Hrvatskonarodnopjesnistvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo
SADRAJ
Narodne lirske pjesme - stariji zapisi (do kraja 18. stoljea) ___________________________________ 10
Jo poidoh ravnim poljom _________________________________ Orao se vijae nad gradom Smederevom ____________________ Vila je moma tri vjenaca __________________________________ Nala 'e hrabra djevojica u travici spei _____________________ A ti, divojko egljiva ______________________________________ Ne daj mene staru hrabru _________________________________ Na gospodin poljem jizdi _________________________________ Marko Kraljevi i brat mu Andrija _________________________ I klie devojka ___________________________________________ Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593.____________________ Majka Margarita _________________________________________ Kuliko je u Lici Gradva __________________________________ Boj na Krbavskom polju ___________________________________ Balada o kneginji Vidosavi ________________________________ Sestra Iva Hrvaanina_____________________________________ Iz javora suhoga uti cvijet procaptio _______________________ Oruan junak Dunaj prepliva ______________________________ Uz potok, niz potok ______________________________________ Glas dopade mladu _______________________________________ Koje je drijevce sred mora _________________________________ Kako je Novaku utekla vila njegova ljubovca _________________ Kako je Marko Kraljevi poljubio vjerenicu a ona ga nije poznala ________________________________________________ Molitva gizdave divojke___________________________________ Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahia _______________ Trudan junak kroz goricu proe ____________________________ Pokri, djevojko, koprinom kose ____________________________ Uticali se gospodiii _____________________________________ 11 12 13 14 15 16 17 18 20 21 22 28 29 30 32 35 37 38 39 40 41 43 45 46 48 49 50
Hvalila se uta dunja na moru _____________________________ Ja putovah ljetni dan do podne _____________________________ Vino pije kita od Senjana __________________________________ Gorom jezde dva mila brajana _____________________________ Ja usadih vitu jelu ________________________________________ Konj uginuo od alosti za gospodarom ______________________ Vino pije Dojin Patar, varadinski ban ______________________ Nejaka Jagoda ___________________________________________ to m' se sjaji to u Zadru gradu? ____________________________ Lepi Ive terga roe _______________________________________ Popijevka Radia Vukojevia ______________________________ Najljepa je ta zvijezda Danica _____________________________ Rasla je vinja crljena _____________________________________ Prooh kroz goru, ne znam kroz koju _______________________ Asan-Aginica ____________________________________________ A ja se priniknuh trudan vodu piti __________________________ Lipa je divojka ___________________________________________ Ljubljena i neljubljena divojka______________________________ Kletve dvoje zaljubljenih __________________________________ Ivan se majci moljae _____________________________________ Izrasla mlada travica______________________________________ Sidila moma kraj mora ____________________________________ Spava Janko pod jablankom _______________________________ Rosna bosa, koutico______________________________________ Divojica vodu gazi_______________________________________
51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77
Narodne lirske pjesme - noviji zapisi (19. i 20. stoljee) ______________________________________ 78

Tuga kneza Ivana (Turne moj lipi) __________________________ Marina kruna ____________________________________________ Upropatena djevojka _____________________________________ Sretan povratak __________________________________________ Hranila je majka sinka jedinoga ____________________________ Ive Karlovi i Marica djevojka ______________________________ Tibe i Piran _____________________________________________ Mnogo on moe __________________________________________ Nee njegova najmlaega brata nego njega __________________ Kada ti meni... ___________________________________________ Riba zlatokrilna __________________________________________ 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89
Juda ____________________________________________________ 90 Da bi znala da e biti mornar ______________________________ 91 Ne bi li mu podivljala... ___________________________________ 92 Daniin dar______________________________________________ 93 Dva umjesto jednoga _____________________________________ 94 Vrbnie nad more ________________________________________ 95 Prosili... _________________________________________________ 96 udan objed _____________________________________________ 97 Vsu no... _______________________________________________ 98 Pohvala Ivi Karloviu _____________________________________ 99 Ne shvaa njegovu rtvu _________________________________ 100 Teki boj _______________________________________________ 101 Mlade Jurjevice _________________________________________ 102 Pase ovce ______________________________________________ 103 Djevojino vjedro zazvonilo ______________________________ 104 Mornarova ljuba ________________________________________ 105 ao mu je da nema sestre ni brata _________________________ 106 Rosa neprijateljica _______________________________________ 107 Djevojino proklinjanje___________________________________ 108 Djevojka ukleta u koutu _________________________________ 109 Mito za djevojku ________________________________________ 110 Bog, Sunce i sirote _______________________________________ 111 Marija i ladvari _________________________________________ 112 Grad gradio Koviljiu ____________________________________ 113 Glad se ne moe zatajiti __________________________________ 114 Frane i Lijana ___________________________________________ 115 Kaj se ono vu planini beli _________________________________ 116 Drinopoljka ____________________________________________ 117 Vidova nevolja __________________________________________ 118 Lipa Dore i Matija ______________________________________ 119 Budi li te more __________________________________________ 120 Cvilili su tri miloa ______________________________________ 121 Kada sunce na poldnevu bie _____________________________ 122 Lepo pevaj, ptiek... _____________________________________ 123 Djevojke kunu konja _____________________________________ 124 Obljuba siromane djevojke_______________________________ 125 Grana od bora i Marino lice _______________________________ 126 Dobar izgovor __________________________________________ 127 Tanana galija __________________________________________ 128
Saraeva Mara __________________________________________ Strah od groma _________________________________________ Ne d se uhvatiti bez borbe _______________________________ Despotov zavjet _________________________________________ Lijepi Ive _______________________________________________ Pere gospodin pred Bakrom ______________________________ Bolani Vid pomae vilama igrati kolo ______________________ Ovca razbludnica _______________________________________ Zvijezdu prose troji prosioci ______________________________ Ma Pavlov _____________________________________________ Nejaka Jagoda __________________________________________ Ljepota djevojke pri radu _________________________________ udnja za pastiricom ____________________________________ Basma _________________________________________________ Agin konj ______________________________________________ Prporue hodile _________________________________________ Preteka nevjesta ________________________________________ Milostivi brat ___________________________________________ Murtelice drobna ________________________________________ Prevareni Marko ________________________________________ Oteta Mare _____________________________________________ Gavrani javljaju smrt Petra Daniia _______________________ Vjerna Petrova ljuba _____________________________________ alosna djevojka ________________________________________ Vilina vodarina _________________________________________ udesna laa ___________________________________________ Muka i smrt izvan grada _________________________________ Ohola gavanka__________________________________________ Lepa deklica i jelen ______________________________________ a je more______________________________________________ Koj se one sveti... ________________________________________ Tuna mladost moja _____________________________________ Oj ti toni lovek ________________________________________ Nedozvoljena ljubav _____________________________________ Djevojka se ini bolesnom u gori __________________________ Knjigu pie Deli-aga _____________________________________ uk sedi... ______________________________________________ Kukuvaa zakukuvala ___________________________________ Najbolja njaica ________________________________________
129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155 156 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168
Rodila zemlja trseka _____________________________________ Voda se vodi hvali ______________________________________ Vedro, vedrina! _________________________________________ Ti i tiica ______________________________________________ Zeleni Jure _____________________________________________ Orle moj... ______________________________________________ elje ___________________________________________________ Teak grijeh ____________________________________________ Lijepa Kata _____________________________________________ Podie se ormanica ______________________________________ Diko moja ______________________________________________ Na Vidov dan __________________________________________ Neprilike s muem ______________________________________ Ivanovo i Petrovo _______________________________________ ito i tri jetrve __________________________________________ Kupil sem ti... ___________________________________________ Htio obljubiti sestru u neznanju ___________________________ Na Ivanje ______________________________________________ Barbara djevojka ________________________________________ Taj zna ljubiti ___________________________________________ Majka Mari... ___________________________________________ Lepa deklica ito zaela __________________________________ Vozila se... _____________________________________________ Izbor kralja Matijaa _____________________________________ Vukarska ______________________________________________ ini ___________________________________________________ Da nije jematva, spalio bi ih _______________________________ Obostrane kletve ________________________________________ Strine Maru krivo potvorile _______________________________ Konja kuje rn Arape ____________________________________ Julijanka _______________________________________________ Lipa Ane _______________________________________________ Najbolji je bekrija ________________________________________ Lipa divojka ____________________________________________ Zrinjski bane i njegov konj ________________________________ Oj metrale... ___________________________________________ Kerka ide u tue selo ___________________________________ Po devojku se spravljaju__________________________________ Blago meni...____________________________________________
169 170 171 172 173 174 175 176 177 178 179 180 181 182 183 184 185 186 187 188 189 190 191 192 193 194 195 196 197 198 199 200 201 202 203 204 205 206 207
Dva mlada junaka 'z boja su jahala ________________________ Krj Albus _____________________________________________ Priinjala se mrtvom _____________________________________ Star i mlad na konju _____________________________________ Gavran i vuk idu poznavati krv ___________________________ Utopljenik ______________________________________________ Djevojka i vranac konj ___________________________________ Otkupljuje ga ljuba ______________________________________ Milinova enidba _______________________________________ Djevojin zeleni vijenac __________________________________ Sretna djevojica ________________________________________ Okrutni Ive _____________________________________________ Gremo ti, mala, na samanj ________________________________ Potvora ________________________________________________ Teko j' brime... _________________________________________ Nasrid mora ____________________________________________ Katarina _______________________________________________ Svaki svojoj kupi ________________________________________ Uspavanka _____________________________________________ Stradao u igri ___________________________________________ udan lijek _____________________________________________ Kmetica bi kui _________________________________________ Razdragani mladoenja __________________________________ Izbiraj si ljubu __________________________________________ Djevojka i tuin _________________________________________ Tri robinje privarile carevia Ivu __________________________ O brstane... _____________________________________________ Ljubavni ar ne hladi ni galija ni tamnica ___________________ Tri klobuka rasklimao ___________________________________ Pozivlje mrtvog na megdan _______________________________ Teko je u tamnici _______________________________________ Lijena etelica __________________________________________ Zla maeha _____________________________________________ Tanci, tanci... ___________________________________________ Prevari ga djevojka ______________________________________ Bolani junak u tuini ____________________________________ Pastirove elje __________________________________________ Oj Ivane... ______________________________________________ Diva i majstori __________________________________________
208 209 210 211 212 213 214 215 216 217 218 219 220 221 222 223 224 225 226 227 228 229 230 231 232 233 234 235 236 237 238 239 240 241 242 243 244 245 246
obanica Anica _________________________________________ 247 Djeverovi je uzeli u zatitu _______________________________ 248 Poziv na darovanje mlade ________________________________ 249 Svi e je gledati _________________________________________ 250 erzelezovo bolovanje ___________________________________ 251 udo spasilo Radojicu ___________________________________ 252 Oj Ivane... ______________________________________________ 253 Dijete mladoenja _______________________________________ 254 Siromah sam junak... ____________________________________ 255 Banova se glava glavom plaa ____________________________ 256 Zapleimo, zapjevajmo ___________________________________ 257 Koledva________________________________________________ 258 Haznadar katana ________________________________________ 259 Mo brae ______________________________________________ 260 Curuj, curo... ___________________________________________ 261 Zaviaj Latka Janka ______________________________________ 262 Poruka drage dragomu __________________________________ 263 Jugo puse... _____________________________________________ 264 O more duboko _________________________________________ 265 Poinio zloin u pijanstvu ________________________________ 266 Da bi meni... ____________________________________________ 267 Uspavanka _____________________________________________ 268 Sve povrzi... ____________________________________________ 269 Hoe da vidi svoje nove dvore, svijet u kome e ivjeti _______ 270 Prevarili ga _____________________________________________ 271 Zbog pobratimstva se moraju rastati _______________________ 272 Zaljubljeni mornar ______________________________________ 273 Mrka kupa zao biljeg kae ________________________________ 274 Prevarila junaka_________________________________________ 275 Asan-aga i njegova ljuba _________________________________ 276 Si se logi zeleniju ________________________________________ 277 Mrki vue... ____________________________________________ 278 Mare __________________________________________________ 279 Nakon devet godina _____________________________________ 280 Brodi u kanalu _________________________________________ 281 Jadna Jerka _____________________________________________ 282 Draga li je dragom ______________________________________ 283 Teka kletva ____________________________________________ 284 Mnotvo rana ___________________________________________ 285
Nepravedno osuen _____________________________________ Bijela vila ______________________________________________ Djevojka i morija ________________________________________ Utopio se mladoenja ____________________________________ Jadi hajdukove ene _____________________________________ Ne d se majka utjeiti ___________________________________ Strana odmazda ________________________________________ Evo po emu e ga poznati _______________________________ Moj se dragi...___________________________________________ Rasla trava... ____________________________________________ Teko ranjeni brat _______________________________________ Htjela bi s njim u vojsku __________________________________ Kia zabavljena pratnjom vojnika __________________________ Jadan je vojnik __________________________________________ Teko joj se rastati _______________________________________ Udovica ali za poginulim muem ________________________ rez tri gore prejdem ____________________________________ Pjevaj koja... ____________________________________________ Nita joj ne ide od ruke __________________________________ Domiljata djevojka______________________________________ S ovim orom... _________________________________________ Mora otii ______________________________________________
286 287 288 289 290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300 301 302 303 304 305 306 307
RJENIK ______________________________________ 308 ABECEDNI POPIS PJESAMA ___________________ 314
Narodne lirske pjesme - stariji zapisi (do kraja 18. stoljea)
10
Jo poidoh ravnim poljom

Jo poidoh ravnim poljom, susrite me devojka, tanka boka, visoka, a na bili rumena. Jo mislit, ter pomislih: Bih li bil za divojku? Bar sad bih, neg ne bih. Za ja dam da m' ju dadu? Pojdoh sam da se minem. U Zadru, 4. XI. 1484.
Dr. fra Petar Runje: Hrvatska Lirska pjesma u Zadru, "Maruli" 20/1987., 5, 610-612. Zapisao Franjo Minucij, sveenik, kanonik i biljenik u Zadru, na omotu jedne oporuke 4. studenoga 1484.
11
Orao se vijae nad gradom Smederevom

Orao se vijae nad gradom Smederevom. Niktore ne ae s njime govoriti, nego Janko vojvoda govorae iz tamnice: "Molim ti se, orle, sidi malo nie da s tobome progovoru: Bogom te brata jimaju poi do smederevske (gospode) da s' mole slavnomu despotu da m' otpusti iz tamnice smederevske; i ako mi Bog pomoe i slavni despot pusti iz smederevske tamnice, ja te u napitati rvene krvce turake, beloga tela vitekoga." Meu molikim Hrvatima, Italija, 1. VI. 1497. Miroslav Panti: Nepoznata bugartica o despotu uru i Sibinjanin Janku iz XV veka, Zbornik Matice srpske za knjievnost i jezik, 1977., knj. XXV, sv. 3, 421-439. Rije je o najstarijem zapisu neke hrvatske bugartice, a zapisana je pod vrlo neobinim okolnostima u junotalijanskoj pokrajini Pugliji u gradiu Gioa del Colle 1497. godine. Skupina hrvatskih izbjeglica pred Turcima pred napuljskom kraljicom Izabelom "buno" je pjevajui i pleui prikazala neki knjievni tekst. Nazoni dvorski pjesnik Ruggero del Pazienza zapisao je ono to je uo, svojom grafijom, premda nita nije razumio. "Dugo se nije znalo to taj zapis, inae pohranjen u Perugi, uope znai. Nije se znalo ni njegovo porijeklo a ni kako je dospio u veu talijanskim jezikom napisanu epsku tvorevinu u koju su stihovi bili uvrteni. Poslije, kada je sadraj toga samo naoko tajnovita teksta, proitan, ukazali su se pred suvremenim itateljem stihovi najstarijeg zapisa neke hrvatske bugartice." (S. Prosperov Novak). Izvorni zapis izgleda ovako: Orauias natgradum smereuo nit core nichiasce snime gouorithi nego Jamco goiuoda gouorasce istmize molimtise orle sidi maolonisce dastobogme progouoru bigomte bratta zimaiu pogi dosmederesche dasmole slauono mo despostu damosposti istamice smederesche Jacomi bopomoste Jslaui dispot pusti Jsmederesche tamice Jatechui napitati seruene creucze turesche bellocatela vitesco cha. (Prema: Slobodan Prosperov Novak: Povijest hrvatske knjievnosti, I. knjiga (Od poetaka do Krbavske bitke), Antibarbarus, Zagreb, 1996, str. 217.
12
Vila je moma tri vjenaca

Vila je moma tri vjenaca; pelinak bere, ruicu prosiplje. Jedan je vila od tratorka; pelinak bere, ruicu prosiplje. Drugi je vila od bosioka; pelinak bere, ruicu prosiplje. Tretji je vila od ruice; pelinak bere, ruicu prosiplje. Koji je vila od tratorka; pelinak bere, ruicu prosiplje, taj mi [je] bracu darovala; pelinak bere, ruicu prosiplje. Koji je vila od bosioka, taj mi je sama pronosila; pelinak bere, ruicu prosiplje. Koji je vila od ruice, taj mi je hrabru darovala; pelinak bere, ruicu prosiplje. Dubrovaka okolica, poetkom XVI. st.
Pjesme . Menetia i Gjore ria i ostale pjesme Ranjinina zbornika (priredio Milan Reetar), knj. 2, JAZU, Zagreb 1937.
13
Nala 'e hrabra djevojica u travici spei

Nala 'e hrabra djevojica u travici spei, prjee ga je poljubila negli probudila. Na junaku su zlate ostroge, a na djevojci tanka koulja; i zadjee se zlate ostroge za djevojinu tanku koulju. Lijepa je svila, jo ljepa vila, lijep mi je cvijet, jo ljepi svijet; a junak se strijelja iz roanca luka, djevojka ga bljula i[z] zelena luga, strjelice mu brala, na konja ih dala. Dubrovaka okolica, poetkom XVI. st.
Pjesme . Menetia i Gjore ria i ostale pjesme Ranjinina zbornika (priredio Milan Reetar), knj. 2, JAZU, Zagreb 1937.
14
A ti, divojko egljiva

"A ti, divojko egljiva, zapni putaca do grla, da ti se dojke ne vide, da mene elja ne bude; na tvoje dojke gljedaju vranoga konja zakovah i moje drube ja ostah i mojega gospodina. A ti, divojko egljiva, vazmi vidarce na glavu a vidriicu na ruku, ter mi dva pojmo na vodu kroz te mi luge zelene na one hladne studence!" Oni jidoe na vodu kroz te mi luge zelene na one hladne studence; kada dojdoe na vodu na one hladne studence, jo mi govori divojka: "Hodmo si mi dva pospati za te mi luge zelene!" Klie mi ree junak mlad: "Mi ti smo oba mlajahna i mi smo oba lujahna, mi emo zoru zaspati i nas e majka karati". Klie mi ree divojka: "Ja jimah slavja u njadrih, ti jima svoga slavia, ki e nas rano buditi, ne emo zoru zaspati, ni e nas majka karati". Oni jidoe pospati za te mi luge zelene; sfu su se nocu jigrali a pak su zoru zaspali. Karala jih je majica: "a ste toliko inili za te mi luge zelene?"
Zadarska okolica, XVI. st.
Prvi stih pjesme naveo je P. Zorani u romanu Planine (tiskan 1569.), kao uzorak pastirske pjesme, na rubu XIII. poglavlja. Pjesma se smatrala izgubljenom dok je nije pronaao F. Fancev u zadarskom rukopisu iz XVII. stoljea i objavio 1929. godine.
15
Ne daj mene staru hrabru

Ne daj mene staru hrabru, majko moja draga, lana bih bila s starijem hrabrom, ako i ima dosta blaga; od pogleda mlada hrabra vazda bih sita bila. Dubrovnik, XVI. st.
Marin Dri, Skup.
16
Na gospodin poljem jizdi

Na gospodin poljem jizdi, jizda da mu je, na glavi mu svilan klobuk, sinca da mu je, u ruci mu zlatne knjige, druba da mu je, prid njim sluga pisan poje, na ast da mu je. Majka mu je lipo ime dila svitla sunca gledajui, ljuba mu je zlatom venac vila uz konjika potiui. Lipo ti je, brajo, pogledati lipa skoka junakoga gdino mi junak poskakuje od kamenka do kamenka, bila lica pokazuje iza itka perenoga, iza itka perenoga. S Hvara, 1557.
Petar Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.). Svoje je djelo dovrio 1557, kada je i zapisao, "ne pridavi ni ri najmanju", tekstove usmene knjievnosti. Ova poasnica ima zapravo tri cjeline: uz otisnuti naslov i Majka mu je lipo ime dila te Lipo ti je, brajo, pogledati, koje su naizmjenice pjevali njegovi ribari Nikola i Paskoje.
17
Marko Kraljevi i brat mu Andrija

Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala, lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala, lipo plinke dilila i lipo se razdiljala, i razdiliv se, opet se sazivala. ve mi nigda zarobie tri junake dobre konje, dva siromaha, tere sta dva konjica mnoga lipo razdilila, o tretjega ne mogoe junaci se pogoditi, negli su se razgnivala i mnogo se sapsovala. Ono to mi ne bihu, druino, dva siromaha, da jedno mi bie vitez Marko Kraljeviu, vitez Marko Kraljeviu i brajen mu Andrijau, mladi vitezi, tuj si Marko potre svitlu sablju pozlaenu i udari Andrijaa brajena u srdace. On mi ranjen prionu za njegovu desnu ruku, tere knezu Marku potihora besijae: - Je da mi te mogu, mili brate, umoliti, nemoj to mi vaditi sabljice iz srdaca, mili brajene, dokle ti ne naruam do dvi i do tri beside. Kada dojde, knee Marko, k naoj majci junakoj, nemoj to joj, ja te molim, kriva dila uiniti, i moj dil e podati, knee Marko, naoj majci, zato si ga nigdar vee od mene ne doeka. Ako li te bude mila majka upraati, vitee Marko: "to mi ti je, sinko, sabljica sva krvava?" Nemoj to joj, mili brate, sve istinu kazovati, ni naju majku nikako zlovoljiti, da reci to ovako naoj majci junakoj: "Susrite me, mila majko, jedan tihi jelenac, koji mi se ne hti sa drumka ukloniti. junaka majko, ni on meni, mila majko, ni ja njemu, i tuj stavi potrgoh moju sablju junaku, i udarih tihoga jelenka u srdace. I kada ja pogledah onoga tiha jelenka, gdi se htie na drumku s duicom razdiliti, vide mi ga milo bie kako mojega brajena, tihoga jelenka, i da bi mi na povrate, ne bih ti ga zagubio." I kada te joe bude naju majka upraati: "Da gdi ti je, knee Marko, tvoj brajen Andrijau?"
18
Ne reci mi naoj majci istine ponitore: "Ostao je", reci, "junak, mila majko, u tujoj zemlji, iz koje se ne moe od milinja odiliti, Andrijau. Onde mi je obljubio jednu gizdavu devojku. I otkle je junak tuj devojku obljubio, nikad vee nije poal sa mnome vojevati I sa mnome nije vee ni plinka razdilio. Ona t' mu je dala mnoga bilja nepoznana i onoga vinca junaku od zabitja, gizdava devojka. Li uskori mu se hoe, mila majko, nadijati". A kad na te napadu gusari u crnoj gori, nemoj to se prid njimi, mili brate, pripadnuti da iz glasa poklikni brajena Andrijaa, bud' da me e zaman, brate, pri potrebi klikovati. Kada mi te zauju moje ime klikujui, kleti gusari, taj as e od tebe junaci razbignuti, kako su se vazdakrat, brajene, razbigovali kada su te zauli moje ime klikovati. A neka da ti vidi tvoja ljubima druina, koji me si, tvoga brata, bez krivine zagubio! S Hvara, 1557.
Petar Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.); uzorak bugarikog stilskog postupka.
19
I klie devojka
I klie devojka, poklie devojka, jo klie devojka, mlada mi tere gizdava, mlada tere gizdava, sa brig bela devojka Dunaja: "Stani se, imane, stani se, imane, stani se, imane, tere mi razbiraj glasove, tere razbiraj glasove a devojka mlajahta klikuje: Dva sta kraljevia, dva mi sta kraljevia, dva mi sta kraljevia od bojka ne dobegla, ali sta ubijena, ali sta iva odvedena? Nisu ti ubijena, da nisu ti ubijena, nisu ti ubijena, da iva mi sta odvedena, iva sta odvedena k caru Pajazitu na portu 1 . Andrija se moljae, Andrija mi se moljae, Andrija se moljae bai, alubai, subai ne toliko za sebe koliko za brata Lazara: Puaj naju, bao, puaj naju, bao, puaj naju, bao, do naju mile majke, a verom ti se mojom junakom obetuju, sabljice da ne pau, sabljice ve da ne pau, sabljice da ne pau, konjica da ne jiju, kalujer da se postavlju, Svetoj gori 2 da sluu." S Hvara, 1557. godine
Petar Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.).
Pajazitu na Portu - Bajezidu u Carigrad; dva su cara toga imena: Bajezid I (1347-1403), osmanski sultan, sin Murata i Bajezid II (1446-1512), koji je stolovao u Carigradu (Turci su ga osvojili 1453.); Porta, odn. Visoka Porta bio je najprije naziv za bizantsku, a kasnije za sultanovu vladu, odnosno za Carigrad
Sveta Gora - Athos na poluotoku Halkidici u Grkoj, samostalna monaka republika; zavjetuje se da e postati kaluer.
2
20
Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593.

Milo tue turske bule, Kupe vode gledajui, Kupe vode gledajui, Hasan-pau proklinjaju: Oh prokleta Kupa voda, koja si se izmeala, koja si se izmeala to s junakom crnum krvjum. Odbiraj se Kupa voda od junake crne krvi, naj ju budu milo bule k srdcu svomu pritiskale. Nit se Kupa odbirala od junake crne krvi, nit je bule primajui k srcam svojim pritiskale. Oh prokleti Hasan-paa, bilo ti se zahotilo tvrda grada, bila Siska, tvrda grada bila Siska, bilo ti se zahotilo Turovoga lipa polja, Turovoga lipa polja i Zagreba lipa mista. Bilo ti se zahotilo prelipoga Kaptoloma, prelipoga Kaptoloma, popovskoga lipa blaga. Bilo ti se zahotilo popovskoga srebra, zlata, Sveta Kralja zlata kria, Sveta Kralja zlata kria. Bilo ti se zahotilo zagrebakih mladih snaha, bilo ti se zahotilo i divojak zagrebakih. Bilo ti se zahotilo turopoljska bila hliba, prilipoga Kaptoloma, popovskoga lipa blaga. Hliba se je bil zaloil, vode Kupe se je napil, Kupe vode prez mertuka i s vnogimi vitezovi, i s vnogimi vitezovi, carovimi janiari. Oh kaurska lipa zemlja kako se ti sad veseli, lipo poju stare majke, stare majke i vdovice, stare majke i vdovice, mladi momki i divojke, mile pisme popivaju, Hasan-pau proklinjaju. Oh prokleta turska zemlja, kako se ti sad alosti! Milo tue turske majke, turske majke i starice, turske majke i starice, turske bule i divojke tune pisme popivaju, Hasan-pau proklinjaju. Oh prelipa Bosna zemlja i iroka Romanija, i iroka Romanija i bogata Natolija. Kaj se toga pornilo iz slavnoga Carigrada, kaj je toga opustilo od dolnjega Biograda. Iz Turopolja, poetkom XVII. st.
Pjesmu je objavio Radoslav Lopai ("Vijenac", br. 43, 1875), a zapisao ju je poetkom XVII. stoljea prabiljenik Trojedne Kraljevine Petar Znika.
21
Majka Margarita
Cvilu to mi cviljae drobna ptica lastovica, ona mala ptica; cvilu to mi cviljae drobna ptica lastovica, ona cvilu cviljae Zadru gradu na pridvratju ona mala ptica. Ona cvilu cviljae Zadru gradu na pridvratju. Bie mi se cvilei drobna ptica zakasnila, ona mala ptica, Bie mi se cvilei drobna ptica zakasnila, Ter ju bie pustilo arko sunce na zapadu, onu malu pticu, Ter ju bie pustilo arko sunce na zapadu, A bie ju zaskoio sjani misec na istoku, onu malu pticu. A bie ju zaskoio sjani misec na istoku,
Ali ono ne bie drobna ptica lastovica, ona mala ptica, Ali ono ne bie drobna ptica lastovica, Neg mi ono bie bila stara majka Ivanova, Majka Margarita; Neg mi ono bie bila stara majka Ivanova, Ona majka klikovae sinka svoga i brajenka, Majka Margarita! Ona majka klikovae sinka svoga i brajenka, Na nju mi je naetala bila vila planinkinja, ona bila vila, Na nju mi je naetala bila vila planinkinja, Ter mi side bila vila staroj majci besiditi, Majci Margariti, Ter mi side bila vila staroj majci besiditi: "a mi tako cviluje, stara majko Ivanova, Majko Margarito? a mi tako cviluje, stara majko Ivanova, Koja ti je nevolja grozne suze prolivati, Majko Margarito? Koja ti je nevolja grozne suze prolivati?" Side to mi stara majka biloj vili besiditi, Majka Margarita, Side to mi stara majka biloj vili besiditi: "Ostaf' me se, bila vilo, jadi te se ostavili, planinkinjo vilo!
22
Ostaf me se, bila vilo, jadi te se ostavili, Dvi su meni ljute rane na mojemu eljnom srcu, planinkinjo vilo! Dvi su meni ljute rane na mojemu eljnom srcu, Obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane, planinkinjo vilo! Obe su mi, jadovi, ljute rane otrovane, I ovo jih ne mogu, jadna majka, priboliti, posestrino vilo! I ovo jih ne mogu nikakore priboliti, A ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu, posestrino vilo! A ove su ljute rane na mojemu eljnom srcu: Ja t' sam majka imila mlada Petra bratca moga, posestrino vilo! Ja t' sam majka imila mlada Petra bratca moga, A Ivana hranila, mila sinka, od srdaca, jedno mlado dite. A Ivana hranila, mila sinka, od srdaca, I kad sam jih, jadna bila, do vitetva dohranila, posestrino vilo! I kad sam jih, jadna bila, do vitetva dohranila,
Po njih mi je svitla zora od istoka poruila, posestrino vilo! Po njih mi je svitla zora od istoka poruila, Obih sam jih, jadna majka, svitloj zori otpravila, Majka Margarita. Obih sam jih, jadna majka, svitloj zori otpravila, Da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota, vilo posestrino! Da li evo ne znadem za njih smrti ni ivota, Neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali, Majci Margariti: Neg su mi se zli bilizi, jadni majci, ukazali, Gdi se gravran vijae nad merli od Zadra grada, ona rna ptica, Gdi se gravran vijae nad merli od Zadra grada, A bihu mu rna pera sva od krvi ustrapana, onoj rnoj ptici, A bihu mu rna pera sva od krvi ustrapana, Sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti, onu kobnu pticu, Sila sam ga, jadna majka, kumiti i bratimiti: "Kai meni, gravrane, te bilige do istine, ptice zlokobnice,
23
Kai meni, gravrane, te bilige do istine, A ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju, moj rni gravrane, A ja ti se, jadna majka, virom mojom obituju, Da ti hou trudna pera sva suzami prohladiti, ptice zlokobnice, Da ti hou trudna pera sva suzami prohladiti." Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, ona huda ptica, Sila mi je bila vila staroj majci besiditi: "Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, starice nebogo! Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, Da li u ti istinu, jadna majko, povidati, starice nebogo, Da li u ti istinu, jadna majko, povidati: Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Majko Margarito, Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, starice nebogo, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, Majko Margarito; Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene,
A kada si od sebe sinka svoga otpravila, ono mlado dite, A kada si od sebe sinka svoga otpravila, Onda se je u tebi srdace okamenilo, starice nebogo, Onda se je u tebi srdace okamenilo, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, ono mlado dite, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, na to mlado dite. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, Ona venac vijae od primoga vilovita, mlada Primorkinja, Ona venac vijae od primoga vilovita, Ondi mi se oni bihu oicami sagledali, mladi i gizdavi, Ondi mi se oni bihu oicami sagledali, Oicami sagledali a srdaci zaljubili mladi i gizdavi.
24
Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, Nego to mi odleti u planinu rnu goru, ona huda ptica, Nego to mi odleti u planinu rnu goru, Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui, Majku Margaritu! Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui." Side to mi bila vila staroj majci besiditi, planinkinja vila, Side to mi bila vila staroj majci besiditi: "Ovo u te, stara majko, radi Boga upraati, Majko Margarito, Ovo u te, stara majko, radi Boga upraati: Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Majko Margarito, Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila, Majko Margarito, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?" Side to mi stara majka biloj vili besiditi, Majka Margarita, Side to mi stara majka biloj vili besiditi: "Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, posestrino vilo, Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, Lasno u jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti, posestrino vilo, Lasno u jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti:
Za bratca u mojega dati moju rusu glavu, posestrino vilo, Za bratca u mojega dati moju rusu glavu, A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti, za to mlado dite! A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti. Sila mi je bila vila staroj majci besiditi, Majci Margariti, Da li ne hti na mene huda ptica ni gledati, Nego to mi odleti u planinu rnu goru, ona huda ptica, Nego to mi odleti u planinu rnu goru, Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui, Majku Margaritu! Mene, majku, ostavi grozne suze prolijui." Side to mi bila vila staroj majci besiditi, planinkinja vila,
25
Side to mi bila vila staroj majci besiditi: "Ovo u te, stara majko, radi Boga upraati, Majko Margarito, Ovo u te, stara majko, radi Boga upraati: Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Majko Margarito, Ako bi ti obadva turske uze dopadnuli, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila, Majko Margarito, Kojom bi jih ti spenzom iz tamnice iskupila?" Side to mi stara majka biloj vili besiditi, Majka Margarita, Side to mi stara majka biloj vili besiditi: "Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, posestrino vilo, Ako su mi, bila vilo, turske uze dostignuli, Lasno u jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti, posestrino vilo, Lasno u jih, jadna majka, iz tamnice iskupiti: Za bratca u mojega dati moju rusu glavu, posestrino vilo, Za bratca u mojega dati moju rusu glavu, A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti, za to mlado dite! A za sinka Ivana ivim ognjem izgoriti." Sila mi je bila vila staroj majci besiditi, Majci Margariti, Sila mi je bila vila staroj majci besiditi: "Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule, starice nebogo! Nisu ti jih, stara majko, turske uze dopadnule,
Da li u ti istinu, jadna majko, povidati, starice nebogo, Da li u ti istinu, jadna majko, povidati: Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Majko Margarito, Bratca ti je obljubila mlada moma Grkinjica, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, starice nebogo, Ter ti ga je napojila mrzle vode zabitljive, Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, Majko Margarito; Da se nigdar od tebe, sestre svoje, ne spomene, A kada si od sebe sinka svoga otpravila, ono mlado dite,
26
A kada si od sebe sinka svoga otpravila, Onda se je u tebi srdace okamenilo, starice nebogo, Onda se je u tebi srdace okamenilo, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, ono mlado dite, Jer kada mi on dojde u Primorje valovito, Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, na to mlado dite. Na njega se namiri lipa Cvite Primorkinja, Ona venac vijae od primoga vilovita, mlada Primorkinja, Ona venac vijae od primoga vilovita, Ondi mi se oni bihu oicami sagledali, mladi i gizdavi, Ondi mi se oni bihu oicami sagledali, Oicami sagledali a srdaci zaljubili, mladi i gizdavi. Oicami sagledali a srdaci zaljubili, Bie mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila, ono mlado dite, Bie mi ga lipa Cvite onim vencem okrunila, Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati, starice nebogo! Da se nigdar nikadare k tebi majci ne zavrati, Cvili, majko, i ali, i prolivaj grozne suze, Majko Margarito! Cvili, majko, i ali, i prolivaj grozne suze, I da ti se nikadare od suz' lica ne osue, Majko Margarito! I da ti se nikadare od suz' lica ne osue, Nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati, starice nebogo, Nit e bratca dozvati, nit e sinka doekati!" Zadar, poetkom XVII. st.
Juraj Barakovi, Vila Slovinka, 1614.
27
Kuliko je u Lici Gradva

Kuliko je u Lici Gradva, Sedamdeset i sedam Gradva, N Divoike ni Neviste mlade, Koju nie Karlovich lyubio, etc.
Pavao Ritter Vitezovi; Apographum ex Ioahne Lucio, 1681.
28
Boj na Krbavskom polju

Peljala sina Karlovika po palaah udvinskih Nigljedajui se na Krbavsko polje upita sina jom: "Je li ono sura magla ali bili labudovi?" Odgovori: "Ni, nego se sapa vidi od junakih konja i od praha pukanoga. Ono ban Derenin boja bije." Toga pravo ne izree, eto izjaha jedan samo konjanik, izie gospoja pred njega, dok pozna, da je nje diver Karlovi. Zae govoriti: "Davori mi, Karloviu, davori mi, moj divere!" Odgovori: "Nemoj od Krajine spitavati, jer da ti ponem kazivati, sobom e hitat ob crnu zemlju, ondi poginue dva brata Karlovia, dva Mrnjavia, dva Bereslavia, dva Hranilovia." Vitezoviev zapis, oko 1682.
29
Balada o kneginji Vidosavi

Jadnu mi etu ieta knez Nikola, etu jadnu, davori mi, davori, a jadniju knez Bujae sa kneginjom, ljubi svojom, davori mi, davori. Strane doe knez Nikola s kordom na bedri, strane doe, davori mi, davori. Konja jae, kordu pae, kopje nosi, rat mi prosi, knez Nikola, s kordom na bedri. Kopje vre, kordu tre, knez Nikola nasred dola. Hoja, Lero, Dolerije, Lero, Silerjane. 3 Nita ree, tijekom tee, druga stie, glavu mu die knez Nikola nasred dola. Lero, Hoja, Dolerije, Lero, Silerjane. Ta knezu Bujaku, prigornjem bratu, ivot uze s glave ruse knez Nikola nasred dola, Lero, vajmeh, Dolerije, Hoja, Silerjane. A kneginja Vidosava osta, lele, tu udova, jadna kneginja, Hoja, Lero, Dolerije, Lero, Silerjane; skubui ka vlase, meu ih za se, pogledav se nase, zavapi u glase: Hoja, Lero, Dolerije, vajmeh, Silerjane, Lero, Hoja, Dolerije, vrli Silerjane; zatim procvili alosnoj u sili: "Knee Bujae, moj mili brae,
Hoja, Lero, Dolerije i Silerjan - boanstva iz stare (pra)slavenske mitologije, sauvana jedino u zakletvama.
3
30
Hoja, Lero, Dolerije, Lero, Silerjane, komu e t' djeica, komu li ih mlada sred ovijeh jada, tuna t' udovica? Lero, Hoja, Dolerije, Hoja, Silerjane, Hoja, Lero, Dolerije, hrli Silerjane." I to im izusti s uzdaha duh pusti, duh bijedna pusti im to izusti, jadna kneginja. Boe Lero, Dolerije, boe Silerjane, ljubka Hoja, Dolerije, silni Silerjane. Davori mi, davori, knee Nikola, davori mi, i tva sila ohola, davori mi, davori, knee Nikola. Tko zlo pone, gore svri, knee Nikola, davori mi, davori, ljubka Hoja, Dolerije, silni Silerjane, boe Lero, Dolerjane, boe Silerjane. Iz Dubrovnika, potkraj XVII. st.
Zapis Iva Aletina (1670.-1743.) tiskao je i komentirao M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 73-74), a uva se u Arhivu HAZU, IV. p 87.
31
Sestra Iva Hrvaanina

Turin dvorbu dvorae u Iva Hrvaanina, hvaljena junaka, ter mi dvorbu dvorae ni za dobro ni za zlato, neg za dragu sestru Ivana Hrvaanina. Ma mu se junaku navrili devet godin, nigda nije vidio drage sestre Ivanove, vjerenice svoje. Ma ti ide Ivane u planinu lov loviti; i dvoru mi ostavlja pouzdanu slugu svoju, ma ti poe etati oko dvora Ivanova, na prozoru vidio dragu sestru Ivanovu, svoju vjerenicu, ni je moe uhititi, ni joj moe nauditi. Najbre se odvrgao u cara u estitoga, sluga Ivanova, ter mu ide laivo sv'jetlu caru govoriti: "to je bilo za mene, tebi hou darovati, moj care oholi; ma nu meni ti zajmi velikoga konja tvoga, i zajmi mi, moj care, kudu srebrom okovanu, moj dragi gospodaru, i zajmi mi, moj care, stotinu zlatnijeh dukata, da mi je kupit', moj care, na pazaru iste svile, hou tebi dobavit' l'jepe Hrvatske djevojke." Car mu bjee zajmio to bjee zapitao: a on bjee kupio sto dukata grane svile, ter je svilom oti'o u lijepu Hrvatiju, ter je ator razvrg'o posred polja hrvatskoga; a sve dobro zaule l'jepe Hrvatke djevojke, i dobro je zaula draga sestra Ivanova: "Puta' mene, Ivane moj brae, u ravno poljice, da je meni kupiti s drugam moj'jem grene svile." Ter je sestru pustio s drugama u ravno polje, a kad doe gizdava Turinu pod svilen ator, ator bjee skupio, na konja se uzmetnuo, i uza se uzvrg'o dragu sestru Ivanovu. Ma kad bjehu, moj Boe, planinome zelenome, obadva mlaahna, ali poe Turine djevojci govoriti: "Kako u te provestiti kroz careve b'jele dvore, sele Ivanova?" A ona mu na temu gizdava odgovorila: "Nuto s noga ti sazuj ute izme i papue, ter ih meni ti obuj l'jepoj gizdavoj djevojci.
32
I s glave mi ti skini tumbane od b'jele svile, ter ih meni postavi gizdavoj djevojci; na bedru mi pripai kordu srebrom okovanu, i stavi me, Turine, na tvojega konja dobra, ter stani prida mnom mlaahnom za kalauza; tako me e provestit' kroz careve b'jele dvore." Sve to je rekla djevojka, sve je Turin uinio, moj dragi gospodaru, i jo se Turine sam sobome razgovarae: "Da me hoe privariti, ne bi mene svjetovala sestra Ivanova." Ma kada je stavio mlaahnu na konja dobra, ona konja obrnu ka lijepoj Hrvatiji, ali Turin klikuje mlaahnu iz tanka grla: "Poi s Bogom, djevojko, vrati meni konja dobra, sele Ivanova!" Ona mlada djevojka ne sluae, ni hajae. Ma kad doe djevojka posred polja hrvatskoga, tu je konja odsjela prema dvoru Ivanovu, brajena svojega. Svu na kopje zatekla l'jepu hrvatsku gospodu, i na kopje zatekla Ivana Hrvaanina, brajena svoga: "Doi meni, Ivane, na kopje odgovoriti, prije hou s tobom l'jep objed objedovati!" S manje mu se ne moe Ivanu ni uiniti, neg' je po'o sestrici na l'jepi gospodski objed. A kad oni bjehu sred objeda gospodskoga, poe sestra brajenu na objedu govoriti: "Ja odovud susretoh jednu vlaku poturicu, gdje mi vodi svezanu l'jepu Hrvatku djevojku; ali koga ne ima, ali za nju i ne haju?" Tad ga suze polie Ivana niz bijel obraz, Hrvaanina, ter mi uze sestrici na temu ovako odgovarati: "Ono ti je moja bila roena draga sestrica, i ovo za nju ja kupim l'jepu hrvaku gospodu jeda bih je kako god sestru moju skapulao." Tad se njemu objesi oko grla ljutom zmijom. "Nemoj, brate, muiti l'jepe hrvatske gospode, sestra tvoja osveti i tebe i sama sebe, ona ti je mlaahna bez otkupa skapulala!" Tad veliko veselje uinio junak Ivan Hrvaanin. Dubrovaka okolica, svretak XVII. st.
33
Zapis ure Matijaevia, sauvan u opsenom zborniku Popjevke Slovinske iz 1758. (Zbirka rijetkosti Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu, sign. R 4091). Pjesme otisnuo Baltazar Bogii 1878., br. 38.
34
Iz javora suhoga uti cvijet procaptio

Lijepu jeu jezdijahu dva Jakia, lijepa bratca, Oni jeu jezdijahu zelenom planinom, I onako jezdei planinom zelenom, Ode Stijepo Jakiu bratu Mitru govoriti: "Jezdi bolje prida mnom tvojega konja dobra; Koliko bih ja tebe dofatio sabljom mojom, Ja bi tebi osjek'o pri ramenom rusu glavu! Ere mi se tuila vjenana ljubovca, Da si meni pod silu ljubio ljubi moju." Kada bjee Mitre razumio brata svoga, Poe on govoriti bratu svomu: "Ako sam ti, brate, ja ljubio vjenanu ljubovcu, Saeta se sputala iz aera vedra neba, Tere mene udrila, i poda mnom konja dobra! A to li mi ti joter ne vjeruje, mili brate, Kada mi doemo sred zelene sred planine, Tu emo mi nai jedan mramor studen kami; Uza nj emo mi nai suho drvo javorovo, Tere me e ti uti, k'o ti u se oklinati!" Kada mi oni dooe sred zelene sred planine, Tu mi naoe jedan mramor studen kami, I uz kami suho drvo javorovo; Srdace je prinio ka mramoru studenomu, A rukami ophiti suho drvo javorovo. Paka mi je oti'o svomu bratu govoriti: "Posluaj mi, moj brate, k'o ti u se oklinjati: Ako ti sam, moj brate, ljubovnicu vjenanu ljubio. Srdace mi ustinulo k'o no mramor studeni, A ruke mi usahle k'o no javor suho drvo; To li ti nijesam ja ljubio vjenane ljubovce, Iz mramora studena provrela iva voda, Iz javora suhoga uti cvijet procaptio, Pod tobom se, moj brate, poplaio dobar konjic, Tere mi se ne mog'o ni uzdom ustegnuti!" I to mi se bijae udno udo uinilo: Voda iz mramora studena provrela je iva, Iz javora suhoga uti cvijet procaptio, Tere mi se pod njime dobar konjic poplaio, Ne mog'o ga leventa ni uzdom ustegnuti. Neg' ono mi otide bratu Mitru govoriti: "A tako te, moj brate, ne ubio Bog veliki, Ti to meni ustegni nu mojega konja dobra, Ter emo se ja i ti povratiti k lijepu dvoru; I kada se povratimo ka naemu bijelu dvoru,
35
Mi emo kuati nae vjenane ljubovce, Ka e ljubovca komu na dobro pristanuti." Kada mi Mitre bijae razumio brata svoga, On ti je njemu usteg'o njegova dobra konja, Paka mi se vratie ka svojemu lijepu dvoru; I kada mi dooe ka Mitrova lijepa dvora, Prid dvorom mi nahode bro Mitrovu dragu ljubi. Otide mi on Mitre govoriti dragoj ljubi: "Spravlja mi se brat Stjepan u cara za poklisara, U mene zajimava haljine i konja dobra, Hou li mu ja zajimat haljine i konja dobra?" Kad mi ona bijae gospodara razumjela, Ona mi otide gospodaru govoriti: "Zajmi mu, gospodaru, haljine i konja dobra, Ako mi se on vrati zdravo iz lijepa Carigrada, On e tebi vratiti haljine i konja dobra, On e tebi vratiti i lijepo zahvaliti." Kada bijae Stjepan razumio bro Mitrovu dragu ljubi, I on poe kuati bro njegovu dragu ljubi. Otide mi Stjepane dragoj ljubi govoriti: "Spravlja mi se, ljubovce, brat Mitar u cara za poklisara. U mene zajimava haljine i konja dobra." A kada ga bijae draga ljubi razumjela, Otide mi ona Stjepanu govoriti: "A dje mu su njegove haljine i njegov konjic dobar? A da bi mu junaku brzo puste ostanule!" Kada bijae Stjepan dragu ljubi razumio, Veoma mu se bijae junaku muno uinilo. U njega mi bijae bri njegova britka sablja, Ter mi sablju povadi s pojasa bijeloga, Ter mi ljubi udari po grlu po bijelomu. Glava joj panula na junaku crnu zemlju. Dubrovnik, svretak XVII. st.
Zapis ure Matijaevia u zborniku Popjevke Slovinske (zove se i Dubrovaki rukopis jer se najprije uvao u Knjinici Male brae u Dubrovniku). To je najvei rukopisni zbornik zapisa usmene knjievnosti starijih razdoblja.
36
Oruan junak Dunaj prepliva

Oruan junak Dunaj prepliva, sedlan ga konjic pri brijegu eka. Ma se ne udim dobru junaku koji oruan Dunaj prepliva, nego se udim konju njegovu koji ga osedlan pri brijegu eka. Jote je trea, koja je najvea: doma ga ljuba s potenjem eka. Perast, svretkom XVII. st.
Zapis Peratanina Nikole Burovia, uva se u Bogiievu arhivu i knjinici u Cavtatu.
37
Uz potok, niz potok

Uz potok, niz potok, e evojka sama spi! Iz njedara dunja ckli i cavti ah da mi je pogristi! Perast, svretkom XVII. st.
Zapis Nikole Burovia.
38
Glas dopade mladu

Glas dopade mladu dobromu junaku: "Ne dadu ti mladu, dokle ne ustrijeli prid gradu jabuku, u polju naranu, dokle ne donese evojci prstenak, i biser na grlo, i od zlata krunu." Kako je zaula junakova majka, uzbrinula se je. Mladi jo' govori: "Ne brini se, majko, ja sam hitar junak, ja u ustrijeliti u jaer jabuku, na gradu naranu; ja u donijeti evojci prstenke, i od zlata krunu, i biser na grlo. Ma ja neu, majko, prelijepu mladu dokle ne donese sunce za kosama, mjesec za njedrima, slavja za rukavja." Tu se uzbrinula lijepe mlade majka. Mlada jo' govori: "Ne brini se, majko, ja mi imam mlada do tri mila braca: jedan ima biti sunce za kosama, drugi mi e biti mjesec za njedrima, trei mi e biti slavje za rukavje."
Perast, svretkom XVII. st. Zapis Nikole Burovia.
39
Koje je drijevce sred mora

Koje je drijevce sred mora, u njem je patrun Nikola, na njem je tanka koulja od drobna bijela bisera. Mladomu druina govori: "Tako ti glave, patrune, od kud ti tanka koulja od drobna bijela bisera?" Mladi druini govori: "Tako mi glave, mrnari, vila je sina enila, mene je za kuma stavila, darovala mi koulju od drobna bijela bisera, a ja njoj prsten od zlata, u njem je oko diomanat, u njem je sunce i oblak, nosi ga kuma za ljubav." Perast, svretkom XVII. st.
Zapis Nikole Burovia.
40
Kako je Novaku utekla vila njegova ljubovca

Tri veselja injae Novae u bijelu dvoru: jedno ini veselje: selu svoju udavae; drugo ini veselje Grujici, sinu svojemu; tree ini veselje: er je dvore ogradio, i svak mu se veseli u njegovu bijelu dvoru. Ma se samo ne veseli lijepa ljubi Novakova. Poe ti jo govorit mlada sele Novakova: "Svak se danas veseli u veselju braca moga, a ti mi se ne veseli, ni Grujici, sinu tvomu?" Ali njome ljubovca Novakova odgovara: "Kako u se veselit u veselju braca tvoga? Kad me Novak uhitio, bijelu vilu, na Dunaju, on je meni ugrabio brza krila i oglavlja, da mi hoe vratiti brza krila i oglavlja, lijep bih tanac izvela prid dvorima njegovijem, i u tanac skupila dvanaes mladijeh djevojica, sve bi bile mlaahne jedne slike i prilike." Kad je bjee razumjela lijepa sele Novakova, ona mlada otide bracu svomu govoriti: "Svak se tebi veseli u bijelomu dvoru tvomu, samo ti se ne veseli bijela vila, ljubi tvoja, neg je meni ovako ljubi tvoja govorila: Otkad je si uhitio na tihomu Podunaju, da si njome ugrabio brza krila i oglavlja. Kad bi jom ih hotio, brate dragi povratiti, lijep bi tanac izvela prid tvojijem bijelijem dvorom, i u njemu skupila dvanaes mladijeh djevojica, sve bi bile mlaahne jedne slike i prilike." Bjee ti ga ovaka nauila huda srea, ljubi svojoj povratio brza krila i oglavlja. Ona mu je izvela lijepi tanac prid dvorovim, i u njemu bijahu dvanaes mladijeh djevojica, sve su mlade djevojke jedne slike i prilike. Pak se s krilim zavila u visinu vedra neba, a za njome Novae na svojemu dobru konju. Poe ljubi dozivat iz svojega tanka grla: "Povrati se, povrati, bijela vilo, ljubi moja! Komu, ljubi, ostavlja tvoje lijepe perivoje? A komu li ostavlja Grujicu, sina tvojega?" A Novaku ovako bijela vila odgovara: "Ne bih ti se povratila za moje za crne oi; ja ti vee ne hajem za moje lijepe perivoje,
41
a Grujicu, sina moga, esto u ga pohoditi, kad ga budem pohodit, ti me nee ni vidjeti." Kad je Novak razumio bijelu vilu, ljubi svoju, alostan se on nae u svojemu srcu ivu, zlovoljno se povrati ka svojemu bijelu dvoru. Iz dubrovake okolice, prva polovica XVIII. st.
Zapis Joze Betondia (1709.-1764.). Otisnuta u Bogiievoj zbirci, br. 39.
42
Kako je Marko Kraljevi poljubio vjerenicu a ona ga nije poznala

Svilen ator raspleo mladi Marko Kraljeviu, on je ator raspleo na livadi od Budima. Jutro rano podranile Budimke mlade djevojke, jutro rano zajedno na hladenac hladne vode. Mimo ator prohode mlada Marka Kraljevia; svaka Marku djevojka dobro jutro nazivae. Koja bjee najmlaa meu njima i najljepa, ona Marku junaku dobro jutro ne naziva; nego bjee u zemlju crne oi obrnula. Poe Marko Kraljevi toj djevojci govoriti: "Od koga si, djevojko, lijepa roda i plemena? Zato meni, mlaahna, dobro jutro ne naziva? Ali si se podnijela tvojom prelijepom ljepotom? Ali, mlada djevojko, prstencima zlaanijem? Ako si se podnijela prstencima zlaanijem, da bi tvoje prstenke druge tvoje radovale, ako li se podnosi tvojom prelijepom ljepotom, da bi tvoju ljepotu crna zemlja obljubila." Ali mlada djevojka Kraljeviu odgovara: "Hod' otole, hurjatine, nemoj vele govoriti. Ja sam draga sestrica mlada Pavla Banovia, i meni je bratued od Budima svijetli kralju i ja ti sam vjerenica mlada Marka Kraljevia. Ako k tebi, hurjatine, pod atore ja uetam, hou tebi zaisto kordu tvoju ugrabiti paka u je odnijeti roenomu bracu momu, ijem u hatrit narane po ardinu braca moga." Kad je Marko Kraljevi tu djevojku razumio, brzo bjee izio ispod svilena atora, i nju bjee uhitio, mlaahnu, za desnu ruku, tere ti je uvede pod njegov svioni ator, i jednom joj celov da u rumeno bijelo lice. Tadara je djevojka mladu Marku govorila: "Neka doe, hurjatine, ka lijepu Budimu gradu, ja se hou moliti od Budima svijetlu kralju, neka tebe objesi o vratijem od Budima!" Ali Marko Kraljevi tom djevojci odgovara: "Poi, mlada djevojko, sa drugami na hladnu vodu, kad se s vode ti vrati ka lijepu Budimu gradu, ovako e ti rijeti mladu Pavlu Banoviu, mladu Pavlu Banoviu i budimskom svijetlu kralju: "Drago vas je po meni oni junak pozdravio,
43
koji je ator raspeo na livadi od Budima, i meni je celov d'o u moje u bijelo lice!" Ona mlada izide ispod svilena atora, ali nee da ide sa drugam na hladnu vodu, neg' se brzo povrati ka Budimu bijelu gradu, tere ide ovako bracu svome govoriti: "Koji je ono hurjatin na livadi od Budima, koji svraa pod ator Budimke mlade djevojke, kad prohode donijeti sa hladenca hladne vode, jutroske me, djevojku, za desnicu uhitio i mene je uveo pod svoj ator pod svileni, pak me pita od koga sam ja roda lijepa i plemena. A kad mu sam, mlaahna, svekoliko povidjela, tada mi je celov d'o u rumeno lice moje. I jo mi je, djevojci, ove rijei govorio: "Kad se bude vratiti ka lijepu Budimu gradu, ovako e ti rijeti mladu Pavlu bracu tvomu, mladu Pavlu bracu tvomu i budimskom svijetlu kralju: drago vas je po meni ovi junak pozdravio koji je ator raspeo na livadi od Budima, i meni je celov d'o u moje u bijelo lice." Jeda ti se ja mogu, mili brate, umoliti, da se poe moliti svijetlu kralju od Budima da objesi hurjatina vratijem od bijela grada?" Ali Pavo Banovi sestri svojom odgovara: "Nije ono hurjatin na livadi pod atorom, ono ti je vjerenik junak Marko Kraljeviu." Kad je mlaa djevojka braca svoga razumjela, na to ti mu ne bjee ni rijei odgovorila, nego se je mlaahna u licu zarumenila, i ka zemlji bijae crne oi obrnula. Dubrovnik, prva polovica XVIII. st.
Zapis Joze Betondia u Dubrovakom rukopisu.
44
Molitva gizdave divojke

Lijepu edbu etae jedna mlada Vlahinjica, gizdava divojka. edbu mi ti etae, vinjega Boga moljae: "Nemoj mene, moj Boe, ivom eljom umoriti, moj vidovni Boe, ivom eljom umoriti, ljutom strijelom ustrijeliti, neka mi se naljubim jednoga gizdava junaka, mlada Vlahinjica; na glavu mi nanosim zelen vijenac od masline, na ruci se nagledam zlatan prsten od 'iljade, ja lijepa Vlahinja. Ako ho', mili Boe, mene ivom eljom umoriti, satvori me, moj Boe, vitom jelom u planini, moj vidovni Boe! Od mojijeh lijepijeh kosah sitnu travu djetelinu, od mojijeh crnih oih dva hladjenca bistre vode, moj vidovni Boe! Kada bi mi doo moj gospodar u planini lov loviti, da bi mi on poinuo pod zelenom vitom jelom, moj mio gospodar, konje svoje napito sitnom travom etelinom, a napojit se dva hladjenca bistre vode, tej brze konje." to je Bogu molila, toj mu je i umolila. Boka kotorska, poetkom XVIII. st.
Zapis nepoznatoga Bokelja u Bokeljskom rukopisu (Arhiv HAZU, Ib 80).
45
Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahia

Lijepu jezdu jezdijahu dva Jahia mila brata, dva mila brajena, oni jezdu jezdijahu goricome zelenome, i oni se mila braa meu sobom zgovarahu, dva mila brajena. Poe ovako Mitar Jahi Stjepanu besjedovati: "Evo ti smo mi dva brata, Stjepane, neoenjeni, Jahiu brajene, srea ako nas nanese na koju gizdavu divojku, po' se jedan tad od nas, mili brate, oeniti Jahiu brajene." Tu im bjee prispjela miloj brai huda srea, jer ih bjehu zaule od planine b'jele vile, planinkinje vile, i one se b'jele vile meu sobom zgovarahu: "Je li koja meu nami u planini b'jela vila, planinkinje vile, koja bi mi posvadila dva Jahia mila brata? Jer emo je postaviti kraljicome nada sv'jema, planinkinju vilu." Meu njima nae se u planini b'jela vila, i nae im ovako drugami besjedovati, planinkinja vila: "Ja ni mi u posvaditi dva Jahia mila brata." Dok se bjee Jahiima u susretu uinula planinkinja vila, ter mi poe Jahiima dobru sreu nazivati: "Dobra vami srea budi, dva Jahia, mila brata, dva mila brajena!" "Bog daj tebi, divojko, i tebi mi dobra srea!" Kako bjee vitez Mitar tu divojku sagledao, gizdavu djevojku, da ljepotom odc'jevae arkom suncu i mjesecu, poe ti mi ovako djevojci besjediti Jahi vitez Mitar: "Eto ti smo mi dva brata, djevojko, neoenjeni, jednoga od nas oberi, koga mi je tebi drago, gizdava djevojko." Tu mi bjee miloj brai prispjela huda srea, ona bjee obrala Stjepana mlada Jahia, viteza junaka. Kako bjee vitez Mitar tako udo ugledao,
46
'za pojasa povadi handara pozlaenoga, Jahi junak Mitar, brata svoga udari u njegovo ivo srce. Tuj ga bjee crna zemlja i bez due doekala, Jahia Stjepana. Kako vie vitez Mitar da je brata pogubio, poe ti mi vitez Mitar tuj djevojku proklinjati, gizdavu divojku: "Davori mi, djevojko, bud' prokleta srea tvoja! da li hoe ti danas do dva brata pogubiti, dva Jahia brata!" Pak je sebe handarom u srdace udario. Tu je njega crna zemlja i bez due doekala, Jahia junaka, oba ti su mila brata ci divojke poginula! Boka kotorska, poetkom XVIII. st.
Zapis iz Kotorskog rukopisa (Arhiv HAZU, Ia 27). Otisnut je i u Bogiievoj zbirci, br. 43.
47
Trudan junak kroz goricu proe

Trudan junak kroz goricu proe, od truda se na ma naslanjae, a od sunca titkom zaklanjae. Divojka ga s prozora gledae, svojoj miloj majci govorae: "Majko moja, jada velikoga, trudan junak kroz goricu proe, od truda se na ma naslanjae, a od sunca titkom zaklanjae, vode edan, divojak eljan." Majka erci tiho govorae: "Crpni, erce, u konderu vode tere napoj trudahna junaka, ma mu nemoj lica sagledati." Ufatila u konderu vode, junaku je na konju dodala, bijelo mu lice sagledala: "O junae, crne oi tvoje!" Kotor, poetkom XVIII. st.
Zapis iz Kotorskog rukopisa, otisnuo ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 160).
48
Pokri, djevojko, koprinom kose

Pokri, djevojko, koprinom kose da ti od sunca biser ne puca, da ti od sunca lice ne gori, da te od draga eja ne mori. Korula, poetkom XVIII. st.
Zapis nepoznatog Korulanina, otisnuo ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 169). Korulanski je rukopis otisnuo i komentirao Vid Vuleti Vukasovi u dubrovakom asopisu Slovinac br. 4., 1881, 497-500.
49
Uticali se gospodiii
Uticali se gospodiii uz ravno poje, na vrane konje. Petrova majka Boga molila da Petra konjic najbri bude prid gospodinom, meju druinom. Korula, poetkom XVIII. st.
Zapis nepoznatog Korulanina, otisnuo ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 170).
50
Hvalila se uta dunja na moru

Hvalila se uta dunja na moru: "Od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zaula zelenika jabuka. Al govori zelenika jabuka: "Mala t' fala, uta dunja na moru, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zaula b'jela loza vinova, govorila b'jela loza vinova: "Mala t' fala, zeleniko jabuko, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zaula nekoena livada. Govorila nekoena livada: "Mala t' fala, b'jela loza vinova, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zauo dobar konjic nejahan. Govorio dobar konjic nejahan: "Mala t' fala, nekoena livada, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zaula neljubljena djevojka. Govorila neljubljena djevojka: "Mala t' hvala, dobar konjic nejahan, od men' nema nita ljepe na sv'jetu." To zauo dobar junak neenjen. Govorio dobar junak neenjen: "Poekaj me, neljubljena djevojko!" Pak otide dobar junak neenjen, potrgao utu dunju na moru, i uzeo zeleniku jabuku, i pobrao b'jelu lozu vinovu, pokosio nekoenu livadu, uzjahao nejahana konjica, obljubio neljubljenu djevojku. Erlangenski rukopis, oko 1720.
Zapis u Erlangenskom rukopisu, br. 7, zborniku to ga otkrio, komentirao i objavio Gerhard Gesemann: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih narodnih pesama, Srijemski Karlovci 1925. Drugo izdanje istog zbornika (Niki 1987., priredili R. Medenica i D. Aranitovi) donosi i opsenu bibliografiju i manje promjene u pjesmama. Pjesma je preuzeta iz drugog izdanja.
51
Ja putovah ljetni dan do podne

Ja putovah ljetni dan do podne s one strane vie ibenika. Nit me srete jelen ni kouta ve lijepa gizdava djevojka. Na glavi joj dva zelena v'jenca. Jednog iskah, ne kte mi ga dati, kupovah ga, ne kte ga prodati. Svrgoh s vranca, uzeh oba venca. A kad sjutra beo dan svanuo, poruuje lijepa djevojka, poruuje zlato materino: "Duo draga, mome neenjeno, jal mi doi, jal polji v'jence!" Poruuje mome neenjeno: "Ah, djevojko, materina rano, ah, djevojko, draga duo moja, dosta sam te poljubio junak ukraj druma na zelenoj travi, nit u doi ni poslati v'jence, ve poslati mog vranca na hranu. Al ga rani kako i meneka: opleti mu jasle od bosiljka, poj ga, zlato, vinom i rakijom i zobi ga sa mora biberom." Poruuje lijepa djevojka: "Jao, mome, rano materina, ako konjik na konjicu doe, plesti u mu jasle od bosiljka, poi' u ga vinom i rakijom, zobi' u ga sa mora biberom. Ako konjic bez konjika doe, plesti u mu jasle jadikove, kako mu je i srce jadovno kako, duo, moje za tobome. Poi' u ga gorkijem emerom, neka mu je i srce emerno kakono je moje za tobome." Poruuje mome neenjeno: "Ne budali, lijepa djevojko, konjik e ti na konjicu doi." Erlangenski rukopis, br. 69.
52
Vino pije kita od Senjana

Vino pije kita od Senjana kod Cetine kod vode studene, meu njima Cetinka djevojka te im ona slui ladno vino. Kako komu daje au vina, svaki joj (je) junak govorio: "Ljubi mene, lijepa djevojko!" Kad se mladoj dosadilo bilo, onda veli lijepa djevojka: "Tako t' Boga, eti arambaa, ne uje li to ti druba veli? Ja ne mogu svima biti ljuba, ako mogu svima biti sluga. Biu ljuba jednome junaku kojino e Cetinu priplivat, i onamo i opet ovamo, pod kalpakom i pod b'jelim perjem, (a) pod pukom i pod britkom sabljom, u izmama i u ostrugama ja u njemu biti vjerna ljuba." Svi junaci nikom ponikoe i u crnu zemlju pogledae. Ne pogleda senjski arambaa, vee skoi u Cetinu vodu, pripliva je tamo i ovamo. Pak (on) uze Cetinku djevojku, odvede je k Senju bijelomu.
Erlangenski rukopis, br. 100. U ovome zborniku ima dvadesetak pjesma o Senjanima i preteito su lirsko-epske strukture.
53
Gorom jezde dva mila brajana

Gorom jezde dva mila brajana, jedan drugom dobra konja ljubi. Gledale i vile iz gorice. Govorila vila Mandalina: "Tko bi brau omrazio ovu?" Govorila vila Katarina: "Ja u brau lasno omraziti: stvorit u se lijepom djevojkom." I otide pred njih u goricu. A kad dojde pred njih u goricu, onda vele dva mila brajana: "Oeni me, moj mili brajane, oeni me tom l'jepom djevojkom." U tome se braa zavadie. Potrgoe svoje britke sablje. Mlai bratac starijeg pogubi. Pak uzima lijepu djevojku, te (je) mee za se na konjica. Tri je puta pasom pripasao, a etvrti od sablje kajasom i otide priko gore junak. Iao je malo po gorici, a kada se natrag obazrio, ali nema lijepe djevojke. Onda mu se teko raalilo, pak se (junak) natrag povratio, povratio svomu milom bracu, te svojega braca ukopao. Pak potre noe od pojasa te udari sebe u srdace. Ondi pala do dva nova groba s kurve kuke prebijele vile. Erlangenski rukopis, br. 132.
54
Ja usadih vitu jelu

Ja usadih vitu jelu i pod jelu b'jelu lozu i pod lozu b'jelu ruu i pod ruu struk bosilja: vrgoh Maru neka uva, al je Mara jo malena. Pak ja odoh na vojnicu, pak vojevah tri godine, pake pojdoh da obiem. Al' mi stie b'jela knjiga: "Vrati se natrag, mlado mome, jela ti se osanula, b'jela loza obzobana, ruiica otrgana, a bosiljak vas oblomljen!" A ja tome ne vjerovah, nego pooh i obioh. A kad dooh i obioh, ne moe konj pristupiti od visine vite jele, od rodine b'jele loze, od bjeline b'jele rue, od mirisa bosiljkova, od ljepote l'jepe Mare; ali 'e Mara dorastila ba do momka neenjena. Erlangenski rukopis, br. 174.
55
Konj uginuo od alosti za gospodarom

to se bili kraj sinjega mora, il je pina od mora sinjega, il su ono bili labudovi, il su pale na plandiu ovce? Nije pina od mora sinjega, nisu ono bili labudovi, nit su ono ovce na plandiu, vee ono ranjen dobar junak. Na njemu se bili kouljica, kia pere a sunace sui, vie glave kopje udareno, a za kopje dobar konjic vezan. Konjic vriti, gospodara budi: "Ustan gore, gospodine dragi, pojea sam travu do korena, a uzbio blato do kolena, a popio vodu do kamena." Onda veli iz gorice vila: "Trai, konju, drugog gospodara!" Cere konjic sluajui vilu, cere vila gledajui konja. Erlangenski rukopis, br. 177
U pjesmama Erlangenskog rukopisa po prvi put se javlja stilski postupak slavenske antiteze.
56
Vino pije Dojin Patar, varadinski ban

Vino pije Dojin Patar, varadinski ban, popio je tristo dukat sve za jedan dan, jote k tome vrana konja, zlatan buzdovan. Karao ga kralj Matija, zemlji gospodar: "Kurvo jedna, Dojin Patar, varadinski ban, jer ti popi tristo dukat sve za jedan dan, jote k tome vrana konja, zlatan buzdovan." Veli njemu Dojin Patar, varadinski ban: "Ne karaj me, kralj Matija, zemlje gospodar, da s' ti bio u krmara u koga sam ja, popio bi vie dukat nego to sam ja, jote k tome celu Petu i po Budima jer su l'jepe Petankinje, Bog ih ubio!" Erlangenski rukopis, br. 178.
57
Nejaka Jagoda
Rano rani Jagoda na vodu. Za njom ide na konju Radonja. Gledala ga majka Jagodina, i govori majka Jagodina: "Ne id' tamo, na konju Radonja, otila je Jagoda na vodu, jo je luda pripadnu' e mi se, nejaka je zabezeknu' e mi se." Onda veli sa konja Radonja: "Ne budali, majko Jagodina, koliko je dijete Jagoda, koliko je luda i nejaka, svu no mi je na ruki prespala, desnu mi (je) ruku pritiskala, ja ne mogoh konja osedlati, ve mi braa konja osedlala, nit opasat svilena pojasa, ve su mi (ga) sestre opasale." Onda veli majka Jagodina: "O Radonja, moje drago d'jete, idi svomu dvoru bijelomu te sakupi gizdave svatove te ti vodi Jagodu djevojku." To Radonja jedva doekao. I otide dvoru bijelome i on bre svate sakupio i odvede Jagodu djevojku. Erlangenski rukopis, br. 189.
58
to m' se sjaji to u Zadru gradu?

to m' se sjaji to u Zadru gradu? Il je sunce ili jasan mjesec, ili se (to) na Zadru vrata? Nit je sunce niti jasan mjesec, nit se sjaju (to) na Zadru vrata vee je ono mladi gospodar, mladi gospodar s mladom gospojom. Gospodar mi se to na put opravlja, mladu gospoju u domu ostavi. Gospodar gospoji tiho govori: "Eto ti, gospo, b'jeli dvorovi, i u dvorovi starica majka, i oko dvora ruica b'jela, ispod ruice studen kladenac." Gospoa gospodaru tiho govori: "Tako mi Boga, moj gospodaru, to e meneka dvorovi b'jeli, kad po dvori paun ne eta? to li e meni ruica b'jela, kad na ruici slavuj ne poje? to li e meni studen kladenac, kad mi nije tebe, moj gospodaru?" Erlangenski rukopis, br. 211.
59
Lepi Ive terga roe

Lepi Ive terga roe Tebi Lado sveti Boe Lado, sluaj nas, Lado. Pevke Lado pevamo ti, Serca naa vklanjamo ti Lado, sluaj nas, Lado. Iz Meimurja, 1752.
Ova se pjesma nalazi u knjizi Josipa Bedekovia Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi in ruderibus Stridonis, Wiener-Neustadt 1752., str. 238. Ovaj je zapis najstarija tampana kajkavska narodna pjesma. Bedekovi ju je preveo i na latinski jezik.
60
Popijevka Radia Vukojevia

Tri mi kopja erahu Radia Vukojevia, dobroga junaka, oni mi ga erahu lijepom zelenom planinom, dobroga junaka. Nigdje mi ga, junaka, dostignuti ne mogahu. Ali mi se Radiu huda srea dogodila, nebogu junaku: Konjic mu se popuze po travi po djetelini. Pade nebog Radiu niice na crnu zemlju. Tri ga kopja bijahu ob jednome udarila. I njega mi svukoe do tanke bijele koulje. Ali mi se Radiu gulsarom drago moljae: "Nemojte mi mahrame s bijela lica podizati, da mi lice ne izgrde sivi orli i vranovi!" Dubrovnik, sredinom XVIII. st.
Zapis iz Dubrovakog rukopisa, vjerojatno rukom Ivana Marija Matijaevia. Otisnuo ga je Bogii 1878., br. 48.
61
Najljepa je ta zvijezda Danica

Najljepa je ta zvijezda Danica, ali joj je zaludu ljepota, er se hita sunca i mjeseca. Najljepa je trava brtanova, ali joj je zaludu ljepota, er se hita drva i kamena kako i zvijezda sunca i mjeseca. Najljepe je lice djevojako, ali joj je zaludu ljepota, er se hita lica ovjeoska kako i Danica sunca i mjeseca, kako i brtan drva i kamena. Dubrovnik, sredinom XVIII. st.
Zapis iz Dubrovakoga rukopisa, otisnuo ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 195).
62
Rasla je vinja crljena

Rasla je vinja crljena, a pod njom trava zelena. Na travi tanac igrae i slatke pjesni pjevae. U njem su mladi junaci kakono sinji oblaci. Vile ih gledu sa gore koijem mlade govore: "Dignite titke perene, miemo s lica koprene da mi je ljepe igrati, a nama vilam gledati." Perast, XVIII. st.
Zapis perakog patricija Nikole Mazarovia (na koricama pie: 1774. uva se u Nadupskoj biblioteci u Perastu).
63
Prooh kroz goru, ne znam kroz koju

Prooh kroz goru, ne znam kroz koju, sretoh evojku, ne znam ni koju, stah joj na nogu, ne znam na koju. Ree evojka: "Nuti idije, e ne miruje, a za muke u ja njemu dati, ja bih 'otijela s njim zaspati." Perast, XVIII. st.
Iz Mazarovieve zbirke, br. 24.
64
Asan-Aginica
(Xalostna pjesanza plemenite Asan-aghinize) to se bijeli u gori zelenoj? Al su snijezi, al su labutove? Da su snijezi, ve bi okopnuli, labutove ve bi poletjeli. Nisu snijezi, nit su labutove, nego ator age Asan-age. On boluje u ranami ljut'mi. Oblazi ga mater i sestrica, a ljubovca od stida ne mogla. Kad li mu je ranam bolje bilo, on porua vjernoj ljubi svojoj: "Ne ekaj me u dvoru bijelomu. ni u dvoru, ni u rodu momu!" Kad kaduna rijei razumjela, jo je jadna u toj misli stla jeka stade konja oko dvora; i pobjee Asan-aginica, da vrat lomi kule niz pendere. Za njom tru dvije eri djevojke: "Vrati nam se, mila majko naa, nije ovo babo Asan-ago, ve daida Pintorovi-bee!" I vrati se Asan-aginica, ter se vjea bratu oko vrata. "Da, moj brate, velike sramote, gdi me alje od petero dice!" Bee mui, ne govori nita, ve se maa u depe svione i vadi njoj knjigu oproenja 4 , da uzimlje potpuno vjenanje, da gre s njime majci uzatrage. Kad kaduna knjigu prouila, dva je sina u elo ljubila, a dvije ere u rumena lica, a s malahnim u beici sinkom, odijelit se nikako ne mogla, ve je bratac za ruke uzeo i jedva je s sinkom rastavio, ter je mea k sebi na konjica,
4
knjiga oproenja - pismo za rastavu
65
s njome grede dvoru bijelome. U rodu je malo vrijeme stala, malo vrijeme ni nedjelju dana, dobra kada i od roda dobra, dobru kadu prose sa svih strana, a najvee imotski kadija. Kaduna se bratu svome moli: "Aj, tako te ne elila, braco, nemoj mene davat za nikoga, da ne puca jadno srce moje gledajui sirotice svoje!" Ali bee ne hajae nita, ve nju daje imotskom kadiji. Jo kaduna bratu se moljae, da njoj pie listak bijele knjige, da je alje imotskom kadiji: "Djevojka te lijepo pozdravljae, a u knjizi lijepo te moljae, kad pokupi gospodu svatove dug potkljuvac nosi na djevojku, kada bude agi mimo dvora, nek ne vidi sirotice svoje." Kad kadiji bijela knjiga doe, gospodu je svate pokupio, svate kupi, grede po djevojku. Dobro svati doli do djevojke i zdravo se povratili s njome. A kad bili agi mimo dvora, dvije je erce s pendera gledahu, a dva sina prid nju ishoahu, tere svojoj majci govorahu: "Vrati nam se, mila majko naa, da mi tebi uinati damo!" Kad to ula Asan-aginica starjeini svatov govorila: "Bogom brate, svatov starjeina, ustavi mi konje uza dvora, da darujem sirotice moje." svoju dicu lijepo darovala: svakom sinku noe pozlaene, svakoj eri ohu do poljane, a malome u beici sinku, njemu alje uboke haljine. A to gleda junak Asan-ago, ter dozivlje do dva sina svoja: "Hod'te amo, sirotice moje, kad se nee smilovati na vas majka vaa, srca araskoga!"
66
Kad to ula Asan-aginica bijelim licem u zemlju udrila, uput se je s duom rastavila od alosti gledaju sirot. Alberto Fortis, Put po Dalmaciji, 1774.
Usmena balada o obiteljskoj tragediji u muslimanskoj aginskoj porodici. Sastoji se od 92 deseteraka stiha. Prvi ju je objavio talijanski prirodnjak i knjievnik A. Fortis u knjizi Viaggio in Dalmazia (Venecija, 1774.) u poglavlju o obiajima Morlaka, pod naslovom Xalostna pjesanza plemenite Asan-aghinize, uz talijanski prijevod i kratki sadraj. ini se da je prvi kaziva Asanaginice bila ena. Varijanta imena Hasanaginica potjee od Vuka Stefanovia Karadia, koji ju je znaajno redigirao. (Mi se drimo izvornog teksta i naslova.) Ve 1775. na njemaki je prevodi J. W. Goethe, a njegov prijevod objavljuje J. G. Herder 1778. u zbirci Volkslieder. Prevoena je na njemaki, francuski, engleski, maarski, eki, poljski, vedski i druge jezike - ukupno na preko 30 jezika. Prevodili su je i takva poznata imena kao primjerice P. Mrime, G. de Nerval, W. Scott, N. Tommaseo, A. Pukin, A. Mickiewicz. Popularnost Asan-aginice moe se dijelom objasniti primjerenosti ukusu europske publike u doba prvog objavljivanja (dirljivost tematike, bol, suicid...). To je prema formi i sadraju izrazita balada, sa tragikim nesporazumom, skokovitim tijekom radnje i smru junakinje. Asan-aginica je vie puta dramatizirana, prema njoj je snimljen film i TV-drama, te izvoen balet.
67
A ja se priniknuh trudan vodu piti

A ja se priniknuh trudan vodu piti, draica mi klobui odnese, a ja ti se obrnuh: kamo meni bijeli klobui? Oto ti mi klobuk djevojci na glavi tere mi se mlada na mene nasmija. Dubrovnik, potkraj XVIII. st.
Zapis ure Feria (1739.-1820.), objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 221).
68
Lipa je divojka
Lipa je divojka za gradom omrkla hrabra ekajui, prsten vraajui: "Na ti, hrabro, prsten, majka mi te nee, braa me ne dadu, rod mi te ne ljubi ni u rodu niko." Junak joj govori: "Mlaahna divojko, mimo tvoje dvore s drugom ugovori." Od jada djevojci prstenci padoe, vijenci uvehnue. Dubrovnik, potkraj XVIII. st.
Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 225).
69
Ljubljena i neljubljena divojka

Lasno ti je poznati divojke koje ti su ljubjene u majke: crne su im oi zamuene kako voda u mutnu jezeru; crne su im kose zamrene kako svila u loa trgovca. Jo je lanje poznati divojke koje nisu ljubjene u majke: bistra im je od oka zenica ko sunace litno na istoku; crne su im kose razglaene kako perje u mlada sokola; a nadasve lice neljubjeno kako zimi nebo po vedrini. Dubrovnik, potkraj XVIII. st.
Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 235)
70
Kletve dvoje zaljubljenih

Drag se i draga na livadi ljube. Oni mnidu da nitko ne vidi, ali to vidi trava ditelina. Trava kae kod sebe ovcama, ovce kau obaninu svomu, oban kae na putu putniku, putnik kae na brodu brodaru, brodar kae u sela imamu, imam kae po svemu rusagu. Vrlo kunu dva mila i draga: "Ditelina zemlju ne probila, mile ovce, poklali vas Turci, obane vam poviali Turci, putnik putu kraja ne vidio, brodar vee broda ne brodio, toga imama pritisla munara, a vas rusag kuga pomorila!" Dubrovnik, potkraj XVIII. st.
Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 236). Umjesto rijei "Turci" u stihu "mile ovce poklali vam Turci", logino bi bilo "vuci".
71
Ivan se majci moljae

Ivan se majci moljae: "Pusti me, majko, do grada, do bila grada Budima, u njemu mi je djevojka po imenu lipa Margita." Majci se s manje ne moe neg pustit njega do grada, do bila grada Budima. Kad je Ivan doa pod Budim, trikrat je Budim obigra, etvrtim u grad uliza, a kad je u grad uliza, tot mu je zaspala divojka. Poe se Ive misliti hoe li je sankom buditi al bilo lice ljubiti. Ne ktje je sankom buditi ni bilo lice ljubiti, mee joj kupe na nidra, i zlatne jabuke u nidra. Kad se divojka prenula, poe se ona misliti: odkle joj kupa na nidri i zlatne jabuke u nidri, ter sama sebi govori: "Da bi ja rekla od Boga, od Boga nisam dostojna; da bi ja rekla od roda, od roda ne imam nikoga; da bi ja rekla od Ive, Ivan je dalek od mene koliko nebo od zemlje." Dubrovnik, potkraj XVIII. st.
Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 237-238).
72
Izrasla mlada travica

Izrasla mlada travica, sve mi je polje prikrila. Na tem je polju zelen bor, pod borom Jeli postelja, svakoga cvitja nastrta, najvee rue rumene i mre listja mirisna. Na njoj mi Jele trudna spi, ne smije je al' nitko buditi, ni mili ajko za konja, ni mila majka za doma, ni mili bratac za lova, ni mile sestre za vode. Al' duhnu vitar sa mora, ulomi granu od bora i pade Jeli na lice ter bilo lice nagrdi. Trudna se Jele prenula, ter sjede Jele pod borom, vitar joj duhnu pod kosom. Tad poe kleti zelen bor: "Ah ti moj bore, nebore, da bi ti grane uvehle, da bi ti listje odpalo, da bi ti stablo usahlo, ki mene trudnu probudi i moje lice nagrdi!" Dubrovnik, potkraj XVIII. st.
Zapis ure Feria, objavio ga M. Panti (Narodne pesme u zapisima XV-XVIII veka (Antologija), "Prosveta", Beograd, 1964., str. 239).
73
Sidila moma kraj mora

Sidila moma kraj mora, momica moru govori: "Je li to ire od mora, je li to slae od meda, je li to drae od brata?" Ribica glavu promori, ribica momi govori: "ire je nebo od mora, slai je celov od meda, drai je dragi od brata!" Iz Bosne, potkraj XVIII. st.
Zapis Marka Bruerevia (Marc Ren Bruere Desrivaux, 1770.-1823.), nastao negdje u Bosni, moda oko Travnika. Bruerevi je prijateljevao s Feriem i Appendinijem.
74
Spava Janko pod jablankom

Spava Janko pod jablankom, a na nyemu srebren pojas, a na perstu zlatni persten; K-nyem dolaze tri sestrice, jedna drugoj govorila: shtobi, seko, najvolila? Najstaria govorila: jabi persten najvolila; a sridnya je govorila: jabi pojas najvolila; a najmlagya govorila: jabi Janka najvolila; jerbi persten izgubila, a pojasbi poderala, a Jankabi oblybila. Slavonija, pjeva se u kolu djevojaka, XVIII. st.
Matija Petar Katani, De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, Budae 1817. (pretisak i hrvatski prijevod, prijevod S. Sran, pogovor S. Marijanovi, Izdavaki centar "Revija", Osijek 1984., str. 45 (transkribirano str. 146).
75
Rosna bosa, koutico

Rosna bosa, koutico, gdilisise rarosila? Pratilasam milog' bratca, a shtotie bratac dao? daomie devet klyucsev, da otvaram devet gradov; Ja otvorih pervog' grada, al' u gradu kolo igra; u kolu je seka Mara, Marabise udavala za junaka za oblaka; kuma zove xarko sunce, a miseca starog svata, a vlashiche barjacsiche, sitne zvizde u svatove. Slavonija, potkraj XVIII. st. ("u kolu")
M. P. Katani, De poesi Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, Budae 1817. (pretisak i hrvatski prijevod, prijevod S. Sran, pogovor S. Marijanovi, Izdavaki centar "Revija", Osijek 1984, str. 31 (transkribirano str. 134).
76
Divojica vodu gazi

Divojica vodu gazi, noge joj se bele, mimo jae mlad katana, razgotom se smeje. "Gazi, gazi, divojica, Bog daj, moja bila, ako nee moja biti, da bi se vtopila." "Ja u rada iz vesela takvoga junaka, da bi znala ter videla, da bum s tobom jaka. Svilnu halu razdrapila, konja bi pokrila, z palci bi se vupirala, da bi veka bila. Zlatem srpom travu ela, pred konja nosila, ipkom bi se prepasala, da bi tena bila. Zlatu kapu natrila, konja napojila, z mlekom bi se vumivala, da bi lepa bila. Srebrn pas bi raskovala, vuzdu napravila, samo da bi kada z tobom vu ivljenju bila. Lance zlate raznizala, konje okinila, da bi meni znati moi, da bi tvoja bila."
Kajkavska iz XVIII. st Milivoj repel, Kajkavska pjesmarica, "Graa za povijest knjievnosti hrvatske", knj. 2, Zagreb 1899.
77
Narodne lirske pjesme - noviji zapisi (19. i 20. stoljee)
78
Tuga kneza Ivana (Turne moj lipi)

Kad mletake plavi, sve same galije, doplove d' Omilja, iskrca se eta da pozove kneza, naega Ivana, na velo veselje ko e njemu dati na svojih galijah. Kad su oni bili rujna vinca pili, otplovie s knezom priko creskog mora i Velimi vrati! Kad to bie knee gorko opazio da nevirom Mlei grdo ga prevari, za Glavinom krikne: "Aj turne moj lipi, lipi ter prostrani, kako sam te lipo, lipo sagradio, a sada ne smijem blizu tebe priti. Komu te ostavljam? Ostavljam te ptici, ptici lastavici, k e letnim danom nad tobom letiti, meni tuan spomen a svitu paklensku neviru tuiti!" Omialj, otok Krk.
79
Marina kruna
Popuhnul je hladan vetar, hladan vetar od Levanta i odnesal Mari krunu. Sprogovara lipa Mare: "Ajme meni, kruno moja, k bi meni krunu naal njegova bin ljuba bila!" li ju iskat dva Bakrana, dva Bakrana, tri Reana i jo jedan erni Moro. Naal ju je erni Moro. I govori lipa Mare: "Volila bim krunu zgubit leh ernoga Morca ljubit!" Iz Istre
Prvi se na ovu pjesmu osvrnuo P. Ritter Vitezovi, koji ju je pokuao politiki protumaiti. Mara bi bila Hrvatska a Moro Maar. U XVIII st. preveo ju je na latinski jezik B. Kreli u djelu "De regnis" (1770). Zapisano je vie varijanti u zapadnom dijelu Hrvatske.
80
Upropatena djevojka
Lipa Mare v polji ee po turakom ravnom polji. Turki su ju zagledali, iz daleka napijali: "Bog ti pomoz', lipa Mare, za turako ti spoznanje!" Turki su ju opojili da ni znala s kim je spala: je li s Turkom al s kranom al s' zidovskim Barabaem. Kad se v jutro rano vstala: svilne nadre rauljane, ute kose raspuhane a krilo joj raskrojeno. "Oh, joj meni lipoj Mari, nit sam snaha nit divojka!" Sabara, Gradie.
81
Sretan povratak
Doal je sokol iz Bosne na lipe Mare dvorove, on ide na nje naranu: "Prokljeta bila, narana, i vitri k su u tebi!" " "Ne kuni, Mare, naranu, neg kuni mene sokola, ja jesan sokol iz Bosne, ja san joj sio na grane, a nisu vitri iz gore." " "Tako ti bora, sokole, jesi mi vidi dragoga?" " "Kako ga nisam vidija kada mu slubu ja injah." " "Tako ti bora, sokole, je se moj dragi oeni a mene Maru pozabi?" " "Tvoj se je dragi oeni i tebe j' Maru pozabi." " "Poj mi sad zbogom, sokole, i reci momu dragomu, neka se eni, neka ga: kura mu nojca vesela, teki mu zdisi na sarcu kako i meni divojki." Otide sokol s narane pa se proee u Bosnu. Kada je doa u Bosnu njemu mi veli Jive mlad: "Tako ti bora, sokole, je li mi Mare umarla oli se mlada odala?" " "Nije ti ona umarla, nit ti se mlada odala nog te je teko proklela: kura ti nojca vesela, teki ti zdisi na sarcu kako i njojzi divojki." " Kad je to dou Ive mlad, on se proee iz Bosne na lipe Mare dvorove. To ti je Mare na dvore; utu je kosu pristrala, gorku je suzu prolila po njejin licu rumenem. "Tako ti bora, Marula, a s' mlada majku kopala oli si s braom dijena?" " "Ja jesan majku kopala, s mojon san braom dijena, ma meni majke milo ni, ni mojih bratov rojeni, nogo mi milo dragoga s kojin san bila v jubavi or mala moga diteta do sada vela junaka, a sad se s drugom oeni a mene j' Maru pozabi." " "Da bi ga, Mare, vidila, bi li ga mlada poznala?" " "Da bi ga mlada vidila kako gah ne bi poznala; visok je kako jelvica, rumin je kako jabuka, mudro mu j' oko u glave, ne para, duo, nog da s' ti!" " Kad je to dou Ive mlad, s jednom je rukom grljae, drugu joj njadra meae: "O Mare, moja divojko, o moje parvo jubjenje, o moja kito murtele, n se ja s drugon oeni, ni tebe Maru pozabi!"
Otok Silba.
82
Hranila je majka sinka jedinoga

Hranila je majka sinka jedinoga da e si za starost pomo nahraniti. Kad ga 'e nahranila z mala velikoga, tad mi ga je sinak majki progovoril: "Sad u, majko, projti doli v dolnju zemlju, doli v dolnju zemlju za kraljevum vojskum kadi se proliva lipa krv junaka, nimka i ugrska, najvie hrvatska." " "Nejdi, sinko, nejdi, drago dite moje, stara ti je mati, stara i bolovna." " "Moram pojti moram, mila majko moja, sad mi je list doal od samoga kralja." " "Kad u ti se, sinko, nazad nadijati?" " "Va naem je vrti jedna uta vrba, kada ona vrba sis grozjem urodi onda mi se, majko, nazad nadijajte." " "Ah joj meni, sinak, to nigdar ne bude." " Ila 'e majka gledat jutrom i veerom je li vrba grozje, je li sinak doal: nit je vrba grozje, nit je sinka domom. Hrvatska ena, Gradie.
83
Ive Karlovi i Marica djevojka

N u Liki snahe ni divojke k ne ljubi Karloviu Ive neg a mi je Marica divojka. Ne more ju pronjom isprositi niti kakvim darom prevariti. Pak on grede staroj majki svojoj da mu poda sveta i nauka da prevari Maricu divojku. Majka mu je dobar nauk dala: "Ne hod' 'z kue do tri leta, Ive, vzgoji kosu kako i divojka, opleti se kako i divojka, kladi koi na tvu belu ruku pak ti hodi Mari pod ponetru, zazovi ju glasom divojakim: "Hodi, Mare, hod'mo po roice!" Do tri leta Ive 'z kue ne 'al, vzgojil kosu kako i divojka, oplital se kako i divojka klal je koi na svu belu ruku pak je hodil Mari pod ponetru i zazval ju glasom divojakim: "Hodi, Mare, hodi po roice!" Mare njemu 'z kue odgovara: "la bin, drugo, bojin se Ivana!" " "Ne boj se ga, virna drugo moja, danas ima tri godine dana da je Ive na vojnicu poal, od njega ni glasa ni pominka." " Mare mlada tako odgovara: "Ako 'e poal da bi s nje ne doal!" Pak su proli v rumene roice. Prvu rou k je utrgnula klala ju je na suhi javorak: "Sahni, vehni, roo na javorku; kako sahne roa javorova, da bi tako glava Ivanova!" Drugu rou k je utrgala klala ju je na mrzlu stenicu: "Sahni, vehni, roa na stenici; kako sahne roa na stenici, da bi tako telo Ivanovo!" Tretu rou k je utrgnula, tu 'e polegla na rnu zemljicu: "Sahni, vehni, roa na zemljici; kako sahne roa na zemljici, da bi tako sritja Ivanova!" Pak se eu po tom polju ravnom. Progovori verna druga Mari: "a bis sada uinila, Mare, da bi prial Karloviu Ive?" " "Skoila bih va jezero mutno al bin zvala devet bratac mojih!" " Pak joj veli Karloviu Ive: "Delaj, Mare agoder ti drago, ovo ti je Karloviu Ive. Sada skoi va jezero mutno, sada zovi devet bratac svojih!" Pak ju ljubi tri dni i tri noi. Ljubil ju je i ostavil ju je kakonoti livadu zelenu, pokoenu pak i ostavljenu pak odeta belu dvoru svomu.
Iz Hrvatskog primorja.
84
Tibe i Piran
U jedne susedi divojka mladih let; u druge susedi junak je jo mlaji. Toj divojki Tibe ime bie a junaku Piran se zovie. Poel je Piran mlad Tibici dohajat, poeli su judi i od njih zgovarat. Poela je majka Tibi govoriti: "Tibice, ki moja, od nauka moga, ne daj da mi bude semu rodu tuga, semu rodu tuga a najvie meni!" Majka ju zatvori v devetu kamaru da joj nee dati s Piranom govorit. A Piran pita: "Susedice mile, susedice drage, kadi Tibe moja da mi je doma n?" " "Majka ju zatvori v devetu kamaru da joj nee dati s tobom govoriti." " A Piran zakupi gusle i svirale pak gre cimberlati Tibi pod ponetru. Kada Tibe zau Piranove glasi, ona pone skusti one ruse vlasi; kada Tibe zau Piranov ejni glas pone spravjat ruho i biat s kue van.
Vrbnik, otok Krk.
85
Mnogo on moe
Sveti Toma anjel bia, po svim svitu pekljar bia, je isplea tri povisna, je storia jenu mriu pak je ia po gorah, po sih bojih deelah, polovia ukodlake, trige, bilfe i more. Veli oganj naloia i va oganj jih hitia. Krasica, okolica Buja.
86
Nee njegova najmlaega brata nego njega

V ravnom polji jedno orihovo drivo, pod orihom mi je jedna mehka stelja, na 'noj mi je stelji jedan mladi junak, uza 'nu mi stelju jedna uska staza, po njoj je izala premlada divojka. Junak glavu vzdigne, divojka pobigne. "Ne bii, divojko, za boga te prosim neg pobiraj vratva, zavijaj ranice, ako l' ja ozdravim, tebe ne ostavim!" Za boga divojka junaku pribigla: vratva pobirala, rane privijala. Ozdravil je junak, divojku ostavil. Divojka je njega od srdaca klela. "Ne kleni, divojko, za boga te prosim, ja u tebe dati najmlaemu bratu!" "Vrag mi je po tvojem najmlaemu bratu! Volila bi s tobom v rnoj gori stati nego s tvojim bratom va zidanih gradih, volila bi s tobom rnog kruha jisti nego s tvojim bratom vse bile cipove, volila bi s tobom hladnu vodu piti nego s tvojim bratom vse rljeno vince!" Nova Gora, Gradie.
87
Kada ti meni...
Kada ti meni, knee, aj knee Mikula, v Genovi stae, aj knee Mikula, gospodine na! K njemu t' mi pridoe njegovi Genoviani. Aj knee Mikula, gospodine na! Vrbnik, otok Krk.
88
Riba zlatokrilna
Sadila je Mare lonac maurani, na nju se tatila riba zlatokrilna. Pone Mare mislit kako bi ju jela. Uplete mriicu od svojih rusih vlas, uplete mriicu pak jeme ribicu. Pone Mare mislit komu bi ju dala. Ona ju je dala krju gospodinu. Pone krj mislit e Mare merita. Mare mi merita konja i junaka, konja i junaka, tristo zlatnih dukat. Vrbnik, otok Krk.
89
Juda
Ka' je Juda Boga proda za trideset srebrnjaka, juto se je pokajao, svoga grija pribojao. Otija je vratit novce ali i' primit nisu tili kojima je Boga proda, 'ni su njemu besidili: "Vec smo ti ga izmucili, bicima ga izbicali, ostrin trnjen okrunili, sutra ce na krizu visit!" Pojde Juda od nji' tuzan, cilu noc je suze lija, suze lija, skusi vlasi, u zoru se obisija u gomili ispo' smokve. Podpilje, otok Vis.
90
Da bi znala da e biti mornar

Pridoh pod Verbnik grad, protuletji bie, u Verbniku gradu nikogar ne bie neg jedan rumen cvit po vodu gredie, dobra mi hotie sobom me zovie: "Hodi mi, ljubi moj, hodi moja meto, k dan te ne vidim, ini mi se leto. Da bim znala, drago, da oe bit mornar, kupila bim ja plav, da bude gospodar. Ja u plavcu moju s zlatom okovati, od bila tumbana jidarca krajati, od mojih rusih vlas konopi spletati." Vrbnik, otok Krk.
91
Ne bi li mu podivljala...
Oj javore, zelen bore, lako ti je zeleniti i zelenu tebi biti! I ja bi te mlada brala ali sada nemam kada, pria mi se udavati a za ono mome mlado to je sino dohodilo, sitno voe donosilo, svakom daje po jabuku, meni daje divljakinju ne bi li mu podivljala, k dvoru sama doigrala. Donji Dolac, kraj Sinja.
92
Daniin dar
Jidrilo drivo niz more, u njemu Pere vojvoda; na Peri tanka koulja, tanja od lista makova, gua od lista narane. Peri mi majka govori: "Otkle ti, Pere, koulja?" Pere mi majci govori: "Kada se Sunce enilo prisvitlom zvizdom Danicom, ja sam joj bio za kuma; ja sam joj prsten darov u kom je sunce i misec. A ona meni darova tanenu ovu koulju." Vrboska, otok Hvar.
93
Dva umjesto jednoga

Dva se draga izmala gledali: lipa Manda i Karlovi Ivo. Kad su oni za ljubljenje bili, kada li su na vjenanje poli, gledalo ih malo i veliko i kraljica iz dragog kamenja. "Boga j' tebi, kralje gospodine, oder vidi uda velikoga; nije Manda Ivi do pojasa a kamoli do bijela vrata. Gdje bi Manda rodila junaka, na Ivinu zemlju gospodara?" Jo ne proe ni godina dana, ni godina niti polovina, rodi Manda dva zajedno sina, od mila jim jedno ime dila: jedno j' Marko, aj, drugo Marinko. Jo ne proe ni godina dana, ni godina niti polovina, Marka daje Senju bijelome, aj, Marinka Peti i Budimu. Jo ne proe ni godina dana, ni godina niti polovina, knjigu piu Senjkinje djevojke da ne smiju za goru na vodu od onoga Marka i Marinka. Zrinj, kraj Dvora na Uni.
94
Vrbnie nad more

Vrbnie nad more, visoka planino! Va tebi se goje po izbor divojke. Jedna drugoj veli: "Stan gori, sestrice, da mi donesemo te hladne vodice da mi zalijemo te nae roice, drobnu mauranu i sitan bosiljak!" Vrbnik, otok Krk.
95
Prosili...
Prosili Eru na Vlahe za lipog Pavla Vlaia. "ako me daje ter daje, majka me ne da ter ne da. Ne alj'te ruha za manum, ruha ne alj'te ni kruha, neg mi poalj'te plahticu, plahticu tanku tanahnu." Zamrla Era s veera, prilipi Paval do dana. Era mi lei pred crikvom, Pavle mi lei za crikvom. Na Eri cvatu roice, raste na Pavlu grozice. K je god k roam pridahnul s mesta je mrtav ostanul. K je god groze zobala, s mesta je mrtva ostala. Petrovo Selo, Gradie.
96
udan objed
Pie knjigu Kriste gospodine a na ruke staroga Abrama da e njemu na obide dojti, njim etiri sveca vanelita, oni neu mesa janjeega, ni bakota kruha bijeloga, niti ou vina crvenoga ve da kolje sina Benjamina da ga njemu za obide sprema. Tijesno, otok Murter.
97
Vsu no...
Vsu no kragulj preunbori, moj gospodine, na onom stolu od mramora, moj gospodine, za one svilne rukavice, moj gospodine! Iz Istre.
98
Pohvala Ivi Karloviu

Dva junaka goron promicala, dva junaka na brzin konjiman, promicala, vodu zaiskala. Vodu piju, vila in je daje, kada su se vode ponapili, a i svojin kad su konjin dali, unda su jon vako besidili: "Nikad nismo vode lije pili, ni s bunara ni iz bistra vrila, ova voda zlata vridi, vilo! Lipo emo tebe pofaliti, kad dojdemo naen gospodaru, gospodaru Karloviu Ivi." To su rekli, niz goru potekli. irje, otok kraj ibenika.
99
Ne shvaa njegovu rtvu

Diva lizje bojen grebu, sve cvilui, trepeui, drvo kria gledajui: "O prislavno drvo kria, ko s' prijalo bojeg sina, vije mrtva nego iva!" Isus s kria progovara: "Po milosti bojeg dana, od' otole, boja eno, za ne rei mati moja, vije su mi suze tvoje, nek na kriu muke moje, vije tvoje uzdisanje, neg na kriu pendisanje!" Prvi Luka na otoku Prviu pred ibenikom.
100
Teki boj
Se su se gore zazelenile, zazelenile, zarumenile, samo je jeno jalovo stalo. Pod njim mi ura silen boj bije, silen boj bije, majki naroa, majki naroa uneni ropec, uneni ropec, srebrni prsten: "Podaj mi, majka, srebrni prsten, srebrni prsten, uneni ropec, kaj si obriem z obraca znoja, z obraca znoja, s konjia potok!" Kotoriba, Meimurje.
101
Mlade Jurjevice
Cvalo cvie modro i zeleno, sve od mora do Jurjeva dvora, brale su ga Jurjevice mlade, nabrale ga nidra i rukave, pa ga nosu pri' brajnove konje i daju in vode iz gustirne: "Jite, pijte, konji naeg brajna, sutra van je dugo putovanje, oba van je tri gore zelene, tri zelene, a tri jasenove i tri dana priko polja ravna, a etire priko mora slana, za ulisti u dvore od cvia, u ti dvora kula pozlaena!" Pozorac kraj Marine (okolica Trogira).
102
Pase ovce
Sveta Mare ovce pase po 'nom polju irokome, po 'noj travi zelenoj. "Pasite mi, bile ovce, ne bojte se mrkog vuka, ni mojega zlatnog pruta, a ja iden vamo doli bilin kulan Davidovin, ploarican Josipovin. Vamo doli jedna ena, po imenu slavna diva, kruna joj je pripravjena i na glavu postavjena, devet svia i anela, Josipova zarunica, ta je Josip zaruija iston krvju ispo' vrata." Marina kod Trogira.
103
Djevojino vjedro zazvonilo

Rano rani mlada Katarina, rano rani na vodicu hladnu; za njom rani Ive dite mlado, njezina se vidra dotaknuo a vidro je zvonom prozvonilo. Saula ga stara njena majka tere zove devet mile brae: "Gor' na noge, devet mile brae! Selino je vidro zazvonilo, tkogod joj se vidra dotaknuo. Na noge se, za njim tec'te brzo: koj' na noge, koj' na vrane konje!" Svi se skau na noge lagane, pa uzjau vrane konje svoje, pa 'no gredu na vodicu hladnu. S daleka ih mlada ugledala pa je mladom besidila Ivi: "Evo, Ive, moje devet brae! Skrij se, dragi, pod travom zelenom; ja u nabrat trave diteline i pokrit u tebe ditelinom." Kako ree tako i uini. Lee Ivo na travu zelenu; ona guli travu ditelinu pa pokriva Ivu ditelinom. Kad su doli devet mile brae, svojoj seji lipo besidie: "Boram tebi, draga sele naa, koj' se tvoga vidra dotaknuo te je vidro zvonom prozvonilo?" Sestra njima lipe odgovara: "Doletila ptica s vedra neba i mog se je vidra dotaknula pa je vidro zvonom prozvonilo." Kad to uli devet mile brae, meu selu na konja uza se pa 'no iu k bilu dvoru svome. Triput se je mlada obazrila gre li za njom Ive dite mlado. Kad su doli k bilu dvoru svome, opet ju je majka upitala: "Koj' se tvoga vidra dotaknuo te je vidro zvonom prozvonilo?" Al i majci mlada odgovara: "Doletila ptica s vedrog neba i moga se vidra dotaknula pa je vidro zvonom prozvonilo!"
Zaglav, Dugi otok.
104
Mornarova ljuba
Oj sokole, moj sokole, ne vij mi se nada dvore, ne budi mi draga moga; trudan mi je i umoran! Kada mi se on probudi, molit u ga, moj sokole, da me sobom na put vodi. Obdan u mu za mornara a u noi za ljubovcu. Ako njega veslo izda, evo moja desna ruka; ako li ga jidro izda, evo moja bila skuta; ako li ga konop izda, evo moje ute kose; ako li ga jambor izda, evo moga vitna struka. Oj sokole, moj sokole, ne budi mi draga moga! Drvenik, Dalmacija.
105
ao mu je da nema sestre ni brata

Konja sedla Karloviu Ive, konja sedla a majci se tui: "Jadna mene, moja mila majko, to mi nijesi selu porodila, jali selu jali brata mila, kad ja pijem sa druinom, majko, neko s' kune selom, neko s bratom, a ja nemam da se ime kunem nego mojom izranjenom rukom i mojijem konjem izdrljivim!" Gruda, Konavli.
106
Rosa neprijateljica
I bi ja lei, ne da mi se spati, jer me ljubav stisla, da ti gren pivati. Evo, nona rosa, koja me proganja... Trogir.
107
Djevojino proklinjanje
Divojka je umeriku brala, svoga draga za gomilu zvala: "Odi, dragi, umeriku brati, ja u tebi bile noge dati do kolina i vie kolina!" Misli mlada da niko ne uje, al je uje mlada umerika, umerika boru povidala, bor zeleni irokoj livadi, a livada biliman ovcama, bile ovce svojemu obanu, a obanin na putu putaru, a putar je na moru mornaru, a mornar je u selu malenomu, malo selo gradu velikomu, grad veliki divojakoj majci, pa proklinje divojica mlada: "umeriko, ognjen izgorila, zelen bore, vitar te slomija, o livado, nigda ne zenula, bile ovce, poklali vas vuci, a obana zarobili Turci, o putaru, zdravo ne putova, o mornaru, zdravo ne plovija, malo selo, da bi se proselo, grad veliki kuga umorila, moju majku glava zabolila!" Zeevo kraj Primotena.
108
Djevojka ukleta u koutu

Izvir-voda izvirala izvir-voda izvirala u polje se salivala. Po njoj pliva koutica. Mimo grede mlado mome, koutici j' govorilo: "Bii, jadna koutice, ovo gredu 'z grada lovci, oni te te ufatiti, caru te te darovati. Njin te care lip dar dati: ravnu Liku i Krbavu." A govori koutica: "Nisam jadna koutica ve sam mlada divojica. Majka me je zaklinjala: 'Da bi, kerko, podivljala, s koutama travu pasla a s jeleni vodu pila!' " Novi Vinodolski, Hrvatsko primorje.
109
Mito za djevojku
Tanac tanca oholi Ivanac z lepom Jelom pod jelvom zelenom: "O, m Jele, ne bi l' mene zela?" " "A, moj Ive, esa gledajui?" " "O, ma Jele, moje bele dvore." " "A, moj Ive, to n mito za me." " Tanac tanca oholi Ivanac z lepom Jelom pod jelvom zelenom: "O, ma Jele, ne bi l' mene zela?" " "O, moj Ive, esa gledajui?" " "O, ma Jele, moje bele vole." " "A, moj Ive, to n mito za me." " Tanac tanca oholi Ivanac z lepom Jelom pod jelvom zelenom: "O, ma Jele, ne bi l' mene zela?" " "A, moj Ive, esa gledajui?" " "O, ma Jele, na mene junaka." " "A, moj Ive, to je mito za me!" " Bosiljevo, okolica Karlovca.
110
Bog, Sunce i sirote

Pita majka arenoga Sunca: "Aj ti Sunce, moje edo drago, esi meni trudno i umorno vavijek hode, nigda ne stojei?" arko Sunce majki odgovara: "Ne pitaj me, moja stara majko, tebi trudno ni umorno nisam, jer ja imam dobra prijatelja, prijatelja Boga velikoga. Nego kad je na p dana, majko, onda mene na krioce prima, a kade su doba od dizanja, ne budi me im se junak budi neg me gladi rukom po obrazu: "Ajde ustaj, moje arko Sunce, da grijemo po svijetu sirote!" Bukovica, Dalmacija.
111
Marija i ladvari
etala se Marija gore-dole vuz more, sastala je ladvare: "Bog pomagaj, ladvari, prevez'te me vi za miloga Jezua, za dragoga Kristua!" " "Ne vozimo mi za miloga Jezua, za dragoga Kristua, ve vozimo mi se za bele peneze." " Prisukala Marija svoje sveto krilce, zagazila vu more. Pred njom se razlivalo, za njom se zalivalo. Puhnuli su vetri tri, nit veliki, nit mali, potope se ladvari. Kriu viu ladvari: "Pomozi nam Marija, za miloga Jezua, za dragoga Kristua!" Al govori Marija: "Nek vam sada pomogu vai beli penezi!" Severin na Kupi.
112
Grad gradio Koviljiu

Grad gradio Koviljiu. to bi za dan sagradio to bi vile oborile. Mee strae Koviljiu: povrh gore mrke hrte, pokraj vode sokolove, a na kraju mlade momke. Kad je bilo po pol noi al eto ti bijele vile, stade grade obarati, mrki hrti zalajae, sokolovi zapjevae, mladi momci potekoe, a najbri Koviljiu, uhvatio bijelu vilu. Molila se bijela vila: "Puaj mene, Koviljiu, kazat u ti troje bilje; jedno bilje, Koviljiu, nosit e ti vihar konja, drugo bilje, Koviljiu, bit e sretan med gospodom, tree bilje, Koviljiu, bit e mio djevojkama." " "Oj budalo bijela vilo, dok je mojem konju zobi, nosit e mi vihar konja; dok je ruku i pameti, bit u sretan med gospodom; dok je moga bijela lica, bit u mio djevojkama!" " Oriovac kraj Slavonskog Broda.
113
Glad se ne moe zatajiti

Lipa Mare dugu njivu anje zlatim srpom, bilima rukama. Kud je Mare srpom zainjala, tude Ive iz vojnice dojde. "Mare moja, si l' mi juinala?" " "Nisam, Ive, joe ni ruala." " Ivo ee staroj majki svojoj. "Aj starice, mila majko moja, da nij' moja ni ruala Mare!" " "Lae, Ive, ti i tvoja Mare!" " "Aj starice, mila majko moja, ako laem ja i moja Mare, al ne lau moje Mare lica. Bili su joj beli i rumeni a sad su joj rni i uveli." Hrvatsko primorje.
114
Frane i Lijana
Fran se i Lijana v kamare zgovara da te po oni dva tja do Raba grada: "Ti hodi, Lijana, majku svoju pitat a ja gren tentoga baricu armiat." Barica j' armana, srebrom okovana zlatom armiana. "Mila majko moja, Fran se na put spravlja, zove me da gren s njim tja do Raba grada!" " "Ne hodi, Lijana, ne hodi, ki moja! Za mi se noaska udna sanj sanjala da su se s Lijanom vali razbijali." " "Mila majko moja, ne verujte sanji, ne verujte sanji, blagoslov mi dajte!" " "Bog ti ne daj putem ni vetra ni vala, samo jedno malo bure termuntane!" " Kad su oni prili nasred silna mora, popuhnula bura, bura termuntana utopil se je Fran i lipa Lijana. Kad su li ribari ribice loviti oni su mislili da su vele ribe. A to je bil mlad Fran i lipa Lijana. Frana su ponesli Svetomu Andriji, a lipu Lijanu v klotar koludricam. Na Franu 'e zgorela svea od soldina, na lipoj Lijani dumpler od cekina; na Franu je zrasla kita maurane, na lipoj Lijani garoful s tri grane.
Hrvatsko primorje.
115
Kaj se ono vu planini beli

Kaj se ono vu planini beli, je li tama, al je voda stala, al je mila, al je ljuta zmija, al je ovca od jata ostala? Nije tama, nije voda stala, nije vila, nit je ljuta zmija nek je ovca od jata ostala. Ovar goni ovce iz livade, ostala mu ovca vu livadi: sebom giblje, daleko se beli. Okolica Vrhovca (Karlovac).
116
Drinopoljka
Polje tamo je iroko vu njem vinograd, njega uva Drinopoljka lepa devojka; mimo jae mlado mome na vranem konju. "Tiho, tiho, mlado mome, idem ja s tebom!" " "Nejdi, nejdi, Drinopoljka, lepa devojka, iroko je Drinopolje utrudi se ti; visoka je rna gora, umori se ti; gliboka je Viser-voda, zloesta je majka moja, ne vgodi joj ti." " "Ja prohodim Drinopolje, cvee biraju, ja prehodim rnu goru, vence vijaju, ja pregazim Viser-vodu, Boga moleju, ja ugodim tvojoj majki, tebe gledaju!" umberak.
117
Vidova nevolja
Bila vila Vida dozivala: "Ajde, Vide, da se poigramo!" Ali Vide vili odgovara: "Projdi me se, moja bila vilo, nije meni do igranja tvoga neg je meni do moje nevolje, sino moja ljuba priminila, ostala mi tri malena sina ako mi se ne viruje, vilo, pojdi, vilo, do mojega dvora pa viditi tri malena sina: jedan meni konja osedlaje drugi meni ordicu dodaje, treti mi se uz kolina baca!" Prvi Luka na otoku Prviu.
118
Lipa Dore i Matija

Kneza Matijaa Turci uvatie, za celih devet let v uzi ga drae, deseto tecie pravdu mu sudie da e ubjen biti. A to je doznala lipa Dorotija, lipa Dorotija careva kerica. "e bite vi dali, knezu Matijau, e bite vi dali k bi vas z uzi znel?" " "Ja bih njemu dao zlata nemirena, srebra necinjena." " "Velika vam hvala, kneze Matijau, ve ja imam zlata nego vi olova. Nego ako ete me za pravu ljubu zet." " "Ne morem vas, Dore, za pravu jubu zet, za ja imam doma sam svoju gospoju. I svoju diicu. Neg ja imam brata, lipi je nego ja, vii je nego vi: on vas hoe, Dore, za pravu ljubu zet." " Dore mi poee va konjsku tajicu pak ona zibere tri konje najboje. Na prvoga dala sve srebra i zlata, na drugoga dala kneza Matijaa, na tretega Dore sama zajahala.
Vrbnik, otok Krk.
119
Budi li te more
O divojko, rumena jabuko, bije li ti more u prozore, budi li te u zoricu ranu, nosi li te na bilin valima, na valima kako na posteji, do mojega rupastoga dvora, a je zidan u bilon kamenu? S otoka irja.
120
Cvilili su tri miloa

Cvilili su tri Miloa u tamnici silna cara, Jedno j' Milo Kobiliu, drugo j' Milo Orekovi a treto je mladi Milo, mladi Milo Orekovi. Med sobom se spominjae da hte kupit dukat vina, u vinu se spomenuti a je komu najmilije. Kako rekli tri Miloa, onako su uinili. Kupili su dukat vina, u vinu se spomenue a je komu najmilije. Veli Milo Kobiliu: "Meni j', bratjo, najmilije, aj vijerne ljube moje, skoro sam je dopeljao, jo je nisam obljubio, drugi e je obljubiti." Veli Milo Orekovi: "Meni j', bratjo, najmilije, aj viteza konja moga, skoro sam ga dobavio jo ga nisam projahao, drugi e ga projahati." A govori mladi Milo, mladi Milo Orekovi: "Meni j', bratjo, najmilije, aj starice majke moje!" Hrvatsko primorje.
121
Kada sunce na poldnevu bie

Kada sunce na poldnevu bie, kralj s kraljicom za obed sidae, kralju sluge rujnim vinom slue a kraljici Barbara divojka. Prid kraljem je vina ponestalo, govorio Barbari divojki: "Aj Barbaro, hrvatska divojko, natoi mi zlatu kupu vina, podaj mi ju bilima rukama a sprovodi arnima oima." Barbara je kralju govorila: "Ne smim, kralju, bojim se kraljice!" Kralj Barbari tiho govorio: "Daj, Barbaro, ne boj se kraljice." Barbari se s manjim ne mogae, natoi mu zlatu kupu vina, poda mu je bilima rukama a sprovodi arnima oima. Toj kraljici vrlo na al bilo, udri pljuskom Barbaru divojku. Kako ju je lako udarila oba su joj oka iskoila. Cvili plae Barbara divojka, govori joj gospoja kraljica: "Ne cvil', ne pla', Barbaro divojko, dat u tebi Belgrad pokraj mora i u njemu etrdeset kmetah i u njemu do dva sina moja!" Al govori Barbara divojka: "Projdi me se, gospoje kraljice, a e meni Belgrad pokraj mora kad ne vidim po njemu etati i a e mi do dva sina tvoja kad ne vidim njima govoriti!" Hrvatsko primorje.
122
Lepo pevaj, ptiek...

Lepo pevaj, ptiek, drobni moj slaviek, vu zeleni gori, na kiti borovi. Mimo 'jega jae kralj Mateju mladi: "Hodi k meni, ptiek, drobni moj slaviek! Ja ti budem daval cukorek zobati, cukorek zobati, slatko mleko piti." " "Vera pak ti nejdem, kralj Mateju mladi! Bi mi tvoji slugi perje z mene skubli, bi mi tvoje dekle kljuneka odsekle! Raji si bum sprhnul vu zelenu goru, vu zelenu goru, na kitu borovu, tam si bum popeval do sve skrajne vure." " Remetinec.
123
Djevojke kunu konja

Soko sidi navrh jele pa on gleda niz livade, gdi divojke vezak vezu, onde junak konja kuje. Divojke ga sebi mame. to ga vie sebi mame to se soko nie daje, divojkam je doletio: konj se tre i otre, zlatnu uzdu on pritre i pobie niz livade gdi divojke vezak vezle. Igle im je prikrio, svilu im je pokosio, vezak jim je pomrsio. Kunu njega te divojke da ga strile udarile u srdace pod sedlace! Podgora kraj Makarske.
124
Obljuba siromane djevojke

Opremi se Senjanine Ive, opremi se moru u gusare, gusarija devet godin dana. Kad deseta godina nastala, tad se Ive dvoru opremija. Kada dojde nakraj sinja mora, tote najde obanicu mladu kako uva svoje bile ovce, kako uva i kako popiva, pa je Ive njojzi besidija: "Jesi li se udavala, mlada, igova si roda i plemena?" Njemu pravi obanica mlada: "Ja se nisam, delijo neznana, ja se nisam dosad udavala jer san jadna sirota divojka!" Na to jon je Ive besidija: "Ja u tebe, mladu, odljubiti!" Moli mu se sirota divojka: "Nemoj toga meni uiniti jer ja ou boga umoliti da on maglu na zemljicu spusti, u magli e ara zmija biti pa e od nje junak poginiti." Govori mu njegova druina: "Ti ne diraj, Ive Senjanine, ti ne diraj sirote divojke, jer je teka kletva divojaka, a nabaka sirote divojke!" Na to Ive haje i ne haje ven odljubi sirotu divojku. Boga moli sirota divojka da se magla na zemljicu spusti, da u magli ara zmija bude pa da od nje pogine Ivane. Bog joj uja od srca molitvu, spustila se magla na zemljicu i u magli zmija arovita pa se Ivi vije oko vrata oe Ive od nje poginiti. Tad mu kae druina ostala: "Jesmo li ti, Ive, govorili da ne dira sirote divojke, da je teka kletva divojaka, a nabaka sirote divojke, boje ti se u more baciti neg sirotu mladu odljubiti. Povij nami, Senjanine Ive, ta emo ti majci kaivati?" Govori in od Senja Ivane: "Vi povijte mojoj staroj majci da u joj se dvoru zavratiti kad urodi javor s jabukami, kad obili perje na gavranu, kad procvati rua u kamenu!" To izusti i duicu pusti.
Otok irje.
125
Grana od bora i Marino lice

Pod boron trudna Mare spi, ne smi je niko buditi, ni majka k je rodila, ni otac k je na svit d. Zadune vitar od mora i slomi granu od bora i pade Mari na lice. Stala je Mare kleti bor da bi mu grane uvele da bi mu ile usale da bi mu vrak doli p. Grohote, otok olta.
126
Dobar izgovor
Zelena mala dubrava po kj se ljube dva draga. Ljubee najde tamna no, prime se mlada plakati, prime ju mladi teiti: "Mui, pomui, divojka, lako e majki lagati da t' se je biser prosipal, da t' je vran konjic utekal!"
127
Tanana galija
Tanana galija po moru brodila, jidra su joj bila od sunca gorila, od sunca gorila, i Nike vojvode koji put Levanta vodi svoje brode, i u njima Anu, lipu divojicu, jue divojicu, danas robinjicu. Neviane, otok Paman
128
Saraeva Mara
Sedla konja skeledija Ivo, al mu sedla doma ne bijae ve mu sedlo u saraa bilo, al saraa doma ne bijae ve Marua, sestra saraeva. Pak govori skeledija Ivo: "More li mi sedlo dodavati?" Ona uti, nita ne govori. Livom rukom sedlo dodavala a desnom je lice zaklanjala. Iz Bosne.
129
Strah od groma
Kri letee po nebu, za njin diva Marija, svoga sinka kvilei, svoga sinka molei: "Daj mi, sinko, oni dar to si Bogu obea!" Bog je Petru kljui d, da otvori svitli raj, Marija ga naprela, tanji krosan nego vlas o' bukova lista, o' makova cvita, Bog nas uva o' lampa, o' triska i one vode to griniku 'z ust tee. Sali, Dugi otok.
130
Ne d se uhvatiti bez borbe

Vojeval, vojeval dobri kralj Matija, troje boje spravil, troje kopje slomil, troje kopje slomil, v turske ruke dopal. Uz Dunaj je pala preuska stazica, preuska stazica, drobno ucaptana, po njoj mi se ee dobri kralj Matija. Po Dunaji plava pisana plavica, s srebrom okovana, sis zlatom obl'jana. Na njoj mi sidie tri turake bae, oni se med sobum tiho pominae: "Da nam je ulovit kralja Matijaa, mi bi njemu dali troju smrt zbirati: prvu bi mu dali: na krasu zgoriti; drugu bi mu dali: va tamnici zgnjiti; tretu bi mu dali: od sablje umriti." ul je ote rii dobri kralj Matija, ul je ote rii ter je sprogovoril: "Van mi se proe'te, vi tri turske bae! Neete vi mene na krasu zgoriti: malo bi se luga zis mene spravilo; niti u vam v vaoj tamnici ja zgnjiti: ar bi malo gnjoja zis mene ostalo; neg emo raskosit travu ditelinu, kadi mi prol'jemo nau krv rumenu: ar sam z sablje rojen, od sablje da umrem!" Hrvatske ice, Gradie.
131
Despotov zavjet
Kad umire Vuk Despote na kriocu stare majke, govori mu stara majka: "Dijete moje, Vuk Despote, kom ostavlja staru majku, kome l' svoju vjernu ljubu? Kome l' svoje bijele dvore, kome l' svoje britke sablje, kome l' svoje sokolove?" Odgovara Vuk Despote: "Oj starice, stara majko, podaj ljubu za boljega, za boljega, za ljepega, za ljepega, za viega, neg ja jesam Vuk Despote, da me ne bi spominjala. Staroj majki bijele dvore, po nji ei do samrti! Vrankoviu vrane konje, da mi trka ne poele, kti nisu ni za mene. Britkoviu britke sablje, da mi krvce ne poele, kti nisu ni za mene. Moji mladi sokolovi, vi se penj'te i vljeajte, kt' se jeste i za mene!" umberak.
132
Lijepi Ive
Ive jae kroz oraje. Ive li je, sunce li je? Konjik li je, vila li je? Uzda li je, zvijezda li je? Sedlo li je, srebro li je? Iz Like.
133
Pere gospodin pred Bakrom

Viernjica zvoni Divice Marije, pod Bakar pristaju armane galije, a va njih je Pere, silni gospodine. Njega zagjedahu Bakarkinje mlade, na njega gjedahu gorko se plakahu: "a li si nam priel silum blago zeti a mladih divojak sobum otpejati?" " "Nisem vam ja priel silum blago zeti, ni mladih divojak sobum otpejati. Prili su nam listi u Krfu stojei, u Krfu stojei, za stolom sidei, da Bakar bili grad ivim ognjem gati, sih popi i fratar bandam prikovati, a starih bab i ded pod me obraati, a drobnu diicu pod bande metati, a mladih junaci za vesla stavjati, a mladih divojak sobum otpejati!" " "Pere gospodine ne inte nam toga, mi emo dati togod ti je drago." Puknula j' lumbarda spod Omilja grada, ona je hitila ezdeset dimnjaka!
Vrbnik, otok Krk.
134
Bolani Vid pomae vilama igrati kolo

Poboli se gospodine Vide u gorici gdi su bile vile. Bile vile Vidu govorile: "Ustan'de se, gospodine Vide, pomoz'de nam uzigrati kolo!" Govori njim gospodine Vide: "Evo ima sedam godin dana da bolujem u gori zelenoj; bit e moji dvori razdrueni, moja ljubi kako udovica, moji sini kako sirotice; ne mogu vam uzigrati kolo!" Bile vile Vidu govorile: "Mi smo vile, mi smo tamo bile; tvoji dvori liji neg su bili, tvoja ljubi mlaa neg je bila, tvoji sinci pae i veziri; pomoz'de nam uzigrati kolo!" Kad razumi gospodine Vide bile vile to su govorile, skoio se na noge slabane da pomoe uzigrati kolo. Starigrad, otok Hvar.
135
Ovca razbludnica
Sjedi oban na javoru, pod njim ovca blekom bleji, govori joj mlad obane: "to t' je, moja razbludnice?" " "Nevolja mi, mlad obane! Pre neg sam se objanjila, prva bijah pred ovcama; jedoh travu nepaenu, pijah vodu nemuenu; a kad sam se objanjila, ja sam zadnja za ovcama; travu ijem popaenu, pijem vodu pomuenu." " Govori joj mlad obane: "I meni je, ovco moja! Pre neg sam se oenio, lijepe mile pastjerice kite su mi savijale, sa mnom kola izvodile; sad od mene dalje stoju!" Luka na otoku ipanu.
136
Zvijezdu prose troji prosioci

Tuila se zvizdica Danica. Ako s' tui, i nevolja joj je jer je prose troji prosioci: bili danak za Sunace arko, tavna noca za sjajna Miseca, sve zvizdice za sedam Vlaia. Al govori zvizdica Danica: "Ako b' pola za Sunace arko; Sunce hodi, doma ne dohodi; ako b' pola za sjajna Miseca, Misec esto u prominu ide, u godini po dvanaest puta; ako b' pola za sedam Vlaia, Vlaii su dugo zatvoreni, od ureva do Vidova danka!" Oriovac kod Slavonskog Broda.
137
Ma Pavlov
Po poju konji igraju 'er se na largo spravjaju, po lijepe Ane nevjeste. Kad su po nevu hodili, uz put su dunje sadili; kad su se s nevom vraali, uz put su dunje trgali, na konju nevi davali. S njima se neve njeguje, niz konja dunje bacala. Loa jom sria priskoi, nevi se kosa rasplete. Poklikne s konja nevjesta: "Jeda li koga od roda al moga ali Pavlova, da bi mi kosu opleo!" Kada to zau mlad Pavle, mlad Pavle brzo priskoi i nevi kosu oplete. Loa mu srea priskoi, dobar mu ma se otpenje i udre nevu u srce. Kad vidje mlada nevjesta, s jabukom ranu zatisne, mahramom tankom potisne. I tako konja jezdei do bijela dvora Pavlova. Vidje hi majka Pavlova; prid bijele dvore etala, pod nevom konja primala. Ree jom s konja nevjesta: "Gospoo, majko Pavlova, boije daj mi molitve, Pavlove meke lonice... Al ree majka Pavlova: "Koje su ovo nevjeste kad trae s konja molitve, Pavlove meke lonice!" S konja ju stara primala, daje jom boje molitve, Pavlove meke lonice. Kad lee mlada nevjesta, netom se glavom nasloni, duu je svoju pustila. Al poklikne mlad Pavle: "Prestante bubnji srebrni! Ne svirte, svirle srebrne! Ne igraj, kolo, okolo! Umre nam mlada nevjesta!" Kad uje majka Pavlova, al Pavlu sinu govori: "Proklet mi bio, sinko moj! Nije to prva ni druga neg ti je, sinko, deseta od tvoga maa prokleta! Koliko ja ti govorim da sobom maa ne nosi!"
Otok ipan.
138
Nejaka Jagoda
Slala majka Jagodu na vodu, za njom tre na konju delija, gledala ga Jagodina majka: "Vrat' se natrag, na konju delija, puno mi je nejaka Jagoda, teko vidro a nejake ruke." Govori joj na konju delija: "Kako ti je nejaka Jagoda, sino mi je na ruci spavala, nisam mog konja osedlati, nisam mog konju zobi dati, nisam mog orde pripasati!" Iz okolice Imotskoga.
Pjesma je u drugaijoj verziji zapisana i u Erlagenskom rukopisu.
139
Ljepota djevojke pri radu

Frane se puton falio da nima lipe divojke neg je njegova u polju: u ruci zlatna motika, nad elom vrana kosica; kada motikom zakresne, junaku oko zabljesne, kada kosicom zatrepne, junaku srce zadrhtne. Tkon, otok Paman.
140
udnja za pastiricom
Vrni ovce pa hodi ovamo, duglje kose neg trava zelena! I Veli.
141
Basma
Sveti Petar na kamik sidi, ribicu lovi, tu pasiva gospod Bog: "a, Petre, ini?" " "Ribicu lovin, rvak me ubodi u livi bok: ako vas je devet, okrenulo se u osan, ako vas je osan, okrenulo se u sedan, ako vas je sedan, okrenulo se u est, ako vas je est, okrenulo se u pet, ako vas je pet, okrenulo se u etri, ako vas je etri, okrenulo se u tri, ako vas je tri, okrenulo se u dva, ako su vas dva, okrenulo se u jedan, ako vas je jedan, okrenulo se u nie." " Nemojte ovoga mladia muiti i pakostiti, ve ga ozdravite kako je od boga stvoren i od majke roen. I Mali.
Pjesma je molitva protiv glista u ovjeku.
142
Agin konj
Sino Liku porobie, trudne konje dovedoe, svi konjii zob zobae i Koranu vodu pie, agin Durat ni gledati ve on gleda pod oblake. Tuda idu tri djevojke. "K ufati konja moga, to e biti ljuba moja!" Skoila se najstarija, iznesla je vagan zobi: "Na ti, konji, vagan zobi!" Nee konji ni gledati. Skoila se ona srednja, iznesla je vjedro vode: "Na ti, konji, vjedro vode!" Nee konji ni gledati. Skoila se ta najmlaa, kae konju bijele dojke: "Na ti, konji, dvi jabuke, nit su zrele nit zelene ve najbolje za trganje." Ona konja ulovila i agina ljuba bila. umberak.
143
Prporue hodile
Prporue hodile kuda one hodile, tuda boga molile da nan bog d dada i crlena mazda, enice bilice, sake dobre sriice. enica nan rodila, diica prohodila, enicu pojili, dicu poenili. Skupi, boe, oblake, struni boju rosicu na 'vu svetu zemljicu! Kringa, okolica Pazina.
144
Preteka nevjesta
Kad se eni koji ene nema, on uzima koju niko nee, on uzima Maru mlinaricu, kozarevu mladu zarunicu. Nit je more v voziti, nit je more konj goniti: prva kola ponikuju, zadnja kola pokripuju. Mualuk, okolica Gospia.
145
Milostivi brat
Rodila je enica-bilica krajem mora do Pavlova dvora, elo je je devet etvarica i deseta Pavlova sestrica. Kad su une mlade u hlad stale, ona pojde u goru zelenu, najde svoga sina cvilujui, pa je bile prse otvorala i svoga je sina nadojila pa je svomu sinu govorila: "Brzo snapaj, bilo edo moje, ako dojde Pavle moj brajele, pogubit e i mene i tebe!" U sta doba Pavle nje brajele, a kad vidi Pavlova sestrica, baci edo u zelenu travu pa pobigne kroz goru zelenu, a nju Pavle dozivati stane: "Vrat' se nazad, draga sele moja, dii edo iz trave zelene pa ga nosi bilon dvoru momen, gojit u ga uz kolino moje kako da je od srca mojega, moja ljuba ne ima poroda!" A kad ula Pavlova sestrica, die edo iz zelene trave pa ga nosi bilon dvoru svomen, u dvoru ga Pavle uzgojia kako da je srca njegovoga. Otok irje.
146
Murtelice drobna
Murtelice drobna ka si na balkunu, pozdrav' draga moga sto je na timunu. Biliman rukaman jedra podvezuje, crniman oiman mene pogleduje! Vis.
147
Prevareni Marko
Sino Marko veerao s majkon suva kruva i vode studene, al ga svoja potpazila majka pa je svome sinu govorila: "A moj Marko, moje sunce arko, a se smije mravoj veeri, ol se smije od starosti moje, ol se smije od ludosti tvoje?" Al je Marko majci govorio: "Ne smijen se mravoj veeri, nit se smijen od starosti tvoje, nit se smijen od ludosti moje neg se smijen Jeli, ljubi mojoj, 'dino ljubi drugoga junaka imajui svoga gospodara!" Ali mu je majka besidila: "Ti ne sluaj a ljudi govore nego ini gospodske obide, tu e lako poznat svoju ljubu!" Marko svoju majku posluao, on uini gospodske obide, al ne zove Luku Senkovia, najboljega svoga prijatelja. Tuna lica u njegove ljube. "Otkad san te od majke odveja, jo te nisan zlovoljnu vidija, poj ga zovi, Jele, ljubo moja!" U tri skoka skale priskoila pa je Luki u dvor doletila. "Marko tebe na veselje zove!" " "Poekaj me jedno malo doba dok obuen novo ruho na se!" " Tri je puta do dvora ljubija, a etvrti kad je u dvor do, vidio je Marko sa pendera, grede sablja od ruke do ruke. Prhovo, zaselak Primotena.
148
Oteta Mare
Sijala Mare murtelu u onu svetu nedilju, ta ju je rjee sijala, to jon je gue nicala. Tude prolaze mornari: "Poto je, Mare, murtila?" " "Svaka je grana zlat dukat a vama mladin i do dva." " "Nosi ji, Mare, na brode da ti brojimo dukate!" Jedan jon broji dukate, drugi potie skalicu. Ona ugleda garvana: "A ti moj mili garvane, pojdi u moje majke dvor i reci mojoj materi da ono moje robice neka podili sirotan, a onu moju krunicu nek stavi Gospi na oltar 'di se no misa govori, neka me mladu spominju!" Grohote, otok olta.
149
Gavrani javljaju smrt Petra Daniia

Proletila dva crna gavrana jutro rano prik' sinjega mora. Vidila ih Daniia majka, ona im je jadna govorila: "Tice moje, dva crna gavrana, otkuda ste jutros doletili? Jeste l' odzgor od Bosne ponosne ali odzdol od zemlje Levanta?" Oni su joj jadnoj govorili: "Mi smo jutros rano doletili, ak odzdola od zemlje Levanta." Ona im je jadna govorila: "Tice moje, dva crna gavrana, oete l' mi pravo kaivati to vas budem do vire pitala? Ste l' vidili senjske ormanice i mojega Daniia Peru?" Oni su joj jadnoj govorili: "Aj starice, Daniia majko, da bismo ti do vire kazali, ne bi mogla od mila sluati, ni od groznih suza progledati." A ona je jadna govorila: "Tice moje, dva crna gavrana, ja sam majka srca kamenita, ja u moi od mila sluati i od groznih suza progledati." Onda su joj jadnoj govorili: "Aj starice, Daniia majko, vidili smo senjske ormanice i tvojega Daniia Peru. Perina je na jarbolu glava!" Kad to uje Daniia majka, vapi jadna iza svega glasa: "Lipa moja pisana jabuko, gdi si rasla, gdi si otrgana? Jizrasla si majki na srdacu, otrgana u zemlji Levantu!" Novi Vinodolski.
150
Vjerna Petrova ljuba

Sino 'na Mare Petrova zatvora vrata oj grada, na dvore mali krajiu, dobar joj danak naziva: "Dobar dan, Mare Petrova, otvori vrata oj grada, evo ti srebra i zlata i ordu moju srebrnu i krunu moga krajevstva!" A Mare kraju govori: "Fala ti, mali krajiu, na tvome srebru i zlatu, na tvojoj kruni krajevoj, na tvojoj ordi srebrnoj, ja jeman draga Peria, on jema srebra i zlata i krunu svoga krajevstva ali se krajem ne zove!" Kada je kraj to razumi, brzo je knjigu napravi, aje je Peri na vojsku i u njoj lipo govori: "Fala ti, Pere vojvoda, ti si se skoro oeni, u dvoru jubu ostavi, ona ti jubi junake i mene kraja zvala je. Ja ne bi toga uini za moje srebro i zlato i krunu moga krajevstva, za ordu moju srebrnu!" Kad je to Pere razumi, brzo je vojsku sakupi pa on gre s vojskon u dvore, a Mari druge vidile pa Mari druge govoru: "Daruj nas, Mare Petrova, eto ti dragi s vojnice!" Kada to Mare razumi, rastvori vrata oj grada: na jednu vojsku molala, na druga draga ekala, pa Mare lipo govori: "Fala ti budi, boe moj, kupi je Pere vinograd, stopro ga stava saditi, drugi ga trgat hodili, ja san ga mlada branila za moga draga Peria!" Kad je to Peri razumi, iz tanka glasa zavapi: "Svirite, svirci, vi brzo, igrajte tance okolo, u dvoru mome potenje, u mome srcu veselje!
Donje Selo, otok olta.
151
alosna djevojka
Tuge moje, tuge, vsaki dan ste druge, ne jur vsaki danak neg i vsaku uru, jo jedne ne projdu, jur mi druge dojdu. Da bi moje suze na kamen padale, kamen bi s' rastopil a srce ne more. Da bi moje suze na travu padale, trava bi vehnula a lica ne moru! Petrovo Selo, Gradie.
152
Vilina vodarina
Gorom jae Gorjanin Ivane, gorom jae, goru kunijae: "Crna goro, ne zelenila se jer u tebi kapi vode nema!" Bila vila vie sa planina: "Ne kun' gore, Gorjanin Ivane, ve s okreni zdesna nalijevo pa e nai dvi jele zelene; meu njima Drina voda hladna. Kod nje sjedi vila brodarkinja. Ne uzimlje mnogo brodarine: od junaka ruku iz ramena a od konja etiri kopita!" Varcar, Bosna.
153
udesna laa
Sino se je kasno barka nakrcala; jasnom miseinom v Bneci dojadrila. To je zagledala Bnetkinjica mlada, ter govori mlada staroj majci svojoj: "Pokle jesu, majko, Bneci sagraeni, ni takova driva nutar dojadrilo neg a je noaska jasnom miseinom. Krmu ima, majko, srebrom nakovanu, a provicu ima zlatom armianu, a bandice ima ingom polivene, a vesalca ima drobnoga baelka, a konopi ima od svile zelene, a jedarca ima drobnoga naveza." Punat, otok Krk.
154
Muka i smrt izvan grada

Gospe sidi vanka grada ekajui sinka draga: "Sinko mili, sinko dragi, podaj majki kri taj slavni!" "Ne mog' ti ga, majko, dati, na njin mi je udo stati, na njin mi je krv proliti, grine due otkupiti!" Otkupi ji sin Marije povrh gore Kalvarije; dva mu avla u rukah, a treti mu u nogah. Sali, Dugi otok.
155
Ohola gavanka
Zapovidi gospod Bog dviman, triman anelin, sveton Petru i Pavlu, da 'ni pou po svitu kano ela po cvitu. Kad su poli po svitu k i ela po cvitu, 'ni dojdoe na vrata bogatoga Gavana. Tute sjedi Gavanka, plemenita gospoja. "Pozniva li ti Boga, a i mater Mariju, a i svetu nedilju, pa i dane djelatne i nas tune sirote, to nan ima, podili, na put boji opravi!" Gavanka im govori: "Ajte otle, petljari, a kakvi je ti va Bog kad ne more 'raniti ve vas alje do mene, pak ta e mi ti va Bog, kad je meni Gavan moj, a ta e mi Marija, kad san sama Marija, ta e meni nedilja, kad je moja nevista!" Pa in kore davala ta su pasi glodali, ta je makan ostalo, n to ni in davala ve nogama ukala pa prida nje bacala. Besidu joj aneli: "Fala tebi, Gavanko!" Pa projdoe kroz goru i sretie Ivana, Gavanova obana. "Faljen Isus, Ivane, ti Gavanov obane, to nan ima, podili, na put boji opravi!" Njiman Ivan govori: "Sirota san i ja sam, evo sluim Gavana devet godin danaka, jo mi nita ne dade, samo ovcu i janje. Janje bi van podili, na put boji opravi, al mi je u planini Gavanovoj ivini." Besidu mu aneli: "Fala tebi Ivane i Gavanov obane!" Pak pojdoe na nebo. Upita i' gospod Bog: "Kako tamo, aneli?" Besidu mu aneli: "Kako, Boe, na zemlji? Koji ima, ti ne d, a ko nima, ti bi d!" Ree njima gospod Bog, da sakupu gromove, da saviju oblake pak da idu na dvore bogatoga Gavana. 'Ni naviju oblake i sakupe gromove pa pojdoe na dvore bogatoga Gavana. Ponu strile striljati a gromovi pucati, sitila se Gavanka, plemenita gospoja: "Ajme" - ree - "doboga, ja poznajen za Boga i za mater Mariju, i za svetu nedilju, i za dane djelatne i za tune sirote!" Besidu joj aneli: "Kasno si se sitila pa za Boga poznala!"
156
Pak se more otvori sve Gavana potopi. Gavanovo sve blago na Ivi je ostalo; tri iljade ovaca, a etvrta janjaca, do smrti je dobro st. Murter.
157
Lepa deklica i jelen

Lepa deklica jelena pasla, pobegel jelen pod javor zelen. "Pomor' mi, majka, jelena pasti, pobegel jelen pod javor zelen." " "Nek ti pomore dragi od majke!" " "to li je meni dragi od majke?" " "Tebi je dragi tvoj mili joko!" " "Pomor' mi, joko, jelena pasti, pobegel jelen pod javor zelen." " "Neg ti pomore dragi od mene!" " "to li je meni dragi od joka?" " "Tebi je draga tvoja sestrica!" " "Pomor mi, sestra, jelena pasti, pobegel jelen pod javor zelen." " "Nek ti pomore dragi od mene!" " "to li je meni dragi od sestre?" " "Tebi je dragi tvoj mili bratec!" " "Pomor' mi, bratec, jelena pasti, pobegel jelen pod javor zelen." " "Nek ti pomore dragi od mene!" " "to li je meni dragi od brata?" " "Tebi je dragi tvoj mili dragi!" " Torec.
158
a je more
a je more da bi bilo poje, se bi gospe teakinje bile, po moru bi narane sadile, mej narane drobnu mauranu. Punat, otok Krk.
159
Koj se one sveti...

Koj se one sveti za goru zelenu? Je l' je arko sunce, je li temen mesec? Nit je arko sunce, nit je temen mesec, neg si mladi Marko konjia potkava. "Postoj, konji, postoj, verne dobre moje! Ja te ne bom koval, koj bi te prodaval, neg te koval bodem, koj me nosil bode, koj me nosil bode po jelekem polju, da ja tamo vidim jeleku divojku!" Poznanovec, Hrvatsko zagorje.
160
Tuna mladost moja

Tuna mladost moja, saki dan na manje, k i ona trava a se sva poanje! Zapadna Istra.
161
Oj ti toni lovek
Oj ti toni lovek, zakaj si na svetu? Ti si tak na svetu kak rosa na cvetu, kak rosa na cvetu, kak roa na vrtu. Vetrek nam potpuhne, rosicu otepe, sunjece pak greje, roica povene. Zimica te stere, bodec te prebode, bodec te prebode, smrca te pretegne. Od tebe pobjegne oek i mamica, oek i mamica, bratec i sestrica. Bratec i sestrica, sva tva rodbinica. Purga, Hrvatsko zagorje.
162
Nedozvoljena ljubav
Oj arano, di si zaostalo zaostalo udo gledajui!? Bajo seku od milosti ljubi, ne ljubi je kak se seka ljubi ve je ljubi kak se dragi ljube. Ljubili se tri godine dana i etvrte etiri mjeseca. Kad je seka edo osjetila, seka bratu svome govorila: "Ajdmo, bajo, biati od majke!" Kad su preli preko gore ravne, za njima je gora povenula, kad su preli preko polja ravna, za njima se polje posuilo, kad su prili priko vode ladne, za njima je voda usahnula. Kako stade, tako edo pade, kako pade, tako progovara: "Dri mene, oe i ujae!" " "Drat u te, sine i netjae!" " Doljanovci, okolica Slavonske Poege.
163
Djevojka se ini bolesnom u gori

Dva pribiga goru pribigoe: Vlai mome s Turkinjom djevojkom. Vlaiu je loa srea bila jerbo mu se razboli djevojka usred gore pod jelvom zelenom gdjeno nema lika nikakvoga neg pelina i rosulje trave. Od pelina vrlo boli glava, od rosulje i srce i glava. Manio se rukon po kolenu: "Ajme meni, mila moja majko, za se nemam kruha ni vodice, za djevojku meke posteljice, za mog konja diteline trave!" Al govori mlaana divojka: "Aj Vlaiu moja duo draga, ne boli me vrlo moja glava ve te skuan jesam li ti draga?!" " "Kako, duo, meni nisi draga kad ostavi i oca i majku, s tobom poo u goru zelenu travu pasti, ladnu vodu piti jo mi se je jadnom zamutila!" " Jablanac, Hrvatsko primorje.
164
Knjigu pie Deli-aga

Knjigu pie Deli-aga i alje je Sinju gradu a na ruke Latkoviu. "Aj delijo Latkoviu, izajdi mi na megdane gdi Neretva udara se!" Knjigu tije Latkoviu, knjigu tije ter se smije. Gledajo ga j' gospodine, mladi sinak kapitana tere mu je govorio: "Otkud knjiga, Latkoviu, da ju tije pak se smije?" A on mu je govorio: "Gospodine kapitane, knjigu pie Deli-aga da mu zajdem na megdane gdi Neretva udara se. Ve te molim, gospodine, da mi poda trejset Senjan." A govori gospodine: "Uzmi, junak, i ezdeset!" Kad to uje Latkoviu, i on zajde na megdane gdi Neretva udara se. Loa j' sria Latkoviu. Zatira ga Deli-aga sinje more do svitnjaka. A govori mlad junae: "Bora tebi, Latkoviu, s kin e glason Sinju doi?" Kad to zau Latkoviu, u njen srce zaigralo pa zatira Deli-agu sinje more do grljaa. Glavu mu je odsikao! Hrvatsko primorje.
165
uk sedi...
uk sedi, uk sedi na zelenom boru, na zelenom boru, na kiti javoru. On sedi, on sedi, milo premiljava: ali bi ali ne grlicu k sej zvati. "Hodi sem, hodi sem, grlica prez para!" " "Nedem ja, nedem ja, mene majka kara!" " "Ako bo, ako bo majku posluala, kesno bo, kesno bo z milim dragim spala!" Domainci, Meimurje.
166
Kukuvaa zakukuvala
Kukuvaa kukuvala pred Petrovim den, kuku kuku, kuku kuku, pred Petrovim den. To je leto toplo leto i te Petrov den, kuku kuku, kuku kuku, i te Petrov den. njai dojdeju vu polje, leeju pod klen, kuku kuku, kuku kuku, leeju pod klen. Dekanovci, Meimurje.
167
Najbolja njaica
Ve je zilo sonece na tom boem koleku. Hajd, teaki, na polje, da ajnemo enicu i najbolju njaicu da si odaberemo. To naj bude Katica naj bude prednaica! Trgovie, Hrvatsko zagorje.
168
Rodila zemlja trseka

Rodila zemlja trseka, rodil je trsek rozgicu, rodila rozga grozdeka. Grozdek nam daje kaplicu, kaplica krepi duicu. Vrbovec, ira okolica Krievaca.
169
Voda se vodi hvali

Hvalila se voda Kamenica, da je lipsa nego Gusarica, da priko nje istice Danica, da 'na tece ispo' Dragovode, da nju piju ve mlade divojke i mornari mladi Palagrue. Govori njoj voda Gusarica: "Sto se hvali, vodo Kamenica, da si lipsa nego Gusarica, da vr' tebe istice Danica i da teces ispod Dragovode, a ja tecen ispo' lipe zemje i ispod ng divice Marije, mene piju sve mlade divice, sve divice i ve udovice i s mojon se vodon umivaju i s obraza mae odniaju!" Komia, otok Vis.
170
Vedro, vedrina!
Vedro, vedrina, sedi na konja, tirajte oblake! Kam bum ju tirau? Ne znam je kam. Vu te nove dvore de pastiri ognjeca kure, ognjeca kure, deeka prosiju. Vratiinec, Meimurje.
Pjesma kojom su pastiri tjerali s neba oblake.
171
Ti i tiica
Tiek leti, tiek leti, tiica za njim leti: "Vzemi mene, vzemi mene, drobni mali tiek ti." " "Kaj bum s tobum, kaj bum s tobum, drobna mala tiica? Ma je hrana, ma je hrana drobni mali rveki; me je pitje, me je pitje mutna kolomijica; ma je hia, ma je hia drobno malo trnjie; kaj bum s tobum, kaj bum s tobum, drobna mala tiica?" " "Vzemi mene, vzemi mene, drobni mali tiek ti: tva bu hrana, ma bu hrana drobni mali rveki; tve bu pitje, me bu pitje mutna kolomijica; tva bu hia, ma bu hia drobno malo trnjie; tve bu srce, me bu srce samo jedno srece!" " "Hodi k meni, hodi k meni, drobna mala tiica!" " Okolica Varadina.
172
Zeleni Jure
Kuda Jura hodi, tuda pole rodi. Gledajte ga, gledajte Juru zelenoga. Nije Jura svaki dan, ve na leto jedan dan. Dajte Juri vina, da mu ne bu zima. Dajte Juri rakije, da se malo napije. Dajte Juri slanine, da ide u planine. Darujte ga, darujte Juru zelenoga! Bikovec, Hrvatsko zagorje.
Obredna pjesma. Pjeva se uoi Jurjeva ili na samo Jurjevo.
173
Orle moj...
"Orle moj, orle moj, ara ptico moja, visoko mi leti, jo na irje gleda: jesi li mi vidil prvu ljubav moju?" " "Vidil ti ju nisam, zaul ti je jesam, kad sam sino kasno nje dvorom proletil. Po dvoru 'e hodila alno stugivala a tebe junaka teko preklinjala." " "Orle moj, orle moj, ara ptico moja, ako joj ti opet nje dvorom proleti, a ti joj porui da se ne zarui, da je nikdar junak ostaviti neu, ako bi mi bilo v rnoj gori stati, v rnoj gori stati, kalinu zobati, kalinu zobati a kaluu piti." Gradie.
174
elje
Kad se eni, da sam uvegija, kad se kosi, da sam kod ovaca, kad se jide, da sam kod kosaca, kad je kia, da sam malo dite! Jezerane kod Brinja.
175
Teak grijeh
Poboje se Vido Maduia, on boluje sedam godin dana, od kosti mu meso otpadalo, kroz kosti mu trava pronicala. Sele nemu tanko progovara: "O moj brate Vido Maduia, velik li si grijeh uinio, da m' je dovest oca redovnika da mu svoje ispovidi grije!" Odgovara Vido Maduia: "Grije moje spovidat ne mogu, more znati, moja sele draga, kad san po u goru zelenu, a sa svojih trideset serdara, zameo je snijeg sa sjeverom, nigdje nema kamene peine da bi drutvo svoje zaklonio, pa doosmo pred bijelu crkvu, od crkve smo vrata salomili, polomili krie i kalee. Vrazi meni mirovat ne dali i ja nogon udri u otara, izleoe dvije tice male, meni jesu tanko govorile: "Neka tebe, Vido Maduiu, od kosti ti meso otpadalo, kroz kosti ti trava pronicala, svoje grije nikom ne kazao nego samo svojon seli dragoj!" I to ree pa duon utee. Dunave, Konavli.
176
Lijepa Kata
Lijepa Kata vijenac plete sve od pave lijepe trave, pita oca blagoslova: "Blagoslovi, dragi oe!" Lijepa Kate vijenac plete sve od pave lijepe trave, pita majke blagoslova: "Blagoslovi, draga majko!" Lijepa Kate vijenac plete sve od pave lijepe trave, pita brata blagoslova: "Blagoslovi, dragi brate!" Lijepa Kate vijenac plete sve od pave lijepe trave, pita sestre blagoslova: "Blagoslovi, draga sestro! " Bruane kraj Gospia.
Svatovska. Pjeva se kad mlada odlazi iz kue.
177
Podie se ormanica
Podie se ormanica ispod Sinja bijeloga; pred njom Ivan harambaa i Matija kapitane i mlad Petre vojvodiu. Kad su doli srid puine, srid puine sinja mora tu ih Turci doekae, kljeti Turci Barbarezi. Ivana su harambau niz jarbole obisili, a Matiju kapitana ka galiji prikovae, a ostale vitezove sinje more potopie. Tu nijedan ne utee ve mlad Petre vojvodiu. Ni on ne bi utekao ve je dobar plivac bio, u plivnju je udario, Sinju gradu doplivao. Gledali ga mlad junaci ispod Sinja bijeloga meju se su govorili: "Nut nan Petra vojvodia koji se je nauio dobre glase donaati, mutuluke prijimati." A on njin je govorio: "Oj Sinjani, brao moja, tune vami glase moje a emerne mutuluke. Kad smo doli srid puine, srid puine sinja mora, tu nas Turci doekae, kljeti Turci Barbarezi. Ivana nam harambau niz jarbole obisie. A Matiju kapitana ka galiji prikovae. A ostale vitezove sinje more potopie. Tu nijedan ne utee ve ja Petre vojvodiu, ni ja ne bin utekao, ve sam dobar plivac bio, u plivnju sam udario, na suho san isplivao."
Hrvatsko primorje.
178
Diko moja
Diko moja, i jesi i nisi, oeni se da vidim iji si! Liki Osik.
179
Na Vidov dan
Sadila sem lenek na Vidovski denek. Lenek moj lenek; svilica moja! Skubla sam si lenek na Vidovski denek. Lenek moj, lenek; svilica moja! Tukla sam si lenek na Vidovski denek. Lenek moj, lenek; svilica moja! Prela sam si lenek na Vidovski denek. Lenek moj, lenek; svilica moja! Ivanec, Hrvatsko zagorje.
180
Neprilike s muem
Svi junaki travu kose a moj mali vodu nosi, iga, iga, mili boe, sprimi mi ga da mi nije s njime briga, da ga luda, mlada ne gledam; svi junaki travu kose a moj mali klipe nosi, iga, iga, mili boe, sprimi mi ga da mi nije s njime briga, da ga luda mlada ne gledam! Hrvatsko Selo, kraj Topuskoga.
181
Ivanovo i Petrovo
Ivanovo i Petrovo, tijo leto, dobar je bog, dajte, dajte, mile majke, tijo leto, dobar je bog, to imate, to nam date, tijo leto, dobar je bog, to nam daste brez toga ste, tijo leto, dobar je bog, ak' nam nete nita dati, tijo leto, dobar je bog, mi 'mo vaeg sinka zeti, tijo leto, dobar je bog, pa emo ga dalko odneti, tijo leto, dobar je bog, pa emo ga darovati, tijo leto, dobar je bog, mi devojke s ruicama, tijo leto, dobar je bog, mlade snae s iglicama, tijo leto, dobar je bog! Prekopa kod Gline.
Pjeva se uoi Ivanja predvee.
182
ito i tri jetrve

Tri jetrve ito ele, lalo, lelemile, prva ela, snop naela, jaj lade moj; druga ela, dva naela lalo, lelemile, trea ela, tri naela, jaj lade moj! Viduevac kod Gline.
183
Kupil sem ti...

Kupil sem ti ropeka lepoga, rlenoga kojega bu imala dok bu mene zemala, oj predrago srce me! Kupil sem ti izmice na visoke petice koje bude imala dok bu mene zemala, oj predrago srce me! Kupil sem ti robae lepe, bele, lezinske, koje bude imala dok bu mene zemala, oj predrago srce me! Iz Podravine.
184
Htio obljubiti sestru u neznanju

Di je sinoj sunce zapadalo, onde se je robje prodavalo: lipi momak i mladi divojak. Prodaje se Jele robinjica, kupuje je viole vojvoda, za nju daje blago nebrojeno i kupuje svile nekrojene. Kad je vecer za veceron bilo, sve je robje vecer veceralo, ne hti jisti Jele robinjica, neg ve gleda violu vojvodu. Kad to vidi viole vojvoda, govori joj viole vojvoda: "Veceraj ga, ne vecerala ga, to se jesi u me ugledala?" Govori mu robinjice Jele: "Bora tebi, viole vojvoda, ja se u te jesan ugledala, jer san takog brata ja imala, cini mi se da ga pripoznajen!" Govori jon viole vojvoda: "Bora tebi robinjice Jele, po cem bis ti brata poznavala?" Odgovara robinjice Jele: "Bora tebi, viole vojvoda, kad me pitas, kazat cu ti pravo po cen bi ja brata upoznala: madi mu je na desnen ramenu a zmaj juti u uten percinu!" Govori non viole vojvoda: "Bora tebi robinjice Jele, raspusaj mi puce od dolame i raspleti percina utoga i pogledaj na desnen ramenu, je l' mi madi na desnen ramenu a zmaj juti u uten percinu!" Madi mu je na desnen ramenu a zmaj juti u uten percinu. Kad to vidi viole vojvoda, progovara viole vojvoda: "Mili boe, cuda velikoga, da se sestre u neznanju ljube!"
Komia, otok Vis.
185
Na Ivanje
Mi smo dole u ladanje, u ladanje na Ivanje, tio leto, dobar je bog, u belini obleene i pod vencem ivanjica, tio leto dobar je bog, mi smo si ga same splele iglicama pletaama, tio leto, dobar je bog! Hrvatsko Selo kod Topuskoga.
186
Barbara djevojka
Pasla ovce Barbara divojka po livadi Kraljevia Marka, tu pasiva pope Lianine. On govori Barbari divojki: "Oj boran ti, Barbara divojko, ja u s tobom malo ovce pasti, kupit u ti bive od tameta i postole zlatom nacikane!" Al govori Barbara divojka: "Oj boran ti, pope Lianine, to e meni stara majka rei kad mi vidi bive od tameta i postole zlatom nacikane?" Progovara pope Lianine: "Ja u tebe lipo nauiti kako e ti staroj majci rei; da s' prodala janje od godine, da s' kupila bive od tameta i postole zlatom nacikane!" Soline, Dugi otok.
187
Taj zna ljubiti

Poji konja na Siveru Janko, na Siveru na vodi studenoj; s jedne strane poji konja Janko, a iz druge bijeli platno bule, vadi dojke, vodom ih umiva. Govori jon dobar junak Janko: "Pokrij dojke, Memagina bule, pokrij dojke, ne mami junake, jer ti junak tvrdu viru dajen, da u Siver vodu priplivati, danas u ti lice objubiti!" Govori mu Memagina bule: "Ajde tamo, jedna Vlaetino, u Memagi gospodara moga junaci su kako iskra ognja, konjii su kako bile vile, svedno Siver priplivat ne mogu, kamol' ti e na staroj kobili!" A kad vidi dobar junak Janko, on se mee u Siver u vodu, do pol vodi dobro plije Janko, od pol ga je vanka izmealo. Kad vidila Memagina bule da e zdravo vodu priplivati, pusti krilca niz svoja kolinca, stane bizat uz goru zelenu. Govori jon dobar junak Janko: "Ne biz' bigon, Memagina bule, da si bigon sino ubignula, jutros bi te dostignuja Janko!" Pa se za njon malo naturio, u kratko ji puta dostignuja, pa ji hvata za bijele ruke, pa ji mee na zelene trave, pa ji jubi koliko mu drago. Okle joj se lica najubio, Memagina govori mu bule: "Bora tebi, dobar junak Janko, evo ima sedan godin dana za Memagu da jesan udana, ja ne vidi lipega jubjenja od ovoga na zelenoj travi!"
Podstraje, otok Vis.
188
Majka Mari...
Majka Mari kosu plela, anele moj, jablane moj; "Ne id', Mare, u to kolo, anele moj, jablane moj, to je kolo Ivanovo, anele moj, jablane moj, Ivan e te prevariti, anele moj, jablane moj, prevariti, ostaviti, anele moj, jablane moj!" Viduevac, okolica Gline.
189
Lepa deklica ito zaela

Lepa deklica ito zaela, zdravi veseli pole enjemo. Vesel na gazda, komu enjemo, zdravi veseli doma idemo. Doel je jelen pod javor zelen, zdravi veseli doma idemo. uri se, Mara, ruak zgotovljaj, zdravi veseli doma idemo. Breanec.
190
Vozila se...
Vozila se po moru galija, u njoj sjedi okovan delija 5 , u ruci mu siv-zelen sokole, u kljunu mu dva zrna bisera. Gledala ga sa grada divojka, al govori okovan delija: "to me gleda, sa grada divojko? Okovan sam, ljubit te ne mogu, oenjen sam, uzet te ne mogu." Al govori sa grada divojka: "Ja ne gledam da ti mene ljubi, nit te gledam da me mladu uzme, ve te gledam da te neto pitam: im ti svoje sokolove hrani, im ti hrani, im li ih napaja?" Al govori okovan delija: "Ne pitaj me, sa grada divojko! Biser trunim, sokolove hranim, suze ronim, sokolove pojim." Iz Slavonije.
okovan delija - junak u oklopu
191
Izbor kralja Matijaa

Boga mole budimska gospoda: "Daj nam, boe, u subotu lipo, u nedilju vedro kao srebro, da bacamo krunu vedrom nebu da vidimo kog e okruniti! " Bog im dao u subotu lipo, u nedilju vedro kao srebro, pa bacae krunu vedrom nebu, a kruna se vila i vijala, ona pala na Jankova sina, na Jankova sina Matijaa. Povikala budimska gospoda: "Nije kruna za Jankova sina, za Jankova sina Matijaa!" Uze Janko sina Matijaa, on ga uze za bijelu ruku, pa ga vodi pod jelu zelenu. Opet krunu vedru nebu bace, a kruna se vila i vijala, ona pala na zelenu jelu, pa kroz jelu na Jankova sina, na Jankova sina Matijaa. Opet viu budimska gospoda: "Nije kruna za Jankova sina, za Jankova sina Matijaa!" Uze Janko sina Matijaa, on ga uze za bijelu ruku, pa ga vodi u tavnicu tavnu. Opet krunu vedrom nebu bace, a kruna se vila i vijala, pa je pala tavnici na vrata. Sad beside budimska gospoda: "Kom bog dao, da mu i mi damo! Da mu i mi sriu ne kratimo!" Onda bilo, sad se spominjalo. Subotica.
192
Vukarska
Domaine od kue, evo vuka kod kue! Terajte ga od kue, nije dobar kod kue: podajte mu enice da ne kolje telice, podajte mu slanine da ne slazi s planine, podajte mu zopice da ne kolje ovice! Smiljan kraj Gospia.
S ovom pjesmom idu ljudi po selima nosei ubijena vuka i skupljajui darove. Ponekad vuju kou ispune slamom, okite vrpcama, a u usta ubijene zvijeri stave jabuku.
193
ini
Ivina me potvorila majka da sam Ivi ine uinila. Nisam, majko, iv mi Ivo bio, ama mu ih mislim uiniti. Priekaj me do Jurjeva dana, dok izajdem na polje zeleno i izvedem svoje drugarice i uhvatim kolo na livadi i naberem dvoga troga cvia: sandokosa i okoloepa, vratoloma i velike trave, desno krilo sinje kukavice, livu nogu mrtve krtinice, pa e kukat oko dvora moga! Skoplje, Bosna.
194
Da nije jematva, spalio bi ih

N se nindri zgoda prigodila, to je, pobre, u Morinskon mistu, da je diver natruhli nevistu, to zacuje komiki korote, pa govori komiki korote: "Sve do Rima avat emo korte, ma da nisu od jematvi doba, cinio bi izgoriti oba!" Podstraje, otok Vis.
195
Obostrane kletve
Divojka je ito ela, ito ela, svas dan ela, na obana pogjedala, po prstu se porizala, pa obanu govorila: "Proklet bio, mlad obane, ovce ti se ne janjile ako bi se i janjile mrtve jance pojanjile!" Al govori mlad obane: "Ne kuni me, divojice, ja u tebe gore kleti; da se nikad ne udala ako bi se i udala, mukog eda ne imala, ako bi ga pa imala, u vojsku ga opravila, iz vojske ga ne vidila!" Sali, Dugi otok.
196
Strine Maru krivo potvorile

Cvie brala Primorkinja Mara po mejau turskom i kaurskom; ubrala je tri kitice cvia pa je sama sobom govorila: "Vehni, vehni, moja kito cvia! Vehni, vehni od sunca arkoga kao i ja divojica mlada. Ja ne imam ni oca ni majke ve ja imam do dvi strine moje koje su me krivo potvorile da me ljubi Mujo i Alija, a nisam ih ni okom vidila!" Pa poeta tuda niz brigove; do Solina vode dohodila nad Solin se vodu nadnosila pa je sama sobom govorila: "Solin-vodo, ti si mi krvava! Kako u ja u te skoit mlada?" Sveza oi pa u vodu skoi. Ugleda je Mujo i Alija ter su za njom u vodu skoili. Hvataju je za bijelu ruku, bacaju je na zelenu travu nek se mlada cidi i ocidi. Donji Dolac kraj Sinja.
197
Konja kuje rn Arape

Konja kuje rn Arape na kosturskih bilih vratih. Kosturanom govorae: "Kosturani, brao moja, bi l' se mogal junak nai k bi zaal na megdane meni rnom Arapinu?!" Kosturani govorae: "Ivan nan se j' razbolio koj' je dosad junak bio i na megdan izlazio; ve ako e, rn Arape, dat emo ti pol Kostura i najlipu Kosturanku, Mandalinu Ivanovu." To je ula Mandalina, Ivanu je govorila: "Oj Ivane, moj brajane, a sam jadna doekala, za ivota Ivanova da u biti Arapova." Ivan seli govorae: "Mandalino, sele moja, osedlaj mi dobra konja i poloi bojno koplje meu ui dobra konja." Hrvatsko primorje. Sestra j' braca posluala, dobra j' konja osedlala. Kada ga je osedlala dobru j' konju govorila: "Zdrav, vraniu, dobro moje, da bi meni ti donio ivu glavu Ivanovu, mrtvu glavu Arapovu, vinom u ti noge prati, enicu e zob zobati a rakiju vodu piti." Lipo j' braca uzjahala, sablju mu je pripasala, i on ide na megdane tome rnom Arapinu. Dobra j' sria Ivanova. Arap kopljen udarie u sedalce Ivanovo. Loa j' sria Arapova. Ivan kopljen udarie u srdace Arapovo, glavu mu je odsikao i nosi je Mandalini, Mandalini, seli svojoj.
198
Julijanka
Julijanka tancuvala: med gorami, med vodami, s susedami. Doel j' po nju nejin oek: "Odmo dimo, Julijanka, pospavat." " "Nejdem s vami, pojte sami, ja bum ovde tancuvala; med gorami, med vodami, s susedami." " Dola po nju nejna majka: "Hodmo dimo, Julijanka, pospavat." " "Nejdem s vami, pojte sami, ja bum ovde tancuvala; med gorami, med vodami, s susedami." " Doel j' po nju nejni dragi, doel j' po nju nejni dragi: "Hodmo dimo, Julijanka, pospavat!" " "Idem s vami, nejte sami, ne bom ovde tancuvala; med gorami, med vodami, s susedami!" "
199
Lipa Ane
Cvili, plae lipa Ane, ljuba Jurjeva. Zaul ju je knez Mikula na turnu stoje: "a se plae, lipa Ane, nevesto moja?" " "Sila j' meni cvilit, plakat, drag diverak moj! Za je mene tvoja majka s tobom obrekla." " "Moja majka dobra ena, ni to mogla re." Na to dojde knezu Jurje s daleke zemlje; suprot njemu lipa Ane konjia prijet. "Odlazi mi, lipa Ane, neverna si mi!" Omialj.
200
Najbolji je bekrija
Osman-paa sam na kuli sjedi pa dozivlje svoju vjernu ljubu: "Kaide mi, moja vjerna ljubo, triput si se mlada udavala, sva tri puta za dobra junaka; koji te je bolje milovao?" " "Oj Osmane, mili gospodare, kad me pita, pravo u ti kazat; prvi put sam sa Paiem bila, u Paia dosta pusta blaga, al me junak enski milovae, drugi put sam sa beklijom bila, u beklije nie nita nema nego jedna kiena tambura, al me junak muki milovae, trei put sam za tebe, Osmane, i s tobom sam dva imala sina, oba dva bi za bekliju dala pa bekliji ice kupovala!" Bruane kraj Gospia.
201
Lipa divojka
"Oj divojko, a si tako lipa, pari da te narana rodila?" " "Nije mene narana rodila, ner me majka va gori umila, bura mi je zibalnica bila, vali su me po moru vajali a ribari va mreu lovili!" "
202
Zrinjski bane i njegov konj

Konja jae Zrinjski bane priko polja Teriharca, kad je bio nasrid polja, nasrid polja Teriharca, dobar konj mu posrnuo. Govori mu Zrinjski bane: "Oj vraniu, dobro moje, je li tebi dodijalo tvrdo sedlo banjaluko, ili su ti dodijale otre uzde kostajnike?" Dobar konj mu govorio: "Gospodine, Zrinjski bane, nije meni dodijalo tvrdo sedlo banjaluko, niti su mi dodijale otre uzde kostajnike, ve su meni dodijali esti puti ljubi tvojoj." Novi Vinodolski.
203
Oj metrale...
Oj metrale, moj prolitnji lade, koji ladi po moru mornare i po poju mlade obanice i po gori mlade frakarice! Grohote, otok olta.
204
Kerka ide u tue selo

Kada se herica od majke diljae, njima se obima srce rascipljae: "Ne pitan te, majko, blaga ni bogatstva neg te pitam, majko, blagoslova tvoga. Blagoslovi, majko, tvoju hercu milu k te sad ostavlja!" " "Hodi z bogom, vilo, dobar put ti bog daj! Kada pride, herko, v ono tue selo, ti e se nasmijat, al nee veselo. Kada side za stol s tvojim milim drugom, otert e si oi svojim belim ruhom!" " Dobrinj, otok Krk.
205
Po devojku se spravljaju
Beli se, beli, beli grad, u njem mi konjci sigraju, srebrne vuzde trgaju, po devojku se spravljaju. Devojka jim se plakala, majka ju je taila: "Mui pa mui, erice, tak su i mene vodili pak sam ti dobra dokala; devetim zetom punica, devetim snaham svekrva, pod svakom snahom mladi sin, pod najmlajom mlada i, za nju se biju Biani i sva hrvatska gospoda!" Sv. Jana kraj Jastrebarskog.
206
Blago meni...
Blago meni i tebi, djevojko, sutra emo zajedno na pau, ovce emo u duboke doce, a jagance u tijesne klance, a mi dvoje pod ute narane! elopeci, upa Dubrovaka.
207
Dva mlada junaka 'z boja su jahala

Dva mlada junaka 'z boja su jahala, oni mi se jesu skupa zgovarali: "Teko emo mi dva Solun grad objahat a jo emo teje selo solunako." Na selu mi ga n nikdi ter nikogar nego jedna sama mlada devojica: ona sama sidi na zelenom zdencu. Zaprosil je junak te hladne vodice. Ona s jednom rukom vodicu davala, s otom drugom si je suzice brisala. "to mi se ga plae, mlada divojica? Poznava li mene mladoga junaka? Ali mi poznava vranoga konjica?" " "Ne poznavam tebe mladoga junaka, poznavam konjica Ive brata moga." " "Povij nam, divojko, po emu ga pozna?" " "Dobro ga ja poznam po zlatom strumenku. Mnogi krat ga jesam 'z krilca nakrmila, 'z krilca nakrmila, 'z vedra napojila!" " Petrovo Selo, Gradie.
208
Krj Albus
Tiho je more kako kl, po njem se vozi zlata plav, va zlatoj plavi Albus krj a njim su mnoga gospoda. injahu vie gospoda: igova gora najvia? igova juba najlipa? Petrova gora najvija, Pavlova ljuba najlipa. Govori Pavlu Albus krj: "S tobun u, Pavle, vierat, s tvojun u Marun noevat!" "Poslal me, Mare, Albus krj, on hoe s manun vierat." " "Ne boj se, Pavle, ni' toga. Suseda edo rodila, dite u zet ja za ruku..." " Kad pride Pavlu Albus krj, Mare mu pride na sretaj, v ruki z ditetom kumi se... "Mislel san Maru jubiti, sad mi se njome kumiti..." Darova Mari prsten zlat a Pavlu kumu sto dukat i mladom edu zlatan pas. Ostal je Mari dobar glas. Otok Krk.
209
Priinjala se mrtvom
Kad se eni elenbrija Mujo, nadaleko isprosi divojku, do tri dana priko polja ravna, a etiri priko crne gore, peti danak do divojke dojde, malo joj je roka ostavija, malo roka misec i nedilju. Kupi Mujo kiene svatove, ide Mujo po svoju divojku. Zdravo Mujo do divojke dojde, prida njga je majka ieala: "Zaludu si svate sakupio, umrla je tvoja dijevojka, sako mi se, sinko, ne viruje, a ti pojdi u gornje komore, mrtva mlada na dueku spava." Ide Mujo u gornje komore, kad on dojde u gornje komore, mrtvu mladu na dueku najde. Al se Mujo nije virovao, ide Mujo u goru zelenu, on privre stine mramorite, pa on lovi guje arovite, pa se vraa jopet do divojke, on joj mee guje oko vrata, niti trene, niti prene mlada. On joj mee ruke u nidarca, niti trene, niti prene mlada. On joj mee ruke pod krilajca, oe li ga pogledati mlada, niti trene, niti prene mlada. Sad govori Mujo svatovima: "Bora vami, kieni svatovi, vi savijte zelene barjake, ne pucajte iz malih puaka, umrla je moja dijevojka!" Kad su doli u goru zelenu, progovara elenbrija Mujo: "Bora vama, kieni svatovi, a e rei taste i punica, da i' nisan daron darivao! ekajte me u gori zelenoj, ja u poi do njiova dvora." Kad je Mujo u dvor ulazio, st je Mujo pa je posluao di se mlada s majkom razgovara: "Kad mi mea guje oko vrata, malo da se ne pristrai', majko, kad mi mea ruke u nidarca, malo ti ga ne pogleda', majko, kad mi mea ruke pod krilajca, malo ti se ne nasmija', majko!" Kad to uje elenbrija Mujo, on daruje tasta i punicu, a divojku prida se na konja pa je vodi u goru zelenu, di su bili kieni svatovi. Vie njima elenbrija Mujo: "Oj bora van, kieni svatovi, vi razvijte zelene barjake i pucajte iz malih puaka, oivila moja dijevojka!" Zdravo Mujo bilu dvoru dojde i zdravo su veer veerali, a kad joj se krila dotaknujo onda su se oba nasmijali.
Prvi epurina, otok Prvi.
210
Star i mlad na konju

Falila se lepa Jana da vrlea od junaka, zasadila vinograda, vinograda zelenoga, po njemu je uska staza. Onud jae star na konju: "Bog pomogel, lepa Jana, ou li ti ja pomoi kojo lozo zasaditi?" " "Raji sama do pol noi nego s tobom do pol dana! Dalje, dalje, star na konju!" " Onud jae mlad na konju: "Bog pomogel, lepa Jana, ou li ti ja pomoi kojo lozo zasaditi?" " "Raji s tobom do pol noi nego sama do pol dana. Blie, blie, mlad na konju!" " Miholjanec, Podravina.
211
Gavran i vuk idu poznavati krv

Gavran vuka k sebi dozivao: "Odi k meni, goranine vue, da idemo u 'no polje ravno da idemo krvcu poznavati! Ako bude od mlada junaka, danut oe vinom i rakijom; brat emo je u zdelice zlatne pa je nosit liji za veeru. Ako l' bude od vrana konjica, danut oe ditelinom travom pa emo je nas dva polizati!" Brinje.
212
Utopljenik
More je junaka na kraj izbacilo, na kraj izbacilo, travicom pokrilo. Da ga barem moe majka ukopati, da ga barem moe juba oplakati. Njegovo je tilo u moru izgnjilo, ribe su ga jile, oi mu ispile. Zvonima zvonite pa ga ukopajte, u zemljici tverdoj pocinit mu dajte! Predoica, otok Cres.
213
Djevojka i vranac konj

Mlada se divojka rano jutro stala, rano jutro stala, glatko poesala, jona mi je vzela vedro jokovano, jona mi je tekla pod visoku goru, pod visoku goru i po ladnu vodu i po ladnu vodu svemu vranu konju. Jondi mi je nala svega vrana konja: "Hoj, moj vrani konji, kaj ti tuto dela, kaj ti tuto dela gde je pak tvoj gazda?" " "Moj gazda otiel vu ravne gorice, vu ravne gorice po rleno vince, kaj ga pili bomo gda se enil bode, gda se enil bode, tebe jemal bode." " "Da bi za to znala da bi ga dopala, hoj, moj vrani konji, ja bi tebi dala, ja bi tebi dala 'z krivca zob zobati! Ja bi tebi dala 'z nader ence jesti, ja bi tebi dala grive raesati, ja bi tebi dala grive nanizati, ja bi tebe dala srebrom potkovati!" Zbelava kraj Varadina.
214
Otkupljuje ga ljuba
"Oh iskupi me ti, preljubljeni otac, 'z ove tune jame, 'z sivoga eleza, 'z sivoga eleza, 'z beloga remenja!" " "Volim se ustrilit nego te van 'skupit, kako si zasluil, tako odsluavaj!" " "Tebi u s' pomolit, preljubljena mati, ete li vi mene za sinka imati?" " "Volim se ustrilit nego te van 'skupit, kako si zasluil, tako odsluavaj!" " "Ja u se pomolit, eljni brate, tebi, da mi sad pomore va ovoj potrebi!" " "Volim se ustrilit nego te van 'skupit, kako si zasluil, tako odsluavaj!" " "Tebi se sad 'zruan, najmanja sestrica, ne odvrni se ti od mojega lica!" " "Volim se ustrilit nego te van 'skupit, kako si zasluil, tako odsluavaj!" " "'Skupider ti mene, preljubljena mila, 'z ove tune jame, 'z sivoga eleza, 'z sivoga eleza, 'z beloga remenja!" " "Kuliko mi velu, mili, za te dati?" " "Za me velu dati tristo lipih zlatih." " "Dam je, mili moj, dam ako i etiri, volim ji' platiti neg prez tebe biti!" " Mali Boritof, Gradie.
215
Milinova enidba
Kad se eni Milin, dite drago, v ernu goru za divojku mladu Milinu je govorila majka: "Ne eni se, Milin, dite drago, v ernu goru za divojku mladu, za je v gori vila vilovnica, k je troju svau razorila, i tebe e, moj sinko Miline!" Milin za to haje i ne haje neg se eni za divojku mladu. Kada pride posrid erne gore, pone Milin pregorko plakati i premilu majku dozivati: "Mila majko, da bi me videla, u zlu jesam, goremu se nadam!" Vrbnik, otok Krk.
216
Djevojin zeleni vijenac

Dala mi je mati beli grad zidati na visokom brigu na tihom Dunaji, 'z koga budem vid'la moj venac zeleni, kad mi bude plaval po tihom Dunaji. "Ribari, ribari, na tihom Dunaji, jeste li mi vid'li moj venac zeleni, kad mi je otplaval po Dunaji doli?" " "Vidili ga jesmo, vhitili ga nismo." " "Zato mi ga niste nazad povrnuli?" " "Ne bi ti ga moglo trista janiarov, ne da b' ti ga moglo neg nas trih ribarov!" " Moj venac zeleni vode su raznesle, moj venac zeleni vetri raspuhali, moj venac zeleni magle razmaglile. Plai mene mati pod bilom krpicom, kad me nisi tila pod una particom, pod una particom, pod zelenim vencem. Velika Narda, Gradie.
217
Sretna djevojica
Divojice, a bi re judi znaju a ti ne: lepi Mati s konji gre vozit e te do Reki da ti kupi prsteni, ontrat e te rukovat, pejat e te na Trsat. Kosi kod Rijeke.
218
Okrutni Ive
Rodila loza dva grozda, hranila majka keri dvi: jedno je bila Anica, druga je bila Marica. Prosija Ive Maricu, dala mu majka Anicu. I je Ive punici, pitala njega punica: "to radi tvoja Anica?" " "Tanko je platno navila, muko je edo rodila. Tanko je platno trgljivo, muko je edo plaljivo, podaj mi, majko, Maricu!"." Ia je Ive uz more, pitala ga je Marica: "o se tam svijetli u moru, ili je pjena od mora, ili je sunce, il mjesec, ili je zvijezda Danica?" " " "Niti je pjena od mora, niti je sunce, nit mjesec, niti je zvijezda Danica ve ti je seka Anica!" " Pian, okolica Labina.
219
Gremo ti, mala, na samanj

Gremo ti, mala, na samanj, emo ti kupit kolai, emo ti mladoj darovat pa e ti naa draga bit. Gremo ti, mala, na samanj, emo ti kupit prsteni, emo ti mladoj darovat pa e ti naa draga bit! Beletia-brijeg, okolica Pazina.
220
Potvora
Smiljem gora ograena, mala vrata ostavljena kud Katica vodu nosi, vodu nosi i pronosi. Za njom Ivo 'odom 'odi: "Stan, Katice, daj vodice!" " "Nit u stati ni ekati, nit u tebi vode dati, ti se fali pred obani da si mene obljubio. Kad, junae, bog t' ubio kad me nisi ni vidio, samo s' meni jeku uo ge kroz goru projekuje!" " Prekopakra kraj Pakraca.
221
Teko j' brime...

Teko j' brime divojako ime, jo je tee ko se s rom vee. Mualuk, okolica Gospia.
222
Nasrid mora
Nasrid mora jena gora, na toj gori lipa kua, na toj kui lipo okno, na tom oknu lipe roe, spoli roah lipa mlada, i ta mlada hi zaliva, i ta mlada hi prekida. Lipu kitu navezala, svome dragom darovala. Krmed, okolica Rovinja.
223
Katarina
Katarina, slatka hi, gdi je tanca tu si ti, gdi se dela tu te ni! Sv. Ivan, okolica Buzeta.
224
Svaki svojoj kupi

Svaki svojoj barun kupi, a moj meni nee. Ubila te alost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj pojas kupi, a moj meni nee. Ubila te alost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj ime kupi, a moj meni nee. Ubila te alost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj peu kupi, a moj meni nee. Ubila te alost moja, zakaj sem pak tvoja. Svaki svojoj prsten kupi, a moj meni nee. Ubila te alost moja, zakaj sem pak tvoja. Mikovac kod Krievaca.
225
Uspavanka
Lela, batela, a se tamo lela? Jeno malo dite, ime mu je Stipe. Boava, Dugi otok.
226
Stradao u igri
Ovce uva Vide i Davide, ovce uva po ari planini, bacaju se kamena s ramena, al u Vida loa srea bila pa ga Dako obranio jako. On d Vidu srebrne svirale, tvrda vjera odati ga nee. Ode Vide svojoj miloj majci, ne bi l' majka krvcu ustavila. Pita njega ostarjela majka: "O moj Vide, moj oinji vide, od koga si ranu zadobio il od vuka ili od ajduka il od Dake druga vijernoga?" " "Nijesam, majko, od tog ni jednoga: savijasmo u planditu ovce, u planditu zelena jabuka, ja se pope na jabuku, majko, pa ja pado u travu na glavu, u travi se kamen dodesio, od njega sam ranu zadobio!" " To izusti i duicu pusti. Gaine (Bubanj Gornji) kraj Donjeg Lapca, Lika.
227
udan lijek
Jelen tri vu goru, na rogovi vrhovi, na vrhovi gradovi, vu gradovih palaa, za stolom je dragi moj: "Kaj boluje, dragi moj? Bum ti dala juice, juice od muice, od komarca reberce, od kobilce stegence, na reeto rakije. S tem, se, dragi krepil bu!" Samobor.
228
Kmetica bi kui
Zipka tae, sinko plae, puajte nas, dragi pan, dalko je nam! Velika Mlaka, okolica Zagreba.
229
Razdragani mladoenja
Oj, moja seko, dodaj mi veslo, da se ja vozim dalje od roda, dalje od roda a blie dragoj; oj, moja seko, dodaj mi zlato, tri litre zlata a i tri bisera, zlato mi treba dragoj na gerdan, biser mi treba konju na grivu kada ga jaim, neka zvekee! Hrvatsko Selo kraj Topuskoga.
230
Izbiraj si ljubu
Kakva je to tica, k lijepo popeva, da se enil budem ja. enji mi se, enji, o moj mili dragi, se mi ne bu dugo iv. Izbiraj si ljubu tanku i visoku, kakva sam ti bila ja. Drobnoga hoda, potenoga roda, kakva sam ti bila ja. Crnoga oka kano trnulica, kakva sam ti bila ja. Visokoga ela, svaki dan vesela, kakva sam ti bila ja. Pleivica kraj Jastrebarskog.
231
Djevojka i tuin
Djevojka je tuina bratila: "Oj tuine, moj po bogu brate, provod' mene kroz goru zelenu, provod' mene ne poljubi mene!" To je tuin za boga sprimio, proveo je, ne poljubio je. Gvozdansko kraj Dvora na Uni.
232
Tri robinje privarile carevia Ivu

Visoke su zelene planine, ne mogu ih orli priletiti, niti vranji konji prijahati prijaha ih Carevia Ive. Lipega je roblja narobio, lipa roblja tri mlade divojke: jedna bie udovica jadna, druga bie pod prstenom mlada, trea bie mala ponejaka, i vodi ih put doma svojega. Kad su doli srid gore zelene, govori mu mala ponejaka: "Al te molim, Carevia Ive, stan'mo malo poinuti mladi; ja sam mlada, umorila sam se!" Govori njoj Carevia Ive: "Ne brin'te se, tri mlade robinje, kad doete na nae dvorove ja imadem staru milu majku, vi hoete poivati mlade, gledat e vas, kako oi svoje!" I gredu ga ponaprida malo, ponaprida do jele zelene. Opet mu je mlada govorila: "Ter ti bora, Carevia Ive, stan'mo malo poivati mladi; ako nee, Carevia Ive, neu ti do iva na dvorove!" Na to se je Ive privario: stanu trudni poivati mladi, svi zaspahu kako da su mrtvi, samo nije mala ponejaka, nego budi do dvi sestre svoje: "Bidne bile, do dvi sestre moje, vi mislite da spite u majke, a vi spite pod jelu zelenu." Svih je mladih ona probudila i one su ubignule bigom ubignue put dvora svojega. Kad se Ive od sna probudio, on ne vidi tri mlade robinje. Udrio se rukom po kolinu, drugom rukom po elu junakom: "Mili boe, velika ti hvala, otkad sam se od majke rodio, jo me nije nitko privario, to je danas mala ponejaka!"
Starigrad, otok Hvar.
233
O brstane...
O brstane, goro plemenita, ti ne moe o sebi da raste neg se hita drva i kamena kao pijesak mora dubokoga a aneli raja nebeskoga, cura mlada grla junakoga! Luka ipanska, otok ipan.
234
Ljubavni ar ne hladi ni galija ni tamnica

Zaljubi se dum Ilija s lijepom Jelom udovicom u strniu vie kue. To gospoda obaznali, dum Iliju kondevali: tri mjeseca na galije, lijepe Jele udovice: tri mjeseca u tamnice. Kad iziu tri mjeseca, opet su se sastajali; to gospoda obaznali, opet su hi kondenali: dum Iliju kondenali tri godine na galije, lijepe Jele udovice tri godine u tamnice. Luka ipanska, otok ipan.
235
Tri klobuka rasklimao

Misec zajde, junak projde prida dvore divojine. Vriskom konji zavriskuje, probudi se divojica pa proklinje mlad junaka: "Proklet bio, mlad junae, to mi razbi sanke moje, sanke moje i sm svoje?" Al govori mlad junae: "Ne budali, divojice, to ti ali sanke svoje, a ne ali trude moje; troje izme razdero sam tvomu dvoru dolazei, tri klobuka rasklimo sam tvom se rodu klanjajui!" Jablanac pod Velebitom.
236
Pozivlje mrtvog na megdan

Plae sele Nakieva vie groba brata Ive, u to doba Dervi-aga pa po grobu Nakievu razigrava ljuta ata pa sa ata progovara: "Ustan'de se, mlad Nakiu, da mi mejdan podijelimo, da se sabjam ukrstimo!" Plae sele Nakieva: "Bje sa groba, nasilnie, gdje e s mrtvim megdan dijelit, mrtav sabje ne izvlai nit se njome ukrtava!" Gruda, Konavli.
237
Teko je u tamnici
Odvedoe Matu u tamnicu, u tamnicu dino sunca nema, otvorie devetera vrata, zatvorie devetera vrata, iza zadnjih Matu ostavie; kamen mu je namisto posteje, oko njega zmije i jakrepi, iznad njega pla mermerne vode. Otok Zlarin.
238
Lijena etelica
Zakukala kukavica s grada: "ija j' ono etelica zada, pomoz'te joj, otpale joj ruke!" Liki Osik.
239
Zla maeha
Nikola se na raj naslonijo, preko raja u pako gledao gdje se kini udovica Janja, pa govori preko raja Niko: "to si tako sagrijeila, Janjo?" " "Imala sam troje pastoradi, jedno veli 'Daj mi kruva, majko', drugo veli 'Daj mi vode, majko', tree veli 'Opai me, majko'. Koje veli 'Daj mi kruva, majko', dala sam mu komad zemlje crne, koje veli 'Daj mi vode, majko', dala sam mu ua zelenoga, koje veli 'Opai me, majko', opasa ga sa zmijom arenom!" " Zrinj kraj Dvora na Uni.
240
Tanci, tanci...
Tanci, tanci, tanculin, jabuke su po oldin a narane po dinar po i' plaa na mornar. Otok verinac blizu Dugog otoka.
241
Prevari ga djevojka
Kad se eni mlad Mijajlo, i on prosi djevojicu u Budimu Mandalinu. Majka j' Mandi govorila: "Mandalina, eri moja, smije li se podufati mlad Mijajlu ljuba biti?" " "Ja se smijem podufati mlad Mijajlu ljuba biti. Sedlaj meni, majko moja, sedlaj meni dobra konja, kupuj meni te haljine, te haljine zagrebake i krljake karlovake!" " Kupovala j' mila majka, kupovale j' te haljine, te haljine zagrebake i krljake karlovake. Sedlala je dobra konja. Mande konja uzjaila pa ga ode u Segede, u Segede Mijovilu. Kad je dola pred dvorove, pred dvorove Mijajlove izlazio Mijovile, jal' govori Mandalina: "Slugo moja Mijovile, primaj moga dobra konja!" Primao je Mijovile, primao je dobra konja, vodi konja u podrume Mandalinu u dvorove, u dvorove za stolove. Jal' govori Mandalina: "Slugo moja Mijovile, spremaj meni veericu, kolji janjce i jaganjce!" Spremao joj Mijovile, spremao joj veericu, klao janjce i jaganjce. Kad je Mande veerala, Zrinj kraj Dvora na Uni. jal' govori Mandalina: "Slugo moja Mijovile, steri meni mekan duek da ja idem poivati!" Sterao joj mekan duek, sve dueke po dueku. Lee Manda poivati, prui ruku po jastuku, bjelja j' ruka od jastuka, jal' govori Mandalina: "Slugo moja Mijovile, hodi k meni poivati!" Jal' govori Mijovile: "Boga j' tebi, gospodine, jo su ovdje gosti spali, nisu mene k sebi zvali!" Kad ujutro dan osvanu, jal' govori gospodine: "Slugo moja Mijovile, sedlaj meni dobra konja, men' jednoga, teb' drugoga da idemo do Budima, do Budima bijeloga." Kad su doli do Budima, do Budima bijeloga, Mijalj konja razigrava, bilo perje raznijava. Jal' govori gospodine: "Slugo moja Mijovile, to ti konja razigrava, bilo perje raznijava?" " "Boga j' tebi, gospodine, imam ovdje djevojicu u Budimu Mandalinu!" " Jal' govori gospodine: "Slugo moja Mijovile, sino ti je Mandalina u dvorovih veerala, na duecih poivala a i tebe k sebi zvala!" To izree pa utee.
242
Bolani junak u tuini

Kad se Niko na vojsku opravlja, stara majka njega blagosiva, al se Nike blagoslov ne prima. Kad je doo na prve konake, nestalo mu zlatna buzdovana; kad je doo na druge konake, sam se Niko bolom razbolio. Pa besedi bolani Nikola: "Tua sele, daj mi vode ladne!" Tua mu je sele govorila: "Tu si bratac, iz tue si zemlje, ne mogu ti dati vode ladne!" Al besidi bolani Nikola: "Tua snajo, steri mi mekano!" Tua mu je snaja govorila: "Tu si diver, iz tue si zemlje, ne mogu ti mekano sterati!" Al besidi bolani Nikola: "Tua brao, nain'te mi lada!" Tua su mu braa goporila: "Tu si brate, iz tue si zemlje, ne mo'mo ti nainiti lada!" Al besidi bolani Nikola: "Tua majko, nasloni me na se!" " "Tu si junak, iz tue si zemlje, ne mogu te nasloniti na se!" " Al govori bolani Nikola: "Da me uje moja stara majka, ona bi se u ticu stvorila pa bi meni bolnom doletila, u kljunu bi vodice donila a od trave mekano sterala i od krila ladak nainila, sama bi me na se naslonila!" To izusti bolani Nikola, to izusti i duu ispusti. Subotica.
243
Pastirove elje
Boga moli Vlae mome pod Kozarom za kozama: "Daj mi, boe, jedno ljeto, jedno ljeto s paom biti, ja bi znao vojevati i Krajine razmetati Kostajnicu i Dubicu, Jasenovac i Uticu do Zagreba bijeloga. Svoj bi barjak prislonijo uz dvorove bikupove, svom bi konju zobi dao sa oltara Svetog Kralja 6 , svog bi konja napojio ladne vode Manduevca. I ja bi se ponapijo rujna vina crljenoga iz kalea crkvenoga!" Zrinj kraj Dvora na Uni.
Sveti Kralj - zagrebaka katedrala, posveena sv. Stjepanu, prvom kralju Maarske (975-1035), koji je pokrstio svoj narod
6
244
Oj Ivane...
Oj Ivane gulimane, guli muhu po trbuhu da ti muha ruak kuha a lisica vodu nosi u mjeiu talaiu! Slano, Dubrovako primorje.
245
Diva i majstori
Ide Diva prikim putem, natkrila se s mrkim skutem. Kad je dola prvoj gori, prvoj gori Kalvariji, al u gori ovik stoji, ovik stoji, klince dila. Pitala ga sveta Diva: "Oj ovie, oj grinie, ta to radi u nedilju, u nedilju ba u mladu?" " "Ne pitaj me, sveta Divo, tvome sinku klince dilam!" " Ide Diva prikim putem, natkrila se s mrkim skutem. Kad je dola drugoj gori, drugoj gori Kalvariji, al u gori ovik stoji, ovik stoji krunu vije. Pitala ga sveta Diva: "Oj ovie, oj grinie, to to radi u nedilju, u nedilju ba u mladu?" " "Ne pitaj me, sveta Divo, tvome sinku krunu vijem!" " Ide Diva prikim putem, natkrila se s mrkim skutem. Kad je dola treoj gori, treoj gori Kalvariji, al u gori ovik stoji, ovik stoji kriak dila. Pitala ga sveta Diva: "Oj ovie, oj grinie, to to radi u nedilju, u nedilju ba u mladu?" " "Ne pitaj me, sveta Divo, tvome sinku kriak dilam!" "
246
obanica Anica
Dva su bora, oba su jednaka, meu njima zelena livada tote pasu do dva konja vrana lipa im je obanica mlada, tanko piva, largo ju je uti. Ona piva uvajui konje: da se nije cara pribojati, da bi crikvu gori sagradila, kandelire od srebra kovala. Misli mlada da ju ne u niko, saule je dvi careve sluge pa poteu caru gospodaru: "Mili care, mili gospodare, da vi znate a mi lipo znamo!" " "Povite mi, do dvi sluge moje, lipo u vas za to darovati; jednomu u kolajnu od zlata, drugomu u jabuku od slebra." " Povie mu a je govorila. "Pojte pa je dopeljajte meni." Caru su je oni dopeljali. "Sad povidi, Anice divojko, a si tamo gori besedila?" Nato mlada nie ne govori. "Metnite ju u kure tamnice!" Kad je prola godinica dana, posla care obe virne sluge. Kad dojdoe na vrata tamnice, tamnica je arkim suncem sjala a na sridi Anica divojka, jo je lipja, jo je rumenija, rumenija neg je prija bila, pa je pelju caru estitomu, pa je care Anicu upita: "K ti dade vina crljenoga i onoga kruha bijeloga da si lipja neg si prija bila?" " "Bog mi dade vinca crljenoga, a Marija kruha bijeloga." " "Sad metnite mene u tamnice da ja budem godinicu dana!" Kad je prola godinica dana, al od cara glasa ni glasnika.
Zaglav, Dugi otok.
247
Djeverovi je uzeli u zatitu

Udade se lijepa Mara iz bogata u bogato, zaludu joj to bogatstvo, zao svekar i svekrva i dve mlade zaovice. S veer vodu prolijevaju, u ponoi zaiskaju: "Daj nam vode, snao naa!" " "Nema vode, majko moja, nema vode, na vam vina!" " "Ne 'mo vina, daj nam vode!" Razljuti se lijepa Mara, uze ibrik u ruicu pa odlazi za goricu, tu susrela drugaricu. Al govori drugarica: "Vrat' se natrag, lijepa Mare, svoj u ibrik izlijevati, u tvoj ou nalijevati!" Vratila se lijepa Mare, malo j' stala, pa j' sluala. Svekar veli: "Nema Mare!" Aj svekrva: "Ne bilo je!" Zaovice: "Udrite je!" Djeverovi: "Nemojte je. Kad smo janje uzimali, onda smo se zaklinjali, da 'mo janje mi uiti, mi uiti, svjetovati!" Al unine lijepa Mara, progovara lijepa Mara: "Oj ti svekre i svekrva, zamalo vam vijeka bilo: od subote do nedilje, od nedilje ni dan dulje. Zaovice, glasonoe, gore sree doekale, nego l' i ja huda, mlada! Djeverovi, golubovi, novi gradak sagradili, po njemu se naetali!" Majur, okolica Hrvatske Kostajnice.
248
Poziv na darovanje mlade

Otac, mati, sestra s brati, svi etujte pa darujte ove nae malo dete ko othaja, vas ostavlja. Oj vi kumi i kumice, svi etujte pa darujte ove nae malo dete ko othaja, vas ostavlja. Strici, vujci, strine, vujne, svi etujte pa darujte ove nae malo dete ko othaja, vas ostavlja. Oj pajdai, pajdaice, svi etujte pa darujte ove nae malo dete ko othaja, vas ostavlja. Skupa rasli, skupa pasli, svi etujte pa darujte ove nae malo dete ko othaja, vas ostavlja. K peticu k esticu da si kupi zibaicu da zaziblje denes lete 7 , denes lete male dete. uerje kraj Zagreba.
denes lete - danas godinu dana
249
Svi e je gledati
Sele Jele k majki na veselje, kod majke je do troje veselje: sina eni, dvi eri udaje; jednu daje gradu Caragradu, drugu daje k moru i Dunaju. Koju daje k moru i Dunaju, s oton majka ni govorit nee, koju daje gradu Caragradu, tu je majka lepo svetovala: "Mandalena, draga erko moja, kada dojde nasrid polja ravna, spusti krlet konju do kolena, a svilenu srmu do ramena, gledat e te sva careva vojska i sam care na gorinja vrata i njegove ere kroz pendere!" Jezerane kraj Brinja.
250
erzelezovo bolovanje
Razbolje se erzeleze na Kosovu ravnu polju, grdna rano, erzeleze! Vi' glave mu bojno koplje a za koplje doro svezan, grdna rano, erzeleze! Vi' njeg grana cd jablana, na njoj stoji sivi soko, grdna rano, erzeleze! Dorat njii, soko vrii, stoji jeka erzeleza, grdna rano, erzeleza! Hendek kopa dobar doro, hendek kopa do koljena grdna rano, do koljena! Preda nj pada na koljena, uzima ga po pojasu, grdna rano, erzeleza! Ne bi li ga navalio da ga nosi do Saraj'va, grdna rano, erzeleza! Progovara erzeleze: "A bora ti, moj dorate, vjerni drue, moj dorate! Ti salomi zlatno sedlo, i sakri biser-uzdu, vjerni drue, moj dorate! A bora ti, moj sokole, ti odleti do Saraj'va, vjerni drue, moj sokole! Pod tekiju Sinanovu, b'jelu dvoru moje seke, grdna rano, dilber-Ajke! Moga vranca nek opremi pa ga dade Huseinu, vjernom slugi Huseinu! Neka meni brzo doe, na Kosovo ravno polje, vjerni sluga Huseine! Seki kai da e kosti na Kosovu ostanuti, grdna rano, erzeleze!" Odmah seka opremila Huseina i vranina, svome bratu erzelezu. Na Kosovo Huso doe, erzeleza zdrava nae, svoga agu erzeleza. Iz Sarajeva.
251
udo spasilo Radojicu

Vie Klina crljenica stina, na toj stini prikura tamnica, u tamnici mali Radojica, veer piva, jutron zapopiva, ne bi li ga ko od roda uja. ula ga je roena sestrica pa je ona njemu besidila: "Cvili, cvili, moj alostan unju, danas Turci dilaju viala, di e tebe obisiti, Rade, u nedilju koja prva dojde!" A kad uo mali Radojica, vie kolin die gae svoje, pa kleknija na gola kolina, pa zavapi Gospu od Vrpoljca: "Moja lipa od Vrpoljca Gospe, oprosti mi i noge i ruke, a ja imam do tri toke moje, toke moje starca babe moga, sve u troje, Gospe, raskovati, pa u tebi krunu iskovati, to m' ostane od kovala, Gospe, kovat u ti krie i kalee, nosit u ti na darove, Gospe!" Kad je bilo niko doba noi, tu dolazi Marija divica, zasvitli se prikura tamnica, na unju je gozdje popanulo, sama su se vrata otvorila, bii uanj iz tamnice tamne. Prvi Luka na otoku Prviu.
252
Oj Ivane...
Oj Ivane Zrinjanine, kupuj surku, zima mi je, i papue, dika mi je, i gerdane nanizane i minue namigue! Marinbrod, okolica Gline.
253
Dijete mladoenja
U petak se Nikola rodio, u subotu kruva zaiskao, u nedilju: "eni mene, majko, ti mi prosi carevu divojku!" Majka prosi, car od uda daje: di se eni momak od tri dana. Kad je bilo vrime od vinanja, svi svatovi na koli siahu, uvegija u zlatnoj kolivki. Kad su oni doveli divojku, svi svatovi sili veerati, nova snaa uvegiju ljulja, udara ga nogom i papuom: "Baji, buji, moja srio 'uda!" Nikoli se to naavo dalo pa on raste za dan, za nedilju, za nedilju kao za godinu: do podne je za konja narasto a od podne za svitlo oruje. On udara svoju virnu ljubu, udara je izmom i mamuzom: "Kurvo, kuko, moja virna ljubo! Ti si mene nogom i papuom, ja u tebe izmom i mamuzom." Baja, Baka.
254
Siromah sam junak...

Siromah sam junak, mlad sam se oenil, vzel sam si divojku, jedinu ericu. Gizdava joj mati, tvrdi joj je ako: dal me 'e uloviti, cesara sluiti, cesara sluiti i kralja dvoriti. Napisali su mi jednu ceduljicu, da ja morem projti domom pogledati tu gizdavu majku i tvrdoga aka. Kad su me vidili, vsi su se vsplakali, vsi su se vsplakali, vrata otpirali, vrata otpirali, stolce primikali, stolce primikali, kornje izuvali, kornje izuvali, rane namazali, rane namazali, stole rastirali, stole rastirali, zdile navraali, zdile navraali, stelje nastiljali. Katalena, Gradie.
255
Banova se glava glavom plaa

Banjaluko, velika alosti! Dok bijae, velika l' bijae, dok na tebe ne udri krajina: robi, pali sela i gradove, dok uhvati bega Imirbega, te mu sveza i noge i ruke, pa ga vodi od bijele kule a od one ostarjele majke. esto s' bee natrag obzirae obziru se majku ugledao. Za njim leti ostarjela majka. "Medet!" vie, svaim zaklinjae: "Priekaj me, banova krajino! Je l' za otkup bee Imirbee, je l' za otkup da ga kupi majka? Za nj u dati nebrojeno blago, pustite mi bega Imirbega!" Njoj govori banova krajina: "A boga mi Imirbega majko, Imirbeg ti nije za otkupe; ne moe ga nitko otkupiti, jer Imirbeg bana pogubio a glava se glavom otkupljuje." Iz Hercegovine.
256
Zapleimo, zapjevajmo
Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Ova majka erku ima pa je ona dozivala: "Majko moja, dobro moje, kiti meni ruvo moje!" Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Ova neva baba ima, ona ga je dozivala: "O ti, babo, dobro moje, kiti meni ruvo moje!" Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Ova neva brata ima, ona ga je dozivala: "Brate mili, dobro moje, sredi meni ruvo moje!" Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Ova neva sele ima, ona ju je dozivala: "Sele moja, dobro moje, slai meni ruvo moje!" Ojmo igrat, ojmo pjevat oko ruva nevjestina! Gruda, Konavli.
257
Koledva
Boi, Boi bata na dva tapa zlatna, na naa e vrata prosut aku zlata. U Boia tri noia: jedan ree evenice, drugi ree kobasice, trei ree peenice. Primaknite klupicu, navrtite bavicu da pijemo zdravicu! Lovorno, Konavli.
258
Haznadar katana
Putom eta haznadar katana ispod dvora Muje kapetana, lulu pije, u tamburu bije, uz tamburu tanko popivava: "Boe mili, na svemu ti fala! Evo danas devet godin dana kako tajim da sam enska glava al od danas tajit ve ne mogu; bile dojke razapele punke, a naraslo edo pod pojasom." To zaula kapetanovica pa besidi Muji kapetanu: "Gospodaru, Mujo kapetane! Putom eta haznadar katana, lulu pije, u tamburu bije, uz tamburu tanko popivava: 'Evo danas devet godin dana kako tajim da sam enska glava al od danas tajit ve ne mogu; bile dojke razapele punke, a naraslo edo pod pojasom." Al besidi Mujo kapetane: "Istina je, ljubo Anelijo, kad smo bili onomad na sajmu, mi gledamo konje i volove, a on gleda arene kolivke." Subotica.
259
Mo brae
Oj djevojko uzvijojlo, ne uzvijaj obrvama ni s oima kukinjama, ne zadaji meni jada, jer sam jadan i od sebe gledaju te u matere, u matere i u oca. Zvao bi te, poi nee, prosio b' te, ne dadu te, krao bi te, poginut u!" " "Ne prosi me, ne dadu me, ne zovi me, poi neu, ne kradi me, poginut e. U mene je devet brae, devet brae sve roeni i deseti neroeni. Kad uzjaju dobre konje i pripau ljute sablje pa se vinu priko polja kao zvizda priko neba, snano ih je pogledati a kamoli doekati!" " Slavonski Brod.
260
Curuj, curo...
Curuj, curo, dokle si kod majke jer kod mene curovati nee, od majke si bela i rumena, kod mene e modra i zelena, kod majke ti erdan ispod vrata, a kod mene kolac iza vrata, kod majke ti medeni kolai, a kod mene neslatki korbai, kod majke ti eena rakija, a kod mene pletena kandija! Liki Osik.
261
Zaviaj Latka Janka

Lijep ti je Latko Janko jo je ljepi konj pod njime: iz ela mu sunce sjaje, ispod grive mjesec svijeti, iz kopita kremen kree, iz bedra mu munja 'ita. Gledala ga djevojica izvr' dvora majkinoga pa govori djevojica: "Gledaj, majko, Latka Janka! kako j' lijep Latko Janko jo je ljepi konj pod njime: iz ela mu sunce sjaje, ispod grive mjesec svijeti, iz kopita kremen kree, iz bedra mu munja 'ita. Pozov'mo ga za veeru, pitajmo ga za deelu: Boga tebi, Latko Janko! Kako tamo u deeli? Odgovara Latko Janko: "Dobro tamo i lijepo; ito itom zasipuju, vino vinom zalijevaju, trava travu porauje, listak liska doekuje; mladi nam se ne staraju, stari nam se pomlauju." umberak.
262
Poruka drage dragomu

Stala sam se v jutro i odoh na more, sidoh na stenicu i spazih plovicu s plovimi mornari. I jo njim govorim: "O plovi mornari, ste l' kadi videli dragoga mojega?" Oni su mi rekli: "Mi smo ga videli va Loinju gradu, Loinjkam divojkam postolce kupuje." " "Ako ga vidite, tako mu recite: da sam ga ekala leto i jedan dan, da u ga ekati misec i jedan dan; ako ga ne bude, tako mu recite: da u ga ja kljeti leto i jedan dan." " Hrvatsko primorje.
263
Jugo puse...
Jugo puse, da bi termuntana, da dovede moga namurana, za kime san jadna disperana! Komia, otok Vis.
264
O more duboko
O more duboko, sva moja radosti. Po tebi meni plovi cvit moje mladosti. Ne mogu od jada niz more gledati, mornare ja u pitati za moga dragoga. Moj mili i dragi, u koj si dravi, pii mi jedan listak od nae ljubavi! Pii mi, dragi, listak u koj si dravi, da ti poaljem cvitak od nae ljubavi. Ako me bude, dragi, iskreno ljubio, povratit se oe jer si me volio. Spomen se od mene, bisera kuraju, a ja u tebe, duo, kad budem u raju! Cvitak je cvitu svoj, a ti si dragi moj. Za tobom ja umirem i gubim ivot svoj. Sunce je sunacu, zvjezda je mjesecu, a ti si dragan meni i mome srdacu. Katela.
265
Poinio zloin u pijanstvu

Majka Muntu milo milovala, od mila je lijepom Muji dala, da je znala, ne bi mu je dala, jer je Mujo turska pijanica: do ponoi pije s bekrijama, od ponoi kalaa sokacim, a pred zoru ide svome dvoru pa on vie Muntu materinu: "Duo Munto, otvori mi vrata! " Skoi Munta kano muka glava, L'jepom Muji otvorila vrata. Tre Mujo noe okovane pa udara Muntu materinu, udara je po svilenu pasu. Kako ju je milo udario, na nou je edo izvadio: to je edo jedna muka glava. Kad to l'jepi Mujo ugledao, od alosti namah zanijemio. Iz Bosne.
266
Da bi meni...
Da bi meni izbirati dali, ja bi znala to bi izabrala: crna brka, lica rumenoga, koj' ne pije vina crvenoga, ni nikakva roda lozovoga nego samo studene vodice! Pridvorje, Konavli.
267
Uspavanka
Spaji, buji u zlaenoj nuni, tvoja j' nuna od zlata kovata, kovala je tri dobra kovaa; prvi kuje, drugi pozlauje, trei gradi od zlata jabuku. Liki Osik.
268
Sve povrzi...
Sve povrzi, za boga prioni, ne bi li nas i bog pomogao, uklonio kuge i morije, nemoniku dao oblanicu, nama mladim zdravje i veseje; i da bi ti rodilo predivo i da bi ga gulile djevojke, udovice trle i topile, bjegunice na rosu nosile, stare bake icu otezale. Poten bio ko te je rodio, potena ti na ramenu glava, potenija pod obrazom brada, tovala te braa i druina, dumani ti pod nogama stali kano konju potkovi i avli! Pridvorje, Konavli.
269
Hoe da vidi svoje nove dvore, svijet u kome e ivjeti

Ozdol svati kitom jedre, meu njima mlada neve, ni malena, ni velika: svome 'rabru jednolika, everima do ramena, starom svatu do pojasa. Starog svata dozivala: "Stari svate, mili brate, i ostali svi svatovi, konjma uzde sustegnite da ja vidim dvore moje, dvore moje, 'rabra moga, a pred dvorom divno kolo, a pred kolom stare majke koja e mi pute kazat i u goru i na vodu!" Dunave, Konavli.
270
Prevarili ga
Senju grade, ognjen izgorija, u tebi san tri lita sluija: prvo lito za oruje svitlo, drugo lito za konja dobroga, treto lito za lipu divojku. Kad sam do po oruje svitlo, to mi daju staro nevaljano; kad sam do po konja dobroga, to mi daju staru kobilinu; kad sam do po lipu divojku, to mi daju staru babetinu. Prvi Luka, otok Prvi.
271
Zbog pobratimstva se moraju rastati

etala se Ivanova ljuba gore-dolje po zelenoj bai, naetala na struk karamfila, ona j' njemu tio govorila: "Karamfile, rano cvijee moje, uv'jek cvati a sjemena nema kao i ja Ivanova ljuba, nit se ljubim niti eda imam!" Ona misli to niko ne uje, to j' sluala Ivanova majka pa govori lijepome Ivi: "etala se previjerna ljuba gore-dolje po zelenoj bai, naetala na struk karamfila, ona j' njemu tio govorila: "Karamfilu, rano cvijee moje, uv'jek cvati, aj, sjemena nema kao i ja Ivanova ljuba, nit se ljubim niti eda imam!" Govori joj prelijepi Ivo: "To j' istina, moja mila majko, kad sam bio s Mandom u lonici, a ja eo da poljubim Mandu, ona j' mene bogom pobratila: 'Nemoj, Ivo, moj po bogu brate!' Ja sam, majko, za boga sprimio." Govorila Ivanova majka: "Oj Ivane, moje milo janje, il j' udaji il je brai alji!" Ivo ljubi svojoj progovara: "Ili voli da te ja udajem, ili voli da te brai aljem?" Govori mu previjerna ljuba: "Oj Ivane, moje milo janje, ti uzimaj listak knjige bijele pa ti pii mojoj brai dragoj: 'Oj urjaci, moje Mande brao, doite mi bijelome dvoru!" Mladoj su joj pratioce dali: pratio je svekar i svekrva i jo tome dvije zaovice i jo tome Senjanine Ivo. Kad su oni na rastanku bili, al govori lijepi Ivane: "Aoj moja rumena ruice, kako s' mi se sada razgranala al e tebe drugi poljubiti!" Ona njemu tio odgovara: "Ao, Ive, lijepi karamfile, al si mi se lijepo rascvjetao al e tebe druga zagrliti!"
Gvozdansko kraj Dvora na Uni.
272
Zaljubljeni mornar
Od Zirone pa do bila Visa, jo te, vilo, ja darov nisan, toka mi te, vilo, darovati i tvojoj te majki ostavjati. Pomeni me u crikvu odei, ja u tebe niz more plovei, spomeni me mirlice pletui, ja u tebe kuvertu perui! Marina kraj Trogira.
273
Mrka kupa zao biljeg kae

Beg Alibeg klanja ikindiju, siv mu soko pada na serdadu. Kad Alibeg ugleda sokola, nema kada da preda selama, ve on pita sivoga sokola: "Moj sokole, moje sivo perje, jesi l' skoro bio na Glasincu, je l' nam zdravo pod Glasincem vojska, je l' nam zdravo i je li nam mirno? Da l' je pred njom Suljo barjaktare i je l' za njom Firdus kapetane? Viju li se alajli-barjaci, vodaju l' se ati-krhatati, dobuju li doboi hordijom?" Alibegu soko odgovara: "Jesam skoro bio na Glasincu, zdravo nam je pod Glasincem vojska, zdravo nam je, ali nije mirno. I pred njom je Suljo barjaktare, a za njom je Firdus kapetane, i viju se alajli-barjaci, i vodaju ati-krhatati, i dobuju doboi hordijom, al nas ljuta apa priapila, studena nas ometnula zima, sve se mrznu momci i konjici, prilika je, dobra biti nee, nit ga ima, niti mu se nadaj, mrka Kupa zao biljeg kae." Hercegovina.
274
Prevarila junaka
Razboli se Kraljeviu Marko pa je svojoj sestri besidio: "Dones' vode s one bande gori, ini mi se da bi ozdravio!" Sestra svome bratu odgovara: "Na vodi je Pletikosa Pavle, triput me je od majke prosio, etvrti se junak zavirio, makar viti ne nositi glavu, da e moje obljubiti lice!" Bratac svojoj sestri govorio: "Pojdi gori u moju komoru, pa oblai svitlo ruho moje, pa opai otru ordu moju!" Sestra svome bratu odgovara: "Kud u klasti svoje ute kose?" " "ute kose u perinu nosi!" " "Kud u klasti moje bile dojke?" " "Tvoje dojke za puce zadiji, pa opai svitlu ordu moju, pa zajai vrana konja moga, pa 'no pojdi va 'nu crnu goru i donesi kabal vode ladne!" " Sestra svoga brata posluala, tot na vodi Pletikosa Pavle: "Boja pomo, Pletikosa Pavle!" " "Boja pomo, Kraljeviu Marko, drago mi je da si ozdravio!" " Govori mu mlaana divojka: "ta mi vridi da san ozdravio, kad mi se je sestra pobolila." Odgovori Pletikosa Pavle: "Drago mi je da se pobolila, tri put san je u majke prosio, a etvrti tvrdo zavirio, makar viti ne nositi glavu, da u njeno obljubiti lice!" Odgovori mlaena divojka: "Ne budali, Pletikosa Pavle, neg mi grabi ono vidro vode, pa ga mekni na konja uza me!" On zagrabi vidro vode ladne, pa ga mekne na konja uza nju, p' onda ide svome bilom dvoru. Kad je dola u po gore crne, zapivala tanko glasnovito: "Vije su mi u njadrih jabuke, nego Pavlu u dvoru narane!" Kad to uje Pletikosa Pavle, on se udre rukom po kolinu, pa mu pue prsten na kolinu.
Zaglav, Dugi otok.
275
Asan-aga i njegova ljuba

Asan-aga s ljubom besidio u ponoi na meku dueku: "Mal-kaduna, virna ljubo moja, ali rodi, ali u rod odi, ali u se ja oenit drugom!" A ona mu mlada odgovara: "Gdi u rodit kad mi bog ne dade?" A kad ago rii razumio, ode junak, isprosi divojku, i odoe svati po divojku. Zdravo svati doli do divojke i zdravo se natrag povratili. Kad su doli dvoru na poglede, Asan-aga brata dozivao: "Karamfile, moj mili brajene, ajde naprid prid svima svatovim, pak pogubi virnu ljubu moju, ljubu moju a nevistu tvoju! Ako li je ti pogubit nee, ja u, brate, pogubiti tebe!" Na ino se njemu ne mogae, ve on ide da pogubi nku. Daleko ga nka ugledala, jo je dalje prida nj ietala, za zdravlje se s njime upitala: "Dobro do, moj dragi divere!" Srdito joj diver odgovara: "Ukloni se, nko moja, s puta, estok konjic da te ne satare, britka orda da te ne obrie, zao dever da te ne okara!" Al se mlada jadu dositila, pak diveru svome govorila: "Nut, divere, moj zlatni prstene, ne sici me po svilenu pasu, ve me sici po bilome vratu, jera mi je edo pod pojasom!" Tako oni tijo govorei, edo malo pade na zemljicu, malo edo, jedna muka glava. A kad vidi mlaeni divere, odma bratu na mutuluk tri: "Men' mutuluk, moj mili brajene, men' mutuluk, tebi edo malo, edo malo, jedna muka glava!" A kad bratac rii razumio, lipo bratac brata darivao: darov mu konja ispod sebe i divojku koju vodi za se; uze ljubu pod desno pazuo, dite malo u skut od dolame, paka joj je junak govorio: "Lei tune, draga duo moja, jer si mi se vrlo umorila svom diveru pirak spravljajui, meni malo edo raajui!"
Sinj.
276
Si se logi zeleniju
Si se logi zeleniju se se ljube vesele, se se ljube veseliju, samo moja v betegu. Moja draga je vumrla, zutra ju zakopaju. Vidi, pajda moj premili, kakve imam alosti. Moja draga je vumrla, zutra ju zakopaju. Mislil sem si, da de ide pak mi suze curiju. Toni zvoni kak zvoniju, da mu dragu neseju. Vidovac Donji, Meimurje.
277
Mrki vue...
"Mrki vue, kojo ti je majka, kojo majka a kojo sestrica?" " "Majka mi je gora i planina a sestrica po gori maglica!" " Mualuk, okolica Gospia.
278
Mare
Ide Mare na vodicu, za njom Ivo na konjiu, Ivo Maru dozivajo: "Doekaj me, duo Mare!" Mare Ivu govorila: "Ne mogu te eka', Ivo, u dvore mi devet brae, devet brae sve zlatara, pa mi treba voda hladna. Nego doji do veere, na e dvore pritvorene a pendere prislonjene." Mari Ivo govorio: "Priekaj me, duo Mare, da ti tvrde vjere daden!" Mare Iva priekala, Mare Ivu vjeru dala desnom rukom priko maa da ga nee privariti ni on Maru ostaviti. Mare poje dvoru doma. Ne ide Ivo prvi veer mlade svoje u evojke, nego poje drugi veer; drago mu se rasrdilo, bijele dvore zatvorilo. U dvoru jon cinbr udara a pod cinbron kolo igra, u tem kolu lijepa Mare i njezine devet brae. Ivo stane na razmilje: dvoru vratit oli e se, oli Mari aviz dati. Poje Ivo u ardine, udre nogon u bosije, razvonja se rambosije po Marinu bijelu dvoru; to ne uje lijepa Mare neg Marine devet brae, sestri svojon govorilo: "Mare lijepa, sestro naa, oli ne zna ol ne haje, gusar ti je u cvijeima pa ti lomi rambosije!" Mare brai govorila: "Nije gusar, brao moja, nego Ivo drago moje; na vodici kad san bila ja san njemu vjeru dala da ga neu ostaviti ni on mene prevariti. Brao moja, poskoite pa mu dvore otvorite!"
Luka, otok ipan.
279
Nakon devet godina

Momak curu devet godin ljubi, kad nastala deseta godina, progovara kiena evojka: "Dobar mome, dobro biti nee, neto meni svilen pojas raste, neto mi se suknja potkrauje ve ajdemo u goru zelenu e nas nee uti ni vieti!" Hrvatsko Selo kraj Topuskoga.
280
Brodi u kanalu
Eno jedan brodi po sridi konala, u njem je moj dragi i njim dva mornara; poznan ga po jedru koga san otkala, svaku treu icu zlaton indorala, a po sridi jidra srce natampala! Donje Selo, otok olta.
281
Jadna Jerka
Podno gore ele etelice: sto momaka, trista divojaka. Jerka im je vodu dodavala, a desnicom lice zaklanjala da joj babo lica ne ugleda. Al joj babo lice ugledao: "eri Jerko, crna ti si oka; moli boga da ti umre majka! Za se u te babo privinati." Od alosti Jerka se razboli, zasebice za tri godinice i etvrte etiri miseca. Umre Jerka, pokojna joj dua! Njegova ga ljuba proklinjala: "Kroz kosti mu trava pronicala! U uima mii gnijezdo vili. Kroz kolina muhe proliale, od poroda svata doekao!" Grabovac, okolica Imotskog.
282
Draga li je dragom
Mili boe, draga li sam dragom, kud god hoda, za ruku me voda, gdje god sjedi, o meni besjedi! Iz Bosne.
283
Teka kletva
Bodulice, po bogu sestrice, kad tancate, u noge gledajte, ne gledajte u lice junako, as junaku vira i nevira, dokod ljubi, dotad viru daje, kad obljubi, onda viru 'zgubi, kako i mene Karlovi Ivane. On se ee po Levantu gradu, i on meni bilu knjigu pie: "Joeni se, ne ufaj se na me, ja san za se drugu jubu naa." Boga tebi, Karlovi Ivane, postelja ti na dnu mora bila, majka ti se u rno zavila. Tebe ljuba nigdar ne ljubila, kako si me mladu prevarija, kako i onu jabuku rumenu, i rumenu, a ne ugrienu, i trganu, a ne uzrijanu! Gradina, okolica Porea.
284
Mnotvo rana
Govorila karamfil gorica, govorila gori imirovom: "Sestrimice, goro imirova, vie l' danas to viela nijesi, ranjen junak gdje mimo nas proe, ranjen junak na konju ranjenu, na obama podjednako rana: sedam rana od sedam sabalja, trinest rana od trinest handara i pet rana od pet deferdara!" Iz Bosne.
285
Nepravedno osuen
Ukrade se od zlata jabuka sa damije ehaja-paine. efile se mlade Sarajlije, bazerani jedan za drugoga, siromasi po dva za jednoga. Lijep Ivo ne ima efila, lijepog Ivu na muke metahu; kada Ivi muke dodijale, lijep Ivo s muka govorae: "Pustite me i ne muite me, ja sam ukro od zlata jabuku!" Opet Ivu na muke metoe, na mukam mu vako govorahu: "Gdje je, Ivo, od zlata jabuka, kome si je peke uinio?" Kada Ivi muke dodijale, lijep Ivo s muka govorae: "Pustite me i ne muite me, dao sam je lijepoj djevojci!" Ali Ivu pustit ne htjedoe, neg ga vode putu na raskre kud prolazi malo i veliko, i tu lijepog Ivu objesie. Umrije Ivo, alosna mu majka, ba na pravdi boga silenoga. Svak je lijepog Ivu poalio, a najvie kukavica majka i njegova nejaka sestrica. Iz Bosne.
286
Bijela vila
Zaigrala bela vila na Ivansko naveerje na kraj dvora vojvodina. Zabrini se mlad vojvoda s kem e vilo daruvati: "Imam konja nezjahana, nega mi je milo dati." Nega vila n gledala, nek kaj bi mu zafalila. Zaigrala bela vila na kraj dvora vojvodina. Zabrini se mlad vojvoda s kem e vilo daruvati: "Imam grada neetana, nega mi je milo dati." Na to vila n gledala, neg kaj bi mu zafalila na njegovom milom gradu. Zaigrala bela vila na kraj dvora vojvodina. Zabrini se mlad vojvoda s kem e vilo daruvati: "Imam hrabra neenjena, nega mi je milo dati." Na to vila pogledala, lepo mu se zafalila na njegovom milom bratu. urevac, Podravina.
287
Djevojka i morija
Kad Morija niz goricu sae, lipu Anu na vodici nae. Morija je Ani govorila: "Boja pomo, Ano materina!" " "Bog pomogo, neznana delijo!" " "Nisam, Ano, neznana delija ve sam, Ano, od boga Morija, koja mori i staro i mlado i rastavlja i milo i drago." Moriji je Ana govorila: "Morijice, po bogu sestrice, nemoj mene mladu umoriti, ni mog dragog, Bosiljevi-Ivu!" Morija je Ani govorila: "Ako bude prva u tefteru, prvu u te mladu umoriti!" Kad Morija tefter otvorila, prva Ana u tefteru bila, a za njome Bosiljevi Ivo. Odmah Anu zabolila glava, ona ode svojoj miloj majci: "Steri, majko, mekane dueke, ne steri ih dugo ni iroko ve mi steri i usko i kratko jer ti neu dugo bolovati: danas danak i sjutra do podne!" Umr' Ana litnji dan do podne, umr' Ivo za njom do veeri. Travnik, Bosna.
288
Utopio se mladoenja
enio se urbanija, silne svate sakupio: tri bubnika, tri etnika i etiri zastavnika. Kad su poli po devojku, Glina voda presahnula, kad se natrag povratie, Glina voda brege dere. Govorio uveglija: "Gazi vodu, stareina!" Govorio stareina: "Neka gazi ija j' ljuba!" Zagazio uveglija, zagazio s kraja vode, voda konju do kolena, zagazio malo dalje, voda konju do stremena, zagazio sredi vode: nesta konja i junaka. Prekopa, okolica Gline.
289
Jadi hajdukove ene

Crna goro, puna li si lada jo punije moje srce jad to me majka za nemila dala, za nemila Mijata ajduka, obdan spava, obno u ajduke, k men' donosi krvave dolame, da mu perem, puste mu ostale, suncem perem a mjesecom suim! Ponikvari, okolica Topuskoga.
290
Ne d se majka utjeiti
Sunce arko, prestani sijati dok junaci zdravo goru prou, dok pronesu ranjena Ivana. Ranjen Ivo drutvu besjedio: "O druino, moja brao draga, poljednju mi volju ispunite da u elji ne mrijem sa svijeta. Zato mene, brao, posluajte: sve dva a dva kroz goru pjevajte, sve tri a tri konje projahujte. Gledat e vas moja mila majka, brojit e vas i prebrojit e vas, svi ete joj na broj izlaziti, samo nee ranjeni Ivane. Tad vi mojoj prozborite majci: 'Osto Ivo u Nenadu gradu, dovest e ti Nenatku djevojku'!" To izusti i duicu pusti. Drutvo mrtvog Ivu pokopalo, pokopalo pod jelom zelenom a tad Ivi elju ispunilo: sve dva a dva kroz goru pjevaju, sve tri a tri konje projahuju. Njih gledala Ivanova majka broje drutvo i pobrojila se, crnu se je jadu dosjetila pa kukavnim zakukala glasom: "Gdje je Ivo alosna mu majka!" Nju druina poela tjeiti: "Osto Ivo u Nenadu gradu, dovest e ti Nenatku djevojku!" Al se majka utjeit ne dala. Iz Bosne.
291
Strana odmazda
Udaje se Isabegovica, Isabega doma ne bijae ve otio u robu na more. Knjigu piu braa Isabega, knjigu piu bratu Isabegu: "Isabee, brate od matere, udaje se tvoja vjerna ljuba, udaje se za ivota tvoga!" Knjigu ui brate Isabee, knjigu ui grozne suze lije, a po njojzi drugu otpisuje pa je alje svojoj brai dragoj: "Poujte me, moja brao draga, uhvatite moju vjernu ljubu, obadva joj oka iskopajte, prore'te joj do dvije sise bijele a kroz sise promolite ruke pa je sve'te za avlinska vrata, eto mene do nedjelje dana dok pomjerim robu preko mora!" U tom doe i nedjelja dana, al eto ti bega Isabega, dok unie u mermer avliju, obazri se s desna na lijevo, al ugleda svoju vjernu ljubu, ugleda je svezanu za vrata, pa se lati za srmali ordu pa je bije po svilenu pasu: kako ju je lako udario, na dvije je pole rastavio. Iz Bosne.
292
Evo po emu e ga poznati

Mila je miloga po sajmu iskala: "Jeste li vid'li mojega miloga?" " "Da smo ga i vidili, ne bi ga poznali." " "Mojega miloga najlaglje poznati, ar moj mili ima lipu kujnu kapu, lipu kujnu kapu i kuru dolamu, pod kurom dolamom hlae karmazinske, hlae karmazinske, ime kordovanjske ime kordovanjske, srebrne ostruge." Nova Gora, Gradie.
293
Moj se dragi...
Moj se dragi na vojnicu sprema, ja mu nita darovati nemam, nego jenu kitu murtelice, da ju jubi misto moje lice! Murter na otoku Murteru.
294
Rasla trava...
Rasla trava kraj Zemuna grada, narasla je konju do kolena. Nit ju pasu konji, nit volovi, ve ju gaze mladi regulai, s dogom pukom, s kratkim bajanetom. Oj pukica, vjerna pajdaica, oj sablica, bratac i sestrica, oj fieci, drobna deca moja, panterau, vjeran moj pajdau! Sudovina, Hrvatsko zagorje.
295
Teko ranjeni brat

Koja gora, Ivo, koja gora, Ivane, koja gora, brate Ivo, razgovora nema! Romanija, Ivo, Romanija, Ivane, Romanija, brate Ivo, razgovora nema. Doi, brate Ivo, doi, brate Ivane, doi, brate, brate Ivo, pa je razgovori. I povedi, Ivo, i povedi, Ivane, i povedi, brate Ivo, konja malenoga, i na konju, Ivo, i na konju, Ivane, i na konju, brate Ivo, brata ranjenoga, i na bratu, Ivo, i na bratu, Ivane, i na bratu, brate Ivo, sedamdeset rana. Pietki, okolica Karlovca.
296
Htjela bi s njim u vojsku

Mlad se Ivo na vojsku otprema, svoju ljubu kod majke ostavlja. "Mili brate, priuvaj mi dragu, ja u tvoju kad sa vojske doem!" Ljuba ga je bogom zaklinjala: "Pust' me, Ivo, sobom na vojnicu, bit u tebi vojvoda pred vojskom, nosit u ti barjak na ramenu i u ruci puku demerkinju!" Hrvatsko Selo kraj Topuskoga.
297
Kia zabavljena pratnjom vojnika

Kad se eni Dunaj-voda ladna, sve je vode u svatove zvala, sam' ne zvala kie vode ladne; lepo joj se kia zafaljuje: "Falaj tebi, Dunaj-vodo ladna, to me nisi u svatove zvala, jutra moram pratiti vojnike: Majurane i Jasenovane i jo tome mlade Kozinane!" Kozinbrod kraj Hrvatske Kostajnice.
298
Jadan je vojnik
Majka svoju jedinicu kara: "Ne pij, erko, soldakoga vina, soldat bogec nede nikog nema, hia mu je siva kabanica a ormari - soldaki rukavi!" Hrae kraj Zagreba.
299
Teko joj se rastati

Stoj, vapore, poekaj me malo, da pozdravin svoje milo drago! Vapor svira i cimu molaje, meni draga aku ruke daje, da zna vapor to je jubav naa, ne b' iz porta godin dan izaa. Grohote, otok olta.
300
Udovica ali za poginulim muem

Vinograde, mog Ivana sade, moje ruke ne mogu da rade, tuno oko, tuno srce moje kad pogledan brina trude tvoje. Moj Ivane, sve si obradio, svojon rukon sve si uredio. Zelen-loza baca svoje grane, ti mi, zlato, na bojitu pane. Da mi te je mrtva pogledati i milo ti lice celivati. Ostala san sinja kukavica, uz nejaku dicu sirotica. Ko e tebe, zemljo, prekriti, ko e moju dicu prihvatiti? Sunce arko, da bi pomralo, sinje more mene progutalo! Sali, Dugi otok.
301
rez tri gore prejdem

rez tri gore prejdem, bijeli listek najdem, na jnem napisane se soldake muke. Prva mu je muka: dragu ostaviti, druga mu je muka majku ostaviti, tretja mu je muka sestru ostaviti. etrta mu je muka mutru nauiti. Borkovac, Hrvatsko zagorje.
302
Pjevaj koja...
Pjevaj koja od vas evojaka, pjevaj koja, srea van pjevala, pjevaj koja pa me razgovaraj! Koja mogla a pjevat ne ela, njomen, druge, srea odleela! Lovorno, Konavli.
303
Nita joj ne ide od ruke

Mili boze, u svem sam nesritna: cvie sijen a pelin mi nikne, komu godir i puto potone, meni jadnoj olovo ne more, koga godir i lai pomoru, mene jadnu istina ne more! Komia, otok Vis.
304
Domiljata djevojka
Oeni se stari starac s jednon mladon divojicom, al je ona mudra bila: vriu slame napunila, uza starca prislonila. Kad se stade okretati, slama pone uurati. Jezera, otok Murter.
305
S ovim orom...
S ovim orom nita blata nema, sve valeri na izma' razneli, na izmica' i na mamuzica'! Rajkovi, zaselak Brinja.
306
Mora otii
Udrli su bubnji va srid naeg sela: "Zbogom vi ostan'te, premlade roice, sada moram pojti cesara sluiti. Pukica za rame, to je mila moja, sabljica uza me, to je roa moja. Klobuac na glavi, to je streha moja, vran konjic pod manum, to je stelja moja." Gradie.
307
RJENIK
aer (gr.) - zrak alajli-barjak (tur.) - ruiasti barjak alubaa (tur.) - hrabri paa (v. baa) ar - jer arman (tal.) - oruan armiati (tal.) - opremiti lau as - jer at-krhatat (od tur. rijei kyr i at) - konj zelenko, sivac aviz dati (tal.) - javiti se baja - brat banda (tal.) - strana Baraba - Baraba, lik iz Sv. pisma novog zavjeta; razbojnik, lupe baa (tur.) - turski glavar, starjeina baelak (tal.) - bosiljak batela - amac, un; kolijevka bazeran (tur.) - trgovac Berislavii - hrvatska plemika obitelj, iz doba kralja Matijaa Korvina i Jagelovia. Potjeu iz Bosne, pred Turcima pobjegli u Slavoniju. beika (tur.) - kolijevka beteg (ma.) - bolest bive - bjeve, arape bilfo - bie iz pukog vjerovanja u Istri bljusti - uvati, paziti Bneci - Mleci, Venecija bosilak (genitiv bosioka) - bosiljak bri (tur.) - ta bro - v. bri brstan, brtan - brljan bubnik - bubnjar bula (tur.) - muslimanska ena u dimijama i feredi cavtiti - cvjetati ci - radi, zbog cima (tal.) - vrak ueta cinbr - neka vrst glazbala cipov - cipovka, mali bijeli kruh ckliti - cakliti se, stakliti se, sijati se apa - nenadana i velika nesrea oha (tur.) - vrsta sukna rez - kroz udo - dugo, puno ajko - otac efiliti (tur.) - jamiti daida (tur.) - ujak davoriti - govoriti demerkinja (tur.) - demeskinja, sablja od elika, kakva se kovala isprva u Damasku Derenin ban - hrvatski ban Emerik Derenin, zapovjednik hrvatske vojske koju su Turci teko porazili na Krbavskom polju 1493. godine Umro je u turskom zatoenitvu de - kia deek - kiica deela - kraj, pokrajina dijena - dijeljena (u pjes. Sretan povratak vidi 48. stih: oli si s braom dijena.). diomanat - dijamant disperana (tal.) - oajna diti - nadjenuti Dojin, Petar (Dczy Peter) - uspjean vojskovoa i jajaki ban iz druge polovice XV. stoljea drijevce - brodi, laica drivo - laa, brod; drvo droban - malen, sitan dumpler (tal.) - duplir, dvokraki svijenjak
308
ardin (tal.) - vrt, perivoj idija (tur.) - junak una partica - vrpca ukraena perlama uneni ropec - biserom nakien rubac er, ere - jer frakarica (tal.) - ena na otoku olti koja nosi drvo za pravljenje vapna garoful (tal.) - karamfil Glavina - mjesto na Kvarneru glibok - dubok gomila - kamena ograda gozdje - gvoe, eljezo, okovi grlja - neto to se povezuje oko vrata gulsar - gusar Gusarica - iva voda u Komii na otoku Visu gustirna (tal.) - nakapnica, atrnja hala - halja, haljina handar (tur.) - vrsta orijentalnog dvosjeklog noa hatriti (prez. hatrim) - rezati, istiti, kresati haznadar (tur.) - blagajnik hendek (tur.) - jarak, prokop hi - ih hia - kua hladjenac - kladenac, studenac hlib - hljeb hordija (tur.) - tabor; vojska, obino turska hrabar - suprug, zarunik; momak, dragan hurjatin - hulja, lopov, horjat, horjatin ibrik (tur.) - bakren sud, prema vrhu suen, s kljunom i drkom, slui za lijevanje vode ili kave ikindija (tur.) - vrijeme popodnevne molitve imam (tur.) - muslimanski sveenik indorati (tal.) - pozlatiti
jaer - v. aer Jakii, Stjepan i Mitar, sinovi vojvode Jake. U borbama se posebice istakao Mitar, umro 1486. Janko vojvoda - Janko Sibinjanin (ili Hunyadi Jnos), ugarski vojskovoa, potomak velikake obitelji iz Erdelja. Uspjean ratnik, potukao Turke kod Beograda, kod Sibinja, u Transilvaniji, osvojio Ni i prodro do Sofije. Od 1446.1452. bio je regent za malodobnog kralja Ladislava V. Posthumusa. Poraen je od Turaka 1448. na Kosovu jemati - imati jesti (prez. jemem, jemen) - uhvatiti jea - v. jizda ji (u pjesmi Taj zna ljubiti) - je jizda - jeenje, jahanje joko - otac jur - ve kadi - gdje kadija (tur.) - sudac kaduna (tur.) - kada, gospoa kajas (tur.) - remen, pojas od sablje, uzda kalaati - skitati se, klatariti se kalauz (tur.) - vodi, putovoa kalina - biljka s gorkim bobicama kalpak (tur.) - kapa od krzna kamara (tal.) - soba Kamenica - iva voda u Komii na otoku Visu kandelir (tal.) - svijenjak Karlovi, Ivan (Ivo) - Krbavski knez, posljednji potomak kneevske obitelji Kurjakovia, ban. Poto Turci osvojie njegova brojna imanja i gradove, poput prognanika umro je na Medvedgradu ponad Zagreba 1531. karmazin - grimiz katana (ma.) - vojnik, konjanik, husar kaur (tur.) - nevjernik, muslimanski naziv za kranina klasti - metnuti, uzeti klikovati - vikati, klicati, zvati klotar (lat.) - samostan, manastir
309
knjiga oproenja - pismo za rastavu kolomijica - voda iz jamice to ostane od tokova na putu kud minu kola kondenati (tal.) - osuditi konder (gr.) - posuda iz koje se toi pie, kondijer koprina - rubac za pokrivanje lica i glave korda (gr.) - struna, ue, konopac; stega kordovanjske (po panj. gradu Kordobi) - fino nainjene izme iz ovje ili kozje koe korot (tal.) - kurat, duobrinik, sveenik korta (u pjes. Da nije jematva...) - tuba Korvin, Matija (1440-1490) - hrvatskougarski kralj od 1458, sin J. Hunyadija (v. Janko vojvoda). Uspio je slomiti oligarhijsku anarhiju krupnih feudalaca i organizirati prvu centraliziranu dravu u srednjoj Europi. Vodio je uspjene borbe protiv Turaka. Osvojivi 1485. Be, prenio je tamo i svoj dvor. koi - koarica krajina - rat, boj i vojska (vidi st. 3, 13 i 18 u pjes. Banova se glava glavom plaa) kras - krijes krivce - krilce krosan - tkalaki stan (krosno); tkanje, tkivo kteti - htjeti kuda - vrsta oruja kujna - od kune; kujna kapa - kapa od kunovine kuraj - koralj kuverta (tal. coperta) - paluba kviliti - cviliti, oplakivati laan - gladan ladvar - laar lamp (tal.) - blijesak largo (tal.) - daleko; na largo - na daleko lanji - laki leh - nego lelati - ljuljati leventa (tur.) - hvalisav vojnik lije - ljepe liji - ljepi
lizje - ljeze, ide (vidi st. 1. u pjes. Ne shvaa njegovu rtvu). lujahni - ludasti ljubi - dragi ljubovca - ljuba, ena maa (tal.) - mrlja mahrama (tur.) - rubac mal-kaduna (tur.) - draga eno moja Manduevac - potok koji je nekad izbijao, silazei s Medvednice, na dananjem Trgu bana J. Jelaia u Zagrebu; obnovljen je istoimeni zdenac Matija, kralj - v. Korvin, Matija mazd - mast od groa maurana (tal.) - cvijet me - ma medet (tur.) - u pomo, milost (tu rije izgovaraju muslimani kad umiru) meju - meu meritati (tal.) - zasluivati merlo (tal.) - zupano krunite, zupci na vrhu zidina mertuk (ma.) - mjera za ito ili vino metral (tal.) - maestral, sjeverozapadni vjetar metati - stavljati, bacati (drugo znaenje u pjesmi Taj zna ljubiti) mirlica (tal.) - ipka molati (tal.) - pustiti moma - djevojka momica - djevojica Moro - Maurin, Arapin; moe znaiti i openito crnac, a onda i ovjek tamnije puti mra - mirta, ljekovita biljka Mrnjavii - vlasteoska obitelj, zatim dinastija u Makedoniji. munara (ar.-tur.) - minaret, toranj damije murtela (tal.) - mirta, mra mutra - vojnika vjeba mutuluk (tur.) - nagrada donosiocu dobre vijesti; doglasnina
310
nacikati - ukrasiti (?) nadijati se - nadati se nadre - njedra naju - nau; nas (ostatak duala) namuran (od tal. rijei innamorato) - zaljubljenik napitati - nahraniti naruati - kazati, objaviti, predati; naruiti naetati - naii, susresti Natolija - Anadolija, nekadanji naziv za Malu Aziju natriti - staviti natruhliti - oploditi, uiniti trudnom nede - nigdje nejin - njezin, njen nejna - njezina, njena nka - neva, nevjesta nigda - negda, jednom; nikad nigdar - nikad nikakore - nikako niktore - nitko nindri- nigdje nie - nita nog(o) - nego nuna - zipka njadra - njedra ob - u obetati - obeati, zavjetovati se, obvezati se obraniti - raniti odbirati se - odvojiti se oder - hodider, hajde od mila - od alosti oglavlje - dio konjske opreme koja je konjima na glavi ojmo - ajd'mo okiniti (ma. kin - nakit, ures) - uresiti ontrat - onda oraje - orahova uma ormanica - laka senjska laa ostati - ostaviti otar - oltar, rtvenik otepsti - otresti
othajati - odlaziti oto - evo pantera - patronta, torba za puane naboje parati se - initi se pasivati (tal.) - prolaziti patrun (tal.) - upravitelj, zapovjednik broda pedepsati - kazniti pejati - voditi pekljar, petljar (od njem. rijei Bettler) prosjak pendisati (tal.) - visiti pender (tur.) - prozor peren - pernat, iskien perjem peke uiniti - darovati pina - pjena pisan - pjesma pisan - aren plandie - plandite, mjesto gdje se odmara, poiva plav - brod, laa; plavica - laica plavati - ploviti plinak - plijen, pljeni poboje se - razbolio se po - poto pojti - poi (vidi u pjesmi Sretan povratak dvadeseti stih: Poj mi sad zbogom, sokole.). pominati - razgovarati pomor' mi - pomogni mi ponetra (tal.) - prozor ponikivati - obarati, sputati, naginjati se ponitore - nipoto, nikako porat (tal.) - luka poticati - trati poviditi - kazivati povisno - povjesmo poviti - rei pozabiti - zaboraviti prez - bez priati - poeti prijeti - doekati, prihvatiti, primiti pristrati - prostrti pria - urba, hitnja priti - prii
311
prjee - prije, prvo procaptiti - procvjetati protuletji - proljee prova - pramac prporue - ophod koji moli da padne kia; oni koji sudjeluju u njemu nose na glavi vijenac od trave prpora pukica - mala puka, puica puto - pluto rabar - v. hrabar razbirati - tumaiti, prepoznavati, itati razdiljati se - razdijeliti se regula - regrut, vojnik u prvim mjesecima vojne slube rozga - grana biljke penjaice rusag (ma. orszag) - kraj, drava saeta (tal.) - grom, munja samanj - sajam sapsovati se - svaati se sara (tur.) - remenar, sedlar, koar, samardija se - ta (vidi st. 6 u pjes. Izbiraj si ljubu: "se mi ne bu dugo iv"). selam (tur.) - pozdrav serdada (tur.) - mali sag za klanjanje pri molitvi muslimana sinca - sjena Sinj - Senj (u pjes. Knjigu pie Deli-aga i Podie se ormanica) sis - sa skapulati se (tal.) - osloboditi se, izbaviti se skubiti - ljubiti skusti - upati snapati - sisati spenza (lat.) - novac, hrana spitavati - ispitivati spoli - pored, uz srmali orda (tur.) - srebrom okovana sablja sta - su (dual) stere - satre stopro - istom storiti, (prez. storin) - stvoriti (vidi st. 4. u pjes. Mnogo on moe)
subaa - zamjenik bae (v.) svaa - svatovi svioni - svileni svitnjak - vrpca kojom se veu gae avati - slati itak - mali tit edba - etnja egljiv - nestaan etnik - onaj koji vie u svatovima (?) ipka - pojas kornje - izme krljak - klobuk, eir kur (tal.) - taman lezinski - leski, iz njem. pokrajine leske (danas Poljska) or (ma.) - ulica, sokak tamet - prea od vune tatiti - smjestiti se tila - htjela to (u kajkav. dijal.) - tko umerika - neka vrsta trave valer (prema franc. rijei chevalier) milosnik, dragan; enskar, lola ta - tako tadara - tada taiti - tjeiti, umirivati te - hoe, e (vidi st. 9 i 10 u pjes. Djevojka ukleta u koutu i st. 3 u pjes. Frane i Lijana) tefter (tur.) - popis tekija (tur.) - derviki samostan teni - tanji tentoga (med tem toga) - meutim, dotle termuntana - vrst vjetra timun (tal.) - kormilo toka mi te (od talijanskih rijei mi tocca) - moram te tratorak - mediteranska biljka, primog, akant tumban (tur.) - turban, vrsta pokrivala za glavu u muslimana; dugaak rubac kojim su ene pokrivale glavu turan (tal.) - toranj
312
uboka haljina - od boa (tur.) - komad platna, umatanje ulisti - uljesti, ui upraati - upitati uput - odmah ustrapan - uprskan, poprskan, namoen uzmetnuti - popeti uzvrgnuti - podii vapor (tal.) - parobrod vazdakrat - uvijek, svaki put ve - vie Vela vrata - mjesto na Kvarneru vijati se - lebdjeti, nadlijetati, lutati Vlah - na otocima i na obalama Jadrana stanovnik predjela udaljenih od mora vnogo - mnogo vojnica - bojinica, mjesto bitke
vrlei - vredniji, bolji Vrpolje - selo u okolici ibenika vuzda - uzda zabitje - zaborav zabitljiv - zaboravan za - jer zahotiti - zahtjeti zaman - uzalud zamrijeti - umrijeti zenuti - klijati, nicati zeti - uzeti zis mene - od mene zneti - izvaditi, osloboditi eja - elja ing (prema tal.) - cink
313
ABECEDNI POPIS PJESAMA

Agin konj______________________ 143 A ja se priniknuh trudan vodu piti ___________________________ 68 Asan-aga i njegova ljuba _________ 276 Asan-Aginica ___________________ 65 A ti, divojko egljiva _____________ 15 Balada o kneginji Vidosavi ________ 30 Banova se glava glavom plaa ____ 256 Barbara djevojka _______________ 187 Basma ________________________ 142 Bijela vila ______________________ 287 Blago meni... ___________________ 207 Bog, Sunce i sirote ______________ 111 Boj na Krbavskom polju __________ 29 Bolani junak u tuini ____________ 243 Bolani Vid pomae vilama igrati kolo _________________________ 135 Brodi u kanalu ________________ 281 Budi li te more _________________ 120 Curuj, curo... ___________________ 261 Cvilili su tri miloa _____________ 121 a je more _____________________ 159 ini __________________________ 194 obanica Anica ________________ 247 rez tri gore prejdem ___________ 302 udan lijek ____________________ 228 udan objed ____________________ 97 udesna laa __________________ 154 udo spasilo Radojicu __________ 252 uk sedi... _____________________ 166 Da bi meni... ____________________ 267 Da bi znala da e biti mornar ______ 91 Daniin dar _____________________ 93 Da nije jematva, spalio bi ih ______ 195 Despotov zavjet_________________ 132 Dijete mladoenja _______________ 254 Diko moja ______________________ 179 Diva i majstori __________________ 246 Divojica vodu gazi ______________ 77 Djeverovi je uzeli u zatitu _______ 248 Djevojino proklinjanje __________ 108 Djevojino vjedro zazvonilo ______ 104 Djevojin zeleni vijenac __________ 217 Djevojka i morija ________________ 288 Djevojka i tuin _________________ 232 Djevojka i vranac konj ___________ 214 Djevojka se ini bolesnom u gori __ 164 Djevojka ukleta u koutu _________ 109 Djevojke kunu konja_____________ 124 Dobar izgovor __________________ 127 Domiljata djevojka _____________ 305 Draga li je dragom ______________ 283 Drinopoljka ____________________ 117 Dva mlada junaka 'z boja su jahala ____________________________ 208 Dva umjesto jednoga _____________ 94 erzelezovo bolovanje ___________ 251 Evo po emu e ga poznati _______ 293 Frane i Lijana ___________________ 115
314
Gavrani javljaju smrt Petra Daniia __________________________ 150 Gavran i vuk idu poznavati krv __ 212 Glad se ne moe zatajiti _________ 114 Glas dopade mladu ______________ 39 Gorom jezde dva mila brajana _____ 54 Grad gradio Koviljiu ___________ 113 Grana od bora i Marino lice ______ 126 Gremo ti, mala, na samanj _______ 220 Haznadar katana _______________ 259 Hoe da vidi svoje nove dvore, svijet u kome e ivjeti _________ 270 Hranila je majka sinka jedinoga ___ 83 Htio obljubiti sestru u neznanju __ 185 Htjela bi s njim u vojsku _________ 297 Hvalila se uta dunja na moru_____ 51 I klie devojka __________________ 20 Ivan se majci moljae _____________ 72 Ivanovo i Petrovo_______________ 182 Ive Karlovi i Marica djevojka _____ 84 Izbiraj si ljubu __________________ 231 Izbor kralja Matijaa ____________ 192 Iz javora suhoga uti cvijet procaptio_________________________ 35 Izrasla mlada travica _____________ 73 Jadan je vojnik _________________ 299 Jadi hajdukove ene ____________ 290 Jadna Jerka ____________________ 282 Ja putovah ljetni dan do podne ____ 52 Ja usadih vitu jelu _______________ 55 Jo poidoh ravnim poljom ________ 11 Juda ___________________________ 90 Jugo puse... ____________________ 264 Julijanka ______________________ 199 Kada sunce na poldnevu bie ____ 122 Kada ti meni... __________________ 88 Kaj se ono vu planini beli ________ 116 Kako je Marko Kraljevi poljubio vjerenicu a ona ga nije poznala ___ 43
Kako je Novaku utekla vila njegova ljubovca __________________ 41 Kako planinkinja vila zavadi dva brata Jahia ___________________ 46 Katarina _______________________ 224 Kerka ide u tue selo ___________ 205 Kia zabavljena pratnjom vojnika _ 298 Kletve dvoje zaljubljenih __________ 71 Kmetica bi kui _________________ 229 Knjigu pie Deli-aga _____________ 165 Koje je drijevce sred mora _________ 40 Koj se one sveti... ________________ 160 Koledva _______________________ 258 Konja kuje rn Arape ____________ 198 Konj uginuo od alosti za gospodarom _________________________ 56 Krj Albus _____________________ 209 Kukuvaa zakukuvala ___________ 167 Kuliko je u Lici Gradva __________ 28 Kupil sem ti... __________________ 184 Lepa deklica i jelen ______________ 158 Lepa deklica ito zaela __________ 190 Lepi Ive terga roe _______________ 60 Lepo pevaj, ptiek... _____________ 123 Lijena etelica __________________ 239 Lijepa Kata _____________________ 177 Lijepi Ive_______________________ 133 Lipa Ane _______________________ 200 Lipa divojka ____________________ 202 Lipa Dore i Matija ______________ 119 Lipa je divojka ___________________ 69 Ljepota djevojke pri radu_________ 140 Ljubavni ar ne hladi ni galija ni tamnica ______________________ 235 Ljubljena i neljubljena divojka _____ 70 Ma Pavlov ____________________ 138 Majka Margarita _________________ 22 Majka Mari... ___________________ 189 Mare __________________________ 279 Marija i ladvari _________________ 112
315
Marina kruna ___________________ 80 Marko Kraljevi i brat mu Andrija ____________________________ 18 Milinova enidba _______________ 216 Milostivi brat __________________ 146 Mito za djevojku _______________ 110 Mlade Jurjevice ________________ 102 Mnogo on moe _________________ 86 Mnotvo rana __________________ 285 Mo brae _____________________ 260 Moj se dragi... __________________ 294 Molitva gizdave divojke __________ 45 Mora otii _____________________ 307 Mornarova ljuba _______________ 105 Mrka kupa zao biljeg kae _______ 274 Mrki vue... ____________________ 278 Muka i smrt izvan grada ________ 155 Murtelice drobna _______________ 147 Na Ivanje ______________________ 186 Najbolja njaica _______________ 168 Najbolji je bekrija _______________ 201 Najljepa je ta zvijezda Danica ____ 62 Nakon devet godina ____________ 280 Nasrid mora ___________________ 223 Na gospodin poljem jizdi ________ 17 Nala 'e hrabra djevojica u travici spei ______________________ 14 Na Vidov dan __________________ 180 Ne bi li mu podivljala...___________ 92 Nee njegova najmlaega brata nego njega ____________________ 87 Ne d se majka utjeiti __________ 291 Ne d se uhvatiti bez borbe ______ 131 Ne daj mene staru hrabru _________ 16 Nedozvoljena ljubav ____________ 163 Nejaka Jagoda (stariji zapis) _______ 58 Nejaka Jagoda (noviji zapis) ______ 139 Nepravedno osuen ____________ 286 Neprilike s muem _____________ 181 Ne shvaa njegovu rtvu ________ 100
Nita joj ne ide od ruke __________ 304 Obljuba siromane djevojke ______ 125 Obostrane kletve ________________ 196 O brstane... _____________________ 234 Ohola gavanka _________________ 156 Oj Ivane... ______________________ 245 Oj Ivane... ______________________ 253 Oj metrale... ___________________ 204 Oj ti toni lovek ________________ 162 Okrutni Ive ____________________ 219 O more duboko _________________ 265 Orao se vijae nad gradom Smederevom _______________________ 12 Orle moj...______________________ 174 Oruan junak Dunaj prepliva ______ 37 Oteta Mare _____________________ 149 Otkupljuje ga ljuba ______________ 215 Ovca razbludnica _______________ 136 Pase ovce ______________________ 103 Pastirove elje __________________ 244 Pere gospodin pred Bakrom ______ 134 Pjevaj koja... ____________________ 303 Poinio zloin u pijanstvu ________ 266 Po devojku se spravljaju _________ 206 Podie se ormanica ______________ 178 Pohvala Ivi Karloviu_____________ 99 Pokri, djevojko, koprinom kose ____ 49 Popijevka Radia Vukojevia ______ 61 Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593. _____________________ 21 Poruka drage dragomu __________ 263 Potvora ________________________ 221 Poziv na darovanje mlade ________ 249 Pozivlje mrtvog na megdan ______ 237 Preteka nevjesta ________________ 145 Prevareni Marko ________________ 148 Prevari ga djevojka ______________ 242 Prevarila junaka ________________ 275 Prevarili ga_____________________ 271
316
Priinjala se mrtvom ____________ 210 Prooh kroz goru, ne znam kroz koju __________________________ 64 Prosili... ________________________ 96 Prporue hodile ________________ 144 Rasla je vinja crljena_____________ 63 Rasla trava... ___________________ 295 Razdragani mladoenja _________ 230 Riba zlatokrilna _________________ 89 Rodila zemlja trseka ____________ 169 Rosa neprijateljica ______________ 107 Rosna bosa, koutico _____________ 76 Saraeva Mara _________________ 129 Sestra Iva Hrvaanina ____________ 32 Sidila moma kraj mora ___________ 74 Siromah sam junak... ____________ 255 Si se logi zeleniju _______________ 277 S ovim orom... _________________ 306 Spava Janko pod jablankom _______ 75 Sretan povratak _________________ 82 Sretna djevojica _______________ 218 Star i mlad na konju ____________ 211 Stradao u igri __________________ 227 Strah od groma_________________ 130 Strana odmazda _______________ 292 Strine Maru krivo potvorile ______ 197 Svaki svojoj kupi _______________ 225 Sve povrzi... ___________________ 269 Svi e je gledati _________________ 250 to m' se sjaji to u Zadru gradu? ___ 59 Taj zna ljubiti __________________ 188 Tanana galija __________________ 128 Tanci, tanci... ___________________ 241 Teka kletva ___________________ 284 Teki boj ______________________ 101 Teko j' brime... ________________ 222 Teko je u tamnici ______________ 238 Teko joj se rastati ______________ 300 Teko ranjeni brat ______________ 296
Teak grijeh ____________________ 176 Ti i tiica ______________________ 172 Tibe i Piran _____________________ 85 Tri klobuka rasklimao ___________ 236 Tri robinje privarile carevia Ivu __ 233 Trudan junak kroz goricu proe ___ 48 Tuga kneza Ivana (Turne moj lipi) ___________________________ 79 Tuna mladost moja _____________ 161 Udovica ali za poginulim muem __________________________ 301 Upropatena djevojka ____________ 81 Uspavanka (Lela, batela) __________ 226 Uspavanka (Spaji, buji u zlaenoj nuni) _________________________ 268 Uticali se gospodiii _____________ 50 Utopio se mladoenja ____________ 289 Utopljenik _____________________ 213 Uz potok, niz potok ______________ 38 Vedro, vedrina! _________________ 171 Vidova nevolja _________________ 118 Vila je moma tri vjenaca __________ 13 Vilina vodarina _________________ 153 Vino pije Dojin Patar, varadinski ban ________________________ 57 Vino pije kita od Senjana __________ 53 Vjerna Petrova ljuba _____________ 151 Voda se vodi hvali ______________ 170 Vozila se... _____________________ 191 Vrbnie nad more ________________ 95 Vsu no... _______________________ 98 Vukarska ______________________ 193 Zaljubljeni mornar ______________ 273 Zapleimo, zapjevajmo __________ 257 Zaviaj Latka Janka _____________ 262 Zbog pobratimstva se moraju rastati ________________________ 272 Zeleni Jure _____________________ 173 Zla maeha _____________________ 240 Zrinjski bane i njegov konj _______ 203
317
Zvijezdu prose troji prosioci _____ alosna djevojka _______________ ao mu je da nema sestre ni brata ___________________________ elje __________________________ ito i tri jetrve__________________ udnja za pastiricom ___________
137 152 106 175 183 141
318

Hrvatskonarodnopjesnistvo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hrvatskonarodnopjesnistvo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Narodne lirske pjesme - noviji zapisi (19. i 20. stoljee) ______________________________________ 78

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

RJENIK ______________________________________ 308 ABECEDNI POPIS PJESAMA ___________________ 314

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Narodne lirske pjesme - stariji zapisi (do kraja 18. stoljea)

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Jo poidoh ravnim poljom

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Orao se vijae nad gradom Smederevom

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Vila je moma tri vjenaca

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Nala 'e hrabra djevojica u travici spei

Hrvatsko narodno pjesnitvo

A ti, divojko egljiva

Zadarska okolica, XVI. st.

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Ne daj mene staru hrabru

Marin Dri, Skup.

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Na gospodin poljem jizdi

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Marko Kraljevi i brat mu Andrija

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Petar Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568.).

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Popivka o porazu Turaka kod Siska 1593.

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Juraj Barakovi, Vila Slovinka, 1614.

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Kuliko je u Lici Gradva

Pavao Ritter Vitezovi; Apographum ex Ioahne Lucio, 1681.

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Boj na Krbavskom polju

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Balada o kneginji Vidosavi

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Sestra Iva Hrvaanina

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Iz javora suhoga uti cvijet procaptio

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Oruan junak Dunaj prepliva

Zapis Peratanina Nikole Burovia, uva se u Bogiievu arhivu i knjinici u Cavtatu.

Hrvatsko narodno pjesnitvo

Uz potok, niz potok

RJENIK ____________________ 308 ABECEDNI POPIS PJESAMA _ 314