oni su ve ludi! A i ti skupa s njima! Kako si samo okrutan i sebian! jecala je majka. Da sam znala da si takav, ne bih se nikad udavala. Ah, kolike sam samo dobre prilike propustila radi tebe! Propustila si onog antipatinog Bolfeka, onu abu... Kakvu abu! viknula je majka. Onu abu od ovjeka koja je dobila sedam godina zbog pronevjere odbrusio je otac, zaboravljajui da je sedam godina zbog pronevjere dobio jedan drugi Bolfek. Mamin Bolfek dobio je samo tri godine zbog nedoputene trgovine zlatom i devizama Ah, jadna naa djeca kukala je moja draga majka, dok je otac lupao po stolu, unitavajui pribiljeke za ono vano pismo. Kasno naveer, kada je sve utihnulo i kada su se otac i majka, po svoj prilici, ve bili pomirili, ustao sam i upalio svjetlo. Pod krevetom sam pronaao naliv-pero i nekoliko istih kuverata i sjeo da napiem pismo Jeanu Maraisu, nenadmaivom junaku iz filmova Grof Monte Christo i Austerlitz. Dodue, pisao sam nekako bez volje i prave namjere. emu ovo pismo, pitao sam se prepisujui onih nekoliko francuskih reenica koje su bile obrazac za pisma francuskim filmskim zvijezdama. emu ovo pismo sada kad je sve zabrljano i pokvareno, sad kad mi se po glavi motaju Goca i fimoza vie od svih filmskih glumaca zajedno? Svejedno sam pisao i, sred tihe ljetne noi, grebanje jeftinog pera po papiru bio je jedini zvuk koji je remetio tihi spokoj moje sobe. Javor jo nije stigao, ili ga nisam uo. Bila je prola pono kad sam izvirio kroz prozor i pogledao prema livadama. Pri svjetlu mjeseine razaznao sam eljezniki nasip i vagone, koji su se pomijeali s posljednjim kuama moje ulice. Neto dalje nazirala se sjenka ruevnog

avio-hangara. U jednom trenu uini mi se da u starom hangaru paluca neko slabo svjetlo, kao da je netko unutra. Odluio sam da u se odrei Goce i otii u Legiju stranaca. A sada, sada nisam imao snage ak ni da odem do hangara i ustanovim ta to svijetli. Da, bio sam slabi koji je valjda i zasluio sve ovo to je dobio! Onda sam se vratio do stola, spremio pismo za gospodina Maraisa u ladicu i bacio se nauznak na krevet. to li sad radi Goca, pitao sam se tonui polako u san.

9. Jednog me jutra majka poslala na trnicu. Tutnula mi je u ruke velik ceker i popis koji je uvijek sadravao jedne te iste artikle: krumpir, jaja, grah i sline stvari primjerene depu obitelji nezaposlenog. I ne lutaj naokolo, nego se brzo vrati! dobacila mi je dok sam silazio niz stubite. Njena primjedba bila je suvina, i sam sam namjeravao kupovinu obaviti u to kraem roku, kako bih izbjegao podnevne vruine. Konano, na trnici i nije bilo ba nekih zanimljivih stvari. Kupio sam kruh, cjenkao se malo s babama, onako iz zafrkancije, uspio nabaviti krumpir, grah i jaja neto jeftinije i stvoriti si tako par dinara crnog fonda, a onda sam nabasao na Gocu Babi. Zdravo, Luka, to radi? pitala je kao da se meu nama nita nije dogodilo. Plivam leno odvratio sam drsko i produio. Ila je za mnom. Hoe li veeras doi na protenje? Bit e glazba, seljaci e tancati i odlino emo se zezati. Skini mi se s protenjem i seljacima, pomislio sam. Pa kako joj nije jasno da sam je se odrekao! Hajde doi, mama mi je dala sto dinara, pa te pozivam na medicu. Ako doe, opet u te poljubiti. Stresao sam se pri pomisli na njen poljubac. Ve sam se vidio kako s Gocom odlazim na protenje, kako se zavlaim u neki tamni kutak gdje me ona ljubi u obraz. A onda nam iza lea prilazi oko i ape joj na uho: Ne ljubi ga, on nije pravi mukarac. Ima fimozu! Zeza se sa mnom rekao sam i okrenuo se tezgi na kojoj se stajao sueni sir kvargl. Poto? upitao sam premda ga uope nisam namjeravao kupiti. Ludice, pa mi smo prijatelji! Zato se ne bismo smjeli poljubiti? Rekao sam ti da je s hodanjem gotovo! Ba si blesav! viknula je ljutito, okrenula mi lea i otila. Htio sam je zaustaviti, viknuti za njom, ali me debela enetina u crnom sprijeila. Hajde, deko, bum ti dala za deset dinara ak' ih zeme bar pet komada. Pogled' kak' je krasan kvargl. Zurio sam u bapca, ne znajui to da odgovorim. A onda sam preko njenog ramena spazio oku. Stajao je pored kioska i zacijelo kupovao novine za starog koji je pratio svu moguu tampu. Doviknuo sam mu, a on mi je mahnuo. Je li istina da te stari ispituje i provjerava da li si proitao Borbu? upitao sam ga im sam mu priao. Pogledao me, ali se nije zaudio. Naime, kako sam ja preko njegovih roditelja znao mnoge stvari o njemu, tako je i on istim kanalima doznavao mnogo toga o meni. Ma poizio je ree oko i pljune. Ali ja ga vozam. Izmiljam. On ti novine samo prelista, pa i ne primjeuje da izmiljam. A izmiljati u novinskom stilu nije uope teko. Bi li mu mogao dignuti onaj feljton o Legiji stranaca? Tako bih to rado proitao... zaboravio sam gotovo sve...

 E, vidi, to sam skoro zaboravio prekine me oko. Zna li to se noas dogodilo? to? Noas je netko provalio u kiosk Gradske mljekare. Zna, onaj preko puta groblja. ini se da ih je bilo vie. Polomili su bravu na ladici, a kad nisu pronali novce, porazbijali su sve boce i popili gajbu jogurta. Kako zna da ih je bilo vie? Pa ne moe sam ovjek popiti gajbu jogurta rei e on posve razumno. Na kiosku su zidnom bojom ispisali dvije rijei. Pogaa koje? Legija stranaca? rekao sam bez mnogo premiljanja. oko potvrdno kimne glavom, a onda nastavi: Stari je rekao da su ovog puta pretjerali i da e grdno najebati. A onda mi je kazao da e mi slomiti obje noge samo ako ustanovi da imam i najmanje veze s tim razbojnicima. Pa ima li? upitah ga tiho. Ne budi lud! Ja se ne bih usudio ree premda je stvar dosta zgodna. Nego, hoe li naveer na protenje? Ne znam rekao sam zamiljenim glasom. U glavi mi se motala Goca; motali su mi se i lokalni mangupi koji su se nazivali tako lijepim i privlanim imenom. Tko li to ima toliko petlje da se prozove Legijom stranaca i tako drsko zajebava odrasle, koji su uvjereni da sve konce dre u rukama? Tko? Poslije ruka otrao sam u Javorovo potkrovlje. uo sam saksofon i znao da je kod kue. U posljednje vrijeme takve prilike bile su vrlo rijetke. Gdje li se samo skitao, na koji je to nain uspijevao potratiti to preobilje slobodnog vremena? Kada sam uao u sobu, zatekao sam ga kako sjedi na stolici i pokuava iz saksofona izvui melodiju koja se vrtjela na gramofonu. ini mi se da je u tome prilino uspijevao, pa se u pojedinim trenucima dogaalo da se njegov saks i onaj s ploe stope u jednu sjetnu i pomalo nervoznu melodiju. Zastao sam i zaudio se: zar je toliko vjet? Dok sam ga sluao kako tamo u kavani drnda po uvijek istim lagerinama, inilo mi se da nikad ne bi bio kadar izvui iz saksofona neto tako ozbiljno. Iznenadio sam se, iznenadio! Pa izmeu njega i onog tipa s ploe gotovo da i nije postojala razlika. Kada je stvar zavrila, rekao sam mu to, pun oduevljenja. Javore, pa izmeu tebe i tog tipa nema nikakve razlike. Jednako si dobar. On je odloio saks, izvadio maramicu i obrisao elo. Vara se, mali, grdno se vara. Izmeu njega i mene postoje dvije velike razlike. On je veliki Charlie Parker, arobnjak i genij, koji je izmislio neke najvanije stvari u dezu. A ja, ja sam samo mali imitator. A druga razlika? Druga razlika rekao je Javor zamiljeno jest u tome to je on ve est godina mrtav. Pa u tome je tvoja prednost pokuah se naaliti. Tko zna promrmljao je Javor i ponovo se uhvatio saksofona. Jesi li uo to se noas dogodilo u kiosku mljekare? upitao sam. Moram priznati da je to bio razlog radi kojeg sam doao do njega. Nije odgovorio. Nabio si je saks u zube i zatulio neto to je takoer moglo biti od pokojnog Charlija. Moda mi je tom melodijom htio odgovoriti? Tko bi ga znao; uistinu sam imao najudnijeg brata na svijetu, brata koji je ludovao za dezom u posve krivo vrijeme i na posve krivom mjestu, u usranoj provinciji koja se u muzikom pogledu nije odmakla od Kad ja pooh na Bembau. I jasno da su ga onda kao crnu ovcu slali po popravilitima, ogovarali ga, dodjeljivali mu tutore i radili mu sve te prljave stvari. Ponaao se kao lisac u kokoinjcu, rekao je otac, i meni se u jednom trenu uinilo da je sjajan, vitak lisac mnogo ljepi od onih smrdljivih pernatih ptiurina

koje seru svud naokolo. Moda je Javor i morao biti lisac, naprosto zbog toga to nije elio biti koko, jer kokoi, kao to je poznato, zavravaju u loncu. Tko bi se mogao kriti iza Legije stranaca? upitao sam ga kad je izvadio pisak iz usta. Pogledao me, a onda nastavio puhati u saks tako da mi se uinilo da e se ta krhka i nesolidna eka stvar naprosto rasprsnuti. Svi bi se mogli kriti rekao je koju minutu kasnije svi kojima je netko nagazio na ulj. I ja ih potpuno razumijem. Svatko ima pravo na svoj mali rat... Onda nas je prekinuo oev ljutiti povik. Zvao je Javora da sie dolje u kuhinju. Sili smo zajedno. Za kuhinjskim stolom sjedio je otac u kratkim hlaama i potkoulji, odmah do njega zasjeo je Gojko Kasumovi u bijeloj koulji s kratkim rukavima, a pored Gojka kuhao se u toploj plavoj uniformi milicajac Mensur, niz ije su lice tekli pravi potoci znoja. Uistinu, bio je to paklenski topao srpanj. Ti se, Pavle, nemoj nita nervirati. To je samo jedan kratak slubeni razgovor i nita vie. Zna da je mali dosta grijeio, a kada se dogodi neto, ba takve moramo temeljito ispitati. Samo vi radite svoj posao rekao je otac i podigao ruke uvis, kao da ga se sve ovo ni najmanje ne tie. Ma, poslalo Mensura, pa rekoh idem i ja. Zna, nekako mi nezgodno da milicija prka po kui mog prijatelja. Mislio sam; poem li i ja, sve e biti nekako normalnije, onako na prijateljskoj bazi tumaio je Gojko. Nego, daj, ima li to hladno? Satrla nas ova vruina. Vala, vala dometne milicajac Mensur i skine vlanu kapu s glave. Nee se drug Pavle ljutiti. Samo malo da presluamo deka, pa idemo. Imamo ih barem jo dvadeset takvih. U redu, drugovi. Samo ga ispitajte. Pa ako je kriv, ne morate ga ni voditi, sam u mu glavu odvrnuti kazao je otac traei ae. A onda nas je ugledao kako stojimo na vratima. Javore, tebe trebaju, majku ti boju prosiktao je stari, a onda se obratio meni. A ti mar gore u Javorovu sobu, i da si tamo ostao sve dok te ne pozovem! Odvukao sam se pognute glave u potkrovlje. Nasluivao sam zbog ega trebaju Javora. Kada bi se u naem gradu neto dogodilo, kakva kraa, tunjava ili neto slino, milicija bi pokupila adrese svojih starih ptiica i zaredala po kuama. Obavezno su navraali i k nama. Otac bi uvijek iznova poizio od bijesa, premda je znao da je postupak milicije sasvim opravdan i razumljiv. Mogu postati i nobelovac, govorio je Javor, oni e i dalje nakon svake krae dolaziti ovamo! Ti da postane nobelovac! promrsio bi otac, koji je u jednoj stvari bio blizak miliciji. I on je, naime, u Javoru vidio tek bitangu i nita vie. Nakon pola sata Javor se vratio u potkrovlje. Budale, misle da sam umijean u tu stvar oko Legije stranaca rekao je ponovo dohvatio saksofon. Stvarno nisi? upitao sam, pomalo alei to moj veliki brat nema veze s Legijom. Ne budali, mali! Pa ja sam dezist, a ne legionar! Uveer sam ipak otiao na protenje. Uzeo sam bicikl, jer je do sela u kojem se odravalo bilo gotovo etiri kilometra. Jasno, ocu nisam nita rekao, jer je taj stari bicikl marke Rog uvao kao da se radi o najskupocjenijem automobilu. Dovezao sam se do kue Kasumovievih i zazvidao Zviduk u osam. oko je odmah izjurio na ulicu. Kamo e? vikao je njegov otac sa prozora, dok smo se penjali na bicikl. U knjinicu na predavanje o starim Grcima odgovorio mu je oko, a onda mi brzo priapnuo: Vozi bre dok mi nije zabranio. Dat u ti ja i stare i mlade Grke! vikao je Gojko, dok smo se udaljavali. Kakvo predavanje? Kakvi to Grci? pitao sam oku, okreui pedale.

 Najbolje da mu kaem da idemo na protenje! Popizdio bi! Kae da su protenja za vjerski zatucane seljake i malograane, a ne za socijalistiku omladinu rekao je oko drei se vrsto za guvernal. Na protenju je sve bilo areno, ivahno, razigrano. Nekoliko debelih prodavaa kotlovine vikalo je nudei svoje proizvode, peenjari su okretali svu silu janjaca i prasaca, po osvijetljenim tandovima bila su porazbacana licitarska srca, arene ukosnice, trake, trubice i kartonske naoale sa zelenom plastikom umjesto stakala, mediari su pretakali tamnu medicu i ekiem razbijali velike gromade leda, a kolaari tjerali muhe sa svojih slatkia. Podalje od ovog prodajnog dijela nalazilo se mnogo drvenih stolova i klupa, a desetak metara od stolova, ve na poetku ume, praila je seoska glazba sastavljena od harmonikaa, basista i tamburaa. Ljudi su se vrzmali naokolo, kupovali licitari) e, kusali toplo meso, smijali se i vikali. Oni koji su imali ensku pratnju odlazili su plesati, nakon ega su se, znojni i edni, vraali i gurali oko mediarskih tandova. oko i ja gledali smo na ovu zabavu s blagim prezirom, ali smo se ipak dobro osjeali. Za jednim stolom spazimo Rudicu Kriana, Sermeka, Goticu i, kojeg li uda Rajku! Znai, izmeu Rajke i Rudice jo nije do kraja puklo. Sjedili su oko pladnja s hrpetinom janjetine, grabili komade mesa i stavljali ih na kruh. Proli smo, onako kao sluajno, nekoliko puta pored njihovog stola, u nadi da e nas primijetiti i pozvati. Hej, klinci! viknuo je Rudicu. Doite i sjednite! Prili smo i sjeli na klupu od grubog, neobraenog drva. Uzmite mesa rekla je Rajka i nasmijeila se. Ti boga, otkad je nisam vidio nasmijeenu u Rudiinu drutvu! Odabrali smo si dobre komade janjetine, stavili ih na kruh i poeli vakati. Veer je stvarno bila lijepa, topla i vrlo sadrajna. Sluali smo kako Rudica pria novosti o Papku. Nitko to nije oekivao. Kada je zbrisao u Francusku, mislili smo da ga vie nikad neemo vidjeti. Pobjegao je samo radi toga da ne mora sluiti vojsku, a takvi se vie ne mogu vraati. Kaci ih zakon. I eto, grom iz vedra neba! Pie da je u ambasadi sve sredio. Dopustit e mu da se vrati i odslui vojsku... A zatvor? Nee li morati u zatvor? pitao je oko. Ni govora! Pie da ga zahvaa nekakva amnestija. Moe se slobodno vratiti, samo e morati brzo u vojsku. Pa, kada e se vratiti? upitao sam. Za koji dan rekao je Rudica, uzimajui s pladnja komad janjetine. Rudice, daj prestani okomila se na njega Rajka. Najvie si pojeo, ostavi malo i drugima. Rudica je prostrijeli pogledom pa polako vrati onaj komad mesa na pladanj. Dobro me zajebava veeras rekao je ljutito, a onda nastavio priati o Papku: I eto, sada e ponovo biti tu s nama, starim prijateljima. Antipatini Blondino dobit e svog starog neprijatelja. Moda e Papku konano poi za rukom da prebije Blondina? Rajka se ironino nasmijala, ba kao da sumnja da bi francuski povratnik mogao prebiti Blondina. to se babi htilo, to joj se i snilo rekla je. Rajka, koji ti je kurac veeras? viknuo je Rudica i raspalio akom po stolu. Mnogo sam toga uo o Papku. Sjeao sam ga se slabo, ali sam o njemu znao mnogo. Poput kapetana Tutlea, Papak je bio jedna od slavnih gradskih legendi. Bio je to momak koju godinu stariji od Rudice. Crnomanjast, srednjeg rasta i naoko slab, bio je jedan od onih koji zadaju tisue problema lokalnoj miliciji. Vucarao se po zabavama, plesnjacima, kavanama, seoskim veselicama i svuda zapodijevao tunjave koje su zavravale razbijenim glavama i unitenim inventarom.

Papak, ije pravo ime nitko nikad nije spominjao, bio je pravo neukrotivo provincijsko derite koje nikakva pedagogija nije mogla smiriti. ak ni pedagogija pendreka! Uivao je u svojim izgredima i hitrim akama i neprekidno pokuavao izboriti status prvog gradskog temera. No, jedna ga je osoba ozbiljno spreavala u tome lokalni podsavezni centarfor Blondino. Da, na Blondina je vie puta nasrtao, ali bi se uvijek nasukao i izvukao krai kraj. Mnogi misle da u Francusku nije pobjegao samo zbog vojske, nego i zbog Blondina. Jednostavno, nije mogao ivjeti pod istim nebom s tipom koji je vei temer od njega. Ili je moda u Francuskoj gledao neku vrstu strune obuke, kolu koja e mu omoguiti da se usavri, vrati i konano sravni Blondina sa zemljom? Moram priznati da sam tako neto i sam prieljkivao, jer mi Blondino uope nije bio simpatian. Rudice, molim te, nemoj mljackati kao svinja uo sam Rajku kako mu ponovo prigovara. Bila je u svom elementu. Onda sam nakratko ugledao i Gocu. Nije me primijetila. Ila je polako prema prostoru na kojem se plesalo. Ponovo me obuzmu moja crna razmiljanja, moje ve poslovino nerasploenje. Ipak, bilo mi je drago to je dola i to sam je vidio. Ustanem s klupe i krenem za njom. Ne, nisam joj namjeravao prii, elio sam je izdaleka promatrati. Kuda e, budalo! derao se za mnom oko. Zastanem. Znao sam da je u pravu. Bio sam budala, pretpotopna budala. Pogledam jo jednom za Gocom i ugledam je kako plee s nekakvim seljaiem. Obuzme me onda udan osjeaj, neka mjeavina alosti i prezira. Okrenuh se i vratih do stola. ta je? Ne smijem se valjda ni popisati? oko me strogo pogleda. Nisam znao kog se boga to njega tie. Moe piati ree samo ne tamo, nego na drugoj strani! Rudica i Rajka su se i dalje svaali. Zapravo, nisu se otvoreno svaali nego su se podjebavali, dobacujui jedno drugom reenice pune pritajene mrnje. Znao sam daje Rajka takva zato to joj se Rudica popeo navrh glave i to ga se htjela rijeiti. Rudica joj je uzvraao istom mjerom, ali ne stoga to ju je mrzio, ni to bi je se htio rijeiti. On je naprosto tu pred prijateljima branio svoju muku ast. Pa tko si moe dozvoliti da ga enska tako otvoreno zajebava pred prijateljima? Neugodnu je situaciju dobrano zakuhao i Gotica, koji se na svaku Rajkinu zajedljivu primjedbu dobroduno smjekao, ba kao da joj odobrava. Uglavnom, katastrofa je visila u zraku, pljuska je mogla odjeknuti svakog trena. I onda, kada mu je ona kazala da joj je zamastio novu haljinu, da je sramoti deranjem i nedolinim ponaanjem, da joj je beskrajno dosadno s kumekom koji ne zna ak ni plesati, Rudici je pukao film. Ustao je i odvalio joj takvu amarinu daje pala s klupe u travu. Rajka je as-dva gledala kao da ne vjeruje roenim oima, a onda je polako ustala, uzela torbicu i rekla: Platit e ti meni za to! Svi smo znali na ta misli. Na Blondina kome e sve ispriati i koji e onda srediti Rudicu. Nosi se u piku materinu! izderao se Rudica tako glasno da je glazba naas utihnula. Svi su se okrenuli prema naem stolu. Jadni Rudica nije mogao uiniti nita drugo. Znao sam da bi najradije zaplakao, podigao je i na rukama je odnio kui. Ali to nije mogao, ne, pred prijateljima to nije mogao uiniti. Ispao bi obian posran onjo. Kad joj je odvalio amar, morao je ii do kraja, kao svaki pravi mukarac. Rajka se okrenula i dostojanstveno nas napustila. Dobro si uradio! primijetio je zlobni Gotica. Malo si previe dozvoljava. uj, da nema nekog novog tipa u vidu? Mislim, kad je takva... Ne znam promrmljao je Rudica sav izvan sebe, pravei se da ne zna za Blondina. A znao je ak i to da Gotica zna za Blondina. Naime, znao je da svi znamo za Blondina. I ba zbog toga to se znalo da svi sve znamo, Gotiina je primjedba bila primjedba jedne obine pizde od

ovjeka. Zbilja, kako su mogli trpjeti tog antipatinog tipa? Jo ni danas mi to nije jasno. Atmosfera je bila do kraja usrana; od protenja vie nita lijepo nismo mogli oekivati. utjeli smo pognutih glava, ba kao da se bojimo pogledati jedan drugome u oi. Kotlovi su se i dalje puili, janjetina mirisala, a glazba neumorno svirala. Ali to vie nije bilo ono otprije, to je sada bio dosadan i besmislen seljaki drek! Pogledao sam prema plesaima ne bih li ugledao Gocu. Ali, ni nje vie nije bilo. Onda me uplaio nekakav udan blag dodir na nozi. Pogledao sam pod stol i spazio veliku crnu maku kako mi lie tenisicu.

10. Neizdrive srpanjske vruine zamijenio je blag poetak kolovoza. ak su se pojavljivali i neki tmasti oblaci i kie su pale. A onda nas je snala i ona dugo oekivana nevolja: ispustili su vodu iz gradskog bazena kako bi je zamijenili novom. Bazenska voda bila je tamnozelena i neprozirna od klora, puna urina, prljavtine i kojekakvih izgubljenih predmeta. Sedam dozlaboga dugih dana trajat e ienje bazena i njegovo punjenje istom, bistrom vodom iz oblinjeg artekog zdenca. U tom razdoblju bazen e biti mjesto pogodno tek za po koju partiju karata, glavomet ili duga nona askanja s ilegalnim posjetima okolnim vonjacima. Nedostatak bazena zalijeili bismo eim posjetima kinu, dugim vonjama biciklom i besposliarenjem po korzu i Gradskoj kavani. Ni danas mi nije jasno kako su moji i okini starci mogli trpjeti te nae danonone skitnje, to nedolino tulumarenje po kavani, taj ivot bez reda i discipline. Svi moji razredni drugovi potivali su nekakav kuni red i za njih se dan bezuvjetno zavravao u devet ili deset sati naveer. Samo oko i ja smo bili razuzdane none ptice, gradski ukci puteni s lanca. Moda su nai starci, zauzeti pitanjima i problemima vlastita reda, propustili organizirati na ivot i na red? Kako bilo da bilo, dobro je ispalo... Djeatvo bez stege, s tek kojim malim prigovaranjem i zajebavanjem oko velikih i principijelnih stvari, bilo je sasvim solidno djeatvo. Eto, dugo toplo ljeto je prolazilo, a moj otac nije dobivao posao. Napisao je onaj neformalni dopis Komitetu, koji je stari Gojko proslijedio naslovniku, ali se i nakon toga nita nije promijenilo. Nestrpljiv si govorio je Gojko mom starom. Ne ide to tako preko noi. Budi miran, stvari se ipak kreu! Moj otac sve je vie shvaao da stvari ne idu tako sporo zbog slubenog stava komiteta, nego zbog kaprica nekog tamo gore kome se dobrano zamjerio. Zajebava me netko kom sam se usrao u izmu katkad bi kazao moj stari. Gojko Kasumovi dao mu je na znanje da je u pravu, ali mu ipak nije htio kazati kome se to usrao u izmu. Otac je sve ee pomiljao da Gojko, unato tome to mu nastoji pomoi, itavu situaciju pomalo napuhava i mistificira. Gojko je ak priznao da je i taj famozni dopis, za ije je pisanje otac potroio nekoliko noi, zapravo bio njegova ideja, a ne zahtjev Komiteta. Bio mu je potreban kao vaan potez u strategiji koju je razradio traei mom ocu posao. S Javorom je uglavnom bilo sve po starom; njegov ivot kao da nije trpio nikakvih promjena. Ustajao je kasno, nestajao iz kue i rijetko jeo za obiteljskim stolom. Majka je uvala njegove obroke u nadi da e ipak doi, podgrijavala ih, stavljala u smonicu, a onda ih netaknute bacala u smee. Veerima je svirao u kavani, govorili su: sve loije i bezvoljnije, a noima se skitao tko zna kuda. Da, bio je udak, nepredvidljiva narav i profesionalna skitnica, uvijek zaraen sa svijetom koji ga je okruivao. inilo mi se da u tim danima polako gubi interes za sve, za sve osim deza. One rijetke trenutke koje je provodio kod kue, provodio je uvijek uz saksofon. Svirao je izvrsno, fantastino, bivao je sve bolji i bolji... Ponekad bi mi se uinilo da e dostii i tog svog Parkera. Ali

ta je to vrijedilo kad ga nitko nije uo, kad nitko nije mario za njega! Kadto sam ulazio u njegovu sobu i sluao ploe. Priznajem, kopao sam mu i po stvarima. Okruivao se sve nekim udnim knjigama: prirunicima o borilakim vjetinama, udbenicima francuskog jezika, vodiima po nekim stranim zemljama i gradovima, teajevima prve pomoi i slinim stvarima. Odakle mu to? I to namjerava uraditi? Pa za mog divljeg brata knjige nikada nisu predstavljale neto vrijedno panje. Od duhovnih stvari volio je samo dez, dez i dez... I Rudica je bio u ruevinama, u nekoj vrsti emotivnog rasapa. Njegova veza s Rajkom bila je ist trule, mala formalna sponica poput one koja dri odvaljen zub. Tu i tamo po neki susret, usiljen izlazak, sjedenje u kavani i vjeito prigovaranje, vrijeanje, ruganje... Moram priznati da smo ih, u trenucima kada su bili zajedno, naprosto izbjegavali. Ponekad bi tako pokvarili raspoloenje svima daje to bilo neuveno. I premda sam mislio da e ga nakon onog amara definitivno iznogirati, Rajka to nije uinila. Moda iz opreza? Moda je mislila da e, napusti li ga naglo, dobiti jo koji amar? Izabrala je, ini se, bolju i efikasniju taktiku: pustiti da se veza sama od sebe potroi! Sve ee je izlazila s Blondinom. I premda je to nastojala initi kriom, svi smo za to znali. Svi, ak i Rudica. Nije mi bilo jasno zato podrava tu tanku i besmislenu vezu, zato to ini kada mora sasvim dobro znati da e ipak ostati bez Rajke. Rudica Krian bivao je sve mraniji i zatvoreniji, ali je, zaudo, trenirao sve vie. A ti treninzi, na kojima je nastojao zaboraviti sve tekue zajebe sudbine, polako su postajali vratolomne ludorije. Vozio je, naime, sve lue, riskantnije, opasnije, tako da se uskoro na njegovim treninzima okupljala sva sila svijeta. Kao da nitko nije htio propustiti as kada e lokalni reprezentativni kandidat polomiti kimu. Gojko Kasumovi, predsjednik auto-moto kluba, uvidio je daje ta mjesna fufa dovela njegovog tienika gotovo do ludila, te da e, budu li se stvari i dalje odvijale na takav nain, definitivno ostati bez reprezentativca. Mali, hoe li da ja tu drocu zgrabim i onako struno pretresem? Bit e ti dobra kao mae predlagao bi Gojko u najboljoj namjeri. Gazda, ako je samo dirnete, ostavljam spidvej i odlazim u nekakav pristojniji zanat! odgovarao bi Rudica, sjedei na zabrektalom JAP-u s kojeg su stalno otpadali dijelovi. Dobro, mali! Samo, ostavi li sada spidvej, garantiram ti da u itavoj Europi nee nai pristojniji zanat. Ja u se osobno pobrinuti za to. A nastavi li ovako, slomit e vrat! Kenjate, gazda odgovarao bi Rudica. Moram tako voziti. Kako mislite da u se suprotstaviti Klugeu, pukljavom Reizlu ili Plemeniu? Nekakvom bapskom vonjom u konjskoj zaprezi? Laka jeza nestrpljenja obuzela nas je onog dana kada su po naem gradu izlijepljeni plakati za predstojeu utrku izmeu naih i austrijskih asova. U velikom strahu iekivali smo dan kada e savezni selektor Ljubia Hraminski objaviti sastav momadi. Hoe li Rudica Krian konano upasti u reprezentaciju? One stvari izmeu Goce i mene nisu se bitno promijenile. Izbjegavao sam susrete s njom, ali sam neprekidno traio priliku daje vidim, gledam iz prikrajka, da saznam neto o njoj. to bih sve dao da mi netko kae kako se zanima za mene, kako je pitala to radim... Zapravo, elio sam neto nemogue i zbog toga sam patio. Zavidio sam Rudici to jo ima spidvej u kojem moe istutnjati sve ljubavne jade. Zavidio sam mu, jer ja nisam imao ni spidvej, ni jednu drugu jebenu stvar koja bi mi pomogla da zaboravim na Gocu. Situacija s fimozom u jednom je trenu prividno krenula nabolje. Dobri stari oko konano je napisao pismo bratiu Izetu, lijeniku iz Sarajeva. U tom pismu izloio mu je moj sluaj i zamolio ga za savjet. A onda je slijedilo teko razoaranje. Lijenika titula bratia Izeta bila je samo izmiljena pria, neka vrsta obiteljskog prenemaganja Brati Izet uistinu je radio u jednoj od

sarajevskih bolnica, ali ne kao lijenik nego kao obian radnik u bolnikoj mrtvanici. Prepakiravao je mrtvace na obdukcijskom stolu, oblaio ih za njihovo posljednje prebivalite. Fimoza iz njegove perspektive nije nas zanimala. O Legiji stranaca prialo se i dalje, premda novih akcija nije bilo. U tim pomalo dosadnim danima, kada je bazen bio zatvoren, oko je uspio zdipiti onaj feljton koji mu je otac svojedobno zaplijenio. Ponovo smo itali o avanturama Sredoja Pantia, o njegovom vojnikovanju pod francuskom zastavom na vruem afrikom pijesku. Hrabri Sredoje pisao je o tome kako je putujui francuski kupleraj posjetio legionare u samom srcu Sahare, kako su tanketom krstarili uskim ulicama kazbe i otvarali vatru na sve to se micalo, kako su ih po kazni tjerali u paji mar, kako su ih evakuirali iz Mars-el-Kebira i jo tota drugo. itajui te uzbudljive retke, prvi put sam shvatio da uzbudljivi svjetovi iz filmova i stripova mogu postojati i u stvarnosti. Legija stranaca bila je jedan takav svijet napuen zanimljivim junacima i storijama kakve smo mogli vidjeti u Plavom vjesniku, Kekecu, Politikinom zabavniku, ili na ekranu lokalnog kinematografa. Legija stranaca bila je svijet ba po mjeri naih snova. Onda se u grad iznenada vratio francuski emigrant Papak, donijevi sa sobom zavodljiv miris svijeta iza granice. Nosio je vrste mornarske hlae, crvenu majicu s natpisom ELVIS PRESLEY, a na nogama je imao japanke, prve u naem gradu. Svi su zagledali to modno udo na Papkovim nogama, ba zbog japanki postao je prava gradska zvijezda. Nosio ih je bez prestanka, ak ga ni ljetne kie nisu mogle odvojiti od crveno-plavih plastinih japanki. Papak je govorio neobinom mjeavinom francuskog i hrvatskog jezika, to mu je davalo pomalo egzotian lif, osobito zanimljiv gradskim makama. Zezali smo se par dana, sluali njegove nevjerojatne prie o tome kako je jebao muiave parike barunice, kako je drugovao sa Jeanom Gabinom, jurio parikim ulicama srebrnim Lotusom dvjesto na sat, a onda nas je polako poeo ispitivati o Blondinu. Znali smo da je as obrauna blizu. Papak se vratio sa specijalizacije iz jedne velike zemlje, gdje se usavrio na svim poljima, pa se moglo oekivati da e pokuati ostvariti svoj davni san: prebiti Blondina i postati prvi gradski temer. Jedne su se veeri sudarili na gradskom korzu. Zastali su i pogledali se u oi. Ljudi su se odmah razmaknuli, ostavljajui im dovoljno mjesta za obraun. Blondino, e svi Papak. Vratio se iz Frans, Pari. Ja sad tebi razbiti pika! rekao je Papak i zamahnuo desnicom. Miiavi Blondino nije uope respektirao pariku razbijaku kolu. Izmakao se, a onda klopio naeg Papka tako da je ovaj izletio iz svojih uvenih japanki. Potresen groznom spoznajom da mu francuska kola nije omoguila primat u rodnom gradu, Papak je onako bosonog zbrisao prema mranom parku. Blondino je obukao Papkove japanke i nosio ih sve dok ih splitska Jugoplastika nije uinila skroz profanim predmetom. Vrlo brzo Papka je zgromila jo jedna spoznaja. Vlast mu, naime, nije dozvolila due uivanje u povratku. Vojni mu je odsjek namjestio puku i uruio mu neopozivu odluku o upuivanju u JNA. Nakon bjesomunih automobilskih jurnjava po Champs-Elvsees, ve u devetom mjesecu ekao ga je strumiki garnizon. Unato svim njegovim basnoslovnim priama, vrlo sam brzo shvatio da je Papkov poloaj u Francuskoj zapravo morao biti poloaj siromaha. Jer, nakon etiri godine provedene u velikom svijetu, Papak se vratio kui tek sa dvije vrednije stvari. Prva je bila velik tranzistor marke Schaub-Lorenz, stvarica pred kojom ti zastaje dah, a druga novo novcato spidvej odijelo od crne koe s mrtvakom glavom na grudima. To odijelo, jasno, donio je Rudici, najboljem svom prijatelju. Rudica Krian bio je zapanjen; nije mogao povjerovati da pod kapom nebeskom postoji tako neto lijepo i savreno. itave dane glancao je francuski kombinezon za spidvej, a kada ga ne bi glancao, odlagao ga je u bakinu vitrinu od bruenog stakla.

 Jebe kombinezon! govorio je Gojko Kasumovi. Da nam je novi FIS... Jedne kasne veeri, dan prije no to e otvoriti bazen, izvuem se iz sobice i odbauljam na korzo. Gusta ljetna kia tek je bila stala. Grad je bio gotovo pust, tek nekoliko uurbanih prolaznika vraalo se kuama. Najtunije su bile te veeri nakon dugih i upornih kia. Korzo je bio pun velikih lokvi, stazice parka blatne, a drvee puno kaplji koje su nemilosrdno vlaile rijetke i okanjele prolaznike. Bilo je pravo umijee pronai kakvo drutvo i s njim protratiti ostatak veeri. Mislio sam da e u kavani biti nekog, ali sam se prevario. Proetao sam onda parkom, nadajui se da u nabasati na koga poznatog, ali sam se samo smoio i ukaljao cipele. Nigdje nikog! U deset je zavrila kino-predstava. Stajao sam na uglu, nedaleko od kina, promatrajui ono malo ljudi to su izlazili i brzali kuama. Kada bi barem Goca izala iz kina! Bilo je kasno, hladno i vlano; pravo vrijeme da se nastavi glupo prekinuta veza. Ali, Goca nije izala iz kina. S oblinjeg prozora ula se pjesma: Adios, amigo, zbogom, stari moj... koja je sasvim odgovarala ovoj sumornoj veeri. Krenuo sam korzom do drugog kina. Tamo je predstava ve bila gotova i sve je bilo mirno i pusto. Prijeko, u Domu JNA, igrao se ah, tamo Goca nije mogla biti. Onda sam lagano krenuo prema njenoj kui. Proao sam pored visoke zgradurine gradske gimnazije, strepei pred jadima koje e mi za koju godinu donijeti, i zabrzao Gocinom ulicom. Prozori njena stana bili su okupani ljetnom kiom i osvijetljeni. Sta li sad ona radi? Kad bih bio pravi tip, popeo bih se gore, pokucao na vrata i... I ta bih onda uradio? Nita, vjerojatno nita, jer uope nisam taj pravi tip. Kako sam si samo mogao utvarati da hodam s njom, s najboljom makom na koli! Onda sam se sagnuo, uzeo kameni ispred njene kue i stavio ga u dep. Tako u bar imati neto to ima veze s njom, pomislio sam i krenuo prema eljeznikoj stanici. Jednom u ivotu ipak me poljubila, rekao sam samom sebi i stresao kiu s grane koja je virila preko plota. Kada ve nemam Gocu, barem mogu biti mokar... to radi, mali, tako kasno tu na stanici? doviknuo mi je milicajac kad sam zastao ispred stare zgrade eljeznikog kolodvora. Pogledao sam prema mjestu odakle je dopirao glas. Plavi je stajao pod nadstrenicom kolodvorskog bifea i gledao u mene. Imam pravo! odbrusio sam mu. Dat u ti ja pravo! viknuo je milicajac. Teraj doma! Balavci kao ti trebaju ve spavati! Prepoznao sam ga. Bio je to Mensur, onaj isti milicajac koji se prije nekoliko dana preznojavao u naoj kuhinji. Okrenuo sam mu lea i poao prema Sokolani, maloj sportskoj dvorani kojoj je taj naziv ostao jo od predratnog Sokola. Naavi se nadomak kui, iznenada spazim kako se otvaraju vrata naeg dvorita. Brzo se sklonim u sjenu bagrema. Vidjeh Javora kako izlazi napolje. Valjda e u grad, pomislih, ali onda shvatim da je krenuo u suprotnom smjeru, prema livadama. uljajui se kroz sjenke kua i pazei da me ne primijeti, krenuh za njim. Pustio sam ga da malko odmakne, a onda sam ubrzao korak. Po laveu pasa znao sam da je sada negdje dolje kod onih kuica uz eljezniku prugu. Mora da je poludio kad usred ove vlane i neprijatne noi ide u livade. I to li e tamo? Ubrzo sam se uspeo uz eljezniki nasip i pogledao prema livadama utonulim u mrak. Spazih mu sjenu, gacao je kroz mokru travu i grabio ravno prema starom hangaru. Bio mu je sve blii i blii, a onda sam ga izgubio iz vida. Mora da je uao unutra. Krenem za njim preko vlane trave. Noge su mi propadale u blato, spoticao sam se i klizao, ali sam ipak bio sve blie staroj, naputenoj zgradi. Mogao sam ve jasno razabrati da u avio-hangaru titra nekakvo slabo svjetlo, petrolejka po svoj prilici. Tiho sam se pribliio polurazvaljenim vratima i kroz prorez izmeu dasaka pogledao unutra.

11. Prizor koji sam ugledao bio je nevjerojatan. Na sredini hangara nalazio se stari vojniki dip, napola razvaljen, s raivenim sjeditima i bez ijednog kotaa. Na poklopcu motora stajala je petrolejka ije se titravo svjetlo razlijevalo po unutranjosti prostorije. Na vozakom sjedalu izvalio se moj brat Javor, nogu prebaenih preko onog mjesta gdje se nekad nalazio vjetrobran. Na kotau dipa, korak-dva do vozila, sjedio je Rudica Krian s cigaretom u ustima. Mario Sermek opruio se pored njega u sijenu. U ruci je drao bocu piva, dopola ispijenu. Do njega, u svojim tradicionalnim mornarskim hlaama od nepoderivog platna, sjedio je apsolvent francuske razbijake kole Papak. U dubokoj sjeni neispravnog dipa jedva se nazirala silueta gimnazijalca Josipa Gotala Gotice. Sto li rade u naputenom avio-hangaru u pola noi, pitao sam se, traei bolje mjesto za prislukivanje. Stao sam na letvu koja je drala okomite daske vrata i podigao se do povee rupe, koja mi je pruila dobar uvid u unutranjost hangara. Mogao sam ih sasvim dobro uti. Deki, sve je to pomalo opasna zajebancija koja bi nas mogla kotati... Moda bi bilo najbolje da prekinemo govorio je moj brat, ne miui se iz onog neobinog poloaja. Mislim da je u jednom filmu pokojni James Dean sjedio na sasvim isti nain. Samo ne na dipu, nego... ne sjeam se vie gdje. Ne kenjaj, Javore! Zar si se ve na poetku uplaio? prekorio ga je Gotica i razvukao vakau gumu. Ti uti! Ti si budala nesvjesna posljedica. Ja imam pravo da strepim, ja znam ta je popravilite naljutio se Javor. O kakvom popravilitu pria umijeao se Mario Sermek. Kasno je za popravilite. Sazna li se, eka nas zatvor. Ali, ja sam za to da idemo dalje. A ostali, to misle ostali? pitao je Josip Gotal. to se mene tie, meni je svejedno rekao je umornim glasom Rudica Krian i ugasio cigaretu. Ja sam za to da nastavimo. Ne rasputajmo nau Leion etraner sada kad je najzanimljivije prozborio je konano i Papak. Dobro, deki rekao je Gotica, oito zadovoljan ovakvim tokom razgovora ja sam dao i prijedlog. Trebali bismo ukrasti sablju iz Gradskog muzeja. Naa slavna Legija stranaca mora imati svoju ratnu sablju, simbol snage i pobjednikog duha... Do sto vragova, rekao sam u sebi, pa oni su ta tajanstvena lokalna banda, oni su Legija stranaca! Na kolike li sam samo gradske klipane sumnjao, zaboravljajui potraiti odgovor u najblioj okolici! Dakle, to su moj brat Javor, Rudica, Sermek, Papak i Gotica koji su zaigrali tu primamljivu i opasnu igru. Leion etraner nema nikakvu sablju za simbol tumaio je Papak. Znao sam mnoge leionars, ali nikakva sablja... Oni u jednom mjestu imaju ato i jedna stara odsjeena ruka u stakleni kaet... Daj, Papak, molim te, ne seri s tim francuskim naglaskom kao da si zaboravio hrvatski... I uozbilji se. Ono prvo to smo napravili s onom babom bio je dobar tos. A sve ovo dalje, pa to su zapravo krae. Legija stranaca ne krade kazao je Javor. Mislim da ni mi ne krademo prozborio je tihim glasom Rudica. Mi ih samo elimo rasrditi. Mi se zafrkavamo kako bismo ih naljutili. I u tome je sav smisao. Oni ive u svom velikom i pametnom svijetu, a na nas gledaju kao na nedorasle balavce, kao na nepotrebno smee koje im ni za ta ne moe posluiti. Pa ako oni ne ele biti s nama, mi elimobiti protiv njih! Zar ti to, Javore, nisi osjetio i na vlastitoj koi? Je li te itko ikad primijetio u ovom jebenom gradu? Je li ikom stalo

do tebe? Zanima li ih to to radi, zanima li ih tvoj dez? Zanima ih tvoj spidvej primijetio je Javor. Kurac ih zanima moj spidvej! Zanima ih to da razbijem glavu ili slomim kimu. Ne zanimam ih ni ja, ni sport. Zanima ih cirkus, vratolomija, zanima ih opasnost kojoj se sami nikad nee izloiti. Rudica je govorio lijepo, neobino, nikad ne bih pomislio da umije tako govoriti. Za mene je oduvijek bio sjenka srasla s motorom. Pa dobro, ukrast emo onda tu sablju promrmljao je Javor i siao sa dipa. U tom trenu, ba kad je pala odluka o narednoj legionarskoj akciji, letva pod mojim nogama pukla je i ja sam se uz tresak stropotao u vlanu travu. Po njihovim uzbuenim povicima shvatio sam da su me uli; morao sam brzo zbrisati. Ustao sam hitro kao strijela i pojurio prema eljeznikoj pruzi, sluajui njihove bijesne uzvike iza svojih lea. Uhvati uhodu! Zgrabi ga! Ne dajte mu da pobjegne, sve e izdati! Sav u paninom strahu, grabio sam prema pruzi. Kamenje je zvidalo oko mene. Dvadesetak metara pred prugom netko mi je podmetnuo nogu tako da sam se skotrljao u grmlje, koje me iibalo po licu i rukama. Zajecao sam, pokuao ustati, ali me je neija noga pribila licem o zemlju. Nekoliko me snanih ruku dograbilo i ponijelo prema hangaru. as kasnije sjedio sam, sav blatnjav i mokar, na poderanom sjedalu dipa. Mrka legionarska lica, izobliena titravim svjetlom petrolejke, strogo su buljila u mene. Pa to si ti, klinac! ta e ti ovdje? rekao je Rudica Krian, prepozavi me. Javore, to je tvoj brat! srdito e Sermek. Tko te je poslao da nas pijunira? pitao je Gotica. N... nitko promucao sam. Razljuen takvim odgovorom, Gotica mi se unese u lice, a onda me tako snano oamari da sam umalo sletio sa dipa. Pika ti materina! rekao sam mu oiju punih suza. utio sam stid, bespomonost i bijes. Otrpio bih svaiji samar, ali Gotici tako neto nisam mogao oprostiti. Gotica se nasmije pa me oamari jo jednom. Onda meu nas uleti moj veliki brat Javor, zgrabi Goticu za ruku, pa mu je svine iza lea. Dirne li ga jo jednom, slomit u ti tu drkadijsku ruku! uje li me? Gotica je sasvim nelegionarski zacvilio, molei Javora da ga pusti. Mali je sve uo rekao je Gotica, kada je Javorov pritisak popustio. Moramo ga sprijeiti da nas izda. Izbrblja li taj klinac nekome, odosmo svi skupa u zatvor. Klinac nee izdati! Znam ga ja uvjeravao ga je Rudica. Dobri stari Rudica uvijek je bio na mojoj strani. Ali, deki, to nije zajebancija! Znate li ta radite? Malom bi trebalo nekako zaepiti usta! cvilio je Gotica, drei se za ruku koju mu je Javor dobrano istegnuo. Legija stranaca strijelja sve izdajice i pijune tumaio je Papak. Sredi se! Kako bismo ga mogli strijeljati? branio me i dalje Rudica. Pa i ne bismo sloi se Papak. Ali, zaprijetiti mu moemo. Sluaj, mali, ako ikom zucne o ovom to si vidio i uo, ode ti glava! Ti zna da se s Leion etraner ne moe aliti! Neu ni pisnuti. Pa ja sam na vaoj strani! Kurac si ti na naoj strani! Ti si balavac! Ti e za sladoled ili koktu sve izbrbljati govorio je Gotica, kome bih najradije, samo da sam mogao, skoio nogama u eludac.

 Moda bi bilo najpametnije da i malog primimo u Legiju? predloio je Rudica. Tako emo biti najsigurniji da nee izbrbljati... Ali, on je jo dijete, a ovo su ozbiljne stvari! bunio se moj brat. Nisam dijete! uzviknuo sam, pun prkosa Zavei, ili u te ja po zubima izderao se Javor. Rudiin prijedlog nije lo zamiljenim e glasom Sermek. Mogli bismo ga primiti. Mali e moi posluiti kao kurir, straar, pomonik... Nai e se ve neto i za njega. to misli ti, Papak? Pa kad ga ve ne moemo strijeljati... Ali, to nije pametno! Vi ste poludjeli! negodovao je Javor, kao da sluti koja e sve govna odatle proizii. I tako sam, na svoju veliku sreu, bio mobiliziran. Tako sam postao golobradi regrut provincijske kopije velike i slavne Legije stranaca Poloili smo svi ruke na poklopac dipa, tako da su nam se mali prsti dodirivali, i ja sam poloio zakletvu, prodavi tako duu za sve vijeke vojsci plaenika i nezadovoljnika, stranim psima rata. Postao sam legionar, lan prve i jedine regimente nae legije. Pola sata kasnije, nakon to je bio razraen plan osvajanja (a ne krae!) muzejske sablje, razili smo se kuama. Iz opreza naputali smo hangar po dvojica, u razmacima od pet minuta. Javor i ja smo krenuli zajedno, konano, ili smo istim putem i istoj kui. Bio sam radostan, jer sam se osjeao mnogo zreliji i vaniji, dostojan svog slavnog brata Javora Mraza. Mislio sam kako se sada moj traljavi privatni ivot mora iz temelja promijeniti. Moda ponajprije zbog injenice to u sada, kao i svi pravi mukarci, imati zapravo dva ivota: jedan javni, ne ba zadivljujui, i drugi, tajni, legionarski. Jedini pravi ivot jest onaj koji poklanja klapi, drutvu, kolektivu. Pogotovo ako klapa nosi tako zvuno ime, ako je tajna, buntovnika i opasna. Koraajui uz brata koji je neprekidno utio, polako sam shvaao da mu nije pravo to sam i ja postao lan tajanstvene legije. Tumaio sam to nekakvim bratovskim suparnitvom, blagom netrpeljivou koju obino starija braa gaje prema mlaoj. Ni na kraj pameti mi nije bilo da se Javor zapravo boji za mene i da mu nije drago to sam se upetljao u neto neugodno, ak i kanjivo, u neto to bi me moglo odvesti na stranputicu. Javore, zato ste osnovali Legiju stranaca? upitao sam ga. Ne znam odgovorio je neraspoloeno. Kako ne zna? Sluaj, ne znam i ne pitaj me! Moda samo iz ludosti. Jer ludost je uvijek u ishoditu ratova, a ovo je samo rat, rat protiv odraslih! Rat protiv odraslih, zaudih se njegovu odgovoru. Nikad, naime, nisam razmiljao o takvim stvarima kao to je rat protiv odraslih. Mogu li u tvoju sobu? Da popriamo upitao sam ga dok smo ulazili u kuu. Nije mi dopustio. Okrenuo mi je lea i umornim se korakom odvukao u potkrovlje. Ondje gore, zapaljen sebi svojstvenim bijesom, napravio je nemogu kraval. Pono je ve davno prola, a on je zgrabio saksofon i iz sve snage zatulio nekakvu solo dionicu koju sam ve uo na jednoj od njegovih ploa. Isprekidani, reski tonovi probudili su prvo majku, potom oca. Nakon toga, furiozna dezistika gradacija budila je susjedstvo, a zatim valjda i itav kvart. Koji mu je vrag bio? Prekini, barabo, satrt u ti saksofon u tisuu komada derao se otac sa dna stubita. Javore, prestani i doi dolje! Ostavila sam ti veeru! vikala je majka. Javor ih nije fermao ni pol posto. Saksofon je grmio i dalje. Ako ne prestane, ja u ti doi gore! Javore, doi veerati! Ostavila sam ti knedle s marelicama!

 Ma, jebem ti knedle! derao se otac na majku. Ti tom fakinu uva knedle s marelicama! Otrova mu treba dati. Sluaj, Javore, ako odmah ne prestane, pozvat u miliciju! Nakon nekoliko trenutaka Javorov je saksofon umuknuo. Da li se Javor preplaio milicije, pitao sam se. Tako neto stvarno bi me zaudilo. Kako bilo da bilo, kua je utonula u tiinu. Ubrzo su se i svjetla na susjednim prozorima poela gasiti. Onda se iznenada Javor pojavio na vrhu stubita. Tata, ti se zajebava! rekao je. Pa zar ti nisam dosta milicije navukao u kuu? I ti bi ih jo zvao. Otac je kaljucnuo, pognuo glavu, uhvatio majku pod ruku i otiao na poinak. Premda je ve bilo kasno, sjeo sam za stol i napisao pismo Garyju Cooperu, legionaru iz nezaboravnog filma Beau Geste.

12. Svi su se trudili da nam bude to bolje, zaklinjali se u nas, svjetliju nam budunost gradili. Dizali su nam kole, sportske dvorane, sindikalna odmaralita i uili nas svijetlim primjerima. A mi, mi smo bili neposluni, neobuzdani i divlji. Koji nam je to avo zaao pod kou i gonio nas na zloeste i opasne igre? Zbog toga mislim da smo i sami bili krivi to su nai starci, uza sve sjajne projekte kojima su nam ivot namjeravali uiniti to boljim i ljepim, stali graditi i popravilita i maloljetnike zatvore. Nai su se roditelji kleli da je njihova mladost bila pristojnija, odgovornija i ozbiljnija od nae. Dao bih glavu da e i oni koji za nama dou biti pitomiji i pomirljiviji. Zapravo, ispada da smo samo mi bili crne ovce, bijesni ne-zahvalnici kojima je jedini smisao bio da zagore ivot pravednicima. Osnovavi Legiju stranaca, bili smo na najboljem putu da u tome uspijemo. Gradski bazen bio je ponovo pun, pa smo nakon tjedan dana pauze, poput ptica selica, ponovo zauzeli travnjake i beton oko kupalita i vratili se starim radostima. Zaletio sam se klizavim platoom skakaonice i sruio se naglavake u vodu. Uinilo mi se da me studena voda presjekla napola; brzo sam izronio i zaplivao prema rubu bazena. oko mi je pomogao da izaem napolje, gdje mi je bilo jo hladnije. Trkarao sam ukrug ne bih li se ogrijao. A onda se postidih pred samim sobom. Postao sam lan Legije stranaca, a bojim se hladne vode. to bi na to rekao Sredoje S. Panti? Zaletim se stoga prema rubu bazena i bunem ponovo u ledenu vodu. Ovog puta sam izdrao. Preplivao sam nekoliko puta bazen po duini, a onda izaao i krenuo prema oki. Sa starim se vie ne moe izdrati priao je oko, leei potrbuke na vlanom betonu. Ni na ta vie ne misli osim na tu jebenu utrku. Svaki dan naziva selektora Hraminskog u Beograd i pita ga je li ve sastavio dravni tim. Ako Hraminski ne uzme Rudicu, stari e poludjeti i ukokati nekog. Zar je tvom starom taj Vihor toliko vaan? ta ja znam. Otkaio se skroz. Mislim da mu osim Vihora vie nita nije vano. Ma, zapravo, ini mi se da mu se i za Vihor fuka. Stari bi konano htio imati vozaa, reprezentativca... a Rudica... ta je s Rudicom? Stari se boji da e ga Rudica zafrknuti u zadnji as. Boji se da e ga Rajka tako izmaltretirati da uope nee biti u voznom stanju. uo sam starog kako je majci rekao da e uhapsiti tu drocu i zadrati je u zatvoru dok utrka ne zavri. A stara mu je na to rekla da je poludio. Legao sam pored oke i okrenuo glavu prema bazenu. Promatrao sam bojaljive kupae kako se motaju oko hladne vode. Oni odvaniji bacili bi se unutra, preplivali malo, a onda najeeni izlazili napolje. Mala Lidija Herz sjedila je na metalnim stepenicama i nogama lupala po vodi. Spazila me i mahnula mi rukom. Sada e doi ovamo i gnjaviti, pomislih pa se okrenuh prema

oki. Ako trai Gocu... pone on. Ne traim! prekinem ga. Ako trai Gocu, nje nema. Otila je na par dana svojima na selo. Najgluplja je stvar kada te degenerik od roditelja poalje u nezanimljivu pusto koja se zove selo. Kakvo selo? ta ja znam kakvo selo ljutito e oko. Selo ko selo! Sva su ista. Sino mi je rekla da ide na selo. ini mi se da mi je to rekla samo radi tebe. Pretpostavljala je valjda da u ti prenijeti. Stvarno? rekao sam utei udnu radost. Shvatio je oko da mi je drago to sam to uo, i nasmijao se. Ali, zezao me nije. Dobri stari oko! U jednom trenu poelio sam da mu sve priznam, da mu kaem tko stoji iza tajne Legije stranaca, da mu odam da sam i ja odnedavna lan... Ipak, nisam to uinio, zakletva me obvezivala na utnju. Izlajem li se, postupit u onako kako je predmnijevao antipatini Gotica, koji se usprotivio mom primanju u Legiju. Ustao sam i otiao do onog mjesta gdje je Lidija Herz namakala noge. Gdje ti je Goca? upitala me kiljei na lijevo oko. Znao sam da ve due vrijeme trza na mene i da me ovakvim pitanjima nastoji razljutiti. Na selu je. Pie mi svaki dan tri puta rekao sam, dohvatio je za ramena i gurnuo u vodu. Budalo! viknula je im je izronila. Onda se ljutito bacim prema njoj i ponem je gnjurati. Smijala se i hvatala me za ramena ne bi li se odrala na povrini. Steui je za kukove i povlaei je pod vodu, osjeao sam neto kao uzbuenje, lagan drhtaj koji me obuzimao od dodira s tim viljastim tijelom. Zaudo, tog smo dana na ruku bili svi. Majka je sjala od zadovoljstva, dijelei nam topli francuski krumpir preljeven vrhnjem, a otac se smjekao, kao da mu nije jasno koja je to paklena sila dovukla i Javora za obiteljski stol. Onda je majka donijela iz smonice poduu suhu kobasicu i narezala je na krumpir. Pola ocu, po etvrtinu Javoru i meni. Bio je to poseban dodatak ruku, podijeljen samo zbog toga to smo se svi zatekli za stolom. Nakon to je objed bio razdijeljen, majka je sjela za stol i rekla: Dobar tek! Zabili smo glave u tanjure i poeli jesti. Zavladala je nekakva neobina tiina, to je bilo dobro, jer su nam se razgovori za stolom redovito pretvarali u svae. Sluaj, stari rekao je iznenada Javor znam da me pokuava strpati u vojsku to prije i to dalje. Otac je podigao glavu s jela i zagledao se u svog starijeg sina. Ma, dobro, ne mora priznati nastavio je Javor. Htio sam ti samo kazati da ima pravo i zamoliti te da to to prije sredi. to je? Ide ti se u vojsku? Uope mi se ne ide u vojsku. Ali od prvog u kavani dobivamo nogu. Ve su napravili ugovor s nekakvim slijepim Sretom, koji pjeva i prati se na klaviru, ili orguljama... I eto, tako od prvog neu imati nikakva posla i nikakvih obaveza, pa bi bilo dobro da me spakuje u vojsku. Stari je jeo i utio. Mislim da su ga iznenadile Javorove rijei. On je stvarno radio na tome da Javora to prije otpravi u vojsku, ali sada kada je vidio da se i Javoru uri, vjerojatno nije znao kakav stav da zauzme. Na vratima kuhinje stvorio se na potar. Za Luku! Iz Amerike! rekao je i bacio pismo na stol. Masnim rukama zgrabio sam bijelu kuvertu i razderao je sa strane. Unutra je bila slika Johna Waynea s potpisom. John je imao na sebi onu istu plavu bluzu s kosim kopanjem kakvu je nosio u

Tragaima. Nisam mogao doi sebi od uzbuenja. Vidi, tata, slika Johna Waynea! Nitko u gradu nije uspio dobiti sliku Johna Waynea. oko ak smatra da Wayne nikome ne alje slike. Da vidim rekao je otac i uzeo sliku. Drao ju je nad tanjurom i ravnoduno je promatrao. Glupo izgleda promrmljao je, a onda mi je vratio. I taj nema pametnijeg posla. Kako to misli? Mislim da nema pametnijeg posla kad troi vrijeme i novac na takve pizdarije. Pie pisma dosadnoj djeurliji... Tata, hoe li mi dati sto dinara za marke? Da sam ja glumac, ne bih se dao gnjaviti. Platio bih potaru da nosi natrag sve te glupe kuverte govorio je otac, pravei se da nije uo moje pitanje. Znao sam da bi dalje inzistiranje bilo najobinije gubljenje vremena. Nakon francuskog krumpira pojeli smo polovicu hladne lubenice; a onda smo se Javor i ja povukli u potkrovlje. Javor je legao na krevet, zapalio cigaretu, a onda je iz depa izvukao neto sitnia. Mali, evo ti za te marke, da ne gnjavi starog. Vidi da je nervozan, jer mu nita ne polazi za rukom. Ali... Nikakav ali... Uzmi lovu. Prodao sam ploe. Zapanjio sam se. Javor da proda ploe! On kome su ploe bile sve na svijetu! Pogledam prema polici na kojoj su stajale ploe i shvatim da je prazna. Kako si mogao prodati ploe? Tako. Vie mi nee trebati. Vidi da u skoro u vojsku. Pa nee ostati dovijeka u vojsci! Trebat e ih kada se vrati. Ti si odluio postati dez-muziar. Kako e to izvesti bez ploa? To je isto kao kad bi Rudica prodao motor... Ne gnjavi mirno je otpovrnuo Javor. Tko zna ta e biti kada se vratim iz vojske. Moda me vie nee zanimati dez, nego neto drugo. Poput zadnje hulje uzeo sam taj novac od prodanih ploa. Uzeo sam ga jer mi je trebao. Jadni Javor! to li ga je samo natjeralo da proda sve te ploe? Hoe li cigaretu? upitao me iznenada. Ne proaputao sam. Nikada me u ivotu nije ponudio cigaretom. Pa znao je valjda da ne puim. Ili me je moda iskuavao? Uzmi! Smije zapaliti. Sada kada si na, moe puiti, nitko ti nee nita. Uzeo sam cigaretu, nabio je u usta i priekao da mi zapali. Onda sam lagano povukao dim, pazei da se ne zakaljem. Na sreu, cigareta mi je prijala i dim mi nije smetao. Noas emo u akciju rekao je Javor. Moramo uzeti onu sablju iz muzeja. Ako se boji, jo uvijek moe odustati. Kako bih se bojao! uzviknuo sam i zakaljao se. Javor se samo nasmijao, priao mi i uzeo mi cigaretu iz usta. Nije to jo za tebe. Strpi se, ima jo vremena kazao je, a meni nikako nije bilo jasno na to misli, na akciju u muzeju ili na cigaretu? Naveer smo se nali u kavani oko stola smjetenog pored samog plesnog podija. Papak i Sermek su utjeli, rastaui pivo iz zajednike boce. Gotica je mrko gledao prema meni, pokazujui da mu nije drago to sam s njima. Javor je svirao i dolazio za na stol tek za vrijeme plesne pauze. Vladala je neka udna, napeta atmosfera, vjerojatno prouzroena akcijom koja treba uslijediti. Papak se sagnuo i ispod stola izvukao svoj veliki Schaub-Lorenz. Upalio gaje i iz tranzistora su se razlili isti, snani tonovi koji su naas potpuno paralizirali kavansku glazbu.

Onda ga je brzo iskljuio, ali je ve mnogo radoznalih faca buljilo u na stol. Takav tranzistor bio je tada velika atrakcija, dovoljna da svrati pozornost provincijalaca koji su sjedili za susjednim stolovima. Ispred naeg stola plesali su Blondino i Rajka, to uope nije bilo sluajno. Blondino je koristio svaku priliku da nas izaziva i pokazuje nam kako je zgrabio maku naeg prijatelja. Prokleti Blondino! U tom trenu poelio sam da mu Papkovim masivnim tranzistorom razbijem glavu. Ali, nije nam samo maku ugrabio, na njegovim nogama sjale su one predivne Papkove japanke, jo jedan znaajan trofej nabijenog Blondina. Sluaj me, Papak dobacio je Blondino hoe li jednu zanimljivu trampu? Ti meni tranzistor, a ja tebi maku i japanke. Papak je na ovu grubu provokaciju poskoio, ali se onda ipak smirio. Vjerojatno je znao da konani obraun s Blondinom valja odloiti, jer vrijeme je na njegovoj strani. Ono uvijek radi za izazivaa, a otupljuje umiljenog ampiona. Dok je Papak polako sjedao, Blondino i njegova partnerica nestajali su u gomili plesaa. Zatim se za naim stolom konano stvorio i Rudica Krian. Po njegovom ponaanju odmah smo shvatili daje pijan. Znali smo i zato. Osim Rajke, drugog razloga nije moglo biti! Ta antipatina roksa stvarno e unititi naeg perspektivnog vozaa, mislio sam, saaljevajui i Rudicu i njegovog trenera gazdu Kasumovia. Je li tko vidio Rajku? upitao je, strovalivi se na praznu stolicu. utjeli smo. Nitko nije imao petlje da mu prizna gdje je i s kim je. Miljasmo da je tako bolje. Mogao bi pijan nasrnuti na Blondina i popiti grdne batine. Zar si se morao naliti ba danas? pitao ga je Gotica. Nisi valjda zaboravio da noas idemo u akciju? Tko se nalio! uzviknuo je Rudica mutna pogleda i teka jezika. Kao i svi pijanci, nije htio priznati daje pijan. Joj, klinac, pa ti pui nacerio se i upro prstom u mene. Nakon fajronta smo krenuli; ekala nas je naa legionarska sablja. Da bismo izbjegli osvijetljene ulice i okanjele prolaznike, uvukli smo se u dvorite muke osnovne kole, a odatle, preko niskog plota, lako preli u dvorite katolike crkve. Koraali smo polako, oprezno, s noge na nogu. Naprijed su ili Javor i Sermek, za njima smo se uljali Gotica i ja, korak-dva iza nas vukao se pijani Rudica koji je svaki as tu-cao, a na zaelju je gmizao Papak s velikim Schaub-Lorenzom. Pred nama se nalazilo i tree dvorite dvorite Gradskog muzeja u koje se moglo ui samo preko visoke zidane ograde. Kada sam se uspeo na ogradu i pogledao dolje u travu, obuzeo me silan strah. Eto me prvi put u ivotu u pravoj krai! Namjeravam li se predomisliti mogu to uiniti jo uvijek ovdje gore, na zidu. Meutim, kad skoim dolje, u muzejsko dvorite, povratka vie nema. Zamirio sam i skoio. Noge su me zaboljele od udarca i strovalio sam se potrbuke u travu. Zaas smo bili pred vratima koja su vodila u unutranjost muzeja. Sermek je izvukao izvija kojima je namjeravao odarafiti bravu. Javor je kleknuo do njega, zapalio ibicu i posvijetlio mu. Gdje je Rudica? pitao je tihim glasom Gotica Osvrnuo sam se. Iza mene je stajao samo Papak, Rudice nije bilo na vidiku. Nije mogao preskoiti ogradu aptao je Papak. Eno ga tamo prijeko. Bljuje... Uistinu, tamo iza zida ulo se kako netko povraa u kratkim i nekontroliranim grevima. Prokletstvo! prosiktao je Gotica. Kod njega bi trebala biti boja. Kakva boja? zaudio sam se. Pa, moramo se valjda potpisati aptao je Gotica. Umuknite ve jednom! zauo sam Javora. Razlajali ste se kao babe. Ja imam crvenu kredu. To e biti dovoljno.

Uli smo u mraan hodnik iz kojeg se ulazilo u pojedine prostorije. Hodali smo na prstima, pridravajui se rukama, kako se ne bismo izgubili ili razdovojili. U prostoriji koju smo traili bilo je toliko mjeseine da smo se mogli kretati mnogo slobodnije i sigurnije. Na bijelom zidu bila su uvrena nekakva koplja, iljci i sjekirice. Tu je proaptao je Javor i pokazao na bijeli zid izmeu dva prozora. I stvarno, tamo je stajala jedna velika sablja u futroli od ukraenog metala. Lijepa, dostojanstvena i pomalo strana, poput onih iz filmova sa Jeanom Maraisom, ili iz stripa Sin morskog avola. Onda se Javor uspeo Sermeku na rame i skinuo velianstvenu sablju sa zida. U taj as vrata iza nas su se otvorila i na njima se ukazala visoka sjena koja je naletjela pravo na Papka Jao! viknuo je Papak i ispustio svoj Schaub-Lorenz na pod. Od udarca tranzistor se ukljuio i iz njega se razlegao splet glasnih i veselih tonova. Bila je to pjesma o lovakom psu, koju je pjevao genijalni Elvis Preslev. Idioti! viknuo je Javor i bacivi se na tranzistor hitro poput make, uhvatio ga je i odmah ugasio. On je kriv, on je kriv! govorio je Papak, pokazujui prema visokoj sjeni Rudice Kriana, koji je, nakon to se dobro izbljuvao, uspio preskoiti ogradu i doklatiti se do prostorije sa sabljom. Ako nas je tko uo, onda smo najebali gotovo da je zareao Sermek. Hajde, brzo van! ekajte, ekajte! govorio je sasvim glasno moj brat. Nakon incidenta s tranzistorom, aptanje se inilo sasvim suvinim. Zato da ekamo, mislio sam, brzajui prema izlazu. A onda sam shvatio da smo zamalo zaboravili ono najvanije. Da, shvatio sam to kad sam ugledao Javora kako iz depa izvlai komadi crvene krede, kojom e na mjestu gdje je stajala sablja napisati one dvije rijei LEGIJA STRANACA.

13. Sjedio sam u dubokoj travi pokraj trkae staze i gledao prema startu gdje je Rudica Krian, pognut nad upravljaem, turirao mainu. Buka je bila zagluna, tako da nisam mogao uti to mi Papak vie na uho. Korak-dva ispred nas, na ribikom tronocu, sjedio je Gojko Kasumovi sa topericom u ruci. Osim nas trojice nikog vie nije bilo na Rudiinom ranojutarnjem treningu. Odvezi jedan krug da uhvati brzinu, a onda u ti topati vikao je predsjednik kluba, na to je Rudica samo kimnuo glavom, pokazujui da je uo. Onda je dao gas do daske, podigao prednji kota i jurnuo prema zavoju. Uistinu, bila je prava divota gledati ga. Vozio je brzo, elegantno i opasno; posljednjih mjesec dana stvarno je napredovao. Dobio je na brzini, a i stil mu je bio gotovo savren. Jeste li vidjeli, sunce mu njegovo govorio je ponosno Gojko Kasumovi i pritiskao topericu. Ali Hraminski ga ve dugo nije vidio primijetio je Papak, i to je bila istina. Savezni selektor Ljubia Hraminski nije vidio Rudicu jo od prvosvibanjske utrke u Crikvenici. A tamo i nije imao to vidjeti, jer je Rudica u Crikvenici bio dozlaboga prosjean. Ne brini ti, mangupe! Ja sam s Hraminskim stalno u vezi. Ljubia je upoznat s Rudiinom formom odbrusio mu je Kasumovi zaustavljajui topericu. Pogledajte vrijeme, pogledajte! vikao je, gurajui nam topericu pod nos. Jo malo pa

rekord staze. Tko moe danas voziti kao Rudica! Ali, rekord staze je izvezen u utrci, a ne ovako naprazno dodao je Papak. Sluaj ti, kopile emigrantsko! vikao je Gojko. Zato ti stalno zajebava? Da nisi ti moda protiv njega? Protiv naeg prvog reprezentativca? Ja sam za njega sigurno vie nego ti! promrsio je kroza zube Papak i otpljunuo u travu. Ja sam za njega oduvijek, a ti si samo sada kada treba postati reprezentativac. im mu se neto dogodi, im prestane voziti spidvej, ti e mu okrenuti lea, jer on za tebe ne postoji kao ovjek, nego samo kao voza, kao broj s dravnim grbom... Pazi ta govori! bijesnim e glasom Gojko. Ne zna ti s kim ima posla! Jo jedna drska rije pa e... Znao je zapravo da Papku, ba kao ni onoj droci Rajki, ne moe nita sve dotle dok Rudicu eli zadrati na sjedalu motora. Uini mu li i trunak naao, Rudica e utnuti motor i otii zauvijek iz kluba. Kako je bilo, gazda? vikao je Rudica, polako nam se pribliavajui. Nije loe, nije otpovrno je Gojko, koji iz pedagokih razloga nikad nije hvalio svog tienika. Rudica je mogao forfarati i svjetskog prvaka, stari bi Kasumovi samo rekao: Nije loe! Taj strogi milicijski odgoj bez lijepih rijei i pohvala bilo je neto to mu je ve zalo pod kou. Gojko je jednostavno bio takav i tu nije bilo nikakve pomoi. Vrativi se kui na ruak, zatekao sam oca u unoj diskusiji s Javorom. Stari se zapalio, vikao je i lamatao rukama, a Javor je mirno sjedio i puio, ne trudei se nimalo da smiri uzbuenog oca. Jo jednom te molim da se urazumi! Ako ima ikakve veze s tim banditima, mora mi odmah priznati. Poslije e biti kasno. Ovako bih mogao otii do Gojka, priznati mu sve i zamoliti ga da se zauzme za tebe. ta ti hoe od mene? otpuhnuo je Javor dim svoje jeftine cigarete. Da izdam drugove i zavuem se tom tvom Gojku u guzicu? Znai, ipak ima veze s tim klipanima! Ah, slutio sam ja to! Nije ti bilo dovoljno popravilite, sada i zatvor mora iskusiti... Ne kenjaj, stari prekinuo ga je Javor. Nikakve ja veze nemam s tom glupom Legijom stranaca. Pa zar misli da bih se ja zezao s nekakvim dripcima koji kradu stare sablje po muzejima? Pa i da imam, ne bih prihvatio tvoj prijedlog, jer je izdajniki i poltronski. S tim se valjda slae? Jebem mu boga, ta u ja jo doekati od tebe! Vucara se po popravilitima, skita dan i no po gradu, zavija saksofonom tako da nitko ne moe spavati i sada me jo ui moralu. To to elim da te izvuem iz tih mladenakih zabluda i usmjerim te na pravi put, to je za tebe izdaja i poltronstvo. Pa ti, budalo jedna, mene uope ne razumije. elim te samo spasiti od zatvora. Stari, ne prijeti meni nikakav zatvor. Ponovo ti kaem da s tom Legijom stranaca nemam nita. Ponajmanje s tom noanjom kraom u muzeju. Stari, pa ta e meni nekakva pretpotopna, hrava sablja! Stari se smirio, ali se vidjelo da i dalje sumnja. A ti, zna li ti ta o tome? obratio mi se kad me ugledao kako stojim na kuhinjskim vratima. Ni tebe nije bilo noas do kasno... S im to? upitao sam, pravei se da ne znam o emu je rije. ta si blenuo? Ti naravno nita ne zna ni o Legiji stranaca, ni o noanjoj provali u muzej...

 A, to! zinem od iznenaenja. Za to znam. Pa itav grad samo o tome pria. Mislim da bi to moglo biti maslo Blondina i onih klipana, gradskih nogometaa. Hm, hm zakimao je otac glavom. Dobro, ja sam vas upozorio. Kada vas uhvate, nemojte doi da vas ja vadim iz govana. Ispostavi li se da imate veze s Legijom stranaca, prstom neu maknuti da vas zatitim. Jo u nahuckati Gojka da s vama to gore postupa. Daj, ne gnjavi djecu! Kakve bi oni veze mogli imati s tim mangupima! javila se majka koja je ula na razgovor. Dobro, dobro, gnjavim! rekao je stari, diui ruke uvis kao da se predaje. Znali smo da e nam sada okrenuti lea, izai napolje, uvrijediti se i da itav dan nee ni s kim razgovarati. Nakon ruka krenuo sam s Javorom na gradski bazen. Usput smo zastali pod Rudiinim prozorom i pozvali ga da nam se pridrui. Pojavio se naas, rekao da nee na bazen, a onda nestao s prozora. Vidjelo se da je loe volje. Rudice, koji ti je bog? Doi na prozor! poviknuo je Javor, ali se Rudica vie nije javljao. Kada ga je moj brat trei ili etvrti put pozvao, iz Rudiine se sobe zaula glasna svirka radio-aparata. Bilo je oigledno da se Rudici danas fuka za nas. Na bazenu nam je oko ispriao to se dogodilo. Potkraj treninga na renbanu su se pojavili Blondino i Rajka, zagrljeni. Kada ih je ugledao, Rudica umalo nije izletio sa staze. Vidjelo se da su doli namjerno i sraunato. Htjeli su da ih vide Rudica i Gojko. Vjerojatno je to bila Rajkina ideja. Mislim da je konano smogla snage da okona vezu koja ju je ve due vrijeme muila. I dok je Blondino priekao pored tribina, Rajka je prila starom Kasumoviu i rekla mu: Molim vas, kaite mu vi da je sve gotovo i da bi bilo najpametnije da me vie ne gnjavi... Ali, zato ba sad? zgranuo se Gojko. Valjda si mogla priekati da se zavri taj nesretni dvoboj s Austrijancima. Mislim da je bolje sada rekla je mirno Rajka. Ako bude razuman, ostat e mu dovoljno vremena da se sredi i vrati u formu... Pa on, osim spidveja, nita i ne voli... Kada bi barem bilo tako, pomislio je Gojko, onda ne bi bilo nikakvih problema i sve bi teklo kao po loju. Stajao je pognut i zbunjen, ljut na sama sebe to ne zna kako odgovoriti toj posranki koja gura njegovog vozaa u emocionalnu propast. A onda ga je spasio Rudica, koji se dovezao sasvim blizu i udesno mirnim glasom rekao: O. K. gazda! Ostavite zaljubljene! Vratimo se treningu! Nakon ove ironine i pomalo teatralne primjedbe, vratio se na start i dodao gas do daske. Grmljavina podivljalog JAP-a kao da je izraavala njegovo pravo raspoloenje. Onda je otpustio kvailo i krenuo tako silovito kao da e poletjeti. Stari Gojko htio mu je izmjeriti vrijeme, pritisnuo je topericu i poeo se znojiti. Rudiin prolaz bio je nevjerojatan, fenomenalan, tako da se Gojku u jednom trenu uinilo da toperica ne radi dobro. Onda ju je brzo iskljuio, znajui da u Rudiin rezultat ionako nitko nee vjerovati. Eto, tako je Rudica konano dobio nogu od Rajke i vratio se itavim biem spidveju, tom uzbudljivom sportu za prave deke. Znao sam da sada u spidveju nee vie gledati samo smisao, nego i utjehu. I ba u tome lee sve njegove anse. Suosjeao sam s njim, mislei kako su nam sudbine sline. Jer, kao to je on izgubio Rajku, tako ja nikada neu osvojiti Gocu. Potiten i pomalo ozlojeen na sve zajebe kojima te sudbina zasipa, sjedio sam na vruem betonu bazena i odbijao da uem u vodu i da se zezam sa zajapurenim Dokom i dosadnom Lidijom Herz. Uveer su nas posjetili Kasumovievi, nai vjerni gosti i kuni prijatelji. Ve s vrata vidio sam da je stari Gojko neraspoloen. Djelovao je bolesno, bio je blijed, upalih obraza, tamnih kolobara oko oiju, i jedva je pozdravio. Moja majka, kao da je znala da mukarci imaju ozbiljnih

razgovora, uzela je drugaricu Hedvigu pod ruku i povela je u vrt, da joj pokae kako je okulirala rue. Silno me zanimao razgovor oca i Gojka, pa sam se zabarikadirao na verandi, odakle se sve dobro ulo i gdje me nisu mogli primijetiti. to je to, Gojko, s tobom? upitao je otac zabrinutim glasom. Da nisi bolestan? Ma pusti me u kurac! Nije mi ni do ega. Daj, ima li jo one domae rakije? Stari je odjurio u smonicu i donio punu bocu ljivovice. Kroz prozori verande vidio sam kako je stari Kasumovi dva puta zabacio glavu i istrusio dvije aice. Naao sam ti posao. Nai su sada sigurni da nisi skrenuo. Mislim, imaju jo uvijek puno povjerenje u tebe. To je lijepo. Kakav posao? Pravi! Ba za tebe. Poslovodni. Privreda. Samo, ima jednu sitnu manu. Kakvu manu? usplahireno e otac. Ma, nita ozbiljno. No, pusti me jo par dana na miru, da ne spremamo raanj dok je zec u umi. Moda e ve sutra sve biti precizirano, pa u ti rei. Ako ti se ne dopadne, jo uvijek moe odustati... A, tako, tako zamiljeno e otac. Pustit u te onda. Sutra e mi ve kazati. To je pametno od tebe. Hajde da se kucnemo! Pogledao sam prema prozoru. Prizor se ponovio Gojko je istrusio jo dva puta po deci. Pa koji mu je bog, mislio sam. Ako nastavi ovako, nalit e se kao zvijer. Dobro, zaboravi sad na posao smirivao ga je moj stari. ta se to s tobom dogaa? Blijed si kao krpa. Da nije to zbog ovog to su ti huligani noas uradili? Zna ja sam stisnuo onog mog bandita, ne bih li neto iscijedio iz njega... ali, kune mi se da s tom Legijom stranaca nema veze. Ma, nije to mrzovoljno e Gojko. Nema to veze. To su zajebancije obijesne balavandije koju emo mi ve urazumiti... A koji ti je bog onda? Gojko, ja te ne prepoznajem. Sjedi tu kao da si na samrti i loe rakiju kao da ti je posljednja! Gojko si natoi jo jednu aicu i ispije je, a onda pone govoriti stvari od kojih mi se noge odsjekoe. Razgovarao sam maloprije s onim kurvinim sinom Hraminskim. Sastavio je reprezentaciju koja e sutra biti objavljena u novinama. Sluaj samo sastav! Plemeni, Vuk, Dagvart, Mihalini, Vreg, Horvat, zatim onaj ivkovi, zna, onaj kreten sa dvije lijeve noge, pa Panti, onaj mali koji nogama jedva dosee zemlju, i rezerva Mehmedbegi... Kakav Mehmedbegi? zaudi se moj otac koji je takoer dobro poznavao spidvej. Ne znam! Da me kolje, ne znam. Kae, neki mladi talent. I? I nitko vie vikne Gojko i opali akom po stolu. Naeg vozaa je izostavio, nema ga na spisku, ak ni kao rezerve... Pa srce ti jebem, gdje je tu pravda? topao sam malom danas, vozio je kao zmaj! Ima pola te usrane reprezentacije u depu! A Hraminski ga jednostavno nee. Kae da je vozio slabo na dravnom prvenstvu, da je proljetos u Crikvenici bio nestabilan i da e na svoju priliku morati priekati... I ta si ti na to rekao? ta sam rekao? Nita! Stjerao sam ga u piku materinu i spustio slualicu. Kad-tad past e mi taj gad u ake, i nee se dobro provesti... No, dobro smiri se! rekao je tihim glasom otac. Bojim se da ni s Rudicom ne bismo tukli Austrijance... Tko jebe Austrijance! izderao se Gojko, otpivi jo jednu rakiju. Fuka se meni za

Austrijance! Tu usranu utrku neu ni gledati! Razumije me, Pavle, meni je zbog kluba, zbog toga sam bijesan. A i zbog malog. Kako u sada pogledati Rudici u oi, kako u mu priznati da je izvisio? Zajebavam ga treninzima itavo ljeto, a sada mi ta pizda od selektora kae da e mu priliku pruiti drugi put. Smiri se, Gojko! Vidio sam da je ocu neugodno. Nije bio navikao da svog energinog prijatelja, koji je uvijek znao to eli i to mu je initi, vidi u ovakvoj bezizlaznoj situaciji, u ovako oajnom stanju. I stvarno, Gojko Kasumovi, glave oslonjene na dlanove, izgledao je kao ovjek kome su sve lae potonule. Sluaj me, Pavle rekao je Gojko umornim i polupijanim glasom. Ovo je preteak udarac za mene. itav sam ivot dao za ovu nau stvar i za ovaj na klub. Ovaj me amar pee kao ni jedan drugi. Oprosti, ali kada mi rade takve stvari, onda im sigurno nije stalo do mene. A ako im nije stalo, ja idem. Put pod noge, pa kud koji, mili moji... Ali, Gojko, pa to je samo sport! Ne moe ii tako daleko i tvrditi da im nije stalo do tebe. Pa svi te cijene... Kurac me cijene! Da me cijene, ne bi oni ovako! No, ja u im ve pokazati. Ostavljam klub i povlaim se. A i posao ostavljam i odlazim u penziju. Hvala bogu, imam dosta staa. ta u se ja tu zajebavati s nekakvim, ta ja znam... Pretjeruje, Gojko tjeio ga je moj otac, shvaajui da iz Gojka govori puki oaj, pomijean s domaom ljivovicom. Ne pretjerujem, majku mu boju! lupio je Gojko akom po stolu tako jako da se boca s piem prevrnula. Odlazim i kvit! Moe i sam Rankovi lino doi ovamo, kleknuti i moliti me da ostanem, ja svoju odluku neu promijeniti. Ako nakon tolikih godina ne mogu imati svog reprezentativca, onda ni oni vie ne mogu imati mene! Neka si uzmu Hraminskog i tog pik-zibnera Mehmedbegia, pa neka im oni rade... Te sam veeri, mraan i neraspoloen, sjedio za stolom u Gradskoj kavani i sluao bezvezno tandrkanje Javora i njegovih pajdaa. utio sam svu nepravdu ovog aavog svijeta i bio spreman na sve. Zato se sudbina tako okrutno poigrava s nama, posebno s Rudicom Krianom, koji je istog dana morao ostati bez dvije najvanije stvari u ivotu: bez djevojke koju je volio, i bez mjesta u reprezentaciji? Takve se stvari mogu dogoditi samo u tom glupavom svijetu odraslih, u tom cirkusu na koji mi mladi nikada neemo pristati. I zbog toga je ba dobro to smo osnovali Legiju stranaca i otpoeli veliki rat koji nam na kraju mora donijeti pobjedu. Moda bi naredna akcija Legije, pomislio sam, mogla biti uperena protiv one debele svinje Hraminskog koja nekakve bezveznjake pretpostavlja takvom genijalnom talentu kakav je na Rudica? Ustao sam od stola i odetao do anka. Svud oko mene cerekali su se sve sami kreteni kojima pogled nije dopirao dalje od tanjura sa evapiima. Nitko od njih zacijelo ne zna da je Rudica izvisio. A sutra, kad proitaju u novinama, razljutit e se, opsovati i nakon prvog gemita sve zaboraviti. Idioti! Iao sam prema anku muen stranom eljom da nekog kresnem po gubici. Pored anka ukipio se visoki Blondino koji je ispijao pivo i fulirao ljepukastoj konobarici Ruici. Na nogama je imao Papkove japanke, a na ruci tetoviranu petokraku s datumima sluenja vojnog roka. Cerekao se i valjao nekakve gluposti od kojih glupava Ruica samo to nije pala pod ank. Jo veeras e jebati tu natapiranu gusku, nagaao sam, mrzei ga iz dna due. ena je uvijek imao kao pljeve, zato je onda morao dirati u Rudiinu Rajku? Legionari, kakav sam i sam, ne smiju pasivno gledati nepravde svijeta. Moraju odluno reagirati! Blondino, odmakni se od anka da ti razbijem tu prljavu njuku rekao sam mu i zasukao rukave.

ekao sam da se odmakne od anka. Namjeravao sam ga brzo udariti u pleksus i tako ga natjerati da se sagne. A kada se sagne, zviznut u ga vie puta po toj antipatinoj njuci. Nekoliko sam stvari smetnuo s uma. To da je vii od mene barem za glavu, tei tridesetak kila i da je uz to najvei temer u gradu. ta ti je, mali? nasmijao se, pogledavajui i dalje na konobaricu. Ona mu je uzvratila osmijeh. Mora da su se dobro zabavljali na moj raun. uo si me, Blondino! viknuh ljutito i sruih na pod au iz koje je pio. Balavac, pa ti ne zna ta radi! Koji te vrag spopao? rekao je, a ja sam zamahnuo prema njegovom pleksusu. Izmakao se i onako odozgo oamario me tako da sam pomislio kako e mi polovica lica otpasti. Sve ostalo odigralo se neobino brzo. Taj gad me zgrabio za uho i povukao napolje. I dok sam se otimao i lamatao rukama, pokuavajui ga dohvatiti akom, on me polako odvukao do stranjih vrata kavane, gurnuo me na ulicu i opalio mi jedan straan vritnjak, od kojeg sam poskoio i pao potrbuke na plonik. Imao sam ak i mnogo sree, pomislih. Mogao me dobro izdevetati, ili me, to bi bilo jo gore, onako za uho provesti kroz itavu kavanu. Dobivi samo amar, zaunicu i vritnjak, barem sam ast uspio nekako spasiti. Krenuo sam polako kui, svjestan tune injenice da Rudicu nisam uspio osvetiti. Stranjica mi je bridjela, uho i obraz gotovo da nisam osjeao. Jedina ansa da se sve nekako popravi bila je Legija stranaca. I tog odvratnog Blondina treba ukljuiti u listu buduih rtava, mislio sam, zaboravljajui da Legija ne pravi nikakve liste i da ne rauna ni na kakve budue rtve. Legija je tek pokret koji eli skandalizirati mirne graane, pokazati da bunt mladih nije mrtav. Naavi se pred zgradom Okrunog suda, zastanem i sjednem na stube podno Rudiina prozora. Fukao sam neto, zatim se nakaljavao i pljuvao po ploniku. Za koji as na prozoru se pojavio Rudica. Nisam se htio okrenuti, ali sam jasno utio da je tu iza mene i da me promatra. Nisi upao u reprezentaciju rekao sam tihim i bojaljivim glasom. Do vraga, pa netko mu je to morao kazati. Znam otpovrnuo je ravnoduno. Kako zna? Bio je Gojko prije pola sata. Skroz pijan. Rekao mi je. Rekao mije i ostavio baki tri hiljadarke. Natjerao ju je da uzme te pare. Kazao je da se osjea kriv to me itavo ljeto tjerao da treniram. I ta e sad? Nita otpovrnuo je tajanstvenim glasom. Nastavit u s treninzima. Legionari se ne predaju tek tako, zar ne?

14. Dan velikog obrauna naih i austrijskih spidveja-a bio je sve blii. Vijest da naa gradska nada Rudica Krian nije upao u selekciju najboljih gotovo je bolno odjeknula gradom. U prvi mah ak je i oduevljenje za utrku splasnulo, ali kako je vrijeme prolazilo, zanimanje je ipak raslo, to se dalo protumaiti injenicom da ni prije nismo imali reprezentativaca. Mi, prijatelji, pokuavali smo utjeiti Rudicu, ali smo ubrzo uvidjeli da je to sve suvino. Naime, Rudica se drao vrlo udno i nepredvidljivo. Premda je ostao i bez Rajke, i bez mjesta u reprezentaciji, ponaao se kao da ga se to gotovo i ne tie. I dalje je marljivo trenirao, ba kao da je uvrten u reprezentaciju. (Treba misliti na budue prilike), govorio je i svakodnevno odlazio na renban kako bi trenirao. Moda je ba njegova upornost pozitivno djelovala i na starog Kasumovia, koji nije podnio ni jednu od onih ostavki, nego je vrijedno asistirao Rudici, isprobavajui s njim razliite taktike, popravljajui mu

motor i mjerei mu prolazna vremena, koja su bivala sve bolja. Kae da je jednom, onako iz zafrkancije, i sam sjeo na motor i pokuao odvesti nekoliko krugova. No, kako nije mogao savladati zavoj, opruio se po crvenoj ljaci koliko je dug i irok. Na svu sreu, nije mu se nita dogodilo. Ni njemu ni motoru. Od svih nas, Rudiinih prijatelja, stari dobri Papak poeo je najredovitije posjeivati treninge. Ubrzo je postao i dobar prijatelj s gazda Gojkom, kako je Rudica nazivao starog Kasumovia. Poeli su nakon treninga sva trojica zalaziti u krmu pokraj trkalita, gdje su do dugo u no trusili gemite i razgovarali o spidveju, NOB-u i francuskom podzemlju. Svaki od njih bio je strunjak za jedno od ova tri podruja. Papak se uskoro pretvorio u najeeg pobornika daljnjih Rudiinih treninga. Muila ga je jedna fiks-ideja. Neprekidno je govorio da jo uvijek postoje neke male anse da se Rudica ipak pojavi u nacionalnom timu. Moda se neki od vozaa razboli ili ozlijedi, i eto ti slobodnog mjesta u reprezentaciji! Domalo je i Gojko u Papkovim rijeima poeo gledati neto sasvim realno i mogue, pa je i sam poeo inzistirati na tome da se treninzi pootre i umnoe. Goca se vratila iz onog bezveznog sela u kome je ivjela od zalazaka sunca i kiselog mlijeka. Ali, sada se posve udno ponaala, kao da je prema meni gajila blagu netrpeljivost. Jednom sam joj ak pokuao prii i proetati s njom po korzu, ali me je ona na vrlo obziran nain odbila, ispriavi se glupim i prozirnim razlogom. Moda mi se samo svetila za uvredu koju sam joj onim glupim odricanjem nanio? Ponekad mi se inilo da je tako i bolje. Oboje moramo prihvatiti nepisana pravila igre i dosljedno se izbjegavati. Pa mi smo samo izgubljeni razdaljinski ljubavnici koji se ne smiju dotai! Prokleta fimoza jo je uvijek tu dolje, u gaama, a sve dok je tome tako, ja nemam ta traiti od nje, taman da se upiem i u stotinu Legija stranaca. Javor je i dalje izbivao danima, a pogotovo noima. ak je prestao svirati u kavani. Osakaena glazba deverala je nekako i bez njega, ekajui samo poetak rujna kada e biti zamijenjena slijepim Sretom, arobnjakom na klaviru. Uspio sam doznati da je Javor svoje ploe prodao Krasnodaru anteku za nekakvu mizernu lovu. Zato ih je antek kupio, to je za mene dovijeka ostalo tajna. antek je imao veze sa dezom koliko i krava s geometrijom! Po gradu se poelo ukati da Javor ima djevojku i da tu vezu taji. Ja ga o tome nisam htio nita pitati, ali sam ozbiljno sumnjao u istinitost takvih pria. Dodue, jedino tim razlogom dala bi se objasniti njegova beskonana skitanja i izbivanja iz kue. Dugo toplo ljeto iscrpio je skitnicu Marija Sermeka. Njegovo lutalako srce, slutei skori kraj ljeta, poelo je snovati nove skitnje. Govorio nam je da je u kontaktu s jednim talijanskim cirkusom s kojim bi, u svojstvu prodavaa kokica i kikirikija, trebao na jesen otii u Grku. Na jednom od svojih sve rjeih sastanaka, Legija stranaca odluila je da jedne noi provali u novo-otvoreno, zapravo prvo samoposluivanje u naem gradu. Zakleli smo se da emo odluku potivati i o svemu utjeti, zakleli smo se i jedan za drugim poljubili onu sablju koju smo poetkom mjeseca bili dignuli iz Gradskog muzeja. to se tie oke, s njim sam se posvadio. Naime, jedne me veeri nekakav klipan iz osmog razreda pitao to mi se to dogaa s koicom na kurcu. Shvatio sam odmah da je oko izlajao moju tajnu i da sada po svoj prilici bar pola grada zna u kakvoj sam nevolji. Rekao sam mu da je lajava svinja, i neka mi se nosi s oiju. On se kleo da je otac tog tipa lijenik, pa da je itavu stvar zapravo ispriao njegovom ocu, traei savjet. Rekao sam kako mu ne vjerujem i stjerao ga u onu stvar. Okrenuo se i otiao, a ja sam tek tada shvatio kakvu sam glupost uradio, otjeravi posljednjeg pravog prijatelja. Da, tog sam ljeta radio sve same nepopravljive gluposti. Onog popodneva kad se otvaralo prvo samoposluivanje u gradu, moj je otac obukao svoje uveno poslovno odijelo, majka se nekako ugurala u elegantnu ali i tijesnu haljinu, koju ve etiri godine nije obukla, a ja, ja sam morao obui nekakve platnene hlae i bijelu koulju, to su oni smatrali jedinim pristojnim predmetima moje nevelike garderobe. Jasno, stari je odluio da

obiteljska svita uini pravi sveani posjet novootvorenom udu trgovake djelatnosti. Javora nisu ni zvali da poe s nama. Otac se jednostavno bojao da bi Javor mogao neto drpnuti u trgovini u kojoj nema prodavaa, nego kupci sve uzimaju sami. Kada je majka konano uspjela zatvoriti patentni zatvara preuske haljine, otac je, ve nervozan od silnog ekanja, dao znak za polazak. Samoposluivanje se nalazilo u centru grada, na samom korzu, i predstavljalo je pravu pravcatu senzaciju za graanstvo. Gotovo da ne povjeruje dvadesetak otvorenih tezgi s najrazliitijim artiklima koje slobodno dira, uzima u ruke, ogledava ih, pa ako ti se ne dopadnu vraa ih natrag. Samoposluivanje je predstavljalo oblik demokratizacije i novih odnosa u trgovini, maloprodaji zapravo. Imao si dojam da ti je kao kupcu dano veliko povjerenje time to su te pustili da slobodno eta trgovinom i na najneposredniji nain komunicira s robom. Da je ovo povjerenje sasvim prividno, shvatio sam kad su mog prijatelja Zumzu, majstora stolnog nogometa, uhvatili pri pokuaju da iz samoposluivanja iznese veliko pakovanje Favoritovih vakaa od 250 komada. Uhvatio ga trgovac koji ga je promatrao skriven iza tezge. Otac je dostojanstveno etao izmeu tezgi i nezainteresirano promatrao izloenu robu, a majka je trakarala naokolo i neprekidno neto odabirala i trpala u ianu koaru koju sam ja nosio. Uzela je etiri Argo-juhe, zatim dvije Albe praka za zgunjavanje juhe i variva, tri Zlatorog sapuna i dva miriljava u obliku rue, kutiju Koestlinovih vafla, etiri konzerve svinjskog gulaa, tjestenine, osam kutija plavila za rublje, takozvanu flebu, zatim dva paketa svilenih bombona, etiri paketia toaletpapi-ra i tota drugo. udio sam se kako otac nita ne prigovara i sve to strpljivo promatra. Znao sam da nam je kupovna mo zbog njegove nezaposlenosti strano opala, te da majino potroako mahnitanje predstavlja ludost bez pokria. Za sebe nisam nita odabrao. Naprosto me nita nije zanimalo. Moda je to bio pouzdan znak da polako odrastam. U onom trenu kad se proee krcatim samoposluivanjem a ne poeli nita za sebe zasigurno vie nisi klinac. Napokon pola sata tumaranja po novootvorenom samoposluivanju stali smo pred blagajnu. Majka mi je pomogla da teku, pretrpanu koaru podignem na pult gdje se nalazila registar-kasa. Onda nam je priao otac. Posve miran, izvadio je iz iane koare tjestenine, sapun, dva ampona za kosu u obliku nabijenih jastuia i dvije Argo juhe i rekao: Ovo naplatite, a ostalo, molim vas, vratite na police! I majka i blagajnica prostrijelie ga pogledom, ali nita nisu mogle uraditi, oeva rije bila je zakon! Veera je bila oskudna, atmosfera za stolom tiha i muna. Majka nije htjela razgovarati sa starim zbog onog to joj je uinio u samoposluivanju, a otac nije htio razgovarati s njom zbog onog to mu je inila za stolom. Ja sam pak utio zbog toga to nisam imao to kazati. Odloio sam tanjur i otiao Javoru u potkrovlje. Priznajem, bio sam uzbuen zbog noanje akcije, zbog provale u samoposluivanje. Moda bih noas mogao, mislio sam, uzeti sve one stvari koje otac nije htio, ili nije mogao, kupiti i donijeti ih majci. Javor je sjedio na neraspremljenom krevetu i zurio u zid. Neto se s njim dogaalo. Vidio sam saksofon, od kojeg se inae nije razdvajao, kako viri ispod kreveta. Prije ga je stavljao u futrolu i drao na ormaru. Futrola je sada leala nasred sobe, a u njoj je bila dopola ispijena boca pelinkovca. Polica na kojoj su neko stajale gramofonske ploe, bila je prazna. Ni gramofon vie nije bio na svom mjestu. Gdje ti je gramofon? Prodao sam ga. Treba mi lova rekao je lijeno. Ali, zato ti treba lova! A kome ne treba? Idemo li noas? upitao sam ga, nadajui se da e postati razgovorljiviji.

 Ti ne ide! Kako ne idem? zaudio sam se. Pa dogovorili smo se. I ja sam lan Legije stranaca. O tome sam htio s tobom razgovarati rekao je, ustavi s kreveta. Uzeo je onu bocu iz futrole i potegnuo dva-tri gutljaja. Sluaj me, mali! Znam da ti kao stariji brat nikada nisam predstavljao ni uzor ni autoritet. Ali, sada e me prvi i posljednji put u ivotu posluati. Noas ne ide nikamo! Ova provala je preozbiljna stvar da bih dozvolio da sudjeluje. To vie nije maji kaalj. Ako nas otkriju i pohvataju, a za to postoje dobri izgledi, ne gine nam zatvor. A tebi popravilite. A zna li ti ta je to popravilite? Ali, Javore... Nema pregovaranja! Rekao sam da ne ide! Pojavi li se noas, ja u zajebati itavu akciju i kazati da je to zbog tebe. Zna kako e te onda pogledati? Ali, ti me ucjenjuje! Ucjenjujem te za tvoje dobro. Ako smo si mi zajebali ivot, ti jo uvijek ima anse da sa sobom uradi neto pametno! Ako noas ne doem, svi e misliti da sam izdajica! Nitko nita nee misliti. Rei u im da sam ti ja zabranio. A sad se kupi u grad! Ostalo ti je jo malo ferija i nastoj to dobro iskoristiti. A Legiju stranaca izbij sebi iz glave! Pogledao sam ga umolnim pogledom, nadajui se da e promijeniti odluku. Ali, on je utio i pio. Ustao sam polako i suznih oiju krenuo dolje. U tom trenu ve sam ga mrzio. Pizda jedna, ucijenio me i iznogirao iz Legije! Ali, pria ovdje ne prestaje! Ve u mu ja pokazati! Legionari se ne predaju tek tako! Naao sam se na korzu. Bilo je oko devet sati i etalite se ve polako praznilo. Uz to, zapuhao je i jak vjetar koji je nosio prainu i odbaene papirie. U ovo doba godine takav vjetar donosi kiu. Koraao sam polako onim mranim dijelom korza gdje poinje park, nadajui se da me nitko nee primijetiti. elio sam biti sam. I onda, kad sam se tome najmanje nadao, nabasao na Gocu. Nosila je plave hlae i mucastu majicu s dugakim rukavima, a oi su joj, poput majih, svjetlucale u mraku. I ona je bila sama. Uzeo sam je za ruku i poveo je u drugi dio parka, tamo gdje se nalazio djeji vrti. Nije se opirala, dozvolila mi je da je vodim. utjeli smo; osjeao sam njenu toplu ruku u svojoj. Vie je se ne bih odrekao ni za to na svijetu, mislio sam, slutei da je sada zapravo dalje od mene no to je ikad bila. Sjeli smo na naslon klupe sakrivene sjenom stoljetnih kestenova i zagledali se u osvijetljene prozore kue koja je stajala nasuprot parku. S jednog prozora ula se pjesma, najnoviji hit za kojim je tog ljeta poludjela sva mlade. Teli Laura I Love Her u izvoenju Raya Petersona. Tuna pjesma govorila je o siromanom mladiu koji je svojoj Lauri elio kupiti vjenani prsten. Kako bi doao do para, upustio se u automobilsku trku u kojoj e izgubiti ivot. Sjetna balada stvarala je nekakvu neizdrivu atmosferu, pa sam poelio da se tu pred Gocom rasplaem i ispriam joj sve to me mui. Onda je tihu pjesmu progutala potmula grmljavina. Vjetar je zafijukao jae, svakog je trena mogla pasti kia. Luka rekla je ona tiho i neodluno. Moram biti iskrena prema tebi. Sve ono to se izmeu nas dogaalo bilo je najobinije prijateljstvo. Nikad nisam mislila hodati s tobom. Dopadao si mi se i voljela sam biti u tvom drutvu... ali hodanje... to bi bilo nemogue... utio sam i sluao je. Prve kaplje kie ve su se ule gore u gustim kronjama. Kia e. Moda bi bilo bolje da se sklonimo rekla je. Priaj, samo priaj kazao sam. Nije mi bilo ni na kraj pameti da se sklanjam. Neka ona samo ode, ako eli. Ja u ostati, pokisnuti do koe, zaraditi upalu plua i umrijeti. Bilo mi je teko kada sam shvatila da si ti u naem prijateljstvu vidio neto sasvim drugo

 nastavila je Goca, premda je kia ve dobrano padala. Moda sam i sama kriva za to, moda sam se tako ponaala da si ti stvarno mogao pomisliti... I kada si mi rekao da je s hodanjem gotovo, bila sam sigurna da si zaljubljen u mene... Ne izmiljaj prekinuo sam je ve naskroz mokar. Ne izmiljam! Sasvim sam iskrena, budi malo i ti... Ba po tome to si me izbjegavao znala sam da me voli i da pati. A ja ne elim da ti pati. elim da se uozbilji, da prihvati istinu onakvu kakva je i da me i dalje voli kao prijateljicu. Budi razuman, ti si zgodan i pametan deko, zaljubit e se ve u neku zgodnu djevojku. U kurac sa svim zgodnim djevojkama, pomislio sam, osjeajui kako mi se utroba stee a grlo sui. Ja elim samo nju, nju i nju! Vidi, ja te ne mogu voljeti onako kako bi ti elio. Najvie zbog toga to volim nekog drugog! Odjednom je munja proparala nebo, a teka grmljavina prosula se po mokrom parku. Pogledao sam je u lice i u onom kratkom trenu vidio da su joj obrazi mokri. Nisam znao je li to od kie ili suza. Izmotava se, tjeio sam se. Izmilja da nekog voli. Sada bi ona da malo mui mene! Pa koga bi voljela! Za to bi se ve znalo. Gradskoj rulji nita ne promakne! Zna se za sve koji nekog javno ili potajno vole. Ne ljuti se na mene? rekla je drhtavim glasom, stiui se uza me. Bila je mokra i bilo joj je hladno. I onda, kada sam se tome najmanje nadao, poljubila me u obraz, skoila s klupe i otrala nekamo prema korzu. Kakav je to ivot, promrmljao sam sebi u bradu, ustao i krenuo na drugu stranu. Sada je sve zabrljano i zapeaeno za vijeke vjekova. Koraao sam polako kroz gustu kiu koja se uskoro pretvorila u pravi prolom oblaka. utio sam se kao u snu u kojem ne zna gdje si ni to te eka. Bilo mi je svejedno kamo idem i odakle dolazim. Moda sam se ba zbog toga uskoro obreo pred mranim prozorima Kasumovieve kue. Sada kada su me svi iznogirali, pomislio sam da je oko jedina osoba koja e mi moi pomoi. Ako je pravi prijatelj, zaboravit e ono to sam mu neki dan rekao. Moram se pomiriti sa okom! Moram to bar pokuati! Zafukao sam Zviduk u osam, ekajui da se pojavi na prozoru. Onda sam zazvidao ponovo, ali se nita nije dogodilo. Nakon to sam i po trei put zafukao, upalilo se svjetlo i ja sam u sjenci zavjese razaznao priliku svog najboljeg prijatelja kako stoji i gleda prema meni. A onda se odmaknuo u stranu i tresak naglo sputene rolete nas je razdvojio. oko se valjda ozbiljno i duboko uvrijedio. Ostao sam jo nekoliko asaka pod njegovim prozorom, sam, pokisao i bolestan od tuge. Dovukao sam se u mranu kuu, ostavljajui za sobom mokre tragove. U sobi je bilo prohladno, a ja sam bio tako mokar da su mi zubi cvokotali. Skinuo sam sve sa sebe i potraio suhu odjeu. Potom sam obrisao kosu debelim runikom od frotira i poelio popiti neto toplo. Ali, to je bilo neizvedivo. Otii u kuhinju i skuhati aj, znailo bi razbuditi itavu kuu. Onda sam izvukao onaj stari kartonski kufer ispod kreveta i poeo sreivati svoju kolekciju sliica. Polako me obuzimao umor, a san mi se navlaio na oi. Prilegao sam onako obuen da se malko odmorim, ali sam ubrzo utonuo u dubok san. Probudio sam se oko dva poslije ponoi. Bilo mi je hladno, utio sam laganu drhtavicu. Ustao sam i ugasio svjetlo, a onda priao prozoru da ga zatvorim. Kia je bila prestala i svje, opojan zrak kuljao je kroz okno u sobu. Izvirio sam napolje i pogledao dolje, prema livadama. U avio-hangaru tinjalo je slabo, jedva primjetno svjetlo. Dosjetio sam se. Sada je dva po ponoi, operacija samoposluivanje mora da je ve zavrena. To su sigurno legionari koji tamo u hangaru pretresaju plijen i sreuju dojmove. Kako bi bilo da odem do hangara i pokaem da sam jo uvijek njihov? Mogao bih im i kazati kako me je brat ucijenio i sprijeio da sudjelujem u akciji.

Prokazao bih tako brata i povratio ono malo ugleda to sam ga kao najmlai pripadnik Legije imao. as kasnije, zaogrnut oevim ukavcem, ve sam se kretao onim dobro poznatim putom koji je vodio preko eljeznikog nasipa i livada do naputenog avio-hangara. Koraajui kroz vlanu travu i ljepljivo blato, smiljao sam veliki govor kojim u jasno pokazati svoju duboku privrenost Legiji stranaca. Nebom su prelijetali nekakvi tmasti oblaci, u daljini su lajali gradski psi, a preda mnom se poput krnjeg zuba dizao troni hangar. Zastanem pred vratima, popnem se na jednu letvu i pogledam unutra. Nisam mogao povjerovati vlastitim oima. Unutra je sve bilo kao i prije. Gomile sijena, na-trule daske, neispravni dip s petrolejkom na pokrovu; samo legionara nije bilo. Nikog, osim jednog! Na gomili sijena leao je moj slavni brat Javor Mraz. Bio je gol do pojasa, tijela vrsto pripijenog uz Gocu Babi, koja je isto tako bila gola do pojasa. Ljubili su se i grlili, a kada bi odmaknuli glave, aptali su neto jedno drugome i tiho se smijuckali. Tako, dakle! Zbog toga ga noima nije bilo kod kue, zbog toga je toliko izbivao! I ona, odvratna djevojura, bila je rado u mom drutvu samo zbog toga to je ljubila mog pokvarenog i bezvrijednog brata, umiljenog dezista! Kako su me samo povrijedili, kako su me samo izdali i prevarili! Poigrali se sa mnom, lakovjernom budalom! Krv mi je navrla u glavu, ruke su mi se tresle, osjeao sam se prevaren, izigran, ponien. Imao sam pokvarenjaka za brata, i ljubio sam pokvarenjakuu! Ne! uzviknuo sam, zaboravljajui na oprez. Javor je skoio na noge, Goca je rukama pokrila gole grudi. Dao sam se u luaki bijeg. Nisam ih elio vidjeti, nisam htio s njima razgovarati, bojao sam se pogledati ih u oi! Samo dalje, to dalje od tog prokletog hangara, ponavljao sam u sebi, letei preko dubokih lokvi i skliske trave. Ali, on me ipak prepoznao. Luka, Luka! vikao je za mnom, stojei kraj starog hangara. Nisam znao zato me zove. Da sam se vratio, to bi mi rekao? Nita pod milim bogom nije trebalo kazati. Sve se znalo, sve je bilo tako prokleto jasno i nepopravljivo!

15. Znojan i premoren uletio sam u svoju sobu i sjeo na krevet. Duboko sam disao, nastojei se srediti. U meni je buktalo. Mrzio sam ih oboje. Ali vie od njih mrzio sam sebe sama i svoju prepotentnu klinaku logiku zbog koje nikako nisam mogao vidjeti pravo lice stvari. Zajebavam se tu djejim forama, toboe se odriem make koja zapravo pripada drugom, benavim se s tim usranim slikama i odbijam odrasti! I onda sam eksplodirao. Zgrabio sam sve ono smee, kojim sam punio kartonski kufer, i poeo ga natenane trgati. Filmski svjetovi, izresci iz novina, albumi s Favoritovim glumcima pretvarali su se u tisue komadia. itav dvogodinji trud nestajao je u bezlinoj hrpi papiria. Onda sam sve to skupa nabio u pe i zapalio. Kada je preko gomile papira liznuo prvi plamen, uinilo mi se da upravo spaljujem jedan bezvezni dio vlastita bia, da spaljujem ono dvoje beutnih izdajica: Gocu i Javora. I ta spoznaja baci me u grevit, neobuzdan pla. Odvukao sam se onako mokar i blatan do kreveta, zario glavu u jastuk i kroz pla neprekidno ponavljao: Boe, daj da krepa prokletnik, daj da krepa! Tako se dugo toplo ljeto, koje je mnogo obeavalo, pretvorilo u tihi uas. Nieg vie nije bilo emu bih se mogao veseliti. Ali, kako je do poetka kolske godine ostalo jo vrlo malo vremena, tjeio sam se da e me svakodnevne kolske brige izvui iz krize u kojoj sam se nalazio. Trebalo je samo izdrati jo tih petnaestak dana, a onda e valjda stii spas. Ujutro, nakon one noi u kojoj u raskrstiti s jednom smijenom, djeakom iluzijom i

doznati da je djevojka koju potajno volim, zapravo cura mog starijeg brata, izaao sam u grad da doznam novosti o noanjoj akciji Legije stranaca. Vijesti koje su se ve rairile gradom potvrivale su noanju provalu, ali nisu biljeile nikakve spektakularne zahvate ni rezultate. Legionari su u samoposluivanje provalili obivi dvorina vrata skladita. Nita nisu razbili ni unitili, a novac nisu ni taknuli. Odnijeli su samo nekoliko boca alkoholnih pia i dvije-tri kutije keksa. Sve to nije moralo ni odgovarati istini, jer je rezultat provale dobiven sravnjivanjem papira i stanja na policama. Nisu ak nikakav natpis ostavili. No, bilo je nedvojbeno da je provalu izvela Legija stranaca, jer je netko na blagajnikom pultu ostavio onu sablju, ukradenu u Gradskom muzeju. Zato su ostavili sablju, pitao sam se. Nije li ova provala zapravo bila neka vrsta oprotajne akcije Legije stranaca? Prije no to e nas majka pozvati na ruak, dogodilo se neto sasvim neoekivano. Moj stariji brat Javor pozvao me da doem gore, u potkrovlje. Mislio sam da nakon onog noas neemo vie razgovarati, da emo se izbjegavati, ali, eto, on me pozvao da doem do njega. Kako emo pogledati jedan drugom u oi, pitao sam se, uspinjui se stepenicama. U Javorovoj sobi vladao je velik nered. Krevet je bio neraspremljen, krila ormara rastvorena, a njegove stvari porazbacane svud naokolo. Pored stola leao je rastvoren moj kartonski kufer, do polovine ispunjen Javorovom odjeom. Htio sam te pitati da li e mi prodati taj kufer rekao je, trpajui u nj svoj zimski pulover. ta e ti? Putuje nekamo? Ne. Htio bih se rijeiti tog ogromnog ormara. Soba mi je ionako premala. Mogao bih stvari drati u tom kuferu. Objanjenje je zvualo idiotski, ali kako mi kartonski kufer nije vie ni za ta trebao, rekao sam mu neka ga slobodno uzme. Neu ga uzeti. Hou da mi ga proda rekao je mirno. Ne treba mi ni kufer ni novac rekao sam drhtavim glasom. Bacio si one slike? Jesam otpovrnuo sam nesigurnim glasom, svjestan da tu predivnu kolekciju neu tek tako preboljeti. Jeste li bili noas? upitao sam ga, nagaajui da on noas nije bio s drugovima nego s Gocom. Jesmo. Oko ponoi. I zato ste ostavili sablju? Je li to posljednja akcija? Nije odgovorio. Samo je slegnuo ramenima. uje li me? Znai li ona ostavljena sablja da se Legija stranaca raspada? ta ja znam ta se raspada rekao je nervozno. Znam samo to da mije dosta svih tih neozbiljnih igara. Hoe li pare za taj kufer, ili nee? Neu! Nita mi ne treba! Ono to mi je trebalo, to si mi uzeo! odbrusio sam, udei se i sam svojoj otvorenosti. Morao je shvatiti na ta ciljam, samo zadnji idiot ne bi shvatio. Dobacio mi je leden pogled, otpio malo iz boce, izvadio Ibar i zapalio. Onda ponudi i mene. elio sam pripaliti jednu, ali ne njegovu. Bio sam uvrijeen i pustio sam ga da dugo eka s pruenom rukom u kojoj je drao paketi cigareta. Onda je odmahnuo rukom i strpao cigarete u dep. Nita ti nisam uzeo kazao je mirnim glasom. To izmeu mene i nje traje ve dva mjeseca. Nekoliko mi je puta rekla kako joj se ini da si zacopan u nju. Nije znala to da radi, kako da se ponaa. Rekao sam joj neka se dri normalno, pa da e te ta ludost valjda proi. Ta ludost... ponovio sam. Da, ta ludost. Morao si biti malo pametniji i ne zanositi se nemoguim stvarima. Nisi

nikad uo da djevojke obino hodaju sa starijim dekima? utio sam. Gadila mi se ta njegova logika, logika odraslog i starijeg, logika koja me inila slijepom i zacopanom budalom. Onda kada smo otili u ribolov, vi ste ve... Jesmo rekao je kratko. Smrknulo mi se pred oima. Dakle, onda kad mi se inila najbliom, ve je bila njegova. I nou, kada te nije bilo kod kue, bio si s njom? Bio sam. Tajili ste tu vezu samo zbog mene? Ni govora! Tajili smo zbog njene majke. Zamisli ta bi joj majka kazala da je saznala kako joj ki hoda s gradskom barabom, povratnikom iz popravilita. Voli li je? upitao sam ga pun strepnje. Poutio je, a onda odgovorio: ta ja znam. Jesi li je jebo? Pogleda me razrogaenim oima, a onda se nasmije. ta ti sve nee pitati! Postidih se. Namjeravao sam se drati dostojanstveno, a sada sam sve zabrljao glupim pitanjem. Ah, kako sam se jadno osjeao tu pred njim, pred ovjekom koji je s Gocom provodio itave noi. Mislim da je shvatio u kakvim sam govnima. Priao mi je i uhvatio me za ramena. Ne oajavaj, ne vrijedi to... Pogledao sam ga zaueno. Nisu ene vrijedne toga. Sve su one iste. Ako si propustio ovu, zgrabit e ve neku drugu. To ti je ivotno pravilo rekao je, mislei valjda kako u mu povjerovati. Shvatio sam da me poinje tjeiti i postade mi neobino teko. Morao sam se to prije izgubiti, otii odavde... Nisam elio da me tjei, a jo manje sam mu elio oprostiti. Ne seri! odbrusio sam. Sve su to lai! Ti si ba ono to otac govori! Bitanga i nita drugo! Zastao je i zamislio se, a onda odmahnuo rukom. Vidio sam da je razoaran, nije oekivao da u mu i ja kazati ono to su mu govorili svi ostali. No, dobro, jesam. A sada idi i misli to hoe rekao je i vratio se svojim stvarima. Uzeo je saksofon i poloio ga na vrh kufera. Kada je zatvarao kufer, ve sam izlazio napolje, ne znajui da u ubrzo poaliti... Naveer je u nau kuu banuo Gojko Kasumovi. Veeras nije bio potiten, nego bijesan. Ubrzo se ustanovilo da je razlog tom bijesu njegova drugarica Hedviga, koja ga je danas po podne tako naljutila da je veeras za kaznu nije htio povesti sa sobom. Nije nam rekao na koji nain ga je uvrijedila, ali je spomenuo neto o tome kako e svojom popustljivou do kraja pokvariti tog balavog mangupa, pa smo shvatili da je razlog njihovoj svai morao biti oko. Moja je brina majka odmah rekla: Ti se, Gojko, nee ljutiti ako sada odem do nje? Gojko je odvratio da se nee ljutiti, a kada je majka otila, dodao je: Uh, te babe! Sada su otac i Gojko mogli prionuti na muke teme. Boga im njihovog, sada e najebati rekao je Gojko za poetak. S ovim noas prevrili su svaku mjeru. Provaliti u novo samoposluivanje, e, neemo tako! Zna, milicija je sad uzela stvari vrsto u svoje ruke. Ispitat emo temeljito sve gradske mangupe, pa emo vidjeti nee li tko propjevati.

Zazeblo me od Gojkovih rijei. Ako netko propjeva, propjevat e i o meni. Sve su to nekakva mangupska posla primijetio je moj stari. Mislim da to s pravim kriminalom nema veze. Jasno da su mangupska posla! Ali s kriminalom imaju veze! Dobro, ono u mrtvanici bila je neslana zajebancija. Ali, ove dvije-tri posljednje stvari su provale. Ako zamirimo na to, gdje e im biti kraj? Pa, jesu li napravili veliku tetu? upitao je otac. Njihova srea to nisu. Pritisli smo poslovou, pregledali sve papire i ustanovili da je manjak nastao jo juer, kada je otvoreno samoposluivanje. Pokrao narod! Ma zna, Pavle moj, pitanje je koliko je to samoposluivanje uope dobro za nae ljude. Tamo e ti navaliti svi koji bi po kratkom postupku htjeli drmnuti neto. I sad, uvaj ti svu tu robu... Znai, nisu ukrali nita! Nita. ak su i onu sablju, koju su hapili u muzeju, ostavili noas u samoposluivanju. Ali, ipak su provalili, a to je kanjivo! I bezobrazno! Mislim da nas oni zezaju. Htjeli bi nam valjda pokazati kako ne moemo izai na kraj s njima. Da, da... zamiljeno e otac. A ti, ta si tu zinuo? Zar nema svoja posla! obratio mi se stari Kasumovi. Bokca ti tvoga, ve je osam a ti jo nisi u skitnji! Nisam znao to da mu odgovorim. Luka, uo si Gojka! Ne prislukuj tu, nego se kupi van! ekaj, ekaj! prekine ga Gojko. ujem da si se posvaao s onim mojim. Kako to? Pa toliko ste ve godina najbolji prijatelji, a sada se svaate. Sledio sam se od straha. Pred oima mi se stvorio straan razlog nae svae. to u ako je oko ispriao starom sve, ak i ono o fimozi? Balavanderi neozbiljni! Svaate se oko bilo ega! No, ne krivim ja tebe, i onaj moj je onako na svoju stranu. Obijest je to, obijest... Da ste ivjeli u nae vrijeme, nauili bi cijeniti neke stvari. Ovako... Idem ja napolje rekoh neodluno. Hajde, hajde! Izduvaj se, jo je malo praznika ostalo. I onaj moj je ve vani. Ako ga vidi... ah, pa da, vi ne razgovarate kazao je Gojko i nasmijao se. Prolazei pored zgrade Okrunog suda, zaujem glas s prozora: Klinac, ekaj, idem i ja na korzo. Zastao sam i priekao. Nakon nekoliko minuta Rudica se spustio stubitem i poao sa mnom. utjeli smo. Mislim da smo obojica u posljednjih nekoliko dana doivjeli kojeta to nam je davalo pravo na utnju i zamiljenost. Mislim da u uskoro napustiti spidvej rekao je iznenada. Zbog toga to te nisu uzeli u reprezentaciju? Zbog toga to si ispao? Ispao sam iz mnogih stvari. Moda ba zbog spidveja. Nisam znao na to misli i kakve spidvej ima veze s tim to ga je Rajka napustila. Moda ju je zbog spidveja zanemarivao? Tko bi ga znao! Krenuli smo mranim drvoredom prema Gradskoj knjinici, a onda nalijevo, prema korzu. etaa je bilo malo, to je bio prvi pouzdan znak da su praznici pri kraju, a ljeto na izmaku. Zastali smo pred kinom i pogledali plakat. Igrao je Strijelac u zelenom po Edgaru Wallaceu, ali posljednja predstava ve je bila poela. udno kako mi je ta filmska poslastica promakla, pomislio sam. Valjda je i to znak neeg, znak duevnog nereda koji me obuzeo. Krenuli smo dolje, prema gimnaziji. Kako je bilo noas? upitah ga. Neim sam morao prekinuti tu nepodnoljivu utnju.

 Usrano procijedio je kroza zube. Zna zato nisam doao? Znam. Bolje je to nisi... A ona sablja koju ste ostavili, je li to znak da se Legija stranaca rasputa? Nije odgovorio. Umjesto toga, predloio mi je da sjednemo na rub okrugle fontane koju su proljetos bili postavili ispred kavane. Sjeli smo. Sluali smo traljavo tandrkanje kavanske glazbe u kojoj vie nije bilo ekog saksofona. Zbilja, ta je s Javorom? Ne svira vie u kavani? ta ga ne pita odvratio sam nervozno. Nisam elio da veeras spominjemo Javora. Pitao sam ga. Nee mi rei. Pravi se Englez. Onda se Rudica zagledao u osvijetljene prozore neuglednog hotela, zapravo svratita, koje je bilo smjeteno na prvom katu Gradske kavane. Zna li da su gore? Tko to? upitah. Vozai. Veeras su stigli. Svi Austrijanci i vei dio naih. I Ljubia Hraminski je stigao popodnevnim vlakom. Otiao je do Gojka, ali je naao zatvorena vrata. Mislim, da je Gojko bio kod kue, ali se pritajio, samo da se ne vidi s njim. Zato bi to uinio? Zbog mene rekao je Rudica i duboko uzdahnuo. Zna, nikad nisam imao oca i katkad mi se ini... katkad poelim da ga imam i da bude poput Gojka. Strog je i grub, ali ga mogu lako zamisliti kao roenog oca. Zato ga onda zove gazda? Moda ba zbog toga zamislio se Rudica. Otac ti je uvijek neka vrsta gazde. Bio je u pravu, samo meni, koji sam imao oca, ta vrsta gazdovanja ila je grozno na ivce. Doi sutra na renban. Reprezentativci poinju s treningom. Pokazat u ti sve Austrijance. I europskog prvaka Klugea. Jesi li ikad vozio protiv Austrijanaca? Nisam. A kada bi vozio, bi li imao kakve anse? Ne znam rekao je nakon kraeg razmiljanja. Moda bih imao. Ba zato to sam skroz razjeban, to mi je pun kufer svega. Odvezao bih par dobrih trka i. onda sve poslao k vragu. Ali, zato? pravio sam se da ne znam zbog ega mu je pun kufer svega. Daj, klinac, ne pravi se blesav! Kao da ne zna. Zbog Rajke? Kimnuo je potvrdno glavom. Ali to nije vrijedno patnje. Ne oajavaj. Ako si propustio Rajku, zgrabit e neku drugu stao sam ga tjeiti Javorovim rijeima. To sam i ja mislio. Ali, ne ide... Stalno mi je pred oima. Kog vraga je nala u onom sirovom tipu? Moda joj se uinilo da je vei mukarac od tebe? Pogledao me ljutito. Asu spidveja i legionaru takve se stvari ne smiju govoriti. Misli da bi Blondino imao snage da sjedne na motor od petsto kubika pa da sa sto na sat, okruen jo trojicom vozaa, pojuri u zavoj? Misli da bi jebeni Blondino imao hrabrosti da poini sve ono to smo mi kao legionari poinili? A toj glupai ni to nije bilo dovoljno! Nije joj bilo dosta to ima deka spremnog na legionarske pothvate... Traila je preko kruha pogae! Ne ljuti se, nisam mislio tako pokuah ga umiriti. I u taj as jedna mi misao sijevne glavom.

Pa ta se budala hvalila pred enskom da je u Legiji stranaca! Ti si joj rekao za Legiju? upitah ga strogo. Sada je on bio malen i uplaen. Izbrbljao se pred Rajkom, izbrbljao se i preda mnom. Znao sam da je to uinio u trenutku oaja, da ju je tim priznanjem htio opiniti i vezati uza se. Rekao si? upitah ga jo jednom. Natuknuo sam joj otpovrnuo je tiho glasom punim pokajanja. Ali, ona je povjerljiva osoba. Dobro, dobro! Ona je cura u redu! rekao sam, pitajui se nije li i onaj idiot Javor rekao istu stvar Goci. Sigurno jest! Pa sve su to luaci kojima takve budalatine pristaju!

16. Ve u deset prije podne inilo se da e se grad rasprsnuti od nesnosne buke koja se irila s lokalnog trkalita, popularnog renbana. No, nikom nije padalo na pamet da se zbog toga buni, jer je ta zagluna buka bila znak dogaaja godine, dvoboja naih i austrijskih vozaa. Zgrabio sam sa stola komadinu kruha i odjurio na gradski stadion. Opijen urlicima monih strojeva i mirisom sagorjela pirita, utio sam veliko uzbuenje pred onim to e se sutradan odigrati. A da bih u potpunosti uivao u sutranjem dogaaju, morao sam prisustvovati i dananjem treningu. Stadionom se vrzmalo mnogo znatieljnika svih uzrasta. Visoki, stasiti vozai u tijesnim kombinezonima od koe etali su naokolo, odmarajui se izmeu dvije probne vonje. Sportski funkcionari u sivim odijelima i treneri u plavim trenirkama razgledali su startne pozicije, kvalitetu ljake, zatitnu ogradu i sve ono to je vano za sigurnost vozaa i uspjeh utrke. Ali najivlje je bilo u ograenom stoku za vozae. Tu se vidjela sva sila kombija s naim i austrijskim registracijama, mnogo motora, uglavnom FIS-ova i ESSO-a oko kojih su se vrzmali vozai i mehaniari u plavim kombinezonima, bezbroj metalnih kanistera, koveia s alatom i jo mnogo drugih stvari koje su inile ivot i svijet spidvej vozaa. Pokraj rampe, koja je dijelila stok od staze, stajala je velika crvena cisterna, ija je svrha bila da s vremena na vrijeme ovlai stazu i na taj nain spasi vozae i publiku od guenja u gustim oblacima crvene praine. Pored cisterne stajala je grupica gradskih mladia, sretnika kojima je povjerena dunost guranja vozaa, jer se spidvej motori pale jedino guranjem vozaa. Oslonjen na ogradu vozakog stoka, promatrao sam natjecatelje, nastojei ih prepoznati. Vidio sam dravnog prvaka Plemenia kako stoji pored svog FISa i pije neko osvjeavajue pie. Medu gomilom mehaniara spazio sam i Dagvarta, mog omilje-nog vozaa koji je titulu prvaka izgubio samo zbog jednog nesretnog pada. Joe Vreg uao je pored utog kombija iz kojeg su upravo iskrcavali njegov ESSO, posve nov i sjajan. Na istonoj strani stoka spazio sam i debelog selektora Ljubiu Hraminskog kako tumai neto mladom i golobradom vozau, moda ba onom novajliji Mehmedbegiu. Da je sve teklo po planu, sada bi se ovim prostorom motao i Gojko Kasumovi i zabavljao vozae dosjetkama i vicevima. Ali, stvari uope nisu tekle po planu! U tom trenu netko me potapao po ramenu. Okrenuo sam se. Klinac, ipak si doao. Bio je to Rudica. Nosio je hlae od smeeg samta i koulju s dugim rukavima, zelene, vojnike boje. Odjeven civilno, djelovao mi je neobino, nestvarno. Ovo je bio njegov, vozaki, trkaki ambijent, ovdje se morao pojaviti u konom kombinezonu, i to onom francuskom s lubanjom na grudima. Ima li jo kakvih ansi da nastupi? upitah ga? Pa zar ne vidi kako sam obuen? rekao je uz namjeten smijeak. Mene nije mogao isfolirati, znao sam da mu je teko, tee no ikad. Samo jo onaj bedasti Papak vjeruje u udo.

Misli da e se netko ozlijediti na treningu i meni ustupiti mjesto. Mogu li nai dobiti Austrijance? Ba ih gledam kako voze. Mislim da su u izvrsnoj formi. Nemamo to traiti. Samo uz ludu sreu... Pogledaj tamo onog koatog, sijedog... to ti je Reinchard Kluge, aktualni europski prvak. Uspio je tui ak i Engleze u Londonu. Vidjet e kad izae na stazu... Takvu vonju jo nisi vidio. A onaj tamo, niski, pomalo pogrbljeni, to je Karl Reizl, njihov drugi voza. Nema meu naima nikog tko bi mogao tui Klugea i Reizla. Ni u snu! A onaj tamo, onaj debeljukasti? Kokoschka! Njega bi moda mogao dobiti Plemeni. Ili Dagvart. Kada bi i vozio najbolje to moe i umije. A koji je Winkler? Rudica je pogledao naokolo. Ne vidim Winklera. Moda jo nije stigao. Ni s Winklerom nema ale. Ravan je naim najboljim. Eno, tamo vidim Gomperza i Wintera. Njih moe tui dobar dio naih, ali to e biti bez veeg znaaja, jer je snaga Austrijanaca u Klugeu i Reizlu, koji e kao vihor projuriti kroz takmienje i pobrati toliko bodova da ih nai vie nee moi dostii. Njih dvojica mogu osvojiti dvadeset devet bodova. Evo, Kluge i Reizl izlaze na stazu, idemo do starta... Okrenuli smo se i pourili. Motori Klugea i Reizla ve su brektali. Rudica i ja pripili smo se uz zatitnu ogradu uz sami start, kojem su se uz stranu buku pribliavala dva najbolja austrijska vozaa. Startna guma odskoila je uvis i vozai su punim gasom odjurili u zavoj. To je pjesma, a ne vonja rekao je Rudica u zanosu. U oima mu je bljesnuo udan sjaj. Znao sam, poelio je da je tamo s njima, da vozi, da se bori... Kluge i Reizl odvezli su dva divna kruga, a onda otpustili gas i krenuli prema stoku. Tko su ova dva genija? pitao je oko koji se odnekud stvorio. Kako ga Rudica nije uo, odgovorio sam mu ja. Kluge, europski prvak, i Reizl, drugi austrijski voza. oko me znaajno pogledao. Zanimalo me kako e reagirati, hoe li mi oprostiti i zaboraviti na nau svau. Prekrio sam nepisano pravilo ponaanja zavaenih ljudi. Progovorio sam. Sada on moe uiniti samo dvije stvari. Okrenuti mi lea i otii, ili nastaviti razgovor i na taj nain pristati na pomirenje. Protiv njih nai sigurno nemaju anse? rekao je, dok mu se lice razvlailo u osmijeh. Imali bi kada bi i Rudica vozio kazao sam, osjetivi iznenadnu ljubav prema Rudici i oki. to bih ja bio bez njih dvojice! Klinac, ne seri! Klugea bih mogao tui samo kad bih si nabio raketu u guzicu. Gledaj sad ovo! Na renbanu su se ve nalazili Dagvart i neki nepoznati mi austrijski voza. Dagvart je imao preko nosa nabijenu kockastu maramu, a Austrijanac plastinu masku. Tko je ovaj? pitao je oko. Max Jaeger odvratio je Rudica. Max Jaeger ponovio sam ja. Jaeger i Dagvart nisu se borili. Odvezli su tri troma, rutinska kruga i otili u stok. Jaeger ak nije ni sputao nogu u zavoju. Mali, traio sam te zausmo glas iza naih lea. Okrenusmo se. Pred nama je stajao debeli Ljubia Hraminski s bijelim kaketom na glavi. Oh, to ste vi! Dobar dan rekao je Rudica prilino ravnoduno. ta radi, bre? Ti se sigurno ljuti na mene to te nisam uzeo da vozi sutra. Al' mora da

bude strpljiv, dok stasa... Ljubia misli na sve, prevashodno na mlade. Treba samo da se dokae na sledeem prvenstvu pa u da te uzmem... Lijepo od vas! rekao je Rudica. Samo, gdje su vam se to dokazali Panti i Mehmedbai? Ih, bre, to si sitniav! Mehmedbegi, a ne Mehmedbai, stvarno se jo nije dokazao, al' moro sam da uzmem i jednog Bosanca. Da im podignem moral. Ti ne zna koliko e to da deluje na popula-rizovanje spidveja u Bosni. Pa ti, bre, zna da Ljubia veruje u tebe i zna da si bolji od Mehmedbaia... Mehmedbegia ispravi ga Rudica. Dobro, dobro! A gde ti je Gojko? Obijam mu vrata, a njega nigde! I taj mora da se estoko uvredio! E, moj Kriane, svi biste vi trebalo da doete na mesto saveznog, pa da vidite kako je meni i na ta sve moram da mislim dok sastavljam dravni tim govorio je Hraminski, pomalo obranaki. Rudica mu je htio neto kazati, ali su ga sprijeili novi vozai koji su se pojavili na stazi: Horvat, Vreg i Mehmedbegi. Vratili smo se krunom trkalitu. Vreg je vozio vrlo brzo, naroito dobro u zavoju. Horvat je isto tako bio dobar, jako je napredovao. Vozio je lijepo, elegantno, ali za Austrijance pre-sporo. Mehmedbegi je bio pria za sebe. Njegova mlaka vonja mogla je imati smisla samo kao oblik popularizacije spidveja u sredini gdje je taj sport jo uvijek u povojima. Ono to je Rudicu raspalilo bila je injenica da je i Mehmedbegi vozio novi FIS. Vidi li ti to! A ja u umrijeti na onom pretpotopnom JAP-u. as kasnije oko, Rudica i ja ve smo bili pored tribine pod velikim atorom, gdje se trila prasetina, janjetina, kotlovina, kobasice i osvjeavajua pia poput kokte, sode, utog i zelenog krahla. Stari mi je dao deparac za idui mjesec kazao je oko i naruio kilu prasetine i tri zelena krahla s keramikim zatvaraima. Tono toliko iznosio je njegov mjeseni deparac. Stali smo oko visokog drvenog stola i poeli tamaniti masnu prasetinu. Ustanovilo se da i Rudica ima neki dinar, pa smo naknadno kupili par kobasica i tri pula mladog luka. Bila je prava uivancija klopati slasnu mesinu sred mirisa dima i piritusa, i buke spidvej motora. Onda je pored ugostiteljskog atora prola moja izgubljena ljubav Goca Babi, bestidna prilenica mog propalog brata. Rudica ju je prvi spazio. Goca, Goca! povikao je. Doi k nama! Puni smo klope! Ona ga je primijetila, nasmijala se i krenula prema nama. Mislio sam da u propasti u zemlju. Zato ju je zvao? Nisam elio susret s njom, nikako to nisam elio! Onda je i ona ugledala mene i stala napol puta. Vidjelo se da premilja, i da sam ja razlog tom premiljanju. Ne mogu viknula je. Ne smijem jesti, stara me eka da doem na ruak. Doi, ne mora jesti navaljivao je Rudica. Ne, ne mogu! Prijateljice me ekaju doviknula je i otila prema izlazu. Pao mi je kamen sa srca. Bilo mi je lake, ali vie nisam mogao jesti. Gledao sam u onu glupu i besmislenu prasetinu, mislei sve vie na Gocu. oko je sigurno shvatio da je Goca uzrok mom neraspoloenju, ali nije mogao znati sve ostalo, sve ono to se u ovih nekoliko dana nae zavade odigralo. ekajte rekao sam iznenada i krenuo prema visokim jablanima koji su opkoljavali stadion sa sve etiri strane. Hladni me krahl natjerao na pianje. Stao sam podalje od ljudi, okrenuo se prema stablu, izvadio pimpaa i pokuao prevui koicu preko glavia. Nije ilo. Ta prokleta stvar bila je valjda neizljeiva. Nikad vie neu imati nikakva posla sa enama, pomislio sam, putajui dug mlaz prema visokom jablanu.

Popodne sam proveo na bazenu. Potom sam se vratio na tanku, neukusnu veeru, a onda izjurio napolje prema kavani, gdje je te veeri bilo vrlo ivo. Polovica vrtne restauracije ostala je graanstvu, a druga je polovica bila ureena za sveanu veeru u ast vozaa i ostalih gostiju koji su doli radi utrke. Sjedio sam za jednim stolom u drutvu oke, Rudice, Sermeka i Gotice, koji nas je astio jer je tog dana uspio poloiti popravni i maturirati s radnjom iz biologije. Gledali smo prema onom dijelu kavane gdje su se nizali govori i zdravice. Vozai su se smijali, pljeskali i pijuckali. Kako je vrijeme prolazilo, barijere izmeu vozaa i graanstva polako je nestajalo i sve se stapalo u ope veselje i ples. U jednom trenu za naim se stolom stvorio Surla, bubnjar kavanskog orkestra. Traio je ba mene. uj, Mraz, gdje ti je brat? Nema ga ve nekoliko dana. Fuka mi se za njega! Trai si ga sam! odvratio sam drsko. Ne moe to tako. Imamo ugovor do prvog, a njega ve nekoliko dana nema. Reci mu da mu ja garantiram da za kolovoz nee dobiti ni dinara honorara. Daj me pusti na miru! Goni se! Surlu je to naljutilo. Unio mi se u lice. Sluaj ti, balavac, tako se sa mnom ne razgovara. Mogao bi popljugati par po njuci! Onda mu se lice naglo izobliilo od bola. Jauknuo je i poskoio. Oprostite rekao je nevinim glasom Sermek, koji ga je iz sve snage nagazio. Oprostite, gospodine Surla, ali ako se odmah ne udaljite od stola, neete vie moi bubnjati. Bit ete, naime, izbubnjani! Surla se zacrvenio od bijesa, ali je otiao. Oko deset sati vozai su se poeli razilaziti. Ostalo je tek nekoliko naih, dobro raspoloenih, koje Ljubia Hraminski nikako nije uspijevao otjerati u krevet. I tada se dogodio mali skandal. Gomila svijeta natiskala se oko hodnika koji je iz vrtnog dijela kavane vodio do nunika. Potrao sam da vidim to se to dogaa. Ali, kako se nisam mogao probiti izmeu znatieljnika, morao sam se osloniti na ono to su priali. ini se da se sve zbilo ovako: Konobar Pilko naao je pred mukim nunikom onesvijetenog mladia. U prvi mah uinilo mu se da se radi o posve uobiajenoj stvari, o zaspalom pijancu. Meutim, ubrzo se ustanovilo da je mladiu iaena ruka, i da mu je vilica malko raskrvavljena. Pilko je pozvao efa sale koji je onesvijetenog polio hladnom vodom. Mladi se probudio i rekao da ga je netko iz sve snage opalio vratima dok je izlazio iz nunika Kako je u tom trenu bio u nuniku, a ruku ispruio napolje, udarac vrata ozlijedio mu je ruku. Zajaukao je i pojurio napolje, ali ga je u mranom hodniku doekala neija aketina. Pao je i sad jedva moe micati rukom. Pristizali su znatieljnici, konobari, kuharice... Ubrzo se na mjestu dogaaja stvorio i lijenik Kopei, koji je pregledao mladiu ruku i ustanovio iaenje. Netko se gurao kroz znatieljnu gomilu. Ljudi su negodovali i vikali na nepristojnog debeljka koji ih je razmicao i udarao laktovima. Pustite me, ja sam Hraminski govorio je, ali to veini ljudi nije nita znailo. To je dravni selektor! Pustite ga! viknuo je netko sa strane. Nakon toga ljudi su se poeli razmicati. Hraminski se uspio probiti do ozlijeenog mladia, a onda je zastao, opsovao i uhvatio se za glavu. Mladi s iaenom rukom bio je reprezentativac Igor Horvat, voza zagrebakih Krila. Kui sam se vratio oko jedanaest i zatekao nae vjeite goste Gojka i Hedvigu Kasumovi. Sjedili su za kuhinjskim stolom i neto pripovijedali s mojim starcima. U potkrovlju nije bilo svjetla; Javor, dakle, nije kod kue. Nisam se elio najavljivati starcima, nego sam sjeo na verandu i poeo prelistavati novi Globus. Premda je otac muku muio s parama, novine je i dalje kupovao. I to gotovo sve. Valjda nije htio ispasti iz politikog grifa.

Onda sam u glavi poeo krojiti sjajan plan. Volio sam Gocu. Moj bestidni brat izigrao me prisvojivi je za sebe. Sada bih mu se mogao lako osvetiti i liiti ga Goce za sva vremena. Ako Goca voli Javora, osveta e biti dvostruka. Liio bih Javora Goce, ali i Gocu Javora. Patili bi tako oboje. Treba samo prijei tih nekoliko koraka do kuhinje i starom Kasumoviu ispriati sve o Legiji stranaca. To bi bilo dovoljno da Javora smjeste u zatvor. injenino je i to da sam i ja upleten u njihove huliganske rabote, meutim, moje je sudjelovanje malo, neznatno. Ovakva bi mi prijava ak mogla dati i pravo na oprost. Uostalom, mogao bih se pogoditi s Gojkom. Ja njima sve o Legiji stranaca, a on meni garanciju da me nitko nee taknuti. Ustao sam i krenuo prema kuhinji. Sad ti je odzvonilo, Javore! Onda sam iznenada zastao, zgroen nad vlastitom podlou. Pa zar bih zbog jedne obine enske mogao postati izdajica i uvaliti brata u govna? I ne samo brata! Stradao bi i Rudica, moj dragi Rudica. Stradali bi i Sermek, i Papak, pa i Gotica! Ne, to ne mogu uraditi! Kako mi je tako neto moglo uope pasti na pamet? elio sam pljunuti na sebe sama, prasnuti se po glavi, kazniti se nekako... Zastao sam pred kuhinjom. Starci su i dalje razgovarali. Dakle, taj posao je ipak siguran. Bit e poslovoa izuzetno uspjenog kolektiva. Nevolja je samo u tome to e morati potegnuti malo dalje. Ali, i na to se ovjek navikne. ta misli, kako je oficirima i supovcima? Natjeaj su raspisali! zanimao se otac. ekaju da kae da. Onda e odmah raspisati natjeaj. Pristaje li? Otac je zautio, zadubio se u misli. Vidjelo se da donosi vanu i veliku odluku. Pristajem rekao je tiho. E, u to ime onda popijmo! veselim e glasom Gojko. Zaulo se zveckanje aa. Stari je konano dobio nov posao, pomislio sam, i sam radostan zbog toga. Nadao sam se da e taj posao biti mirniji i bolji od onog u Napretku, koji mu je poderao sve ivce. Uao sam u kuhinju i pristojno pozdravio. Oho, u dobar as, mladiu! razdragano e Gojko. Otac ti je upravo dobio nov posao. Odlino! rekao sam, a onda nadodao: Stric Gojko, pomirio sam se s vaim Dokom. Sada smo opet najbolji prijatelji. Tako i treba! rekla je drugarica Hedviga. Prenulo nas je zvonce, netko je bio na ulaznim vratima. Tko je to u ovo doba? zaudio se otac. Zakljuao si kada si doao? Kimnuh glavom. Moda je Javor? ponadala se majka. Ma drek! kazao je otac. Taj se vie nee vratiti iz skitnje! Osim toga, on ne bi zvonio, on bi preskoio ogradu... Otac je ustao i odvukao se do prozora. uli smo ga kako s nekim razgovara, a onda se brzo vratio. Gojko, to je Cafuk, tebe treba. Kae da nee ulaziti. Moli da doe na prozor, ima ti neto vano saopiti. Cafuk? zaudio se Gojko i otiao do prozora. Znao sam smijenog Lojzeka Cafuka, vodoinstalatera, inae tajnika volontera auto-moto kluba Vihor. Zbog ega bi on u pola noi trebao Gojka? No, tko e znati njihove motoristike poslove! Nakon tri-etiri minute Gojko Kasumovi uao je u kuhinju s licem najsretnijeg ovjeka na svijetu. Sluajte dobro poeo je drhtavim, uzbuenim glasom. Lojzek Cafuk bio je veeras

na sveanoj veeri u kavani. Ja nisam htio otii samo da se ne bih morao susresti s Hraminskim. Dakle, sveana je veera zavrila i Hraminski je poslao Cafuka da me nae ivog ili mrtvog i javi mi da Horvat sutra ne moe nastupiti zbog ozljede... I... i... da e umjesto Horvata boje FNRJ braniti, znate tko? Nije mogue! zinuo je moj otac. Tko? pitala je glupo i naivno moja majka. Hura! viknuo sam ja. Rudica Krian! zaurlao je Gojko Kasumovi, uzeo au iz koje je pio rakiju i zavitlao je prema zidu. Rudica Krian prvi put u reprezentaciji! Zamislite! Jedan vihora u najboljoj selekciji! I to ne kao rezerva, nego na Horvatovom mjestu s brojem dvanaest! Gojko, tvoj tlak! rekla je njegova supruga zabrinutim glasom. Ma pusti me! Jebe tlak! Glavno da Rudica sutra vozi! Idem mu smjesta javiti. Kod kue je rekao sam. Vratili smo se zajedno iz kavane. Odlino, mali, evo ti za bombone, pardon, za pie rekao je teatralno i pruio mi novanicu od sto dinara. Sljedeeg trena ve je nestao, zaboravljajui i na nas i na svoju drugaricu Hedvigu. Ustao sam od stola i otiao u Javorovo potkrovlje. elio sam mu ostaviti poruku, napisati mu da Rudica sutra ipak vozi. Ako se kasno nou vrati, red bi bio da sazna. Vijest koju je donio tajnik Cafuk toliko me raspoloila da sam Javora gotovo prestao mrziti. Uao sam u potkrovlje i zaudio se redu koji je vladao u Javorovoj sobi. Krevet je bio pospremljen, stol poien, ormar uredno zatvoren i sve, ba sve, bilo je na svom mjestu. Sve, osim onog mog kartonskog kufera i saksofona. Njih nije bilo nigdje!

17. Tog znaajnog dvadeset petog kolovoza probudio sam se kasno. Pogledao sam na sat, bilo je ve skoro devet. A danas se nije smjelo kasniti, jer je dan mnogo obeavao. Pogledao sam prema prozoru, nebo je bilo vedro i posve plavo, pravo vrijeme za veliku utrku! Krenuo sam se obui, razmiljajui kako da organiziram vrijeme i da nita ne propustim. Trebalo je otii do Rudice, zatim na renban gdje e ve ujutro biti ivo, potom stii na ruak, a onda hitno u kavanu gdje e se moi doznati najnoviji podaci i traevi iz vozakog stoka. Umio sam se na brzinu, obukao lagane hlae od crnog glota i kariranu koulju i sjurio se u kuhinju da neto na brzinu progutam. Otac je sjedio u kuhinji i itao novine. ta ima za doruak? upitao sam. Jarebice u vlastitom sosu odvratio je mrzovoljno i prihvatio se krialjke. Otiao sam u smonicu, pronaao tri uvenule paprike, dva kvargla i kruhi vratio se u kuhinju. U taj as otvorila su se ulazna vrata na kojima su se pojavila dva milicajca. Jedan od njih bio je Mensur, drugog nisam poznavao. Zdravo, drue rekao je Mensur, iskoraivi naprijed. Onaj drugi ostao je na vratima. Da li je na ovoj adresi prijavljen sa stalnim boravkom Javor Pavla Mraz, roen 1943., kanjavan, bez zanimanja? Zdravo, Mensure! Boga ti, pa to to pita, ti barem zna odvratio je moj otac, podigavi pogled s rastvorenih novina. Znam, al' takva je procedura. Stanuje. ta e ti? Imamo nalog da ga privedemo. Zbog osnovane sumnje da je dana 15. srpnja po lanu... Mensure, molim te! prekine ga moj stari. Nemoj sad raspaliti po lanovima i

paragrafima, nego reci zbog ega ga trebate. Stajao sam na vratima smonice, sav premro od straha. Milicije sam se bojao kao vraga, nisam ih volio ni vidjeti ni uti... Ma to je zbog onog u mrtvanici, pa onda ono u kiosku mljekare, pa kraa sablje, provala u samoposluivanje nizao je Mensur mranu nisku Javorovih grijeha. Javorovih, ali i mojih. ekao sam da zavri s Javorom, pa da pone sa mnom. Otac je ustao i zinuo od iznenaenja. Sunce mu njegovo... pa to je onda ona Legija stranaca. Majku mu... a koliko sam ga puta tjerao da mi prizna... Je li, Mensure, to je zbog Legije stranaca? Tako mu doe. Legija ili ne, sve je to kanjivo! Pa kako ste doznali! Imamo prijavu. iju? ta ja znam. A i da znam, ne smijem kazati. Je li, Mensure, a zna li Gojko Kasumovi za to? Mislim da ne zna. Izgleda da je ujutro odmah otiao na renban. Stari je zautio. Vidio sam da se dvoumi da li da digne ruke od svega, ili da se pokua osloniti na Gojka. Pa gdje je, drue Pavle? pitao je milicajac Mensur. Moramo ga privesti, imamo i druge... Gotovo je, pomislih, u te druge spadam i ja! Pravo da ti kaem, ne znam. U sobi nije. Uope, rijetko je kod kue, skita se naokolo. Ako ne vjeruje, eno, gore mu je soba pa pogledaj. Nemam nalog za pretres. Ma kakav pretres! Idi samo gore i pogledaj. Onda milicajac Mensur doapne neto kolegi koji krene u Javorovo potkrovlje. ta kae, drue Pavle, hoemo li danas pobijediti Austrijance? upitao je Mensur, ekajui da mu se kolega vrati. ta ja znam. Teko. Eh, kada bismo samo uspjeli! uzdahnuo je Mensur. To si tako elim. Zna, taj Austrijanac ti je isto to i vabo. A jesi li uo da mali Krian danas ipak vozi za reprezentaciju? zapitao ga je stari. To e ve tee ii. I on e danas biti priveden zbog iste stvari. I Krian!? zinuo je moj stari. Pa ta je to, itav grad je poludio! Nema ga gore rekao je Mensurov kolega silazei niz stubite. Nita ne razumijem, drue Pavle kazao je Mensur. Ti si mu otac, a ne zna gdje je. Kada je zadnji put bio kod kue? Nee vjerovati, ali ni to ne znam. On ti dolazi kad hoe, a odlazi isto tako. Pitaj njegove pajdae. Uh, kakav si ti to otac? A kakav je on sin? rasrdi se stari. Pitam ja tebe kakav je on sin? Pa i to je, pravo kae. Eh, da je on moj sin, vidio bi ve svog... Mensure! prekine ga otac ljutito. Tvoj sin dodue nije bio ni u popravilitu ni u Legiji stranaca, ali je propao u nekoliko kola za redom. Mensur se zacrvenio i poekao iza uha. Ima pravo... danas nitko nema sree s djecom. Nego, sluaj, vi dobro znate da imate obavezu da odmah obavijestite SUP, ako doznate ta o Javoru. Jasno? Rekao je Mensur i krenuo

napolje. A ja? otelo mi se iz usta. Mislio sam da je nakon Javora red na meni. Pa nee valjda prvo otii po Rudicu, a onda se vraati po mene! to ti! I na tebe se to odnosi! Ako neto sazna, odmah da si nam javio strogim e glasom Mensur. Nakon to su milicajci izali, stari se nervozno ushodao po kuhinji. Boga mu bogovog, sad e stvarno najebati! Pa gdje je on zapravo? Zna li ti? Sigurno ve daleko rekao sam tihim glasom. ta time hoe kazati? Uzeo je moj kartonski kufer i u njega potrpao stvari. Noas sam bio u njegovoj sobi. Tamo vie nema ni kufera, ni saksofona. I ta to znai? Mislim da je zbrisao. to se tog jutra zbilo s Rudicom Krianom, uspio sam tek naknadno doznati iz prianja drugih. Naime, kako je stvar ubrzo poprimila karakter senzacije, o svemu se mnogo govorkalo i prialo. Rudica Krian upravo je spremio koni kombinezon u plavi brocak i krenuo napolje, kad su mu u sobu banuli milicajac Mensur i onaj njegov kolega. Objasnili su mu radi ega su doli, na to je on samo uzdahnuo, vratio francuski kombinezon u vitrinu i siao s njima niz stubite. U taj as pred Rudicom i milicajcima stvorio se zajapureni Gojko Kasumovi. Kuda ga vodite, sunce vam boje? viknuo je na plavce. Ali, Gojko, ti valjda jo ne zna. Moramo ga privesti, jer je... tumaio je Mensur. Sve ja znam! Sve sam uo! Ali danas to ne moete uraditi! On poslije podne vozi za reprezentaciju! Badava je, gazda! Sve je propalo! Vozit e netko drugi rekao je potitenim glasom Rudica. Ma ta je propalo! nije se dao Gojko. Sluaj, tebi u ja lino zapapriti zbog te Legije stranaca! Ti da mi to napravi! Ali, to e priekati! Prvo mora nastupiti. S reprezentacijom nema zajebancije! Gojko, ne moemo protiv propisa. Nareeno nam je da ga privedemo... Nema privoenja! derao se Gojko na Mensura, Godinama ja ekam na ovaj dan, na to da netko iz Vihora vozi u reprezentaciji i sada biste vi to htjeli zajebati tim hapenjem. Ne dolazi u obzir! ujete me? On e danas voziti za reprezentaciju, pa kud puklo da puklo! A nakon toga ga moemo svi skupa hapsiti, ako treba i pet puta dnevno! Ali, nareeno nam je... Tko vam je naredio? Deli. Onda Deli ne zna da ova bitanga danas vozi za reprezentaciju... Zna. Svejedno nam je naredio tumaio je Mensur, manji od makova zrna pred razgoropaenim Gojkom. Neka zna! Pustite vi Delia meni, ja u to srediti. To se vas ne tie. Pustit ete ga, on danas mora voziti... Evo, ti e, Mensure, danas itav dan biti s Krianom i paziti da ne pobjegne. A nakon utrke moe ga uhapsiti. Samo ne pred ljudima. Ali to nije po propisu! Pusti ti to meni! Ja znam ta radim i ja odgovaram. Napisat ete izvjetaj i u njemu navesti zbog ega ga niste priveli ujutro, nego tek naveer. A ja u vam to potpisati. Ali...

Sada je Gojko bio ve na rubu ivaca. Nema ali! Ako nee, ja u iz ovih stopa otii na renban i obavijestiti novinare da je zbog tebe, Mensure, dravna reprezentacija nekompletna. To e sutra izai u svim novinama i ti si najebo ko uti! Gojko je poput kakva pokeraa zaigrao na blef. Naivni Mensur progutao je udicu. Dobro, Gojko rekao je pomirljivim glasom ali sve to ide na tvoju duu. Da zna, ja perem ruke. Rei u Deliu da si mi ti naredio... Dobro, dobro, dobro vikao je Gojko reci Deliu to hoe! Samo odmah otii s malim na renban i budi u njegovoj blizini. Sluajte, Gojko upetljao se u razgovor i Mensurov kolega. Krian e voziti trke. to ako nam pokua pobjei na motoru? Rudica se nasmijao, milicajac nije znao koliko je takva pretpostavka smijena i naivna. Spidvej motor krajnje je nepodesan za bilo kakav bijeg. Gojko je samo odmahnuo rukom, a onda je nastavio: Samo, pazi kako se ponaa. Ne mora se znati da si na utrkama zbog Kriana. Budi mu u blizini, pazi na njega, a naveer ga odvedi u stanicu. Za to vrijeme ja u sve urediti s Deliem i s naelnikom. I nita se ne boj! Sve ide na moju odgovornost. Eto, ima ak i svjedoka. Gazda, a mene ne pitate hou li voziti? javio se Rudica. ta! izderao se Gojko. Da te pitam hoe li voziti! Mora voziti! Razumije! ta ja tebe imam pitati! Rudica se nasmijao. U Gojkovoj odrjeitosti i strogosti nazirao je neto oinsko, neto to mu je oduvijek manjkalo. Da, on e voziti, pa makar ga nakon toga osudili i na sto godina robije! Vozit e radi Gojka, radi Vihora, radi spidveja, radi nas prijatelja; vozit e da pokae Rajki, Blondinu, Hraminskom i ostalima koliko vrijedi. I udno, nadomak posvemanjem i beznadnom porazu, Rudica Krian utio se poput pravog pobjednika. I tako je Legija stranaca, koju smo drali tek opasnom igrom, i na ije katastrofalno rasulo nismo ni pomiljali, u jednom trenu zapeatila nekoliko sudbina. Nisam znao kakve zakonske posljedice moe imati tih nekoliko legionarskih zajebancija, ali sam bio siguran da e naredni dogaaji, u kojima e i milicija sudjelovati biti vrlo neugodni. Javor im je moda ak i pobjegao. Sad kad je nestao zajedno s onim kuferom i saksofonom, postalo mi je jasnije i njegovo ljetonje ponaanje. Javor se, zapravo, za bijeg spremao i njegov odlazak zacijelo nema veze s provaljivanjem naeg tajnog drutva. Najokrutnije se sudbina poigrala s Rudicom Krianom. U posljednji as uvrten je u reprezentaciju, iji e lan biti svega nekoliko sati. Sermeka, Papka i Goticu, ako nisu uinili isto to i Javor, svakako eka ista sudbina. A to e biti sa mnom? Zbog nekog tajanstvenog razloga, milicija u ovom trenu jo ne raspolae mojim imenom. Zato? I do kada? Sva je prilika da e i mene epati. Moda bi bilo najbolje da popriam s ocem i sve mu priznam. Otac bi se mogao posavjetovati s Gojkom, koji e moda pronai nain da me zatiti. Nisam li ja ipak najbolji prijatelj njegova sina, i sin najboljeg mu prijatelja? Nakon to su Mensur i njegov kolega otili, dnevni mi se raspored sasvim poremetio. Nisam imao vie razloga da odem do Rudice, na renban mi se isto tako nije ilo, a pomisao o odlasku u kavanu bila mi je mrska. No, gonjen znatieljom, oko podne, ipak sam skoknuo do kavane. uo sam nekoliko osrednjih traeva s trkalita, meu kojima i taj da su se austrijski voza Ulrich Kokoschka i na Vreg zamalo potukli, uo sam zatim da je Horvatu stavljena longeta na desnu ruku i da nije prepoznao tipa koji ga je onako sredio u hodniku... uo sam dosta toga, ali o Legiji stranaca ni rijei. Kako to, udio sam se, pa zar na budan i za tue probleme uvijek zainteresiran grad jo

uvijek nita ne zna? Pokuao sam ispitati teren, pa sam naglas upitao: Vozi li danas Krian? Jedan debeli tip sa crnim cvikerima, koga sam samo povrno poznavao, rekao mi je da Krian vozi, da je noas ubaen u reprezentaciju i da je u vrlo dobroj formi. On se, kazao je tip, upravo vratio s renbana gdje je vidio Rudicu kako s mehaniarima reprezentacije prka neto oko svog JAP-a. I to je sigurno bio Rudica Krian? upitao sam zaueno. Ne, to je bio moj pokojni djed! razljutio se debeli cvikera. to li sad to ima znaiti, iznenadio sam se. Pa Rudica bi ve trebao biti uhapen. Zato milicija kasni? Ustao sam i proetao kavanom, a onda izaao na korzo. Nadao sam se da u moda naletjeti na Papka, Marija Sermeka ili Goticu. Kada bih ih vidio, znao bih da je ono jutros bila zabuna. Ali, njih nije bilo u gradu. Vratio sam se kui, ne razumijevajui nita od svega to se dogaalo. Dan je bio vedar, pirkao je lagan vjetri, as poetka natjecanja bio je sve blii. Ruali smo u sveanoj tiini, tako da se jasno uo svaki udarac lice o tanjur. Mir je ovladao gradom, ak su i motori na renbanu potpuno umuknuli. Znao sam da su probne vonje zavrene i da sada na trkalitu ubrzano posluje pomono osoblje. Treba jo poravnati stazu, politi je, povui bijele startne linije, tako da do etiri sata sve bude spremno. Polako smo poruali, ne prozborivi ni rijei. Otac je bio mrzovoljan, a majka potresena zbog jutronjeg dogaaja. Nakon to smo ustali od stola, majka je stavila na tanjur dva kosana odreska i malo salate i krenula s tim prema smonici. Po obiaju htjela je sauvati ruak za Javora, za svaki sluaj, ako se vrati. Onda je zastala i briznula u pla. Otac, koga je majin pla izbacivao iz ravnotee, dohvatio je francusku kapu s vjealice i ljutito rekao: Luka, hajde, idemo na spidvej!

18. Naavi se u neopisivoj guvi, oca sam odmah izgubio iz vida, ali sam zato pored atora s prasetinom i janjetinom pronaao Doku sa ilt-kapom na glavi i priborom za praenje natjecanja u ruci. Pribor se sastojao od popisa trkaa, rasporeda utrka i olovke, neophodne za biljeenje ishoda pojedinih utrka i praenje kretanja ukupnog rezultata. Krenuli smo kroz zbijenu svjetinu. Premda smo imali karte za stajanje, htjeli smo se dokopati tribine odakle se utrka mogla mnogo bolje pratiti. Nakon jednog spretnog manevra zaobili smo biljetera i nali se na tribini. Prizor koji smo ugledali bio je prekrasan. Tribina je bila prepuna, a dolje na stadionu masa ljudi rairila se oko zatitne ograde du itave krune staze. Moralo je tu biti etiri ili pet tisua ljudi, dakle etvrtina grada dola je na utrke. Tribine i zatitna ograda bile su svjee obojene, staza poravnata, bijele linije besprijekorno izvuene, a posvuda po stadionu porazmjeteni veliki zvunici iz kojih je tretala glazba. Dolje, ispod same tribine, vidio sam startera i suce, sudaki stol i postolje sa tri mjesta za pobjednike. Na zelenoj travi unutar staze stajale su dvije crvene cisterne gradskog komunalnog poduzea, traktor s ralicom i dvoja ambulantna kola. Kako je sjeverna strana tribina bila upravo pretrpana, nisam mogao vidjeti to se dogaa u stoku za vozae. Iz razglasa se razlila ona pjesma o Tonvju i Lauri i mene je neto trecnulo oko srca. Kako bih se obranio od gorkih uspomena, svrnuo sam pogled na okin raspored utrka. Svaku reprezentaciju inilo je osam vozaa. U sluaju povrede, u natjecanje bi se ukljuivala

najavljena rezerva. Natjecanje se sastojalo od dvadeset pojedinanih trka, a u svakoj utrci nastupala su po etiri vozaa. Jedna utrka trajala je etiri kruga. Vozio je svaki sa svakim po jedanput. Pobjednik utrke dobivao je po tri boda, drugo osvojeno mjesto donosilo je dva, tree jedan, a etvrto ni jedan bod. Bodovi koje osvoji pojedini voza pribrajaju se ukupnom skoru reprezentacije, zato to ovo nije bilo pojedinano nego timsko natjecanje. Vozai nose na grudima i leima redne brojeve od jedan do esnaest, a startaju na startnim pozicijama oznaenim slovima A, B, C, D. Najpovoljnijom se smatra startna pozicija A, ona unutarnja, jer vozau daje dobre anse da prvi ue u poetni zavoj i izbori najpovoljniji poloaj. Ako prvi zavoj izveze kao elni natjecatelj, pola si posla obavio. Najopasnije mjesto utrke je ba taj prvi zavoj u kojem su vozai u punoj brzini jedan do drugoga. Tu se najee dogaaju sudari i padovi. Jesi li vidio Papka ili Sermeka? upitao sam oku, ne otkrivajui mu razlog zbog kojeg me to zanimalo. Ne odvratio je. Tko bi ih i vidio u toj paklenoj guvi! Dakle, o Legiji stranaca nije znao nita, zakljuili. Onda se iz svih zvunika zaorio glas Marijana Habara, spikera lokalne radio-stanice: Potovani posjetioci, pozdravljamo vas i zahvaljujemo vam to ste se u tako velikom broju okupili na dananjem prijateljskom dvoboju najboljih vozaa Austrije i FNR Jugoslavije. Za nekoliko trenutaka vozai e izai na stazu. Dozvolite mi da vas upoznam sa sastavima... Tada se stadionom prolomio urlik oduevljenja koji je potpuno progutao glas spikera. Gledaoci koji su stajali dolje uz stazu okrenuli su glave prema sjeveru i poeli pljeskati. Na taj znak mi na tribinama poustajali smo i pogledali u istom smjeru. U pravilnoj koloni, jedan za drugim, vozai u uskim kombinezonima i vrstim, visokim izmama, izlazili su iz vozakog stoka i polako koraali prema startu koji se nalazio tono ispred tribine. Austrijanci, koji su nosili neparne brojeve, ili su prvi, a za njima su koraali nai s parnim brojevima na grudima. Onda se vrsta zaustavila i vozai su se okrenuli prema tribini. Preko razglasa su odsvirane obadvije himne, a nakon toga je poelo predstavljanje natjecatelja. Nakon to bi mu proitali ime, voza bi iskoraio naprijed i poklonio se lagano, a onda se vratio u vrstu. Kapetan austrijske reprezentacije, europski prvak Reinchard Kluge, duboko se poklonio i poslao poljubac publici, to je izazvalo veliko odobravanje. Pogureni Reizl domahnuo je prisutnima, a Winkler i Kokoschka izveli su poklon odmjereno i dostojanstveno. Kada je poelo predstavljanje naih, na naklon kapetana Plemenia publika je reagirala mlako, ali su ve malo bolje proli Vuk, a osobito Dagvart, koji je bio miljenik nae publike i kojeg bismo rado vidjeli s kapetanskom trakom na ruci. No, kada je spiker rekao: Broj dvanaest, Rudimir Krian, u gledalitu je zavladalo takvo ludilo da se s daljim najavama moralo priekati. Utegnut u nov francuski kombinezon, Rudica je iskoraio i lagano pognuo glavu. Poput dirigenta nakon sjajno izvedene premijere. Poslije najave, ispraeni burnim pljeskom, vozai su se vratili svom stoku, odakle e se ponovo vratiti na stazu, ali sada na motorima. To e biti ono pravo! Zavladalo je kratko zatije. Stadionom se irio tih amor, lagan vjetar lelujao je visoke jablanove, a nebom su se vukli prozirni, ipkasti oblaci. Radnici u plavom provjeravali su startni mehanizam nainjen od opruga koje su nosile gumenu traku razapetu ispred vozaa. Pri startu opruge bi naglo podigle gumu i tako otvorile put natjecateljima. I onda je poelo. Snani momci zadueni za za-guravanje porinuli su prve vozae na stazu i u tom trenu itav je stadion nestao u snanoj grmljavini motora. Vozai, dostojanstveni fantomi zakrabuljenih lica, krenuli su polako prema startnim pozicijama. Pognuti nad strojevima, blago uzdignutih ruku ponad irokih upravljaa, stajali su svi u ravnini i turirali mone maine. Sjajne kacige blistale su na suncu, a nesnosna buka inila nas je sve napetijima i nestrpljivijima.

 Daj mi program, da vidim tko vozi u prvoj utrci! Vikao sam oki pored uha, ali me on jedva uo. Onda je gumena traka odskoila uvis, a vozai su pojurili poput divljih pastuha na amerikom rodeu. U toj prvoj utrci proli smo slabo. Reizl i Jaeger tukli su Mihalinia i Vrega, tako da je Austrija povela sa pet naprama jedan. U drugoj smo utrci, zahvaljujui Dagvartu, malo popravili rezultat, a u treoj je trebao izai na stazu i na Rudica Krian. Pogledao sam prema startu i spazio Gojka Kasumovia kako grize nokte. Pored njega ustoboio se milicajac Mensur s rukom u depu. to e uiniti Rudica, pitao sam se dok su se vozai primicali startu. U toj prvoj utrci protivnici su mu bili ivkovi, Vuk i Fuchs. Kada je startna prepreka odskoila, Rudica je tako visoko podigao kota da je stadion zanijemio, a onda je u svom poznatom i rizinom stilu pojurio u zavoj i izborio drugu poziciju, odmah iza Vuka. Odlino je odvezao tri kruga, a onda mu je motor poeo kaljucati tako da je jedva sauvao tree mjesto. Vidio sam dolje Gojka kako baca eir u travu i vie neto. Znao sam da po tko zna koji put proklinje taj prokleti rashodovani JAP. Naredne utrke donijele su mnogo uzbuenja. Dagvart je tukao dva Austrijanca, Plemeni je osvojio jedno drugo mjesto, ali Kluge i Reizl nisu doputali ni da im se prie, te su sve svoje suparnike ostavljali barem desetak metara iza leda. U drugom Rudiinom nastupu doivjeli smo veliko razoaranje. Naeg vozaa ve u prvom zavoju zakvaio je jedan Austrijanac, tako da su se obojica nali na stazi u gustom oblaku crvene praine. Istog trena ambulantna kola pojurila su prema tom dijelu trkalita, ali su oba vozaa ustala i hitro otrala sa staze. Publika je odahnula, Rudica je izgubio bodove, ali je spasio glavu. Sljedei spektakularni pad dogodio se u desetoj utrci, ba prije velike pauze kada se dotjeruje staza, a vozai hvataju kratak predah. Austrijanac Gomperz izgubio je ravnoteu u zavoju i prednjim kotaem dohvatio zadnji kota naeg vozaa Mihalinia, koji je naglo skrenuo, zabio se u ogradu i u visokom luku odletio u publiku. Mihalinia su s potresom mozga odvezli u bolnicu, a na njegovo mjesto uskoio je rezervni voza Sulejman Mehmedbegi, mladi bez ikakva iskustva u meunarodnoj konkurenciji. Potovani gledaoci, nakon desete utrke na redu je mala pauza u kojoj e se urediti i politi staza. Obavjetavamo vas da je trenutni rezultat 31: 23 za reprezentaciju Austrije. Nakon pauze vozit e se jo deset utrka. Odmorimo se i poelimo naim momcima vie sree i uspjeha u nastavku zaulo se s razglasa. Stadion se opustio, pauza je svakom dobro dola. Traktor s ralicom poravnavao je stazu, a crvene cisterne lagano su klizile po crvenoj ljaci, zalijevajui je stotinom tankih mlazeva. S razglasa se ula glazba, long-plejka s lanjske Opatije. Taj idiot Hraminski sve e uprskati rekao sam ljutito. Zato? pitao je oko. Idi u kurac ako ne zna! Zato? Ne znam. Pa mora mu hitno dati drugi motor! Mislim da je Rudica u sjajnoj formi. A ta budala puta ga da vozi na krntiji s koje otpadaju arafi na sve strane! Sluaj, idemo dolje do Rudice. Probit emo se do stoka. Mislim da bi netko morao biti uz njega. Pa moj stari je uz njega! Stari ti visi kod starta i grize nokte! Stari ti je poizio, Rudici je sad posve beskoristan. Idemo! oko se nekao, dupe mu se prilijepilo za tribinu. Ostavio sam ga i sjurio se dolje. Probijao sam se kroz gomilu ljudi prema ogradi vozakog stoka. Nakon nekoliko minuta ve sam se penjao

uz ogradu; znao sam da moram biti uz Rudicu. Bio sam siguran da moe pobjeivati, ali da mu to netko mora kazati. Hej, ti, balavac, kamo to ide? poviknuo je nekakav debeli milicajac i zgrabio me za nogu kad sam ve bio na vrhu ograde. Umjesto da stanem, bacio sam se na drugu stranu, ostavljajui zabezeknutom milicajcu svoju cipelu. Tresnuo sam meu kanistre sa piritom, prevrnuo neiju kutiju s alatom, a onda, zadihan i znojan, naletio na Rudicu i zamalo ga oborio. ta je, klinac? ta radi tu? rekao je u udu. Mora pobijediti! Ti to moe! viknuo sam i lupnuo ga po miici. Motor me ne slua otpovrnuo je. Pa zar ti nee dati drugi? Tko? Pa Hraminski! Svi vozai ljubomorno uvaju svoje motore. Hraminski je naredio mehaniarima da pokuaju srediti Mihaliniev FIS. Oteen je od udarca u ogradu. Molimo vozae da se pripreme. Jedanaesta utrka poinje za nekoliko minuta govorio je neki tip s plastinim titnikom na elu i s megafonom na ustima. Skloni se, klinac! U jedanaestoj utrci vozim i ja rekao je Rudica navlaei kacigu. Potom je uvrstio metalni titinik na cipelu, a onda stao navlaiti kone rukavice. Uistinu mu je dobro pristajao Papkov kombinezon. A to je s Legijom? Nisu ti dolazili? upitao sam ga, primakavi mu se posve blizu. Pogledao me, zamislio se, a onda se gorko nasmijao. Jesu. Pod paskom sam. Kako? Lijepo. Uhapsit e me nakon utrke rekao je i spustio masku na lice. U tom trenu ve je bio netko drugi, sjena bez lica, sjena osuena na tu paklenu utrku. Dakle, ova je utrka za njega tek neka vrsta umjetno produene slobode. Kad ona zavri, za Rudicu se sve mijenja. Pa kako onda moe u takvim okolnostima pobjeivati, pitao sam se. A onda, dok su se motori palili irei opojan miris sagorjelog pirita, pala mi je na pamet jedna druga misao. Da, moda se ba u takvim okolnostima i ne bi smjelo gubiti. Moda produena sloboda ovjeka sili na pobjedu? U toj utrci Rudica je imao neto laki posao. Tukao je Austrijance Gomperza i Wintera, pa kako je Vregu otkazao motor, stigao je prvi i za Jugoslaviju osvojio nova tri poena. U narednih nekoliko utrka nai su vozai vozili sjajno i uspjeli izjednaiti rezultat. Svoju etvrtu utrku Rudica je trebao voziti protiv Dagvarta, do tada najboljeg Jugoslavena, Kokoschke i Jaegera. Kada su izali na stazu, vie nisam bio u stoku. Preskoio sam ogradu i progurao se do starta. Rudica je izjurio ponovo na svom starom JAP-u. Dakle, netko ga stvarno eli upropastiti! pomislio sam, proklinjui u sebi i Hraminskog, i vozae, i Auto-moto savez. I dogodilo se ono to se moralo dogoditi! Startna guma je skoila uvis i svi su vozai pojurili prema zavoju, samo je Rudica ostao na startu, sjedei na motoru tihom kao grob. Prokleti JAP ponovo je otkazao, krepao je ve na startu. Stadionom se prolomio uzdah razoaranja, a izgubljeni Gojko Ka-sumovi pokrio je dlanovima oi da ne gleda taj uas. Ostatak natjecanja sve me manje zanimao. Oslonjen na zatitnu ogradu, vidio sam jo kako je Dagvart sjajno preao dva Austrijanca. Nakon toga Reizlu je zatajio motor pa smo dobili tri neplanirana boda. I onda, utrku po utrku, zavrilo je i devetnaesto kolo, i svi su ekali posljednju dvadesetu utrku. Kako nisam imao program, nisam znao trenutni rezultat, ali sam po amoru i

uzbuenju publike osjetio da se neto dogaa. Tada se razlegao glas slubenog spikera: Nakon pretposljednje utrke rezultat glasi 55 : 54 za reprezentaciju Jugoslavije. Pobjednik e biti odluen u posljednjoj, dvadesetoj vonji. Srce mi je zaigralo. Pokuao sam se prisjetiti dotadanjeg toka natjecanja. Ako me pamenje ne vara, Rudica je do sada izlazio etiri puta. Prvi put osvojio je jedan bod, drugi put je pao, trei put stigao prvi, a etvrti put krepao mu je motor na samom startu. Osvojio je, dakle, etiri bijedna boda u etiri utrke. A svaki voza izlazi na stazu po pet puta! Znai, u posljednjoj, presudnoj trci nastupa i on. To je prilika da popravi dojam i konano pokae to zna i umije. Sav uzbuen, otrao sam ponovo na tribinu i progurao se do prvog reda. Onda me poput malja pogodio glas spikera: U posljednjoj vonji nastupaju: pozicija A Reinchard Kluge, Austrija, pozicija B Sulejman Mehmedbegi, Jugoslavija, pozicija C Karl Reizl, Austrija, i pozicija D Rudimir Krian, Jugoslavija. Za pobjedu naim vozaima treba tri boda iz ove utrke. Sve manje od toga donosi pobjedu Austrijancima. Kako emo doi do ta tri boda, pomislio sam sav jadan. Kluge je europski prvak, a Reizl drugi austrijski voza. Obojica su danas neporaeni i naim vozaima nedostini. Jedan od njih stii e prvi, drugi e biti drugi, a Rudici ostaje da se s Mehmedbegiem bori za onaj jedan piljivi bod, koji ne donosi nita vie od poraza. Kad bi, meutim, jedan od Austrijanaca pao, onda bi Rudica i Mehmedbegi osvojili ta tri vana boda. Ali Kluge i Reizl ne padaju tek tako! Kako e Mehmedbegi biti sigurno posljednji, Rudica bi praktiki morao tui izvanredne Austrijance da se domogne tri boda koja donose ukupnu pobjedu. Ali to je nemogue! Bit e sretan ako mu JAP uope izdri sva etiri kruga. Gotovo je, gotovo! Austrijanci e nas smazati, a Rudica e otii odavde kao ovjek koji nije opravdao povjerenje. I onda su motori od petsto kubika ponovo zagrmjeli, a vozai izjurili na krunu stazu. Vidio sam ih kako se polako pribliavaju startu, dodajui svojim mainama sve vie gasa. Rudica, koji je bio uz samu zatitnu ogradu imao je pod sobom nov, sjajan, uglaan poljski FIS, koji je urlao ba kao da je eljan prave i dobre utrke. Najeio sam se od uzbuenja. Dali su mu Mihaliniev motor! Dali su mu, konano, pravu ansu! Mislio sam da u izludjeti ekajui da se startna rampa podigne. Znao sam da je i Rudica isto tako uzbuen i eljan borbe. Mora im svima skupa pokazati koliko vrijedi! Mora jer su ga svi napustili i otpisali! Svi redom! Hajde, Rudice, hajde! urlao sam dok mi se koa jeila, a ruke podrhtavale. Gumena traka je odskoila! Kluge je pojurio poput strijele, Reizl odmah za njim, Rudica im je nastojao presjei put sputajui se u zavoj iz najnepovoljnije, vanjske pozicije. Spustili su noge na tlo i dug mlaz ljake zasuo je publiku koja se natiskala oko ograde. Na izlazu iz zavoja Kluge je bio prvi, Reizl drugi, a Krian za duinu motora iza njega. Mehmedbegi je prema njima djelovao kao usporeni film. Odmah je zaostao, vozei tako kao da ne gaji ni najmanju elju da se umijea u borbu ove trojice. Sad su vozai uronili u drugi zavoj, a onda se nali u ciljnoj ravnini i zavrili prvi krug u istom poretku. Dobro se dri Rudica, pomislio sam, ali poredak e zasigurno ostati ovakav. No, i to je dobro, nitko se od naih nije uspio tako dobro zalijepiti za izvrsne Austrijance. A onda se dogodilo neto nevjerojatno, neto fantastino. Ulazei u posljednji zavoj drugog kruga, Rudica je snano dodao gas, trgnuo, sagnuo se prema tlu i s unutarnje strane prestigao Reizla. Stadionom je neto prostrujalo, nekakvo uzbuenje, nemir, to li? U tom pretjecanju osjetila se trunka ampionske superiornosti i leernosti. Na ravnom dijelu staze Reizl se jo borio, gonei motor iz sve snage i pokuavajui prestii Kriana, ali ve naredni zavoj pokazao je da je Rudica vraki dobar, ak predobar za Reizla, koji je iznenada poeo zaostajati. Stadion je

zanijemio. Kada su vozai uli u trei krug, vidjelo se da ova utrka pripada samo Klugeu, europskom prvaku, koji odavno nije izgubio utrku, i naem Rudici Krianu, lokalnom mangupu i autsajderu. I onda, u zavoju kojim se zavravao trei krug, Rudiin je FIS zaurlao iz sve snage i kliznuo u ravninu s Klugeovim motorom. Kluge i Rudica uli su u etvrti krug poravnati! itav stadion ustao je na noge i ostao bez daha. Nitko kao da nije vjerovao svojim oima. Koje to paklene sile tjeraju tog bezobraznog dripca da se tako prepotentno gura uz europskog prvaka? Stajao sam nijem i zapanjen. Vidio sam da i ljude oko mene mue iste stvari. A onda su polako poeli shvaati to se to dogaa. Shvatili su da, evo, upravo sada, Rudica Krian vozi kao to nikad nitko na ovom trkalitu nije vozio. Bila je to utrka nad utrkama, vonja nad vonjama! U Rudiinoj prepotentnoj, riskantnoj i savrenoj vonji kao da je bio sabijen sav bijes lokalnog klipana, koji jednostavno ne doputa da ga tu nekakvi europski prvaci zajebavaju na njegovom bunjitu. Sve ono to smo u toku ljetnih treninga drali Rudiinim mladenakim hazarderstvom, stopilo se ovdje u besprijekoran, ampionski stil. Uvrijeeni Kluge pokuao je uiniti sve to moe. Mislim da je, obuzet oajem, napeo svaki mii, za-kripao zubima i stisnuo gas iz sve snage, putajui motor da se raspadne ili da ga odvede u pobjedu. Ali to vie nije koristilo. Rudiin novi FIS mljeo je sve pred sobom. U posljednjem zavoju Kluge je morao proivjeti sav onaj uas koji osjea veliki as kada ga netko polako, ali sigurno pretjee. Vidjevi to, publika je pomahnitala. Povici pet tisua izbezumljenih ljudi progutali su urlike monih maina. Sve je djelovalo vie kao san negoli... U ravnini ispred cilja europski prvak nemono je gledao naem Rudici u lea. Publika je urlala, toptala nogama, sva u nekakvom infarktnom raspoloenju. Tribine su se svakog trena mogle sruiti. Starter je mahnuo zastavicom potvrujui redoslijed: Krian, Kluge, Reizl, Mehmedbegi. Rudica Krian pobijedio je i europskog prvaka Klugea, i samog sebe, i sve ostale pasje sinove koji mu u toku ovog dugog, toplog ljeta nisu vjerovali. To je bilo vanije od svega! Vidio sam dolje pored cilja Gojka Kasumovia kako gazi svoj eir, a potom se baca u zagrljaj Ljubii Hraminskom, koga je prije nekoliko dana zvao kurvinim sinom. Oko cilja je nastalo komeanje, a za sudakim stolom veliko uzbuenje. Nekakav ovjeuljak u plavom odijelu trao je prema stolu spikera Habara. I uskoro se preko razglasa razleglo: Reprezentacija Jugoslavije svladala je reprezentaciju Austrije sa 58 : 57. U posljednjoj utrci... u posljednjoj utrci, voza jugoslavenske reprezentacije, Rudimir Krian, inae lan lokalnog auto-moto kluba Vihor... postavio je... postavio je nov rekord staze... Silna galama i povici zaguili su glas spikera, tako da nitko nije uo kako glasi novi rekord. Ponovo sam se probijao kroz uzbuenu gomilu, koja je polako silazila s tribine prema mjestu gdje e se odrati ceremonijal proglaenja pobjednika. Gurao sam se bezobzirno, tukao ljude laktovima, gazio ih po nogama. Morao sam to prije stii do vozakog stoka i zagrliti Rudicu. Nekakva tipina, koju sam nagazio, raspalila me po tjemenu, netko mi je stao na bosu nogu, ali ja sam se ipak ubrzo naao meu vozaima. Vidio sam veselo lice Franje Dagvarta. Projurio sam pored bijesnog Klugea, koji je utnuo svoju kacigu, i naao se pored Rudice koji je upravo skidao rukavice. Bio je blijed kao krpa s tamnim kolobarima oko oiju. Mora da je bio uzbuen, ali i nasmrt umoran. Reklo bi se da ni sam nije vjerovao da moe tui Klugea. Pogledao me odsutno, kao da me ne prepoznaje, a onda je rekao drhtavim glasom: Jesi li vidio kakva je to maina? Nije ih maina pobijedila! Ti si ih, ti... derao sam se kao pomaman. Odlino, sinko, odlino! vikao je Gojko Kasumovi trei prema njemu. Bilo je to prvi

put da mu nije rekao ono svoje ve poznato: Nije loe. Nije loe otpovrnuo je Rudica i kiselo se nasmijeio. Pored Gojka ve je stajao i milicajac Mensur, sav razdragan. U jednom trenu iznenada je priao Rudici, zagrlio ga i poljubio. E, neka ga, vabama! kazao je Mensur zadovoljno. Hajdemo, gazda kazao je mirno Rudica ekaju nas druga posla. Odmakao sam se nekoliko koraka u stranu. Uznemiravala me prisutnost Gojka i Mensura. Hajdemo na ona stranja vrata, prije no to ponu estitanja. Moramo biti neupadljivi, zar ne? ponovio je Rudica. Gojko je pognuo glavu, kao da je tek sad svjestan onog to je uradio. Povrijedio je stroge propise i omoguio Rudici da vozi, premda je ve jutros trebao biti priveden u stanicu. Ali to je mogao drugo uiniti kad taj jebeni spidvej i taj klub voli vie od svega! Kad i Rudicu voli kao roena sina! Hajdemo rekao je potitenim glasom Gojko, uhvatio svog prvog reprezentativca pod ruku i poveo ga prema izlazu. Ali, odmah se vidjelo da ga ne vodi onako kako se vode uhapenici, nego onako kako se vodi netko blizak i drag. Neraspoloen i ve sasvim umoran krenuo sam prema izlazu. Prolazei pored starta vidio sam kapetana Plemenia kako visoko uvis podie pobjedniki pehar, dok posvuda oko njega bljeskaju blicevi foto-reportera. Glupan, pomislio sam. Austrijance je pobijedio Rudica, a ne ovi vezisti koji se sada vesele i koji e lokati do kasno u no. Iznenada su mi se zgadile sve te nasmijane, idiotske face; poelio sam da se to prije maknem s tog blesavog mjesta. Kad sam se ve pribliio izlazu, netko me povue za rukav. Okrenem se i spazim Gocu. Nosila je kratku suknju i onu istu mucastu majicu u kojoj je one noi pokisla sa mnom. Bila je ozbiljna i blijeda; djelovala je uplaeno i zabrinuto. Gdje je Javor? upitala me. ta ja znam! Nema ga! Molim te, reci mi gdje je Javor. uje li me? Molim te, reci mi! Oi su joj bile pune suza. ta plae? Budi vesela, pa tukli smo Austrijance! Ni danas ne znam kako sam joj u tom trenu, kada je oigledno patila, mogao kazati neto tako grubo i ironino. Ti me mrzi... a nema pravo. Bila sam iskrena i potena prema tebi. Molim te, gdje je Javor? Tako se bojim za njega. to se tie njega, ne znam. A to se tie toga da te mrzim, to je istina, mrzim te! rekao sam, osjeajui neto tvrdo i trpko u grlu, neto to me gotovo guilo. Pogledala me onda tako da sam odmah poalio to sam kazao sve te gadne gluposti. Ali, ta sam mogao, popravka nije moglo biti. Bio je to ivot, a ne kola. Ti si samoljubiv, pakostan klinac kazala je i nestala meu gomilom ljudi koja je izlazila sa stadiona. Bile su to posljednje rijei koje mi je uputila. Mnogo, mnogo kasnije shvatiti u da su bile istinite. Ali, da bih tako neto mogao shvatiti, morao sam prestati biti samoljubiv i pakostan klinac. I da sam bio trunak pametniji, kada ve nismo mogli hodati, mogli smo barem ostati dobri prijatelji. Ali samoljubivi i pakosni klinci kadri su sve unititi, ak i prijateljstvo!

19. Previe toga zbilo se tog dana, previe a da bih sve izdrao! Goca je definitivno izgubljena,

ak i kao prijateljica, Javor nestao, Legija stranaca razotkrivena, drugovi pohapeni... Vratio sam se kasno naveer kui, satrven, umoran kao pas i prazan, potpuno prazan, kao ispuhan balon. Uao sam u kuhinju, sjeo za stol za kojim su ve sjedili otac i majka i duboko uzdahnuo. Naslutili su moj umor, vidjeli moj prazan pogled i shvatili moj definitivni poraz. Sjedili su poput tihe porote i osjetio sam da se as priznanja primakao. Nisam vie mogao ni koraka dalje, morao sam neto promijeniti u vlastitom ivotu. Kroz otvoren prozor u kuhinju se uvlaila tiha i topla ljetna no. ta je s tobom, sine? rekla je majka brinim glasom. Sigurno si se zaljubio. I sada ti se neto dogodilo, neto neugodno. Znam ja to. I nemoj misliti da i tvoj otac nije doivljavao takve stvari kazao je moj stari. Zato misli da sam se zaljubio? upitao sam tiho, ba kao da mi tiha ljetna no nalae isti takav ton. Pa, znam. Vidim po tebi, osjea se to. Vidi, moda ja kao otac nisam najbolji, ali mora znati da u tebi tee moja krv i da... i da se otac i sin katkad mogu razumjeti i bez rijei... Znam to ti se dogaa, jer to osjeam, jer sam ti otac... Nikada u ivotu nije mi kazao neto tako toplo, jednostavno i iskreno. Pogodio me u najtanji ivac. Nisam vie mogao izdrati, zario sam lice u dlanove i sagnuo se nad stol. uo sam majku kako je zaplakala, i znao sam da plae i zbog mene i zbog izgubljenog Javora. Zaljubio si se? ponovio je otac. Potvrdio sam kimanjem glave. Potvrdio sam, premda je to bilo samo djelomino tono, jer je razlog mojoj potitenosti bio mnogo dublji i sloeniji. I jasno, sada te ona ostavila? Ponovo sam zakimao glavom. Otac je izvadio cigaretu i zapalio. Onda ponudi i meni. Podigao sam glavu i pogledao ga zaueno. Pavle! prenerazila se majka. Ali, tata, zna da ne puim! Znam da slubeno ne pui, ali sada moe zapaliti. Uz cigaretu se lake razgovara rekao je i kvrcnuo benzinskim upaljaem. Povukao sam dim. Majka nas je gledala nijemim i zapanjenim pogledom. Vidi, i meni su se dogaale sline stvari poeo je stari, pijuckajui mrvice duhana koje su mu ule u usta. esto sam se zaljubljivao, esto sam dobivao i nogu. Ali sam je esto i sam davao enskama koje sam izgustirao. Trajalo je to sve dok nisam naletio na ovu tvoju majku, koja mi nikad nije dala nogu, ali koja nije ni doputala da je ja dam njoj... Pavle, kako moe tako! vrisnula je majka. Te prie nisu za maloga! Ana! strogim e glasom otac. Ba sam ti to htio kazati... Idi sad van, mi imamo neke muke razgovore. Idi prijeko kod Frntike, pa razmjenjujte recepte dok mi muki razgovaramo. Majka ga je bijesno pogledala, a onda demonstrativno izjurila iz kuhinje. Ostali smo sami. Dimili smo oporu Hercegovinu i mjerkali se pogledima. Imamo mnogo stvari o kojima treba porazgovarati rekao je glasom koji je ulijevao povjerenje. Maloprije je odavde otiao Gojko Kasumovi koji mi je rekao mnoge vane stvari. Zna, on mi je kazao i za tu malu Babiku zbog koje pati... Otkuda to njemu? poviknuo sam, bijesan i na Gojka i na njegova sina. to se to njega tie? Doznao je od svog sina i tvog prijatelja... Svinja izdajnika!

 Ne prenagljuj! Nije mali Kasumovi nikakav izdajica! On je samo pravi prijatelj, zabrinut za tebe. Kad je vidio da ti sam nee izai na kraj sa svojim problemima, zakljuio je da e biti najpametnije da ti u tome pomognu roditelji. Znao je da si ti opasan svojeglavac, koji roditeljima nee kazati ni rijei, pa je odluio da on odigra tu nezahvalnu ulogu. Ispriao je sve svome ocu i zamolio ga da to prenese nama. I kako onda nije izdajica! Nije, i nije! Moda si sada prebalav da to shvati, ali jednog e ti dana i to ui u tu tvoju tvrdoglavu tikvu... I bit e mu zahvalan. Ali, kog vraga mi vi moete pomoi u toj stvari s Gocom? rekao sam bijesno, uvjeren kako sam sto posto u pravu. Tono! Ne moemo rekao je stari mirno. Ali to i nije vano. Pomoi e si sam. Malo e patiti, a onda e sve zaboraviti, upoznat e i neke druge djevojke... Dobro, u emu je onda ta okina plemenitost, kada mi ionako ne moete pomoi? Moemo ti pomoi u vezi s fimozom izvali stari iznenada. Dakle, ta plemenita pizda ispriala je i to! Pocrvenio sam. Mislio sam da u iskoiti iz koe, to od bijesa, to od stida. Stari, kako bi bilo da priamo o dananjim utrkama? Stari se samo nasmijao i odmah nastavio: Da si mi to prije rekao, stvar bi ve bila rijeena. Fimoza je jedna posve uobiajena i bezazlena smetnja koja se otklanja brzo, jednostavno i trajno. Svladao sam stid i paljivo ga sluao. Bile su to prve utjene rijei o fimozi, koje sam uo od onog dana kad mi je oko na gradskom bazenu ustanovio tu prokletu bolest. A nama je Boris Logaritam govorio neto o kvocijentu smrtnosti... Stari se ponovo nasmijao. Kakva smrtnost! Takvu bedastou jo nisam uo. Fimoza je trajan problem samo onih koji se stide vlastitog pimpeka. No, dobro, moda sam i sam kriv to kod tebe nisam uspio razviti tu vrstu povjerenja... mislim, da sam doe i zatrai savjet... I to emo sad? upitao sam bojaljivo. Otii emo sutra na kirurgiju kod mog prijatelja, doktora Bukovana, i odmah rijeiti taj problem. Zna doktora Miku Bukovana? Znam. I to e mi uraditi? Dat e ti lokalnu anesteziju, prerezat e ti koicu... Prerezat e mi... Ne boj se nita! Pod lokalnom anestezijom to se ne osjeti. Onda e jo par dana ii na previjanje i gotovo. Neu morati ostati u bolnici? Ni govora! Majka ne zna za to? Ne. To emo rijeiti sami. Mi muki jer problem je takve prirode. Znai, sutra idemo kod doktora Bukovana? Da odvratio sam i pognuo glavu. U tom trenu otac mi se inio nevjerojatno blizak, pa sam poeo optuivati sebe sama zbog svih tih godina nerazumijevanja i obostrane nesnoljivosti. Kakva li sam samo budala bio! Pa, eto, stari je jedini ovjek koji me uspio smiriti i koji je pronaao nain da se rijeim te duge ljetne more. Ali, to e biti s ostalim strahovanjima? Otac kao da je itao moje misli. To je valjda zbog toga to, kako je rekao, u meni tee njegova krv. A to se tie Legije stranaca, ni o tome nemoj previe brinuti. Razgovarao sam danas s

Gojkom i on mi je rekao da milicija sve zna, ali da u pogledu tebe nee praviti problema... Buljio sam u starog otvorenih usta. Taj stari lisac sve zna. Bio sam preumoran i preslab a da bih to zanijekao. Sluao sam ga utke, vrsto rijeen da vlastitu sudbinu predam njemu u ruke. Tretirat e te kao maloljetnika koji je u jednom trenu bio zaveden. Misle da je tako pametnije i odgojnije. Osim toga, znaju da si s njima bio tek nekoliko puta na sastanku i da nikakve akcije nisi izvodio. Zna, druga su sad vremena. Ne vole vie slati klince po popravilitima, radije stvar preputaju pedagozima, preodgoju, lijepoj rijei i tako... Znanost je proela i njihov posao, i to je dobro... Gojko mi je tako rekao. Pozvat e te samo na razgovor... A to e biti s ostalima? upitah. Znao sam da nije pravedno da ja izvuem guzicu, a drugi nadrljaju. Otac se zamislio, a onda je upalio novu cigaretu. Vie me nije nutkao. Vidjet e se. Svakom prema zakonu. No, nadajmo se da nee biti rigorozni. Pa znaju i oni da to nije bio pravi kriminal, nego luda mladost za koju... to, za koju? Za koju smo vjerojatno svi mi skupa pomalo krivi rekao je otac i zagledao se kroz prozor u ljetnu no. No, sve e biti dobro, ali ako se opet prihvati slinih stvari, ja u ti osobno naravnati lea. Vrijeme je da se okani zajebancija i prihvati knjige. Jer, u novoj sredini biti e ti mnogo tee. Kakvoj novoj sredini? zaudio sam se. Pa jo u jednu godinu provesti u staroj sredini. Tek kad zavrim osmi razred, eka me nova sredina. Stari je ustao i ushodao se po kuhinji. Znao sam da mi eli kazati neto vano. Okoliao je; valjda nije znao kako da pone. Danas smo definitivno dogovorili sve o mom novom poslu. Bit u poslovoa u jednoj firmi... nedaleko od Zagreba. Morat emo se odseliti. Znam da e te to pogoditi, jer ovdje ima puno prijatelja, mjesta na koja izlazi i ta ti ja znam... Mnogo sam razmiljao o tome, ali sam na kraju ipak prihvatio... ivjet emo u mjestu dvadesetak kilometara udaljenom od Zagreba. Kad zavri gimnaziju, vjerojatno e na fakultet... a tamo, tamo e nam to se biti lake, jednostavnije... Uasnuo sam se. Stari me oslobodio svih crnih misli o fimozi i Legiji stranaca, da bi me na kraju nokautirao neim ovako groznim. Ali, stari, kako u napustiti sve ovo? I ta u ja tamo, u tom smrdljivom mjestu kraj Zagreba? Pa tamo nikog ne poznajem. Upoznat e ve. I tamo ima tvojih vrnjaka i vrnjakinja. I tamo postoje kolski praznici, bazen, zgodne djevojke. Vjerujem da ti je teko, ali mora se nauiti da nas ivot katkad prisiljava i na takve teke korake, i da ne smijemo pokleknuti... Kuda li me to tjera, mislio sam, jadan i potiten. Kamo god otiao, tamo nee biti ni Goce, ni oke, ni Lidije Herz, ni nae gradske kavane, ni Papka, ni Rudice, ni Blondina, ni spidvej staze, ni... Pa, kako si mogao, stari? Kako si mogao na to pristati? Pa i ti ima ovdje nekakvo korijenje, nekakve uspomene i nekakve prijatelje? Vidio sam da je starom teko, ali sam slutio da je njegova odluka vrsta i neopoziva. Istina je to, sine. Ali, ovdje nemam posao. A da bih vas prehranio i podigao, moram imati posao. Zar ne? Osim toga, u ovom smo gradu svi skupa zabrljali. I ja, i ti, i Javor! Sve nas znaju po neem, i po tome e nas dovijeka spominjati. Pavao Mraz, to je onaj iji je sin bio u popravilitu! Javor Mraz, to je onaj besposliar i huligan iz Legije stranaca! Ovaj odlazak prilika je za sve nas da ponemo iz poetka. Takvu priliku ne smijemo propustiti. Moramo je prihvatiti i iskoristiti! I nikada se vie ne smijemo zajebati, ivot nas je valjda neem nauio... I kada emo se odseliti?

 Za deset, najkasnije petnaest dana! Moram srediti papire, pronai stan i tako... Deset-petnaest dana! Zgrozio sam se. Pa to je praktino ve sutra! Osjeao sam kako se u meni neto rui. Spasivi se fimoze i opasnosti kojoj me izvrgla Legija stranaca, ponovo sam se naao na rubu novog poraza. Znao sam da e sve ono to sada ini moj ivot nakon tih deset ili petnaest dana postati svrena prolost, tuna uspomena. Kako li u sve to izdrati? Zamirio sam, progutao knedlu i rekao: Dobro, samo neka to bude to prije! Zatim sam ustao i krenuo napolje. elio sam proetati mirnim i usnulim gradom od kojeg e me uskoro odvojiti. ekaj! rekao je otac. Zastao sam. ekaj ponovio je. Sada bismo konano mogli popriati o dananjim utrkama

20. Poetkom mjeseca rujna naa je kua podsjeala na malo neuredno skladite. Kretali smo se po njoj preskaui velike pakete, kutije i kovege i spotiui se o one manje. Petog rujna u kuu su banuli transportni radnici i iznijeli sve te upakirane stvari i utovarili ih u kamion. Otac je sjeo u kabinu sa oferom i odvezao stvari u mjesto u kojem emo od sada ivjeti. Majka i ja otili smo na autobusnu stanicu i uli u velik plavo-uti autobus koji je vozio u Zagreb. Majka je drala na koljenima svoju staru smeu torbicu od umjetne koe, a ja sam pod rukom vrsto stiskao snop gramofonskih ploa koje su neko pripadale mom bratu Javoru. Uspio sam sabrati dosta novaca, neto sam uzajmio, neto izdranio od oca, a vei dio dobio prodavi klizaljke, trenirku i oev blinker. Onda sam nekako nagovorio druga Krasnodara anteka da mi proda Charlija Parkera i ostale dez ploe, koje je prolog mjeseca kupio od mog nestalog brata. Nakon mnogo nagovaranja i moljakanja, njeno me potapao po koljenu i pristao na kupoprodaju. Bio sam zadovoljan; ne znam zato, ali bio sam se zarekao da bez tih ploa ne odlazim. Autobus je lagano krenuo, i ja sam pogledao na majin sat. Bilo je jedan i trideset, petog rujna, posljednjeg dana kolskih praznika. Dan je bio topao, pravi ljetni, i sunce se bljeskalo po krovovima i prozorima kua pored kojih smo prolazili. Stisnuo sam se uz prozor i gledao napolje, nastojei dobro upamtiti sve. Prvo smo proli pored kue Gordane Babi i u jednom sam trenu spazio sputene rolete na prozorima njena stana. Potom nam je s lijeve strane promaknula velika zgrada gimnazije sa zelenim krovom. Pred njom je bilo dosta mladaca jer su jo uvijek trajali upisi. Svejedno, pomislio sam, tu gimnaziju nikad neu pohaati. Pored jureeg autobusa bljesnuo je naas topli asfalt korza koji je u ovo doba dana pust. Onda smo skrenuli udesno, vozei se pored kupalinog parka. Puteljkom koji je vodio kroz park koraalo je nekoliko ljudi koji su ili na bazen. Iznenada sam spazio oku kako grize veliku jabuku i odlazi na bazen da tamo provede posljednji dan praznika. Zatim smo skrenuli na glavnu cestu za Zagreb i domalo se nali meu dosadnim poljima, umama i selima. Kad smo doli u novo mjesto, za mene je poeo i posve nov ivot. Stari je dobio vrlo solidan posao i dobru plau, tako da nam je ivot ubrzo postao mnogo laki. ak mi je poeo davati i posve pristojan deparac, pa sam uskoro poeo obnavljati svoju zbirku glumaca. Imao sam i novaca za marke, tako da sam mogao pisati ljubimcima. Sada kada sam se otarasio fimoze, mislio sam da imam pravo obratiti se i gospoi Brigitte Bardot i zamoliti je za sliku. Klub njenih oboavalaca iz Pariza poslao mi je lijep fotos iz filma Parianka. Ali, sve to, ini mi se, pripada nekoj drugoj, novoj prii. Naime, ivei u novoj sredini, moje su misli jo dugo bile prikovane uz staru. Polako sam uspijevao doznati to se dogodilo sa starim mjestima i starim drugovima nakon mog odlaska.

Sluaj Legije stranaca brzo se poeo smirivati. Vlasti su ipak znale da imaju posla s neozbiljnim klipanima, a ne s pravim kriminalcima, pa su blagim postupcima nastojale da se ova zgoda ne napue u aferu. Meutim, nekakve primjerne mjere trebalo je ipak poduzeti. Ne znam kako su okvalificirani pothvati nae Legije, kao to ne znam pouzdano kakve su kazne izreene. Sve to sam uspio doznati, dopisujui se sa Dokom, jest sljedee: Mario Sermek, pratilac raznoraznih cirkusa i luna-parkova, bio je uhapen, ali je prije suenja uspio iskoiti kroz zatvoreni prozor milicijske stanice i nestati u nepoznatom pravcu. Otada nitko o njemu ne zna nita. Priali su neki da je s jednim cirkusom u Italiji gdje timari konje. Drugi su ga navodno vidjeli u nekom talijanskom spektaklu, u kojem je na tren projurio kroz kadar zajedno s gomilom statista. Govorkalo se ak da je postao pomonik gutaa vatre iz Nia, te da s njim putuje po Maarskoj. Bilo kako bilo, Mario Sermek sigurno i dalje luta stranim krajolicima, brino pazei da ga putovi ne odvedu u rodno mjesto. Zavreni gimnazijalac Josip Gotal Gotica navodno se pojavio pred sudom, ali nitko ne zna kakva mu je kazna odmjerena, ni je li uope bio u zatvoru. Poznate su samo injenice o izuzetnim naporima njegova ugledna oca da sina jo jednom izvue iz govana. Onda se Gotica na misteriozan nain pojavio u jednom drugom gradu jedne druge republike. Kau da je ondje nekoliko godina izauvao prve godine razliitih fakulteta. Kada mu se ne bi dopalo na ekonomiji, odlazio bi da propadne na pravu, a onda upisivao prvu godinu vanjske trgovine. Papak je izaao pred sud i drsko priznao sve za to su ga teretili. Dobio je godinu dana, jer je njegova optunica bila mnogo sloenija. Uz legionarske svinjarije, teretili su ga i za teke fizike povrede koje je nanio vozau dravne reprezentacije, Igoru Horvatu, dana 24. kolovoza u zgradi Gradske kavane. Kada su ga upitali zbog ega je to uradio, izjavio je da ga je reeni Horvat u hodniku ispred nunika vrijeao i prijetio mu. Dokazali su mu da lae, a on je samo slegnuo ramenima, odbijajui otkriti prave razloge. Prave smo razloge svi znali. Diskvalificirao je reprezentativca kako bi omoguio najboljem prijatelju da nastupi u dravnoj selekciji. Dakle, da nije bilo Papka, Rudica nikad ne bi tukao europskog prvaka Klugea i njegovog autanta Reizla. Zatvor je trebao odguliti u Valturi kraj Pule. Ondje se dobro ponaao, sudjelovao u razliitim dobrovoljnim aktivnostima, pa je nakon est mjeseci stekao pravo na godinji odmor. Vratio se u na grad i prvog dana dopusta otiao na seosku zabavu gdje je naletio na pijanog Blondina. Obraun je bio neminovan. Oevici kau da takvu tunjavu svijet nije vidio. Ne znam je li Blondino bio hendikepiran alkoholom, ali Papak je uspio ostvariti svoj davni san. Prebio je Blondina i na drugi dio odsluenja kazne vratio se s titulom gradskog temera broj jedan. Blondino ga je ekao da se vrati, eznuo je za revanem. Ali, nakon izdrane kazne, Papak je odmah otputovao u Strumicu, gdje ga je ekala beskonano duga pjeadijska obuka i osamnaestmjeseno vojnikovanje. Kada se konano vratio, o revanu nije moglo biti ni govora, jer je Blondino ve bio napustio grad. Prihvatio je ponudu zagrebakog drugoligaa i zauvijek otiao. Tada je i Papak otputovao da bi se skrasio negdje na Jadranu, gdje e dobiti konobarski posao. Sudbina Rudice Kriana ostala mi je prilino nejasna. On je bio nekoliko dana u pritvoru, a onda se razbolio pa je premjeten u bolnicu. Od ega je bolovao, ne znam. Je li nakon bolesti bio u zatvoru ne znam. Znam samo da se slijedee sezone pojavio u utrkama za prvenstvo drave. Vozio je novi FIS i svojim vonjama dizao stadione irom zemlje na noge. A onda je, prije zavrnog dijela, odustao i zauvijek napustio moto-sport. Zaposlio se kao pomonik u staklarskoj radnji Kristal, gdje posluje kitom i dijamantnim rezaem. O tome to je bilo s njegovom djevojkom Rajkom, ne znam nita. Uz pad legionara usko je vezan i pad Gojka Kasumovia, oca mog najboljeg prijatelja oke. Zbog njegovog neodgovornog i nesavjesnog postupka puknula je gadna bruka. Naime, samovoljno zaobiavi pie, Gojko Kasumovi bio je krivac to je boje dravne selekcije branio ovjek pod

istragom, ovjek koji je trebao biti uhapen. A to je poprilino nezgodna stvar, bez obzira na to to je taj ovjek naem timu osigurao tri presudna boda. Znao sam da je to sve bespredmetno, jer Gojko, koji je volio spidvej, svoj klub, i svog prvog reprezentativca, nije mogao postupiti drugaije. Zbog onog to su mu drugi zamjerali, ja sam ga zavolio. ak su mu pokuali podmetnuti i to da je znao da e Papak diskvalificirati jednog reprezentativca i tako uprazniti mjesto za Rudicu. To je ipak bilo previe, u takve se stvari Gojko ne bi uputao. On je znao to je to fair plav. Meutim, kako je stari Gojko bio zasluan i ugledan ovjek, sluaj je okonan njegovim penzioniranjem. Kau da je u mirovinu otiao udesno smiren i zadovoljan, ba kao da je obavio dobar posao. I njegov odlazak u mirovinu udno se poklopio s Rudiinim naputanjem spidveja. Mnogi su bili skloni da iz te podudarnosti izvlae razliite zakljuke. I eto, sad auto-moto klub Vihor vodi neki drugi ovjek koji se brine za neke druge vozae, redom antitalente od kojih nita nee biti. Jasno, treniraju na novom FIS-u. Svijetli trenuci spidveja u naem gradu sada su ve prolost, jer nema vie ni Rudice ni Gojka. O slavnim danima samo se jo po birtijama ispredaju svakojake prie, koje obino zavravaju tvrdnjom da je na Rudica Krian i za Kluega bio pravi profesor. Mnogim sam noima razmiljao traei odgovor na jedno vrlo vano pitanje. Tko nas je zapravo izdao i prijavio vlastima? Tko je povukao taj mraan i neastan potez? Nije li to bila Rajka, pred kojom se Rudica izlajao? Ili moda Blondino, koji je tajnu mogao doznati od Rajke, i na taj nain je definitivno osloboditi Rudiine nazonosti? Ili netko trei pred kim je Blondino izlanuo? Tko je sve mogao znati za Legiju? Goca? oko? Kavanski muziari? Netko pred kim se koji od legionara, pijan odao? Nije li, moda, milicija onako temeljito ispitala koga od lanova i natjerala ga da propjeva? Goticu, ili Sermeka, na primjer? No, kako je vrijeme prolazilo, i to vano pitanje, poput svih takvih pitanja, polako je gubilo na vanosti, te sam konano odluio zakopati ga dugim i trajnim zaboravom, to brie sve i oprata svima. Dobri stari oko, unato svim kriznim periodima kroz koje je nae prijateljstvo prolo, nastavio mi je pisati. Draga su mi njegova pisma; i kada ih otvorim, uini mi se kao da kroz otvorenu kuvertu prostruji dah mog rodnog grada. On sada hoda s Lidijom Herz i po koji mi put napie i rije-dvije o Goci Babi. Goca pohaa gimnaziju gdje slovi kao najbolji ak. O tome ima li kakvog deka, ne pie mi nita. Moda misli da bi me tako neto jo uvijek moglo zaboljeti. oko naprosto ne zna koliko sam se promijenio. Rado bih znao ima li Goca koga, pita li kada za Javora, o kome se nita ne zna, i pita li kada, moda, ak i za mene... okina pisma puna su i drugih vijesti, slika, novosti. Nada Koljenica dobila je sifilis i vijest o tome proletjela je gradom kao metak, desetkujui njezinu klijentelu. Stari avio-hangar sruen je kao runa i posve nepotrebna zgradurina. Na njegovom mjestu izgradit e otkupnu stanicu za stoku. Gradski je bazen ve dvije sezone zatvoren zbog nehigijenskih uvjeta. Trae se sredstva za njegovo renoviranje, kupnju filtera, izgradnju novog artekog zdenca i betoniranje okolnih tratina. Tko zna kada e ponovo biti otvoren. Ljeta bez bazena mnogo su dosadnija. Godinu dana nakon to smo se odselili, u naem starom gradu dolo je do nekakvih kadrovskih promjena u opini i komitetu. Nekako s njima obnovljena je i firma mog starog Napredak. U njenu proizvodnu filozofiju ugraene su i stvari za .koje se otac onako zduno borio. Onda su pozvali oca da se vrati i postane direktor Napretka. Zaudo, ta vijest nije me previe oduevila; ve sam se bio pomalo odvikao od starih mjesta i lica. Otac je obukao novo odijelo i otputovao na dva dana da izvidi o emu se radi. Ne prihvaaj! rekla mu je majka dok je pakirao stvari. Preli su te jednom, prijei e te opet! Otac joj je odgovorio doslovno ovako: Ana, jebem ti boga, ta se mijea! To su moji stari drugovi! Nitko me nije preao! Bila je

to samo trenutna zabuna! Nakon dva dana otac se vratio mamuran i umoran. Obilazio je stara mjesta i banio sa starim drugovima. Samo prve veeri on i Gojko istrusili su svaki po trideset gemita. Bio je zadovoljan onim kako je zamiljena poslovna politika Napretka, ali mjesto direktora nije prihvatio. I otac se ve bio odvikao od starih mjesta i lica! Iz dana u dan, sve sam vie sluao one Javorove ploe i sve vie uivao u njima. Posebno sam ludo zavolio Charlija B. Parkera. ak sam uspio nabaviti i neto novih ploa. Imao sam svoju sobu i obino uveer ukljuivao gramofon i uivao u Cool Bluesu, Autumn in New York-u ili Passportu No. 2. inilo mi se da mi Charlie ne govori mnogo samo o dezu, glazbi i ivotu, nego i o mom izgubljenom bratu. Sada kada ga vie nije bilo uza me, razumijevao sam ga sve bolje. Napustivi rodni grad i posvetivi se dezu, osjeao sam kako se za mnom polako ali sigurno za' tvara jedan ivotni period u kojem sam bio neodgovoran i, kako je Goca rekla, samoljubiv i pakostan klinac. Sada sam mnogo bolje shvaao neke prole stvari, ali je sve bilo uzalud jer tih stvari vie nije bilo. Rat koji smo, igrajui se Legije stranaca, bili poveli protiv roditelja, mi smo zapravo dobili, jer ratovi protiv starije generacije uvijek se dobivaju. Meutim, kao i svi, nakon pobjede preuzeli smo ideologiju poraenih, koja je na trijumf odmah obezvrijedila i uinila ga jalovim i apsurdnim. Tako emo ubrzo i mi sami ostati na vjetrometini, izloeni ratnom napadu onih mlaih koji e za nama doi. I konano, nakon dugog, predugog ekanja, nakon neugodne neizvjesnosti, koja je majci donijela mnogo sjedina a ocu tihi osjeaj krivnje, stiglo je pismo od Javora. Nosilo je ig Marseillea. Potom je stiglo drugo, sa igom Ajaccio na Korzici. Konano smo uspjeli doznati gdje je i to se s njim zbilo, konano je stavljena i ta toka na i. Moj nemirni i nesretni brat pobjegao je u Francusku, u Pariz. Nakon dugih skitnji, spavanja po metrou i tuim automobilima, prijavio se konano u Legiju stranaca i potpisao ugovor kojim je prodao duu na pet godina. Treba mu to, pisao je, da zaradi neto para i u Parizu otpone karijeru dez muziara. Postao je tako pripadnik slavne Legije, najamnik, pas rata. Dobio je novo ime, uniformu i utopio se u legionarskim regimentama, sastavljenim od razoaranika i bjegunaca iz ezdesetak zemalja. Nakon pet godina, pisao je, mogu zaraditi lijes, take ili pare. Idem na ovo tree, i neka mi usud pomogne! Kasno uveer, sluajui Charlija Parkera, esto ga zamiljam u legionarskoj uniformi, s mainkom u jednoj i sa saksofonom u drugoj ruci, kako stoji na vrhu dine i prkosi mahnitoj pjeanoj oluji koja mu nagriza lice. Lice kojeg se sve tee mogu prisjetiti. I premda mi je izgledao tako kolebljiv one noi u avio-hangaru, jedini od svih nas ostao je dosljedan i vjeran djeakoj ideji koja je zapoela igrom, a zavrila grubom stvarnou anonimnog plaenikog ratita, on, moj izgubljeni i neshvaeni brat Javor Mraz.

KRAJ